Skip to main content

Full text of "Hrvatska smotra za politiku, književnost, znanost, umjetnost i kritiku"

See other formats


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the vvorld's books vvhile helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at jhttp : //books . google . com/ 



SUv ?ioi. 3*7. f OJ 



► 




HARVARD 
COLLEGE 
LIBRARY 



■i 



c 







Q8^& 




HRVATSKA SMOTRA 



T 



.i 






fc> 



HRVATSKA 
SMOTRA 

ZA POLITIKU, KNJIŽEVNOST, ZNANOST, UMJETNOST I KRITIKU 



KNJIGA PRVA 



UREDNIK I IZDAVATELJ 

ZVONIMIR pl. VUKELIĆ 



ZAGREB 

TISAK PRVE HRVATSKE RADNIČKE TISKARE 
1.9M 



d 



X£w 8/0/. 21. i (,) 



v. 



HARVARD 

|UNIVEftSITY| 

LIBRARY 

2 AU6 1967 



PREGLED 



r* 



RAZPRAVE I ČLANCI str. 

ANDRIJEVIĆ M. Josip Kozarac . . . . . . . 58 

ANDROVIĆ IVAN. Giuseppe Giacosa 181 

— Petdeset godina pjesnikovanja 28 

— Silvio Pellico i Edmondo 4e Amicis 84 

BAZALA ALBERT dr., prof. O reformi naših srednjih Škola 168 

CIV1DIN! ANTE Ž. Miroslav Vilhar 24 

DEŽEL1Ć GJURO. Službeni jezik na hrvatskim željeznicama 133 

S» ELEGOV1Ć IVO dr. t nar. zast. Hrvatska ili starčevićanska ideja 49 

FATTORI J. S. La Certosa di Pavia 246 

! FRANK JOSIP dr., nar. zast. Hrvatska politika 3 

HORVAT RUDOLF dr., prof. Kako je hrvatski jezik postao službeni u uredima, 

a nastavni u školama 297 

KRŠNJAVI ISO dr., sveuč. prof. Izložba hrvatskoga družtva umjetnosti .... 77 

— O političkim prilikama u Danteovo doba 236 

i — Politika i gospodarstvo 64 

— Pučko sveučilište u Norvegiji 8 

KUMIČIĆ MARIJA. Uspomeni Jelene Zrinske 229 

MATOŠ A. G. Jedan srbski modernista 161 

— Mnogo vike ni zašto 290 

M1LOBAR FRAN dr. Princip solidarnosti u nacionalnoj ekonomiji 308 

-—ML.— Monarkija i Hrvatska 242 

LOVRENČEV1Ć MARTIN. Zametci revolucije u Rusiji 17 

| P. dr. Zemaljska gospodarska izložba 90 

i OGRIZOVIĆ MILAN dr., prof. Josip Eugen Tomić 13 

— Umjetno cvieće (Milan Begovič: Gospodja Walewska) 68 

PERŠ1Ć IVAN, nar. zast. Narodni pokret i novi kurz 153 

RADUNIĆ GAJO. Ivan Katalenić, povjestničar dalmatinski 146 

UREDNIČTVO »HRVATSKE SMOTRE*. Naša smotra 1 

VANJA. Hrvatsko kazalište (od 27. IX. do 27. X.) 186 

VUKELIĆ Z. Političke glose 207-i 261 



BELETRISTIKA 

IZVORNA Str. 

OGRIZOVIĆ M1LAN. Zimska noć, dramolet 277 

ZYR XAPULA. Junak" naSega vremena 313 

— Književnici na dopustu 31 

— Otac i tri sina (savremena priča) 95 

PREVEDENA 

D'ANNUNZIO GABRIELE. Smrt vojvode od Ofene (s talijanskog) 321 

ČEHOV ANTON. Oklada (s ruskog) , . 36 

GAUTIER THĆOPHILE. O djetetu s hljebnim cipelicama (s francezkog) ... 252 

JABLONOWSKI VLADYSLAV. Drugi (s poljskog) 193 

JACOBSEN JENS PETER. Trebalo bi da su tu ruže bile (s danskog) .... 111 

STRINDBERG AUGUST Ljubav i žitna ciena (sa Švedskog) 207 

TODOROV PETKO. Začarani ovčar (s bugarskog) 317 

VILL1ER DE L' IŠLE ADAM. Labudovi (s francezkog) 258 

ZEYER JUL1US. Kralj Kofetua (s češkog) 101 



BILJEŽKE 



UZ NAŠE NOVELE 



Str. 



D* Annunzio Gabfiele 329 

Gautier Thćophil 265 

Jacobsen Jens Peter 116 

Strindberg August „ . 211 

Todorov Petko 329 

Villier de L' Išle Adam 266 

Zeyer Julius 115 



KNJIŽEVNOST. 

Hrvatska 

Becič Ferdo: Djačke uspomene ... 266 

Benešić A.: Branko i Grozdana ... 212 

— Pjesama knjiga druga (A. G. 
MatoS) 117 

Binički Josip: Naše selo 332 

Brusina Branimir: Gjuro Stjepan De- 

želič 332 

Car-Emin Viktor: Kontesa Nina ... 120 

— Neznatni ljudi 267 

Ćiril-Metodski koledar 119 

Deželič Gjuro Stjepan 41 

Dvorniković Ljudevit: Essav iz po- 
dručja psihološke pedagogije i este- 
tike 333 

Knjige družtva sv. Jeronima 268 



Magjer Franjin Rudolfo: Za cvjetne Str 

mladosti 214 

Onyszkiewicz Josip: Slike iz dubro- 
vačke prošlosti (S. PeriSič) 211 

Sijelo 120 

Strossmaver koledar 331 

Svačić koledar 213 

Tucić Srgjan: Pjesma o Bojanu voje- 

vodl. . . . . . ; 42 

Židovska Smotra 333 

Slovenska 

Gregorčić Simon 333 

Najnovije slovenske knjige 268 

Slovenska bibliografija 268 

Srbska 

Knjige Matice Srpske 214 

Kočič Petar: Jazavac pred sudom . . 214 

Bugarska 

Neki noviji bugarski spisatelji 215 

Stogodišnjica bugarske književnosii . 334 

Vazov Ivan 121 

Češka 

Čecbische Revue 334 

Iz češke književnosti 215 



kliska Štr. 

Annenskij A : Kniga otraženij 121 

Bilanca ruske liepe knjige za g. 1906. 334 

Haruzin N.: Etnografija 122 

Lugovoj A.: Majak. . * 121 

Pofitičeskaja enciklopedija 43 

Njemačka 

Menger A.: Volkspolitik ........ 268 

Pregled novijih knjiga i izdanja. . . . 335 

Talijanska 

Giacosa Giuseppe 122 

Melegari Dora: La giovane Italia 

e la giov. Europa 122 

Romano P.: La psicologia pedagogica 123 

Serao M-: Sognando 122 

Francezka 

Brunćtifere Ferdinand 336 

Cordonnel-Vellay: La littćrature con- 

temporaine 43 

Francezke knjižarske prilike 123 

La revue slave 44 

Novi roman Pierre Loti-a 217 

Pregled novijih knjiga 269 

Englezka 

Pregled novijih knjiga. 269 

Reforma englezkog pravopisa 217 

KAZALIŠTE 

Hrvatsko 

Hrvatski dramatski autori i kazaliStna 

uprava 218 

Kakva će biti hrvatska opera* 218 

Konačni sporazum izmedju dram. au- 
tora i kazal. uprave 275 

Opereta 217 

Program hrvatskog kazališta za sai- 

sonu 1906—1907 45 

Van ja: Hrvatsko kazalište 124 

— Hrvatsko kazalište (od 30. X. 

do 18. XI.) 272 

— Hrvatsko kazalište (od 20. XI. 

do U. XII.) 336 



Ostala Str. 

Englezka kazališta 275 

Francezka kazališta — Arnyvelde: La 

courtisanne 221 

Njemačka kazališta — Rdssler: Der 

reiche Jiingling 219 

Ernst: Ortrun u. Usebill 220 

Ristori Adelaida 222 

Slovensko kazalište 219 

Srbijansko narodno pozorište 126 

Talijanska kazališta (D' Annunziev ne- 
uspjeh) 220 

Monicelh: Mladja sestra 221 



UMJETNOST 

Cćzanne Paul 224 

Družtvo umjetnosti za Bukovinu ... 48 

Hrvatskog družtva umjetnosti izložba 48 

Izložbe 1 \ 130 

. II • 222 

„ III, IV 223 

Medjunarodno udruženje umjetnika . 48 

O savremenim belgijskim kiparima . 270 

O savremenoj njemačkoj umjetnosti 223 

Rembrandt 47 

Thaulow Fritz 271 

GLASBA 

Kojim če putem udariti moderna mu- 
zika 224 

JUBILEJI I NEKROLOZI 

Laube Heinrich 126 

Levertin Oscar 129 

Saar Ferdinand von 128 

POSEBNI SASTAVCI 

Affaira jedne pjesme 131 

Opet jedan plagijat? 228 

Onaj isti: Umjetno cvieče i trnje. • • 226 

Književne i umjetničke novosti 227 i 339 




SMOTRA 



;em1je, ulažemo svaki dan našu snagu za 

a pomažemo i prosvjetljivati naš narod. 

gradi sebi zadužbinu. 

književnom hranom, koja će ga pouča- 

a će smotra otvarati vidike na sva polja 

velikomu svietu; ona će svoje čitatelje 

domaće i svjetske književnosti; ona će, 

i razvoj velikih i malih naroda te naše 

cijenu grudu. Naša će dakle „Hrvatska 

ci ali i zabavi. 

zastupati, odisat će duhom Starčevićeve 

je trajnije vriednosti, podobne da razbistre 

zadaćom, da krčimo u narodu put do 

<Ja ga okupimo u jednu veliku narodnu 

nku prava. Budimo samosviest narodnju 

narod sebi sam, svojom snagom, mogao 

mo onda, kad imadu pouzdanja u same 

tomu je sudjeno da bude robom. 

oj u slobodu i nezavisnost, ako poznadu 

U čemu je pak snaga naroda? U skladu 

za sve, svi za jednoga. 

ijateJj svoga naroda. Gdje svatko grabi 

im najbližim probitcima, tu nema zajed- 

lavnu neć, tu narod nema pouzdanja u 

ju, tu narod gubi povjerenje u one, koji 

ivaca i strašljjvica, oni će se skoro pre- 
slušati sluge svoga gospodara i osjećati 

noj volji, ali ta je volja izraz narodne volje. 

1 



2 HRVATSKA SMOTRA 

Jake ličnosti u slozi, takav treba da bude hrvatski narod, da postane i 
ostane slobodan. 

U književnosti našoj neka se iztaknu oštro orisane jake ličnosti, ali neka 
im svima bude jedan cilj: da uzdignemo srdce našega naroda, da ga očeličimo. 

Starčevićeva stranka prava vjeruje u budućnost i u životnu snagu hrvat- 
skoga naroda, tlačenoga puno, ali još nepotlačenoga nikada. 

Težka su vremena, u kojima živimo. Pokazuje se i kukolja u pšenici 
našoj, koji bi mogao zagušiti po vremenu pšenicu. Tko izčupa ma i jedan 
kukolj, tko posije ma i jedno zrno pšenice, učinio je dobro djelo, koje će 
uroditi blagoslovom na polju hrvatske prosvjete. 

Mi ćemo za to sijati zrna dobrih književnih radova, a triebit ćemo 
kukolj oštrom, ali pravednom kritikom na polju književnosti, znanosti i 
umjetnosti. 

Pozivljemo sve, koji vjeruju s nama u političku i kulturnu budućnost 
našega hrvatskoga naroda, neka se sakupe oko naše smotre kao suradnici 
i čitatelji. 

Neka nam u našem nastojanju pomognu: Bog i Hrvati! 

UREDNIČTVO „HRVATSKE SMOTRE« 



HRVATSKA POLITIKA 



Hoće li „Smotra" uticati i u politički razvoj Hrvatske? Ima li ona tuj 
kakovu zadaću, važnost, poziv? U Hrvatskoj gotovo sve politizira. Staro i 
mlado, veliko i malo. To je narodno-psiholožki pojav. Tuj djeluje duša na- 
roda. Što se u njoj rad ja, to se prirodno razlieva kroz narodno tielo po 
cielom organizmu njegovom, dopire u najmanje čestice i svuda proizvadja 
neke učinke. To može biti utješljiv pojav. 

Ali svatko, tko politizira, nije političar. A nije ni svatko, koji u Hrvatskoj 
politizira, hrvatski političar. Tuj leži politička zadaća, važnost, poziv „Smotre". 
Tuj imade ona uticati, postati moćnom polugom. Tuj je problem, kojemu 
se ona može takodjer uspješno posvetiti, laglje nego veliki politički dnevnici, 
koji su žestinom neprestanih stranačkih sukobah u nekom trajnom afektu, 
na štetu uzgojne namjere. 

„Smotra" nije izložena takovom izkušavanju. Ona, vršeć politički hrvatski 
odgoj naroda, ne treba saći u dnevne bitke, u njene žestine, u njene strasti. 
Njezini umotvori mogu stoga biti zrelo promišljeni, izljevi duševne spreme 
i toplog, žarkog osjećanja. Tako će biti na onoj visini, gdje hrvatskom na- 
rodu može doista biti od trajne koristi, može iz množtva, koje u Hrvatskoj 
politizira, stvoriti doista hrvatskih političarah, prožetih . skladom nesebičnog 
otačbeničtva, prosvjetljenog umovanja i nepokolebivog pregnuća. 

Istina, tvrdi se, da je politika umjetnost, znanost, nauka izjednačenja, 
kompromisah. To može biti. Ali sa narodnog gledišta ne nalazim u takovom 
tumačenju pravoga zadovoljstva. Narod je jedna cjelina. Za to se i njegova 
politika mora kristalisovati oko jedne stožerne misli. U Hrvatskoj mora se 
politika kristalisovati lih oko hrvatske misli, ta pako ne može biti predmetom 
kompromisah a ne treba da bude umjetno ili znanstveno obradjivana za 
svoje političke svrhe. 

Svaki ljudski i narodni napredak biva u prvom redu kroz čistoću i ne- 
povriedjenost misli. Na shvaćanju i provadjanju temeljnih misli počiva trajni 
uspjeh i rješenje kulturnih i narodnih problemah. Tko napušta temeljnu 
ideju, taj se sam lišava njezine snage, razara njezinu moć i uništava polugu za 
napredak. Uztrajanje kod jedne temeljne ideje proizvadja produkt, sličan 
jednostavnoj računskoj operaciji. Svi smo sigurni, da je 2X2=4. Taj rezultat 
počiva takodjer na čistoj temeljnoj ideji. Ako nju pomutimo, ne možemo 



4 HRVATSKA SMOTRA 

doći do onih rezultata više matematike, koji nam omogućuju rješavanje naj- 
većih problemah u prirodi. Ako se pako držimo te temeljne ideje, možemo 
za stanoviti rezultat ili fenomen već unapred znati, pa tako nam i u politici 
vjerno čuvanje i uztrajanje kod temeljne misli omogućuje pogled u budućnost, 
predvidjanje onoga, što će sliediti. 

Tako vodi hrvatska ideja do oživotvorenja hrvatske državne misli, do 
slobode i ujedinjenja kraljevine Hrvatske, a tu neka „Smotra" bude takodjer 
znatno duševno oružje u službi i borbi za ovaj veliki cilj hrvatskoga naroda. 

Kako neuztrajanje kod ove stožerne misli štetno djeluje u materijalnom, 
gospodarstvenom i kulturnom pogledu, kako usljed takove politike stradava 
hrvatski narod, to nam predočuje i posljednja financijalna nagoda Hrvatske 
sa Ugarskom. 

Naša financijalna nagoda je već po sebi kobna neprilika. Hrvatska 
mora se radi svojih vlastitih javnih prihodah nagoditi s Ugarskom ! Mora se 
nagoditi o tome, koje svoje prihode i koliko od njih smije trošiti za svoju 
javnu upravu i za svoj kulturni i materijalni razvitak! Ugarska tako odlučuje 
o visini našeg kulturnog napredka i o obsegu blagostanja hrvatskoga naroda. 
Takova misao, takav odnošaj ne može biti ogledalo narodne duše, čiste 
hrvatske politike. Od deset do deset godinah veže se tako sudbina Hrvatske, 
izručuje se dobrohotnosti, da ne kažem hirom bezobzirnosti i samovolji 
Ugarske. 

K tome dolazi još ta zlosretna okolnost, da Ugarska vrši zakonodavstvo 
o vrelih naših javnih prihodah i da sama vodi račune o njih, koje hrvatski 
sabor niti ne može kontrolirati u pogledu svestrane izpravnosti, nego je po 
ustanovi nagode odsudjen, da te račune, kad mu se dostavljaju, jednostavno 
primi na znanje. Zakonodavno tielo Hrvatske dakle ne može po postojećoj 
nagodi s Ugarskom s&mo stvarati vrela svojih javnih prihodah, ne može 
skrbiti niti za razvitak niti za ojačanje niti za unosnost tih vrelah, ne može 
zapriečiti, da se ta vrela mute, kvare i da ne presahnu, a ne može onaj 
okljaštreni javni prihod, što ga tudje nerazložno gospodstvo ostavlja hrvatskom 
narodu, ni kontrolirati. 

Što vriedi po tome ciela nagodbena naša autonomija? Autonomija je 
živi organizam, koji se mora prema svojim nutarnjim i vanjskim potrebam, 
prema zahtjevom vremena i duhu napredka razvijati. Hrvatska autonomija, 
jer je nagodbena, jer je plod kompromisah i priznavanja tudjeg gospodstva 
— to ne može. Tii se može gledati u budućnost, tuj poput 2X2=4 znati, 
kamo mora ova nagodbena politika voditi. Ta zar ne vidimo buduće sjene, 
kad nevolja narod iz nagodbene Hrvatske tjera u prekomorske krajeve i kad 
se javna razprava mora mučiti oko pitanja: „zemlja ili banka". Takova na- 
godbena ekonomska ili financijalna politika ne može biti hrvatska politika. 
Ona je po svojoj bitnosti politika Magjarah u Hrvatskoj i nad Hrvatskom, 
prava pravcata magjarska politika. 

I nova financijalna nagoda počiva na dieljenju i izručivanja javnih pri- 
hodah Hrvatske. Ona vjerno provadja gospodstvo Magjarah sjedne, a pod- 



HRVATSKA POLITIKA 5 

redjenost Hrvatske s druge strane. Njezina je značajka: Magjari gospodari, 
Hrvati podredjeni i poslušni. 

Nova financijalna nagoda dieli javne prihode Hrvatske: 

I. u dohodke, koji se bezdvojbeno mogu ustanoviti; 

II. u dohodke, koji se ne mogu bezdvojbeno ustanoviti. 

U prvu vrst spadaju dohodci od izravnog poreza (bez poreza na vožnju), 
biljegovine, pravnih pristojbah i taksah, dohodarstva duhana, soli, od državnih 
dobarah, cestarine, mostarine i školarine, rudarskih pristojbah, državnih 
sgradah, državnih (!) šumah i od različitih manjih prihodah. 

Svi ovi dohodci iznašaju po izkazu računovodstva ugarskoga ministar- 
stva od 16. lipnja 1904. ukupno K 41.024.340*09. 

Druga vrst dohodakah jesu: potrošarina, porez na žestu, pivo, vino, 
slador, mineralno ulje, dohodarstvo lutrije. Ovi se dohodci Hrvatske tobože 
ne mogu bezdvojbeno ustanoviti, jer ih Ugarska većim dielom skupno vodi 
za Ugarsku i Hrvatsku. 

Zdrav razum ne može pojmiti, zašto se ne bi mogli i ovi prihodi Hrvat- 
ske bezdvojbeno ustanoviti. Kad se to može glede Bosne i Hercegovine, zašto 
ne i glede Hrvatske? Nu tu je po sriedi onaj nagodbeni odnošaj Ugarske 
prema Hrvatskoj, koji se zove „zajednica", a u toj „zajednici" vode se ra- 
čuni tako, kao da je Ugarska s Hrvatskom jedinstveni državni teritorij. 

Prema tome izkazani su prigodom posljednje financijalne nagode dohodci 
druge vrsti jedinstveno za Ugarsku i Hrvatsku, nakon odbitka izdatakah, u 
čistom iznosu od K 171,381.927-29. 

A kako se je od te svote ustanovio dio Hrvatske? To je učinjeno po kvoti, 
po kojoj Hrvatska plaća za „zajedničke" poslove s Ugarskom i monarkijom. 

I ta kvota baca čudnu svjetlost na ovu „zajednicu". Medjutim o tome 
kašnje. Kvota ili ključ iznosi 8' 127%. Po tome dio Hrvatske od skupnih 
prihodah Ugarske i Hrvatske sa K 171,381.92729 čini K 13,928.209-23. 

Na teret toga iznosa pada po toj nagodi još i odplata glavnice i kamatah 
odštetnih glavnicah za naša regalna prava svotom od K 1,564.229*73 tako, 
da nam u ime druge vrsti dohodakah ostane od gornje svote K 12,363.979*50. 

Ove dvie vrsti naših javnih dohodakah služe za izračunanje pokrića 
našeg autonomnog budgeta, za koji nam nagoda ustanovljuje tangentu od 
44% svih čistih prihodah jedne i druge vrste. 

Prva vrst iznaša, kako vidismo K 41,024.34009 

Druga vrst . K 12,363.97950 

Ukupno . . K 53,388.31959 

Odbiv izdatak kod prve vrsti prihodah u ime „mani- 

pulacionih" troškovah . K 7,237.758-70 

ostane čisti prijetak K 46,150.560*89 

Ovaj, tako pronadjeni naš javni prihod, dieli se: 

na 56% za „zajedničke" troškove, t. j . K 25,844.314-10 

i na 44% t. j K 20,306.246*79 

za potrebštine „unutarnje uprave kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije." (!) 



6 HRVATSKA SMOTRA 

Po tome iznaša tangenta za naš autonomni proračun po prvom po- 
kusnom računu K 20,306.246*10. 

Faktično preliminirana je ova tangenta za proračun god. 1905. okruglo 
sa K 21,000.000 a god. 1906. sa K 21,450.000. 

Po dosadašnjem izkustvu raste tangenta u redovitih okolnostih godišnje 
sa 400 K. Ovaj će prirast biti veći, čim će ugarski sabor provesti najavljenu 
reformu izravnih i neizravnih porezah, jer će tada biti neki porezi povećani. 
Na to se je mislilo već kod stvaranja financijalne nagode, te su Magjari bo- 
jeći se, da ne bi naša tangenta više narasla nego nam oni za naš autonomni 
proračun priušćuju — izveli posljednjom nagodom ograničenje toga prirasta 
do 5% i uveli vrst služnosti : servitus non amplius augendi u korist Ugarske 
i na štetu Hrvatske. 

Ali ima još i drugih javnih prihodah Hrvatske, koji su ovom nagodom 
kao i prijašnjimi nagodbami Hrvatskoj oduzeti. Ovi ne spadaju niti u prvu 
a niti u drugu vrst naših javnih prihodah te potiču od vojno-oprostne takse, 
pogranične carine, puncevanja, parbenih troškovah, kovanja novacah, držav- 
nih željezarah, državnih željeznicah, pošte, brzojava i telefona, brodarstva i 
nekih drugih neznatnih vrelah. 

Ovi naši prihodi vode se takodjer ponajviše kumulativno sa jednakimi 
prihodi Ugarske te iznosi naš dio po ključu od 8" 1 27% oko K 25,000.000, 
a troše se lih takodjer na takozvane zajedničke poslove. 

Najgore smo pako prošli kod ove nagode sa kvotom našom, t. j. sa 
ključem, po kojemu Hrvatska doprinaša za t. z. zajedničke poslove. Kod 
svake financijalne nagode ustanovila se je do sada kvota Hrvatske na temelju 
prosjeka svih izravnih i neizravnih porezah neposredno predidućeg deset- 
godišta. Tako se je i postupalo u početku dogovaranja kod ove nagode. 

Prema tomu veli odgovor većine hrvatskog kraljevinskog odbora: „Kvota 
(t. j. doprinosbeni razmjer) izračunavala se prispodabljanjem brutto prihodah 
svih izravnih i neizravnih poreza kraljevine Ugarske i kraljevina Hrvatske i 
Slavonije, te je za buduće desetgodište glasom dostavljenog nam izkaza pro- 
računavana i ustanovljena na 7'07%. 

Kod konačnog pako uglavljenja nagode povišena je ova kvota na 8* 127%. 

Razlika je bitna, odlučna, sudbonosna. 

Kod kvote od 707% Hrvatska ne bi bila ni po istoj nagodbi pasivna, 
već znatno aktivna. 

Kod kvote pako od 8*127% Hrvatska se prikazuje kao pasivna, po 
Ugarskoj uzdržavana zemlja. Evo dokaza. 

Po nagodbenom pokusnom računu iznašaju „zajednički" izdatci 
K 356,400.000, 

Kvota, koju bi Hrvatska na to po ključu od 7% platila 
iznosi K 2*4,900.000 

Naše pokriće na to, naime 56% gore izkazanih javnih 
naših prihodah okruglo . . K 25,800.000 

Preostaje u našu korist višak od K 900.000 



HRVATSKA POLITIKA 7 

Po prihvaćenoj pako kvoti od 8- 127% stoji račun ovako: 

Trošak zajedničkih posalah K 356,400.000. 

Dužnost Hrvatske po ključu od 8*127% od toga . . . K 28,900.000 

Naše pokriće 56% javnih prihodah . . K 25,800.000 

Ostaje nepokriveni manjak od , K 3,100.000 

koju svotu tobože Ugarska plaća za Hrvatsku, te nju tako „ uzdržava"! 

Financijalna nagoda veli, da je ova kvota izračunata na temelju dosa- 
dašnjega načela porezne snage. Ali tomu nije tako. U toj nagodi je „porezna 
snaga" Hrvatske izkrivljena, jer su kod računa izpušteni neizravni porezi 
Hrvatske. 

§ 2. nagode bo veli: „Ovaj prinosbeni razmjer sračunan je na temelju 
brutto-prihodah izravnih porezah, biljegovine, pristojba i iz dohodarstvenih 
prihoda soli i duhana, unišavših tečajem od 1. siečnja 1893. do konca go- 
dine 1902. sjedne strane u kraljevini Ugarskoj a s druge u kraljevini Hrvat- 
skoj i Slavoniji." 

Tuj su dakle kod računa izlučeni sastavni dielovi porezne snage, neiz- 
ravni porezi : potrošarina, porez na žestu, pivo, vino, slador, mineralno ulje 
i tako dalje. 

Tako je za Hrvatsku stvorena posebna vrst porezne snage, koja je po 
sebi neistinita, u stvari izkrivljena, ad hoc načinjena, lih za to, jer Hrvatska 
pod gospodstvom Ugarske ne smije biti zemlja, koja može samostalno živjeti 
od svojih vlastitih javnih prihodah, nego mora biti svietu predočivana kao 
zemlja, koja živi od milosti Magjarah, koja nije kadra uzdržavati veću auto- 
nomiju, koja mora da nosi žig tudje milostinje, koja je odsudjena na onu 
podredjenost, koju joj Magjari dozvoljuju. 

Evo velikog polja za rad hrvatske inteligencije. Neka uporno radi, da 
Hrvatsku oslobodi od takovog neprirodnog odnošaja, neka štiti čast, neka 
trajno osjegura duševne i materijalne probitke hrvatskoga naroda, neka iz- 
vojštenjem financijalne samostalnosti zatrpa vrela njegove nevolje i uzpostavi 
ugled, bez kojega nijedan narod ne može zauzeti dostojno mjesto u kulturuom 
svietu. 

DR. JOSIP FRANK 



PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJI 



Boravio sam godine 1891. u Norvegiji, da tamo proučavam školstvo. 
Mnogo me je zanimalo vidjeti kakova su to pučka sveučilišta, o kojima sam 
čitao. U Christianiji mi rekoše, da ima jedno u Hamaru. Uputim se željez- 
nicom do Eidsvolda a odavle na Mjosenskom jezeru ladjom do Hamara. 

Dobio sam preporučna pisma na rektora hamarske gimnazije Horna. 
Ovaj mi je gospodin oduzeo svaku nadu, da ću što osobito naći i vidjeti. 
A ipak taj moj posjet brojim medju najzanimljivije dogadjaje mojega života. 

Rektor Horn činio se nevješt pa mi je kao proti volji kazao, da tamo 
gore na brežuljku kod pastora Arvessena ima takovo seljačko pučko sve- 
učilište. Rekao sam rektoru, da bih rado upoznao pisca i pjesnika Bjdrnsona. 
Čuo sam naime, da se on mnogo zauzimlje za ta seljačka sveučilišta. U Chri- 
stianiji mi nisu znali reći gdje boravi. Rektor mi odgovori, da ni on toga ne zna. 
Odem onamo. Reknem njemački zašto sam došao. U Norvegiji i Švedskoj 
svuda se dobro prolazi njemačkim a još bolje englezkim jezikom. Pastor 
jedva jedvice razumje, što hoću. Izpričao se. Otišao, no zamalo se vratio 
s vrlo liepom, živahnom gospodjicom, da nam bude tumačem. Bila je to 
glasovita glasoviračica Borghild Holmsen, njegov gost. Ona je svako moje 
pitanje prevela a pastor joj danski odgovorio — Norvežani nemaju svoga 
vlastitog jezika, nego danski govore — na to mi je ona protumačila sve, 
što sam pitao. Kazao mi je: 

Na seljačkom sveučilištu traje obuka šest mjeseci, i to od 1 . studenoga 
pa do konca travnja, jer u to dugo zimsko doba s vrlo dugim noćima f 
sasvim kratkim danima nema u tom sjevernom kraju poljskoga posla. Ta 
su sveučilišta privatna a dobivaju subvenciju od obćine 400 K a od države 
1200 kruna norvežke vriednosti. 

Kraj tih sveučilišta da ima internat, u kojemu stanuje 13 — 14 pitomaca, 
seljaka i seljakinja, koji za stan i podpunu obskrbu plaćaju 40 kruna mje- 
sečno. Primaju se pravilno pitomci stariji od 18 godina, ali dolaze i 40 — 50 
godina stari seljaci. 

Većim su dielom 20 — 24 godina stari. 

Stariji ostaju obično samo tri mjeseca, ali svoju djecu ostavljaju pol 
godine na sveučilištu. 

Dogodi se, da i muž i žena zajedno dodju na nauke. 



PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJ1 9 

Naučna osnova je ova: 

Narodna poviest, 6 sati na tjedan. 

Književnost Skandinavije i životopis pisaca, 3 sata na tjedan. 

Zemljopis, 3 sata na tjedan. 

Državno pravo Norvegije u prispodobi s državnim pravom ostalih evrop- 
skih zemalja, 3 sata na tjedan. 

Pismene radnje spojene sa slovničkom obukom, diktando, sastavci, 6 sati 
na tjedan. 

Zemljomjerstvo i kartografija (za mužkarce). Praktične vježbe, iz početka 
po ciele dane, kasnije kad se nadje slobodan sat, primjerice pred večer. 
Dok se mužkarci vježbaju u mapiranju, žene imadu ručni rad. 

Knjigovodstvo. Mladići obzirom na novčarske, ženske obzirom na kućne 
poslove. Kalkulacija izdataka i dohodaka za seljačko gospodarstvo. 

Računstvo obzirom na praktične potrebe, 3 sata na tjedan. 

Socijologija, radničko pitanje, obiteljske dužnosti, priče sa komentarom, 
germanska mitologija, 3 sata na tjedan. 

Svjetska poviest, 2 sata na tjedan. 

Izabrani dielovi prirodoslovlja, poglavito iz fizike i agrikulturna kemija, 
2 sata na tjedan. 

Gospodarstvo, kućanstvo i marvogojstvo, 2 sata na tjedan. 

U svemu dakle 30 sati a sa zemljomjerstvenim vježbama 36 i više sati 
na tjedan. 

Pitao sam, nije li to preveć, ali mi odgovorili, da u to vrieme nije samo 
predavanje nego i vježba, jer se sve odmah sa seljacima i nauči. 

Prije i poslije obuke pjevaju svi unisono religijozne pjesme a nedjeljom 
slušaju prodiku i pjevaju* svoje crkvene pjesme. 

Poslije večere čitaju im se na glas odlomci iz najboljih norvežkih pisaca. 

Moram priznati, da mi se je ta naučna osnova činila preobširna pa sam 
se čudio, kako se nadje seljaka, kojima se hoće žrtvovati 40 kruna mjesečno 
(našega novca 32 krune), da u te škole dodju. 

Pastor Arvessen mi na usta gospodjice Borghilde reče, da seljaci dolaze 
od želje za naukom pa da im je ugodno boraviti nekoliko mjeseci zajedno 
u tim zavodima; neki da odtud imadu i koristi. 

Kad smo ovako razpravili i razjasnili cielo pitanje, spomenuo sam, da 
bih vrlo rado upoznao gospodina Bjornsona, ali da mi u Christianiji nisu 
znali reći, a ni rektor gimnazije u Hamaru ne zna, gdje on sada boravi. Na 
to se gospodjica nasmije i reče : „Tako, Vi biste rado znali gdje boravi go- 
spodin Bjornson? ... On boravi evo u ovoj sobi kraj nas. Vi bi rado s njim 
govorili? Ha, ha, to je krasno." Skoči i odtrča u drugu sobu. Za nekoliko 
časova se vrati veselo natrag i pozove mene i moga suputnika da udjemo. 

Visok, krupan, sasvim obrijana vedra lica gospodin, pozdravi nas pri- 
jatno i ponudi nam da sjednemo. 

Rekao sam Bjornsonu, da me je zapravo jedna njegova knjiga dovela 
u Norvegiju, da sam čitao jednu njegovu pripovjest iz seljačkoga života pa 



10 HRVATSKA SMOTRA 

u njoj našao opisane vrlo prosvietljene seljake. Htio sam da vidim škole, 
gdje se takav narod odgaja. Znam, da je valjda nešto i pjesnički poljepšano, 
ali ipak mora biti puno i realne istine. Pripoviedao sam mu, da sam raz- 
gledao gospodarsku školu u Aasu kod Christianije, ali da tamo nisam vidio 
pravih seljaka, nego pitomce, koji su prošli srednje škole, neki su pače izpit 
zrelosti položili. Sad pak da sam došao vidjeti ovo pučko, seljačko sveuči- 
lište pa da se osjećam sretan, što baš sa samim Bjornsonom o tim zavo- 
dima govoriti mogu. 

Pitao sam ga, što drži o uspjesima tih zavoda i kazao sam mu, da sam 
čuo skeptički suditi o njima. 

Bjornson meni na to: „Pučka sveučilišta šire i učvršćuju narodnu sviest 
te odgajaju seljaka za slobodu tako, da se uči držati sebe u redu i družtvenoj 
stezi bez pritiska od ozgor. U Norvegiji su minimalni uredjaji redarstva i 
oružničtva. Pučka stranka norvežke neodvisnosti imade najviše tim pučkim 
seljačkim sveučilištima zahvaliti svoje političke uspjehe." 

Ova me je primjetba vrlo zanimala iz ustiju Bjornsonovih, koji je jedan 
od vodja te stranke, ne samo pjesnik i pisac, nego i revan političar. Rekao 
sam mu, da mi se vidi naučna osnova preobširna, a on odgovori: 

„Istina, da se tu o mnogim predmetima govori, ali je glavni cilj: daše 
mnogi interes probudi. Ne će se svaki za sve zanimati, ali će sebi svaki 
nešto izabrati što ga potiče i zanima, pa će poslije rado čitati što godj 
nadje, da u tu struku zasieca. Norvežka je književnost imala prije mali čita- 
lački krug; pučkim sveučilištima imademo zahvaliti, da se je broj čitalaca 
novina i knjiga silno podigao. I vlada je sa svoje strane utemeljila službena 
ovakova pučka sveučilišta pod imenom „Amtsschule", da tim učini konku- 
renciju našim slobodnim zavodima, ali je uspjeh i tih škola samo nama na 
korist, jer učenici i tih škola čitaju ono, što mi pišemo." 

— Kažu mi, rekoh, da ste vi duša tih seljačkih sveučilišta. Pomišljam na 
to, ne bi li se u Hrvatskoj dala osnovati. Zanima me zato, da čujem kako 
ste te zavode utemeljili. 

Pjesnik na to: 

„Ovi zavodi su djelo pojedinih oduševljenih ljudi. Nadje li se u Hrvatskoj 
dvadeset ili trideset muževa, koji su na žrtve spremni pa su voljni deset, 
dvanaest godina svoga života žrtvovati za jednu ideju, onda će u Hrvatskoj 
biti takovih sveučilišta." 

S tihim uzdahom ubilježio sam ovu opazku u svoju knjižicu i odmah mi pro- 
letila misao dušom, da ne ću ni poticati toga pitanja, kad se vratim u domovinu. 

Bjornson nastavi: „Ovakovi su zavodi ponajprije postali na danskom 
tlu. Utemeljio ih je Grundtvig, vrlo darovit, poetičan čovjek. Njegova je za- 
misao bila, da treba odrasle seljake i seljakinje podučavati ili bolje reći du- 
ševno probuditi. Ova obuka valja da bude poglavito pripoviedanje, vrlo po- 
pularno predavanje. Glavni sadržaj neka mu budu povjest, literatura — više 
duševna, nego stručna obuka. 



Sp 



PUČKO SVEUČILIŠTE U NORVEGIJI 11 

Ova zamisao prokrčila si je put po Danskoj a našla je put i u Švedsku. 
U Norvegiji je prva ovakova škola evo ova ovdje u Hamaru. Znamenit je 
čovjek Brunn u Gandsdalu, on se protivi čisto idealističnom smjeru tih pučkih 
seljačkih sveučilišta, misli, da je protivnik Grundtvigov a u istinu je po svom 
radu njegov pristaša. u 

— Kojega smjera se drže službene seljačke škole? Kažu mi, da su bolje od 
slobodnih. 

Bjornson sa nješto prezrivim posmjehom mahne rukom pa reče: 

„Te hoće da budu praktične, još praktičnije od Brunnovih a baš tim 
su nepraktične, šablonske. Naše su Grundtvigianske historično-poetične škole, 
utemeljene i vodjene od izrazitih individua, zato imadu individualni značaj." 

Nisam se mogao uzdržati a da ne reknem, kako sam opazio u naučnoj 
osnovi seljačkoga sveučilišta u Hamaru i mnogo praktičnih predmeta. Bjornson 
je bio malo u neprilici pa je rekao, da je naravna posljedica tih protivnih 
smjerova, što na kraj konca jedan od drugoga ponešto primi, ali praktični 
predmeti tek su podredjeni uz glavne i duševne. 

Pitao sam direktno: Jeste li vi Grundtvigianac? U vašim spisima mi 
se vidi, da naginjete mjestimice na taj religijozni smjer. Na to će Bjornson: 

Ja stojim u zlom glasu, da sam liberalac, ali seljaci me ipak ljube, 
da neima seljaka, ja ne bih imao čitatelja. u 

Skrenuo sam razgovor na politiku rekavši: 

— Vi ste i politički vodja seljaka. Kažu mi, da ste vodja stranke protiv 
unije sa Švedskom. 

„Ne, nisam protiv unije, 44 — odvrati Bjornson — „pače, želim, da unija 
Norvežke sa Švedskom bude uzorom svih unija na svietu, da bude savez 
dvaju sasvim slobodnih naroda." 

— Meni se vidi, da ste vi već sada sasvim slobodni. Gotovo čista perso- 
nalna unija. Samo je zajedničko ministarstvo vanjskih posala. 

„To je baš ono nesnosno zlo, 44 — odvrati Bjornson. 
Glasno sam se nasmijao. 

— Ta molim vas, kakova je onda unija Ugarske sa Austrijom, a po 
gotovo naša unija s Magjarima. Ovi bi bili blaženi kad bi im samo mini- 
starstvo vanjskih posala bilo zajedničko s Austrijom. 

„Ne vjerujem 44 — odvrati Bjornson, — „u ostalom razne zemlje sa 
sličnim narodno-ekonomskim prikazama mogu imati zajedničko ministarstvo 
vanjskih posala, ali mi smo pomorci, naša je zemlja sasvim trgovačka, naša 
norvežka trgovačka mornarica najjača je iza englezke, dok su Švedi aristo- 
kratsko agrikulturna zemlja. Kako oni mogu zastupati naše svjetske pomorske 
trgovačke interese? 

— Ne vjerujem, da će Švedi pristati na to, da vi dobijete vaše mini- 
starstvo vanjskih posala. 

„Morati će pristati. Logika narodne ekonomije prisilna je. 44 

— Ako dodje do rata, bojim se da bi Norvegija zlo prošla ; gledali smo 
vašu vojsku. Pravo reći niti je nemate. U tvrdji Friedrichshall, kamo smo 



12 HRVATSKA SMOTRA 

išli gledati mjesto, gdje je Karlo XII. pao, našli smo mjesto vojnika seljaka 
na straži. U Christijaniji smo vidjeli od svake vrsti vojničtva, tek po koji 
primjerak oficira, moram reći da smo se sladko nasmijali, kad smo vidjeli 
proći vojničku glasbu, gdje svirajući ide a za njom ni jedan vojnik. 
Bjornson se uozbilji pa reče: 

„U slučaju nužde svaki bi od nas bio vojnik, ali vremena vojničtva i 
ratova su prošla. Mi radimo oko toga, da se obraničkim sudom svi sporovi 
rješavaju. Ja sam spjevao oratorium svjetskog mira a Grieg sad piše tomu 
glazbu. Pjevat će se na cielom svietu i djelovat će. tt 

Taj čas sam osjetio zašto Norvežani ljube Bjornsona, dok Ibsena samo 
štuju. Ta vatra idealnoga zanosa mora ugrijati srce naroda. Kad sam mu 
spomenuo, kako me se čudno dojmilo, da smo posvuda u Norvegiji vidjeli 
u svim gostionama i dućanima portret ruske carske familije, dok je u 
Švedskoj isto tako svagdje njemačka carska obitelj poštivana, reče Bjornson, 
da Norvežani u istinu simpatizuju sa Rusima. On nalazi, da je težnja Rusije 
za lukom, koja se zimi ne sledi, sasvim opravdana i da bi on sasvim rado 
ustupio Rusiji ovakovu luku na norvežkoj obali. Siromasi Lappi u Norvegiji, 
i Švedskoj i Rusiji jedan su narod, njima treba izvoza i uvoza, treba im 

I ribarenja, zato im se mora pomoći. Sad sam razumio zašto Švedska sim- 

i patizuje s Niemcima. Protivština Šveda i Norvežana izbija svakom zgodom. 

I Hoće li jedan bielo, drugi će crno. 

F U galerijama glavnih gradova trih sjevernih država ima silesija slika, 

! na kojima su prikazane težke borbe Danske, Norvegije i Švedske, koje su 

| se kroz stotine godina medju sobom izkrvarile dok god je jedna htjela 

i biti gospodar, pa ju izrabljivati i izsisati. 

| Kad smo boravili u sveučilištnoj knjižnici u Upsali, pokazao nam je 

| tamošnji knjižničar znamenitosti te veličanstvene biblioteke, medju inima 

| Ulfilovu gotsku bibliju, pisanu srebernim slovima na grimiznoj pergameni. 

: Razgovarali smo s onim znamenitim učenjakom o našemu putovanju. 

Kad smo spomenuli Bjornsona, sveučilištni knjižničar pruživši ruku, stisne 
pjesnicu i reče: „Da imam sada Bjornsona za vrat, evo ovako bih ga za- 
jV gnjavio". 

\ Ovo su posljedice prisilnih unija, da i najpametniji ljudi postanu fana- 

■ tični neprijatelji, da ih obuzme narodna mržnja, koja se čudno dojima objek- 

tivnoga motrioca. 

r 

i DR. ISO KRŠNJAVI 



JOSIP EUGEN TOMIĆ 

(1843-1906). 



„Broja njegovih radnja ne zna nitko, a nije ih ni sam znao . . . u 

„Pisao je pjesme, pripoviesti, romane, crtice, humoreske, feljtone, knji- 
ževno-povjestne i kulturno-povjestne studije i članke, etnografske razprave, 
biografije, vesele igre i pučke drame, operne librete, narodno-gospodarske 
članke, prevodio s raznih evropskih jezika romane i drame, zanimao se živo 
za kazalište, za gospodarska i književna družtva, bio mnogo godina duša 
narodno-gospodarskog odsjeka kr. zem. vlade, sudjelovao je u cielom pro- 
svjetnom pokretu i tako više izpunio, nego li mu bijaše dužnost . . ." 

„Matica Hrvatska 4 * duguje Tomiću najveću zahvalnost. U njoj je kon- 
centriran njegov ponajbolji i najsavršeniji rad . . .** 

Kazalištu hrvatskom bio je „dramaturgom, odbornikom, upraviteljem, 
prevodiocem i originalnim piscem . . . u Za kazalište je napisao „sedam 
izvornih stvari, tri operna libreta, uredio s nova jedan stari hrvatski igrokaz, 
te preveo 35 drama i veselih igara s raznih jezika i 20 opernih i operetnih 
libreta, u svemu dakle 66 komada.* 4 

„Debele bi se knjige dale sastaviti od njegovih radnja, uvrštenih u „Na- 
rodne Novine". Za njih je napisao tečajem trideset godina ogroman broj 
feljtona literarnog (Životopisi Petra Kanižlića, Vida Došena, Tome Blažeka 
i mnogobrojnih starijih pisaca hrvatskih) i etnografskog sadržaja i silesiju 
gospodarskih i narodno-gospodarskih članaka.** 

Ovo su izvadci iz jednoga nekrologa o pokojnom Tomiću. Oni govore 
vrlo mnogo. Govore ne samo o prednosti i marljivosti Tomićevoj, već i o 
tom, kako je u nas čovjek prisiljen raditi na mnogo polja, pače i na onima, 
gdje ne treba umjetničke spreme već samo rada, običnoga rada. Mi još 
nismo izišli iz onoga doba, gdje treba krčiti. Ne krčiti put naprvo, u visine, 
već uobće prokrčivati prostor za literarno zemljište, na kome će se istom 
u poznijim naraštajima moći razviti čisti umjetnici, koji će imati vremena i 
prilike, da u svom narodu izgradjuju sebe. 

Sve dotle, dok je u nas čovjek od pera zajedno i činovnik i političar 
i odbornik ili inače učestnik u javnom radu, — sve dotle ne može biti 
posve izrazita njegova fiziognomija kao umjetnika, ne može se razviti pod- 
puna njegova individualnost. Rad ga na drugim poljima zatrpa, a ono bo- 
žansko u njem zaplamsa kad tad. 



14 HRVATSKA SMOTRA 

Pače i u onim časovima, kad je htio čisto umjetnički da stvara, osjećao 
je naš literat u doba Tomićevo kraj svoga poziva još i neku dužnost ili 
bolje misiju. Misiju, koja se da svesti u tri rieči: stvarati čitalačka publika. 
Ta još ni danas nije u naš narod prodrlo uvjerenje, da je hrvatska liepa 
knjiga zapravo naša potreba. Koliki naši ljudi živu bez nje i bez ljubavi za 
nju! A koliko ih je više bilo prije! 

Trebalo je dakle dovesti uobće našu publiku do toga, da se prihvati 
svoje knjige. Trebalo se spustiti malo do nje, zatomiti eventualne drugačije, 
više porive u sebi, pa pisati onako, da se predobiju naši ljudi za domaću 
lektiru. Ovoj su se zadaći u punoj mjeri odužili Becić, Šenoa i — Tomić. 
To su u svoje doba najviše čitani ljudi i to baš u onim, nižim slojevima. 
Becić i Šenoa su stariji, a Tomić nastavlja njihovu patriotsku misiju ponaj- 
više u historičnom i družtvenom romanu. 

Ako s ovakovom pozadinom uzme čovjek literarnu fotografiju Tomićevu 
— a mora ju tako uzeti — izići će mu pojava Tomića kao književnika u 
pravom značenju. To je značenje kulturno. Ono obilježuje Tomića kao 
radnika, pregaoca, krčitelja, orača na zemljištu, koje će istom umjetnički 
ploditi. 

I za to njegova djela ne podnose savremene kritike. Ta već prvi zahtjev, 
što ga kritika na umjetnika stavlja, da daje u djelima sebe — nije izpunio 
a nije ni mogao izpuniti Tomić. Nigdje nam nije dao sebe. On je daroviti 
i zanimljivi ilustrator povjestnih stranica, on je vješt i šaljiv pričalac anekdota, 
on je po gdjekad moćno zagrabio i iz narodnoga života, ali sve, što od 
sebe daje, jest boja, ton, u kojem dojmovi vanjštine na njega izlaze pred nas, 
ali drugo ništa. On nema otraga iza koga svog djela ni jednu veću ideju, on 
ne riešava nikakve probleme, ne filozofira, ne propovieda, a nije ni artista. 
On piše da zabavi — ili prema prijašnjem, da predobije za se čitaoca. A tu 
je bio pravi vještak. Njegovu knjigu ne možeš pustiti iz ruku do kraja. Taj 
pak svoj uspjeh nije postizavao jeftinim efektima i načinjenom napetošću, 
već pravim, hrlim životom i gibkošću svoga pripoviedanja. A još jednom 
ponavljam: zanimljivim pripovjedačem biti u ono doba, značilo je vrlo mnogo. 

Najsimpatičnija je uobće strana Tomićeva rada — njegovi romani i 
pripoviesti. Na toj strani ima više odjela. Odjele raznolike nije nam podao 
Tomić možda za to, što je tražio nova područja za manifestiranje svoga 
duha, već više za to, što su prilike od njega to tražile. Jedan su takav odio 
njegovi romani iz Bosne. (Zmaj od Bosne, Emin-Agina ljuba, Kapetanova 
kći). Ove se lektire najradije sjećam, jer sam je čitao u prvoj mladosti, i 
kadgod pomislim na Tomića, prva mi se slika o njem javi baš iz ovih knjiga. 
Možda i za to, što je u ovim djelima kao nigdje u Tomića toliko liepe, — 
sad mi se čini: grimizne romantike. A i te su stvari zapravo plodovi opet 
jedne misije: privući Bosnu k nama. Ovdje se fantazija Tomićeva najjače 
razmahala, da povuče za sobom čitatelja držeći ga u ugodnoj dispoziciji sve 
do kraja. 



JOSIP EUOEN TOMIĆ 15 

Manje je poezije, a više umjeća u njegovim povjestnim sujetima, od 
kojih je „Za kralja — za dom" svakako najveće ciene. Ipak Tomić kao pisac 
historičnoga romana nije dostigao ni Šenoe ni Kumičića, a to za to, što mu 
predmet obradbe nema tako širokih kontura kao u one dvojice. Nema ni 
njihove koncepcije, ni jedinstvenosti. On je ilustrator epizoda, dok je Šenoa 
stvorio roman Zagreba, a Kumičić posegao za najljepšim i najslavnijim epo- 
hama u povjesti hrvatskoj. Iz Šenoinih romana diše ljubav prema onim 
starim „purgarima" na gričkim goricama, iz Kumičićevih i ljubav i upravo 
obožavanje historičkih velikana, na koje prenosi ideale svoje stranke — a 
u Tomića nikake slične veze s djelima nema. U tom je razlika. Tomića rado 
čitamo, a onu dvojicu čitanjem počinjemo voliti. 

1 u socijalnom je romanu i pripoviesti Tomić dao samo svoju boju, 
ali teze nije postavljao niti je zalazio u dubinu. I ovdje dakako uviek za- 
nimljiv, a ta zanimljivost nije u psihologiji lica, već u spletu, u nitima fabule. 
Rado je zaodievao u svoje ruho istinitu koju a interesantnu pripoviest iz 
našega družtvenog života (Melita) — ali ju nije uzeo kao ilustraciju svojoj 
kojoj ideji, već za to, da ju obširno pripovjedi, da zabavi. 

Mnogo je istinitih sgoda i u njegovim šalama i „pošuricama" na ovakav 
način obradjeno. Tu je medjutim pokazao jednu osobitu boju: svoj humor. 
To je baš dobroćudni, simpatični, neusiljeni, zdravi humor, bez satire i trp- 
kosti — pravi začin onim anekdotama, koje su se toliko u nas čitale. Moram 
bez zamjere reći, da mu je humor u najkasnijim njegovim djelima nekako 
već izvjetrio. 

Ali, kad je taj humor bio u naponu, rodio je u Tomiću komedijama, 
vrlo dobrim komedijama. Gotovo onakim, kakve je u svoje vrieme pisao 
Janko Jurković. A nije tu bilo tek situacijone komike, već i karakterne; 
Tomić je izklesao nekoliko osebujnih komičnih figura. Klasičan je na primjer 
tip jednoga hrvatskoga šljivara — Jurice Dombaja, ako se pravo imena 
sjećam; ima toga i više. 

Kad sam se već primakao njegovu radu na dramatskom polju, reći ću 
odmah, da nije bio rodjen dramatik. On je bio kao potaknut na ta djela 
tim, što je došao kao upravnik u dodir s kazalištem. Gotovo bih rekao, da 
su ga prievodi stranih drama učinili i originalnim pozorištnim piscem. Vidi 
se utjecaj Schillera i Gutzkowa. Iznimka je i posve za se stoji drama „Pa- 
storak", puna snage i života. „Barun Franjo Trenk" tek je zanimljiv igrokaz, 
a „Veronika Desinićka" nije nikada tragedija. Nije to krivnja njegova, već 
njemačke patetičnosti, koju kod nas ni najljepše deklamacije nisu mogle na 
sreću udomiti. Ovdje bi trebalo što reći i o stihovima Tomićevim, jer iz 
njegovih mladenačkih dana ima i pjesama, a Veronika je Desinićka u sti- 
hovima, ali tu bi se pretežito konstatirala versifikacija. 

Ni u tehničkom pogledu nije Tomić stvorio ništa novo. Tehnika mu je 
stara: naći bud u povjesti bud u životu sujet ili izmisliti ga sam, složiti, 
zaplesti, razdieliti to u poglavlja, umetnuti unutra opise, razgovore i liepo 
završiti; ali prikazati psihologiju lica, reći s djelom nešto — na ovo ostaje 



16 HRVATSKA SMOTRA 

dužan. Dakle: puka ilustracija, kod koje sudjeluje Tomić spomenutom svojom 
bojom, naime zanimljivim pripoviedanjem. — Kod povjestnih svojih romana 
običaje u jednom poglavlju opisivati političke dogadjaje, u drugom sudbinu 
i ljubavne zaplete svojih glavnih lica i tako gotovo izmjence. Sjećam se 
jedne vriedne seoske gospodje, koja je čitala iz Tomićeva jednoga djela sva 
poglavlja na preskok — naime samo ona ljabavna. Ta, koliko od naših 
čestitih čitatelja čitaju tek za to, da vide, hoće li se „ono dvoje" na kraju 
uzeti ili ne! Koliki ne mogavši dočekati konca otvore zadnje stranice, pa 
doznadu — sve! A na publiku je ovu morao računati Tomić. 

Prikazati rad Tomića kao umjetnika u nekom organičnom sliedu ili po- 
sebnom jedinstvenom razvoju nije moguće, jer toga i takovoga razvoja nije 
ni bilo u Tomića. Kod njega nije svako vanredno djelo možda korektiv 
predjašnjega ili nova etapa u razvoju umjetničkoga stvaranja. Ne, on je po- 
stigao stanovitu literarnu visinu, po kojoj je uz priznanje radio prije toga 
a radit će i poslije i izabirući samo — različne sujete, veće i manje, od kojih 
onoga obradi bolje onoga lošije. Vještinu i glas ima, a što je splet zanim- 
ljivije složen, to je bolje; glavno je solidna obradba. Drugih pretenzija i 
ovoga vječitoga nemira, kojim moderni duh traži nova i prava područja 
svojoj individualnosti — nije imao Tomić. 

Sve u svem Tomić kao stvara' ac — a toga sam imao najviše na misli 
u ovom letimičnom crtežu — niti je artista, niti eksperimentator ili „griibler" 
kakovih problema, a niti par force kakav tendencijozni pisac, propovjednik 
ili pedagog; ne, on je samo zanimljiv i ugodan pripovjedač sa svojim liepim 
i jedrim hrvatskim jezikom, u kom tek tu i tamo naidjete na koji „sla- 
vonski" prizvuk. Tomić je kao stvaralac sazidao kod nas svoju sgradu 
s mnogo soba, a u svakoj sobi mnogo liepih slika i sličica. Sve odaju 
jednu, njegovu individualnu kompoziciju boja — i u tim bojama dao je sebe 
a ni u čem drugom. Hrvatski mladić prolazeći kroz te sobe rado će se 
zadržati, kod nekih od slika, popostat će i onda, kad već budu mnoge i 
zastarjele. Da, gotovo sam i zaboravio, ima i nekih nuditeta ili ako hoćete 
pikantesa, što su mu naši neki „askete" zamjerali, no ne bojte se, nisu to 
„modernosti" već samo časovite kaprice plodnoga ovoga pisca. 

Ali tu sgradu, da ostanem kod gornje poredbe, ne valja gledati samu 
već s okolišem. Valja mimo stvaralačkoga dara promatrati kod Tomića i 
onaj drugi: literarno-historijski, prevodilački, uobće: kulturni. Mimo nemirna 
duha valja imati na umu i nemirnu te neumornu ruku njegovu, koja nije puštala 
pera iz ruku. Dodajte još k tomu njegov patriotizam, koji se nije doduše 
izticao u buci javnoga rada, već se sam koncentrirao u prosvjetnom radu 
u stopama tradicije, da, dodajte k tomu i njegove umiljate plave oči, koje 
vam se i nakon njegove smrti izmedju redaka smieše, pa vaš poklik „slava 
uspomeni Josipa Eugena Tomića", ne će biti banalan, već iskren. 

DR- MILAN OGRIZOV1Ć 



ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI 



Dogadjaji u velikoj slavenskoj carevini drže još uviek u napetosti sav 
obrazovani sviet. Sa živim se zanimanjem prati borba dviju struja: stare 
absolutističke Rusije i pobornika slobode i ustavnosti. To je strahovita i 
krvava borba. Dugo ona već traje, a konac joj se ni iz daleka ne predvidja. 

To je ruska revolucija. Okrutna je i ogorčena s jedne i druge strane. 
Nebrojene je žrtve već pokosila i uviek nove kosi. Absolutno-birokratska 
vladavina ne da se s dobra. S kraj nje krilo prevratnika ne popušta takodjer. 
Tako novi ruski pokret za ustavnošću pruža prizore riedke grozote: bez- 
obzirnoga ubijanja, razaranja, paleža, otimanja, pustošenja čitavih dobara, 
rušenja i pljačkanja vlastelinskih dvoraca, okrutnoga mrcvarenja i izbijanja 
inteligencije, iztriebljivanja zidova itd. itd. Strahote francezke revolucije do 
sada su nadkriljene. Ta što se je samo dogodilo u ova tri tjedna, što je 
razpušteno prvo zakonodavno tielo, državna duma?! To je dokaz, da borba 
unatoč bezobzirnosti vlasti ne jenjava, već biva sve okrutnijom. Spomenimo 
samo najnoviji napadaj na ljetnikovac ministra-predsjednika Stolypina. Sve 
ove strahote samo su provala dugotrajnoga podzemnoga rovanja. Vriedi 
dakle izpitati zametke ovim dogadjajima. Sliedimo u tome novije radnje 
publicista ustavno demokratske stranke gg. Rodičeva, P. Struvea, A. Prjesnja- 
kova i dr. 

Poznato je, da revolucija u Rusiji nije tek od najnovijega doba. Ona je 
započela u prvoj četvrti prošloga stoljeća. Ideje francezkih pisaca osam- 
naestoga stoljeća našle su i u Rusiji pristaša. S njima se opajahu i okrunjene 
glave. Ni carica Katarina II. nije se mogla oteti njihovu dojmu; ali nikome 
nije palo na um, da pomišlja o njihovu provadjanju u život. Tek francezka 
revolucija dala je snažnijega maha nastojanju, da ideje znamenitih mislilaca 
predju u život novoga družtva. Ona je i u Rusiji djelovala. 

„Francezka revolucija zaokupila je sve u prosvietljenom svietu; zaoku- 
pila je dva čitava naraštaja, prijatelje i neprijatelje, Lafayetta i Mariju Antoi- 
netu, Laharpea, koji je podučavao Alexandra I., i samoga Aleksandra I., 
abata, koji je podučavao Lunina i Volkonskoga, Romma, koji je podučavao 
Stroganova i buduću Svječinu, koja je kasnije učila Franceze katolicizmu i 
koja je priredila razsvjetu u slavu zauzeća Bastille. Posljedni valovi velike 
revolucije doprieše do Rusije : poslie vala ideja — valovi naoružanih naroda — 

2 



18 HRVATSKA SMOTRA 

od dvanaest jezika. Na povratku svojem oni su odvukli u Europu, u Frari- 
cezku, u Pariš svu rusku vojničku mladež, koja je kroz četiri godine bila 
uzgajana u preziranju sutrašnjega dana, koja je bila vična da gleda smrti u 
oči, da živi za djelo svoga vieka." 

Tako u kratko opisuje jedan od prvaka ustavno -demokratske stranke, 
F. Rodičev, utjecaj velike francezke revolucije na onodobnu inteligentnu 
Rusiju. Rusko mlado častničtvo otišlo je početkom stoljeća u Europu, da 
štiti otačbinu, a vratilo se je iz Europe kao vojničtvo slobode! Eto i u Rusiji 
zametka revolucije. 

Ruska mladež, što je od 1812—1818. vojevala i boravila u Europi, za- 
dojila se je tako novim duhom. Sravnjivajući grozno stanje svoje otačbine 
s naglim promjenama u Europi, ona je prikupila svježih sila. Nade su nje- 
zine porasle, ona je bila iskreno oduševljena za rad, vjerovala je u svoje sile 
i sile otačbine svoje, vjerovala je i u oživljujuću moć obćih čovječanskih 
ideja i ideala. Ruski narod bio je 1812. godine trgnut iz svoje ukočenosti. 
Napoleonova provala bijaše onaj dogadjaj, koji je u jedan mah probudio 
samosviest ruskoga naroda. Rusija je zadala najosjetljiviji udarac Napoleo- 
novoj moći. Ruske čete, što su malo zatim prošle Europom i doprle u Pariš, 
bijahu već sviestna narodna sila. General Jermolov označio je mišljenje tih 
četa historičkim upitom, što ga je u Parisu dobacio ruskim velikim knezo- 
vima: n Zar vaša visočanstva misle, da ruski vojnici služe vladaru, a ne 
otačbini? Oni su došli u Pariš braniti Rusiju, a ne radi parada. u 

Znameniti historički dogodjaji vršili su silan utjecaj na mladji naraštaj 
te u njemu probudili posve novo shvaćanje zadaća državnoga života. Misao, 
da radna stvaralačka narodna sila postane jedinim realnim temeljem narodne 
nezavisnosti i državne snage, ideal države kao oblika slobodnog, političkog 
života naroda, bijaše naravni zaključak iz onoga, što se je proživjelo. Oni, 
koji su znali shvatiti te nisu zaboravljali veliku pouku historije, počeli su 
sviestno težiti za tim, da politički i kulturni život Rusije postave na širok 
socijalni temelj narodnih masa, da taj politički i kulturni život oplode slo- 
bodnim djelovanjem naroda, slobodnim radom i stvaranjem*. 

Mladi ruski častnici, boraveći nekoliko vremena u inozemstvu, vratili su 
se iz te vojne s drugim, novim shvaćanjima. Oni su vidjeli, kako je u Fran- 
cezkoj zaključao nov život, kako je u Pruskoj započeo odlučan rad, da se 
država postavi na nove temelje, oni su gledali sliku zapadno-evropskog kul- 
turnog života. Upoznali su silnu razliku i to im je pružalo kriterij, da sviestno 
ocienjuju rusku zbiljnost, da si jasno predočuju bolju budućnost i da raz- 
mišljaju o putevima, koji do nje vode. Obći cilj, da se podignu ruske na- 
rodne sile, da se preporodi narod, našao je simpatija kod mnogih članova 
ruskoga družtva, najpače kod ruskoga častničtva, koje se vratilo iz inozem- 
stva. Da se postigne svima obći cilj, imao je kulturni rad obaviti znamenitu 
zadaću, pak sliedeći ideje čovječanskoga dostojanstva, etično i umno pro- 

* A. Prjesnjakov: Dekobristi „Polar. Zvezda" 1905. 



ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI \9 

svietljivati družtvo i narodne mase. Ove idealne zadaće bijahu nada sve na 
umu prvacima tadašnjega vremena. Ali to ne bijaše dosta, te idealne zadaće 
su logičnom nuždom vodile do drugih zadataka — družtvenih i političkih. 
Ta radilo se je o obćenitom preustrojstvu poredka života, o promjeni svih 
družtvenih odnošaja, o preudešenju čitave narodne kulture, radilo se je o 
velikom djelu, koje se je moglo oživotvoriti tek u novim oblicima političke 

organizacije države. 

* * * 

Sav ovaj duhovni rad obavljao se je na prijateljskim sastancima i u 
tajnim družtvima. Prvi motiv pokretu bijaše tjeskobno čuvstvo, kako je prazan 
i pust svagdanji život u Petrogradu. Oćutila se je potreba razumnijega, kul- 
turnijega života, a ne tek da se vrieme trati u kartanju, pijančevanju, splet- 
karenju i svadjama. Častničtvo se je stalo udruživati i pretresati svoje nove 
potrebe. Na ovakovim sastancima, kako priča Jakuškin, — pretresalo se je 
o glavnim nedostatcima i ranama države: zatučenosti naroda, kmetstvu, o 
okrutnom postupanju s vojnicima, kojih je služba kroz malo ne 25 godina 
bila prava robija, posvudašnjem lihvarstvu, otimačini i napokon očitom prezi- 
ranju čovjeka u obće. Na tim sastancima „mnogi su častnici tjelesne straže i 
stožernoga stopa strastveno proučavali — kako je zabilježio Fon-Vizin, — 
smione političke teorije i sustave, čitali su pretežno politička djela i žurnale 
pak inostrane novine, u kojima se je tako dramatično predočivala borba 
opozicija s vladama u ustavnim državama". 

Častnici su godine 1816. ustrojili tajno družtvo „Savez spasa" ili „pravi 
i vjerni sinovi otačbine". Ovo družtvo imalo je organizovati sile te odrediti 
ciljeve za uspješan družtveni rad. Mladi ljudi, kad su stupali u družtvo, na- 
dali su se, da će u njemu naći „pravi i visoki cilj života". Ali članovi ta- 
kovih družtava, kojima je od početka lebdilo pred očima, da se Rusija pre- 
tvori u konstitucionalnu državu, priznavali su i sami, da ne imaju nikakvoga 
sredstva, da u Rusiji uvedu vladu narodnoga predstavničtva. Za to su družtva 
imala tek pripravljati tlo te polagano zadahnjivati javnost potrebom promjene 
vladavine. 

Knez E. P. Obolenskij piše o tom savezu medju inim : „Težko je bilo 
odoljeti obajanju saveza, koji je imao ciljem ćudoredno usavršenje svakoga 
člana, zamjenitu pomoć za postignuće svrhe, umno naobrazivanje, kao po- 
magalo za razumno shvaćanje svega, što mora da predočuje družtvo u gra- 
djanskom ustrojstvu i ćudorednom smjeru ... U maglenoj nedostiživoj još 
daljini vidio se je konačni cilj — politička preobrazba otačbine, kad će sve 
posijano sjemenje dozreti te obća naobrazba postati dostupnom masi naroda. tt 

Mladi častnici, — razlaže A. Prjesnjakov u spomenutoj razpravici „Deka- 
bristi", stali su tražiti sbliženje sa vojnicima te djelovati na ove; u pukovnijama 
su ustrajali škole za zamjenitu obuku vojnika; gdje je moguće bilo odstranjivali 
su okrutne disciplinarne mjere, koje su ponizivale dostojanstvo: unašali su 
u vojnički život prosvjetu te u podredjenima budili spoznaju vlastitoga do- 
stojanstva. 



20 HRVATSKA SMOTRA 

Godine 1818. sastavljen bje novi pravilnik ovoga tajnoga udruženja, a 
svaki član istoga imao je širiti prosvjetni i čovjekoljubivi upliv i u druge sfere 
djelovanja. Udruženje preuzelo je naziv „Savez dobrobiti" a pravila mu ozna- 
čivahu zadaću, da će „podpomagati vladu u njezinom nastojanju, da Rusiju 
učini velikom i bogatom, za što da ju je sam Bog odredio". Govoreći o 
konačnom cilju, da se u Rusiji uvede zastupnička vlada — članovi saveza 
„nadali su se, da će njihove nakane podupirati i sam vladar". No ove rieči 
bijahu, — po priznanju Jakuškina, — već na polak laž, jer „nitko od njih 
nije vjerovao u dobre nakane vlade." 

Opozicija se je sve više širila, jer je i vladavina bila sve strožom i okrut- 
nijom. U vojsci su bili zapostavljani vješti i izkusni častnici, prosto vojničtvo 
bilo je okrutno batinjano radi najmanje krivnje, neobičnom strogošću utje- 
rivale su se daće, vlastela su okrutno postupala sa seljaci, cenzura je rušila 
svaku slobodnu misao. Sve to djelovalo je, da je opozicija izradjivala pro- 
grame svojeg najbližeg rada. Po A. Muravjevu imao je tajni „Savez" prije 
svega promicati ove ciljeve: Dokinuće kmetstva, priznanje jednakosti svih 
gradjana pred zakonom, javnost sudbenoga postupka i svih državnih čina, 
odstranjenje vojničkih naselbina, dokinuće monopola pečenja rakije, pokra- 
ćenje roka vojničke službe, smanjenje broja vojske u mirnom vremenu, po- 
boljšanje položaja vojnika i svećenstva. Kašnje se je program proširio za- 
htievala se sloboda savjesti, sloboda tiska i udruživanja, dokinuće cenzure itd. 
Najviše se je dašto posvećivalo skrbi seljačtvu. Ako se ono ne oslobodi, ne 
će biti ništa od izjednačenja i sbliženja svih stališa, nit će se moći obrazovati 
zdravo za državni život sposobno družtvo. Niknulo je s toga više osnova, 
kako da se rieši seljačko pitanje. Oko toga su radili knez S. P. Trubeckoj, 
N. 1. Turgenjev, Nikita Muravjev, Jakuškin, Pestelj, Rylijev i dr. Ti su se 
muževi mnogo starali, da obrade i pretresu sva glavna pitanja državnoga 
života, do kojih stoji napredak naroda. Ali ni sami nisu imali nade, da će 
biti moguće pristupiti oživotvorenju njihovih osnova. Mirnim putem nije se 
ništa moglo postići. Tako se je porodila misao, da se pripravi prevrat, koji 
je imao utrti stazu promjeni nesnosnih odnošaja. 

* * * 

Codine 1821. sastala se je u Moskvi skupština tajnoga „Saveza dobrobiti", 
kojoj su pristupili članovi iz priestolnidl i južnih strana, ali skupština bje 
razpuštena. Opazilo se je, da se je u družtvo ušuljalo nepouzdanih članova, 
pa ga je trebalo očistiti od ovih živalja. Istodobno opazilo se je načelnih i 
ličnih nesuglasica te se je do onda jedinstvena organizacija pociepala u dvie : 
„Sjeverno" i „Južno družtvo". Ovo potonje družtvo sjedinilo se je sa samo- 
stalno nastavšim tajnim udruženjem „Sjedinjenih Slavena" te je stupilo u do- 
ticaj sa tajnim družtvima Poljske. 

Sve jače je dozrievalo uvjerenje, da se bez revolucije ne će ništa moći 
postići. Pestelj, jedan od najrevnijih promicatelja ciljeva tajnoga udruženja, 
opravdavao je revoluciju time, što da je vrhovna vlast već dovoljno pokazala 
svoja neprijateljska čuvstva prema ruskomu narodu. Držanje Aleksandra 1. 



ZAMETCI REVOLUCIJE U RUSIJI 21 

koji je namjeravao s Poljskom sjedinili Litvu i Bielu Rusiju te tako dio Rusije 
odtrgnuti od matere zemlje i pridružiti ga Poljskoj, budilo je mržnju spram 
njega. Već 1817. godine porodila se je medju članovi tajnoga udruženja 
misao, da cara Aleksandra I. valja ubiti. „Uvriedjeno čuvstvo narodnosti i 
narodnoga dostojanstva bijaše osnovkom zaoštrenja opozicionalnoga duha 
dekabrista", veli A. Prjesnjakov u svojem već spomenutom studiju o deka- 
bristima. Dogodjaji u zapadnoj Evropi bodrili su ruske revolucionarce te su 
se oni nadali, da bi prevrat i u Rusiji mogao uspjeti. Ali i najsmjeliji deka- 
bristi naglašivali su, da je neobhodno nuždno raditi oko toga, da poslie pre- 
vrata ne nastane anarhija, s toga je Pestelj zagovarao postepeno uvadjanje 
novoga poredka. On je sastavio i osnovu pravilnika za vrhovnu vladu pod 
nazivom „Ruskaja pravda". Tu vrhovnu vladu, koja bi se poslie uspjeloga 
prevrata imala obrazovati, imenovao bi „Savez dobrobiti" na deset godina, a 
priznati bi ju morao senat i sv. sinod. Osnove Pesteljeve bijahu prihvaćene 
u južnom, djelomično i u sjevernom tajnom družtvu, u kojem su neke po- 
tankosti Pesteljeve osnove zabacili iz bojazni, da Pestelj ne čezne za vlašću 
kao Napoleon. 

Što odmah nije došlo do prevrata, tomu je bilo više uzroka, a poglaviti 
je bio u nesuglasici političkih nazora. Nikita Muravljev pomišljao si je bu- 
duću Rusiju federacijom autonomnih pokrajina, dočim je Pestelj bio za ideal 
ujedinjene države sa energičnom rusifikacijom periferija države. Od toga je 
bila izuzeta Poljska, koju su namjeravali priznati nezavisnom ali u pitanjima 
vanjske politike tiesno s Rusijom svezanom državom. N. Muravljev si je 
pomišljao buduće političko ustrojstvo ustavno monarkičnim na gradjanskoj 
osnovci imovinskoga censusa; Pestelj je sa svoga socialnoga gledišta zago- 
varao republikanski oblik vladavine. 

„Meni se činilo, — pisao je Pestelj, — da glavna težnja sadašnjega vre- 
mena stoji u borbi izmedju narodnih masa i raznolikih aristokrata, nastavših 
po bogatstvu i pravima nasljedstva ; ja sam držao, da su aristokracije glavna 
zaprieka blagostanju države te mogu biti odstranjene jedino tako, ako se 
država obrazuje na republikanskom temelju" . . . 

Ove nesuglasice bile su krive, što se je sveudilj još kolebalo, što je 
dolazilo od novih razkola i što su i najrevniji pobornici revolucije prema 
ciljevima njezinim ohladnjivali. U takovoj dispoziciji nadošli su važni doga- 
djaji. Aleksander I. umro. Na priestolje je imao doći veliki knez Konstantin 
Pavlović, ali se je odrekao priestolja pa je isto zauzeo Nikolaj I. Dekabristi 
su, makar još nepripravni sasvim, odlučili pokušati prevrat. Urotnicima, čla- 
novima tajnih udruženja, pošlo je za rukom predobiti neke pukovnije. Odlučeno 
je bilo, da se novomu vladaru imade uzkratiti prisega vjernosti, zatim svrgnuti 
stara vladavina i staviti nova, koja će provesti najnuždnije reforme te tako 
udariti temelje preobrazbi Rusije u modernom smjeru. Prvaci revolucionarnoga 
pokreta, prozvani dekabristi, jer je prevrat buknuo u mjesecu prosincu (de- 
kabru) — svršili su tragično. Njihov čin bijaše žrtva dužnosti, koja im je 
nalagala, da do kraja stupaju stazom, na koju su jednom pokročili, 



22 HRVATSKA SMOTRA 

Vanjskim načinom očitovao se je prevrat ovako: Na 14.(26.) prosinca 1825. 
stajao je na senatskom trgu u Petrogradu odjel četa raznoga oružja. Uz ovu 
vojsku bilo je i osoba u gradjanskom odielu. Na periferiji trga i u pokrajnim 
ulicama sgrnuo se je narod, koji je bio silno uzbudjen. Ove čete, što su 
stajale na trgu, bijahu čete odane prvacima pokreta. Ali svim na čelu stajali 
pobunjeni časnici, članovi gore opisanih tajnih družtava. Imalo se je pokušati 
oružanom rukom oživotvoriti težnju tih družtava. Ali to nije uspjelo. Sile 
prevratnika nisu odgovarale ciljevima. Organizacija nije bila provedena, kako 
valja, a našlo se je i prebjega, koji su izglede uspjeha podkopali. Car Ni- 
kola I. našao je oslona u birokraciji i u velikom dielu vojske, koja mu je 
vjerna ostala. Proti četama, što su bile sakupljene na senatskom trgu te 
nisu htjele položiti prisegu vjernosti, odpravljene su bile pouzdane čete 
s topovi. Kartečama bijahu razpršene te čete, a što nije palo, bilo je po- 
hvatano. Poginulo je više prvaka revolucije, a oni, koji su ostali živi, bijahu 
potegnuti na sud. Do 120 sinova najuglednijih porodica ruskih dodje pred 
posebno vrhovno sudište. Petorica obtuženih budu odsudjeni na smrt i obje- 
šeni, a ostale poslaše što u Sibiriju, što u daleke vojničke naselbine, a što 
u kaznione. Mnoge kompromitovane uvrstiše kao proste vojnike u pukovnije, 
koje su bile na Kavkazu. 

Ovako je završio prvi pokret, prva revolucija, koja je imala donieti 
Rusiji državni preporod. No krv postradalih dekabrista, muke utamničenih i 
progonjenih njihovih drugova — bijahu sjeme daljnjemu radu. Od onda se 
Rusija nalazi u vječnoj trzavici. U samoj Rusiji osnivaju se nova tajna družtva 
te vodi borba za reforme. One se djelomično i provadjaju. Najznamenitije su 
dakako one početkom šestdesetih godina, kad je dokinuto kmetstvo i se- 
ljačtvo oslobodjeno, kad je ustrojena neka samouprava gubernija i refor- 
mirano sudstvo. Nu to sve nije zadovoljilo rusko družtvo. Ostala je težka 
absolutna vlast careva i samovolja birokracije. Ta je birokracija ugnjetavala 
svaki slobodoumniji pokret te radila o tome, da se absolutizam uz birokra- 
ciju vječno uzdrži, a narod i inteligentno družtvo odstrani od vlasti. Ovakav 
sustav podkopao je nutarnje sile Rusije i stvorio nesnosne odnošaje. „Ruski 
narod zahtievao je i zahtieva sveudilj, — piše Petar Strave u svojem članku 
„Revolucija" — da vladar prestane upravljati sa zemljom skupa s činovni- 
cima. Ruska monarkija prestala je biti samodržavno-birokratskom (manifest 
od 17. oktobra 1905^ pa za to ne može odoljeti revoluciji time, da bude 
ustavno-birokratskom. Birokracija prestala je(?) biti vlast u zemlji i za to 
ne može da bude vladom. A medjutim birokracija ostaje sveudilj „vladom". 
Što je dakle pravi smisao najnovije revolucije u Rusiji? Njezin je smisao: 
treba sasma prekinuti s dosadanjim birokratskim sustavom. U Rusiji ima 
vladati vladar sa zakonito izabranim zastupstvom naroda. Vladu, ministarstvo, 
imadu sačinjavati ljudi, koji uživaju povjerenje narodne većine. Izlazak je iz 
savremene oštre političke krize u tome, da se ustavna monarkija odmah 
razstavi od birokracije te time konačno sgnječi glava birokratske hidre, koja 
je tako dugo mučila Rusiju, a i sad još podkapa njezine sile". 



ZAMETC1 REVOLUCIJE U RUSIJI 23 

Ali ovomu cilju na putu su još uviek birokracija i skrajnje nepomirljive 
stranke, koje bi sada htjele obistiniti socijalnu republiku u Rusiji. Ove skrajnje 
stranke svojom nepromišljenom prećeranosti i nehotice služe birokraciji, 
koja, pozivajući se na strahote što ih počinjaju skrajnje socijalno revolu- 
cionarne i anarhističke skupine, suzbija provedbu programa trieznih i umje- 
renih elemenata, koji teže za jasno odredjenim ciljem, a taj jest: da Rusiju 
učine modernom, parlamentarnom državom. Taj cilj pravih ruskih otačbenika 
nailazi na simpatije svega prosvietljenoga svieta, dočim se djelovanje anar- 
hista obćenito odsudjuje. No da se može postići preobrazba Rusije, nuždno 
je, da se svi liberalni i za ozbiljne i razumne reforme zauzeti ruski političari 
slože. Knez Evgenij Trubeckof zagovara u neki dan ponovno nastavljenom 
dnevniku „Strana" odlučno, da se ustavno demokratska stranka sjedini sa 
svim liberalnim ljudima Rusije, jer da od te sloge stoji spas ili propast ruskoga 
liberalizma, a time spas ili propast — barem u doglednom vremenu — djela 
preobrazbe Rusije u modernu parlamentarnu državu. 

MARTIN LOVRENČEVIĆ 



MIROSLAV VILHAR 

(Prigodom odkrića njegova spomenika u Postojni 12. kolovoza o. g.) 



Vodnik, Prešern i Vilhar. To su tri muža, kojima je slovenski narod 
podigao vidljivi znak duboke svoje zahvalnosti. Ali u malo, te zaboraviše 
na Vilhara. Gotovo trideset godina bijaše zaboravljen pjesnik, koji je pjevao 
„po jezeru bliz* Triglava". Tri decenija šutjela je Slovenija o imenu onoga 
agitatora, koji je bez straha zagrmio: „Slovan na dan". Vilhar zaboravljen? 
Ne, jer su njegova djela živjela i žive još danas u slovenskom narodu kao 
narodno vlastničtvo. Vilhar bijaše podpuni demokrat, njegovo djelovanje ima 
demokratični značaj, jer je osnovano na spoznaji i ćućenju narodne duše, 
specijalno pak duše naroda na slovenskomu Krasu — „Notranjskoj". Za to 
su baš Notranjci nakon 35 godina smrti svojega preporoditelja podigli kip, 
da podsjeća dolazeće generacije slovenske: 

Od tu, kjer burje brijejo studene, 
v višave Tvoj je dvignil se genij, — 
nagnil se je in pil iz Hipokrene, 
navdušen glas zaklical med Slovene, 
domaćih pesni polnih melodij: 
zdaj v prsih naših pesem Tvoja plava, 
ko po jezeru čolnič bliz* Triglava . . . 

(Fran Žgur) 

U Postojni, toj privlačivoj točci čitavoga svieta, podignut je spomenik, 
da k njemu hodočaste narodi, učeći se značajnosti, poštenju i pregaranju. 

Vilharov kip izradjen je iz bronca. Ako ga i jest glasoviti kipar A. Repič 
izradio, ipak ne sliči Miroslavu Vilharu. Kamen, na kojemu kip stoji, izklesao 
je Ivan Caharija iz trajnog repentaborskog kamena po nacrtu arhitekta Ivana 
Jagera ovako: Na Krasu ima znamenitih vrela, a opjevaču Krasa i jame 
neka se postavi „spomenik-studenec" na javnom trgu, da postane tradicio- 
nalan, da žedni narod zajimlje pri njemu vode, „pri Vilharju". Skela je 
sagradjena u obliku piramide, na kojoj je nadpis i dvovrstna kitica iz Vil- 
harove poezije: „Čujte gore in bregovi, da sinovi Slave smo." Iz zmijske 
glave pod nadpisom teče bistra gorska voda, a oko glave ovijene su dvije 
čovjekove ribice, simbol Postojne. Takav evo postaviše Notranjci spomenik 
jednomu od najzaslužnijih muževa Slovenskih: 

„ln naj nad njim nevihta bo vihrala — 
ponosno stoj, altar! — kot kraška skala." 
(Pavel Grošelj) 



MIROSLAV VILHAR 25 

O ŽIYOTU 

U najteže i sudbonosno doba po slovenski narod god. 1818. rodilo se 
poštaru u Planini Vilharu četvrto diete Miroslav. Uzgojen u kozmopolitskom 
duhu, a od prirode obdaren i tjelesno i duševno, bude odredjen za činov- 
nički stališ, pak je za to svršio pučku školu u Postojni, gimnaziju u sv. Pavlu, 
a sveučilište u Gradcu, gdje ga nazivahu zbog izvanredne mu ljepote „der 
schone Fritz tt . Živio je ovdje razsipno, tražeći sebi ugodna družtva, u kojima 
je čitao svoje njemački izpjevane pjesme nekoj ruskoj krasotici. Nu iz krila 
gradačkih orgija povuče ga otac, predavši mu svoj posjed Kalec. U dobar 
čas po slovenski narod. Vilhar postade Slovenac, jer ga je preporodio kraški 
narod, 25a kojega je on do zadnjega daha oduševljeno radio i žrtvovao velik 
dio svojega imetka. Oženio se g. 1843. i započeo pravi život, u kojemu je 
nalazio svu sreću i zadovoljstvo. Pa kako ne bi, kad je njegova žena živjela 
samo za muža i za djecu i nastojala odvratiti od kuće svaki taman oblak. 
A prijatelji? Uz Levstika, uzgojitelja Vilharove djece, sastajalo se na Kalcu 
izabrano družtvo, koje je s Vilharom na čelu dizalo slovensku narodnu sviest 
i iz narodne duše vadilo najskupocjeniji biser, da mu ga opet pročišćena 
vrati. Od sada nije bila Vilharu poezija više zabavom, već mu je bila sred- 
stvom da slovenski narod potakne na ljubav k materinskom jeziku i vlastitoj 
narodnosti, a tako da pomogne podići slovensku kulturu. U tom radu pod- 
pomagao ga je neumorno prijatelj mu Levstik, koji ga je ostavio, kad se 
Vilhar preselio s obitelji u Ljubljanu, odakle se povratio brzo na Kalec i 
ostao na njemu do svoje smrti g. 1871. 

RADU KNJIŽEVNOM 

„Kaj ti pomaga nemške pesmi kovati? Goethe ali Schiller tako ne boš. 
Loti se rajše domaćega jezika ! w Rieči Nikole Žica, vojničkog župnika, dovele 
su Vilhara na stazu, po kojoj je on dospio na častno mjesto u slovenskoj 
književnosti. Vilhar je lirik, epik, dramatik i skladatelj. U njegovoj lirici iztiče 
se meka narav i ne prisiljen već lahak jezik, u epici narodni slog, a u dra- 
matici naravna humoristična žica, a znao je tako u epskim kao u dramat- 
skim djelima satiričku svoju snagu pokazati. („Župan" i pjesma i drama). 
Sve, što mu je uzdizalo dušu, sve što mu je razblažilo srce, nastojao je 
izreći, a nije li to mogao riečima, utekao se napjevima. Nježna čuvstva na- 
prama užoj domovini, ponos na slovensku povjest, ljubav naprama kmetu, 
naprama prijateljima, široj domovini slovenskoj i slolx>di, to je sadržaj nje- 
govih divnih pjesama, to su akordi njegovih melodija. A te pjesme s tim 
dragašnim napjevima čine se, kao da ih nije stvorila majstorska duša, već 
da su to pravi pravcati biser, odkinut sa srca slovenskoga naroda. To i jest 
razlog, da se je ime Vilharovo zaboravljalo, jer tko bi pomišljao u času 
kad se srce raztapa od milja pjevajuć ili slušajuć melodije, recimo „po je- 
zeru bliz' Triglava" ili „zagorski zvonovi", da ih je izpjevao i uglasbio Vilhar? 
Pa ipak su to pjesme njegove. Jedini on je mogao doseći duboko u duši 



11 



26 HfrVATSKA SMOTRA 

*vojeg kmeta onu finu nrt koja čovječje srce diže, uznosi i razbiažnje. Jedini 
ori, Pa za to i pjeva,u njegove pjesme Kotranjd, Slovenci susjedi Hrvati i 
napokon ostali Slovjeni, 

Prvi put *e je oglasio slovenski u „Sovicah" & 1845., kojima je ostao 
vjeran turadruk do šestdesetih godina. G. 1850. izdao je na sviet pjevoigru 
Jarr^ka Ivanka", To je romantična igra bez psiholoftog razvoja, ali puna 
*nage, da tluiatelja uzdigne do oduševljenja za slobodu, domovinu i ljubav. 
Vilhar je nazivlje: „izvirna domorodna igra s pesmami vtreh djanjih." Vrst 
j<: operete, koja je u starom ljubljanskom kazalištu izazvala neopisivo odu- 
Mrvljenje, ćitavo djelo, a osobito ouvertura je majstorština, koja je djelovala 
na umjetnika i laika. Ona bijaše prvi magnet, da se publika privlači u ka- 
zalište, Romantični njezin sadržaj uzet je iz života slovenskih vitezova za 
vrieme križarskih vojna, a svršava se pjevanjem: 

„Živi Jjubezin! 
Nikdar ne vmirajl 
Vedno izviraj 
Z zvesf ga srca/' 

0, 1851, izdao je „Slovenski koledar" u kojemu ima njegovih pjesmi 
i ba*nl. 0, 1860. sabrao je svoje pjesme u knjizi „Pesmi". U političkom 
*vojcm listu „Naprej" napisao je nekoliko pjesmi u epigrama. Osim kole- 
dara „Sloga" I „Koledarček" izpjevao je tih godina i svoje uzničke „Ža- 
bljanke" u tri diela „Žabe", „Raki" i „Ribice". 

Kao dramatik uspio je Vilhar napisav više kazalištnih igara, koje se još 
dana* na slovenskoj pozornici igraju. Sujet im je crpao iz svoje okoline, u 
kojoj je doživio vrlo mnogo. Mnoge su tiskane, a nekoje se nalaze još u 
rukopisima, sačuvanim kod hrvatskog glasbenika, a sina Miroslavljeva — Fr. 
Kit Vllhara. Matica slovenska bi učinila patriotski čin kad bi sva djela Vil- 
liarova preuzela I Štampala. 

Vilhar nije postao slovenski Goethe ni Schiller, ali on je iza Vodnika 
1 Vifkirm najznačajniji tip slovenske književnosti, jer je njegova pjesma po- 
Hfal« pravom svojinom narodnom, a tomu je doprinio njegov čisti jezik, u 
kojtjiiiu nema borbe s Izrazima. Radio je pjesmom iz naroda za narod. 

RADU POLITIČKOM 

h kozmopolitu postao je pravi slovenski patriot. Bura, što je g. 1848. 
ni/mahnlti hc< I probudila mnoge uspavane slovenske rodoljube, digla je i 
MIioiiInvm Vllhara, On je bio onaj, koji je premostio jaz patriarkalnoga ži- 
vot« mulju grad junom I slovenskim kmetom. On, gradjanski sin posvetio 
|o flliivo uvojti blčo samo narodu, s kojim je iskreno dnevice obćio. Žrtvovao 
*o nm odu moralno I materijalno. Za to mu je narod povjerio, da ga zastupa 
n prvom krmijftkom državnom saboru. Da uzmogne što jače uplivati kao 
'rittiipnlk im hvoj narod, tiskao je politički časopis „Naprej" g. 1863., u 
ftsmu i|w jo Utlttftno podpomagao Levstik. Borio se je zajedno s Levstikom 



MIROSLAV VILHAR 27 

nekim slovenskim rodoljubima, koji bijahu oko njega i koji ga poticahu na 
uztrajan rad, za prava slovenskoga naroda. Ali njegov „Naprej" bijaše više 
literarni nego li politični list, jer je Levstik u politici bio tek teoretik. To je 
i bio razlog, da je članak: „Misli o mednarodnih mejah . . . M t. j. da medju 
Slovencima ne bi smjelo biti medja, strpao Vilhara u tamnicu na šest tje- 
dana u Žabjaku. Taj postupak odvratio ga je od strastne političke borbe, 
te se je od sada držao svoga Kalca i na njemu pribirao oko sebe slovenske 
rodoljube, da probudi za uvieke najdraži mu kraj — Notranjsku. Od sada 
se je još jače dao na pjesnikovanje i pisanje kazalištnih igara i bavio se 
marljivo oko gospodarstva, dok ga nije u tom radu zatekla smrt. 

Završujem s Tominšekom: „Takav bijaše Vilhar. Lako kažemo, sve- 
strani muž. Bijaše pjesnik, koji ne bježi od svieta, kao mnogi pjesnici; bi- 
jaše skladatelj samouk, ali ne čudnoviti kao mnogi skladatelji; bijaše pisac, 
ali ne za svoju slavu; bijaše političar, ali ne za svoju korist. Skrbio je za 
svoju obitelj, za svoje susjede, za svoju domovinu; samo za se nije skrbio: 
žrtvovao je sve za druge, svoju duševnu snagu i svoj imetak, koji je gotovo 
sav postavio na oltar domovine. Sačuvao si je posvuda čisti svoj značaj, 
neokaljano svoje poštenje; sve, štogod je on kada učinio, napisao ili izpjevao, 
sve to ima znak poštenja i značajnosti i blagoga za dobro zauzetoga srca". 

Vilhar je kao takav zaslužio, da mu se neposredno iza Prešerna po- 
digne spomenik, a to su notranjci i ostali slovenski narod i častno izvršili. 

ANTE Ž. CIVIDINI 



PETDESET GODINA PJESNIKOVANJA 



U dvadeset je i trećoj dobi pjevao: 

Musa, a che resti? 

lo, solitario come chiusa lampa 
Senz* aliruento, su volumi inerti, 
II genio affaticato addormentando, 
Mi preparo a morir.* 

A mnogo kasnije, ponavljao je: 

Mia gioventti con Popra densa ho ucciso.** 

Da je rad, u kojemu je glasoviti talijanac Angelo de Gubernatis preživio 
cieli svoj viek, bio gust i tegotan — ma koliko različit i raznovrstan — kao 
malo kojega pisca, to je neosporivo i svi znadu. Ali da se je njegova mladost, 
u brzo stareći, ikad oslabila pod težinom prekomjernog rada, na to ne bi 
nitko mogao ni pomisliti, jer iz njegova plodonosnoga mozga svake godine 
izbijaju namišljaji i ideje, u kojima je sva impulsivnost i sva žarkost mla- 
denačka. 

Poznato je bilo, da on od tiše mjeseci neumorno nastoji oko svog 
velikog „Dictionnaire international des ecrivains du monde latin**, kad od- 
jednom, kd da se htio odmoriti od težkog i suhoparnog rada, izda svoje 
„Liriche". Ove su lirike, kako sgodno opaža talijanski kritičar Tommaso 
Del Bino, bioložki i biografični preglavak, najidealniji dio njegova mozga; 
one su, kako ih sam pjesnik krsti, plač i bies od p6 stoljeća, te su, upravo 
nedavno, doživjele treće izdanje. 

I vazda je tako: njegov se um nije nikada mogao ograničiti unutar 
hladnih granica jednog i osobitoga djela. To mu ne dopušta živahno po- 
mišljanje i nemirna mašta. Ako on svojoj naravi duguje lošu financijalnu 
sreću radi nekih izdavalačkih podhvata, ali opet njoj mora onu osobitu i 
bitnu genijalnost, koju u sebi ima njegovo djelo i onda kad je predmet suho- 
paran i ozbiljan, da zahvali. 

Još drugu jednu osobitost on duguje ovoj svojoj naravi ; prevažnu oso- 
bitost: svoju neodvisnost pjesnika, a, mislim, i nastavnika. Kroz ovo petdeset 

* Muza, čemu stojiš? Ja se, osamljen kao zatvorena svjetiljka bez hrane, na 
tromim svezkama uspavajući umoreni genij, pripravljam da umrem. 
** Svoju sam mladost ubio gustim radom. 



PETDESET GODINA PJESNIKOVANJA 29 

godina pjesnikovanja, nikad nije podlegao metamorfozama mode. Osobitost 
je ta možda više jedina, nego riedka. Niti su se uza nj priljubili posljednji 
hladni plamovi romanticizma; jedva jedvice, tamo amo, opaža se koji znak, 
ali je odmah zaustavljen i prekinut. To se, na kojemu mjestu, ladje može 
opaziti kod Leopardia, ali i on, netom se toga sjeti, odmah preinači oblik i 
izražaj, te pjesnikova originalnost ostaje ciela, ostaje netaknuta. 

Ljubav spram života i muke svratila ga je sa staze JeremijS na stazu 
razmišljanja. U času klonuća duhom čujete ga kako kliče: 

Meni 1' allegro mondo 

L' immemore sua danza ; 

E, simile a sč stesso, 

Scenda, rovini al fondo; 

A me nel petto e morta ogni speranza* 

Taj poklik je iskren, ali je to čuvstvo časovito: 

Lingua d' amore ha il mondo 
E riđe. Oh dolce riso! 
Oh favellar giocondo ! 
Deh, non rapirmi, o morte, 
A questo paradiso.** 

A na drugom mjestu: 

Cosl dato a noi fosse 

Fermar la vita alle sue fonti vive!*** 

Njegovo srdce koliko više čezne za ljubavi, koliko se njegov um ne- 
umorno umara u ozbiljnim naukama: 

Sposiamo i nostri amori 

In un solo, infinito amor possente 

1 nostri mille addori 

In un sol foco, in una vampa ardente.**** 

Ovu čežnju za ljubavi najbolje svjedoče pjesme obiteljskoga sadržaja. I 
te su pjesme ponajbolje u knjizi. Ovaj isti proces opažamo i kod hrvatskog 
pjesnika Josipa Milakovića, koji je skoro nenadkriljiv, kada mu se pjesma 
kreće unutar obiteljske granice. 

Medju boljim, dapače medju ponajboljim pjesmama u De Gubernatisevoj 
sbirci to su one, koje se, bud radi predmeta bud radi izbora misli, najviše 
približuju k redu i naravi njegovih nauka, po kojima je on stekao pravi i 
zasluženi svjetski glas. To, primjerice, vidimo u Invocazione od Ud i u /?/- 
salendo il corso del Narbuddha. U njima se često primjećuje ona čežnja za 

* Nek veseo sviet nesmotren vodi svoje kolo ; i, sebi sličan, nek sadje i nek se 
satare do temelja; meni je u njedrima svaka nada umrla. 

. ** Sviet ima jezik ljubavi i smije se. Oh, posmjehu sladki! Oh, govorenje milo! 
Ded mi, smrti, nemoj ovaj raj oduzeti. 

*** Da bi nam bilo tako dano svoj život zaustaviti na njegovim živim izvorima. 

**** Spojimo naše ljubavi u samo jednu, neizmjerno moćnu ljubav; naših tisuć žara 
u samo jedan oganj, u jedan Žarki plamen. 



30 HRVATSKA SMOTRA 

smrću, koja te u drugim, kako opazih, može podsjećati, dapače i podsjeća 
na Leopardia; dok u ovoj sbirci izgledaju da su obavijeni u mističnim zra- 
kama ideala davne iztočne vjerske filozofije. 

# * * 

Za jedne tužne godine njegova života, kako sam priča, bilo mu je su- 
djeno s težkom tugom na srdcu, odieliti se od svojih starih knjiga, koje je 
talijanski kralj kupio za Središnju Knjižnicu u Fiorenci; morao ih je za uviek 
ostaviti! I dok ih se je, u šestdesetičetiri bale (denjka), valjalo prama gradu 
Cvieća, on je u svomu osamljenom studiju, medju praznim knjižnim stalni- 
čama, spjevao dirljivu pjesmu n Ai miei vecchi libri" (Mojim starim knjigama), 
koja se ne može čitati bez dubokoga dirnuća. 

On ih pozdravlja, personificirajuć ih, težkom boli i ljubavi brata i sina. 
Jedine dvie utjehe, koje može imati u njihovu gorkom izgubljenju, dolaze 
mu iz dviju preplemenitih misli, koje slikaju, kao dva poteza čudotvornoga 
kista, čovjeka, gradjanina, radnika: 

Nelf anima profonda 

Stano riposti gf intimi secreti 

Ch' eran celati nelle vostre carte 

Per ragionarmi dentro arcanamente. 

Se piu non si gioconda. 
La mia vista con voi, dolci poeti, 

E sapienti d' ogni terra e parte, 

L' anima ancor piena di voi si sente. 



Itene dunque in pače 
O libri.miei, poi che cosi si vuole. 
Ma, salutati i colli benedetti, 

E T aure schiette di Fiorenza mia ; 
Per vostra ardente face, 
Per virtu d* ineffabili parole, 
Accendete ne' giovani intelletti 
Nova scienza e nova cortesia.* 



Znanje i udvornost bijahu vazda i jesu kod Talijanaca, kao i kod nas, 
stare častne zastave ovih dobrih otaca, kojih se broj, žalibože, svaki dan 
umanjuje, dok nova pokoljenja, još nestalna, gledaju u budućnost i ne znadu, 
ili se ne usudjuju odlučno izabrati svoj put. 

Sarajevo. 

IVAN ANDROVIĆ 



U dubokoj se duši čuvaju intimne tajne, koje su sakrivene bile medju vašim 
kartama, e da mi unutri otajstveno sbore. - Ako se moj pogled više s vama ne veseli, 
mili pjesnici i učenjaci iz svake zemlje i sa svake strane, još mi se duša vas puna ćuti. 
r\ . Jt 5 u miru dak,e k "jite e m <>je, jer se tako hoće. Ali, da su zdravo blagoslovljena 
brda i bistre vode moje Firence; po vašoj gorućoj zublji, po krieposti neizrecivih rieči, 
užgite u mladim umovima novo znanje i udvornost. 



KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU 

ZA SPARNIH DANA 



.Čuvajte se od književnika, koji 
hoće da idu u dugačkim haljinama i 
traže, da im se klanja po ulicama i 
koji traže mjesta prvih po sbornicama 
i pročelju na gostbama*. 

Luka ev. XX. 46. 

Hrvatska književnost ima svoje „ferije", kad literati ne pjevaju, ne pišu, 
kad ne — lažu, kad planduju poput Horaca, koji bijašu beatus procul negotiis . . . 
Tako je bilo i u ono staro, klasično doba, kad su stari spisatelji boravili 
triezne ferijalne literarne dane i spravljali vragolije, huncutarije i razne knji- 
ževničke ludorije. Za to je i ostalo od davnine, te se veli za kakvu glupost : 
A, to je baš „klasično !" A takih „klasičnih" literata ima i dan danas! 

Saison morte u književnosti. 

Srpanj žeže. Celsius skače i nadtječe se s Reamurom. Sparina. Nestaje 
zraka, daha, ideja, sujeta. Pjesnici se bacaju u hladne kupelji, pripovjedači 
idju pod ledene tuševe, pitomi se dramatičari gube u debeloj hladovini divljih 
kestenja, gdje svoje tragične scene i prizore zalievaju u srpnju ožujskim pivom. 
I dobro im to „čini" ; tako im je voljko oko — htjedoh reći srdca — oko 
blagoutrobija ! U takav čas onoga velikoga dolce far niente, čini im se, e 
je sve ostalo tašto i izprazno, čovjeku je, da ne bi spjevao ciglog stiha ili 
našao u svojoj sparnoj glavi ni najobičnijeg sroka, kao što je : trag — mak . . . 

Nu kako hrvatski književnik još nije od pera sagradio kuće, niti uživa 
mastne godišnje rente, (hrvatski je političar naprotiv sretnije ruke, što se 
tiče — rente), to mu je jedini godišnji honorar, ako od svog šefa izmoli 
dopust ili ako već „kao takav" ne ima svoje blažene dvomjesečne „ferije". 
Pristav, sudac, profesor, bankovni činovnik, učitelj, doktor — hrvatski literati 
su gotovo svi bilo kaki beamteri — sve to mora na dopust — hinaus, hinaus 
in die Ferne . . . 

Kad se prestanu izdavati razne knjige i knjižice, kad ćak i beletristički 
listovi prestanu za one žege i zapare izlaziti, te podju i oni na „ferije", kad 
i čitatelju pada iz ruke knjiga i novina, onda zavlada saison morte . . . 

Tako vam je jednog liepog dana — 40° C u sjeni ! — ovih netom prošlih 
ferija, krenula neka čudna i šarena četa književnika na izlet, na ladanje, u 



32 HRVATSKA SMOTRA 

jednu hrvatsku uvalicu blizu priestolnice, na ljetovalište, gdje imade u izobilju 
dobre kapljice, dobra zalogaja i dobra i debela hlada. Osim toga: žubor- 
potočić, vinorodne gorice, polja s talasjem klasja, sladjani voćnjaci, šareni 
cvietnjaci, konjogojni pašnjaci, gore nebo visoko, puno zviezda s komadom 
mjeseca — eto, svi rekviziti za poetične dušice! 

U tu živu poesiju dokoterljaše se jednog liepog dana književnici i farizeji 
— beamteri raznih dietenklasž — jedini ja bijah medju njima — carinik. I 
u Hrvatskoj novoga kurza ostalo je naime sve, kako je i prije bilo : Ne pita 
se, jesi li pjesnik, publicista, kritičar, već — jesi li bar kr. bezplatni vježbenik, 
makar tri i četiri godine, jer tad — tad vriediš u ljudskom družtvu više 
od lule duhana, vriediš, jer nosiš čast, „zvanje", imaš svoj „položaj 14 . Za to 
su riedke ptice pjevalice, pričalice i kritičarke, koje nemaju u Hrvatskoj svoj 
„čin", to jest koji nisu činovnici, dakle činbenici prvog reda. Dakako, treba 
biti „pensionsfahig 44 , treba sebi osjegurati nekoliko bielih groša za crne dane, 
jer od književne penzije nema života . . . 

U toj opisanoj uvalici leži Tusculum našega prijatelja i gostoprimca. To 
je izvrstan čovjek, mali „maecenas atavis 44 . Uhvatila ga se naime neka, što 
no rieč, manija, te kupuje sve hrvatske knjige, drži listove gdje godj izadju. 
U drugu je opet ruku pravi čudak: sve te knjige i listove i — čita. Jadnik! 
Vidite, to je tip čovjeka, koji „prati 44 hrvatsku književnost! — On je jedna 
polovica ovog Tusculuma, druga, bolja polovica, ljepša je i mladja i zamam- 
ljivija od domaćine. To je domaćica, čavrljava kano lasta u proljeće, kano 
sbirka lirskih pjesama ili kano glasovir u gradu, što priča od zore do mraka. 

— Gospodo pjesnici i druga čeljadi, pričajte nam književne novosti iz 
grada!, pozvala domaćica goste. (To bi imalo biti polaganje računa o knji- 
ževnom djelovanju!) Što radite, što pišete, pjevate, sastavljate? Tko je od 
vas najslavniji, nek digne ruku! 

Svi su digli ruku. 

— Do biesa, gospodo, onda je ovaj moj Tusculum najveći spomenik slave, 
reče domaćina. Ali u književnoj saison morte, pa toliko slavnih ljudi, to je 
malo odviše! Za vas je Hrvatska malena, gospodo! 

— Ovo je zaista prava saison morte. Pomislite: „Savremenik 44 , „Smilje 44 , 
„Domaće Ognjište 44 , „Pobratim 44 , „Glas Matice Hrvatske 44 — sve ]e to na 
urlaubu, svi ti književni listovi preko ferija ne izlaze, dometnut će Netko. 

— Zašto ne izlaze? 

— Ta tko će sad pisati, a tko će čitati u ovo doba, gdje gori knji- 
ževniku glava i misli i ideje. Sjećate li se, kako je nekad pjevao, sada već 
umirovljeni pjesnik: 

Kolovozom kola voze 

Profesore, djake. 
Jedne kući, druge opet 

U kupelji mlake! 

— Da, doba je kajanja za literarna nedjela, vrieme je pokore za knji- 
ževne griehe, što ih činismo! 



L 



KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU 33 

— Liepo, a ipak ne velite moj grieh, moj grieh, moj preveliki grieh — 
kad „slučajno" štogod „posudite" iz gotovih već tudjih djela! 

— Molim, molim, to je duševno blago svega prosvietljenoga svieta : što 
je Maeterlinckovo to je moje, a što je moje . . . 

— ... to bome nije njegovo, upade liepa gospa na te dramatičareve rieči. 

— A, šta je to! Vidite, ja vam sad pišem za kazalište dvie drame i 
jednu komediju . . . 

— Čini mi se, da vi sami pravite i glumite te „komedije" . . . 

— Književni komedijaš, izvrstan naslov za tragediju u jednom činu! 

— Ajnakteri i ajnaktovke još su uviek u modi. Ah, da čujete moj ajn- 
akter! — kliktaše bivši dekadent. 

— Čkomite vi dekadent, vi secesionist! — prekinula je liepa domaćica 
literarnu buku. Što je ostalo od vaše „moderne"? 

— Mi smo ostali! — upadoše četiri modernista. 

— I to je sve. Čast vama, nu to je malo. Digli ste u svoje vrieme 
čitav „Sturm & Drang", rušili ste goru i vodu, pisali ste, pjevali ste, izda- 
vali ste listove i knjige sa secesionističkim zafrkačima, a od svega toga nije 
ostalo ni jedno djelo potomstvu, ni jedna novela, ni jedna jaka pjesma, ni 
drama — ništa. 

— Ako nisu ostala djela od papira i ideja — usudih se primjetiti — 
ali su na nekim vašim modernistima ostala djela — hrvatskih brijača. Eto 
vidite, milostiva gospodjo, neki naši „mladi" nose još i sad secesionističke 
frizure, kako su ih nosili za najžešće borbe starih i mladih . . . 

— Apropos madame, — umieša se pjesnik nekadašnjeg „sanljivog lju- 
bičastog povjetarca" — u mene ima još starih secesionističkih kravata iz 
doba literarne borbe. 

— Ja imam još i sad onaj svoj šareni lajbek, u kojem sam pisao svoje 
„Samrtne nerve", za koje reče jedan naš kritičar, da su epokalni, duboki, 
vječni, pohvali se bivši crtičar, sada kr. financijalni perovodja. 

— Čujte gospodo, to je cieli arheoložki muzej ! — doda maecenas do- 
maćina. — A što bi tek bilo, da se preduzmu izkopine po vašim ladicama, 
u kojima leži zakopano literarno blago! 

— Mrtvi kapitali! — u isti čas reče liepa gospa i pisac ovih redaka. 

— Requiescant in pače ti kapitali! 

— No ni vi, Zyre, se ne bi trebali rugati toliko tim modernistima, ta 
i vi ste uz njih onako preko plota pristajali! — ponosno će novelista, koga 
je bila izniela na površinu borba star-mladih. 

— Pro primo, ja nisam nikakvi književnik, a pro secundo, ja još i danas 
mislim jednako, samo su gospoda zastranila pod krivim vodstvom. Kud vas 
je zaveo vaš literarni vodja „moderne"? U najkritičnijem vas je času ostavio 
na cjedilu, a vi se razbježali ko rakova dječica. 

— Nu bez škara! — zlobno će dometnuti domaćica. 

— Ova je književna borba bila krivo shvaćena, posve krivo. Ideje su 
bile donesene iz tudjine, ovdje ste ih posadili, ali hrvatsko tlo nije bilo za 

3 



1 



34 HRVATSKA SMOTRA 

to. Usahle su. Ubila ih literarna filoksera. Sad bi ih trebalo ciepiti, zalievati 
i dugo će trebati, dok nikne što valjana. 

Tako je domaćina prešao u skroz poučnu govoranciju, nu sparina je 
bila tolika, da uz najbolju volju nije mu bilo moguće prosliediti u istom 
smislu. Naši književnici nisu već ni slušali, samo su puhali od vrućine. 
Nastao je sveobći razgovor i — dosada, koju će prekinuti milostiva: 

— Znate li što, gospodo? Predjimo na zahvalnije polje! 

— A - a — a . . . 

— Na užinu! 

— Bravo! Živila svietla gospodja! Izvrstno! 

— Vidim, gladni ste i žedni, a siti tih književnih ideja. Što želite: Ho- 
ćete li — kiselog mlieka? 

— Fi done! Nismo mi kiseli kao Gorki, — javiše se neki. 

— Molim, mojemu Gorkomu mir! On je moj uzor, a ja sam mu po- 
svetio moju knjigu iz prijateljstva, — svetčano će novelista. 

— Siromah! — rekoh. — Ljubi li vam se Gorki, svietla gospo, onaj 
bosjak s dugom kosom u ruskoj rekli? 

— Bosjak! Ha, ha — bosjak, a čitala sam u novinama, da ima kuće 
i vile u Rusiji. Ne volim ga, jer je pobjegao u Ameriku s glumicom, a u 
domovini ostavio ženu i djecu. S tom se svojom porodicom dao slikati pod 
nadpisom „Gorki čita u krugu svoje porodice i prijatelja svoj novi roman". 

— Tout comme chez nous ! I kod nas donose novine slike književnika, 
kako čitaju svoje nove romane „u krugu 44 itd. ... 

— Čujete, Zyre, to je zlobno. Zar ne vidite, da se veliki ljudi poduda- 
raju i u — slikama, reče mi kritičar. 

— Ne vidim, zaista ne vidim . . . 

— Ah, idite. 

Dok su se vodili ovi tanki i ugodni razgovorci, šutio je poput nieme od 
Portici-a jedan čovjek. Zagonetno biće u istinu. Opis njegov: Kosa bujna, 
romantično mu pada na lievu sljepočicu, straga je već davno nepodrezana, 
a odraz joj se odaža po kragenu, koji je nekada bio i nov i biel kano labud, 
kad poje svoj posljednji poj. Oči. Njegove oči! U njima odsieva sva mi- 
zernost naših prilika, ali se u njima odrazuje i sav ponos nekadašnjeg pje- 
nika poletarca. Nos. Orlovski, orlujski, grčki — dakle klasičan potomak 
starih nosova grčkih. Brk mu pada na usta genijalno; nikad ga ne obuzda bart- 
binda. A brada — simbol borbe starih i mladih, personifikacija prošlosti. 
A uši? Zečje, to jest velike, muzikalne, pravilne, al — u velikim dimenzijama. 

To je eto glava njegova. Glava kritičara, pjesnika, glasbotvorca, sli- 
kara, dramatičara, urednika, vodje — ali glava bivšeg čovjeka. Sada se po- 
vukao u zatišje, u kome se zapustio tjelesno i duševno, a odatle prati sav 
literarni život hrvatski. 

Kad čuje, da netko kani izdavati novi književni list, on se tek nasmieši 
a iza posmjeha vidiš mu zub zavisti, jala — zub vremena. Kad uzčita gdje, 
e je izašla kaka nova sbirka pjesama, opet se nasmješi, a iza tog smieška 



KNJIŽEVNICI NA DOPUSTU 35 

vidiš onaj drugi zub — zub bivšeg pjesnika. Kad čuje — jer on sam ništa 
više ni ne piše ni ne čita — da se daje koja nova drama u hrvatskom 
kazalištu, opet se smieši i smije, a iza tog smieha vidiš daljnja dva zuba — 
zuba komedije i tragedije. On je pisao nekad i tragedije i komedije, a iz- 
vodio ih je sam medju četiri zida svoje bivše literarne sobice. I sam se je 
smijao svojim tragedijama i plakao svojim komedijama. A kad čuje, da se 
pojavio koji novi kritičar, opet se nasmije, a iza tog smieha vidiš zub — 
ne zub, nema ih više, ubila ih mu je književna njegova prošlost. 

— A vi, gospodine Smješko, što velite vi svemu tomu? — upitaše ga 
drugovi. 

A on, Smješko, taj grobni humak prošle promašene slave, taj nepri- 
znati, grohotom se uzeo smijati, kad je čuo, kako dandanas književnici 
sebi prave reklamu. Smijao se i ni rieči nije rekao. Zavjetovao se, da će 
šutjeti, a ipak je tako zabavan, tako interesantan. 

U to i dan već rudjet poče, reko bi pjesnik. Večer je jedva zametljivo 
padala. AI kakva večer, ta još ni sunce nije zašlo za ćelavu glavu našega 
domaćine, mecene ! Medjutim ču se glas vapijuće domaćice na ladanju : 

— Gospodo, na verandu! 

Svi na to krenuše na užinu, za pravo na večeru, na gospodsku. I šteta, 
te baš ovdje prestaje ovaj izvještaj. A bilo je još tako zanimljivih mrvica, 
što su padale s velikog književničkog stola . . . 

ZYR XAPULA 



OKLADA 



i. 

Bila hladna jesenja noć. Stari bankar koracao svojom radionicom gore 
dolje i razmišljao, kako je ravno pred 15 godina u jeseni bilo kod njega 
družtvo. Mnogo je pametnih ljudi bilo na večeru pozvano, pa se zanimivo 
razgovaralo. Medju ostalim pala rieč i o smrtnoj kazni. Većina gostiju, 
medju njima učenjaci i novinari, bili su proti njoj. Rekoše, da je zastarjela, 
da je depravirana i na kršćanske zemlje neprimjeniva. Neki bijahu mnienja, 
da bi se smrtna kazna imala svagdje nadomjestiti doživotnom tamnicom. 

— Nisam vašeg mnienja, — reče kućedomaćina, — nisam doduše pro- 
kušao ni jedno ni drugo, ali kad bi bilo suditi a priori, čini mi se, da je 
smrtna kazna mnogo ćudorednija i humanija od doživotnog zatvora. Smaknuće 
ubija čovjeka odmah — a tamnica ga ubija. Koji je, dakle, krvnik čovječniji ? 
Da li onaj, koji će vas smaknuti u par časova ili onaj, koji vam izsisava 
život tekom mnogo godina? 

— Jedno je i drugo nećudoredno, — kazat će netko od gostiju, — jer 
je jednom i drugom ista svrha: uništiti život. Država nije Bog, pak nema 
prava nešto čovjeku oduzeti, što mu uz najbolju volju više nikad ne može 
povratiti. 

Zapitaše za mnienje i mladog nekog pravnika, čovjeka od 25 godina. 
On reče: 

— Jedna je i druga kazna jednako nedozvoljena, nu kad bi mi bilo, 
da biram izmedju smrti i doživotne tamnice, izabrao bih svakako potonju. 
Živio čovjek pa ma kako kukavno — ipak se živi! 

Na to se razprela živa prepirka. Bankar, koji tad bijaše mladji i živahniji, 
razgoropadio se i, udarivši šakom po stolu, reći će mladom pravniku: 

— Ne slažem se s vama, pa dajem dva milijuna, ako uzmognete pet godina 
izdržati. 

— Ako je to vaša ozbiljna rieč, — odvrati pravnik — tad primam okladu, 
i ne, da ću pet, već petnaest godina izdržati. 

— Petnaest! Dakle dobro, — povika bankar — gospodo, kladim se o 
dva milijuna! 

— Pristajem! Vi stavljate dva milijuna, a ja svoju slobodu na kocku, 
— reče pravnik. 



OKLADA 37 

I ta barbarska, bezsmislena oklada došla je do zbilje. Bankar je bio 
tim uznesen, a za onda pun sreće i lahkouman te jedva da je i znao za 
broj svojih milijuna. Za večere smijao se pravniku i govorio mu: 

— Predomislite se, mladi čovječe, dok nije prekasno. Za mene su dva 
milijuna malenkost, ali vi se titrate, da izgubijete tri do četiri najbolje go- 
dine svog života. Ja velim tri do četiri, jer dulje ne ćete moći izdržati. Ne 
zaboravite ujedno ni to, nesretnice, da je teže podnositi dobrovoljni zatvor, 
nego prisilni. Pomisao, da biste svaki čas mogli biti slobodni, trovat će 
vam u zatvoru vaš život. Žao mi vas je. 

Svega se toga sjećao bankar, idući gore dolje po sobi, i sam sebe 
pitajući Pa čemu ta oklada? Komu je to od koristi, što je pravnik izgubio 
petnaest godina svoga života, a ja dva milijuna? Može li to čovjeku doka- 
zati, da je smrtna kazna bolja od doživotne tamnice? Bezmisao i ludost! 
S moje je strane to hir objestna čovjeka, a u njega požuda za novcem. 

Starac se sjećao, što se one večeri sbivalo. Bilo je zaključeno, da 
pravnik ima svoj zatvor pretrpjeti u jednom vrtnom krilu kuće bankarove. 
Složiše se u tomu, da pravniku ne bude dozvoljeno kroz petnaest godina 
prekoračiti praga svoje sobe, vidjeti cigla čovjeka, čuti čovječiji glas, primati 
pisama ni novina. Naprotiv bilo mu je dozvoljeno pušiti, piti vina, čitati 
knjige, pisati pisma i izabrati sebi koje glasbalo. S vanjskim svietom smije 
obćiti prema ugovoru samo niemo kroz prozorčić u tu svrhu načinjen. Sve, 
što je trebalo, kao knjige, vino, note i tako dalje, smio je po želji pismeno 
zatražiti i samo kroz prozorčić primati. Govorilo se o najmanjim mogućim 
sitnicama, koje bi mogle nastupiti, pa se je pravnik obvezao, točno petnaest 
godina — od dvanaeste ure 14. studenoga 1870. do dvanaeste ure 14. stu- 
denoga 1885. — proboraviti u najstrožoj samoći. I najmanji pokušaj, da 
prekorači te uvjete, pa makar i dva časa prije no što mine rok, riešavaju 
bankara dužnosti platiti dva milijuna. 

Prve godine svog tamnovanja trpio je utamničeni, koliko se moglo pro- 
suditi iz malo njegovih redaka, od samoće i dosade. Mnogo se čulo uda- 
ranje u glasovir iz njegove sobe. Vino i duhan je odbijao. Vino, pisao je, 
za to, što pobudjuje u njega želje, a želje su najveći neprijatelji otete slobode, 
ništa pak nije dosadno, kao dobro vino bez družtva. Duhan kvari zrak u 
njegovoj sobi. S početka slali su mu knjiga lahkog sadržaja: romane sa 
zapletenim ljubavnim intrigama, kriminalne pripoviesti, fantastične pripoviedke, 
komedije i slično. Druge je godine zaniemio glasovir. Pravnik je tražio samo 
klasike. Pete godine čula se opet muzika. Zatvorenik tražio je vina. Oni, 
koji su ga promatrali kroz prozor, vidjeli su, kako je te godine samo jeo, 
pio, ležao na krevetu, često zievao i tiho sam sa sobom govorio. Knjiga 
nije čitao. Kadkad bi noću ustao i dugo pisao, nu u jutro bi ono sve na- 
pisano razderao na komade. Često ga bilo čuti gdje plače. Druge polovine 
šeste godine mnogo je izučavao razne jezike, filozofiju i povjest. Učio je 
tolikim marom, da je bankaru jedva dostajalo vremena nabavljati tražene 
knjige. Tečajem 4 godina popisano je 600 svezaka, što ih je tražio uhićenik. 



38 HRVATSKA SMOTRA 

U to vrieme primio je bankar jednoga dana sliedeće pismo od uzapće- 
nika: „Dragi čuvaru! Pišem Vam ovo pismo u šest različitih jezika. Dajte, 
da ih izpitaju oni, koji ih govore. Ako nema u njima ni jedne jedincate 
pogreške, onda Vas molim, da dadete izpaliti u vrtu dva hitca, koji će mi 
biti znakom, da moj trud ne bijaše uzaludan. Dusi svih stoljeća i zemalja 
govore različite jezike, ali u svih njih plamti jedna ista vatra. O da znate, 
koju nebesku sreću ćuti moja duša odkad ih poznajem!" 

Želja njegova bude izpunjena. Bankar je naložio, da se u vrtu izpale 
dva hitca. 

Desete godine sjedio je pravnik nepomično uza stol i čitao evandjelje. 
Bankaru bijaše to neobično, da čovjeku, koji je kroz četiri godine pročitao 
šest stotina učenih knjiga, treba sad cielu godinu da prouči jednu lahko- 
shvatljivu i ne odviše debelu knjigu. Za evandjeljem uzsliedila je crkvena 
povjest i bogoslovni spisi. Zadnje dvie godine čitao je utamničeni veoma 
mnogo, ali sve bez reda. Čas b se bavio sa prirodoznanstvom, čas bi 
zahtievao Byrona ili Shakespearea. Pisao je cedulje u kojima je tražio u isti 
čas naučne knjige o medicini i kemiji, romane ili bilo kaku bogoslovnu ili 
mudroslovnu razpravu. Bio je nalik utopljeniku, koji pliva na ruševinama 
svoje ladje i hvata se bilo za što, da se ne utopi. 

II. 

O svem je tome razmišljao bankar i rekao sam sebi: „Sutra o dva- 
naest sati bit će na slobodi. Prema ugovoru moram mu izplatiti dva mili- 
juna. Ako to učinim, posve sam" uništen čovjek". 

Prije petnaest godina jedva da je i znao za broj svojih milijuna. Sad se 
e bojao priznati, česa ima više — novaca ili dugova. Lahkoumna igra na- 
burzi, nepovoljne špekulacije i strastveni njegov temperamenat, što mu je 
ostao i u starosti, upropastilo ga, pa je od samosviestnog, ponosnog mili- 
junara postao tjeskobni trgovac, koji bi zadrhtao pri svakom padanju i po- 
rastu papirah. „Prokleta oklada ! u , mrmljao je starac, hvatajući se za glavu. 
„Za što onaj čovjek nije već umro! Njemu je tek četrdeseta. Ta on će mu 
odnieti posljednje pare, oženiti se, uživati život, dobivati na burzi, a ja ću 
ga kao kaki prosjak pogledavati pun zavisti i sluša i kako mi dan na dan 
govori istu frazu : „Vama hvalim sreću svoga života. Dozvolite, da vam po- 
mognem". Ne, to je odviše: Jedini spas od bankrota i propasti je smrt 
tog čovjeka." 

U to odbi treća. Bankar posluša. U kući je sve spavalo, a vani se čulo 
samo kako škripi smrznuto drveće. Najvećom opreznošću, da ne učini buke, 
podje u ormar, siguran od požara, po ključ onih vrata, koja se kroz pet- 
naest godina nisu otvorila i uze svoju kabanicu te izadje iz kuće. U vrtu bilo 
hladno i tamno. Padala je kiša. Oštar vjetar hujao je i treso drvljem. Ma 
koliko' se bankar naprezao, nije mogao jedno od drugoga razlikovati: ni 
bielih statua ni kuće ni drveća. Došavši do onog krila, zoVne dvaput čuvara, 



OKLADA 39 

nu ne dobi odgovora. Jamačno se taj zaklonio od nevremena i spavao u 
kuhinji ili izbi. 

„Kad bih imao srdčanosti izvesti svoj naum, 14 mislio starac, „najprije bi 
sumnja pala na čuvara." Stane pipati stube i vrata i nadje, ušavši u pred- 
soblje, mali hodnik, gdje nije bilo ni žive duše. Upali šibicu. Uza zid bio 
namješten nu nerabljen krevet, a u kutu crnila se željezna peć. Pečat na 
vratima sobe zatvorenoga bio netaknut. Šibica se utrnula, a starac, drhčući 
od uzrujanosti, opazio je kroz mali prozor, da u sobi uhićenikovoj gori slabo 
svjetlo. Sjedio je uza stol. Vidjeti mu se mogla samo ledja, kosa i ruka. Na 
stolu, stolicama i sagu bile otvorene knjige. Prošlo je pet časova, a da se 
nije ni maknuo. Petnaestgodišnji zatvor naučio ga mirno sjedjeti. Bankar 
pokuca prstom na prozor, nu uzapćenik se ni ne maknu. Oprezno skinu 
bankar pečat s vrata i za»aknu ključ u ključanicu, koja se nekud promuklo 
oglasi, na što zaškrinuše vrata. Starac je očekivao, da će čuti povik udivljenja 
nu prošla su tri časa i iza vrata ostade sve tiho i bezglasno ko i prije. Na 
to odluči i stupi u sobu. Uza stol sjedjaše čovjek, koji ne bijaše nalik na 
čovjeka. Bila to okostnica prevučena kožom, s čupavom bradom i dugom, 
kovrčastom kosom. Boja mu lica bijaše žuta, gotovo bezbojna, ledja du- 
gačka i uzka; ruka, kojom je podupirao slabu glavu tako mršava i tanka, 
da se čovjeku sažalila, kad ju vidi. Srebrne niti provejavale mu kroz kosu, 
a nitko ne bi ni pomislio, da mu je tek četrdeset godina. Spavao je napried 
pognut, a pred njim stajao na stolu uzko izpisani list hartije. 

„Ubogi čovjek", pomisli bankar, „eto spava i jamačno sanja o mojim 
milijunima, a ja da tog na pola mrtvaca samo srušim na tle i pritisnem mu 
lahko jastuk na lice, pa ni najtočnija iztraga ne bi pronašla ni znamenja 
silovite smrti. Za tim uze list i čitaše sliedeće: 

„Petnaest sam godina pomno proučavao ljudski život. Nisam doduše 
vidio ni svieta ni ljudi, ali iz vaših knjiga pio sam miomirisno vino, pjevao 
pjesme, lovio jelene i veprove šumama i ljubio liepe žene. Nježne poput 
slika oblaka okružavale me noću krasne, vesele prikaze, koje su mi doča- 
ravale maštu vaših pjesnika i šaputale mi divne priče, koje su mi opajale 
mozag. U tim knjigama popinjah se na vrhunce Elbrusa i Montblanca, gdje 
me je jutrom pozdravljalo sunce sa iztoka, a čiji su traci u večer zlatom 
žarili nebo, more i vrške gora. Gledao sam, kako se nada mnom diele 
oblaci i kako munje sievaju. Gledao sam zelene šume, polja i rieke, jezera, 
gradove, slušao sam piev sirena i igru; ticao sam krila liepih vražica, koje 
su k meni dolazile, da sa mnom govore o Bogu. 

