This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.
It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.
Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.
Usage guidelines
Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.
We also ask that you:
+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.
About Google Book Search
Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the vvorld's books vvhile helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web
at jhttp : //books . google . com/
SUv ?ioi. 3*7. f OJ
►
HARVARD
COLLEGE
LIBRARY
■i
c
Q8^&
HRVATSKA SMOTRA
T
.i
fc>
HRVATSKA
SMOTRA
ZA POLITIKU, KNJIŽEVNOST, ZNANOST, UMJETNOST I KRITIKU
KNJIGA PRVA
UREDNIK I IZDAVATELJ
ZVONIMIR pl. VUKELIĆ
ZAGREB
TISAK PRVE HRVATSKE RADNIČKE TISKARE
1.9M
d
X£w 8/0/. 21. i (,)
v.
HARVARD
|UNIVEftSITY|
LIBRARY
2 AU6 1967
PREGLED
r*
RAZPRAVE I ČLANCI str.
ANDRIJEVIĆ M. Josip Kozarac . . . . . . . 58
ANDROVIĆ IVAN. Giuseppe Giacosa 181
— Petdeset godina pjesnikovanja 28
— Silvio Pellico i Edmondo 4e Amicis 84
BAZALA ALBERT dr., prof. O reformi naših srednjih Škola 168
CIV1DIN! ANTE Ž. Miroslav Vilhar 24
DEŽEL1Ć GJURO. Službeni jezik na hrvatskim željeznicama 133
S» ELEGOV1Ć IVO dr. t nar. zast. Hrvatska ili starčevićanska ideja 49
FATTORI J. S. La Certosa di Pavia 246
! FRANK JOSIP dr., nar. zast. Hrvatska politika 3
HORVAT RUDOLF dr., prof. Kako je hrvatski jezik postao službeni u uredima,
a nastavni u školama 297
KRŠNJAVI ISO dr., sveuč. prof. Izložba hrvatskoga družtva umjetnosti .... 77
— O političkim prilikama u Danteovo doba 236
i — Politika i gospodarstvo 64
— Pučko sveučilište u Norvegiji 8
KUMIČIĆ MARIJA. Uspomeni Jelene Zrinske 229
MATOŠ A. G. Jedan srbski modernista 161
— Mnogo vike ni zašto 290
M1LOBAR FRAN dr. Princip solidarnosti u nacionalnoj ekonomiji 308
-—ML.— Monarkija i Hrvatska 242
LOVRENČEV1Ć MARTIN. Zametci revolucije u Rusiji 17
| P. dr. Zemaljska gospodarska izložba 90
i OGRIZOVIĆ MILAN dr., prof. Josip Eugen Tomić 13
— Umjetno cvieće (Milan Begovič: Gospodja Walewska) 68
PERŠ1Ć IVAN, nar. zast. Narodni pokret i novi kurz 153
RADUNIĆ GAJO. Ivan Katalenić, povjestničar dalmatinski 146
UREDNIČTVO »HRVATSKE SMOTRE*. Naša smotra 1
VANJA. Hrvatsko kazalište (od 27. IX. do 27. X.) 186
VUKELIĆ Z. Političke glose 207-i 261
BELETRISTIKA
IZVORNA Str.
OGRIZOVIĆ M1LAN. Zimska noć, dramolet 277
ZYR XAPULA. Junak" naSega vremena 313
— Književnici na dopustu 31
— Otac i tri sina (savremena priča) 95
PREVEDENA
D'ANNUNZIO GABRIELE. Smrt vojvode od Ofene (s talijanskog) 321
ČEHOV ANTON. Oklada (s ruskog) , . 36
GAUTIER THĆOPHILE. O djetetu s hljebnim cipelicama (s francezkog) ... 252
JABLONOWSKI VLADYSLAV. Drugi (s poljskog) 193
JACOBSEN JENS PETER. Trebalo bi da su tu ruže bile (s danskog) .... 111
STRINDBERG AUGUST Ljubav i žitna ciena (sa Švedskog) 207
TODOROV PETKO. Začarani ovčar (s bugarskog) 317
VILL1ER DE L' IŠLE ADAM. Labudovi (s francezkog) 258
ZEYER JUL1US. Kralj Kofetua (s češkog) 101
BILJEŽKE
UZ NAŠE NOVELE
Str.
D* Annunzio Gabfiele 329
Gautier Thćophil 265
Jacobsen Jens Peter 116
Strindberg August „ . 211
Todorov Petko 329
Villier de L' Išle Adam 266
Zeyer Julius 115
KNJIŽEVNOST.
Hrvatska
Becič Ferdo: Djačke uspomene ... 266
Benešić A.: Branko i Grozdana ... 212
— Pjesama knjiga druga (A. G.
MatoS) 117
Binički Josip: Naše selo 332
Brusina Branimir: Gjuro Stjepan De-
želič 332
Car-Emin Viktor: Kontesa Nina ... 120
— Neznatni ljudi 267
Ćiril-Metodski koledar 119
Deželič Gjuro Stjepan 41
Dvorniković Ljudevit: Essav iz po-
dručja psihološke pedagogije i este-
tike 333
Knjige družtva sv. Jeronima 268
Magjer Franjin Rudolfo: Za cvjetne Str
mladosti 214
Onyszkiewicz Josip: Slike iz dubro-
vačke prošlosti (S. PeriSič) 211
Sijelo 120
Strossmaver koledar 331
Svačić koledar 213
Tucić Srgjan: Pjesma o Bojanu voje-
vodl. . . . . . ; 42
Židovska Smotra 333
Slovenska
Gregorčić Simon 333
Najnovije slovenske knjige 268
Slovenska bibliografija 268
Srbska
Knjige Matice Srpske 214
Kočič Petar: Jazavac pred sudom . . 214
Bugarska
Neki noviji bugarski spisatelji 215
Stogodišnjica bugarske književnosii . 334
Vazov Ivan 121
Češka
Čecbische Revue 334
Iz češke književnosti 215
kliska Štr.
Annenskij A : Kniga otraženij 121
Bilanca ruske liepe knjige za g. 1906. 334
Haruzin N.: Etnografija 122
Lugovoj A.: Majak. . * 121
Pofitičeskaja enciklopedija 43
Njemačka
Menger A.: Volkspolitik ........ 268
Pregled novijih knjiga i izdanja. . . . 335
Talijanska
Giacosa Giuseppe 122
Melegari Dora: La giovane Italia
e la giov. Europa 122
Romano P.: La psicologia pedagogica 123
Serao M-: Sognando 122
Francezka
Brunćtifere Ferdinand 336
Cordonnel-Vellay: La littćrature con-
temporaine 43
Francezke knjižarske prilike 123
La revue slave 44
Novi roman Pierre Loti-a 217
Pregled novijih knjiga 269
Englezka
Pregled novijih knjiga. 269
Reforma englezkog pravopisa 217
KAZALIŠTE
Hrvatsko
Hrvatski dramatski autori i kazaliStna
uprava 218
Kakva će biti hrvatska opera* 218
Konačni sporazum izmedju dram. au-
tora i kazal. uprave 275
Opereta 217
Program hrvatskog kazališta za sai-
sonu 1906—1907 45
Van ja: Hrvatsko kazalište 124
— Hrvatsko kazalište (od 30. X.
do 18. XI.) 272
— Hrvatsko kazalište (od 20. XI.
do U. XII.) 336
Ostala Str.
Englezka kazališta 275
Francezka kazališta — Arnyvelde: La
courtisanne 221
Njemačka kazališta — Rdssler: Der
reiche Jiingling 219
Ernst: Ortrun u. Usebill 220
Ristori Adelaida 222
Slovensko kazalište 219
Srbijansko narodno pozorište 126
Talijanska kazališta (D' Annunziev ne-
uspjeh) 220
Monicelh: Mladja sestra 221
UMJETNOST
Cćzanne Paul 224
Družtvo umjetnosti za Bukovinu ... 48
Hrvatskog družtva umjetnosti izložba 48
Izložbe 1 \ 130
. II • 222
„ III, IV 223
Medjunarodno udruženje umjetnika . 48
O savremenim belgijskim kiparima . 270
O savremenoj njemačkoj umjetnosti 223
Rembrandt 47
Thaulow Fritz 271
GLASBA
Kojim če putem udariti moderna mu-
zika 224
JUBILEJI I NEKROLOZI
Laube Heinrich 126
Levertin Oscar 129
Saar Ferdinand von 128
POSEBNI SASTAVCI
Affaira jedne pjesme 131
Opet jedan plagijat? 228
Onaj isti: Umjetno cvieče i trnje. • • 226
Književne i umjetničke novosti 227 i 339
SMOTRA
;em1je, ulažemo svaki dan našu snagu za
a pomažemo i prosvjetljivati naš narod.
gradi sebi zadužbinu.
književnom hranom, koja će ga pouča-
a će smotra otvarati vidike na sva polja
velikomu svietu; ona će svoje čitatelje
domaće i svjetske književnosti; ona će,
i razvoj velikih i malih naroda te naše
cijenu grudu. Naša će dakle „Hrvatska
ci ali i zabavi.
zastupati, odisat će duhom Starčevićeve
je trajnije vriednosti, podobne da razbistre
zadaćom, da krčimo u narodu put do
<Ja ga okupimo u jednu veliku narodnu
nku prava. Budimo samosviest narodnju
narod sebi sam, svojom snagom, mogao
mo onda, kad imadu pouzdanja u same
tomu je sudjeno da bude robom.
oj u slobodu i nezavisnost, ako poznadu
U čemu je pak snaga naroda? U skladu
za sve, svi za jednoga.
ijateJj svoga naroda. Gdje svatko grabi
im najbližim probitcima, tu nema zajed-
lavnu neć, tu narod nema pouzdanja u
ju, tu narod gubi povjerenje u one, koji
ivaca i strašljjvica, oni će se skoro pre-
slušati sluge svoga gospodara i osjećati
noj volji, ali ta je volja izraz narodne volje.
1
2 HRVATSKA SMOTRA
Jake ličnosti u slozi, takav treba da bude hrvatski narod, da postane i
ostane slobodan.
U književnosti našoj neka se iztaknu oštro orisane jake ličnosti, ali neka
im svima bude jedan cilj: da uzdignemo srdce našega naroda, da ga očeličimo.
Starčevićeva stranka prava vjeruje u budućnost i u životnu snagu hrvat-
skoga naroda, tlačenoga puno, ali još nepotlačenoga nikada.
Težka su vremena, u kojima živimo. Pokazuje se i kukolja u pšenici
našoj, koji bi mogao zagušiti po vremenu pšenicu. Tko izčupa ma i jedan
kukolj, tko posije ma i jedno zrno pšenice, učinio je dobro djelo, koje će
uroditi blagoslovom na polju hrvatske prosvjete.
Mi ćemo za to sijati zrna dobrih književnih radova, a triebit ćemo
kukolj oštrom, ali pravednom kritikom na polju književnosti, znanosti i
umjetnosti.
Pozivljemo sve, koji vjeruju s nama u političku i kulturnu budućnost
našega hrvatskoga naroda, neka se sakupe oko naše smotre kao suradnici
i čitatelji.
Neka nam u našem nastojanju pomognu: Bog i Hrvati!
UREDNIČTVO „HRVATSKE SMOTRE«
HRVATSKA POLITIKA
Hoće li „Smotra" uticati i u politički razvoj Hrvatske? Ima li ona tuj
kakovu zadaću, važnost, poziv? U Hrvatskoj gotovo sve politizira. Staro i
mlado, veliko i malo. To je narodno-psiholožki pojav. Tuj djeluje duša na-
roda. Što se u njoj rad ja, to se prirodno razlieva kroz narodno tielo po
cielom organizmu njegovom, dopire u najmanje čestice i svuda proizvadja
neke učinke. To može biti utješljiv pojav.
Ali svatko, tko politizira, nije političar. A nije ni svatko, koji u Hrvatskoj
politizira, hrvatski političar. Tuj leži politička zadaća, važnost, poziv „Smotre".
Tuj imade ona uticati, postati moćnom polugom. Tuj je problem, kojemu
se ona može takodjer uspješno posvetiti, laglje nego veliki politički dnevnici,
koji su žestinom neprestanih stranačkih sukobah u nekom trajnom afektu,
na štetu uzgojne namjere.
„Smotra" nije izložena takovom izkušavanju. Ona, vršeć politički hrvatski
odgoj naroda, ne treba saći u dnevne bitke, u njene žestine, u njene strasti.
Njezini umotvori mogu stoga biti zrelo promišljeni, izljevi duševne spreme
i toplog, žarkog osjećanja. Tako će biti na onoj visini, gdje hrvatskom na-
rodu može doista biti od trajne koristi, može iz množtva, koje u Hrvatskoj
politizira, stvoriti doista hrvatskih političarah, prožetih . skladom nesebičnog
otačbeničtva, prosvjetljenog umovanja i nepokolebivog pregnuća.
Istina, tvrdi se, da je politika umjetnost, znanost, nauka izjednačenja,
kompromisah. To može biti. Ali sa narodnog gledišta ne nalazim u takovom
tumačenju pravoga zadovoljstva. Narod je jedna cjelina. Za to se i njegova
politika mora kristalisovati oko jedne stožerne misli. U Hrvatskoj mora se
politika kristalisovati lih oko hrvatske misli, ta pako ne može biti predmetom
kompromisah a ne treba da bude umjetno ili znanstveno obradjivana za
svoje političke svrhe.
Svaki ljudski i narodni napredak biva u prvom redu kroz čistoću i ne-
povriedjenost misli. Na shvaćanju i provadjanju temeljnih misli počiva trajni
uspjeh i rješenje kulturnih i narodnih problemah. Tko napušta temeljnu
ideju, taj se sam lišava njezine snage, razara njezinu moć i uništava polugu za
napredak. Uztrajanje kod jedne temeljne ideje proizvadja produkt, sličan
jednostavnoj računskoj operaciji. Svi smo sigurni, da je 2X2=4. Taj rezultat
počiva takodjer na čistoj temeljnoj ideji. Ako nju pomutimo, ne možemo
4 HRVATSKA SMOTRA
doći do onih rezultata više matematike, koji nam omogućuju rješavanje naj-
većih problemah u prirodi. Ako se pako držimo te temeljne ideje, možemo
za stanoviti rezultat ili fenomen već unapred znati, pa tako nam i u politici
vjerno čuvanje i uztrajanje kod temeljne misli omogućuje pogled u budućnost,
predvidjanje onoga, što će sliediti.
Tako vodi hrvatska ideja do oživotvorenja hrvatske državne misli, do
slobode i ujedinjenja kraljevine Hrvatske, a tu neka „Smotra" bude takodjer
znatno duševno oružje u službi i borbi za ovaj veliki cilj hrvatskoga naroda.
Kako neuztrajanje kod ove stožerne misli štetno djeluje u materijalnom,
gospodarstvenom i kulturnom pogledu, kako usljed takove politike stradava
hrvatski narod, to nam predočuje i posljednja financijalna nagoda Hrvatske
sa Ugarskom.
Naša financijalna nagoda je već po sebi kobna neprilika. Hrvatska
mora se radi svojih vlastitih javnih prihodah nagoditi s Ugarskom ! Mora se
nagoditi o tome, koje svoje prihode i koliko od njih smije trošiti za svoju
javnu upravu i za svoj kulturni i materijalni razvitak! Ugarska tako odlučuje
o visini našeg kulturnog napredka i o obsegu blagostanja hrvatskoga naroda.
Takova misao, takav odnošaj ne može biti ogledalo narodne duše, čiste
hrvatske politike. Od deset do deset godinah veže se tako sudbina Hrvatske,
izručuje se dobrohotnosti, da ne kažem hirom bezobzirnosti i samovolji
Ugarske.
K tome dolazi još ta zlosretna okolnost, da Ugarska vrši zakonodavstvo
o vrelih naših javnih prihodah i da sama vodi račune o njih, koje hrvatski
sabor niti ne može kontrolirati u pogledu svestrane izpravnosti, nego je po
ustanovi nagode odsudjen, da te račune, kad mu se dostavljaju, jednostavno
primi na znanje. Zakonodavno tielo Hrvatske dakle ne može po postojećoj
nagodi s Ugarskom s&mo stvarati vrela svojih javnih prihodah, ne može
skrbiti niti za razvitak niti za ojačanje niti za unosnost tih vrelah, ne može
zapriečiti, da se ta vrela mute, kvare i da ne presahnu, a ne može onaj
okljaštreni javni prihod, što ga tudje nerazložno gospodstvo ostavlja hrvatskom
narodu, ni kontrolirati.
Što vriedi po tome ciela nagodbena naša autonomija? Autonomija je
živi organizam, koji se mora prema svojim nutarnjim i vanjskim potrebam,
prema zahtjevom vremena i duhu napredka razvijati. Hrvatska autonomija,
jer je nagodbena, jer je plod kompromisah i priznavanja tudjeg gospodstva
— to ne može. Tii se može gledati u budućnost, tuj poput 2X2=4 znati,
kamo mora ova nagodbena politika voditi. Ta zar ne vidimo buduće sjene,
kad nevolja narod iz nagodbene Hrvatske tjera u prekomorske krajeve i kad
se javna razprava mora mučiti oko pitanja: „zemlja ili banka". Takova na-
godbena ekonomska ili financijalna politika ne može biti hrvatska politika.
Ona je po svojoj bitnosti politika Magjarah u Hrvatskoj i nad Hrvatskom,
prava pravcata magjarska politika.
I nova financijalna nagoda počiva na dieljenju i izručivanja javnih pri-
hodah Hrvatske. Ona vjerno provadja gospodstvo Magjarah sjedne, a pod-
HRVATSKA POLITIKA 5
redjenost Hrvatske s druge strane. Njezina je značajka: Magjari gospodari,
Hrvati podredjeni i poslušni.
Nova financijalna nagoda dieli javne prihode Hrvatske:
I. u dohodke, koji se bezdvojbeno mogu ustanoviti;
II. u dohodke, koji se ne mogu bezdvojbeno ustanoviti.
U prvu vrst spadaju dohodci od izravnog poreza (bez poreza na vožnju),
biljegovine, pravnih pristojbah i taksah, dohodarstva duhana, soli, od državnih
dobarah, cestarine, mostarine i školarine, rudarskih pristojbah, državnih
sgradah, državnih (!) šumah i od različitih manjih prihodah.
Svi ovi dohodci iznašaju po izkazu računovodstva ugarskoga ministar-
stva od 16. lipnja 1904. ukupno K 41.024.340*09.
Druga vrst dohodakah jesu: potrošarina, porez na žestu, pivo, vino,
slador, mineralno ulje, dohodarstvo lutrije. Ovi se dohodci Hrvatske tobože
ne mogu bezdvojbeno ustanoviti, jer ih Ugarska većim dielom skupno vodi
za Ugarsku i Hrvatsku.
Zdrav razum ne može pojmiti, zašto se ne bi mogli i ovi prihodi Hrvat-
ske bezdvojbeno ustanoviti. Kad se to može glede Bosne i Hercegovine, zašto
ne i glede Hrvatske? Nu tu je po sriedi onaj nagodbeni odnošaj Ugarske
prema Hrvatskoj, koji se zove „zajednica", a u toj „zajednici" vode se ra-
čuni tako, kao da je Ugarska s Hrvatskom jedinstveni državni teritorij.
Prema tome izkazani su prigodom posljednje financijalne nagode dohodci
druge vrsti jedinstveno za Ugarsku i Hrvatsku, nakon odbitka izdatakah, u
čistom iznosu od K 171,381.927-29.
A kako se je od te svote ustanovio dio Hrvatske? To je učinjeno po kvoti,
po kojoj Hrvatska plaća za „zajedničke" poslove s Ugarskom i monarkijom.
I ta kvota baca čudnu svjetlost na ovu „zajednicu". Medjutim o tome
kašnje. Kvota ili ključ iznosi 8' 127%. Po tome dio Hrvatske od skupnih
prihodah Ugarske i Hrvatske sa K 171,381.92729 čini K 13,928.209-23.
Na teret toga iznosa pada po toj nagodi još i odplata glavnice i kamatah
odštetnih glavnicah za naša regalna prava svotom od K 1,564.229*73 tako,
da nam u ime druge vrsti dohodakah ostane od gornje svote K 12,363.979*50.
Ove dvie vrsti naših javnih dohodakah služe za izračunanje pokrića
našeg autonomnog budgeta, za koji nam nagoda ustanovljuje tangentu od
44% svih čistih prihodah jedne i druge vrste.
Prva vrst iznaša, kako vidismo K 41,024.34009
Druga vrst . K 12,363.97950
Ukupno . . K 53,388.31959
Odbiv izdatak kod prve vrsti prihodah u ime „mani-
pulacionih" troškovah . K 7,237.758-70
ostane čisti prijetak K 46,150.560*89
Ovaj, tako pronadjeni naš javni prihod, dieli se:
na 56% za „zajedničke" troškove, t. j . K 25,844.314-10
i na 44% t. j K 20,306.246*79
za potrebštine „unutarnje uprave kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije." (!)
6 HRVATSKA SMOTRA
Po tome iznaša tangenta za naš autonomni proračun po prvom po-
kusnom računu K 20,306.246*10.
Faktično preliminirana je ova tangenta za proračun god. 1905. okruglo
sa K 21,000.000 a god. 1906. sa K 21,450.000.
Po dosadašnjem izkustvu raste tangenta u redovitih okolnostih godišnje
sa 400 K. Ovaj će prirast biti veći, čim će ugarski sabor provesti najavljenu
reformu izravnih i neizravnih porezah, jer će tada biti neki porezi povećani.
Na to se je mislilo već kod stvaranja financijalne nagode, te su Magjari bo-
jeći se, da ne bi naša tangenta više narasla nego nam oni za naš autonomni
proračun priušćuju — izveli posljednjom nagodom ograničenje toga prirasta
do 5% i uveli vrst služnosti : servitus non amplius augendi u korist Ugarske
i na štetu Hrvatske.
Ali ima još i drugih javnih prihodah Hrvatske, koji su ovom nagodom
kao i prijašnjimi nagodbami Hrvatskoj oduzeti. Ovi ne spadaju niti u prvu
a niti u drugu vrst naših javnih prihodah te potiču od vojno-oprostne takse,
pogranične carine, puncevanja, parbenih troškovah, kovanja novacah, držav-
nih željezarah, državnih željeznicah, pošte, brzojava i telefona, brodarstva i
nekih drugih neznatnih vrelah.
Ovi naši prihodi vode se takodjer ponajviše kumulativno sa jednakimi
prihodi Ugarske te iznosi naš dio po ključu od 8" 1 27% oko K 25,000.000,
a troše se lih takodjer na takozvane zajedničke poslove.
Najgore smo pako prošli kod ove nagode sa kvotom našom, t. j. sa
ključem, po kojemu Hrvatska doprinaša za t. z. zajedničke poslove. Kod
svake financijalne nagode ustanovila se je do sada kvota Hrvatske na temelju
prosjeka svih izravnih i neizravnih porezah neposredno predidućeg deset-
godišta. Tako se je i postupalo u početku dogovaranja kod ove nagode.
Prema tomu veli odgovor većine hrvatskog kraljevinskog odbora: „Kvota
(t. j. doprinosbeni razmjer) izračunavala se prispodabljanjem brutto prihodah
svih izravnih i neizravnih poreza kraljevine Ugarske i kraljevina Hrvatske i
Slavonije, te je za buduće desetgodište glasom dostavljenog nam izkaza pro-
računavana i ustanovljena na 7'07%.
Kod konačnog pako uglavljenja nagode povišena je ova kvota na 8* 127%.
Razlika je bitna, odlučna, sudbonosna.
Kod kvote od 707% Hrvatska ne bi bila ni po istoj nagodbi pasivna,
već znatno aktivna.
Kod kvote pako od 8*127% Hrvatska se prikazuje kao pasivna, po
Ugarskoj uzdržavana zemlja. Evo dokaza.
Po nagodbenom pokusnom računu iznašaju „zajednički" izdatci
K 356,400.000,
Kvota, koju bi Hrvatska na to po ključu od 7% platila
iznosi K 2*4,900.000
Naše pokriće na to, naime 56% gore izkazanih javnih
naših prihodah okruglo . . K 25,800.000
Preostaje u našu korist višak od K 900.000
HRVATSKA POLITIKA 7
Po prihvaćenoj pako kvoti od 8- 127% stoji račun ovako:
Trošak zajedničkih posalah K 356,400.000.
Dužnost Hrvatske po ključu od 8*127% od toga . . . K 28,900.000
Naše pokriće 56% javnih prihodah . . K 25,800.000
Ostaje nepokriveni manjak od , K 3,100.000
koju svotu tobože Ugarska plaća za Hrvatsku, te nju tako „ uzdržava"!
Financijalna nagoda veli, da je ova kvota izračunata na temelju dosa-
dašnjega načela porezne snage. Ali tomu nije tako. U toj nagodi je „porezna
snaga" Hrvatske izkrivljena, jer su kod računa izpušteni neizravni porezi
Hrvatske.
§ 2. nagode bo veli: „Ovaj prinosbeni razmjer sračunan je na temelju
brutto-prihodah izravnih porezah, biljegovine, pristojba i iz dohodarstvenih
prihoda soli i duhana, unišavših tečajem od 1. siečnja 1893. do konca go-
dine 1902. sjedne strane u kraljevini Ugarskoj a s druge u kraljevini Hrvat-
skoj i Slavoniji."
Tuj su dakle kod računa izlučeni sastavni dielovi porezne snage, neiz-
ravni porezi : potrošarina, porez na žestu, pivo, vino, slador, mineralno ulje
i tako dalje.
Tako je za Hrvatsku stvorena posebna vrst porezne snage, koja je po
sebi neistinita, u stvari izkrivljena, ad hoc načinjena, lih za to, jer Hrvatska
pod gospodstvom Ugarske ne smije biti zemlja, koja može samostalno živjeti
od svojih vlastitih javnih prihodah, nego mora biti svietu predočivana kao
zemlja, koja živi od milosti Magjarah, koja nije kadra uzdržavati veću auto-
nomiju, koja mora da nosi žig tudje milostinje, koja je odsudjena na onu
podredjenost, koju joj Magjari dozvoljuju.
Evo velikog polja za rad hrvatske inteligencije. Neka uporno radi, da
Hrvatsku oslobodi od takovog neprirodnog odnošaja, neka štiti čast, neka
trajno osjegura duševne i materijalne probitke hrvatskoga naroda, neka iz-
vojštenjem financijalne samostalnosti zatrpa vrela njegove nevolje i uzpostavi
ugled, bez kojega nijedan narod ne može zauzeti dostojno mjesto u kulturuom
svietu.
DR. JOSIP FRANK
PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJI
Boravio sam godine 1891. u Norvegiji, da tamo proučavam školstvo.
Mnogo me je zanimalo vidjeti kakova su to pučka sveučilišta, o kojima sam
čitao. U Christianiji mi rekoše, da ima jedno u Hamaru. Uputim se željez-
nicom do Eidsvolda a odavle na Mjosenskom jezeru ladjom do Hamara.
Dobio sam preporučna pisma na rektora hamarske gimnazije Horna.
Ovaj mi je gospodin oduzeo svaku nadu, da ću što osobito naći i vidjeti.
A ipak taj moj posjet brojim medju najzanimljivije dogadjaje mojega života.
Rektor Horn činio se nevješt pa mi je kao proti volji kazao, da tamo
gore na brežuljku kod pastora Arvessena ima takovo seljačko pučko sve-
učilište. Rekao sam rektoru, da bih rado upoznao pisca i pjesnika Bjdrnsona.
Čuo sam naime, da se on mnogo zauzimlje za ta seljačka sveučilišta. U Chri-
stianiji mi nisu znali reći gdje boravi. Rektor mi odgovori, da ni on toga ne zna.
Odem onamo. Reknem njemački zašto sam došao. U Norvegiji i Švedskoj
svuda se dobro prolazi njemačkim a još bolje englezkim jezikom. Pastor
jedva jedvice razumje, što hoću. Izpričao se. Otišao, no zamalo se vratio
s vrlo liepom, živahnom gospodjicom, da nam bude tumačem. Bila je to
glasovita glasoviračica Borghild Holmsen, njegov gost. Ona je svako moje
pitanje prevela a pastor joj danski odgovorio — Norvežani nemaju svoga
vlastitog jezika, nego danski govore — na to mi je ona protumačila sve,
što sam pitao. Kazao mi je:
Na seljačkom sveučilištu traje obuka šest mjeseci, i to od 1 . studenoga
pa do konca travnja, jer u to dugo zimsko doba s vrlo dugim noćima f
sasvim kratkim danima nema u tom sjevernom kraju poljskoga posla. Ta
su sveučilišta privatna a dobivaju subvenciju od obćine 400 K a od države
1200 kruna norvežke vriednosti.
Kraj tih sveučilišta da ima internat, u kojemu stanuje 13 — 14 pitomaca,
seljaka i seljakinja, koji za stan i podpunu obskrbu plaćaju 40 kruna mje-
sečno. Primaju se pravilno pitomci stariji od 18 godina, ali dolaze i 40 — 50
godina stari seljaci.
Većim su dielom 20 — 24 godina stari.
Stariji ostaju obično samo tri mjeseca, ali svoju djecu ostavljaju pol
godine na sveučilištu.
Dogodi se, da i muž i žena zajedno dodju na nauke.
PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJ1 9
Naučna osnova je ova:
Narodna poviest, 6 sati na tjedan.
Književnost Skandinavije i životopis pisaca, 3 sata na tjedan.
Zemljopis, 3 sata na tjedan.
Državno pravo Norvegije u prispodobi s državnim pravom ostalih evrop-
skih zemalja, 3 sata na tjedan.
Pismene radnje spojene sa slovničkom obukom, diktando, sastavci, 6 sati
na tjedan.
Zemljomjerstvo i kartografija (za mužkarce). Praktične vježbe, iz početka
po ciele dane, kasnije kad se nadje slobodan sat, primjerice pred večer.
Dok se mužkarci vježbaju u mapiranju, žene imadu ručni rad.
Knjigovodstvo. Mladići obzirom na novčarske, ženske obzirom na kućne
poslove. Kalkulacija izdataka i dohodaka za seljačko gospodarstvo.
Računstvo obzirom na praktične potrebe, 3 sata na tjedan.
Socijologija, radničko pitanje, obiteljske dužnosti, priče sa komentarom,
germanska mitologija, 3 sata na tjedan.
Svjetska poviest, 2 sata na tjedan.
Izabrani dielovi prirodoslovlja, poglavito iz fizike i agrikulturna kemija,
2 sata na tjedan.
Gospodarstvo, kućanstvo i marvogojstvo, 2 sata na tjedan.
U svemu dakle 30 sati a sa zemljomjerstvenim vježbama 36 i više sati
na tjedan.
Pitao sam, nije li to preveć, ali mi odgovorili, da u to vrieme nije samo
predavanje nego i vježba, jer se sve odmah sa seljacima i nauči.
Prije i poslije obuke pjevaju svi unisono religijozne pjesme a nedjeljom
slušaju prodiku i pjevaju* svoje crkvene pjesme.
Poslije večere čitaju im se na glas odlomci iz najboljih norvežkih pisaca.
Moram priznati, da mi se je ta naučna osnova činila preobširna pa sam
se čudio, kako se nadje seljaka, kojima se hoće žrtvovati 40 kruna mjesečno
(našega novca 32 krune), da u te škole dodju.
Pastor Arvessen mi na usta gospodjice Borghilde reče, da seljaci dolaze
od želje za naukom pa da im je ugodno boraviti nekoliko mjeseci zajedno
u tim zavodima; neki da odtud imadu i koristi.
Kad smo ovako razpravili i razjasnili cielo pitanje, spomenuo sam, da
bih vrlo rado upoznao gospodina Bjornsona, ali da mi u Christianiji nisu
znali reći, a ni rektor gimnazije u Hamaru ne zna, gdje on sada boravi. Na
to se gospodjica nasmije i reče : „Tako, Vi biste rado znali gdje boravi go-
spodin Bjornson? ... On boravi evo u ovoj sobi kraj nas. Vi bi rado s njim
govorili? Ha, ha, to je krasno." Skoči i odtrča u drugu sobu. Za nekoliko
časova se vrati veselo natrag i pozove mene i moga suputnika da udjemo.
Visok, krupan, sasvim obrijana vedra lica gospodin, pozdravi nas pri-
jatno i ponudi nam da sjednemo.
Rekao sam Bjornsonu, da me je zapravo jedna njegova knjiga dovela
u Norvegiju, da sam čitao jednu njegovu pripovjest iz seljačkoga života pa
10 HRVATSKA SMOTRA
u njoj našao opisane vrlo prosvietljene seljake. Htio sam da vidim škole,
gdje se takav narod odgaja. Znam, da je valjda nešto i pjesnički poljepšano,
ali ipak mora biti puno i realne istine. Pripoviedao sam mu, da sam raz-
gledao gospodarsku školu u Aasu kod Christianije, ali da tamo nisam vidio
pravih seljaka, nego pitomce, koji su prošli srednje škole, neki su pače izpit
zrelosti položili. Sad pak da sam došao vidjeti ovo pučko, seljačko sveuči-
lište pa da se osjećam sretan, što baš sa samim Bjornsonom o tim zavo-
dima govoriti mogu.
Pitao sam ga, što drži o uspjesima tih zavoda i kazao sam mu, da sam
čuo skeptički suditi o njima.
Bjornson meni na to: „Pučka sveučilišta šire i učvršćuju narodnu sviest
te odgajaju seljaka za slobodu tako, da se uči držati sebe u redu i družtvenoj
stezi bez pritiska od ozgor. U Norvegiji su minimalni uredjaji redarstva i
oružničtva. Pučka stranka norvežke neodvisnosti imade najviše tim pučkim
seljačkim sveučilištima zahvaliti svoje političke uspjehe."
Ova me je primjetba vrlo zanimala iz ustiju Bjornsonovih, koji je jedan
od vodja te stranke, ne samo pjesnik i pisac, nego i revan političar. Rekao
sam mu, da mi se vidi naučna osnova preobširna, a on odgovori:
„Istina, da se tu o mnogim predmetima govori, ali je glavni cilj: daše
mnogi interes probudi. Ne će se svaki za sve zanimati, ali će sebi svaki
nešto izabrati što ga potiče i zanima, pa će poslije rado čitati što godj
nadje, da u tu struku zasieca. Norvežka je književnost imala prije mali čita-
lački krug; pučkim sveučilištima imademo zahvaliti, da se je broj čitalaca
novina i knjiga silno podigao. I vlada je sa svoje strane utemeljila službena
ovakova pučka sveučilišta pod imenom „Amtsschule", da tim učini konku-
renciju našim slobodnim zavodima, ali je uspjeh i tih škola samo nama na
korist, jer učenici i tih škola čitaju ono, što mi pišemo."
— Kažu mi, rekoh, da ste vi duša tih seljačkih sveučilišta. Pomišljam na
to, ne bi li se u Hrvatskoj dala osnovati. Zanima me zato, da čujem kako
ste te zavode utemeljili.
Pjesnik na to:
„Ovi zavodi su djelo pojedinih oduševljenih ljudi. Nadje li se u Hrvatskoj
dvadeset ili trideset muževa, koji su na žrtve spremni pa su voljni deset,
dvanaest godina svoga života žrtvovati za jednu ideju, onda će u Hrvatskoj
biti takovih sveučilišta."
S tihim uzdahom ubilježio sam ovu opazku u svoju knjižicu i odmah mi pro-
letila misao dušom, da ne ću ni poticati toga pitanja, kad se vratim u domovinu.
Bjornson nastavi: „Ovakovi su zavodi ponajprije postali na danskom
tlu. Utemeljio ih je Grundtvig, vrlo darovit, poetičan čovjek. Njegova je za-
misao bila, da treba odrasle seljake i seljakinje podučavati ili bolje reći du-
ševno probuditi. Ova obuka valja da bude poglavito pripoviedanje, vrlo po-
pularno predavanje. Glavni sadržaj neka mu budu povjest, literatura — više
duševna, nego stručna obuka.
Sp
PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJI 11
Ova zamisao prokrčila si je put po Danskoj a našla je put i u Švedsku.
U Norvegiji je prva ovakova škola evo ova ovdje u Hamaru. Znamenit je
čovjek Brunn u Gandsdalu, on se protivi čisto idealističnom smjeru tih pučkih
seljačkih sveučilišta, misli, da je protivnik Grundtvigov a u istinu je po svom
radu njegov pristaša. u
— Kojega smjera se drže službene seljačke škole? Kažu mi, da su bolje od
slobodnih.
Bjornson sa nješto prezrivim posmjehom mahne rukom pa reče:
„Te hoće da budu praktične, još praktičnije od Brunnovih a baš tim
su nepraktične, šablonske. Naše su Grundtvigianske historično-poetične škole,
utemeljene i vodjene od izrazitih individua, zato imadu individualni značaj."
Nisam se mogao uzdržati a da ne reknem, kako sam opazio u naučnoj
osnovi seljačkoga sveučilišta u Hamaru i mnogo praktičnih predmeta. Bjornson
je bio malo u neprilici pa je rekao, da je naravna posljedica tih protivnih
smjerova, što na kraj konca jedan od drugoga ponešto primi, ali praktični
predmeti tek su podredjeni uz glavne i duševne.
Pitao sam direktno: Jeste li vi Grundtvigianac? U vašim spisima mi
se vidi, da naginjete mjestimice na taj religijozni smjer. Na to će Bjornson:
Ja stojim u zlom glasu, da sam liberalac, ali seljaci me ipak ljube,
da neima seljaka, ja ne bih imao čitatelja. u
Skrenuo sam razgovor na politiku rekavši:
— Vi ste i politički vodja seljaka. Kažu mi, da ste vodja stranke protiv
unije sa Švedskom.
„Ne, nisam protiv unije, 44 — odvrati Bjornson — „pače, želim, da unija
Norvežke sa Švedskom bude uzorom svih unija na svietu, da bude savez
dvaju sasvim slobodnih naroda."
— Meni se vidi, da ste vi već sada sasvim slobodni. Gotovo čista perso-
nalna unija. Samo je zajedničko ministarstvo vanjskih posala.
„To je baš ono nesnosno zlo, 44 — odvrati Bjornson.
Glasno sam se nasmijao.
— Ta molim vas, kakova je onda unija Ugarske sa Austrijom, a po
gotovo naša unija s Magjarima. Ovi bi bili blaženi kad bi im samo mini-
starstvo vanjskih posala bilo zajedničko s Austrijom.
„Ne vjerujem 44 — odvrati Bjornson, — „u ostalom razne zemlje sa
sličnim narodno-ekonomskim prikazama mogu imati zajedničko ministarstvo
vanjskih posala, ali mi smo pomorci, naša je zemlja sasvim trgovačka, naša
norvežka trgovačka mornarica najjača je iza englezke, dok su Švedi aristo-
kratsko agrikulturna zemlja. Kako oni mogu zastupati naše svjetske pomorske
trgovačke interese?
— Ne vjerujem, da će Švedi pristati na to, da vi dobijete vaše mini-
starstvo vanjskih posala.
„Morati će pristati. Logika narodne ekonomije prisilna je. 44
— Ako dodje do rata, bojim se da bi Norvegija zlo prošla ; gledali smo
vašu vojsku. Pravo reći niti je nemate. U tvrdji Friedrichshall, kamo smo
12 HRVATSKA SMOTRA
išli gledati mjesto, gdje je Karlo XII. pao, našli smo mjesto vojnika seljaka
na straži. U Christijaniji smo vidjeli od svake vrsti vojničtva, tek po koji
primjerak oficira, moram reći da smo se sladko nasmijali, kad smo vidjeli
proći vojničku glasbu, gdje svirajući ide a za njom ni jedan vojnik.
Bjornson se uozbilji pa reče:
„U slučaju nužde svaki bi od nas bio vojnik, ali vremena vojničtva i
ratova su prošla. Mi radimo oko toga, da se obraničkim sudom svi sporovi
rješavaju. Ja sam spjevao oratorium svjetskog mira a Grieg sad piše tomu
glazbu. Pjevat će se na cielom svietu i djelovat će. tt
Taj čas sam osjetio zašto Norvežani ljube Bjornsona, dok Ibsena samo
štuju. Ta vatra idealnoga zanosa mora ugrijati srce naroda. Kad sam mu
spomenuo, kako me se čudno dojmilo, da smo posvuda u Norvegiji vidjeli
u svim gostionama i dućanima portret ruske carske familije, dok je u
Švedskoj isto tako svagdje njemačka carska obitelj poštivana, reče Bjornson,
da Norvežani u istinu simpatizuju sa Rusima. On nalazi, da je težnja Rusije
za lukom, koja se zimi ne sledi, sasvim opravdana i da bi on sasvim rado
ustupio Rusiji ovakovu luku na norvežkoj obali. Siromasi Lappi u Norvegiji,
i Švedskoj i Rusiji jedan su narod, njima treba izvoza i uvoza, treba im
I ribarenja, zato im se mora pomoći. Sad sam razumio zašto Švedska sim-
i patizuje s Niemcima. Protivština Šveda i Norvežana izbija svakom zgodom.
I Hoće li jedan bielo, drugi će crno.
F U galerijama glavnih gradova trih sjevernih država ima silesija slika,
! na kojima su prikazane težke borbe Danske, Norvegije i Švedske, koje su
| se kroz stotine godina medju sobom izkrvarile dok god je jedna htjela
i biti gospodar, pa ju izrabljivati i izsisati.
| Kad smo boravili u sveučilištnoj knjižnici u Upsali, pokazao nam je
| tamošnji knjižničar znamenitosti te veličanstvene biblioteke, medju inima
| Ulfilovu gotsku bibliju, pisanu srebernim slovima na grimiznoj pergameni.
: Razgovarali smo s onim znamenitim učenjakom o našemu putovanju.
Kad smo spomenuli Bjornsona, sveučilištni knjižničar pruživši ruku, stisne
pjesnicu i reče: „Da imam sada Bjornsona za vrat, evo ovako bih ga za-
jV gnjavio".
\ Ovo su posljedice prisilnih unija, da i najpametniji ljudi postanu fana-
■ tični neprijatelji, da ih obuzme narodna mržnja, koja se čudno dojima objek-
tivnoga motrioca.
r
i DR. ISO KRŠNJAVI
JOSIP EUGEN TOMIĆ
(1843-1906).
„Broja njegovih radnja ne zna nitko, a nije ih ni sam znao . . . u
„Pisao je pjesme, pripoviesti, romane, crtice, humoreske, feljtone, knji-
ževno-povjestne i kulturno-povjestne studije i članke, etnografske razprave,
biografije, vesele igre i pučke drame, operne librete, narodno-gospodarske
članke, prevodio s raznih evropskih jezika romane i drame, zanimao se živo
za kazalište, za gospodarska i književna družtva, bio mnogo godina duša
narodno-gospodarskog odsjeka kr. zem. vlade, sudjelovao je u cielom pro-
svjetnom pokretu i tako više izpunio, nego li mu bijaše dužnost . . ."
„Matica Hrvatska 4 * duguje Tomiću najveću zahvalnost. U njoj je kon-
centriran njegov ponajbolji i najsavršeniji rad . . .**
Kazalištu hrvatskom bio je „dramaturgom, odbornikom, upraviteljem,
prevodiocem i originalnim piscem . . . u Za kazalište je napisao „sedam
izvornih stvari, tri operna libreta, uredio s nova jedan stari hrvatski igrokaz,
te preveo 35 drama i veselih igara s raznih jezika i 20 opernih i operetnih
libreta, u svemu dakle 66 komada.* 4
„Debele bi se knjige dale sastaviti od njegovih radnja, uvrštenih u „Na-
rodne Novine". Za njih je napisao tečajem trideset godina ogroman broj
feljtona literarnog (Životopisi Petra Kanižlića, Vida Došena, Tome Blažeka
i mnogobrojnih starijih pisaca hrvatskih) i etnografskog sadržaja i silesiju
gospodarskih i narodno-gospodarskih članaka.**
Ovo su izvadci iz jednoga nekrologa o pokojnom Tomiću. Oni govore
vrlo mnogo. Govore ne samo o prednosti i marljivosti Tomićevoj, već i o
tom, kako je u nas čovjek prisiljen raditi na mnogo polja, pače i na onima,
gdje ne treba umjetničke spreme već samo rada, običnoga rada. Mi još
nismo izišli iz onoga doba, gdje treba krčiti. Ne krčiti put naprvo, u visine,
već uobće prokrčivati prostor za literarno zemljište, na kome će se istom
u poznijim naraštajima moći razviti čisti umjetnici, koji će imati vremena i
prilike, da u svom narodu izgradjuju sebe.
Sve dotle, dok je u nas čovjek od pera zajedno i činovnik i političar
i odbornik ili inače učestnik u javnom radu, — sve dotle ne može biti
posve izrazita njegova fiziognomija kao umjetnika, ne može se razviti pod-
puna njegova individualnost. Rad ga na drugim poljima zatrpa, a ono bo-
žansko u njem zaplamsa kad tad.
14 HRVATSKA SMOTRA
Pače i u onim časovima, kad je htio čisto umjetnički da stvara, osjećao
je naš literat u doba Tomićevo kraj svoga poziva još i neku dužnost ili
bolje misiju. Misiju, koja se da svesti u tri rieči: stvarati čitalačka publika.
Ta još ni danas nije u naš narod prodrlo uvjerenje, da je hrvatska liepa
knjiga zapravo naša potreba. Koliki naši ljudi živu bez nje i bez ljubavi za
nju! A koliko ih je više bilo prije!
Trebalo je dakle dovesti uobće našu publiku do toga, da se prihvati
svoje knjige. Trebalo se spustiti malo do nje, zatomiti eventualne drugačije,
više porive u sebi, pa pisati onako, da se predobiju naši ljudi za domaću
lektiru. Ovoj su se zadaći u punoj mjeri odužili Becić, Šenoa i — Tomić.
To su u svoje doba najviše čitani ljudi i to baš u onim, nižim slojevima.
Becić i Šenoa su stariji, a Tomić nastavlja njihovu patriotsku misiju ponaj-
više u historičnom i družtvenom romanu.
Ako s ovakovom pozadinom uzme čovjek literarnu fotografiju Tomićevu
— a mora ju tako uzeti — izići će mu pojava Tomića kao književnika u
pravom značenju. To je značenje kulturno. Ono obilježuje Tomića kao
radnika, pregaoca, krčitelja, orača na zemljištu, koje će istom umjetnički
ploditi.
I za to njegova djela ne podnose savremene kritike. Ta već prvi zahtjev,
što ga kritika na umjetnika stavlja, da daje u djelima sebe — nije izpunio
a nije ni mogao izpuniti Tomić. Nigdje nam nije dao sebe. On je daroviti
i zanimljivi ilustrator povjestnih stranica, on je vješt i šaljiv pričalac anekdota,
on je po gdjekad moćno zagrabio i iz narodnoga života, ali sve, što od
sebe daje, jest boja, ton, u kojem dojmovi vanjštine na njega izlaze pred nas,
ali drugo ništa. On nema otraga iza koga svog djela ni jednu veću ideju, on
ne riešava nikakve probleme, ne filozofira, ne propovieda, a nije ni artista.
On piše da zabavi — ili prema prijašnjem, da predobije za se čitaoca. A tu
je bio pravi vještak. Njegovu knjigu ne možeš pustiti iz ruku do kraja. Taj
pak svoj uspjeh nije postizavao jeftinim efektima i načinjenom napetošću,
već pravim, hrlim životom i gibkošću svoga pripoviedanja. A još jednom
ponavljam: zanimljivim pripovjedačem biti u ono doba, značilo je vrlo mnogo.
Najsimpatičnija je uobće strana Tomićeva rada — njegovi romani i
pripoviesti. Na toj strani ima više odjela. Odjele raznolike nije nam podao
Tomić možda za to, što je tražio nova područja za manifestiranje svoga
duha, već više za to, što su prilike od njega to tražile. Jedan su takav odio
njegovi romani iz Bosne. (Zmaj od Bosne, Emin-Agina ljuba, Kapetanova
kći). Ove se lektire najradije sjećam, jer sam je čitao u prvoj mladosti, i
kadgod pomislim na Tomića, prva mi se slika o njem javi baš iz ovih knjiga.
Možda i za to, što je u ovim djelima kao nigdje u Tomića toliko liepe, —
sad mi se čini: grimizne romantike. A i te su stvari zapravo plodovi opet
jedne misije: privući Bosnu k nama. Ovdje se fantazija Tomićeva najjače
razmahala, da povuče za sobom čitatelja držeći ga u ugodnoj dispoziciji sve
do kraja.
JOSIP EUOEN TOMIĆ 15
Manje je poezije, a više umjeća u njegovim povjestnim sujetima, od
kojih je „Za kralja — za dom" svakako najveće ciene. Ipak Tomić kao pisac
historičnoga romana nije dostigao ni Šenoe ni Kumičića, a to za to, što mu
predmet obradbe nema tako širokih kontura kao u one dvojice. Nema ni
njihove koncepcije, ni jedinstvenosti. On je ilustrator epizoda, dok je Šenoa
stvorio roman Zagreba, a Kumičić posegao za najljepšim i najslavnijim epo-
hama u povjesti hrvatskoj. Iz Šenoinih romana diše ljubav prema onim
starim „purgarima" na gričkim goricama, iz Kumičićevih i ljubav i upravo
obožavanje historičkih velikana, na koje prenosi ideale svoje stranke — a
u Tomića nikake slične veze s djelima nema. U tom je razlika. Tomića rado
čitamo, a onu dvojicu čitanjem počinjemo voliti.
1 u socijalnom je romanu i pripoviesti Tomić dao samo svoju boju,
ali teze nije postavljao niti je zalazio u dubinu. I ovdje dakako uviek za-
nimljiv, a ta zanimljivost nije u psihologiji lica, već u spletu, u nitima fabule.
Rado je zaodievao u svoje ruho istinitu koju a interesantnu pripoviest iz
našega družtvenog života (Melita) — ali ju nije uzeo kao ilustraciju svojoj
kojoj ideji, već za to, da ju obširno pripovjedi, da zabavi.
Mnogo je istinitih sgoda i u njegovim šalama i „pošuricama" na ovakav
način obradjeno. Tu je medjutim pokazao jednu osobitu boju: svoj humor.
To je baš dobroćudni, simpatični, neusiljeni, zdravi humor, bez satire i trp-
kosti — pravi začin onim anekdotama, koje su se toliko u nas čitale. Moram
bez zamjere reći, da mu je humor u najkasnijim njegovim djelima nekako
već izvjetrio.
Ali, kad je taj humor bio u naponu, rodio je u Tomiću komedijama,
vrlo dobrim komedijama. Gotovo onakim, kakve je u svoje vrieme pisao
Janko Jurković. A nije tu bilo tek situacijone komike, već i karakterne;
Tomić je izklesao nekoliko osebujnih komičnih figura. Klasičan je na primjer
tip jednoga hrvatskoga šljivara — Jurice Dombaja, ako se pravo imena
sjećam; ima toga i više.
Kad sam se već primakao njegovu radu na dramatskom polju, reći ću
odmah, da nije bio rodjen dramatik. On je bio kao potaknut na ta djela
tim, što je došao kao upravnik u dodir s kazalištem. Gotovo bih rekao, da
su ga prievodi stranih drama učinili i originalnim pozorištnim piscem. Vidi
se utjecaj Schillera i Gutzkowa. Iznimka je i posve za se stoji drama „Pa-
storak", puna snage i života. „Barun Franjo Trenk" tek je zanimljiv igrokaz,
a „Veronika Desinićka" nije nikada tragedija. Nije to krivnja njegova, već
njemačke patetičnosti, koju kod nas ni najljepše deklamacije nisu mogle na
sreću udomiti. Ovdje bi trebalo što reći i o stihovima Tomićevim, jer iz
njegovih mladenačkih dana ima i pjesama, a Veronika je Desinićka u sti-
hovima, ali tu bi se pretežito konstatirala versifikacija.
Ni u tehničkom pogledu nije Tomić stvorio ništa novo. Tehnika mu je
stara: naći bud u povjesti bud u životu sujet ili izmisliti ga sam, složiti,
zaplesti, razdieliti to u poglavlja, umetnuti unutra opise, razgovore i liepo
završiti; ali prikazati psihologiju lica, reći s djelom nešto — na ovo ostaje
16 HRVATSKA SMOTRA
dužan. Dakle: puka ilustracija, kod koje sudjeluje Tomić spomenutom svojom
bojom, naime zanimljivim pripoviedanjem. — Kod povjestnih svojih romana
običaje u jednom poglavlju opisivati političke dogadjaje, u drugom sudbinu
i ljubavne zaplete svojih glavnih lica i tako gotovo izmjence. Sjećam se
jedne vriedne seoske gospodje, koja je čitala iz Tomićeva jednoga djela sva
poglavlja na preskok — naime samo ona ljabavna. Ta, koliko od naših
čestitih čitatelja čitaju tek za to, da vide, hoće li se „ono dvoje" na kraju
uzeti ili ne! Koliki ne mogavši dočekati konca otvore zadnje stranice, pa
doznadu — sve! A na publiku je ovu morao računati Tomić.
Prikazati rad Tomića kao umjetnika u nekom organičnom sliedu ili po-
sebnom jedinstvenom razvoju nije moguće, jer toga i takovoga razvoja nije
ni bilo u Tomića. Kod njega nije svako vanredno djelo možda korektiv
predjašnjega ili nova etapa u razvoju umjetničkoga stvaranja. Ne, on je po-
stigao stanovitu literarnu visinu, po kojoj je uz priznanje radio prije toga
a radit će i poslije i izabirući samo — različne sujete, veće i manje, od kojih
onoga obradi bolje onoga lošije. Vještinu i glas ima, a što je splet zanim-
ljivije složen, to je bolje; glavno je solidna obradba. Drugih pretenzija i
ovoga vječitoga nemira, kojim moderni duh traži nova i prava područja
svojoj individualnosti — nije imao Tomić.
Sve u svem Tomić kao stvara' ac — a toga sam imao najviše na misli
u ovom letimičnom crtežu — niti je artista, niti eksperimentator ili „griibler"
kakovih problema, a niti par force kakav tendencijozni pisac, propovjednik
ili pedagog; ne, on je samo zanimljiv i ugodan pripovjedač sa svojim liepim
i jedrim hrvatskim jezikom, u kom tek tu i tamo naidjete na koji „sla-
vonski" prizvuk. Tomić je kao stvaralac sazidao kod nas svoju sgradu
s mnogo soba, a u svakoj sobi mnogo liepih slika i sličica. Sve odaju
jednu, njegovu individualnu kompoziciju boja — i u tim bojama dao je sebe
a ni u čem drugom. Hrvatski mladić prolazeći kroz te sobe rado će se
zadržati, kod nekih od slika, popostat će i onda, kad već budu mnoge i
zastarjele. Da, gotovo sam i zaboravio, ima i nekih nuditeta ili ako hoćete
pikantesa, što su mu naši neki „askete" zamjerali, no ne bojte se, nisu to
„modernosti" već samo časovite kaprice plodnoga ovoga pisca.
Ali tu sgradu, da ostanem kod gornje poredbe, ne valja gledati samu
već s okolišem. Valja mimo stvaralačkoga dara promatrati kod Tomića i
onaj drugi: literarno-historijski, prevodilački, uobće: kulturni. Mimo nemirna
duha valja imati na umu i nemirnu te neumornu ruku njegovu, koja nije puštala
pera iz ruku. Dodajte još k tomu njegov patriotizam, koji se nije doduše
izticao u buci javnoga rada, već se sam koncentrirao u prosvjetnom radu
u stopama tradicije, da, dodajte k tomu i njegove umiljate plave oči, koje
vam se i nakon njegove smrti izmedju redaka smieše, pa vaš poklik „slava
uspomeni Josipa Eugena Tomića", ne će biti banalan, već iskren.
DR- MILAN OGRIZOV1Ć
ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI
Dogadjaji u velikoj slavenskoj carevini drže još uviek u napetosti sav
obrazovani sviet. Sa živim se zanimanjem prati borba dviju struja: stare
absolutističke Rusije i pobornika slobode i ustavnosti. To je strahovita i
krvava borba. Dugo ona već traje, a konac joj se ni iz daleka ne predvidja.
To je ruska revolucija. Okrutna je i ogorčena s jedne i druge strane.
Nebrojene je žrtve već pokosila i uviek nove kosi. Absolutno-birokratska
vladavina ne da se s dobra. S kraj nje krilo prevratnika ne popušta takodjer.
Tako novi ruski pokret za ustavnošću pruža prizore riedke grozote: bez-
obzirnoga ubijanja, razaranja, paleža, otimanja, pustošenja čitavih dobara,
rušenja i pljačkanja vlastelinskih dvoraca, okrutnoga mrcvarenja i izbijanja
inteligencije, iztriebljivanja zidova itd. itd. Strahote francezke revolucije do
sada su nadkriljene. Ta što se je samo dogodilo u ova tri tjedna, što je
razpušteno prvo zakonodavno tielo, državna duma?! To je dokaz, da borba
unatoč bezobzirnosti vlasti ne jenjava, već biva sve okrutnijom. Spomenimo
samo najnoviji napadaj na ljetnikovac ministra-predsjednika Stolypina. Sve
ove strahote samo su provala dugotrajnoga podzemnoga rovanja. Vriedi
dakle izpitati zametke ovim dogadjajima. Sliedimo u tome novije radnje
publicista ustavno demokratske stranke gg. Rodičeva, P. Struvea, A. Prjesnja-
kova i dr.
Poznato je, da revolucija u Rusiji nije tek od najnovijega doba. Ona je
započela u prvoj četvrti prošloga stoljeća. Ideje francezkih pisaca osam-
naestoga stoljeća našle su i u Rusiji pristaša. S njima se opajahu i okrunjene
glave. Ni carica Katarina II. nije se mogla oteti njihovu dojmu; ali nikome
nije palo na um, da pomišlja o njihovu provadjanju u život. Tek francezka
revolucija dala je snažnijega maha nastojanju, da ideje znamenitih mislilaca
predju u život novoga družtva. Ona je i u Rusiji djelovala.
„Francezka revolucija zaokupila je sve u prosvietljenom svietu; zaoku-
pila je dva čitava naraštaja, prijatelje i neprijatelje, Lafayetta i Mariju Antoi-
netu, Laharpea, koji je podučavao Alexandra I., i samoga Aleksandra I.,
abata, koji je podučavao Lunina i Volkonskoga, Romma, koji je podučavao
Stroganova i buduću Svječinu, koja je kasnije učila Franceze katolicizmu i
koja je priredila razsvjetu u slavu zauzeća Bastille. Posljedni valovi velike
revolucije doprieše do Rusije : poslie vala ideja — valovi naoružanih naroda —
2
18 HRVATSKA SMOTRA
od dvanaest jezika. Na povratku svojem oni su odvukli u Europu, u Frari-
cezku, u Pariš svu rusku vojničku mladež, koja je kroz četiri godine bila
uzgajana u preziranju sutrašnjega dana, koja je bila vična da gleda smrti u
oči, da živi za djelo svoga vieka."
Tako u kratko opisuje jedan od prvaka ustavno -demokratske stranke,
F. Rodičev, utjecaj velike francezke revolucije na onodobnu inteligentnu
Rusiju. Rusko mlado častničtvo otišlo je početkom stoljeća u Europu, da
štiti otačbinu, a vratilo se je iz Europe kao vojničtvo slobode! Eto i u Rusiji
zametka revolucije.
Ruska mladež, što je od 1812—1818. vojevala i boravila u Europi, za-
dojila se je tako novim duhom. Sravnjivajući grozno stanje svoje otačbine
s naglim promjenama u Europi, ona je prikupila svježih sila. Nade su nje-
zine porasle, ona je bila iskreno oduševljena za rad, vjerovala je u svoje sile
i sile otačbine svoje, vjerovala je i u oživljujuću moć obćih čovječanskih
ideja i ideala. Ruski narod bio je 1812. godine trgnut iz svoje ukočenosti.
Napoleonova provala bijaše onaj dogadjaj, koji je u jedan mah probudio
samosviest ruskoga naroda. Rusija je zadala najosjetljiviji udarac Napoleo-
novoj moći. Ruske čete, što su malo zatim prošle Europom i doprle u Pariš,
bijahu već sviestna narodna sila. General Jermolov označio je mišljenje tih
četa historičkim upitom, što ga je u Parisu dobacio ruskim velikim knezo-
vima: n Zar vaša visočanstva misle, da ruski vojnici služe vladaru, a ne
otačbini? Oni su došli u Pariš braniti Rusiju, a ne radi parada. u
Znameniti historički dogodjaji vršili su silan utjecaj na mladji naraštaj
te u njemu probudili posve novo shvaćanje zadaća državnoga života. Misao,
da radna stvaralačka narodna sila postane jedinim realnim temeljem narodne
nezavisnosti i državne snage, ideal države kao oblika slobodnog, političkog
života naroda, bijaše naravni zaključak iz onoga, što se je proživjelo. Oni,
koji su znali shvatiti te nisu zaboravljali veliku pouku historije, počeli su
sviestno težiti za tim, da politički i kulturni život Rusije postave na širok
socijalni temelj narodnih masa, da taj politički i kulturni život oplode slo-
bodnim djelovanjem naroda, slobodnim radom i stvaranjem*.
Mladi ruski častnici, boraveći nekoliko vremena u inozemstvu, vratili su
se iz te vojne s drugim, novim shvaćanjima. Oni su vidjeli, kako je u Fran-
cezkoj zaključao nov život, kako je u Pruskoj započeo odlučan rad, da se
država postavi na nove temelje, oni su gledali sliku zapadno-evropskog kul-
turnog života. Upoznali su silnu razliku i to im je pružalo kriterij, da sviestno
ocienjuju rusku zbiljnost, da si jasno predočuju bolju budućnost i da raz-
mišljaju o putevima, koji do nje vode. Obći cilj, da se podignu ruske na-
rodne sile, da se preporodi narod, našao je simpatija kod mnogih članova
ruskoga družtva, najpače kod ruskoga častničtva, koje se vratilo iz inozem-
stva. Da se postigne svima obći cilj, imao je kulturni rad obaviti znamenitu
zadaću, pak sliedeći ideje čovječanskoga dostojanstva, etično i umno pro-
* A. Prjesnjakov: Dekobristi „Polar. Zvezda" 1905.
ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI \9
svietljivati družtvo i narodne mase. Ove idealne zadaće bijahu nada sve na
umu prvacima tadašnjega vremena. Ali to ne bijaše dosta, te idealne zadaće
su logičnom nuždom vodile do drugih zadataka — družtvenih i političkih.
Ta radilo se je o obćenitom preustrojstvu poredka života, o promjeni svih
družtvenih odnošaja, o preudešenju čitave narodne kulture, radilo se je o
velikom djelu, koje se je moglo oživotvoriti tek u novim oblicima političke
organizacije države.
* * *
Sav ovaj duhovni rad obavljao se je na prijateljskim sastancima i u
tajnim družtvima. Prvi motiv pokretu bijaše tjeskobno čuvstvo, kako je prazan
i pust svagdanji život u Petrogradu. Oćutila se je potreba razumnijega, kul-
turnijega života, a ne tek da se vrieme trati u kartanju, pijančevanju, splet-
karenju i svadjama. Častničtvo se je stalo udruživati i pretresati svoje nove
potrebe. Na ovakovim sastancima, kako priča Jakuškin, — pretresalo se je
o glavnim nedostatcima i ranama države: zatučenosti naroda, kmetstvu, o
okrutnom postupanju s vojnicima, kojih je služba kroz malo ne 25 godina
bila prava robija, posvudašnjem lihvarstvu, otimačini i napokon očitom prezi-
ranju čovjeka u obće. Na tim sastancima „mnogi su častnici tjelesne straže i
stožernoga stopa strastveno proučavali — kako je zabilježio Fon-Vizin, —
smione političke teorije i sustave, čitali su pretežno politička djela i žurnale
pak inostrane novine, u kojima se je tako dramatično predočivala borba
opozicija s vladama u ustavnim državama".
Častnici su godine 1816. ustrojili tajno družtvo „Savez spasa" ili „pravi
i vjerni sinovi otačbine". Ovo družtvo imalo je organizovati sile te odrediti
ciljeve za uspješan družtveni rad. Mladi ljudi, kad su stupali u družtvo, na-
dali su se, da će u njemu naći „pravi i visoki cilj života". Ali članovi ta-
kovih družtava, kojima je od početka lebdilo pred očima, da se Rusija pre-
tvori u konstitucionalnu državu, priznavali su i sami, da ne imaju nikakvoga
sredstva, da u Rusiji uvedu vladu narodnoga predstavničtva. Za to su družtva
imala tek pripravljati tlo te polagano zadahnjivati javnost potrebom promjene
vladavine.
Knez E. P. Obolenskij piše o tom savezu medju inim : „Težko je bilo
odoljeti obajanju saveza, koji je imao ciljem ćudoredno usavršenje svakoga
člana, zamjenitu pomoć za postignuće svrhe, umno naobrazivanje, kao po-
magalo za razumno shvaćanje svega, što mora da predočuje družtvo u gra-
djanskom ustrojstvu i ćudorednom smjeru ... U maglenoj nedostiživoj još
daljini vidio se je konačni cilj — politička preobrazba otačbine, kad će sve
posijano sjemenje dozreti te obća naobrazba postati dostupnom masi naroda. tt
Mladi častnici, — razlaže A. Prjesnjakov u spomenutoj razpravici „Deka-
bristi", stali su tražiti sbliženje sa vojnicima te djelovati na ove; u pukovnijama
su ustrajali škole za zamjenitu obuku vojnika; gdje je moguće bilo odstranjivali
su okrutne disciplinarne mjere, koje su ponizivale dostojanstvo: unašali su
u vojnički život prosvjetu te u podredjenima budili spoznaju vlastitoga do-
stojanstva.
20 HRVATSKA SMOTRA
Godine 1818. sastavljen bje novi pravilnik ovoga tajnoga udruženja, a
svaki član istoga imao je širiti prosvjetni i čovjekoljubivi upliv i u druge sfere
djelovanja. Udruženje preuzelo je naziv „Savez dobrobiti" a pravila mu ozna-
čivahu zadaću, da će „podpomagati vladu u njezinom nastojanju, da Rusiju
učini velikom i bogatom, za što da ju je sam Bog odredio". Govoreći o
konačnom cilju, da se u Rusiji uvede zastupnička vlada — članovi saveza
„nadali su se, da će njihove nakane podupirati i sam vladar". No ove rieči
bijahu, — po priznanju Jakuškina, — već na polak laž, jer „nitko od njih
nije vjerovao u dobre nakane vlade."
Opozicija se je sve više širila, jer je i vladavina bila sve strožom i okrut-
nijom. U vojsci su bili zapostavljani vješti i izkusni častnici, prosto vojničtvo
bilo je okrutno batinjano radi najmanje krivnje, neobičnom strogošću utje-
rivale su se daće, vlastela su okrutno postupala sa seljaci, cenzura je rušila
svaku slobodnu misao. Sve to djelovalo je, da je opozicija izradjivala pro-
grame svojeg najbližeg rada. Po A. Muravjevu imao je tajni „Savez" prije
svega promicati ove ciljeve: Dokinuće kmetstva, priznanje jednakosti svih
gradjana pred zakonom, javnost sudbenoga postupka i svih državnih čina,
odstranjenje vojničkih naselbina, dokinuće monopola pečenja rakije, pokra-
ćenje roka vojničke službe, smanjenje broja vojske u mirnom vremenu, po-
boljšanje položaja vojnika i svećenstva. Kašnje se je program proširio za-
htievala se sloboda savjesti, sloboda tiska i udruživanja, dokinuće cenzure itd.
Najviše se je dašto posvećivalo skrbi seljačtvu. Ako se ono ne oslobodi, ne
će biti ništa od izjednačenja i sbliženja svih stališa, nit će se moći obrazovati
zdravo za državni život sposobno družtvo. Niknulo je s toga više osnova,
kako da se rieši seljačko pitanje. Oko toga su radili knez S. P. Trubeckoj,
N. 1. Turgenjev, Nikita Muravjev, Jakuškin, Pestelj, Rylijev i dr. Ti su se
muževi mnogo starali, da obrade i pretresu sva glavna pitanja državnoga
života, do kojih stoji napredak naroda. Ali ni sami nisu imali nade, da će
biti moguće pristupiti oživotvorenju njihovih osnova. Mirnim putem nije se
ništa moglo postići. Tako se je porodila misao, da se pripravi prevrat, koji
je imao utrti stazu promjeni nesnosnih odnošaja.
* * *
Codine 1821. sastala se je u Moskvi skupština tajnoga „Saveza dobrobiti",
kojoj su pristupili članovi iz priestolnidl i južnih strana, ali skupština bje
razpuštena. Opazilo se je, da se je u družtvo ušuljalo nepouzdanih članova,
pa ga je trebalo očistiti od ovih živalja. Istodobno opazilo se je načelnih i
ličnih nesuglasica te se je do onda jedinstvena organizacija pociepala u dvie :
„Sjeverno" i „Južno družtvo". Ovo potonje družtvo sjedinilo se je sa samo-
stalno nastavšim tajnim udruženjem „Sjedinjenih Slavena" te je stupilo u do-
ticaj sa tajnim družtvima Poljske.
Sve jače je dozrievalo uvjerenje, da se bez revolucije ne će ništa moći
postići. Pestelj, jedan od najrevnijih promicatelja ciljeva tajnoga udruženja,
opravdavao je revoluciju time, što da je vrhovna vlast već dovoljno pokazala
svoja neprijateljska čuvstva prema ruskomu narodu. Držanje Aleksandra 1.
ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI 21
koji je namjeravao s Poljskom sjedinili Litvu i Bielu Rusiju te tako dio Rusije
odtrgnuti od matere zemlje i pridružiti ga Poljskoj, budilo je mržnju spram
njega. Već 1817. godine porodila se je medju članovi tajnoga udruženja
misao, da cara Aleksandra I. valja ubiti. „Uvriedjeno čuvstvo narodnosti i
narodnoga dostojanstva bijaše osnovkom zaoštrenja opozicionalnoga duha
dekabrista", veli A. Prjesnjakov u svojem već spomenutom studiju o deka-
bristima. Dogodjaji u zapadnoj Evropi bodrili su ruske revolucionarce te su
se oni nadali, da bi prevrat i u Rusiji mogao uspjeti. Ali i najsmjeliji deka-
bristi naglašivali su, da je neobhodno nuždno raditi oko toga, da poslie pre-
vrata ne nastane anarhija, s toga je Pestelj zagovarao postepeno uvadjanje
novoga poredka. On je sastavio i osnovu pravilnika za vrhovnu vladu pod
nazivom „Ruskaja pravda". Tu vrhovnu vladu, koja bi se poslie uspjeloga
prevrata imala obrazovati, imenovao bi „Savez dobrobiti" na deset godina, a
priznati bi ju morao senat i sv. sinod. Osnove Pesteljeve bijahu prihvaćene
u južnom, djelomično i u sjevernom tajnom družtvu, u kojem su neke po-
tankosti Pesteljeve osnove zabacili iz bojazni, da Pestelj ne čezne za vlašću
kao Napoleon.
Što odmah nije došlo do prevrata, tomu je bilo više uzroka, a poglaviti
je bio u nesuglasici političkih nazora. Nikita Muravljev pomišljao si je bu-
duću Rusiju federacijom autonomnih pokrajina, dočim je Pestelj bio za ideal
ujedinjene države sa energičnom rusifikacijom periferija države. Od toga je
bila izuzeta Poljska, koju su namjeravali priznati nezavisnom ali u pitanjima
vanjske politike tiesno s Rusijom svezanom državom. N. Muravljev si je
pomišljao buduće političko ustrojstvo ustavno monarkičnim na gradjanskoj
osnovci imovinskoga censusa; Pestelj je sa svoga socialnoga gledišta zago-
varao republikanski oblik vladavine.
„Meni se činilo, — pisao je Pestelj, — da glavna težnja sadašnjega vre-
mena stoji u borbi izmedju narodnih masa i raznolikih aristokrata, nastavših
po bogatstvu i pravima nasljedstva ; ja sam držao, da su aristokracije glavna
zaprieka blagostanju države te mogu biti odstranjene jedino tako, ako se
država obrazuje na republikanskom temelju" . . .
Ove nesuglasice bile su krive, što se je sveudilj još kolebalo, što je
dolazilo od novih razkola i što su i najrevniji pobornici revolucije prema
ciljevima njezinim ohladnjivali. U takovoj dispoziciji nadošli su važni doga-
djaji. Aleksander I. umro. Na priestolje je imao doći veliki knez Konstantin
Pavlović, ali se je odrekao priestolja pa je isto zauzeo Nikolaj I. Dekabristi
su, makar još nepripravni sasvim, odlučili pokušati prevrat. Urotnicima, čla-
novima tajnih udruženja, pošlo je za rukom predobiti neke pukovnije. Odlučeno
je bilo, da se novomu vladaru imade uzkratiti prisega vjernosti, zatim svrgnuti
stara vladavina i staviti nova, koja će provesti najnuždnije reforme te tako
udariti temelje preobrazbi Rusije u modernom smjeru. Prvaci revolucionarnoga
pokreta, prozvani dekabristi, jer je prevrat buknuo u mjesecu prosincu (de-
kabru) — svršili su tragično. Njihov čin bijaše žrtva dužnosti, koja im je
nalagala, da do kraja stupaju stazom, na koju su jednom pokročili,
22 HRVATSKA SMOTRA
Vanjskim načinom očitovao se je prevrat ovako: Na 14.(26.) prosinca 1825.
stajao je na senatskom trgu u Petrogradu odjel četa raznoga oružja. Uz ovu
vojsku bilo je i osoba u gradjanskom odielu. Na periferiji trga i u pokrajnim
ulicama sgrnuo se je narod, koji je bio silno uzbudjen. Ove čete, što su
stajale na trgu, bijahu čete odane prvacima pokreta. Ali svim na čelu stajali
pobunjeni časnici, članovi gore opisanih tajnih družtava. Imalo se je pokušati
oružanom rukom oživotvoriti težnju tih družtava. Ali to nije uspjelo. Sile
prevratnika nisu odgovarale ciljevima. Organizacija nije bila provedena, kako
valja, a našlo se je i prebjega, koji su izglede uspjeha podkopali. Car Ni-
kola I. našao je oslona u birokraciji i u velikom dielu vojske, koja mu je
vjerna ostala. Proti četama, što su bile sakupljene na senatskom trgu te
nisu htjele položiti prisegu vjernosti, odpravljene su bile pouzdane čete
s topovi. Kartečama bijahu razpršene te čete, a što nije palo, bilo je po-
hvatano. Poginulo je više prvaka revolucije, a oni, koji su ostali živi, bijahu
potegnuti na sud. Do 120 sinova najuglednijih porodica ruskih dodje pred
posebno vrhovno sudište. Petorica obtuženih budu odsudjeni na smrt i obje-
šeni, a ostale poslaše što u Sibiriju, što u daleke vojničke naselbine, a što
u kaznione. Mnoge kompromitovane uvrstiše kao proste vojnike u pukovnije,
koje su bile na Kavkazu.
Ovako je završio prvi pokret, prva revolucija, koja je imala donieti
Rusiji državni preporod. No krv postradalih dekabrista, muke utamničenih i
progonjenih njihovih drugova — bijahu sjeme daljnjemu radu. Od onda se
Rusija nalazi u vječnoj trzavici. U samoj Rusiji osnivaju se nova tajna družtva
te vodi borba za reforme. One se djelomično i provadjaju. Najznamenitije su
dakako one početkom šestdesetih godina, kad je dokinuto kmetstvo i se-
ljačtvo oslobodjeno, kad je ustrojena neka samouprava gubernija i refor-
mirano sudstvo. Nu to sve nije zadovoljilo rusko družtvo. Ostala je težka
absolutna vlast careva i samovolja birokracije. Ta je birokracija ugnjetavala
svaki slobodoumniji pokret te radila o tome, da se absolutizam uz birokra-
ciju vječno uzdrži, a narod i inteligentno družtvo odstrani od vlasti. Ovakav
sustav podkopao je nutarnje sile Rusije i stvorio nesnosne odnošaje. „Ruski
narod zahtievao je i zahtieva sveudilj, — piše Petar Strave u svojem članku
„Revolucija" — da vladar prestane upravljati sa zemljom skupa s činovni-
cima. Ruska monarkija prestala je biti samodržavno-birokratskom (manifest
od 17. oktobra 1905^ pa za to ne može odoljeti revoluciji time, da bude
ustavno-birokratskom. Birokracija prestala je(?) biti vlast u zemlji i za to
ne može da bude vladom. A medjutim birokracija ostaje sveudilj „vladom".
Što je dakle pravi smisao najnovije revolucije u Rusiji? Njezin je smisao:
treba sasma prekinuti s dosadanjim birokratskim sustavom. U Rusiji ima
vladati vladar sa zakonito izabranim zastupstvom naroda. Vladu, ministarstvo,
imadu sačinjavati ljudi, koji uživaju povjerenje narodne većine. Izlazak je iz
savremene oštre političke krize u tome, da se ustavna monarkija odmah
razstavi od birokracije te time konačno sgnječi glava birokratske hidre, koja
je tako dugo mučila Rusiju, a i sad još podkapa njezine sile".
ZAMETC1 REVOLUCIJE U RUSIJI 23
Ali ovomu cilju na putu su još uviek birokracija i skrajnje nepomirljive
stranke, koje bi sada htjele obistiniti socijalnu republiku u Rusiji. Ove skrajnje
stranke svojom nepromišljenom prećeranosti i nehotice služe birokraciji,
koja, pozivajući se na strahote što ih počinjaju skrajnje socijalno revolu-
cionarne i anarhističke skupine, suzbija provedbu programa trieznih i umje-
renih elemenata, koji teže za jasno odredjenim ciljem, a taj jest: da Rusiju
učine modernom, parlamentarnom državom. Taj cilj pravih ruskih otačbenika
nailazi na simpatije svega prosvietljenoga svieta, dočim se djelovanje anar-
hista obćenito odsudjuje. No da se može postići preobrazba Rusije, nuždno
je, da se svi liberalni i za ozbiljne i razumne reforme zauzeti ruski političari
slože. Knez Evgenij Trubeckof zagovara u neki dan ponovno nastavljenom
dnevniku „Strana" odlučno, da se ustavno demokratska stranka sjedini sa
svim liberalnim ljudima Rusije, jer da od te sloge stoji spas ili propast ruskoga
liberalizma, a time spas ili propast — barem u doglednom vremenu — djela
preobrazbe Rusije u modernu parlamentarnu državu.
MARTIN LOVRENČEVIĆ
MIROSLAV VILHAR
(Prigodom odkrića njegova spomenika u Postojni 12. kolovoza o. g.)
Vodnik, Prešern i Vilhar. To su tri muža, kojima je slovenski narod
podigao vidljivi znak duboke svoje zahvalnosti. Ali u malo, te zaboraviše
na Vilhara. Gotovo trideset godina bijaše zaboravljen pjesnik, koji je pjevao
„po jezeru bliz* Triglava". Tri decenija šutjela je Slovenija o imenu onoga
agitatora, koji je bez straha zagrmio: „Slovan na dan". Vilhar zaboravljen?
Ne, jer su njegova djela živjela i žive još danas u slovenskom narodu kao
narodno vlastničtvo. Vilhar bijaše podpuni demokrat, njegovo djelovanje ima
demokratični značaj, jer je osnovano na spoznaji i ćućenju narodne duše,
specijalno pak duše naroda na slovenskomu Krasu — „Notranjskoj". Za to
su baš Notranjci nakon 35 godina smrti svojega preporoditelja podigli kip,
da podsjeća dolazeće generacije slovenske:
Od tu, kjer burje brijejo studene,
v višave Tvoj je dvignil se genij, —
nagnil se je in pil iz Hipokrene,
navdušen glas zaklical med Slovene,
domaćih pesni polnih melodij:
zdaj v prsih naših pesem Tvoja plava,
ko po jezeru čolnič bliz* Triglava . . .
(Fran Žgur)
U Postojni, toj privlačivoj točci čitavoga svieta, podignut je spomenik,
da k njemu hodočaste narodi, učeći se značajnosti, poštenju i pregaranju.
Vilharov kip izradjen je iz bronca. Ako ga i jest glasoviti kipar A. Repič
izradio, ipak ne sliči Miroslavu Vilharu. Kamen, na kojemu kip stoji, izklesao
je Ivan Caharija iz trajnog repentaborskog kamena po nacrtu arhitekta Ivana
Jagera ovako: Na Krasu ima znamenitih vrela, a opjevaču Krasa i jame
neka se postavi „spomenik-studenec" na javnom trgu, da postane tradicio-
nalan, da žedni narod zajimlje pri njemu vode, „pri Vilharju". Skela je
sagradjena u obliku piramide, na kojoj je nadpis i dvovrstna kitica iz Vil-
harove poezije: „Čujte gore in bregovi, da sinovi Slave smo." Iz zmijske
glave pod nadpisom teče bistra gorska voda, a oko glave ovijene su dvije
čovjekove ribice, simbol Postojne. Takav evo postaviše Notranjci spomenik
jednomu od najzaslužnijih muževa Slovenskih:
„ln naj nad njim nevihta bo vihrala —
ponosno stoj, altar! — kot kraška skala."
(Pavel Grošelj)
MIROSLAV VILHAR 25
O ŽIYOTU
U najteže i sudbonosno doba po slovenski narod god. 1818. rodilo se
poštaru u Planini Vilharu četvrto diete Miroslav. Uzgojen u kozmopolitskom
duhu, a od prirode obdaren i tjelesno i duševno, bude odredjen za činov-
nički stališ, pak je za to svršio pučku školu u Postojni, gimnaziju u sv. Pavlu,
a sveučilište u Gradcu, gdje ga nazivahu zbog izvanredne mu ljepote „der
schone Fritz tt . Živio je ovdje razsipno, tražeći sebi ugodna družtva, u kojima
je čitao svoje njemački izpjevane pjesme nekoj ruskoj krasotici. Nu iz krila
gradačkih orgija povuče ga otac, predavši mu svoj posjed Kalec. U dobar
čas po slovenski narod. Vilhar postade Slovenac, jer ga je preporodio kraški
narod, 25a kojega je on do zadnjega daha oduševljeno radio i žrtvovao velik
dio svojega imetka. Oženio se g. 1843. i započeo pravi život, u kojemu je
nalazio svu sreću i zadovoljstvo. Pa kako ne bi, kad je njegova žena živjela
samo za muža i za djecu i nastojala odvratiti od kuće svaki taman oblak.
A prijatelji? Uz Levstika, uzgojitelja Vilharove djece, sastajalo se na Kalcu
izabrano družtvo, koje je s Vilharom na čelu dizalo slovensku narodnu sviest
i iz narodne duše vadilo najskupocjeniji biser, da mu ga opet pročišćena
vrati. Od sada nije bila Vilharu poezija više zabavom, već mu je bila sred-
stvom da slovenski narod potakne na ljubav k materinskom jeziku i vlastitoj
narodnosti, a tako da pomogne podići slovensku kulturu. U tom radu pod-
pomagao ga je neumorno prijatelj mu Levstik, koji ga je ostavio, kad se
Vilhar preselio s obitelji u Ljubljanu, odakle se povratio brzo na Kalec i
ostao na njemu do svoje smrti g. 1871.
RADU KNJIŽEVNOM
„Kaj ti pomaga nemške pesmi kovati? Goethe ali Schiller tako ne boš.
Loti se rajše domaćega jezika ! w Rieči Nikole Žica, vojničkog župnika, dovele
su Vilhara na stazu, po kojoj je on dospio na častno mjesto u slovenskoj
književnosti. Vilhar je lirik, epik, dramatik i skladatelj. U njegovoj lirici iztiče
se meka narav i ne prisiljen već lahak jezik, u epici narodni slog, a u dra-
matici naravna humoristična žica, a znao je tako u epskim kao u dramat-
skim djelima satiričku svoju snagu pokazati. („Župan" i pjesma i drama).
Sve, što mu je uzdizalo dušu, sve što mu je razblažilo srce, nastojao je
izreći, a nije li to mogao riečima, utekao se napjevima. Nježna čuvstva na-
prama užoj domovini, ponos na slovensku povjest, ljubav naprama kmetu,
naprama prijateljima, široj domovini slovenskoj i slolx>di, to je sadržaj nje-
govih divnih pjesama, to su akordi njegovih melodija. A te pjesme s tim
dragašnim napjevima čine se, kao da ih nije stvorila majstorska duša, već
da su to pravi pravcati biser, odkinut sa srca slovenskoga naroda. To i jest
razlog, da se je ime Vilharovo zaboravljalo, jer tko bi pomišljao u času
kad se srce raztapa od milja pjevajuć ili slušajuć melodije, recimo „po je-
zeru bliz' Triglava" ili „zagorski zvonovi", da ih je izpjevao i uglasbio Vilhar?
Pa ipak su to pjesme njegove. Jedini on je mogao doseći duboko u duši
11
26 HfrVATSKA SMOTRA
*vojeg kmeta onu finu nrt koja čovječje srce diže, uznosi i razbiažnje. Jedini
ori, Pa za to i pjeva,u njegove pjesme Kotranjd, Slovenci susjedi Hrvati i
napokon ostali Slovjeni,
Prvi put *e je oglasio slovenski u „Sovicah" & 1845., kojima je ostao
vjeran turadruk do šestdesetih godina. G. 1850. izdao je na sviet pjevoigru
Jarr^ka Ivanka", To je romantična igra bez psiholoftog razvoja, ali puna
*nage, da tluiatelja uzdigne do oduševljenja za slobodu, domovinu i ljubav.
Vilhar je nazivlje: „izvirna domorodna igra s pesmami vtreh djanjih." Vrst
j<: operete, koja je u starom ljubljanskom kazalištu izazvala neopisivo odu-
Mrvljenje, ćitavo djelo, a osobito ouvertura je majstorština, koja je djelovala
na umjetnika i laika. Ona bijaše prvi magnet, da se publika privlači u ka-
zalište, Romantični njezin sadržaj uzet je iz života slovenskih vitezova za
vrieme križarskih vojna, a svršava se pjevanjem:
„Živi Jjubezin!
Nikdar ne vmirajl
Vedno izviraj
Z zvesf ga srca/'
0, 1851, izdao je „Slovenski koledar" u kojemu ima njegovih pjesmi
i ba*nl. 0, 1860. sabrao je svoje pjesme u knjizi „Pesmi". U političkom
*vojcm listu „Naprej" napisao je nekoliko pjesmi u epigrama. Osim kole-
dara „Sloga" I „Koledarček" izpjevao je tih godina i svoje uzničke „Ža-
bljanke" u tri diela „Žabe", „Raki" i „Ribice".
Kao dramatik uspio je Vilhar napisav više kazalištnih igara, koje se još
dana* na slovenskoj pozornici igraju. Sujet im je crpao iz svoje okoline, u
kojoj je doživio vrlo mnogo. Mnoge su tiskane, a nekoje se nalaze još u
rukopisima, sačuvanim kod hrvatskog glasbenika, a sina Miroslavljeva — Fr.
Kit Vllhara. Matica slovenska bi učinila patriotski čin kad bi sva djela Vil-
liarova preuzela I Štampala.
Vilhar nije postao slovenski Goethe ni Schiller, ali on je iza Vodnika
1 Vifkirm najznačajniji tip slovenske književnosti, jer je njegova pjesma po-
Hfal« pravom svojinom narodnom, a tomu je doprinio njegov čisti jezik, u
kojtjiiiu nema borbe s Izrazima. Radio je pjesmom iz naroda za narod.
RADU POLITIČKOM
h kozmopolitu postao je pravi slovenski patriot. Bura, što je g. 1848.
ni/mahnlti hc< I probudila mnoge uspavane slovenske rodoljube, digla je i
MIioiiInvm Vllhara, On je bio onaj, koji je premostio jaz patriarkalnoga ži-
vot« mulju grad junom I slovenskim kmetom. On, gradjanski sin posvetio
|o flliivo uvojti blčo samo narodu, s kojim je iskreno dnevice obćio. Žrtvovao
*o nm odu moralno I materijalno. Za to mu je narod povjerio, da ga zastupa
n prvom krmijftkom državnom saboru. Da uzmogne što jače uplivati kao
'rittiipnlk im hvoj narod, tiskao je politički časopis „Naprej" g. 1863., u
ftsmu i|w jo Utlttftno podpomagao Levstik. Borio se je zajedno s Levstikom
MIROSLAV VILHAR 27
nekim slovenskim rodoljubima, koji bijahu oko njega i koji ga poticahu na
uztrajan rad, za prava slovenskoga naroda. Ali njegov „Naprej" bijaše više
literarni nego li politični list, jer je Levstik u politici bio tek teoretik. To je
i bio razlog, da je članak: „Misli o mednarodnih mejah . . . M t. j. da medju
Slovencima ne bi smjelo biti medja, strpao Vilhara u tamnicu na šest tje-
dana u Žabjaku. Taj postupak odvratio ga je od strastne političke borbe,
te se je od sada držao svoga Kalca i na njemu pribirao oko sebe slovenske
rodoljube, da probudi za uvieke najdraži mu kraj — Notranjsku. Od sada
se je još jače dao na pjesnikovanje i pisanje kazalištnih igara i bavio se
marljivo oko gospodarstva, dok ga nije u tom radu zatekla smrt.
Završujem s Tominšekom: „Takav bijaše Vilhar. Lako kažemo, sve-
strani muž. Bijaše pjesnik, koji ne bježi od svieta, kao mnogi pjesnici; bi-
jaše skladatelj samouk, ali ne čudnoviti kao mnogi skladatelji; bijaše pisac,
ali ne za svoju slavu; bijaše političar, ali ne za svoju korist. Skrbio je za
svoju obitelj, za svoje susjede, za svoju domovinu; samo za se nije skrbio:
žrtvovao je sve za druge, svoju duševnu snagu i svoj imetak, koji je gotovo
sav postavio na oltar domovine. Sačuvao si je posvuda čisti svoj značaj,
neokaljano svoje poštenje; sve, štogod je on kada učinio, napisao ili izpjevao,
sve to ima znak poštenja i značajnosti i blagoga za dobro zauzetoga srca".
Vilhar je kao takav zaslužio, da mu se neposredno iza Prešerna po-
digne spomenik, a to su notranjci i ostali slovenski narod i častno izvršili.
ANTE Ž. CIVIDINI
PETDESET GODINA PJESNIKOVANJA
U dvadeset je i trećoj dobi pjevao:
Musa, a che resti?
lo, solitario come chiusa lampa
Senz* aliruento, su volumi inerti,
II genio affaticato addormentando,
Mi preparo a morir.*
A mnogo kasnije, ponavljao je:
Mia gioventti con Popra densa ho ucciso.**
Da je rad, u kojemu je glasoviti talijanac Angelo de Gubernatis preživio
cieli svoj viek, bio gust i tegotan — ma koliko različit i raznovrstan — kao
malo kojega pisca, to je neosporivo i svi znadu. Ali da se je njegova mladost,
u brzo stareći, ikad oslabila pod težinom prekomjernog rada, na to ne bi
nitko mogao ni pomisliti, jer iz njegova plodonosnoga mozga svake godine
izbijaju namišljaji i ideje, u kojima je sva impulsivnost i sva žarkost mla-
denačka.
Poznato je bilo, da on od tiše mjeseci neumorno nastoji oko svog
velikog „Dictionnaire international des ecrivains du monde latin**, kad od-
jednom, kd da se htio odmoriti od težkog i suhoparnog rada, izda svoje
„Liriche". Ove su lirike, kako sgodno opaža talijanski kritičar Tommaso
Del Bino, bioložki i biografični preglavak, najidealniji dio njegova mozga;
one su, kako ih sam pjesnik krsti, plač i bies od p6 stoljeća, te su, upravo
nedavno, doživjele treće izdanje.
I vazda je tako: njegov se um nije nikada mogao ograničiti unutar
hladnih granica jednog i osobitoga djela. To mu ne dopušta živahno po-
mišljanje i nemirna mašta. Ako on svojoj naravi duguje lošu financijalnu
sreću radi nekih izdavalačkih podhvata, ali opet njoj mora onu osobitu i
bitnu genijalnost, koju u sebi ima njegovo djelo i onda kad je predmet suho-
paran i ozbiljan, da zahvali.
Još drugu jednu osobitost on duguje ovoj svojoj naravi ; prevažnu oso-
bitost: svoju neodvisnost pjesnika, a, mislim, i nastavnika. Kroz ovo petdeset
* Muza, čemu stojiš? Ja se, osamljen kao zatvorena svjetiljka bez hrane, na
tromim svezkama uspavajući umoreni genij, pripravljam da umrem.
** Svoju sam mladost ubio gustim radom.
PETDESET GODINA PJESNIKOVANJA 29
godina pjesnikovanja, nikad nije podlegao metamorfozama mode. Osobitost
je ta možda više jedina, nego riedka. Niti su se uza nj priljubili posljednji
hladni plamovi romanticizma; jedva jedvice, tamo amo, opaža se koji znak,
ali je odmah zaustavljen i prekinut. To se, na kojemu mjestu, ladje može
opaziti kod Leopardia, ali i on, netom se toga sjeti, odmah preinači oblik i
izražaj, te pjesnikova originalnost ostaje ciela, ostaje netaknuta.
Ljubav spram života i muke svratila ga je sa staze JeremijS na stazu
razmišljanja. U času klonuća duhom čujete ga kako kliče:
Meni 1' allegro mondo
L' immemore sua danza ;
E, simile a sč stesso,
Scenda, rovini al fondo;
A me nel petto e morta ogni speranza*
Taj poklik je iskren, ali je to čuvstvo časovito:
Lingua d' amore ha il mondo
E riđe. Oh dolce riso!
Oh favellar giocondo !
Deh, non rapirmi, o morte,
A questo paradiso.**
A na drugom mjestu:
Cosl dato a noi fosse
Fermar la vita alle sue fonti vive!***
Njegovo srdce koliko više čezne za ljubavi, koliko se njegov um ne-
umorno umara u ozbiljnim naukama:
Sposiamo i nostri amori
In un solo, infinito amor possente
1 nostri mille addori
In un sol foco, in una vampa ardente.****
Ovu čežnju za ljubavi najbolje svjedoče pjesme obiteljskoga sadržaja. I
te su pjesme ponajbolje u knjizi. Ovaj isti proces opažamo i kod hrvatskog
pjesnika Josipa Milakovića, koji je skoro nenadkriljiv, kada mu se pjesma
kreće unutar obiteljske granice.
Medju boljim, dapače medju ponajboljim pjesmama u De Gubernatisevoj
sbirci to su one, koje se, bud radi predmeta bud radi izbora misli, najviše
približuju k redu i naravi njegovih nauka, po kojima je on stekao pravi i
zasluženi svjetski glas. To, primjerice, vidimo u Invocazione od Ud i u /?/-
salendo il corso del Narbuddha. U njima se često primjećuje ona čežnja za
* Nek veseo sviet nesmotren vodi svoje kolo ; i, sebi sličan, nek sadje i nek se
satare do temelja; meni je u njedrima svaka nada umrla.
. ** Sviet ima jezik ljubavi i smije se. Oh, posmjehu sladki! Oh, govorenje milo!
Ded mi, smrti, nemoj ovaj raj oduzeti.
*** Da bi nam bilo tako dano svoj život zaustaviti na njegovim živim izvorima.
**** Spojimo naše ljubavi u samo jednu, neizmjerno moćnu ljubav; naših tisuć žara
u samo jedan oganj, u jedan Žarki plamen.
30 HRVATSKA SMOTRA
smrću, koja te u drugim, kako opazih, može podsjećati, dapače i podsjeća
na Leopardia; dok u ovoj sbirci izgledaju da su obavijeni u mističnim zra-
kama ideala davne iztočne vjerske filozofije.
# * *
Za jedne tužne godine njegova života, kako sam priča, bilo mu je su-
djeno s težkom tugom na srdcu, odieliti se od svojih starih knjiga, koje je
talijanski kralj kupio za Središnju Knjižnicu u Fiorenci; morao ih je za uviek
ostaviti! I dok ih se je, u šestdesetičetiri bale (denjka), valjalo prama gradu
Cvieća, on je u svomu osamljenom studiju, medju praznim knjižnim stalni-
čama, spjevao dirljivu pjesmu n Ai miei vecchi libri" (Mojim starim knjigama),
koja se ne može čitati bez dubokoga dirnuća.
On ih pozdravlja, personificirajuć ih, težkom boli i ljubavi brata i sina.
Jedine dvie utjehe, koje može imati u njihovu gorkom izgubljenju, dolaze
mu iz dviju preplemenitih misli, koje slikaju, kao dva poteza čudotvornoga
kista, čovjeka, gradjanina, radnika:
Nelf anima profonda
Stano riposti gf intimi secreti
Ch' eran celati nelle vostre carte
Per ragionarmi dentro arcanamente.
Se piu non si gioconda.
La mia vista con voi, dolci poeti,
E sapienti d' ogni terra e parte,
L' anima ancor piena di voi si sente.
Itene dunque in pače
O libri.miei, poi che cosi si vuole.
Ma, salutati i colli benedetti,
E T aure schiette di Fiorenza mia ;
Per vostra ardente face,
Per virtu d* ineffabili parole,
Accendete ne' giovani intelletti
Nova scienza e nova cortesia.*
Znanje i udvornost bijahu vazda i jesu kod Talijanaca, kao i kod nas,
stare častne zastave ovih dobrih otaca, kojih se broj, žalibože, svaki dan
umanjuje, dok nova pokoljenja, još nestalna, gledaju u budućnost i ne znadu,
ili se ne usudjuju odlučno izabrati svoj put.
Sarajevo.
IVAN ANDROVIĆ
U dubokoj se duši čuvaju intimne tajne, koje su sakrivene bile medju vašim
kartama, e da mi unutri otajstveno sbore. - Ako se moj pogled više s vama ne veseli,
mili pjesnici i učenjaci iz svake zemlje i sa svake strane, još mi se duša vas puna ćuti.
r\ . Jt 5 u miru dak,e k "jite e m <>je, jer se tako hoće. Ali, da su zdravo blagoslovljena
brda i bistre vode moje Firence; po vašoj gorućoj zublji, po krieposti neizrecivih rieči,
užgite u mladim umovima novo znanje i udvornost.
KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU
ZA SPARNIH DANA
.Čuvajte se od književnika, koji
hoće da idu u dugačkim haljinama i
traže, da im se klanja po ulicama i
koji traže mjesta prvih po sbornicama
i pročelju na gostbama*.
Luka ev. XX. 46.
Hrvatska književnost ima svoje „ferije", kad literati ne pjevaju, ne pišu,
kad ne — lažu, kad planduju poput Horaca, koji bijašu beatus procul negotiis . . .
Tako je bilo i u ono staro, klasično doba, kad su stari spisatelji boravili
triezne ferijalne literarne dane i spravljali vragolije, huncutarije i razne knji-
ževničke ludorije. Za to je i ostalo od davnine, te se veli za kakvu glupost :
A, to je baš „klasično !" A takih „klasičnih" literata ima i dan danas!
Saison morte u književnosti.
Srpanj žeže. Celsius skače i nadtječe se s Reamurom. Sparina. Nestaje
zraka, daha, ideja, sujeta. Pjesnici se bacaju u hladne kupelji, pripovjedači
idju pod ledene tuševe, pitomi se dramatičari gube u debeloj hladovini divljih
kestenja, gdje svoje tragične scene i prizore zalievaju u srpnju ožujskim pivom.
I dobro im to „čini" ; tako im je voljko oko — htjedoh reći srdca — oko
blagoutrobija ! U takav čas onoga velikoga dolce far niente, čini im se, e
je sve ostalo tašto i izprazno, čovjeku je, da ne bi spjevao ciglog stiha ili
našao u svojoj sparnoj glavi ni najobičnijeg sroka, kao što je : trag — mak . . .
Nu kako hrvatski književnik još nije od pera sagradio kuće, niti uživa
mastne godišnje rente, (hrvatski je političar naprotiv sretnije ruke, što se
tiče — rente), to mu je jedini godišnji honorar, ako od svog šefa izmoli
dopust ili ako već „kao takav" ne ima svoje blažene dvomjesečne „ferije".
Pristav, sudac, profesor, bankovni činovnik, učitelj, doktor — hrvatski literati
su gotovo svi bilo kaki beamteri — sve to mora na dopust — hinaus, hinaus
in die Ferne . . .
Kad se prestanu izdavati razne knjige i knjižice, kad ćak i beletristički
listovi prestanu za one žege i zapare izlaziti, te podju i oni na „ferije", kad
i čitatelju pada iz ruke knjiga i novina, onda zavlada saison morte . . .
Tako vam je jednog liepog dana — 40° C u sjeni ! — ovih netom prošlih
ferija, krenula neka čudna i šarena četa književnika na izlet, na ladanje, u
32 HRVATSKA SMOTRA
jednu hrvatsku uvalicu blizu priestolnice, na ljetovalište, gdje imade u izobilju
dobre kapljice, dobra zalogaja i dobra i debela hlada. Osim toga: žubor-
potočić, vinorodne gorice, polja s talasjem klasja, sladjani voćnjaci, šareni
cvietnjaci, konjogojni pašnjaci, gore nebo visoko, puno zviezda s komadom
mjeseca — eto, svi rekviziti za poetične dušice!
U tu živu poesiju dokoterljaše se jednog liepog dana književnici i farizeji
— beamteri raznih dietenklasž — jedini ja bijah medju njima — carinik. I
u Hrvatskoj novoga kurza ostalo je naime sve, kako je i prije bilo : Ne pita
se, jesi li pjesnik, publicista, kritičar, već — jesi li bar kr. bezplatni vježbenik,
makar tri i četiri godine, jer tad — tad vriediš u ljudskom družtvu više
od lule duhana, vriediš, jer nosiš čast, „zvanje", imaš svoj „položaj 14 . Za to
su riedke ptice pjevalice, pričalice i kritičarke, koje nemaju u Hrvatskoj svoj
„čin", to jest koji nisu činovnici, dakle činbenici prvog reda. Dakako, treba
biti „pensionsfahig 44 , treba sebi osjegurati nekoliko bielih groša za crne dane,
jer od književne penzije nema života . . .
U toj opisanoj uvalici leži Tusculum našega prijatelja i gostoprimca. To
je izvrstan čovjek, mali „maecenas atavis 44 . Uhvatila ga se naime neka, što
no rieč, manija, te kupuje sve hrvatske knjige, drži listove gdje godj izadju.
U drugu je opet ruku pravi čudak: sve te knjige i listove i — čita. Jadnik!
Vidite, to je tip čovjeka, koji „prati 44 hrvatsku književnost! — On je jedna
polovica ovog Tusculuma, druga, bolja polovica, ljepša je i mladja i zamam-
ljivija od domaćine. To je domaćica, čavrljava kano lasta u proljeće, kano
sbirka lirskih pjesama ili kano glasovir u gradu, što priča od zore do mraka.
— Gospodo pjesnici i druga čeljadi, pričajte nam književne novosti iz
grada!, pozvala domaćica goste. (To bi imalo biti polaganje računa o knji-
ževnom djelovanju!) Što radite, što pišete, pjevate, sastavljate? Tko je od
vas najslavniji, nek digne ruku!
Svi su digli ruku.
— Do biesa, gospodo, onda je ovaj moj Tusculum najveći spomenik slave,
reče domaćina. Ali u književnoj saison morte, pa toliko slavnih ljudi, to je
malo odviše! Za vas je Hrvatska malena, gospodo!
— Ovo je zaista prava saison morte. Pomislite: „Savremenik 44 , „Smilje 44 ,
„Domaće Ognjište 44 , „Pobratim 44 , „Glas Matice Hrvatske 44 — sve ]e to na
urlaubu, svi ti književni listovi preko ferija ne izlaze, dometnut će Netko.
— Zašto ne izlaze?
— Ta tko će sad pisati, a tko će čitati u ovo doba, gdje gori knji-
ževniku glava i misli i ideje. Sjećate li se, kako je nekad pjevao, sada već
umirovljeni pjesnik:
Kolovozom kola voze
Profesore, djake.
Jedne kući, druge opet
U kupelji mlake!
— Da, doba je kajanja za literarna nedjela, vrieme je pokore za knji-
ževne griehe, što ih činismo!
L
KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU 33
— Liepo, a ipak ne velite moj grieh, moj grieh, moj preveliki grieh —
kad „slučajno" štogod „posudite" iz gotovih već tudjih djela!
— Molim, molim, to je duševno blago svega prosvietljenoga svieta : što
je Maeterlinckovo to je moje, a što je moje . . .
— ... to bome nije njegovo, upade liepa gospa na te dramatičareve rieči.
— A, šta je to! Vidite, ja vam sad pišem za kazalište dvie drame i
jednu komediju . . .
— Čini mi se, da vi sami pravite i glumite te „komedije" . . .
— Književni komedijaš, izvrstan naslov za tragediju u jednom činu!
— Ajnakteri i ajnaktovke još su uviek u modi. Ah, da čujete moj ajn-
akter! — kliktaše bivši dekadent.
— Čkomite vi dekadent, vi secesionist! — prekinula je liepa domaćica
literarnu buku. Što je ostalo od vaše „moderne"?
— Mi smo ostali! — upadoše četiri modernista.
— I to je sve. Čast vama, nu to je malo. Digli ste u svoje vrieme
čitav „Sturm & Drang", rušili ste goru i vodu, pisali ste, pjevali ste, izda-
vali ste listove i knjige sa secesionističkim zafrkačima, a od svega toga nije
ostalo ni jedno djelo potomstvu, ni jedna novela, ni jedna jaka pjesma, ni
drama — ništa.
— Ako nisu ostala djela od papira i ideja — usudih se primjetiti —
ali su na nekim vašim modernistima ostala djela — hrvatskih brijača. Eto
vidite, milostiva gospodjo, neki naši „mladi" nose još i sad secesionističke
frizure, kako su ih nosili za najžešće borbe starih i mladih . . .
— Apropos madame, — umieša se pjesnik nekadašnjeg „sanljivog lju-
bičastog povjetarca" — u mene ima još starih secesionističkih kravata iz
doba literarne borbe.
— Ja imam još i sad onaj svoj šareni lajbek, u kojem sam pisao svoje
„Samrtne nerve", za koje reče jedan naš kritičar, da su epokalni, duboki,
vječni, pohvali se bivši crtičar, sada kr. financijalni perovodja.
— Čujte gospodo, to je cieli arheoložki muzej ! — doda maecenas do-
maćina. — A što bi tek bilo, da se preduzmu izkopine po vašim ladicama,
u kojima leži zakopano literarno blago!
— Mrtvi kapitali! — u isti čas reče liepa gospa i pisac ovih redaka.
— Requiescant in pače ti kapitali!
— No ni vi, Zyre, se ne bi trebali rugati toliko tim modernistima, ta
i vi ste uz njih onako preko plota pristajali! — ponosno će novelista, koga
je bila izniela na površinu borba star-mladih.
— Pro primo, ja nisam nikakvi književnik, a pro secundo, ja još i danas
mislim jednako, samo su gospoda zastranila pod krivim vodstvom. Kud vas
je zaveo vaš literarni vodja „moderne"? U najkritičnijem vas je času ostavio
na cjedilu, a vi se razbježali ko rakova dječica.
— Nu bez škara! — zlobno će dometnuti domaćica.
— Ova je književna borba bila krivo shvaćena, posve krivo. Ideje su
bile donesene iz tudjine, ovdje ste ih posadili, ali hrvatsko tlo nije bilo za
3
1
34 HRVATSKA SMOTRA
to. Usahle su. Ubila ih literarna filoksera. Sad bi ih trebalo ciepiti, zalievati
i dugo će trebati, dok nikne što valjana.
Tako je domaćina prešao u skroz poučnu govoranciju, nu sparina je
bila tolika, da uz najbolju volju nije mu bilo moguće prosliediti u istom
smislu. Naši književnici nisu već ni slušali, samo su puhali od vrućine.
Nastao je sveobći razgovor i — dosada, koju će prekinuti milostiva:
— Znate li što, gospodo? Predjimo na zahvalnije polje!
— A - a — a . . .
— Na užinu!
— Bravo! Živila svietla gospodja! Izvrstno!
— Vidim, gladni ste i žedni, a siti tih književnih ideja. Što želite: Ho-
ćete li — kiselog mlieka?
— Fi done! Nismo mi kiseli kao Gorki, — javiše se neki.
— Molim, mojemu Gorkomu mir! On je moj uzor, a ja sam mu po-
svetio moju knjigu iz prijateljstva, — svetčano će novelista.
— Siromah! — rekoh. — Ljubi li vam se Gorki, svietla gospo, onaj
bosjak s dugom kosom u ruskoj rekli?
— Bosjak! Ha, ha — bosjak, a čitala sam u novinama, da ima kuće
i vile u Rusiji. Ne volim ga, jer je pobjegao u Ameriku s glumicom, a u
domovini ostavio ženu i djecu. S tom se svojom porodicom dao slikati pod
nadpisom „Gorki čita u krugu svoje porodice i prijatelja svoj novi roman".
— Tout comme chez nous ! I kod nas donose novine slike književnika,
kako čitaju svoje nove romane „u krugu 44 itd. ...
— Čujete, Zyre, to je zlobno. Zar ne vidite, da se veliki ljudi poduda-
raju i u — slikama, reče mi kritičar.
— Ne vidim, zaista ne vidim . . .
— Ah, idite.
Dok su se vodili ovi tanki i ugodni razgovorci, šutio je poput nieme od
Portici-a jedan čovjek. Zagonetno biće u istinu. Opis njegov: Kosa bujna,
romantično mu pada na lievu sljepočicu, straga je već davno nepodrezana,
a odraz joj se odaža po kragenu, koji je nekada bio i nov i biel kano labud,
kad poje svoj posljednji poj. Oči. Njegove oči! U njima odsieva sva mi-
zernost naših prilika, ali se u njima odrazuje i sav ponos nekadašnjeg pje-
nika poletarca. Nos. Orlovski, orlujski, grčki — dakle klasičan potomak
starih nosova grčkih. Brk mu pada na usta genijalno; nikad ga ne obuzda bart-
binda. A brada — simbol borbe starih i mladih, personifikacija prošlosti.
A uši? Zečje, to jest velike, muzikalne, pravilne, al — u velikim dimenzijama.
To je eto glava njegova. Glava kritičara, pjesnika, glasbotvorca, sli-
kara, dramatičara, urednika, vodje — ali glava bivšeg čovjeka. Sada se po-
vukao u zatišje, u kome se zapustio tjelesno i duševno, a odatle prati sav
literarni život hrvatski.
Kad čuje, da netko kani izdavati novi književni list, on se tek nasmieši
a iza posmjeha vidiš mu zub zavisti, jala — zub vremena. Kad uzčita gdje,
e je izašla kaka nova sbirka pjesama, opet se nasmješi, a iza tog smieška
KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU 35
vidiš onaj drugi zub — zub bivšeg pjesnika. Kad čuje — jer on sam ništa
više ni ne piše ni ne čita — da se daje koja nova drama u hrvatskom
kazalištu, opet se smieši i smije, a iza tog smieha vidiš daljnja dva zuba —
zuba komedije i tragedije. On je pisao nekad i tragedije i komedije, a iz-
vodio ih je sam medju četiri zida svoje bivše literarne sobice. I sam se je
smijao svojim tragedijama i plakao svojim komedijama. A kad čuje, da se
pojavio koji novi kritičar, opet se nasmije, a iza tog smieha vidiš zub —
ne zub, nema ih više, ubila ih mu je književna njegova prošlost.
— A vi, gospodine Smješko, što velite vi svemu tomu? — upitaše ga
drugovi.
A on, Smješko, taj grobni humak prošle promašene slave, taj nepri-
znati, grohotom se uzeo smijati, kad je čuo, kako dandanas književnici
sebi prave reklamu. Smijao se i ni rieči nije rekao. Zavjetovao se, da će
šutjeti, a ipak je tako zabavan, tako interesantan.
U to i dan već rudjet poče, reko bi pjesnik. Večer je jedva zametljivo
padala. AI kakva večer, ta još ni sunce nije zašlo za ćelavu glavu našega
domaćine, mecene ! Medjutim ču se glas vapijuće domaćice na ladanju :
— Gospodo, na verandu!
Svi na to krenuše na užinu, za pravo na večeru, na gospodsku. I šteta,
te baš ovdje prestaje ovaj izvještaj. A bilo je još tako zanimljivih mrvica,
što su padale s velikog književničkog stola . . .
ZYR XAPULA
OKLADA
i.
Bila hladna jesenja noć. Stari bankar koracao svojom radionicom gore
dolje i razmišljao, kako je ravno pred 15 godina u jeseni bilo kod njega
družtvo. Mnogo je pametnih ljudi bilo na večeru pozvano, pa se zanimivo
razgovaralo. Medju ostalim pala rieč i o smrtnoj kazni. Većina gostiju,
medju njima učenjaci i novinari, bili su proti njoj. Rekoše, da je zastarjela,
da je depravirana i na kršćanske zemlje neprimjeniva. Neki bijahu mnienja,
da bi se smrtna kazna imala svagdje nadomjestiti doživotnom tamnicom.
— Nisam vašeg mnienja, — reče kućedomaćina, — nisam doduše pro-
kušao ni jedno ni drugo, ali kad bi bilo suditi a priori, čini mi se, da je
smrtna kazna mnogo ćudorednija i humanija od doživotnog zatvora. Smaknuće
ubija čovjeka odmah — a tamnica ga ubija. Koji je, dakle, krvnik čovječniji ?
Da li onaj, koji će vas smaknuti u par časova ili onaj, koji vam izsisava
život tekom mnogo godina?
— Jedno je i drugo nećudoredno, — kazat će netko od gostiju, — jer
je jednom i drugom ista svrha: uništiti život. Država nije Bog, pak nema
prava nešto čovjeku oduzeti, što mu uz najbolju volju više nikad ne može
povratiti.
Zapitaše za mnienje i mladog nekog pravnika, čovjeka od 25 godina.
On reče:
— Jedna je i druga kazna jednako nedozvoljena, nu kad bi mi bilo,
da biram izmedju smrti i doživotne tamnice, izabrao bih svakako potonju.
Živio čovjek pa ma kako kukavno — ipak se živi!
Na to se razprela živa prepirka. Bankar, koji tad bijaše mladji i živahniji,
razgoropadio se i, udarivši šakom po stolu, reći će mladom pravniku:
— Ne slažem se s vama, pa dajem dva milijuna, ako uzmognete pet godina
izdržati.
— Ako je to vaša ozbiljna rieč, — odvrati pravnik — tad primam okladu,
i ne, da ću pet, već petnaest godina izdržati.
— Petnaest! Dakle dobro, — povika bankar — gospodo, kladim se o
dva milijuna!
— Pristajem! Vi stavljate dva milijuna, a ja svoju slobodu na kocku,
— reče pravnik.
OKLADA 37
I ta barbarska, bezsmislena oklada došla je do zbilje. Bankar je bio
tim uznesen, a za onda pun sreće i lahkouman te jedva da je i znao za
broj svojih milijuna. Za večere smijao se pravniku i govorio mu:
— Predomislite se, mladi čovječe, dok nije prekasno. Za mene su dva
milijuna malenkost, ali vi se titrate, da izgubijete tri do četiri najbolje go-
dine svog života. Ja velim tri do četiri, jer dulje ne ćete moći izdržati. Ne
zaboravite ujedno ni to, nesretnice, da je teže podnositi dobrovoljni zatvor,
nego prisilni. Pomisao, da biste svaki čas mogli biti slobodni, trovat će
vam u zatvoru vaš život. Žao mi vas je.
Svega se toga sjećao bankar, idući gore dolje po sobi, i sam sebe
pitajući Pa čemu ta oklada? Komu je to od koristi, što je pravnik izgubio
petnaest godina svoga života, a ja dva milijuna? Može li to čovjeku doka-
zati, da je smrtna kazna bolja od doživotne tamnice? Bezmisao i ludost!
S moje je strane to hir objestna čovjeka, a u njega požuda za novcem.
Starac se sjećao, što se one večeri sbivalo. Bilo je zaključeno, da
pravnik ima svoj zatvor pretrpjeti u jednom vrtnom krilu kuće bankarove.
Složiše se u tomu, da pravniku ne bude dozvoljeno kroz petnaest godina
prekoračiti praga svoje sobe, vidjeti cigla čovjeka, čuti čovječiji glas, primati
pisama ni novina. Naprotiv bilo mu je dozvoljeno pušiti, piti vina, čitati
knjige, pisati pisma i izabrati sebi koje glasbalo. S vanjskim svietom smije
obćiti prema ugovoru samo niemo kroz prozorčić u tu svrhu načinjen. Sve,
što je trebalo, kao knjige, vino, note i tako dalje, smio je po želji pismeno
zatražiti i samo kroz prozorčić primati. Govorilo se o najmanjim mogućim
sitnicama, koje bi mogle nastupiti, pa se je pravnik obvezao, točno petnaest
godina — od dvanaeste ure 14. studenoga 1870. do dvanaeste ure 14. stu-
denoga 1885. — proboraviti u najstrožoj samoći. I najmanji pokušaj, da
prekorači te uvjete, pa makar i dva časa prije no što mine rok, riešavaju
bankara dužnosti platiti dva milijuna.
Prve godine svog tamnovanja trpio je utamničeni, koliko se moglo pro-
suditi iz malo njegovih redaka, od samoće i dosade. Mnogo se čulo uda-
ranje u glasovir iz njegove sobe. Vino i duhan je odbijao. Vino, pisao je,
za to, što pobudjuje u njega želje, a želje su najveći neprijatelji otete slobode,
ništa pak nije dosadno, kao dobro vino bez družtva. Duhan kvari zrak u
njegovoj sobi. S početka slali su mu knjiga lahkog sadržaja: romane sa
zapletenim ljubavnim intrigama, kriminalne pripoviesti, fantastične pripoviedke,
komedije i slično. Druge je godine zaniemio glasovir. Pravnik je tražio samo
klasike. Pete godine čula se opet muzika. Zatvorenik tražio je vina. Oni,
koji su ga promatrali kroz prozor, vidjeli su, kako je te godine samo jeo,
pio, ležao na krevetu, često zievao i tiho sam sa sobom govorio. Knjiga
nije čitao. Kadkad bi noću ustao i dugo pisao, nu u jutro bi ono sve na-
pisano razderao na komade. Često ga bilo čuti gdje plače. Druge polovine
šeste godine mnogo je izučavao razne jezike, filozofiju i povjest. Učio je
tolikim marom, da je bankaru jedva dostajalo vremena nabavljati tražene
knjige. Tečajem 4 godina popisano je 600 svezaka, što ih je tražio uhićenik.
38 HRVATSKA SMOTRA
U to vrieme primio je bankar jednoga dana sliedeće pismo od uzapće-
nika: „Dragi čuvaru! Pišem Vam ovo pismo u šest različitih jezika. Dajte,
da ih izpitaju oni, koji ih govore. Ako nema u njima ni jedne jedincate
pogreške, onda Vas molim, da dadete izpaliti u vrtu dva hitca, koji će mi
biti znakom, da moj trud ne bijaše uzaludan. Dusi svih stoljeća i zemalja
govore različite jezike, ali u svih njih plamti jedna ista vatra. O da znate,
koju nebesku sreću ćuti moja duša odkad ih poznajem!"
Želja njegova bude izpunjena. Bankar je naložio, da se u vrtu izpale
dva hitca.
Desete godine sjedio je pravnik nepomično uza stol i čitao evandjelje.
Bankaru bijaše to neobično, da čovjeku, koji je kroz četiri godine pročitao
šest stotina učenih knjiga, treba sad cielu godinu da prouči jednu lahko-
shvatljivu i ne odviše debelu knjigu. Za evandjeljem uzsliedila je crkvena
povjest i bogoslovni spisi. Zadnje dvie godine čitao je utamničeni veoma
mnogo, ali sve bez reda. Čas b se bavio sa prirodoznanstvom, čas bi
zahtievao Byrona ili Shakespearea. Pisao je cedulje u kojima je tražio u isti
čas naučne knjige o medicini i kemiji, romane ili bilo kaku bogoslovnu ili
mudroslovnu razpravu. Bio je nalik utopljeniku, koji pliva na ruševinama
svoje ladje i hvata se bilo za što, da se ne utopi.
II.
O svem je tome razmišljao bankar i rekao sam sebi: „Sutra o dva-
naest sati bit će na slobodi. Prema ugovoru moram mu izplatiti dva mili-
juna. Ako to učinim, posve sam" uništen čovjek".
Prije petnaest godina jedva da je i znao za broj svojih milijuna. Sad se
e bojao priznati, česa ima više — novaca ili dugova. Lahkoumna igra na-
burzi, nepovoljne špekulacije i strastveni njegov temperamenat, što mu je
ostao i u starosti, upropastilo ga, pa je od samosviestnog, ponosnog mili-
junara postao tjeskobni trgovac, koji bi zadrhtao pri svakom padanju i po-
rastu papirah. „Prokleta oklada ! u , mrmljao je starac, hvatajući se za glavu.
„Za što onaj čovjek nije već umro! Njemu je tek četrdeseta. Ta on će mu
odnieti posljednje pare, oženiti se, uživati život, dobivati na burzi, a ja ću
ga kao kaki prosjak pogledavati pun zavisti i sluša i kako mi dan na dan
govori istu frazu : „Vama hvalim sreću svoga života. Dozvolite, da vam po-
mognem". Ne, to je odviše: Jedini spas od bankrota i propasti je smrt
tog čovjeka."
U to odbi treća. Bankar posluša. U kući je sve spavalo, a vani se čulo
samo kako škripi smrznuto drveće. Najvećom opreznošću, da ne učini buke,
podje u ormar, siguran od požara, po ključ onih vrata, koja se kroz pet-
naest godina nisu otvorila i uze svoju kabanicu te izadje iz kuće. U vrtu bilo
hladno i tamno. Padala je kiša. Oštar vjetar hujao je i treso drvljem. Ma
koliko' se bankar naprezao, nije mogao jedno od drugoga razlikovati: ni
bielih statua ni kuće ni drveća. Došavši do onog krila, zoVne dvaput čuvara,
OKLADA 39
nu ne dobi odgovora. Jamačno se taj zaklonio od nevremena i spavao u
kuhinji ili izbi.
„Kad bih imao srdčanosti izvesti svoj naum, 14 mislio starac, „najprije bi
sumnja pala na čuvara." Stane pipati stube i vrata i nadje, ušavši u pred-
soblje, mali hodnik, gdje nije bilo ni žive duše. Upali šibicu. Uza zid bio
namješten nu nerabljen krevet, a u kutu crnila se željezna peć. Pečat na
vratima sobe zatvorenoga bio netaknut. Šibica se utrnula, a starac, drhčući
od uzrujanosti, opazio je kroz mali prozor, da u sobi uhićenikovoj gori slabo
svjetlo. Sjedio je uza stol. Vidjeti mu se mogla samo ledja, kosa i ruka. Na
stolu, stolicama i sagu bile otvorene knjige. Prošlo je pet časova, a da se
nije ni maknuo. Petnaestgodišnji zatvor naučio ga mirno sjedjeti. Bankar
pokuca prstom na prozor, nu uzapćenik se ni ne maknu. Oprezno skinu
bankar pečat s vrata i za»aknu ključ u ključanicu, koja se nekud promuklo
oglasi, na što zaškrinuše vrata. Starac je očekivao, da će čuti povik udivljenja
nu prošla su tri časa i iza vrata ostade sve tiho i bezglasno ko i prije. Na
to odluči i stupi u sobu. Uza stol sjedjaše čovjek, koji ne bijaše nalik na
čovjeka. Bila to okostnica prevučena kožom, s čupavom bradom i dugom,
kovrčastom kosom. Boja mu lica bijaše žuta, gotovo bezbojna, ledja du-
gačka i uzka; ruka, kojom je podupirao slabu glavu tako mršava i tanka,
da se čovjeku sažalila, kad ju vidi. Srebrne niti provejavale mu kroz kosu,
a nitko ne bi ni pomislio, da mu je tek četrdeset godina. Spavao je napried
pognut, a pred njim stajao na stolu uzko izpisani list hartije.
„Ubogi čovjek", pomisli bankar, „eto spava i jamačno sanja o mojim
milijunima, a ja da tog na pola mrtvaca samo srušim na tle i pritisnem mu
lahko jastuk na lice, pa ni najtočnija iztraga ne bi pronašla ni znamenja
silovite smrti. Za tim uze list i čitaše sliedeće:
„Petnaest sam godina pomno proučavao ljudski život. Nisam doduše
vidio ni svieta ni ljudi, ali iz vaših knjiga pio sam miomirisno vino, pjevao
pjesme, lovio jelene i veprove šumama i ljubio liepe žene. Nježne poput
slika oblaka okružavale me noću krasne, vesele prikaze, koje su mi doča-
ravale maštu vaših pjesnika i šaputale mi divne priče, koje su mi opajale
mozag. U tim knjigama popinjah se na vrhunce Elbrusa i Montblanca, gdje
me je jutrom pozdravljalo sunce sa iztoka, a čiji su traci u večer zlatom
žarili nebo, more i vrške gora. Gledao sam, kako se nada mnom diele
oblaci i kako munje sievaju. Gledao sam zelene šume, polja i rieke, jezera,
gradove, slušao sam piev sirena i igru; ticao sam krila liepih vražica, koje
su k meni dolazile, da sa mnom govore o Bogu.
U vašim knjigamu strmoglavljivah se u dubine, stvarah čudesa, ubijah,
palih gradove, propoviedah novu vjeru, osvaja čitava kraljevstva. Vaše mi
knjige podadoše mudrosti. Sve, što je ljudski um kroz tisućljeća neumorno
naslagao, uobličilo se u cielosti u mojem mozgu. Znam, da umijem više od
vas sviju! Prezirem vaše knjige, prezirem svu mudrost i sve darove svieta.
Sve je ništetno, prolazno, sve varav sjaj! Bili vi još kako ponosni, mudri i
moćni, smrt će vas sbris^ti sa zemlje kao male poljske miševe, a vaše po-
40 HRVATSKA SMOTRA
tomstvo, povjest i vaši bezsmrtni dusi zajedno će sa zemaljskom krugljom
ili izgorjeti ili se smrznuti.
Radite bez smisla i tumarate krivim putem. Laž držite za istinu. Čudom
biste se čudili, da kojim slučajem jabuka i naranča mjesto običnog ploda
donese žabe i ptice, a ruže da stanu mirisati zadahom uznojena konja. Tako
se i ja čudim, što ste nebo zamienili zemljom. Ne ću da vas shvaćam. Da
vam dokažem te prezirem sve, što vi smatrate tako vriednim, odričem se
onih dvaju milijuna, o kojima sam nekoć snatrio kao o najvećoj sreći, a
koje sad prezirem. Da izgubijem pak pravo na njih, pet sati prije odredjenog
roka ostavit ću ovu sobu i tako povriediti naš ugovor."
Kad je bankar pročitao te redke, postavi list na stol, poljubi neobičnog
tog čovjeka u glavu i izadje plačući. Nikad u svom životu nije se sam sebi
pričinjao tako prezrenim.
Došavši kući, legao je u postelju, nu od uzrujanosti i suza nije mu bilo
do sna.
Sliedećeg jutra, dodjoše prestrašeni čuvari javiti mu, da su vidjeli, kako
je stanar onog krila skočio kroz prozor i kako ga je nestalo kroz vrtna
vrata. S mjesta podje bankar s čuvarima onamo, gdje se uvjerio o biegu
svog uhićenika. Da izbjegne svakom bezkoristnom naklapanju, uze list sa
stola i vrativši se kući, zaključa ga u ormaru, osiguranom proti požaru.
Ruski napisao ANTON ČEHOV
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
KNJIŽEVNOST
HRVATSKA
Gjuro Stjepan Deželić
Kad je Henrik Szienkiewicz, autor „Quo
vadis-a fc , slavio prije nekoliko godina ju-
bilej svog književnog rada, zahvalan mu je
poljski narod poklonio na spomen dvorac
i imanje. Bio je to pravi narodni dar. Polj-
ski narod znade, što znači ime Szienkie-
wiczevo. Po čitavom svietu pronosi on
danas svojim djelima slavu i ime Poljske.
Svaka knjiga Szienkiewiczeva govori svietu:
Jescze Polska nie zginelal
Hrvatski narod ne može darivati svoje
zaslužne sinove takovim narodnim daro-
vima. On ima toliko potreba, jer ima to-
liko biede i nevolje, toliko sirota. On po-
klanja svojoj djeci, koja su se zadužila
njegovom imenu svoje toplo, žarko srdce,
puno ljubavi i zahvalnosti. S tim iskrenim
srdcem odao je hrvatski narod dužnu poštu
svomu Gjuri Deželiću o svrsi pedesetgo-
dišnjeg njegova književnog rada. To je, uz
adresu zahvalnicu, sve, što je hrvatski
narod podao Deželiću. A bilo je od srdca
k srdcu.
Akoprem rodjen u pokrajini, Deželić je
tip zagrebačkog »purgara*. Deželić je bez
sumnje najpopularniji lik u Zagrebu. Tri-
deset i pet godina on je »senator" za-
grebački, pa se može reći, da je Deželić
svjedok Zagreba od nekoć i sada. Tolike
je njegove faze prošao, toliko je s njime
proživio, toliko vidio, toliko za nj učinio.
Trideset i pet godina »senator* zagre-
bački, petdeset godina književnik hrvatski,
četrdeset i četin godine uredjuje svoj ko-
ledar ^Dragoljub".
Tri jubileja I
Iztičemo „Dragoljub" posebice, jer se u
njemu ogleda književni profil Deželićev.
U „Dragoljubu" je novelista i historičar,
pričao je, bilježio toliko stranica prošlosti
hrvatske, prevodio je liepa djela u njemu
iz tudjih književnosti na hrvatski jezik.
Listajte „Dragoljube" i listate knjigu knji-
ževnog rada Dežeiićeva. Tu je gotovo
sabran njegov rad u 44 svezka.
Baš za to, što je Deželićev rad tako
mnogostran na polju hrvatske knjige, težko
je ocrtati njegov literarni portrait u neko-
liko poteza. £a to bi se htjela posebna
studija — posao literarnih historičara.
Nu mimo sve to, posebna, velika zasluga
ide Deželića, što je gotovo sav svoj život
posvetio čistoći imena hrvatskoga. Nije
bilo te stare artije, te knjige, te listine i
izvora, koje nije proučio i dokazivao, da u
Hrvatskoj nema drugoj misli mjesta, no
hrvatskoj. Svojim „Grudobranom kraljevine
Hrvatske" postavio je sam sebi u narodu
hrvatskom monumentum aere perennius.
U obsežnom tom i velikom djelu od naj-
davnijih je davnina, a povjestnim spome-
nicima u ruci, temeljito obranio hrvatsko
ime od tudjinskih nasrtaja. To je knjiga,
za koju valja reći: tolle, legel Tolike je
tim svojim djelom razpršio krive pojmove,
tolike razsvietlio bajke, tolike izvjestne
•povjestne činjenice* s temelja prodrmao.
Ostavio je knjigu za pokoljenje hrvatsko.
Učite iz njel
Jedna netolerantna struja našega javnoga
života, netolerantna jednako u politici kao
i u književnosti i u toj nečuvenoj netole-
rantnosti vrlo „napredna", htjela je da po-
muti sklad u ovoi proslavi jubileja hrvat-
skoga spisatelja. Nije pogodila cilja, kako
je i naravno, a preko takih zalietanja hr-
vatska javnost prelazi na dnevni red S pre-
zirom.
A starac, dobričina, Hrvat Gjuro Stjepan
Deželić, i ako je odmakao dobom, nije
malaksao Još uviek mu je pero u ruci.
Nije prestao raditi. Još nije dovršio knjige
svog života. S pedesetgodišnjicom svog
književnog rada nije sve dovršio. 1 njegova
djela govore: Još Hrvatska nij' propala 1
Živio Deželić 1
Mortuos jplango ... U najnovije doba
hrvatska knjiga plače redomice svoje drage
i mile. Odlaze ponajbolji ostavljajući du-
boke tragove za sobom.
Eugemja Kiuničića zatekla neumoljiva
smrt u polovici rada oko tetralogije ro-
42
HRVATSKA SMOTRA
mana „Beč-Rim-Mljetci-Zagreb". „Urotu* i
„Kraljicu Lepu u nam je ostavio. Ostavio
mnogo, ali ne sve, Sto je želio. Da je po-
živio, obdario bi hrvatsku književnost i
svojim Uspomenama, memoirima, granom
u nas upravo zapaštenom.
Vjenceslav Novak, najplodniji hrvatski
pisac, ali i — najbiedniji. Mnogo se borio
sa životom, ali je i svake godine bogatio
djelima hrvatsku knjigu I njega je nestalo.
Josipu Eugenu Tomiću posvećujemo na
drugom mjestu obsežniju studiju. Izgubismo
ga, kad još nije sve rekao
Eto sad umne i Josip Kozarac. Sa svojim
„Mrtvim kapitalima" za pravo se prikazao
hrvatskoj knjizi, a umro je, da joj nije
mogao podati „Žive kapitale", koje je već
davno zamislio i počeo crtati. Čudno je:
ponajbolje mu je djelo .Mrtvi kapitali", a
smrt ga zatekla kraj živih. Bio je i on
služben čovjek, — bio šumar. Čini se kao
da je u šumi slušao sad šapat lišća, sad
tajanstveno pričanje stoljetnog drveća, sad
zaronjivao u njezin mir, sad nadglasivao
njezin bies, kad njome urla vihor . . . Takav
je bio i Kozarac. Htio je nadvikati družtvo
svojim idejama. 1 vikao je . . .
Uspomeni Josipa Kozarca u jednu a
njegovim djelima te značenju njegovu u
drugu ruku, odužit će se „Hrvatska
Smotra" posebnim prikazom. Ovdje mu
kliče: Slava 1
Srgian Tucić : „Pjesma o Bojanu vojevodi
makedonskom ustaši". — Izdanje za puk
— Spljet 1906. Naklada knjižare Morpurgo.
Str. 31. vel. 8°. Ciena 60 fil.
Pročitat ćete ovu knjižicu na dušak kao
koju pjesničku pripoviest Tarasa Sevčenka,
pjesnika Ukrajine, tako lahko teče. I sa-
držaj Tucićeve pripovjesti mu je blizu,
tamo — s iztoka. Pripovieda, kako Make-
donci polaze u boj za svoju rodjenu grudu,
da ginu i umiru. U malom selu Oborovu
„pod Vitoše surim stijenjem" u Bugarskoj
ima Bojan, hrabar vojevoda. Kupi četu i
polazi u vatru. Ostavlja staricu majku i
ljubu, vjerenicu Nevenku. U boju se odli-
kuje zamjernim junačtvom. A majka i ljuba
čekaj if, da se vrati. I kad ne mogle izče-
kati, spremi se Nevenka, da traži Bojana.
Nadje ga n^ bojnom polju u najžešćem kre-
ševu i baš u času, kad ga shvati zrno duš-
mansko. Od tuge rinula si nož u srdce. Kad
dva konjika dolaze majci, da dojave ju
načku smrt Bojanovu, ona je „mrtva pala,
izpred praga svoje kuče 14 .
Ovu jednostavnu pripoviest zaodjenuo
je Tucić u liepe stihove i bujno pjes-
ničko blago- Koja slika podsjeća možda
na „Čengić-agu" kao n. pr. kad čete bla-
goslivlje starac iguman, ali time ne gubi
ni od česa Tucićeva pjesnička pripovjest,
koja je razdieljena u XIV pjevanja Srgjan
Tucić, koji je sebi u hrvatskoj književnosti
usjekao svoj literarni portrait kao drama-
tičar jakih pointa, s ovom je p Pjesmom
o Bojanu vojevodi" izašao epskim pjesni-
kom s lirskim momentima. Iztaknuti nam
je posebice u ovoj Tucićevoj pripovjesti
liepe opise. Očekujemo, da će Tucić izaći
i opet kojom povećom radnjom, bilo dra-
matskom, bilo novelističkom. dr.
SRBIJANSKA
Dvie tri iz sadašnje srbijanske književ-
nosti
Nije svrha ove malene slike, da poda
pogled u današnju književnost Srbije. Ovdje
ćemo tek iztaknuti neke ličnosti, koje se
markantnije iztiču na polju srbijanske knjige
koliko pjesme, toliko romana, pripoviesti
i drame. Svrha ovih nekoliko redaka neka
bude u glavnom to, da poda čitatelju neki
uvod ili perspektivu u bilježke, kojima ćemo
u našoj Smotri pratiti srbijansku književ-
nost i bilježiti njezine pojave.
Valja priznati, da se pjesma u Srbijanaca
popela do visoka stupnja. U velike se
osjeća škola Vojislava llijća, doduše ne
toliko, koliko za njegova života ili u prvo
vrieme iza njegove smrti, ali onaj ton, ona
sumornost i mekoća Vojislavljeva, proveiava
pjesmama mnogih srbijanskih pjesnika. Taki
je primjerice Milorad Mitrović, koji se
liepo ogleda u romanci a ugodan je u pra-
vim lirskim pjesmama. Osjećanje u njega
prevladava. Gdjegdje nije i bez ironije. —
S mnogo otmjenosti i finoće izlazi Jovan
Dučić. Originalan je u idejama, na mje-
stima osobito nježan, a bogat u opisivanju,
ako i ne uviek dotjeran u formi, iztičemo
njegove „Atičke Motive" i „Plave legende".
— Pun je plastike Milan Rakić, a upravo
iznenadjuje prispodobama. Provejava mu
pjesme pesimisam, što mu je više na štetu
nego u prilog. — U Alekse Šantića opa-
žaju se dva perioda : u prvom je išao za
tim, da svojim pjesmama podade t zv.
muziku ritma i neku minucioznost, a u
drugom je tek pravi lirik s proosjećanim
pjesmama. -— Svetislav Štefanović se po-
vodi za drugima, a osobito za Vojislavom
llijćem. — I Mileta Jakšić ide u bolje
pjesnike, samo je šteta, što se u njega
opaža deklamacija, koja na mjestima kvari
dojam. — Osim ovih glavnijih, ima cieli
niz mladjih stihotvoraca, koji su tek ili u
razvoju ili se u mnogih opaža, da se i ne
će ustaliti.
Dok su Srbijanci siromašniji u romanu
u pravom smislu rieči, dok ga zapravo ni
nemaju, to su bogatiji u pripoviedci. Dok
se bolji romancieri jedva iztiču, to su pri-
f)Oviedači i brojem i dobrim stvarima da-
eko pokoračili. Od starijih, pokojnih i živih,
pripovjedača bilježimo L. K Lazarevića,
Janka Veselinovića i Milovana Glišića. Prvi
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
43
je stvorio školu, drugi je zaslužan za pri-
poviedku iz pučkoga života, treći dobar
humorista, ali je već davno ostavio pero.
Od mladjih pripovjedača zasebno mjesto
zaprema Simo Matavulj, koji je svojim
„Bakonjom fra Brnom" pobudio ne samo
literarnu senzaciju, nego se svrstao medju
prve pripovjedače. On se brzo i dobro
razvijao. Njegov zdravi realizam začinjen
je humorom. Valja spomenuti, da se u
mnogo srbijanskih pripovjedača opaža taj
humoristički prizvuk tako osobito u Ste-
vana Sremca, koji je nedavno umro, pa
ćemo o njemu obširnije u sliedećem broju.
Nadalje imadu posebno orisane profile Sve-
tozar Čorović, Radoje Domanović i Petar
Kočić. I u potonjega ima humora, a glavno
mu je djelo „Simeun djak\ niz pripoviesli.
Domanović je humorista, satiričar te alego-
ričar. Njegova satira nahodi se u formi
priča, a time stoji zasebno u srbijanskoj
knjizi. Čorović se svedj usavršava. Nu pored
dara opažanja i savjestnog pisanja i izra-
djivanja, opisivanja s većim pogledom, ipak
se opaža neka nesigurnost u miešanju lir-
skih i dramatskih momenata u svoje pripo-
viesti. — Kao u pjesmi, tako i u pripo-
viedci ima čitavo čislo mladih pripovjedača,
od kojih se već u nekih opaža posebni
način i smjer, (n. pr. u Veljka Miličevića),
a u nekih povadjanje za uzorima. U koga
će biti budućnost, to se još sada ne da
odsjeći.
Kako rekosmo roman je u srbijanskoj
literaturi u povojima. Osim nekih poku-
šaja, nema ničesa spomena vriedno.
Ne obazirući se ovdje na srbijanske kri-
tičare, kojih ima razne vriednosti pored
velikog broja dnevnih i inih listova u Srbiji,
reći nam je ovdje koju i o drami u Srbi-
janaca. Tu se ponajviše iztiče fiziognomija
Branislava Nušića, poznatog i hrvatskoj
kazalištnoj publici. Na nj se upire kao na
modernog dramatičara. Od ostalih jedni
pripadaju starijoj generaciji i školi, a
drugi se bave tek nuzgredice dramom kao
Matavulj, Kočić, Stanković, Čorović i drugi.
Završit nam je s jednom poznatom či-
njenicom, koja je karakteristična Ne pri-
govaramo tome, što Srbijanci broje medju
svoje književnike i one pisce pravoslavne
vjere, rodjene u hrvatskim zemljama, a
koji se zovu Srbi. Neka im ih. Ali što sebi
svojataju hrvatske spisatelje kao Šenou i
Preradovića, te starije književnike, to nije
liepo ni plemenito. Drugo ne velimo ništa.
RUSKA
Političeskaja enciklopedija. Ovo pri-
ručno i na veliko osnovano izdanje dobro
će doći i hrvatskoj inteligenciji, a da iz-
tisne razne njemačke knjige te vrsti. U
Hrvatskoj se već više puta pokušalo, da
se predobije inteligencija za učenje ruskoga
jezika, nu veći rezultati nisu postignuti,
do pojedinaca, koji bi sami prionuli i na-
učili taj jezik. I sad postoji t zv. „Ruski
kružok", ali se čini, da mu je djelovanje
vrlo slabo.
Onima pak, koji poznaju ruski jezik te
koji ga temeljito uče i koji uztraju u
učenju toga slavenskog jezika, preporu-
čamo ovu „Političku enciklopediju* 4 . Ova-
kova je enciklopedija potrebita svakomu ne
samo, tko se bavi javnim stvarima, nego i
svakom inteligentnijem čitatelju, da ga uputi
u mnoga narodno-politička pitanja. Prepo-
ručamo ovo djelo tim radije, što mu je
gotovo pokretač i duša naš zemljak, Hrvat
Krunoslav Heruc u Petrogradu. Uredjuje
ga pak L. Z. SlonimskiL
Oko ove enciklopedije okupili su se
bolji ruski i ini slavenski pisci. Tko prati
rusku književnost poznata će mu biti imena
urednika Enciklopedije kao : Arsenjev, Ber-
djajev, Bezobrazov, Djadičenko, Grimm,
Dobrovolskij, Ivanovskij, Miljukov, Rodičev,
Kalinov, Petar Struve, prof. knez Trubeckoj
uz razne druge učenjake i stručnjake te
književnike.
Do sada su izašla ovog velikog djela
dva omašna svezka Djelo je sastavljeno
u obliku leksikona. Većina tumačenih rieči,
pojmova i imena podpisana su po gore-
spomenutim i drugim piscima. U ova dva
svezka protumačene su rieči od „Aargon"
(švicarski kanton) do „Brazilija". U drugom
svezku nalazi se protumačeno pod „Ban
horvatskij", od jednog hrvatskog publiciste,
značenje ove časti i vlasti u Hrvata. Neki
pak ostali članci, da ne reknemo čitave
male studije, mnogo su bolje, no u nekim
njemačkim enciklopedijama.
Čitava „Političeskaja enciklopedija* obse-
zati će tri velike leksikonske knjige, što
sad izlaze u svezcima po od 10 tabaka.
Za inozemstvo udarena je djelu cieita od
28 K, a može se naručiti ili izravno od
Glavne kontore „Političeskoj enciklope-
diji" — St. Peterburg, Nevskij pr. 88 ili pak
se može naručiti i kroz domaće knjižare.
Kako rekosmo, preporučamo ovo djelo.
FRANCEZKA
„La littćrature contemporairie" zove se
zanimiva knjiga, što su je sastavili Geogrges
Le Cardonnel i Charles Vellay. Tu je
knjigu rodilo pitanje, nalazi li se francezka
književnost u dekadenci? Autori su se dali
na posao, ne da odgovore sami na to, već
su pozvali veliki broj francezkih pisaca, da
im reknu svoje mnienje o tom pitanju te
o nekim drugima, koja stoje s time u vezi.
Ne može se poreći, e se u samoj Fran-
cezkoj — da ne spominjemo Niemaca —
našlo dosta kritika i literarnih historika,
koji izvode, da se francezka knjiga nalazi
44
HRVATSKA SMOTRA
u obće na putu propadanja, pače ne samo
to, već da je na umoru.
Francezka je književnost prošla sve mo-
guće književne borbe, nad njom su sve
literarne struje prohujale. Jedan kritičar
napisa, da je francezka knjiga došla sada
do momenta, da iz — pukog luksusa pro-
padne ! Malo odviše smjelo, dk ne reknem
groteskno nabačena fraza. Možda je prorok 1
Je li dekadenca odista nastupila? Što će
biti od romana? Kako je s kazalištem,
s kritikom i t. d.? To su pitanja, koja su
Le Cardonnal i Vellay upravili na francezke
pisce. Odgovorilo ih je devetdeset, nu
jedno udara u oči u toj knjizi, a to je —
pesimizam, koji provejava iz tih literarnih
odgovora. Većina ih drži, da današnja knji-
ževnost pada sve niže i niže. Inače, kako
je i naravno kraj tolikog broja individua,
odgovori su u mnogočem protuslovni.
Mišljenja raznih pisaca o romanu jesu
oprečna. Jednima francezki roman propada,
drugima ne. Za primjer: Huysmans zove
PavTa Bourgeta dosadnim, dok ga Fran^ois
Coppće slavi i t. d. Jean Lorrain izriče
vrlo nepovoljan sud. On veli, da bi dan
danas nemoguće bilo i samom geniju doći
na površinu, ako nema — novaca! Danas,
veli, stiče se literarna slava novcem. Preko
noći će kojekaki mediokritet postati slavan,
samo ako ima raznih „veza 14 . Jednako je
strog i Andrć Baunier. Veli, da svi novi
talenti, čim se pojave, već s prvim uspjehom
postaju filistri. Romancien da ne idu za
drugim, nego da sgrću novac. Kazalište,
sa silnim tantiemama nije mu drugo, nego
puka trgovina. Kritika mu je — „izpod
kritike".
Mnogo pisaca bugari, e će doskora strana
književnost poplaviti francezku. Tako i
Maeterlinck. Njemu je najzanimivije —
njemačko kazalište. Francezko da se upravo
gubi i propada u raznim brakolomima,
dok njemačko da se bavi problemima ži-
vota. I Jules Clarćtie, ravnatelj stare Co-
mćdie-Francaise kaže, da su stranci već
Rretekli Franceze, osobito Ibsen i Tolstoj.
[i Anatole France nije zadovoljan.
Glede francezke kritike spomenusmo
već nepovoljan sud Baunierov. Nu vriedno
je čuti, što o toj kritici veli i sam kritičar.
Brunetičre tvrdi, da kritik mora danas či-
tati sve što izadje, a to je na godinu 240
romana, 80 svezaka pjesama i oko 75 po-
zorištnih djela. On sam da najviše za sat
vremena pročita po jedan roman, a za
četvrt sata može ustanoviti, ima li liričar
talenta ili nema . . Ako je tako, tad ima
pravo Baunier.
Ova zanimiva knjiga podaje vrlo lošu
perspektivu u francezku knjigu. Jesu li tih
devetdeset autora pesimiste, jesu li pro-
roci, ne da se potezom pera odsjeći. Nu
da je propadanju francezke književnosti
krivo i francezko obćinstvo, što čita, i to
se u ovim odgovorima jasno vidi, jer pred-
postavlja francezkoj knjizi tudju. Takova
je — moda.
„La revne slave" po!itique, littćraire et
artistique. — Pod tim imenom izlazi od
svibnja u Parizu smotra, kojoj je svrha
sbližavati slavenske narode, izmirivati razne
slavenske skupine, nietiti im slogu, razpr-
šivati nesporazumke itd. Bavi se i s hrvat-
skim prilikama; doniela je u 1. broju
članak »Hrvatska prije izbora", a u 2.
„Izbori u Hrvatskoj , koji nisu objektivni,
osobito prvi, gdje sumnjiči starčevićance.
Inače ima zanimivih članaka. Da čitatelji
vide od prilike što sve donosi »La revue
slave", evo nekoliko članaka : Sienkiewicz
i poljska književnost — Češka i obće iz-
borno pravo — Slavenska uzajamnost —
Kabinet Pašić — Duma — Aleksandar
Ivanović Nelidov — Religiosna arhitektura
u Staroj Srbiji — Crnogorska skupština —
Bosansko-hercegovačke pjesme — Sla-
venski umjetnici u Parizu i t. d.
TALIJANSKA
Luigi Arnoldo Vassallo, talijanski pu-
blicista, umro je prošlog mjeseca u naj-
krepčijoj dobi. Težko je u malo rieči reći,
tko je bio Vassallo. Bio je jedan od prvih
ljudi na polju talijanske književnosti i no-
vinarstva, svoje vrste možda najznatniji,
što ga je talijansko puno života novinstvo
već davno rodilo. On je zapravo bio osni-
vačem moderne satire u talijanskoj litera-
turi. Prije dvadeset godina osnovao je već
u Rimu prvi politički satirički list, mnogo-
spominjani „rracassa". Uz Vassalla bili su
Gabriel d' Annunzio i Matilda Serao stalni
suradnici toga lista. Od deset godina
upravljao je Vassallo uvaženim talijanskim
dnevnikom „Seccolo XIX*. — Nu i kao
samostalan spisatelj i to vrlo produktivan
pokazao se Luigi Vassallo. Glavno mu je
bilo polje putopisi. Prave je bisere u toj
grani stvorio koliko vjernim toliko punim
humora opisivanjem i crtanjem.
Talijanske dramatske novosti. C. A.,
Butti, i u nas poznati dramatičar sa svog
„Lucifera", piše novu dramu, kojoj je
nadpis „Vječni despota*.
Senator Leopoldo Pulle, koji je pod
pseodonimom Leo Castelnuovo talijanskoj
pozornici podao već više uspjelih drama
i igrokaza, napisao je novu dramu u tri
čina, imenom ,,La Cuzina". Tu će dramu
po prvi put izvoditi družtvo Talli u Turinu.
Carlo Bertolazzi napisao je u Brumate-u
dvie nove drame, „Strašni" i „Djevica 14 .
Talijanske tantieme.Talijanski kazalištni
spisatelji sačinjavaju družtvo, koje se bavi
zaštitom njihovih djela i povišenjem tan-
tiema. U Italiji nema stalnih kazališta, već
sijaset putujućih družina.. Prema tomu je
vrlo težko voditi računa o dnevnim pri-
hodima. No ipak je spomenuto družtvo
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
45
autora, kojim ravna energičan čovjek, spi-
satelj Marko Praga, vrlo povoljno po pisce
stvar izvelo na čistac God. 1905. primilo
je to družtvo u ime tandeme za kazalištne
igrokaze 428.000 lira (za 90.000 lira više
nego u prošloj godini. Od te svote odpa-
daju gotovo tri petine na francezke drame
u talijanskom prevodu, jedna petina na
talijanske i jedna na njemačke i englezke
drame Najviše tantiema platio je grad Milan
(74.000 L), za tim dolaze redom Rim
(40.000 iA Napulj (24.000 L.), Genova,
Fiorenca, Trst, Bolonja, i Venecija Dobri
su gradovi za talijanske drame i Madrid
(63(K> L, tantiema) te Kairo (3400 L.)
KAZALIŠTE
Program hrvatskoga kazališta za buduću
saisonu
Uprava hrvatskog kazališta objelodanila
je u oči saisone nacrt svoga rada za kaza-
lištnu godinu 1906'7. — Uosnovnim kaza-
lištnim strukama nije ništa promienjeno ;
ostaje pri drami i opereti, a opera stavljena
je u izgled za god. 1907/8., dok se vidi,
noće li sabor dozvoliti povišenje subven-
cije, bez koje se opera ne bi mogla re-
kreirati.
Medjutim je program za „posljednju"
dramsko -operetn u sezonu vrlo bujan i
obilan tako, te ima nade liepim umjet-
ničkim užitcima. Djela, koja su odabrana
za ovu godinu, pobrana su iz dvanaest li-
teratura, medju Kojima dominira hrvatska:
16 drama i 5 opereta novih domačih. Liep
broj, a večina hrvatskih književnika i glaz-
benika zajamćuju svojim imenima siguran
uspjeh. Tu je Franjo Markovič, Stjepan
Miletič, Ivo Vojnovič, Milan Ogrizovič, An-
drija Milčinovič, Hrčič, Begovič, Zajc, Al-
bini i Muhvič, da i ne nabrajamo drugih,
koji su dosadašnjim svojim radnjama do-
kazali osbiljnost i književni mar. Več pro-
šlogodišnja saisona svojim statističkim po-
datcima pokaza napredak hrvatske na-
rodne produkcije, jer su naši pisci i glaz-
benici snažno održali konkurenciju s pro-
izvodima stranih literatura. Ova saisona
— kako se čini — pokročit če samo-
sviestno za orijaški korak napred. A to iz
svega srca želimo.
Stari hrvatski estetičar i pjesnik, sve-
učilištni profesor Franjo Markovič počeo
je prije 35 godina s velebnom dramom
„Karlo Drački" izradjivati svoju tetralogiju
kojom je naumio u dramatskim poemima
obraditi hrvatski pokret XIV. vieka. Iza
duge stanke napisao je on drugi dio pod
imenom Jelisava 4 *. Treči dio nosio bi ime
»Ivan Horvat 44 , a četvrti /# Stjepan Lacković".
Snažnim pjesničkim stilom i koncepcijom
radnje karaktera zadobio je Markovič već
odavna medju našim starijim dramatičarima
prvo mjesto, što če novom svojom dramom
i učvrstiti. Nekadašnji intendant hrvatskog
kazališta Stjepan Miletič, dao je, da se
njegova socijalna drama iz zagrebačkog
života „Grof Paližna* 4 , koju je izdao prije
petnaest godina, tek sada iznese na po-
zorištne daske.
Ivo Vojnovič, koji je dao svojom „Psjr-
hom", „Ekvinocijem" i dubrovačkom tri-
logijom .Suton" najjače svjedočanstvo svog
dramatskog talenta, poslao je našoj kaza-
lištnoj upravi svoju „Smrt Majke Jugovića"
koju je zapravo napisao za biogradsku po-
zornicu ali — kako se čini — s biogradskom
izvedbom bio je tako slabo zadovoljan, da
sada željno čezne za evropskom inscena-
cijom i savršenom umjetničkom interpreta-
cijom koje dakako nije moglo biti na beo-
gradskoj pozornici Ovaj komplimenat može
ugledu i visini našega kazališta samo las-
kati. — Milan Ogrizovič i Andrija Milči-
novič izaći će ove godine (ako dopusti
svemoćna cenzura) sa svojim zajedničkim
radom „Prokletstvo 44 . Djelo je štampano
izašlo u „Savremeniku", pa je već pri či-
čitanju izvelo na čitaoce moćan dojam,
koji će se s pozorištnom izvedbom kud i
kamo pojačati. S „Prokletstvom** dobit će
hrvatska pozornica svoga „Urijel Akostu 44
ili »Jana Husa 4 *, jer je djelo — uzeto iz
sredovječnog zagrebačkog života — pisano
velikom dramatskom snagom Koliko smo
informirani, drama je već prevedena na
madjarski, pa će ju Peštanci možda prije
vidjeti nego li Zagrebčani. Tim gore po
nas i po naš sredovječni — perčin.
Milan Begovič, pisac dramoleta. „Venus
VictnV, složio je u stihovima historijski
dogadjaj iz poljske historije pod napisom
„Gospodja Walewska* kojom se je dramom
otvorila ovogodišnja kazalištna saisona.
Fran Hrčič, pisac drame „U sumraku",
napisao je novu dramu pod imenom „More"
kojoj se radnja odigrava u hrvatskom pri-
morju. U njoj je prikazan autoritet otca
i snaga neobuzdane ljubavi sinove, koja
ne poznaje granica dužnosti i razboritosti,
jaka je kao „more", koje udarajući o litice
i hridi nosi smrt i zator.
Alberto Weber i Hermina Brkičeva, na-
pisali su u zajednici veselu igru „Matija
Gubec ili Seljačka buna 14 i dramsku le-
gendu „Ivan od Pomuka* 4 , koju je ove go-
dine nagradila „Matica Hrvatska* 4 . Prvo
djelo, kako već „veseli* 4 dodatak pokazuje,
nema s Gubcem i seljačkom bunom nika-
kova posla; to je literarna šala, u kojoj
nadpis djela, stoga pišu dvojica književnika
rješava u veselju i pustopašnosti pointu
igre. — „Ivan od Pomuka** obradjuje scenu
u kojoj češki kralj Većeslav baca Ivana
Nepomuka u Vltavu, jer ne će da izda
tajnu kraljičine izpovjedi. S ovom dramom
je kazalištna uprava mislila pri sveso-
46
HRVATSKA SMOTRA
kolskom sletu pozdraviti češke goste, ali
se, kako doznajemo odustalo od toga,
jer je veći dio inteligencije češke ratoborno
razpoložen proti Ivanu Nepomuku.
Marija Jarić složila je u družtvu s Wo-
dvaržkom šalu u pet činova pod popu-
larnim imenom ,.Petrice Kerempuha*'. Ova
radnja ima da nadomjesti slične lakrdije,
koje se redovno uzimaju iz stranih litera-
tura. — Gjuro Prejac dramatizovao je Še-
noinu pripoviest „Turci idu" i to će biti
prva dramatizovana šala Šenoina, jer su
do sada u dramatsko ruho preneseni samo
ozbiljni njegovi romani „Zlatarevo zlato 4 '
i „Seljačka buna". Prejac je kao glazbeno
obrazovan član našeg umjetničkog perso-
nala začinio ovu šalu coupletima i pje-
vanjem, pa će jamačno ovo njegovo djelo
dobro doći repertoiru našega kazališta —
Osim ovih dramatičara obećana su za ovu
sezonu još djela od Kolarić-Kišura, Miho-
vila Nikolića, Nehajeva i Dečaka.
Iz srbske književnosti odabran je Cve-
tićev „Nemanja** i dvije Nušićeve komedije
(„Običan čovjek" i „Pod starost").
Iz ruske dramatike : Cirikovljevi „Jevreji 4,
o kojima se već toliko pisalo kao o jednom
od najaktuelnijih pitanja današnje ruske
revolucije. — Od Amfiteatrova „Stara
vrlina*', dramska priča iz križarskih bojeva.
Od Turgenjeva „Natalija**, a od Suhovo-
Koby!ina „Svadba Kreči nskoga-*, izvrstna
komedija, koja se je prije nekoliko godina
davala s velikim uspjehom u Parizu.
Iz češke literature odabrana je „Noć na
Karlšteinu" od prvog češkog pjesnika Ja-
rostava Vrchlickoga. To je historijska ko-
medija u stilu najboljih Scribovih veselih
igara, a sadržaj joj leži u tome, da češki
kralj ne dozvoljava, da ikoja ženska noga
stupi na njegov gradić Karlštein. 1 zaista
ne stupa, osim noga — kraljice Eliške,
koja nije mogla odoljeti svojoj čežnji za
mužem, a i znatiželjnosti, da vidi, što njen
muž radi na utvrdjenom gradiću . . . Isto
se tako usudi još jedna djevojčica, Alena,
u kostimu paža, da se sastane sa svojim
vjerenikom. Kraljeva zabrana dakle nije
ostala neprekršenom. — Iz najnovije ko-
mediogratije češke odabran je „Perčin** od
Vikov-kunčticke, koji se prije dvije godine
dana davao i u Beču. — Naš poznanik,
Josip Šmaha, zastupan je komedijom
„Zlato". Kako se dakle vidi, biti će ove
sezone dosta šale i smieha, koji treba da
začini ozbiljnost težega repertoira.