U vašim knjigamu strmoglavljivah se u dubine, stvarah čudesa, ubijah, 
palih gradove, propoviedah novu vjeru, osvaja čitava kraljevstva. Vaše mi 
knjige podadoše mudrosti. Sve, što je ljudski um kroz tisućljeća neumorno 
naslagao, uobličilo se u cielosti u mojem mozgu. Znam, da umijem više od 
vas sviju! Prezirem vaše knjige, prezirem svu mudrost i sve darove svieta. 
Sve je ništetno, prolazno, sve varav sjaj! Bili vi još kako ponosni, mudri i 
moćni, smrt će vas sbris^ti sa zemlje kao male poljske miševe, a vaše po- 



40 HRVATSKA SMOTRA 

tomstvo, povjest i vaši bezsmrtni dusi zajedno će sa zemaljskom krugljom 
ili izgorjeti ili se smrznuti. 

Radite bez smisla i tumarate krivim putem. Laž držite za istinu. Čudom 
biste se čudili, da kojim slučajem jabuka i naranča mjesto običnog ploda 
donese žabe i ptice, a ruže da stanu mirisati zadahom uznojena konja. Tako 
se i ja čudim, što ste nebo zamienili zemljom. Ne ću da vas shvaćam. Da 
vam dokažem te prezirem sve, što vi smatrate tako vriednim, odričem se 
onih dvaju milijuna, o kojima sam nekoć snatrio kao o najvećoj sreći, a 
koje sad prezirem. Da izgubijem pak pravo na njih, pet sati prije odredjenog 
roka ostavit ću ovu sobu i tako povriediti naš ugovor." 

Kad je bankar pročitao te redke, postavi list na stol, poljubi neobičnog 
tog čovjeka u glavu i izadje plačući. Nikad u svom životu nije se sam sebi 
pričinjao tako prezrenim. 

Došavši kući, legao je u postelju, nu od uzrujanosti i suza nije mu bilo 
do sna. 

Sliedećeg jutra, dodjoše prestrašeni čuvari javiti mu, da su vidjeli, kako 
je stanar onog krila skočio kroz prozor i kako ga je nestalo kroz vrtna 
vrata. S mjesta podje bankar s čuvarima onamo, gdje se uvjerio o biegu 
svog uhićenika. Da izbjegne svakom bezkoristnom naklapanju, uze list sa 
stola i vrativši se kući, zaključa ga u ormaru, osiguranom proti požaru. 

Ruski napisao ANTON ČEHOV 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



KNJIŽEVNOST 



HRVATSKA 
Gjuro Stjepan Deželić 

Kad je Henrik Szienkiewicz, autor „Quo 
vadis-a fc , slavio prije nekoliko godina ju- 
bilej svog književnog rada, zahvalan mu je 
poljski narod poklonio na spomen dvorac 
i imanje. Bio je to pravi narodni dar. Polj- 
ski narod znade, što znači ime Szienkie- 
wiczevo. Po čitavom svietu pronosi on 
danas svojim djelima slavu i ime Poljske. 
Svaka knjiga Szienkiewiczeva govori svietu: 
Jescze Polska nie zginelal 

Hrvatski narod ne može darivati svoje 
zaslužne sinove takovim narodnim daro- 
vima. On ima toliko potreba, jer ima to- 
liko biede i nevolje, toliko sirota. On po- 
klanja svojoj djeci, koja su se zadužila 
njegovom imenu svoje toplo, žarko srdce, 
puno ljubavi i zahvalnosti. S tim iskrenim 
srdcem odao je hrvatski narod dužnu poštu 
svomu Gjuri Deželiću o svrsi pedesetgo- 
dišnjeg njegova književnog rada. To je, uz 
adresu zahvalnicu, sve, što je hrvatski 
narod podao Deželiću. A bilo je od srdca 
k srdcu. 

Akoprem rodjen u pokrajini, Deželić je 
tip zagrebačkog »purgara*. Deželić je bez 
sumnje najpopularniji lik u Zagrebu. Tri- 
deset i pet godina on je »senator" za- 
grebački, pa se može reći, da je Deželić 
svjedok Zagreba od nekoć i sada. Tolike 
je njegove faze prošao, toliko je s njime 
proživio, toliko vidio, toliko za nj učinio. 

Trideset i pet godina »senator* zagre- 
bački, petdeset godina književnik hrvatski, 
četrdeset i četin godine uredjuje svoj ko- 
ledar ^Dragoljub". 



Tri jubileja I 

Iztičemo „Dragoljub" posebice, jer se u 
njemu ogleda književni profil Deželićev. 
U „Dragoljubu" je novelista i historičar, 
pričao je, bilježio toliko stranica prošlosti 
hrvatske, prevodio je liepa djela u njemu 
iz tudjih književnosti na hrvatski jezik. 
Listajte „Dragoljube" i listate knjigu knji- 



ževnog rada Dežeiićeva. Tu je gotovo 
sabran njegov rad u 44 svezka. 

Baš za to, što je Deželićev rad tako 
mnogostran na polju hrvatske knjige, težko 
je ocrtati njegov literarni portrait u neko- 
liko poteza. £a to bi se htjela posebna 
studija — posao literarnih historičara. 

Nu mimo sve to, posebna, velika zasluga 
ide Deželića, što je gotovo sav svoj život 
posvetio čistoći imena hrvatskoga. Nije 
bilo te stare artije, te knjige, te listine i 
izvora, koje nije proučio i dokazivao, da u 
Hrvatskoj nema drugoj misli mjesta, no 
hrvatskoj. Svojim „Grudobranom kraljevine 
Hrvatske" postavio je sam sebi u narodu 
hrvatskom monumentum aere perennius. 
U obsežnom tom i velikom djelu od naj- 
davnijih je davnina, a povjestnim spome- 
nicima u ruci, temeljito obranio hrvatsko 
ime od tudjinskih nasrtaja. To je knjiga, 
za koju valja reći: tolle, legel Tolike je 
tim svojim djelom razpršio krive pojmove, 
tolike razsvietlio bajke, tolike izvjestne 
•povjestne činjenice* s temelja prodrmao. 
Ostavio je knjigu za pokoljenje hrvatsko. 
Učite iz njel 

Jedna netolerantna struja našega javnoga 
života, netolerantna jednako u politici kao 
i u književnosti i u toj nečuvenoj netole- 
rantnosti vrlo „napredna", htjela je da po- 
muti sklad u ovoi proslavi jubileja hrvat- 
skoga spisatelja. Nije pogodila cilja, kako 
je i naravno, a preko takih zalietanja hr- 
vatska javnost prelazi na dnevni red S pre- 
zirom. 

A starac, dobričina, Hrvat Gjuro Stjepan 
Deželić, i ako je odmakao dobom, nije 
malaksao Još uviek mu je pero u ruci. 
Nije prestao raditi. Još nije dovršio knjige 
svog života. S pedesetgodišnjicom svog 
književnog rada nije sve dovršio. 1 njegova 
djela govore: Još Hrvatska nij' propala 1 

Živio Deželić 1 

Mortuos jplango ... U najnovije doba 
hrvatska knjiga plače redomice svoje drage 
i mile. Odlaze ponajbolji ostavljajući du- 
boke tragove za sobom. 

Eugemja Kiuničića zatekla neumoljiva 
smrt u polovici rada oko tetralogije ro- 



42 



HRVATSKA SMOTRA 



mana „Beč-Rim-Mljetci-Zagreb". „Urotu* i 
„Kraljicu Lepu u nam je ostavio. Ostavio 
mnogo, ali ne sve, Sto je želio. Da je po- 
živio, obdario bi hrvatsku književnost i 
svojim Uspomenama, memoirima, granom 
u nas upravo zapaštenom. 

Vjenceslav Novak, najplodniji hrvatski 
pisac, ali i — najbiedniji. Mnogo se borio 
sa životom, ali je i svake godine bogatio 
djelima hrvatsku knjigu I njega je nestalo. 

Josipu Eugenu Tomiću posvećujemo na 
drugom mjestu obsežniju studiju. Izgubismo 
ga, kad još nije sve rekao 

Eto sad umne i Josip Kozarac. Sa svojim 
„Mrtvim kapitalima" za pravo se prikazao 
hrvatskoj knjizi, a umro je, da joj nije 
mogao podati „Žive kapitale", koje je već 
davno zamislio i počeo crtati. Čudno je: 
ponajbolje mu je djelo .Mrtvi kapitali", a 
smrt ga zatekla kraj živih. Bio je i on 
služben čovjek, — bio šumar. Čini se kao 
da je u šumi slušao sad šapat lišća, sad 
tajanstveno pričanje stoljetnog drveća, sad 
zaronjivao u njezin mir, sad nadglasivao 
njezin bies, kad njome urla vihor . . . Takav 
je bio i Kozarac. Htio je nadvikati družtvo 
svojim idejama. 1 vikao je . . . 

Uspomeni Josipa Kozarca u jednu a 
njegovim djelima te značenju njegovu u 
drugu ruku, odužit će se „Hrvatska 
Smotra" posebnim prikazom. Ovdje mu 
kliče: Slava 1 

Srgian Tucić : „Pjesma o Bojanu vojevodi 

makedonskom ustaši". — Izdanje za puk 

— Spljet 1906. Naklada knjižare Morpurgo. 

Str. 31. vel. 8°. Ciena 60 fil. 

Pročitat ćete ovu knjižicu na dušak kao 
koju pjesničku pripoviest Tarasa Sevčenka, 
pjesnika Ukrajine, tako lahko teče. I sa- 
držaj Tucićeve pripovjesti mu je blizu, 
tamo — s iztoka. Pripovieda, kako Make- 
donci polaze u boj za svoju rodjenu grudu, 
da ginu i umiru. U malom selu Oborovu 
„pod Vitoše surim stijenjem" u Bugarskoj 
ima Bojan, hrabar vojevoda. Kupi četu i 
polazi u vatru. Ostavlja staricu majku i 
ljubu, vjerenicu Nevenku. U boju se odli- 
kuje zamjernim junačtvom. A majka i ljuba 
čekaj if, da se vrati. I kad ne mogle izče- 
kati, spremi se Nevenka, da traži Bojana. 
Nadje ga n^ bojnom polju u najžešćem kre- 
ševu i baš u času, kad ga shvati zrno duš- 
mansko. Od tuge rinula si nož u srdce. Kad 
dva konjika dolaze majci, da dojave ju 
načku smrt Bojanovu, ona je „mrtva pala, 
izpred praga svoje kuče 14 . 

Ovu jednostavnu pripoviest zaodjenuo 
je Tucić u liepe stihove i bujno pjes- 
ničko blago- Koja slika podsjeća možda 
na „Čengić-agu" kao n. pr. kad čete bla- 
goslivlje starac iguman, ali time ne gubi 
ni od česa Tucićeva pjesnička pripovjest, 
koja je razdieljena u XIV pjevanja Srgjan 
Tucić, koji je sebi u hrvatskoj književnosti 



usjekao svoj literarni portrait kao drama- 
tičar jakih pointa, s ovom je p Pjesmom 
o Bojanu vojevodi" izašao epskim pjesni- 
kom s lirskim momentima. Iztaknuti nam 
je posebice u ovoj Tucićevoj pripovjesti 
liepe opise. Očekujemo, da će Tucić izaći 
i opet kojom povećom radnjom, bilo dra- 
matskom, bilo novelističkom. dr. 



SRBIJANSKA 

Dvie tri iz sadašnje srbijanske književ- 
nosti 

Nije svrha ove malene slike, da poda 
pogled u današnju književnost Srbije. Ovdje 
ćemo tek iztaknuti neke ličnosti, koje se 
markantnije iztiču na polju srbijanske knjige 
koliko pjesme, toliko romana, pripoviesti 
i drame. Svrha ovih nekoliko redaka neka 
bude u glavnom to, da poda čitatelju neki 
uvod ili perspektivu u bilježke, kojima ćemo 
u našoj Smotri pratiti srbijansku književ- 
nost i bilježiti njezine pojave. 

Valja priznati, da se pjesma u Srbijanaca 
popela do visoka stupnja. U velike se 
osjeća škola Vojislava llijća, doduše ne 
toliko, koliko za njegova života ili u prvo 
vrieme iza njegove smrti, ali onaj ton, ona 
sumornost i mekoća Vojislavljeva, proveiava 
pjesmama mnogih srbijanskih pjesnika. Taki 
je primjerice Milorad Mitrović, koji se 
liepo ogleda u romanci a ugodan je u pra- 
vim lirskim pjesmama. Osjećanje u njega 
prevladava. Gdjegdje nije i bez ironije. — 
S mnogo otmjenosti i finoće izlazi Jovan 
Dučić. Originalan je u idejama, na mje- 
stima osobito nježan, a bogat u opisivanju, 
ako i ne uviek dotjeran u formi, iztičemo 
njegove „Atičke Motive" i „Plave legende". 
— Pun je plastike Milan Rakić, a upravo 
iznenadjuje prispodobama. Provejava mu 
pjesme pesimisam, što mu je više na štetu 
nego u prilog. — U Alekse Šantića opa- 
žaju se dva perioda : u prvom je išao za 
tim, da svojim pjesmama podade t zv. 
muziku ritma i neku minucioznost, a u 
drugom je tek pravi lirik s proosjećanim 
pjesmama. -— Svetislav Štefanović se po- 
vodi za drugima, a osobito za Vojislavom 
llijćem. — I Mileta Jakšić ide u bolje 
pjesnike, samo je šteta, što se u njega 
opaža deklamacija, koja na mjestima kvari 
dojam. — Osim ovih glavnijih, ima cieli 
niz mladjih stihotvoraca, koji su tek ili u 
razvoju ili se u mnogih opaža, da se i ne 
će ustaliti. 

Dok su Srbijanci siromašniji u romanu 
u pravom smislu rieči, dok ga zapravo ni 
nemaju, to su bogatiji u pripoviedci. Dok 
se bolji romancieri jedva iztiču, to su pri- 

f)Oviedači i brojem i dobrim stvarima da- 
eko pokoračili. Od starijih, pokojnih i živih, 
pripovjedača bilježimo L. K Lazarevića, 
Janka Veselinovića i Milovana Glišića. Prvi 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



43 



je stvorio školu, drugi je zaslužan za pri- 
poviedku iz pučkoga života, treći dobar 
humorista, ali je već davno ostavio pero. 
Od mladjih pripovjedača zasebno mjesto 
zaprema Simo Matavulj, koji je svojim 
„Bakonjom fra Brnom" pobudio ne samo 
literarnu senzaciju, nego se svrstao medju 
prve pripovjedače. On se brzo i dobro 
razvijao. Njegov zdravi realizam začinjen 
je humorom. Valja spomenuti, da se u 
mnogo srbijanskih pripovjedača opaža taj 
humoristički prizvuk tako osobito u Ste- 
vana Sremca, koji je nedavno umro, pa 
ćemo o njemu obširnije u sliedećem broju. 
Nadalje imadu posebno orisane profile Sve- 
tozar Čorović, Radoje Domanović i Petar 
Kočić. I u potonjega ima humora, a glavno 
mu je djelo „Simeun djak\ niz pripoviesli. 
Domanović je humorista, satiričar te alego- 
ričar. Njegova satira nahodi se u formi 
priča, a time stoji zasebno u srbijanskoj 
knjizi. Čorović se svedj usavršava. Nu pored 
dara opažanja i savjestnog pisanja i izra- 
djivanja, opisivanja s većim pogledom, ipak 
se opaža neka nesigurnost u miešanju lir- 
skih i dramatskih momenata u svoje pripo- 
viesti. — Kao u pjesmi, tako i u pripo- 
viedci ima čitavo čislo mladih pripovjedača, 
od kojih se već u nekih opaža posebni 
način i smjer, (n. pr. u Veljka Miličevića), 
a u nekih povadjanje za uzorima. U koga 
će biti budućnost, to se još sada ne da 
odsjeći. 

Kako rekosmo roman je u srbijanskoj 
literaturi u povojima. Osim nekih poku- 
šaja, nema ničesa spomena vriedno. 

Ne obazirući se ovdje na srbijanske kri- 
tičare, kojih ima razne vriednosti pored 
velikog broja dnevnih i inih listova u Srbiji, 
reći nam je ovdje koju i o drami u Srbi- 
janaca. Tu se ponajviše iztiče fiziognomija 
Branislava Nušića, poznatog i hrvatskoj 
kazalištnoj publici. Na nj se upire kao na 
modernog dramatičara. Od ostalih jedni 
pripadaju starijoj generaciji i školi, a 
drugi se bave tek nuzgredice dramom kao 
Matavulj, Kočić, Stanković, Čorović i drugi. 

Završit nam je s jednom poznatom či- 
njenicom, koja je karakteristična Ne pri- 
govaramo tome, što Srbijanci broje medju 
svoje književnike i one pisce pravoslavne 
vjere, rodjene u hrvatskim zemljama, a 
koji se zovu Srbi. Neka im ih. Ali što sebi 
svojataju hrvatske spisatelje kao Šenou i 
Preradovića, te starije književnike, to nije 
liepo ni plemenito. Drugo ne velimo ništa. 



RUSKA 

Političeskaja enciklopedija. Ovo pri- 
ručno i na veliko osnovano izdanje dobro 
će doći i hrvatskoj inteligenciji, a da iz- 
tisne razne njemačke knjige te vrsti. U 
Hrvatskoj se već više puta pokušalo, da 
se predobije inteligencija za učenje ruskoga 



jezika, nu veći rezultati nisu postignuti, 
do pojedinaca, koji bi sami prionuli i na- 
učili taj jezik. I sad postoji t zv. „Ruski 
kružok", ali se čini, da mu je djelovanje 
vrlo slabo. 

Onima pak, koji poznaju ruski jezik te 
koji ga temeljito uče i koji uztraju u 
učenju toga slavenskog jezika, preporu- 
čamo ovu „Političku enciklopediju* 4 . Ova- 
kova je enciklopedija potrebita svakomu ne 
samo, tko se bavi javnim stvarima, nego i 
svakom inteligentnijem čitatelju, da ga uputi 
u mnoga narodno-politička pitanja. Prepo- 
ručamo ovo djelo tim radije, što mu je 
gotovo pokretač i duša naš zemljak, Hrvat 
Krunoslav Heruc u Petrogradu. Uredjuje 
ga pak L. Z. SlonimskiL 

Oko ove enciklopedije okupili su se 
bolji ruski i ini slavenski pisci. Tko prati 
rusku književnost poznata će mu biti imena 
urednika Enciklopedije kao : Arsenjev, Ber- 
djajev, Bezobrazov, Djadičenko, Grimm, 
Dobrovolskij, Ivanovskij, Miljukov, Rodičev, 
Kalinov, Petar Struve, prof. knez Trubeckoj 
uz razne druge učenjake i stručnjake te 
književnike. 

Do sada su izašla ovog velikog djela 
dva omašna svezka Djelo je sastavljeno 
u obliku leksikona. Većina tumačenih rieči, 
pojmova i imena podpisana su po gore- 
spomenutim i drugim piscima. U ova dva 
svezka protumačene su rieči od „Aargon" 
(švicarski kanton) do „Brazilija". U drugom 
svezku nalazi se protumačeno pod „Ban 
horvatskij", od jednog hrvatskog publiciste, 
značenje ove časti i vlasti u Hrvata. Neki 
pak ostali članci, da ne reknemo čitave 
male studije, mnogo su bolje, no u nekim 
njemačkim enciklopedijama. 

Čitava „Političeskaja enciklopedija* obse- 
zati će tri velike leksikonske knjige, što 
sad izlaze u svezcima po od 10 tabaka. 
Za inozemstvo udarena je djelu cieita od 
28 K, a može se naručiti ili izravno od 
Glavne kontore „Političeskoj enciklope- 
diji" — St. Peterburg, Nevskij pr. 88 ili pak 
se može naručiti i kroz domaće knjižare. 
Kako rekosmo, preporučamo ovo djelo. 



FRANCEZKA 

„La littćrature contemporairie" zove se 
zanimiva knjiga, što su je sastavili Geogrges 
Le Cardonnel i Charles Vellay. Tu je 
knjigu rodilo pitanje, nalazi li se francezka 
književnost u dekadenci? Autori su se dali 
na posao, ne da odgovore sami na to, već 
su pozvali veliki broj francezkih pisaca, da 
im reknu svoje mnienje o tom pitanju te 
o nekim drugima, koja stoje s time u vezi. 
Ne može se poreći, e se u samoj Fran- 
cezkoj — da ne spominjemo Niemaca — 
našlo dosta kritika i literarnih historika, 
koji izvode, da se francezka knjiga nalazi 



44 



HRVATSKA SMOTRA 



u obće na putu propadanja, pače ne samo 
to, već da je na umoru. 

Francezka je književnost prošla sve mo- 
guće književne borbe, nad njom su sve 
literarne struje prohujale. Jedan kritičar 
napisa, da je francezka knjiga došla sada 
do momenta, da iz — pukog luksusa pro- 
padne ! Malo odviše smjelo, dk ne reknem 
groteskno nabačena fraza. Možda je prorok 1 

Je li dekadenca odista nastupila? Što će 
biti od romana? Kako je s kazalištem, 
s kritikom i t. d.? To su pitanja, koja su 
Le Cardonnal i Vellay upravili na francezke 
pisce. Odgovorilo ih je devetdeset, nu 
jedno udara u oči u toj knjizi, a to je — 
pesimizam, koji provejava iz tih literarnih 
odgovora. Većina ih drži, da današnja knji- 
ževnost pada sve niže i niže. Inače, kako 
je i naravno kraj tolikog broja individua, 
odgovori su u mnogočem protuslovni. 

Mišljenja raznih pisaca o romanu jesu 
oprečna. Jednima francezki roman propada, 
drugima ne. Za primjer: Huysmans zove 
PavTa Bourgeta dosadnim, dok ga Fran^ois 
Coppće slavi i t. d. Jean Lorrain izriče 
vrlo nepovoljan sud. On veli, da bi dan 
danas nemoguće bilo i samom geniju doći 
na površinu, ako nema — novaca! Danas, 
veli, stiče se literarna slava novcem. Preko 
noći će kojekaki mediokritet postati slavan, 
samo ako ima raznih „veza 14 . Jednako je 
strog i Andrć Baunier. Veli, da svi novi 
talenti, čim se pojave, već s prvim uspjehom 
postaju filistri. Romancien da ne idu za 
drugim, nego da sgrću novac. Kazalište, 
sa silnim tantiemama nije mu drugo, nego 
puka trgovina. Kritika mu je — „izpod 
kritike". 

Mnogo pisaca bugari, e će doskora strana 
književnost poplaviti francezku. Tako i 
Maeterlinck. Njemu je najzanimivije — 
njemačko kazalište. Francezko da se upravo 
gubi i propada u raznim brakolomima, 
dok njemačko da se bavi problemima ži- 
vota. I Jules Clarćtie, ravnatelj stare Co- 
mćdie-Francaise kaže, da su stranci već 

Rretekli Franceze, osobito Ibsen i Tolstoj. 
[i Anatole France nije zadovoljan. 
Glede francezke kritike spomenusmo 
već nepovoljan sud Baunierov. Nu vriedno 
je čuti, što o toj kritici veli i sam kritičar. 
Brunetičre tvrdi, da kritik mora danas či- 
tati sve što izadje, a to je na godinu 240 
romana, 80 svezaka pjesama i oko 75 po- 
zorištnih djela. On sam da najviše za sat 
vremena pročita po jedan roman, a za 
četvrt sata može ustanoviti, ima li liričar 
talenta ili nema . . Ako je tako, tad ima 
pravo Baunier. 

Ova zanimiva knjiga podaje vrlo lošu 
perspektivu u francezku knjigu. Jesu li tih 
devetdeset autora pesimiste, jesu li pro- 
roci, ne da se potezom pera odsjeći. Nu 
da je propadanju francezke književnosti 
krivo i francezko obćinstvo, što čita, i to 
se u ovim odgovorima jasno vidi, jer pred- 



postavlja francezkoj knjizi tudju. Takova 
je — moda. 

„La revne slave" po!itique, littćraire et 
artistique. — Pod tim imenom izlazi od 
svibnja u Parizu smotra, kojoj je svrha 
sbližavati slavenske narode, izmirivati razne 
slavenske skupine, nietiti im slogu, razpr- 
šivati nesporazumke itd. Bavi se i s hrvat- 
skim prilikama; doniela je u 1. broju 
članak »Hrvatska prije izbora", a u 2. 
„Izbori u Hrvatskoj , koji nisu objektivni, 
osobito prvi, gdje sumnjiči starčevićance. 
Inače ima zanimivih članaka. Da čitatelji 
vide od prilike što sve donosi »La revue 
slave", evo nekoliko članaka : Sienkiewicz 
i poljska književnost — Češka i obće iz- 
borno pravo — Slavenska uzajamnost — 
Kabinet Pašić — Duma — Aleksandar 
Ivanović Nelidov — Religiosna arhitektura 
u Staroj Srbiji — Crnogorska skupština — 
Bosansko-hercegovačke pjesme — Sla- 
venski umjetnici u Parizu i t. d. 



TALIJANSKA 

Luigi Arnoldo Vassallo, talijanski pu- 
blicista, umro je prošlog mjeseca u naj- 
krepčijoj dobi. Težko je u malo rieči reći, 
tko je bio Vassallo. Bio je jedan od prvih 
ljudi na polju talijanske književnosti i no- 
vinarstva, svoje vrste možda najznatniji, 
što ga je talijansko puno života novinstvo 
već davno rodilo. On je zapravo bio osni- 
vačem moderne satire u talijanskoj litera- 
turi. Prije dvadeset godina osnovao je već 
u Rimu prvi politički satirički list, mnogo- 
spominjani „rracassa". Uz Vassalla bili su 
Gabriel d' Annunzio i Matilda Serao stalni 
suradnici toga lista. Od deset godina 
upravljao je Vassallo uvaženim talijanskim 
dnevnikom „Seccolo XIX*. — Nu i kao 
samostalan spisatelj i to vrlo produktivan 
pokazao se Luigi Vassallo. Glavno mu je 
bilo polje putopisi. Prave je bisere u toj 
grani stvorio koliko vjernim toliko punim 
humora opisivanjem i crtanjem. 

Talijanske dramatske novosti. C. A., 
Butti, i u nas poznati dramatičar sa svog 
„Lucifera", piše novu dramu, kojoj je 
nadpis „Vječni despota*. 

Senator Leopoldo Pulle, koji je pod 
pseodonimom Leo Castelnuovo talijanskoj 
pozornici podao već više uspjelih drama 
i igrokaza, napisao je novu dramu u tri 
čina, imenom ,,La Cuzina". Tu će dramu 
po prvi put izvoditi družtvo Talli u Turinu. 

Carlo Bertolazzi napisao je u Brumate-u 
dvie nove drame, „Strašni" i „Djevica 14 . 

Talijanske tantieme.Talijanski kazalištni 
spisatelji sačinjavaju družtvo, koje se bavi 
zaštitom njihovih djela i povišenjem tan- 
tiema. U Italiji nema stalnih kazališta, već 
sijaset putujućih družina.. Prema tomu je 
vrlo težko voditi računa o dnevnim pri- 
hodima. No ipak je spomenuto družtvo 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



45 



autora, kojim ravna energičan čovjek, spi- 
satelj Marko Praga, vrlo povoljno po pisce 
stvar izvelo na čistac God. 1905. primilo 
je to družtvo u ime tandeme za kazalištne 
igrokaze 428.000 lira (za 90.000 lira više 
nego u prošloj godini. Od te svote odpa- 
daju gotovo tri petine na francezke drame 
u talijanskom prevodu, jedna petina na 
talijanske i jedna na njemačke i englezke 
drame Najviše tantiema platio je grad Milan 
(74.000 L), za tim dolaze redom Rim 
(40.000 iA Napulj (24.000 L.), Genova, 
Fiorenca, Trst, Bolonja, i Venecija Dobri 
su gradovi za talijanske drame i Madrid 
(63(K> L, tantiema) te Kairo (3400 L.) 



KAZALIŠTE 

Program hrvatskoga kazališta za buduću 
saisonu 

Uprava hrvatskog kazališta objelodanila 
je u oči saisone nacrt svoga rada za kaza- 
lištnu godinu 1906'7. — Uosnovnim kaza- 
lištnim strukama nije ništa promienjeno ; 
ostaje pri drami i opereti, a opera stavljena 
je u izgled za god. 1907/8., dok se vidi, 
noće li sabor dozvoliti povišenje subven- 
cije, bez koje se opera ne bi mogla re- 
kreirati. 

Medjutim je program za „posljednju" 
dramsko -operetn u sezonu vrlo bujan i 
obilan tako, te ima nade liepim umjet- 
ničkim užitcima. Djela, koja su odabrana 
za ovu godinu, pobrana su iz dvanaest li- 
teratura, medju Kojima dominira hrvatska: 
16 drama i 5 opereta novih domačih. Liep 
broj, a večina hrvatskih književnika i glaz- 
benika zajamćuju svojim imenima siguran 
uspjeh. Tu je Franjo Markovič, Stjepan 
Miletič, Ivo Vojnovič, Milan Ogrizovič, An- 
drija Milčinovič, Hrčič, Begovič, Zajc, Al- 
bini i Muhvič, da i ne nabrajamo drugih, 
koji su dosadašnjim svojim radnjama do- 
kazali osbiljnost i književni mar. Več pro- 
šlogodišnja saisona svojim statističkim po- 
datcima pokaza napredak hrvatske na- 
rodne produkcije, jer su naši pisci i glaz- 
benici snažno održali konkurenciju s pro- 
izvodima stranih literatura. Ova saisona 
— kako se čini — pokročit če samo- 
sviestno za orijaški korak napred. A to iz 
svega srca želimo. 

Stari hrvatski estetičar i pjesnik, sve- 
učilištni profesor Franjo Markovič počeo 
je prije 35 godina s velebnom dramom 
„Karlo Drački" izradjivati svoju tetralogiju 
kojom je naumio u dramatskim poemima 
obraditi hrvatski pokret XIV. vieka. Iza 
duge stanke napisao je on drugi dio pod 
imenom Jelisava 4 *. Treči dio nosio bi ime 
»Ivan Horvat 44 , a četvrti /# Stjepan Lacković". 
Snažnim pjesničkim stilom i koncepcijom 



radnje karaktera zadobio je Markovič već 
odavna medju našim starijim dramatičarima 
prvo mjesto, što če novom svojom dramom 
i učvrstiti. Nekadašnji intendant hrvatskog 
kazališta Stjepan Miletič, dao je, da se 
njegova socijalna drama iz zagrebačkog 
života „Grof Paližna* 4 , koju je izdao prije 
petnaest godina, tek sada iznese na po- 
zorištne daske. 

Ivo Vojnovič, koji je dao svojom „Psjr- 
hom", „Ekvinocijem" i dubrovačkom tri- 
logijom .Suton" najjače svjedočanstvo svog 
dramatskog talenta, poslao je našoj kaza- 
lištnoj upravi svoju „Smrt Majke Jugovića" 
koju je zapravo napisao za biogradsku po- 
zornicu ali — kako se čini — s biogradskom 
izvedbom bio je tako slabo zadovoljan, da 
sada željno čezne za evropskom inscena- 
cijom i savršenom umjetničkom interpreta- 
cijom koje dakako nije moglo biti na beo- 
gradskoj pozornici Ovaj komplimenat može 
ugledu i visini našega kazališta samo las- 
kati. — Milan Ogrizovič i Andrija Milči- 
novič izaći će ove godine (ako dopusti 
svemoćna cenzura) sa svojim zajedničkim 
radom „Prokletstvo 44 . Djelo je štampano 
izašlo u „Savremeniku", pa je već pri či- 
čitanju izvelo na čitaoce moćan dojam, 
koji će se s pozorištnom izvedbom kud i 
kamo pojačati. S „Prokletstvom** dobit će 
hrvatska pozornica svoga „Urijel Akostu 44 
ili »Jana Husa 4 *, jer je djelo — uzeto iz 
sredovječnog zagrebačkog života — pisano 
velikom dramatskom snagom Koliko smo 
informirani, drama je već prevedena na 
madjarski, pa će ju Peštanci možda prije 
vidjeti nego li Zagrebčani. Tim gore po 
nas i po naš sredovječni — perčin. 

Milan Begovič, pisac dramoleta. „Venus 
VictnV, složio je u stihovima historijski 
dogadjaj iz poljske historije pod napisom 
„Gospodja Walewska* kojom se je dramom 
otvorila ovogodišnja kazalištna saisona. 

Fran Hrčič, pisac drame „U sumraku", 
napisao je novu dramu pod imenom „More" 
kojoj se radnja odigrava u hrvatskom pri- 
morju. U njoj je prikazan autoritet otca 
i snaga neobuzdane ljubavi sinove, koja 
ne poznaje granica dužnosti i razboritosti, 
jaka je kao „more", koje udarajući o litice 
i hridi nosi smrt i zator. 

Alberto Weber i Hermina Brkičeva, na- 
pisali su u zajednici veselu igru „Matija 
Gubec ili Seljačka buna 14 i dramsku le- 
gendu „Ivan od Pomuka* 4 , koju je ove go- 
dine nagradila „Matica Hrvatska* 4 . Prvo 
djelo, kako već „veseli* 4 dodatak pokazuje, 
nema s Gubcem i seljačkom bunom nika- 
kova posla; to je literarna šala, u kojoj 
nadpis djela, stoga pišu dvojica književnika 
rješava u veselju i pustopašnosti pointu 
igre. — „Ivan od Pomuka** obradjuje scenu 
u kojoj češki kralj Većeslav baca Ivana 
Nepomuka u Vltavu, jer ne će da izda 
tajnu kraljičine izpovjedi. S ovom dramom 
je kazalištna uprava mislila pri sveso- 



46 



HRVATSKA SMOTRA 



kolskom sletu pozdraviti češke goste, ali 
se, kako doznajemo odustalo od toga, 
jer je veći dio inteligencije češke ratoborno 
razpoložen proti Ivanu Nepomuku. 

Marija Jarić složila je u družtvu s Wo- 
dvaržkom šalu u pet činova pod popu- 
larnim imenom ,.Petrice Kerempuha*'. Ova 
radnja ima da nadomjesti slične lakrdije, 
koje se redovno uzimaju iz stranih litera- 
tura. — Gjuro Prejac dramatizovao je Še- 
noinu pripoviest „Turci idu" i to će biti 
prva dramatizovana šala Šenoina, jer su 
do sada u dramatsko ruho preneseni samo 
ozbiljni njegovi romani „Zlatarevo zlato 4 ' 
i „Seljačka buna". Prejac je kao glazbeno 
obrazovan član našeg umjetničkog perso- 
nala začinio ovu šalu coupletima i pje- 
vanjem, pa će jamačno ovo njegovo djelo 
dobro doći repertoiru našega kazališta — 
Osim ovih dramatičara obećana su za ovu 
sezonu još djela od Kolarić-Kišura, Miho- 
vila Nikolića, Nehajeva i Dečaka. 

Iz srbske književnosti odabran je Cve- 
tićev „Nemanja** i dvije Nušićeve komedije 
(„Običan čovjek" i „Pod starost"). 

Iz ruske dramatike : Cirikovljevi „Jevreji 4, 
o kojima se već toliko pisalo kao o jednom 
od najaktuelnijih pitanja današnje ruske 
revolucije. — Od Amfiteatrova „Stara 
vrlina*', dramska priča iz križarskih bojeva. 
Od Turgenjeva „Natalija**, a od Suhovo- 
Koby!ina „Svadba Kreči nskoga-*, izvrstna 
komedija, koja se je prije nekoliko godina 
davala s velikim uspjehom u Parizu. 

Iz češke literature odabrana je „Noć na 
Karlšteinu" od prvog češkog pjesnika Ja- 
rostava Vrchlickoga. To je historijska ko- 
medija u stilu najboljih Scribovih veselih 
igara, a sadržaj joj leži u tome, da češki 
kralj ne dozvoljava, da ikoja ženska noga 
stupi na njegov gradić Karlštein. 1 zaista 
ne stupa, osim noga — kraljice Eliške, 
koja nije mogla odoljeti svojoj čežnji za 
mužem, a i znatiželjnosti, da vidi, što njen 
muž radi na utvrdjenom gradiću . . . Isto 
se tako usudi još jedna djevojčica, Alena, 
u kostimu paža, da se sastane sa svojim 
vjerenikom. Kraljeva zabrana dakle nije 
ostala neprekršenom. — Iz najnovije ko- 
mediogratije češke odabran je „Perčin** od 
Vikov-kunčticke, koji se prije dvije godine 
dana davao i u Beču. — Naš poznanik, 
Josip Šmaha, zastupan je komedijom 
„Zlato". Kako se dakle vidi, biti će ove 
sezone dosta šale i smieha, koji treba da 
začini ozbiljnost težega repertoira. 

Francezka dramatika bit će zastupana 
sa osam izabranih djela. Na prvom mjestu 
stoji Molierova klasična komedija „Plemić 
pučanin*'. Naš repertoire ima u svom re- 
gistru već dobar niz Molierovih nedostižnih 
komedija, ali još uviek nekih nema, koje 
treba da se postepeno dovadjaju. S ovim 
djelom upodpunjava se naš klasični reper- 
toire. — Iz najnovije književnosti igrat će 
se Bernsteinov „Vihor" i Donnaveva ,,Ob- 



sjena".; (Paraltre), koja se je tek prije 
mjesec dana davala prvi put u Parizu. To 
je dobro, da kazalištna uprava nastoji do- 
voditi pred hrvatsko obćinstvo najnovija 
djela stranih literatura, za koja drži, da su 
zgodna za naš repertoire i koja su podobna 
za oplemenjivanje našeg duševnog života. 
Posljednjih godina imah smo tako prilike 
vidjeti po gdjekoja djela, koja su se na 
našoj pozornici davala najprije iza onog 
teatra, na kojemu se je davala uobće pre- 
mijera djela. — Mirbeau-ova družtvena 
drama „Posao je posao" davat će se 
takodjer kao i Becquovi „Gavrani" (Les 
Corbeaux) Za lakši, šaljivi dio programa 
pobrinut će se „Japanska vaza" i neobuz- 
dana lakrdija francezkih akademičara Meil- 
haca i Halevy-ja „Tricoche i Cocolet". 

Ove ćemo se saisone upoznati još i s 
nekim literaturama, koje do sad nismo 
nikako ili vrlo slabo poznavali, a to su: 
rumunjska i magjarska. Iz rumunjske je 
uzet „Manasije", u kojemu se rješava ži- 
dovsko pitanje kao i u Čirikovljevim ,,Je- 
vrejima'*, a iz magjarske: pučka drama 
„Vino** i historijska „Bizant**. 

Njemačka književnost donosi klasičnu 
Lessingovu komediju „Minna v. Barmhelm** 
i Kleistov „Razbijeni vrč**, a iz najnovijega 
doba Sudermannovu „Cvjetnu barku** (Das 
Blumenboot), koja se u obće nije još nigdje 
igrala, te će tek ove sezone zaredati 
njemačkim pozornicama. — Od Gerharta 
Hauptmanna, kojega neki drže prvim mo- 
dernim njemačkim dramatičarom, davat će 
se dramska bajka starijega datuma „Uto- 
pljeno zvono*' i socijalno demokratski 
„Tkalci". — Baš u ovoj raznolikosti re- 
pertoira treba nalaziti šarolikost, koja je- 
dina može trajno interesirati hirovitost ka- 
zalištnog obćinstva. Tu je potrebna blagost 
tihih porodičnih drama (kao što je „Sreća 
u zatišju"), budućnost velikih državnih pre- 
okreta (vidi Ibsenovu „Borbu za prie- 
stolje) sjaj dekoracija i historijskih kostima 
a sve treba da je začinjeno po gdjekada 
šalom makar i pustopašnijom, samo da 
bude izmjene, jer bi jednoličnost ubijala. 

U englezkom odlomku vidimo dakako 
nepresušnog Shakespeara sa svojom ko- 
medijom „Kakogod želite'*, zatim otmenog 
causeura Oskara VVilda s „Lepezom Lady 
Windermerove*' i najnovijeg englezkog dra- 
matičara Alfreda Sutra sa „Zidovima Je- 
rihonskim". 

Pošto treba da se upoznamo i s milje- 
nikom švedskog kazalištnog obćinstva, 
stavljeni su na repertoire „Drugovi** Au- 
gusta Strindberga. 

U opereti vidimo četiri nove stvari ugled- 
dnih hrvatskih glazbenika, Ivana Zajca, 
i Srećka Albinija. Prvi će iznieti „John 
Bulla** i „Nihilisticu", a drugi „Baruna 
Trenka'* i „Malu markizu'*. Nema sumnje 
da će ovi naši glazbenici, kojima je ime 
prešlo granice hrvatske domovine, svojom 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



47 



melodioznošću i savršenom instrumental- 
nošću i ovim djelima prirediti našem ob- 
ćinstvu najugodnijih trenutaka. - Ivan 
Muhvić, mladi glazbenik i kapelnik domo- 
branske zagrebačke glazbe, koji je svojim 
dosadanjim kompozicijama neosporiv ta- 
lenat svršio je prvu svoju operetu „Per- 
sidu", te će i ona biti doskora davana. — 
Iz stranih glazbenih literatura primljena je 
Leharova „Vesela udovica" (Die Lustige 
Wittwe), koja se neprestano i s velikim us- 
pjehom prikazuje još i sada u Beču. Od 
Franceza preveden je „Seviljski kongres** 
od Clauda Terassa, koje se računa medju 
najljepša novija djela pariška, a u našoj 
se monarhiji još nije davala. Tek će se 
ove saisone izvadjati prvi put u Beču s 
poznatim komičarom Girardijem. 

Prema svemu dakle, imamo se ove 
saisone nadati obilnom užitku i umjetničkoj 
žetvi, kakova priliči ovom našem jedinom 
narodnom kazalištnom institutu. Želimo da 
kazalištna oprava uztraje kod programa, 
što ga je objavila. 

John L. Toole. Taj nekad slavni englezki 
komičar, umro je u kolovozu u Brigthonu 
a u dobi od 76 godina. Bio je ljubimac 
širokih slojeva i posjetilaca britanskih kaza- 
lišta, koji su mu ostali vjerni štovatelji i 
onda kad su ga pred 13 godina ulozi oteli 
ulogama i daskama pozornice te prikovali 
na daske kreveta. 

Kad je Dickens svojim romanima osvojio 
i Englezku i ostali sviet, pa kad su stali 
iz tih romana sačini at i drame i prenositi ih 
na pozornicu, bio je Toole prvi njihov in- 
terpretator. Nebrojeno ih je puta glumio, 
Tako je n. pr. u šali „Ici on parle fran^ais" 
više nego 3000 puta igrao glavnu ulogu. A En- 
glezi su upravo grnuli da gledaju Toolea. 
Bio je vrlo talentiran, a izvrstan prijatelj. 
Charles Dickens i mnogi veliki prijateljivahu 
s njim. 

**************** 



UMJETNOST 

Rembrandt 

Tristagodišnji jubilej. 

Rodio se 15. srpnja 1606. u Leydenu. 
Otac mu bijaše mlinar. Htio je najprije 
postati učenjakom, pa je koji semestar 
proboravio i na sveučilištu. Nu nije išlo 
1 on posta umjetnik. Godine .... i tako 
dalje. 

Ovakih životopisa moglo se je na sto- 
tine čitati prigodom tristagodišnjice Rem- 
brandtove. Svak poznaje po koju njegovu 
sliku n. pr. „Isus blagosivlje djecu" ili 
„Anatomiju 14 , pa „Fausta", »Noćnu stražu", 
.Snimanje s križa', pa njegove autopor- 
trete i druge. Rembrandtovih originala 
imade po galerijama Petrograda (Eremi- 



tage), Parisa (Louvre), Londona (National 
Gallery), Berlina (Gemaldegalerie), Kassela 
(Galene), Bostona (Gardnermuseum), Rima 
i Beča — svuda po svietu. Svuda po svietu 
bila je posvećena sila članaka i studija 
umjetniku Rembrandtu prigodom tristogo- 
dišnjice rodjenja. 

Rikard Muther izlaže od prilike ove misli 
u uvodu u jedno svoje djelce o Rem- 
brandtu : 

U Antwerpenu vidjeti je još i danas 
kuću Rubensovu, onaj umjetnički dom, gdje 
življaše taj orijaš u kneževskom sjaju i 
gdje zaklopi svoje oči, oplakan od svieta. 
Kuća, u kojoj je stanovao Rembrandt za 
doba svoje sreće, u amsterdamskoj Breet- 
straat, prešla je god. 1656. u posjed ne- 
koga postolara. U nekoj špilji na Rosen- 
grachtu umro je bez glasa, kano kaki 
prosjak. Pa kako se tumači sudbina tih 
dvaju umjetnika, koji se nazivaju najveći 
u Nizozemskoj ? Sigurno, da je tu po sriedi 
ono čisto čovječje Rubens bijaše umjet- 
nik života. Ugledan, prava dekorativna 
pojava, ne povriedjujući nikad oblika, sve 
je povukao za sobom. Postojao je sklad 
izmedju onoga, što je on kao slikar htio 
i onoga, što su tražili naručitelji. Rem- 
brandt bijaše mrki patron. Svojim ba- 
hatim kavalirskim manirama znao je Iju 
titi Nizozemce isto tako, kao što i time, 
što nije poštivao bourgeoiskog morala. 
Naručbe, koje bi mu milostivo davali, 
izvršio bi tako, da bi doduše uviek na- 
stajala umjetnina, neprolazna umjetnina, 
ali riedko ono, što bi želio Petar ili Pavao. 
To dovodi do druge točke Flandrija, za 
dana Rubensovih, bila je zemlja crkveno 
aristokratske kulture. Umjetnost je imala 
da služi djelomice učvršćenim zahtjevima 
kulta ljepote, djelomice opet zahtjevima 
estetski izškolovanih vještaka. U demo- 
kratskoj protestantskoj Nizozemskoj gra- 
djanin je preuzeo nastojanje oko umjet- 
nosti. Obćinstvo bijaše diktatorom ukusa 
Iz tog konzuma masa umjetnost je zahva- 
tila mnogu koju prednost. Dok je prije 
bila samo za neke, prodrla je sada u život 
naroda. Listine vele, da su i u sobama 
postolara i krojača visjele tada uljene 
slike, a ne fotografije. S druge pak strane 
ne bi li se dala prednost fotografiji, da 
je bila već tada izumljena? Ne stoji li u 
rieči .umjetnost za sve" i neko tragično 
protuslovlje? Može li biti umjetnik, pravi 
umjetnik, interpretatorom ukusa masa? 

Što čini Rembrandtovu veličinu i što mu 
je bio 1 baš i udes ima se svesti na to pi- 
tanje. Čime se on razlikuje od sviju koji 
su prije njega radili kistom? Oni su iz- 
vrši vali naručbe. Ono, što nije bilo naru- 
čeno, stvoreno bez svrhe, igra kod Diirera 
i Holbeina, kod Rafaela i Tizijana, kod 
Velasqueza i Rubensa posve nuzgrednu 
ulogu; kod Rembradta najvažniju. A gdje 
je on Rembrandt, pravi Rembrandt, go- 



48 



HRVATSKA SMOTRA 



vori on samo sa sobom, daje izražaja 
samo svojim rodjenim umjetničkim idejama 
radi, radi i radi a da ne pita za svrhu. 

Tako je on bio prvi slobodni umjetnik 
prvi ponosni predteča Fart pour lart-a. 
Ne vežući se ni na koji pravac, nošen 
lietom svog genija, dovinuo se je u svjetove 
ljepote, koje još ne vidje ni jedno oko 
nu naravski i dotle, da ga njegovi su- 
gradjani nisu sliedili jer je producirao, što 
nije bilo za prodaju, umjesto da namiruje 
po što po to potrebe masa. Činjenica je, 
da je umjetnik u gradjanskim kulturama to 
osamljeniji, što više služi umjetnosti. To 
je nauka, koju Rembrandtov slučaj još i 
za naše vrieme sadržava. 

Eto, to je bio Rembrandt. 

Izložba hrvatskoga družtva umjetnosti 
u Zagrebu. Da se krug hrvatskih umjet- 
nika množi, dokazuje i ova izložba. Svaka 
umjetnička izložba iznese po koje novo 
ime, po koje zanimivo djelce, koje ne 
ostaje neopaženo. Kad se uzme u obzir, 
da su hrvatski umjetnici morali ovaj put 
svoje radove podieliti, te dio poslati u So- 
fiju na jugoslavensku izložbu, ipak su u isto 
doba u Zagrebu izložili blizu dvie sta 
radnja. — To je liepa i utješna pojava. 

Izložili su poznatiji ili ako hočete stariji 
slikari i kipari, za tim manje poznati te 
novi, mladji. Izložba podaje vrlo zanimivu 
sliku rada i napredka hrvatske umjetnosti. 
Mi ćemo o toj izložbi donieti posebnu 
ocjenu. 

Družtvo umjetnosti za Bukovinu. U 
Černovicama osnovano je bukovinsko 
družtvo umjetnosti u svrhu unapredjenja 
umjetnosti i umjetnog obrta. U ime odbora 
izdao je sveučihštni prof. dr. Vladimir Mil- 
kowicz i spisatelj Konrad Pokelmann poziv, 
gdje vele, da svrha osnivanju toga družtva 
nije borba ni konkurencija, već potreba, 
da se uzčuvaju i zaštite umjetnički i gospo- 
darski interesi umjetnosti i umjetnog obrta 
u zemlji. To je već davno manjkalo, a 
skrajnje je vrieme, da se to oživotvori. 

Tu svrhu postizavat će družtvo: 1. ure- 
djenjem zemaljske galerije slika, u kojoj 
će se sabirati ne samo nova djela, već i 
spomenici, razasuti po zemlji, osobito oni 
bizantinske umjetnosti; 2. sustavnom izo- 
brazbom obćinstva (putujućim izložbama, 
predavanjima i t d.); 3. unapredjenjem 
umjetnog obrta. 

Dvie Kaffaelove slike. Nacionalna ga- 



lerija u Londonu obogatila se je vrlo dra- 
gocjenim komadom. To je madona od 
Raftaela, koja se sada u spomenutoj gale- 
riji zove „The Madonna of the Tower a . 
Ta se je slika nalazila prvobitno u Orlean- 
skoj sbirci u Palais-Royalu, pa se je prije 
zvala „Rogers Madonna', a zatim »Madonna 
della Torre*. Sumnjalo se doduše, da li je 
ta slika prava, nu po svoj prilici vrsta se 
ona u red rimske periode umjetnikove. 

Raffael je god. 1510. naslikao „Madonu 
božanske ljubavi 4 za Lionel de Capri. Ka- 
snije je tu sliku veliki vojvoda toskanski 
poklonio u znak zahvalnosti svomu izpo- 
vjedniku o. Tomi Pendoli, osnivaču za- 
voda za gluhonieme u Sieni. Pater Pendola 
bio je učiteljem i prijateljem Bianchia, sa- 
dašnjega kapelana kralja Italije. Kad je 
Pendola umro, ostavio je sliku svojim ro- 
djacima, koji su ju nedavno ostavili po- 
rodici Guerzoni. Rodjaci Pendolini malo 
su se brinuli za tu sliku, pa su je dugo 
vremena ostavili neopaženu u nekom ma- 
lenom seocu morskih Alpi. Djelo je to 
sada brižno očišćeno, pa se pokazalo 
izvanredno liepo, osobito što se tiče boja. 
Zub vremena nešto je oštetio tu sliku, pa 
bi ju trebalo malo popraviti, nu sadašnji 
njezini vlastnici ne dadu iz počitanja prama 
umjeću velikog Raffaela, da itko dira u nju. 

Kosti Leonarda da Vinci. U Firenci i 
Parizu osnovani su odbori, koji hoće iz- 
nova pokušati, da pronadju smrtne ostanke 
Leonarda da Vinci. Poznato je, da je taj 
veliki slikar renaissance umro u Amboise-u, 
gdje je proboravio posljednje dane svog 
života; ondje se pokazuje još danas kuća, 
u kojoj je prebivao. Iztraživanja učinjena 
su pod nadzorom družtva Leonardo u Fi- 
renci, koje je već mnogo učinilo za uspo; 
menu umjetnikovu. Sam talijanski kralj 
dati će se kod izkopina zastupati po većem 
broju učenjaka i umjetnika. 

Medjunarodno udruženje umjetnika. 
U Parizu je osnovano, pod počastnim pred- 
sjedanjem Sully-Prudnomme-a medjuna- 
rodno udruženje umjetnika. Tu je ideju po- 
krenuo jedan slikar. Svrha je tome udru- 
ženju, da sbliži međusobno umjetnike 
raznih narodnosti, spisatelje, slikare, ki- 
pare, glasbenike, da poda svakome prilike, 
da objelodani i izloži svoja djela. Osim 
toga ovo će udruženje svake godine prire- 
diti niz izložaba te muzikalnih i dramatskih 
prikazbi. U jednom odličnom dielu Pariza, 
to će družtvo podići sebi svoj dom. 



HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 



I. 

Hrvatska je ideja isto, što i starčevićanska. 

Koji su elementi hrvatske ideje ? 

Nacionalni i državopravni. Ta dva elementa sačinjavaju biće hrvatske 
ideje. 

Koji su elementi starčevićanske ideje? 

Isti, kao i oni hrvatske ideje. Po tomu je i biće isto, dakle i jedan 
pojam. 

Snagu, da živi i da se sjegurnije održi, ima samo ona narodna misao, 
koja nije samo nacionalna, nego i državna. 

Nemadžarske su — primjerice — narodnosti u Ugarskoj ugrožene, jer 
nemaju državotvorne snage, koju im ubija politički narod madžarski. Ta- 
kove narodnosti imaju razloga, da se boje za svoj obstanak, jer im ko- 
načna sudbina može biti vezana o dobru volju, ili silu Madžarstva. 

Da je do mironosnih teorija o prirodnomu pravu i narodnomu načelu, 
ne bi bilo opasnosti ni za te narodnosti, ali gdje se toj teoriji upoprieči 
državno pravo vlastoljubivoga, ponosnoga i sviestnoga naroda, tu njegovoj 
ekspanzivnosti ne možeš dogledati kraja. 

Tako je madžarski narod snagom svoga državnoga prava i organizovane 
narodne sviesti zagospodovao u cieloj Ugarskoj nad istom većinom nema- 
džarskoga pučanstva, pa se u svojoj neobuzdanoj agresivnosti zaletio čak 
i preko medja Ugarske. 

Nu narodna misao nije i ne može biti državotvorna, gdje nije osvojila 
teritorija, da se na njemu ukorjeni i razvije svoju političku snagu, koja je 
jamstvo životu i obstanku naroda. Teritorij daje političku, državnu stranu 
narodnoj misli. Gdje ta nema svoga teritorija, nema ni uporišta svomu sje- 
gurnomu održanju. 

I hrvatska je ideja nacionalna i državna. Državna je, jer je sebi davno 
već osvojila teritorij i svoja teritorijalna prava — to je naše hrvatsko državno 
pravo — svoj teritorij do danas je očuvala, jer nema česti stare hrvatske 
države, gdje i danas ne obitava hrvatski narod. Po tomu hrvatska ideja i 
sada ima državotvornu silu. 

Takav je eto sadržaj hrvatske ideje. 

4 



so Hrvatska smotra 

Starčevićanska pak ideja isto je tako ideja hrvatskoga naroda : hrvatske 
narodnosti i hrvatskoga državnoga prava. Starčevićanska ideja i samo star- 
čevićanska ideja — hrvatska je ideja. 

Samo starčevićanska ideja budi i učvršćuje hrvatsku nacionalnu sviest, 
i to svagdje, gdje se hrvatska materinska rieč oglasuje; samo starčevićanska 
ideja traži državno jedinstvo i državnu nezavisnost hrvatskoga naroda, i to 
na cielomu području, kojemu hrvatsko državno pravo odredjuje obseg. 

Tako starčevićanska ideja sadržaje ne samo elemente, nego obuhvaća 
i podpuno teritorijalno područje hrvatske ideje. 

Po tomu starčevićanska ideja pripada cielomu narodu i zaokružuje sav 
narod hrvatski. 

Koja je to misao budi koje druge političke stranke u Hrvatskoj, koja 
bi bila identična s hrvatskom idejom, uzevši je s njezine nacionalne i po 
litičke strane? 

Misao nijedne stranke — do li Starčevićeve stranke — nije nikada imala, 
a tako ni danas nema težnje, da djeluje u čitavom hrvatskom narodu, na- 
cionalno ga osvješćujući u svakomu kraju njegova prebivanja. Što više, samo 
je zasluga Starčevićeve stranke, što je hrvatskomu narodu u obće povratila 
pravu nacionalnu sviest, to jest hrvatsku sviest, dok su druge stranke, a do 
nedavno i sama „nauka" baš u oprečnomu smieru djelovale, pridievajući 
našemu narodu što luda, što neprirodna, što tudjinska imena. Starčevićeva 
ideja povratila je narodu njegovo pravo ime, ime hrvatsko. Starčevićanska 
ideja jedina je, koja još i sada ne samo pomnjivo čuva i brani hrvatsko 
narodno ime, ne samo utvrdjuje probudjenu već hrvatsku nacionalnu sviest, 
nego i danas nacionalno preporadja još neosvješćene kuteve hrvatske zemlje. 

Misao nijedne stranke — do li Starčevićeve stranke — pogotovu 
nije nikada imala, a tako ni danas nema tendencije, da organizuje 
narod u borbi za hrvatsko državno pravo u cielomu njegovu sadržaju i 
cielomu njegovu obsegu. Takova misao, i koliko ima političke sadržine, obu- 
hvaća tek jedan dio hrvatske domovine, redovno područje današnje Banovine, 
pa kako izvor svoje snage ne traži niti u hrvatskomu državnomu pravu, 
niti u organizovanoj sviesti naroda svih hrvatskih krajeva, tako ne pokazuje 
ni težnje, ni moći, da izvojuje narodu političku nezavisnost. Tu težnju i 
moć ne može dakako očitovati ni za samu Banovinu, jer u njoj vidi tek 
koja dva milijuna duša, koja niesu kadra, da zemlju podpuno emancipiraju 
od vlasti tudjinstva. 

Tako misao svake stranke — osim Starčevićeve — jest pruživa i po- 
datna za nevjerojatne kompromise s najljućim neprijateljima hrvatskoga 
naroda i njegove samostalnosti. Takovi kompromisi plod su krive spoznaje, 
da našemu narodu ne dostaje odporne snage. Dakako, da se u stanovitim 
političarima radja takova spoznaja, jer niti im oko vidi svega našega na- 
roda i važnosti njegova položaja, niti ih pamet prenosi u junačku prošlost 
toga naroda, niti imaju sviesti o jakosti toga naroda, kad ga ni ne vide, ni 



HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 51 

ne poznaju, niti im je duša u skladu s dušom toga naroda, iz koje probija 
težnja za slobodom i nezavisnošću. 

Kad prokušaste snagu hrvatskoga naroda ; kad snagu toga naroda upo- 
trebiste u pravcu njegove težnje za samostalnošću, osobito onda, kad vas 
je ne jedanput iz najtežih izbornih bitaka, kao g. 1872. i 1873., pa i 1906. 
u većini slao u sabor, da mu ostvarite političke ideale; kad dakle izkušaste 
snagu naroda, da o njoj možete reći, da je nedostatna, ili da je nema? 

Po svojoj individualnoj malodušnosti, bojazni i slabosti sudite i sav 
narod hrvatski! 

A koji su učinci starčevićanske ideje? Organizujući u narodu širom 
njegove domovine hrvatsku nacionalnu i političku sviest, time baš starčevi- 
ćanska ideja slabi uticaj i vlast tudjinstva. Po tomu je u starčevićanskoj 
ideji sadržana bezprekidna djelatna moć. Nu iz te neprestane djelatnosti 
izvire i stvaralačka snaga, kojom se postepeno izgradjuje hrvatska država u 
smislu hrvatskoga državnoga prava, i to u onomu razmjerju, u kojemu se 
razvija i jača sviest naroda. 

Tako starčevićanska ideja pokazuje i negativnu i pozitivnu stranu svoga 
djelovanja. U negativnomu pravcu djeluje, kad suzuje vlast tudjinstva, u po- 
zitivnomu pravcu, kada širi i učvršćuje vlast Hrvatstva. Obje djelatnosti teku 
uporedo i istodobno. 

Ovako se postepeno gradi Hrvatska. Ovako izgleda etapna hrvatska 
politika, kojom ravna starčevićanska ideja. Po ovakim etapama ne spušta 
se u Hrvatsku vlast tudjinstva, već se na njima lomi noga tudjina, a Hrvat 
se polagano, ali sjegurno uzpinje do svoje velike i slobodne Hrvatske. 

Ovakova politika, i ako etapna, ostaje uviek hrvatska. 

II. 

Od etapnosti pak politike drugih stranaka stradala je i nacionalna i 
državopravna strana hrvatske ideje. 

Svaka etapa te politike bila je korak po korak odstup od hrvatske ideje. 

Na pitanje, kako je ta etapna politika uticala na razvitak nacionalne sviesti 
hrvatskoga naroda, odgovaraju monstrumi, koji su se javljali pod imenima : 
ilirstva, slavjanstva, jugoslavjanstva, srbohrvatstva, srbstva i našinstva. 

Tako ta etapnost nije značila napredak za organizaciju hrvatske nacio- 
nalne sviesti, nego je upravo destruktivno djelovala. Oni monstrumi jačali su 
u Hrvatskoj samo upliv tudjinstva. Jelačićevim ilirstvom i slavjanstvom, uza 
svu proljevenu krv Hrvata god. 1848., okoristila se je austrijanština, a ne 
narod hrvatski. Jugoslavjanstvo rodilo je nagodom od god. 1868., a kasnije 
imalo nas je podrediti jugoslavjanskomu Piemontu — Srbiji ; srbohrvatstvom 
imala se je zapriečiti konsolidacija hrvatskih narodnih sila; srbstvo u Hrvat- 
skoj podigoše i učvrstiše Madžari, da toj konsolidaciji zadadu smrtni udarac; 
a našinstvo otvaralo je vrata svim neprijateljima hrvatskoga naroda u svim 
hrvatskim krajevima. 



52 HRVATSKA SMOTRA 

Nu državopravna etapnost te politike još je destruktivnije djelovala na 
razvoj političke snage hrvatskoga naroda. Mjesto da svaka etapa bude novi 
kamen za izgradnju hrvatske države, snosila je kamen po kamen za izgradnju 
jedinstvene madžarske narodne države od Karpata do Egejskoga mora. 

Prvom etapom na putu k političkoj samostalnosti Hrvatske proglašena 
je — nagoda od god. 1868. 

Radi A77i/-autonomije, što nam je nagoda ustanovljuje, okrnjen je inte- 
gritet hrvatske zemlje: Rieka i Medjumurje prvi je plien madžarske imperi- 
jalističke ideje. 

Radi prava hrvatskoga jezika, što nam ga nagoda priznaje, žrtvovana 
je državna suverenost Hrvatske. Hrvatska je sapeta u okvir „zemalja krune 
ugarske", državna samostalnost zamienjena „državnom zajednicom", pojam 
državne „zajednice* 4 izjednačen pojmu „ugarske države 44 , da se u njoj i od 
nje stvori Jedinstvena madžarska narodna država 44 . Toj i takovoj „zajednici 44 
izručena je legislativna i eksekutivna vlast na onim područjima državnoga 
života, gdje se odlučuje o vitalnim pitanjima i najprečim interesima hrvat- 
skoga naroda. 

Nu i krnj-autonomiju izigrava nagodbena ustanova o imenovanju bana, 
koji stoji na čelu autonomne vlade, a koji dolazi, ostaje i odlazi, kako je 
to već volja madžarskoga ministra predsjednika, dotično kako to traže interesi 
i težnje madžarskoga naroda. U skladu s tom voljom, u suglasju s tim i 
takovim interesima i težnjama Madžarstva — mora, a i može samo da se kreće 
život naše autonomije. Madžarska imperijalistička ideja vrši tako tutelu i nad 
našom autonomijom. Da to štitničtvo bude što jače, osjetljivije i uspješnije, 
pobrinula se je za to nagodbena ustanova o vlasti hrvatskoga ministra, koji 
u ime viših interesa „državne zajednice 44 , t. j. madžarske državne ideje vrši 
kontrolu nad autonomnim djelovanjem hrvatske vlade i hrvatskoga sabora, 
a za svoj kontrolni i tutorski rad odgovara — madžarskomu saboru ! 

Pravo pak hrvatskoga jezika izbrisala je „državna zajednica 44 neobično 
lahkim kretom svoje madžarizatorske ruke. 

Druga etapa — revidirana je nagoda od god. 1873. Prozvaše je etapom, 
jer je doniela prvu narodnu vladu bana pučanina. 

Nu koliko se je hrvatski narod ovom etapom mogao primaći bliže k svomu 
političkomu idealu, dokazuje činjenica, da je narodnu vladu brzo zamienila 
dvadesetgodišnja vladavina grofa Khuena. 

Ovakovom logikom radja duh prvotne i revidirane nagode. 

Proglasiše je temeljnim zakonom, da je pozniji zakoni, čini i dogadjaji 
uzdrmaju u njezinomu temelju ; a ona sžma da bude ruglo od zakona : bez 
obvezatne i prisilne snage za Madžare u svim svojim ustanovama, koje 
makar i malo stoje na putu madžarskomu imperijalizmu. Na osnovnoj misli 
nagodbe, na misli „državne zajednice 44 stvoriše Madžari praksom vrhovni 
zakon, zakon nad nagodbom, zakon, što ga prodahnjuje ideja jedinstvene 
madžarske države, kojoj Drava nije medja. 

To je vriednost nagode. 



HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 53 

Pustoš pak i nemoć na svim područjima hrvatskoga narodnoga života 
— to su učinci nagodbe. 

Treća etapa — riečka je rezolucija s deklaracijom četrdesetorice u 
Budimpešti. 

I ako je nagodba izhodište i temelj riečkoj rezoluciji, ne bi ova bila 
u svako doba ni tako kobna, ni tako nepojmljiva radi sadržine same po 
sebi, koliko je strašna i štetna radi vremena, u kojemu se je javila. 

Da je riečka rezolucija, i ako je nagodbenjačka, stvorena bila, recimo, 
pred pet godina i da je okupila oko sebe sve one stranke, koje se danas 
oko nje kupe, tko zna, ne bi li doniela kakvo takvo dobro. Dobro bi bilo 
već to, što bi se kroz posljednjih pet ljeta točno sredili stranački odnosi, 
politička situacija izbistrila i ustalila, može biti i neke ustavne garancije po- 
stigle, a politička se zrelost i zdravije shvaćanje naroda na viši stepen raz- 
vitka popelo. Već pred pet ljeta točno bi se razlučila dva politička tabora: 
nagodbenjački i protunagodbenjački, po čemu bi već davno nestalo obsje- 
njivanja i smućivanja u narodu, a što bi do danas vanredno ojačalo poziciju 
Starčevićeve stranke prava, pa bi ona danas, u momentu krize u monarkiji, 
kad njezine snage najviše treba, imala u narodu i šire i čvršće uporište. 

Ili bar da je riečka rezolucija stvorena odmah po odlazku grofa He- 
dervarija! 

Ali u času, kad se je ozbiljno i očito stao ljuljati temelj dualističkoga 
sustava: austrougarska nagoda od g. 1867.; u času, kad su tim temeljem 
stali drmati baš oni, koji su ga stvorili ; što bi bilo naravnije i što za hrvatski 
narod koristnije, nego da se je i u Hrvatskoj našlo što više ruku, da složno 
uzdrmaju i onim stupom, na kojemu počiva prevlast Madžara u Hrvatskoj: 
nagodbom od g. 1868., koja je nikla iz one od g. 1867. 

Nu u tom momentu našlo se je više ruku, da tu nagodu učvrste, nego 
onih, koje žele, da je sruše. 

U času, kad su se zaratili oni, koji su g. 1867. podielili u dvoje svoju 
vlast u monarkiji, a nas podredili; što je bilo naravnije, nego da pustimo, 
da se rat što oštrije razvije, da protivnik što više iznemogne, da slabosti 
dosadašnjega tlačitelja upotrebimo, da što jače naglasimo sav kompleks svojih 
državopravnih tražbina, da za ledjima zaraćenoga neprijatelja organizujemo 
borbu sveukupnoga naroda, pa da istom zvani, ako nije druge i ako to 
situacija zahtieva, priedjemo na stranu onoga, tko da više i tko pruži veće 
garancije, da će obvezu izpuniti? 

Tako se držati i tako postupati — bila bi triezna, nesebična, hrvatska 
politika, koja bi odgovarala časti, ponosu i interesima hrvatskoga naroda. 

Riečku pak rezoluciju stvorila je prenagljenost, nervozna žurba, malo- 
dušje i spletkarstvo izvana. 

Riečka rezolucija kobna je, što obećaje pomoć Madžarima u nevrieme, 
to jest već u početku njihove zaoštrenije borbe proti Beču, mnogo prije, nego 
je Madžar imao doći do spoznaje, da bez Hrvata ne može postići konačnoga 



54 HRVATSKA SMOTRA 

uspjeha. Tako će i nadalje ostati neoslabljena megalomanija Madžara, a osva- 
jalačke njihove težnje izbiti će još jačom i bezobzirnijom snagom. 

Riečka rezolucija kobna je, jer Madžarima nudja, što više, nameće pomoć 
— ni zvanu ni traženu. Nezvana pak i nepotražena pomoć ostaje neuva- 
žena i bez ciene, dokazuje slabost, nesviest i očajnost onoga, koji je nudi, 
a jača umišljenost onoga, kojemu se nudi. Nezvanom i netraženom pomoći 
ne stvara se pravo, da tražiš od sudruga u borbi blagodati zajednički izvo- 
jevane pobjede, već tom i takovom pomoći prepuštaš veledušju i dobroj 
volji Madžara, hoće li u obće i koliko će dopustiti, da participiraš na ko- 
načnim uspjesima skupne borbe. 

Riečka rezolucija napokon kobna je, što stoji na nagodbi, što je priznaje 
i priznajuć učvršćuje; još je kobnija, što tu nagodbu silom podržaje baš u 
vrieme, kad je najsgodnije i najlakše, da joj podkopaš temelje ; a najkobnija 
je, što u svom drugomu izdanju, u peštanskoj deklaraciji, pogoršava samu 
sebe i samu nagodbu, kada u svomu madžarskomu tekstu naglasuje, da se 
ima učvrstiti „osamstogodišnje zajedničko pripadničtvo" . 

Za ponudjeno „bratstvo oružja", za ponudjenu pomoć na život i smrt 
u borbi proti Austriji — moli riečka rezolucija bojažljivim i čednim glasićem 
od Madžara bar minimum onih prava, koja i sama nagoda priznaje. A Ma- 
džari strepeći i pred samom pomišlju, da bi bili dužni za primljenu pomoć 
izpuniti Hrvatima ma i koju u nagodbi već sadržanu tražbinu — u svečanom, 
službenom komunikeu odbijaju riečku rezoluciju i njezine, makar i skromne 
zahtjeve. 

A da odkaz ne ostane samo pri rieči, pobrinuše se, da i dnima dokažu, 
da nemamo prava ni poslije riečke rezolucije, ni za pruženu pomoć tražiti 
baš ništa, a ni nadati se baš ničemu od svoga dosadašnjega gospodara — 
zato je posliedio onakov govor riečkoga guvernera Naka o pripadnosti 
Rieke; zato je taj govor odobren izjavom i čestitkom Košutovom, koja još 
i hrvatsko Primorje naziva „ugarskim 44 ; zato je onom sgodom ponižena čast 
hrvatske zastave na Rieci, zato je i pod Košutovom vladom u Ugarskoj i 
narodnom vladom u Hrvatskoj ponovno iztaknuta madžarska zastava na 
hrvatskomu teritoriju; zato je Košut u peštanskom saboru naviestio status 
quo madžarizma na željeznici i tom sgodom protuzakonitosti toga stanja pri- 
znata zakonitost; zato je imala biti zašutkana težnja naroda, da se Bosna 
s Hercegovinom povrati materi zemlji Hrvatskoj — i tako dalje. 

To je vriednost riečke rezolucije, to je pogled u budućnost, koju će 
nam donieti „bratstvo oružja 44 . 

Ili je riečka rezolucija zato etapa k političkoj samostalnosti Hrvatske 
radi one narkoze, koja se zove obećanje ustavnih prava, a kojom nas Madžari 
i njihovi pomagači u Hrvatskoj uspavljuju u duboki san, da ne vidimo, kako 
se etapno podrezuju uslovi našemu narodnomu životu, razvitku i obstanku? 
Još je jedino ostalo obećanje ustavnih prava, ona narkoza, kojom nas 
Madžari misle omamljivati tako dugo, dokgod traje njihova borba za neza- 
visnost od Austrije. 



HRVATSKA ILI STARČEVIĆANSKA IDEJA 55 

A mala je vriednost i ustavnih prava, sve da ih postignemo, kad ih 
mogu Madžari pojedince praksom izigrati, a sva skupa svojim komesarijatom 
sistirati, dok im nagodba daje osnov takovoj moći i dok svojoj prevlasti u 
Hrvatskoj nalaze uporište u nagodbi. Čim ustavna prava upotrebimo, da 
njima ojačamo svoju odpornu snagu proti madžarskoj državnoj ideji, naći 
će već Madžari u nagodbi sredstava, kako su i do sada nalazili, da ta ustavna 
prava iluzornima učine. 

A kako će tek biti agresivnost Madžarstva potencirana, da im podje za 
rukom, da naš gospodarski život povuku za svoju carinsku liniju, izvojevavši 
samostalno carinsko područje, i da našu zemlju poplave svojom samostalnom 
madžarskom vojskom? 

Žalostna je doista perspektiva budućnosti, koju nam pruža etapna po- 
litika te ruke. 

III. 

Što u toj i takovoj etapnoj politici nazadovanja ne dodjosmo do zadnje 
etape, koja bi posve izbrisala hrvatski nacionalni i politički karakter naše 
zemlje, što još uviek ne izgubismo pouzdanja u se i u svoju odpornu snagu, 
što još ne izgubismo vjere u bolju budućnost hrvatskoga naroda — učinci 
su starčevićanske ideje i starčevićanskoga rada. 

Starčevićanstvu je jedinomu ostavljen zadatak, da u ovom znamenitom 
času krize u monarkiji pribere sav materijal snage hrvatskoga naroda i da 
ga upotrebi za borbu, koja će istom sada pravom žestinom planuti. 

Ako je ikada bila naravnija, aktuelnija borba hrvatskoga naroda s lo- 
zinkom: dolje s nagodbom ! — to je nesumnjivo danas. Doskora će se ponovno 
zaoštriti sukob Austrije i Ugarske, koji je tek na čas sumnjivim primirjem 
zaustavljen, a u tom momentu hrvatski narod treba da bude sviestan, što 
mu je najpreča dužnost. Starčevićanstvo ima da raznese širom zemlje sviest : 
da se prepotencija Madžara u Hrvatskoj onemogućuje, a uslovi životu, na- 
predku i obstanku hrvatskoga naroda mogu stvoriti samo onda, ako se sruši 
onaj temelj, na kojemu Madžari izvršuju svoju vlast u Hrvatskoj, a to je 
nagodba. 

U tom nastojanju trebat će nam moralne podpore naroda svih hrvatskih 
krajeva. 

Bit će to borba cieloga hrvatskoga naroda. 

Povraćamo se na istinu, koju u početku iztaknusmo : Starčevićanci smo, 
stranka smo, ali samo, kad nas posmatraš u odnosu prema onim Hrvatima, 
koji ne će da budu Hrvati u duhu i smislu neizopačene hrvatske ideje. 

Hrvati smo, niesmo stranka, što više, samo smo mi Hrvati, kad nas 
motriš s gledišta hrvatske ideje : narodne i državne, koju samo mi zastupamo 
i za koju se samo mi borimo. 

Hrvatska je ideja isto, što i starčevićanska, Starčevićanac je isto, što 
i Hrvat. 

DR. IVO ELEGOVIĆ 



JOSIP KOZARAC 



„Dok ste vi ostali učili pjevati i plesati, ja sam obilazio polja i vode i 
hvatao ribe i ptice, slušao čudnovati piev slavulja i oštri zvižduk orlušine, 
vrebao divlje patke i verao se za sokolovim gniezdom ; dok ja nisam imao 
pojma, kako se valja u družtvu kretati, dotle vi niste mogli shvatiti, da je 
jastreb kadar uhvatiti goluba u najbržem lietu, da je riba kadra progu- 
tati ribu. 

Ti prirodni doživljaji moje prve mladosti udarili su neizbrisiv biljeg 
svemu mojemu budućemu životu, onda biljeg plahosti s jedne i iskrenosti 
s druge strane . . ." (Tri ljubavi). Kasnije sam otišao u Beč i tamo sam se 
spremao za šumarsku struku (čini mi se na t. zv. Bodenkulturi), pa sam 
ondje slušao medju ostalim i nacionalnu ekonomiju. 

Bio sam već i prije na gimnaziji dobar djak (i ako sam pisao verzove), 
ali sada je sve ono, što sam kod svojih profesora slušao, dobilo za mene 
novo značenje. U pamet su mi se vraćali doživljaji iz mladih dana, sjećao 
sam se onih riba, ptica, jastrebova i golubova i sve je to sada za mene 
imalo novi čar. Učio sam s toga dvostruko rado. Otvarao mi se vidik i 
počeo sam mnogo toga pojimati, čega prije ni opažao nisam. Nekad sam 
znao ciele ure sjediti gdjegod u ritu (šašu) i vrebati na divlje patke. Večer 
se po malo spuštala, a sve oko mene na daleko i široko bilo je posve 
mirno, ravno i daleko. 

U meni se onda stao buditi osjećaj sreće i poezije. Onaj šaš se trebao 
samo malo zanjihati i sa tisuću mi je glasova pripoviedao najčudnije priče, 
koje sam razumio samo ja. A svuda naokolo bilo je tako tiho, kao da je 
već cieli sviet umro. U mene se tada uvlačio onaj sumrak, onaj široki i 
daleki kraj, pun mira, koji tek na mahove prekidalo šuštanje šaša ili krik 
koje preplašene ptice, što je poletjela umrak . . . 

Može biti je bila kakova golubica, koju je napao jastreb? 

Ne, ne, ja sam već onda znao, da golubica nema u šašu . . , To je bila 
neka sasvim drugačija ptica, koja voli kaljužu, koja voli blato i nemirni šaš, 
a onda je došla druga, jača i oštrijih pandži, pak je onu protjerala . . . 

I onda je opet nastao mir, dugi neprekinuti podpuni mir. Ja sam i za- 
boravio, da sam pošao na patke. Puška je ležala kraj mene i čisto sam se 
podao cieloj ovoj okolini. 



JOSIP KOZARAC 57 

Bio sam nekako sretan, što sam sam, posve sam u cieloj ovoj okolici. 
A sada, kada sam se vratio iz Beča, ja sam i opet pošao na patke. Opet 
je bilo sve onako kao i prije, ali ja više nisam osjećao kao nekad. 

Mene je boljelo što toliki komad zemlje leži neobradjen, neplodan i tek 
za to, da se nad njim viju plahe i divlje patke, na koje može svatko, baš 
svatko (u koga je novaca za lovačku kartu!) strieljati i ubiti najljepšu našu 
divlju patku, da mu bude tečan zalogaj ... I dolazili su, odista su dolazili 
stranci i tudjinci i strieljali u naše patke i liepe divlje patke, za bagatelu, 
za malen novac . . . 

Sve me je to sada boljelo. Žao mi je bilo i ove močvare i svih, koji 
živu na njoj. 

Koliko mjerova krasnoga žita bi dao ovaj veliki komad zemlje, da ga 
je pretvoriti u rodno polje. 1 ovih pataka na koje smije svatko pucati i njih 
bi nestalo. Sve bi onda bilo drugačije i meni se čini, ja sam uvjeren, onda 
bi bilo bolje i ljepše. Eto takove su mi misli prolazile mozgom. Ove, baš 
ove i još množtvo sličnih. One su me slietale kao dosadni roj muha, a negdje 
na dnu, duboko u srdcu stala se buditi uspomena na one dane, kada sam 
samo gledao i uživao i bio srećan, srećan bez kraja i konca . . . 



Od naših suvremenih pisaca malo je koji ostao samom sebi tako do- 
sljedan do konca svoga rada, kao Kozarac. I Novak i Tomić, Kumičić, 
Gjalski, Leskovar, svi su se oni okušali i na polju socijalne literature, ali 
ni jedan od njih nije radio samo na tom. Novak je već i u prvim svojim 
radnjama (Pavao Šegota i još nekoje kraće) pokazao, da imade smisla i za 
promatranje naših socijalnih prilika. Ali njemu je vazda bilo više do same 
pripovjedke, nego li do milieua, u koji ju je stavio. „Posliednji Stipančići 14 , 
„Izmedju dva svieta 44 pa i iste „Zapreke 44 , posljednje Novakovo djelo, u kojem 
je izložio sve svoje nazore o zaprekama, koje smetaju razvoju našega života 
i „Zapreke" su dokaz, da je Novak živo osjećao težinu svih tih zapreka, ali 
da ih je gledao iz sobe i da se nije zadubljivao u narav tih zapreka. Dok 
čovjek čita „Zapreke 14 često mu se čini, kao da čita koji novinski članak, 
u kojem se pretresaju naše domaće prilike, ali se riedko gdje opaža oko 
dubljega posmatrača. Tim se ne misli poreći vriednost Novakova rada, nego 
samo naglasiti, kako se i u Novaku krije više pjesnik i pripovjedač, nego 
li socijolog i mirni posmatrač, te mislilac. 

I „Melita 44 (Tomić) i „Olga i Una 44 , pa „Pobieljeni grobovi 44 (Kumičić) 
„Na rodjenoj grudi 44 (Gjalski), „Propali dvori 44 (Leskovar) sve su to oveće 
radnje, u kojima je velika pažnja posvećena našem družtvu i našim prilikama, 
ali su sve te radnje osamljene pojave u radu tih književnika, pa stoga je i 
većina njih obradjivala redovito drugo neko polje. Ili su se dali na to, da 
ožive davnu prošlost (Kumičić, Tomić) ili su se zadubli u raniju prošlost 
(Gjalski, Novak). U svih se opaža nezadovol stvo sa savremenim prilikama, 
pa oživljuju prošlost, za koju im se čini, da je daleko ljepša i važnija ili 



58 HRVATSKA SMOTRA 

prikazuju umiranje starijih generacija, dakle ono, što pred našim očima gine 
prošlošću. 

Kozarac se u tom razlikuje od njih sviju, njegovo oko poseže za pro- 
šlošću samo donle, dokle može sebe naći. „Tri ljubavi" su radnja, kojom 
zahvaća u prošlost, ali to je stoga, da iznese svoju osobnu prošlost, sebe 
samoga. Ono dalje kao da ga i ne zanima. Nije to slučaj. I on je mogao 
gdjegod naći zanimivih i vriednih sgoda i crta iz prošlih dana svoga družtva 
ili svoga naroda, ali on za to kao da i nema uha. On ne sluša muzike 
umiranja, ne hoda po grobovima i ne obazire se nego baš koliko je naj- 
nuždnije na minule dane. 

Jest i on sentimentalan i pjesnik je u mnogim svojim stvarima, ali kao 
da se u isti čas stidi tih „slabosti", mahne rukom i priča dalje, kako jest 
i kako bi moralo biti. 

Prvi mu pogled pada na naše selo. Ali on ne piše seosku pripoviedku 
po starom kalupu (Biser Kata). Biser Katu ne da otac za momka, kojega je 
ona htjela i koji nju voli, baš kao i u bezbrojnim drugim seoskim pripo- 
viestima, ali uz biser Katu uz samu pripoviedku kao da je piscu više stalo 
do toga, da iznese seoski život i to onu srtanu, koju gradski ljudi ne imadu. 
I kao da mu se čini, da je i tu već previše pripoviedke i da je to razlogom, 
te nije mogao sve kazati, što još gospoda ne znadu o životu na selu. Piše 
„Proletarce", u kojima nema pripoviedke nikako. To je jedan niz neseoskih 
tipova, kako smo ih vikli naći u seoskim pripoviedkama, nego ima silhuetta, 
svakako na svoj način crtanih, ali punih života i naravnosti. 

To je jedan čisto novi sviet, za koji mi do onda nismo htjeli znati. 
Imade u Kovačića takodjer seoskoga svieta, kako ga nije nitko ni prije ni 
poslie njega nacrtao, ali su Kozarčevi ljudi sa sela sasvim drugačiji. To i 
nisu više seljaci, nego popapučeni opanci, koji su zadržali svu tvrdoću i ži- 
lavost opanaka, pa su se samo namazati onim mastima, kojima se cipele 
mažu, da se sjaju i laste. Proletarci nisu Kosor-Gorkijevi bosjaci, kojih kod 
nas ni nema, nego jedan čisto opasni skup posebne vrsti štrebera. To su 
ljudi, koji su se odbili od svoga pluga i motike i samo znadu, da bi htjeli 
biti gospoda. Njihova plodna i bogata zemlja ih je uzobiestila, pa je oni sada 
više ne će ni gledati. Mužkarci postaju škribani, seoski obćinski beamteri, 
(zapravo pisari, zvonari), a žene se davaju na najlaglji način zarade prosti- 
tucijom razne vrsti. 

Je li to uvriežen nemoral ili barem težnja za nemoralom? Kozarac toga 
nigdje ne tvrdi. On istina spominje, da su uzroci toj crti u krvi našega na- 
roda vrlo duboko, ali ne drži, da je to baština od pradavnih vremena. 

Poznata je pjesma o Slavoniji, zemlji plemenitoj, ali pod tom plemen- 
štinom imade se razumjeti bogatstvo i plodnost te zemlje. Dok se Slavonac 
nije podielio, bio je bogat čovjek, ništa mu nije manjkalo do crnoga kaputa, 
da bude gospodin. I zaželio je taj kaput, koji bi ga imao izjednačiti s go- 
spodom. Tih želja nije se odrekao ni poslie, kad je bogatstvu njegovu došao 



JOSIP KOZARAC 59 

kraj. Onaj način laganoga i bezbrižnoga, zapravo lakoumnoga života, koji 
zemlja daje onomu, koga svojom blagoslovljenošću dariva, ostao mu je i 
dalje. I sada, kad su pale posljednje zapreke (dieienje zadruga), radi kojih 
se je morao vezati o zemlju, pohrlio je jatomice u gospodu. Biti gospodin, 
po što — po to, to im je postao jedini cilj. A tko je gospodin? Šta je 
gospodin? To je onaj, tko ne radi na gruntu, koji ne obradjuje zemlju. 
Grunt, opanci, zadah zemlje i gnoja i šarena seoska odjeća, to je postalo 
jedno isto u očima toga svieta. A sve, što nije bilo s tim u savezu, zna- 
čilo je gospodstvo i sreću, i za tim se je posezalo. Kozarac u „Proletarcima" 
iznosi život tih ljudi, koji su se odbili od svoje zemlje. On tu crta te ljude, 
ali ih još ne studira. Vidi se samo, kako ga ti ljudi, kraj kojih su toliki 
naši pisci šutnjom prošli, zanimaju i kao odmetnici rodjene grude, i kao 
ljudi u obće. On, mladi šumar, koji je još nedavno slušao o vriednosti 
zemlje, vidi sada odjednom svu silu ljudi, koji su se od svoje zemlje odbili 
i živu kao kakovi parasiti. Niti su gospoda, niti su seljaci. I on ih crta, 
ali još sa nekim smieškom i izrazom začudjenja i — neshvaćanja. Za njega 
je slavonska žena (u „Proletarcima**) neko malo čudo, ali za sada se s njom 
ne bavi potanje. Istom u „Teni" vraća se po drugi put k tomu — čudu — 
i gleda ga raztumačiti. Tena je čisto obična seljanka, koja po malo postaje 
podpunom prostitutkom. Tuj Kozarac studira. On ju prati na svakom koraku 
njezinoga puta, počam od najranije dobe, sve do onoga časa dok ne postane 
onakovom, kakovu ju je vidio. 

Njega Tena ne zanima toliko kao umjetnički sujet, nego više, kao problem 
svoga naroda, kao socialna pojava. Ono, čega se je u „Biser Kati** do- 
taknuo, a na što je kasnije u „Proletarcima** upozorio, to on ovdje studira 
savjestnošću najozbiljnijega sociologa. Na mahove se pričinja, kao da on u 
njoj vidi simbol Slavonije. Slavonija (Tena) liepa i raztrošna, pruža ruke 
najprije za Čehom Beranekom, a kad ovaj ode, pada u zagrljaj nekom bo- 
gatom Francezu, koji ju svojim bogatstvom, svojim udobnim i razkošnim 
životom povuče k sebi, a kad on ode, baca se u zagrljaj crnoga Ciganina 
Gjordja, jer umije krasno svirati i žarko cjelivati. Kozarac Tene ne odsu- 
djuje, on ne lomi štapa nad njom. Ne stoga, jer je samilostna srca, nego 
jer vidi, da je Tena samo produkt onamošnjih prilika, što ju ne smatra 
krivom. On gleda i ljubav i preljub sasvim drugačijim očima, nego se to 
obično čini. 

U „Medju svjetlom i tminom** tumači to njegov junak Ratković ovako: 
„Prije stotine i više godina imala je ljubav posve drugi oblik i izražaj, nego 
ga danas ima. Briga za život i obstanak bila je onda još toli neznatna, da 
nije mogla nikoga u ljubavi zaustaviti i zapriečiti, čovječanstvo se posve 
odalo njegovanju nježnih čuvstava, ljubav je bila najrazvijenije čuvstvo u 
čovječjoj duši; na njezin račun morala su se sva ostala duševna svojstva 
natrag povući i okržljaviti. Srce je vladalo svietom, a njegovu vladavinu 
slavili su galantni „ritteri** i „troubaduri". Nu čovječanstvo je napredovalo, 
briga za život bivala je sve to veća, a čovjek da se uzdrži, morao je razvi- 



60 HRVATSKA SMOTRA 

jati neka druga svojstva skroz protivna ljubavi. Stao se razvijati duh sa težkim 
mislima, koje su ugušile maštanje srca. Vladavinu troubadura zamieni vlada 
mislilaca i samoubojica ; željezo i pravo iztisne ideale srca, a politika koristo- 
Ij ubija i samoobrane podiže se kao geslo devetnaestoga vieka. 

— Ti si počeo s Malvinom, a dovršio s revolverom i koristoljubljem, 
u kakovu je to savezu? 

— U kakovu? U jako čvrstu! Ti si prijane u dvadeset i trećoj godini, 
pa reci mi, jesi li osbiljno pomislio na ženitbu? Ne trebaš se uzbunjivati, 
jer ja znam, da nisi. A jesi li bio zaljubljen? Što se stidiš, reci istinu, da 
jesi. Od osamnaeste godine počevši svi smo bili; osamnaesta i dvadeseta 
godina, to je ono zlatno doba, ona zlatna palača, oko koje mi hodamo, 
čije ključeve nosimo, ali nam nedaju, da ju odključamo, da uvedemo u nju 
svoju ljubav, pa da živimo u njoj poput božanstva. A zašto nam ne daju, 
da odključamo zlatnu palaču? Ne daju za to, jer se kaže, da smo mi u 
osamnaestoj godini još djeca, djaci, koji moraju učiti, sabirati sjeme, koje 
će nas u budućem životu hraniti. Ljubav, koju si tek okusio, valja zaboraviti, 
valja u samom sebi utuci . . . Dakle uči ! U tom učenju eto i tvoje dvadeset 
i četvrte godine; ti si doduše još mlad, ali mladenačtvo, za dalnji razvoj 
najljepše sazorjela narav, već počima stariti, počima kržljati pod teretom 
nauke, pod jarmom strogih izpita, koji ti se upiju u krv, da za cielog svog 
života o njima sanjaš. Ti jedva iz dokolice pomišljaš na ljubav, na onu, koja 
traži jednu jedinu ženu, kojoj bi ti sve dao, od koje te ništa ne bi moglo 
razstaviti, dok je kapi krvi u tebi. Žalibože, to je tek sladka tlapnja, koje ti 
oživotvoriti ne možeš, jer niesi još kadar ni samoga sebe, a nekmo li ženu 
i porodicu uzdržavati. Ali vrieme ide ... U neke nekavice ti odahneš, ti 
dodješ do tvoga kruha, ali kad tamo na tvoja ledja već se objesila tride- 
seta godina i tvoje prve vlasi već pobielile, tvoj prvi zub već odavno izpao ! 
Ti misliš da sijoš mlad, ti se siliš, da budeš, ali uzalud; ljubav, ona sladka 
nesebičnajjubav'koja pozlaćuje sviet oko tebe, te ljubavi više nema u tvoje 
srce; jer ono je izmučeno naukom, ono je izsisano brigom, a puno i puno 
puta ono je izkipjelo i prokislo, nadomještajući si pram ljubavi sa prolaznom 
nasladom. U to nastupi čas, koji te sili, da se ženiš, upravo te sili, htio ti 
ili ne htio ! Tvoja misao svraća se osam naestgodišn joj djevojci, baš onakovoj, 
kakovu si prvi puta ljubio, kad je i tebi toliko godina bilo. Ta djevojčica 
nedvojbeno sanja o osam naestgodišn jem mladiću, onakovom, kakav si i ti 
negda bio, o mladiću, koji ne može ni misliti na to, da ju oženi. Nu ona 
se sirota mora udati, mora, jer to zahtieva družtvo, zahtievaju njezini rodi- 
telji i ona, nakon težke, strašne noći, u kojoj joj bura raznese sve njezine 
mladenačke ideale, klone glavicom i na tvoje pitanje u gotovoj bezsvjestici 
odgovara sa: da! Oj, malene li i strašne rieči! I vi se oženite; oženite se, 
a da može biti ni pojma nemate^ o^medjusobnom značaju, o željama i mi- 
slima, koje nas prate od poroda! Jer gdje, će ona izkalitrdušu čovjeku deset 
do petnaest godina starijemu od sebe, a gdje ćeš ti s njome onako naivno 

i nevino brbljati, kao što bi željela, kao što to njezina mladost traži! Ona 



JOSIP KOZARAC 61 

smatra udaju zlatnom obećanom zemljom, a ti, kako ćete u dvoje lakše na 
kraj izlaziti, kako ćeš se riešiti duga, kako ćeš možda brže avancirati . . . 
Od dva tiela i jedne duše ne ima tu govora; vaš život prikaže se u slici 
dviju oprečnih, protivnih olina. Pa da je samo to duševno nesuglasje, — 
ali koliko ih ima još i vanjskih, za koje prije niste znali, a sada ih morate 
trpjeti! Sada samo treba jedan korak s puta — bud s tvoje, bud s njene 
strane — i onda eto ti Malvine.** 

* 

Proletarijat, što ga je Kozarac našao na selu, nalazi on i drugdje. U 
„Mrtvim kapitalima 14 upozoruje on na isti takav proletarijat, samo što se taj 
proletarijat ondje zove u glavnom — činovničtvo. „Mrtvi kapitali** su umjet- 
nički daleko nedotjeraniji, nego li „Tena** ili „Proletarci**, ali u njima je 
Kozarac rekao svoj credo o našem družtvu. To družtvo ne valja, jer poput 
onoga seljaka, koji bježi u svoju zemlju, da se tobože uzmogne lakše pre- 
hraniti, tako i naš malogradjanin izbjegava sve, što bi moglo zaudarati po 
znoju i pravom fizičkom radu. Svoje nazore o reformi družtva, aplicirao je 
Kozarac u „Mrtvim kapitalima** samo na drugi sloj družtva, ali u jezgri 
ostaju oni isti, a glase: Budi sluga svoje zemlje i gospodar svoje žene. To 
je njegova lozinka. Povratiti se treba k zemlji obradjivati ju racionalno, sa- 
vjestno i ona će nas opet sve hraniti, kao što nas je nekada sve hranila. 
Kozarac nije došao do tih nazora, jer bi bio demokrata, pa bi moguće 
želio, da se razlike, koje su u našem družtvu nastale na taj način izglade, 
pak da onda postanemo svi jednaki. Takovo riešenje toga problema u te 
svrhe mogao bi odabrati Novak ili koji drugi naš socijalni pisac, ali Kozarac 
je do toga došao kao čovjek, koji se klanja zemlji, koji se klanja prirodi 
i svemu što je u njoj, jer ju poznaje, jer ju ljubi i jer je s njom srasao. 

Kozarac se ne oduševljuje umjetno za prirodu. U svojim „Trim ljuba- 
vima**, najljepšem, jer najiskrenijem djelu, što ga moderan pisac može na- 
pisati, imade ovo mjesto: „Prva ljubav** — to je od vajkada nekakova kri- 
lata rieč, te je obično skopčana s pojmom žene, žene koja nam nije ni 
sestra ni mati . . To ti ja za to spominjem, jer sam ja kao dječarac ljubio 
moga šarenoga češljugara toliko, da sam desetak dana plakao i žalio, kada 
ga jednog jutra mrtvog u krletci nadjoh. Ja sam staru vrbu, pod kojom 
sam ribu pecao, tako zavolio, da sam s njome na glas razgovarao, te sam 
si umišljao, da ona razumije, što ja njojzi govorim, da se raduje, kad ja 
dodjem i plače, kad otidjem. Moje čuvstvo prama njoj bilo je tako nježno, 
da sam ju žalio, kad je tko god šibu s nje odrezao, — a kada sam jed- 
noga dana pošao k njoj, pa iz daleka opazio, da nje više ne ima, da je 
posječena i odvežena, onda mi se smutilo pred očima, te sam od težke 
boli klonuo duhom i na smrt obolio ..." 

Ova silna ljubav spram prirode pomogla je Kozarcu, da se je mogao 
vinuti nad crtača prilika jednoga kraja, što većini naših lokalnih pisaca nije 
uspjelo. U toj nam je ljubavi, po svoj prilici tražiti i razloge jednoj Kozar- 



62 HRVATSKA SMOTRA 

čevoj mani. Kozarac je umio pisati uvjerljivo, ali ne tako, da bi se to na- 
šega srca kosnulo. Uzporedimo li ga sa socijalnim piscima, koji su prika- 
zivali rusko družtvo, opazit ćemo, da mu manjka jedan ton, koji je 
socijalnom piscu neobhodno nuždan, ako hoće, da postigne svoj cilj. Taj 
se ton može okrstiti različito, ali bit će najizpravnije okrstimo li ga toplinom. 
U Kozarca je prevladavao razbor, koji je ostao hladan i miran do posljednjih 
konsekvenca, kao i sama priroda, koju je toliko volio. U svim njegovim 
radnjama ne ćete naći jednu suzu. Opažate, da on sučuvstvuje s ljudima o 
kojima- govori, ali to je sučuvstvovanje uviek mirno i gotovo bih rekao, pro- 
mišljeno. 

Kozarac nije s Tenom proplakao, ma da je očito, da mu je Tene žao, 
ali i Tena i Mira Kodolićeva i sve druge su nekako, kao one grane, što ih 
je nečija ruka odrezala s one stare vrbe. Njega je boljelo, ali mi tu bol 
možemo samo konstatirati, osjetiti je s njim ne možemo. 

Ta crta u radu Kbzarčevu podaje mu nešto sjevernjački mirno i veli- 
čanstveno. Volio je Turgenjeva, ali Turgenjev mu je bio samo po tom bliz, 
što su obojica voljeli bez kraja i konca prirodu. U gledanju na sviet, u 
osjećanju spram ljudi, u tom su se posve razilazili. Turgenjev je u takovim 
časovima znao skinuti sa sebe plemića, a Kozarac se je upitao: što vriedi 
i što bi mogao vriediti, zašto nije drugačiji, kako bi mogao postati druga- 
čiji? Kozarac je ostao na zemlji vazda i uviek uz nju prikovan. U tom je 
baš Kozarac bio bliže jednom lbsenu, s kojim imade zajedničko i to, da 
nam je pokazao ženu, kakova u istinu jest i kakova bi trebala da 
bude. Jednom i drugom bila je žena dugo vremena zagonetkom, dok ju 
konačno nisu raztumačili po svoju. Do Kozarca nije nitko zavirio pravo u 
dno duše naše žene, a ne treba misliti, da je on u njoj našao samo pro- 
stitutku, kako to mnogi hoće. Do njega bili smo navikli u ženi gledati angjela, 
neko nadzemaljsko biće, koje je daleko iznad nas, a Kozarac nam je po- 
kazao, da to gledanje nije izpravno i da u njoj moramo gledati samo čo- 
vjeka i ni više ni manje. 

Može biti je Kozarac kadgod i pretjerao u svojem prikazivanju, može 
biti su mu po gdjekad bili naočari i precrni, ali ako je bilo tako, onda je 
to učinio samo zato, jer je bio ojadjen, jer ga je previše boljelo i jer je 
bio sam. 

„Kako znadeš, ja osim majke nisam imao nikoga, te sam odrasao bez 
brata i sestre, dakle bez pravoga družtva u djetinjstvu, kad no je još sva- 
čije srce otvorena knjiga. To je bilo uzrokom, da sam još od mladosti 
ostao šutljiv, živeći u svom vlastitom svietu, razgovarajući se sa umišljenim 
osobama, koje sam prilagodjivao svojoj mašti". (Tri ljubavi). 

I vidiš, takav sam ostao do konca svoga života. Sam, nedružtven, 
šutljiv i pun maštanja. Do mene je sve dopiralo, ali u meni se nije sve za- 
ustavljalo. Liepih dana, onakovih punih sreće, malo sam poznavao. Već u 



JOSIP KOZARAC 63 

mojoj mladosti sreća se je nekako od mene tudjila. Ljudi me nisu voljeli. 
Ne znam je li za to, što me nisu razumjeli ili je u meni bilo nešto, što me 
je od njih tudjilo. 

Kasnije sam i obolio. Težko obolio. Onda sam napisao „Opravu". 
Bože moj! . . . 

Kako mi je hladno, silno hladno. 

Jutros sam našao i svog posljednjeg češljugara mrtva u krletci. Bio je 
gluh i sliep. 

M. ANDRIJEVIĆ 



POLITIKA I GOSPODARSTVO 



Izmedju Austrije i magjarske vlade vode se pregovori o novoj nagodbi. 
,,Magyar Hirlap" donosi u članku o toj nagodbi zahtjeve magjarske i austrijske 
vlade. Ugarska vlada traži mjesto ugovora savez, razdiobu prihoda potrošarine, 
prihvat plaćanja u gotovom, koncesije u pitanju konverzije ugarske blok- 
rente. Stanovište pak austrijske vlade je ovo : razdioba carinskih prihoda, što 
će Ugarskoj donieti novih po prilici 10 milijuna kruna, uredjenje pitanja 
ugarske blok-rente i pitanja o taksi na slador na temelju Szell-Koerberove 
nagodbe. 

U magjarskom zahtjevu, da se umjesto dosadašnjega ugovora sklopi 
trgovački i carinarski savez, sadržan je zahtjev samostalnoga carinskog po- 
dručja. Time bi se Magjarima otvorila mogućnost, da svoju granicu mogu 
zatvoriti prema austrijskim zemljama. 

Što bi se Magjarima otvorila takova mogućnost, to bi im priuštili, kad 
bi tim odcjepljenjem carinarskoga područja od Austrije bilo skopčano i 
naše carinsko odcjepljenje, ne samo od Austrije nego i od Magjarske. 

Nu o tom se ne radi, protivno, radi se o tomu, da magjarski današnji 
nagodbeni odnošaj prema Austriji postane savezom, ali mi da ostanemo u 
sadašnjoj nagodbenoj odvisnosti od Magjarske. 

To znači, da imamo podpasti pod magjarsku još podpuniju gospodarsku 
prevlast tako, da bi Magjarima od sada bilo moguće zatvoriti ne samo svoju 
granicu prema Austriji i prema svim drugim zemljama, nego da bi oni 
mogli zatvoriti i naše granice na sve strane, kud god bi htjeli. 

Magjari se služe već danas veterinarskim zakonima, da zatvore naš izvoz 
stoke i svinja kroz Magjarsku i u Magjarsku, čim to zahtieva interes ma- 
gjarskih producenata. Oni se ne žacaju oštetiti nas materialno, pače upravo 
uništiti pojedina mjesta naša, kad nas time hoće da prisile, da našu autono- 
miju žrtvujemo gledom na veterinarstvo. Možemo si dakle živo predstaviti, 
što bi to znamenovalo: podpasti pod magjarsko carinarsko područje. 

To bi značilo naše podpuno gospodarsko uništenje; to bi značilo, da 
bi svaki naš gospodar mogao prodati samo onoliko proizvoda, koliko bi 
Magjari htjeli i pod onu cienu, koju bi budimpeštanski veliki špekulanti za 
dobro našli. 

Magjari već danas drže naše sveukupne državne dohodke pod škarama. 



POLITIKA I GOSPODARSTVO 65 

Makar mi sutra našli najbogatije naslage zlata u kojoj našoj planini; makar 
se naše stočarstvo i konjogojstvo bog zna kako diglo; makar se naši porezi 
podigli na dvostruko; makar bi nas patrilo i po nepravednom nagodbenom 
ključu godimice milijuni više, nego što danas imamo.- naš se dohodak ne 
bi mogao povisiti za više od 400.000 kruna godimice. Jest, drže nas pod 
škarama, da se od grmlja ne bi razvilo stablo. Kao što je ciela naša domo- 
vina ovako skučena, tako bi mogli skučiti i svakoga pojedinca, kad bi imali 
svoje carinarsko područje. 

Da podpadnemo pod magjarsko carinarsko područje mogli bi nas Ma- 
gjari odsuditi na pauperizam, na siromaštvo, kadgod bi htjeli, kao što su 
odsudili bili na deficite našu zemlju, kad im se je htjelo. 

Glede prevažnih ovih pitanja sad se drže u Beču i Budimu konferencije 
ministara i ministarskih izaslanika. Tu su odjelni predstojnik Berniczky, tu 
magjarski državni tajnici Popovics, Szterenyi, Mezoffy. Oni viećaju s austrijskim 
članovima ministarstva. A Hrvati? 

Gdje je Hrvatska? 

Sjajan je primjer tomu, što magjarsko ministarstvo drži do nagodbe 
od 1868., da kod svih tih razprava ne sudjeljuje niti hrvatski ministar, niti 
ma i jedan izaslanik hrvatske zemaljske vlade, prem § 4. toga nagodbenoga 
zakona naročito kaže: da će se u buduće temeljni zakoni i nagodbe, koje 
se odnose na odnošaj „zemalja krune sv. Stjepana" i Austrije samo zakonitim 
sudjelovanjem kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati moći. Nije 
dosta, da će kod formalnih razprava u saboru sjediti naših četrdeset niemih 
zastupnika, nego bi kod tih stručnjačkih razprava, gdje se odlučuje o životnim 
pitanjima našega gospodarstva i našega cielog trgovačkog i obrtničkog života, 
trebao sudjelovati barem dr. Ivo Mallin. On bi kao vrstan stručnjak sasvim 
sigurno mogao vrlo mnogo pitanja razbistriti i upozoriti na mnoge potrebe 
naše domovine, koje magjarskome ministarstvu i njegovim izaslanicima i ne 
mogu biti poznate, jer se tu radi o stvarima, koje spadaju i po istoj nagodbi 
u autonomni djelokrug hrvatske vlade. 

Nama je s našega stanovišta vrlo drago, kad magjarski ministri igno- 
riraju nagodbeni zakon; znat ćemo se tom dobrom sgodom poslužiti. Mi 
dakle ne jadikujemo radi toga, nego to samo konstatiramo. 

Tko dakle zastupa Hrvatsku kod tih pregovora Austrije s Magjarima? 
— Ministar predsjednik dr. Weckerle. Isti onaj Weckerle, koji je bivši prvi put 
ministrom predsjednikom tvrdio, da osim magjarskoga „erara" nema drugoga, 
da su dakle svi naši zemaljski fondovi svojina magjarskoga erara. 

Tkogod nas zastupao kod sadašnjih pregovora Magjarske s Austrijom, 
morao bi već kod te sgode naglasiti, da su naši interesi povriedjeni samim 
načelom, da se današnje austrougarsko nagodbeno stanje pretvori u Austro- 
ugarski savez. Svaki zastupnik Hrvatske morao bi tražiti : da se za taj slučaj 
izhodi privola Austrije i za posebni Hrvatsko- austrijski savez analogno 
ugarsko-austrijskome. 

5 



66 HRVATSKA SMOTRA 

Ako bi se sada bez nas a o nama definitivno uredili odnošajf s Austrijom, 
onda bi ne samo za stalni niz godina, nego na dugo zapečatili našu sudbinu. 
Taj se pečat ne bi dao prelomiti, van sasvim izvanrednim sredstvima, te 
izvanrednim načinom. 

Proveli smo glede toga uspješnu polemiku s našim mladjahnim politi- 
čarima, koji zastupaju danas u Hrvatskoj magjarske interese većom vatrom, 
nego li je to do sada ijedna stranka činila. Ušutkali smo ih. U toj polemici 
nam se gospoda rugala, da se bez potrebe toliko uzrujavamo radi „ono 
nekoliko volova", što se u Austriju izvoze. Mi smo se tada trudili, da na- 
djemo statističkih podataka o tom izvozu, ali ih nismo dobiti mogli ni od 
našega statističkoga ureda ni od trgovačke komore. Sad imademo glede 
naše gospodarske produkcije bar za neke struke točnih podataka. Kamo se 
izvozi, to nije izrečeno ; ali se može priličnom sigurnosti uztvrditi, da gotovo 
sve izvozimo ili preko Magjarske ili ravno u Austriju, dok nam je prodja u 
samu Magjarsku ograničena što konkurencijom, što veterinarskim i drugim 
zabranama, kojim vlada magjarska regulira uvoz od nas prema svojim po- 
trebama. Vidjeli smo na pojedinim pojavama kako stojimo, ali su nas ipak 
iznenadili statistički podatci, što ih je banski savjetnik dr. Malin iznio kod 
otvorenja izložbe stoke i konja. Ni najjači optimista ne bi se usudio bio 
pomisliti, da tako dobro stojimo. 

Naš izvoz konja, marve, svinja, ovaca i koza vriedio je 

godine 1896 K 13,493.610 

a godine 1905 K 63,285.000 

ponarasao je dakle za K 49,792.290 

to jest za 369 postotaka. 

Imenice navodimo izvoz marve, da se vidi, što za naše narodno go- 
spodarstvo znamenuje ono „nekoliko volova 4 *. 

Naš izvoz rogate marve vriedio je godine 1896. . . . K 6,735.570 

a godine 1906 K 41,434.438 

ponarasao je dakle za K 34,699.868 

to jest za 515 postotaka. 

Tako je evo uznapredovala Hrvatska i Slavonija u ovo kratko raz- 
doblje od desetak godina na jednom polju uprave, gdje je mogla razmjerno 
samostalno raditi. 

Neka si svatko odgovori na pitanje, bi li se grane gospodarstva u našoj 
zemlji ovako razvile bile, kad bi ti poslovi bili „zajednički?" 

Taj odgovor nije težak. Valja samo pogledati gospodarstveni obrt na 
sadašnjoj izložbi u Zagrebu. Poluslužbeni njemački list spominje, da je izlo- 
ženo mnogo gospodarskih strojeva, ali da su sve tudji, da u Hrvatskoj i 
i Slavoniji ima tek šestdeset tvornica pa veli, da je to sramotno mali broj. 
Istina je; samo što sramota nije naša. Uzrok tomu, što se u nas ne može 
razvijati obrt i trgovina u tomu ie, što nismo i tu bar onoliko autonomni 
koliko u gospodarstvu. „Zajedničko" , u istinu pako magjarsko ministarstvo 



POLITIKA I GOSPODARSTVO 67 

brine se poglavito, da ne kažemo izključivo, samo za magjarske obrtne pro- 
bitke. Zato u nas obrt ne može procvasti. 

Isti list spominje, da u Wiirtenbergu ima velikih industrija gospodar- 
skoga orudja i strojeva. U samom Heilbronu da ima takova jedna tvornica, 
u kojoj radi 2000 radnika, u cieloj kraljevini pako ima bezbroj i drugih 
tvornica. 

Naravno. Wiiirtenberg je neodvisna država, član jake njemačke federacije, 
a mi živimo još u zagrljaju magjarskoga centralizma. Kad tko kod nas 
utemelji tvornicu, izvrgnut je množtvu neprilika, dok se u Magjarskoj svemu 
i svakomu ide svojski na ruku. 

Krasni napredak u jednoj grani naše autonomne uprave a zastoj na 
polju „zajedničke", najbolje iztiče posljedice našega državopravnog odnošaja. 

Sjedinjene hrvatske zemlje procvale bi na svakom polju uprave kad bi 
neodvisne bile ; naša bi Hrvatska mogla postati napredna i bogata kao Belgija. 

Posebno magjarsko carinarsko područje, što ga sada nastoje izvojštiti u 
Beču, bilo bi samrtno uže položeno nama oko vrata. 

Silno se zanimaju za taktiku naše stranke i bulazne o nekakovom 
tajnom planu i komisarijatu. Nijedan šahista, nijedan vojskovodja ne zna 
unapred, kakova će mu biti taktika, tek je na čisto o strategičnoj osnovi. 
Taktični postupak odvisi o protivniku i o njegovim činima. Najgora je 
dakako taktika skrstiti ruke pa budjiti preda se. 

Evo u ovom slučaju, gdje nam prieti najveća pogibelj za naše blago- 
stanje, bilo bi potrebno da sad, kad se razprave vode, glasno i jasno ozna- 
čimo naše stanovište. Što će se sada uglaviti, to će se gotovo nepromienjeno 
primiti, jer su izaslanici magjarskoga sabora pouzdanici većine sabora. Da 
naši delegati i glasuju protiv tih predloga, nadglasali bi ih Magjari. 

Zato bi trebalo sad u cieloj zemlji držati velike impozantne pučke 
skupštine i protestirati protiv toga, da pripadnemo pod magjarski carinarski 
pojas. U saboru bi cio sabor trebao protestirati te pozvati budimpeštanske 
delegate, da i oni u Budimpešti ulože protest i da proglase neobvezatnima za 
Hrvatsku-Slavoniju-Dalmaciju zaključke, koji su bez našega sudjelovanja 
ugovoreni. 

Ne bi li se pako hrvatski delegati htjeli pokoriti, pa bi mučke pri- 
stali na našu gospodarstvenu smrt, onda bi hrvatski sabor tim delegatima 
morao izreći svoje negodovanje i nepovjerenje. 

Ne treba se bojati, da bi zato razpustili hrvatski sabor pa imenovali 
komisara; protivno: u tom bi životnom pitanju vrlo vjerojatno hrvatski 
sabor uspio. 

U ovom slučaju evo bi ova taktika bila najbolja ; u drugom slučaju bit 
će dakako drugačija nuždna. 

Na posao dakle. Kasno je, ali još nije baš prekasno. 

DR. ISO KRŠNJAVI 



UMJETNO CVIEĆE 

(MILAN BEGOVIĆ: OOSPODJA WALEWSKA) 



I. 

Begović ima svojom otmjenom lirikom zasebno mjesto u hrvatskoj 
knjizi. Okušao se u dramatici ponajviše sitnijim stvarcama, koje se ugodno 
čitaju, jer su fino, višeputa kapricijozno izradjene, ali nisu nikad presizale 
okvira dialogiziranih „Stimmung" — slika. Jer Begović je slikar, dekorativni 
milieu — slikar s talijanskom erudicijom. Svojim verzom znade uljuljati i 
uho i dušu u posebnu dispoziciju, u kojoj uživate kao n. pr. iza desertnog 
jela, pića ili uz fine smotke ; dispozicija, koja vas zabavlja i kod koje ne 
mislite na kritiku. 

S Walewskom je htio dati Begović podpunu dramu. Begović takovu 
dramu, ako je htio ostati sebi vjeran — a to je i ostao — , nije mogao 
dati. Jednostavno zS to, jer se drama ne piše, ne obradjuje, ne načičkava, 
već mora kao drama u duši i niknuti. U najboljem slučaju uz revno nasto- 
janje može to izići gluma ili pozorištna igra — to i jest zapravo Walewska — 
ali drama nikada. Dogodilo se i Begoviću ono, što i onomu glazbeniku, 
koji je izvrstno kumponirao popievke, a poslie se dao na pisanje opera, 
ali tako da je najprije izhitrio melodije, a onda istom instrumentirao prema 
stvorenim arijama. Ne, operni i dramatski konflikti moraju najprije sinuti i 
odigrati se u duši, pa kao što glazbenik mora u uhu čuti već kod prve 
pojave svoga opernog sujeta bar glavne instrumente, tako i pravi dramatski 
pisac osjeća već kod prvih klica svoje drame svu onu lomljavu konflikta, 
koji čine dramu dramom. I Begović je tako našao u historiji Napoleonovih 
ljubavi jednu melodiju, razdielio ju u pet čina i svaki čin obradio. To već 
dandanas nije umjeće, ni dar, već vještina, koja se uz dobru volju i mar- 
ljivost može naučiti kao što n. pr. vožnja na biciklu. Pročita se naprosto 
ili gleda nekoliko dobrih — tehnički dobrih — drama, razdiele se prizori 
odrede lica po dobi i karakteru i stvar je nakon nekoliko vremena gotova. 
Dobro je dakako, ako je čovjek još uz to i dobar pjesnik — kao što Be- 
gović — pa se udese još i stihovi, koji imaju svakako nešto za se; bar na 
čas na ime omame čitatelje ili slušatelja i vanjski je uspjeh siguran. 



UMJETNO CVIEĆE 69 

No ovake su drame mrtve. Mrtve su za to, jer scene i onaj una- 
pried složeni uacrt zapovieda licima, kako će i što će govoriti, a imalo 
bi biti obrnuto: lica moraju stvarati prizore. Lica moraju živjeti, sva uobće 
zamisao prave drame mora kao neki organizem funkcionirati u duši čovje- 
kovoj, pa već prema tomu — koliko je u njega životne snage razbaci- 
vati po miloj volji prizore, pa i činove ako treba. Što više, drama mora 
tresti kao kakav elemenat i samim čovjekom, koji onda čeka, dok se ona 
smiri i oblikuje. Tad istom čovjek sjedne i piše stvorivši samo u glavnom 
razpored. 

Dogodi se pače, dok još piše, da mu se drama opire i traži druge 
svoje izlaze, a i sad joj se valja pokoriti i udešavati pisanje po njoj. U 
kratko: njezina se organičnost mora sačuvati, a ako se što obradjuje na 
njoj, to su tek tehnička dotjerivanja, razsiecanje, koncentriranje itd. Ovakova 
je drama živa, od umjetničke je vrijednosti, a i od — uspjeha, ne efemernog 
već trajnog, koji urezuje dublje tragove u duši drugih ljudi, pa se dulje 
vremena osjeća. 

Begovićeva Gospodja Walewska ne može ostaviti u nama trag žive 
drame, već napravljene glume, koja tek uz pozorištne lampe žive, ali i 
s njima umire. Walewska je uza svu svoju bogatu napravu i uz neka pje- 
snička mjesta mrtva drama. Umjetno cvieće! 



II. 

O tom se uvjerite, ako ju prvi put pročitate. To je u ostalom vrlo lako 
vidjeti. Do četvrtog čina nema uobće ni jednoga dramatskog momenta. 
Kod prvog čina ne bi to nitko ni zamjerio, jer taj mora biti t. zv. ekspo- 
zicija (premda n. pr. Ibsen već i ekspoziciju preinačio davši joj drugotno 
mjesto i protegnuvši je u više činova) — ali ni drugi ni treći čin nemaju 
u sebi ništa dramatsko. To su samo dva koraka u radnji, a drugo ništa. 
U drugomu se naime činu. saznaje da je Walevska predala Napoleonu kitu 
cvieća kod dočeka, a završuje se, kako s njom Napoleon pleše. 

Treći je čim izpunjen s tim, kako Napoleon listovima i porukama mami 
Walewsku k sebi, ona se napokon odluči da ide. Inače su oba čina izpunjena 
nuzgrednim, nebitnim radnjama, — zapravo praznim šuštanjem, koje ne 
smeta, pače ugodno škaklja čovjeka, ali drama sama ostaje na onoj jednoj 
crti, na melodiji, kojoj je pratnja naknadno složena. Čovjek se zapravo 
mora diviti Begoviću, kako je i čim je velike okvire dvaju činova izpunio 
a da je tako malo rekao. 

Prvi bi pravi dramatski momenat imao biti u četvrtom činu, i to u 
drugom dielu. Begović je naime po uzoru Sardouovu načinio ovdje dva 
diela: Napoleon kao vojskovodja i Napoleon kao ljubavnik. Taj tete-ži-tSte 
Napoleona s Walewskom bio je kritičan za Begovića ; tu je trebao da pokaže, 
je li u njega toliko dramatskog talenta, da bude dorastao ovoj sceni. S tim 



70 HRVATSKA SMOTRA 

ćemo se mjestom kao najodsudnijim pozabaviti analizujud ga sasvim obje- 
ktivno po tragu pjesnikovu. 

Walewska je ušla u Napoleonove odaje u Varšavi, Doveo ju je ro- 
djeni brat, a dočekala madame Vauban, zapravo svodilja. U predsoblju 
još hoće da se povrati — strah ju je ! — , ali Roman i gdja Vauban ju ipak 
uvedu. Walewska je sjela uza sto, sa šeširom i mantelom : „Moj Bože ! tt 
Roman ostavi Walewsku uza sve njezino opiranje, a madame Vauban hoće 
da digne Walewskoj mantel, ali ona se otresa na nju. „Pustite! 44 Kad joj 
gdja Vauban veli, da se to ne smije, odvraća Walewska: JI Vako ili — 
idem 44 . Kad ju gdja Vauban hoće da udobrovolji s tim, što joj veli, kako 
je ona učinila za svoj narod, što ne bi nijedna žena — , veli Walewska. 
„Da! Ni jedna! I ne bi. Samo ja! Ja — samo. Fuj! Ah grozno, grozno! 44 , 
i tjera od sebe gdju Vauban i Rustama. „Moj Bože! Sama! Gdje sam? 
Jaoh! 44 i zaplače. Pauza. 

Ulazi Napoleon. Ne zna, jeli njezino jecanje strah ili radost. Govori joj, 
da ne će suze, već posmieh i da joj vidi oči. Skine joj šešir, pa hoće i 
mantel, ali ona ne da. „Oho ! Valjda ne ćete baš odmah pobjeć. Vi morate 
ostat Govorit ćemo dugo . . . dugo . . ." govori joj, kako za nju ima mnogo 
nekazanih rieči. „I sad ste moja, ja vas više ne dam! . . . Vaš stari suprug. 44 
Walewska se trgne, poleti k vratima i hoće van. Napoleon poleti k njoj, da 
ju sustavi. Walewska: Podlo prevarena. — Napoleon: Kako! Umirite se . . . 
ništa vam ne činim. Ne govorim vam ništa. — Walewska : Hoću kući . . . 
otvorite mi . . . zovnite mi brata ... — Napoleon : Al ostanite . . . molim, 
Marijo! Pa što ste došli? — Walewska: Vi me vriedjate! — Napoleon 
vodi je causeusi i govori joj vrlo blago: Al kako? Bože moj! Ah! . . . Sje- 
dite ... Ogrtač dolje! Walewska sjeda i ne da mantela: Ne, ne. Pustite 
me. Ne mogu više. Grozno! Sire — ja sam nedostojna, bezstidna griešnica 
— i govori, kako će biti prezrena, klonuvši licem na ruke. Napoleon ju 
uvjerava, da o tom nitko ne zna, pa napokon ako i sazna, nije to nikakav 
grieh. Kad ga Walewska pita, šta mu je ona, nudi joj on prijateljstvo. U tom 
času traži Walewska oslobodjenje Poljske; Napoleon joj obećaje, a kao zalog 
tome otvara pred njom omot sa — šalovima, što je perzijski vladar poslao 
carici. — Napoleon : Liepi su! Što ne? — Walewska: Da — krasni! — 
Napoleon-, Izberite jedan. — Walewska ukorom: Al, veličanstvo! — Napo- 
leon: Što je? — Walewska: Caričini! — Napoleon: Ah, ona ima mnogo. 
Izberite ! Na primjer ovaj žuti ... — Walewska : Ne, ne ... ne ću ! — Na- 
poleon: II radje ovaj. — Walewska: Ne ću nikakov — ne, Sire. — Na- 
poleon: Za što? — Walewska: Vi ne smjete dat . . . Ja ne smjem primit.^ 
Napoleon: Ludost, Marijo! Ja hoću barem ovaj zeleni . . . il 'ovaj .\ (Omota 
joj šal oko ramena — pa odmota). Ne, ne, radje ovaj plavi. k (Ista gesta). 
Ah krasno. — Walewska: Baš me silite na grieh. — Napoleon: I 
nek vas uviek ovaj resi šal, u pohode kad k meni dodjete. — Walewska: 
Ah, bogzna kada više! — Nepoleon: Samo još jedan put. — Walewska: 
Možda... — Napoleon: Sutra? — Walewska: (s malo popustljivosti i 



UMJETNO CVIEĆE 71 

koketerije) : Veličanstvo, kad izpunite vaše obećanje. — Napokon : 1 prije 
prije . . . 

Sad Napoleon govori Walewskoj nekoliko liepih rieči uhvati je za pod- 
bradak i digne nježno glavu. Ona se razblažuje, on joj približuje lice — no 
ona se opet presjeti i hoće otići. — Napoleon: Tako brzo? Još malo . . . 
— Walewska: Muž me čeka. — Sad ju Napoleon pita, je li pošla drago- 
voljna za muža, o kom Walevska kao i o njegovoj dobroti s počitanjem 
govori. No Napoleon nastavlja sve to žarče govoriti o ljubavi koja i njega 
pobjeditelja savladavala, uzima joj ruke i cjeliva a kad ih ona susteže, moli 
je Napoleon, neka mu se smiluje, jer on je zapravo velik nesretnik, pa 
moli od nje, govoreći joj već w ti tt , samo jednu rieč: Govori! — Walewska: 
Ne znam, ja vas ne razumijem! — Napoleon jače; Govori! — Walewska: 
Bože! Napoleon je nuka, neka zaboravi na sve, pa hoće da je poljubi, ali 
Walewska se odmakne: Šta radite? — Napoleon: Al hoću, hoću tvoja usta. 
Čuj ... — Walewska (odlučno): Ne dirajte me . . . Pustite me ! — Napoleon 
(umiri se i hladno) : Ah Poljakinja si ! — To se vidi ... Pa sjedi — ne 
ću više. 

Sad ga Walewska pita, što misli o Poljacima, i tu joj je opet prilika, 
da od Napoleona traži sreću svoga roda. Ona je i kleknula preda nj. On ju diže 
jer je samo čovjek i hoće ljubit, — zove ju k sebi i prislanja njezinu glavu 
na svoja prsa. Pauza. — Napoleon: Je V ti ovdje liepo! — Walewska (ga- 
nuta): Ah, kako srce bije! — Poslie se trgne: Što radim, Bože! — Kad ju 
Napoleon ne pušta i hoće da ju poljubi, otimlje se Walewska: Al pustite 
me! Pušite me! — Napoleon: Moram poljubit tvoja usta. — Walewska 
(digne se i odalji): Nikad! — Napoleon (za njom). Hoću. Walewska traži 
da joj otvori vrata, a kad on ne će, već kaže ; ja hoću da me ljubiš, odvraća 
Walewska, da na zapovijed „nit kamen zbori — niti srce ljubi". Sad se pri- 
hvaća Napoleon zadnjega sredstva : ako ga ona ne će, onda će poljskog na- 
roda nestati sa zemlje kao što sata, što ga on u ruci drži. Tu baca Na- 
poleon sat na zemlju. Walewska se prestraši i traži milost. — Napoleon: 
Ja hoću tvoju ljubav. — Walewska: (bez glasa) Sve . . . sve . . . sve! Sad 
Napoleon uz ponovno obećanje i zakletvu, da će dati slobodu Poljskoj do- 
biva prvi cjelov, no pomuti ga buka i provala Kazimira, koji je u Valewsku 
sanjarski zaljubljen. 

Kako je taj „veliki" prizor neprirodan, neiskren i — smiešan ! Očito 
se vidi, da je pravljen, jer je neprirodno izlomljen a bez svake psihologije. 
U njem su komadi Walewskine molbe za Poljsku i predobivanja Napoleo- 
nova. A to je predobivanje upravo banalno. Ovako najobičniji bogati filistar 
predobiva svoju sobaricu, koja se u zadnjim trzajima nevinosti brani. Ovako 
sili na grieh gospodski sin neizkusnu pralju, za kojom je zatvorio vrata. 
Gledati je to — govoreći bez ikake pruderije — upravo odvratno. Već to 
je odvratno, što toliki ljudi — medju njima i rodjeni joj brat Roman — 
svode Walewsku k Napoleonu i što ju Napoleon kuša predobiti darovima 
kao najprostiju žensku. 



72 HRVATSKA SMOTRA 

Sardou je načinio od slična prizora u Madame sans gene veseo i dra- 
žestan tet-a-tete. Maeterlinck je pak takodjer u sličnom prizoru u Monni 
Vanni — na koju po vanjštini, ali samo po vanjštini, tako jako podsjeća 
Begovićeva gluma — stvorio veličajno svanuće prave ljubavi s moćnom 
perspektivom ne samo u prošlost već i u budućnost; taj je dijalog pun du- 
boke psihologije i one fine, tajne filozofije budućega života. Begović, u 
očitoj neprilici, komu da se prisloni, Sardouu ili Maeterlincku, pošao je 
srednjim, svojim tobože putem ali tako bezživotno i bezkrvno, da čovjek ni 
na čas ne može pomisliti, e su to ljudi. Uzalud stihovi, uzalud ljeporječje, 
uzalud umjetno cvijeće — kad su to marionete, smiešne i mrtve. 