Francezka dramatika bit će zastupana
sa osam izabranih djela. Na prvom mjestu
stoji Molierova klasična komedija „Plemić
pučanin*'. Naš repertoire ima u svom re-
gistru već dobar niz Molierovih nedostižnih
komedija, ali još uviek nekih nema, koje
treba da se postepeno dovadjaju. S ovim
djelom upodpunjava se naš klasični reper-
toire. — Iz najnovije književnosti igrat će
se Bernsteinov „Vihor" i Donnaveva ,,Ob-
sjena".; (Paraltre), koja se je tek prije
mjesec dana davala prvi put u Parizu. To
je dobro, da kazalištna uprava nastoji do-
voditi pred hrvatsko obćinstvo najnovija
djela stranih literatura, za koja drži, da su
zgodna za naš repertoire i koja su podobna
za oplemenjivanje našeg duševnog života.
Posljednjih godina imah smo tako prilike
vidjeti po gdjekoja djela, koja su se na
našoj pozornici davala najprije iza onog
teatra, na kojemu se je davala uobće pre-
mijera djela. — Mirbeau-ova družtvena
drama „Posao je posao" davat će se
takodjer kao i Becquovi „Gavrani" (Les
Corbeaux) Za lakši, šaljivi dio programa
pobrinut će se „Japanska vaza" i neobuz-
dana lakrdija francezkih akademičara Meil-
haca i Halevy-ja „Tricoche i Cocolet".
Ove ćemo se saisone upoznati još i s
nekim literaturama, koje do sad nismo
nikako ili vrlo slabo poznavali, a to su:
rumunjska i magjarska. Iz rumunjske je
uzet „Manasije", u kojemu se rješava ži-
dovsko pitanje kao i u Čirikovljevim ,,Je-
vrejima'*, a iz magjarske: pučka drama
„Vino** i historijska „Bizant**.
Njemačka književnost donosi klasičnu
Lessingovu komediju „Minna v. Barmhelm**
i Kleistov „Razbijeni vrč**, a iz najnovijega
doba Sudermannovu „Cvjetnu barku** (Das
Blumenboot), koja se u obće nije još nigdje
igrala, te će tek ove sezone zaredati
njemačkim pozornicama. — Od Gerharta
Hauptmanna, kojega neki drže prvim mo-
dernim njemačkim dramatičarom, davat će
se dramska bajka starijega datuma „Uto-
pljeno zvono*' i socijalno demokratski
„Tkalci". — Baš u ovoj raznolikosti re-
pertoira treba nalaziti šarolikost, koja je-
dina može trajno interesirati hirovitost ka-
zalištnog obćinstva. Tu je potrebna blagost
tihih porodičnih drama (kao što je „Sreća
u zatišju"), budućnost velikih državnih pre-
okreta (vidi Ibsenovu „Borbu za prie-
stolje) sjaj dekoracija i historijskih kostima
a sve treba da je začinjeno po gdjekada
šalom makar i pustopašnijom, samo da
bude izmjene, jer bi jednoličnost ubijala.
U englezkom odlomku vidimo dakako
nepresušnog Shakespeara sa svojom ko-
medijom „Kakogod želite'*, zatim otmenog
causeura Oskara VVilda s „Lepezom Lady
Windermerove*' i najnovijeg englezkog dra-
matičara Alfreda Sutra sa „Zidovima Je-
rihonskim".
Pošto treba da se upoznamo i s milje-
nikom švedskog kazalištnog obćinstva,
stavljeni su na repertoire „Drugovi** Au-
gusta Strindberga.
U opereti vidimo četiri nove stvari ugled-
dnih hrvatskih glazbenika, Ivana Zajca,
i Srećka Albinija. Prvi će iznieti „John
Bulla** i „Nihilisticu", a drugi „Baruna
Trenka'* i „Malu markizu'*. Nema sumnje
da će ovi naši glazbenici, kojima je ime
prešlo granice hrvatske domovine, svojom
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
47
melodioznošću i savršenom instrumental-
nošću i ovim djelima prirediti našem ob-
ćinstvu najugodnijih trenutaka. - Ivan
Muhvić, mladi glazbenik i kapelnik domo-
branske zagrebačke glazbe, koji je svojim
dosadanjim kompozicijama neosporiv ta-
lenat svršio je prvu svoju operetu „Per-
sidu", te će i ona biti doskora davana. —
Iz stranih glazbenih literatura primljena je
Leharova „Vesela udovica" (Die Lustige
Wittwe), koja se neprestano i s velikim us-
pjehom prikazuje još i sada u Beču. Od
Franceza preveden je „Seviljski kongres**
od Clauda Terassa, koje se računa medju
najljepša novija djela pariška, a u našoj
se monarhiji još nije davala. Tek će se
ove saisone izvadjati prvi put u Beču s
poznatim komičarom Girardijem.
Prema svemu dakle, imamo se ove
saisone nadati obilnom užitku i umjetničkoj
žetvi, kakova priliči ovom našem jedinom
narodnom kazalištnom institutu. Želimo da
kazalištna oprava uztraje kod programa,
što ga je objavila.
John L. Toole. Taj nekad slavni englezki
komičar, umro je u kolovozu u Brigthonu
a u dobi od 76 godina. Bio je ljubimac
širokih slojeva i posjetilaca britanskih kaza-
lišta, koji su mu ostali vjerni štovatelji i
onda kad su ga pred 13 godina ulozi oteli
ulogama i daskama pozornice te prikovali
na daske kreveta.
Kad je Dickens svojim romanima osvojio
i Englezku i ostali sviet, pa kad su stali
iz tih romana sačini at i drame i prenositi ih
na pozornicu, bio je Toole prvi njihov in-
terpretator. Nebrojeno ih je puta glumio,
Tako je n. pr. u šali „Ici on parle fran^ais"
više nego 3000 puta igrao glavnu ulogu. A En-
glezi su upravo grnuli da gledaju Toolea.
Bio je vrlo talentiran, a izvrstan prijatelj.
Charles Dickens i mnogi veliki prijateljivahu
s njim.
****************
UMJETNOST
Rembrandt
Tristagodišnji jubilej.
Rodio se 15. srpnja 1606. u Leydenu.
Otac mu bijaše mlinar. Htio je najprije
postati učenjakom, pa je koji semestar
proboravio i na sveučilištu. Nu nije išlo
1 on posta umjetnik. Godine .... i tako
dalje.
Ovakih životopisa moglo se je na sto-
tine čitati prigodom tristagodišnjice Rem-
brandtove. Svak poznaje po koju njegovu
sliku n. pr. „Isus blagosivlje djecu" ili
„Anatomiju 14 , pa „Fausta", »Noćnu stražu",
.Snimanje s križa', pa njegove autopor-
trete i druge. Rembrandtovih originala
imade po galerijama Petrograda (Eremi-
tage), Parisa (Louvre), Londona (National
Gallery), Berlina (Gemaldegalerie), Kassela
(Galene), Bostona (Gardnermuseum), Rima
i Beča — svuda po svietu. Svuda po svietu
bila je posvećena sila članaka i studija
umjetniku Rembrandtu prigodom tristogo-
dišnjice rodjenja.
Rikard Muther izlaže od prilike ove misli
u uvodu u jedno svoje djelce o Rem-
brandtu :
U Antwerpenu vidjeti je još i danas
kuću Rubensovu, onaj umjetnički dom, gdje
življaše taj orijaš u kneževskom sjaju i
gdje zaklopi svoje oči, oplakan od svieta.
Kuća, u kojoj je stanovao Rembrandt za
doba svoje sreće, u amsterdamskoj Breet-
straat, prešla je god. 1656. u posjed ne-
koga postolara. U nekoj špilji na Rosen-
grachtu umro je bez glasa, kano kaki
prosjak. Pa kako se tumači sudbina tih
dvaju umjetnika, koji se nazivaju najveći
u Nizozemskoj ? Sigurno, da je tu po sriedi
ono čisto čovječje Rubens bijaše umjet-
nik života. Ugledan, prava dekorativna
pojava, ne povriedjujući nikad oblika, sve
je povukao za sobom. Postojao je sklad
izmedju onoga, što je on kao slikar htio
i onoga, što su tražili naručitelji. Rem-
brandt bijaše mrki patron. Svojim ba-
hatim kavalirskim manirama znao je Iju
titi Nizozemce isto tako, kao što i time,
što nije poštivao bourgeoiskog morala.
Naručbe, koje bi mu milostivo davali,
izvršio bi tako, da bi doduše uviek na-
stajala umjetnina, neprolazna umjetnina,
ali riedko ono, što bi želio Petar ili Pavao.
To dovodi do druge točke Flandrija, za
dana Rubensovih, bila je zemlja crkveno
aristokratske kulture. Umjetnost je imala
da služi djelomice učvršćenim zahtjevima
kulta ljepote, djelomice opet zahtjevima
estetski izškolovanih vještaka. U demo-
kratskoj protestantskoj Nizozemskoj gra-
djanin je preuzeo nastojanje oko umjet-
nosti. Obćinstvo bijaše diktatorom ukusa
Iz tog konzuma masa umjetnost je zahva-
tila mnogu koju prednost. Dok je prije
bila samo za neke, prodrla je sada u život
naroda. Listine vele, da su i u sobama
postolara i krojača visjele tada uljene
slike, a ne fotografije. S druge pak strane
ne bi li se dala prednost fotografiji, da
je bila već tada izumljena? Ne stoji li u
rieči .umjetnost za sve" i neko tragično
protuslovlje? Može li biti umjetnik, pravi
umjetnik, interpretatorom ukusa masa?
Što čini Rembrandtovu veličinu i što mu
je bio 1 baš i udes ima se svesti na to pi-
tanje. Čime se on razlikuje od sviju koji
su prije njega radili kistom? Oni su iz-
vrši vali naručbe. Ono, što nije bilo naru-
čeno, stvoreno bez svrhe, igra kod Diirera
i Holbeina, kod Rafaela i Tizijana, kod
Velasqueza i Rubensa posve nuzgrednu
ulogu; kod Rembradta najvažniju. A gdje
je on Rembrandt, pravi Rembrandt, go-
48
HRVATSKA SMOTRA
vori on samo sa sobom, daje izražaja
samo svojim rodjenim umjetničkim idejama
radi, radi i radi a da ne pita za svrhu.
Tako je on bio prvi slobodni umjetnik
prvi ponosni predteča Fart pour lart-a.
Ne vežući se ni na koji pravac, nošen
lietom svog genija, dovinuo se je u svjetove
ljepote, koje još ne vidje ni jedno oko
nu naravski i dotle, da ga njegovi su-
gradjani nisu sliedili jer je producirao, što
nije bilo za prodaju, umjesto da namiruje
po što po to potrebe masa. Činjenica je,
da je umjetnik u gradjanskim kulturama to
osamljeniji, što više služi umjetnosti. To
je nauka, koju Rembrandtov slučaj još i
za naše vrieme sadržava.
Eto, to je bio Rembrandt.
Izložba hrvatskoga družtva umjetnosti
u Zagrebu. Da se krug hrvatskih umjet-
nika množi, dokazuje i ova izložba. Svaka
umjetnička izložba iznese po koje novo
ime, po koje zanimivo djelce, koje ne
ostaje neopaženo. Kad se uzme u obzir,
da su hrvatski umjetnici morali ovaj put
svoje radove podieliti, te dio poslati u So-
fiju na jugoslavensku izložbu, ipak su u isto
doba u Zagrebu izložili blizu dvie sta
radnja. — To je liepa i utješna pojava.
Izložili su poznatiji ili ako hočete stariji
slikari i kipari, za tim manje poznati te
novi, mladji. Izložba podaje vrlo zanimivu
sliku rada i napredka hrvatske umjetnosti.
Mi ćemo o toj izložbi donieti posebnu
ocjenu.
Družtvo umjetnosti za Bukovinu. U
Černovicama osnovano je bukovinsko
družtvo umjetnosti u svrhu unapredjenja
umjetnosti i umjetnog obrta. U ime odbora
izdao je sveučihštni prof. dr. Vladimir Mil-
kowicz i spisatelj Konrad Pokelmann poziv,
gdje vele, da svrha osnivanju toga družtva
nije borba ni konkurencija, već potreba,
da se uzčuvaju i zaštite umjetnički i gospo-
darski interesi umjetnosti i umjetnog obrta
u zemlji. To je već davno manjkalo, a
skrajnje je vrieme, da se to oživotvori.
Tu svrhu postizavat će družtvo: 1. ure-
djenjem zemaljske galerije slika, u kojoj
će se sabirati ne samo nova djela, već i
spomenici, razasuti po zemlji, osobito oni
bizantinske umjetnosti; 2. sustavnom izo-
brazbom obćinstva (putujućim izložbama,
predavanjima i t d.); 3. unapredjenjem
umjetnog obrta.
Dvie Kaffaelove slike. Nacionalna ga-
lerija u Londonu obogatila se je vrlo dra-
gocjenim komadom. To je madona od
Raftaela, koja se sada u spomenutoj gale-
riji zove „The Madonna of the Tower a .
Ta se je slika nalazila prvobitno u Orlean-
skoj sbirci u Palais-Royalu, pa se je prije
zvala „Rogers Madonna', a zatim »Madonna
della Torre*. Sumnjalo se doduše, da li je
ta slika prava, nu po svoj prilici vrsta se
ona u red rimske periode umjetnikove.
Raffael je god. 1510. naslikao „Madonu
božanske ljubavi 4 za Lionel de Capri. Ka-
snije je tu sliku veliki vojvoda toskanski
poklonio u znak zahvalnosti svomu izpo-
vjedniku o. Tomi Pendoli, osnivaču za-
voda za gluhonieme u Sieni. Pater Pendola
bio je učiteljem i prijateljem Bianchia, sa-
dašnjega kapelana kralja Italije. Kad je
Pendola umro, ostavio je sliku svojim ro-
djacima, koji su ju nedavno ostavili po-
rodici Guerzoni. Rodjaci Pendolini malo
su se brinuli za tu sliku, pa su je dugo
vremena ostavili neopaženu u nekom ma-
lenom seocu morskih Alpi. Djelo je to
sada brižno očišćeno, pa se pokazalo
izvanredno liepo, osobito što se tiče boja.
Zub vremena nešto je oštetio tu sliku, pa
bi ju trebalo malo popraviti, nu sadašnji
njezini vlastnici ne dadu iz počitanja prama
umjeću velikog Raffaela, da itko dira u nju.
Kosti Leonarda da Vinci. U Firenci i
Parizu osnovani su odbori, koji hoće iz-
nova pokušati, da pronadju smrtne ostanke
Leonarda da Vinci. Poznato je, da je taj
veliki slikar renaissance umro u Amboise-u,
gdje je proboravio posljednje dane svog
života; ondje se pokazuje još danas kuća,
u kojoj je prebivao. Iztraživanja učinjena
su pod nadzorom družtva Leonardo u Fi-
renci, koje je već mnogo učinilo za uspo;
menu umjetnikovu. Sam talijanski kralj
dati će se kod izkopina zastupati po većem
broju učenjaka i umjetnika.
Medjunarodno udruženje umjetnika.
U Parizu je osnovano, pod počastnim pred-
sjedanjem Sully-Prudnomme-a medjuna-
rodno udruženje umjetnika. Tu je ideju po-
krenuo jedan slikar. Svrha je tome udru-
ženju, da sbliži međusobno umjetnike
raznih narodnosti, spisatelje, slikare, ki-
pare, glasbenike, da poda svakome prilike,
da objelodani i izloži svoja djela. Osim
toga ovo će udruženje svake godine prire-
diti niz izložaba te muzikalnih i dramatskih
prikazbi. U jednom odličnom dielu Pariza,
to će družtvo podići sebi svoj dom.
HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA
I.
Hrvatska je ideja isto, što i starčevićanska.
Koji su elementi hrvatske ideje ?
Nacionalni i državopravni. Ta dva elementa sačinjavaju biće hrvatske
ideje.
Koji su elementi starčevićanske ideje?
Isti, kao i oni hrvatske ideje. Po tomu je i biće isto, dakle i jedan
pojam.
Snagu, da živi i da se sjegurnije održi, ima samo ona narodna misao,
koja nije samo nacionalna, nego i državna.
Nemadžarske su — primjerice — narodnosti u Ugarskoj ugrožene, jer
nemaju državotvorne snage, koju im ubija politički narod madžarski. Ta-
kove narodnosti imaju razloga, da se boje za svoj obstanak, jer im ko-
načna sudbina može biti vezana o dobru volju, ili silu Madžarstva.
Da je do mironosnih teorija o prirodnomu pravu i narodnomu načelu,
ne bi bilo opasnosti ni za te narodnosti, ali gdje se toj teoriji upoprieči
državno pravo vlastoljubivoga, ponosnoga i sviestnoga naroda, tu njegovoj
ekspanzivnosti ne možeš dogledati kraja.
Tako je madžarski narod snagom svoga državnoga prava i organizovane
narodne sviesti zagospodovao u cieloj Ugarskoj nad istom većinom nema-
džarskoga pučanstva, pa se u svojoj neobuzdanoj agresivnosti zaletio čak
i preko medja Ugarske.
Nu narodna misao nije i ne može biti državotvorna, gdje nije osvojila
teritorija, da se na njemu ukorjeni i razvije svoju političku snagu, koja je
jamstvo životu i obstanku naroda. Teritorij daje političku, državnu stranu
narodnoj misli. Gdje ta nema svoga teritorija, nema ni uporišta svomu sje-
gurnomu održanju.
I hrvatska je ideja nacionalna i državna. Državna je, jer je sebi davno
već osvojila teritorij i svoja teritorijalna prava — to je naše hrvatsko državno
pravo — svoj teritorij do danas je očuvala, jer nema česti stare hrvatske
države, gdje i danas ne obitava hrvatski narod. Po tomu hrvatska ideja i
sada ima državotvornu silu.
Takav je eto sadržaj hrvatske ideje.
4
so Hrvatska smotra
Starčevićanska pak ideja isto je tako ideja hrvatskoga naroda : hrvatske
narodnosti i hrvatskoga državnoga prava. Starčevićanska ideja i samo star-
čevićanska ideja — hrvatska je ideja.
Samo starčevićanska ideja budi i učvršćuje hrvatsku nacionalnu sviest,
i to svagdje, gdje se hrvatska materinska rieč oglasuje; samo starčevićanska
ideja traži državno jedinstvo i državnu nezavisnost hrvatskoga naroda, i to
na cielomu području, kojemu hrvatsko državno pravo odredjuje obseg.
Tako starčevićanska ideja sadržaje ne samo elemente, nego obuhvaća
i podpuno teritorijalno područje hrvatske ideje.
Po tomu starčevićanska ideja pripada cielomu narodu i zaokružuje sav
narod hrvatski.
Koja je to misao budi koje druge političke stranke u Hrvatskoj, koja
bi bila identična s hrvatskom idejom, uzevši je s njezine nacionalne i po
litičke strane?
Misao nijedne stranke — do li Starčevićeve stranke — nije nikada imala,
a tako ni danas nema težnje, da djeluje u čitavom hrvatskom narodu, na-
cionalno ga osvješćujući u svakomu kraju njegova prebivanja. Što više, samo
je zasluga Starčevićeve stranke, što je hrvatskomu narodu u obće povratila
pravu nacionalnu sviest, to jest hrvatsku sviest, dok su druge stranke, a do
nedavno i sama „nauka" baš u oprečnomu smieru djelovale, pridievajući
našemu narodu što luda, što neprirodna, što tudjinska imena. Starčevićeva
ideja povratila je narodu njegovo pravo ime, ime hrvatsko. Starčevićanska
ideja jedina je, koja još i sada ne samo pomnjivo čuva i brani hrvatsko
narodno ime, ne samo utvrdjuje probudjenu već hrvatsku nacionalnu sviest,
nego i danas nacionalno preporadja još neosvješćene kuteve hrvatske zemlje.
Misao nijedne stranke — do li Starčevićeve stranke — pogotovu
nije nikada imala, a tako ni danas nema tendencije, da organizuje
narod u borbi za hrvatsko državno pravo u cielomu njegovu sadržaju i
cielomu njegovu obsegu. Takova misao, i koliko ima političke sadržine, obu-
hvaća tek jedan dio hrvatske domovine, redovno područje današnje Banovine,
pa kako izvor svoje snage ne traži niti u hrvatskomu državnomu pravu,
niti u organizovanoj sviesti naroda svih hrvatskih krajeva, tako ne pokazuje
ni težnje, ni moći, da izvojuje narodu političku nezavisnost. Tu težnju i
moć ne može dakako očitovati ni za samu Banovinu, jer u njoj vidi tek
koja dva milijuna duša, koja niesu kadra, da zemlju podpuno emancipiraju
od vlasti tudjinstva.
Tako misao svake stranke — osim Starčevićeve — jest pruživa i po-
datna za nevjerojatne kompromise s najljućim neprijateljima hrvatskoga
naroda i njegove samostalnosti. Takovi kompromisi plod su krive spoznaje,
da našemu narodu ne dostaje odporne snage. Dakako, da se u stanovitim
političarima radja takova spoznaja, jer niti im oko vidi svega našega na-
roda i važnosti njegova položaja, niti ih pamet prenosi u junačku prošlost
toga naroda, niti imaju sviesti o jakosti toga naroda, kad ga ni ne vide, ni
HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 51
ne poznaju, niti im je duša u skladu s dušom toga naroda, iz koje probija
težnja za slobodom i nezavisnošću.
Kad prokušaste snagu hrvatskoga naroda ; kad snagu toga naroda upo-
trebiste u pravcu njegove težnje za samostalnošću, osobito onda, kad vas
je ne jedanput iz najtežih izbornih bitaka, kao g. 1872. i 1873., pa i 1906.
u većini slao u sabor, da mu ostvarite političke ideale; kad dakle izkušaste
snagu naroda, da o njoj možete reći, da je nedostatna, ili da je nema?
Po svojoj individualnoj malodušnosti, bojazni i slabosti sudite i sav
narod hrvatski!
A koji su učinci starčevićanske ideje? Organizujući u narodu širom
njegove domovine hrvatsku nacionalnu i političku sviest, time baš starčevi-
ćanska ideja slabi uticaj i vlast tudjinstva. Po tomu je u starčevićanskoj
ideji sadržana bezprekidna djelatna moć. Nu iz te neprestane djelatnosti
izvire i stvaralačka snaga, kojom se postepeno izgradjuje hrvatska država u
smislu hrvatskoga državnoga prava, i to u onomu razmjerju, u kojemu se
razvija i jača sviest naroda.
Tako starčevićanska ideja pokazuje i negativnu i pozitivnu stranu svoga
djelovanja. U negativnomu pravcu djeluje, kad suzuje vlast tudjinstva, u po-
zitivnomu pravcu, kada širi i učvršćuje vlast Hrvatstva. Obje djelatnosti teku
uporedo i istodobno.
Ovako se postepeno gradi Hrvatska. Ovako izgleda etapna hrvatska
politika, kojom ravna starčevićanska ideja. Po ovakim etapama ne spušta
se u Hrvatsku vlast tudjinstva, već se na njima lomi noga tudjina, a Hrvat
se polagano, ali sjegurno uzpinje do svoje velike i slobodne Hrvatske.
Ovakova politika, i ako etapna, ostaje uviek hrvatska.
II.
Od etapnosti pak politike drugih stranaka stradala je i nacionalna i
državopravna strana hrvatske ideje.
Svaka etapa te politike bila je korak po korak odstup od hrvatske ideje.
Na pitanje, kako je ta etapna politika uticala na razvitak nacionalne sviesti
hrvatskoga naroda, odgovaraju monstrumi, koji su se javljali pod imenima :
ilirstva, slavjanstva, jugoslavjanstva, srbohrvatstva, srbstva i našinstva.
Tako ta etapnost nije značila napredak za organizaciju hrvatske nacio-
nalne sviesti, nego je upravo destruktivno djelovala. Oni monstrumi jačali su
u Hrvatskoj samo upliv tudjinstva. Jelačićevim ilirstvom i slavjanstvom, uza
svu proljevenu krv Hrvata god. 1848., okoristila se je austrijanština, a ne
narod hrvatski. Jugoslavjanstvo rodilo je nagodom od god. 1868., a kasnije
imalo nas je podrediti jugoslavjanskomu Piemontu — Srbiji ; srbohrvatstvom
imala se je zapriečiti konsolidacija hrvatskih narodnih sila; srbstvo u Hrvat-
skoj podigoše i učvrstiše Madžari, da toj konsolidaciji zadadu smrtni udarac;
a našinstvo otvaralo je vrata svim neprijateljima hrvatskoga naroda u svim
hrvatskim krajevima.
52 HRVATSKA SMOTRA
Nu državopravna etapnost te politike još je destruktivnije djelovala na
razvoj političke snage hrvatskoga naroda. Mjesto da svaka etapa bude novi
kamen za izgradnju hrvatske države, snosila je kamen po kamen za izgradnju
jedinstvene madžarske narodne države od Karpata do Egejskoga mora.
Prvom etapom na putu k političkoj samostalnosti Hrvatske proglašena
je — nagoda od god. 1868.
Radi A77i/-autonomije, što nam je nagoda ustanovljuje, okrnjen je inte-
gritet hrvatske zemlje: Rieka i Medjumurje prvi je plien madžarske imperi-
jalističke ideje.
Radi prava hrvatskoga jezika, što nam ga nagoda priznaje, žrtvovana
je državna suverenost Hrvatske. Hrvatska je sapeta u okvir „zemalja krune
ugarske", državna samostalnost zamienjena „državnom zajednicom", pojam
državne „zajednice* 4 izjednačen pojmu „ugarske države 44 , da se u njoj i od
nje stvori Jedinstvena madžarska narodna država 44 . Toj i takovoj „zajednici 44
izručena je legislativna i eksekutivna vlast na onim područjima državnoga
života, gdje se odlučuje o vitalnim pitanjima i najprečim interesima hrvat-
skoga naroda.
Nu i krnj-autonomiju izigrava nagodbena ustanova o imenovanju bana,
koji stoji na čelu autonomne vlade, a koji dolazi, ostaje i odlazi, kako je
to već volja madžarskoga ministra predsjednika, dotično kako to traže interesi
i težnje madžarskoga naroda. U skladu s tom voljom, u suglasju s tim i
takovim interesima i težnjama Madžarstva — mora, a i može samo da se kreće
život naše autonomije. Madžarska imperijalistička ideja vrši tako tutelu i nad
našom autonomijom. Da to štitničtvo bude što jače, osjetljivije i uspješnije,
pobrinula se je za to nagodbena ustanova o vlasti hrvatskoga ministra, koji
u ime viših interesa „državne zajednice 44 , t. j. madžarske državne ideje vrši
kontrolu nad autonomnim djelovanjem hrvatske vlade i hrvatskoga sabora,
a za svoj kontrolni i tutorski rad odgovara — madžarskomu saboru !
Pravo pak hrvatskoga jezika izbrisala je „državna zajednica 44 neobično
lahkim kretom svoje madžarizatorske ruke.
Druga etapa — revidirana je nagoda od god. 1873. Prozvaše je etapom,
jer je doniela prvu narodnu vladu bana pučanina.
Nu koliko se je hrvatski narod ovom etapom mogao primaći bliže k svomu
političkomu idealu, dokazuje činjenica, da je narodnu vladu brzo zamienila
dvadesetgodišnja vladavina grofa Khuena.
Ovakovom logikom radja duh prvotne i revidirane nagode.
Proglasiše je temeljnim zakonom, da je pozniji zakoni, čini i dogadjaji
uzdrmaju u njezinomu temelju ; a ona sžma da bude ruglo od zakona : bez
obvezatne i prisilne snage za Madžare u svim svojim ustanovama, koje
makar i malo stoje na putu madžarskomu imperijalizmu. Na osnovnoj misli
nagodbe, na misli „državne zajednice 44 stvoriše Madžari praksom vrhovni
zakon, zakon nad nagodbom, zakon, što ga prodahnjuje ideja jedinstvene
madžarske države, kojoj Drava nije medja.
To je vriednost nagode.
HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 53
Pustoš pak i nemoć na svim područjima hrvatskoga narodnoga života
— to su učinci nagodbe.
Treća etapa — riečka je rezolucija s deklaracijom četrdesetorice u
Budimpešti.
I ako je nagodba izhodište i temelj riečkoj rezoluciji, ne bi ova bila
u svako doba ni tako kobna, ni tako nepojmljiva radi sadržine same po
sebi, koliko je strašna i štetna radi vremena, u kojemu se je javila.
Da je riečka rezolucija, i ako je nagodbenjačka, stvorena bila, recimo,
pred pet godina i da je okupila oko sebe sve one stranke, koje se danas
oko nje kupe, tko zna, ne bi li doniela kakvo takvo dobro. Dobro bi bilo
već to, što bi se kroz posljednjih pet ljeta točno sredili stranački odnosi,
politička situacija izbistrila i ustalila, može biti i neke ustavne garancije po-
stigle, a politička se zrelost i zdravije shvaćanje naroda na viši stepen raz-
vitka popelo. Već pred pet ljeta točno bi se razlučila dva politička tabora:
nagodbenjački i protunagodbenjački, po čemu bi već davno nestalo obsje-
njivanja i smućivanja u narodu, a što bi do danas vanredno ojačalo poziciju
Starčevićeve stranke prava, pa bi ona danas, u momentu krize u monarkiji,
kad njezine snage najviše treba, imala u narodu i šire i čvršće uporište.
Ili bar da je riečka rezolucija stvorena odmah po odlazku grofa He-
dervarija!
Ali u času, kad se je ozbiljno i očito stao ljuljati temelj dualističkoga
sustava: austrougarska nagoda od g. 1867.; u času, kad su tim temeljem
stali drmati baš oni, koji su ga stvorili ; što bi bilo naravnije i što za hrvatski
narod koristnije, nego da se je i u Hrvatskoj našlo što više ruku, da složno
uzdrmaju i onim stupom, na kojemu počiva prevlast Madžara u Hrvatskoj:
nagodbom od g. 1868., koja je nikla iz one od g. 1867.
Nu u tom momentu našlo se je više ruku, da tu nagodu učvrste, nego
onih, koje žele, da je sruše.
U času, kad su se zaratili oni, koji su g. 1867. podielili u dvoje svoju
vlast u monarkiji, a nas podredili; što je bilo naravnije, nego da pustimo,
da se rat što oštrije razvije, da protivnik što više iznemogne, da slabosti
dosadašnjega tlačitelja upotrebimo, da što jače naglasimo sav kompleks svojih
državopravnih tražbina, da za ledjima zaraćenoga neprijatelja organizujemo
borbu sveukupnoga naroda, pa da istom zvani, ako nije druge i ako to
situacija zahtieva, priedjemo na stranu onoga, tko da više i tko pruži veće
garancije, da će obvezu izpuniti?
Tako se držati i tako postupati — bila bi triezna, nesebična, hrvatska
politika, koja bi odgovarala časti, ponosu i interesima hrvatskoga naroda.
Riečku pak rezoluciju stvorila je prenagljenost, nervozna žurba, malo-
dušje i spletkarstvo izvana.
Riečka rezolucija kobna je, što obećaje pomoć Madžarima u nevrieme,
to jest već u početku njihove zaoštrenije borbe proti Beču, mnogo prije, nego
je Madžar imao doći do spoznaje, da bez Hrvata ne može postići konačnoga
54 HRVATSKA SMOTRA
uspjeha. Tako će i nadalje ostati neoslabljena megalomanija Madžara, a osva-
jalačke njihove težnje izbiti će još jačom i bezobzirnijom snagom.
Riečka rezolucija kobna je, jer Madžarima nudja, što više, nameće pomoć
— ni zvanu ni traženu. Nezvana pak i nepotražena pomoć ostaje neuva-
žena i bez ciene, dokazuje slabost, nesviest i očajnost onoga, koji je nudi,
a jača umišljenost onoga, kojemu se nudi. Nezvanom i netraženom pomoći
ne stvara se pravo, da tražiš od sudruga u borbi blagodati zajednički izvo-
jevane pobjede, već tom i takovom pomoći prepuštaš veledušju i dobroj
volji Madžara, hoće li u obće i koliko će dopustiti, da participiraš na ko-
načnim uspjesima skupne borbe.
Riečka rezolucija napokon kobna je, što stoji na nagodbi, što je priznaje
i priznajuć učvršćuje; još je kobnija, što tu nagodbu silom podržaje baš u
vrieme, kad je najsgodnije i najlakše, da joj podkopaš temelje ; a najkobnija
je, što u svom drugomu izdanju, u peštanskoj deklaraciji, pogoršava samu
sebe i samu nagodbu, kada u svomu madžarskomu tekstu naglasuje, da se
ima učvrstiti „osamstogodišnje zajedničko pripadničtvo" .
Za ponudjeno „bratstvo oružja", za ponudjenu pomoć na život i smrt
u borbi proti Austriji — moli riečka rezolucija bojažljivim i čednim glasićem
od Madžara bar minimum onih prava, koja i sama nagoda priznaje. A Ma-
džari strepeći i pred samom pomišlju, da bi bili dužni za primljenu pomoć
izpuniti Hrvatima ma i koju u nagodbi već sadržanu tražbinu — u svečanom,
službenom komunikeu odbijaju riečku rezoluciju i njezine, makar i skromne
zahtjeve.
A da odkaz ne ostane samo pri rieči, pobrinuše se, da i dnima dokažu,
da nemamo prava ni poslije riečke rezolucije, ni za pruženu pomoć tražiti
baš ništa, a ni nadati se baš ničemu od svoga dosadašnjega gospodara —
zato je posliedio onakov govor riečkoga guvernera Naka o pripadnosti
Rieke; zato je taj govor odobren izjavom i čestitkom Košutovom, koja još
i hrvatsko Primorje naziva „ugarskim 44 ; zato je onom sgodom ponižena čast
hrvatske zastave na Rieci, zato je i pod Košutovom vladom u Ugarskoj i
narodnom vladom u Hrvatskoj ponovno iztaknuta madžarska zastava na
hrvatskomu teritoriju; zato je Košut u peštanskom saboru naviestio status
quo madžarizma na željeznici i tom sgodom protuzakonitosti toga stanja pri-
znata zakonitost; zato je imala biti zašutkana težnja naroda, da se Bosna
s Hercegovinom povrati materi zemlji Hrvatskoj — i tako dalje.
To je vriednost riečke rezolucije, to je pogled u budućnost, koju će
nam donieti „bratstvo oružja 44 .
Ili je riečka rezolucija zato etapa k političkoj samostalnosti Hrvatske
radi one narkoze, koja se zove obećanje ustavnih prava, a kojom nas Madžari
i njihovi pomagači u Hrvatskoj uspavljuju u duboki san, da ne vidimo, kako
se etapno podrezuju uslovi našemu narodnomu životu, razvitku i obstanku?
Još je jedino ostalo obećanje ustavnih prava, ona narkoza, kojom nas
Madžari misle omamljivati tako dugo, dokgod traje njihova borba za neza-
visnost od Austrije.
HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 55
A mala je vriednost i ustavnih prava, sve da ih postignemo, kad ih
mogu Madžari pojedince praksom izigrati, a sva skupa svojim komesarijatom
sistirati, dok im nagodba daje osnov takovoj moći i dok svojoj prevlasti u
Hrvatskoj nalaze uporište u nagodbi. Čim ustavna prava upotrebimo, da
njima ojačamo svoju odpornu snagu proti madžarskoj državnoj ideji, naći
će već Madžari u nagodbi sredstava, kako su i do sada nalazili, da ta ustavna
prava iluzornima učine.
A kako će tek biti agresivnost Madžarstva potencirana, da im podje za
rukom, da naš gospodarski život povuku za svoju carinsku liniju, izvojevavši
samostalno carinsko područje, i da našu zemlju poplave svojom samostalnom
madžarskom vojskom?
Žalostna je doista perspektiva budućnosti, koju nam pruža etapna po-
litika te ruke.
III.
Što u toj i takovoj etapnoj politici nazadovanja ne dodjosmo do zadnje
etape, koja bi posve izbrisala hrvatski nacionalni i politički karakter naše
zemlje, što još uviek ne izgubismo pouzdanja u se i u svoju odpornu snagu,
što još ne izgubismo vjere u bolju budućnost hrvatskoga naroda — učinci
su starčevićanske ideje i starčevićanskoga rada.
Starčevićanstvu je jedinomu ostavljen zadatak, da u ovom znamenitom
času krize u monarkiji pribere sav materijal snage hrvatskoga naroda i da
ga upotrebi za borbu, koja će istom sada pravom žestinom planuti.
Ako je ikada bila naravnija, aktuelnija borba hrvatskoga naroda s lo-
zinkom: dolje s nagodbom ! — to je nesumnjivo danas. Doskora će se ponovno
zaoštriti sukob Austrije i Ugarske, koji je tek na čas sumnjivim primirjem
zaustavljen, a u tom momentu hrvatski narod treba da bude sviestan, što
mu je najpreča dužnost. Starčevićanstvo ima da raznese širom zemlje sviest :
da se prepotencija Madžara u Hrvatskoj onemogućuje, a uslovi životu, na-
predku i obstanku hrvatskoga naroda mogu stvoriti samo onda, ako se sruši
onaj temelj, na kojemu Madžari izvršuju svoju vlast u Hrvatskoj, a to je
nagodba.
U tom nastojanju trebat će nam moralne podpore naroda svih hrvatskih
krajeva.
Bit će to borba cieloga hrvatskoga naroda.
Povraćamo se na istinu, koju u početku iztaknusmo : Starčevićanci smo,
stranka smo, ali samo, kad nas posmatraš u odnosu prema onim Hrvatima,
koji ne će da budu Hrvati u duhu i smislu neizopačene hrvatske ideje.
Hrvati smo, niesmo stranka, što više, samo smo mi Hrvati, kad nas
motriš s gledišta hrvatske ideje : narodne i državne, koju samo mi zastupamo
i za koju se samo mi borimo.
Hrvatska je ideja isto, što i starčevićanska, Starčevićanac je isto, što
i Hrvat.
DR. IVO ELEGOVIĆ
JOSIP KOZARAC
„Dok ste vi ostali učili pjevati i plesati, ja sam obilazio polja i vode i
hvatao ribe i ptice, slušao čudnovati piev slavulja i oštri zvižduk orlušine,
vrebao divlje patke i verao se za sokolovim gniezdom ; dok ja nisam imao
pojma, kako se valja u družtvu kretati, dotle vi niste mogli shvatiti, da je
jastreb kadar uhvatiti goluba u najbržem lietu, da je riba kadra progu-
tati ribu.
Ti prirodni doživljaji moje prve mladosti udarili su neizbrisiv biljeg
svemu mojemu budućemu životu, onda biljeg plahosti s jedne i iskrenosti
s druge strane . . ." (Tri ljubavi). Kasnije sam otišao u Beč i tamo sam se
spremao za šumarsku struku (čini mi se na t. zv. Bodenkulturi), pa sam
ondje slušao medju ostalim i nacionalnu ekonomiju.
Bio sam već i prije na gimnaziji dobar djak (i ako sam pisao verzove),
ali sada je sve ono, što sam kod svojih profesora slušao, dobilo za mene
novo značenje. U pamet su mi se vraćali doživljaji iz mladih dana, sjećao
sam se onih riba, ptica, jastrebova i golubova i sve je to sada za mene
imalo novi čar. Učio sam s toga dvostruko rado. Otvarao mi se vidik i
počeo sam mnogo toga pojimati, čega prije ni opažao nisam. Nekad sam
znao ciele ure sjediti gdjegod u ritu (šašu) i vrebati na divlje patke. Večer
se po malo spuštala, a sve oko mene na daleko i široko bilo je posve
mirno, ravno i daleko.
U meni se onda stao buditi osjećaj sreće i poezije. Onaj šaš se trebao
samo malo zanjihati i sa tisuću mi je glasova pripoviedao najčudnije priče,
koje sam razumio samo ja. A svuda naokolo bilo je tako tiho, kao da je
već cieli sviet umro. U mene se tada uvlačio onaj sumrak, onaj široki i
daleki kraj, pun mira, koji tek na mahove prekidalo šuštanje šaša ili krik
koje preplašene ptice, što je poletjela umrak . . .
Može biti je bila kakova golubica, koju je napao jastreb?
Ne, ne, ja sam već onda znao, da golubica nema u šašu . . , To je bila
neka sasvim drugačija ptica, koja voli kaljužu, koja voli blato i nemirni šaš,
a onda je došla druga, jača i oštrijih pandži, pak je onu protjerala . . .
I onda je opet nastao mir, dugi neprekinuti podpuni mir. Ja sam i za-
boravio, da sam pošao na patke. Puška je ležala kraj mene i čisto sam se
podao cieloj ovoj okolini.
JOSIP KOZARAC 57
Bio sam nekako sretan, što sam sam, posve sam u cieloj ovoj okolici.
A sada, kada sam se vratio iz Beča, ja sam i opet pošao na patke. Opet
je bilo sve onako kao i prije, ali ja više nisam osjećao kao nekad.
Mene je boljelo što toliki komad zemlje leži neobradjen, neplodan i tek
za to, da se nad njim viju plahe i divlje patke, na koje može svatko, baš
svatko (u koga je novaca za lovačku kartu!) strieljati i ubiti najljepšu našu
divlju patku, da mu bude tečan zalogaj ... I dolazili su, odista su dolazili
stranci i tudjinci i strieljali u naše patke i liepe divlje patke, za bagatelu,
za malen novac . . .
Sve me je to sada boljelo. Žao mi je bilo i ove močvare i svih, koji
živu na njoj.
Koliko mjerova krasnoga žita bi dao ovaj veliki komad zemlje, da ga
je pretvoriti u rodno polje. 1 ovih pataka na koje smije svatko pucati i njih
bi nestalo. Sve bi onda bilo drugačije i meni se čini, ja sam uvjeren, onda
bi bilo bolje i ljepše. Eto takove su mi misli prolazile mozgom. Ove, baš
ove i još množtvo sličnih. One su me slietale kao dosadni roj muha, a negdje
na dnu, duboko u srdcu stala se buditi uspomena na one dane, kada sam
samo gledao i uživao i bio srećan, srećan bez kraja i konca . . .
Od naših suvremenih pisaca malo je koji ostao samom sebi tako do-
sljedan do konca svoga rada, kao Kozarac. I Novak i Tomić, Kumičić,
Gjalski, Leskovar, svi su se oni okušali i na polju socijalne literature, ali
ni jedan od njih nije radio samo na tom. Novak je već i u prvim svojim
radnjama (Pavao Šegota i još nekoje kraće) pokazao, da imade smisla i za
promatranje naših socijalnih prilika. Ali njemu je vazda bilo više do same
pripovjedke, nego li do milieua, u koji ju je stavio. „Posliednji Stipančići 14 ,
„Izmedju dva svieta 44 pa i iste „Zapreke 44 , posljednje Novakovo djelo, u kojem
je izložio sve svoje nazore o zaprekama, koje smetaju razvoju našega života
i „Zapreke" su dokaz, da je Novak živo osjećao težinu svih tih zapreka, ali
da ih je gledao iz sobe i da se nije zadubljivao u narav tih zapreka. Dok
čovjek čita „Zapreke 14 često mu se čini, kao da čita koji novinski članak,
u kojem se pretresaju naše domaće prilike, ali se riedko gdje opaža oko
dubljega posmatrača. Tim se ne misli poreći vriednost Novakova rada, nego
samo naglasiti, kako se i u Novaku krije više pjesnik i pripovjedač, nego
li socijolog i mirni posmatrač, te mislilac.
I „Melita 44 (Tomić) i „Olga i Una 44 , pa „Pobieljeni grobovi 44 (Kumičić)
„Na rodjenoj grudi 44 (Gjalski), „Propali dvori 44 (Leskovar) sve su to oveće
radnje, u kojima je velika pažnja posvećena našem družtvu i našim prilikama,
ali su sve te radnje osamljene pojave u radu tih književnika, pa stoga je i
većina njih obradjivala redovito drugo neko polje. Ili su se dali na to, da
ožive davnu prošlost (Kumičić, Tomić) ili su se zadubli u raniju prošlost
(Gjalski, Novak). U svih se opaža nezadovol stvo sa savremenim prilikama,
pa oživljuju prošlost, za koju im se čini, da je daleko ljepša i važnija ili
58 HRVATSKA SMOTRA
prikazuju umiranje starijih generacija, dakle ono, što pred našim očima gine
prošlošću.
Kozarac se u tom razlikuje od njih sviju, njegovo oko poseže za pro-
šlošću samo donle, dokle može sebe naći. „Tri ljubavi" su radnja, kojom
zahvaća u prošlost, ali to je stoga, da iznese svoju osobnu prošlost, sebe
samoga. Ono dalje kao da ga i ne zanima. Nije to slučaj. I on je mogao
gdjegod naći zanimivih i vriednih sgoda i crta iz prošlih dana svoga družtva
ili svoga naroda, ali on za to kao da i nema uha. On ne sluša muzike
umiranja, ne hoda po grobovima i ne obazire se nego baš koliko je naj-
nuždnije na minule dane.
Jest i on sentimentalan i pjesnik je u mnogim svojim stvarima, ali kao
da se u isti čas stidi tih „slabosti", mahne rukom i priča dalje, kako jest
i kako bi moralo biti.
Prvi mu pogled pada na naše selo. Ali on ne piše seosku pripoviedku
po starom kalupu (Biser Kata). Biser Katu ne da otac za momka, kojega je
ona htjela i koji nju voli, baš kao i u bezbrojnim drugim seoskim pripo-
viestima, ali uz biser Katu uz samu pripoviedku kao da je piscu više stalo
do toga, da iznese seoski život i to onu srtanu, koju gradski ljudi ne imadu.
I kao da mu se čini, da je i tu već previše pripoviedke i da je to razlogom,
te nije mogao sve kazati, što još gospoda ne znadu o životu na selu. Piše
„Proletarce", u kojima nema pripoviedke nikako. To je jedan niz neseoskih
tipova, kako smo ih vikli naći u seoskim pripoviedkama, nego ima silhuetta,
svakako na svoj način crtanih, ali punih života i naravnosti.
To je jedan čisto novi sviet, za koji mi do onda nismo htjeli znati.
Imade u Kovačića takodjer seoskoga svieta, kako ga nije nitko ni prije ni
poslie njega nacrtao, ali su Kozarčevi ljudi sa sela sasvim drugačiji. To i
nisu više seljaci, nego popapučeni opanci, koji su zadržali svu tvrdoću i ži-
lavost opanaka, pa su se samo namazati onim mastima, kojima se cipele
mažu, da se sjaju i laste. Proletarci nisu Kosor-Gorkijevi bosjaci, kojih kod
nas ni nema, nego jedan čisto opasni skup posebne vrsti štrebera. To su
ljudi, koji su se odbili od svoga pluga i motike i samo znadu, da bi htjeli
biti gospoda. Njihova plodna i bogata zemlja ih je uzobiestila, pa je oni sada
više ne će ni gledati. Mužkarci postaju škribani, seoski obćinski beamteri,
(zapravo pisari, zvonari), a žene se davaju na najlaglji način zarade prosti-
tucijom razne vrsti.
Je li to uvriežen nemoral ili barem težnja za nemoralom? Kozarac toga
nigdje ne tvrdi. On istina spominje, da su uzroci toj crti u krvi našega na-
roda vrlo duboko, ali ne drži, da je to baština od pradavnih vremena.
Poznata je pjesma o Slavoniji, zemlji plemenitoj, ali pod tom plemen-
štinom imade se razumjeti bogatstvo i plodnost te zemlje. Dok se Slavonac
nije podielio, bio je bogat čovjek, ništa mu nije manjkalo do crnoga kaputa,
da bude gospodin. I zaželio je taj kaput, koji bi ga imao izjednačiti s go-
spodom. Tih želja nije se odrekao ni poslie, kad je bogatstvu njegovu došao
JOSIP KOZARAC 59
kraj. Onaj način laganoga i bezbrižnoga, zapravo lakoumnoga života, koji
zemlja daje onomu, koga svojom blagoslovljenošću dariva, ostao mu je i
dalje. I sada, kad su pale posljednje zapreke (dieienje zadruga), radi kojih
se je morao vezati o zemlju, pohrlio je jatomice u gospodu. Biti gospodin,
po što — po to, to im je postao jedini cilj. A tko je gospodin? Šta je
gospodin? To je onaj, tko ne radi na gruntu, koji ne obradjuje zemlju.
Grunt, opanci, zadah zemlje i gnoja i šarena seoska odjeća, to je postalo
jedno isto u očima toga svieta. A sve, što nije bilo s tim u savezu, zna-
čilo je gospodstvo i sreću, i za tim se je posezalo. Kozarac u „Proletarcima"
iznosi život tih ljudi, koji su se odbili od svoje zemlje. On tu crta te ljude,
ali ih još ne studira. Vidi se samo, kako ga ti ljudi, kraj kojih su toliki
naši pisci šutnjom prošli, zanimaju i kao odmetnici rodjene grude, i kao
ljudi u obće. On, mladi šumar, koji je još nedavno slušao o vriednosti
zemlje, vidi sada odjednom svu silu ljudi, koji su se od svoje zemlje odbili
i živu kao kakovi parasiti. Niti su gospoda, niti su seljaci. I on ih crta,
ali još sa nekim smieškom i izrazom začudjenja i — neshvaćanja. Za njega
je slavonska žena (u „Proletarcima**) neko malo čudo, ali za sada se s njom
ne bavi potanje. Istom u „Teni" vraća se po drugi put k tomu — čudu —
i gleda ga raztumačiti. Tena je čisto obična seljanka, koja po malo postaje
podpunom prostitutkom. Tuj Kozarac studira. On ju prati na svakom koraku
njezinoga puta, počam od najranije dobe, sve do onoga časa dok ne postane
onakovom, kakovu ju je vidio.
Njega Tena ne zanima toliko kao umjetnički sujet, nego više, kao problem
svoga naroda, kao socialna pojava. Ono, čega se je u „Biser Kati** do-
taknuo, a na što je kasnije u „Proletarcima** upozorio, to on ovdje studira
savjestnošću najozbiljnijega sociologa. Na mahove se pričinja, kao da on u
njoj vidi simbol Slavonije. Slavonija (Tena) liepa i raztrošna, pruža ruke
najprije za Čehom Beranekom, a kad ovaj ode, pada u zagrljaj nekom bo-
gatom Francezu, koji ju svojim bogatstvom, svojim udobnim i razkošnim
životom povuče k sebi, a kad on ode, baca se u zagrljaj crnoga Ciganina
Gjordja, jer umije krasno svirati i žarko cjelivati. Kozarac Tene ne odsu-
djuje, on ne lomi štapa nad njom. Ne stoga, jer je samilostna srca, nego
jer vidi, da je Tena samo produkt onamošnjih prilika, što ju ne smatra
krivom. On gleda i ljubav i preljub sasvim drugačijim očima, nego se to
obično čini.
U „Medju svjetlom i tminom** tumači to njegov junak Ratković ovako:
„Prije stotine i više godina imala je ljubav posve drugi oblik i izražaj, nego
ga danas ima. Briga za život i obstanak bila je onda još toli neznatna, da
nije mogla nikoga u ljubavi zaustaviti i zapriečiti, čovječanstvo se posve
odalo njegovanju nježnih čuvstava, ljubav je bila najrazvijenije čuvstvo u
čovječjoj duši; na njezin račun morala su se sva ostala duševna svojstva
natrag povući i okržljaviti. Srce je vladalo svietom, a njegovu vladavinu
slavili su galantni „ritteri** i „troubaduri". Nu čovječanstvo je napredovalo,
briga za život bivala je sve to veća, a čovjek da se uzdrži, morao je razvi-
60 HRVATSKA SMOTRA
jati neka druga svojstva skroz protivna ljubavi. Stao se razvijati duh sa težkim
mislima, koje su ugušile maštanje srca. Vladavinu troubadura zamieni vlada
mislilaca i samoubojica ; željezo i pravo iztisne ideale srca, a politika koristo-
Ij ubija i samoobrane podiže se kao geslo devetnaestoga vieka.
— Ti si počeo s Malvinom, a dovršio s revolverom i koristoljubljem,
u kakovu je to savezu?
— U kakovu? U jako čvrstu! Ti si prijane u dvadeset i trećoj godini,
pa reci mi, jesi li osbiljno pomislio na ženitbu? Ne trebaš se uzbunjivati,
jer ja znam, da nisi. A jesi li bio zaljubljen? Što se stidiš, reci istinu, da
jesi. Od osamnaeste godine počevši svi smo bili; osamnaesta i dvadeseta
godina, to je ono zlatno doba, ona zlatna palača, oko koje mi hodamo,
čije ključeve nosimo, ali nam nedaju, da ju odključamo, da uvedemo u nju
svoju ljubav, pa da živimo u njoj poput božanstva. A zašto nam ne daju,
da odključamo zlatnu palaču? Ne daju za to, jer se kaže, da smo mi u
osamnaestoj godini još djeca, djaci, koji moraju učiti, sabirati sjeme, koje
će nas u budućem životu hraniti. Ljubav, koju si tek okusio, valja zaboraviti,
valja u samom sebi utuci . . . Dakle uči ! U tom učenju eto i tvoje dvadeset
i četvrte godine; ti si doduše još mlad, ali mladenačtvo, za dalnji razvoj
najljepše sazorjela narav, već počima stariti, počima kržljati pod teretom
nauke, pod jarmom strogih izpita, koji ti se upiju u krv, da za cielog svog
života o njima sanjaš. Ti jedva iz dokolice pomišljaš na ljubav, na onu, koja
traži jednu jedinu ženu, kojoj bi ti sve dao, od koje te ništa ne bi moglo
razstaviti, dok je kapi krvi u tebi. Žalibože, to je tek sladka tlapnja, koje ti
oživotvoriti ne možeš, jer niesi još kadar ni samoga sebe, a nekmo li ženu
i porodicu uzdržavati. Ali vrieme ide ... U neke nekavice ti odahneš, ti
dodješ do tvoga kruha, ali kad tamo na tvoja ledja već se objesila tride-
seta godina i tvoje prve vlasi već pobielile, tvoj prvi zub već odavno izpao !
Ti misliš da sijoš mlad, ti se siliš, da budeš, ali uzalud; ljubav, ona sladka
nesebičnajjubav'koja pozlaćuje sviet oko tebe, te ljubavi više nema u tvoje
srce; jer ono je izmučeno naukom, ono je izsisano brigom, a puno i puno
puta ono je izkipjelo i prokislo, nadomještajući si pram ljubavi sa prolaznom
nasladom. U to nastupi čas, koji te sili, da se ženiš, upravo te sili, htio ti
ili ne htio ! Tvoja misao svraća se osam naestgodišn joj djevojci, baš onakovoj,
kakovu si prvi puta ljubio, kad je i tebi toliko godina bilo. Ta djevojčica
nedvojbeno sanja o osam naestgodišn jem mladiću, onakovom, kakav si i ti
negda bio, o mladiću, koji ne može ni misliti na to, da ju oženi. Nu ona
se sirota mora udati, mora, jer to zahtieva družtvo, zahtievaju njezini rodi-
telji i ona, nakon težke, strašne noći, u kojoj joj bura raznese sve njezine
mladenačke ideale, klone glavicom i na tvoje pitanje u gotovoj bezsvjestici
odgovara sa: da! Oj, malene li i strašne rieči! I vi se oženite; oženite se,
a da može biti ni pojma nemate^ o^medjusobnom značaju, o željama i mi-
slima, koje nas prate od poroda! Jer gdje, će ona izkalitrdušu čovjeku deset
do petnaest godina starijemu od sebe, a gdje ćeš ti s njome onako naivno
i nevino brbljati, kao što bi željela, kao što to njezina mladost traži! Ona
JOSIP KOZARAC 61
smatra udaju zlatnom obećanom zemljom, a ti, kako ćete u dvoje lakše na
kraj izlaziti, kako ćeš se riešiti duga, kako ćeš možda brže avancirati . . .
Od dva tiela i jedne duše ne ima tu govora; vaš život prikaže se u slici
dviju oprečnih, protivnih olina. Pa da je samo to duševno nesuglasje, —
ali koliko ih ima još i vanjskih, za koje prije niste znali, a sada ih morate
trpjeti! Sada samo treba jedan korak s puta — bud s tvoje, bud s njene
strane — i onda eto ti Malvine.**
*
Proletarijat, što ga je Kozarac našao na selu, nalazi on i drugdje. U
„Mrtvim kapitalima 14 upozoruje on na isti takav proletarijat, samo što se taj
proletarijat ondje zove u glavnom — činovničtvo. „Mrtvi kapitali** su umjet-
nički daleko nedotjeraniji, nego li „Tena** ili „Proletarci**, ali u njima je
Kozarac rekao svoj credo o našem družtvu. To družtvo ne valja, jer poput
onoga seljaka, koji bježi u svoju zemlju, da se tobože uzmogne lakše pre-
hraniti, tako i naš malogradjanin izbjegava sve, što bi moglo zaudarati po
znoju i pravom fizičkom radu. Svoje nazore o reformi družtva, aplicirao je
Kozarac u „Mrtvim kapitalima** samo na drugi sloj družtva, ali u jezgri
ostaju oni isti, a glase: Budi sluga svoje zemlje i gospodar svoje žene. To
je njegova lozinka. Povratiti se treba k zemlji obradjivati ju racionalno, sa-
vjestno i ona će nas opet sve hraniti, kao što nas je nekada sve hranila.
Kozarac nije došao do tih nazora, jer bi bio demokrata, pa bi moguće
želio, da se razlike, koje su u našem družtvu nastale na taj način izglade,
pak da onda postanemo svi jednaki. Takovo riešenje toga problema u te
svrhe mogao bi odabrati Novak ili koji drugi naš socijalni pisac, ali Kozarac
je do toga došao kao čovjek, koji se klanja zemlji, koji se klanja prirodi
i svemu što je u njoj, jer ju poznaje, jer ju ljubi i jer je s njom srasao.
Kozarac se ne oduševljuje umjetno za prirodu. U svojim „Trim ljuba-
vima**, najljepšem, jer najiskrenijem djelu, što ga moderan pisac može na-
pisati, imade ovo mjesto: „Prva ljubav** — to je od vajkada nekakova kri-
lata rieč, te je obično skopčana s pojmom žene, žene koja nam nije ni
sestra ni mati . . To ti ja za to spominjem, jer sam ja kao dječarac ljubio
moga šarenoga češljugara toliko, da sam desetak dana plakao i žalio, kada
ga jednog jutra mrtvog u krletci nadjoh. Ja sam staru vrbu, pod kojom
sam ribu pecao, tako zavolio, da sam s njome na glas razgovarao, te sam
si umišljao, da ona razumije, što ja njojzi govorim, da se raduje, kad ja
dodjem i plače, kad otidjem. Moje čuvstvo prama njoj bilo je tako nježno,
da sam ju žalio, kad je tko god šibu s nje odrezao, — a kada sam jed-
noga dana pošao k njoj, pa iz daleka opazio, da nje više ne ima, da je
posječena i odvežena, onda mi se smutilo pred očima, te sam od težke
boli klonuo duhom i na smrt obolio ..."
Ova silna ljubav spram prirode pomogla je Kozarcu, da se je mogao
vinuti nad crtača prilika jednoga kraja, što većini naših lokalnih pisaca nije
uspjelo. U toj nam je ljubavi, po svoj prilici tražiti i razloge jednoj Kozar-
62 HRVATSKA SMOTRA
čevoj mani. Kozarac je umio pisati uvjerljivo, ali ne tako, da bi se to na-
šega srca kosnulo. Uzporedimo li ga sa socijalnim piscima, koji su prika-
zivali rusko družtvo, opazit ćemo, da mu manjka jedan ton, koji je
socijalnom piscu neobhodno nuždan, ako hoće, da postigne svoj cilj. Taj
se ton može okrstiti različito, ali bit će najizpravnije okrstimo li ga toplinom.
U Kozarca je prevladavao razbor, koji je ostao hladan i miran do posljednjih
konsekvenca, kao i sama priroda, koju je toliko volio. U svim njegovim
radnjama ne ćete naći jednu suzu. Opažate, da on sučuvstvuje s ljudima o
kojima- govori, ali to je sučuvstvovanje uviek mirno i gotovo bih rekao, pro-
mišljeno.
Kozarac nije s Tenom proplakao, ma da je očito, da mu je Tene žao,
ali i Tena i Mira Kodolićeva i sve druge su nekako, kao one grane, što ih
je nečija ruka odrezala s one stare vrbe. Njega je boljelo, ali mi tu bol
možemo samo konstatirati, osjetiti je s njim ne možemo.
Ta crta u radu Kbzarčevu podaje mu nešto sjevernjački mirno i veli-
čanstveno. Volio je Turgenjeva, ali Turgenjev mu je bio samo po tom bliz,
što su obojica voljeli bez kraja i konca prirodu. U gledanju na sviet, u
osjećanju spram ljudi, u tom su se posve razilazili. Turgenjev je u takovim
časovima znao skinuti sa sebe plemića, a Kozarac se je upitao: što vriedi
i što bi mogao vriediti, zašto nije drugačiji, kako bi mogao postati druga-
čiji? Kozarac je ostao na zemlji vazda i uviek uz nju prikovan. U tom je
baš Kozarac bio bliže jednom lbsenu, s kojim imade zajedničko i to, da
nam je pokazao ženu, kakova u istinu jest i kakova bi trebala da
bude. Jednom i drugom bila je žena dugo vremena zagonetkom, dok ju
konačno nisu raztumačili po svoju. Do Kozarca nije nitko zavirio pravo u
dno duše naše žene, a ne treba misliti, da je on u njoj našao samo pro-
stitutku, kako to mnogi hoće. Do njega bili smo navikli u ženi gledati angjela,
neko nadzemaljsko biće, koje je daleko iznad nas, a Kozarac nam je po-
kazao, da to gledanje nije izpravno i da u njoj moramo gledati samo čo-
vjeka i ni više ni manje.
Može biti je Kozarac kadgod i pretjerao u svojem prikazivanju, može
biti su mu po gdjekad bili naočari i precrni, ali ako je bilo tako, onda je
to učinio samo zato, jer je bio ojadjen, jer ga je previše boljelo i jer je
bio sam.
„Kako znadeš, ja osim majke nisam imao nikoga, te sam odrasao bez
brata i sestre, dakle bez pravoga družtva u djetinjstvu, kad no je još sva-
čije srce otvorena knjiga. To je bilo uzrokom, da sam još od mladosti
ostao šutljiv, živeći u svom vlastitom svietu, razgovarajući se sa umišljenim
osobama, koje sam prilagodjivao svojoj mašti". (Tri ljubavi).
I vidiš, takav sam ostao do konca svoga života. Sam, nedružtven,
šutljiv i pun maštanja. Do mene je sve dopiralo, ali u meni se nije sve za-
ustavljalo. Liepih dana, onakovih punih sreće, malo sam poznavao. Već u
JOSIP KOZARAC 63
mojoj mladosti sreća se je nekako od mene tudjila. Ljudi me nisu voljeli.
Ne znam je li za to, što me nisu razumjeli ili je u meni bilo nešto, što me
je od njih tudjilo.
Kasnije sam i obolio. Težko obolio. Onda sam napisao „Opravu".
Bože moj! . . .
Kako mi je hladno, silno hladno.
Jutros sam našao i svog posljednjeg češljugara mrtva u krletci. Bio je
gluh i sliep.
M. ANDRIJEVIĆ
POLITIKA I GOSPODARSTVO
Izmedju Austrije i magjarske vlade vode se pregovori o novoj nagodbi.
,,Magyar Hirlap" donosi u članku o toj nagodbi zahtjeve magjarske i austrijske
vlade. Ugarska vlada traži mjesto ugovora savez, razdiobu prihoda potrošarine,
prihvat plaćanja u gotovom, koncesije u pitanju konverzije ugarske blok-
rente. Stanovište pak austrijske vlade je ovo : razdioba carinskih prihoda, što
će Ugarskoj donieti novih po prilici 10 milijuna kruna, uredjenje pitanja
ugarske blok-rente i pitanja o taksi na slador na temelju Szell-Koerberove
nagodbe.
U magjarskom zahtjevu, da se umjesto dosadašnjega ugovora sklopi
trgovački i carinarski savez, sadržan je zahtjev samostalnoga carinskog po-
dručja. Time bi se Magjarima otvorila mogućnost, da svoju granicu mogu
zatvoriti prema austrijskim zemljama.
Što bi se Magjarima otvorila takova mogućnost, to bi im priuštili, kad
bi tim odcjepljenjem carinarskoga područja od Austrije bilo skopčano i
naše carinsko odcjepljenje, ne samo od Austrije nego i od Magjarske.
Nu o tom se ne radi, protivno, radi se o tomu, da magjarski današnji
nagodbeni odnošaj prema Austriji postane savezom, ali mi da ostanemo u
sadašnjoj nagodbenoj odvisnosti od Magjarske.
To znači, da imamo podpasti pod magjarsku još podpuniju gospodarsku
prevlast tako, da bi Magjarima od sada bilo moguće zatvoriti ne samo svoju
granicu prema Austriji i prema svim drugim zemljama, nego da bi oni
mogli zatvoriti i naše granice na sve strane, kud god bi htjeli.
Magjari se služe već danas veterinarskim zakonima, da zatvore naš izvoz
stoke i svinja kroz Magjarsku i u Magjarsku, čim to zahtieva interes ma-
gjarskih producenata. Oni se ne žacaju oštetiti nas materialno, pače upravo
uništiti pojedina mjesta naša, kad nas time hoće da prisile, da našu autono-
miju žrtvujemo gledom na veterinarstvo. Možemo si dakle živo predstaviti,
što bi to znamenovalo: podpasti pod magjarsko carinarsko područje.
To bi značilo naše podpuno gospodarsko uništenje; to bi značilo, da
bi svaki naš gospodar mogao prodati samo onoliko proizvoda, koliko bi
Magjari htjeli i pod onu cienu, koju bi budimpeštanski veliki špekulanti za
dobro našli.
Magjari već danas drže naše sveukupne državne dohodke pod škarama.
POLITIKA I GOSPODARSTVO 65
Makar mi sutra našli najbogatije naslage zlata u kojoj našoj planini; makar
se naše stočarstvo i konjogojstvo bog zna kako diglo; makar se naši porezi
podigli na dvostruko; makar bi nas patrilo i po nepravednom nagodbenom
ključu godimice milijuni više, nego što danas imamo.- naš se dohodak ne
bi mogao povisiti za više od 400.000 kruna godimice. Jest, drže nas pod
škarama, da se od grmlja ne bi razvilo stablo. Kao što je ciela naša domo-
vina ovako skučena, tako bi mogli skučiti i svakoga pojedinca, kad bi imali
svoje carinarsko područje.
Da podpadnemo pod magjarsko carinarsko područje mogli bi nas Ma-
gjari odsuditi na pauperizam, na siromaštvo, kadgod bi htjeli, kao što su
odsudili bili na deficite našu zemlju, kad im se je htjelo.
Glede prevažnih ovih pitanja sad se drže u Beču i Budimu konferencije
ministara i ministarskih izaslanika. Tu su odjelni predstojnik Berniczky, tu
magjarski državni tajnici Popovics, Szterenyi, Mezoffy. Oni viećaju s austrijskim
članovima ministarstva. A Hrvati?
Gdje je Hrvatska?
Sjajan je primjer tomu, što magjarsko ministarstvo drži do nagodbe
od 1868., da kod svih tih razprava ne sudjeljuje niti hrvatski ministar, niti
ma i jedan izaslanik hrvatske zemaljske vlade, prem § 4. toga nagodbenoga
zakona naročito kaže: da će se u buduće temeljni zakoni i nagodbe, koje
se odnose na odnošaj „zemalja krune sv. Stjepana" i Austrije samo zakonitim
sudjelovanjem kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati moći. Nije
dosta, da će kod formalnih razprava u saboru sjediti naših četrdeset niemih
zastupnika, nego bi kod tih stručnjačkih razprava, gdje se odlučuje o životnim
pitanjima našega gospodarstva i našega cielog trgovačkog i obrtničkog života,
trebao sudjelovati barem dr. Ivo Mallin. On bi kao vrstan stručnjak sasvim
sigurno mogao vrlo mnogo pitanja razbistriti i upozoriti na mnoge potrebe
naše domovine, koje magjarskome ministarstvu i njegovim izaslanicima i ne
mogu biti poznate, jer se tu radi o stvarima, koje spadaju i po istoj nagodbi
u autonomni djelokrug hrvatske vlade.
Nama je s našega stanovišta vrlo drago, kad magjarski ministri igno-
riraju nagodbeni zakon; znat ćemo se tom dobrom sgodom poslužiti. Mi
dakle ne jadikujemo radi toga, nego to samo konstatiramo.
Tko dakle zastupa Hrvatsku kod tih pregovora Austrije s Magjarima?
— Ministar predsjednik dr. Weckerle. Isti onaj Weckerle, koji je bivši prvi put
ministrom predsjednikom tvrdio, da osim magjarskoga „erara" nema drugoga,
da su dakle svi naši zemaljski fondovi svojina magjarskoga erara.
Tkogod nas zastupao kod sadašnjih pregovora Magjarske s Austrijom,
morao bi već kod te sgode naglasiti, da su naši interesi povriedjeni samim
načelom, da se današnje austrougarsko nagodbeno stanje pretvori u Austro-
ugarski savez. Svaki zastupnik Hrvatske morao bi tražiti : da se za taj slučaj
izhodi privola Austrije i za posebni Hrvatsko- austrijski savez analogno
ugarsko-austrijskome.
5
66 HRVATSKA SMOTRA
Ako bi se sada bez nas a o nama definitivno uredili odnošajf s Austrijom,
onda bi ne samo za stalni niz godina, nego na dugo zapečatili našu sudbinu.
Taj se pečat ne bi dao prelomiti, van sasvim izvanrednim sredstvima, te
izvanrednim načinom.
Proveli smo glede toga uspješnu polemiku s našim mladjahnim politi-
čarima, koji zastupaju danas u Hrvatskoj magjarske interese većom vatrom,
nego li je to do sada ijedna stranka činila. Ušutkali smo ih. U toj polemici
nam se gospoda rugala, da se bez potrebe toliko uzrujavamo radi „ono
nekoliko volova", što se u Austriju izvoze. Mi smo se tada trudili, da na-
djemo statističkih podataka o tom izvozu, ali ih nismo dobiti mogli ni od
našega statističkoga ureda ni od trgovačke komore. Sad imademo glede
naše gospodarske produkcije bar za neke struke točnih podataka. Kamo se
izvozi, to nije izrečeno ; ali se može priličnom sigurnosti uztvrditi, da gotovo
sve izvozimo ili preko Magjarske ili ravno u Austriju, dok nam je prodja u
samu Magjarsku ograničena što konkurencijom, što veterinarskim i drugim
zabranama, kojim vlada magjarska regulira uvoz od nas prema svojim po-
trebama. Vidjeli smo na pojedinim pojavama kako stojimo, ali su nas ipak
iznenadili statistički podatci, što ih je banski savjetnik dr. Malin iznio kod
otvorenja izložbe stoke i konja. Ni najjači optimista ne bi se usudio bio
pomisliti, da tako dobro stojimo.
Naš izvoz konja, marve, svinja, ovaca i koza vriedio je
godine 1896 K 13,493.610
a godine 1905 K 63,285.000
ponarasao je dakle za K 49,792.290
to jest za 369 postotaka.
Imenice navodimo izvoz marve, da se vidi, što za naše narodno go-
spodarstvo znamenuje ono „nekoliko volova 4 *.
Naš izvoz rogate marve vriedio je godine 1896. . . . K 6,735.570
a godine 1906 K 41,434.438
ponarasao je dakle za K 34,699.868
to jest za 515 postotaka.
Tako je evo uznapredovala Hrvatska i Slavonija u ovo kratko raz-
doblje od desetak godina na jednom polju uprave, gdje je mogla razmjerno
samostalno raditi.
Neka si svatko odgovori na pitanje, bi li se grane gospodarstva u našoj
zemlji ovako razvile bile, kad bi ti poslovi bili „zajednički?"
Taj odgovor nije težak. Valja samo pogledati gospodarstveni obrt na
sadašnjoj izložbi u Zagrebu. Poluslužbeni njemački list spominje, da je izlo-
ženo mnogo gospodarskih strojeva, ali da su sve tudji, da u Hrvatskoj i
i Slavoniji ima tek šestdeset tvornica pa veli, da je to sramotno mali broj.
Istina je; samo što sramota nije naša. Uzrok tomu, što se u nas ne može
razvijati obrt i trgovina u tomu ie, što nismo i tu bar onoliko autonomni
koliko u gospodarstvu. „Zajedničko" , u istinu pako magjarsko ministarstvo
POLITIKA I GOSPODARSTVO 67
brine se poglavito, da ne kažemo izključivo, samo za magjarske obrtne pro-
bitke. Zato u nas obrt ne može procvasti.
Isti list spominje, da u Wiirtenbergu ima velikih industrija gospodar-
skoga orudja i strojeva. U samom Heilbronu da ima takova jedna tvornica,
u kojoj radi 2000 radnika, u cieloj kraljevini pako ima bezbroj i drugih
tvornica.
Naravno. Wiiirtenberg je neodvisna država, član jake njemačke federacije,
a mi živimo još u zagrljaju magjarskoga centralizma. Kad tko kod nas
utemelji tvornicu, izvrgnut je množtvu neprilika, dok se u Magjarskoj svemu
i svakomu ide svojski na ruku.
Krasni napredak u jednoj grani naše autonomne uprave a zastoj na
polju „zajedničke", najbolje iztiče posljedice našega državopravnog odnošaja.
Sjedinjene hrvatske zemlje procvale bi na svakom polju uprave kad bi
neodvisne bile ; naša bi Hrvatska mogla postati napredna i bogata kao Belgija.
Posebno magjarsko carinarsko područje, što ga sada nastoje izvojštiti u
Beču, bilo bi samrtno uže položeno nama oko vrata.
Silno se zanimaju za taktiku naše stranke i bulazne o nekakovom
tajnom planu i komisarijatu. Nijedan šahista, nijedan vojskovodja ne zna
unapred, kakova će mu biti taktika, tek je na čisto o strategičnoj osnovi.
Taktični postupak odvisi o protivniku i o njegovim činima. Najgora je
dakako taktika skrstiti ruke pa budjiti preda se.
Evo u ovom slučaju, gdje nam prieti najveća pogibelj za naše blago-
stanje, bilo bi potrebno da sad, kad se razprave vode, glasno i jasno ozna-
čimo naše stanovište. Što će se sada uglaviti, to će se gotovo nepromienjeno
primiti, jer su izaslanici magjarskoga sabora pouzdanici većine sabora. Da
naši delegati i glasuju protiv tih predloga, nadglasali bi ih Magjari.
Zato bi trebalo sad u cieloj zemlji držati velike impozantne pučke
skupštine i protestirati protiv toga, da pripadnemo pod magjarski carinarski
pojas. U saboru bi cio sabor trebao protestirati te pozvati budimpeštanske
delegate, da i oni u Budimpešti ulože protest i da proglase neobvezatnima za
Hrvatsku-Slavoniju-Dalmaciju zaključke, koji su bez našega sudjelovanja
ugovoreni.
Ne bi li se pako hrvatski delegati htjeli pokoriti, pa bi mučke pri-
stali na našu gospodarstvenu smrt, onda bi hrvatski sabor tim delegatima
morao izreći svoje negodovanje i nepovjerenje.
Ne treba se bojati, da bi zato razpustili hrvatski sabor pa imenovali
komisara; protivno: u tom bi životnom pitanju vrlo vjerojatno hrvatski
sabor uspio.
U ovom slučaju evo bi ova taktika bila najbolja ; u drugom slučaju bit
će dakako drugačija nuždna.
Na posao dakle. Kasno je, ali još nije baš prekasno.
DR. ISO KRŠNJAVI
UMJETNO CVIEĆE
(MILAN BEGOVIĆ: OOSPODJA WALEWSKA)
I.
Begović ima svojom otmjenom lirikom zasebno mjesto u hrvatskoj
knjizi. Okušao se u dramatici ponajviše sitnijim stvarcama, koje se ugodno
čitaju, jer su fino, višeputa kapricijozno izradjene, ali nisu nikad presizale
okvira dialogiziranih „Stimmung" — slika. Jer Begović je slikar, dekorativni
milieu — slikar s talijanskom erudicijom. Svojim verzom znade uljuljati i
uho i dušu u posebnu dispoziciju, u kojoj uživate kao n. pr. iza desertnog
jela, pića ili uz fine smotke ; dispozicija, koja vas zabavlja i kod koje ne
mislite na kritiku.
S Walewskom je htio dati Begović podpunu dramu. Begović takovu
dramu, ako je htio ostati sebi vjeran — a to je i ostao — , nije mogao
dati. Jednostavno zS to, jer se drama ne piše, ne obradjuje, ne načičkava,
već mora kao drama u duši i niknuti. U najboljem slučaju uz revno nasto-
janje može to izići gluma ili pozorištna igra — to i jest zapravo Walewska —
ali drama nikada. Dogodilo se i Begoviću ono, što i onomu glazbeniku,
koji je izvrstno kumponirao popievke, a poslie se dao na pisanje opera,
ali tako da je najprije izhitrio melodije, a onda istom instrumentirao prema
stvorenim arijama. Ne, operni i dramatski konflikti moraju najprije sinuti i
odigrati se u duši, pa kao što glazbenik mora u uhu čuti već kod prve
pojave svoga opernog sujeta bar glavne instrumente, tako i pravi dramatski
pisac osjeća već kod prvih klica svoje drame svu onu lomljavu konflikta,
koji čine dramu dramom. I Begović je tako našao u historiji Napoleonovih
ljubavi jednu melodiju, razdielio ju u pet čina i svaki čin obradio. To već
dandanas nije umjeće, ni dar, već vještina, koja se uz dobru volju i mar-
ljivost može naučiti kao što n. pr. vožnja na biciklu. Pročita se naprosto
ili gleda nekoliko dobrih — tehnički dobrih — drama, razdiele se prizori
odrede lica po dobi i karakteru i stvar je nakon nekoliko vremena gotova.
Dobro je dakako, ako je čovjek još uz to i dobar pjesnik — kao što Be-
gović — pa se udese još i stihovi, koji imaju svakako nešto za se; bar na
čas na ime omame čitatelje ili slušatelja i vanjski je uspjeh siguran.
UMJETNO CVIEĆE 69
No ovake su drame mrtve. Mrtve su za to, jer scene i onaj una-
pried složeni uacrt zapovieda licima, kako će i što će govoriti, a imalo
bi biti obrnuto: lica moraju stvarati prizore. Lica moraju živjeti, sva uobće
zamisao prave drame mora kao neki organizem funkcionirati u duši čovje-
kovoj, pa već prema tomu — koliko je u njega životne snage razbaci-
vati po miloj volji prizore, pa i činove ako treba. Što više, drama mora
tresti kao kakav elemenat i samim čovjekom, koji onda čeka, dok se ona
smiri i oblikuje. Tad istom čovjek sjedne i piše stvorivši samo u glavnom
razpored.
Dogodi se pače, dok još piše, da mu se drama opire i traži druge
svoje izlaze, a i sad joj se valja pokoriti i udešavati pisanje po njoj. U
kratko: njezina se organičnost mora sačuvati, a ako se što obradjuje na
njoj, to su tek tehnička dotjerivanja, razsiecanje, koncentriranje itd. Ovakova
je drama živa, od umjetničke je vrijednosti, a i od — uspjeha, ne efemernog
već trajnog, koji urezuje dublje tragove u duši drugih ljudi, pa se dulje
vremena osjeća.
Begovićeva Gospodja Walewska ne može ostaviti u nama trag žive
drame, već napravljene glume, koja tek uz pozorištne lampe žive, ali i
s njima umire. Walewska je uza svu svoju bogatu napravu i uz neka pje-
snička mjesta mrtva drama. Umjetno cvieće!
II.
O tom se uvjerite, ako ju prvi put pročitate. To je u ostalom vrlo lako
vidjeti. Do četvrtog čina nema uobće ni jednoga dramatskog momenta.
Kod prvog čina ne bi to nitko ni zamjerio, jer taj mora biti t. zv. ekspo-
zicija (premda n. pr. Ibsen već i ekspoziciju preinačio davši joj drugotno
mjesto i protegnuvši je u više činova) — ali ni drugi ni treći čin nemaju
u sebi ništa dramatsko. To su samo dva koraka u radnji, a drugo ništa.
U drugomu se naime činu. saznaje da je Walevska predala Napoleonu kitu
cvieća kod dočeka, a završuje se, kako s njom Napoleon pleše.
Treći je čim izpunjen s tim, kako Napoleon listovima i porukama mami
Walewsku k sebi, ona se napokon odluči da ide. Inače su oba čina izpunjena
nuzgrednim, nebitnim radnjama, — zapravo praznim šuštanjem, koje ne
smeta, pače ugodno škaklja čovjeka, ali drama sama ostaje na onoj jednoj
crti, na melodiji, kojoj je pratnja naknadno složena. Čovjek se zapravo
mora diviti Begoviću, kako je i čim je velike okvire dvaju činova izpunio
a da je tako malo rekao.
Prvi bi pravi dramatski momenat imao biti u četvrtom činu, i to u
drugom dielu. Begović je naime po uzoru Sardouovu načinio ovdje dva
diela: Napoleon kao vojskovodja i Napoleon kao ljubavnik. Taj tete-ži-tSte
Napoleona s Walewskom bio je kritičan za Begovića ; tu je trebao da pokaže,
je li u njega toliko dramatskog talenta, da bude dorastao ovoj sceni. S tim
70 HRVATSKA SMOTRA
ćemo se mjestom kao najodsudnijim pozabaviti analizujud ga sasvim obje-
ktivno po tragu pjesnikovu.
Walewska je ušla u Napoleonove odaje u Varšavi, Doveo ju je ro-
djeni brat, a dočekala madame Vauban, zapravo svodilja. U predsoblju
još hoće da se povrati — strah ju je ! — , ali Roman i gdja Vauban ju ipak
uvedu. Walewska je sjela uza sto, sa šeširom i mantelom : „Moj Bože ! tt
Roman ostavi Walewsku uza sve njezino opiranje, a madame Vauban hoće
da digne Walewskoj mantel, ali ona se otresa na nju. „Pustite! 44 Kad joj
gdja Vauban veli, da se to ne smije, odvraća Walewska: JI Vako ili —
idem 44 . Kad ju gdja Vauban hoće da udobrovolji s tim, što joj veli, kako
je ona učinila za svoj narod, što ne bi nijedna žena — , veli Walewska.
„Da! Ni jedna! I ne bi. Samo ja! Ja — samo. Fuj! Ah grozno, grozno! 44 ,
i tjera od sebe gdju Vauban i Rustama. „Moj Bože! Sama! Gdje sam?
Jaoh! 44 i zaplače. Pauza.
Ulazi Napoleon. Ne zna, jeli njezino jecanje strah ili radost. Govori joj,
da ne će suze, već posmieh i da joj vidi oči. Skine joj šešir, pa hoće i
mantel, ali ona ne da. „Oho ! Valjda ne ćete baš odmah pobjeć. Vi morate
ostat Govorit ćemo dugo . . . dugo . . ." govori joj, kako za nju ima mnogo
nekazanih rieči. „I sad ste moja, ja vas više ne dam! . . . Vaš stari suprug. 44
Walewska se trgne, poleti k vratima i hoće van. Napoleon poleti k njoj, da
ju sustavi. Walewska: Podlo prevarena. — Napoleon: Kako! Umirite se . . .
ništa vam ne činim. Ne govorim vam ništa. — Walewska : Hoću kući . . .
otvorite mi . . . zovnite mi brata ... — Napoleon : Al ostanite . . . molim,
Marijo! Pa što ste došli? — Walewska: Vi me vriedjate! — Napoleon
vodi je causeusi i govori joj vrlo blago: Al kako? Bože moj! Ah! . . . Sje-
dite ... Ogrtač dolje! Walewska sjeda i ne da mantela: Ne, ne. Pustite
me. Ne mogu više. Grozno! Sire — ja sam nedostojna, bezstidna griešnica
— i govori, kako će biti prezrena, klonuvši licem na ruke. Napoleon ju
uvjerava, da o tom nitko ne zna, pa napokon ako i sazna, nije to nikakav
grieh. Kad ga Walewska pita, šta mu je ona, nudi joj on prijateljstvo. U tom
času traži Walewska oslobodjenje Poljske; Napoleon joj obećaje, a kao zalog
tome otvara pred njom omot sa — šalovima, što je perzijski vladar poslao
carici. — Napoleon : Liepi su! Što ne? — Walewska: Da — krasni! —
Napoleon-, Izberite jedan. — Walewska ukorom: Al, veličanstvo! — Napo-
leon: Što je? — Walewska: Caričini! — Napoleon: Ah, ona ima mnogo.
Izberite ! Na primjer ovaj žuti ... — Walewska : Ne, ne ... ne ću ! — Na-
poleon: II radje ovaj. — Walewska: Ne ću nikakov — ne, Sire. — Na-
poleon: Za što? — Walewska: Vi ne smjete dat . . . Ja ne smjem primit.^
Napoleon: Ludost, Marijo! Ja hoću barem ovaj zeleni . . . il 'ovaj .\ (Omota
joj šal oko ramena — pa odmota). Ne, ne, radje ovaj plavi. k (Ista gesta).
Ah krasno. — Walewska: Baš me silite na grieh. — Napoleon: I
nek vas uviek ovaj resi šal, u pohode kad k meni dodjete. — Walewska:
Ah, bogzna kada više! — Nepoleon: Samo još jedan put. — Walewska:
Možda... — Napoleon: Sutra? — Walewska: (s malo popustljivosti i
UMJETNO CVIEĆE 71
koketerije) : Veličanstvo, kad izpunite vaše obećanje. — Napokon : 1 prije
prije . . .
Sad Napoleon govori Walewskoj nekoliko liepih rieči uhvati je za pod-
bradak i digne nježno glavu. Ona se razblažuje, on joj približuje lice — no
ona se opet presjeti i hoće otići. — Napoleon: Tako brzo? Još malo . . .
— Walewska: Muž me čeka. — Sad ju Napoleon pita, je li pošla drago-
voljna za muža, o kom Walevska kao i o njegovoj dobroti s počitanjem
govori. No Napoleon nastavlja sve to žarče govoriti o ljubavi koja i njega
pobjeditelja savladavala, uzima joj ruke i cjeliva a kad ih ona susteže, moli
je Napoleon, neka mu se smiluje, jer on je zapravo velik nesretnik, pa
moli od nje, govoreći joj već w ti tt , samo jednu rieč: Govori! — Walewska:
Ne znam, ja vas ne razumijem! — Napoleon jače; Govori! — Walewska:
Bože! Napoleon je nuka, neka zaboravi na sve, pa hoće da je poljubi, ali
Walewska se odmakne: Šta radite? — Napoleon: Al hoću, hoću tvoja usta.
Čuj ... — Walewska (odlučno): Ne dirajte me . . . Pustite me ! — Napoleon
(umiri se i hladno) : Ah Poljakinja si ! — To se vidi ... Pa sjedi — ne
ću više.
Sad ga Walewska pita, što misli o Poljacima, i tu joj je opet prilika,
da od Napoleona traži sreću svoga roda. Ona je i kleknula preda nj. On ju diže
jer je samo čovjek i hoće ljubit, — zove ju k sebi i prislanja njezinu glavu
na svoja prsa. Pauza. — Napoleon: Je V ti ovdje liepo! — Walewska (ga-
nuta): Ah, kako srce bije! — Poslie se trgne: Što radim, Bože! — Kad ju
Napoleon ne pušta i hoće da ju poljubi, otimlje se Walewska: Al pustite
me! Pušite me! — Napoleon: Moram poljubit tvoja usta. — Walewska
(digne se i odalji): Nikad! — Napoleon (za njom). Hoću. Walewska traži
da joj otvori vrata, a kad on ne će, već kaže ; ja hoću da me ljubiš, odvraća
Walewska, da na zapovijed „nit kamen zbori — niti srce ljubi". Sad se pri-
hvaća Napoleon zadnjega sredstva : ako ga ona ne će, onda će poljskog na-
roda nestati sa zemlje kao što sata, što ga on u ruci drži. Tu baca Na-
poleon sat na zemlju. Walewska se prestraši i traži milost. — Napoleon:
Ja hoću tvoju ljubav. — Walewska: (bez glasa) Sve . . . sve . . . sve! Sad
Napoleon uz ponovno obećanje i zakletvu, da će dati slobodu Poljskoj do-
biva prvi cjelov, no pomuti ga buka i provala Kazimira, koji je u Valewsku
sanjarski zaljubljen.
Kako je taj „veliki" prizor neprirodan, neiskren i — smiešan ! Očito
se vidi, da je pravljen, jer je neprirodno izlomljen a bez svake psihologije.
U njem su komadi Walewskine molbe za Poljsku i predobivanja Napoleo-
nova. A to je predobivanje upravo banalno. Ovako najobičniji bogati filistar
predobiva svoju sobaricu, koja se u zadnjim trzajima nevinosti brani. Ovako
sili na grieh gospodski sin neizkusnu pralju, za kojom je zatvorio vrata.
Gledati je to — govoreći bez ikake pruderije — upravo odvratno. Već to
je odvratno, što toliki ljudi — medju njima i rodjeni joj brat Roman —
svode Walewsku k Napoleonu i što ju Napoleon kuša predobiti darovima
kao najprostiju žensku.
72 HRVATSKA SMOTRA
Sardou je načinio od slična prizora u Madame sans gene veseo i dra-
žestan tet-a-tete. Maeterlinck je pak takodjer u sličnom prizoru u Monni
Vanni — na koju po vanjštini, ali samo po vanjštini, tako jako podsjeća
Begovićeva gluma — stvorio veličajno svanuće prave ljubavi s moćnom
perspektivom ne samo u prošlost već i u budućnost; taj je dijalog pun du-
boke psihologije i one fine, tajne filozofije budućega života. Begović, u
očitoj neprilici, komu da se prisloni, Sardouu ili Maeterlincku, pošao je
srednjim, svojim tobože putem ali tako bezživotno i bezkrvno, da čovjek ni
na čas ne može pomisliti, e su to ljudi. Uzalud stihovi, uzalud ljeporječje,
uzalud umjetno cvijeće — kad su to marionete, smiešne i mrtve.
III.
Preostaje ješ peti čin. Taj je svakako najbolji, jer je udario u pravu
žicu — koja bi zapravo morala biti središtem drami — u tragiku
starca Anastazija Walewskoga. Vidi se, da je Begović od Sardoua, s kojim
so borio u sva četiri čina, pao u krilo dubljemu autoru, Maeterlincku. Wa-
lewska ostavlja muža, kao što Monna Vanna svoga (koji — nota bene —
nije star!) i odlazi k Napoleonu. Dok je ovaj odlazak kod Monne Vanne
snažno motiviran ljubavlju Prinzivalli-jevom i psihologijski u tančine ra-
zumljiv, kod Walewske je posve nejasan. Ljubi li ona Napoleona? Jeli slo-
boda njezine otačbine — koja joj je toliko na usnama — zajamčena bila
onim susretom s Napoleonom bez obzira na to, da historija protivno kaže?
Šta je zapravo u njezino duši ? Može li se ljubiti i otačb na i ovakova
dva čovjeka? Kako je ovaj pravi kaos u duši njezinoj riešio Begović?
Evo, kako ga je kušao riešiti :
Walewska u istom zadnjem prizoru na jednom mjestu uvjerava muža o
svojoj vječnoj ljubavi spram njega riečima: W A duša, ova duša, samo ti na
koju imaš vlast i moć — ta duša uza te će bit će vječna, djevičanska. —
Za dragocjen odkup ja moram dati svoje tielo . . . a , a na drugom opet
mjestu u istom prizoru s mužem veli za Napoleona: „Ah, bio je liep u
onom času veličajne srčbe i bezgranične volje. Kao Bog. Sva moć i snaga
vječne ljubavi izbijala iz plamne zjenice ... 1 tko bi mu odolit mogao ? Ja
idem. Sutra bit ću lobkinja njegove volje . . ." Begović je naprosto svoju
junakinju razpolovio : dušu ostavlja starcu Walewskomu, sasvim komotno i
uz sumnjivi smiešak gledalaca, — a tielo daje Napoleonu, dakako za slo-
bodu otačbine, u koju ne možemo ni iz glume ni iz historije vjerovati.
Ovako je sva neprirodnost glume doživjela zasluženi „krah", ovako se kazni
neiskrenost i afektacija. Uzalud sva parfumirana naprava, uzalud dekorativnost
uzalud lažni artizam, uzalud — umjetno cvieće, kad sama stvar „mole
ruit sua . . ."
UMJETNO CVIEĆE 73
IV.
A od četvrtoga i petoga čina imao se zapravo načiniti početak drami
prema Napoleonovim kronikama, iz kojih izbija, kako je tu ženu Napoleon u
istinu ljubio, kako ga je ona svojom zasebnom ljubavlju upravo zaniela,
pratila ga poslie u Pariš i drugamo, imala s njim i sina. Da je Begović
ovdje zagrabio, mogao bi bio stvoriti interesantnu dramu duša, a ovako je
posve mekanični sačinio anemičnu glumu, koju drže na nekoj površini tek
razbacane niti autorove lirike.
No Begović se zadovoljio već s tim, što je uhvatio odmah prvi dio XV.
poglavlja Masso nove knjige: „Napoleon et les femmes 44 , a naslov mu
je „Madame Walewska. tt Zapravo kad pročitate Gospodju Walewsku i ovo
poglavlje, vidite, da Gospodja Walewska nije ništa drugo nego drama-
tizacija ovoga poglavlja, i to osobito prva četiri čina, u kojima ćete
naći iste rieči, koje Napoleon govori u Massonovoj knjizi, prometnute u
stihove. Pače i neke sitnice kao poredbe o Esteri, o Napoleonu-orlu pre-
sadjene su u „dramu 44 uz šuštaj ritma. U obće u čitavoj Walewskoj nemate
jedne scene ili motiva, kod kojega biste imali osjećaj originalnosti. Sve je
tako strašno izposudjeno, da vas spopada mjestimice tuga, a i srčba. Poči-
njate već sumnjati o originalnosti naše produktivne snage uobće.
Ali sve bi to čovjek nekako i oprostio, jer neke su kulturne tečevine
obće dobro (a mnogo ide na račun, recimo, „reminiscencS") — kad bi Be-
gović dao nešto svoje, kad bi kazao, literarno kazao što sa svojom stvari.
Na žalost on je samo sačinio hrvatsku družicu boljim francezkima: Sardou-
ovoj „Madame sans gžne 44 , Bertonovoj „Liepoj Marseljki 44 i drugim Napo-
leonskim dramama, izuzimljući dakako Rostandova „Orlića 44 , Bahrovu „Joze-
finu 44 i Shawa. A još kad bi bila hrvatska družica!
Jeli to svrha modernog hrvatskog dramatičara? Da li smijemo s ovakom
stvari izlaziti pred strani sviet, a da ovaj ne dobije krivu misao o našoj lite-
raturi, da je naprosto literatura parafraze?
Begović nam se trudio pokazati, kako je proučio milieu onoga doba,
koliko je knjiga pročitao i t. d., kao da je svrha drami, da ilustrira povjest.
Ne, drama je prvo, a historija drugo (izuzevši dakako patriotske ili inače
tendencijozne drame). Dramska misao ili konflikt potraži, ako je potrebno,
tek kostime u historiji, tek neke podesne dogadjaje, koje onda mienja i obli-
kuje prema sebi. Onda izlaze na pozornicu ljudi a ne historijske sjene. To
je već pokazao Shaekspeare, a upravo je izazovno to učinio Maeterlinck baš
u Monni Vanni. Publiku ne zanima sudbina Pize ili kojega naroda, koliko
sudbina lica, koja se donose. Maeterlinck je istina privezao sudbinu Pize uz
pohod Monne Vanne Prinzivalli-u, kao što i Begović Poljsku uz čast Wa-
lewske, ali je taj momenat potisnuo kasnije u pozadinu, dok ga je Begović
ostavio, pa na kraju nije znao, što bi s njim počeo. Upleo mu se u ljubav
Walewskinu, pa mi nismo na čistu o odnosu ljubavi njene k Napoleonu i
one k otačbini. To mu se je tu osvetilo samo od sebe.
74 HRVATSKA SMOTRA
V.
Preostajala bi još naprava Gospodje Walewske. Prije svega opažate
na prvi mah, da se Begović služi posve starom vanjskom tehnikom, a
ipak bi htio imati aspiracije modernoga dramatičara. Njegova lica govore
„potiho" i „za se", što je već davno zabačeno, pa se trpi jedino još u lakr-
dijama ili operetama. No to još nije ništa prema onoj „tehnici", što ju ima
Begović, kad mu je na pozornici mnogo ljudi. On to jednostavno vrlo ko-
motno podieli u grupe, pa jedna govori, a druga gestikulira, i obratno!
Tako na koncu prvoga čina Murat govori nešto lijevo sprieda sa svojom
grupom, a onda „nastavljaju niemo razgovor" (kako je označeno u tekstu),
a Lagrange otraga govori s Anom glasno, onda opet tiho, da ovi napried
mogu početi i t d. Kakav je to realizam na pozornici?
Drugi čin je gotovo sav takav. U njemu su pretežito sami šablonski
komplimenti, čas „niemi", čas glasni. Dobro još dok su komplimenti, to se
još nekako i podnese; ali u istom činu dojuri sasvim napried Kazimir Wa-
lewskoj, stane pred Walewsku i biesno gestikulira čekajući, dok jedna grupa
svrši, da se može onda glasno okositi na Walewsku. Ima toga i u ostalim
činovima. Lica dolaze, kad ih autor zatreba. Kad ih ne treba, pošalje ih n. pr.,
da — razgledavaju dvorac (I. čin). Ana dvaputa zateče Kazimira i Walewsku
u intimnom prizoru, drugi put pače dodje upravo na cjelov — kao u opereti.
Kazimir provali u Napoleonov dvor, opet baš na cjelov i t. d.; no to su
sitnice.
Karakterizacija glavnih lica nije dublje a ni dosljedno provedena. Iztak-
nuto je već, kako su težnje Walewske nejasne, a k tomu se ni njezino
„ženstvo" nikako ne razabira. U početku se prvoga čina vidi kao ozbiljna
i zrela ženska, i k tomu stalna u svom ponosu, a nemalo zatim u prizoru
s Anastazom sasvim ga naivno pita: „Car voli žene?" Anastaz ga uzpore-
djuje sa Zevsom. Walewska\ Tako? Walewski: Da. - Pauza, Na početku
je trećega čina u nje liepa tuga, a malo je zatim neprirodna i larmoyantna,
dok napokon ne postaje teatralna, kad se baca pred kip Bogorodičin. U pri-
zoru s Napoleonom pokazano je gore, kako je i naivna i neprirodna ; u petom
činu hoće na jednom da bude velika, što bi se i razumjelo, da je ona
s Napoleonom doživjela kakav veliki preokret u duši n. pr. kao Monna
Vanna u šatoru Prinzivalli-jevu, ali ovako to govori iz nje sam autor, komu
je to psihologijski neodredjeno lice bilo vječito na nepriliku, jer je osjećao, da
ju mora imati na pozornici, a nije znao mnogo puta, što bi s njom.
— Napoleon je prikazan u indiferentnim scenama sasvim prema histo-
riji i prema francezkim autorima, ali u prizorima ljubavnim ne može se
pravo prosuditi, ljubi li on u istinu Walewsku (kako se to iz Massona
vidi) ili ju samo želi posjedovati; a baš ova bi strana bila najinteresantnija.
Jedini je konzekventan stari Anastaz, baš pravi Poljak u toj glumi, i ako je
malo čudno, da neke stvari o svojoj ženi naknadno doznaje. On je zapravo
imao da bude glavni junak i središte drami, samo mu je trebalo skinuti
UMJETNO CVIEĆE 75
s vrata bar desetak i više godina, jer 70 godina i 18 (u Walewske) malo je
odviše gorko. — Ostali su karakteri više manje šablonski, to jest samo
izvana karakterizovani, dok im se u dušu ne može zaviriti ; Kazimir je sanjar,
a Ana simpatična kevica, Roman cinik, Poniatowski slavohlepan, gospodje
Vauban i Lavalette što metrese što svodilje, don Borgheze je Falstaff u
malom a kneza Lubomirskoga možete naći u Madame sans gene (mislim,
da se tamo zove Fouche); glavno je, da je šaroliko.
Ovdje ne mogu mimoići neke afektirane opise Begovićevih lica u tekstu,
kojima hoće da zasjeni čitatelje. Kod opisa Walewske stoji tamo: „U po-
smiehu trepti svjetlost i vedrina. Nekakav (!) tihi patos puni njezine rieči,
koje većinom izgovara mirno, bez gesta." Za Kazimira veli: „Oko, apano-
vano nekom (!) blagom melankolijom, odaje dušu čuvstvenu i toplu." Ana
na jednom mjestu govori „kevičkim nenavidnim tonom, pa makar i na
boli (?) onih, koji su okusili iz čaše života". Za Jablonowsku dodaje naivnu
oznaku „vješta mitologiji". Afektacija ovakih opisa, u kojima Begović loše
imitira Vojnovića, prelazi u smiešnost kod Napoleona, kad se prvi put javi.
Tu stoji od rieči do rieči napisano ovo: „U taj par njegovaše božanska
pojava opet počovječi. Opet se upute strasti, prkosi, taštine svojim
smjerom. Opet vidimo, kako svako pojedino lice hoće da iztakne svoj
nevidljivi ja . . ." Tko ovo kaćiperstvo može pročitati bez smieška? — Ili:
taj isti Napoleon-Bog na početku četvrtoga čina „napiše energičnim potezom
svoj plamen i N., oko koga pero zadrievši se u papir, prsnu crvenilom
kao neku aureolu . . ." Tko se hoće amizirati ovim Begovićevim specijali-
tetom, neka n. pr. pročita opis dvorane u drugom činu, a onda opise lica
na plesu : „Zaobljene linije punih ramena i talasni uzdasi provokantnih prsiju
izviru iz dekoltovanih toaleta ženskinja nakićenih čipkama, vezenih srebrom
i zlatom, orošenih opojnim parfemima. Obilje dragog kamenja lasti se i
prelieva u tisuće boja prama bezbroju svjetiljaka; tu krvari rubin i karneol,
tamo se modri safir i lapislazuli, a ovdje se opet mutno sjaju mliečne perle.
Ko čitavo zvieždje gore u elegantnim coiffure-ama briljantni diademi, Taština
izpraznost, ambicija — želja izticanja, naslade i zabave gone tu gomilu če-
ljadi (!), u kojoj se natječe osjećaj s osjećajem, ime s imenom", a završuje
se taj opis: „Neopisiv (!) animo sve do konca čina. Gradaciona veličajnost
i svečanost pune (!) večer." Spada li i ovo u artizam?
Ostaju napokon verzi, što šušte i zvone, a sjećaju na autora Knjige
Boccadoro. To su jambi — deseterci i jedanaesterci u dobroj izmjeni. Šteta,
što su mnogi, vrlo mnogi sasvim nepravilni i opori (tako n. pr. već prvi
stih). Šteta je i to, što su naparfumirani tudjim mirisima, pa malo gdje
osjećate Begovića. Možda tamo u, za mene najljepšem, prizoru trećega čina
izmedju Kazimira i Walewske, kao i na koncu, kad Walewska ostavlja svoju
kuću. „Ne zaboravite pokriti crnim velom moju sliku. Ta to je stari običaj
u kucam, gdje se nedostojni brišu iz uspomene ..." Tu su me prošli prvi
srsi prave iluzije. Na žalost to je baš tik pred časom, kad će pasti zavjesa
petoga čina.
76 HRVATSKA SMOTRA
VI.
No vrieme je, da završim. Hotice sam se odulje zabavio gospodjom
Walewskom, da konstatiram fakat, koji je naša dnevna kritika posve ili dje-
lomično mimoišla bilo zavarana reklamom, bilo iz kurtoazije, bilo iz sami-
losti spram liričara Begovića, bilo iz česa drugoga. A taj je fakat, da je
Begović uzeo strani sujet, obradio ga po stranim uzorima, ne dao mu go-
tovo ništa od našega narodnoga a ni od svoga individualiteta, — konačno
ni literarno ni umjetnički ne kazao ništa. Ovo je, držim, trebalo konsta-
tirati, pošto Begović kani s ovom svojom stvari izaći pred Poljake, a i
eventualno pred Francuze; trebalo je konstatirati, da se smiešak ovih ljudi
nad Gospodjom Walewskom ne protegne i na nas. Usudjujem se pače u
tom smislu dati ovomu svom osvrtu i značaj prosvjeda, pa makar even-
tualno navukao na se i objedu ljubomora ili „hrvatskoga jala". Kad već
izlazimo van, izidjimo s nečim svojim. Ne izlazimo kao učenici ili loši
imitatori, već kao čitavi, svoji ljudi.
DR. MILAN OGRIZOVIĆ
IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI
Ova je sadašnja izložba kao slučajno nastala. Naši su umjetnici ponaj-
bolje svoje stvari poslali na izložbu u Sofiju, da tamo dokumentiraju slogu
s južnim Slavenima; a.odputovali su onamo, da dokumentiraju slogu medju
sobom.
Na našoj izložbi izbijaju protivštine naših umjetnika u tom, što Frangeš
baš ništa nije izložio. Mi to žalimo. On je mogao izložiti liepi svoj relief
za Strossmayerovu plaketu i još nekoje manje radnje, pa bi bio vrlo do-
stojno zastupan.
Ne možemo odobriti način kritike u bugarskim novinama, koje uzveli-
čavaju Meštrovića na trošak Frangešov.
Umjetnici su dio narodnoga blaga. Čim ih imademo više, tim bolje za
nas, tim nam je veća dika. Što se oni medju sobom kad i kad malo kolju
— ta ljudi su — to se ne tiče nas drugih. Ako oni jedan drugoga omalo-
važuju, to neka ostane medju njima to su oblici nervozne umjetničke kon-
kurencije. Mi im ne smijemo u tomu pomagati, nego se moramo veseliti,
da imademo i Frangeša i Valdeca i Meštrovića. Svaki je vrstan prema svo-
jemu individualitetu.
Drago mi je, što je Valdec izložio nekoliko portreta. Medju njima je
najbolji Mazurin. Valdec ga je ofarbao zeleno; možda na želju samoga
Mazure, da tim obilježi njegovo sadašnje premagjaronsko mišljenje. Na
jednom mjestu izbija još i žuta boja; valjda je taj portret od one crno-
žute Mazurine plazme, o kojoj je govorio, kad je mislio, da se u monarkiji
lomi dualizam.
Valdec karakteriše vrlo dobro i vjerno; on ne unosi u svoje portrete
sebe, nego nastoji točno oponašati oblike, koje ima pred sobom.
Da zna slobodno i živo raditi, dokazao je lane portretom nekoga nadri-
kritičara; da zna veliko i monumentalno shvaćati, izvrstnim portretom pokoj-
noga kanonika Račkoga.
Strossmayerovi portreti iz mladjih godina nisu mu uspjeli.
*
Barunica Renće Vranicany-Dobrinovič izložila je portret neke ljepotice,
portret svoga ujaka baruna Ljudevita i mali kip djevojčice. Mlada barunica
78 HRVATSKA SMOTRA
učenica je bečke umjetničko-obrtne škole, u kojoj je nekoliko naših umjet-
nika položilo temelj svome umjeću. Vrlo je darovita i vješta, shvaća živo i
zdravo, te prirodu oponaša bez afektacije. Tehnika joj je vezana jošte škol-
skim zaptom. To u mlada umjetnika ne škodi; sloboda će doći praksom.
Gospodjica Lona Zamboni izložila je nekoliko učeničkih radnja. Ona
je učenica na istoj bečkoj školi, ali kod drugoga učitelja, kojega dakako još
oponaša. Mladi umjetnik iz početka gleda prirodu na očale svoga učitelja.
Ako je nesamostalan talent, ostat će imitator dok je živ; ako je u istinu
jak individualitet, naći će samoga sebe, pa će ići svojim putem.
*
Meštrović je i na ovoj izložbi dokazao, da je u istinu vrlo jak talenat,
pače da ima u njega genialnosti. Motrimo u njegovim radnjama dvie faze
njegova razvoja: „Timor dei" pokazuje još upliv Rodinov, a u dva reliefa,
što je izložio, upliv posljednjih umjetničkih senzacija* u Beču. Meštrović je
jednim portretom u jubilarnoj izložbi u nama pobudio nadu, da će svojim
vlastitim putem poći, neodvisan od svakoga utjecaja. Tim bi mu putem va-
ljalo ići i dalje, ako hoće da bude krčitelj i oštro orisan umjetnički indivi-
dualitet.
„Timor dei u je izraz vrlo pesimističnoga shvaćanja ljudske sudbine.
Nesmiljena sudbina mrzka sve živo, mlado, staro, mužko i žensko, pa ipak
se uzvine ljudska duša, da onu silu, koja ljudstvo tamani ljubi, da se puna
nade u molitvi k njoj uzdiže.
To je misao, koju Meštrović izražava. Schopenhauerski pesimizam.
Taj pesimizam samo vidi smrt, a ne vidi rad janje i život. Protuslovi
sam sebi, jer ipak naviešta bar vječni život ljudstva, a propast tek pojedinih
individua.
Odkuda Meštroviću tako okrutno, pesimistično shvaćanje, to ne pitamo ;
tek moramo izreći, da je ta misao velikom snagom izražena. Meštrović
modelira lahkoćom i sigurnim umiećem ljudska tjelesa, prikazuje u svakom
licu i kretu čuvstva vrlo dobro. U kolosalnoj nozi izražena je energija i
velika snaga.
S gledišta plastične ljepote ipak se može prigovoriti, da je ciela kom-
pozicija nejasna u toku crta, više proračunana za slikovni učin, tako da bi
čitava kompozicija bila mnogo sgodnija za bakropis, nego li za plastičnu
grupu.
Druga umjetnina Meštrovićeva, izložena u istoj dvorani, prikazuje sta-
roga guslača, kojega mladić vodi. Mislio sam, da je to Preradovićev „Djed
i unuk", ali Meštrović je naziva „Pjesnik moga naroda 4 *. Tako od prilike.
Nije moguće pročitati urezane premoderne hieroglife. Ako Meštrović ovoga
slomljenoga starca smatra pjesnikom svoga naroda, onda tim sasvim sigurno
misli na dekadentsko pjesničtvo. Srećom kraj starca guslača koraca mladić,
koji valjda znamenuje bolju budućnost pjesničtva.
IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 79
Meštrović dakako prikazuje obe figure gole. Njemu su odiela samo na
portretima dozvoljena. U svojim kompozicijama prikazuje ljude najradije gole.
Tako su često radili i stari Grci. Nu kad su Grci prikazivali golo tielo,
onda su to činili radi ljepote. Tek su u doba propadanja umjetnosti u
Aleksandriji počinjali prikazivati plastično i ružne oblike. Meštrović upravo
uživa u tim ružnim oblicima. On svoga gadnog nagog starca stavlja sprieda,
a mladića u pozadinu.
I tu se mora reći, da bi slikaru takovo shvaćanje prije dozvoljeno bilo,
jer bi ružne oblike ljepotom boja i polusjena mogao ublažiti, dok nam ih
kipar nudi sasvim priesne.
S tehničke strane mora se radnja pohvaliti; skroz je moderno radjena.
Meni se ne mili, to moram iskreno reći.
U samom izložbenom paviljonu izradio je Meštrović velik relief: „Zi-
danje Skadra 14 prema narodnoj pjesmi. Gothe veli, da je to najbolja naša
narodna pjesma.
Meštrović je za malo dana tu veliku radnju načinio, pa tim dokazao,
kako lahko producira.
Način kako tu prikazuje ljudsko tielo, sasvim je različit od onoga, kojim
ga prikazuje „Timor dei". On sad iztiče anatomiju mišica i kostura, kao da
te figure nemaju kože.
To sjeća na Metznera, a još više na švicarskoga slikara Hadlera. Njegov
upravo ružni, ali talentirani način kompozicije, dojmio se Meštrovića.
Za mladoga je kipara vrlo dobro, što ga je sada volja, da ovako pre-
tjerano naglasuje anatomiju ljudskoga tiela. On će se mnogo naučiti.
Mi ćemo i ovu fazu u Meštrovićevom razvoju ubilježiti i dalji razvoj
mladoga umjetnika kao i do sad velikom simpatijom pratiti s čvrstom nadom,
da će Meštrović napokom sam sebe naći.
Radi se sad o tom, da se Meštrović nastani u Zagrebu. To bi možda
bilo za njega vrlo dobro, jer bi netaknut od tudjega upliva našao laglje
svoj vlastiti neodvisni put.
Hrvatsko će družtvo umjetnosti zamoliti kr. zem. vladu, da sagradi jošte
šest ateliera — i to za Bužana, Kovačevića, Pavačića, Meštrovića, Račkoga
i Vidovića te dvie školske prostorije. Privatna škola, koju već od nekoliko
godina vodi vrlo uspješno Crnčić i Čikoš, dokazala je, da ta potreba po-
stoji. Iz te su škole izašli liepi mladi talenti. Tu se već može lučiti pljeva
od zrnja, može se zapriečiti, da se ne razvije umjetnički proletarijat, nego
da se za vremena upute uži talenti na tjesnije granice.
Naši će mladi umjetnici imati takovom školom neposredni upliv i na
umjetni obrt.
1 u ovoj izložbi ima mali učenički odjel, gdje se mogu vidjeti nekoje
vrlo dobre radnje mladih talenata. Imenice mi se svidjaju radnje gospodjice
Trnske. Ova je od lane vrlo liepo uznapredovala.
80 HRVATSKA SMOTRA
Medju slikarima osobito je liepu sbirku izložio znameniti naš umjetnik
C. Medović.
Medović je ovaj put nove strane svoga talenta pokazao. On je naslikao
nekoliko pomorskih krajeva, proučavao talasanje mora i krasno zrcalo
vječne soljene vode. Na dvim slikama morske obale naslikao je cvatuće
bilje. Izgleda, kao da je htio pokazati, kako on preko toga, što znade i
sam, zna još i ono, što Crnčić i Kovačević znadu. Moram otvoreno reći,
da je samo jednom slikom (br. 98) stigao Crnčića, ali ga nije prestigao, kao
što nije nadmašio Ferdu Kovačevića u finoći razlikovanja vriednosti boja.
Pohvaliti se pako mora Medovićevo revnovanje, da proširi krug svoje dje-
latnosti. Umjetnik na visini njegova umieća može to pokušati i postići.
Medovićeva slika „Zaruke sv. Katarine" (br. 87) prekrasna je, imenice se
bogorodica sa Isusom odlikuje ljepotom oblika. Ta je slika dostojna, da se
uzporedi krasnim reprezentativnim slikama renesance.
Portreti Medovićevi vazda su zanimljivi. On ne karakteriše onako oštro
i neposredno kao V. Bukovac, ali ulaže u svoje portrete kolorističnih
ljepota. Medovićevi portreti izgledaju kao ulomci iz velike historičke slike,
dok su Bukovčeve historičke slike skup portreta.
Portret djece baruna Luje Vranicany-a (br. 86) ostat će za uviek vrlo
častan spomenik hrvatske umjetnosti u početku dvadesetoga vieka. Portret
pape Pia X. (br. 89.), odlikovan vlastoručnim papinim podpisom, vrlo je
liepo radjen isto kao i portret nadbiskupa Posilovića. Portrete bivšega grad-
skoga načelnika A. pl. Mošinskoga (br. 110.), nekoga bogatoga posebnika
i njegove gospodje moramo takodjer pohvaliti. Medović svaki put iznese na
izložbu nekoliko studija prirodnina, na kojima se bavi malim kolorističnim
problemima. Od tih slika je groždje svagda ponajljepše.
Uz Medovića izložio je Pavačić nekoliko radnja razne vriednosti. Meni
se najbolje svidja pastel-študija neke ženske glave (br. 137), u kojoj Pavačić
nastoji stići kolorističnu bujnost Besnardovu, dok slika Vestalka u mjesečini
izgleda prejednolika u bojama. I u mjesečini ima puno čarobnih ljepota. Ve-
lika slika „Isus lieči sliepce a (br. 128) hvale je vriedna gledom na kriepki,
odvažni način slikanja i boja te karakteristiku sliepaca, dok mi se vidi, da
Isus nije dobro shvaćen. Ovako su u svoje vrieme slikali Pilotyevi učenici. !
I u tom je Pavačić Piloty-u srodan, što u licu glavne osobe nema pravoga
života. Nema u tom licu baš ništa božansko, nema ljubavi ni samilosti,
držanje je previše teatralno. Mnogo je bolja kredom risana „Madona", ali i tu j
diete „Isus" nije uspjelo. Za religioznu sliku traži se vrlo mnogo religiozna j
čuvstva. Zadaća prikazivati Isusa tako je uzvišena, da ju riedko umjetnik i
stigne, ako nije sasvim prožet religioznim čuvstvom. Kao što se znanost ne j
može uzvinuti do neposredne spoznaje božanstva, dok se duša u mističnoj
kontemplaciji može dovinuti, tako ni oblikom najsavršenije umjetnine ne
IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 81
mogu nadmašiti u mističnomu zanosu radjene religiozne slike jednoga fra.
Angelica da Fiesole.
Pavačić je izložio i nekoliko vrlo dobrih studija iz Italije, koje doka-
zuju, da taj naš Hrvat Riečanin podpuno vlada slikarskom tehnikom.
Kovačevićeva dva krajolika sa Save nov su dokaz velikoga talenta i
umieća ovoga umjetnika, koji je sudjelovao i kod dekorativnih radnja na
glavnom paviljonu gospodarske izložbe.
Tamo je Branko Šenoa sa Crnčićem u podlučju nad glavnim ulazom
naslikao vrlo dobru dekorativnu radnju, koju brojim medju najbolje radnje
obih umjetnika. Ima nešto monumentalno, veliko u toj slici. Bila je vrlo
dobra ideja, da se tu tade umjetnicima prilika naslikati nešto veliko. Trebali
bi češće dobiti takovih zadaća. Umjetnik raste sa svojim ciljevima.
Priznanjem moram spomenuti, da dr. Ivo Mallin, kraj svojih praktičnih
ciljeva, ne zaboravlja na hrvatsku umjetnost, on i za nagrade odličnim gospo-
darima dieli umjetnine.
Žalibože Mallinovo shvaćanje nije još prodrlo daleko u krugove velike
vlastele. Bili su sad skupljeni kod izložbe stoke i konja, a nijedan u našoj
umjetničkoj izložbi nije kupio niti jedne sličice.
U toj izložbi ima slika od fvekovića, na kojoj su prikazani hrvatski
velikaši kako se grle i ljube s kraljem Kolomanom. Cielu je stvar udesio
bio blizu Križevca biskup Singidunus, prijatelj Magjara. Naši historičari pri-
poviedaju i nagovještaju iz kasnijega pripoviedanja jednoga magjarskoga
kroničara, da su se ti velikaši iznevjerili svome kralju Petru Svačiću, pa da
su se iza njegovih ledja išli pogadjati s Magjarima. Onda vele, da su pomogli
Magjarima potući i ubiti svoga kralja.
Dokazao sam u znanstvenoj razpravi i uztvrdio sam u djelu „Austro-
ugarska monarkija", da Hrvatska nikada nije silom predobljena, da kralj
Svačić nikad nije bio potučen ni ubijen i da su to same magjarske izmišljo-
tine; jer nema baš ni najmanjega dokaza ni za to, da je ikad živio Petar
Svačić, ni da su Hrvati u ono doba ikad u kakvoj bitci potučeni bili.
Kako su neki iz svega toga mogli izvoditi baš protivno, da sam tobože
uztvrdio, e je Hrvatska silom predobljena, to samo onaj može razumjeti, tko
pozna tehniku obzoraškoga progonstva nepoćudne im osobe.
Medju mojim razlozima protiv ciele ove pripoviesti, kojom se sramoti
uspomena na dvanaest najodličnijih hrvatskih plemenskih predstavnika pa
time i cieli hrvatski narod, bio je i taj : da mi se je takovo odmetničtvo činilo
upravo nemoguće.
Odkako sam doživio riečku rezoluciju i bratimljenje hrvatskih delegata
s Kossuthom u vrieme, kad se je on borio protiv hrvatskoga kralja, od tad
mi je taj moj argumenat znatno oslabio.
Savjetovao sam Ivekoviću, neka načini nekadašnje rezolucionaše iz
godine 1102., koji se bratime s Kolomanom, slične današnjim riečkim rezo-
lucionašima. Ne bi doista nesgodno bilo. Samo bi nešto težko bilo glede
Srba, onda još nismo bili „ili". Šteta, što me Iveković nije htio poslušati.
6
82 HRVATSKA SMOTRA
Kad se govori o najboljim slikama u umjetničkoj izložbi, onda se medju
prvima mora spomenuti „Grad Dis" od Mirka Račkoga (br. 146). Akademija
znanosti i umjetnosti naručila je ovu sliku po jednoj skici M. Račkoga pa
se je obvezala kupiti je, ako bude dobra. Akademija je imala sreće, jer ta
slika nije samo dobra, nego je pače veoma dobra. Glede toga su složni svi
umjetnici, koji su se ovoj radnji Račkoga iskreno radovali. U „Hrvatskoj* 4
je bilo nekoliko posvema bezsmislenih kritika ove izložbe. Tu se opet
komešaju bez saveza i smisla tehnički izrazi, ali je vršak štampanoga nesmisla
prigovor, da je ta slika Račkoga previše — strašna.
Dante baš na tomu mjestu, gdje pate krivovjerci, hotimice gomila sve
strahote pakla, opisuje, kako Dante moli Virgila, neka ga ne ostavi sred
tih strahota; još iza kako ga je Virgil utješio, Dante je silno zabrinut i
potišten od straha. Stix, Phlegias, četa Demona, furije, Medusa, sve što je
mitologija i fantazija strašno smogla, prikazuje Dante ovdje. Sarn angjeo
mora da dodje, da im kroz sve te strahote prokrči put.
Tako je Dante htio, da si predstavimo pristup tomu gradu Disu.
Rački je još vrlo diskretno prikazao ove strahote; mnogi bi moderni
umjetnik baš uživao, da sve još strasnije naslika.
Upravo je bezuman zahtjev g. kritičara, da se vatreno Danteovo vino
pretvori na slici Račkoga u limunadu. To je upravo tako, kao da bi tko
htio Bethovenovu heroiku odsvirati na fruli.
Prema takovim nazorima nema mjesta u umjetnosti ni Dante ni Michel
Angelo; protiv takovih nazora i bogovi bi uzalud vojevali . . .
Gospodin Mirko Rački neka se tješi; takove mu kritike ne će škoditi
ni u čijim očima, pogotovo ne će u očima članova akademije znanosti i
umjetnosti. Njegova slika će biti upravo ures galerije Strossmayerove te će
brojiti medju najbolje radnje hrvatskih umjetnika.
Rački je izložio još dvie skice o Danteovoj božanstvenoj komediji (br. 147
i 148). Naš mladi umjetnik, u koga je mnogo bujne fantazije, znade se vrlo
dobro umisliti u duh velikoga pjesnika. Velespiev Danteov u njegovoj duši
budi slike, koje su sasvim originalne tvorevine a ne samo ilustracije.
Zanimljivo je motriti i prispodobiti njegove skice sa slikama. Dok je
u Pavačića skica bolja od slike, obratno je u Račkoga slika bolja od skice.
Doista bi dostojno bilo, da akademija kod Račkoga naruči još nekoliko
slika iz božanstvene komedije.
Bužan je izložio nekoliko vrlo dobrih portreta. Častno je, da se bez
učitelja sam samcat nastoji uzpeti do savršenstva. U tim sadašnjim portre-
tima vidi se velik napredak. Portret kipara Rendića radjen je energičnije od
drugih. Vidi se, da je Bužan slobodniji, kad za umjetnika radi, nego kad
mora računati s običnim zahtjevima velike publike. Bužan karakteriše dobro,
lica žive. Hvale je vriedno, što Bužan ne traži efekte u osobitim tehničkim
novotarijama, nego naivno proučava prirodu. Na tom se putu može naj-
laglje dovinuti savršenstva.
IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 83
Bauerove slike su pregladko radjene; izgledaju kao tiskom umnožane
uljene slike. Zelenilo je u krajolicima preoštro, oblici pretvrdi. Bauer bi
najbolje radio, da se posveti dekorativnom slikarstvu. Tu bi uspio. Isto tako
A. Bestal. Branković je talenat, ali nema volje, da osbiljno uči, za to je u
pogibelji, da propadne. Bela Csikos izložio je nekoliko starijih studija, da
preda na izložbi visitkartu. Slika br. 53 „Na Kordunskom čardaku" bila bi
u tu svrhu posvema dovoljna. Gdja. Dvoržakova izložila je vrlo karakte-
ristično risan i dobrom tehnikom slikan portret staroga psa. Masa JankovU
izložila je dobrih studija. Ta bi slikarica doista zaslužila bolju sudbinu no da
bude učiteljica u nekom zabitnom selu. Oranje je vrlo nuždan posao, ali
ne treba orati srebrnim plugom. Ivan Kerdić darovit je mlad kipar za sitne
stvari, koje su blizu obrtu. Krušnjak izložio je nekoliko dobrih studija,
medju njima je najbolja „Bakica", prem je starom tehnikom i težkim bojama
radjena. Miho MarinkovU pokazao je u svojoj „Meduzi" mnogo talenta.
Melkus izložio je liep krajolik „Suton u večer", dok je Meneghello Dinčić
dobro naslikao w Piazettu tf . Vladko Muha vrlo je darovit učenik Vlaha
Bukovca. Njegove slike radjene su kao da su složene od šarenih papirića —
koriandola. To je pointelistička tehnika. Znatiželjan sam, kako će se mladi
umjetnik tim putem razviti. Z. Preradović izložila je nekoliko finih, sasvim
liepih slika cvieća i krajolika. Ona je prva i jedina, koja je nješto prodala
na izložbi. Jelka Struppi ovaj put nije onako liepih stvari poslala kao prošli
put. Tišov je izložio sliku nekakve okrupne nimfe, kojoj pristupa faun. Nije
pravo razumljivo, zašto ju zove „Eva". Ima u slici dobrih stvari, samo su
boje suncem obasjanoga ženskog tiela precrvene. Nimfa izgleda, kao da je u
crvenkasti tricot obučena. Faun nije dobro risan, a imenice lieva noga nije
dobro skraćena.
Trnka, slikar dekoracija u našem kazalištu, izložio je sasvim pristojnu
studiju krajolika, Vidović dvie slike, koje su, čini mi se, u Zagrebu već
izložene bile. „Ribari na počinku" liepa je slika u sutonu, samo naslov ne
pristaje slici, jer na njoj se ne vide ribari gdje počivaju.
Mladi arhitekti složili su se u posebni klub te su izložili ovaj put liepo
i zanimljivo. Najbolje su stvari Podhorskoga. Ima nješto baš narodno hrvat-
skoga u projektima br. 41, 42 i 43. Bilo bi vriedno, da se gradnja crkve
u Šestinama preda na izradbu ovomu mladomu graditelju.
Bastlove stvari veoma su talentirane, ali još vrlo divlje. Onaj paviljon
za našu gospodarsku izložbu izgleda kao da je spiritističkim stolčekom risan.
I one male biele izpovjedaonice na izložbi oko spiritističkog paviljona izgle-
daju djetinjasto. Najveći pako estetski grieh gospodina Bastla je Fellerova
kuća u Zagrebu. Nadam se, da je i gospodin Bastl mošt, koji još vrije, kao
i naš Meštrović, pa da će i od njega postati vremenom vatreno, bistro vino.
Kovačiću sam u „ Hrvatskom kolu a prigovorio, da se je zalienio. Ovom
izložbom je dokazao, da taj prigovor više ne zaslužuje.
DR. ISO KRŠNJAVI
SILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMICIS
(SKICA ZA STUDIJU)
I.
Ne znam, je li to tako drugima, meni uviek, kad otvorim knjigu ili
čitam koji članak De Amicisa pada na um Pellico ; predočuje mi se Pellicov
lik. Ne velju, da ovo podsjećanje dolazi baš sbog stila, forme prikazivanja
i sakupljanja ideja ili sbog jezika, što ga oba pijemonteza i književnika
upotrebljuju. Ne sbog toga, što se neka i ako ne mala razlika opaža iz-
medju obaju pisaca, a takova je, da ju nije težko pogoditi i pronaći. Za to
je dostatno ustanoviti ovu prispodobu. Dok je Pellico jedar, jasan, jedno-
stavan do nehajnosti, naprotiv De Amicis je preobilan, sitničar i drago mu
je u ponavljanju i analizovanju pojmova analitički predstavljati i opisivati
neku jaču, neopisivu, neizrecivu nasladu, koja čini — spajajući se sa knji-
ževničkom pohlepnošću i sa modernošću, svuda uvlačeći po malo psiholo-
gije — da je čitanje njegovih spisa više nego simpatično, neodoljivo.
Još ću više kazati: nije da Pellico kao književnik ne pazi na formu,
ali se njegova jednostavnost u pisanju ne može nikako sravniti s onom
starih i novih pisaca, koji, premda su jednostavni, jedri i privlačivi, u velike
su se brinuli radi forme, kao što to čine Leopardi, Giordani i drugi.
Nu držeći se čisto književničke prispodobe spomenutih dvaju pisaca,
tada nailaziš na sve to više i sve to brojnije razlike i kontraste tako, e bi
se moralo zaključiti, da je ono nehotno podsjećanje i prispodoba dvaju
pisaca prosta iluzija.
Ipak je činjenica, a stalno je, da ovaj postojani utisak, da se ovo
spajanje dvaju likova, u meni ne pobudiše efektom motrenja i promišljanja
o dogadjajima života i o evoluciji tih dvaju velikih pisaca, već svojevoljno
nadodjoše i vazda ostadoše postojani. Do sada nikad niesam pomislio, da
na to računam ili da to proučavam.
Dogadjaji života obaju pisaca srećom su i te kako bili medjusobno
različiti; uapšenja i osuda na smrt nemilosrdno prekinuše Pellicovu mladost
i njegovo učenje, te ga ovjenčaše viencem političkoga mučenika; viencem,
po kojemu je on, više nego kao književnik, postao neumrlim. Naprotiv
De Amicis mora u prvomu redu svoju slavu i glas da zahvali, a može se
kazati i jedino, književnoj vriednosti, vezanoj s nekim osobitim svojstvom,
o kojemu ću poslie govoriti.
SILVIO PELLlCO 1 EDMONDO DE AMIC1S 85
I poslie dugoga razmišljanja, ovo je razlog, koji mislim da je nedvo-
umno istinit s ovog utiska.
Sve književnosti a osobito talijanska, bogate su piscima, koji svoju
aktivnost obraćaju na prikazivanja vanjskoga svieta ili na stvaranje tipova,
karaktera, bilo pravih bilo izmišljenih čina, u formi što moguće objektivnijoj.
Po vremenima i mjestima, u kojima živu pisci, pjesnici, historičari,
književnici, nastoje kako da se ne očituju, premda im to riedko, veoma
riedko uspieva. Neki dapače dolaze i do toga, da podavaju ličnostima,
koje predstavljaju, svoja vlastita čuvstva, koja historički moraju predočiti,
po svomu načinu mišljenja i osjećaja.
Malo je, preveć malo pisaca, kojima nije svrha, da se absolutno
ne pretvaraju, da se sasvim javnosti ne izkažu. Neki medju književnicima
od zanata (a preveć ih je mnogo, više nego se misli, a mnogi su i čuveni),
predočuju čuvstva i afektiraju poze i likove sasvim protivne i različite od
njihova života i njihova moralna bića. Malo je pak onih pisaca, koji su
absolutno iskreni, a premalo je onih, u kojima je absolutno ravnovjesje
izmedju života i praktične norme življenja i književnoga djelovanja.
Nije moja zadaća, da govorim o tomu premalenom broju, medju ko-
jima, u ovim modernim vremenima, prvo mjesto zauzimlje Manzoni, a koji
— treba dobro imati pred očima — nema mnogo drugova.
Ali ono malo, na koje sam se pozvao, moramo bez sumnje ubrojiti i
i Pellica i De Amicisa.
Nema sumnje, da je iskrenost glavno svojstvo obaju pisaca. Ovo je
svojstvo neprieporno kod Pellica, koji je pokazao vazda i u svemu, da ništa
ne žrtvuje konvencionalizmu ; vazda se je izkazivao i izkazao se za ono, što
jest, tako, da je iskrenošću zastupao cieli psiholožki proces, koji ga je dotle
doveo, da preinačuje nazore, da ih proučava, da ih modificira. Ova je njegova
iskrenost, velim, dio one slave, što ga ovjenčava!
Isto tako, a ne manje, može se kazati i o De Amicisu. Ma koliko nje-
gova pohlepa bila ironičnija i oštrija, nego je to kod Pellica; ma koliko on
više od drugoga mora žrtvovati ovoj lukavštini zanata, ipak se u njegovim
spisima vazda opaža, da je iskren, da je dapače skrupulozan u svojoj iskre-
nosti, da se njome diči i ponosi, kao što i drugim svojim liepim sposob-
nostima i vrlinama.
Eto dakle tajne ovoj sličnosti izmedju dvaju pisaca ; eto pravog razloga
ovomu postojanom udruženju dvaju likova, što su u ostalom književnički
različita.
Istina je, da ni jezik ni stil (u užem smislu) ne mogu približiti ova dva
lika, nit ih učiniti toliko sličnim i toliko cienjenim, kao što ovo treće svojstvo,
koje sam nazvao iskrenošću; nu još bolje moglo bi se kazati: tačno suda-
ranje, te mnienje ovoga sudaranja izmedju motrioca ili motriočeva duha i
stvari, koja je predmetom razmatranja.
Osim ove iskrenosti, druga i izrazitija sličnost kod ovih dvaju muževa,
više nego dvaju pisaca, ukazuje se u istovjetnosti nekih moralnih čuvstava,
86 [HRVATSKA SMOTRA
što se tamo amo opažaju u spisima; ista snošljivost, ista vedra pravičnost,
rekao bih ista čednost, koja nije afektirana, već svojevoljna; isti način ocje-
njivanja ili prosudjivanja ili radije isti način prikazivanja, a iz predočenja
svakoga moralnoga stanja jedna humanitarnost suda.
Nu možda je ovo obćeno svojstvo dvaju pisaca uzrokom i kojoj drugoj
sličnosti, koje jednoga drugomu približava.
U ostalom ne vjerujem, da je ova analiza dosta podpuna i da može
izključiti izticanje drugih svojstava, koja nisu identična, ni obća, ali su razli-
čita i opriečna i dospievaju do jednog istoga cilja.
Jedan i drugi, izmedju premalenog broja Talijana, koji uživaju veće
ime, u velike razpolažu humorom, koji sačinjava tolik dio englezke književ-
nosti i drugih stranih književnosti. Samo što je Pellico manje obilniji i
i umjereniji, dočim ga De Amicis upotrebljava u izobilju. Ali su obojica
suglasni samo u tomu, što je njihov humor optimističan. Kad bi se htjelo
predočiti književna svojstva ovih dvaju velikana u njihovu odnosu sa knji-
ževnošću i generalnom kulturom u Europi, moglo bi se kazati, — ako nisu
medju najvećim sa svog humorizma, — da su ipak najoptimističniji, kao što
su drugi pesimistični do najvećega stupnja, a da se za to ne može uztvrditi,
da su najbolji humoristi, kao primjerice Raabe u Njemačkoj, poznati autor
w Die Kronik der Sperlingsgasse tt .
Obće je svojstvo ovo: njihov humorizam staje i zamienjuje ga misti-
cizam. Za to su, a ovo je možda najveća i najizrazitija sličnost, obojica,
Pellico i De Amicis mistični. Što za to, ako se misticizam prvoga pojavljuje
i usredotočuje u nadi preko groba, — ako je u sudbine budućega života
oduševljen živom vjerom ? Ako je naprotiv drugoga vjera dirnula u etičnomu
poboljšanju čovjeka i u radikalnomu preporadjaju socijalnoga stanja?
Jer medjutim obojica u ovomu mističnomu preporodjaju imadu preživu
vjeru, ma koliko bi ih malo mogla i može da sadašnjost utješi; prvi ne
vidi, da iz egoizma ne može izvirati milosrdje ; drugi ne vidi, niti zna vidjeti,
da mržnja ne može radjati ljubavlju i da se bratimstvo ne može postići,
kada se zaoštre neplemeniti je strasti, zavist, neprijateljstvo.
Pa ipak nije to, da onako u tutanj vjeruju; nije to onako u tutanj, da
su obraćenici, i to još najveći i najjače osvjedočeni — drugi i izrazitiji obći
karakter. — Obojica mogu kazati : vjerujem quia absurdum. Jer prvi ne vidi,
koliko se od nauke Kristove odalečuju osobni moral i obćeniti moral, koji
kršćani vrše; a drugi, koji takodjer vjeruje u etični preporadjaj čovjeka,
prihvaća dogme i uporabe, koje odalečuju njegovo ukusno čuvstvo o životu
i razmišljanju realnosti.
II.
Koliko sam se puta, čitajući Pellica, zaustavio da promatram logičnu
pogrešku pisca, koji premda zazire od izvodničara, ipak se ne boji poći za
pogreškom aplikacije u njezinim skroz najoštrijim posljedicama.
SILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMlClS 87
I čitajući De Amicisa, nakon što sam uživao u zamamljivosti pisanja,
što se ćuti primjerice na njegovim sjajnim stranicama w Sul Moncenisio",
pri svršetku me je duboko u srdce dirnuo konačni izvodnik: javno dobro-
činstvo dviju zemalja poslalo je na Alpe siromašnu djecu neke sasvim daleke
budućnosti, da se nauživaju ozdravljajućeg alpinskoga zraka; pak su tako
izmjenično naučila posestrimi jezik, zaboravljajući na prebrdjela nepouzdanja.
To me je duboko dirnulo; ali me je odmah, iza promišljanja, taj težki
udes pogodio! U ovomu je De Amicis zaista pravi De Amicis, sav De
Amicis.
On naviešta neko buduće, daleko doba sveobćega bratimstva medju
narodima; rata nestaje — nepouzdanja, neprijateljski osjećaji izčezavaju —
posljedci, koje se nadamo i mi postići ! Ali kako će se to s onim siromacima
i s onom jamom dobrotvornošću ? Još će biti siromaha, i još će biti blago-
slovljenih javnih dobrotvornosti I U ovomu se slučaju mora kazati, da lo-
gika glasovitoga pisca nije manje prihvatljiva, nego ona Pellicova, ili da
njegova vjera nije podpuna!
Ne ću da se upuštam u prispodobe ni da razpravljam o književnoj
vriednosti ovih dvaju velikana. To je stvar veoma težka za prvoga, koji je
već ušao u poviest i za drugoga, još živućega, koji posjeduje sve svoje
umne sile. Ne ću, a ne sbog toga, jer je danas težko pravedno ocieniti
vriednost, već radi one osobite anarhije estetičnih kriterija, u kojoj živimo.
Rekao sam anarhija, ali ta rieč možda očituje nesavršeno samo jedan
dio stvari. 1 jer u istinu imamo neograničenu slobodu toliko kriterija koliko
umjetničkoga stvaranja i više kriterija nego stvaranja, to nismo u tutanj
polučili slobodu. Biti će to za to, da u ovoj slobodi stvaranja nema više
mjesta samo za onu umjetnost, koju su naši otci nada sve izvrstnom
smatrali: za umjetnost jednostavnu, iskrenu, izpravnu, koja ne teži za po-
hlepom, da na svaki način poluči uspjeh; za narodnu umjetnost, koju su
morali i moraju ćutjeti i osjećati svi, osobito neuki, a radi česa možemo
shvatiti, kako je Dante čuo, da se njegovi stihovi izmrcvareni, iznakaženi
deklamuju.
Naprotiv dan danas imamo umjetnost, poeziju ili glazbu za književnike,
ali umjetnost, koja se očituje zadušnom utrkom prama novomu, čudnova-
tomu, težkom, umjetnomu.
Kako se može danas prosuditi „Francesca da Rimini 44 , koju su trium-
falno prikazivali na svim europskim pozornicama i koja je prevedena na
sve poznate jezike ?
Zaista, poslie četvrt stoljeća bila je prihvaćena osuda, da su hvale
pretjerane i da zato ona „Francesca" nije djelo koje posebne umjetničke
vriednosti i čuveni kazalištni komad. Nu ovo je mnienje storeno u dalekim
već vremenima, kada se je sudilo kriterijem estetičnim i osbiljnim, omjere-
nim i neslomljivim.
Nego pitamo se: koja je bila tajna ovog toliko bučnog i toliko sve-
obćeg uspjeha? Na stranu sa zamamljivosti stihova i forme, čini mi se
88 HRVATSKA SMOTRA
da mogu uztvrditi, da je najveći uspjeh stajao u prikazivanju „Francesce*
po zamišljaju božanstvenog Alighieria ili barem po zamišljaju pučke mašte
na temelju uzvišenog Danteova stvaranja. Francesca, ma koliko preljubnica
sramežljiva i koja se gotovo srami svoga grieha; Pavao, ma koliko uslied
strasti uznemirivan, isto tako progonjen, koji drhće, jer je sviestan svoga grieha
Ovo sudaranje umjetne legende s obćim čuvstvom, za mene je velik
dio uspjeha; jer se medjutim akcija kreće unutar preukusnoga smisla umjet-
nosti (da se razumimo : stare umjetnosti), biva unutar pravog i čovječanskog
prikazivanja u buktenju i napredovanju strasti ovih dviju plemenitih duša,
postavljenih nekim jakim udesom u najtragičniji položaj, što se dade zamisliti.
Ali eto Francesce novih vremena.* Eto vam Francesce site nove
estetike. Eto vam Francesce, koja traži i koja se podaje ljubavniku te koja
je ponosita svojim erotičnim pohlepama i svojim seksualnim slastima; eto
vam Pavla, koji nije sramežljiv i koji ne drhće, već koji je obiestan i po-
duzetan; eto vam dviju ličnosti baš onakovih, kakve ste vidili žive i prave
u Bourgeteovoj „Mensonge".
Bit će tuj najprečih puteva, historičnih likova ili skoro na po historičnih
likova, crpljenih iz ljetopisa vremena; bit će djevojaka, koje sa lastama
plešu ; veselica, koje pjevaju kao za Francesce i Lanciotta ; bit će štitonoša,
metala, više ili manje umjetnih vatara, kazališta u tami, prosjačkih pjesama
i k tomu će biti još nešta više: bit će preukusnih stihova i takovih, kojih
se ne bi stidili veći talijanski pjesnici, u službi tjelesne akcije (kako se to
danas govori), riekoslovja i držanja, koja posudjuju ličnostima ukus, birane,
izciedjene pjesme moderne psihologije. Ovo je nova umjetnost, koja se
promatra sa novim umjetničkim kriterijem.
Odmah želim napomenuti, da time ne mislim prosuditi jedno djelo
koje se raznovrstnim uspjehom predstavlja na talijanskim pozorištima; sve
inače. Nije nadošlo vrieme, da ga se vedro, nepristrano prosudjuje. Samo
se ovo može uztvrditi: da o Pellicovu djelu, o onoj staroj umjetnosti nije
bilo moguće suditi, niti je bilo raznovrstnosti mnienja. Nu tako nije s novom
umjetnosti.
A više nego li o umjetnosti važno je pripomenuti o novim običajima
vrlo različitim od onih starih vremena. Pellico daje Francescu i skoro se
srami hvala, kojima je obasut i drži ju nedostojnom Dantea.
Naprotiv se Francesca novih vremena od dulje pripravlja, godinu dana
prije naviešta ju nerazboritost i odkrića. Za tim nadolaze brzojavke i piščeva
saobćenja u raznim interwiewima, u kojima se veli, kako je pisac pri svršetku
svoga djela, dok je još u zametku svoga djela naviestio, kako ne će biti
nedostojno Dantea. Ovom modom počelo se i kod nas. Uveli su ju i po-
državaju mladji, koji jedni drugima čitaju svoja djela, e da mogu jedni druge
izmjenično hvaliti i kaditi.
Nu tako mora biti; za nove umjetničke kriterije novi običaji.
* Pisac ovdje misli na D' Annunzievu „Francesca da Rimini". Op. Ured.
ŠILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMICIS 89
U ostalom, ova anarhija umjetničkog stvaranja, kojoj odgovara anarhija
estetičnih kriterija, obuhvaća sve umjetnosti.
Da ne izadjemo izvan kazalištnog, i to samo liričko kazalištnog obsega,
jednom se je mislilo, da se mora tražiti izpravna, jednostavna, klasična
forma, te se nalazilo, da je bila izvrstna ona Srećka Romania. Naprotiv
danas pišu operne librete ljudi, kojima ne fali nit uma ni kulture Ali
hajte, da ih čitate!
U istinu ne mora ih se čitati.
Pronašlo se, da je drugo čitati a drugo predstavljati. Lirična je drama
pak starina. A glasba ne dolazi do vrhunca umjetnosti, ako nije zaokružena
grdosnim, fantastičnim bićima i izmišljenim životinjama. Ono što je veselilo
naše djetinstvo, mora veseliti i naše muževno doba i našu starost: toliko
je ljepše, koliko je čudnovatije, koliko je djetinjačko!
Još je gore sa glasbom.
Jednom se mislilo, da sinfonisti moraju pisati samo sinfonije. Danas se
više ne trpi najčednije, u svojoj izradbi jasno i jednostavno djelo, ako ga
se ne uduši, ne utopi u izvanrednu sinfoničnu umaku, koja se sudara
s ovim novim svietom nepogrješivih bajka. Tako se pjevaju hvalospjevi
Verdiu, da je preživio svoju umjetnost. Grehota da Beethoven i Mendelsohn
nisu shvatili svoju umjetnost i napisali opera.
U ovim prilikama nove umjetnosti veoma je težko suditi o kojem
umjetničkom djelu; a toliko je manje lakše suditi o djelu dvaju muževa,
koji su po umjetnosti već stari.
Nego ovo, što je imalo biti studija dvaju nesavremenih, ali blizkih pisaca,
jer jedan pripada prvoj, a drugi drugoj polovici XIX. stoljeća, dovršilo se
je u sasvim^ drugom potezu, koji se nije htio i na koji se nije mislilo.
Bi li se dakle moralo zaključiti, da nova književnost i da nova glasba
nisu drugo, nego stvaranja prave korupcije umjetničkog ukusa i narodnoga
genija?
Taj sud bi bio oštar, a možda i nepravedan. Zaista zaslužuje podulji
razgovor. Bit će to kojom drugom prigodom. Za sada obrnimo stranicu i
čvrsto držimo na umu ovu tačku, koju smo htjeli podkriepiti: radikalnu
preinaku ukusa i običaja, što nas dovodi do tvrdnje, da De Amicis pripada
starini i da je cienjen, kd što su stare stvari, koje više niesu u uporabi.
Vriedi nadodati, da je još više žaliti nove običaje, što dozvoljavaju
najgore i najplemenitije kao i najneosbiljnije običaje književnika, a koji su
običaji već bili opačine drugih vremena i drugih kultura.
Da tako nije, moralo bi se zaključiti, da nije cieniti čednost, osbiljnost,
iskrenost, dostojanstvo, već naprotiv da je cieniti protivne dielove. Ja se u
istinu ne mogu nikako obratiti na ove nove, moderne običaje, a vi?
IVAN ANDROVIĆ
ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA
Nakon 15 godina dobili smo napokon opet jednu izložbu u Zagrebu i
to opet samo izložbu nekih grana narodnog našeg života, ako i sa materi-
jalnog gledišta najvažnijih. Izložba se nazivala „zemaljska gospodarska iz-
ložba 4 *, pak je tim naslovom i ograničila svoj program lih na gospodarsko
zanimanje hrvatskog naroda. Obće zemaljske izložbe nismo imali od g. 1861.,
dakle 45 godina. Sudio čovjek kako mu drago o izložbama, jedno se ne
da poreći, da su one golema pobuda za gospodarstveni i za intelektualni
život jednoga naroda.
Stari su se narodi od vremena do vremena sastajali u tabore (Heerschau),
gdje su viećali o važnim pitanjima plemena svojih, gdje su igrali junačke
igre te gdje se je slavilo narodno slavlje, birali vodje naroda i kraljevi,
pjesnici i junaci ovjenčavali lovorikom neumrle slave. Takovi su sastanci i
tabori dizali narodno oduševljenje, nietili vjeru u narodne predstavnike i
vodje, mladež pobudjivali, da nasliedjuju primjer slavljenika narodnih. Čitav
se je narod preporadjao u ovim sastancima i slavama.
Čini nam se, da su u modernom životu na mjesto tih starih tabora i
igara stupile izložbe. I one su revija narodne snage, narodne produktivne
moći. Ako se ne natječu baš junaci i pjesnici, a ono se prema karakteru
materijalne naše dobe, natječu prvaci proizvodnje svake ruke kakvoćom i
vrlinom svojih proizvoda. A kako u izvorima proizvodnje leži i izvor snage
narodnje, take su izložbe mjerilo te snage i prama tomu kadre, da po svom
boljem ili slabijem uspjehu narod u svojoj borbi za obstanak u kolu drugih
naroda više ili manje osokoljuju i bodre ili napunjuju samo nadom u bolju
budućnost.
Svaka izložba, bila ona koje vrsti, može se smatrati uspjelom, ako je
kadra bila osokoliti narod, ako mu je kadra uliti vjeru u sposobnost svoju,
da nešto privriedi, da bude faktorom u kulturnom svietu, da nije ono, što
se u diplomatskim krugovima veli, une affaire neglegeable.
Ne trebamo daleko posegnuti, da navedemo primjer, kako sa tog gle-
dišta mogu izložbe da djeluju, jer nam je izložba od god. 1891. najbolji
primjer za to. Kako je god ona bila malena, ipak nam je svima prvi put u
liepom obliku prikazala narodne gospodarstvene stečevine, pak je prvi put
imao Hrvat prilike, da vidi, te mu rodjena gruda daje jako uporište za njegov
ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA 91
narodni obstanak. U toj spoznaji, koja je rek bi prikriveno, u svakomu po-
sjetitelju izložbe od g. 1891. pobudjena bila, leži i sav čar uspomene na tu
izložbu. U toj spoznaji imamo da tražimo uzrok dosada uviek opaženoj
pojavi, da se je naš narodni život, naročito naša sveza sa braćom u Dalma-
ciji, Bosni, Kranjskoj i t. d. istom od te godine pravo razmahala u najširim
slojevima. Encouragement, što je tom izložbom dopro u najšire slojeve pu-
čanstva, imao je svoj najjači refleks u samosviesti narodnog osjećaja. Tako
je posljedak one izložbe bio ne samo u gospodarstvenom, nego i u poli-
tičkom pogledu od vrlo velikog domašaja.
Pitajmo se sada, od kakvog bi domašaja za narodni naš život, za pobu-
djenje i za ojačanje narodne sviesti bila obćenita jedna zemaljska izložba,
koja bi obuhvaćala ne samo gospodarstvo, nego i industriju i čitav kulturni
rad našeg naroda sa liepom umjetnošću, školstvom, literaturom i t. d. Držimo
da bi ovakav podhvat bio ne samo liep, nego i potreban i da bi bio za
njega najljepši povod, da proslavimo petdeset godišnjica obće zemaljske
izložbe od g. 1861. Pet godina nas luči od te godine, dovoljno vremena
dakle za obsežne predradnje, koje traži ovaka zemaljska izložba, hoćemo li
da izpadne onako, kao što to želimo.
Razdoblje od petdeset godina u našem brzo živućem i brzo zaboravlja-
jućem vieku, ogroman je. Taj razmak sam po sebi traži, da si narod dade
računa o tomu, što je u pol stoljeća bio kadar stvoriti, koliko je pregao,
da svoj narodni obstanak osjegura onim modernim oružjem, kojim narodi
danas obezbiedjuju svoj obstanak u borbi s drugim narodima, intalektualnom
i materijalnom neodvisnošću od drugih.
Ne bojimo se ni malo, da bi ovakav eksperimenat mogao nepovoljno
izaći, jer u netom minuloj ovogodišnjoj izložbi dobismo dokaz, da naša
zemlja u onomu, što je najvažnija podloga ne samo našeg, nego svakog
naroda, u gospodarstvenoj produkciji naime, može mirne duše stupiti na
poprište najšire javnosti. Ako bi na budućoj većoj zemaljskoj izložbi gospo-
darstvo bilo prikazano lih na onom stepenu, na kojem smo ga uočili na
ovogodišnjoj izložbi, već bi uspjeh te obće izložbe bio osjeguran. A držimo,
da se i naša industrija, naš obrt i trgovina, naše javne institucije, naša
umjetnost i književnost, mogu onakove kakove jesu, prilično prikazane u
zaokruženoj slici jednostavne izložbe, tudjem svietu pokazati u takovom
svjetlu, da će posjetitelji ponieti sa sobom utisak: ovo je izložba naroda,
koji radi i živi svojim osebujnim životom.
Kao predteča velike te zemaljske izložbe, kao generalni pokus za inscie-
niranje velikog tog narodnog igrokaza, ova nas je ovogodišnja izložba u
velike obradovala. Budu li akteri buduće izložbe tako spretni kao priredji-
vači ove izložbe, budu li u jednakoj mjeri znali rafinirano dotjeranim vrt-
ljarskim umjećem i sredstvima izložbene arhitektonike stvoriti sliku kulturne
visine naše te zadovoljiti jednako želji za poukom kao i želji za zabavom,
moći ćemo mirno stupiti pred čitav kulturni sviet pozivom, neka dodje pro-
suditi, kakav smo mi narod, da li nam ima mjesta u kolu inih naroda.
92 HRVATSKA SMOTRA
Rado priznajemo, da smo to osvjedočenje crpili, nepomućeni ikakovom
inom kritikom, objektivno prosudjujući, što se je htjelo i što se je faktično
polučilo ovogodišnjom izložbom. Po programu, kako je bio afiširan prije
otvorenja izložbe, razabrasmo, da ova zemaljska gospodarska izložba želi,
da prikaže stanje onih najvažnijih gospodarskih grana, koje su za prosu-
djivanje našeg gospodarstva najhitnije. Htjelo se prikazati napredak tih grana
za čitavu zemlju (dok je izložba god. 1891. bila ograničena na područje
gospodarskog družtva u Zagrebu).
Držimo, da je bilo vrlo umjestno, te se nije niti pokušalo izložiti i
prikazivati one grane u rudimentima, koji za izložbu nisu, jer napokon nji-
hova odsutnost sa izložbe govori za svakoga nas dosta razgovjetno. A stran-
cima odkrivati naše slabe strane, ne bi bilo ni razborito ni patriotično. U
onomu, što je na izložbi prikazano, po sudu porota, u kojima su doista
bili zastupani, bez obzira na političke strančarske razlike, najvrstniji pred-
stavnici svih naših gospodarskih struka, nalazimo ono, što je upravo naj-
bolje u toj struci u našoj zemlji danas proizvedivo. Izložci velikih i malih
posjednika, u svim skupinama prikazuju, po posve jednodušnom mnienju
svih porotnika, standart visine odnosne grane. Vrlo je nesmotreno bilo, što
su se neki kritičari izložbe zalietavali glede broja i kvaliteta izložaka načinom,
koji osudjuje naprosto sve, sto je izloženo. Takav je sud, samo sud despe-
rateura narodnjih, ljudi, kojim manjka svako mjerilo za prosudjivanje, kako
se po onomu, što jedna izložba može da iznese, imade zaključivati na
sposobnost i jakost izvora tih izložaka.
Niz temporernih izložaba dao nam je prilike mirno prosuditi svaku
pojedinu skupinu, kako su u okviru trajne izložbe prikazivane bile.
Redom su se bile izmienile izložbe ranog groždja i voća, izložbe pasa,
pčela, onda goveda, konja, svinja, ovaca i peradi, mljekarskih proizvoda,
izložba ribe i izložba kasnog voća i groždja. Priznajemo rado, da je javno
mnienje jednodušno ratificiralo velik i zasluženi uspjeh ovih izložaba, od kojih
je naročito izložba stoke te izložba voća i groždja, djelovala na sve nas,
unatoč velikim nadama, koje smo u nju stavljali, kao senzacionalno izne-
nadjenje.
Da imamo liepu stoku te voće i groždje, to smo znali svi i prije
izložbe, ali da imamo toliko te liepe stoke i toliko krasnog voća i groždja,
i da tog svega nema samo u velikog posjednika, nego i u malog, da naš
seljak vrlo čvrstim korakom koraca uporedo s vlastelinom i veleposjednikom,
to nas je iznenadilo. K tomu još prije nepoznate brojke službene statistike
o porastu našeg eksporta stoke ori 13,000.000 K u god. 1896. na 63,000.000 K
u g. 1905. — sve je to pobudilo u objektivnom motriocu osjećaj najvećeg
zadovoljstva i povjerenje u narod, koji kraj svih političkih trzavica, nesme-
tano hoda na putu gospodarstvenog razvitka svoga. Bit će, da su taj osjećaj,
ako i ne tako jasno, poniele sa sobom i one tisuće i tisuće seljaka, što su
izložbu pohodili upravo za vrieme trajanja izložbe stoke.
ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA 93
Bilo je upravo ganutljivo motriti, kako su seljaci nekim tihim udiv-
Ijenjem motrili onaj nepregledni broj stoke, med kojom i najoštriji kri-
tičar nije našao komada, koji ne bi doista spadao na izložbu. Ništa ne može
da većma pobudi malog gospodara na racionalnije gospodarenje, nego kad
primjerom drugog seljaka i njegovim uspjesima na to bude pobudjen. A
takovih primjera i uspjeha iz seljačkih krugova bilo je na izložbi na stotine.
Kako ne bi pobudila u seljaka, iz kojeg još zaostalog kraja, kad vidi krasne
konje, gojna goveda, utovljene svinje iz susjednih krajeva opet od seljaka
uzgojene i kad vidi, kako taj susjed za tu stoku ne dobiva samo od trgo-
vačkih kupaca povoljne ciene, nego da još ubira i novčane nagrade u izno-
sima, koji su kadri podpaliti maštu seljaka i podjariti iskru dobre volje za
napredan rad, koji u svakom leži, da uzbukti živim plamenom.
Da izložba ništa drugo nije polučila, nego ovaj poticaj najširih slojeva
našeg pučanstva, ona bi bila svoju svrhu podpuno polučila i naplatila sav
trud i trošak, koji je njezino priredjenje iziskavalo. U tom smislu imat će
ona bezdvojbeno još blagoslovnijih i većih posljedaka, nego izložba od g. 1891.
Ako uvažimo što to znači u konzervativnu masu seljačtva baciti jednu
spoznaju, jedan osjećaj, koji kao ferment djeluje, da ta čitava masa dodje
u neko gibanje, da oživi i prione uz sviestno neko nastojanje oko unapre-
djenja podloga svoje materijalne eksistencije, moramo da žalimo, da su ovaka
priredjenja tako riedka u nas. Koji li bi se efekat dao polučiti, kad bi se
kratkotrajne izložbe stoke, voća i sličnoga priredjivale sistematski, svake go-
dine u pojedinim krajevima zemlje, recimo u svakoj županiji, pak onda ono,
što je tamo najbolje, sakupilo na preglednu opet kratkotrajnu izložbu, koja
bi se izmjenice obdržavala recimo u Zagrebu i Osieku. Zar bi ovakovo per-
petuiranje izložbi doista bilo neprovedivo, obzirom na naše bugdetne prilike
ili pomanjkanje voljnih, radnih sila? Mislimo, da ne bi, držimo pače, da
bi zemlja upravo dužna bila sredstvom izložaba služitt se u daleko većoj
mjeri, nego je dosada činila, da pobudi utakmicu medju gospodarima, da se
služi makar neliepim onim našim svojstvom „hrvatskoga jala", pak da na-
gradjivanjem najboljih izložitelja pobudi makar baš i jal u drugima, a sva-
kako dobru volju njihovu, da i oni takove nagrade i odlikovanja steknu.