III. 

Preostaje ješ peti čin. Taj je svakako najbolji, jer je udario u pravu 
žicu — koja bi zapravo morala biti središtem drami — u tragiku 
starca Anastazija Walewskoga. Vidi se, da je Begović od Sardoua, s kojim 
so borio u sva četiri čina, pao u krilo dubljemu autoru, Maeterlincku. Wa- 
lewska ostavlja muža, kao što Monna Vanna svoga (koji — nota bene — 
nije star!) i odlazi k Napoleonu. Dok je ovaj odlazak kod Monne Vanne 
snažno motiviran ljubavlju Prinzivalli-jevom i psihologijski u tančine ra- 
zumljiv, kod Walewske je posve nejasan. Ljubi li ona Napoleona? Jeli slo- 
boda njezine otačbine — koja joj je toliko na usnama — zajamčena bila 
onim susretom s Napoleonom bez obzira na to, da historija protivno kaže? 
Šta je zapravo u njezino duši ? Može li se ljubiti i otačb na i ovakova 
dva čovjeka? Kako je ovaj pravi kaos u duši njezinoj riešio Begović? 

Evo, kako ga je kušao riešiti : 

Walewska u istom zadnjem prizoru na jednom mjestu uvjerava muža o 
svojoj vječnoj ljubavi spram njega riečima: W A duša, ova duša, samo ti na 
koju imaš vlast i moć — ta duša uza te će bit će vječna, djevičanska. — 
Za dragocjen odkup ja moram dati svoje tielo . . . a , a na drugom opet 
mjestu u istom prizoru s mužem veli za Napoleona: „Ah, bio je liep u 
onom času veličajne srčbe i bezgranične volje. Kao Bog. Sva moć i snaga 
vječne ljubavi izbijala iz plamne zjenice ... 1 tko bi mu odolit mogao ? Ja 
idem. Sutra bit ću lobkinja njegove volje . . ." Begović je naprosto svoju 
junakinju razpolovio : dušu ostavlja starcu Walewskomu, sasvim komotno i 
uz sumnjivi smiešak gledalaca, — a tielo daje Napoleonu, dakako za slo- 
bodu otačbine, u koju ne možemo ni iz glume ni iz historije vjerovati. 
Ovako je sva neprirodnost glume doživjela zasluženi „krah", ovako se kazni 
neiskrenost i afektacija. Uzalud sva parfumirana naprava, uzalud dekorativnost 
uzalud lažni artizam, uzalud — umjetno cvieće, kad sama stvar „mole 
ruit sua . . ." 



UMJETNO CVIEĆE 73 

IV. 

A od četvrtoga i petoga čina imao se zapravo načiniti početak drami 
prema Napoleonovim kronikama, iz kojih izbija, kako je tu ženu Napoleon u 
istinu ljubio, kako ga je ona svojom zasebnom ljubavlju upravo zaniela, 
pratila ga poslie u Pariš i drugamo, imala s njim i sina. Da je Begović 
ovdje zagrabio, mogao bi bio stvoriti interesantnu dramu duša, a ovako je 
posve mekanični sačinio anemičnu glumu, koju drže na nekoj površini tek 
razbacane niti autorove lirike. 

No Begović se zadovoljio već s tim, što je uhvatio odmah prvi dio XV. 
poglavlja Masso nove knjige: „Napoleon et les femmes 44 , a naslov mu 
je „Madame Walewska. tt Zapravo kad pročitate Gospodju Walewsku i ovo 
poglavlje, vidite, da Gospodja Walewska nije ništa drugo nego drama- 
tizacija ovoga poglavlja, i to osobito prva četiri čina, u kojima ćete 
naći iste rieči, koje Napoleon govori u Massonovoj knjizi, prometnute u 
stihove. Pače i neke sitnice kao poredbe o Esteri, o Napoleonu-orlu pre- 
sadjene su u „dramu 44 uz šuštaj ritma. U obće u čitavoj Walewskoj nemate 
jedne scene ili motiva, kod kojega biste imali osjećaj originalnosti. Sve je 
tako strašno izposudjeno, da vas spopada mjestimice tuga, a i srčba. Poči- 
njate već sumnjati o originalnosti naše produktivne snage uobće. 

Ali sve bi to čovjek nekako i oprostio, jer neke su kulturne tečevine 
obće dobro (a mnogo ide na račun, recimo, „reminiscencS") — kad bi Be- 
gović dao nešto svoje, kad bi kazao, literarno kazao što sa svojom stvari. 
Na žalost on je samo sačinio hrvatsku družicu boljim francezkima: Sardou- 
ovoj „Madame sans gžne 44 , Bertonovoj „Liepoj Marseljki 44 i drugim Napo- 
leonskim dramama, izuzimljući dakako Rostandova „Orlića 44 , Bahrovu „Joze- 
finu 44 i Shawa. A još kad bi bila hrvatska družica! 

Jeli to svrha modernog hrvatskog dramatičara? Da li smijemo s ovakom 
stvari izlaziti pred strani sviet, a da ovaj ne dobije krivu misao o našoj lite- 
raturi, da je naprosto literatura parafraze? 

Begović nam se trudio pokazati, kako je proučio milieu onoga doba, 
koliko je knjiga pročitao i t. d., kao da je svrha drami, da ilustrira povjest. 
Ne, drama je prvo, a historija drugo (izuzevši dakako patriotske ili inače 
tendencijozne drame). Dramska misao ili konflikt potraži, ako je potrebno, 
tek kostime u historiji, tek neke podesne dogadjaje, koje onda mienja i obli- 
kuje prema sebi. Onda izlaze na pozornicu ljudi a ne historijske sjene. To 
je već pokazao Shaekspeare, a upravo je izazovno to učinio Maeterlinck baš 
u Monni Vanni. Publiku ne zanima sudbina Pize ili kojega naroda, koliko 
sudbina lica, koja se donose. Maeterlinck je istina privezao sudbinu Pize uz 
pohod Monne Vanne Prinzivalli-u, kao što i Begović Poljsku uz čast Wa- 
lewske, ali je taj momenat potisnuo kasnije u pozadinu, dok ga je Begović 
ostavio, pa na kraju nije znao, što bi s njim počeo. Upleo mu se u ljubav 
Walewskinu, pa mi nismo na čistu o odnosu ljubavi njene k Napoleonu i 
one k otačbini. To mu se je tu osvetilo samo od sebe. 



74 HRVATSKA SMOTRA 

V. 

Preostajala bi još naprava Gospodje Walewske. Prije svega opažate 
na prvi mah, da se Begović služi posve starom vanjskom tehnikom, a 
ipak bi htio imati aspiracije modernoga dramatičara. Njegova lica govore 
„potiho" i „za se", što je već davno zabačeno, pa se trpi jedino još u lakr- 
dijama ili operetama. No to još nije ništa prema onoj „tehnici", što ju ima 
Begović, kad mu je na pozornici mnogo ljudi. On to jednostavno vrlo ko- 
motno podieli u grupe, pa jedna govori, a druga gestikulira, i obratno! 
Tako na koncu prvoga čina Murat govori nešto lijevo sprieda sa svojom 
grupom, a onda „nastavljaju niemo razgovor" (kako je označeno u tekstu), 
a Lagrange otraga govori s Anom glasno, onda opet tiho, da ovi napried 
mogu početi i t d. Kakav je to realizam na pozornici? 

Drugi čin je gotovo sav takav. U njemu su pretežito sami šablonski 
komplimenti, čas „niemi", čas glasni. Dobro još dok su komplimenti, to se 
još nekako i podnese; ali u istom činu dojuri sasvim napried Kazimir Wa- 
lewskoj, stane pred Walewsku i biesno gestikulira čekajući, dok jedna grupa 
svrši, da se može onda glasno okositi na Walewsku. Ima toga i u ostalim 
činovima. Lica dolaze, kad ih autor zatreba. Kad ih ne treba, pošalje ih n. pr., 
da — razgledavaju dvorac (I. čin). Ana dvaputa zateče Kazimira i Walewsku 
u intimnom prizoru, drugi put pače dodje upravo na cjelov — kao u opereti. 
Kazimir provali u Napoleonov dvor, opet baš na cjelov i t. d.; no to su 
sitnice. 

Karakterizacija glavnih lica nije dublje a ni dosljedno provedena. Iztak- 
nuto je već, kako su težnje Walewske nejasne, a k tomu se ni njezino 
„ženstvo" nikako ne razabira. U početku se prvoga čina vidi kao ozbiljna 
i zrela ženska, i k tomu stalna u svom ponosu, a nemalo zatim u prizoru 
s Anastazom sasvim ga naivno pita: „Car voli žene?" Anastaz ga uzpore- 
djuje sa Zevsom. Walewska\ Tako? Walewski: Da. - Pauza, Na početku 
je trećega čina u nje liepa tuga, a malo je zatim neprirodna i larmoyantna, 
dok napokon ne postaje teatralna, kad se baca pred kip Bogorodičin. U pri- 
zoru s Napoleonom pokazano je gore, kako je i naivna i neprirodna ; u petom 
činu hoće na jednom da bude velika, što bi se i razumjelo, da je ona 
s Napoleonom doživjela kakav veliki preokret u duši n. pr. kao Monna 
Vanna u šatoru Prinzivalli-jevu, ali ovako to govori iz nje sam autor, komu 
je to psihologijski neodredjeno lice bilo vječito na nepriliku, jer je osjećao, da 
ju mora imati na pozornici, a nije znao mnogo puta, što bi s njom. 
— Napoleon je prikazan u indiferentnim scenama sasvim prema histo- 
riji i prema francezkim autorima, ali u prizorima ljubavnim ne može se 
pravo prosuditi, ljubi li on u istinu Walewsku (kako se to iz Massona 
vidi) ili ju samo želi posjedovati; a baš ova bi strana bila najinteresantnija. 
Jedini je konzekventan stari Anastaz, baš pravi Poljak u toj glumi, i ako je 
malo čudno, da neke stvari o svojoj ženi naknadno doznaje. On je zapravo 
imao da bude glavni junak i središte drami, samo mu je trebalo skinuti 



UMJETNO CVIEĆE 75 

s vrata bar desetak i više godina, jer 70 godina i 18 (u Walewske) malo je 
odviše gorko. — Ostali su karakteri više manje šablonski, to jest samo 
izvana karakterizovani, dok im se u dušu ne može zaviriti ; Kazimir je sanjar, 
a Ana simpatična kevica, Roman cinik, Poniatowski slavohlepan, gospodje 
Vauban i Lavalette što metrese što svodilje, don Borgheze je Falstaff u 
malom a kneza Lubomirskoga možete naći u Madame sans gene (mislim, 
da se tamo zove Fouche); glavno je, da je šaroliko. 

Ovdje ne mogu mimoići neke afektirane opise Begovićevih lica u tekstu, 
kojima hoće da zasjeni čitatelje. Kod opisa Walewske stoji tamo: „U po- 
smiehu trepti svjetlost i vedrina. Nekakav (!) tihi patos puni njezine rieči, 
koje većinom izgovara mirno, bez gesta." Za Kazimira veli: „Oko, apano- 
vano nekom (!) blagom melankolijom, odaje dušu čuvstvenu i toplu." Ana 
na jednom mjestu govori „kevičkim nenavidnim tonom, pa makar i na 
boli (?) onih, koji su okusili iz čaše života". Za Jablonowsku dodaje naivnu 
oznaku „vješta mitologiji". Afektacija ovakih opisa, u kojima Begović loše 
imitira Vojnovića, prelazi u smiešnost kod Napoleona, kad se prvi put javi. 
Tu stoji od rieči do rieči napisano ovo: „U taj par njegovaše božanska 
pojava opet počovječi. Opet se upute strasti, prkosi, taštine svojim 
smjerom. Opet vidimo, kako svako pojedino lice hoće da iztakne svoj 
nevidljivi ja . . ." Tko ovo kaćiperstvo može pročitati bez smieška? — Ili: 
taj isti Napoleon-Bog na početku četvrtoga čina „napiše energičnim potezom 
svoj plamen i N., oko koga pero zadrievši se u papir, prsnu crvenilom 
kao neku aureolu . . ." Tko se hoće amizirati ovim Begovićevim specijali- 
tetom, neka n. pr. pročita opis dvorane u drugom činu, a onda opise lica 
na plesu : „Zaobljene linije punih ramena i talasni uzdasi provokantnih prsiju 
izviru iz dekoltovanih toaleta ženskinja nakićenih čipkama, vezenih srebrom 
i zlatom, orošenih opojnim parfemima. Obilje dragog kamenja lasti se i 
prelieva u tisuće boja prama bezbroju svjetiljaka; tu krvari rubin i karneol, 
tamo se modri safir i lapislazuli, a ovdje se opet mutno sjaju mliečne perle. 
Ko čitavo zvieždje gore u elegantnim coiffure-ama briljantni diademi, Taština 
izpraznost, ambicija — želja izticanja, naslade i zabave gone tu gomilu če- 
ljadi (!), u kojoj se natječe osjećaj s osjećajem, ime s imenom", a završuje 
se taj opis: „Neopisiv (!) animo sve do konca čina. Gradaciona veličajnost 
i svečanost pune (!) večer." Spada li i ovo u artizam? 

Ostaju napokon verzi, što šušte i zvone, a sjećaju na autora Knjige 
Boccadoro. To su jambi — deseterci i jedanaesterci u dobroj izmjeni. Šteta, 
što su mnogi, vrlo mnogi sasvim nepravilni i opori (tako n. pr. već prvi 
stih). Šteta je i to, što su naparfumirani tudjim mirisima, pa malo gdje 
osjećate Begovića. Možda tamo u, za mene najljepšem, prizoru trećega čina 
izmedju Kazimira i Walewske, kao i na koncu, kad Walewska ostavlja svoju 
kuću. „Ne zaboravite pokriti crnim velom moju sliku. Ta to je stari običaj 
u kucam, gdje se nedostojni brišu iz uspomene ..." Tu su me prošli prvi 
srsi prave iluzije. Na žalost to je baš tik pred časom, kad će pasti zavjesa 
petoga čina. 



76 HRVATSKA SMOTRA 

VI. 

No vrieme je, da završim. Hotice sam se odulje zabavio gospodjom 
Walewskom, da konstatiram fakat, koji je naša dnevna kritika posve ili dje- 
lomično mimoišla bilo zavarana reklamom, bilo iz kurtoazije, bilo iz sami- 
losti spram liričara Begovića, bilo iz česa drugoga. A taj je fakat, da je 
Begović uzeo strani sujet, obradio ga po stranim uzorima, ne dao mu go- 
tovo ništa od našega narodnoga a ni od svoga individualiteta, — konačno 
ni literarno ni umjetnički ne kazao ništa. Ovo je, držim, trebalo konsta- 
tirati, pošto Begović kani s ovom svojom stvari izaći pred Poljake, a i 
eventualno pred Francuze; trebalo je konstatirati, da se smiešak ovih ljudi 
nad Gospodjom Walewskom ne protegne i na nas. Usudjujem se pače u 
tom smislu dati ovomu svom osvrtu i značaj prosvjeda, pa makar even- 
tualno navukao na se i objedu ljubomora ili „hrvatskoga jala". Kad već 
izlazimo van, izidjimo s nečim svojim. Ne izlazimo kao učenici ili loši 
imitatori, već kao čitavi, svoji ljudi. 

DR. MILAN OGRIZOVIĆ 



IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 



Ova je sadašnja izložba kao slučajno nastala. Naši su umjetnici ponaj- 
bolje svoje stvari poslali na izložbu u Sofiju, da tamo dokumentiraju slogu 
s južnim Slavenima; a.odputovali su onamo, da dokumentiraju slogu medju 
sobom. 

Na našoj izložbi izbijaju protivštine naših umjetnika u tom, što Frangeš 
baš ništa nije izložio. Mi to žalimo. On je mogao izložiti liepi svoj relief 
za Strossmayerovu plaketu i još nekoje manje radnje, pa bi bio vrlo do- 
stojno zastupan. 

Ne možemo odobriti način kritike u bugarskim novinama, koje uzveli- 
čavaju Meštrovića na trošak Frangešov. 

Umjetnici su dio narodnoga blaga. Čim ih imademo više, tim bolje za 
nas, tim nam je veća dika. Što se oni medju sobom kad i kad malo kolju 
— ta ljudi su — to se ne tiče nas drugih. Ako oni jedan drugoga omalo- 
važuju, to neka ostane medju njima to su oblici nervozne umjetničke kon- 
kurencije. Mi im ne smijemo u tomu pomagati, nego se moramo veseliti, 
da imademo i Frangeša i Valdeca i Meštrovića. Svaki je vrstan prema svo- 
jemu individualitetu. 

Drago mi je, što je Valdec izložio nekoliko portreta. Medju njima je 
najbolji Mazurin. Valdec ga je ofarbao zeleno; možda na želju samoga 
Mazure, da tim obilježi njegovo sadašnje premagjaronsko mišljenje. Na 
jednom mjestu izbija još i žuta boja; valjda je taj portret od one crno- 
žute Mazurine plazme, o kojoj je govorio, kad je mislio, da se u monarkiji 
lomi dualizam. 

Valdec karakteriše vrlo dobro i vjerno; on ne unosi u svoje portrete 
sebe, nego nastoji točno oponašati oblike, koje ima pred sobom. 

Da zna slobodno i živo raditi, dokazao je lane portretom nekoga nadri- 
kritičara; da zna veliko i monumentalno shvaćati, izvrstnim portretom pokoj- 
noga kanonika Račkoga. 

Strossmayerovi portreti iz mladjih godina nisu mu uspjeli. 

* 

Barunica Renće Vranicany-Dobrinovič izložila je portret neke ljepotice, 
portret svoga ujaka baruna Ljudevita i mali kip djevojčice. Mlada barunica 



78 HRVATSKA SMOTRA 

učenica je bečke umjetničko-obrtne škole, u kojoj je nekoliko naših umjet- 
nika položilo temelj svome umjeću. Vrlo je darovita i vješta, shvaća živo i 
zdravo, te prirodu oponaša bez afektacije. Tehnika joj je vezana jošte škol- 
skim zaptom. To u mlada umjetnika ne škodi; sloboda će doći praksom. 
Gospodjica Lona Zamboni izložila je nekoliko učeničkih radnja. Ona 
je učenica na istoj bečkoj školi, ali kod drugoga učitelja, kojega dakako još 
oponaša. Mladi umjetnik iz početka gleda prirodu na očale svoga učitelja. 
Ako je nesamostalan talent, ostat će imitator dok je živ; ako je u istinu 
jak individualitet, naći će samoga sebe, pa će ići svojim putem. 

* 

Meštrović je i na ovoj izložbi dokazao, da je u istinu vrlo jak talenat, 
pače da ima u njega genialnosti. Motrimo u njegovim radnjama dvie faze 
njegova razvoja: „Timor dei" pokazuje još upliv Rodinov, a u dva reliefa, 
što je izložio, upliv posljednjih umjetničkih senzacija* u Beču. Meštrović je 
jednim portretom u jubilarnoj izložbi u nama pobudio nadu, da će svojim 
vlastitim putem poći, neodvisan od svakoga utjecaja. Tim bi mu putem va- 
ljalo ići i dalje, ako hoće da bude krčitelj i oštro orisan umjetnički indivi- 
dualitet. 

„Timor dei u je izraz vrlo pesimističnoga shvaćanja ljudske sudbine. 
Nesmiljena sudbina mrzka sve živo, mlado, staro, mužko i žensko, pa ipak 
se uzvine ljudska duša, da onu silu, koja ljudstvo tamani ljubi, da se puna 
nade u molitvi k njoj uzdiže. 

To je misao, koju Meštrović izražava. Schopenhauerski pesimizam. 

Taj pesimizam samo vidi smrt, a ne vidi rad janje i život. Protuslovi 
sam sebi, jer ipak naviešta bar vječni život ljudstva, a propast tek pojedinih 
individua. 

Odkuda Meštroviću tako okrutno, pesimistično shvaćanje, to ne pitamo ; 
tek moramo izreći, da je ta misao velikom snagom izražena. Meštrović 
modelira lahkoćom i sigurnim umiećem ljudska tjelesa, prikazuje u svakom 
licu i kretu čuvstva vrlo dobro. U kolosalnoj nozi izražena je energija i 
velika snaga. 

S gledišta plastične ljepote ipak se može prigovoriti, da je ciela kom- 
pozicija nejasna u toku crta, više proračunana za slikovni učin, tako da bi 
čitava kompozicija bila mnogo sgodnija za bakropis, nego li za plastičnu 
grupu. 

Druga umjetnina Meštrovićeva, izložena u istoj dvorani, prikazuje sta- 
roga guslača, kojega mladić vodi. Mislio sam, da je to Preradovićev „Djed 
i unuk", ali Meštrović je naziva „Pjesnik moga naroda 4 *. Tako od prilike. 
Nije moguće pročitati urezane premoderne hieroglife. Ako Meštrović ovoga 
slomljenoga starca smatra pjesnikom svoga naroda, onda tim sasvim sigurno 
misli na dekadentsko pjesničtvo. Srećom kraj starca guslača koraca mladić, 
koji valjda znamenuje bolju budućnost pjesničtva. 



IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 79 

Meštrović dakako prikazuje obe figure gole. Njemu su odiela samo na 
portretima dozvoljena. U svojim kompozicijama prikazuje ljude najradije gole. 
Tako su često radili i stari Grci. Nu kad su Grci prikazivali golo tielo, 
onda su to činili radi ljepote. Tek su u doba propadanja umjetnosti u 
Aleksandriji počinjali prikazivati plastično i ružne oblike. Meštrović upravo 
uživa u tim ružnim oblicima. On svoga gadnog nagog starca stavlja sprieda, 
a mladića u pozadinu. 

I tu se mora reći, da bi slikaru takovo shvaćanje prije dozvoljeno bilo, 
jer bi ružne oblike ljepotom boja i polusjena mogao ublažiti, dok nam ih 
kipar nudi sasvim priesne. 

S tehničke strane mora se radnja pohvaliti; skroz je moderno radjena. 

Meni se ne mili, to moram iskreno reći. 

U samom izložbenom paviljonu izradio je Meštrović velik relief: „Zi- 
danje Skadra 14 prema narodnoj pjesmi. Gothe veli, da je to najbolja naša 
narodna pjesma. 

Meštrović je za malo dana tu veliku radnju načinio, pa tim dokazao, 
kako lahko producira. 

Način kako tu prikazuje ljudsko tielo, sasvim je različit od onoga, kojim 
ga prikazuje „Timor dei". On sad iztiče anatomiju mišica i kostura, kao da 
te figure nemaju kože. 

To sjeća na Metznera, a još više na švicarskoga slikara Hadlera. Njegov 
upravo ružni, ali talentirani način kompozicije, dojmio se Meštrovića. 

Za mladoga je kipara vrlo dobro, što ga je sada volja, da ovako pre- 
tjerano naglasuje anatomiju ljudskoga tiela. On će se mnogo naučiti. 

Mi ćemo i ovu fazu u Meštrovićevom razvoju ubilježiti i dalji razvoj 
mladoga umjetnika kao i do sad velikom simpatijom pratiti s čvrstom nadom, 
da će Meštrović napokom sam sebe naći. 

Radi se sad o tom, da se Meštrović nastani u Zagrebu. To bi možda 
bilo za njega vrlo dobro, jer bi netaknut od tudjega upliva našao laglje 
svoj vlastiti neodvisni put. 

Hrvatsko će družtvo umjetnosti zamoliti kr. zem. vladu, da sagradi jošte 
šest ateliera — i to za Bužana, Kovačevića, Pavačića, Meštrovića, Račkoga 
i Vidovića te dvie školske prostorije. Privatna škola, koju već od nekoliko 
godina vodi vrlo uspješno Crnčić i Čikoš, dokazala je, da ta potreba po- 
stoji. Iz te su škole izašli liepi mladi talenti. Tu se već može lučiti pljeva 
od zrnja, može se zapriečiti, da se ne razvije umjetnički proletarijat, nego 
da se za vremena upute uži talenti na tjesnije granice. 

Naši će mladi umjetnici imati takovom školom neposredni upliv i na 
umjetni obrt. 

1 u ovoj izložbi ima mali učenički odjel, gdje se mogu vidjeti nekoje 
vrlo dobre radnje mladih talenata. Imenice mi se svidjaju radnje gospodjice 
Trnske. Ova je od lane vrlo liepo uznapredovala. 



80 HRVATSKA SMOTRA 

Medju slikarima osobito je liepu sbirku izložio znameniti naš umjetnik 
C. Medović. 

Medović je ovaj put nove strane svoga talenta pokazao. On je naslikao 
nekoliko pomorskih krajeva, proučavao talasanje mora i krasno zrcalo 
vječne soljene vode. Na dvim slikama morske obale naslikao je cvatuće 
bilje. Izgleda, kao da je htio pokazati, kako on preko toga, što znade i 
sam, zna još i ono, što Crnčić i Kovačević znadu. Moram otvoreno reći, 
da je samo jednom slikom (br. 98) stigao Crnčića, ali ga nije prestigao, kao 
što nije nadmašio Ferdu Kovačevića u finoći razlikovanja vriednosti boja. 
Pohvaliti se pako mora Medovićevo revnovanje, da proširi krug svoje dje- 
latnosti. Umjetnik na visini njegova umieća može to pokušati i postići. 
Medovićeva slika „Zaruke sv. Katarine" (br. 87) prekrasna je, imenice se 
bogorodica sa Isusom odlikuje ljepotom oblika. Ta je slika dostojna, da se 
uzporedi krasnim reprezentativnim slikama renesance. 

Portreti Medovićevi vazda su zanimljivi. On ne karakteriše onako oštro 
i neposredno kao V. Bukovac, ali ulaže u svoje portrete kolorističnih 
ljepota. Medovićevi portreti izgledaju kao ulomci iz velike historičke slike, 
dok su Bukovčeve historičke slike skup portreta. 

Portret djece baruna Luje Vranicany-a (br. 86) ostat će za uviek vrlo 
častan spomenik hrvatske umjetnosti u početku dvadesetoga vieka. Portret 
pape Pia X. (br. 89.), odlikovan vlastoručnim papinim podpisom, vrlo je 
liepo radjen isto kao i portret nadbiskupa Posilovića. Portrete bivšega grad- 
skoga načelnika A. pl. Mošinskoga (br. 110.), nekoga bogatoga posebnika 
i njegove gospodje moramo takodjer pohvaliti. Medović svaki put iznese na 
izložbu nekoliko studija prirodnina, na kojima se bavi malim kolorističnim 
problemima. Od tih slika je groždje svagda ponajljepše. 



Uz Medovića izložio je Pavačić nekoliko radnja razne vriednosti. Meni 
se najbolje svidja pastel-študija neke ženske glave (br. 137), u kojoj Pavačić 
nastoji stići kolorističnu bujnost Besnardovu, dok slika Vestalka u mjesečini 
izgleda prejednolika u bojama. I u mjesečini ima puno čarobnih ljepota. Ve- 
lika slika „Isus lieči sliepce a (br. 128) hvale je vriedna gledom na kriepki, 
odvažni način slikanja i boja te karakteristiku sliepaca, dok mi se vidi, da 
Isus nije dobro shvaćen. Ovako su u svoje vrieme slikali Pilotyevi učenici. ! 

I u tom je Pavačić Piloty-u srodan, što u licu glavne osobe nema pravoga 
života. Nema u tom licu baš ništa božansko, nema ljubavi ni samilosti, 
držanje je previše teatralno. Mnogo je bolja kredom risana „Madona", ali i tu j 

diete „Isus" nije uspjelo. Za religioznu sliku traži se vrlo mnogo religiozna j 

čuvstva. Zadaća prikazivati Isusa tako je uzvišena, da ju riedko umjetnik i 

stigne, ako nije sasvim prožet religioznim čuvstvom. Kao što se znanost ne j 

može uzvinuti do neposredne spoznaje božanstva, dok se duša u mističnoj 
kontemplaciji može dovinuti, tako ni oblikom najsavršenije umjetnine ne 



IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 81 

mogu nadmašiti u mističnomu zanosu radjene religiozne slike jednoga fra. 
Angelica da Fiesole. 

Pavačić je izložio i nekoliko vrlo dobrih studija iz Italije, koje doka- 
zuju, da taj naš Hrvat Riečanin podpuno vlada slikarskom tehnikom. 

Kovačevićeva dva krajolika sa Save nov su dokaz velikoga talenta i 
umieća ovoga umjetnika, koji je sudjelovao i kod dekorativnih radnja na 
glavnom paviljonu gospodarske izložbe. 

Tamo je Branko Šenoa sa Crnčićem u podlučju nad glavnim ulazom 
naslikao vrlo dobru dekorativnu radnju, koju brojim medju najbolje radnje 
obih umjetnika. Ima nešto monumentalno, veliko u toj slici. Bila je vrlo 
dobra ideja, da se tu tade umjetnicima prilika naslikati nešto veliko. Trebali 
bi češće dobiti takovih zadaća. Umjetnik raste sa svojim ciljevima. 

Priznanjem moram spomenuti, da dr. Ivo Mallin, kraj svojih praktičnih 
ciljeva, ne zaboravlja na hrvatsku umjetnost, on i za nagrade odličnim gospo- 
darima dieli umjetnine. 

Žalibože Mallinovo shvaćanje nije još prodrlo daleko u krugove velike 
vlastele. Bili su sad skupljeni kod izložbe stoke i konja, a nijedan u našoj 
umjetničkoj izložbi nije kupio niti jedne sličice. 

U toj izložbi ima slika od fvekovića, na kojoj su prikazani hrvatski 
velikaši kako se grle i ljube s kraljem Kolomanom. Cielu je stvar udesio 
bio blizu Križevca biskup Singidunus, prijatelj Magjara. Naši historičari pri- 
poviedaju i nagovještaju iz kasnijega pripoviedanja jednoga magjarskoga 
kroničara, da su se ti velikaši iznevjerili svome kralju Petru Svačiću, pa da 
su se iza njegovih ledja išli pogadjati s Magjarima. Onda vele, da su pomogli 
Magjarima potući i ubiti svoga kralja. 

Dokazao sam u znanstvenoj razpravi i uztvrdio sam u djelu „Austro- 
ugarska monarkija", da Hrvatska nikada nije silom predobljena, da kralj 
Svačić nikad nije bio potučen ni ubijen i da su to same magjarske izmišljo- 
tine; jer nema baš ni najmanjega dokaza ni za to, da je ikad živio Petar 
Svačić, ni da su Hrvati u ono doba ikad u kakvoj bitci potučeni bili. 

Kako su neki iz svega toga mogli izvoditi baš protivno, da sam tobože 
uztvrdio, e je Hrvatska silom predobljena, to samo onaj može razumjeti, tko 
pozna tehniku obzoraškoga progonstva nepoćudne im osobe. 

Medju mojim razlozima protiv ciele ove pripoviesti, kojom se sramoti 
uspomena na dvanaest najodličnijih hrvatskih plemenskih predstavnika pa 
time i cieli hrvatski narod, bio je i taj : da mi se je takovo odmetničtvo činilo 
upravo nemoguće. 

Odkako sam doživio riečku rezoluciju i bratimljenje hrvatskih delegata 
s Kossuthom u vrieme, kad se je on borio protiv hrvatskoga kralja, od tad 
mi je taj moj argumenat znatno oslabio. 

Savjetovao sam Ivekoviću, neka načini nekadašnje rezolucionaše iz 
godine 1102., koji se bratime s Kolomanom, slične današnjim riečkim rezo- 
lucionašima. Ne bi doista nesgodno bilo. Samo bi nešto težko bilo glede 
Srba, onda još nismo bili „ili". Šteta, što me Iveković nije htio poslušati. 

6 



82 HRVATSKA SMOTRA 

Kad se govori o najboljim slikama u umjetničkoj izložbi, onda se medju 
prvima mora spomenuti „Grad Dis" od Mirka Račkoga (br. 146). Akademija 
znanosti i umjetnosti naručila je ovu sliku po jednoj skici M. Račkoga pa 
se je obvezala kupiti je, ako bude dobra. Akademija je imala sreće, jer ta 
slika nije samo dobra, nego je pače veoma dobra. Glede toga su složni svi 
umjetnici, koji su se ovoj radnji Račkoga iskreno radovali. U „Hrvatskoj* 4 
je bilo nekoliko posvema bezsmislenih kritika ove izložbe. Tu se opet 
komešaju bez saveza i smisla tehnički izrazi, ali je vršak štampanoga nesmisla 
prigovor, da je ta slika Račkoga previše — strašna. 

Dante baš na tomu mjestu, gdje pate krivovjerci, hotimice gomila sve 
strahote pakla, opisuje, kako Dante moli Virgila, neka ga ne ostavi sred 
tih strahota; još iza kako ga je Virgil utješio, Dante je silno zabrinut i 
potišten od straha. Stix, Phlegias, četa Demona, furije, Medusa, sve što je 
mitologija i fantazija strašno smogla, prikazuje Dante ovdje. Sarn angjeo 
mora da dodje, da im kroz sve te strahote prokrči put. 

Tako je Dante htio, da si predstavimo pristup tomu gradu Disu. 

Rački je još vrlo diskretno prikazao ove strahote; mnogi bi moderni 
umjetnik baš uživao, da sve još strasnije naslika. 

Upravo je bezuman zahtjev g. kritičara, da se vatreno Danteovo vino 
pretvori na slici Račkoga u limunadu. To je upravo tako, kao da bi tko 
htio Bethovenovu heroiku odsvirati na fruli. 

Prema takovim nazorima nema mjesta u umjetnosti ni Dante ni Michel 
Angelo; protiv takovih nazora i bogovi bi uzalud vojevali . . . 

Gospodin Mirko Rački neka se tješi; takove mu kritike ne će škoditi 
ni u čijim očima, pogotovo ne će u očima članova akademije znanosti i 
umjetnosti. Njegova slika će biti upravo ures galerije Strossmayerove te će 
brojiti medju najbolje radnje hrvatskih umjetnika. 

Rački je izložio još dvie skice o Danteovoj božanstvenoj komediji (br. 147 
i 148). Naš mladi umjetnik, u koga je mnogo bujne fantazije, znade se vrlo 
dobro umisliti u duh velikoga pjesnika. Velespiev Danteov u njegovoj duši 
budi slike, koje su sasvim originalne tvorevine a ne samo ilustracije. 

Zanimljivo je motriti i prispodobiti njegove skice sa slikama. Dok je 
u Pavačića skica bolja od slike, obratno je u Račkoga slika bolja od skice. 

Doista bi dostojno bilo, da akademija kod Račkoga naruči još nekoliko 
slika iz božanstvene komedije. 

Bužan je izložio nekoliko vrlo dobrih portreta. Častno je, da se bez 
učitelja sam samcat nastoji uzpeti do savršenstva. U tim sadašnjim portre- 
tima vidi se velik napredak. Portret kipara Rendića radjen je energičnije od 
drugih. Vidi se, da je Bužan slobodniji, kad za umjetnika radi, nego kad 
mora računati s običnim zahtjevima velike publike. Bužan karakteriše dobro, 
lica žive. Hvale je vriedno, što Bužan ne traži efekte u osobitim tehničkim 
novotarijama, nego naivno proučava prirodu. Na tom se putu može naj- 
laglje dovinuti savršenstva. 



IZLOŽBA HRVATSKOGA DRUŽTVA UMJETNOSTI 83 

Bauerove slike su pregladko radjene; izgledaju kao tiskom umnožane 
uljene slike. Zelenilo je u krajolicima preoštro, oblici pretvrdi. Bauer bi 
najbolje radio, da se posveti dekorativnom slikarstvu. Tu bi uspio. Isto tako 
A. Bestal. Branković je talenat, ali nema volje, da osbiljno uči, za to je u 
pogibelji, da propadne. Bela Csikos izložio je nekoliko starijih studija, da 
preda na izložbi visitkartu. Slika br. 53 „Na Kordunskom čardaku" bila bi 
u tu svrhu posvema dovoljna. Gdja. Dvoržakova izložila je vrlo karakte- 
ristično risan i dobrom tehnikom slikan portret staroga psa. Masa JankovU 
izložila je dobrih studija. Ta bi slikarica doista zaslužila bolju sudbinu no da 
bude učiteljica u nekom zabitnom selu. Oranje je vrlo nuždan posao, ali 
ne treba orati srebrnim plugom. Ivan Kerdić darovit je mlad kipar za sitne 
stvari, koje su blizu obrtu. Krušnjak izložio je nekoliko dobrih studija, 
medju njima je najbolja „Bakica", prem je starom tehnikom i težkim bojama 
radjena. Miho MarinkovU pokazao je u svojoj „Meduzi" mnogo talenta. 
Melkus izložio je liep krajolik „Suton u večer", dok je Meneghello Dinčić 
dobro naslikao w Piazettu tf . Vladko Muha vrlo je darovit učenik Vlaha 
Bukovca. Njegove slike radjene su kao da su složene od šarenih papirića — 
koriandola. To je pointelistička tehnika. Znatiželjan sam, kako će se mladi 
umjetnik tim putem razviti. Z. Preradović izložila je nekoliko finih, sasvim 
liepih slika cvieća i krajolika. Ona je prva i jedina, koja je nješto prodala 
na izložbi. Jelka Struppi ovaj put nije onako liepih stvari poslala kao prošli 
put. Tišov je izložio sliku nekakve okrupne nimfe, kojoj pristupa faun. Nije 
pravo razumljivo, zašto ju zove „Eva". Ima u slici dobrih stvari, samo su 
boje suncem obasjanoga ženskog tiela precrvene. Nimfa izgleda, kao da je u 
crvenkasti tricot obučena. Faun nije dobro risan, a imenice lieva noga nije 
dobro skraćena. 

Trnka, slikar dekoracija u našem kazalištu, izložio je sasvim pristojnu 
studiju krajolika, Vidović dvie slike, koje su, čini mi se, u Zagrebu već 
izložene bile. „Ribari na počinku" liepa je slika u sutonu, samo naslov ne 
pristaje slici, jer na njoj se ne vide ribari gdje počivaju. 

Mladi arhitekti složili su se u posebni klub te su izložili ovaj put liepo 
i zanimljivo. Najbolje su stvari Podhorskoga. Ima nješto baš narodno hrvat- 
skoga u projektima br. 41, 42 i 43. Bilo bi vriedno, da se gradnja crkve 
u Šestinama preda na izradbu ovomu mladomu graditelju. 

Bastlove stvari veoma su talentirane, ali još vrlo divlje. Onaj paviljon 
za našu gospodarsku izložbu izgleda kao da je spiritističkim stolčekom risan. 
I one male biele izpovjedaonice na izložbi oko spiritističkog paviljona izgle- 
daju djetinjasto. Najveći pako estetski grieh gospodina Bastla je Fellerova 
kuća u Zagrebu. Nadam se, da je i gospodin Bastl mošt, koji još vrije, kao 
i naš Meštrović, pa da će i od njega postati vremenom vatreno, bistro vino. 

Kovačiću sam u „ Hrvatskom kolu a prigovorio, da se je zalienio. Ovom 
izložbom je dokazao, da taj prigovor više ne zaslužuje. 

DR. ISO KRŠNJAVI 



SILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMICIS 

(SKICA ZA STUDIJU) 



I. 

Ne znam, je li to tako drugima, meni uviek, kad otvorim knjigu ili 
čitam koji članak De Amicisa pada na um Pellico ; predočuje mi se Pellicov 
lik. Ne velju, da ovo podsjećanje dolazi baš sbog stila, forme prikazivanja 
i sakupljanja ideja ili sbog jezika, što ga oba pijemonteza i književnika 
upotrebljuju. Ne sbog toga, što se neka i ako ne mala razlika opaža iz- 
medju obaju pisaca, a takova je, da ju nije težko pogoditi i pronaći. Za to 
je dostatno ustanoviti ovu prispodobu. Dok je Pellico jedar, jasan, jedno- 
stavan do nehajnosti, naprotiv De Amicis je preobilan, sitničar i drago mu 
je u ponavljanju i analizovanju pojmova analitički predstavljati i opisivati 
neku jaču, neopisivu, neizrecivu nasladu, koja čini — spajajući se sa knji- 
ževničkom pohlepnošću i sa modernošću, svuda uvlačeći po malo psiholo- 
gije — da je čitanje njegovih spisa više nego simpatično, neodoljivo. 

Još ću više kazati: nije da Pellico kao književnik ne pazi na formu, 
ali se njegova jednostavnost u pisanju ne može nikako sravniti s onom 
starih i novih pisaca, koji, premda su jednostavni, jedri i privlačivi, u velike 
su se brinuli radi forme, kao što to čine Leopardi, Giordani i drugi. 

Nu držeći se čisto književničke prispodobe spomenutih dvaju pisaca, 
tada nailaziš na sve to više i sve to brojnije razlike i kontraste tako, e bi 
se moralo zaključiti, da je ono nehotno podsjećanje i prispodoba dvaju 
pisaca prosta iluzija. 

Ipak je činjenica, a stalno je, da ovaj postojani utisak, da se ovo 
spajanje dvaju likova, u meni ne pobudiše efektom motrenja i promišljanja 
o dogadjajima života i o evoluciji tih dvaju velikih pisaca, već svojevoljno 
nadodjoše i vazda ostadoše postojani. Do sada nikad niesam pomislio, da 
na to računam ili da to proučavam. 

Dogadjaji života obaju pisaca srećom su i te kako bili medjusobno 
različiti; uapšenja i osuda na smrt nemilosrdno prekinuše Pellicovu mladost 
i njegovo učenje, te ga ovjenčaše viencem političkoga mučenika; viencem, 
po kojemu je on, više nego kao književnik, postao neumrlim. Naprotiv 
De Amicis mora u prvomu redu svoju slavu i glas da zahvali, a može se 
kazati i jedino, književnoj vriednosti, vezanoj s nekim osobitim svojstvom, 
o kojemu ću poslie govoriti. 



SILVIO PELLlCO 1 EDMONDO DE AMIC1S 85 

I poslie dugoga razmišljanja, ovo je razlog, koji mislim da je nedvo- 
umno istinit s ovog utiska. 

Sve književnosti a osobito talijanska, bogate su piscima, koji svoju 
aktivnost obraćaju na prikazivanja vanjskoga svieta ili na stvaranje tipova, 
karaktera, bilo pravih bilo izmišljenih čina, u formi što moguće objektivnijoj. 
Po vremenima i mjestima, u kojima živu pisci, pjesnici, historičari, 
književnici, nastoje kako da se ne očituju, premda im to riedko, veoma 
riedko uspieva. Neki dapače dolaze i do toga, da podavaju ličnostima, 
koje predstavljaju, svoja vlastita čuvstva, koja historički moraju predočiti, 
po svomu načinu mišljenja i osjećaja. 

Malo je, preveć malo pisaca, kojima nije svrha, da se absolutno 
ne pretvaraju, da se sasvim javnosti ne izkažu. Neki medju književnicima 
od zanata (a preveć ih je mnogo, više nego se misli, a mnogi su i čuveni), 
predočuju čuvstva i afektiraju poze i likove sasvim protivne i različite od 
njihova života i njihova moralna bića. Malo je pak onih pisaca, koji su 
absolutno iskreni, a premalo je onih, u kojima je absolutno ravnovjesje 
izmedju života i praktične norme življenja i književnoga djelovanja. 

Nije moja zadaća, da govorim o tomu premalenom broju, medju ko- 
jima, u ovim modernim vremenima, prvo mjesto zauzimlje Manzoni, a koji 
— treba dobro imati pred očima — nema mnogo drugova. 

Ali ono malo, na koje sam se pozvao, moramo bez sumnje ubrojiti i 
i Pellica i De Amicisa. 

Nema sumnje, da je iskrenost glavno svojstvo obaju pisaca. Ovo je 
svojstvo neprieporno kod Pellica, koji je pokazao vazda i u svemu, da ništa 
ne žrtvuje konvencionalizmu ; vazda se je izkazivao i izkazao se za ono, što 
jest, tako, da je iskrenošću zastupao cieli psiholožki proces, koji ga je dotle 
doveo, da preinačuje nazore, da ih proučava, da ih modificira. Ova je njegova 
iskrenost, velim, dio one slave, što ga ovjenčava! 

Isto tako, a ne manje, može se kazati i o De Amicisu. Ma koliko nje- 
gova pohlepa bila ironičnija i oštrija, nego je to kod Pellica; ma koliko on 
više od drugoga mora žrtvovati ovoj lukavštini zanata, ipak se u njegovim 
spisima vazda opaža, da je iskren, da je dapače skrupulozan u svojoj iskre- 
nosti, da se njome diči i ponosi, kao što i drugim svojim liepim sposob- 
nostima i vrlinama. 

Eto dakle tajne ovoj sličnosti izmedju dvaju pisaca ; eto pravog razloga 
ovomu postojanom udruženju dvaju likova, što su u ostalom književnički 
različita. 

Istina je, da ni jezik ni stil (u užem smislu) ne mogu približiti ova dva 
lika, nit ih učiniti toliko sličnim i toliko cienjenim, kao što ovo treće svojstvo, 
koje sam nazvao iskrenošću; nu još bolje moglo bi se kazati: tačno suda- 
ranje, te mnienje ovoga sudaranja izmedju motrioca ili motriočeva duha i 
stvari, koja je predmetom razmatranja. 

Osim ove iskrenosti, druga i izrazitija sličnost kod ovih dvaju muževa, 
više nego dvaju pisaca, ukazuje se u istovjetnosti nekih moralnih čuvstava, 



86 [HRVATSKA SMOTRA 

što se tamo amo opažaju u spisima; ista snošljivost, ista vedra pravičnost, 
rekao bih ista čednost, koja nije afektirana, već svojevoljna; isti način ocje- 
njivanja ili prosudjivanja ili radije isti način prikazivanja, a iz predočenja 
svakoga moralnoga stanja jedna humanitarnost suda. 

Nu možda je ovo obćeno svojstvo dvaju pisaca uzrokom i kojoj drugoj 
sličnosti, koje jednoga drugomu približava. 

U ostalom ne vjerujem, da je ova analiza dosta podpuna i da može 
izključiti izticanje drugih svojstava, koja nisu identična, ni obća, ali su razli- 
čita i opriečna i dospievaju do jednog istoga cilja. 

Jedan i drugi, izmedju premalenog broja Talijana, koji uživaju veće 
ime, u velike razpolažu humorom, koji sačinjava tolik dio englezke književ- 
nosti i drugih stranih književnosti. Samo što je Pellico manje obilniji i 
i umjereniji, dočim ga De Amicis upotrebljava u izobilju. Ali su obojica 
suglasni samo u tomu, što je njihov humor optimističan. Kad bi se htjelo 
predočiti književna svojstva ovih dvaju velikana u njihovu odnosu sa knji- 
ževnošću i generalnom kulturom u Europi, moglo bi se kazati, — ako nisu 
medju najvećim sa svog humorizma, — da su ipak najoptimističniji, kao što 
su drugi pesimistični do najvećega stupnja, a da se za to ne može uztvrditi, 
da su najbolji humoristi, kao primjerice Raabe u Njemačkoj, poznati autor 
w Die Kronik der Sperlingsgasse tt . 

Obće je svojstvo ovo: njihov humorizam staje i zamienjuje ga misti- 
cizam. Za to su, a ovo je možda najveća i najizrazitija sličnost, obojica, 
Pellico i De Amicis mistični. Što za to, ako se misticizam prvoga pojavljuje 
i usredotočuje u nadi preko groba, — ako je u sudbine budućega života 
oduševljen živom vjerom ? Ako je naprotiv drugoga vjera dirnula u etičnomu 
poboljšanju čovjeka i u radikalnomu preporadjaju socijalnoga stanja? 

Jer medjutim obojica u ovomu mističnomu preporodjaju imadu preživu 
vjeru, ma koliko bi ih malo mogla i može da sadašnjost utješi; prvi ne 
vidi, da iz egoizma ne može izvirati milosrdje ; drugi ne vidi, niti zna vidjeti, 
da mržnja ne može radjati ljubavlju i da se bratimstvo ne može postići, 
kada se zaoštre neplemeniti je strasti, zavist, neprijateljstvo. 

Pa ipak nije to, da onako u tutanj vjeruju; nije to onako u tutanj, da 
su obraćenici, i to još najveći i najjače osvjedočeni — drugi i izrazitiji obći 
karakter. — Obojica mogu kazati : vjerujem quia absurdum. Jer prvi ne vidi, 
koliko se od nauke Kristove odalečuju osobni moral i obćeniti moral, koji 
kršćani vrše; a drugi, koji takodjer vjeruje u etični preporadjaj čovjeka, 
prihvaća dogme i uporabe, koje odalečuju njegovo ukusno čuvstvo o životu 
i razmišljanju realnosti. 

II. 

Koliko sam se puta, čitajući Pellica, zaustavio da promatram logičnu 
pogrešku pisca, koji premda zazire od izvodničara, ipak se ne boji poći za 
pogreškom aplikacije u njezinim skroz najoštrijim posljedicama. 



SILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMlClS 87 

I čitajući De Amicisa, nakon što sam uživao u zamamljivosti pisanja, 
što se ćuti primjerice na njegovim sjajnim stranicama w Sul Moncenisio", 
pri svršetku me je duboko u srdce dirnuo konačni izvodnik: javno dobro- 
činstvo dviju zemalja poslalo je na Alpe siromašnu djecu neke sasvim daleke 
budućnosti, da se nauživaju ozdravljajućeg alpinskoga zraka; pak su tako 
izmjenično naučila posestrimi jezik, zaboravljajući na prebrdjela nepouzdanja. 

To me je duboko dirnulo; ali me je odmah, iza promišljanja, taj težki 
udes pogodio! U ovomu je De Amicis zaista pravi De Amicis, sav De 
Amicis. 

On naviešta neko buduće, daleko doba sveobćega bratimstva medju 
narodima; rata nestaje — nepouzdanja, neprijateljski osjećaji izčezavaju — 
posljedci, koje se nadamo i mi postići ! Ali kako će se to s onim siromacima 
i s onom jamom dobrotvornošću ? Još će biti siromaha, i još će biti blago- 
slovljenih javnih dobrotvornosti I U ovomu se slučaju mora kazati, da lo- 
gika glasovitoga pisca nije manje prihvatljiva, nego ona Pellicova, ili da 
njegova vjera nije podpuna! 

Ne ću da se upuštam u prispodobe ni da razpravljam o književnoj 
vriednosti ovih dvaju velikana. To je stvar veoma težka za prvoga, koji je 
već ušao u poviest i za drugoga, još živućega, koji posjeduje sve svoje 
umne sile. Ne ću, a ne sbog toga, jer je danas težko pravedno ocieniti 
vriednost, već radi one osobite anarhije estetičnih kriterija, u kojoj živimo. 

Rekao sam anarhija, ali ta rieč možda očituje nesavršeno samo jedan 
dio stvari. 1 jer u istinu imamo neograničenu slobodu toliko kriterija koliko 
umjetničkoga stvaranja i više kriterija nego stvaranja, to nismo u tutanj 
polučili slobodu. Biti će to za to, da u ovoj slobodi stvaranja nema više 
mjesta samo za onu umjetnost, koju su naši otci nada sve izvrstnom 
smatrali: za umjetnost jednostavnu, iskrenu, izpravnu, koja ne teži za po- 
hlepom, da na svaki način poluči uspjeh; za narodnu umjetnost, koju su 
morali i moraju ćutjeti i osjećati svi, osobito neuki, a radi česa možemo 
shvatiti, kako je Dante čuo, da se njegovi stihovi izmrcvareni, iznakaženi 
deklamuju. 

Naprotiv dan danas imamo umjetnost, poeziju ili glazbu za književnike, 
ali umjetnost, koja se očituje zadušnom utrkom prama novomu, čudnova- 
tomu, težkom, umjetnomu. 

Kako se može danas prosuditi „Francesca da Rimini 44 , koju su trium- 
falno prikazivali na svim europskim pozornicama i koja je prevedena na 
sve poznate jezike ? 

Zaista, poslie četvrt stoljeća bila je prihvaćena osuda, da su hvale 
pretjerane i da zato ona „Francesca" nije djelo koje posebne umjetničke 
vriednosti i čuveni kazalištni komad. Nu ovo je mnienje storeno u dalekim 
već vremenima, kada se je sudilo kriterijem estetičnim i osbiljnim, omjere- 
nim i neslomljivim. 

Nego pitamo se: koja je bila tajna ovog toliko bučnog i toliko sve- 
obćeg uspjeha? Na stranu sa zamamljivosti stihova i forme, čini mi se 



88 HRVATSKA SMOTRA 

da mogu uztvrditi, da je najveći uspjeh stajao u prikazivanju „Francesce* 
po zamišljaju božanstvenog Alighieria ili barem po zamišljaju pučke mašte 
na temelju uzvišenog Danteova stvaranja. Francesca, ma koliko preljubnica 
sramežljiva i koja se gotovo srami svoga grieha; Pavao, ma koliko uslied 
strasti uznemirivan, isto tako progonjen, koji drhće, jer je sviestan svoga grieha 
Ovo sudaranje umjetne legende s obćim čuvstvom, za mene je velik 
dio uspjeha; jer se medjutim akcija kreće unutar preukusnoga smisla umjet- 
nosti (da se razumimo : stare umjetnosti), biva unutar pravog i čovječanskog 
prikazivanja u buktenju i napredovanju strasti ovih dviju plemenitih duša, 
postavljenih nekim jakim udesom u najtragičniji položaj, što se dade zamisliti. 
Ali eto Francesce novih vremena.* Eto vam Francesce site nove 
estetike. Eto vam Francesce, koja traži i koja se podaje ljubavniku te koja 
je ponosita svojim erotičnim pohlepama i svojim seksualnim slastima; eto 
vam Pavla, koji nije sramežljiv i koji ne drhće, već koji je obiestan i po- 
duzetan; eto vam dviju ličnosti baš onakovih, kakve ste vidili žive i prave 
u Bourgeteovoj „Mensonge". 

Bit će tuj najprečih puteva, historičnih likova ili skoro na po historičnih 
likova, crpljenih iz ljetopisa vremena; bit će djevojaka, koje sa lastama 
plešu ; veselica, koje pjevaju kao za Francesce i Lanciotta ; bit će štitonoša, 
metala, više ili manje umjetnih vatara, kazališta u tami, prosjačkih pjesama 
i k tomu će biti još nešta više: bit će preukusnih stihova i takovih, kojih 
se ne bi stidili veći talijanski pjesnici, u službi tjelesne akcije (kako se to 
danas govori), riekoslovja i držanja, koja posudjuju ličnostima ukus, birane, 
izciedjene pjesme moderne psihologije. Ovo je nova umjetnost, koja se 
promatra sa novim umjetničkim kriterijem. 

Odmah želim napomenuti, da time ne mislim prosuditi jedno djelo 
koje se raznovrstnim uspjehom predstavlja na talijanskim pozorištima; sve 
inače. Nije nadošlo vrieme, da ga se vedro, nepristrano prosudjuje. Samo 
se ovo može uztvrditi: da o Pellicovu djelu, o onoj staroj umjetnosti nije 
bilo moguće suditi, niti je bilo raznovrstnosti mnienja. Nu tako nije s novom 
umjetnosti. 

A više nego li o umjetnosti važno je pripomenuti o novim običajima 
vrlo različitim od onih starih vremena. Pellico daje Francescu i skoro se 
srami hvala, kojima je obasut i drži ju nedostojnom Dantea. 

Naprotiv se Francesca novih vremena od dulje pripravlja, godinu dana 
prije naviešta ju nerazboritost i odkrića. Za tim nadolaze brzojavke i piščeva 
saobćenja u raznim interwiewima, u kojima se veli, kako je pisac pri svršetku 
svoga djela, dok je još u zametku svoga djela naviestio, kako ne će biti 
nedostojno Dantea. Ovom modom počelo se i kod nas. Uveli su ju i po- 
državaju mladji, koji jedni drugima čitaju svoja djela, e da mogu jedni druge 
izmjenično hvaliti i kaditi. 

Nu tako mora biti; za nove umjetničke kriterije novi običaji. 

* Pisac ovdje misli na D' Annunzievu „Francesca da Rimini". Op. Ured. 



ŠILVIO PELLICO I EDMONDO DE AMICIS 89 

U ostalom, ova anarhija umjetničkog stvaranja, kojoj odgovara anarhija 
estetičnih kriterija, obuhvaća sve umjetnosti. 

Da ne izadjemo izvan kazalištnog, i to samo liričko kazalištnog obsega, 
jednom se je mislilo, da se mora tražiti izpravna, jednostavna, klasična 
forma, te se nalazilo, da je bila izvrstna ona Srećka Romania. Naprotiv 

danas pišu operne librete ljudi, kojima ne fali nit uma ni kulture Ali 

hajte, da ih čitate! 

U istinu ne mora ih se čitati. 

Pronašlo se, da je drugo čitati a drugo predstavljati. Lirična je drama 
pak starina. A glasba ne dolazi do vrhunca umjetnosti, ako nije zaokružena 
grdosnim, fantastičnim bićima i izmišljenim životinjama. Ono što je veselilo 
naše djetinstvo, mora veseliti i naše muževno doba i našu starost: toliko 
je ljepše, koliko je čudnovatije, koliko je djetinjačko! 

Još je gore sa glasbom. 

Jednom se mislilo, da sinfonisti moraju pisati samo sinfonije. Danas se 
više ne trpi najčednije, u svojoj izradbi jasno i jednostavno djelo, ako ga 
se ne uduši, ne utopi u izvanrednu sinfoničnu umaku, koja se sudara 
s ovim novim svietom nepogrješivih bajka. Tako se pjevaju hvalospjevi 
Verdiu, da je preživio svoju umjetnost. Grehota da Beethoven i Mendelsohn 
nisu shvatili svoju umjetnost i napisali opera. 

U ovim prilikama nove umjetnosti veoma je težko suditi o kojem 
umjetničkom djelu; a toliko je manje lakše suditi o djelu dvaju muževa, 
koji su po umjetnosti već stari. 

Nego ovo, što je imalo biti studija dvaju nesavremenih, ali blizkih pisaca, 
jer jedan pripada prvoj, a drugi drugoj polovici XIX. stoljeća, dovršilo se 
je u sasvim^ drugom potezu, koji se nije htio i na koji se nije mislilo. 

Bi li se dakle moralo zaključiti, da nova književnost i da nova glasba 
nisu drugo, nego stvaranja prave korupcije umjetničkog ukusa i narodnoga 
genija? 

Taj sud bi bio oštar, a možda i nepravedan. Zaista zaslužuje podulji 
razgovor. Bit će to kojom drugom prigodom. Za sada obrnimo stranicu i 
čvrsto držimo na umu ovu tačku, koju smo htjeli podkriepiti: radikalnu 
preinaku ukusa i običaja, što nas dovodi do tvrdnje, da De Amicis pripada 
starini i da je cienjen, kd što su stare stvari, koje više niesu u uporabi. 

Vriedi nadodati, da je još više žaliti nove običaje, što dozvoljavaju 
najgore i najplemenitije kao i najneosbiljnije običaje književnika, a koji su 
običaji već bili opačine drugih vremena i drugih kultura. 

Da tako nije, moralo bi se zaključiti, da nije cieniti čednost, osbiljnost, 
iskrenost, dostojanstvo, već naprotiv da je cieniti protivne dielove. Ja se u 
istinu ne mogu nikako obratiti na ove nove, moderne običaje, a vi? 

IVAN ANDROVIĆ 



ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA 



Nakon 15 godina dobili smo napokon opet jednu izložbu u Zagrebu i 
to opet samo izložbu nekih grana narodnog našeg života, ako i sa materi- 
jalnog gledišta najvažnijih. Izložba se nazivala „zemaljska gospodarska iz- 
ložba 4 *, pak je tim naslovom i ograničila svoj program lih na gospodarsko 
zanimanje hrvatskog naroda. Obće zemaljske izložbe nismo imali od g. 1861., 
dakle 45 godina. Sudio čovjek kako mu drago o izložbama, jedno se ne 
da poreći, da su one golema pobuda za gospodarstveni i za intelektualni 
život jednoga naroda. 

Stari su se narodi od vremena do vremena sastajali u tabore (Heerschau), 
gdje su viećali o važnim pitanjima plemena svojih, gdje su igrali junačke 
igre te gdje se je slavilo narodno slavlje, birali vodje naroda i kraljevi, 
pjesnici i junaci ovjenčavali lovorikom neumrle slave. Takovi su sastanci i 
tabori dizali narodno oduševljenje, nietili vjeru u narodne predstavnike i 
vodje, mladež pobudjivali, da nasliedjuju primjer slavljenika narodnih. Čitav 
se je narod preporadjao u ovim sastancima i slavama. 

Čini nam se, da su u modernom životu na mjesto tih starih tabora i 
igara stupile izložbe. I one su revija narodne snage, narodne produktivne 
moći. Ako se ne natječu baš junaci i pjesnici, a ono se prema karakteru 
materijalne naše dobe, natječu prvaci proizvodnje svake ruke kakvoćom i 
vrlinom svojih proizvoda. A kako u izvorima proizvodnje leži i izvor snage 
narodnje, take su izložbe mjerilo te snage i prama tomu kadre, da po svom 
boljem ili slabijem uspjehu narod u svojoj borbi za obstanak u kolu drugih 
naroda više ili manje osokoljuju i bodre ili napunjuju samo nadom u bolju 
budućnost. 

Svaka izložba, bila ona koje vrsti, može se smatrati uspjelom, ako je 
kadra bila osokoliti narod, ako mu je kadra uliti vjeru u sposobnost svoju, 
da nešto privriedi, da bude faktorom u kulturnom svietu, da nije ono, što 
se u diplomatskim krugovima veli, une affaire neglegeable. 

Ne trebamo daleko posegnuti, da navedemo primjer, kako sa tog gle- 
dišta mogu izložbe da djeluju, jer nam je izložba od god. 1891. najbolji 
primjer za to. Kako je god ona bila malena, ipak nam je svima prvi put u 
liepom obliku prikazala narodne gospodarstvene stečevine, pak je prvi put 
imao Hrvat prilike, da vidi, te mu rodjena gruda daje jako uporište za njegov 



ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA 91 

narodni obstanak. U toj spoznaji, koja je rek bi prikriveno, u svakomu po- 
sjetitelju izložbe od g. 1891. pobudjena bila, leži i sav čar uspomene na tu 
izložbu. U toj spoznaji imamo da tražimo uzrok dosada uviek opaženoj 
pojavi, da se je naš narodni život, naročito naša sveza sa braćom u Dalma- 
ciji, Bosni, Kranjskoj i t. d. istom od te godine pravo razmahala u najširim 
slojevima. Encouragement, što je tom izložbom dopro u najšire slojeve pu- 
čanstva, imao je svoj najjači refleks u samosviesti narodnog osjećaja. Tako 
je posljedak one izložbe bio ne samo u gospodarstvenom, nego i u poli- 
tičkom pogledu od vrlo velikog domašaja. 

Pitajmo se sada, od kakvog bi domašaja za narodni naš život, za pobu- 
djenje i za ojačanje narodne sviesti bila obćenita jedna zemaljska izložba, 
koja bi obuhvaćala ne samo gospodarstvo, nego i industriju i čitav kulturni 
rad našeg naroda sa liepom umjetnošću, školstvom, literaturom i t. d. Držimo 
da bi ovakav podhvat bio ne samo liep, nego i potreban i da bi bio za 
njega najljepši povod, da proslavimo petdeset godišnjica obće zemaljske 
izložbe od g. 1861. Pet godina nas luči od te godine, dovoljno vremena 
dakle za obsežne predradnje, koje traži ovaka zemaljska izložba, hoćemo li 
da izpadne onako, kao što to želimo. 

Razdoblje od petdeset godina u našem brzo živućem i brzo zaboravlja- 
jućem vieku, ogroman je. Taj razmak sam po sebi traži, da si narod dade 
računa o tomu, što je u pol stoljeća bio kadar stvoriti, koliko je pregao, 
da svoj narodni obstanak osjegura onim modernim oružjem, kojim narodi 
danas obezbiedjuju svoj obstanak u borbi s drugim narodima, intalektualnom 
i materijalnom neodvisnošću od drugih. 

Ne bojimo se ni malo, da bi ovakav eksperimenat mogao nepovoljno 
izaći, jer u netom minuloj ovogodišnjoj izložbi dobismo dokaz, da naša 
zemlja u onomu, što je najvažnija podloga ne samo našeg, nego svakog 
naroda, u gospodarstvenoj produkciji naime, može mirne duše stupiti na 
poprište najšire javnosti. Ako bi na budućoj većoj zemaljskoj izložbi gospo- 
darstvo bilo prikazano lih na onom stepenu, na kojem smo ga uočili na 
ovogodišnjoj izložbi, već bi uspjeh te obće izložbe bio osjeguran. A držimo, 
da se i naša industrija, naš obrt i trgovina, naše javne institucije, naša 
umjetnost i književnost, mogu onakove kakove jesu, prilično prikazane u 
zaokruženoj slici jednostavne izložbe, tudjem svietu pokazati u takovom 
svjetlu, da će posjetitelji ponieti sa sobom utisak: ovo je izložba naroda, 
koji radi i živi svojim osebujnim životom. 

Kao predteča velike te zemaljske izložbe, kao generalni pokus za inscie- 
niranje velikog tog narodnog igrokaza, ova nas je ovogodišnja izložba u 
velike obradovala. Budu li akteri buduće izložbe tako spretni kao priredji- 
vači ove izložbe, budu li u jednakoj mjeri znali rafinirano dotjeranim vrt- 
ljarskim umjećem i sredstvima izložbene arhitektonike stvoriti sliku kulturne 
visine naše te zadovoljiti jednako želji za poukom kao i želji za zabavom, 
moći ćemo mirno stupiti pred čitav kulturni sviet pozivom, neka dodje pro- 
suditi, kakav smo mi narod, da li nam ima mjesta u kolu inih naroda. 



92 HRVATSKA SMOTRA 

Rado priznajemo, da smo to osvjedočenje crpili, nepomućeni ikakovom 
inom kritikom, objektivno prosudjujući, što se je htjelo i što se je faktično 
polučilo ovogodišnjom izložbom. Po programu, kako je bio afiširan prije 
otvorenja izložbe, razabrasmo, da ova zemaljska gospodarska izložba želi, 
da prikaže stanje onih najvažnijih gospodarskih grana, koje su za prosu- 
djivanje našeg gospodarstva najhitnije. Htjelo se prikazati napredak tih grana 
za čitavu zemlju (dok je izložba god. 1891. bila ograničena na područje 
gospodarskog družtva u Zagrebu). 

Držimo, da je bilo vrlo umjestno, te se nije niti pokušalo izložiti i 
prikazivati one grane u rudimentima, koji za izložbu nisu, jer napokon nji- 
hova odsutnost sa izložbe govori za svakoga nas dosta razgovjetno. A stran- 
cima odkrivati naše slabe strane, ne bi bilo ni razborito ni patriotično. U 
onomu, što je na izložbi prikazano, po sudu porota, u kojima su doista 
bili zastupani, bez obzira na političke strančarske razlike, najvrstniji pred- 
stavnici svih naših gospodarskih struka, nalazimo ono, što je upravo naj- 
bolje u toj struci u našoj zemlji danas proizvedivo. Izložci velikih i malih 
posjednika, u svim skupinama prikazuju, po posve jednodušnom mnienju 
svih porotnika, standart visine odnosne grane. Vrlo je nesmotreno bilo, što 
su se neki kritičari izložbe zalietavali glede broja i kvaliteta izložaka načinom, 
koji osudjuje naprosto sve, sto je izloženo. Takav je sud, samo sud despe- 
rateura narodnjih, ljudi, kojim manjka svako mjerilo za prosudjivanje, kako 
se po onomu, što jedna izložba može da iznese, imade zaključivati na 
sposobnost i jakost izvora tih izložaka. 

Niz temporernih izložaba dao nam je prilike mirno prosuditi svaku 
pojedinu skupinu, kako su u okviru trajne izložbe prikazivane bile. 

Redom su se bile izmienile izložbe ranog groždja i voća, izložbe pasa, 
pčela, onda goveda, konja, svinja, ovaca i peradi, mljekarskih proizvoda, 
izložba ribe i izložba kasnog voća i groždja. Priznajemo rado, da je javno 
mnienje jednodušno ratificiralo velik i zasluženi uspjeh ovih izložaba, od kojih 
je naročito izložba stoke te izložba voća i groždja, djelovala na sve nas, 
unatoč velikim nadama, koje smo u nju stavljali, kao senzacionalno izne- 
nadjenje. 

Da imamo liepu stoku te voće i groždje, to smo znali svi i prije 
izložbe, ali da imamo toliko te liepe stoke i toliko krasnog voća i groždja, 
i da tog svega nema samo u velikog posjednika, nego i u malog, da naš 
seljak vrlo čvrstim korakom koraca uporedo s vlastelinom i veleposjednikom, 
to nas je iznenadilo. K tomu još prije nepoznate brojke službene statistike 
o porastu našeg eksporta stoke ori 13,000.000 K u god. 1896. na 63,000.000 K 
u g. 1905. — sve je to pobudilo u objektivnom motriocu osjećaj najvećeg 
zadovoljstva i povjerenje u narod, koji kraj svih političkih trzavica, nesme- 
tano hoda na putu gospodarstvenog razvitka svoga. Bit će, da su taj osjećaj, 
ako i ne tako jasno, poniele sa sobom i one tisuće i tisuće seljaka, što su 
izložbu pohodili upravo za vrieme trajanja izložbe stoke. 



ZEMALJSKA GOSPODARSKA IZLOŽBA 93 

Bilo je upravo ganutljivo motriti, kako su seljaci nekim tihim udiv- 
Ijenjem motrili onaj nepregledni broj stoke, med kojom i najoštriji kri- 
tičar nije našao komada, koji ne bi doista spadao na izložbu. Ništa ne može 
da većma pobudi malog gospodara na racionalnije gospodarenje, nego kad 
primjerom drugog seljaka i njegovim uspjesima na to bude pobudjen. A 
takovih primjera i uspjeha iz seljačkih krugova bilo je na izložbi na stotine. 
Kako ne bi pobudila u seljaka, iz kojeg još zaostalog kraja, kad vidi krasne 
konje, gojna goveda, utovljene svinje iz susjednih krajeva opet od seljaka 
uzgojene i kad vidi, kako taj susjed za tu stoku ne dobiva samo od trgo- 
vačkih kupaca povoljne ciene, nego da još ubira i novčane nagrade u izno- 
sima, koji su kadri podpaliti maštu seljaka i podjariti iskru dobre volje za 
napredan rad, koji u svakom leži, da uzbukti živim plamenom. 

Da izložba ništa drugo nije polučila, nego ovaj poticaj najširih slojeva 
našeg pučanstva, ona bi bila svoju svrhu podpuno polučila i naplatila sav 
trud i trošak, koji je njezino priredjenje iziskavalo. U tom smislu imat će 
ona bezdvojbeno još blagoslovnijih i većih posljedaka, nego izložba od g. 1891. 

Ako uvažimo što to znači u konzervativnu masu seljačtva baciti jednu 
spoznaju, jedan osjećaj, koji kao ferment djeluje, da ta čitava masa dodje 
u neko gibanje, da oživi i prione uz sviestno neko nastojanje oko unapre- 
djenja podloga svoje materijalne eksistencije, moramo da žalimo, da su ovaka 
priredjenja tako riedka u nas. Koji li bi se efekat dao polučiti, kad bi se 
kratkotrajne izložbe stoke, voća i sličnoga priredjivale sistematski, svake go- 
dine u pojedinim krajevima zemlje, recimo u svakoj županiji, pak onda ono, 
što je tamo najbolje, sakupilo na preglednu opet kratkotrajnu izložbu, koja 
bi se izmjenice obdržavala recimo u Zagrebu i Osieku. Zar bi ovakovo per- 
petuiranje izložbi doista bilo neprovedivo, obzirom na naše bugdetne prilike 
ili pomanjkanje voljnih, radnih sila? Mislimo, da ne bi, držimo pače, da 
bi zemlja upravo dužna bila sredstvom izložaba služitt se u daleko većoj 
mjeri, nego je dosada činila, da pobudi utakmicu medju gospodarima, da se 
služi makar neliepim onim našim svojstvom „hrvatskoga jala", pak da na- 
gradjivanjem najboljih izložitelja pobudi makar baš i jal u drugima, a sva- 
kako dobru volju njihovu, da i oni takove nagrade i odlikovanja steknu. 

Držimo da bi ovaka priredjivanja i još s jednog gledišta važna bila i 
to s gledišta podizanja prometa stranaca u Hrvatskoj. Naša se javnost tim 
pitanjem dosta malo bavi, sigurno mnogo manje, nego li bi to, obzirom na 
važnost toga pitanja, nuždno bilo. Uzmimo samo Zagreb za vrieme izložbe. 
Bilo je dana, kad je stanbeni odbor morao izjaviti, da nema ni za jednog 
čovjeka više razpoložive postelje. Svi hoteli, svi privatni stanovi bili su una- 
pried već preplaćeni i zaokupljeni strancima. Možemo posve mirno uzeti, 
da je u Zagrebu ostalo preko vremena izložbe više od dva milijuna kruna 
novca, koji inače ne bi bio došao u Zagreb. Imade dućana, koji su svoje 
skladište posve izcrpli; bilo je gostioničara i svratištara, koji nisu mogli 
niti prehraniti, a kamo li smjestiti strance. Što su naše kavane i gostione 
za to vrieme morale nasmagati, da zadovolje svoje goste, prelazi svaki račun. 



94 HRVATSKA SMOTRA 

Bit će da je najveći dio posjetitelja došao iz same Hrvatske, te je time 
baš sav onaj dobitak ostao u domaćim rukama, a iz domaćih ruku. Kad bi 
se pak ostvarila ideja kratkotrajnih manjih izložbi, kako gore ocrtasmo, 
mogao bi se polučivati — ako i nešto manji — uspjeh svake godine. Nu 
ne samo to, već bi se ljudi naučili na ove koristne izložbe, te bi to većma 
nastojali, da uzmognu izlagati svoje najbolje, a u drugu ruku naučili bi se 
sve svoje potrebe namirivati i kupovati kod domaćih svojih ljudi. 

Završujući ovaj kratki osvrt u važnu ovu i podpuno uspjehu gospo- 
darsku izložbu, ne možemo mimoići, a da se ne spomenemo stanovitih 
bezdušnih agitatora, koji su svojim proračunanim pisanjem odvraćali posje- 
titelje izložbe. Hrvatska javnost žigosat će te ljude žigom sramote rade 
nepatriotskog čina, a Zagreb neka ih dobro upamti, jer su radeći proti 
interesima njegovim, radili proti interesima čitave Hrvatske. 

DR. P. 



OTAC I TRI SINA 

SAVREMENA PRIČA 



Bio tako stari neki kotarski predstojnik u miru i imao tri sina ko tri 
bora zelena. Najstariji Pankracij, bio mu već bezplatni vježbenik u obsegu 
zemaljske vlade, drugi Servacij, učio na sveučilištu klasičnu filologiju, a treći 
najmladji, Bonifacij, bio sulud t. j. pjevao pjesme, pisao drame i kritizovao 
tudja djela. 

Jednoga dana reče otac svojim sinovima: 

— Djeco ! Star sam, eto vidite. Pensionirac sam, k tomu dnevničar, 
dakle težki rabotnik. Skupoća je velika, a vi me puno stojite. Ti najstariji 
sine, izučio si jus, učinio izpite, a već si hvala Bogu, evo četvrtu godinu 
bezplatni vježbenik ! Ti drugi moj sine, filozofe, sav ćeš svoj život kopati 
po grčkom i latinskom rječniku, pokazivati i naučati ćeš djecu, kolika je 
slast i uživanje u tome, da ti prevedu jedan stih iz Homera ili Virgila i na- 
bubaju na pamet rieči latinske i grčke. Ti si moj Hamlet: rieči, rieči, 
rieči ! A ti, najmladji moj sinko, nisi eto ništa. Dok tvoj otac, zgrbljen sjedi 
nad prašnim aktima svog dnevničarskog šefa, koji bi mi mogao biti unu- 
kom, i traži tudje pogreške, ti gledaš u zviezde, kupiš mjesečeve zrake, 
vereš se po šumama i slušaš ptičje cvrkutanje i žuborenje potoka, ili kako 
ti veliš, potočića. Od svega toga gradiš stihove, sonete, balade, ljubiš svoju 
djevojku, jednom rieči, kradeš Bogu dane, a meni zadnje pare, da idješ u ka- 
vanu, gdje ti uz crnu kavu i dim cigare „dolaze ideje". Ti si duh današnjeg 
vremena. Nu neka vas djeco moja! Vi ste moja jedina nada i ufanje. Zato 
čujte, što ću vam reći : Jedna mi je želja prije smrti moje : da ti postaneš 
prislušnikom s 500 for godišnjeg adjutuma, ti pomoćnim srednjoškolskim 
učiteljem, a tebi — što Bog dade. 

Snuždili se sinovi i slušali otčeve rieči. I reći će najstariji: 

— Otče ! Meni je budućnost osjegurana, za mene se ne boj. Liepo sam 
hvala Bogu, započeo, a ako tako dalje bude išlo, postat ću za kojih deset 
godina i pristavom II. razreda, a za dalnjih dvadeset godina bit će mi po- 
vjerena i uprava kotara. I za drugog mog brata je lahko. Profesorske se plaće 
„reguliraju", kao i rieka Sava, što se regulira. Postat će suplentom na kojoj 
gimnaziji, zaljubit će se, oženiti i odgojiti nekoliko liepih unuka i unučica 
svog otca. Nu što će biti iz našeg pjesnika, to se bojim ljuto. 



96 HRVATSKA SMOTRA 

— Da otče, prihvati srednji brat, pravo govoriš i ti i brat. Nas ćemo 
dva živjeti od prvoga u mjesecu, od mjenica i zalagaonica, ako budemo što 
imali, da zalažemo, ali od česa će treći naš brat? Kao književnik živjet će 
od — redaka? a redci su u nas slaba hrana, crn krušac, moj brate. 

Pjesnik je šutio. 

— Djeco, opet će otac, još su mi jedni na srdcu jadi. Kušajte svoju 
sreću ! Istina, digoh vas na noge junačke, odhranih vas do kancelarije, 
školskih klupa i do pera bojna, al, velim, kušajte svoju sreću, prije no još 
postignete svoju karieru. Ženite se, djeco moja ! Podjite po svietu i tražite 
sebi drugarice života. I vaša pokojna majka bila je iz drugog carstva. Idite 
i vi u drugo carstvo, tražite i naći ćete žene liepe, mlade, dobre i financi- 
jalno naobražene, to jest bogate. 

Sinovi su uzdahnuli, pače i u idealnom se pjesniku ganulo ono mate- 
rijalno. Bogata žena, dakako uza to ljubljena iskreno i duboko, — ona, 
žena, bi njemu, pjesniku, pripomogla, da ostvari davno željkovane svoje 
književne podhvate ! To je njegov veliki uzdah . . . 

— Da djeco, prihvati opet otac, ženite se ! Evo što ću vam reći : Ti 
Pankraciju, zatraži u svoga šefa dopust. Ta bezplatan si činovnik, dobit 
ćeš lahko i bezplatan dopust. Kaži mu jednostavno : „Vaše preoshoditeljstvo, 
Serafine Pantelijiću, eto hoću da se ženim a i otac hoće. Odrešite me za 
mjesec dana od službe, da odem u sviet i da dovedem u dom oca moga 
ženu, koju ljubim". I vjeruj mi, dat će ti dopust. A ti Servaciju i onako 
imaš praznike, pa ajde u sviet ! Ti pak, Bonifacije, što da ti reknem ? Tvoj 
je sav sviet. Ti živiš više u prirodi, nego u kući starog oca i braće svoje. 
Kušaj i ti sreću svoju. Liep si, mlad, pametan si. Ovoj spjevaj što u spo- 
menar, onoj napiši epigram na lepezu i eto, to ženu osvaja. Tko zna, 
možda se iza onog spomenara ili one lepeze kriju cekini tvoje „buduće". 

Svi su zašutjeli. 

Odlučan je čas kucnuo. Svakome od sinova prikaza se u isti čas neka 
bajna, daleka slika : Žena ! 

— Daleki put, otče! reče Pankracij. 

— Košarice ! doda Servacij. 

— U prosce, a nemam ni fraka! pridruži se Bonifacij. 

— E djeco, otac će, bojite se zapreka, protivština, truda i posla. Trnjem 
je posut vam put. Nu treba sve svladati. Redomice, jedno za drugim. Ne 
bojte se ničesa. 

Na to podje otac u drugu sobu i za čas donese snop prutića, čvrsto 
svezanih konopcem. 

— Kako ćete prelomiti ove prutiće? zapita otac sinove. 

Najprije uze snop u ruke Pankracij. Muči se i muči, al se prutići ni ne 
svijaju. Kušat će i Servacij, al nema toga, da ih sve prelomi. 

— A ti sinko, reći će otac Bonifaciju, kušaj der ti, da ih prelomiš. 
Pjesnik nije oklievao, već najprije odvezao konopac, kojim su prutići 

bili čvrsto svezani, i jedan prutić stao za drugim prelamati. 



OTAC 1 TRI SINA 97 

— Tako valja, sinko! Vidi se, da si književnik, jer si čitao onu staru 
priču o otcu i sinovima. Eto vidite, tako valja i vama jednu zapreku za 
drugom svladavati, kao što je Bonifacij izlomio prutić za prutićem . . . 



I krenuše braća na put. Svak na svoju stranu. 

j Pankracij je prošao sela i gradove, vozio se uzkotračnom željeznicom 

i automobilom i seljačkim kolima, dok nije došao u neki veliki grad. Prvo 
što je susreo u tom gradu bila je — pruska kaciga. Sjetio se je Bismarka, 
kojega je poznavao tek iz šaljivih listova, zadrhtao je u srdcu, budući da je 
znao iz obće povjesti, da je ona kaciga pokrivala glavu željeznog kancelara. 

I Činilo mu se, da sanja, bilo mu je tjeskobno u beamterskoj njegovoj duši 

kad se približio onoj slici Bismarkovoj i upitao ju: 

— Gospodine, gdje sam? 

— U zemlji slobode, slobode štampe, sastajanja, govora, pače i slobode 
misli i šutnje! odvrati ovo kacigasto čeljade. 

Pankraciju je odlanulo. Novi su to pojmou bili za nj: sloboda govora 

i tiska, pače i misli, te — horribile dictu — šutnje. Nikad se to nije smjelo 

u otčinskomu domu spominjati, jer, jer — otac bijaše kotarski predstojnik, 

koji je rukovodio izbore za parlamenat, a tu nije trebalo nikakve slobode, 

i a kamo li misli i govora. Pa kad bi se Bonifacij kadkad zaletio, te u svojoj 

i pjesničkoj naivnosti spomenuo Leonidu, koji se boraše za slobodu otač- 

! bine, ukorio bi ga otac: „Bonifacije, ti ćeš me, za Boga, spraviti na pensio- 

nirski štap. Kakva sloboda. Šta je to sloboda? Zar si i ti opozicionalac ? 

Čuješ, da mi ne, pjevaš više tih svojih slobodarki!" 1 Bonifacij je zašutio, 

i ali bi pjevao i dalje slobodi, otačbini, kidao lance robstva, al na samo . . . 

i Sad je to sve Pankraciju bilo čudno, novo, nevidjeno. 1 na svoje se 

rodjene oči uvjerio, da je tomu tako. Ljudi se po ulicama sastajali, čitali 

novine, govorili, samo nije pojimao, što znači sloboda šutnje. I srete 

dječarca : 

— Mali, što je to sloboda šutnje? 

— To znači, kad četrdesetero velemožne gospode sjedi u jednom ve- 
likom sboru i — slobodno šuti . . . 

Sad se Pankracij dosjetio, da to nije ništa novo . . . Pače, kad je pola- 
zio i obilazio tim velikim gradom, sve mu većma stale pucati pred očima 
neke stare uspomene i slike iz mladjih dana. Počelo mu bivati sve poznato 
u tom gradu. Došao je pred neku veliku pocrnjelu sgradu, u kojoj je učio 
corpus iuris, pandekta i ženitbeno pravo . . . Našao je i onu gostionicu u 
kojoj je slavio položene izpite, sretao je poznata lica, svoje bivše vjerovnike, 
svoju vešaricu, profesore, svoje ideale ... U taj čas mu se je pričinilo, da 
je za ovo vrieme, što je putovao u ovaj grad, bio nalik na onog kaludjera, 
što je zalutao u šumi za rajskom pticom i dviesta ju godina slušao, a njemu 
se činilo, ko da je prošao tek čas, dva . . . 

7 



98 HRVATSKA SMOTRA 

Veliki oglasi po zidovima. Pankracij stao i čitao: „U slavu promjene 
vlade večeras sjajan maskirani ples u Domu bratstva oružja". 

„Zar poklade?", upita se Pankracij, a opet: ondje kaciga, ovdje oružje 
— to je djelovalo na nj ratoborno. Razjunačio se. Odluči na ples novoga 
kurza. Ode do staretinara, gdje je i nekad posudjivao frak, klak i lak. Putem 
sretne starog znanca. 

— Amice, veseli se, nema više štreberstva, nema protekcija u ovoj 
zemlji, pravednost vlada kao i nekad, a k tomu sloboda, amice, znaš, krasno, 
divno. Svak smije biti pristaša koje god stranke, može pisati u koje novine 
hoće, nitko mu ne će ništa zato. To je vlada, što ne ?, oduševljeno je govorio 
stari znanac Pankraciju. 

U to su mimo njih prolazila dva čovjeka i glasno nešto govorili. Ra- 
zabiralo se: 

„Dakle odpušten, veliš? a 

„Da, i to smjesta!" 

„Nije moguće, a za to što je ono napisao u oporbene novine. A zar 
nije nova vlada naviestila slobodu političkog mišljenja.* 1 

„Ha, ha, na papiru a . 

— Čuješ li, što ovi govore?, upita Pankracij starog znanca. 

— Ah ništa, ne slušaj, buncaju. 

I udjoše na maskirani ples. Pankracij je plesao kao lud s liepim mas- 
kama, dok nije, za odmora, jednoj šaptnuo : krinku dolje ! A to je bila nje- 
gova sudjena, za kojom je došao u ovaj grad slobode . . . Bogata? Ta da- 
kako, toliki dragulji, biserje, zlato . . . 

Sutradan je učinio „vizitu". 

— Mislite li, mladi gospon, osbiljno? zapitala je njezina majka Pankra- 
cija, kad je njegova Dulcineja od sinoć skoknula u drugu sobu, da mu po- 
kaže fotografiju, kako je izgledala, kad joj je bilo pet godina. 

— Ah, milostiva, ja ljubim vašu kćer. Ona i nikoja druga. 

— No liepo od vas, mladi gospon, a kaj ste vi za jedno, ak smem 
pitati? 

— Kr. bezplatni vježbenik . . . 

— No, no nikaj za to, črez moga muža bute hitro dodeleni k vladi . . . 
Znate, moj muž puno more, samo vi zemite moju pucu . . . 

— Milostiva ! — htio je nešto reći Pankracij, al je bio presretan . . . 

1 sbilja, vratio se kući k starom otcu sa svojom budućom, koja do- 
duše nije bogata, ali njezin otac može mnogo „gore". 
Hvala Bogu, da više nema protekcija . . . 

* * * 

I Servacij filozof, putovaše dugo i potucaše se od nemila do nedraga. 
Putem je puno razmišljavao i — brao biline, budući se ex privata diligentia, 
bavio bilinstvom. Verao se po brdinama, puštao se u gudure, zavlačio u 



OTAC I TRI SINA 99 

špilje, da se domogne riedkog kakvog cvietka, travke, korena i brižno sve 
spremao, govoreći svakoj biljci latinsko njezino ime i prezime. 

Idući tako idući došao je u neko malo i neznatno seoce. Šačica kuća, 
a tamo na brežuljku crkvica. Bjelaska se. Baš zvoni večernja. Kraj prve po- 
tleušice stane. Pred kućicom ogradjen vrtić, u njemu čovjek s pregačom, 
sagnuo se, okapa. 

Servacij mu je pomoć božju nazvao. 

Čovjek se prenuo i odzdravio. Sa čela mu kapao znoj, a ruke mu bile 
pune zemlje. 

— Eto, put me nanio ovamo. 

— Udjite. Sjednite ovdje na klupu. Tako. Čuješ, ženo, evo putnika iz 
daleka, spremi što imaš, da ga pogostimo. A odklen idete? 

U to žena čovjekova izašla iz kuće. Liepa. Biele joj se zubi, a sjaju 
crne oči. 

— Imam starinu otca pensionirca i dva brata. Otac je osto kod kuće, 
a nas troje braće pošlo u sviet, da tražimo . . . 

— Biljke? Toga ima, hvala Bogu, dosti u nas. 

— Ne, ne, već — bogatu ženu. 

— Ej, moj putniče, — upade mu u rieč čovjek — to je riedka biljka 
u ovom carstvu. 

I žena se čovjekova nasmijala. 

— A što ste vi? 

— Djak. Za godinu dana imam postati profesor. A vi ste vrtljar, jeF te, 
bavite se gospodarstvom, težite zemlju. 

— Uz to sam pučki učitelj. 

Svi zašutješe. U to izleti od nekale četvero mališa, jedno drugo nad- 
visuje za glavu. Djeca zdrava, jedra i liepa: 

— Mamo! 

— Tato! 

— Vi dolazite iz grada, reći će učitelj, molim vas, što je s povišicom 
učiteljskih plaća. Čitam, da se sad osbiljno radi o tome. 

— Da, osbiljna obećanja! 

— Kako smo sretni! Čujte! Imam 400 forinti plaće, dvie sobice, kus 
zemlje, ženu i četvero djece i — ta blažena obećanja. Jednom sam bio u 
gradu kod vlade. Bilo to one godine, kad se uvela u našem carstvu krunska 
novčana vriednota. Jedan mi je veliki gospodin rekao: „Eto, sad je i vama 
učiteljima povišena plaća. Dosad ste imali 400 forinti na godinu, a sad ćete 
imati — 800 kruna! 4 * 1 tako vam i danas imam tih 800 kruna na godinu. 
Vašem su pak profesorskom stališu povećali plaće. 

— Da, povećali su onim starijima, koji su se preživjeli i vječito pre- 
živaju staru slamu, a nas mladje potisnulo u desete činovne razrede. Kod 
viših su razreda popunili samo niže kategorije, pa ćemo tako jako mučno 
napried. Ja sam proračunao, kad bi se redovno umiralo, pravilno avansiralo 



100 HRVATSKA SMOTRA 

i išlo u mirovine, da bih ja morao 150 godina živjeti, da dodjem u VIII. či- 
novni razred. I to niži. 

Opet su svi zašutjeli, a večer je već dobrahno poodmakla. Medjutim je 
učiteljeva žena spremila večeru, a doniela ju pred kuću na prostrt stol uči- 
teljeva sestra, učiteljica iz drugog sela, koja je bila u posjetama kod brata. 

„Kako je to liepa djevojka! 4 ', pomislio je Servacij. Ovake on djevojke 
nije nikad dotle vidio. Gledao ju je, ko što se gleda liepa slika il mirisna 
ruža il čarobni sanak. Bila je vesela, razgovorna, a smieh joj ozvanjao ko 
srebrno zvonce. Gledao ju Servacij i pomislio na otčeve rieči, kad je poslao 
djecu svoju u sviet, da se žene. Nu osjećao je u isti čas, da mu rieči ove 
liepe djevojke prodiru do srdca. 

U kratko: on se u djevojku zaljubio. 

I kad se vraćao kući, u dom otca svojega, govorio je: heureka, heureka! 

Tko pozivi od čitateljica i čitatelja godinu dana, čut će, da se je Servacij 
vjenčao s liepom učiteljicom . . . 

* * * 
A Bonifacij? 

Prošao je svieta razne krajeve i strane, doživio bezbroj avantura, u svom 
je srdcu ponio sa sobom cielu galeriju junakinja svoje ljubavne ekspedicije, 
al nije našao, a ni tražio ono, po što ga stari njegov otac i pensionirac 
poslao. Njegova je bilježnica nakon svršena putovanja bila puna pjesama, 
nacrta za novele, pripoviesti, romane, drame, tragikomedije, epose, memoire 
i što sve ne. Svojim je putovanjem zadužio do neba književnost svoga carstva, 
jer će evo punih deset godina obradjivati svoje bilježke i nacrte. Imat će 
toliko^ posla, te mu ne bude padalo ni na kraj pameti, da se ženi. 

Živio Bonifacij, vitez književnosti! 

* * * 

I opet sjedi stari otac u krugu svojih sinova i puši lulu. Redom mu 
pričaju svoje sgode i nesgode. A on sluša i odbija dimove. 
Što mislite, je li starac plivao u sreći svojih sinova? 

ZYR XAPULA 



KRALJ KOFETUA 



Kao uspomenu na svoj put šaljem Vam, mili prijatelju, ovu svoju sanju 
iz Ravene. Sanjao sam je u sjaju bizantskih mozaika u prastarim bazilikama 
onoga grada, koji je tako duboko utonuo u san, da se čini kao da je za- 
čaran. Sanjao sam je na sarkofagu rimske Galle Placidije i u hladovini osam- 
ljenog mauzoleja gotskog kralja Teodorika; sanjao sam je, kad sam prolazio 
pinetom, onom šumom punom neslućenih dražesti, punom neznanih cara; 
onom šumom pinija, po kojoj je davno prije Dante lutao, koja se proteže 
od Ravene, njegova rodna grada, do gradića Rimini, gdje je smrt vrebala 
na onu strastvenu Prancesku, koje ne će nigda nestati iz spominjanja na- 
rodnog, jer su njene muke dirnule pjesnika „Pakla" tako neizmjerno duboko, 
tako patetički liepo do „bolno-žalostnih suza". 

Ovaj je san nastao, kad sam tragovima Shelleyovim i Byronovim ko- 
racao onim tihim ulicama, medju onim širokim baštama, koje je vidjela Ona 
sama u proljetnom sjaju razcvjetalih breskva i kajsija. Došao mi je nenadano, 
kao što već sni dolaze, kad mi je razmišljanje o onim dvjema pjesnicima 
opet — ne znam kojim savezom misli — dozvalo u uzbudjenu maštu ča- 
robnu sliku Burne-Jonesovu „Kralj Kofetua". 

Ova fantastična priča o čežnji, koju Vam evo donosim, nije drugo nego 
san, ništa više i ništa manje. Sni su kadšto i tašti; ali recite sami, nisu li 
sni često najbolje, što u svietu imamo? A bi li bez sanja, bez tih tajnih 
tvorevina, bilo u obće umjetnosti? 

Možda je i ovaj san tašt; ali promotrite li ga izbliže, osjetit ćete, da 
iz njeg struji ravenski zrak, da iz njega govori sama moja čežnja ; a najpo- 
slie — taj je san tek uspomena ! . . . 

Tko bijaše kralj Kofetua? Kada i gdje življaše? Na to ne može nitko 
da odgovori. O njemu nema spomena ni u kojoj poviesti, ni u kojoj kro- 
nici — a ipak, on je bezsmrtan. Jer labud avonski izspjevao je o njemu pet 
rieči i tim je njegovo ime postalo vječnim. U mojem je snu jašio kralj 
Kofetua mlad i nujan iz svoga grada uz more, daleko na sjeveru. Njegovo 
je bliedo, djevojačko lice od dražestne ljepote. Dugi pramovi zlaćane kose 
rominjali su ispod srebrne kacige, koju je resila biela perjanica, na lepršavi 
srebrom izvezeni plašt iz svjetložuta brokata. Njegovo je oko sanljivo 
pogledavalo i mienjalo svoju boju kao površina mora, na čijem se žalu dizao 



102 HRVATSKA SMOTRA 

njegov kraljevski grad, mrk i prieteći, s otvorenom dvoranom iz jantara, u 
kojoj se dizao visoki, srebrni priesto. Zaduben u svoje misli ogleda se 
kralj Kofetua na grad svojih otaca. Njegov je crni konj kopkao po piesku, 
a brojna četa mladih vitezova, svi u srebrnoj opremi, svi na crnim konjima 
kao njihov kralj, koga su pratili na njegovu putu u neizvjestni kraj, čekala 
je nestrpljivo na znak polazku. Ta bili su tako požudni, da vide sviet i 
i neznane zemlje, o kojima su već toliko toga čuli, a koje su njima mla- 
dićima bile dosada zatvorene. Kralj se Kofetua naslonio o visoke željezne 
rešetke, koje su zatvarale pristanište, gdje su se u neposrednoj blizini dvora 
ljuljala dva liepa čamca, odredjena za porabu kraljevu. Dolje sve do mora 
spuštale su se tu mramorne stepenice, a na nje je pjenušavo morsko va- 
lovlje izbacivalo školjke i biser. 

To je mjesto sjećalo kralja jednog prizora, koji se usjekao u njegovo 
spominjanje, i ako se sbio, kad mu je tek osam godina bilo. Kraljica, nje- 
gova majka, dovela ga držeći njegovu ruku jednom ovamo, kad se dovažao 
na velikim ladjama neizmjerni plien iz dalekih zemalja. Čitav je žal onda bio 
posut blagom, a sluge i robovi nosili su revno sve to nevidjeno bogatstvo 
gore u tmurne odaje gordog kraljevskog grada s njegovom jedinom svietlom 
odajom iz jantara, gdje se dizao srebrni priesto kao simbol vlasti nad ši- 
rokim morem, koje je sezalo u neizmjernu daljinu. Kraljica bijaše ponosna 
kao ponosni angjeli, ponosna na svoju ljepotu, ponosna na svoj rod, po- 
nosna na svoju moć, a najponosnija na svoga sina Kofetuu. 

„Sve je ovo tvoje! 44 rekla je onda, „sve, što ovdje vidiš i što će još 
ovamo dopremiti na svojim širokim ledjima neizmjerno, kao safir modro 
more. Svi žalovi, što ih oplakuje velika voda, tebi su podložni ; jer u našim 
žilama struji krv rimskih ćesara, bizantskih careva i gotskih kraljeva. Nema 
želje, koja ti se ne bi mogla izpuniti; nema i ne će biti ničega, čega ti 
ne bi mogao dobiti. Bog je stvorio malo njih, koji vladaju, a drugi treba da 
robuju. 44 

Kofetua je onda ovako vu budućnost jedva shvatao, njega je mnogo više 
veselilo, kad je bacio šaku punu bisera u piesak, po kojem je onda obiestno 
gazio. Majka se smieškala, ali se njeno lice u brzo zasjenilo. Opazila je 
neku staru ženu, koja je sjedjela na stepenicama s u krilu skrštenim rukama. 
Bila je to robinja, koju je kraljica mrzila, jer je čelo te žene bilo ponosno. 
Iz puke obiesti bili su je jednom oteli iz preko mora i dovukli s ostalim 
plienom ovamo na dvor. Ali ona nije ni zaplakala, niti je skrstila ruke, niti 
je spustila glavu, kad je bila dovedena pred kralja i kraljicu. Kralj vikne pun 
prezira: „Čemu ste ovu ovdje doveli? Zacielo samo zato, da joj ovdje prije 
izkopate grob? Ona već stoji na njegovu rubu l 44 

I htio je da je pusti na slobodu, ali kraljica uhvati njenu ruku prije, 
nego se to izpunilo. 

„Ne vidiš li njezin mračni pogled, pun mržnje? 44 rekne ona. „Neka se 
ne pušta prije na slobodu, dok nije skrušeno za nju molila. \ 



KRALJ KOFETUA 103 

Robinja je šutjela, ali najposlie reče: „Zašto da molim za svoje pravo? 
Ne, radje ću snositi vaše nasilje. Grob me i onako čeka. Što mi je stalo 
do toga, gdje će mi ga izkopati!" 

I ona ne prigne svoje šije. Tako je ostala robinjom i godine su prolazile 
a ona je još uviek šutjela i nije molila. Od dana do dana uvećavala se 
kraljičina mržnja, a sada, kada je, stojeći sa svojim sinom na žalu u sredini 
svega toga bogatstva, opazila staru robinju, dovikne joj ovako: 

„Zašto sjediš ti sama ovdje bezposlena, dok svi drugi posluju?" 

„Posluješ li ti?" odgovori žena mirno, dignuvši kapke, težke od suzdr- 
žanih suza, ali ostajući nepomična u držanju svog bolnog iznemoglog tiela. 

Kraljica porumeni od srčbe, ali je od toga neočekivana i nečuvena od- 
govora bila tako iznenadjena, da nije nalazila rieči. 

Blieda starica spusti čelo na mramorne stepenice i šaptne: „O Bože, 
kako sam bolestna: Je li to smrt?" 

Kraljica se medjutim osviestila. „Kofetua", reče svomu sinu, „stavi nogu 
na tu ponosnu šiju, koju je udes najposlie ipak prignuo!" 

I sin je posluša. Ali se u taj čas starica naglo uzpravi i digne ruku, kao 
u želji, da izusti strašnu kletvu, ali kad svojim pogledom zahvati nevino 
djetinje lice, snadje je samilost ; ona upravi svoj pogled u sanljive nevine oči 
dječakove, dvie suze kapnu lagano niz njena lica i padnu na njegovu glavu. 
Kraljica je bila nanovo uvriedjena. 

„Zašto plačeš?" upita je ljubeznije, nego stoje dosada sa staricom obi- 
čavala govoriti. 

„Jer sam u času nekog meni samoj nerazjašnjivog nadahnuća predvi- 
djela čitavu budućnost toga djeteta". 

„A ova te ganula do suza?" upita uznemirena kraljica; „Što znaš o 
njegovu udesu? Što mu prieti?" 

„Upoznat će tvoju zabludu. Obrekla si mu, da mu ne će ostati ništa 
neuzkraćeno, sve da će biti u njegovoj moći. A ipak će jednom umrieti od 
toga, što mu — tt starica padne nemoćno na stepenice i problijedi. 

„Sbori do kraja!" povikne u strahu kraljica. „Sbori do kraja! Čega 
treba da se čuva?" 

Ali starica izdahne, i ne posluša je. 

„Sbori do kraja!" zavrisne kraljica nanovo. „Sbori do kraja! Ti umireš?" 

„Od čeznuća", šane robinja, digne ruke prema moru a njezin ugasnuli 
pogled kazivao je neizkazanu bol. Duboki uzdah potrese njene grudi, ona 
padne i umre. 

„Zgazite je! Bacite je u more!" bješnjaše okrutna kraljica. „Ona nije 
sborila do kraja! Iz osvete je šutjela! Umakla mi je, umakla! Ona je po- 
biedila, ona je pobiedila!" 

I u najvećoj uzbudjenosti pobjegne kraljica, ogrnuvši sina širokim plaštem, 
izvezenim težkim zlatom. U mahnitoj bojazni pred nečim neodredjenim nosila 
je diete u svoj čvrsti grad. 



104 HRVATSKA SMOTRA 

Toga se prizora poslie tolikih godina sjećao sada mladi kralj Kofetua, 
kad je izlazio iz grada svojih otaca na put u neznane daljine. On je ubrzo 
osamio; njegovi su roditelji već davno počivali pod porfirovom pločom u 
sumornoj sjeni gradske kapele, gdje su i danju i noću gorjele zlatne svje- 
tiljke, iz kojih se je dizao miomirisni dim, zastirući mističnim oblacima 
dragocjene mozaičke svetačke slike. U kralja Kofetue nije bilo ni one osva- 
jačke pohote njegova otca, ni onog drzkog ponosa njegove majke. U gordom 
kraljevskom gradu dorastao je on tiho kao biljka u tmurnom gorskom pro- 
dolu; njegova je duša bila čista i duboka kao zvjezdano nebo, puna zvjez- 
danog sjaja, koji je svietlio iz njegova sanljiva oka kao sladka tajna. Njegovo 
je čitavo biće odisalo nevinim čarom kao cviet ljiljanov. Svietlom svojom 
opremom, bliedim kao slonova kost čelom i bujicom zlaćanih pramova 
svoje kose nalikovao je u svojoj mladenačkoj, vitkoj ljepoti onome ljiljanu, 
što ga je u snažnoj veličini jedan umjetnik izdjelao iz srebra, i što ga je 
ogromni kip majke božije, stojeći na grebenu visoko nad gradom, držao 
prema iztočnoj zori, da iz njega piju rosu oni bieli golubovi, što su bez 
prekida lietali oko vršaka gordoga grada. 

Kralj Kofetua jašio je u sviet za jednim fantomom. Tko ne trči za njim 
na svom životnom putu ? Taj mu se ukazao onako, kako se ukazuje zviezda 
u večer za sanljiva sumraka. Bila je to djevojka, koju je jednog dana s pro- 
zora vidio dolje kraj luke medju narodom, a ljepota njene prikaze sasvim ga 
očarala. On poteče s dvora dolje, ali ona bijaše medjutim izčezla. Množtvo je 
nije vidjelo, ta množtvo je uviek sliepo. Uzalud je za njom slao glasnike; 
nigdje joj nije bilo ni traga ni glasa. Njim sada zavlada neka boležljiva 
čežnja. Odsada je sva njegova životna zadaća bila, da nadje onu, koja je 
kao sunčana zraka pala u tmurnu sivoću njegove nutrinje. Kad su sva po- 
traživanja bila bezuspješna, odluči se on, da podje sam u široki sviet i da 
se bez nje više ne povrati. Stoga se sada praštao sa svojom domajom, 
stoga je sada snatrio na onom mjestu, na kojemu je starica nad njim za- 
plakala i umirući nije dovršila svoga proročanstva. Njime sada oblada neiz- 
mjerna bojazan i on reče svome odgojitelju, starome nekom čovjeku, koji 
ga je pratio do gradskih vratiju: „Od čeznuća umrla je na ovom mjestu 
ona nesrećna starica! Ne ću li i ja od te čežnje uginuti? Nije li starica naj- 
poslie ipak izrekla nada mnom kletvu, koja se sada hoće da izpuni?" 

„Čovjek ne pogiba od kletve, već od svog udesa", odvrati odgojitelj, 
„Kao što zviezde kruže svojim odredjenim putovima, kao što vode teku 
svojim propisanim smjerom, tako prolazi i čežnja dubinama naše duše. 
Kamen pada onamo, kamo ga težnja privlači, i stigne svoje mirno mjesto; 
ali svaka čežnja ne nalazi svoga zadovoljstva, svoga cilja. Jao onome srcu, 
koje uzalud čezne i kojemu nije sudjeno, da utiša svoje čeznuće! Kofetua, 
ja te blagosiljam! Neka tvoja čežnja ne bude kao ona zraka, koja izlazi iz 
jedne zviezde, ali do vieka prolazi bezkrajnom vasionom i ne sreta ničije 
oko, kojemu bi mogla donieti svietla". I blagosiljući ga stavi ruku na nje- 
govu glavu, s koje je kralj skinuo svoju kacigu, duboko se sagnuvši pred 



KRALJ KOFETOA 105 

starcem. Onda ustane, domahne još jednom starcu uz bolni smiešak i od- 
juri odavde na svom crnom konju, praćen brojnom četom svojih mlade- 
načkih pratilaca. Kao čisto srebro odjekivalo je i sjajilo se njihovo oružje. 
Konjici se sve više gubijahu u magli na dalekom svodu, dok niesu sasvim 
izčezli s vida starcu, koji ih je bezprekidno blagosiljao. 

Kralj Kofetua jašio je dugo širokim svietom, on je jašio od grada do 
grada, od dvora do dvora, od sela do sela, on je prodirao u samoću šuma, 
uzpinjao se na gorske visine, plovio je do osamljenog otočja, ali nigdje nije 
našao nju, koju je tražio. Kralj Kofetua i njegovi pratioci bijahu gostovima 
u kristalnim palačama sa zlatnim kapijama, u mramornim kućama |s bron- 
sanim vratima, počivali su uz stolove od ebanovine u dvoranama, kojih je 
svodovlje bilo podbočeno stupovima od jaspiza, šetali su u baštama, gdje 
se drveće od težine modrih cvietova naginjalo do bisernih voda; kralj Ko- 
fetua i njegovi vitezovi ulazili su u kaštele, sagradjene na visokim hridinama, 
gdje je ozvanjala zveka oružja, pohadjali su dvorce, kao u snu sakrivene u 
sanljivim dubravama, gdje su se sladke pjesme trubadura nadmetale s pievom 
drozga i slavulja, pretraživali su kuće trgovačke i gradjanske, biele dvorove, 
što su se dizali iz mora dozreloga, tihoga, sanljivog i šumnog klasja, 
ulazili su u slamom pokrivene kućarice, provaljivali su za mrkih noći u tam- 
nice — ali nigdje nije bilo nje, koju su tražili. 

Koliko su žena i djevojaka vidjeli ! Ovu, što je klecala pod teretom dra- 
gulja i dragocjenosti, odjevenu odielom iz brokata, koje se vuklo po tlu od 
halkedona, onu opet, što kleči poput ljiljana u sjeni tmurnih katedrala ; ove 
zaposlene u polju i livadi za ljetne žege, one opet, gdje snatre u mirisnim 
baštama ; pače i prikaze u kostrieti, što iza gustih manastirskih rešetka svoje 
strastne molitve šalju k nebu, — ona, koju su tražili, nije bila medju svima 
ovima, a kralj je Kofetua bivao sve bljedji, neki umor obladane samo nje- 
govim tielom već i njegovom dušom; nada ga ostavljala, a on najposlie 
reče: „Ta ona živi samo u sanjama moje duše! Ah, moja je čežnja kao 
ona zraka, što prolazi vječnom tminom i nigda ni kojem oku ne donosi 
svietla. tt I pognute glave, beznadan i žalostan, jašio je on u daleku daljinu, 
a za njim, žalostna, mučke i tiha, jašila je njegova pratnja. 

Tada dodju jedne noći do nekoga grada na jednom visokom briegu, 
koji je bio sagradjen čitav iz plavetna mramora, kroz koji je sievala mjese- 
čina. S podnožja briega vidjeli su kroz otvorena vrata osamljene i prazne 
gradske ulice; tek sasvim u zadku velikoga trga, gdje je pet vodoskoka 
bacalo pod nebo ko safir modru vodu, sine njima kao prvo svitanje zore 
jedna ljudska prikaza. — Od srednjih su vratiju vodile široke stepenice 
nizbrdo do sanljiva jezera, modra kao mramor kuća i kula, stupova i ka- 
pija toga čudnoga grada. S jedne i druge strane stepenica tiho su rominjale 
bistre vode, počivajući u jezernim valovima, a niz same stepenice prolazio 
je kao vodopad magični sjaj mjesečeva svietla. 

I bilo je tiho, samo su vode pjevale, s neba, na komu se u dubinama 
izmjenjivalo svietlo i sjena, spuštale se sanje i zviezde. I ono bielo svietlo, što se 



106 HRVATSKA SMOTRA 

činilo kao da stupa trgom, na kojem su vodoskoci tako čeznutljivo dizali 
vodu k nebu, stajaše sada pod kapijom, i gle to bijaše djevojka. Lagano je 
silazila niz stepenice, preko kojih je prolazio- mlaz mjesečeva svietla, i činilo 
se kao da silazi mjesec sam na valovima svoga sjaja; jer sva je jas- 
noća izvirala iz prebliedoga čela te svetačko liepe ženske pojave. Bila je 
vitka stasa, vlasi tamnih kao noć i punih ažurnog bljeska, očiju plavetnih 
kao prozirni mramor, od kojega je bio sagradjen taj apokaliptički grad; 
i kao iz neba, u čijim se dubinama sjedinjivalo svietlo i tama, i iz njenih 
su očiju izvirale sanje i zviezde. Nigda nisu slične oči gledale u sviet; u 
njih je bila neka čudna osebujnost, one su samo gledale u daljinu, uviek u 
daljinu, i nikoji predmet u blizini nije mogao da na se svrati njihovu po- 
zornost; to im je podavalo nešto zagonetno, nadzemaljsko, što je privlačilo 
i izpunjavalo čežnjom. 

Kralj Kofetua skoči sa svog konja, njegov se dah ustavi, on sklopi ruke 
i šaptne: „O moja dušo, klikni i raduj se! Ja sam našao onu, koja će tobom 
vladati. Našao sam nju, koju sam tako dugo u svietu uzalud tražio ! M 

On dodje pred nju upravo u onaj čas, kad je stupila sa posliednje ste- 
penice i kad se njena noga dotakla zemlje. 

„Božanska prikazo", šaptaše kralj Kofetua, „jesi li ti izašla iz grada 
sanja, da vratiš mir i pokoj mojoj duši, koja je za tobom ginula?" 

Ona je šutjela i gledala u daljinu. 

„Govori", molio je kralj Kofetua, „vidiš li me, gdje stojim pred tobom, 
čuješ li moje rieči?" 

„Ja vidim tvoje lice u daljini, ono je utonulo u mjesečevu sjaju. Ja 
čujem tvoje rieči; što želiš?" odgovori ona najposlie sasvim lagano. 

Bezkrajna tjeskoba stegne njegovo srce. Taj glas — tako sladak i tako 
blag — dopirao je do njega kao iz velike daljine, a kralja Kofetuu obuze 
žalostna slutnja, da će ta blaga prikaza, i ako sasvim blizu do njega, ipak 
dovieka biti od njega razstavljena. Bilo mu je najednom kao da je medju 
njim i njom nabujalo more, kao da ih razstavlja ponor toga noćnog neba. 
Njegovo srce presta kucati, on sdvojno pogleda u zagonetno-sanljive oči 
te angjeoske pojave i bojažljivo povikne: „Zaklinjem te živim bogom, kaži 
mi, tko si! tt 

„Zar toga ne vidiš?" odgovori ona. I ona pokaže na svoje odielo i 
digne ruku kao u snu moleći milostinju. I u taj čas vidi kralj Kofetua, da 
je njena odjeća iz kostrieti i sva izderana, on vidi njene noge, biele kao 
slonova kost, nage i krvave od dugoga lutanja po svietu. 

„Ti si prosjakinja!" povikne on začudjeno. 

„Da, ja sam prosjakinja", rekne ona glasom kao iza duboka sna, upravi 
svoje poglede opet u daljinu i podje bielom cestom, koja je vodila kraj 
jezera do tmurnih šuma, što su sanjale na svietlom horizontu. 

Kralj je Kofetua jedan čas stajao tih i miran, kao stup ukočen, ali onda 
se osviesti, metne prst na ustnice, vitezovima u znak šutnje, i mahne im, 
da podju za njim. Od toga je časa on pratio djevojku u dostojnoj daljini, 



KRALJ KOFETUA 107 

a njegova je pratnja jašila za njim tako tiha, tako zamišljena, a ipak tako 
oduševljena kao on sam. Tako putuje roj planeta nebeskom vasionom tiho 
bez glasa i sjajno za draguljnim suncem, za svojom dušom. Neumorno je 
djevojka putovala od dana u dan, od rana jutra do kasne večeri, njezine 
su oči sveudiljno sanljivim čeznućem gledale u neznane, nedokučive daljine, 
i bilo je, kao da ona i ne sluti, da je sliedi liepi mladić u srebrenoj opremi 
i izabrana četa vitezova. I tako su dolazili u zelene alpinske doline, kojima 
su protjecali bistri potoci, prelazili su preko visina, gdje su se sguštavali 
oblaci, što se dižu put modroga neba, jašili su kraj gorskih obronaka, niz 
koje su skakutali vodopadi, silazili su obroncima, gdje su sanljivo šumjele 
tamne jele i smreke, pod kojima su vrela svoje modre očice otvorala prema 
bliedomu, srebrom protkanomu nebu. Prodirali su kroz klance, zatvorene 
strmim pećinama, niz koje se poput bujice valjahu jednoć rulje barbara sa 
sjevera u zemlju sunca. Počivali su na poljanama, gdje su se zibali zlatni 
plodovi medju tamnim, kao kovina sjajnim lišćem drveća. Oni su stupali u 
zemlju lovorike i razrušenih hramova, gdje su stubokom svaljeni kipovi 
bogova jecali i gdje su se kraj ovih ruševina dizale mistične katedrale. Naj- 
poslie stignu jednoć, kad se sunce već spremalo na počinak, u mrtvi grad, 
jednoć moćan i ponosan, uz more i jednu veliku šumu pinija. Kube je 
grobnice bilo izklesano iz jednog jedinog ogromnog granitnog kamena, a u 
grobnici je počivao nemoćni prah nekoć svemožnoga gotskog kralja, predja 
Kofetuina. Tu stupi Kofetua po drugi put pred prosjakinju i reče : „I ja sam 
kralj; uz more se diže moj čvrsti grad. Ti prosjačiš kraj puta, a tvoje su 
Mele noge nage i krvave od dugoga putovanja. Posadit ću te na svoj priesto. 
Svojom ću krunom uresiti tvoje čelo, bit ćeš mojom ženom i kraljicom nad 
mojim nepreglednim kraljevstvom. Hoćeš li?" 

„Zašto da idem s tobom?" upita ona i upilji svoj zagonetni pogled u 
daljinu. „Bezkrajnost je dalja od tvoga kraljevstva ona je moje carstvo — " 

Kralj Kofetua nagne glavu i odgovori : „Nije li žalostno to vječno puto- 
vanje? Na mom ćeš priestolu počinuti, na mom će srcu biti kraj tvome 
lutanju. Ti se više ne ćeš plašiti, a tvoji pogledi ne će više biti upravljeni 
u neznane daljine". 

„Misliš li? tt odgovori ona, a njene su oči bile sanljivije nego igda. 

Kralj Kofetua pade pred njom na koljena. 

„Ti si moja čežnja! 44 poviče i sklopi ruke. w O ne daj, da umrem od 
tjeskobe! Mrziš li me?! 44 

„Zašto da te mrzim? 44 odgovori ona, „ti mi nisi učinio ništa na žao 44 . 

„Budi moja! 44 moljaše kralj Kofetua prosjakinju. 

Ona ne odgovori, samo se njezino lice zasjenilo, a najposlie reče : „Moj 
kralju, ja te ne ljubim. Tvoje će neuzvraćene ljubavi nestati kao sjene 44 . 

Suze poteku niz probliedjela lica liepoga mladića, ali on priduši jecanje, 
što je htjelo da potrese njegovim grudima, i šaptne: „l neuzvraćene moje 
ljubavi ne će nestati. Ljubav jača, kada daje, a ne, kad prima. O budi moja ! 
O budi moja! 44 



108 HRVATSKA SMOTRA 

Polagano spusti ona glavu i reče nujno: „Pa uzmi me, da više ne trpiš!" 

Bez rieči i pun sreće privuče je na svoje grudi, i tako su koracali kroz 
mrtvi grad s velikim bazilikama i s osamljenim palačama, sa cvatućim 
baštama i sa slavnim vječnim, grobovima, i stupe najposlie u jednu crkvu, 
gdje su sa blistavog zlata grčkih mozaika svojim velikim očima na njih 
pogledavale biele pojave apostola i proroka kao prikaze apokaliptičke pjesme. 
Sa njihove su se sjajne pozadine dražestno izstavljale simbolične životinje, 
ovdje jelen, koji je požudno iz vrela pio vodu, ondje golub, pijući iz široke 
jedne posude. Njihova se pjesnička Ijubkost liepo sjedinjivala s epskom uz- 
višenošću ljudskih prikaza. 

Pod jednim svodom, pokrivenim jednim majstorskim djelom mozaičkim, 
komu se na modroj pozadini u gracijoznoj harmoniji vijale i preplitale cvjetne 
grančice na zemlji neznanih biljka, stajao je u blizini jednog prekrasnog 
sarkofaga priesto umjetnički izdjelan iz slonove kosti, pun uzvišenih slika 
lavova i ptica, loze i klasja, svetaca i angjela. Na njemu je sjedio stari, 
grimiznim ruhom odjeveni svećenik, upalih ali ko dragi kamen sjajnih očiju, 
suhih žućkastih ruku, na kojima je blieštalo blago prastarog prstenja, kojega 
su smaragdi i rubini svietlili kroz polumrak crkve. Do nogu toga crkvenog 
kneza klekne kralj Kofetua i drhćući od poštovanja kao da se dotaknuo 
mrtvaca, povuče ga za grimiznu halju i umoli ga, da ga blagoslovi i da ga 
pred Bogom sveže stom prosjakinjom. Lagano ustane stogodišnji starac, 
kao probudjen iz duboka sna; tek pomalo ga ostavljala ukočenost, dok se 
opirao o bronsom i srebrom urešeni mramorni sarkofag, u kojem se kroz 
mali otvor vidjela na nizkom stolcu iz kore kornjačine i sedefa iztrunula 
Iješina jednoga rimskoga ćesara: prah i pepeo u sjaju zlatnoga nakita i bli- 
stavoga dragog kamenja u skrušenom ništavilu i groznoj samoći grobnoj. 
Teturajući ode svećenik od toga spomenika ljudske ništetnosti, nasmieši se, 
zaduben u svoje misli, plemenitoj pojavi kralja i njegove vjerenice, pojave, 
koja se činila, da tako glasno sbori o sreći, proljeću i nadi, i ode do 
oltara, izdjelana od egipatskog mramora. Kroz svjetložute, likovima urešene 
zidove tog mramora bacala je u njegovoj nutrini goruća svjetiljka u sumrak 
crkve svoje kao jutrnje svitanje blago svietlo; tamo složi svećenik ruke 
vjerenika u vječnu svezu. 

I kao u snu obujmi kralj Kofetua poslie svetoga čina svoju ženu oko 
pasa, stavi, je preda se na svog crnog konja i poteče u novi život iz mrtvoga 
grada, koji se iza njega gubio u magli. 

Dugo su jašili bezkrajnom šumom pinija, iz koje se kao iz ogromnih 
žrtvenih sudova dizao prema nebu opojni miris. U njoj se kao valovlje 
morsko kovrčale prostrane travne poljane, posute bielim zviezdama, tako da 
se činilo kao da je razpršena mliečna staza pala kao snieg u krilo šumsko. 
Ptice su pjevale, a lišće je od vjetra šumjelo. Široke, ravne krošnje pinija 
činile su u svietloj pozadini horizonta tamne slojeve k6 zeleno oblačje, 
sjedinjeno u dugim redovima, jedno nad drugim, a iz daljine čulo se more, 
kako se valjalo o plitki žal i kako je opet odmicalo u svoje nemirno krilo, 



KRALJ KOreTUA 109 

Dugo su jašili kroz šumu pinija, dok niesu najposlie došli do samoga 
valovitog mora, na komu se upravo ljuljala u sunčanom bljesku velika ladja 
nordičkih mornara. Bila je kao zlatni zmaj, a njena jedra rujna kao krv. 
A ta je ladja doniela kralja Kofetuu i njegovu ženu preko pjenušave vodene 
pustare na sjever, gdje je kao oluja gordi grad na visokoj hridi mrko gledao 
u sviet. Ulaz je bio svetčan i nitko se nije čudio, da je kralj tu prosjakinju 
uzeo za ženu, jer ona bijaše tisuću puta ljepša od svih onih, koje su bile u 
svietu. 

Veselje je kucalo o sama nebesa a zvona su zvonjela dan i noć ; samo 
kraljevo lice osta zasjenjeno. Nitko se nije brinuo za njegovu niemu bol 
osim njegova odgojitelja, a ovomu reče kralj j „ Kako da budem sretan, dok 
njezina duša bludi u neznane krajeve ! Ona mi je podala svoje sladko tielo, 
podala mi je svoju samilost, ali svoje mi ljubavi nije dala. Ja je obuhvaćam 
svojim rukama, ali moja čežnja nije našla svoga cilja. Žena, što počiva na 
mome srcu, ostat će mi dovieka tudja!" 

I njegov odgojitelj odgovori : „Ti mučiš sama sebe a nemaš za to razloga. 
Dodji i vidjet ćeš! 44 

I kralj Kofetua sakupi čitav svoj dvor, da se pokloni kraljici ; on od- 
vede svoju ženu u dvoranu od jantara, posadi je na srebrni priesto, nad 
kojim se razastirao brokatni baldakin, i sagne svoje koljeno pred nagom 
nogom prosjakinje, koja je bila biela ko slonova kost i nekad krvava od 
bezkrajnog lutanja po svietu. Do ovih nogu stavi on svoju krunu iz dragulja, 
uzpravi svoj pogled prema svojoj ženi i moljaše je u niemoj boli za jedan 
jediti pogled. Ali njene su oči lutale kroz otvorenu dvoranu u daljinu, gdje 
se medju porfirnim stupovima sjajilo modro more, što je svojim pjenušavim 
valovima oplakivalo mramorne stepenice. 

Tada je probliedio kralj Kofetua kršio je ruke i šaputao: „Moja ljubav 
raste, jer bezprekidno daje, ona raste — ali ona me izjeda, kao što u svje- 
tiljci izjeda plamen ulje. 44 

Medjutim doprinesu kraljici poklone četiriju elemenata. Iznaj prije poklon 
naše majke, vlažne zemlje. Srebrni su priesto obasipale ruže i ljiljani, šumski 
cvjetovi i mlado poljsko klasje, a kralj Kofetua poda k tomu još svu čežnju 
svoje izranjene duše — ali i ako se ona umilno i blago smiešila, njene oči 
gledale su u daljinu. 

Onda dodje poklon našeg hranitelja, čistoga zraka. Slavulji i drozgi 
pjevali su u dvorani od jantara, najsladji zvuči gusala i frula zujali su gradom 
kao zborovi angjeoski, a kralj Kofetua poda k tome još sve ažurne sanje 
svoje duše — ali i ako je kraljica uzhićena sklapala ruke, njene su oči 
.zurile u daljinu. 

Na trećem mjestu dodje zatim poklon hraniteljice sviju bića, poklon 
duboke vode. Nebrojeno blago sjajnoga bisera saspe se pred priesto, a kralj 
Kofetua poda k tomu još sve soje suze — ali njene oči, i ako suzovite, zurile 
su u daljinu. 



110 HRVATSKA SMOTRA 

U znak poklonu najmoćnije pratilice ljudskoga roda, svete vatre, palili 
se raznovrstni miomirisi iz dalekih zemaljskih krajeva, i kad je miris iz 
zlatnoga i srebrnoga sudja napunio dvoranu maglom, kroz koju je svietlilo 
jedino blistavo more i zvjezdoliki sjaj od ona dva tajnovita, nepronicava oka 
prosjakinje, koja su ginući gledala u daljinu — onda kralj Kofetua poljubi 
njenu nogu, bielu kao slonova kost, a u tome je milovanju bio sav žar 
njegove ljubavi, sav čisti plamen njegova srca, mlada krepčina njegove krvi 
i posljednja iskra njegova potraćena života . . . 

Kao skršeni ljiljan pade mrtav na tlo. 

Laka rumen osula je kod dodira njegovih usana njeno lice; sada, kad 
ga je čitav dvor oplakivao, poteku vrele suze niz lice kraljeve udovice. Tri 
puta uzdahne, sjedeći nepomična na srebrenom priestolu i držeći u krilu 
krunu od- dragulja; ali njene oči, pune suza, zurile su još uviek u daljinu. 
Jer njima dovieka nije bilo dano, da drugačije gledaju. 

Češki napisao JULIUS ZEYER 



TREBALO BI DA SU TU RUŽE BILE 



Trebalo bi da su tu ruže bile . . . 

One velike svjetložute. 

I trebalo bi da su visjele preko zida od bašte, u raskošnom grmenu, i 
da su nježni listići njihovi ravnodušno rominjali u kolosijek na cesti: kao 
odsjev svega bujnoga cvjetnog bogatstva u bašti. 

I neka je u njih suviše onaj nježni, rasplinjivi miris ruža, koji se ne da 
održati, koji je kao miris neznanih plodova, što o njima gataju ćutila u svojim 
sanjama. 

Ili je trebalo da su te ruže rumene? 

Možda. 

Te su drobne, oble i čvrste ruže mogle biti i rumene, a tada bi morale 
tu visjeti u lakim viticama, svjetlolisnate, rumene i svježe, i morale bi biti 
kao pozdrav ili cjelov na prste putnika, koji sustao i zaprašen sredinom ceste 
koraca i raduje se, da je Rimu tek četvrt milje na domaku. 

A što će on sada misliti? 

Što je njemu sada njegov život? 

Eto, sad ga zastiru kuće; one za sobom sve zastiru; one zastiru jedna 
drugu i put i grad; ali prema drugoj strani onamo ima dosta izgleda; tu se 
vija put u tromoj i lagano krivudastoj veruzi dolje do rijeke, dolje do mrač- 
noga mosta. A iza njega se opet onda pruža silna campagna. 

Sivost i zelenilo takovih velikih ravnina . . . kao da bi se iz njih dizala 
sustalost od mnogih tegotnih putova i spuštala na čovjeka, koji se od toga 
osjeća osamljenim i ostavljenim, te u njemu budila želje i čežnje. Nije li onda 
bolje, da se udomiš u kojemu zakutku, kao u ovom ovdje medju visokim 
zidovima bašte, gdje je zrak blag i mekan i tih, da sjediš na prisoju, gdje se 
klupa kod nečega, što je nalik na udubak, u zid savija, tu da sjediš i gledaš 
sjajni zeleni tratorak u jarku kraj ceste, srebroliki badalj i tamnožuti jesenji 
cvijetak. 

Ali prijeko na dugom velikom zidu, zidu punom gušterovih rupa i puko- 
tina s uvelom travom, tu bi trebalo da su bile ruže, i trebalo bi da su pro- 
virivale upravo ondje, gdje je jednoličnu plohu prekidao prostrani balkon 
s divno kovanom starom trbušastom ogradom. Kad si se zasitio zatvorene 
bašte, zacijelo bi te boravak na tom balkonu rashladio. 



112 HRVATSKA SMOTRA 

A to se često desilo. 

Oni su mrzili na nju, na tu divnu staru vilu, koja je unutar ovijeh zidova 
s njenim mramornim stubama i s njenim krupnotkanim tapetama, a na pra- 
staro drvlje s ponosnim tamnim krošnjama, na pinije i lovore, na tankovite 
jasene, čemprese i granate hraste mrzili su u sve vrijeme njihova rastenja 
onom mržnjom, koju osjećaju nemirna srca prema onomu, što je svakidašnje, 
što je običajno, što je bez dogadjaja, prema onomu, što se ne želi i zato 
kao da se otima. 

Ali s balkona se ipak pogled pružao u daljinu; pa tako je ovdje stajao 
jedan naraštaj za drugim, a svi su jednako izgledali u daljinu, svaki po svojoj 
odvažnosti, svaki po svojoj želji. Zlatnim grivnama opasane ruke počivale su 
na rubu od željezne ograde, i mnogo se svilenom haljom zastrto koljeno 
uprlo u crne željezne kovrčice, dok su šarene vrvce lepršale sa svih prečaga 
u znak ljubavi i obricanja ljuvenog sastanka. I ljube, teške i trudne, stajale su 
tu i slale su u daljinu smjele poruke. Žene, velike, bujne, ostavljene, blijede 
kao mržnja . . . mržnja, koja hoće da misao usmrćuje a želja da otvora 
pakao! . . . Žene i muževi! Uvijek žene i muževi, — i one mršave bijele dje- 
vičanske duše, koje se tiskaju o crne rešetke kao jato zalutalih golubova i 
čeznutljivo dozivaju plemenitog sokola. 

Tu bismo mogli zamisliti jedan proverb. 

Scenerija bi zgodno pristajala u jedan proverb. 

Zid s balkonom mogao bi ostati ovakav, kakav jest; ali put bi morao 
biti širi, morao bi se raširivati u jedan rondel, a u sredini bi morao biti 
jedan stari skromni vodoskok, izdjeljan iz žute sedre, sa školjkom od portira. 
Na njemu kao figura delfin s otrgnutim repom i s jednom začepljenom nos- 
nicom. Iz druge skače tanki mlaz vode. — Na jednoj strani vodoskoka polu- 
kružna klupa od sedre i žežena kamena. 

Laki svjetlosivi prah, crvenkasti isklesani kamen na klupi, osječena žuć- 
kasta i šupljikasta sedra, tamni izbrušeni od vlage sjajni porfir, i najzad živi 
mali srebroliki i trepetljivi vodeni mlaz; gradja i boje su dakle uistinu lijepe. 

Lica: dva paža. 

Oni nisu iz bilo kojega odredjenog istoričkog doba, jer se pravi 
pazi uopće nisu podudarali s idealom pažl Ovi su pazi ovdje onaki, kako 
ljube i snatre na slikama i u knjigama. 

No samo nošnja njihova ima u sebi nešto istoričko. 

Glumica, što treba da glumi mladjega paža, u tankoj je svili, koja sasvim 
tijesno prianja uz njeno tijelo i koja je plavetne boje s utkanim heraldičkim 
ljiljanima od najčišćega zlata. To i nebrojene čipke najizrazitije su obilježje te 
nošnje, koja ne će toliko da upućuje na jedan odredjeni vijek, već hoće da 
istakne mladenačku bujnu pojavu, prekrasnu plavu kosu i prozirnu put. Ona 
je udata; ali to je trajalo tek podrug godine; onda se rastavila sa svojim 
mužem, a valjada se prema njemu nije baš lijepo vladala. To je i moguće, 
ali što nevinije od nje ne možeš da pomisliš. To će reći, to nije ona osobito 
ubava prvotna nevinost, koja je zacijelo takodjer umiljata; to je naprotiv 



TREBALO BI DA SU TU RUŽE BILE 113 

ona njegovana, prekrasno razvijena nevinost, u kojoj se nitko ne će pre- 
variti, od koje će ti srce zadrhtati i koja te osvaja sa svom onom moći, 
koja je u savršenstvu. 

Druga je glumica u proverbu vitka i melankolična. Neudata je, prošlosti 
nema apsolutno nikakve ; nitko o njoj ni najmanje ne zna, a ipak ima toliko 
izražaja u tim nježno crtanim, gotovo mršavim udovima, u tom kao jantar 
blijedom sasvim pravilnom licu, što je zasjenjeno vranim uvojcima, što ga 
nosi snažno crtani muškarački vrat, što izaziva s nekim porugljivim a ipak 
čeznutljivim osmijehom, a nepronicavo je s ovih očiju, kojih sjeta ima u 
svome sjaju neku mekoću kao tamna latica u cvijetu maćehice. 

Odijelo joj je pridušene žute boje, poput oklopa, uzduž prugasto široko 
nabrano, s uspravljenom krutom ogrlicom i s dugmetima .od topaza. Uska 
kovrčasta svita proviruje iznad ruba od ogrlice a tako isto kod ruke iz uskoga 
rukava. Hlače su joj kratke, široke, rasporene i od neke mrtve zelene boje, 
u rastrizima od izblijedjela grimiza. Trikot je u nje siv, a u modroga paža 
dašto sjajno bijel. — Obadva paža nose barete. 

Takovi su. 

I sada stoji žuti paž gore na balkonu i naginje se nad ogradu, dok 
modri sjedi dolje na klupi kraj vodoskoka udobno se naslonivši i skrstivši 
ruke s prstenjem oko jednoga koljena. Snatreći gleda u campagnu. 

Onda zbori: 

„Ne, na svijetu nema ništa do žena! ... ja to ne shvatam ... u tim 
crtama, u kojima su stvorene, valjada je neki čar; jer, vidim li samo gdje 
prolaze, Isaura, Rosamunda, Donna Lisa i sve druge, vidim li samo, kako 
odijelo prianja uz njihove oblike, kako leprši od njihovih koraka, onda mi je 
kao da mi srce ispija krv iz svih žila, a glavu mi ostavlja praznu i bez 
misli, uda drhtava i besnažna, sve moje biće stegnuto u jedno jedino, dugo 
i drhtavo, tjeskobno čeznuće! Ta što je to samo? Što može to da bude? 
Meni je kao da sreća nevidljivo prolazi kraj mojih vratiju, a ja treba samo 
da je dohvatim i zadržim, i bit će moja, tako čarobna — ali ja je ne mogu 
da dohvatim, jer ne mogu da je vidim." 

Nato govori drugi paž sa svoga balkona: 

„A kad si Ti, Lorenzo, sjedio njoj do nogu, i kad je ona zadubena 
u svoje misli zaboravila, čemu Te dozvala, i kad si Ti sjedio nijemo čekajući, 
i kad je njeno lijepo lice nad Tobom bilo u oblačju svojih sanja od Tebe 
dalje nego koja zvijezda na dalekom nebu, a Tvomu pogledu ipak tako blizo, 
da si se mogao diviti svakoj pojedinoj crti, svakom potezu linija, rodjenom 
u ljepoti, svakome drhtaju ljiljanske puti njene, bijelome miru njenu i svakoj 
ružičnoj izmjeni; — nije li Ti onda bilo kao da je ona, kako je ovdje 
sjedjela, bila iz drugoga nekog svijeta, a ne iz ovog, u kojem si Ti u udiv- 
ljenju klečao; da je drugi neki svijet u njoj, oko nje drugi neki svijet, u 
kojemu su njene svečano iskićene misli išle k nekomu cilju, koji Ti nije bio 
poznat, svijet, u kojemu je ona ljubila daleko od Tebe i svega onoga, što 
je Tvoje i od Tvoga svijeta, svijet, u kojemu je ona snatrila i čeznula u 

8 



114 HRVATSKA SMOTRA 

daljinu. I Ti nisi mogao da u njenim mislima osvojiš ni mjestanca, i ako si 
žudio, da se za nju žrtvuješ, da podaš svoj život i sve, samo da medju njom 
i Tobom bude nešto ma i samo kao bljesak nečega, što je manje od zajednice, 
mnogo manje od udruženosti." 

„Da, da, Ti znaš, da je tako, — samo ..." 

U taj čas gmizne zlaćano zelena gušterica kraj ruba od ograde. 

Ona stane i ogleda se. 

Rep joj se miče 

Čuvaj se samo, četvoronožna ljubo! 

Ne, ne možeš da ih zgodiš ; one čuju kamen mnogo prije nego stigne. 
Pa opet, neki je strah ipak prodje. 

Ali i pazi, i oni su ujedno iščezli. 

Ona modra sjedjela je tako ubavo, a u pogledu je njenu treptjela upravo 
ona prava neznana čežnja, u svim je njenim kretnjama bila neka nervoznost 
puna slutnje, kao u onom bolnom potezu oko njenih usana, kad je sama 
govorila, a još više, kad je prisluškivala meku i nešto duboku glasu žutoga 
paža, glasu, koji joj je gore s balkona s prizvukom poruge i s prizvukom 
simpatije donosio ganutljive a ipak umilne riječi. 

A nije li sada, kao da bi oboje opet ovdje bilo? 

Ovdje su i dalje su igrali u proverbu, dok su bili iščezli, i govorili su 
dalje o nestalnoj mladenačkoj ljubavi, koja nema nigdje mira ni pokoja, već 
neumorno leprši kroz sve krajeve slutnje i kroz sva nebesa nade, bolesna 
od čeznuća, da se smiri u jakom nutrnjem žaru jednoga jedinog velikog 
sabranog čuvstva; o tomu su govorili, mladji uz gorke tužaljke, stariji sve 
nujnije, a sad veli stariji, žuti, modrome, neka ne želi tako nestrpljivo, da 
ga uzvraćena ljubav jedne žene obuzme i prikuje uza se. 

„Ne, vjeruj mi a , reče, „ona ljubav, koju Ti želiš, koja će Te vezati 
dvjema bijelim rukama, dvjema očima, Tvojim nebesima, i sigurnim blažen- 
stvom dviju usana, ta je ljubav preblizu zemlji i njenu prahu ; ona je slobodnu 
vječnost sanja izmijenila srećom, koja traje časove i za čas može da ostari; 
jer i ako se svedj pomladjuje, to ipak svaki put gubi po jednu od onih 
zraka, što u neuvelu sjajnu vijencu sjaju oko vječne mladosti sanja. Ne, Ti 
si srećanl„ 

„Ne, Ti si srećan" odgovori modri; „dao bih čitav svijet da sam 
kao Ti. tt 

I modri ustane i silazi putem prema campagni, a žuti gleda za njim 
sjetnim osmijehom i govori sam sebi: „ne, on je srećan!" 

Ali daleko dolje na cesti okrene se modri još jednom prema balkonu i 
vikne, dignuvši baret: „Ne, Ti si srećan! 44 

Danski napisao JENS PETER JACOBSEN 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



UZ NAŠE NOVELE 
JuHus Zeyer 

P. J. Harmuth crta život i rad Juliusa 
Zeyera ovako: Mladji vršnjak Richarda 
Wagnera i Arnolda Bocklina, julius Zever, 
veliki češki romantik, rodjen je god. 1841. 
u Pragu kao diete odlične, njemačke po- 
rodice. Njegov otac, koji je ovdje imao 
veliku trgovinu drvima i dvie pilane, bio je 
porietlom iz Elsasa, odakle su se njegovi 
roditelji u vrieme francezke revolucije od- 
selili u Češku. Pjesnikova je majka bila iz 
stare židovske trgovačke kuče. Zacielo je 
i kuća njenih roditelja sa svojom tmurnom 
romantikom bila od dubljeg dojma na mla- 
doga dječaka. Tu je i upoznao iz vlastitog 
motrenja ghetto, a tu će valjada i biti klice 
njegove moćne ljubavi za iztokom, dok je 
onodobni sjaj otčinske kuće, gdje su se u 
salonu sakupljali najotmeniji krugovi pražki, 
bio osnovom aristokratskoga karaktera 
Zeyerova. Njegov je odgoj bio prema pri- 
likama otčinskoga doma naskroz njemački; 
što je Zever kasnije postao jednim od naj- 
većih čeških pjesnika, zasluga je stare jedne 
dadilje, koja je pripoviedanjem čeških na- 
rodnih pripoviesti stavila prvu klicu u dje- 
tinju dušu. Mnogi su motivi u njegovim 
djelima potekli iz njezina pričanja Opisao 
ju je pjesnik u mnogim novelama, a naj- 
ljepše u svom najzrelijem djelu, romanu 
„Plojhar". U školi su se dječaku mnogo 
više svidjale fantastične vitežke pripoviesti 
i čarobne priče, nego rieči učiteljeve, tako 
da su mu Artus sa svojim vitezovima, Harun 
at Rašid i Amadis de Gaul bili bolji znanci, 
nego njegove školske knjige. Kasnije su ga 
se silno dojimali Shakespeare, Račine, Cor- 
neille, Alfieri, Goethe, Schiller i Kleist. 
Svakako je najzad i Prag sa svojim starin- 
skim crkvama i palačama te svojom slav- 
nom prošlosti upravljao njegov pogled u 
prošla vremena. Po želji svog otca stupi 
on u njegovu trgovinu. To je zacielo bilo 
najteže doba njegova života. Kad je izučio 
posao, podje na putovanje u Svajcarsku, 
gdje ga jedna mlada gospodja sklone, da 
postane (češkim pjesnikom. Poslie smrti 



otčeve ostavi se svoga dosadašnjega zvanja 
i prikaže se sasvim svojim arheoložkim 
studijama. Nasliedjeno malo imuće obez- 
biedilo mu je u to vrieme život. Ali i to 
mu brzo omrzi, a on podje kao informator 
jednom mladom ruskom knezu u Petro- 
grad, gdje je napisao g. 1873. prvu svoju 
novelu u češkom jeziku za pražki časopis 
„Lumir", komu je onda bio redaktorom 
Jaroslav Vrchlickv. Kad se povratio u do- 
movinu, bilo je njegovo ime već poznato. 
U malom gradiću Vodnanu živio je odsele 
život pravog čudaka. Odatle je i često po- 
lazio na putovanja po Njemačkoj, Fran- 
cezkoj, Ruskoj, Španiji, Tunisu, Italiji i 
Grčkoj. Kao izvrstnom poznavaocu jezika 
bilo mu je lahko, da se svagdje zaroni u 
poesiju, mite i kulturni život narodni. U 
posljednje doba prevladava u njegovu ži- 
votu neka mistična crta. Umro je 21. sie- 
čnia 1901. u Pragu. 

Poslie njegove smrti mnogo se pisalo o 
njemu. U svemu tomu nema jednodušnosti. 
Bilo je tu glasova, koji su kazivali, da 
Zever čitavim svojim razvojem strogo i ne 
pripada češkoj književnosti. Zever je tako 
reći čitav svoj život bio proveo u osami, 
izrazitim literarnim strankama uklanjao se 
s puta, a bit će, da ga je u posljednje doba 
života njegov katolicizam sasvim odvojio 
od literarnih pokretača. 

U prvim početcima njegov je literarni rad 
analogan s radom J. Vrchlickoga, što se 
tiče brojnih prievoda i stranih uzora. U 
onim djelima, kojima je gradju uzimao iz 
modernog doba, neprestano se povraća 
njegova bol, što je sin tako malenog na- 
roda. Ali on taj mali narod jednako žarko 
i iskreno ljubi. „Vvšehrad" ili „Karolinžka 
epopeja* 1 , ,Amis i Amil u , „Sulamit", ^ Rad uz 
i Mahulena", sve su to djela, u kojima se 
susrećemo s idealnim pojavama bez izra- 
zite individualnosti. U njegovih junaka 
nema svježeg životnog zadaha. 1 kao što 
najradije obradjuje sgode iz asketskog doba 
križarskih ratova, tako mu je i stil uviek 
neobično bujan, retoričan i slikovit 



116 



HRVATSKA SMOTRA 



Jens Peter Jacobsen 

O njegovu se životu ne može mnogo 
reći; živio je tiho, u onoj tišini, u kojoj 
umjetnina najbolje dozrieva, kako Leonardo 
da Vinci veli. Dogadjaji su njegova života 
njegova djela. U ovim lapidarnim riečima 
ocrtaoje sam Jacobsen svoj život: „Rodjen 
sam 17. travnja 1847. u Thistedu; ne mogu 
da se u svom životu sjetim dogadjaja, koji 
bi bili od interesa; oni dogadjaji, koje ne 
mogu da spomenem, bili bi naravno dosta 
interesantni ". O tim dogodjajima njegova 
duševnog života ne znamo mnogo; ono 
malo, što znamo, crpeno je iz njegovih 
pisama. Prvi put je Jacobsen stupio u 
javnost razpravom: „Aperju systćmatique 
et critique sur les desmidiacćes du Dane- 
mark", kojom je 1874. stekao sveučilištnu 
zlatnu kolajnu. Dakle strogo znanstvena 
radnja. Jacobsenova mladost pada u ono 
burno doba, kad se mladi sviet skandi- 
navski borio za novi idealni nazor o svietu, 
u ono doba, kada je mladi Brandes uz 
neopisivo oduševljenje mladoga svieta čitao 
svoja predavanja o literaturi devetnaestoga 
vieka. 1872. izadje prva njegova novela 
„Mogens", koja ga jednim mahom učini 
prvakom mlade danske književnosti. Nje- 
gova vruća ljubav za prirodu i sve njene 
pojave bude i njegovom propašću. Jednog 
dana, kad je botanizirajući gazio po močva- 
rama ordrupskim, prehladi se i to je bila 
njegova propast. Od tog je dana počeo 
propadati. 

„Marie Grubbe" njegov je prvi veliki 
roman. Ta snažna i zanimiva pojava danske 
kasne renesanse nije mu dala da miruje. 
On se neobičnim oduševljenjem ukopa u 
stare izprave, procese i pisma, a pred nje- 
govim se očima mučno ali ipak polagano 
stvarala jasna i vjerna slika prošlih vre- 
mena. Uz neizkazane fizičke patnje svoje 
bolesti nadvlada on ipak najposlie sve 
težkoće i izda čitav roman 1876. Veliki 
uspjeh i nagla potreba drugoga izdanja 
uvelike ga začudiše i zatekoše. iste godine 
započne novi roman, koji je s gledišta 
kulturno-historičkog i psiholožkog imao da 
poda vjernu sliku ondašnje danske mla- 
dosti. To je roman „Niels Lyhne", koji je 
danas još neka vrst svetoga pisma mladih 
ppeta i literata. U ono doba, kad je izašao, 
bio je veliko razočaranje. Nitko nije o 
njem pisao. Njegovi prijatelji nisu mogli, 
da se brzo snadju, da se užive u taj novi 
krug ideja, u taj novi sviet. 

Taj je roman velika knjiga sna i života, 
knjiga čežnje i razočaranja. Htjela je da 
prikaže poviest jedne „mladosti", jedne či- 
tave generacije mladih ljudi, slobodoumnika, 
kojih je slobodoumlje bilo još nešto „ne- 
jasno, prazno i kadikad nešto romantički 
bezumno". Ova je mladost svoju slobodu 
težko snosila. Roman je po Jacobsenovu 
planu imao biti pisan u mehkim nejasnim 



crtama, prekrit i zasićen od ljubavne Čežnje. 
Ali to se nije sbilo. Ljubavne boli izmiemle 
su prvotno slobodoumlje. Junak romana 
nije jedna „mladost", već samo jedan mladić, 
Niels Lyhne s£m. Otac mu je vlastelin, 
koji običaje dugo i dugo sjedieti i gledati 
u svoja rodna žitna polja. Majka mu je 
živjela sasvim u poeziji, u sanjama, a te 
hoće da probudi i u Nielsu, ona je htjela 
da u njemu probudi želju za velikim i ne- 
običnim dogadjajima. Ali Niels ljubi svaki- 
dašnjost, on se odvraća od svoje majke. 
Ona, osamljena i bolestna, gine za svim 
krasotama svieta, koje joj nisu dane da ih 
vidi. Najposlie podje po savjetu liečnika 
sa svojim sinom u sviet. Ali ona ne nalazi 
ni u svietu zemlju svojih sanja; nu njena 
čežnja ni sada još ne izčezava. Ona ju 
lagano izjeda; ona lagano umire ginući za 
ljepotom, koju u ovom svietu nije mogla 
naći. 

Sin te majke je Niels Lyhne, sanjar, 
kojemu život izčezava. U njemu se krši 
njegova fantazija, njegovo čuvstvo i njegov 
karakter. Ni u čem ne nalazi zadovoljstva, 
a čežnja ga bezprekidno dalje tjera. On 
prosipa svoju samilost, svoju ljubav prija- 
teljima, a jedan za drugim ga ostavlja. 
Kad najposlie vjeruje, da je u svojoj ženi, 
koja ga ljubi, našao želj kovanu srodnu 
dušu, otme je smrt iz njegova naručaja, a 
posljednji, čudni njezin pogled dovede ga 
do žalostne spoznaje, da duša može samo 
sama biti. Svaka je vjera u srodnost duša 
gorka laž. Ni majka, koja te na krilu 
držala, ni prijatelj, ni žena. koja je poči- 
vala na tvom srcu ... Ali najteže razoča- 
ranje doživi Niels u sebi samom. On je 
mislio, da je jak u svom bezvjerju, da se 
u tomu može odgojiti novi, snažni na- 
raštaj. Ali kad mu se jedino njegovo diete 
trga u smrtnim mukama, onda padne on 
na koljena i moli se onome Bogu, u koga 
nije vjerovao, on spozna, da je samo u 
njega moć. 

„Niels Lyhne" velika je izpoviest Jacob- 
senova života. Njegov je credo: sva je 
ljepota samo u sanjama, sva poezija u 
iluziji, a u čežnji ima više sreće, nego u 
posjedu. To je i osnovna ideja prekrasnog 
Jacobsenovog capriccia: „Trebalo bi da 
su tu rute bile". 

Ali Jacobsen imao je već novih planova 
i ideja. Te nije mogao da izvede, jer već 
30 travnja 1885. umre. 

Što je u Jacobsenovoj umjetnosti novo 
i genijalno? Njegova psihologija i njegov 
stil. 

On prodire u dubine duševnoga života 
ljudskoga, on odgoneta sve i najmanje 
vibracije na površini ljudske sviesti, on 
razčlanjuje čuvstva u njihove komponente, 
iz zakučastog njihovog snopa sastavlja i 
komponira duševno razpoloženje. Kod toga 
je kadikad i odveć subtilan, a njegove se 
prikaze onda razplinjuju u nejasnoći. Stoga 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



117 



i Jacobsen od svojih čitatelja traži veoma 
mnogo mašte, finoga osjećaja i naobraže- 
nosti Ali se kod njegova fina analiziranja 
duševnih procesa dašto često dogadja, da 
se on gubi u opisivanju, umjesto da uistinu 
prikaže čiste i jasne pojave. Kod svoga 
iztančanoga opisivanja morao je Jacobsen 
tek da stvori sebi podesnu formu i stil. 
On je prekapao po starim rječnicima, stu- 
dirao je dijalektologiju, brusio je i izdjelavao 
pojedine rieči, dok nisu blieštile i blistale 
po njegovu ukusu. To je stil njegove in- 
dividualnosti. On nekom lakoćom i pri- 
rodnošću prelazi preko svih zakona gra- 
matičkih i sintaktičkih, upotrebljava ne- 
obični red rieči, konstruira čudne rečenične 
sklopove, sve za volju ritma, sve za volju 
svoje želje, da bude drugačiji nego drugi 
što su. Mi dakako ne možemo pravo 
shvatiti, što Jacobsen kao umjetnik znači 
za Dansku. On je moćno utjecao na razvoj 
svih kasnijih pjesnika. Poslie njega se u 
Danskoj počelo sasvim drugačije pisati, 
misliti, suditi, dapače i ćutjeti. Mnogo, 
veoma mnogo mu u tom pogledu imaju 
zahvaliti Ola Hansson, Peter Hallstrom, 
Wilhelm Krag, Sophus Michaelis, Peter 
Nansen, da i Georg Brandes. 



KNJIŽEVNOST 

HRVATSKA 

A. Benešić: Pjesama knjiga druga. 

(Dionička tiskara. U Zagrebu 1906.) 

Gosp. A. Benešić bio mi je vazda sim- 
patičan. Kao čovjek, jer je gentleman ; kao 
pjesnik, jer je tip obrazovana diletanta u 
dobrom smislu i jer je golišav kao narodna 
poskočnica, kao dobra statua ili Rabelais, 
kojemu nalikuje epikurskim slavljenjem 
gastronomskih užitaka. Kao Luther voli 
vino, ženu i pjesmu, kao Brillat-Savarin 
kuhinju, parodiju kao Offenbach. Imitira 
duh narodne pjesme kao Kuzmanović, lsa 
Velikanović i Srbin Milorad Petrović, lak 
je i površan kao Harambašić, podražavajući 
kao i on, Branku i Zmaju. Ta diletantska 
poezija ima idilski karakter, nastavljajući 
tradiciju L. Botića i Fr. Markovića, i sla- 
vonski humor Reljkovića, Jurkovića i II. 
Okrugića. 

Nažalost, taj poetički jurista grieši, poput 
gotovo svih naših pjesnika, u najosnovmjoj 
tehnici rime, ritma i harmonije kao dile- 
tantski muzičar, nemajući ni pojma o pra- 
vilima glasbene teorije. „Čarčlije — krije 4 *, 
„spazi — dolazi", „javorgrane — prestane", 
„mila — zavoHla", „zovi — cjelčvi", „mi- 
riše — izdlše". Naši lirici nikako ne će da 
utuve, da samo rieči istog akcenta, ili 
barem naglaska na istoj slovci mogu rimo- 
vati i da je narodna pjesma za srok slab 



učitelj, jer je većinom bez njega, jer se 
pjeva i ne recituje, jer je ritmu melodije 
često žrtvovan ritam akcenta. Osnovno je 
pravilo naše umjetne versifikaciie, da se 
ritam ne žrtvuje rimi (i obratno) i da se 
ne rimuju samo rieči istog materijalnog, 
kvantitavnog, veći istog muzikalnog, akcent- 
skog, ritmičkog, kvalitativnog svršetka. 
Samo takove rieči daju pjesmi, iluzijom 
jeke i istovjetnosti, ritamsku harmoniju, a 
jeziku još povećavaju lakoću, slobodu i pri- 
rodnost. Dok je stara, klasična strofa pla- 
stična, moderna je muzikalna i mene za- 
nose najviše pjesme, koje izazivaju sviet 
ne samo kao formu i boju, nego i kao zvuk, 
ritam, život, dušu. Topli mramor, boje što 
sugeriraju muzikom kao žive slike operskih 
pjevača. 

A. Benešić ne podražava ni narodnoj 
pjesmi običnom svojom sigurnošću: 

Njeg mi pita Smiljanić Ilija: 

Kud će društvo, kuda će, što li će? 

* 

Prne kuli sa devet tavana. 

♦ 

Ne ću usta, već ću šećer laznut. 

Ovako pjevaše nekada, podsjećajući na 
Zmaja, i Harambašić : 

Noć se spušta, 

I ja odmah s njom; 

Ona zemlji, 

A ja zlatu svom. 

Pa mi drago, 
Što je svuda noć; 
Niko ne zna, 
Kud će draga proć. 

Nebo žmirka, 
Pali zvjezdice, 
A još nema 
Moje danicel 

Čeznem, dršćem, 
Prodao bih raj, 
A za jedan 
Dragin zagrljaj! 

Ovo je čisti Branko: 

Gleda sada: 
Četa mlada, 
Četa čudna, 
Umom budna, 
Vedra čela, 
Oka smjela, 
Nekud stupa, 
Nogom lupa I 
Rumenoga svi su lica, 
Na šeširu perjanica . . . 



118 



HRVATSKA SMOTRA 



Oj ti željo pusta, 

Kakva su im usta, 

Pa to sneno lice, 

Pa te grudi, Sto se smiju 

Stidno kroz te košuljice . . 

* 

Četa stiže, 

Jer joj diže 

Nogu laku žica jasna, 

Pa još ona pjesma krasna. 



Rastrgat će, veće mnija', 
Ko što konji Fufecijal 

Benešićev način vidi se najbolje iz ovog 
primjera: 

Inje grane prima, 
Nastala je zima; 
Zbogom, vrte, luže, 
Zakopo sam ruže 1 . . . 

Zima nasta leđna, 
Osta ruža jedna; 
Kako zima vlada, 
Mogla bi da strada . . . 

Ti si ruža, Cv'jeto! 
Mojih grudi eto, 
Njih se brzo primi, 
Da odoliš zimi ... 

Koliko su prve dvie strofe izvrstne svojom 
prostotom, toliko je posljednja loša svojim 
gongorizmom i forsiranošću. 

Benešić je često silom duhovit i ležeran, 
padajući u bizarni neukus i „kalamburstvo 44 
razpasanog Banaćanina Laže Koštica. 

I tvoj je život jedan takav cv'jetak 
Mirisav, samo miris mu potraži! 
Životu mnogom težak je početak, 
Svršetak lagan : prst pomaže vrazi . . . 



Ta u meni ljubav 
Kao sunce gori, 
U vinu se kupa, 
Ko sunce u zori. 

Okupana ljubav 
Još je vatre žešće, 
Pa i oko mene 
Zemlja s vrti Češće . . . 

* 

Ljubim grane, kad mi hlada pruže, 
Al još više tvoje kose guste . . . 
Kroz nje grudi napupane ruže — 
Stidno vire . . . Aoh želje puste ! 

* 

Mog života izvor si našla, ljubo, 
Malen bješe potočić, al se silno 



On od tvoje ljubavi širit stao, 
Ljubavi silne . . . 

Pa u moru ljubavi kupamo se . . . 
Naši vali dižu nas, spuštaju nas — 
Mi smo mora našega gospodari, 
Ko dva delfina. 



Ljubo moja, s berbom sam zadovoljan! 
Sve do jedne bačve sam napunio, 
Bačve vinom, ljubavlju srce, da te 
Ljubim još žarče . . . 

Vino, ljubav teći će kao more, 
A ti vješto veslaj med talasima, 
Veslaj, veslaj, ja ću kormanit, da brod 
Uhvati luku ...(?) 

Dok ima humora, Niemac bi rekao Gut- 
miitigkeit, Benešić nema duhovitosti, es- 
prita. Dopustit ćete mi, da nije baš najdu- 
hovitije, kada vam lirski pjesnik na svakom 
koraku kaže, e mu je ideal zakonita žena. 
Ljubav po gradjanskom zakoniku, ljubav 
filistra, koji — u pjesmama — postupa 
sa ženom kao s metresom, još gore no 
Norin suprug. Tko je taj „Vodja 44 i „prorok 
Jona tt Benešićeve „satire"? Kakav je to 
satirik pucajući u oblake? Tko je taj Tanner 
u pjesmi „Drugi Tanner 44 , vrlo biednoj, ako 
se gospodin A. Benešić, dr. iur. htio naru- 
gati novom Tannhauseru gospodina dra. H. 
rieinea? Ni za ode svinjskom mesu i vinu 
ne treba osobitog duha i ukusa. Kod Štros- 
majera hvali Benešić što kod njega nije 
postojalo. Vladika nije Prometej, buntovnik, 
on nije „požeo nezahvalnost roda svog 14 i 
nije „Hrvatske otkrio svietu 44 . Ni panegi- 
ričari ne trebaju lagati. Kada čujemo, da 
je Cvieta zakonita supruga pjesnikova, 
hajde de, ali kada ju g. Benešić proglasuje 
sveticom prije smrti (koju toj srećnoj 
da mi što kasnije od Boga želimo), nama 
se poslije izvjestnih opisanih ljubavnih scena 
vrlo „menschlich allzumenschlich" to po- 
svećivanje čini više u duhu galanterije no 
vjere. 

Sbog negativnih momenata ne bi vrie- 
dilo govoriti o tim pjesmama, da nema i 
liepih mjesta. 

Sada dva, tri prošca stoje, 
Kao dva, tri zuba bake koje. 



To nije loša parodija: 

Bože mili, čuda golemoga! 
Za sve nije, možda jest za koga 
Teško vuku, kad ne jede mesa, 
A kupusu na mršavu mesu, 
Šarkoj puški u strašljivoj šaci, 
Britkoj ćordi u nejakoj ruci, 
Teško vezu po debelu bezu, 
Narukvici na tananoj ruci, 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



119 



A djerdanu na babinu vratu, 
A djevojci na starčevoj ruci . . . 

Najljepša je od tih pjesama „Majalis" 
sa svim obilježjima Benešićeve poesije: 
neoriginalna, laka, u tonu Brankovog „Djač- 
kog Rastanka", puna vedrine, humora, 
ritma i narodnog stila. 

Jedan momak uzdiso, 
Rad bi ružu miriso, 
Al se ruža nasmijala, 
Ta mu šipak dala I 

Opet momak uzdiso, 
Rad bi ružu miriso, 
Al se ruža nećkala, 
Dok nij' šipak postala! 

Al je divno, kad sred tmice 
Dragi traži drage lice, 
Pa slučajno usta nad je 
Na svijetu što je slaaje? 

Što je cjelov? Sunca tračak, 
Sto pros'jeva kroz oblačak. 
Što je cjelov? Munje trak, 
Najsjajniji, kad je — mrak! 



. . . Al se danas u grad stici mora, 
Na put, brate, na put zove hora. 



faiko oko razpoznaje, 
„Žaba laba" igra ta je. 

Žabac pljesne, 

Ko da bljesne 

Munja kaka 

Iz oblaka, 

Noška laka 
Leti djeve, leti djaka. 
AV za djevom žabac leti 



„Moj mjesece, što si brjed, 

Zašto ti je mutan gled? 

Kanda ni ti ne mariš za san, 

Već si negdje pio c'jeli dan. 

Znam ja, što je: „Kacnjamer" to je. 

On ti lišće izobliči, 

Pa bundevi rasv'jetljenoj sliči. 

* 

Knjiga druga Benešićevih pjesama ima 
mnogo mana (površnost, neoriginalnost, 
fraziranje), ali ima i mnogo odlika (ležer- 
nost, humor, liep jezik, narodan duh) kon- 
centrovanih u idili „Majalis", koja će ostati 
u hrvatskoj antologiji, vezujući našu mo- 
dernost sa duhom flektorovića i sa srbskim 
Parnasom: sa Jov. Ilijćem i Brankom. 

A. G. Matoš. 

Veliki Ćiril- Metodski koledar s pot- 
punom koledarskom opremom, šematiz- 



mom, priručnikom, poslovnikom i drugim 
potrebitim uputama za svakoga, a uz to 
s obilnim književnim prilogom i slikama. 
Izdaje ga Klub Ćiril-Metodskih zidara u 
Zagrebu u korist Družbe sv. Ćirila i Me- 
toda za spašavanje hrvatske djece u Istri. 

— Za prostu godinu 1907. — Uredio 
dr. Milan Ogrizović, profesor donjogradske 
gimnazije zagrebačke. — Knjiga prva. — 
Zagreb 1906. — Kom. naklada hrvatske 
knjižare i industrije papira (Lav. Klein) u 
Zagrebu. Tiskom Antuna Scholza. — Ciena: 
broš. K 1*60, tvrdo vezan K 2 — (Velika 
četvrtina). 

Čovjek čisto sustane čitajući obsežni 
nadpis ovog obsežnog koledara. Nu za to 
ne ćete šuštati, listajući njegov zabavni i 
poučni prilog, koji sam obuhvata 165 dvo- 
stupačnih stranica. Taj je koledar uza sve 
moguće koledarske skrižaljke i bilježke, 
književni almanak. Tu ti se, prevrćući stra- 
nice, kano u kaleidoskopu mienjaju hrvatski 
spisatelji sa slikama s obala hrvatskog 
mora, o čarobnim gradićima i zakutcima 
hrvatske Istre. Ovo je knjiga posvećena 
Istri, za koju Hrvati slažu novčić do nov- 
čića, da bude kamen do kamena za one 
velike prosvjetne palače — malene hrvat- 
ske škole. 

Ne ćemo se sad ovdje osvrtati na pojavu, 
te je u zadnje vrieme stala u nas cvasti 
t zv. koledarska literatura više, nego prije. 
Držimo, da je to dobro, budući da ovaki 
sbornici, osobito kako je raznolik ovaj 
Ćifil-Metodski koledar, pružaju reviju, po- 
gled, mali pregled naše knjige. 

Nu osim ove obćenite imade ovaj koledar 
i drugu jednu odliku. Svrha mu je u prvom 
redu — kako veli klub zidara u pozdravu 

— da se upoznaju svi Hrvati ,,s ovim 
dielom otačbine naše, koji je još dosta 
nepoznat — sa zemljom, s ljudima, sa 
životom njihovim". 

Za to se beletristički dio ovoga koledara 
i bavi većim dielom Istrom i njezinim sino- 
vima. Vladimir je Nazor u 27. soneta pri- 
kazao „Istarske gradove", podavši svakom 
po crtu bilo povjestnu bilo opisnu. Osim 
ovih pjesama imade u prvom dielu Istra i 
Istrani pjesama od sliedećih pjesnika i pi- 
saca: Ivana Trnskoga, („Ne zaboravite Istri 
božićnice" i „Istrani Talijanima"); Antuna 
Kolca („Istarska himna" i „Istri"); Ernesta 
Jelušića („Ieka"); Ljudevita Varjačiča 
(„Spas Istre"); pet pjesama Mate Bastijana, 
istarskog pjesnika iz prošloga stoljeća i 
preporoditelja hrvatske misli u Istri; Ri- 
karda tfata/i/MVf-Jeretova („Istri") ; Viktora 
Badaliča („Hrvatskoj Istri") ; Milana Zagara 
(„Za istarsku braću**); Dragutina M. Do- 
mjanića i Milana Ogrizovića („U Opatiji"), 
te tri hrvatske narodne pjesme iz Istre. 

Od zabavnih priloga u prozi u ovom 
dielu koledara nalazimo u prvom redu 
ulomak, treće poglavlje, pripoviesti nepre- 
žaljenog nam Evgenija KamičiCa „Preko 



120 



HRVATSKA SMOTRA 



mora", za tim crticu iz Istre od Viktora 
Cara-Emina, onda crticu iz istarskog života 
„Krv nije voda" od A. Tentora. Nadalje 
nalazimo zastupane Katalinić-Jeretova, 
Ogrizovića, Stjepana Miletića, Ferdu Z. Mi- 
lerate Matka Laginju: „Iz istarskih pričica", 
štampanih još g. 1879. — Medju poučnim 
člancima priobćuje Matko Mandić „Tri 
pisma biskupa Dobrile"; M. Marjanović 
razpravlja „Karakter Istre" ; Dragutin Hire 
je napisao „Pogled u Istru i njezine 
otoke"; Ivan MUčetić bilježi „Sušak i 
Opatija pred trideset godina"; Milivoj 
Dežman-lvanov opisuje „Otok Sušak — 
hrvatski Helgoland", dr. Gjuro Korbler 
piše o Matiji Grbicu Istraninu (1505—1559.) 
Osim toga ima obširan prikaz o Družbi 
kao i o klubu zidara. U listku iznose se 
podatci iz života i rada „Istarskih sokolova", 
kao tumači portreta i to o biskupu Dobrili, 
Dinku Vitezicu, Spinčiću, Laginji, Mandiću, 
K. Jelušiću, Kumičiću, Caru i Kataliniću. 
U „Bilješkama o Istri" ima svake ruke 
podataka statističkih i drugih iz zemljo- 
pisa povjesti ; iz družtvenog i gospodarskog 
života, novinstva itd. 

Tako dolazimo do drugog diela: „Ostali 
zabavni i poučni prilozi", u kojem su po- 
sabrani prilozi u stihu i prozi od neistar- 
skih pisaca, te koji se ne bave Istrom. Tu 
je najprije niz hrvatskih spisateljica: Milka 
Pogocićj Hermina Berkić, Ždenka Marković, 
Zotka /Otfdfr-Jelovšek, Elza Kučera, Iva 
Rod, Adela Milčinović. Njima se priklju- 
čuju spisatelji: A. G. Matoš („Balada'* i 
„Tragedija"); Josip Kosor L Jovan"); 
Pjesme M. Sabića; Michael Gorski — 
dr. Krnic („Smrt vitez Andrije"); Mirko 
Ćorbić („Starac Pavle", crtica); dr. N. 
Andrič (Kako su Niemci protjerani s hrvat- 
ske pozornice); V. Lunaček („Hrvatski 
slikar Joso Bužan"); dr. Iso Kršmavi 
(„Norveški seljaci"); don Ilija Ujević Lfcmi- 
Lenci"); R. Devide Marijan („Posljednji 
zvuči"); Jul. Kempf (Boravci vladara u 
gradu Požegi); dr. Petar Tomić („Dohodci 
hrvatskih i sličnih im zemalja"). Na koncu 
„Svaštice" s više izvornih bilježaka. 

Eto — to vam, uz cieli niz slika, podaj e 
ovaj veliki Ćiril-Metodski koledar. Da mu 
što prigovorimo ? Ne. Plemenitoj svrsi ovog 
koledara ne smeta ni po koja loša pjesma 
ili proza, ne smeta joj ni to, ako je koji 
prilog bio već prije i drugdje štampan. 

Novele Viktora Cara Emina: (I. Kon- 
tesa Nina). Zabavna knjižnica „Ciril-Me- 
todskih zidara". Knjiga prva. Zagreb 1906. 
Nakladom hrvatske industrije papira (Lav. 
Klein). Tisak Prve hrvatske radničke tiskare. 
8°. Str. 111. Ciena K 1.— 

Stara knjiga. Stara, jer je već bila štam- 
pana, a stara i sama po sebi. Ima hrvatskih 
pisaca, koji nam jednu istu knjigu umiju 

So više puta iznositi na literarni pazar, 
ednom je štampaju u kojem beletristikom 



i c 



listu, a onda ju — kad se već pozaboravilo 
— preštampavaju u knjigu. Ima ih, koji 
izmiene i nadpis, pa je knjiga — nova. 
Poznam pače jednoga novelistu, koji po 
tri put preradi isti sujet, uviek „isto, samo 
malo drugčije". To su književne operacije. 
Svakako u dobroj namjeri. Molim vas tko 
bi sve pratio, tko bi se svega sjećao I 

Kontesa Nina. 

To je ona stara romantika: Nina je kći 
staroga mornara Zvanića. U trećem po- 
glavlju dolazi „mvlordo" — Osvald grof 
Stahlemberg. Mvlordo lovi sa starim Zva- 
nićem ribu, a ulovi se na udicu — Nina, 
kako se već romantično hvaćaju djevojke. 
Jedne burne noći, na str. 38. ili 39. — 
utopio se starac, a mvlordo se spasao. 
Kako vidite posve romantično, a Car Emin 
je izvrstno opisao buru. Prizor Osvalda 
s otcem, starim grofom : „. . . oče ja moram, 
ja sam prinudjen uzeti onu djevojku za 
ženu" (na str. 61.) Grof i grofica su, da- 
kako, proti tomu, zovu u pomoć Hermanna, 
druga Osvaldova. I sbilja, Osvald će Ninu 
obskrbiti, al je, dakako, ne će uzeti za 
ženu, već romantično — ode u Beč i oženi 
drugu. A Nina? Na str. 88. „poćuti, kako 

toj se pod srcem nešto živo giblje". Ona 
»ude majka ... I rodi se mala Julka. 
Nina hoće da se uda za Kostu, mulata, 
koji ju je još prije ljubio. Al dakako, ne da 
stara grofica, jer ne će, da krv njezine krvi 
dobije ime toga mulata. Njoj je, dakako, 
do sreće male Julkel I Nina se odluči za 
bogatu staru groficu, a Koste je „proklinjao 
sebe, svoj udes i — cieli sviet". 

Ovu staru romantiku izpripoviedio je 
Car Emin obširno. Istina, on lahko priča, 
posve ležerno a i obično, knjiga se dade 
pročitati, jer teče kao liepi govor, kao mirna 
voda, al — prošli smo doba ovake lektire. 
Ima liepih opisa mora, vjetra, bure, al 
nema ljudi, t. j. ima ih, romantičnih. No- 
vela se sbiva u Istri, nu taj je milieu da- 
leko u pozadini, a moglo se sve dogoditi i 
u Normandiji i u Japanu, na svakoj obali 
mora. Kumičić je u svojim istarskim pripo- 
viestima donosio istarske ljude. U „Zimskom 
suncu" iznio je Car Emin pravu današnju 
Istru, za to ono djeluje sa žive pozornice. 
Ove će se Car Eminove novele nastaviti : 
Nadamo se, da ćemo na ovom mjestu o 
sliedećoj njegovoj noveli reći: Car je na- 
pisao carsku novelu. 



Milan Begović: Oospodja Walewska, 

drama u 5 činova. Zagreb 1906. Izdanje 
hrvatske knjižare i industrije papira (Lav. 
Klein) 8°. Str. 240. Ciena K 1*50. 

O gdji. Walewskoj i gosp. Begoviću go- 
vorimo na drugom mjestu obširnije. 

„Sijelo" za zabavu i pouku. Ovaj „knji- 
ževni" list(!), što ga je dvie godine bez- 
platno za svoje konte izdavao fabrikant 
žitne kave u Pragu, pan Vydra, prestao je 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



121 



1. rujna izlaziti. Razlog? Nestašica pisaca? 
Bože sačuvaj! Tih je bilo na pretek! 

Dakle što? 

Jer nema po hrvatskim zemljama dosta 
ljudi, koji piju — žitnu kavu. Književnost 
se naime mjeri po žitnoj kavi! Pijte ljudi 
božji, više žitne kave, pa ćete opet imati 
čitavo sielo lektire. Sbilja, mi Hrvati smo 
nekulturan elemenat, puštamo da nam pro- 
padaju književna, solidna poduzeća mjesto 
da pijemo žitnu kavu! 



BUGARSKA 

Ivan Vazov. Bugarska književnost, no- 
vija, moderna, datira se od oslobodjenja. 
Što je prije bilo, to su bili početci, koji 
se opet računaju u pod kraj a VI II. vieka. 
Uporedo s borbom za oslobodjenje ide 
i osvitak bugarske novije knjige, a taj 
prelaz naziva se i bugarskom renesansom. 
Ta je renesansa rodila najslavnijeg bugar- 
skog pjesnika Ivana Vazova, ili još bolje 
rečeno, on je pomagao toj renesansi, on 
je pomagao borbu za oslobodjenje. To 
znači, da se Vazov javlja i prije oslobo- 
djenja. Tek poslie oslobodjenja razmahala 
su se istom Vazovljeva krila i on se razvio 
u vodiu nove bugarske knjige, velikog nje- 
zinog književnika. Vazovljeva su djela odjek 
naroda, što se trgnuo iz lanaca robskih. 
Vazov je i tumač osjećaja onoga naroda, 
kojemu je zavirio u patničku dušu, ali on 
je i njegov učitelj, dobar učitelj. On od- 
gaja svoj narod, on ga uči, što je u kolu 
drugih slobodnih naroda. Divan njegov 
roman .Pod igoto" (Pod jarmom), epopeja 
je slobodi bugarskog naroda. 

Bugarski publicista Vel. Jordanov ovako 
crta Vazova: „Vazov se javlja prvim rado- 
vima još prije našeg oslobodjenja, njegova 
0' i muza prvu hranu dobila iz robske epohe. 
Ijuljujkujući se, s početka, ličnom senti- 
mentalnošću, Vazov poslie prati naše oslo- 
bodjenje nježnim, srdačnim zvucima. Ali 
se Vazovljeva muza naročito razvila i osna- 
žila u slobodnom životu. Iz škole Dedo- 
Slavejkova, Vazov je pošao svojim putem, 
i u njegovim se pjesmama ogleda zvuk 
Balkana, sa njegovom svježinom i samo- 
niklošću ; kroz njih čujemo žuborenje pla- 
ninskih rječica, sa njihovom kristalnom 
bistrom vodom; u njima se neposredno i 
jasno ogleda novi bugarski život, prije i 
poslije oslobodjenja, sa svima svojim osje- 
ćanjima i težnjama, sa svima svojim stra- 
stima i borbama. 1 za čitava dva decenija 
poslie našega oslobodjenja, mi vidimo Va- 
zovljevu muzu kako kruži nad Bugarskom, 
proniče u srce Bugarinovo i u najzabače- 
nijim kolibama, kao što je u jedno vrieme 
bio slučaj i sa njegovim prvim učiteljem 
Bedo-Slavejkovim. Dva decenija ona obra- 
zuje, oblagoradjava du$u novoga poko- 



lenja; ona ga je izvela iz bugarske prirode 
i naučila, da je voli i da je opjeva. Kad 
bismo htjeli da jednom neči okarakteri- 
šemo Vazova, mi bismo rekli, da je on 
realist, u smislu slikara bugarske stvarnosti; 
on je stvorio poetski svietle slike boraca 
za slobodu, on je išao tragom ciele te 
epske borbe, on je pohvatao i predstavio 
začetke novih elemenata u našem slobod- 
nom životu. Vazov još i danas izdaleka 
osluškuje bilo Bugarinovo, i sve što je 
stvorio, stvoreno je pod neposrednim na- 
dahnućem bugarske stvarnosti. On nema 
krilatu tvoračku fantaziju Victora Huga, 
ni dubinu Turgenjeva, ah njegova tvoračka 
moć, po lahkoći i zvučnosti svojih oblika, 
po zanimljivosti svojih predmeta, plieni 
Bugarinovo srce, naročito u lirici i eposu." 
O nekim novijim piscima bugarskim 
saobćit ćemo iz istog pera drugi put neko- 
liko podataka. 



RUSKA 

Majak. Izdanje A. Lugovogo Nr. 1. Pe- 
trograd 1906. Poznati ruski pisac, A. A. 
Lugovoj, pokrenuo je veoma originalno 
izdanje: neke ruke književno-publicistički 
almanak Objelodanjeni prvi svezak ,,Ma- 
jaka" (svjetionika) jest solidno ukusno 
opremljena knjiga sa preko 270 stranica 
stisnutoga sloga te čini vrlo dobar dojam 
svojim zanimivim te misaono probranim sa- 
držajem. 

„Majak" imade, po riečima piščevivim, 
služiti stvari prave slobode čovjekove sine 
ira et studio. Ne smatrajući sebe vlastnikom 
više istine jedino spasonosne za sve, „Ma- 
jak" preuzima na se čednu ulogu: osviet- 
ljivati putove izmedju onih klisura, što su 
razasute na ulazu u luku „Istine i Slo- 
bode \ 

Ova lozinka odredjuje i sav sadržaj 
sbornika. Glavno mjesto zaprema u njemu 
oveće djelo samoga A A. Lugovoga, nje- 
gova tragedija — „Maksimuijan — car 
meksikanski". Za sad pojaviše se tek 1. i 
2. slika te „političke" (kako ju pisac na- 
ziva) tragedije, koja nam predstavlja udes 
nesretnoga cara Maksimilijana meksikan- 
skoga, ustrieljenoga 1867 godine za nutar- 
njih nereda, koji su drmali Meksikom 
punih šestdeset godina te izazvali u tom 
razdoblju vremena ni više ni manje nego 
240 prevrata! 

Tragedija A. A. Lugovoga, sadržava, 
po piščevim riečima, oko 30 činova, a su- 
djeluje u njoj oko 140 osoba. Sve to svje- 
doči, da će to biti sasvim osobito djelo. 

Medju ostalim sastavcima u sborniku 
svraćaju pažnju — uspomene A. A. Lugo- 
voga iz znamenite epoke poslie 9. siečnja 
1905. god. Zanimiva je i crtica E- Ljackago; 
„Radiščev i Jekaterina II." 



122 



HRVATSKA SMOTRA 



Sbornik će izlaziti u posebnim svezama 
prema tomu, kako se pribere gradiva 

B Mra tt , kolovoz 1905. 

I. P. Annenskij : Kniga otraženij. (Knjiga 
odraza). Petrogad 1906. 

Ime Annenskoga zasluženo je poznato, 
kao najboljega prevodioca Euripida te te- 
meljitoga poznavaoca zapadno-evropskih 
književnosti. Sve, što napiše, odlikuje se 
ljepotom oblika te svježom izvornošću 
misli. Iznimku ne čini ni njegova, netom 
objelodanjena „Knjiga odraza" — sbornik 
crtica iz ruske književnosti. Pravo reći, 
ove crtice nisu analitičko pretresanje knji- 
ževnih proizvoda, već upravo odrazi triju 
estetskih ćudorednih dispozicija, što ih je 
pisac proživljao, čitajući ta djela. Prodan- 
nute snažnim subjektivnim čuvstvom, crtice 
Annenskoga zahvaćaju čitatelja obsežnom 
erudicijom piščevom i riedkom sposobnošću 
da pronikne u dubine stvaranja svakoga 
spisatelja, što ga karakteriše. 

Drugom znamenitom značajkom knjige 
g. Annenskoga jest umjetnička harmonija 
oblika i sadržaja. Pišući o tako raznoličnim 
pojavima ruske književnosti kao što su 
Dostojevskij, Pisemskij, Gogolj, Tolstoj ili 
Gorkii, g. Annenskij s velikom darovitošću 
obnavlja slog tih pisaca: na području ruske 
umjetničke kritike to je novi način, koji 
nije svakomu moguć- Osobitu pažnju za- 
služuju u knjizi Annenskoga „Umirući 
Turgenjev", — vrlo liepi lirički tumač 
„Klari Milićevoj"; n Liričar Balmont* go- 
tovo je najljepše od svega, što je napisano 
o tom pjesniku ; „Drama dispozicija* pre- 
krasna je crtica posvećena Čehovljevoj 
drami: „Tri sestre". „Knjiga odraza" po 
svoj će se prilici u velike razširiti u ruskom 
čitateljstvu, što podpuno zaslužuje. U 
knjižnici svakoga osbiljnoga ljubitelja knji- 
ževnosti ova će knjiga bez sumje zapre- 
mati vidjenije mjesto. 

„Mva", rujan 1906. 

Etnografija, N. Haruzina. IV. svezak 
1905. 

Knjiga pod ovim naslovom compen- 
dium je predavanja o etnografiji, što ih 
pisac čitao u moskovskom sveučilištu. 
Četvrti svezak, posvećen vjerovanjima raz- 
nih naroda, sadržava mnogo zanimivih 
podataka i originalnih saobćenja. Ova 
predavanja izdana su pod redakcijom Vjere 
Haruzinove te su providjena „Gradjom za 
bibliografiju etnografske književnosti", koju 
je izdavateljica sama sastavila. 

rNiva", kolovoz 1906. 



TALIJANSKA 

Oiuseppe Giacosa. Nedavno je umro 
u Parelli kod Ivree (Piemont) izvrstan dra- 



matičar, Giuseppe Giacosa. U domovini 
bijaše vrlo ljubljen, a njegove su se drame 
odlikovale koliko dotjeranim oblikom, to- 
liko duhovitom dikcijom. Rodio se 21. li- 
stopada 1847. u Porelli. Učio je prava, a 
neko je vrieme bio i odvjetnikom. Prva su 
mu uspjela djela „Stona vecchia* (1872.), 
„Una partita a scocchi" (1873.) i „Trifonto 
d'amore" (1875.), poslie kojih se sasvime 
posvetio dramatskoj umjetnosti. U tome 
je mnogo na nj uplivao francezki način 
konverzacije. Med ju ostalim spominjemo 
Giacosinu „Partiju šaha" (1880.), „Prava 
duše" (1895.) u kojoj su drami dotjerali 
prvaci talijanske glumačke umjetnosti do 
virtuoznog izvadi i van ia svojih uloga, 
„Griešna ljubav" (1896.) i t. d. Giacosa se 
pokušao i u drami većega stila, u stihovima. 
Jedan od svojih posljednjih velikih uspjeha 
postigao je Giacosa siečnja g. 1902. u Tu- 
rinu, kad se prikazivao njegov lirski frag- 
menat „Caino". U tom je pjesničkom djelu 
prikazao Giacosa problem Kaina i Abela, 
koji su donieli na sviet svadju i umorstvo. 
— Dok ne donesemo obširniji prikaz Gia- 
cose, zabilježit nam je, da je puno nje- 
govoj slavi dopriniela i slavna talijanska 
tragedkinja Eleonora Duše. 

Matilde Serao: Sognando. (Catania, 
N. Gianotta, 1906.) 

To je predragocienjena svezka, koja se 
čita na odušak te živahno interesuje, kao 
što sve radnje čuvene spisateljice. U Sog- 
nando, vadeći predmet iz Dickensova ro- 
mana „Težka vremena", Serao izpituje 
dva uzgojna pravca naših vremena: utili- 
tarni (kojeg je veliki zagovoritelj Spencer) 
i humanitarni (kojeg je veliki zagovoritelj 
Kant), da dodje do zaključka, a ma koliko 
se utilitarni uzgoj nameće radi potrebe vre- 
mena, san je takodjer neka vrlina i kriepost, 
bez koje se često i često puta ne može 
učiniti s manjega. U donna ispiratrice bavi 
se sugestijom, što u nas pobudjuje žena, 
koju se ljubi više nego majku, od koje se, 
a da to i ne ćemo, odielimo, te idemo 
tragom žene nadahniteljice. U trećemu i 
zadnjemu dielu govori o Carlo Gozzi e la 
fiaba (1720—1806), osbiljna zadaća, ali raz- 
vijena onom vještinom, koja je osobito 
svojstvo Seraove. U jednu rieč, ova su tri 
sastavka, veoma zabavno čitanje, a nije . . • 
prazno, kao što mnoga druga, koja nam 
pod ruku dolaze. 

Dora Melegari : La Oiovane Italia e la 
Oiovane Europa. (Milano, Fratelli Treves, 
1906.) 

Dok se spremaju stogodišnje svečanosti 
braće Ruffini, koji su bili magnapars „Mlade 
Italije", Dora Melegari je sa historičkom 
strogošću i sa velikom ljubavlju sakupila 
i ilustrirala pisma, koje Josip Mazzini pisao 
njezinu otcu Luigju Amedeu Meleganu za 
godina 1823-33-34. O preogromnomu radu 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



123 



konspiracije tih godina, preoslajalo je pre- 
malo tragova : ovi su sada prošireni, hvala 
ovomu dopisivanju. U pismima Josipa Maz- 
zinia L. A. Melegariu zapravo bije srdce 
»Mlade Italije" : ona nam razodkrivaju svak- 
daniu konspiraciju; grozničavu febrilnost 
središnjega Saveza u Marsilji i pokrajinskih 
Saveza po Italiji; pripravu revolucionarnih 
pokreta, koji su morali buknuti u Napulju, 
u Genovi god. 1833-34; onu nesretnu Sa- 
vojsku ekspediciju i osnovu izkrcavanja na 
Rivfera di Ponente, za što do danas nisu 
znali historičari Mazzinieve epopeje. 

Veličanstveni i genijalni pojam „Mlade 
Europe' 4 takodjer se razvija na ovim stra- 
nicama. Vidimo, kako Mazziniu uspieva, da 
njim prodre u saviest svih mladin boraca 
raznih narodnosti, koji se oko njega sa- 
kupljaju, bacajući tako sjeme revolucionar- 
nih pokreta, koji su za tim morali, poslie 
četrnaest godina, istodobno buknuti u do- 
brom dielu europejskih država. 

P. Romano : La Psicologia pedagogica. 

(Torino, Fratelli Bocca, 1906.) 

Pedagogija je već unišla u red znanosti 
sa plodnim obećanjima koristnih uspjeha 
za osobe, koje odkuplja i za narode, koje 
usavršuje i podiže Za to ju pisac uzimlje 
sa najčišćeg filozofskog gledišta. Počimlje 
predočavajući nam pedagogičnu psihologiju 
od njena postanka do Frobela; govori o 
raznim psiholožkim pravcima i o diferen- 
cijalnoj i kolektivnoj psihologiji u pe- 
dagogiji; kako ćemo upoznati saviest kao 
uzgojnu energiju; o uzgoju psihične bašti- 
njene energije, o socijalnoj psihologiji u 
odnosu sa uzgojnim ciljem; o didaktičnoj 
psihologiji itd. S ovom svezkom se ne samo 
pedagogično proučavanje upodpunjuje, već 
dolazi do takove visine, do koje, još nazad 
koju godinu, činilo se, da ne može težiti. 



FRANCEZKA 

Francezke knjižarske prilike. Nigdje 
se ne iznosi knjiga tako na pazar, kao u 
Parisu, koji još uviek marche k la tete de 
la civilisation. Danas izadje francezka 
knjiga, a sutra je već možeš dobiti kod 
antikvara. Nu nije to antikvar kao u nas 
ili u Beču i drugdje, gdje se time bave u 
veliko, već je to antikvar, tako reći, na 
ulici, na trottoiru. Kao povrće, parfume, 
kojekake vrbce i druge sitnarije, ima na pa- 
riškim boulevardima na drvenim stolcima 
i knjiga najraznovrstnije ruke. To je knji- 
žarstvo na ulici, pod vedrim nebom, sva- 
kome „na uvid". Prolaznici i kupci razgle- 
davaju tu literarnu robu, izaberu što im 
se svidi, cienkaju se i pogode o cienu. 
Prfevosta, Bourgeta, Rostanda, Capusa, La- 
martina i t. d. dobit ćeš vrlo jeftino. Francez 
brzo pročita knjigu, a onda ona dolazi anti- 
kvaru na trpezu. Ti autori, izvrženi vremenu 



i nepogodi, suncu i vi agi, čekaju kupca i 
nalaze ga. Iz jedne ruke prelazi knjiga u 
drugu. To je francezki, ili bolje pariški 
specijalitet. Dakako tuj u prvom redu 
igraju ulogu pisci od mode, koje svi čitaju, 
koji su svima na jeziku, svima pače u 
žepu, jer su kod antikvara jeftini, vrlo 
jeftini. 

Ima krasnih knjižara dakako na velikim 
boulevardima, na Avenue de F Opera, na 
boulerardu St. Germain. Nu trgovina sa 
starim knjigama upravo cvate. U takih 
literarnih Kramara nailazi čovjek više puta 
na dragocjene knjige starostavne, u starim 
uvezima. Pored tih ima funtromana, da je 
strah božji. Ima ih u takim krpama, da 
mora policija sa zdravstvenih razloga po- 
sredovati. Tko bi reko, da kakov slavljeni 
romancier prenosi bacile 1 Sic transit . . . 
Tipični su oni starkelje, otrcani i pocrnjeli, 
što duž Seine nudjaiu svoju papirnatu robu: 
tko da više. U „MotČl Droučt", gdje se 
obavljaju dražbe, dan na dan dolaze, tako 
reći, na bubanj čitave biblioteke bilo iz 
privatnih sbirak'a, bilo propalih knjižarskih 
poduzeća. 

Velikih nakladnih poduzeća, kakih ima 
u Njemačkoj, koja je u tom prva na konti- 
nentu, nema u Francezkoj, ili što je sve- 
jedno, u Parisu. Najviše prolaze romani i 
to brzo, vrlo brzo. Tek je jedan roman 
ušao u modu, već ga drugi iztiskuje. Ve- 
ćinom su to, i u nas poznati, svezci u žutom 
omotnom papiru. Opaža se i to, da Francez 
traži jeftinu knjigu od nakladnika. A ovi 
se drže tog zahtjeva publike, te izdavaju 
jeftine knjige. Obično su to knjige bro- 
širane, jer Francez ne voli vezanih knjiga, 
za koje Niemci daju mnogo, a njegovi se 
knjigovezci u tom natječu, pa je Njemačka 
valjda prva u tome, što se tiče sjajnih 
uveza knjiga. 

I u Parisu ima Niemaca knjižara, a oso- 
bito knjižarskih pomoćnika. Tu su pak 
pred svima oni iz Leipziga, kojima je u 
krvi knjižarstvo, oni su vrstni i traženi, 
recimo kao hrvatski brijači. Za to ćete 
opaziti u mnogih francezkih nakladnika 
čista njemačka imena. 

Osim antikvara cvatu u Francezkoj, u 
Parisu i Javne knjižnice, koje posudjuju 
knjige. To su obično privatna poduzeća, 
kojih ima po svim pariškim ulicama, a u 
kojima za neznatni godišnji abonnement 
dobiva čovjek sve nove romane. I u Za- 
grebu se to pokušalo, ali nije išlo. Dakako 
da to u velike škodi knjižarstvu, pa se 
nastoji, da se potisnu take knjižnice za 
jeftino posudjivanie knjiga i da se publika 
opet navrne na kupovanje knjiga. U tu 
svrhu izdaju nakladnici vrlo jeftina izdanja. 
(Tolstoja možeš dobiti za 65 centima 1} Ža 
to su velika, luksusna izdanja u Fran- 
cezkoj sve redja. To su obično mono- 
grafije sa krasnim reprodukcijama i tek- 
stom, ali su to vrlo skupa izdanja. 



124 



HRVATSKA SMOTRA 



Da kod svega igra veliku ulogu i velika 
reklama, ne treba tek spominjati. Naklad- 
nike, pače više puta i autore, stoji takva 
reklama skupih novaca. Ali se izplaćuje i 
ljudi kupuju knjige. A što sve ne učini 
reklama I Jean. 

**************** 

KAZALIŠTE 

Hrvatsko kazalište. Početak sezone. 
Rujan. Svesokolski slet. Izložbe. Nagra- 
djeni konji. Bioskopi. Učitelji (i učiteljice). 
Provincija uobče — a Zagreb naoseb. Ta- 
kova rujna, uvjeravam vas, nije bilo davno, 
pače: nikada ga takova nije bilo. Toliko 
kulturnih (i nekulturnih) valova još nikad 
na okupu u našoj priestolnici. 

To je i hrvatsko kazalište osjetilo. Dok 
se predjašnjih godina u rujnu borilo koje- 
kako, ovaj put je moglo davati s reda. 

/. rujna. „Gospodja Walewska tt .* Ma- 
dame se je dovezla s automobilom. (Tvrdka: 
Otto Hauser i drugovi). I s afektacijom. 
! s bukom — jakom kao reklama. I s njim, 
ne Vojnovićem, več markizom de la Maraja. 
(Raja. Jal) Kad se slegao oblak prašine — 
naše su literarne ceste vrlo prasne 1 — 
ugledali smo ju. Nju, s bliedim papirnatim, 
naličenim licem i s krivim dijamantima. 
Imitacijama. Šešir & la Pompadour, šal od 
Napoleona (iz četvrtog čina), bluza od 
Monne Vanne, a „jupon* od Sardoua. Suz- 
tezali smo se od smieha, ali naklonili smo 
se iz pristojnosti. A šapat ide od usta do 
usta : Živjela je s Walewskim, s Napoleo- 
nom, onda s Massonom, Gasiorowskim i 
Bog te pitaj s kim — dok eto najzad 
s njim, s Begovičem. Nekako joj nije ugo- 
dno pri duši, što se njezini „odnošaji" 
tako brzo saznali, a on ju je uvjeravao, 
da Hrvati o njezinoj „pripoviesti" ništa ne 
znaju. On nervozno gladi podstriženi brk: 
„Ne bojte se ništa, madamet Mi i onako 
idemo dalje, samo dok dobijemo putni 
trošak. Naš je cilj Poljska, Pariz. U Poljs- 
koj treba dakako, da ste Poljakinja, u Pa- 
rizu večma obožavateljica Napoleona. U 
Zagrebu obadvoje. Ah, šta — ovdje su vam 
neznalice. Oni još — nožem jedu! Uvje- 
ravam vas p Messeresseri tt I A o perver- 
znosti ni pojma. Mene je, vjerujte, kadikad 
stid, što sam Hrvat, ali bez mene ne bi 
imali prvoga liričara, a evo sad i dramati- 
čara — gledajte, kako su smiešni kod na- 
klanjanja, kao naš Murat. Mi prosipljemo 
pred njih naš artizam i parfum kao biser 
pred . . . 

— Ali „pane" marquis! 

I otišli su dalje, samo ako im se ne do- 
godi kod automobila putem nesreča. Otišli 
su, a iza njih je ostao vonj — benzina; 



* Vidi članak: „Umjetno cvieće". 



kritičare kao i kazalištnu upravu uhvatila 
kihavica: Na zdravlje! Czolem! 

Šta če reci Poljaci, kad vide, kako ta 
tobože njihova anstokratkinja onako obo- 
žava Napoleona, a taj je Napoleon obični, 
prilično nespretni zavadjač. Kad budu gle- 
dali svoga Anastaza, koji se kroz sva če- 
tiri čina ništa ne buni, a tek mu se u 5. 
činu .vidi krivo" ! Sva iluzija VValevvskina 
aristokratizma razbija se več u početku 
prvoga čina, kad Walewska dražka svoju 
kuzinu — s lakaiem ! Kad pak Ana nju za 
uzvrat dražka s Kazimirom, veli Walewska 
indignovana: Sram te bilo! Ne, draga braco 
Poljaci, nismo to napisali mi, več — Be- 
govič. 

Valja se diviti gdji. Sramovoj, koja je 
umjela svladati i ublažiti svojom rutinira- 
nom igrom ove nemile diskorde. U mo- 
mentima s Kazimirom (g. Štefanac) prika- 
zala nam je Walewsku bar na čas simpa- 
tičnom. G. Borštnik potražio je za Napo- 
leona svoje stare, prave francezke tračnice 
i nakretao na njih točkove Begovičeva 
teksta. U Anastaza je ulio života g. Fijan 
i digao ga u tragičnu visinu u petom činu; 
da je autor pošao tragom Gasiorowskoga 
(jedna imitacija napokon više ili manje!) 
— mogao je Anastaza prikazati još dra- 
matičnijim. Ondje je naime taj starac pri- 
lično ljubomoran i razdražljiv, pa vječito 
muči svoju 18-godišnju ženu. Medjutim 
idemo dalje! 

2. rujna. Svečana predstava u čast go- 
stima. „Proslov" (ovaj put od Tugomira 
Alaupovića, provincijalca, da ne bude uviek 
Harambašić ili Miletič ili Miler ili Nikolič. 
Ili Ogrizović). „Allons enfants 14 . (Ovdje bi 
se morao Begović učiti, kako se strana 
literatura studira, prokuhava i kako se 
ipak dade nešto svoje i narodno. Drago 
nam je, da su ovo Poljaci vidjeli, pa da 
nemaju o nama zao pojam.) „Knez od 
Semberije". (Čudno je, da ova scena nije 
ni na kojoj jugoslavenskoj pozornici ni 
izdaleka tako uspjela kao u Zagrebu. To 
je stoga, što su ovdješnjoj publici narodni 
naši motivi slabo poznati, pa djeluju apartno. 
A to je i s toga, što Fijan igra nekim he- 
rojskim nadahnućem, a za majku gdje. 
Savićke imate podpunu iluziju, daje mrtva). 

3. rujna. „Propast kraljeva hrvatske krvi* 4 . 
Osmi put. Nikad nije publika tako zanosno 

Podcrtavala pojedina mjesta kao ovaj put. 
ublika sokolova i sokolića. 

4. rujna. „Ekvinocij." Sedmi, jesenji ek- 
vinocij a prvi s g. Štefancem, Fijanovim 
priestolonasljednikom. Štefanac će bez 
sumnje još i bolji biti, ali ja bih htio i 
zadnji čin ove drame, da je bolji. Možda 
bi se ipak dao preinačiti. 

5. rujna. „Japanska vaza" (M' Amour). 
Prva ljetošnja strana premijera i ta je od 
gg. Bilhauda i Henneauina. Laskavo je po 
nas, da nije uspjela. Tema: ako žena želi 
nesmetano i trajno ljubakati sa svojim Iju- 



klLJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



125 



bavnikom, ne smije ovaj biti prijatelj nje- 
zina muža. Taj je muž na ime u „Japan- 
skoj vazi" tako zavolio prijatelja svoje kuće, 
da ga od sebe nikud ne pušta. Ovaj ne 
može ni na rendez-vous. Hoće, da se 
silom s njim, s mužem posvadi, ali — ne 
ide! Ona, žena, traži drugoga, s kojim se 
takodjer njezin muž sprijatelji, a ljubavnik 
postaje ljubomoran. 1 tako dalje. Autori 
su očevidno smalaksali i prešli u lakrdiju 
u trećem činu, dok se izprva činilo, da će 
biti fina komedija. Postaje već stereotipno 
kod ovakih stvari (bile lakrdije, bile operete) 
da su prema koncu redovno slabe i vodene. 
Uza sve to ipak ta firma još uviek ugodno 
zabavlja slušatelje, osobito kad treba ori- 
sati lakoumlje i ono lagodno, površno shva- 
tanje života jedne Parižanke. Tu nema, 
istina, ni vjerojatnosti ni iluzije o kakvom 
zbiljskom dogodjaju ali baš zato, i djeluje 
taj esprit kao da je bezazlen i nevin — 
jer znamo, da će se to sve ipak „na koncu" 
izravnati. Pa šta ćete više? 

6. rujna. „Mali divijan" od maestra Zajca. 
Tako i treba: uspjela domaća opereta (8 
put) otvorila je Ijetošnju operetnu sezonu. 

7. rujna. Zatvoreno. Po prvi put. 

8. rujna. Popodne „Seljačka buna", a na 
veče opet „Mali divljan". Dramatizacija 
„po istoimenom romanu" doživjela je sedmu 
reprizu. Prizor, kad se luda Janja pred 
crkvom sastaje sa svojim Gjurom Moga- 
ićem, slobodnjakom iz Stubice, vanredno 
je uspio Prejcu. 

9. rujna. Opet blagdan kao i jučer. 1 
opet dvije predstave: »[Nervozni" i „Nabob" 
(čuje se, ali ne vjerujemo: bez i jednog 
pokusa.) Albini je odnio lani prve lovore, 
a i u rujnu je imao tri večeri dubkom pune 
kuće. Ona umiljata glazba to u istinu i za- 
služuje. Govore, da je njegov „barun Trenk" 
još ljepši. Jedva čekamo. 

10. i U. rujna. „Japanska vaza" i „Nabob". 

12. rujna. „Sto muka od zaruka". Po- 
znata lakrdija. (10- ta predstava). 

13. rujna. „Vještica". (Repriza) Da je to 
napisao mjesto Sardoua domaći autor, ležala 
bi mu stvar još i danas kod cenzure ili 
gdje drugdje. Drama je naime iz inkvizi- 
torskih vremena. 

_ 14. rujna. „Nabob" — po 14-ti put 1 
Živio 1 

15. rujna. „Braća Bernadinci". Ovo je 
samo preveo Andrija Milčinović, ali da je 
i napisao, bilo bi kao gore (kod 13. rujna). 

16. rujna. Popodne: „Seljačka buna", a 
na veče „Caričine Amazonke". Parmu vo- 
limo, a i on sigurno nas. Dostigao je Albi- 
nia. 1 on s 14-tom predstavom ! Neka se 
utrkuju dalje, rado ćemo ih gledati. 

17. rujna. „Uzkrsnuće" Dubkom, ali baš 
dubkom puna kuća. I to je već 11 -ti put. 
Jeli tomu kriv Tolstoj ili gdja Dimitrijević, 
težko je reći. Interesantno je svakako, da 
je ova prilično nespretna i na kilometre od 
temeljne ideje romana udaljena dramatiza- 



cija, koja naliči nekomu Putu oko zemlje 
(s Phileasom Nehljudovom) — interesantno 
je, ponavljam, da je ta dramatizacija bila 
vam slabe sreće Hajde, nek smo i tu iz- 
nimka. 

18. rujna. „Gospodja Walewska". Drugi 
put ili prva repriza u domovini. 

19. rujna. „Caričine Amazonke". Parma 
je napried. 

20. rujna Slavensko aktovsko veče. 

i Premijere) Weber — Brkićeva : „Ivan od 
>omuka", (Hrvati), Nušić: „Pod starost" 
(Srbin), Amfiteatrov „Stara vrlina" (Rus). 
Hrvati su otišli iz Siska u Češku, Rus ne- 
kamo u Salerno, a Srbin je ostao kod kuće 
i on je najbolje učinio. Uspio je, premda 
je i opet iznio tek jednu scenu, sasvim 
običnu i dobroćudno humorističku. Dvoje 
se starih posvade zbog nekoga ljubomor- 
nog pisma (prije 36 godina 1) što ga je 
stara našla u kaputu starčevu, takodjer 
starom (naime: kaputu). Ova će stvarca 
vrlo dobro doći provincijalnoj pozornici, 
kad se n. pr. daje kakva dobrotvorna pred- 
stava. Vrlo zabavlja, mora se reći, a k 
tomu supruzi Savić umiju dati glumi i 
srbijanski „jargon", sasvim, kao da ste 
tamo. — „Ivan od Pomuka" bio nam je 
u istinu Nepomuk. Nije odao izpovjedne 
tajne naših autora. Meni se baš čini, da bi 
ta izpovjedna tajna, zbog koje bi mučio 
kralj Većeslav Ivana, imala biti pravi čvor 
dramatski. Tad bi i uspjela ta „legenda". 
Ne bi me naime to ništa smetalo, što su 
autori uzeli okvir Wildeove „Salome". Ta 
oni to gotovo lojalno priznaju i kao da 
hoće hotimice reći : jest, ovo i ovo smo 
uzeli iz „Salome". Napokon Hofmannsthal 
je uzeo sve iz Sofoklove „Elektre", ali — 
ali dao je i nešto iz sebe. I ne samo „nešto" 
već upravo modernizovao antiku Naši 
autori dakako nisu mogli već dalje moder- 
nizovati perverznost Wilde-ove Salome sred 
zasićene orientalne kulture, no morali su 
dati i nešto svoje. Ne, oni su samo liepo 
napisali, naime dikcija im je liepa. („Ma- 
tica" je ovu legendu nagradila, premda 
baš zbog štrajka književnika nema ni iz- 
ložbe ni izbora). Weber i Brkićeva obilje- 
žili su zajedno s Begovićem rujanske pre- 
mijere biljegom parafraze. Trebalo bi, da 
uprava autore u buduće sama upozori na 
ove eventualnosti, a ne da ih ovako izlaže 
šibama kritike, koje nije ugodno ni pri- 
mati ni dijeliti. Jer, mi smo malen narod 
itd. — Prijatelj Amfiteatrov voli još ona 
vremena križarskih vojna, kad je evala 
„stara vrlina". Silviju je volio Galeotto, a 
ona ga odbila, da ga izkuša. (Posve sredo- 
vječni motiv !) On otišao od tuge vojevati 
dalje, a u pratnji paža Lancelotta. Taj je 
pak paž sestra Silvijina Asunta, koja je 
volila Galeotta, no on je nije htio uslišati 
jer je volio Silviju. Galeotto je ne prepo- 
znaje, ali ju — kao paža — svejednako 
dobro pazi, jer je tako slična Silviji. Kad 



126 



HRVATSKA SMOTRA 



je Asunta pobjegla iz doma, načinio je 
otac prazan lies i rekao ljudima, da mu je 
kći umrla od kuge i taj lies pokopao. Sil- 
vija pak drži, da je Galeotto zaveo njezinu 
sestru Asuntu, pa mu se hoće osvetiti. 
Dobro. Najmi ona za to jednoga leventu, 
onako a la sir John Falstaff, po imenu 
Uga, nek ubije Galeotta, kad bude on 
s njom i ona s njim u hinjenom lju- 
bavnom razgovoru. Tu se sad zapravo za- 
počela ta „skazka", a u njoj se doznaje 
sve ono, Sto se napried reklo Galeotto 
se kune Silviji, da joj je ostao vjeran a o r 
Asunti da ne zna ništa. To potvrdi i Lance- 
lotto, to jest Asunta, koja ranjena blago- 
slivlje ljubavnike. Ugo bi medjutim bio 
onda i ubio Galeotta, ali su zazvonila bo- 
žična zvona, a tad vitez ne smije ubijati. 
Sva je ova romantika epski obradjena i 
djeluje samo kod čitanja. Kod prikazivanja 
nema pravog ,,stimmung-a w , i ti ljudi ne 
osvajaju svojim sudbinama, jer ni Silvija ni 
taj Ugo nisu simpatični. Meni je mnogo 
simpatičnija Asunta, koja je više u poza- 
dini. Stihovi su upravo krasni, a Odavić 
ih je onako milo preveo kao što je n. pr. 
Zmaj preveo Enoha Ardena. 

22. rujna. „John Buli" od Zajca (Pre- 
mijera.) Po sudu sve kritike ovdje se na 
librettu nasukala Zajčeva glazba i tako je 
to bio zapravo neuspjeh, koji dakako 
sasvim izčezava poslie onolikih i onakvih 
uspjeha našega maestra iz prijašnjih godina 

23. rujna. Popodne „Propast kraljeva 
hrvatske krvi 4 *, a na veče opet „John Buli". 

24. rujna. „Dobri prijatelji". Kako smo 
još uviek sa Sardouom dobri prijatelji, svje- 
doči najbolje, što je to bila 33-ća predstava. 
Ima zbilja nešto ne-sardouovsko u toj ko- 
mediji pisanoj s toliko topline i bez efe- 
kata, baš kao da je stranica iz života. A 
kako to samo igraju Ružička i Fijan, pa 
Anton . . . 

25. rujna. „Zaručnica miljunašica". Još 
uviek. 

26. rujna. Jaroslav Vrchlickv: „Noć na 
Karlšteinu." No o tom drugi put. (Zaključak 
je redakcije naime dne 25. rujna) 

U parketu, deveti red desno, broj 1. 

Vanja 

Srbijansko Narodno Pozorište. Kolo- 
vozka svezka beogradskog „Književnog 
Glasnika" donosi neke statističke podatke 
iz „Pozorištnog Godišnjaka" za saisonu 
1905.— 1906. Iz toga razabiremo, da beo- 
gradsko narodno pozorište imade tri redo- 
vite godišnje subvencije i to državnu sa 
38.000, obćinsku sa 10.000 i kraljevu sa 6000 
dinara. Davano je 237 predstava sa 167 
komada — 43 izvora i 124 prevoda. Naj- 
veći broj odpada na narodne igrokaze 
s pjevanjem (što se u Srbiji u velike goji), 
junačke i historijske drame i komedije, a 
manje na modernu dramu i tragediju „Po 
pojavi repertoara idu srpski pisci ovim 



redom: Ivo Vojnović, J. St. Popović, Šve- 
tozar Čorović, Janko Veselinović i t. d. tt . . . 

Zanima nas, što stoji u .S. K. G." o 
Vojnovićevoj „Smrti Majke Jugovića 14 , o 
kojoj se činila golema reklama u Srbiji i 
u nas u Hrvatskoj, a koja u prkos toga 
nije zadovoljila, kako se očekivalo. Čitamo: 

„Vojnovićeva poetska drama ili „dramska 
pjesma", kako je on naziva, probudila je 
veliki interes i imala je veliki broj pred- 
stava, ali i vrlo podeljenu i skoro protivu- 
rečnu kritiku. Dokle su jedni preizdizali 
novu poetsku i nacionalnu dramu pisca 
„Dubrovačke Trilogije", drugi su rekli, da 
je djelo bez vrednosti: rašireno, nehar- 
monično u odeljcima i pojedinostima, usi- 
ljeno, naivno, teatralno, s nacionalnim mo- 
tivima bizarno izopačenim, u krutim knjiš- 
kim i deklamatorskim stihovima. U istini, 
Vojnovićeva drama ima nedostataka u je- 
dinstvu, a katkad neharmoničnim i čudnim 
slikama i pojedinostima, ali ona neospo- 
rivo ima i nacionalnog nadahnuća, i otme- 
nosti misli i živopisnih slika i izraza i čak, 
mjestimice, jedrih i dobrih stihova " 

„Smrt majke Jugovića" prikazivat će se 
i na hrvatskom kazalištu, pa držimo, da je 
dobro zabilježiti, kako se u Srbiji sudilo 
o toj stvari. Vele, da se je Ivo conte Voj- 
nović, srpski pisac, jedio sbog tih beo- 
gradskih kritika . . 

Jubilej ruskoga kazališta. 13. rujna pro- 
teklo je 150 godina, što je u Rusiji osno- 
vano stalno kazalište, a to je bilo djelo 
carice Jelisavete. Začetak ruskog kazališta 
jesu diletantske predstave kadeta. Neki 
trgovac Volkov, prijatelj umjetnosti, uredio 
je u Jaroslavu kazalište, koje je od vre- 
mena do vremena davalo predstave. Glas 
o tomu kazalištu dospio je do Petrograda. 
Konačno su pozvali u priestolnicu Volkova 
i njegovu družinu. 13. rujna 1756. bila je 
prva predstava ruske drame. Na dan jubi- 
leja iznielo je Aleksandra kazalište u Pe- 
trogradu pet starih komada na pozornicu, 
koji su imali prikazati razvoj ruske drame, 
nu kako pišu petrogradski listovi, bilo je 
to tako dosadno, te nije moglo pobuditi 
dubljeg interesa. Najviše se još svidjela 
komedija „Gospodja vestinkova i obitelj", 
koja se pripisuje carici Katarini Prigodom 
jubileja izdao je intendant Driesen spomen- 
spis s povješću kazališta. 



JUBILEJI I NEKROLOZI 

Heinrich Laube 

Osamnaesti se rujna ove godine sla- 
vila \ stota obljetnica \ rodjenja ; Laubeova. 
Heinrich Laube rodjen je 18. rujna 1806. 
u gradiću Sprottau u Pruskoj Slezkoj. 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



127 



Svršivši osnovne i srednje škole prikaže 
se u dvadesetoj svojoj godini teologiji. 
Ali ubrzo nadjača u njemu volja, da po- 
stane literatom. On ode 1832. u Leipzig, 
gdje je osnovao i uredjivao jedan novi 
časopis (Zeitschrift fur die elegante Welt). 
Tu se upozna i s Heineom i Gutzkowom 
te drugim odličnim zastupnicima nove nje- 
mačke literarne struje, koja se zvala „Das 
Junge Deutschland". Kao žestoki protivnik 
reakcije dopade dva puta tamnice. Burne 
godine 1848. iztakne se i kao pučki go- 
vornik. U svibnju 1849. postane direktorom 
bečkog dvorskog glumišta (Burgtheater) i 
ostane tu do septembra 1867. Kad se te go- 
dine osnovalo mjesto intendanta, koje je 
prvi zasjeo njegov prijatelj Friedrich Halm, 
a tim se njegov dosada neograničeni dje- 
lokrug zamašno suzio, preda Laube svoju 
demisiju i ode u Leipzig za direktora 
gradskog glumišta. Godine 1872. povrati se 
u Beč i preuzme upravu novo osnovanoga 
glumišta „Stadtheater", kojim je i upravljao 
do g. 1880. Požar i propast toga glumišta 
(16. svibnja 1884.) preživi Laube tek za 
nekoliko mjeseci i umre 1. kolovoza 1884. 

Laubeov literarni rad manje je važan od 
njegova dramaturžkoga. U njega nije bilo 
snažnog elementarnog literarnog poriva. 
Ponajpače u njegovim dramama ne izbija 
snažni afekt, već umjetni afekt i njegova 
žestoka, eksplozivna narav. Ali mi danas 
ne smijemo zaboraviti, da je on jednoć 
bio jedan od prvaka „mlade Njemačke", 
da je i on jednoć bio „moderan". U lite- 
rarnom radu najbolje mu još uspje va oštra 
i vrstna karakter izaći ja ljudi, u najboljoj 
svojoj drami v Die Karlschiiler" (1847.) crta 
mladoga Schillera u zaptu akademije voj- 
vode Karla od Wiirttemberga. Schiller, taj 
heros eponimos njemačkoga naroda, bio je 
po mmenju Laubeovu najpodesniji junak 
„narodne" drame, narodne u onom smislu, 
u kojem je kasnije Laube zasnivao „na- 
rodno" njemačko pozorište. Velika idealna 
pojava Schillerova još i danas u toj drami 
moćno djeluje na njemačko obćinstvo. 
Mnogo je uspjehu drame pomogao i do 
onda neobični, oštri dialog, pun snažne 
dialektike. Laubeov „Grof Essex" (1856.) 
prešao je i preko granica njemačkih, u 
njegovu romanu J}as junge Europa" 
(1833.-37.) i u zbirci „ReisenovelUn" 
(1834. — 37.) opaža se veliki dojam Heinea 
i B6rne-a. 

Pravi se Laubeov život i rad započinje 
godine 1849., kad je došao kao direktor 
na bečki Burgtheater. On je ovdje ne 
samo prenio na pozornicu dogme nove 
literarne struje, on je tu postao pravim 
glumištnim preporoditeljem. Njegovom 
uspjehu u pogledu glumištnog napredka 
podpomagao je u velike sretni splet raznih 
zgodnih okolnosti : dobro glumište, što ga 
je našao, velika vlast, obilna materijalna 
pripomoć, prilično dobri glumci i zahvalno 



obćinstvo, komu je glumište značilo čitav 
sviet, obćinstvo, koje je bilo puno i osobnih 
i obćenih interesa. Njegov cilj, kojemu je 
prikazao sve svoje sile i nastojanja, bilo 
je narodno glumište. Laube je bio sretan 
i vrstan organizator, a plod njegova orga- 
ni zatornog rada zove se ensemble bečkog 
Burgtheatra. Posliednja slavna imena tog 
moćnog kulturnog faktora pronose još i 
danas slavu Laubeova imena. 

Bio je nadalje vrlo sretan u odkrivanju 
novih talenata. Dakako da se danas ne da 
reći, da li je Laube upravo mogao da 
predvidi perspektivni razvitak kojega mla- 
doga talenta. Od onih, koje je odkrio, nije 
mu nijedan bio na sramotu, a to doista 
znači mnogo. Duga praksa, fini osjećaj i 
poznavanje glumištnih potreba i njene 
tehnike, stvonše iz Laubea izvrstnog drama- 
turga i režisera. Pod njegovim su se vod- 
stvom razvile moćne glumačke osobnosti. 
Deklamaciju njegovih glumaca — koju je 
on krivo shvatao prirod nošću — opazit 
će još i danas kod glumaca iz njegove 
škole osobito onaj, koji je naučan na 
lahki i prirodni, francezki način govora. 
Ali njihov način glumljenja i govora bio je 
u Laubeovo doba opravdan, jer su to 
tražile tadanje drame i njihovi autori (Halm, 
Gutzkow, Laube). Oni su tražili jasni i 
zvučni izgovor i ukočenu doličnost juna- 
kovu. Nama, koji smo danas privikli mo- 
dernoj tako savršenoj umjetnosti režije, 
koji govorimo o stilu i nastrojenju svake 
pojedine drame, nama se danas čudno čini, 
da Laube u svim svojim mnogobrojnim 
dramaturžkim djelima, u kojima je točno 
i savjestno istaknuo svoja načela i iz- 
kustva svoje prakse (Das Burgtheater 1881. ; 
Das VViener Stadtheater 1875.; Das nord- 
deutsche Theater 1872.; Theaterbriefe, 
izdani u „N. Fr. Presse" 1901.) što slično 
tomu u obće ne pominje. 

Nastrojenje (Stimmung) imao je drami 
po Laubeovu mnjenju davati protagonista, 
a ostali glumci sporednih uloga izčezavali 
bi u polumraku neodredjenosti. Tako pri- 
mjerice u „Macbethu" Wolterova, u „Edipu" 
Robert, u „Nathanu" Lewinsky. Danas su 
te nastranosti Laubeove gotovo već sasvim 
izčeznule. Možda je Laube u svoje vrieme 
i sam osjećao neizpravnost svoga nasto- 
janja. Mi znamo, da je upravo pod nje- 
govim štitničtvom uvedena u Beču moderna 
Francezka drama. (Vidi o tom i Strakoscheve 
uspomene u W N. Fr. Presse" od 16. rujna 
o. g.) Realizam Dumasov, Augierov i Sar- 
douov bio mu je u tom pogledu za cielo 
izvrstna zamjena za visoke koturne jamb- 
skih tragedija. Ali ni taj nenadani skok 
nije bio najsretniji po Laubeove glumce. 
Njima je bilo odveć težko, da se sada 
odjedared užive i ućute u francezku duho- 
vitost i u biće savremenog francezkog 
družtvenog života. Bilo je grdna samoprie- 
vara, kad je Laube često i često govorio, 



128 



HRVATSKA SMOTRA 



da se francezke komedije u Beču bolje 
igraju, nego u Parizu. 

Danas, kad se slavi stota obljetnica 
Laubeova rodjenja, vidimo, da se mnoga 
njegova sanja i želja u istinu i izpunila. Nje- 
mački narod ima svoje dramatske pjesnike, 
a njihovim djelima struje želje, težnje i po- 
trebe njihova vremena; Brahm i Reinhardt 
doveli su umjetnost režije tako reći do 
najviših vrhunaca, a bečki je Burgtheater 
(mezimče Laubeovo) pod Schlentherom 
danas ipak prvo njemačko glumište. 



Ferdinand v. Saar 

Dne 24. srpnja o g. svršio je samoubiv- 
stvom u Doblingu austrijski pjesnik Fer- 
dinand von Saar. Svoj život opisao je u 
ovoj kratkoj autobiografiji: „Rodjen sam 
30 rujna 1&J3. u Beču. Kad mi je bilo pet 
mjeseci, umre mi otac Ludwig von Saar u 
naponu muževnoga života od kljenuti srdca 
Moja majka, kći dvorskoga savjetnika 
Nespave, povrati se na to sa mnom u svoju 
roditeljsku kuću, gdje sam bio odgajan 
Poslie smrti moga djeda primi majka neku 
malu baštinu. Tim je snadje velika bieda 
i ona odluči, da se ne prikazem akadem- 
skoj naobrazbi, za koju sam bio odredjen. 
Na savjet svoga skrbnika stupim poslie 
svršena šestoga gimnazijalnog razreda u 
vojsku. Poslie talijanske vojne 1859. za- 
hvalim se na svom častničkom činu, da 
se sasvim prikazem svome literarnom radu, 
oko kojega sam već u vrieme svoje voj- 
ničke službe bio nastojao. 1 ako sam već 
svojim prvim — šestdesetih godina — 
izašlim djelima: tragedijom „Car Henrik 
IV." i novelom „Innocens*, svratio na se 
pažnju i dobio državnu pripomoć, ipak je 
prošao čitav niz godina, punih duševne 
borbe i težkih briga, dok mi je tek u moje 
kasnije životno doba uspjelo, da stečem i 
održim odličnu, i izvanjim počastima pri- 
znatu, literarnu poziciju. Iztaknuo sam se 
osobito kao lirik i novelista. O mom se 
dramatskom* pozivu još i danas sumnja. 
Da li pravo ili ne pravo, ne mogu da rečem". 

U kolu svojih austrijanskih vršnjaka 
(Ludwig Anzengruber, Peter Rosegger, 
Marie v. Ebner-Eschenbach, Emil Marriot 
i Ossip Schubin) zauzima Saar svojom 
izrazitom individualnošću sasvim oštro od- 
redjeno mjesto. Kao realistički pisci ne- 
maju oni gore pomenuti njegovi vršnjaci 
one specifično austrijanske note. Saar je 
čitavim svojim bićem Austrijanac, on je 
historik, pisac memoira njemačko-austri- 
janske sadašnjosti. Osobito se liepo to 
opaža u njegovim novelama. Tu on svagda 
nastoji, da točno pogodi i opredieli ka- 
rakter jedne odredjene histončke epoke, 
jedne odredjene vrste ljudi, jednog zna- 
čajnog tipa vremena, u kojem on s&m 
živi. Ako hoćemo da nešto točnije pro- 



motrimo historički razvitak njegova lite- 
rarna rada, treba da ponajprije rečemo koju 
o Saaru kao dramatiku. 

Po svome je biću bio Saar više lirska 
narav, narav bez snažne koncentracije i 
koncepcije. Zato i Saarov dramatski rad 
zaostaje uspjehom iza njegove lirike i nje- 
govih novela. Kad govorimo o Saarovu 
dramatskom radu, imamo uviek najprije 
na umu njegovu veliku dramatsku pjesan 
u dva odieljenja „Car Henrik IV" Mnogo 
je pjesnika i prije i poslie Saara kušalo, 
da prikažu toga najnarodnijeg srednjevje- 
kovnog njemačkog vladara- Saar po svome 
biću nije mogao, da izdjela čeličnu carevu 
pojavu. Njegova nježna i meka ljubežljivost 
odkrila je upravo u ovom djelu svu svoju 
nemoć u jakoj i snažnoj karakterizaciji. U 
njegove junake ulazi svagdje neka blaga 
čovječnost, kojom pjesnik nastoji, da nas 
zbliži s junakom. Cesto se upravo ta težnja 
izvraća u trivijalnost. Tu nema nigdje snažne 
volje, a bez snažne volje nema snažne 
duše. Odlučni se dogodjaji sbivaju iza po- 
zornice, jer se pjesnik brižno uklanja 
s puta svim mogućim potežkoćama. Od 
prvoga diela svakako je bolji drugi. Tu je 
Saaru liepo uspjelo crtanje karaktera Hen- 
rika V. Ali i tu izbijaju neke nejasnoče i 
dvojbe. Saar doduše voli snažne i oštre 
kontraste, ali se ovi baš od svoje preve- 
like oštrine opet ne dojimaju. Uza sve to 
ostaje to djelo Saarovo važno, jer tko 
može reći, da je ikoji od modernih pjes- 
nika spjevao u istinu historičku dramu? 

U drugoj se Saarovoj tragediji „Thassilo" 
opaža moćni dojam njegova uzora i maj- 
stora Grillparzera. Najslabija je Saarova 
drama „Tempesta". 

U svojoj je lirici Saar romantik. Najljepši 
su cviet njegove lirike pjesme u sbirci 
„Wiener Elegien'. U tim kao i u drugim 
pjesmama izbija moćno Saarov blagi me- 
lankolički temperamenat. Eiegička je lirika 
pravo njegovo polje, reflektivna mu sla- 
bije uspieva. Kao što je jesen opjevao ovim 
divnim stihovima: „Der du die Walder 
farbst, Sonniger milder Herbst, Schoner 
als Rosenblunn Diinkt mir dein sanftes 
Gliihn Nimmermehr Sturm und Drang, 
Nimmermehr Sehnsuchtsklang, Leise nur 
atmest du, Tiefer Erfullung Ruh" — tako 
odaju neki tihi jesenji zadah i sve novele 
Saarove. U svima nalazimo neki blagi mir, 
neku tihu rezignaciju čovjeka, koga je sviet 
i njegov život razočarao. On taj sviet još 
ljubi, ali ta je ljubav tiha i bolna. U njemu 
su obamrle sve čežnje i želje, a jedini mu 
je cilj analiza i spoznaja sebe samoga. 
Pored toga, kako smo već gore pomenuli, 
izbija upravo u Saarovim novelama ona 
specifično austrijanska nota. Najbolje se 
to osjeća u sbirci „Novellen aus Oester- 
reich A . 

Tako se i njegovim životom i njegovom 
smrću izpunile one rieči, što ih je jednom 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



129 



bio spjevao svome rodnome gradu : »Singen 
will ich ein Lied dir noch als treuester 
der Sohne, Und wo die Wiege mir štand, 
find' ich zuletzt auch mein Grab - . . . 



Oscar Levertin 

(t 23. rujna 1906.) 

Oscar Levertin* rodjen je 1862. u Stock- 
holmu. Kao literat iztaknuo se g. 1883. 
zbirkom skica sa rivijere. Kao Geijerstam, 
Nordensvan i Charlotta Edgren-Lefflerova 
iztaknuo se i on u naturaJističkom lite- 
rarnom pokretu švedskom i izdao 1885. 
zbirku novela pod nadpisom „Konflikti*. 
Ali ubrzo on skrene sa naturalističke staze 
i već sliedeća njegova novela „Neprijatelji 
života" (1891 ) pokazuje njegov novi nazor 
o svietu i životu. Iste godine izda on i 
zbirku pjesama „Legende i priče 11 . Te su 
ga pjesme najedanput stavile uz bok prvim 
švedskim iiricima. Sbirkom .Rokoko no- 
vele" i romanom „Magistri u Osterasu" 
dovinuo se Levertin i svojom prozom do 
onoga vrhunca, na koji se već prije kao 
lirik bio stavio. — 1 kao naučnjak je Le- 
vertin postigao velike zasluge. Proučavao 
je osobito švedski rokoko, njegovu litera- 
turu i umjetnost. 1899 izdao je veliko 
znanstveno djelo „Niclas Lafrensen i uza- 
jamne sveze medju švedskim i francezkim 
slikarstvom u 19. vieku". Levertin živio je 
do svoje smrti u Stockholmu kao sveuči- 
lištni profesor literarne historije. 

Začudna je pojava, što se rokoko počeo 
tek tako kasno u naše vrieme proučavati 
s historičke strane. Watteauove bolestne 
sanje boja, Oppenortsovi i Meissonierovi 
puževlji ornamenti, griešni život vladarske 
kuće, nježni način, kojim je Abbć Prćvost 
opraštao zablude srdca, prebistri um Vol- 
tairov — sve to, iz čega se rodio i dozrio 
rokoko te postao umjetničkim stilom, koji 
je vladao kroz čitav jedan viek, bilo je ne- 
koliko decenija kasnije malo cienjeno, da 
prezirano. Proučavali su ga težki i osbiljni 
umovi, a konačni je sud bio, da rokoko 
nije drugo, no neprirodna pojava, puna 
bezbožnosti i pokvarenog ćudoredja. To 
mišljenje prevladava još i danas u mnogim 
i mnogim ljudima. Koliko ima ljudi, koji 



* Kako smo naumili, da već u jednom 
od sliedećih brojeva ove smotre donesemo 
u prievodu jednu od Levertinovih nježnih 
i ubavih „Rokoko-novela", hoćemo da se 
povodom njegove neočekivane i preura- 
njene smrti odužimo ovim redcima njegovu 
spomenu, a opet da pobudimo i pažnju 
naših čitatelja na tu simpatičnu, u nas još 
sasvim nepoznatu literarnu pojavu, držeći 
se kod toga essava, što ga je o Levertinu 
napisao profesor literarne istome na uni- 
verzi u Stockholmu, Hjalmar Šoderberg. 



još i danas nježni i mirisni Prćvostov 
roman „Manon Lescaut" stavljaju u prljavu 
literaturu. 

Oscar Levertin ocienio je u nizu lite- 
rarno-historičkih i umjetničkih razprava 
sa pravednog i historičkog gledišta 18. viek, 
doba rokokoa. Nije začudno, da se upravo 
jedan Šved dao na kritično izpitivanje te 
historičke epoke, jer medju ondašnjom 
Francezkom i njenim stilom i medju on- 
dašnjom Švedskom ima mnogo dodirnih 
točaka. Jer i ako je možda rokoko u 
drugim zemljama značio procvat ili propa- 
danje, ili možda i iedno i drugo, u Švedskoj, 
toj u ono vrieme osamljenoj, dalekoj i 
jadnoj zemlji, značio je rokoko u istinu 
doba klijanja, novog preporoda, doba 
cvata poslie jedne oskudne i sterilne zime. 
Prije svega u političko-ekonomskom po- 
gledu, a onda i u pjesničtvu i umjetnostima, 
dakle u kratko: novo proljeće švedske 
kulture. 

Gradju za svoje novele uzimao je Levertin 
gotovo izključivo iz švedskog rokokoa. 
Pjesnik i učenjak u Levertinu pomagao je 
revno jedan drugoga, a iz tog su zajed- 
ničkog rada nikla djela, koja svojom izvrstno 
cizeliranom i u pravom smislu spiritua- 
lističkom umjetnošću zauzimaju u švedsko} 
literaturi jedno od prvih mjesta. U velikim 
i tipičkim crtama tih djela možemo krasno 
promatrati čitav 18. viek od Marivauxa, 
voltairea i Rousseaua do Werthera i do 
emigrantske literature, od onoga vremena* 
kad je i sama smrt nosila vlasulju, kad je 
dolazila do visokih dostojanstvenika, preko 
vremena, u kojem je već počinjala dvcjba 
da izgriza kulise pastirske idilske poezije, 
pa sve do vremena, kad je izpraznost i 
taština čitave te struje počela da smućuje 
mir i pokoj i snažnih idividualiteta. Tu 
Levertin zastaje. On ne iztražuje dalje ono 
vrieme, kad je jasna i snažna reakcija po- 
čela protiv velikim provodnim idejama 
osamnaestoga vieka. Levertin ostaje samo 
kod preludija, on zastaje kod vremena 
vrienja, koje se daje težko odrediti, jer 
njim provejavaju odveć raznolike struje r 
kad još nitko nije znao reći, da li je u 
zraku proljeće ili kruta zima, kad je ko- 
renje mnogih novih misli ležalo u crnoj 
zemlji i od nje se hranilo. 

Ovo je vrieme Levertinu podalo gradju 
za tri posljednje novele njegove sbirke. 
Te su tri novele: „Kalonvmos", »Iz dnev- 
nika jednoga srca" i „Put u bašti". Mo- 
guće je, da u prijašnjim novelama te sbirke 
ima novela, koje su virtuoznije koncipirane 
i izdjelane — kao ona Ijubezna i vesela 
pisma s puta jednoga švedskog svećenika, 
koji hoće da ga snadje udes Cnevalier des 
Grieuxa, ili trpki i skeptički dnevnik »Dvo- 
ranina" — ali u ovim trim posljednjim vidi 
se jasno, da je upravo ovaj odsjek osam- 
naestoga vieka obradjen najvećom ljubavi 
i pomnjom. S čisto poetskog gledišta te- 



130 



HRVATSKA SMOTRA 



žište je čitave sbirke bez sumnje „Kalo- 
nymos", interieur iz židovskoga života, u 
pripoviesti o mladom Židovu, koji hoće da 
se osvećuje svojim predjima, jer je bio 
jedan od njihova roda i jer će ga možda 
oni jednom htjeti da prikažu „kod velikoga 
svjedočanstva 11 , ali koji ipak polazi u sviet, 
da uči svoju vjersku braću miesto osami 
i mržnji pomirbi i zaboravi. Čitavom no- 
velom struji čarobna svježina i meki pro- 
ljetni razpoložaj. Ova novela nema ništa 
zajedničkog s onim, što mi obično po- 
mišljamo kod rieči rokoko, ali ona ipak 
zato ne izpada iz duha i stila onoga doba, 
već kazuje, kako je ono doba moglo i 
moralo biti. 



UMJETNOST 

Izložbe 

I. 

U vrieme, kad je u berlinskoj narodnoj 
galeriji bila priredjena retrospektivna iz- 
ložba njemačke umjetnosti (Deutsche Jahr- 
hundertausstellung), tužili su se Bavarci, da 
je njihova umjetnost u toj izložbi bila vrlo 
loše zastupana. S toga su razloga oni ljetos 
u okviru svoje godišnje izložbe u miinchen- 
skom Glaspalastu priredili Izložbu bavarske 
umjetnosti od 1800 do 1850. Ali ono, što 
su u Berlinu kudili, nisu ni oni sami u 
Miinchenu bolje načinili. Njihova je iz- 
ložba u mnogom pogledu zanimiva i po- 
učna, ali ona ne donosi mnogo nova. Burkel 
i Spitzweg bili su već i u Berlinu veoma 
Hepo zastupani, a ono, što je u Miinchenu 
ljetos broj njihovih slika gotovo za dvo- 
struko povećan, ne kazuje nam ništa nova 
o tim simpatičnim, nekim filistroznim raz- 
položenjem zadahnutim, slikarima. Neke 
odredjene teme vraćaju se diljem čitavoga 
njihova rada, a neprestane modulacije tih 
tema jasno kazuju zanatlijski karakter nji- 
hovoga neumornog rada. Dakle tim briž- 
ljivim popunjanjem nisu u Miinchenu bili 
baš najsrećmje ruke. Nova je pojava u toj 
retrospektivnoj izložbi Heinrich Maria von 
Hess (1798.— 1863.) On je bio jedan iz 
kruga onih slikara, koji su svojim shva- 
tanjem bili srodni zastupnici ondašnje na- 
zarenske škole, koji nas svojim stilom pod- 
sjećaju starih majstora. Om su visoko cie- 
nili i poštovali svoju umjetnost, oni su 
bili čitavim svojim bićem kod svoje umjet- 
nosti. Promotrimo iz bliže primjerice portrait 
Svogorice njegova brata (br. 273. oficijelnoga 
kataloga). Svojom jednostavnošću, usrd- 
nošću, svojim čuvstvom i izvrstnim crtežem 
sjeća nas najboljih portreta Wilhelma Leibla. 
— Religijozne slike tih Bavaraca vrlo su 
liepo i savjestno radjene, odaju mnogo 
čuvstva i usrdnosti, ali nas s umjetno histo- 
ričke strane ne mogu dublje zainteresirati. 



Tri su motiva, koji se u toj izložbi go- 
tovo redovito povraćaju: portret, pejsaž i 
?;enre. U portretu se iztiče J. G. ndlinger 
1741.— 1819.). Njegove slike odaju svojim 
smedjim tonovima snažni dojam Rem- 
brandtov. 

Mnogim su slikama zastupani nekadašnji 
diktator jedne ciele miinchenske umjet- 
ničke epohe, VVilhelm Kaulbach (1804. do 
1874.) i ominozni slikar galerije ljepotica u 
miinchenskom dvoru Josef Karl Stieler 
(1781.— 1858.), koji odaje znatni upliv pa- 
riške Gčrardove škole. Njegov je Beethoven 
poznat i širim krugovima. Izvrstni je 
umjetnik Theodor Mattenheimer (1787. do 
1850.). Njegov portret gospodie Schonleinove 
(br. 395 oric. kat.) vno je elegantan i spaja 
veoma zgodno i harmonični zlatnosmedje, 
crne i sive tonove. 

Medju pejsažistima zauzima veoma znatno 
mjesto August Seidel (1820.— 1904.). On je 
boravio neko vrieme u Fontainebleauu, a 
zacielo su ga se ondje Duprć i Rousseau 
bili dojmili, i ako oficijelni katalog govori 
samo o uplivu Rottmannovu Ali je Seidel 
širinom i snagom svoga kista znatno nad- 
krilio Rottmana, primjerice svojim slikama 
„Oluja" i „Bujica" (brojevi 536. i 538. ofic. 
kat). — To su samo najizrazitiji predstavnici 
toga razdoblja, a kraj 1271. djela, što je u 
toj restrospektivnoj izložbi izloženo, jedva 
je vjerojatno, da sebi u kratko vrieme mo- 
žemo stvoriti jasan i objektivan sud o tim 
djelima. Htjeli bismo samo još da iztak- 
nemo već pomenutoga Karla Spitzwega 
(1808.— 1885.), koji je sam zastupan s osam- 
deset djela. Iskreno izpoviedamo, da nam 
je taj umjetnik već odavna bio neizkazano 
simpatičan, tako da smo veći dio našeg 
boravka u izložbi prikazali posmatranju 
njegove kolekcije. Kao apotekarski djetić 
imao je Spitzvveg u svojoj mladosti prilike, 
da u raznim apotekama upozna mnogo 
originalnih i neobičnih ljudi. Ta apotekari 
su u doba romanticizma bili na glasu kao 
čudni, mušičavi i čarobni ljudi. Tako osje- 
ćamo u svim njegovim slikama zadah toga 
čudnog svieta. Na svakoj svojoj slici pri- 
kazuje nam on po kojega čudaka. Njegovi 
su sujeti veoma jednostavni i srdačni. 
Ubogi pjesnik, koji po danu leži u kre- 
vetu, da prištedi drva i ogriev (slika je u 
Miinchenu, u novoj pinakoteki); koji otvara 
svoj poderani kišobran, da se obrani od 
kiše, koja ga je padajući kroz škulje kišo- 
brana već sasvim smočila; stari bibliofil, 
što stoji na ljestvama i požudno prekapa 
knjige; ljubavni par, što prohodi uskom 
ulicom te se zaustavlja pred staretinarom, 
što je izložio mramorni kip Afroditin itd. 
itd. Već sami nadpisi slika, što su izložene 
u ovoj retrospektivnoj izložbi odaju čitavo 
biće Spitzwegovo. 

Uzmite primjerice: stari gardista prezen- 
tira pušku pred serenisimusom i njegovom 
suprugom (br. 544.) ; pustinjak i djevojka 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



131 



r 



(br. 553.) ; prijatelj kaktusa (br. 554) ; udovac 
u perivoju (br. 565.) ; filozof u perivoju 
(br. 579.); noćna pustolovina (br. 581.); 
čitajući monah (br. 385.); Skolnik (br. 588); 
invalid (br. 589); „biedermeier" (br. 590); 
serenissimus (br. 591.); muzikanti i žandar 
(br. 600.); monah, što krpa svoje odielo 
(br. 604.); patuljci u Spilji (br. 609.) itd. itd. 
— Spitzweg, koji je za svega svoga života 
ostao neženja, tražio je svoje modele 
uviek medju udobnim i filistroznim purga- 
rima, a dodavao je u svojim slikama tim 
modelima uviek neku dozu svoga finog 
umjetničkog čuvstva i svoje tihe nujnosti. 
Tako i njegova komika djeluje nujno. On 
je kat eksohen slikar „dobroga staroga 
vremena." 

Spomenut ćemo još jednu našu veliku 
simpatiju. Moritz von Schwind (1804.— 1871.) 
zastupan je u miinchenskoj Schackovoj 
galeriji i u frankfurtskom Stadelovom insti- 
tutu boljim i znatnijim dfelima. U retro- 
spektivnoj izložbi zastupan je sa 12 slika, 
od kojih se osobito iztiču „Svadbeno jutro" 
(br. 519.) i „Riibezahl", (br. 529.), koju je 
i Schackova galerija ustupila za izložbu. 
Ovih dvanaest slika ne podaje jasnu sliku 
Schwindovu. Prije dvie godine (1904., o 
stotoj obljetnici njegova rodjenja) bila je 
u Munchenu priredjena kolektivna izložba 
njegovih djela, koja su svojim brojem 
malo ne dosizala broj slika, izloženih u 
ovogodišnjoj retrospektivnoj izložbi. Ta je 
izložba bila uistinu epokalna. Tu se mogao 
upoznati čitav njegov rad. Tako je u ovoj 
izložbi izloženo jedanaest slika, kojih onda 
nije bilo. Glavni je čar Schwindove umjet- 
nosti harmonično zaronjivanje u prirodu i 
ljude. On je naskroz njemački umjetnik. 
To ne samo radi toga, što je divnom 
intuicijom u svojim ilustracijama pogodio 
srdačni ton pučkih popievaka i priča 
(Marbachs VolKsbiicher, Grimrns Marcnen), 
što je usrdno u dugom nizu prikazao ža- 
lostnu poviest liepe Meluzine (u bečkom 
dvorskom muzeju) i priču o sedam gavrana 
(u Weimaru), već je i u svojim većim dje- 
ljima znao lztaknuti, kako je shvatio nje- 
mačko narodno biće, kako mu je postao 
iskrenim tumačem i pjesnikom. On je i 
izrazititi predstavnik njemačke romantičke 
slikarske škole. 

**************** 

AFFAIRA JEDNE PJESME 

Demonstracije u Rimu, Milanu, Flo- 
renciji, Paviji, Bolonji i t. d. protiv Hr- 
vata radi nedavnog sokolskog sleta, iza- 
zvane lažnim izvješćivanjem nama neprija- 
teljskih novina, kao da je bila kadra uti- 
šati nova „affaire , ali ne politička već — 
književna. 

Otrag malo dana urednik lista „Gior- 



nale d' Italia", ukrao je — ugursuz — sa 
pisaćeg stola glasovitog pisca pjesmu i od- 
štampao ju je u istome listu 

Ova „kradja" ima svoju olahkotnu okol- 
nost u tomu, što urednik nije htio da oda 
pjesnika, već pozivlje čitaoce, neka sami 
odgonenu, tko ju je spjevao. I sbilja, stala 
jagma čitača opapučenih i ne opapučenih, 
pokondirenih i nepokondirenih, zvanih i 
nezvanih, da reknu svoje mnienje. Dano- 
mice hrpimice pisma salietavala uredničtvo 
„Giornale d f Italia - u kojima je svaki, koji 
ih piše, „siguran i ponosan 1 *, da je odgo- 
nenuo pravoga autora. A svi se ipak — 
prevarili. 

Evo nekih od tih pisama: 

Počimljemo sa najoriginalnijim , koje 
piše prof. Riva: „Lahko je to odgonenuti- 
Ovi su stihovi Aristofanovi A prevodilac, 
parafrast ili točnije tumač božanskoga Ari- 
stofana, ne može biti drugi no Pascoli". 

Jedan koji se izjavljuje „čitačem, prija- 
teljem* veli: Autor duhovite -Parabole", 
odštampane u „Giornale d' Italia" je Do- 
minik Oliva. Ja bih se okladio.** Ovaj je 
„čitač prijatelj" prilično skroman, on bi se 
samo .okladio**, dok je .sigurniji i sviest- 
niji** milanac Manfred Colacci: „Zar je to 
tako težko shvatiti? Parabola je čitava 
nikla iz još uviek mladenačke mašte Ed- 
monda De Amicisa. Ja znam na pamet 
mnoge njegove stihove, i dok ju njemu 
pripisujem, više sam no siguran, da se ne 
varam." 

Još više premašuje u svojoj „sigur- 
nosti" g. Stanislav Argenti ; on apodiktički 
tvrdi: „da ste Vi, g. urednice, namienili 
nagradu pravome odgonetaču, ta bi već 
bila u mome džepu. Autor Parabole ne 
može biti drugi no Antun Fogazzaro Pre- 
poznao sam njegov stil (taj ima doista 
književnički njuh! op. pr) a po gotovo 
po zadnjoj kitici." 

Gospodin, što se skriva pod ,,Z", pita : 
„Recite mi nije li krasna Parabola ugrab- 
ljena Konradu Ricci? Rekao bih da je 
njegova 44 

Žalimo što nam nije moguće donieti 
[oš i drugih pisama, ali kad bismo svršili? 
Nema poznatijeg talijanskog pjesnika, da 
bi bio poštedjen. Kao autori — naravski 
„bez sumnje i sa matematičnom sigur- 
nošću" — spominju se Carducci, Graf, 
Guerrini, Pastonchi, Gnoli, Antun della 
Porta, Ivan Marradi, Diego Angeli, Tanga- 
nelli, Mazzoni, Hugo Fleres i mnogi, mnogi 
drugi. 

A biedni pjesnici, da im se ne bi reklo 
e se kite tudjim perjem, brže bolje se po- 
žurili, da daju svoje izjave. 

Bili smo podašne ruke prama smrtni- 
cima, a kako da ne budemo još podašnije 
prama bezsmrtnicima, koji mogu pjevati 
,,est Deus in nobis, agitante calescimus 
illo 1 *? Evo dakle i nekolikih njihovih iz- 
java (dakako u prevodu): 



132 



HRVATSKA SMOTRA 



Glasoviti pjesnik i romanopisac Antun 
Fogazzaro piše : „Parabola nije moja. Kad 
bi Vam bilo do toga, da saznate što ja 
mnijem, reko bih Vam, da me sječa na Grafa". 

A pesimista i [originalni pjesnik „Me- 
duze 44 Arturo Graf te na to: „Pjesma nije 
podpisana, dakle nije moja. Nisam niredka 
odštampao, a da se nisam podpisao. To 
smatram dužnošću. U ostalom zašto da 
se ova pjesma pripiše meni? Ja mrzim 
svaku lošu pojeziju, ali ne za to onu, koja 
hoće da bude nova. Je li nova ja pače 
begenišem. Mnijem da su razni putevi do 
dobre pojezije, a bio sam uviek prijatelj 
smjelosti i novosti." 

Ivan Marradi kao da se osjeća uvrie- 
djenim, da se njemu pripisuje Parabola, 

Pak odrešito piše: „Ne, nisam ja autor 
arabole, odštampane u „Giornale d' Ita- 
lia", pak Vas molim, da najodlučnije de- 
mentujete ove glasine" 

Guido Mazzoni je samo zvedljiv: „Nisu 
pogodila gospoda, koja su me izvikala 
autorom „Parabole". I ja jedva čekam da 
doznam tko je njezin dosjetljivi pjesnik" 

U koliko je nama poznato izmedju 
ostalih nisu rekli svoju Olindo Guerrini 
(pseudonim Lovro Stecchetti) i Ulisse Tan- 
ganelli. Da ne bude pjesnik jedan od ove 
dvojice? Olindo Guerrini kao da se ne 
slaže sa Grafom, on je do sada češće 
mienjao pseudonime, kad je pače izdao 
svoju sbirku pjesama „Postuma' izdao ih 
je kao pjesme svoga tobož mrtvoga ro- 
djaka Lovra Stecchetti, poslije toga izdao 
je drugu sbirku pjesama pod pseudonimom 
Argia Sbolenfi, a rabio je i drugih pseudo- 
nima. Reći ćemo i mi — makar i ne bili 
zvani — kao gosp. Manfred Colacci „znamo 
na pamet tolike njegove stihove 4 ' , ali ne 
ćemo reći : „više smo no sigurni, da se ne 
varamo". A sada evo u doslovnom hrvat- 
skom prevodu te pjesme, koja je uzvitala 
toliko — pisama. 

Parabola 

A Monsieur Verslibre 

Kao da je pijana ; na riedkim 

ludo razčupanim čupama 

s velom, na jednoj nozi 

imala je skrpotinu, a na drugoj klopac. 

Zibala se je nestalnih 
krakova, nesgrapno odielo 
izšarano likovima i slikama 
španjolskim iz seicenta* 

nije moglo da sakrije okrpine 
čarapa njenih izvezenih 
grezom : jer tajka 
nije dosizala do gležanja 



* Ovdje pjesnik bez sumnje nišani na 
španjolski „gongorizanV 4 i talijanski „mari- 
mzam". Op. pr. 



Pošto se je dosta popikala 

niz vrletnog puta, 

u blatu jame pokraj puta 

izkobeljala se koliko je duga i široka. 

Vičuć: — amo vas, koji ste golobradi! 
Ja sam prijateljica 
koja će vam pružati slasti i lasti, 
koja će vam pribaviti slave, a bez vašega 

napora. 

Amo vas do moje postelje, do moga gniezda 
do moga priestolja kraljice 
najslobodnije! Deveta mi je 
do ma koje stare stege. 

Ja sam mlada (a ruke 
mršave i žutkaste kao da su vosak) 
djevica ja sam! (a lice je njezino 
odavalo sijaset gnjusoba i sramota). 

— Koga (upita me pučanin) 
hoće da izvara ova vještica? 
A ja ću mu na to: — potiše! 
to vam je Nova poj e zija. 



Kad su već bili odštampani ovi redci, 
„Giornale d' Italia 4 ' javlja, da je zagonetka 
odgonenuta. On donaša ovo pismo: 

Perugia, 24. rujna 1906 
Štovani g. urednice! 

Jer ne mogu dopustiti, da bi se, ma 
bilo i časom, pripisivalo Carducciu ,moje' 4 
pisanje (što bi moglo Velikanu punim pra- 
vom biti žao) stoga Vam dozvoljujem, da 
odate moje ime. 

„Parabola" nenamienjena javnosti i oteta 
mi, napisana je u času ogorčenja iza 
čitanja, ne slobodnih kitica ili novih me- 
tara ili stihova prebačenim akcentom (gdje- 
kad toli uspjelih i priraslih zakinjenoj mo- 
dernoj duši), već naprotiv nekih pokušaja 
prave, hrapave proze podnipošto ritmične, 
prokriomčarene pod tobožnjim plaštem 
„nove pojezije" ili „verasa" jedino zato, 
što su vrstani u nejednake redke i jer se 
teturaju upravo kao „pijani 4 '. 

Tko mi je pjesmu ugrabio, nije mogo 
da kaže sve ovo ; ali to izjavljujem ja sada, 
jer sam prisiljena izaći na javu i jer bi se 
mogli na mene tužiti — zlo shvaćajući 
moju satiricu — mnogi moji prijatelji koji 
su često rabili i slobodnih kitica, i novih 
metara, i verasa (ali pravih verasa) preba- 
čenim akcentom. 

Zahvaljujem svima na mnienjima, koja 
mi i preveć laskaju, a svršavam opomenom 
udvornom krivcu „mnogo vike a ni za što 44 , 
da jedna od najsgodnijih zapoviedi božjih 
glasi: ne kradi! 

Zahvalna Viktorija Aganoor 

I time je affaira svršena. 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 



I. 

Minulo je preko hiljadu godina, što se je u naše prvo, u neposredno 
susjedstvo kraljevine Hrvatske doselio azijatski brojan i smion narod ma- 
gjarski, jezikom govoreći, kojemu ni srodnoga ni sličnoga u Evropi nema. 
PečenezT gonjen prešao je preko Urala i hvalinskoga mora u Evropu, pa je 
poslie mnogogodišnjih vojevanja načinom Atilinih Huna haračio najprije na 
području Besarabije i ondješnje Rusije, zatim Njemačke, Italije i Francezke, 
a onda, pokle je uništio mladu veliku kneževinu Moravsku, te poharao 
krajine hrvatskoga kneza Pribine oko Blatnoga jezera sve do Mure i Drave, 
magjarski je narod stalno naselio najljepše i najplodnije pokrajine u dunavskoj 
staroj Panoniji uz vode Tamiš, Maroš, Kereš i Tisu. 

Na uspomenu toga „utemeljenja domovine", kako ga izrično označuje 
zak. čl. VIII. od 17. svibnja god. 1896. proslavljene su, dobro se još sje- 
ćamo, iste one godine mnoge t. zv. millenijske svečanosti sa veličanstvenom 
izložbom, a povrh toga je u promet stavljen novac, kovan po zak. članku 
XVII. : 1892., jednak novcu od jedne krune, na naličju kojega se vidi konja- 
nički lik vodje Arpada i pratećih ga Magjara. Još je onda prije navedenim 
zakonom g. 1896. dozvoljen i trošak veći od pet milijuna: da se podignu 
u Budimpešti, u samom gradu, konjanički kip kralja sv. Stjepana, a u izvan- 
gradskoj šumici tu i drugdje na sedam raznih krajeva kraljevine Ugarske 
(samo se je malo preskočilo i preko njezine medje kod našega Zemuna) 
visoki spomenici, neka bi daleko potomstvo sjećali na doseobu magjarskoga 
naroda. Učinilo se podjedno i za kulturni napredak ; velik je trošak dozvoljen, 
da se u priestolnici Budimpešti osnuje muzej za liepe umjetnosti, i da se 
imadu u obćinah osnovati i trajno uzdržavati četiri stotine državnih pučkih 
škola. — Dakle oni dani slavlja „magjarske narodne tisućgodišnjice" ima- 
doše ostaviti i trajnih svietlih tragova sjećanju još u dalekoj budućnosti, a 
sami ostadoše neizbrisivim dokazom govoreće povjestne činjenice: da si je, 
gdje i kada magjarski narod u Evropi našao i osvojio stalnu i dragu domovinu. 

Hrvatska već onda bijaše snažna kraljevina. Na području njezinom, 
počam od stare Zete ili Crnegore (Bara) k sjeveru do istarskfh i štajerskih 
planina (julskih Alpa), pak od Jadranskoga mora do Drave, Dunava i dolje 
do Drine, upravo onda se bjehu sjedinile u jednu državu sve hrvatske po- 

10 



134 HRVATSKA SMOTRA 

krajine, dotadašnje u Dalmaciji i Panoniji bivše županije, banije i kneževine. 
Hrvati, zauzevši ove naše zemlje već pred 13 stoljeća, bijahu za kralja Tomi- 
slava složan i moćan narod, te s uspjehom suzbijahu pohote krepkih i silnih 
tada nemirnih Bugara za cara Simeuna Velikoga, a prirodjenom oholijom i 
bojnom slavom gonjene tada još surove, k jadranskomu moru žestoko pro- 
valjujuće Magjare, opetovno suzbiše i napokon na viekove potisnuše natrag 
k Tisi i Dunavu u njihovu do danas postojbinu. 

Pa kako već biva u susjeda vazda i posvuda te ih mnogi razni odnosi 
medjusobnih potreba i koristi sbližavaju i sprijateljuju, tako su se tečajem 
stoljeća još sve više bližila i spajala ta dva susjedna naroda, Hrvati i Ma- 
gjari. Zato je god. 1 102., kadno je porodica naših narodnih kraljeva izumrla, 
kraljevina Hrvatska (regnum Croatiae) stupila s kraljevinom Ugarskom u 
državnu svezu i to personalnu; ova se je poslie razvila u realnu širu, a 
najposlie god. 1790., radi zaprietivše nam i Magjarom podpune germanizacije, 
u t. zv. užu uniju, dakako kraljevine s kraljevinom. Th obćenito je odprije 
već poznata Erdodova rečenica: „Regnum regno non praescribit leges tt . 

Kad je dakle nastala ta državna sveza, neki su zajednički kraljevi kru- 
njeni i krunom hrvatskom, a ostali krunom sv. Stjepana, ali krunitbenu di- 
plomu izdavahu zajednički ugarski i hrvatski kraljevi Vladislav II. i Ferdinand II. 
za kraljevinu Hrvatsku napose, a poslie se je za sve ugarske i hrvatske 
zemlje davala jedna, nu i ovom se je kraljevini Hrvatskoj vazda posebice 
zajamčivao ustav i cjelokupnost zemalja. 