Držimo da bi ovaka priredjivanja i još s jednog gledišta važna bila i
to s gledišta podizanja prometa stranaca u Hrvatskoj. Naša se javnost tim
pitanjem dosta malo bavi, sigurno mnogo manje, nego li bi to, obzirom na
važnost toga pitanja, nuždno bilo. Uzmimo samo Zagreb za vrieme izložbe.
Bilo je dana, kad je stanbeni odbor morao izjaviti, da nema ni za jednog
čovjeka više razpoložive postelje. Svi hoteli, svi privatni stanovi bili su una-
pried već preplaćeni i zaokupljeni strancima. Možemo posve mirno uzeti,
da je u Zagrebu ostalo preko vremena izložbe više od dva milijuna kruna
novca, koji inače ne bi bio došao u Zagreb. Imade dućana, koji su svoje
skladište posve izcrpli; bilo je gostioničara i svratištara, koji nisu mogli
niti prehraniti, a kamo li smjestiti strance. Što su naše kavane i gostione
za to vrieme morale nasmagati, da zadovolje svoje goste, prelazi svaki račun.
94 HRVATSKA SMOTRA
Bit će da je najveći dio posjetitelja došao iz same Hrvatske, te je time
baš sav onaj dobitak ostao u domaćim rukama, a iz domaćih ruku. Kad bi
se pak ostvarila ideja kratkotrajnih manjih izložbi, kako gore ocrtasmo,
mogao bi se polučivati — ako i nešto manji — uspjeh svake godine. Nu
ne samo to, već bi se ljudi naučili na ove koristne izložbe, te bi to većma
nastojali, da uzmognu izlagati svoje najbolje, a u drugu ruku naučili bi se
sve svoje potrebe namirivati i kupovati kod domaćih svojih ljudi.
Završujući ovaj kratki osvrt u važnu ovu i podpuno uspjehu gospo-
darsku izložbu, ne možemo mimoići, a da se ne spomenemo stanovitih
bezdušnih agitatora, koji su svojim proračunanim pisanjem odvraćali posje-
titelje izložbe. Hrvatska javnost žigosat će te ljude žigom sramote rade
nepatriotskog čina, a Zagreb neka ih dobro upamti, jer su radeći proti
interesima njegovim, radili proti interesima čitave Hrvatske.
DR. P.
OTAC I TRI SINA
SAVREMENA PRIČA
Bio tako stari neki kotarski predstojnik u miru i imao tri sina ko tri
bora zelena. Najstariji Pankracij, bio mu već bezplatni vježbenik u obsegu
zemaljske vlade, drugi Servacij, učio na sveučilištu klasičnu filologiju, a treći
najmladji, Bonifacij, bio sulud t. j. pjevao pjesme, pisao drame i kritizovao
tudja djela.
Jednoga dana reče otac svojim sinovima:
— Djeco ! Star sam, eto vidite. Pensionirac sam, k tomu dnevničar,
dakle težki rabotnik. Skupoća je velika, a vi me puno stojite. Ti najstariji
sine, izučio si jus, učinio izpite, a već si hvala Bogu, evo četvrtu godinu
bezplatni vježbenik ! Ti drugi moj sine, filozofe, sav ćeš svoj život kopati
po grčkom i latinskom rječniku, pokazivati i naučati ćeš djecu, kolika je
slast i uživanje u tome, da ti prevedu jedan stih iz Homera ili Virgila i na-
bubaju na pamet rieči latinske i grčke. Ti si moj Hamlet: rieči, rieči,
rieči ! A ti, najmladji moj sinko, nisi eto ništa. Dok tvoj otac, zgrbljen sjedi
nad prašnim aktima svog dnevničarskog šefa, koji bi mi mogao biti unu-
kom, i traži tudje pogreške, ti gledaš u zviezde, kupiš mjesečeve zrake,
vereš se po šumama i slušaš ptičje cvrkutanje i žuborenje potoka, ili kako
ti veliš, potočića. Od svega toga gradiš stihove, sonete, balade, ljubiš svoju
djevojku, jednom rieči, kradeš Bogu dane, a meni zadnje pare, da idješ u ka-
vanu, gdje ti uz crnu kavu i dim cigare „dolaze ideje". Ti si duh današnjeg
vremena. Nu neka vas djeco moja! Vi ste moja jedina nada i ufanje. Zato
čujte, što ću vam reći : Jedna mi je želja prije smrti moje : da ti postaneš
prislušnikom s 500 for godišnjeg adjutuma, ti pomoćnim srednjoškolskim
učiteljem, a tebi — što Bog dade.
Snuždili se sinovi i slušali otčeve rieči. I reći će najstariji:
— Otče ! Meni je budućnost osjegurana, za mene se ne boj. Liepo sam
hvala Bogu, započeo, a ako tako dalje bude išlo, postat ću za kojih deset
godina i pristavom II. razreda, a za dalnjih dvadeset godina bit će mi po-
vjerena i uprava kotara. I za drugog mog brata je lahko. Profesorske se plaće
„reguliraju", kao i rieka Sava, što se regulira. Postat će suplentom na kojoj
gimnaziji, zaljubit će se, oženiti i odgojiti nekoliko liepih unuka i unučica
svog otca. Nu što će biti iz našeg pjesnika, to se bojim ljuto.
96 HRVATSKA SMOTRA
— Da otče, prihvati srednji brat, pravo govoriš i ti i brat. Nas ćemo
dva živjeti od prvoga u mjesecu, od mjenica i zalagaonica, ako budemo što
imali, da zalažemo, ali od česa će treći naš brat? Kao književnik živjet će
od — redaka? a redci su u nas slaba hrana, crn krušac, moj brate.
Pjesnik je šutio.
— Djeco, opet će otac, još su mi jedni na srdcu jadi. Kušajte svoju
sreću ! Istina, digoh vas na noge junačke, odhranih vas do kancelarije,
školskih klupa i do pera bojna, al, velim, kušajte svoju sreću, prije no još
postignete svoju karieru. Ženite se, djeco moja ! Podjite po svietu i tražite
sebi drugarice života. I vaša pokojna majka bila je iz drugog carstva. Idite
i vi u drugo carstvo, tražite i naći ćete žene liepe, mlade, dobre i financi-
jalno naobražene, to jest bogate.
Sinovi su uzdahnuli, pače i u idealnom se pjesniku ganulo ono mate-
rijalno. Bogata žena, dakako uza to ljubljena iskreno i duboko, — ona,
žena, bi njemu, pjesniku, pripomogla, da ostvari davno željkovane svoje
književne podhvate ! To je njegov veliki uzdah . . .
— Da djeco, prihvati opet otac, ženite se ! Evo što ću vam reći : Ti
Pankraciju, zatraži u svoga šefa dopust. Ta bezplatan si činovnik, dobit
ćeš lahko i bezplatan dopust. Kaži mu jednostavno : „Vaše preoshoditeljstvo,
Serafine Pantelijiću, eto hoću da se ženim a i otac hoće. Odrešite me za
mjesec dana od službe, da odem u sviet i da dovedem u dom oca moga
ženu, koju ljubim". I vjeruj mi, dat će ti dopust. A ti Servaciju i onako
imaš praznike, pa ajde u sviet ! Ti pak, Bonifacije, što da ti reknem ? Tvoj
je sav sviet. Ti živiš više u prirodi, nego u kući starog oca i braće svoje.
Kušaj i ti sreću svoju. Liep si, mlad, pametan si. Ovoj spjevaj što u spo-
menar, onoj napiši epigram na lepezu i eto, to ženu osvaja. Tko zna,
možda se iza onog spomenara ili one lepeze kriju cekini tvoje „buduće".
Svi su zašutjeli.
Odlučan je čas kucnuo. Svakome od sinova prikaza se u isti čas neka
bajna, daleka slika : Žena !
— Daleki put, otče! reče Pankracij.
— Košarice ! doda Servacij.
— U prosce, a nemam ni fraka! pridruži se Bonifacij.
— E djeco, otac će, bojite se zapreka, protivština, truda i posla. Trnjem
je posut vam put. Nu treba sve svladati. Redomice, jedno za drugim. Ne
bojte se ničesa.
Na to podje otac u drugu sobu i za čas donese snop prutića, čvrsto
svezanih konopcem.
— Kako ćete prelomiti ove prutiće? zapita otac sinove.
Najprije uze snop u ruke Pankracij. Muči se i muči, al se prutići ni ne
svijaju. Kušat će i Servacij, al nema toga, da ih sve prelomi.
— A ti sinko, reći će otac Bonifaciju, kušaj der ti, da ih prelomiš.
Pjesnik nije oklievao, već najprije odvezao konopac, kojim su prutići
bili čvrsto svezani, i jedan prutić stao za drugim prelamati.
OTAC 1 TRI SINA 97
— Tako valja, sinko! Vidi se, da si književnik, jer si čitao onu staru
priču o otcu i sinovima. Eto vidite, tako valja i vama jednu zapreku za
drugom svladavati, kao što je Bonifacij izlomio prutić za prutićem . . .
I krenuše braća na put. Svak na svoju stranu.
j Pankracij je prošao sela i gradove, vozio se uzkotračnom željeznicom
i automobilom i seljačkim kolima, dok nije došao u neki veliki grad. Prvo
što je susreo u tom gradu bila je — pruska kaciga. Sjetio se je Bismarka,
kojega je poznavao tek iz šaljivih listova, zadrhtao je u srdcu, budući da je
znao iz obće povjesti, da je ona kaciga pokrivala glavu željeznog kancelara.
I Činilo mu se, da sanja, bilo mu je tjeskobno u beamterskoj njegovoj duši
kad se približio onoj slici Bismarkovoj i upitao ju:
— Gospodine, gdje sam?
— U zemlji slobode, slobode štampe, sastajanja, govora, pače i slobode
misli i šutnje! odvrati ovo kacigasto čeljade.
Pankraciju je odlanulo. Novi su to pojmou bili za nj: sloboda govora
i tiska, pače i misli, te — horribile dictu — šutnje. Nikad se to nije smjelo
u otčinskomu domu spominjati, jer, jer — otac bijaše kotarski predstojnik,
koji je rukovodio izbore za parlamenat, a tu nije trebalo nikakve slobode,
i a kamo li misli i govora. Pa kad bi se Bonifacij kadkad zaletio, te u svojoj
i pjesničkoj naivnosti spomenuo Leonidu, koji se boraše za slobodu otač-
! bine, ukorio bi ga otac: „Bonifacije, ti ćeš me, za Boga, spraviti na pensio-
nirski štap. Kakva sloboda. Šta je to sloboda? Zar si i ti opozicionalac ?
Čuješ, da mi ne, pjevaš više tih svojih slobodarki!" 1 Bonifacij je zašutio,
i ali bi pjevao i dalje slobodi, otačbini, kidao lance robstva, al na samo . . .
i Sad je to sve Pankraciju bilo čudno, novo, nevidjeno. 1 na svoje se
rodjene oči uvjerio, da je tomu tako. Ljudi se po ulicama sastajali, čitali
novine, govorili, samo nije pojimao, što znači sloboda šutnje. I srete
dječarca :
— Mali, što je to sloboda šutnje?
— To znači, kad četrdesetero velemožne gospode sjedi u jednom ve-
likom sboru i — slobodno šuti . . .
Sad se Pankracij dosjetio, da to nije ništa novo . . . Pače, kad je pola-
zio i obilazio tim velikim gradom, sve mu većma stale pucati pred očima
neke stare uspomene i slike iz mladjih dana. Počelo mu bivati sve poznato
u tom gradu. Došao je pred neku veliku pocrnjelu sgradu, u kojoj je učio
corpus iuris, pandekta i ženitbeno pravo . . . Našao je i onu gostionicu u
kojoj je slavio položene izpite, sretao je poznata lica, svoje bivše vjerovnike,
svoju vešaricu, profesore, svoje ideale ... U taj čas mu se je pričinilo, da
je za ovo vrieme, što je putovao u ovaj grad, bio nalik na onog kaludjera,
što je zalutao u šumi za rajskom pticom i dviesta ju godina slušao, a njemu
se činilo, ko da je prošao tek čas, dva . . .
7
98 HRVATSKA SMOTRA
Veliki oglasi po zidovima. Pankracij stao i čitao: „U slavu promjene
vlade večeras sjajan maskirani ples u Domu bratstva oružja".
„Zar poklade?", upita se Pankracij, a opet: ondje kaciga, ovdje oružje
— to je djelovalo na nj ratoborno. Razjunačio se. Odluči na ples novoga
kurza. Ode do staretinara, gdje je i nekad posudjivao frak, klak i lak. Putem
sretne starog znanca.
— Amice, veseli se, nema više štreberstva, nema protekcija u ovoj
zemlji, pravednost vlada kao i nekad, a k tomu sloboda, amice, znaš, krasno,
divno. Svak smije biti pristaša koje god stranke, može pisati u koje novine
hoće, nitko mu ne će ništa zato. To je vlada, što ne ?, oduševljeno je govorio
stari znanac Pankraciju.
U to su mimo njih prolazila dva čovjeka i glasno nešto govorili. Ra-
zabiralo se:
„Dakle odpušten, veliš? a
„Da, i to smjesta!"
„Nije moguće, a za to što je ono napisao u oporbene novine. A zar
nije nova vlada naviestila slobodu političkog mišljenja.* 1
„Ha, ha, na papiru a .
— Čuješ li, što ovi govore?, upita Pankracij starog znanca.
— Ah ništa, ne slušaj, buncaju.
I udjoše na maskirani ples. Pankracij je plesao kao lud s liepim mas-
kama, dok nije, za odmora, jednoj šaptnuo : krinku dolje ! A to je bila nje-
gova sudjena, za kojom je došao u ovaj grad slobode . . . Bogata? Ta da-
kako, toliki dragulji, biserje, zlato . . .
Sutradan je učinio „vizitu".
— Mislite li, mladi gospon, osbiljno? zapitala je njezina majka Pankra-
cija, kad je njegova Dulcineja od sinoć skoknula u drugu sobu, da mu po-
kaže fotografiju, kako je izgledala, kad joj je bilo pet godina.
— Ah, milostiva, ja ljubim vašu kćer. Ona i nikoja druga.
— No liepo od vas, mladi gospon, a kaj ste vi za jedno, ak smem
pitati?
— Kr. bezplatni vježbenik . . .
— No, no nikaj za to, črez moga muža bute hitro dodeleni k vladi . . .
Znate, moj muž puno more, samo vi zemite moju pucu . . .
— Milostiva ! — htio je nešto reći Pankracij, al je bio presretan . . .
1 sbilja, vratio se kući k starom otcu sa svojom budućom, koja do-
duše nije bogata, ali njezin otac može mnogo „gore".
Hvala Bogu, da više nema protekcija . . .
* * *
I Servacij filozof, putovaše dugo i potucaše se od nemila do nedraga.
Putem je puno razmišljavao i — brao biline, budući se ex privata diligentia,
bavio bilinstvom. Verao se po brdinama, puštao se u gudure, zavlačio u
OTAC I TRI SINA 99
špilje, da se domogne riedkog kakvog cvietka, travke, korena i brižno sve
spremao, govoreći svakoj biljci latinsko njezino ime i prezime.
Idući tako idući došao je u neko malo i neznatno seoce. Šačica kuća,
a tamo na brežuljku crkvica. Bjelaska se. Baš zvoni večernja. Kraj prve po-
tleušice stane. Pred kućicom ogradjen vrtić, u njemu čovjek s pregačom,
sagnuo se, okapa.
Servacij mu je pomoć božju nazvao.
Čovjek se prenuo i odzdravio. Sa čela mu kapao znoj, a ruke mu bile
pune zemlje.
— Eto, put me nanio ovamo.
— Udjite. Sjednite ovdje na klupu. Tako. Čuješ, ženo, evo putnika iz
daleka, spremi što imaš, da ga pogostimo. A odklen idete?
U to žena čovjekova izašla iz kuće. Liepa. Biele joj se zubi, a sjaju
crne oči.
— Imam starinu otca pensionirca i dva brata. Otac je osto kod kuće,
a nas troje braće pošlo u sviet, da tražimo . . .
— Biljke? Toga ima, hvala Bogu, dosti u nas.
— Ne, ne, već — bogatu ženu.
— Ej, moj putniče, — upade mu u rieč čovjek — to je riedka biljka
u ovom carstvu.
I žena se čovjekova nasmijala.
— A što ste vi?
— Djak. Za godinu dana imam postati profesor. A vi ste vrtljar, jeF te,
bavite se gospodarstvom, težite zemlju.
— Uz to sam pučki učitelj.
Svi zašutješe. U to izleti od nekale četvero mališa, jedno drugo nad-
visuje za glavu. Djeca zdrava, jedra i liepa:
— Mamo!
— Tato!
— Vi dolazite iz grada, reći će učitelj, molim vas, što je s povišicom
učiteljskih plaća. Čitam, da se sad osbiljno radi o tome.
— Da, osbiljna obećanja!
— Kako smo sretni! Čujte! Imam 400 forinti plaće, dvie sobice, kus
zemlje, ženu i četvero djece i — ta blažena obećanja. Jednom sam bio u
gradu kod vlade. Bilo to one godine, kad se uvela u našem carstvu krunska
novčana vriednota. Jedan mi je veliki gospodin rekao: „Eto, sad je i vama
učiteljima povišena plaća. Dosad ste imali 400 forinti na godinu, a sad ćete
imati — 800 kruna! 4 * 1 tako vam i danas imam tih 800 kruna na godinu.
Vašem su pak profesorskom stališu povećali plaće.
— Da, povećali su onim starijima, koji su se preživjeli i vječito pre-
živaju staru slamu, a nas mladje potisnulo u desete činovne razrede. Kod
viših su razreda popunili samo niže kategorije, pa ćemo tako jako mučno
napried. Ja sam proračunao, kad bi se redovno umiralo, pravilno avansiralo
100 HRVATSKA SMOTRA
i išlo u mirovine, da bih ja morao 150 godina živjeti, da dodjem u VIII. či-
novni razred. I to niži.
Opet su svi zašutjeli, a večer je već dobrahno poodmakla. Medjutim je
učiteljeva žena spremila večeru, a doniela ju pred kuću na prostrt stol uči-
teljeva sestra, učiteljica iz drugog sela, koja je bila u posjetama kod brata.
„Kako je to liepa djevojka! 4 ', pomislio je Servacij. Ovake on djevojke
nije nikad dotle vidio. Gledao ju je, ko što se gleda liepa slika il mirisna
ruža il čarobni sanak. Bila je vesela, razgovorna, a smieh joj ozvanjao ko
srebrno zvonce. Gledao ju Servacij i pomislio na otčeve rieči, kad je poslao
djecu svoju u sviet, da se žene. Nu osjećao je u isti čas, da mu rieči ove
liepe djevojke prodiru do srdca.
U kratko: on se u djevojku zaljubio.
I kad se vraćao kući, u dom otca svojega, govorio je: heureka, heureka!
Tko pozivi od čitateljica i čitatelja godinu dana, čut će, da se je Servacij
vjenčao s liepom učiteljicom . . .
* * *
A Bonifacij?
Prošao je svieta razne krajeve i strane, doživio bezbroj avantura, u svom
je srdcu ponio sa sobom cielu galeriju junakinja svoje ljubavne ekspedicije,
al nije našao, a ni tražio ono, po što ga stari njegov otac i pensionirac
poslao. Njegova je bilježnica nakon svršena putovanja bila puna pjesama,
nacrta za novele, pripoviesti, romane, drame, tragikomedije, epose, memoire
i što sve ne. Svojim je putovanjem zadužio do neba književnost svoga carstva,
jer će evo punih deset godina obradjivati svoje bilježke i nacrte. Imat će
toliko^ posla, te mu ne bude padalo ni na kraj pameti, da se ženi.
Živio Bonifacij, vitez književnosti!
* * *
I opet sjedi stari otac u krugu svojih sinova i puši lulu. Redom mu
pričaju svoje sgode i nesgode. A on sluša i odbija dimove.
Što mislite, je li starac plivao u sreći svojih sinova?
ZYR XAPULA
KRALJ KOFETUA
Kao uspomenu na svoj put šaljem Vam, mili prijatelju, ovu svoju sanju
iz Ravene. Sanjao sam je u sjaju bizantskih mozaika u prastarim bazilikama
onoga grada, koji je tako duboko utonuo u san, da se čini kao da je za-
čaran. Sanjao sam je na sarkofagu rimske Galle Placidije i u hladovini osam-
ljenog mauzoleja gotskog kralja Teodorika; sanjao sam je, kad sam prolazio
pinetom, onom šumom punom neslućenih dražesti, punom neznanih cara;
onom šumom pinija, po kojoj je davno prije Dante lutao, koja se proteže
od Ravene, njegova rodna grada, do gradića Rimini, gdje je smrt vrebala
na onu strastvenu Prancesku, koje ne će nigda nestati iz spominjanja na-
rodnog, jer su njene muke dirnule pjesnika „Pakla" tako neizmjerno duboko,
tako patetički liepo do „bolno-žalostnih suza".
Ovaj je san nastao, kad sam tragovima Shelleyovim i Byronovim ko-
racao onim tihim ulicama, medju onim širokim baštama, koje je vidjela Ona
sama u proljetnom sjaju razcvjetalih breskva i kajsija. Došao mi je nenadano,
kao što već sni dolaze, kad mi je razmišljanje o onim dvjema pjesnicima
opet — ne znam kojim savezom misli — dozvalo u uzbudjenu maštu ča-
robnu sliku Burne-Jonesovu „Kralj Kofetua".
Ova fantastična priča o čežnji, koju Vam evo donosim, nije drugo nego
san, ništa više i ništa manje. Sni su kadšto i tašti; ali recite sami, nisu li
sni često najbolje, što u svietu imamo? A bi li bez sanja, bez tih tajnih
tvorevina, bilo u obće umjetnosti?
Možda je i ovaj san tašt; ali promotrite li ga izbliže, osjetit ćete, da
iz njeg struji ravenski zrak, da iz njega govori sama moja čežnja ; a najpo-
slie — taj je san tek uspomena ! . . .
Tko bijaše kralj Kofetua? Kada i gdje življaše? Na to ne može nitko
da odgovori. O njemu nema spomena ni u kojoj poviesti, ni u kojoj kro-
nici — a ipak, on je bezsmrtan. Jer labud avonski izspjevao je o njemu pet
rieči i tim je njegovo ime postalo vječnim. U mojem je snu jašio kralj
Kofetua mlad i nujan iz svoga grada uz more, daleko na sjeveru. Njegovo
je bliedo, djevojačko lice od dražestne ljepote. Dugi pramovi zlaćane kose
rominjali su ispod srebrne kacige, koju je resila biela perjanica, na lepršavi
srebrom izvezeni plašt iz svjetložuta brokata. Njegovo je oko sanljivo
pogledavalo i mienjalo svoju boju kao površina mora, na čijem se žalu dizao
102 HRVATSKA SMOTRA
njegov kraljevski grad, mrk i prieteći, s otvorenom dvoranom iz jantara, u
kojoj se dizao visoki, srebrni priesto. Zaduben u svoje misli ogleda se
kralj Kofetua na grad svojih otaca. Njegov je crni konj kopkao po piesku,
a brojna četa mladih vitezova, svi u srebrnoj opremi, svi na crnim konjima
kao njihov kralj, koga su pratili na njegovu putu u neizvjestni kraj, čekala
je nestrpljivo na znak polazku. Ta bili su tako požudni, da vide sviet i
i neznane zemlje, o kojima su već toliko toga čuli, a koje su njima mla-
dićima bile dosada zatvorene. Kralj se Kofetua naslonio o visoke željezne
rešetke, koje su zatvarale pristanište, gdje su se u neposrednoj blizini dvora
ljuljala dva liepa čamca, odredjena za porabu kraljevu. Dolje sve do mora
spuštale su se tu mramorne stepenice, a na nje je pjenušavo morsko va-
lovlje izbacivalo školjke i biser.
To je mjesto sjećalo kralja jednog prizora, koji se usjekao u njegovo
spominjanje, i ako se sbio, kad mu je tek osam godina bilo. Kraljica, nje-
gova majka, dovela ga držeći njegovu ruku jednom ovamo, kad se dovažao
na velikim ladjama neizmjerni plien iz dalekih zemalja. Čitav je žal onda bio
posut blagom, a sluge i robovi nosili su revno sve to nevidjeno bogatstvo
gore u tmurne odaje gordog kraljevskog grada s njegovom jedinom svietlom
odajom iz jantara, gdje se dizao srebrni priesto kao simbol vlasti nad ši-
rokim morem, koje je sezalo u neizmjernu daljinu. Kraljica bijaše ponosna
kao ponosni angjeli, ponosna na svoju ljepotu, ponosna na svoj rod, po-
nosna na svoju moć, a najponosnija na svoga sina Kofetuu.
„Sve je ovo tvoje! 44 rekla je onda, „sve, što ovdje vidiš i što će još
ovamo dopremiti na svojim širokim ledjima neizmjerno, kao safir modro
more. Svi žalovi, što ih oplakuje velika voda, tebi su podložni ; jer u našim
žilama struji krv rimskih ćesara, bizantskih careva i gotskih kraljeva. Nema
želje, koja ti se ne bi mogla izpuniti; nema i ne će biti ničega, čega ti
ne bi mogao dobiti. Bog je stvorio malo njih, koji vladaju, a drugi treba da
robuju. 44
Kofetua je onda ovako vu budućnost jedva shvatao, njega je mnogo više
veselilo, kad je bacio šaku punu bisera u piesak, po kojem je onda obiestno
gazio. Majka se smieškala, ali se njeno lice u brzo zasjenilo. Opazila je
neku staru ženu, koja je sjedjela na stepenicama s u krilu skrštenim rukama.
Bila je to robinja, koju je kraljica mrzila, jer je čelo te žene bilo ponosno.
Iz puke obiesti bili su je jednom oteli iz preko mora i dovukli s ostalim
plienom ovamo na dvor. Ali ona nije ni zaplakala, niti je skrstila ruke, niti
je spustila glavu, kad je bila dovedena pred kralja i kraljicu. Kralj vikne pun
prezira: „Čemu ste ovu ovdje doveli? Zacielo samo zato, da joj ovdje prije
izkopate grob? Ona već stoji na njegovu rubu l 44
I htio je da je pusti na slobodu, ali kraljica uhvati njenu ruku prije,
nego se to izpunilo.
„Ne vidiš li njezin mračni pogled, pun mržnje? 44 rekne ona. „Neka se
ne pušta prije na slobodu, dok nije skrušeno za nju molila. \
KRALJ KOFETUA 103
Robinja je šutjela, ali najposlie reče: „Zašto da molim za svoje pravo?
Ne, radje ću snositi vaše nasilje. Grob me i onako čeka. Što mi je stalo
do toga, gdje će mi ga izkopati!"
I ona ne prigne svoje šije. Tako je ostala robinjom i godine su prolazile
a ona je još uviek šutjela i nije molila. Od dana do dana uvećavala se
kraljičina mržnja, a sada, kada je, stojeći sa svojim sinom na žalu u sredini
svega toga bogatstva, opazila staru robinju, dovikne joj ovako:
„Zašto sjediš ti sama ovdje bezposlena, dok svi drugi posluju?"
„Posluješ li ti?" odgovori žena mirno, dignuvši kapke, težke od suzdr-
žanih suza, ali ostajući nepomična u držanju svog bolnog iznemoglog tiela.
Kraljica porumeni od srčbe, ali je od toga neočekivana i nečuvena od-
govora bila tako iznenadjena, da nije nalazila rieči.
Blieda starica spusti čelo na mramorne stepenice i šaptne: „O Bože,
kako sam bolestna: Je li to smrt?"
Kraljica se medjutim osviestila. „Kofetua", reče svomu sinu, „stavi nogu
na tu ponosnu šiju, koju je udes najposlie ipak prignuo!"
I sin je posluša. Ali se u taj čas starica naglo uzpravi i digne ruku, kao
u želji, da izusti strašnu kletvu, ali kad svojim pogledom zahvati nevino
djetinje lice, snadje je samilost ; ona upravi svoj pogled u sanljive nevine oči
dječakove, dvie suze kapnu lagano niz njena lica i padnu na njegovu glavu.
Kraljica je bila nanovo uvriedjena.
„Zašto plačeš?" upita je ljubeznije, nego stoje dosada sa staricom obi-
čavala govoriti.
„Jer sam u času nekog meni samoj nerazjašnjivog nadahnuća predvi-
djela čitavu budućnost toga djeteta".
„A ova te ganula do suza?" upita uznemirena kraljica; „Što znaš o
njegovu udesu? Što mu prieti?"
„Upoznat će tvoju zabludu. Obrekla si mu, da mu ne će ostati ništa
neuzkraćeno, sve da će biti u njegovoj moći. A ipak će jednom umrieti od
toga, što mu — tt starica padne nemoćno na stepenice i problijedi.
„Sbori do kraja!" povikne u strahu kraljica. „Sbori do kraja! Čega
treba da se čuva?"
Ali starica izdahne, i ne posluša je.
„Sbori do kraja!" zavrisne kraljica nanovo. „Sbori do kraja! Ti umireš?"
„Od čeznuća", šane robinja, digne ruke prema moru a njezin ugasnuli
pogled kazivao je neizkazanu bol. Duboki uzdah potrese njene grudi, ona
padne i umre.
„Zgazite je! Bacite je u more!" bješnjaše okrutna kraljica. „Ona nije
sborila do kraja! Iz osvete je šutjela! Umakla mi je, umakla! Ona je po-
biedila, ona je pobiedila!"
I u najvećoj uzbudjenosti pobjegne kraljica, ogrnuvši sina širokim plaštem,
izvezenim težkim zlatom. U mahnitoj bojazni pred nečim neodredjenim nosila
je diete u svoj čvrsti grad.
104 HRVATSKA SMOTRA
Toga se prizora poslie tolikih godina sjećao sada mladi kralj Kofetua,
kad je izlazio iz grada svojih otaca na put u neznane daljine. On je ubrzo
osamio; njegovi su roditelji već davno počivali pod porfirovom pločom u
sumornoj sjeni gradske kapele, gdje su i danju i noću gorjele zlatne svje-
tiljke, iz kojih se je dizao miomirisni dim, zastirući mističnim oblacima
dragocjene mozaičke svetačke slike. U kralja Kofetue nije bilo ni one osva-
jačke pohote njegova otca, ni onog drzkog ponosa njegove majke. U gordom
kraljevskom gradu dorastao je on tiho kao biljka u tmurnom gorskom pro-
dolu; njegova je duša bila čista i duboka kao zvjezdano nebo, puna zvjez-
danog sjaja, koji je svietlio iz njegova sanljiva oka kao sladka tajna. Njegovo
je čitavo biće odisalo nevinim čarom kao cviet ljiljanov. Svietlom svojom
opremom, bliedim kao slonova kost čelom i bujicom zlaćanih pramova
svoje kose nalikovao je u svojoj mladenačkoj, vitkoj ljepoti onome ljiljanu,
što ga je u snažnoj veličini jedan umjetnik izdjelao iz srebra, i što ga je
ogromni kip majke božije, stojeći na grebenu visoko nad gradom, držao
prema iztočnoj zori, da iz njega piju rosu oni bieli golubovi, što su bez
prekida lietali oko vršaka gordoga grada.
Kralj Kofetua jašio je u sviet za jednim fantomom. Tko ne trči za njim
na svom životnom putu ? Taj mu se ukazao onako, kako se ukazuje zviezda
u večer za sanljiva sumraka. Bila je to djevojka, koju je jednog dana s pro-
zora vidio dolje kraj luke medju narodom, a ljepota njene prikaze sasvim ga
očarala. On poteče s dvora dolje, ali ona bijaše medjutim izčezla. Množtvo je
nije vidjelo, ta množtvo je uviek sliepo. Uzalud je za njom slao glasnike;
nigdje joj nije bilo ni traga ni glasa. Njim sada zavlada neka boležljiva
čežnja. Odsada je sva njegova životna zadaća bila, da nadje onu, koja je
kao sunčana zraka pala u tmurnu sivoću njegove nutrinje. Kad su sva po-
traživanja bila bezuspješna, odluči se on, da podje sam u široki sviet i da
se bez nje više ne povrati. Stoga se sada praštao sa svojom domajom,
stoga je sada snatrio na onom mjestu, na kojemu je starica nad njim za-
plakala i umirući nije dovršila svoga proročanstva. Njime sada oblada neiz-
mjerna bojazan i on reče svome odgojitelju, starome nekom čovjeku, koji
ga je pratio do gradskih vratiju: „Od čeznuća umrla je na ovom mjestu
ona nesrećna starica! Ne ću li i ja od te čežnje uginuti? Nije li starica naj-
poslie ipak izrekla nada mnom kletvu, koja se sada hoće da izpuni?"
„Čovjek ne pogiba od kletve, već od svog udesa", odvrati odgojitelj,
„Kao što zviezde kruže svojim odredjenim putovima, kao što vode teku
svojim propisanim smjerom, tako prolazi i čežnja dubinama naše duše.
Kamen pada onamo, kamo ga težnja privlači, i stigne svoje mirno mjesto;
ali svaka čežnja ne nalazi svoga zadovoljstva, svoga cilja. Jao onome srcu,
koje uzalud čezne i kojemu nije sudjeno, da utiša svoje čeznuće! Kofetua,
ja te blagosiljam! Neka tvoja čežnja ne bude kao ona zraka, koja izlazi iz
jedne zviezde, ali do vieka prolazi bezkrajnom vasionom i ne sreta ničije
oko, kojemu bi mogla donieti svietla". I blagosiljući ga stavi ruku na nje-
govu glavu, s koje je kralj skinuo svoju kacigu, duboko se sagnuvši pred
KRALJ KOFETOA 105
starcem. Onda ustane, domahne još jednom starcu uz bolni smiešak i od-
juri odavde na svom crnom konju, praćen brojnom četom svojih mlade-
načkih pratilaca. Kao čisto srebro odjekivalo je i sjajilo se njihovo oružje.
Konjici se sve više gubijahu u magli na dalekom svodu, dok niesu sasvim
izčezli s vida starcu, koji ih je bezprekidno blagosiljao.
Kralj Kofetua jašio je dugo širokim svietom, on je jašio od grada do
grada, od dvora do dvora, od sela do sela, on je prodirao u samoću šuma,
uzpinjao se na gorske visine, plovio je do osamljenog otočja, ali nigdje nije
našao nju, koju je tražio. Kralj Kofetua i njegovi pratioci bijahu gostovima
u kristalnim palačama sa zlatnim kapijama, u mramornim kućama |s bron-
sanim vratima, počivali su uz stolove od ebanovine u dvoranama, kojih je
svodovlje bilo podbočeno stupovima od jaspiza, šetali su u baštama, gdje
se drveće od težine modrih cvietova naginjalo do bisernih voda; kralj Ko-
fetua i njegovi vitezovi ulazili su u kaštele, sagradjene na visokim hridinama,
gdje je ozvanjala zveka oružja, pohadjali su dvorce, kao u snu sakrivene u
sanljivim dubravama, gdje su se sladke pjesme trubadura nadmetale s pievom
drozga i slavulja, pretraživali su kuće trgovačke i gradjanske, biele dvorove,
što su se dizali iz mora dozreloga, tihoga, sanljivog i šumnog klasja,
ulazili su u slamom pokrivene kućarice, provaljivali su za mrkih noći u tam-
nice — ali nigdje nije bilo nje, koju su tražili.
Koliko su žena i djevojaka vidjeli ! Ovu, što je klecala pod teretom dra-
gulja i dragocjenosti, odjevenu odielom iz brokata, koje se vuklo po tlu od
halkedona, onu opet, što kleči poput ljiljana u sjeni tmurnih katedrala ; ove
zaposlene u polju i livadi za ljetne žege, one opet, gdje snatre u mirisnim
baštama ; pače i prikaze u kostrieti, što iza gustih manastirskih rešetka svoje
strastne molitve šalju k nebu, — ona, koju su tražili, nije bila medju svima
ovima, a kralj je Kofetua bivao sve bljedji, neki umor obladane samo nje-
govim tielom već i njegovom dušom; nada ga ostavljala, a on najposlie
reče: „Ta ona živi samo u sanjama moje duše! Ah, moja je čežnja kao
ona zraka, što prolazi vječnom tminom i nigda ni kojem oku ne donosi
svietla. tt I pognute glave, beznadan i žalostan, jašio je on u daleku daljinu,
a za njim, žalostna, mučke i tiha, jašila je njegova pratnja.
Tada dodju jedne noći do nekoga grada na jednom visokom briegu,
koji je bio sagradjen čitav iz plavetna mramora, kroz koji je sievala mjese-
čina. S podnožja briega vidjeli su kroz otvorena vrata osamljene i prazne
gradske ulice; tek sasvim u zadku velikoga trga, gdje je pet vodoskoka
bacalo pod nebo ko safir modru vodu, sine njima kao prvo svitanje zore
jedna ljudska prikaza. — Od srednjih su vratiju vodile široke stepenice
nizbrdo do sanljiva jezera, modra kao mramor kuća i kula, stupova i ka-
pija toga čudnoga grada. S jedne i druge strane stepenica tiho su rominjale
bistre vode, počivajući u jezernim valovima, a niz same stepenice prolazio
je kao vodopad magični sjaj mjesečeva svietla.
I bilo je tiho, samo su vode pjevale, s neba, na komu se u dubinama
izmjenjivalo svietlo i sjena, spuštale se sanje i zviezde. I ono bielo svietlo, što se
106 HRVATSKA SMOTRA
činilo kao da stupa trgom, na kojem su vodoskoci tako čeznutljivo dizali
vodu k nebu, stajaše sada pod kapijom, i gle to bijaše djevojka. Lagano je
silazila niz stepenice, preko kojih je prolazio- mlaz mjesečeva svietla, i činilo
se kao da silazi mjesec sam na valovima svoga sjaja; jer sva je jas-
noća izvirala iz prebliedoga čela te svetačko liepe ženske pojave. Bila je
vitka stasa, vlasi tamnih kao noć i punih ažurnog bljeska, očiju plavetnih
kao prozirni mramor, od kojega je bio sagradjen taj apokaliptički grad;
i kao iz neba, u čijim se dubinama sjedinjivalo svietlo i tama, i iz njenih
su očiju izvirale sanje i zviezde. Nigda nisu slične oči gledale u sviet; u
njih je bila neka čudna osebujnost, one su samo gledale u daljinu, uviek u
daljinu, i nikoji predmet u blizini nije mogao da na se svrati njihovu po-
zornost; to im je podavalo nešto zagonetno, nadzemaljsko, što je privlačilo
i izpunjavalo čežnjom.
Kralj Kofetua skoči sa svog konja, njegov se dah ustavi, on sklopi ruke
i šaptne: „O moja dušo, klikni i raduj se! Ja sam našao onu, koja će tobom
vladati. Našao sam nju, koju sam tako dugo u svietu uzalud tražio ! M
On dodje pred nju upravo u onaj čas, kad je stupila sa posliednje ste-
penice i kad se njena noga dotakla zemlje.
„Božanska prikazo", šaptaše kralj Kofetua, „jesi li ti izašla iz grada
sanja, da vratiš mir i pokoj mojoj duši, koja je za tobom ginula?"
Ona je šutjela i gledala u daljinu.
„Govori", molio je kralj Kofetua, „vidiš li me, gdje stojim pred tobom,
čuješ li moje rieči?"
„Ja vidim tvoje lice u daljini, ono je utonulo u mjesečevu sjaju. Ja
čujem tvoje rieči; što želiš?" odgovori ona najposlie sasvim lagano.
Bezkrajna tjeskoba stegne njegovo srce. Taj glas — tako sladak i tako
blag — dopirao je do njega kao iz velike daljine, a kralja Kofetuu obuze
žalostna slutnja, da će ta blaga prikaza, i ako sasvim blizu do njega, ipak
dovieka biti od njega razstavljena. Bilo mu je najednom kao da je medju
njim i njom nabujalo more, kao da ih razstavlja ponor toga noćnog neba.
Njegovo srce presta kucati, on sdvojno pogleda u zagonetno-sanljive oči
te angjeoske pojave i bojažljivo povikne: „Zaklinjem te živim bogom, kaži
mi, tko si! tt
„Zar toga ne vidiš?" odgovori ona. I ona pokaže na svoje odielo i
digne ruku kao u snu moleći milostinju. I u taj čas vidi kralj Kofetua, da
je njena odjeća iz kostrieti i sva izderana, on vidi njene noge, biele kao
slonova kost, nage i krvave od dugoga lutanja po svietu.
„Ti si prosjakinja!" povikne on začudjeno.
„Da, ja sam prosjakinja", rekne ona glasom kao iza duboka sna, upravi
svoje poglede opet u daljinu i podje bielom cestom, koja je vodila kraj
jezera do tmurnih šuma, što su sanjale na svietlom horizontu.
Kralj je Kofetua jedan čas stajao tih i miran, kao stup ukočen, ali onda
se osviesti, metne prst na ustnice, vitezovima u znak šutnje, i mahne im,
da podju za njim. Od toga je časa on pratio djevojku u dostojnoj daljini,
KRALJ KOFETUA 107
a njegova je pratnja jašila za njim tako tiha, tako zamišljena, a ipak tako
oduševljena kao on sam. Tako putuje roj planeta nebeskom vasionom tiho
bez glasa i sjajno za draguljnim suncem, za svojom dušom. Neumorno je
djevojka putovala od dana u dan, od rana jutra do kasne večeri, njezine
su oči sveudiljno sanljivim čeznućem gledale u neznane, nedokučive daljine,
i bilo je, kao da ona i ne sluti, da je sliedi liepi mladić u srebrenoj opremi
i izabrana četa vitezova. I tako su dolazili u zelene alpinske doline, kojima
su protjecali bistri potoci, prelazili su preko visina, gdje su se sguštavali
oblaci, što se dižu put modroga neba, jašili su kraj gorskih obronaka, niz
koje su skakutali vodopadi, silazili su obroncima, gdje su sanljivo šumjele
tamne jele i smreke, pod kojima su vrela svoje modre očice otvorala prema
bliedomu, srebrom protkanomu nebu. Prodirali su kroz klance, zatvorene
strmim pećinama, niz koje se poput bujice valjahu jednoć rulje barbara sa
sjevera u zemlju sunca. Počivali su na poljanama, gdje su se zibali zlatni
plodovi medju tamnim, kao kovina sjajnim lišćem drveća. Oni su stupali u
zemlju lovorike i razrušenih hramova, gdje su stubokom svaljeni kipovi
bogova jecali i gdje su se kraj ovih ruševina dizale mistične katedrale. Naj-
poslie stignu jednoć, kad se sunce već spremalo na počinak, u mrtvi grad,
jednoć moćan i ponosan, uz more i jednu veliku šumu pinija. Kube je
grobnice bilo izklesano iz jednog jedinog ogromnog granitnog kamena, a u
grobnici je počivao nemoćni prah nekoć svemožnoga gotskog kralja, predja
Kofetuina. Tu stupi Kofetua po drugi put pred prosjakinju i reče : „I ja sam
kralj; uz more se diže moj čvrsti grad. Ti prosjačiš kraj puta, a tvoje su
Mele noge nage i krvave od dugoga putovanja. Posadit ću te na svoj priesto.
Svojom ću krunom uresiti tvoje čelo, bit ćeš mojom ženom i kraljicom nad
mojim nepreglednim kraljevstvom. Hoćeš li?"
„Zašto da idem s tobom?" upita ona i upilji svoj zagonetni pogled u
daljinu. „Bezkrajnost je dalja od tvoga kraljevstva ona je moje carstvo — "
Kralj Kofetua nagne glavu i odgovori : „Nije li žalostno to vječno puto-
vanje? Na mom ćeš priestolu počinuti, na mom će srcu biti kraj tvome
lutanju. Ti se više ne ćeš plašiti, a tvoji pogledi ne će više biti upravljeni
u neznane daljine".
„Misliš li? tt odgovori ona, a njene su oči bile sanljivije nego igda.
Kralj Kofetua pade pred njom na koljena.
„Ti si moja čežnja! 44 poviče i sklopi ruke. w O ne daj, da umrem od
tjeskobe! Mrziš li me?! 44
„Zašto da te mrzim? 44 odgovori ona, „ti mi nisi učinio ništa na žao 44 .
„Budi moja! 44 moljaše kralj Kofetua prosjakinju.
Ona ne odgovori, samo se njezino lice zasjenilo, a najposlie reče : „Moj
kralju, ja te ne ljubim. Tvoje će neuzvraćene ljubavi nestati kao sjene 44 .
Suze poteku niz probliedjela lica liepoga mladića, ali on priduši jecanje,
što je htjelo da potrese njegovim grudima, i šaptne: „l neuzvraćene moje
ljubavi ne će nestati. Ljubav jača, kada daje, a ne, kad prima. O budi moja !
O budi moja! 44
108 HRVATSKA SMOTRA
Polagano spusti ona glavu i reče nujno: „Pa uzmi me, da više ne trpiš!"
Bez rieči i pun sreće privuče je na svoje grudi, i tako su koracali kroz
mrtvi grad s velikim bazilikama i s osamljenim palačama, sa cvatućim
baštama i sa slavnim vječnim, grobovima, i stupe najposlie u jednu crkvu,
gdje su sa blistavog zlata grčkih mozaika svojim velikim očima na njih
pogledavale biele pojave apostola i proroka kao prikaze apokaliptičke pjesme.
Sa njihove su se sjajne pozadine dražestno izstavljale simbolične životinje,
ovdje jelen, koji je požudno iz vrela pio vodu, ondje golub, pijući iz široke
jedne posude. Njihova se pjesnička Ijubkost liepo sjedinjivala s epskom uz-
višenošću ljudskih prikaza.
Pod jednim svodom, pokrivenim jednim majstorskim djelom mozaičkim,
komu se na modroj pozadini u gracijoznoj harmoniji vijale i preplitale cvjetne
grančice na zemlji neznanih biljka, stajao je u blizini jednog prekrasnog
sarkofaga priesto umjetnički izdjelan iz slonove kosti, pun uzvišenih slika
lavova i ptica, loze i klasja, svetaca i angjela. Na njemu je sjedio stari,
grimiznim ruhom odjeveni svećenik, upalih ali ko dragi kamen sjajnih očiju,
suhih žućkastih ruku, na kojima je blieštalo blago prastarog prstenja, kojega
su smaragdi i rubini svietlili kroz polumrak crkve. Do nogu toga crkvenog
kneza klekne kralj Kofetua i drhćući od poštovanja kao da se dotaknuo
mrtvaca, povuče ga za grimiznu halju i umoli ga, da ga blagoslovi i da ga
pred Bogom sveže stom prosjakinjom. Lagano ustane stogodišnji starac,
kao probudjen iz duboka sna; tek pomalo ga ostavljala ukočenost, dok se
opirao o bronsom i srebrom urešeni mramorni sarkofag, u kojem se kroz
mali otvor vidjela na nizkom stolcu iz kore kornjačine i sedefa iztrunula
Iješina jednoga rimskoga ćesara: prah i pepeo u sjaju zlatnoga nakita i bli-
stavoga dragog kamenja u skrušenom ništavilu i groznoj samoći grobnoj.
Teturajući ode svećenik od toga spomenika ljudske ništetnosti, nasmieši se,
zaduben u svoje misli, plemenitoj pojavi kralja i njegove vjerenice, pojave,
koja se činila, da tako glasno sbori o sreći, proljeću i nadi, i ode do
oltara, izdjelana od egipatskog mramora. Kroz svjetložute, likovima urešene
zidove tog mramora bacala je u njegovoj nutrini goruća svjetiljka u sumrak
crkve svoje kao jutrnje svitanje blago svietlo; tamo složi svećenik ruke
vjerenika u vječnu svezu.
I kao u snu obujmi kralj Kofetua poslie svetoga čina svoju ženu oko
pasa, stavi, je preda se na svog crnog konja i poteče u novi život iz mrtvoga
grada, koji se iza njega gubio u magli.
Dugo su jašili bezkrajnom šumom pinija, iz koje se kao iz ogromnih
žrtvenih sudova dizao prema nebu opojni miris. U njoj se kao valovlje
morsko kovrčale prostrane travne poljane, posute bielim zviezdama, tako da
se činilo kao da je razpršena mliečna staza pala kao snieg u krilo šumsko.
Ptice su pjevale, a lišće je od vjetra šumjelo. Široke, ravne krošnje pinija
činile su u svietloj pozadini horizonta tamne slojeve k6 zeleno oblačje,
sjedinjeno u dugim redovima, jedno nad drugim, a iz daljine čulo se more,
kako se valjalo o plitki žal i kako je opet odmicalo u svoje nemirno krilo,
KRALJ KOreTUA 109
Dugo su jašili kroz šumu pinija, dok niesu najposlie došli do samoga
valovitog mora, na komu se upravo ljuljala u sunčanom bljesku velika ladja
nordičkih mornara. Bila je kao zlatni zmaj, a njena jedra rujna kao krv.
A ta je ladja doniela kralja Kofetuu i njegovu ženu preko pjenušave vodene
pustare na sjever, gdje je kao oluja gordi grad na visokoj hridi mrko gledao
u sviet. Ulaz je bio svetčan i nitko se nije čudio, da je kralj tu prosjakinju
uzeo za ženu, jer ona bijaše tisuću puta ljepša od svih onih, koje su bile u
svietu.
Veselje je kucalo o sama nebesa a zvona su zvonjela dan i noć ; samo
kraljevo lice osta zasjenjeno. Nitko se nije brinuo za njegovu niemu bol
osim njegova odgojitelja, a ovomu reče kralj j „ Kako da budem sretan, dok
njezina duša bludi u neznane krajeve ! Ona mi je podala svoje sladko tielo,
podala mi je svoju samilost, ali svoje mi ljubavi nije dala. Ja je obuhvaćam
svojim rukama, ali moja čežnja nije našla svoga cilja. Žena, što počiva na
mome srcu, ostat će mi dovieka tudja!"
I njegov odgojitelj odgovori : „Ti mučiš sama sebe a nemaš za to razloga.
Dodji i vidjet ćeš! 44
I kralj Kofetua sakupi čitav svoj dvor, da se pokloni kraljici ; on od-
vede svoju ženu u dvoranu od jantara, posadi je na srebrni priesto, nad
kojim se razastirao brokatni baldakin, i sagne svoje koljeno pred nagom
nogom prosjakinje, koja je bila biela ko slonova kost i nekad krvava od
bezkrajnog lutanja po svietu. Do ovih nogu stavi on svoju krunu iz dragulja,
uzpravi svoj pogled prema svojoj ženi i moljaše je u niemoj boli za jedan
jediti pogled. Ali njene su oči lutale kroz otvorenu dvoranu u daljinu, gdje
se medju porfirnim stupovima sjajilo modro more, što je svojim pjenušavim
valovima oplakivalo mramorne stepenice.
Tada je probliedio kralj Kofetua kršio je ruke i šaputao: „Moja ljubav
raste, jer bezprekidno daje, ona raste — ali ona me izjeda, kao što u svje-
tiljci izjeda plamen ulje. 44
Medjutim doprinesu kraljici poklone četiriju elemenata. Iznaj prije poklon
naše majke, vlažne zemlje. Srebrni su priesto obasipale ruže i ljiljani, šumski
cvjetovi i mlado poljsko klasje, a kralj Kofetua poda k tomu još svu čežnju
svoje izranjene duše — ali i ako se ona umilno i blago smiešila, njene oči
gledale su u daljinu.
Onda dodje poklon našeg hranitelja, čistoga zraka. Slavulji i drozgi
pjevali su u dvorani od jantara, najsladji zvuči gusala i frula zujali su gradom
kao zborovi angjeoski, a kralj Kofetua poda k tome još sve ažurne sanje
svoje duše — ali i ako je kraljica uzhićena sklapala ruke, njene su oči
.zurile u daljinu.
Na trećem mjestu dodje zatim poklon hraniteljice sviju bića, poklon
duboke vode. Nebrojeno blago sjajnoga bisera saspe se pred priesto, a kralj
Kofetua poda k tomu još sve soje suze — ali njene oči, i ako suzovite, zurile
su u daljinu.
110 HRVATSKA SMOTRA
U znak poklonu najmoćnije pratilice ljudskoga roda, svete vatre, palili
se raznovrstni miomirisi iz dalekih zemaljskih krajeva, i kad je miris iz
zlatnoga i srebrnoga sudja napunio dvoranu maglom, kroz koju je svietlilo
jedino blistavo more i zvjezdoliki sjaj od ona dva tajnovita, nepronicava oka
prosjakinje, koja su ginući gledala u daljinu — onda kralj Kofetua poljubi
njenu nogu, bielu kao slonova kost, a u tome je milovanju bio sav žar
njegove ljubavi, sav čisti plamen njegova srca, mlada krepčina njegove krvi
i posljednja iskra njegova potraćena života . . .
Kao skršeni ljiljan pade mrtav na tlo.
Laka rumen osula je kod dodira njegovih usana njeno lice; sada, kad
ga je čitav dvor oplakivao, poteku vrele suze niz lice kraljeve udovice. Tri
puta uzdahne, sjedeći nepomična na srebrenom priestolu i držeći u krilu
krunu od- dragulja; ali njene oči, pune suza, zurile su još uviek u daljinu.
Jer njima dovieka nije bilo dano, da drugačije gledaju.
Češki napisao JULIUS ZEYER
TREBALO BI DA SU TU RUŽE BILE
Trebalo bi da su tu ruže bile . . .
One velike svjetložute.
I trebalo bi da su visjele preko zida od bašte, u raskošnom grmenu, i
da su nježni listići njihovi ravnodušno rominjali u kolosijek na cesti: kao
odsjev svega bujnoga cvjetnog bogatstva u bašti.
I neka je u njih suviše onaj nježni, rasplinjivi miris ruža, koji se ne da
održati, koji je kao miris neznanih plodova, što o njima gataju ćutila u svojim
sanjama.
Ili je trebalo da su te ruže rumene?
Možda.
Te su drobne, oble i čvrste ruže mogle biti i rumene, a tada bi morale
tu visjeti u lakim viticama, svjetlolisnate, rumene i svježe, i morale bi biti
kao pozdrav ili cjelov na prste putnika, koji sustao i zaprašen sredinom ceste
koraca i raduje se, da je Rimu tek četvrt milje na domaku.
A što će on sada misliti?
Što je njemu sada njegov život?
Eto, sad ga zastiru kuće; one za sobom sve zastiru; one zastiru jedna
drugu i put i grad; ali prema drugoj strani onamo ima dosta izgleda; tu se
vija put u tromoj i lagano krivudastoj veruzi dolje do rijeke, dolje do mrač-
noga mosta. A iza njega se opet onda pruža silna campagna.
Sivost i zelenilo takovih velikih ravnina . . . kao da bi se iz njih dizala
sustalost od mnogih tegotnih putova i spuštala na čovjeka, koji se od toga
osjeća osamljenim i ostavljenim, te u njemu budila želje i čežnje. Nije li onda
bolje, da se udomiš u kojemu zakutku, kao u ovom ovdje medju visokim
zidovima bašte, gdje je zrak blag i mekan i tih, da sjediš na prisoju, gdje se
klupa kod nečega, što je nalik na udubak, u zid savija, tu da sjediš i gledaš
sjajni zeleni tratorak u jarku kraj ceste, srebroliki badalj i tamnožuti jesenji
cvijetak.
Ali prijeko na dugom velikom zidu, zidu punom gušterovih rupa i puko-
tina s uvelom travom, tu bi trebalo da su bile ruže, i trebalo bi da su pro-
virivale upravo ondje, gdje je jednoličnu plohu prekidao prostrani balkon
s divno kovanom starom trbušastom ogradom. Kad si se zasitio zatvorene
bašte, zacijelo bi te boravak na tom balkonu rashladio.
112 HRVATSKA SMOTRA
A to se često desilo.
Oni su mrzili na nju, na tu divnu staru vilu, koja je unutar ovijeh zidova
s njenim mramornim stubama i s njenim krupnotkanim tapetama, a na pra-
staro drvlje s ponosnim tamnim krošnjama, na pinije i lovore, na tankovite
jasene, čemprese i granate hraste mrzili su u sve vrijeme njihova rastenja
onom mržnjom, koju osjećaju nemirna srca prema onomu, što je svakidašnje,
što je običajno, što je bez dogadjaja, prema onomu, što se ne želi i zato
kao da se otima.
Ali s balkona se ipak pogled pružao u daljinu; pa tako je ovdje stajao
jedan naraštaj za drugim, a svi su jednako izgledali u daljinu, svaki po svojoj
odvažnosti, svaki po svojoj želji. Zlatnim grivnama opasane ruke počivale su
na rubu od željezne ograde, i mnogo se svilenom haljom zastrto koljeno
uprlo u crne željezne kovrčice, dok su šarene vrvce lepršale sa svih prečaga
u znak ljubavi i obricanja ljuvenog sastanka. I ljube, teške i trudne, stajale su
tu i slale su u daljinu smjele poruke. Žene, velike, bujne, ostavljene, blijede
kao mržnja . . . mržnja, koja hoće da misao usmrćuje a želja da otvora
pakao! . . . Žene i muževi! Uvijek žene i muževi, — i one mršave bijele dje-
vičanske duše, koje se tiskaju o crne rešetke kao jato zalutalih golubova i
čeznutljivo dozivaju plemenitog sokola.
Tu bismo mogli zamisliti jedan proverb.
Scenerija bi zgodno pristajala u jedan proverb.
Zid s balkonom mogao bi ostati ovakav, kakav jest; ali put bi morao
biti širi, morao bi se raširivati u jedan rondel, a u sredini bi morao biti
jedan stari skromni vodoskok, izdjeljan iz žute sedre, sa školjkom od portira.
Na njemu kao figura delfin s otrgnutim repom i s jednom začepljenom nos-
nicom. Iz druge skače tanki mlaz vode. — Na jednoj strani vodoskoka polu-
kružna klupa od sedre i žežena kamena.
Laki svjetlosivi prah, crvenkasti isklesani kamen na klupi, osječena žuć-
kasta i šupljikasta sedra, tamni izbrušeni od vlage sjajni porfir, i najzad živi
mali srebroliki i trepetljivi vodeni mlaz; gradja i boje su dakle uistinu lijepe.
Lica: dva paža.
Oni nisu iz bilo kojega odredjenog istoričkog doba, jer se pravi
pazi uopće nisu podudarali s idealom pažl Ovi su pazi ovdje onaki, kako
ljube i snatre na slikama i u knjigama.
No samo nošnja njihova ima u sebi nešto istoričko.
Glumica, što treba da glumi mladjega paža, u tankoj je svili, koja sasvim
tijesno prianja uz njeno tijelo i koja je plavetne boje s utkanim heraldičkim
ljiljanima od najčišćega zlata. To i nebrojene čipke najizrazitije su obilježje te
nošnje, koja ne će toliko da upućuje na jedan odredjeni vijek, već hoće da
istakne mladenačku bujnu pojavu, prekrasnu plavu kosu i prozirnu put. Ona
je udata; ali to je trajalo tek podrug godine; onda se rastavila sa svojim
mužem, a valjada se prema njemu nije baš lijepo vladala. To je i moguće,
ali što nevinije od nje ne možeš da pomisliš. To će reći, to nije ona osobito
ubava prvotna nevinost, koja je zacijelo takodjer umiljata; to je naprotiv
TREBALO BI DA SU TU RUŽE BILE 113
ona njegovana, prekrasno razvijena nevinost, u kojoj se nitko ne će pre-
variti, od koje će ti srce zadrhtati i koja te osvaja sa svom onom moći,
koja je u savršenstvu.
Druga je glumica u proverbu vitka i melankolična. Neudata je, prošlosti
nema apsolutno nikakve ; nitko o njoj ni najmanje ne zna, a ipak ima toliko
izražaja u tim nježno crtanim, gotovo mršavim udovima, u tom kao jantar
blijedom sasvim pravilnom licu, što je zasjenjeno vranim uvojcima, što ga
nosi snažno crtani muškarački vrat, što izaziva s nekim porugljivim a ipak
čeznutljivim osmijehom, a nepronicavo je s ovih očiju, kojih sjeta ima u
svome sjaju neku mekoću kao tamna latica u cvijetu maćehice.
Odijelo joj je pridušene žute boje, poput oklopa, uzduž prugasto široko
nabrano, s uspravljenom krutom ogrlicom i s dugmetima .od topaza. Uska
kovrčasta svita proviruje iznad ruba od ogrlice a tako isto kod ruke iz uskoga
rukava. Hlače su joj kratke, široke, rasporene i od neke mrtve zelene boje,
u rastrizima od izblijedjela grimiza. Trikot je u nje siv, a u modroga paža
dašto sjajno bijel. — Obadva paža nose barete.
Takovi su.
I sada stoji žuti paž gore na balkonu i naginje se nad ogradu, dok
modri sjedi dolje na klupi kraj vodoskoka udobno se naslonivši i skrstivši
ruke s prstenjem oko jednoga koljena. Snatreći gleda u campagnu.
Onda zbori:
„Ne, na svijetu nema ništa do žena! ... ja to ne shvatam ... u tim
crtama, u kojima su stvorene, valjada je neki čar; jer, vidim li samo gdje
prolaze, Isaura, Rosamunda, Donna Lisa i sve druge, vidim li samo, kako
odijelo prianja uz njihove oblike, kako leprši od njihovih koraka, onda mi je
kao da mi srce ispija krv iz svih žila, a glavu mi ostavlja praznu i bez
misli, uda drhtava i besnažna, sve moje biće stegnuto u jedno jedino, dugo
i drhtavo, tjeskobno čeznuće! Ta što je to samo? Što može to da bude?
Meni je kao da sreća nevidljivo prolazi kraj mojih vratiju, a ja treba samo
da je dohvatim i zadržim, i bit će moja, tako čarobna — ali ja je ne mogu
da dohvatim, jer ne mogu da je vidim."
Nato govori drugi paž sa svoga balkona:
„A kad si Ti, Lorenzo, sjedio njoj do nogu, i kad je ona zadubena
u svoje misli zaboravila, čemu Te dozvala, i kad si Ti sjedio nijemo čekajući,
i kad je njeno lijepo lice nad Tobom bilo u oblačju svojih sanja od Tebe
dalje nego koja zvijezda na dalekom nebu, a Tvomu pogledu ipak tako blizo,
da si se mogao diviti svakoj pojedinoj crti, svakom potezu linija, rodjenom
u ljepoti, svakome drhtaju ljiljanske puti njene, bijelome miru njenu i svakoj
ružičnoj izmjeni; — nije li Ti onda bilo kao da je ona, kako je ovdje
sjedjela, bila iz drugoga nekog svijeta, a ne iz ovog, u kojem si Ti u udiv-
ljenju klečao; da je drugi neki svijet u njoj, oko nje drugi neki svijet, u
kojemu su njene svečano iskićene misli išle k nekomu cilju, koji Ti nije bio
poznat, svijet, u kojemu je ona ljubila daleko od Tebe i svega onoga, što
je Tvoje i od Tvoga svijeta, svijet, u kojemu je ona snatrila i čeznula u
8
114 HRVATSKA SMOTRA
daljinu. I Ti nisi mogao da u njenim mislima osvojiš ni mjestanca, i ako si
žudio, da se za nju žrtvuješ, da podaš svoj život i sve, samo da medju njom
i Tobom bude nešto ma i samo kao bljesak nečega, što je manje od zajednice,
mnogo manje od udruženosti."
„Da, da, Ti znaš, da je tako, — samo ..."
U taj čas gmizne zlaćano zelena gušterica kraj ruba od ograde.
Ona stane i ogleda se.
Rep joj se miče
Čuvaj se samo, četvoronožna ljubo!
Ne, ne možeš da ih zgodiš ; one čuju kamen mnogo prije nego stigne.
Pa opet, neki je strah ipak prodje.
Ali i pazi, i oni su ujedno iščezli.
Ona modra sjedjela je tako ubavo, a u pogledu je njenu treptjela upravo
ona prava neznana čežnja, u svim je njenim kretnjama bila neka nervoznost
puna slutnje, kao u onom bolnom potezu oko njenih usana, kad je sama
govorila, a još više, kad je prisluškivala meku i nešto duboku glasu žutoga
paža, glasu, koji joj je gore s balkona s prizvukom poruge i s prizvukom
simpatije donosio ganutljive a ipak umilne riječi.
A nije li sada, kao da bi oboje opet ovdje bilo?
Ovdje su i dalje su igrali u proverbu, dok su bili iščezli, i govorili su
dalje o nestalnoj mladenačkoj ljubavi, koja nema nigdje mira ni pokoja, već
neumorno leprši kroz sve krajeve slutnje i kroz sva nebesa nade, bolesna
od čeznuća, da se smiri u jakom nutrnjem žaru jednoga jedinog velikog
sabranog čuvstva; o tomu su govorili, mladji uz gorke tužaljke, stariji sve
nujnije, a sad veli stariji, žuti, modrome, neka ne želi tako nestrpljivo, da
ga uzvraćena ljubav jedne žene obuzme i prikuje uza se.
„Ne, vjeruj mi a , reče, „ona ljubav, koju Ti želiš, koja će Te vezati
dvjema bijelim rukama, dvjema očima, Tvojim nebesima, i sigurnim blažen-
stvom dviju usana, ta je ljubav preblizu zemlji i njenu prahu ; ona je slobodnu
vječnost sanja izmijenila srećom, koja traje časove i za čas može da ostari;
jer i ako se svedj pomladjuje, to ipak svaki put gubi po jednu od onih
zraka, što u neuvelu sjajnu vijencu sjaju oko vječne mladosti sanja. Ne, Ti
si srećanl„
„Ne, Ti si srećan" odgovori modri; „dao bih čitav svijet da sam
kao Ti. tt
I modri ustane i silazi putem prema campagni, a žuti gleda za njim
sjetnim osmijehom i govori sam sebi: „ne, on je srećan!"
Ali daleko dolje na cesti okrene se modri još jednom prema balkonu i
vikne, dignuvši baret: „Ne, Ti si srećan! 44
Danski napisao JENS PETER JACOBSEN
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
UZ NAŠE NOVELE
JuHus Zeyer
P. J. Harmuth crta život i rad Juliusa
Zeyera ovako: Mladji vršnjak Richarda
Wagnera i Arnolda Bocklina, julius Zever,
veliki češki romantik, rodjen je god. 1841.
u Pragu kao diete odlične, njemačke po-
rodice. Njegov otac, koji je ovdje imao
veliku trgovinu drvima i dvie pilane, bio je
porietlom iz Elsasa, odakle su se njegovi
roditelji u vrieme francezke revolucije od-
selili u Češku. Pjesnikova je majka bila iz
stare židovske trgovačke kuče. Zacielo je
i kuća njenih roditelja sa svojom tmurnom
romantikom bila od dubljeg dojma na mla-
doga dječaka. Tu je i upoznao iz vlastitog
motrenja ghetto, a tu će valjada i biti klice
njegove moćne ljubavi za iztokom, dok je
onodobni sjaj otčinske kuće, gdje su se u
salonu sakupljali najotmeniji krugovi pražki,
bio osnovom aristokratskoga karaktera
Zeyerova. Njegov je odgoj bio prema pri-
likama otčinskoga doma naskroz njemački;
što je Zever kasnije postao jednim od naj-
većih čeških pjesnika, zasluga je stare jedne
dadilje, koja je pripoviedanjem čeških na-
rodnih pripoviesti stavila prvu klicu u dje-
tinju dušu. Mnogi su motivi u njegovim
djelima potekli iz njezina pričanja Opisao
ju je pjesnik u mnogim novelama, a naj-
ljepše u svom najzrelijem djelu, romanu
„Plojhar". U školi su se dječaku mnogo
više svidjale fantastične vitežke pripoviesti
i čarobne priče, nego rieči učiteljeve, tako
da su mu Artus sa svojim vitezovima, Harun
at Rašid i Amadis de Gaul bili bolji znanci,
nego njegove školske knjige. Kasnije su ga
se silno dojimali Shakespeare, Račine, Cor-
neille, Alfieri, Goethe, Schiller i Kleist.
Svakako je najzad i Prag sa svojim starin-
skim crkvama i palačama te svojom slav-
nom prošlosti upravljao njegov pogled u
prošla vremena. Po želji svog otca stupi
on u njegovu trgovinu. To je zacielo bilo
najteže doba njegova života. Kad je izučio
posao, podje na putovanje u Svajcarsku,
gdje ga jedna mlada gospodja sklone, da
postane (češkim pjesnikom. Poslie smrti
otčeve ostavi se svoga dosadašnjega zvanja
i prikaže se sasvim svojim arheoložkim
studijama. Nasliedjeno malo imuće obez-
biedilo mu je u to vrieme život. Ali i to
mu brzo omrzi, a on podje kao informator
jednom mladom ruskom knezu u Petro-
grad, gdje je napisao g. 1873. prvu svoju
novelu u češkom jeziku za pražki časopis
„Lumir", komu je onda bio redaktorom
Jaroslav Vrchlickv. Kad se povratio u do-
movinu, bilo je njegovo ime već poznato.
U malom gradiću Vodnanu živio je odsele
život pravog čudaka. Odatle je i često po-
lazio na putovanja po Njemačkoj, Fran-
cezkoj, Ruskoj, Španiji, Tunisu, Italiji i
Grčkoj. Kao izvrstnom poznavaocu jezika
bilo mu je lahko, da se svagdje zaroni u
poesiju, mite i kulturni život narodni. U
posljednje doba prevladava u njegovu ži-
votu neka mistična crta. Umro je 21. sie-
čnia 1901. u Pragu.
Poslie njegove smrti mnogo se pisalo o
njemu. U svemu tomu nema jednodušnosti.
Bilo je tu glasova, koji su kazivali, da
Zever čitavim svojim razvojem strogo i ne
pripada češkoj književnosti. Zever je tako
reći čitav svoj život bio proveo u osami,
izrazitim literarnim strankama uklanjao se
s puta, a bit će, da ga je u posljednje doba
života njegov katolicizam sasvim odvojio
od literarnih pokretača.
U prvim početcima njegov je literarni rad
analogan s radom J. Vrchlickoga, što se
tiče brojnih prievoda i stranih uzora. U
onim djelima, kojima je gradju uzimao iz
modernog doba, neprestano se povraća
njegova bol, što je sin tako malenog na-
roda. Ali on taj mali narod jednako žarko
i iskreno ljubi. „Vvšehrad" ili „Karolinžka
epopeja* 1 , ,Amis i Amil u , „Sulamit", ^ Rad uz
i Mahulena", sve su to djela, u kojima se
susrećemo s idealnim pojavama bez izra-
zite individualnosti. U njegovih junaka
nema svježeg životnog zadaha. 1 kao što
najradije obradjuje sgode iz asketskog doba
križarskih ratova, tako mu je i stil uviek
neobično bujan, retoričan i slikovit
116
HRVATSKA SMOTRA
Jens Peter Jacobsen
O njegovu se životu ne može mnogo
reći; živio je tiho, u onoj tišini, u kojoj
umjetnina najbolje dozrieva, kako Leonardo
da Vinci veli. Dogadjaji su njegova života
njegova djela. U ovim lapidarnim riečima
ocrtaoje sam Jacobsen svoj život: „Rodjen
sam 17. travnja 1847. u Thistedu; ne mogu
da se u svom životu sjetim dogadjaja, koji
bi bili od interesa; oni dogadjaji, koje ne
mogu da spomenem, bili bi naravno dosta
interesantni ". O tim dogodjajima njegova
duševnog života ne znamo mnogo; ono
malo, što znamo, crpeno je iz njegovih
pisama. Prvi put je Jacobsen stupio u
javnost razpravom: „Aperju systćmatique
et critique sur les desmidiacćes du Dane-
mark", kojom je 1874. stekao sveučilištnu
zlatnu kolajnu. Dakle strogo znanstvena
radnja. Jacobsenova mladost pada u ono
burno doba, kad se mladi sviet skandi-
navski borio za novi idealni nazor o svietu,
u ono doba, kada je mladi Brandes uz
neopisivo oduševljenje mladoga svieta čitao
svoja predavanja o literaturi devetnaestoga
vieka. 1872. izadje prva njegova novela
„Mogens", koja ga jednim mahom učini
prvakom mlade danske književnosti. Nje-
gova vruća ljubav za prirodu i sve njene
pojave bude i njegovom propašću. Jednog
dana, kad je botanizirajući gazio po močva-
rama ordrupskim, prehladi se i to je bila
njegova propast. Od tog je dana počeo
propadati.
„Marie Grubbe" njegov je prvi veliki
roman. Ta snažna i zanimiva pojava danske
kasne renesanse nije mu dala da miruje.
On se neobičnim oduševljenjem ukopa u
stare izprave, procese i pisma, a pred nje-
govim se očima mučno ali ipak polagano
stvarala jasna i vjerna slika prošlih vre-
mena. Uz neizkazane fizičke patnje svoje
bolesti nadvlada on ipak najposlie sve
težkoće i izda čitav roman 1876. Veliki
uspjeh i nagla potreba drugoga izdanja
uvelike ga začudiše i zatekoše. iste godine
započne novi roman, koji je s gledišta
kulturno-historičkog i psiholožkog imao da
poda vjernu sliku ondašnje danske mla-
dosti. To je roman „Niels Lyhne", koji je
danas još neka vrst svetoga pisma mladih
ppeta i literata. U ono doba, kad je izašao,
bio je veliko razočaranje. Nitko nije o
njem pisao. Njegovi prijatelji nisu mogli,
da se brzo snadju, da se užive u taj novi
krug ideja, u taj novi sviet.
Taj je roman velika knjiga sna i života,
knjiga čežnje i razočaranja. Htjela je da
prikaže poviest jedne „mladosti", jedne či-
tave generacije mladih ljudi, slobodoumnika,
kojih je slobodoumlje bilo još nešto „ne-
jasno, prazno i kadikad nešto romantički
bezumno". Ova je mladost svoju slobodu
težko snosila. Roman je po Jacobsenovu
planu imao biti pisan u mehkim nejasnim
crtama, prekrit i zasićen od ljubavne Čežnje.
Ali to se nije sbilo. Ljubavne boli izmiemle
su prvotno slobodoumlje. Junak romana
nije jedna „mladost", već samo jedan mladić,
Niels Lyhne s£m. Otac mu je vlastelin,
koji običaje dugo i dugo sjedieti i gledati
u svoja rodna žitna polja. Majka mu je
živjela sasvim u poeziji, u sanjama, a te
hoće da probudi i u Nielsu, ona je htjela
da u njemu probudi želju za velikim i ne-
običnim dogadjajima. Ali Niels ljubi svaki-
dašnjost, on se odvraća od svoje majke.
Ona, osamljena i bolestna, gine za svim
krasotama svieta, koje joj nisu dane da ih
vidi. Najposlie podje po savjetu liečnika
sa svojim sinom u sviet. Ali ona ne nalazi
ni u svietu zemlju svojih sanja; nu njena
čežnja ni sada još ne izčezava. Ona ju
lagano izjeda; ona lagano umire ginući za
ljepotom, koju u ovom svietu nije mogla
naći.
Sin te majke je Niels Lyhne, sanjar,
kojemu život izčezava. U njemu se krši
njegova fantazija, njegovo čuvstvo i njegov
karakter. Ni u čem ne nalazi zadovoljstva,
a čežnja ga bezprekidno dalje tjera. On
prosipa svoju samilost, svoju ljubav prija-
teljima, a jedan za drugim ga ostavlja.
Kad najposlie vjeruje, da je u svojoj ženi,
koja ga ljubi, našao želj kovanu srodnu
dušu, otme je smrt iz njegova naručaja, a
posljednji, čudni njezin pogled dovede ga
do žalostne spoznaje, da duša može samo
sama biti. Svaka je vjera u srodnost duša
gorka laž. Ni majka, koja te na krilu
držala, ni prijatelj, ni žena. koja je poči-
vala na tvom srcu ... Ali najteže razoča-
ranje doživi Niels u sebi samom. On je
mislio, da je jak u svom bezvjerju, da se
u tomu može odgojiti novi, snažni na-
raštaj. Ali kad mu se jedino njegovo diete
trga u smrtnim mukama, onda padne on
na koljena i moli se onome Bogu, u koga
nije vjerovao, on spozna, da je samo u
njega moć.
„Niels Lyhne" velika je izpoviest Jacob-
senova života. Njegov je credo: sva je
ljepota samo u sanjama, sva poezija u
iluziji, a u čežnji ima više sreće, nego u
posjedu. To je i osnovna ideja prekrasnog
Jacobsenovog capriccia: „Trebalo bi da
su tu rute bile".
Ali Jacobsen imao je već novih planova
i ideja. Te nije mogao da izvede, jer već
30 travnja 1885. umre.
Što je u Jacobsenovoj umjetnosti novo
i genijalno? Njegova psihologija i njegov
stil.
On prodire u dubine duševnoga života
ljudskoga, on odgoneta sve i najmanje
vibracije na površini ljudske sviesti, on
razčlanjuje čuvstva u njihove komponente,
iz zakučastog njihovog snopa sastavlja i
komponira duševno razpoloženje. Kod toga
je kadikad i odveć subtilan, a njegove se
prikaze onda razplinjuju u nejasnoći. Stoga
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
117
i Jacobsen od svojih čitatelja traži veoma
mnogo mašte, finoga osjećaja i naobraže-
nosti Ali se kod njegova fina analiziranja
duševnih procesa dašto često dogadja, da
se on gubi u opisivanju, umjesto da uistinu
prikaže čiste i jasne pojave. Kod svoga
iztančanoga opisivanja morao je Jacobsen
tek da stvori sebi podesnu formu i stil.
On je prekapao po starim rječnicima, stu-
dirao je dijalektologiju, brusio je i izdjelavao
pojedine rieči, dok nisu blieštile i blistale
po njegovu ukusu. To je stil njegove in-
dividualnosti. On nekom lakoćom i pri-
rodnošću prelazi preko svih zakona gra-
matičkih i sintaktičkih, upotrebljava ne-
obični red rieči, konstruira čudne rečenične
sklopove, sve za volju ritma, sve za volju
svoje želje, da bude drugačiji nego drugi
što su. Mi dakako ne možemo pravo
shvatiti, što Jacobsen kao umjetnik znači
za Dansku. On je moćno utjecao na razvoj
svih kasnijih pjesnika. Poslie njega se u
Danskoj počelo sasvim drugačije pisati,
misliti, suditi, dapače i ćutjeti. Mnogo,
veoma mnogo mu u tom pogledu imaju
zahvaliti Ola Hansson, Peter Hallstrom,
Wilhelm Krag, Sophus Michaelis, Peter
Nansen, da i Georg Brandes.
KNJIŽEVNOST
HRVATSKA
A. Benešić: Pjesama knjiga druga.
(Dionička tiskara. U Zagrebu 1906.)
Gosp. A. Benešić bio mi je vazda sim-
patičan. Kao čovjek, jer je gentleman ; kao
pjesnik, jer je tip obrazovana diletanta u
dobrom smislu i jer je golišav kao narodna
poskočnica, kao dobra statua ili Rabelais,
kojemu nalikuje epikurskim slavljenjem
gastronomskih užitaka. Kao Luther voli
vino, ženu i pjesmu, kao Brillat-Savarin
kuhinju, parodiju kao Offenbach. Imitira
duh narodne pjesme kao Kuzmanović, lsa
Velikanović i Srbin Milorad Petrović, lak
je i površan kao Harambašić, podražavajući
kao i on, Branku i Zmaju. Ta diletantska
poezija ima idilski karakter, nastavljajući
tradiciju L. Botića i Fr. Markovića, i sla-
vonski humor Reljkovića, Jurkovića i II.
Okrugića.
Nažalost, taj poetički jurista grieši, poput
gotovo svih naših pjesnika, u najosnovmjoj
tehnici rime, ritma i harmonije kao dile-
tantski muzičar, nemajući ni pojma o pra-
vilima glasbene teorije. „Čarčlije — krije 4 *,
„spazi — dolazi", „javorgrane — prestane",
„mila — zavoHla", „zovi — cjelčvi", „mi-
riše — izdlše". Naši lirici nikako ne će da
utuve, da samo rieči istog akcenta, ili
barem naglaska na istoj slovci mogu rimo-
vati i da je narodna pjesma za srok slab
učitelj, jer je većinom bez njega, jer se
pjeva i ne recituje, jer je ritmu melodije
često žrtvovan ritam akcenta. Osnovno je
pravilo naše umjetne versifikaciie, da se
ritam ne žrtvuje rimi (i obratno) i da se
ne rimuju samo rieči istog materijalnog,
kvantitavnog, veći istog muzikalnog, akcent-
skog, ritmičkog, kvalitativnog svršetka.
Samo takove rieči daju pjesmi, iluzijom
jeke i istovjetnosti, ritamsku harmoniju, a
jeziku još povećavaju lakoću, slobodu i pri-
rodnost. Dok je stara, klasična strofa pla-
stična, moderna je muzikalna i mene za-
nose najviše pjesme, koje izazivaju sviet
ne samo kao formu i boju, nego i kao zvuk,
ritam, život, dušu. Topli mramor, boje što
sugeriraju muzikom kao žive slike operskih
pjevača.
A. Benešić ne podražava ni narodnoj
pjesmi običnom svojom sigurnošću:
Njeg mi pita Smiljanić Ilija:
Kud će društvo, kuda će, što li će?
*
Prne kuli sa devet tavana.
♦
Ne ću usta, već ću šećer laznut.
Ovako pjevaše nekada, podsjećajući na
Zmaja, i Harambašić :
Noć se spušta,
I ja odmah s njom;
Ona zemlji,
A ja zlatu svom.
Pa mi drago,
Što je svuda noć;
Niko ne zna,
Kud će draga proć.
Nebo žmirka,
Pali zvjezdice,
A još nema
Moje danicel
Čeznem, dršćem,
Prodao bih raj,
A za jedan
Dragin zagrljaj!
Ovo je čisti Branko:
Gleda sada:
Četa mlada,
Četa čudna,
Umom budna,
Vedra čela,
Oka smjela,
Nekud stupa,
Nogom lupa I
Rumenoga svi su lica,
Na šeširu perjanica . . .
118
HRVATSKA SMOTRA
Oj ti željo pusta,
Kakva su im usta,
Pa to sneno lice,
Pa te grudi, Sto se smiju
Stidno kroz te košuljice . .
*
Četa stiže,
Jer joj diže
Nogu laku žica jasna,
Pa još ona pjesma krasna.
Rastrgat će, veće mnija',
Ko što konji Fufecijal
Benešićev način vidi se najbolje iz ovog
primjera:
Inje grane prima,
Nastala je zima;
Zbogom, vrte, luže,
Zakopo sam ruže 1 . . .
Zima nasta leđna,
Osta ruža jedna;
Kako zima vlada,
Mogla bi da strada . . .
Ti si ruža, Cv'jeto!
Mojih grudi eto,
Njih se brzo primi,
Da odoliš zimi ...
Koliko su prve dvie strofe izvrstne svojom
prostotom, toliko je posljednja loša svojim
gongorizmom i forsiranošću.
Benešić je često silom duhovit i ležeran,
padajući u bizarni neukus i „kalamburstvo 44
razpasanog Banaćanina Laže Koštica.
I tvoj je život jedan takav cv'jetak
Mirisav, samo miris mu potraži!
Životu mnogom težak je početak,
Svršetak lagan : prst pomaže vrazi . . .
Ta u meni ljubav
Kao sunce gori,
U vinu se kupa,
Ko sunce u zori.
Okupana ljubav
Još je vatre žešće,
Pa i oko mene
Zemlja s vrti Češće . . .
*
Ljubim grane, kad mi hlada pruže,
Al još više tvoje kose guste . . .
Kroz nje grudi napupane ruže —
Stidno vire . . . Aoh želje puste !
*
Mog života izvor si našla, ljubo,
Malen bješe potočić, al se silno
On od tvoje ljubavi širit stao,
Ljubavi silne . . .
Pa u moru ljubavi kupamo se . . .
Naši vali dižu nas, spuštaju nas —
Mi smo mora našega gospodari,
Ko dva delfina.
Ljubo moja, s berbom sam zadovoljan!
Sve do jedne bačve sam napunio,
Bačve vinom, ljubavlju srce, da te
Ljubim još žarče . . .
Vino, ljubav teći će kao more,
A ti vješto veslaj med talasima,
Veslaj, veslaj, ja ću kormanit, da brod
Uhvati luku ...(?)
Dok ima humora, Niemac bi rekao Gut-
miitigkeit, Benešić nema duhovitosti, es-
prita. Dopustit ćete mi, da nije baš najdu-
hovitije, kada vam lirski pjesnik na svakom
koraku kaže, e mu je ideal zakonita žena.
Ljubav po gradjanskom zakoniku, ljubav
filistra, koji — u pjesmama — postupa
sa ženom kao s metresom, još gore no
Norin suprug. Tko je taj „Vodja 44 i „prorok
Jona tt Benešićeve „satire"? Kakav je to
satirik pucajući u oblake? Tko je taj Tanner
u pjesmi „Drugi Tanner 44 , vrlo biednoj, ako
se gospodin A. Benešić, dr. iur. htio naru-
gati novom Tannhauseru gospodina dra. H.
rieinea? Ni za ode svinjskom mesu i vinu
ne treba osobitog duha i ukusa. Kod Štros-
majera hvali Benešić što kod njega nije
postojalo. Vladika nije Prometej, buntovnik,
on nije „požeo nezahvalnost roda svog 14 i
nije „Hrvatske otkrio svietu 44 . Ni panegi-
ričari ne trebaju lagati. Kada čujemo, da
je Cvieta zakonita supruga pjesnikova,
hajde de, ali kada ju g. Benešić proglasuje
sveticom prije smrti (koju toj srećnoj
da mi što kasnije od Boga želimo), nama
se poslije izvjestnih opisanih ljubavnih scena
vrlo „menschlich allzumenschlich" to po-
svećivanje čini više u duhu galanterije no
vjere.
Sbog negativnih momenata ne bi vrie-
dilo govoriti o tim pjesmama, da nema i
liepih mjesta.
Sada dva, tri prošca stoje,
Kao dva, tri zuba bake koje.
To nije loša parodija:
Bože mili, čuda golemoga!
Za sve nije, možda jest za koga
Teško vuku, kad ne jede mesa,
A kupusu na mršavu mesu,
Šarkoj puški u strašljivoj šaci,
Britkoj ćordi u nejakoj ruci,
Teško vezu po debelu bezu,
Narukvici na tananoj ruci,
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
119
A djerdanu na babinu vratu,
A djevojci na starčevoj ruci . . .
Najljepša je od tih pjesama „Majalis"
sa svim obilježjima Benešićeve poesije:
neoriginalna, laka, u tonu Brankovog „Djač-
kog Rastanka", puna vedrine, humora,
ritma i narodnog stila.
Jedan momak uzdiso,
Rad bi ružu miriso,
Al se ruža nasmijala,
Ta mu šipak dala I
Opet momak uzdiso,
Rad bi ružu miriso,
Al se ruža nećkala,
Dok nij' šipak postala!
Al je divno, kad sred tmice
Dragi traži drage lice,
Pa slučajno usta nad je
Na svijetu što je slaaje?
Što je cjelov? Sunca tračak,
Sto pros'jeva kroz oblačak.
Što je cjelov? Munje trak,
Najsjajniji, kad je — mrak!
. . . Al se danas u grad stici mora,
Na put, brate, na put zove hora.
faiko oko razpoznaje,
„Žaba laba" igra ta je.
Žabac pljesne,
Ko da bljesne
Munja kaka
Iz oblaka,
Noška laka
Leti djeve, leti djaka.
AV za djevom žabac leti
„Moj mjesece, što si brjed,
Zašto ti je mutan gled?
Kanda ni ti ne mariš za san,
Već si negdje pio c'jeli dan.
Znam ja, što je: „Kacnjamer" to je.
On ti lišće izobliči,
Pa bundevi rasv'jetljenoj sliči.
*
Knjiga druga Benešićevih pjesama ima
mnogo mana (površnost, neoriginalnost,
fraziranje), ali ima i mnogo odlika (ležer-
nost, humor, liep jezik, narodan duh) kon-
centrovanih u idili „Majalis", koja će ostati
u hrvatskoj antologiji, vezujući našu mo-
dernost sa duhom flektorovića i sa srbskim
Parnasom: sa Jov. Ilijćem i Brankom.
A. G. Matoš.
Veliki Ćiril- Metodski koledar s pot-
punom koledarskom opremom, šematiz-
mom, priručnikom, poslovnikom i drugim
potrebitim uputama za svakoga, a uz to
s obilnim književnim prilogom i slikama.
Izdaje ga Klub Ćiril-Metodskih zidara u
Zagrebu u korist Družbe sv. Ćirila i Me-
toda za spašavanje hrvatske djece u Istri.
— Za prostu godinu 1907. — Uredio
dr. Milan Ogrizović, profesor donjogradske
gimnazije zagrebačke. — Knjiga prva. —
Zagreb 1906. — Kom. naklada hrvatske
knjižare i industrije papira (Lav. Klein) u
Zagrebu. Tiskom Antuna Scholza. — Ciena:
broš. K 1*60, tvrdo vezan K 2 — (Velika
četvrtina).
Čovjek čisto sustane čitajući obsežni
nadpis ovog obsežnog koledara. Nu za to
ne ćete šuštati, listajući njegov zabavni i
poučni prilog, koji sam obuhvata 165 dvo-
stupačnih stranica. Taj je koledar uza sve
moguće koledarske skrižaljke i bilježke,
književni almanak. Tu ti se, prevrćući stra-
nice, kano u kaleidoskopu mienjaju hrvatski
spisatelji sa slikama s obala hrvatskog
mora, o čarobnim gradićima i zakutcima
hrvatske Istre. Ovo je knjiga posvećena
Istri, za koju Hrvati slažu novčić do nov-
čića, da bude kamen do kamena za one
velike prosvjetne palače — malene hrvat-
ske škole.
Ne ćemo se sad ovdje osvrtati na pojavu,
te je u zadnje vrieme stala u nas cvasti
t zv. koledarska literatura više, nego prije.
Držimo, da je to dobro, budući da ovaki
sbornici, osobito kako je raznolik ovaj
Ćifil-Metodski koledar, pružaju reviju, po-
gled, mali pregled naše knjige.
Nu osim ove obćenite imade ovaj koledar
i drugu jednu odliku. Svrha mu je u prvom
redu — kako veli klub zidara u pozdravu
— da se upoznaju svi Hrvati ,,s ovim
dielom otačbine naše, koji je još dosta
nepoznat — sa zemljom, s ljudima, sa
životom njihovim".
Za to se beletristički dio ovoga koledara
i bavi većim dielom Istrom i njezinim sino-
vima. Vladimir je Nazor u 27. soneta pri-
kazao „Istarske gradove", podavši svakom
po crtu bilo povjestnu bilo opisnu. Osim
ovih pjesama imade u prvom dielu Istra i
Istrani pjesama od sliedećih pjesnika i pi-
saca: Ivana Trnskoga, („Ne zaboravite Istri
božićnice" i „Istrani Talijanima"); Antuna
Kolca („Istarska himna" i „Istri"); Ernesta
Jelušića („Ieka"); Ljudevita Varjačiča
(„Spas Istre"); pet pjesama Mate Bastijana,
istarskog pjesnika iz prošloga stoljeća i
preporoditelja hrvatske misli u Istri; Ri-
karda tfata/i/MVf-Jeretova („Istri") ; Viktora
Badaliča („Hrvatskoj Istri") ; Milana Zagara
(„Za istarsku braću**); Dragutina M. Do-
mjanića i Milana Ogrizovića („U Opatiji"),
te tri hrvatske narodne pjesme iz Istre.
Od zabavnih priloga u prozi u ovom
dielu koledara nalazimo u prvom redu
ulomak, treće poglavlje, pripoviesti nepre-
žaljenog nam Evgenija KamičiCa „Preko
120
HRVATSKA SMOTRA
mora", za tim crticu iz Istre od Viktora
Cara-Emina, onda crticu iz istarskog života
„Krv nije voda" od A. Tentora. Nadalje
nalazimo zastupane Katalinić-Jeretova,
Ogrizovića, Stjepana Miletića, Ferdu Z. Mi-
lerate Matka Laginju: „Iz istarskih pričica",
štampanih još g. 1879. — Medju poučnim
člancima priobćuje Matko Mandić „Tri
pisma biskupa Dobrile"; M. Marjanović
razpravlja „Karakter Istre" ; Dragutin Hire
je napisao „Pogled u Istru i njezine
otoke"; Ivan MUčetić bilježi „Sušak i
Opatija pred trideset godina"; Milivoj
Dežman-lvanov opisuje „Otok Sušak —
hrvatski Helgoland", dr. Gjuro Korbler
piše o Matiji Grbicu Istraninu (1505—1559.)
Osim toga ima obširan prikaz o Družbi
kao i o klubu zidara. U listku iznose se
podatci iz života i rada „Istarskih sokolova",
kao tumači portreta i to o biskupu Dobrili,
Dinku Vitezicu, Spinčiću, Laginji, Mandiću,
K. Jelušiću, Kumičiću, Caru i Kataliniću.
U „Bilješkama o Istri" ima svake ruke
podataka statističkih i drugih iz zemljo-
pisa povjesti ; iz družtvenog i gospodarskog
života, novinstva itd.
Tako dolazimo do drugog diela: „Ostali
zabavni i poučni prilozi", u kojem su po-
sabrani prilozi u stihu i prozi od neistar-
skih pisaca, te koji se ne bave Istrom. Tu
je najprije niz hrvatskih spisateljica: Milka
Pogocićj Hermina Berkić, Ždenka Marković,
Zotka /Otfdfr-Jelovšek, Elza Kučera, Iva
Rod, Adela Milčinović. Njima se priklju-
čuju spisatelji: A. G. Matoš („Balada'* i
„Tragedija"); Josip Kosor L Jovan");
Pjesme M. Sabića; Michael Gorski —
dr. Krnic („Smrt vitez Andrije"); Mirko
Ćorbić („Starac Pavle", crtica); dr. N.
Andrič (Kako su Niemci protjerani s hrvat-
ske pozornice); V. Lunaček („Hrvatski
slikar Joso Bužan"); dr. Iso Kršmavi
(„Norveški seljaci"); don Ilija Ujević Lfcmi-
Lenci"); R. Devide Marijan („Posljednji
zvuči"); Jul. Kempf (Boravci vladara u
gradu Požegi); dr. Petar Tomić („Dohodci
hrvatskih i sličnih im zemalja"). Na koncu
„Svaštice" s više izvornih bilježaka.
Eto — to vam, uz cieli niz slika, podaj e
ovaj veliki Ćiril-Metodski koledar. Da mu
što prigovorimo ? Ne. Plemenitoj svrsi ovog
koledara ne smeta ni po koja loša pjesma
ili proza, ne smeta joj ni to, ako je koji
prilog bio već prije i drugdje štampan.
Novele Viktora Cara Emina: (I. Kon-
tesa Nina). Zabavna knjižnica „Ciril-Me-
todskih zidara". Knjiga prva. Zagreb 1906.
Nakladom hrvatske industrije papira (Lav.
Klein). Tisak Prve hrvatske radničke tiskare.
8°. Str. 111. Ciena K 1.—
Stara knjiga. Stara, jer je već bila štam-
pana, a stara i sama po sebi. Ima hrvatskih
pisaca, koji nam jednu istu knjigu umiju
So više puta iznositi na literarni pazar,
ednom je štampaju u kojem beletristikom
i c
listu, a onda ju — kad se već pozaboravilo
— preštampavaju u knjigu. Ima ih, koji
izmiene i nadpis, pa je knjiga — nova.
Poznam pače jednoga novelistu, koji po
tri put preradi isti sujet, uviek „isto, samo
malo drugčije". To su književne operacije.
Svakako u dobroj namjeri. Molim vas tko
bi sve pratio, tko bi se svega sjećao I
Kontesa Nina.
To je ona stara romantika: Nina je kći
staroga mornara Zvanića. U trećem po-
glavlju dolazi „mvlordo" — Osvald grof
Stahlemberg. Mvlordo lovi sa starim Zva-
nićem ribu, a ulovi se na udicu — Nina,
kako se već romantično hvaćaju djevojke.
Jedne burne noći, na str. 38. ili 39. —
utopio se starac, a mvlordo se spasao.
Kako vidite posve romantično, a Car Emin
je izvrstno opisao buru. Prizor Osvalda
s otcem, starim grofom : „. . . oče ja moram,
ja sam prinudjen uzeti onu djevojku za
ženu" (na str. 61.) Grof i grofica su, da-
kako, proti tomu, zovu u pomoć Hermanna,
druga Osvaldova. I sbilja, Osvald će Ninu
obskrbiti, al je, dakako, ne će uzeti za
ženu, već romantično — ode u Beč i oženi
drugu. A Nina? Na str. 88. „poćuti, kako
toj se pod srcem nešto živo giblje". Ona
»ude majka ... I rodi se mala Julka.
Nina hoće da se uda za Kostu, mulata,
koji ju je još prije ljubio. Al dakako, ne da
stara grofica, jer ne će, da krv njezine krvi
dobije ime toga mulata. Njoj je, dakako,
do sreće male Julkel I Nina se odluči za
bogatu staru groficu, a Koste je „proklinjao
sebe, svoj udes i — cieli sviet".
Ovu staru romantiku izpripoviedio je
Car Emin obširno. Istina, on lahko priča,
posve ležerno a i obično, knjiga se dade
pročitati, jer teče kao liepi govor, kao mirna
voda, al — prošli smo doba ovake lektire.
Ima liepih opisa mora, vjetra, bure, al
nema ljudi, t. j. ima ih, romantičnih. No-
vela se sbiva u Istri, nu taj je milieu da-
leko u pozadini, a moglo se sve dogoditi i
u Normandiji i u Japanu, na svakoj obali
mora. Kumičić je u svojim istarskim pripo-
viestima donosio istarske ljude. U „Zimskom
suncu" iznio je Car Emin pravu današnju
Istru, za to ono djeluje sa žive pozornice.
Ove će se Car Eminove novele nastaviti :
Nadamo se, da ćemo na ovom mjestu o
sliedećoj njegovoj noveli reći: Car je na-
pisao carsku novelu.
Milan Begović: Oospodja Walewska,
drama u 5 činova. Zagreb 1906. Izdanje
hrvatske knjižare i industrije papira (Lav.
Klein) 8°. Str. 240. Ciena K 1*50.
O gdji. Walewskoj i gosp. Begoviću go-
vorimo na drugom mjestu obširnije.
„Sijelo" za zabavu i pouku. Ovaj „knji-
ževni" list(!), što ga je dvie godine bez-
platno za svoje konte izdavao fabrikant
žitne kave u Pragu, pan Vydra, prestao je
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
121
1. rujna izlaziti. Razlog? Nestašica pisaca?
Bože sačuvaj! Tih je bilo na pretek!
Dakle što?
Jer nema po hrvatskim zemljama dosta
ljudi, koji piju — žitnu kavu. Književnost
se naime mjeri po žitnoj kavi! Pijte ljudi
božji, više žitne kave, pa ćete opet imati
čitavo sielo lektire. Sbilja, mi Hrvati smo
nekulturan elemenat, puštamo da nam pro-
padaju književna, solidna poduzeća mjesto
da pijemo žitnu kavu!
BUGARSKA
Ivan Vazov. Bugarska književnost, no-
vija, moderna, datira se od oslobodjenja.
Što je prije bilo, to su bili početci, koji
se opet računaju u pod kraj a VI II. vieka.
Uporedo s borbom za oslobodjenje ide
i osvitak bugarske novije knjige, a taj
prelaz naziva se i bugarskom renesansom.
Ta je renesansa rodila najslavnijeg bugar-
skog pjesnika Ivana Vazova, ili još bolje
rečeno, on je pomagao toj renesansi, on
je pomagao borbu za oslobodjenje. To
znači, da se Vazov javlja i prije oslobo-
djenja. Tek poslie oslobodjenja razmahala
su se istom Vazovljeva krila i on se razvio
u vodiu nove bugarske knjige, velikog nje-
zinog književnika. Vazovljeva su djela odjek
naroda, što se trgnuo iz lanaca robskih.
Vazov je i tumač osjećaja onoga naroda,
kojemu je zavirio u patničku dušu, ali on
je i njegov učitelj, dobar učitelj. On od-
gaja svoj narod, on ga uči, što je u kolu
drugih slobodnih naroda. Divan njegov
roman .Pod igoto" (Pod jarmom), epopeja
je slobodi bugarskog naroda.
Bugarski publicista Vel. Jordanov ovako
crta Vazova: „Vazov se javlja prvim rado-
vima još prije našeg oslobodjenja, njegova
0' i muza prvu hranu dobila iz robske epohe.
Ijuljujkujući se, s početka, ličnom senti-
mentalnošću, Vazov poslie prati naše oslo-
bodjenje nježnim, srdačnim zvucima. Ali
se Vazovljeva muza naročito razvila i osna-
žila u slobodnom životu. Iz škole Dedo-
Slavejkova, Vazov je pošao svojim putem,
i u njegovim se pjesmama ogleda zvuk
Balkana, sa njegovom svježinom i samo-
niklošću ; kroz njih čujemo žuborenje pla-
ninskih rječica, sa njihovom kristalnom
bistrom vodom; u njima se neposredno i
jasno ogleda novi bugarski život, prije i
poslije oslobodjenja, sa svima svojim osje-
ćanjima i težnjama, sa svima svojim stra-
stima i borbama. 1 za čitava dva decenija
poslie našega oslobodjenja, mi vidimo Va-
zovljevu muzu kako kruži nad Bugarskom,
proniče u srce Bugarinovo i u najzabače-
nijim kolibama, kao što je u jedno vrieme
bio slučaj i sa njegovim prvim učiteljem
Bedo-Slavejkovim. Dva decenija ona obra-
zuje, oblagoradjava du$u novoga poko-
lenja; ona ga je izvela iz bugarske prirode
i naučila, da je voli i da je opjeva. Kad
bismo htjeli da jednom neči okarakteri-
šemo Vazova, mi bismo rekli, da je on
realist, u smislu slikara bugarske stvarnosti;
on je stvorio poetski svietle slike boraca
za slobodu, on je išao tragom ciele te
epske borbe, on je pohvatao i predstavio
začetke novih elemenata u našem slobod-
nom životu. Vazov još i danas izdaleka
osluškuje bilo Bugarinovo, i sve što je
stvorio, stvoreno je pod neposrednim na-
dahnućem bugarske stvarnosti. On nema
krilatu tvoračku fantaziju Victora Huga,
ni dubinu Turgenjeva, ah njegova tvoračka
moć, po lahkoći i zvučnosti svojih oblika,
po zanimljivosti svojih predmeta, plieni
Bugarinovo srce, naročito u lirici i eposu."
O nekim novijim piscima bugarskim
saobćit ćemo iz istog pera drugi put neko-
liko podataka.
RUSKA
Majak. Izdanje A. Lugovogo Nr. 1. Pe-
trograd 1906. Poznati ruski pisac, A. A.
Lugovoj, pokrenuo je veoma originalno
izdanje: neke ruke književno-publicistički
almanak Objelodanjeni prvi svezak ,,Ma-
jaka" (svjetionika) jest solidno ukusno
opremljena knjiga sa preko 270 stranica
stisnutoga sloga te čini vrlo dobar dojam
svojim zanimivim te misaono probranim sa-
držajem.
„Majak" imade, po riečima piščevivim,
služiti stvari prave slobode čovjekove sine
ira et studio. Ne smatrajući sebe vlastnikom
više istine jedino spasonosne za sve, „Ma-
jak" preuzima na se čednu ulogu: osviet-
ljivati putove izmedju onih klisura, što su
razasute na ulazu u luku „Istine i Slo-
bode \
Ova lozinka odredjuje i sav sadržaj
sbornika. Glavno mjesto zaprema u njemu
oveće djelo samoga A A. Lugovoga, nje-
gova tragedija — „Maksimuijan — car
meksikanski". Za sad pojaviše se tek 1. i
2. slika te „političke" (kako ju pisac na-
ziva) tragedije, koja nam predstavlja udes
nesretnoga cara Maksimilijana meksikan-
skoga, ustrieljenoga 1867 godine za nutar-
njih nereda, koji su drmali Meksikom
punih šestdeset godina te izazvali u tom
razdoblju vremena ni više ni manje nego
240 prevrata!
Tragedija A. A. Lugovoga, sadržava,
po piščevim riečima, oko 30 činova, a su-
djeluje u njoj oko 140 osoba. Sve to svje-
doči, da će to biti sasvim osobito djelo.
Medju ostalim sastavcima u sborniku
svraćaju pažnju — uspomene A. A. Lugo-
voga iz znamenite epoke poslie 9. siečnja
1905. god. Zanimiva je i crtica E- Ljackago;
„Radiščev i Jekaterina II."
122
HRVATSKA SMOTRA
Sbornik će izlaziti u posebnim svezama
prema tomu, kako se pribere gradiva
B Mra tt , kolovoz 1905.
I. P. Annenskij : Kniga otraženij. (Knjiga
odraza). Petrogad 1906.
Ime Annenskoga zasluženo je poznato,
kao najboljega prevodioca Euripida te te-
meljitoga poznavaoca zapadno-evropskih
književnosti. Sve, što napiše, odlikuje se
ljepotom oblika te svježom izvornošću
misli. Iznimku ne čini ni njegova, netom
objelodanjena „Knjiga odraza" — sbornik
crtica iz ruske književnosti. Pravo reći,
ove crtice nisu analitičko pretresanje knji-
ževnih proizvoda, već upravo odrazi triju
estetskih ćudorednih dispozicija, što ih je
pisac proživljao, čitajući ta djela. Prodan-
nute snažnim subjektivnim čuvstvom, crtice
Annenskoga zahvaćaju čitatelja obsežnom
erudicijom piščevom i riedkom sposobnošću
da pronikne u dubine stvaranja svakoga
spisatelja, što ga karakteriše.
Drugom znamenitom značajkom knjige
g. Annenskoga jest umjetnička harmonija
oblika i sadržaja. Pišući o tako raznoličnim
pojavima ruske književnosti kao što su
Dostojevskij, Pisemskij, Gogolj, Tolstoj ili
Gorkii, g. Annenskij s velikom darovitošću
obnavlja slog tih pisaca: na području ruske
umjetničke kritike to je novi način, koji
nije svakomu moguć- Osobitu pažnju za-
služuju u knjizi Annenskoga „Umirući
Turgenjev", — vrlo liepi lirički tumač
„Klari Milićevoj"; n Liričar Balmont* go-
tovo je najljepše od svega, što je napisano
o tom pjesniku ; „Drama dispozicija* pre-
krasna je crtica posvećena Čehovljevoj
drami: „Tri sestre". „Knjiga odraza" po
svoj će se prilici u velike razširiti u ruskom
čitateljstvu, što podpuno zaslužuje. U
knjižnici svakoga osbiljnoga ljubitelja knji-
ževnosti ova će knjiga bez sumje zapre-
mati vidjenije mjesto.
„Mva", rujan 1906.
Etnografija, N. Haruzina. IV. svezak
1905.
Knjiga pod ovim naslovom compen-
dium je predavanja o etnografiji, što ih
pisac čitao u moskovskom sveučilištu.
Četvrti svezak, posvećen vjerovanjima raz-
nih naroda, sadržava mnogo zanimivih
podataka i originalnih saobćenja. Ova
predavanja izdana su pod redakcijom Vjere
Haruzinove te su providjena „Gradjom za
bibliografiju etnografske književnosti", koju
je izdavateljica sama sastavila.
rNiva", kolovoz 1906.
TALIJANSKA
Oiuseppe Giacosa. Nedavno je umro
u Parelli kod Ivree (Piemont) izvrstan dra-
matičar, Giuseppe Giacosa. U domovini
bijaše vrlo ljubljen, a njegove su se drame
odlikovale koliko dotjeranim oblikom, to-
liko duhovitom dikcijom. Rodio se 21. li-
stopada 1847. u Porelli. Učio je prava, a
neko je vrieme bio i odvjetnikom. Prva su
mu uspjela djela „Stona vecchia* (1872.),
„Una partita a scocchi" (1873.) i „Trifonto
d'amore" (1875.), poslie kojih se sasvime
posvetio dramatskoj umjetnosti. U tome
je mnogo na nj uplivao francezki način
konverzacije. Med ju ostalim spominjemo
Giacosinu „Partiju šaha" (1880.), „Prava
duše" (1895.) u kojoj su drami dotjerali
prvaci talijanske glumačke umjetnosti do
virtuoznog izvadi i van ia svojih uloga,
„Griešna ljubav" (1896.) i t. d. Giacosa se
pokušao i u drami većega stila, u stihovima.
Jedan od svojih posljednjih velikih uspjeha
postigao je Giacosa siečnja g. 1902. u Tu-
rinu, kad se prikazivao njegov lirski frag-
menat „Caino". U tom je pjesničkom djelu
prikazao Giacosa problem Kaina i Abela,
koji su donieli na sviet svadju i umorstvo.
— Dok ne donesemo obširniji prikaz Gia-
cose, zabilježit nam je, da je puno nje-
govoj slavi dopriniela i slavna talijanska
tragedkinja Eleonora Duše.
Matilde Serao: Sognando. (Catania,
N. Gianotta, 1906.)
To je predragocienjena svezka, koja se
čita na odušak te živahno interesuje, kao
što sve radnje čuvene spisateljice. U Sog-
nando, vadeći predmet iz Dickensova ro-
mana „Težka vremena", Serao izpituje
dva uzgojna pravca naših vremena: utili-
tarni (kojeg je veliki zagovoritelj Spencer)
i humanitarni (kojeg je veliki zagovoritelj
Kant), da dodje do zaključka, a ma koliko
se utilitarni uzgoj nameće radi potrebe vre-
mena, san je takodjer neka vrlina i kriepost,
bez koje se često i često puta ne može
učiniti s manjega. U donna ispiratrice bavi
se sugestijom, što u nas pobudjuje žena,
koju se ljubi više nego majku, od koje se,
a da to i ne ćemo, odielimo, te idemo
tragom žene nadahniteljice. U trećemu i
zadnjemu dielu govori o Carlo Gozzi e la
fiaba (1720—1806), osbiljna zadaća, ali raz-
vijena onom vještinom, koja je osobito
svojstvo Seraove. U jednu rieč, ova su tri
sastavka, veoma zabavno čitanje, a nije . . •
prazno, kao što mnoga druga, koja nam
pod ruku dolaze.
Dora Melegari : La Oiovane Italia e la
Oiovane Europa. (Milano, Fratelli Treves,
1906.)
Dok se spremaju stogodišnje svečanosti
braće Ruffini, koji su bili magnapars „Mlade
Italije", Dora Melegari je sa historičkom
strogošću i sa velikom ljubavlju sakupila
i ilustrirala pisma, koje Josip Mazzini pisao
njezinu otcu Luigju Amedeu Meleganu za
godina 1823-33-34. O preogromnomu radu
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
123
konspiracije tih godina, preoslajalo je pre-
malo tragova : ovi su sada prošireni, hvala
ovomu dopisivanju. U pismima Josipa Maz-
zinia L. A. Melegariu zapravo bije srdce
»Mlade Italije" : ona nam razodkrivaju svak-
daniu konspiraciju; grozničavu febrilnost
središnjega Saveza u Marsilji i pokrajinskih
Saveza po Italiji; pripravu revolucionarnih
pokreta, koji su morali buknuti u Napulju,
u Genovi god. 1833-34; onu nesretnu Sa-
vojsku ekspediciju i osnovu izkrcavanja na
Rivfera di Ponente, za što do danas nisu
znali historičari Mazzinieve epopeje.
Veličanstveni i genijalni pojam „Mlade
Europe' 4 takodjer se razvija na ovim stra-
nicama. Vidimo, kako Mazziniu uspieva, da
njim prodre u saviest svih mladin boraca
raznih narodnosti, koji se oko njega sa-
kupljaju, bacajući tako sjeme revolucionar-
nih pokreta, koji su za tim morali, poslie
četrnaest godina, istodobno buknuti u do-
brom dielu europejskih država.
P. Romano : La Psicologia pedagogica.
(Torino, Fratelli Bocca, 1906.)
Pedagogija je već unišla u red znanosti
sa plodnim obećanjima koristnih uspjeha
za osobe, koje odkuplja i za narode, koje
usavršuje i podiže Za to ju pisac uzimlje
sa najčišćeg filozofskog gledišta. Počimlje
predočavajući nam pedagogičnu psihologiju
od njena postanka do Frobela; govori o
raznim psiholožkim pravcima i o diferen-
cijalnoj i kolektivnoj psihologiji u pe-
dagogiji; kako ćemo upoznati saviest kao
uzgojnu energiju; o uzgoju psihične bašti-
njene energije, o socijalnoj psihologiji u
odnosu sa uzgojnim ciljem; o didaktičnoj
psihologiji itd. S ovom svezkom se ne samo
pedagogično proučavanje upodpunjuje, već
dolazi do takove visine, do koje, još nazad
koju godinu, činilo se, da ne može težiti.
FRANCEZKA
Francezke knjižarske prilike. Nigdje
se ne iznosi knjiga tako na pazar, kao u
Parisu, koji još uviek marche k la tete de
la civilisation. Danas izadje francezka
knjiga, a sutra je već možeš dobiti kod
antikvara. Nu nije to antikvar kao u nas
ili u Beču i drugdje, gdje se time bave u
veliko, već je to antikvar, tako reći, na
ulici, na trottoiru. Kao povrće, parfume,
kojekake vrbce i druge sitnarije, ima na pa-
riškim boulevardima na drvenim stolcima
i knjiga najraznovrstnije ruke. To je knji-
žarstvo na ulici, pod vedrim nebom, sva-
kome „na uvid". Prolaznici i kupci razgle-
davaju tu literarnu robu, izaberu što im
se svidi, cienkaju se i pogode o cienu.
Prfevosta, Bourgeta, Rostanda, Capusa, La-
martina i t. d. dobit ćeš vrlo jeftino. Francez
brzo pročita knjigu, a onda ona dolazi anti-
kvaru na trpezu. Ti autori, izvrženi vremenu
i nepogodi, suncu i vi agi, čekaju kupca i
nalaze ga. Iz jedne ruke prelazi knjiga u
drugu. To je francezki, ili bolje pariški
specijalitet. Dakako tuj u prvom redu
igraju ulogu pisci od mode, koje svi čitaju,
koji su svima na jeziku, svima pače u
žepu, jer su kod antikvara jeftini, vrlo
jeftini.
Ima krasnih knjižara dakako na velikim
boulevardima, na Avenue de F Opera, na
boulerardu St. Germain. Nu trgovina sa
starim knjigama upravo cvate. U takih
literarnih Kramara nailazi čovjek više puta
na dragocjene knjige starostavne, u starim
uvezima. Pored tih ima funtromana, da je
strah božji. Ima ih u takim krpama, da
mora policija sa zdravstvenih razloga po-
sredovati. Tko bi reko, da kakov slavljeni
romancier prenosi bacile 1 Sic transit . . .
Tipični su oni starkelje, otrcani i pocrnjeli,
što duž Seine nudjaiu svoju papirnatu robu:
tko da više. U „MotČl Droučt", gdje se
obavljaju dražbe, dan na dan dolaze, tako
reći, na bubanj čitave biblioteke bilo iz
privatnih sbirak'a, bilo propalih knjižarskih
poduzeća.
Velikih nakladnih poduzeća, kakih ima
u Njemačkoj, koja je u tom prva na konti-
nentu, nema u Francezkoj, ili što je sve-
jedno, u Parisu. Najviše prolaze romani i
to brzo, vrlo brzo. Tek je jedan roman
ušao u modu, već ga drugi iztiskuje. Ve-
ćinom su to, i u nas poznati, svezci u žutom
omotnom papiru. Opaža se i to, da Francez
traži jeftinu knjigu od nakladnika. A ovi
se drže tog zahtjeva publike, te izdavaju
jeftine knjige. Obično su to knjige bro-
širane, jer Francez ne voli vezanih knjiga,
za koje Niemci daju mnogo, a njegovi se
knjigovezci u tom natječu, pa je Njemačka
valjda prva u tome, što se tiče sjajnih
uveza knjiga.
I u Parisu ima Niemaca knjižara, a oso-
bito knjižarskih pomoćnika. Tu su pak
pred svima oni iz Leipziga, kojima je u
krvi knjižarstvo, oni su vrstni i traženi,
recimo kao hrvatski brijači. Za to ćete
opaziti u mnogih francezkih nakladnika
čista njemačka imena.
Osim antikvara cvatu u Francezkoj, u
Parisu i Javne knjižnice, koje posudjuju
knjige. To su obično privatna poduzeća,
kojih ima po svim pariškim ulicama, a u
kojima za neznatni godišnji abonnement
dobiva čovjek sve nove romane. I u Za-
grebu se to pokušalo, ali nije išlo. Dakako
da to u velike škodi knjižarstvu, pa se
nastoji, da se potisnu take knjižnice za
jeftino posudjivanie knjiga i da se publika
opet navrne na kupovanje knjiga. U tu
svrhu izdaju nakladnici vrlo jeftina izdanja.
(Tolstoja možeš dobiti za 65 centima 1} Ža
to su velika, luksusna izdanja u Fran-
cezkoj sve redja. To su obično mono-
grafije sa krasnim reprodukcijama i tek-
stom, ali su to vrlo skupa izdanja.
124
HRVATSKA SMOTRA
Da kod svega igra veliku ulogu i velika
reklama, ne treba tek spominjati. Naklad-
nike, pače više puta i autore, stoji takva
reklama skupih novaca. Ali se izplaćuje i
ljudi kupuju knjige. A što sve ne učini
reklama I Jean.
****************
KAZALIŠTE
Hrvatsko kazalište. Početak sezone.
Rujan. Svesokolski slet. Izložbe. Nagra-
djeni konji. Bioskopi. Učitelji (i učiteljice).
Provincija uobče — a Zagreb naoseb. Ta-
kova rujna, uvjeravam vas, nije bilo davno,
pače: nikada ga takova nije bilo. Toliko
kulturnih (i nekulturnih) valova još nikad
na okupu u našoj priestolnici.
To je i hrvatsko kazalište osjetilo. Dok
se predjašnjih godina u rujnu borilo koje-
kako, ovaj put je moglo davati s reda.
/. rujna. „Gospodja Walewska tt .* Ma-
dame se je dovezla s automobilom. (Tvrdka:
Otto Hauser i drugovi). I s afektacijom.
! s bukom — jakom kao reklama. I s njim,
ne Vojnovićem, več markizom de la Maraja.
(Raja. Jal) Kad se slegao oblak prašine —
naše su literarne ceste vrlo prasne 1 —
ugledali smo ju. Nju, s bliedim papirnatim,
naličenim licem i s krivim dijamantima.
Imitacijama. Šešir & la Pompadour, šal od
Napoleona (iz četvrtog čina), bluza od
Monne Vanne, a „jupon* od Sardoua. Suz-
tezali smo se od smieha, ali naklonili smo
se iz pristojnosti. A šapat ide od usta do
usta : Živjela je s Walewskim, s Napoleo-
nom, onda s Massonom, Gasiorowskim i
Bog te pitaj s kim — dok eto najzad
s njim, s Begovičem. Nekako joj nije ugo-
dno pri duši, što se njezini „odnošaji"
tako brzo saznali, a on ju je uvjeravao,
da Hrvati o njezinoj „pripoviesti" ništa ne
znaju. On nervozno gladi podstriženi brk:
„Ne bojte se ništa, madamet Mi i onako
idemo dalje, samo dok dobijemo putni
trošak. Naš je cilj Poljska, Pariz. U Poljs-
koj treba dakako, da ste Poljakinja, u Pa-
rizu večma obožavateljica Napoleona. U
Zagrebu obadvoje. Ah, šta — ovdje su vam
neznalice. Oni još — nožem jedu! Uvje-
ravam vas p Messeresseri tt I A o perver-
znosti ni pojma. Mene je, vjerujte, kadikad
stid, što sam Hrvat, ali bez mene ne bi
imali prvoga liričara, a evo sad i dramati-
čara — gledajte, kako su smiešni kod na-
klanjanja, kao naš Murat. Mi prosipljemo
pred njih naš artizam i parfum kao biser
pred . . .
— Ali „pane" marquis!
I otišli su dalje, samo ako im se ne do-
godi kod automobila putem nesreča. Otišli
su, a iza njih je ostao vonj — benzina;
* Vidi članak: „Umjetno cvieće".
kritičare kao i kazalištnu upravu uhvatila
kihavica: Na zdravlje! Czolem!
Šta če reci Poljaci, kad vide, kako ta
tobože njihova anstokratkinja onako obo-
žava Napoleona, a taj je Napoleon obični,
prilično nespretni zavadjač. Kad budu gle-
dali svoga Anastaza, koji se kroz sva če-
tiri čina ništa ne buni, a tek mu se u 5.
činu .vidi krivo" ! Sva iluzija VValevvskina
aristokratizma razbija se več u početku
prvoga čina, kad Walewska dražka svoju
kuzinu — s lakaiem ! Kad pak Ana nju za
uzvrat dražka s Kazimirom, veli Walewska
indignovana: Sram te bilo! Ne, draga braco
Poljaci, nismo to napisali mi, več — Be-
govič.
Valja se diviti gdji. Sramovoj, koja je
umjela svladati i ublažiti svojom rutinira-
nom igrom ove nemile diskorde. U mo-
mentima s Kazimirom (g. Štefanac) prika-
zala nam je Walewsku bar na čas simpa-
tičnom. G. Borštnik potražio je za Napo-
leona svoje stare, prave francezke tračnice
i nakretao na njih točkove Begovičeva
teksta. U Anastaza je ulio života g. Fijan
i digao ga u tragičnu visinu u petom činu;
da je autor pošao tragom Gasiorowskoga
(jedna imitacija napokon više ili manje!)
— mogao je Anastaza prikazati još dra-
matičnijim. Ondje je naime taj starac pri-
lično ljubomoran i razdražljiv, pa vječito
muči svoju 18-godišnju ženu. Medjutim
idemo dalje!
2. rujna. Svečana predstava u čast go-
stima. „Proslov" (ovaj put od Tugomira
Alaupovića, provincijalca, da ne bude uviek
Harambašić ili Miletič ili Miler ili Nikolič.
Ili Ogrizović). „Allons enfants 14 . (Ovdje bi
se morao Begović učiti, kako se strana
literatura studira, prokuhava i kako se
ipak dade nešto svoje i narodno. Drago
nam je, da su ovo Poljaci vidjeli, pa da
nemaju o nama zao pojam.) „Knez od
Semberije". (Čudno je, da ova scena nije
ni na kojoj jugoslavenskoj pozornici ni
izdaleka tako uspjela kao u Zagrebu. To
je stoga, što su ovdješnjoj publici narodni
naši motivi slabo poznati, pa djeluju apartno.
A to je i s toga, što Fijan igra nekim he-
rojskim nadahnućem, a za majku gdje.
Savićke imate podpunu iluziju, daje mrtva).
3. rujna. „Propast kraljeva hrvatske krvi* 4 .
Osmi put. Nikad nije publika tako zanosno
Podcrtavala pojedina mjesta kao ovaj put.
ublika sokolova i sokolića.
4. rujna. „Ekvinocij." Sedmi, jesenji ek-
vinocij a prvi s g. Štefancem, Fijanovim
priestolonasljednikom. Štefanac će bez
sumnje još i bolji biti, ali ja bih htio i
zadnji čin ove drame, da je bolji. Možda
bi se ipak dao preinačiti.
5. rujna. „Japanska vaza" (M' Amour).
Prva ljetošnja strana premijera i ta je od
gg. Bilhauda i Henneauina. Laskavo je po
nas, da nije uspjela. Tema: ako žena želi
nesmetano i trajno ljubakati sa svojim Iju-
klLJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
125
bavnikom, ne smije ovaj biti prijatelj nje-
zina muža. Taj je muž na ime u „Japan-
skoj vazi" tako zavolio prijatelja svoje kuće,
da ga od sebe nikud ne pušta. Ovaj ne
može ni na rendez-vous. Hoće, da se
silom s njim, s mužem posvadi, ali — ne
ide! Ona, žena, traži drugoga, s kojim se
takodjer njezin muž sprijatelji, a ljubavnik
postaje ljubomoran. 1 tako dalje. Autori
su očevidno smalaksali i prešli u lakrdiju
u trećem činu, dok se izprva činilo, da će
biti fina komedija. Postaje već stereotipno
kod ovakih stvari (bile lakrdije, bile operete)
da su prema koncu redovno slabe i vodene.
Uza sve to ipak ta firma još uviek ugodno
zabavlja slušatelje, osobito kad treba ori-
sati lakoumlje i ono lagodno, površno shva-
tanje života jedne Parižanke. Tu nema,
istina, ni vjerojatnosti ni iluzije o kakvom
zbiljskom dogodjaju ali baš zato, i djeluje
taj esprit kao da je bezazlen i nevin —
jer znamo, da će se to sve ipak „na koncu"
izravnati. Pa šta ćete više?
6. rujna. „Mali divijan" od maestra Zajca.
Tako i treba: uspjela domaća opereta (8
put) otvorila je Ijetošnju operetnu sezonu.
7. rujna. Zatvoreno. Po prvi put.
8. rujna. Popodne „Seljačka buna", a na
veče opet „Mali divljan". Dramatizacija
„po istoimenom romanu" doživjela je sedmu
reprizu. Prizor, kad se luda Janja pred
crkvom sastaje sa svojim Gjurom Moga-
ićem, slobodnjakom iz Stubice, vanredno
je uspio Prejcu.
9. rujna. Opet blagdan kao i jučer. 1
opet dvije predstave: »[Nervozni" i „Nabob"
(čuje se, ali ne vjerujemo: bez i jednog
pokusa.) Albini je odnio lani prve lovore,
a i u rujnu je imao tri večeri dubkom pune
kuće. Ona umiljata glazba to u istinu i za-
služuje. Govore, da je njegov „barun Trenk"
još ljepši. Jedva čekamo.
10. i U. rujna. „Japanska vaza" i „Nabob".
12. rujna. „Sto muka od zaruka". Po-
znata lakrdija. (10- ta predstava).
13. rujna. „Vještica". (Repriza) Da je to
napisao mjesto Sardoua domaći autor, ležala
bi mu stvar još i danas kod cenzure ili
gdje drugdje. Drama je naime iz inkvizi-
torskih vremena.
_ 14. rujna. „Nabob" — po 14-ti put 1
Živio 1
15. rujna. „Braća Bernadinci". Ovo je
samo preveo Andrija Milčinović, ali da je
i napisao, bilo bi kao gore (kod 13. rujna).
16. rujna. Popodne: „Seljačka buna", a
na veče „Caričine Amazonke". Parmu vo-
limo, a i on sigurno nas. Dostigao je Albi-
nia. 1 on s 14-tom predstavom ! Neka se
utrkuju dalje, rado ćemo ih gledati.
17. rujna. „Uzkrsnuće" Dubkom, ali baš
dubkom puna kuća. I to je već 11 -ti put.
Jeli tomu kriv Tolstoj ili gdja Dimitrijević,
težko je reći. Interesantno je svakako, da
je ova prilično nespretna i na kilometre od
temeljne ideje romana udaljena dramatiza-
cija, koja naliči nekomu Putu oko zemlje
(s Phileasom Nehljudovom) — interesantno
je, ponavljam, da je ta dramatizacija bila
vam slabe sreće Hajde, nek smo i tu iz-
nimka.
18. rujna. „Gospodja Walewska". Drugi
put ili prva repriza u domovini.
19. rujna. „Caričine Amazonke". Parma
je napried.
20. rujna Slavensko aktovsko veče.
i Premijere) Weber — Brkićeva : „Ivan od
>omuka", (Hrvati), Nušić: „Pod starost"
(Srbin), Amfiteatrov „Stara vrlina" (Rus).
Hrvati su otišli iz Siska u Češku, Rus ne-
kamo u Salerno, a Srbin je ostao kod kuće
i on je najbolje učinio. Uspio je, premda
je i opet iznio tek jednu scenu, sasvim
običnu i dobroćudno humorističku. Dvoje
se starih posvade zbog nekoga ljubomor-
nog pisma (prije 36 godina 1) što ga je
stara našla u kaputu starčevu, takodjer
starom (naime: kaputu). Ova će stvarca
vrlo dobro doći provincijalnoj pozornici,
kad se n. pr. daje kakva dobrotvorna pred-
stava. Vrlo zabavlja, mora se reći, a k
tomu supruzi Savić umiju dati glumi i
srbijanski „jargon", sasvim, kao da ste
tamo. — „Ivan od Pomuka" bio nam je
u istinu Nepomuk. Nije odao izpovjedne
tajne naših autora. Meni se baš čini, da bi
ta izpovjedna tajna, zbog koje bi mučio
kralj Većeslav Ivana, imala biti pravi čvor
dramatski. Tad bi i uspjela ta „legenda".
Ne bi me naime to ništa smetalo, što su
autori uzeli okvir Wildeove „Salome". Ta
oni to gotovo lojalno priznaju i kao da
hoće hotimice reći : jest, ovo i ovo smo
uzeli iz „Salome". Napokon Hofmannsthal
je uzeo sve iz Sofoklove „Elektre", ali —
ali dao je i nešto iz sebe. I ne samo „nešto"
već upravo modernizovao antiku Naši
autori dakako nisu mogli već dalje moder-
nizovati perverznost Wilde-ove Salome sred
zasićene orientalne kulture, no morali su
dati i nešto svoje. Ne, oni su samo liepo
napisali, naime dikcija im je liepa. („Ma-
tica" je ovu legendu nagradila, premda
baš zbog štrajka književnika nema ni iz-
ložbe ni izbora). Weber i Brkićeva obilje-
žili su zajedno s Begovićem rujanske pre-
mijere biljegom parafraze. Trebalo bi, da
uprava autore u buduće sama upozori na
ove eventualnosti, a ne da ih ovako izlaže
šibama kritike, koje nije ugodno ni pri-
mati ni dijeliti. Jer, mi smo malen narod
itd. — Prijatelj Amfiteatrov voli još ona
vremena križarskih vojna, kad je evala
„stara vrlina". Silviju je volio Galeotto, a
ona ga odbila, da ga izkuša. (Posve sredo-
vječni motiv !) On otišao od tuge vojevati
dalje, a u pratnji paža Lancelotta. Taj je
pak paž sestra Silvijina Asunta, koja je
volila Galeotta, no on je nije htio uslišati
jer je volio Silviju. Galeotto je ne prepo-
znaje, ali ju — kao paža — svejednako
dobro pazi, jer je tako slična Silviji. Kad
126
HRVATSKA SMOTRA
je Asunta pobjegla iz doma, načinio je
otac prazan lies i rekao ljudima, da mu je
kći umrla od kuge i taj lies pokopao. Sil-
vija pak drži, da je Galeotto zaveo njezinu
sestru Asuntu, pa mu se hoće osvetiti.
Dobro. Najmi ona za to jednoga leventu,
onako a la sir John Falstaff, po imenu
Uga, nek ubije Galeotta, kad bude on
s njom i ona s njim u hinjenom lju-
bavnom razgovoru. Tu se sad zapravo za-
počela ta „skazka", a u njoj se doznaje
sve ono, Sto se napried reklo Galeotto
se kune Silviji, da joj je ostao vjeran a o r
Asunti da ne zna ništa. To potvrdi i Lance-
lotto, to jest Asunta, koja ranjena blago-
slivlje ljubavnike. Ugo bi medjutim bio
onda i ubio Galeotta, ali su zazvonila bo-
žična zvona, a tad vitez ne smije ubijati.
Sva je ova romantika epski obradjena i
djeluje samo kod čitanja. Kod prikazivanja
nema pravog ,,stimmung-a w , i ti ljudi ne
osvajaju svojim sudbinama, jer ni Silvija ni
taj Ugo nisu simpatični. Meni je mnogo
simpatičnija Asunta, koja je više u poza-
dini. Stihovi su upravo krasni, a Odavić
ih je onako milo preveo kao što je n. pr.
Zmaj preveo Enoha Ardena.
22. rujna. „John Buli" od Zajca (Pre-
mijera.) Po sudu sve kritike ovdje se na
librettu nasukala Zajčeva glazba i tako je
to bio zapravo neuspjeh, koji dakako
sasvim izčezava poslie onolikih i onakvih
uspjeha našega maestra iz prijašnjih godina
23. rujna. Popodne „Propast kraljeva
hrvatske krvi 4 *, a na veče opet „John Buli".
24. rujna. „Dobri prijatelji". Kako smo
još uviek sa Sardouom dobri prijatelji, svje-
doči najbolje, što je to bila 33-ća predstava.
Ima zbilja nešto ne-sardouovsko u toj ko-
mediji pisanoj s toliko topline i bez efe-
kata, baš kao da je stranica iz života. A
kako to samo igraju Ružička i Fijan, pa
Anton . . .
25. rujna. „Zaručnica miljunašica". Još
uviek.
26. rujna. Jaroslav Vrchlickv: „Noć na
Karlšteinu." No o tom drugi put. (Zaključak
je redakcije naime dne 25. rujna)
U parketu, deveti red desno, broj 1.
Vanja
Srbijansko Narodno Pozorište. Kolo-
vozka svezka beogradskog „Književnog
Glasnika" donosi neke statističke podatke
iz „Pozorištnog Godišnjaka" za saisonu
1905.— 1906. Iz toga razabiremo, da beo-
gradsko narodno pozorište imade tri redo-
vite godišnje subvencije i to državnu sa
38.000, obćinsku sa 10.000 i kraljevu sa 6000
dinara. Davano je 237 predstava sa 167
komada — 43 izvora i 124 prevoda. Naj-
veći broj odpada na narodne igrokaze
s pjevanjem (što se u Srbiji u velike goji),
junačke i historijske drame i komedije, a
manje na modernu dramu i tragediju „Po
pojavi repertoara idu srpski pisci ovim
redom: Ivo Vojnović, J. St. Popović, Šve-
tozar Čorović, Janko Veselinović i t. d. tt . . .
Zanima nas, što stoji u .S. K. G." o
Vojnovićevoj „Smrti Majke Jugovića 14 , o
kojoj se činila golema reklama u Srbiji i
u nas u Hrvatskoj, a koja u prkos toga
nije zadovoljila, kako se očekivalo. Čitamo:
„Vojnovićeva poetska drama ili „dramska
pjesma", kako je on naziva, probudila je
veliki interes i imala je veliki broj pred-
stava, ali i vrlo podeljenu i skoro protivu-
rečnu kritiku. Dokle su jedni preizdizali
novu poetsku i nacionalnu dramu pisca
„Dubrovačke Trilogije", drugi su rekli, da
je djelo bez vrednosti: rašireno, nehar-
monično u odeljcima i pojedinostima, usi-
ljeno, naivno, teatralno, s nacionalnim mo-
tivima bizarno izopačenim, u krutim knjiš-
kim i deklamatorskim stihovima. U istini,
Vojnovićeva drama ima nedostataka u je-
dinstvu, a katkad neharmoničnim i čudnim
slikama i pojedinostima, ali ona neospo-
rivo ima i nacionalnog nadahnuća, i otme-
nosti misli i živopisnih slika i izraza i čak,
mjestimice, jedrih i dobrih stihova "
„Smrt majke Jugovića" prikazivat će se
i na hrvatskom kazalištu, pa držimo, da je
dobro zabilježiti, kako se u Srbiji sudilo
o toj stvari. Vele, da se je Ivo conte Voj-
nović, srpski pisac, jedio sbog tih beo-
gradskih kritika . .
Jubilej ruskoga kazališta. 13. rujna pro-
teklo je 150 godina, što je u Rusiji osno-
vano stalno kazalište, a to je bilo djelo
carice Jelisavete. Začetak ruskog kazališta
jesu diletantske predstave kadeta. Neki
trgovac Volkov, prijatelj umjetnosti, uredio
je u Jaroslavu kazalište, koje je od vre-
mena do vremena davalo predstave. Glas
o tomu kazalištu dospio je do Petrograda.
Konačno su pozvali u priestolnicu Volkova
i njegovu družinu. 13. rujna 1756. bila je
prva predstava ruske drame. Na dan jubi-
leja iznielo je Aleksandra kazalište u Pe-
trogradu pet starih komada na pozornicu,
koji su imali prikazati razvoj ruske drame,
nu kako pišu petrogradski listovi, bilo je
to tako dosadno, te nije moglo pobuditi
dubljeg interesa. Najviše se još svidjela
komedija „Gospodja vestinkova i obitelj",
koja se pripisuje carici Katarini Prigodom
jubileja izdao je intendant Driesen spomen-
spis s povješću kazališta.
JUBILEJI I NEKROLOZI
Heinrich Laube
Osamnaesti se rujna ove godine sla-
vila \ stota obljetnica \ rodjenja ; Laubeova.
Heinrich Laube rodjen je 18. rujna 1806.
u gradiću Sprottau u Pruskoj Slezkoj.
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
127
Svršivši osnovne i srednje škole prikaže
se u dvadesetoj svojoj godini teologiji.
Ali ubrzo nadjača u njemu volja, da po-
stane literatom. On ode 1832. u Leipzig,
gdje je osnovao i uredjivao jedan novi
časopis (Zeitschrift fur die elegante Welt).
Tu se upozna i s Heineom i Gutzkowom
te drugim odličnim zastupnicima nove nje-
mačke literarne struje, koja se zvala „Das
Junge Deutschland". Kao žestoki protivnik
reakcije dopade dva puta tamnice. Burne
godine 1848. iztakne se i kao pučki go-
vornik. U svibnju 1849. postane direktorom
bečkog dvorskog glumišta (Burgtheater) i
ostane tu do septembra 1867. Kad se te go-
dine osnovalo mjesto intendanta, koje je
prvi zasjeo njegov prijatelj Friedrich Halm,
a tim se njegov dosada neograničeni dje-
lokrug zamašno suzio, preda Laube svoju
demisiju i ode u Leipzig za direktora
gradskog glumišta. Godine 1872. povrati se
u Beč i preuzme upravu novo osnovanoga
glumišta „Stadtheater", kojim je i upravljao
do g. 1880. Požar i propast toga glumišta
(16. svibnja 1884.) preživi Laube tek za
nekoliko mjeseci i umre 1. kolovoza 1884.
Laubeov literarni rad manje je važan od
njegova dramaturžkoga. U njega nije bilo
snažnog elementarnog literarnog poriva.
Ponajpače u njegovim dramama ne izbija
snažni afekt, već umjetni afekt i njegova
žestoka, eksplozivna narav. Ali mi danas
ne smijemo zaboraviti, da je on jednoć
bio jedan od prvaka „mlade Njemačke",
da je i on jednoć bio „moderan". U lite-
rarnom radu najbolje mu još uspje va oštra
i vrstna karakter izaći ja ljudi, u najboljoj
svojoj drami v Die Karlschiiler" (1847.) crta
mladoga Schillera u zaptu akademije voj-
vode Karla od Wiirttemberga. Schiller, taj
heros eponimos njemačkoga naroda, bio je
po mmenju Laubeovu najpodesniji junak
„narodne" drame, narodne u onom smislu,
u kojem je kasnije Laube zasnivao „na-
rodno" njemačko pozorište. Velika idealna
pojava Schillerova još i danas u toj drami
moćno djeluje na njemačko obćinstvo.
Mnogo je uspjehu drame pomogao i do
onda neobični, oštri dialog, pun snažne
dialektike. Laubeov „Grof Essex" (1856.)
prešao je i preko granica njemačkih, u
njegovu romanu J}as junge Europa"
(1833.-37.) i u zbirci „ReisenovelUn"
(1834. — 37.) opaža se veliki dojam Heinea
i B6rne-a.
Pravi se Laubeov život i rad započinje
godine 1849., kad je došao kao direktor
na bečki Burgtheater. On je ovdje ne
samo prenio na pozornicu dogme nove
literarne struje, on je tu postao pravim
glumištnim preporoditeljem. Njegovom
uspjehu u pogledu glumištnog napredka
podpomagao je u velike sretni splet raznih
zgodnih okolnosti : dobro glumište, što ga
je našao, velika vlast, obilna materijalna
pripomoć, prilično dobri glumci i zahvalno
obćinstvo, komu je glumište značilo čitav
sviet, obćinstvo, koje je bilo puno i osobnih
i obćenih interesa. Njegov cilj, kojemu je
prikazao sve svoje sile i nastojanja, bilo
je narodno glumište. Laube je bio sretan
i vrstan organizator, a plod njegova orga-
ni zatornog rada zove se ensemble bečkog
Burgtheatra. Posliednja slavna imena tog
moćnog kulturnog faktora pronose još i
danas slavu Laubeova imena.
Bio je nadalje vrlo sretan u odkrivanju
novih talenata. Dakako da se danas ne da
reći, da li je Laube upravo mogao da
predvidi perspektivni razvitak kojega mla-
doga talenta. Od onih, koje je odkrio, nije
mu nijedan bio na sramotu, a to doista
znači mnogo. Duga praksa, fini osjećaj i
poznavanje glumištnih potreba i njene
tehnike, stvonše iz Laubea izvrstnog drama-
turga i režisera. Pod njegovim su se vod-
stvom razvile moćne glumačke osobnosti.
Deklamaciju njegovih glumaca — koju je
on krivo shvatao prirod nošću — opazit
će još i danas kod glumaca iz njegove
škole osobito onaj, koji je naučan na
lahki i prirodni, francezki način govora.
Ali njihov način glumljenja i govora bio je
u Laubeovo doba opravdan, jer su to
tražile tadanje drame i njihovi autori (Halm,
Gutzkow, Laube). Oni su tražili jasni i
zvučni izgovor i ukočenu doličnost juna-
kovu. Nama, koji smo danas privikli mo-
dernoj tako savršenoj umjetnosti režije,
koji govorimo o stilu i nastrojenju svake
pojedine drame, nama se danas čudno čini,
da Laube u svim svojim mnogobrojnim
dramaturžkim djelima, u kojima je točno
i savjestno istaknuo svoja načela i iz-
kustva svoje prakse (Das Burgtheater 1881. ;
Das VViener Stadtheater 1875.; Das nord-
deutsche Theater 1872.; Theaterbriefe,
izdani u „N. Fr. Presse" 1901.) što slično
tomu u obće ne pominje.
Nastrojenje (Stimmung) imao je drami
po Laubeovu mnjenju davati protagonista,
a ostali glumci sporednih uloga izčezavali
bi u polumraku neodredjenosti. Tako pri-
mjerice u „Macbethu" Wolterova, u „Edipu"
Robert, u „Nathanu" Lewinsky. Danas su
te nastranosti Laubeove gotovo već sasvim
izčeznule. Možda je Laube u svoje vrieme
i sam osjećao neizpravnost svoga nasto-
janja. Mi znamo, da je upravo pod nje-
govim štitničtvom uvedena u Beču moderna
Francezka drama. (Vidi o tom i Strakoscheve
uspomene u W N. Fr. Presse" od 16. rujna
o. g.) Realizam Dumasov, Augierov i Sar-
douov bio mu je u tom pogledu za cielo
izvrstna zamjena za visoke koturne jamb-
skih tragedija. Ali ni taj nenadani skok
nije bio najsretniji po Laubeove glumce.
Njima je bilo odveć težko, da se sada
odjedared užive i ućute u francezku duho-
vitost i u biće savremenog francezkog
družtvenog života. Bilo je grdna samoprie-
vara, kad je Laube često i često govorio,
128
HRVATSKA SMOTRA
da se francezke komedije u Beču bolje
igraju, nego u Parizu.
Danas, kad se slavi stota obljetnica
Laubeova rodjenja, vidimo, da se mnoga
njegova sanja i želja u istinu i izpunila. Nje-
mački narod ima svoje dramatske pjesnike,
a njihovim djelima struje želje, težnje i po-
trebe njihova vremena; Brahm i Reinhardt
doveli su umjetnost režije tako reći do
najviših vrhunaca, a bečki je Burgtheater
(mezimče Laubeovo) pod Schlentherom
danas ipak prvo njemačko glumište.
Ferdinand v. Saar
Dne 24. srpnja o g. svršio je samoubiv-
stvom u Doblingu austrijski pjesnik Fer-
dinand von Saar. Svoj život opisao je u
ovoj kratkoj autobiografiji: „Rodjen sam
30 rujna 1&J3. u Beču. Kad mi je bilo pet
mjeseci, umre mi otac Ludwig von Saar u
naponu muževnoga života od kljenuti srdca
Moja majka, kći dvorskoga savjetnika
Nespave, povrati se na to sa mnom u svoju
roditeljsku kuću, gdje sam bio odgajan
Poslie smrti moga djeda primi majka neku
malu baštinu. Tim je snadje velika bieda
i ona odluči, da se ne prikazem akadem-
skoj naobrazbi, za koju sam bio odredjen.
Na savjet svoga skrbnika stupim poslie
svršena šestoga gimnazijalnog razreda u
vojsku. Poslie talijanske vojne 1859. za-
hvalim se na svom častničkom činu, da
se sasvim prikazem svome literarnom radu,
oko kojega sam već u vrieme svoje voj-
ničke službe bio nastojao. 1 ako sam već
svojim prvim — šestdesetih godina —
izašlim djelima: tragedijom „Car Henrik
IV." i novelom „Innocens*, svratio na se
pažnju i dobio državnu pripomoć, ipak je
prošao čitav niz godina, punih duševne
borbe i težkih briga, dok mi je tek u moje
kasnije životno doba uspjelo, da stečem i
održim odličnu, i izvanjim počastima pri-
znatu, literarnu poziciju. Iztaknuo sam se
osobito kao lirik i novelista. O mom se
dramatskom* pozivu još i danas sumnja.
Da li pravo ili ne pravo, ne mogu da rečem".
U kolu svojih austrijanskih vršnjaka
(Ludwig Anzengruber, Peter Rosegger,
Marie v. Ebner-Eschenbach, Emil Marriot
i Ossip Schubin) zauzima Saar svojom
izrazitom individualnošću sasvim oštro od-
redjeno mjesto. Kao realistički pisci ne-
maju oni gore pomenuti njegovi vršnjaci
one specifično austrijanske note. Saar je
čitavim svojim bićem Austrijanac, on je
historik, pisac memoira njemačko-austri-
janske sadašnjosti. Osobito se liepo to
opaža u njegovim novelama. Tu on svagda
nastoji, da točno pogodi i opredieli ka-
rakter jedne odredjene histončke epoke,
jedne odredjene vrste ljudi, jednog zna-
čajnog tipa vremena, u kojem on s&m
živi. Ako hoćemo da nešto točnije pro-
motrimo historički razvitak njegova lite-
rarna rada, treba da ponajprije rečemo koju
o Saaru kao dramatiku.
Po svome je biću bio Saar više lirska
narav, narav bez snažne koncentracije i
koncepcije. Zato i Saarov dramatski rad
zaostaje uspjehom iza njegove lirike i nje-
govih novela. Kad govorimo o Saarovu
dramatskom radu, imamo uviek najprije
na umu njegovu veliku dramatsku pjesan
u dva odieljenja „Car Henrik IV" Mnogo
je pjesnika i prije i poslie Saara kušalo,
da prikažu toga najnarodnijeg srednjevje-
kovnog njemačkog vladara- Saar po svome
biću nije mogao, da izdjela čeličnu carevu
pojavu. Njegova nježna i meka ljubežljivost
odkrila je upravo u ovom djelu svu svoju
nemoć u jakoj i snažnoj karakterizaciji. U
njegove junake ulazi svagdje neka blaga
čovječnost, kojom pjesnik nastoji, da nas
zbliži s junakom. Cesto se upravo ta težnja
izvraća u trivijalnost. Tu nema nigdje snažne
volje, a bez snažne volje nema snažne
duše. Odlučni se dogodjaji sbivaju iza po-
zornice, jer se pjesnik brižno uklanja
s puta svim mogućim potežkoćama. Od
prvoga diela svakako je bolji drugi. Tu je
Saaru liepo uspjelo crtanje karaktera Hen-
rika V. Ali i tu izbijaju neke nejasnoče i
dvojbe. Saar doduše voli snažne i oštre
kontraste, ali se ovi baš od svoje preve-
like oštrine opet ne dojimaju. Uza sve to
ostaje to djelo Saarovo važno, jer tko
može reći, da je ikoji od modernih pjes-
nika spjevao u istinu historičku dramu?
U drugoj se Saarovoj tragediji „Thassilo"
opaža moćni dojam njegova uzora i maj-
stora Grillparzera. Najslabija je Saarova
drama „Tempesta".
U svojoj je lirici Saar romantik. Najljepši
su cviet njegove lirike pjesme u sbirci
„Wiener Elegien'. U tim kao i u drugim
pjesmama izbija moćno Saarov blagi me-
lankolički temperamenat. Eiegička je lirika
pravo njegovo polje, reflektivna mu sla-
bije uspieva. Kao što je jesen opjevao ovim
divnim stihovima: „Der du die Walder
farbst, Sonniger milder Herbst, Schoner
als Rosenblunn Diinkt mir dein sanftes
Gliihn Nimmermehr Sturm und Drang,
Nimmermehr Sehnsuchtsklang, Leise nur
atmest du, Tiefer Erfullung Ruh" — tako
odaju neki tihi jesenji zadah i sve novele
Saarove. U svima nalazimo neki blagi mir,
neku tihu rezignaciju čovjeka, koga je sviet
i njegov život razočarao. On taj sviet još
ljubi, ali ta je ljubav tiha i bolna. U njemu
su obamrle sve čežnje i želje, a jedini mu
je cilj analiza i spoznaja sebe samoga.
Pored toga, kako smo već gore pomenuli,
izbija upravo u Saarovim novelama ona
specifično austrijanska nota. Najbolje se
to osjeća u sbirci „Novellen aus Oester-
reich A .
Tako se i njegovim životom i njegovom
smrću izpunile one rieči, što ih je jednom
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
129
bio spjevao svome rodnome gradu : »Singen
will ich ein Lied dir noch als treuester
der Sohne, Und wo die Wiege mir štand,
find' ich zuletzt auch mein Grab - . . .
Oscar Levertin
(t 23. rujna 1906.)
Oscar Levertin* rodjen je 1862. u Stock-
holmu. Kao literat iztaknuo se g. 1883.
zbirkom skica sa rivijere. Kao Geijerstam,
Nordensvan i Charlotta Edgren-Lefflerova
iztaknuo se i on u naturaJističkom lite-
rarnom pokretu švedskom i izdao 1885.
zbirku novela pod nadpisom „Konflikti*.
Ali ubrzo on skrene sa naturalističke staze
i već sliedeća njegova novela „Neprijatelji
života" (1891 ) pokazuje njegov novi nazor
o svietu i životu. Iste godine izda on i
zbirku pjesama „Legende i priče 11 . Te su
ga pjesme najedanput stavile uz bok prvim
švedskim iiricima. Sbirkom .Rokoko no-
vele" i romanom „Magistri u Osterasu"
dovinuo se Levertin i svojom prozom do
onoga vrhunca, na koji se već prije kao
lirik bio stavio. — 1 kao naučnjak je Le-
vertin postigao velike zasluge. Proučavao
je osobito švedski rokoko, njegovu litera-
turu i umjetnost. 1899 izdao je veliko
znanstveno djelo „Niclas Lafrensen i uza-
jamne sveze medju švedskim i francezkim
slikarstvom u 19. vieku". Levertin živio je
do svoje smrti u Stockholmu kao sveuči-
lištni profesor literarne historije.
Začudna je pojava, što se rokoko počeo
tek tako kasno u naše vrieme proučavati
s historičke strane. Watteauove bolestne
sanje boja, Oppenortsovi i Meissonierovi
puževlji ornamenti, griešni život vladarske
kuće, nježni način, kojim je Abbć Prćvost
opraštao zablude srdca, prebistri um Vol-
tairov — sve to, iz čega se rodio i dozrio
rokoko te postao umjetničkim stilom, koji
je vladao kroz čitav jedan viek, bilo je ne-
koliko decenija kasnije malo cienjeno, da
prezirano. Proučavali su ga težki i osbiljni
umovi, a konačni je sud bio, da rokoko
nije drugo, no neprirodna pojava, puna
bezbožnosti i pokvarenog ćudoredja. To
mišljenje prevladava još i danas u mnogim
i mnogim ljudima. Koliko ima ljudi, koji
* Kako smo naumili, da već u jednom
od sliedećih brojeva ove smotre donesemo
u prievodu jednu od Levertinovih nježnih
i ubavih „Rokoko-novela", hoćemo da se
povodom njegove neočekivane i preura-
njene smrti odužimo ovim redcima njegovu
spomenu, a opet da pobudimo i pažnju
naših čitatelja na tu simpatičnu, u nas još
sasvim nepoznatu literarnu pojavu, držeći
se kod toga essava, što ga je o Levertinu
napisao profesor literarne istome na uni-
verzi u Stockholmu, Hjalmar Šoderberg.
još i danas nježni i mirisni Prćvostov
roman „Manon Lescaut" stavljaju u prljavu
literaturu.
Oscar Levertin ocienio je u nizu lite-
rarno-historičkih i umjetničkih razprava
sa pravednog i historičkog gledišta 18. viek,
doba rokokoa. Nije začudno, da se upravo
jedan Šved dao na kritično izpitivanje te
historičke epoke, jer medju ondašnjom
Francezkom i njenim stilom i medju on-
dašnjom Švedskom ima mnogo dodirnih
točaka. Jer i ako je možda rokoko u
drugim zemljama značio procvat ili propa-
danje, ili možda i iedno i drugo, u Švedskoj,
toj u ono vrieme osamljenoj, dalekoj i
jadnoj zemlji, značio je rokoko u istinu
doba klijanja, novog preporoda, doba
cvata poslie jedne oskudne i sterilne zime.
Prije svega u političko-ekonomskom po-
gledu, a onda i u pjesničtvu i umjetnostima,
dakle u kratko: novo proljeće švedske
kulture.
Gradju za svoje novele uzimao je Levertin
gotovo izključivo iz švedskog rokokoa.
Pjesnik i učenjak u Levertinu pomagao je
revno jedan drugoga, a iz tog su zajed-
ničkog rada nikla djela, koja svojom izvrstno
cizeliranom i u pravom smislu spiritua-
lističkom umjetnošću zauzimaju u švedsko}
literaturi jedno od prvih mjesta. U velikim
i tipičkim crtama tih djela možemo krasno
promatrati čitav 18. viek od Marivauxa,
voltairea i Rousseaua do Werthera i do
emigrantske literature, od onoga vremena*
kad je i sama smrt nosila vlasulju, kad je
dolazila do visokih dostojanstvenika, preko
vremena, u kojem je već počinjala dvcjba
da izgriza kulise pastirske idilske poezije,
pa sve do vremena, kad je izpraznost i
taština čitave te struje počela da smućuje
mir i pokoj i snažnih idividualiteta. Tu
Levertin zastaje. On ne iztražuje dalje ono
vrieme, kad je jasna i snažna reakcija po-
čela protiv velikim provodnim idejama
osamnaestoga vieka. Levertin ostaje samo
kod preludija, on zastaje kod vremena
vrienja, koje se daje težko odrediti, jer
njim provejavaju odveć raznolike struje r
kad još nitko nije znao reći, da li je u
zraku proljeće ili kruta zima, kad je ko-
renje mnogih novih misli ležalo u crnoj
zemlji i od nje se hranilo.
Ovo je vrieme Levertinu podalo gradju
za tri posljednje novele njegove sbirke.
Te su tri novele: „Kalonvmos", »Iz dnev-
nika jednoga srca" i „Put u bašti". Mo-
guće je, da u prijašnjim novelama te sbirke
ima novela, koje su virtuoznije koncipirane
i izdjelane — kao ona Ijubezna i vesela
pisma s puta jednoga švedskog svećenika,
koji hoće da ga snadje udes Cnevalier des
Grieuxa, ili trpki i skeptički dnevnik »Dvo-
ranina" — ali u ovim trim posljednjim vidi
se jasno, da je upravo ovaj odsjek osam-
naestoga vieka obradjen najvećom ljubavi
i pomnjom. S čisto poetskog gledišta te-
130
HRVATSKA SMOTRA
žište je čitave sbirke bez sumnje „Kalo-
nymos", interieur iz židovskoga života, u
pripoviesti o mladom Židovu, koji hoće da
se osvećuje svojim predjima, jer je bio
jedan od njihova roda i jer će ga možda
oni jednom htjeti da prikažu „kod velikoga
svjedočanstva 11 , ali koji ipak polazi u sviet,
da uči svoju vjersku braću miesto osami
i mržnji pomirbi i zaboravi. Čitavom no-
velom struji čarobna svježina i meki pro-
ljetni razpoložaj. Ova novela nema ništa
zajedničkog s onim, što mi obično po-
mišljamo kod rieči rokoko, ali ona ipak
zato ne izpada iz duha i stila onoga doba,
već kazuje, kako je ono doba moglo i
moralo biti.
UMJETNOST
Izložbe
I.
U vrieme, kad je u berlinskoj narodnoj
galeriji bila priredjena retrospektivna iz-
ložba njemačke umjetnosti (Deutsche Jahr-
hundertausstellung), tužili su se Bavarci, da
je njihova umjetnost u toj izložbi bila vrlo
loše zastupana. S toga su razloga oni ljetos
u okviru svoje godišnje izložbe u miinchen-
skom Glaspalastu priredili Izložbu bavarske
umjetnosti od 1800 do 1850. Ali ono, što
su u Berlinu kudili, nisu ni oni sami u
Miinchenu bolje načinili. Njihova je iz-
ložba u mnogom pogledu zanimiva i po-
učna, ali ona ne donosi mnogo nova. Burkel
i Spitzweg bili su već i u Berlinu veoma
Hepo zastupani, a ono, što je u Miinchenu
ljetos broj njihovih slika gotovo za dvo-
struko povećan, ne kazuje nam ništa nova
o tim simpatičnim, nekim filistroznim raz-
položenjem zadahnutim, slikarima. Neke
odredjene teme vraćaju se diljem čitavoga
njihova rada, a neprestane modulacije tih
tema jasno kazuju zanatlijski karakter nji-
hovoga neumornog rada. Dakle tim briž-
ljivim popunjanjem nisu u Miinchenu bili
baš najsrećmje ruke. Nova je pojava u toj
retrospektivnoj izložbi Heinrich Maria von
Hess (1798.— 1863.) On je bio jedan iz
kruga onih slikara, koji su svojim shva-
tanjem bili srodni zastupnici ondašnje na-
zarenske škole, koji nas svojim stilom pod-
sjećaju starih majstora. Om su visoko cie-
nili i poštovali svoju umjetnost, oni su
bili čitavim svojim bićem kod svoje umjet-
nosti. Promotrimo iz bliže primjerice portrait
Svogorice njegova brata (br. 273. oficijelnoga
kataloga). Svojom jednostavnošću, usrd-
nošću, svojim čuvstvom i izvrstnim crtežem
sjeća nas najboljih portreta Wilhelma Leibla.
— Religijozne slike tih Bavaraca vrlo su
liepo i savjestno radjene, odaju mnogo
čuvstva i usrdnosti, ali nas s umjetno histo-
ričke strane ne mogu dublje zainteresirati.
Tri su motiva, koji se u toj izložbi go-
tovo redovito povraćaju: portret, pejsaž i
?;enre. U portretu se iztiče J. G. ndlinger
1741.— 1819.). Njegove slike odaju svojim
smedjim tonovima snažni dojam Rem-
brandtov.