U spomenutoj užoj svezi, koja je podržavana kao i obe prijašnje samo 
neutralnim posrednikom, mrtvim jezikom latinskim, moglo je naroda hrvat- 
skoga s vremenom i nestati; t& bio je već tako nizko pao, da mu ni do- 
maći sabor nije više bio zakonodavno tielo, nego jednostavna (ephemerna) 
skupština došlaca staliških; i što dalje, sve nam je gore bivalo, ali sada ne 
više od germanizacije, nego od nasilne magjarizacije. Time je bilo već tako 
daleko došlo, da ni veleumni magjarski gubernator, Košuth Lajoš, na zemljo- 
vidu Europe nije vidio niti mogao naći Hrvatsku, ni zemalja hrvatskoga na- 
roda. Ali kad su, kako kažemo, vile došle k očima i u istinu bilo do ne- 
volje, u staroj kraljevini Hrvatskoj, gdje onda još nije ni bilo srbskoga 
naroda, ni Srba, osim nješto ovih u iztočnom Sriemu, probudio se i osviestio, 
pa god. 1847. složno ustao na noge sav hrvatski narod. Tada se je u Za- 
grebu prvi put sastao sabor ne od došlaca stališa i redova naših, nego od 
samih narodnih poslanika, izabranih narodnih zastupnika. Taj istom sabor 
postade opet narodnim pravim zakonodavnim tielom, a taj onda i prekinu 
svaki savez kraljevine Hrvatske s kraljevinom Ugarskom, kako je to izrečeno 
našim zak. čl. 42. od god. 1861. 

Državna je dakle zajednica i skupnost kraljevine Hrvatske s kraljevinom 
Ugarskom započela već od kralja Kolomana, te potrajala sve do g. 1848. 

Bijaše to državopravni odnošaj, koji se naziva ličnom unijom, ličnom 
zajednicom, t. j. gdje je dinastija jedna, vladar jedan i kruna jedna, naime 
gdje iz jednoga izvora iztiču i sankcija zakona i vrhovni eksekutivni organ. 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 135 

Ali s toga ne sliedi, da taj organ mora biti jedan te isti ; on pače i ne može 
biti to, ako mu ne odgovara jedno zakonodavstvo, jedno zakonodavno tielo, 
jedan sabor. Bilo je vrieme, da je Hrvatska s Ugarskom imala i jedno zako- 
nodavno tielo, jedan sabor, pače i jednu vrhovnu eksekutivnu vlast — kance- 
lariju, a poslie i zemaljsko namjestničtvo ugarsko, ali sve to ne mienja narav 
sveze; mogu dvie inače samostalne, te jedna od druge nezavisne kralje- 
vine, naći za dobro, da se ujedine i u samoj vrhovnoj upravi, jer su im 
interesi jedni i što tim bivaju jače prema kruni i eksekutivnoj vlasti, i što 
tim jedno drugomu ne škode, pače se medjusobno podpomažu spram drugih 
zemalja i naroda. To sve može biti, a da se ne izgubi pravo na svoju samo- 
stalnost t. j. pravo, da se jedno od drugoga razluče, ako ikada njihova sveza 
postane štetna i pogibeljna. 

Što god je Hrvatska s Ugarskom do g. 1848. smiešala, to je svoje volje 
učinjeno i na izvjestnu svrhu, a to ju ne može još ni onda silom vezati, ako 
se zajednica ta pokaže protivna svrsi. I sve da je Hrvatska za zajednicu i u 
zakonodavstvu i vrhovnoj upravi bila prisiljena, ni ta sila ne bi imala vried- 
nosti ni važnosti naprama pravu. Ta je mogla biti u granice prava silom 
suzbijena, kaošto je to učinjeno god. 1848. Ugarska nije Hrvatsku ni poko- 
rila ni osvojila, nego je ova sebi za kralja izabrala kralja Ugarske i arpadske 
i smiešane i habsburške linije, pa ako je koji kralj kada upotrebio oružje, 
da se održi, to je učinio na poziv jedne stranke u zemlji proti drugoj 
stranci; tim je on samo svoja krunska prava u kraljevini uzdržao, a nije 
ju i njezina prava podložio drugoj svojoj zemlji n. pr. Ugarsku Austriji. 

Svakako povjestnička je istina, da su se u razdoblju od g. 1102. do 1848. 
oblici hrvatsko-ugarske zajednice mienjali nu istina je i to: da se je kralje- 
vina Hrvatska ipak vazda održala kano posebna državopravna individualnost 
i kao samosvojna kraljevina Hrvatska (sa zadnjim naslovom: Hrvatska, Sla- 
vonija i Dalmacija). Istina je napokon i to, da je Austrija (Beč) nas Hrvate 
za vjernu monarhiji službu i doprinešene velike narodne žrtve nagradila baš 
onako i onim, čime je, ugušiv magjarsku bunu, kaznila Magjare, naime opet 
germanizacijom, njemačkim absolutizmom. 



II. 

Diplomom od 20 listopada god. 1860. zaključena bje austrijska deset- 
godišnja absolutistička era. Tom je poveljom kraljevinama Hrvatskoj i Ugarskoj 
povraćen njihov stari ustav, a podjedno i ostalim kraljevinam i zemljam 
monarhije podieljen ustav; za ove su se imali izdati zemaljski ustavni statuti 
te izborni redovi, a za neke izvjestne državne stvari monarhije imalo se 
osnovati carevinsko vieće (Reichsrath). 

Kao prije tako i poslie rečenoga absolutizma ostali su dakako nepro- 
mienjeni geografski položaji ili kako je Ante Starčević u hrvatskom saboru 
promišljeno rekao: . . . Ježaji kraljevine Hrvatske i Ungarije . . . (pa) 



136 HRVATSKA SMOTRA 

njihova prošlost i pravi probitci obija . . . to sve zahtieva vez i najtoplije 
prijateljstvo njihovih naroda". 

To su jako osjećali i bili o tome duboko uvjereni i naši susjedi Magjari. 
Pa kako smo im mi od njihova dolazka u domovinu, da ne nabrajamo sto 
inih probitaka, bili i našim jadranskim morem na ruci, premda smo im vazda 
priečali k njemu, a oni ga svaki dan trebaju, — Magjari su onda jedva 
malo odahnuvši od absolutizma, odmah k nam s darovi poslali svoje velikaše 
Barkoczy-a, Karoly-a i kako su se još ini zvali, a od onda su neprestance 
javno i tajno činili sve i sva, da se kod Hrvata probudi javno mnienje za 
obnovu saveza kraljevine Hrvatske s Ugarskom i da za tu novu uniju kod 
nas uz riedke još živuće vjerne magjarone naraste što veći broj „unionista". 

Proti ovoj težnji stvorila se u nas na tradicijah od god. 1848. stranka 
samostalna, priznavajuća na hrvatskoj pragmatičkoj sankciji zajedničke inte- 
rese s monarhijom, ali je za riešavanje ovih željela imati zajednički centralni 
parlamenat, u kojem bi s Ugarskom, Češkom, Kranjskom itd. stara histo- 
rička kraljevina Hrvatska bila neposredno zastupana razmjernim brojem svojih 
zastupnika. Na ovu svietlu misao političkih prvaka uobće, a naših hrvatskih 
napose, oborila se nesreća monarhije zlokobnim patentom od 26. veljače 
1861., kojim je izdan nov ustav, stvoreno carevinsko vieće i za nj opredieljen 
broj zastupnika kraljevinam Ugarskoj 58, Češkoj 54, Lombardo-mlet. 20, 
Dalmaciji 5, Hrvatskoj i Slavoniji 9 itd. S tim patentom izdani su zemaljski 
te izborni redovi. Pod toč. II. spominju se Hrvatska, Ugarska i Erdelj tako, 
da će se njihovi stari ustavi imati prilagoditi zahtjevom listopadske diplome; 
pod toč. III. pako spominje se posebice Dalmacija tako, da se njezin zemalj. 
red za carevinsko vieće ne može smatrati definitivnim, jer još nije konačno 
riešena njezina državopravna sveza sa Hrvatskom i Slavonijom. 

Sad je u nas na svih stranah nastalo živo gibanje. 

Reichsrathom je dakako na nedogledno vrieme odgodjena mogućnost, 
da se u monarhiji ustroji narodom pravedni centralni parlamenat; trnom 
pako austrijskom „ciepaj pa vladaj" i ovaj put su svi njezini narodi osim 
Niemaca uzlovoljeni, a hrvatska je samostalna stranka još i razdvojena. 
Centrala nisu više mogli doći do uplivne rieči, da sruše Schmerlingov sustav 
vladanja, ali oni podnipošto nisu htjeli ni čuti o pošiljanju u car. vieće, 
premda su u njem narodi mogli govoriti svaki svojim jezikom, dakle i Hrvati 
hrvatski, a nisu zato, jer je car. vieće dobilo pravo zaključivati ne samo o 
pragmatičkih zajedničkih interesih, nego i o mnogih ustavnih pravih naše 
kraljevine. Ni naši vladinovci (osim službenih Gajevih „Narodnih Novina" i 
riedkih im suradnika) nisu se usudili javno izjaviti za pristup u carevinsko 
vieće. Glasilo samostalne stranke „Domobran" u zadnjem svom broju (31. III. 
1866. u br. 75.) piše o svršenoj svojoj misiji: da je iza ne malena truda 
doživio tu sreću i zadovoljstvo te je čuo stvoriti zaključak o jedinstvu cesa- 
revine i ustavnom zajedničkom razpravljanju skupnih posala a uslied toga 
i velevažnu a našu budućnost odlučujuću izreku saborsku: da trojedna kra- 
ljevina imade u onom organu, koji će razpravljati skupne poslove, biti 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 137 

zastupana posebno i neposredno. „Pozivasmo se . . . na prava naša, koja 
kao slobodan, ustavan i monarkičan narod imadosmo te imati moramo, a 
zato smo odbijali sve od naroda, što nije prijalo našemu jeziku, običajem 
i duhu. Nu radeći po mogućnosti za sporazumljenje medju krunom i na- 
rodom, nismo nikada zato bili, da se damo vladi na milost i nemilost, niti 
smo tvrdili, da se ono sve mora izpuniti, što vladin sustav od nas želi i 
traži ; ali nismo bili ni proti svakomu savezu sa narodi ugarskimi, nego smo 
se strašili samo svake rieči, koja bi ma i najmanje smjerala na magjarsku 
supremaciju; jer ako je Magjarom u riešenju državopravnih pitanja stalo 
s nami do saveza, veljasmo, da će oni uz naše doista čedne zahtjeve pri- 
voliti na savez na temelju podpune ravnopravnosti .... Jošte nismo na 
domaku svrhe glede svestranoga uredjenja državopravnih odnošaja, ali za 
nas je glavno spašeno, dok nas i vlada i evo Magjari već priznavaju kao 
nezavisne i samostalne, upuštajući se kao s takovimi s nami u dogovor. To 
će nam kao topovi u ratu služiti proti navalam trostrukih naših neprijatelja, 
naime Niemaca, koji traže, da se u korist njemačke Austrije odreknemo 
svojih ustavnih prava; zatim Talijana, koji u ime talijanske prosvjete zahtie- 
vaju, da velik dio naroda našega ostane pod njemačkim ustavnim absolu- 
tizmom % a napokon i samih Magjara, koji u ime svoga ustava i cjelokup- 
nosti hoće, da prerežemo žile svojoj narodnosti 4 '. 

Proti samostalcem i unionistom stvarala se nova pravaška stranka, koja 
nije priznavala nikakvih zajedničkih interesa ni s Austrijom ni s Ugarskom. 
Pravaši su išli za tim, da kraljevina Hrvatska o svemu svome sama sa svojim 
hrvatskim kraljem odlučuje. 

Napokon valja spomenuti, da su za uporne one sedamgodišnje borbe 
Beča s Magjari za nas, i za onoga našega medjusobnoga nadmudrivanja svih 
naših stranaka Magjari nam pred cielim svietom ponudili „Deakov bieli 
list": neka si na njem napišemo sami, što i kako želimo, da se s njimi 
nagodimo. 

I došlo je do obnove saveza god. 1868. ali kako? Magjari bi svakako 
bili bolje učinili, da su i nakon poznatih poraza carske vojske svoju rieč 
o bielom listu održali te ostavili nam, da im prema poslovici w s neprijateljem 
jedan uvjet a s prijateljem pet", napišemo sami pogodbe našoj državnoj« 
samostalnosti. Ovakova bi nagoda za cielo bila postala vrelom zajedničke 
bratske ljubavi, kako je sadašnja — magjarski dictando — kraljevsku sankciju 
dobivša dne 8. studenoga 1868. odmah već onda bila izvor nezadovoljstva, 
nepovjerenja i razdora. U našem se narodu rodiše tekar poslie svršene na- 
gode dotle u nas nepoznate stranačke strasti i užasno se razbuktiše poput 
visokih valova, kad morem žestoko vlada sirocco. U svakom se domu raz- 
pravljalo o vriednosti i ubitačnosti proglašene nagode. Spomenut ću samo 
svoja dva radi zanimivosti odmah zabilježena prijateljska razgovora. 

God. 1869. mjeseca svibnja na Sofinje po podne sjedilo nas više oko 
okrugla stola pred kavanom na južnoj promenadi (sada Štrosmajerovom 
šetalištu), medju nami i nezavisni novinar, tada ipak Rauchov miljenac Fran Per- 



138 HRVATSKA SMOTRA 

kovač, koji je vodio glavnu rieč. Govorilo se dakako o politici i hrvatsko- 
ugarskoj nagodi. Uztvrdilo se, da je ona temeljem našega državnoga ustrojstva ; 
simpatično su joj se pozdravljale ustanove o hrvatskom jeziku, kao službenom 
u našem zakonodavstvu, sudstvu i upravi, pa to i za organe zajedničke vlade 
na području kraljevine Hrvatske; reklo se, da je stari 800-godišnji savez iz- 
medju kraljevina Hrvatske i Ugarske, kako se i pragmatičkom sankcijom 
naglasilo, sada nagodom nerazdruživo obnovljen tobože na vieke viekova; 
razlozi se dokazivalo, da je za Magjare povoljnija nego li za nas i žalilo 
se obćenito, da ju ipak vriedjaju baš Magjari već sada, gdje se na njoj nije 
još, kako kažemo, ni tinta posušila; poradi jedne povriede nagode govorilo 
se obširnije o interpelaciji, koju je u našem saboru izrekao vjerni unionista 
nar. zastupnik Mavro Broz, a kad smo se najposlije skoro svi izjavili, da 
hrvatski narod nije za nagodu ni da ju nikad neće ni zakonom, a još manje 
temeljnim zakonom priznati, Perkovac ozb ljno reče: 

W A ja vam kažem, da će narod nagodu odobriti i zakonom priznati. 
Kao ovaj, tako još prva dva tri sabora radit će u duhu i prema ustanovam 
nagode, pa i naša opozicija, koja će dakako prije ili poslie, ali svakako već 
za koju godinu doći u većini u sabor, i ona će bilo kojim god načinom — 
možda s kojom promjenom, priznati baš ovu nagodu i tako će ovo Rauchovo 
djelo u narodu s vremenom zaista steći svoje zakonito priznanje." 

Razidjosmo se taj put uvjereni, da Perkovac ne sudi pravo o buduć- 
nosti „nagode" u hrvatskom narodu. 

Poslie njekoliko mjeseci, Marijina blagdana dne 8. prosinca 1869. sastali 
smo se oko podne kod stuba k Dianinom kupalištu David Starčević i ja. 
Nakon obična pozdrava reče mi : No, tvoj se prijatelj i susjed Poh (zagreb. 
odvjetnik i gradski zastupnik) nije baš liepo izkazao svojim predlogom (dne 
7. rujna 1869.) u gradskom zastupstvu, da mu banske časti namjestnika 
Levina baruna Raucha imenuju začastnim gradjaninom i to baš radi zasluga 
za ustavan napredak u našoj domovini. Zar je naše nagodbom proglašeno 
robstvo ustavni napredak? Hrvatski narod ne smije ove nagode nikad priznati. 

~ Nemoj tako, Davide, rekoh. Nagoda doduše nije, ni da pravo rečem 
u istinu nije, kakova bi morala biti i kakva bi bila ili pak uobće ne bi ni- 
kakve bilo, da ju je ugovarao slobodno izabrani narodni, a ne nasiljem 
unionističke vlade i stranke sastavljeni sabor, nu ipak i njom, kakva je ta- 
kova, utvrdjena je naša državna samostalnost i osigurana naša narodnost, 
te se možemo u političkom i narodnom pogledu svakako slobodnije kretati 
nego li smo se kretali do g. 1848. To ćeš dopustiti, da je danas naša kra- 
ljevina s kraljevinom Ugarskom u državnoj zajednici, dakle da su obe ravno- 
pravne. Hrvatska je spram Ugarske država ; i ona kao ova imadu sva svojstva, 
koja znanost zahtieva od države. Hrvatska kraljevina ima i po nagodi svoj 
narod, „politički narod" i svoje zemljište, svoj „posebni teritorij" sa svojim 
vlastitim nazivom „kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija," na koje po- 
dručju „njezina vrhovna oblast vrši državne funkcije neodvisno od svake 
druge države (jure proprio)". Dakle i ta magjaronska nagoda ima u sebi 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 139 

barem to dobro, te je za veliki sviet jasno raztrubila: da smo mi Hrvati 
politički narod, da imamo svoj teritorij i vlastito zakonarstvo i autonomnu 
vladu ; a više od toga, čovječe, u svietu učenom ne ište se od nijedne države. 

— Kakva je to država, kojoj tudji ministar kao nam po nagodi mi- 
nistar-predsjednik savezne tvoje države predlaže kruni na imenovanje hrvat- 
skoga bana i hrvatskoga ministra? Ovi od ugar. ministra-predsjednika ovisni 
prvi naši dostojanstvenici, doista nisu dokaz ravnopravnosti izmedju Hrvata 
i Magjara. 

— To imaš pravo. I ja velim, da to predlaganje nije osnovano ni na 
historičkom ni narodnom našem pravu, pak zato nije za kraljevinu Hrvatsku 
ni pravo ni pravedno ustanovljeno; nu to se s vremenom može i mora pro- 
mieniti. Ja držim, da će se to propisanim u nagodi načinom i promieniti. 

— Dži, ali onda, kad će naš narod ovu nagodu staviti izvan krieposti. 
U ovoj su nagodi zaboravili patres conscripti iztaknuti, da konfederirane, 
dakle savezne kraljevine, prama našemu zak. čl. 42. od god. 1861. stupaju 
opet u realnu uniju ili užu svezu, a budu li ju mienjali, oni će zaboraviti i 
na rieči državna zajednica pa će ih izmieniti riečima državno jedinstvo. 

— Ne će, ne. Ja ne sdvajam o budućem napredku hrvatskoga naroda. 
On ne će u nikojem slučaju tražiti manje nego što ima sada. Hrvatska je 
sada s kraljevinom Ugarskom vezana ugovorom, dakle je u istinu konfede- 
rirana u zajednici, a nije sjedinjena ni stopljena s Ugarskom kao vojvodina 
Erdelj ; ne može se dakle i ne smije ni misliti na ugarsko državno jedinstvo, 
u kome bi nestalo našega naroda. A da Magjari to i opet uznastoje izvesti, 
oni bi i opet dobili batina, jer isti uzroci radjaju iste posljedice. Nu toga 
se već nije bojati. I oni su danas u kulturi napredniji nego što su bili; i 
oni znadu, da se narodi sa svieta ne brišu i ne uništuju ni izrečenom čijom 
rieči ni saborskim zaključkom. I oni sad već znadu, da je uzajamna ljubav 
najtvrdja medjusobna sveza, upravo temelj novoj državnoj zajednici, pa ako 
na to zaborave, Magjari će se jamačno opet o tom uvjeriti. Narodna su 
prava nepovriediva, a stara je istina, da sviet samo one narode poštiva, koji 
umiju braniti svoja prava, a prezire one, koji dobre volje budi s nemarnosti 
ili pako kukavštine napuštaju svoja prava. Narod hrvatski ne će . . . 

— Da, kad bi se radilo o odluci jednakih čimbenika; ali nagodom odre- 
djeno osobno zastupanje naše kraljevine u zajedničkom saboru ugarskom ne 
smije narod hrvatski nikad — nikad odobriti. I ne gledeći na to, što ta usta- 
nova o narodnom zastupanju izmedju obiju saveznih kraljevina u cieloj 800- 
godišnjoj prošlosti nema temelja, koja je, kako znaš, svršila s oratori, i to na- 
godom sada odredjeno zastupanje dokazuje, da Hrvati i Magjari, ili hoćeš ugarski 
narodi, danas više nisu ravnopravni. Mi smo nagodom za uviek osudjeni 
na manjinu i po tome na to, da svaki put izgubimo, kad god naš probitak 
dolazi u sukob s magjarskimi interesi. Što će u saboru ugarskom naših 40 
zastupnika na njihovih 400 i više? Što može ondje ta naša manjina, kad bi 
n. pr. trebalo pod obtužbu staviti kojega magjarskoga zajedničkoga ministra, 



140 HRVATSKA SMOTRA 

koji je povriedio hrvatska zakonita prava? A ugar. sabor bira Hrvate i u 
austro-ugarsku delegaciju ... 

— Na to ti u istinu ne bih ovaj čas znao drugo kazati, van da se damo 
na t. zv. štrajk, to jest da prekinemo pošiljati svoje zastupnike u zajednički 
sabor sve dotle, dok nam se neda podpuna zadovoljština. Imaš pravo! Za- 
stupanje naše za poslove zajedničke u zajedničkom saboru ugarskom i u 
delegaciji treba svakako i to što skorije pravedno urediti. 

— Nagodom su, moj braco, hrvatskomu saboru oduzeta mnoga stara 
prava: dozvoljivati novake, skrbiti za obranu domovine, pravo indigenata i 
državljanstva pak ... su Magjarom predane sve naše financije i novčani poslovi, 
i mjenbeno pravo i zakonodavstvo za zavode vjeresijske i osiguranja, za obrt 
i trgovinu, za željeznice, poštu, luke i jednom rieči — sve. 

— Jest, predano je zajednici mnogo, recimo i previše. Ali upravo taj 
spoj njekih državnih institucija, koje su obe ugovarajuće države dogovorno 
prihvatile, sačinja današnju zajednicu ; nu pojedine se institucije prema potrebi 
i koristi mogu i mienjati načinom u nagodi propisanim. Th mi smo prije 
g. 1848. imali u zajednici mnogo toga još iz uprave i sudstva, pa smo u 
sgodan čas opozvali, što smo htjeli, n. pr. namjestničtvo. Današnja naša 
državna zajednica ugovorena je samo za one poslove, koje si spomenuo 
ali ne za sve državne atribute. Zato vidiš, da smo uza sve to naše zajedin- 
stvo posala ipak ostali posebni politički narod s posebnim teritorijem i za- 
konarstvom i vladom svojom. Nu da svršimo Davide! Mi smo danas ipak 
državna osebina za sebe. 

— Jesmo, ali podredjena prevlasti Magjara na financijalnom, gospodar- 
skom i što ti ja znam još kojem polju. Ne, ne — ovu nagodu i s njom 
magjarsku prevlast ne može i ne smije narod hrvatski nikad — nikad priznati. 

To su bile Davidove zadnje rieči, kad smo se iz onoga tiesnoga klanca 
pojavili u Dugoj ulici, da se odmah razstanemo i požurimo na objed. 

U istinu je tada u narodu našem vladala vreva kao velikih voda, vla- 
dalo obćenito ogorčenje protiv nagode. Da ju od preziranja i napadanja 
osigura, unionistički je sabor stvorio zak. čl. XIV. od god. 1870., kojim 
proglasuje njezine neprijatelje tja krivci zločina smetanja javnoga mira, da- 
pače i veleizdajničtva. Bit će, da je i to štogod pripomoglo, da se je mutež 
počeo ponješto pročišćavati i više godišnji metež taložiti te vjera po narodu 
širiti, da će još sve dobro biti, ako se na nagodi učine potrebne promjene 
a te i nagoda dopušta. Sjećam se dobro, kako su onda i ugledni naši rodo- 
ljubi, bivši moji samostalci, Ivan Kukuljević, Očić, Vukotinović, Schlosser, 
Priča, Krestić i Žigrović, kanonici Marić, Weber i primorski Mrzljak, pak 
Naum Malin, Demeter i Stanisavljević Dane, Utješenović, Vukasović i 
drugi po svuda na narod umirivajući djelovali i složno nagodi u mnogom 
njezinom zlu priznavali onu, kako govorahu, sjajnu narodnu stečevinu, kojom 
je proti germanizaciji i proti magjarizaciji kao i proti potaljančenju na trajnu 
obranu naroda hrvatskoga podignut visok kinezki zid i jak nerazoriv bedem. 
A ta sjajna narodna stečevina bila su toli slavljena sljedeća dva paragrafa 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 141 

hrvatsko-ugarske nagode, naime hrvatskoga sab. zak. čl. I. od god. 1868. a 
ugar. čl. XXX. takodjer od god. 1868., koja doslovce glase: 

§. 56. U svemkolikom obsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije službeni 
je jezik hrvatski toli u zakonodavstva koli u sudstva i upravi. 

§. 57. Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se takodjer hrvatski 
jezik službenim jezikom unutar granicah kraljevine Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije. 

III. 

Tisza Lajoš pl., bivši do na kraj god. 1873. ugar. zajedničkim ministrom 
za komunikacije i javne gradjevine u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj uveo 
je mimo zakona ministarskom naredbom magjarski jezik za službu kod 
željeznica u Hrvatskoj i Slavoniji. To je on učinio na našem posebnom 
teritoriju, gdje je nagodbom i za organe zajedničke vlade uobće dakle i za 
sđmoga njega i njegovo ministarstvo komunikacija utanačen samo hrvatski 
jezik službenim jezikom unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i 
Slavonije. Dok je pače i za sđm sabor ugarski priznan zakonom uz ma- 
gjarski još samo hrvatski jezik službenim, mogao bi isti ministar, recimo, 
prema tomu prije na željeznicah kraljevine Ugarske uvesti uz magjarski služ- 
benim jezikom i hrvatski. A važno je znati, da je on naredbu onu izdao one 
godine, kad je hrvatsko-ugarska nagoda prvi put promienjena te njezina 
revizija dobila dne 30. studenoga 1873. previš. sankciju; one iste godine kad 
je dne 20. rujna novim hrvatskim banom postao pučanin Ivan Mažuranić. 

Ta naredba ministra Tizse Lajoša u državi ustavnoj, kakova je od tisuć 
godina kraljevina Ugarska, nije ni zakonito ni slavno a za vitežki narod 
magjarski baš ni častno djelo. Taj naš zajednički ministar tim je eklatantno 
(očevidno) povriedio pozitivan zakon, svakako za sve Magjare nepreporan; 
jer oni nisu nevjerujući nagodbeni Tomaši Starčevićanci, kao što je to i 
njihova jedna stranka spram austro-ugarske nagode od god. 1867.; povriedio 
je zajednički t. zv. temeljni zakon saveznih kraljevina Ugarske i Hrvatske 
pa bi se bio odmah morao pod obtužbu staviti. Ugarski zajednički sabor bi 
si, kako naš narod kaže, bio osvietlao obraz pred cielim svietom, da ga je 
predao kraljevinskomu sudu. Bi to sabor bez dvojbe — možda barem od 
straha pred javnim mnienjem kulturnih naroda, pred kojim vazda strepi, bio 
i učinio, da su mu po svojoj dužnosti povoda dale naša zemaljska narodna 
vlada, na čelu ban Mažuranić, i njegova u hrvatskom saboru onako silna 
a samohvalom razglašena kao jedina tobože hrvatska patriotička i sve dotle 
nada sve protumagjarska stranka, na čelu joj triumvirat Mrazović, Vončina 
i Miškatović. Ali ni jedna niti pisnu niti zubi škrinu. 

U drugoj polovici mjeseca one iste godine dodje u Zagreb kući bozi- 
ćevati savjetnik hrvatskoga ministarstva u Budimpešti, moj prijatelj Mirko 
Bogović. Rekoh mu iskreno, da je on kao hrvatski rodoljub i kao naš zva- 
ničnik na onom visokom mjestu imao i dužnost i priliku zapriečiti onu 
grubu povredu nagode protuzakonitim uvedenjem magjarskoga jezika na 



142 HRVATSKA SMOTRA 

hrvatskih željeznicah. Ili je to, upitah ga, on možebiti nasumce radi novoga 
bana propusti«? po onoj narodnoj: „Tko se ne osveti taj se ne posveti 11 ? 
Znao sam, da je Bogović još sveudiljno i da će do smrti svoje ostati 
kivan na bivšega držav. odvjetnika Mažuranića radi nošenih okova u težkoj 
tamnici. Prijatelj mi vatreno odgovori: 

— Ni hrvatski ministar Pejačević ni ja nismo o nesretnoj Tiszinoj na- 
redbi ništa znali sve dok to nije iz novina saznala javnost. Svakako je to 
bio umno zamišljen i dobro naperen prvi klip pod noge novomu banu, 
koji je g. 1842. hrvatskim žarom spjevao proti Magjarom onu: „Svak 1 jednu 
glavu skini" (magjarsku), a poslie postao Schmerlingov puzavac te zatvarao 
i u železje okivao hrvatske pjesnike. A sada već prepokoran do prašine 
pobaučke baulja pred Magjari u Budimpešti. 

— A nije li to, nastavih, ipak možda odmazda hrvatskomu narodu za 
god. 1848. ili pako svoje vrsti magjarska velikodušna nagrada za obnovljenu 
nakon 20 godina uniju toli poćudnom za Magjare nagodbom od g. 1868.? 

— Dopuštam jedno i drugo, odgovori. I Magjari se još nisu očistili 
od strasti. Svakako je to pljuska vladajućoj stranci, koja je onu nagodbu 
revidirala a na koju su patentirani patrioti sve do sada dizali kuku i motiku. 
Vidit ćemo, kako će od sada, naročito što će na Tiszinu naredbu? 

— Ništa, spavat će kao hypnotizovani, rekoh ja. Ali, brate Mirko, tko 
nebi smio mirovati, to su unioniste, jer su baš oni na vjeri prevareni. Ma- 
gjari su im za podpunu službenost hrvatskoga jezika u granicah naše kralje- 
vine nagodbom založili vjeru i štono rieč, uhvatili tvrdu vjeru pa su evo 
brzo vjerom prevrnuli. 

Bogović skladom i naglasom tih mojih rieči u srce pogodjen i kao 
stidom poražen ušuti te istom za koji čas nakon rekbi svršene duševne 
borbe, pruži mi desnicu i reče: 

— Ja ću raditi. Hoću. Doskora će se znati. 

Čekah i dočekah. Dne 3. veljače g. 1874. doniele su „Nar. Novine" u 
br. 26. ovo: „U petak (bijaše to dne 30. siečnja 1874.) bila je kod ministra 
komunikacija grofa Zichya deputacija hrvatskoga kluba, da ga interpelira u 
pogledu naredbe njegova predšastnika Tisze, kojom je za službu kod željez- 
nica u]Hrvatskoj i Slavoniji uveo magjarski jezik. Ministar (Josip Zichy) odgovori : 
n da u Hrvatskoj i Slavoniji po zakonu ne može biti drugi jezik službeni 
za organe željezničke nego hrvatski tako naprama obćinstvu kao i naprama 
oblastim, pa da on neće dopustiti, da ikoji željeznički činovnik, koji je sin 
Hrvatske i Slavonije, podnosi u svojem službenom odnošaju i najmanje 
štete radi toga, što nezna magjarskoga jezika". 

Bogović mi je na to pisao, da je rieč održao. On je ponukao hrvatski 
klub, da pošalje deputaciju; on je podučio ministra Zichy-a, kako je s na- 
godbenom ustanovom o hrvatskom jeziku kao službenom takodjer i zajed- 
ničkim organom na području kraljevine Hrvatske; on je kod njega 
izmolio deputaciji audienciju i stilizovao mu odgovor. Listu svome priložio 
mi je zvanični časopis „Budapesti K6zlony" od 6. veljače, gdje je 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 143 

štampan ovaj communique: „Uslied jednoga dogodjaja stavi više hrvatskih 
zastupnika na ministra komunikacija pitanje: u koliko bi s obzirom na 
hrvatski nagodbeni zakon neznanje magjarskoga jezika moglo u Hrvatskoj 
rodjenim i kod državnih željeznica u Hrvatskoj namještenim činovnikom biti 
na uštrb? Jer je to u „Pesti Naplo-u a od 1. veljače o. g. i u jednoj brzo- 
javki „Agram. Ztg. tt na razni način priobćeno, držimo, da se stvar razjasni, 
potrebitim očitovati ovo: 

„Ministar je u svojem odgovoru hrvatskim zastupnikom izjavio: da će 
organi ugarske državne željeznice u Hrvatskoj dopisivati sa svimi oblastmi 
izključivo samo hrvatski, da će na sve u hrvatskom podnesene dopise od- 
govarati hrvatski, a da će tiskanice, što obćinstvu dolaze u ruke, biti sa- 
stavljene magjarskim i hrvatskim jezikom, ali da se kao izljev jedinstva nu- 
tarnje službe, svi oni službeni dopisi, koji se tiču samo te nutarnje službe 
sa priklopnimi i drugimi pod tom jedinstvenom upravom stojećimi želje- 
znicami naravnim načinom voditi u jednom te istom obliku i jeziku, naime 
magjarskom. 

Ako koji u Hrvatskoj rodjeni sin nezna magjarski, ne može to biti za- 
prekom, da bude primljen u službu državne željeznice; ipak mora dotični 
za svoga službovanja radi točnosti, jedinstva i sigurnosti službe naučiti kod 
svih željeznica jednako upotrebljivani magjarski jezik u toliko, da bude 
svoju dužnost mogao točno izpunjavati 44 . 

Kad mi je to prijatelj knjižar Leop. Hartman preveo i ja saznao razliku 
izmedju priobćenica obiju novina, pisao sam Bogoviću: da hrvatsko mini- 
starstvo ne smije dopustiti, da se radi jedinstva nutarnje službe kod držav. željez. 
u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj spisi vode i ako u istom obliku nipošto 
i jeziku magjarskom i da radi toga hrvatski želj. činovnik mora naučiti i znati 
magjarski, a pogotovo neka se zaprieči, da tiskanice, što obćinstvu dolaze 
u ruke, budu u oba jezika, magjarskom i hrvatskom. Nije to u skladu 5 po- 
sebnim teritorijem naše kraijevine, na području kojega je službenim jezikom 
izključivo samo jezik hrvatski i nikoji drugi pa ni magjarski. Ni pojedini za- 
jednički ministri, ni cielo kr. ugar. ministarstvo pače ni ugarski sabor nisu 
vlastni mimo nagode od g. 1868. samovoljno uvadjati jedinstva u nikojoj 
grani uprave, a još manje radi tobožnjega jedinstva namatati Hrvatom ma- 
gjarski jezik; jer ovaj nije nagodom ustanovljen zajedničkim. 

Na to mi je pismo odgovorio prijatelj Mirko: da je on kao Hrvat i 
rodoljub svoje učinio i da će osobno i nadalje blažiti revnovanje magjarske 
gospode u pravcu, kako sam pisao, nu zapriečivati povrede temeljnoga za- 
kona da spada na djelovanje hrvatske zem. vlade i hrvatskoga sabora a ne 
hrvatskoga ministarstva. 

Od onda su minule pune 32 godine, pak što vidimo i šta se naučismo? 
To, da nam je nagodjeno „zajedniđvo" držav. željeznica nametnulo dužnost, 
da godimice doprinašamo novčane žrtve za gradnju i uzdržavanje magjarskih 
želj. pruga u kraljevini Ugarskoj (što doista nije pravo ni pravedno), ali 
zato ipak hrvatski jezik nije i ne može postati ni suslužbenim jezikom na 



144 HRVATSKA SMOTRA 

magjarskih prugah, a sve hrvatske pruge do sada sagradjene su liti — samo 
hrvatskim novcem, pa ipak zajednički ministar mimo zakona na tih naših 
željeznicah krivično zatomljuje hrvatski jezik, a uvadja kod nas službenim 
jezikom magjarski. Na svih naših kolodvorih obješeni su narodu našem 
nerazumljivi magjarski oglasi i udareni magjarski nadpisi i namještaju se 
magjarski činovnici. Ima u nas već preko dvie tisuće činovničkih familija, a treba 
znati, da ti činovnici na svoje spise i namire u Budimpešti kupuju biljege i 
tim prikraćuju hrvatski prihodni postotak; da oni sa znanjem ministarstva 
ne će niti na ovršne naloge da plaćaju našim obćinam namet, a uživaju sva 
dobra naših obćina; i da oni za se i svoje porodice tja iz Magjarske na- 
bavljaju odielo, pokućtvo, vino i sve, česa u kućanstvu treba i što se rabi. 
Na štetu domaćih sinova primaju oni plaće, za koje još Hrvatska kraljevina 
po odredjenom ključu doprinaša svoj porez, a zato su oni i magjarizatori, 
jer hrvatski ne znadu i koji znadu, ne će da govore u službi s pukom hrvatski. 
Jo$ i ovo: Kad ne bi kod nas bili Magjari namješteni, ne bi trebalo uz 
željeznice magjarskih škola, u koje silom gone i djecu ono malo hrvatskih 
namještenika u najnižih željez. službah. I tako bi se moglo još više rana i 
zala nanizati, što se nepravedno i nezakonito svaki dan čine saveznomu 
„političkomu narodu hrvatskomu", nikad oružjem po Magjarih potlačenu 
ni osvojenu. 

Kad smo javno zahtievali, da se na naših željeznicah službuje hrvatski 
a ne magjarski, onda nam se odgovorilo, da su željeznice privatno poduzeće 
magjarske vlade i da ova u svom privatnom poduzeću može odrediti po- 
slovnim jezikom, koji hoće. 

Ali to ne stoji. Ne može nipošto biti istina, da se ministri uobće igdje na svietu 
smiju baviti privatnimi poduzeći. A kad bi recimo i bila neoboriva tvrdnja, da su 
željeznice u kraljevinama Ugarskoj i Hrvatskoj privatno poduzeće ili pojedinoga 
ministra ili pojedinog ministarstva ili ukupne autonomne magjarske vlade, kako 
onda dolaze Hrvati do toga, da godimice plaćaju u dotaciju toga za njih tudjega 
privatnoga poduzeća? Ako su pako željeznice privatno poduzeće cielokupne 
zajedničke ugarsko-hrvatske vlade, i onda imadu organi zajedničkih željeznica 
na našem teritoriju službovati samo jezikom hrvatskim. Nu kad se je za 
bana Khuena radilo o pravu glasa za saborske izbore, onda se je željez- 
ničkim činovnikom, pače i podčinovnikom i službenikom, dakle odmah cie- 
lomu „šeregu" Magjara priznalo pravo glasa i to samo s razloga, da su 
državni činovnici. 

A jesu li ovo, jesu li organi ugarsko-hrvatske t. j. zajedničke naše vlade, 
imadu oni „unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije" službo- 
vati samo hrvatskim službenim jezikom. A odkad tako željez. činovnici kod 
nas imadu glas, već doživismo od njih čudesa, kakvih drugdje u kulturnih 
naroda uzalud tražimo, a ne bi ih ni kod nas smjelo biti. Po sustavu naime 
nema ugarska vlada nikako uplivati na izbore u Hrvatskoj, kao ni hrvatski 
narod na izbore magjarske, jer izbori ni magjarski ni hrvatski nisu nagodbom 
predani „zajedinstvu" , nego ih rukovodi u kraljevini Ugarskoj ministar za 



SLUŽBENI JEZIK NA HRVATSKIM ŽELJEZNICAMA 145 

unutarnje, poslove, a u kraljevini Hrvatskoj unutarnji odjel kr. zem. vlade u 
Zagrebu; nijedan dakle od njih nije vlastan i ne smije prelaziti preko medje 
svoga zakonitoga područja, a ipak naši zajednički činovnici, kako znamo, 
vazda su glasovali po paroli magjarske vlade, pa su kod nas kroz godine i 
godine držali, a kod posljednjih izbora baš oni srušili narodnu stranku. 
Zakon o njihovu pravu glasa trebalo bi promieniti, dok se zna, da zajednički 
ministri mogu kod nas napuniti zajedničke urede „sposobnimi Magjari" i 
osobito ministar komunikacija, da može, kadgod ga je i koliko ga volja, na 
svaku postaju namjestiti željezničkih činovnika Magjara; glas ne bi se smio 
priznati nikome, tko nije zavičajnik koje naše obćine. 

Ljetos smo doživjeli još ovu sramotu, te je predsjednik zajedničkoga 
nam sabora g. Justh, hrvatske zastupnike sjetio na pravo hrvatskoga jezika u 
saboru ugarskom. Hrvati, koji ne znadu magjarski, obće ondje s Magjari je- 
zikom njemačkim, a koji naši znadu, oni s njekoliko rieči samo naglase 
pravo hrvatskoga jezika. Svi se inače saborski poslovi obavljaju u magjarskom 
jeziku. 

Naše zakonito i na domaćem području i u zajedničkom ug. saboru 
pravo hrvatskoga jezika ne smijemo nigdje i u nikojoj sgodi napustiti; d&, 
glede svoga hrvatskoga jezika, ne smijemo nikad i spram nikoga biti popustljivi. 

Naš hrvatski jezik, on i nikoji drugi, imade pravo, o tom se više ne 
može dvojiti, da bude službenim na hrvatskih i slavonskih željeznicah. Kako 
su ove željeznice gradjene radi narodnih potreba, njihovi željeznički činovnici 
svi bez iznimke, koji s pukom obće, moraju znati i htjeti da govore hrvatski, 
a kako treba, da i željeznički uredi službuju hrvatski, to dokazuje okružnica 
hrv. zemaljske vlade u Zagrebu od 18. rujna 1906. br. 42.008, kojom pri- 
obćuje: da su kr. ug. ministarstvo trgovine i vrhovno nadzorničtvo za že- 
ljeznice i brodarstvo na njezinu molbu odredila, da se magjarski sastavljene 
izprave, zapisnici, tehnički operati, prilozi raznih dopisa itd. imadu hrvatskim 
oblastim radi nuždnoga razumievanja za umjestno rješavanje, odsele dostavljati 
u hrvatskom jeziku. 

Ako naša inteligencija bude sviestna toga prava na hrvatski jezik i prema 
tomu vršila svoju dužnost, onda bi hrvatski narod napokon već na početku 
XX. stoljeća mogao izvojštiti, da mu se dosadanja magjarska uprava hrvatskih 
željeznica i hrvatske linije izmieni hrvatskom upravom i uredovnim jezikom 
hrvatskim i da se za posebni teritorij kraljevine Hrvatske ustroji posebno 
prometno ravnateljstvo sa sjedištem u Zagrebu. Na to imademo zakonito 
historično i narodno pravo; treba samo da se poštuju uzajamna prava. A 
magjarski šoveni Fejervarci i Banffyjevci i kako se svi drugi zovu, — s nji- 
hovim „priudržajem ideje državnoga jedinstva", ne će nikad postići prija- 
teljstva s Hrvatskom, a neka znadu, da hrvatski narod živi i hoće da živi 
ne u jedinstvu državnom, nego jedino u državnoj zajednici kao dobar susjed 
i saveznik magjarskoga naroda. 

GJURO DEŽELIĆ 



IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI 



Mala ubava Kaštela dala su našem narodu povjestničara prvoga reda, 
koji je malo ili bolje nikako poznat našoj publici, a nipošto svojom krivnjom, 
nego žalostnim prilikama književnosti naše u ono doba i sa krivnjom gorke 
istine, da nikakov prorok nije za života slavljen u svojoj domaji. 

Veliki ljudi obično su za života mučenici, a tek iza svoje smrti postaju 
narodnom svojinom, postaju narodnim miljenicima, a da se ove rieči mogu 
uporaviti i na Katalinića, mislim da je dostatno opravdano u samim riečima 
dr. Karare, gdje kaže: „Prvi dan njegove slave, bio je i zadnji njegova života". 

Ivan Katalinić rodjen je u Kaštelanskom selu Novome, dneva 25. ožujka 
1779. od trgovca Jurja i majke Jelice rodjene Kuzmanić, pa buduć mu otčeva 
trgovina u glavnom razvijena u Trogiru, podje naš Ivan još za mladih go- 
dina tamo i u učioni sv. Lazara, u kojoj je predavao trogirski svećenik, a 
kasniji biskup Ivan Škakoc, svrši početne nauke, na zadovoljstvo vriednog 
učitelja, koji je rano upoznao njegove umne sposobnosti i baš otčinskom 
ljubavlju prionuo uz njega, pak mu nagovarao i napokon nagovorio otca, 
da ga odpremi u spljetsko sjemenište, gdje je pod vodstvom vriednih učitelja 
svršio srednje nauke, a kako je sam kasnije pričao, uz Škakoca u Trogiru, 
najviše su na njega djelovali u Spljetu Tokić i Didoš. 

Nije ćutio zvanja svećeničkog, pak je svaka godina nosila za praznika 
sve jasnije i odriešitije prosvjede otcu, što ga daje u svećenike; nu otac i 
majka zajednički su svaki put svladali odpor sina, dočim njegovu odrje- 
šitost ne poznavahu, koja se je pod krupama suza, ko na čas stišavala, 
samo da ne čini krivice roditeljima. 

Mislimo da je bilo slično, kada je god. 1796, nakon dovršenih spljetskih 
nauka otišao u Rim, da sluša bogosloviju, pa kasnije sa nepoznatih razloga 
otišao u Zagreb, da tamo svrši nauke. 

U ono baš doba, kada je on polazio nauke, vodila se je kulturnom 
svietu borba izmedju tradicija feudalizma s jedne, a francezkog prevrata i 
američke borbe za slobodu s druge strane, pak naravski imena ko Franklin, 
Montesquieu, Voltaire, Rousseau i t. d. nisu ostala nepoznata ni našem 
Kataliniću. Stoga ga vidjamo u njegovom daljnjem životu baš kao odlučna 
demokratu, protivna svemu feudalizmu i njegovim uredbama, a mislimo da 
je u ono doba patriotizam bio i vezan uz ovakova načela, jer su gospoda 



IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI U1 

dalmatinska baš u to doba zazirala od naroda i bila oduševljena za sve, 
što je talijansko. 

On je bio čedo one velike dobe, daleko širih vidika nego njegovi dal- 
matinski sugradjani, pak je možda baš stoga i progrizao mnogu gorku u 
u svom životu, a kažu, da je s jednim spljetskim plemićem u jednoj raz- 
pravi o „ljudskim pravima" došao do tvarnog sukoba. 

Sve je ovo pomagalo njegovoj staro} apatiji prama stališkoj stezi, koju 
mu je njegov budući stališ imperativno nalagao, a opet izraziti pristaša fran- 
cezke revolucije imao je barem žicu mržnje napram tom stališu, koji je bio 
ko reakcija protiva novim idejama i novoj sili, te je vrativši se kući iz 
Zagreba, došao u sukob s mnogima. I tako u nekoj nesuglasici s biskupom, 
jednog jutra svuče za vazda odoru svećeničku i time odkaza za vazda volju i 
misao, da postane svećenikom. 

Mnogi su mnienja, da bi Katalinić bio daleko više pisao, da je ostao 
u svom staležu i da je postao svećenikom, nu Bog zna nije li na nj i na 
njegova djela uplivao njegov burni život, ne čitamo li u njegovoj „Povjesti", 
ko nekog stručnjaka u vojnim operacijama, ko nekog čovjeka svjetskog 
shvaćanja, a to je vriednost ovoga djela daleko podiglo. 

Kada je stari Juraj začuo, da je Ivan učinio taj nepromišljeni korak, 
odleti u Spljet i dovede ga sa sobom u Kaštela, gdje je prije aranžirao četu 
prijatelja, da mu se izrugaju i da ga na silu privuku opet staromu zvanju, 
nu tu je računao malo sa sinovljevom naravi. Netom je došao Ivo u Ka- 
štela, navališe na nj prijatelji, da mu se izrugavaju, nazivljuć ga „razpopicom". 
Nu on shvati situaciju sa sgodne strane, obrne se k njima, da im se izruga 
sam, pa onda ostane napokon pobjediteljem, a i pred samim otcem, tako 
da se nitko više ne usudi nazvati ga „razpopicom", a sam otac popusti 
riečima: „Tko će s vragom ! . . ." 

Otac mu na to dade sredstava i on se posveti pravnim naukama, pak 
postane napokon tajnikom sudstva u Imotskome, a kašnje u Sinju, gdje se 
zaljubi u Terezu Bolis, kćerku ugledne obitelji i s njom se vjenča 

Rek bi, da su se požunskim mirom našle na vrhuncu sve želje mlade- 
načke njegove dobe, i sa radošću je gledao okupaciju Dalmacije, on se je 
napokon ćutio na tlu slobode, pod slavnom vladom Napoleonovom. 

Narod je mislio drugčije, on se je našao jednim mahom slobodan mle- 
tačke mrzke vlasti, a pod vlasti Austrije, koja je u njegovim očima srušila 
to mnogogodišnje robstvo, dočim Franceze, kao jednokrvne s Mletčanima, 
nije uzprkos njihovoj upravi, punom blagodati za našu siromašnu zemlju, 
mogao uzljubiti nipošto, tim manje, što ga je dalmatinska aristokracija, lišena 
svih prava, svakakovim glasinama i potvorama od toga odvraćala. Zrela 
politika, u koliko se može o njoj u ono doba govoriti, nalazila je odziva u 
malom broju visokih umova dalmatinskih, koji su vidjeli jasni napredak 
zemlje svoje, a spajali ga sa velikim pokretom onog doba u jednu cjelinu, 
a da se nisu varali, svjedoče nam od Franceza sagradjene vode i ceste, 
svjedoči nam, da su svojom prekratkom vladavinom iz legla kužnih bolesti 



148 HRVATSKA SMOTRA 

pretvorili Dalmaciju u zemlju pristupačniju i gledali da je učine onom, kojom 
je negda bila. 

Živa bujica dogadjaja, burno ono vrieme, nije više moglo da održi ni 
Katalinića uz pravničku struku, on se je u svom vrućem revolucionarnom 
temperamentu smatrao ko nekako sputan i naravno, kada je Napoleon usta- 
novio u Dalmaciji „Garde nation^le", Katalinić je medju prvima stupio 
dobrovoljno i bude imenovan zapovjednikom Sinjsko-cetinske straže i to 
baš godine 1809. Kao takav bio je dodieljen Hercegu dubrovačkom za pu- 
tovanje u Španjolsku, a sudjelovao je tamo u bitkama kralja Josipa Napo- 
leona protiva „Guerillama", a nakon pokorenja bude ponovno poslan u 
Dalmaciju, gdje je ratovao i postupao proti svojim sunarodnjacima, koji su 
š u rovali s Austrijom, dok nije dospio ko ratni zarobljenik u neku ugarsku 
tvrdjavu, nu nakon mira bude pušten na slobodu i nastavi svoje djelovanje 
kao vojnik Napoleona Velikoga. 

Godine 1813., na 30. travnja provališe Turci podzemnim putem u grad 
Cetin, kojim zapoviedaše dalmatinac kapetan Cindrić, nu Katalinić po zapo- 
vjedi karlovačkog Maira Šporera, sa slabo oružanom četom, obkoli Cetin i 
prisili Beširevića, kapetana Ostrovice, na uzmak i predanje tvrdjave. 

Ovo mu je djelo steklo odlučna priznanja. Vojvoda Ambratežki, obći 
upravljač Ilirske države, uz izvješće, posije pariškom ratnom vieću i prepo- 
ruku, da se Kataliniću podieli w krst počastne legije", nu pad Napoleonov 
zateče to riešenje na ministarskom stolu i od toga ne bude ništa. 

Katalinić se je u vrieme pada nalazio u Dalmaciji, bio je baš shrvan, 
pak premda je mogao sa ostalom francezkom vojskom u Francezku, ostao 
je ipak iz silne ljubavi prama rodnoj grudi i nadalje u Dalmaciji, dok ga 
nagovor prijatelja i ljubav za vojničkim štaležem ne natjera u austrijsku 
vojsku i u vojsci Frana Karla bude za svoje zasluge imenovan majorom. 

Nu kao negdašnji napoleonista, trpio je ipak. Trpio je u sebi, a doživio 
je i javnih spočitanja, tako da ga je prosti narod, uzprkos njegovim nasto- 
janju oko procvata poljodjelstva, krivim okom gledao, a jednom ga u 
Kaštelima htjedoše kao „Franceza" čak i da ubiju, a i u Spljetu je bilo dosta 
neznalica, koji su ga mrzili, a i još više takovih, koji ne mogoše oprostiti, 
što je Katalinić, bivši napoleonista, dobio uvažen čin u austrijskoj vojsci. 
Nu njegov visoki karakter, njegova neograničena ljubav prema narodu, nije 
se nikada od toga uzpregla, on je ljubio narod svoj previše, a da mu ne bi 
i najljuću krivdu oprostio, znao je da se bori ili sa kukavičlukom i podlošću 
ili sa neznanjem. 

Kada se je godine 1815. pojavila kuga, bio je Katalinić imenovan upra- 
viteljem zdravstvene straže od tromedje do Komenskoga, a godine 1818. 
povjereno mu je uredjenje vojne granice uz Albaniju, Crnugoru i Hercego- 
vinu, da se suzbije kuga. 

On je iz silne ljubavi pram svojoj domaji, stavljao izvan svakog vida 
pogibelji, skopčane s tom plemenitom zadaćom, a bio bi za svoje vanredne 



IVAN KATALINIĆ POVJESTNIĆAR DALMATINSKI 149 

zasluge na zdravstvenom polju i promaknut u službi, da ga godine 1819. ne 
snadje boljetica, od koje i sviest izgubi. 

„Sretna nesviest," kliče dr. Karara „ona nam je Katalinića konačno pri- 
vezala njegovom pravom polju, ona nam ga je privela knjizi, jer nakon pre- 
boljene nesviesti, dade se neumorno na proučavanja, prevrćanja po starim 
arhivima, da nas konačno obdari monumentalnim djelom, da nam pruži 
vienac svoje ljubavi spram Dalmaciji i narodu hrvatskomu, vienac spleten od 
suza, zadovoljstva i radosti, vienac spleten od junačtva ruke i uma, vienac 
u kojem je pobrao svu našu prošlost, da nam dade putokaza budućnosti." 

Raznolik li je Katalinićev život. Postepeno je išao, postepeno je stvarao. 
Od skromnog svećeničkog staleža, kreće u pravnički, od ovoga u burni voj- 
nički, počinja junačtva, bori se proti ljudima, napokon se bori proti najljućem 
neprijatelju ljudskog života, vojuje sa smrću, dok se napokon konačno bori 
i sa predsudama i neznanjem, a mi smo tu, da poberemo sve plodove nje- 
govih velikanskih borba, da uživamo u radu njegovih ruku. 



Kako je bio vriedan u svemu, nije manje bio u knjizi, jer već godine 
1035, izdade svoje epohalno djelo „Storia della Dalmazia esposta da Gio- 
vanni Cattalinich 1. R. Maggiore in pensione", koja obuhvaća šest knjiga u 
tri svezka, a posvećena je vojnom i civilnom namjestniku Dalmacije, Vjen- 
ceslavu Vetteru knezu Lilienberžkom. 

Ne mora nas čuditi zašto posvećuje austrijskom činovniku svoje djelo. 
On to radi nekako ko da bi vladi, nesklonoj svakom književnom i kulturnom 
napredku, nesklonoj starim uspomenama i podsjećanjima na slobodno doba, 
zasladio gorki napitak, što mu se u ono tjesnogrudno doba mora i oprostiti, 
jer koliko je više uživao u slobodi, toliko je više ljubio narod u potištenosti, 
pa znajuć, da je narod u nesviesti,! doprinašao je ovime kamenčić njegovom 
poznavanju sebe samoga. 

Prva knjiga „Povjesti Dalmacije" počima sa najstarijim vremenima, pa 
dosiže do godine 188. pr. Krista, druga do utjelovljenja Dalmacije rimskom 
carstvu godine 9., treća do godine 379., četvrta do godine 639., peta do 
godine 1 102. ili krunjenja Kolomanova za hrvatskog kralja („fino alP incoro- 
nazione di Colomano re d' Ungheria in qualit& re di Dalmazia successa in 
Belgrado marino Tanno 1102.), a šesta se knjiga svršava sa godinom 1797. 
ili padom mletačke republike. U trećem svezku, a nakon šeste knjige, na- 
dodao je Katalinić „Breve saggio di storia naturale sulla Dalmazia" (Fizikalni 
zemljopis Dalmacije), da, kako sam kaže, upodpuni svoje djelo i učini neke 
točke razumljivim i da nadoknadi manjak štiva te vrsti, koje bi se sa Dal- 
macijom bavilo. (Izim botaničkih radnja profesora Alschingera, Pettera i Vi- 
siania nije bilo drugih naravosiovnih knjiga o Dalmaciji). Ovaj svoj fizički 
zemljopis dieli na dva diela: „Dei monti e delle campagne" i „Dei fiumi, 
fonti e laghi" („O brdima i poljima" i „O riekama, vrelima i jezerima"), a kao 
poznavalac ciele Dalmacije, čini to neprisiljenom lahkoćom, zalazi u razne 

11 



150 HRVATSKA SMOTRA 

grane naravoslovne grupe, bavi se i pučkim prilikama proizvoda i živovanja. 
Ovo je djelo toliko više u vriednosti, što dolazi da prebije led, da prene 
mnoge na proučavanja i studija. 

Da se osvrnemo na njegovu „Storiu". 1 ovo je jedino djelo svoje vrsti, 
stoji nad Lucijevim, a drugo djelo ne može niti doći u razglabanje i uzpo- 
redjivanje, jer nismo u stanju, da bi izim crkovne povjesti Tome Arcidjakona, 
spomenuli što drugo. 

Dok je Arcidjakonova izključivo crkovna povjest, sa gdjekojim umetcima 
zasjecajućim istodobno i u crkovni i u narodni život, Lucijeva je povjest i 
crkovna i svjetovna, a Katalinićeva napokon izključivo svjetovna i time za 
nas više^vriedna. 

On je proučio sva dotadanja vrela, upotrebio je i Lucija i Arcidjakona, 
ma se je oslobodio |i mnogih njihovih pogrešaka, te je tako gradio i na 
njima i nad njima. Ugodno je što Katalinić u svojoj povjesti stoji ko po 
strani, te pušta u prepornom vazda slobodan sud čitatelju, a nije se čuditi, 
što ima u svojem djelu dosta pogrešaka, jer je radio i brzo i sa slabom 
predradjom, a težko je početi. 

Dok i Toma i Lučio, pišu latinskim, samo za učenjake pristupnim je- 
zikom, piše Katalinić talijanskim, za da bi ga što šira publika razumjela, a 
sam se u uvodu izvinjava, što kao Hrvat slabo talijanski poznava, te ga ne 
svladava u svim tančinama. 

Dakle je Katalinić ovdje i sam dao pisana dokaza svojem rodoljublju, 
pa nam ovdje daje i prikriven mig, da bi za stalno bio pisao izključivo u 
narodnom jeziku, da je živio u povoljnije doba, da je živio medju drugim 
ljudima. Mi ga ne možemo nego uzdići, a ondašnji naraštaj požaliti, što 
nije znao ljubiti jezika svoga, jer samo tako možemo razumjeti, da Katalinić 
uzprkos tome, što je imao gotov prevod svoje „Povjesti" na hrvatskom je- 
ziku, nije našao izdavača nit predplatnika, da bi izdao to djelo, koje bi 
mnogo više i bilo koristilo, nego ova talijanska „Storia". 

Hrvatski je jezik u ono doba proživljavao u Dalmaciji kukavne dane. 
Bio je otjeran u siromaške seljačke potleušice, daleko od grada i naobra- 
žena družtva, a ipak, visoki um Katalinićev, osjećao ga je svojinom, osjećao 
ga je materinjim. 

Polahko se je gubio narodni jezik. Cielo je družtvo dolazilo naobrazbom 
škola talijanskih, svakim danom jače zanemarivalo materinji glas, a opet 
lukava i grozna vladavina mletačka znala je da omlohavi i potisne narodnu 
sviest, pak samoj slaboj kolonizatornoj snazi Romana uobće, a Talijana 
napose, možemo zahvaliti, što se je naš narod u Dalmaciji uobće osviestio. 

Uz vlast mletačkoga „lava 14 , vezan je bio stran jezik i strano družtvo, a 
uz vlast „polumjeseca" strana vjera, pa dok su fratri (kao jedini naobraženi 
ljudi, uzko spojeni sa narodom) više zazirali od dina, nego od mletačke sile, 
dotle je i neuki narod tako radio. Ta onamo mu trli vjeru, a ovamo su ju 
puštali tekar iz razloga, jer je bila ista njihovoj. Opet je i razlog, što su 
Turci više vjerovali maču, a Mletčani najviše sladkim riečima i obećavanjima, 



IVAN KATALINIĆ POVJESTNIČAR DALMATINSKI 151 

koja naravno nikada održali nisu, u koliko nije to njihova korist imperativno 
zahtievala. U ovakovim danima, gasnuo je sve više duh narodne slobode, 
dalmatinci su u svakdanjoj borbi za život zaboravili zlatno sunce narodne 
nam neodvisnosti i slobode, a dubrovačke vile, davno su već zamukle, još 
je samo tužna narodna pjesma znala da uzčuva tu zeru plamička, da ku- 
kavno tinja, dok se kasnije ne razbukti u veliki plamen narodnoga preporoda. 
Uz narodnu pjesmu podpaljuje taj oganj i naš povjestničar, dok mu narodni 
nehaj i mrtvilo narodno ne dadu, da onakav pred nas stupi rodoljub, ka- 
kovim se je ćutio. 

Jedan pojav, koji nas donekle može i da začudi, je protivnost naroda 
našega prama francezkoj dobi, pak i još više mora da nas začudi, kako 
Hrvati u svim zemljama gledaju rado odlazak francezke vladavine, jedine 
vladavine, koja je dosada nešto za Dalmaciju učinila, a za čijeg je trajanja, 
napokon nakon duge periode zdvojnosti, jednom i ako kroz oblak, sinulo 
nad Dalmacijom, starom kolievkom hrvatstva, sunce narodne slobode. Nu 
rob, kada iz duboke tamnice stupi na božje sunce, zasliepljen je i ne raža- 
bire ničesa oko sebe. 

Vezavši uzko cieli život uz velebni onaj pokret, zadojen idejama slobode, 
jednakosti i bratstva, bio je Katalinić najokorjeliji demokrata, a to nam 
potvrdjuju oni, koji ga se još dobro sjećaju. 

Stanovao je u kasnijoj dobi, nakon svoje bolesti izključivo u Spljetu, a 
ljubeći prosti narod, od kojega je Mletčanin i potalijančeni spljetski gradjanin 
zazirao, on je više puta ostavljao najotmenije družtvo u „Caffe Svizzero" 
na Gospodskom trgu (dio današnje Kafane Troccoli), pa bi se priključio 
kojem okolištnom seljaku poljodjelcu, da s njime udari u svakakove čakule 
i razpredanja, u razgovore o berbi i žetvi, o stoki i ostalom gospodarstvu, 
a kada bi došao u goste u Kaštela, ćutio bi se ko preporodjen. Dobroćudni 
bi starac, sa malom lulicom u ustima po dio dana sjedio medju svojim 
starim znancima na novskoj „bangadi" pa slušao, razpredao i poučavao. 

On je pisao tu i tamo razštrkanih više članaka, bio je naumio izdavati 
i „Bulettino agrario-economico" u dva jezika, hrvatski i talijanski, nu 
austrijska mu vlada to na prečac zabrani, premda je on imao sabran veliki 
materijal za taj svoj „Bulettino". Isto tako kasnije, kada je bio naumio izdati 
neku vrst knjižica hrvatskih, vlada mu je stala na put, a i sa nakladnikom 
za hrvatske knjige bilo je sto muka, pak stoga sva tri njegova književna 
pokušaja u hrvatskom jeziku ostadoše jalova, i prevod povjesti i Bulettin i 
knjižice za puk, a sve na nepreglednu štetu naše knjige i narodne sviesti. 

Bit će da i spljetski matadori nisu volili narodne stvari, pa i ako su ga 
štovali, nisu li mu valjda kriomice stavljali klipove, za takove radnje, tim 
više, koliko su se ćutili Talijanima. 

Katalinić je i pjevao, ali izključivo latinski. Pisana nam o tom, u koliko 
danas znamo, nije ostavio ništa. 

On je kasnije nadodao svojoj povjesti još jednu knjigu, a to baš: 
„Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia doppo la caduta della re- 



152 HRVATSKA SMOTRA 

publica" (Uspomene dogadjaja u Dalmaciji desivših se nakon pada mletačke 
republike), gdje uz pad republike i njene vladavine kod nas, crta i prigodne 

dogadjaje toga vremena. 

# * * 

Godine 1847. 27. veljače umre Katalinić u Spljetu, gdje mu je bio 
veličanstveni sprovod, kao jedina nagrada za njegovo cielo djelovanje. Sa 
Katalinićem kao povjestničarom bavi se Šime Ljubić u „Dizionario biografico 
deglli uomini ilustri della Dalmazia" (Biografski rječnik glasovitih Dalma- 
tinaca), a i Fr. Rački u svom nacrtu hrvatske historiografije od god. 1835 
do 1885. S Katalinićem kao vojnikom, bavi se u knjizi „Oko Kupe i Ko- 
rane" Radoslav Lopašić, dočim njegov kratki životopis, sastavljen u obliku 
jedne poslanice na Spljećane, napisao je dr. Karara, pak mi još nemamo 
obširne radnje o Kataliniću, a niti objelodanjena njegova prevoda w Storie tt , 
kako bi to on zaslužio. 

Portret povjestničarov izradio je mladi naš umjetnik Meneghello-Dinčić, 
a nalazi se u vlastitosti Katalinićeva nećaka Pavla u Trogiru, dočim je nje- 
gova rodna kuća, danas vlastničtvo njegovih unuka Don Iva, Don Radoslava, 
Dragomira i Antuna, sačuvana još sasma dobro, pak čeka na doličnu 
spomenploču, koju joj još uviek narod duguje/ 

Kaštela u rujnu 1906. 

GAJO RADUNIĆ 



* Ovu životopisnu crticu sastavih najviSe po živoj predaji rodjaka, dok mi je 
poslužila u mnogim Kararina poslanica te LopaSićeva povjest. 



NARODNI POKRET I NOVI KURZ 



Je li narodni pokret od godine 1903. roditelj novoga kurza? Govore 
li predstavnici novoga kurza istinu, kad se pozivlju na takovo otčinstvo ili 
čine to zato, što im treba etiketa, koja bi ih bila kadra omiliti širini sloje- 
vima hrvatskoga naroda, a narod sprijateljiti sa idejama novoga kurza? Jer 
danas te ideje — osim možda sporazuma sa onima, koji sebe i jedan dio 
hrvatskoga naroda zovu Srbima — nalaze malo odziva, a još manje razu- 
mievanja u dubokim narodnim slojevima. Ako je novi kurz prevladao javnim 
životom i preuzeo kormilo naše zemlje, to još ne znači, da ima i jakog 
oslona u narodu. Kormilo imali su u rukama i stari magjaroni sa Khuenom 
kroz dvadesetak, a bez njega prije i poslie još desetak godina, ali naroda 
nisu imali nikad uza se. Hoće li ga imati novi kurz? Na to bi se dalo 
lahko s priličnom vjerovatnošću odgovoriti, ali nije od važnosti za riešenje 
postavljenih pitanja. 

Dosta je iztaći da sada, makar je na vlasti, novi kurz ne nalazi spo- 
mena vriednije podpore u narodu. Ova činjenica sama od sebe govori 
s jedne strane, da se imadu drugdje tražiti faktori, koji su u prvome redu 
novomu kurzu pomogli do vlasti ; s druge pak strane, da se novi kurz nema 
prava pozivati na narodni pokret, jer kad bi u novomu kurzu bilo isto od 
onoga, što je 1903. pokrenulo Hrvatskom, bilo bi uza nj i naroda. 

Mogao bi tko zapitati: a koga predstavlja do dvadeset zastupnika hr- 
vatske stranke prava, koje je u jačem dielu dovela u sabor narodna volja, 
koji i sada zalaze medju narod i o kojima se ne može kazati, da su u 
narodu zlo primani. Tu valja upozoriti, da je kod njihovoga izbora pre- 
vagnulo ime, koje je u većini slučajeva i za prijašnjih izbornih borba, dok 
nije bilo ni spomena o novome kurzu, okupljalo oko sebe tolike neodvisne 
izbornike, te pozivanje na pravašku prošlost i pravaški program od 1894. 
na kojemu da dotičnici još uviek stoje. 

Da je program od g. 1894. nespojiv sa novim kurzom, o tom su svi 
politički obrazovani ljudi na čistu, ali da tu nespojivost pravaškoga programa 
i, novoga kurza još narod ne uvidja, to ne može nikoga čuditi, tko pozna 
naše prilike. A upravo i ova okolnost, da najjača stranka novoga kurza 
ne smije pred narod s istinom, već ga drži uza se izpoviedanjem i na- 
vještajem nemogućnosti, a nemoguće je ostvarenje programa od 1894. poli- 



154 HRVATSKA SMOTRA 

tikom novoga kurza, dokazuje, da novi kurz nema za sobom naroda, da 
po tom ne može tražiti niti svojih temelja u narodnom pokretu od 1903. 

A što vriedi za t. zv. hrvatsku stranku prava, to vriedi za sve hrvatske 
skupine, koje podupiru u Banovini novi kurz, jer ni jedna od njih nije još 
izašla pred svoje pristaše otvorenim zagovaranjem novoga kurza. To jest: 
čuje se i čita hvaliti, odobravati, preporučivati, zagovarati i braniti novi kurz, 
no pri tom se služe samo imenom novoga kurza, ali njegove biti, njegovog 
duha, nema tu ni za liek. 

Jer što je novi kurz po svome duhu, po svojoj tvari, po svojoj biti i 
zadaći, to ogromna većina pristalica do najnovijih dana nije znala, a ne zna 
još ni danas. 

Riečka bo rezolucija bila je samo uvod, priprava u novi kurz, takav 
prvi čin, da se nije dalo prosuditi, hoće li se dalje razvijati drama, komedija 
ili tragedija. Iza rezolucije prosliedila je poznata peštanska deklaracija, poslie 
koje smo, može se reći, ostali, gdje smo bili. Umetnut je bio drugi čin, da 
se stvar nastavi i produlji, a sviet još uviek ne zna, o čem se radi. 

U to se dveri peštanske sabornice ponovno otvoriše. Daljnja šutnja 
hrvatske četrdesetorice mogla bi biti pogubna, ako ne smrtonosna. Prije 
nego progovore, nego li aktivno zaigraju u komadu, što se zove novi kurz, 
morao im se predložiti pravi njegov sadržaj. I autor novoga kurza izložio 
ga ovih dana u četiri čitava uvodnika svoga glasila. 

Jeste li vidili hrvatska glasila novoga kurza, kako se smetoše, izgubiše, 
zakopčaše poslie onih članaka?! 

Neka su hinila da ne razumiju, samo da priguše glasni uzklik začu- 
djenja: Zar je to novi kurz? Toga nismo znali! Tako ga nismo pomišljali! 
Možda ipak nije! Čekajmo! 

Pa kako su očevidnom i napadnom svojom zabunom glasila hrvatskih 
stranaka novoga kurza odala, da im je u ovoj formi još posve tudj i ne- 
poznat, tako im je jednakom otvorenošću izjavio autor novoga kurza, da 
u nj još ne pristaju: jedni, jer su crno-žuti, drugi, jer se previše zatrčaše 
protiv magjarstva, a treći, jer su preštudentski. 

Što novi kurz znači? 

Što novi kurz hoće? 

Hoće „pripadničtvo kraljevini Ugarskoj posestrimih zemalja Hrvatske, 
Slavonije i Dalmacije". Što to pripadničtvo znači? Neka govori zastupnik 
ugarskoga sabora Maniu, koji reče, da je Rumunj; magjarski mu drugovi 
dovikuju, da je Magjar, a predsjednik sabora Justh im to potvrdjuje, pozi- 
vajući Rumunja pod prietnjom gubitka rieči na red, jer da je po zakonu i 
državnom pravu Magjar! 

Tomu „pripadničtvu" odgovarajuće, novi kurz hoće w da se sve nezdrave 
aspiracije već u svom postanju onemoguće". 

Koje su to aspiracije? 

Zar sjedinjenje s Dalmacijom? Ovo bi imalo biti izhodna točka riečke 
rezolucije. Ima li još narodnih aspiracija, koje se moraju u doglednije 



NARODNI POKRET I NOVI KURZ 155 

vrieme ostvariti, a koje su magleno ili nikako spomenute u riečkoj rezoluciji, 
te od dana njezinog zaključka sve se manje spominju, sve više zaboravljaju 
ili njihovo riešenje navodno odlaže i odgadja? 

Nisu li te nezdrave, zato po novome kurzu na smrt odsudjene aspiracije: 
financijalna samostalnost? Izključivo hrvatska zastava, kao državni simbol? 
Samo hrvatski uredovni jezik? Jedino domaća djeca s pravom namještenja 
u javne službe? 

Tako bi se bar smjelo zaključivati iz nastupnih rieči prvaka magjarskog 
koalicionog ministarstva, kojima se taknuo hrvatsko-ugarske nagodbe, našega 
medjusobnoga financijalnoga odnošaja te željezničkog pitanja u Hrvatskoj. 
Na ove rieči nije sa hrvatske strane od novoga kurza pao ni najtiši prigovor, 
ni najblaži prosvjed, a koje su rieči WeckerIove u pogledu željeznica dobile 
još svečanu sankciju Kossuthovu. 

Je li po tom novi kurz vuče svoju lozu od narodnog pokreta? Je su 
li u istinu tim pokretom udareni temelji novoga kurza, kako to hoće njegov 
autor svojim već prije napomenutim najnovijim objavljenjem o politici i za- 
datku novoga kurza? Je li po tom istina, kako to hoće isti taj autor, da je 
bila tolika inkonsekvencija, što se narodnim pokretom 1903. jedini izpraž- 
njeni zastupnički mandat zlatarski popunio mužem iz antipodnih elemenata 
novomu kurzu? 

Ne govori li baš taj izbor antipoda novoga kurza, a u doba dok je u 
Hrvatskoj još mirisalo po barutu, dok još nisu osušile suze tolike osirotjele 
ženskadije, dok još nisu bili izbrisani tragovi prolivene krvi, da je i sav taj 
narodni pokret od godine 1903. sa tolikim svojim žrtvama na životu, krvi, 
slobodi i imetku bio samo jedan ogromni i najrječitiji antipod novoga kurza? 
Kojim se onda razlogom pozivlje novi kurz na rodbinstvo s pokretom od 
god. 1903? 

Što mu daje pravo, da na nj pokazuje kao na svoj temelj? 

Jednakim razlogom i opravdanošću pozivao se profesor dr. Pliverić na 
ilirstvo, kad mu je trebalo svojedobno izpričati i protumačiti njegov neoče- 
kivani skok medju magjarone A ipak je ilirstvo bilo najpodpuniji antipod 
magjaronstva. Ili je možda zato bila medju ilirstvom i magjaronstvom krvna 
sveza, što je nekoliko nekadanjih vatrenih Ilira našlo za praktično, ohladit 
se poslie medju magjaronima? Zar je zato i novi kurz u savezu sa pokre- 
tom 1903., što je nekoliko mladih ljudi s istih nesebičnih razloga sudjelovalo 
u tom pokretu, kako sada radi za novi kurz? Nije li upravo radi toga 
obrata novomu kurzu, vodja i učitelj tih mladih ljudi ustao protiv njih naj- 
žešćim načinom, predbacivši im da su se iznevjerili čitavoj svojoj prošlosti, 
izdali sve ideale, za koje su se zajednički oduševljavali, uzgajali i radili niz 
najljepših svojih godina? Naročito je naglasio, da su oskvrnuli i obezčastili 
svoje sudjelovanje kod spaljenja magjarske zastave 1895. i narodnoga po- 
kreta 1903. Učitelj, vodja, apostol valjda pozna svoje učenike, pristaše, sljed- 
benike! On će najbolje znati, što im je u srce usadjivao, što u dušu udah- 
njivao, za kakav ih javni rad pripravljao, za kakav narodni posao vježbao. 



156 HRVATSKA SMOTRA 

On je zato svakako najklasičniji svjedok, da su ti mladi ljudi ostavili 
put, kojim su do 1903. stupali i da su 1905. zaplovili doista drugim putem, 
novim kurzom. Ovi dakle mladi ljudi, u koliko se pozivlju na nekaki svoj 
aktivitet u dogadjajima 1903., nisu nikakav dokaz za nadogradnju novoga 
kurza na pokretom 1903. postavljene temelje. Jedinstvo osoba ne znači ništa, 
kad nema jedinstva radnje i jedinstva ideje. 

Ideje pak novoga kurza skroz su oprečne idejama, koje su vodile i 
dovele do dogadjaja 1903. i koje su rodile narodnim pokretom. 

Rad novoga kurza treba da učvrsti pripadničtvo Hrvatske Ugarskoj i 
onemogući sve narodne aspiracije, koje su u očima magjarstva nezdrave, a 
pokret 1903. bio je manifestacija naroda za ostvarenje tih aspiracija i demon- 
stracija protiv same zajednice s Magjarima, kamo li pripadničtva Ugarskoj, 
u kojoj su Magjari sve, a ostali narodi ništa. 

Što bijaše plod dugotrajnoga i osbiljnoga djelovanja, što spontano i ne- 
pripravljeno pa zato narodno u tim manifestacijama i demonstracijama, što 
li pak umjetno inscenirano te zato operetno? 

Plod dugotrajnoga i promišljenoga rada bio je onaj jednodušni, po svim 
pa i kulturno te politički najzapuštenijim narodnim slojevima dobro shvaćeni i 
zato ob će ni to prihvaćeni zahtjev gospodarske i financijalne samostalnosti. Tko 
ima u tom nastojanju najveću, a da je ono zahvatilo najšire narodne slojeve, 
gotovo jedinu zaslugu? Ima ju narodni zastupnik dr. Josip Frank; ima ju onaj 
muž, na kojega su protivnici navaljivali i najnečuvenije ga sumnjičili, što nije 
stajao na čelu kod lupanja prozora, razbijanja kolodvora, užiganja dinamita. Jer 
što je imao narodni zastupnik dr. Josip Frank godine 1903. činiti, a da po 
svojim osobnim i političkim protivnicima ne bi bio najbezdušnije opadan i 
ozloglašivan ? Ništa, nego staviti se u prve redove i po prvome oružniku, 
koji bi na nj nabasao, dati se ustrieliti. Uhićenje in flagranti samo bi škodilo, 
reklo bi se, da je to naručeno, da Khuenov pomagač stekne još veći upliv 
na mase. Nije li tako? 

Ili se možda pravom prigovara tadanjim opozicijonalnim zastupnicima, 
što se osim jednoga prosvjeda, pozivom na njihov javni položaj i imunitet, 
ne prihvatiše nikoje akcije? Kakove? Zar se nije trideset i tolikim hrvatskim 
zastupnicima u Beču dogodilo, što i dru. Franku u Zagrebu? Zatvorilo im 
pred nosom vrata; ovdje banske palače, ondje kraljevskoga dvora. Što su 
dakle prvaci u Zagrebu imali činiti, da oni budu veći junaci od mladenaca, 
koji su se skrivali u Ljubljani, Trstu, Beču, Mljetcima i od onoga nezado- 
voljnika, koji je samo toliko više kuraže imao, koliko se dalje onkraj sušač- 
koga mosta nalazio? Je li onda bilo vrieme. da se narodni prvaci, kojih je 
tako malo, a koje toliko trebamo, utiču najskrajnjem i izlažu najgoremu? 
Poviest je učiteljica života. Mi pravaši učimo iz naše poviesti, pa ako još 
nije velika, to ipak ima za nas dosta primjera, koji se više ne smiju 
opetovati. Ne radi ljudi i stranke, već radi stvari, naroda, domovine. Da 
nisu Kvaternik i Bach izgubili svoje glave, da nije njihova krv razpršiia 
stranku prava te se istom nakon sedam, osam godina počela iz nova sa- 



NARODNI POKRET I NOVI KURZ 157 

birati, bi li dogodjaji pošli smjerom, kojim su od 1873. udarili? Bi li bilo 
moguće ono vjerolomstvo, koje je počinjeno revizijom pogoršane nagodbe? 
Bi li bila moguća onakova vladavina, kakova je bila bana pučanina i prve 
narodne vlade? Mažuranićevština poslie rauchijanštine bijaše put khuenov- 
štini. Je li po tom smrću Kvaternikovom prouzrokovani prvi razsap stranke 
prava bio na korist hrvatske stvari? 

A što je koristila desetak godina kasnije položena žrtva dr. Davida 
Starčevića i Josipa Geržanića? Dne 5. listopada 1885. po podne i nekoliko 
dana poslie bio je Zagreb pun ljudi, koji su vidili, da je Geržanić udario 
nogom Khuena, a u saboru je bio podnesen predlog, da se Khuen makne, 
jer da je žigosan. Deset tjedana kasnije, prigodom glavne razprave, Geržanić 
bijaše sebi jedini svjedok, da je Khuena sramotno žigosao. Uočivši toliku 
našu nespremnost i desorganizaciju, je li bilo težko lukavome Khuenu, po- 
poprimiti sotonske mjere, kojima je dvadeset godina stvarao iz Banovine 
sve veći pakao? A bi li bio uspievao, da nije odstranio Davida i drugove a 
stranku prava time opet na neko vrieme razbio? Pa kako Ije prvom nje- 
zinom uzkrsnuću poslie Rakovice najviše doprinio Folnegović, tako je za 
drugo njezino uzksrnuće najviše pripomogao dr. Josip Frank, onaj isti, 
kojega je 20 i višegodišnji rad na financijalnom polju urodio pokretom 
1903 i kojega je duh ravnao masama, dok su ustajale za gospodarsku našu 
samostalnost. Jest, u koliko je pokret od 1903. imao značenje naše gospo- 
darske i financijalne emancipacije od magjarstva, u toliko je bio djelo 
dra. Franka, i u toliko je on tom pokretu bio vodja, intelektualni začetnik, 
ma da nije na svim skupštinama sudjelovao i na svakoj sborio. Govorio 
je na usta onih, koji su razpravljali o financijalnom pitanju, a po njima 
citirane najpoznatije brojke i najpopularniji primjeri, proizvod su njegovog 
proučavanja i naravne oštroumnosti. Tko ne vjeruje, neka izvoli nabrojiti 
naše financijalne stručnjake ili radnike na financijalnome polju. 

Što imamo popularnih radnja, te sve padaju poslie godine 1903. 
Samom pokretu služila je priručna knjižica „Kako nas Ugarska uzdržava" 
izašla g. 1902. Ali je nije napisao čovjek riečima pun sitnoga rada, već pravaš 
dr. Boroša, koji znajući velike zasluge dra. Franka u tom pogledu, nije 
tajiojsvoga štovanja i priznanja za nj, prem mu je srce uslied prijateljskih 
veza bilo bliže osobnim protivnicima dra. Franka. 

Kad je govor o našim financijalnim stručnjacima, pored dra. Franka 
spominje se još jedini profesor dr. Vrbanić. Ali njemu se ne može priznati 
veći utjecaj na razbistrenje financijalnoga odnošaja medju širim masama 
i veći udiel kod pokreta od g. 1903., u koliko je radio za financijalnu samo- 
stalnost. Dr. Vrbanić bio je u svom financijalnom radu samo profesor i 
akademik, malo ili ništa narodni politik. 

Dapače i kao profesor polučio je u svome radu malo ili ništa,;što se 
mora zaključivati odatle, da kroz kakovih 30 godina djelovanja na sveuči- 
lištu, nije zainteresovao upravo nikoga od tolikih pravnika za velevažni i 
zahvalni rad na političko-financijalnom polju. Jedini je dr. Frank, koji na 



158 HRVATSKA SMOTRA 

njemu rabota, ali on je počeo bez dra. Vrbanića i prije njega. Financijalna 
samostalnost, to je caeterum censeo dra. Franka od prvoga časa, kako je stupio 
u hrvatsku sabornicu 1884. i kako je obrazlagao prvi svoj izpravak na adresu 
iste godine, a taj caeterum censeo ponavlja on neprekidno tečajem dvadeset 
i više godina u tolikim razpravama, spisima, člancima, govorima u saboru, 
u regnikolarnim deputacijama. 

Još šire polje rada u širokim masama a živom rieči nalazi djelovanjem 
u stranci prava, a nema skupštine, sastanka, komersa, da dr. Frank kada 
govori, ne govori o svom elementu, za svoj caeterum censeo. 1 samo toj uz- 
trajnosti, toj žilavosti u jednu ruku, a njegovom jednostavnom, lahko shvat- 
ljivom operiranju s brojkama, te pučkom prikazivanju kao i iznašanju ma- 
tematskih i financijalnih krilatica u drugu ruku ima se pripisati, da naš sviet 
ništa radje ne čita i ne sluša, nego kad mu se jasno i razumljivo govori 
o našoj gospodarskoj samostalnosti i financijalnoj podredjenosti. 1 dok su 
po profesorskom radu to velevažno i životno naše financijalno pitanje iz- 
bjegavali inteligentni, akademički obrazovani ljudi i ostali prema njemu 
hladni, dotle je vještom i uztrajnom politiku uspjelo, da za tako zakučastu 
stvar zagrije iste široke mase. 

Tako se dogodilo, da je vlak bio spreman a sastavljen od same tan- 
gente, kvote, nuncija, renuncija, prevelikih kamata za državni dug, premalog 
dohodka od državnih željeznica, nikakvog dobitka od punciranja, pošte, 
lutrije, vojno oprostne takse, tečevnih družtava, krivo zaračunavane potroša- 
rine, nikakve kontrole itd. itd. Nad svim pak vagonima odjekivali zvučni 
signali, za koliko milijuna i stotina tisuća bivamo svake godine oštećivani, 
prikraćivani i varani. 

Trebalo je samo ovako pripravljeni vlak providiti parom i eto ga sve bez 
otvaranja pipaca u gibanju! 

A paru su dali Magjari magjarskim napisom na sgradi željezničke pro- 
metne uprave u Zagrebu i magjarskom zastavom na kolodvoru u Zaprešiću. 

Sada dolazimo do one druge, nepripravljane, spontane sile, koja je po- 
krenula dogadjaje 1903. Da je narod ustao protiv magjarskog napisa, protiv 
magjarske zastave, tu nema nikakovog vanjskog utjecaja, do same narodne 
duše, koja se je uviek uzbunila protiv ovakovim očitim i izazovnim znako- 
vima svoje sputanosti. Čeljad koja se hvali nekakovom svojom posebnom 
ulogom i slavom u tim dogadjajima, nema upravo nikakovoga inicijatornog 
udjela. Naš narod ustao je neustrašivo proti magjarskim napisima i sim- 
bolom magjarske supremacije i onda, kad se u Hrvatskoj nije ni znalo za 
kakovo 20-godišnje tiranstvo, koje bi mu oružje tislo u šake, niti za mladju 
generaciju, koja bi tobože doniela u narodne redove novi život. Sjetimo se 
samo godine 1883. Predhodilo joj sedam godina prve narodne vlade, za koju 
se ne može kazati, da je narod punila gorčinom. Sliedile su tri godine 
vladanja grofa Lacike Pejačevića, kavalira u punom smislu ove rieči. Ka- 
valir po krvi i duši, nije mogao u same tri godine izazvati protiv sebe .i 
svoje vladavine bies i srčbu puka. Tim manje, jer je smio pokazati i fm 



NARODNI POKRET I NOVI KURZ 159 

neka djela. Da spomenem samo pripojenje Krajine. Pa ipak je narod ustao, 
makar vladavinom Mažuranićevom uspavan, netom su omrknuli magjarski 
napisi i grbovi u prestolnici. Zagreb je revoltirao puna dva mjeseca: kolovoz 
i rujan, nota bene, ferijalna mjeseca, kad nema djačtva, glavnog materijala 
za demonstracije. Gradjanstvo je stajalo u prvim redovima. Za Zagrebom 
ustala i ostala Hrvatska, onaj dio Hrvatske, koji uviek ustaje kad treba. 

Dogadjaji 1883. nam svjedoče, da se njihovo opetovanje nakon dva- 
deset godina nema zahvaliti ničijemu naročitomu pripravljanju, već da su 
nastali od sebe, sličnim povodima i uzrocima, kako su postojali i 1883. Što 
su 1903. tekli burnije i senzacionalnije, to je razumljivo, kad se znade, da 
se tečajem daljnjih dvadeset godina nagomilalo još više grieha sa strane 
magjarske, koji su vapili za odmazdom; kad se znade, da je 1903. bio ne- 
prispodobivo bujniji javni život, nego 1883. — pomislimo samo na tolike 
političke novine, kojih pred 20 godina nije bilo i kad se znade, da je upravo 
tečajem ovih 20 godina upoznao narod jednu, donle nepoznatu pogibeljnu 
i strahovitu stranu odnošaja s Magjarima: financijalno-gospodarsku. Tu dakle 
nema za veću zamašitost pokreta 1903. stanoviti dio mladih ljudi, koji da 
se onda izložio, kako se sada engažovao za novi kurz, a ma nikakovu 
zaslugu, do li ovu: da se 1903. radilo mnogo i to samo sa strane tih ljudi 
s osobnom reklamom, po njima u tu predvidljivu svrhu, da još danas mogu 
na taj račun živjeti. 

I zato su ovi ljudi dali narodnomu pokretu ono, što je na njemu bilo 
neosbiljno, operetno. Razdielili su se. Jedni su pobjegli, drugi se dali uhititi. 
Oni, koji su pobjegli, da dadu znaka svog liepo dotiranog rada, razposlali 
su po Hrvatskoj nekakove ognjevito-mačevite proglase, koji ostaše bez 
efekta, jer za bunu nisu dosta slova i papir, po vanjskim pak novinama 
razturili su takove izmišljotine, da su pokretu više škodile nego koristile, a 
samo čitatelje dotičnih vanjskih novina neko vrieme zabavljale i dražile im 
živce. Prema tim izmišljotinama, štampanim u vanjskim novinama, Hrvatska 
se bielila od vješala, Zagreb rumenio od krvi, Zrinjevac zaudarao od Iješina, 
a grof Khuen i general Čanić se u onom istom času poklaše na noževe, 
kad su se mimo stotine uzrujanih djaka zajedno smijući se prošetali zagre- 
bačkim Sveučilištnim trgom! 

One pak, koji su se dali uhititi niti isti Khuenovi sudci te državni od- 
vjetnici, pored sveg najstrožeg postupka i iztrage, nisu mogli odsuditi, jedno- 
stavno jer nisu upravo ništa počinili. Kad već Khuenovi ljudi nisu mogli 
ništa kažnjiva pronaći, onda su to bili bogme kukavni revolucionara i lahko 
je bilo tako nositi glavu na pazar! Ovo je sretan način, kojim su neki došli 
za sebe do vrlo jeftine a za druge do dosta skupe slave, jer su „žrtve" iz 
obilnih narodnih prinosa prilično obilno primale. 

A mi pravaši? 

Mi smo pomagali Khuenu, pored svega toga, da su izmedju inteligen- 
^•ftiijih ljudi radi pokreta stradali i odsudjeni bili samo pravaši: Župnik Je- 
^^meršić, narodni zastupnik Novak, a prva je žrtva bio današnji naš narodni 



160 HRVATSKA SMOTRA 

zastupnik dr. Ivo Elegović, kojega obtužiše radi zločina bunjenja, veleizdaje, 
uvriede veličanstva itd. sve najgore. 

Može li se zato tvrditi, da novi kurz stoji u nekakovom odnošaju sa na- 
rodnim pokretom od 1903.? Ne može. U narodnom pokretu manifestirao 
je narod za financijalnu samostalnost, a buneći se protiv magjarskog napisa, 
skidajući magjarsku zastavu, tražeći da se uništi, gdje je nije ni bilo, raza- 
rajući kolodvore, derući tračnice, kojima juri magjarska željeznica, narod se 
izjavio protiv Magjara, za podpunu emancipaciju od magjarstva. A to je 
antipod onoga, što hoće novi kurz. Zato si je narod zlatarskoga kotara 
ostao samo vjeran i radio u duhu pokreta, koji je zapljuskao čitavim Za- 
gorjem, kad je poslao u sabor Evgenija Kumičića, muža, o kojem bijaše 
stalan, da će ostati vjeran idealom, koji su narod vodili u tom pokretu. Da 
je bio izabran koji Kumičiću u vjernosti i dosliednosti antipodni elemenat, 
taj bi se bio priključkom novomu kurzu iznevjerio zastavi, pod kojom je 
narod pošao za nj na biralište. 

Ne novi kurz, nego Starčevićeva hrvatska stranka prava nosi na svojem 
barjaku zapisane težnje, koje su narodu iz duše izvadjene, a za koje je 
1903. toliko žrtvovao. Naravna pak posljedica toga jest, da je narod kod 
prvih izbora poslie te slavne godine poslao u sabor 19 Starčevićanaca, 
koji su birani bez ičije pomoći, samo voljom naroda. Što bi bilo iz ljudi 
novoga kurza bez Pešte; bez Weckerla i Kossutha? 

Zato narodnim pokretom od g. 1903. nisu udareni temelji novomu 
kurzu, kako to piše njegov autor, jer novi kurz znači robstvo, već pokret 
od 1903. dokazuje, da je još uviek zdrav i čvrst temelj, na kojem će narod 
poslie razvalina novoga kurza, podići sgradu svoje slobode i samostalnosti. 

IVAN PERŠIĆ 



JEDAN SRBSKI MODERNISTA 



Već davno me lektira knjige nije ostavila u većoj neizvjesnosti.* 

Svi mi u Beogradu znamo, da je g. Ćurčin, sin pančevačkog trgovca, 
vrlo bogat, i glavna impresija njegove knjige bijaše pomisao, da se možda 
šali sa publikom, da je ta knjižica dtmena mistifikacija. 

Štampana je u 440 relativno vrlo elegantnih primjeraka, od kojih je 70, 
namijenjenih prijateljima, u veoma finom bibliofilskom izdanju. — Cvijanović 
figurira tek kao formalni izdavač, jer se knjiga uopće ne prodaje. Ćurčin je 
očigledno imitirao neke francuske lirske amateure i diletante s aristokratskom 
atitidom, i prvu pojavu Nijemaca St. Georgea i H. von Hoffmansthala, ljudi 
bogatih i nezavisnih, koji su znali, da su pjesme „što se ne mogu kupiti" 
najbolja reklama za njihovo kupovanje. 

Ja ne bih ništa imao proti tome w splendid-isolationu u , da nije pomalo 
smiješan. Da su te pjesme sasvim neizdane, hajde de, imalo bi smisla kriti 
ih od nepozvanih filistara, ali to davanje aristokratske nepristupačnosti ne- 
čemu, što već bijaše u rukama cijelog svijeta — to je snobizam. Sve su te 
eksperimentalne lirske dangubice već štampane u Srp. Knj. Glasniku. Dok 
se o ovakvim privatnim, diskretnim izdanjima ne pišu indiskretne ocjene, 
Odjek je već pohvalio Pesme, koje tobože ne pripadaju javnosti. Demokrat 
J. Skerlić ovako zaključuje tu recenziju na svog saradnika iz Glasnika: 

„Ta iskrenost misli i osećanja, ta originalnost izražavanja, smelost ideja i mlado 
i oholo preziranje starih formi i konvencija, to je ono Sto se dopada u poeziji Ćur- 
činovoj. Pesme Pred crkvom, Pod jelama što se suše, U troje, Da /' hoćeš tako, nove 
i mišlju i izrazom, sasvim su lepe pesme, koje samo treba čitati bez predrasuda i 
naći u njima nesumnjivih lepota". 

„I moglo bi se učiniti još prilično takvih navoda, koji bi dokazali svakome, 
koji ima slobodan duh i ne robuje ni duhovnim ni književnim tradicijama, da je 
ćurčin pesnik od vrednosti i od budućnosti. U njega ima i bizarnosti i snobizma, i 
jeftinog ničeizma, ali on ima živih senzacija, smelih misli, jedno lepo pagansko se- 
ćanje sveta i prirode, vrlo često srećnu originalnost, a to nisu nepoetične i svaki- 
dašnje vrline 14 . 

Vrlo žalim, što se, ko obično ne mogu složiti ni s jednim od tih su- 
dova. Po mome mišljenju Skerlić daleko tačnije prosudjuje prozu od stihova, 
jer ima više inteligencije od ukusa. Njegove studije o pripovjedačima mnogo 

jj * Pesme M. Ćurčina 1902 -1906. Izdao S. B. Cvijanović u Beogradu god. 1906. 



162 HRVATSKA SMOTRA 

su uspjelije cH članaka o liricima, naročito modernim. Kod Rakića je, na 
primjer, našao utjecaja Leconte-de-Lisleovih, dok će i najpovršniji posmatrač 
naći kod tog pjesnika najviše Baudelaireovih tragova. 

Ne, Ćurčin nije baš interesantan po onome što je dao, i ako je vrlo 
zanimljiv po onome što je htio dati. Tamen est laudanda voluntas. Pesme 
su zanimljivi pokušaji, slični Jelovšekovim Simfonijama i prozi naših umuknulih 
simbolista — crtičara. 

Poganin Ćurčin nije nimalo, jer je Ijubavan pjesnik i subjektivan pejza- 
žista, a klasici — kako je poznato nisu ljubavni pjesnici; ne poznavajući 
gotovo onog osjećanja, koje mi zovemo ljubavlju. Naša ljubav i pejzaž kao 
simbol duševnih stanja su poganinu nepoznate stvari. Ćurčin, dalje, nije po- 
ganin, ne samo radi sižea (sasvim neklasičnog), nego i radi forme, upravo 
radi preziranja perfektnog izraza, kojemu se toliko divimo u djelima pogana 
drevnih i modernih. Ateizam i individualizam takodjer nisu ideje, karakte- 
ristične za poganstvo, velikom većinom politeistično, monoteistično, naciona- 
listično i kolektivistično. Ateist i tiranin ne obilježavaju helensko društvo, 
taj ideal poganstva. „Pagansko osećanje sveta i prirode" je najzad u svim 
manifestacijama svojim prosto, primitivno, dok je Ćurčin komplikovan. 
Nietzscheovac je u toliko, u koliko je individualist, dok njegove ljubavne 
pjesme nemaju ništa nietzscheovskoga iz tog prostog razloga, jer je Nietzsche 
prononsiran misogin i antierotičar. 

Kao Sremčevu Skerlić hvali i Ćurčinovu „iskrenost". To konstatovanje 
iskrenosti kod pisaca je po mome sudu puka doskočica, koja nije nimalo 
interesantna i estetična. Odkuda, molim lijepo, zna gospodin Skerlić, je li 
g. Ćurčin iskren ili neiskren ? Ko je još dijelio pisce u iskrene i neiskrene ? 
Jovan Skerlić je — nije fajde — moralista, jamačno iskren moralista, kao 
što je i iskren demokrat, pa me začudjava, kako se ne spotaknu o surov 
antidemokratizam stihova : 

„Ja demokrat nisam nigda bio, „Pa pruža ruke plašeč se bauka, 

„Ma da sam nekad i sam drž'o da sam, ; „Ja žudim samo da me ne dodirne. 

„Ali tek danas smem priznati Sta sam, 

„Mi nismo isto. Ni srce ni glava, 

„Ja strepim od tog divljačnoga puka, „Moje su misli nestalne i nove; — 

„1 s osećajem večnim, iste vrste „Ja imam snova, — a puk mirno spava". 

„Što dete ima kad ukoči prste 

Pjesmi je naslov jedan motto iz Njegoša, nimalo u ukusu Skerlićevog 
iskrenog demokratizma : 

„Pučina (puk) je stoka jedna grdna". 

U Pesmama ima tri vrste lirike : vezane, nevezane i — u prozi, i ja ne 
pojmim, kako zalutaše ti Soneti bez sheme u „pesme". Pjesma je — pjesma, 
proza je proza, i svako protivno uvjeravanje je apsurdno. „Sonet bez^sheme" 
je mistifikacija, jer je baš forma, forma i samo forma, dakle baš^bno, što 
je Ćurčinu suvišno, glavno i jedino obilježje soneta. Što bi rekao naš pro- 
zaični sonetist, kada bi ga ja sad uvjeravao, da su ove moje riječi didaktiflto 



JEDAN SRBSKI MODERNISTA 163 

pjesma? Njegovi Soneti mogu doduše biti materijal za sonete, ali siže ne 
može biti forma, materijal nije umjetnina. Sukno nije gotov kaput, a mra- 
morna gromada još nije Diskobol. Zato neka mi se oprosti, ako te Sonete 
smatram onim što su odista: crticama, vrlo subjektivnim, mjestimice hotimice 
zagonetnim, sa mislima i senzacijama dosta poznatim i već opisanim u sto 
varijacija, stila bezbojnog, sličnog Milčinovićevomu u sličnim produktima, 
kadkada rdjavog: 

„Nije ni misao o nepotrebnosti zanavljanja (?) života u meni toliko snažna, da 
hoću njoj posvetiti moju volju i postati joj zatočnikom; jer čula mi i sokovi protive 
se kretanju bez promene, i krv mi zaglušuje misli razuma". 

Stil?! 

Nietzsche je bez sumnje razumljiviji, a ako je taj stil po nejasnosti sličan 
stilu u Divagations; Mallarme je taman, jer traži savršen izraz simbolske 
lapidarnosti, dok je Ćurčin konfuzan, jer kao naivan stilista jamačno misli, 
da je konfuzan stil najbolje sredstvo za sugestiju zagonetnih duševnih stanja. 

Obožavalac forme, ja ne cijenim mnogo „slobodnih stihova" i smatram 
ih prozom, visokom prozom, dabogme. Dok u pravilnosti stiha ima mjesta 
samo ono — kako zgodno primjećuje Shelley — što se ne da izraziti prozom, 
ima izvanrednih tema, koje se mogu najbolje izraziti jedino ritmom stiha i 
slobodom proze. Takvi su Psalmi, biblijska poezija, Aishil, Goethe, Leopardi, 
Novalis (Hymnen an die Nacht) i Heine u pjesmama, koje ne htjede vezati 
rimom, da bi što silnije ječile titanskom slobodom mora. A Ćurčin? U 
pjesmi Na Lidu imitira Heinea: 

. . . „Idi, jadnice, kući „ovde će vetar 

„pa sedi za drven stočić, „i more 

„i griskaj pero, „pevati vekovima; 

% „pa pričaj „jer i trošni i smrtni 

t „kako je Sima voleo Julu, „čovek je 

„a Jula ga nije htela . . . „mravak ovde, 

W A ovde, — „gde more zemlju ljubi". 

1 u Na Stranputici se ruga pjesnicima i to elegijskim, pesimistama i 
tvrdi, da i u jeseni i u smrti vidi vječni život. To je vrlo lijepo, ali je pro 
primo vrlo poznato i sto put kazano, a pro secundo nije baš teško rugati 
se banalnim mislima i lošim pjesnicima — neizradjenim stihovima i fra- 
zama. Polusnovi (kod Ćurčina naslovi ne odgovaraju često sadržaju) nisu 
polusnovi, nego jedno pjesničko priznanje. 

»Ah, 
„AF ne, ne, neću ispevati pesmu, 
„Jer imam snage, 
.A nemam reci, 
„Ostaću i dalje sam". 

Ćurčin se tu ljuto vara. Snaga bez riječi može biti snaga, ali pjesnička 
snaga za cijelo nije. Pjesnik je riječ poput one stvaralačke,, što bješe u po- 
četku. Samo riječ postoji i sve je riječ. Pjesnik nije čovjek Samo dubokog 
osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik, tko je poetičan. Pjesnik je 



164 HRVATSKA SMOTRA 

samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza. I taj elemenat, je- 
dini što čini pjesmu pjesmom, vrlo je kod Ćurčina zanemaren. 

Pjesme u vezanom stihu su u toj knjižici ipak u većini, i one su naj- 
bolje - možda baš stoga jer su najmanje originalne, jer su obične, jer su, 
najzad, pjesme. Jedne su ljubavne, druge su čista lirika puna refleksije i 
„Naturgefiihla**, lirika potsjećajući sasvim na njemačku. Jedne su refleks 
komplikovanije duše, bez kontura, maglovite impresije slične slobodnim 
versima kontemplativnog psihološkog mistika Momberta i poetičnoj prozi 
J. Schlafa, dok druge — najbolje — podsjećaju vedrom naivnošću i pro 
stotom na narodnu njemačku liriku, kojoj tako srećno podražavaju germanski 
lirici od Goethea i Mullera do Meyera i Liliencrona. 

„Leptir ljubavno ruži „Bez misli za drugi svet, 

„Šapće, i oko nje kruži, W U bezbrižnom zagrljaju, 

„Mirisni ljubi cvet. „Idemo druga tri, 

„U cvetnom zemnome raju, „Proleće, ja i ti". (U troje). 

To je tečno, ugodno, ali — neka sudi čitalac, ima li tu šta novo, „mo- 
derno". Najljepša je u tom jednostavnom genreu i najuspjelija u cijeloj 
kolekciji pjesma Planovi: 

„Poraniću jednog jutra, »Šta će onda dalje biti 

„Dohvatiću listak — dva; „— Nemam pojma. Uokret 

„Pisaću ti: danas — sutra „Prejuriću, prebroditi 

„Bog te pita gde sam ja. „Parče zemlje, prazni svet. 

„Pokupiću čeg se setim; „Pa ću onda opet stići 

„U vagonski sešću kut, „Tačci s koje podjoh pre; 

„Da plačući letim letim „Sve će, znam već, lepo ići 

„Kud po pruzi puzi put. „Unatraške — k'o i pre". 

To je vrlo lijepa pjesmica i neka vas njena prostota ne prevari: ona je 
vrlo umjetnički izradjena. Rima, ritam — vrlo šik, nepogrješivo elegantno, 
a posljedni stih druge kitice je savršeno podražavanje ne samo željezničkog 
jurenja preko pruge, nego i onog ritmičkog udaranja točkova o svaku novu 
„šinu 1 *: Kudpo — pruzi — puziput — kudpo — pruzi — puziput . . . 

No i Ćurčin je pokvario većinu svojih pjesama, jer zlo rimuje. To ne- 
srećno pitanje sroka mora se jedared svestrano pretresti, jer naši najbolji 
pjesnici tu grieše, te radi nepravilne rime imamo tako malo uspjelih pje- 
sama. Po mom mišljenju, samo rieči s akcentom na istoj slovci mogu se 
pravilno sricati. „Slovo — novo" je pravilna, „slovo — olovo** je nepravilna 
rima. Da se odviše ne udaljim, uzmimo na primjer Kranjčevića i Nazora, 
inače izvrsne pjesnike, u posljednjem Savremeniku. Prvi sriče: „ljube— 
golube**, „mati — lopati**, a drugi: „crne — liburne**, „rogovi — plovi* 4 , „trozubu — 
rubu**, „ponora— sumpora** itd. To je nepravilno, nemuzikalno, a ako samo 
jedna loša rima dostaje, da pokvari cijelu pjesmu, u našoj, i hrvatskoj i 
i srpskoj lirici nema više od tridesetak uspjelih pjesama. Rima po „dužini", 
a ne po akcentu, nije rima. Uzmite strane antologije i uvjerit ćete se, da je 
taj metrički princip već stoljećima akceptiran u europskoj poeziji. 



JEDAN SRBSKI MODERNISTA 16$ 

I Ćurčin, dakako, ni u tome nije modernista, rimujući kao naši „stari", 
„Obožavam — spašavam", „drveće — kreće", „uzdiše — diše", „jablana — grana", 
„vremena — sena tt i t. d. On, čini mi se, nije na čisto, što da metne u prozu, 
što u stih. Dok su Soneti bez sheme izgubljeni stihovi, neke pjesme su 
sižeji za prozu — i to ne uvijek zanimljivu. Izgubljeni trenut priča (mau- 
passantska tema), kako je gospodin Ćurčin „nju M dizao na kamaru sijena, 
pa kako žali, da ju je — samo dizao. I Na Balu je anegdota, crtica sa poentom : 



„„Na bal se ne dolazi tako, 
„„Bez fraka i bez rukavica . 



„— A tako!" 

U drugoj jednoj pjesmi (pa još iz Firence!) se priča, kako je pjesnik 
brao ljubičice, naišao na zaljubljen par i — 

„U nezgodi nisam znao 

„kuda ću, pocrveneh, tako me je bilo sram". 

Kada je već ta talijanska „Seufzerallće" tako neugodno presenetila šted- 
ljivost krotkog sanjara, pitam se, što ga je moglo navesti na pričanje te 
banalne anegdote, pa još u versima? Gosp. Ćurčin je bez sumnje stidljiviji, 
berući ljubičice, no pjevajući o njima. 

Ta antinomija osjećaja je najvidljivija u ljubavnim pjesmama. Tu je 
pjesnik sad blaziran, sad opet idealan, i ironija kojom govori skeptik Ćurčin 
o Ćurčinu idealistu je vrlo kuriozan i moderan pojav, dajući — kako je 
poznato — onaj tragični čar dvostrukog, kontrastnog života poeziji Heineovoj 
i Mussetovoj. U jednoj seriji ljubavnih pjesama veli naš pjesnik, dajdragu 
,,s angjelima nije poredjivo", zove je na uživanja, iza kojih je i životinja 
tužna, žali „izgubljene trenutke 1 ', izaziva njenu sliku ,,gde joj je bio telu 
ponajbliže", dok u drugim pjesmama spiritualistički ideališe, pati i snatri. 
Kada je s njom, on je ljubi platonski, a u platonskoj daljini, on je voli 
don-juanski. 

„ Stid me kasti, 

„AF čedno ja k'o i ti 

„Provodim mladost ... 



„Platonske uzdisaje 
„Ne moraš, vidiš, kriti, 
»Jer znaš sad. eto šta je — : 
„Čedan sam ja k'o i ti". 



Libertinstvo je dakle Ćurčinu tek maska, malo tužna i ironijska, a plato- 
nizam njegove erotike nije u tome, što on vidi u dragoj ideal, već u tome, 
što mu je ona tek sredstvo za cijelu jednu skalu sasvim idealnih senzacija. 
On ne ljubi zbog žene, on ljubi zbog ljubavi, naročito zbog njene velike 
čežnje. Ljubav tu nije zbog žene, nego je žena zbog ljubavi. Tu, u tome 
osjećanju, formuliranom u Poslednjoj Pesmi je Ćurčin čist „dekadent", pot- 

12 



166 HRVATSKA SMOTRA 

sjećajući, na poeziju Barrfesovog „Bereničinog Vrta". Taj siti, naivni i isto- 
vremeno rafinirani spiritualni erotizam, tih, mekan i bezbojan, imao bi 
nečega morbidnog, umornog i bizantskog, da u Ćurčina nije vrlo razvijeno 
osjećanje za prirodu, po kojem je toliko sličan svom banatskom, nažalost 
sasvim zamuknulom zemljaku Mileti Jakšiću. 

Ćurčin u prirodi najviše traži nijansu u pojavama i kroz sve te pjesme 
zvuči kao fuga osnovni ton jedne sasvim savremene misli : Ćurčin je monista. 
Nije izrazit panteist ni materialist, ali on vjeruje u život, u vječni život palin- 
genetičnog svijeta. U tome je „goetheanac", a Goetheu je priroda najprije 
misao, simbol, a onda tek čovjek, kao čovjek što je priroda, i ta intimnost 
je najljepše u Ćurčinovim osjećajima, dajući njegovim stihovima nješto idilsko 
i harmonijsko, melanholiju širokih vidika i čar samotnih vjetrova, elegijsku 
notu pejzaža, koja tako umirljivo zuji kroz pjesme Vojislava i kroz prvu 
poeziju Mihovila Nikolića. Karneval u Šumi i Idila su vrlo lijepe i origi- 
nalne pjesme, a u Pod Jelama što se suše je sve prekrasno: 

„ Sred jela i mraka, s pola sna u oku, 

„Lež'o sam tu juče. Ko u snu duboku 
„ćutale su jele; u jednakom toku 
„Spirala je voda, blizu, kamen gd. 
„Tad prodje tud šumar na neke utrine, 
„l reče mi nuzgred, da polako gine 
„Ta Šumica jela. Osećo sam to". 

Iza ovakvih impresija pitam se, kako mogaše Ćurčin štampati ovo: 

„Ne pitam da 1' će sunce sijati, 
„Nit me se tiCu redom srodnici. 

„Znam da Ce sluga slugu vijati, 
„Cveća Ce biti puni hodnici, 
„I dolaziće da čestitaju. 

»AP dok u salon stanu hrliti, 
„1 gde si tobož željno pitaju, 
.Bezbrižno ja ću tebe grliti 

„I ljubiti". (Na tvoj rodjendan). 

Ćurčin je njemački djak. U ljubavnim pjesmama vidi se dojam Heineov 
(U Bečkoj Šumi, Kako ti narediš, Na Udu). Kao Heine parodira uzajam- 
nošću ljubav i konvencionalnost. Moralom je nietzscheovac, goetheovac filo- 
sofijom. Dok je Vojislavljev pejzaž idealizovana, Milete Jakšića realistična 
slika, Ćurčinova priroda je već refleksivna, humanizovana. Od srpskih pjesnika 
potsjeća na jedinoga Gj. Jakšića, i to tehnikom dramske, sonorne ritme 
(Ljubavna Pesma, Poslednja Pesma). 

I ako su Pesme još traženje, eksperimentovanje, Ćurčin je u njima bez 
sumnje najoriginalniji — ako i nije najbolji — srpski modernista. Najbolji 
srpski modernist je po mom sudu Sima Pandurović, pokrenuvši prošle jeseni 



JEDAN SRBSKI MODERNISTA 167 

Književnu Nedel/u, vrlo karakterističan list, kojega je oficijelna kritika Srp. 
Knj. Glasnika jednostavno prećutala. 

Karakteristično je da se modernizam srpski, ispoljava tek u lirici, a još 
je zanimljivije, da nije nimalo demokratski. Dok je hrvatski modernizam bio 
u jezgru demokratičan, srpski je aristokratičan. I opet jedan dokaz za diame- 
tralnu razliku srpskih i hrvatskih literarnih prilika. 

Ćurčin je Pesme posvetio Hrvatici, baronesi Renee Vranicani i „neiz- 
bežnom 44 profesoru Bogdanu Popoviću. Dok kod ostalih naših novih knjiga 
ne interesuje ni ono što je uspjelo, Ćurčin je vrlo zanimljiv i tamo, gdje je 
bizaran. 

C est quelq' un, rekao bi Francuz. 

A. G. MATOŠ 



REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 



Kad se radi o reformi srednjih škola, misli se u prvom redu na pro- 
mjenu gimnazija. Drži se naime, da su se one kao predstavnice humanističke 
obrazovanosti preživjele. Potreba za obrazovanošću danas je općenija, nego 
što je prije bila, ona je zahvatila i najniže slojeve naroda. U jednu ruku to, 
u drugu ruku razvoj prilika gospodarskih i političkih traži veću svezu škole 
s potrebama svakidašnjega praktičnoga života. Tome se pak misli udovoljiti 
tako, da se dijelom na mjesto formalističke obrazovanosti, kako je podaje 
učenje jezika, literature, povjesti starih naroda, stavi obrazovanost realistična, 
kakovu će podati učenje modernih jezika i prirodnih nauka, dijelom da se 
općenoj potrebi za obrazovanošću udovolji osnivanjem strukovnih škola 
(gospodarskih, obrtničkih, trgovačkih, nautičkih i dr.), ali ipak tako, da se u 
tom specijalizovanju ne izgubi jedinstvo obrazovanosti, t. j. ono znanje i 
vještine, što ih mora imati čovjek, koji hoće da vrijedi za obrazovana. Cijelo 
se dakle pitanje reforme srednjih škola kreće oko odnošaja gimnazija k ško- 
lama realnim. 

Shvaćanje toga odnošaja je neispravno, ako se današnje gimnazije drže 
naprosto formalističnima i humanističkim zavodima. One doduše imadu 
svoj početak u samostanskim sredovječnim školama, gdje se učilo sedam 
slobodnih umjeća: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, 
muzika i astronomija, a glavni im je cilj bio postići savršenost čista i kićena 
govora u latinskom jeziku. Kad je pod utjecajem humanizma školastička 
latinština ustupila mjesto klasičnoj, nijesu se škole znatno promijenile: i 
humanizam je najveću važnost polagao formalnoj obrazovanosti, vještini u 
latinskome govoru. Ni protestantizam, koji je mnogo učinio za razvoj 
školstva, nije se isprva udaljio od toga cilja. Luther je držao govor kori- 
cama, u kojima se krije oštrica duha; učenje jezika držao je znatnim ne 
samo za studij znanosti, nego i za razumijevanje sv. pisma, koje je upravo 
po sredstvu jezika došlo i po njem treba da se održi, te veli: „Koliko nam 
je evangjelje milo, toliko čvrsto držimo jezike 11 ! I u protestantskim se ško- 
lama isprva zanemarivala realna obuka, napose učenje prirodnih nauka, učila 
se gramatika, stjecalo se obilje riječi i fraza, pravile se retoričko-stilističke 
vježbe u latinskom jeziku po uzoru klasičkih pisaca. Jednako bilo je i u 



i 



O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 169 

katoličkim školama, te se može reći, da je u tim latinskim školama, kako 
se gimnazije i sad još zovu, (ime gimnazije dolazi u 16. stolj.) bio općeni 
cilj : sapiens atque eloquens pietas, mudra i rječita pobožnost. No vrlo rano 
počele su se gimnazije mijenjati u smjeru realističnom. Tako je već Erazmo 
Roterdamski i Melanchton tražio, da se čitanje pisaca ne upotrebljava samo 
za vježbanje u gramatički pravilnome i stilistički dotjeranome izražavanju 
misli, nego neka se pazi i na sadržaj klasika; na osnovi ovih neka se uči 
stvarno gradivo t. j. toliko realija, koliko je potrebno za sadržajno razumi- 
jevanje njihovo. Ovaj verbalni realizam — zove se tako, jer je služio po- 
glavito razumijevanju riječi — bio je prvi pokušaj, da se prekine s forma- 
lizmom. S vremenom je oduševljenje za klasične nauke, koje je obuzelo 
ljude u vrijeme humanizma, popustilo. Montaigne i Ratich počinju tražiti, 
da osnov uzgoja bude materinji jezik, pripravljajući put Komcnskome, 
koji je prvi začetnik realizma u pedagogijskom pogledu. Njegovo je nasto- 
janje bilo, da u školama pribavi mjesto stvarnoj obuci pored jezično-grama- 
tične. To nastojanje urodilo je tim, da su nastale škole bez obuke u kla- 
sičnim jezicima: prvi ovakov zavod, u kojem bi se učile samo realije, osnovao 
je Aug. Franke; po uzoru ovoga zavoda osnovao je učitelj Frankeove škole 
Julius Hecker u Berlinu školu, kojoj je svrha bila pripraviti učenika za 
praktični život, a ne za znanost. To bijaše prva realka. Njom je bilo zado- 
voljeno praktičnim potrebama, ali ni gimnazije nijesu se mogle oteti zahtjevu 
za realnom obukom. Filantropiniste Basedov, Trapp i dr. išli su za tim, da 
promijene srednju školu u toliko, da se naime pri učenju klasičnih jezika 
ukloni pretjerano gram at izo van je i da se uz latinski (i grčki) uče i realije. 
No težište je još uvijek ostalo na klasičnoj literaturi. Koncem 18. vijeka je 
novohumanizam (što ga zastupaju Winkelmann, Klopstock, Lessing, Herder, 
Goethe, Schiller i znatniji pedagozi onoga doba) opet povisio smisao za 
klasičnu obrazovanost i literaturu; držalo se, da se u djelima Grka najčišće 
odrazila ljudska priroda; zanimanje s njihovom literaturom smatralo se naj- 
znatnijim sredstvom za razvoj svih sposobnosti i unapredjenje prave čovječ- 
nosti. Novohumaniste su tako isticali vrijednost klasicizma kao sredstva za 
razvoj uma i ukusa, za ćudoredni i estetski uzgoj ljudstva. Poznavanje antik- 
noga života, kako se organički razvio, imalo je po njihovim namjerama da 
utre put razvoju narodne prosvjete i obrazovanosti. Pod utjecajem ovih 
novohumanista, koji su uporedo zagovarali živo i realni princip škola, nastala 
je reforma gimnazije, koju je za austrijske škole izradio H. Bonitz. Po toj 
osnovi gimnazija obuhvata jednako staroklasički studij kao i realne pred- 
mete, te bi imala da bude jedinstvena srednja škola, koja će zadovoljiti 
svim potrebama za višom obrazovanosti. Na toj osnovi od 1849. g. stoje i 
naše gimnazije. 

Od onda se osnova gimnazijska nije ni u nas ni u Austriji znatno pro- 
mijenila. Slično je provedena reforma u Pruskoj 1837. Cilj joj je bio 
općeni i harmonični razvoj svih duševnth sila pomoću jezika, literature, ma- 
tematike i prirodnih nauka (osnova Schulzeova). 



I 



170 HRVATSKA SMOTRA 

No ni ove osnove (Pruska od 1837. i Austrija od 1849.), makar da su 
se za ono vrijeme mnogo približile uzoru jedinstvene škole humanistično- 
realistične, nijesu zadovoljavale. Doskora su nastale tužbe; nijesu bili za- 
dovoljni ni humaniste ni realiste, jedni su drugima smetali, da ne mogu svoj 
cilj polučiti, čule su se i tužbe na preterećenje, čemu se medjutim nije moglo 
i ne će se u opće lako izbjeći poradi enciklopedijskoga obilježja u našem 
pojmu obrazovanosti. Uzrok najvećega nezadovoljstva bio je monopol gim- 
nazija, kako se zvala povlastica ovih osposobljivati za svaki viši studij, dok 
su realke u tom pogledu bile zapostavljene. Po Pruskoj osnovi od 1856. 
(Wieseovoj) opet su u gimnazijama zauzeli srednje mjesto klasični jezici, 
a god. 1859. biše i realke uredjene: ponajprije biše podijeljene u realke 
prvoga reda (od 1882. zovu se realnim gimnazijama), u kojima je latinski 
jezik bio obligatan; svrha im je bila njegovanje modernih jezika i prirodnih 
nauka; realkama drugoga reda (bez latinskoga kao obligatnoga predmeta) 
bila je osim općene obrazovanosti svrha pripraviti za studij tehnike. Ure- 
djenjem onih realki prvoga reda dokinut bi monopol gimnazije, jer se god. 
1870. dopustilo i abiturijentima onih pristup k sveučilišnom studiju mate- 
matike, prirodnih nauka i modernih jezika Tim se pitanje o odnošaju ovih 
dvaju školskih uredbi još više zaoštrilo. 

Napredak prirodnih nauka, razvoj trgovine, obrta, industrije, tehnike, 
modernih literatura učiniše, te se sve više naglašivala potreba realnoga studija ; 
idejalni interesi starine klasične postali su, čini se, za moderno praktično 
doba suvišni, a napokon ustrojstvo realnih gimnazija kao da je učinilo 
čiste humanistične gimnazije nepotrebnima. Radilo se upravo o eksistenciji gim- 
nazije ; tražile se još veće povlasti, a raspoloženje protiv klasičnoga studija sve 
je više raslo tako, da se car Vilim II. ćutio ponukanim sazvati školsku kon- 
ferenciju, koja je imala da raspravi pitanje o opravdanosti pojedinih tipova 
škole, radilo se poglavito o realnim gimnazijama. Jedni su ih smatrali 
školama budućnosti, koje predstavljaju jedinstveni tip škola; drugi ističući, 
da je učenje grčkoga jezika znatnije nego latinskoga poradi veće kulturne 
vrijednosti literature grčke, branili su klasički studij ; oni su imali pred očima 
oblik jedinstvene srednje škole, u kojoj bi se izmirio realizam s humanističkim 
studijem, ovi drugi tražili su, da ostanu dva tipa srednjih škola, gi" nazije 
i realke. Konferencija se izjavila protiv jedinstvene srednje škole, a za uki- 
nuće realne gimnazije. No i oni, koji su tražili bitnu reformu gimnazija 
uspjeli su u toliko, što je bilo dopušteno za pokus otvoriti u Frankfurtu 
t. z. reformnu školu, u kojoj će se u prva tri razreda učiti samo francuski, 
(lateinloser-Unterbau), u četvrtom (Untertertia) da se počne s latinskim, a u 
šestom (Untersecunda) s grčkim; svih razreda bilo bi devet. — Broj ovih 
reformnih gimnazija rasao je vrlo naglo, a realne gimnazije, kojih se doki- 
nuće odlučilo, ostale su doduše, ali se u njima opažao zastoj. S uspjehom 
te konferencije nijesu bili zadovoljni ni humaniste ni realiste, nezadovoljstvo 
je i dalje trajalo i raslo, te se morala sazvati ponovna konferencija (god. 
1900.), na osnovi koje izdan je carski proglas od 26. listopada 1900. u 



O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 171 

kojem se priznaje ravnopravnost viših realki s gimnazijama, te i ove mogu 
pripuštati abiturijente k sveučilišnim naukama. Priznanjem ravnopravnosti do- 
kinut je bio monopol gimnazija, te se odsele učenje klasičnih jezika ne 
smatra bezuvjetno nužno svakome, tko hoće da se posveti naukama; koji 
ne osjećaju ni volje ni sposobnosti za klasički studij, nijesu vezani na gim- 
nazije, jer mogu postići sve i iste ciljeve, koji su se prije dali postići samo 
po svršenim gimnazijskim naukama; tim pak bila je mogućnost dana, da se 
u ovima klasičnome studiju posveti veća pažnja, S tim su bili zadovoljni 
humaniste, dok je ukinuti monopol gimnazija zadovoljio realiste. Prema 
konferenciji i kraljevskome proglasu od 1900. izradjene su nove naučne 
osnove (1901.), kojima je pitanje srednjoškolske reforme u Pruskoj, za 
kojom su se povele i druge njemačke države, za sada riješeno. (Vidi: W. 
Lexis: Die Reform des hoheren Schulwesens in Preussen. Halle 1902. Chr. 
Muff: Humanist, und real. Bildung Brl. 1901. Fr. Drtina: Reforma sffedo- 
školska v Prusku a ve Francii. Otisak iz Vostnika českych professoru" 1905.) 

I u Francuskoj su god. 1902. uredjene srednje škole na sličan način 
kao u Njemačkoj. U njihovim licejima, koji odgovaraju našim srednjim ško- 
lama, imadu već u niža četiri razreda (premier cycle) dva odjela, klasički i 
moderni, a srednja dva razreda (second cycle) dijele se u četiri odjela, koji 
donekle odgovaraju tipovima njemačkih srednjih škola: odio grčki s latinskim, 
latinski sa živim jezicima, latinski s prirodnim naukama, prirodne nauke s živim 
jezicima. (Fr. Drtina: Reforma sffedošk. v. Pr. a ve Francii 1905; O reforme 
školske 1904. Knjihovna ostr. denn I.) 

Austrija je danas u reformi škola zaostala, čemu ne će biti najmanje 
krivi i politički razlozi, zna se naime dobro, da će kod prve promjene 
Slaveni, napose Česi iznijeti svoje narodnosne zahtjeve: svaki narod da 
dobije utjecaja na unutrašnji život škola, da bude narodan i duh i unutrašnji 
život škola, koje ima da uzgoje narodnu inteligenciju. Jedan od najznatnijih 
pobornika za reformu srednjih škola u Čeha, prof. Franjo Drtina, drži da 
bi niža četiri razreda mogla sačinjavati jedinstvenu srednju školu; prva bi 
dva razreda gimnazijska i realna bila jednaka, u trećem bi gimnazijasta učio 
latinski, realac francuski; u mjestima, gdje je samo realka, mogao bi se u 
trećem razredu učiti latinski kao neobligatni predmet; s grčkim bi valjalo 
početi u 5. razredu, pri čem bi se već poradi odraslije dobi učenika mogao 
polučiti veći uspjeh, nego se danas polučuje. Od petoga razreda dalje 
dijelila bi se, kako Drtina predlaže, srednja škola u tri odjela, klasički 
s latinskim i grčkim, moderni s latinskim i s jezicima modernim, i realni 
s jezicima modernim i prirodnim naukama. Mnogi predmeti, ako nema 
mnogo učenika, mogli bi se uzeti zajednički. U opće bi trebalo reformirati 
studij jezični, historijski, klasička starina sa svojim nazorom o svijetu i 
životu morala bi se valjanim prijevodima učiniti pristupnom i realcima, 
gimnazijska i realna naučna osnova bi se imala upotpuniti studijem biologije, 
higijene i temeljnih zasada prava i gospodarstva na osnovi sociologijskoj. 



172 HRVATSKA SMOTRA 

(Reforma sffedošk. str. 34. v. O novejših smšreh ref. stfed. Otisak iz 
„Vfctnika čes. profes. 1902.") Tim, što se abiturijentima realke dopustio 
pristup k sveučilišnim naukama, dokinut je i u Austriji monopol gimnazija. 

II. 

Reforma srednjih škola u državama, s kojima stojimo u blizom dodiru, po- 
kazuje, da se misao o jedinstvenoj srednjoj školi općeno napustila. Prirodan 
se razvoj individualnih sposobnosti i darova dade postići samo uredjenjem 
raznih tipova školskih, klasični se studij ne traži više općeno, ali mu se ipak 
ne poriče obrazovna vrijednost, napušta se naime monopol gimnazija, 
ali se poradi znanosti rimskoga i grčkoga naroda u kulturnome razvoju 
ljudstva priznaje pravo na egsistenciju i onome obliku srednje škole. Re- 
forma srednjih škola u drugih naroda ne ide za unificiranjem i šablonira- 
njem, nego baš naprotiv za diferenciranjem srednjega školstva, da u što 
većoj mnogolikosti tipova bude dana mogućnost za prirodni razvoj u raznoj 
kombinaciji danih sposobnosti ljudskih. 

U nas je drugačije. Je li nepoznavanje reformnih težnja ili neka jedno- 
strana dogmatičnost uzrok, — ali u nas se pripravlja raspoloženje protivno 
smjeru reforme u drugih prosvjetljenih naroda. Ovdje se idejal utrakvističke 
škole napustio, kad se vidjelo, da ujedinjenje humanističkih i realističnih 
predmeta ima kao nužnu posljedicu preterećenje, što je opet uzrok klonu 
losti i duševnu nehaju, isto se tako u drugu ruku uvidjelo, da o uredjenju 
škola ne mogu odlučivati lih praktični motivi. Tako se došlo do uvjerenja, 
da prilikama današnjim ne može odgovarati jedna srednja škola: osim rea- 
lističkih škola potrebne su i humanističke, u kojima će se nauka podijeliti 
tako, da ovdje pored učenja realnih predmeta i priprave za praktični život, 
ne bude zanemareno obrazovanje idejalne strane ljudske naravi, u ovima da 
kraj unapredjivanja i razvoja idejalnih težnja ne bude prekinuta veza s potre- 
bama i zahtjevima praktičnoga života. I uredjenje srednjih škola odgovara 
tome, te danas nema ni gimnazije čisto humanističke ni realke posve reali- 
stična smjera, već u jednima preteže obuka humanistička, u drugima reali- 
stička. Naše je javno mnijenje prilično jednostrano preokupirano mišlju, da 
klasična obrazovanost nije savremena, da treba naprosto dokinuti učenje 
klasičnih nauka. Od ostalih prigovora, koji većinom nišane na gimnazije, 
ističe se taj, da obrazovanost što ju srednje škole podaju ne stoji u vezi 
s potrebama i zahtjevima praktičnoga života. Zaledje ovih prigovora je misao 
o jednoj srednjoj na principu praktičnosti osnovanoj školi. U toj općenosti 
svojoj ti su prigovori neopravdani i jednostrani. Ponajprije što se drugoga tiče, 
nitko živ ne će poreći potrebu realističke t. j. takove obrazovanosti, koja će 
čovjeku podati znanje, koje može upotrebiti u praktičnome životu. Jer da je 
prirodnih nauka zasluga, što je naš vijek napredovao u tehnici, industriji, 
gospodarstvu, u trgovačkome prometu, da je dakle po prirodnim naukama 
čovjek stekao moć nad prirodom, svakome je znano, a nema ni o tome 



O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 173 

sumnje, budući da se na valjanu izrabljivanju prirodnih sila i produkata 
osniva materijalno bogatstvo naroda, i budući da se baš na polju narodno 
gospodarstvenom odlučuje borba o život, da škola mladiću mora podati 
znanje, koje će ga učiniti sposobnim radnikom i korisnim članom društva. 
No uvažavajući sve to ne mogu se ipak na školu stavljati lih praktični zahtjevi. 
Sve više zaoštrena utakmica naroda nameće školi dužnost, da poda narodu 
valjanih fizičara, kemičara, tehničara, obrtnika, trgovaca, gospodara, ali ako 
se kraj materijalne kulture ne će napustiti unapredjenje kulturne idejalne, 
ako se dakle ne naviješta naprosto i samo životni materijalizam, onda se 
ne će korisnim članom smatrati u narodu samo onaj, koji materijalne njegove 
interese nego i onaj, koji njegove idejalne interese unapredjuje. Jednostrano 
je dakle mišljenje, koje školu dovodi u neposrednu vezu s uzdržavanjem 
života. Često se tako čuje pitanje: ti, što će to mladiću? On toga ne će 
nikada u životu trebati. Ovakove izjave znak su, kako se pod utjecajem jav- 
noga mnijenja u mladića već zarana pobudjuje jednostran interes, što ne 
smeta, da se kasnije traži od njega — a zar s pravom ? — da ima smisla i za 
znanost i za umjetnost, za narodne težnje i idejale, za boli i patnje ljudstva 
i spočitava mu se, ako se zadovoljava tim, da je svoju individualnu eksisten- 
ciju osigurao. T&, on je učio samo ono, što mu za život treba! No školi 
nipošto ne može biti svrha unapredjivati ovakav životni materijalizam i epi- 
kurizam, nego stvoriti potpuna čovjeka svestrana interesa, plemenita ćućenja, 
snažne i ćudoredne volje, sposobna za rad oko ciljeva i težnja svoga naroda 
i tim oko unapredjenja ciljeva općeno ljudskih. Prigovor, da se u školi uči 
nešto, što se u životu ne će trebati, izvire iz jednostrana shvatanja svrhe 
čovjeka, te nipošto ne dira u vrijednost škole, osim u kojoj se ne uči ništa 
od onoga, što ljudima kao ljudima treba. Ali nije potrebno čovjeku samo 
ono, o čem žive, ne gledeći na to, da bi zahtjev praktičnosti bio i neprovediv 
i da pri tom ne bi prošle najbolje ni prirodne nauke. Samo nekoliko primjera ! 
Mnogo se ljudi pitaju, čemu su učili logaritme i trigonometriju i analitičku 
geometriju, to im nikada ne treba, kako bi dakle izgledala matematika, ako 
bi se učilo samo ono, što treba? Stoje iz fizike i kemije potrebno u prak- 
tičkom životu za veći dio onih, koji je uče? Nešto magnetizma i elekricitete, 
malo optike i akustike, još manje mehanike. Ali kolikima „treba" Gay- Lus- 
sacov zakon, proračunavanje jačine elektriciteta, koeficijenta lomljenja zraka 
te odredjenje slike u raznim zrcalima pri raznoj udaljenosti predmeta? Hi 
zar se možda više kemije treba u praktičnome životu? Kraj jednostranoga 
interesa, koji se u naše doba sistematično pobudjuje s raznih strana, nije 
čudo, ako u našem prirodoznanstvenom vijeku većina djaka godinu poslije 
svršenih nauka znade fizike, kemije i matematike baš tako malo kao — grčke 
gramatike. Tako smo daleko došli s praktičnošću, bolje reći s jednostranim 
interesom ! Jednostranost ova dosta je općena kod nas ; krivnju na njoj nosi 
cijeli naš društveni milieu, ona je od važnih socijalnih posljedica, te o sa- 
niranju naših prilika ne može biti govora, dok je takovo stanje. Zahtjev 
praktičnosti ima ne sumnjivo svoju opravdanost, a prilike u kojima živimo, 



1 



174 HRVATSKA SMOTRA 

i prema kojima treba i škola, da se udešava, mogu nam ih učiniti i prečim 
i važnijima. Tome se zahtjevu dade udovoljiti, da se pri osnivanju novih 
škola računa u prvom redu s tim potrebama, da se poveća broj škola rea- 
listična smjera, makar se, ako to prilike traže i čine nužnim i koja škola 
humanistična smjera pretvorila u realističnu. No ipak praktičnost (u vulgar- 
nome smislu) nipošto ne može biti jedini princip uredjenja škola, ne može 
dakle ni „nepraktičnost" nekih obrazovnih predmeta učiniti ih suvišnima i 
ne može biti razlog njihovu dokinuću, dogod bude čovjeku stalo do toga, 
da obrazuje plemenitu za sve dobro i lijepo zauzetu čovječnost, a nakopon 
ne mogu bez takova idejalna sadržaja biti ni škole realnoga smjera. 

Za postignuće toga cilja držao se od vremena humanizma studij kla- 
sičnih jezika ne samo najzgodnijim nego i jedinim. Danas se i o tom miš- 
ljenje promijenilo. 

Praktičnim motivima obuzeto mišljenje drži taj studij naprosto suvišnim, 
nesavremenim. Što je „nepraktičan", ne umanjuje mu jošte vrijednosti, ali 
je pitanje, da li je za idejalne interese našega doba koristan i potreban. Ako 
se ovi ne dadu njime unaprediti, očito je beskoristan, ima li za njihovo po- 
stignuće zgodnijih sredstava, tad je suvišan. Ono prvo očito ne stoji. Veli 
se doduše, da nam je život starih neshvatljiv, običaj mišljenje i ćućenje 
davno minulih doba, da je strano našoj modernoj svijesti, te se ne može 
očekivati, da se tim studijem oplodio duh mladića. Da je život Grka i Rim- 
ljana mnogome protivniku klasicizma nepoznat i neshvatljiv, dalo bi se i 
vjerovati, bilo to krivnjom njegovom ili tudjom. Najveći su ponajviše pro- 
tivnici klasičnoga studija oni, koji su se najmanje njime bavili i marili za nj 
— pa kako bi ga onda i poznali i njegove predmete upoznali? Koji ga 
poznadu, znadu ga i cijeniti i ako ga i ne precijenjuju. Drugi su mu protiv- 
nici, kojima se gramatičkim mudrolijama silom zapriječilo, da upoznadu duh 
klasične — starine, koji su samo čuli govoriti o ljepoti i savršenosti i ide- 
jalnome duhu djela klasičnih, o prirodnosti i harmoničnosti nazora grčkoga, 
o oplemenjenoj čovječnosti njihovoj, ali toga svega nikad nijesu mogli ću- 
tjeti. Ovi drugi imadu pravo, da se na ovakav studij starine tuže, ali tim još 
nije dokazana nevrijednost studija nego nevrijednost načina, koji ne daje 
prilike, da se iz onoga izbije duševni kapital. Pitanje, ima li zgodnijega 
sredstva od klasičnoga studija, još se uvijek rješava prije njemu u prilog 
nego protiv njega. I branitelji studija modernih jezika i književnosti traže 
samo, da se ovome prizna ravnopravnost sa studijem klasičkim. Ni tako se 
dakle ne može suvišnost klasicizma dokazati. 

Borba protiv klasicizma opravdana je, ako se tiče njegove općem i bez- 
uvjetne vrijednosti. Grčka (i rimska) kultura od velike je znatnosti za sa- 
vremenu kulturu, njihova je umjetnost i književnost organički produkt boga- 
toga duha narodnoga; smisao za ljepotu, umjerje i sklad, harmonično 
ravnovjesje svih duševnih sila obilježuje njihov nazor o svijetu, te se pozna- 
vanju toga nazora mora dopustiti obrazovna vrijednost. Studij će njihova 
života, povjesti i književnosti biti svagda za unapredjenje čovječnosti i znatno, 



O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 175 

ako i ne jedino sredstvo. Idejal humaniteta, kako se zrcali u njihovoj knji- 
ževnosti, ipak je samo jedan oblik u kulturnome razvoju ljudstva, pa ako 
mu organičnost, prirodnost i harmoničnost podaje trajnu vrijednost, ne 
može se kulturna zadaća savremenosti nazrijevati u pukome nasljedovanju 
starina. Grčka je kultura u razvoju ljudstva samo jedan, ako i znatan stupanj, 
te njeno poznavanje ne može biti jedini cilj i jedino sredstvo za unapre- 
djenje čovječnosti. Razvoj modernoga života nužno dovodi modernu kulturu 
s klasičnom do natjecanja o obrazovanosti, čemu je nužna posljedica ogra- 
ničenje klasičnoga studija, u istinu pak proširenje studija i na moderni život 
i kulturu. Cilj reforme školske ne može dakle biti klasični studij dokinuti, 
nego ograničiti, da se ne traži općeno, da se ne traži od onoga, tko nema 
za nj ni smisla, ni dara, već da se prepusti na volju. Onda će idejalizam 
prošlosti podržavati ravnotežje realizmu sadašnjosti, u zdravu natjecanju 
njihovu bit će prilike, da se i sposobnosti prema prirodnoj nadarenosti 
mnogovrsno razviju i da iz njih nastane jedinstveni i harmonični život kulturni. 



III. 

Ni dosadašnji očiti neuspjeh klasicizma ne može biti razlog protiv njega. 
Ne samo da bi statistika uspjeha i po ostale predmete (n. pr. matematiku i 
fiziku) znala biti kobna, nego je očito krivo za neuspjeh kriviti gradivo s ne- 
plodnosti, kad je uspjeh rezultanta od više komponenata, koje sve moraju 
valjano sudjelovati, ako će biti uspjeh valjan. Ne može se dakle klasicizam 
kriviti, dok se ne upoznaju i drugi uzroci neuspjeha. Nema sumnje, da su 
učitelji klasičnih jezika često iskusili!, kako ni boljih učenika nijesu uvjerili 
o vrijednostima klasičke obrazovanosti. Čovjek se nužno pita, kako je to 
moguće ? Uzroci neuspjeha u starim jezicima (a neki vrijede i za druge pred- 
mete) mnogovrsni su : prvi je, što je po sadašnjem uredjenju srednjih škola, 
koji je želio da se obrazuje, upravo bio prinužden poći u gimnaziju, makar 
i nije imao ni smisla ni volje za studij starine; mnogi je i nakon svršenih 
prvih razreda, sve ako je i vidio i upoznao, da to nije za nj, nemajući kamo 
poći ostao u gimnaziji, učio tek toliko, da se „provuče", mnogoga je sasvim 
krivi humanitet upravo turao iz jednoga razreda u drugi, pa kad onda treba 
čitati klasike, ne znadu se osnovne stvari i na tom sve zapinje. Dosadašnje 
uredjenje dovelo je u gimnazijama poprečno slabi materijal, t. j. većim di- 
jelom takav, koji za nju nije, a u drugom kojem zavodu n. pr. u realci, 
realnoj ili reformnoj gimnaziji mogao bi biti valjan. Drugi je razlog neuspjeha, 
da se u širim krugovima vrijednost klasicizma ne poznaje; utjecaj javnoga 
mnijenja i doma često je upravo sprečavao i ubijao volju za njegov studij, 
širio se smisao za praktičnost i s njim jednostrani interes, a većinom uopće 
nikaki interes: djak ponajviše polazi u školu tek za to, da proturavši se 
sretno kroz ispite gimnazijalne i sveučilišne dobije „mjesto", onda će u či- 
novničkoj ljestvici napredovati, i tim je cilj njegova života ispunjen. Štreber- 
stvo, nehaj i duševna klonulost nije posljedak klasicizma, nego našega „prak- 



176 HRVATSKA SMOTRA 

tičnoga 14 društvenoga milieua, našega moralnoga materijalizma. Treći je uzrok 
koji ide u većini slučajeva uporedo s prevelikim brojem djaka, pomanjkanje 
zajedničkog rada izmedju učitelja i učenika, čemu je onda posljedica, da 
je školovanje više lutrija nego ustrajan i ozbiljan rad. Tko uhvati zgodan 
čas, da bude pitan, kad se pripravio, ili u nekoliko odgovora steče „dobitak 44 , 
taj može reskirati i koji drugi red, — tehnički je naziv za to, da bude ulovljen, 
na koncu se semestra „zbroje 44 redovi i onda izlazi dobro ili dovoljno, a i 
o taj se još nateže kao da je zaslužen. O tom je Stj. Radić (u Hrv. Misli 
god. II. 1903. str. 117.— 119.) vrlo dobro pisao: školska trkališta, (tako 
zove on ovo napredovanje u sretnim skokovima ili „kotrljanjima 44 ) promije- 
niti u prave školske radionice, ako hoćemo da nam škola uzgoji značajeve, 
a ne kruhoborce. 

Ovi uzroci rapidno terete i mnoge druge predmete, te su uzrok 
prilično općenoj površnosti i nesustavnosti znanja, koja u kasnije vrijeme 
nužno izbije u nespretnosti ciljeva i težnja, u beznačajnoj nepostojanosti. 
Kakove su danas srednje škole, stvaraju vrlo mnogo duševnoga proletari- 
jata, koji kad bude milošću profesora propušten iz srednje škole i kad slično 
svrši nauke sveučilišne, kroz 30 i 40 godina kvari narod i njegovu mladež 
i zaprema mjesto boljima i vrednijima. Ovaj krivi humanitet, pomanjkanje 
sustavna i postojana zajedničkoga rada i povrh svega „praktičnost 44 uzroci 
su, da je znanje abiturijenta gimnazijskoga poprečno vrlo površno i manj- 
kavo, kako dovoljno pokazuju ispiti „zrelosti 44 , i to ne samo u filologiji 
nego u opće: u povjesti i literaturi, jednako kao u matematici, fizici, kemiji; 
poznavanje prirode pokazuje baš tako osjetljivih praznina kao poznavanje 
ljudi i života. Znanje srednjega djaka — jer samo o poprečnoj mjeri može 
se mjeriti uspjeh naših škola — sastoji se u svakome predmetu od djelo- 
mičnoga znanja i djelomičnoga neznanja, iz kojega bi zbrojem preostao neki 
+, koji se obično godinu dana poslije mature prometne u ili pače u — . 

O svem tom treba da se zamisli, tko traži reformu škole; ova ne može 
svojih ciljeva postići, dok se mladež ne odvrati od ovako praktičnoga shva- 
tanja svoje zadaće, dok se ne probudi u njoj mnogostrani interes i dok se 
ne privede ustrajnome i ozbiljnome radu. Valja priznati, da ni škola nije 
bez krivnje na tim svim pojavama, ali takove se pogreške ne ispravljaju, 
kako se kod nas obično čini, sustavnim napadajima na školu i obaranjem ugleda 
učiteljeva, nego ozbiljnom i valjanom kritikom školskoga rada uopće. Re- 
forma škole treba doduše da počne kod učitelja : prvi uvjet zdravome razvoju 
školstva su valjani učitelji, ravnatelji i nadzornici, birani ni po babu ni po 
stričevima, nego po sposobnosti, ovima treba dati slobode u najširim grani- 
cama, da upotrebe svoje gradivo, kako će upoznati učenike sa životom i 
pripravit ga za život ; tek s tom slobodom može se vezati i odgovornost za 
uspjeh ; a ako ima koji učitelj nesposoban, valja ga maknuti, jer zlo, što 
ga on počinja, nije manje od onoga, što može počiniti koji kotarski pred- 
stojnik, s čijega se umirovljenja očekuje saniranje naših prilika. No svim tim 
se još uvijek ne će polučiti cilj, dok se i naše javno mnijenje ne promijeni 



6 REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 177 

ti prilog školi, te ne bude ovu smatralo samo uvjetom priprave za opskrbu 
i doživotno uzdržavanje, dok se ne promijeni i u prilog učitelja, kojih se 
najznačajnijim obilježjem (karakteristično za materijalistično mišljenje savre- 
meno) drže — dvomjesečne ferije, najpače dok im se ne pribavi socijalni po- 
ložaj i ugled, koji ih ide prema socijalnoj znatnosti školstva ; onda se može 
od njih zahtijevati, da budu svijesni dužnosti i odgovornosti prema narodu. 
Ova unutrašnja reforma školstva važnija je od svake reforme naučnih 
osnova : utjecaj škole stoji sav do učitelja, kojega ne može stvoriti nikakova 
naučna osnova; dobar učitelj će i s lošom nastavnom osnovom uspjeti, 
zao ne će ni s najboljom ništa postići. Po valjanim učiteljima dolazi i valjan 
duh u školu i preko nje u život. Dosadanji neuspjeh naših srednjih škola 
očit je, ne samo u klasičnim jezicima, nego prilično jednako svuda; uzroci 
su jasni, treba promijeniti u prvom redu metodu rada. Što se napose kla- 
sicizma tiče, kojemu se neuspjeh najteže uračunava, treba odstraniti sve, što nije 
od vrijednosti za naš duševni život, poznavanje tadanjih prilika treba da je 
osnov, s kojega će se isporedjenjem doći do poznavanja naših prilika poli- 
tičkih i socijalnih, privatnih i javnih, cijeloga našega života, koji će u toj 
poredbi još jasniji postati, kad se prema onome omjeri i njegove svijetle 
i tamne strane prikažu. Treba zabaciti sav formalizam (ne manje i u mate- 
rinskome jeziku); valjanom i sustavnom obukom, a k tome strogim ali i 
pravednim ocjenjivanjem sposobnost dade se postići, te će gramatika u raz- 
redima odredjenim za čitanje postati suvišna, a čitanje klasika dat će prilike 
osvrnuti se na životna pitanja. Onda ne će ostati duh i bivstvo klasičnih 
naroda nepoznat učeniku, ne će mu biti nepoznato, što u njihovu narodu 
znači biti čovjekom ; onda će klasični studij doista biti sredstvo za uzgoj 
humaniteta, sredstvo da — kako Pindar veli — postanemo, što jesmo. 



IV. 

Još na dvoje valja misliti onome, koji u nas predlaže reformu škola: 
to je naša autonomija i novčano pitanje. Ona prva čini se, da nam podaje 
potpunu slobodu, da uredimo škole, kako hoćemo, ovo drugo i bez ob- 
zira na to, da nijesmo gospodari našega novca, čini se, da tu našu slobodu 
steže, — u istinu pak steže nas oboje, jf Imamo istina autonomno školstvo, 
ali je naša samostalnost i tu prilično ograničena. Sve što tu možemo učiniti 
ide na to, da učinimo škole rasadnicama narodnoga ćućenja, mišljenja i 
htijenja. Školstvo naše treba da bude proniknuto duhom narodnim, da nam 
stvara ljude ne samo po imenu Hrvate, nego i po srcu i po duši ; samo na 
taj način izvršit će misiju svoju u naroda, koji hoće da izgradi narodnu 
kulturu. Najbolje pak jamstvo za to nije svagda, ako je sva uprava škola u 
rukama vlade: treba da imade u pitanjima školstva eksekutivnu vlast, ali 
pitanje inicijative, ako hoćemo da nam školstvo bude svagda napredno 
i da u njemu nikad ne zavlada birokratski način i šablona, treba da pri- 
padne školskome vieću, koje bi se moralo sastojati većinom od učitelja 



178 HRVATSKA SMOTRA 

srednjoškolskih. Ovo bi vijeće imalo zadaću, da podaje mnijenje o svim 
pitanjima, koja se škole tiču, tako da se ne bi o školi odlučivalo bez škole, 
pri čem nije čudo, ako kadgod izadju naredbe, koje su u potpunoj opreci 
s duhom škole. No autonomija naša ne seže tako daleko, da bismo mogli 
ustrojstvo škole promijeniti, kako je nas volja: to mogu učiniti narodi, koji 
su posve neovisni, koji mogu u svojem djelokrugu zadovoljiti sve svoje 
kulturne težnje i potrebe, te nijesu vezani na druge narode. Dok je pak 
neki narod silom prilika, u kojima živi, upućen na druge, ne može prema 
njima biti posve neovisan, ako si ne će zatvoriti sve pute k njima. 

Ne mislim ovdje u prvom redu na odnošaj naš k Ugarskoj, u kojoj 
bi se možda priznala valjanost našim svjedodžbama, nego na to, da bi kraj 
reforme, kojom bi se naše školstvo bitno razlučilo od škola austrijskih, bile 
ponajprije zatvorene našim abiturijentima sve tehnike, a možda i sveučilišta 
u opće; nadalje bi i to pitanje ravnopravnosti našega sveučilišta s austrij- 
skima, ne samo što se juridičkoga nego i što se filozofijskoga fakulteta tiče, po- 
stalo problematično : niti bi naši ljudi iz Bosne, Dalmaciie, Istre mogli k nama, 
niti bi naši ljudi, svršivši nauke kod nas, mogli u Bosnu, Dalmaciju, Istru, 
kako to danas dosta biva, a očito na korist hrvatskoga elementa u tim 
zemljama. Što bi nam se u Ugarskoj priznale sve naše škole, očito bi 
korist bila manja od štete, koju bismo pretrpjeli, da nam se zatvore škole 
austrijske : valja nam samo istaknuti, da ovo pitanje s političkim odredjenjem 
našega odnošaja k Ugarskoj nema ništa zajedničko. Kad bismo mi pak sami 
bili toliko jaki, da se možemo u kulturnom pogledu doista osloniti na se, 
kad bismo svim potrebama kulturnim mogli zadovoljiti u našoj zemlji, onda 
bismo mogli škole urediti prema našim željama, ovako pak moramo se u 
mnogome prilagoditi prilikama sve kraj — autonomije školstva. 

Što se pak novčanoga pitanja tiče, i to ne dolazi ovdje u obzir toliko 
u koliko smo financijalno neovisni, makar da bi nam financijalna samo- 
stalnost dala prilike, da apsolutno više upotrebimo u svrhe kulturne, no i 
onda bi se moralo gledati, da relativni izdatak za škole i kulturne svrhe 
uopće bude u nekom omjeru s cjelokupnim prihodom. To se isto i kraj 
sadašnjih financijalnih prilika mora, samo taj obzir ne smije tako daleko 
ići, da se pri školi štedi. 

Što se kod nas predlaže, većinom zapinje na nedostatku novaca, koji 
je u bogoštovnome odsjeku ne samo kronička nego trajna bolest. No i kad 
bude jednom u našem budgetu i za ovoga pastorka naše vlade više milo- 
srdja, ne će se moći tražiti reforme, koje bi nadmašile njegovu financijalnu 
snagu. Stoga valja tražiti način, kako bi se ipak provele neke reforme, a 
da se znatnije ne optereti budget bogoštovnoga odsjeka. 

Budući da se dokinuće gimnazija ne može u nas smatrati shodnim ni 
poradi obrazovne im vrijednosti, ni poradi naše kulturne ovisnosti od Austrije, 
a ni zato, da se reformom opet srednje školstvo ne šablonira, ako ga samo 
na jedan tip stegnemo, — i budući da se i u ostalih prosvijetljenih naroda 
odustalo od jedinstvenoga ustrojstva srednjih škola, valja da reforma škola 



O REFORMI NAŠIH SREDNJIH ŠKOLA 179 

ide za tim, da bude moguća što raznoličnija kombinacija učevnih predmeta 
i što zgodniji izbor prema prirodnim darovima i sposobnostima. Monopol 
gimnazija u nas je i onako već dokinut tim, što se i s realnih gimnazija 
može prijeći k sveučilišnome studiju i Ijekarskome zvanju. Uredi li se u 
našem školstvu uz ova dva tipa još koji, treba i njemu otvoriti put k naj- 
višem studiju, a u koliko ne bi dostajala obrazovanost srednje škole, imali 
bi se na sveučilištu i na tehnici, koja nam se već tako dugo obećaje, da bi 
već bilo i vrijedno, da je dobijemo, urediti pripravni tečajevi. Danas se od 
gimnazijalca traži, ako hoće tehniku studirati, da načini predispit iz deskrip- 
tivne geometrije, pa se o to nitko ne spotiče, a ne će krivo biti ni onima, 
koji bi išli s realke ili realne gimnazije n. pr. na medicinski studij, da načine 
predispit ili da traže kurz za latinski i grčki. Tim bi bio pristup otvoren 
svima na svako gotovo područje zvanja, te bi nastala zdrava konkurencija 
darova, iz koje se može očekivati živahan kulturni rad. 

Računajući ne samo s vjerojatnom, nego izvjesnom činjenicom, da će 
se gimnazijskom studiju posvećivati samo oni, koji imadu za nj i volje i 
dara, ne će mu biti na uštrb, ako se grčki iz nižih razreda pomakne u prvi 
viši, jer će se za 4 godine sa zrelijim, a voljnim materijalom dati polučiti 
svrha klasičke obuke; i s latinskim bi se moglo početi u trećem razredu, 
jer je i onako neprirodno, Ha se u gimnaziji počima odmah sa dva tudja 
jezika, gdje djeci već gramatika materinskoga jezika zadaje golemih poteš- 
koća. U najniža dva razreda imao bi se uz čitanje izvježbati pravopis i pro- 
učiti gramatika jezika hrvatskoga, čim će se kasnije studij gramatika tudjih 
jezika znatno olakšati. Ova dva razreda bila bi u svim srednjim školama : 
Od trećega razreda dalje podijelio bi se studij tako, da bi jedni, koji se misle 
posvetiti gimnazijskome sudiju, učili latinski, dok bi drugi učili francuski, 
ostali pak predmeti — što je vrlo važno za financijalnu stranu — bili bi 
zajednički, od petoga razreda dalje ponovno bi se mogao podijeliti studij i 
to tako, da bi na jednom istome zavodu mogla biti tri odjela: 1. čisto 
gimnazijski, s latinskim i grčkim, 2. realno-gimnazijski s latinskim i kojim 
modernim jezikom i 3. realni s modernim jezicima i prirodnim, kako to za 
češke gimnazije, mislim, zgodno predlaže prof. Drtina. Kod modernih jezika 
valjalo bi voditi računa o tom, ne bi li za nas mjesto engleskoga, kao 
drugoga jezika, bilo podesnije učiti koji slavenski (češki ili ruski). 

Od ostalih predmeta neki bi se (n. pr. hrvatski i njemački jezik, povjest, 
zemljopis, prirodopis) mogli učiti zajednički, čim bi bila dana mogućnost, 
da i provincijalni gradovi dobiju uz gimnaziju i realku i realnu gimnaziju, 
budući da ovo uredjenje ne bi za pojedine tipove školske tražilo posebne 
zavode. Povećanje dakle broja zavoda, bolje reći broja školskih tipova ne 
bi bilo skopčano ni s velikim troškom, budući da bi samo oni predmeti, 
u kojima bi se isti razredi raznih odjeljenja (kao n. pr. u matematici, 
fizici, kemiji) razlikovali, tražili zasebne učiteljske sile. Što se pak razdije- 
ljenja pojedinih predmeta tiče, ovisit će o reformi metode, hoće li se moći 
bez preterećenja uvesti na srednjim školama higijena i osnovi sociologije. 



180 HRVATSKA SMOTRA 

U realnome i realnogimnazijskome odjelu prirodnim će naukama dopasti više 
mjesta, te bi se i toj nevolji srednjih škola doskočilo. Svim pak tim 
promjenama niveau bi naših srednjih škola ostao isti. Što bi se grčki jezik 
stavio u peti razred, ne bi smetalo; u Ugarskoj je davno tako, pa ako se 
može priznavati ravnopravnost njihovih škola s austrijskima, zašto se ne bi 
priznala našim? 

Škola je stvar politička, ali nije strančarska: Svakome, komu je do 
zdrava razvoja škole, a to se može samo objektivnim pretresanjem školskih 
pitanja neovisno od stranačkoga stanovišta, te će pisac ovih u najboljoj 
namjeri pisanih redaka biti zadovoljan, ako bi mu uspjelo za to pitanje 
zainteresovati ne samo školske nego i šire krugove. 

DR. ALBERT BAZALA 



4 

i 



GIUSEPPE GIACOSA 

Prigodom smrti pjesnikove 2. rujna 1906. 



I. 

Premda se je Giacosin lik, karakterističan i ugledan, fizionomije simpa- 
tično otvorene, dobroćudne, patrijarhalne, u mnogobrojnim prigodama pojavio 
na javnim skupštinama, izazvan od tisuće oduševljenih slušatelja i motrilaca, 
ipak nije bio poznat u najširim narodnim slojevima. I u cielom intelek- 
tualnom svietu svakog naroda i svakoga stališa, Giacosa je bio najpoznatiji 
i najobljubljeniji od talijanskih pisaca. 

Sa Giuseppom Giacosom nestaje jednog od najjačih, od najštovanijih 
pisaca u prozi talijanskoga kazališta. I Giacosa je polučio svoj prvi, a možda 
i najveći triumf s onim glasovitim sredovječnim pričama: „Una partita a 
scacchi" i „Trionfo d' amore". I uzprkos njihovu konvencionalizmu, što na- 
ginje k romanticizmu, zbog česa ga je Giosue Carducci najoštrije kritikovao, 
ipak ova djela, bez sumnje, sadržavaju krasne i nježne i sugestivne motive. 

Nije dakle uzalud rečeno, da je u talijanskoj Taliji nastala užasna praznina 
smrću Giacose, čije će se ime s počitanjem i udivljenjem spominjati uz bok 
onim slavnim imenima Ferria, Cosse i Galline. 

Napomenuh Carducciev sud. Giosue Carducci nije tad još strogo zlo 
postupao, kao što je to poslie uradio sa prologom „Partita a scacchi", kad 
je uzporedjivao Giacosu pjesnika s istoimenim slastičarom, koji je imao 
dućan u Firenci; a s druge strane onda se izrugavati Giacosinim kriepo- 
stima, izgledalo bi prostom blasfemijom : stajalo je dakle do samoga Giacose, 
pravog umjetnika, da se mnogo kasnije sam po sebi razvija, podavajući 
realističkom kazalištu najljepšu talijansku komediju devetnaestoga stoljeća: 
„Tristi amori". 

I obzirom na naše književne prilike, biti će dobro, da ilustriram ovu 
„aferu 4 * Carducci-Giacosa ; osobito za nas, gdje se pisce mjeri po njihovu 
političkom mišljenju; a kad nastane polemika, onda jedan drugoga i ako 
više puta, proti vlastitom uvjerenju, lično napada, nieče protivniku svaku 
sposobnost. 

Tu nam „aferu" ilustrira proslavljeni pisac Ivan Pascoli: 

„Preko dvadeset je godina, piše, kako sam se nalazio u sobi, gdje je 
radio Giosufe Carducci. Imao sam prepisati jedan francezki kodeks o Aleramu. 

13 



182 HRVATSKA SMOTRA 

Carducci je u nervosnom muku pisao neku oštru polemiku, kad odjednom 
banu u sobu njegova kćerka noseći nečiju posjetnicu. Carducci pogleda, na- 
mrgodi se i pokaže mi ju. Bila je posjetnica Giuseppa Giacose, koji mu je 
dolazio u pohode. Do onoga časa nisu se nikada vidjeli, premda su jedan 
drugoga oštro napadali. Carducci izadje i poslie jedno pol sata se povrati. 
Zapitah ga sumnjivim pogledom; Carducci odvrati na moj niemi upit: 

— Giacosa je izvan svake sumnje u velike vriedan i odličan muž. 

Ali su takovi ljudi veliki, ljudi, koji stoje na visini, koje strast ne 
vodi, kojima je vodić istina, a temelj sposobnost čovjekova!" 



Pisac „Partita a scacchi* veći je dio godine boravio u Milanu. Tu je 
zamišljao i razvijao one drame i one komedije, koje su izgledale baš za to 
stvorene, da munjevnom brzinom po svoj Italiji lete s pozornice na pozor- 
nicu; ili je barem u Milanu boravio i tu radio dalje, jer se obično prava 
i istinita obradba drugdje dovršava, daleko od buke, od posjeta, od svako- 
vrstnih uznemirivanja, na sve što je bio osudjen slavom imena svoga. 

Ali veći dio svojih radova dovršio bi kod svoje kuće, u jednoj od naj- 
ljepših i najmodernijih palača u Milanu, na trgu Castello br. 16. ; i njegova 
kuća bila je pravi hram za život domaće ljubavi, za nauke i za umjetnosti. 

Radio je u samoći svoje sobe radionice; za stolom bi sjedio gotovo 
cieli dan prožet strogošću dobra i valjana radnika, koji mora da izpuni 
svoju dužnost prama sebi i prama drugima. Iz te su sobe prodirale u sviet 
njegove plemenite rieči ; iz te sobe izlazio je on vedar, vedriji nego li onda, 
kad bi ulazio u vrevu ; iz te je sobe više puta, a u prigodama javnih nedaća, 
pokazivao primjer, koji je budio na velikodušne čine. 

Giuseppe Giacosa bio je valdostanac. Rodio se u Colloretto Parilla, 
kod Ivree, godine 1847. Prve nauke svršio je u ivrejskomu zavodu. Uči- 
teljem iz književnosti bio mu je fini pjesnik Antun Peretti iz Modene. Iza 
svršenih nauka podje na turinsko sveučilište, gdje je postigao doktorat 
prava. Istodobno se posvetio književnosti i kazalištu. 

Otac mu je bio na glasu odvjetnik, pa je želio, da bi mu se i sin po- 
svetio toj struci. Nu Giacosa je imao sasvim druge ideje. Da udovolji 
otčevoj želji, ipak pokuša, da se posveti odvjetničtvu, ali je ovo zvanje svršio 
odmah, kako ga je i započeo. Već prvi rezultati bijahu negativni. Kad je prvi 
put imao braniti, došavši na sud, sjetio se, da je putem idući izgubio sve 
parničke spise, u koje u ostalom, nije nikada ni — zavirio ! Nije bilo druge, 
pa je sam otac, iza tih prvih neuspjeha, svjetovao sina, da za šest mjeseci 
ostane kod kuće u Parelli i da tuj u tišini polja promišlja, kojim će prak- 
tičnim putem udariti, e da pobjedonosno udje u sviet. Giacosa je poslušao. 
Ostade u Parelli, te se opet posveti svojim obljubljenim naukama, koje je 
još iz djetinstva zavolio. Poslie šest mjeseci ugleda svjetlo „Partita a scacchi". 
I to je bio pravi trumf. 



GIUSEPPE OIACOSA 183 



II. 



Njegovi prvi uspjesi bili su uspjesi čitanja, jer je bio u velike zamam- 
Ijivi pripoviedalac, koji je sebe i čitaoca očarao. Prvi pravi kazalištni uspjesi 
datiraju sa „Trionfi d 1 amore" i „Partita a scacchi", zadnja cvatnja romanti- 
cizma, s kojim se je inangurisala neka vrst sentimentalnosti u sredovječnom 
obliku imajući kratku, ali sasvim čudnovatu sreću, i to baš u oči triumfa 
verizma na talijanskom pozorištu. Svi su se vraćali k srednjemu vieku : i 
svi su ovoj dobi pripisivali najnježnija i najbliedja čuvstva. 

Giacosa, koji je sliedeći onodobnu modu, bio već napisao velik broj 
komedija u jednomu činu h la Ferrari, koji je tada bio u svoj slavi, („A 
can che lecca cenere, non gli fidar farina", 1872; „Storia vecchia", 1872; 
„Affari di banca tt , 1873; „I figli del marchese tt , „Arturo 44 , „Tristi dubbi a , 
„Teresa"), Giacosa se je, velju i dušom i tielom pod uspješnom zviezdom, po- 
svetio romantičkim i vitežkim dramama: i sa „Conte Rosso 4 * i „Fratello 
d 1 armi a polučio je novu sreću. Oko 1880. povratio se je na modernu ko- 
mediju te objelodanio „Acquazzoni in montagna", n II marito amante della 
moglie 44 , M L' onorevole Ercole Mallardi u i napokon „Resa a discrezione" 
(1886.), elegantnu i finu komediju. 

Nitko se nije nadao od njega evoluciji k verizmu i ratobornomu djelu 
za ideale ove škole, a „Tristi amori 44 , koji su ugledali božje svjetlo 1888.. 
ta najjednostavnija i ujedno najistinskija i najjača mu komedija, možda remek 
djelo, bijahu pravo iznenadjenje. Ondašnju je javnost ova komedija ostavila 
u podpunom začudjenju, koje se je malo po malo promienilo u pravi triumf. 
Odmah se za tim povratio k poviesti drugih stoljeća, ali ju je oživio istinom 
i strašću u „Dame de Challant 44 , koja je izprvice francezki napisana za Saru 
Bernhardt, pak od samoga pisca talijanski prevedena. Ali je drama više 
postigla uspjeha čitanjem nego predstavljanjem. 

I on, koji je rado išao za duhom vremena, godine 1894. podade se 
ibsenizmu u „Diritti deir anima", skroz psiholožka drama u jednomu činu. 
Ali ne podje dalje ovim putem: i poslie dulje stanke od šest punih godina 
njegova glasovita komedija „Come le foglie" — najveći uspjeh talijanskoga 
kazališta iza Ferrarieve smrti — predstavi nam Giacosu u svim njegovim 
najizvrstnijim sposobnostima: oštroumnost u opažanju, ukus u pozorištnoj 
formi, nježnost i kolorit sentimentalnosti. To je bila njegova predzadnja radnja. 
O zadnjoj „II piu forte" od nazad dvije godine više se je razpravljalo nego 
predstavljalo. Kritika je u njoj pak primjetila preveliku sličnost argumenta 
sa čuvenom Mirbeau-ovom dramom: „Les affaires sont les affaires 44 . 

Giacosa je takodjer sve više i više napredovao u prozi i stihu : njegove 
„Novelle valdostane", koje su pred nekoliko godina izašle, bile su jedne od 
najčišćih i najljepših stvari u modernoj pripovjedalačkoj talijanskoj književ- 
nosti. O njegovoj vriednosti kao stihotvorca svjedoče libretti Puccinia: ,,Bo- 
hfeme", „Tosca", ,,Butterpfly", od kojih je, u većemu dielu Ulica bacio sliku na 
platno, ali je tu sliku Giacosa ukrasio svojim čistim, vajarskim, jasnim stihom. 



I 



184 HRVATSKA SMOTRA 

Za mnogo godina bio je suradnikom prvoga talijanskoga lista „Corriere 
della Sera", a od pred koju godinu uredjivao je prekrasnu književnu smotru 
,,La Lettura", koja izlazi kao prilog spomenutomu listu. Bio je takodjer 
predsjednikom družtva talijanskih dramatičnih pisaca. 

Pred smrt je pripravljao jednu dramu i jednu veselu komediju. Vesela 
se komedija imala zvati ,,La felicite". Prvi prizor je imao početi sa skupom 
žena, koje plaču. 



1 



Kao Verdi i kao mnogi drugi veliki stvaraoci, i Giacosa je takodjer za 
svojih prvih pokušaja doživio i razočaranja i beznadja: dapače neki su mu 
zaniekali svaku umjetničku sposobnost. 

Jednoga dana — a bio je već napisao „Partita a scacchi 4 , — Giacosa 
uze pod pazuh „Gente di spirito", pak će ravno nadkomičaru Bellotti-Bonu. 
Došavši preda nj, ponosno će mu: 

— Imam jednu komediju, za koju vas uvjeravam, da je nešta izvrstnol 

— Toliko bolje po vas ! Ostavite ju, pak ću ju pročitati . . . 

— Oprostite, ali ja toga ne ću ; ja ću vam je čitati. 

— Nemam sad vremena ! Kad ju ne ćete ostaviti, a onda ju slobodno 

odnesite ! j 

— Jako se varate, gospodine ! Ova "je moja komedija veoma krasna, * 
pak ne ću da se amo tamo skita po mjestima, kroz koja ćete prolaziti. | 

Bellotti-Bon ga omjeri od pete do glave, podsmjesi se, pak promrmlja: 

— Ama ste krasan original ! Pozdravljam vas. Pazite, vi ne ćete nikada 
doći na pozornicu. 

— Vidjet ćemo: sluga pokoran I 

Petnaest dana iza toga razgovora filodramatici napuljske akademije 
„Filarmonica" davali su pred skroz izabranim obćinstvom njegovu „Partita 
a scacchi," koja je polučila upravo kolosalan uspjeh. 

Gdja. Tessero, koja je bila u pozorištnom družtvu sa Bellotti-Bonom na 
viest o uspjehu, zatraži dozvolu od autora, da smije predstavljati njegovu 
komediju. Bellotti-Bon je nastojao na svaki način, kako da ju od namjere 
odvrati. Govorio joj, da „ne spada u kazalištne komade". Nu na koncu ^ 

konca popusti, jer niti iz daleka nije posumnjao, da je autor pred petnaest 
dana i autor „Partita a scacchi tt jedna ista osoba. Giacosa je za uzvrat podane 
dozvole zatražio, da osobno može upravljati prvim pokusima. I tako po 
drugi put dodje na pozornicu. Sa najvećom hladnokrvnošću podje prama 
nadkomičaru : 

— Nu, vidite li, da sam došao? — uzkliknu, kao da se od prije nije 
o ničemu radilo. 

Belloti-Bon ga upozna; podsmjesi se i oslovivši ga sa „ti 11 , pruži mu 
ruku govoreći: 

— Pravo imaš, i ako si došao, vidim, da ćeš i ostati! 



GIUSEPPE GIACOSA 185 

Ovo redaka o velikomu pokojniku, koji je i na našemu zagrebačkomu 
kazalištu doživio uspjeha, zaključit ću riečima proslavljenoga pisca „Svetca". 
Antun Fogazzaro o njemu se izrazuje: 

,,Giuseppu Giacosi nije bio poznat gorki podsmjeh sarkazma i ironije; 
poznavao samo dobar podsmjeh, onaj koji se čuje za sjajnih gostba u skupu 
domišljatih umjetnika i oštroumnih pripovjedalaca ; poznavao je podsmjeh, 
koji stvara umjetnička djela. Ljude, koji se smiju, veoma je rado imao. 
Prva stvar, što o Emilu Zoli reče, nakon što mu je bio kućnim gostom, 
bi: „Muž je to, koji se nikada ne smije* 4 . I to mi reče tako turobnim glasom, 
kao da se radilo o kakovoj mani toga velikoga pisca, komu se je divio sve 
do njegova djela „Rome 41 . U ostalom po naravi je bio pravi entuziast. 
Horacijeva rieč „nil admirari 44 nije za njega vriedila. Bilo mu je drago 
diviti se i divio se, kad i kada bez granice, pa bilo da se radilo unutar 
ili van književnoga područja, bilo to na znanstvenom polju, bilo na polju 
života. 

„I prezir je poznavao. U srdcu je imao malen talas prezira. Bio je 
srećan kada se je komu divio; netom bi mu se u duši porodilo udivljenje, 
o njemu bi pripoviedao, i tražio bi drugove. Najsretnijim se je smatrao, 
kad bi mu propaganda uspjela, jer kao svaka velikodušna narav bio je muž 
vjere; takodjer je lako vjerovao u obožavanje drugih. Ali nije tako vjerovao 
u svoja djela, koliko u ona, koja su drugim pripadala: u slike, u kipove, u 
glasbe, u izume, a možda i u nove liekove. Ako bi mu se bilo težko spo- 
razumiti sa prijateljima, nastojao bi se svladati, sebe prije okrivljujući a zatim 
druge . . . 

„Bio je muž vjere I onda kad nije imao religijozne vjere, u kojoj je 
usnuo, ,,the will to believe 44 vazda ga proganjaše. Vazda je težio, da svoje 
misli temelji na najvišim vjerskim problemima, na bitnosti kršćanskoga vjero- 
vanja, mimoilazeći bez velikih briga druge izvanjske potežkoće, koje mnoge 
zaustavljaju. Bio je muž vjere u ljude, u ideje, u sve puteve prama Istini i 
prama Dobru. Bio je naravno dakle muž vjere u Boga, od više vjere u 
Boga nego su bili mnogi, kojima pripada ime vjernika. Za prošlih vre- 
mena skupa smo probdjeli po ciele noći razpravljajući o vječnim vrhuna- 
ravnim „zašto 44 Svemira, jer je njega to više od umjetnosti zaokupljalo. On 
je svojim lakim, začarajućim govorom uzlazio prama željkovanoj idejalnoj 
Istini, opet ulazio i opet padao gotovo očajavajući. 44 

IVAN ANDROVIĆ 



I 



HRVATSKO KAZALIŠTE 

(Od 27. rujna do 27. listopada) 



Dragi Porfirije Porfiriću! 

Niste još marili otići s izložbe. Znam, morali ste sbog blaga. A šteta! 
Upravo onog četvrtka (dne 27. prošlog mjeseca), davali su po prvi put u 
našem kazalištu „Noć na Karlštejnu" od češkoga pjesnika Jaroslava Vrch- 
lickoga, — ne znam, hoćete li ga poznavati. Stari je već to gospodin i ima 
od njega baš liepih pjesama. Ta je „Noć na Karlštejnu 41 historijska komedija, 
to jest taj je čovjek uzeo iz češke prošlosti jednoga kralja, imenom Karla IV., 
i njegovu ženu Elizabetu, pa veselo obradio jedan prizor iz kraljeva običnog, 
porodičnog života. Historijske šale mi u našoj književnosti gotovo i nemamo. 
Nešto je slično pokušao mladi Šenoa. Ne znam, hoćete li ga poznavati. 
Od pokojnoga Augusta. Vragoder, — on je baštinio od otca šaljivu žicu, 
pa neke godine napisao sličnu historijsku komediju „Kako vam drago", 
samo što to nisu bili kraljevi, već stari dubrovački pjesnici. Inače mi imamo 
same historijske tragedije, od kojih su neke smiešno djelovale, kao da bi 
bile komedije, jer nisu valjale. I onda tu su vam bila saborisanja i bitke, 
strahote, kao da je u staroj hrvatskoj kraljevini samo grmilo i udarao grad. 
Bilo je bez sumnje i sunca i vedrih ljetnih noći ... A trebalo bi te naše 
Ljutovite, Krešimire i Frankapane (n. pr. Vuka Frankapana) potegnuti malo 
i u komediju. T&, molim vas, eto ni vi, Porfirije, niste uviek načelnik i 
trgovac blaga, već ste i, no razumijete me, družtveni čovjek i niste nepre- 
stano s vašom gospodjom . . . Pardon, mislim, da ste morali po poslu u 
Zagreb i kako smo se ovdje zabavljali — baš onu noć, prije nego ćete otići . . . 

Ta noć nije bila na Karlštejnu, ali je bila liepa, zar ne? No dosta o 
njoj, pa predjimo k Vrchlickomu, da vam pripovjedim. Dži, ovake je histo- 
rijske komedije pisao prije nekoliko stoljeća u Englezkoj neki Shakespeare 
(po našu: Šekspir); ne znam, hoćete li ga poznavati. Proklet čovjek. Pisao 
je tragedije i komedije. I tako šaljivo, tako spretno, da su mnogi poslie išli 
k njemu u školu, pa i ovaj gospodin - Vrchlicky. Prema njemu je on 
složio zaplet i razplet, ali ono glavno, u drugom činu, prizor izmedju kralja 
i kraljice to je načinio sam, ali tako liepo i Ijubko, da zaboravite, e ste u 
kazalištu (a to je na ime najglavnije, što može pisac postići). Prava pjesma. 



HRVATSKO KAZALIŠTE 187 

Taj je naime Karlo IV. izabrao po koju noć odmora od svoga posla na 
svom kraljevskom dvorcu Karlštejnu. Tamo nije, (pomislite!) smjela doći ni 
jedna žena; to je bila kraljeva zapovied. Ali d&! Njegova mlada žena Eli- 
zabeta, s kojom baš živi u medenim mjesecima (pomislite!), zaželi, ne bi li 
ipak ona mogla kako tamo doći, makar odjevena u — paža (pomislite!). 
Ona ljubi kralja, ali bit će da je i ljubomorna, što li — jer napokon, to bi 
moglo biti na Karlštejnu kakovo „lumpanje", a možda i kakve plesačice 
(pomislite !) . . . Ele ona pomoću nadbiskupa pražkoga, dospije noću u taj 
dvorac preodjevena kao paž, pače dobije službu da straži izpred kraljevih 
odaja, dok kralj bude spavao (pomislite!). Da bude komedija još veća, 
obukla se u paža još jedna ženska, kaštelanova nećaka, mala Hržićka (znate, 
kako je draga, a kao paž još draža !), a ona je tu došla sbog oklade i sbog 
mladoga careva peharnika. Sve je to zapleo pisac u prvom činu, a u drugom 
nam je dao ono najljepše. Kraljica straži kao paž, a kralj se odmara na 
naslonjaču i misli na svoju ženu. Upravo čezne za njom i htio bi, da je sad 
tu. Zove ju na glas, ona to sluša, hoće već u vrućoj ljubavi, da poleti 
k njemu, da mu se oda, e ona nije paž, već . . . — ali opet se sustavlja. 
Kralj medjutim pogledavši malo bolje prepozna ju, i ovo je sad najljepše: 
on se gradi kao da ju ne pozna, dade ju dovesti k sebi, motri njezino pre- 
tvaranje, dok konačno obadvoje ne padne jedno drugomu u naručaj, vrući, 
iskreni — ne kazalištni, ne načinjeni, već pravi; onaj, koji čini čovjeka 
boljim i plemenitijim. 

O, da ste to gledali, dragi Porfirije Porfiriću, vi biste bili od dragosti 
skočili na pozornicu, i zaželili, da i vaša gospodja, premda ste već dugo 
oženjeni, dodje k vama, pa da se zagrlite. Nemate pojma, kako taj prizor 
navraća čovjeka njegovoj familiji. A da ste još vidjeli, kako to igra Fijan! 
Vi ga volite; duše mi, i ja — a ovdje je igrao kao mladić, a k tomu na- 
ravno, živo, toplo. Vi niste kod njega mogli opaziti, da govori ulogu — 
zato jer on ne igra samo dok govori, već igra uviek, čim osjeća na sebi 
svjetlo pozorištne lampe. A i liepoj Riickovoj svaka čast; nitko vam ne 
može ljubav tako odano i upravo posve ženski izraziti kao ona; samo još 
da sustegne neke tužne tonove, koji u ovoj komediji nisu trebali! — Onda 
vam se u trećem činu komedija razpleće. Kraljica dolazi tobože u svom 
odielu po kralja, kao da ništa nije ni bilo, i onaj drugi paž dobije svoga 
peharnika i sve je u redu. No to je prilično slabo složeno kao i prvi čin, 
pa se vidi, da je pisac lirski pjesnik, koji se sporo i nespretno mota oko 
kulisa, ali kad jednom udesi gusle, pa počne guditi — kao ono u drugom 
činu — onda čast. Hvala mu za ono; ovakovo što se ne da zaboraviti. 

Dok je ova „Noć na Karlštejnu" bila kadra vratiti čovjeka ^njegovoj 
zakonitoj ženi, igrala se nedugo zatim (dne 6. X.) jedna druga, domaća 
drama, koja bi mogla čovjeka posvaditi s njegovom vlastitom ženom i na- 
vesti ga na vraga — k drugoj ženskoj (pomislite!). Zove se ta drama 
„More", a zašto se tako zove, kazat ću vam na koncu, ako budem znao. 
Dašto, mi smo svi pod kožom krvavi, i ja sigurno ne ću nikomu pripovie- 



188 HRVATSKA SMOTRA 

dati, gdje smo se i s kim smo se zabavljali mi onu noć s našim družtvom. 
Ali, to je sve „privremeno", zar ne, i našemu čovjeku, makar i inteligentni- 
jemu, ne znam, hoće li pasti na um, da ovu „drugu 41 tako zavoli, da hoće 
s njom bježati od žene i djece, pa krenuti u sviet. To je u nas riedkost. 
Naš ruski čovjek malo zastrani, istina, ali opet se vrati kući — nije li tako ? 

— pa je opet sve dobro; jer ono bježanje, to se može čitati i napisati, ali 
u sbilji je to malo čudno i onda napokon — „skopčano je s troškom". 
Vani ljudi to čine i po tom vele, da su zreliji — ali, mislim, da to ne ide 
bez novca. Njihovi pisci vole prikazivati ovakove stvari a ovaki zaplet zovu 

— trokutom, to jest muž, žena i ona „druga a ili onaj .drugi", pače i 
oboje, pa to bude onda četverokut. N. pr. kao da bih ja zavolio vašu go- 
spodju, a vi moju. To je prvi započeo neki Ibsen, — ne znam, hoćete li 
ga poznavati. Baš ljetos je umro. Čudnovat starac: drugi Shakespeare, što 
se tiče drama i dramatičara za njim. Jednom ću vam o njem dugo pričati. 
Za njim su pošli i drugi. Tako neki Hauptmann, Sudermann, pa — tko bi 
ih nabrojio. Ovakav neoženjeni, nesudjeni par, koji se potajno ljubi, učine 
oni simpatičnim, duševno srodnim i dakako — nesretnim. Oni su u svojoj 
ljubavi — „osamljeni". Na tu felu ima vam u vanjskom svietu tisuće drama. 

A eto tisuća i prva (ni u nas ne prva) bila bi ta drama „More" od 
mladoga pisca Frana Hrčića, onoga, što sam vam ga pokazao na samo- 
borskom kolodvoru, ako se možete sjetiti. On živi u Samoboru i piše drame. 
Lani je imao sjajan uspjeh sa svojom dramom „U sumraku 4 , a i s „Morem 44 
smo bili zadovoljni. Ja ću poslije reći, što je na toj drami dobro, i što ju 
čini ovogodišnjom zasad najboljom dramom, a sad da nastavim, kako sam 
počeo. 

Ovu zabranjenu ljubav presadio je Hrčić — mjesto u bogate kakve sa- 
lonske ili možda gradjanske krugove — u siromašni ribarski kraj „podno 
Velebita 44 . U kraj, koji ne pozna, medju ljude, s kojima nije nikad živio, pa 
se ne može znati, zašto je to učinio, osim možda za to, da može dati naslov 
„more 44 , koje buci poput strasti ili bolje: poput koga buci strast, te koje 
uobće sliči ljudskoj duši itd. To vam se zove „simboliziranje 44 , a ima da 
dade drami dubinu i dvostruko značenje — onako kao Ekvinocij, što smo 
ga skupa gledali, dok smo bili na izložbi. Kurz und gut : to nisu pravi ribari 
već naslikani, a kamo sreće, da su naši ribari tako duševno razvijeni kao 
Hrčićevi; naš bi ribarski paviljon na izložbi bez sumnje nešto drugačije iz- 
gledao! 1 „more 44 je naslikano. Gotovo osjećate, kao da će iza onih kulisa 
izići redatelj Bah, koji zna sve to, kako treba, porazmjestiti. Ribar se jedan 
zove Petar, žena mu Stane, a djeca su im Ivo i Jure. U kuću im došla 
njihova rodjakinja sirota Luče, koja zavrti glavom Petru. Zaljube se oni, ali 

— dakako — to se opazi; njegov otac Mrgud, stara korenika, gospodar 
kuće (— ta je patrijarhalnost u Primorju već vrlo riedka — ) kazuje to Stani, 
a ova se izjeda u srcu. Kad se jednom za bure zavezla Luče sama na more, 
hoće Petar pred nju, da je spase; otac mu ne da, ali Petar odrine oca i 
baci na zemlju, pa spase Luču. Ovdje se istom počinje prava Hrčićeva drama, 



HRVATSKO KAZALIŠTE 189 

pa četvrti čin, koji gotovo nije ništa drugo nego dijalog Petra i Luče, daleko 
je nadvisio sve ostale i dramatskom snagom i psihologijom. Petar snubi 
Luču, neka ide s njim u daleki sviet; ona ne će i to u njemu uzbuni čovjeka, 
on ju je sad progledao, digao ju u zrak i bacio u more. Ovaj je prizor 
zadnji za tako nasilan svršetak i preokret prekratak. Mnogi su zamjerali tom 
svršetku, ja ne mogu (osim s tehničke strane: da se na ime Luče pred 
kućom ne može absolutno utopiti). On je psihologijski pače naravan, ali ga 
je trebalo duljom obradbom pripraviti, pa makar i peti čin dodati. Čudno- 
vato vam je kod toga Hrčića. On započme s neoriginalnim sujetom (kao i 
kod „Sumraka"), ali onda izvije iz njega nešto absolutno svoje i originalno 
— ali samo na kratak čas. Trebalo bi, da nakon ovako sgotovljene drame 
ide još jednom po njoj, pa da one neoriginalnosti skrati i svede u okvir, 
a ono svoje da na šire izgradi kao sliku. I onda neka se jednom odluči ili 
za naturalizam ili za romantiku ! Ova se dva antipoda u skrajnostima, istina, 
dotiču, ali dielovi njihovi, jedni pored drugih, ne djeluju harmonički, pa Bog! 
Sa „Sumrakom" je pokazao, da naginje romantici, a u „Moru* se kao da 
stidi nje . . . O, ja vam poznam još jednoga silom — naturalistu, koji je u 
duši svojoj pjesnik romantik (kao i Hrčić), pa se stidi romantike. Zove se 
Ivanov. Milivoj Dežman Ivanov. Znate onaj, što sam vam ga pokazao na 
uglu dioničke tiskare u Zagrebu. To ću vam ja jednom sgodom i dokazati. 

Da je taj stari Mrgud pravi Primorac, on bi onu Luču bio „per šub tt 
poslao na Rieku, a ja znam, da bi i vi nešto slično poduzeli, da vam se 
oženjeni sin, koji vas još sluša, dade na ovaku pustolovinu. Hrčić je mogao 
pustiti na stran i Mrguda i ribare, pa načiniti dramu s glavnim težištem u 
onom prizoru, što ga ja hvalim. Ali inače njegovoj obradbi svaka čast. Tu 
ne biste bili zadriemali kao ono onda kod one Napoleonove gospodje, kad 
ste tako na glas zievnuli, da su vam mnogi zavidjeli. Ima naime Hrčić jak, 
dramatski dijalog; prilično jednostavan i ako dubok, a to je vještina. Podje 
li svojim putem, bude li sebe slušao i ne stidio se toga slušanja, mogao bi 
još liepih stvari stvoriti. I glumci su bili na mjestu. E-mrguda je e-strogo e-igrao 
naš E-savić; sve je zvonio kao bas-struna. Rašković je težko mogao dati 
mornara i opet fino psihologijski obradjivati nutarnju borbu. On se odlučio 
za ovo potonje kao i Dimitrijevićka, koja je u Luci najprije igrala šanso- 
netku, a zatim „secesion-pucu 44 . Vavra je takodjer posebnim muklim „unter- 
stromungom 44 (kako bismo tu rieč preveli?) igrala izvan uloge. Kao Nadvavra. 

Još se jedna manja hrvatska premijera davala : „Pjesma* od Mirka 
Dečaka, dne 16. listopada. Vragometan dečko taj Dečak. Al, gle sbilja, ta 
vi ga poznajete. Onaj, što je s nama onu noć „drvario 44 , znate onaj, što je 
htio u kavani svom silom šampanjac zvati, a vi rekli: „Nemoj, moj sinko, 
bacati novac. Mi ćemo liepo piti vino, a tko voli pivu, onaj pivu 44 . To vam 
je onaj. Taki vam je i u toj drami. Ne će nego šampanjac. I ne lažem vam, 
on vam je i onu Hanny doveo na pozornicu. Znate onu, što je takodjer 
s nama „lumpala 44 . Baš nju, samo što ju je dakako igrala Dimitrijevićka, 
po prilici onako ležerno, izazivno i još ne smijem reći kako. Ma baš kao 



li 



190 HRVATSKA SMOTRA 

Hanny. Drugo su monakovski „burši", koji „tjeraju kera" čitavo vrieme, a 
otraga svira karnevalska muzika. To veselje prekida jedna dramska crta. U 
tog djaka, što voli Hanny i neku drugu, Suzi (kako li se zove, a plesačica 
je kao i ona, što ju je igrala, naime naša mala Krista) — u tog djaka, 
Kurta po imenu (ime mu je još i Frohner Asseburg, grof) ima sluga Poljak, 
Stanislav, — jedno dobro pseto, koga Kurt tuče i muči, a on sve guta i 
snosi, jer se sjeća njegove porodice, osobito mu matere, pa se u njem 
raznježnjuje slavenska duša i — trpi. Ali večeras opila ga ta ista Hanny 
i on se razkuražio; pjeva pače s njom poljsku himnu, opije se i legne, 
a kad se probudi, pjeva medju buršima dalje i time smeta Kurta u 
njegovoj zdravici. U zao čas! Kurt ga opet stane zlostavljati, zapovieda 
mu, neka laje kao poljski pas, a u tom času počme Stanislav lajati, ali 
se i obori na Kurta, pa ga zadavi. Da ste vi ovo sve gledali, vama bi 
došlo zlo, jer znam, da trpite na srcu; a ne bi se mogli Dečaku oteti, jer 
on pograbi svega čovjeka s ovakim naglim preokretima. 1 kako vidite, 
dramski je dobro smišljeno, ali obradjeno nije dobro. Bahatost je i blazi- 
ranost onih lutaka djačkih bila jača od daha čovječnosti, koji bi imao da 
dahne iz sudbine ovoga sluge. I sama „pjesma", himna, nije na pravom 
mjestu konflikta, pa bi bilo bolje, da je i nije, ili ako već jest — morala se 
staviti naprijed, a ne dovesti ju vinom, premda je ,,in vino veritas" i premda 
smo mi Slaveni osobito patriotični, kad smo uz vino. — Pa zašto je uzeo 
život monakovski — pitate vi, pa to smo ga pitali svi. Mogao je ostati kod 
nas i prikazati n. pr. ono naše „lumpanje", zar ne — možda bi se dalo 
udesiti za pozornicu. Samo bismo morali promieniti imena i moja i vaša i 
Dečaka i onih drugih. Tek Hanny, ona bi ostala. Barbarić je bio baš pravi 
„burš", a Dimitrijević kao Stanislav — nešto savršeno ! Da ste čuli njegove 
inartikulirane glasove poslie zadavljenja, pa kako sjećajući na Zacconi-a pre- 
lazi u ludilo i poluglasno pjeva : Jescze Poljska ... — prošla bi vas groza. 
Ja znam, da ste vi meka srca, Porfirije Porfiriću. 

I drugih Vam dramskih noviteta nije ni bilo. Sve su drugo bile reprize 
i operetne predstave. Od domaćih starih repriza samo jedna, dne 30. IX. i 
to Šenoa-Ivanovljevo „Zlatarevo zlato*, već po 17-ti put. I ova dramatiza- 
cija pokazuje ono, što sam Vam unapried spomenuo, da je Ivanov romantik 
pa neka ga i opet ne bude stid, što je ovdje pružio ruku mrtvome Šenoi 
u romantički stisak. Od novih repriza treći put „Gospod/a Walewska u , 
dne 4. XI., s kojom smo Iiteratski fache, ali valja iskreno reći, da je publika 
još polazi, ali dašto ni treći put ne će doznati, kako se ta gospodja u cara 
zaljubila. 

Od stranih repriza tu su osim „Noći u Karlštejnu" drugi put (dne 1. X.) 
još dva klasika, Shakespeare, što sam Vam ga spominjao i neki Moliere, o 
kom ću Vam poslie pričati. Od Shakespeara se davala dne 11. XI. histo- 
rijska drama „Antonij i Kleopatra", gdje se Rimljanin Fijan uhvatio u mreže 
iztočnjačke kraljice Ružičke-Strozzi, pa proigrao čovjek i karijeru i život u 
njezinu zagrljaju. Moćno ovo dvoje umjetnika odigrava tragiku te ljubavi, 



HRVATSKO KAZALIŠTE 191 

koja izgara. A onu drugu, to jest zapravo prvu ljubav, što ju je isti taj 
Shakespeare za sva vremena opjevao i ostavio nama na prikazivanje, „Romeo 
i Julija", to se kod nas davalo 2. X. s Ruckovom i Štefancem. Tu se ne 
vidi, da Češkinja i Hrvat igraju Talijane u englezkoj drami, jer ova je 
ljubav zajednička svim mladim ljudima na čitavoj kruglji zemaljskoj. Ljubav 
sanja i čežnje, ljubav slutnje o sreći, sladje od same one sreće, koja se 
nikad onakva ne postizava, kakova se u duši slika, Porfirije Porfiriću. 

Na Shakespeara Vam rado ide i malo i veliko. A tako i na onoga dru- 
goga najvećega komedijanta galske Niti francezke rase: Moliere-a. Stase on 
čovjeku može narugati, a ipak bez zlobe i sa suzom čovječnosti, - toga 
više nema. Na 16. X. davali su njegova „Silom bolestnika" i to već 17-ti 
put. Ja sam se tresao na stolici svojoj od smieha. Taj je čovjek sve ono 
živo gledao, mnogo šta na sebi izkusio, kad je to onako naravno spleo. 
Ta žena, ti doktori, ta prokleta služavka (jedna od najboljih uloga naše Šra- 
mice), a najviše on, Argan-Freudenreich Karl! Da Vam ga je bilo vidjeti, 
kako prevrće oči, hvata se za trbuh, grabi čas štaku, čas liekove, a kad 
onaj jastuk za Šramicom baca, to je da umrete od smieha. Freudenreich je 
u obće našao u Moliere-a polje za svoje najbolje kreacije — ta vi to 
znadete. 

Još je jedan treći, takodjer velik čovjek, ako i ne za sve kao za Niemce, 
Schiller, komu su njegova „Vilima Telia" našli u arhivu i iznieli dne 21. X. 
To je, znate, ona pripoviest o silniku Gessleru i njegovu klobuku, o strieljanju 
jabuke na glavi dječakovoj, — o slobodi. Schiller nam je simpatičniji od 
onoga drugog — Goethe-a — , premda je nas Hrvate nazvao „barbarima 44 , 
a to zato, jer je čuvstven i stradao je više, pa znade u nama probuditi ono, 
što je u obće ljudsko. Šteta, što se do te jezgre mora dolaziti preko onih 
više puta dosadnih deklamacija — a četiri sata slušati deklamacije malo je 
previše, premda to Fijan vrlo fino izvodi. 

Od četvrtoga velikoga čovjeka, nekoga Gogolja, — to jest ne nekoga, 
on je naš, Rus, dragi Porfirije — davali su „Revizora 44 (dne 25. X.) ne znam 
već po koji put. Komad poznate već i od naših putujućih družina, ali bi- 
ste trebali vidjeti Fijana. Ono kako im pripovieda o sebi, a oni oborili 
glave, pa slušaju... Ima, Porfirije Porfiriću, i danas onakih načelnika (ne 
mislim dakako Vas), onakih poštara, činovnika ... majčice moja! 

Spomenem li još reprizu „Mora 44 (dne 9. X.) i Sardouove „Madame 
sans-gene" (dne 28. IX.) — u kojoj vragoljasta Šramica kao u svojoj naj- 
boljoj ulozi već po 33-ći put izlazi — onda bih Vam od prilike kazao sve 
drame, što su se kod nas davale od Vašeg odlazka do danas, dne 27. X. 
— upravo eto u mjesec dana. 

D&, još i tri popodnevne predstave dramske da ne zaboravim! To su 
Vam: „Otmica Sabinjanaka 44 , (dne 7. X.) vrlo dobra švabska komedija, gdje je 
ono Anton onako neodoljiv — pa „Sto muka od zaruka" (dne 14. X.) što je 
za svaki slučaj bolesti ili česa drugog u pripremi i konačno baš danas po 



1 



192 HRVATSKA SMOTRA 

podne „Mlinar i njegovo diete*' — ono dosadno diete. Već su na ime u 
trgovinama izvjesili vience za Dušni dan, a od sutra vozi omnibus na Mirogoj, 
dakako žive ljude... Ovdje sam se sjetio naše dobre pokojnice, majčice 
naše Marfe Semjonovne, pa ne mogu Vam od suza, dobri Porfirije Porfiriću, 
dalje pisati. 

I — zdravstvujte mi, Porfirije Porfiriću, pozdravlja Vas Ivan Ivanović 
Timofejev ili kako me Vaše gospodstvo voli zvati: 

VANJA 



DRUGI 






Čim se gospodin Toma oprostio sa svojom obožavanom ženom, koja 
je na nekoliko tjedana odlazila na ladanje k svojim rodjacima, ode brzo 
s kolodvora, da se vrati u svoj stan. Nekolike rodjake, koji su iz prija- 
teljskog nagnuća njegovu ženu izpratili, pozdravi on jedva jedvice i to sasvim 
raztrešeno. 

Već nekoliko dana prije odlazka svoje žene on je u svojim mislima 
sebi prikazivao, kako će za njom čeznuti. On će se sedmerim vratima odieliti 
od svieta, ne će ni s kim obćiti, bit će žalostan i zamišljen, nitko ga ne će 
smjeti tješiti, a njim će sasvim čežnja zavladati. 

Već je unapried uživao u ovakim mislima. Gledao se kao u zrcalu, 
neutješljiv, apatičan, od čežnje je i njegovo tielo sasvim satrveno, on će biti 
sasvim drugi čovjek nego što je onaj svakidašnji gospodin Toma, koji bez- 
brižan, ne znajući ni za kakove duševne boli stupa stazom običajnoga života. 

Već je od nekoliko dana simpatizirao s onim drugim gospodinom Tomom 
i nalazio ga Ijubežljivijim i interesantnijim. On je pače pospješio za nekoliko 
dana odlazak svoje žene, tako mu se žurilo, da započne život toga drugoga 
gospodina Tome. 

Sad je trčao biesnom brzinom kući, gurao je prolaznike, ne ispričava- 
jući se, ne dižući pogled svoj s tla, i mislio je samo na svoj pisaći stol, 
do kojega će pobrzati poput munje, da odmah počne pismo svojoj ženi. 

To će biti istiniti poklik razkidane duše, neposredna bujica svega onoga, 
što je upravo u ovaj čas ćutio. Gospodin se Toma delektirao svim tim, i 
pobrza kao vihor preko nepreglednih stepa. 

Sasvim osobito ga veselila misao, da će sa svojom čežnjom biti sasvim 
sam; nitko nije ćutio ono što on, a nitko ne bi mogao da njegovoj ženi 
dojavi to njegovo čuvstvo. 

Nitko, nitko! prolazilo je njegovim mislima. Koja slast I Ni oni, koji su 
je pratili, a osobito onaj — drugi. Tu tiek njegovih misli ubrzo presta. Go- 
spodin se Toma jedko smiešio a na njegovu se licu pokažu crte, kao da 
gazi voljko po dosadnom kakvom kukcu. 

Ali veselje, što ga je u ovaj čas ćutio, pokvari mu naglo jedna uspo- 
mena. On je vidio zabrinuto i tužno lice drugoga i njegove oči, što su ne- 
prestano gledale nju, koja je odlazila. Još gore, on vidi, kako mu je ona 






194 HRVATSKA SMOTRA 

na razstanku usrdno stisnula ruku i još iz vagonskog prozora progovorila 
nekoliko prijaznih rieči, samo njemu jedinomu. 1 to je opazio, kako su se 
njihovi pogledi sastali upravo u onom času, kad se vlak počeo kretati, te 
se tim počela presti kao neka tajna nit medju njom i onim, koga je ovako 
sasvim osobito odlikovala. 

Od svega toga srce se gospodina Tome bolno stegne, jer on suviše 
nije nimalo o tom sumnjao, da je onaj — bio je to jedan od njegovih | 

mladjih koleg-i — od njegove žene bio osobito cienjen i da ju je potajno 4 

obožavao. 

Njega strese neki paroksizam ljubomora. Kao vihor zahvati sumnja nje- 
govu dušu i razvi u njoj neki mutni kal jadovitih sumnjičenja i sitnih bojazni. 
Nekoliko neizrazitih, pretrgnutih kletvi propišti kroz njegove stisnute zube. 

„Golube . . . uzdišući pažu !" mumljao je a njegove su ustnice priezirno 
titrale. 

Ali pomalo se ta mučna uspomena izmieni drugima, veselijima, lice se 
gospodina Tome razvedri, a u njegovim živim očicama zasvietle sjajne točkice. 

,,I on će čeznuti", šaputaše sam u sebi, „ah, i kako! O da, da, to mu 
je slično. Ali koja mu korist od toga? Što će iz toga biti? . . . Ništa, ništa". 
Sasvim ništa. Nitko ne će o tom ništa znati, nitko ne će pisnuti . . . Naj- 
poslie ostaje ipak jedino to, da on, gospodin Toma, u ovom svietu jedini 
čezne za svojom ženom, i da samo njegova čežnja u njezinim očima ima 
vriednosti i značenja. 

Ali, i ako se već više puta o tom uvjeravao, gospodin Toma ipak nije 
mogao da tako lahko razmrsi tu predju crnih misli i mučnih predočbi, koja 
ga je bila obuhvatila. Još sasvim uzrujan i nemiran potrči u svoj stan u 
trećem katu, spotakne se nekoliko puta na stepenicama, opsuje biesno 
služavku, koja ga je pri vratima dobroćudnim i smiešljivim pogledom pri- 
mila — njegovo je mnienje bilo, da njeno vedro lice ne harmonira s nje- 
govim tragičkim razpoloženjem — protrči kroz sve sobe i zapoviedi naj- 
poslie, da se donese ručak. 

U njega je bio dobar tek, ali on se kod jela suzprezao i uztezao, jer 
mu se nije pričinjalo harmoničnim, da mnogo jede, dok su u njegovim 
grudima buktjela čeznutljiva čuvstva. Želio je, da služavka opazi, kako on 
malo jede a i to malo tek uz neko suzprezanje ; još bi mu bilo vrlo drago, 
kad bi ona slutila, da je ta nestašica teka posljedica čežnje za svojom uda- 
ljenom ženom. 

Nujno je pogledavao na njeno prazno mjesto i škiljio je svaki čas na 
služavku, što je ulazila i izlazila, ne bi li u njenu licu odkrio ma i tračak 
samilosti za njegovu osamu, ali u isti bi čas opet drhtao od bojazni, ne će 
li ta priprosta duša odveć glasno izraziti svoju samilost. On je želio sućut, 
šutljivu kao grob. 

On se digne sa stola; njegovo je lice odavalo neutješljivu bol, a on 
reče neizkazano nježnim glasom služavci, da danas ne će piti crne kave; 



DRUGI 195 

onda joj zabrani da dodje u njegovu sobu. Idući onamo nesigurnim i težkim 
koracima i motreći medjutim okolinu raztresenim, tudjim pogledom. Vrata 
svoje sobe brižno zatvori, spusti žal uzi je, zapali cigaretu i stane do pisaćega 
stola, utonuo u žalobno razmišljanje i u očekivanju pravoga razpoloženja, 
koje će ga sad eto snaći. On je naime htio da piše pismo svojoj ženi, htio 
je da najposlie klikne onim poklikom bolnoga srca, što ga je sebi samom 
na povratku obećavao. 

Ali podnevna tromost potisnu ga od pisaćega stola i on je osjećao 
svaki duševni napor nesnošljivim teretom. Neko je vrieme neodlučno stajao 
ali najposlie se dovuče do otomane i ugodno se skuči. On poprimi pozu 
duboke duševne boli i nutarnjega ništavila. 

Svaki se put sve više i više skučio, tako da se je najposlie njegovo 
čelo taknulo koljena, onda bi se opet raztegnno sasvim ravno i uko- 
čeno. Od ukočenosti poskakivao bi do velike živahnosti, kao htijući sebi 
samome predočiti svoje muke i one boli, koje su potresale njegovim 
srcem. 

On je podraživao i škakljao svoju fantaziju uspomenom raznolikih 
ugodnih pojedinosti, koje su se vezale uz osobu njegove žene. U duhu je 
sebi predočivao njezinu sliku u najoštrijim konturama, da tim načinom 
u sebi ojača žarki osjećaj njezine nenazočnosti i da okuša osamu i zapu- 
štenost u čitavoj i podpunoj gorčini. Tako je svoju čežnju njetio čim je 
bolje mogao. 

Kad bi osjetio snažniju jedrinu toga čuvstva, prekrije njegovo žućkasto 
lice neka na p6 nujna, na p6 razbludna putenost, a to se činilo kao da su 
prave muke; i kad bi njegovim mislima prostrujile rieči „osama", „zapu- 
štenost", učinio bi rukom neku beznadnu kretnju i pao bi opet težko na 
otomanu. 

Mekim valovima obasula ga uspomena na sve one slasti, što ih je sa 
svojom ženom proživio. U njegovoj se sviesti probude kao oštri glasovi 
živa poželjnost i žarka želja. Kadikad ukaže mu se kao sablast profil „dru- 
goga 44 i prekrije sliku njegove žene, koja je neprekidno kao u magičnoj 
svjetiljci pred njegovom fantazijom lebdjela. 

On se opajao prikazujući sebi bezprekidno sve njezine crte i tonuo bi 
čitavim svojim spominjanjem u njezino biće. Ta su ga naprezanja u isto 
vrieme opajala i umirivala. 

Snaga je njegove fantazije sve više jenjavala, slike su postajale sve bliedje 
i bliedje i prikazivale bi se sve tromije, jer su se polagano pretvarale u oblačje 
dima. Najposlie su onda prekrite nekom sivom maglom i kao jato ptica, 
što se naglo spušta k zemlji, padale u dubinu. 

Gospodin Toma počne driemati. 

Neko je vrieme ležao mirno, ne odajući ni najmanje nutarnje uzruja- 
nosti. Ali poslie neko p6 sata počne opet nemir. Gospodin Toma izpruži 
najprije jednu nogu, koju je bio skvrčio, onda digne ruku i spusti je opet 
mlitavo, nekoliko puta zastenje i uzdahne, ali najposlije strese se čitavo nje- 



196 HRVATSKA SMOTRA 

j 
govo tielo, on se digne i uzpravi na otomani te pogleda prestrašeno oko i 

sebe. Nejasno, kao kroz sjenu, opazi pred sobom jednu pojavu. Pojava j 

kroči do njega i poprima uviek jasnije konture, najposlie dodje sasvim blizu 
do njega i gleda ga sveudiljno očima, iz kojih govori i strogost i nujnost. 

Što je to? Nebesa! . . . Gospodin Toma gleda i napreže svoje oči. On 
prepozna prikazu : ta to je on . . . onaj . . . drugi ! Tu stoji pred njim, miran 
i ukočen kao egipatski kip. 

Gospodin Toma hoće da zavikne, ali u njegovu grlu zapne glas, a 
sada dube sablast svoje izbuljene, mrtve oči u njega, sjeda sasvim mirno 
kraj njega i približuje se sasvim blizu k njemu. Šupljim glasom progovara 
i kazuje na njegove razkidane grudi. 

„Što? Ovdje, ovdje boli, zar ne, dragi gospodine? Boli, reče, dube se 
duboko i peče . . . Boli, vrlo boli ... To ja znam, o to ja znam ; ta to je 
čežnja. 1 ja poznam sam sebe, gospodine Toma. Ja sam došao da Vam 
to kažem* 4 . 

„Niste mi htjeli dati ni to kukavno pravo na moju čežnju. Ali ja, gle- 
dajte, ja sam došao, da je s Vama dielim . . . možda će Vam biti lakše, da 
je snosite. A znate li, gospodine Toma, a što je zapravo Vaša čežnja? 
Smijte se, gospodine Toma, smijte se iz punoga grla. To nije drugo, nego 
kukavna, umišljena šala, plitka parodija . . . Trebali biste se stidjeti, kad ta- 
kova šta nazivate posvećenim imenom čežnje ... Ta je Vaša čežnja gospo- 
dine Toma, mlada, svježa, rumena, tako malena, tako neznatna . . . Gledajte 
ovamo, tako malena, tako neznatna . . . Gledajte ovamo, gospodine Toma, 
gledajte tu ranu . . . Pogledajte je dobro ... Iz dubine te rane izlazi vrući 
dah, prastara čežnja, prastara, vječna, crna i krvava, kao jedna Danteova 
vizija. To je moja, naša, čežnja duhova, nju misao ne može da shvati, ona 
je nedokučiva kao ocean . . . Ali Vi, gospodine Toma, Vi treba da se utje- 
šite, tješite se . . . neka Vam ne bude stalo do toga, gospodine Toma. 
Vaša je čežnja kao čežnja filistra, koji je obukao pretiesne cipele, pa čezne 
za udobnim papučama. Vi znate napried, kad će biti Vašoj čežnji kraj, Vaš 
pogled već dohvata honačni cilj, gdje vas čeka zodovoljstvo i veselje. Vaša 
će se žena povratiti, a vaše će čežnje nestati. Zaboravite to, gospodine 
Toma. Naša čežnja ništa ne vidi, njezin pogled ne nalazi mira, on prodire 
uviek dalje i dalje, prodire dublje nego slutnja; naša čežnja ništa ne izčekiva , 
i ništa ne* želi. Ona je neutješljiva, a ne želi utjehe, ona je velika, jedina, 
bezsmrtna ! . . . Moja me čežnja peče i davi, vaša vas tek malo škaklja po 
tabanima. Spavajte mirno dalje, sasvim mirno, molim. Vi da ste neutješljivi ? 
Vas da mori čežnja? Ha, ha, ha!" smijaše se porugljivo drugi. 

Gospodin Toma hoće da viče, da doziva pomoć, kao da je provalio 
tat, koji hoće da mu ukrade njegovo najdragocjenije blago, ali on ne nalazi 
glasa. On hoće da digne ruku, da protjera nemilosrdnog podrugača, ali 
njegova se ruka ne pokorava njegovoj volji, kao da je iz olova. 

Medjutim se pod njegovim očima prikaza drugoga preobrazuje; njoj 
porastu krila, ona poprima čudnovate oblike, a gospodin Toma vidi pred 



bRUGl 1W 

sobom ogromnog leptira, pribita usijanim čavlima na stienu. U leptira 
su žalostne, a ugasnule oči drugoga, on trga i trepti krilima, s kojih pada 
fini prah. 

Hladni znoj oblije žućkasto čelo gospodina Tome. On skupi svu svoju 
duševnu snagu, sad mu se čini da može zariknuti, ali u taj čas začuje oštri 
glas zvonca, koje je tri puta za redom zazvonilo. 

On oživi i naglo se digne. Ta sasvim jasno je čuo. Ne, to nije bio san. 
Zacielo je netko zvonio. On možda ne bi bio otvorio, ali on je bio tako 
smeten, sve ono, što se dogodilo, bilo mu je tako nejasno, da je ne da- 
jući sam sebi računa o svom činu, potrčao u predsoblje i otvorio vrata. 

Na pragu stajao je drugi, upravljajući svoj bolni, mutni pogled u lice 
gospodina Tome. 

U prvi je čas gospodin Toma mislio, da pred sobom vidi onoga groz- 
noga leptira, koji mu je malo prije, pribit o stienu, lebdio pred očima. Ali 
ne, to je bio on, u istinu on — drugi. 

Od same smutnje nije mu bilo nikako jasno, nije li ono, što mu se 
čas prije prikazalo, sbilja, a ono, što je sad gledao, san, ili opet obratno. 
On je stajao, držeći ruku na kvaki, i nije znao, što da počne. 

Bojažljivim, drhtavim glasom iz koga se izticala prigušena tronutost, i 
prekidajući se kod svakog daha, govorio je drugi: 

w Ja sam to, gospodine, ja. Što, zar me više ne poznate? Oprostite, 
liepo vas molim da oprostite, što vas u ovo doba bunim, ali eto, poštovani 
gospodine . . . činilo mi se . . . htio sam tek da vidim, čujem . . . htio sam 
naime znati, kako vam je. Jer, eto . . . hm, meni je bilo . . . čini se, vaša 
milostiva gospodja supruga nije kod kuće ... Vi zacielo za njom čez- 
nete ... To se odmah opaža ... Vi veoma čeznete za njom, veoma . . . a 

Ta posliednja, nesrećna rieč prodre kao trn u sviest gospodina Tome. 
On se počeo osviešćivati. Ne, to nije bio fantom, to je bila najzlobnija sbilja. 

On je intuicijom elementarnoga ljubomora počeo poimati, da je onaj 
došao ovamo, tjeran nekom nezasitljivom čežnjom za njegovom ženom. Da, 
eto ovako. On je prodro u njegovu ogradu i prisilio ga je, da svoju čežnju 
s njim dieli. Gorki se smieh ukaže na licu gospodina Tome i zatitra oko 
njegovih usana. On počne nešto nerazumljivo gundjati, okrene se i pozove 
najposlie svoga gosta kretnjom ruke, da bliže stupi. 

Drugi se odazove pozivu smeteno mucajući; 

„Molim, molim liepo, dragi gospodine!" 

Kroz otvorena vrata od salona opazi na stieni portrait domaćice, a 
njegov se ugasnuli pogled na njem ustavi. To opazi gospodin Toma i kao 
da ga je guja ujela. Pokoravajući se nekoj nevidljivoj moći, stupi on prvi 
u salon. Drugi je koracao za njim kao automat. Gospodin Toma počne, 
kao da je sam, sasvim raztreseno po sobi gore i dolje hodati, a kadikad je 
gundjao : 

„0 da, ima nešto malo čežnje, da čežnje . . ." 

14 



m hrvatska smotra 

Drugi je odgovorio kao jeka : 

„Nešto malo čežnje, da čežnje," i ostane neprestano u2 gospodina Tomu. 
Gospodin Toma prodje salonom, pogleda u spavaću sobu, onda u jedaću. 
Drugi je ostao uviek uza nj, kao sjena; on je svagdje tražio tragove i zna- 
kove ljubljene žene, koje je samo on sam vidio, koji su jedino za njegove 
oči bili tu razastrti. 

Tako su neko vrieme lutali, jedan prikovan uz drugoga, kao dva zača- 
rana noćnika. Najposlie se jedan od njih spotakne o jedno pokućstvo. Drugi 
se prvi osviesti. On mumljaše: 

„To je jasno, da veoma čeznete, veoma* 4 , i dotakne se bojažljivo ruke 
gospodina Tome, podje mehanički do vratiiju i izčezne. 

Gospodin ga Toma izprati svojim pogledom. Neko je vrieme stajao 
začudjen i bez rieči, ali najposlie se počne grohotom smijati. Naglo opet 
prestane, krzmajući neko vrieme, onda potrči do vratiju, otvori ih naglo i 
snažno, nagne se nad ogradu od stubišta i poviče bolestnim glasom za drugim, 
koji je odlazio: 

„Liepa hvala, dragi gospodine, liepa hvala . . . hvala. Moja se žena ne 
će tako brzo ... ne će uobće tako brzo povratiti . . . Možda biste htjeli 
češće . . . vrlo često . . . poštovani gospodine . . . molim liepo . . vrlo rado . . a 

Ali drugi nije više čuo tih rieči, u kojima je bilo gorke srčbe i iskrene 
samilosti. 

Gospodin je Toma dugo stajao kod ograde, kao očekujući odgovor. 
Ali on se sam zatekao, gdje o tom razmišlja, kako se neznatno razlikuje san 
od jave, i kako čudne oblike može da poprima čežnja jednoga ljudskog srca. 

Poljski napisao VLADYSLAV JABLONOWSKl 



LJUBAV I ŽITNA CIENA 



Po svoj prilici te notar prije, nego što je pošao u prosce k majoru, 
nije pogledao, kako je notirano žito; nu za to je to major učinio. 

— Ja ju ljubim, reče notar. 

— Koliko zaslužuješ? zapita stari. 

— Dvanaest stotina kruna imam stalna dohodka, nu mi se ljubimo, 
ujače — 

— To me se ništa ne tiče; dvanaest stotina je premalo. 

— Da, imam i nuzgrednih dohodaka; Lujza poznaje moje srdce — 

— Ne brbljaj kojekakih gluposti — koliko iznašaju tvoji nuzgredni do- 
hodci? 

— Prvi put se sretosmo u Boo 

— Koliko iznašaju tvoji nuzgredni dohodci?, govorio je visoko uzpra- 
vivši držalom. 

— A njezini su osjećaji, ujače 

— Koliko iznašaju tvoji nuzgredni dohodci?, a po tom je nešto šarao 
po bugačici. 

— O, lahko ćemo, samo kad se 

— Hoćeš li mi odgovoriti ili ne ćeš? Koliki su tvoji nuzgredni dohodci? 
Brojke! Brojke! Fakta! 

— Prevodim arak po deset kruna, zatim podučavam u francezkom, 
obećalo mi korektura — 

— Obećanja nisu nikaka fakta! Brojke, mladiću, brojke! Sad ću pisati. 
Koliko iznose tvoji prevodi? 

— Koliko mi prevodi daju? To ne mogu tek samo tako reći. 

— To ne možeš tek samo tako reći? Ta ti prevodiš, kako veliš, pa to 
ne možeš reći? Kakva je pak to glupost! 

— Prevodim Guizotovu Povjest civilizacije, dvadeset i pet araka. 

— Po deset kruna, to je dviesta i petdeset kruna. A onda? 

— Onda? To se ne zna unapried. 

— Gle ti njega, to se ne zna unapried. Nu to se mora unapried znati. 
Ti misliš, da ženiti se, znači poći iz kuće na zabavicu! Ne, moj mladi 
čovječe; iza devet mjeseci eto djece, a djeca hoće da jedu, da se odjenu 

— Ne mora biti djece, kada jedno drugo ljubi, kao mi, ujače 



200 HRVATSKA SMOTRA 

— Kako se vi to, do biesa, ljubite? 

— Kako se ljubimo? On utakne ruku medju dugmeta svog prsluka. 

— Nema djece, kada jedno drugo tako ljubi, kao vi? Budalo! Ti si 
arcibudala! Nu vidiš mi se, da si marljiv čovjek, pa za to se možeš zaručiti. 
Ali da si mi dobro upotrebio vrieme svojih zaruka, da zaslužiš kruha, jer 
dolazi težko doba. Žitne se ciene dižu! e 

Notar se sav zarumenio, kad je čuo konac, nu veselje, što će dobiti 
nju, bilo je toliko, te je poljubio staromu ruku. O Bože nebeski, kako je 
bio sretan! Kako su sretni! Kad su prvi put išli rukom pod ruku ulicom, 
sjali su od sreće pa im se činilo, kao da staju ljudi i otvaraju za njih ulicu, 
da budu počastna straža na njihovu triumfu. I oni su stupali kroz red po- 
nosnih, sjajnih pogleda, visoko uzdignute glave i elastičnim hodom. 

A u večer bi dolazio k njoj i oni bi posjeli usred sobe i čitali zajedno 
korekture. I starcu se činilo, da je to vriedan čovjek. Kad bi svršili, rekao 
bi on: „Sad smo zaslužili tri krune", a na to bi se poljubili. Sliedeće večeri 
pošli bi u kazalište i odvezli se kući; to je pak stajalo dvanaest kruna. 

Kadikad bi imao večernje lekcije, koje je — a što čovjek ne učini za 
svoju ljubav! — napustio i došao k njoj. A na to bi izašli na šetnju. 

Tako se bližala svatba. Bivalo je to sad drugojačije. Pošli su u skladište 
i razgledali pokućstvo. Počeli su, naravski s onim, što je najvažnije. Lujza 
nije htjela da bude prisutna, kad je on kupovao krevete, nu kad je do toga 
došlo, pošla je ipak s njim. Htjeli su naravski da imaju dva kreveta, koji 
bi imali biti jedan uz drugi, da ne bude toliko djece, dakako. A imala bi 
biti svaka trieska iz čiste orahovine. Onda su htjeli da imadu strunjače 
s crvenim obrubom i jastuke nadjevene pahuljicama. Svaki i fino pokrivalo, 
naravski jednako, a Lujza je htjela, da njezino bude modro, budući da je 
ona bila plavka. 

Zatim su pošli dalje. Najprije, naravski, ampula s crvenim zaslonom za 
spavaću sobu i Venera od biskuit-porculana. Zatim pribor za stol; šest 
tuceta čaša, s brušenim rubom. Onda noževe i viljuške, rezbarene i brušene. 
Konačno' pribor za kuhinju. Nu za to je morala poći s njima i majka. 

Bože, koliko je on posla imao. Mjenice prihvaćati, ići u banku, naru- 
čivati rukotvorce, tražiti stan, dati namjestiti gardine. On se za sve pobrinuo. 
Zapustio je posao, nu kad samo bude jednom oženjen, to će se on već 
opet latiti posla! 

S početka će imati samo dvie sobe, ta htjeli su da budu tako razboriti, 
tako razboriti! Nu kad čovjek pak hoće da ima samo dvie sobe, to moraju 
biti barem liepo uredjene. 1 tako je našao dvie sobe i kuhinju u prvom 
katu u Vladinoj ulici za šest stotina kruna. Ali kad je Lujza vidjela, da bi 
mogla isto tako imati tri sobe i kuhinju na četvrtom katu, a za pet stotina 
kruna, bio je on u maloj neprilici; ali što za to, kad samo jedno drugo 
ljubi! Tako je i Lujza mislila, nu nije nalazila nikakve zapreke u tom, da 
se uzmu tri sobe uz manju cienu, mjesto dvie uz skuplju. Da, on je bio 
nespretan, to je on znao, nu što za to, samo kad jedno drugo ljubi. 



LJUBAV I ŽITNA CIENA 201 

Najposlie su bile sobe uredjene. Soba za spavanje bila je ko kaki mali 
hram. Široki su kreveti bili uzko jedan uz drugoga. Sunce je sjalo na 
modra pokrivala, na biele platnene rubove i na oba jastuka, u koja je jedna 
neudata tetka uvezla imena s velikim pismenima, urešenim cviećem. To se 
cvieće preplitalo kao u zagrljaju, a činilo se kao da će se sad na poljubiti, 
kad se oni zavoji sastanu. Žena je imala za sebe mali alkoven, a pred njim 
mali japanski zaslon. U salonu, koji je ujedno služio kao radionica, kao 
blagovaonica i soba za primanje, nalazio se njezin glasovir (koji je stajao 
dvanaest stotina kruna) i njegov pisaći stol s deset ladica, „svaka trieska 
od čiste orahovine 44 , trumeau s velikim zrcalom, fotelji i buffet i stol za 
blagovanje. „Izgledalo je, kao da u sobi u istinu netko stanuje 44 , a oni nisu 
mogli shvatiti, čemu blagovaonica, koja je ipak neudobna sa svojim uko- 
čenim pletenim stolcima. 

Tako se jedne subotnje večeri proslavila svatba ! A ono nedjeljno jutro ! 
Haj, kakav je to život! Nije li liepo biti oženjen! Nije li brak krasno izna- 
šašće! Čovjek može raditi, što ga je volja, a onda dolaze roditelji i braća, 
da ti povrh toga još i čestitaju. 

U sobi za spavanje je u devet sati iz jutra još tama. On ne će da 
otvori kapke svjetlu dana, već još jednom upali crvenu ampulu a ona baca 
svoje povjerljivo svjetlo po modrom pokrivalu i bielim platnenim rubovima, 
koji su nešto sgužvani, a biskuitna Venera stoji kraj toga ružičasto crvena, 
neposramljena. A ženica leži, tako blaženo umorna, nu tako dobro izspa- 
vana, kao da je to bila prva noć u njezinom životu, u kojoj je dobro spa- 
vala. Danas nema kola na ulici, nedjelja je, a zvona zvone k prvoj misi, 
tako slavodobitno, tako svježe, kao da pozivlju sav sviet neka slavi onoga, 
koji je stvorio muža i ženu. A on šapuće maloj ženi u uho, neka se okrene, 
jer on želi izaći van, da naredi zajutrak. Na to ona skriva glavu u jastuk. 
On se ogrne spavaćom haljinom i zadje za zaslon, da se malacko odjene. 

On ulazi u salon, a sunčano je svjetlo pružilo po podu široki sjajni 
put i on ne zna, je li to proljeće, ljeto, jesen ili zima; on znade samo, da 
je nedjelja. On osjeća kako njegovo doba neženje odmiče kao nešto gadno, 
tamno, a u svojem domu ćuti on kao neki dah iz njezina starog doma, a 
ujedno je to dom njegove buduće djece. 

Aj, kako je on snažan! On osjeća, kako budućnost koraca prema 
njemu poput silna briega. On će puhnuti, a brieg će se srušiti, pasti će mu 
pred noge kao hrpa pieska, on će odletiti sa svojom malom ženom pod 
rukom preko dimnjaka i kućnih krovova. 

A onda sabire svoju odjeću, koju je razbacao po sobi i nalazi bielu 
kravatu na stoliću, gdje je ležala poput bielog leptira. 

Zatim izlazi u kuhinju. Gle, kako se nove tase jasno svietle i kako se 
iskre nove limene posude! To je sve njegovo i njezino! A onda budi slu- 
žavku, koja dolazi u dolnjoj suknji. On se sam čudi, da i ne vidi pravo ni 
njezine golote. Ta za nj nema sad više nego jedna žena. Osjeća se naprama 
toj djevojci bez pohota, kao otac prama svome djetetu. On joj nalaže, neka 



202 HRVATSKA SMOTRA 

podje dolje u gostionicu, da s mjesta naruči zajutrak, ali neka bude izvrstan. 
Porter i burgundac. „U ostalom to zna i sam gostioničar. Samo ga pozdravite." 
A onda ide i kuca na vratima spavaonice. 

— Smijem li ući? 

Tihani povik: „Ne, prijatelju, počekaj malo. u 

1 sam će prostrti stol. A kad prispije zajutrak, sam ga stavlja na nove 
njezine tanjure. Za tim uzima ubruse i čisti njime čaše. Pred kuvert svoje 
žene polaže bielu svatbenu kitu cvieća. Kad ona napokon dodje u izvezenoj 
spavaćoj haljini i kad joj se zabliešte oči od sunca, spopadne ju mala omag- 
lica, sasvim mala, tako te ju on posieda na naslonjač pred stolom sa zaju- 
tarkom. Onda mora žena gucnuti malo likera i malo kruha s kaviarom. „Ah 
kako sgodno ! Čovjek može da radi što hoće, kad je oženjen. Pomisli, što 
bi majka rekla, kad bi vidjela, da joj Lujza pije liker!" A on ju dvori i trčka 
amo tamo i pazi na sve, baš tako, kao da joj je još vjerenikom. Kakva li 
zajutarka iza te noći! A nitko nema prava, „da što rekne." Pravo je i u 
redu je, čovjek se zadovoljava mirne savjesti svieta, a to je od svega naj- 
ugodnije. On je prije doduše ovako već zajutarkovao, ali kakva razlika, ko 
nebo i zemlja ! Nevoljkost, nemir, nu bolje, dana toni ne misli! Kad poslie 
sira pije čašu pravoga gothenburžkog portera, ne može dosta da prezre sve 
neženje. Ta kako su ljudi ludi, koji se ne žene! Koliki egoiste! Ne bi li tre- 
balo udariti na njih porez, kao na pse? Nu žena se usudjuje da prigovara, 
tako blago i usrdno, koliko samo može, te misli, da bi bila šteta tih siro- 
tana, koji ni nemaju sredstava, jer kad bi ih imali, svi bi to učinili. Notara 
nešto stegne u srdcu i prestraši se na čas, kao da je bio odviše objestan. 
Ta čitava mu se sreća osniva na ekonomskom pitanju, pa kad — kad — 
bah ! Čašu burgundca ! Sad valja na posao. Oni će već vidjeti ! 

Za tim eto pečeni tetrieb s maginjama i malim krastavcima. Žena se 
malo zapanjila, nu to je tako sgodno. 

- Dragi Ljudevitiću — i ona položi svoju malu drhćuću ruku na nje- 
govo rame — dopuštaju li to naše prilike? 

Koje li sreće, ona reče „naše". 

— Tja, što za jedanput. Kasnije ćemo jesti haringe i korun. 

— Jedeš li ti haringe i koruna? 

— Mislim. 

— Jest, kad te večer prije toga ne bijaše kod kuće i kad si se svadjao, 
a na to piješ čašu francezkoga vina. 

Što to ona brblja. 

— U zdravlje ! To bijaše izvrstni tetrieb ! A sad artičoka ! 

— Ne, ali ti si zasbilja lud! Ljudevite, artičoke pa u ovo doba godine. 
Što to mora stajati! 

— Stajati? Nisu li dobri? Nu dakle! To je glavno. A sad vina. Više 
vina! Misliš li, da život nije liep? O! Divan je! 

U šest sati čekala su kola pred vratima. Žena se gotovo razsrdila. Nu 
ipak je bilo liepo, na pola ležeći na stražnjem sjedalu sjedjeti i lagahno se 



LJUBAV I ŽITNA CIENA 203 

ljuljati prama zvjerinjaku. Isto je to, kao u krevetu, šaptao je Ljudevit, a sa 
suncobranom je dobio po prstima. A znanci, koji su stajali ukraj puta, 
kolege, koji su mahali rukom, kao da su htjeli reći: A ha, ti ugursuze, 
dobio si novaca! Kako su bili maleni ti ljudi dolje, kako je bio ravan put, 
kako je ugodna vožnja u udobnoj kočiji s mekim sjedalima. Kad bi to uviek 
tako ostalo! 

Bilo je tako čitav mjesec dana. Plesovi, posjeti, dineri, souperi, kazalište. 
Kadikad bili su i kod kuće. To je bilo ipak najljepše. Kako je divno, poslie 
takog soupera poći k majci i otcu po svoju ženu i odvesti im ju pred nosom, 
posaditi u kola, zatvoriti vrata, baciti pogled roditeljima i reći: „Sad se 
vozimo kući. A ovdje ćemo raditi, što nas bude volja. Došavši kući, nešto 
ćemo još zagrizti i čavrljati do u jutru". 

A kod kuće bio je Ljudevit uviek razborit, u načelu ! Jednoga je dana 
htjela žena da ga izkuša s ribom i kuhanim krumpirom te kašicom. O, kako 
je to dobro išlo u tek! Već su ga umorili oni dugački jestvenici. Sliedećeg 
petka, kad je imala opet doći na stol usoljena riba, vratio se Ljudevit kući 
sa dvie jarebice. Stao je na vratima i kliknuo: „Možeš li Lujzo, možeš li 
sebi predstaviti nešto nečuveno? 14 

— Što? 

— Ne ćeš mi vjerovati, kada ti reknem, da sam na trgu kupio dvie 
jarebice, sam sam ih kupio, za — pogodi! 

Žena je pogledala više tužno nego izvjedljivo. 

— Pomisli, par za krunu! 

Ona je jednom kupila par jarebica za osamdeset ora. „Ali — doda ona 
pomirno, da odviše ne raztuži muža — onda je bilo vrlo mnogo sniega. 

— Nu ipak ćeš mi priznati, da su jeftine? 

Ta što ne bi ona priznala, da tim razveseli svog muža! Na večer su 
htjeli da imaju za pokus kašicu. Nu kad je Ljudevit pojeo jednu jarebicu, 
bilo mu je tako žao, što nije mogao jesti toliko kašice, koliko je htio, da 
joj pokaže, kako je u istinu bila u njega namjera osbiljna, da jede tu kašicu. 
Kašicu je uobće rado jeo, nu mlieka nije mogao podnositi, odkad je imao 
groznicu. Nije mogao nipošto uživati mlieko, nu kašicu bi mogao jesti svake 
večeri, samo da se ona ne bi na nj ljutila. I tako se nije više nikad kuhala 
kašica. 

Iza šest tjedana oboljela je žena. Pojavila se glavobolja i povraćanje. 
Bila je to tek mala prehlada. Nu povraćanje nije prestajalo. Hm! Je li što 
otrovno pojela? Ta posudje je bilo uviek čisto. Poslaše po liečnika. Ovaj 
se nasmijao i rekao, da je sve „u redu tt . Što je to bilo u redu? Kako je 
to čudnovato ! , Brbljarije ! To nije bilo moguće. Kako bi to moglo biti mo- 
guće! Ne, to je nastalo od tapeta u spavaonici, tu ima sigurno arsenika. 
„Pošaljimo ih odmah u ljekarnu, neka ih iztraže". — „Ne sadržavaju arse- 
nika", napisa Ijekar. To je ipak čudnovato. U tapetama ne bijaše arsenika! 

Žena je bila još uviek bolestna. On je pročitao neku Iječničku knjigu i 
nešto ženu zapitao u uho. Sad zna što je. Treba samo malo banjati noge. 



204 HRVATSKA SMOTRA 

Četiri tjedna iza toga reče liečnik, da je sve u redu. 

Sve u redu! Samo, kako je to tako kolosalno brzo došlo? 

Nu, pošto je tome tako, to ah, kako će to biti sgodno. Pomislite ! 

Hurra! Oni će postati tata i mama! Kako da mu bude ime. Ta dječak mora 
biti, to je jasno. 

Ali sada je žena osbiljno progovorila sa svojim mužem. Niti je on što 
prevodio niti obavljao korektura, odkad su bili oženjeni. A dohodci sami 
nisu dostajali. 

Dakako, živjelo se na lahku ruku. Bože moj, ta čovjek je samo jednom 
mlad; nu sad valja da to bude drugčije. 

Dan iza toga podje notar k aktuaru, svome starom prijatelju, da ga 
zamoli, neka mu bude jamac kod zajma. „Znaš, dragi prijatelju, ako čovjek 
kani postati otcem, valja biti pripravan na izdatke". 

— To je i moje mnienje, dragi prijatelju, odgovori actuarius, i za to 
ne mogu da se ženim, ali ti, koji imaš za to sredstava, ti si sretan. 

Notar se posrami, da uztraje kod svoje želje. Može li on imati obraza 
moliti tog neženju, da mu pomogne, kad se ticalo njegova djeteta, tog ne- 
ženju, koji i sam sebi nije mogao priuštiti djece? Ne, to on ne bi mogao 
nipošto da učini. 

Kad se je u podne vratio kući, rekla mu je žena, da su ga dva gospo- 
dina tražila. 

Kako su izgledali, jesu li mladi? Imadu li naočari? Onda su to 
bila sigurno dva poručnika, dobri, stari prijatelji iz Vaxholma. 

— Ne, poručnici ne bijahu, vidjeli su se stariji. 

A ha, tad je znao, tko su; bili su to stari prijatelji iz Upsale, po svoj 
prilici docenat P. i pristav Qu., koji su došli da vide, kako im stari Lju- 
devit živi u braku. 

— Ne, nisu iz Upsale, već iz Stockholma. 

Prizvaše služavku. Ona misli, da su neprijazno izgledali i imali štapove. 

Štapove. Hm! Nije mogao shvatiti, koji bi to mogli biti. Nu, pa to će 
se skoro vidjeti, oni će se i onako vratiti. On je pak bio u dućanu i kupio 
mjericu jagoda upravo u smiešnu bezcienu. 

— Pomisli, jagode, mjericu za krunu i petdeset filira u ovo doba godine ! 

— Ljudevite, Ljudevite, kako ćemo tako! 

— Vrlo liepo. Danas sam dobio prevod. 

— Ali ti imaš dugova. 

— Malenkosti, malenkosti! Stani samo, dok dobijem svoj veliki zajam. 

— Zajam? To je novi dug. 

— Al uz kakve uvjete! Nu ne govorimo sada o poslovima. Ne bijahu 
li jagode dobre? Ne bi li išla u tek za tim čaša sherry-a. Što? Lina! Sko- 
čite dolje u dućan po bocu sherry-a. Pravoga. 

Kad je poslie jela na divanu prospavao, zamolila ga žena, bi li mu 
smjela reći jednu rieč. Nu on da se ne smije ljutiti. 

Ljutiti? On? Bože sačuvaj! Po svoj prilici novac za gospodarstvo. 



LJUBAV l ŽITNA CIENA 205 

Naravski. Račun starog kramara nije izplaćen. Mesar traži izplatu, kočijaš 
opominje, jednom rieči, bilo je to vrlo neugodno. Inače ništa? Sutra će 
biti svi izplaćeni do filira. Kako je to bezsramno dolaziti gore i tražiti takve 
malenkosti. Bit će izplaćeni do filira, a zato će izgubiti mušteriju. Ali ne 
ćemo više o tom govoriti. Podjimo na šetnju. Bez kola, povest ćemo se 
tramwayem u zvjerinjak i malo se prozračiti. 

Tako su se odvezli u zvjerinjak. Kad su pošli u Alhambru i zatražili 
separiranu sobu, šaputao je mladi sviet u velikoj dvorani medjusobom. 
Mišljahu, e se radi o kakovoj pustolovini. Kako je to veselo! Kako šaljivo! 
Nu žena to nije odviše voljela. — A poslie račun? Da su ostali kod kuće, 
što bi sve mogli imati za taj novac! 

Mjeseci prolaze. Čas se približava. Valja kupiti kolievku i odjećice. 
Treba mnogo toga pokupovati. Gospodin Ljudevit kroz cieli se dan nalazi 
u poslovima van kuće. A žitne su ciene poskočile. Dolaze težka vremena. 
Nema prevoda, nema korektura. Ljudi su postali puki materijal iste. Ne či- 
taju više knjiga, već kupuju kruha. U kako sasvim prozaičnom doba čovjek 
živi ! Ideala nestaje, a jarebice se ne mogu dobiti izpod dvie krune po paru. 
Vozari neće više da voze notara gratis u zvjerinjak, jer i oni imaju ženu i 
djecu i treba da plaćaju kramaru za kupljenu robu. Oh, kaki materijaliste ! 

I svane dan ! On mora da se brzo odjene i da potrči do primalje. On 
treba da izlazi od bolestničke postelje u predsoblje, da prima vjerovnike. A 
onda drži svoju kćer u naručju. Sad zaplače on, jer on osjeća svu odgovornost, 
koja nadilazi njegovu snagu i zavjetuje se sam sebi. Ah, njegovi su živci uz- 
rujani. Dobio je prevod, ali- ne može da radi, jer treba da uviek izlazi po 
poslovima. 

S veselom viešću potrči do svoga tasta, koji je došao u grad. 

— Dobro, reče tast, imaš li hljeba za diete? 

— Ne, nemam ga. Ti moraš da mi pomogneš, taste. 

— Da, sada za ovaj čas, ali u buduće ne. Ja nemam više, što mi i 
druga djeca trebaju. 

Sada bi žena trebala kokoški, koje je on sam kupovao na trgu ; i bocu 
dobra vina po šest kruna. To je vino trebalo biti pravo. 

A onda je i primalja morala dobiti sto kruna. Zašto, da oni manje pla- 
ćaju, nego svi drugi. Nije li i kapetan dao sto kruna? 

Žena se doskora pridigne. Ah, ona je opet kao mlada djevojka, tanka 
struka, vitka kao šibika, doduše još nešto blieda, ali to joj dobro pristaje. 

Tast dodje k njima i progovori s Ljudevitom na samu. 

— Ali sada te molim, da mi za neko vrieme više ne dolaziš s djecom, 
jer inače bit ćeš upropašten. 

Kakve su to rieči iz ustiju otčevih ? Nije li čovjek oženjen ? Ne ljubi li 
jedno drugo? 

Pa je li grieh imati djecu? 

Ne, ali treba da imaš hljeba za djecu. Ljubiti, to bi htjeli svi mladi 
ljudi, pa onda leći u meki krevet i uživati. A odgovornost! 



206 HRVATSKA SMOTRA 

— I ti si postao materijalistom, dragi taste. O, ružna li vremena ! Nema 
više ideala. 

Kuća je bila sasvim poremećena. Ljubav je živjela, jer ona bijaše 
snažna. I čuvstva mladih ljudi bijahu meka. Ali ovrhovoditelj nije bio mek. 
Prietila im je ovrha, a i stečaj nije bio daleko. Onda su još voljeli ovrhu. 
Tast dodje s velikim putnim kolima, uzme svoju kćer i unuku sa sobom i 
zabrani svome zetu, da ne dodje prije, dok nije platio svojih dugova i dok 
ne bude imao hljeba. Kćeri nije ništa rekao, ali kad ju je doveo kući, bilo 
mu je kao da dovodi zavedenu djevojku. On je svoje nevino diete na go- 
dinu dana bio posudio jednom mladom čovjeku, a sad mu je vraćena „osra- 
moćena". Ona je doduše htjela da ostane kod svog muža, ali nije mogla 
da sa svojim djetetom stanuje na cesti. 

Tako je gospodin Ljudevit ostao sam u svom osamljenom domu. Ali 
to nije ni bio njegov dom, jer ga nije mogao plaćati. 

Hu ! Ona dva gospodina s cvikerom uzeli krevet i posteljinu, sudje i 
posudje, tase, sviećnjake i svjetiljke, sve. Kad je onda sam stojao u sobama, 
kako je bilo sve prazno, sve jadno ! Da je bar ona uz njega bila. Ali što 
će on sada da radi u tim praznim sobama? Ne, onda je već bolje bilo, da 
bude ovako, kako jest. Ta njoj je tako dobro! 

A sada počme gorka sbilja života. Budne namješten kod nekih jutarnjih 
novina. O ponoći je morao biti u uredu, a u tri bi sata odlazio. Kako nije 
došlo do stečaja, ostane on u svojoj službi, ali nije avansirao. 

Najposlie mu bude dozvoljeno, da jednom u tjednu vidi svoju ženu i 
kćer, ali uviek pod strogom pazkom. Kad je bio ondje u posjetu, morao 
je da spava u sobi kraj tastove sobe. U nedjelju na večer morao je opet 
u grad, jer su novine izlazile i ponedeljkom u jutro. 

A kad se onda opraštao od žene i kćeri, koje su ga pratile do vrtnih 
vratiju i kad im je s posljednjeg brežuljka domahivao, onda se osjećao 
tako poniženim. A tek ona ! 

On je izračunao, da će trebati dvadeset godina, da poplati svoje du- 
gove. A i onda ne će moći da skrbi za svoju ženu i kćer. Njegova nada? 
U njega nema nade. Ako mu umre tast, njegova će žena i kćer biti bez 
kruha, a on se nije usudio, da ih ni u svojim mislima i željama liši te po- 
sljednje pomoći. 

O kako okrutan, kako okrutan je život, te ne daje ljudima hrane, koju 
svim drugim stvorovima daje. 

O kako okrutan, kako okrutan! Zašto ne može život svim ljudima 
da daje jarebica i jagoda ! 

kako je okrutan, kako okrutan! 

Švedski napisao AUGUST STRINDBERG 



!fe 

bat 
o mu 



K 



POLITIČKE GLOSE 



i, ti 
«P 

OST* 
1$ 

Dva su danas politička tabora u Hrvatskoj, a dieli ih veliki, nepremostiv 

y jaz. Na jednoj se strani okupile sve stranke, kojim je alfa i omega: nagodba 

s Magjarima od god. 1868., a na drugoj je strani opozicija: Starčevićeva 

li hrvatska stranka prava. Ovo smo stanje svi davno željkovali. Svak je žudio, 

' n da dodje u Hrvatskoj jednom čas, kad budu sve stranke, koje su bilo u 

3 kakvoj varijaciji nagodbene, u jednom taboru, a u drugom da budu svi oni, 

j, koji ne priznavaju te nagodbe. Za to je danas politička borba lakša i uspješnija. 

Nu i ova pjesma o nagodbi, što ju danas unisono pjevaju sve stranke 

osim Starčevićeve, nije drugo no opielo nagodbi. Istina, bit će još žestoke 

^ borbe baš povodom te nagodbe, al svakako joj treba već sada priredjivati 

grobnicu. Ovo grozničavo nastojanje oko njezina života, svi ovi liečnici, koji 

joj hoće da produže život, pa makar joj je klinika i u Pešti, ne će i ne mogu 

više uspjeti. Danas duše drugi jedan vjetar, silnije nego ikad, a to je sviest 

naroda, u koju sve većma prelazi uvjerenje, da se samo onda, kad bude 

zakopana nagodba, može graditi dom budućnosti Hrvatske. 

Već nas straše s komesarima. To je strašilo poput onoga u poljima: 
dva pruta unakrst svezana, preko njih prebačena stara kaputina, a na vrhu 
nataknut otrcani cilindar. Bio. to frak Wekerlov i cilindar Kossuthov, ostaju 
ipak pod tim — dva drvena pruta, unakrst svezana . . Toga se više ne plaše 
ni vrebci. w Ni živih se nisam boja . . . tt . 

A kad uvide, da se ni s komesarima ne da ništa učiniti? Pa napokon 
ni Magjari se nisu bojali komesara, a zašto, da se u tome Hrvati ne ugledaju 
u Magjare. Budimo u političkim i narodnim zahtjevima postojani kao oni. 
Tražimo odrješito svoje kao oni. Ne vjerujmo ludim obećanjima, kao i oni. 
Udarajmo — ako hoćete — glavom o zid, kao i oni. I oni su probili zid, 
a glava je ostala čitava . . . 

U ostalom, danas vlada svestrano nezadovoljstvo kod svih onih, koji 
su se nadali, da će „nova" era u Hrvatskoj donieti i novo svjetlo, nove 
uspjehe. Svi su ostali razočarani s posvemašnjeg neuspjeha „novoga duha a . 
Svi uvidjaju, da je od svega ostao tu i tamo tek koji — osobni uspjeh, koja 
protekcija, koje mjesto, a Magjari su ostali oni isti, stari, dobri naši Magjari, 
dakako vitezovi. Nesposobnost vodja novoga kurza, niz njihovih blamaža u 
Pešti, počevši od debuta s deklaracijom pa sve do nedavnog prizora, kad 



208 HRVATSKA SMOTRA 

su povukli predlog na magjarskom saboru o odgodi osnove zakona o 
industriji, uz to upravo neprispodobivo loše i slabo zastupanje svoga „sta- 
novišta" u novinstvu, pa činjenica, što sve većma preotima maha ,,srbstvo a 
u Hrvatskoj — sve to skroz na skroz ozlojedjuje sve, koji su mislili, da će 
ta „nova* 4 era pomladiti naš politički život. Gdje nije moralnog temelja, sve 
je zaludu. 

Ima li što komičnije, nego kad t. zv. hrvatska stranka prava tvrdi, da 
stoji na temelju programa stranke prava od god. 1894.. — koji izključuje 
nagodbu s Magjarima, — a od druge strane prihvaća riečku rezoluciju, kojoj 
je ta nagodba sve. Pa još veli, da s pomoću rezolucije radi za ostvarenje 
programa stranke prava! Dakle s nagodbom će oživotvoriti program, koji 
ne poznaje te nagodbe, koji je negacija nagodbe. Politički Abderićani! 

U stilu ovakova „rada" i osbiljnosti vodi se čitava politika, koju je 
inaugurovala riečka rezolucija. „Something is rotten in the state of Den- 
mark", pače sve je trulo u toj novoj eri. Danas već je gotov podpuni fiasko 
riečke rezolucije. Tradicije bivše narodne stranke prešle su u druge ruke i 
to je — sve. 

Neki očekuju s napetošću zasiedanje hrvatskog sabora. Vele, da će ovo 
saborisanje donieti davno željene ustavne reforme. Pa još i dan danas nitko 
ne zna u kojem će se obsegu provesti te reforme. Nije li čudno već to, 
kako se zavodi javnost s danom kad će biti sazvan sabor? Čini se, da će 
sabor biti sazvan na brzu ruku, samo da votira proračun, a ostalo ćemo 
liepo odgoditi. Tako hoće Magjari. 

Poslie ovakog kaosa, mora doći politički preporod Hrvatske. Put mu 
pripravlja Starčevićeva stranka prava, a ona će ga i ostvariti. Hoće. Utješljivo 
je, kako sve više nestaje predrazsuda u stanovitim krugovima, koje su po- 
stojale prema starčevićanstvu. Govorili su: Sloboda, jedinstvo, samostalnost 
— puste fraze, kule na oblacima, program stranke prava — utopija i što 
sve ne. A danas se sve većma uvidja, da je program Starčevićeve stranke 
prava jedini — realan. Za to se danas okupljaju oko te ideje sve širi i širi 
krugovi. Slojevi inteligencije, koji su zazirali od starčevićanstva, danas sve 
većma ulaze u organizacije, što ih stranka provodi vrlo uspješno po zemlji. 
Ta organizacija teče tako rekući sama od sebe. Ima gradova i mjesta, koja 
su još za zadnjih izbora bila uz rezolucionaše, danas su gotovo listom uz 
Starčevićevu stranku prava. Sve osjeća njenu potrebu, sve smatra svojom 
patriotskom dužnošću, da poslie neuspjeha i fiaska novoga kurza, radi oko 
oživotvorenja njezinih ideja. Minula konferencija stranke dokazala je, da je 
istina, što rekosmo. Svi slojevi: od opanka do najveće gospode izpoviedaju 
što otvoreno, što za sada s osobitom simpatijom prate rad i razvoj Starčevićeve 
stranke prava. Zemaljsko i t. zv. zajedničko činovničtvo, učiteljstvo, slobodna 
inteligencija te svi ostali staleži podupiru danas ovu stranku. To je dobro, 
zdravo, to vodi k cilju. Samo svi bez straha, ta načelo je „novoga" pravca: 
sloboda političkog izpoviedanja. Zora puca ... 



POLITIČKE GLOSE 2 

Nekako pred dušni dan, zapalila je monarkija svjećicu i grofu Golu- 
chowskomu % koji je austrijsku diplomaciju kroz punih dvanaest godina vodio 
od — neuspjeha do neuspjeha. Kroz dvanaest je godina — veli jedan 
publicista — grof QoIuchowski nosio diplomatsku uniformu, koju je sam 
sebi sašio i uresio ju riedko mnogobrojnom kolekcijom tuzemnih i inozemnih 
ordena. Budući da je bio nazočan kod svih dogadjaja, registrirao ih u svežnje 
i bilježio u notama, u istinu je mislio, da je on ne samo prema vani u prvi 
red potisnuti upravljač austrougarske politike, već i njezin začetnik. Pa ipak 
se može gotovo dokumentarno dokazati, da je grof Goluchowski imao vla- 
stitu volju samo naprama činovnicima svoga ressorta i da je imao ured, 
ali nikakva mnienja. Njemu je dostajao sjaj njegova položaja, a sjaj moći 
ljubio je više nego njezinu bit. 

Kad se u Austriji govori o političkom pravcu Qoluchowskovomu, valja 
pohvalu i ukor upraviti na druge adrese. Za to baš neuspjesi na Balkanu i 
ne terete izključivo ministra vanjskih posala, koga valja dakako riešiti krivnje, 
što je bio slabo sretne ruke u eksekutivi . . . 

I tako dalje. U tom od prilike tonu pišu se nekrolozi grofu Goluchew- 
skomu. Egli fu ! Što se nas Hrvata tiče, u koliko se nalazimo u sglobu ove 
monarkije, deder da mu i mi zapalimo svjećicu i odpjevamo: Miserere! 

♦ * » 

A Srbija? U ovoj našoj susjednoj zemlji, koja sve akte rješava ćirilicom, 
sve je kao u kakvoj pravoj državi. Ima kralja, prinčeve i princesu, naručuje 
nove topove, vodi carinski rat, ubija kraljeve i kraljice, ruši ministre i šilja 
ih u penziju, koketuje sa Sarajevom i Jadranskim morem i — ljubi Ma- 
gjare. Nu ta ljubav stajala je nedavno braću Srbijance ljute blamaže. Išli na 
svetčanost prenosa Rakoczieva pepela. U to ime skupština obustavila na tri 
dana sjednice, predsjednik novinskog družtva već naučio govor, ponieli sa 
sobom vienac u Oršovu i Košiće, a kad tamo magjarska im vlada zabranila, 
da manifestuju „srbsko-magjarsko bratimstvo". Veli se ćak, da su se ma- 
gjarski ministri povukli u vagone, samo da se ne sastanu sa srbijanskom 
deputacijom. 1 tako Srbijanci u Ugarsku i Srbijanci sa dugim nosom iz 
Ugarske. Samo da ne bi uslied toga — naime dugog nosa — buknula kriza 
u srbijanskom ministarstvu . . . Nu možda će ipak srbijanskoj diplomaciji 
poći za rukom, da ukloni tu neugodnu hunjavicu, koju je dobila na Rako- 

czijevoj slavi! 

* * * 

Iz Crne Gore nema ni crnih glasova. Samo se nešto opet čuje, da se 
ova sila na granici naoružava. Veli se, da će kralj Petar pokloniti knjazu i 
pjesniku Nikoli stare topove, kad Srbija dobije nove. Blago Crnoj Gori. U 
svoje je vrieme dobila starih pušaka iz Rusije, onda stare kanone iz Italije, 
a sad i stare topove. Čini se, kao da Evropa kani Crnu Goru pretvoriti u 
muzej starog oružja. A knežević Mirko postao je dobar i miran dječko . . . 



210 HRVATSKA SMOTRA 

U Francezkoj se govori o eri Clemenceau-ovoj. Dobar prijatelj ovoga 
ministra predsjednika, spisatelj i član Academie Fran^aise, Antole France, 
napisao je nedavno u ,,N. F. Presse" uvodnik, gdje oduševljeno pozdravlja 
Clemenceau-a na čelu ministarstva. Affaira Dreyfuss, veli, da ga je digla na 
prvo mjesto. I u istinu dobro se sjećamo za one kampanje u Francezkoj, 
kako je Georges Clemenceau živo i ustrajno zastupao pravedno stanovište, 
a njemu se puno pripisuje u zaslugu, da je izmirio Francezku. Kad su Me- 
line i Cavaignac — veli Anatole France — činili čitavu Francezku sukrivcem 
zločina Mercierovih i sramota generalnog stopa, pripadao je Clemenceau 
onoj četici muževa, koja je u borbi protiv bezobraznosti zločinaca, kuka- 
vičluka javnih oblasti i neznanja masa vratila zemlju u kolotečinu pravednosti. 
Clemenceau je pri tome djelu razvio u istinu neobičnu snagu značaja i silu 
razuma . . . 

S druge strane opet Niemci nazrievaju u Clemenceau-u davnog svog 
neprijatelja. Vele, da on nije nikada nalazio ne samo rieči simpatije nego ni 
nestrančarstva naprama njima. Podsjećuju na doba, kad je sadanji francezki 
ministar predsjednik bio načelnikom u osamnaestom arrondissementu, kako 
je za obsade Pariza fabricirao bombe, da njima pozdravi Niemce. 23.000 
gotovih bombi da se je našlo, koje je Clemenceau spremio za Niemce! 
Toga se sad sjećaju Niemci, a spominju — Alzaciju i Lotharingiju . . . 

Medjutim bombe su u Rusiji, saveznici Francezke, još uviek na dnevnom 
redu. U ruskom se carstvu stalno udomila ona Salvandy-ova : Nous dansons 
sur un volcan . . . 

Z. VUKELIĆ 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



UZ NAŠE NOVELE 

August Strindberg 

Kritičnom će biografu Strindbergovu biti 
posao veoma lak i veoma težak. Jedva će 
biti koji drugi moderni pjesnik, u koga je 
život tješnje vezan s njegovim djelima, nego 
što je to u Strindberga Gotovo sva njegova 
djela ne znače drugo, nego jednu veliku, 
bezobzirnu i iskrenu izpoviest. Sasvim je 
prirodno, da se tu realni dogadjaji njegova 
života mogu samo naprosto registrirati. 
Strindberg je rodjen 22. siečnja 1849. u 
Stockholmu. Već 1872. napisao je prvu svoju 
dramu „Master Olof", koja je postigla liepi 
uspjeh. Romanom „Roda rummet" (1879.) 
pobudi sveobću pozornost. Ovim i drugim 
sličnim bezobzirnim djelima (kao 1882. v Det 
nya riket") svali na se buru ogorčenja i na- 
padaja, te ode s toga iz domovine. Od toga 
je doba Strindberg boravio u Francezkoj, 
Italiji, Njemačkoj i Švaj carskoj, dok se naj- 

Eoslie ne smiri u tihom švedskom gradiću 
undu. 