Mnogim su slikama zastupani nekadašnji
diktator jedne ciele miinchenske umjet-
ničke epohe, VVilhelm Kaulbach (1804. do
1874.) i ominozni slikar galerije ljepotica u
miinchenskom dvoru Josef Karl Stieler
(1781.— 1858.), koji odaje znatni upliv pa-
riške Gčrardove škole. Njegov je Beethoven
poznat i širim krugovima. Izvrstni je
umjetnik Theodor Mattenheimer (1787. do
1850.). Njegov portret gospodie Schonleinove
(br. 395 oric. kat.) vno je elegantan i spaja
veoma zgodno i harmonični zlatnosmedje,
crne i sive tonove.
Medju pejsažistima zauzima veoma znatno
mjesto August Seidel (1820.— 1904.). On je
boravio neko vrieme u Fontainebleauu, a
zacielo su ga se ondje Duprć i Rousseau
bili dojmili, i ako oficijelni katalog govori
samo o uplivu Rottmannovu Ali je Seidel
širinom i snagom svoga kista znatno nad-
krilio Rottmana, primjerice svojim slikama
„Oluja" i „Bujica" (brojevi 536. i 538. ofic.
kat). — To su samo najizrazitiji predstavnici
toga razdoblja, a kraj 1271. djela, što je u
toj restrospektivnoj izložbi izloženo, jedva
je vjerojatno, da sebi u kratko vrieme mo-
žemo stvoriti jasan i objektivan sud o tim
djelima. Htjeli bismo samo još da iztak-
nemo već pomenutoga Karla Spitzwega
(1808.— 1885.), koji je sam zastupan s osam-
deset djela. Iskreno izpoviedamo, da nam
je taj umjetnik već odavna bio neizkazano
simpatičan, tako da smo veći dio našeg
boravka u izložbi prikazali posmatranju
njegove kolekcije. Kao apotekarski djetić
imao je Spitzvveg u svojoj mladosti prilike,
da u raznim apotekama upozna mnogo
originalnih i neobičnih ljudi. Ta apotekari
su u doba romanticizma bili na glasu kao
čudni, mušičavi i čarobni ljudi. Tako osje-
ćamo u svim njegovim slikama zadah toga
čudnog svieta. Na svakoj svojoj slici pri-
kazuje nam on po kojega čudaka. Njegovi
su sujeti veoma jednostavni i srdačni.
Ubogi pjesnik, koji po danu leži u kre-
vetu, da prištedi drva i ogriev (slika je u
Miinchenu, u novoj pinakoteki); koji otvara
svoj poderani kišobran, da se obrani od
kiše, koja ga je padajući kroz škulje kišo-
brana već sasvim smočila; stari bibliofil,
što stoji na ljestvama i požudno prekapa
knjige; ljubavni par, što prohodi uskom
ulicom te se zaustavlja pred staretinarom,
što je izložio mramorni kip Afroditin itd.
itd. Već sami nadpisi slika, što su izložene
u ovoj retrospektivnoj izložbi odaju čitavo
biće Spitzwegovo.
Uzmite primjerice: stari gardista prezen-
tira pušku pred serenisimusom i njegovom
suprugom (br. 544.) ; pustinjak i djevojka
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
131
r
(br. 553.) ; prijatelj kaktusa (br. 554) ; udovac
u perivoju (br. 565.) ; filozof u perivoju
(br. 579.); noćna pustolovina (br. 581.);
čitajući monah (br. 385.); Skolnik (br. 588);
invalid (br. 589); „biedermeier" (br. 590);
serenissimus (br. 591.); muzikanti i žandar
(br. 600.); monah, što krpa svoje odielo
(br. 604.); patuljci u Spilji (br. 609.) itd. itd.
— Spitzweg, koji je za svega svoga života
ostao neženja, tražio je svoje modele
uviek medju udobnim i filistroznim purga-
rima, a dodavao je u svojim slikama tim
modelima uviek neku dozu svoga finog
umjetničkog čuvstva i svoje tihe nujnosti.
Tako i njegova komika djeluje nujno. On
je kat eksohen slikar „dobroga staroga
vremena."
Spomenut ćemo još jednu našu veliku
simpatiju. Moritz von Schwind (1804.— 1871.)
zastupan je u miinchenskoj Schackovoj
galeriji i u frankfurtskom Stadelovom insti-
tutu boljim i znatnijim dfelima. U retro-
spektivnoj izložbi zastupan je sa 12 slika,
od kojih se osobito iztiču „Svadbeno jutro"
(br. 519.) i „Riibezahl", (br. 529.), koju je
i Schackova galerija ustupila za izložbu.
Ovih dvanaest slika ne podaje jasnu sliku
Schwindovu. Prije dvie godine (1904., o
stotoj obljetnici njegova rodjenja) bila je
u Munchenu priredjena kolektivna izložba
njegovih djela, koja su svojim brojem
malo ne dosizala broj slika, izloženih u
ovogodišnjoj retrospektivnoj izložbi. Ta je
izložba bila uistinu epokalna. Tu se mogao
upoznati čitav njegov rad. Tako je u ovoj
izložbi izloženo jedanaest slika, kojih onda
nije bilo. Glavni je čar Schwindove umjet-
nosti harmonično zaronjivanje u prirodu i
ljude. On je naskroz njemački umjetnik.
To ne samo radi toga, što je divnom
intuicijom u svojim ilustracijama pogodio
srdačni ton pučkih popievaka i priča
(Marbachs VolKsbiicher, Grimrns Marcnen),
što je usrdno u dugom nizu prikazao ža-
lostnu poviest liepe Meluzine (u bečkom
dvorskom muzeju) i priču o sedam gavrana
(u Weimaru), već je i u svojim većim dje-
ljima znao lztaknuti, kako je shvatio nje-
mačko narodno biće, kako mu je postao
iskrenim tumačem i pjesnikom. On je i
izrazititi predstavnik njemačke romantičke
slikarske škole.
****************
AFFAIRA JEDNE PJESME
Demonstracije u Rimu, Milanu, Flo-
renciji, Paviji, Bolonji i t. d. protiv Hr-
vata radi nedavnog sokolskog sleta, iza-
zvane lažnim izvješćivanjem nama neprija-
teljskih novina, kao da je bila kadra uti-
šati nova „affaire , ali ne politička već —
književna.
Otrag malo dana urednik lista „Gior-
nale d' Italia", ukrao je — ugursuz — sa
pisaćeg stola glasovitog pisca pjesmu i od-
štampao ju je u istome listu
Ova „kradja" ima svoju olahkotnu okol-
nost u tomu, što urednik nije htio da oda
pjesnika, već pozivlje čitaoce, neka sami
odgonenu, tko ju je spjevao. I sbilja, stala
jagma čitača opapučenih i ne opapučenih,
pokondirenih i nepokondirenih, zvanih i
nezvanih, da reknu svoje mnienje. Dano-
mice hrpimice pisma salietavala uredničtvo
„Giornale d f Italia - u kojima je svaki, koji
ih piše, „siguran i ponosan 1 *, da je odgo-
nenuo pravoga autora. A svi se ipak —
prevarili.
Evo nekih od tih pisama:
Počimljemo sa najoriginalnijim , koje
piše prof. Riva: „Lahko je to odgonenuti-
Ovi su stihovi Aristofanovi A prevodilac,
parafrast ili točnije tumač božanskoga Ari-
stofana, ne može biti drugi no Pascoli".
Jedan koji se izjavljuje „čitačem, prija-
teljem* veli: Autor duhovite -Parabole",
odštampane u „Giornale d' Italia" je Do-
minik Oliva. Ja bih se okladio.** Ovaj je
„čitač prijatelj" prilično skroman, on bi se
samo .okladio**, dok je .sigurniji i sviest-
niji** milanac Manfred Colacci: „Zar je to
tako težko shvatiti? Parabola je čitava
nikla iz još uviek mladenačke mašte Ed-
monda De Amicisa. Ja znam na pamet
mnoge njegove stihove, i dok ju njemu
pripisujem, više sam no siguran, da se ne
varam."
Još više premašuje u svojoj „sigur-
nosti" g. Stanislav Argenti ; on apodiktički
tvrdi: „da ste Vi, g. urednice, namienili
nagradu pravome odgonetaču, ta bi već
bila u mome džepu. Autor Parabole ne
može biti drugi no Antun Fogazzaro Pre-
poznao sam njegov stil (taj ima doista
književnički njuh! op. pr) a po gotovo
po zadnjoj kitici."
Gospodin, što se skriva pod ,,Z", pita :
„Recite mi nije li krasna Parabola ugrab-
ljena Konradu Ricci? Rekao bih da je
njegova 44
Žalimo što nam nije moguće donieti
[oš i drugih pisama, ali kad bismo svršili?
Nema poznatijeg talijanskog pjesnika, da
bi bio poštedjen. Kao autori — naravski
„bez sumnje i sa matematičnom sigur-
nošću" — spominju se Carducci, Graf,
Guerrini, Pastonchi, Gnoli, Antun della
Porta, Ivan Marradi, Diego Angeli, Tanga-
nelli, Mazzoni, Hugo Fleres i mnogi, mnogi
drugi.
A biedni pjesnici, da im se ne bi reklo
e se kite tudjim perjem, brže bolje se po-
žurili, da daju svoje izjave.
Bili smo podašne ruke prama smrtni-
cima, a kako da ne budemo još podašnije
prama bezsmrtnicima, koji mogu pjevati
,,est Deus in nobis, agitante calescimus
illo 1 *? Evo dakle i nekolikih njihovih iz-
java (dakako u prevodu):
132
HRVATSKA SMOTRA
Glasoviti pjesnik i romanopisac Antun
Fogazzaro piše : „Parabola nije moja. Kad
bi Vam bilo do toga, da saznate što ja
mnijem, reko bih Vam, da me sječa na Grafa".
A pesimista i [originalni pjesnik „Me-
duze 44 Arturo Graf te na to: „Pjesma nije
podpisana, dakle nije moja. Nisam niredka
odštampao, a da se nisam podpisao. To
smatram dužnošću. U ostalom zašto da
se ova pjesma pripiše meni? Ja mrzim
svaku lošu pojeziju, ali ne za to onu, koja
hoće da bude nova. Je li nova ja pače
begenišem. Mnijem da su razni putevi do
dobre pojezije, a bio sam uviek prijatelj
smjelosti i novosti."
Ivan Marradi kao da se osjeća uvrie-
djenim, da se njemu pripisuje Parabola,
Pak odrešito piše: „Ne, nisam ja autor
arabole, odštampane u „Giornale d' Ita-
lia", pak Vas molim, da najodlučnije de-
mentujete ove glasine"
Guido Mazzoni je samo zvedljiv: „Nisu
pogodila gospoda, koja su me izvikala
autorom „Parabole". I ja jedva čekam da
doznam tko je njezin dosjetljivi pjesnik"
U koliko je nama poznato izmedju
ostalih nisu rekli svoju Olindo Guerrini
(pseudonim Lovro Stecchetti) i Ulisse Tan-
ganelli. Da ne bude pjesnik jedan od ove
dvojice? Olindo Guerrini kao da se ne
slaže sa Grafom, on je do sada češće
mienjao pseudonime, kad je pače izdao
svoju sbirku pjesama „Postuma' izdao ih
je kao pjesme svoga tobož mrtvoga ro-
djaka Lovra Stecchetti, poslije toga izdao
je drugu sbirku pjesama pod pseudonimom
Argia Sbolenfi, a rabio je i drugih pseudo-
nima. Reći ćemo i mi — makar i ne bili
zvani — kao gosp. Manfred Colacci „znamo
na pamet tolike njegove stihove 4 ' , ali ne
ćemo reći : „više smo no sigurni, da se ne
varamo". A sada evo u doslovnom hrvat-
skom prevodu te pjesme, koja je uzvitala
toliko — pisama.
Parabola
A Monsieur Verslibre
Kao da je pijana ; na riedkim
ludo razčupanim čupama
s velom, na jednoj nozi
imala je skrpotinu, a na drugoj klopac.
Zibala se je nestalnih
krakova, nesgrapno odielo
izšarano likovima i slikama
španjolskim iz seicenta*
nije moglo da sakrije okrpine
čarapa njenih izvezenih
grezom : jer tajka
nije dosizala do gležanja
* Ovdje pjesnik bez sumnje nišani na
španjolski „gongorizanV 4 i talijanski „mari-
mzam". Op. pr.
Pošto se je dosta popikala
niz vrletnog puta,
u blatu jame pokraj puta
izkobeljala se koliko je duga i široka.
Vičuć: — amo vas, koji ste golobradi!
Ja sam prijateljica
koja će vam pružati slasti i lasti,
koja će vam pribaviti slave, a bez vašega
napora.
Amo vas do moje postelje, do moga gniezda
do moga priestolja kraljice
najslobodnije! Deveta mi je
do ma koje stare stege.
Ja sam mlada (a ruke
mršave i žutkaste kao da su vosak)
djevica ja sam! (a lice je njezino
odavalo sijaset gnjusoba i sramota).
— Koga (upita me pučanin)
hoće da izvara ova vještica?
A ja ću mu na to: — potiše!
to vam je Nova poj e zija.
Kad su već bili odštampani ovi redci,
„Giornale d' Italia 4 ' javlja, da je zagonetka
odgonenuta. On donaša ovo pismo:
Perugia, 24. rujna 1906
Štovani g. urednice!
Jer ne mogu dopustiti, da bi se, ma
bilo i časom, pripisivalo Carducciu ,moje' 4
pisanje (što bi moglo Velikanu punim pra-
vom biti žao) stoga Vam dozvoljujem, da
odate moje ime.
„Parabola" nenamienjena javnosti i oteta
mi, napisana je u času ogorčenja iza
čitanja, ne slobodnih kitica ili novih me-
tara ili stihova prebačenim akcentom (gdje-
kad toli uspjelih i priraslih zakinjenoj mo-
dernoj duši), već naprotiv nekih pokušaja
prave, hrapave proze podnipošto ritmične,
prokriomčarene pod tobožnjim plaštem
„nove pojezije" ili „verasa" jedino zato,
što su vrstani u nejednake redke i jer se
teturaju upravo kao „pijani 4 '.
Tko mi je pjesmu ugrabio, nije mogo
da kaže sve ovo ; ali to izjavljujem ja sada,
jer sam prisiljena izaći na javu i jer bi se
mogli na mene tužiti — zlo shvaćajući
moju satiricu — mnogi moji prijatelji koji
su često rabili i slobodnih kitica, i novih
metara, i verasa (ali pravih verasa) preba-
čenim akcentom.
Zahvaljujem svima na mnienjima, koja
mi i preveć laskaju, a svršavam opomenom
udvornom krivcu „mnogo vike a ni za što 44 ,
da jedna od najsgodnijih zapoviedi božjih
glasi: ne kradi!
Zahvalna Viktorija Aganoor
I time je affaira svršena.
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA
I.
Minulo je preko hiljadu godina, što se je u naše prvo, u neposredno
susjedstvo kraljevine Hrvatske doselio azijatski brojan i smion narod ma-
gjarski, jezikom govoreći, kojemu ni srodnoga ni sličnoga u Evropi nema.
PečenezT gonjen prešao je preko Urala i hvalinskoga mora u Evropu, pa je
poslie mnogogodišnjih vojevanja načinom Atilinih Huna haračio najprije na
području Besarabije i ondješnje Rusije, zatim Njemačke, Italije i Francezke,
a onda, pokle je uništio mladu veliku kneževinu Moravsku, te poharao
krajine hrvatskoga kneza Pribine oko Blatnoga jezera sve do Mure i Drave,
magjarski je narod stalno naselio najljepše i najplodnije pokrajine u dunavskoj
staroj Panoniji uz vode Tamiš, Maroš, Kereš i Tisu.
Na uspomenu toga „utemeljenja domovine", kako ga izrično označuje
zak. čl. VIII. od 17. svibnja god. 1896. proslavljene su, dobro se još sje-
ćamo, iste one godine mnoge t. zv. millenijske svečanosti sa veličanstvenom
izložbom, a povrh toga je u promet stavljen novac, kovan po zak. članku
XVII. : 1892., jednak novcu od jedne krune, na naličju kojega se vidi konja-
nički lik vodje Arpada i pratećih ga Magjara. Još je onda prije navedenim
zakonom g. 1896. dozvoljen i trošak veći od pet milijuna: da se podignu
u Budimpešti, u samom gradu, konjanički kip kralja sv. Stjepana, a u izvan-
gradskoj šumici tu i drugdje na sedam raznih krajeva kraljevine Ugarske
(samo se je malo preskočilo i preko njezine medje kod našega Zemuna)
visoki spomenici, neka bi daleko potomstvo sjećali na doseobu magjarskoga
naroda. Učinilo se podjedno i za kulturni napredak ; velik je trošak dozvoljen,
da se u priestolnici Budimpešti osnuje muzej za liepe umjetnosti, i da se
imadu u obćinah osnovati i trajno uzdržavati četiri stotine državnih pučkih
škola. — Dakle oni dani slavlja „magjarske narodne tisućgodišnjice" ima-
doše ostaviti i trajnih svietlih tragova sjećanju još u dalekoj budućnosti, a
sami ostadoše neizbrisivim dokazom govoreće povjestne činjenice: da si je,
gdje i kada magjarski narod u Evropi našao i osvojio stalnu i dragu domovinu.
Hrvatska već onda bijaše snažna kraljevina. Na području njezinom,
počam od stare Zete ili Crnegore (Bara) k sjeveru do istarskfh i štajerskih
planina (julskih Alpa), pak od Jadranskoga mora do Drave, Dunava i dolje
do Drine, upravo onda se bjehu sjedinile u jednu državu sve hrvatske po-
10
134 HRVATSKA SMOTRA
krajine, dotadašnje u Dalmaciji i Panoniji bivše županije, banije i kneževine.
Hrvati, zauzevši ove naše zemlje već pred 13 stoljeća, bijahu za kralja Tomi-
slava složan i moćan narod, te s uspjehom suzbijahu pohote krepkih i silnih
tada nemirnih Bugara za cara Simeuna Velikoga, a prirodjenom oholijom i
bojnom slavom gonjene tada još surove, k jadranskomu moru žestoko pro-
valjujuće Magjare, opetovno suzbiše i napokon na viekove potisnuše natrag
k Tisi i Dunavu u njihovu do danas postojbinu.
Pa kako već biva u susjeda vazda i posvuda te ih mnogi razni odnosi
medjusobnih potreba i koristi sbližavaju i sprijateljuju, tako su se tečajem
stoljeća još sve više bližila i spajala ta dva susjedna naroda, Hrvati i Ma-
gjari. Zato je god. 1 102., kadno je porodica naših narodnih kraljeva izumrla,
kraljevina Hrvatska (regnum Croatiae) stupila s kraljevinom Ugarskom u
državnu svezu i to personalnu; ova se je poslie razvila u realnu širu, a
najposlie god. 1790., radi zaprietivše nam i Magjarom podpune germanizacije,
u t. zv. užu uniju, dakako kraljevine s kraljevinom. Th obćenito je odprije
već poznata Erdodova rečenica: „Regnum regno non praescribit leges tt .
Kad je dakle nastala ta državna sveza, neki su zajednički kraljevi kru-
njeni i krunom hrvatskom, a ostali krunom sv. Stjepana, ali krunitbenu di-
plomu izdavahu zajednički ugarski i hrvatski kraljevi Vladislav II. i Ferdinand II.
za kraljevinu Hrvatsku napose, a poslie se je za sve ugarske i hrvatske
zemlje davala jedna, nu i ovom se je kraljevini Hrvatskoj vazda posebice
zajamčivao ustav i cjelokupnost zemalja.
U spomenutoj užoj svezi, koja je podržavana kao i obe prijašnje samo
neutralnim posrednikom, mrtvim jezikom latinskim, moglo je naroda hrvat-
skoga s vremenom i nestati; t& bio je već tako nizko pao, da mu ni do-
maći sabor nije više bio zakonodavno tielo, nego jednostavna (ephemerna)
skupština došlaca staliških; i što dalje, sve nam je gore bivalo, ali sada ne
više od germanizacije, nego od nasilne magjarizacije. Time je bilo već tako
daleko došlo, da ni veleumni magjarski gubernator, Košuth Lajoš, na zemljo-
vidu Europe nije vidio niti mogao naći Hrvatsku, ni zemalja hrvatskoga na-
roda. Ali kad su, kako kažemo, vile došle k očima i u istinu bilo do ne-
volje, u staroj kraljevini Hrvatskoj, gdje onda još nije ni bilo srbskoga
naroda, ni Srba, osim nješto ovih u iztočnom Sriemu, probudio se i osviestio,
pa god. 1847. složno ustao na noge sav hrvatski narod. Tada se je u Za-
grebu prvi put sastao sabor ne od došlaca stališa i redova naših, nego od
samih narodnih poslanika, izabranih narodnih zastupnika. Taj istom sabor
postade opet narodnim pravim zakonodavnim tielom, a taj onda i prekinu
svaki savez kraljevine Hrvatske s kraljevinom Ugarskom, kako je to izrečeno
našim zak. čl. 42. od god. 1861.
Državna je dakle zajednica i skupnost kraljevine Hrvatske s kraljevinom
Ugarskom započela već od kralja Kolomana, te potrajala sve do g. 1848.
Bijaše to državopravni odnošaj, koji se naziva ličnom unijom, ličnom
zajednicom, t. j. gdje je dinastija jedna, vladar jedan i kruna jedna, naime
gdje iz jednoga izvora iztiču i sankcija zakona i vrhovni eksekutivni organ.
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 135
Ali s toga ne sliedi, da taj organ mora biti jedan te isti ; on pače i ne može
biti to, ako mu ne odgovara jedno zakonodavstvo, jedno zakonodavno tielo,
jedan sabor. Bilo je vrieme, da je Hrvatska s Ugarskom imala i jedno zako-
nodavno tielo, jedan sabor, pače i jednu vrhovnu eksekutivnu vlast — kance-
lariju, a poslie i zemaljsko namjestničtvo ugarsko, ali sve to ne mienja narav
sveze; mogu dvie inače samostalne, te jedna od druge nezavisne kralje-
vine, naći za dobro, da se ujedine i u samoj vrhovnoj upravi, jer su im
interesi jedni i što tim bivaju jače prema kruni i eksekutivnoj vlasti, i što
tim jedno drugomu ne škode, pače se medjusobno podpomažu spram drugih
zemalja i naroda. To sve može biti, a da se ne izgubi pravo na svoju samo-
stalnost t. j. pravo, da se jedno od drugoga razluče, ako ikada njihova sveza
postane štetna i pogibeljna.
Što god je Hrvatska s Ugarskom do g. 1848. smiešala, to je svoje volje
učinjeno i na izvjestnu svrhu, a to ju ne može još ni onda silom vezati, ako
se zajednica ta pokaže protivna svrsi. I sve da je Hrvatska za zajednicu i u
zakonodavstvu i vrhovnoj upravi bila prisiljena, ni ta sila ne bi imala vried-
nosti ni važnosti naprama pravu. Ta je mogla biti u granice prava silom
suzbijena, kaošto je to učinjeno god. 1848. Ugarska nije Hrvatsku ni poko-
rila ni osvojila, nego je ova sebi za kralja izabrala kralja Ugarske i arpadske
i smiešane i habsburške linije, pa ako je koji kralj kada upotrebio oružje,
da se održi, to je učinio na poziv jedne stranke u zemlji proti drugoj
stranci; tim je on samo svoja krunska prava u kraljevini uzdržao, a nije
ju i njezina prava podložio drugoj svojoj zemlji n. pr. Ugarsku Austriji.
Svakako povjestnička je istina, da su se u razdoblju od g. 1102. do 1848.
oblici hrvatsko-ugarske zajednice mienjali nu istina je i to: da se je kralje-
vina Hrvatska ipak vazda održala kano posebna državopravna individualnost
i kao samosvojna kraljevina Hrvatska (sa zadnjim naslovom: Hrvatska, Sla-
vonija i Dalmacija). Istina je napokon i to, da je Austrija (Beč) nas Hrvate
za vjernu monarhiji službu i doprinešene velike narodne žrtve nagradila baš
onako i onim, čime je, ugušiv magjarsku bunu, kaznila Magjare, naime opet
germanizacijom, njemačkim absolutizmom.
II.
Diplomom od 20 listopada god. 1860. zaključena bje austrijska deset-
godišnja absolutistička era. Tom je poveljom kraljevinama Hrvatskoj i Ugarskoj
povraćen njihov stari ustav, a podjedno i ostalim kraljevinam i zemljam
monarhije podieljen ustav; za ove su se imali izdati zemaljski ustavni statuti
te izborni redovi, a za neke izvjestne državne stvari monarhije imalo se
osnovati carevinsko vieće (Reichsrath).
Kao prije tako i poslie rečenoga absolutizma ostali su dakako nepro-
mienjeni geografski položaji ili kako je Ante Starčević u hrvatskom saboru
promišljeno rekao: . . . Ježaji kraljevine Hrvatske i Ungarije . . . (pa)
136 HRVATSKA SMOTRA
njihova prošlost i pravi probitci obija . . . to sve zahtieva vez i najtoplije
prijateljstvo njihovih naroda".
To su jako osjećali i bili o tome duboko uvjereni i naši susjedi Magjari.
Pa kako smo im mi od njihova dolazka u domovinu, da ne nabrajamo sto
inih probitaka, bili i našim jadranskim morem na ruci, premda smo im vazda
priečali k njemu, a oni ga svaki dan trebaju, — Magjari su onda jedva
malo odahnuvši od absolutizma, odmah k nam s darovi poslali svoje velikaše
Barkoczy-a, Karoly-a i kako su se još ini zvali, a od onda su neprestance
javno i tajno činili sve i sva, da se kod Hrvata probudi javno mnienje za
obnovu saveza kraljevine Hrvatske s Ugarskom i da za tu novu uniju kod
nas uz riedke još živuće vjerne magjarone naraste što veći broj „unionista".
Proti ovoj težnji stvorila se u nas na tradicijah od god. 1848. stranka
samostalna, priznavajuća na hrvatskoj pragmatičkoj sankciji zajedničke inte-
rese s monarhijom, ali je za riešavanje ovih željela imati zajednički centralni
parlamenat, u kojem bi s Ugarskom, Češkom, Kranjskom itd. stara histo-
rička kraljevina Hrvatska bila neposredno zastupana razmjernim brojem svojih
zastupnika. Na ovu svietlu misao političkih prvaka uobće, a naših hrvatskih
napose, oborila se nesreća monarhije zlokobnim patentom od 26. veljače
1861., kojim je izdan nov ustav, stvoreno carevinsko vieće i za nj opredieljen
broj zastupnika kraljevinam Ugarskoj 58, Češkoj 54, Lombardo-mlet. 20,
Dalmaciji 5, Hrvatskoj i Slavoniji 9 itd. S tim patentom izdani su zemaljski
te izborni redovi. Pod toč. II. spominju se Hrvatska, Ugarska i Erdelj tako,
da će se njihovi stari ustavi imati prilagoditi zahtjevom listopadske diplome;
pod toč. III. pako spominje se posebice Dalmacija tako, da se njezin zemalj.
red za carevinsko vieće ne može smatrati definitivnim, jer još nije konačno
riešena njezina državopravna sveza sa Hrvatskom i Slavonijom.
Sad je u nas na svih stranah nastalo živo gibanje.
Reichsrathom je dakako na nedogledno vrieme odgodjena mogućnost,
da se u monarhiji ustroji narodom pravedni centralni parlamenat; trnom
pako austrijskom „ciepaj pa vladaj" i ovaj put su svi njezini narodi osim
Niemaca uzlovoljeni, a hrvatska je samostalna stranka još i razdvojena.
Centrala nisu više mogli doći do uplivne rieči, da sruše Schmerlingov sustav
vladanja, ali oni podnipošto nisu htjeli ni čuti o pošiljanju u car. vieće,
premda su u njem narodi mogli govoriti svaki svojim jezikom, dakle i Hrvati
hrvatski, a nisu zato, jer je car. vieće dobilo pravo zaključivati ne samo o
pragmatičkih zajedničkih interesih, nego i o mnogih ustavnih pravih naše
kraljevine. Ni naši vladinovci (osim službenih Gajevih „Narodnih Novina" i
riedkih im suradnika) nisu se usudili javno izjaviti za pristup u carevinsko
vieće. Glasilo samostalne stranke „Domobran" u zadnjem svom broju (31. III.
1866. u br. 75.) piše o svršenoj svojoj misiji: da je iza ne malena truda
doživio tu sreću i zadovoljstvo te je čuo stvoriti zaključak o jedinstvu cesa-
revine i ustavnom zajedničkom razpravljanju skupnih posala a uslied toga
i velevažnu a našu budućnost odlučujuću izreku saborsku: da trojedna kra-
ljevina imade u onom organu, koji će razpravljati skupne poslove, biti
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 137
zastupana posebno i neposredno. „Pozivasmo se . . . na prava naša, koja
kao slobodan, ustavan i monarkičan narod imadosmo te imati moramo, a
zato smo odbijali sve od naroda, što nije prijalo našemu jeziku, običajem
i duhu. Nu radeći po mogućnosti za sporazumljenje medju krunom i na-
rodom, nismo nikada zato bili, da se damo vladi na milost i nemilost, niti
smo tvrdili, da se ono sve mora izpuniti, što vladin sustav od nas želi i
traži ; ali nismo bili ni proti svakomu savezu sa narodi ugarskimi, nego smo
se strašili samo svake rieči, koja bi ma i najmanje smjerala na magjarsku
supremaciju; jer ako je Magjarom u riešenju državopravnih pitanja stalo
s nami do saveza, veljasmo, da će oni uz naše doista čedne zahtjeve pri-
voliti na savez na temelju podpune ravnopravnosti .... Jošte nismo na
domaku svrhe glede svestranoga uredjenja državopravnih odnošaja, ali za
nas je glavno spašeno, dok nas i vlada i evo Magjari već priznavaju kao
nezavisne i samostalne, upuštajući se kao s takovimi s nami u dogovor. To
će nam kao topovi u ratu služiti proti navalam trostrukih naših neprijatelja,
naime Niemaca, koji traže, da se u korist njemačke Austrije odreknemo
svojih ustavnih prava; zatim Talijana, koji u ime talijanske prosvjete zahtie-
vaju, da velik dio naroda našega ostane pod njemačkim ustavnim absolu-
tizmom % a napokon i samih Magjara, koji u ime svoga ustava i cjelokup-
nosti hoće, da prerežemo žile svojoj narodnosti 4 '.
Proti samostalcem i unionistom stvarala se nova pravaška stranka, koja
nije priznavala nikakvih zajedničkih interesa ni s Austrijom ni s Ugarskom.
Pravaši su išli za tim, da kraljevina Hrvatska o svemu svome sama sa svojim
hrvatskim kraljem odlučuje.
Napokon valja spomenuti, da su za uporne one sedamgodišnje borbe
Beča s Magjari za nas, i za onoga našega medjusobnoga nadmudrivanja svih
naših stranaka Magjari nam pred cielim svietom ponudili „Deakov bieli
list": neka si na njem napišemo sami, što i kako želimo, da se s njimi
nagodimo.
I došlo je do obnove saveza god. 1868. ali kako? Magjari bi svakako
bili bolje učinili, da su i nakon poznatih poraza carske vojske svoju rieč
o bielom listu održali te ostavili nam, da im prema poslovici w s neprijateljem
jedan uvjet a s prijateljem pet", napišemo sami pogodbe našoj državnoj«
samostalnosti. Ovakova bi nagoda za cielo bila postala vrelom zajedničke
bratske ljubavi, kako je sadašnja — magjarski dictando — kraljevsku sankciju
dobivša dne 8. studenoga 1868. odmah već onda bila izvor nezadovoljstva,
nepovjerenja i razdora. U našem se narodu rodiše tekar poslie svršene na-
gode dotle u nas nepoznate stranačke strasti i užasno se razbuktiše poput
visokih valova, kad morem žestoko vlada sirocco. U svakom se domu raz-
pravljalo o vriednosti i ubitačnosti proglašene nagode. Spomenut ću samo
svoja dva radi zanimivosti odmah zabilježena prijateljska razgovora.
God. 1869. mjeseca svibnja na Sofinje po podne sjedilo nas više oko
okrugla stola pred kavanom na južnoj promenadi (sada Štrosmajerovom
šetalištu), medju nami i nezavisni novinar, tada ipak Rauchov miljenac Fran Per-
138 HRVATSKA SMOTRA
kovač, koji je vodio glavnu rieč. Govorilo se dakako o politici i hrvatsko-
ugarskoj nagodi. Uztvrdilo se, da je ona temeljem našega državnoga ustrojstva ;
simpatično su joj se pozdravljale ustanove o hrvatskom jeziku, kao službenom
u našem zakonodavstvu, sudstvu i upravi, pa to i za organe zajedničke vlade
na području kraljevine Hrvatske; reklo se, da je stari 800-godišnji savez iz-
medju kraljevina Hrvatske i Ugarske, kako se i pragmatičkom sankcijom
naglasilo, sada nagodom nerazdruživo obnovljen tobože na vieke viekova;
razlozi se dokazivalo, da je za Magjare povoljnija nego li za nas i žalilo
se obćenito, da ju ipak vriedjaju baš Magjari već sada, gdje se na njoj nije
još, kako kažemo, ni tinta posušila; poradi jedne povriede nagode govorilo
se obširnije o interpelaciji, koju je u našem saboru izrekao vjerni unionista
nar. zastupnik Mavro Broz, a kad smo se najposlije skoro svi izjavili, da
hrvatski narod nije za nagodu ni da ju nikad neće ni zakonom, a još manje
temeljnim zakonom priznati, Perkovac ozb ljno reče:
W A ja vam kažem, da će narod nagodu odobriti i zakonom priznati.
Kao ovaj, tako još prva dva tri sabora radit će u duhu i prema ustanovam
nagode, pa i naša opozicija, koja će dakako prije ili poslie, ali svakako već
za koju godinu doći u većini u sabor, i ona će bilo kojim god načinom —
možda s kojom promjenom, priznati baš ovu nagodu i tako će ovo Rauchovo
djelo u narodu s vremenom zaista steći svoje zakonito priznanje."
Razidjosmo se taj put uvjereni, da Perkovac ne sudi pravo o buduć-
nosti „nagode" u hrvatskom narodu.
Poslie njekoliko mjeseci, Marijina blagdana dne 8. prosinca 1869. sastali
smo se oko podne kod stuba k Dianinom kupalištu David Starčević i ja.
Nakon obična pozdrava reče mi : No, tvoj se prijatelj i susjed Poh (zagreb.
odvjetnik i gradski zastupnik) nije baš liepo izkazao svojim predlogom (dne
7. rujna 1869.) u gradskom zastupstvu, da mu banske časti namjestnika
Levina baruna Raucha imenuju začastnim gradjaninom i to baš radi zasluga
za ustavan napredak u našoj domovini. Zar je naše nagodbom proglašeno
robstvo ustavni napredak? Hrvatski narod ne smije ove nagode nikad priznati.
~ Nemoj tako, Davide, rekoh. Nagoda doduše nije, ni da pravo rečem
u istinu nije, kakova bi morala biti i kakva bi bila ili pak uobće ne bi ni-
kakve bilo, da ju je ugovarao slobodno izabrani narodni, a ne nasiljem
unionističke vlade i stranke sastavljeni sabor, nu ipak i njom, kakva je ta-
kova, utvrdjena je naša državna samostalnost i osigurana naša narodnost,
te se možemo u političkom i narodnom pogledu svakako slobodnije kretati
nego li smo se kretali do g. 1848. To ćeš dopustiti, da je danas naša kra-
ljevina s kraljevinom Ugarskom u državnoj zajednici, dakle da su obe ravno-
pravne. Hrvatska je spram Ugarske država ; i ona kao ova imadu sva svojstva,
koja znanost zahtieva od države. Hrvatska kraljevina ima i po nagodi svoj
narod, „politički narod" i svoje zemljište, svoj „posebni teritorij" sa svojim
vlastitim nazivom „kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija," na koje po-
dručju „njezina vrhovna oblast vrši državne funkcije neodvisno od svake
druge države (jure proprio)". Dakle i ta magjaronska nagoda ima u sebi
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 139
barem to dobro, te je za veliki sviet jasno raztrubila: da smo mi Hrvati
politički narod, da imamo svoj teritorij i vlastito zakonarstvo i autonomnu
vladu ; a više od toga, čovječe, u svietu učenom ne ište se od nijedne države.
— Kakva je to država, kojoj tudji ministar kao nam po nagodi mi-
nistar-predsjednik savezne tvoje države predlaže kruni na imenovanje hrvat-
skoga bana i hrvatskoga ministra? Ovi od ugar. ministra-predsjednika ovisni
prvi naši dostojanstvenici, doista nisu dokaz ravnopravnosti izmedju Hrvata
i Magjara.
— To imaš pravo. I ja velim, da to predlaganje nije osnovano ni na
historičkom ni narodnom našem pravu, pak zato nije za kraljevinu Hrvatsku
ni pravo ni pravedno ustanovljeno; nu to se s vremenom može i mora pro-
mieniti. Ja držim, da će se to propisanim u nagodi načinom i promieniti.
— Dži, ali onda, kad će naš narod ovu nagodu staviti izvan krieposti.
U ovoj su nagodi zaboravili patres conscripti iztaknuti, da konfederirane,
dakle savezne kraljevine, prama našemu zak. čl. 42. od god. 1861. stupaju
opet u realnu uniju ili užu svezu, a budu li ju mienjali, oni će zaboraviti i
na rieči državna zajednica pa će ih izmieniti riečima državno jedinstvo.
— Ne će, ne. Ja ne sdvajam o budućem napredku hrvatskoga naroda.
On ne će u nikojem slučaju tražiti manje nego što ima sada. Hrvatska je
sada s kraljevinom Ugarskom vezana ugovorom, dakle je u istinu konfede-
rirana u zajednici, a nije sjedinjena ni stopljena s Ugarskom kao vojvodina
Erdelj ; ne može se dakle i ne smije ni misliti na ugarsko državno jedinstvo,
u kome bi nestalo našega naroda. A da Magjari to i opet uznastoje izvesti,
oni bi i opet dobili batina, jer isti uzroci radjaju iste posljedice. Nu toga
se već nije bojati. I oni su danas u kulturi napredniji nego što su bili; i
oni znadu, da se narodi sa svieta ne brišu i ne uništuju ni izrečenom čijom
rieči ni saborskim zaključkom. I oni sad već znadu, da je uzajamna ljubav
najtvrdja medjusobna sveza, upravo temelj novoj državnoj zajednici, pa ako
na to zaborave, Magjari će se jamačno opet o tom uvjeriti. Narodna su
prava nepovriediva, a stara je istina, da sviet samo one narode poštiva, koji
umiju braniti svoja prava, a prezire one, koji dobre volje budi s nemarnosti
ili pako kukavštine napuštaju svoja prava. Narod hrvatski ne će . . .
— Da, kad bi se radilo o odluci jednakih čimbenika; ali nagodom odre-
djeno osobno zastupanje naše kraljevine u zajedničkom saboru ugarskom ne
smije narod hrvatski nikad — nikad odobriti. I ne gledeći na to, što ta usta-
nova o narodnom zastupanju izmedju obiju saveznih kraljevina u cieloj 800-
godišnjoj prošlosti nema temelja, koja je, kako znaš, svršila s oratori, i to na-
godom sada odredjeno zastupanje dokazuje, da Hrvati i Magjari, ili hoćeš ugarski
narodi, danas više nisu ravnopravni. Mi smo nagodom za uviek osudjeni
na manjinu i po tome na to, da svaki put izgubimo, kad god naš probitak
dolazi u sukob s magjarskimi interesi. Što će u saboru ugarskom naših 40
zastupnika na njihovih 400 i više? Što može ondje ta naša manjina, kad bi
n. pr. trebalo pod obtužbu staviti kojega magjarskoga zajedničkoga ministra,
140 HRVATSKA SMOTRA
koji je povriedio hrvatska zakonita prava? A ugar. sabor bira Hrvate i u
austro-ugarsku delegaciju ...
— Na to ti u istinu ne bih ovaj čas znao drugo kazati, van da se damo
na t. zv. štrajk, to jest da prekinemo pošiljati svoje zastupnike u zajednički
sabor sve dotle, dok nam se neda podpuna zadovoljština. Imaš pravo! Za-
stupanje naše za poslove zajedničke u zajedničkom saboru ugarskom i u
delegaciji treba svakako i to što skorije pravedno urediti.
— Nagodom su, moj braco, hrvatskomu saboru oduzeta mnoga stara
prava: dozvoljivati novake, skrbiti za obranu domovine, pravo indigenata i
državljanstva pak ... su Magjarom predane sve naše financije i novčani poslovi,
i mjenbeno pravo i zakonodavstvo za zavode vjeresijske i osiguranja, za obrt
i trgovinu, za željeznice, poštu, luke i jednom rieči — sve.
— Jest, predano je zajednici mnogo, recimo i previše. Ali upravo taj
spoj njekih državnih institucija, koje su obe ugovarajuće države dogovorno
prihvatile, sačinja današnju zajednicu ; nu pojedine se institucije prema potrebi
i koristi mogu i mienjati načinom u nagodi propisanim. Th mi smo prije
g. 1848. imali u zajednici mnogo toga još iz uprave i sudstva, pa smo u
sgodan čas opozvali, što smo htjeli, n. pr. namjestničtvo. Današnja naša
državna zajednica ugovorena je samo za one poslove, koje si spomenuo
ali ne za sve državne atribute. Zato vidiš, da smo uza sve to naše zajedin-
stvo posala ipak ostali posebni politički narod s posebnim teritorijem i za-
konarstvom i vladom svojom. Nu da svršimo Davide! Mi smo danas ipak
državna osebina za sebe.
— Jesmo, ali podredjena prevlasti Magjara na financijalnom, gospodar-
skom i što ti ja znam još kojem polju. Ne, ne — ovu nagodu i s njom
magjarsku prevlast ne može i ne smije narod hrvatski nikad — nikad priznati.
To su bile Davidove zadnje rieči, kad smo se iz onoga tiesnoga klanca
pojavili u Dugoj ulici, da se odmah razstanemo i požurimo na objed.
U istinu je tada u narodu našem vladala vreva kao velikih voda, vla-
dalo obćenito ogorčenje protiv nagode. Da ju od preziranja i napadanja
osigura, unionistički je sabor stvorio zak. čl. XIV. od god. 1870., kojim
proglasuje njezine neprijatelje tja krivci zločina smetanja javnoga mira, da-
pače i veleizdajničtva. Bit će, da je i to štogod pripomoglo, da se je mutež
počeo ponješto pročišćavati i više godišnji metež taložiti te vjera po narodu
širiti, da će još sve dobro biti, ako se na nagodi učine potrebne promjene
a te i nagoda dopušta. Sjećam se dobro, kako su onda i ugledni naši rodo-
ljubi, bivši moji samostalci, Ivan Kukuljević, Očić, Vukotinović, Schlosser,
Priča, Krestić i Žigrović, kanonici Marić, Weber i primorski Mrzljak, pak
Naum Malin, Demeter i Stanisavljević Dane, Utješenović, Vukasović i
drugi po svuda na narod umirivajući djelovali i složno nagodi u mnogom
njezinom zlu priznavali onu, kako govorahu, sjajnu narodnu stečevinu, kojom
je proti germanizaciji i proti magjarizaciji kao i proti potaljančenju na trajnu
obranu naroda hrvatskoga podignut visok kinezki zid i jak nerazoriv bedem.
A ta sjajna narodna stečevina bila su toli slavljena sljedeća dva paragrafa
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 141
hrvatsko-ugarske nagode, naime hrvatskoga sab. zak. čl. I. od god. 1868. a
ugar. čl. XXX. takodjer od god. 1868., koja doslovce glase:
§. 56. U svemkolikom obsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije službeni
je jezik hrvatski toli u zakonodavstva koli u sudstva i upravi.
§. 57. Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se takodjer hrvatski
jezik službenim jezikom unutar granicah kraljevine Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije.
III.
Tisza Lajoš pl., bivši do na kraj god. 1873. ugar. zajedničkim ministrom
za komunikacije i javne gradjevine u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj uveo
je mimo zakona ministarskom naredbom magjarski jezik za službu kod
željeznica u Hrvatskoj i Slavoniji. To je on učinio na našem posebnom
teritoriju, gdje je nagodbom i za organe zajedničke vlade uobće dakle i za
sđmoga njega i njegovo ministarstvo komunikacija utanačen samo hrvatski
jezik službenim jezikom unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i
Slavonije. Dok je pače i za sđm sabor ugarski priznan zakonom uz ma-
gjarski još samo hrvatski jezik službenim, mogao bi isti ministar, recimo,
prema tomu prije na željeznicah kraljevine Ugarske uvesti uz magjarski služ-
benim jezikom i hrvatski. A važno je znati, da je on naredbu onu izdao one
godine, kad je hrvatsko-ugarska nagoda prvi put promienjena te njezina
revizija dobila dne 30. studenoga 1873. previš. sankciju; one iste godine kad
je dne 20. rujna novim hrvatskim banom postao pučanin Ivan Mažuranić.
Ta naredba ministra Tizse Lajoša u državi ustavnoj, kakova je od tisuć
godina kraljevina Ugarska, nije ni zakonito ni slavno a za vitežki narod
magjarski baš ni častno djelo. Taj naš zajednički ministar tim je eklatantno
(očevidno) povriedio pozitivan zakon, svakako za sve Magjare nepreporan;
jer oni nisu nevjerujući nagodbeni Tomaši Starčevićanci, kao što je to i
njihova jedna stranka spram austro-ugarske nagode od god. 1867.; povriedio
je zajednički t. zv. temeljni zakon saveznih kraljevina Ugarske i Hrvatske
pa bi se bio odmah morao pod obtužbu staviti. Ugarski zajednički sabor bi
si, kako naš narod kaže, bio osvietlao obraz pred cielim svietom, da ga je
predao kraljevinskomu sudu. Bi to sabor bez dvojbe — možda barem od
straha pred javnim mnienjem kulturnih naroda, pred kojim vazda strepi, bio
i učinio, da su mu po svojoj dužnosti povoda dale naša zemaljska narodna
vlada, na čelu ban Mažuranić, i njegova u hrvatskom saboru onako silna
a samohvalom razglašena kao jedina tobože hrvatska patriotička i sve dotle
nada sve protumagjarska stranka, na čelu joj triumvirat Mrazović, Vončina
i Miškatović. Ali ni jedna niti pisnu niti zubi škrinu.
U drugoj polovici mjeseca one iste godine dodje u Zagreb kući bozi-
ćevati savjetnik hrvatskoga ministarstva u Budimpešti, moj prijatelj Mirko
Bogović. Rekoh mu iskreno, da je on kao hrvatski rodoljub i kao naš zva-
ničnik na onom visokom mjestu imao i dužnost i priliku zapriečiti onu
grubu povredu nagode protuzakonitim uvedenjem magjarskoga jezika na
142 HRVATSKA SMOTRA
hrvatskih željeznicah. Ili je to, upitah ga, on možebiti nasumce radi novoga
bana propusti«? po onoj narodnoj: „Tko se ne osveti taj se ne posveti 11 ?
Znao sam, da je Bogović još sveudiljno i da će do smrti svoje ostati
kivan na bivšega držav. odvjetnika Mažuranića radi nošenih okova u težkoj
tamnici. Prijatelj mi vatreno odgovori:
— Ni hrvatski ministar Pejačević ni ja nismo o nesretnoj Tiszinoj na-
redbi ništa znali sve dok to nije iz novina saznala javnost. Svakako je to
bio umno zamišljen i dobro naperen prvi klip pod noge novomu banu,
koji je g. 1842. hrvatskim žarom spjevao proti Magjarom onu: „Svak 1 jednu
glavu skini" (magjarsku), a poslie postao Schmerlingov puzavac te zatvarao
i u železje okivao hrvatske pjesnike. A sada već prepokoran do prašine
pobaučke baulja pred Magjari u Budimpešti.
— A nije li to, nastavih, ipak možda odmazda hrvatskomu narodu za
god. 1848. ili pako svoje vrsti magjarska velikodušna nagrada za obnovljenu
nakon 20 godina uniju toli poćudnom za Magjare nagodbom od g. 1868.?
— Dopuštam jedno i drugo, odgovori. I Magjari se još nisu očistili
od strasti. Svakako je to pljuska vladajućoj stranci, koja je onu nagodbu
revidirala a na koju su patentirani patrioti sve do sada dizali kuku i motiku.
Vidit ćemo, kako će od sada, naročito što će na Tiszinu naredbu?
— Ništa, spavat će kao hypnotizovani, rekoh ja. Ali, brate Mirko, tko
nebi smio mirovati, to su unioniste, jer su baš oni na vjeri prevareni. Ma-
gjari su im za podpunu službenost hrvatskoga jezika u granicah naše kralje-
vine nagodbom založili vjeru i štono rieč, uhvatili tvrdu vjeru pa su evo
brzo vjerom prevrnuli.
Bogović skladom i naglasom tih mojih rieči u srce pogodjen i kao
stidom poražen ušuti te istom za koji čas nakon rekbi svršene duševne
borbe, pruži mi desnicu i reče:
— Ja ću raditi. Hoću. Doskora će se znati.
Čekah i dočekah. Dne 3. veljače g. 1874. doniele su „Nar. Novine" u
br. 26. ovo: „U petak (bijaše to dne 30. siečnja 1874.) bila je kod ministra
komunikacija grofa Zichya deputacija hrvatskoga kluba, da ga interpelira u
pogledu naredbe njegova predšastnika Tisze, kojom je za službu kod željez-
nica u]Hrvatskoj i Slavoniji uveo magjarski jezik. Ministar (Josip Zichy) odgovori :
n da u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu ne može biti drugi jezik službeni
za organe željezničke nego hrvatski tako naprama obćinstvu kao i naprama
oblastim, pa da on neće dopustiti, da ikoji željeznički činovnik, koji je sin
Hrvatske i Slavonije, podnosi u svojem službenom odnošaju i najmanje
štete radi toga, što nezna magjarskoga jezika".
Bogović mi je na to pisao, da je rieč održao. On je ponukao hrvatski
klub, da pošalje deputaciju; on je podučio ministra Zichy-a, kako je s na-
godbenom ustanovom o hrvatskom jeziku kao službenom takodjer i zajed-
ničkim organom na području kraljevine Hrvatske; on je kod njega
izmolio deputaciji audienciju i stilizovao mu odgovor. Listu svome priložio
mi je zvanični časopis „Budapesti K6zlony" od 6. veljače, gdje je
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 143
štampan ovaj communique: „Uslied jednoga dogodjaja stavi više hrvatskih
zastupnika na ministra komunikacija pitanje: u koliko bi s obzirom na
hrvatski nagodbeni zakon neznanje magjarskoga jezika moglo u Hrvatskoj
rodjenim i kod državnih željeznica u Hrvatskoj namještenim činovnikom biti
na uštrb? Jer je to u „Pesti Naplo-u a od 1. veljače o. g. i u jednoj brzo-
javki „Agram. Ztg. tt na razni način priobćeno, držimo, da se stvar razjasni,
potrebitim očitovati ovo:
„Ministar je u svojem odgovoru hrvatskim zastupnikom izjavio: da će
organi ugarske državne željeznice u Hrvatskoj dopisivati sa svimi oblastmi
izključivo samo hrvatski, da će na sve u hrvatskom podnesene dopise od-
govarati hrvatski, a da će tiskanice, što obćinstvu dolaze u ruke, biti sa-
stavljene magjarskim i hrvatskim jezikom, ali da se kao izljev jedinstva nu-
tarnje službe, svi oni službeni dopisi, koji se tiču samo te nutarnje službe
sa priklopnimi i drugimi pod tom jedinstvenom upravom stojećimi želje-
znicami naravnim načinom voditi u jednom te istom obliku i jeziku, naime
magjarskom.
Ako koji u Hrvatskoj rodjeni sin nezna magjarski, ne može to biti za-
prekom, da bude primljen u službu državne željeznice; ipak mora dotični
za svoga službovanja radi točnosti, jedinstva i sigurnosti službe naučiti kod
svih željeznica jednako upotrebljivani magjarski jezik u toliko, da bude
svoju dužnost mogao točno izpunjavati 44 .
Kad mi je to prijatelj knjižar Leop. Hartman preveo i ja saznao razliku
izmedju priobćenica obiju novina, pisao sam Bogoviću: da hrvatsko mini-
starstvo ne smije dopustiti, da se radi jedinstva nutarnje službe kod držav. željez.
u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj spisi vode i ako u istom obliku nipošto
i jeziku magjarskom i da radi toga hrvatski želj. činovnik mora naučiti i znati
magjarski, a pogotovo neka se zaprieči, da tiskanice, što obćinstvu dolaze
u ruke, budu u oba jezika, magjarskom i hrvatskom. Nije to u skladu 5 po-
sebnim teritorijem naše kraijevine, na području kojega je službenim jezikom
izključivo samo jezik hrvatski i nikoji drugi pa ni magjarski. Ni pojedini za-
jednički ministri, ni cielo kr. ugar. ministarstvo pače ni ugarski sabor nisu
vlastni mimo nagode od g. 1868. samovoljno uvadjati jedinstva u nikojoj
grani uprave, a još manje radi tobožnjega jedinstva namatati Hrvatom ma-
gjarski jezik; jer ovaj nije nagodom ustanovljen zajedničkim.
Na to mi je pismo odgovorio prijatelj Mirko: da je on kao Hrvat i
rodoljub svoje učinio i da će osobno i nadalje blažiti revnovanje magjarske
gospode u pravcu, kako sam pisao, nu zapriečivati povrede temeljnoga za-
kona da spada na djelovanje hrvatske zem. vlade i hrvatskoga sabora a ne
hrvatskoga ministarstva.
Od onda su minule pune 32 godine, pak što vidimo i šta se naučismo?
To, da nam je nagodjeno „zajedniđvo" držav. željeznica nametnulo dužnost,
da godimice doprinašamo novčane žrtve za gradnju i uzdržavanje magjarskih
želj. pruga u kraljevini Ugarskoj (što doista nije pravo ni pravedno), ali
zato ipak hrvatski jezik nije i ne može postati ni suslužbenim jezikom na
144 HRVATSKA SMOTRA
magjarskih prugah, a sve hrvatske pruge do sada sagradjene su liti — samo
hrvatskim novcem, pa ipak zajednički ministar mimo zakona na tih naših
željeznicah krivično zatomljuje hrvatski jezik, a uvadja kod nas službenim
jezikom magjarski. Na svih naših kolodvorih obješeni su narodu našem
nerazumljivi magjarski oglasi i udareni magjarski nadpisi i namještaju se
magjarski činovnici. Ima u nas već preko dvie tisuće činovničkih familija, a treba
znati, da ti činovnici na svoje spise i namire u Budimpešti kupuju biljege i
tim prikraćuju hrvatski prihodni postotak; da oni sa znanjem ministarstva
ne će niti na ovršne naloge da plaćaju našim obćinam namet, a uživaju sva
dobra naših obćina; i da oni za se i svoje porodice tja iz Magjarske na-
bavljaju odielo, pokućtvo, vino i sve, česa u kućanstvu treba i što se rabi.
Na štetu domaćih sinova primaju oni plaće, za koje još Hrvatska kraljevina
po odredjenom ključu doprinaša svoj porez, a zato su oni i magjarizatori,
jer hrvatski ne znadu i koji znadu, ne će da govore u službi s pukom hrvatski.
Jo$ i ovo: Kad ne bi kod nas bili Magjari namješteni, ne bi trebalo uz
željeznice magjarskih škola, u koje silom gone i djecu ono malo hrvatskih
namještenika u najnižih željez. službah. I tako bi se moglo još više rana i
zala nanizati, što se nepravedno i nezakonito svaki dan čine saveznomu
„političkomu narodu hrvatskomu", nikad oružjem po Magjarih potlačenu
ni osvojenu.
Kad smo javno zahtievali, da se na naših željeznicah službuje hrvatski
a ne magjarski, onda nam se odgovorilo, da su željeznice privatno poduzeće
magjarske vlade i da ova u svom privatnom poduzeću može odrediti po-
slovnim jezikom, koji hoće.
Ali to ne stoji. Ne može nipošto biti istina, da se ministri uobće igdje na svietu
smiju baviti privatnimi poduzeći. A kad bi recimo i bila neoboriva tvrdnja, da su
željeznice u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj privatno poduzeće ili pojedinoga
ministra ili pojedinog ministarstva ili ukupne autonomne magjarske vlade, kako
onda dolaze Hrvati do toga, da godimice plaćaju u dotaciju toga za njih tudjega
privatnoga poduzeća? Ako su pako željeznice privatno poduzeće cielokupne
zajedničke ugarsko-hrvatske vlade, i onda imadu organi zajedničkih željeznica
na našem teritoriju službovati samo jezikom hrvatskim. Nu kad se je za
bana Khuena radilo o pravu glasa za saborske izbore, onda se je željez-
ničkim činovnikom, pače i podčinovnikom i službenikom, dakle odmah cie-
lomu „šeregu" Magjara priznalo pravo glasa i to samo s razloga, da su
državni činovnici.
A jesu li ovo, jesu li organi ugarsko-hrvatske t. j. zajedničke naše vlade,
imadu oni „unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije" službo-
vati samo hrvatskim službenim jezikom. A odkad tako željez. činovnici kod
nas imadu glas, već doživismo od njih čudesa, kakvih drugdje u kulturnih
naroda uzalud tražimo, a ne bi ih ni kod nas smjelo biti. Po sustavu naime
nema ugarska vlada nikako uplivati na izbore u Hrvatskoj, kao ni hrvatski
narod na izbore magjarske, jer izbori ni magjarski ni hrvatski nisu nagodbom
predani „zajedinstvu" , nego ih rukovodi u kraljevini Ugarskoj ministar za
SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 145
unutarnje, poslove, a u kraljevini Hrvatskoj unutarnji odjel kr. zem. vlade u
Zagrebu; nijedan dakle od njih nije vlastan i ne smije prelaziti preko medje
svoga zakonitoga područja, a ipak naši zajednički činovnici, kako znamo,
vazda su glasovali po paroli magjarske vlade, pa su kod nas kroz godine i
godine držali, a kod posljednjih izbora baš oni srušili narodnu stranku.
Zakon o njihovu pravu glasa trebalo bi promieniti, dok se zna, da zajednički
ministri mogu kod nas napuniti zajedničke urede „sposobnimi Magjari" i
osobito ministar komunikacija, da može, kadgod ga je i koliko ga volja, na
svaku postaju namjestiti željezničkih činovnika Magjara; glas ne bi se smio
priznati nikome, tko nije zavičajnik koje naše obćine.
Ljetos smo doživjeli još ovu sramotu, te je predsjednik zajedničkoga
nam sabora g. Justh, hrvatske zastupnike sjetio na pravo hrvatskoga jezika u
saboru ugarskom. Hrvati, koji ne znadu magjarski, obće ondje s Magjari je-
zikom njemačkim, a koji naši znadu, oni s njekoliko rieči samo naglase
pravo hrvatskoga jezika. Svi se inače saborski poslovi obavljaju u magjarskom
jeziku.
Naše zakonito i na domaćem području i u zajedničkom ug. saboru
pravo hrvatskoga jezika ne smijemo nigdje i u nikojoj sgodi napustiti; d&,
glede svoga hrvatskoga jezika, ne smijemo nikad i spram nikoga biti popustljivi.
Naš hrvatski jezik, on i nikoji drugi, imade pravo, o tom se više ne
može dvojiti, da bude službenim na hrvatskih i slavonskih željeznicah. Kako
su ove željeznice gradjene radi narodnih potreba, njihovi željeznički činovnici
svi bez iznimke, koji s pukom obće, moraju znati i htjeti da govore hrvatski,
a kako treba, da i željeznički uredi službuju hrvatski, to dokazuje okružnica
hrv. zemaljske vlade u Zagrebu od 18. rujna 1906. br. 42.008, kojom pri-
obćuje: da su kr. ug. ministarstvo trgovine i vrhovno nadzorničtvo za že-
ljeznice i brodarstvo na njezinu molbu odredila, da se magjarski sastavljene
izprave, zapisnici, tehnički operati, prilozi raznih dopisa itd. imadu hrvatskim
oblastim radi nuždnoga razumievanja za umjestno rješavanje, odsele dostavljati
u hrvatskom jeziku.
Ako naša inteligencija bude sviestna toga prava na hrvatski jezik i prema
tomu vršila svoju dužnost, onda bi hrvatski narod napokon već na početku
XX. stoljeća mogao izvojštiti, da mu se dosadanja magjarska uprava hrvatskih
željeznica i hrvatske linije izmieni hrvatskom upravom i uredovnim jezikom
hrvatskim i da se za posebni teritorij kraljevine Hrvatske ustroji posebno
prometno ravnateljstvo sa sjedištem u Zagrebu. Na to imademo zakonito
historično i narodno pravo; treba samo da se poštuju uzajamna prava. A
magjarski šoveni Fejervarci i Banffyjevci i kako se svi drugi zovu, — s nji-
hovim „priudržajem ideje državnoga jedinstva", ne će nikad postići prija-
teljstva s Hrvatskom, a neka znadu, da hrvatski narod živi i hoće da živi
ne u jedinstvu državnom, nego jedino u državnoj zajednici kao dobar susjed
i saveznik magjarskoga naroda.
GJURO DEŽELIĆ
IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI
Mala ubava Kaštela dala su našem narodu povjestničara prvoga reda,
koji je malo ili bolje nikako poznat našoj publici, a nipošto svojom krivnjom,
nego žalostnim prilikama književnosti naše u ono doba i sa krivnjom gorke
istine, da nikakov prorok nije za života slavljen u svojoj domaji.
Veliki ljudi obično su za života mučenici, a tek iza svoje smrti postaju
narodnom svojinom, postaju narodnim miljenicima, a da se ove rieči mogu
uporaviti i na Katalinića, mislim da je dostatno opravdano u samim riečima
dr. Karare, gdje kaže: „Prvi dan njegove slave, bio je i zadnji njegova života".
Ivan Katalinić rodjen je u Kaštelanskom selu Novome, dneva 25. ožujka
1779. od trgovca Jurja i majke Jelice rodjene Kuzmanić, pa buduć mu otčeva
trgovina u glavnom razvijena u Trogiru, podje naš Ivan još za mladih go-
dina tamo i u učioni sv. Lazara, u kojoj je predavao trogirski svećenik, a
kasniji biskup Ivan Škakoc, svrši početne nauke, na zadovoljstvo vriednog
učitelja, koji je rano upoznao njegove umne sposobnosti i baš otčinskom
ljubavlju prionuo uz njega, pak mu nagovarao i napokon nagovorio otca,
da ga odpremi u spljetsko sjemenište, gdje je pod vodstvom vriednih učitelja
svršio srednje nauke, a kako je sam kasnije pričao, uz Škakoca u Trogiru,
najviše su na njega djelovali u Spljetu Tokić i Didoš.
Nije ćutio zvanja svećeničkog, pak je svaka godina nosila za praznika
sve jasnije i odriešitije prosvjede otcu, što ga daje u svećenike; nu otac i
majka zajednički su svaki put svladali odpor sina, dočim njegovu odrje-
šitost ne poznavahu, koja se je pod krupama suza, ko na čas stišavala,
samo da ne čini krivice roditeljima.
Mislimo da je bilo slično, kada je god. 1796, nakon dovršenih spljetskih
nauka otišao u Rim, da sluša bogosloviju, pa kasnije sa nepoznatih razloga
otišao u Zagreb, da tamo svrši nauke.
U ono baš doba, kada je on polazio nauke, vodila se je kulturnom
svietu borba izmedju tradicija feudalizma s jedne, a francezkog prevrata i
američke borbe za slobodu s druge strane, pak naravski imena ko Franklin,
Montesquieu, Voltaire, Rousseau i t. d. nisu ostala nepoznata ni našem
Kataliniću. Stoga ga vidjamo u njegovom daljnjem životu baš kao odlučna
demokratu, protivna svemu feudalizmu i njegovim uredbama, a mislimo da
je u ono doba patriotizam bio i vezan uz ovakova načela, jer su gospoda
IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI U1
dalmatinska baš u to doba zazirala od naroda i bila oduševljena za sve,
što je talijansko.
On je bio čedo one velike dobe, daleko širih vidika nego njegovi dal-
matinski sugradjani, pak je možda baš stoga i progrizao mnogu gorku u
u svom životu, a kažu, da je s jednim spljetskim plemićem u jednoj raz-
pravi o „ljudskim pravima" došao do tvarnog sukoba.
Sve je ovo pomagalo njegovoj staro} apatiji prama stališkoj stezi, koju
mu je njegov budući stališ imperativno nalagao, a opet izraziti pristaša fran-
cezke revolucije imao je barem žicu mržnje napram tom stališu, koji je bio
ko reakcija protiva novim idejama i novoj sili, te je vrativši se kući iz
Zagreba, došao u sukob s mnogima. I tako u nekoj nesuglasici s biskupom,
jednog jutra svuče za vazda odoru svećeničku i time odkaza za vazda volju i
misao, da postane svećenikom.
Mnogi su mnienja, da bi Katalinić bio daleko više pisao, da je ostao
u svom staležu i da je postao svećenikom, nu Bog zna nije li na nj i na
njegova djela uplivao njegov burni život, ne čitamo li u njegovoj „Povjesti",
ko nekog stručnjaka u vojnim operacijama, ko nekog čovjeka svjetskog
shvaćanja, a to je vriednost ovoga djela daleko podiglo.
Kada je stari Juraj začuo, da je Ivan učinio taj nepromišljeni korak,
odleti u Spljet i dovede ga sa sobom u Kaštela, gdje je prije aranžirao četu
prijatelja, da mu se izrugaju i da ga na silu privuku opet staromu zvanju,
nu tu je računao malo sa sinovljevom naravi. Netom je došao Ivo u Ka-
štela, navališe na nj prijatelji, da mu se izrugavaju, nazivljuć ga „razpopicom".
Nu on shvati situaciju sa sgodne strane, obrne se k njima, da im se izruga
sam, pa onda ostane napokon pobjediteljem, a i pred samim otcem, tako
da se nitko više ne usudi nazvati ga „razpopicom", a sam otac popusti
riečima: „Tko će s vragom ! . . ."
Otac mu na to dade sredstava i on se posveti pravnim naukama, pak
postane napokon tajnikom sudstva u Imotskome, a kašnje u Sinju, gdje se
zaljubi u Terezu Bolis, kćerku ugledne obitelji i s njom se vjenča
Rek bi, da su se požunskim mirom našle na vrhuncu sve želje mlade-
načke njegove dobe, i sa radošću je gledao okupaciju Dalmacije, on se je
napokon ćutio na tlu slobode, pod slavnom vladom Napoleonovom.
Narod je mislio drugčije, on se je našao jednim mahom slobodan mle-
tačke mrzke vlasti, a pod vlasti Austrije, koja je u njegovim očima srušila
to mnogogodišnje robstvo, dočim Franceze, kao jednokrvne s Mletčanima,
nije uzprkos njihovoj upravi, punom blagodati za našu siromašnu zemlju,
mogao uzljubiti nipošto, tim manje, što ga je dalmatinska aristokracija, lišena
svih prava, svakakovim glasinama i potvorama od toga odvraćala. Zrela
politika, u koliko se može o njoj u ono doba govoriti, nalazila je odziva u
malom broju visokih umova dalmatinskih, koji su vidjeli jasni napredak
zemlje svoje, a spajali ga sa velikim pokretom onog doba u jednu cjelinu,
a da se nisu varali, svjedoče nam od Franceza sagradjene vode i ceste,
svjedoči nam, da su svojom prekratkom vladavinom iz legla kužnih bolesti
148 HRVATSKA SMOTRA
pretvorili Dalmaciju u zemlju pristupačniju i gledali da je učine onom, kojom
je negda bila.
Živa bujica dogadjaja, burno ono vrieme, nije više moglo da održi ni
Katalinića uz pravničku struku, on se je u svom vrućem revolucionarnom
temperamentu smatrao ko nekako sputan i naravno, kada je Napoleon usta-
novio u Dalmaciji „Garde nation^le", Katalinić je medju prvima stupio
dobrovoljno i bude imenovan zapovjednikom Sinjsko-cetinske straže i to
baš godine 1809. Kao takav bio je dodieljen Hercegu dubrovačkom za pu-
tovanje u Španjolsku, a sudjelovao je tamo u bitkama kralja Josipa Napo-
leona protiva „Guerillama", a nakon pokorenja bude ponovno poslan u
Dalmaciju, gdje je ratovao i postupao proti svojim sunarodnjacima, koji su
š u rovali s Austrijom, dok nije dospio ko ratni zarobljenik u neku ugarsku
tvrdjavu, nu nakon mira bude pušten na slobodu i nastavi svoje djelovanje
kao vojnik Napoleona Velikoga.
Godine 1813., na 30. travnja provališe Turci podzemnim putem u grad
Cetin, kojim zapoviedaše dalmatinac kapetan Cindrić, nu Katalinić po zapo-
vjedi karlovačkog Maira Šporera, sa slabo oružanom četom, obkoli Cetin i
prisili Beširevića, kapetana Ostrovice, na uzmak i predanje tvrdjave.
Ovo mu je djelo steklo odlučna priznanja. Vojvoda Ambratežki, obći
upravljač Ilirske države, uz izvješće, posije pariškom ratnom vieću i prepo-
ruku, da se Kataliniću podieli w krst počastne legije", nu pad Napoleonov
zateče to riešenje na ministarskom stolu i od toga ne bude ništa.
Katalinić se je u vrieme pada nalazio u Dalmaciji, bio je baš shrvan,
pak premda je mogao sa ostalom francezkom vojskom u Francezku, ostao
je ipak iz silne ljubavi prama rodnoj grudi i nadalje u Dalmaciji, dok ga
nagovor prijatelja i ljubav za vojničkim štaležem ne natjera u austrijsku
vojsku i u vojsci Frana Karla bude za svoje zasluge imenovan majorom.
Nu kao negdašnji napoleonista, trpio je ipak. Trpio je u sebi, a doživio
je i javnih spočitanja, tako da ga je prosti narod, uzprkos njegovim nasto-
janju oko procvata poljodjelstva, krivim okom gledao, a jednom ga u
Kaštelima htjedoše kao „Franceza" čak i da ubiju, a i u Spljetu je bilo dosta
neznalica, koji su ga mrzili, a i još više takovih, koji ne mogoše oprostiti,
što je Katalinić, bivši napoleonista, dobio uvažen čin u austrijskoj vojsci.
Nu njegov visoki karakter, njegova neograničena ljubav prema narodu, nije
se nikada od toga uzpregla, on je ljubio narod svoj previše, a da mu ne bi
i najljuću krivdu oprostio, znao je da se bori ili sa kukavičlukom i podlošću
ili sa neznanjem.
Kada se je godine 1815. pojavila kuga, bio je Katalinić imenovan upra-
viteljem zdravstvene straže od tromedje do Komenskoga, a godine 1818.
povjereno mu je uredjenje vojne granice uz Albaniju, Crnugoru i Hercego-
vinu, da se suzbije kuga.
On je iz silne ljubavi pram svojoj domaji, stavljao izvan svakog vida
pogibelji, skopčane s tom plemenitom zadaćom, a bio bi za svoje vanredne
IVAN KATALINIĆ POVJESTNIĆAR DALMATINSKI 149
zasluge na zdravstvenom polju i promaknut u službi, da ga godine 1819. ne
snadje boljetica, od koje i sviest izgubi.
„Sretna nesviest," kliče dr. Karara „ona nam je Katalinića konačno pri-
vezala njegovom pravom polju, ona nam ga je privela knjizi, jer nakon pre-
boljene nesviesti, dade se neumorno na proučavanja, prevrćanja po starim
arhivima, da nas konačno obdari monumentalnim djelom, da nam pruži
vienac svoje ljubavi spram Dalmaciji i narodu hrvatskomu, vienac spleten od
suza, zadovoljstva i radosti, vienac spleten od junačtva ruke i uma, vienac
u kojem je pobrao svu našu prošlost, da nam dade putokaza budućnosti."
Raznolik li je Katalinićev život. Postepeno je išao, postepeno je stvarao.
Od skromnog svećeničkog staleža, kreće u pravnički, od ovoga u burni voj-
nički, počinja junačtva, bori se proti ljudima, napokon se bori proti najljućem
neprijatelju ljudskog života, vojuje sa smrću, dok se napokon konačno bori
i sa predsudama i neznanjem, a mi smo tu, da poberemo sve plodove nje-
govih velikanskih borba, da uživamo u radu njegovih ruku.
Kako je bio vriedan u svemu, nije manje bio u knjizi, jer već godine
1035, izdade svoje epohalno djelo „Storia della Dalmazia esposta da Gio-
vanni Cattalinich 1. R. Maggiore in pensione", koja obuhvaća šest knjiga u
tri svezka, a posvećena je vojnom i civilnom namjestniku Dalmacije, Vjen-
ceslavu Vetteru knezu Lilienberžkom.
Ne mora nas čuditi zašto posvećuje austrijskom činovniku svoje djelo.
On to radi nekako ko da bi vladi, nesklonoj svakom književnom i kulturnom
napredku, nesklonoj starim uspomenama i podsjećanjima na slobodno doba,
zasladio gorki napitak, što mu se u ono tjesnogrudno doba mora i oprostiti,
jer koliko je više uživao u slobodi, toliko je više ljubio narod u potištenosti,
pa znajuć, da je narod u nesviesti,! doprinašao je ovime kamenčić njegovom
poznavanju sebe samoga.
Prva knjiga „Povjesti Dalmacije" počima sa najstarijim vremenima, pa
dosiže do godine 188. pr. Krista, druga do utjelovljenja Dalmacije rimskom
carstvu godine 9., treća do godine 379., četvrta do godine 639., peta do
godine 1 102. ili krunjenja Kolomanova za hrvatskog kralja („fino alP incoro-
nazione di Colomano re d' Ungheria in qualit& re di Dalmazia successa in
Belgrado marino Tanno 1102.), a šesta se knjiga svršava sa godinom 1797.
ili padom mletačke republike. U trećem svezku, a nakon šeste knjige, na-
dodao je Katalinić „Breve saggio di storia naturale sulla Dalmazia" (Fizikalni
zemljopis Dalmacije), da, kako sam kaže, upodpuni svoje djelo i učini neke
točke razumljivim i da nadoknadi manjak štiva te vrsti, koje bi se sa Dal-
macijom bavilo. (Izim botaničkih radnja profesora Alschingera, Pettera i Vi-
siania nije bilo drugih naravosiovnih knjiga o Dalmaciji). Ovaj svoj fizički
zemljopis dieli na dva diela: „Dei monti e delle campagne" i „Dei fiumi,
fonti e laghi" („O brdima i poljima" i „O riekama, vrelima i jezerima"), a kao
poznavalac ciele Dalmacije, čini to neprisiljenom lahkoćom, zalazi u razne
11
150 HRVATSKA SMOTRA
grane naravoslovne grupe, bavi se i pučkim prilikama proizvoda i živovanja.
Ovo je djelo toliko više u vriednosti, što dolazi da prebije led, da prene
mnoge na proučavanja i studija.
Da se osvrnemo na njegovu „Storiu". 1 ovo je jedino djelo svoje vrsti,
stoji nad Lucijevim, a drugo djelo ne može niti doći u razglabanje i uzpo-
redjivanje, jer nismo u stanju, da bi izim crkovne povjesti Tome Arcidjakona,
spomenuli što drugo.
Dok je Arcidjakonova izključivo crkovna povjest, sa gdjekojim umetcima
zasjecajućim istodobno i u crkovni i u narodni život, Lucijeva je povjest i
crkovna i svjetovna, a Katalinićeva napokon izključivo svjetovna i time za
nas više^vriedna.
On je proučio sva dotadanja vrela, upotrebio je i Lucija i Arcidjakona,
ma se je oslobodio |i mnogih njihovih pogrešaka, te je tako gradio i na
njima i nad njima. Ugodno je što Katalinić u svojoj povjesti stoji ko po
strani, te pušta u prepornom vazda slobodan sud čitatelju, a nije se čuditi,
što ima u svojem djelu dosta pogrešaka, jer je radio i brzo i sa slabom
predradjom, a težko je početi.
Dok i Toma i Lučio, pišu latinskim, samo za učenjake pristupnim je-
zikom, piše Katalinić talijanskim, za da bi ga što šira publika razumjela, a
sam se u uvodu izvinjava, što kao Hrvat slabo talijanski poznava, te ga ne
svladava u svim tančinama.
Dakle je Katalinić ovdje i sam dao pisana dokaza svojem rodoljublju,
pa nam ovdje daje i prikriven mig, da bi za stalno bio pisao izključivo u
narodnom jeziku, da je živio u povoljnije doba, da je živio medju drugim
ljudima. Mi ga ne možemo nego uzdići, a ondašnji naraštaj požaliti, što
nije znao ljubiti jezika svoga, jer samo tako možemo razumjeti, da Katalinić
uzprkos tome, što je imao gotov prevod svoje „Povjesti" na hrvatskom je-
ziku, nije našao izdavača nit predplatnika, da bi izdao to djelo, koje bi
mnogo više i bilo koristilo, nego ova talijanska „Storia".
Hrvatski je jezik u ono doba proživljavao u Dalmaciji kukavne dane.
Bio je otjeran u siromaške seljačke potleušice, daleko od grada i naobra-
žena družtva, a ipak, visoki um Katalinićev, osjećao ga je svojinom, osjećao
ga je materinjim.
Polahko se je gubio narodni jezik. Cielo je družtvo dolazilo naobrazbom
škola talijanskih, svakim danom jače zanemarivalo materinji glas, a opet
lukava i grozna vladavina mletačka znala je da omlohavi i potisne narodnu
sviest, pak samoj slaboj kolonizatornoj snazi Romana uobće, a Talijana
napose, možemo zahvaliti, što se je naš narod u Dalmaciji uobće osviestio.
Uz vlast mletačkoga „lava 14 , vezan je bio stran jezik i strano družtvo, a
uz vlast „polumjeseca" strana vjera, pa dok su fratri (kao jedini naobraženi
ljudi, uzko spojeni sa narodom) više zazirali od dina, nego od mletačke sile,
dotle je i neuki narod tako radio. Ta onamo mu trli vjeru, a ovamo su ju
puštali tekar iz razloga, jer je bila ista njihovoj. Opet je i razlog, što su
Turci više vjerovali maču, a Mletčani najviše sladkim riečima i obećavanjima,
IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI 151
koja naravno nikada održali nisu, u koliko nije to njihova korist imperativno
zahtievala. U ovakovim danima, gasnuo je sve više duh narodne slobode,
dalmatinci su u svakdanjoj borbi za život zaboravili zlatno sunce narodne
nam neodvisnosti i slobode, a dubrovačke vile, davno su već zamukle, još
je samo tužna narodna pjesma znala da uzčuva tu zeru plamička, da ku-
kavno tinja, dok se kasnije ne razbukti u veliki plamen narodnoga preporoda.
Uz narodnu pjesmu podpaljuje taj oganj i naš povjestničar, dok mu narodni
nehaj i mrtvilo narodno ne dadu, da onakav pred nas stupi rodoljub, ka-
kovim se je ćutio.
Jedan pojav, koji nas donekle može i da začudi, je protivnost naroda
našega prama francezkoj dobi, pak i još više mora da nas začudi, kako
Hrvati u svim zemljama gledaju rado odlazak francezke vladavine, jedine
vladavine, koja je dosada nešto za Dalmaciju učinila, a za čijeg je trajanja,
napokon nakon duge periode zdvojnosti, jednom i ako kroz oblak, sinulo
nad Dalmacijom, starom kolievkom hrvatstva, sunce narodne slobode. Nu
rob, kada iz duboke tamnice stupi na božje sunce, zasliepljen je i ne raža-
bire ničesa oko sebe.
Vezavši uzko cieli život uz velebni onaj pokret, zadojen idejama slobode,
jednakosti i bratstva, bio je Katalinić najokorjeliji demokrata, a to nam
potvrdjuju oni, koji ga se još dobro sjećaju.
Stanovao je u kasnijoj dobi, nakon svoje bolesti izključivo u Spljetu, a
ljubeći prosti narod, od kojega je Mletčanin i potalijančeni spljetski gradjanin
zazirao, on je više puta ostavljao najotmenije družtvo u „Caffe Svizzero"
na Gospodskom trgu (dio današnje Kafane Troccoli), pa bi se priključio
kojem okolištnom seljaku poljodjelcu, da s njime udari u svakakove čakule
i razpredanja, u razgovore o berbi i žetvi, o stoki i ostalom gospodarstvu,
a kada bi došao u goste u Kaštela, ćutio bi se ko preporodjen. Dobroćudni
bi starac, sa malom lulicom u ustima po dio dana sjedio medju svojim
starim znancima na novskoj „bangadi" pa slušao, razpredao i poučavao.
On je pisao tu i tamo razštrkanih više članaka, bio je naumio izdavati
i „Bulettino agrario-economico" u dva jezika, hrvatski i talijanski, nu
austrijska mu vlada to na prečac zabrani, premda je on imao sabran veliki
materijal za taj svoj „Bulettino". Isto tako kasnije, kada je bio naumio izdati
neku vrst knjižica hrvatskih, vlada mu je stala na put, a i sa nakladnikom
za hrvatske knjige bilo je sto muka, pak stoga sva tri njegova književna
pokušaja u hrvatskom jeziku ostadoše jalova, i prevod povjesti i Bulettin i
knjižice za puk, a sve na nepreglednu štetu naše knjige i narodne sviesti.
Bit će da i spljetski matadori nisu volili narodne stvari, pa i ako su ga
štovali, nisu li mu valjda kriomice stavljali klipove, za takove radnje, tim
više, koliko su se ćutili Talijanima.
Katalinić je i pjevao, ali izključivo latinski. Pisana nam o tom, u koliko
danas znamo, nije ostavio ništa.
On je kasnije nadodao svojoj povjesti još jednu knjigu, a to baš:
„Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia doppo la caduta della re-
152 HRVATSKA SMOTRA
publica" (Uspomene dogadjaja u Dalmaciji desivših se nakon pada mletačke
republike), gdje uz pad republike i njene vladavine kod nas, crta i prigodne
dogadjaje toga vremena.
# * *
Godine 1847. 27. veljače umre Katalinić u Spljetu, gdje mu je bio
veličanstveni sprovod, kao jedina nagrada za njegovo cielo djelovanje. Sa
Katalinićem kao povjestničarom bavi se Šime Ljubić u „Dizionario biografico
deglli uomini ilustri della Dalmazia" (Biografski rječnik glasovitih Dalma-
tinaca), a i Fr. Rački u svom nacrtu hrvatske historiografije od god. 1835
do 1885. S Katalinićem kao vojnikom, bavi se u knjizi „Oko Kupe i Ko-
rane" Radoslav Lopašić, dočim njegov kratki životopis, sastavljen u obliku
jedne poslanice na Spljećane, napisao je dr. Karara, pak mi još nemamo
obširne radnje o Kataliniću, a niti objelodanjena njegova prevoda w Storie tt ,
kako bi to on zaslužio.
Portret povjestničarov izradio je mladi naš umjetnik Meneghello-Dinčić,
a nalazi se u vlastitosti Katalinićeva nećaka Pavla u Trogiru, dočim je nje-
gova rodna kuća, danas vlastničtvo njegovih unuka Don Iva, Don Radoslava,
Dragomira i Antuna, sačuvana još sasma dobro, pak čeka na doličnu
spomenploču, koju joj još uviek narod duguje/
Kaštela u rujnu 1906.
GAJO RADUNIĆ
* Ovu životopisnu crticu sastavih najviSe po živoj predaji rodjaka, dok mi je
poslužila u mnogim Kararina poslanica te LopaSićeva povjest.
NARODNI POKRET I NOVI KURZ
Je li narodni pokret od godine 1903. roditelj novoga kurza? Govore
li predstavnici novoga kurza istinu, kad se pozivlju na takovo otčinstvo ili
čine to zato, što im treba etiketa, koja bi ih bila kadra omiliti širini sloje-
vima hrvatskoga naroda, a narod sprijateljiti sa idejama novoga kurza? Jer
danas te ideje — osim možda sporazuma sa onima, koji sebe i jedan dio
hrvatskoga naroda zovu Srbima — nalaze malo odziva, a još manje razu-
mievanja u dubokim narodnim slojevima. Ako je novi kurz prevladao javnim
životom i preuzeo kormilo naše zemlje, to još ne znači, da ima i jakog
oslona u narodu. Kormilo imali su u rukama i stari magjaroni sa Khuenom
kroz dvadesetak, a bez njega prije i poslie još desetak godina, ali naroda
nisu imali nikad uza se. Hoće li ga imati novi kurz? Na to bi se dalo
lahko s priličnom vjerovatnošću odgovoriti, ali nije od važnosti za riešenje
postavljenih pitanja.
Dosta je iztaći da sada, makar je na vlasti, novi kurz ne nalazi spo-
mena vriednije podpore u narodu. Ova činjenica sama od sebe govori
s jedne strane, da se imadu drugdje tražiti faktori, koji su u prvome redu
novomu kurzu pomogli do vlasti ; s druge pak strane, da se novi kurz nema
prava pozivati na narodni pokret, jer kad bi u novomu kurzu bilo isto od
onoga, što je 1903. pokrenulo Hrvatskom, bilo bi uza nj i naroda.
Mogao bi tko zapitati: a koga predstavlja do dvadeset zastupnika hr-
vatske stranke prava, koje je u jačem dielu dovela u sabor narodna volja,
koji i sada zalaze medju narod i o kojima se ne može kazati, da su u
narodu zlo primani. Tu valja upozoriti, da je kod njihovoga izbora pre-
vagnulo ime, koje je u većini slučajeva i za prijašnjih izbornih borba, dok
nije bilo ni spomena o novome kurzu, okupljalo oko sebe tolike neodvisne
izbornike, te pozivanje na pravašku prošlost i pravaški program od 1894.
na kojemu da dotičnici još uviek stoje.
Da je program od g. 1894. nespojiv sa novim kurzom, o tom su svi
politički obrazovani ljudi na čistu, ali da tu nespojivost pravaškoga programa
i, novoga kurza još narod ne uvidja, to ne može nikoga čuditi, tko pozna
naše prilike. A upravo i ova okolnost, da najjača stranka novoga kurza
ne smije pred narod s istinom, već ga drži uza se izpoviedanjem i na-
vještajem nemogućnosti, a nemoguće je ostvarenje programa od 1894. poli-
154 HRVATSKA SMOTRA
tikom novoga kurza, dokazuje, da novi kurz nema za sobom naroda, da
po tom ne može tražiti niti svojih temelja u narodnom pokretu od 1903.
A što vriedi za t. zv. hrvatsku stranku prava, to vriedi za sve hrvatske
skupine, koje podupiru u Banovini novi kurz, jer ni jedna od njih nije još
izašla pred svoje pristaše otvorenim zagovaranjem novoga kurza. To jest:
čuje se i čita hvaliti, odobravati, preporučivati, zagovarati i braniti novi kurz,
no pri tom se služe samo imenom novoga kurza, ali njegove biti, njegovog
duha, nema tu ni za liek.
Jer što je novi kurz po svome duhu, po svojoj tvari, po svojoj biti i
zadaći, to ogromna većina pristalica do najnovijih dana nije znala, a ne zna
još ni danas.
Riečka bo rezolucija bila je samo uvod, priprava u novi kurz, takav
prvi čin, da se nije dalo prosuditi, hoće li se dalje razvijati drama, komedija
ili tragedija. Iza rezolucije prosliedila je poznata peštanska deklaracija, poslie
koje smo, može se reći, ostali, gdje smo bili. Umetnut je bio drugi čin, da
se stvar nastavi i produlji, a sviet još uviek ne zna, o čem se radi.
U to se dveri peštanske sabornice ponovno otvoriše. Daljnja šutnja
hrvatske četrdesetorice mogla bi biti pogubna, ako ne smrtonosna. Prije
nego progovore, nego li aktivno zaigraju u komadu, što se zove novi kurz,
morao im se predložiti pravi njegov sadržaj. I autor novoga kurza izložio
ga ovih dana u četiri čitava uvodnika svoga glasila.
Jeste li vidili hrvatska glasila novoga kurza, kako se smetoše, izgubiše,
zakopčaše poslie onih članaka?!
Neka su hinila da ne razumiju, samo da priguše glasni uzklik začu-
djenja: Zar je to novi kurz? Toga nismo znali! Tako ga nismo pomišljali!
Možda ipak nije! Čekajmo!
Pa kako su očevidnom i napadnom svojom zabunom glasila hrvatskih
stranaka novoga kurza odala, da im je u ovoj formi još posve tudj i ne-
poznat, tako im je jednakom otvorenošću izjavio autor novoga kurza, da
u nj još ne pristaju: jedni, jer su crno-žuti, drugi, jer se previše zatrčaše
protiv magjarstva, a treći, jer su preštudentski.
Što novi kurz znači?
Što novi kurz hoće?
Hoće „pripadničtvo kraljevini Ugarskoj posestrimih zemalja Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije". Što to pripadničtvo znači? Neka govori zastupnik
ugarskoga sabora Maniu, koji reče, da je Rumunj; magjarski mu drugovi
dovikuju, da je Magjar, a predsjednik sabora Justh im to potvrdjuje, pozi-
vajući Rumunja pod prietnjom gubitka rieči na red, jer da je po zakonu i
državnom pravu Magjar!
Tomu „pripadničtvu" odgovarajuće, novi kurz hoće w da se sve nezdrave
aspiracije već u svom postanju onemoguće".
Koje su to aspiracije?
Zar sjedinjenje s Dalmacijom? Ovo bi imalo biti izhodna točka riečke
rezolucije. Ima li još narodnih aspiracija, koje se moraju u doglednije
NARODNI POKRET I NOVI KURZ 155
vrieme ostvariti, a koje su magleno ili nikako spomenute u riečkoj rezoluciji,
te od dana njezinog zaključka sve se manje spominju, sve više zaboravljaju
ili njihovo riešenje navodno odlaže i odgadja?
Nisu li te nezdrave, zato po novome kurzu na smrt odsudjene aspiracije:
financijalna samostalnost? Izključivo hrvatska zastava, kao državni simbol?
Samo hrvatski uredovni jezik? Jedino domaća djeca s pravom namještenja
u javne službe?
Tako bi se bar smjelo zaključivati iz nastupnih rieči prvaka magjarskog
koalicionog ministarstva, kojima se taknuo hrvatsko-ugarske nagodbe, našega
medjusobnoga financijalnoga odnošaja te željezničkog pitanja u Hrvatskoj.
Na ove rieči nije sa hrvatske strane od novoga kurza pao ni najtiši prigovor,
ni najblaži prosvjed, a koje su rieči WeckerIove u pogledu željeznica dobile
još svečanu sankciju Kossuthovu.
Je li po tom novi kurz vuče svoju lozu od narodnog pokreta? Je su
li u istinu tim pokretom udareni temelji novoga kurza, kako to hoće njegov
autor svojim već prije napomenutim najnovijim objavljenjem o politici i za-
datku novoga kurza? Je li po tom istina, kako to hoće isti taj autor, da je
bila tolika inkonsekvencija, što se narodnim pokretom 1903. jedini izpraž-
njeni zastupnički mandat zlatarski popunio mužem iz antipodnih elemenata
novomu kurzu?
Ne govori li baš taj izbor antipoda novoga kurza, a u doba dok je u
Hrvatskoj još mirisalo po barutu, dok još nisu osušile suze tolike osirotjele
ženskadije, dok još nisu bili izbrisani tragovi prolivene krvi, da je i sav taj
narodni pokret od godine 1903. sa tolikim svojim žrtvama na životu, krvi,
slobodi i imetku bio samo jedan ogromni i najrječitiji antipod novoga kurza?
Kojim se onda razlogom pozivlje novi kurz na rodbinstvo s pokretom od
god. 1903?
Što mu daje pravo, da na nj pokazuje kao na svoj temelj?
Jednakim razlogom i opravdanošću pozivao se profesor dr. Pliverić na
ilirstvo, kad mu je trebalo svojedobno izpričati i protumačiti njegov neoče-
kivani skok medju magjarone A ipak je ilirstvo bilo najpodpuniji antipod
magjaronstva. Ili je možda zato bila medju ilirstvom i magjaronstvom krvna
sveza, što je nekoliko nekadanjih vatrenih Ilira našlo za praktično, ohladit
se poslie medju magjaronima? Zar je zato i novi kurz u savezu sa pokre-
tom 1903., što je nekoliko mladih ljudi s istih nesebičnih razloga sudjelovalo
u tom pokretu, kako sada radi za novi kurz? Nije li upravo radi toga
obrata novomu kurzu, vodja i učitelj tih mladih ljudi ustao protiv njih naj-
žešćim načinom, predbacivši im da su se iznevjerili čitavoj svojoj prošlosti,
izdali sve ideale, za koje su se zajednički oduševljavali, uzgajali i radili niz
najljepših svojih godina? Naročito je naglasio, da su oskvrnuli i obezčastili
svoje sudjelovanje kod spaljenja magjarske zastave 1895. i narodnoga po-
kreta 1903. Učitelj, vodja, apostol valjda pozna svoje učenike, pristaše, sljed-
benike! On će najbolje znati, što im je u srce usadjivao, što u dušu udah-
njivao, za kakav ih javni rad pripravljao, za kakav narodni posao vježbao.
156 HRVATSKA SMOTRA
On je zato svakako najklasičniji svjedok, da su ti mladi ljudi ostavili
put, kojim su do 1903. stupali i da su 1905. zaplovili doista drugim putem,
novim kurzom. Ovi dakle mladi ljudi, u koliko se pozivlju na nekaki svoj
aktivitet u dogadjajima 1903., nisu nikakav dokaz za nadogradnju novoga
kurza na pokretom 1903. postavljene temelje. Jedinstvo osoba ne znači ništa,
kad nema jedinstva radnje i jedinstva ideje.
Ideje pak novoga kurza skroz su oprečne idejama, koje su vodile i
dovele do dogadjaja 1903. i koje su rodile narodnim pokretom.
Rad novoga kurza treba da učvrsti pripadničtvo Hrvatske Ugarskoj i
onemogući sve narodne aspiracije, koje su u očima magjarstva nezdrave, a
pokret 1903. bio je manifestacija naroda za ostvarenje tih aspiracija i demon-
stracija protiv same zajednice s Magjarima, kamo li pripadničtva Ugarskoj,
u kojoj su Magjari sve, a ostali narodi ništa.
Što bijaše plod dugotrajnoga i osbiljnoga djelovanja, što spontano i ne-
pripravljeno pa zato narodno u tim manifestacijama i demonstracijama, što
li pak umjetno inscenirano te zato operetno?
Plod dugotrajnoga i promišljenoga rada bio je onaj jednodušni, po svim
pa i kulturno te politički najzapuštenijim narodnim slojevima dobro shvaćeni i
zato ob će ni to prihvaćeni zahtjev gospodarske i financijalne samostalnosti. Tko
ima u tom nastojanju najveću, a da je ono zahvatilo najšire narodne slojeve,
gotovo jedinu zaslugu? Ima ju narodni zastupnik dr. Josip Frank; ima ju onaj
muž, na kojega su protivnici navaljivali i najnečuvenije ga sumnjičili, što nije
stajao na čelu kod lupanja prozora, razbijanja kolodvora, užiganja dinamita. Jer
što je imao narodni zastupnik dr. Josip Frank godine 1903. činiti, a da po
svojim osobnim i političkim protivnicima ne bi bio najbezdušnije opadan i
ozloglašivan ? Ništa, nego staviti se u prve redove i po prvome oružniku,
koji bi na nj nabasao, dati se ustrieliti. Uhićenje in flagranti samo bi škodilo,
reklo bi se, da je to naručeno, da Khuenov pomagač stekne još veći upliv
na mase. Nije li tako?
Ili se možda pravom prigovara tadanjim opozicijonalnim zastupnicima,
što se osim jednoga prosvjeda, pozivom na njihov javni položaj i imunitet,
ne prihvatiše nikoje akcije? Kakove? Zar se nije trideset i tolikim hrvatskim
zastupnicima u Beču dogodilo, što i dru. Franku u Zagrebu? Zatvorilo im
pred nosom vrata; ovdje banske palače, ondje kraljevskoga dvora. Što su
dakle prvaci u Zagrebu imali činiti, da oni budu veći junaci od mladenaca,
koji su se skrivali u Ljubljani, Trstu, Beču, Mljetcima i od onoga nezado-
voljnika, koji je samo toliko više kuraže imao, koliko se dalje onkraj sušač-
koga mosta nalazio? Je li onda bilo vrieme. da se narodni prvaci, kojih je
tako malo, a koje toliko trebamo, utiču najskrajnjem i izlažu najgoremu?
Poviest je učiteljica života. Mi pravaši učimo iz naše poviesti, pa ako još
nije velika, to ipak ima za nas dosta primjera, koji se više ne smiju
opetovati. Ne radi ljudi i stranke, već radi stvari, naroda, domovine. Da
nisu Kvaternik i Bach izgubili svoje glave, da nije njihova krv razpršiia
stranku prava te se istom nakon sedam, osam godina počela iz nova sa-
NARODNI POKRET I NOVI KURZ 157
birati, bi li dogodjaji pošli smjerom, kojim su od 1873. udarili? Bi li bilo
moguće ono vjerolomstvo, koje je počinjeno revizijom pogoršane nagodbe?
Bi li bila moguća onakova vladavina, kakova je bila bana pučanina i prve
narodne vlade? Mažuranićevština poslie rauchijanštine bijaše put khuenov-
štini. Je li po tom smrću Kvaternikovom prouzrokovani prvi razsap stranke
prava bio na korist hrvatske stvari?
A što je koristila desetak godina kasnije položena žrtva dr. Davida
Starčevića i Josipa Geržanića? Dne 5. listopada 1885. po podne i nekoliko
dana poslie bio je Zagreb pun ljudi, koji su vidili, da je Geržanić udario
nogom Khuena, a u saboru je bio podnesen predlog, da se Khuen makne,
jer da je žigosan. Deset tjedana kasnije, prigodom glavne razprave, Geržanić
bijaše sebi jedini svjedok, da je Khuena sramotno žigosao. Uočivši toliku
našu nespremnost i desorganizaciju, je li bilo težko lukavome Khuenu, po-
poprimiti sotonske mjere, kojima je dvadeset godina stvarao iz Banovine
sve veći pakao? A bi li bio uspievao, da nije odstranio Davida i drugove a
stranku prava time opet na neko vrieme razbio? Pa kako Ije prvom nje-
zinom uzkrsnuću poslie Rakovice najviše doprinio Folnegović, tako je za
drugo njezino uzksrnuće najviše pripomogao dr. Josip Frank, onaj isti,
kojega je 20 i višegodišnji rad na financijalnom polju urodio pokretom
1903 i kojega je duh ravnao masama, dok su ustajale za gospodarsku našu
samostalnost. Jest, u koliko je pokret od 1903. imao značenje naše gospo-
darske i financijalne emancipacije od magjarstva, u toliko je bio djelo
dra. Franka, i u toliko je on tom pokretu bio vodja, intelektualni začetnik,
ma da nije na svim skupštinama sudjelovao i na svakoj sborio. Govorio
je na usta onih, koji su razpravljali o financijalnom pitanju, a po njima
citirane najpoznatije brojke i najpopularniji primjeri, proizvod su njegovog
proučavanja i naravne oštroumnosti. Tko ne vjeruje, neka izvoli nabrojiti
naše financijalne stručnjake ili radnike na financijalnome polju.
Što imamo popularnih radnja, te sve padaju poslie godine 1903.
Samom pokretu služila je priručna knjižica „Kako nas Ugarska uzdržava"
izašla g. 1902. Ali je nije napisao čovjek riečima pun sitnoga rada, već pravaš
dr. Boroša, koji znajući velike zasluge dra. Franka u tom pogledu, nije
tajiojsvoga štovanja i priznanja za nj, prem mu je srce uslied prijateljskih
veza bilo bliže osobnim protivnicima dra. Franka.
Kad je govor o našim financijalnim stručnjacima, pored dra. Franka
spominje se još jedini profesor dr. Vrbanić. Ali njemu se ne može priznati
veći utjecaj na razbistrenje financijalnoga odnošaja medju širim masama
i veći udiel kod pokreta od g. 1903., u koliko je radio za financijalnu samo-
stalnost. Dr. Vrbanić bio je u svom financijalnom radu samo profesor i
akademik, malo ili ništa narodni politik.
Dapače i kao profesor polučio je u svome radu malo ili ništa,;što se
mora zaključivati odatle, da kroz kakovih 30 godina djelovanja na sveuči-
lištu, nije zainteresovao upravo nikoga od tolikih pravnika za velevažni i
zahvalni rad na političko-financijalnom polju. Jedini je dr. Frank, koji na
158 HRVATSKA SMOTRA
njemu rabota, ali on je počeo bez dra. Vrbanića i prije njega. Financijalna
samostalnost, to je caeterum censeo dra. Franka od prvoga časa, kako je stupio
u hrvatsku sabornicu 1884. i kako je obrazlagao prvi svoj izpravak na adresu
iste godine, a taj caeterum censeo ponavlja on neprekidno tečajem dvadeset
i više godina u tolikim razpravama, spisima, člancima, govorima u saboru,
u regnikolarnim deputacijama.
Još šire polje rada u širokim masama a živom rieči nalazi djelovanjem
u stranci prava, a nema skupštine, sastanka, komersa, da dr. Frank kada
govori, ne govori o svom elementu, za svoj caeterum censeo. 1 samo toj uz-
trajnosti, toj žilavosti u jednu ruku, a njegovom jednostavnom, lahko shvat-
ljivom operiranju s brojkama, te pučkom prikazivanju kao i iznašanju ma-
tematskih i financijalnih krilatica u drugu ruku ima se pripisati, da naš sviet
ništa radje ne čita i ne sluša, nego kad mu se jasno i razumljivo govori
o našoj gospodarskoj samostalnosti i financijalnoj podredjenosti. 1 dok su
po profesorskom radu to velevažno i životno naše financijalno pitanje iz-
bjegavali inteligentni, akademički obrazovani ljudi i ostali prema njemu
hladni, dotle je vještom i uztrajnom politiku uspjelo, da za tako zakučastu
stvar zagrije iste široke mase.
Tako se dogodilo, da je vlak bio spreman a sastavljen od same tan-
gente, kvote, nuncija, renuncija, prevelikih kamata za državni dug, premalog
dohodka od državnih željeznica, nikakvog dobitka od punciranja, pošte,
lutrije, vojno oprostne takse, tečevnih družtava, krivo zaračunavane potroša-
rine, nikakve kontrole itd. itd. Nad svim pak vagonima odjekivali zvučni
signali, za koliko milijuna i stotina tisuća bivamo svake godine oštećivani,
prikraćivani i varani.
Trebalo je samo ovako pripravljeni vlak providiti parom i eto ga sve bez
otvaranja pipaca u gibanju!
A paru su dali Magjari magjarskim napisom na sgradi željezničke pro-
metne uprave u Zagrebu i magjarskom zastavom na kolodvoru u Zaprešiću.
Sada dolazimo do one druge, nepripravljane, spontane sile, koja je po-
krenula dogadjaje 1903. Da je narod ustao protiv magjarskog napisa, protiv
magjarske zastave, tu nema nikakovog vanjskog utjecaja, do same narodne
duše, koja se je uviek uzbunila protiv ovakovim očitim i izazovnim znako-
vima svoje sputanosti. Čeljad koja se hvali nekakovom svojom posebnom
ulogom i slavom u tim dogadjajima, nema upravo nikakovoga inicijatornog
udjela. Naš narod ustao je neustrašivo proti magjarskim napisima i sim-
bolom magjarske supremacije i onda, kad se u Hrvatskoj nije ni znalo za
kakovo 20-godišnje tiranstvo, koje bi mu oružje tislo u šake, niti za mladju
generaciju, koja bi tobože doniela u narodne redove novi život. Sjetimo se
samo godine 1883. Predhodilo joj sedam godina prve narodne vlade, za koju
se ne može kazati, da je narod punila gorčinom. Sliedile su tri godine
vladanja grofa Lacike Pejačevića, kavalira u punom smislu ove rieči. Ka-
valir po krvi i duši, nije mogao u same tri godine izazvati protiv sebe .i
svoje vladavine bies i srčbu puka. Tim manje, jer je smio pokazati i fm
NARODNI POKRET I NOVI KURZ 159
neka djela. Da spomenem samo pripojenje Krajine. Pa ipak je narod ustao,
makar vladavinom Mažuranićevom uspavan, netom su omrknuli magjarski
napisi i grbovi u prestolnici. Zagreb je revoltirao puna dva mjeseca: kolovoz
i rujan, nota bene, ferijalna mjeseca, kad nema djačtva, glavnog materijala
za demonstracije. Gradjanstvo je stajalo u prvim redovima. Za Zagrebom
ustala i ostala Hrvatska, onaj dio Hrvatske, koji uviek ustaje kad treba.
Dogadjaji 1883. nam svjedoče, da se njihovo opetovanje nakon dva-
deset godina nema zahvaliti ničijemu naročitomu pripravljanju, već da su
nastali od sebe, sličnim povodima i uzrocima, kako su postojali i 1883. Što
su 1903. tekli burnije i senzacionalnije, to je razumljivo, kad se znade, da
se tečajem daljnjih dvadeset godina nagomilalo još više grieha sa strane
magjarske, koji su vapili za odmazdom; kad se znade, da je 1903. bio ne-
prispodobivo bujniji javni život, nego 1883. — pomislimo samo na tolike
političke novine, kojih pred 20 godina nije bilo i kad se znade, da je upravo
tečajem ovih 20 godina upoznao narod jednu, donle nepoznatu pogibeljnu
i strahovitu stranu odnošaja s Magjarima: financijalno-gospodarsku. Tu dakle
nema za veću zamašitost pokreta 1903. stanoviti dio mladih ljudi, koji da
se onda izložio, kako se sada engažovao za novi kurz, a ma nikakovu
zaslugu, do li ovu: da se 1903. radilo mnogo i to samo sa strane tih ljudi
s osobnom reklamom, po njima u tu predvidljivu svrhu, da još danas mogu
na taj račun živjeti.
I zato su ovi ljudi dali narodnomu pokretu ono, što je na njemu bilo
neosbiljno, operetno. Razdielili su se. Jedni su pobjegli, drugi se dali uhititi.
Oni, koji su pobjegli, da dadu znaka svog liepo dotiranog rada, razposlali
su po Hrvatskoj nekakove ognjevito-mačevite proglase, koji ostaše bez
efekta, jer za bunu nisu dosta slova i papir, po vanjskim pak novinama
razturili su takove izmišljotine, da su pokretu više škodile nego koristile, a
samo čitatelje dotičnih vanjskih novina neko vrieme zabavljale i dražile im
živce. Prema tim izmišljotinama, štampanim u vanjskim novinama, Hrvatska
se bielila od vješala, Zagreb rumenio od krvi, Zrinjevac zaudarao od Iješina,
a grof Khuen i general Čanić se u onom istom času poklaše na noževe,
kad su se mimo stotine uzrujanih djaka zajedno smijući se prošetali zagre-
bačkim Sveučilištnim trgom!
One pak, koji su se dali uhititi niti isti Khuenovi sudci te državni od-
vjetnici, pored sveg najstrožeg postupka i iztrage, nisu mogli odsuditi, jedno-
stavno jer nisu upravo ništa počinili. Kad već Khuenovi ljudi nisu mogli
ništa kažnjiva pronaći, onda su to bili bogme kukavni revolucionara i lahko
je bilo tako nositi glavu na pazar! Ovo je sretan način, kojim su neki došli
za sebe do vrlo jeftine a za druge do dosta skupe slave, jer su „žrtve" iz
obilnih narodnih prinosa prilično obilno primale.
A mi pravaši?
Mi smo pomagali Khuenu, pored svega toga, da su izmedju inteligen-
^•ftiijih ljudi radi pokreta stradali i odsudjeni bili samo pravaši: Župnik Je-
^^meršić, narodni zastupnik Novak, a prva je žrtva bio današnji naš narodni
160 HRVATSKA SMOTRA
zastupnik dr. Ivo Elegović, kojega obtužiše radi zločina bunjenja, veleizdaje,
uvriede veličanstva itd. sve najgore.
Može li se zato tvrditi, da novi kurz stoji u nekakovom odnošaju sa na-
rodnim pokretom od 1903.? Ne može. U narodnom pokretu manifestirao
je narod za financijalnu samostalnost, a buneći se protiv magjarskog napisa,
skidajući magjarsku zastavu, tražeći da se uništi, gdje je nije ni bilo, raza-
rajući kolodvore, derući tračnice, kojima juri magjarska željeznica, narod se
izjavio protiv Magjara, za podpunu emancipaciju od magjarstva. A to je
antipod onoga, što hoće novi kurz. Zato si je narod zlatarskoga kotara
ostao samo vjeran i radio u duhu pokreta, koji je zapljuskao čitavim Za-
gorjem, kad je poslao u sabor Evgenija Kumičića, muža, o kojem bijaše
stalan, da će ostati vjeran idealom, koji su narod vodili u tom pokretu. Da
je bio izabran koji Kumičiću u vjernosti i dosliednosti antipodni elemenat,
taj bi se bio priključkom novomu kurzu iznevjerio zastavi, pod kojom je
narod pošao za nj na biralište.
Ne novi kurz, nego Starčevićeva hrvatska stranka prava nosi na svojem
barjaku zapisane težnje, koje su narodu iz duše izvadjene, a za koje je
1903. toliko žrtvovao. Naravna pak posljedica toga jest, da je narod kod
prvih izbora poslie te slavne godine poslao u sabor 19 Starčevićanaca,
koji su birani bez ičije pomoći, samo voljom naroda. Što bi bilo iz ljudi
novoga kurza bez Pešte; bez Weckerla i Kossutha?
Zato narodnim pokretom od g. 1903. nisu udareni temelji novomu
kurzu, kako to piše njegov autor, jer novi kurz znači robstvo, već pokret
od 1903. dokazuje, da je još uviek zdrav i čvrst temelj, na kojem će narod
poslie razvalina novoga kurza, podići sgradu svoje slobode i samostalnosti.
IVAN PERŠIĆ
JEDAN SRBSKI MODERNISTA
Već davno me lektira knjige nije ostavila u većoj neizvjesnosti.*
Svi mi u Beogradu znamo, da je g. Ćurčin, sin pančevačkog trgovca,
vrlo bogat, i glavna impresija njegove knjige bijaše pomisao, da se možda
šali sa publikom, da je ta knjižica dtmena mistifikacija.
Štampana je u 440 relativno vrlo elegantnih primjeraka, od kojih je 70,
namijenjenih prijateljima, u veoma finom bibliofilskom izdanju. — Cvijanović
figurira tek kao formalni izdavač, jer se knjiga uopće ne prodaje. Ćurčin je
očigledno imitirao neke francuske lirske amateure i diletante s aristokratskom
atitidom, i prvu pojavu Nijemaca St. Georgea i H. von Hoffmansthala, ljudi
bogatih i nezavisnih, koji su znali, da su pjesme „što se ne mogu kupiti"
najbolja reklama za njihovo kupovanje.
Ja ne bih ništa imao proti tome w splendid-isolationu u , da nije pomalo
smiješan. Da su te pjesme sasvim neizdane, hajde de, imalo bi smisla kriti
ih od nepozvanih filistara, ali to davanje aristokratske nepristupačnosti ne-
čemu, što već bijaše u rukama cijelog svijeta — to je snobizam. Sve su te
eksperimentalne lirske dangubice već štampane u Srp. Knj. Glasniku. Dok
se o ovakvim privatnim, diskretnim izdanjima ne pišu indiskretne ocjene,
Odjek je već pohvalio Pesme, koje tobože ne pripadaju javnosti. Demokrat
J. Skerlić ovako zaključuje tu recenziju na svog saradnika iz Glasnika:
„Ta iskrenost misli i osećanja, ta originalnost izražavanja, smelost ideja i mlado
i oholo preziranje starih formi i konvencija, to je ono Sto se dopada u poeziji Ćur-
činovoj. Pesme Pred crkvom, Pod jelama što se suše, U troje, Da /' hoćeš tako, nove
i mišlju i izrazom, sasvim su lepe pesme, koje samo treba čitati bez predrasuda i
naći u njima nesumnjivih lepota".
„I moglo bi se učiniti još prilično takvih navoda, koji bi dokazali svakome,
koji ima slobodan duh i ne robuje ni duhovnim ni književnim tradicijama, da je
ćurčin pesnik od vrednosti i od budućnosti. U njega ima i bizarnosti i snobizma, i
jeftinog ničeizma, ali on ima živih senzacija, smelih misli, jedno lepo pagansko se-
ćanje sveta i prirode, vrlo često srećnu originalnost, a to nisu nepoetične i svaki-
dašnje vrline 14 .
Vrlo žalim, što se, ko obično ne mogu složiti ni s jednim od tih su-
dova. Po mome mišljenju Skerlić daleko tačnije prosudjuje prozu od stihova,
jer ima više inteligencije od ukusa. Njegove studije o pripovjedačima mnogo
jj * Pesme M. Ćurčina 1902 -1906. Izdao S. B. Cvijanović u Beogradu god. 1906.
162 HRVATSKA SMOTRA
su uspjelije cH članaka o liricima, naročito modernim. Kod Rakića je, na
primjer, našao utjecaja Leconte-de-Lisleovih, dok će i najpovršniji posmatrač
naći kod tog pjesnika najviše Baudelaireovih tragova.
Ne, Ćurčin nije baš interesantan po onome što je dao, i ako je vrlo
zanimljiv po onome što je htio dati. Tamen est laudanda voluntas. Pesme
su zanimljivi pokušaji, slični Jelovšekovim Simfonijama i prozi naših umuknulih
simbolista — crtičara.
Poganin Ćurčin nije nimalo, jer je Ijubavan pjesnik i subjektivan pejza-
žista, a klasici — kako je poznato nisu ljubavni pjesnici; ne poznavajući
gotovo onog osjećanja, koje mi zovemo ljubavlju. Naša ljubav i pejzaž kao
simbol duševnih stanja su poganinu nepoznate stvari. Ćurčin, dalje, nije po-
ganin, ne samo radi sižea (sasvim neklasičnog), nego i radi forme, upravo
radi preziranja perfektnog izraza, kojemu se toliko divimo u djelima pogana
drevnih i modernih. Ateizam i individualizam takodjer nisu ideje, karakte-
ristične za poganstvo, velikom većinom politeistično, monoteistično, naciona-
listično i kolektivistično. Ateist i tiranin ne obilježavaju helensko društvo,
taj ideal poganstva. „Pagansko osećanje sveta i prirode" je najzad u svim
manifestacijama svojim prosto, primitivno, dok je Ćurčin komplikovan.
Nietzscheovac je u toliko, u koliko je individualist, dok njegove ljubavne
pjesme nemaju ništa nietzscheovskoga iz tog prostog razloga, jer je Nietzsche
prononsiran misogin i antierotičar.
Kao Sremčevu Skerlić hvali i Ćurčinovu „iskrenost". To konstatovanje
iskrenosti kod pisaca je po mome sudu puka doskočica, koja nije nimalo
interesantna i estetična. Odkuda, molim lijepo, zna gospodin Skerlić, je li
g. Ćurčin iskren ili neiskren ? Ko je još dijelio pisce u iskrene i neiskrene ?
Jovan Skerlić je — nije fajde — moralista, jamačno iskren moralista, kao
što je i iskren demokrat, pa me začudjava, kako se ne spotaknu o surov
antidemokratizam stihova :
„Ja demokrat nisam nigda bio, „Pa pruža ruke plašeč se bauka,
„Ma da sam nekad i sam drž'o da sam, ; „Ja žudim samo da me ne dodirne.
„Ali tek danas smem priznati Sta sam,
„Mi nismo isto. Ni srce ni glava,
„Ja strepim od tog divljačnoga puka, „Moje su misli nestalne i nove; —
„1 s osećajem večnim, iste vrste „Ja imam snova, — a puk mirno spava".
„Što dete ima kad ukoči prste
Pjesmi je naslov jedan motto iz Njegoša, nimalo u ukusu Skerlićevog
iskrenog demokratizma :
„Pučina (puk) je stoka jedna grdna".
U Pesmama ima tri vrste lirike : vezane, nevezane i — u prozi, i ja ne
pojmim, kako zalutaše ti Soneti bez sheme u „pesme". Pjesma je — pjesma,
proza je proza, i svako protivno uvjeravanje je apsurdno. „Sonet bez^sheme"
je mistifikacija, jer je baš forma, forma i samo forma, dakle baš^bno, što
je Ćurčinu suvišno, glavno i jedino obilježje soneta. Što bi rekao naš pro-
zaični sonetist, kada bi ga ja sad uvjeravao, da su ove moje riječi didaktiflto
JEDAN SRBSKI MODERNISTA 163
pjesma? Njegovi Soneti mogu doduše biti materijal za sonete, ali siže ne
može biti forma, materijal nije umjetnina. Sukno nije gotov kaput, a mra-
morna gromada još nije Diskobol. Zato neka mi se oprosti, ako te Sonete
smatram onim što su odista: crticama, vrlo subjektivnim, mjestimice hotimice
zagonetnim, sa mislima i senzacijama dosta poznatim i već opisanim u sto
varijacija, stila bezbojnog, sličnog Milčinovićevomu u sličnim produktima,
kadkada rdjavog:
„Nije ni misao o nepotrebnosti zanavljanja (?) života u meni toliko snažna, da
hoću njoj posvetiti moju volju i postati joj zatočnikom; jer čula mi i sokovi protive
se kretanju bez promene, i krv mi zaglušuje misli razuma".
Stil?!
Nietzsche je bez sumnje razumljiviji, a ako je taj stil po nejasnosti sličan
stilu u Divagations; Mallarme je taman, jer traži savršen izraz simbolske
lapidarnosti, dok je Ćurčin konfuzan, jer kao naivan stilista jamačno misli,
da je konfuzan stil najbolje sredstvo za sugestiju zagonetnih duševnih stanja.
Obožavalac forme, ja ne cijenim mnogo „slobodnih stihova" i smatram
ih prozom, visokom prozom, dabogme. Dok u pravilnosti stiha ima mjesta
samo ono — kako zgodno primjećuje Shelley — što se ne da izraziti prozom,
ima izvanrednih tema, koje se mogu najbolje izraziti jedino ritmom stiha i
slobodom proze. Takvi su Psalmi, biblijska poezija, Aishil, Goethe, Leopardi,
Novalis (Hymnen an die Nacht) i Heine u pjesmama, koje ne htjede vezati
rimom, da bi što silnije ječile titanskom slobodom mora. A Ćurčin? U
pjesmi Na Lidu imitira Heinea:
. . . „Idi, jadnice, kući „ovde će vetar
„pa sedi za drven stočić, „i more
„i griskaj pero, „pevati vekovima;
% „pa pričaj „jer i trošni i smrtni
t „kako je Sima voleo Julu, „čovek je
„a Jula ga nije htela . . . „mravak ovde,
W A ovde, — „gde more zemlju ljubi".
1 u Na Stranputici se ruga pjesnicima i to elegijskim, pesimistama i
tvrdi, da i u jeseni i u smrti vidi vječni život. To je vrlo lijepo, ali je pro
primo vrlo poznato i sto put kazano, a pro secundo nije baš teško rugati
se banalnim mislima i lošim pjesnicima — neizradjenim stihovima i fra-
zama. Polusnovi (kod Ćurčina naslovi ne odgovaraju često sadržaju) nisu
polusnovi, nego jedno pjesničko priznanje.
»Ah,
„AF ne, ne, neću ispevati pesmu,
„Jer imam snage,
.A nemam reci,
„Ostaću i dalje sam".
Ćurčin se tu ljuto vara. Snaga bez riječi može biti snaga, ali pjesnička
snaga za cijelo nije. Pjesnik je riječ poput one stvaralačke,, što bješe u po-
četku. Samo riječ postoji i sve je riječ. Pjesnik nije čovjek Samo dubokog
osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik, tko je poetičan. Pjesnik je
164 HRVATSKA SMOTRA
samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza. I taj elemenat, je-
dini što čini pjesmu pjesmom, vrlo je kod Ćurčina zanemaren.
Pjesme u vezanom stihu su u toj knjižici ipak u većini, i one su naj-
bolje - možda baš stoga jer su najmanje originalne, jer su obične, jer su,
najzad, pjesme. Jedne su ljubavne, druge su čista lirika puna refleksije i
„Naturgefiihla**, lirika potsjećajući sasvim na njemačku. Jedne su refleks
komplikovanije duše, bez kontura, maglovite impresije slične slobodnim
versima kontemplativnog psihološkog mistika Momberta i poetičnoj prozi
J. Schlafa, dok druge — najbolje — podsjećaju vedrom naivnošću i pro
stotom na narodnu njemačku liriku, kojoj tako srećno podražavaju germanski
lirici od Goethea i Mullera do Meyera i Liliencrona.
„Leptir ljubavno ruži „Bez misli za drugi svet,
„Šapće, i oko nje kruži, W U bezbrižnom zagrljaju,
„Mirisni ljubi cvet. „Idemo druga tri,
„U cvetnom zemnome raju, „Proleće, ja i ti". (U troje).
To je tečno, ugodno, ali — neka sudi čitalac, ima li tu šta novo, „mo-
derno". Najljepša je u tom jednostavnom genreu i najuspjelija u cijeloj
kolekciji pjesma Planovi:
„Poraniću jednog jutra, »Šta će onda dalje biti
„Dohvatiću listak — dva; „— Nemam pojma. Uokret
„Pisaću ti: danas — sutra „Prejuriću, prebroditi
„Bog te pita gde sam ja. „Parče zemlje, prazni svet.
„Pokupiću čeg se setim; „Pa ću onda opet stići
„U vagonski sešću kut, „Tačci s koje podjoh pre;
„Da plačući letim letim „Sve će, znam već, lepo ići
„Kud po pruzi puzi put. „Unatraške — k'o i pre".
To je vrlo lijepa pjesmica i neka vas njena prostota ne prevari: ona je
vrlo umjetnički izradjena. Rima, ritam — vrlo šik, nepogrješivo elegantno,
a posljedni stih druge kitice je savršeno podražavanje ne samo željezničkog
jurenja preko pruge, nego i onog ritmičkog udaranja točkova o svaku novu
„šinu 1 *: Kudpo — pruzi — puziput — kudpo — pruzi — puziput . . .
No i Ćurčin je pokvario većinu svojih pjesama, jer zlo rimuje. To ne-
srećno pitanje sroka mora se jedared svestrano pretresti, jer naši najbolji
pjesnici tu grieše, te radi nepravilne rime imamo tako malo uspjelih pje-
sama. Po mom mišljenju, samo rieči s akcentom na istoj slovci mogu se
pravilno sricati. „Slovo — novo" je pravilna, „slovo — olovo** je nepravilna
rima. Da se odviše ne udaljim, uzmimo na primjer Kranjčevića i Nazora,
inače izvrsne pjesnike, u posljednjem Savremeniku. Prvi sriče: „ljube—
golube**, „mati — lopati**, a drugi: „crne — liburne**, „rogovi — plovi* 4 , „trozubu —
rubu**, „ponora— sumpora** itd. To je nepravilno, nemuzikalno, a ako samo
jedna loša rima dostaje, da pokvari cijelu pjesmu, u našoj, i hrvatskoj i
i srpskoj lirici nema više od tridesetak uspjelih pjesama. Rima po „dužini",
a ne po akcentu, nije rima. Uzmite strane antologije i uvjerit ćete se, da je
taj metrički princip već stoljećima akceptiran u europskoj poeziji.
JEDAN SRBSKI MODERNISTA 16$
I Ćurčin, dakako, ni u tome nije modernista, rimujući kao naši „stari",
„Obožavam — spašavam", „drveće — kreće", „uzdiše — diše", „jablana — grana",
„vremena — sena tt i t. d. On, čini mi se, nije na čisto, što da metne u prozu,
što u stih. Dok su Soneti bez sheme izgubljeni stihovi, neke pjesme su
sižeji za prozu — i to ne uvijek zanimljivu. Izgubljeni trenut priča (mau-
passantska tema), kako je gospodin Ćurčin „nju M dizao na kamaru sijena,
pa kako žali, da ju je — samo dizao. I Na Balu je anegdota, crtica sa poentom :
„„Na bal se ne dolazi tako,
„„Bez fraka i bez rukavica .
„— A tako!"
U drugoj jednoj pjesmi (pa još iz Firence!) se priča, kako je pjesnik
brao ljubičice, naišao na zaljubljen par i —
„U nezgodi nisam znao
„kuda ću, pocrveneh, tako me je bilo sram".
Kada je već ta talijanska „Seufzerallće" tako neugodno presenetila šted-
ljivost krotkog sanjara, pitam se, što ga je moglo navesti na pričanje te
banalne anegdote, pa još u versima? Gosp. Ćurčin je bez sumnje stidljiviji,
berući ljubičice, no pjevajući o njima.
Ta antinomija osjećaja je najvidljivija u ljubavnim pjesmama. Tu je
pjesnik sad blaziran, sad opet idealan, i ironija kojom govori skeptik Ćurčin
o Ćurčinu idealistu je vrlo kuriozan i moderan pojav, dajući — kako je
poznato — onaj tragični čar dvostrukog, kontrastnog života poeziji Heineovoj
i Mussetovoj. U jednoj seriji ljubavnih pjesama veli naš pjesnik, dajdragu
,,s angjelima nije poredjivo", zove je na uživanja, iza kojih je i životinja
tužna, žali „izgubljene trenutke 1 ', izaziva njenu sliku ,,gde joj je bio telu
ponajbliže", dok u drugim pjesmama spiritualistički ideališe, pati i snatri.
Kada je s njom, on je ljubi platonski, a u platonskoj daljini, on je voli
don-juanski.
„ Stid me kasti,
„AF čedno ja k'o i ti
„Provodim mladost ...
„Platonske uzdisaje
„Ne moraš, vidiš, kriti,
»Jer znaš sad. eto šta je — :
„Čedan sam ja k'o i ti".
Libertinstvo je dakle Ćurčinu tek maska, malo tužna i ironijska, a plato-
nizam njegove erotike nije u tome, što on vidi u dragoj ideal, već u tome,
što mu je ona tek sredstvo za cijelu jednu skalu sasvim idealnih senzacija.
On ne ljubi zbog žene, on ljubi zbog ljubavi, naročito zbog njene velike
čežnje. Ljubav tu nije zbog žene, nego je žena zbog ljubavi. Tu, u tome
osjećanju, formuliranom u Poslednjoj Pesmi je Ćurčin čist „dekadent", pot-
12
166 HRVATSKA SMOTRA
sjećajući, na poeziju Barrfesovog „Bereničinog Vrta". Taj siti, naivni i isto-
vremeno rafinirani spiritualni erotizam, tih, mekan i bezbojan, imao bi
nečega morbidnog, umornog i bizantskog, da u Ćurčina nije vrlo razvijeno
osjećanje za prirodu, po kojem je toliko sličan svom banatskom, nažalost
sasvim zamuknulom zemljaku Mileti Jakšiću.
Ćurčin u prirodi najviše traži nijansu u pojavama i kroz sve te pjesme
zvuči kao fuga osnovni ton jedne sasvim savremene misli : Ćurčin je monista.
Nije izrazit panteist ni materialist, ali on vjeruje u život, u vječni život palin-
genetičnog svijeta. U tome je „goetheanac", a Goetheu je priroda najprije
misao, simbol, a onda tek čovjek, kao čovjek što je priroda, i ta intimnost
je najljepše u Ćurčinovim osjećajima, dajući njegovim stihovima nješto idilsko
i harmonijsko, melanholiju širokih vidika i čar samotnih vjetrova, elegijsku
notu pejzaža, koja tako umirljivo zuji kroz pjesme Vojislava i kroz prvu
poeziju Mihovila Nikolića. Karneval u Šumi i Idila su vrlo lijepe i origi-
nalne pjesme, a u Pod Jelama što se suše je sve prekrasno:
„ Sred jela i mraka, s pola sna u oku,
„Lež'o sam tu juče. Ko u snu duboku
„ćutale su jele; u jednakom toku
„Spirala je voda, blizu, kamen gd.
„Tad prodje tud šumar na neke utrine,
„l reče mi nuzgred, da polako gine
„Ta Šumica jela. Osećo sam to".
Iza ovakvih impresija pitam se, kako mogaše Ćurčin štampati ovo:
„Ne pitam da 1' će sunce sijati,
„Nit me se tiCu redom srodnici.
„Znam da Ce sluga slugu vijati,
„Cveća Ce biti puni hodnici,
„I dolaziće da čestitaju.
»AP dok u salon stanu hrliti,
„1 gde si tobož željno pitaju,
.Bezbrižno ja ću tebe grliti
„I ljubiti". (Na tvoj rodjendan).
Ćurčin je njemački djak. U ljubavnim pjesmama vidi se dojam Heineov
(U Bečkoj Šumi, Kako ti narediš, Na Udu). Kao Heine parodira uzajam-
nošću ljubav i konvencionalnost. Moralom je nietzscheovac, goetheovac filo-
sofijom. Dok je Vojislavljev pejzaž idealizovana, Milete Jakšića realistična
slika, Ćurčinova priroda je već refleksivna, humanizovana. Od srpskih pjesnika
potsjeća na jedinoga Gj. Jakšića, i to tehnikom dramske, sonorne ritme
(Ljubavna Pesma, Poslednja Pesma).
I ako su Pesme još traženje, eksperimentovanje, Ćurčin je u njima bez
sumnje najoriginalniji — ako i nije najbolji — srpski modernista. Najbolji
srpski modernist je po mom sudu Sima Pandurović, pokrenuvši prošle jeseni
JEDAN SRBSKI MODERNISTA 167
Književnu Nedel/u, vrlo karakterističan list, kojega je oficijelna kritika Srp.
Knj. Glasnika jednostavno prećutala.
Karakteristično je da se modernizam srpski, ispoljava tek u lirici, a još
je zanimljivije, da nije nimalo demokratski. Dok je hrvatski modernizam bio
u jezgru demokratičan, srpski je aristokratičan. I opet jedan dokaz za diame-
tralnu razliku srpskih i hrvatskih literarnih prilika.
Ćurčin je Pesme posvetio Hrvatici, baronesi Renee Vranicani i „neiz-
bežnom 44 profesoru Bogdanu Popoviću. Dok kod ostalih naših novih knjiga
ne interesuje ni ono što je uspjelo, Ćurčin je vrlo zanimljiv i tamo, gdje je
bizaran.
C est quelq' un, rekao bi Francuz.
A. G. MATOŠ
REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA
Kad se radi o reformi srednjih škola, misli se u prvom redu na pro-
mjenu gimnazija. Drži se naime, da su se one kao predstavnice humanističke
obrazovanosti preživjele. Potreba za obrazovanošću danas je općenija, nego
što je prije bila, ona je zahvatila i najniže slojeve naroda. U jednu ruku to,
u drugu ruku razvoj prilika gospodarskih i političkih traži veću svezu škole
s potrebama svakidašnjega praktičnoga života. Tome se pak misli udovoljiti
tako, da se dijelom na mjesto formalističke obrazovanosti, kako je podaje
učenje jezika, literature, povjesti starih naroda, stavi obrazovanost realistična,
kakovu će podati učenje modernih jezika i prirodnih nauka, dijelom da se
općenoj potrebi za obrazovanošću udovolji osnivanjem strukovnih škola
(gospodarskih, obrtničkih, trgovačkih, nautičkih i dr.), ali ipak tako, da se u
tom specijalizovanju ne izgubi jedinstvo obrazovanosti, t. j. ono znanje i
vještine, što ih mora imati čovjek, koji hoće da vrijedi za obrazovana. Cijelo
se dakle pitanje reforme srednjih škola kreće oko odnošaja gimnazija k ško-
lama realnim.
Shvaćanje toga odnošaja je neispravno, ako se današnje gimnazije drže
naprosto formalističnima i humanističkim zavodima. One doduše imadu
svoj početak u samostanskim sredovječnim školama, gdje se učilo sedam
slobodnih umjeća: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija,
muzika i astronomija, a glavni im je cilj bio postići savršenost čista i kićena
govora u latinskom jeziku. Kad je pod utjecajem humanizma školastička
latinština ustupila mjesto klasičnoj, nijesu se škole znatno promijenile: i
humanizam je najveću važnost polagao formalnoj obrazovanosti, vještini u
latinskome govoru. Ni protestantizam, koji je mnogo učinio za razvoj
školstva, nije se isprva udaljio od toga cilja. Luther je držao govor kori-
cama, u kojima se krije oštrica duha; učenje jezika držao je znatnim ne
samo za studij znanosti, nego i za razumijevanje sv. pisma, koje je upravo
po sredstvu jezika došlo i po njem treba da se održi, te veli: „Koliko nam
je evangjelje milo, toliko čvrsto držimo jezike 11 ! I u protestantskim se ško-
lama isprva zanemarivala realna obuka, napose učenje prirodnih nauka, učila
se gramatika, stjecalo se obilje riječi i fraza, pravile se retoričko-stilističke
vježbe u latinskom jeziku po uzoru klasičkih pisaca. Jednako bilo je i u
i
O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 169
katoličkim školama, te se može reći, da je u tim latinskim školama, kako
se gimnazije i sad još zovu, (ime gimnazije dolazi u 16. stolj.) bio općeni
cilj : sapiens atque eloquens pietas, mudra i rječita pobožnost. No vrlo rano
počele su se gimnazije mijenjati u smjeru realističnom. Tako je već Erazmo
Roterdamski i Melanchton tražio, da se čitanje pisaca ne upotrebljava samo
za vježbanje u gramatički pravilnome i stilistički dotjeranome izražavanju
misli, nego neka se pazi i na sadržaj klasika; na osnovi ovih neka se uči
stvarno gradivo t. j. toliko realija, koliko je potrebno za sadržajno razumi-
jevanje njihovo. Ovaj verbalni realizam — zove se tako, jer je služio po-
glavito razumijevanju riječi — bio je prvi pokušaj, da se prekine s forma-
lizmom. S vremenom je oduševljenje za klasične nauke, koje je obuzelo
ljude u vrijeme humanizma, popustilo. Montaigne i Ratich počinju tražiti,
da osnov uzgoja bude materinji jezik, pripravljajući put Komcnskome,
koji je prvi začetnik realizma u pedagogijskom pogledu. Njegovo je nasto-
janje bilo, da u školama pribavi mjesto stvarnoj obuci pored jezično-grama-
tične. To nastojanje urodilo je tim, da su nastale škole bez obuke u kla-
sičnim jezicima: prvi ovakov zavod, u kojem bi se učile samo realije, osnovao
je Aug. Franke; po uzoru ovoga zavoda osnovao je učitelj Frankeove škole
Julius Hecker u Berlinu školu, kojoj je svrha bila pripraviti učenika za
praktični život, a ne za znanost. To bijaše prva realka. Njom je bilo zado-
voljeno praktičnim potrebama, ali ni gimnazije nijesu se mogle oteti zahtjevu
za realnom obukom. Filantropiniste Basedov, Trapp i dr. išli su za tim, da
promijene srednju školu u toliko, da se naime pri učenju klasičnih jezika
ukloni pretjerano gram at izo van je i da se uz latinski (i grčki) uče i realije.
No težište je još uvijek ostalo na klasičnoj literaturi. Koncem 18. vijeka je
novohumanizam (što ga zastupaju Winkelmann, Klopstock, Lessing, Herder,
Goethe, Schiller i znatniji pedagozi onoga doba) opet povisio smisao za
klasičnu obrazovanost i literaturu; držalo se, da se u djelima Grka najčišće
odrazila ljudska priroda; zanimanje s njihovom literaturom smatralo se naj-
znatnijim sredstvom za razvoj svih sposobnosti i unapredjenje prave čovječ-
nosti. Novohumaniste su tako isticali vrijednost klasicizma kao sredstva za
razvoj uma i ukusa, za ćudoredni i estetski uzgoj ljudstva. Poznavanje antik-
noga života, kako se organički razvio, imalo je po njihovim namjerama da
utre put razvoju narodne prosvjete i obrazovanosti. Pod utjecajem ovih
novohumanista, koji su uporedo zagovarali živo i realni princip škola, nastala
je reforma gimnazije, koju je za austrijske škole izradio H. Bonitz. Po toj
osnovi gimnazija obuhvata jednako staroklasički studij kao i realne pred-
mete, te bi imala da bude jedinstvena srednja škola, koja će zadovoljiti
svim potrebama za višom obrazovanosti. Na toj osnovi od 1849. g. stoje i
naše gimnazije.
Od onda se osnova gimnazijska nije ni u nas ni u Austriji znatno pro-
mijenila. Slično je provedena reforma u Pruskoj 1837. Cilj joj je bio
općeni i harmonični razvoj svih duševnth sila pomoću jezika, literature, ma-
tematike i prirodnih nauka (osnova Schulzeova).
I
170 HRVATSKA SMOTRA
No ni ove osnove (Pruska od 1837. i Austrija od 1849.), makar da su
se za ono vrijeme mnogo približile uzoru jedinstvene škole humanistično-
realistične, nijesu zadovoljavale. Doskora su nastale tužbe; nijesu bili za-
dovoljni ni humaniste ni realiste, jedni su drugima smetali, da ne mogu svoj
cilj polučiti, čule su se i tužbe na preterećenje, čemu se medjutim nije moglo
i ne će se u opće lako izbjeći poradi enciklopedijskoga obilježja u našem
pojmu obrazovanosti. Uzrok najvećega nezadovoljstva bio je monopol gim-
nazija, kako se zvala povlastica ovih osposobljivati za svaki viši studij, dok
su realke u tom pogledu bile zapostavljene. Po Pruskoj osnovi od 1856.
(Wieseovoj) opet su u gimnazijama zauzeli srednje mjesto klasični jezici,
a god. 1859. biše i realke uredjene: ponajprije biše podijeljene u realke
prvoga reda (od 1882. zovu se realnim gimnazijama), u kojima je latinski
jezik bio obligatan; svrha im je bila njegovanje modernih jezika i prirodnih
nauka; realkama drugoga reda (bez latinskoga kao obligatnoga predmeta)
bila je osim općene obrazovanosti svrha pripraviti za studij tehnike. Ure-
djenjem onih realki prvoga reda dokinut bi monopol gimnazije, jer se god.
1870. dopustilo i abiturijentima onih pristup k sveučilišnom studiju mate-
matike, prirodnih nauka i modernih jezika Tim se pitanje o odnošaju ovih
dvaju školskih uredbi još više zaoštrilo.
Napredak prirodnih nauka, razvoj trgovine, obrta, industrije, tehnike,
modernih literatura učiniše, te se sve više naglašivala potreba realnoga studija ;
idejalni interesi starine klasične postali su, čini se, za moderno praktično
doba suvišni, a napokon ustrojstvo realnih gimnazija kao da je učinilo
čiste humanistične gimnazije nepotrebnima. Radilo se upravo o eksistenciji gim-
nazije ; tražile se još veće povlasti, a raspoloženje protiv klasičnoga studija sve
je više raslo tako, da se car Vilim II. ćutio ponukanim sazvati školsku kon-
ferenciju, koja je imala da raspravi pitanje o opravdanosti pojedinih tipova
škole, radilo se poglavito o realnim gimnazijama. Jedni su ih smatrali
školama budućnosti, koje predstavljaju jedinstveni tip škola; drugi ističući,
da je učenje grčkoga jezika znatnije nego latinskoga poradi veće kulturne
vrijednosti literature grčke, branili su klasički studij ; oni su imali pred očima
oblik jedinstvene srednje škole, u kojoj bi se izmirio realizam s humanističkim
studijem, ovi drugi tražili su, da ostanu dva tipa srednjih škola, gi" nazije
i realke. Konferencija se izjavila protiv jedinstvene srednje škole, a za uki-
nuće realne gimnazije. No i oni, koji su tražili bitnu reformu gimnazija
uspjeli su u toliko, što je bilo dopušteno za pokus otvoriti u Frankfurtu
t. z. reformnu školu, u kojoj će se u prva tri razreda učiti samo francuski,
(lateinloser-Unterbau), u četvrtom (Untertertia) da se počne s latinskim, a u
šestom (Untersecunda) s grčkim; svih razreda bilo bi devet. — Broj ovih
reformnih gimnazija rasao je vrlo naglo, a realne gimnazije, kojih se doki-
nuće odlučilo, ostale su doduše, ali se u njima opažao zastoj. S uspjehom
te konferencije nijesu bili zadovoljni ni humaniste ni realiste, nezadovoljstvo
je i dalje trajalo i raslo, te se morala sazvati ponovna konferencija (god.
1900.), na osnovi koje izdan je carski proglas od 26. listopada 1900. u
O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 171
kojem se priznaje ravnopravnost viših realki s gimnazijama, te i ove mogu
pripuštati abiturijente k sveučilišnim naukama. Priznanjem ravnopravnosti do-
kinut je bio monopol gimnazija, te se odsele učenje klasičnih jezika ne
smatra bezuvjetno nužno svakome, tko hoće da se posveti naukama; koji
ne osjećaju ni volje ni sposobnosti za klasički studij, nijesu vezani na gim-
nazije, jer mogu postići sve i iste ciljeve, koji su se prije dali postići samo
po svršenim gimnazijskim naukama; tim pak bila je mogućnost dana, da se
u ovima klasičnome studiju posveti veća pažnja, S tim su bili zadovoljni
humaniste, dok je ukinuti monopol gimnazija zadovoljio realiste. Prema
konferenciji i kraljevskome proglasu od 1900. izradjene su nove naučne
osnove (1901.), kojima je pitanje srednjoškolske reforme u Pruskoj, za
kojom su se povele i druge njemačke države, za sada riješeno. (Vidi: W.
Lexis: Die Reform des hoheren Schulwesens in Preussen. Halle 1902. Chr.
Muff: Humanist, und real. Bildung Brl. 1901. Fr. Drtina: Reforma sffedo-
školska v Prusku a ve Francii. Otisak iz Vostnika českych professoru" 1905.)
I u Francuskoj su god. 1902. uredjene srednje škole na sličan način
kao u Njemačkoj. U njihovim licejima, koji odgovaraju našim srednjim ško-
lama, imadu već u niža četiri razreda (premier cycle) dva odjela, klasički i
moderni, a srednja dva razreda (second cycle) dijele se u četiri odjela, koji
donekle odgovaraju tipovima njemačkih srednjih škola: odio grčki s latinskim,
latinski sa živim jezicima, latinski s prirodnim naukama, prirodne nauke s živim
jezicima. (Fr. Drtina: Reforma sffedošk. v. Pr. a ve Francii 1905; O reforme
školske 1904. Knjihovna ostr. denn I.)
Austrija je danas u reformi škola zaostala, čemu ne će biti najmanje
krivi i politički razlozi, zna se naime dobro, da će kod prve promjene
Slaveni, napose Česi iznijeti svoje narodnosne zahtjeve: svaki narod da
dobije utjecaja na unutrašnji život škola, da bude narodan i duh i unutrašnji
život škola, koje ima da uzgoje narodnu inteligenciju. Jedan od najznatnijih
pobornika za reformu srednjih škola u Čeha, prof. Franjo Drtina, drži da
bi niža četiri razreda mogla sačinjavati jedinstvenu srednju školu; prva bi
dva razreda gimnazijska i realna bila jednaka, u trećem bi gimnazijasta učio
latinski, realac francuski; u mjestima, gdje je samo realka, mogao bi se u
trećem razredu učiti latinski kao neobligatni predmet; s grčkim bi valjalo
početi u 5. razredu, pri čem bi se već poradi odraslije dobi učenika mogao
polučiti veći uspjeh, nego se danas polučuje. Od petoga razreda dalje
dijelila bi se, kako Drtina predlaže, srednja škola u tri odjela, klasički
s latinskim i grčkim, moderni s latinskim i s jezicima modernim, i realni
s jezicima modernim i prirodnim naukama. Mnogi predmeti, ako nema
mnogo učenika, mogli bi se uzeti zajednički. U opće bi trebalo reformirati
studij jezični, historijski, klasička starina sa svojim nazorom o svijetu i
životu morala bi se valjanim prijevodima učiniti pristupnom i realcima,
gimnazijska i realna naučna osnova bi se imala upotpuniti studijem biologije,
higijene i temeljnih zasada prava i gospodarstva na osnovi sociologijskoj.
172 HRVATSKA SMOTRA
(Reforma sffedošk. str. 34. v. O novejših smšreh ref. stfed. Otisak iz
„Vfctnika čes. profes. 1902.") Tim, što se abiturijentima realke dopustio
pristup k sveučilišnim naukama, dokinut je i u Austriji monopol gimnazija.
II.
Reforma srednjih škola u državama, s kojima stojimo u blizom dodiru, po-
kazuje, da se misao o jedinstvenoj srednjoj školi općeno napustila. Prirodan
se razvoj individualnih sposobnosti i darova dade postići samo uredjenjem
raznih tipova školskih, klasični se studij ne traži više općeno, ali mu se ipak
ne poriče obrazovna vrijednost, napušta se naime monopol gimnazija,
ali se poradi znanosti rimskoga i grčkoga naroda u kulturnome razvoju
ljudstva priznaje pravo na egsistenciju i onome obliku srednje škole. Re-
forma srednjih škola u drugih naroda ne ide za unificiranjem i šablonira-
njem, nego baš naprotiv za diferenciranjem srednjega školstva, da u što
većoj mnogolikosti tipova bude dana mogućnost za prirodni razvoj u raznoj
kombinaciji danih sposobnosti ljudskih.
U nas je drugačije. Je li nepoznavanje reformnih težnja ili neka jedno-
strana dogmatičnost uzrok, — ali u nas se pripravlja raspoloženje protivno
smjeru reforme u drugih prosvjetljenih naroda. Ovdje se idejal utrakvističke
škole napustio, kad se vidjelo, da ujedinjenje humanističkih i realističnih
predmeta ima kao nužnu posljedicu preterećenje, što je opet uzrok klonu
losti i duševnu nehaju, isto se tako u drugu ruku uvidjelo, da o uredjenju
škola ne mogu odlučivati lih praktični motivi. Tako se došlo do uvjerenja,
da prilikama današnjim ne može odgovarati jedna srednja škola: osim rea-
lističkih škola potrebne su i humanističke, u kojima će se nauka podijeliti
tako, da ovdje pored učenja realnih predmeta i priprave za praktični život,
ne bude zanemareno obrazovanje idejalne strane ljudske naravi, u ovima da
kraj unapredjivanja i razvoja idejalnih težnja ne bude prekinuta veza s potre-
bama i zahtjevima praktičnoga života. I uredjenje srednjih škola odgovara
tome, te danas nema ni gimnazije čisto humanističke ni realke posve reali-
stična smjera, već u jednima preteže obuka humanistička, u drugima reali-
stička. Naše je javno mnijenje prilično jednostrano preokupirano mišlju, da
klasična obrazovanost nije savremena, da treba naprosto dokinuti učenje
klasičnih nauka. Od ostalih prigovora, koji većinom nišane na gimnazije,
ističe se taj, da obrazovanost što ju srednje škole podaju ne stoji u vezi
s potrebama i zahtjevima praktičnoga života. Zaledje ovih prigovora je misao
o jednoj srednjoj na principu praktičnosti osnovanoj školi. U toj općenosti
svojoj ti su prigovori neopravdani i jednostrani. Ponajprije što se drugoga tiče,
nitko živ ne će poreći potrebu realističke t. j. takove obrazovanosti, koja će
čovjeku podati znanje, koje može upotrebiti u praktičnome životu. Jer da je
prirodnih nauka zasluga, što je naš vijek napredovao u tehnici, industriji,
gospodarstvu, u trgovačkome prometu, da je dakle po prirodnim naukama
čovjek stekao moć nad prirodom, svakome je znano, a nema ni o tome
O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 173
sumnje, budući da se na valjanu izrabljivanju prirodnih sila i produkata
osniva materijalno bogatstvo naroda, i budući da se baš na polju narodno
gospodarstvenom odlučuje borba o život, da škola mladiću mora podati
znanje, koje će ga učiniti sposobnim radnikom i korisnim članom društva.
No uvažavajući sve to ne mogu se ipak na školu stavljati lih praktični zahtjevi.
Sve više zaoštrena utakmica naroda nameće školi dužnost, da poda narodu
valjanih fizičara, kemičara, tehničara, obrtnika, trgovaca, gospodara, ali ako
se kraj materijalne kulture ne će napustiti unapredjenje kulturne idejalne,
ako se dakle ne naviješta naprosto i samo životni materijalizam, onda se
ne će korisnim članom smatrati u narodu samo onaj, koji materijalne njegove
interese nego i onaj, koji njegove idejalne interese unapredjuje. Jednostrano
je dakle mišljenje, koje školu dovodi u neposrednu vezu s uzdržavanjem
života. Često se tako čuje pitanje: ti, što će to mladiću? On toga ne će
nikada u životu trebati. Ovakove izjave znak su, kako se pod utjecajem jav-
noga mnijenja u mladića već zarana pobudjuje jednostran interes, što ne
smeta, da se kasnije traži od njega — a zar s pravom ? — da ima smisla i za
znanost i za umjetnost, za narodne težnje i idejale, za boli i patnje ljudstva
i spočitava mu se, ako se zadovoljava tim, da je svoju individualnu eksisten-
ciju osigurao. T&, on je učio samo ono, što mu za život treba! No školi
nipošto ne može biti svrha unapredjivati ovakav životni materijalizam i epi-
kurizam, nego stvoriti potpuna čovjeka svestrana interesa, plemenita ćućenja,
snažne i ćudoredne volje, sposobna za rad oko ciljeva i težnja svoga naroda
i tim oko unapredjenja ciljeva općeno ljudskih. Prigovor, da se u školi uči
nešto, što se u životu ne će trebati, izvire iz jednostrana shvatanja svrhe
čovjeka, te nipošto ne dira u vrijednost škole, osim u kojoj se ne uči ništa
od onoga, što ljudima kao ljudima treba. Ali nije potrebno čovjeku samo
ono, o čem žive, ne gledeći na to, da bi zahtjev praktičnosti bio i neprovediv
i da pri tom ne bi prošle najbolje ni prirodne nauke. Samo nekoliko primjera !
Mnogo se ljudi pitaju, čemu su učili logaritme i trigonometriju i analitičku
geometriju, to im nikada ne treba, kako bi dakle izgledala matematika, ako
bi se učilo samo ono, što treba? Stoje iz fizike i kemije potrebno u prak-
tičkom životu za veći dio onih, koji je uče? Nešto magnetizma i elekricitete,
malo optike i akustike, još manje mehanike. Ali kolikima „treba" Gay- Lus-
sacov zakon, proračunavanje jačine elektriciteta, koeficijenta lomljenja zraka
te odredjenje slike u raznim zrcalima pri raznoj udaljenosti predmeta? Hi
zar se možda više kemije treba u praktičnome životu? Kraj jednostranoga
interesa, koji se u naše doba sistematično pobudjuje s raznih strana, nije
čudo, ako u našem prirodoznanstvenom vijeku većina djaka godinu poslije
svršenih nauka znade fizike, kemije i matematike baš tako malo kao — grčke
gramatike. Tako smo daleko došli s praktičnošću, bolje reći s jednostranim
interesom ! Jednostranost ova dosta je općena kod nas ; krivnju na njoj nosi
cijeli naš društveni milieu, ona je od važnih socijalnih posljedica, te o sa-
niranju naših prilika ne može biti govora, dok je takovo stanje. Zahtjev
praktičnosti ima ne sumnjivo svoju opravdanost, a prilike u kojima živimo,
1
174 HRVATSKA SMOTRA
i prema kojima treba i škola, da se udešava, mogu nam ih učiniti i prečim
i važnijima. Tome se zahtjevu dade udovoljiti, da se pri osnivanju novih
škola računa u prvom redu s tim potrebama, da se poveća broj škola rea-
listična smjera, makar se, ako to prilike traže i čine nužnim i koja škola
humanistična smjera pretvorila u realističnu. No ipak praktičnost (u vulgar-
nome smislu) nipošto ne može biti jedini princip uredjenja škola, ne može
dakle ni „nepraktičnost" nekih obrazovnih predmeta učiniti ih suvišnima i
ne može biti razlog njihovu dokinuću, dogod bude čovjeku stalo do toga,
da obrazuje plemenitu za sve dobro i lijepo zauzetu čovječnost, a nakopon
ne mogu bez takova idejalna sadržaja biti ni škole realnoga smjera.
Za postignuće toga cilja držao se od vremena humanizma studij kla-
sičnih jezika ne samo najzgodnijim nego i jedinim. Danas se i o tom miš-
ljenje promijenilo.
Praktičnim motivima obuzeto mišljenje drži taj studij naprosto suvišnim,
nesavremenim. Što je „nepraktičan", ne umanjuje mu jošte vrijednosti, ali
je pitanje, da li je za idejalne interese našega doba koristan i potreban. Ako
se ovi ne dadu njime unaprediti, očito je beskoristan, ima li za njihovo po-
stignuće zgodnijih sredstava, tad je suvišan. Ono prvo očito ne stoji. Veli
se doduše, da nam je život starih neshvatljiv, običaj mišljenje i ćućenje
davno minulih doba, da je strano našoj modernoj svijesti, te se ne može
očekivati, da se tim studijem oplodio duh mladića. Da je život Grka i Rim-
ljana mnogome protivniku klasicizma nepoznat i neshvatljiv, dalo bi se i
vjerovati, bilo to krivnjom njegovom ili tudjom. Najveći su ponajviše pro-
tivnici klasičnoga studija oni, koji su se najmanje njime bavili i marili za nj
— pa kako bi ga onda i poznali i njegove predmete upoznali? Koji ga
poznadu, znadu ga i cijeniti i ako ga i ne precijenjuju. Drugi su mu protiv-
nici, kojima se gramatičkim mudrolijama silom zapriječilo, da upoznadu duh
klasične — starine, koji su samo čuli govoriti o ljepoti i savršenosti i ide-
jalnome duhu djela klasičnih, o prirodnosti i harmoničnosti nazora grčkoga,
o oplemenjenoj čovječnosti njihovoj, ali toga svega nikad nijesu mogli ću-
tjeti. Ovi drugi imadu pravo, da se na ovakav studij starine tuže, ali tim još
nije dokazana nevrijednost studija nego nevrijednost načina, koji ne daje
prilike, da se iz onoga izbije duševni kapital. Pitanje, ima li zgodnijega
sredstva od klasičnoga studija, još se uvijek rješava prije njemu u prilog
nego protiv njega. I branitelji studija modernih jezika i književnosti traže
samo, da se ovome prizna ravnopravnost sa studijem klasičkim. Ni tako se
dakle ne može suvišnost klasicizma dokazati.
Borba protiv klasicizma opravdana je, ako se tiče njegove općem i bez-
uvjetne vrijednosti. Grčka (i rimska) kultura od velike je znatnosti za sa-
vremenu kulturu, njihova je umjetnost i književnost organički produkt boga-
toga duha narodnoga; smisao za ljepotu, umjerje i sklad, harmonično
ravnovjesje svih duševnih sila obilježuje njihov nazor o svijetu, te se pozna-
vanju toga nazora mora dopustiti obrazovna vrijednost. Studij će njihova
života, povjesti i književnosti biti svagda za unapredjenje čovječnosti i znatno,
O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 175
ako i ne jedino sredstvo. Idejal humaniteta, kako se zrcali u njihovoj knji-
ževnosti, ipak je samo jedan oblik u kulturnome razvoju ljudstva, pa ako
mu organičnost, prirodnost i harmoničnost podaje trajnu vrijednost, ne
može se kulturna zadaća savremenosti nazrijevati u pukome nasljedovanju
starina. Grčka je kultura u razvoju ljudstva samo jedan, ako i znatan stupanj,
te njeno poznavanje ne može biti jedini cilj i jedino sredstvo za unapre-
djenje čovječnosti. Razvoj modernoga života nužno dovodi modernu kulturu
s klasičnom do natjecanja o obrazovanosti, čemu je nužna posljedica ogra-
ničenje klasičnoga studija, u istinu pak proširenje studija i na moderni život
i kulturu. Cilj reforme školske ne može dakle biti klasični studij dokinuti,
nego ograničiti, da se ne traži općeno, da se ne traži od onoga, tko nema
za nj ni smisla, ni dara, već da se prepusti na volju. Onda će idejalizam
prošlosti podržavati ravnotežje realizmu sadašnjosti, u zdravu natjecanju
njihovu bit će prilike, da se i sposobnosti prema prirodnoj nadarenosti
mnogovrsno razviju i da iz njih nastane jedinstveni i harmonični život kulturni.
III.
Ni dosadašnji očiti neuspjeh klasicizma ne može biti razlog protiv njega.
Ne samo da bi statistika uspjeha i po ostale predmete (n. pr. matematiku i
fiziku) znala biti kobna, nego je očito krivo za neuspjeh kriviti gradivo s ne-
plodnosti, kad je uspjeh rezultanta od više komponenata, koje sve moraju
valjano sudjelovati, ako će biti uspjeh valjan. Ne može se dakle klasicizam
kriviti, dok se ne upoznaju i drugi uzroci neuspjeha. Nema sumnje, da su
učitelji klasičnih jezika često iskusili!, kako ni boljih učenika nijesu uvjerili
o vrijednostima klasičke obrazovanosti. Čovjek se nužno pita, kako je to
moguće ? Uzroci neuspjeha u starim jezicima (a neki vrijede i za druge pred-
mete) mnogovrsni su : prvi je, što je po sadašnjem uredjenju srednjih škola,
koji je želio da se obrazuje, upravo bio prinužden poći u gimnaziju, makar
i nije imao ni smisla ni volje za studij starine; mnogi je i nakon svršenih
prvih razreda, sve ako je i vidio i upoznao, da to nije za nj, nemajući kamo
poći ostao u gimnaziji, učio tek toliko, da se „provuče", mnogoga je sasvim
krivi humanitet upravo turao iz jednoga razreda u drugi, pa kad onda treba
čitati klasike, ne znadu se osnovne stvari i na tom sve zapinje. Dosadašnje
uredjenje dovelo je u gimnazijama poprečno slabi materijal, t. j. većim di-
jelom takav, koji za nju nije, a u drugom kojem zavodu n. pr. u realci,
realnoj ili reformnoj gimnaziji mogao bi biti valjan. Drugi je razlog neuspjeha,
da se u širim krugovima vrijednost klasicizma ne poznaje; utjecaj javnoga
mnijenja i doma često je upravo sprečavao i ubijao volju za njegov studij,
širio se smisao za praktičnost i s njim jednostrani interes, a većinom uopće
nikaki interes: djak ponajviše polazi u školu tek za to, da proturavši se
sretno kroz ispite gimnazijalne i sveučilišne dobije „mjesto", onda će u či-
novničkoj ljestvici napredovati, i tim je cilj njegova života ispunjen. Štreber-
stvo, nehaj i duševna klonulost nije posljedak klasicizma, nego našega „prak-
176 HRVATSKA SMOTRA
tičnoga 14 društvenoga milieua, našega moralnoga materijalizma. Treći je uzrok
koji ide u većini slučajeva uporedo s prevelikim brojem djaka, pomanjkanje
zajedničkog rada izmedju učitelja i učenika, čemu je onda posljedica, da
je školovanje više lutrija nego ustrajan i ozbiljan rad. Tko uhvati zgodan
čas, da bude pitan, kad se pripravio, ili u nekoliko odgovora steče „dobitak 44 ,
taj može reskirati i koji drugi red, — tehnički je naziv za to, da bude ulovljen,
na koncu se semestra „zbroje 44 redovi i onda izlazi dobro ili dovoljno, a i
o taj se još nateže kao da je zaslužen. O tom je Stj. Radić (u Hrv. Misli
god. II. 1903. str. 117.— 119.) vrlo dobro pisao: školska trkališta, (tako
zove on ovo napredovanje u sretnim skokovima ili „kotrljanjima 44 ) promije-
niti u prave školske radionice, ako hoćemo da nam škola uzgoji značajeve,
a ne kruhoborce.
Ovi uzroci rapidno terete i mnoge druge predmete, te su uzrok
prilično općenoj površnosti i nesustavnosti znanja, koja u kasnije vrijeme
nužno izbije u nespretnosti ciljeva i težnja, u beznačajnoj nepostojanosti.
Kakove su danas srednje škole, stvaraju vrlo mnogo duševnoga proletari-
jata, koji kad bude milošću profesora propušten iz srednje škole i kad slično
svrši nauke sveučilišne, kroz 30 i 40 godina kvari narod i njegovu mladež
i zaprema mjesto boljima i vrednijima. Ovaj krivi humanitet, pomanjkanje
sustavna i postojana zajedničkoga rada i povrh svega „praktičnost 44 uzroci
su, da je znanje abiturijenta gimnazijskoga poprečno vrlo površno i manj-
kavo, kako dovoljno pokazuju ispiti „zrelosti 44 , i to ne samo u filologiji
nego u opće: u povjesti i literaturi, jednako kao u matematici, fizici, kemiji;
poznavanje prirode pokazuje baš tako osjetljivih praznina kao poznavanje
ljudi i života. Znanje srednjega djaka — jer samo o poprečnoj mjeri može
se mjeriti uspjeh naših škola — sastoji se u svakome predmetu od djelo-
mičnoga znanja i djelomičnoga neznanja, iz kojega bi zbrojem preostao neki
+, koji se obično godinu dana poslije mature prometne u ili pače u — .
O svem tom treba da se zamisli, tko traži reformu škole; ova ne može
svojih ciljeva postići, dok se mladež ne odvrati od ovako praktičnoga shva-
tanja svoje zadaće, dok se ne probudi u njoj mnogostrani interes i dok se
ne privede ustrajnome i ozbiljnome radu. Valja priznati, da ni škola nije
bez krivnje na tim svim pojavama, ali takove se pogreške ne ispravljaju,
kako se kod nas obično čini, sustavnim napadajima na školu i obaranjem ugleda
učiteljeva, nego ozbiljnom i valjanom kritikom školskoga rada uopće. Re-
forma škole treba doduše da počne kod učitelja : prvi uvjet zdravome razvoju
školstva su valjani učitelji, ravnatelji i nadzornici, birani ni po babu ni po
stričevima, nego po sposobnosti, ovima treba dati slobode u najširim grani-
cama, da upotrebe svoje gradivo, kako će upoznati učenike sa životom i
pripravit ga za život ; tek s tom slobodom može se vezati i odgovornost za
uspjeh ; a ako ima koji učitelj nesposoban, valja ga maknuti, jer zlo, što
ga on počinja, nije manje od onoga, što može počiniti koji kotarski pred-
stojnik, s čijega se umirovljenja očekuje saniranje naših prilika. No svim tim
se još uvijek ne će polučiti cilj, dok se i naše javno mnijenje ne promijeni
6 REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 177
ti prilog školi, te ne bude ovu smatralo samo uvjetom priprave za opskrbu
i doživotno uzdržavanje, dok se ne promijeni i u prilog učitelja, kojih se
najznačajnijim obilježjem (karakteristično za materijalistično mišljenje savre-
meno) drže — dvomjesečne ferije, najpače dok im se ne pribavi socijalni po-
ložaj i ugled, koji ih ide prema socijalnoj znatnosti školstva ; onda se može
od njih zahtijevati, da budu svijesni dužnosti i odgovornosti prema narodu.
Ova unutrašnja reforma školstva važnija je od svake reforme naučnih
osnova : utjecaj škole stoji sav do učitelja, kojega ne može stvoriti nikakova
naučna osnova; dobar učitelj će i s lošom nastavnom osnovom uspjeti,
zao ne će ni s najboljom ništa postići. Po valjanim učiteljima dolazi i valjan
duh u školu i preko nje u život. Dosadanji neuspjeh naših srednjih škola
očit je, ne samo u klasičnim jezicima, nego prilično jednako svuda; uzroci
su jasni, treba promijeniti u prvom redu metodu rada. Što se napose kla-
sicizma tiče, kojemu se neuspjeh najteže uračunava, treba odstraniti sve, što nije
od vrijednosti za naš duševni život, poznavanje tadanjih prilika treba da je
osnov, s kojega će se isporedjenjem doći do poznavanja naših prilika poli-
tičkih i socijalnih, privatnih i javnih, cijeloga našega života, koji će u toj
poredbi još jasniji postati, kad se prema onome omjeri i njegove svijetle
i tamne strane prikažu. Treba zabaciti sav formalizam (ne manje i u mate-
rinskome jeziku); valjanom i sustavnom obukom, a k tome strogim ali i
pravednim ocjenjivanjem sposobnost dade se postići, te će gramatika u raz-
redima odredjenim za čitanje postati suvišna, a čitanje klasika dat će prilike
osvrnuti se na životna pitanja. Onda ne će ostati duh i bivstvo klasičnih
naroda nepoznat učeniku, ne će mu biti nepoznato, što u njihovu narodu
znači biti čovjekom ; onda će klasični studij doista biti sredstvo za uzgoj
humaniteta, sredstvo da — kako Pindar veli — postanemo, što jesmo.
IV.
Još na dvoje valja misliti onome, koji u nas predlaže reformu škola:
to je naša autonomija i novčano pitanje. Ona prva čini se, da nam podaje
potpunu slobodu, da uredimo škole, kako hoćemo, ovo drugo i bez ob-
zira na to, da nijesmo gospodari našega novca, čini se, da tu našu slobodu
steže, — u istinu pak steže nas oboje, jf Imamo istina autonomno školstvo,
ali je naša samostalnost i tu prilično ograničena. Sve što tu možemo učiniti
ide na to, da učinimo škole rasadnicama narodnoga ćućenja, mišljenja i
htijenja. Školstvo naše treba da bude proniknuto duhom narodnim, da nam
stvara ljude ne samo po imenu Hrvate, nego i po srcu i po duši ; samo na
taj način izvršit će misiju svoju u naroda, koji hoće da izgradi narodnu
kulturu. Najbolje pak jamstvo za to nije svagda, ako je sva uprava škola u
rukama vlade: treba da imade u pitanjima školstva eksekutivnu vlast, ali
pitanje inicijative, ako hoćemo da nam školstvo bude svagda napredno
i da u njemu nikad ne zavlada birokratski način i šablona, treba da pri-
padne školskome vieću, koje bi se moralo sastojati većinom od učitelja
178 HRVATSKA SMOTRA
srednjoškolskih. Ovo bi vijeće imalo zadaću, da podaje mnijenje o svim
pitanjima, koja se škole tiču, tako da se ne bi o školi odlučivalo bez škole,
pri čem nije čudo, ako kadgod izadju naredbe, koje su u potpunoj opreci
s duhom škole. No autonomija naša ne seže tako daleko, da bismo mogli
ustrojstvo škole promijeniti, kako je nas volja: to mogu učiniti narodi, koji
su posve neovisni, koji mogu u svojem djelokrugu zadovoljiti sve svoje
kulturne težnje i potrebe, te nijesu vezani na druge narode. Dok je pak
neki narod silom prilika, u kojima živi, upućen na druge, ne može prema
njima biti posve neovisan, ako si ne će zatvoriti sve pute k njima.
Ne mislim ovdje u prvom redu na odnošaj naš k Ugarskoj, u kojoj
bi se možda priznala valjanost našim svjedodžbama, nego na to, da bi kraj
reforme, kojom bi se naše školstvo bitno razlučilo od škola austrijskih, bile
ponajprije zatvorene našim abiturijentima sve tehnike, a možda i sveučilišta
u opće; nadalje bi i to pitanje ravnopravnosti našega sveučilišta s austrij-
skima, ne samo što se juridičkoga nego i što se filozofijskoga fakulteta tiče, po-
stalo problematično : niti bi naši ljudi iz Bosne, Dalmaciie, Istre mogli k nama,
niti bi naši ljudi, svršivši nauke kod nas, mogli u Bosnu, Dalmaciju, Istru,
kako to danas dosta biva, a očito na korist hrvatskoga elementa u tim
zemljama. Što bi nam se u Ugarskoj priznale sve naše škole, očito bi
korist bila manja od štete, koju bismo pretrpjeli, da nam se zatvore škole
austrijske : valja nam samo istaknuti, da ovo pitanje s političkim odredjenjem
našega odnošaja k Ugarskoj nema ništa zajedničko. Kad bismo mi pak sami
bili toliko jaki, da se možemo u kulturnom pogledu doista osloniti na se,
kad bismo svim potrebama kulturnim mogli zadovoljiti u našoj zemlji, onda
bismo mogli škole urediti prema našim željama, ovako pak moramo se u
mnogome prilagoditi prilikama sve kraj — autonomije školstva.
Što se pak novčanoga pitanja tiče, i to ne dolazi ovdje u obzir toliko
u koliko smo financijalno neovisni, makar da bi nam financijalna samo-
stalnost dala prilike, da apsolutno više upotrebimo u svrhe kulturne, no i
onda bi se moralo gledati, da relativni izdatak za škole i kulturne svrhe
uopće bude u nekom omjeru s cjelokupnim prihodom. To se isto i kraj
sadašnjih financijalnih prilika mora, samo taj obzir ne smije tako daleko
ići, da se pri školi štedi.
Što se kod nas predlaže, većinom zapinje na nedostatku novaca, koji
je u bogoštovnome odsjeku ne samo kronička nego trajna bolest. No i kad
bude jednom u našem budgetu i za ovoga pastorka naše vlade više milo-
srdja, ne će se moći tražiti reforme, koje bi nadmašile njegovu financijalnu
snagu. Stoga valja tražiti način, kako bi se ipak provele neke reforme, a
da se znatnije ne optereti budget bogoštovnoga odsjeka.
Budući da se dokinuće gimnazija ne može u nas smatrati shodnim ni
poradi obrazovne im vrijednosti, ni poradi naše kulturne ovisnosti od Austrije,
a ni zato, da se reformom opet srednje školstvo ne šablonira, ako ga samo
na jedan tip stegnemo, — i budući da se i u ostalih prosvijetljenih naroda
odustalo od jedinstvenoga ustrojstva srednjih škola, valja da reforma škola
O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 179
ide za tim, da bude moguća što raznoličnija kombinacija učevnih predmeta
i što zgodniji izbor prema prirodnim darovima i sposobnostima. Monopol
gimnazija u nas je i onako već dokinut tim, što se i s realnih gimnazija
može prijeći k sveučilišnome studiju i Ijekarskome zvanju. Uredi li se u
našem školstvu uz ova dva tipa još koji, treba i njemu otvoriti put k naj-
višem studiju, a u koliko ne bi dostajala obrazovanost srednje škole, imali
bi se na sveučilištu i na tehnici, koja nam se već tako dugo obećaje, da bi
već bilo i vrijedno, da je dobijemo, urediti pripravni tečajevi. Danas se od
gimnazijalca traži, ako hoće tehniku studirati, da načini predispit iz deskrip-
tivne geometrije, pa se o to nitko ne spotiče, a ne će krivo biti ni onima,
koji bi išli s realke ili realne gimnazije n. pr. na medicinski studij, da načine
predispit ili da traže kurz za latinski i grčki. Tim bi bio pristup otvoren
svima na svako gotovo područje zvanja, te bi nastala zdrava konkurencija
darova, iz koje se može očekivati živahan kulturni rad.
Računajući ne samo s vjerojatnom, nego izvjesnom činjenicom, da će
se gimnazijskom studiju posvećivati samo oni, koji imadu za nj i volje i
dara, ne će mu biti na uštrb, ako se grčki iz nižih razreda pomakne u prvi
viši, jer će se za 4 godine sa zrelijim, a voljnim materijalom dati polučiti
svrha klasičke obuke; i s latinskim bi se moglo početi u trećem razredu,
jer je i onako neprirodno, Ha se u gimnaziji počima odmah sa dva tudja
jezika, gdje djeci već gramatika materinskoga jezika zadaje golemih poteš-
koća. U najniža dva razreda imao bi se uz čitanje izvježbati pravopis i pro-
učiti gramatika jezika hrvatskoga, čim će se kasnije studij gramatika tudjih
jezika znatno olakšati. Ova dva razreda bila bi u svim srednjim školama :
Od trećega razreda dalje podijelio bi se studij tako, da bi jedni, koji se misle
posvetiti gimnazijskome sudiju, učili latinski, dok bi drugi učili francuski,
ostali pak predmeti — što je vrlo važno za financijalnu stranu — bili bi
zajednički, od petoga razreda dalje ponovno bi se mogao podijeliti studij i
to tako, da bi na jednom istome zavodu mogla biti tri odjela: 1. čisto
gimnazijski, s latinskim i grčkim, 2. realno-gimnazijski s latinskim i kojim
modernim jezikom i 3. realni s modernim jezicima i prirodnim, kako to za
češke gimnazije, mislim, zgodno predlaže prof. Drtina. Kod modernih jezika
valjalo bi voditi računa o tom, ne bi li za nas mjesto engleskoga, kao
drugoga jezika, bilo podesnije učiti koji slavenski (češki ili ruski).
Od ostalih predmeta neki bi se (n. pr. hrvatski i njemački jezik, povjest,
zemljopis, prirodopis) mogli učiti zajednički, čim bi bila dana mogućnost,
da i provincijalni gradovi dobiju uz gimnaziju i realku i realnu gimnaziju,
budući da ovo uredjenje ne bi za pojedine tipove školske tražilo posebne
zavode. Povećanje dakle broja zavoda, bolje reći broja školskih tipova ne
bi bilo skopčano ni s velikim troškom, budući da bi samo oni predmeti,
u kojima bi se isti razredi raznih odjeljenja (kao n. pr. u matematici,
fizici, kemiji) razlikovali, tražili zasebne učiteljske sile. Što se pak razdije-
ljenja pojedinih predmeta tiče, ovisit će o reformi metode, hoće li se moći
bez preterećenja uvesti na srednjim školama higijena i osnovi sociologije.
180 HRVATSKA SMOTRA
U realnome i realnogimnazijskome odjelu prirodnim će naukama dopasti više
mjesta, te bi se i toj nevolji srednjih škola doskočilo. Svim pak tim
promjenama niveau bi naših srednjih škola ostao isti. Što bi se grčki jezik
stavio u peti razred, ne bi smetalo; u Ugarskoj je davno tako, pa ako se
može priznavati ravnopravnost njihovih škola s austrijskima, zašto se ne bi
priznala našim?
Škola je stvar politička, ali nije strančarska: Svakome, komu je do
zdrava razvoja škole, a to se može samo objektivnim pretresanjem školskih
pitanja neovisno od stranačkoga stanovišta, te će pisac ovih u najboljoj
namjeri pisanih redaka biti zadovoljan, ako bi mu uspjelo za to pitanje
zainteresovati ne samo školske nego i šire krugove.
DR. ALBERT BAZALA
4
i
GIUSEPPE GIACOSA
Prigodom smrti pjesnikove 2. rujna 1906.
I.
Premda se je Giacosin lik, karakterističan i ugledan, fizionomije simpa-
tično otvorene, dobroćudne, patrijarhalne, u mnogobrojnim prigodama pojavio
na javnim skupštinama, izazvan od tisuće oduševljenih slušatelja i motrilaca,
ipak nije bio poznat u najširim narodnim slojevima. I u cielom intelek-
tualnom svietu svakog naroda i svakoga stališa, Giacosa je bio najpoznatiji
i najobljubljeniji od talijanskih pisaca.
Sa Giuseppom Giacosom nestaje jednog od najjačih, od najštovanijih
pisaca u prozi talijanskoga kazališta. I Giacosa je polučio svoj prvi, a možda
i najveći triumf s onim glasovitim sredovječnim pričama: „Una partita a
scacchi" i „Trionfo d' amore". I uzprkos njihovu konvencionalizmu, što na-
ginje k romanticizmu, zbog česa ga je Giosue Carducci najoštrije kritikovao,
ipak ova djela, bez sumnje, sadržavaju krasne i nježne i sugestivne motive.
Nije dakle uzalud rečeno, da je u talijanskoj Taliji nastala užasna praznina
smrću Giacose, čije će se ime s počitanjem i udivljenjem spominjati uz bok
onim slavnim imenima Ferria, Cosse i Galline.
Napomenuh Carducciev sud. Giosue Carducci nije tad još strogo zlo
postupao, kao što je to poslie uradio sa prologom „Partita a scacchi", kad
je uzporedjivao Giacosu pjesnika s istoimenim slastičarom, koji je imao
dućan u Firenci; a s druge strane onda se izrugavati Giacosinim kriepo-
stima, izgledalo bi prostom blasfemijom : stajalo je dakle do samoga Giacose,
pravog umjetnika, da se mnogo kasnije sam po sebi razvija, podavajući
realističkom kazalištu najljepšu talijansku komediju devetnaestoga stoljeća:
„Tristi amori".
I obzirom na naše književne prilike, biti će dobro, da ilustriram ovu
„aferu 4 * Carducci-Giacosa ; osobito za nas, gdje se pisce mjeri po njihovu
političkom mišljenju; a kad nastane polemika, onda jedan drugoga i ako
više puta, proti vlastitom uvjerenju, lično napada, nieče protivniku svaku
sposobnost.
Tu nam „aferu" ilustrira proslavljeni pisac Ivan Pascoli:
„Preko dvadeset je godina, piše, kako sam se nalazio u sobi, gdje je
radio Giosufe Carducci. Imao sam prepisati jedan francezki kodeks o Aleramu.
13
182 HRVATSKA SMOTRA
Carducci je u nervosnom muku pisao neku oštru polemiku, kad odjednom
banu u sobu njegova kćerka noseći nečiju posjetnicu. Carducci pogleda, na-
mrgodi se i pokaže mi ju. Bila je posjetnica Giuseppa Giacose, koji mu je
dolazio u pohode. Do onoga časa nisu se nikada vidjeli, premda su jedan
drugoga oštro napadali. Carducci izadje i poslie jedno pol sata se povrati.
Zapitah ga sumnjivim pogledom; Carducci odvrati na moj niemi upit:
— Giacosa je izvan svake sumnje u velike vriedan i odličan muž.
Ali su takovi ljudi veliki, ljudi, koji stoje na visini, koje strast ne
vodi, kojima je vodić istina, a temelj sposobnost čovjekova!"
Pisac „Partita a scacchi* veći je dio godine boravio u Milanu. Tu je
zamišljao i razvijao one drame i one komedije, koje su izgledale baš za to
stvorene, da munjevnom brzinom po svoj Italiji lete s pozornice na pozor-
nicu; ili je barem u Milanu boravio i tu radio dalje, jer se obično prava
i istinita obradba drugdje dovršava, daleko od buke, od posjeta, od svako-
vrstnih uznemirivanja, na sve što je bio osudjen slavom imena svoga.
Ali veći dio svojih radova dovršio bi kod svoje kuće, u jednoj od naj-
ljepših i najmodernijih palača u Milanu, na trgu Castello br. 16. ; i njegova
kuća bila je pravi hram za život domaće ljubavi, za nauke i za umjetnosti.
Radio je u samoći svoje sobe radionice; za stolom bi sjedio gotovo
cieli dan prožet strogošću dobra i valjana radnika, koji mora da izpuni
svoju dužnost prama sebi i prama drugima. Iz te su sobe prodirale u sviet
njegove plemenite rieči ; iz te sobe izlazio je on vedar, vedriji nego li onda,
kad bi ulazio u vrevu ; iz te je sobe više puta, a u prigodama javnih nedaća,
pokazivao primjer, koji je budio na velikodušne čine.
Giuseppe Giacosa bio je valdostanac. Rodio se u Colloretto Parilla,
kod Ivree, godine 1847. Prve nauke svršio je u ivrejskomu zavodu. Uči-
teljem iz književnosti bio mu je fini pjesnik Antun Peretti iz Modene. Iza
svršenih nauka podje na turinsko sveučilište, gdje je postigao doktorat
prava. Istodobno se posvetio književnosti i kazalištu.
Otac mu je bio na glasu odvjetnik, pa je želio, da bi mu se i sin po-
svetio toj struci. Nu Giacosa je imao sasvim druge ideje. Da udovolji
otčevoj želji, ipak pokuša, da se posveti odvjetničtvu, ali je ovo zvanje svršio
odmah, kako ga je i započeo. Već prvi rezultati bijahu negativni. Kad je prvi
put imao braniti, došavši na sud, sjetio se, da je putem idući izgubio sve
parničke spise, u koje u ostalom, nije nikada ni — zavirio ! Nije bilo druge,
pa je sam otac, iza tih prvih neuspjeha, svjetovao sina, da za šest mjeseci
ostane kod kuće u Parelli i da tuj u tišini polja promišlja, kojim će prak-
tičnim putem udariti, e da pobjedonosno udje u sviet. Giacosa je poslušao.
Ostade u Parelli, te se opet posveti svojim obljubljenim naukama, koje je
još iz djetinstva zavolio. Poslie šest mjeseci ugleda svjetlo „Partita a scacchi".
I to je bio pravi trumf.
GIUSEPPE OIACOSA 183
II.
Njegovi prvi uspjesi bili su uspjesi čitanja, jer je bio u velike zamam-
Ijivi pripoviedalac, koji je sebe i čitaoca očarao. Prvi pravi kazalištni uspjesi
datiraju sa „Trionfi d 1 amore" i „Partita a scacchi", zadnja cvatnja romanti-
cizma, s kojim se je inangurisala neka vrst sentimentalnosti u sredovječnom
obliku imajući kratku, ali sasvim čudnovatu sreću, i to baš u oči triumfa
verizma na talijanskom pozorištu. Svi su se vraćali k srednjemu vieku : i
svi su ovoj dobi pripisivali najnježnija i najbliedja čuvstva.
Giacosa, koji je sliedeći onodobnu modu, bio već napisao velik broj
komedija u jednomu činu h la Ferrari, koji je tada bio u svoj slavi, („A
can che lecca cenere, non gli fidar farina", 1872; „Storia vecchia", 1872;
„Affari di banca tt , 1873; „I figli del marchese tt , „Arturo 44 , „Tristi dubbi a ,
„Teresa"), Giacosa se je, velju i dušom i tielom pod uspješnom zviezdom, po-
svetio romantičkim i vitežkim dramama: i sa „Conte Rosso 4 * i „Fratello
d 1 armi a polučio je novu sreću. Oko 1880. povratio se je na modernu ko-
mediju te objelodanio „Acquazzoni in montagna", n II marito amante della
moglie 44 , M L' onorevole Ercole Mallardi u i napokon „Resa a discrezione"
(1886.), elegantnu i finu komediju.
Nitko se nije nadao od njega evoluciji k verizmu i ratobornomu djelu
za ideale ove škole, a „Tristi amori 44 , koji su ugledali božje svjetlo 1888..
ta najjednostavnija i ujedno najistinskija i najjača mu komedija, možda remek
djelo, bijahu pravo iznenadjenje. Ondašnju je javnost ova komedija ostavila
u podpunom začudjenju, koje se je malo po malo promienilo u pravi triumf.
Odmah se za tim povratio k poviesti drugih stoljeća, ali ju je oživio istinom
i strašću u „Dame de Challant 44 , koja je izprvice francezki napisana za Saru
Bernhardt, pak od samoga pisca talijanski prevedena. Ali je drama više
postigla uspjeha čitanjem nego predstavljanjem.
I on, koji je rado išao za duhom vremena, godine 1894. podade se
ibsenizmu u „Diritti deir anima", skroz psiholožka drama u jednomu činu.
Ali ne podje dalje ovim putem: i poslie dulje stanke od šest punih godina
njegova glasovita komedija „Come le foglie" — najveći uspjeh talijanskoga
kazališta iza Ferrarieve smrti — predstavi nam Giacosu u svim njegovim
najizvrstnijim sposobnostima: oštroumnost u opažanju, ukus u pozorištnoj
formi, nježnost i kolorit sentimentalnosti. To je bila njegova predzadnja radnja.
O zadnjoj „II piu forte" od nazad dvije godine više se je razpravljalo nego
predstavljalo. Kritika je u njoj pak primjetila preveliku sličnost argumenta
sa čuvenom Mirbeau-ovom dramom: „Les affaires sont les affaires 44 .
Giacosa je takodjer sve više i više napredovao u prozi i stihu : njegove
„Novelle valdostane", koje su pred nekoliko godina izašle, bile su jedne od
najčišćih i najljepših stvari u modernoj pripovjedalačkoj talijanskoj književ-
nosti. O njegovoj vriednosti kao stihotvorca svjedoče libretti Puccinia: ,,Bo-
hfeme", „Tosca", ,,Butterpfly", od kojih je, u većemu dielu Ulica bacio sliku na
platno, ali je tu sliku Giacosa ukrasio svojim čistim, vajarskim, jasnim stihom.
I
184 HRVATSKA SMOTRA
Za mnogo godina bio je suradnikom prvoga talijanskoga lista „Corriere
della Sera", a od pred koju godinu uredjivao je prekrasnu književnu smotru
,,La Lettura", koja izlazi kao prilog spomenutomu listu. Bio je takodjer
predsjednikom družtva talijanskih dramatičnih pisaca.
Pred smrt je pripravljao jednu dramu i jednu veselu komediju. Vesela
se komedija imala zvati ,,La felicite". Prvi prizor je imao početi sa skupom
žena, koje plaču.
1
Kao Verdi i kao mnogi drugi veliki stvaraoci, i Giacosa je takodjer za
svojih prvih pokušaja doživio i razočaranja i beznadja: dapače neki su mu
zaniekali svaku umjetničku sposobnost.
Jednoga dana — a bio je već napisao „Partita a scacchi 4 , — Giacosa
uze pod pazuh „Gente di spirito", pak će ravno nadkomičaru Bellotti-Bonu.
Došavši preda nj, ponosno će mu:
— Imam jednu komediju, za koju vas uvjeravam, da je nešta izvrstnol
— Toliko bolje po vas ! Ostavite ju, pak ću ju pročitati . . .
— Oprostite, ali ja toga ne ću ; ja ću vam je čitati.
— Nemam sad vremena ! Kad ju ne ćete ostaviti, a onda ju slobodno
odnesite ! j
— Jako se varate, gospodine ! Ova "je moja komedija veoma krasna, *
pak ne ću da se amo tamo skita po mjestima, kroz koja ćete prolaziti. |
Bellotti-Bon ga omjeri od pete do glave, podsmjesi se, pak promrmlja:
— Ama ste krasan original ! Pozdravljam vas. Pazite, vi ne ćete nikada
doći na pozornicu.
— Vidjet ćemo: sluga pokoran I
Petnaest dana iza toga razgovora filodramatici napuljske akademije
„Filarmonica" davali su pred skroz izabranim obćinstvom njegovu „Partita
a scacchi," koja je polučila upravo kolosalan uspjeh.
Gdja. Tessero, koja je bila u pozorištnom družtvu sa Bellotti-Bonom na
viest o uspjehu, zatraži dozvolu od autora, da smije predstavljati njegovu
komediju. Bellotti-Bon je nastojao na svaki način, kako da ju od namjere
odvrati. Govorio joj, da „ne spada u kazalištne komade". Nu na koncu ^
konca popusti, jer niti iz daleka nije posumnjao, da je autor pred petnaest
dana i autor „Partita a scacchi tt jedna ista osoba. Giacosa je za uzvrat podane
dozvole zatražio, da osobno može upravljati prvim pokusima. I tako po
drugi put dodje na pozornicu. Sa najvećom hladnokrvnošću podje prama
nadkomičaru :
— Nu, vidite li, da sam došao? — uzkliknu, kao da se od prije nije
o ničemu radilo.
Belloti-Bon ga upozna; podsmjesi se i oslovivši ga sa „ti 11 , pruži mu
ruku govoreći:
— Pravo imaš, i ako si došao, vidim, da ćeš i ostati!
GIUSEPPE GIACOSA 185
Ovo redaka o velikomu pokojniku, koji je i na našemu zagrebačkomu
kazalištu doživio uspjeha, zaključit ću riečima proslavljenoga pisca „Svetca".
Antun Fogazzaro o njemu se izrazuje:
,,Giuseppu Giacosi nije bio poznat gorki podsmjeh sarkazma i ironije;
poznavao samo dobar podsmjeh, onaj koji se čuje za sjajnih gostba u skupu
domišljatih umjetnika i oštroumnih pripovjedalaca ; poznavao je podsmjeh,
koji stvara umjetnička djela. Ljude, koji se smiju, veoma je rado imao.
Prva stvar, što o Emilu Zoli reče, nakon što mu je bio kućnim gostom,
bi: „Muž je to, koji se nikada ne smije* 4 . I to mi reče tako turobnim glasom,
kao da se radilo o kakovoj mani toga velikoga pisca, komu se je divio sve
do njegova djela „Rome 41 . U ostalom po naravi je bio pravi entuziast.
Horacijeva rieč „nil admirari 44 nije za njega vriedila. Bilo mu je drago
diviti se i divio se, kad i kada bez granice, pa bilo da se radilo unutar
ili van književnoga područja, bilo to na znanstvenom polju, bilo na polju
života.
„I prezir je poznavao. U srdcu je imao malen talas prezira. Bio je
srećan kada se je komu divio; netom bi mu se u duši porodilo udivljenje,
o njemu bi pripoviedao, i tražio bi drugove. Najsretnijim se je smatrao,
kad bi mu propaganda uspjela, jer kao svaka velikodušna narav bio je muž
vjere; takodjer je lako vjerovao u obožavanje drugih. Ali nije tako vjerovao
u svoja djela, koliko u ona, koja su drugim pripadala: u slike, u kipove, u
glasbe, u izume, a možda i u nove liekove. Ako bi mu se bilo težko spo-
razumiti sa prijateljima, nastojao bi se svladati, sebe prije okrivljujući a zatim
druge . . .
„Bio je muž vjere I onda kad nije imao religijozne vjere, u kojoj je
usnuo, ,,the will to believe 44 vazda ga proganjaše. Vazda je težio, da svoje
misli temelji na najvišim vjerskim problemima, na bitnosti kršćanskoga vjero-
vanja, mimoilazeći bez velikih briga druge izvanjske potežkoće, koje mnoge
zaustavljaju. Bio je muž vjere u ljude, u ideje, u sve puteve prama Istini i
prama Dobru. Bio je naravno dakle muž vjere u Boga, od više vjere u
Boga nego su bili mnogi, kojima pripada ime vjernika. Za prošlih vre-
mena skupa smo probdjeli po ciele noći razpravljajući o vječnim vrhuna-
ravnim „zašto 44 Svemira, jer je njega to više od umjetnosti zaokupljalo. On
je svojim lakim, začarajućim govorom uzlazio prama željkovanoj idejalnoj
Istini, opet ulazio i opet padao gotovo očajavajući. 44
IVAN ANDROVIĆ
I
HRVATSKO KAZALIŠTE
(Od 27. rujna do 27. listopada)
Dragi Porfirije Porfiriću!
Niste još marili otići s izložbe. Znam, morali ste sbog blaga. A šteta!
Upravo onog četvrtka (dne 27. prošlog mjeseca), davali su po prvi put u
našem kazalištu „Noć na Karlštejnu" od češkoga pjesnika Jaroslava Vrch-
lickoga, — ne znam, hoćete li ga poznavati. Stari je već to gospodin i ima
od njega baš liepih pjesama. Ta je „Noć na Karlštejnu 41 historijska komedija,
to jest taj je čovjek uzeo iz češke prošlosti jednoga kralja, imenom Karla IV.,
i njegovu ženu Elizabetu, pa veselo obradio jedan prizor iz kraljeva običnog,
porodičnog života. Historijske šale mi u našoj književnosti gotovo i nemamo.
Nešto je slično pokušao mladi Šenoa. Ne znam, hoćete li ga poznavati.
Od pokojnoga Augusta. Vragoder, — on je baštinio od otca šaljivu žicu,
pa neke godine napisao sličnu historijsku komediju „Kako vam drago",
samo što to nisu bili kraljevi, već stari dubrovački pjesnici. Inače mi imamo
same historijske tragedije, od kojih su neke smiešno djelovale, kao da bi
bile komedije, jer nisu valjale. I onda tu su vam bila saborisanja i bitke,
strahote, kao da je u staroj hrvatskoj kraljevini samo grmilo i udarao grad.
Bilo je bez sumnje i sunca i vedrih ljetnih noći ... A trebalo bi te naše
Ljutovite, Krešimire i Frankapane (n. pr. Vuka Frankapana) potegnuti malo
i u komediju. T&, molim vas, eto ni vi, Porfirije, niste uviek načelnik i
trgovac blaga, već ste i, no razumijete me, družtveni čovjek i niste nepre-
stano s vašom gospodjom . . . Pardon, mislim, da ste morali po poslu u
Zagreb i kako smo se ovdje zabavljali — baš onu noć, prije nego ćete otići . . .
Ta noć nije bila na Karlštejnu, ali je bila liepa, zar ne? No dosta o
njoj, pa predjimo k Vrchlickomu, da vam pripovjedim. Dži, ovake je histo-
rijske komedije pisao prije nekoliko stoljeća u Englezkoj neki Shakespeare
(po našu: Šekspir); ne znam, hoćete li ga poznavati. Proklet čovjek. Pisao
je tragedije i komedije. I tako šaljivo, tako spretno, da su mnogi poslie išli
k njemu u školu, pa i ovaj gospodin - Vrchlicky. Prema njemu je on
složio zaplet i razplet, ali ono glavno, u drugom činu, prizor izmedju kralja
i kraljice to je načinio sam, ali tako liepo i Ijubko, da zaboravite, e ste u
kazalištu (a to je na ime najglavnije, što može pisac postići). Prava pjesma.
HRVATSKO KAZALIŠTE 187
Taj je naime Karlo IV. izabrao po koju noć odmora od svoga posla na
svom kraljevskom dvorcu Karlštejnu. Tamo nije, (pomislite!) smjela doći ni
jedna žena; to je bila kraljeva zapovied. Ali d&! Njegova mlada žena Eli-
zabeta, s kojom baš živi u medenim mjesecima (pomislite!), zaželi, ne bi li
ipak ona mogla kako tamo doći, makar odjevena u — paža (pomislite!).
Ona ljubi kralja, ali bit će da je i ljubomorna, što li — jer napokon, to bi
moglo biti na Karlštejnu kakovo „lumpanje", a možda i kakve plesačice
(pomislite !) . . . Ele ona pomoću nadbiskupa pražkoga, dospije noću u taj
dvorac preodjevena kao paž, pače dobije službu da straži izpred kraljevih
odaja, dok kralj bude spavao (pomislite!). Da bude komedija još veća,
obukla se u paža još jedna ženska, kaštelanova nećaka, mala Hržićka (znate,
kako je draga, a kao paž još draža !), a ona je tu došla sbog oklade i sbog
mladoga careva peharnika. Sve je to zapleo pisac u prvom činu, a u drugom
nam je dao ono najljepše. Kraljica straži kao paž, a kralj se odmara na
naslonjaču i misli na svoju ženu. Upravo čezne za njom i htio bi, da je sad
tu. Zove ju na glas, ona to sluša, hoće već u vrućoj ljubavi, da poleti
k njemu, da mu se oda, e ona nije paž, već . . . — ali opet se sustavlja.
Kralj medjutim pogledavši malo bolje prepozna ju, i ovo je sad najljepše:
on se gradi kao da ju ne pozna, dade ju dovesti k sebi, motri njezino pre-
tvaranje, dok konačno obadvoje ne padne jedno drugomu u naručaj, vrući,
iskreni — ne kazalištni, ne načinjeni, već pravi; onaj, koji čini čovjeka
boljim i plemenitijim.
O, da ste to gledali, dragi Porfirije Porfiriću, vi biste bili od dragosti
skočili na pozornicu, i zaželili, da i vaša gospodja, premda ste već dugo
oženjeni, dodje k vama, pa da se zagrlite. Nemate pojma, kako taj prizor
navraća čovjeka njegovoj familiji. A da ste još vidjeli, kako to igra Fijan!
Vi ga volite; duše mi, i ja — a ovdje je igrao kao mladić, a k tomu na-
ravno, živo, toplo. Vi niste kod njega mogli opaziti, da govori ulogu —
zato jer on ne igra samo dok govori, već igra uviek, čim osjeća na sebi
svjetlo pozorištne lampe. A i liepoj Riickovoj svaka čast; nitko vam ne
može ljubav tako odano i upravo posve ženski izraziti kao ona; samo još
da sustegne neke tužne tonove, koji u ovoj komediji nisu trebali! — Onda
vam se u trećem činu komedija razpleće. Kraljica dolazi tobože u svom
odielu po kralja, kao da ništa nije ni bilo, i onaj drugi paž dobije svoga
peharnika i sve je u redu. No to je prilično slabo složeno kao i prvi čin,
pa se vidi, da je pisac lirski pjesnik, koji se sporo i nespretno mota oko
kulisa, ali kad jednom udesi gusle, pa počne guditi — kao ono u drugom
činu — onda čast. Hvala mu za ono; ovakovo što se ne da zaboraviti.
Dok je ova „Noć na Karlštejnu" bila kadra vratiti čovjeka ^njegovoj
zakonitoj ženi, igrala se nedugo zatim (dne 6. X.) jedna druga, domaća
drama, koja bi mogla čovjeka posvaditi s njegovom vlastitom ženom i na-
vesti ga na vraga — k drugoj ženskoj (pomislite!). Zove se ta drama
„More", a zašto se tako zove, kazat ću vam na koncu, ako budem znao.
Dašto, mi smo svi pod kožom krvavi, i ja sigurno ne ću nikomu pripovie-
188 HRVATSKA SMOTRA
dati, gdje smo se i s kim smo se zabavljali mi onu noć s našim družtvom.
Ali, to je sve „privremeno", zar ne, i našemu čovjeku, makar i inteligentni-
jemu, ne znam, hoće li pasti na um, da ovu „drugu 41 tako zavoli, da hoće
s njom bježati od žene i djece, pa krenuti u sviet. To je u nas riedkost.
Naš ruski čovjek malo zastrani, istina, ali opet se vrati kući — nije li tako ?
— pa je opet sve dobro; jer ono bježanje, to se može čitati i napisati, ali
u sbilji je to malo čudno i onda napokon — „skopčano je s troškom".
Vani ljudi to čine i po tom vele, da su zreliji — ali, mislim, da to ne ide
bez novca. Njihovi pisci vole prikazivati ovakove stvari a ovaki zaplet zovu
— trokutom, to jest muž, žena i ona „druga a ili onaj .drugi", pače i
oboje, pa to bude onda četverokut. N. pr. kao da bih ja zavolio vašu go-
spodju, a vi moju. To je prvi započeo neki Ibsen, — ne znam, hoćete li
ga poznavati. Baš ljetos je umro. Čudnovat starac: drugi Shakespeare, što
se tiče drama i dramatičara za njim. Jednom ću vam o njem dugo pričati.
Za njim su pošli i drugi. Tako neki Hauptmann, Sudermann, pa — tko bi
ih nabrojio. Ovakav neoženjeni, nesudjeni par, koji se potajno ljubi, učine
oni simpatičnim, duševno srodnim i dakako — nesretnim. Oni su u svojoj
ljubavi — „osamljeni". Na tu felu ima vam u vanjskom svietu tisuće drama.
A eto tisuća i prva (ni u nas ne prva) bila bi ta drama „More" od
mladoga pisca Frana Hrčića, onoga, što sam vam ga pokazao na samo-
borskom kolodvoru, ako se možete sjetiti. On živi u Samoboru i piše drame.
Lani je imao sjajan uspjeh sa svojom dramom „U sumraku 4 , a i s „Morem 44
smo bili zadovoljni. Ja ću poslije reći, što je na toj drami dobro, i što ju
čini ovogodišnjom zasad najboljom dramom, a sad da nastavim, kako sam
počeo.
Ovu zabranjenu ljubav presadio je Hrčić — mjesto u bogate kakve sa-
lonske ili možda gradjanske krugove — u siromašni ribarski kraj „podno
Velebita 44 . U kraj, koji ne pozna, medju ljude, s kojima nije nikad živio, pa
se ne može znati, zašto je to učinio, osim možda za to, da može dati naslov
„more 44 , koje buci poput strasti ili bolje: poput koga buci strast, te koje
uobće sliči ljudskoj duši itd. To vam se zove „simboliziranje 44 , a ima da
dade drami dubinu i dvostruko značenje — onako kao Ekvinocij, što smo
ga skupa gledali, dok smo bili na izložbi. Kurz und gut : to nisu pravi ribari
već naslikani, a kamo sreće, da su naši ribari tako duševno razvijeni kao
Hrčićevi; naš bi ribarski paviljon na izložbi bez sumnje nešto drugačije iz-
gledao! 1 „more 44 je naslikano. Gotovo osjećate, kao da će iza onih kulisa
izići redatelj Bah, koji zna sve to, kako treba, porazmjestiti. Ribar se jedan
zove Petar, žena mu Stane, a djeca su im Ivo i Jure. U kuću im došla
njihova rodjakinja sirota Luče, koja zavrti glavom Petru. Zaljube se oni, ali
— dakako — to se opazi; njegov otac Mrgud, stara korenika, gospodar
kuće (— ta je patrijarhalnost u Primorju već vrlo riedka — ) kazuje to Stani,
a ova se izjeda u srcu. Kad se jednom za bure zavezla Luče sama na more,
hoće Petar pred nju, da je spase; otac mu ne da, ali Petar odrine oca i
baci na zemlju, pa spase Luču. Ovdje se istom počinje prava Hrčićeva drama,
HRVATSKO KAZALIŠTE 189
pa četvrti čin, koji gotovo nije ništa drugo nego dijalog Petra i Luče, daleko
je nadvisio sve ostale i dramatskom snagom i psihologijom. Petar snubi
Luču, neka ide s njim u daleki sviet; ona ne će i to u njemu uzbuni čovjeka,
on ju je sad progledao, digao ju u zrak i bacio u more. Ovaj je prizor
zadnji za tako nasilan svršetak i preokret prekratak. Mnogi su zamjerali tom
svršetku, ja ne mogu (osim s tehničke strane: da se na ime Luče pred
kućom ne može absolutno utopiti). On je psihologijski pače naravan, ali ga
je trebalo duljom obradbom pripraviti, pa makar i peti čin dodati. Čudno-
vato vam je kod toga Hrčića. On započme s neoriginalnim sujetom (kao i
kod „Sumraka"), ali onda izvije iz njega nešto absolutno svoje i originalno
— ali samo na kratak čas. Trebalo bi, da nakon ovako sgotovljene drame
ide još jednom po njoj, pa da one neoriginalnosti skrati i svede u okvir,
a ono svoje da na šire izgradi kao sliku. I onda neka se jednom odluči ili
za naturalizam ili za romantiku ! Ova se dva antipoda u skrajnostima, istina,
dotiču, ali dielovi njihovi, jedni pored drugih, ne djeluju harmonički, pa Bog!
Sa „Sumrakom" je pokazao, da naginje romantici, a u „Moru* se kao da
stidi nje . . . O, ja vam poznam još jednoga silom — naturalistu, koji je u
duši svojoj pjesnik romantik (kao i Hrčić), pa se stidi romantike. Zove se
Ivanov. Milivoj Dežman Ivanov. Znate onaj, što sam vam ga pokazao na
uglu dioničke tiskare u Zagrebu. To ću vam ja jednom sgodom i dokazati.
Da je taj stari Mrgud pravi Primorac, on bi onu Luču bio „per šub tt
poslao na Rieku, a ja znam, da bi i vi nešto slično poduzeli, da vam se
oženjeni sin, koji vas još sluša, dade na ovaku pustolovinu. Hrčić je mogao
pustiti na stran i Mrguda i ribare, pa načiniti dramu s glavnim težištem u
onom prizoru, što ga ja hvalim. Ali inače njegovoj obradbi svaka čast. Tu
ne biste bili zadriemali kao ono onda kod one Napoleonove gospodje, kad
ste tako na glas zievnuli, da su vam mnogi zavidjeli. Ima naime Hrčić jak,
dramatski dijalog; prilično jednostavan i ako dubok, a to je vještina. Podje
li svojim putem, bude li sebe slušao i ne stidio se toga slušanja, mogao bi
još liepih stvari stvoriti. I glumci su bili na mjestu. E-mrguda je e-strogo e-igrao
naš E-savić; sve je zvonio kao bas-struna. Rašković je težko mogao dati
mornara i opet fino psihologijski obradjivati nutarnju borbu. On se odlučio
za ovo potonje kao i Dimitrijevićka, koja je u Luci najprije igrala šanso-
netku, a zatim „secesion-pucu 44 . Vavra je takodjer posebnim muklim „unter-
stromungom 44 (kako bismo tu rieč preveli?) igrala izvan uloge. Kao Nadvavra.
Još se jedna manja hrvatska premijera davala : „Pjesma* od Mirka
Dečaka, dne 16. listopada. Vragometan dečko taj Dečak. Al, gle sbilja, ta
vi ga poznajete. Onaj, što je s nama onu noć „drvario 44 , znate onaj, što je
htio u kavani svom silom šampanjac zvati, a vi rekli: „Nemoj, moj sinko,
bacati novac. Mi ćemo liepo piti vino, a tko voli pivu, onaj pivu 44 . To vam
je onaj. Taki vam je i u toj drami. Ne će nego šampanjac. I ne lažem vam,
on vam je i onu Hanny doveo na pozornicu. Znate onu, što je takodjer
s nama „lumpala 44 . Baš nju, samo što ju je dakako igrala Dimitrijevićka,
po prilici onako ležerno, izazivno i još ne smijem reći kako. Ma baš kao
li
190 HRVATSKA SMOTRA
Hanny. Drugo su monakovski „burši", koji „tjeraju kera" čitavo vrieme, a
otraga svira karnevalska muzika. To veselje prekida jedna dramska crta. U
tog djaka, što voli Hanny i neku drugu, Suzi (kako li se zove, a plesačica
je kao i ona, što ju je igrala, naime naša mala Krista) — u tog djaka,
Kurta po imenu (ime mu je još i Frohner Asseburg, grof) ima sluga Poljak,
Stanislav, — jedno dobro pseto, koga Kurt tuče i muči, a on sve guta i
snosi, jer se sjeća njegove porodice, osobito mu matere, pa se u njem
raznježnjuje slavenska duša i — trpi. Ali večeras opila ga ta ista Hanny
i on se razkuražio; pjeva pače s njom poljsku himnu, opije se i legne,
a kad se probudi, pjeva medju buršima dalje i time smeta Kurta u
njegovoj zdravici. U zao čas! Kurt ga opet stane zlostavljati, zapovieda
mu, neka laje kao poljski pas, a u tom času počme Stanislav lajati, ali
se i obori na Kurta, pa ga zadavi. Da ste vi ovo sve gledali, vama bi
došlo zlo, jer znam, da trpite na srcu; a ne bi se mogli Dečaku oteti, jer
on pograbi svega čovjeka s ovakim naglim preokretima. 1 kako vidite,
dramski je dobro smišljeno, ali obradjeno nije dobro. Bahatost je i blazi-
ranost onih lutaka djačkih bila jača od daha čovječnosti, koji bi imao da
dahne iz sudbine ovoga sluge. I sama „pjesma", himna, nije na pravom
mjestu konflikta, pa bi bilo bolje, da je i nije, ili ako već jest — morala se
staviti naprijed, a ne dovesti ju vinom, premda je ,,in vino veritas" i premda
smo mi Slaveni osobito patriotični, kad smo uz vino. — Pa zašto je uzeo
život monakovski — pitate vi, pa to smo ga pitali svi. Mogao je ostati kod
nas i prikazati n. pr. ono naše „lumpanje", zar ne — možda bi se dalo
udesiti za pozornicu. Samo bismo morali promieniti imena i moja i vaša i
Dečaka i onih drugih. Tek Hanny, ona bi ostala. Barbarić je bio baš pravi
„burš", a Dimitrijević kao Stanislav — nešto savršeno ! Da ste čuli njegove
inartikulirane glasove poslie zadavljenja, pa kako sjećajući na Zacconi-a pre-
lazi u ludilo i poluglasno pjeva : Jescze Poljska ... — prošla bi vas groza.
Ja znam, da ste vi meka srca, Porfirije Porfiriću.
I drugih Vam dramskih noviteta nije ni bilo. Sve su drugo bile reprize
i operetne predstave. Od domaćih starih repriza samo jedna, dne 30. IX. i
to Šenoa-Ivanovljevo „Zlatarevo zlato*, već po 17-ti put. I ova dramatiza-
cija pokazuje ono, što sam Vam unapried spomenuo, da je Ivanov romantik
pa neka ga i opet ne bude stid, što je ovdje pružio ruku mrtvome Šenoi
u romantički stisak. Od novih repriza treći put „Gospod/a Walewska u ,
dne 4. XI., s kojom smo Iiteratski fache, ali valja iskreno reći, da je publika
još polazi, ali dašto ni treći put ne će doznati, kako se ta gospodja u cara
zaljubila.
Od stranih repriza tu su osim „Noći u Karlštejnu" drugi put (dne 1. X.)
još dva klasika, Shakespeare, što sam Vam ga spominjao i neki Moliere, o
kom ću Vam poslie pričati. Od Shakespeara se davala dne 11. XI. histo-
rijska drama „Antonij i Kleopatra", gdje se Rimljanin Fijan uhvatio u mreže
iztočnjačke kraljice Ružičke-Strozzi, pa proigrao čovjek i karijeru i život u
njezinu zagrljaju. Moćno ovo dvoje umjetnika odigrava tragiku te ljubavi,
HRVATSKO KAZALIŠTE 191
koja izgara. A onu drugu, to jest zapravo prvu ljubav, što ju je isti taj
Shakespeare za sva vremena opjevao i ostavio nama na prikazivanje, „Romeo
i Julija", to se kod nas davalo 2. X. s Ruckovom i Štefancem. Tu se ne
vidi, da Češkinja i Hrvat igraju Talijane u englezkoj drami, jer ova je
ljubav zajednička svim mladim ljudima na čitavoj kruglji zemaljskoj. Ljubav
sanja i čežnje, ljubav slutnje o sreći, sladje od same one sreće, koja se
nikad onakva ne postizava, kakova se u duši slika, Porfirije Porfiriću.
Na Shakespeara Vam rado ide i malo i veliko. A tako i na onoga dru-
goga najvećega komedijanta galske Niti francezke rase: Moliere-a. Stase on
čovjeku može narugati, a ipak bez zlobe i sa suzom čovječnosti, - toga
više nema. Na 16. X. davali su njegova „Silom bolestnika" i to već 17-ti
put. Ja sam se tresao na stolici svojoj od smieha. Taj je čovjek sve ono
živo gledao, mnogo šta na sebi izkusio, kad je to onako naravno spleo.
Ta žena, ti doktori, ta prokleta služavka (jedna od najboljih uloga naše Šra-
mice), a najviše on, Argan-Freudenreich Karl! Da Vam ga je bilo vidjeti,
kako prevrće oči, hvata se za trbuh, grabi čas štaku, čas liekove, a kad
onaj jastuk za Šramicom baca, to je da umrete od smieha. Freudenreich je
u obće našao u Moliere-a polje za svoje najbolje kreacije — ta vi to
znadete.
Još je jedan treći, takodjer velik čovjek, ako i ne za sve kao za Niemce,
Schiller, komu su njegova „Vilima Telia" našli u arhivu i iznieli dne 21. X.
To je, znate, ona pripoviest o silniku Gessleru i njegovu klobuku, o strieljanju
jabuke na glavi dječakovoj, — o slobodi. Schiller nam je simpatičniji od
onoga drugog — Goethe-a — , premda je nas Hrvate nazvao „barbarima 44 ,
a to zato, jer je čuvstven i stradao je više, pa znade u nama probuditi ono,
što je u obće ljudsko. Šteta, što se do te jezgre mora dolaziti preko onih
više puta dosadnih deklamacija — a četiri sata slušati deklamacije malo je
previše, premda to Fijan vrlo fino izvodi.
Od četvrtoga velikoga čovjeka, nekoga Gogolja, — to jest ne nekoga,
on je naš, Rus, dragi Porfirije — davali su „Revizora 44 (dne 25. X.) ne znam
već po koji put. Komad poznate već i od naših putujućih družina, ali bi-
ste trebali vidjeti Fijana. Ono kako im pripovieda o sebi, a oni oborili
glave, pa slušaju... Ima, Porfirije Porfiriću, i danas onakih načelnika (ne
mislim dakako Vas), onakih poštara, činovnika ... majčice moja!
Spomenem li još reprizu „Mora 44 (dne 9. X.) i Sardouove „Madame
sans-gene" (dne 28. IX.) — u kojoj vragoljasta Šramica kao u svojoj naj-
boljoj ulozi već po 33-ći put izlazi — onda bih Vam od prilike kazao sve
drame, što su se kod nas davale od Vašeg odlazka do danas, dne 27. X.
— upravo eto u mjesec dana.
D&, još i tri popodnevne predstave dramske da ne zaboravim! To su
Vam: „Otmica Sabinjanaka 44 , (dne 7. X.) vrlo dobra švabska komedija, gdje je
ono Anton onako neodoljiv — pa „Sto muka od zaruka" (dne 14. X.) što je
za svaki slučaj bolesti ili česa drugog u pripremi i konačno baš danas po
1
192 HRVATSKA SMOTRA
podne „Mlinar i njegovo diete*' — ono dosadno diete. Već su na ime u
trgovinama izvjesili vience za Dušni dan, a od sutra vozi omnibus na Mirogoj,
dakako žive ljude... Ovdje sam se sjetio naše dobre pokojnice, majčice
naše Marfe Semjonovne, pa ne mogu Vam od suza, dobri Porfirije Porfiriću,
dalje pisati.
I — zdravstvujte mi, Porfirije Porfiriću, pozdravlja Vas Ivan Ivanović
Timofejev ili kako me Vaše gospodstvo voli zvati:
VANJA
DRUGI
Čim se gospodin Toma oprostio sa svojom obožavanom ženom, koja
je na nekoliko tjedana odlazila na ladanje k svojim rodjacima, ode brzo
s kolodvora, da se vrati u svoj stan. Nekolike rodjake, koji su iz prija-
teljskog nagnuća njegovu ženu izpratili, pozdravi on jedva jedvice i to sasvim
raztrešeno.
Već nekoliko dana prije odlazka svoje žene on je u svojim mislima
sebi prikazivao, kako će za njom čeznuti. On će se sedmerim vratima odieliti
od svieta, ne će ni s kim obćiti, bit će žalostan i zamišljen, nitko ga ne će
smjeti tješiti, a njim će sasvim čežnja zavladati.
Već je unapried uživao u ovakim mislima. Gledao se kao u zrcalu,
neutješljiv, apatičan, od čežnje je i njegovo tielo sasvim satrveno, on će biti
sasvim drugi čovjek nego što je onaj svakidašnji gospodin Toma, koji bez-
brižan, ne znajući ni za kakove duševne boli stupa stazom običajnoga života.
Već je od nekoliko dana simpatizirao s onim drugim gospodinom Tomom
i nalazio ga Ijubežljivijim i interesantnijim. On je pače pospješio za nekoliko
dana odlazak svoje žene, tako mu se žurilo, da započne život toga drugoga
gospodina Tome.
Sad je trčao biesnom brzinom kući, gurao je prolaznike, ne ispričava-
jući se, ne dižući pogled svoj s tla, i mislio je samo na svoj pisaći stol,
do kojega će pobrzati poput munje, da odmah počne pismo svojoj ženi.
To će biti istiniti poklik razkidane duše, neposredna bujica svega onoga,
što je upravo u ovaj čas ćutio. Gospodin se Toma delektirao svim tim, i
pobrza kao vihor preko nepreglednih stepa.
Sasvim osobito ga veselila misao, da će sa svojom čežnjom biti sasvim
sam; nitko nije ćutio ono što on, a nitko ne bi mogao da njegovoj ženi
dojavi to njegovo čuvstvo.
Nitko, nitko! prolazilo je njegovim mislima. Koja slast I Ni oni, koji su
je pratili, a osobito onaj — drugi. Tu tiek njegovih misli ubrzo presta. Go-
spodin se Toma jedko smiešio a na njegovu se licu pokažu crte, kao da
gazi voljko po dosadnom kakvom kukcu.
Ali veselje, što ga je u ovaj čas ćutio, pokvari mu naglo jedna uspo-
mena. On je vidio zabrinuto i tužno lice drugoga i njegove oči, što su ne-
prestano gledale nju, koja je odlazila. Još gore, on vidi, kako mu je ona
194 HRVATSKA SMOTRA
na razstanku usrdno stisnula ruku i još iz vagonskog prozora progovorila
nekoliko prijaznih rieči, samo njemu jedinomu. 1 to je opazio, kako su se
njihovi pogledi sastali upravo u onom času, kad se vlak počeo kretati, te
se tim počela presti kao neka tajna nit medju njom i onim, koga je ovako
sasvim osobito odlikovala.
Od svega toga srce se gospodina Tome bolno stegne, jer on suviše
nije nimalo o tom sumnjao, da je onaj — bio je to jedan od njegovih |
mladjih koleg-i — od njegove žene bio osobito cienjen i da ju je potajno 4
obožavao.
Njega strese neki paroksizam ljubomora. Kao vihor zahvati sumnja nje-
govu dušu i razvi u njoj neki mutni kal jadovitih sumnjičenja i sitnih bojazni.
Nekoliko neizrazitih, pretrgnutih kletvi propišti kroz njegove stisnute zube.
„Golube . . . uzdišući pažu !" mumljao je a njegove su ustnice priezirno
titrale.
Ali pomalo se ta mučna uspomena izmieni drugima, veselijima, lice se
gospodina Tome razvedri, a u njegovim živim očicama zasvietle sjajne točkice.
,,I on će čeznuti", šaputaše sam u sebi, „ah, i kako! O da, da, to mu
je slično. Ali koja mu korist od toga? Što će iz toga biti? . . . Ništa, ništa".
Sasvim ništa. Nitko ne će o tom ništa znati, nitko ne će pisnuti . . . Naj-
poslie ostaje ipak jedino to, da on, gospodin Toma, u ovom svietu jedini
čezne za svojom ženom, i da samo njegova čežnja u njezinim očima ima
vriednosti i značenja.
Ali, i ako se već više puta o tom uvjeravao, gospodin Toma ipak nije
mogao da tako lahko razmrsi tu predju crnih misli i mučnih predočbi, koja
ga je bila obuhvatila. Još sasvim uzrujan i nemiran potrči u svoj stan u
trećem katu, spotakne se nekoliko puta na stepenicama, opsuje biesno
služavku, koja ga je pri vratima dobroćudnim i smiešljivim pogledom pri-
mila — njegovo je mnienje bilo, da njeno vedro lice ne harmonira s nje-
govim tragičkim razpoloženjem — protrči kroz sve sobe i zapoviedi naj-
poslie, da se donese ručak.
U njega je bio dobar tek, ali on se kod jela suzprezao i uztezao, jer
mu se nije pričinjalo harmoničnim, da mnogo jede, dok su u njegovim
grudima buktjela čeznutljiva čuvstva. Želio je, da služavka opazi, kako on
malo jede a i to malo tek uz neko suzprezanje ; još bi mu bilo vrlo drago,
kad bi ona slutila, da je ta nestašica teka posljedica čežnje za svojom uda-
ljenom ženom.
Nujno je pogledavao na njeno prazno mjesto i škiljio je svaki čas na
služavku, što je ulazila i izlazila, ne bi li u njenu licu odkrio ma i tračak
samilosti za njegovu osamu, ali u isti bi čas opet drhtao od bojazni, ne će
li ta priprosta duša odveć glasno izraziti svoju samilost. On je želio sućut,
šutljivu kao grob.
On se digne sa stola; njegovo je lice odavalo neutješljivu bol, a on
reče neizkazano nježnim glasom služavci, da danas ne će piti crne kave;
DRUGI 195
onda joj zabrani da dodje u njegovu sobu. Idući onamo nesigurnim i težkim
koracima i motreći medjutim okolinu raztresenim, tudjim pogledom. Vrata
svoje sobe brižno zatvori, spusti žal uzi je, zapali cigaretu i stane do pisaćega
stola, utonuo u žalobno razmišljanje i u očekivanju pravoga razpoloženja,
koje će ga sad eto snaći. On je naime htio da piše pismo svojoj ženi, htio
je da najposlie klikne onim poklikom bolnoga srca, što ga je sebi samom
na povratku obećavao.
Ali podnevna tromost potisnu ga od pisaćega stola i on je osjećao
svaki duševni napor nesnošljivim teretom. Neko je vrieme neodlučno stajao
ali najposlie se dovuče do otomane i ugodno se skuči. On poprimi pozu
duboke duševne boli i nutarnjega ništavila.
Svaki se put sve više i više skučio, tako da se je najposlie njegovo
čelo taknulo koljena, onda bi se opet raztegnno sasvim ravno i uko-
čeno. Od ukočenosti poskakivao bi do velike živahnosti, kao htijući sebi
samome predočiti svoje muke i one boli, koje su potresale njegovim
srcem.
On je podraživao i škakljao svoju fantaziju uspomenom raznolikih
ugodnih pojedinosti, koje su se vezale uz osobu njegove žene. U duhu je
sebi predočivao njezinu sliku u najoštrijim konturama, da tim načinom
u sebi ojača žarki osjećaj njezine nenazočnosti i da okuša osamu i zapu-
štenost u čitavoj i podpunoj gorčini. Tako je svoju čežnju njetio čim je
bolje mogao.
Kad bi osjetio snažniju jedrinu toga čuvstva, prekrije njegovo žućkasto
lice neka na p6 nujna, na p6 razbludna putenost, a to se činilo kao da su
prave muke; i kad bi njegovim mislima prostrujile rieči „osama", „zapu-
štenost", učinio bi rukom neku beznadnu kretnju i pao bi opet težko na
otomanu.
Mekim valovima obasula ga uspomena na sve one slasti, što ih je sa
svojom ženom proživio. U njegovoj se sviesti probude kao oštri glasovi
živa poželjnost i žarka želja. Kadikad ukaže mu se kao sablast profil „dru-
goga 44 i prekrije sliku njegove žene, koja je neprekidno kao u magičnoj
svjetiljci pred njegovom fantazijom lebdjela.
On se opajao prikazujući sebi bezprekidno sve njezine crte i tonuo bi
čitavim svojim spominjanjem u njezino biće. Ta su ga naprezanja u isto
vrieme opajala i umirivala.
Snaga je njegove fantazije sve više jenjavala, slike su postajale sve bliedje
i bliedje i prikazivale bi se sve tromije, jer su se polagano pretvarale u oblačje
dima. Najposlie su onda prekrite nekom sivom maglom i kao jato ptica,
što se naglo spušta k zemlji, padale u dubinu.
Gospodin Toma počne driemati.
Neko je vrieme ležao mirno, ne odajući ni najmanje nutarnje uzruja-
nosti. Ali poslie neko p6 sata počne opet nemir. Gospodin Toma izpruži
najprije jednu nogu, koju je bio skvrčio, onda digne ruku i spusti je opet
mlitavo, nekoliko puta zastenje i uzdahne, ali najposlije strese se čitavo nje-
196 HRVATSKA SMOTRA
j
govo tielo, on se digne i uzpravi na otomani te pogleda prestrašeno oko i
sebe. Nejasno, kao kroz sjenu, opazi pred sobom jednu pojavu. Pojava j
kroči do njega i poprima uviek jasnije konture, najposlie dodje sasvim blizu
do njega i gleda ga sveudiljno očima, iz kojih govori i strogost i nujnost.
Što je to? Nebesa! . . . Gospodin Toma gleda i napreže svoje oči. On
prepozna prikazu : ta to je on . . . onaj . . . drugi ! Tu stoji pred njim, miran
i ukočen kao egipatski kip.
Gospodin Toma hoće da zavikne, ali u njegovu grlu zapne glas, a
sada dube sablast svoje izbuljene, mrtve oči u njega, sjeda sasvim mirno
kraj njega i približuje se sasvim blizu k njemu. Šupljim glasom progovara
i kazuje na njegove razkidane grudi.
„Što? Ovdje, ovdje boli, zar ne, dragi gospodine? Boli, reče, dube se
duboko i peče . . . Boli, vrlo boli ... To ja znam, o to ja znam ; ta to je
čežnja. 1 ja poznam sam sebe, gospodine Toma. Ja sam došao da Vam
to kažem* 4 .
„Niste mi htjeli dati ni to kukavno pravo na moju čežnju. Ali ja, gle-
dajte, ja sam došao, da je s Vama dielim . . . možda će Vam biti lakše, da
je snosite. A znate li, gospodine Toma, a što je zapravo Vaša čežnja?
Smijte se, gospodine Toma, smijte se iz punoga grla. To nije drugo, nego
kukavna, umišljena šala, plitka parodija . . . Trebali biste se stidjeti, kad ta-
kova šta nazivate posvećenim imenom čežnje ... Ta je Vaša čežnja gospo-
dine Toma, mlada, svježa, rumena, tako malena, tako neznatna . . . Gledajte
ovamo, tako malena, tako neznatna . . . Gledajte ovamo, gospodine Toma,
gledajte tu ranu . . . Pogledajte je dobro ... Iz dubine te rane izlazi vrući
dah, prastara čežnja, prastara, vječna, crna i krvava, kao jedna Danteova
vizija. To je moja, naša, čežnja duhova, nju misao ne može da shvati, ona
je nedokučiva kao ocean . . . Ali Vi, gospodine Toma, Vi treba da se utje-
šite, tješite se . . . neka Vam ne bude stalo do toga, gospodine Toma.
Vaša je čežnja kao čežnja filistra, koji je obukao pretiesne cipele, pa čezne
za udobnim papučama. Vi znate napried, kad će biti Vašoj čežnji kraj, Vaš
pogled već dohvata honačni cilj, gdje vas čeka zodovoljstvo i veselje. Vaša
će se žena povratiti, a vaše će čežnje nestati. Zaboravite to, gospodine
Toma. Naša čežnja ništa ne vidi, njezin pogled ne nalazi mira, on prodire
uviek dalje i dalje, prodire dublje nego slutnja; naša čežnja ništa ne izčekiva ,
i ništa ne* želi. Ona je neutješljiva, a ne želi utjehe, ona je velika, jedina,
bezsmrtna ! . . . Moja me čežnja peče i davi, vaša vas tek malo škaklja po
tabanima. Spavajte mirno dalje, sasvim mirno, molim. Vi da ste neutješljivi ?
Vas da mori čežnja? Ha, ha, ha!" smijaše se porugljivo drugi.
Gospodin Toma hoće da viče, da doziva pomoć, kao da je provalio
tat, koji hoće da mu ukrade njegovo najdragocjenije blago, ali on ne nalazi
glasa. On hoće da digne ruku, da protjera nemilosrdnog podrugača, ali
njegova se ruka ne pokorava njegovoj volji, kao da je iz olova.
Medjutim se pod njegovim očima prikaza drugoga preobrazuje; njoj
porastu krila, ona poprima čudnovate oblike, a gospodin Toma vidi pred
bRUGl 1W
sobom ogromnog leptira, pribita usijanim čavlima na stienu. U leptira
su žalostne, a ugasnule oči drugoga, on trga i trepti krilima, s kojih pada
fini prah.
Hladni znoj oblije žućkasto čelo gospodina Tome. On skupi svu svoju
duševnu snagu, sad mu se čini da može zariknuti, ali u taj čas začuje oštri
glas zvonca, koje je tri puta za redom zazvonilo.
On oživi i naglo se digne. Ta sasvim jasno je čuo. Ne, to nije bio san.
Zacielo je netko zvonio. On možda ne bi bio otvorio, ali on je bio tako
smeten, sve ono, što se dogodilo, bilo mu je tako nejasno, da je ne da-
jući sam sebi računa o svom činu, potrčao u predsoblje i otvorio vrata.
Na pragu stajao je drugi, upravljajući svoj bolni, mutni pogled u lice
gospodina Tome.
U prvi je čas gospodin Toma mislio, da pred sobom vidi onoga groz-
noga leptira, koji mu je malo prije, pribit o stienu, lebdio pred očima. Ali
ne, to je bio on, u istinu on — drugi.
Od same smutnje nije mu bilo nikako jasno, nije li ono, što mu se
čas prije prikazalo, sbilja, a ono, što je sad gledao, san, ili opet obratno.
On je stajao, držeći ruku na kvaki, i nije znao, što da počne.
Bojažljivim, drhtavim glasom iz koga se izticala prigušena tronutost, i
prekidajući se kod svakog daha, govorio je drugi:
w Ja sam to, gospodine, ja. Što, zar me više ne poznate? Oprostite,
liepo vas molim da oprostite, što vas u ovo doba bunim, ali eto, poštovani
gospodine . . . činilo mi se . . . htio sam tek da vidim, čujem . . . htio sam
naime znati, kako vam je. Jer, eto . . . hm, meni je bilo . . . čini se, vaša
milostiva gospodja supruga nije kod kuće ... Vi zacielo za njom čez-
nete ... To se odmah opaža ... Vi veoma čeznete za njom, veoma . . . a
Ta posliednja, nesrećna rieč prodre kao trn u sviest gospodina Tome.
On se počeo osviešćivati. Ne, to nije bio fantom, to je bila najzlobnija sbilja.
On je intuicijom elementarnoga ljubomora počeo poimati, da je onaj
došao ovamo, tjeran nekom nezasitljivom čežnjom za njegovom ženom. Da,
eto ovako. On je prodro u njegovu ogradu i prisilio ga je, da svoju čežnju
s njim dieli. Gorki se smieh ukaže na licu gospodina Tome i zatitra oko
njegovih usana. On počne nešto nerazumljivo gundjati, okrene se i pozove
najposlie svoga gosta kretnjom ruke, da bliže stupi.
Drugi se odazove pozivu smeteno mucajući;
„Molim, molim liepo, dragi gospodine!"
Kroz otvorena vrata od salona opazi na stieni portrait domaćice, a
njegov se ugasnuli pogled na njem ustavi. To opazi gospodin Toma i kao
da ga je guja ujela. Pokoravajući se nekoj nevidljivoj moći, stupi on prvi
u salon. Drugi je koracao za njim kao automat. Gospodin Toma počne,
kao da je sam, sasvim raztreseno po sobi gore i dolje hodati, a kadikad je
gundjao :
„0 da, ima nešto malo čežnje, da čežnje . . ."
14
m hrvatska smotra
Drugi je odgovorio kao jeka :
„Nešto malo čežnje, da čežnje," i ostane neprestano u2 gospodina Tomu.
Gospodin Toma prodje salonom, pogleda u spavaću sobu, onda u jedaću.
Drugi je ostao uviek uza nj, kao sjena; on je svagdje tražio tragove i zna-
kove ljubljene žene, koje je samo on sam vidio, koji su jedino za njegove
oči bili tu razastrti.
Tako su neko vrieme lutali, jedan prikovan uz drugoga, kao dva zača-
rana noćnika. Najposlie se jedan od njih spotakne o jedno pokućstvo. Drugi
se prvi osviesti. On mumljaše:
„To je jasno, da veoma čeznete, veoma* 4 , i dotakne se bojažljivo ruke
gospodina Tome, podje mehanički do vratiiju i izčezne.
Gospodin ga Toma izprati svojim pogledom. Neko je vrieme stajao
začudjen i bez rieči, ali najposlie se počne grohotom smijati. Naglo opet
prestane, krzmajući neko vrieme, onda potrči do vratiju, otvori ih naglo i
snažno, nagne se nad ogradu od stubišta i poviče bolestnim glasom za drugim,
koji je odlazio:
„Liepa hvala, dragi gospodine, liepa hvala . . . hvala. Moja se žena ne
će tako brzo ... ne će uobće tako brzo povratiti . . . Možda biste htjeli
češće . . . vrlo često . . . poštovani gospodine . . . molim liepo . . vrlo rado . . a
Ali drugi nije više čuo tih rieči, u kojima je bilo gorke srčbe i iskrene
samilosti.
Gospodin je Toma dugo stajao kod ograde, kao očekujući odgovor.
Ali on se sam zatekao, gdje o tom razmišlja, kako se neznatno razlikuje san
od jave, i kako čudne oblike može da poprima čežnja jednoga ljudskog srca.
Poljski napisao VLADYSLAV JABLONOWSKl
LJUBAV I ŽITNA CIENA
Po svoj prilici te notar prije, nego što je pošao u prosce k majoru,
nije pogledao, kako je notirano žito; nu za to je to major učinio.
— Ja ju ljubim, reče notar.
— Koliko zaslužuješ? zapita stari.
— Dvanaest stotina kruna imam stalna dohodka, nu mi se ljubimo,
ujače —
— To me se ništa ne tiče; dvanaest stotina je premalo.
— Da, imam i nuzgrednih dohodaka; Lujza poznaje moje srdce —
— Ne brbljaj kojekakih gluposti — koliko iznašaju tvoji nuzgredni do-
hodci?
— Prvi put se sretosmo u Boo
— Koliko iznašaju tvoji nuzgredni dohodci?, govorio je visoko uzpra-
vivši držalom.
— A njezini su osjećaji, ujače
— Koliko iznašaju tvoji nuzgredni dohodci?, a po tom je nešto šarao
po bugačici.
— O, lahko ćemo, samo kad se
— Hoćeš li mi odgovoriti ili ne ćeš? Koliki su tvoji nuzgredni dohodci?
Brojke! Brojke! Fakta!
— Prevodim arak po deset kruna, zatim podučavam u francezkom,
obećalo mi korektura —
— Obećanja nisu nikaka fakta! Brojke, mladiću, brojke! Sad ću pisati.
Koliko iznose tvoji prevodi?
— Koliko mi prevodi daju? To ne mogu tek samo tako reći.
— To ne možeš tek samo tako reći? Ta ti prevodiš, kako veliš, pa to
ne možeš reći? Kakva je pak to glupost!
— Prevodim Guizotovu Povjest civilizacije, dvadeset i pet araka.
— Po deset kruna, to je dviesta i petdeset kruna. A onda?
— Onda? To se ne zna unapried.
— Gle ti njega, to se ne zna unapried. Nu to se mora unapried znati.
Ti misliš, da ženiti se, znači poći iz kuće na zabavicu! Ne, moj mladi
čovječe; iza devet mjeseci eto djece, a djeca hoće da jedu, da se odjenu
— Ne mora biti djece, kada jedno drugo ljubi, kao mi, ujače
200 HRVATSKA SMOTRA
— Kako se vi to, do biesa, ljubite?
— Kako se ljubimo? On utakne ruku medju dugmeta svog prsluka.
— Nema djece, kada jedno drugo tako ljubi, kao vi? Budalo! Ti si
arcibudala! Nu vidiš mi se, da si marljiv čovjek, pa za to se možeš zaručiti.
Ali da si mi dobro upotrebio vrieme svojih zaruka, da zaslužiš kruha, jer
dolazi težko doba. Žitne se ciene dižu! e
Notar se sav zarumenio, kad je čuo konac, nu veselje, što će dobiti
nju, bilo je toliko, te je poljubio staromu ruku. O Bože nebeski, kako je
bio sretan! Kako su sretni! Kad su prvi put išli rukom pod ruku ulicom,
sjali su od sreće pa im se činilo, kao da staju ljudi i otvaraju za njih ulicu,
da budu počastna straža na njihovu triumfu. I oni su stupali kroz red po-
nosnih, sjajnih pogleda, visoko uzdignute glave i elastičnim hodom.
A u večer bi dolazio k njoj i oni bi posjeli usred sobe i čitali zajedno
korekture. I starcu se činilo, da je to vriedan čovjek. Kad bi svršili, rekao
bi on: „Sad smo zaslužili tri krune", a na to bi se poljubili. Sliedeće večeri
pošli bi u kazalište i odvezli se kući; to je pak stajalo dvanaest kruna.
Kadikad bi imao večernje lekcije, koje je — a što čovjek ne učini za
svoju ljubav! — napustio i došao k njoj. A na to bi izašli na šetnju.
Tako se bližala svatba. Bivalo je to sad drugojačije. Pošli su u skladište
i razgledali pokućstvo. Počeli su, naravski s onim, što je najvažnije. Lujza
nije htjela da bude prisutna, kad je on kupovao krevete, nu kad je do toga
došlo, pošla je ipak s njim. Htjeli su naravski da imaju dva kreveta, koji
bi imali biti jedan uz drugi, da ne bude toliko djece, dakako. A imala bi
biti svaka trieska iz čiste orahovine. Onda su htjeli da imadu strunjače
s crvenim obrubom i jastuke nadjevene pahuljicama. Svaki i fino pokrivalo,
naravski jednako, a Lujza je htjela, da njezino bude modro, budući da je
ona bila plavka.
Zatim su pošli dalje. Najprije, naravski, ampula s crvenim zaslonom za
spavaću sobu i Venera od biskuit-porculana. Zatim pribor za stol; šest
tuceta čaša, s brušenim rubom. Onda noževe i viljuške, rezbarene i brušene.
Konačno' pribor za kuhinju. Nu za to je morala poći s njima i majka.
Bože, koliko je on posla imao. Mjenice prihvaćati, ići u banku, naru-
čivati rukotvorce, tražiti stan, dati namjestiti gardine. On se za sve pobrinuo.
Zapustio je posao, nu kad samo bude jednom oženjen, to će se on već
opet latiti posla!
S početka će imati samo dvie sobe, ta htjeli su da budu tako razboriti,
tako razboriti! Nu kad čovjek pak hoće da ima samo dvie sobe, to moraju
biti barem liepo uredjene. 1 tako je našao dvie sobe i kuhinju u prvom
katu u Vladinoj ulici za šest stotina kruna. Ali kad je Lujza vidjela, da bi
mogla isto tako imati tri sobe i kuhinju na četvrtom katu, a za pet stotina
kruna, bio je on u maloj neprilici; ali što za to, kad samo jedno drugo
ljubi! Tako je i Lujza mislila, nu nije nalazila nikakve zapreke u tom, da
se uzmu tri sobe uz manju cienu, mjesto dvie uz skuplju. Da, on je bio
nespretan, to je on znao, nu što za to, samo kad jedno drugo ljubi.
LJUBAV I ŽITNA CIENA 201
Najposlie su bile sobe uredjene. Soba za spavanje bila je ko kaki mali
hram. Široki su kreveti bili uzko jedan uz drugoga. Sunce je sjalo na
modra pokrivala, na biele platnene rubove i na oba jastuka, u koja je jedna
neudata tetka uvezla imena s velikim pismenima, urešenim cviećem. To se
cvieće preplitalo kao u zagrljaju, a činilo se kao da će se sad na poljubiti,
kad se oni zavoji sastanu. Žena je imala za sebe mali alkoven, a pred njim
mali japanski zaslon. U salonu, koji je ujedno služio kao radionica, kao
blagovaonica i soba za primanje, nalazio se njezin glasovir (koji je stajao
dvanaest stotina kruna) i njegov pisaći stol s deset ladica, „svaka trieska
od čiste orahovine 44 , trumeau s velikim zrcalom, fotelji i buffet i stol za
blagovanje. „Izgledalo je, kao da u sobi u istinu netko stanuje 44 , a oni nisu
mogli shvatiti, čemu blagovaonica, koja je ipak neudobna sa svojim uko-
čenim pletenim stolcima.
Tako se jedne subotnje večeri proslavila svatba ! A ono nedjeljno jutro !
Haj, kakav je to život! Nije li liepo biti oženjen! Nije li brak krasno izna-
šašće! Čovjek može raditi, što ga je volja, a onda dolaze roditelji i braća,
da ti povrh toga još i čestitaju.
U sobi za spavanje je u devet sati iz jutra još tama. On ne će da
otvori kapke svjetlu dana, već još jednom upali crvenu ampulu a ona baca
svoje povjerljivo svjetlo po modrom pokrivalu i bielim platnenim rubovima,
koji su nešto sgužvani, a biskuitna Venera stoji kraj toga ružičasto crvena,
neposramljena. A ženica leži, tako blaženo umorna, nu tako dobro izspa-
vana, kao da je to bila prva noć u njezinom životu, u kojoj je dobro spa-
vala. Danas nema kola na ulici, nedjelja je, a zvona zvone k prvoj misi,
tako slavodobitno, tako svježe, kao da pozivlju sav sviet neka slavi onoga,
koji je stvorio muža i ženu. A on šapuće maloj ženi u uho, neka se okrene,
jer on želi izaći van, da naredi zajutrak. Na to ona skriva glavu u jastuk.
On se ogrne spavaćom haljinom i zadje za zaslon, da se malacko odjene.
On ulazi u salon, a sunčano je svjetlo pružilo po podu široki sjajni
put i on ne zna, je li to proljeće, ljeto, jesen ili zima; on znade samo, da
je nedjelja. On osjeća kako njegovo doba neženje odmiče kao nešto gadno,
tamno, a u svojem domu ćuti on kao neki dah iz njezina starog doma, a
ujedno je to dom njegove buduće djece.
Aj, kako je on snažan! On osjeća, kako budućnost koraca prema
njemu poput silna briega. On će puhnuti, a brieg će se srušiti, pasti će mu
pred noge kao hrpa pieska, on će odletiti sa svojom malom ženom pod
rukom preko dimnjaka i kućnih krovova.
A onda sabire svoju odjeću, koju je razbacao po sobi i nalazi bielu
kravatu na stoliću, gdje je ležala poput bielog leptira.
Zatim izlazi u kuhinju. Gle, kako se nove tase jasno svietle i kako se
iskre nove limene posude! To je sve njegovo i njezino! A onda budi slu-
žavku, koja dolazi u dolnjoj suknji. On se sam čudi, da i ne vidi pravo ni
njezine golote. Ta za nj nema sad više nego jedna žena. Osjeća se naprama
toj djevojci bez pohota, kao otac prama svome djetetu. On joj nalaže, neka
202 HRVATSKA SMOTRA
podje dolje u gostionicu, da s mjesta naruči zajutrak, ali neka bude izvrstan.
Porter i burgundac. „U ostalom to zna i sam gostioničar. Samo ga pozdravite."
A onda ide i kuca na vratima spavaonice.
— Smijem li ući?
Tihani povik: „Ne, prijatelju, počekaj malo. u
1 sam će prostrti stol. A kad prispije zajutrak, sam ga stavlja na nove
njezine tanjure. Za tim uzima ubruse i čisti njime čaše. Pred kuvert svoje
žene polaže bielu svatbenu kitu cvieća. Kad ona napokon dodje u izvezenoj
spavaćoj haljini i kad joj se zabliešte oči od sunca, spopadne ju mala omag-
lica, sasvim mala, tako te ju on posieda na naslonjač pred stolom sa zaju-
tarkom. Onda mora žena gucnuti malo likera i malo kruha s kaviarom. „Ah
kako sgodno ! Čovjek može da radi što hoće, kad je oženjen. Pomisli, što
bi majka rekla, kad bi vidjela, da joj Lujza pije liker!" A on ju dvori i trčka
amo tamo i pazi na sve, baš tako, kao da joj je još vjerenikom. Kakva li
zajutarka iza te noći! A nitko nema prava, „da što rekne." Pravo je i u
redu je, čovjek se zadovoljava mirne savjesti svieta, a to je od svega naj-
ugodnije. On je prije doduše ovako već zajutarkovao, ali kakva razlika, ko
nebo i zemlja ! Nevoljkost, nemir, nu bolje, dana toni ne misli! Kad poslie
sira pije čašu pravoga gothenburžkog portera, ne može dosta da prezre sve
neženje. Ta kako su ljudi ludi, koji se ne žene! Koliki egoiste! Ne bi li tre-
balo udariti na njih porez, kao na pse? Nu žena se usudjuje da prigovara,
tako blago i usrdno, koliko samo može, te misli, da bi bila šteta tih siro-
tana, koji ni nemaju sredstava, jer kad bi ih imali, svi bi to učinili. Notara
nešto stegne u srdcu i prestraši se na čas, kao da je bio odviše objestan.
Ta čitava mu se sreća osniva na ekonomskom pitanju, pa kad — kad —
bah ! Čašu burgundca ! Sad valja na posao. Oni će već vidjeti !
Za tim eto pečeni tetrieb s maginjama i malim krastavcima. Žena se
malo zapanjila, nu to je tako sgodno.
- Dragi Ljudevitiću — i ona položi svoju malu drhćuću ruku na nje-
govo rame — dopuštaju li to naše prilike?
Koje li sreće, ona reče „naše".
— Tja, što za jedanput. Kasnije ćemo jesti haringe i korun.
— Jedeš li ti haringe i koruna?
— Mislim.
— Jest, kad te večer prije toga ne bijaše kod kuće i kad si se svadjao,
a na to piješ čašu francezkoga vina.
Što to ona brblja.
— U zdravlje ! To bijaše izvrstni tetrieb ! A sad artičoka !
— Ne, ali ti si zasbilja lud! Ljudevite, artičoke pa u ovo doba godine.
Što to mora stajati!
— Stajati? Nisu li dobri? Nu dakle! To je glavno. A sad vina. Više
vina! Misliš li, da život nije liep? O! Divan je!
U šest sati čekala su kola pred vratima. Žena se gotovo razsrdila. Nu
ipak je bilo liepo, na pola ležeći na stražnjem sjedalu sjedjeti i lagahno se
LJUBAV I ŽITNA CIENA 203
ljuljati prama zvjerinjaku. Isto je to, kao u krevetu, šaptao je Ljudevit, a sa
suncobranom je dobio po prstima. A znanci, koji su stajali ukraj puta,
kolege, koji su mahali rukom, kao da su htjeli reći: A ha, ti ugursuze,
dobio si novaca! Kako su bili maleni ti ljudi dolje, kako je bio ravan put,
kako je ugodna vožnja u udobnoj kočiji s mekim sjedalima. Kad bi to uviek
tako ostalo!
Bilo je tako čitav mjesec dana. Plesovi, posjeti, dineri, souperi, kazalište.
Kadikad bili su i kod kuće. To je bilo ipak najljepše. Kako je divno, poslie
takog soupera poći k majci i otcu po svoju ženu i odvesti im ju pred nosom,
posaditi u kola, zatvoriti vrata, baciti pogled roditeljima i reći: „Sad se
vozimo kući. A ovdje ćemo raditi, što nas bude volja. Došavši kući, nešto
ćemo još zagrizti i čavrljati do u jutru".
A kod kuće bio je Ljudevit uviek razborit, u načelu ! Jednoga je dana
htjela žena da ga izkuša s ribom i kuhanim krumpirom te kašicom. O, kako
je to dobro išlo u tek! Već su ga umorili oni dugački jestvenici. Sliedećeg
petka, kad je imala opet doći na stol usoljena riba, vratio se Ljudevit kući
sa dvie jarebice. Stao je na vratima i kliknuo: „Možeš li Lujzo, možeš li
sebi predstaviti nešto nečuveno? 14
— Što?
— Ne ćeš mi vjerovati, kada ti reknem, da sam na trgu kupio dvie
jarebice, sam sam ih kupio, za — pogodi!
Žena je pogledala više tužno nego izvjedljivo.
— Pomisli, par za krunu!
Ona je jednom kupila par jarebica za osamdeset ora. „Ali — doda ona
pomirno, da odviše ne raztuži muža — onda je bilo vrlo mnogo sniega.
— Nu ipak ćeš mi priznati, da su jeftine?
Ta što ne bi ona priznala, da tim razveseli svog muža! Na večer su
htjeli da imaju za pokus kašicu. Nu kad je Ljudevit pojeo jednu jarebicu,
bilo mu je tako žao, što nije mogao jesti toliko kašice, koliko je htio, da
joj pokaže, kako je u istinu bila u njega namjera osbiljna, da jede tu kašicu.
Kašicu je uobće rado jeo, nu mlieka nije mogao podnositi, odkad je imao
groznicu. Nije mogao nipošto uživati mlieko, nu kašicu bi mogao jesti svake
večeri, samo da se ona ne bi na nj ljutila. I tako se nije više nikad kuhala
kašica.
Iza šest tjedana oboljela je žena. Pojavila se glavobolja i povraćanje.
Bila je to tek mala prehlada. Nu povraćanje nije prestajalo. Hm! Je li što
otrovno pojela? Ta posudje je bilo uviek čisto. Poslaše po liečnika. Ovaj
se nasmijao i rekao, da je sve „u redu tt . Što je to bilo u redu? Kako je
to čudnovato ! , Brbljarije ! To nije bilo moguće. Kako bi to moglo biti mo-
guće! Ne, to je nastalo od tapeta u spavaonici, tu ima sigurno arsenika.
„Pošaljimo ih odmah u ljekarnu, neka ih iztraže". — „Ne sadržavaju arse-
nika", napisa Ijekar. To je ipak čudnovato. U tapetama ne bijaše arsenika!
Žena je bila još uviek bolestna. On je pročitao neku Iječničku knjigu i
nešto ženu zapitao u uho. Sad zna što je. Treba samo malo banjati noge.
204 HRVATSKA SMOTRA
Četiri tjedna iza toga reče liečnik, da je sve u redu.
Sve u redu! Samo, kako je to tako kolosalno brzo došlo?
Nu, pošto je tome tako, to ah, kako će to biti sgodno. Pomislite !
Hurra! Oni će postati tata i mama! Kako da mu bude ime. Ta dječak mora
biti, to je jasno.
Ali sada je žena osbiljno progovorila sa svojim mužem. Niti je on što
prevodio niti obavljao korektura, odkad su bili oženjeni. A dohodci sami
nisu dostajali.
Dakako, živjelo se na lahku ruku. Bože moj, ta čovjek je samo jednom
mlad; nu sad valja da to bude drugčije.
Dan iza toga podje notar k aktuaru, svome starom prijatelju, da ga
zamoli, neka mu bude jamac kod zajma. „Znaš, dragi prijatelju, ako čovjek
kani postati otcem, valja biti pripravan na izdatke".
— To je i moje mnienje, dragi prijatelju, odgovori actuarius, i za to
ne mogu da se ženim, ali ti, koji imaš za to sredstava, ti si sretan.
Notar se posrami, da uztraje kod svoje želje. Može li on imati obraza
moliti tog neženju, da mu pomogne, kad se ticalo njegova djeteta, tog ne-
ženju, koji i sam sebi nije mogao priuštiti djece? Ne, to on ne bi mogao
nipošto da učini.
Kad se je u podne vratio kući, rekla mu je žena, da su ga dva gospo-
dina tražila.
Kako su izgledali, jesu li mladi? Imadu li naočari? Onda su to
bila sigurno dva poručnika, dobri, stari prijatelji iz Vaxholma.
— Ne, poručnici ne bijahu, vidjeli su se stariji.
A ha, tad je znao, tko su; bili su to stari prijatelji iz Upsale, po svoj
prilici docenat P. i pristav Qu., koji su došli da vide, kako im stari Lju-
devit živi u braku.
— Ne, nisu iz Upsale, već iz Stockholma.
Prizvaše služavku. Ona misli, da su neprijazno izgledali i imali štapove.
Štapove. Hm! Nije mogao shvatiti, koji bi to mogli biti. Nu, pa to će
se skoro vidjeti, oni će se i onako vratiti. On je pak bio u dućanu i kupio
mjericu jagoda upravo u smiešnu bezcienu.
— Pomisli, jagode, mjericu za krunu i petdeset filira u ovo doba godine !
— Ljudevite, Ljudevite, kako ćemo tako!
— Vrlo liepo. Danas sam dobio prevod.
— Ali ti imaš dugova.
— Malenkosti, malenkosti! Stani samo, dok dobijem svoj veliki zajam.
— Zajam? To je novi dug.
— Al uz kakve uvjete! Nu ne govorimo sada o poslovima. Ne bijahu
li jagode dobre? Ne bi li išla u tek za tim čaša sherry-a. Što? Lina! Sko-
čite dolje u dućan po bocu sherry-a. Pravoga.
Kad je poslie jela na divanu prospavao, zamolila ga žena, bi li mu
smjela reći jednu rieč. Nu on da se ne smije ljutiti.
Ljutiti? On? Bože sačuvaj! Po svoj prilici novac za gospodarstvo.
LJUBAV l ŽITNA CIENA 205
Naravski. Račun starog kramara nije izplaćen. Mesar traži izplatu, kočijaš
opominje, jednom rieči, bilo je to vrlo neugodno. Inače ništa? Sutra će
biti svi izplaćeni do filira. Kako je to bezsramno dolaziti gore i tražiti takve
malenkosti. Bit će izplaćeni do filira, a zato će izgubiti mušteriju. Ali ne
ćemo više o tom govoriti. Podjimo na šetnju. Bez kola, povest ćemo se
tramwayem u zvjerinjak i malo se prozračiti.
Tako su se odvezli u zvjerinjak. Kad su pošli u Alhambru i zatražili
separiranu sobu, šaputao je mladi sviet u velikoj dvorani medjusobom.
Mišljahu, e se radi o kakovoj pustolovini. Kako je to veselo! Kako šaljivo!
Nu žena to nije odviše voljela. — A poslie račun? Da su ostali kod kuće,
što bi sve mogli imati za taj novac!
Mjeseci prolaze. Čas se približava. Valja kupiti kolievku i odjećice.
Treba mnogo toga pokupovati. Gospodin Ljudevit kroz cieli se dan nalazi
u poslovima van kuće. A žitne su ciene poskočile. Dolaze težka vremena.
Nema prevoda, nema korektura. Ljudi su postali puki materijal iste. Ne či-
taju više knjiga, već kupuju kruha. U kako sasvim prozaičnom doba čovjek
živi ! Ideala nestaje, a jarebice se ne mogu dobiti izpod dvie krune po paru.
Vozari neće više da voze notara gratis u zvjerinjak, jer i oni imaju ženu i
djecu i treba da plaćaju kramaru za kupljenu robu. Oh, kaki materijaliste !
I svane dan ! On mora da se brzo odjene i da potrči do primalje. On
treba da izlazi od bolestničke postelje u predsoblje, da prima vjerovnike. A
onda drži svoju kćer u naručju. Sad zaplače on, jer on osjeća svu odgovornost,
koja nadilazi njegovu snagu i zavjetuje se sam sebi. Ah, njegovi su živci uz-
rujani. Dobio je prevod, ali- ne može da radi, jer treba da uviek izlazi po
poslovima.
S veselom viešću potrči do svoga tasta, koji je došao u grad.
— Dobro, reče tast, imaš li hljeba za diete?
— Ne, nemam ga. Ti moraš da mi pomogneš, taste.
— Da, sada za ovaj čas, ali u buduće ne. Ja nemam više, što mi i
druga djeca trebaju.
Sada bi žena trebala kokoški, koje je on sam kupovao na trgu ; i bocu
dobra vina po šest kruna. To je vino trebalo biti pravo.
A onda je i primalja morala dobiti sto kruna. Zašto, da oni manje pla-
ćaju, nego svi drugi. Nije li i kapetan dao sto kruna?
Žena se doskora pridigne. Ah, ona je opet kao mlada djevojka, tanka
struka, vitka kao šibika, doduše još nešto blieda, ali to joj dobro pristaje.
Tast dodje k njima i progovori s Ljudevitom na samu.
— Ali sada te molim, da mi za neko vrieme više ne dolaziš s djecom,
jer inače bit ćeš upropašten.
Kakve su to rieči iz ustiju otčevih ? Nije li čovjek oženjen ? Ne ljubi li
jedno drugo?
Pa je li grieh imati djecu?
Ne, ali treba da imaš hljeba za djecu. Ljubiti, to bi htjeli svi mladi
ljudi, pa onda leći u meki krevet i uživati. A odgovornost!
206 HRVATSKA SMOTRA
— I ti si postao materijalistom, dragi taste. O, ružna li vremena ! Nema
više ideala.
Kuća je bila sasvim poremećena. Ljubav je živjela, jer ona bijaše
snažna. I čuvstva mladih ljudi bijahu meka. Ali ovrhovoditelj nije bio mek.
Prietila im je ovrha, a i stečaj nije bio daleko. Onda su još voljeli ovrhu.
Tast dodje s velikim putnim kolima, uzme svoju kćer i unuku sa sobom i
zabrani svome zetu, da ne dodje prije, dok nije platio svojih dugova i dok
ne bude imao hljeba. Kćeri nije ništa rekao, ali kad ju je doveo kući, bilo
mu je kao da dovodi zavedenu djevojku. On je svoje nevino diete na go-
dinu dana bio posudio jednom mladom čovjeku, a sad mu je vraćena „osra-
moćena". Ona je doduše htjela da ostane kod svog muža, ali nije mogla
da sa svojim djetetom stanuje na cesti.
Tako je gospodin Ljudevit ostao sam u svom osamljenom domu. Ali
to nije ni bio njegov dom, jer ga nije mogao plaćati.
Hu ! Ona dva gospodina s cvikerom uzeli krevet i posteljinu, sudje i
posudje, tase, sviećnjake i svjetiljke, sve. Kad je onda sam stojao u sobama,
kako je bilo sve prazno, sve jadno ! Da je bar ona uz njega bila. Ali što
će on sada da radi u tim praznim sobama? Ne, onda je već bolje bilo, da
bude ovako, kako jest. Ta njoj je tako dobro!
A sada počme gorka sbilja života. Budne namješten kod nekih jutarnjih
novina. O ponoći je morao biti u uredu, a u tri bi sata odlazio. Kako nije
došlo do stečaja, ostane on u svojoj službi, ali nije avansirao.
Najposlie mu bude dozvoljeno, da jednom u tjednu vidi svoju ženu i
kćer, ali uviek pod strogom pazkom. Kad je bio ondje u posjetu, morao
je da spava u sobi kraj tastove sobe. U nedjelju na večer morao je opet
u grad, jer su novine izlazile i ponedeljkom u jutro.
A kad se onda opraštao od žene i kćeri, koje su ga pratile do vrtnih
vratiju i kad im je s posljednjeg brežuljka domahivao, onda se osjećao
tako poniženim. A tek ona !
On je izračunao, da će trebati dvadeset godina, da poplati svoje du-
gove. A i onda ne će moći da skrbi za svoju ženu i kćer. Njegova nada?
U njega nema nade. Ako mu umre tast, njegova će žena i kćer biti bez
kruha, a on se nije usudio, da ih ni u svojim mislima i željama liši te po-
sljednje pomoći.
O kako okrutan, kako okrutan je život, te ne daje ljudima hrane, koju
svim drugim stvorovima daje.
O kako okrutan, kako okrutan! Zašto ne može život svim ljudima
da daje jarebica i jagoda !
kako je okrutan, kako okrutan!
Švedski napisao AUGUST STRINDBERG
!fe
bat
o mu
K
POLITIČKE GLOSE
i, ti
«P
OST*
1$
Dva su danas politička tabora u Hrvatskoj, a dieli ih veliki, nepremostiv
y jaz. Na jednoj se strani okupile sve stranke, kojim je alfa i omega: nagodba
s Magjarima od god. 1868., a na drugoj je strani opozicija: Starčevićeva
li hrvatska stranka prava. Ovo smo stanje svi davno željkovali. Svak je žudio,
' n da dodje u Hrvatskoj jednom čas, kad budu sve stranke, koje su bilo u
3 kakvoj varijaciji nagodbene, u jednom taboru, a u drugom da budu svi oni,
j, koji ne priznavaju te nagodbe. Za to je danas politička borba lakša i uspješnija.
Nu i ova pjesma o nagodbi, što ju danas unisono pjevaju sve stranke
osim Starčevićeve, nije drugo no opielo nagodbi. Istina, bit će još žestoke
^ borbe baš povodom te nagodbe, al svakako joj treba već sada priredjivati
grobnicu. Ovo grozničavo nastojanje oko njezina života, svi ovi liečnici, koji
joj hoće da produže život, pa makar joj je klinika i u Pešti, ne će i ne mogu
više uspjeti. Danas duše drugi jedan vjetar, silnije nego ikad, a to je sviest
naroda, u koju sve većma prelazi uvjerenje, da se samo onda, kad bude
zakopana nagodba, može graditi dom budućnosti Hrvatske.
Već nas straše s komesarima. To je strašilo poput onoga u poljima:
dva pruta unakrst svezana, preko njih prebačena stara kaputina, a na vrhu
nataknut otrcani cilindar. Bio. to frak Wekerlov i cilindar Kossuthov, ostaju
ipak pod tim — dva drvena pruta, unakrst svezana . . Toga se više ne plaše
ni vrebci. w Ni živih se nisam boja . . . tt .
A kad uvide, da se ni s komesarima ne da ništa učiniti? Pa napokon
ni Magjari se nisu bojali komesara, a zašto, da se u tome Hrvati ne ugledaju
u Magjare. Budimo u političkim i narodnim zahtjevima postojani kao oni.
Tražimo odrješito svoje kao oni. Ne vjerujmo ludim obećanjima, kao i oni.
Udarajmo — ako hoćete — glavom o zid, kao i oni. I oni su probili zid,
a glava je ostala čitava . . .
U ostalom, danas vlada svestrano nezadovoljstvo kod svih onih, koji
su se nadali, da će „nova" era u Hrvatskoj donieti i novo svjetlo, nove
uspjehe. Svi su ostali razočarani s posvemašnjeg neuspjeha „novoga duha a .
Svi uvidjaju, da je od svega ostao tu i tamo tek koji — osobni uspjeh, koja
protekcija, koje mjesto, a Magjari su ostali oni isti, stari, dobri naši Magjari,
dakako vitezovi. Nesposobnost vodja novoga kurza, niz njihovih blamaža u
Pešti, počevši od debuta s deklaracijom pa sve do nedavnog prizora, kad
208 HRVATSKA SMOTRA
su povukli predlog na magjarskom saboru o odgodi osnove zakona o
industriji, uz to upravo neprispodobivo loše i slabo zastupanje svoga „sta-
novišta" u novinstvu, pa činjenica, što sve većma preotima maha ,,srbstvo a
u Hrvatskoj — sve to skroz na skroz ozlojedjuje sve, koji su mislili, da će
ta „nova* 4 era pomladiti naš politički život. Gdje nije moralnog temelja, sve
je zaludu.
Ima li što komičnije, nego kad t. zv. hrvatska stranka prava tvrdi, da
stoji na temelju programa stranke prava od god. 1894.. — koji izključuje
nagodbu s Magjarima, — a od druge strane prihvaća riečku rezoluciju, kojoj
je ta nagodba sve. Pa još veli, da s pomoću rezolucije radi za ostvarenje
programa stranke prava! Dakle s nagodbom će oživotvoriti program, koji
ne poznaje te nagodbe, koji je negacija nagodbe. Politički Abderićani!
U stilu ovakova „rada" i osbiljnosti vodi se čitava politika, koju je
inaugurovala riečka rezolucija. „Something is rotten in the state of Den-
mark", pače sve je trulo u toj novoj eri. Danas već je gotov podpuni fiasko
riečke rezolucije. Tradicije bivše narodne stranke prešle su u druge ruke i
to je — sve.
Neki očekuju s napetošću zasiedanje hrvatskog sabora. Vele, da će ovo
saborisanje donieti davno željene ustavne reforme. Pa još i dan danas nitko
ne zna u kojem će se obsegu provesti te reforme. Nije li čudno već to,
kako se zavodi javnost s danom kad će biti sazvan sabor? Čini se, da će
sabor biti sazvan na brzu ruku, samo da votira proračun, a ostalo ćemo
liepo odgoditi. Tako hoće Magjari.
Poslie ovakog kaosa, mora doći politički preporod Hrvatske. Put mu
pripravlja Starčevićeva stranka prava, a ona će ga i ostvariti. Hoće. Utješljivo
je, kako sve više nestaje predrazsuda u stanovitim krugovima, koje su po-
stojale prema starčevićanstvu. Govorili su: Sloboda, jedinstvo, samostalnost
— puste fraze, kule na oblacima, program stranke prava — utopija i što
sve ne. A danas se sve većma uvidja, da je program Starčevićeve stranke
prava jedini — realan. Za to se danas okupljaju oko te ideje sve širi i širi
krugovi. Slojevi inteligencije, koji su zazirali od starčevićanstva, danas sve
većma ulaze u organizacije, što ih stranka provodi vrlo uspješno po zemlji.
Ta organizacija teče tako rekući sama od sebe. Ima gradova i mjesta, koja
su još za zadnjih izbora bila uz rezolucionaše, danas su gotovo listom uz
Starčevićevu stranku prava. Sve osjeća njenu potrebu, sve smatra svojom
patriotskom dužnošću, da poslie neuspjeha i fiaska novoga kurza, radi oko
oživotvorenja njezinih ideja. Minula konferencija stranke dokazala je, da je
istina, što rekosmo. Svi slojevi: od opanka do najveće gospode izpoviedaju
što otvoreno, što za sada s osobitom simpatijom prate rad i razvoj Starčevićeve
stranke prava. Zemaljsko i t. zv. zajedničko činovničtvo, učiteljstvo, slobodna
inteligencija te svi ostali staleži podupiru danas ovu stranku. To je dobro,
zdravo, to vodi k cilju. Samo svi bez straha, ta načelo je „novoga" pravca:
sloboda političkog izpoviedanja. Zora puca ...
POLITIČKE GLOSE 2
Nekako pred dušni dan, zapalila je monarkija svjećicu i grofu Golu-
chowskomu % koji je austrijsku diplomaciju kroz punih dvanaest godina vodio
od — neuspjeha do neuspjeha. Kroz dvanaest je godina — veli jedan
publicista — grof QoIuchowski nosio diplomatsku uniformu, koju je sam
sebi sašio i uresio ju riedko mnogobrojnom kolekcijom tuzemnih i inozemnih
ordena. Budući da je bio nazočan kod svih dogadjaja, registrirao ih u svežnje
i bilježio u notama, u istinu je mislio, da je on ne samo prema vani u prvi
red potisnuti upravljač austrougarske politike, već i njezin začetnik. Pa ipak
se može gotovo dokumentarno dokazati, da je grof Goluchowski imao vla-
stitu volju samo naprama činovnicima svoga ressorta i da je imao ured,
ali nikakva mnienja. Njemu je dostajao sjaj njegova položaja, a sjaj moći
ljubio je više nego njezinu bit.
Kad se u Austriji govori o političkom pravcu Qoluchowskovomu, valja
pohvalu i ukor upraviti na druge adrese. Za to baš neuspjesi na Balkanu i
ne terete izključivo ministra vanjskih posala, koga valja dakako riešiti krivnje,
što je bio slabo sretne ruke u eksekutivi . . .
I tako dalje. U tom od prilike tonu pišu se nekrolozi grofu Goluchew-
skomu. Egli fu ! Što se nas Hrvata tiče, u koliko se nalazimo u sglobu ove
monarkije, deder da mu i mi zapalimo svjećicu i odpjevamo: Miserere!
♦ * »
A Srbija? U ovoj našoj susjednoj zemlji, koja sve akte rješava ćirilicom,
sve je kao u kakvoj pravoj državi. Ima kralja, prinčeve i princesu, naručuje
nove topove, vodi carinski rat, ubija kraljeve i kraljice, ruši ministre i šilja
ih u penziju, koketuje sa Sarajevom i Jadranskim morem i — ljubi Ma-
gjare. Nu ta ljubav stajala je nedavno braću Srbijance ljute blamaže. Išli na
svetčanost prenosa Rakoczieva pepela. U to ime skupština obustavila na tri
dana sjednice, predsjednik novinskog družtva već naučio govor, ponieli sa
sobom vienac u Oršovu i Košiće, a kad tamo magjarska im vlada zabranila,
da manifestuju „srbsko-magjarsko bratimstvo". Veli se ćak, da su se ma-
gjarski ministri povukli u vagone, samo da se ne sastanu sa srbijanskom
deputacijom. 1 tako Srbijanci u Ugarsku i Srbijanci sa dugim nosom iz
Ugarske. Samo da ne bi uslied toga — naime dugog nosa — buknula kriza
u srbijanskom ministarstvu . . . Nu možda će ipak srbijanskoj diplomaciji
poći za rukom, da ukloni tu neugodnu hunjavicu, koju je dobila na Rako-
czijevoj slavi!
* * *
Iz Crne Gore nema ni crnih glasova. Samo se nešto opet čuje, da se
ova sila na granici naoružava. Veli se, da će kralj Petar pokloniti knjazu i
pjesniku Nikoli stare topove, kad Srbija dobije nove. Blago Crnoj Gori. U
svoje je vrieme dobila starih pušaka iz Rusije, onda stare kanone iz Italije,
a sad i stare topove. Čini se, kao da Evropa kani Crnu Goru pretvoriti u
muzej starog oružja. A knežević Mirko postao je dobar i miran dječko . . .
210 HRVATSKA SMOTRA
U Francezkoj se govori o eri Clemenceau-ovoj. Dobar prijatelj ovoga
ministra predsjednika, spisatelj i član Academie Fran^aise, Antole France,
napisao je nedavno u ,,N. F. Presse" uvodnik, gdje oduševljeno pozdravlja
Clemenceau-a na čelu ministarstva. Affaira Dreyfuss, veli, da ga je digla na
prvo mjesto. I u istinu dobro se sjećamo za one kampanje u Francezkoj,
kako je Georges Clemenceau živo i ustrajno zastupao pravedno stanovište,
a njemu se puno pripisuje u zaslugu, da je izmirio Francezku. Kad su Me-
line i Cavaignac — veli Anatole France — činili čitavu Francezku sukrivcem
zločina Mercierovih i sramota generalnog stopa, pripadao je Clemenceau
onoj četici muževa, koja je u borbi protiv bezobraznosti zločinaca, kuka-
vičluka javnih oblasti i neznanja masa vratila zemlju u kolotečinu pravednosti.
Clemenceau je pri tome djelu razvio u istinu neobičnu snagu značaja i silu
razuma . . .
S druge strane opet Niemci nazrievaju u Clemenceau-u davnog svog
neprijatelja. Vele, da on nije nikada nalazio ne samo rieči simpatije nego ni
nestrančarstva naprama njima. Podsjećuju na doba, kad je sadanji francezki
ministar predsjednik bio načelnikom u osamnaestom arrondissementu, kako
je za obsade Pariza fabricirao bombe, da njima pozdravi Niemce. 23.000
gotovih bombi da se je našlo, koje je Clemenceau spremio za Niemce!
Toga se sad sjećaju Niemci, a spominju — Alzaciju i Lotharingiju . . .
Medjutim bombe su u Rusiji, saveznici Francezke, još uviek na dnevnom
redu. U ruskom se carstvu stalno udomila ona Salvandy-ova : Nous dansons
sur un volcan . . .
Z. VUKELIĆ
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
UZ NAŠE NOVELE
August Strindberg
Kritičnom će biografu Strindbergovu biti
posao veoma lak i veoma težak. Jedva će
biti koji drugi moderni pjesnik, u koga je
život tješnje vezan s njegovim djelima, nego
što je to u Strindberga Gotovo sva njegova
djela ne znače drugo, nego jednu veliku,
bezobzirnu i iskrenu izpoviest. Sasvim je
prirodno, da se tu realni dogadjaji njegova
života mogu samo naprosto registrirati.
Strindberg je rodjen 22. siečnja 1849. u
Stockholmu. Već 1872. napisao je prvu svoju
dramu „Master Olof", koja je postigla liepi
uspjeh. Romanom „Roda rummet" (1879.)
pobudi sveobću pozornost. Ovim i drugim
sličnim bezobzirnim djelima (kao 1882. v Det
nya riket") svali na se buru ogorčenja i na-
padaja, te ode s toga iz domovine. Od toga
je doba Strindberg boravio u Francezkoj,
Italiji, Njemačkoj i Švaj carskoj, dok se naj-
Eoslie ne smiri u tihom švedskom gradiću
undu.
Kako smo već gore napomenuli, Strind-
bergova su djela u prvom redu autobio-
grafska. On u njima ne pozna nikakovog
stila; bezobzirnom bezstidnošću iznosi na
javu najtamnije porive svoje abnormalne
psihe. Od onoga, što Strindberg u tim dje-
lima nekom prostodušnom nalvnošću (ili
je to i možda ona bezobzirna bezstidnost),
opisuje, svaki se pošten čovjek odvraća. Uza
sve to, promotrimo li sav taj njegov mučni
rad, treba da priznamo, da je na posljedku
to neka sasvim veličajna i bezobzirna borba
za oslobodjenje njegove duše. A u onoj
gore pomenutoj nestašici izrazitog pjes-
ničkog stila (kako nam se na prvi mah
ukazuje), ima ipak neki stil. Ali taj je stil
projekcija njegovih doživljaja. Prirodnom
se nuždom subjektivna osebina u stilu pri-
kazuje kao tipična pojava, a od toga je
tipičkoga zazirala snažna i neobuzdana ćud
Strindbergova.
Prva je epoka u literarnom radu Strind-
bergovu pobijanje i borba protiv socija-
lizma. Zatim se baci svim žarom na kemiju
i alkimiju. I u tom je radu mnogim rezul-
tatima svoga iztraživanja zadužio znanost
samu. Ali motiv, koji ga je nekom divljom
požudom gonio na to iztraživanje, bio je
samo tašti i silni ponos. Iz ovake duševne
situacije nikla su djela kao „Gospodjica
Julija", „Otac" i dr. Ali je ubrzo sliedila
reakcija. Njegove metafizičke sanje gotovo
ga dovode u samostan. „Inferno" je živi
odsjev toga duševnog procesa. Ovdje po-
činje već negacija njegova prijašnjeg ponosa,
tu počinje nov period u njegovu razvoju.
U mistika Svedenborga i u dogmatičkoj
religiji (od koje je daleko udaljen) uzajm-
ljiva on tek simbole U drami ,,U Damask"
prikazuje Strindberg vrlo ganutljivo svoje
muke, patnje i sumnje. U njegovim dalnjim
djelima („Uskrs". „Opojnost", „Mrtvački
ples") burno se miešaju usrdna i duboka
tragika i jedka, zagrižljiva ironija. To se
još i osjeća u njegovoj grandijoznoj histo-
ričkoj tragediji „Gustav Adolf .
To su tek neznatni pabirci i fragmenti
iz velikoga životnoga rada Strindbergova.
Nije moguće, da se u nekoliko rieči pri-
kaže jedna literarna pojava, koja je tako
snažno djelovala na razvoj jednog diela
moderne literature, koji je doduše danas
već djelomice savladan i zaboravljen, ali
koji uza sve to i ovako podaj e u posljed-
njim godinama devetnaestoga vieka litera-
turi svoje obilježje.
Ova naša novela sasvim je neznatna i
čedna slika iz bračnoga života, koji je
upravo u Strindbergovu životu bio od to-
likog zamašaja.
KNJIŽEVNOST
HRVATSKA
Josip Onyszkiewicz : ? Slike iz Dubro-
vačke prošlosti". Drugi svezak. „Zadnji
trzaji". U Dubrovniku 1906. Dubrovačka
hrvatska tiskara. 8°. Str. 96. Ciena 70 fil.
Tko iole pozna Dubrovnik i njegovu
prošlost, a takovih je jako mnogo, tko se
je bavio prilikama Dubrovnika, tko je pro-
212
HRVATSKA SMOTRA
učavao njegovu historiju i književnost,
tomu će biti jasno, da je malo mjesta u
našoj domovini, koja mogu da podadu toliko
materijala književnim konstrukcijama, kao
Sto ih može da poda Dubrovnik. Veliki
jedan mozaik, sačinjen od tisuću sitnih
kamenčića poznatih imena, proslavljenih
familija, ljudi, koji su svojim viencima na-
punili stranice historije, koji su knjizi
našoj dali prvi, jak i klasični impuls.
Dubrovnik s gledišta trgovine svoje i
položaja, što ga je kao slobodna repu-
blika dugo vremena zauzimao, pokazujući
svietu i snagu svojih institucija i dobrotu
svoje slovinske duše i silnu ljubav za slo-
bodan Dubrovnik Gundulića, Kazalija i
Pucića i dan danas pruža ovakovu marnom
iztraživaču njegove prošlosti obilno vrelo
izvora. Uviek se je nalazilo umnih i spo-
sobnih ljudi, koji su znali uporabiti tu
blagodat sadašnjosti u proslavu prošlosti,
znali su se iztaći specijalnim dubrovačkim
stvarima, koje i ako su specijalne, ipak
znadu zainteresovati i širu javnost.
U pšenici ima i kukolja. Za to postav-
ljam na stranu kokoš sa tudjim perjem,
„Dubovačku književnost* prof. Medinia,
kojoj su duhovni kumovi bili Pavić et
comp., a koja je naišla na najgoru ali i za-
služenu kritiku.
Ali zato ne će biti onoga, koji se sa
srnom ne će složiti, da je od Medinia
zaslužnije ime prof. Gelchicha jer su nje-
gove radnje svojom superiornošću kud i
kamo nad onim Medinijevim.
Već prvo pomanjim crticama, a u zadnje
vrieme čitavim radnjama, predstavio se je
našoj javnosti mladi dubrovački pisac g.
Josip Onyszkiewicz. To je jedan od
onih neumornih radnika prašnoga dubro-
vačkoga arhiva, koji na temelju prošlosti,
Žradi pojedine dogadjaje slobodne nekoć
)ubrave, I posao mu nije uzaludan.
U zadnje vrieme izdala je „Dubrovačka
hrv. tiskara* dvije knjige njegovih Slika iz
dubrovačke prošlosti, od kojih je zadnja,
pod naslovom .Zadnji trzaji" bila štampana
u podlistku „Prave Crvene Hrvatske".
Slike nam same po sebi predočuju po-
jedine dogodjaje iz prošlosti Dubrovnika
te nam zato i izgledaju kao osebujne i
jake skice, poput slikarevih, koji uzimlje
jedan krajolik ili busen cvieća, iz velike
krajoličke i cvietne prirode. I on je tražio
momente najinteresantnije, te ih u su-
glasju s historijom izrazio, da nam osvietle
pojedina lica, da nam pokažu n. pr. Maro-
jicu Kabogu i druge i da nam podadu
živu sliku velikoga vieća, objestnog Du-
brovačkog vlastele, pretjeranog kulta sv.
Vlaha, da nam predoče Minčetu i druge
osebujnosti republike, na vratima koje
stajaše napisano „Libertas pro nulto ven-
ditur auro".
I dok je prvi svezak „slika" samo kratak,
a u njemu jednako kratke i male n slike u ,
to je drugi kompaktan sa jednom gotovorrt
slikom „zadnji trzaji".
Ne ću a i ne mogu, da prosudjujem istu
sa strane tehnike, kako bi prosudjivao
jedan roman, jednu ljubavno-historičnu
novelu, jer ona to nije. Ne mogu, da je
prosudjujem ni kao historično-geografsku,
rodoslovnu razpravu, kako bi to učinio
kakav stari zaneseni profesor, jer ona to
nije. To vam je u kratko jedan veliki, ne-
izmjerni vapaj za slobodom, jedna sinteza
života i rada bivšeg Dubrovnika u doba
francezkoga gospodstva, iznesena u zgodno
vrieme, poslie sto godina pada republike.
Bez ljubavnih inplikacija i displikacija, bez
nategnutih dijaloga, iznaša nam pisac pred
oči pojedine ličnosti tadanjega Dubrovnika,
s kojima se mi susrećemo kao sa živim,
koji govore, rade i misle samo za slobodu,
za slobodu Dubrovnika.
Mi bismo pristali uz mnienje' kritičara
.Dubrovnika", da je pisac ružne karaktere
u svojoj noveli, posebne vrsti, pokazao u
ružičnom svietlu, kad ne bismo znali, da
je piscu historičnih novela, u svrhu ne po-
jedinosti, već u svrhu sveukupne radnje,
jednako kao i dramatičaru, dozvoljeno,
da mienja historiju u smislu svoje radnje.
Prigovor taj s toga jednostavnoga razloga
odpada, kao neosnovan i ako mu filolog
može zamjeriti.
Osobito mi se je u pripovjesti dopao
opis mora, čisto originalan a osobito kolo-
rističan. Vještinu ovakova opisivanja, speci-
jalnu vještinu u poznavanju Dubrovačkih
prilika pisca moram naposeb iztaći. Možda
bi bilo bolje, kad bi pisac u ovakovim
svojim radnjama bio;kraći, jer one ljube
kratkoću, jer ne će da budu dosadne.
Jezik je u knjizi čist i dobar, živahnost
brza i gladka. Sumiram li sve, mislim da
ne ću pogriešiti, kad rečem, da je pisac
uspio, a kako bi tek bio uspio, da je
umiešao i kakvu ljubavnu fabulu, zašto je
takodjer ono tlo podesno.
Hoće li svak s knjigom ćutiti, kao moj
prikaz, to je drugo, a i pojmim i opravdavam
to, jer svak nije Dubrovčanin i ne može
Dubrovački ćutiti l
Srećko-Špiro Perišič
A. Benešić: Branko i Orozdana. Idila
u osam pjevanja. Zagreb 1906. Tisak Dio-
ničke tiskare. Str. 40, vel. 8°. Ciena 80 fil.
Osam pjevanja: Branko, Grozdana, Lju-
bomor, Privreda, Draškanje, Smijanje, Ve-
čera, Kitica cvijeća.
Sadržaj je u nadpisu knjige „Branko i
Grozdana". Pastir i pastirica. Oni se vole
i — drugo ništa. Da, bili su malo ljubo-
morni. U jutro se razgovarali i dogovarali
za noć. I noćili su . . . Sutra će opet tako,
kako se veli na koncu.
Je li to trebalo staviti u stihove, podieliti
na pjevanja i tiskati? Što se to nas tiče,
ako negdje pastir ljubi pastiricu. Benešić
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
213
je protivnog mnienja. U njega, kao zdrava
čovjeka, rek bi da ima suvišak energije,
koji radja, nipošto perverznim, ali ljubavnim
slikama idilskog uživanja. Benešič bi htio,
da je i on pastir. Onda sigurno ne bi
pjevao, već bi prebirao frulu, kao i Branko.
Mi onda to sve doduše ne bismo znali,
ali bi to možda i nama bilo ljepše.
Idila. Istina, ova idila u osam pjevanja
ima sve rekvizite idilske: janje, guščiće,
frulu, izvor, kruh, sol, vuka, magarca i t. d.
nu idila ne stoji u tim idilskim rekvizitama,
idila je u — no, idila se osjeća. Ima idila
i bez pastira i bez ovaca, pače bez frule.
Benešićeva frula neki je čudni instrumenat.
Pastir Branko (na str. 9.) uzima frulicu, na
kojoj je „prebirati počeo" kako sliedi:
„Oj tanana frulice
Posviraj mi pjesmice,
One pjesme vragoljaste,
S kojih srce raste.
Oj sladjana podskočnice,
Sladjamje curičice,
Sto u kolu igrate,
S momcima se titrate . . ."
Da ovo govori pastir fruli, dalo bi se
razumjeti, al da to sama frula svira i pisti,
to je malo — jako čudno. Ili kad veli :
„Opet frulu primače,
Sad će svirat inače,
Svirat će o slavi predja,
Pjesmu, što ne vriedja . . ."
Nismo još čuli frulu, na kojoj se dade
svirati o slavi predja.
Branko ima „janješce umilno", koje
„Stane blejat, kao da ga pita:
Kud to tvoja miso luta,
Kuda ti se srce skita . . ."
To isto janje „po orlovskom nosu repom
koprca". Ima više mjesta u ovoj idili, koja
su naprosto nerazumljiva. Što n. pr. znači :
„Kad joj Branko odgovori,
Tad nebesa za nju stvori
A sad misli, to bje pako,
A Branko je reko 'vako:
Ne igraj se plamenom.
Ne nabacuj kamenom!
Jer se kamen lako vrati,
Plamen će te užgati . . ."
Hi n. pr. na str. 18:
„Za to kad mu Marko vjetar bio,
I s Grozdanom kad se našalio."
I tako dalje. Nu da citiramo još nešto
(str. 31): J
„Sad Grozdana vragoljanka
Svog zapita Branka:
,Kolko palo poljubaca?,
Branko vraća: »Nekoliko kaca!*
A Grozdana smijati se stala,
K6 orahe kad bi istresala.
,Otkud kaca?* pa se smije,
To još nikad čula nije."
Ni mi.
Na istoj stranici saznajemo, da se sav
taj „Liebelei" dogadja „po okolnoj Fruškoj
gori". Pjesnik ima neke originalne poredbe.
Mjesec poredjuje s — lampom: „Sa mje-
secom kao lampom sv'jeti", cjclove sa šlji-
vama i breskvama i t. d.
U kratko: „Branko i Grozdana" ima
dva tri vrlo dobra mjesta, gdje je sa malo
rieči vrlo mnogo rečeno, kao n. pr. na
str. 18 kad veli:
„I uzdane
Rad Grozdane — "
a ima i loših. Jedno je pjevanje posve su-
višno (Privreda), gdje.se priča, koliko je
Branko imao ovaca, pa dva magarca, gdje
špekulira, kako će doći do svog stada, ože-
niti Grozdanu i t. d. U pjesnika ima dobre
ritmičke rutine.
Nu nama se čini, da su Tennysonov
„Enoh Arden" ili Markovićev „Dom i Sviet"
ipak bolje idile i to za to, što nešto kažu,
a ne opisuju tek samo onako. Opis ne
čini idilu idilom, već se oblik idile za to
upotrebljava, da se izrazi neka misao, kojoj
idila, kao ruho, najljepše pristaje.
U ostalom — kupite Benešićevu idilu,
pročitajte je i sami sudite . . .
Svačić. Hrvatski ilustrovani koledar za
prostu godinu 1907. Sa bogatim književnim
darom i svim mogućim podacima, shodnim
za svaku osobu. Izdaje „Hrvatska knjižar-
nica" u Zadru. Čisti prihod namiervjen je
hrvatskoj učećoj sirotinji u Zadru. Godina
IV. Tiskara T. Devčić & Co. u Senju.
Na kraju ovogodišnjeg „Svačića" ima
članak o petgodišnjici Hrvatske knjižarnice
u Zadru. U tom zanimivom sastavku pri-
povieda se, kako je došlo do toga, te je
osnovana ova knjižarnica, koja ima zadaću
ne samo da razpačava hrvatsku knjigu i
da ju širi, već da ju u Dalmaciji i vodi. I
u istinu Hrvatska knjižarnica u ovo pet go-
dina svog postanka to čini. Izdala je u
svojoj nakladi niz hrvatskih knjiga, glasbo-
tvorina i slika a sa svojim koledarom „Sva-
čićem", kojega je evo četvrto godište pred
nama, prikuplja i hrvatske pisce u svoje
kolo.
U rečenom članku „Svačića" izlažu se
opazke i razmatranja uobće o našim knji-
ževnim prilikama, koje su zapale u deka-
dencu. Govori se i o knjižarskim odno-
sima, te o jadima i nevoljama pisaca, koji
15
Žtt
Hrvatska sMot ra
izdavaju knjige u vlastitoj nakladi. Prika-
zuje pregled radnja u dosadašnjim godi-
štima „Svačićevim", a medju inima bijaše
tu prinosa od Vjenceslava Novaka, A. G.
Matoša, Nazora, Katalinića, Marjanovića,
dra. R. Horvata, Ujevića, Milčinovića, Ilijića
i mnogih drugih.
Ovogodišnje izdanje „Svačića" još je i
bolje svojim sadržajem od prediašnjih. Sti-
hovima su zastupani Vladimir Nazor (šest
soneta pod nadpisom „Ban Domagoi-Scla-
vorum pessimus dux"), Mosorski Guslar
LKo brod med valom i uvalom") i Marin
Sabić LSan bezsnene noći" Lavu Nikola-
jeviću Tolstoju). — Viktor Car-Emin na-
pisao je „Prvu buru", veselu igru u jednom
činu. Od ostalih novelističnih prikaza ima
od Milke Pomčič („Ena"), od Stjepana
pl. Miletiča (Jbomine non sum dignus..."
— Uspomena), Ive Rod („Sitne crtice"),
Joze Ivakića („Vrzino kolo"), Katalinića-
Jeretova („Prikaza").
Milan Marjanović dovršava svoju studiju
„Iza Šenoe" (Drugi dio, od 1894.— 1904.),
u kojoj je pisac posabrao malo ne sve, što
je gdje tko napisao, pa služi kao neke ruke
kazalo za ovo književno razdoblje. — Dr.
Izo Kršnjavi iznosi svoj vrlo zanimiv „sa-
stanak s Henrikom Ibsenom" god. 1891.
— Marni je naš kritičar i essavista Ante
Petravić napisao crtu o Nikoli Šimiću, kao
prilog seoskoj noveli u Dalmaciji. — Hr-
vatski povjestničar dr. Rudolf norvat na-
pisa sliku „Ban Jelačić i Dalmatinci god.
1848". — Slovenac dr. Fr. Ilešlć iznio je
literarni portrait „Josip Stritar, pjesnik slo-
venski", te napokon Z. B. Ilijin zanimiv
prikaz ^Sinovi dana", u kome govori o ne-
kim pojavama književnim u svietu i u nas.
Tako smo pokazali, što sve donosi u
svom književnom prilogu ovogodišnji „Sva-
čić", a nije svrha ovomu releratu, da se
potanko pozabavi sa svakim pojedinim
književnim prilogom, jer bi nas to preda-
leko odvelo. Napokon nije ni Iahko u
ovakoj sbirci posabrati sve ono, što je naj-
bolje i što je od trajnije literarne vriednosti.
Rudolf o Franjin Magjer (Sljivoševci z.
p. D. Miholjac): Za cvjetne mladosti . . .
Pripovijesti i pjesmice za mladež. Tisak i
naklada knjižare i knjigotiskare Ljudevita
Szeklera u Osieku. 1906. Str. 126. Ciena
uvez. u platno 80 fil.
G. Magjer je stekao dobar glas u našoj
književnosti kao omladinski pisac, pa je
to evo već treći njegov spis za mladež, a u
tisku je njegova „Antologija hrvatske omla-
dinske književnosti", u kojoj će biti prika-
zani „uz prvake hrvatske omladinske knjige
i svi ostali savremeni radenici današnje
liepe knjige za mladež od najstarijih ao
najmladiih". Obsezat će do 35 štampanih
araka. I ova se knjižica preporuča, da se
dade mladeži u ruke, koja će naći u njoj
ugodne zabave u stihu i prozi.
U zadnje vrieme izašle su ove knjige :
Ivana Hirschmann : Djevojačka gimna-
stika. Zagreb 1906. Tiskara VVeiser. 8°.
Str. 84. Ciena K 150.
Dr. Fran S. Gundrum Oriovčanin: Njega
zubi. Zagreb. Tisak Antuna Scholza 1006.
8° Str. 110. Ciena K 1*-.
Mojo Medić prof.: Dodatak k nacrtu
nove naučne osnove za srednje škole.
Zagreb, kr. zem tiskara 1906. Ciena 20 fil.
Nagodba. Svi zakoni o nagodbi, koju
s jedne strane kraljevina Ugarska, sjedi-
njena s Erdeljem, s druge strane kraljevina
Hrvatska i Slavonija sklopiše za izravnanje
postojavših izmedju njih državnih i finan-
cijalnih pitanja. — U Zagrebu. Gjuro Tr-
pinac, knjižar Jugoslavenske akademije.
1906. Mala 8°. Str. 62. Ciena 30 fil.
SRBIJANSKA
Knjige Matice Srpske. Primili smo pub-
likacije Matice za ovu godinu. Matica Srpska
izdaje na godinu šest knjiga Letopisa (svaka
dva mjeseca izlazi jedna knjiga). U zadnjoj,
V. svezci za ovu godinu, imade obširan
prikaz zabavnih izdanja Matice Hrvatske za
godinu 1905.
Osim Letopisa izdaje Matica drugu vrstu
svojih publikacija pod imenom Knjige Ma-
tice Srpske, od kojih je izdala: „Saula".
tragediju Dragutina ilijća (br. 16).
Treće (a broj 18. Knjiga) je Zbornik
istorijskih dokumenata i to I.: „Kako se
postupalo sa srpskim molbama na dvoru
cesara austrijskog poslednje godine života
patrijarha M. Grujića."
Četvrto su knjige na narod, a do sad
su izašle za ovu godinu sliedeće : br. 116
„Razgovori u dokolici' 4 II. sastavio Djoka
Mihajlović, učitelj. — Br. 117. „Dva brata",
pripovietka seljaka S. T. Semjonova", prevod
s ruskoga. — Br. 119. „Umu i srcu, pouka
za narodno prosvećivanje", napisao Pavle
Aršinov. — 120 „Brdo i čovek, geografsko-
kulturna crta", napisao M. A. Jovanović.
Na neke knjige ovogodišnjih publikacija
Matice Srpske osvrnut ćemo se posebice.
Petar Kočić: Jazavac pred sudom.
2. izdanje. Knjižarnica Svetislava B. Cvija-
novića, Beograd. 1206. Strana 29. 8°. Ciena
50 para dinarskih.
Ova je uspjela satira doživjela već i
drugo izdanje. Nije nikakvo čudo, ako do-
živi i treće Malo je kad tko iznio u tako
jednostavnom dijalogu i u tako specifičnom
slučaju jednu obćenitu satiru na upravne
prilike u Bosni. Od Kočića ima uspjelih i
neuspjelih stvari (i stvarca), ali ova mu je
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
215
svakako najuspjelija, a jedna od najboljih
prosievaka srbskoga narodnoga humora
novijega datuma. Taj humor zapravo pri-
pada svemu našemu seljaku i hrvatskomu
i „srbskomu", počevši od Like pa sve tamo
do hrvatskih medja. Kočićev David, što je
uhvatio u svojim kukuruzima jazavca, i
doveo na sud, da ga tuži (jer ga, po za-
konu dakako, ne smije ubiti!) — taj je
David tip našega seljaka, koji je promje-
nama upravnim najprije bio kao utučen,
prestrašen — a onda se istom počeo sna-
laziti, gdje je i što je. Pa kao što je za
našega čovjeka značajno, da se i u najkr-
vavijem momentu najprije nasmieši, makar
i gorko, tako je i naravno, da je Kočičev
Jazavac morao dobiti orise smieha satirič-
noga. Iznajprije se čini njegov David kao
blagoglagoljivi seoski tupan, koji tobože
dobroćudnim humorom priča o svojoj ženi,
o zemlji i o još koječemu — uz prekidanje
sudaca i pisara — , ali što dalje, sve se
vidi, kako je David pravi glupan samo da
pod izlikom bedastoće i naivnosti (te po
tom neubrojivosti) smije jednom reći svim
tim ljudima ono, što narod u Bosni već
odavna o svojoj upravi misli, ali se ne ufa
reći. „Niesam ja, gospođini moji, četrdeset
gradi budala ( — kako je konstatirio Švabo
liečnikl — ), već sam ja vami za to čud-
novat, što u meni ima milijun srdaca i mi-
lijun jezika, jer sam danas pred ovim sudom
plako izpred milijuna duša, koje su se od
silnog dobra i miline umrtvile, pa jedva
dišu . ." Tako završuje David svoj prizor
na sudu, a to je i jedini put, što je izišao
iz svoje uloge, pa na njegova usta progo-
vara pisac sam. Inače sve prije govori
lukavi David priprosto, ovijeno humorom,
pa njegov žalac ne izbija nigdje ovako
jasno u riečima, koliko se mora naslući-
vati. Neke su pojedinosti pravi biseri na-
rodnoga humora. Satira nije dramatski
obradjena, već je samo dijalogizirana, a
David i njegovo pričanje ima dakako glavno
mjesto. Sudac, pisar i liečnik samo su tu,
da prekinu koji put Davida ili da dočekaju
koju Davidovu strielicu, napetu na sve či-
novničtvo bosanske uprave. Srbi imaju
vrstna, narodnoga satiričara, a kako se vidi,
znadu ga i cieniti. Ovakova satira učini
više nego li stotine političkih brošura.
— J —
ČEŠKA
Iz češke književnosti. Na poznatu hr-
vatsku spisateljicu i izvrstnu poznavatelj icu
češke knjige gdju. Maru Fabkovićku obra-
tismo se za suradnju o češkoj literaturi.
Ona nam je Ijubezno uzvratila ovim pismom :
Želite, da vam rečem koju o češkoj lite-
raturi, a pružate mi u to ime malen, uzak
okvir zbilja, težak je to zadatak
Pred menom se širi velik, prostran pe-
rivoj sa vjekovitim dubljem, što ga ni bies
najljućih oluja ne može oboriti; sladkih je
u njem voćaka a plod im kriepi i osvježuje
dušu i tielo.
Ondje, posried tratine gotovo pred očima
niču bujni, ljepotom i milim dahom zamam-
ljujući cvietovi prave poezije. Široke ceste na
osoju, uzane staze u hladu i tmični pu-
teljci, vodeći raznim smjerovima onamo do
visoke gore — a vrve množinom odabranika
obojega spola. Svi hrle k Parnassu, gdje
već u svom sjaju kralj uju olympski bogovi :
Svatopluk Čech, Vrchlickv zabarikadiran
tvrdiavom knjiga, silnom bibliotekom vla-
stitih umotvora.
Druže se k njima: Jirdsek, Vlček, Preis-
sov£, Kunetick£, Holeček, Sokolovi, Krđ-
snohorskđ, Rais, Jesenski, Mržtik a ono
uz desnicu im genius Češke palmu pobjede
drži nad preobraženima: Palacky, Nem-
cova\ Zeyer, Svetld, Neruda, Podlipskd —
ne, oprostite, ne smijem dalje, to bi
bio puki kalendar, a naličilo bi više ma-
štanju, nego realnosti.
Plodnost češke literature u velike je raz-
vita, ima u njoj neocjenjivih, neumrlih djela,
sjajnih alemkamena — ali, što se možda
i samo razumieva, da uz takovu hiperpro-
dukciju nadje ili ušulja se i otrovno bilje
sa cvietom mutnih, potmanjih boja. Ovo
dakako ne umanjuje sjaja umotvora velikih
čeških duhova, a tim proizvodom plitkih,
bolestnih duhova najboljom nagradom bilo
bi podpuno ignoriranje — ali treba ih
spometi u tu svrhu, da se, naročito mladež,
ugiblje proizvodima plitkih, bolestnih du-
hova kao otrovnom, nezdravom zadahu
proizvoda kemičkih tvornica.
Još mi je spomenuti, da iz bogate češke
literature crpe Francezi, Rusi i Niemici,
što je za stalno dokazom velike ciene tih
proizvoda, jer Niemac, kao davni nepri-
jatelj svega što je češko, uvieke je sklo-
niji kuditi, nego hvaliti. Mara F.
BUGARSKA
Neki noviji bugarski spisatelji. „Pored
Vazova — veli u prošlom broju spome-
nuti Vel. Jordanov — u novom se životu
pojavljuju još tri četiri vidjena pjesnika i
f)isca: Konstanti n Veličkov, Stojan Mihai-
ovski, Penčo Slavejkov i Aleko Konstan-
tinov. Svaki od njih ima svoju vlastitu
fizionomiju, i svaki je moćan u svojoj ob-
lasti; ali je svaki od njih, osim Aleka Kon-
stantinova manje popularan od Vazova.
Baveći se abstraktnim predmetima obće
čovječanske misli, oni za običnu masu
imaju i teže pristupačnu formu. Veličkov
je u našu književnost unio jednu struju
staroga klasičnog Rima, muza Penča Sla-
ve j kova preuzela je visoke polete nje-
216
HRVATSKA SMOTRA
mačke muze i njemačke filozofije, a Mi-
hailovski je dugo ostao u školi francezke
poezije, i tek se posljednje decenije pri-
vikao neposredno na bugarsku stvarnost,
i njegov je moćni glas zaorio juvenalskim
tonom nad glavama novoga pokoljenja
sbog njegovih poroka, i ošinuo ga snagom
bujnoga balkanskog temperamenta. Dok
Vazov, ma koliko da je bio pod uticajem
strane poezije, francezke i ruske, ipak ostaje
izvorniji, bliži narodu; i dok tudj uticaj
u njemu nije primjetan, dotle u prvoj tro-
jici vidimo snažan spoljašnji uticaj, koji
daje kolorit njihovoj poeziji. Otuda i nji-
hova slabija popularnost u pjesničkom
razumievanju Bugarinovu. Drugčije stoji
stvar s Alekom Konstantinovom, zname-
nitim i omiljenim šaljivcem, čiji su humo-
ristični radovi iako privlačili pažnju Bugara.
Od prije jedno deset godina, bugarska
je poezija učinila jedan jak preokret; ona
je već prestala ići tragom Vazova ili Penča
Slavejkova, Mihailovskog, Veličkova, i u
njenim tvorevinama javiše se pjesme s no-
vim motivom i novim glasom. Bugarski
život već poče da izlazi iz patriarhalnog
uredjenja; novapolitičko-ekonomska pitanja
ponikoše u njemu; sbog toga i mlado po-
koljenje podje onim putem, koji mu je
nalagala njegova priroda, novi uslovi ži-
vota i novi zahtjevi u poeziji. Socialni se
problem javio i kod nas; važna i složena
pitanja modernoga družtva počela su se
probijati i u saznanje Bugarinovo. Sbog
toga te nove pojave ostaviše svoj otisak
i u književnosti, i ja bih taj njen momenat
ukratko okarakterisao riečima: moderni
realizam i idealizam. Tu dolaze Veselin-
Vlajkov, Mihalaki Georgiev, A. Strašimirov,
D. Strašimirov, Ana Karima, Elin-Pelin,
G. Stamatov i dr., u formi pripovjedke;
Kiril Hristov, Javorov, Andreičin i drugi
kao lirici ; Petko Todorov u drami. U ra-
dovima ovih pisaca, ma da veliki dio tih
radova i nije savršen po obliku i sadržim',
vidimo novu struju, vidimo otisak novoga
socialnog života Bugara, sa svim njegovim
ranama; osjećamo u njima novo bilo, nove
težnje, nove strasti. Ma da se Veselin u
svojim pripovjedkama, M. Georgiev u svo-
jim humoreskama, od kojih se u nekima
izsmievaju i nesklad nosti stranačkog života,
više kreću u seoskoj sferi i dobro pred-
stavljaju simpatije i antipatije seoske duše;
ma da Strašimirov više dodiruje i inteli-
gentnog Bugarina, koji se razvio pri novim
uslovima ; ma da se Elin-Pelin obraća ne-
voljama seljaka i inteligentnog čovjeka
novoga doba, — ipak je u tih pisaca jedna
stvar zajednička: blizko, srdačno saučešće
prema masi, seoskoj ili gradskoj; oni je
iznose na vidik pred nas onakvu kakva
je. Kod većine od njih vidimo pravi pri
povjedalački talenat, koji može da iznese
i u književnosti predstavi ono, što je ka-
rakteristično u našem životu.
Kod novih predstavnika lirike, vidimo
već kako se osjećajno i uzbudljivo razpo-
loženje Bugarina iz novog života izlieva
u bistre, biserne oblike. S jakom subjek-
tivnošću, sa bujnom individualnošću, sa
anakreontskom primjesom u razpoloženju,
u gracioznoj, često koketnoj formi, Kiril
Hristov odkriva svoju dušu u snažnim to-
novima; on zauzima gotovo prvo mjesto
u novoj bugarskoj lirici. Do njega stoji
skromnije Javorov, koji, po snazi osjeća-
nja, po uzbudljivosti temperamenta i po
graciji i koketnosti forme, gotovo dostiže
isti polet kao i Kiril Hristov. U Javorov-
Ijevim stihovima provejava tiha, nježna,
jedva primjetna melanholija i silna ljubav
prema Bugarinu.
Ali Ahilova peta bugarske poezije stoji
u drami. Osim „Ivanka" Vasila Drumeva,
koji i sada živi na bugarskoj sceni, ne
možemo istaći drugi rad u toj formi poe-
zije. Pokušaji Vazova, A. Strašimirova,
Petka Todorova i drugih više su pokušaji
i mater ial za bugarsku dramu, nego prava
drama.
Iztakao bih i drugu karakternu osebinu
najnovijih pisaca: oni se udubljuju u na-
rodne tvorevine, da bi iz njih crpili pred-
mete i motive i literarno ih obradjivali. I
raniji su se pisci, kao dedo-Slavejkov,
Vazov, naročito Penčo Slavejkov i drugi,
koristili narodnom poezijom, ali je to sada
obća karakterna osebina. To se vrlo jasno
vidi u radovima K. Hristova, Petka Todo-
rova, Kuneva i drugih. Time je unesena i
jaka struja narodnog govora u književni
jezik."
Svoj pregled novije bugarske književ-
nosti svršava Jordanov ovako:
„Dakle u novoj bugarskoj književnosti,
iztičem četiri momenta. Prvi momenat,
obilježen otcem Pajsijem, većim dielom
je historijski: sva pažnja književnosti u
to vrieme obraćena je restauraciji bu-
garske prošlosti i budjenju nacionalne
sviesti. Drugi momenat, u kome se pojav-
ljuju dedo-Slavejkov, Lj. Karavelov, Botev
i drugi, morao bih nazvati literarnim; za
njegovo vrieme razvio se učinjeni početak
naše književnosti do prave književnosti,
prave poezije. Treći momenat — za njega
nemam karakterističnog naziva — nazvat ću
periodom poslie oslobodjenja, u kome se
javlja značajno poetsko djelo Vazova, Ve-
ličkova, Mihailovskog, Penča Slavejkova i
Aleka Konstantinova Književnost već do-
biva sviest, i osjeća se samostalnijom i
snažnijom. Četvrti ću momenat nazvati mo-
mentom modernog realizma i naturalizma,
koji se javlja u pomenutim piscima novoga
pokoljenja.
A ako se zapita za kritiku u nas, kazat
ću, da je ona u svome začetku ; ma da se
u njoj ne opažaju jedinstvo i jasno i opre-
dieljeno iztaknuti kritički principi i este-
tičm ciljevi, ipak ona pokazuje izvjestan
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
217
uticaj na bugarsko stvaranje. Dr. K. Krstev
se prvi javio u kritici u novo vrieme, i on
joj je dao prvi potica; a u najnovije vrieme
javljaju se siluete mladjih pisaca: Božana
Angelova, Stefana Minčeva, Andreja Pro-
tiča, Andrejčina i dr. tt .
FRANCEZKA
Novi roman Pierre Loti-a. Pierre Loti
je napisao novi roman. Jules Viaud — to
je pravo njegovo ime kao francezki po-
morski častnik preplovio je sva mora i
zašao u najrazličnije daleke zemlje, kojih
nam tajanstvenost dočaravaju tek priče.
„Islandskih ribara" sjećamo se dugo i dugo,
one slike ostaju čovjeku nizbrfsive. Loti-eva
„Madame Chrvsantheme" priča nam sve
tajne Japana, sa Senegala, iz Indije donio
je Pierre Loti u Evropu toliko neobičnog,
novog, čudnog. S najnovijim nam roma-
nom — „Desenchantees" (Pariš, izdanje
Calmann-Lfcvy-evo) odkriva velo s tajni
Carigrada ili bolje, iznosi poeziju i patnje,
život i psihologiju žene. Neopisivo zamam-
liivim načinom pripovieda pisac doživljaje
Andrć Lhćry-a (koji boravi neko vrieme u
Carigradu kao diplomata) s liepom Dje-
nanom, kćeri Tevfik-paše. Njih se dvoje
sastaje sad na obali mora, sad na zapu-
štenom groblju, sad opet u kakvoj ostav-
ljenoj kuci staroga grada. Upravo osje-
ćamo s Djenanom sve one boli i duševne
borbe, što ih trpi iztočnjačka žena, tako
silno odieljena od svieta, taj ubogi stvor,
kojemu je zapad i njegovi čari nedostiživa
zagonetka. Zašto im se krati pravo na
život? Uzalud se pita Djenana, ali nema
izlaza. I tako gine taj cviet Iztoka Pa tako
Andre Lhćry spoznaje njezinu tihu i veliku
ljubav tek posne njezine smrti, u njezinim
listovima, u kojima je odkrila svu svoju
dušu. Sve je saznao od nje, sve tajne nje-
zina života, sav sviet muslimana, dala mu
je zaviriti u turske hareme, ali lica mu svo-
jega za njihovih sastanaka nije nikad od-
krila. Opisujući nam Pierre Loti u ovom
svom romanu sve neobičnosti starog Stam-
bula, prikazao je sudbinu onih dćsenchan-
tćes, koje poput začaranih kraljevni venu
kao ruže u jeseni . . .
ENGLEZKA
Reforma englezkoga pravopisa. Po-
znato je, da je englezki pravopis vrlo težko
naučiti. Veoma je kompliciran tako, te je
dobra ona vulgarna, koja veli: u englez-
kom se piše Petar, a čita Pavao. Onomad
se digli Amerikanci, koji u svemu hoće da
vode glavnu rieč, bez obzira na Evropu,
te će oni radikalno reformirati težki en-
glezki pravopis. Oni su već i od prije tu
i tamo stari englezki pravopis pojednostav-
nili. Tako je poznato, da oni dočetak our
u colour, labour, honour i t. d. pišu samo
sa or, dakle color, labor. Isto su tako iz-
vrnuli dočetak u centre, theatre, te pišu:
center, theater i t. d. Slovo h u dočetku
burgh takodjer su odbacili i pišu Pittsburg,
Edinburg.
Nu osim ovih reformi pravopisa, koje su
postale obćenite, Amerikanci idu dalje. U
tu se svrhu u ožujku ove godine složilo
družtvo (Simplifield Spelling Board) u New-
Yorku, kojemu stoji na čelu profesor en-
glezke literature na columbijskom sveuči-
lištu, Brunder Matthews. Tomu boardu
priključio se čitav niz uvaženih učitelja, pi-
saca, leksikografa, nakladnika i drugih
veličina.
U Americi su povoljno pozdravili ovaj
korak, nu tim manje u Englezkoi, gdje
drže starine svog jezika svetinjom. Pjesnik
Swinburne zove taj čin Amerikanaca mon-
struosnim, barbarskim bezsmislom.Englezka
je prosvjedovala. Za prvi početak nalazi u
listini 300 rieči, koje će se reformovati.
N. pr. grčke se rieči pojednostavljuju:
gram mjesto gramme, decaiog mjesto deca-
logue, mjeslo grčkog ae i oe dolazi e, tako
u paleontologv, esopnagus, asthetic. Dočetak
ough znatno je skraćen : iz tough biva tho,
trough — thru, iz plough — plow; i woe
se pojednostavljuje u wo i t. d. Najne-
običnije pak i to posve na njemačku zvuče
novi dočetci prošloga vremena, gdje se
ed u svim rieči ma, u kojim se ima izgovarati
bezglasno, skraćuje u jednostavni t, dakle
wisht mjesto wished, whipt mjesto whiped,
trapt mjesto trapped, curst mjesto cursed.
Amerikancima prebaciše neki londonski
ijstovi, da nisu samo oni prvi potakli tu
reformu pravopisa, već i londonsko filo-
loško družtvo. S druge se opet strane na-
glašuje, da narod ima odlučiti, što će pri-
hvatiti, što zabaciti.
KAZALIŠTE
Hrvatsko kazalište
Opereta. Mjeseca listopada davale su se
ove operete: „Zaručnica milijunašica" (7-ga),
w La Mascotte" (10. i 13.), „Mam'zelle Ni-
touche" (14. i 17.), „Momci na brod a (18.),
„Penzionat" (19. i 20.), „Pufferl" (Novo,
24. i 27.) i „Lutka" (28. i 31.).
„Pufferl" od Evslera po obćem je sudu
odbijena, u „Lutci" je gostovao dr. Novosel,
sada pitomac bečkog konservatorija, a nuz
„Momci na brod" i „Penzionat" gostovala
je gdjica Sironi, nekad prima ballenna bečke
dvorske opere. S tim cimerom pleše ta
prima po svietu. Doplesela je i k nama
218
HRVATSKA SMOTRA
— odplesala. Javljeno je, da dolazi „sa
svojini družtvom", a od družtva ni spo-
mena. Mjesto toga glumila je gdjica Sironi
pantomime s družtvom, koje je bilo tako-
djer nlemo To im se mora ubilježiti u
pohvalu.
Inače se u opereti nije dogodilo baš ništa.
Hrvatski dramatski autori i kazalištna
uprava. Prije godinu dana ili dvie sastali
su se hrvatski autori i potražili od vlade,
da se urede njihovi odnosi prama kaza-
list noj upravi, što se tiče predavanja i pri-
kazivanja drama, te honorara. Kod nas to
još naime ide po domaću. Nekima se drame
primaju, neki čekaju bez odgovora. Koji
dodju do prikazivanja, cjenkaju se za
svoje stvari, neki prodje bolje, a neki gore,
već prema tome. Tantiemno pitanje nije
još dosad normirano. Isto tako nije ure-
djena stvar s reprizama, već kazalište po
miloj volji iznosi stare stvari prema prili-
kama ili časovitoj potrebi. Da tu više puta
odlučuju lični odnosi spram ljudi, sasvim
je naravno. Javnost je dakako o tom slabo
upućena a mnogi se autor i žaca javnosti,
da ne škodi svojoj reputaciji a i iz ponosa
nekog šuti, pa tako se dogadja nepravda.
Pošto pak od vlade nije bno odgovora na
predstavku, pokrenulo se to pitanje ovih
praznika iznova. Autori su na svojim sa-
stancima nastojali normirati ponajprije do-
stojan postupak s autorima od strane kaza-
lištne uprave, glede primanja i prikazivanja,
glede repriza a napokon i glede honori-
ranja. U roku najviše od tri mjeseca dužna
je kazalištna uprava odgovoriti, prima li
ili ne prima djelo, dužna ga je odmah
prikazivati i to na dane dogovorene s au-
torom, a dužna je reprize davati u jednoj
godini, ako je prihod nadmašio stanoviti
minimum, u narednim godinama isto tako,
ako je cjelokupni prihod prošle godine
nadmašio opet stanoviti minimum. Ža ho-
norare — predložili su autori — stoji piscu
na volju, noće li prodati djelo jednom za
uviek ili će se pogoditi za tantieme od pri-
hoda kazalištne blagajne. Za prvi slučaj
odredjen je minimalni honorar drame, koja
izpunja čitavo veče, 600 kruna, (u stiho-
vima 800 kruna), a za aktovku minimalno
100 kruna (u stihovima 150 kruna) Tko se
pak pogodi za tantieme, dobivat će od
svake predstave 30 postotaka cjelokupnog,
brutto-prihoda. (Kod aktovke razmjerno.)
Na ovo je vlada odredila sastanak iza-
slanika kazalištne uprave i književnoga
društva, koje je primilo akciju hrvatskih
autora u svoje ruke. Na tom je sastanku
prihvatila kazalištna uprava sve ono, što
su osim honorara zahtievali autori — dakle
moralnu stranu akcije — a glede honori-
ranja nije pristala na posvemašnje prodava-
nje već poglavito na tantieme, kao što je to
i kod drugih kazališta, s tim dodatkom,
da se još neka svota dade unapried. I
uglavilo se ovako: autor dobiva unapried
400 kruna, a od svake predstave joS 10%
od brutto-prihoda. Drame literarne vried-
nosti a slaboga kazalištnog posjeta dobile
bi eventualno na koncu sezone još neku
posebnu nagradu. Poslie ovoga privre-
menog sporazumka nastalo je medju auto-
rima nezadovoljstvo, a nastale su i u novi-
nama polemike izmedju kazalištnoga iza-
slanika dra. Andrića i izmedju zastupnika
dramatskih autora dr. Dežmana- Ivanova.
U tim je polemikama dokazivao dr. Dežman
dr. Andnću, da je ovaj kod dogovora kao
dramaturg kušao izbiti za kazalište a na
štetu autora što manje postotke a sutra-
dan u nepodpisanom jednom novinskom
članku bunio autore, da su prikraćeni- Dr.
Andrić pak je dokazivao dr. Dežmanu, da
je ovaj prestrašen Šubertovim predlogom
(koji je odredjivao autorima stanovitu svotu
kao predujam, a taj se morao s 8-postot-
nim dobitkom od brutto-prihoda namiriti
kazalištu, a onda istom teći autoru) — da
je slabo branio interese hrvatskih autora;
zatim je još predlagao, da bi najbolje bilo
po hrvatske autore, da uz onu svotu urede
tantijeme tako, e bi od prve dvie pred-
stave dobili 50 postotaka, a od svake na-
redne 10 ne računajući u „brutto-prihod"
abonnement loža. Ove su polemike prešle
u lične uvrede i u spominjanje starih grieha,
gdje su se ća i listovi iznosili, pa je sgodno
netko primjetio, da autori ne bi smjeli biti
štafaža ovakim ličnim borbama. U to su
se autori ponovno sastali i pitanje hono-
rara konačno normirali ovako: pisac do-
bije unapried za svoje primljeno djelo 600
kruna, za tim od prve dvie predstave 40
postotaka, a od svake naredne 8 postotaka,
računajući ovamo i abonnement loža i sje-
dala, koji bi mogao po vremenu toliko
narasti, da bi na pisca slabo odpalo. Kod
manjih djela postupa se razmjerno prema
ovomu. Ovo je posljednji predlog hrvatskih
autora, koji je doveden u pravu mjeru, pa
je nade, da će vlada na nj pristati i nor-
mirati to pitanje za sva vremena. Vlada
mora na ime uzeti na um, da je to naš
kulturni zavod, komu nije svrha samo pu-
niti svoju blagajnu već i u susret ići hr-
vatskim autorima, koji i onako nisu od
vlade nikako drugčije podpomagani, kao
što su to na primjer drugi kulturni radnici.
Kakva će biti hrvatska opera? Prvi diri-
gent naše operete (jer imamo dva!) g. Nikola
pl. Faller izvolio se nedavno u jednom
interwiewu — štampanom u novinama —
vrlo čudnovato izraziti o budućoj hrvatskoj
operi, za koju, čini se, da se počelo ozbilj-
nije misliti. On reče: U opereti imamo dobar
orkestar i dobar sbor, neke operetne sile
mogu ,,mitwirken M i u operi, pa treba
tek angažovati još dva tri solista i — w bu
vre išlo", kako reče Tako pomišlja ravna-
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
219
telj opere operu! Ako ,,bu vre išlo" na
taki način, onda je bolje, da već sada grad
Zagreb povuče svoju odlučenu subvenciju
i da se napusti i svaka pomisao o operi.
Nepojmljivo je, kako može jedan stručnjak
ovakvo što izjaviti. Prosvjedujemo odlučno
protiv takvog omalovažavanja hrvatskog
obćinstva.
Slovensko kazalište
Slovensko kazalište počelo je 2. listo-
pada svoju saisonu, a ono nam je dokaz,
kako se mogu i drama i opera i opereta,
ako i u čednijem okviru, ipak liepo podr-
žavati. Iz programa za ovu saisonu razabi-
remo, da je slovensko kazalište uzelo bi-
ranih stvari, koliko u drami, toliko u operi.
Od domaćih će izvornih drama iznieti „fcgo-
izenr, „Pijanec" i Ljubezen" od Zovke Je-
lovšekove te „Veliki dan i „Jakobinec" od
Fedora Jaromlinova. — Od slavenskih : Voj-
novićev „Ekvinocij", Štolbinov „Na ljeto-
valištu" Vrchlicky-evu „Noć na Karlštemu",
Gorkijeve „Malomještane", i Spažinskoga
„Sve izgubljeno". — Francezki: Molifcrove
„Kaćiperke , Daudeovu „Arležanku", Zo-
linog „Razbijača", Meilhac-Halćvy-ev „Tri-
coche i Cocolet", Dumas sinova „Prija-
telja žena", Sardouovu „Theodoru", Mir-
beauov „Posao je posao", Bernsteinov
„Baccarat" i Lavedanovu „Postelju" —
Talijanski: D' Annunzievu „Giocondu",
Traversievo „Svatbeno putovanje* i Galli-
ninu „Tako ti je na svietu, diete moje!" —
Njemački: Goetheova Fausta", Hauptman-
novo „Potopljeno zvono i „Elgu, Thominu
„Lokalnu željeznicu", Fuldinu „Maskaradu",
Havelove „Političare", Schontanova „Sher-
lock Holmesa", Kadelburgova „Dva srećna
dana*, Neidhardtov „Prvi" i Schonherrov
„0 kriesu . — Nordijski: Ibsenove „Stu-
pove družtva", Bjornsonovo „Nad našu silu",
Štrindbergovu „Opojnost*. — Englezki:
Shakespearov „Kako želite", „Mletačkog
trgovca", i „Hamleta" te Shawovljeva „Iz-
gubljenog otca".