Kako smo već gore napomenuli, Strind- 
bergova su djela u prvom redu autobio- 
grafska. On u njima ne pozna nikakovog 
stila; bezobzirnom bezstidnošću iznosi na 
javu najtamnije porive svoje abnormalne 
psihe. Od onoga, što Strindberg u tim dje- 
lima nekom prostodušnom nalvnošću (ili 
je to i možda ona bezobzirna bezstidnost), 
opisuje, svaki se pošten čovjek odvraća. Uza 
sve to, promotrimo li sav taj njegov mučni 
rad, treba da priznamo, da je na posljedku 
to neka sasvim veličajna i bezobzirna borba 
za oslobodjenje njegove duše. A u onoj 
gore pomenutoj nestašici izrazitog pjes- 
ničkog stila (kako nam se na prvi mah 
ukazuje), ima ipak neki stil. Ali taj je stil 
projekcija njegovih doživljaja. Prirodnom 
se nuždom subjektivna osebina u stilu pri- 
kazuje kao tipična pojava, a od toga je 
tipičkoga zazirala snažna i neobuzdana ćud 
Strindbergova. 

Prva je epoka u literarnom radu Strind- 
bergovu pobijanje i borba protiv socija- 
lizma. Zatim se baci svim žarom na kemiju 
i alkimiju. I u tom je radu mnogim rezul- 



tatima svoga iztraživanja zadužio znanost 
samu. Ali motiv, koji ga je nekom divljom 
požudom gonio na to iztraživanje, bio je 
samo tašti i silni ponos. Iz ovake duševne 
situacije nikla su djela kao „Gospodjica 
Julija", „Otac" i dr. Ali je ubrzo sliedila 
reakcija. Njegove metafizičke sanje gotovo 
ga dovode u samostan. „Inferno" je živi 
odsjev toga duševnog procesa. Ovdje po- 
činje već negacija njegova prijašnjeg ponosa, 
tu počinje nov period u njegovu razvoju. 
U mistika Svedenborga i u dogmatičkoj 
religiji (od koje je daleko udaljen) uzajm- 
ljiva on tek simbole U drami ,,U Damask" 
prikazuje Strindberg vrlo ganutljivo svoje 
muke, patnje i sumnje. U njegovim dalnjim 
djelima („Uskrs". „Opojnost", „Mrtvački 
ples") burno se miešaju usrdna i duboka 
tragika i jedka, zagrižljiva ironija. To se 
još i osjeća u njegovoj grandijoznoj histo- 
ričkoj tragediji „Gustav Adolf . 

To su tek neznatni pabirci i fragmenti 
iz velikoga životnoga rada Strindbergova. 
Nije moguće, da se u nekoliko rieči pri- 
kaže jedna literarna pojava, koja je tako 
snažno djelovala na razvoj jednog diela 
moderne literature, koji je doduše danas 
već djelomice savladan i zaboravljen, ali 
koji uza sve to i ovako podaj e u posljed- 
njim godinama devetnaestoga vieka litera- 
turi svoje obilježje. 

Ova naša novela sasvim je neznatna i 
čedna slika iz bračnoga života, koji je 
upravo u Strindbergovu životu bio od to- 
likog zamašaja. 



KNJIŽEVNOST 

HRVATSKA 

Josip Onyszkiewicz : ? Slike iz Dubro- 
vačke prošlosti". Drugi svezak. „Zadnji 
trzaji". U Dubrovniku 1906. Dubrovačka 
hrvatska tiskara. 8°. Str. 96. Ciena 70 fil. 

Tko iole pozna Dubrovnik i njegovu 
prošlost, a takovih je jako mnogo, tko se 
je bavio prilikama Dubrovnika, tko je pro- 



212 



HRVATSKA SMOTRA 



učavao njegovu historiju i književnost, 
tomu će biti jasno, da je malo mjesta u 
našoj domovini, koja mogu da podadu toliko 
materijala književnim konstrukcijama, kao 
Sto ih može da poda Dubrovnik. Veliki 
jedan mozaik, sačinjen od tisuću sitnih 
kamenčića poznatih imena, proslavljenih 
familija, ljudi, koji su svojim viencima na- 
punili stranice historije, koji su knjizi 
našoj dali prvi, jak i klasični impuls. 

Dubrovnik s gledišta trgovine svoje i 
položaja, što ga je kao slobodna repu- 
blika dugo vremena zauzimao, pokazujući 
svietu i snagu svojih institucija i dobrotu 
svoje slovinske duše i silnu ljubav za slo- 
bodan Dubrovnik Gundulića, Kazalija i 
Pucića i dan danas pruža ovakovu marnom 
iztraživaču njegove prošlosti obilno vrelo 
izvora. Uviek se je nalazilo umnih i spo- 
sobnih ljudi, koji su znali uporabiti tu 
blagodat sadašnjosti u proslavu prošlosti, 
znali su se iztaći specijalnim dubrovačkim 
stvarima, koje i ako su specijalne, ipak 
znadu zainteresovati i širu javnost. 

U pšenici ima i kukolja. Za to postav- 
ljam na stranu kokoš sa tudjim perjem, 
„Dubovačku književnost* prof. Medinia, 
kojoj su duhovni kumovi bili Pavić et 
comp., a koja je naišla na najgoru ali i za- 
služenu kritiku. 

Ali zato ne će biti onoga, koji se sa 
srnom ne će složiti, da je od Medinia 
zaslužnije ime prof. Gelchicha jer su nje- 
gove radnje svojom superiornošću kud i 
kamo nad onim Medinijevim. 

Već prvo pomanjim crticama, a u zadnje 
vrieme čitavim radnjama, predstavio se je 
našoj javnosti mladi dubrovački pisac g. 
Josip Onyszkiewicz. To je jedan od 
onih neumornih radnika prašnoga dubro- 
vačkoga arhiva, koji na temelju prošlosti, 
Žradi pojedine dogadjaje slobodne nekoć 
)ubrave, I posao mu nije uzaludan. 

U zadnje vrieme izdala je „Dubrovačka 
hrv. tiskara* dvije knjige njegovih Slika iz 
dubrovačke prošlosti, od kojih je zadnja, 
pod naslovom .Zadnji trzaji" bila štampana 
u podlistku „Prave Crvene Hrvatske". 

Slike nam same po sebi predočuju po- 
jedine dogodjaje iz prošlosti Dubrovnika 
te nam zato i izgledaju kao osebujne i 
jake skice, poput slikarevih, koji uzimlje 
jedan krajolik ili busen cvieća, iz velike 
krajoličke i cvietne prirode. I on je tražio 
momente najinteresantnije, te ih u su- 
glasju s historijom izrazio, da nam osvietle 
pojedina lica, da nam pokažu n. pr. Maro- 
jicu Kabogu i druge i da nam podadu 
živu sliku velikoga vieća, objestnog Du- 
brovačkog vlastele, pretjeranog kulta sv. 
Vlaha, da nam predoče Minčetu i druge 
osebujnosti republike, na vratima koje 
stajaše napisano „Libertas pro nulto ven- 
ditur auro". 

I dok je prvi svezak „slika" samo kratak, 
a u njemu jednako kratke i male n slike u , 



to je drugi kompaktan sa jednom gotovorrt 
slikom „zadnji trzaji". 

Ne ću a i ne mogu, da prosudjujem istu 
sa strane tehnike, kako bi prosudjivao 
jedan roman, jednu ljubavno-historičnu 
novelu, jer ona to nije. Ne mogu, da je 
prosudjujem ni kao historično-geografsku, 
rodoslovnu razpravu, kako bi to učinio 
kakav stari zaneseni profesor, jer ona to 
nije. To vam je u kratko jedan veliki, ne- 
izmjerni vapaj za slobodom, jedna sinteza 
života i rada bivšeg Dubrovnika u doba 
francezkoga gospodstva, iznesena u zgodno 
vrieme, poslie sto godina pada republike. 
Bez ljubavnih inplikacija i displikacija, bez 
nategnutih dijaloga, iznaša nam pisac pred 
oči pojedine ličnosti tadanjega Dubrovnika, 
s kojima se mi susrećemo kao sa živim, 
koji govore, rade i misle samo za slobodu, 
za slobodu Dubrovnika. 

Mi bismo pristali uz mnienje' kritičara 
.Dubrovnika", da je pisac ružne karaktere 
u svojoj noveli, posebne vrsti, pokazao u 
ružičnom svietlu, kad ne bismo znali, da 
je piscu historičnih novela, u svrhu ne po- 
jedinosti, već u svrhu sveukupne radnje, 
jednako kao i dramatičaru, dozvoljeno, 
da mienja historiju u smislu svoje radnje. 
Prigovor taj s toga jednostavnoga razloga 
odpada, kao neosnovan i ako mu filolog 
može zamjeriti. 

Osobito mi se je u pripovjesti dopao 
opis mora, čisto originalan a osobito kolo- 
rističan. Vještinu ovakova opisivanja, speci- 
jalnu vještinu u poznavanju Dubrovačkih 
prilika pisca moram naposeb iztaći. Možda 
bi bilo bolje, kad bi pisac u ovakovim 
svojim radnjama bio;kraći, jer one ljube 
kratkoću, jer ne će da budu dosadne. 

Jezik je u knjizi čist i dobar, živahnost 
brza i gladka. Sumiram li sve, mislim da 
ne ću pogriešiti, kad rečem, da je pisac 
uspio, a kako bi tek bio uspio, da je 
umiešao i kakvu ljubavnu fabulu, zašto je 
takodjer ono tlo podesno. 

Hoće li svak s knjigom ćutiti, kao moj 
prikaz, to je drugo, a i pojmim i opravdavam 
to, jer svak nije Dubrovčanin i ne može 
Dubrovački ćutiti l 

Srećko-Špiro Perišič 

A. Benešić: Branko i Orozdana. Idila 
u osam pjevanja. Zagreb 1906. Tisak Dio- 
ničke tiskare. Str. 40, vel. 8°. Ciena 80 fil. 

Osam pjevanja: Branko, Grozdana, Lju- 
bomor, Privreda, Draškanje, Smijanje, Ve- 
čera, Kitica cvijeća. 

Sadržaj je u nadpisu knjige „Branko i 
Grozdana". Pastir i pastirica. Oni se vole 
i — drugo ništa. Da, bili su malo ljubo- 
morni. U jutro se razgovarali i dogovarali 
za noć. I noćili su . . . Sutra će opet tako, 
kako se veli na koncu. 

Je li to trebalo staviti u stihove, podieliti 
na pjevanja i tiskati? Što se to nas tiče, 
ako negdje pastir ljubi pastiricu. Benešić 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



213 



je protivnog mnienja. U njega, kao zdrava 
čovjeka, rek bi da ima suvišak energije, 
koji radja, nipošto perverznim, ali ljubavnim 
slikama idilskog uživanja. Benešič bi htio, 
da je i on pastir. Onda sigurno ne bi 
pjevao, već bi prebirao frulu, kao i Branko. 
Mi onda to sve doduše ne bismo znali, 
ali bi to možda i nama bilo ljepše. 

Idila. Istina, ova idila u osam pjevanja 
ima sve rekvizite idilske: janje, guščiće, 
frulu, izvor, kruh, sol, vuka, magarca i t. d. 
nu idila ne stoji u tim idilskim rekvizitama, 
idila je u — no, idila se osjeća. Ima idila 
i bez pastira i bez ovaca, pače bez frule. 
Benešićeva frula neki je čudni instrumenat. 
Pastir Branko (na str. 9.) uzima frulicu, na 
kojoj je „prebirati počeo" kako sliedi: 

„Oj tanana frulice 
Posviraj mi pjesmice, 
One pjesme vragoljaste, 
S kojih srce raste. 

Oj sladjana podskočnice, 
Sladjamje curičice, 
Sto u kolu igrate, 
S momcima se titrate . . ." 

Da ovo govori pastir fruli, dalo bi se 
razumjeti, al da to sama frula svira i pisti, 
to je malo — jako čudno. Ili kad veli : 

„Opet frulu primače, 
Sad će svirat inače, 
Svirat će o slavi predja, 
Pjesmu, što ne vriedja . . ." 

Nismo još čuli frulu, na kojoj se dade 
svirati o slavi predja. 
Branko ima „janješce umilno", koje 

„Stane blejat, kao da ga pita: 
Kud to tvoja miso luta, 
Kuda ti se srce skita . . ." 

To isto janje „po orlovskom nosu repom 
koprca". Ima više mjesta u ovoj idili, koja 
su naprosto nerazumljiva. Što n. pr. znači : 

„Kad joj Branko odgovori, 
Tad nebesa za nju stvori 
A sad misli, to bje pako, 
A Branko je reko 'vako: 

Ne igraj se plamenom. 
Ne nabacuj kamenom! 
Jer se kamen lako vrati, 
Plamen će te užgati . . ." 

Hi n. pr. na str. 18: 

„Za to kad mu Marko vjetar bio, 
I s Grozdanom kad se našalio." 

I tako dalje. Nu da citiramo još nešto 
(str. 31): J 



„Sad Grozdana vragoljanka 
Svog zapita Branka: 
,Kolko palo poljubaca?, 
Branko vraća: »Nekoliko kaca!* 
A Grozdana smijati se stala, 
K6 orahe kad bi istresala. 
,Otkud kaca?* pa se smije, 
To još nikad čula nije." 

Ni mi. 

Na istoj stranici saznajemo, da se sav 
taj „Liebelei" dogadja „po okolnoj Fruškoj 
gori". Pjesnik ima neke originalne poredbe. 
Mjesec poredjuje s — lampom: „Sa mje- 
secom kao lampom sv'jeti", cjclove sa šlji- 
vama i breskvama i t. d. 

U kratko: „Branko i Grozdana" ima 
dva tri vrlo dobra mjesta, gdje je sa malo 
rieči vrlo mnogo rečeno, kao n. pr. na 
str. 18 kad veli: 

„I uzdane 

Rad Grozdane — " 

a ima i loših. Jedno je pjevanje posve su- 
višno (Privreda), gdje.se priča, koliko je 
Branko imao ovaca, pa dva magarca, gdje 
špekulira, kako će doći do svog stada, ože- 
niti Grozdanu i t. d. U pjesnika ima dobre 
ritmičke rutine. 

Nu nama se čini, da su Tennysonov 
„Enoh Arden" ili Markovićev „Dom i Sviet" 
ipak bolje idile i to za to, što nešto kažu, 
a ne opisuju tek samo onako. Opis ne 
čini idilu idilom, već se oblik idile za to 
upotrebljava, da se izrazi neka misao, kojoj 
idila, kao ruho, najljepše pristaje. 

U ostalom — kupite Benešićevu idilu, 
pročitajte je i sami sudite . . . 

Svačić. Hrvatski ilustrovani koledar za 
prostu godinu 1907. Sa bogatim književnim 
darom i svim mogućim podacima, shodnim 
za svaku osobu. Izdaje „Hrvatska knjižar- 
nica" u Zadru. Čisti prihod namiervjen je 
hrvatskoj učećoj sirotinji u Zadru. Godina 
IV. Tiskara T. Devčić & Co. u Senju. 

Na kraju ovogodišnjeg „Svačića" ima 
članak o petgodišnjici Hrvatske knjižarnice 
u Zadru. U tom zanimivom sastavku pri- 
povieda se, kako je došlo do toga, te je 
osnovana ova knjižarnica, koja ima zadaću 
ne samo da razpačava hrvatsku knjigu i 
da ju širi, već da ju u Dalmaciji i vodi. I 
u istinu Hrvatska knjižarnica u ovo pet go- 
dina svog postanka to čini. Izdala je u 
svojoj nakladi niz hrvatskih knjiga, glasbo- 
tvorina i slika a sa svojim koledarom „Sva- 
čićem", kojega je evo četvrto godište pred 
nama, prikuplja i hrvatske pisce u svoje 
kolo. 

U rečenom članku „Svačića" izlažu se 
opazke i razmatranja uobće o našim knji- 
ževnim prilikama, koje su zapale u deka- 
dencu. Govori se i o knjižarskim odno- 
sima, te o jadima i nevoljama pisaca, koji 

15 



Žtt 



Hrvatska sMot ra 



izdavaju knjige u vlastitoj nakladi. Prika- 
zuje pregled radnja u dosadašnjim godi- 
štima „Svačićevim", a medju inima bijaše 
tu prinosa od Vjenceslava Novaka, A. G. 
Matoša, Nazora, Katalinića, Marjanovića, 
dra. R. Horvata, Ujevića, Milčinovića, Ilijića 
i mnogih drugih. 

Ovogodišnje izdanje „Svačića" još je i 
bolje svojim sadržajem od prediašnjih. Sti- 
hovima su zastupani Vladimir Nazor (šest 
soneta pod nadpisom „Ban Domagoi-Scla- 
vorum pessimus dux"), Mosorski Guslar 
LKo brod med valom i uvalom") i Marin 
Sabić LSan bezsnene noći" Lavu Nikola- 
jeviću Tolstoju). — Viktor Car-Emin na- 
pisao je „Prvu buru", veselu igru u jednom 
činu. Od ostalih novelističnih prikaza ima 
od Milke Pomčič („Ena"), od Stjepana 
pl. Miletiča (Jbomine non sum dignus..." 

— Uspomena), Ive Rod („Sitne crtice"), 
Joze Ivakića („Vrzino kolo"), Katalinića- 
Jeretova („Prikaza"). 

Milan Marjanović dovršava svoju studiju 
„Iza Šenoe" (Drugi dio, od 1894.— 1904.), 
u kojoj je pisac posabrao malo ne sve, što 
je gdje tko napisao, pa služi kao neke ruke 
kazalo za ovo književno razdoblje. — Dr. 
Izo Kršnjavi iznosi svoj vrlo zanimiv „sa- 
stanak s Henrikom Ibsenom" god. 1891. 

— Marni je naš kritičar i essavista Ante 
Petravić napisao crtu o Nikoli Šimiću, kao 
prilog seoskoj noveli u Dalmaciji. — Hr- 
vatski povjestničar dr. Rudolf norvat na- 
pisa sliku „Ban Jelačić i Dalmatinci god. 
1848". — Slovenac dr. Fr. Ilešlć iznio je 
literarni portrait „Josip Stritar, pjesnik slo- 
venski", te napokon Z. B. Ilijin zanimiv 
prikaz ^Sinovi dana", u kome govori o ne- 
kim pojavama književnim u svietu i u nas. 

Tako smo pokazali, što sve donosi u 
svom književnom prilogu ovogodišnji „Sva- 
čić", a nije svrha ovomu releratu, da se 
potanko pozabavi sa svakim pojedinim 
književnim prilogom, jer bi nas to preda- 
leko odvelo. Napokon nije ni Iahko u 
ovakoj sbirci posabrati sve ono, što je naj- 
bolje i što je od trajnije literarne vriednosti. 

Rudolf o Franjin Magjer (Sljivoševci z. 
p. D. Miholjac): Za cvjetne mladosti . . . 

Pripovijesti i pjesmice za mladež. Tisak i 
naklada knjižare i knjigotiskare Ljudevita 
Szeklera u Osieku. 1906. Str. 126. Ciena 
uvez. u platno 80 fil. 

G. Magjer je stekao dobar glas u našoj 
književnosti kao omladinski pisac, pa je 
to evo već treći njegov spis za mladež, a u 
tisku je njegova „Antologija hrvatske omla- 
dinske književnosti", u kojoj će biti prika- 
zani „uz prvake hrvatske omladinske knjige 
i svi ostali savremeni radenici današnje 
liepe knjige za mladež od najstarijih ao 
najmladiih". Obsezat će do 35 štampanih 
araka. I ova se knjižica preporuča, da se 
dade mladeži u ruke, koja će naći u njoj 
ugodne zabave u stihu i prozi. 



U zadnje vrieme izašle su ove knjige : 

Ivana Hirschmann : Djevojačka gimna- 
stika. Zagreb 1906. Tiskara VVeiser. 8°. 
Str. 84. Ciena K 150. 

Dr. Fran S. Gundrum Oriovčanin: Njega 
zubi. Zagreb. Tisak Antuna Scholza 1006. 
8° Str. 110. Ciena K 1*-. 

Mojo Medić prof.: Dodatak k nacrtu 
nove naučne osnove za srednje škole. 
Zagreb, kr. zem tiskara 1906. Ciena 20 fil. 

Nagodba. Svi zakoni o nagodbi, koju 
s jedne strane kraljevina Ugarska, sjedi- 
njena s Erdeljem, s druge strane kraljevina 
Hrvatska i Slavonija sklopiše za izravnanje 
postojavših izmedju njih državnih i finan- 
cijalnih pitanja. — U Zagrebu. Gjuro Tr- 
pinac, knjižar Jugoslavenske akademije. 
1906. Mala 8°. Str. 62. Ciena 30 fil. 



SRBIJANSKA 

Knjige Matice Srpske. Primili smo pub- 
likacije Matice za ovu godinu. Matica Srpska 
izdaje na godinu šest knjiga Letopisa (svaka 
dva mjeseca izlazi jedna knjiga). U zadnjoj, 
V. svezci za ovu godinu, imade obširan 
prikaz zabavnih izdanja Matice Hrvatske za 
godinu 1905. 

Osim Letopisa izdaje Matica drugu vrstu 
svojih publikacija pod imenom Knjige Ma- 
tice Srpske, od kojih je izdala: „Saula". 
tragediju Dragutina ilijća (br. 16). 

Treće (a broj 18. Knjiga) je Zbornik 
istorijskih dokumenata i to I.: „Kako se 
postupalo sa srpskim molbama na dvoru 
cesara austrijskog poslednje godine života 
patrijarha M. Grujića." 

Četvrto su knjige na narod, a do sad 
su izašle za ovu godinu sliedeće : br. 116 
„Razgovori u dokolici' 4 II. sastavio Djoka 
Mihajlović, učitelj. — Br. 117. „Dva brata", 
pripovietka seljaka S. T. Semjonova", prevod 
s ruskoga. — Br. 119. „Umu i srcu, pouka 
za narodno prosvećivanje", napisao Pavle 
Aršinov. — 120 „Brdo i čovek, geografsko- 
kulturna crta", napisao M. A. Jovanović. 

Na neke knjige ovogodišnjih publikacija 
Matice Srpske osvrnut ćemo se posebice. 

Petar Kočić: Jazavac pred sudom. 

2. izdanje. Knjižarnica Svetislava B. Cvija- 
novića, Beograd. 1206. Strana 29. 8°. Ciena 
50 para dinarskih. 

Ova je uspjela satira doživjela već i 
drugo izdanje. Nije nikakvo čudo, ako do- 
živi i treće Malo je kad tko iznio u tako 
jednostavnom dijalogu i u tako specifičnom 
slučaju jednu obćenitu satiru na upravne 
prilike u Bosni. Od Kočića ima uspjelih i 
neuspjelih stvari (i stvarca), ali ova mu je 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



215 



svakako najuspjelija, a jedna od najboljih 
prosievaka srbskoga narodnoga humora 
novijega datuma. Taj humor zapravo pri- 
pada svemu našemu seljaku i hrvatskomu 
i „srbskomu", počevši od Like pa sve tamo 
do hrvatskih medja. Kočićev David, što je 
uhvatio u svojim kukuruzima jazavca, i 
doveo na sud, da ga tuži (jer ga, po za- 
konu dakako, ne smije ubiti!) — taj je 
David tip našega seljaka, koji je promje- 
nama upravnim najprije bio kao utučen, 
prestrašen — a onda se istom počeo sna- 
laziti, gdje je i što je. Pa kao što je za 
našega čovjeka značajno, da se i u najkr- 
vavijem momentu najprije nasmieši, makar 
i gorko, tako je i naravno, da je Kočičev 
Jazavac morao dobiti orise smieha satirič- 
noga. Iznajprije se čini njegov David kao 
blagoglagoljivi seoski tupan, koji tobože 
dobroćudnim humorom priča o svojoj ženi, 
o zemlji i o još koječemu — uz prekidanje 
sudaca i pisara — , ali što dalje, sve se 
vidi, kako je David pravi glupan samo da 
pod izlikom bedastoće i naivnosti (te po 
tom neubrojivosti) smije jednom reći svim 
tim ljudima ono, što narod u Bosni već 
odavna o svojoj upravi misli, ali se ne ufa 
reći. „Niesam ja, gospođini moji, četrdeset 
gradi budala ( — kako je konstatirio Švabo 
liečnikl — ), već sam ja vami za to čud- 
novat, što u meni ima milijun srdaca i mi- 
lijun jezika, jer sam danas pred ovim sudom 
plako izpred milijuna duša, koje su se od 
silnog dobra i miline umrtvile, pa jedva 
dišu . ." Tako završuje David svoj prizor 
na sudu, a to je i jedini put, što je izišao 
iz svoje uloge, pa na njegova usta progo- 
vara pisac sam. Inače sve prije govori 
lukavi David priprosto, ovijeno humorom, 
pa njegov žalac ne izbija nigdje ovako 
jasno u riečima, koliko se mora naslući- 
vati. Neke su pojedinosti pravi biseri na- 
rodnoga humora. Satira nije dramatski 
obradjena, već je samo dijalogizirana, a 
David i njegovo pričanje ima dakako glavno 
mjesto. Sudac, pisar i liečnik samo su tu, 
da prekinu koji put Davida ili da dočekaju 
koju Davidovu strielicu, napetu na sve či- 
novničtvo bosanske uprave. Srbi imaju 
vrstna, narodnoga satiričara, a kako se vidi, 
znadu ga i cieniti. Ovakova satira učini 
više nego li stotine političkih brošura. 

— J — 



ČEŠKA 

Iz češke književnosti. Na poznatu hr- 
vatsku spisateljicu i izvrstnu poznavatelj icu 
češke knjige gdju. Maru Fabkovićku obra- 
tismo se za suradnju o češkoj literaturi. 
Ona nam je Ijubezno uzvratila ovim pismom : 

Želite, da vam rečem koju o češkoj lite- 
raturi, a pružate mi u to ime malen, uzak 
okvir zbilja, težak je to zadatak 



Pred menom se širi velik, prostran pe- 
rivoj sa vjekovitim dubljem, što ga ni bies 
najljućih oluja ne može oboriti; sladkih je 
u njem voćaka a plod im kriepi i osvježuje 
dušu i tielo. 

Ondje, posried tratine gotovo pred očima 
niču bujni, ljepotom i milim dahom zamam- 
ljujući cvietovi prave poezije. Široke ceste na 
osoju, uzane staze u hladu i tmični pu- 
teljci, vodeći raznim smjerovima onamo do 
visoke gore — a vrve množinom odabranika 
obojega spola. Svi hrle k Parnassu, gdje 
već u svom sjaju kralj uju olympski bogovi : 
Svatopluk Čech, Vrchlickv zabarikadiran 
tvrdiavom knjiga, silnom bibliotekom vla- 
stitih umotvora. 

Druže se k njima: Jirdsek, Vlček, Preis- 
sov£, Kunetick£, Holeček, Sokolovi, Krđ- 
snohorskđ, Rais, Jesenski, Mržtik a ono 
uz desnicu im genius Češke palmu pobjede 
drži nad preobraženima: Palacky, Nem- 
cova\ Zeyer, Svetld, Neruda, Podlipskd — 

ne, oprostite, ne smijem dalje, to bi 

bio puki kalendar, a naličilo bi više ma- 
štanju, nego realnosti. 

Plodnost češke literature u velike je raz- 
vita, ima u njoj neocjenjivih, neumrlih djela, 
sjajnih alemkamena — ali, što se možda 
i samo razumieva, da uz takovu hiperpro- 
dukciju nadje ili ušulja se i otrovno bilje 
sa cvietom mutnih, potmanjih boja. Ovo 
dakako ne umanjuje sjaja umotvora velikih 
čeških duhova, a tim proizvodom plitkih, 
bolestnih duhova najboljom nagradom bilo 
bi podpuno ignoriranje — ali treba ih 
spometi u tu svrhu, da se, naročito mladež, 
ugiblje proizvodima plitkih, bolestnih du- 
hova kao otrovnom, nezdravom zadahu 
proizvoda kemičkih tvornica. 

Još mi je spomenuti, da iz bogate češke 
literature crpe Francezi, Rusi i Niemici, 
što je za stalno dokazom velike ciene tih 
proizvoda, jer Niemac, kao davni nepri- 
jatelj svega što je češko, uvieke je sklo- 
niji kuditi, nego hvaliti. Mara F. 



BUGARSKA 

Neki noviji bugarski spisatelji. „Pored 
Vazova — veli u prošlom broju spome- 
nuti Vel. Jordanov — u novom se životu 
pojavljuju još tri četiri vidjena pjesnika i 

f)isca: Konstanti n Veličkov, Stojan Mihai- 
ovski, Penčo Slavejkov i Aleko Konstan- 
tinov. Svaki od njih ima svoju vlastitu 
fizionomiju, i svaki je moćan u svojoj ob- 
lasti; ali je svaki od njih, osim Aleka Kon- 
stantinova manje popularan od Vazova. 
Baveći se abstraktnim predmetima obće 
čovječanske misli, oni za običnu masu 
imaju i teže pristupačnu formu. Veličkov 
je u našu književnost unio jednu struju 
staroga klasičnog Rima, muza Penča Sla- 
ve j kova preuzela je visoke polete nje- 



216 



HRVATSKA SMOTRA 



mačke muze i njemačke filozofije, a Mi- 
hailovski je dugo ostao u školi francezke 
poezije, i tek se posljednje decenije pri- 
vikao neposredno na bugarsku stvarnost, 
i njegov je moćni glas zaorio juvenalskim 
tonom nad glavama novoga pokoljenja 
sbog njegovih poroka, i ošinuo ga snagom 
bujnoga balkanskog temperamenta. Dok 
Vazov, ma koliko da je bio pod uticajem 
strane poezije, francezke i ruske, ipak ostaje 
izvorniji, bliži narodu; i dok tudj uticaj 
u njemu nije primjetan, dotle u prvoj tro- 
jici vidimo snažan spoljašnji uticaj, koji 
daje kolorit njihovoj poeziji. Otuda i nji- 
hova slabija popularnost u pjesničkom 
razumievanju Bugarinovu. Drugčije stoji 
stvar s Alekom Konstantinovom, zname- 
nitim i omiljenim šaljivcem, čiji su humo- 
ristični radovi iako privlačili pažnju Bugara. 
Od prije jedno deset godina, bugarska 
je poezija učinila jedan jak preokret; ona 
je već prestala ići tragom Vazova ili Penča 
Slavejkova, Mihailovskog, Veličkova, i u 
njenim tvorevinama javiše se pjesme s no- 
vim motivom i novim glasom. Bugarski 
život već poče da izlazi iz patriarhalnog 
uredjenja; novapolitičko-ekonomska pitanja 
ponikoše u njemu; sbog toga i mlado po- 
koljenje podje onim putem, koji mu je 
nalagala njegova priroda, novi uslovi ži- 
vota i novi zahtjevi u poeziji. Socialni se 
problem javio i kod nas; važna i složena 
pitanja modernoga družtva počela su se 
probijati i u saznanje Bugarinovo. Sbog 
toga te nove pojave ostaviše svoj otisak 
i u književnosti, i ja bih taj njen momenat 
ukratko okarakterisao riečima: moderni 
realizam i idealizam. Tu dolaze Veselin- 
Vlajkov, Mihalaki Georgiev, A. Strašimirov, 
D. Strašimirov, Ana Karima, Elin-Pelin, 
G. Stamatov i dr., u formi pripovjedke; 
Kiril Hristov, Javorov, Andreičin i drugi 
kao lirici ; Petko Todorov u drami. U ra- 
dovima ovih pisaca, ma da veliki dio tih 
radova i nije savršen po obliku i sadržim', 
vidimo novu struju, vidimo otisak novoga 
socialnog života Bugara, sa svim njegovim 
ranama; osjećamo u njima novo bilo, nove 
težnje, nove strasti. Ma da se Veselin u 
svojim pripovjedkama, M. Georgiev u svo- 
jim humoreskama, od kojih se u nekima 
izsmievaju i nesklad nosti stranačkog života, 
više kreću u seoskoj sferi i dobro pred- 
stavljaju simpatije i antipatije seoske duše; 
ma da Strašimirov više dodiruje i inteli- 
gentnog Bugarina, koji se razvio pri novim 
uslovima ; ma da se Elin-Pelin obraća ne- 
voljama seljaka i inteligentnog čovjeka 
novoga doba, — ipak je u tih pisaca jedna 
stvar zajednička: blizko, srdačno saučešće 
prema masi, seoskoj ili gradskoj; oni je 
iznose na vidik pred nas onakvu kakva 
je. Kod većine od njih vidimo pravi pri 
povjedalački talenat, koji može da iznese 
i u književnosti predstavi ono, što je ka- 
rakteristično u našem životu. 



Kod novih predstavnika lirike, vidimo 
već kako se osjećajno i uzbudljivo razpo- 
loženje Bugarina iz novog života izlieva 
u bistre, biserne oblike. S jakom subjek- 
tivnošću, sa bujnom individualnošću, sa 
anakreontskom primjesom u razpoloženju, 
u gracioznoj, često koketnoj formi, Kiril 
Hristov odkriva svoju dušu u snažnim to- 
novima; on zauzima gotovo prvo mjesto 
u novoj bugarskoj lirici. Do njega stoji 
skromnije Javorov, koji, po snazi osjeća- 
nja, po uzbudljivosti temperamenta i po 
graciji i koketnosti forme, gotovo dostiže 
isti polet kao i Kiril Hristov. U Javorov- 
Ijevim stihovima provejava tiha, nježna, 
jedva primjetna melanholija i silna ljubav 
prema Bugarinu. 

Ali Ahilova peta bugarske poezije stoji 
u drami. Osim „Ivanka" Vasila Drumeva, 
koji i sada živi na bugarskoj sceni, ne 
možemo istaći drugi rad u toj formi poe- 
zije. Pokušaji Vazova, A. Strašimirova, 
Petka Todorova i drugih više su pokušaji 
i mater ial za bugarsku dramu, nego prava 
drama. 

Iztakao bih i drugu karakternu osebinu 
najnovijih pisaca: oni se udubljuju u na- 
rodne tvorevine, da bi iz njih crpili pred- 
mete i motive i literarno ih obradjivali. I 
raniji su se pisci, kao dedo-Slavejkov, 
Vazov, naročito Penčo Slavejkov i drugi, 
koristili narodnom poezijom, ali je to sada 
obća karakterna osebina. To se vrlo jasno 
vidi u radovima K. Hristova, Petka Todo- 
rova, Kuneva i drugih. Time je unesena i 
jaka struja narodnog govora u književni 
jezik." 

Svoj pregled novije bugarske književ- 
nosti svršava Jordanov ovako: 

„Dakle u novoj bugarskoj književnosti, 
iztičem četiri momenta. Prvi momenat, 
obilježen otcem Pajsijem, većim dielom 
je historijski: sva pažnja književnosti u 
to vrieme obraćena je restauraciji bu- 
garske prošlosti i budjenju nacionalne 
sviesti. Drugi momenat, u kome se pojav- 
ljuju dedo-Slavejkov, Lj. Karavelov, Botev 
i drugi, morao bih nazvati literarnim; za 
njegovo vrieme razvio se učinjeni početak 
naše književnosti do prave književnosti, 
prave poezije. Treći momenat — za njega 
nemam karakterističnog naziva — nazvat ću 
periodom poslie oslobodjenja, u kome se 
javlja značajno poetsko djelo Vazova, Ve- 
ličkova, Mihailovskog, Penča Slavejkova i 
Aleka Konstantinova Književnost već do- 
biva sviest, i osjeća se samostalnijom i 
snažnijom. Četvrti ću momenat nazvati mo- 
mentom modernog realizma i naturalizma, 
koji se javlja u pomenutim piscima novoga 
pokoljenja. 

A ako se zapita za kritiku u nas, kazat 
ću, da je ona u svome začetku ; ma da se 
u njoj ne opažaju jedinstvo i jasno i opre- 
dieljeno iztaknuti kritički principi i este- 
tičm ciljevi, ipak ona pokazuje izvjestan 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



217 



uticaj na bugarsko stvaranje. Dr. K. Krstev 
se prvi javio u kritici u novo vrieme, i on 
joj je dao prvi potica; a u najnovije vrieme 
javljaju se siluete mladjih pisaca: Božana 
Angelova, Stefana Minčeva, Andreja Pro- 
tiča, Andrejčina i dr. tt . 



FRANCEZKA 

Novi roman Pierre Loti-a. Pierre Loti 
je napisao novi roman. Jules Viaud — to 
je pravo njegovo ime kao francezki po- 
morski častnik preplovio je sva mora i 
zašao u najrazličnije daleke zemlje, kojih 
nam tajanstvenost dočaravaju tek priče. 
„Islandskih ribara" sjećamo se dugo i dugo, 
one slike ostaju čovjeku nizbrfsive. Loti-eva 
„Madame Chrvsantheme" priča nam sve 
tajne Japana, sa Senegala, iz Indije donio 
je Pierre Loti u Evropu toliko neobičnog, 
novog, čudnog. S najnovijim nam roma- 
nom — „Desenchantees" (Pariš, izdanje 
Calmann-Lfcvy-evo) odkriva velo s tajni 
Carigrada ili bolje, iznosi poeziju i patnje, 
život i psihologiju žene. Neopisivo zamam- 
liivim načinom pripovieda pisac doživljaje 
Andrć Lhćry-a (koji boravi neko vrieme u 
Carigradu kao diplomata) s liepom Dje- 
nanom, kćeri Tevfik-paše. Njih se dvoje 
sastaje sad na obali mora, sad na zapu- 
štenom groblju, sad opet u kakvoj ostav- 
ljenoj kuci staroga grada. Upravo osje- 
ćamo s Djenanom sve one boli i duševne 
borbe, što ih trpi iztočnjačka žena, tako 
silno odieljena od svieta, taj ubogi stvor, 
kojemu je zapad i njegovi čari nedostiživa 
zagonetka. Zašto im se krati pravo na 
život? Uzalud se pita Djenana, ali nema 
izlaza. I tako gine taj cviet Iztoka Pa tako 
Andre Lhćry spoznaje njezinu tihu i veliku 
ljubav tek posne njezine smrti, u njezinim 
listovima, u kojima je odkrila svu svoju 
dušu. Sve je saznao od nje, sve tajne nje- 
zina života, sav sviet muslimana, dala mu 
je zaviriti u turske hareme, ali lica mu svo- 
jega za njihovih sastanaka nije nikad od- 
krila. Opisujući nam Pierre Loti u ovom 
svom romanu sve neobičnosti starog Stam- 
bula, prikazao je sudbinu onih dćsenchan- 
tćes, koje poput začaranih kraljevni venu 
kao ruže u jeseni . . . 



ENGLEZKA 

Reforma englezkoga pravopisa. Po- 
znato je, da je englezki pravopis vrlo težko 
naučiti. Veoma je kompliciran tako, te je 
dobra ona vulgarna, koja veli: u englez- 
kom se piše Petar, a čita Pavao. Onomad 
se digli Amerikanci, koji u svemu hoće da 
vode glavnu rieč, bez obzira na Evropu, 
te će oni radikalno reformirati težki en- 



glezki pravopis. Oni su već i od prije tu 
i tamo stari englezki pravopis pojednostav- 
nili. Tako je poznato, da oni dočetak our 
u colour, labour, honour i t. d. pišu samo 
sa or, dakle color, labor. Isto su tako iz- 
vrnuli dočetak u centre, theatre, te pišu: 
center, theater i t. d. Slovo h u dočetku 
burgh takodjer su odbacili i pišu Pittsburg, 
Edinburg. 

Nu osim ovih reformi pravopisa, koje su 
postale obćenite, Amerikanci idu dalje. U 
tu se svrhu u ožujku ove godine složilo 
družtvo (Simplifield Spelling Board) u New- 
Yorku, kojemu stoji na čelu profesor en- 
glezke literature na columbijskom sveuči- 
lištu, Brunder Matthews. Tomu boardu 
priključio se čitav niz uvaženih učitelja, pi- 
saca, leksikografa, nakladnika i drugih 
veličina. 

U Americi su povoljno pozdravili ovaj 
korak, nu tim manje u Englezkoi, gdje 
drže starine svog jezika svetinjom. Pjesnik 
Swinburne zove taj čin Amerikanaca mon- 
struosnim, barbarskim bezsmislom.Englezka 
je prosvjedovala. Za prvi početak nalazi u 
listini 300 rieči, koje će se reformovati. 
N. pr. grčke se rieči pojednostavljuju: 
gram mjesto gramme, decaiog mjesto deca- 
logue, mjeslo grčkog ae i oe dolazi e, tako 
u paleontologv, esopnagus, asthetic. Dočetak 
ough znatno je skraćen : iz tough biva tho, 
trough — thru, iz plough — plow; i woe 
se pojednostavljuje u wo i t. d. Najne- 
običnije pak i to posve na njemačku zvuče 
novi dočetci prošloga vremena, gdje se 
ed u svim rieči ma, u kojim se ima izgovarati 
bezglasno, skraćuje u jednostavni t, dakle 
wisht mjesto wished, whipt mjesto whiped, 
trapt mjesto trapped, curst mjesto cursed. 

Amerikancima prebaciše neki londonski 
ijstovi, da nisu samo oni prvi potakli tu 
reformu pravopisa, već i londonsko filo- 
loško družtvo. S druge se opet strane na- 
glašuje, da narod ima odlučiti, što će pri- 
hvatiti, što zabaciti. 



KAZALIŠTE 

Hrvatsko kazalište 

Opereta. Mjeseca listopada davale su se 
ove operete: „Zaručnica milijunašica" (7-ga), 



w La Mascotte" (10. i 13.), „Mam'zelle Ni- 
touche" (14. i 17.), „Momci na brod a (18.), 
„Penzionat" (19. i 20.), „Pufferl" (Novo, 
24. i 27.) i „Lutka" (28. i 31.). 

„Pufferl" od Evslera po obćem je sudu 
odbijena, u „Lutci" je gostovao dr. Novosel, 
sada pitomac bečkog konservatorija, a nuz 
„Momci na brod" i „Penzionat" gostovala 
je gdjica Sironi, nekad prima ballenna bečke 
dvorske opere. S tim cimerom pleše ta 
prima po svietu. Doplesela je i k nama 



218 



HRVATSKA SMOTRA 



— odplesala. Javljeno je, da dolazi „sa 
svojini družtvom", a od družtva ni spo- 
mena. Mjesto toga glumila je gdjica Sironi 
pantomime s družtvom, koje je bilo tako- 
djer nlemo To im se mora ubilježiti u 
pohvalu. 
Inače se u opereti nije dogodilo baš ništa. 

Hrvatski dramatski autori i kazalištna 
uprava. Prije godinu dana ili dvie sastali 
su se hrvatski autori i potražili od vlade, 
da se urede njihovi odnosi prama kaza- 
list noj upravi, što se tiče predavanja i pri- 
kazivanja drama, te honorara. Kod nas to 
još naime ide po domaću. Nekima se drame 
primaju, neki čekaju bez odgovora. Koji 
dodju do prikazivanja, cjenkaju se za 
svoje stvari, neki prodje bolje, a neki gore, 
već prema tome. Tantiemno pitanje nije 
još dosad normirano. Isto tako nije ure- 
djena stvar s reprizama, već kazalište po 
miloj volji iznosi stare stvari prema prili- 
kama ili časovitoj potrebi. Da tu više puta 
odlučuju lični odnosi spram ljudi, sasvim 
je naravno. Javnost je dakako o tom slabo 
upućena a mnogi se autor i žaca javnosti, 
da ne škodi svojoj reputaciji a i iz ponosa 
nekog šuti, pa tako se dogadja nepravda. 
Pošto pak od vlade nije bno odgovora na 
predstavku, pokrenulo se to pitanje ovih 
praznika iznova. Autori su na svojim sa- 
stancima nastojali normirati ponajprije do- 
stojan postupak s autorima od strane kaza- 
lištne uprave, glede primanja i prikazivanja, 
glede repriza a napokon i glede honori- 
ranja. U roku najviše od tri mjeseca dužna 
je kazalištna uprava odgovoriti, prima li 
ili ne prima djelo, dužna ga je odmah 
prikazivati i to na dane dogovorene s au- 
torom, a dužna je reprize davati u jednoj 
godini, ako je prihod nadmašio stanoviti 
minimum, u narednim godinama isto tako, 
ako je cjelokupni prihod prošle godine 
nadmašio opet stanoviti minimum. Ža ho- 
norare — predložili su autori — stoji piscu 
na volju, noće li prodati djelo jednom za 
uviek ili će se pogoditi za tantieme od pri- 
hoda kazalištne blagajne. Za prvi slučaj 
odredjen je minimalni honorar drame, koja 
izpunja čitavo veče, 600 kruna, (u stiho- 
vima 800 kruna), a za aktovku minimalno 
100 kruna (u stihovima 150 kruna) Tko se 
pak pogodi za tantieme, dobivat će od 
svake predstave 30 postotaka cjelokupnog, 
brutto-prihoda. (Kod aktovke razmjerno.) 
Na ovo je vlada odredila sastanak iza- 
slanika kazalištne uprave i književnoga 
društva, koje je primilo akciju hrvatskih 
autora u svoje ruke. Na tom je sastanku 
prihvatila kazalištna uprava sve ono, što 
su osim honorara zahtievali autori — dakle 
moralnu stranu akcije — a glede honori- 
ranja nije pristala na posvemašnje prodava- 
nje već poglavito na tantieme, kao što je to 
i kod drugih kazališta, s tim dodatkom, 
da se još neka svota dade unapried. I 



uglavilo se ovako: autor dobiva unapried 
400 kruna, a od svake predstave joS 10% 
od brutto-prihoda. Drame literarne vried- 
nosti a slaboga kazalištnog posjeta dobile 
bi eventualno na koncu sezone još neku 
posebnu nagradu. Poslie ovoga privre- 
menog sporazumka nastalo je medju auto- 
rima nezadovoljstvo, a nastale su i u novi- 
nama polemike izmedju kazalištnoga iza- 
slanika dra. Andrića i izmedju zastupnika 
dramatskih autora dr. Dežmana- Ivanova. 
U tim je polemikama dokazivao dr. Dežman 
dr. Andnću, da je ovaj kod dogovora kao 
dramaturg kušao izbiti za kazalište a na 
štetu autora što manje postotke a sutra- 
dan u nepodpisanom jednom novinskom 
članku bunio autore, da su prikraćeni- Dr. 
Andrić pak je dokazivao dr. Dežmanu, da 
je ovaj prestrašen Šubertovim predlogom 
(koji je odredjivao autorima stanovitu svotu 
kao predujam, a taj se morao s 8-postot- 
nim dobitkom od brutto-prihoda namiriti 
kazalištu, a onda istom teći autoru) — da 
je slabo branio interese hrvatskih autora; 
zatim je još predlagao, da bi najbolje bilo 
po hrvatske autore, da uz onu svotu urede 
tantijeme tako, e bi od prve dvie pred- 
stave dobili 50 postotaka, a od svake na- 
redne 10 ne računajući u „brutto-prihod" 
abonnement loža. Ove su polemike prešle 
u lične uvrede i u spominjanje starih grieha, 
gdje su se ća i listovi iznosili, pa je sgodno 
netko primjetio, da autori ne bi smjeli biti 
štafaža ovakim ličnim borbama. U to su 
se autori ponovno sastali i pitanje hono- 
rara konačno normirali ovako: pisac do- 
bije unapried za svoje primljeno djelo 600 
kruna, za tim od prve dvie predstave 40 
postotaka, a od svake naredne 8 postotaka, 
računajući ovamo i abonnement loža i sje- 
dala, koji bi mogao po vremenu toliko 
narasti, da bi na pisca slabo odpalo. Kod 
manjih djela postupa se razmjerno prema 
ovomu. Ovo je posljednji predlog hrvatskih 
autora, koji je doveden u pravu mjeru, pa 
je nade, da će vlada na nj pristati i nor- 
mirati to pitanje za sva vremena. Vlada 
mora na ime uzeti na um, da je to naš 
kulturni zavod, komu nije svrha samo pu- 
niti svoju blagajnu već i u susret ići hr- 
vatskim autorima, koji i onako nisu od 
vlade nikako drugčije podpomagani, kao 
što su to na primjer drugi kulturni radnici. 



Kakva će biti hrvatska opera? Prvi diri- 
gent naše operete (jer imamo dva!) g. Nikola 
pl. Faller izvolio se nedavno u jednom 
interwiewu — štampanom u novinama — 
vrlo čudnovato izraziti o budućoj hrvatskoj 
operi, za koju, čini se, da se počelo ozbilj- 
nije misliti. On reče: U opereti imamo dobar 
orkestar i dobar sbor, neke operetne sile 
mogu ,,mitwirken M i u operi, pa treba 
tek angažovati još dva tri solista i — w bu 
vre išlo", kako reče Tako pomišlja ravna- 






BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



219 



telj opere operu! Ako ,,bu vre išlo" na 
taki način, onda je bolje, da već sada grad 
Zagreb povuče svoju odlučenu subvenciju 
i da se napusti i svaka pomisao o operi. 
Nepojmljivo je, kako može jedan stručnjak 
ovakvo što izjaviti. Prosvjedujemo odlučno 
protiv takvog omalovažavanja hrvatskog 
obćinstva. 



Slovensko kazalište 

Slovensko kazalište počelo je 2. listo- 
pada svoju saisonu, a ono nam je dokaz, 
kako se mogu i drama i opera i opereta, 
ako i u čednijem okviru, ipak liepo podr- 
žavati. Iz programa za ovu saisonu razabi- 
remo, da je slovensko kazalište uzelo bi- 
ranih stvari, koliko u drami, toliko u operi. 
Od domaćih će izvornih drama iznieti „fcgo- 
izenr, „Pijanec" i Ljubezen" od Zovke Je- 
lovšekove te „Veliki dan i „Jakobinec" od 
Fedora Jaromlinova. — Od slavenskih : Voj- 
novićev „Ekvinocij", Štolbinov „Na ljeto- 
valištu" Vrchlicky-evu „Noć na Karlštemu", 
Gorkijeve „Malomještane", i Spažinskoga 
„Sve izgubljeno". — Francezki: Molifcrove 
„Kaćiperke , Daudeovu „Arležanku", Zo- 
linog „Razbijača", Meilhac-Halćvy-ev „Tri- 
coche i Cocolet", Dumas sinova „Prija- 
telja žena", Sardouovu „Theodoru", Mir- 
beauov „Posao je posao", Bernsteinov 
„Baccarat" i Lavedanovu „Postelju" — 
Talijanski: D' Annunzievu „Giocondu", 
Traversievo „Svatbeno putovanje* i Galli- 
ninu „Tako ti je na svietu, diete moje!" — 
Njemački: Goetheova Fausta", Hauptman- 
novo „Potopljeno zvono i „Elgu, Thominu 
„Lokalnu željeznicu", Fuldinu „Maskaradu", 
Havelove „Političare", Schontanova „Sher- 
lock Holmesa", Kadelburgova „Dva srećna 
dana*, Neidhardtov „Prvi" i Schonherrov 
„0 kriesu . — Nordijski: Ibsenove „Stu- 
pove družtva", Bjornsonovo „Nad našu silu", 
Štrindbergovu „Opojnost*. — Englezki: 
Shakespearov „Kako želite", „Mletačkog 
trgovca", i „Hamleta" te Shawovljeva „Iz- 
gubljenog otca". 

U opernom i operetnom repertoiru uvr- 
šteni su ovi noviteti : Donizettieva „Lucija", 
Marschnerov „Hans Heiling", Leoncavallova 
„Zaza", Glinkin „Ruslan i Ljudmila", Re- 
bikovljeva „Jelku", Bizetove „Biserare", 
Passinievu „Madame Butterfly", Massene- 
tova „Manon",Audranova „Lutku" i Albiniev 
„Nabob". Kako se vidi vrlo zanimiv i 
raznolik program. Mi ćemo se kasnije 
osvrnuti na dosadanje prikazivanje. 



Njemačka kazališta 

„Der reiche Jungling". Trauerspiel in 
funf Akten von Karl Rossler. Prikazivano 
prvi put 6. rujna u Dresdenu (Kgl. Schau- 
spielhaus). 



U dugom nizu raznih drama, koje obra- 
djuju pojavu Ktistovu, i ovo je djelo na- 
išlo na potežkoću, da se dojmi snagom 
Kristove pojave, a da ga slušatelji na po- 
zornici ni ne vide ni ne čuju. Drama sama 
ne odaje tehničke sigurnosti autorove. 
Rossler je htio jednu porodičnu tragediju 
svezati sa velikim svjetskim udesom, po- 
javom Kristovom. To mu nije uspjelo. 
Konflikt u kući bogatoga Židova Asarje, 
sasvim je odieljen od znatnih dogodjaja 
onoga burnoga doba i nije ni u čem izi- 
skivao uvodjenje pojave Kristove. U 
vrieme je Kristovo. Židovski sviet stenje 
pod igom rimskim. Ali još više nego to 
robstvo tište ga mane, nevolje i protivštine 
u samom narodu. U jednom malom gali- 
lejskom gradiću na obali jezera genezaret- 
skoga živi bogati Asarja. U njega je čvrsta, 
nepokolebiva vjera. Prijatelj mu je svećenik 
Jehuda, ali uza sve to on sam težko trpi 
od svojih grieha. Za čitava života svoga 
grnuo je blago na blago, a kraj toga mu 
ruke nisu ostale svagda čiste. To je blago 
bio njegov život, njegova sreća i utjeha u 
ono vrieme, kad mu je umrla žena i naj- 
stariji sin. Sva je njegova nada njegov 
mladji sin Nathanael. Ali i taj mu se sve 
više otudjuje. On je neki sanjar. I u starca 
se sada budi sumnja, je li to u istinu nje- 
govo diete, ili je onoga strastvenoga Grka, 
što je jednom boravio u njegovoj kući. 
Ta je njegova sumnja opravdana. U Na- 
thanaela izmiešala se vrela krv tudjinca 
Grka s krvlju njegove matere, sanljive 
Jevrejke. Nathanaelova duša ne nalazi 
mira ni pokoja. Žarka čežnja za nečim 
neodredjenim, neka neznana nada kida nje- 
gov život. I u to vrieme ulazi u njegovu 
zemlju prosiački rabi, o komu pričaju, da 
stvara čuda. Nathanael prisluškava njegovim 
riečima, a njegovu slabašnu dušu potre- 
saju gorke sumnje. On se koleba, ne na- 
lazi pravoga uporišta, ne zna za svoju do- 
maju. Njegova ga vjerenica Rut mami svo- 
jim čarima, prosjački ga rabi uči, da se 
odrekne svieta i da razda svoje imuće, 
otac ga sili, da savjestno upravlja povje- 
renim mu dobrom, a prijatelj Grk navraća 
ga na puteno uživanje. I on se preda 
umilnom dozivanju svoje vjerenice i pro- 
vede s njom blaženu noć. Ali ga svanuli 
novi dan dovodi k jasnoj i bistroj sviesti. 
On će u sviet, utonut će nepravedno ste- 
čeno očevo blago u jezero. Ali prije toga 
pada on voljom očevom od ubojmčke ruke. 

Njemačka kritika u velike hvali prva tri 
čina, ali zabavlja nemotiviranom i naglom 
svršetku drame. Drama je puna bibiičkih 
rečenica, ali tim pjesnički govor nije postao 
snažan i krepak, već umjetan i neprirodan. 
Veoma je fino u drami iztaknuto i obra- 
djeno osjećanje i razpoloženje židovskoga 
naroda. Preko čitave radnje prekrito je kao 
neko velo nujnosti i gorčine, neka moćna 
čežnja i dozivanje Spasitelja izbija iz krat- 



220 



HRVATSKA SMOTRA 



kih i nejasnih rečenica. U Ruti, Nathanae- 
lovoi vjerenici, plamsa drhtavi žar orijen- 
talnih noći, trepti čeznutljiva žcnština osam- 
ljena ležaja, izbijaju neodredjene čežnje i 
uzdisaji strastvene žene. 

m Ortrun und Ilsebill". Marchenkomodie 
in fiinf Aufziigen von Otto Ernst. Prikazi- 
zivano prvi puta 1. rujna u Hamburgu 
(Thaliatheater). 

Nije jasno, koji su motivi pobudili Ernsta, 
da napiše tu izpraznu božičnu dječju fee- 
riju. Nadpis je drami dala poznata priča iz 
zbornika braće Grimma „Von dem Fischer 
und syner Fru", o ubogom ribaru i nje- 
govoj ženi, što su kukavno i oskudno živo- 
tarili, dok ribar jednog dana ne ulovi čudnu 
ribu, što je govorila kao pravi čovjek. 
Ribar pokloni toj ribi život, a on za uz- 
darje smije da zaželi, što god uzhtije. 
Ilsebill, njegova žena (koja „will nich so 
as ik wol wiir) hoće, da se uzdigne do 
samoga gospodina Boga. Radi te smione 
želje kažnjava se taj ubogi par i živi ku- 
kavno kao i prije. To je glavni motiv te 
čarobne komedije. Uz to je Ernst obradio 
još i motiv o začaranom kraljeviću, što 
skače svietom kao žabac, dok jedna čista 
dieva ne poljubi njegova hladna i mokra 
usta i tako ga spasi. Treći je motiv o 
utonulu gradu Rungholdu, koji se tek sva- 
koga vieka jednom pojavlja i koji stavlja 
u dušu onoga, koji ga ugleda, neustrašivu 
čežnju. — Kritika se obara na Ernsta, što 
je barbarskim načinom okljaštrio liepe na- 
rodne priče. Drama je neobično razvučena, 
bez prave je dramatske koncentracije, nije 
duhovita, a ne odaje ni pjesničkog poleta. 
Sve je proračunano na efekt, a usrdne je 
čednosti i umiljnosti Grimmovih priča ne- 
stalo. Mjestimice je drama tako nespretno 
gradjena, da jedva shvatamo, kako je autor 
tehnički tako vrstnoga „Školnika Flachs- 
manna" mogao napisati tu sasvim dile- 
tantsku dramu. Otto Ernst polučio je tim 
svojim najnovijim djelom kao dramatik 
podpuni bankrot. 



Talijanska kazališta 

D'Annunziev neuspjeh 

U rimskom kazalištu „Costanzi" davala 
se 28. listopada prvi put D'Annunzieva naj- 
novija drama „Piu che Tamore* 4 . Tko pozna 
temperamenat Talijana kao slušatelja ka- 
zališta, taj je mogao i slutiti, da će prva 
kritika pasti prije kritike Ovaj put je to 
bila kritika zvižduka i skandala na ponosnu 
glavu gospodina inače zvanoga Rampagnette, 
koji ne samo u publici, nego i u ljubitelja 
prave umjetnosti počinje gubiti simpatije. 
Zviezda njegova nema više onoga sjaja, 
kojim je negda znala zablištavati, po go- 
tovo iza poznatih affaira o plagijatima 



francezkih autora (Flauberta), te iza afekti- 
rane i krivo shvaćene propagande ničean- 
stva medju Talijanima, k tomu i neugodne 
privatne affaire (Duše i t. d.) — sve je to 
doprinielo, da je medju slušateljstvom već 
unapried bila nepovoljno napeta dispozi- 
cija, pa su trebale u barut samo da padnu 
rieči s pozornice. Već su prvi povici slutili 
zlo, a ticali su se glumaca, koji su pretiho 
govorili. Glavni junak, inače veliki Ermette 
Zacconi, takodjer kao da nije bio sasvim 
u svojoj ulozi, a oko njega, inače uče- 
njaka, imenom Corrado Brando, kreće se 
čitava drama, no ne tako da bi se izvodila 
pred očima gledalaca, već se po Ibsenovoj 
tehnici saznaje na pozornici ono, što se 
već davno dogodilo, a dogodilo se ovo: 

Taj je Brando učenjak i iztraživač pustih 
krajeva, pa kad mu niti vlada, niti drugi 
pozvani faktori nisu mogli namaknuti sred- 
stva za njegova iztraživanja, u koja on 
svom dušom vjeruje — odvažuje se da 
ubije nekoga lihvara, ali ne da time poput 
Raskolnikova misli koristiti čovječanstvu, 
već da dodje do kapitala u svrhu svojih 
iztraživanja. To on tumači tako, da ne čini iz 
egoističnih razloga, već u svrhu da svojim 
odkrićima koristi znanosti. Brando ne samo 
da opravdava svoj zločin, već ga dapače 
uzveličava u jednom prizoru, gdje to sve 
pripovieda. 

(Jvdje je provalila prava bura negodo- 
vanja u slušateljstvu. Nietzscheanska obrana 
zločinca i zločina, makar i zaodjevena u 
sjajnim frazama, u kojima je D' Annunzio 
majstor, djelovala je na publiku odvratno. 
Naslov „Više nego ljubav" proteže se na 
jednu ženu, koju je D' Annunzio stavio uz 
svoga junaka, imenom Mariju, idealnu i 
nježnu, koja pravom ženskom požrtvov- 
nošću i odanošću uztraje uz njega i onda 
kad zna, da će pripasti u ruke pravde. 
Čudno djeluje u ovoj drami, kako mu Ma- 
rija u najtežem času odkriva da je mati, 
a njemu to podaje novu polugu u njegovu 
iztraživalačkom radu. 

Inače radnje u drami nema, a kušao ju 
je nadomjestiti D' Annunzio bogatim ri- 
sanjem psihologijskih momenata, koji se 
sami sobom nadaju kod ovako čudnova- 
toga, zapravo abnormalnoga duševnoga 
stanja iza zločina. Inače su ovakovi za- 
pleti, kojima je čvor bolest ili zločin, u 
umjetničkom svietu nedopušteni i smatraju 
se nelojalnima, pa ih treba u zamjenu 
umjetnički obraditi, da se izgladi nepo- 
voljni dojam. Dostojevski je podigao na 
visinu svoga junaka tim, da mu je ulio u 
dušu utvaranje velikoga čovjeka, a D* An- 
nunzio je naprtio svomu junaku na ledja 
Ibsenovsku „životnu zadaću" i time ga 
opravdao. Razlika je u tom, što je Do- 
stojevski dubok i boje su mu tmurne, 
(k tomu mu se junak sam predaje pravdi), 
a D' Annunzio je fraseur, liepi rutinirani 
fraseur — koji se lagodno čita, ali gledat} 



BILJE2KE HRVATSKE SMOTRE 



221 



to — makar i Zacconia — postaje u naše 
nervozno doba a k tomu kod tempera- 
mentnih ljudi dosadno i — kako se vidjelo 
— opasno po D'Annunzia. Prijatelji ga 
njegovi brane, da je drama naskroz psi- 
hologijska i za to publici nepristupna, ali 
je i kod ovakih stvari dužnost autora sku- 
piti i povezati psihologijske momente u 
snažne i jake rieči, a ne gubiti se u više- 
puta pustim igrarijama rieči. Medjutim 
budućnost će reći svoju o onom zvižduku 
slušatelja; za sad je zvižduk kod D'An- 
nunzia . . . 

„Mladfa sestra", tragedija Tommasa 
Monicelli-a davala se po prvi puta u Teatro 
Vittorio Emanuele u Turinu. 

Elena, žena Paolova, za njegove odsut- 
nosti postala je liubeznica Andreova, za- 
ručnika njezine mladje sestre Tullie. Elena 
se podala ljubavniku bez ljubavi, bez strasti, 
jedino od nekog neobuzdanog hira. 

Nu stizava ju kazna Njezine se duševne 
muke još uvećavaju osjećanjem vruće lju- 
bavi, što ju ćuti naprama svojoj mladjoj 
sestri. Ova ne zna ni o čemu ništa, te živi 
u radosti i povjerenju u veliku sreću, koju 
joj podaje njezina ljubav za Andreu. 

Skoro se ima obaviti svatba, a ima se 
vratiti i Paolo, Elenin muž. Tu se odigrava 
prava drama. Paolo dolazi kući. Neki težki 
„Stimmung" tišti mu dom, koji spopada i 
i Tulliu, te iu more neke neodredjene, 
neizrecive boli. 

Napokon Elena priznaje mužu svoju kriv- 
nju. Paolo oprašta, a Tullia mora da snosi 
konsekvencije tragedije; ona ne će i ne 
može više Andreu, da čuje i žrtvuje svoju 
ljubav svom ponosu. 

Drama je postigla liep uspjeh. 



Francezka kazališta 

„La Courtisane" drama u pet činova od 
Andrć Arnvvelda, prikazana prvi put 17. 
listopada u Comćdie Frangaise u Parisu. 

Andre Arnvvelde vrlo je mlad pjesnik, 
koga je snašla nečuvena sreća, da je prvu 
njegovu dramu primila Comćdie Fran^aise. 
Njegovo je pjesničko ime Arnvvelde ana- 
gram njegova pravoga imena Andrć Levy. 
Uspjeh nije nikako opravdao nade, što je u 
dramu stavljalo samo glumište i pariško 
čudno obćinstvo. To novo djelo odaje 
doduše ukusa, ali je puno nespretnosti i 
djetinarija, kao da je djelo jednog djaka, 
a Theatre-Franjais ne će nitko moći obie- 
diti, da odbija i plaši početnike. 

Autor je htio da obradi sliedeću tezu: 
jedan plemeniti, oduševljeni čovjek „pri- 
rode** steče nekim čudnim spletom prilika 
prvo mjesto u državi. Kako će se on svo- 
jom vlašću služiti? Što možemo očekivati 



od njega i njegovih ideja? Eto te izmiš- 
ljene pripoviesti Amvveldove: 

Čin se dogadja u osamnaestom vieku 
u nekom neodredjenom kraju (nehotice 
pomišljamo na kakovu njemačku knežinu), 
gdje vlada francezki rokoko od godine 
1750. Stari kralj toga naroda ima milost- 
nicu Pvrennu, koja u njemu nalazi po 
svom ukusu odveć očinskog zaštitnika. 
Ona traži i nalazi drugdje odštete i zabave. 
Obožavatelji je oblietaju, medju njima oso- 
bito ministar comte de Praaelvs. Ali svi 
ti ne mogu da je zabave. I tako podje ona 
jednog dana u lov u obližnju šumu i nadje 
tamo u nekoj šikari na p6 naga pastira. 
Ona ga umoli, da joj poda vode, a on se 
požuri, da je posluži. Njegova ga pleme- 
nita i ponosna pojava začudi, te želi, da 
joj on potanje o sebi pripovieda. Njegov 
joj se govor pričini čudnim, ona nije obi- 
čavala takova što čuti. Oduševljenim rie- 
čima crta joj taj divljak radosti svoga osam- 
ljena života. Nitko mu ne zapovieda, on 
je sam svoj gospodar: 

Je suis joyeux, je suis heureux, je chante, 

j' aime. 
J' habite dans čeci que j'ai construit moi- 

meme. 
Ma force, la foret, ma libertć, ce toit. 
Crois-tu vraiment que j'ai plus de choses 

que toi? 

Te čudne rieči očaraju lakomislenu Pv- 
rennu. Ona u sebi ćuti nesavladivu želju, 
da tu slobodnu pticu, što tako Iiepo pjeva, 
stavi u krletku. I ona mu reče : Je t aime. 
Viens avec moi. Posadi ga u svoja kola 
i doveze ga u palaču Robert (jer to je 
ime toga divljaka) ćuti se ondje nekako 
sputan. Svileno odielo, što je obukao, ne 
može da mu nadomjesti njegovo staro od 
kože divljih životinja i od šumskoga lišća. 
Njegovu dušu vriedja izkvarenosti nizkoća 
velike gospode, ponižavanje neznatnih, sve- 
obća nepravda, igo i robstvo, od kojih je 
masa sasvim potištena Robert je htio da 
tu svoju braću oslobodi, da ih pridigne, 
da probudi njihovu sviest. Robert kao neki 
predhođnik Jaurfesov širi socijalističke ideje. 
Dobroćudni ga kralj umirući oženi Pyren- 
nom. I tako se naš reformator nadje na 
čelu države. On sada po miloj volji uprav- 
lja i ostvaruje svoje ideje. Tjera stare ko- 
mornike i zamienjuje ih poštenim plebej- 
cima: trgovcima, obrtnicima, postolarima 
i krojačima. On smanjuje porez i pravedno 
ga razdjeljuje, osniva škole, udešava dušu 
svojih državljana i uči ih finom, plemeni- 
tom ukusu. Ali ga te državničke brige tako 
izpunjuju, da sasvim zanemaruje Pyrennu. 
1 Pvrenna, koja se dosada tako strašno 
dosadjivala u krugu visoke gospode, do- 
sadjuje se sad još više uz tog Ijubovnika 
demagoga i kazuje mu iskreno: Je m' 
ennuiel* U svojoj se dosadi Pvrenna tako 



222 



HRVATSKA SMOTRA 



daleko zaboravlja, da se podaje sasvim 
prostom razbojniku Calligu, nekoj grbavoj 
nakazi, što nekako tajinstveno i nemotivi- 
rano prolazi čitavom dramom. Uza to Py- 
renna svoga muža već sve više mrzi i 
doziva opet comte de Pradelvsa, svoga sta- 
rog obožavatelja, da je od njega oslobodi. 
Grof veoma veseo, što je opet u njenoj mi- 
losti, skuje odmah zavjeru protiv Roberta. 
Zavjera je već malone uspjela. Nezahvalni 
narod, zasićen zlatom grotovih poslanika, 
sve se više udaljuje od svoga dobročini- 
telja. Ali ga žarka njegova rječitost opet 
predobila. Robert, koji je sada u dušu 
upoznao nevriednu Pvrennu, poziva suve- 
reni i nešto uzvrpoljeni puk, da bira ili 
njegovu čistu čovječansku ljubav ili ne- 
vriednu i griešnu Pvrennu. Dobri se narod 
odluči za Roberta. ,,Le peuple a dćcidćl" 
poviče Robert i izgoni ponosnom i priezir- 
nom gestom griešnu Pvrennu, kojoj se sada 
i njen Pradelvs iznevjeri i nudja Robertu: 

Je viens foffrir mon coeur, mon esprit 

et mon bras 
Et je te servirai quand tu commanderas. 

A zatečeni mu Robert odvraća: 

Nous sommes tous ćgaux, 6 Pradelvs, 

mon frfere 
Et nous travaillons tous a V oeuvre sa- 

lutaire. 
Sans maitre, nous allons sur un mčme 

chemin. 

I ovom se socijalističko-demokratskom 
apoteozom drama svršava. To bi bilo veoma 
utješljivo i ganljivo, veli francezki kritik J. 
Thouvenin u časopisu .Annales", kad ne bi 
bilo malo odviše naivno. Uza svu svoju 
dobru volju gledaoci ne mogu da uzmu 
ozbiljno toga čudnog proroka. On je sasvim 
obični brbljavac kako ga i Pvrenna naziva. 
Ovo djelo nije genijalno. Autor sam vje- 
ruje u one istine, što ih propagira i hoto- 
mice kadikad iztiče. Robert je odveć vatreni 
govornik, i da je rodjen dva vieka kasnije, 
bio bi izvrstna pojava medju retorima i 
tribunima našega vremena. Ali ni milost- 
nica Pvrenna nije suvislo ocrtana; kadikad 
su njezine rieči sasvim nepojmljive. Nu sve 
je moguće. Umjetnost treba da prikaže 
izmišljeni život, zli simboli ne mogu ipak 
da budu bez nekog minimuma ljudske vje- 
rojatnosti. A Arnvvelde steći će vremenom 
više izkustva, a ovaj prvi njegov pokušaj 
dozvoljava nam, da mu proreknemo liepu 
budućnost. 



Ađelaida Ristori 

U Rimu je nedavno u 83. godini svoga 
života umrla Ađelaida Ristori, velika tali- 
janska tragedkinja. Kao diete ubogih putu- 
jućih glumaca rodjena je 1821. u gradiću 
"Cividale u Triaulu. Prvi su njeni engage- 



menti bili u Parmi i Livornu, a svojim ta- 
lentom i svojom ljepotom osvoji ona sebi 
ubrzo naklonost talijanskog obćinstva. I 
tako je ona u razmjerno kratko vrieme 
bila jedna od prvih talijanskih umjetnica. 
1847. oženi je Marquis Capranica del Grillo, 
a po njegovoj želji ostavi ona pozornicu. 
Ah kad je ona u jednoj dobrotvornoj pred- 
stavi za nekog ubogog glumca postigla 
senzacijonalan uspjeh, vrati se ona pod 
svojim starim imenom opet glumištu. 1855. 
gostovala je prvi put u Pansu u „Thćatre 
Italien" kao Francesca da Rimini i Maria 
Stuart, i postigne veliki uspjeh Ađelaida 
Ristori pripadala je tako zvanoj roman- 
tičkoj školi glumačkoj i osvajala je gledaoce 
ponajviše izrazitom mimikom i žarkim 
temperamentom. Uz prave triumfe gosto- 
vala je onda na pozornicama španjolskim, 
njemačkim i američkim. Prije 30 godina 
ostavi ona pozornicu i nastani se u Rimu, 
gdje je u svojoj umjetničkoj uredjenoj 
palači živjela život ugledne i otmene patri- 
cijke Ali u svojoj duši ostala je Ristori- 
jeva svojoj omiljeloj pozornici sve do pred 
smrt vjerna, i interesirala se sveudilj za sve, 
što se ticalo kazališta i glumačke umjetnosti. 



UMJETNOST 

Izložbe 

II. 

Izložba modernih umjetnika u munchen- 
skom Glaspalastu brojno je veća (1616 
umjetnina) od one starih bavarskih umjet- 
nika. U glavnome se može reći, da go- 
dišnje izložbe u Glaspalastu odaju svake 
godine nepromjenljivu i stalnu fizionomiju : 
nepregledno (uz najbolju volju) množtvo 
izloženih umjetnina, a malo, veoma malo 
snažnih i oštrih individualiteta te mar- 
kantnih, izrazitih djela. Kao kod već opi- 
sane retrospektivne izložbe bavarske umjet- 
nosti vraćaju se i kod modernih umjetnika 
u Glaspalastu stalnim nekim redom tri 
motiva: portret, pejsaž i interieur, koji je 
posljednji u novo doba zamienio stari 
romantični genre. Kraj ogromne količine 
izloženih umjetnika morat će ovaj naš 
kratki referat dašto izaći sasvim subjek- 
tivan. I ta sama subjektivnost morat će 
se ograničiti na to, da spomene samo dva 
tri imena. Walter Firle stekao je svojim inte- 
rieurom iz dječjega života, „Čudnovata 
priča" (br. 186.) usrdno priznanje samoga 
staroga Israelsa, koji se, vidjevši tu sliku, 
u velike začudio, kako je finim osjećajem 
Firle pogodio ton i razpoloženje najboljih 
savremenih holandezkih majstora. U istinu 
se ta slika svojom finoćom u razporedjaju 
svietla i svojom harmonijom boja snažno 
doima gledaoca. Prekrasno svježe i jedre 



B1LJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



223 



su slike Eugena Brachta „Mirno more" 
(br. 79.) i Karla Kustnera „Zima" (br. 445.). 
U svojoj slici obradio je Bracnt jedan 
motiv sa Svita. Plavetni se suton pomalo 
spušta svježim zrakom. Na rubovima oblačja 
vide se neznatni crveni i žućkasti traci, 
koji se od ražu ju u bistroj vodi. Oskar 
Freiwirth-Lutzov sjeća svojom intimnom 
slikom „Iz dobroga starog vremena" (br. 
199.) na Chodowieckoga. Albert Welti 
približava se svojim „Izlazkom penata" 
br. 870.) englezkim prerafaelitima. H. G. 
Jentzscha „Prosit" (br. 355) sjeća svojom 
jedrinom i živahnošću Rubensovih zdravih 
dječaka. Medju novim pojavama iztiče se 
osobito Gertruda Wurmbova, koja u svojim 
slikama kazuje mnogo individualnosti i 
sasvim osobito shvaćanje. Tako joj je pri- 
mjerice vanredno uspjela „Bolnička ulica" 
(br. 900). Medju kiparima osobito se iztiče 
Oskar Garvens i Constantin Starck. 

III. 

U miinchenskoj secesiji vrlo blagotvorno 
djeluje veoma maleni broj izloženih umjet- 
nina (182), ne brojeći ovamo neko trideset 
umjetnina tudjih umjetnika te akvarele, pa- 
stele i risarije Uz to ima 77 plastika i gra- 
fičkih umjetnina. Od tudjinaca zamjernim 
su djelima zastupani Besnard, Blanche i 
pokojni Carrifere. Osobito se medju Fran- 
cezima iztiče Charles Cottet s nekoliko pre- 
krasnih pejsaža. Od Engleza su zastupani 
Laverv (s jednim veoma otmenim portre- 
tom), Priestman, Paterson i Withers. Od 
mladih, dosada nepoznatih njemačkih sli- 
kara, iztiče se osobito H. B. Wieland, A. 
Weisgerber, Th. Hummel, Ph. Klein i Toni 
Stadler. 

IV. 

Mladji umjetnici munchenski, skupljeni 
oko „Secesije", i oni stariji u savezu 
„Kunstgenossenschaff stupaju uMiinchenu 
uviek jedni od drugih strogo odieljeni. U 
ovogodišnjoj „Bavarskoj jubilarnoj izložbi" 
u Nurnbergu izložila su oba saveza za- 
jedno u najboljem prijateljstvu svoja djela. 
Obima je bilo, kako se čim, veoma ozbiljno 
stalo do toga, da pokažu markantnim i 
i izrazitim umjetninama razvoj svoje umjet- 
nosti u posljednjim godinama. Dojam je 
ove čitave izložbe veoma liep i ugodan. 
Čim stupite u mali vrt, koji se nalazi pred 
umjetničkom zgradom, i prolazite onim 
cviećem obraslim hodnicima, budi već 
pljusak jednog apartnog vodoskoka neko 
osobito razpoloženje. Izložba je sama 
vrlo spretno i pregledno razporedana. 
Medju izloženim umjetninama nalazimo već 
i stare znance iz prošlogodišnjih izložba, 
ali kako je priredjivačima bilo na umu, 
da uistinu izadju samo najizrazitijim umjet- 
ninama svojih članova, to mi i te stare 
znance rado pozdravljamo. Tako primje- 



rice Stuckova „Oresta i Erinije" (br. 427), 
Schuster-VVoIdanov „Život" (br. 469.), Fi- 
lipa Kleina pikantnu „Alissu" (br. 199). 
Kod novih umjetnina žetva nije baš odveć 
obilna. Mi se susrećemo s mnogo zname- 
nitih njemačkih slikara, koji sa svojim 
novim izloženim umjetninama donose ono, 
što od njih očekujemo. Tako Hugo Ha- 
bermann sa slikom „Porodica moga brata" 
(br. 147), Adolf Mtinzer „Karneval", Her- 
mann urober sa svojim „Bavarskim selja- 
cima" (br. 142), koji u mnogočem sjećaju 
na Leibla. 

Interesantna su dva niirnberžka slikara 
Karl Fleischmann i Ludwig Kiihn. Obojica 
su zastupana jednako krasnim portraitima 
i intimnim pejsažima. Kuhnov „BildmV 
(br. 223.) sjeća čitavom svojom koncep- 
cijom, bojama i razpoloženjem na najbolje 
portraite Zuloagine. 

Uz ove i mnoge druge veće uljene i tem- 
pera slike imade još u toj izložbi veoma 
mnogo akvarela, pastela, gouache-slika i 
risanja. Medju kiparima osobito se iztiču 
Maximilijan Dasio sa liepim broncama i 
plaketama. Od pokojnoga Rudolfa Maisona 
nalazimo opet već toliko put vidjena djela 
„German u biegu" (br. 704.) „Šiegfried" 
(br. 705.) i „Wotan" (br. 706.) 

Od osobita su interesa Stuckove plastike 
(brojevi 737.-743.) Osobito su brojno za- 
stupana djela reproduktivnih umjetnosti i 
arhitektura (ovdje osobito Hans Grassel 
sa svojim nacrtima za pučke škole (bro- 
jevi 961.-963.). 

Mnogo vremena čovjek i onako ne može 
da proboravi u toj dosta interesantnoj 
izložbi, jer ga privlače i drugi paviljoni te 
ukusno uredjene niirnberžke izložbe. A 
osim toga ima i u samom Nurnbergu to- 
liko toga interesantnoga, da bismo primje- 
rice za sam „Germanski muzej" trebali 
dobro pol godine, da se uputimo u sve 
njegovo bogatstvo- Kud pogledate u tom 
zlatnom Nurnbergu, svagdje osjećate, da 
vas prati duh Albrechta Durera. 



O savremenoj njemačkoj umjetnosti 

predavao je nedavno u Kolnu Karl v. Per- 
fall. On je sebi u tom predavanju stavio 
dva pitanja: 1. Je li umjetnost internacio- 
nalna ili naciionalna? i 2. Što je važnije: 
forma ili sadržaj? Kao u svim granama 
duševnoga života, tako je i u umjetnosti 
živi saobraćaj medju civilizovanim naro- 
dima. U tom je smislu, u tom izmjenji- 
vanju novih stečevina, umjetnost interna- 
cionalna. S druge je opet strane sasvim 
prirodno, da umjetnik iznosi instinktivno 
u svojim umjetninama karakteristična obi- 
lježja svoga naroda. Ta se narodna odie- 
Ijenost jasnije opaža kod Franceza i En- 
gleza nego kod Niemaca. Ali se kod njih 



224 



HRVATSKA SMOTRA 



ono, Sto su od fudjinaca naučili, uzko sto- 
pilo s njihovim narodnim bićem. To se 
najjasnije opaža u modernom stilističkom 
pokretu, koji je upravo kod Niemaca za- 
hvatio tako duboko korienje. Početke 
tog pokreta treba tražiti u Englezkoj. U 
Prancezkoj pridošla su k tome još neka 
obiležja simbolizma i dekadence, i u tom 
je onda obliku došao taj tako zvani sece- 
sionistički stil u Njemačku. Taj novi stil 
ima mnogo dobrih strana, ali dosada on 
još nije nikako podesan za velike i monu- 
mentalne gradjevinc U ovakom slučaju on 
još i sada uzima u pomoć starije stilove. 
U Munchenu je Gabriel Seidl osnovao 
jedan osobiti tip nove arhitekture na os- 
novi činjenice, da grad Miinchen u svojim 
starijim sgradama pokazuje izraziti tip ro- 
kokoa. Taj se Seidlov stil razvio onda u 
drugom smjeru u „Biedermeierstil" ili u 
Jugendstil (po munehenskom ilustrova- 
nom tjedniku, koji se osobito živo zauzeo 
za taj stil) Danas ima taj stil vodstvo 
Uz njega ima još i monumentalni stil jav- 
nih gradjevina, koji je za našu modernu 
kulturu odveć masivan, i najposlije kao 
treći stil domovinski (Heimatskunst) Uza 
sve svoje mane i griehe taj je pokret na 
polju arhitekture jedna veoma važna nje- 
mačka kulturna pojava, jer što slična u 
drugih naroda još nema. U tom stilu iz- 
bija moćno i čuvstveni sadržaj. To izrica- 
nje čuvstva nije u njemačkoj umjetnosti 
nigda zastajalo. U vneme najbujnijeg na- 
turalizma izticali su ga Fritz v. Uhde i 
Stuck. Lenbach je pače u tom pogledu i 
griešio, stavljajući u svojim portretima du- 
ševni sadržaj nad životnu vjernost i slič- 
nost U najnovije se vrieme u uzkom sa- 
vezu s tim „Biedermeierstilom - pojavio 
opet jedan novi smjer, koga zovu „nje- 
mačkim". Taj je stil veoma Ijubak i dra- 
žestan, ali lako je moguće, da i taj stil 
podje nezdravim stranputicama, kako se 
to u njemačkoj umjetnosti već češće do- 
gadjalo. Uz sav čuvstveni sadržaj umjet- 
nine ipak je u umjetnosti conditio sine 
Sua non: umjetnikova tehnička vještina. 
►jelo, koje ne odaje savršenu tehničku 
vještinu, ne može da bude vriedna umjet- 
nina. U naše je doba ušlo u običaj, da se 
Niemcu uz druge karakterne osebme do- 
daje i sentimentalnost. Ali stara nam umjet- 
nička djela dokazuju, da Niemac nije nigda 
sentimentalan bio. U Niemca je duboko 
čuvstvo, ali u njega ima i izrazita smisla 
za snažnu i realističku karakteristiku. Nje- 
mačka je sentimentalnost u uzkoj svezi 
s romantikom i s nekim osobitim politič- 
kim protivštinama iz vremena ratova za 
oslobodjenje, kad je vladala pretjerana 
moda, da se njemačka krepost i jedno- 
stavnost stavlja uz bok romanskoj izkva- 
renosti. To se naivno mišljenje dakako 
pomalo sve više razvodnjivalo. Na polju 
plastike iztiče Perfall osobito sasvim ose- 



bitu pojavu Hildebrandovu i bujni cvat 
njemačkih grafičkih umjetnosti, koje za- 
jedno s arhitekturom odaju visoki stupanj 
savremene njemačke umjetničke kulture. 



Paul Cćzanne 

26. je oktobra umro u provencalskom 
gradu Aixu jedan od najglavnijjh zastup- 
nika francezkog impresionizma, slikar Paul 
Cezanne. On je još u ovogodišnjem je- 
senskom salonu pariškom izložio nekoliko 
slika, tako da njegova smrt dolazi sasvim 
neočekivano Prije sedam godina on se 
sasvim odielio od Parisa i nastanio u pro- 
vincijalnom gradiću Aixu. Tu je usried 
vedre i sunčane Provence postao pravim 
malogradjaninom i živio je jedino svojoj 
ljubljenoj umjetnosti. Gotovo svi majstori 
francezkog impresionizma živjeli su u 
osami kao pustinjaci. Cezanne je već u 
svojoj mladosti bio neka osebujna pojava 
Tako ga je prikazao i njegov prijatelj 
Zola u svom romanu „L* Oeuvre". Cć- 
zanne nije slikao tako slobodno i poletno 
kao Monet niti tako sigurno kao Pissaro. 
Njegov je slikarski rad neprestana borba 
i svladavanje materije. Njegove slike odaju 
neku težku nespretnost, ali duboku i is- 
krenu želju za istinitošću te oporu, zbijenu 
i neskršivu snagu. Ali je njegov čitavi umjet- 
nički rad bio podpuno cienjen samo od 
uzkog kruga njegovih najbližih prijatelja. 
Širem su obćinstvu njegova najveća djela 
još i danas nerazumljiva. Ce'zanne nije 
medju impresionistima virtuoz u tehničkom 
pogledu, ali je on u njihovu krugu bio 
jedan od najjačih individualiteta, jedan od 
najčudnijih karaktera tog slikarskog smjera, 
koji je tako uzko vezan uz francezko na- 
rodno biće. 

**************** 



GLASBA 

Kojim će putem moderna muzika? 

(Povodom desete obljetnice smrti Antona 
Brucknera) 

Anton Bruckner* umro je 11. listopada 
1896. U posliednje je dane svoga života 
primio još sve počasti, koje podpuni i 

* Bruckner je rodjen 4. rujna 1824. u 
Ansfeldenu kraj Linza u Gornjoj Austriji. 
Iz revnoga autodidakta postade on izvrst- 
nim muzičarom. 1855. bude organista u 
Linzu, podje onda u Beč, gdje je veoma 
savjestno i revno učio kontrapunkt kod 
Simona Sechtera i postane 1868. njegovim 
nasljednikom, i to organistom dvorske ka- 
pele u Beču. Uza to je bio učiteljem or- 
guljanja i kompozicije na bečkom konzer- 



B1LJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



225 



pravi umjćtnik može da očekiva od svoga 
doba. Od onda se njegova slava, pozna- 
vanje i priznavanje njegovih djela sve više 
šire. Ti posmrtni uspjesi već dokazuju, da 
Bruckner svoju slavu ne zahvaljuje osob- 
nom svojem nastojanju — ta za svoga je 
života bio u osobnom saobraćaju tako 
naivno čedan i nespretan — već da je on 
jedan od onih iskrenih i dubokih umjet- 
nika, koji svoje biće podpuno tek u svojim 
djelima odkrivaju. 

Uza sve to je Bruckner svojim djelima 
malo utjecao na mladju generaciju muzi- 
čara, u tom prvom deceniju poslie nje- 
gove smrti pošla je muzika smjerom, koji 
je znatno udaljen od bića Brucknerova 
On je bio naivan muzičar staroga stila, 
koji se jednakom i neizcrpivom i širokom 
dobrovoljom bavio najtežim problemima 
najzakučastije kontrapunktike, i koji je 
opet jednako nastojao, da svaku pojavu i 
svaki izražaj velike i ljubljene prirode, koja 
je na nj moćno djelovala, muzički izrazi. 
Tako u njegovim djelima odjekuje niegova 
duša. On nije bio pjesnik, već muzičar. 
Pjesnička su se djela doduše znatno do- 
jimala njegova bića, ali se nisu nikako 
dojimala njegove muzikalne fantazije. Mo- 
derni muzičari ne mogu nas dosta revno 
uvjeravati o uzkim snošajima njihovih djela 
s raznim poetskim, literarnim i filozofskim 
djelima. Tim dosta jasno odaju, kako su 
njihova djela produkti razuma, razmišljanja, 
produkti raznih kombinacija i špekulacija. 
Je li to onaj prvotni usrdni i iskreni poriv? 
Ne, njihova duša u takovu radu šuti, fan- 
tazija je njihova okljaštrena, problem forme 
za njih više ne eksistira. Tim je nevinost 
i Ijubka pirodnost muzike sasvim izčezla. 
Kako da je opet vratimo? Ove se jubi- 
larne godine mnogo puta čula rieč: vra- 
timo se k Mozartu. Ali ta je — možda i 
dobro pomišljena — rieč proizašla iz pre- 
velikog jubilarnog razpoloženja. Ta mo- 
derni muzičari ne mogu da se odmetnu 
od svoga bića, oni ne mo^u, da se sasvim 
ostave svih onih moćnih izražajnih sred- 
stava, što im ih pruža razvitak moderne 
muzike. Zato Max Morold u veoma um- 
nom i trieznom članku (Kunstwart XX. 2) 
preporuča za lozinku modernim muziča- 
rima : vratite se k Bruckneru 1 Simfonik 
Bruckner savršeni je izražaj našega doba 
On pozna i štuje muzičke stečevine Wag- 
nerove i Lisztove, on ne zazire od neo- 
bičnih modulacija i čarobnih instrumen- 

vatoriju, a od 1875. i lektorom muzike na 
sveučilištu. Od njegovih se kompozicija 
osobito iztiču njegove simfonije. One se 
odlikuju osobitom harmoničkom raznoli- 
košću i sjajnom instrumentacijom. Njegovu 
je 111. simfoniju (prikazanu sjeni Richarda 
wagnera) izvodio prije nekoliko godina u 
Zagrebu Rich&rd Strauss sa berlinskim 
filharmoničkim orkestrom. 



lalnih erekata. Ali uza sve to on im ne 
oduzima njihovo muzikalno pravo, on im 
ne smanjuje vriednosti unoseći u njih sa- 
svim izprazne i tašte pojmove, već ih on 
spaja i reda po nepisanim zakonima svoje 
umjetničke forme. I najposlie : iz njegovih 
djela govori njegovo srce, njegova duša. 
O istom je ovom problemu govorio 20. 
oktobra ove godine poznati profesor bečke 
univerze dr. uuido Adler u Berlinu u temi: 
Muzikalni problemi našega doba Stari su 
njemački majstori, izvodi Adler, Bach i 
Handel obćeno dobro svih muzičkih kru- 
gova. Moderna se glazba započinje posljed- 
njim djelima Beethovenovim i Schuberto- 
vim. Za muzičara čine modernu njemačku 
glazbu Richard Strauss, Gustav Mahler i 
Max Reger. Čini se, da će Niemci svoju 
muzikalnu supremaciju nad ostalim naro- 
dima još dugo sačuvati. Moderna glazba 
stavlja dvie glavne tražbine. Umjetnik treba 
da zadovolji s vanjskom formalnom gra- 
djom i jednom poetskom idejom kao sre- 
dištem svoga djela. Od vremena klasika 
pa do danas izražajna suše sredstva mu- 
zike u ritmičkom, harmoničkom i kolori- 
stičkom pogledu za četverostruko pove- 
ćala. Ali u modernim partiturama naći 
ćemo na žalost — što u klasika zacielo 
nije bilo — tek tri, najviše pet realnih 
glasova kod instrumenata, sve drugo spada 
do kolorističkih sredstava. Moderni glaz- 
benici odviše operiraju filozofičkim idejama 
i spekulacijama. Tako je moderna muzika 
u sasvim nezdravom i neprirodnom sno- 
šaju prema svojim pograničnim umjetno- 
stima, primjerice prema poeziji. Adler oštro 
kritizira Straussovu „Salomu - , iztičući, da 
je u njoj čuvstveni sadržaj već u klici 
zamro. Isto je tako i moderna pjesma 
pošla stranputicama. Njoj treba da još i 
danas bude uzorom Schubert i njegovo 
snažno izticanje pjesnikovih rieči 1 Wagner 
je spekulativnim amalgamiranjem raznih 
umjetnosti i precjenjivanjem muzikalne 
drame pošao krivim stazama Opera treba 
da se opet vrati k pievu, a orkestar treba 
da se modificira. Odveć velikim izstav- 
ljanjem Wagnera ne smije da se stiša i 
suzuje zdravi naš savremeni život. — Naj- 
poslie Adler oštro napada CosimuWagne- 
rovu, koja je „Parsifala" uzela u monopol, 
te ga brižno suzteže velikom dielu nje- 
mačkoga naroda. Treba već jednom uzeti 
na um, da danas već i radnik stupa u re- 
dovima onih ljudi, koji hoće da uživaju u 
umjetničkim djelima, a s toga razloga 
treba da se u školi uz skromnu pjesmu 
budi i razumievanje za uzajamne snošaje 
u historičkom razvitku muzike. Muzika 
ne smije da draži samo živce, ona mora 
da postane važnim kulturnim i odgojnim 
sredstvom u životu narodnomu. 



226 



HRVATSKA SMOTRA 



UMJETNO CVIEĆE I — TRNJE 

Madame, Frau, Signora Begowska de 
Hauser digla je viku: Zadnji, labudji rc- 
klamski pjev. Nije joj ostala krpa na krpi 
tudjega odiela, prepoznali su ju, poizkidali 
perje, i onako polu-naga viče, viče kao 
kakva kućepaziteljica i psuje svakoga, tko 
ju samo liepo ne pogleda Od Polja- 
kinje s talmi-patriotizmom i s gestama me- 
trese postala najednom politička žrtva. 1 
kao takova viče: Hajka, hajka 1 Njeni agentski 
psići već su promukli. 

Drugim riečima: Gospodin markiz kušao 
je da na stvarnu ocjenu njegove glume od- 
govori. Ne s podpisom, jer „svoje vrieme 
upotrebljuje u bolju rabotu* 1 (piše novu 
„dramu"!), već — artistički. Pisao je na 
ime, posve slučajno, list jednom svom prija- 
telju ne imajući dakako ni kraj pameti to, 
da će taj prijatelj sam od sebe i opet posve 
slučajno objelodaniti njegov list. 1 ovdje je 
loše kopirao Vojnovića, koji se poslie ne- 
povoljnih kritika dao interwiewirati i inter- 
wiew dao u javnost. Liepo je to, kad čovjek 
ima takove prijatelje, koji će i podpis svoj 
dati na autorovu samohvalu. To je vrhunac 
reklame i tu valja skinuti kapu pred ova- 
kovim majstorom. 

U tom je odgovoru jedina donekle stvarna 
obrana, gdje naš autor opravdava svoju 
„nachtrottlersku" rabotu time, da je i Ro- 
stand uzimao za svoju dramu materijal iz 
Cyranovih djela. Dakako, (to rade svi, pa 
i „pisac ovih redaka"), ali nije to činio 
mekanički, već, ako se tako može reći, 
— kemijski, to jest: historijska je data 
proveo kroz retortu svoje dramatske duše, 
dok je naš autor naprosto prenosio dijalog 
jedne kronike u stihove, pa tako sačinio 
bezidejni, plitki potpourri iz Massona, Sar 
doua, Maeterlincka i — još koga. To je ta 
razlika. 

Ostala je obrana — osobna. Tu je, veli, 
po sriedi zavist Ogrizovićeva, što njegove 
drame ne idu „u strani sviet". (Možda će 
ipak ići onako pješice sve bez automobila 
Otona Hausera) — Pri tom se taj pro- 
slavljeni autor u nestašici produktivnoga 
mesa ne stidi glodati davno već oglodanu 
prevodilačku šuplju kost. To mu je zadnje, 
očajno oružje, baš kao da bi tko njemu 
prigovorio, što je htio dati svojoj glumi, 
poljski kolorit riečju „pane", koja je — 
češka I Ne, ne, u ovake sitnice i osobnosti 
ne ćemo zalaziti s njime. To već ne spada 
u polemiku jer bi mu pravila njemu tako 
milu reklamu. To spada u — komediju. 

U komediju, kojoj je glavno lice jedan 
umišljeni autor. 

Prvi čin: Autor šilje notice u novine, da 
radi na jednoj drami. Historijska je, svjetska 
je, drama dvaju naroda, napoleonska, prva 
svoje vrsti, kakova se u nas još nije na- 
pisala i t. d Predestinirana je već u za- 
metku za „strani sviet* 4 , za dva naroda, pa 



autor razmišlja, bi li je u obće dao kod 
kuće prikazivati. Drama je gotova, autor 
ide na put ladjom k jednom još većem 
autoru. Tu je čita, svi su uzhićeni, ne idu 
ni na ručak, dok se ne pročitaju svi či- 
novi, kliču, čestitaju, pišu u sviet : lmmenso, 
immensol Čitanja u različnim krugovima 
učestala. Svako se čitanje objavljuje u 
novinama 

Drugi čin: Autor dolazi na dva mjeseca 
prije predstave u glavni grad zemlje. Tu 
udara drugi čador reklame. Sastaje se s lju- 
dima od pera, hvata ljude „od kritike", 
pripovieda im svoju dramu, pa onu pripo- 
viest o ladji i još većem autoru, koju već 
na izust zna. Pripovieda, koliko je knjiga 
proučio, drama pročitao, svieta vidio i t. d. 
Dramu štampa, preštampava, uvezuje u 
zlatorez, pravi posjete, nosi na dar knjigu 
ljudima od pera i od kritike, ulaguje se, 
pravi komplimente (osobito ako je tu i 
koja gospodjica) — jednoj se stranci izdaje 
pristašom, a kod druge ju zatajuje, — raz- 
pituje se kod svih novina, kako stoje šan- 
cevi za kritiku, pa negdje bome i novac 
obećaje . . Posao je posao. Prevodilac mu 
njegov šilje notice u vanjske novine, u ko- 
jima se naša literatura prikazuje pustinjom, 
dok se nije u njoj pojavio on, autor, koji je 
prvi Europejac medju Hrvatima (pozna na 
ime jako dobro europejske autore, osobito 
talijanske) i t. d. Sve u redu, sve treba 
samo da se digne već jednom zastor pre- 
miere. 

Treći čin: Gotovo je. Prikazivala se 
slavljena drama i pale prve kritike. Hvale, 
većinom hvale, to jest: zamotavaju se u 
fraze. Tko da se zamjeri ovako „skladnom" 
autoru, koji posjete pravi i spreman je 
sam sebi napisati kritiku. Ipak, nije — nije 
zadovoljan autor s tim kritikama. One se 
usudjuju ocjenjivati ga i jedna se pače drz- 
nula nepovoljno pisati. Početak svršetka. 
Digle se i druge bez fraza, bez hvala . . . 
To ide sve gore. Isti pače list, u kom je 
drama izišla, ne hvali — iz zavisti, dakako 
Autor se smućuje. Šilje opet notice, mrtve 
obrane, psovke, — psovke na kritiku uobće 
a napose na sve one zlobne kritičare, koji 
su jalni, jer i sami pišu „loše i mršave" 
drame. A njega, njega su pohvalili „strogi" 
Miletić ,,i drugi", pa Jagić je naročito zbog 
drame došao u Zagreb, da je vidi i t. d. 
Autora već popadaju grčevi. Zastor pada. 

Ali, nemojmo biti do kraja zlobni, nije 
ovo konac komedije, ima još i — četvrti 
čin: Autor dolazi k sebi. Ponovno čita kri- 
tike o sebi : možda ti ljudi ipak imaju bar 
donekle pravo. Dakako, imaju nešto. Pa 
valjda i nije sve jal. Nije! Čita i opet 
Dolazi k sebi. Nešto, pače mnogo toga 
imaju pravo. Ništa zato. On sjeda k stolu 
i piše — novu dramu. Prije toga se sve- 
čano zavjerio sam sebi, da će dramu pisati 
ravno iz sebe. Neće uzimati ništa, od nikud 
— osim historijskoga milieau. Reklame« 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



227 



to seje ponovno zakleo, ne će više pra- 
viti. Eto: ne će! (Osim dakako one naj- 
nužnije) S prevodiocem prekida svaki sao- 
braćaj. Ako uobće bude ta drama za strani 
sviet, moraju ti ljudi sami se obratit na 
njega, a ne da se on k njima tura. Tako 

1"e! Pročistivši ovako savjest sjeda autor 
t pisaćem stolu ; porazbacao je, spalio sve 
one strane knjige (kao što nekad učiniše 
Don Quixotu) i hoće da piše sam, posve 
sam. I zbilja — navrieše mu prve prave suze, 
suze stvaranja . . . 

U petom činu prikazuje se njegov skromni, 
ali pošteni uspjeh. I gle čuda. Najljepšu mu 
je kritiku o toi drugoj drami napisao neki 
Ogrizović u „Hrvatskoi Smotri". Bez jala, 
dakako 1 

Gospodine Begoviću držite rieč, ne pi- 
šite više samohrana i ne dajte ih od drugih 
pisati (ili podpisivati), nemojte vriedjanjem 
i polemikama ovake ruke stvarati nepri- 
stojne reklame uz prolievanje vlastite krvi 
a na gaudium filistarske publike. Ne pišite 
ih, pišite radije novu dramu, pa se poput 
Franka Wedekinda osvetite na ovaj — 
autora najdostojniji — način svim svojim 
„neprijateljima" jalnim i nejalnim. Pišite 
novu dramu 1 



Dotle, do vidjenjal 
Vaš 



Onaj isti 



OPET JEDAN PLAGIJAT? 

New York Herald donosi u svom broju 
od 30. rujna o. g. u odieljku „Magazine 
Sektion" razpravu iz pera Aleksandra Je- 
ssapa, izdavača velike zbirke studija „French 
Men of Letters a , u kojoj iznosi sličnosti iz- 
medju novele Aleksandra Dumasa otca 
„Actć" i svjetskih romana Lew Wallaceova 
„Ben Hura" te Szienkiemczeva romana 
w Quo vadiš?" 

Jessup umno razvija čudnu činjenicu, 
kako Dumasova »Actć*, ta mala i neznatna 
novela, koja je pače i u samoj Francezkoj 
malo ili gotovo nikako poznata, odaje to- 
liko frapantnih sličnosti i dodirnih to- 
čaka sa pomenutim romanima, da se 
težko oteti doimu, te nisu Wallace i Szien- 
kiewicz poznali tu novelu. To nam je tim 
lakše vjerovati, jer su oba ova pisca neo- 
bičnom savjestnoću proučila sva i histo- 
rička i pjesnička djela, koja rade o istom 
predmetu. Jessup iztiče povrh toga još i 
tu činjenicu (koju moderni literarni historici 
gotovo redovno puštaju s vida); da autori 
ovakih senzacionalnih romana najradije 
pabirče i traže svoju gradju u dalekim histo- 
ričkim epokama, koje su gotovo isto tako 
udaljene od njihova vremena, kao dani 
Neronovi 



Tako je i Jessup sasvim slučajno naišao 
na te čudne sličnosti, jer je pomenuta Du- 
masova novela upravo u posljednje dane 
izašla po prvi put u englezkom prevodu. 
Umnom i trieznom razlaganju Jessupovu 
ne možemo se ni uz najbolju volju oteti 
i tako moramo njegove rieči vjerovati, 
kako nam nije pri ruci Dumasova novela. 

Čudno je kod svega toga samo to, što 
se do danas nije čuo ni jedan glas, koji 
bi kušao, da oprovrgne tu za cielo smielu 
obtužbu Jessupovu. Šteta bi bila, kad bi 
uzvišeni evropski literarni kritici i u tom pi- 
tanju zauzeli stanovište spendid-isolation-a, 
koje obično zauzimaju prema američkim 
zastupnicima znanosti, jer je upravo ta 
znanost na najboljem putu, da savjestnošću 
i kritičkom akribijom doskora potamni 
naše evropske zviezde. 

**************** 

KNJIŽEVNE I UMJETNIČKE 
NOVOSTI 

* Karakteristično po talijansku dramu. 
Eleonora Duše razpisala prije godinu dana 
dramski natječaj od 10.000 lira za najbolju 
talijansku dramu. Jury nije mogla dopitati 
nagradu nijednoj od natjecanih drama. 

* U Lavovu je namjestničtvo zabranilo 
prikazivanje „ Revolucije", drame poljskog 
pjesnika Kazimira Tetmajera. Imala se da- 
vati i u Krakovu. 

* Pisac Jorn Uhla" Frenssen, koji je 
s tim svojim romanom postigao u Nje- 
mačkoj u zadnje vrieme najveći uspjeh, 
napisao je novo djelo „Pater Moors rahrt 
nach Siidwest". 

* U Newyorku odkriven ie spomenik 
Giuseppu verdi-u, što mu ga je podigla 
tamošnja talijanska kolonija, a izradio kipar 
Civitelh. 

* U Petrogradu su nedavno našli vrlo 
dobar portrait pjesnika Aleksandra Serge- 
jevića Puškina iz g. 1828. 

* Na velikoj umjetničkoj izložbi u Chi- 
cagu dobio je prvu nagradu crnac Henry 
Tanner. Učio je kod Constanta u Parizu. 

* Roberto Bracco napisao je novi igrokaz 
u četiri čina, a zove se „Mali izvor*. 

* U Girgenti (Sicilija) umro je kipar prof. 
Fridrik Reusch. Rodio se 1843. u Siegenu, 
a učio je u berlinskoj akademiji. Stvorio 
je ratničke spomenike za Siegen i Vensberg 
kod Mulheima i dr. Od g. 1881. bio je pro- 
fesorom na umjetničkoj akademiji u K6- 
nigsbergu u P. 

* U Budimpešti odkrivena je u jednoj 
privatnoj sbirci Tizianova Venera, za koju 
se držalo, da je izgubljena. To je drugi 
eksemplar istoimene slike, koja se čuva u 
petrogradskoj eremitaži. 

* U godišnjoj skupštini „Institute de 
France", što ga sačinjava pet akademija, 



228 



HRVATSKA SMOTRA 



dopitana jelinguistička nagrada Jespersenu, 
profesoru kopenhažkog sveučilišta za nje- 
govo djelo o razvoju i gradji englezkog 
jezika. 

* U berlinskom Tiergartenu odkriven je 
spomenik Albertu Lortzingu, skladatelju 
opere „Car i tesar*. Spomenik je stvono 
prof. Eberlein, a prikazan je Lortzing kako 
stoji. 

* „Komodianten", naslov je igrokaza, što 
su ga napisali Robert Misch i Roda-Roda. 
U tom se igrokazu iznosi kazalištni život 
pred i iza kulisa. 

* Historički ciklus opera, sastojeći od 
35 večeri, izvodit će se u hamburžkom 
Stadtheateru. Tu će se kronoložkim redom 
iznieti glavna djela prošloga stoljeća i to 
iz francezke, talijanske i njemačke operne 
literature. 

* Tridesetgodišnji kritičarski jubilej ! Otto 
Florsheim, poznati njemačko-amenkanski 
glasbeni pisac i osnivač „Musical Couriera" 
proslavio je 30-godišnji kritičarski jubilej. 
On je prvi počeo preko oceana propagi- 
rati ideje Richarda Wagnera. 

* U Petrogradu je preminuo Vladimir 
Vasiljević Stasov, vrlo uvaženi i znameniti 
povjestničar i spisatelj ruski. Bile mu 82 
godine. On je kao povjestničar, arheolog 
i kritičar u velike uplivao na razvoj umjet- 
nosti u Rusiji, a uviek je nastojao, da tu 
umjetnost učini neodvisnom od inozemstva 
i da ju vodi svojom kolotečinom. Godine 
1861. propoviedaše, da ruska umjetnost 
mora biti narodna. Nu ostao je glas vapi- 
jućega ; 1863. došlo je do secesije, 13 mladih 
umjetnika izstupilo je iz akademije, u kojoj 
je vladao klasični stil, i krenulo narodnim 
pravcem. Stasov je konačno za svoje djelo- 
vanje naišao u istinu na sveobće priznanje, 
pače i u službenim krugovima. Bio je za- 
častni član akademije. 

* Sudermann, od koga su njegovi što- 
vatelji očekivali u njegovu najnovijem 
djelu „Das Blumenboot" novu dramatsku 
rehabilitaciju, nije te nade izpunio. Njegovo 
je najnovije djelo u Berlinu (Lessing The- 
ater) primljeno vrlo hladno i ravnodušno. 



U čitavoj drami nema, kako iztiče njemačka 
kritika, ni jedne rieči, koja bi nas mogla 
uvjeriti o kakovu dubljem čuvstvu pjesni- 
kovu i koja bi odala njegovo nastojanje, 
da prikaže podpune i prirodne ljude. 

* O kulturnoj zadaći dnevne štampe 
govori leipzižki prof. nacionalne ekonomije 
Rarl Biicher u velikom Taubnerovom sbor- 
niku w Die Kultur der Gegenwart". Biicher 
izstavija, da su iz nekdašnjih ljudi, koji su 
se iz uvjerenja u borbi za svoje ideale dali 
u žurnaliste, da su iz tih ljudi danas postali 
većinom puki ljudi od zanata. U ovima na- 
zrieva Biicher veliku pogibao već . u po- 
gledu golemoga područja, što ga moderne 
novine obuhvataju Ali ipak su novine uza 
sve to važno sredstvo za obćenu naobrazbu. 
Ima mnogo ljudi, koji osim novina u obče 
ništa ne čitaju. Dobro razvijena dnevna 
štampa diže duševno snagu narodnu, a 
možemo li, pita Biicher, zvanje čovjeka, 
koji dne viče svojim novinama govori sto- 
tinama tisuća manje cieniti, nego ograni- 
čeni rad jednoga sveučilištnog profesora, 
koji je često u prilici, da se udalji od prin- 
cipa tres faciunt collegium . . . Moderna 
je štamda primjerice u Njemačkoj svojom 
oštrom borbom protiv lex Heinze riešila 
to pitanje prije, nego što je njemački parla- 
menat došao u priliku, da izreče svoj veto. 

* Stari i slavni skladatelj Jules Massenet 
napisao je novu operu „Ariadne\ koja se 
ovih dana davala prvi put u pariškoj Grand 
Opera. Tekst je Massenetovoj operi na- 
pisao Catulle Mendes, koji je staru priču 
o Tezeju i Ariadni svojim ponajviše lirskim 
dodatcima znatno proširio. Massenet je 
k tom tekstu napisao veoma liepu muziku, 
koja u mnogočem sjeća na prijašnja nje- 
gova djela. Ali je uza to ovaj put pošao 
još i dalje, jer je upotriebio i neke motive 
iz Gluckovih djela. Najbolje je uspio treći 
čin, u kojem je Massenet iznio vrlo inte- 
resantne karakteristične i melodiozne izra- 
žajne forme Tezejeve ljubavi, Fedrine strasti 
i Arijadnine tuge. Instrumentacija je dašto 
kao uviek u Masseneta od prekrasne i 
rafinirane ljepote. 



USPOMENI JELENE ZRINSKE 



Nezahvalnost mnogo puta prouzroči, te 
pravi prijatelj bude glavni neprijatelj. 

Iztočno blago 

„Austrija ona o kojoj ja govorim jača je i od našega kralja", reče slavni 
Ante Starčević u hrvatskom saboru 26. lipnja 1861. 

Ta Austrija gušila je u Hrvatskoj i Ugarskoj ustav i slobodu, činila je 
najveće nepravde i bezzakonja, i kako je uništila kraljevinu Češku, tako je 
htjela uništiti Hrvatsku i Ugarsku, da na njihovim razvalinama podigne svoju 
državnu vlast. Ona Austrija, o kojoj Stari reče, da je jača i od samoga 
kralja, u koliko nije mogla svojom despocijom gaziti ljudska prava u još 
nepokorenim kraljevinama Hrvatskoj i Ugarskoj, dopuštala je divljim Turcima, 
da kolju, ražaju, pale i uništuju u tim zemljama, samo da što prije nikoga 
ne bude u njima. 

Strašno je bilo tada u Hrvatskoj, tako strašno, da su sami Turci, kad 
su se komugod grozili, ovako govorili: „Pokori se, jer će ti zemlje biti 
kano hrvatske 1 *. 

Unatoč tim grozotama, stanje u Hrvatskoj ipak ne bijaše tako užasno 
kano u Ugarskoj, jer je Hrvatsku branio i od austrijskog silničtva i od 
turskog krvoločtva slavni rod Zrinskih. 

Petar Zrinski, ban hrvatski, svojim zamjernim vrlinama vinuo se na 
vrhunac svoje slave, te mu sam cesar austrijski Leopold I. morao priznati, 
da je on „utjeha domovine, strah svih neprijatelja 14 . 

U to je vrieme stenjao pod turskim jarmom najbolji dio Ugarske. Prvi 
ugarski velikaši, zabrinuti za obstanak svoje domovine, uprli su oči u naj- 
umnijega, najodvažnijega i najbogatijega velikaša u Ugarskoj i u Hrvatskoj, 
u hrvatskoga bana Petra Zrinskoga, i ponudivši mu krunu sv. Stjepana 
zamoliše ga, da on nad je put spasa. 

Ako se ugarski kralj Ladislav I. nakon smrti hrvatskoga kralja Zvoni- 
mira polakomio za kraljevstvom hrvatskim, tvrdeći, da ima na nj pravo kao 
brat Zvonimirove žene Jelene (Lepe), time je pokazao samo osvajalačku ćud, 
koja ne poštuje ničije slobode. 

Hrvatski ban Petar Zrinski odbio je ponudu ugarskih velikaša, nije se 
htio ovjenčati njihovom krunom ; ali poštivajući njihovu slobodu i kao čovjek, 

16 



230 HRVATSKA SMOTRA 

komu je sloboda svoga hrvatskog naroda bila milija od vlastita života, stupi 
u dogovore s ugarskim velikašima. Sastajali su se sad u Ugarskoj, sad u gra- 
dovima Petra Zrinskog u Hrvatskoj, da viećaju, kako će urediti pokret za 
oslobodjenje. Na te sastanke i dogovore dolazio i mladi erdeljski knez Fran 
Rakoci, gdje mu u dio pade sreća, da se sastao i upoznao s preliepom 
kćerkom bana Petra, s kneginjicom Jelenom. Kad ju je prvi put ugledao 
kao da se napio trave od pomame, tako mu je oči premamila i srce pri- 
svojila svojom ljepotom. A kad ju čuo govoriti, nada života i slobode pro- 
gali mu lice. 

Poslie jednog velikaškog dogovora približio se Fran Rakoci kneginji 
Jeleni, pogledao ju kao da joj htjede reći: „ne uzkrati mi tvoga usrdja", pa 
progovorio : 

— Kneginjo, neizmjerno mrzim naše tlačitelje. Kaži mi štogod o njima, 
da ih još jače zamrzim. 

— Kneže, da znaš kakovi se vaji mojim srcem viju kad pomislim, da 
„Turci pale naša sela, kolju hrvatski narod, što je mladje, gone u robstvo, 
a Beč brani mojemu otcu, da navali i protjera divlje čopore . . . ." 1 kneginji 
Jeleni krv zakipi plemenitom žestinom, lica joj se osuše rumenilom, iz očiju 
sievala bi joj vatra osvetnoga plama. 

Plamen mržnje točio se iz Jeleninih očiju u Rakocijevu dušu i tu se 
razgorio u neugasiv požar. 

Kod stola sjedio je Fran nasuprot Jeleni, milo ju pogledavao, pa joj 
govorio : 

— Svoj glad i žedju ne mogu stišati ni tečnom zaoblicom, ni žarkom 
rumenikom. Kneginjo, ti ga možeš stišati, daj mi bilja od omraze. 

Rakociju Franu i Jeleni Zrinskoj isti su jadi zastirali vedro obzorje nji- 
hove mladenačke sreće, ista im bijahu čuvstva, iste težnje, pa koje čudo, da 
im se ljubav neopazice u srce ušuljala i tuj se čvrsto uvriežila. 

Odkad je kneginja Jelena poklonila svoje srce knezu Franu Rakociju, 
više puta bila se zamislila, postala je sjetna. Znala je, da ju uz Rakocija 
čeka burna budućnost, ali pred tim nije strepila, jer je svoj uzor našla u 
svojoj predragoj majci, slavnoj hrvatskoj banici Katarini Zrinskoj. Drugi vaji 
previjali su joj mladu dušu. Ona će ostaviti svoje toplo gniezdo, svoj dragi 
Ozalj, ne će više prisluškivati šumu Kupe, najmilijoj pjesmi iz svoga dje- 
tinstva. Koliko puta ju je upokojio taj mili šum, kad je u noćno doba mislila 
na svoga otca, kako se suce po razbojištima. Ostavit će i svoj liepi Bakar i 
veselu Kraljevicu, gdje je toliko puta rajila oči na pučini jadranskoga mora 
i gledala kako u luci valići brecaju oko ladjica, kako plašte i pijuckaju, i 
kako se lome u zlatnoj sunčanoj svjetlosti. U svojoj novoj domovini, sa 
Munkača ili Saros-Pataka gledat će bliedo nebo i nepregledne ravni, po kojima 
se lieno vuku maglene zavjese. 

Zaokupljenoj takvim mislima kneginji Jeleni spustila bi se na dušu težka 
tuga, iz očiju bi joj se srunilo niz baršunasta lica nekoliko bisernih suza, a 
iz prsiju izletio bolni uzdisaj: 



USPOMENI JELENE ZRINSKE 231 

— Oh, otačbino moja, istom sada ćutim koliko si mi sveta i mila . . . 
Banica Katarina znala je što muti sreću njezinoj kćeri, za to bi joj 

ovako govorila: 

— Jeleno dušo, ti ćeš u Ugarskoj raditi za Hrvatsku, a mi ovdje za 
tebe. Ti ćeš za slobodu oduševljavati Ugre, ti ćeš ih prikupljati za velike 
čine, a silna je rieč oduševljene žene. 

— Hoću, majko, jer Ugarska bit će moja druga domovina, odrješito od- 
govori Jelena, pa nastavi: Ugarska je žedna slobode. Njezinoj slobodi bit će 
posvećeni svi moji čini, a mišlju ću se zalietati na moj dragi Ozalj, u ove 
dvorane, gdje su mi toliko puta dizali dušu na polet neumrli stihovi našega 
Gundulića: 

„O liepa, o draga, o sladka, Slobodo, 
„Dare u kom sva blaga višnji nam Bog je d6. 
„Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi 
„Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti 1 

drhtavim od zanosa glasom izreče Jelena, zaručnica kneza Frana Rakocija. 
Što su se više ugarski velikaši privijali uz hrvatskoga bana Petra Zrin- 
skoga, da im nadje put spasa, to jača bijaše na njega i na njegov rod 
mržnja one Austrije, koja bijaše jača i od samoga kralja. Ta Zrinski bijaše 
najveća zaprieka, što Austrija ne može postati jedinstvenom državom. 

— Zatrti treba Zrinske i Frankopane! Kad ne bude bana Petra, kralj 
će lako obračunati s Ugarskom i Hrvatskom. Kad ne bude hrvatskoga bana, 
izgubit će drugi dielovi buntovničkoga tiela život i gibanje, biesno se pjenio 
u ime Austrije njezin kancelar Hocher. 

Drugi dielovi buntovničkoga tiela bili su Ugri. No Petar Zrinski bijaše 
onaj silni orao, pod čija se možna krila s tiskah u drugi dielovi buntovničkoga 
tiela, da pod njegovim štitom i uz njegovu obranu sebi pridrže život i 
gibanje. 

Našlo se i austrijskih grofica, koji se otimahu za liepom kneginjom Je- 
lenom, ali ih ona nije počastila ni jednim svojim pogledom. 

Udaju knjeginje Jelene za kneza Rakocija zagovarao je i sam francezki 
kralj Ljudevit XIV., koji joj je poslao bogati vjenčani dar, kao i tadanji 
papa Aleksandar VII. 

1. ožujka 1866. bila je svatba u Saros-Pataku, gdje su se našli na okupu 
svi prvi ugarski dostojanstvenici. Tu bude odlučeno, da Petar Zrinski ima 
biti na čelu cielomu pokretu u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tri nedjelje zatim 
sastadoše se u Stubičkim Toplicama oba podkralja, hrvatski ban Petar 
Zrinski i ugarski palatin Franjo Vesseleny, gdje su se svečanom prisegom i 
pismenom zavjerom zavjerili, „da će u ovom strašnom času, gdje bi mogla 
propasti domovina jednoga i drugoga svim silama nastojati, da po zakonima 
i ustanovama i po povlasticama, dobivenim od kraljeva, Ugarsku i Hrvatsku 
čuvaju i brane do posljednje kapi krvi", 



232 HRVATSKA ŽMOTRA 

Zajednička obrana domovine, to bijaše cilj i svrha zavjere obiju pod- 
kralja. O čijoj premoći, ravnopravnosti, kamo li o podložničtvu slabijega 
jačemu, ne bijaše ni spomena. 



Sve tmastiji oblaci skupljali su se nad Hrvatskom i Ugarskom. Svuda 
vrije, provaljuje bies, jer se već njemački zulum snositi ne može. Jelena i 
Rakoci uzbunili su čitavu gornju Ugarsku, kuda se orio samo jedan glas: 
„Nismo dužni čuvati vjeru kralju, koji nema ljubavi i otčinske milosti prema 
narodu. Radje pod Tursku, nego izdisati pod njemačkim gospodstvom." 

U to vrieme piše zabrinuta Jelena svojim roditeljima dva pisma svojim 
sladkim materinskim jezikom. 

U pismu od 20. travnja g. 1670. upravljena na svoga otca moli ga, 
da bi joj kojim glasom srce razveselio. Želila bi čuti dobre glase, želila bi 
znati česa im se držati, „jesmo li kuhani ali pečeni, ali v kakovom redu 
smo". Nadalje ponizno moli otca, „da bi gušće krat obznanivati", jer ljudi 
pitaju njezinog gospodina, kakove će im saobćiti glase, a on im ništa ne 
zna reći. 

A svojoj majci piše: „Mi ovde smo naša dugovanja na pre vzeli po 
zapovjedi moga dragog gospodina otca, mi smo svi u dobrom redu, samo 
to nam je, da nikakvoga glasa ne čujemo od Vašeg Gospodstva, ni od 
gospodina otca, da bi listor to znali, kak su tamo silnim carom dokončana 
dugovanja, tako bi nam naše dugovanje sve po žnori išlo. Mi ovak kad ne 
znamo se česa držati, tako vnogo ljudi i volju gubi. Za to prosim Vaše 
Gospodstvo za Boga, da bi kaj najbrže nam na znanje dali po našem čo- 
vjeku, koji je pri V. Gospodstvu. S tim se u milošću V. G. preporučam i 
ostajem ponizna i pokorna kći i službenica do groba .. 7 . . „ 

Dok je Jelena Zrinska Bogom zaklinjala svoje roditelje, da joj jave, što 
im je činiti za spas domovine, dotle je Marija Vesseleny, slavljena magjarska 
patriotkinja, udova palatina, čitavu zavjeru izdala Beču. 

Više puta uvjerio se ban Petar, da se rieči ugarskih otačbenika kose 
s činima, da je neiskreno njihovo izticanje bratske sloge, što je jednom sgodom 
ogorčeno spočitnuo judexu curiae Franju Nadasdyu, koji mu je u lice naj- 
sladje laskao, a za ledjima govorio: „Nikad ne će Zrinski biti moj gospodar." 

Nakon izdaje Magjarice Marije Vesseleny, Austrija je uprla sve sile, da 
što prije zatare rod Zrinskih. Nikakva himba, lukavstvo i prevara ne bijaše 
joj prenizko, samo da hrvatskoga bana Petra dobije u svoje šake. I dok mu 
je ta himbena Austrija s jedne strane laskala, da je u njemu oživio Krešimir, 
a kralj Leopold I. nazivao ga svojim dragim rodjakom, dotle je ta ista 
Austrija skovala na hrvatski narod najodurniji proglas, glasom kojega otimlje 
se knezu Petru Zrinskomu „banstvo, sve časti, vrednosti, slobodnosti, pre- 
Štimanja i poštenje, i svakomu se daje oblast, da ga umori ili uhiti; i još 



USPOMENI JELENE ZRINSKE 233 

tomu svemu obećajemo cesarski i kraljevski dar, deset jezer talirov onomu, 
ki njega živoga ili mrtvoga nam v ruke da. tt 

Vjerolomstvo i izdaja dovelo je najumnijega i najodvažnijega branitelja 
ugarske i hrvatske slobode bana Petra Zrinskoga na stratište. 

Krv prolivena za slobodu otačbine, vapila je za osvetom. Tko da ju 
osveti? Vlastita krv. Svi Zrinski osim Jelene pogibahu u tamnicama. Kako 
da se Jelena osveti? Komu? Zar magjarskoj „slavljenoj patriotkinji" Mariji 
Vesseleny, koja je svojom izdajom poskorila propast njezinog roda? Zar 
magjarskom grofu Keryu, koji je njezina otca na putu u Beč sladko pod 
svoj krov primio, istodobno poslao glasnika u Beč da javi, da je Petar 
Zrinski na putu, za kojim je, kad je napred krenuo, tajno poslao svoje ljude, 
da ga sliede, da ne bi možda Zrinski mjesto u Beč na opravdanje, odpu- 
tovao k svojoj kćeri Jeleni u gornju Ugarsku? 

Zar da se posluži sredstvom Marije Vesseleny, pa da izda svu ugarsku 
gospodu, koja su njezinog otca nagovarala i silila na pobunu, dapače i na 
savez s Turskom proti Austriji? 

Ne će Jelena Zrinska da bude „slavljena patriotkinja" poput Marije 
Vesseleny, kao što niti njezin otac u odlučnom času nije htio poput Na- 
dasdya izdati svoje saveznike, te skrušeno se pokajati, ne bi li možda izbjegao 
krvničkom maču. 

Na glas otčeve smrti u plemenitu Jeleninu dušu zavalila se gorkost, 
jedka i goruća, još nikad joj nije duša poćutila toliku žedju za osvetom, pa 
sva drhtava od boli i gnieva reče svome Franu: 

— Frane, ili će u meni živo srce pući, ili ćemo krv njemačku piti, da 
osvetimo naš rod i dom. 

Franu Rakociju trzali su se obrazi od jara i jada, grozničav ga obuze 
žar, pa smrsi kroz zube: 

— Oni su mi i krv i nož na očima! 

— Čuj, Frane; Naši ljudi zakrilatiše voljom, sjeknuše snagom, planuše 
junačkim srcem. Udarimo na Niemce, uz pomoć Boga pravednoga! 

Deset godina sokolila je Jelena Zrinska svoga muža Frana Rakocija na 
uztrajnu borbu proti Niemcima, koji su oplienili njezin dragi Ozalj, opustošili 
njezinu milu i nezaboravnu Hrvatsku, sasjekli joj otca i strica na stratištu, 
majku i braću pobacali u vlažne i smradne podzemne tamnice. Nakon deset 
godina postala je udova sa dvoje dječice 

Poslie smrti Frana Rakocija, bio je na čelu ugarskih buntovnika grof 
Imre Tokoli. Jelena Zrinska kao udova, niti je malaksala, nit se podala 
tuzi za mužem, niti se smirila u svojim gradovima, već je umnožanom snagom 
uz Tokolija vodila čete u krvave bojeve. Žestoka, strastvena, najdublja mržnja 
na Austrijance približavala ih jedno k drugomu, misao na osvetu, na naj- 
strašniju odmazdu spojila ih u nerazdruživ vez. Šest godina poslie Rakocijeve 
smrti vjenčala se Jelena s Tokolijem. 

Jelena i Tokoli „da spase zlatnu slobodu Ugarske, koju tudjin nogama 
gazi 4 , tražili su saveznike proti mrzkim Niemcima, „i ako im ih nebo ne da, 



234 HRVATSKA SMOTRA 

tražit će ih i u samom paklu, da osvete propast roda svoga." 1 oni sklopiše 
savez sa Turcima. 

Turci stali obsiedati Beč, a Tokoli i Jelena Zrinska skupiše oko sebe 
devetnaest ugarskih županija, da pohrle u sveti boj za slobodu. Nema više 
Zrinskih, da brane nezahvalni Beč, zato bježi cesar Leopold I. iz Beča pred 
turskom silom, jer mu je draga na ramenima glava. Turci biesno navaljuju, 
krv se lije, dim se diže, plamen liže, Beč se trese, sad će pasti, ali u zadnji 
hip priteče u pomoć Ivan Sobjeski sa svojim Poljacima i odbije tursku silu. 