U opernom i operetnom repertoiru uvr-
šteni su ovi noviteti : Donizettieva „Lucija",
Marschnerov „Hans Heiling", Leoncavallova
„Zaza", Glinkin „Ruslan i Ljudmila", Re-
bikovljeva „Jelku", Bizetove „Biserare",
Passinievu „Madame Butterfly", Massene-
tova „Manon",Audranova „Lutku" i Albiniev
„Nabob". Kako se vidi vrlo zanimiv i
raznolik program. Mi ćemo se kasnije
osvrnuti na dosadanje prikazivanje.
Njemačka kazališta
„Der reiche Jungling". Trauerspiel in
funf Akten von Karl Rossler. Prikazivano
prvi put 6. rujna u Dresdenu (Kgl. Schau-
spielhaus).
U dugom nizu raznih drama, koje obra-
djuju pojavu Ktistovu, i ovo je djelo na-
išlo na potežkoću, da se dojmi snagom
Kristove pojave, a da ga slušatelji na po-
zornici ni ne vide ni ne čuju. Drama sama
ne odaje tehničke sigurnosti autorove.
Rossler je htio jednu porodičnu tragediju
svezati sa velikim svjetskim udesom, po-
javom Kristovom. To mu nije uspjelo.
Konflikt u kući bogatoga Židova Asarje,
sasvim je odieljen od znatnih dogodjaja
onoga burnoga doba i nije ni u čem izi-
skivao uvodjenje pojave Kristove. U
vrieme je Kristovo. Židovski sviet stenje
pod igom rimskim. Ali još više nego to
robstvo tište ga mane, nevolje i protivštine
u samom narodu. U jednom malom gali-
lejskom gradiću na obali jezera genezaret-
skoga živi bogati Asarja. U njega je čvrsta,
nepokolebiva vjera. Prijatelj mu je svećenik
Jehuda, ali uza sve to on sam težko trpi
od svojih grieha. Za čitava života svoga
grnuo je blago na blago, a kraj toga mu
ruke nisu ostale svagda čiste. To je blago
bio njegov život, njegova sreća i utjeha u
ono vrieme, kad mu je umrla žena i naj-
stariji sin. Sva je njegova nada njegov
mladji sin Nathanael. Ali i taj mu se sve
više otudjuje. On je neki sanjar. I u starca
se sada budi sumnja, je li to u istinu nje-
govo diete, ili je onoga strastvenoga Grka,
što je jednom boravio u njegovoj kući.
Ta je njegova sumnja opravdana. U Na-
thanaela izmiešala se vrela krv tudjinca
Grka s krvlju njegove matere, sanljive
Jevrejke. Nathanaelova duša ne nalazi
mira ni pokoja. Žarka čežnja za nečim
neodredjenim, neka neznana nada kida nje-
gov život. I u to vrieme ulazi u njegovu
zemlju prosiački rabi, o komu pričaju, da
stvara čuda. Nathanael prisluškava njegovim
riečima, a njegovu slabašnu dušu potre-
saju gorke sumnje. On se koleba, ne na-
lazi pravoga uporišta, ne zna za svoju do-
maju. Njegova ga vjerenica Rut mami svo-
jim čarima, prosjački ga rabi uči, da se
odrekne svieta i da razda svoje imuće,
otac ga sili, da savjestno upravlja povje-
renim mu dobrom, a prijatelj Grk navraća
ga na puteno uživanje. I on se preda
umilnom dozivanju svoje vjerenice i pro-
vede s njom blaženu noć. Ali ga svanuli
novi dan dovodi k jasnoj i bistroj sviesti.
On će u sviet, utonut će nepravedno ste-
čeno očevo blago u jezero. Ali prije toga
pada on voljom očevom od ubojmčke ruke.
Njemačka kritika u velike hvali prva tri
čina, ali zabavlja nemotiviranom i naglom
svršetku drame. Drama je puna bibiičkih
rečenica, ali tim pjesnički govor nije postao
snažan i krepak, već umjetan i neprirodan.
Veoma je fino u drami iztaknuto i obra-
djeno osjećanje i razpoloženje židovskoga
naroda. Preko čitave radnje prekrito je kao
neko velo nujnosti i gorčine, neka moćna
čežnja i dozivanje Spasitelja izbija iz krat-
220
HRVATSKA SMOTRA
kih i nejasnih rečenica. U Ruti, Nathanae-
lovoi vjerenici, plamsa drhtavi žar orijen-
talnih noći, trepti čeznutljiva žcnština osam-
ljena ležaja, izbijaju neodredjene čežnje i
uzdisaji strastvene žene.
m Ortrun und Ilsebill". Marchenkomodie
in fiinf Aufziigen von Otto Ernst. Prikazi-
zivano prvi puta 1. rujna u Hamburgu
(Thaliatheater).
Nije jasno, koji su motivi pobudili Ernsta,
da napiše tu izpraznu božičnu dječju fee-
riju. Nadpis je drami dala poznata priča iz
zbornika braće Grimma „Von dem Fischer
und syner Fru", o ubogom ribaru i nje-
govoj ženi, što su kukavno i oskudno živo-
tarili, dok ribar jednog dana ne ulovi čudnu
ribu, što je govorila kao pravi čovjek.
Ribar pokloni toj ribi život, a on za uz-
darje smije da zaželi, što god uzhtije.
Ilsebill, njegova žena (koja „will nich so
as ik wol wiir) hoće, da se uzdigne do
samoga gospodina Boga. Radi te smione
želje kažnjava se taj ubogi par i živi ku-
kavno kao i prije. To je glavni motiv te
čarobne komedije. Uz to je Ernst obradio
još i motiv o začaranom kraljeviću, što
skače svietom kao žabac, dok jedna čista
dieva ne poljubi njegova hladna i mokra
usta i tako ga spasi. Treći je motiv o
utonulu gradu Rungholdu, koji se tek sva-
koga vieka jednom pojavlja i koji stavlja
u dušu onoga, koji ga ugleda, neustrašivu
čežnju. — Kritika se obara na Ernsta, što
je barbarskim načinom okljaštrio liepe na-
rodne priče. Drama je neobično razvučena,
bez prave je dramatske koncentracije, nije
duhovita, a ne odaje ni pjesničkog poleta.
Sve je proračunano na efekt, a usrdne je
čednosti i umiljnosti Grimmovih priča ne-
stalo. Mjestimice je drama tako nespretno
gradjena, da jedva shvatamo, kako je autor
tehnički tako vrstnoga „Školnika Flachs-
manna" mogao napisati tu sasvim dile-
tantsku dramu. Otto Ernst polučio je tim
svojim najnovijim djelom kao dramatik
podpuni bankrot.
Talijanska kazališta
D'Annunziev neuspjeh
U rimskom kazalištu „Costanzi" davala
se 28. listopada prvi put D'Annunzieva naj-
novija drama „Piu che Tamore* 4 . Tko pozna
temperamenat Talijana kao slušatelja ka-
zališta, taj je mogao i slutiti, da će prva
kritika pasti prije kritike Ovaj put je to
bila kritika zvižduka i skandala na ponosnu
glavu gospodina inače zvanoga Rampagnette,
koji ne samo u publici, nego i u ljubitelja
prave umjetnosti počinje gubiti simpatije.
Zviezda njegova nema više onoga sjaja,
kojim je negda znala zablištavati, po go-
tovo iza poznatih affaira o plagijatima
francezkih autora (Flauberta), te iza afekti-
rane i krivo shvaćene propagande ničean-
stva medju Talijanima, k tomu i neugodne
privatne affaire (Duše i t. d.) — sve je to
doprinielo, da je medju slušateljstvom već
unapried bila nepovoljno napeta dispozi-
cija, pa su trebale u barut samo da padnu
rieči s pozornice. Već su prvi povici slutili
zlo, a ticali su se glumaca, koji su pretiho
govorili. Glavni junak, inače veliki Ermette
Zacconi, takodjer kao da nije bio sasvim
u svojoj ulozi, a oko njega, inače uče-
njaka, imenom Corrado Brando, kreće se
čitava drama, no ne tako da bi se izvodila
pred očima gledalaca, već se po Ibsenovoj
tehnici saznaje na pozornici ono, što se
već davno dogodilo, a dogodilo se ovo:
Taj je Brando učenjak i iztraživač pustih
krajeva, pa kad mu niti vlada, niti drugi
pozvani faktori nisu mogli namaknuti sred-
stva za njegova iztraživanja, u koja on
svom dušom vjeruje — odvažuje se da
ubije nekoga lihvara, ali ne da time poput
Raskolnikova misli koristiti čovječanstvu,
već da dodje do kapitala u svrhu svojih
iztraživanja. To on tumači tako, da ne čini iz
egoističnih razloga, već u svrhu da svojim
odkrićima koristi znanosti. Brando ne samo
da opravdava svoj zločin, već ga dapače
uzveličava u jednom prizoru, gdje to sve
pripovieda.
(Jvdje je provalila prava bura negodo-
vanja u slušateljstvu. Nietzscheanska obrana
zločinca i zločina, makar i zaodjevena u
sjajnim frazama, u kojima je D' Annunzio
majstor, djelovala je na publiku odvratno.
Naslov „Više nego ljubav" proteže se na
jednu ženu, koju je D' Annunzio stavio uz
svoga junaka, imenom Mariju, idealnu i
nježnu, koja pravom ženskom požrtvov-
nošću i odanošću uztraje uz njega i onda
kad zna, da će pripasti u ruke pravde.
Čudno djeluje u ovoj drami, kako mu Ma-
rija u najtežem času odkriva da je mati,
a njemu to podaje novu polugu u njegovu
iztraživalačkom radu.
Inače radnje u drami nema, a kušao ju
je nadomjestiti D' Annunzio bogatim ri-
sanjem psihologijskih momenata, koji se
sami sobom nadaju kod ovako čudnova-
toga, zapravo abnormalnoga duševnoga
stanja iza zločina. Inače su ovakovi za-
pleti, kojima je čvor bolest ili zločin, u
umjetničkom svietu nedopušteni i smatraju
se nelojalnima, pa ih treba u zamjenu
umjetnički obraditi, da se izgladi nepo-
voljni dojam. Dostojevski je podigao na
visinu svoga junaka tim, da mu je ulio u
dušu utvaranje velikoga čovjeka, a D* An-
nunzio je naprtio svomu junaku na ledja
Ibsenovsku „životnu zadaću" i time ga
opravdao. Razlika je u tom, što je Do-
stojevski dubok i boje su mu tmurne,
(k tomu mu se junak sam predaje pravdi),
a D' Annunzio je fraseur, liepi rutinirani
fraseur — koji se lagodno čita, ali gledat}
BILJE2KE HRVATSKE SMOTRE
221
to — makar i Zacconia — postaje u naše
nervozno doba a k tomu kod tempera-
mentnih ljudi dosadno i — kako se vidjelo
— opasno po D'Annunzia. Prijatelji ga
njegovi brane, da je drama naskroz psi-
hologijska i za to publici nepristupna, ali
je i kod ovakih stvari dužnost autora sku-
piti i povezati psihologijske momente u
snažne i jake rieči, a ne gubiti se u više-
puta pustim igrarijama rieči. Medjutim
budućnost će reći svoju o onom zvižduku
slušatelja; za sad je zvižduk kod D'An-
nunzia . . .
„Mladfa sestra", tragedija Tommasa
Monicelli-a davala se po prvi puta u Teatro
Vittorio Emanuele u Turinu.
Elena, žena Paolova, za njegove odsut-
nosti postala je liubeznica Andreova, za-
ručnika njezine mladje sestre Tullie. Elena
se podala ljubavniku bez ljubavi, bez strasti,
jedino od nekog neobuzdanog hira.
Nu stizava ju kazna Njezine se duševne
muke još uvećavaju osjećanjem vruće lju-
bavi, što ju ćuti naprama svojoj mladjoj
sestri. Ova ne zna ni o čemu ništa, te živi
u radosti i povjerenju u veliku sreću, koju
joj podaje njezina ljubav za Andreu.
Skoro se ima obaviti svatba, a ima se
vratiti i Paolo, Elenin muž. Tu se odigrava
prava drama. Paolo dolazi kući. Neki težki
„Stimmung" tišti mu dom, koji spopada i
i Tulliu, te iu more neke neodredjene,
neizrecive boli.
Napokon Elena priznaje mužu svoju kriv-
nju. Paolo oprašta, a Tullia mora da snosi
konsekvencije tragedije; ona ne će i ne
može više Andreu, da čuje i žrtvuje svoju
ljubav svom ponosu.
Drama je postigla liep uspjeh.
Francezka kazališta
„La Courtisane" drama u pet činova od
Andrć Arnvvelda, prikazana prvi put 17.
listopada u Comćdie Frangaise u Parisu.
Andre Arnvvelde vrlo je mlad pjesnik,
koga je snašla nečuvena sreća, da je prvu
njegovu dramu primila Comćdie Fran^aise.
Njegovo je pjesničko ime Arnvvelde ana-
gram njegova pravoga imena Andrć Levy.
Uspjeh nije nikako opravdao nade, što je u
dramu stavljalo samo glumište i pariško
čudno obćinstvo. To novo djelo odaje
doduše ukusa, ali je puno nespretnosti i
djetinarija, kao da je djelo jednog djaka,
a Theatre-Franjais ne će nitko moći obie-
diti, da odbija i plaši početnike.
Autor je htio da obradi sliedeću tezu:
jedan plemeniti, oduševljeni čovjek „pri-
rode** steče nekim čudnim spletom prilika
prvo mjesto u državi. Kako će se on svo-
jom vlašću služiti? Što možemo očekivati
od njega i njegovih ideja? Eto te izmiš-
ljene pripoviesti Amvveldove:
Čin se dogadja u osamnaestom vieku
u nekom neodredjenom kraju (nehotice
pomišljamo na kakovu njemačku knežinu),
gdje vlada francezki rokoko od godine
1750. Stari kralj toga naroda ima milost-
nicu Pvrennu, koja u njemu nalazi po
svom ukusu odveć očinskog zaštitnika.
Ona traži i nalazi drugdje odštete i zabave.
Obožavatelji je oblietaju, medju njima oso-
bito ministar comte de Praaelvs. Ali svi
ti ne mogu da je zabave. I tako podje ona
jednog dana u lov u obližnju šumu i nadje
tamo u nekoj šikari na p6 naga pastira.
Ona ga umoli, da joj poda vode, a on se
požuri, da je posluži. Njegova ga pleme-
nita i ponosna pojava začudi, te želi, da
joj on potanje o sebi pripovieda. Njegov
joj se govor pričini čudnim, ona nije obi-
čavala takova što čuti. Oduševljenim rie-
čima crta joj taj divljak radosti svoga osam-
ljena života. Nitko mu ne zapovieda, on
je sam svoj gospodar:
Je suis joyeux, je suis heureux, je chante,
j' aime.
J' habite dans čeci que j'ai construit moi-
meme.
Ma force, la foret, ma libertć, ce toit.
Crois-tu vraiment que j'ai plus de choses
que toi?
Te čudne rieči očaraju lakomislenu Pv-
rennu. Ona u sebi ćuti nesavladivu želju,
da tu slobodnu pticu, što tako Iiepo pjeva,
stavi u krletku. I ona mu reče : Je t aime.
Viens avec moi. Posadi ga u svoja kola
i doveze ga u palaču Robert (jer to je
ime toga divljaka) ćuti se ondje nekako
sputan. Svileno odielo, što je obukao, ne
može da mu nadomjesti njegovo staro od
kože divljih životinja i od šumskoga lišća.
Njegovu dušu vriedja izkvarenosti nizkoća
velike gospode, ponižavanje neznatnih, sve-
obća nepravda, igo i robstvo, od kojih je
masa sasvim potištena Robert je htio da
tu svoju braću oslobodi, da ih pridigne,
da probudi njihovu sviest. Robert kao neki
predhođnik Jaurfesov širi socijalističke ideje.
Dobroćudni ga kralj umirući oženi Pyren-
nom. I tako se naš reformator nadje na
čelu države. On sada po miloj volji uprav-
lja i ostvaruje svoje ideje. Tjera stare ko-
mornike i zamienjuje ih poštenim plebej-
cima: trgovcima, obrtnicima, postolarima
i krojačima. On smanjuje porez i pravedno
ga razdjeljuje, osniva škole, udešava dušu
svojih državljana i uči ih finom, plemeni-
tom ukusu. Ali ga te državničke brige tako
izpunjuju, da sasvim zanemaruje Pyrennu.
1 Pvrenna, koja se dosada tako strašno
dosadjivala u krugu visoke gospode, do-
sadjuje se sad još više uz tog Ijubovnika
demagoga i kazuje mu iskreno: Je m'
ennuiel* U svojoj se dosadi Pvrenna tako
222
HRVATSKA SMOTRA
daleko zaboravlja, da se podaje sasvim
prostom razbojniku Calligu, nekoj grbavoj
nakazi, što nekako tajinstveno i nemotivi-
rano prolazi čitavom dramom. Uza to Py-
renna svoga muža već sve više mrzi i
doziva opet comte de Pradelvsa, svoga sta-
rog obožavatelja, da je od njega oslobodi.
Grof veoma veseo, što je opet u njenoj mi-
losti, skuje odmah zavjeru protiv Roberta.
Zavjera je već malone uspjela. Nezahvalni
narod, zasićen zlatom grotovih poslanika,
sve se više udaljuje od svoga dobročini-
telja. Ali ga žarka njegova rječitost opet
predobila. Robert, koji je sada u dušu
upoznao nevriednu Pvrennu, poziva suve-
reni i nešto uzvrpoljeni puk, da bira ili
njegovu čistu čovječansku ljubav ili ne-
vriednu i griešnu Pvrennu. Dobri se narod
odluči za Roberta. ,,Le peuple a dćcidćl"
poviče Robert i izgoni ponosnom i priezir-
nom gestom griešnu Pvrennu, kojoj se sada
i njen Pradelvs iznevjeri i nudja Robertu:
Je viens foffrir mon coeur, mon esprit
et mon bras
Et je te servirai quand tu commanderas.
A zatečeni mu Robert odvraća:
Nous sommes tous ćgaux, 6 Pradelvs,
mon frfere
Et nous travaillons tous a V oeuvre sa-
lutaire.
Sans maitre, nous allons sur un mčme
chemin.
I ovom se socijalističko-demokratskom
apoteozom drama svršava. To bi bilo veoma
utješljivo i ganljivo, veli francezki kritik J.
Thouvenin u časopisu .Annales", kad ne bi
bilo malo odviše naivno. Uza svu svoju
dobru volju gledaoci ne mogu da uzmu
ozbiljno toga čudnog proroka. On je sasvim
obični brbljavac kako ga i Pvrenna naziva.
Ovo djelo nije genijalno. Autor sam vje-
ruje u one istine, što ih propagira i hoto-
mice kadikad iztiče. Robert je odveć vatreni
govornik, i da je rodjen dva vieka kasnije,
bio bi izvrstna pojava medju retorima i
tribunima našega vremena. Ali ni milost-
nica Pvrenna nije suvislo ocrtana; kadikad
su njezine rieči sasvim nepojmljive. Nu sve
je moguće. Umjetnost treba da prikaže
izmišljeni život, zli simboli ne mogu ipak
da budu bez nekog minimuma ljudske vje-
rojatnosti. A Arnvvelde steći će vremenom
više izkustva, a ovaj prvi njegov pokušaj
dozvoljava nam, da mu proreknemo liepu
budućnost.
Ađelaida Ristori
U Rimu je nedavno u 83. godini svoga
života umrla Ađelaida Ristori, velika tali-
janska tragedkinja. Kao diete ubogih putu-
jućih glumaca rodjena je 1821. u gradiću
"Cividale u Triaulu. Prvi su njeni engage-
menti bili u Parmi i Livornu, a svojim ta-
lentom i svojom ljepotom osvoji ona sebi
ubrzo naklonost talijanskog obćinstva. I
tako je ona u razmjerno kratko vrieme
bila jedna od prvih talijanskih umjetnica.
1847. oženi je Marquis Capranica del Grillo,
a po njegovoj želji ostavi ona pozornicu.
Ah kad je ona u jednoj dobrotvornoj pred-
stavi za nekog ubogog glumca postigla
senzacijonalan uspjeh, vrati se ona pod
svojim starim imenom opet glumištu. 1855.
gostovala je prvi put u Pansu u „Thćatre
Italien" kao Francesca da Rimini i Maria
Stuart, i postigne veliki uspjeh Ađelaida
Ristori pripadala je tako zvanoj roman-
tičkoj školi glumačkoj i osvajala je gledaoce
ponajviše izrazitom mimikom i žarkim
temperamentom. Uz prave triumfe gosto-
vala je onda na pozornicama španjolskim,
njemačkim i američkim. Prije 30 godina
ostavi ona pozornicu i nastani se u Rimu,
gdje je u svojoj umjetničkoj uredjenoj
palači živjela život ugledne i otmene patri-
cijke Ali u svojoj duši ostala je Ristori-
jeva svojoj omiljeloj pozornici sve do pred
smrt vjerna, i interesirala se sveudilj za sve,
što se ticalo kazališta i glumačke umjetnosti.
UMJETNOST
Izložbe
II.
Izložba modernih umjetnika u munchen-
skom Glaspalastu brojno je veća (1616
umjetnina) od one starih bavarskih umjet-
nika. U glavnome se može reći, da go-
dišnje izložbe u Glaspalastu odaju svake
godine nepromjenljivu i stalnu fizionomiju :
nepregledno (uz najbolju volju) množtvo
izloženih umjetnina, a malo, veoma malo
snažnih i oštrih individualiteta te mar-
kantnih, izrazitih djela. Kao kod već opi-
sane retrospektivne izložbe bavarske umjet-
nosti vraćaju se i kod modernih umjetnika
u Glaspalastu stalnim nekim redom tri
motiva: portret, pejsaž i interieur, koji je
posljednji u novo doba zamienio stari
romantični genre. Kraj ogromne količine
izloženih umjetnika morat će ovaj naš
kratki referat dašto izaći sasvim subjek-
tivan. I ta sama subjektivnost morat će
se ograničiti na to, da spomene samo dva
tri imena. Walter Firle stekao je svojim inte-
rieurom iz dječjega života, „Čudnovata
priča" (br. 186.) usrdno priznanje samoga
staroga Israelsa, koji se, vidjevši tu sliku,
u velike začudio, kako je finim osjećajem
Firle pogodio ton i razpoloženje najboljih
savremenih holandezkih majstora. U istinu
se ta slika svojom finoćom u razporedjaju
svietla i svojom harmonijom boja snažno
doima gledaoca. Prekrasno svježe i jedre
B1LJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
223
su slike Eugena Brachta „Mirno more"
(br. 79.) i Karla Kustnera „Zima" (br. 445.).
U svojoj slici obradio je Bracnt jedan
motiv sa Svita. Plavetni se suton pomalo
spušta svježim zrakom. Na rubovima oblačja
vide se neznatni crveni i žućkasti traci,
koji se od ražu ju u bistroj vodi. Oskar
Freiwirth-Lutzov sjeća svojom intimnom
slikom „Iz dobroga starog vremena" (br.
199.) na Chodowieckoga. Albert Welti
približava se svojim „Izlazkom penata"
br. 870.) englezkim prerafaelitima. H. G.
Jentzscha „Prosit" (br. 355) sjeća svojom
jedrinom i živahnošću Rubensovih zdravih
dječaka. Medju novim pojavama iztiče se
osobito Gertruda Wurmbova, koja u svojim
slikama kazuje mnogo individualnosti i
sasvim osobito shvaćanje. Tako joj je pri-
mjerice vanredno uspjela „Bolnička ulica"
(br. 900). Medju kiparima osobito se iztiče
Oskar Garvens i Constantin Starck.
III.
U miinchenskoj secesiji vrlo blagotvorno
djeluje veoma maleni broj izloženih umjet-
nina (182), ne brojeći ovamo neko trideset
umjetnina tudjih umjetnika te akvarele, pa-
stele i risarije Uz to ima 77 plastika i gra-
fičkih umjetnina. Od tudjinaca zamjernim
su djelima zastupani Besnard, Blanche i
pokojni Carrifere. Osobito se medju Fran-
cezima iztiče Charles Cottet s nekoliko pre-
krasnih pejsaža. Od Engleza su zastupani
Laverv (s jednim veoma otmenim portre-
tom), Priestman, Paterson i Withers. Od
mladih, dosada nepoznatih njemačkih sli-
kara, iztiče se osobito H. B. Wieland, A.
Weisgerber, Th. Hummel, Ph. Klein i Toni
Stadler.
IV.
Mladji umjetnici munchenski, skupljeni
oko „Secesije", i oni stariji u savezu
„Kunstgenossenschaff stupaju uMiinchenu
uviek jedni od drugih strogo odieljeni. U
ovogodišnjoj „Bavarskoj jubilarnoj izložbi"
u Nurnbergu izložila su oba saveza za-
jedno u najboljem prijateljstvu svoja djela.
Obima je bilo, kako se čim, veoma ozbiljno
stalo do toga, da pokažu markantnim i
i izrazitim umjetninama razvoj svoje umjet-
nosti u posljednjim godinama. Dojam je
ove čitave izložbe veoma liep i ugodan.
Čim stupite u mali vrt, koji se nalazi pred
umjetničkom zgradom, i prolazite onim
cviećem obraslim hodnicima, budi već
pljusak jednog apartnog vodoskoka neko
osobito razpoloženje. Izložba je sama
vrlo spretno i pregledno razporedana.
Medju izloženim umjetninama nalazimo već
i stare znance iz prošlogodišnjih izložba,
ali kako je priredjivačima bilo na umu,
da uistinu izadju samo najizrazitijim umjet-
ninama svojih članova, to mi i te stare
znance rado pozdravljamo. Tako primje-
rice Stuckova „Oresta i Erinije" (br. 427),
Schuster-VVoIdanov „Život" (br. 469.), Fi-
lipa Kleina pikantnu „Alissu" (br. 199).
Kod novih umjetnina žetva nije baš odveć
obilna. Mi se susrećemo s mnogo zname-
nitih njemačkih slikara, koji sa svojim
novim izloženim umjetninama donose ono,
što od njih očekujemo. Tako Hugo Ha-
bermann sa slikom „Porodica moga brata"
(br. 147), Adolf Mtinzer „Karneval", Her-
mann urober sa svojim „Bavarskim selja-
cima" (br. 142), koji u mnogočem sjećaju
na Leibla.
Interesantna su dva niirnberžka slikara
Karl Fleischmann i Ludwig Kiihn. Obojica
su zastupana jednako krasnim portraitima
i intimnim pejsažima. Kuhnov „BildmV
(br. 223.) sjeća čitavom svojom koncep-
cijom, bojama i razpoloženjem na najbolje
portraite Zuloagine.
Uz ove i mnoge druge veće uljene i tem-
pera slike imade još u toj izložbi veoma
mnogo akvarela, pastela, gouache-slika i
risanja. Medju kiparima osobito se iztiču
Maximilijan Dasio sa liepim broncama i
plaketama. Od pokojnoga Rudolfa Maisona
nalazimo opet već toliko put vidjena djela
„German u biegu" (br. 704.) „Šiegfried"
(br. 705.) i „Wotan" (br. 706.)
Od osobita su interesa Stuckove plastike
(brojevi 737.-743.) Osobito su brojno za-
stupana djela reproduktivnih umjetnosti i
arhitektura (ovdje osobito Hans Grassel
sa svojim nacrtima za pučke škole (bro-
jevi 961.-963.).
Mnogo vremena čovjek i onako ne može
da proboravi u toj dosta interesantnoj
izložbi, jer ga privlače i drugi paviljoni te
ukusno uredjene niirnberžke izložbe. A
osim toga ima i u samom Nurnbergu to-
liko toga interesantnoga, da bismo primje-
rice za sam „Germanski muzej" trebali
dobro pol godine, da se uputimo u sve
njegovo bogatstvo- Kud pogledate u tom
zlatnom Nurnbergu, svagdje osjećate, da
vas prati duh Albrechta Durera.
O savremenoj njemačkoj umjetnosti
predavao je nedavno u Kolnu Karl v. Per-
fall. On je sebi u tom predavanju stavio
dva pitanja: 1. Je li umjetnost internacio-
nalna ili naciionalna? i 2. Što je važnije:
forma ili sadržaj? Kao u svim granama
duševnoga života, tako je i u umjetnosti
živi saobraćaj medju civilizovanim naro-
dima. U tom je smislu, u tom izmjenji-
vanju novih stečevina, umjetnost interna-
cionalna. S druge je opet strane sasvim
prirodno, da umjetnik iznosi instinktivno
u svojim umjetninama karakteristična obi-
lježja svoga naroda. Ta se narodna odie-
Ijenost jasnije opaža kod Franceza i En-
gleza nego kod Niemaca. Ali se kod njih
224
HRVATSKA SMOTRA
ono, Sto su od fudjinaca naučili, uzko sto-
pilo s njihovim narodnim bićem. To se
najjasnije opaža u modernom stilističkom
pokretu, koji je upravo kod Niemaca za-
hvatio tako duboko korienje. Početke
tog pokreta treba tražiti u Englezkoj. U
Prancezkoj pridošla su k tome još neka
obiležja simbolizma i dekadence, i u tom
je onda obliku došao taj tako zvani sece-
sionistički stil u Njemačku. Taj novi stil
ima mnogo dobrih strana, ali dosada on
još nije nikako podesan za velike i monu-
mentalne gradjevinc U ovakom slučaju on
još i sada uzima u pomoć starije stilove.
U Munchenu je Gabriel Seidl osnovao
jedan osobiti tip nove arhitekture na os-
novi činjenice, da grad Miinchen u svojim
starijim sgradama pokazuje izraziti tip ro-
kokoa. Taj se Seidlov stil razvio onda u
drugom smjeru u „Biedermeierstil" ili u
Jugendstil (po munehenskom ilustrova-
nom tjedniku, koji se osobito živo zauzeo
za taj stil) Danas ima taj stil vodstvo
Uz njega ima još i monumentalni stil jav-
nih gradjevina, koji je za našu modernu
kulturu odveć masivan, i najposlije kao
treći stil domovinski (Heimatskunst) Uza
sve svoje mane i griehe taj je pokret na
polju arhitekture jedna veoma važna nje-
mačka kulturna pojava, jer što slična u
drugih naroda još nema. U tom stilu iz-
bija moćno i čuvstveni sadržaj. To izrica-
nje čuvstva nije u njemačkoj umjetnosti
nigda zastajalo. U vneme najbujnijeg na-
turalizma izticali su ga Fritz v. Uhde i
Stuck. Lenbach je pače u tom pogledu i
griešio, stavljajući u svojim portretima du-
ševni sadržaj nad životnu vjernost i slič-
nost U najnovije se vrieme u uzkom sa-
vezu s tim „Biedermeierstilom - pojavio
opet jedan novi smjer, koga zovu „nje-
mačkim". Taj je stil veoma Ijubak i dra-
žestan, ali lako je moguće, da i taj stil
podje nezdravim stranputicama, kako se
to u njemačkoj umjetnosti već češće do-
gadjalo. Uz sav čuvstveni sadržaj umjet-
nine ipak je u umjetnosti conditio sine
Sua non: umjetnikova tehnička vještina.
►jelo, koje ne odaje savršenu tehničku
vještinu, ne može da bude vriedna umjet-
nina. U naše je doba ušlo u običaj, da se
Niemcu uz druge karakterne osebme do-
daje i sentimentalnost. Ali stara nam umjet-
nička djela dokazuju, da Niemac nije nigda
sentimentalan bio. U Niemca je duboko
čuvstvo, ali u njega ima i izrazita smisla
za snažnu i realističku karakteristiku. Nje-
mačka je sentimentalnost u uzkoj svezi
s romantikom i s nekim osobitim politič-
kim protivštinama iz vremena ratova za
oslobodjenje, kad je vladala pretjerana
moda, da se njemačka krepost i jedno-
stavnost stavlja uz bok romanskoj izkva-
renosti. To se naivno mišljenje dakako
pomalo sve više razvodnjivalo. Na polju
plastike iztiče Perfall osobito sasvim ose-
bitu pojavu Hildebrandovu i bujni cvat
njemačkih grafičkih umjetnosti, koje za-
jedno s arhitekturom odaju visoki stupanj
savremene njemačke umjetničke kulture.
Paul Cćzanne
26. je oktobra umro u provencalskom
gradu Aixu jedan od najglavnijjh zastup-
nika francezkog impresionizma, slikar Paul
Cezanne. On je još u ovogodišnjem je-
senskom salonu pariškom izložio nekoliko
slika, tako da njegova smrt dolazi sasvim
neočekivano Prije sedam godina on se
sasvim odielio od Parisa i nastanio u pro-
vincijalnom gradiću Aixu. Tu je usried
vedre i sunčane Provence postao pravim
malogradjaninom i živio je jedino svojoj
ljubljenoj umjetnosti. Gotovo svi majstori
francezkog impresionizma živjeli su u
osami kao pustinjaci. Cezanne je već u
svojoj mladosti bio neka osebujna pojava
Tako ga je prikazao i njegov prijatelj
Zola u svom romanu „L* Oeuvre". Cć-
zanne nije slikao tako slobodno i poletno
kao Monet niti tako sigurno kao Pissaro.
Njegov je slikarski rad neprestana borba
i svladavanje materije. Njegove slike odaju
neku težku nespretnost, ali duboku i is-
krenu želju za istinitošću te oporu, zbijenu
i neskršivu snagu. Ali je njegov čitavi umjet-
nički rad bio podpuno cienjen samo od
uzkog kruga njegovih najbližih prijatelja.
Širem su obćinstvu njegova najveća djela
još i danas nerazumljiva. Ce'zanne nije
medju impresionistima virtuoz u tehničkom
pogledu, ali je on u njihovu krugu bio
jedan od najjačih individualiteta, jedan od
najčudnijih karaktera tog slikarskog smjera,
koji je tako uzko vezan uz francezko na-
rodno biće.
****************
GLASBA
Kojim će putem moderna muzika?
(Povodom desete obljetnice smrti Antona
Brucknera)
Anton Bruckner* umro je 11. listopada
1896. U posliednje je dane svoga života
primio još sve počasti, koje podpuni i
* Bruckner je rodjen 4. rujna 1824. u
Ansfeldenu kraj Linza u Gornjoj Austriji.
Iz revnoga autodidakta postade on izvrst-
nim muzičarom. 1855. bude organista u
Linzu, podje onda u Beč, gdje je veoma
savjestno i revno učio kontrapunkt kod
Simona Sechtera i postane 1868. njegovim
nasljednikom, i to organistom dvorske ka-
pele u Beču. Uza to je bio učiteljem or-
guljanja i kompozicije na bečkom konzer-
B1LJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
225
pravi umjćtnik može da očekiva od svoga
doba. Od onda se njegova slava, pozna-
vanje i priznavanje njegovih djela sve više
šire. Ti posmrtni uspjesi već dokazuju, da
Bruckner svoju slavu ne zahvaljuje osob-
nom svojem nastojanju — ta za svoga je
života bio u osobnom saobraćaju tako
naivno čedan i nespretan — već da je on
jedan od onih iskrenih i dubokih umjet-
nika, koji svoje biće podpuno tek u svojim
djelima odkrivaju.
Uza sve to je Bruckner svojim djelima
malo utjecao na mladju generaciju muzi-
čara, u tom prvom deceniju poslie nje-
gove smrti pošla je muzika smjerom, koji
je znatno udaljen od bića Brucknerova
On je bio naivan muzičar staroga stila,
koji se jednakom i neizcrpivom i širokom
dobrovoljom bavio najtežim problemima
najzakučastije kontrapunktike, i koji je
opet jednako nastojao, da svaku pojavu i
svaki izražaj velike i ljubljene prirode, koja
je na nj moćno djelovala, muzički izrazi.
Tako u njegovim djelima odjekuje niegova
duša. On nije bio pjesnik, već muzičar.
Pjesnička su se djela doduše znatno do-
jimala njegova bića, ali se nisu nikako
dojimala njegove muzikalne fantazije. Mo-
derni muzičari ne mogu nas dosta revno
uvjeravati o uzkim snošajima njihovih djela
s raznim poetskim, literarnim i filozofskim
djelima. Tim dosta jasno odaju, kako su
njihova djela produkti razuma, razmišljanja,
produkti raznih kombinacija i špekulacija.
Je li to onaj prvotni usrdni i iskreni poriv?
Ne, njihova duša u takovu radu šuti, fan-
tazija je njihova okljaštrena, problem forme
za njih više ne eksistira. Tim je nevinost
i Ijubka pirodnost muzike sasvim izčezla.
Kako da je opet vratimo? Ove se jubi-
larne godine mnogo puta čula rieč: vra-
timo se k Mozartu. Ali ta je — možda i
dobro pomišljena — rieč proizašla iz pre-
velikog jubilarnog razpoloženja. Ta mo-
derni muzičari ne mogu da se odmetnu
od svoga bića, oni ne mo^u, da se sasvim
ostave svih onih moćnih izražajnih sred-
stava, što im ih pruža razvitak moderne
muzike. Zato Max Morold u veoma um-
nom i trieznom članku (Kunstwart XX. 2)
preporuča za lozinku modernim muziča-
rima : vratite se k Bruckneru 1 Simfonik
Bruckner savršeni je izražaj našega doba
On pozna i štuje muzičke stečevine Wag-
nerove i Lisztove, on ne zazire od neo-
bičnih modulacija i čarobnih instrumen-
vatoriju, a od 1875. i lektorom muzike na
sveučilištu. Od njegovih se kompozicija
osobito iztiču njegove simfonije. One se
odlikuju osobitom harmoničkom raznoli-
košću i sjajnom instrumentacijom. Njegovu
je 111. simfoniju (prikazanu sjeni Richarda
wagnera) izvodio prije nekoliko godina u
Zagrebu Rich&rd Strauss sa berlinskim
filharmoničkim orkestrom.
lalnih erekata. Ali uza sve to on im ne
oduzima njihovo muzikalno pravo, on im
ne smanjuje vriednosti unoseći u njih sa-
svim izprazne i tašte pojmove, već ih on
spaja i reda po nepisanim zakonima svoje
umjetničke forme. I najposlie : iz njegovih
djela govori njegovo srce, njegova duša.
O istom je ovom problemu govorio 20.
oktobra ove godine poznati profesor bečke
univerze dr. uuido Adler u Berlinu u temi:
Muzikalni problemi našega doba Stari su
njemački majstori, izvodi Adler, Bach i
Handel obćeno dobro svih muzičkih kru-
gova. Moderna se glazba započinje posljed-
njim djelima Beethovenovim i Schuberto-
vim. Za muzičara čine modernu njemačku
glazbu Richard Strauss, Gustav Mahler i
Max Reger. Čini se, da će Niemci svoju
muzikalnu supremaciju nad ostalim naro-
dima još dugo sačuvati. Moderna glazba
stavlja dvie glavne tražbine. Umjetnik treba
da zadovolji s vanjskom formalnom gra-
djom i jednom poetskom idejom kao sre-
dištem svoga djela. Od vremena klasika
pa do danas izražajna suše sredstva mu-
zike u ritmičkom, harmoničkom i kolori-
stičkom pogledu za četverostruko pove-
ćala. Ali u modernim partiturama naći
ćemo na žalost — što u klasika zacielo
nije bilo — tek tri, najviše pet realnih
glasova kod instrumenata, sve drugo spada
do kolorističkih sredstava. Moderni glaz-
benici odviše operiraju filozofičkim idejama
i spekulacijama. Tako je moderna muzika
u sasvim nezdravom i neprirodnom sno-
šaju prema svojim pograničnim umjetno-
stima, primjerice prema poeziji. Adler oštro
kritizira Straussovu „Salomu - , iztičući, da
je u njoj čuvstveni sadržaj već u klici
zamro. Isto je tako i moderna pjesma
pošla stranputicama. Njoj treba da još i
danas bude uzorom Schubert i njegovo
snažno izticanje pjesnikovih rieči 1 Wagner
je spekulativnim amalgamiranjem raznih
umjetnosti i precjenjivanjem muzikalne
drame pošao krivim stazama Opera treba
da se opet vrati k pievu, a orkestar treba
da se modificira. Odveć velikim izstav-
ljanjem Wagnera ne smije da se stiša i
suzuje zdravi naš savremeni život. — Naj-
poslie Adler oštro napada CosimuWagne-
rovu, koja je „Parsifala" uzela u monopol,
te ga brižno suzteže velikom dielu nje-
mačkoga naroda. Treba već jednom uzeti
na um, da danas već i radnik stupa u re-
dovima onih ljudi, koji hoće da uživaju u
umjetničkim djelima, a s toga razloga
treba da se u školi uz skromnu pjesmu
budi i razumievanje za uzajamne snošaje
u historičkom razvitku muzike. Muzika
ne smije da draži samo živce, ona mora
da postane važnim kulturnim i odgojnim
sredstvom u životu narodnomu.
226
HRVATSKA SMOTRA
UMJETNO CVIEĆE I — TRNJE
Madame, Frau, Signora Begowska de
Hauser digla je viku: Zadnji, labudji rc-
klamski pjev. Nije joj ostala krpa na krpi
tudjega odiela, prepoznali su ju, poizkidali
perje, i onako polu-naga viče, viče kao
kakva kućepaziteljica i psuje svakoga, tko
ju samo liepo ne pogleda Od Polja-
kinje s talmi-patriotizmom i s gestama me-
trese postala najednom politička žrtva. 1
kao takova viče: Hajka, hajka 1 Njeni agentski
psići već su promukli.
Drugim riečima: Gospodin markiz kušao
je da na stvarnu ocjenu njegove glume od-
govori. Ne s podpisom, jer „svoje vrieme
upotrebljuje u bolju rabotu* 1 (piše novu
„dramu"!), već — artistički. Pisao je na
ime, posve slučajno, list jednom svom prija-
telju ne imajući dakako ni kraj pameti to,
da će taj prijatelj sam od sebe i opet posve
slučajno objelodaniti njegov list. 1 ovdje je
loše kopirao Vojnovića, koji se poslie ne-
povoljnih kritika dao interwiewirati i inter-
wiew dao u javnost. Liepo je to, kad čovjek
ima takove prijatelje, koji će i podpis svoj
dati na autorovu samohvalu. To je vrhunac
reklame i tu valja skinuti kapu pred ova-
kovim majstorom.
U tom je odgovoru jedina donekle stvarna
obrana, gdje naš autor opravdava svoju
„nachtrottlersku" rabotu time, da je i Ro-
stand uzimao za svoju dramu materijal iz
Cyranovih djela. Dakako, (to rade svi, pa
i „pisac ovih redaka"), ali nije to činio
mekanički, već, ako se tako može reći,
— kemijski, to jest: historijska je data
proveo kroz retortu svoje dramatske duše,
dok je naš autor naprosto prenosio dijalog
jedne kronike u stihove, pa tako sačinio
bezidejni, plitki potpourri iz Massona, Sar
doua, Maeterlincka i — još koga. To je ta
razlika.
Ostala je obrana — osobna. Tu je, veli,
po sriedi zavist Ogrizovićeva, što njegove
drame ne idu „u strani sviet". (Možda će
ipak ići onako pješice sve bez automobila
Otona Hausera) — Pri tom se taj pro-
slavljeni autor u nestašici produktivnoga
mesa ne stidi glodati davno već oglodanu
prevodilačku šuplju kost. To mu je zadnje,
očajno oružje, baš kao da bi tko njemu
prigovorio, što je htio dati svojoj glumi,
poljski kolorit riečju „pane", koja je —
češka I Ne, ne, u ovake sitnice i osobnosti
ne ćemo zalaziti s njime. To već ne spada
u polemiku jer bi mu pravila njemu tako
milu reklamu. To spada u — komediju.
U komediju, kojoj je glavno lice jedan
umišljeni autor.
Prvi čin: Autor šilje notice u novine, da
radi na jednoj drami. Historijska je, svjetska
je, drama dvaju naroda, napoleonska, prva
svoje vrsti, kakova se u nas još nije na-
pisala i t. d Predestinirana je već u za-
metku za „strani sviet* 4 , za dva naroda, pa
autor razmišlja, bi li je u obće dao kod
kuće prikazivati. Drama je gotova, autor
ide na put ladjom k jednom još većem
autoru. Tu je čita, svi su uzhićeni, ne idu
ni na ručak, dok se ne pročitaju svi či-
novi, kliču, čestitaju, pišu u sviet : lmmenso,
immensol Čitanja u različnim krugovima
učestala. Svako se čitanje objavljuje u
novinama
Drugi čin: Autor dolazi na dva mjeseca
prije predstave u glavni grad zemlje. Tu
udara drugi čador reklame. Sastaje se s lju-
dima od pera, hvata ljude „od kritike",
pripovieda im svoju dramu, pa onu pripo-
viest o ladji i još većem autoru, koju već
na izust zna. Pripovieda, koliko je knjiga
proučio, drama pročitao, svieta vidio i t. d.
Dramu štampa, preštampava, uvezuje u
zlatorez, pravi posjete, nosi na dar knjigu
ljudima od pera i od kritike, ulaguje se,
pravi komplimente (osobito ako je tu i
koja gospodjica) — jednoj se stranci izdaje
pristašom, a kod druge ju zatajuje, — raz-
pituje se kod svih novina, kako stoje šan-
cevi za kritiku, pa negdje bome i novac
obećaje . . Posao je posao. Prevodilac mu
njegov šilje notice u vanjske novine, u ko-
jima se naša literatura prikazuje pustinjom,
dok se nije u njoj pojavio on, autor, koji je
prvi Europejac medju Hrvatima (pozna na
ime jako dobro europejske autore, osobito
talijanske) i t. d. Sve u redu, sve treba
samo da se digne već jednom zastor pre-
miere.
Treći čin: Gotovo je. Prikazivala se
slavljena drama i pale prve kritike. Hvale,
većinom hvale, to jest: zamotavaju se u
fraze. Tko da se zamjeri ovako „skladnom"
autoru, koji posjete pravi i spreman je
sam sebi napisati kritiku. Ipak, nije — nije
zadovoljan autor s tim kritikama. One se
usudjuju ocjenjivati ga i jedna se pače drz-
nula nepovoljno pisati. Početak svršetka.
Digle se i druge bez fraza, bez hvala . . .
To ide sve gore. Isti pače list, u kom je
drama izišla, ne hvali — iz zavisti, dakako
Autor se smućuje. Šilje opet notice, mrtve
obrane, psovke, — psovke na kritiku uobće
a napose na sve one zlobne kritičare, koji
su jalni, jer i sami pišu „loše i mršave"
drame. A njega, njega su pohvalili „strogi"
Miletić ,,i drugi", pa Jagić je naročito zbog
drame došao u Zagreb, da je vidi i t. d.
Autora već popadaju grčevi. Zastor pada.
Ali, nemojmo biti do kraja zlobni, nije
ovo konac komedije, ima još i — četvrti
čin: Autor dolazi k sebi. Ponovno čita kri-
tike o sebi : možda ti ljudi ipak imaju bar
donekle pravo. Dakako, imaju nešto. Pa
valjda i nije sve jal. Nije! Čita i opet
Dolazi k sebi. Nešto, pače mnogo toga
imaju pravo. Ništa zato. On sjeda k stolu
i piše — novu dramu. Prije toga se sve-
čano zavjerio sam sebi, da će dramu pisati
ravno iz sebe. Neće uzimati ništa, od nikud
— osim historijskoga milieau. Reklame«
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
227
to seje ponovno zakleo, ne će više pra-
viti. Eto: ne će! (Osim dakako one naj-
nužnije) S prevodiocem prekida svaki sao-
braćaj. Ako uobće bude ta drama za strani
sviet, moraju ti ljudi sami se obratit na
njega, a ne da se on k njima tura. Tako
1"e! Pročistivši ovako savjest sjeda autor
t pisaćem stolu ; porazbacao je, spalio sve
one strane knjige (kao što nekad učiniše
Don Quixotu) i hoće da piše sam, posve
sam. I zbilja — navrieše mu prve prave suze,
suze stvaranja . . .
U petom činu prikazuje se njegov skromni,
ali pošteni uspjeh. I gle čuda. Najljepšu mu
je kritiku o toi drugoj drami napisao neki
Ogrizović u „Hrvatskoi Smotri". Bez jala,
dakako 1
Gospodine Begoviću držite rieč, ne pi-
šite više samohrana i ne dajte ih od drugih
pisati (ili podpisivati), nemojte vriedjanjem
i polemikama ovake ruke stvarati nepri-
stojne reklame uz prolievanje vlastite krvi
a na gaudium filistarske publike. Ne pišite
ih, pišite radije novu dramu, pa se poput
Franka Wedekinda osvetite na ovaj —
autora najdostojniji — način svim svojim
„neprijateljima" jalnim i nejalnim. Pišite
novu dramu 1
Dotle, do vidjenjal
Vaš
Onaj isti
OPET JEDAN PLAGIJAT?
New York Herald donosi u svom broju
od 30. rujna o. g. u odieljku „Magazine
Sektion" razpravu iz pera Aleksandra Je-
ssapa, izdavača velike zbirke studija „French
Men of Letters a , u kojoj iznosi sličnosti iz-
medju novele Aleksandra Dumasa otca
„Actć" i svjetskih romana Lew Wallaceova
„Ben Hura" te Szienkiemczeva romana
w Quo vadiš?"
Jessup umno razvija čudnu činjenicu,
kako Dumasova »Actć*, ta mala i neznatna
novela, koja je pače i u samoj Francezkoj
malo ili gotovo nikako poznata, odaje to-
liko frapantnih sličnosti i dodirnih to-
čaka sa pomenutim romanima, da se
težko oteti doimu, te nisu Wallace i Szien-
kiewicz poznali tu novelu. To nam je tim
lakše vjerovati, jer su oba ova pisca neo-
bičnom savjestnoću proučila sva i histo-
rička i pjesnička djela, koja rade o istom
predmetu. Jessup iztiče povrh toga još i
tu činjenicu (koju moderni literarni historici
gotovo redovno puštaju s vida); da autori
ovakih senzacionalnih romana najradije
pabirče i traže svoju gradju u dalekim histo-
ričkim epokama, koje su gotovo isto tako
udaljene od njihova vremena, kao dani
Neronovi
Tako je i Jessup sasvim slučajno naišao
na te čudne sličnosti, jer je pomenuta Du-
masova novela upravo u posljednje dane
izašla po prvi put u englezkom prevodu.
Umnom i trieznom razlaganju Jessupovu
ne možemo se ni uz najbolju volju oteti
i tako moramo njegove rieči vjerovati,
kako nam nije pri ruci Dumasova novela.
Čudno je kod svega toga samo to, što
se do danas nije čuo ni jedan glas, koji
bi kušao, da oprovrgne tu za cielo smielu
obtužbu Jessupovu. Šteta bi bila, kad bi
uzvišeni evropski literarni kritici i u tom pi-
tanju zauzeli stanovište spendid-isolation-a,
koje obično zauzimaju prema američkim
zastupnicima znanosti, jer je upravo ta
znanost na najboljem putu, da savjestnošću
i kritičkom akribijom doskora potamni
naše evropske zviezde.
****************
KNJIŽEVNE I UMJETNIČKE
NOVOSTI
* Karakteristično po talijansku dramu.
Eleonora Duše razpisala prije godinu dana
dramski natječaj od 10.000 lira za najbolju
talijansku dramu. Jury nije mogla dopitati
nagradu nijednoj od natjecanih drama.
* U Lavovu je namjestničtvo zabranilo
prikazivanje „ Revolucije", drame poljskog
pjesnika Kazimira Tetmajera. Imala se da-
vati i u Krakovu.
* Pisac Jorn Uhla" Frenssen, koji je
s tim svojim romanom postigao u Nje-
mačkoj u zadnje vrieme najveći uspjeh,
napisao je novo djelo „Pater Moors rahrt
nach Siidwest".
* U Newyorku odkriven ie spomenik
Giuseppu verdi-u, što mu ga je podigla
tamošnja talijanska kolonija, a izradio kipar
Civitelh.
* U Petrogradu su nedavno našli vrlo
dobar portrait pjesnika Aleksandra Serge-
jevića Puškina iz g. 1828.
* Na velikoj umjetničkoj izložbi u Chi-
cagu dobio je prvu nagradu crnac Henry
Tanner. Učio je kod Constanta u Parizu.
* Roberto Bracco napisao je novi igrokaz
u četiri čina, a zove se „Mali izvor*.
* U Girgenti (Sicilija) umro je kipar prof.
Fridrik Reusch. Rodio se 1843. u Siegenu,
a učio je u berlinskoj akademiji. Stvorio
je ratničke spomenike za Siegen i Vensberg
kod Mulheima i dr. Od g. 1881. bio je pro-
fesorom na umjetničkoj akademiji u K6-
nigsbergu u P.
* U Budimpešti odkrivena je u jednoj
privatnoj sbirci Tizianova Venera, za koju
se držalo, da je izgubljena. To je drugi
eksemplar istoimene slike, koja se čuva u
petrogradskoj eremitaži.
* U godišnjoj skupštini „Institute de
France", što ga sačinjava pet akademija,
228
HRVATSKA SMOTRA
dopitana jelinguistička nagrada Jespersenu,
profesoru kopenhažkog sveučilišta za nje-
govo djelo o razvoju i gradji englezkog
jezika.
* U berlinskom Tiergartenu odkriven je
spomenik Albertu Lortzingu, skladatelju
opere „Car i tesar*. Spomenik je stvono
prof. Eberlein, a prikazan je Lortzing kako
stoji.
* „Komodianten", naslov je igrokaza, što
su ga napisali Robert Misch i Roda-Roda.
U tom se igrokazu iznosi kazalištni život
pred i iza kulisa.
* Historički ciklus opera, sastojeći od
35 večeri, izvodit će se u hamburžkom
Stadtheateru. Tu će se kronoložkim redom
iznieti glavna djela prošloga stoljeća i to
iz francezke, talijanske i njemačke operne
literature.
* Tridesetgodišnji kritičarski jubilej ! Otto
Florsheim, poznati njemačko-amenkanski
glasbeni pisac i osnivač „Musical Couriera"
proslavio je 30-godišnji kritičarski jubilej.
On je prvi počeo preko oceana propagi-
rati ideje Richarda Wagnera.
* U Petrogradu je preminuo Vladimir
Vasiljević Stasov, vrlo uvaženi i znameniti
povjestničar i spisatelj ruski. Bile mu 82
godine. On je kao povjestničar, arheolog
i kritičar u velike uplivao na razvoj umjet-
nosti u Rusiji, a uviek je nastojao, da tu
umjetnost učini neodvisnom od inozemstva
i da ju vodi svojom kolotečinom. Godine
1861. propoviedaše, da ruska umjetnost
mora biti narodna. Nu ostao je glas vapi-
jućega ; 1863. došlo je do secesije, 13 mladih
umjetnika izstupilo je iz akademije, u kojoj
je vladao klasični stil, i krenulo narodnim
pravcem. Stasov je konačno za svoje djelo-
vanje naišao u istinu na sveobće priznanje,
pače i u službenim krugovima. Bio je za-
častni član akademije.
* Sudermann, od koga su njegovi što-
vatelji očekivali u njegovu najnovijem
djelu „Das Blumenboot" novu dramatsku
rehabilitaciju, nije te nade izpunio. Njegovo
je najnovije djelo u Berlinu (Lessing The-
ater) primljeno vrlo hladno i ravnodušno.
U čitavoj drami nema, kako iztiče njemačka
kritika, ni jedne rieči, koja bi nas mogla
uvjeriti o kakovu dubljem čuvstvu pjesni-
kovu i koja bi odala njegovo nastojanje,
da prikaže podpune i prirodne ljude.
* O kulturnoj zadaći dnevne štampe
govori leipzižki prof. nacionalne ekonomije
Rarl Biicher u velikom Taubnerovom sbor-
niku w Die Kultur der Gegenwart". Biicher
izstavija, da su iz nekdašnjih ljudi, koji su
se iz uvjerenja u borbi za svoje ideale dali
u žurnaliste, da su iz tih ljudi danas postali
većinom puki ljudi od zanata. U ovima na-
zrieva Biicher veliku pogibao već . u po-
gledu golemoga područja, što ga moderne
novine obuhvataju Ali ipak su novine uza
sve to važno sredstvo za obćenu naobrazbu.
Ima mnogo ljudi, koji osim novina u obče
ništa ne čitaju. Dobro razvijena dnevna
štampa diže duševno snagu narodnu, a
možemo li, pita Biicher, zvanje čovjeka,
koji dne viče svojim novinama govori sto-
tinama tisuća manje cieniti, nego ograni-
čeni rad jednoga sveučilištnog profesora,
koji je često u prilici, da se udalji od prin-
cipa tres faciunt collegium . . . Moderna
je štamda primjerice u Njemačkoj svojom
oštrom borbom protiv lex Heinze riešila
to pitanje prije, nego što je njemački parla-
menat došao u priliku, da izreče svoj veto.
* Stari i slavni skladatelj Jules Massenet
napisao je novu operu „Ariadne\ koja se
ovih dana davala prvi put u pariškoj Grand
Opera. Tekst je Massenetovoj operi na-
pisao Catulle Mendes, koji je staru priču
o Tezeju i Ariadni svojim ponajviše lirskim
dodatcima znatno proširio. Massenet je
k tom tekstu napisao veoma liepu muziku,
koja u mnogočem sjeća na prijašnja nje-
gova djela. Ali je uza to ovaj put pošao
još i dalje, jer je upotriebio i neke motive
iz Gluckovih djela. Najbolje je uspio treći
čin, u kojem je Massenet iznio vrlo inte-
resantne karakteristične i melodiozne izra-
žajne forme Tezejeve ljubavi, Fedrine strasti
i Arijadnine tuge. Instrumentacija je dašto
kao uviek u Masseneta od prekrasne i
rafinirane ljepote.
USPOMENI JELENE ZRINSKE
Nezahvalnost mnogo puta prouzroči, te
pravi prijatelj bude glavni neprijatelj.
Iztočno blago
„Austrija ona o kojoj ja govorim jača je i od našega kralja", reče slavni
Ante Starčević u hrvatskom saboru 26. lipnja 1861.
Ta Austrija gušila je u Hrvatskoj i Ugarskoj ustav i slobodu, činila je
najveće nepravde i bezzakonja, i kako je uništila kraljevinu Češku, tako je
htjela uništiti Hrvatsku i Ugarsku, da na njihovim razvalinama podigne svoju
državnu vlast. Ona Austrija, o kojoj Stari reče, da je jača i od samoga
kralja, u koliko nije mogla svojom despocijom gaziti ljudska prava u još
nepokorenim kraljevinama Hrvatskoj i Ugarskoj, dopuštala je divljim Turcima,
da kolju, ražaju, pale i uništuju u tim zemljama, samo da što prije nikoga
ne bude u njima.
Strašno je bilo tada u Hrvatskoj, tako strašno, da su sami Turci, kad
su se komugod grozili, ovako govorili: „Pokori se, jer će ti zemlje biti
kano hrvatske 1 *.
Unatoč tim grozotama, stanje u Hrvatskoj ipak ne bijaše tako užasno
kano u Ugarskoj, jer je Hrvatsku branio i od austrijskog silničtva i od
turskog krvoločtva slavni rod Zrinskih.
Petar Zrinski, ban hrvatski, svojim zamjernim vrlinama vinuo se na
vrhunac svoje slave, te mu sam cesar austrijski Leopold I. morao priznati,
da je on „utjeha domovine, strah svih neprijatelja 14 .
U to je vrieme stenjao pod turskim jarmom najbolji dio Ugarske. Prvi
ugarski velikaši, zabrinuti za obstanak svoje domovine, uprli su oči u naj-
umnijega, najodvažnijega i najbogatijega velikaša u Ugarskoj i u Hrvatskoj,
u hrvatskoga bana Petra Zrinskoga, i ponudivši mu krunu sv. Stjepana
zamoliše ga, da on nad je put spasa.
Ako se ugarski kralj Ladislav I. nakon smrti hrvatskoga kralja Zvoni-
mira polakomio za kraljevstvom hrvatskim, tvrdeći, da ima na nj pravo kao
brat Zvonimirove žene Jelene (Lepe), time je pokazao samo osvajalačku ćud,
koja ne poštuje ničije slobode.
Hrvatski ban Petar Zrinski odbio je ponudu ugarskih velikaša, nije se
htio ovjenčati njihovom krunom ; ali poštivajući njihovu slobodu i kao čovjek,
16
230 HRVATSKA SMOTRA
komu je sloboda svoga hrvatskog naroda bila milija od vlastita života, stupi
u dogovore s ugarskim velikašima. Sastajali su se sad u Ugarskoj, sad u gra-
dovima Petra Zrinskog u Hrvatskoj, da viećaju, kako će urediti pokret za
oslobodjenje. Na te sastanke i dogovore dolazio i mladi erdeljski knez Fran
Rakoci, gdje mu u dio pade sreća, da se sastao i upoznao s preliepom
kćerkom bana Petra, s kneginjicom Jelenom. Kad ju je prvi put ugledao
kao da se napio trave od pomame, tako mu je oči premamila i srce pri-
svojila svojom ljepotom. A kad ju čuo govoriti, nada života i slobode pro-
gali mu lice.
Poslie jednog velikaškog dogovora približio se Fran Rakoci kneginji
Jeleni, pogledao ju kao da joj htjede reći: „ne uzkrati mi tvoga usrdja", pa
progovorio :
— Kneginjo, neizmjerno mrzim naše tlačitelje. Kaži mi štogod o njima,
da ih još jače zamrzim.
— Kneže, da znaš kakovi se vaji mojim srcem viju kad pomislim, da
„Turci pale naša sela, kolju hrvatski narod, što je mladje, gone u robstvo,
a Beč brani mojemu otcu, da navali i protjera divlje čopore . . . ." 1 kneginji
Jeleni krv zakipi plemenitom žestinom, lica joj se osuše rumenilom, iz očiju
sievala bi joj vatra osvetnoga plama.
Plamen mržnje točio se iz Jeleninih očiju u Rakocijevu dušu i tu se
razgorio u neugasiv požar.
Kod stola sjedio je Fran nasuprot Jeleni, milo ju pogledavao, pa joj
govorio :
— Svoj glad i žedju ne mogu stišati ni tečnom zaoblicom, ni žarkom
rumenikom. Kneginjo, ti ga možeš stišati, daj mi bilja od omraze.
Rakociju Franu i Jeleni Zrinskoj isti su jadi zastirali vedro obzorje nji-
hove mladenačke sreće, ista im bijahu čuvstva, iste težnje, pa koje čudo, da
im se ljubav neopazice u srce ušuljala i tuj se čvrsto uvriežila.
Odkad je kneginja Jelena poklonila svoje srce knezu Franu Rakociju,
više puta bila se zamislila, postala je sjetna. Znala je, da ju uz Rakocija
čeka burna budućnost, ali pred tim nije strepila, jer je svoj uzor našla u
svojoj predragoj majci, slavnoj hrvatskoj banici Katarini Zrinskoj. Drugi vaji
previjali su joj mladu dušu. Ona će ostaviti svoje toplo gniezdo, svoj dragi
Ozalj, ne će više prisluškivati šumu Kupe, najmilijoj pjesmi iz svoga dje-
tinstva. Koliko puta ju je upokojio taj mili šum, kad je u noćno doba mislila
na svoga otca, kako se suce po razbojištima. Ostavit će i svoj liepi Bakar i
veselu Kraljevicu, gdje je toliko puta rajila oči na pučini jadranskoga mora
i gledala kako u luci valići brecaju oko ladjica, kako plašte i pijuckaju, i
kako se lome u zlatnoj sunčanoj svjetlosti. U svojoj novoj domovini, sa
Munkača ili Saros-Pataka gledat će bliedo nebo i nepregledne ravni, po kojima
se lieno vuku maglene zavjese.
Zaokupljenoj takvim mislima kneginji Jeleni spustila bi se na dušu težka
tuga, iz očiju bi joj se srunilo niz baršunasta lica nekoliko bisernih suza, a
iz prsiju izletio bolni uzdisaj:
USPOMENI JELENE ZRINSKE 231
— Oh, otačbino moja, istom sada ćutim koliko si mi sveta i mila . . .
Banica Katarina znala je što muti sreću njezinoj kćeri, za to bi joj
ovako govorila:
— Jeleno dušo, ti ćeš u Ugarskoj raditi za Hrvatsku, a mi ovdje za
tebe. Ti ćeš za slobodu oduševljavati Ugre, ti ćeš ih prikupljati za velike
čine, a silna je rieč oduševljene žene.
— Hoću, majko, jer Ugarska bit će moja druga domovina, odrješito od-
govori Jelena, pa nastavi: Ugarska je žedna slobode. Njezinoj slobodi bit će
posvećeni svi moji čini, a mišlju ću se zalietati na moj dragi Ozalj, u ove
dvorane, gdje su mi toliko puta dizali dušu na polet neumrli stihovi našega
Gundulića:
„O liepa, o draga, o sladka, Slobodo,
„Dare u kom sva blaga višnji nam Bog je d6.
„Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
„Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti 1
drhtavim od zanosa glasom izreče Jelena, zaručnica kneza Frana Rakocija.
Što su se više ugarski velikaši privijali uz hrvatskoga bana Petra Zrin-
skoga, da im nadje put spasa, to jača bijaše na njega i na njegov rod
mržnja one Austrije, koja bijaše jača i od samoga kralja. Ta Zrinski bijaše
najveća zaprieka, što Austrija ne može postati jedinstvenom državom.
— Zatrti treba Zrinske i Frankopane! Kad ne bude bana Petra, kralj
će lako obračunati s Ugarskom i Hrvatskom. Kad ne bude hrvatskoga bana,
izgubit će drugi dielovi buntovničkoga tiela život i gibanje, biesno se pjenio
u ime Austrije njezin kancelar Hocher.
Drugi dielovi buntovničkoga tiela bili su Ugri. No Petar Zrinski bijaše
onaj silni orao, pod čija se možna krila s tiskah u drugi dielovi buntovničkoga
tiela, da pod njegovim štitom i uz njegovu obranu sebi pridrže život i
gibanje.
Našlo se i austrijskih grofica, koji se otimahu za liepom kneginjom Je-
lenom, ali ih ona nije počastila ni jednim svojim pogledom.
Udaju knjeginje Jelene za kneza Rakocija zagovarao je i sam francezki
kralj Ljudevit XIV., koji joj je poslao bogati vjenčani dar, kao i tadanji
papa Aleksandar VII.
1. ožujka 1866. bila je svatba u Saros-Pataku, gdje su se našli na okupu
svi prvi ugarski dostojanstvenici. Tu bude odlučeno, da Petar Zrinski ima
biti na čelu cielomu pokretu u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tri nedjelje zatim
sastadoše se u Stubičkim Toplicama oba podkralja, hrvatski ban Petar
Zrinski i ugarski palatin Franjo Vesseleny, gdje su se svečanom prisegom i
pismenom zavjerom zavjerili, „da će u ovom strašnom času, gdje bi mogla
propasti domovina jednoga i drugoga svim silama nastojati, da po zakonima
i ustanovama i po povlasticama, dobivenim od kraljeva, Ugarsku i Hrvatsku
čuvaju i brane do posljednje kapi krvi",
232 HRVATSKA ŽMOTRA
Zajednička obrana domovine, to bijaše cilj i svrha zavjere obiju pod-
kralja. O čijoj premoći, ravnopravnosti, kamo li o podložničtvu slabijega
jačemu, ne bijaše ni spomena.
Sve tmastiji oblaci skupljali su se nad Hrvatskom i Ugarskom. Svuda
vrije, provaljuje bies, jer se već njemački zulum snositi ne može. Jelena i
Rakoci uzbunili su čitavu gornju Ugarsku, kuda se orio samo jedan glas:
„Nismo dužni čuvati vjeru kralju, koji nema ljubavi i otčinske milosti prema
narodu. Radje pod Tursku, nego izdisati pod njemačkim gospodstvom."
U to vrieme piše zabrinuta Jelena svojim roditeljima dva pisma svojim
sladkim materinskim jezikom.
U pismu od 20. travnja g. 1670. upravljena na svoga otca moli ga,
da bi joj kojim glasom srce razveselio. Želila bi čuti dobre glase, želila bi
znati česa im se držati, „jesmo li kuhani ali pečeni, ali v kakovom redu
smo". Nadalje ponizno moli otca, „da bi gušće krat obznanivati", jer ljudi
pitaju njezinog gospodina, kakove će im saobćiti glase, a on im ništa ne
zna reći.
A svojoj majci piše: „Mi ovde smo naša dugovanja na pre vzeli po
zapovjedi moga dragog gospodina otca, mi smo svi u dobrom redu, samo
to nam je, da nikakvoga glasa ne čujemo od Vašeg Gospodstva, ni od
gospodina otca, da bi listor to znali, kak su tamo silnim carom dokončana
dugovanja, tako bi nam naše dugovanje sve po žnori išlo. Mi ovak kad ne
znamo se česa držati, tako vnogo ljudi i volju gubi. Za to prosim Vaše
Gospodstvo za Boga, da bi kaj najbrže nam na znanje dali po našem čo-
vjeku, koji je pri V. Gospodstvu. S tim se u milošću V. G. preporučam i
ostajem ponizna i pokorna kći i službenica do groba .. 7 . . „
Dok je Jelena Zrinska Bogom zaklinjala svoje roditelje, da joj jave, što
im je činiti za spas domovine, dotle je Marija Vesseleny, slavljena magjarska
patriotkinja, udova palatina, čitavu zavjeru izdala Beču.
Više puta uvjerio se ban Petar, da se rieči ugarskih otačbenika kose
s činima, da je neiskreno njihovo izticanje bratske sloge, što je jednom sgodom
ogorčeno spočitnuo judexu curiae Franju Nadasdyu, koji mu je u lice naj-
sladje laskao, a za ledjima govorio: „Nikad ne će Zrinski biti moj gospodar."
Nakon izdaje Magjarice Marije Vesseleny, Austrija je uprla sve sile, da
što prije zatare rod Zrinskih. Nikakva himba, lukavstvo i prevara ne bijaše
joj prenizko, samo da hrvatskoga bana Petra dobije u svoje šake. I dok mu
je ta himbena Austrija s jedne strane laskala, da je u njemu oživio Krešimir,
a kralj Leopold I. nazivao ga svojim dragim rodjakom, dotle je ta ista
Austrija skovala na hrvatski narod najodurniji proglas, glasom kojega otimlje
se knezu Petru Zrinskomu „banstvo, sve časti, vrednosti, slobodnosti, pre-
Štimanja i poštenje, i svakomu se daje oblast, da ga umori ili uhiti; i još
USPOMENI JELENE ZRINSKE 233
tomu svemu obećajemo cesarski i kraljevski dar, deset jezer talirov onomu,
ki njega živoga ili mrtvoga nam v ruke da. tt
Vjerolomstvo i izdaja dovelo je najumnijega i najodvažnijega branitelja
ugarske i hrvatske slobode bana Petra Zrinskoga na stratište.
Krv prolivena za slobodu otačbine, vapila je za osvetom. Tko da ju
osveti? Vlastita krv. Svi Zrinski osim Jelene pogibahu u tamnicama. Kako
da se Jelena osveti? Komu? Zar magjarskoj „slavljenoj patriotkinji" Mariji
Vesseleny, koja je svojom izdajom poskorila propast njezinog roda? Zar
magjarskom grofu Keryu, koji je njezina otca na putu u Beč sladko pod
svoj krov primio, istodobno poslao glasnika u Beč da javi, da je Petar
Zrinski na putu, za kojim je, kad je napred krenuo, tajno poslao svoje ljude,
da ga sliede, da ne bi možda Zrinski mjesto u Beč na opravdanje, odpu-
tovao k svojoj kćeri Jeleni u gornju Ugarsku?
Zar da se posluži sredstvom Marije Vesseleny, pa da izda svu ugarsku
gospodu, koja su njezinog otca nagovarala i silila na pobunu, dapače i na
savez s Turskom proti Austriji?
Ne će Jelena Zrinska da bude „slavljena patriotkinja" poput Marije
Vesseleny, kao što niti njezin otac u odlučnom času nije htio poput Na-
dasdya izdati svoje saveznike, te skrušeno se pokajati, ne bi li možda izbjegao
krvničkom maču.
Na glas otčeve smrti u plemenitu Jeleninu dušu zavalila se gorkost,
jedka i goruća, još nikad joj nije duša poćutila toliku žedju za osvetom, pa
sva drhtava od boli i gnieva reče svome Franu:
— Frane, ili će u meni živo srce pući, ili ćemo krv njemačku piti, da
osvetimo naš rod i dom.
Franu Rakociju trzali su se obrazi od jara i jada, grozničav ga obuze
žar, pa smrsi kroz zube:
— Oni su mi i krv i nož na očima!
— Čuj, Frane; Naši ljudi zakrilatiše voljom, sjeknuše snagom, planuše
junačkim srcem. Udarimo na Niemce, uz pomoć Boga pravednoga!
Deset godina sokolila je Jelena Zrinska svoga muža Frana Rakocija na
uztrajnu borbu proti Niemcima, koji su oplienili njezin dragi Ozalj, opustošili
njezinu milu i nezaboravnu Hrvatsku, sasjekli joj otca i strica na stratištu,
majku i braću pobacali u vlažne i smradne podzemne tamnice. Nakon deset
godina postala je udova sa dvoje dječice
Poslie smrti Frana Rakocija, bio je na čelu ugarskih buntovnika grof
Imre Tokoli. Jelena Zrinska kao udova, niti je malaksala, nit se podala
tuzi za mužem, niti se smirila u svojim gradovima, već je umnožanom snagom
uz Tokolija vodila čete u krvave bojeve. Žestoka, strastvena, najdublja mržnja
na Austrijance približavala ih jedno k drugomu, misao na osvetu, na naj-
strašniju odmazdu spojila ih u nerazdruživ vez. Šest godina poslie Rakocijeve
smrti vjenčala se Jelena s Tokolijem.
Jelena i Tokoli „da spase zlatnu slobodu Ugarske, koju tudjin nogama
gazi 4 , tražili su saveznike proti mrzkim Niemcima, „i ako im ih nebo ne da,
234 HRVATSKA SMOTRA
tražit će ih i u samom paklu, da osvete propast roda svoga." 1 oni sklopiše
savez sa Turcima.
Turci stali obsiedati Beč, a Tokoli i Jelena Zrinska skupiše oko sebe
devetnaest ugarskih županija, da pohrle u sveti boj za slobodu. Nema više
Zrinskih, da brane nezahvalni Beč, zato bježi cesar Leopold I. iz Beča pred
turskom silom, jer mu je draga na ramenima glava. Turci biesno navaljuju,
krv se lije, dim se diže, plamen liže, Beč se trese, sad će pasti, ali u zadnji
hip priteče u pomoć Ivan Sobjeski sa svojim Poljacima i odbije tursku silu.
Ivan Sobjeski potjerao je nekrsta. Odmah zatim Austrija je podigla
glavu, počela progoniti ugarske buntovnike i širiti vlast nad Ugarskom, kao
nad svojim nasliednim kraljevstvom. Sve je već strpala pod svoju vlast, svi
gradovi već su joj se predali, svi osim Munkača, koga je pol godine nepri-
spodobivom hrabrosti branila Jelena Zrinska, da ne padne u tudje ralje.
Ugarska dala je Hrvatskoj privremeno Jelenu (Lepu). Ova Jelena zati-
rala je kao hrvatska kraljica hrvatska prava i povlasti i vječno snovala, kako
da preko svoje druge domovine, koja ju je nadarila najboljim, što je imala
— kraljevskom krunom — protegne tudjinsku vlast.
Sa Jelenom Zrinskom Hrvatska je Ugarskoj uzvratila zajam, prema onoj
božanskoj: „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom."
Da nije Hrvatska Ugarskoj poklonila Jelenu Zrinsku, Ugarska ne bi
imala niti jednu slavnu ženu, jer do Jelene Zrinske smatrala je Mariju Ves-
seleny slavnom patriotkinjom, koja je svoju slavu zapečatila sramotnim
izdajstvom.
Jelena Zrinska borila se za slobodu Ugarske jednakim žarom, kao što
bi se bila borila za slobodu Hrvatske, da joj je sudbina namienila ostati u
otačbini.
Jelena Zrinska niti u svojoj novoj domovini Ugarskoj, niti u turskom
progonstvu, kamo je dospjela, jer je branila Ugarsku od njemačkog zuluma,
nije smetnula s uma, da je Hrvatica, nego se svojim hrvatskim rodom po-
nosila kao i čitavi slavni rod Zrinskih.
Ljubav za svoju pravu otačbinu, u kojoj je ugledala svjetlo božjeg dana,
razplamćivala je u njoj najplemenitija čuvstva žene, majke i junakinje.
svojoj dragoj Hrvatskoj ona je morala mnogo govoriti, često ju je morala
najzanosnije spominjati u govoru i u pismima, upravljenim na svoju kćer i
sina Frana Rakocija II. Jer kad je ovaj odrastao, te se opasao mužkom
snagom i ustao na obranu svojih domovinskih prava, izpovjedio je jasno i
glasno, da je u „njemu uzplamtila prirodjena vatra hrvatske krvi", Zrinska krv.
Ugarska ima Frana Rakocija I. Za borbu ga oduševila Hrvatica Jelena
Zrinska. Ugarska ima Tokolija. Polet i snagu dizala mu Hrvatica Jelena
Zrinska. Ugarska ima Frana Rakocija II., najslavnijeg svoga junaka. Život
mu dala Hrvatica Jelena Zrinska, i u njemu podpirivala vatru svetog otač-
beničtva. Svoje junake Ugarska ima da zahvali Hrvatskoj.
USPOMENI JELENE ZRINSKE 235
Ali Ugarska i Ugri nikad nisu znali biti zahvalni. Već u ono vrieme
pisao je rimski poslanik sv. Stolici o Ugrima, da su w na cielom svietu narod
najgori, ne ljube, niti ne poštuju nijednoga naroda na svietu, a ne ljube se
niti izmedju sebe . . . Oholi su i naprašiti, ne će ničijega savjeta itd. tt
„Oholi i naprašiti" bili su Ugri i onda, kad se Ugarska nalazila na rubu
propasti, te od Hrvata izgledala svoj spas. Kako oni znadu biti oholi i na-
prašiti, to Hrvati svaki dan osjećaju. Od tih osjećaja muti se vid, zaustavlja
se dah, a zrakom kao da je pahnuo vonj ljudske krvi, jer je bolje umrieti>
nego umirati pod silničtvom ohola i naprasita naroda »najgoreg na svietu".
MARIJA KUMIČIĆ
O POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA
Popularno predavanje dra. Kršnjavija, držano dne 4. studenoga 1906. u „Hrvatskoj
čitaonici" u Zagrebu
Milostive gospodje i štovana gospodo ! Stavio sam sebi zadaću, da vam
u nekoliko markantnih crta orišem sliku političkoga stanja u Danteovo doba
u srednjem vieku. Ako hoću, da sa malo rieči ocrtam ovo doba, moram
ipak segnuti dosta daleko natrag u poviest rimskoga carstva i nekoliko rieči
kazati o ideji rimske države, jer je rimska država bila središte političkoga
mišljenja cieloga srednjeg vieka. Mi si dandanas ne možemo predstaviti, što
je značio stari Rim u svoje doba. Mi nemamo danas takvoga centruma na
svietu, gdje bi se sve stjecalo, kao u Rimu, gdje je u istinu grad Rim bio
srce i duša cieloga svieta. Mi smo u novije vrieme prije 200 godina u Pa-
rizu imali nešto slično, ali to se ne može prispodobiti s uplivom, snagom
i bogatstvom staroga Rima. Samo nekoliko crtica da vam kažem za ka-
rakteristiku. Stari je Rim imao devetnaest vodovoda; od tih su do danas
sačuvana tri. S ova tri današnja vodovoda Rim je bogatiji vodom od svih
američkih i evropskih velegradova. U Rimu je bilo dvadeset i osam javnih
biblioteka, bilo je osamsto šestdeset i sedam javnih kupališta, dok ih u Beču
ima danas petdeset. U Rimu je bilo u circusu maximusu mjesta za 385.000
ljudi. U starom Rimu bilo je 2000 palača krcatih umjetninama, koje se samo
s kraljevskim palačama današnjega svieta prispodobiti mogu. Starom Rimu
danas nema ni prispodobe. Nigdje se ni države ni privatni ljudi toliko ne
brinu za promicanje kulture i za uzvišeno umjetničko uživanje. Mogao bih
navesti takvih podataka silu božju, ali neka bude dosta ovo nekoliko rieči.
Stari Rim bio je središte ne samo kulture, nego i politike, jer je cieli tada
poznati sviet oko Sredozemnoga mora bio u ruci rimskoga carstva. Bila je to
država na egoističnim principima osnovana, izdjelano pravo do najfinijih
tančina, jedan savršeni ustroj ljudske sebičnosti. No za čudo ovaj silni aparat
uzljuljao se, uzdrmao se, pao je, srušio se uplivom male jedne čete ribara
iz Galileje, koji su suprotstavili velikim principima egoizma ideju požrtvov-
nosti ljudske, ljubavi i jednakosti sviju ljudi. 1 ta mala četa nošena jednim
velikim idealom pobiedila je onu snažnu, veliku kulturnu državu. Pobjeda
je bila podpuna. Kad je stari Rim bio uzdrman u svojim unutarnjim temeljima,
nije mogao odoljeti vanjskim navalama drugih naroda, koji su počeli dolaziti
O POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 237
iz Azije i poplavljivali Evropu. Rim po nekoliko puta plienjen, razoren, pao
je napokon tako duboko, da je kroz 40 dana bio bez ikakvih stanovnika
tako, da ima jedno vidljivo razdoblje izmedju stare i nove kulture.
U novo sredovječno doba vladala je ona ideja kršćanstva, koja je staru ideju
rimsku nadvladala bila. Dakako da ova nova ideja nije mogla sve jednakim
žarom i jednakom jakosti zahvatiti, da je tu bilo zabluda, jer svi ljudi nisu
shvaćali plemenitost nove nauke, jer su ponieli sa sobom starih rimskih i
grčkih pogrješaka. Tako nam se u srednjem vieku prikazuje kršćanstvo
mjestimice u formi, koja nije nalik prastarim idejama prvoga stoljeća kršćanstva,
u kojima se kršćanstvo razvijalo i ojačalo.
U doba Danteovo kršćanstvo se bilo već uzvinulo do velike svjetske vlasti.
Razvoj mu bio tako silan, da je pače crkvena vlast ambicionirala da nasljeduje
starorimski svjetski imperij. Papinstvo je naišlo na konkurenta, naime na nje-
mačke careve, koji su takodjer svojatali zadaću, da oni budu nasljednici starih
rimskih careva. Cielim srednjim viekom razvija se borba za svjetsku vlast izmedju
rimskoga pape i njemačkih careva. U tom sukobu crkvene i svjetske vlasti
rodili su se s obje strane silni karakteri. Grgur VI., Inocent III., Inocent IV.,
Bonifacije VIII. To su bili toliki ljudi, da je izgledalo, kao da su se u
njima sbilja obnovili velikani staroga rimskog carstva. Jedan Fridrik Bar-
barosa, jedan Henrik IV., jedan Henrik VI., Fridrik II. bili su vitežki, zanosni,
simpatični te se onaj, koji proučava poviest ovoga doba, mora diviti i
jednim i drugim predstavnicima velikih ideja. Ova borba za rimski imperij
temeljna je politička misao srednjega vieka. Danas nemamo analogije rimskom
carstvu u zapadnoj Evropi, nego ju imademo tražiti dalje na istoku. Stara
bizantinska država preživjela je zapadnu rimsku državu, pak je istom pala,
kad su došli Muhamedanci ; oni su ju razorili. Ali ni tada nije istočno rimsko
carstvo poginulo, nego je ostalo živo u Rusiji, gdje je pridržalo sve svoje
forme do današnjega doba. U Rusiji je svjetska i crkvena vlast spojena
u jednoj ruci, crkvena je vlast podredjena svjetskoj. Da je Henrik VI.
Hohenstaufovac uspio živjeti još nekoliko decenija duže, on bi po svoj prilici
šatro bio svjetsku papinsku vlast u Italiji, jer je bila velika moć u njegovoj
ruci; dakako da ne bi mogao uništiti papinstvo, jer ono bi se uteklo kojoj
drugoj državi, kao što se poslie uteklo Francezkoj. — Ovo je veliki okvir,
ovo je veliko svjetsko kazalište, gdje se u pozadini odigrava borba pa-
pinske i carske vlasti, a pred ovom pozadinom odigravaju se manje scene
pojedinih lica i pojedinih malih gradskih državica. Nastojat ću, da u nekoliko
kratkih crta prikazem neke od ovih malih scena, koje su se na toj velikoj
pozornici odigravale. — Rimsko carstvo, pobjedonosno, obnovljeno Karlom
Velikim (800 g.), može se kazati, da je trajalo do g. 1200. Stom godinom,
kad su Hohenstaufovci od papinske vlasti bili poraženi, može se uzeti, da
je svršila obnovljena rimska carska svjetska vlast. Kad se razpala, kad je
auktoritet careva propao i nije bio nitko više dosta jak, da red u Italiji i
Evropi uzdrži, nastalo je veliko komešanje na svim stranama, velike borbe
malih proti velikima, sviju proti svima. Male stranke su se načinile, nastale
238 HRVATSKA SMOTRA
su težnje u svakom mjestu, u svakom gradu, da svaka stranka sebi osigura
vlast na trošak države. Tudji vladari dolazili su s jakom vojskom, da ih
podjarme, pa su ih tako pritiskivali, te su često nastale bune. Taj silan metež
trajao je stoljeća. Od prilike na sličan način kao danas u Rusiji, gdje je
oslabila ruska carska vlast te se počela širiti anarhija. Dakako da ne znamo,
kako daleko će ići ta analogija. U tom velikom komešanju dvie su se stranke
izticale. Jedna, koja je pristajala uz papinsku vlast i zagovarala, da papa
bude svemu svietu gospodar i da ga svaka kreatura sluša, kako se kaže u
buli „Unam sanctanr. Pristaše te stranke zvali se: Guelfi. Oni, koji su pri-
stajali uz carsku svjetsku vlast, zvali su se: Gibelini. Borbe tih dviju stranaka
vodile su se po cieloj Evropi i pod drugim različnim imenima. Jedni su bili
bieli i crni, drugi suhi i zeleni. Mnoge su stranke dobile lokalna imena. —
Male domaće borbe privatne naravi često su bile uzrokom, da je u kojem
gradu nastala nesloga, da su se ljudi tukli, da su se krvno osvećivali, napokon
su našli, da bi mnogo ljepše bilo, kad bi tim borbama, koje su medjusobno
vodile pojedine familije, dali političku farbu, zato su jedni prisvojili ime Gi-
belini, a drugi Guelfi, sve ako se u istinu nisu borili za velika svjetska na-
čela, nego za časovitu vlast u dotičnom mjestu tek i protiv svojih ličnih pro-
tivnika. Obično se je našao tudjinac, koji je znao ove odnošaje upotrebiti
u svoju korist, pa je pogodovanjem pojedinih stranaka još jače raspirio
stranačke strasti i na taj ih je način mogao jedne i druge sasvim skučiti.
Da vam navedem jedan karakterističan primjer, pripoviedat ću istinitu sgodu.
Buondelmonte bio je krasan plemić, koji se zaručio s djevojkom iz kuće
Amidei u Firenzi. Jahao jednoga dana ulicom i prolazio pokraj kuće
Meser Fortiquere Donatia, gdje je Donatieva gospodja stajala na prozoru,
a kraj nje njezina kćerka pod koprenom. Gospodja mu dovikne: »Hej ti
Buondelmonte, je li istina, da si se zaručio? Ja sam ti spremila mnogo
ljepšu djevojku, evo gle!" I pokaže mu svoju kćerku. On je vidi i reče, da
mu je žao, da je ne može primiti. „Samo ti pristani, ja ću već platiti od-
štetu!" — I zbilja, ona ga premami. Buondelmonte podje gore, zaruči se i
otkaže svojoj zaručnici. Ovo je scena, kako bi ju napisao Shakespeare.
Posljedice su toga dogadjaja bile užasne. Braća i rodjaci sastali se na vie-
ćanje, pa se pitali, što da čine, a na to jedan od njih, Lamberto Mosca,
reče: Cosa fatta capo ha; kad je stvar gotova, onda treba razmišljati. I zbilja,
kad je Buondelmonte skoro zatim jahao preko mosta Ponte vecchio, doče-
kaju ga rodjaci ostavljene djevojke, pa ga ubiju. Uslied toga naravno ciela
njegova obitelj udri na one. U kratkom razdoblju od jednoga tjedna bilo je
preko 80 mrtvih glava u Firenzi. Rat u Firenzi nije više prestao, nego se je
sve više razmahao.
Medjutim je nastao u drugim obližim gradovima sličan metež, koji su
svodili na isti taj slučaj u Firenzi. U Pistoji nastale slične stranke, koje
su se medju sobom iz sličnih razloga poklale, pa su pojedine stranke tražile
savez sa strankama u Firenzi, a sve skupa pomoć u pape i careva. Ovi su
rado podupirali jedne protiv drugih. Kad je papa Bonifacije VIII. vidio ovu
-h
6 POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 23
borbu u Firenzi i Toskani, pitao se, koja je stranka jača, pak je onda ovu
stranku nastojao podupirati. Dogadjalo se naime, da su se Guelfi prolazno
pridružili carskoj strani, a Gibelini papi. Papa Bonifacije poslao je kardinala,
da učini mir. Taj se legat Aquasparta nije obazirao na to, koja stranka ima
pravo, niti je htio posredovati, nego je jedan dio gradjanstva organizirao
protiv drugoga, pak si je stvorio jaku stranku. Firentinska vlada, u kojoj je
i Dante bio, rieši se legata i progna kolovodje i jedne i druge stranke.
Medjutim nije nikada dobro, ako koja stranka progna preveć ljudi iz jed-
noga grada, jer ovi prognanici mogu poslie iz osvete i mržnje mnogo na-
škoditi. Ne ću pripoviedati sve te zamršene sgode, gdje su se stranke izmje-
nice progonile, nego ću samo spomenuti jednu ličnost iz tih gradskih borba,
da karakterišem duh vremena.
Dante pripovieda u „Božanstvenoj komediji", da je sreo u paklu junaka
Farinatu degli Uberti, koji je oholo stajao u vatri svoga gorućega groba.
Dante ga nagovori, te mu reče, da opet Guelfi u Firenzi vladaju. A Farinata
mu odvrati, da ga to gore peče, nego goruća ta postelja u paklu. Dante
je bio takodjer ovakove kovi čovjek. Baš u ono vrieme, kad su se borbe
bile najžešće razmahale, zamole Guelfi papu za pomoć. On im posla fran-
cezkoga princa Karlu Valois s vojskom. Dante, onda još guelfovac, pro-
tivio se tomu, znajuć, kako je pogibeljno zvati tudjince u pomoć, jer tudjinac
saveznih, lahko se poslie nametne za gospodara. Karlo Valois bližio se
gradu. Dante je bio u poglavarstvu gradskom. Poglavarstvo ga je molilo,
neka bi pošao k papi, da obustavi dolazak Franceza u Firenzu. On reče:
„Ako odem, tko će ostati, a ako ostanem, tko će otići?". To jest: ostane li,
nema nikakvoga njemu ravnog diplomate, koga da pošalju, a ako on ode,
zna, da će se nesreća dogoditi. Nu on ipak ode k papi Bonifaciju. Tamo je
posredovao. Ali diplomacija rimska bila je već na čistom, što da se čini,
pa su Dantea pridržali prijatno u Rimu tako dugo, dok je Karlo Valois
unišao u Firenzu. On je došao ponajprije bez ikakve vojske, a kad je bio
u gradu, onda se složio s guelfskom strankom i malo po malo dozivao
francezku vojsku, dok nisu napokon okupirali cieli grad. Sad su počeli strašno
haračiti, propisivali su veliki namet, porez, prognali sve protivnike. Značajna
je izreka iz one dobe, da su u Firenzi više rana zadali jezici, nego mačevi.
Dantea su odsudili, jer da je tobože pronevjerio javne novce, da je za novce
pravdu krojio, riečju podmitali mu najužasnije, najgadnije opačine, koje Dante
naravno nije učinio. Strastvena stranačka sliepost i mržnja svagdje i uviek
izbija na sličan način. Osudili ga na globu od 8000 lira. Kad ih nije platio,
razorili mu i opljačkali kuću, a njega prognali. Kasnije ga osudili i na lomaču.
Sramota za tu osudu ide nekoga Gabriellia iz Gubbia, koji ju je podpisao,
ali je kriva ciela guelfska stranka. Dante je za prvu osudu čuo u Sieni, pak
je na to pošao cielom Italijom od grada do grada te je radio oko toga,
kako bi opet svoju domaju od tudjinca oslobodio. To njegovo putovanje
kroz Italiju bilo je mučno, što se vidi iz ovih njegovih značajnih rieči:
„Znat ćeš, što to znači, jesti tudji jako soljeni hljeb i vidjet ćeš, da su naj-
240 HRVATSKA SMOTRA
teži putovi, što vode uz tudje skaline!" Kad je sa svojim drugovima išao
kroz Italiju, svuda je i na svakome mjestu vidio razdor, vidio divljačtvo,
rat sviju proti svima. Prestao je biti Guelfovac pa je postao Gibelin. Vi-
djevši nesreću svoje domovine, duša mu je bila napunjena takvim jadom,
da je napisao glasoviti usklik, apostrofu Italiji, koju je uvrstio u VI. pjevanje
Očistilišta „Božanstvene komedije". A ta glasi:
„Avaj robinjo Italijo, domovino jada, ladjo bez kormila u velikoj buri,
ti nisi gospodarica provincija, nego jedna kuća sramote. Nema mira medju
onima, koji u tebi žive, jedan drugoga kolje, ma da ih paše jedan zid i
jedan gradski jarak. Traži jadna svuda, duž obala tvojih mora, traži u krilu
svome, dal igdje u tebi uživaju mira . . .
Prosti Bože svemogući, koji si za nas na zemlji propet bio, zar su oči
tvoje pravde sad nekud drugamo okrenute? Ili je sve to u ponoru tvoje
providnosti nekakav uvod za nekakovo dobro, koje mi ni s daleka slutiti
ne možemo?!"
I tako na taj način prizivlje pomoć od cara, koji bi imao doći i uzpo-
staviti red i uništiti anarhiju. Ova nada Danteova u cara ispunila se, kad je
g. 1312. Henrik VII. Luksenburški došao u Italiju. Dante ga je sjajno po-
zdravio proklamacijom. Ali nikad nije dobro u politici uzdati se samo u
jednoga čovjeka, nego je dobro pouzdati se u svoj narod ; taj ne umire pa
se iza svih zabluda uviek skreće na pravi put. Henrikova vojna nije dobro
prošla, a on je već sliedeće godine umro. Sad su se sve Danteove nade
razbile. Obilazio je još Italiju, a napokon je pošao u Ravenu, gdje je bio
liepo primljen. Tu je svršio „božanstvenu komediju" i žalostni svoj slavni život.
Hoću li, da vam podpunije obilježim ovo doba, to moram napomenuti
još i neke dobre posliedice svih tih težkih borba. U to doba počeli se
politično razvijati gradovi, i gradjanski je stališ postao samostalan, baš uslied
tog silnoga meteža i velike nesigurnosti. U gradove se stjecalo sve, štogod
se htjelo spasti od nasilja plemića, koji su se vladali kao hajduci. U grado-
vima nastaje nova kultura, nastaje nova demokracija, nastaju nove pučke
stranke, tu je korenje stranaka i današnje dobe. Još se iztiče politički i so-
cialno važna pojava. U toj strahoti, koja je vladala u cieloj Italiji, narod je
očajavao, te se nadao izvanrednoj pomoći od Boga. Religiozna uzbudjenost
bila je onolika, kolika je bila nesreća jadne Italije. U tom obćem razpolo-
ženju pojavio se je sv. Franjo Asiški, pa je proglasio za utjehu čiste rieči
evandjelja i suprotstavio ih svim svjetskim težnjama. Narod je u istinu
prionuo uz sv. Franju i Franjevce, koji su postali preporoditelji svoga na-
roda. O sv. Franji veli Dante: „Sa obronka briega Subazija, prema Perugiji,
podiglo se sunce onako, kao što se kadkad iz Pangesa diže. Tko dakle o
tom mjestu govoriti hoće, neka ne kaže Assisi, nego Istok, ako hoće, da
pravo kaže." Franjevci su izmjenice uzdigli progonjeni seljački stališ. Oni
su navješćivali rieči evandjelja, ali su nauke evandjelja i primjerom svoga
života osvietljivali. Probudili su talijansku poeziju, bili su trubaduri božji.
Pjevali su krasno pučke pjesme, pa su tim položili temelje talijanskom
6 POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 241
pjesničtvu. Tim smjerom pošao je i Dante. Premda je porietlom bio aristokrat,
nije se mogao oteti dojmu pučanske franjevačke duboko čuvstvene poezije i
velikom njezinom uplivu na narod. On je svoju „Božanstvenu komediju" na-
pisao hotimice u pučkom, vulgarnom jeziku te ju svom narodu poklonio i
tim otvorio vrata cieloj talijanskoj književnosti. Tu se križaju kulturni i poli-
tički momenti. Moderna književnost i demokracija leže u istoj kolievci.
Ako iz ove kratke skice hoću da povučem rezultantu, moram naglasiti, da
onaj, koji hoće da razumije pojave današnje politike, mora proučavati srednji
viek. U svakom narodu i u svako doba imade ljudi, koji žive samo u prošlosti.
Danas ima još i u nas gospode, koja ne mogu uvidjeti, da bi moglo biti
što dobra od toga, kad bi se uvelo sveobće izborno tajno pravo glasa. Ovi
misle, da su još uviek u srednjem vieku i da se uzde njihove vlasti trajno
dadu učvrstiti kandžijom. Ima opet ljudi, koji navještaju svoju nauku, gleda-
jući u budućnost. Uz jedne i druge razvijaju se ponajprije male grupe.
Stranke prošlosti drže se dugo. Nove ideje pomalo prolaze u narod. Stranke
budućnosti iz početka su malene, onda se stranke prošlosti sve brže gube,
a stranke budućnosti napokon pobjedjuju, prevladjuju. Ima i takovih, koji
ne reprezentiraju ni prošlost ni budućnost, nejasni su, naginju sad ovamo
sad onamo, sačinjavaju često na dugo vremenu veliku masu u narodu. Tko
živi u takovo doba, da kroz trideset ili petdeset godina ovakovo razpolo-
ženje u narodu gleda, taj u istinu može doći do takvoga pesimizma, da
zdvaja o budućnosti svoga naroda. Ali to ne smije činiti nitko. Svatko se
mora tim tješiti, da je ovakvo doba — rekao bih slavosrbsko — doba
miešanja, gdje energija još nije u pravom pravcu. Takva prelazna doba jesu
doba malodušnosti, političke i duševne mizerije, ali narod takove dobe svla-
dava. To doba trajalo je u srednjemu vieku stotine godina. Dante, koji
je vidio u budućnost, koji je znao, da će njegova ideja prevladati, nije sdvajao
sred mizerije svoje dobe, nego se je nadao pa je napokon dugo poslie
svoje smrti zadržao pravo. On je umro kao prognanik, ali danas živi u
uspomeni naroda kao pobjednik. Poslie stoljeća dogodilo se, da su se Fi-
rentinci (g. 1866.) otimali za njegov pepeo, ali im ga Ravenjani punim pravom
nisu htjeli izručiti. Tako Dante leži na mjestu svoga progonstva, ali mu se
danas dižu spomenici po cieloj Italiji pa i u Firenzi, jer se je borio za bu-
dućnost i slobodu velike, sretne i ujedinjene domovine.
MONARKIJA I HRVATSKA
Razni pojavi pokazuju, da se u nutarnjosti monarkije pripravljaju pro-
mjene. Od pada absolutizma očekivali su narodi bolje dane, nadali su se,
da će im obstanak biti obezbiedjen, da će biti stvoreni uvjeti njihovomu
razvitku, da ne će morati strepiti za svoju narodnu kulturu, da im se ne će
namitati jezik tudjega naroda i da će u družtvu inih naroda naći podporu
svojemu poštenomu i prirodnomu nastojanju oko materijalnoga blagostanja.
Ali ta prirodna i opravdana očekivanja nisu se podpuno izpunila. Monarkija
Habsburga nije postala monarkijom ravnopravnih naroda, koji bi imali veliki
interes za čuvanje zajednice, koja svakome narodu jednako pomaže i nikoga
ne prikraćuje; obratno, ona je postala Austro Magjarijom, dualističkom mo-
narkijom, u kojoj je državotvorna snaga priznana samo Niemcima i Magjarima.
Od stvorenja dualisma bijaše monarkija pozorištem narodnih razmirica,
koje su krnjile njezin ugled. Sukobi izmedju pojedinih naroda na dnevnom
su redu. Niemci i Česi vode na području zemalja češke krune najljuću borbu.
U Galiciji ne može se smiriti antagonizam izmedju Poljaka i Rusina. Ugarska
je opet pozorište najgnjusnijega nasilja, što ga vladajuće pleme, Magjari, po-
činjaju proti nemagjarima. Divlji, avitički na azijatstvo zanoseći nagoni Ma-
gjara, okrečeni evropskom kulturom, postali su strah i trepet nemagjarskih
naroda. Povjest patnja, što ih pretrpješe Slovaci, Rusini, Rumunji, pače i
isti Niemci, da Hrvate u Ugarskoj ne spominjemo, sačinjava sramotne stra-
nice magjarske prevlasti. Ni jedno sredstvo nije Magjarima dosta nizko,
da ga upotriebe proti nemagjarima. Korupcija, koja je od Magjara neodjeljivi
elemenat, imade znamenitu zadaću, da raztvara narode, kako bi njihova
solidarnost bila onemogućena, a time njihova odporna snaga obaljena na
najnižu mjeru.
Uzporedo čine gospodujući narodi, Niemci i Magjari, sve, što se učiniti
dade, da sprieče kulturni razvitak svakoga nenjemačkoga i nemagjarskoga
naroda. U Austriji nije moći zaustaviti probudjeni češki narod u kulturnom
radu. Ipak Niemci nastoje Česima spriečiti narodno kulturno nastojanje.
Svaka država, pravedna i poštena, ako sastoji od raznih naroda, mora sama
nastojati, da svaki pojedini njezin narod napreduje u svojem narodnom i
kulturnom životu, jer je prava naslada gledati složne narode u plemenitom
nadtjecanju oko dobrobiti i napredka. U Švicarskoj živu u najljepšoj slozi
MONARKIJA I HRVATSKA 243
tri naroda: Francezi, Talijani i Niemci. Nijedan drugomu ne nameće svoju
kulturu, već jedan poštuje onu drugoga i veseli se svakomu napredku. Tu
nema zavidnosti ni nasilja. Sasvim protivno je u monarkiji, u kojoj mi ži-
vimo. Povlašćeni i gospodujući narodi smatraju svojom zadaćom, da se kul-
turno što više dignu, a njima podredjeni narodi, da kulturno što jače zao-
stanu. To je razlog, što si nenjemački narodi u Austriji tako težkom mukom
izvojštavaju potreban broj škola pučkih, srednjih, a osobito viših. Naša braća
Slovenci ne imaju sveučilišta, ne imaju ga ni isti Talijani, ne imaju ga ni
Hrvati Istre i Dalmacije. Istina je, Hrvati mogu polaziti hrvatsko sveučilište
u Zagrebu, ali s kolikim veksacijama je to do nedavna bilo spojeno? Tek
u novije doba čini se nešto, ali još nije provedena ravnopravnost hrvatskoga
sveučilišta sa sveučilištima Cislitave.
Borba Čeha, koji su u kulturi prosječno snažniji ili barem ravni Niem-
cima u Austriji, za osnivanje čeških viših zavoda veoma je mučna i tegobna.
Kulturna državna uprava nije vlastna uzkraćivati osnutak prosvjetnih za-
voda, kad ih narodne potrebe iziskuju. A u ovoj monarkiji povlašteni narodi
osobito se protive osnutku prosvjetnih zavoda sa nastavnim jezikom nenie-
maca i nemagjara. To je onaj abnormalni pojav, koji ovoj monarkiji odu-
zima simpatiju mnogih kulturnih ljudi prosvietljenoga svieta. Uzkraćujući
narodu potrebne prosvjetne zavode, Niemci i Magjari zahtievaju, da se
mladost inih naroda, odgaja u njemačkom, odnosno magjarskom duhu i
jeziku, da se tako zadahnjiva mišljenjem, e je samo kultura ovih gospo-
dujućih naroda opravdana, a drugi narodi da ne imaju prava na isto takav
kulturni razvitak. Naravno, to se čini za to, da se opravda nakazna i nemo-
ralna maksima, te se u Austriji državnim jezikom ima smatrati njemački, a u
Ugarskoj magjarski. Time se opravdava težnja za ponjemčenjem, odnosno
pomagjarenjem svekolike državne uprave u jednoj i drugoj poli monarkije.
Sve nastojanje Beča i Pešte kao da ide za tim da se doprinesu dokazi zna-
čajnoj Salustovoj : Uzgaja se naraštaj, koji ne može imati ognjište, pa ga ne
trpi ni kod drugih.
Kad ne bi bilo drugih grieha proti kulturi, što se tako revno počinjaju
pod dualističkim sustavom, već bi se imalo najodlučnije raditi o tome, da
se postojeći sustav sruši. Pod njim je težko svim narodima monarkije, osim
Niemaca i Magjara. Ali najteže je možda ipak hrvatskomu narodu. Hrvatski
je narod raztrgan u razne političke organizme. U Istri je izručivan talijanskoj
i njemačkoj premoći. U Dalmaciji mu se isto tako silom namiće talijanska
i njemačka kultura. U Bosni i Hercegovini radi se o učvršćenju njemačke i
magjarske hegemonije. U Medjumurju vlada nesmiljena magjarizacija. U
banovini (Hrvatskoj i Slavoniji) ustanovljeno je doduše, da hrvatski jezik
ima biti uredovni jezik ne samo u granama autonomne uprave, nego i
na području „zajedničke 44 uprave, ali proti tomu se ipak najbezobzirnije
grieši te područje „zajednice 44 postaje sve više i više domenom magjarizacije.
Magjari, zlorabeći više spomenutu maksimu o državnom jeziku, uvadjaju po
njoj magjarski jezik u Hrvatskoj, makar je to nasilje proti kulturi i slobod'
244 HRVATSKA SMOTRA
saveznoga naroda. U tome i jest sve zlo, što vladajući sustav briše odn6-
šaju Hrvatske prema Ugarskoj značaj saveza, a svom silom hoće da udari
obilježje podložničtva ili „pripadničtva", kako se kaže u onoj lahkoumnoj
izjavi hrvatskih delegata na ugarskom saboru, danoj proljetos po predstav-
nicima saborske koalicije.
„Zajednica 14 je Magjarima staza, kojom se sve smionije i drzovitije
uvlače na područje hrvatske narodne vlasti. Njoj se ima pripisati njihova
izključiva vlast nad hrvatskim dužavnim dobrom; njoj ustrajanje magjarskih
pučkih škola po našoj domovini; njoj napokon naseljivanje Magjara i na-
mještanje magjarskih službenika u granama „zajedničke" državne upravne,
Tako se, unatoč nagodbom ustanovljenoj porabi hrvatskoga jezika i u
„zajedničkim" uredima — uvadja magjarski jezik te stvaraju etape za raztva-
ranje hrvatshih narodnih sila, a za ojačanje magjarske prevlasti nad Hrvati.
Ovo obćenito stanje toli nepovoljno, toli nepravedno, toli ubitačno po
nenjemačke i namagjarske narode stvara protivštinu dualismu. Nema stoga
pravednije težnje, nego li je ona, koja ide zatim, da se taj dualizam sruši.
Borba proti prevlasti Niemaca i Magjara a za ravnopravnost svih naroda
jest borba prava i kulture proti nasilju i proti zapostavljanju prosvjete nenje-
mačkih i nemagjarskih naroda. Kojim pravom da Niemci i Magjari u ime
lažne tvrdnje o državnom jeziku, podkapaju kulturu drugih naroda u mo-
narkiji? Svaki narod ima pravo na razvoj svoje narodne kulture, pa ako se
kojemu narodu niječe to pravo, tada mu se hoće zapriečiti, da umnaža
veliki i neizcrpivi majdan svojih duhovnih sila, iz kojega crpi svatko, što
mu je nuždno i u koji unaša svaki sposobni kulturni radnik dotičnoga naroda
ono, što je istinitoga i vječnoga u njegovoj individualnoj osebini.
Nu ne samo, da se spasi kulturna osebina svakoga naroda, nego da se
i njegova materijalna sredstva ne zlorabe proti njemu, nuždno je, da se pro-
mieni sustav. Narodne jedinice treba zaokružiti u samosvojne državne orga-
nizme, koji će u interesu svoga obstanka i olahkoćenja svoje obrane stvoriti
slobodnom voljom takove uredbe, koje će jednako koristiti svima. Ali ne-
zavisnost i podpuna ravnopravnost svih naroda mora biti izrečena kao
temeljno načelo saveza slobodnih, a ne zasužnjenih naroda. U takovoj mo-
narkiji ima kraljevstvo hrvatsko zapasti jedna od najvažnijih uloga. Hrvatska
mora biti ujedinjena, kako to odredjuje program od godine 1894. Ta vidimo,
da taj program, što ga je narod hrvatski pred dvanaest godina takovim
zanosom i oduševljenjem prihvatio, prihvaćaju svi ozbiljni političari u zemlji.
Isti oni muževi, koji su se godine 1895. oddielili od Ante Starčevića, tvrde i
danas, da stoje na tom programu. Tek ovih dana obrazovala se je kršćansko
socialna stranka prava, koja je politički program od g. 1894. takodjer pro-
glasila temeljem svojega rada. Tu nam je iskreno opaziti, da naše težke prilike
ne podnose tolikoga cjepkanja sila, pa tu novu stranačku tvorbu, uz obstanak
snažne i skroz otačbeničke Starčevićeve stranke prava, smatramo suvišnom.
Ideja hrvatskoga narodnoga jedinstva, u kojemu će svi sinovi po vjeri
razcjepkane otačbine biti podpuno ravnopravni, proniče u ovom ili onom
MONARKIJA 1 HRVATSKA 245
obliku sve slojeve naroda, a to je znak, da ta ideja nije nezdrava, kako bi
htjeli neki politički harlekini, koji pod silu odigravaju uloge lakaja magjarske
državne misli. Hrvatski narod imade pravo na zaseban državni život. Ovaj
najbliži cilj hrvatske narodne politike nije za nas konačni ideal i okrunjenje
težkoga stradanja i mukotrpne borbe. U oživotvorenju narodnoga ujedinjenja
i državne samosvojnosti kraljevine Hrvatske vidimo tek minimum onoga,
što nam monarkija mora obezbiediti. Za svoj kulturni razvoj, za materijalni
procvat, za širenje blagostanja u svem narodu imat ćemo se tada sami starati,
jer će i naša financijalna sredstva biti u našoj vlasti. Današnja podredjenost,
kad nam drugi narodi oduzimlju sredstva, onemogućuje nam ne samo sve-
strani kulturni razvoj, nego i gospodarstveno napredovanje.
Magjari, koji si upiliše u glavu, da moraju po što po to postati po-
morski narod, teže za našim podpunim podredjenjem. Njihova narodna
politika sačinjava trajnu opasnost ne samo po našu kulturu i naše materi-
jalno blagostanje, nego i po sam naš obstanak. Hrvatski narod ne teži na
sjever, ne želi da se mieša u magjarske poslove ; ali isto tako ne će, da se
Magjari miešaju u naše poslove. Baš za to nuždno je, da se sav narod
hrvatski okupi oko razboritog i opravdanog, uz odlučnu volju i stalnost,
svakako oživotvorivog programa Starčevićeve stranke prava. U svojem
naputku za članove stranke prava napisao je Ante Starčević, da će naši pro-
tivnici onim mahom popustiti zahtjevima naroda, čim opaze, da je narod
složan sa muževima, koji nastoje o obrani prava i oživotvorenju narodne
samosvojnosti. Nemamo razloga sudjelovati u borbi oko rušenja monarkije,
ali moramo prisukati rukave te živo i neumorno raditi, da si hrvatski narod u
preustrojenoj monarkiji, kao samostalni državni faktor, osjegura obstanak i udari
temelje svomu narodnomu, kulturnomu, političkomu i gospodarskomu životu.
Svi preduvjeti za oživotvorenje toga političkoga cilja postoje: poseban teri-
torij, položaj uz more i jedinstveni narodni jezik hrvatski. Ako ovi povoljni
uvjeti ostaju bez uvaženja po narodu i njegovoj inteligenciji, onda pro-
tivnici mogu bez osobite muke oživotvorivati svoju prevlast nad nama. Nu
sada si prokrčuje put i u ovoj monarkiji sveobće izborno pravo. Čim ono
bude uvedeno, ono će stvoriti preduvjete preobrazbi postojećega sustava, a
tada je dužnost i hrvatskoga naroda, da svoja prava neustrašivo i odlučno
zastupa. Nije zdravo, ako se narod hrvatski u ovako ozbiljnim vremenima
veže uz drugi narod i obriče učvršćivati onu državnu misao, koja niječe
hrvatsku državnu misao. Pogibeljna je s toga i vratolomna politika novoga
kurza, koji tu i takovu politiku hoće da nametne hrvatskomu narodu sada,
kad sve traži od Hrvata, da složnim silama udare temelje svomu samo-
stalnomu narodnomu i državnomu obstanku i razvitku u slobodnoj i ujedi-
njenoj Hrvatskoj.
—ml—
17
LA CERTOSA Dl PAVIA
„Sutra krećemo u Certosu, podjimo na počinak, jer nam valja ustati
rano, a doista čovjek mora počinuti, prije no pogleda Certosu. Umara čo-
vjeka gledati ono remekdjelo nad remekdjelima." Ove rieči reče nama, iza-
slanstvu hrvatske univerze, g. Possenti, predsjednik djačkog medjunarodnog
kongresa u Milanu.
Taj „sutra" bio je 5. svibnja 1906.
Zapamtio sam datum, jer toga dana ne ću nikad zaboraviti. Onog sam
dana povjerovao u aksijomu, da ima časova u kojima čovjek proživlj uje vječnost.
Provalili smo 28 kilometara iz Milana u vicinalnoj željeznici. U drugim
prilikama ovo putovanje bilo bi mi se učinilo veoma kratkotrajnim u družtvu
pustopašnih i veselih talijanskih kolega. Kome da bude dosadno u njihovu
družtvu? Uviek spremni na lakrdije, na podrugalice, na šalu, na zabavu.
Aretino i Berni nisu izumrli u Italiji. U Italiji istom opažaš, da su se Aretino,
Berni, Tassoni, Giusti i mnogi drugi mogli roditi samo u Italiji.
Nego onog dana bilo mi je, kao da to putovanje ne će nikad svršiti.
Svu noć prije, pak i za cielog putovanja, ja nisam no maštao o Certosi.
Toliko sam toga o njoj čitao i čuo, da su moje maštanije bile opravdane.
Jedno se pitanje usjeklo u meni: hoću li se razočarati? Znao sam, da je
Ivan Galeazzo Visconti, milanski vojvoda, izjavio Sijenskom vieću, da će
učiniti hram „quam solemnius et magis notabile poterimus", a to je moralo
mnogo značiti iz ustiju jednog Viscontia, koji je bio vanredno bogat i tašt;
znao sam, da se Montaigneu ovaj hram pričinio kao „dvor veoma velikog
vladara", znao sam, da je Des Brosses rekao o unutrašnjosti ovog hrama :
„r interieur frappe en entrant, par sa magnificence, sa bonne proportion, sa
voute .... c' est une des choses, que j' ai vues en ma vie qui m' a le plus
satisfait"; znao sam, da je Erazam Rotterdamski prekorom pitao: „zašto
da se toliki novac prospe, da se podigne hram posvećen samome psalmo-
diranju nekolicine monaha, kojima će samo smetati vreva onih, koji će se
amo sjatiti, samo da se dive razkošju mramora?"; znao sam; da je sila
novaca potrošena u ovu gradju ; znao sam, da je sama gradnja trajala mnogo
godina, a ipak, što smo se više približavali ovom sjajnom spomeniku, svje-
doku moći i bogatstva obitelji Visconti i Sforza, to je veća zebnja u meni
bivala, da će realnost ubiti moju maštu. Još nikada u svom životu nisam
toliko strepio, da bi se mogla razplinuti moja nada.
Napokon prispjesmo.
LA CERTOSA Dl PAViA 247
Stadosmo pred pročeljem hrama i . . . ne bih znao kazati, jesam li se
glede vanjštine razočarao. Pročelje je veoma razkošno, genijalne su ruke
uklesale u mramor nenadmašivom vještinom, umjetničkom tačnošću i smjelom
koncepcijom razne krasne basreliefe, raznobojni se mramori natječu sjajem
i bogatstvom, forme su renaissance na osobiti način akcentuirane, ali upravo
ovo silno razkošje, ova raznolikost mramora, ovo izvanredno i neobično
bogatstvo uresa, kao da donekle opravdavaju istinitost Des Brossesove stroge
ocjene: „une magnifique galimafree sans choix et sans gout. 44 Talijana hoće,
da je ova ocjena preveć nepravedna i onom strogošću, kojom je Des Brosses
ocjenio pročelje, pače još većom se strogošću oni obararaju na Des Bros-
sesa; ali ja se usudjujem izraziti svoje — naravski nekompetentno — su-
bjektivno mnienje, da mi se čini, da Des Brosses ima donekle pravo.
Valja da je dopriniela, da je takav sud Des Brossesa i činjenica, da je
gradnja ovog pročelja tri puta nastavljena i to od raznih arhitekta. Započeta
je od braće Mantegazza, od Antuna Amadeo, i od Guiniforta Solari godine
1473., nastavljena je sa nešto preinačenim nacrtom godine 1491. po
Benediktu Briosco, Antunu della Porta, Ivanu Stjepanu da Šesto, Antunu
Romanu i istome Amadeu, a dovršena je g. 1540. po Kristoforu Lombardo.
Treba uz to uvažiti, da se pročelje ni po svome gradjevnom organizmu ni
po stilu ne slaže sa strukturom crkve; ova se počela graditi g. 1396., a
pročelje se počelo graditi istom g. 1473., kad su već u umjetnosti nastali
novi pravci i nove struje.
Sjaju sam se pročelja divio, ali njegove ljepote nisam osjećao, nisam u
sebi oćutio ono „nešto".
* * #
Još iz trecenta Gospe naslikane
Na zidu bile posmjeha veselih
Miraše milris ružica već starih,
Milodah blagi ljubica usahlih,
Vladala tiša starodrevnih stvari,
Sutonom mnogih viekova zaspalih.
Je li u ovome „drevnome hramu 1 * poletna i jedra Ada Negri spjevala
svoju krasnu pjesmu: „drevni hram 44 ? Nije, ali mora da svi „drevni hra-
movi 44 pobudjuju slične utiske, slične osjećaje. Kad sam stupio u nutrinu
ovog hrama, duša je moja pjevala stihove Ade Negri, i bilo mi je da sam
postao pjesnikom, bio bih se zakleo, da oni stihovi prodiru originalni iz
moje duše. Vidjao sam u duhu, kako
.Fratar šmiga u kroke lagahne,
Ko sjena kakva s vrata potamnjelih 44 ,
pače mi je
„I žižak tinjo uviek dneva ciela
— Pečalna čežnja — na oltaru viti"
i činilo mi se, da mi „orgulje djela ponavljahu davna 44 .
248 HRVATSKA SMOTRA
Oh ovdje sam doista osjećao ljepotu. Sam pristup u ovaj hram, budi u
tebi neke čudne, neopisive osjećaje; kao da osjećaš, da duh Svemogućeg
može lebditi jedino u onom strogom, osbiljnom, skoro bih reko svetošću
dišućem prostoru. U ovome se hramu više ne obavlja služba božja, već od
god. 1881. u posjedu je ministarstva javne nastave, koje ga je povjerilo
„oblasti za sačuvanje lombardskih spomenika", ali ja sam ipak kao Ada
Negri htio „na mramoru gladkom slati molitve Bogu".
Oči su moje pasle po onim krasnim slikama, po onim majstorskim
kipovima, ali samo mehanički, gledao sam ih, ali ih nisam vidjao, nisu se
pojedini predmeti odražavali u mojoj duši, već neka neponjatna savršena,
harmonična cjelina, koja možda i nije odgovarala realnosti; — kako li je
sladko i ugodno biti idealistom, kad te „uspavljava kano usried zibke,
opojnost neka udesna i slavna."
Da opišem ono, što sam osjećao? Nije moguće. Misli za mislima vrve
u mojoj glavi, ali uprav ova obilatost misli ne da mi, da ih u pero kažem.
U ovakovim časovima tek ciglom rieči, da se izraziti svoje misli, a takva
rieč sinteza je raznih osjećaja ljudskih, epos je duševne vitalnosti, duševni je
kaleidoskop svih onih mnogobrojnih predočbi, koje se električnom brzinom
mienjaju u tebi. Krasno je krasno!
Glas ciceronov trgnuo me je iz moga sanjarenja. Bilo mi je neugodno;
kao da se je neka nada, eto već blizu ostvari, odtrgnula od moje duše, i
sjetio sam se Trnskovog starog kaludjera „te se čudom čudi, to su drugi
ljudi".
Pak ako nisam kadar da opišem što sam osjećao, pokušat ću da opišem
što sam vidio. Suvišno je da rečem, da moj opis ne će biti kritičarski, u
takav se posao ne razumijem.
Pomoći će mi pri tome ono, što mi je ciceron proverbijalnom talijan-
skom razgovorljivošću pripoviedao, a i ono što sam iz knjiga pročitao.
Ovim spisom ne nadam se, da bi koga uvjerio o neprispodobivoj ljepoti
ovog hrama; jer . . . treba ga istom viditi.
Unutrašnji je prostor hrama veoma velik, ta u njemu je četrnaest kape-
lica. A svaka je ovih kapelica pravi triumf slikarstva, kiparstva i arhitekture.
Kupola, koja se put oblaka vije, gradila se takodjer više godina. Bila je
pokrivena olovom kao i sva crkva, ali su Francezi u ratne svrhe g. 1798.
uzeli olovo i nadomjestili ga prostim opekama. Svodovi, na kojima počiva
krov crkve, smjeli su i dostojanstveni, i ne bi prestao da se diviš strogoj
osbiljnosti, da ti ne mame pogled zlato, bjelilo mramornih kipova i krasne
slike, koje kao da koketno namigivaju iza umjetnički izradjenih mjedenih
rešetki, te ogradjuju ove kapelice. Doista krasne su slike, koje su ponaj-
bolji ures u ovoj i tako krasno urešenoj crkvi, ali ne zaostaju za njima u
LA CERTOSA Dl PAVIA 249
krasoti ni kipovi. Perugino, Macrino d 1 Alba, Kristof de Mottis, Stjepan
da Pandino, a ponajviše Bergognone ovjekovječili su svoja imena svojim
kistom. Veći dio slika Bergognonovih, koje je na žalost uništio „zub vre-
mena 44 nadomjestili su affreschi Storera i drugih. Koliko god su krasni ovi
affreschi moraš požaliti i biti kivan na tirana — vrieme, — što su ovaku
sudbinu doživile mnoge Bergognonove slike, jer po slikama, koje su se ipak
sačuvale, uvidjaš što je bio i kakav je bio ovaj slikarski prvak, kojega punim
pravom prozvaše Angjelikom lombardske umjetnosti.
Kipari Kristof Solari, nazvan Gobbo (grbavac), Galeazzo Alessi, Bartul
Novi, Ivan Kristof Romano, Benedikt Briosco, Jakobin de 1 Boni i mnogi
drugi kao da se natječu, da kiparstvo slavi pobjedu nad slikarstvom.
Tko je pobjedio ? W L' ardua sentenza 44 strukovnjacima. U velike hvale
mauzolej, u kojem počivaju ostatci Ivana Galeazza Visconti i Izabele de
Valois. Ja ne ću nikad zaboravit krasne kipove Fame i Pobjede na pod-
nožju Viscontijeva sarkofaga uklesane od Bartula Novi.
Moram spomenuti još barem kor, glavni 6tar i refektorij. Refektori
je izrezan u drvu i ukrašen u pravom smislu rieči slikama medju kojima se
iztiče „Cenacolo 44 Oktavija Semini. Na glavnome 6taru diviš se mjedenim
obeliscima i Razpetome, djelima Hanibala Fontane. Svetište na istome izradili
su Ambroz Volpi, Brambilla i Angjeo Siciliano. Kor je pak dovršio Galeazzo
Alessi, a njegove strane naslikao je Danijel Crespi. Još su dvie sakristije —
stara i nova — i lavabo.
Ali tko da se sjeti svih mnogobrojnih slika i kipova, koji su uprav zače-
stali u ovome hramu? Trebalo bi ih dana i dana promatrati i diviti im se,
a kamo li par sahata. Tko je sve to letimice pregledao ne može ih sviju
ni napomenuti, a kamo li ih opisati. To mogu mirne duše kazati, da je
ova crkva par excellence umjetničko djelo, u kojem se čuvaju umjetnine
prvoga reda.
* * *
Iz „drevnog hrama 44 dolaziš u veliki kloštar i u ćelije certosina. Novi
utisci, novi osjećaji, nova čuvstva. U hramu duša ti se opajala milinom, po-
božnom sabranošću, misli su te odvijale u više sfere; ćelije te vraćaju do-
lini suza. Tjeskoba ti se vije oko srca; ljubav i samilost prama iskrnjemu
preotimlju mah. Trapili su se certosini, njihovo je živovanje značilo u pravom
smislu rieči muku i borbu, ali jesu li oni i duševno trpili? Je li im vjera
mogla podati tolikog divskog pregora, da se ako ne radostno, a ono barem
mirne duše podadu svome fatumu? Tko da odgonene ovu tajnu? Bieli,
goli zidovi ne odavaju ništa. Ni vrata ormara, koja su otvorena rabila za
ležaj, ne govore ništa. Vidiš samo, da su viekovima ognjilila. Čuješ drvo-
točca, koji monotonim tempom tik-taka ure grize drvo i koji te sjeća
na Longellofovu krasnu pjesmu „Sada-uviek 44 , a sjeća te još više na
tužnog sužnja, koji je u ovoj ćeliji „triezne boravio dane 44 . I tlapi ti se, da
to certosin cvili i uzdiše. Možda da on nije trpio, ali ti trpiš za njega. Fi-
250 HRVATSKA SMOTRA
lantropija, koja je drugdje samo tašta i neiskrena, ovdje doista bitiše. U
crkvi iz tvoje duše budi se pjesma vjere, blaženstva, u ovoj ćeliji budi se
pjesma boli i žalosti. Ona je možda veličajnija, ali ova je tvoja, čovječja je.
Toliko se govori o tragici čovjeka, a u ćeliji istom mozgaš i duboko pro-
nikneš u nju. Oh, kad bi oni zidovi mogli govoriti, možda bi doznao, ka-
kove su velike silne, neizmjerne boli živile u onako malenom tiesnom
prostoru; možda bi ti odkrili po hiljaditi put čovječju sudbinu, da se tje-
lesnom patnjom stišaju duševne boli. Možda su i oni certosini na sebi
osjetili da je istinu rekla gospodja Tarbe de Sablons : „život ljudski obilježen
je znakom križa, njegova bitnost nije van trajna bol, a slasti su toli riedke,
da zovemo srećom pomanjkanje boli."
Ciceron, koji me je pratio reče mi: „Vidite imali su sve; svaki od njih
imao je svoju ćeliju, svoju kapelicu i svoj vrtić". Dugo sam ga pogledao
činilo mi se, da žica ironije titra u njegovim riečima. „Imali su sve? Ali ako
je kojemu od njih uzfalio melem vjere?" — upitah ga. On slegnu ramenima
i filozofski mi odgovori: „živemo da trpimo". Dugo sam mislio na ovu
aksijomu koju je tako hladnokrvno izustio; mislio sam i mislio i činilo mi
se kad sam se prignuv izašao izpod onih onizkih vratašca, da čitam na njima
one znamenite rieči: „nous pleurons et naissant en chaque jour nous apprend
pourquoi".
* * *
Malo povjesti. Certosu je dao sagraditi Ivan Galeazzo Visconti, da udo-
volji zavjetu svoje žene Katarine. Neki hoće da glavnu pobudu ovome naumu
moramo tražiti u njegovoj neograničenoj ambiciji, jer da je poput i drugih
tirana htio sjajem i razkošnošću zablieštiti i zagušiti narodnu težnju za slo-
bodom. Može biti jedno i drugo. U ono doba kad je vjerska supersticija
premašivala više no prava vjera i talijanski kao i drugi tirani mislili su, da
će podizanjem crkvi okajati svoje griehe i ugušiti glas svoje savjesti. Mogla
se je na njih prenieti ona hrvatska rečenica „s jedne strane Boga hvali,
s druge svieću vragu pali". Ova druga verzija opravdana je i činjenicama,
da je stao Certosu graditi kad je ga Većeslav kralj rimski priznao milanskim
vojvodom, i da je u isto vrieme htio u ovomu hramu sagraditi sjajno svoje
obiteljsko groblje. Bilo što bilo, Ivan Galeazzo Visconti osvjetlao je svoje
ime ovim spomenikom, ime u ostalom koje je ostavilo i drugu uspomenu
ali sasvin opriečnu — uspomenu na tirana. Prvi je kamen Certose postavio
17. kolovoza g. 1396. Tvrdi se da je prvi nacrt stvorio fratar Bernard.
Kad je god. 1402. Galeazzo umro bili su već dovršeni mali i veliki
kloštar. Nastavilo se je gradnjom i za vojvodstva umorenog Ivana Marije.
Za gradjanskih ratova u Milanu neko se vrieme prekinulo gradnjom, dok
se nije g. 1451. Franjo Sforza nametnuo gospodarom Milanu. I Franjo
Sforza htjede kao i Ivan Galeazzo Visconti sjajem primamiti narod, pak nije
štedio ni vremena ni novca, da Certosa bude što sjajnija. Galeazzo Marija
Sin Franje Storze posveti se još žilavije ovoj gradnji tako da je već godine
1476. dovršena crkva i pokrivena silnim olovom.
LA CERTOSA Dl PAVIA 251
Godine 1782. car Josip II. ukinu red Certosina i od tog doba Certosa
je sasvim zapuštena tako da je netragom nestalo mnđgih krasnih umjetnina
dok nije g. 1843. Ferdinand I. učinio kraj ovom barbarstvu i uveo na novo
Certosine koji su ostali do god. 1881.; koje je godine talijanska vlada zapo-
sjela svu Certosu.
Ćelije su Certosina (ima ih 24) sada prazne; duh razaranja slavi svoje
slavlje. Danom na hrpe dolaze stranci da se dive krasnoj Certosi, a noći ?
Možda duhovi Certosina pjevaju porazni i udesni memento: „sic transit
gloria mundi".
J. S. FATTORI
O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA
Sad čujte jednu priču, jednu od onih, što ih u Njemačkoj pripoviedaju
bake svojoj unučadi — tamo prieko u Njemačkoj, u liepoj zemlji priča i
sanja, gdje mjesečev srebrni trak, kad se sigra na valovima stare rieke
Rajne, dočarava tisuću čudnih slika.
Na najdaljemu kraju sela živjela je u jednoj nizkoj kolibici neka uboga
žena; to je bio kukavni stan, a u njemu tek najnužnije pokućstvo.
Tu je stajao stari krevet sa zavijenim stupčićima, s kojih su se spuštali
žuti zastori, jedne naćve za kruh, jedna škrinja od orahovine, jedan stolac,
na komu je prevlaka bila već davno izbliedjela i kojim se već pradjed bio
služio, vreteno, od česte porabe sasvim gladko — i to bijaše sve.
Ne, bila je ovdje još i jedna dječija kolievka, sasvim nova, s bielim,
mekim platnom, pokrivena liepim pokrivačićem, na komu je igla izvezla
fino lišće, ona neumorna igla matere, što urešuje zibku svoga maloga
mezimčeta.
Taj komad bio je čitavo blago te uboge kuće.
Mekše ne bi moglo snivati ni diete kakova načelnika ili dvorskoga sa-
vjetnika. Sveta razsipnost, sladko bezumlje jedne matere, koja sve sama
sebi uzteže, da usried svoje biede ima ipak nešto malo razkoši za svoga
milog mališa I
Ta je kolievka podavala tom malom prostoru nešto svečano; a pri-
roda, koja je imala samilosti s tim biednicima, i ona je nešto pomogla:
ona pokrije golotinju te uboge kućarice baršunastom mahovinom i viticama
kozje krvi.
I te samilostne biljke, koje nazivamo dračem, miljile su iz svih pukotina,
krova, koji je bio kao velika cvietna košara; tako su priečile kišu, da prodire
u kuću. Ali divlji bi golubovi sjedali na prozor i gukali bi uspavanku, dok
bi diete u kolievci usnulo.
Jedna mala ptičica, kojoj je mali Ivica jednom u zimi, kad je visoki
sniežni plašt pokrivao zemlju, dobacio mrvicu kruha, spustila je u proljeće
iz svoga kljuna podno zida jedno zrnce sjemena. Iz toga sjemena izraste
hladolež, koji se svojim zelenim viticama zahvati u zid. Kroz jednu razbi-
jenu opeku prodre on i u sobu i okruni svojim grančicama zibku dječiju,
O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 253
tako, da se jednoga jutra modre očice Ivičine otvorile n isti čas s modrim
zvončićima hladoleža.
Ta je kolibica bila uboga, ali nije bila tužna.
Ivičina mati, kojoj je muž već davno ostao na ratištu, živjela je, kako
se već dalo, od svoga povrća i od zarade svoga vretena. To je dašto bilo
malo, ali je dostajalo, da se izpune sve Ivičine želje.
Ivičina je mati bila pobožna i pravovjerna. Ona se molila, rabotala je
i bila je u svem čestita. Tek je griešila u prevelikoj ljubavi i u prevelikom
ponosu prema svome sinu.
Zacielo se dogadja, da majke, kad gledaju rumena lišća svoje djece, te
sladke djece s rupicama u nespretnim i gojnim ručicama, s bielom puti i
ružičastim nožicama, dogadja se, velim, da majke misle, da će djeca biti
dovieka njihova. Ali Bog ništa ne poklanja, on sam uzaimlje, i kao zabo-
ravljeni vjerovnik dolazi on kadikad, da utjera svoje dugove.
I jer je taj pupoljak niknuo u njenu krilu, mišljaše Ivičina mati, da mu
je ona darovala život. Ali Bog, koji sa modroga i zvjezdanoga rajskoga
svoda sve vidi, što se na zemlji dogadja, koji čuje tihi piev, što ga na
najudaljenijem kraju svieta zuji mala koja mušica, Bog je nerado gledao tu
preveliku ljubav majčinu.
On je i vidio, da je Ivica bio lakomac i da mu je njegova majka odviše
toga dopištala. Često se diete razplakalo, jer je moralo da poslie grozda
jli jabuke jede kruha — kruha, za kojim mnogi nesrećnik uzdiše. Onda mu
je majka dopuštala, da on nagrizeni komad opet baci, ili bi ga ona sama
pojela.
Tako se dogodilo, da je Ivica obolio. Groznica ga tresla, a dah je
pištao u sluzavom grkljanu. Imao je groznicu, onu užastnu bolest, što maj-
kama tjera suze na oči, majkama a i otcevima.
Grozna bol obuze ubogu majku, kad vidi svoga sina.
Vi ste već zacielo jednom u kojoj crkvi vidjeli sliku Madone, kako u
žalobnom ruhu stoji pod križem, otvorenih grudiju i krvavog srca, u koje
je zabodeno sedam mačeva, tri na jednoj i četiri na drugoj * strani. A to
znači, da je steže najgora od svih boli, da je steže okrutna bol majke, koja
vidi, gdje joj umire diete.
A ipak: sveta je djevica vjerovala u božanstvo svoga sina i znala je,
da će uzkrsnuti.
Ali u Ivičine majke nije bilo te nade.
Posliednje dane Ivičine bolesti bdjela je majka dan i noć. Ona je
sjedjela i prela, a zvrčanje se kolovrata stapalo s hroptanjem djeteta u
umiranju.
Mnogim će bogatunima biti čudno, što majka kod smrtne postelje svoga
djeteta prede, ali oni ne znaju, kakove boli donosi ubožtvo duše. Ono ne
muči samo tielo, već razkida dušu.
Ono, što je prela, bila su vlakanca za mrtvačku košuljicu njenoga malog
Ivice; ona nije htjela, da to ljubljeno tielo prekrije već rabljeno platno, a
254 HRVATSKA SMOTRA
kako nije imala novaca, da kupi novo, zvrčao je njen kolovrat žalostnom
žurbom. Ali nije trebala, kao drugda, da vlakance okvasi; njene su suze dosta
obilno protjecale.
Uveče šestoga dana umre Ivica. I slučajno, ili od žalosti, i hladoležove
grančice, što su milovale njegovu kolievku, uvenu u isto vrieme, uvenu,
posuše se, i posliednji njihov uveli cviet padne u malu postelju.
Kad je tako majku ostavila posljednja nada, kad je vidjela, da se po-
sljednji dah odkinuo s tih usana, na kojima su modre ljubičice smrti odag-
nale rumene ruže života, pokrije ona pokrivalom milo njegovo lišće, uzme
svoja spredena vlakanca i ode k tkalcu.
„Majstore tkalce", reče mu ona, „evo vam donosim liepo predivo,
fino i bez čvorova, ni paučina ne bi mogla nježnija biti. Daj da poteče
tvoj čunčić. Satkaj mi tkanje, 'nježno ko brabantsko i holandesko platno."
Tkalac sjedne uza stan, uredi lančić a čun povuče za sobom vlakance
i letijaše ovamo i onamo. Češalj potiskivaše vlakanca, a tkanje bivaše sve
veće, bez ijedne grieške, tako nježno kao košulja kakove carevne ili ubrus
svećenikov, kojim utire kalež pri oltaru.
Kad je svršio, poda tkalac tkanje ubogoj majci i reče joj — ta on je
bio već odmah sve odkrio iz njenih zdvojnih pogleda:
„Ni carev sin, što je prošle godine umro, nije u svom srebrom oko-
vanom liesu od ebanovine bio pokrit tako mekim i tako nježnim tkanjem".
Majka sabere tkanje i skine sa svoga osušenog prsta uzki, iztrošen i zlatni
prsten.
„Dobri tkalce", reče, „uzmi taj prsten, moj vjenčani prsten, jedini, što
sam ga igda imala!"
„Dobri tkalac nije htio da ga primi, ali ona reče:
„Amo, kamo ja polazim, ne trebam više prstena; ja osjećam, da me
male Ivičine ručice vuku u zemlju".
Onda podje k tesaru i reče mu: „Majstore tesaru, uzmi dobre hrasto-
vine, što ne trune i što je ne izjedaju crvi; sačini od nje pet dasaka i dvie
daščice — za mali lies."
Tesar uzme strugalo i pilu, izreže daske i zabije čekićem čavle, ali
tiho, sasvim tiho, da željezni šiljci ne izrane tako duboko drvo nego suviše
još i srce uboge žene.
A kad je svoje djelo svršio, bilo je ono tako liepo, da je prije naliko-
valo škrinjici za nakit ili za čipke.
„Majstore tesaru, učinili ste valjani lies za moga maloga Ivicu; a ja
vam dajem svoju malu kućicu na kraju sela i vrt iza nje i zdenac s lozom.
Ne ćete odveć dugo čekati!"
Onda uzme ona svoje tkanje, umota lies u papir i ode. Svežanj, što ga
je nosila, bio je tako malen, da su djeca na ulici — ne znajući ništa o
smrti — kazivala :
„Gledajte samo Ivičinu majku ! Opet mu donosi veliku kutiju nurnberžkih
igrački; zacielo opet čitav grad sa šarenim drvenim kućicama, tornjićem
O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 255
s olovnim krovom i zvončićima, tornjem za stražu i zelenim drvcima na
ulicama. Ili su to možda gusle s izkićenim vratom i lučcem od struna. —
Ah, kad bismo i mi imali takovu kutiju".
Ali su ih njihove uplašene majke cjelivale i kazivale su im da šute:
„Luda djeco, ne zborite tako! Da nikad niste zaželjeli ovakove kutije sa
igračkama ili s guslama, ovakvu kutiju, koju biste suznih očiju pod pazu-
hom nosili. Dobit ćete je i onako dosta rano!"
Kad se Ivičina mati vratila knći, uzme malo, nježno, ali još uviek liepo
tielo svoga djeteta i počne da mu obuče njegovo posliednje odielo, ono
odielo, kojim se valja vrlo brižljivo odjenuti, jer treba da potraje do vieka.
Ona ga obuče njegovim svečanim odielom, što je bilo od svile i obto-
čeno krznom, da mu ne bude prehladno u onom vlažnom stanu, kuda mu
je valjalo sada poći. Uza nj položi i lutku sa sjajnim očicama, onu veliku
lutku, koju je tako ljubio i koju je uzimao uviek sa sobom u krevet.
Onda, kad je htjela da pokrije pokrivačem malo tielo, koje je zacielo
već sto puta cjelunula posljednjim cjelovom, opazi najednom, da je zabo-
ravila mrtvom djetetu obuti njegove liepe, crvene kožne cipelice.
Tražila je po čitavoj sobi, jer ju je boljelo gledati bose i hladne nožice, koje
su prije bile tako tople i rumene. Ali su za njena izbivanja zli parcovi našli
cipelice pod krevetom, a kako nisu ništa drugo imali da jedu, nagrizli su
cipelice i razkidali su kožu.
Za ubogu majku bila je velika bol, što će njezin Ivica morati sada bo-
sonog poći na drugi sviet ; a kako je njeno srce bilo jedna velika rana, do-
stajao je i najsitniji dodir, a ono bi opet krvarilo.
Držeći cipelice gorko je plakala. Još uviek su kapale suze s njezinih
osušenih crvenih očiju.
Gdje će dobiti cipelice za svoga Ivicu, sada, gdje je već bila poklonila i
kuću i prsten? To ju je pitanje bez prekida mučilo. A u snu joj dodje
misao.
U naćvama bio je još jedan čitavi hljeb, jer već više dana jadnica nije
bila ništa okusila, hraneći se jedino svojom boli.
Sada se je sjećala, da je prije, Ivici za veselje, iz hljeba sačinjala golu-
bove, patke i kokoši, cipelice i ladjice i sve moguće. Ona uzme hljeb i raz-
reze ga. Onda sgnječi hljeb svojim palcem i okvasi ga svojim suzama. Ona
mu načini male hljebne cipelice, koje prevuče preko modrih i hladnih
nožica mrtvoga djeteta. Sasvim olakšana pokrije ga mrtvačkim velom i za-
tvori lies. — Dok je još hljeb gnjela, dodje na prag od kuće jedan prosjak,
koji je bojažljivo moljakao za komad hljeba; ali ona ga je zamahom ruke
bila protjerala.
Grobar dodje po lies i ukopa ga na kraju groblja, pod jednim grmom
bielih ruža. Zrak je bio blag, kiše nije bilo, a tako ni zemlja nije bila vlažna.
To je tješilo majku, jer je mislila : moj ubogi mali Ivica ne će sada odveć
zlo provesti tu prvu svoju noć u grobu.
256 HRVATSKA SMOTRA
Kad se opet vratila kući, stavi Ivi činu kolievku sasvim blizu svoje po-
stelje, legne na počinak i usne odmah. Sva ju je njena snaga bila ostavila.
Onda joj dodje san — ili — ona je barem mislila, da je to san.
Ivica dodje k njoj onako, kako je bio u liesu odjeven, u svom sve-
čanom odielu s dragocjenim krznom, u ruci mu lutka sa sjajnim očicama,
na nogama hljebne cipelice.
Bio je tako tužan.
Oko njegove glave nije bilo svetačkog žara, što ga inače podaje smrt
nevinoj dječici — jer čim se ukopa diete, eto odmah iz njega angjela.
Na njegovim licima nije bilo ni nebeskih ruža, ruka ih je smrti obie-
lila sniežnom bjelinom. Težke su suze kapale s njegovih trepavica, a du-
boki su uzdisaji dizali njegove male grudi.
San izčezne, a majka se probudi sva u znoju. Veselila se, što je vi-
djela svoje diete, ali se prepala, što je ono bilo tako tužno. Ali se tješila:
„Ubogi Ivica! Ni u raju ne može da zaboravi svoje majke".
Sliedeće joj se noći opet ukaže prikaza : Ivica je bio još bliedji i tužniji.
Majka segne rukama za njim i poviče mu:
„Tješi se, ubogo diete, ne ćeš ostati osamljen u nebu, doskora ću i ja
k tebi doći".
Treće noći dodje Ivica još jednom. Uzdisao je i plakao još više nego
prije, i ode opet, uzdižući zdvojno svoje male ručice. Lutke nije imao, ali
na njegovim su nogama bile hljebne cipelice.
Uplašena majka ode do jednoga častnoga svećenika i upita ga savjeta.
On joj reče:
„Ove ću noći uz vas bdjeti i upitat ću sam tu malu sablast. Meni će
za cielo odgovoriti; ja poznam rieči, koje treba da se kažu krivim i ne-
vinim duhovima".
Ivica dodje u običajno vrieme, a svećenik ga prisili svetim riečima, da
kaže, što ga na onome svietu muči.
„Muče me moje hljebne cipelice: one me prieče, da se popnem dija-
mantnim ljestvama u nebo. One su za me teže od najtežih jahaćih čizma
postiljonovih, jedva se mogu popeti na drugu na treću prečagu. To me
veoma muči, jer gore vidim liepe zlatokrile angjele, što me zovu, da se
s njima poigram, što mi pokazuju zlatne i srebrne igračke".
To reče i izčezne.
Tad reče ] svećenik Ivičinoj majci: „Težko ste sagriešili, oskvrnuti ste
posvećeni kruh, kruh gospodnji ; kruh, što ga je Isus izabrao kod svoje po-
sljednje Večere prilikom svoga tiela. Vi ste jednom prosjaku, koji je mo-
leći milostinju stajao na vašemu pragu, uzkratili koru htjeba i učinili ste iz
hljeba cipelice za svoga Ivicu. Vi treba da date otvoriti lies, treba da izva-
dite iz njega hljebne cipelice i treba da ih spalite u vatri, što sve očišćuje".
Svećenik podje s majkom i grobarom na groblje; četiri zasjeka lopate
odgrnu zemlju sa liesa. Oni ga uzmu i otvore ga.
O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 257
U njemu je ležao Ivica onako, kako ga je bila polegla njegova mati —
tek je njegovo lišće kazivalo bolni izražaj.
Pobožni svećenik svuče malome mrtvacu sasvim nježno hljebne cipelice i
spali ih na posvećenoj svieći govoreći molitvu.
Kad dodje opet noć, ukaže se mali Ivica svojoj majci posliednji put,
ali veseo, vedar i srećan, u pratnji dvaju angjelčića, s kojima se bio već
sprijateljio. U njega su bila sjajna krila, a oko glave mu je titrao blistavi
draguljni sjaj.
w O majko, kolike li radosti, kolike li sreće! Kako su liepi rajski vrtovi!
Tamo se smijem do vieka sigrati, a gospodin Bog nije nigda ljut tt .
A drugoga je jutra i majka opet vidjela svoga sina, ali ne na ovome
svietu, već u nebu. U jutro je bila umrla naslonivši glavu na praznu kolievku.
Francezki napisao THŠOPHILE GAUTIER
LABUDOVI
Pročitavši jednu prirodoslovnu knjigu za drugom sazna naš doktor
Tribulat Bonhomet, da „labud već mnogo prije svoje smrti pjeva 44 . — I u
istinu (to nam je tek nedavno priznao) mu je jedino ta glasba, koju je sad
najposlie ipak čuo, pomogla da snosi sva razočaranja svoga života. Sva
druga glasba nije mu bila ništa drugo nego w chari-vari tt i „Wagner u .
A kako mu je to samo uspjelo? — Eto:
Kad je radini starac jednoga liepoga dana blizu prastaroga i moćno
utvrdjenoga grada, u kome je živio, u jednom prastarom i zaboravljenom
parku, pod Jdubokom sjenom visokoga drvlja odkrio jedno staro sveto jezero
— čiju tamnu površinu oblietavahu dvanaest do petnaest mirnih ptica — sa-
vjestno je bio proučio sve prilaze do vode, proračunao je udaljenost, i tu
se od svih najviše izticao crni jedan labud, njihov čuvar, koji je spavao
obasjan sunčanim trakom. Taj je imao za svih noći budne oči, držeći u dugom
ružičnom kljunu gladki kamen, i kad bi najsitniji šuštaj dojavio kakovu
pogibao svojim štićenicima, pao bi kamen bačen brzim kretom njegova vrata
u vodu, usried bieloga kruga spavača, kamen uzbune : — i od tog bi znaka
odletio čitav roj, uviek s njim kao predhodnikom, kroz noć u duboke aleje,
na daleke livade ili prema kojemu studencu, u kome se zrcale stari kipovi,
ili prema bilo kakovu zakloništu, koje se usjeklo u njihovo spominjanje. —
U dubokoj ih je šutnji Bonhomet promatrao — i smieškao im se. Bonhomet
bijaše fini umjetnik, i tako je o tom snatrio, da svojim ušima priredi orgiju
njihova posljednjega pieva.
Kadikad, kad bi u jesenjoj noći bez mjesečine ozvanjala ponoć, ustajao bi
Bonhomet, koga je mučila bezsanica, naglo bi se odjenuo za koncert, koji
je tako uporno željkovao. Kad bi koštunjavi i ogromni doktor svoje noge
utonuo u bezkrajne čizme iz čvrste gume, koje su bez šva prelazile u široki
nepromočivi i savjestno podstavljeni kaput, turio bi on svoje ruke u čelične,
grbovima urešene rukavice, koje su pristajale uz kaki sredovječni kostim.
Te je rukavice nabavio za trideset i osam sousa (mahnitost I) u nekog stare-
tinara. Onda se pokrije nekakim širokim modernim šeširom, utrne svjetiljku,
izadje iz kuće i podje, spremivši kućni ključ u džep, sasvim laganim, gra-
djanskim tempom prema okrajku osamljenoga parka.
LABUDOVI ŽS9
Već se bližio tamnim putovima prema svojim ljubljenim pjevačima —
prema jezeru, čija mu plitka voda nije više od bedra sizala. On ju je bio
brižljivo i ša svih strana proniknuo« a sada je koracao pod gustim svodom
granja i lišća, što ih jezero okruživalo, već jedva čujnim koracima napried
od jedne obumrle i suhe grane do druge. I tu, na okrajku jezera, spusti on
lagano, sasvim lagano i bez ikakva štropota jednu čizmu u vodu, onda i
drugu, i tako je neizkazanom brižljivošću, da se je jedva usudio disati, stupao
vodom, kao opojni muzički entuziast, što izčekiva željkovanu kavatinu. Tako
je i bilo sasvim prirodno, da je za ono dvadeset koraka, što ga je dielilo
od njegovih ljubljenih umjetnika, trebao obično dvie do tri i p6 ure, tako
se je bojao nježne budnosti crnoga čuvara.
Dah je tamnoga neba bolno dirao tamne i visoke krošnje oko jezera:
ali je Bonhomet uza sve to tajanstveno šaputanje kročio uviek napried, jedva
vidljivo napried, i oko treće ure u jutro stajao je neopažen p6 koraka pred
crnim labudom, koji nije ni slutio njegove blizine. Onda se dobri doktor
u sjeni nasmieši i dirne sasvim tiho, tiho vrškom svog sredovječnog prsta
mrtvu površinu vode, jedva se je dotakne, tako tiho . . . sasvim blizu pred
čuvarom ! ... a to je milovanje bilo tako sladko, da se čuvar doduše za-
čudio, ali nije našao taj neznatni šuštaj toliko vriednim, da baci kamen. On
prisluškivaše! Ali se vremenom njegov instinkt nejasno izpuni mišlju na po-
gibao, a njegovo srce, o njegovo ubogo nevino srce užasno zakuca. —
Bonhomet je triumfirao.
Tada počnu liepi labudovi jedan za drugim uzplahireni i još duboko u
snu valovito i meko povlačiti svoje glave iz bliedih i srebrnih krila. Sjena
ih je Bonhometova nagnala u smrtni strah. Oni su osjećali neku neodredjenu
izvjestnost smrtne pogibli, koja im je prietila, ali su se oni u svojoj neiz-
mjernoj nježnosti radije trpili, kao njihov čuvar, — spriečen u biegu; ta
kamen nije bio bačen ! I sva su srca tih bielih prognanika zakucala u mukloj
smrtnoj bojazni — taj je kucaj razumjelo tek uzhićeno uho valjanoga doktora
— i on je dobro znao, kako ih je sama njegova blizina „moralno" mučila.
I u neporedivu užasu uživao je smrtni strah, kojim ih je izpunjala njegova
ukočenost.
Kako je sladko hrabriti umjetnike, kazivao je sasvim tiho sam sebi.
Ta je ekstaza trajala tri ure, koje on ne bi bio zamienio nikojim kra-
ljevstvom. Najednom se osklizne trak zviezde jutrnje kroz granje i osvietli
Bonhometa i tamnu vodu i sanljive oči labudova! Čuvar, mahnit od tog
groznog vidika, baci kamen . . . prekasno ! Snažnim povikom, koji je naglo
razkinuo njegov sladjani smiešak, potrča Bonhomet, uzdignutih i skvrčenih
prstiju i razširenih ruku, medju svete labudove.
Brzo i sigurno bjesnjaše zahvatanje čeličnih prstiju tog modernog viteza :
i čisti vratovi od dva od tri pjevača budu skršeni, probodeni, mnogo prije
nego što su druge ptice u divnom sjaju uzletjele. Onda su labudovi dobroga
doktora zaboravili, a iz njihovih umirućih duša zastruji piev bezsmrtne nade,
spasa i ljubavi i dizaše se u neznana nebesa.
260 HRVATSKA SMOTRA
Racionalni se doktor smiešio toj sentimentalnosti, od koje se kao osbiljni
poznavalac udostojao da okusi samo jedno — zvuk. On je to ocienio samo
s muzikalnog gledišta, cienio je jedino osobitu mekost tih simboličkih glasova,
koji su smrt kao jednu melodiju vokalizirali.
Zatvorenih je očiju Bonhomet srkao u svoje srce harmoničke titraje:
teturajući izadje iz vode i sruši se kao satrt grčem na obalu, izpruži se u
travi, legne na ledja, u svom udobnom i toplom nepromočivom odielu.
I tamo je taj mecen našega doba opet okušavao, utonuo u razbludnu
bezsvjesticu na pradnu svoje sviesti uspomenu na divni piev svojih ljubljenih
umjetnika i ako je taj bio ukaljan nekom njemu staromodnom uzvišenošću.
I dok je tako tu driemljivu ekstazu uviek na novo srkao, puštao je da
(kako purgarski!) ta dragocjena impresija biva i — gotovo prolazi i opet
na novo dolazi, dok nije granulo sunce.
Francezki napisao VILLIERS DE L* ISLE-ADAM
ne*.
POLITIČKE GLOSE
Hrvatski sabor zasieda.
Odvratnu sliku pružile su nam prvog dana koalirane vladine stranke.
Latile se jednog gadnog sredstva protiv opozicije. Mobilizovale su radničtvo,
koje po svojim vodjama sačinjava karikaturu od socijalne demokracije, kako
ćemo poslie vidjeti. Bezdušno su vladinovci nahuškali to radničtvo, da ostavi
na dan otvorenja saborskog zasjedanja svoje radionice, tvornice i poslove i
podje pred sabornicu, da i tvorno udari na opoziciju ! Turili su tom radničtvu
proglase u ruke, kojima ga pozivaju, da se spremi na pokolj proti — opo-
ziciji! To je nečuveno. Bivši režim u Hrvatskoj činio je upravo sjajnih bez-
zakonja, ali se ne sjećamo, da je na parlamentarnu opoziciju mobilizovao
radničtvo. U Rusiji se vlada vojskom, raztjerava se duma, al se ne počinja
ovaki zulum, ovaki atentat na ustav, da se grozi pokoljem opoziciji, koja
baš u najširem obsegu traži ustavna prava svome narodu.
Naša se je socijalna demokracija, vodjena krivim vodjama, dala zavesti
i stvorila od sebe karikaturu. Sveobće i jednako izborno pravo glasa —
deviza je rečene radničke skupine, koju vodje njezini propoviedaju u sav
glas svakom sgodom. Vladine koalirane stranke naviestile su prije izbora
istu ovu devizu kao svoju kardinalnu točku. Nu prošli izbori, gospoda došla
i na unosni magjarski sabor, ali — sveobćem izbornom pravu ni glasa ni
traga. Medju zakonskim osnovama, koje bi imale reformirati ustavna prava,
nema obćeg izbornog prava I sad su ti isti vladinovci, koji nisu iznieli na
stol sabora ovu zakonsku osnovu, potegli radničtvo, da im bude štafaža u
borbi protiv opozicije, koja je već u prvoj sjednici gromko zatražila : dajte
obće izborno pravo glasa! Još jedno. U Ugarskoj se socijalna demokracija
bori protiv tamošnje Kossuthove koalicije, koja je protiv sveobćeg izbornog
prava glasa, a naša socijalna demokracija podupire ovdje vladinovce, koji
opet pristaju uz Kossutha. Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas . . .
Hrvatski sabor zasieda, rekosmo. Reliquiae reliquiarum narodne stranke
koketiraju s rezolucionašima. Magjari žele, da od te koketerije dodje do
zaruka . . . Bilo sretno i berićetno! Iz redova bivše narodne stranke već je
u jednoj od saborskih sjednica izašao kvartet i zapjevao vrlo nespretno
sastavljenu ponudu koaliciji. To je prvi pas de quatre pri bliženja k rezolu-
cionašima. A to je, kako se čini, vrlo jednostavno. Pojedine t. zv. leteće
18
26Ž HRVATSKA SMOTRA
skupine bivše narodne stranke pročitat će u saboru izjavu, da stoje na temelju
nagodbe i da će podupirati sve što bude itd. Za tim će te skupine podivljat!
i kao „divljaci u moći će liepo, na zadovoljstvo gospodina Wekerla, podupirati
rezolucionaše. I tako magjarski vuk sit i rezolucionaške koze ciele . . .
Uzakonit će se ustavne reforme. Osim obćeg izbornog prava dobit ćemo
porotu, neodvisnost sudaca, „čistoću izbora 14 , promienjen zakon o štampi itd.
Nu i to je dobro, to bar sprema put Starčevićevoj stranci prava do oži-
votvorenja konačnih ciljeva njezina programa. A ako sadanji vlastodržci, koji
se već sada grozničavo drže vlasti, pod pritiskom javnog mnienja ne učine
reforama i u pogledu izbornog prava na široj, modernoj podlozi, onda će
to, ako Bog dade i sreća junačka, učiniti Starčevićeva stranka prava.
Starčevićeva je stranka prava izvojevala sjajnu pobjedu već prvih sa-
borskih sjednica. Dok je vlada izniela osnovu zakona o „Čistoći 11 izbora,
jedna frakcija neki predlog, kojim se liepo obilazi obće izborno pravo i sve
odgadja ad calendas graecas, Starčevićeva je stranka prva izašla s gotovom,
dobro proučenom i sasvim izradjenom zakonskom osnovom za obće,
jednako pravo glasa. Taj je čin osupnuo gospodu vladinovce, bili su vrlo
nervozni ... U ostalom gospoda će biti još vrlo, vrlo nervozna . . .
I zakonske osnove o ustavnoj reformi i indemnitet i proračun i inter-
pelacije ... i opet će se zasiedanje zaključiti. Al dok bude u Pešti onaj
zlatni ključić, koji otvara gvozdena vrata naših blagajna i dok godj budu
Magjari vadili po svojoj volji i privoli naše vlade i sabora naše biele novce
iz tih blagajna, dotle je sva borba oko ustavnih reforama tako malena, tako
malena !
Medjutim Starčevićeva stranka prava budno će i u ovom zasiedanju
bdjeti, ne quid detrimenti respublica capiat . . .
Magjari su opet pokazali Evropi jedan čin svoga vitežtva. Ovi moderni
divljaci ne zaslužuju u istinu drugo, nego da budu — uzorom našim rezo-
lucionašima. A ovi ih i sliede. Svi se sjećamo, — a bilo je to još do jučer
— kako su isti ovi ljudi u nas, koji sada vedre i oblače, bili nada sve Sla-
veni, slavenofili. Bili najprije Slaveni, a onda tek Hrvati. I tko se usudio
trieznije shvaćati i tumačiti odnose Hrvata k ostalim Slavenima, svadjati na
pravu mjeru pojmove o slavenskoj uzajamnosti, a ne guditi po njihovim
kajdama, na tog udariše anatemom.
Nu ide vrieme, nosi breme. Došlo bratstvo oružja s Magjarima. I oni,
koji su išli na slavenske novinarske kongrese i ondje prisizali ljubav ostaloj
braći Slavenima, odjednom im okrenuli ledja. To donosi sa sobom bratstvo
oružja . . .
Magjari ne ljube Slavene, jer ih se boje. Njima su okruženi, ćute ih ko
neki obruč, koji ih steže. Zato i progone slavenske narode u svojoj Ungariji.
Ovih dana povukli su pred sud slovačkog zastupnika Ju riga, jer da je
POLITIČKE GLOSH 263
„raždraživao proti Magjarima". A kriv je, što je živ. Borio se proti šovinismu
Magjara. Odsudiše ga na dvie godine tamnice i na 1200 K globe.
U istinu, Magjari su opet pokazali Evropi jedan čin svoga vitežtva . . .
I crnogorska skupština zasieda ....
Njegovo Visočanstvo knjaz Nikola, gospodar Crne Gore i brda, podielio
je svome narodu ustav. I ti, Crna Goro, nisi posljednja! Jedina još konku-
rencija knjazu Nikoli ostaje u Evropi knjaz od — Monaca.
Kad je ono lani knjaz Nikola proglasio u svojoj državi slobodu štampe,
obradovali smo se. Knjaz Nikola učini, što ne učini ni car Nikola! Onda,
kad je ono u Crnoj Gori proglašena sloboda štampe, imala je ta zemlja
samo jedne novine, a i te su bile — službene.
U prvoj sjednici crnogorske skupštine predložio je jedan zastupnik, od-
nosno poslanik, da se ne rabi rieč virilni poslanici, budući da to ne bi —
nitko razumio, što znači . . .
Battez-moi plutčt, et me laissez rire.
Onomadne je žica javila svietu, da je u Miinchenu počinjen atentat na
cara Vilima.
Neki zlobni jezici vele, da si je car Vilim sam upriličio taj „atentat".
Poznato je naime, da je on izvrstan govornik. Ljubi parade. Kritizuje izložbe
slika. Piše pjesme. Sam riše i pravi nacrte za sgrade i palače. Sportsman.
Djed. Jednom je dirigirao vojničkom glasbom. Dakle ima sluha. Ima i lažne
kapetane i Kopenick. Kad je sve to, i kad sve zna i umije, htjelo mu se i
atentata. I na dani znak srušila se jedna drvena tribina, zamnio štropot,
prasak. Bomba! Car Vilim ostade živ, a slučajno je zaglavio jedan radnik.
Viest o tom dogadjaju porazno je, veli se, djelovala na burzi. Naravski,
ne sbog smrti onog radnika
# # *
Trojni se je savez i opet učvrstio na veselje vascieloj Evropi. Taj je
savez jači sada, nego ikada ! — uvjeravaju. Ministar vanjskih posala Austro-
Ungarije, barun Aerenthal i kancelar Njemačke knez Biilow sastali se, po-
razgovorili, doručkovali i — trojni se savez ojačao! Podpuni sporazum!
Razpršene su u tom razgovoru i neke bojazni glede Italije . . . Ona se naime
na svojoj granici onako malo naoružava i učvršćuje u trojnom savezu, a
proti — monarkiji. No te bojazni su, kako rekosmo, razpršene.
Le plus fine des trois n'est pas celui qu'on pense, poznata je Lafon-
taineova. To znači — da, ta francezki je jezik diplomatski, šutimo radije.
Glavno, e je trojni savez učvršćen!
264 HRVATSKA SMOTRA
Još samo jednu moment-sliku iz tako zvane velike politike. O Crnoj
smo Gori već gore govorili. Iz Srbije javljaju, da je njegova visost prinac
Gjorgje, nasliednik priestolja Karagjorgjevića, izvolio šenuti pameću. Taj
gospodin mladenac zagrozio se samome svome otcu, da će iznieti na vidjelo
sve što zna o ubojstvu kralja Aleksandra i kraljice Drage, ako ga stari dade
odpremiti u inozemstvo na promjenu zraka. A stara je rieč, da djeca znadu
puno toga, što čuju i vide od roditelja. Prinac je Gjorgje postao pravi enfant
terrible srbijanskog konaka. Dakako, službeno se dementuje, da njegova
visost nije pri sebi . . .
U Rusiji sad ovdje sad ondje prasne po koja bombica, bude tu i tamo
ubijen koji general ili šef policije, inače — vlada mir, tek se čuje pero mi-
nistra predsjednika Stolypina, kako zadire o spise ... U Francezkoj je vlada
još uviek zabavljena crkveno-političkim napremicama. U Englezkoj ne pre-
staje konservativna stranka voditi borbu protiv sadanjeg ministarstva. U Italiji
nema ništa zanimivo, pače ni Vezuv ne djeluje. Španjolskom kralju Alfonsu
još ne izrastoše brci, dakle u Španiji nema dogadjaja. Uobće valja pripo-
menuti, da je stara krezuba Evropa, koja je kroz tisuće godina vodila po-
litiku svieta, u najnovije doba dobila dva konkurenta: Japan i Ameriku.
Danas imadu Tokio i Washington jednako rieč u svjetskoj politici kao i
Pariš, Petrograd, London . . .
A oni mali Buri, koje je Englez upokorio i oteo im sve, što su imali,
nedavno su pod Ferreirom opet digli glavu. Čini se, da pod pepelom tamo
dolje u Africi, još tinja jedna iskra, koja upaljuje . . .
Z. VUKELIĆ
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
UZ NAŠE NOVELE
Thćophile Gautier
Thćophile Gautier rodjen je 30. kolovoza
1811. u Tarbesu u južnoj Francezkoj. Nje-
gova je porodica bila rovalistička. Kao Hugo
i Dumas i Gautier je diete častničko. Njegov
je otac veoma rado gledao literarna nasto-
janja svoga sina. U nježno i ako nešto pi-
kantno djelo sinovo „Mile. de Maupin" bio
je tako reći ozbiljno zaljubljen. Njegova
je majka bila uzvišena ljepotica, a kaže se,
da je u njenim žilama tekla bourbonska
krv. Za rana dodje Gautier u Pariš, gdje
je marljivo proučavao Villona i Rabelaisa,
a osim toga se savjestno bavio izučavanjem
pisaca rimske dekadence, Klaudijana, Mar-
cijala, Petronija i Apuleja. Kad je svršio
škole, počne učiti slikartvo u Rioulta. Ali
u njega nije bilo osobita dara. Prvo je pri-
kazivanje Hugonove drame „Hernani" u
njegovu životu važan čas Ne samo, da je
one večeri došao u kazalište sa svojim
kasnije tako slavnim „crvenim prslukom",
već je i u njegovom biću nastao podpuni
preokret. On ostavi slikarstvo i postane
lirskim pjesnikom. U prvim su njegovim
pjesmama najbolje one, u kojima on izra-
zito iztiče svoj poganski epikureizam. Tek
mnogo kasnije pokazao je svojom zbirkom
lirskih pjesama w Emaux et Camćes" mnogo
izrazitog individualnog stila, tako da je
upravo ta zbirka savremeni odraz njegove
lirike. U tim je pjesmama njegova pjesnička
dikcija od idealne ljepote, a plastičnošću
nadkrilio ga je kasnije samo riedko Le-
conte Delisles. — Gautierov je literarni
razvoj uzko vezan uz dogadjaje njegova
života. Ti se opet dogadjaji ne mogu odje-
liti od historije one ciganske družbe bohe-
miena, literata i umjetnika, što su se sku-
pili oko Victora Hugoa.
Pravu sliku razuzdanog života tih mladih
?udi podaje nam Gautierovo djelo „Les
eunes-France", koje je u neku ruku oštra
satira na ondašnji romantizam. Najjasniju
sliku Gautierova duševnoga života u ono
doba, podaje nam njegov roman n Mlle.
de Maupin . Ta je knjiga, kako veli G.
i
Brandes u svojoj studiji o Gautieru, sasvim
poganska i nepristojna. Ali u njoj ima
zdrave snage i iztančanog smisla za savršenu
ljepotu, pa nije čudo, da je englezki pjesnik
Šwinburne naziva ,,the golden book of
beautv". U Gautiera kao pjesnika prevla-
dava antikna, plastička narav. On sam o
sebi veli: „Ja sam čovjek iz vremena ho-
merskih; sviet, u kom ja živim, nije za me,
ja ga ne shvatam ... Ža me je sviet isto
tako krasan kao nebo, ja držim, da je savr-
šenstvo forme prva krepost". Gautier se
nekim svojim djelima znatno približava
njemačkim romanticima. Tako je njegova
novela „Fortunio" pravi pendant Schlege-
lovoj „Lucindi". U njegovu romanu n Le Ča-
pitaine Fracasse" prevladava suviše arti-
stičko nastojanje i sitno crtanje milieua, i
ako imade mjestimice prekrasnih izlieva
čuvstva. Vrlo je zabavan njegov fantastički
roman n Le roman de la momie*. Gautie-
rove su novele, sabrane u zbirci „Contes
et nouvelles" pretežno bizarne i odgova-
raju svojim stilom i svojim duhom sasvim
novelama E. T. A. Hoftmanna, koji je u
ono vrieme u Francezkoj bio jedan od
najpoznatijih i najviše čitanih njemačkih
pisaca. Veoma je duhovit i plastičan Gau-
tierov putopis n Vayage en Espagne", koji
je upravo u stilističkom pogledu uzor-djelo
moderne francezke proze.
Gautierovu liriku upoznajemo ponajbolje
iz onih pjesama, koje su skupljene u već po-
menutu zbirku n Emaux et Čame'es" (1852.).
Kao gotovo u svih zastupnika lirike onda-
šnjeg francezkog parnasijazma trpi i lirika
Gautierova ubožtvom idejnoga sadržaja za
volju savršene spoljašnje forme. U tom se
upravo ta literarna grupa francezka blizu
dotiče s umjetnički zakučastim poetskim
formalizmom Ronsarda i pjesnika francezke
plejade. Po Gautierovu shvaćanju treba da
pjesnik na poetsku misao polaže najmanju
važnost, umjetnička je forma sve. Svaka
i najizpraznija misao zavriedila je da bude
obradjena u takovom srokovanom feljtonu.
Dakako da je pjesnicima, koji su ponaj-
važniju cienu podavali spoljašnoj formi i
zvučnim srokovima, ubrzo presahlo vrelo
rima. Tako su uzeli u pomoć tudje rieči,
266
HRVATSKA SMOTRA
kovali su nove, i tako bi nastajale njihove
„rimes riches". Kao svi Parnasijci dakle
ni Gautier ne pjeva srcu, nego ušima i
razumu. Ali uza sve to Gautier je u svojoj
lirici još uviek nježan i čuvstven, u prezi-
ranju čuvstvenoga i idejnoga sadržaja pre-
tekli su ga znatno dva njegova parnasijska
druga, Charles Baudelaire i Thćodore de
Banville.
pod dojmom njemačkoga idealizma. Taj je
čovjek živio za cieloga svoga života više
u sanjama nego u zbilji. Snaga njegove
imaginacije osvietlila bi težke i gorke
njegove časove sunčanim sjajem. On nije
poznavao pojam : vrieme. On je zaborav-
ljao sve, što ne bi u odredjenom času biio
dano u njegovoj ideji. Tako je bio sasvim
subjektivan duh.
Villiers de I' Isle-Adam
Remy de Gourmont, poznati francezki
literarni kritik, piše o Villiers de f Isle-
Adamu: on je jedan od najvećih francezkih
prozaista devetnaestoga vieka. On je bio
strastven ironik, a upravo ta njegova iro-
nička strastvenost dieli ga oštro od ohole
strastvenosti Chateaubriandove i od lirske
strastvenosti Victora Hugoa. 1 ako je
rodom bio Bretonac, ipak je sva njegova
naobrazba bila svojim bićem germanska.
Jedina ga je njegova ironija uže vezala
uz njegovu rasu. Kao što je keltska Irska
podala Englezkoj jednoga Swifta, tako je
keltska Đretagna dala rrancezkoj jednoga
Villiersa.
Ali ni keltska ironija ni germanska san-
ljivost njegova nije naišla u Francezkoj na
podpuno razumievanje.
Tako je primjerice njegovo najsjajnije
djelo „fribolat Bonhomet" prodano u
bezcjenu kao makulatura malo vre-
mena poslie kako je izašlo. Villiers je
stekao slavu, i ako nije u svom životu bio
ni časak slavan. I za života i iza njegove
smrti smatrali su ga mjerodavni francezki
kritici ekscentričnim amaterom, koji je bez
prava cilja vrludao po pariškim bulvarima.
Tek veoma lagano počelo je ime Villier-
sovo poslie njegove smrti postajati nešto
poznatijim. Mnogo je do toga dopriniela
publikacija njegovih skupnih djela u na-
kladnika Edm. Demana u Parisu.
U tom su skupnom izdanju djela Villier-
sova sgodno i pregledno publicirana. Ima
ih tu dvadesetak što većih što manjih.
Gourmont u svom pomenutom članku kri-
tički izpituje genezu glavnih Villiersovih
diela. Villiers se za svako djelo rekbi sićuš-
nom savjestnošću pripravljao. Tako je za
djelo ,,L' Eve Future" studirao sve najnovije
savremene tečevine fizike i elektriciteta.
U tom se djelu osjeća pod ironijom pje-
snika, koji se sanljivo ljulja nad znanošću,
tajna radost obretnika, koji kombinira
nove i zakučaste mekanizme. Legenda je
iz Viliersa učinila absolutnog katolika, koji
je navodno religioznim i političkim ide-
jama bio u svako vrieme svoga života
vjeran. Ali i ako je Villiers rodjen katolik
i ako je kao takav umro, ipak ti navodi
nisu sasvim izpravni. Od „Tribolat Đon-
kometa- (1869.) do njegovog posljednjeg
djela 9 AxeF sav je njegov literarni rad
>J*J&
KNJIŽEVNOST
HRVATSKA
Ferdo Becić: Djačke uspomene. Pri-
poviesti iz djačkoga života. Svezak I.
Zagreb 1905. Tisak i naklada Antuna
Scholza Str. 128
Na ovu knjigu jednoga od naSih naj-
zaslužnijih pripoviedača malo se tko osvr-
nuo. A ipak je u njoj one stare Becićeve
topline, kojom je on u svoje vrieme znao
stvoriti svoj krug i čitalaca i štovatelja.
Oni, inače nazvani „niži slojevi", imaju i
danas na polici skromnoga svoga doma
požutjele listove one debele knjige, koja
govori o „kletvi nevjere". Na nekojim su
stranicama tragovi suza, što su navirale iz
oka zaljubljene djevice ili zanosnoga djaka,
koji je negdje skriven pohlepno gutao
opise raznolikih sudbina Becićevih roman-
tičnih junaka. Svaki se od nas još i sad
rado sjeća ugodne uzruianosti, kojom je
čitao ovu „zabranjenu" lektiru; ti se ča-
sovi ne zaboravljaju kao ni oni prije toga
— od Robinzona i Genoveve . . .
U predvečerje svoga vieka još osjeća
Becić u sebi vatru pnpovjedalačku. Ako i
tinja tek, još nije ugasnula. A nije li zna-
čajno, da mu se javlja uspomena na mlade
dane? Na one najmladje. „Moja prva na-
grada", „Moj prvi sladoled" — ovi nadpisi
govore najbolje, kamo nas odvodi svojom
fantazijom pisac. „Polazio sam drugi razred
nekadanje njemačke trivialne škole u N-,
u krajini . . . - ; „. . . dok napokon Liković
(učitelj) ne osinu štapom po klupi zagrmiv
ljutito: Habt Acht! Stillel-; „s toga mi
čisto odlahnu oko srdca, kadno sat odbi
jedanaest i kad okrenusmo: ein maj
eins . . ." ; „sva škola ustade, te pozdravi
mog otca otegnuv jednozvučnim glasom:
gelobt sei Jesus Christus ..."
Kako vidite, tu je još ona blažena ,,Mi-
litargrenze*, gdje je naš simpatični pripo-
vjedač — sada sied, star i sgrbljen —
proveo svoje prve dane. Koliko su ove
crtice i kao kulturni prilog za život hrvat-
skoga naroda u ono vrieme od velike
ciene, tolike su još i značajne za samoga
pisca, kako se je naime umio živo prenieti
i u duhu natrag prebroditi tolike godine
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
267
dok nije ugledao sebe kao dječačića, gdje
nosi pod pazuhom knjižice, "gdje se tuče
s drugovima, gdje s otcem ide po sajmu a
s nekim ugursuzom drugom potajice ide
prigodom jednoga crkvenog goda jesti
svoj ,.prvi sladoled", koji mu dakako pri-
sjedne, kao što mu je i „prva nagrada"
prisjela.
Spominjući ove sgode i nesgode vraća
se Beciću na staračke oči smiešak i ve-
drina mladih dana. Sva su ta spominjanja
naime prelivena humorom, kojim je Becić
i inače znao začiniti svoje druge stvari.
Humor mu se osobito iztiče u vjernom
prikazivanju djetinje prostodušnosti, zatim
u pojedinim opisima kao n pr. onom o
drugu, vragoljastom Milanu, o učitelju
guslanja Švabi Reinbergu, o prodavaču
sladoleda Domeniku Fioretti-u itd. Karak-
teristike n. pr. Štefice Ribakovića, pa toga
istog kapelnika Reinberga uspjele su van-
redno.
„Koja ti je fraga? — viknu kapelnik
ljutito i poleti k njemu, ko da će ga sa-
trti, a moj Opanković napne sve svoje sile,
te puhnu u svoj bassbombardon tolikim
naporom, kao da će sad na izskočiti"
(str. 14.).
Uobće čitava pripoviest „Vrag u velikom
bubnju" odiše svježom šalom, u kojoj se
nižu uspomene na lakrdijaša Milana. Taj
je piščev drug rado izvodio s drugarima
šalu, ali drugovi su to voiili, jer je Milan
s druge strane dobra srca, pa ako je kome
šalom nanio štetu, znao ga je darovima i
odštetiti. „Sutradan pako dobi Mijo od
našeg Milana u ime melema za pretrpljeni
strah novu novcatu liepu lulu sa kamišen.
i duvankesu, punu puncatu dobra duhana
— onda dvadeset i pet šusterkubanosa i
povrh svega toga dva nova novcata še-
staka, te se je još dugo iza toga hvalio,
kakve li mu je onda sve darove donio
onaj „vrag u bubnju" — ovako pomirljivo
završuje pisac.
Knjižica je kao stvorena, da se dade u
ruke mladeži od prilike onih godina, kojih
je bio pisac za svojih „uspomena". Ona
će „djacima", koji proživljuju ono isto,
što i pisac nekada, pružiti mnogo zabave
i sravnjivanja s vlastitim doživljajima Ova
se knjiga kao odgojno sredstvo za mladež
preporuča i sa spomenutom prostoduš-
nošću, koja je iskrena, a nije možda ad
hoc načinjena. Pisac nam naime iznosi
djetinju dušu sa svim manama i vrlinama
u podpunoj, bogatoj i zanimljivoj analizi.
On ne zatajuje griehe i mladenačka lahko-
umlja, ali ne zaboravlja pri tom do-
nieti liepe savjete i upute, koje obično
stavlja u usta svojemu otcu. Mi smo malo
imali knjiga, koje će biti tako mladenačkoj
dobi pristupne kao što je ova, a to s toga
što ih je pisac doživio i pod stare dane
ponovno proživio te u svom rutiniranom
stilu predao papiru.
Vriednost i djelovanje Becićevih „Djačkih
uspomena*' uvidjele su dalmatinska i bo-
sanska vlada, te je potonja, kako čujemo,
naručila u gosp. pisca nekoliko stotina
primjeraka u svrhu razdieljenja medju
školske knjižnice i nagradjivanja školske
mladeži, dok je dalmatinsko školsko vieće
u Zadru preporučilo nabavu „Djačkih
uspomena" za knjižnice obćih pučkih i
gradjanskih škola, kao i za učeničke knjiž-
nice preparandija i srednjih škola. Jedino
hrvatska vlada u Zagrebu — ne zna se
prema kakvim informacijama i po čijim
referatima — nije se sklonila, da slično
učini.
No ne samo „djaci", već i odrasli će
uživati u nekadanjem „djaku" a sada našem
dičnom veteranu Ferdi Beciću. Poštivači
njegova pera proći će lagodno tu knjižicu
i ne će je puštati iz ruke do kraja. Najpače
oni, koji su živjeli u nekadanjoj „vojnoj
krajini", koji se sjećaju i tužnih i komičnih
strana njemačke uprave i glasovitih „trivi-
jalnih škola'*. Mi i nemamo u našoj litera-
turi pisaca za ovu dobu osim Becića,
zatim u nekim radovima i pošuricama To-
mića, a kasnije u crticama Ivana Devčića.
Tko bude danas sutra donosio život i
kulturnu sliku „vojne krajine", morat će
proći Becićeve, Tomićeve i Devčićeve
stvari, pošto su pisane ponajviše iz sje-
ćanja te „po istini" (što se je nekad u
nas kao vrlina kod crtica izticalo).
Ponovno preporučamo Becićeve „Djačke
uspomene" svim ljubiteljima hrvatske
knjige, zatim djacima a napokon — hrvat-
sko! vladi.
Viktor Car-Emin: Neznatni ljudi. Za-
bavna knjižnica „Ćiril-Metodskih zidara'*,
knjiga druga 8>. Str. 44. Ciena 50 fil. Za-
greb 1906. Nakladom Hrvatske industrije
papira (Lav. Klein). Tiskom 1. hrv. rad-
ničke tiskare u Zagrebu.
Ovo je već druga knjiga ove skromne
biblioteke, koja čini se ima na umu, da
popularizira ponajbolje istarske pisce.
Poslie „Kontese Nine" dolaze evo „Ne-
znatni ljudi", za koje ćemo odmah reći,
da su bliže istarskome kršu od „Kontese
Nine". To su ribari, koji su veći dio svoga
vieka proveli na dalekom moru, gledali
toliko puta smrti u oči, pa ko nekim mi-
stičnim pogledima u život i u svoju sudbu
provadjaju dane u uspomenama, ponaj-
više bolnim i mračnim. Mračne su uobće
i tmurne boje ove Turgenjevskim načinom
napisane Careve novele, koje bismo mogli
izporediti s kakvom tamnom slikom mora
i obale poslie oluje. Tiha tragika prove-
java opise krajeva i lica, kao i dialog sam,
koji se vuče nekuda beznadno i tužno.
Ža Cara kao pripovjedača je ova novela
korak naprvo, ona je psihologijski dublja,
pa kad još ne bi bila mutna, kako jest,
značila bi zamašan preokret u pisanju Ca-
266
HRVATSKA SMOTRA
revu. Ovako je ona tek neznatan prelaz,
koji nas ipak napunja nzdom, da ćemo od
Cara u ovome smjeru još ljepših stvari do-
čekati.
Knjige družtva sr. Jeronima za god.
1906. Primili smo ovogodišnje knjige
družtva sv. Jeronima, kojih ima na broju
pet i to redom:
Iz doba buna i zauzeća. Crtice iz hrvat-
ske Herceg-Bosne. Napisao Ivan Klarić.
(Pučke knjižnice družtva sv. Jeronima
njiga CXL1V.) Str. 102. Tisak A. Scholza.
S ličkih vrleti. Crtice. Napisao Ivan
Devčić. (Pučke knjižnice knjiga CXLV.)
Str. 84. Tisak Dioničke tiskare.
Poučni razgovori. I. (Puč. knjiž. CXLVI.)
Sjr. 81.
Danica. Koledar i ljetopis družtva sveto-
jeronimskoga za prostu godinu 1907. Sa
slikama. (Pučka knjiž. CXLV. ?) Str. 233.
Tisak Dioničke tiskare.
Kako je susjed Razumović gojio svinje.
Njemački napisao dr. L. Steuert, preveo i
priudesio E. Engelman, kr. kot. veterinar.
44 slike. (Puč. knjiž. CXLVI10 Str. 127.
Tisak C. Albrechta (Maravić i Dečak).
Sve se ove knjige dobivaju za jednu
krunu, to su članovi krunaši družtva sveto-
jeronimskoga. Doživotnim pak članom
družtva postaje, kako je poznato, svaki
tko plati 10 kruna, te dobiva dok je živ
knjige.
Na pojedine od ovih knjiga osvrnut čemo
se napose, primivši stručne ocjene.
Nadalje primismo sliedeče knjige:
Josip Kosor: Rasap, socijalni roman iz
savremenog života. 8 U . Str. 193. Ciena?
Zagreb 1906. Tisak Milivoja Majcena.
Josip Binički: Naše selo u dvadeset
slika (pjevanja). 8°. Str. 144. Ciena K 1-50.
Nikinci 1906. — nakladom piščevom. Tisak
Hrvatske dioničke tiskare u Mitrovici.
Liudevit Dvorniković : Essav-i iz po-
dručja psihološke pedagogije i estetike.
(Književna izdanja učiteljskog društva za
grad i okružje Sarajevo — knjiga I.). Na-
klada knjižare J. Studnička i dr. Sarajevo
1905. Velika 8°. Str. 116. Tiskara Vogler
i drug. Ciena? (Dio čistog prihoda na-
mienjen je zakladi za podpomaganje uči-
teljskih siročadi i udova).
O ovim knjigama bit če još govora u
„Hrvatskoj Smotri".
pjesme i I. Cankara „Ninu* jedno od naj-
boljih njegovih djela. Isti je nakladnik na-
dalje izdao sbirku humoreska i satira .Ttlho
in druge" od Ferde Plemiča.
Nakladom „Katoličke knjižare" u Ljub-
ljani počela je izlaziti „Leposlovna knjiž-
nica", koja će donositi prevode iz tudjih
literatura, a ne izkljućuje ni izvorna djela.
U pr\om se svezku nalazi francezki ro-
man Paul Bourgeta.
„Družba sv. Mohorja" za godinu 1907.
izdala ie sliedeče knjige: 1. „Zgodbe sv.
pisma* 4 od dr. Lampea 13. svežčić 1. „Sv.
družina" od J. M. Seigerschmieda, 3. Ko-
ledar „Družbe sv. Mohorja" za g. 1907.
4. „Uporniki", pripoviest Ivana Laha. 5.
„Lešniki*, knjiga za odraslu mladež od J.
Stritara. 6, „Pri severnih Slovanih" puto-
pisne crtice J. Lavtižara. — Zanimiva je
statistika ove vrlo zaslužne po slovensku
pučku knjigu, družbe: Broji članova ukupno
81.979. Ljetos je ukupnno štampano 491.874
knjige, a dosada je družba izdala svega
skupa 10,800.439. primjeraka svojih knjiga.
Slovenska bibliografija. .Slovenska Ma-
tica" izdala je medju edicijama za godinu
1905. jednu knjigu, prvu cjelovitu te vrsti
u slovenskoj književnosti, a vrlo koristnu
i veoma nuždnu. To je Slovenska biblio-
grafija, što ju je sastavio dr. Fran Simonič
(1. Del: Knjige 1550.— 1900.) U novije doba
bilo je i u nas pokušaja, da se izda biblio-
grafija. Nu sve je ostalo pri dobroj volji,
koje imamo hvala Bogu, dosti. Brača Slo-
venci su nas u tomepretekli, a „Slovenska
Matica" prednjačila je hrvatskoj. Nas to
veseli. Simoničeva bibliografija koristit će
i Hrvatima, za upoznavanje slovenske lite-
rature. Taj sbornik zahvača sve slovenske
knjige diljem slovenskoga književnoga raz-
voja gore pomenutih godina. Postoji jedna
stara doduše bibliografija, a to je Čopova-
Safaržikova, koja svršava god. 1831., a tu
je baš započeo preporod slovenske knjige.
Simoničeva bibliografija, po priznanju slo-
venskih kritika, vrlo je točna i savjestna,
u čem je Simonič obćeno poznati strukov-
njak. U tom prvom dielu sadržane su knjige
rečenog razdoblja, a u drugom dielu izaći
če članci, koji če takodjer iznieti na vidjelo
mnogo zanimivo djelce, prepušteno inače
zaboravi. Punim pravom predlaže ocjenji-
vač bibliografije u „Ljubljanskom Zvonu",
kako bi bilo dobro, da bi se svakih deset
godina izdavali dodatci ovoj bibliografiji
tako, te bi sve slovenske knjige bile u
trajnoj evidenciji.
SLOVENSKA NJEMAČKA
Najnovije slovenske knjige. Zaslužni Anton Menger: Volkspolitik. (G. Fi-
knjižar i nakladnik u Ljubljani L. Schwentner scher. Jena, 1906.)
izdao je dvije knjige prvaka slovenske U prvim decenijima XVI. stolječa izdao
književnosti: A. Aškerca „Junake", epske je Niccolo Macchiavelli svoje najznamenitije
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
269
djelo „II principe". U toj knjizi pokazao
je vladarima put i sredstva, kojima mogu
svoje absolutno gospodstvo utemeljiti i
održati. Upravo protivnim smjerom udario
je bečki učenjak Antun Menger u svojemu
djelu „Narodna politika", koje je sada po-
slie njegove smrti izašlo.
Izdanje ove knjige motivira autor ovako :
„Danas, na početku XX. stoljeća, nije po-
bjeda širokih masa naroda nad absolutnim
gospodstvom vladara doduše izvojštena, ali
je pod puno osigurana. Poradi toga je na-
došlo vrieme, da se masama naroda po-
kazivaju sredstva, kojima mogu izpunjenje
svojih ciljeva oživotvoriti Dok su vladari
odavna uslied svojega odgoja, tradicije, te
ogromne literature poznavali svoje osobne i
obiteljske vladalačke interese i svrhe, to se
tek masama naroda moraju njihove svrhe
predočiti, jer su uslied jednostranog odgoja
egoistične interese vladajućih klasa smatrali
idealnim ciljevima svoga vlastitog rada.
Vrieme je, da i mase naroda dobiju svoje
pravo, svoj posebni moral, te svoju vlastitu
politiku."
Poslie ovog uvoda razpravlja Menger u
25 poglavlja o svim granama javnoga života,
politike, o socijalnom i gospodarstvenom
odnosu sa stanovišta naroda itd. itd. Niži
slojevi kao da zaboraviše, da se tuže radi
svoje sudbine i da uzdišu, tako, da se či-
nilo, kao da je čitavi narod vladaj ućemu
državnom poredku svoju privolu dao, da-
pače da je iz njega narodni duh niknuo.
Istom u novije doba opažamo, da se niže
klase bore proti vladajućem državnom i
pravnom poredku. Radi'se sada o tome, da
borbu u prilog siromašnih slojeva naroda
bez nekoristnog oštećenja i nasilja viših
slojeva kraju privedemo. O sredstvima pako,
koja toj svrsi služe, radi narodna politika.
Najsnažnije sredstvo je nepovjerenje. Kad
narod sve promjene u državi i družtvu
sa priekim očima posmatra, te znade za-
priečiti izvedenje uredba, koje su upravljene
proti njegovoj slobodi, tad može svoju de-
mokratičku formu vladavine kroz stoljeća
održati. Po Mengeru je najnaravnija forma
demokracije republika. Mase naroda treba
da teže ne samo za slobodom, nego i za
gospodstvom. U daljnjim poglavljima govori
Menger o medjunarodnim odnošajima, na-
rodnostima itd. Rezultat iztraživanja jest
ovo: Najlošiji elemenat u državnom životu
svih naroda je politička tromost i bo-
jazan od promjena, jednom rieči: konser-
vatizam. Ovaj konservatizam treba da se
pobija. Velike promjene u hrani, stanovima
i u odielu, u prometu, a i u duševnom ži-
votu su smrtni udarac konservatizmu. I
doista stvorile su se tekom XIX. stoljeća
u svim kulturnim zemljama velike revolu-
cionarne stranke, koje načelno zabacuju
politiku, religioznost i socijalnu tradiciju,
te koje će se tako ojačati, da će moderno
družtvo u svojim valovima pokopati.
Ovo izvrstno pisano Mengerovo djelo
primljeno je jednakim oduševljenjem kao
njegova „Nova državna nauka", te „Nova
moralna nauka".
FRANCEZKA
Novi roman Marcela Prćvosta „Monsieur
et Madame Moloch*,koji je izlazio u „Revue
des Deux Mondes", izašao je nedavno i kao
knjiga. Uzalud tražimo u tom djelu ozbiljno
literarno nastojanje. Najnoviji taj roman
razvikanog francezkog pisca ne nadilazi
literarnom svojom kvalitetom niveau onih
knjiga, koje na osnovi skandalozne koje
afere eksploatišu radoznalost čitalačke pu-
blike. U glavnom nije taj roman drugo nego
oštro razsudjivanje medju francezkim i nje-
mačkim bićem.
Prćvostov se roman zbiva u nekoj maloj
tiirinžkoj fantastičkoj kneževini. Dinastija
Rotberg predala se 1866. Pruskoj na milost
i nemilost. U obće je Pruska u tom ro-
manu cilj Prćvostovih navala. On vuče
oštru liniju medju jugom, medju simpatič-
nom Njemačkom poezije i razmišljanja, i
medju sjeverom, zemljom brutalne sile. On
navodi, da su se Niemci sve više od na-
roda pjesnika i mislilaca prometnuli u
masu razbijača. Njemački se imperializam
sve više i više širi. Svaki je govor carev
himna snagi. 1 njemački socijalni demokrati
zaraženi su tim duhom brutalne sile. Po-
sljedica je toga, da Njemačka stoji izoli-
rana, da je svi narodi sumnjivo motre. Kad
bi Niemci bili više miroljubivi i kad ne bi
činili drugo nego stihove i VVagnerovuglasbu.
svi bi ih narodi ljubili. Ali sila rodi silom,
a Niemce će stići zaslužena kazan. To su
glavne misli Prćvostove. Ostali mu je sa-
držaj sporedan. Čini se, da su u Francezkoj
još mnogi ljudi tih nazora (koji se osim
toga dnevice u tipičkim frazama povraćaju),
jer je taj roman u nekoliko dana doživio
29 izdanja.
Ovih je dana izašao i prvi svezak me-
moira slavnog proven^alsKog pjesnika Frć-
dćric Mistrala pod nadpisom ,Moun Espeiido*
(Mes Origines) koji siže od g. 1830., godine
njegova rodjenja, do 185< ., kad je izašlo
njegovo glavno djelo, ep „MirćTo".
ueorges Ohnet obradjuje u svom novom
romanu ,,La dixifeme Muse" temu o umišlje-
nosti jedne literatkinje iz otmenih krugova,
koja u mnogočem sjeća grofice Mathieu
de Noailles.
Eduard Rod povraća se u svom novom
romanu „L* Incendie" oštro crtanim se-
ljačkim tipovima svoje domaje.
ENGLEZKA
Najnovija knjiga Rudvarda Kiplinga „Puck
of Pook's Hili" zacielo će kao i njegov
270
HRVATSKA SMOTRA
„Jungle Book" zanieti i mlado i staro. Sa-
držaj su joj slike iz englezke prošlosti,
zaodjenute u ruho priče. Puck je dakako
onaj obiestni mališ iz Shakespearovoga
„Sna ljetne noći", a Pook's Hill je po Kip-
lingovu kazivanju brieg, u kojem taj dobro-
ćudni i veseli duh od onda obitava, od
kako su stari bogovi, gorostasi i patuljci,
vile i vodenice ostavile Englezku.
Od nepreglednog množtva novih en-
glezkih romana i novela iztiče se psiholožki
roman F. Marion Crawfordove ,,A Lady
of Rome" iz vremena garibaldijanskih. Istu
feminističku notu zastupa roman F. Hop-
kinson Smitha „The Tides of Barnegat".
— Baronesa Orczy, autorica senzacio-
nalnog romana prošle sezone „The Scarlet
Pimpernel", vraća se i svojim novim ro-
manom „I VVill Repay" u revolucionarni
Pariš pod kraj osamnaestoga vieka. Oko
oslobodjenja utamničene kraljice Marije
Antoinette kreće se čitava radnja.
Elisabeth Bisland pripovieda u svom
djelu „The Life and Letters of Lafcadio
Hearn tt interesantne pojedinosti iz dosada
tamnoga života pjesnika poznatog djela iz
japanskog života „Kokoro".
Chapman i Hali, londonski nakladnici,
počeli su s izdavanjem novoga narod-
noga izdanja djela Charlesa Dickensa.
Ovih je dana izašla 3. i 4. svezka, koja
sadržava „The posthumous papers of
the Pickwick Club 44 s mnogobrojnim pre-
krasnim savremenim ilustracijama. Ovo će
izdanje Dickensovih djela biti uzor kri-
tičkih izdanja- Sadržavat će sva djela,
pjesme, drame i skice Dickensove, a osim
toga će svojom spoljašnjom opremom biti
novi dokumenat zamjernoj visini englezke
izdavačke snage.
Nakladnici George G. Harrap & Comp. u
Londonu počeli su s izdavanjem novoga
kritičkoga izdanja Shakespearovih djela na
osnovi prvih folio-izdanja njegovih djela.
U Heinemanovoj nakladi izašli su upravo
u prievodu „Memoirs of Prince Hohen-
lohe", zatim interesantne uspomene Brama
Stokera na slavnog englezkog glumca
Henry Irvinga. Isti je nakladnik počeo iz-
davati sveukupna djela Henrika Ibsena u
revidiranom izdanju Williama Archera.
Conan Doyle izdaje kod tvrdke Smith,
Elder & Comp. svoj novi historički roman
„Sir Nigl" s ilustracijama Arthura Twidlea.
Upravo nevjerojatnu znanstvenu radinu
snagu odaju najnovija izdanja Oxford
University Press. Uz kritička i monumen-
talna izdanja Howellovih Devisa, Pepvevih
Memoira, Keatsovih djela, epistola Erasma
Roterdamskoga nalazimo tu fenomenalnim
trudom i nedostižnom savjestnošću izdanu
zbirku „Primitive and Mediaeval Japanese
Text" (Vol. I. Text, vol. II. Translations)
od F victora Dickinsa. Najveći dio teksta
zaprema „Manvoshiu", antologija stare ja-
panske lirike, a Dickins, najDoiji savremeni
poznavač japanske literature, veoma zgodno
kod nekih balada prikazuje kolanje poje-
dinih poetskih motiva po evropskim lite-
raturama. U 37. pjesmi, jednoj odi briegu
Fuji, japanski se pjesnik u nekoj antro-
pomorfičkoj divinaciji bliži Horacijevoj „fons
Bandusiae. tt Prekrasna je priča „The
Bamboo-Wooker", u kojoj se nalaze u
čudnoj mješavini kineske i budističke pre-
dočbe.
****************
UMJETNOST
O savremenim belgijskim kiparima
razpravlja vrlo informativni i bogato ilu-
strovani članak Paula Schumanna u najno-
vijem svezku miinchenskog časopisa „Die
Kunst a (VIII. 2.). Kao za francezku tako
i za belgijsku skulpturu znače posljednja
dva decenija devetnaestoga vieka doba buj-
noga cvata. Belgiju nastavaju dvie po svom
biću sasvim različne rase; germanski Fla-
mandci na sjeveru, a romanski Valoni na
jugu. Prvi su nešto spori, ali energički i
rezistentni, drugi su pod dojmom francezke
kulture, vedri, živahni, bujne fantazije.
U 15. i 16. vieku doživjela je belgijska
plastika prvo doba svoga cvata. Duquesnoy
bio je posljednji predstavnik flamske skulp-
ture. 18. viek izpunja doba klasicizma, a
tek 1850. pokušalo je nekoliko belgijskih
kipara, da utru i posljednje tragove tih
klasičkih zabuna. 1870. počinje tek prava
plodna perioda belgijske plastike, a za-
čudno je, koliko je savršenih djela dozrelo
u tih posljednjih 35 godina. U glavnom
se u belgijskoj plastici iztiču tri odredjene
grupe : klasična, ilamandska i valonska škola.
Zastupnici su klasične škole: PauldeVigne,
Charles van der Stappen, Thomas Vincotte,
Jaques de Lalaing, Guillaume Charlier i
Charles Samuel; flamandske: Jef Lambeaux,
Jules Lagae i Julien Dillens; valonske:
Achille Chainave, Jean Maria Gaspar i
Victor Rousseau. Sasvim postrance stoji
ConstantinMeunier, koji u svojoj veličini i
izrazitoj osebitosti ne podnosi nikakove
klasifikacije.
Pravi su začetnici čitavoga modernoga
pokreta Paul de Vigne i Charles van der
Stappen. P. d. Vigne primio je najznatnije
dojmove u svojoj umjetnosti od stare grčke
skulpture. Ali on uza sve to nije klasicista,
jer se iz njegovih djela jasno razabira i
njegovo izrazito mnienje, da umjetnost ima
i veliku kulturnu važnost. Ch. van der
Stappen dignuo je dekorativnu umjetnost
na isti visoki stupanj, koji zauzima i slo-
bodna tvorna umjetnost, van der Stappen
nije samo dekorativni talent. Njegova je
umjetnost divno raznolična. On se u svakoj
vrsti plastike iztaknuo jednako vriednim i
i savršenim djelima. Treći od tih pieporo-
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
271
ditelja belgijske plastike je Th. Vin^otte,
koji u svojim djelima uspješno spaja ele-
gantnu jednostavnost sa dražestnom umil-
nošću i s finim osjećajem. Ch Samuel i
G. Charlier učenici su van der Stappena.
Prvi se uz svoje mnogobrojne velike spome-
nike iztaknuo još kao preporoditelj pla-
stika, izdjeljanin iz slonove kosti. Char-
lier je izprva još nešto sputan klasicizmom,
ali kasnije sve više postaje realističnim On
svojim usrdnim prikazivanjem radničkih
tipova sjeća na Meuniera. U tim njegovim
djelima ima snažnoga osjećaja, finog opa-
žanja, a svojom niemom izrazitošću i du-
bokom usrdnošću snažno se doji maj u gle-
daoca. Njega u kasnijim njegovim djelima
više ne draži plastična ljepota, čar liepih
forama i izraziti ritam u harmoniji ljudskih
udova. On odieva svoje modele cunjama
i krpama, on nam ih prikazuje onako, ka-
kovi su u istinu.
U flamandskoj se grupi belgijskih kipara
iztiču Lambeaux, Lagae i Dillens. Oni se
od prve grupe uvelike razlikuju. Van der
Stappen u svojim djelima ne iznosi nigdje
izrazito obilježje svoga naroda, svoje rase.
Pogledamo li pak primjerice Lambeauxovu
grupu „Pijanstvo", oclmah osjećamo: u
tom čovjeku teče krv Rubensova i Jorda-
ensova, takovo djelo može niknuti samo
na flamandskom tlu. Umjeće je Jef Lam-
beauxa živi izražaj narodnoga belgijskoga
bića, a to isto vriedi i za djela J. Dillensa
i J. Lagaea. Sva trojica nisu samo Fla-
mandci po svojem temperamentu, već i
su to i svojim rodom, svojim odgojem i
svojom inspiracijom. Njihova je umjetnost
slikovita, impresionistička, sugestivna i za-
nesena. Ona se blizu prislanja flamandskoj
umjetnosti 15. i 16. vieka. Lambeaux je u
vrieme svoga umjetničkoga razvoja primio
snažne dojmove od skulpture renesanse.
Donatello, Michelangelo, Benvenuto Cellini
i Giovanni da Bologna bili su njegovi
učitelji. Kad se Lambeaux vratio sa svog
naučnog puta po Italiji, stvori svoja prva
velika djela „Mahnita pjesma", „Brabov
studtnac* i „Pijanstvo" Ta su djela izlievi
neobuzdana temperamenta i vanredne pla-
stičke snage. Cistu plastičnu jasnoću i sa-
vršeni ritam pokazuju naprotiv njegovi
„Rvačj" i njegova kolosalna grupa „Ljudske
strasti" (sedam metara u širini). U toj grupi
vidimo s jedne strane sasvim prirodne
osjećaje i čuvstva, ljubav majčinu, čistu
ljubav mladića i djevojke, zatim već nešto
življa čuvstva, ples, puteno uživanje, zatim
strasti, srčbu, zavist, ubojstvo i umorstvo
(Kain). Dalje nam L. crta posljedice jednog
čina afekta: iztjerivanje iz raja; zatim muke
strasti, kazuje nam smrt a najposlie i Krista
na križu, kao pobjednika nad griehom i
smrću a i kao nosioca božanske strasti.
1 ako tomu djelu nedostaje formalno je-
dinstvo, mir i umirna jasnoća ipak će
ostati epokalno svojim tehničkim savršen-
stvom. J. Dillens je svestran umjetnik,
koji u svojim djelima ujedinjuje zamjerno
umjetničko osjećanje; u njegove umjet-
nosti ima istine, stila i karaktera. J Lagae
u svojim djelima nema one strastvene uz
budjenosti Lambeauxove, ali zato u njima
ima suviše ozbiljnosti, veličine i snažnog
osjećanja, tako da su odj duboka i snažna
doima.
Treća se, valonska grupa, belgijskih ki-
para razlikuje od klasicista izrazitom cr-
tom mladenačke svježine. Zastupnici te
grupe sasvim su se riešili akademskih tra-
dicija. A. Chanave sjeća sanljivom ljepotom
i otmenim mirom svojih kipova na Puvis
de Chavannea. I Gaspar i Rousseau otmeni
su i mnogostrani zastupnici te grupe. Rous-
seau je u svojoj tehnici savršen i nedo-
stižan, a uz to je umjetnik bogate inven-
cije; u njega ima snažnoga plastičkog čuv-
stva i dovoljno snage, da svoje osjećanje
snažno i istinito izrazi.
Uz ove su se belgijske kipare iztaknuli
još i Guillaume de Groot, Fernand Khnopff
i George Minne
Sasvim osobito mjesto zauzima medju
ovim kiparima Constantin Meunier, koji
je prošle godine umro. Nema ni jednoga
medju svima savremenima umjetnicima,
koji bi bio ono, što naše vrieme najsnažnije
pokreće, snažnije u umjetničkim tvorevi-
nama izrazio nego Meunier. On nam je prvi
spjevao uzvišenu pjesmu rada, on je prvi
pokazao s umjetničke strane, koliko ple-
menštine, koliko veličine ima u ljudskom
radu, u radu masa Meunierova je umjet-
nost uzko vezana uz naše doba U drugo
koje doba mi si je ne bismo mogli zami-
sliti. U tri tisuće godina umjetničkoga na-
stojanja nije radnik nikada bio predmetom
ozbiljnog umjetničkog prikazivanja. Dašto
da radnik nije ni u koje doba bio tako
središtem socijalnoga života kao danas.
To dakle ulazi u umjetnost novi jedan
momenat i socijalni život i njegove ideje.
O Meunieru kao umjetniku obširnije
drugom zgodom.
Fritz Thaulow
U Volendamu na Zuvderskom jezeru u
Holandiji umro je norvežki slikar Fritz
Thaulow. Rodjen je 1862. u Kristijaniji Po-
slie prvih i savjestnih risarskih studija i
u svojoj domovini, podje kao većina nor-
vežkih umjetnika na odulje putovanje po
Evropi. Proputovao je Švedsku, Dansku,
Holandiju, dok se najposlije stalno ne na-
stani u Parizu, gdje je živio posljednjih
trideset godina. Počevši od g. 1880. on je
svake godine izložio svoje slike u pariškom
Salonu. S nekoliko umjetnika osnuje on
umjetničko francezko družtvo Socićte na-
tionale. Th. je bio slobodan talenat, a nje-
gova djeia privlače nas ne samo divnom
272
HRVATSKA SMOTRA
raznovrstnošću svojih motiva već i bujnošću
boja, divnom gibkoćom svoje izradbe. Možda
je u posljednjim godinama njegova umjet-
ničkoga rada razvoj njegove umjetnosti
ponešto bio na štetu tehničkoj strani nje-
gova umjeća. Možda je kadikad stavljao i
svoje umjeće u službu trenutačnih moda,
ali je Thaulow bio uza sve to ukusan umjet-
nik; ukusan u kombinaciji svojih delikatnih
boja i u otmenom caru poetskog nastro-
jenja svojih slika. Takav je u svim svojim
radovima; i onda, kad intimnim čarom pri-
kazuje koji zaboravljeni kutić iz koje fran-
cezke provincije, i onda, kad izradjuje koji
motiv iz Italije, i onda, kad crpe grad ju iz
bučnoga života pariškog. Jednako kao u
uljenim slikama iztaknuo se i u radirungu,
osobito u koloriranim radirungima — Nje-
5 ova smrt je došla sasvim neočekivano,
oš ove jeseni izložio je desetak slika u
pariškom salonu.
KAZALIŠTE
Hrvatsko kazalište
(Od 30. X. do 18. XI.)
Vele slavna kazalištna publiko!
Bila si mi ovoga mjeseca zanimljiva, jako
zanimljiva.
Ti, koju kazalište mami noticama novin-
skim, predobjavama, plakatima. Ti, koje se
boji i dramatug i autor i glumac i — kri-
tičar. Ti, koja se turaš u opasnosti vlastite
tjelesne nutrine kod blagajne, koja ,,grneš tt
u 7 i 20 minuta, 7 i 25, pače 7 i 30 minuta
put razsvietljene kazalištne sgrade, da ju
„do vrha napuniš" ili ne napuniš; koju do-
čekuje sa svojim sceptrom osbiljni kaza-
lištni vratar; kojoj grabe odiela brižne gar-
derobierke i kojoj konačno otvaraju daljna
vrata inače službeni podvornici naše ze-
maljske vlade ili gradskoga poglavarstva.
Ti, koja našavši svoje sjedalo ili „stajaće
mjesto", strpljivo ili nestrpljivo čekaš,
dok se odvuče gore onaj težki crveni že-
ljezni zastor, a ukazu Bukovčevi Iliri, sto-
jeći niemo i dostojanstveno; koja strpljivo
podneseš ili razgovaraš se, dok glasba od-
svira bilo što, i napokon dočekaš „tin-tin",
kad i Iliri odu u zrak . . .
A dotle te je, budi uvjerena, pregledao
u glavnom — parket, lože i balkon — go-
spodin intendant i dramaturg, kojima je
već tajnik kazao, je si li „razprodala kuću* 4
ili nisi. Oni prema tome veselo taru ruke
ili ne taru. A u te je kroz onu staklenu
rupu na zastoru škiljio takodjer ili redatelj
ili ravnatelj drame ili koja glumica te glu-
mac, slušajući onu buku, kojom „puniš
kuću". Kadkad se tu nadje i koji domaći
autor, da te još prije premijere pogleda
kradomice, oči u oči, a srdce mu drhće kao
nevjesti, kad prvi put ulazi u svoj budući
bračni stan. Oni tamo iza zastora, s onu
stranu, svi drhću, ili se bar uzrujano šet-
kaju amo tamo. Još se malo viče, onda
jedna oštra zapovied, po kojoj moraju svi
na stranu, što nemaju taj čas na pozornici
posla, zvono dade znak i . . . Kadkad da-
kako i zaostane koji, pa mu je vidjeti tek
noge, kako bježi, dok se zastor diže.
Ti si, veleslavna kazalištna publiko, za-
pravo jedan elemenat, koji se poput mora
uvalio i utisnuo u one prostorije, da se
malo uljuljaš, na površini ili dubini (prema
vriednosti same stvari), ili da uobće ostaneš
mirna i hladna. Životinja si upravo, koja
se večerama, obilnim ili neobilnim, nahra-
nila, pa tu probavljaš jelo uz čavrljanje
Talije. Ponekad zievaš, ili se uljuljavaš u
san, ponekad se smiješ grohotom ili tek
smijuckaš, ponekad i plačeš ... A kojiput
okrećeš teatar na drugu stranu, pa bučiš,
vičeš, pjevaš, ustaješ sa stolica, bacaš
cvieće . . . Glumiš. Višeputa iskreno ili
neiskreno. Onda se oni iza zastora tebi
smiju.
U svakom si slučaju zanimljiva i, koliko
god tko proučavao tvoju psihu, uviek će
dolaziti do drugih rezultata. Sva je ipak,
čini se, dosjetka u tome, da te ili autor
ili glumac predobije u mreže iluzije. Kad
to postigne, sve je postignuto, jer ti si na
koncu konca — mjerodavna. Višeputa
trebaš grube efekte, višeputa fine, one du-
boke, nutarnje, ljudske. Autora ili glumca
upravo sude po tom, je li s poštenim sred-
stvima došao do iluzije prave umjeće i kod
koga je došao, jer ti, draga publiko, nisi
jednaka, to ćeš mi i sama rado priznati.
A i nisi došla s jednakom namjerom; jedni
su došli da umjetnički, drugi da drugačije
uživaju; jedni su došli od duga časa, drugi
da se odmore, treći da vide koga u gle-
dalištu ili na pozornici, a četvrti zbog
prvog, drugog i trećeg itd. Sutradan te
uzme na nišan i kritičar, koji istina kon-
statira, da si pljeskala ili nisi, ali uviek o
tebi govori s neke visine, odozgo, i to je
najgore za autora i za glumca, kad«mu se
kaže, da je nešto učinio zbog — „publike".
Ili n. pr. stvar je imala „vanjski uspjeh 11 ,
to se misli : kod tebe, kod publike. Višeput
kaže kritičar samo „pljeskalo se . . ." itd.
A ipak, i taj je kritičar dio publike, dio
tebe, ali ti se sutradan iznevjerio. Jedno
zato, što hoće da bude nešto pametniji, a
drugo — moramo ga i u obranu uzeti — ,
što je on ipak nesretan čovjek. Nesretan,
jer je već dugim posjećivanjem naučio i
saznao sve te „finte", kojima se predobiva
publika. Više ga ne draže. To jest, draži
ga zapravo običnost i banalnost. Hoće nešto
novo. Njega dovesti u iluziju velika je
umjeća, i tko to učini, može sebi utvarati,
da je umjetnik, makar mu to taj kritičar
sutradan s drugih razloga i ne prizna. A
to je riedko i kritičar je sbog toga ne-
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
273
sretan, što ne uživa, pa tebi, publiko, naj-
prije zavidi, što još možeš uživati, a onda
se smješka tvome užitku. 1 tako i on
okreće teatar na drugi kraj, pa mjesto da
gleda na pozornicu, gleda i motri tebe. Ti
mu daješ više užitka, jer si zanimljivija i
jer si na koncu konca istinitija. Sad to
dakako može ići dalje, pa kritičar sa svo-
jim pisanjem može biti predstava nekomu
trinajstomu, to jest onomu, koji čita; kao
što i ja možda s ovim redcima postavljam
kulise nekomu od mojih čitatelja, koji će
se i meni smješkati. I tako dalje
No bilo to sve tako i slično, ili ne bilo,
ja moram tebi, vele draga kazalištna publiko,
ponoviti ono, što sam rekao, da si mi u
ovom mjesecu bila vrlo zanimljiva, i ja se
ne ću baš nad tebe tako strašno visoko
postavljati, već se čini, kao da ću se i
složiti s tobom.
Mislim naime ovdje poglavito na dvie
stvari, jednu stranu: Mirbeau-ov „Posao je
posao", koja se davala dne 30. X. i 6. XI.,
i jednu domaću: Zagorka- Wodwaržki na
„Petricu Kerempuha" (dne 10. i 11. XI.).
Za Mirbeau-ovu stvar poručivala ti je ka-
zalištna uprava, da je to „čuvena drama iz
parižkoga novčarskog svieta, koja je po-
sljednje dvie godine davana na svim većim
pozornicama svieta, a u ruskom jeziku do-
živjela pače pet prevoda". Ti si u istinu
došla u liepom broju u kazalište, ali si
ostala hladna. Mogao bi ti tko spočitnuti
neinteligencu i nerazumievanje, ali ja ne ću
i ne mogu, jer znam, da je u tebe više
razvijeno srdce, nego li mozag. Voliš su :
čuvstvovati, nego li riešavati kombinacije,
pa bile one i virtuozno izvedene. Mirbeau-
ova je stvar više kombinirana, nego li iz-
čuvstvovana, više crtež, nego li slike, više
mozag, nego li srdce. Ona svietli, ali
ne grije. A tebi, draga publiko, hoće se
još uviek topline, hoće ti se zvuk, koji i
tebi u duši budi srodnu strunu, hoće se
daška na nerve ... A tako i meni, vjeruj
mi. Po srdcu ćemo prije doći do daha
onoga pravog umjetničkog užitka, nego li
po mozgu. — Mirbeauov je „junak" bez
sumnje virtuozno izradjen u svakoj rieči,
u svakoj misli. On je upravo studiran, u
njem su crte po životu sličnih ljudi vjerno
reproducirane i koncentrirane u tip. Izradjen
je s humorom (nekarikiran !), s divnom
objektivnošću, s umjetničkom distancom.
U tom je bankaru naravnosti, života, snage
uvjerenja — gotovo tolike, da je kadar za
sobom povući mnogoga izmedju tebe, pu-'
bliko, da mu vjeruješ. Da vjeruješ, e je
„novčano plemstvo" na posljedku još sim-
patičnije i za ljudstvo zaslužnije od onoga
nekadanjega plemstva po krvi, koje izu-
mire, koje je zaduženo i koje bi, da se
spase, žrtvovalo se, da bude štafažom no-
vomu novčanom plemstvu, kako to dovodi
na scenu Mirbeau, kad markizov sin ima
da uzme novčarevu kćer. Da, da, gotovo
da povjeruješ tomu bankaru, da će on i
njemu slični usrećiti sviet, gradeći tvornice
i hraneći tako siromašne radnike. Ovo je
utvaranje bankarovo o vlastitoj moći i o
životnoj zadaći upravo virtuozno iznio
Mirbeau. Ali — srdca nema. To jest taj
bankar ima neko srdce, i ako čudnovato.
Dok je ženu napustio zabavljajući se s dru-
gima (što ih novcem dobiva), dok s kćerju
postupa kao s trgovačkom robom, ima
srdca još jedino za svoga sina, koji mu je
sa svojim automobilom „živa reklama." Taj
mu je sin nastradao kod vožnje, bankar je
slomljen, ali, kad mu sina mrtva donesu,
on još svejedno ima vremena, da svrši
neki ugovor, kod koga su ga htjeli neki
inžiniri prevariti hoteći izrabiti njegovu
žalost. Ovako je Mirbeau i ono malo srdca
— originalno doduše i virtuozno — razbio
s „poslovnim" momentom, koji se odrazuje
i u naslovu, ali u srdcu se ne odrazuje.
Taj čovjek postaje gotovo odvratan, kad
hoće kćer silom sklonuti na brak s marki-
zovim sinom, a ona ljubi otčeva tehničara.
Pače, bankar ide tako daleko, da tomu
tehničaru nudi neku svotu kao odkup, da
mu se odreče kćeri, držeći, da je to jedini
čovjek na svietu, koji ga je prevario. Ova
je ideja sjajna, ali je upravo užasno, da se
ledan čovjek usudi misliti ovako o ljubavi
drugoga čovjeka. Cinizam i hladna razbo-
ritost ne mogu djelovati s pozornice; u
čitanju se tek mogu podnieti. Stara je stvar,
da se Platonovu filozofskomu Sokratu,
kad ga odsude na smrt, divimo, ali ga ne
žalimo, dok dramatičnoga Sofoklovoga
Ajanta još uz to i žalimo. Ni Mirbeau-ova
bankara ne žalimo, niti nas ta stvar du-
ševno ne pročišćuje. Nesimpatične su veze
bankara s okolicom, i ja ću ti, publiko,
načiniti komplimenat, da si posve dobro
bila ovdje hladna, uza svu veliku umjetnost,
kojom je Borštnik igrao toga parvenija.
Bio sam hladan i ja, premda sam od po-
četka do kraja sa zanimanjem pratio autora,
koji je inače u dialogu suh i tvrd, a u sce-
nama, gdje je više ljudi, gotovo nespretan.
Sjajan je dijalog Borštnika i Fijana (mar-
kiza) u zadnjem činu. Saznao sam, da je
Fijan imao igrati bankara, a Borštnik mar-
kiza, pa da se Fijan kolegijalno zamienio
s Borštnikom. Meni se čini, da bi nama —
tebi, publiko, i meni — Fijan bio učinio
koncesiju i približio bankira, dok se
Borštnik strogo držao autora, a Fijan i
ovako sjajno kreirao propaloga, ali još
uviek ponosnoga plemića.
A Petrica Kerempuh?
Na premieri nisam bio već na reprizi.
Tu si mi, publiko, nekako autentičnija i
od autora dalja. Kako si veselo poskočila,
kad si čula, da 16ta pukovnija otraga, na
Zrinjevcu svira po cieloj kruglji zemaljskoj
dobro poznate „Matschitsche". 1 ja sam
poskočio. Onda kako si se smijala onoj
vrevi na Zrinjevcu, kavani „Zagreb", pa
274
HRVATSKA SMOTRA
kad je došla „schone Lizi" itd. — i ja sam se
smijao. Uobće je onaj prvi čin vedar i veseo,
a i originalna je ideja autori, da su doveli
Petricu Kerempuha u sadašnji Zagreb i
spiritistički ga oživjeli. Ipak nije ta ideja
originalna, jer sam saznao, da potiče od
Grunda, koji je „kreirao" Petricu, te neke
svoje dosjetke umetnuo. Medjutim, to je
nuzgredno, samo je ipak šteta, da to nije
onaj stari Petrica, što ga naši djaci čitaju
,,sa slikama", već je amerikanski probisviet
(kakvoga, mnogo originalnijega, pritvorila
naša policija takodjer ovoga mjeseca) koji
pravi kojekakve komedije u Samoboru i
u Zagrebu samo zato, da autorima izpuni
pet „slika", to jest pet promjena pozor-
nice: Zrinjevac, Vrabče, Samobor, kraj Sa-
mobora i — Zagreb (Sajmište). Svi smo
odmah vidjeli, da imamo posla s operet-
nim efektima, i to onim najobičnijima. Pro-
mjenama, kao što se mienjaju i toalete
Petričine. Najprije je kao „mladi gospon"
iz Amerike, ali već tu u prvom činu mienja
šešir, da se stražarima predstavi kano tajni
policista iz Trsta Zatim je vlakovodja že-
ljeznički, onda slikar u fraku, onda fratar,
onda u odjeći bajadere. Ima li još kakovih
odiela? Sva su u obće garniranja ove la-
krdije od prije poznata, no to ne bi sme-
talo, da su autori dali još šta, osim tih
garniranja. Htjeli su, da, tu i tamo prosuti
nešto satire „na naše prilike", ali mi draga,
publiko, polaskat ćemo si medjusobno, da
se u običnom razgovoru daleko bolje na-
rugamo „našim prilikama". Dosjetke o lo-
kalnim željeznicama, o zaljubljenim nadri-
pjesnicima, o nasamarenim stražarima, o
secesionističkim slikama podnose se još
u kakvim šaljivim listovima, ako su glupo
ilustrirane i ako su — njemačke. Kod nas
takove stvari ne upaljuju, jer na prosto
ne odgovaraju istini. Za mene je Grundova
improvizirana dosjetka „schreiben s' a
drama" — namienjena autorima, koji ga,
mislim, nisu shvatili — daleko bolja satira
od svih ostalih, jer odgovara istim.
No ti si se, publiko, svejedno dobro za-
bavljala (i ja), i ustrajala do kraja (i ja).
Glavno je, da niesmo zievali. Pače, meni
se još posebno svidjela ona slika kraj Sa-
mobora, noći kod mjesečine, kad Anton
donosi iza kuće ubijenoga purana — w pir-
čeka". A onda mnogo nas je zabavljala i
sladka glazba Mitrovića. Baš fina i sladka,
pa se je na riedkim tek mjestima opazilo,
da je skladatelj ujedno i kapelnik, te se
ne može uviek otresti nekih zaostataka u
uhu. U kratko, mi nemamo ništa protiv
Petrice Kerempuha, osim što se mogao
dati u poklade, kad i onako svi ludujemo.
Je li tako?
Onda bi došle reprize.
Dne 1. o. mj., to jest na dan Svih sveti
kod Freudenreichovih „Graničara" napunila
si kuću. Svaka ti čast zato I Treba da do-
tjeramo do 200-te predstave. Pa trebali bi-
smo kazalištnoj upravi reći, da se „Grani-
čari" za to, što u njima dolazi groblje,
mogu davati i drugda, osim Dušnoga dana.
Nije li tako? Je li uprava sama spaja to
groblje s onim na Mi rogo ju ili drži, da to
spajamo mi, ti, publiko i ja?
Tako je nešto i s „Hamletom" i s du-
hom njegova otca na Dušni dan, gdje si
tako nagrnula u kazalište, da se „naveče
blagajna nije ni otvarala", kako se sutra-
dan hvali kazaiištna uprava, a ipak „Ham-
leta" i dalje odlaže za Dušni dan. O Dušni
dane, o Joca Bociću, o Hamletel
I s „Vilim — Telom" (dne 4. o. mj.)
hvali se kazalište, da je prodalo „sve do
posljednjega mjesta". E, pa hvala Bogu I
Šta smo ono još imali?
Reprizu „Pjesme" zajedno sa „Škrtcem" —
dne 8.
U opereti naša stara zvona : kornevilska
tdne 4. popodne) i pustinjakovo (dne 3.).
-utku (dne 31. X.), Pufferl (dne 7.), Penzio-
nat i Momci na brod (dne 11. popodne),
Liepu Jelenu (dne 17.), Zaručnicu miliju-
našicu (dne 18.) — dakle sve staro i za-
krpano.
u obće nam se studeni nekako prone-
valjanio — ne opažaš li? Kazaiištna uprava
kano da ima zlu namjeru, da će te početi
hraniti sa Sudermannom. Evo, dala je dne
10. „Otčinski dom", a dok ovo pišem od-
redjeno je za 18. „Častji poštenje*. Čast
i poštenje, ali to se ne smije nastaviti. To
ti, publiko, u interesu svoje časti i poštenja
ne umieš popustiti. Rugat će ti se i drama-
turg i kritika, da ti se mora kadkad ser-
virati i Sudermanna kao i Ohneta. Hi kaza-
lište možda misli ovakim talmi-propovie-
dima, koje su isto tako smiešne kao i
talmi-moral, (kojemu se tobože rugaju)
— ići u susret našim saborskim otcima,
koji sad ovdje borave. 1 tako smo prisiljeni
gledati te sentimentalne i zasukane Niemce,
dok naši ruski ljudi snivaju san u arkivu.
Upravo sam se razsrdio zadnji put kod
„Otčinskog doma". Istina ja sam i sam
prije nekoliko godina bio nekako zauzet
za ove stvari, ali sad, hvala Bogu, vidim,
kako je sve to lažno. Sudermann je „teh-
niker, da mu para nema i zavesti će čo-
vjeka, kao što i s tobom, publiko, još i sad
koji put tržne. Ja sam baš tada čuo iz
jedne lože šmrcanje i vidio, kako jedna
gospodja briše suze, kad Ružička dolazi
u „otčinski dom". To i jest zazbilja ganut-
ljivo, ali to ide u zaslugu naše Ružičke,
koja ovdje sa svim srdcem igra; kad ona
izreče, da je nije bilo već 12 godina u ro-
diteljskoj kući, onda joj odmah i vjeruješ,
da je zazbilja prošlo 12 godina — tako
ona izgovori ono „dvanajst" 1 Ali drugo je
sve švabsko i daleko od života, ono o
starom otcu, revolverima i t. d. Takova
su natezanja i kod „časti i poštenja," —
baš natezanja, jer tu ljudi nema. Kad već
hoće što Sudermannovo, neka daju „Pro-
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
275
past Sodome" ili „Ivana Krstitelja", a za
ovo im hvala 1 Nije li tako? Ti, publiko,
nekako sumnjivo kimaš glavom. Svidja ti
se Sudermann? Pa dobro, ali dat ćeš mi
pravo kad tad. Zašto da i tu stvar progle-
damo istom, nakon što su je sami Niemci
već progledali?
Dne 14. iznieli su mjesto Pufferla ,,Go-
spodju Walewsku ,t sa slabim posjetom, a
dne 15. „Japansku vazu", koja se još u
rujnu razbila. Dne 19. popodne davala se
Sardouova „Vještica", a — gle čuda! —
još ni danas ju cenzura nije zabranila. Ti
naime, publiko, moraš znati, da o tebi
vodi račun još i — cenzura. Drži te još
tako naivnom, da bi te jedna drama mogla
zavesti i preokrenuti. Ti se smiješ! Istina
je. Takova se jedna drama baš sbog tebe
zadržala kod cenzure. Zove se „Proklet-
stvo". Ne ću više da pišem u tom, jer bi
mi se reklo, da pravim reklamu svomu
prijatelju, koji je jedan od autora, koji itd.
I sada, vele slavna i vele draga kaza-
lištna publiko, da se razstanemo. Oprosti,
ako je bilo kazano što — iskreno. Ja sam
ti takav čovjek i stradao sam već sbog
toga. Ništa zato, ti samo i u buduće „puni
kuću"! Blago u ostalom Tebi, kazalištna
publiko! Sretna si, kad onako nakon pred-
stave nagrneš poput bujice na vrata i turaš
se kod garderobe vičući: 76, 88, 112.
Sretna si kad ideš kući ili na čašu pive, a
ne trebaš o onom, što si vidjela, pisati.
Ne vodiš uobće o tom brige, već sutra
živeš dalje, kao da nije — ništa ni bilol
Možda imaš i pravo. Ali šta ćeš, kad se
uviek nadje ruskih ljudi, koji drže, da ima
života u teatru, kao što i teatra u živofu,
pa se onda o tom razpišu, kao što se je
danas baš dosta — moraš priznati — raz-
P isao Vanja
Konačni sporazum izmedju dramatskih
autora i kazalištne uprave. Prema za-
htjevima autora a u sporazumu s kazališt-
nom upravom, konačno je vlada riešila
ovo:
Zemaljska vlada izdati će normativ i novi
obrazac ugovora kazalištnoj upravi, te će
se prema tomu sklapati ugovori sa svim
hrvatskim autorima. Glede honorara pri-
hvaćeno je načelo tantiema sa zajamčenim
minimumom. Taj minimum, kojeg autor i
i u onom slučaju dobiva, ako tantieme
i ne dostignu visinu tog „upisnog hono-
rara" iznaša za operu 1200 kruna, operetu
800 kruna, dramu 400 kruna, a aktovku
100 kruna. Kazalištna uprava vlastna je
prikazivati dotično djelo i van Zagreba, a
pridržaje si izključivo pravo prikazivanja
samo za Zagreb. Članovi zem kazališta
ako se sastave u družinu za gostovanje u
pokrajini, nisu vlastni na temelju ovog ugo-
vora prikazivati djelo, nego treba da se
napose sporazume s autorima. Što se pri-
kazivanja, režije i podjele uloga, i promjene
teksta tiče, mora uprava raditi sporazumno
s autorima. U roku od tri mjeseca dužna
je uprava dati definitivan odgovor da li
prima ponudjenu radnju. Djelo se ne smije
skinuti s repertoira dok dnevni prihod iz-
naša 500 kruna — a mora se i u drugoj
sezoni prikazivati, dok je dnevni prihod
prijašnje sezone nadmašio 1400 kruna. Tan-
tieme zaračunavaju se sa 40 posto brutto
prihoda od prve i druge predstave uraču-
naiući amo i kvotu aboniranih loža i sje-
dala, a od svake dalnje predstave 10 posto.
U ime dnevnih troškova vlastna je kaza-
lištna uprava od tog brutto-prihoda odra-
čunati maksimum od 200 kruna (za operu
250 kruna). U slučaju, da tantieme nad-
maše kod opere 1200 kruna, a kod drame
400 kruna, to će se prema gornjoj shemi
autoru izplatiti suvišak tantieme. Upisni
honorar, tako se nazvao garantovani po
upravi minimum, izplatiti će se nakon pre
miere.
Pošto se obćenito priznaje, da su kraj
kazalištnih prilika autori vrlo slabo nagra-
djeni za svoj trud, to će kazalište svaku
godinu uvrstiti u proračun 1200 kruna za
najbolje dramatsko djelo, prikazivano mi-
nule sezone. O nagradi će odlučiti jury,
sastavljen od dva člana „Družtva hrvatskih
književnika", dva člana „Matice Hrvatske"
i intendanta hrvatskog zemaljskog kazališta.
Ta nagrada prozvana je Demetrovom na-
gradom. Tim konačnim sporazumom po-
stignuto je, da se literarno dobro djelo
čim bolje uzmogne nagraditi, a izbjeglo se
onom fatalnom cicnjkanju izmedju uprave
i kazališta, kojemu se dosad nije dalo iz-
bjeći. Pošto se kod nas ne mogu odbiti
ni lošije drame, ni uspjeli pokusi miadjiii
književnika, to je p^.ve prirodno, da se
u svakom slučaju :<Aimči neki minimum
tako, da autor budcH svakom slučaju od-
štećen za svoj trud.i|
Englezka kazališta
William Archer, negdašnji neumorni pro-
pagator Ibsenov u Englezkoj, sada kritik
londonske „Tribune", osvrćući se u jednom
članku na prošlogodišnju londonsku kaza-
lištnu sezonu, naziva je veoma plodnom i
srećnom. On doduše priznaje, da su prošlo-
godišnja englezka dramatska djela na nj
djelovala više svojom neobičnom brojnošču,
nego li izrazitom literarnom kakvoćom. Od
svih tih brojnih djela, vriedno je, da se iz-
taknu četiri djela, koja odaju neki viši
literarni niveau. Drama Bernarda Shaw-a
„Captain Brassbounds Conversion" nije
drugo, nego satira na londonske razvod-
njene i sladjane melodrame, koje je u po-
sljednje vrieme osobito Adelphi-kazalište
iznosilo. Sujet Shawove drame nadilazi
drastičnošću najužasnije kolportažke ro-
mane. Taj kapetan Brassbound, koji po-
276
HRVATSKA SMOTRA
vlači svog ujaka i njegovu snahu po osam-
ljenim krajevima Maroka, da mu se osveti,
što je mučio njegovu majku i što je ba-
jagi oteo njegovo imuće, izvrstna je pri-
lika Cervantesova „Don Quijota tt . — Ste-
phen Philipps u svome „Neru" iztiče
sasvim u stilu poznate istoimene talijanske
tragedije Pietra Cosse oštre kontraste u
tom još uviek zahvalnom dramatskom ju-
naku. I kritika i obćinstvo primilo je taj
tehnički izvrstno radjeni spectaculum veoma
entuziastički. Osim toga su i Philippsovi
stihovi veoma liepi i zvučni. Inscenirao ga
je poznati londonski direktor Tree, koji je
i igrao naslovnu ulogu. Tree je za London
isto što je Reinhardt ili Brahm za Berlin.
Porodična slika Granville Barkera B The
Voycey Inheritance" (Baština Voyceyovih)
kazuje liepi talenat toga mladoga pisca u
crtanju englezkoga družtvenoga života. —
I Pinero izašao je prošle sezone s jednom
novom dramom: „His House in Order"
(Njegova kuća u redu), i ta se drama daje
još i ove sezone u Londonu. Kao u svim
prijašnjim dramama, kazuje se i ovdje Pinero
majstorom dramatske konstrukcije. Drama
se d ogadi a na zaselku jednoga člana englez-
kog parlamenta Filmer Jesson-a, kojemu
je žena Annabel prije tri godine nesrećnim
padom zaglavila. U nje bio je osobito iz-
tančani smisao za bezprikorni red. Njena
je kuća bila savršeno uredna, a svi koji
su je poznavali, hvalili su je kao izvrstnu
domaćicu. Jesson se po drugi put oženio
Ninom, mladom i ljepušnom odgojiteljicom
svoga sina Dereka. Sav rod njegove po-
kojne žene Annabele zamjera mu u velike
taj čin, a i on sam je već blizu do toga,
da se pokaje, jer je Nina veoma neuredna
i površna. Taj njezin nered nagoni njega,
koji je bio tako vikao uzornom redu, ka-
dikad do zdvojnosti i on ne opaža kraj
toga drugih vrlina svoje sadašnje žene.
Najposlie uzme u kuću sestru svoje prve
žene, da ona vodi kućanstvo. Od toga je
doba sasvim sporedna u kući Kod svake
prilike mora da sluša hvalospjeve prvoj
Jessonovoj ženi, tom uzoru urednosti i
savjestnosti. Nju svatko smatra neizkusnim
i površnim mladim bićem, koje nije doraslo
ozbiljnim dužnostima domaćice. Jesson
uredjuje perivoj u spomen svoje prve žene
i poziva sav svoj rod tom svečanom činu.
Dolaze i roditelji Annabelini, Sir Daniel
Ridgeley i njegova žena, koji smatraju
Ninu smionom nametnicom u kući i na-
gi ašu ju kod svake prilike veliku razliku
medju prvom i drugom ženom Jessonovom.
Medju gostima je i znanac Jessonov major
Maureward, koji se osobito zauzima za
maloga Dereka, i Jessonov brat Hilary,
koji opaža nepravdu, što se nanosi Nini,
Stara gospodja Ridgeleyova želi, da i Nina
prisustvuje svečanosti u crnom odielu ko-
rote, i javlja Nini, da Annabelin boudoir,
koji je dosada bio zatvoren, ne će biti
Ninin, već učevna soba maloga fićreka.
Ali to je ubogoj Nini odviše. Ona izjavlja
svome mužu, da nije voljna biti tamnom
folijom za Annabeline sjajne kreposti. Na
užas sviju dolazi ona na spomen-svečanost
u elegantnoj crvenoj toaleti. Ali se me-
djutim dogadja nešto drugo. Mali je Derek
našao u boudoiru svoje pokojne majke
svežanj žarkih ljubavnih pisama, i donosi
ih Nini. Iz tih se pisama jasno razabira,
da je do pred njenu smrt bio major Maure-
ward njen ljubovnik i da je Derek njegov
sin. Nina tnumfira. Sada je došao njezin
čas. Svoga muža hoće da poštedi, ali Rid-
geIeyovi će sve saznati i ostavit će poni-
ženi smjesta njenu kuću. Kod toga će joj
Hilary pomoći. Ali je on kuša svratiti od
te nakane i kazuje joj, kakove bi to zle*
posljedice moglo imati i za Jessona i za
t)ereka. Uza to prikazuje joj sliku pokojne
Annabele u blažemu svietlu. Crta joj du-
gotrajne muke njezina nesrećnog braka,
njenu postojanu bojazan od odkrića, njenu
naglu smrt. Nina mu najposlie daje ta pisma
i odluči, da bez borbe i tiho podnosi to
strašno stanje. Malo poslie dolazi ona u
crnom odielu, da prati svog muža k sve-
čanosti. Ali Hilary hoće, da Nina opet za-
uzme ono mjesto, koje ju ide. On nago-
vara Filmera, da odpravi iz kuće Ridge-
leyove i da postavi Ninu gospodaricom u
kući. Kad se Filmer uporno nećka, i izjav-
ljuje, da samo jedna Ridgeleyova može
njegovu kuću u redu voditi, onda mu Hi-
lary daje Maurewardova pisma. Filmer sad
popravlja svoju nepravdu, odpravlja sve
druge iz kuće i izmiri se s Ninom.
Jedina literarna pozornica londonska,
Court Theatre, izniela je Euripidovu „Elek-
tru" i postigla je duboki dojam. Već po-
menuti Tree iznio je prošle sezone u pre-
krasnoj inscenaciji Shakespearovu „Ukro-
ćenu goropad". To je svoje osvježivanje
nastavio i početkom ove nove sezone,
iznievši Shakespearovu ; ,Zimsku priču'.
Od ostalih se ovogodišnjih noviteta davao
u Garrick-kazalištu igrokaz „The Morals
of Marcus" od Williama J. Lockea, u
Drury Lane-u dramatizacija Hali Cainova
romana „The Bondman", a u Court-kaza-
lištu „The Silver Box m od Johna Galswor-
thya, sve drame bez većih literarnih pre-
tenzija. Prvi je veliki dogodjaj ovogodišnje
londonske sezone bila premiera velike
stihovane drame J. Comyns Carra „Tristram
and Iseult", koja se prikazivala u Adelphi-
kazalištu. Uza sve oštre i ironičke kritike
londonskih dnevnika (osobito one u „Ti-
mesu") ova je drama ipak zamjerno lite-
rarno djelo i kao da kazuje novu stazu
u razvitku današnjeg tako neznatnog dra-
matskog pjesničtva englezkog.
Od najnovijih premiera spominjemo
ekscentričnu komediju W. Kingsley Tarpeva
„The Amateur Socialist", koja se davala u
Criterion-kazalištu.
ZIMSKA NOC
Dramolet u jednom činu*
LICA
AUREL JANKOVIĆ-DRAGOMIRSKI
Gospodjica ELA •
Stari sluga IVAN
Dogadja se u vlastelinskom dvorcu Jankovićevu u Zagorju. Doba: 18*
JEDINI ČIN
Otmjeno uredjena soba u dvorcu. Namještaj starinski, ali odličan. Stol, stolci i
foteuilli. Desno je i fetager, a na njem velika crna ura. Lijevo kamin, desno veliki
prozor s teškim zavjesama a kraj njega paome. Lijevo otraga staklena vrata, kroz koja
se vidi knjižnica s visokim ormarima, stelažama za knjige i s pisaćim stolom. Desno
otraga su dva široka prozora, kroz koja se može razabrati veranda i stubište, što vodi
dolje u park. U kutu desno otraga nalaze se vrata, na koja se izlazi van u verandu
U pozadini je sav onaj kraj parka u snijegu, koji se ljeska na mjesečini.
PRIZOR PRVI
Janković i Ivan
(Janković je stariji gospodin prosijede kose, velikih obrva, obrijan. Lice mu je pleme-
nitih crta, ali kao izmučeno. Tako i cijelo držanje; samo kad se raspali, dobiva mla-
denački izgled. Ovaj čas sjedi spokojno u foteuille-u — na stolu je svjetiljka — i
zamišljen je; pokatkad tržne nervozno tijelom, kao da je smeten i kao da nešto oče-
kuje. Sluga Ivan dobroćudan je starac — „dvorski"! — , koji čitavim vladanjem svojim
odaje veliku odanost spram gospodara Baš je donio zimski ogrtač i postavio ga nijemo
na stolac blizu Jankovića, a onda je ispod oka pogledavši gospodara otišao do kamina
i tu stao metati još drva na živu žeravicu).
JANKOVIĆ. Dosta će biti, Ivane! Ne odviše!
IVAN. Ne?
JANKOVIĆ. Sinoć je bilo previše.
IVAN. Valjda je milostivoj gospodjici bilo prevruće.
JANKOVIĆ. Da.
IVAN. E, ona je mlada; krv ju grije. — A eto ne ću više. {Ustane i
hoće da ide otraga).
* .Zimska noć" je uz „Proljetno jutro", „Ljetno podne** i „Jesenje veče M četvrti
dio tetralogije, koja se zove „Godina ljubavi".
19
278 HRVATSKA SMOTRA
JANKOVIĆ. Stani malo, Ivane! Što sam ono htio da ti kažem! DS,
sjedni malo ovamo!
IVAN. Vaše gospodstvo, ja?
JANKOVIĆ. Sjedni, kad velim.
IVAN. Ne ide, vaše gospodstvo, da ja —
JANKOVIĆ. Kad zapovijedam. Eno ondje na onaj stolac.
IVAN. Kad zapovijedate. {Sjedne na stolac desno).
JANKOVIĆ. Tebi se, Ivane, dakako čudno čini. Zapravo i jest čudno.
Odjednom ! Na jedno mračno zapušteno kamenje da pane mjesečeva zraka,
kojoj se nitko nadao nije. To jest, ja sam to sve slutio i čekao. I zato mi
je došlo kao sasvim naravno. Ja sam se već sasvim snašao u ovoj promjeni.
Ali ti, Ivane, kao da još ne! Da, imaš pravo, mi smo tek prolazili cijeli
taj niz godina jedan pokraj drugoga kao sjene. Ni jedne riječi — ništa, samo
mrtvi pogledi — i tako po čitave dane . . .
IVAN. I mjesece, vaše gospodstvo!
JANKOVIĆ. Ali zato smo se svejedno znali obojica. Ja tebe, ti mene.
Vezale su nas stare uspomene. Ili si možda ti bio prema meni drugačiji, a ?
IVAN. Nisam. Kako bih. Već eto —
JANKOVIĆ. Govori samo, govori, ti stari vuče ! Sve mi možeš sad reći.
Ja nisam više onaj, koji prije. Ne ću biti više osoran, ne ću te vrijedjati. Ja
sam postao bolji. Mi ćemo odsad biti prijatelji, Ivane.
IVAN {nakloni se). Vaše gospodstvo!
JANKOVIĆ. U istinu, Ivane. Sad možeš sa mnom govoriti, što hoćeš.
IVAN. Ja samo velim: sam je Bog poslao gospodjicu Elu u ovaj naš
kraj. Eto, to je. Da nije bilo nje, i vi bi i ja — što dalje sve to više uvlačili
se u se i tako bi dočekali onu jadnu smrt . . A ovako, nam je život postao
najednom drag. Znate, vaše gospodstvo, da sam j ja postao veseliji nekuda.
JANKOVIĆ. Zar ne?
IVAN. Duše mi. Nit znam pravo, što radim ni kud idem. Samo se vrzem
po dvorcu. Krasna gospodjica ! Nije ni osam dana tu, a sve je preokrenula.
Kako samo tu doskakuće — kao ptičica! I kako lijepo, milo, veselo raz-
govara — kao pravo dijete! Znate li, koliko je bilo sinoć sati, kad je otišla?
JANKOVIĆ. Nisam sinoć gledao na sat.
IVAN. Blizu dvanaest. Ja sam već bio zadrijemao, kad je došla, da je
ispratim. Vratim se ja amo, a vaše gospodstvo zaspalo upravo na tom stolcu.
Bože a ragi, pomislim, kako je zaspao ! Naslonili ste glavu otraga, a lice vam
je bilo na smijeh. Mislio sam, da ste samo onako zaklopili oči ... da nešto
mislite . ., jer kako biste tako brzo zaspali, kad je gospodjica čas prije
otišla. Pridjem bliže : spavate. Onda sam vam podmetnuo jastuk. Nisam vas
htio buditi; bili ste na smijeh, kao da ste nešto lijepo sanjali.
JANKOVIĆ {zaklopljenih očiju). Da, lijepo!
IVAN. Pogledam na uru. Blizu dvanaest. {Pogleda desno na aru). Ah,
ni sad još nije dvanaest. Stala je. {Digne se, da naravna uru). Danas sve
zaboravljam.
ZIMSKA NOĆ 279
JANKOVIĆ. Ne ! Ostavi ! . Nemoj ju navijati, nek i dalje tako kaže :
blizu dvanaest. Pusti!
IVAN {sjedajući). Bože moj, u ovo dvadeset godina nigda nije stala.
Nigda. Zaboravili smo je naviti.
JANKOVIĆ. Neka smo! To je znak, da smo se svi promijenili u ovoj
kući. I ti i ja i — ura. Netko je dahnuo djetinjim daškom u našu prašinu.
Jedno djetešce!
IVAN. Da! Da!
JANKOVIĆ. A to je djetešce moralo baš da dodje odonud prijeko.
S groblja. Kći one. Njezina, Ivane, kći.
IVAN. Nemojte sad o tom, vaše gospodstvo !
JANKOVIĆ. Kako ne ću, kad mi je to bila cijelo vrijeme jedina misao,
jedina grozna glazba, od koje ništa drugo nisam mogao čuti. Neprestance
se vraćao onaj užasni prizor, kad sam digao ruku na nju . .
IVAN. Nemojte, vaše gospodstvo . . .
JANKOVIĆ . . a ti odnekud doletio i sustavio me. A da sam ju onda
udrio, ubio bih bio možda u njoj nju, Elu, što ju je pod srcem nosila . .
A ovako sam udario tebe, dobri moj Ivane.
IVAN. Vaše gospodstvo.
JANKOVIĆ. Onda smo šutili — osamnaest godina šutili. I ti i ja. Za-
muknuli smo grobnim mukom. Samo bismo se katkad kao nehotice po-
gledali, čvrsto se pogledali i razumjeli se. Onaj je prizor ostao urezan godine
i godine . . .
IVAN. Zašto da to sada spominjemo, vaše gospodstvo? .
JANKOVIĆ. Javilo se, Ivane, samo. Sad kad je dahnuo drugi dah —
dašak djeteta. Ona grozota ne trpi djetinje naivnosti, pa se još crne uspomene
bore s vedrom sadašnjosti. Ali to je za zadnji put!
IVAN: Da bi dobri Bog dao.
JANKOVIĆ. Odjednom je, Ivane, sva ta moja prošlost ostala otraga ;
daleko, daleko iza mene. Stalo je, kao ura. Jer je u nas dahnula ona. Ra-
zumiješ li to? Ili zar ne vidiš, kako smo postali nas dvojica jedno drugome
bliži? Mi smo obojica vedriji, bolji. A to je ona učinila.
IVAN. Andjeo je gospodjica Ela, andjeo . .
JANKOVIĆ. Trebao si biti sinoć . . Sve je bilo mirno, lijepa tiha mje-
sečina; samo je negdje u daljini pucao led. I ura je bila stala . . Ona je tu
sjedila pokraj mene, milo i lijepo govorila, a onda ustala privinuvši se uza
me. Meni se vraćao u duši romon ovoga našeg dolje potoka i šum mlina,
dok sam dječakom bio; obuzeo me drhat kao onda, kad sam prvi put
poljubio žensko lice. Sav mi je ostali život bio san, a onaj čas kao jedina,
vječna zbilja. Ti to ne razumiješ, Ivane. Suze su mi bile navrle na oči.
IVAN. Sigurno je gospodična molila, da oprostite milostivoj gospodji.
JANKOVIĆ. I to i — drugo. Ja i ne znam, što je govorila, tek znam,
da mi je bilo lijepo i milo. Tetošila se oko mene, a ja sam klonuo na
280 HRVATSKA SMOTRA
stolac i prenio se dušom nekud, gdje nikad — nikad nisam bio. Kao da bi
u jedan daleki, ledeni, snježni kraj, po kom je pala mrtva mjesečina. Zaklopio
sam oči u nekakvoj sreći . . .
IVAN. Pa ste i zaspali. Ah, zato ste se onako smiješili.
JANKOV1Ć. Već sam, Ivane, mislio: ovo je smrt, — lijepa, velika smrt.
Ovako se nekako umire. Osjetio sam bio, da mi je srce stalo. Stalo —
gotovo je! Tad sam razumio {pokazuje na knjižnicu) ove ljude, što pišu,
da je umrijeti lijepo.
IVAN. Bože.
JANKOVIĆ. Nije to ništa strašno, Ivane. Jer — jer se uobće ne umire.
Jeli razumiješ, Ivane, da se ne umire? ... Ne može se umrijeti. Ovo, što
iz mene govori, ne umire, — a to sam ja . . . Ova snaga i ljubav, —
— ta ne umire. . . . Ona se samo prenosi u drugi kraj i žive opet Ne,
Ivane, mi ne umiremo.
IVAN. Ja ne znam. Ja to ništa ne razumijem. Ja samo vidim, da vam
oči sjaju i da drhćete ... Vi biste se morali čuvati od uzrujavanja.
JANKOVIĆ. Ne, to su ti zrake onoga pravog života u meni.
IVAN. Neka se sjeti vaše gospodstvo, da vam je liječnik preporučio,
da se ne uzrujavate . . . Mogli biste nastradati. Rekao je baš zadnji put,
da ne treba mnogo. Ja sam se već i sinoć prestrašio, kad ste se onako
mrtvo pružili po foteuille-u. Srce vam je tiho kucalo.
JANKOVIĆ {ustane). Dobro je, dobro, Ivane. Ti si vrijedan čovjek. Hajde,
poslušat ću te. Idem malo u park. Idem pred nju. Ti ćeš dotle otvoriti ove
prozore otraga i taj tamo, jer ovdje je ipak prevruće. Sinoć je bilo pre-
vruće. Onda ćeš opet zatvoriti prozore i sve neka je lijepo u redu, dok mi
dodjemo.
IVAN {držeći zimski ogrtač i pomažući Jankovića kod oblačenja). Bit
će, bit će. Dobro se omotajte, vedrina je velika i studen.
JANKOVIĆ {polazeći). Onda ćeš nam i čaj prirediti.
IVAN. Hoću, vaše gospodstvo. {Prati Jankovića do vrata).
JANKOVIĆ {ode na ona vrata desno, pa se vidi poslije, kako je došao
na verandu i spustio se po stubama u park).
PRIZOR DRUGI
Ivan. Poslije Ela.
IVAN (je otvorio prozore otraga, a onda je otišao k onomu na desno
i otvorio ga. Tu ostane malo, kao da nešto osluškuje. I zbilja začuje štropot).
Je li moguće? Vi ste li to, gospodjice Elo!
ELA (izvana). Da, ja sam. ,
IVAN. Bože moj, pa preko zida! Nije li vas strah?
ELA (izvana). Kako je tu dubok snijeg! Malo da mi nije cipela ostala
u snijegu. Skandal! Ah&, tu je klupčica mala. Hop! (Pruži glavu kroz prozor
u sobu). Držite me, molim vas, Ivane!
ZIMSKA NOĆ 281
IVAN. Šta, zar kroz prozor?
ELA. No valjda! (Uhvati Ivana rukama oko vrata).
IVAN (dohvati Elu i prenese u sobu). Ah, kako vam se hoće ta-
kove šale!
ELA. No, to je bio prelaz preko Alpa. Gle, sva sam još od snijega!
(Odbaci ogrtač na stolac i pokaže se u vunenoj, zelenoj empire-odjeći).
IVAN (otresa joj snijeg sa suknje). U istinu.
ELA. Ja sam si zabila u glavu, da moram taj zid preći. Teškom sam
se mukom s onu stranu uzverala, a s ove sam skočila. Znate, zašto sam to
učinila?
IVAN. Slutim. Htjeli ste im pokazati, njima dvoma, da ih zid više ne
dijeli. Je li tako, gospodjice Elo?
ELA. Dakako, to je prvi korak njihovu izmirenju. Ja sam vam sinoć,
kad ste me pratili kući, rekla, da ću ih izmiriti, a to i hoću. Je li zbilja,
Ivane, istina, da je taj zid tako star.
IVAN. Osamnaest godina. Toliko, koliko je i vama. Nešto malo samo
više. Kadgod ga pogledam, teško mi je. O da vam samo dobri Bog bude
u pomoći, da ih izmirite. Upravo ovaj čas otišao gospodin pred vas kroz
park. Tko bi bio mislio, da će te vi preko zida! Da skočim po njega?
ELA. Doći će on već sam, Ivane. U najgorem ću ga slučaju dozvati
kroz prozor. Ostavite samo onaj prozor otvoren.
IVAN. A ovaj ćemo zatvoriti. (Zatvara prozor desno.)
ELA. Kako je tamo krasan snijeg na mjesečini ! Da mi nisu noge tako
mokre od ovog skakanja, pošla bih za njim. No svejedno. Aha, ovdje ćemo
se malo posušiti. (Ide prema kaminu i sjeda na stolac grijući tamo neko
vrijeme noge)
IVAN. Ne bi ste ga, gospodjice Elo, stigli ; tako se je pomladio ! Hoda
kao mladić. On se uobće sav promijenio. To vam ne bi nitko vjerovao, tko
ne zna, kao ja, što smo i kako smo prije živjeli nas dvojica. Ta, i sinoć
sam vam pričao. U tamnici. Znate li, što je tamnica? Tako svih tih osamnaest
godina. On uznik, ja njegov čuvar. Tamo zid, naokolo imanja, ja s radni-
cima sve obavljam, a on pustio sve, zakopao se u te proklete knjige, pa
po cijele noći i cijele dane u njima. Progovori sa mnom na dan deset
riječi. „Ivane, donesi ovo, Ivane, donosi ono* 4 — a drugo ništa. Mrk,
mračan, otresit . . . Kakov je to život bio!
ELA. To je kao u kakovoj pripovijesti, Ivane.
IVAN. Da, a ove dane, otkad ste vi tu, kao da se na njem otopilo sve.
Eto baš čas prije razgovarao sa mnom ko što nikada. Tu eto na tom stolcu
sjedio on, a ovdje ja. Kao dva prijatelja. Ja ni sada ne mogu doći k sebi,
da bi moj gospodin onako sa mnom govorio. Rekao mi čak i „stari vuče."
O, gospodjice draga, da niste vi amo došli u naš dvorac, nigda toga ne bi
bilo. To vam je živa istina. Vi zaslužite, da vam se ruka poljubi. (Ljubi joj
ruku.)
282 HRVATSKA SMOTRA
ELA {otima mu raku). Nemojte to, Ivane. Već vi meni sve točno pripo-
vijedajte, kako je to bilo izmedju njih dvoje. Dajte, ja bih tako rado sve
točno znala. Pa — ja sad i smijem znati. Svršila sam već sve škole ... Ja
već nisam dijete.
IVAN. Nisu te pripovijesti za vas, gospodjice Elo. Odviše su tužne, a
vi ste još mladi. Pred vama je život i čini vam se kao ruža, pa zašto da
vam to čovjek muti?
ELA. Pa ja to i onako u glavnom znam, Ivane. To je jednostavno.
Mati se moja iznevjerila njemu, onda su se posvadili . . . Onda je mati
otišla s onim drugim, a kad je ovaj umro, vratila se tu opet na svoje imanje.
Nije li to ta pripoviest?
IVAN. Da, tako nekako . . .
ELA. Pa to nije ništa takovo. O, ja sam još groznijih stvari u roma-
nima čitala. O, tamo vam, Ivane, ima groznih stvari. O djeci tudjih rodi-
telja i svašta. Vidite, kako ja, Ivane, mislim. {Ustane). Oni su sad obadvoje
već stariji, pa neka zaborave sve i pomire se. To je bar jednostavno. Je li?
IVAN. Vi ste ih jedini kadri izmiriti. To naime nije tako jednostavno,
ali kad je on progovorio, bit će dobro. Morate pomisliti: osamnaest godina !
ELA. Ma tko je to, molim Vas, ikad vidio? Isto imanje — dva dvorca.
U jednom živi muž, u drugom žena, a izmedju njih zid. Ha, ha! Nije li to
smiješno, Ivane?
IVAN. Da, smiješno! Tužno zapravo.
ELA. I mi ćemo taj zid naprosto porušiti. Nije li tako, Ivane?
IVAN. Lako za zid!
ELA. Pogreška je bila kod moje majke, što mi je tako dugo tajila.
Znate, Ivane, da ja nisam o tome ništa znala do evo zadnje godine. Varali me ko-
jekako, dok nisam slučajno saznala od svoje tete, gdje sam ovu jesen bila.
Onda sam mislila; čekaj malo, da ja malo toga starog vidim, kako izgleda —
izbliza ! Taj moj nesudjeni otac ! Znala sam, da on ovako u veče izlazi u park i
ja ko slučajno pred njega : ljubim ruke ! Tako danas, tako sutra. Počeo se
on sa mnom razgovarati, a ja ga zvala w pap&", kad mi i jesta „papi". To
mu je bilo milo i poljubio me. Onda smo dugo šetali, dok mi nije dopustio,
da ga posjetim. No dalje — znate, da sam k njemu dolazila, a sinoć ostala
bome dosta dugo. Sinoć je u obće bilo sve tako lijepo. Majci sam već sve
rekla i njoj, i njoj je, Ivane to drago. Ona je spremna na pomirbu, čim on
po nju poruči, a vidite, to, Ivane, moramo još postići. Ja se nadam, da ću
još danas.
IVAN. Hoćete, i to vi jedina. Kako vas on voli, da vam je znati ! Cijelo
vrijeme mi je samo o vama govorio. On će vama za volju sve učiniti.
ELA. Ja znam s njim tako lijepo. A i on je zbilja, Ivane, tako uman i
dobar čovjek. Kako samo uvjerljivo i toplo govori ! Nekako čovječanski,
k srcu. Sve vjeruješ, da je tako i da mora tako biti, kako on govori. Oči
mu se onda ovlaže i sav kao da zasja. Ja nisam nigda slično oćutila, kad s kim
drugim govorim, svi su obično tako prazni, plitki i obični, a on tako dubok.. •
ZIMSKA NOĆ 283
Zbilja ga volim i sretna sam, što imam takova oca. Pa ja da ih ne pomirim?
(U govoru dodje do onih prozora otraga). Sinoć sam se već usudila o tom
samo onako iz daleka nabaciti i on se nije ništa protivio. Već to je mnogo.
Samo ako večeras bude onako dobre volje kao sinoć. Ah, sinoć nismo ni
sami znali, kad su ti sati prošli — neprestano smo razgovarali. On je bio
sav nekuda razblažen i kao da je sanjao . . . Vani je bio snijeg kao i ve-
čeras. {Stane malo). Pst! Čekajte malo, ne čujete li škripu po snijegu? (Po-
gleda s prozora).
IVAN. Bit će, da se vraća.
ELA. Nego da je on! {Viče). Pap&, papi! Tu sam ja. {Izleti preda nj
na verandu).
IVAN {je zatvorio dotle prozor otraga, pa otišao pred Jankovića dočekavši
ga na vratima i skinuvši mu zimski ogrtač).
PRIZOR TREĆI
Ela i Janković. Poslije Ivan kao nijema osoba dodje i ode.
JANKOV1Ć {zagrlivši Elu ide s njom naprijed). Kud si mi umakla ti,
vjeverice mala!
ELA. Preko zida sam došla. Preko historičnog zida.
JANKOVIĆ. Ah, tuda! A ja sam prešao sav park. Kod svakoga sam
zaokreta mislio, sad ćeš banuti. Što dalje sve sam te jače čekao. Onda sam
opazio kod prozora tvoju sjenu i pošao do tebe.
ELA. A nisi li ozebao, papi?
JANKOVtĆ. Nisam. Nikad mi nije bilo ljepše prolaziti parkom što ve-
čeras. Tako je lijep bio park i drveće pod injem, a mjesečina po njem raz-
livena kao san. Sve je bilo lijepo. Vidiš, čini mi se, da nisam u životu nikad
tako uživao kao večeras. Onako nečujno, kao što spava snijeg, treptila je
sva duša moja od unutarnje tihe sreće. Možeš li to razumjeti? Možeš li ra-
zumjeti, da si ti u meni i cijelom našem dvorcu — i kod Ivana, d§. i kod
Ivana — učinila velik preokret, dala sasvim drugi život. Ti si kao ona čudna
ptica, što naš narod priča, koja svake stote godine dodje u ukleti dvor i
donese u svom kljunu kap iz mora vječnosti. Ja cijeli dan nemam mira, a
tako ni Ivan. Sve se nekuda motamo po kući, izlazimo van i unutra, a da
nitko od nas dvojice ne zna, kako i zašto . . . Čekali smo veče.
ELA. A ja sam bila s majčicom cijeli dan. O, i nju sam udobrovoljila.
Pače i — pričala mi je koješta. Da, papi, čitali smo one Tvoje lijepe li-
stove, što si ih pisao majci, kad ste bili zaručeni. Obadvie smo uzdisale i
plakale.
JANKOVIĆ {muklo). Da.
ELA. Pripovijedala mi je i o tom zidu. Ja sam ga izišla gledati, nije
velik, ne, nije — pomislim — nekako se ipak uspnem gore, srušim nešto
snijega i skočim ovdje uz prozor u snijeg. Eto ja sam ga preskočila. On sad
mora pasti, srušit ćemo ga. Ta, to je strašno — zid da vas dijeli? . . Kao
284 HRVATSKA SMOTRA
jedan oštri rez posred srca, kao veliki trn medju ružama, šta ne, papžL — Ti
kao da me ne slušaš. Sve nekud gledaš u stranu, nekud izgubljeno.
JANKOVIĆ. Govori samo dalje! Tako je lijepo, kad govoriš.
ELA. Da, da, ti slušaš samo, kako ja govorim, a na ono, što bih
htjela, ne paziš.
JANKOVIĆ. Pa što bi ti htjela, da te slušam?
ELA. Papi, daj . . . Vidiš, to bi tako lijepo bilo. Oprosti majčici ! Budite
opet zajedno, a ja ću biti uvijek uz vas.
JANKOVIĆ (je otišao desno, sjeo na foteuille i podlakiio se).
ELA. Ti ništa ne odgovaraš. I smrkao si se. Bože moj, kako je to!
Kakvi ste vi ljudi ! I mati je takova. Kad se samo riječ spomene, onda kao
da neki mrak pane po vama. Kao neki kamenovi. Mrki, tvrdi, nepomični.
Zar to čini život? Čovjek se u istinu prestraši i živjeti. Pa da tako i mene
što čeka! Bože! A obadvoje ste tako dobri. Ti osobito. Da oprostite jedno
drugome, bilo bi vam lakše i ljepše. Oprostite, to je i kršćanski i — lijepo
mora da je. Pa onda ljubav iznova ! — Kako je to čudno ! Mi smo u samostanu
govorile, kad smo bile na samu, uvijek o ljubavi. I romane smo kradom ice
čitale. Lijepe, o ljubavi. Kako dvoje živu jedno za drugo. Ljube se, trpe,
umiru — o da, i umru jedno za drugo. Ljubav da je cvijeće života, čaša
najljepšega vina — i to smo čitale. Zar je to zbilja tek u romanu? Pa
otkud su to onda ti ljudi napisali, ako nisu sve sami doživjeli? Tu sreću.
JANKOVIĆ. To su lijepe laži, dijete moje. Ti su ljudi doživjeli možda
baš protivno — gorčinu, nevjeru — ali pišu o slasti i ljubavi, jer ju žele,
jer je hoće bar da ovako dozivu, u knjizi, u izmišljenim licima. Ali neka
im bude, pustimo ih, vratimo se k nama! Ti si dirnula u jednu tvrdu, prasnu
strunu, koja je već pukla ... već dugo pukla, a da opet zadrhće, nije to
tako jednostavno, kako ti misliš. Slušaj me samo! Ne ću ti ja govoriti iz
knjiga, već iz života. Ono što mi je urezala prošlost u srce kao nemilosna
slova, a ja sam ih što dalje sve jasnije razabirao. Slova, koja su se sjedinila
u jednu riječ, a ta se zove: grijeh. Znaš li ti, što je grieh?
ELA. Grijeh je hotomično kršenje božjih zapovijedi, ako . . . čekaj već
sam zaboravila, kako smo to učili,
JANKOVIĆ. Ne to, već grijeh kao jedna sila, kao organizam, kao život.
Grijeh, koji je našao priliku čovječju, pa prelazi dalje od koljena na koljeno
— s lažnom krinkom ljubavi a za pravo željom za slašću, za užitkom. 1 sad
ga pomisli, kad se nastani u jednoj ženi! Izbija joj iz oka, iz trzaja usnice,
iz svakoga kreta. On trza njom i traži žrtvu. Ruke su mu velike, zagrljaj
jak i koga zahvati, privuče ga k sebi, dok ga ne zdrobi ili bar prignječi —
kao što je evo mene.
ELA. 1 to da je bilo u majčice?
JANKOVIĆ (kao da je nije čuo). A što je najgore, ja sam taj grijeh
vidio u njoj od prvoga maha, kad sam je spoznao. Vidio sam, kako na me
vreba utajivši se. Odmah — u očima. Te oči bih bio iskopao, ali i cjelivao,
ZIMSKA NOĆ 285
bez prestanka cjelivao. Do ludila ! — Onda je grijeh ovio njene ruke oko mene,
svu nju.
ELA {tiho). A ona te je ipak ljubila, oče!
JANKOV1Ć. Ljubav I Gdje bi u ovakim demonskim časovima bilo mjesta
za ljubav. Za onu, što daje tihu sreću, što budi u duši dragu, sitnu pjesmicu,
Ona je nije davala, a i ja sam je prestao tražiti. Što više: počeo sam
ovaku ljubav smatrati ludošću, sanjom, kojom se zavaravaju pjesnici i za-
neseni mladići — ta glavno je opojnost, kad omamljen srćeš dalje, samo
dalje . . . Ostala je ona prava ljubav na pol puta zaboravljena, pogažena;
pjesmicu je ugušio šum grijeha. (Stanka). Onda — onda mi je dao grijeh
sve, što ima, a da me ipak nikad zadovoljio nije. Nikad! Ipak, mirovao je
neko vrieme; a onda opet provalio, odbacio mene i — našao drugoga. Ali
ne, dijete moje, to ti ne trebaš dalje znati. Odviše je gorko.
ELA. Znam. Čula sam. O onom drugom. Pobjegla je s njim, dok nije
umro ...
JANKOVIĆ. Ustrielio se. Njega je zdrobio grijeh, mene tek prignječio.
Ali, pustimo to. To je naličje života, ružno i glupo.
IVAN (nosi s lijeve strane otraga na tasi čaj).
JANKOVIĆ. Čaj! Ne ću ga.
ELA. Ni ja. Nosite ga, Ivane, natrag!
IVAN (odnese čaj natrag, otkud je i donio).
ELA. A onda se je kasnije ipak vratila.
JANKOVIĆ. D&, na svoj posjed tu, tik uz mene — kao memento.
(Stanka)
ELA (prišla bliže k Jankoviću i ogrlila ga). To sve mora da je bo-
lilo, oče.
JANKOVIĆ. Bolilo — još nešto drugo, groznije — rezalo, palilo, peklo . . .
za to nema riječi. A još uz to — to je najčudnije — uz to sam uvijek imao
čuvstvo neko, kao da se to sve moralo dogoditi, kao da sam sve predvidio.
I grozno mi se sve u mozgu splelo: i ono prije i ono poslije toga. Dok
sam srtao u grijeh, znao sam, da će mi se sve grozno osvetiti — svu sam
svoju sudbinu naprijed vidio — ali ja sam svejedno srtao. Ima neka slast
ići u svoju propast, prkositi sam sebi. Slast, koja se plaća vlastitom krvlju.
ELA. Ali . . . ipak, zar ne, papa, to je bilo davno. To su već i onako
godine izbrisale. Konačno sve se zaboravi.
JANKOVIĆ. Mora se zaboraviti, dijete moje. Pa napokon, drugo i ne
preostaje. Samo sjećanja su jako, jako teška. Kao da se jedan mukli val
digne iz duboke — duboke dubine, pa izbaci nekoliko virova kao evo sada.
Onda je teško . . . Ali konačno i val se smiri, a virovi nestanu, Za to je
bolje: ne dirajmo dubine!
ELA. Džl, najbolje je u tu prošlost ne dirati. Već evo ja mislim ovako :
možda bi ipak zaboravjvši na to sve —
286 HRVATSKA SMOTRA
JANKOVIĆ. Znam već, što hoćeš reći. Ali to ti nema nikakove svrhe.
Da joj pružim ruku, a čemu? Kao da bih mrtvacu. Upravo tako.
ELA. Ja samo mislim, kako bi to lijepo bilo! Evo, zima je, Božić
ide ... Ti, ljudi smo ipak za Boga i — svoji smo, a svi smo dobri i ne
želimo nitko drugomu zla . . . Pomisli sad, pap&, ovdje stol prostrt za nas
troje, a tamo drvce, božićnje drvce. Ja bih ga kitila, i majka, i ti ! Svi. Vani
bi bio snijeg, a ovdje praskalo u kaminu kao večeras. Svi bismo stajali
skupa, zagrljeni, izmireni, u ljubavi. Po strani bi negdje stajao Ivan, a on bi
plakao od radosti. Kako bi to krasno bilo!
JANKOVIĆ. Napokon, ja ti mogu to veselje učiniti.
ELA (ustane i pljesne rukama). Ah !
JANKOVIĆ. Ta da! Zašto ne? Kao da zaželiš, da metnem još kakovo
pokućtvo u ovu sobu. Baš tako. Tebi za volju učinit ću Zašto ne?
ELA (veselo). Ah, samo kad si pristao, kad si rekao — sad sam te
uhvatila za riječ. Moraš i održati — a onda, kad budete zajedno, već ćete
se razjasniti jedno drugom i oprostiti. Ta, i led se otopi! Da, vidiš to bi
sad bilo sjajno, da ja skočim po majčicu i da ju dovedem. Ona bi odmah
došla. O ja znam ! Ili da pozovemo Ivana, pa da on . . .
JANKOVIĆ. Ne sad ! Pusti ! Ima vremena. To je sasvim svejedno, danas
ili sutra. Pusti!
ELA. Ah, da, moramo i na te misliti, kad si slab na srcu. Uzrujalo bi
te. Treba to najprije pripraviti.
JANKOVIĆ. Da, i onda još nešto. Sve je to naime nuzgredno. To
s majkom. To je ostalo otraga, u nizini. Razumiješ! Te prošlosti već nema
u mom srcu. Ima nešto drugo, nešto više. Više, Elo!
ELA. Ne razumijem.
JANKOVIĆ. Htio sam ti još sinoć reći, kad smo onako lijepo ovdje
sjedili, ali baš u tom času steglo me tu jako oko srca i klonuo sam . . .
ELA (približila mu se opet). Ah ! — A jam mislila, da si zaspao . . .
Jeli te bolilo?
JANKOVIĆ. Naprotiv, lijepo mi je bilo. Tonuo sam kao u polusan . . .
Mogu ti reći, da je to bio jedan od onih rijetkih časova u mom životu, kad
sam uživao. Ona, što sam ti rekao : pogažena ljubav počela se opet u meni
dizati.
ELA. Za majčicu?
JANKOVIĆ. Ne — za te, Elo! To je ono — drugo!
ELA. O ja znam, da me ti voliš, papS. I ja tebe.
JANKOVIĆ. U istinu, Elo?
ELA. U istinu, pap&. Kako ne bih, kad si tako dobar. Imaš dobre oči.
Gle, sad ti se krijese. (Poljubi ga u oči).
JANKOVIĆ. Daj, Elo, sjedni mi na koljena. Onako kao sinoć! Tako.
ELA (sjedne mu na koljena). Nisam li ti teška, papi?
JANKOVIĆ. Ti meni? Nisi. — Tako, sad mi prisloni glavu na grudi
kao sinoć. Nije li tako lijepo?
ZIMSKA NOĆ 287
ELA. Jest.
JANKOVIĆ. I sad — sad mi ponovi ono, što si netom rekla, da me —
ELA. Ljubim, ljubim — papi!
JANKOVIĆ. Jako?
ELA. Jako. Kao nikoga na svijetu. Još više nego majčicu.
JANKOVIĆ. Sjećaš li se, Elo, što sam ti sinoć pričao.
ELA. Onu priču o starom kralju Davidu i mladoj djevojci Sunamki.
Potražili su je, neka stoji pred kraljem i dvori ga, i na krilu neka mu spava.
Ona mu je ulijevala svježinu i mladost. Da, i još si pričao o snijegu u
zimskoj noći . . .
JANKOVIĆ. Da, tako mi je bilo u duši. A onda, kad sam zapao u
polusan, kad mi je srce kao prestalo kucati, onda sam se prenio na daleku
poljanu u snijegu, na mrtvoj mjesečini, a bilo mi je tako lijepo. Lebdio sam
i već mislio, da sam umro. A lijepo bi bilo u ljubavi umrijeti.
ELA. Kakovim to glasom govoriš, oče?
JANKOVIĆ. Onim, koji je jedini pravi i istiniti. (Ogrli je jače). Oj ostani
uza mene uvijek, Elo! Nikad me ne smiješ ostaviti.
ELA. Ne ću.
JANKOVIĆ. Nikad!
(Svjetiljka se na stolu stane gasiti).
ELA (se trgne), Bože, svijetla nam nestaje. Da zovnem Ivana?
JANKOVIĆ. Pusti. Imamo drugo svijetlo. Vidiš, mjesečina nam dolazi na
prozor. Hodi opet k meni.
ELA (sjedne opet Jankoviću na krilo). Strah me je.
JANKOVIĆ. Ne boj se mjesečine. Vidiš, kako lagano puzi k nama, da
nas obavije svojim nečujnim svjetlom. Gle, jača je od svjetiljke.
ELA. Ja ne znam, ali mene je nekako strah. A k tomu ti tako čudno
govoriš.
JANKOVIĆ. Ne ostavi me, Elo! Daj reci, reci mi još jedanput, da me
ljubiš.
ELA. Rekla sam ti, papi. Ljubim te, jako ljubim. Ta, otac si mi !
JANKOVIĆ. Ali . . . vidiš ... Elo ... bi li me ljubila, da ti — na primjer—
i nisam otac?
ELA. Kako to govoriš, oče?
(Svjetiljka se sasvim utrnula. Velik slap mjesečine probio s desnoga
prozora i pao po njima.)
JANKOVIĆ. Da ti nisam otac?
ELA. Ne, to no može biti, kad jesi. Ti samo iskušavaš moju ljubav.
JANKOVIĆ. Ćuj, Elo! (Isprekidano, gledajući Elu uporno u oči). U
istinu, ja ti — nisam otac.
ELA. Šta si rekao?
JANKOVIĆ. Ne shvaćaš li? Ja sam bio samo muž tvoje majke. Ti si
njegova.
288 HfcVATSKA SMOTRA
ELA. Onoga drugoga? Ne f ne! Kako?
JANKOVIĆ. D&, njezina i onoga drugoga.
ELA. Ne, ne! To ne može biti. To mi nisu nigdje rekli još. Ni ona,
majčica, mi nije rekla. To su grozne šale, oče.
JANKOVIĆ. Ne, nisam ti otac. Sprijatelji se s tom mišlju. Ti si istup onoga
grijeha. Shvati ! Grijeh je urodio ružama. Njihova si. To sam ti htio reći . . .
ELA. Ne, ne! Kako da se to vjeruje? Kako da se tim sprijateljim? Ja
ne mogu. Zašto si mi to govorio, papi? Reci, da to nije istina, da je samo
možda tvoja sumnja ili — .
JANKOVIĆ. Nema tu sumje. Sama mi je to dobacila, kad je odlazila.
To zna samo ona, on, ja i — dh — i Ivan, ali taj šuti kao grob. Sad znaj
i ti! — Njega, onoga drugog dovela je do hica u glavu, a mene u ovu
tamnicu ... Ti si jedini cvijet u tom draču, na tim ruševinama.
ELA. Kako je to sve čudno! D&, ja sam čitala u romanima, da toga
ima, ali da se je to baš meni, meni takodjer dogodilo, to tako teško shvaćam.
I grozno mi je.
JANKOVIĆ. Ali, zamisli se, Elo . . . to ipak nije tako grozno. To za-
pravo . . . promisli samo ... ne mijenja ništa . . . ništa ... u ovoj vezi,
što je medju nama — .
ELA. Ne, ne minjenja. Ne smije mijenjati. Ta ja te svejedno volim. Pa
jesi, jesi mi otac. Kad ja hoću, jesi. Oni svi, ni ti — ma nitko mi te ne
može oteti.
JANKOVIĆ. Mi njih više nemamo. Razumi! Ni oni nas. Mi smo ostali
sami. — Oh, kad su mi rekli, da si došla na svijet, stresao sam se. Da si
mi onda bila u rukama, mislim, da bih te mogao udušiti; bar tako sam
mislio. A sad, kad sam te prvi put vidio, koliki preokret! U tvoje sam oči
najprije pogledao. Znaš li, da imaš njezine oči?
ELA. D&, to mi svi govore.
JANKOVIĆ. Njezine d&! Ali u njima nije grijeh, nije, već — ljubav!
Tako rajske, tako sanjarske oči! Da znaš, kako ti se ovdje na mjesečini
krijese! Kao drago kamenje. A tako mile i dobre.
ELA. Papi! (Privine se uza nj).
JANKOVIĆ. Elo, poštujmo ovaj čas. On je naš. Odbaci sve, budi mi
iskrena i dobra. Reci mi čovječju riječ. Sad, kad sam ti kazao, da ti nisam
otac, reci mi po treći put, da li me ljubiš. Ja te riječi nikad iskreno čuo
nisam u životu. Nikad joj vjerovao nisam, jer joj zvuka nisam osjetio. Daj,
sad u zimi dobe moje, reci mi riječ proljeća. Reci mi, da me . . .
ELA. Evo. (Ogrtl ga). Ja ne ću više o tom misliti — ni ispitivati . . ,
Ništa, ništa! Ja samo znam, da ne bih mogla podnesti, da te izgubim . . .
Ne govori samo dalje! Mene podilazi strah.
JANKOVIĆ. Elo, daj mi onu drugu ljubav! Ne kao ocu, ne! Onu drugu!
ELA. Ne govori dalje, molim te. Ja te se bojim. D&, bojim te se. Ja već
ništa ne znam, ništa ne shvaćam« samo osjećam, da mi je ovako lijepo,
lijepo . . . (Uzdahne).
ZIMSKA NOĆ 289
JANKOVIĆ (cjeliva ju). Elo, moja Elo! Mi smo visoke gore nad njima
svima. (Zaklopi oči i prisloni svoju glavu uz Elinu, kao u polusnu). Čuj
pjesmu što ju je duša slutila dugo, dugo . . . Kao harfa! Čuj! Oj zdravo
da si trače mjesečev ... u mog života noći dalekoj . . . Gle, već se sjaju
mrtve krajine ... i snijeg se krijesi mrtvo na njima . . . (Trgne se). Elo !
(Naglo i jače privine Elu k sebi.) Elo !
ELA (otima se). Bože!
JANKOVIĆ (uhvati se za srce i vikne). Elo ! (Klone mrtvo na foteuille).
ELA (krikne). Aoh! <Pobrza otraga i očajno zove). Ivane! Ivane!
JANKOVIĆ se sruši s foteuilla i složi po sagu u onom traku pune
mjesečine .
(ZAVJESA)
M1LAN OGRIZOVIC
MNOGO VIKE NI ZAŠTO
Josip Kosor je nesumjivo vrlo zanimljiva književna pojava. Dok su go-
tovo svi ostali naši književnici amateuri i diletanti i onda, kada ne pišu kao
diletanti, Kosor je književni diletant, koji je književnik. Svi naši književnici
ili velika većina bave se drugim poslovima, većinom činovničkim, dok je Kosor
čist književnik, živući, kako čujem, u posljednje vrijeme sasvim od svog
beletrističkog rada, nesposoban i za onakvu žurnalistiku, kakvu kod nas
prave dusi kao gg. AnceI, Sirovatka i Bukšeg. Taj njegov paradoksalni po-
ložaj ima dobrih i zlih strana. On se može sasvim predati svome djelu i
živjeti samo za literaturu. Ali dok naši književnici diletanti, imajući osiguran
komad kruha, mogu raditi na tenane, promišljeno i artistički, ne očekujući
od djela materijalne koristi, Kosor mora pisati i onda, kada mu se možda ne
piše, mora turiti u svijet djelo bez obzira na njegovu zrelost i dotjeranost.
On je, prem nezavisan, kao književnik zavisniji od ma koga drugoga, jer
kod nas može samo materijalno nezavisan čovjek biti sasvim nezavisan
književnik. Oblik hrvatske književničke emanicipacije je doživotna renta.
Gospodin Stjepan plemić Miletić. Kod književnika je najgore, kada djelo ne
zavisi od njega, nego on od djela.
To je tragika Kosorovog slučaja, koji bi i onda bio tragičan, kada
bi on bio gotov, potpun književnik. Ni Gorki ne bi u Hrvatskoj kao knji-
ževnik zasluživao onih tisuća, jer je kod nas živjeti od književnosti absurdum,
od kojega nije manje absurdno, da kod nas misli postojati kao beletrist
čovjek, ne znajući još prije nekoliko' godina, hoće li uobće postati literat,
čovjek bez ikakve književne kulture, producirajući u veliko u vrijeme,
kad bi trebao početi od umjetničke azbuke. Ako se radja talenat, umjetnik
se ne radja. Mogu zamisliti nepismenog lirika, ali ne mogu zamisliti polu-
pismenog prozaika.
Sa tih uzroka najnovija Kosorova knjiga* nije samo slabija od druge,
nego i od prve sveske njegovih pripovjedaka. Sudeći po Raspu (rasap = rasulo),
Kosor je uobičajio fabricirati za godinu po dva romana. Rasap još ne izadje
iz štampe, a jedan zagrebački list donio je već polovicu novog romana toga
pisca plodnog kao Nil, kunići i grafomani. Da jedan polupismeni autor
* Rasap. Socijalni roman iz savremenog života. Zagreb 1906. Tisak Milivoja
Majcena.
MNOGO VrKE NI ZAŠTO 291
ne može davati u tako kratkom razdoblju uspjele stvari, jasno je, mislim,
svakom laiku. Tek kakav napredan hrvatski kritičar u stilu gosp. Jelovšeka,
gledajući u Pragu cvijet evropske kulture, može uvjeravati, da jedan bivši
seoski ćata može davati godišnje po dva uspjela savremena romana.
Kosor nema inteligencije, pa ako može kompetirati mjesto u kraljevstvu
nebeskom ili u podlistku listova, koji su udarili monopol na elitu hrvatskog
duha, nije podoban za pisanje socialnih studija. U narodu, gdje već veliki
dio inteligencije ima akademsko obrazovanje, primitivan i nekultiviran talenat
može djelovati tek na intelektualnu fukaru i na polukultivirane klase. Prošla
su vremena naivnih narodnih pjevača i danas se već i u Hrvatskoj traži od
pisaca viša kultura.
Očevidno je, da je u dojakošnjem Kosorovom radu najslabiji kritički,
refleksivni dio. Najslabiji je, kada rezonuje. Ovakvim sasvim neumjesnim,
na lak efekat proračunanim umovanjem pokvario je najbolju svoju priču
Crnu Sila. Njegov ocoubilački sin je u početku baš toga radi tako istinski
prikazan, jer radi naivno, instinktivno, kao životinja i samo naivan talenat
mogaše tako]uspješno opisati lutanja mračne, nagonske, srodne duše, emotivne,
prvobitne i divlje, vrlo energične i istodobno sasvim bezvoljne: djavola u
čovjeku, la bete humaine. Ali na koncu priče se pripovjedač sjetio na svoju
Gorki-ulogu i njegov bosanski zločinac, dosele nerefleksivan i bacan crnom
silom kao stvar, odjedared osjeti u sebi Raskoljnikova, revoltirajući se,
držeći besjedu protiv sudija, publike i zakonika kao Ibsenov „neprijatelj na-
roda" ili kakav svijesni anarhista. Do sudjenja je vlastita žrtva, igračka
groznih sila u vlastitoj duši, koje vidi, projicirane u praznovjernoj popularnoj
viziji rogatog vraga, a na sudu odjedared taj naš Lantier*, ne razmišljava-
jući ni prije ubijstva rodjenog oca, okrivljuje spoljne utjecaje kao glavnog
krivca. Determinizam psihički, unutrašnji, pretvara se odjedared u determi-
nizam spoljni, društveni. Piscu trebaše „napredna 14 , gorkijevska, revolucio-
narna tirada i njome je pokvario najbolji svoj rad.
No prikazujući dosele naš gradski i palanački proletarijat, većinom
kaputaški, jednu kod nas u literaturi skoro sasvim nepoznatu i neobradjenu
klasu, njemu vrlo blisku i poznatu, jer joj sam pripadaše, u najnovijoj svojoj
knjizi opisuje seljaka sa reformatorskim tendencijama J. Kozarca. Dok u
prijašnjim pripovjetkama i konobarice besjede u miniaturnom stilu kakve
Rože Luksenburg ili ruskih larmoyantnih Magdalena pokornica, tendencija
ovog romana je konservativna i to je još ponajbolje u romanu, prem ne će
biti nimalo „napredno* 4 i revolucionarno. Pisac opisuje propast zadruge i
njegove su simpatije nesumnjivo na strani branilaca te starovremske hrvatske
seljačke ustanove. Tragični didak Ilarija, glava zadružna, junak je toga romana.
„U takve časove planule bi mu oči bljeskom i sve žile k6 strune
burno zaigrale, a pred dubokim i napetim pogledom duše istupali njegovi
očevi, čas sa plugom u ruci, a čas u bojnom oružju, čas žanju i uživaju
* Osoba Zolinog romana.
292 HRVATSKA SMOtftA
u velikim širokim gozbama, a čas jure na Italiju, Prusiju il Turčina — i
cio prostrani daleki život zadruge Gavanović od iskona. . . a
Glavna je mana romana, što autor ne poznaje tako seljaka kao svojih
dojakošnjih deklasiranih tipova. Rodjeni Dalmatinac i vječni nemirnjak opi-
suje ovdje „Šokca", elemenat najkomplikovaniji u hrvatskom seljačtvu, s ko-
jim bijaše tek u slučajnom kontaktu. Na početku veli, da se roman dogadja
u „Sremu", a odmah kasnije opažamo, da je njegovo selo u vinkovačkoj
okolici, dakle u Slavoniji. Srijem nije današnja srijemska županija. Čitajte
priče — da ne spominjem Okrugića, Tordinca i Kozarca — gosp. Joze
Ivakića, rodjenog Šokca, pa da se uvjerite o netočnosti govora Kosorovih
paora. Ti ikavci vele: „Ako sam se toga sjetio" (sitio), „beležnik 44 , „smjeti
tjerati u sječu", „živjet u dobroti", „neka zamjerit 14 (zamirit). Vidi se, da
pripovjedač opisuje ljude i mjesto bez studije, naročitih opservacija i bilje-
žaka. Supruzi Tunja i Luča leže na n sto In jaku na podu* 4 . Kosorovo opa-
žanje i crtanje je sasvim banalno i površno, a vandrokaško mu oko ne
vidi ništa specifično, karakteristično i lokalno. Slavonski cigani su „neobično
bijelih zuba 44 — kao svi cigani. To selo je konvencionalno slavonsko selo
kakvog namjernika i turista. Slavonija u stilu Rode-Rode. Osim čiče Ilarije ni-
jedna osoba nije tačnije portretirana. Da sakrije svoju oskudicu karakterističnog
i direktnog opažanja, pisac crta općenitosti, koje nemaju ničega lokalnog i
značajnog, koje ništa ne vele. Mjesto zadrugarskog života na šumskim pa-
šama i salašima slika šumski požar — sličan svim šumskim požarima, a u
požaru vidi samo ono, što je zajedničko svim požarima, što nije vrijedno
zabilježiti. Nemajući nikakvih dokumenata i živih skica pri ruci, a osjećajući
potrebu realističkog opisa, on opisuje pojave općenite, zajedničke i gradu i
selu, pojave sasvim indiferentne i koji ne impresioniraju radnju u romanu.
Hamlet. Vidite li onaj oblak u obliku deve?
Polonius. Neba mi, odista nalikuje devi.
Hamlet. Meni se čini, da je sličan kuni . . .
Polonius. Pleća su mu kao u kune.
Hamlet. Ili kao kit?
Polonius. Sasvim kao kit...
Ne znam, čita li naš Maksim (Gorki) Shakespearea, toga aristokratskog
i starog, dakle sasvim nenaprednog i nemodernog autora, ali da opisuje
kao Polonije, nema sumnje :
„Kroz zelene krošnje ponosnih debala, granjiva s istočnih plavetnih
visina alem sunce i pršti mladim jakim trakama po rosi, praveći od obič-
nog rosnog bisera, rubine, dijamante, smaragde i ostali ures, sve iz dršćućih
sedmorih duginih boja, baš kao da se bogata i veličanstvena priroda ne-
• tom došetala po krasnom kićenom ljetnom jutru iz mora i ispod dalekih
gora sa punom pregršti svojih najdragocjenijih darova, pa ih tu sada na-
ftnom stidne djevice niže u djerdjane po mekoj baršunastoj travi."
„Olovnati veliki oblaci lebde visoko i ukočeno . . . Al ni da se maknu,
kao da je povrh njih sve opustjelo i izumrlo, obrativši se u crnu beskrajnu
MNOGO VIKE NI ZAŠTO 293
saharu smrti . . . Oko bi rado, da speti zvijezdu, miloliku i zlatosjajnu
zvijezdu, jedan sićani žarko-ružični karanfil, što svijeti od večernje do
jutrenje zore, umirući u osmijehu dana ... — al nje nema i duša za njom
tuguje . . ."
„Tmasti i uznemireni oblaci hrle od zapada k istoku sa teškim crnim
mislima u svojoj oblačnoj duši, kao da se nešto groze . . . Fijukav vjetar,
zavrti se u zraku, podigne se visoko u vis, pa ih obijesno podstrekava i
draži. U to se nebo posve ogrne oblacima kao tamnom bujnom mehkom
čohom, trgne se demonski nekoliko puta žarkim blještavim crtama i kao
nekim ogromnim bombardonom (!) zatrubi ponad zemlje."
„Vjetrić puhao i šumio kroz lišće, da razblaži razgaljena prsa i pro-
hladi znoj na čelu. Sunce grijalo i gledalo na livade i kosce kao prekrasno
dobro božje oko, a trepavice mu zlatne i duge — traci — objesile se iz
plavetnog visa, pašući zemlju i svemir i držeći sve na veličanstvenom
vidiku ..."
,,A na mliječnim, krotko skupljenim u krdo oblacima, plaminja sunce
sišući oblačnu mehku sniježnu put . . . Oblaci se rumene i plave stidno i
gizdavo u bujnim velikim šarolikim rebrastim prugama u prilici velebne
lepeze ... Na tananim okrajcima probio ih grimiz pa se zavili u vitice,
ko mehke kose na ružičastim zolufima u mladih djevica — i sve se giblju,
dršću i ginu od prevelike žedje, da podju za suncem sve dalje i dublje u
bezkraj, kudgod ono k6 silan ognjeni oro krstari svemirom noseći strasno
u plamnom okrilju bogoliko svjetlo, život i dan ! . . ."
„A na nebu kreću se neobično dražestne zvijezde povijene nježno
blijedilom i sumrakom, kao da djevojačko kolo vode."
„Mračak prsi sve gušće, po njemu visoko kd ptica orle, plovi jedan
rumeni oblačak sa nježnim repiiem"
Što misli taj realist, koji bez neba kao kakav astronom ne bi mogao
postojati, što misli sa orlovim „nježnim re pićem", to je njegova tajna, ali
nema sumnje, da u oblacima i na nebu vidi sve, što mu se hoće. A da ti
opisi metereoloških pojava nemaju ništa zajedničko sa realističnom slikom
hrvatskog seljačkog života, nije mi, mislim, iza toga potreba dokazivati.
Zvati Kosora iza toga realistom, bilo bi smiješno. On je u ovom romanu
loš retor, fraseur. Mjesto realističnih evokacija, kipti knjiga patetičkom do-
sadnom retorikom.
„Višekrat bi se i rastužili i posjeli, a da se od same tuge što obilnije
pogoste, kad već vrijeme tako okrutnom rukom pokraj njih ruši."
„Promatraše dubokim drščuđm pogledima hrastove, koji su pred
vatrom mahali jakim granama, kao da se tjeskobno otimlju, al zaludu,
leteći plamen na njih suklja i jede im divlje i mameno zelenu list, hrapavu
sivu koru i one jake čelične grudi."
„Te se ništa nije vidilo ponad šume, osim buktećeg jezera plamenova,
koji su se pretakali u crvene, plave i žute valove, dižući se krvavo na
20
&4 HRVATSKA ŠMOTftA
sunce i otimljući mu svojim demonskim svjetlom njegove blago plodo-
nosno svjetlo i zlatnu boju . . . a
„Tmina postaje oko njih sve gušća i kao crni val navaljuje na vatru,
a vatra je pohlepno guta i nadvladujuć je, pršti iskrama i draška je
palucastim objesnim živim plamenom" . . .
„Na drugom mjestu pucali bi veselo zeleni grmovi, kao da se vesele
svojoj naprasitoj propasti"
„Rascvala se vatra vratolomno i kao da ne raste sa zemlje, nego se
spušta sa neba i to sve višeg i višeg, rišući lijepu al strašnu sliku zlih
duhova, koji provaljuju iz pakla, odijevaju se u dim, bukteći oganj i
crveni plamen i s takvim oružjem bijesno jurišaju na nebo, da ga osvoje
za se" . . .
„Kad bi se mržnja, strast, zloba i zloradost, kd zmije otrovnice u za-
mršenom klupku ljuto klale" . . .
„Čim im se dotakne kopito koga kamečka, vrcne ognjena iskra, duga
im se griva vije ko srdit val, što teče na vjetru i prednjim nogama silno
zahvaćaju zrak kao krilima ognjeni zmajevi. 44
„Kolce vi su mahali, zubi škriputali i udarci padali, sve ko neka čudna
djavolska muzika. 44
„A sve praćeno veselom čistom pjesmom, svirkom debelorožnih gajdi
i poklikom nepobjedivog, trzavog i slasnog užitka 44 . . .
„Tada je nebo, prekrasna plavetna dvorana, višekrat zastrta bijelim i
sivim oblačnim zastorima, po kojoj naizmjence u mirnom al brzom tempu
prošetava veliko, dostojanstveno sunce i lijepi mjesec sa dražesnim zvijez-
dama. Oni se na ružičastim dverima božjega dvora od ishoda do zapada
— susreću, pozdravljaju i cjelivaju slatko sa svijetlim tracima, nastavljajuć
svako svoju putanju, jedno da bdije, drugo da snije. 44
„Baba Klara mu živi, prem je od njegovih godina i prem je gurava,
suha i opuzla i čitavim svojim staračkim bićem — žalosna vrba, još ga
krpa i pere, uvlači mu svitnjak u gaće i posvećuje sve nježne brige. 4 *
„Pčele bile vične na njega i ovile bi ga čitavim zlatnim rojem, kao
živim vijencem, iskazujući tako svoju nevinu cvjetnu ljubav dobromu starcu. 44
„Cigani sviraju sa visećim kriškama kulena u bijelim zubima. 44
„Djedak Živko je lamao rukama pokraj ušesa."
„O krečene selske kuće smiju se u bijeloj djevičanskoj čistoći, a u
njima život vrije. 44
„Uzduhom visoko pliva dim tamjana u modrikastim mekim paučastima
nitima i oblacima, milujući i dragajući nos. u
O stilu toga romana ne može se govoriti. On je klasično rdjav. Kao
„Materinska Riječ* vrvi tautologijama i praznim, zvučnim „schwulstonT.
Neka su mjesta prave besmislice.
„Saone se zaglibu i zasjeku duboko u crno mlecavo blato, koje se
porugljivo sjaji na suncu, da i kirijaši guraju od zada, postajući u jednu
ruku do ironije tegleća živina . . ."
MNodo VIKE Ni ZAŠTĆ #3
„Kuće dugo i dugo o zvan jak sa metar dugim ledenim mosurima, a
drvlje se krunilo bujnim cvijetnim injem."
„ — Šta ćemo, baćo? — pita Iva Matu u hoprćanju krzmanja. 4 *
A znate na što nalikuju djela velikih kipara?
w Ko koto vi ć se previne i prebaci preko nje uda, da su ličili dva lupa
u fantastičnoj pozi, napunjena životom od velikog majstora . . ."
Financ i snaša!
Ali pored svih tih nedostataka najveća je mana tog djela — kao i kod
predjašnjih — oskudica piščeve inteligencije. On nije dorasao za koncepciju
zadružne krize.
To pitanje bijaše kod nas — a djelomice je i dan današnji — seljačko
pitanje, dakle po svojim kobnim posljedicama pitanje velike većine hrvatskog
naroda. U momentu Kosorovog pripovjedačkog tretiranja bijaše već u glav-
nome riješeno. Pravu zadrugu jedva ako mogaše proučavati, jer i tamo gdje
ona postoji, ne počiva više na istom patriarhalnom temelju. Zadruga Gava-
novića je dakle idealisana, više izumljena no crtana po stvarnosti. Otuda u
romanu tako malo jasnijih fakata i starinskih običaja. Zadružno pitanje,
upravo tragedija Zadruge prošla je kroz kritiku naše javnosti, najviše za-
bavljene čistim političkim borbama, tako neopazice, da je to ponovni dokaz
nevjerovatne i neoprostive indolencije naše inteligencije. O tome par excellence
narodnom i socijalnom pitanju pisahu gotovo samo pravnici, i ono se pre-
tresalo tako jednostrano, stručno, suho i paragrafski, da ga šira naša inteli-
gencija još uvijek smatra formalističkom temom jurističke rabulistike. Da je
dakle i htio, Kosor se nije mogao spremiti za proučavanje ovog kobnog
pitanja. Literarno se o zadruzi ne mogaše dokumentirati, jer od zadružne
hrvatske literature ne bi se mnogo fajdio, prem su mu kao općinskom
činovniku mnoge činjenice mogle biti poznate. Zadruga kao problem soci-
jalan, psihološki i ekonomski bijaše pripovjedaču našeg proletariata nešto
sasvim novo, špansko selo, i nije čudo, što ga je tako površno obradio.
Zašto propadoše naše zadruge? Evo zahvalnog zadatka doktrinarima
seljačke stranke, a ja priznajem, da nemam kompetencije za tako kompli-
kovanu juridičku, sociološku, ekonomsku i etnografsku tezu. Novi način
produciranja promijeni bez sumnje i kod nas stari način radnog udruživanja.
Duh modernog individualizma, ne štedeći ni uske porodice, ne mogaše po-
štedjeti ni širine zadružnog altruizma. Nove prilike doniješe i nov život,
oprječan starome, patriarhalnome. Zadruga, odoljevši feudalizmu, moraše doći
a sukob sa novim zakonodavstvom, presadjenim k nama bez veće kritike i
koristi iz sasvim oprječnih društvenih prilika liberalnog zapada. Razvitak ko-
munikacija, dodir sa prvom lokomotivom i usljed toga kontakt sa modernom
konkurencijom, sa strancima, sa gladnim i radinim tudjinskim naseobinama.
Rapidno siromašenje puka radi ugarskog financijskog izrabljivanja. Ukidanje
Vojne Krajine. Novi oblici militarizma. Nepismenost. Oskudica osobne inici-
jative kao posljedica zadružnog kolektivizma. I t d.
Na sva ta pitanja ne nalazim u toj „socijalnoj" studiji odgovora. Ne
»6 HRVATSKA SMOTRA
znam jesu li Gavanovići pismeni ili ne, jesu li „paori" ili graničari. Ne vi-
dim ih u dodiru s popom, s učiteljem. Osim djeda Ilarije, svi su slabići ili
pokvareni, i ja ne znam tačnije zašto. Ne vidim ih u prirodnom odnošaju
sa selom, sa susjedstvom, pa na raboti na njivama i u šumama. — Nesloga
ubi Gavanoviće — veli pisac, ali najpovršnije motivira svadju zadrugara.
Dok je zakonodavstvo kod nas glavni povod zadružnom rasulu, pripovjedač
vrlo površno slika taj konflikat patriarhalnog reda sa novim zakonikom.
Posljedica pokvarene birokracije sa seljakom u prostituiranju seljakinja, za-
boravljajući, da je ta pojava bila česta i .u doba „prava prve noći" i pod
časničkim pašovanjem na Granici, pa da taj nemoral ipak nije mogao ucr-
votočiti zadruge. Jedan od uzroka pada Gavanovića je i šumski požar, dakle
Slučaj. Od tudjinskih uljeza ne crta Kosor najopasnije — Nijemce, nego
jednog doseljenog Židova, trgovca, zaboravljajući, da su tudjinski zelenaši
već od pamtivijeka trgovci u onim krajevima, gdje se i danas trgovac zove
„Grk".
Unutrašnja, psihološka kriza zadružna vrlo je slabo obradjena. Duša
seljačka je Kosoru mnogo nepoznatija od duše našeg proletarijata. Od za-
drugara zaviruje pod kožu samo djedu Ilariji, ali i taj starac, simbol drevne
zadruge, prikazan je dosta blijedo, konvencionalno. Ne znaš, je li junak ili
slabić, pametan ili budala, pa se čudiš, kada rezonuje kao kakav artist:
— „Kako to, Gospodine Bože i mili Isuse, što si se rodio u Betle-
hemu i krstio na rijeci Jordanu, kako to, da sam toliko prije kukao nad
životom smatrajući ga sitnim i ništavim, a ipak je život velik, ta već zbog
ovako velikih časova živjeti vrijedi 1 . . . a
Njegova konačna ludost i smrt je vrlo površno psihološki motvirana.
Pisac te strahote tek konstatuje.
Rasap je dakle sasvim neuspio roman. Pisac tu opisuje predmet, po-
znavajući ga vrlo površno i pretresa dubok i vrlo komplikovan socijalni
proces, za koji nema dosta inteligencije. Rasap je roman slabog stila, jezika
i koncepcije.
Romani se ne improvizuju, pa ni onda, kada im je autor darovit, ali
poluobrazovan duh. Žalosno je konstatovati kod mladog i punog velikih
nada književnika, da mu već treća knjiga ne vrijedi zbog umjetničke neso-
lidnosti i nesavjesnosti. Još je jadnije, da tu sasvim neuspjelu knjigu nije hva-
lila samo reklama politička, nego i urednik lista, koji je trebao braniti prin-
cipe čiste literarne kritike. Ako se Kosor zanemario, misleći, da se romani
fabrikuju kao kobasice ili nove hrvatske književne reputacije, ako sasvim
propadne u dobro plaćenom fetjtonu zbog hiperprodukcije njegov moćni i
iskreni talenat, ima zahvaliti nesavjesnoj, neumjetničkoj, koterijskoj kritici,
koja najviše škodi baš onima, koje najviše hvali.
Oštrom i nepartaičnom kritikom odužih se, mislim, sudbinom i živo-
tom meni tako bliskom prijatelju Kosoru više nego ljudi, koji su za neuspje-
lost toga romana više krivi od njega.
A. G. MATOŠ
KAKO JE HRVATSKI JEZIK POSTAO SLUŽBENI U
UREDIMA, A NASTAVNI U ŠKOLAMA ?
Dugo je i predugo u Hrvatskoj gospodovao latinski jezik. Njime se ras-
pravljalo na hrvatskim saborima i na županijskim skupštinama, njime su pi-
sani stari naši zakoni i kraljevske povelje. Svi predmeti u gimnazijama i na
akademiji bijahu predavani isključivo latinskim jezikom. Sudbene presude
bilježe se latinskim jezikom. Isti ovaj latinski jezik vladao je takodjer u cr-
kvenoj i gradjanskoj upravi. Pa ne treba se tome čuditi! Latinski je naime
jezik gospodovao i kod susjednih naroda : Magjara, Nijemaca i Talijana. Raz-
lika je samo u tome, što se drugi narodi prije nas oslobodiše prevlasti la-
tinskog jezika, prigrlivši narodni svoj jezik. Hrvati su to učinili najkasnije!
Prvi udarac latinskom jeziku, zadao je u Hrvatskoj kralj Josip II. On
izdade 6. svibnja 1784. naredbu, po kojoj će živi njemački jezik zamijeniti
„mrtvi" latinski jezik. Tko u roku od 3 godine ne nauči njemački jezik, ne
će moći sudjelovati u javnom životu t. j. u saboru, crkvi, upravi, sudstvu i
u školama. Pošto nije bilo sabora hrvatskoga, dignu se protiv ove naredbe
hrvatski plemići na županijskim skupštinama. Jedna bi županija slala drugoj
poslanice, sokoleći ju na otpor. No već 30. kolovoza 1784. zabrani Josip II.
takovo huškanje. 1
Po smrti Josipa II. sastade se 12. svibnja 1790. u Zagrebu hrvatski
sabor, koji nije bio na okupu od god. 1765. U saboru sjede viriliste i za-
stupnici. Viri I iste su biskupi, veliki župani, turopoljski komeš i velikaši (gro-
fovi, knezovi i baruni). Ovi dolaze u sabor osobno ili šalju onamo puno-
moćnike svoje. Zastupnici su pak dvovrsni. Jedni predstavljaju hrvatske gra-
dove: Zagreb, Varaždin, Koprivnicu, Križevce, Karlovac, Požegu i Osijek;
druge pak bira plemstvo po županijama, i to po 2 zastupnika od svake
županije. Kmetovi (seljaci,) — dakle ogromna većina naroda hrvatskoga —
ne bijahu u saboru nikako zastupani. Hrvatski sabor zabaci kraljevsku na-
redbu od 6. svibnja 1784., te mjesto njemačkog jezika uvede u život stari
latinski 8 . Njemački se jezik ukida dapače i u vojničkom vježbanju, gdje ga
ima zamijeniti hrvatski jezik.
1 Keresztury: „Collectio ordinationum Josephi II. et repraesentationum diversorum
regni Hungariae comitatuum", str. 62. i dalje.
2 „Acta et articuli dominorum statuum et ordinum regni" (Saborski zapisnici),
knjiga XI. str. 56.
298 HRVATSKA SMOTRA
Hrvatske je velikaše i plemiće u ono vrijeme zaokupila teška briga
Zadnjih godina vlade svoje namjeravao je kralj Josip II. ukinuti kmetstvo,
a plemstvo prisiliti na plaćanje poreza. Josip II. je doduše umro, ali njego-
vom smrću ne prestade pogibelj za plemićke privilegije. Ta eno u Francuskoj
ukinulo se 5. kolovoza 1789. kmetstvo, a s njim i sve povlastice plemstva.
Iz Pariza će jednom i do nas doprijeti geslo : sloboda, bratimstvo i jedna-
kost. Hrvatski se plemići već sada plaše, da u tome slučaju dovoljno ne će
biti jaki, da spase privilegije svoje Zato se tiskaju u naručaj moćnoga i
brojnoga plemstva ugarskoga, pa žele, da Hrvatska stupi u uži savez s Ugar-
skom. U to ime predaje sabor hrvatske županije pod vlast kr. ugarskoga
namjesništva, t. j. zemaljske vlade za Ugarsku. I o porezima raspravljat će
se odsada na ugarskom a ne na hrvatskom saboru 1 .
Ovako je eto Hrvatska personalnu uniju s Ugarskom promijenila u
realnu. Sama se lišila dosadašnje državne samostalnosti svoje, i to jedino
zato, da hrvatsko plemstvo zaštiti privatnu svoju korist od povlastica. Ova
će se lakoumnost Hrvatima brzo osvetiti!
Zajednički državni sabor ugarsko-hrvatski sastade se 6. lipnja 1790. u
Budimu, odakle se početkom studenoga preselio u Požun. Magjari dodjoše
na sabor s namjerom, da u javni život umjesto latinskog i njemačkog uvedu
magjarski jezik. To se vidjelo već 11. lipnja 1790., kada zatražiše, neka se
saborski dnevnik (zapisnik) vodi na magjarskom, a ne na latinskom jeziku.
Hrvatsku su u doljnjoj (zastupničkoj) kući zastupala dva nuncija, a Slavo-
niju'zastupnici županija (od svake po 2) i gradova (Osijeka i Požege). Hr-
vatski nunciji izjave: „Otkako je Hrvatska stupila u savez s Ugarskom, svi
poslovi raspravljaju se na latinskom jeziku; na tome su jeziku izdani i svi
zakoni od vi jekova. 44 Nato sabor zaključi, da će se doduše dnevnik
voditi na magjarskom jeziku, ali mu mora biti priložen vjerodostojni
latinski prijevod 2 . Kasnije predlože Magjari, neka se u sve ugarske i hrvatske
urede — mjesto njemačkog jezika — uvede magjarski jezik. Hrvatski nun-
ciji predadu 1. srpnja 1790. svoju „deklaraciju", kojom prosvjeduju protiv
toga, da bi se u hrvatske urede uveo magjarski jezik. U gornjoj kući sje-
dilo je više hrvatskih velikaša i biskupa, a takodjer jedan nuncij kraljevine
Hrvatske. Ondje ustade hrvatski ban Ivan Erdedi, pa 4. rujna odlučno izjavi :
„Na taj se način jedno kra'jevstvo dovodi u prijepor prema drugome; jedno
hoće da drugome nametne zakon 44 . Banove su i one glasovite riječi: Regnum
regno non praescribit leges ! a (Jedno kraljevstvo ne može drugomu kraljev-
stvu propisivati zakone.) Bana Erdeda podupre zagrebački biskup Vrhovac.
On prikaže, kako je nedostojno i nepravedno, da u državi, gdje ima više
naroda, hoće jedan drugomu nametnuti svoj jezik 3 . Prijedlog bude primljen,
ali tako, da se taj Manak (8.) nije protegnuo na Hrvatsku i Slavoniju.
1 Acta et articuli, str. 43.
2 Diarium comitiorum a. 1790.— 1791., str. 20. i 21,
3 Ibidem, str. 139.
HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 299
tom su hrvatski nunciji izvijestili hrvatski sabor, što ga je za 7. lipnja 1791.
u Zagreb sazvao ban Erdedi 1 .
Korak dalje podjoše Magjari god. 1792., kada se u Požunu krunio kralj
Franjo U. Tada su Magjari na saboru predložili, neka se u gimnazije i aka-
demije uvede magjarski jezik kao nastavni mjesto latinskoga. Hrvatski nun-
ciji izjave, da taj prijedlog odbijaju u ime Hrvatske. I Magjari se moradoše
zadovoljiti time, da se magjarskim jezikom obučava samo u Ugarskoj 2 . Ipak
su hrvatski nunciji obećali, da će u naše gimnazije i na akademiju uvesti
magjarski jezik kao neobligatan predmet. O tome se razpravljalo i stvorio
zaključak na hrvatskom saboru, koji se je 11. kolovoza 1792. sastao u
Zagrebu 8 .
Tako ostade sve do god. 1827. Nastadoše naime dugi ratovi s Fran-
cuskom, koji su trajali do god. 1815., a zatim je slijedio Metternichov apso-
lutizam do god. 1825., kada se vladalo bez sabora. Magjari su marljivo kod
kuće trijebili iz ureda latinski jezik, pa uvodili magjarski. Gimnazije i aka-
demije u Ugarskoj postajahu malo po malo narodni zavodi magjarski, te se
naskoro svi predmeti predavahu na magjarskom jeziku. Na zajedničkom sa-
boru u Požunu god. 1807. zatraže Magjari, neka se odredi rok, kada će se
u Hrvatskoj početi uredovati na magjarskom jeziku 4 . No hrvatski nunciji
odbiju taj prijedlog, kao i onaj od god. 1811., kada su Magjari predložili,
neka se u Hrvatskoj počne magjarski uredovati iza 10 godina 5 . Nunciji
obraniše latinski jezik u kome su „pisani svi zakoni i sva posvećena prava
kraljevstva hrvatskoga."
Velika se borba izmedju Hrvata i Magjara vodila na saboru u Požunu,
koji je trajao od 19. rujna 1825. do 19. svibnja 1827. Mjesto da se Hrvati
zagriju za narodni svoj jezik, stoje oni pred Magjarima praznih ruku, jer
smatraju svojom zadaćom, da brane pravo „mrtvoga" latinskog jezika. Ma-
gjari predlože 19. prosinca 1825. na saboru, neka se magjarski jezik uvede
u sve hrvatske urede kao službeni, a u škole kao nastavni jezik 6 . Hrvati
složno ustanu protiv toga prijedloga. Lijepo dokazivahu, kako je izmedju
Magjara i Hrvata vladala sloga tako dugo, dok ih je spajao zajednički jezik :
latinski. No Magjari ne htjedoše popustiti. „Kad su hrvatski činovnici u doba
Josipa II. mogli za 3 godine naučiti njemački jezik, mogu sada naučiti ma-
gjarski. A čemu da se i borite za uzdržanje latinskog jezika, kojim se više
ne služi ni jedna država evropska!" Dolnja kuća ugarskoga sabora prihvati
prijedlog. No zabace ga velikaši u gornjoj kući, koji su uvažili posebna
„municipalna prava kraljevine Hrvatske". Zato se 26. veljače 1826. ponovno
u dol njoj kući raspravljalo o hrvatskom pitanju 7 . Na obranu Hrvatske ustade
1 Acta et articuli, knj XI. str. 89.
8 Diarium comitiorum a. 1792., str. 89. i 90.
* Acta et articuli, knj. XI. str. 270.— 274.
* Diarium a. 1807., str. 104., 105. i 113.
6 Diarium a. 1811., str. 178.— 219.
6 Diarium comitiorum a. 1825., str 262.
7 Piarium comitiorum a. 1826., str. 100.— 129.
300 HRVATSKA SMOTRA
protonotar Josip Kušević 1 , te iznese one — od kraljeva potvrdjene —
zakonske članke, koji govore o posebnim hrvatskim pravicama. Tako se
n. pr. o uredovnom jeziku u Hrvatskoj može raspravljati samo na hrvatskom
saboru, a nipošto na zajedničkom. Ipak je Kušević dao očitovanje: „Hrvati
uvidjaju, da će im koristiti znanje magjarskog jezika. Zato će učiniti sve, što
je moguće, da hrvatska mladež nauči magjarski jezik 9 . 44
Magjari ne bijahu zadovoljni s Kuševićevim očitovanjem. Oni potsjetiše,
da hrvatski savjetnici sjede od god. 1790. takodjer u kr. ugarskom namjes-
ništvu (zem. vladi). Ako se dakle Hrvati budu opirali magjarskomu jeziku,
ne će nikada magj. jezik postati uredovnim jezikom kod kr. ugarskog na-
mjesništva. Magjari izjaviše, da će Hrvate u saboru jednostavno nadglasati.
To raspali hrvatske nuncije, te oni doviknu Magjarima: „Mi Vam toga prava
ne priznajemo ! Naše naime kraljevine (Hrvatska i Slavonija) nijesu podložne,
već savezne kraljevine (regna socia), kojima je Ugarska samo sestra, a ne
majka. Naše kraljevine postojahu mnogo prije, nego li Ugarska, a nikada
se nijesu služile magjarskim jezikom, već posebnim (latinskim) jezikom."
Sada ustade i kraljev personal (predsjednik kr. sudbene kurije), koji je vazda
predsjedao u dolnjoj kući. Personal otvoreno reče : „Magjari ne mogu Hrvate
prisiliti, da prihvate magjarski jezik! 44 Na to su Magjari zahtijevali, neka se
barem u hrvatske škole (u akademiju i gimnazije) uvede magjarski jezik kao
obligatan predmet. Nunciji odgovarahu, da se o tomu pitanju ne može
stvoriti zakon na zajedničkom saboru, nego jedino na hrvatskom saboru.
Podjedno obećaše, da će odnosni prijedlog donijeti na hrvatski sabor 8 .
Kad je zajednički sabor dovršio rasprave svoje, sazivao bi redovito ban
hrvatske staleže na sabor u Zagreb, da nunciji uzmognu izvijestiti o radu
svome. Teko se i sada 10. rujna 1827. sastao sabor hrvatski. Nunciji donesu
pred sabor sve zaključke sabora ugarsko-hrvatskoga. Staleži zaključuju, da u
Hrvatskoj mora i nadalje ostati uredovni latinski jezik. I u javnom životu,
t. j. u saboru i na županijskim skupštinama, ima se raspravljati latinskim
jezikom. U školama ostaje latinski jezik kao nastavni. Ipak će se odsada
magjarski jezik učiti kao obligatan predmet, jer je znanje magjarskog jezika
potrebno hrvatskim nuncijima i onim Hrvatima, koji će u buduće službovati
kod kr. ugarskoga namjesništva 4 .
Nikada nije hrvatska svijest kod našega plemstva pala tako duboko, kao
god. 1827. — 1830. Dok su magjarski plemići podupirali svoju književnost,
— hrvatski plemići ne htjedoše ni pokušati, da uporište potraže u narodnom
jeziku svome. Mrtvi latinski jezik nije im više mogao podati dovoljno otporne
snage. Plemići su počeli dvojiti o tomu, da bi mogli održati latinski jezik.
Zato već mnogi od njih propovijedaju, da je uzaludan otpor protiv ma-
gjarskog jezika, jer će ovaj naskoro postati u Hrvatskoj i uredovni i nastavni.
1 Protonotar (prabilježnik) išao je uvijek s hrvatskim nuncijima na ugarski sabor.
2 „Sermo magistri Josephi Kusevich." (Zagrabiae 1826.)
8 Diarium comitiorum a. 1826., str. 104.— 123., te 629. i 637.
* Acta et articuli, knj. XII. str. 427. i dalje.
HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 301
Pad hrvatske svijesti najbolje dokazuju upute, što ih županije dadoše
svojim zastupnicima, kada su god. 1830. išli na sabor hrvatski. Zagrebačka
županija predlaže : Ako koji učitelj pučkih škola znade magjarski jezik, neka
odmah uči djecu magjarski čitati i pisati. Odsada neka se uopće nitko, ne
pripusti učiteljskomu zvanju, dok ne dokaže dovoljno znanje magjarskog
jezika. Isto neka vrijedi i za profesore. Na gimnazijama neka učenici svaki
dan uče po jedan sat magjarski jezik, da brže napreduju. U buduće pak
neka se u gimnazije niti ne primaju djaci, koji ne znaju magjarskog jezika.
— Varaždinska županija zatraži po svojim zastupnicima plemstva: „Neka
se nuncijima dade instrukcija (naputak), da obligatnu obuku iznesu na za-
jedničkom saboru, kako bi odnosni članak došao i medju zajedničke zakone
ugarsko-hrvatske". Križevačka pak županija poruči: Neka se na zajednički
sabor šalju samo takvi nunciji, koji znadu magjarski jezik 1 .
Hrvatski sabor sastade se 5. kolovoza 1830. Glavna mu je zadaća, da
bira nuncije za zajednički sabor ugarsko-hrvatski. Nunciji dobivaju uvijek od
sabora naputak (instrukciju), što da rade i kako da se drže na saboru u
Požunu. Ovi su napuci dosada bili domoljubni. No god. 1830. dodje u na-
putak i ovaj stavak: „Staleži i redovi uvidjaju potrebu, da se u ovim kralje-
vinama širi magjarski jezik ; i to zato, što žele, da se (Hrvatska i Slavonija)
još čvršćim vezom uzmognu vezati sa saveznom kraljevinom Ugarskom.
Stoga gospodi nuncijima kraljevstva nalažu, neka nastoje oko toga, da se
zakonom (na zajedničkom saboru) uredi pitanje o učenju magjarskog jezika
kao obligatnog predmeta u ovim kraljevinama." — Naravno da hrvatskim
nuncijima nije bilo teško zajednički sabor sklonuti, da spomenuti prijedlog
stavi u svoj zakonik 9 . Magjari su na tome saboru od god. 1830. dobrano
izrabili hrvatsku popustljivost. Posebnim (osmim) člankom zaključiše, da
magjarski jezik odsada vlada i kod kr. ugarskog namjesništva i kod kr.
sudbene kurije na toliko, da ove oblasti na sve magjarske podneske odgo-
varaju magjarskim jezikom. Još bijaše zaključeno, da vojničke oblasti — kao
i one u vojnoj Krajini — moraju primati takodjer magjarske podneske.
Napokon se odredilo, da počevši od 1. siječnja 1834. ne može nitko dobiti
odvjetničke diplome, ako ne zna magjarski govoriti i pisati 8 .
Sreća za nas, da se upravo sada javiše mladi Hrvati, koji će u Hrvatskoj
probuditi uspavanu narodnu svijest. Zagrebački je klerik Pavao Stoos prvi osudio
postupak plemstva hrvatskoga. U svojoj pjesmi „Kip domovine vu početku
leta 1831." opisuje Stoos tugu svoje domovine, pa veli:
„Narode druge svetlost obstira; a mene — crna senca podpira.
Drugem vre sunce svetli po noći; — moju tmicu v danu tipat je moći.
Narod se drugi sebi raduje; a s menom se sinko moj sramuje.
Vre i svoj jezik zabit Horvati hoće, ter drugi narod postati."
Ljudevit Gaj, Fran Kurelac, Vjekoslav Babukić, Dragutin Rakovac, Di-
mitrija Demeter, Matija Smodek i drugi hrvatski djaci, koji su učili na visokim
1 Wachsmuth : w Die Geschichte des Illvrismus", str. 195—199.
* Diarium comitiorum a. 1830., str. 570.
3 Corpus decretorum juriš Hungarici, svezak II. stn 305.
302 HRVATSKA SMOTRA
školama u Beču, Gracu i Pešti, donesu u Hrvatsku ideju narodnosti. Za
ovu se ideju zagrije takodjer stari grof Janko Drašković, koji je mnogo go-
dina proživio u inozemstvu. Drašković napiše god. 1832. političku brošuru:
„Disertacija iliti razgovor, darovan poklisarom (nuncijima) 44 . U brošuri veli 1 :
„Dužni smo, da slijedimo lijep primjer Magjara. Pokažimo, da imamo vla-
stiti svoj jezik, sposoban i dostojan svake kulture. Uzmimo ga za svoj
poslovni jezik, pa nastojmo. da ga uvedemo u znanost, kako su netom učinili
Magjari. Vjerujte mi : time ćemo najbolje odgovoriti na njihov nasilni zahtjev,
da kod nas uvedu svoj jezik 44 . Drašković je u hrvatsku politiku donio novi
pravac. Treba naime odlučno istupiti protiv Magjara! Da je s ovim pravcem
Drašković uspio, vidi se već po tomu, što upravo njega bira hrvatski sabor
(11. studenoga 1832.) nuncijem za gornju ili velikašku kuću. Nunciji dobiju
naputak, da na zajedničkom saboru nikako ne smiju pristati na to, da se u
hrvatske urede uvede magjarski jezik. Uvide li hrvatski nunciji, da se ne
mogu „osloboditi pritiska onih, od kojih se opravdano nadahu zaštiti* 4 , tada
„neka istupe iz sabora ugarskoga". U tome slučaju „Hrvatska će se kralje-
vina poput Erdelja sama skrbiti za prava svoja 442 .
Hrvatski su rodoljubi znali, da će misli svoje najbrže raširiti putem
novina. Zato Gaj god. 1832. zamoli od kr. ugarskog namjesništva dozvolu,
da izdaje „Danicu 44 . Dugo nije dobio zatražene dozvole. Dvaput (god. 1833.
i 1834.) podje Gaj u tome poslu osobno pred kralja. Istom 9. srpnja 1834.
dodje dozvola. Prvi broj Gajevih „Novina 44 izadje 6. siječnja 1835., a „Da-
nica 44 ugleda svjetlo 10. siječnja 1835.
U Požunu vijećao je zajednički sabor ugarsko-hrvatski od 19. prosinca
1832. do 2. svibnja 1836. Magjari nastojahu, da Hrvatima narinu svoj jezik.
Magjarski se jezik u hrvatskim gimnazijama od god. 1792. učio kao ne-
obligatni, a od god. 1827. kao obligatni predmet. No to nije bilo Magja-
rima dosta. Oni predlože god. 1835. na saboru, neka magjarski jezik bude
u hrvatskim gimnazijama i na zagrebačkoj akademiji nastavni. Činovnikom
u Hrvatskoj ne smije postati nitko, ako ne dokaže znanje magjarskog jezika.
Dosadašnjim se činovnicima daje rok od 10 godina, da nauče magjarski.
Proti ovim prijedlozima ustanu Hrvati. Nunciji (Herman Bužan i Antun Ku-
kuljević) pozovu se na stara naša municipalna prava, po kojima u pitanju
jezika odlučuje hrvatski, a ne zajednički sabor. Ipak je dolnja kuća primila
prijedloge. Sada se upre Janko Drašković, te postigne, da su prijedlozi pali
u gornjoj kući. Prijedlozi budu vraćeni dolnjoj kući. Ova ih još dvaput primi,
a gornja kuća zabaci. No doljnja kuća zaključi isto i četvrti put Sada pri-
hvati prijedloge i gornja kuća, te zaključak bude poslan kralju na potvrdu.
To bijaše u srpnju god. 1835. Ban Vlašić sazove na to u Požunu sve hrvatske
nuncije, viriliste i zastupnike u konferenciju, te se oni predstavkom obrate
ravno na kralja. Prije su Hrvati složno s Magjarima udarali na bečku poli-
1 Brošuru je pretiskao Smičiklas u 80. knjizi „Rada' 4 jugoslavenske akademije,
str. 53.-72.
2 Acta congregationis Regni a. 1832., broj 24.-26,
HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 303
tiku. Sada pak eto moraju na bečkom dvoru tražiti zaštitu protiv prijašnjih
saveznika svojih! I kralj je doista odbio zaključak sabora požunskoga 1 .
Po običaju i po starom pravu svome sazove ban hrvatske staleže, neka
4. kolovoza 1836. dodju na sabor u Zagreb. Na tome saboru izvijestiše
hrvatski nunciji o svome radu na zajedničkom saboru u Požunu. Izvješće
im svršava riječima: „Ovako smo kroz 3 godine boravili u tužnom položaju
medju onima, koji mrze naš narod! 11 Hrvatski staleži odobre rad svojih
nuncija. Odazovu se i Gajevoj molbi, te zaključe 15. zakonski članak, kojim
se osniva društvo „za promicanje prosvjete na narodnom jeziku 44 . Da se
lakše ishodi potvrda za to društvo, preuzeše po želji sabora pokroviteljstvo
nad društvom: ban Vlašić i zagrebački biskup Alagović*.
Dugo su Hrvati čekali potvrdu toga društva. U čekanju prodje god.
1836. i 1837. Da ne gube vremena, počnu rodoljubi („Ilirci 14 ) osnivati čitao-
nice, za koje bijaše dovoljna potvrda ondašnjih gradskih magistrata. Takve
čitaonice u Varaždinu, Karlovcu i Križevcima bijahu sastajališta rodoljuba,
a podjedno i širiteiji hrvatske knjige. Najvažnija postade „narodna čitaonica 44
u Zagrebu, koju je osnovao grof Janko Drašković. Ona je svojim pravilima
dobila zadaću, da „širi korisne znanosti 44 , pa joj ove 3 riječi dadoše priliku,
da prekorači uski djelokrug ostalih čitaonica. Mnoge naše kulturne uredbe
imaju svoj postanak zahvaliti upravo zagrebačkoj čitaonici. Njezin je odbor
4. travnja 1839. zamolio kralja, neka bi dozvolio književno društvo pod
imenom „Matica Ilirska 443 . — I hrvatski sabor, koji se 21. svibnja 1839. sa-
stao u Zagrebu, ponavlja zaključak o „književnom društvu 44 . Lijepo to mo-
tivira hrvatski sabor : „Kultura svakoga naroda ogledaše u jeziku domovine
njegove. Po jeziku domovine nužno se dolazi takodjer do ljubavi rodjene
grude, čime se pak podiže i narodna snaga 44 . Na tome već saboru izaslanici
plemstva županije zagrebačke i varaždinske predlažu, neka se na zagrebačkoj
akademiji i gimnaziji osnuju profesorske stolice (katedre) „narodnog jezika 44 .
Ipak ne nadjoše dovoljno potpore, te je ovaj prijedlog pao 4 .
Od 2. lipnja 1839. do 13. svibnja 1840. vijećao je opet u Požunu za-
jednički sabor. Ondje su Magjari koncem rujna 1839. predložili, neka se
magjarski jezik uvede u hrvatske urede kao služben jezik, a u gimnazije kao
nastavni ; moralo bi se dapače i u crkvama našim propovijedati magjarski !
Premda su hrvatski nunciji prosvjedovali protiv toga prijedloga, ipak nadje
on ogromnu većinu u dol j njoj i u gornjoj kući. No sad se dignu naše žu-
panije: križevačka, varaždinska, požeška i zagrebačka. Redomice šalju hrvatske
županije kralju predstavke, u kojima mole kralja, da bi spomenutomu za-
ključku sabora požunskoga uskratio svoje odobrenje 5 . I doista odbije kralj
taj zaključak otpisom od 5. svibnja 1840.
1 Relatio ablegatorum Regni. (U kr. zemaljskom arkivu).
2 Kukuljević: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavomae", knj. II. str. 289.— 290,
3 Smičiklas: „Povijest Matice Hrvatske". Spomen-knjiga, str. 5—7,
4 Acta congregationis Regni a. 1839.
5 Ilirske narodne novine god. 1839., str. 377. i 397,
304 HRVATSKA SMOTRA
Hrvatski sabor, koji se 10. kolovoza 1840. sastao u Zagrebu, ima glavnu
brigu, da organizuje otpor protiv Magjara. Sabor bira zato poseban odbor,
koji će sakupiti dokaze, da Slavonija pripada Hrvatskoj, a ne Ugarskoj,
kako od nedavna počeše tvrditi Magjari. Sabor ponavlja zakonski članak o
„književnom društvu", koji još uvijek nije dobio kraljeve potvrde. Pod svoju
zaštitu uzima sabor „narodno kazalište' 1 , koje se osnovalo 10. lipnja 1840.,
da širi kulturu „predragoga narodnog jezika**. Ipak je najvažniji 24. zakonski
članak, koji traži, neka se ,,u kr. zagrebačkoj akademiji i u svima gimna-
zijama uvedu katedre narodnoga jezika", da se tako „potpomogne kultura
njegova 4 *. U predstavci, kojom od kralja mole potvrdu toga članka, vele
hrvatski staleži ovo: „Osokoljeni primjerima drugih naroda, a i primjerom
Magjara, koji gorljivom brigom rade za što veći procvat narodnog jezika,
držimo, da je i naša dužnost, da što većma gojimo naš jezik, jer se tim
ističe tip narodnosti naše 141 .
Preporoditelji Hrvatske osnivaju god. 1841. gospodarsko društvo, koje
pod svoje okrilje uzima narodni muzej. Pošto još uvijek nema potvrde
„književnoga društva -4 , utemeljuje zagrebačka „narodna čitaonica* 4 10. veljače
1842. posebnu glavnicu pod imenom „Matica Ilirska 44 . Prihodom ove glav-
nice izdavat će onda čitaonica razne knjige, jer po svojim pravilima smije
„širiti korisne znanosti 44 . Nevolja je eto naše llirce naučila lukavosti! Oni su
išli i za preporodom društva hrvatskoga. Zato na zabave dolaze u narodnoj
surki i u crvenkapi, te svagdje govore samo hrvatskim jezikom.
Magjari se uplaše ilirskoga pokreta u Hrvatskoj. Zato nam 16. lipnja
1842. nametnu za bana pukovnika Franju Hallera, da sustavi napredak na-
rodne naše stvari. Već 11. siječnja 1843. bude zabranjeno ime „ilirsko 44 .
Cenzura ljuto pritisne hrvatsku štampu, te se hrvatske knjige moraju štam-
pati u Beču i u Biogradu. Ipak su rodoljubi i dalje neumorno radili.
Hrvatski sabor sastade se 2. svibnja 1843. U sabor bude poslan Ivan Kuku-
Ijević, koji — prvi nakon toliko vijekova — progovori u saboru hrvatskim
jezikom: „Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Magjari i malo Slaveni,
a iskreno govoreći nijesmo ukupno ništa. Mrtvi jezik rimski, te živi jezici:
magjarski, njemački i talijanski, — to su naši tutori! Živi nam se groze, a
mrtvi jezik drži nas za grlo ; duši nas, te nas nemoćne vodi i predaje u ruke
živim jezicima. Sada imamo još toliko snage, da se suprotstavimo mrtvomu
(latinskom jeziku). Za malo ne ćemo moći nadvladati žive jezike, ako se
čvrsto ne stavimo na noge, t. j. ako u domovini svoj jezik ne utvrdimo
i postavimo ga vladajućim ! tf Sabor ipak ostade kod latinskog jezika, kojemu
da je sklon i sam kralj jer ga je zaštitio god. 1835. i 1840. Nunciji dobi-
vaju instrukciju, da na zajedničkom saboru nikako ne smiju pristati na ma-
gjarski uredovni jezik. Sabor još ponovi onaj članak, kojim je god. 1840.
zatražio, da se hrvatski jezik uči kao obligatan predmet u gimnazijama i na
akademiji 8 .
1 Kukuljević : „Jura regni*, knjiga 11. str. 293.-295.
2 Smičiklas: „Život i djela Ivana Kukuljevića" u „Radu", knj. 110 str. 131,
HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 305
Herman Bužan, Karlo Klobučarić i Metel Ožegović podjoše kao hrvatski
nunciji na zajednički sabor. Ondje ih je čekala ljuta borba. Čim bi nunciji
počeli govoriti latinski, Magjari ih prekidahu poklicima, neka govre ma-
gjarski. Sabor god. 1844. zaključuje: 1. da Hrvati moraju na zajedničkom
saboru govoriti magjarski, a ne latinski; 2. da se na svima (dakle i pučkim)
školama hrvatskim ima predavati magjarski jezik; 3. da hrvatske oblasti
moraju već sada od ugarskih oblasti primati magjarske dopise, a za 8 go-
dina morat će i same s ugarskim oblastima dopisivati na magjarskom je-
ziku; napokon 4. da za 6 godina mora magjarski jezik postati uredovnim
jezikom u Slavoniji i u „ugarskom Primorju" (Rijeka, Bakar i Vinodol).
Hrvatski su nunciji protiv ovih zaključaka prosvjedovali, te ih kralj nije
potvrdio.
Uslijed tolikih navala magjarskih počnu Hrvati misliti, kako da se Hr-
vatska odijeli od Ugarske. Ova misao jasno izbije na javu, kad se 23. rujna
1845. sastao sabor hrvatski. Sabor moli kralja, neka u Zagrebu obnovi
kr. hrvatsko namjesničko vijeće, t. j. samostalnu vladu, kako je to imala
Hrvatska god. 1767.— 1779. Po treći put ponavlja sabor hrvatski zaključak,
neka se u gimnazijama i na akademiji predaje hrvatski jezik kao obligatan
predmet 1 .
Na proljeće god. 1846. otvaraju hrvatski rodoljubi „Narodni dom tt , koji
će pod svoj krov primiti sva narodna društva. Štriga sastavlja diletante, pa
28. ožujka 1846. izvodi prvu hrvatsku operu „Ljubav i zloba", koju je na-
pisao dr. Dimitrija Demeter, a skladao Vatroslav Lisinski. Svagdje se vidi
napredak narodne stvari. Napokon dodje i željno očekivana dozvola, da se
bar na zagrebačkoj akademiji osnuje redovita profesorska stolica za hrvatski
jezik. Prvim profesorom bude 16. lipnja 1846. imenovan Vjekoslav Babukić.
On oglasi, da će svoja predavanja početi 5. listopada 1846. Toga dana
dodjoše u Zagreb mnogi rodoljubi iz bližnjih mjesta, da iskažu počast jeziku
hrvatskomu 2 . Odsada se po Hrvatskoj naglo razvija preokret za uvedenje
narodnog jezika u sve javne urede. Ovaj zahtjev stavljaju svojim zastupnicima
sve hrvatske i slavonske županije osim županije zagrebačke, u kojoj od
god. 1845. vladahu magjaroni.
Kao na kakvu narodnu svečanost pohrle u Zagreb mnogi rodoljubi, da
23. listopada 1847 prisustvuje sjednici sabora hrvatskoga. Sjajnim govorom
predloži Kukuljević, neka se hrvatski jezik mjesto latinskoga uvede u sve
hrvatske urede kao službeni, a u škole kao nastavni jezik. Iza Kukuljevićeva
govora ustadoše svi članovi sabora, te zagrebački biskup Haulik proglasi
jednodušan zaključak. Opća radost obuzme sve prisutnike. Sa galerije su go-
spodje i gospodjice sipale cvijeće na sakupljene oce domovine 8 .
Magjari su do god. 1847. dokazivali Hrvatima, da se mrtvi latinski jezik
već preživio. No čim su Hrvati zaključili, da se mjesto latinskog jezika ima
1 Kukuljević: „Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae", dio II. str. 299. i 300.
2 -Narodne Novine" od 1. i 5. listopada 1846.
3 Kukuljević: Jura regni", II. str. 306.-309.
306 HRVATSKA SMOTRA
uvesti hrvatski jezik, odmah se Magjari zagrijaše za latinski jezik. Njima
podje za rukom, da zapriječe potvrdu zaključka sabora hrvatskoga. Do novoga
razdora izmedju Magjara i Hrvata dodje na zajedničkom saboru, koji se 10. stu-
denoga 1847. sastao u Požunu. Na tome saboru zaključiše Magjari, da se
hrvatski ban, biskupi i župani imaju služiti sa magjarskim jezikom, kada
pišu ugarskim oblastima ili činovnicima. Kod kuće pak mogu se hrvatske
oblasti služiti latinskim jezikom! Slavonija mora ipak već za 6 godina po-
četi uredovati magjarskim jezikom ! Još gore bit će za naše Primorje. Odmah
se ondje mora uredovati magjarskim jezikom, uz koji se jedino dozvoljava
talijanski jezik. U svima pučkim školama hrvatskim ima se učiti magjarski
jezik kao obligatan predmet 1 .
Na proljeće god. 1848. bukne prevrat u hapsburškoj monarkiji. Čim je
prevrat dopro u Hrvatsku, počnu naše županije i gradovi u svoje urede
uvoditi hrvatski jezik mjesto latinskoga. Nitko nije čekao, kada će kralj po-
tvrditi zaključak hrvatskoga sabora od 23. listopada 1847. Narodnomu se
pokretu odazove i Slavonija, gdje je požeška županija uvela hrvatski jezik
29. ožujka 1848, virovitička 4. svibnja, a srijemska 6. svibnja. Malo iza toga
dodje do potpunog preloma izmedju Ugarske i Hrvatske. Rat od god. 1848.
i 1849. prekine svaki realni savez izmedju ovih kraljevina. Potpunu neod-
visnost Hrvatske od Ugarske proglasi oktroirani ustav, što ga je kralj Franjo
Josip I. objelodanio 4. ožujka 1849. No odsada je nad čitavom monarkijom
(pa i nad Hrvatskom) vladalo ministarstvo u Beču. Hrvatski jezik kao ure-
dovni i nastavni dobije kraljevu potvrdu u otpisu od 7. travnja 1850*.
Odsada je ban Jelačić nastojao, da se svi predmeti u gimnaziji uče na
hrvatskom jeziku, a ne na latinskom. Isprvice bijaše to veoma teško, jer
nije bilo hrvatskih knjiga. Jelačić odredi dvostruki honorar (40 do 60 forinti
po tiskanom arku) za pisanje školskih knjiga. Rodoljubni profesori pišu knjige
i sastavljaju skripte. No već 9. prosinca 1854. dodje kr. otpis, koji nalaže,
da se u višim razredima moraju predmeti pretežno obučavati na njemačkom
jeziku. Ovo bude kr. otpisom od 29 studenoga 1855. protegnuto i na niže
razrede gimnazijske 8 . Naskoro iza toga prodre njemački jezik dapače i u
pučke škole, te su hrvatska djeca morala i Boga moliti njemačkim jezikom.
Na proljeće god. 1854. uveo se njemački jezik u hrvatske urede. Tomu se
usprotiviše neki rodoljubni činovnici ; no ministarstvo ih je bečko jednostavno
otpuštalo od službe. Tako je god. 1854. bio otpušten Ljudevit Vukotinović,
predstojnik županijskoga suda u Križevcima. Ministarstvo je otpuštalo i one
činovnike, koji nijesu znali njemačkog jezika. Mjesto Hrvata dodju u službe
Nijemci, te ponijemčeni Česi i Slovenci. Malo po malo dopre njemački
jezik sve do općinskog ureda. Hrvatski seljaci dobivahu njemačke pozivnice
i potpisivahu njemački pisane zapisnike. Sav javni život postade nama sasvim
1 Metel Ožegović: „Njekoji spisi", str. 42.-45.
2 Šulek: „NaSe Pravice", str. 329.
8 Mirko Bogović: „Politische Rtickblicke in Bezug auf Kroatien". (Agram 1861.).
Hrvatski jezik u uredima i školama 307
tudj. Mjada književnost hrvatska počne stradati, jer nije bilo dosta kupaca
hrvatskih knjiga.
Od toga pritiska oslobodi nas poraz, koji je god. 1859. snašao u Italiji.
Ban Šokčević donese 12. srpnja 1860. u Zagreb radosnu vijest, da se kra-
ljevom dozvolom ima odmah u škole i urede uvesti hrvatski jezik mjesto
njemačkoga. To bijaše učinjeno na preporuku biskupa Štrosmajera, koji se
21. lipnja 1860. u carevinskom vijeću oborio na germanizaciju u Hrvatskoj.
Odmah iza toga bježe iz Hrvatske njemački činovnici, profesori i učitelji.
Njihova mjesta zapremaju domaći sinovi, koji odmah u sve urede i škole
uvadjaju hrvatski jezik.
Kraljeva diploma od 20. listopada 1860. učini konac apsolutizmu Od-
sada će opet sve zakone stvarati sabori, a ne će vladati pukim naredbama
ministarstva bečkoga. Hrvatski sabor stvori 10. kolovoza 1861. poseban
zakon, kojim se u sve urede i škole uvodi narodni jezik. Sabor je narodni
jezik nazvao „jugoslavenskim". No kad je kancelar Ivan Mažuranić na proljeće
god. 1862. ishodio potvrdu toga zakona, dade narodnomu jeziku i pravo
ime: hrvatsko. Odsada više nema ni jednoga zakona, koji bi u Hrvatskoj
poznavao kakav drugi uredovni jezik, nego li hrvatski. Kad se god. 1868.
sklapala nagodba s Ugarskom, uvršten je u taj zakon § 56.. koji glasi: „U
svemkolikom opsegu kraljevina Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvatski
toli u zakonodavstvu, koli u sudstvu i upravi 1 *. Misao toga paragrafa nastavla
se takodjer u §-u 57., koji glasi: „Za organe zajedničke vlade ustanovljuje
se takodjer hrvatski jezik službenim jezikom unutar granica kraljevina Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije". Dapače i slijedeći paragrafi služe pravu jezika
hrvatskoga. Tako §58. kaže: „Prijedloge i spise u hrvatskom jeziku sastav-
ljene, pa iz Hrvatske i Slavonije na zajedničko ministarstvo podnesene, imade
to ministarstvo primati i rješidbe svoje izdavati na istom jeziku". U §-u 59.
veli se ovako: „Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija poli-
tički narod, — imajući posebni svoj teritorij i u pogledu nutarnjih svojih
poslova vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, — ustanovljuje se na-
dalje, da se zastupnici istih kraljevina mogu i hrvatskim jezikom služiti tako
na zajedničkom saboru, kako i u delegaciji". Napokon § 60. ustanovljuje
ovo: „Na zajedničkom saboru stvoreni i potpisom Njegova c. i kr. apošt.
Veličanstva providjeni zakoni izdavat će se za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku
i Slavoniju u hrvatskom izvorniku i odašiljati saboru ovih kraljevina*.
Svatko na prvi mah opaža, da se § 57. nagodbe ne vrši. Malo po
malo prodro je magjarski jezik u zajedničke urede na teritoriju Hrvatske i
Slavonije. Naročito se to opaža kod željeznica, pošta, brzojava, carina i
državnog šumarstva. No zakon je zakon, pa ga svakako treba do kraja
provesti. U pitanju jezika bit će vazda složni svi rodoljubni Hrvati.
DR. RUDOLF HORVAT
p't'&jir
( Ci' PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI
Ma koliko se nuanca i raznih škola pojavilo do najnovijeg doba u na-
rodnogospodarskoj znanosti, ipak sve se redaju oko dva načela kao oko
dva stožera: oko načela individualizma i načela socijalizma.
Misao vodilica individualističke, još i danas vladajuće škole, bila je:
neka se pojedinim gospodarskim jedinicama dade podpuna sloboda i samo-
stalnost, da rade kako im to njihova korist i probit savjetuje. Prvi učitelji
ove škole nisu mislili time reći, da je rad pojedinca tom slobodom riešen
svake etične obveze i da je individualna korist izhodište i svrha svakomu
i svakakvomu gospodarskom radu. I sam Adam Smith je stavio pravicu kao
granicu egoizmu. Neki liberalistički pisci, naročito manchesterlije, riešili
gospodarenje gotovo od svih veza morala; ali zato imade i takovih u kla-
sičnoj školi, koji i te kako vežu korist uz moral. „L 1 utile est lćgitime tout
qu' il ne sort pas des limites du vrai et du juste" veli Rossi (Cours d 1
Ćconomie politique IV. 384). Ili još obširnije dalje: „Pour nous, le bien đ
le juste d* un cćte, /' utile de V autre, sont de nature diffćrente . . Mais
en fait, le bien est presque tuofours utile, et il est rare que se qui est utile
ne soit pas & Ia fois conforme au bien et au juste. Č est peut-etre une
loi providentielle que cette alliance du bien et du bien-etre, cette alliance par
la quelle les exigences du devoir se proportionnent & nos forces a (ib). —
Individualizam ne poznaje niti gospodarskih veza osim tržišta, natjecanje,
borbu pojedinih gospodarskih jedinica na tržištu.
Kao diametralni protivnik individualištičkoj decentralizaciji ili bolje
atomizovanju, ustaje socijalizam sa zahtjevom, da se na mjesto bezbroj
pojedinačkih gospodarstva uzpostavi jedinstvena centralizovana univerzalna
gospodarska udruga, u kojoj bi nestalo svakog diferenciranja ne samo po
staležima i družtvenim klasama, nego i po zanimanjima. Kao što je individu-
alistički princip bio u početku smatran i slavljen kao neki Mesija, koji će
preporoditi gospodarske i socijalne odnošaje »staroga regima", tako su
mnogi jednake nade postavljali u socijalizam. Naročito su se one klase
družtva zaniele, koje njihov udes, njihovo zanimanje i naobrazba čini, da
više čuvstvuju nego li razmišljaju. Ali kao što je praksa u mnogo čemu od-
krila nedostatke teoriji individualističkog sustava, tako je ona oborila i soci-
alistički sistem, netom je izazvala mjesto čustvovanja razmišljanje i netom se
PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI 309
počeo rušiti sam individualistički sistem. I tako se eto dogadja, da onaj isti
princip socijalizma, koji se je podigao da obori princip individualizma,
zajedno sa ovim potonjim pada. Danas u socijalnoj demokraciji vlada
razstrojstvo, mancizam se proživljuje. 1 individualistički i socijalistički princip
nekuda se troše, kao da se medjusobno izjedaju, a povrh njih se sve po-
malo pomalja novi princip, koji oba ekstrema, oba načela dovadja na kom-
promis, kombinujući dobru stranu iz jednoga i drugoga principa u novu
cjelinu. To je princip solidarnosti ili „solidarizam". Ovaj priznaje individu-
alnosti pravo na obstanak i na samostalnost, ali ju smatra dielom ili udom,
organičnom sastojinom družtva, dočim princip individualizma u narodno
gospodarskoj disciplini, niječe svaki organički vez izmedju pojedinih gospo-
darevih jedinica, osim tržišta, kao što socijalizam niječe i progutava gospo-
dareću individualnost. — Družtvo nije stado životinja ili zvieri, već je sveza
doduše slobodnih ali ćudorednih bića; to je dakle moralna sveza, moralna
zajedinstvenost, a jer sastoji baš od ćudorednih bića, to mora biti omogućen
obstanak pojedinečnosti u cjelini, i cjelini na pojedinečnosti, individualnosti
u socijalnosti.
Da se sa čistim individualizmom Hiti razrješenjem svih družtvenih vezova
u gospodarstvu isto tako ne dolazi k svrsi kao niti sa čistim socijalizmom
t. j. da niti jedan niti drugi od principa ne vodi niti do gospodarskoga blago-
stanja, niti do socijalnoga zadovoljstva, to su već za rana opazili neki umovi.
Ali galama individualizma bila je tolika, da se je slabo čuo glas ovakovih
pojedinaca. Nu čim su posljedice individualističkoga rada bivale osjetljivije,
tim više se je osjećalo, da narodno-gospodarska znanost i njezini „prirodni
zakoni" ne mogu sami o sebi obastati. Sve bolje se je opažalo, da i u go-
spodarskom životu nije moguće niti može biti dozvoljeno, da svaki pojedinac
bez obzira na svoje bližnje i njihova prava i opravdane interese, ostvaruje
samo ono, što izključivo vlastita probit i interes preporuča. Sve više se je
stalo opažati, da ne stoji blagostanje u razmjerno maloga broja velikih imuć-
nika do kojega rezultata vodi čisti individualizam, već da u blagostanju ob-
će ni tost i najbolje prolazi i pojedini individuum.
Na taj eto način stalo se je narodno-gospodarsku zna ost dovadjati u
savez sa socioložkom naukom i sa moralom. Ta eto tendencija opaža se
u narodno-gospodarskoj znanosti kod svih naroda. S načelom, da se država
ne ima baš niti na koji način uplitati u gospodarski rad i gospodarske od-
nošaje pojedinaca, počima se sve više prekidati, te se zahtieva manja ili veća
intervencija države.
Pogledamo li njemačka narodno-gospodarsku znanost, to ćemo opaziti
sviestno nastojanje, da se nadje srednji put izmedju individualizma i socija-
lizma. Ma koliko se inače razlikovali u pojedinim pitanjima n. pr. Brenteno,
Conrad Cohn, Hildebrand, Knies, Nasse, G. Mayr Rosler, Philippovich,
Schaffle, Schmoller, Schonberg, Wagner — ipak svi složno zabacuju čisti
individualizam klasične škole, te priznavaju potrebu socijalnih vezova kao i
vriednost etike u gospodarskom životu naroda.
21
310 HRVATSKA SMOTRA
Neka nam bude dozvoljeno navesti rieči znamenitoga Adolfa Wagnera,
da vidimo, kako on dolazi u svojem razmatranju do novoga gospodarskoga
principa, do solidarizma, prem ga on tako ne naziva. On je prvak tako zva-
noga „katedersocijalizma", ali to na samoj stvari ništa ne mienja. On pobija
preveliko izticanje individualističkoga samoljublja, pa tako krči put socijalnom,
ali ne socijalističkom shvaćanju na narodno-gospodarskom području.
Wagner (Grundlegung I. 31. 83 ss.) prigovara „britskoj ekonomici",
da je odveć izlučila čovjekovu gospodarsku narav od njegove cjelokupne
naravi, te je sa ovim jednim dielom čovječje naravi u svojim dedukcijama i
razlaganjima odveć smjelo operirala.
On naziva osobitom pogrieškom („Fehler . . . vornehmlich . . ."), što
je ta „britska ekonomika" uzimala obzir na „prvi motiv" (t. j. nastojanje za
vlastitim gospodarskim probitkom i strah pred vlastitom gospodarskom
nuždom), te taj motiv smatrala gotovo kao jedinim motivom u životu čo-
vječjem u obće, „dočim druge motive, kombinacije istih medju sobom i sa
prvim motivom, različite stupnjeve jakosti tih motiva kao i onoga prvoga
motiva, te ovih prema individuima, njihovoj dobi, rasi, klasi itd. ili je pre-
malo uzimala u obzir, u teoriji često namjerice ni malo, a u praksi, u po-
litici nedostatno". Zato Wagner proteže psiholožku analizu na cieloga čovjeka,
jer je pravo zamjetio, da je čovjek jedinstveno biće, i takovo ostaje u svakom
svom djelovanju, pa i u gospodarskom. U tom smjeru analizuje Wagner sve
motive prema njihovoj vriednosti za gospodarski život, da se unaprede „eko-
nomički i ćudoredni do veće odlučnosti (Wirksamkeit), a protivni da se u
njihovoj djelatnosti oslabe". A svrha tomu analizovanju i klasifikovanju motiva
prema njihovoj „ekonomičkoj ćudorednoj" vriednosti jest „das wahre und
berechtigte Interesse der Gattung" t. j. cjeline ili cieloga naroda u jednom
narodnom gospodarstvu.
Akoprem se je ovime Wagner izjavio odlučno proti čistomu individua-
lizmu i premda se on označuje „Staatssozialistom", to on ipak nije. On
stoji i u sadašnjosti i budućnosti odlučno na gospodarstvu sa privatnim
vlastničtvom, te ustaje protiv socijalizma u svakoj spodobi. Evo kako se on
izrazuje o individualizmu i socijalizmu (Grund. 1.31, 22): „Točka, oko koje
se u političkoj ekonomiji ... sve kreće, jest staro pitanje o odnošaju indi-
viduuma spram cjelokupnosti (Gemeinschaft), o kombinaciji principa indi-
vidualnosti sa onim socijalizma u družtvenom i gospodarskom poredku i
organizaciji. Tko sa starijom „individualističkom" pravno-državnom filozofijom
i sa srodnom joj britskom ekonomikom postavlja individuum u središte
svoga posmatranja, taj nuždno dolazi do rezultata one britske škole. Isto
tako, tko cieli privatnopravni poredak naročito privatno vlastničtvo posmatra
samo sa stanovišta individualnoga interesa . . . dolazi takodjer nuždno samo
do individualno-pravnoga („čisto privatnopravnoga") shvaćanja i uzimanja
(Behandlung) ovoga pravnoga poredka za podlogu narodnom gospodarstvu.
Tko naprotiv prije svega u prvom redu iztražuje uvjete gospodarskoga ži-
vota cjelokupnosti (des vvirtschaftlichen Gemeinschaftslebens) i prema istima
PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI 311
odredjuje sferu gospodarskoj slobodi individuuma, ovlasti (Befugnisse) i pri-
vatnoga vlastnika obzirom na objekte njegovog vlastničtva, granice slobodi
ugovaranja i glasom na sadržaj ugovora; tko cieli privatnopravni poredak,
takodjer i privatno vlastničtvo posmatra u prvom redu po njegovoj svrsi-
shodnosti (Zweckbeziehung) i njegovoj funkciji spram interesa cjelokupnosti,
taj — ne dolazi, kako se rado tvrdi, naprosto do socijalizma (Mi podcr-
tasmo op. p.), nego upravo do shvaćanja (Anschauung) i nauke, koja . . .
upravo ovdje vidi naročite narodno-gospodarske temeljne probleme: pro-
bleme organizacije narodnog gospodarstva, probleme odnošaja (Beziehungem
izmedju prava i gospodarstva, probleme uredjenja „slobode i vlastničtva 44
prema dvostrukom stanovištu, koje bi se imalo skombinovati — cjelokupno-
individualističkom interesu („dem zu kombinierendem Doppelgesichtspunkt des
Gemeinschafts- und Individualinteresses") i prema cilju nekoga kompromisa,
obih ovih interesa, koji (kompromis) bi se opet sam neprestano mienjao.
Poviest narodnoga gospodarstva i pravnoga poredka stavlja proces toga
kompromisa tih interesa medju „socijalni i individualni 44 princip. Socijalizam
pretjeruje prvi, a ekonomski individualizam drugi od ovih principa. Znanost
i racionalna gospodarska praksa i politika imadu se klonuti obiju jedno-
stranosti, ali zato ipak priznati, da prvenstvo ima i mora imati socijalni
princip. Ovakovo stanovište spram narodno-gospodarskih pitanja može se
sigurno sgodno označiti socijalno-ekonomičkim, prema pravnim pitanjima,
ne izuzimajuć ni privatnopravno, socijalnopravnim 44 .
Iz ovih se evo citata nedvoumno vidi, da i veleuvaženi Wagner nauča
i zauzima neko novo stanovište izmedju dva pola u narodno-gospodarskoj
znanosti, ali same nije do sada našao prave oznake za to novo stanovište.
U drugom dielu svoga „Grundlegung 44 (Volkswirtschaft und Recht,
besonders Vermogensrecht — 1894., str. 41. i si.) još se jednom osvrće
Wagner na to kompromisno stanovište izmedju individualističkog i socija-
lističkog principa, pa veli: „Oba principa su duboko u ljudskoj naravi usa-
djena. 1 drugi princip ne nametava se umjetno i nasilno individuumu, nego
dolazi pojedincu po sebi (ohne weiteres) iz njegove prirodjenje mu socijalne
naravi, iz obstojnosti, da je u cjelokupnosti (Gemeinschaft) i za nju, za
družtvo, „za druge 44 rodjen (mi'geboren wird). I za to po Wagneru ne
smije niti jedan od ovih dvaju principa zavladati na štetu drugoga u pravnom
poredku, ličnoj slobodi, vlastničtvu; ni jedan ne smije tako prevladati, jer
bi to bilo „proti naravi 14 . „Moguć i nuždan je samo kompromis izmedju
oba principa i medju konsekvencijama, koje iz njih sliede po pravni poredak 44 .
I tako je eto Wagner umno obrazložio novo stanovište, novi princip u
narodno-gospodarskoj znanosti, a dalje ćemo vidjeti, da on nije niti jedini
medju narodno-gospodarskim piscima u obće, a napose niti medju njemač-
kima, koji svojim proučavanjem do ovakovih rezultata dolazi. Kada štovanim
čitateljima prikažemo sva ovakova suglasna razmatranja i slične rezultate raznih
pisaca u raznim narodima, onda će moći pravo suditi, koliko se ovi nazori šire
i kakove konture dobiva ovaj novi princip u narodno-gospodarskoj znanosti.
312 HRVATSKA SMOf RA
Mi smo doduše naumili ovo poglavlje što izdašnije obraditi ; ali kako
vrieme i ini poslovi često i najtvrdje odluke sprječavaju, to nije izključena
mogućnost, da bi i dulje vremena moglo proći, dok ovu radnju onako kraju
privedemo, kako želimo. A kako sada u novije vrieme ovo pitanje i ovaj
smjer u ekonomici sve više duhove zaokuplja i sve šire dimenzije zahvaća,
to bi moglo možda i kod nas zanimati, te ga potaknuti na živahniji interes
i bez ove naše razprave. Takovom čitatelju mogla bi dobro doći literatura,
pa ćemo si zato dozvoliti, da odmah ovdje u prvom članku navedemo pisce,
koji se manje ili više za ovo načelo u narodno-gospodarskoj znanosti za-
uzimlju.
U ovom smislu radeć, iztakli su se budi literarno radeći, budi na polju
političkoga rada: M. A. Weiss, K. v. Vogelsang, K. Scheimpflug, F. M.
Schindler, J. Biederlack, Scheicher, v. Weichs, Ebenhoch i drugi. U Njemačkoj :
V. Hertling, Hitre, E. Jager, G. Ratzinger, P. Haffner, Fassborder, Th. Meyer,
Lehmkuhl, v. Hammerstein i još mnogi vrlo ugledni političari, kojih ovdje
ne ćemo nabrajati. U Švicarskoj: K. Eberle, Reichesbergs Handworterbuch
der schweizer. Volkswirtschaft, J. Beck, Hattenschwiller, Dereurtius, Feigen-
winter, Jung. U Italiji: Burri, Liberatore, Soderini, Steccanella, Toniolo. U
francezkoj literaturi: V. Brants, Baudrillart, Droz, Cl. Jennet, Laveley, Lorin,
Le Pley Perin. U Englezkoj: Cunningham, Devas, FaxweII Symes, Carlile,
Ruskin. U Španiji : Cepeda, de Castro, Lopez, Sancho y Nervas, Arti y Lara
i dr. Holandezi: Schaepman, Aalbersee. Medju sjev. Amerik ncima jedini je
Amassa VValker bezuvjetni prijatelj čistoga individualizma, dočim se drugi
diele poglavito prema zaštitnoj ili slobodnoj carini, dok im je socijalna
strana manje iztaknuta.
Želi li pako čitatelj, da mu naročito iztaknemo pisce, koji su se izričito
manje ili više obazrieli na sam princip o kojemu i mi govorimo, to ćemo
navesti, da olahkotimo čitatelju trud, sve znamenitije autore, njihova djela i
stranice, na kojima se o tome govori.
DR. FRAN. MILOBAR
„JUNAK« NAŠEGA VREMENA
Nedovršen portrait
(Stranica savremenog romana)
Kad je jutros gospodin dr. Pante Počkorić izašao iz kuće, da podje u
ured, bilo mu je tako voljko, ne samo u novom zimskom kaputu s debelim
ovratnikom od krzna (imitacija!), nego i u duši. A on je tako čvrsto vjerovao,
da čovjek ima dušu. Osobito odkad je pročitao neko njemačko djelce „Du-
ševni život u životinja". Ta knjižica ga je uvjerila, da i čovjek ima dušu. U
srdce nije nikad vjerovao. Nije bio nikad idealista, pjesnik, već uviek puki
realista. Za to i nije vjerovao, da srdce što ćuti, osjeća, da ga boli. Za nj
je srdce samo mišica, doduše vrlo vješto i slikovito (veli on) sastavljena i
u potankosti izradjena, ali — drugo ništa.
Da, bio je i on nekad poletniji, idealniji istina, nu uviek u granicama,
dopuštenim granicama. Nije se na sveučilištu nikad izticao medju vikačima,
pa je zato upravo obim rukama prihvatio i prigrlio struju, koja je naviestila
smrt idealizmu, koja je povela boj na život i smrt protiv tradicija i fraza.
Premda joj oružje u tom boju bijahu opet — fraze, ipak je gospodina
Pantu Počkorića (onda još nije bio doktor!) jurišem osvojila.
„Sitan rad". Ta ga je lozinka dizala visoko. On joj je i danas ostao
vjeran, danas, kad je već — premda tako mlad — ugledan gospodin. On
se lozinke „sitnoga rada" strogo drži i u svom uredu, u svom „zvaničnom"
radu, (kako on veli), budući da radi tako sitno, malo, gotovo ništa. Prožeo
ga je sasvime napredan duh vremena.
Gospodin dr. Pante Počkorić vrlo je liberalan čovjek. Nu prije svega
treba spomenuti, da se nikad pravo ne zna, je li on Hrvat ili Srbin. Evo
zašto: Majka mu je bila Srbkinja, jer je bila kći paroha Sretenija Vlaisav-
ljevića iz Srbinovaca negdje u Sriemu, a obće je poznata stvar, da je prota
prvi Srbin u selu, budući da ga ide prvenstvo i budući da nauča „srbsku"
vjeru i zazivlje ,,srbske (l angjele i drugo koješta srbsko. Nesporazumljenje bit
će jedino to, što prota ili paroh u kojem ruskom selu, ne će ni da čuje, da
se njegova pravoslavna vjera, naziva — srbskom. Nu napredan duh vremena
ili vrieme duševnog napredka (kako bi rekao dr. Pante Počkorić), uklonit će
i te nesporazumke i bit će jedna srbska ovčarnica na svietu i u njoj jedan
srbski ovčar, makar Srbija i vodila carinski rat s Austro-Ungarijom . . .
314 . HRVATSKA SMOTRA
Dakle majka je gospodina dra. Pante Počkorića bila Srbkinja. To je
fakat Otac dra. Pante nije bio Srbin, već „šokac". Nije se zvao doduše
Počkorić, kao sin mu, naš dr. Pante, al bio mu je eto otac. To su u
ostalom neke obiteljske talne njegove, koje nismo ovlašteni, da iznosimo.
Zna se samo to, da je bio vrlo visoki gospodin Pantin otac, pa da je ne-
kako pred trideset godina bio u Sriemu na nekoj inspekciji, da je bio kod
paroha na konaku i — dalje se ne zna ništa . . .
Premda je otac dra. Pante Počkorića bio „šokac" (rieč je Pantina), nu
nije se nikad izticao Hrvatom. Bio je veliki gospodin, vršio je svoju službu
i nije se miešao u — politiku. Veli se, da je onda značilo, osobito kod
velike gospode, miešati se u politiku, tko bi rekao da je Hrvat, pa još to
javno u družtvu izticao. Danas je to, dakako drugčije u velike gospode . . .
Nije dakle jasno, zašto se dr. Pante Počkorić nikad izrazito ne priznaje
ni Hrvatom ni Srbinom, a ni obratno. Istina, kad se nalazi u „srbskom"
družtvu na kakvom sielu (a on marljivo polazi i sve „svetosavske besede")
ili gdje drugdje u srbskom zraku, onda rado priča, kako je sisao srbsko
mlieko, a kad zapane medju Hrvate, kojima nije svejedno, kakvo je mlieko,
onda se poziva na svog blagopokojnog otca, koji je bio katolik, dakle —
Hrvat. ,,I te kakvi Hrvat!" — znao bi govoriti dr. Pante Počkorić — „Nije
bio doduše vikač, ali za to stara kremenika, kakvih je malo". Je li mu tko
vjerovao ili nije, tko bi znao. On je bio uvjeren, da je na pravom putu,
pa — amin!
Neki, koji dra. Pantu Počkorića iz bliže poznavaju, tvrde, da on ipak
malo, onako malacko, zeru naginje više Srbima, nego Hrvatima. A to je
baš i u duhu današnjeg naprednog vremena, koje se bori proti frazama o
nekakvoj v e likoj Hrvatskoj, o hrvatstvu, te izticanju narodnosti. Dakako,
to vriedi za Hrvate, dok to napredno doba dopušta Srbima, da grade veliku
Srbiju, da šire srbstvo i iztiču na svakom koraku svoju srbsku „narodnost".
Nu to su obitetjske tajne sitnoga rada . . .
A što smo ono htjeli pripoviedati ? Da: kad je jutros gospodin dr.
Pante Počkorić izašao iz kuće, da podje u ured, bilo mu je tako voljko u
bundi i u duši. Sinoć su ga izabrali predsjednikom kluba organizacije sitnoga
rada. Prvi mu je korak nuz put bio, da u liepe trafikantice, u koje svaki
dan kupuje trabuke, uzme jutarnje novine. Richtig! Govore o njemu. Iz-
medju redaka i u redcima preporučuju ga „gore". U ostalom, on će to već
u uredu pročitati u cielosti.
,,U našem današnjem popodnevnom listu doniet ćemo sliku veleuč.
gosp. dra. Pante Počkorića, da ga naša javnost upozna i s te strane", pisalo
je na koncu izvještaja.
Dakle in Wort und Bildl
Danas po gotovo nije ništa radio u uredu. Tja — ovih nekoliko spisa
(misli gospodin doktor), to se može i sutra riešiti. Doduše na njegovu stolu
leži pred njim razgaljen koncept nekog spisa još od prekjučer, po kom se
„JUNAK" NAŠEGA VREMENA 315
već uzela skupljati lahka maglica uredske prašine, ali što za to. On je počeo
pisati na tom spisu:
„U riešenju slavnoistog časti se ovaj ured topogledne daljnjeg blagohotnog
uredovanja radi jur ovamo podnesene pod A, B i C priložene . . ."
Dalje nije došao, a ni dospio, ta valjalo mu se spremati za govor u
organizaciji. Pa ako dr. Pante Počkorić i ne radi Bog zna koliko u uredu,
nu za to on „radi 44 na drugom polju.
A tek po podne, kako mu je udaralo srdce t j. on ne drži ništa do tog
udaranja srdca, bilo mu je tako toplo, kad je gledao sebe u novinama. Sebe,
dra. Počkorića naštampanoga I Isti onaj nos njegov i brk i nešto ovelike
uši njegove, pa oči, sva glava — ma on izrezan, ili što bi rekla bratija —
namolovan I
Ne, tako dalje ipak ne smije da ide. On mora kandidirati za saborskog
poslanika (kako ga on zove). On je ko stvoren za to. On će lahko pro-
drieti. Kotar „Srbinovci 44 većinom je srbski t. j. pravoslavni, njegovi su ljudi
na vladi, „Srbi" su vjerni svakoj vladi, samo kad je vlada, pa eto — treba
da samo sadašnji poslanik položi mandat (jer je izabran za prijašnje vlade,
dakle ne voljom naroda, dok će dr. Pante Počkorić po istom izbornom redu
biti izabran pravom voljom naroda, jer pod novom vladom) i on je izabran.
„Jamačno te danas sve ni ne govori o čemu drugom, već o dru. Panti
Počkoriću. Svi čitaju njegov govor na organizacionoj skupštini i uživaju u
njegovoj slici 44 — razmišljavaše dr. Pante, kad se vraćao kući.
Bio je vas blažen. Samo se je jedan protivnički list usudio napisati ovo :
,, U pozo rujemo naše čitatelje na sliku dra. Pante Počkorića. Izvrstno je po-
godjen. Takvih slika donosi i jedan bečki list pod rubrikom N Wer vveiss
etwas? tt . . .
Dobro, da to nije čitao dr. Pante Počkorić isti onaj dan, kad se osjećao,
da je na vrhuncu svoje slave. Ta on bi prosto pobesnio . . .
11 je sati prije podneva.
Dr. Pante Počkorić spava ko zaklan. Došao je kući u 5 sati u jutro
vanredno „oduševljen 44 za svoj napredni program. Sinoć je bilo predavanje
u klubu. Jedan kolega čitao je „Razliku izmedju novoga i staroga duha u
hrvatsko-srbskoj politici -4 . Dok se stari duh — reče — drži starih, strogo
odmjerenih i odsječenih principa (dr. Počkorić se pri tom ironički nasmijao !),
novi je duh koraknuo orijaškim korakom napried. Dozvolite, da kažem,
gospodo, da nas cielo stoljeće dieli u prosudjivanju naših prilika. Ondje
fraze i vika, deklamacija i glumljenje, ovdje rad, sitan realan rad. (Tako je I)
Tamo zaglupljivanje naroda s velikom Hrvatskom, ovdje prosvjetljivanje istog
tog naroda srbskog i hrvatskog s bratstvom oružja prema vitežkom narodu
magjarskom. (Tako je!) Dok se tamo samo kod stola, uz čaše i flaše (dr.
Počkorić : Tako je ! Jako dobro !) tumači, gospodo, program, dok oni natru-
šeni spašavaju domovinu, mi gospodo, triezno i razborito idemo od etape
316 HRVATSKA SMOTRA
do etape, od uspjeha do uspjeha, od pobjede do pobjede. Bez vina, bez
pića, bez čaša, na temelju postojećih zakona, gospodo . . . a
Tako je tekla ova u istinu moderna razprava do kraja. Nigdje fraze ni
za liek ! Poslie čitanja servirala je Ijubezna domaćica kluba čaj, naravski bez
ruma, tek s nekoliko kapi kiselog limunova soka, samo da se ne bi moglo
prigovoriti „ni s koje strane", da je bilo i kapi alkohola. Trieznost zahtieva
moderni duh ...
Kad se je dr. Pante Počkorić probudio u 1 sat po podne, bila mu je
neobično težka glava, a u grlu ko da mu je sam pakao, tako ga je žeglo.
Nije moguće, da je to bilo od onog trieznog čaja s limunovim sokom.
Do biesa, gdje je on to bio noćas? U klubu, to zna, a onda poslie, poslie,
Sto je ono bilo?
1 kad se je umivao hladnom vodom, onda mu je i puklo sve pred
očima: Tako pijan nije nikad bio kao noćas, poslie predavanja o novom
srbsko-hrvatskom duhu . . .
Kacnjamer !
ZYR XAPULA
ZAČARANI OVČAR
I
Svi su ga opominjali.
Na to je došla njegova majka, noseći u ruci punu vedricu mlieka, stu-
pila je k njemu i rekla : „Prestani već sa svojim sviranjem . . . brzo će mjesec
izaći, a to ne sluti na dobro. Nešto će ti se dogoditi, a tad te ne bismo
mogli obraniti od susjeda, a i sami se ne bismo više mogli u selu ni
pokazati."
Nu on nije htio poslušati. Naslonio je ledja o vrata tora, prebacio nogu
preko noge, a da nije prekidao pjesme, koja je tekla tako čeznutljivo
mebko.
Život je i buka danja zamirala u okolo. Tu bi se i tamo čulo, kako se
zatvaraju vrata, ljudi se vraćaju u kuće ; u daljini škripaju rdjava kolesa za-
kašnjelih nekih kola, s druge opet strane tamo ozvanjaju zvona ovčjeg stada ili pas
laje na mjesec, a onda je opet sve tiho, obavito tajanstveno tajnim plaštem
zvjezdane noći.
Sad izadje njegova šurjakinja i ona je bila kod muzenja, pa stade pred
njim:
„Nu, šurjače, udji u kuću, kod tetke jfe danas pietao opet tako neobično
pjevao, a naš pas je lajao, kao da je na pustari ... to ne sluti ni na što
dobro . . . Znaš li još, kako je popadiju Dojnu obsio šumski duh. Dodji
samo; mjesec sjaji tako jasno, kao da i nije noć. Čuj, oboljet ćeš . . ."
Nije se usudila izgovoriti, već je ušla u kuću.
Ovčar, odmaknuvši frulu s ustiju, plaho se ogleda na sve strane. Sve je
bilo zastrto kao koprenom. Iz čarobno zapletenih sjena drveća dizale se tihe
kuće ko prikaze sanja, ovdje i ondje letjele i svjetlucale se po trnovitim ži-
vicama svietleće kriesnice, a tamo medju kamenjem šumilo tajnovito suho
grmlje, kao da će pričati priču o prastarom udesu jesenje noći.
Kosjo stoji još uviek utonuo u misli. On se prene — pred njim stoji
njegova starija sestra.
„Ta daj da ti svjetujem, ti gubiš razbor, hajde* — i ona zatvori vrata
tora i okrenu se da podje — „takih mladića kao što si ti, može Neda po-
svuda naći. Ta što si pomahnitao za njom? Svaku noć sve do prvih pie-
tala stojiš tuj sa svojom frulom, sav ti se sviet ruga. . ."
318 HRVATSKA SMOTRA
A time samo još dublje prodire bol u Kosjino srdce, pa se opet laća
frule, i divlje ozvanja njegova strastvena pjesma. Čini se, kao da se
sve probudilo u okolo, da sluša sladke glasove fruline. Ona pjeva i pjeva,
a rieč se niza na rieč, da kaže sve, što njegova duša osjeća.
A u tajinstveno doba, kad je sve tiho u noći, otvara se polahko tamo
preko prozor, a medju lišćem vinove loze, što se penje uza zid, ukaže se
Neda u bieloj košulji. Kradomice žmirka mjesec, da uhvati jedan njezin
pogled, a njezino bielo lice sine zasjenjeno zlaćanom kosom.
Oči joj sievaju, njihovi se pogledi sastaju i Nedino se lice zarumeni uz
zajedljiv smiešak.
Ovčaru klone ruka s frulom, a on prigne skrušeno glavu.
„Dodji, ah, dodji ", počinje Kosjo drhtavim glasom.
»Što? Kome da dodjem?" odziva se ona kroz smieh.
„Dodji . . ." bolno se razteže njegovo lice i on se ne usudjuje pogle-
dati joj u oči.
A Neda se smije sve pomamnije.
„Što ću s tobom? Zar da s tobom igram?" Ona ne skreće svog po-
jedničkog oka s malenog ovčara.
„Ah . . .", on joj ne zna ništa više kazati i ode posramljen.
Neda se glasno nasmije, a on, rek bi gonjen njezinim smiehom, uzme
sve brže trčati.
I obuzima ga bol, kao u nekoj očajnoj prietnji stišće zube; plakao bi,
nu ni jedna mu suza ne navire na oko . . .
II
Još je bilo sniega na dvorištu, a kad je još bio kao nježno pokrivalo,
koje bi i mišu doseglo jedva do koljena, Kosjo je obolio i ciele zime nije
mogao iz kuće.
Leži i gine, već je jedva nalik na živi stvor. A nitko ne mogaše ra-
zumjeti njegove bolesti.
Škropili su ga svetom vodom i ugljem, kad je bio u prvom snu,
postavili kraj njega tanjur sa svetom vodom — nu ništa mu nije pomoglo.
„To je vraćanja«, rekla je tetka Gena njegovoj majci, kad su na Niko-
linje došle iz crkve.
„Je li vračarija ili što drugo", kukala je mati „ne znamo ni sami. On
biva sve slabiji, mora da je nješto u njemu, samo je još kost i koža. 44
„Obsjela ga vještica svojom ljubavi . . . ali ja ne ću da dalje sborim",
zlobno je piskutala Kassarina žena, „već sam ja to odavna opazila, baš
je tako kao kod popadije i od njega će pasti nesreća na cielo selo".
Još su koješta gundjali sumnjivi susjedi.
Težka briga obuzela majku rad njega, a i ona sama se nije više usu-
djivala pokazivati se pred svietom.
Kumovi se već posjećivahu mudjusobno i darivahu se kokoškama, gajdaš
dovadjaše momke i djevojke u kolo, svetkovahu se vjeritbe, kod susjeda
ZAČARANI OVČAR 319
se upriličava^u pirovi, a i Neda najposlie podje pred oltar, samo ovčara
nije srce van vuklo.
Već je prošla i sva zima, a u kući nije se zaklala ni jedna jedina ko-
koška, nije se usudjivalo ni prati, da se bolest ne pogorša i razdraži, jer
bi tad bilo još i gore; i vuna je ostala neočišćena, samo da se bolest na
logu ne smete, najposlie postave u kut jela i vrč vode, a kraj toga upa-
ljenu svieću, da se bolest najede do sita i da ode.
Kosjo nije mogao više podnieti, da ga svi prieko gledaju, da
bude čitavom selu trn u oku. Duša mu bijaše potištena, osjećao je sam,
da je bezkoristan i sam sebi na teret; a kad je pogledao na prozor, rekao
je svojoj šurjakinji:
»Čekajte samo, da svane proljeće, tad mi skuhajte prežganu juhu ... i ja
ću skupiti svoj svežanj . . ."
„Što kaniš, šurjače?"
„Ne mogu više da obastanem u selu, ne ću nikoga više da vidim . . .
Tamo gore ću ovcama podići tor, tamo ću ih pasti i gajiti, u bregovima
ne ću vidjeti ni živa čovjeka . . ."
III
Čim je prva lastavica zacvrkutala pod krovom, prebacio je ovčar preko
sebe svoju težku kabanicu, dohvatio palicu gvoždjem okovanu i pognao
liepe ovce u bregove. Ni molbe majčine, ni nagovori šurjakinjini nisu ga
mogli zadržati.
Kao kaki pustinik povukao se u planine, gdje je do danas ostao.
On sebi sam priugotavlja odjeću, i sam sebi sve dobavlja; a kad mu
oni iz sela zaborave donieti brašna, tad će sam da sebi samelje u svom
ručnom mlinu žira. Ovce njegove uspievaju, janjad mu je liepa i snažna i
već se stadu ni broja ne zna. Kad onima u selu treba svježeg maslaca za
koju redušu, tad dolaze k njemu.
Nu nitko ne zna, što Kosjo sam samcat radi u bregovima. Jedni pri-
čaju, da ga je zmaj odveo u neku zlatnu palaču pod dno neke špilje, jedni
da se je neka vila zaljubila u nj, pa mu je sama podala ljekovitog bilja, jedni
opet, da ga neka nerodjena djevica, vila planinkinja miluje svake noći u
čarovitoj šumi.
Kad je pak tko začaran ili kad gine u čeznuću za kojom ženom, tad
dolazi k njemu. A on im daje zmijinu ljusku, da ju spale ili da skuhaju
bilja. Svakoga pak proljeća na dan sv. četrdeset mučenika vodi Kosjo mlado
i staro, da se kupa u ljekovitim vodama kraj čarobnih pećina.
Još prije prvih trakova sunčevih sakupljaju se na čarobnim stepenicama
uzeti, kljasti i gubavi, jedan kupa kljastu nogu, drugi pere obamrlu ruku,
treći opet vodom škropi lice, da se očuva od bolesti očinjeg vida.
Tako oni stoje i kupaju se pod šumećim slapom, koji se divlje>unovraćuje
od pećine na pećinu, pridigavši se napried i bacajući svoj atlasni plašt s ledja u
bezkrajne dubine. Sunce prosieva, a šuma se budi i od posljednjeg driemeža«
320 HRVATSKA SMOTRA
Bukve kraj potoka, kojim se granje medjusobom uzko prepliće, šušte svoj ju-
tarnji pozdrav. A tamo dolje, gdje izmedju pećina, obavljenih mahovinom,
slap prska svoje vodene iskrice, ondje eno ševa počinje svoju pjesmu . . .
I nitko se ne usudjuje ni maknuti sa svoga mjesta.
Kad pak sunce uzme kroz koprenu lišća krošnjatog drveća sipati val
svog svjetla, tad ljudi iz sela posiedaju u travu, povade svoje jelo, što su
ga ponieli sa sobom i jedu veselo i zadovoljno.
Uz pjesme i smieh prolazi dan, a kad se spremaju kući, tad se ipak
ovaj ili onaj ne može savladati, a da ne rekne ovčaru:
„Dakle hoćemo li ove zime na vjeritbe?"
„Kake su sad djevojke u selu . . . ! M , drugi će.
Ovčar bi kimnuo odlučno glavom, a tad bi upitao:
Je li Neda još živa? Znate li što o njoj?"
„Neda je 41 , odvraća Gena, „vrlo nesretna. Muž joj se odtisnuo u sviet
za kirijaša a nju ostavio kod svoje majke. A može li se sa punicom obastati?"
,Kad bi imala barem diete 1 ', doda Rajkovica.
„Kad bi ona došla ovamo, da se okupa kraj začarane pećine . . ., prije
bi mi porasla dlaka na dlanu, nego bi žena tek od puste želje dobila diete 4 ',
odvrati Kosjo proročkim glasom.
Seljaci se vraćaju kući, pripoviedaju taj dogadjaj Nedinoj punici, a ova
je još gora. I više ne dopušta Nedi do izvora i uobće ni preko praga.
A kad zapada sunce, tad će ona strogim pogledom Nedi:
„Ej, ostavi posao, dodji unutra . . ., muž ti se vraća, da ga ne stigne
zla kob M .
Neda udje u kuću i spusti u tami svoje uvehlo lice . . . Lahki večernji
vjetrić dopire sanljivo ovamo i nosi joj iz daljine glas Kosjine frule, koji
sladko zamnieva.
Bugarski napisao PETKO TODOROV
SMRT VOJVODE OD OFENE
I
Kad Don Filippo Cassaura začuje iz daleka prvu nejasnu buku bune,
uzdigne nenadano očne kapke, koje su obično težko počivale na njegovim
očima i kojih su okrajci bili preobrnuti kao u brodara, što brode burnim
morima.
„Jesi li čuo? 14 upita on Mazzagrognu, koji je kraj njega stajao. A drh-
tanje njegova glasa odavalo je nutrnji užas.
Smiešeći se odvrati dvorski:
„Ne bojte se ničega, ekcelenco. Danas je Petrovo. Kosci pjevaju. 1 '
Starac je prisluškivao časak, uzdignutih laktova i pogledom upravljenim
na balkone. Zavjesi su se lepršali, tjerani vrućim vjetrom iz jugozapada. Jata
lastavica kružila ko strjelice u žarkom zraku ovamo i onamo. Svi krovovi kuća,
što su podno ležale, blistali su crvenkastim i sivim bojama. S onu stranu
krovova sterala se bezkrajna bujna campagna, utonula u ovo vrieme žetve
kao u sjajno zlato.
Opet pitaše starac:
„Ali, Giovanni, ne čuješ li?"
Uistinu se čula vika, koja nije bila kao radostni povici. Vjetar, što ju
je sad jače donosio a sad opet utišao ili pomiešao sa svojim šumom, učinio
je, da je još čudnije zvučala.
„Ne pazite na to, ekcelenco/ odvrati Mazzagrogna. „Uši vas varaju.
Budite bez brige. tt
I on ustane, da podje k jednom od balkona.
Bio je onizak čovjek s krivuljastim nogama, s ogromnim rukama, koje
su na gornjoj strani bile kao kod životinja pokrivene dlakama. Imao je nešto
škiljave, bjelušaste oči, cielo mu je lice bilo posuto pjegama, imao je tek
malo crvenih vlasi oko sljepočica, a na stražnoj strani glave nekoliko onih
tvrdih i crnih izrastlina u veličini kestenja.
On stane neko vrieme medju obima zavjesama, koje su se nadimale
kao jadra, da pažljivo pomotri dolinu, što se dolje prostirala. Visoki se
stup prašine dizao s ceste della Fara, kao da prolaze nebrojena stada, a
gusto, od vjetra razriveno oblačje raslo je u obliku trublje. Kadikad bi nešto
zasvjetlucnulo kroz oblači ne praha, kao da sakrivaju oružanu četu.
„Nu?" upita uznemiren Don Filippo.
322 HRVATSKA SMOTRA
„Ništa — " odvrati Mazzagrogna; ali su njegove vjedje bile mrko stisnute.
Opet donese jedan žestoki zamah vjetra metež udaljenih povika. Jedan
zavjes, otrgnut od toga [zamaha, lepršao se i škripao je u zraku kao
razaviti stieg. Jedna se vrata najedared zalupaju silom i velikom bukom.
Stakla na prozorima zazvečaju od toga potresanja. Na stolu naslagani papiri
razsiju se po čitavoj sobi.
„Zatvori prozor! Zatvori prozor! 1 ' poviče starac uz kretnju straha. „Gdje
mi je sin? 44
On je hriptao na svom krevetu, gušeći se u svom salu, nemoćan, da
se digne, jer je čitav donji dio njegova tiela bio kljast. Bezprekidno para-
litičko drhtanje pokretalo mu je vratne mišice, laktove i koljena. Njegove
obe izkrivljene i kao korienje starih uljika čvorovima pokrivene ruke poči-
vale su na ponjavi. Znoj mu je kapao s čela i s ćeljave lubanje i brazdio
je širokim licem tamno ružične boje, koje bijaše kao volujska slezina pre-
pleteno finim crvenim žilicama.
„Do biesa ! 44 škrine kroz zube Mazzagrogna, zatvarajući žestoko prozore.
„Oni će to uistinu učiniti! 44
Sad se pojavilo na cesti della Fara kod prvih kuća uzbudjeno kao
nabujale vode, lelijavo množtvo ljudi, za kojim kao da dolazilo još veće
množtvo, koje oku nije bilo na vidiku, sakriveno nizom krovova i hrastikom
kod San Pia. Pomoćne su dakle seoske čete dolazile, da pojačaju buntov-
nike. Pomalo se množtvo umanjivalo, razilazeći se po selu, a najzad je i
izčeznulOj kao roj mravi u labirintskim rovovima jednoga mravinjaka. Vika,
što su je zidovi zagušivali, odjekivala je sada kao bezprekidna, mukla buka.
Kadikad bi prestajala; a onda bi se čuo šum hrastova pred dvorom, koji
kao da je nanovo opustjeo.
„Gdje mi je sin ? 44 pitao starac opet glasom, koji je od straha još više
škripao. „Zovi ga! Hoću da ga vidim. 44
Drhtao je u svom krevetu, ne samo jer je bio kljast, već jer se plašio.
Za prvih bunovnih kretnja prošloga dana, za drečanja neko stotina mladih
momaka, koji su došli, da pod balkonom galame protiv najnovijega nasilja
vojvode od Ofene, obuze ga mahniti strah. Kreveljio se kao žensko a u
noći je dozivao sve rajske svetce. Pomisao na smrt i pogibao izpunjalo je
neizkazanim užasom toga kljastoga, na pd izdahnulog starca, čiji je po-
sljednji plamsaj bio tako bolan. On nije htio umrieti.
„Luigi! Luigi! 44 vikao je, zovući u strahu svoga sina.
Cielu je kuću izpunjavalo oštro zvečanje stakla na prozorima, o koja
je lupao vjetar. Kadikad se čula tutnjava jednih razbijenih vratiju ili ubrženi
koraci i nesuvisle rieči.
„Luigi! 44
II
Vojvoda dotrči. Sav je blied i uzrujan, i ako je nastojao, da se svlada.
Bio je visoka i snažna stasa, njegova crna brada na Jakim čeljustima nije
SMRT VOJVODE OD OFENE 323
pokazivala ni jedne biele vlasi; kroz uzdignute i ohole ustnice izlazio je
snažno dah, oči su mu bile mutne i kao u divlje zvjeradi, nos velik, nozdrve
nemirne i posute crvenim pjegama.
„No?" upita Don Filippo, hroptajući bez daha, tako da se činilo, da se
mora udušiti.
„Ne boj se, otče, ja sam tu tt , odgovori vojvoda i pogleda pozorno na
na polje. Vikanje se više nije čulo ; nitko se više nije pokazivao. Sunce je
na čistom nebu tonulo kao rujni plameni krug, koji je bivao sve većim i
žarčim, čim se više bližio vršcima od gora. Činilo se, da čitav kraj plamti,
a jugozapadnjak kao da je oganj podpirivao. Mjesec u prvoj četvrti dizao
se nad šumama. U daljini se vidjelo, gdje bliešte prozori u mjestima Lisci,
Poggio, Rivelli, Ricciano, Rocca di Forca, a kadikad bi dopiralo ovamo i
zvonjenje. Tu i tamo zaplamsa po koja vatra. Vrućina oduzimala bi čo-
vjeku dah.
„To imamo zahvaliti Sciolima", reče vojvoda od Ofene svojim oporim
i tvrdim glasom. „Ali . . /
I on učini prieteću kretnju Onda stupi do Mazzagrogne.
Bio je nemiran radi Carletta Grue, koga još nije bilo. Težkim koracima
je stupao po sobi. On uzme s jednog stalka za oružje dvie pištolje i briž-
ljivo ih počne pregledavati. Njegov je otac pratio sve njegove kretnje za-
tvorenim očima; hroptao je kao teretni konj u smrtnoj muci; kadikad stresao
bi sa svojim nezgrapnim rukama pokrivač, da se malo razhladi. Dva do tri
puta upita Mazzogrognu :
„Što je?
Najednom poviče Mazzagrogna :
„Evo, tu trče Carletto i Gennaro".
I uistinu se začnju divlji udarci u kućna vrata. Odmah zatim stupe u
sobu Carletto i sluga, bliedi, bez daha, zamrljani krvlju i prašinom.
Vojvoda krikne, kad opazi Carletta. On ga obujmi i opipa njegovo
tielo, da nadje ranu.
„Što su ti učinili? Reci, što su ti učinili?"
Mladić je plakao kao djevojka.
„Tu", reče ridajući. On prigne glavu i pokaže na zatiljku nekoliko pra-
mova svoje kose, što su se bili sliepili od zgusnute krvi.
Oprezno prodje vojvoda svojim prstima kroz vlasi, da nadje ranu. On
je ljubio Carletta strašnom neprirodnom ljubavi, i bijaše u brizi za nj kao
kaki Ijubovnik.
„Je li te boli?" upita ga. Mladić je još jače ridao. Bio je nježan kao
djevojka. Njegovo je žensko lice zasjenjivalo jedva vidljivo plavo paperje.
Nosio je dosta duge vlasi, ustne su mu bile savršeno liepe, a glas piskutljiv
kao u kastrata. Bio je sirotan, sin nekog poslastičara iz Beneventa. Kod
vojvode je bio u službi paža.
324 HRVATSKA SMOTRA
„Sad će doći", reče on, a čitavo mu se tielo treslo od drhtanja. On
upravi svoje suzovite oči prema balkonu, odakle je opet ozvanjala buka, ali
sada jača i strasnija.
Sluga, koji je imao duboku ranu u lievom ramenu i kojega je ruka
do lakta bila zamrljana krvlju, pripoviedao je mucajući, kako je njih dvojicu
proganjalo biesno množtvo. Ali u taj čas poviče Mazzagrogna, koji se nije
bio maknuo od svoga uhodarskog zakloništa:
„Eto ih. Dolaze k dvoru. Oružani su."
Don Luigi pusti Luigia i potrči k prozoru.
III
Uistinu je prodiralo množtvo uz široki brežuljak urlajući i mašući oruž-
jem i orudjem tako jednodušnim biesom, da se činilo, kao da to nije više
savez pojedinih individua, već suvisla masa neke sliepe materije, koju pokreće
napried neodoljiva moć. Za nekoliko časova stigne ona do dvora, savije se
kao velika zmija u mnogo zavoja i obkoli gustim pašom čitavu sgradu. Ne-
koliko je buntovnika nosilo visoke, goruće svježnje suhe trske, koji su ba-
cali u njihova lica neko nemirno, rujno svjetlo, te su glasno praskali i pr-
skali naokolo iskrama i gorućim lučima. Drugi, u jednoj kompaktnoj grupi
nosili su kolac, komu je na šiljku visila jedna ljudska Iješina. I kretnjama
i riečima prietili su se smrću. Ali u svim pogrdama ponavljalo se uviek
jedno ime:
„Cassaura! Cassaura!"
Vojvoda je od Ofene grizao svoje prste, kad je na vršku kolca upoznao
osakaćenu Iješinu Vincenza Murra, glasnika, koga je bio u noći poslao, da
dozove pomoć oružane vlasti. On ga pokaže Mazzagrogni, a ovaj reče ti-
him glasom:
„Svršeno je."
Ali je Don Filippo ipak čuo te rieči, te udari u tako potresno jadiko-
vanje, da je sve prisutne steglo u srcu, a srčanost ih počela ostavljati.
Na pragovima se potiskivali sluge bliedih lica, ustavi jen i groznim strahom.
Neki su plakali, drugi su dozivali kojega svetca, a opet drugi smišljali su
izdaju: kad bi gospodara predali buntovnicima, mogli bi spasiti svoj život.
Zato se ono malo pet do šest kukavaca medjusobno dogovaralo i poticalo
jedno drugo.
„Na balkon ! Na balkon I" biesnila je dolje svjetina. „Na balkon !"
Sada je postrance vojvoda od Ofene tiho šaputao sa Mazzagrognom.
On se okrene prema Don Filippu i reče :
„Sjedni u stolac, otče. Bit će bolje."
Medju slugama nastane tiho mrmljanje. Dvojica pristupe, da kljastom u
pomognu iz kreveta. Druga se dvojica približe k stolcu, koji se pomicao na
malim kotačićima. Mučan bijaše to posao.
Korpulentni je starac hroptao i jadikovao, opirući se rukama o vrat
slugama, koji su ga poduprieli. Bio je sav u znoju, a u sobi je bio ne-
SMRT VOJVODE OD OFENE 325
snošljiv zrak, odkako su prozori bili zatvoreni. Kad je sjedio u stolcu, počnu
njegove noge udarati po podu nekim ritmičkim udarcima. Veliki je trbuh
visio mlohavo sve do koljena, kao na p6 napunjen mieh.
Vojvoda reče Mazzagrogni:
„Giovanni, sad je na tebi red!"
I onaj otvori odlučnom kretnjom krilo od vratiju na balkon.
IV
Užasno ga urlikanje zateče. Ondje se dolje sjedinjivalo pet, deset, dva-
deset gorućih grmena. Njihovo je plamsanje osvietljivalo od krvne žedje
nakažena lica, ociel pušaka i željezo sjekira. Bakljonoše su svoja lica posuli
brašnom, da se zaštite od iskri; a iz te bjeline čudno su se sjajile njihove
krvožedne oči. Crni se dim dizao u zrak i brzo razplinjivao. Svi su se pla-
meni od vjetra tjerani duljili prema jednoj strani i pištali su neugodnim
pištanjem. Nježnije i suše trske za čas bi se upaljivale, savijale, zažarile,
razplinule i razprskale kao rakete. I to bijaše vrlo veseli vidik.
„Mazzagrogna ! Mazzagrogna ! Ubijte svodnika ! Ubijte škiljavca I" — vikahu
svi, tiščući se uzko zajedno, da svoje pogrde mogu bacati iz bližega.
Mazzagrogna izpravi ruku, kao želeći umiriti vikanje. On skupi svu
snagu svoga grla i počne u ime kraljevo, kao oglašujući kakav zakon, da
tu seosku svjetinu potakne na počitanje:
,,U ime Njegova Veličanstva Ferdinanda II. , po milosti božjoj kralja
obiju Sicilija, Jerusolima . . ."
„Ubijte tata!"
Kroz vikanje zaore dva do tri hitca, a govornik pogodjen u grudi i
čelo, zatetura, zamahne rukama po zraku i padne napried. U padu udje
njegova glava medju dvie željezne šibke od balkonske ograde i visijaše na
polje kao bundeva. Krv je kapala dolje na zemlju.
Taj je pad svjetinu uveliko razveselio. Do zviezda se dizalo njihovo
paklensko urlikanje.
Sad dodju nosioci kolca s obješenim pred balkon i približe Vincenza
Murra k Mazzagrogni. Dok se kolac po zraku kolebao, promatrala je svje-
tina pozorno i niemo udruženje obiju mrtvaca.
Neki poetički improvizator, nišanećl na bjelkasto oko Mazzagrognino i
na ono krmeljivo glasnikovo, upravljao je iz sve snage vičući porugljive
stihove prema Iješinama.
Glasni smieh pozdravi porugu pjesnikovu; a smieh se širio od usta
do usta, kao hujanje voda, što šumore niz kamenite prodole.
Jedan pjesnički protivnik poviče drugu rugalicu.
Smieh se ponavljao. A zatim dodje i treći.
Divlje veselje obuzelo je sve duhove. Vidik i miris krvi opajao je one,
što su najbliže stajali. Tomaso di Beffi i Rocco Furci počnu se prepirati,
tko je valjaniji u gadjanju. I oni počnu bacanjem kamenja o viseću lubanju
22
326 HRVATSKA SMOTRA
još tople Iješine. 1 kod svakog bi se udarca pomicala lubanja, a iz nje bi
potekla krv. Najposlie pogodi Rocco Furci kamenom u sredinu, a taj je
udarac zvučio sasvim suho. Gledaoci su povladjivali. Ali tad su se nasitili
Mazzagrogne.
I opet ozvanjaše povik:
„Cassaura ! Cassaura ! Vojvoda ! Ubijte ga !"
Fabrizio i Ferdinandino Scioli prolazili su medju množtvom i poticahu
sve više bezbožnike. I počne užasna, hitcima izpremiešena gusta tuča
kamenja o prozore dvora. Stakla su padala po napadačima. Kamenje se
odbijalo. Od onih dolje nije ih mnogo ostalo bez rana.
Kad nije bilo više kamenja, a sve olovo potrošeno, poviče Ferdinandino
Scioli:
„Provalite vrata!"
I taj povik, što je prolazio od usta do usta, ugrabi vojvodi od Ofene
svaku nadu na spas.
Nitko se nije bio usudio, da opet zatvori balkon, gdje je bio pao
Mazzagrogna. Mrtvac je ležao u svom suženom položaju. Kako su bun-
tovnici, da budu slobodnih ruku, prislonili kolac o balkon, mogla se kroz
vjetrom naduvene zavjese vidjeti Iješina glasnikova, kojoj su sjekirom bila
odsječena nekolika uda. Bila je tamna večer. Na nebu su titrale bezbrojne
zviezde. U daljini dogorievalo je nekoliko strnjika.
Kad je vojvoda čuo udarce o vrata, htio je da učini još jedan pokušaj.
Don Filippo, zaglušen od užasa, držao je oči zatvorene; nije više govorio,
Carletto Grua sjedaše povezanom glavom sasvim skučen u jednom kutu,
cvokoćući od groznice i od straha zubima, promatrajući ubogim, izbuljenim
očima svaki korak, svaku kretnju svoga gospodara. Gotovo svi sluge bijahu
pobjegli na tavan. Malo njih ostalo je u pokrajnim sobama.
Don Luigi ih skupi i oživi nanovo njihovu srčanost. Oruža ih pištoljima
ili puškama. Onda odredi svakomu od njih mjesto iza prozora ili izmedju
žaluzija na balkonu. Svaki je morao tiho i čim brže pucati u svjetinu, a da
joj se sam ne izloži.
„Napried!"
Vatra počne. Don Luigi računao je na paniku. On je sam nabijao i iz-
bijao svoj pištolj divnom postojanošću i neumornošću. Kako je svjetina
gusto stajala, nije ni jedan hitac promašio. Vika, koja je popraćivala svaku
novu salvu hrabrila je sluge i povećavala je njihovu revnost. Medju bundži-
jama nastane već smutnja. Mnogi su bježali, ostavljajući ranjene na zemlji.
I sad udre sluge u pobjednički krik:
„Da živi vojvoda od Ofene! 44
Ti su se kukavci ohrabrili, videći ledja svojih neprijatelja. Nisu se više
sakrivali, a nisu više ni sliepo pucali, već su stajali ponosno uzpravljeni,
SMRT VOJVODE OD OFENE 327
nastojeći valjano gadjati. A svaki put, kad bi vidjeli, da je koji pao, počnu
se derati:
„Da živi vojvoda od Ofene!"
I ubrzo nije bilo nikoga oko dvora. Naokolo su jadikovali ranjenici.
Ostatci grmena trstike, što su još na tlu gorili, bacali su neodredjeno svjetlo
na tjelesa, činili su reflekse na mlakama krvi ili su u izgaranju praskali.
Vjetar je bivao jači i šumio je i šuštao u hrastovima. Cielu je dolinu izpu-
njao lavež pasa, što su se jedni drugima glasali.
Opojeni pobjedom, obliveni znojem napora, podju sluge dolje, da se
ojačaju jelom i pilom. Nitko nije bio ranjen. Pili su preko mjere, uživajući
u veselju svoje pobjede. Neki su kazivali imena onih, koje su bili pogodili,
opisujući humoristički način njihova padanja. Hajka budne tako dostojnom
prilikom divljači. Neki se kuhar hvastao, da je od njegove ruke pao strašni
Rocco Furci. A vino je njetilo ta hvalisanja, te su porasla u neograničenost.
VI
«
Dok je vojvoda, siguran, da se bar za ovu noć riešio svake pogibelji,
samo oko toga nastojao, da njeguje jadnoga i plačljivoga Carletta, opazi on,
kako se u jednom zrcalu odrazuje sjajni trak plamena, a kroz šum vjetra
začuje se dolje pred dvorom ponovljena vika. U isto vrieme dodje četiri do
pet slugu, koji su od dima bili već na p6 zagušeni, dok su drugi dolje pi-
jani spavali. Još nisu bili sasvim pri sviesti; teturali su i nisu mogli govoriti,
jer im je jezik bio kao kljast. Dolazili su još i drugi.
„Vatra! Vatra!"
Drhtali su, tiščući se kao stado jedan uz drugoga. Prirodjena je plašljivost
opet njima obladala. Sva su njihova ćutila bila obamrla kao u snu. Oni
nisu znali, što da počnu. Ali ih je podpuna sviest o blizoj pogibli nagonila
da traže spasa.
Zatečeni vojvoda ostane u prvi čas sasvim neodlučan. Ali kad Carletto
Grua opazi, gdje prodire u sobu dim, i kad začuje praskanje ognja, što se
sve više razprostranjivao, stane on tako užasno vikati i kao biesan se kretati,
da se Don Filippo od duboke omame, u koju je bio utonuo, osviesti i vidi
pred sobom smrt.
Smrt je bila neizbježiva. Uz snažni vjetar razširivala se vatra groznom
brzinom čitavom starom sgradom, uništujući i pretvarajući sve u plamsavi,
tekući i zvonki oganj. Plamenovi su Iako puzali po zidovima, dizali su se
po tkaninama, zastajući malo na gobelinima, mienjali su svoju boju različnim
neodredjenim tonovima, prodirali su tisućama finih i drhtavih jezičaca u
tkanje, jedan čas kao da su udahnuli figurama na zidu dah, kao da su za
čas oživljavali ustnice nimfa i božica nikad nevidjenim smiehom, te su za jedan
čas promienile svoje nepomične položaje i izražaje. I oni su brzali, bivajući
na svom biegu uviek svjetlijima; vijali su se oko drvenog pokućstva, koje
je sve do konca pridržalo svoje forme, tako da se činilo, te su snabdjeveni
I
!
328 HRVATSKA SMOTRA
sasvim krvavo rujnim granatima, koji su se onda najednom kao čarobnim
udarcem odkinuli i pretvorili u pepeo. Oni su ozvanjali moćnim sborom,
dubokom harmonijom, kao šuma s milijunima lišća, kao orgulje s milijunima
orguljica. Već je kroz lomne pukotine zidovlja sjajilo vedro nebo sa svojim
zvjezdanim krunama. Vatra je sada bila obladala cielim dvorom.
„Spasi me! Spasi me!" vikao je starac, koji je tim okrutnim žarom bio
kao zasliepljen, kušajući uzalud, da se pridigne. Osjećao je, kako pod njim
odmiče pod: „Spasi me!"
S nekim nadljudskim naprezanjem uspije mu, da se pridigne. I on počne
bježati, nagnuvši napried gornje tielo, skačući kratkim, brzim koracima, kao
gonjen nekom neodoljivom moći, što ga je napried kretala, mašući nezgrap-
nim rukama, dok ne pane kao gromom ošinut, žrtva ognja, skvrčivši se
kao izpražnjeni mjehur od gume.
Kadikad poraste vika množtva i digne se više nego požar. Sluge, od
straha i boli mahniti, bacahu se, na po izgorjeli, iz prozora, i pogibahu |
sasvim ih na p6, a onda im je svjetina priredila kraj. Svaki pad bude po-
praćen sve glasnijim urlikanjem.
„Vojvoda! Vojvoda!" vikaše nezadovoljno ta živinska rulja, jer je htjela
da vidi, kako će nasilnik padati on, nasilnik s onim mladcem.
„Evo ga! Evo ga! Evo ga!" j
„Dolje! Dolje! Tebe želimo!" (
„Umri, psino! Umri! Umri! Umri!"
Nad glavnim ulazom, upravo sučelice množtvu, ukaže se vojvoda s go-
rućom odjećom, noseći na ledjima mrtvo tielo Carletta Grue. Lice mu se
nije razpoznavalo, jer je bilo sasvim sažgano ; vlasi i brada bile su izgorjele.
Ali on stupaše smjelo kroz plamen, a užasna bol budila je u njemu još
snagu i gonila je smrt.
U prvi čas zamnije množtvo. Ali onda počne nanovo urlikanje i divlje
gestikulacije množtva, koje je okrutnom napetošću izčekivalo, kako će se
velika žrtva pred njim savijati.
„Ovamo, ovamo, psino! Želimo te vidjeti gdje umireš!"
Don Luigi začuje kroz plamen te posljednje pogrde. On skupi svu ■
svoju snagu u kretnju neizrecive poruge. Onda im okrene ledja i izčezne za
uviek ondje, gdje vatra najžešće bjesnjaše.
Talijanski napisao GABRIELE D' ANNUNZIO
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
UZ NAŠE NOVELE
Petko Todorov
U prijašnjim smo brojevima donieli kratki
prikaz bugarske književnosti iz pera bu-
garskog publiciste Tu se spominjalo i ime
Petka Todorova. Jedan prijatelj Todo-
rovljev i njegov prevodilac, kad je jednom
s piscem krenuo u Bugarsku, u otačbinu
svog prijatelja, ovako od prilike crta pred
koje dvie godine i svoje dojmove u Bu-
garskoj, a i samog pisca:
Krenuli smo u Bugarsku, Todorov, da
ga dah domaje napuni novom svježinom,
a ja, da na vlastitom ognjištu upoznam
narod, čiji su. me životni odnošaji već od
davno zanimali. Jednog liepog svibanjskog
dana krenusmo iz Timova, glavnog grada
starih bugarskih careva, u rodno mjesto
Todorovljevo, koje se vrlo prijatno uvalilo
usred zelenog predbrežja Balkana. Osje-
ćali smo još u nutarnjosti veličanstven
šum orla, koji je dolazio s vječnih visina
Balkana, kako je s raširenim krilima po-
letio nad našim glavama, da se spusti na
ruševine starih carskih palača. Oko nas
pak lahorio je s bregova onaj zrak svje-
žine i slobode, koji čini, te osjećamo, da
nam se sile podvostručuju.
Obuzet svom snagom čarima otačbine,
prelievalo se k njoj srdce moga prijatelja,
puno velike ljubavi i on je uzeo po na-
rodnu pjevati neku staru pjesmu o po-
sljednjoj carskoj kćeri Mari, koja je u
sultanovu haremu povehnula, stao je sa-
njariti o onim ponosnim carevima, od
kojih je drhtao bogati Bvzant, a koji su
se ipak uviek vraćali u krilo starog Bal-
kana. Tako oduševljen pokazivao je na
bregove, što su se sve više uzpinjali, koji
su bili kroz sva stoljeća patničke povjesti
bugarskog naroda stjecište boraca za slo-
bodu, pripoviedao je o bratu junaka, o
šumi, njezinom tajinstvenom životu, o vi-
lama i zmijama, koje borave u kristalnim
jezerima ili tamnim špiljama, pokazivao
je sjajnim pogledima, kad je pred nama
pukla mala dolina u zelenom sjaju, onog
ovčara, koji se podupro o svoj dugački pa-
stirski štap u sjeni drveta i prebirao na
fruli u menkim tonovima svoju pjesmu bre-
govima.
Tako mi je pokazivao prijatelj svoju bu-
garsku domaju, i narod svoje braće, ne u
dimu gradova, u buci kavana, ni u vrtlogu
političkih skupština, već u kolievci njegove
snage, u slobodnom dahu bregova. Taki
je i Todorov u svojim djelima, u svojoj
poeziji. Balkan je simbol za sve, što pri-
pada bugarskoj duši, a Todorovu je uspjelo,
da ga u svojim djelima oživi s njegovim
šumama, njegovim pričama, njegovim lju-
dima, kojima je stari čiča Balkan ulio u
srdce nešto od svoje gordosti i slobode.
Todorovljeve skice i idile — (kamo
spada i ova, što ju donosimo u ovom
broju) — i same su nalik na one pastirske
pjesme, u kojima duša narodna pjeva ono,
što ju pokreće, a često uzima on svoje
sujete iz blaga narodne poezije.
Nu u koliko sve te prikaze i prolaze
kroz srdce pjesnikovo, ipak su one po
svojoj filozofiji duboke, te postaju simbo-
lima čovječjeg udesa. Svojim kratkim pri-
poviestima postao je Petko Todorov vodjom
novog romantično-narodnog pokreta u bu-
garskoj novelistici, a taj je pokret kušao
proširiti i na dramatsko polje. Iz tog po-
dručja spomenuti nam je njegov igrokaz
„Zidanje crkve", u kojem se vidi u zaledju
jedan od onih mnogobrojnih bojeva za
doba turskog gospodstva.
Gabriele D' Annunzio
Gabriele d' Annunzio rodjen je godine
1864. na palubi ladje „Irena", na vo-
dama Jadranskoga mora. Odrastao je u
gradu Francavilla al Mare. Od svoje de-
vete do šestnaeste godine bio ie u velikom
toskanskom učilištu u Tratu. U svojoj pet-
naestoj godini izda pomoću svog oca prve
svoje pjesme pod naslovom „Pnmo Vere*.
Tu je bilo osim nekoliko oda i metričkih
prievoda Horaca i Homera. U jedan mah
bude njegovo ime poznato po svoj Italiji.
Mare Monnier pisao je u „Revue suisse"
čitav članak o „novom pjesniku". U školi
330
HRVATSKA SMOTRA
su ga poslietoga i kudili ali i cienili i dr-
žali ga nekim čudovištem.
Iza toga podje u Rim na sveučilište, gdje
je bio suradnikom lista „Cronaca Bizan-
tina". U isto vrieme izdao je dvie knjige,
jednu u prozi „Tera Vergine", & drugu u
stihovima „Canto Nuovo". Interesantno je,
što sam d' Annunzio veli o uspjehu ovih
djela : „Uspjeh je bio neočekivan. Moje je
ime svatko izgovarao; sav me sviet tražio,
slavio, obožavao. Osobito su mi se divile
gospodje. I tada sam upoznao veliku po-
gibelj, koja mi je prietila, jer me je hvala
opajala. Pohlepan naslade bacio sam se
sa svim žarom mladosti u vrtlog života.
Sva su mi se vrata otvarala; letio sam na-
pred od triumfa k triumfu a da se nisam
ni malo natrag obazirao. I griešio sam,
griešio hodajući pokraj tisuč ponora. Obla-
dala me neka vrst afrodisiasma. Izdadoh
novu knjigu pjesama pod naslovom Jnter-
mezzo ai Rime", gdje sam u plastičnim
stihovima i bezprikornoj prozodiji opjevao
nasladu puti takovom bezsramnošću, ka-
kovu sam ju našao u najputenijih pjesnika
XVI. i XVII. vieka u Oretina i Cavaliera
Marina".
Od tog razkalašenog života bude d' Annun-
zio sasvim nemoćan i nesposoban za rad
i bio bi bez sumnje propao, da ga nije
sretni slučaj prisilio na povratak na očinska
imanja na obali ^spasonosnog" mora.
Iza toga izdao je dvie knjige novela n Le
Vergine" i 9 San Pantaleone' r i knjigu pje-
sama Jsaota Guttadauro". Iza trogodiš-
njeg boravka u Rimu vrati se po drugi put
kući i tu napisa svoj prvi roman „IlPia-
cere". Junak tog romana, Andrija Sperelli,
kavalir i umjetnik, oslanja se u svojim
brižno izradjenim djelima na pjesnike no-
vog smjera, a u slikarstvu na predteče re-
naisance. Njegova je cilj da oživi elegantne
risanje Sandra Botticellija, Ghirlandaja iz
Filippa Lippija Rembradtovim efektima svjet-
losti. Sperelli je uz to i Don Juan. On se
baca iz jednog užitka u drugi, te tako ništi
svoje sile. On redomice zavadja žene iz naj-
boljeg rimskog družtva, pa ih onda ostavlja.
Tek dvie su žene, koje dublje utječu na
njegov život. Jedna je strastvena, koja ga
u njegovim zabludama podpomaže, a druga
je čista žena, koju on sasvim uništuje. Spe-
relli bude u dvoboju ranjen i mora dugo
vrieme da leži u krevetu. Ta bolest ugrabi
iposljednji ostatak njegove fizične energije
Tjelesnom razsapu pridolazi sad i moralni.
On, držeći jednu ženu svojim rukama obuj-
mi jen u, misli, kolika bi slast bila, kad bi
i drugu mogao posjedovati. Ta silovita uz-
budjivanja dovode na skoro njegovu pos-
vemašnju propast.
Ljepota tog romana ne leži ni u radnji ni
u detaljiranom pripoviedanju svake Spe-
rellijeve pobjede, već više u žarkim, svjetlim
i slikovitim opisima Rima, njegove okoline
i njegove umjetnosti.
Junak odabire za pozorište svojih pu-
stolovina sva ona, uspomenom na prošli
sjaj posvećena mjesta, kao Palazzo Barbe-
nni i Villu Borghese. Umjetnička indivi-
dualnost d' Annunzijeva pokazuje se naj-
jasnije u crtanju karaktera. D Annunzio
je aristokrat u umjetnosti i u životu. U
samom junaku, potomku stare grofovske
porodice, ocrtao je d' Annunzio tip mo-
dernog dekadana. D' Annunzio sam veli:
„U osobi Andrije Sperellija ima mnogo crta
iz moga vlastitog života.* 4 Osim toga veli
d' Annunzio sam .da bi se moglo naći
mnogo sličnosti u ovom romanu i u Huys-
mansovom romanu „A rebours" Talijanski
kritičar Enrico Thovez nalazi još druge
sličnosti i obtužuje d' Annunzija, daje .II
Piacere" prosti plagijat romana „lnitiation
sentimentale" od Josephin Sar Peladana.
B ll Piacere" bio je prvi roman trilogije
„Romanzi della Rosa", a izašao je godine
1889. Od god. 1889. do 1894. izradjivao je
d' Annunzio treći roman te trilogije rrionjo
della Morte". Osnovna je misao — koja
se gotovo u svim djelima d' Annunzijevim
nalazi — ovomu romanu ta, da svaka pu-
tena ljubav rad ja tek duboku, duboku ža-
lost; ona snalazi ljubovnike kod svakog
zagrljaja, a jednom je nazivlje .najvećom
od svih svjetskih žalosti." U jednoj svojoj
pjesmi želi pjesnik, da mu Ijubovca bude
mrtva, jer bi tek tada opet oživjela nje-
gova strast, koja sada već zamire. I Giorgio
Aurispa — glavni junak u „Trionfo della
Morte" pomišlja: „Da umre! Onda bi je
idealnost smrti očistila, a moja ljubav, koia
'e sada tek nečista, putena požuda, bila
)i čista". I u istinu, uiorgio usmrti svoju
Ijubovcu.
U to vrieme izadje pripoviest „Giovanni
Episcopo" i zbirka lirskih pjesama „Poema
Paradisiaco* \ te drugi roman pomenute
trilogije W L ? Innocente*. Glavni junak ro-
mana, Tullio Hermil, kazuje svoju izpo-
viest. Nevjera njegove žene dovela ga do
zločinstva. On usmrti diete, što ga je nje-
gova žena imala sa svojim ljubovnikom,
komu se ona podala, jer ju muž zanema-
rivao- D' Annunzio veli sam o tom djelu:
„Napokon je bol užegla u meni novu luč.
Ja sam počeo da se kajem za svoje za-
blude, što je bilo i pravo. Moje boli Dijanu
sada isto tako žarke, kao prije što bijahu
naslade. Bol je iz mene učinila nova čo-
vjeka — sursus homo est. — Djela Tolsto-
jeva i Dostojevskijeva učiniše mnogo, da
se ovo ćućenje u meni razvilo, a budući
da je moje umjeće bilo sada dozrelo, to
mi podje za rukom, da svoje nazore o ži-
votu izrazim u jednom djelu. To je djelo
W L* Innocente". Ovo je djelo napisao muž,
koji je mnogo trpio i koji je pogledao u
svoju nutrinju jasnim i pozornim pogledom".
Poslie toga izda d' Annunzio zbirku pje-
sama v Odi Navali", a godine 1896. roman
n Vergini delle Rocce", koji bi imao biti
E
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
331
prvi dio trilogije „Romanzi del giglio". Tko
zna, hoće li ovaj novi ciklus „romana o
ljiljanu* donesti triumf života, pošto je onai
prvi ciklus „romana o ruži donio triumf
smrti. U romanu Vergini delle Rocce" ima
za to malo opravdane nade, jer osim svjet-
lijih pojava glavnog junaka i junakinje i
ovdje je sve sjena, smrt i propast. Pleme
Montaga, kojega kćer hoće da uzme za
ženu Claudio Cautelmo, izumire. Siedi knez,
vjerni pristaša burbonski, gine u nadi, da
će se Burbonci povratiti. Kneginja je luda,
a oba sina nisu već daleko od ludila. Jedna
kći hoće da podje u manastir, a druga se
polagano usmrćuje razlićnim miomirisima.
Porodica obitava u nekom osamljenom
dvoru na obali gorske bujice. U perivoju
sve je divlje poraslo a krnje statue zrcale
se u šumnim fontenama. Kudgod Claudio
pošao, svagdje mu se nadaju misli na smrt
i — on se tomu veseli, jer je i njemu smrt
tek neki posljednji ćar u uživanju života i
ljubavi. Razlika medju prijašnjim djelima i
ovim romanom leži tek u tom, što je ovdje
samo cisto estetsko uživanje i da duh ju-
nakov lebdi u radostnom miru nad veleb-
nom pojavom smrti.
D'Annunzio hoće u svojim djelima da
usadi u duše ljudske dragocjenu klicu kulta
ljepote. Iz svih njegovih djela, a osobito
iz njegovih tragedija izbija jasna vizija lje-
pote. U w Citta morta" razvija se radnja i
ako u pojedinostima moderna, na naćin
grčkih tragedija, dok se u posljednjim D'
Annunziievim tragedijama vidi manji upliv
helenskih tragedija.
Sliedeće su tragedije D' Annunzijeve
„4. Sogni delle Stagiom" i ,,La Gioconda".
Od one prve tetralogije tek su dva djela
izašla i to n Sogno di un mattino dl Prl-
mavera" i „Sogno di un tramonto d'an-
tunno". U prvom se radnja dogadja u tos-
kanskom jednom priedjelu u staroj nekoj
vili „Armiranda". Čin se zbiva u prvo pro-
ljeće, kad je mlado lišće prvi put orošeno
prvim kapljama rose. Isabella, uboga lu-
djakinja razgovara s cviećem i razumije
sve, što cvieće govori i sanja. Virginio pak
sin je proljeća, koji prolazi „kroz bujne
livade obasjan suncem, te se čini, kao da
su u njem utjelovljene nove ljepote. Kad
on šuti, čini se kao da govori vodi, bilj-
kama ili cvieću . a
D' Annunziev roman „// Fuoco", u kom
je odkrio indiskretno po koju stranicu iz
knjige svoje ljubavi prema Eleonori Duše,
nije uza sve simboliziranje i uz sve nepri-
rodno izstavljanje posljednjih dana Wagne-
rovih, naišao na podpuno priznanje.
U nizu njegovih novijih drama iztiče se
nada sve „Francesca da Rimini" i „Figlia
di Jorio". „Francesca" je golema i snažna
slika nesrećne ljubavi, ali u njoj radi uzvi-
šenoga patosa i suviše iztaknutog arti-
stičkog nastojanja trpi pjesnička strana.
Iz toga ufinjenog artizma, koji donosi,
kako je i prirodno, sa sobom zadah deka-
dence, izviru ta posljednja djela pjesnikova.
To je i razumljivo, ta on reče sam o sebi:
n lo mi glorio, d' essere un Iatino, e rico-
nosco un barbaro in ogni uomo di sangue
diverso . . ." Taj se artizam jednako ogleda
u rekbi hinjenom helenizmu njegove drame
„Citta morta", kao i u JjlocondV\ koja
se dogadja u Rimu, u neko fantastično,
neodredjeno doba. Pastoralna tragedija
„La figlia di Jorio", spjevana sasma pod
dojmom djela Maeterlinckovih, puna je ne-
prirodnosti i mističnih nejasnoća, koje za-
pravo pokreću nekom nadnaravnom moći
radnjom
O posljednjoj je drami d' Annunzijevoj
bilo ovdje već govora.
KNJIŽEVNOST
HRVATSKA
Stro8smayerov koledar za god. 1907.
Vidjeli smo ovu omašnu knjigu, koju je
uredio odbor zagrebačkih gospodja za
Strossmayerov spomenik u Zagrebu.
Izmedju stranice 176. i 187. (?) naći ćete
veliki elegantni karton, koji se dade raz-
klopiti na tri pole, a na tom kartonu ima
55, slovom petdeset i pet fotografija liepih
zagrebačkih gospodja i gospodjica. U sre-
dini sviju nalazi u petdeset i šesta fotogra-
fija — dra. Stjepana pl. Miletića, pokro-
vitelja gospodja O blaženi medju ženama!
Kaže se, da se je nekad Strossmayer, za
svojih bečkih mladih dana, mnogo kretao
u visokim družtvima i krugovima, a osobito
ga je štovao krasni spol. Tu svoju simpa-
tiju prema ženskom spolu uzčuvao je
Strossmayer gotovo sve do zadnjih dana.
Poznato je, kako je prigodom smrti prof.
Šrepela kondolirao pokojnikovoj udovi,
meaju inim riečima: „Ljubim vam srdce . . ."
To je pismo bilo štampano u novinama.
Veli, da je osobiti causeur, govornik bio
u družtvu krasnog spola, premda tad nije
govorio — latinski.
Ovim koledarom odužio se krasni spol
Strossmayeru. Razkošno. Sve je skupo-
cjeno: papir, umjetnički prilozi, tisak. Možda
bi više svrsi odgovaralo, da nije sve tako
luksuriosno u tom koledaru, možda bi mi-
slimo više ušlo za spomenik. To je naime
ta svrha. Tako čujemo, da samo onaj
griloženi karton stoii 1000 Kl Istina, onih
5 (s Miletićem 561) dama, vriedi kud i
kamo više, ali — u ostalom, što se to nas
tiče, koji smo sebi uzeli zadaćom pisati o
tom koledaru referat, kao što smo pisali
o „Svačiću", o „Ćirilo-metodskom" ikako
ćemo još pisati o „Danici".
U ovom omašnom koledaru prikazan je
lik Strossmayerov dvadeset i četiri puta,
332
HRVATSKA SMOTRA
a ne nalazimo prave studije o Stross-
mayeru. Imate za većinu dana, za sve
mjesece u godini, što je Strossmaver radio
na taj i taj dan, a nema prikaza o Stross-
mayeru, koji bi protumačio, što je bio
Strossmayer. Ima — itd.
Koledar je razdieljen na neke odsjeke.
U prvom se nalaze spomen listovi Stross-
maveru u stihu i prozi. Medju pjesnicima
nalazi se i — Stjepko Španič, koji „pjeva"
medju ostalim:
„Ah njemu sve si bio Ti
i otac, dobra mati,
s tog plaču Te u svijetu svi
Slaveni i Hrvati 14 .
Taj će gospodin i umrieti, a da ne
nauči, te otac i mati ne može biti jedna
osoba, te da se i Hrvati broje medju
Slavene . . .
U koledaru ima i imenik pisaca, spisa-
telja, književnika, publicista, novinara,
umjetnika. To je neke ruke pučki popis.
Predajemo ga — potomstvu . . .
U koledaru ima nadalje i umjetničkih
priloga, štampanih na osobito finom pa-
piru. Ima nadalje šematizam, oglase itd.,
koliko smo naime mogli letomično pregle-
dati u knjižari. Mnogo cienjeni odbor go-
spodja izvolio je zaključiti, da ne šalje
književnim listovima i revijama svog kole-
dara na recenziju. To je hvalevriedno, jer
će tako pripasti koji filir više za Stross-
mayerov spomenik! Koliko se godj u
ostalom govorilo o emancipaciji žena, si-
gurni smo, da je ovaj koledar izdao odbor
„zagrebačke gospode", ne bi toga učinio,
jer T>i poslao jedan primjerak na recenziju
listovima, koji se bave književnošću. Ili
zar se ovaj koledar ne broji u književnost?
Milostive gospodje i gospodjice: ljubim
ruke!
Branimir Brusina: Oj uro Stjepan De-
želić. Na spomen 50-godišnjice njegova
književnoga rada. Sa portretom Gj. Deže-
lića. Čist prihod namienjen dobrotvornoj
„Zakladi Gjure Stj. Deželića". Zagreb.
Tisak A. Scholza 1906. 8° Str. 47. Ciena?
Ova je knjižica izišla prigodom jubileja
Deželićeva i onih se dana puno razpača-
vala. A pisac njezin bio sretne ruke, te mu
je uspjelo prikazati život i rad ovog hrvat-
skog zaslužnog radnika na polju prosvjet-
nom. Počevši od školskih klupa pratimo
po toj knjižici Deželića do najnovijega
doba. Mi nalazimo tu na okupu Deželićev
rad, bilo to izvorni, bilo prevodilački, go-
tovo redomice, kako je što i gdje napisao.
Zanimivo je mjesto, gdje se opisuje, kako
je nastao koledar Dragoljub, koga Deželić
uredjuje blizu petdeset godina, u kojem je,
može se reći, najveći dio rada njegova sa-
kupljen, rada na svim poljima, Knjižica ima
i kulturno historijsku, a donekle i političku
važnost, jer nam donosi neke slike Iz pro-
šlosti. Preporučamo ju čitateljima.
Josip Binički: Naše selo u dvadeset
slika. Nikinci 1906.
Tih dvadeset slika ima ove nadpise: Po-
moz' Bože (uvod), 1. Ustajmo. 2. Oranje.
3. Sietva. 4. Poslije sjetve. 5. Led. 6. U
hramu. 7. Kolo. 8. Krčma. 9. God. 10. Škola.
11. Žetva. 12. Vršidba. 13. Požar. 14 Izbor.
15. Lihvar. 16 Svadba. 17. Daće. 18. Mrž-
nja. 19. Na groblju 20. Novo doba.
Pisac je imao dobru volju, da u idilu
seoskog života protura i koju patriotsku
misao, šteta što mu je dikcija sasvim pro-
zaična, a na nekojim mjestima uprav ne-
ugodna. N pr u pjesmi ,,Na groblju" pjeva
nekim nerazumljivim cinizmom ovako:
„Svi su ovdje stanovnici mirni —
Pop ne ište pilića ni jaja,
Niti uča povećanje plaće,
Niti šumar masnijih odojaka,
Nit' bilježnik ugovora čestih,
Nit* načelnik putovanja dugih,
Ni blagajnik nagrade za porez.
Ni kapelan politrice vina . . ."
I drugo što je moglo sasvim izostati.
Ljudi sa sela mogli bi barem donieti —
selo, onako kako ono diše i kako ono
jest, dok je selo g. Biničkoga doneseno
bez ikakva zdravog i prirodnog začina. Su-
više je u njem banalnosti. Kano da je g.
Biničkomu bila glavna svrha izmjenjivati
stihove, kraće i duže, kao Schiller u pjesmi
o zvonu, a da nije svagdje motiviran taj
prelaz.
Aluzije političke vrlo su naivne, n. pr.
(str. 17.):
„Da su Rusi imali sijača,
Kakvih treba život i budućnost,
Ne bi bilo strašne Mandžurije,
Nit bi tekla krvca do koljena . . .
Austrija-Ungarija slavna
Pouzdanih da ima sijača,
Ne bi klali narodi se njeni,
Mjesto kletve, orila bi pjesma.
Pa i kruglja da zemaljska ima
Umom, srcem, naprednih sijača,
Izraslo bi sjeme božje pravde,
Jednakosti i slobode zlatne,
Sva bi zemlja najsrećnija bila, —
U raj bi se božji pretvorila!
Ali jao ! . . . Svega toga nema,
Pa napredak čovječanstva dr'jema.(!) tt
G. Binički htio nam je samo pokazati,
da može praviti stihove, ali nijedne pje-
sničke misli i nijedne pjesničke ljepote
nema u tom „Selu". Mjesto tih 20 slika
voljeli bismo samo tri, makar sličice, ali
uzete iz prirode, potaknute pjesničkim nag-
nućem, osjećane i umjetnički izradjene. To
je eto sve.
BILJEŽKE hrvatske smotre
333
Ljudevit Dvorniković : Essay-i Iz po-
dručja psihološke pedagogije i estetike.
(Prva knjiga književnih izdanja učiteljskoga
društva za grad i okružje Sarajevo.)
Pisac je posabrao u posebnu knjigu raz-
prave, što su izlazile u „Napredku" i u
„Nadi", To i jesu razprave — kako ih na
jednom mjestu pisac skromno i zove —
ali essay-i, kako se pretenciozno u nad-
pišu, kao i u istom predgovoru a na dru-
gom mjestu iztiče — essay-i to nisu. Essay
nije suh, nije školnički nakrcan nepotrebnim
izrazima, preostatcima nekadašnjega ško-
lastičkog balasta. Pisac bi morao od Ma-
caulay-a učiti, što znači živost, plastika, a
nada sve — jasnoća. Koju god od tih raz-
prava začnete čitati, svagdje ćete se na-
mjeriti na takove stilisličke grebene, uvije-
nosti, da pisac dolazi u sumnju, kako
hoće ovakovom napravom imponirati kao
silom nerazumljivi učenjak. No, ako mu
možda krivo činimo i ako u njega nema
u istinu takih ambicija, bit će onda čudnoj
gradii njegovih rečenica kriva lektira nje-
mačkih pedagogijskih spisatelja. Zajedno
s idejama prisvojio je i stil. Tako ćete n pr.
na str. 52. naći ovu rečenicu:
„Kako ie dojam lijepe knjige nesum-
njivo jedan od najglavnijih faktora narodnog
obrazivanja, to se regulisanje toga dojma,
koje se dosada većinom sastoji u osugji-
vanju ovog ili onog književnog proizvoda,
ove ili one beletrističke struje, mora sta-
viti na racijonalno stanovište, a takim nije
podnipošto ono, kad se receptivna snaga
i dispozicija onoga, komu putove obrazi-
vanja diktovati želimo, omjeruje jedino o
našem vlastitom osvjedočenju, koje je ko-
načni produkat bog zna kolikog niza aper-
cepcije naše duševne gragie". A odmah
zatim: »Gdje god se je u djelatnosti ljud-
sko) stvorio valjan i ispravan kriterij rasugji-
vanja bilo ma kojeg pojava, taj se je po-
polučio jedino analizom tih pojava, koja
je dovela na prvotni izvor onog, što nam
se gotovim ukazuje". 1 to je sve kod za-
hvalne teme „Uzgojni dojam beletristike"!
U istom članku ima n. pr. jedan stavak:
„nego iz uzsljedivše (!) tečajem vremena
spoznaje vanjskoga svieta'. Šchopenhauer
i Nietzsche su u svojim djelima, ma da
pišu njemački, daleko jasniji i kremenitiji,
jer su našli ,,Schlagworte c «, znali su više
puta genijalno povezati u jedan sklop,
što su htjeli reći. Od hrvatskoga smo
,,essay-iste u dužni ipak zahtievati nešto
više reliefa, a ne da nam iznosi parafraze
ili prijevode njemačkih, stilistički daleko
boljih radnja. Neka uzme gosp. pisac u
ruke koji talijanski ili francezki essay, (u
zasluženom smislu ove rieči), pa da se
uvjeri, koliko je tu elegancije, duševne
elastičnosti, duhovitosti, živosti, a dakako
i jasnoće 1 Essay je biser medju razpra-
vama, a essey iz područja pedagogije ili
estetike (osobito estetike) ne smije ope-
rirati rebusima. Neka pisac, koji u ovom
pogledu kao da nema dublje (a ni klasične)
naobrazbe, ogleda malko knjigu dra. Franje
Markovića o estetici, pa da vidi, koliko je
u njega stilističnih ljepota, zamišljenih na
dugotrajnom izučavanju narodnoga jezika.
On je upravo neke termine stvorio, pa bi
ih trebalo naprosto usvojiti.
Uza sve te mane ovi su essay-i s mnoge
strane poučni i zanimljivi za onoga, tko je
verziran već u tim područjima, pa mu ne
dosad j uje nespretno ovo zamotavanje piš-
čevo. Drugi koji čitalac pustit će knjigu
već kod treće ili četvrte stranice, a da ipak
uza to ne će navući na se prikor, da nema
apercepcije za ove stvari. Sam princip, s ko-
jega pisac polazi u svojim razpravama,
posve je moderan, princip evoluciono-
bioložki, koji se danas posvuda prihvaća;
i to je najveća pohvala ove knjige. Pisac
ima dobar njuh u traženju novih ideja, ali
ih ne zna dovoljno naglasiti i na pravom
mjestu izstaviti. K tomu se kod nekih iz-
raza čini, da ih ne upotrebljava razumie-
vajući ih podpuno; da ne udara svaki
čavao pravo u njegovou glavu.
Židovska smotra. (Zagreb, Gundulićeva
ulica br. 16. Ciena na godinu K 9" — ) Pod
uredničtvom Aleksandra Lichta počela je
ova smotra izlaziti i dosad izašao svezak
za mjesec studeni, a program joj je „pri-
kazati kulturu, socijalne odnošaje, baviti
se interesima svega židovstva", osobito će
se pak „osvrtati na prilike Židova u jugo-
slavenskim zemljama", kako veli u pozivu
na predplatu.
SLOVENSKA
f Simon Oregorčič. 24. studenoga o. g.
umro je u Gorici jedan od najvećih slo-
venskih pjesnika, jedan od najznameni-
tijih slovenskih muževa— Simon Oregorčič.
Umro je u Gorici, nenadanom smrću, u
času, kad se spremao oko izdavanja svojih
započetih djela. Simon Gregorčič rodio se
15. listopada 1844. u Vrstnom pod Krnom,
na lievom briegu Soče. Posvetio se sveće-
ničkom zvanju, te djelovao u Kobaridu i
Rifenberku do g. 1881., kad je postao vi-
karom u Gradišću, gdje je prešao u mir,
a onda se preselio u Goricu, gdje je pak
ostao do svoje smrti
„Malo kojega slovenskoga pjesnika sti-
hovi su se usjekli u pamet narodu tako
duboko, užegli mu srce tako, kao njegovi.
Simona Gregorčiča pozna u nas svako
diete. On je bio ljubimac slovenskoga na-
roda i ostat će mu još dugo, dugo! . . "
veli jedan slovenski književni list u svom
nekrologu
Pjesme Simona Gregorčiča izašle su u
tri maha (god. 1882., 1888. i 1902. te god.
1904 Job"). U slovenskoj knjizi ostaje
334
HRVATSKA SMOTRA
smrću Gregorčičevom duboka praznina,
koju će jedva ikoji pjesnik moći dostojno
izpuniti. Sjajan um, svjetski obrazovan,
aristokrata duhom, a podrietlom i srdcem
priprosti sin slovenskih planina. Sam se
nazvao „kmet-poet*.
U svojoj drugoj knjizi (za g. 1907.)
„Hrvatska Smotra" odužit će se posebnom
studijom uspomeni Simona Gregorčića i
to u to jednom od prvih brojeva
Simonu Gregorčiću vječna slava u slo-
venskom i hrvatskom narodu!
Kako pišu slovenski listovi, u Ljubljani
je sastavljen odbor, da se podigne Gregor-
čiću spomenik. Predsjednikom je odbora
ljubljanski načelnik Hribar. Kipar Svetoslav
Peruzzi učinio je posmrtnu masku pjesni-
kovu, po kojoj će odbor dati izraditi Gre-
gorčičevo poprsje u sadri, koje će se umno-
žati i prodavati. Cista dobit namienjena je
nabavi spomenika. Tko želi može poprsje
naručiti kod rečenog kipara u Ljubljani.
BUGARSKA
Stogodišnjica bugarske književnosti.
Na 7. o. m navršilo se upravo sto godina,
što je ugledala svjetlo prva bugarska
knjiga, pisana u prostonarodnom jeziku.
Knjiga se zvala „Sofronije", a štampana je
bila u Rumunjskoj. Ova knjiga biva to važ-
nija, što je izašla u doba, gdje je bugarski
narod stenjao u robstvu s jedne strane
turskom, a s druge grčkom.
Ovaj dan proslavljen je po svoj Bugar-
skoj svetčanim načinom, te je učinjen pra-
vim narodnim blagdanom. Sofija je dakako
prednjačila. Tu je bugarsko književno
družtvo priredilo svetčano predavanje, na
kojem je bugarski spisatelj i kritičar Teo-
dorov govorio o spomenutoj prvoj bugar-
skoj knjizi „Sofronije". Predavanju su pri-
sustvovali počevši od ministra prosvjete
dra. Sišmanova, razni odličnici, pisci, gra-
djani, profesori, učitelji i drugi. Slična pre-
davanja držana su diljem Bugarske, a sva
je mladež školska taj dan praznikovala.
ČEŠKA
Čechische Revne. S 1. listopada o. g.
počela je u Pragu izlaziti ova revija u nje-
mačkom jeziku. Svrha je toj reviji, kako
veli u predgovoru k prvom broju, da pri-
kaže život češkoga naroda na svim po-
dručjima, da suzbija krive nazore, da od-
stranjuje predsude, da omogući sporazum
i sbliženje s drugim, osobito susjednim
kulturnim narodima. Nuz to hoće ova re-
vija, da posluži i nekom modus-u vivendi
izmedju češkog i njemačkog elementa u
kraljevini Ceskoj. „Cechiscke Revue" izlazi
pred češke Niemce, da im prikaže i da ih
upozna mirno, triezno i objektivno sa svim,
što je češki narod stvorio na svim područ-
jima svoje kulture.
Prva tri svezka, koja su pred nama, po-
kazuju birani i raznolik sadržaj. U obće
oko ove smotre okupili su se i obečali
saradnju prvi češki pisci, književnici, sveu-
čilištni profesori i publiciste kap Čelakov-
sky, Drtina, Foržt, Kramarž, Černy, Ma-
saryk, Krejči i t. d., a osim Ceha i drugi
strani pisci kao Brandes, Jessen, Karjejev
i mnogi drugi. Iz dosad izašlih brojeva vidi
se nastojanje, da ova revija bude na visini
svoje zadaće, te da bude u skladu s iztak-
nutim programom
Poslužit će i Hrvatima, koji ne umiju
češki, da se upućuju u češke kulturne i
socijalne prilike i da ih potakne, da uče
češki. Kod nas se puno deklamuje o sla-
venskoj uzajamnosti (koju je doduše novi
kurz zabacio radi ljubavi prema „braći* 4
Magjarimal), a prvi bi uslov za tu uza-
jamnost morao biti: učiti slavenske jezike.
„Čechiche Revue" izlazi mjesečno, a stoji
15 K godišnje. Adresa: Prag, Jungmanova 33.
Chalnpnv Emanuel: Uvod do socio-
logie. S ontedem na českč pomerv. (Sva-
zek I. a II.) U Praze 1905. V konusi knih-
kupectvf Hejda a Tuček. Tiskem V. Au-
gustv v Litomvšli. — Ciena I. svezku K
2-80, a H. K 4-—.
Primili smo ovo liepo djelo u dva svezka
žepnog oblika, na koje ćemo se prvom
prilikom posebice osvrnuti. Koliko smo
listajući opazili, djelo je pisano jasno i sva-
komu pristupačno. Preporučamo.
RUSKA
Bilanca ruske liepe knjige za god. 1906.
Politički prevrat prešao je, kako je lahko
razumljivo, u Rusiji i na književnost, pa se
može reći, da ruska knjiga zadnjih dviju
godina nosi biljeg političkog revolucio-
narnog pokreta. Koliko vodje političkih
stranaka, tako propagiraju načela revolu-
cije i prvaci na književnom polju. U ovo
nekoliko crta povukao je neki pisac u slov.
W L. Z.* 4 bilancu o ruskoj književnosti za
ovu godinu. On veli : L. N. Tolstoj napisao
je osim prekrasne pripoviesti „Zašto?* 4
S crtice iz življenja u Sibiriju prognanoga
'oljaka, revofucionarca Migurskoga) još
„Konac našega vieka** i „Zidanje" ... U
tim spisima razvija Tolstoj misao, da se iz
sadanjega prevrata ne može crpsti ništa
dobro, Duduci da vodje pri svim njihovim
djelima za „sreću** domovine ne vodi
ljubav i vjera, već većinom sebičnost i
zloba, druge pak zasliepljenost i bezumlje.
Leonid je Andrejev napisao .Tako je
bilo . . .**, slike iz povjesti francezke revo-
lucije. U tim prizorima razpravlja pisac
s psiholožkoga gledišta o jednom od naj-
zanimivijih momenata revolucije — o od-
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
335
stranjenju kralja. — Osim tih crtica napisao
je pripoviest „Gubernator" („Pravda" 1906.
sv. 3.) i dramu u četiri čina „Sava".
Maksim je Gorki napisao pripoviest
„Barbari" te crticu „Mati* 1 . Barbari su po
mnienju Gorkijevu pioniri prosvjete —
mjernici, koji grade novu željeznicu kroz
kraj, koji nije bio s ostalim svietom dosele
ni u kakvom doticaju. Oni nose sa sobom
.kulturu" sa svim veliko-svjetskim grie-
sima i ruše s tim sav patrijarhalni stroj.
— U drugoj crtici pripovieda „mati" po-
tresnu pripoviest, kako joj je sin postao
revolucionarne.
Liepa je pripoviest A. J. Kuprina:
„Olesja" (Olgica). — Drame: Juškevićeva
„Lakota" i Činkovljevi „Kmetovi" nisu
osobiti. — Nježni, tankoćutni pjesnik
K. Balmont izdao je sbirku pjesmica za
djecu pod nadpisom „Viline priče" (Fejnvja
skazki).
Valerij Brjusov („modernista") posabrao
je plodove svoje muze posljednjih triju go-
dina u „Vienac". — Z. Hippius (isto tako
moderna spisateljica) nazvala je pak svoju
sbirku „Krvavi mač". U jednoj i drugoj
sbirci nalazi u nekoliko pravih bisera
poezije
Posebnu hvalu osvojila si je i zaslužila
knjiga: .Domovini", peti sbornik pjesama
Fedora Sologuba Taj znameniti pjesnik-
simbolista napisao je u maniri Dostojev
skoga velik roman: „Težke sanje". —
Svoje vrsti mislilac i spisatelj D Merež-
kovskij štampao je svoje najnovije djelo,
duhovitu monografiju : „Gogolj i vrag . . ."
Toliko ovaj pisac, dok Ćemo prvom pri-
likom donieti izcrpljiviji prikaz novije ruske
književnosti.
*
NJEMAČKA
Pregled novijih knjiga i izdanja
Najviše se ove literarne sezone razprav-
Ijalojo novomu romanu Gustava Frenssena
„Hilligenlei". Kako je poznato, Frenssenov
je grandiozni roman ? ,J6m Uhl bio po-
sljednjih godina najviše čitana knjiga o
njemačkoj književnosti. Sretni je nakladnik
Grote proslavio stotu tisuću toga romana
prekrasnim posebnim izdanjem, koje već
danas čini skupocjenu bibliografsku ried-
kost. Čini se, da će domala i „Hilligenlei"
dostići brojem izdanja svog predšastnika,
Stara praksa uči, da je za pisca najbolja
reklama, kad zvani i nezvani faktori gomilaju
brošuru na brošuru, dasvojom poraznom kri-
tikom unište pisca. To se desilo i u ovom
slučaju. Nije prošlo ni pd godine, iza kako
je „Hilligenlei* 2 izašao, već je mogao savjestni
bibliograf nabrojiti neko petnaest brošura
pro i contra. Najviše se uzvrpoljili prote-
stantski teolozi, koji nikako nisu mogli
dokučiti, kako se nekadašnji priprosti seoski
pastor mogao usuditi, da u tom svom no-
vom romanu iznese Kristovu pojavu onako,
kako ju je on shvatio. Nije najposlie ni
čudo, da je Frenssen ovim svojim roma-
nom banuo kao bomba u zakučasti evo-
lucijom' razvoj moderne protestantske teo-
logije. Stojeći na sasvim objektivnom lite-
rarnom stanovištu, treba da kažemo, da je
taj roman u istinu zamjerno pjesničko
djelo i vjerni dokumenat njemačke reli-
giozne i socijalne evolucije.
Pred nekoliko je .dana Frenssen izašao
opet s jednim novim djelom „Peter Moors
Fahrt nach Siidwest", koje se prikazuje
kao iskreni spomenik njemačkim mladi-
ćima, palim u jugozapadnoj Africi. Frenssen
crta u tom djelu (a to priznaje cjelokupna
njemačka kritika) gotovo nevjerojatnom
snagom milieu dalekih zemalja, kojih nigda
nije vidio, crta u prekrasnim opisima ju-
načtvo njemačkih vojnika. Tako je i to
djelo živi odraz žestokih borba o sa-
vremenoj njemačkoj kolonijalnoj politici.
Čitajući to cijelo sasvim zaboravljamo, da
je najposlie ipak u tim djelima neka od-
redjena tendenciozna i ako naskroz patrio-
tička nota. Ovu nalazimo i u najnovijem
djelu poznatogautoradrame „Zapfenstreich"
(koja se i u nas prikazivala) r. A. Beyer-
leina „Ein Winterlager". Roman se taj
sbiva u vrieme tridesetgodišnjega rata, a
treba reći, da Beverlein ovdje sasvim pušta
s vidatendencijoznost svojih prijašnjih djela
(pomenuti već , Zapfenstreich" i roman
„Jena oder Sedan") te se prikazuje ozbilj-
nim i iskrenim pjesnikom i umjetnikom.
Znatne kulturne slike iz katoličkoga
svieta donose romani „Jesse uud Maria"
od E. von Handel-Mazzetijeve i „Christus,
nicht Jesus" od F. VVerner von Oestćrena.
Pjesnik, nekadašnji gojenac jezuitski, bori
se u tom romanu proti „najgroznijem ne-
prijatelju našega vremena, proti crnoj po-
gibiji", kako on hoće.
RicardaHuch, fina i duhovita pjesnikinja,
poznata sa svoga neizrecivo iztančanog
nistoričkogjosjećaja svojim studijama o nje-
mačkoj romantičnoj školi zasnovala je veliku
trilogiju „Die Geschichten des Garibaldi",
od koje je netom izašao prvi dio, roman :
„Die Verteidigung Roms".
Feministička nota raste u njemačkoj
literaturi danomice sve više i više. Klara
Viebig, Thusnelda Kiihl, Dora Duncker,
Ilse Frapan, Ossip Schubin, Luise Westkirch,
Marie Diers, Miete Kremnitz i mnoge druge
izdale su svaka u posljednje vrieme svoje
nove romane i pripoviesti.
Najfiniji njemački novelista Eduard grof
Kevserling izdao je nedavno svoje tri naj-
novije novele, a sbirka ima po prvoj od
tih novela nadpis „Schwule Tage". Za sva-
koga onoga, koji intenzivnije prati savre-
menu njemačku književnost, rekbi kao da
je posvećeni trenutak, kad uzčita koju no-
velu Kevserlingovu Ali ovi su trenutci
riedki, jer on na godinu izlazi s jednom
336
HRVATSKA SMOTRA
najviše s dvie novele. On ne iznosi u svo-
jim djelima zamašnih novih ideja, tenden-
cija i dubokoumnosti, jer u njem odviše
prevladava skepticizam.
Kritička analiza njegovih djela pokazuje
jasno elemente njegove radje, a ti su ele-
menti najsavjestnije i najsrećnije odabrani.
Tu je blagost Dickensova, oštra vedrina
Balzacova, a u crtanju milieu-a Kevserling
mnogo zahvaljuje velikom Theodoru Fon-
taneu (koji se, budi mimogred rečeno,
danas premalo cieni ).
Sasvim drugim tragovima stupa majstor
njemačke novele Paul Heyse, koji je svoje
novije novele skupio u sbirci „victona
regia und andere Novellen". Vrlo bi zah-
valna studija bila, da se kritički izpita mo-
derna njemačka novela. Kolike li razlike
medju Kevserlingom, Hevseom a opet naj-
poslie medju finim i sjajnim Hermanom
Hesseom, autorom „Petra Camenzinda",
koji je nedavno izašao s novim jednim
romanom „Unterm Rad 4 \ Hesse je možda
jednako kao Kevserling jedan od ponaj-
boljih savremenih njemačkih stilista. On
je nemiran duh, vagant, komu se nadme
grud, kad za tihe i zvjezdane zimnje noći
na smrznutom sniegu stupa kroz tiho
kako alpinsko seoce, ili kad nenadanim
pohodom usreći za karnevala stare svoje
znance, kojih već dvadeset godina nije vi-
dio, ili kad se spušta s Alpa u nizine
lombardijske. U njega najmoćnije izbija
personalna nota, a u toj opet najjačenjegov
fini ukus u pogledu dobre kapljice, bez
koie nije nijedna njegova novela.
U redu novelista treba da se spomene i
Rudolf Herzog (čija se najnovija drama
„Die Condottieri" nedavno prikazivala u
Berlinu) sa svojom sbirkom „Der alten
Sehnsucht Lied". Ponajviše se tih novela
odigrava u Italiji, a stara je čežnja, što pro-
lazi kroz svih šest novela, ljubav. Pjesma
je njezina sad radostna i puna nade, sad
sanljiva i bojažljiva.
FRANCEZKA
Ferdinand Brunćtićre je mrtav. Dan 9.
prosinca 1906. težko će osjetiti francezka
knjiga, a ne manje i svjetska književnost.
Francezka je izgubila jednoga od svojih naj-
umnijih, najobrazovanijih i najučenijih ljudi.
Čovjek svjetskog glasa. Brunćtifere je sebi
sagradio spomenik u najuvaženijoj smotri
danas na svietu, u „Revue des deux Mondes".
Punih 30 godina bio je njezinim vjernim i
marnim suradnikom, a posljednjih trinaest
i prvim ravnateljem i urednikom. Koliko
je tuj napisao, jedva da se dade označiti
brojem ili prispodobom.
li „Revue des deux Mondes u razvijao se
je Brunćtiere od godine do godine, fzprva
je pisao kratke kritičke ocjene i razprave,
a poslie sve veće cjelovitije radnje.
„Evolutiondegenres dans l'histoire de la
littćrature", „Etudes critiques sur Thistoire
de la littćrature francaise" „Histoire et
littćrature", za tim „Nouvelles questions
de critiques", ,,Le roman naturaliste", Les
epoques du thćatre Fran^ais 1830—1850",
,,tssay sur la littćrature contemporaine",
,,L* evolution de la poćsie lyrique en Fran-
ce au XlXićme sifccle", „Education et
Instruction" ... — sva su ga ta djela uči-
nila prvakom francezke kritike.
1893. izabrala ga je francezka akademija
bezsmrtnika svojim članom, čast za koju
se pokojni Emile Zola toliko boraše • .
Brunćtičre bijaše specijalista za fran-
cezku književnost XVII. vieka. Ove je
pisce upravo ljubio, i kako sam kaže na
jednom mjestu, od njih je naučio pravi
francezki stil. A Brunćtifere bijaše stilista
par exccellence.
Bijaše „stari", pristajaše uz tradicije, jer
se nova moderna škola ne slagaše s nje-
govim literarnim osjećanjem i ukusom. To
se opaža jasno i oštro iz njegova djela
„Naturalistički roman 41 .
Ferdinanda Brunćtičra smatraju jednim
od prvih zatočnika i zagovaratelja katoli-
cizma u Francezkoj. Nekad protivnika i
vjere i katolicizma, obratio je papa Lav
XIII. na put, kojim je poslie uztrajao do
konca života. To je bilo g. 1895, kad je
objelodanio u svojoj reviji članak pod
nadpisom „Aprćs une visite au Vatikan".
To je ujedno i onaj glasoviti članak, u
kojem je uztvrdio „bankrot" znanosti.
U novije vrieme puno se pisalo o raz-
govoru Brunćtifcrovom s velikim papom.
Predavanja o vjerskom pitanju sabrana su
mu u djelu „Discours de combats". Bio je
i sjajan govornik.
Premda ga je raztakala tuberkuloza,
ipak je radio gotovo do zadnjeg daha. I
u zadnjem broju „Revue des deux Mondes 1 '
ima njegova studija o filozofiji i francezkoj
povjesti Bio je marljiv usque ad finem.
****************
KAZALIŠTE
Hrvatsko kazalište
(Od 20. XI. do 11. XII.)
Predsjednik zvoni i otvara sjednicu. Ga-
lerije dubkom pune otmjenoga literarnog
svieta, ponajviše krasnoga spola, a od ovoga
najviše iz gospojinskoga kluba. Bilježnik
Vanja čita zapisnik prošloga kazalištnog
referata, koji se ovjerovljuje.
Predsjednik javlja, da su konačno sank-
cionirani ugovori dramatskih autora i ka-
zalištne uprave. Osim toga stigli su ovi
podnesci :
1. Molba nekih dramatskih autora, daše
drame iz prijašnjih sezona ponovno davaju;
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
337
f »odupiru zastupnici Ivanov i Mihael Gorski.
de odboru za reprize.
2. Autori „Prokletstva" — Andrija Milči-
nović i Milan Ogrizović — pitaju za sud-
binu svoje drame. Ide odboru za ,,pro-
ktete' drame. Predsjednik drži, da se ovo
pitanje ima zajedno riešiti s peticijom hr-
vatskih književnika o kazalištnoj cenzuri,
u kojoj treba da su književnici. Prima se.
3. Rudolf Kolarić-Kišur predao je na pri-
kazivanje svoju „Tetku". Ide odboru za
porodične neprilike.
4. Isto je tako predao na prikazivanje
Milan Ogrizović svoj „Zimski kaput"
(Smieh) — to jest „Zimsku noć tt s mol-
bom, da se prikazuje zajedno s „Proljetnim
jutrom", „Ljetnim podnevom" i „Jesenjom
večeri". Ide odboru za godiSnja doba.
5. Neki anonimni interpelant stavlja ovu
interpelaciju:
a) Je li visokoj vladi poznato, da su
neke glumice i glumci nezaposleni? (Buka
Dramaturg s repertoirom u ruci prigovara).
b) Ako je poznato, što misli visoka vlada
u tom smislu poraditi?
Ovu interpelaciju podupiru neki budući
dramaturgi.
Predsjednik izjavljuje, da će interpelaciju
staviti na dnevni red nakon izvještaja o
kazalištnom repertoaru od 20. studenoga
do danas. Sad bi imao riječ izvjestitelj, ali
pošto se u dramama, što su se za to vneme
davale, nalazi i Miletićev „Grof Paližna",
pozivlje gospodu, da u ovaj svečani čas
svi ustanu i da ga poslušaju.
Svi ustaju. Kritičari navlače rukavice
osim jednoga, koji ih nema. Gibanje na
galerijama.
Predsjednik svečanim glasom: „Gos-
podo! Autora »Grofa Paližne" nema danas
medju nama, ali njegov duh lebdi nad nama.
Duh, koji je naše kazalište digao na evrop-
ski nivo Još kao mladić od 22 godine na-
pisao je svoju dramu. Kako da bude inače
nego poletna, zanosna i patriotična? No
ona je još više. Ona je prva socijalna
drama u nas, koja ne samo da je provela
— što osobito naglasujem — jedinstvo
mjesta, vremena i čina, (budući da se do-
gadja u jedno veče i noć, a na istom
mjestu), koja je nadalje izradjena virtuoz-
nom tehnikom jednoga Augiera, Scribe-a,
Dumasa i Sardoua, plastikom jednoga
Shakespeare-a, satirom leđnoga Gogolja —
nego ona se svojom kulturnom vriednošću
i idejnom sadržinom digla na visinu jed-
noga Ibsena. (Onaj kritičar bez rukavica
prigovara.)
Miletićeva drama ima neosporivu vried-
nost i pruža očit dokaz o snažnom lite-
rarnom talentu autorovu. Idejna sadržina
njezina odrazuje uznosite etičke misli i
plemenite socijoložke težnje savremene na-
predne demokracije, što se napose jasno
razabire iz načela, koja diljem ciele drame
razvijaju aristokrat idealista barun Vranski,
autorov idejni alter ego, napredni demokrat
Vojislav Marković i mlada sanjarka Vale-
rija. Ova su lica okružena romantičnim
farom i zadahnuta čistim idealizmom, koji
se kod lektire tako voljko dojima, a sa po-
zornice danas zvuči mnogima, osobito
skeptičarima i materijalistima, kao nera-
zumljiva i nevjerojatna priča Ovi idealni
tipovi i nosioci autorovih predpotopnih
(Smieh) — mislim : preporodnih ideja, što ie
u prilično oštrom kontrastu spram reali-
stičnih likova ostalih predstavnika aristo-
kratskih i gradjanskih krugova, koje je
ocrtao, a kod nekih posegnuo i za karika-
turom (Glas onoga kritičara bez rukavica:
Ta, to smo sve u novinama čitali! —
Nemir).
Drama ova pokazuje riedku zrelost i
mnoge vrline rodjenog dramatičara. To se
opaža više u vještom crtanju karaktera,
nego u razvoju dramske radnje, koja bi po
mom sudu do trećeg čina trebala da po-
kazuje brži porast. (Glas Vanje : To je bio
i moj sud.) Autor je u uzki okvir drame
smjestio čitavu galeriju raznih lica iz sa-
vremenoga družtva, pa je trebalo mnogo
vještine i okretnosti, da tolik broj lica di-
ferencira i individualnim crtama i nijansama
opremi. U tom je vrlo liepo uspio i uz
svestrano ocrtana glavna lica stvorio više
izvrstnih tipova, kao Pinterovića, Wippen-
steina, Feigenberga, Ratkovića, fićfiriće
Lona i Gejzu i dr., koji su na premierl
živo zainteresovali gledaoce. Obćenito je
upala u oči otmenost i finoća dialoga,
živost konverzacije u salonu, intimno po-
znavanje navika i običaja izvjestnih soci-
jalnih krugova, a obilne duhovite dosjetke
i humoristične rugalice izazvale su prave
salve smieha i odobravanja.
Vi ste, gospodo, tu dramu imali prilike
gledati dne 1. i dne 4 prosinca, a gledat
ćete je još vi i djeca naša mnogo puta, jer
je ona i radi domaćeg mjesta i plemenite
tendencije kao i nedvoumnih pjesničkih
vrlina zavriedila, da se održi na našem
repertoiru. Ako autor provede neke prei-
nake i kratice, a samo se djelo uz bolju
podjelu nekih uloga valjano pripravi za
predstavu, zajamčen je ovoj domaćoj so-
cijalnoj drami pozorištni uspjeh i dulji ob-
stanak na repertoiru. (Opet onaj glas : Ta,
to je sve iz novina! — Buka. Nemir. Po-
vici: „Bacite ga van!").
A kad i ne bi bilo toga svega, gospodo
moja, već sama odredba autorova, da se
čisti dobitak prvih predstava upotriebi za
kazalištni mirovinski fond i za družbu sv.
Ćirila i Metoda, zaslužuje, da se našega
autora, Stjepana pl. Miletića, posebno sje-
timo, da mu čestitamo na uspjehu S tim
više, što ovu dramu nije on, dok je bio
intendant, htio iznositi na daske, već je
pustio, da ovako dodje sama. Pravo je
čudo, što je ta stvar u našem literarnom
svietu ostala gotovo neopažena ili se srna-
i
338
HRVATSKA SMOTRA
trala historijskom, a ona je ipak bila prva
socijalna drama u nas. I opet dokaz naše
ignorancije i tradicionalnoga nehaja. Po-
pravimo sada to i pošaljimo mu cvu br-
zojavku: Tebi, zaslužnom intendantu, pa-
triotskomu darivatelju za narodne svrhe i
stvoritelju prve naše socijalne drame, česti-
tamo na uspjehu I — Primate li gospodo,
ovo? a
Urnebesni poklici „Primamo" i pljesak.
Sa galerije pada na predsjedničku stolicu
cvieće. Kad se bura odobravanja slegla,
zatraži rieč kritičar bez rukavica:
Gospodo ! Ja sam možda zadnji, koji se
ne bih pridružio bilo kakovoj manifestaciji za
narodnu stvar. No baš zato, što patrioti-
zam svoj shvaćam nešto drugačije, odre-
djenije i dublje, nego li ga je shvatio autor
„Grofa Paližne" u svojoj mladoj dobi, dr-
žim, da bismo u izrazu našega veselja spram
stvari g. Miletića morali biti umjereniji.
(Čujmo, čujmo 1). Uzmite, gospodo, to na
um, da će naše zapisnike čitati iza nas
potomstvo naše, ono isto, koje će čitati i
„Grofa Paližnu", pa u interesu dobroga
glasa o našem literarnom i umjetničkom
ukusu kod potomstva možda bi bilo dobro,
da modificiramo ove izljeve veselja, koji
su u vas razumljivi, jer se ugodno sjećate
Miletićeve intendanture. Moje je skromno
mišljenje, da je Miletićev „Grof Paližna"
ne samo nesavremena, već blieda i slaba
stvar. (Silna buka.) Ja sam „Grofa Paližnu"
čitao i gledao, pa mogu to mirno reći, a
govorim „sine ira et studio 1 *. Ja bih pre-
gorio ne samo staru tehniku, po kojoj
lica dolaze i odlaze kao na šetalištu, nego
i mladenačko obilje suvišnih, gdjekad upravo
školskih rieči, pregorio bih pače i onaj
kontrast, što ga je gospodin predsjednik
spomenuo izmedju realizma nekih Tka i
romanticizma drugih (zapravo dvie neor-
ganične polovice), ali ne mogu oprostiti,
što nema u cieloj stvari jednog dramskog
momenta, koji bi bio ljudski a ne pozo-
rištni. Nemojmo se, gospodo, dati zavesti
reklamnim noticama, što su iz istog izvora
navirale našim novinama. Sudimo po prin-
cipima čiste umjetnosti, kao što ja to uviek
nastojim. Ja, gospodo, ne mogu podpisati
one rieči g. predsjednika, da je autor ro-
djeni dramatičar, već je prije rodjeni aran-
žer, koji je nekoliko tipova oko sebe sretno
snimio i upleo ih u nevjerojatnu fabulu.
(Buka). Molim, ne bučite, ja priznajem pa-
triotski i plemenito zamišljeni okvir cieloj
slici, ali na njenom platnu vidim samo
silhouette: kako sebi „der kleine Moritz"
predstavlja socijalno značenje našega plem-
stva. (Užasna buka. Sa galerije padaju na
govornika koprive.)
Predsjednik opominje galerije i govor-
nika, da bude pristojan.
Kritičar bez rukavica (nastavljajući): Ta,
nisam ja to sam rekao, svi ste to nakon
predstave govorili, neki pače i napisali,
samo zamotano, ljepšim riečima, izmedju
redaka, — u rukavicama (Buka i prosvjedi).
Ja sam pak iskren, a zato sam iskren, jer
je autor neiskren. Neiskrena je njegova
Stockmanovska poza, koje nije ni nakon
toliko godina promienio, Mnoge dosjetke,
koje je namienio drugima, idu zapravo
njega 1 (Neopisiva buka. Povici: Oduzmite
mu rieči). Gotov sam odmah. Držim, da
je autor morao svoj .mladenački grieh"
iz temelja promieniti i posve preudesiti za
prikazivanje, ako je htio izići s ovakvim
pretenzijama nekih tobože socioložkih ideja
i naprednoga demokratizma. To je bio du-
žan učiniti, pošto su našom pozornicom
prošle već neke dobre domaće, a osobito
strane socijalne drame. Ta, još je svima u
pameti Mirbeauov „Posao je posao", gdje
je samo jedan aristrokrata, ali taj je kao
izklesan. — Ako ima ljudi, koji će moći
gledati i ovakova „Grofa Paližnu", držim,
da mi u ovakovom literarnom skupu mo-
ramo nešto drugčije precizirati naše su-
dove, kolikogod nas naše simpatije k au-
toru i rodoljubna pozadina Miletićeve stvari
uz njega privezivale. Nadalje — to je opet
moje skromno mnienje — davanje u ple-
menite svrhe ne bi se smjelo spajati s li-
terarnim uspjehom ili neuspjehom . . (Ovdje
je nastala takova užasna buka, da pred-
sjednik prekida sjednicu na deset časaka.)
(Poslie odmora.)
Predsjednik žali ove dogadjaje, što su
se netom sbili, — drago mu jć, što su svi
ostali za onu brzojavku složni, dok je go-
spodin kritičar bez rukavica ostao osam-
ljen. (Glas kritičarov : Možda i nisam). Pre-
lazi na dnevni red, te moli g izvjestitelja,
da izviesti o repertoiru od 20. prošloga
mjeseca dalje do U. o. mj.
Izvjestitelj: Gospodo 1 Bit ću kratak.
Osim spomenute domaće premijere imali
smo još i jednu stranu, „Protivnika", dramu
u četiri čina od Alfreda Capusa i Ema-
nuela Arčne-a, i to dne 24. XI., a reprizu
dne 29. XI. (Glas: S tim je i poko-
pana). Kazalište je ovim djelom iznielo
konverzacijonu dramu s nekoliko dub-
ljih akorda životne tragike. Žena ostav-
lja muža, pošto on ne će da teži za sla-
vom, za imenom, dok je u nje dosta ovakih
ambicija (bilo pravih, bilo afektiranih) ; pa
za to ona — inače čestita — polazi u na-
ručaj drugome, koji će se proslaviti. Čo-
vjek — umuju ovi Francezi — stiče ovako
sve nehotice „protivnika" u svojoj vlastitoj
ženi. Autori su osim sjajnoga i živog dia-
loga iznieli još i po koju čovječansku notu,
a sporedna im lica nisu šablonska već ose-
bujna i diferencirano izradjena, a osobito
se iztiče originalna madame Brćautin (gdjica
Mihičić), koja u svojem salonu pospješuje
razpite brakova. Držim da ova družtvena
duhovita gluma ima i svoju literarnu vried-
nost, pa da služi na čast našoj upravi, što
BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE
339
ju je izniela. Ne treba da ovdje naposeb
spominjem glumljenje naših sila, Šramice
i Fiiana, koji su u prizorima na samu iz-
radili svaku nijansu. Pohvalno iztičem Mi-
hičićkinu šik-igru kao i iz vrstnu kreaciju
Anića, dva puta već prevarenoga supruga.
Nadam se, da gospoda nemaju ništa proti
ovoj stvari. (Izvjestna klika „moralnih** kri-
tičara mrmlja.)
Jedan kritičar: Molim riečl
Predsjednik: Molim!
Jedan kritičar: Ja, gospodo, u istinu
nemam ništa proti ovoj stvari te nisam
protivnik „Protivniku", tek ću samo u neke
nadopuniti izvješće g. izvjestitelja. Htio bih
samo to reći, da mi se ovi duhoviti fran-
cezki kozeri ne svidjaju onda, kad hoće
biti osbiljni ili tragični. Ova drama, koja
ne obradjuje toliko sujet brakolomstva ko-
liko razpita, u istinu je fino i tehnički
savršeno izvedena, ali me se dojima kao
eksperimenat. Ona ima neke momente,
koji govore „od srdca k srdcu" — što se
veli — , ali čitava njezina konverzačiona
naprava, ma bila kako duhovita, ne pod-
nosi riešavanja onoga problema, što su
ga autori sebi postavili. Pogledajte samo
nermanna Bahra, koliko je bolji i tragič-
niji u sličnoj zasadi kod svoga „Meister -a!
A istom Strindberg, od čijega dijaloga upravo
trnu zubi. Drugim riečima za ovakav pro-
blem hoće se težak, jak dijalog s pntru-
hom ciničkoga a ne obiestnoga smieška
na život. Mirno razstajanje muža od žene
moguće je samo onda, ako ga autori
tako postave, ali u životu nije. Nevin je
suprug sav smućen, Bahrov junak razbija
vazu, a Capus-ovi i Arćne-ovi junaci odi-
laze jedno od drugoga uz nešto sentimen-
taliteta. Možda je ovaj svršetak, pred kojim
su duhoviti autori kao umakli ostavivši
svoje junake baš — što se veli — na cje-
dilu, možda je, velim, to i razlog, zašto
ova stvar nije kod publike „upalila", kako
bi to rekla jedna moja kolegica kritičarka.
Inače glumljenju svaka časti Molim, da
bi se ove moje opazke primile u zapisnik.
(Prima se.)
Izvjestitelj: Nadalje smo, gospodo, od
domaćih repriza stavili „Pe tricu Kerempuh"
dva puta na repertoir i to na najljepše
dane, u nedjelju dne 2. XII. i subotu dne
8. XII., kao što se to i mora kod domaćih
stvari. (Glas: Zašto to ne činite i kod
drugih domaćih stvari?) Dopustili smo u
istim predstavama, da izrabimo dnevne
senzacije, neke aluzije na varalicu Stras-
snoffa, ali sve ipak nismo (Glas: Zašto
niste? Mogli ste ga' svega dramatizovati;
on je pokazao više fantazije i duhovitosti
nego li obojica autora). — Zatim smo da-
van domaću reprizu Carevo „Zimsko sunce"
i to^dne9. XII. u nedjelju po podne. (Glas:
Zašto popodne?) Druge su reprize bile
strane: dne 20. XI. Sudermannova ^Cast i
poštenje" (Glas: Još uviekl) zatim dne
22. XI. Scribe-ova „Čaša vode" (Glas :
Neka nas već jednom mine ta čaša 1) molim
po 47-mi puti Zatim dne 25. XI. u nedjelju
popodne Tolstojevo „Uzkrsnuće", dne 27.
Sardouovi „Dobri prijatelji" umjesto „Ve
sele žene Windsorske", onda dne 6. XII.
r Na dnu života" (Glas Vanje: Hvala Bogu,
jedan Rusi), a konačno danas „Čast i po-
štenje" (Glas: Za Boga miloga I Još ćemo
svi postati častni i pošteni. — Dramaturg
prigovara, da je to sbog bolesti umjesto
B Attachć"-a).
Izvjestitelj (nastavlja) : Od opereta davao
se tri puta romantični „Začarani dvor*
(dne 21. i 25. XI. i 2. XII. po podne), omi-
ljela „ManVzelle Nitouche" (dne 28. XI.) i
dražestna „La Mascotte" (dne 8. XII. po
podne), te konačno dvaputa duhoviti „Ples
u operi" (dne 5. i 9. XII.) Dakle u svem
sedam operetnih predstava. (Glas: Zašto
ne dajete već jednom što novo? — Faller:
Burno vre, Zajčevu „Nihilisticu").
Predsjednik: Primaju li gospoda ovo
izvješće do znanja? (Prima se). Prelazi se
na najavljenu interpelaciju o zanemarivanju
nekih glumica i glumaca.
Dramaturg ustaje sa zakonom u ruci i
traži, da se ova interpelacija stavi na kraju
sezone, bude li opravdano, p ne sada u
sredini. (Buka i nemir. Povici: Sada, sada!).
Anonimni iuterpelant drži, da je baš u
interesu tih glumica i glumaca, da se sada
to pitanje ventilira. (Nemir). On će poka-
zati, kako se neke vrstne sile- sve to više
zanemaruju . . .
Dramaturg: To nije istina I Ja ću vam
sa statistikom u ruci dokazati protivno.
Anonimni interpelant: Svaka statistika
laže.
(Buka. Pljesak na galerijama. Predsjednik
opominje galerije.)
Dramaturg: Molim gospodina predsjed-
nika, da me uzme u zaštitu
Anonimni interpelant: Nekoje glumice
moraju sebi same prevoditi drame, da
dodju do uloga. (Dramaturg prigovara.)
Odlučuju personalni momenti! Simpatije!
Dramaturg viče: Laži To su olajavanja!
Redatelj Bach maše rukama: Tako je I
(Užasna buka i vika. Predsjednik zvoni,
a kad to ne pomaže, prekida sjednicu. Li-
terarne klike i koterije viču još uviek i ži-
vahno gestikuliraju. Nekoji su kritičari ob-
kolili dramaturga i priete mu šakama.
Obćenita, neprekidna vika. Napokon —
zastor padne!). Vanja
KNJIŽEVNE I UMJETNIČKE
NOVOSTI
* Na 5 o. m. otvorena je u Osieku iz-
ložba „Hrvatskoga družtva umjetnosti 4 '.
Izložili su ovi umjetnici: Auer, Josip i Ivan
340
HRVATSKA SMOTRA
Bauer, Bužan, Crnčić, Csikos, Dvoržakova,
Frangeš, Iveković, Kovačević, Medović,
Meneghello-Dinčić, Muha, Preradovićeva,
Rački, Struppieva, Šenoa, Tišov i Valdec
U svemu 68 radnja.
* Treća umjetnička izložba saveza jugo-
slavenskih umjetnika „Lađa" priredit će se
u Zagrebu.
* Intendant srbijanskog narodnog pozo-
rišta u Beogradu g Nikola Petrović dao je
ostavku Mjesto njega postavio je ministar
prosvjete za upravitelja pozorišta M. Mar-
kovića, gimnazijskog ravnatelja.
* Smetanina „Prodana nevjesta", jedna
od najboljih svjetskih komičnih opera, do-
živila je tridesetgodišnjicu svoje izvedbe.
* Grof Lav Tolstoj napisao je novo djelo
pod imenom „Značaj ruske revolucije", u
kojem je iznio svoje misli i nazore o rus-
koj revoluciji.
* Nedavno je umro u Petrogradu poznati
ruski publicista i kritik Viktor Golcev. Iz-
prva je bio profesorom na moskovskom
sveučilištu, a poslie se je sasvim posvetio
politici. Bio je prvak ruskih progresista, a
suradjivao u listovima „Ruskaja MysP i
„Moskovskij Mjesečnik". Vodio je žestoku
borbu protiv absolutisma, protiv koga je
pisao oštre članke, pune ironije. Sa strane
ruske vlade nije izostala nagrada — progon.
* U Parisu otvoreno je novo kazalište
„Theatre Rejane". U čast Rejanki bio je u
oči otvorenja regisseurom stari Sardou.
* Po svemu svietu proslavljena pjevačica
Adelina Patti; oprostila se nedavno u Lon-
donu, pred obćmstvom od 9000 glava za
uviek s pozornicom. Tom sgodom prire-
djeno joj je i posljednje slavlje, kakvoga
nije doživjela ni jedna umjetnica.
Errata corrige. U Ogrizovićevu dramoletu „Zimska noć" podkrala se mala pravopisna
pogreška. Mjesto rieči foteuille ima svagdje stajati fonetski : fotelj.
\~ T ' "MT
/ s/U f .'.
-1
M
Vy i ^ ; '
,*
V. '
uli&f
l^SU -Mj k [ <
/T'
r,
t
^ irJ vl --■'' - 'U ^ w ^^ UUv>:.,^
\A UK7\Aiy^,;^
f
4