Ivan Sobjeski potjerao je nekrsta. Odmah zatim Austrija je podigla 
glavu, počela progoniti ugarske buntovnike i širiti vlast nad Ugarskom, kao 
nad svojim nasliednim kraljevstvom. Sve je već strpala pod svoju vlast, svi 
gradovi već su joj se predali, svi osim Munkača, koga je pol godine nepri- 
spodobivom hrabrosti branila Jelena Zrinska, da ne padne u tudje ralje. 



Ugarska dala je Hrvatskoj privremeno Jelenu (Lepu). Ova Jelena zati- 
rala je kao hrvatska kraljica hrvatska prava i povlasti i vječno snovala, kako 
da preko svoje druge domovine, koja ju je nadarila najboljim, što je imala 
— kraljevskom krunom — protegne tudjinsku vlast. 

Sa Jelenom Zrinskom Hrvatska je Ugarskoj uzvratila zajam, prema onoj 
božanskoj: „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom." 

Da nije Hrvatska Ugarskoj poklonila Jelenu Zrinsku, Ugarska ne bi 
imala niti jednu slavnu ženu, jer do Jelene Zrinske smatrala je Mariju Ves- 
seleny slavnom patriotkinjom, koja je svoju slavu zapečatila sramotnim 
izdajstvom. 

Jelena Zrinska borila se za slobodu Ugarske jednakim žarom, kao što 
bi se bila borila za slobodu Hrvatske, da joj je sudbina namienila ostati u 
otačbini. 

Jelena Zrinska niti u svojoj novoj domovini Ugarskoj, niti u turskom 
progonstvu, kamo je dospjela, jer je branila Ugarsku od njemačkog zuluma, 
nije smetnula s uma, da je Hrvatica, nego se svojim hrvatskim rodom po- 
nosila kao i čitavi slavni rod Zrinskih. 

Ljubav za svoju pravu otačbinu, u kojoj je ugledala svjetlo božjeg dana, 
razplamćivala je u njoj najplemenitija čuvstva žene, majke i junakinje. 
svojoj dragoj Hrvatskoj ona je morala mnogo govoriti, često ju je morala 
najzanosnije spominjati u govoru i u pismima, upravljenim na svoju kćer i 
sina Frana Rakocija II. Jer kad je ovaj odrastao, te se opasao mužkom 
snagom i ustao na obranu svojih domovinskih prava, izpovjedio je jasno i 
glasno, da je u „njemu uzplamtila prirodjena vatra hrvatske krvi", Zrinska krv. 

Ugarska ima Frana Rakocija I. Za borbu ga oduševila Hrvatica Jelena 
Zrinska. Ugarska ima Tokolija. Polet i snagu dizala mu Hrvatica Jelena 
Zrinska. Ugarska ima Frana Rakocija II., najslavnijeg svoga junaka. Život 
mu dala Hrvatica Jelena Zrinska, i u njemu podpirivala vatru svetog otač- 
beničtva. Svoje junake Ugarska ima da zahvali Hrvatskoj. 



USPOMENI JELENE ZRINSKE 235 

Ali Ugarska i Ugri nikad nisu znali biti zahvalni. Već u ono vrieme 
pisao je rimski poslanik sv. Stolici o Ugrima, da su w na cielom svietu narod 
najgori, ne ljube, niti ne poštuju nijednoga naroda na svietu, a ne ljube se 
niti izmedju sebe . . . Oholi su i naprašiti, ne će ničijega savjeta itd. tt 

„Oholi i naprašiti" bili su Ugri i onda, kad se Ugarska nalazila na rubu 
propasti, te od Hrvata izgledala svoj spas. Kako oni znadu biti oholi i na- 
prašiti, to Hrvati svaki dan osjećaju. Od tih osjećaja muti se vid, zaustavlja 
se dah, a zrakom kao da je pahnuo vonj ljudske krvi, jer je bolje umrieti> 
nego umirati pod silničtvom ohola i naprasita naroda »najgoreg na svietu". 

MARIJA KUMIČIĆ 



O POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 

Popularno predavanje dra. Kršnjavija, držano dne 4. studenoga 1906. u „Hrvatskoj 

čitaonici" u Zagrebu 



Milostive gospodje i štovana gospodo ! Stavio sam sebi zadaću, da vam 
u nekoliko markantnih crta orišem sliku političkoga stanja u Danteovo doba 
u srednjem vieku. Ako hoću, da sa malo rieči ocrtam ovo doba, moram 
ipak segnuti dosta daleko natrag u poviest rimskoga carstva i nekoliko rieči 
kazati o ideji rimske države, jer je rimska država bila središte političkoga 
mišljenja cieloga srednjeg vieka. Mi si dandanas ne možemo predstaviti, što 
je značio stari Rim u svoje doba. Mi nemamo danas takvoga centruma na 
svietu, gdje bi se sve stjecalo, kao u Rimu, gdje je u istinu grad Rim bio 
srce i duša cieloga svieta. Mi smo u novije vrieme prije 200 godina u Pa- 
rizu imali nešto slično, ali to se ne može prispodobiti s uplivom, snagom 
i bogatstvom staroga Rima. Samo nekoliko crtica da vam kažem za ka- 
rakteristiku. Stari je Rim imao devetnaest vodovoda; od tih su do danas 
sačuvana tri. S ova tri današnja vodovoda Rim je bogatiji vodom od svih 
američkih i evropskih velegradova. U Rimu je bilo dvadeset i osam javnih 
biblioteka, bilo je osamsto šestdeset i sedam javnih kupališta, dok ih u Beču 
ima danas petdeset. U Rimu je bilo u circusu maximusu mjesta za 385.000 
ljudi. U starom Rimu bilo je 2000 palača krcatih umjetninama, koje se samo 
s kraljevskim palačama današnjega svieta prispodobiti mogu. Starom Rimu 
danas nema ni prispodobe. Nigdje se ni države ni privatni ljudi toliko ne 
brinu za promicanje kulture i za uzvišeno umjetničko uživanje. Mogao bih 
navesti takvih podataka silu božju, ali neka bude dosta ovo nekoliko rieči. 
Stari Rim bio je središte ne samo kulture, nego i politike, jer je cieli tada 
poznati sviet oko Sredozemnoga mora bio u ruci rimskoga carstva. Bila je to 
država na egoističnim principima osnovana, izdjelano pravo do najfinijih 
tančina, jedan savršeni ustroj ljudske sebičnosti. No za čudo ovaj silni aparat 
uzljuljao se, uzdrmao se, pao je, srušio se uplivom male jedne čete ribara 
iz Galileje, koji su suprotstavili velikim principima egoizma ideju požrtvov- 
nosti ljudske, ljubavi i jednakosti sviju ljudi. 1 ta mala četa nošena jednim 
velikim idealom pobiedila je onu snažnu, veliku kulturnu državu. Pobjeda 
je bila podpuna. Kad je stari Rim bio uzdrman u svojim unutarnjim temeljima, 
nije mogao odoljeti vanjskim navalama drugih naroda, koji su počeli dolaziti 



O POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 237 

iz Azije i poplavljivali Evropu. Rim po nekoliko puta plienjen, razoren, pao 
je napokon tako duboko, da je kroz 40 dana bio bez ikakvih stanovnika 
tako, da ima jedno vidljivo razdoblje izmedju stare i nove kulture. 

U novo sredovječno doba vladala je ona ideja kršćanstva, koja je staru ideju 
rimsku nadvladala bila. Dakako da ova nova ideja nije mogla sve jednakim 
žarom i jednakom jakosti zahvatiti, da je tu bilo zabluda, jer svi ljudi nisu 
shvaćali plemenitost nove nauke, jer su ponieli sa sobom starih rimskih i 
grčkih pogrješaka. Tako nam se u srednjem vieku prikazuje kršćanstvo 
mjestimice u formi, koja nije nalik prastarim idejama prvoga stoljeća kršćanstva, 
u kojima se kršćanstvo razvijalo i ojačalo. 

U doba Danteovo kršćanstvo se bilo već uzvinulo do velike svjetske vlasti. 
Razvoj mu bio tako silan, da je pače crkvena vlast ambicionirala da nasljeduje 
starorimski svjetski imperij. Papinstvo je naišlo na konkurenta, naime na nje- 
mačke careve, koji su takodjer svojatali zadaću, da oni budu nasljednici starih 
rimskih careva. Cielim srednjim viekom razvija se borba za svjetsku vlast izmedju 
rimskoga pape i njemačkih careva. U tom sukobu crkvene i svjetske vlasti 
rodili su se s obje strane silni karakteri. Grgur VI., Inocent III., Inocent IV., 
Bonifacije VIII. To su bili toliki ljudi, da je izgledalo, kao da su se u 
njima sbilja obnovili velikani staroga rimskog carstva. Jedan Fridrik Bar- 
barosa, jedan Henrik IV., jedan Henrik VI., Fridrik II. bili su vitežki, zanosni, 
simpatični te se onaj, koji proučava poviest ovoga doba, mora diviti i 
jednim i drugim predstavnicima velikih ideja. Ova borba za rimski imperij 
temeljna je politička misao srednjega vieka. Danas nemamo analogije rimskom 
carstvu u zapadnoj Evropi, nego ju imademo tražiti dalje na istoku. Stara 
bizantinska država preživjela je zapadnu rimsku državu, pak je istom pala, 
kad su došli Muhamedanci ; oni su ju razorili. Ali ni tada nije istočno rimsko 
carstvo poginulo, nego je ostalo živo u Rusiji, gdje je pridržalo sve svoje 
forme do današnjega doba. U Rusiji je svjetska i crkvena vlast spojena 
u jednoj ruci, crkvena je vlast podredjena svjetskoj. Da je Henrik VI. 
Hohenstaufovac uspio živjeti još nekoliko decenija duže, on bi po svoj prilici 
šatro bio svjetsku papinsku vlast u Italiji, jer je bila velika moć u njegovoj 
ruci; dakako da ne bi mogao uništiti papinstvo, jer ono bi se uteklo kojoj 
drugoj državi, kao što se poslie uteklo Francezkoj. — Ovo je veliki okvir, 
ovo je veliko svjetsko kazalište, gdje se u pozadini odigrava borba pa- 
pinske i carske vlasti, a pred ovom pozadinom odigravaju se manje scene 
pojedinih lica i pojedinih malih gradskih državica. Nastojat ću, da u nekoliko 
kratkih crta prikazem neke od ovih malih scena, koje su se na toj velikoj 
pozornici odigravale. — Rimsko carstvo, pobjedonosno, obnovljeno Karlom 
Velikim (800 g.), može se kazati, da je trajalo do g. 1200. Stom godinom, 
kad su Hohenstaufovci od papinske vlasti bili poraženi, može se uzeti, da 
je svršila obnovljena rimska carska svjetska vlast. Kad se razpala, kad je 
auktoritet careva propao i nije bio nitko više dosta jak, da red u Italiji i 
Evropi uzdrži, nastalo je veliko komešanje na svim stranama, velike borbe 
malih proti velikima, sviju proti svima. Male stranke su se načinile, nastale 



238 HRVATSKA SMOTRA 

su težnje u svakom mjestu, u svakom gradu, da svaka stranka sebi osigura 
vlast na trošak države. Tudji vladari dolazili su s jakom vojskom, da ih 
podjarme, pa su ih tako pritiskivali, te su često nastale bune. Taj silan metež 
trajao je stoljeća. Od prilike na sličan način kao danas u Rusiji, gdje je 
oslabila ruska carska vlast te se počela širiti anarhija. Dakako da ne znamo, 
kako daleko će ići ta analogija. U tom velikom komešanju dvie su se stranke 
izticale. Jedna, koja je pristajala uz papinsku vlast i zagovarala, da papa 
bude svemu svietu gospodar i da ga svaka kreatura sluša, kako se kaže u 
buli „Unam sanctanr. Pristaše te stranke zvali se: Guelfi. Oni, koji su pri- 
stajali uz carsku svjetsku vlast, zvali su se: Gibelini. Borbe tih dviju stranaka 
vodile su se po cieloj Evropi i pod drugim različnim imenima. Jedni su bili 
bieli i crni, drugi suhi i zeleni. Mnoge su stranke dobile lokalna imena. — 
Male domaće borbe privatne naravi često su bile uzrokom, da je u kojem 
gradu nastala nesloga, da su se ljudi tukli, da su se krvno osvećivali, napokon 
su našli, da bi mnogo ljepše bilo, kad bi tim borbama, koje su medjusobno 
vodile pojedine familije, dali političku farbu, zato su jedni prisvojili ime Gi- 
belini, a drugi Guelfi, sve ako se u istinu nisu borili za velika svjetska na- 
čela, nego za časovitu vlast u dotičnom mjestu tek i protiv svojih ličnih pro- 
tivnika. Obično se je našao tudjinac, koji je znao ove odnošaje upotrebiti 
u svoju korist, pa je pogodovanjem pojedinih stranaka još jače raspirio 
stranačke strasti i na taj ih je način mogao jedne i druge sasvim skučiti. 
Da vam navedem jedan karakterističan primjer, pripoviedat ću istinitu sgodu. 

Buondelmonte bio je krasan plemić, koji se zaručio s djevojkom iz kuće 
Amidei u Firenzi. Jahao jednoga dana ulicom i prolazio pokraj kuće 
Meser Fortiquere Donatia, gdje je Donatieva gospodja stajala na prozoru, 
a kraj nje njezina kćerka pod koprenom. Gospodja mu dovikne: »Hej ti 
Buondelmonte, je li istina, da si se zaručio? Ja sam ti spremila mnogo 
ljepšu djevojku, evo gle!" I pokaže mu svoju kćerku. On je vidi i reče, da 
mu je žao, da je ne može primiti. „Samo ti pristani, ja ću već platiti od- 
štetu!" — I zbilja, ona ga premami. Buondelmonte podje gore, zaruči se i 
otkaže svojoj zaručnici. Ovo je scena, kako bi ju napisao Shakespeare. 
Posljedice su toga dogadjaja bile užasne. Braća i rodjaci sastali se na vie- 
ćanje, pa se pitali, što da čine, a na to jedan od njih, Lamberto Mosca, 
reče: Cosa fatta capo ha; kad je stvar gotova, onda treba razmišljati. I zbilja, 
kad je Buondelmonte skoro zatim jahao preko mosta Ponte vecchio, doče- 
kaju ga rodjaci ostavljene djevojke, pa ga ubiju. Uslied toga naravno ciela 
njegova obitelj udri na one. U kratkom razdoblju od jednoga tjedna bilo je 
preko 80 mrtvih glava u Firenzi. Rat u Firenzi nije više prestao, nego se je 
sve više razmahao. 

Medjutim je nastao u drugim obližim gradovima sličan metež, koji su 
svodili na isti taj slučaj u Firenzi. U Pistoji nastale slične stranke, koje 
su se medju sobom iz sličnih razloga poklale, pa su pojedine stranke tražile 
savez sa strankama u Firenzi, a sve skupa pomoć u pape i careva. Ovi su 
rado podupirali jedne protiv drugih. Kad je papa Bonifacije VIII. vidio ovu 



-h 



6 POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 23 

borbu u Firenzi i Toskani, pitao se, koja je stranka jača, pak je onda ovu 
stranku nastojao podupirati. Dogadjalo se naime, da su se Guelfi prolazno 
pridružili carskoj strani, a Gibelini papi. Papa Bonifacije poslao je kardinala, 
da učini mir. Taj se legat Aquasparta nije obazirao na to, koja stranka ima 
pravo, niti je htio posredovati, nego je jedan dio gradjanstva organizirao 
protiv drugoga, pak si je stvorio jaku stranku. Firentinska vlada, u kojoj je 
i Dante bio, rieši se legata i progna kolovodje i jedne i druge stranke. 
Medjutim nije nikada dobro, ako koja stranka progna preveć ljudi iz jed- 
noga grada, jer ovi prognanici mogu poslie iz osvete i mržnje mnogo na- 
škoditi. Ne ću pripoviedati sve te zamršene sgode, gdje su se stranke izmje- 
nice progonile, nego ću samo spomenuti jednu ličnost iz tih gradskih borba, 
da karakterišem duh vremena. 

Dante pripovieda u „Božanstvenoj komediji", da je sreo u paklu junaka 
Farinatu degli Uberti, koji je oholo stajao u vatri svoga gorućega groba. 
Dante ga nagovori, te mu reče, da opet Guelfi u Firenzi vladaju. A Farinata 
mu odvrati, da ga to gore peče, nego goruća ta postelja u paklu. Dante 
je bio takodjer ovakove kovi čovjek. Baš u ono vrieme, kad su se borbe 
bile najžešće razmahale, zamole Guelfi papu za pomoć. On im posla fran- 
cezkoga princa Karlu Valois s vojskom. Dante, onda još guelfovac, pro- 
tivio se tomu, znajuć, kako je pogibeljno zvati tudjince u pomoć, jer tudjinac 
saveznih, lahko se poslie nametne za gospodara. Karlo Valois bližio se 
gradu. Dante je bio u poglavarstvu gradskom. Poglavarstvo ga je molilo, 
neka bi pošao k papi, da obustavi dolazak Franceza u Firenzu. On reče: 
„Ako odem, tko će ostati, a ako ostanem, tko će otići?". To jest: ostane li, 
nema nikakvoga njemu ravnog diplomate, koga da pošalju, a ako on ode, 
zna, da će se nesreća dogoditi. Nu on ipak ode k papi Bonifaciju. Tamo je 
posredovao. Ali diplomacija rimska bila je već na čistom, što da se čini, 
pa su Dantea pridržali prijatno u Rimu tako dugo, dok je Karlo Valois 
unišao u Firenzu. On je došao ponajprije bez ikakve vojske, a kad je bio 
u gradu, onda se složio s guelfskom strankom i malo po malo dozivao 
francezku vojsku, dok nisu napokon okupirali cieli grad. Sad su počeli strašno 
haračiti, propisivali su veliki namet, porez, prognali sve protivnike. Značajna 
je izreka iz one dobe, da su u Firenzi više rana zadali jezici, nego mačevi. 
Dantea su odsudili, jer da je tobože pronevjerio javne novce, da je za novce 
pravdu krojio, riečju podmitali mu najužasnije, najgadnije opačine, koje Dante 
naravno nije učinio. Strastvena stranačka sliepost i mržnja svagdje i uviek 
izbija na sličan način. Osudili ga na globu od 8000 lira. Kad ih nije platio, 
razorili mu i opljačkali kuću, a njega prognali. Kasnije ga osudili i na lomaču. 
Sramota za tu osudu ide nekoga Gabriellia iz Gubbia, koji ju je podpisao, 
ali je kriva ciela guelfska stranka. Dante je za prvu osudu čuo u Sieni, pak 
je na to pošao cielom Italijom od grada do grada te je radio oko toga, 
kako bi opet svoju domaju od tudjinca oslobodio. To njegovo putovanje 
kroz Italiju bilo je mučno, što se vidi iz ovih njegovih značajnih rieči: 
„Znat ćeš, što to znači, jesti tudji jako soljeni hljeb i vidjet ćeš, da su naj- 



240 HRVATSKA SMOTRA 

teži putovi, što vode uz tudje skaline!" Kad je sa svojim drugovima išao 
kroz Italiju, svuda je i na svakome mjestu vidio razdor, vidio divljačtvo, 
rat sviju proti svima. Prestao je biti Guelfovac pa je postao Gibelin. Vi- 
djevši nesreću svoje domovine, duša mu je bila napunjena takvim jadom, 
da je napisao glasoviti usklik, apostrofu Italiji, koju je uvrstio u VI. pjevanje 
Očistilišta „Božanstvene komedije". A ta glasi: 

„Avaj robinjo Italijo, domovino jada, ladjo bez kormila u velikoj buri, 
ti nisi gospodarica provincija, nego jedna kuća sramote. Nema mira medju 
onima, koji u tebi žive, jedan drugoga kolje, ma da ih paše jedan zid i 
jedan gradski jarak. Traži jadna svuda, duž obala tvojih mora, traži u krilu 
svome, dal igdje u tebi uživaju mira . . . 

Prosti Bože svemogući, koji si za nas na zemlji propet bio, zar su oči 
tvoje pravde sad nekud drugamo okrenute? Ili je sve to u ponoru tvoje 
providnosti nekakav uvod za nekakovo dobro, koje mi ni s daleka slutiti 
ne možemo?!" 

I tako na taj način prizivlje pomoć od cara, koji bi imao doći i uzpo- 
staviti red i uništiti anarhiju. Ova nada Danteova u cara ispunila se, kad je 
g. 1312. Henrik VII. Luksenburški došao u Italiju. Dante ga je sjajno po- 
zdravio proklamacijom. Ali nikad nije dobro u politici uzdati se samo u 
jednoga čovjeka, nego je dobro pouzdati se u svoj narod ; taj ne umire pa 
se iza svih zabluda uviek skreće na pravi put. Henrikova vojna nije dobro 
prošla, a on je već sliedeće godine umro. Sad su se sve Danteove nade 
razbile. Obilazio je još Italiju, a napokon je pošao u Ravenu, gdje je bio 
liepo primljen. Tu je svršio „božanstvenu komediju" i žalostni svoj slavni život. 

Hoću li, da vam podpunije obilježim ovo doba, to moram napomenuti 
još i neke dobre posliedice svih tih težkih borba. U to doba počeli se 
politično razvijati gradovi, i gradjanski je stališ postao samostalan, baš uslied 
tog silnoga meteža i velike nesigurnosti. U gradove se stjecalo sve, štogod 
se htjelo spasti od nasilja plemića, koji su se vladali kao hajduci. U grado- 
vima nastaje nova kultura, nastaje nova demokracija, nastaju nove pučke 
stranke, tu je korenje stranaka i današnje dobe. Još se iztiče politički i so- 
cialno važna pojava. U toj strahoti, koja je vladala u cieloj Italiji, narod je 
očajavao, te se nadao izvanrednoj pomoći od Boga. Religiozna uzbudjenost 
bila je onolika, kolika je bila nesreća jadne Italije. U tom obćem razpolo- 
ženju pojavio se je sv. Franjo Asiški, pa je proglasio za utjehu čiste rieči 
evandjelja i suprotstavio ih svim svjetskim težnjama. Narod je u istinu 
prionuo uz sv. Franju i Franjevce, koji su postali preporoditelji svoga na- 
roda. O sv. Franji veli Dante: „Sa obronka briega Subazija, prema Perugiji, 
podiglo se sunce onako, kao što se kadkad iz Pangesa diže. Tko dakle o 
tom mjestu govoriti hoće, neka ne kaže Assisi, nego Istok, ako hoće, da 
pravo kaže." Franjevci su izmjenice uzdigli progonjeni seljački stališ. Oni 
su navješćivali rieči evandjelja, ali su nauke evandjelja i primjerom svoga 
života osvietljivali. Probudili su talijansku poeziju, bili su trubaduri božji. 
Pjevali su krasno pučke pjesme, pa su tim položili temelje talijanskom 



6 POLITIČKIM PRILIKAMA U DANTEOVO DOBA 241 

pjesničtvu. Tim smjerom pošao je i Dante. Premda je porietlom bio aristokrat, 
nije se mogao oteti dojmu pučanske franjevačke duboko čuvstvene poezije i 
velikom njezinom uplivu na narod. On je svoju „Božanstvenu komediju" na- 
pisao hotimice u pučkom, vulgarnom jeziku te ju svom narodu poklonio i 
tim otvorio vrata cieloj talijanskoj književnosti. Tu se križaju kulturni i poli- 
tički momenti. Moderna književnost i demokracija leže u istoj kolievci. 

Ako iz ove kratke skice hoću da povučem rezultantu, moram naglasiti, da 
onaj, koji hoće da razumije pojave današnje politike, mora proučavati srednji 
viek. U svakom narodu i u svako doba imade ljudi, koji žive samo u prošlosti. 
Danas ima još i u nas gospode, koja ne mogu uvidjeti, da bi moglo biti 
što dobra od toga, kad bi se uvelo sveobće izborno tajno pravo glasa. Ovi 
misle, da su još uviek u srednjem vieku i da se uzde njihove vlasti trajno 
dadu učvrstiti kandžijom. Ima opet ljudi, koji navještaju svoju nauku, gleda- 
jući u budućnost. Uz jedne i druge razvijaju se ponajprije male grupe. 
Stranke prošlosti drže se dugo. Nove ideje pomalo prolaze u narod. Stranke 
budućnosti iz početka su malene, onda se stranke prošlosti sve brže gube, 
a stranke budućnosti napokon pobjedjuju, prevladjuju. Ima i takovih, koji 
ne reprezentiraju ni prošlost ni budućnost, nejasni su, naginju sad ovamo 
sad onamo, sačinjavaju često na dugo vremenu veliku masu u narodu. Tko 
živi u takovo doba, da kroz trideset ili petdeset godina ovakovo razpolo- 
ženje u narodu gleda, taj u istinu može doći do takvoga pesimizma, da 
zdvaja o budućnosti svoga naroda. Ali to ne smije činiti nitko. Svatko se 
mora tim tješiti, da je ovakvo doba — rekao bih slavosrbsko — doba 
miešanja, gdje energija još nije u pravom pravcu. Takva prelazna doba jesu 
doba malodušnosti, političke i duševne mizerije, ali narod takove dobe svla- 
dava. To doba trajalo je u srednjemu vieku stotine godina. Dante, koji 
je vidio u budućnost, koji je znao, da će njegova ideja prevladati, nije sdvajao 
sred mizerije svoje dobe, nego se je nadao pa je napokon dugo poslie 
svoje smrti zadržao pravo. On je umro kao prognanik, ali danas živi u 
uspomeni naroda kao pobjednik. Poslie stoljeća dogodilo se, da su se Fi- 
rentinci (g. 1866.) otimali za njegov pepeo, ali im ga Ravenjani punim pravom 
nisu htjeli izručiti. Tako Dante leži na mjestu svoga progonstva, ali mu se 
danas dižu spomenici po cieloj Italiji pa i u Firenzi, jer se je borio za bu- 
dućnost i slobodu velike, sretne i ujedinjene domovine. 



MONARKIJA I HRVATSKA 



Razni pojavi pokazuju, da se u nutarnjosti monarkije pripravljaju pro- 
mjene. Od pada absolutizma očekivali su narodi bolje dane, nadali su se, 
da će im obstanak biti obezbiedjen, da će biti stvoreni uvjeti njihovomu 
razvitku, da ne će morati strepiti za svoju narodnu kulturu, da im se ne će 
namitati jezik tudjega naroda i da će u družtvu inih naroda naći podporu 
svojemu poštenomu i prirodnomu nastojanju oko materijalnoga blagostanja. 
Ali ta prirodna i opravdana očekivanja nisu se podpuno izpunila. Monarkija 
Habsburga nije postala monarkijom ravnopravnih naroda, koji bi imali veliki 
interes za čuvanje zajednice, koja svakome narodu jednako pomaže i nikoga 
ne prikraćuje; obratno, ona je postala Austro Magjarijom, dualističkom mo- 
narkijom, u kojoj je državotvorna snaga priznana samo Niemcima i Magjarima. 

Od stvorenja dualisma bijaše monarkija pozorištem narodnih razmirica, 
koje su krnjile njezin ugled. Sukobi izmedju pojedinih naroda na dnevnom 
su redu. Niemci i Česi vode na području zemalja češke krune najljuću borbu. 
U Galiciji ne može se smiriti antagonizam izmedju Poljaka i Rusina. Ugarska 
je opet pozorište najgnjusnijega nasilja, što ga vladajuće pleme, Magjari, po- 
činjaju proti nemagjarima. Divlji, avitički na azijatstvo zanoseći nagoni Ma- 
gjara, okrečeni evropskom kulturom, postali su strah i trepet nemagjarskih 
naroda. Povjest patnja, što ih pretrpješe Slovaci, Rusini, Rumunji, pače i 
isti Niemci, da Hrvate u Ugarskoj ne spominjemo, sačinjava sramotne stra- 
nice magjarske prevlasti. Ni jedno sredstvo nije Magjarima dosta nizko, 
da ga upotriebe proti nemagjarima. Korupcija, koja je od Magjara neodjeljivi 
elemenat, imade znamenitu zadaću, da raztvara narode, kako bi njihova 
solidarnost bila onemogućena, a time njihova odporna snaga obaljena na 
najnižu mjeru. 

Uzporedo čine gospodujući narodi, Niemci i Magjari, sve, što se učiniti 
dade, da sprieče kulturni razvitak svakoga nenjemačkoga i nemagjarskoga 
naroda. U Austriji nije moći zaustaviti probudjeni češki narod u kulturnom 
radu. Ipak Niemci nastoje Česima spriečiti narodno kulturno nastojanje. 
Svaka država, pravedna i poštena, ako sastoji od raznih naroda, mora sama 
nastojati, da svaki pojedini njezin narod napreduje u svojem narodnom i 
kulturnom životu, jer je prava naslada gledati složne narode u plemenitom 
nadtjecanju oko dobrobiti i napredka. U Švicarskoj živu u najljepšoj slozi 



MONARKIJA I HRVATSKA 243 

tri naroda: Francezi, Talijani i Niemci. Nijedan drugomu ne nameće svoju 
kulturu, već jedan poštuje onu drugoga i veseli se svakomu napredku. Tu 
nema zavidnosti ni nasilja. Sasvim protivno je u monarkiji, u kojoj mi ži- 
vimo. Povlašćeni i gospodujući narodi smatraju svojom zadaćom, da se kul- 
turno što više dignu, a njima podredjeni narodi, da kulturno što jače zao- 
stanu. To je razlog, što si nenjemački narodi u Austriji tako težkom mukom 
izvojštavaju potreban broj škola pučkih, srednjih, a osobito viših. Naša braća 
Slovenci ne imaju sveučilišta, ne imaju ga ni isti Talijani, ne imaju ga ni 
Hrvati Istre i Dalmacije. Istina je, Hrvati mogu polaziti hrvatsko sveučilište 
u Zagrebu, ali s kolikim veksacijama je to do nedavna bilo spojeno? Tek 
u novije doba čini se nešto, ali još nije provedena ravnopravnost hrvatskoga 
sveučilišta sa sveučilištima Cislitave. 

Borba Čeha, koji su u kulturi prosječno snažniji ili barem ravni Niem- 
cima u Austriji, za osnivanje čeških viših zavoda veoma je mučna i tegobna. 
Kulturna državna uprava nije vlastna uzkraćivati osnutak prosvjetnih za- 
voda, kad ih narodne potrebe iziskuju. A u ovoj monarkiji povlašteni narodi 
osobito se protive osnutku prosvjetnih zavoda sa nastavnim jezikom nenie- 
maca i nemagjara. To je onaj abnormalni pojav, koji ovoj monarkiji odu- 
zima simpatiju mnogih kulturnih ljudi prosvietljenoga svieta. Uzkraćujući 
narodu potrebne prosvjetne zavode, Niemci i Magjari zahtievaju, da se 
mladost inih naroda, odgaja u njemačkom, odnosno magjarskom duhu i 
jeziku, da se tako zadahnjiva mišljenjem, e je samo kultura ovih gospo- 
dujućih naroda opravdana, a drugi narodi da ne imaju prava na isto takav 
kulturni razvitak. Naravno, to se čini za to, da se opravda nakazna i nemo- 
ralna maksima, te se u Austriji državnim jezikom ima smatrati njemački, a u 
Ugarskoj magjarski. Time se opravdava težnja za ponjemčenjem, odnosno 
pomagjarenjem svekolike državne uprave u jednoj i drugoj poli monarkije. 
Sve nastojanje Beča i Pešte kao da ide za tim da se doprinesu dokazi zna- 
čajnoj Salustovoj : Uzgaja se naraštaj, koji ne može imati ognjište, pa ga ne 
trpi ni kod drugih. 

Kad ne bi bilo drugih grieha proti kulturi, što se tako revno počinjaju 
pod dualističkim sustavom, već bi se imalo najodlučnije raditi o tome, da 
se postojeći sustav sruši. Pod njim je težko svim narodima monarkije, osim 
Niemaca i Magjara. Ali najteže je možda ipak hrvatskomu narodu. Hrvatski 
je narod raztrgan u razne političke organizme. U Istri je izručivan talijanskoj 
i njemačkoj premoći. U Dalmaciji mu se isto tako silom namiće talijanska 
i njemačka kultura. U Bosni i Hercegovini radi se o učvršćenju njemačke i 
magjarske hegemonije. U Medjumurju vlada nesmiljena magjarizacija. U 
banovini (Hrvatskoj i Slavoniji) ustanovljeno je doduše, da hrvatski jezik 
ima biti uredovni jezik ne samo u granama autonomne uprave, nego i 
na području „zajedničke 44 uprave, ali proti tomu se ipak najbezobzirnije 
grieši te područje „zajednice 44 postaje sve više i više domenom magjarizacije. 
Magjari, zlorabeći više spomenutu maksimu o državnom jeziku, uvadjaju po 
njoj magjarski jezik u Hrvatskoj, makar je to nasilje proti kulturi i slobod' 



244 HRVATSKA SMOTRA 

saveznoga naroda. U tome i jest sve zlo, što vladajući sustav briše odn6- 
šaju Hrvatske prema Ugarskoj značaj saveza, a svom silom hoće da udari 
obilježje podložničtva ili „pripadničtva", kako se kaže u onoj lahkoumnoj 
izjavi hrvatskih delegata na ugarskom saboru, danoj proljetos po predstav- 
nicima saborske koalicije. 

„Zajednica 14 je Magjarima staza, kojom se sve smionije i drzovitije 
uvlače na područje hrvatske narodne vlasti. Njoj se ima pripisati njihova 
izključiva vlast nad hrvatskim dužavnim dobrom; njoj ustrajanje magjarskih 
pučkih škola po našoj domovini; njoj napokon naseljivanje Magjara i na- 
mještanje magjarskih službenika u granama „zajedničke" državne upravne, 
Tako se, unatoč nagodbom ustanovljenoj porabi hrvatskoga jezika i u 
„zajedničkim" uredima — uvadja magjarski jezik te stvaraju etape za raztva- 
ranje hrvatshih narodnih sila, a za ojačanje magjarske prevlasti nad Hrvati. 

Ovo obćenito stanje toli nepovoljno, toli nepravedno, toli ubitačno po 
nenjemačke i namagjarske narode stvara protivštinu dualismu. Nema stoga 
pravednije težnje, nego li je ona, koja ide zatim, da se taj dualizam sruši. 
Borba proti prevlasti Niemaca i Magjara a za ravnopravnost svih naroda 
jest borba prava i kulture proti nasilju i proti zapostavljanju prosvjete nenje- 
mačkih i nemagjarskih naroda. Kojim pravom da Niemci i Magjari u ime 
lažne tvrdnje o državnom jeziku, podkapaju kulturu drugih naroda u mo- 
narkiji? Svaki narod ima pravo na razvoj svoje narodne kulture, pa ako se 
kojemu narodu niječe to pravo, tada mu se hoće zapriečiti, da umnaža 
veliki i neizcrpivi majdan svojih duhovnih sila, iz kojega crpi svatko, što 
mu je nuždno i u koji unaša svaki sposobni kulturni radnik dotičnoga naroda 
ono, što je istinitoga i vječnoga u njegovoj individualnoj osebini. 

Nu ne samo, da se spasi kulturna osebina svakoga naroda, nego da se 
i njegova materijalna sredstva ne zlorabe proti njemu, nuždno je, da se pro- 
mieni sustav. Narodne jedinice treba zaokružiti u samosvojne državne orga- 
nizme, koji će u interesu svoga obstanka i olahkoćenja svoje obrane stvoriti 
slobodnom voljom takove uredbe, koje će jednako koristiti svima. Ali ne- 
zavisnost i podpuna ravnopravnost svih naroda mora biti izrečena kao 
temeljno načelo saveza slobodnih, a ne zasužnjenih naroda. U takovoj mo- 
narkiji ima kraljevstvo hrvatsko zapasti jedna od najvažnijih uloga. Hrvatska 
mora biti ujedinjena, kako to odredjuje program od godine 1894. Ta vidimo, 
da taj program, što ga je narod hrvatski pred dvanaest godina takovim 
zanosom i oduševljenjem prihvatio, prihvaćaju svi ozbiljni političari u zemlji. 
Isti oni muževi, koji su se godine 1895. oddielili od Ante Starčevića, tvrde i 
danas, da stoje na tom programu. Tek ovih dana obrazovala se je kršćansko 
socialna stranka prava, koja je politički program od g. 1894. takodjer pro- 
glasila temeljem svojega rada. Tu nam je iskreno opaziti, da naše težke prilike 
ne podnose tolikoga cjepkanja sila, pa tu novu stranačku tvorbu, uz obstanak 
snažne i skroz otačbeničke Starčevićeve stranke prava, smatramo suvišnom. 

Ideja hrvatskoga narodnoga jedinstva, u kojemu će svi sinovi po vjeri 
razcjepkane otačbine biti podpuno ravnopravni, proniče u ovom ili onom 



MONARKIJA 1 HRVATSKA 245 

obliku sve slojeve naroda, a to je znak, da ta ideja nije nezdrava, kako bi 
htjeli neki politički harlekini, koji pod silu odigravaju uloge lakaja magjarske 
državne misli. Hrvatski narod imade pravo na zaseban državni život. Ovaj 
najbliži cilj hrvatske narodne politike nije za nas konačni ideal i okrunjenje 
težkoga stradanja i mukotrpne borbe. U oživotvorenju narodnoga ujedinjenja 
i državne samosvojnosti kraljevine Hrvatske vidimo tek minimum onoga, 
što nam monarkija mora obezbiediti. Za svoj kulturni razvoj, za materijalni 
procvat, za širenje blagostanja u svem narodu imat ćemo se tada sami starati, 
jer će i naša financijalna sredstva biti u našoj vlasti. Današnja podredjenost, 
kad nam drugi narodi oduzimlju sredstva, onemogućuje nam ne samo sve- 
strani kulturni razvoj, nego i gospodarstveno napredovanje. 

Magjari, koji si upiliše u glavu, da moraju po što po to postati po- 
morski narod, teže za našim podpunim podredjenjem. Njihova narodna 
politika sačinjava trajnu opasnost ne samo po našu kulturu i naše materi- 
jalno blagostanje, nego i po sam naš obstanak. Hrvatski narod ne teži na 
sjever, ne želi da se mieša u magjarske poslove ; ali isto tako ne će, da se 
Magjari miešaju u naše poslove. Baš za to nuždno je, da se sav narod 
hrvatski okupi oko razboritog i opravdanog, uz odlučnu volju i stalnost, 
svakako oživotvorivog programa Starčevićeve stranke prava. U svojem 
naputku za članove stranke prava napisao je Ante Starčević, da će naši pro- 
tivnici onim mahom popustiti zahtjevima naroda, čim opaze, da je narod 
složan sa muževima, koji nastoje o obrani prava i oživotvorenju narodne 
samosvojnosti. Nemamo razloga sudjelovati u borbi oko rušenja monarkije, 
ali moramo prisukati rukave te živo i neumorno raditi, da si hrvatski narod u 
preustrojenoj monarkiji, kao samostalni državni faktor, osjegura obstanak i udari 
temelje svomu narodnomu, kulturnomu, političkomu i gospodarskomu životu. 
Svi preduvjeti za oživotvorenje toga političkoga cilja postoje: poseban teri- 
torij, položaj uz more i jedinstveni narodni jezik hrvatski. Ako ovi povoljni 
uvjeti ostaju bez uvaženja po narodu i njegovoj inteligenciji, onda pro- 
tivnici mogu bez osobite muke oživotvorivati svoju prevlast nad nama. Nu 
sada si prokrčuje put i u ovoj monarkiji sveobće izborno pravo. Čim ono 
bude uvedeno, ono će stvoriti preduvjete preobrazbi postojećega sustava, a 
tada je dužnost i hrvatskoga naroda, da svoja prava neustrašivo i odlučno 
zastupa. Nije zdravo, ako se narod hrvatski u ovako ozbiljnim vremenima 
veže uz drugi narod i obriče učvršćivati onu državnu misao, koja niječe 
hrvatsku državnu misao. Pogibeljna je s toga i vratolomna politika novoga 
kurza, koji tu i takovu politiku hoće da nametne hrvatskomu narodu sada, 
kad sve traži od Hrvata, da složnim silama udare temelje svomu samo- 
stalnomu narodnomu i državnomu obstanku i razvitku u slobodnoj i ujedi- 
njenoj Hrvatskoj. 

—ml— 



17 



LA CERTOSA Dl PAVIA 



„Sutra krećemo u Certosu, podjimo na počinak, jer nam valja ustati 
rano, a doista čovjek mora počinuti, prije no pogleda Certosu. Umara čo- 
vjeka gledati ono remekdjelo nad remekdjelima." Ove rieči reče nama, iza- 
slanstvu hrvatske univerze, g. Possenti, predsjednik djačkog medjunarodnog 
kongresa u Milanu. 

Taj „sutra" bio je 5. svibnja 1906. 

Zapamtio sam datum, jer toga dana ne ću nikad zaboraviti. Onog sam 
dana povjerovao u aksijomu, da ima časova u kojima čovjek proživlj uje vječnost. 

Provalili smo 28 kilometara iz Milana u vicinalnoj željeznici. U drugim 
prilikama ovo putovanje bilo bi mi se učinilo veoma kratkotrajnim u družtvu 
pustopašnih i veselih talijanskih kolega. Kome da bude dosadno u njihovu 
družtvu? Uviek spremni na lakrdije, na podrugalice, na šalu, na zabavu. 
Aretino i Berni nisu izumrli u Italiji. U Italiji istom opažaš, da su se Aretino, 
Berni, Tassoni, Giusti i mnogi drugi mogli roditi samo u Italiji. 

Nego onog dana bilo mi je, kao da to putovanje ne će nikad svršiti. 
Svu noć prije, pak i za cielog putovanja, ja nisam no maštao o Certosi. 
Toliko sam toga o njoj čitao i čuo, da su moje maštanije bile opravdane. 
Jedno se pitanje usjeklo u meni: hoću li se razočarati? Znao sam, da je 
Ivan Galeazzo Visconti, milanski vojvoda, izjavio Sijenskom vieću, da će 
učiniti hram „quam solemnius et magis notabile poterimus", a to je moralo 
mnogo značiti iz ustiju jednog Viscontia, koji je bio vanredno bogat i tašt; 
znao sam, da se Montaigneu ovaj hram pričinio kao „dvor veoma velikog 
vladara", znao sam, da je Des Brosses rekao o unutrašnjosti ovog hrama : 
„r interieur frappe en entrant, par sa magnificence, sa bonne proportion, sa 
voute .... c' est une des choses, que j' ai vues en ma vie qui m' a le plus 
satisfait"; znao sam, da je Erazam Rotterdamski prekorom pitao: „zašto 
da se toliki novac prospe, da se podigne hram posvećen samome psalmo- 
diranju nekolicine monaha, kojima će samo smetati vreva onih, koji će se 
amo sjatiti, samo da se dive razkošju mramora?"; znao sam; da je sila 
novaca potrošena u ovu gradju ; znao sam, da je sama gradnja trajala mnogo 
godina, a ipak, što smo se više približavali ovom sjajnom spomeniku, svje- 
doku moći i bogatstva obitelji Visconti i Sforza, to je veća zebnja u meni 
bivala, da će realnost ubiti moju maštu. Još nikada u svom životu nisam 
toliko strepio, da bi se mogla razplinuti moja nada. 

Napokon prispjesmo. 



LA CERTOSA Dl PAViA 247 

Stadosmo pred pročeljem hrama i . . . ne bih znao kazati, jesam li se 
glede vanjštine razočarao. Pročelje je veoma razkošno, genijalne su ruke 
uklesale u mramor nenadmašivom vještinom, umjetničkom tačnošću i smjelom 
koncepcijom razne krasne basreliefe, raznobojni se mramori natječu sjajem 
i bogatstvom, forme su renaissance na osobiti način akcentuirane, ali upravo 
ovo silno razkošje, ova raznolikost mramora, ovo izvanredno i neobično 
bogatstvo uresa, kao da donekle opravdavaju istinitost Des Brossesove stroge 
ocjene: „une magnifique galimafree sans choix et sans gout. 44 Talijana hoće, 
da je ova ocjena preveć nepravedna i onom strogošću, kojom je Des Brosses 
ocjenio pročelje, pače još većom se strogošću oni obararaju na Des Bros- 
sesa; ali ja se usudjujem izraziti svoje — naravski nekompetentno — su- 
bjektivno mnienje, da mi se čini, da Des Brosses ima donekle pravo. 

Valja da je dopriniela, da je takav sud Des Brossesa i činjenica, da je 
gradnja ovog pročelja tri puta nastavljena i to od raznih arhitekta. Započeta 
je od braće Mantegazza, od Antuna Amadeo, i od Guiniforta Solari godine 
1473., nastavljena je sa nešto preinačenim nacrtom godine 1491. po 
Benediktu Briosco, Antunu della Porta, Ivanu Stjepanu da Šesto, Antunu 
Romanu i istome Amadeu, a dovršena je g. 1540. po Kristoforu Lombardo. 
Treba uz to uvažiti, da se pročelje ni po svome gradjevnom organizmu ni 
po stilu ne slaže sa strukturom crkve; ova se počela graditi g. 1396., a 
pročelje se počelo graditi istom g. 1473., kad su već u umjetnosti nastali 
novi pravci i nove struje. 

Sjaju sam se pročelja divio, ali njegove ljepote nisam osjećao, nisam u 

sebi oćutio ono „nešto". 

* * # 

Još iz trecenta Gospe naslikane 
Na zidu bile posmjeha veselih 



Miraše milris ružica već starih, 
Milodah blagi ljubica usahlih, 
Vladala tiša starodrevnih stvari, 
Sutonom mnogih viekova zaspalih. 

Je li u ovome „drevnome hramu 1 * poletna i jedra Ada Negri spjevala 
svoju krasnu pjesmu: „drevni hram 44 ? Nije, ali mora da svi „drevni hra- 
movi 44 pobudjuju slične utiske, slične osjećaje. Kad sam stupio u nutrinu 
ovog hrama, duša je moja pjevala stihove Ade Negri, i bilo mi je da sam 
postao pjesnikom, bio bih se zakleo, da oni stihovi prodiru originalni iz 
moje duše. Vidjao sam u duhu, kako 

.Fratar šmiga u kroke lagahne, 
Ko sjena kakva s vrata potamnjelih 44 , 
pače mi je 

„I žižak tinjo uviek dneva ciela 
— Pečalna čežnja — na oltaru viti" 

i činilo mi se, da mi „orgulje djela ponavljahu davna 44 . 



248 HRVATSKA SMOTRA 

Oh ovdje sam doista osjećao ljepotu. Sam pristup u ovaj hram, budi u 
tebi neke čudne, neopisive osjećaje; kao da osjećaš, da duh Svemogućeg 
može lebditi jedino u onom strogom, osbiljnom, skoro bih reko svetošću 
dišućem prostoru. U ovome se hramu više ne obavlja služba božja, već od 
god. 1881. u posjedu je ministarstva javne nastave, koje ga je povjerilo 
„oblasti za sačuvanje lombardskih spomenika", ali ja sam ipak kao Ada 
Negri htio „na mramoru gladkom slati molitve Bogu". 

Oči su moje pasle po onim krasnim slikama, po onim majstorskim 
kipovima, ali samo mehanički, gledao sam ih, ali ih nisam vidjao, nisu se 
pojedini predmeti odražavali u mojoj duši, već neka neponjatna savršena, 
harmonična cjelina, koja možda i nije odgovarala realnosti; — kako li je 
sladko i ugodno biti idealistom, kad te „uspavljava kano usried zibke, 
opojnost neka udesna i slavna." 

Da opišem ono, što sam osjećao? Nije moguće. Misli za mislima vrve 
u mojoj glavi, ali uprav ova obilatost misli ne da mi, da ih u pero kažem. 
U ovakovim časovima tek ciglom rieči, da se izraziti svoje misli, a takva 
rieč sinteza je raznih osjećaja ljudskih, epos je duševne vitalnosti, duševni je 
kaleidoskop svih onih mnogobrojnih predočbi, koje se električnom brzinom 
mienjaju u tebi. Krasno je krasno! 



Glas ciceronov trgnuo me je iz moga sanjarenja. Bilo mi je neugodno; 
kao da se je neka nada, eto već blizu ostvari, odtrgnula od moje duše, i 
sjetio sam se Trnskovog starog kaludjera „te se čudom čudi, to su drugi 
ljudi". 

Pak ako nisam kadar da opišem što sam osjećao, pokušat ću da opišem 
što sam vidio. Suvišno je da rečem, da moj opis ne će biti kritičarski, u 
takav se posao ne razumijem. 

Pomoći će mi pri tome ono, što mi je ciceron proverbijalnom talijan- 
skom razgovorljivošću pripoviedao, a i ono što sam iz knjiga pročitao. 
Ovim spisom ne nadam se, da bi koga uvjerio o neprispodobivoj ljepoti 
ovog hrama; jer . . . treba ga istom viditi. 



Unutrašnji je prostor hrama veoma velik, ta u njemu je četrnaest kape- 
lica. A svaka je ovih kapelica pravi triumf slikarstva, kiparstva i arhitekture. 
Kupola, koja se put oblaka vije, gradila se takodjer više godina. Bila je 
pokrivena olovom kao i sva crkva, ali su Francezi u ratne svrhe g. 1798. 
uzeli olovo i nadomjestili ga prostim opekama. Svodovi, na kojima počiva 
krov crkve, smjeli su i dostojanstveni, i ne bi prestao da se diviš strogoj 
osbiljnosti, da ti ne mame pogled zlato, bjelilo mramornih kipova i krasne 
slike, koje kao da koketno namigivaju iza umjetnički izradjenih mjedenih 
rešetki, te ogradjuju ove kapelice. Doista krasne su slike, koje su ponaj- 
bolji ures u ovoj i tako krasno urešenoj crkvi, ali ne zaostaju za njima u 



LA CERTOSA Dl PAVIA 249 

krasoti ni kipovi. Perugino, Macrino d 1 Alba, Kristof de Mottis, Stjepan 
da Pandino, a ponajviše Bergognone ovjekovječili su svoja imena svojim 
kistom. Veći dio slika Bergognonovih, koje je na žalost uništio „zub vre- 
mena 44 nadomjestili su affreschi Storera i drugih. Koliko god su krasni ovi 
affreschi moraš požaliti i biti kivan na tirana — vrieme, — što su ovaku 
sudbinu doživile mnoge Bergognonove slike, jer po slikama, koje su se ipak 
sačuvale, uvidjaš što je bio i kakav je bio ovaj slikarski prvak, kojega punim 
pravom prozvaše Angjelikom lombardske umjetnosti. 

Kipari Kristof Solari, nazvan Gobbo (grbavac), Galeazzo Alessi, Bartul 
Novi, Ivan Kristof Romano, Benedikt Briosco, Jakobin de 1 Boni i mnogi 
drugi kao da se natječu, da kiparstvo slavi pobjedu nad slikarstvom. 

Tko je pobjedio ? W L' ardua sentenza 44 strukovnjacima. U velike hvale 
mauzolej, u kojem počivaju ostatci Ivana Galeazza Visconti i Izabele de 
Valois. Ja ne ću nikad zaboravit krasne kipove Fame i Pobjede na pod- 
nožju Viscontijeva sarkofaga uklesane od Bartula Novi. 

Moram spomenuti još barem kor, glavni 6tar i refektorij. Refektori 
je izrezan u drvu i ukrašen u pravom smislu rieči slikama medju kojima se 
iztiče „Cenacolo 44 Oktavija Semini. Na glavnome 6taru diviš se mjedenim 
obeliscima i Razpetome, djelima Hanibala Fontane. Svetište na istome izradili 
su Ambroz Volpi, Brambilla i Angjeo Siciliano. Kor je pak dovršio Galeazzo 
Alessi, a njegove strane naslikao je Danijel Crespi. Još su dvie sakristije — 
stara i nova — i lavabo. 

Ali tko da se sjeti svih mnogobrojnih slika i kipova, koji su uprav zače- 
stali u ovome hramu? Trebalo bi ih dana i dana promatrati i diviti im se, 
a kamo li par sahata. Tko je sve to letimice pregledao ne može ih sviju 
ni napomenuti, a kamo li ih opisati. To mogu mirne duše kazati, da je 
ova crkva par excellence umjetničko djelo, u kojem se čuvaju umjetnine 
prvoga reda. 

* * * 

Iz „drevnog hrama 44 dolaziš u veliki kloštar i u ćelije certosina. Novi 
utisci, novi osjećaji, nova čuvstva. U hramu duša ti se opajala milinom, po- 
božnom sabranošću, misli su te odvijale u više sfere; ćelije te vraćaju do- 
lini suza. Tjeskoba ti se vije oko srca; ljubav i samilost prama iskrnjemu 
preotimlju mah. Trapili su se certosini, njihovo je živovanje značilo u pravom 
smislu rieči muku i borbu, ali jesu li oni i duševno trpili? Je li im vjera 
mogla podati tolikog divskog pregora, da se ako ne radostno, a ono barem 
mirne duše podadu svome fatumu? Tko da odgonene ovu tajnu? Bieli, 
goli zidovi ne odavaju ništa. Ni vrata ormara, koja su otvorena rabila za 
ležaj, ne govore ništa. Vidiš samo, da su viekovima ognjilila. Čuješ drvo- 
točca, koji monotonim tempom tik-taka ure grize drvo i koji te sjeća 
na Longellofovu krasnu pjesmu „Sada-uviek 44 , a sjeća te još više na 
tužnog sužnja, koji je u ovoj ćeliji „triezne boravio dane 44 . I tlapi ti se, da 
to certosin cvili i uzdiše. Možda da on nije trpio, ali ti trpiš za njega. Fi- 



250 HRVATSKA SMOTRA 

lantropija, koja je drugdje samo tašta i neiskrena, ovdje doista bitiše. U 
crkvi iz tvoje duše budi se pjesma vjere, blaženstva, u ovoj ćeliji budi se 
pjesma boli i žalosti. Ona je možda veličajnija, ali ova je tvoja, čovječja je. 
Toliko se govori o tragici čovjeka, a u ćeliji istom mozgaš i duboko pro- 
nikneš u nju. Oh, kad bi oni zidovi mogli govoriti, možda bi doznao, ka- 
kove su velike silne, neizmjerne boli živile u onako malenom tiesnom 
prostoru; možda bi ti odkrili po hiljaditi put čovječju sudbinu, da se tje- 
lesnom patnjom stišaju duševne boli. Možda su i oni certosini na sebi 
osjetili da je istinu rekla gospodja Tarbe de Sablons : „život ljudski obilježen 
je znakom križa, njegova bitnost nije van trajna bol, a slasti su toli riedke, 
da zovemo srećom pomanjkanje boli." 

Ciceron, koji me je pratio reče mi: „Vidite imali su sve; svaki od njih 
imao je svoju ćeliju, svoju kapelicu i svoj vrtić". Dugo sam ga pogledao 
činilo mi se, da žica ironije titra u njegovim riečima. „Imali su sve? Ali ako 
je kojemu od njih uzfalio melem vjere?" — upitah ga. On slegnu ramenima 
i filozofski mi odgovori: „živemo da trpimo". Dugo sam mislio na ovu 
aksijomu koju je tako hladnokrvno izustio; mislio sam i mislio i činilo mi 
se kad sam se prignuv izašao izpod onih onizkih vratašca, da čitam na njima 
one znamenite rieči: „nous pleurons et naissant en chaque jour nous apprend 

pourquoi". 

* * * 

Malo povjesti. Certosu je dao sagraditi Ivan Galeazzo Visconti, da udo- 
volji zavjetu svoje žene Katarine. Neki hoće da glavnu pobudu ovome naumu 
moramo tražiti u njegovoj neograničenoj ambiciji, jer da je poput i drugih 
tirana htio sjajem i razkošnošću zablieštiti i zagušiti narodnu težnju za slo- 
bodom. Može biti jedno i drugo. U ono doba kad je vjerska supersticija 
premašivala više no prava vjera i talijanski kao i drugi tirani mislili su, da 
će podizanjem crkvi okajati svoje griehe i ugušiti glas svoje savjesti. Mogla 
se je na njih prenieti ona hrvatska rečenica „s jedne strane Boga hvali, 
s druge svieću vragu pali". Ova druga verzija opravdana je i činjenicama, 
da je stao Certosu graditi kad je ga Većeslav kralj rimski priznao milanskim 
vojvodom, i da je u isto vrieme htio u ovomu hramu sagraditi sjajno svoje 
obiteljsko groblje. Bilo što bilo, Ivan Galeazzo Visconti osvjetlao je svoje 
ime ovim spomenikom, ime u ostalom koje je ostavilo i drugu uspomenu 
ali sasvin opriečnu — uspomenu na tirana. Prvi je kamen Certose postavio 
17. kolovoza g. 1396. Tvrdi se da je prvi nacrt stvorio fratar Bernard. 

Kad je god. 1402. Galeazzo umro bili su već dovršeni mali i veliki 
kloštar. Nastavilo se je gradnjom i za vojvodstva umorenog Ivana Marije. 
Za gradjanskih ratova u Milanu neko se vrieme prekinulo gradnjom, dok 
se nije g. 1451. Franjo Sforza nametnuo gospodarom Milanu. I Franjo 
Sforza htjede kao i Ivan Galeazzo Visconti sjajem primamiti narod, pak nije 
štedio ni vremena ni novca, da Certosa bude što sjajnija. Galeazzo Marija 
Sin Franje Storze posveti se još žilavije ovoj gradnji tako da je već godine 
1476. dovršena crkva i pokrivena silnim olovom. 



LA CERTOSA Dl PAVIA 251 

Godine 1782. car Josip II. ukinu red Certosina i od tog doba Certosa 
je sasvim zapuštena tako da je netragom nestalo mnđgih krasnih umjetnina 
dok nije g. 1843. Ferdinand I. učinio kraj ovom barbarstvu i uveo na novo 
Certosine koji su ostali do god. 1881.; koje je godine talijanska vlada zapo- 
sjela svu Certosu. 

Ćelije su Certosina (ima ih 24) sada prazne; duh razaranja slavi svoje 
slavlje. Danom na hrpe dolaze stranci da se dive krasnoj Certosi, a noći ? 
Možda duhovi Certosina pjevaju porazni i udesni memento: „sic transit 
gloria mundi". 

J. S. FATTORI 



O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 



Sad čujte jednu priču, jednu od onih, što ih u Njemačkoj pripoviedaju 
bake svojoj unučadi — tamo prieko u Njemačkoj, u liepoj zemlji priča i 
sanja, gdje mjesečev srebrni trak, kad se sigra na valovima stare rieke 
Rajne, dočarava tisuću čudnih slika. 

Na najdaljemu kraju sela živjela je u jednoj nizkoj kolibici neka uboga 
žena; to je bio kukavni stan, a u njemu tek najnužnije pokućstvo. 

Tu je stajao stari krevet sa zavijenim stupčićima, s kojih su se spuštali 
žuti zastori, jedne naćve za kruh, jedna škrinja od orahovine, jedan stolac, 
na komu je prevlaka bila već davno izbliedjela i kojim se već pradjed bio 
služio, vreteno, od česte porabe sasvim gladko — i to bijaše sve. 

Ne, bila je ovdje još i jedna dječija kolievka, sasvim nova, s bielim, 
mekim platnom, pokrivena liepim pokrivačićem, na komu je igla izvezla 
fino lišće, ona neumorna igla matere, što urešuje zibku svoga maloga 
mezimčeta. 

Taj komad bio je čitavo blago te uboge kuće. 

Mekše ne bi moglo snivati ni diete kakova načelnika ili dvorskoga sa- 
vjetnika. Sveta razsipnost, sladko bezumlje jedne matere, koja sve sama 
sebi uzteže, da usried svoje biede ima ipak nešto malo razkoši za svoga 
milog mališa I 

Ta je kolievka podavala tom malom prostoru nešto svečano; a pri- 
roda, koja je imala samilosti s tim biednicima, i ona je nešto pomogla: 
ona pokrije golotinju te uboge kućarice baršunastom mahovinom i viticama 
kozje krvi. 

I te samilostne biljke, koje nazivamo dračem, miljile su iz svih pukotina, 
krova, koji je bio kao velika cvietna košara; tako su priečile kišu, da prodire 
u kuću. Ali divlji bi golubovi sjedali na prozor i gukali bi uspavanku, dok 
bi diete u kolievci usnulo. 

Jedna mala ptičica, kojoj je mali Ivica jednom u zimi, kad je visoki 
sniežni plašt pokrivao zemlju, dobacio mrvicu kruha, spustila je u proljeće 
iz svoga kljuna podno zida jedno zrnce sjemena. Iz toga sjemena izraste 
hladolež, koji se svojim zelenim viticama zahvati u zid. Kroz jednu razbi- 
jenu opeku prodre on i u sobu i okruni svojim grančicama zibku dječiju, 



O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 253 

tako, da se jednoga jutra modre očice Ivičine otvorile n isti čas s modrim 
zvončićima hladoleža. 

Ta je kolibica bila uboga, ali nije bila tužna. 

Ivičina mati, kojoj je muž već davno ostao na ratištu, živjela je, kako 
se već dalo, od svoga povrća i od zarade svoga vretena. To je dašto bilo 
malo, ali je dostajalo, da se izpune sve Ivičine želje. 

Ivičina je mati bila pobožna i pravovjerna. Ona se molila, rabotala je 
i bila je u svem čestita. Tek je griešila u prevelikoj ljubavi i u prevelikom 
ponosu prema svome sinu. 

Zacielo se dogadja, da majke, kad gledaju rumena lišća svoje djece, te 
sladke djece s rupicama u nespretnim i gojnim ručicama, s bielom puti i 
ružičastim nožicama, dogadja se, velim, da majke misle, da će djeca biti 
dovieka njihova. Ali Bog ništa ne poklanja, on sam uzaimlje, i kao zabo- 
ravljeni vjerovnik dolazi on kadikad, da utjera svoje dugove. 

I jer je taj pupoljak niknuo u njenu krilu, mišljaše Ivičina mati, da mu 
je ona darovala život. Ali Bog, koji sa modroga i zvjezdanoga rajskoga 
svoda sve vidi, što se na zemlji dogadja, koji čuje tihi piev, što ga na 
najudaljenijem kraju svieta zuji mala koja mušica, Bog je nerado gledao tu 
preveliku ljubav majčinu. 

On je i vidio, da je Ivica bio lakomac i da mu je njegova majka odviše 
toga dopištala. Često se diete razplakalo, jer je moralo da poslie grozda 
jli jabuke jede kruha — kruha, za kojim mnogi nesrećnik uzdiše. Onda mu 
je majka dopuštala, da on nagrizeni komad opet baci, ili bi ga ona sama 
pojela. 

Tako se dogodilo, da je Ivica obolio. Groznica ga tresla, a dah je 
pištao u sluzavom grkljanu. Imao je groznicu, onu užastnu bolest, što maj- 
kama tjera suze na oči, majkama a i otcevima. 

Grozna bol obuze ubogu majku, kad vidi svoga sina. 

Vi ste već zacielo jednom u kojoj crkvi vidjeli sliku Madone, kako u 
žalobnom ruhu stoji pod križem, otvorenih grudiju i krvavog srca, u koje 
je zabodeno sedam mačeva, tri na jednoj i četiri na drugoj * strani. A to 
znači, da je steže najgora od svih boli, da je steže okrutna bol majke, koja 
vidi, gdje joj umire diete. 

A ipak: sveta je djevica vjerovala u božanstvo svoga sina i znala je, 
da će uzkrsnuti. 

Ali u Ivičine majke nije bilo te nade. 

Posliednje dane Ivičine bolesti bdjela je majka dan i noć. Ona je 
sjedjela i prela, a zvrčanje se kolovrata stapalo s hroptanjem djeteta u 
umiranju. 

Mnogim će bogatunima biti čudno, što majka kod smrtne postelje svoga 
djeteta prede, ali oni ne znaju, kakove boli donosi ubožtvo duše. Ono ne 
muči samo tielo, već razkida dušu. 

Ono, što je prela, bila su vlakanca za mrtvačku košuljicu njenoga malog 
Ivice; ona nije htjela, da to ljubljeno tielo prekrije već rabljeno platno, a 



254 HRVATSKA SMOTRA 

kako nije imala novaca, da kupi novo, zvrčao je njen kolovrat žalostnom 
žurbom. Ali nije trebala, kao drugda, da vlakance okvasi; njene su suze dosta 
obilno protjecale. 

Uveče šestoga dana umre Ivica. I slučajno, ili od žalosti, i hladoležove 
grančice, što su milovale njegovu kolievku, uvenu u isto vrieme, uvenu, 
posuše se, i posliednji njihov uveli cviet padne u malu postelju. 

Kad je tako majku ostavila posljednja nada, kad je vidjela, da se po- 
sljednji dah odkinuo s tih usana, na kojima su modre ljubičice smrti odag- 
nale rumene ruže života, pokrije ona pokrivalom milo njegovo lišće, uzme 
svoja spredena vlakanca i ode k tkalcu. 

„Majstore tkalce", reče mu ona, „evo vam donosim liepo predivo, 
fino i bez čvorova, ni paučina ne bi mogla nježnija biti. Daj da poteče 
tvoj čunčić. Satkaj mi tkanje, 'nježno ko brabantsko i holandesko platno." 

Tkalac sjedne uza stan, uredi lančić a čun povuče za sobom vlakance 
i letijaše ovamo i onamo. Češalj potiskivaše vlakanca, a tkanje bivaše sve 
veće, bez ijedne grieške, tako nježno kao košulja kakove carevne ili ubrus 
svećenikov, kojim utire kalež pri oltaru. 

Kad je svršio, poda tkalac tkanje ubogoj majci i reče joj — ta on je 
bio već odmah sve odkrio iz njenih zdvojnih pogleda: 

„Ni carev sin, što je prošle godine umro, nije u svom srebrom oko- 
vanom liesu od ebanovine bio pokrit tako mekim i tako nježnim tkanjem". 

Majka sabere tkanje i skine sa svoga osušenog prsta uzki, iztrošen i zlatni 
prsten. 

„Dobri tkalce", reče, „uzmi taj prsten, moj vjenčani prsten, jedini, što 
sam ga igda imala!" 

„Dobri tkalac nije htio da ga primi, ali ona reče: 

„Amo, kamo ja polazim, ne trebam više prstena; ja osjećam, da me 
male Ivičine ručice vuku u zemlju". 

Onda podje k tesaru i reče mu: „Majstore tesaru, uzmi dobre hrasto- 
vine, što ne trune i što je ne izjedaju crvi; sačini od nje pet dasaka i dvie 
daščice — za mali lies." 

Tesar uzme strugalo i pilu, izreže daske i zabije čekićem čavle, ali 
tiho, sasvim tiho, da željezni šiljci ne izrane tako duboko drvo nego suviše 
još i srce uboge žene. 

A kad je svoje djelo svršio, bilo je ono tako liepo, da je prije naliko- 
valo škrinjici za nakit ili za čipke. 

„Majstore tesaru, učinili ste valjani lies za moga maloga Ivicu; a ja 
vam dajem svoju malu kućicu na kraju sela i vrt iza nje i zdenac s lozom. 
Ne ćete odveć dugo čekati!" 

Onda uzme ona svoje tkanje, umota lies u papir i ode. Svežanj, što ga 
je nosila, bio je tako malen, da su djeca na ulici — ne znajući ništa o 
smrti — kazivala : 

„Gledajte samo Ivičinu majku ! Opet mu donosi veliku kutiju nurnberžkih 
igrački; zacielo opet čitav grad sa šarenim drvenim kućicama, tornjićem 



O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 255 

s olovnim krovom i zvončićima, tornjem za stražu i zelenim drvcima na 
ulicama. Ili su to možda gusle s izkićenim vratom i lučcem od struna. — 
Ah, kad bismo i mi imali takovu kutiju". 

Ali su ih njihove uplašene majke cjelivale i kazivale su im da šute: 
„Luda djeco, ne zborite tako! Da nikad niste zaželjeli ovakove kutije sa 
igračkama ili s guslama, ovakvu kutiju, koju biste suznih očiju pod pazu- 
hom nosili. Dobit ćete je i onako dosta rano!" 

Kad se Ivičina mati vratila knći, uzme malo, nježno, ali još uviek liepo 
tielo svoga djeteta i počne da mu obuče njegovo posliednje odielo, ono 
odielo, kojim se valja vrlo brižljivo odjenuti, jer treba da potraje do vieka. 

Ona ga obuče njegovim svečanim odielom, što je bilo od svile i obto- 
čeno krznom, da mu ne bude prehladno u onom vlažnom stanu, kuda mu 
je valjalo sada poći. Uza nj položi i lutku sa sjajnim očicama, onu veliku 
lutku, koju je tako ljubio i koju je uzimao uviek sa sobom u krevet. 

Onda, kad je htjela da pokrije pokrivačem malo tielo, koje je zacielo 
već sto puta cjelunula posljednjim cjelovom, opazi najednom, da je zabo- 
ravila mrtvom djetetu obuti njegove liepe, crvene kožne cipelice. 

Tražila je po čitavoj sobi, jer ju je boljelo gledati bose i hladne nožice, koje 
su prije bile tako tople i rumene. Ali su za njena izbivanja zli parcovi našli 
cipelice pod krevetom, a kako nisu ništa drugo imali da jedu, nagrizli su 
cipelice i razkidali su kožu. 

Za ubogu majku bila je velika bol, što će njezin Ivica morati sada bo- 
sonog poći na drugi sviet ; a kako je njeno srce bilo jedna velika rana, do- 
stajao je i najsitniji dodir, a ono bi opet krvarilo. 

Držeći cipelice gorko je plakala. Još uviek su kapale suze s njezinih 
osušenih crvenih očiju. 

Gdje će dobiti cipelice za svoga Ivicu, sada, gdje je već bila poklonila i 
kuću i prsten? To ju je pitanje bez prekida mučilo. A u snu joj dodje 
misao. 

U naćvama bio je još jedan čitavi hljeb, jer već više dana jadnica nije 
bila ništa okusila, hraneći se jedino svojom boli. 

Sada se je sjećala, da je prije, Ivici za veselje, iz hljeba sačinjala golu- 
bove, patke i kokoši, cipelice i ladjice i sve moguće. Ona uzme hljeb i raz- 
reze ga. Onda sgnječi hljeb svojim palcem i okvasi ga svojim suzama. Ona 
mu načini male hljebne cipelice, koje prevuče preko modrih i hladnih 
nožica mrtvoga djeteta. Sasvim olakšana pokrije ga mrtvačkim velom i za- 
tvori lies. — Dok je još hljeb gnjela, dodje na prag od kuće jedan prosjak, 
koji je bojažljivo moljakao za komad hljeba; ali ona ga je zamahom ruke 
bila protjerala. 

Grobar dodje po lies i ukopa ga na kraju groblja, pod jednim grmom 
bielih ruža. Zrak je bio blag, kiše nije bilo, a tako ni zemlja nije bila vlažna. 
To je tješilo majku, jer je mislila : moj ubogi mali Ivica ne će sada odveć 
zlo provesti tu prvu svoju noć u grobu. 



256 HRVATSKA SMOTRA 

Kad se opet vratila kući, stavi Ivi činu kolievku sasvim blizu svoje po- 
stelje, legne na počinak i usne odmah. Sva ju je njena snaga bila ostavila. 

Onda joj dodje san — ili — ona je barem mislila, da je to san. 

Ivica dodje k njoj onako, kako je bio u liesu odjeven, u svom sve- 
čanom odielu s dragocjenim krznom, u ruci mu lutka sa sjajnim očicama, 
na nogama hljebne cipelice. 

Bio je tako tužan. 

Oko njegove glave nije bilo svetačkog žara, što ga inače podaje smrt 
nevinoj dječici — jer čim se ukopa diete, eto odmah iz njega angjela. 

Na njegovim licima nije bilo ni nebeskih ruža, ruka ih je smrti obie- 
lila sniežnom bjelinom. Težke su suze kapale s njegovih trepavica, a du- 
boki su uzdisaji dizali njegove male grudi. 

San izčezne, a majka se probudi sva u znoju. Veselila se, što je vi- 
djela svoje diete, ali se prepala, što je ono bilo tako tužno. Ali se tješila: 
„Ubogi Ivica! Ni u raju ne može da zaboravi svoje majke". 

Sliedeće joj se noći opet ukaže prikaza : Ivica je bio još bliedji i tužniji. 

Majka segne rukama za njim i poviče mu: 

„Tješi se, ubogo diete, ne ćeš ostati osamljen u nebu, doskora ću i ja 
k tebi doći". 

Treće noći dodje Ivica još jednom. Uzdisao je i plakao još više nego 
prije, i ode opet, uzdižući zdvojno svoje male ručice. Lutke nije imao, ali 
na njegovim su nogama bile hljebne cipelice. 

Uplašena majka ode do jednoga častnoga svećenika i upita ga savjeta. 
On joj reče: 

„Ove ću noći uz vas bdjeti i upitat ću sam tu malu sablast. Meni će 
za cielo odgovoriti; ja poznam rieči, koje treba da se kažu krivim i ne- 
vinim duhovima". 

Ivica dodje u običajno vrieme, a svećenik ga prisili svetim riečima, da 
kaže, što ga na onome svietu muči. 

„Muče me moje hljebne cipelice: one me prieče, da se popnem dija- 
mantnim ljestvama u nebo. One su za me teže od najtežih jahaćih čizma 
postiljonovih, jedva se mogu popeti na drugu na treću prečagu. To me 
veoma muči, jer gore vidim liepe zlatokrile angjele, što me zovu, da se 
s njima poigram, što mi pokazuju zlatne i srebrne igračke". 

To reče i izčezne. 

Tad reče ] svećenik Ivičinoj majci: „Težko ste sagriešili, oskvrnuti ste 
posvećeni kruh, kruh gospodnji ; kruh, što ga je Isus izabrao kod svoje po- 
sljednje Večere prilikom svoga tiela. Vi ste jednom prosjaku, koji je mo- 
leći milostinju stajao na vašemu pragu, uzkratili koru htjeba i učinili ste iz 
hljeba cipelice za svoga Ivicu. Vi treba da date otvoriti lies, treba da izva- 
dite iz njega hljebne cipelice i treba da ih spalite u vatri, što sve očišćuje". 

Svećenik podje s majkom i grobarom na groblje; četiri zasjeka lopate 
odgrnu zemlju sa liesa. Oni ga uzmu i otvore ga. 



O DJETETU S HLJEBNIM CIPELICAMA 257 

U njemu je ležao Ivica onako, kako ga je bila polegla njegova mati — 
tek je njegovo lišće kazivalo bolni izražaj. 

Pobožni svećenik svuče malome mrtvacu sasvim nježno hljebne cipelice i 
spali ih na posvećenoj svieći govoreći molitvu. 

Kad dodje opet noć, ukaže se mali Ivica svojoj majci posliednji put, 
ali veseo, vedar i srećan, u pratnji dvaju angjelčića, s kojima se bio već 
sprijateljio. U njega su bila sjajna krila, a oko glave mu je titrao blistavi 
draguljni sjaj. 

w O majko, kolike li radosti, kolike li sreće! Kako su liepi rajski vrtovi! 
Tamo se smijem do vieka sigrati, a gospodin Bog nije nigda ljut tt . 

A drugoga je jutra i majka opet vidjela svoga sina, ali ne na ovome 
svietu, već u nebu. U jutro je bila umrla naslonivši glavu na praznu kolievku. 

Francezki napisao THŠOPHILE GAUTIER 



LABUDOVI 



Pročitavši jednu prirodoslovnu knjigu za drugom sazna naš doktor 
Tribulat Bonhomet, da „labud već mnogo prije svoje smrti pjeva 44 . — I u 
istinu (to nam je tek nedavno priznao) mu je jedino ta glasba, koju je sad 
najposlie ipak čuo, pomogla da snosi sva razočaranja svoga života. Sva 
druga glasba nije mu bila ništa drugo nego w chari-vari tt i „Wagner u . 

A kako mu je to samo uspjelo? — Eto: 

Kad je radini starac jednoga liepoga dana blizu prastaroga i moćno 
utvrdjenoga grada, u kome je živio, u jednom prastarom i zaboravljenom 
parku, pod Jdubokom sjenom visokoga drvlja odkrio jedno staro sveto jezero 
— čiju tamnu površinu oblietavahu dvanaest do petnaest mirnih ptica — sa- 
vjestno je bio proučio sve prilaze do vode, proračunao je udaljenost, i tu 
se od svih najviše izticao crni jedan labud, njihov čuvar, koji je spavao 
obasjan sunčanim trakom. Taj je imao za svih noći budne oči, držeći u dugom 
ružičnom kljunu gladki kamen, i kad bi najsitniji šuštaj dojavio kakovu 
pogibao svojim štićenicima, pao bi kamen bačen brzim kretom njegova vrata 
u vodu, usried bieloga kruga spavača, kamen uzbune : — i od tog bi znaka 
odletio čitav roj, uviek s njim kao predhodnikom, kroz noć u duboke aleje, 
na daleke livade ili prema kojemu studencu, u kome se zrcale stari kipovi, 
ili prema bilo kakovu zakloništu, koje se usjeklo u njihovo spominjanje. — 
U dubokoj ih je šutnji Bonhomet promatrao — i smieškao im se. Bonhomet 
bijaše fini umjetnik, i tako je o tom snatrio, da svojim ušima priredi orgiju 
njihova posljednjega pieva. 

Kadikad, kad bi u jesenjoj noći bez mjesečine ozvanjala ponoć, ustajao bi 
Bonhomet, koga je mučila bezsanica, naglo bi se odjenuo za koncert, koji 
je tako uporno željkovao. Kad bi koštunjavi i ogromni doktor svoje noge 
utonuo u bezkrajne čizme iz čvrste gume, koje su bez šva prelazile u široki 
nepromočivi i savjestno podstavljeni kaput, turio bi on svoje ruke u čelične, 
grbovima urešene rukavice, koje su pristajale uz kaki sredovječni kostim. 
Te je rukavice nabavio za trideset i osam sousa (mahnitost I) u nekog stare- 
tinara. Onda se pokrije nekakim širokim modernim šeširom, utrne svjetiljku, 
izadje iz kuće i podje, spremivši kućni ključ u džep, sasvim laganim, gra- 
djanskim tempom prema okrajku osamljenoga parka. 



LABUDOVI ŽS9 

Već se bližio tamnim putovima prema svojim ljubljenim pjevačima — 
prema jezeru, čija mu plitka voda nije više od bedra sizala. On ju je bio 
brižljivo i ša svih strana proniknuo« a sada je koracao pod gustim svodom 
granja i lišća, što ih jezero okruživalo, već jedva čujnim koracima napried 
od jedne obumrle i suhe grane do druge. I tu, na okrajku jezera, spusti on 
lagano, sasvim lagano i bez ikakva štropota jednu čizmu u vodu, onda i 
drugu, i tako je neizkazanom brižljivošću, da se je jedva usudio disati, stupao 
vodom, kao opojni muzički entuziast, što izčekiva željkovanu kavatinu. Tako 
je i bilo sasvim prirodno, da je za ono dvadeset koraka, što ga je dielilo 
od njegovih ljubljenih umjetnika, trebao obično dvie do tri i p6 ure, tako 
se je bojao nježne budnosti crnoga čuvara. 

Dah je tamnoga neba bolno dirao tamne i visoke krošnje oko jezera: 
ali je Bonhomet uza sve to tajanstveno šaputanje kročio uviek napried, jedva 
vidljivo napried, i oko treće ure u jutro stajao je neopažen p6 koraka pred 
crnim labudom, koji nije ni slutio njegove blizine. Onda se dobri doktor 
u sjeni nasmieši i dirne sasvim tiho, tiho vrškom svog sredovječnog prsta 
mrtvu površinu vode, jedva se je dotakne, tako tiho . . . sasvim blizu pred 
čuvarom ! ... a to je milovanje bilo tako sladko, da se čuvar doduše za- 
čudio, ali nije našao taj neznatni šuštaj toliko vriednim, da baci kamen. On 
prisluškivaše! Ali se vremenom njegov instinkt nejasno izpuni mišlju na po- 
gibao, a njegovo srce, o njegovo ubogo nevino srce užasno zakuca. — 
Bonhomet je triumfirao. 

Tada počnu liepi labudovi jedan za drugim uzplahireni i još duboko u 
snu valovito i meko povlačiti svoje glave iz bliedih i srebrnih krila. Sjena 
ih je Bonhometova nagnala u smrtni strah. Oni su osjećali neku neodredjenu 
izvjestnost smrtne pogibli, koja im je prietila, ali su se oni u svojoj neiz- 
mjernoj nježnosti radije trpili, kao njihov čuvar, — spriečen u biegu; ta 
kamen nije bio bačen ! I sva su srca tih bielih prognanika zakucala u mukloj 
smrtnoj bojazni — taj je kucaj razumjelo tek uzhićeno uho valjanoga doktora 
— i on je dobro znao, kako ih je sama njegova blizina „moralno" mučila. 
I u neporedivu užasu uživao je smrtni strah, kojim ih je izpunjala njegova 
ukočenost. 

Kako je sladko hrabriti umjetnike, kazivao je sasvim tiho sam sebi. 

Ta je ekstaza trajala tri ure, koje on ne bi bio zamienio nikojim kra- 
ljevstvom. Najednom se osklizne trak zviezde jutrnje kroz granje i osvietli 
Bonhometa i tamnu vodu i sanljive oči labudova! Čuvar, mahnit od tog 
groznog vidika, baci kamen . . . prekasno ! Snažnim povikom, koji je naglo 
razkinuo njegov sladjani smiešak, potrča Bonhomet, uzdignutih i skvrčenih 
prstiju i razširenih ruku, medju svete labudove. 

Brzo i sigurno bjesnjaše zahvatanje čeličnih prstiju tog modernog viteza : 
i čisti vratovi od dva od tri pjevača budu skršeni, probodeni, mnogo prije 
nego što su druge ptice u divnom sjaju uzletjele. Onda su labudovi dobroga 
doktora zaboravili, a iz njihovih umirućih duša zastruji piev bezsmrtne nade, 
spasa i ljubavi i dizaše se u neznana nebesa. 



260 HRVATSKA SMOTRA 

Racionalni se doktor smiešio toj sentimentalnosti, od koje se kao osbiljni 
poznavalac udostojao da okusi samo jedno — zvuk. On je to ocienio samo 
s muzikalnog gledišta, cienio je jedino osobitu mekost tih simboličkih glasova, 
koji su smrt kao jednu melodiju vokalizirali. 

Zatvorenih je očiju Bonhomet srkao u svoje srce harmoničke titraje: 
teturajući izadje iz vode i sruši se kao satrt grčem na obalu, izpruži se u 
travi, legne na ledja, u svom udobnom i toplom nepromočivom odielu. 

I tamo je taj mecen našega doba opet okušavao, utonuo u razbludnu 
bezsvjesticu na pradnu svoje sviesti uspomenu na divni piev svojih ljubljenih 
umjetnika i ako je taj bio ukaljan nekom njemu staromodnom uzvišenošću. 

I dok je tako tu driemljivu ekstazu uviek na novo srkao, puštao je da 
(kako purgarski!) ta dragocjena impresija biva i — gotovo prolazi i opet 
na novo dolazi, dok nije granulo sunce. 



Francezki napisao VILLIERS DE L* ISLE-ADAM 



ne*. 



POLITIČKE GLOSE 



Hrvatski sabor zasieda. 

Odvratnu sliku pružile su nam prvog dana koalirane vladine stranke. 
Latile se jednog gadnog sredstva protiv opozicije. Mobilizovale su radničtvo, 
koje po svojim vodjama sačinjava karikaturu od socijalne demokracije, kako 
ćemo poslie vidjeti. Bezdušno su vladinovci nahuškali to radničtvo, da ostavi 
na dan otvorenja saborskog zasjedanja svoje radionice, tvornice i poslove i 
podje pred sabornicu, da i tvorno udari na opoziciju ! Turili su tom radničtvu 
proglase u ruke, kojima ga pozivaju, da se spremi na pokolj proti — opo- 
ziciji! To je nečuveno. Bivši režim u Hrvatskoj činio je upravo sjajnih bez- 
zakonja, ali se ne sjećamo, da je na parlamentarnu opoziciju mobilizovao 
radničtvo. U Rusiji se vlada vojskom, raztjerava se duma, al se ne počinja 
ovaki zulum, ovaki atentat na ustav, da se grozi pokoljem opoziciji, koja 
baš u najširem obsegu traži ustavna prava svome narodu. 

Naša se je socijalna demokracija, vodjena krivim vodjama, dala zavesti 
i stvorila od sebe karikaturu. Sveobće i jednako izborno pravo glasa — 
deviza je rečene radničke skupine, koju vodje njezini propoviedaju u sav 
glas svakom sgodom. Vladine koalirane stranke naviestile su prije izbora 
istu ovu devizu kao svoju kardinalnu točku. Nu prošli izbori, gospoda došla 
i na unosni magjarski sabor, ali — sveobćem izbornom pravu ni glasa ni 
traga. Medju zakonskim osnovama, koje bi imale reformirati ustavna prava, 
nema obćeg izbornog prava I sad su ti isti vladinovci, koji nisu iznieli na 
stol sabora ovu zakonsku osnovu, potegli radničtvo, da im bude štafaža u 
borbi protiv opozicije, koja je već u prvoj sjednici gromko zatražila : dajte 
obće izborno pravo glasa! Još jedno. U Ugarskoj se socijalna demokracija 
bori protiv tamošnje Kossuthove koalicije, koja je protiv sveobćeg izbornog 
prava glasa, a naša socijalna demokracija podupire ovdje vladinovce, koji 
opet pristaju uz Kossutha. Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas . . . 

Hrvatski sabor zasieda, rekosmo. Reliquiae reliquiarum narodne stranke 
koketiraju s rezolucionašima. Magjari žele, da od te koketerije dodje do 
zaruka . . . Bilo sretno i berićetno! Iz redova bivše narodne stranke već je 
u jednoj od saborskih sjednica izašao kvartet i zapjevao vrlo nespretno 
sastavljenu ponudu koaliciji. To je prvi pas de quatre pri bliženja k rezolu- 
cionašima. A to je, kako se čini, vrlo jednostavno. Pojedine t. zv. leteće 

18 



26Ž HRVATSKA SMOTRA 

skupine bivše narodne stranke pročitat će u saboru izjavu, da stoje na temelju 
nagodbe i da će podupirati sve što bude itd. Za tim će te skupine podivljat! 
i kao „divljaci u moći će liepo, na zadovoljstvo gospodina Wekerla, podupirati 
rezolucionaše. I tako magjarski vuk sit i rezolucionaške koze ciele . . . 

Uzakonit će se ustavne reforme. Osim obćeg izbornog prava dobit ćemo 
porotu, neodvisnost sudaca, „čistoću izbora 14 , promienjen zakon o štampi itd. 
Nu i to je dobro, to bar sprema put Starčevićevoj stranci prava do oži- 
votvorenja konačnih ciljeva njezina programa. A ako sadanji vlastodržci, koji 
se već sada grozničavo drže vlasti, pod pritiskom javnog mnienja ne učine 
reforama i u pogledu izbornog prava na široj, modernoj podlozi, onda će 
to, ako Bog dade i sreća junačka, učiniti Starčevićeva stranka prava. 

Starčevićeva je stranka prava izvojevala sjajnu pobjedu već prvih sa- 
borskih sjednica. Dok je vlada izniela osnovu zakona o „Čistoći 11 izbora, 
jedna frakcija neki predlog, kojim se liepo obilazi obće izborno pravo i sve 
odgadja ad calendas graecas, Starčevićeva je stranka prva izašla s gotovom, 
dobro proučenom i sasvim izradjenom zakonskom osnovom za obće, 
jednako pravo glasa. Taj je čin osupnuo gospodu vladinovce, bili su vrlo 
nervozni ... U ostalom gospoda će biti još vrlo, vrlo nervozna . . . 

I zakonske osnove o ustavnoj reformi i indemnitet i proračun i inter- 
pelacije ... i opet će se zasiedanje zaključiti. Al dok bude u Pešti onaj 
zlatni ključić, koji otvara gvozdena vrata naših blagajna i dok godj budu 
Magjari vadili po svojoj volji i privoli naše vlade i sabora naše biele novce 
iz tih blagajna, dotle je sva borba oko ustavnih reforama tako malena, tako 
malena ! 

Medjutim Starčevićeva stranka prava budno će i u ovom zasiedanju 
bdjeti, ne quid detrimenti respublica capiat . . . 



Magjari su opet pokazali Evropi jedan čin svoga vitežtva. Ovi moderni 
divljaci ne zaslužuju u istinu drugo, nego da budu — uzorom našim rezo- 
lucionašima. A ovi ih i sliede. Svi se sjećamo, — a bilo je to još do jučer 
— kako su isti ovi ljudi u nas, koji sada vedre i oblače, bili nada sve Sla- 
veni, slavenofili. Bili najprije Slaveni, a onda tek Hrvati. I tko se usudio 
trieznije shvaćati i tumačiti odnose Hrvata k ostalim Slavenima, svadjati na 
pravu mjeru pojmove o slavenskoj uzajamnosti, a ne guditi po njihovim 
kajdama, na tog udariše anatemom. 

Nu ide vrieme, nosi breme. Došlo bratstvo oružja s Magjarima. I oni, 
koji su išli na slavenske novinarske kongrese i ondje prisizali ljubav ostaloj 
braći Slavenima, odjednom im okrenuli ledja. To donosi sa sobom bratstvo 
oružja . . . 

Magjari ne ljube Slavene, jer ih se boje. Njima su okruženi, ćute ih ko 
neki obruč, koji ih steže. Zato i progone slavenske narode u svojoj Ungariji. 
Ovih dana povukli su pred sud slovačkog zastupnika Ju riga, jer da je 



POLITIČKE GLOSH 263 

„raždraživao proti Magjarima". A kriv je, što je živ. Borio se proti šovinismu 
Magjara. Odsudiše ga na dvie godine tamnice i na 1200 K globe. 

U istinu, Magjari su opet pokazali Evropi jedan čin svoga vitežtva . . . 



I crnogorska skupština zasieda .... 

Njegovo Visočanstvo knjaz Nikola, gospodar Crne Gore i brda, podielio 
je svome narodu ustav. I ti, Crna Goro, nisi posljednja! Jedina još konku- 
rencija knjazu Nikoli ostaje u Evropi knjaz od — Monaca. 

Kad je ono lani knjaz Nikola proglasio u svojoj državi slobodu štampe, 
obradovali smo se. Knjaz Nikola učini, što ne učini ni car Nikola! Onda, 
kad je ono u Crnoj Gori proglašena sloboda štampe, imala je ta zemlja 
samo jedne novine, a i te su bile — službene. 

U prvoj sjednici crnogorske skupštine predložio je jedan zastupnik, od- 
nosno poslanik, da se ne rabi rieč virilni poslanici, budući da to ne bi — 
nitko razumio, što znači . . . 

Battez-moi plutčt, et me laissez rire. 



Onomadne je žica javila svietu, da je u Miinchenu počinjen atentat na 
cara Vilima. 

Neki zlobni jezici vele, da si je car Vilim sam upriličio taj „atentat". 
Poznato je naime, da je on izvrstan govornik. Ljubi parade. Kritizuje izložbe 
slika. Piše pjesme. Sam riše i pravi nacrte za sgrade i palače. Sportsman. 
Djed. Jednom je dirigirao vojničkom glasbom. Dakle ima sluha. Ima i lažne 
kapetane i Kopenick. Kad je sve to, i kad sve zna i umije, htjelo mu se i 
atentata. I na dani znak srušila se jedna drvena tribina, zamnio štropot, 
prasak. Bomba! Car Vilim ostade živ, a slučajno je zaglavio jedan radnik. 

Viest o tom dogadjaju porazno je, veli se, djelovala na burzi. Naravski, 

ne sbog smrti onog radnika 

# # * 

Trojni se je savez i opet učvrstio na veselje vascieloj Evropi. Taj je 
savez jači sada, nego ikada ! — uvjeravaju. Ministar vanjskih posala Austro- 
Ungarije, barun Aerenthal i kancelar Njemačke knez Biilow sastali se, po- 
razgovorili, doručkovali i — trojni se savez ojačao! Podpuni sporazum! 
Razpršene su u tom razgovoru i neke bojazni glede Italije . . . Ona se naime 
na svojoj granici onako malo naoružava i učvršćuje u trojnom savezu, a 
proti — monarkiji. No te bojazni su, kako rekosmo, razpršene. 

Le plus fine des trois n'est pas celui qu'on pense, poznata je Lafon- 
taineova. To znači — da, ta francezki je jezik diplomatski, šutimo radije. 

Glavno, e je trojni savez učvršćen! 



264 HRVATSKA SMOTRA 

Još samo jednu moment-sliku iz tako zvane velike politike. O Crnoj 
smo Gori već gore govorili. Iz Srbije javljaju, da je njegova visost prinac 
Gjorgje, nasliednik priestolja Karagjorgjevića, izvolio šenuti pameću. Taj 
gospodin mladenac zagrozio se samome svome otcu, da će iznieti na vidjelo 
sve što zna o ubojstvu kralja Aleksandra i kraljice Drage, ako ga stari dade 
odpremiti u inozemstvo na promjenu zraka. A stara je rieč, da djeca znadu 
puno toga, što čuju i vide od roditelja. Prinac je Gjorgje postao pravi enfant 
terrible srbijanskog konaka. Dakako, službeno se dementuje, da njegova 
visost nije pri sebi . . . 

U Rusiji sad ovdje sad ondje prasne po koja bombica, bude tu i tamo 
ubijen koji general ili šef policije, inače — vlada mir, tek se čuje pero mi- 
nistra predsjednika Stolypina, kako zadire o spise ... U Francezkoj je vlada 
još uviek zabavljena crkveno-političkim napremicama. U Englezkoj ne pre- 
staje konservativna stranka voditi borbu protiv sadanjeg ministarstva. U Italiji 
nema ništa zanimivo, pače ni Vezuv ne djeluje. Španjolskom kralju Alfonsu 
još ne izrastoše brci, dakle u Španiji nema dogadjaja. Uobće valja pripo- 
menuti, da je stara krezuba Evropa, koja je kroz tisuće godina vodila po- 
litiku svieta, u najnovije doba dobila dva konkurenta: Japan i Ameriku. 
Danas imadu Tokio i Washington jednako rieč u svjetskoj politici kao i 
Pariš, Petrograd, London . . . 

A oni mali Buri, koje je Englez upokorio i oteo im sve, što su imali, 
nedavno su pod Ferreirom opet digli glavu. Čini se, da pod pepelom tamo 
dolje u Africi, još tinja jedna iskra, koja upaljuje . . . 

Z. VUKELIĆ 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



UZ NAŠE NOVELE 

Thćophile Gautier 

Thćophile Gautier rodjen je 30. kolovoza 
1811. u Tarbesu u južnoj Francezkoj. Nje- 
gova je porodica bila rovalistička. Kao Hugo 
i Dumas i Gautier je diete častničko. Njegov 
je otac veoma rado gledao literarna nasto- 
janja svoga sina. U nježno i ako nešto pi- 
kantno djelo sinovo „Mile. de Maupin" bio 
je tako reći ozbiljno zaljubljen. Njegova 
je majka bila uzvišena ljepotica, a kaže se, 
da je u njenim žilama tekla bourbonska 
krv. Za rana dodje Gautier u Pariš, gdje 
je marljivo proučavao Villona i Rabelaisa, 
a osim toga se savjestno bavio izučavanjem 
pisaca rimske dekadence, Klaudijana, Mar- 
cijala, Petronija i Apuleja. Kad je svršio 
škole, počne učiti slikartvo u Rioulta. Ali 
u njega nije bilo osobita dara. Prvo je pri- 
kazivanje Hugonove drame „Hernani" u 
njegovu životu važan čas Ne samo, da je 
one večeri došao u kazalište sa svojim 
kasnije tako slavnim „crvenim prslukom", 
već je i u njegovom biću nastao podpuni 
preokret. On ostavi slikarstvo i postane 
lirskim pjesnikom. U prvim su njegovim 
pjesmama najbolje one, u kojima on izra- 
zito iztiče svoj poganski epikureizam. Tek 
mnogo kasnije pokazao je svojom zbirkom 
lirskih pjesama w Emaux et Camćes" mnogo 
izrazitog individualnog stila, tako da je 
upravo ta zbirka savremeni odraz njegove 
lirike. U tim je pjesmama njegova pjesnička 
dikcija od idealne ljepote, a plastičnošću 
nadkrilio ga je kasnije samo riedko Le- 
conte Delisles. — Gautierov je literarni 
razvoj uzko vezan uz dogadjaje njegova 
života. Ti se opet dogadjaji ne mogu odje- 
liti od historije one ciganske družbe bohe- 
miena, literata i umjetnika, što su se sku- 
pili oko Victora Hugoa. 

Pravu sliku razuzdanog života tih mladih 

?udi podaje nam Gautierovo djelo „Les 
eunes-France", koje je u neku ruku oštra 
satira na ondašnji romantizam. Najjasniju 
sliku Gautierova duševnoga života u ono 
doba, podaje nam njegov roman n Mlle. 
de Maupin . Ta je knjiga, kako veli G. 



i 



Brandes u svojoj studiji o Gautieru, sasvim 
poganska i nepristojna. Ali u njoj ima 
zdrave snage i iztančanog smisla za savršenu 
ljepotu, pa nije čudo, da je englezki pjesnik 
Šwinburne naziva ,,the golden book of 
beautv". U Gautiera kao pjesnika prevla- 
dava antikna, plastička narav. On sam o 
sebi veli: „Ja sam čovjek iz vremena ho- 
merskih; sviet, u kom ja živim, nije za me, 
ja ga ne shvatam ... Ža me je sviet isto 
tako krasan kao nebo, ja držim, da je savr- 
šenstvo forme prva krepost". Gautier se 
nekim svojim djelima znatno približava 
njemačkim romanticima. Tako je njegova 
novela „Fortunio" pravi pendant Schlege- 
lovoj „Lucindi". U njegovu romanu n Le Ča- 
pitaine Fracasse" prevladava suviše arti- 
stičko nastojanje i sitno crtanje milieua, i 
ako imade mjestimice prekrasnih izlieva 
čuvstva. Vrlo je zabavan njegov fantastički 
roman n Le roman de la momie*. Gautie- 
rove su novele, sabrane u zbirci „Contes 
et nouvelles" pretežno bizarne i odgova- 
raju svojim stilom i svojim duhom sasvim 
novelama E. T. A. Hoftmanna, koji je u 
ono vrieme u Francezkoj bio jedan od 
najpoznatijih i najviše čitanih njemačkih 
pisaca. Veoma je duhovit i plastičan Gau- 
tierov putopis n Vayage en Espagne", koji 
je upravo u stilističkom pogledu uzor-djelo 
moderne francezke proze. 

Gautierovu liriku upoznajemo ponajbolje 
iz onih pjesama, koje su skupljene u već po- 
menutu zbirku n Emaux et Čame'es" (1852.). 
Kao gotovo u svih zastupnika lirike onda- 
šnjeg francezkog parnasijazma trpi i lirika 
Gautierova ubožtvom idejnoga sadržaja za 
volju savršene spoljašnje forme. U tom se 
upravo ta literarna grupa francezka blizu 
dotiče s umjetnički zakučastim poetskim 
formalizmom Ronsarda i pjesnika francezke 
plejade. Po Gautierovu shvaćanju treba da 
pjesnik na poetsku misao polaže najmanju 
važnost, umjetnička je forma sve. Svaka 
i najizpraznija misao zavriedila je da bude 
obradjena u takovom srokovanom feljtonu. 
Dakako da je pjesnicima, koji su ponaj- 
važniju cienu podavali spoljašnoj formi i 
zvučnim srokovima, ubrzo presahlo vrelo 
rima. Tako su uzeli u pomoć tudje rieči, 



266 



HRVATSKA SMOTRA 



kovali su nove, i tako bi nastajale njihove 
„rimes riches". Kao svi Parnasijci dakle 
ni Gautier ne pjeva srcu, nego ušima i 
razumu. Ali uza sve to Gautier je u svojoj 
lirici još uviek nježan i čuvstven, u prezi- 
ranju čuvstvenoga i idejnoga sadržaja pre- 
tekli su ga znatno dva njegova parnasijska 
druga, Charles Baudelaire i Thćodore de 
Banville. 



pod dojmom njemačkoga idealizma. Taj je 
čovjek živio za cieloga svoga života više 
u sanjama nego u zbilji. Snaga njegove 
imaginacije osvietlila bi težke i gorke 
njegove časove sunčanim sjajem. On nije 
poznavao pojam : vrieme. On je zaborav- 
ljao sve, što ne bi u odredjenom času biio 
dano u njegovoj ideji. Tako je bio sasvim 
subjektivan duh. 



Villiers de I' Isle-Adam 

Remy de Gourmont, poznati francezki 
literarni kritik, piše o Villiers de f Isle- 
Adamu: on je jedan od najvećih francezkih 
prozaista devetnaestoga vieka. On je bio 
strastven ironik, a upravo ta njegova iro- 
nička strastvenost dieli ga oštro od ohole 
strastvenosti Chateaubriandove i od lirske 
strastvenosti Victora Hugoa. 1 ako je 
rodom bio Bretonac, ipak je sva njegova 
naobrazba bila svojim bićem germanska. 
Jedina ga je njegova ironija uže vezala 
uz njegovu rasu. Kao što je keltska Irska 
podala Englezkoj jednoga Swifta, tako je 
keltska Đretagna dala rrancezkoj jednoga 
Villiersa. 

Ali ni keltska ironija ni germanska san- 
ljivost njegova nije naišla u Francezkoj na 
podpuno razumievanje. 

Tako je primjerice njegovo najsjajnije 
djelo „fribolat Bonhomet" prodano u 
bezcjenu kao makulatura malo vre- 
mena poslie kako je izašlo. Villiers je 
stekao slavu, i ako nije u svom životu bio 
ni časak slavan. I za života i iza njegove 
smrti smatrali su ga mjerodavni francezki 
kritici ekscentričnim amaterom, koji je bez 
prava cilja vrludao po pariškim bulvarima. 
Tek veoma lagano počelo je ime Villier- 
sovo poslie njegove smrti postajati nešto 
poznatijim. Mnogo je do toga dopriniela 
publikacija njegovih skupnih djela u na- 
kladnika Edm. Demana u Parisu. 

U tom su skupnom izdanju djela Villier- 
sova sgodno i pregledno publicirana. Ima 
ih tu dvadesetak što većih što manjih. 
Gourmont u svom pomenutom članku kri- 
tički izpituje genezu glavnih Villiersovih 
diela. Villiers se za svako djelo rekbi sićuš- 
nom savjestnošću pripravljao. Tako je za 
djelo ,,L' Eve Future" studirao sve najnovije 
savremene tečevine fizike i elektriciteta. 
U tom se djelu osjeća pod ironijom pje- 
snika, koji se sanljivo ljulja nad znanošću, 
tajna radost obretnika, koji kombinira 
nove i zakučaste mekanizme. Legenda je 
iz Viliersa učinila absolutnog katolika, koji 
je navodno religioznim i političkim ide- 
jama bio u svako vrieme svoga života 
vjeran. Ali i ako je Villiers rodjen katolik 
i ako je kao takav umro, ipak ti navodi 
nisu sasvim izpravni. Od „Tribolat Đon- 
kometa- (1869.) do njegovog posljednjeg 
djela 9 AxeF sav je njegov literarni rad 



>J*J& 



KNJIŽEVNOST 

HRVATSKA 

Ferdo Becić: Djačke uspomene. Pri- 
poviesti iz djačkoga života. Svezak I. 
Zagreb 1905. Tisak i naklada Antuna 
Scholza Str. 128 

Na ovu knjigu jednoga od naSih naj- 
zaslužnijih pripoviedača malo se tko osvr- 
nuo. A ipak je u njoj one stare Becićeve 
topline, kojom je on u svoje vrieme znao 
stvoriti svoj krug i čitalaca i štovatelja. 
Oni, inače nazvani „niži slojevi", imaju i 
danas na polici skromnoga svoga doma 
požutjele listove one debele knjige, koja 
govori o „kletvi nevjere". Na nekojim su 
stranicama tragovi suza, što su navirale iz 
oka zaljubljene djevice ili zanosnoga djaka, 
koji je negdje skriven pohlepno gutao 
opise raznolikih sudbina Becićevih roman- 
tičnih junaka. Svaki se od nas još i sad 
rado sjeća ugodne uzruianosti, kojom je 
čitao ovu „zabranjenu" lektiru; ti se ča- 
sovi ne zaboravljaju kao ni oni prije toga 
— od Robinzona i Genoveve . . . 

U predvečerje svoga vieka još osjeća 
Becić u sebi vatru pnpovjedalačku. Ako i 
tinja tek, još nije ugasnula. A nije li zna- 
čajno, da mu se javlja uspomena na mlade 
dane? Na one najmladje. „Moja prva na- 
grada", „Moj prvi sladoled" — ovi nadpisi 
govore najbolje, kamo nas odvodi svojom 
fantazijom pisac. „Polazio sam drugi razred 
nekadanje njemačke trivialne škole u N-, 
u krajini . . . - ; „. . . dok napokon Liković 
(učitelj) ne osinu štapom po klupi zagrmiv 
ljutito: Habt Acht! Stillel-; „s toga mi 
čisto odlahnu oko srdca, kadno sat odbi 
jedanaest i kad okrenusmo: ein maj 
eins . . ." ; „sva škola ustade, te pozdravi 
mog otca otegnuv jednozvučnim glasom: 
gelobt sei Jesus Christus ..." 

Kako vidite, tu je još ona blažena ,,Mi- 
litargrenze*, gdje je naš simpatični pripo- 
vjedač — sada sied, star i sgrbljen — 
proveo svoje prve dane. Koliko su ove 
crtice i kao kulturni prilog za život hrvat- 
skoga naroda u ono vrieme od velike 
ciene, tolike su još i značajne za samoga 
pisca, kako se je naime umio živo prenieti 
i u duhu natrag prebroditi tolike godine 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



267 



dok nije ugledao sebe kao dječačića, gdje 
nosi pod pazuhom knjižice, "gdje se tuče 
s drugovima, gdje s otcem ide po sajmu a 
s nekim ugursuzom drugom potajice ide 
prigodom jednoga crkvenog goda jesti 
svoj ,.prvi sladoled", koji mu dakako pri- 
sjedne, kao što mu je i „prva nagrada" 
prisjela. 

Spominjući ove sgode i nesgode vraća 
se Beciću na staračke oči smiešak i ve- 
drina mladih dana. Sva su ta spominjanja 
naime prelivena humorom, kojim je Becić 
i inače znao začiniti svoje druge stvari. 
Humor mu se osobito iztiče u vjernom 
prikazivanju djetinje prostodušnosti, zatim 
u pojedinim opisima kao n pr. onom o 
drugu, vragoljastom Milanu, o učitelju 
guslanja Švabi Reinbergu, o prodavaču 
sladoleda Domeniku Fioretti-u itd. Karak- 
teristike n. pr. Štefice Ribakovića, pa toga 
istog kapelnika Reinberga uspjele su van- 
redno. 

„Koja ti je fraga? — viknu kapelnik 
ljutito i poleti k njemu, ko da će ga sa- 
trti, a moj Opanković napne sve svoje sile, 
te puhnu u svoj bassbombardon tolikim 
naporom, kao da će sad na izskočiti" 
(str. 14.). 

Uobće čitava pripoviest „Vrag u velikom 
bubnju" odiše svježom šalom, u kojoj se 
nižu uspomene na lakrdijaša Milana. Taj 
je piščev drug rado izvodio s drugarima 
šalu, ali drugovi su to voiili, jer je Milan 
s druge strane dobra srca, pa ako je kome 
šalom nanio štetu, znao ga je darovima i 
odštetiti. „Sutradan pako dobi Mijo od 
našeg Milana u ime melema za pretrpljeni 
strah novu novcatu liepu lulu sa kamišen. 
i duvankesu, punu puncatu dobra duhana 
— onda dvadeset i pet šusterkubanosa i 
povrh svega toga dva nova novcata še- 
staka, te se je još dugo iza toga hvalio, 
kakve li mu je onda sve darove donio 
onaj „vrag u bubnju" — ovako pomirljivo 
završuje pisac. 

Knjižica je kao stvorena, da se dade u 
ruke mladeži od prilike onih godina, kojih 
je bio pisac za svojih „uspomena". Ona 
će „djacima", koji proživljuju ono isto, 
što i pisac nekada, pružiti mnogo zabave 
i sravnjivanja s vlastitim doživljajima Ova 
se knjiga kao odgojno sredstvo za mladež 
preporuča i sa spomenutom prostoduš- 
nošću, koja je iskrena, a nije možda ad 
hoc načinjena. Pisac nam naime iznosi 
djetinju dušu sa svim manama i vrlinama 
u podpunoj, bogatoj i zanimljivoj analizi. 
On ne zatajuje griehe i mladenačka lahko- 
umlja, ali ne zaboravlja pri tom do- 
nieti liepe savjete i upute, koje obično 
stavlja u usta svojemu otcu. Mi smo malo 
imali knjiga, koje će biti tako mladenačkoj 
dobi pristupne kao što je ova, a to s toga 
što ih je pisac doživio i pod stare dane 
ponovno proživio te u svom rutiniranom 
stilu predao papiru. 



Vriednost i djelovanje Becićevih „Djačkih 
uspomena*' uvidjele su dalmatinska i bo- 
sanska vlada, te je potonja, kako čujemo, 
naručila u gosp. pisca nekoliko stotina 
primjeraka u svrhu razdieljenja medju 
školske knjižnice i nagradjivanja školske 
mladeži, dok je dalmatinsko školsko vieće 
u Zadru preporučilo nabavu „Djačkih 
uspomena" za knjižnice obćih pučkih i 
gradjanskih škola, kao i za učeničke knjiž- 
nice preparandija i srednjih škola. Jedino 
hrvatska vlada u Zagrebu — ne zna se 
prema kakvim informacijama i po čijim 
referatima — nije se sklonila, da slično 
učini. 

No ne samo „djaci", već i odrasli će 
uživati u nekadanjem „djaku" a sada našem 
dičnom veteranu Ferdi Beciću. Poštivači 
njegova pera proći će lagodno tu knjižicu 
i ne će je puštati iz ruke do kraja. Najpače 
oni, koji su živjeli u nekadanjoj „vojnoj 
krajini", koji se sjećaju i tužnih i komičnih 
strana njemačke uprave i glasovitih „trivi- 
jalnih škola'*. Mi i nemamo u našoj litera- 
turi pisaca za ovu dobu osim Becića, 
zatim u nekim radovima i pošuricama To- 
mića, a kasnije u crticama Ivana Devčića. 
Tko bude danas sutra donosio život i 
kulturnu sliku „vojne krajine", morat će 
proći Becićeve, Tomićeve i Devčićeve 
stvari, pošto su pisane ponajviše iz sje- 
ćanja te „po istini" (što se je nekad u 
nas kao vrlina kod crtica izticalo). 

Ponovno preporučamo Becićeve „Djačke 
uspomene" svim ljubiteljima hrvatske 
knjige, zatim djacima a napokon — hrvat- 
sko! vladi. 

Viktor Car-Emin: Neznatni ljudi. Za- 
bavna knjižnica „Ćiril-Metodskih zidara'*, 
knjiga druga 8>. Str. 44. Ciena 50 fil. Za- 
greb 1906. Nakladom Hrvatske industrije 
papira (Lav. Klein). Tiskom 1. hrv. rad- 
ničke tiskare u Zagrebu. 

Ovo je već druga knjiga ove skromne 
biblioteke, koja čini se ima na umu, da 
popularizira ponajbolje istarske pisce. 
Poslie „Kontese Nine" dolaze evo „Ne- 
znatni ljudi", za koje ćemo odmah reći, 
da su bliže istarskome kršu od „Kontese 
Nine". To su ribari, koji su veći dio svoga 
vieka proveli na dalekom moru, gledali 
toliko puta smrti u oči, pa ko nekim mi- 
stičnim pogledima u život i u svoju sudbu 
provadjaju dane u uspomenama, ponaj- 
više bolnim i mračnim. Mračne su uobće 
i tmurne boje ove Turgenjevskim načinom 
napisane Careve novele, koje bismo mogli 
izporediti s kakvom tamnom slikom mora 
i obale poslie oluje. Tiha tragika prove- 
java opise krajeva i lica, kao i dialog sam, 
koji se vuče nekuda beznadno i tužno. 

Ža Cara kao pripovjedača je ova novela 
korak naprvo, ona je psihologijski dublja, 
pa kad još ne bi bila mutna, kako jest, 
značila bi zamašan preokret u pisanju Ca- 



266 



HRVATSKA SMOTRA 



revu. Ovako je ona tek neznatan prelaz, 
koji nas ipak napunja nzdom, da ćemo od 
Cara u ovome smjeru još ljepših stvari do- 
čekati. 

Knjige družtva sr. Jeronima za god. 
1906. Primili smo ovogodišnje knjige 
družtva sv. Jeronima, kojih ima na broju 
pet i to redom: 

Iz doba buna i zauzeća. Crtice iz hrvat- 
ske Herceg-Bosne. Napisao Ivan Klarić. 



(Pučke knjižnice družtva sv. Jeronima 
njiga CXL1V.) Str. 102. Tisak A. Scholza. 
S ličkih vrleti. Crtice. Napisao Ivan 



Devčić. (Pučke knjižnice knjiga CXLV.) 
Str. 84. Tisak Dioničke tiskare. 

Poučni razgovori. I. (Puč. knjiž. CXLVI.) 
Sjr. 81. 

Danica. Koledar i ljetopis družtva sveto- 
jeronimskoga za prostu godinu 1907. Sa 
slikama. (Pučka knjiž. CXLV. ?) Str. 233. 
Tisak Dioničke tiskare. 

Kako je susjed Razumović gojio svinje. 
Njemački napisao dr. L. Steuert, preveo i 
priudesio E. Engelman, kr. kot. veterinar. 
44 slike. (Puč. knjiž. CXLVI10 Str. 127. 
Tisak C. Albrechta (Maravić i Dečak). 

Sve se ove knjige dobivaju za jednu 
krunu, to su članovi krunaši družtva sveto- 
jeronimskoga. Doživotnim pak članom 
družtva postaje, kako je poznato, svaki 
tko plati 10 kruna, te dobiva dok je živ 
knjige. 

Na pojedine od ovih knjiga osvrnut čemo 
se napose, primivši stručne ocjene. 

Nadalje primismo sliedeče knjige: 

Josip Kosor: Rasap, socijalni roman iz 
savremenog života. 8 U . Str. 193. Ciena? 
Zagreb 1906. Tisak Milivoja Majcena. 

Josip Binički: Naše selo u dvadeset 
slika (pjevanja). 8°. Str. 144. Ciena K 1-50. 
Nikinci 1906. — nakladom piščevom. Tisak 
Hrvatske dioničke tiskare u Mitrovici. 

Liudevit Dvorniković : Essav-i iz po- 
dručja psihološke pedagogije i estetike. 

(Književna izdanja učiteljskog društva za 
grad i okružje Sarajevo — knjiga I.). Na- 
klada knjižare J. Studnička i dr. Sarajevo 
1905. Velika 8°. Str. 116. Tiskara Vogler 
i drug. Ciena? (Dio čistog prihoda na- 
mienjen je zakladi za podpomaganje uči- 
teljskih siročadi i udova). 

O ovim knjigama bit če još govora u 
„Hrvatskoj Smotri". 



pjesme i I. Cankara „Ninu* jedno od naj- 
boljih njegovih djela. Isti je nakladnik na- 
dalje izdao sbirku humoreska i satira .Ttlho 
in druge" od Ferde Plemiča. 

Nakladom „Katoličke knjižare" u Ljub- 
ljani počela je izlaziti „Leposlovna knjiž- 
nica", koja će donositi prevode iz tudjih 
literatura, a ne izkljućuje ni izvorna djela. 
U pr\om se svezku nalazi francezki ro- 
man Paul Bourgeta. 

„Družba sv. Mohorja" za godinu 1907. 
izdala ie sliedeče knjige: 1. „Zgodbe sv. 
pisma* 4 od dr. Lampea 13. svežčić 1. „Sv. 
družina" od J. M. Seigerschmieda, 3. Ko- 
ledar „Družbe sv. Mohorja" za g. 1907. 
4. „Uporniki", pripoviest Ivana Laha. 5. 
„Lešniki*, knjiga za odraslu mladež od J. 
Stritara. 6, „Pri severnih Slovanih" puto- 
pisne crtice J. Lavtižara. — Zanimiva je 
statistika ove vrlo zaslužne po slovensku 
pučku knjigu, družbe: Broji članova ukupno 
81.979. Ljetos je ukupnno štampano 491.874 
knjige, a dosada je družba izdala svega 
skupa 10,800.439. primjeraka svojih knjiga. 

Slovenska bibliografija. .Slovenska Ma- 
tica" izdala je medju edicijama za godinu 
1905. jednu knjigu, prvu cjelovitu te vrsti 
u slovenskoj književnosti, a vrlo koristnu 
i veoma nuždnu. To je Slovenska biblio- 
grafija, što ju je sastavio dr. Fran Simonič 
(1. Del: Knjige 1550.— 1900.) U novije doba 
bilo je i u nas pokušaja, da se izda biblio- 
grafija. Nu sve je ostalo pri dobroj volji, 
koje imamo hvala Bogu, dosti. Brača Slo- 
venci su nas u tomepretekli, a „Slovenska 
Matica" prednjačila je hrvatskoj. Nas to 
veseli. Simoničeva bibliografija koristit će 
i Hrvatima, za upoznavanje slovenske lite- 
rature. Taj sbornik zahvača sve slovenske 
knjige diljem slovenskoga književnoga raz- 
voja gore pomenutih godina. Postoji jedna 
stara doduše bibliografija, a to je Čopova- 
Safaržikova, koja svršava god. 1831., a tu 
je baš započeo preporod slovenske knjige. 
Simoničeva bibliografija, po priznanju slo- 
venskih kritika, vrlo je točna i savjestna, 
u čem je Simonič obćeno poznati strukov- 
njak. U tom prvom dielu sadržane su knjige 
rečenog razdoblja, a u drugom dielu izaći 
če članci, koji če takodjer iznieti na vidjelo 
mnogo zanimivo djelce, prepušteno inače 
zaboravi. Punim pravom predlaže ocjenji- 
vač bibliografije u „Ljubljanskom Zvonu", 
kako bi bilo dobro, da bi se svakih deset 
godina izdavali dodatci ovoj bibliografiji 
tako, te bi sve slovenske knjige bile u 
trajnoj evidenciji. 



SLOVENSKA NJEMAČKA 

Najnovije slovenske knjige. Zaslužni Anton Menger: Volkspolitik. (G. Fi- 

knjižar i nakladnik u Ljubljani L. Schwentner scher. Jena, 1906.) 

izdao je dvije knjige prvaka slovenske U prvim decenijima XVI. stolječa izdao 

književnosti: A. Aškerca „Junake", epske je Niccolo Macchiavelli svoje najznamenitije 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



269 



djelo „II principe". U toj knjizi pokazao 
je vladarima put i sredstva, kojima mogu 
svoje absolutno gospodstvo utemeljiti i 
održati. Upravo protivnim smjerom udario 
je bečki učenjak Antun Menger u svojemu 
djelu „Narodna politika", koje je sada po- 
slie njegove smrti izašlo. 

Izdanje ove knjige motivira autor ovako : 
„Danas, na početku XX. stoljeća, nije po- 
bjeda širokih masa naroda nad absolutnim 
gospodstvom vladara doduše izvojštena, ali 
je pod puno osigurana. Poradi toga je na- 
došlo vrieme, da se masama naroda po- 
kazivaju sredstva, kojima mogu izpunjenje 
svojih ciljeva oživotvoriti Dok su vladari 
odavna uslied svojega odgoja, tradicije, te 
ogromne literature poznavali svoje osobne i 
obiteljske vladalačke interese i svrhe, to se 
tek masama naroda moraju njihove svrhe 
predočiti, jer su uslied jednostranog odgoja 
egoistične interese vladajućih klasa smatrali 
idealnim ciljevima svoga vlastitog rada. 
Vrieme je, da i mase naroda dobiju svoje 
pravo, svoj posebni moral, te svoju vlastitu 
politiku." 

Poslie ovog uvoda razpravlja Menger u 
25 poglavlja o svim granama javnoga života, 
politike, o socijalnom i gospodarstvenom 
odnosu sa stanovišta naroda itd. itd. Niži 
slojevi kao da zaboraviše, da se tuže radi 
svoje sudbine i da uzdišu, tako, da se či- 
nilo, kao da je čitavi narod vladaj ućemu 
državnom poredku svoju privolu dao, da- 
pače da je iz njega narodni duh niknuo. 

Istom u novije doba opažamo, da se niže 
klase bore proti vladajućem državnom i 
pravnom poredku. Radi'se sada o tome, da 
borbu u prilog siromašnih slojeva naroda 
bez nekoristnog oštećenja i nasilja viših 
slojeva kraju privedemo. O sredstvima pako, 
koja toj svrsi služe, radi narodna politika. 
Najsnažnije sredstvo je nepovjerenje. Kad 
narod sve promjene u državi i družtvu 
sa priekim očima posmatra, te znade za- 
priečiti izvedenje uredba, koje su upravljene 
proti njegovoj slobodi, tad može svoju de- 
mokratičku formu vladavine kroz stoljeća 
održati. Po Mengeru je najnaravnija forma 
demokracije republika. Mase naroda treba 
da teže ne samo za slobodom, nego i za 
gospodstvom. U daljnjim poglavljima govori 
Menger o medjunarodnim odnošajima, na- 
rodnostima itd. Rezultat iztraživanja jest 
ovo: Najlošiji elemenat u državnom životu 
svih naroda je politička tromost i bo- 
jazan od promjena, jednom rieči: konser- 
vatizam. Ovaj konservatizam treba da se 
pobija. Velike promjene u hrani, stanovima 
i u odielu, u prometu, a i u duševnom ži- 
votu su smrtni udarac konservatizmu. I 
doista stvorile su se tekom XIX. stoljeća 
u svim kulturnim zemljama velike revolu- 
cionarne stranke, koje načelno zabacuju 
politiku, religioznost i socijalnu tradiciju, 
te koje će se tako ojačati, da će moderno 
družtvo u svojim valovima pokopati. 



Ovo izvrstno pisano Mengerovo djelo 
primljeno je jednakim oduševljenjem kao 
njegova „Nova državna nauka", te „Nova 
moralna nauka". 



FRANCEZKA 

Novi roman Marcela Prćvosta „Monsieur 
et Madame Moloch*,koji je izlazio u „Revue 
des Deux Mondes", izašao je nedavno i kao 
knjiga. Uzalud tražimo u tom djelu ozbiljno 
literarno nastojanje. Najnoviji taj roman 
razvikanog francezkog pisca ne nadilazi 
literarnom svojom kvalitetom niveau onih 
knjiga, koje na osnovi skandalozne koje 
afere eksploatišu radoznalost čitalačke pu- 
blike. U glavnom nije taj roman drugo nego 
oštro razsudjivanje medju francezkim i nje- 
mačkim bićem. 

Prćvostov se roman zbiva u nekoj maloj 
tiirinžkoj fantastičkoj kneževini. Dinastija 
Rotberg predala se 1866. Pruskoj na milost 
i nemilost. U obće je Pruska u tom ro- 
manu cilj Prćvostovih navala. On vuče 
oštru liniju medju jugom, medju simpatič- 
nom Njemačkom poezije i razmišljanja, i 
medju sjeverom, zemljom brutalne sile. On 
navodi, da su se Niemci sve više od na- 
roda pjesnika i mislilaca prometnuli u 
masu razbijača. Njemački se imperializam 
sve više i više širi. Svaki je govor carev 
himna snagi. 1 njemački socijalni demokrati 
zaraženi su tim duhom brutalne sile. Po- 
sljedica je toga, da Njemačka stoji izoli- 
rana, da je svi narodi sumnjivo motre. Kad 
bi Niemci bili više miroljubivi i kad ne bi 
činili drugo nego stihove i VVagnerovuglasbu. 
svi bi ih narodi ljubili. Ali sila rodi silom, 
a Niemce će stići zaslužena kazan. To su 
glavne misli Prćvostove. Ostali mu je sa- 
držaj sporedan. Čini se, da su u Francezkoj 
još mnogi ljudi tih nazora (koji se osim 
toga dnevice u tipičkim frazama povraćaju), 
jer je taj roman u nekoliko dana doživio 
29 izdanja. 

Ovih je dana izašao i prvi svezak me- 
moira slavnog proven^alsKog pjesnika Frć- 
dćric Mistrala pod nadpisom ,Moun Espeiido* 
(Mes Origines) koji siže od g. 1830., godine 
njegova rodjenja, do 185< ., kad je izašlo 
njegovo glavno djelo, ep „MirćTo". 

ueorges Ohnet obradjuje u svom novom 
romanu ,,La dixifeme Muse" temu o umišlje- 
nosti jedne literatkinje iz otmenih krugova, 
koja u mnogočem sjeća grofice Mathieu 
de Noailles. 

Eduard Rod povraća se u svom novom 
romanu „L* Incendie" oštro crtanim se- 
ljačkim tipovima svoje domaje. 



ENGLEZKA 

Najnovija knjiga Rudvarda Kiplinga „Puck 
of Pook's Hili" zacielo će kao i njegov 



270 



HRVATSKA SMOTRA 



„Jungle Book" zanieti i mlado i staro. Sa- 
držaj su joj slike iz englezke prošlosti, 
zaodjenute u ruho priče. Puck je dakako 
onaj obiestni mališ iz Shakespearovoga 
„Sna ljetne noći", a Pook's Hill je po Kip- 
lingovu kazivanju brieg, u kojem taj dobro- 
ćudni i veseli duh od onda obitava, od 
kako su stari bogovi, gorostasi i patuljci, 
vile i vodenice ostavile Englezku. 

Od nepreglednog množtva novih en- 
glezkih romana i novela iztiče se psiholožki 
roman F. Marion Crawfordove ,,A Lady 
of Rome" iz vremena garibaldijanskih. Istu 
feminističku notu zastupa roman F. Hop- 
kinson Smitha „The Tides of Barnegat". 
— Baronesa Orczy, autorica senzacio- 
nalnog romana prošle sezone „The Scarlet 
Pimpernel", vraća se i svojim novim ro- 
manom „I VVill Repay" u revolucionarni 
Pariš pod kraj osamnaestoga vieka. Oko 
oslobodjenja utamničene kraljice Marije 
Antoinette kreće se čitava radnja. 

Elisabeth Bisland pripovieda u svom 
djelu „The Life and Letters of Lafcadio 
Hearn tt interesantne pojedinosti iz dosada 
tamnoga života pjesnika poznatog djela iz 
japanskog života „Kokoro". 

Chapman i Hali, londonski nakladnici, 
počeli su s izdavanjem novoga narod- 
noga izdanja djela Charlesa Dickensa. 
Ovih je dana izašla 3. i 4. svezka, koja 
sadržava „The posthumous papers of 
the Pickwick Club 44 s mnogobrojnim pre- 
krasnim savremenim ilustracijama. Ovo će 
izdanje Dickensovih djela biti uzor kri- 
tičkih izdanja- Sadržavat će sva djela, 
pjesme, drame i skice Dickensove, a osim 
toga će svojom spoljašnjom opremom biti 
novi dokumenat zamjernoj visini englezke 
izdavačke snage. 

Nakladnici George G. Harrap & Comp. u 
Londonu počeli su s izdavanjem novoga 
kritičkoga izdanja Shakespearovih djela na 
osnovi prvih folio-izdanja njegovih djela. 

U Heinemanovoj nakladi izašli su upravo 
u prievodu „Memoirs of Prince Hohen- 
lohe", zatim interesantne uspomene Brama 
Stokera na slavnog englezkog glumca 
Henry Irvinga. Isti je nakladnik počeo iz- 
davati sveukupna djela Henrika Ibsena u 
revidiranom izdanju Williama Archera. 

Conan Doyle izdaje kod tvrdke Smith, 
Elder & Comp. svoj novi historički roman 
„Sir Nigl" s ilustracijama Arthura Twidlea. 

Upravo nevjerojatnu znanstvenu radinu 
snagu odaju najnovija izdanja Oxford 
University Press. Uz kritička i monumen- 
talna izdanja Howellovih Devisa, Pepvevih 
Memoira, Keatsovih djela, epistola Erasma 
Roterdamskoga nalazimo tu fenomenalnim 
trudom i nedostižnom savjestnošću izdanu 
zbirku „Primitive and Mediaeval Japanese 
Text" (Vol. I. Text, vol. II. Translations) 
od F victora Dickinsa. Najveći dio teksta 
zaprema „Manvoshiu", antologija stare ja- 
panske lirike, a Dickins, najDoiji savremeni 



poznavač japanske literature, veoma zgodno 
kod nekih balada prikazuje kolanje poje- 
dinih poetskih motiva po evropskim lite- 
raturama. U 37. pjesmi, jednoj odi briegu 
Fuji, japanski se pjesnik u nekoj antro- 
pomorfičkoj divinaciji bliži Horacijevoj „fons 
Bandusiae. tt Prekrasna je priča „The 
Bamboo-Wooker", u kojoj se nalaze u 
čudnoj mješavini kineske i budističke pre- 
dočbe. 

**************** 

UMJETNOST 

O savremenim belgijskim kiparima 

razpravlja vrlo informativni i bogato ilu- 
strovani članak Paula Schumanna u najno- 
vijem svezku miinchenskog časopisa „Die 
Kunst a (VIII. 2.). Kao za francezku tako 
i za belgijsku skulpturu znače posljednja 
dva decenija devetnaestoga vieka doba buj- 
noga cvata. Belgiju nastavaju dvie po svom 
biću sasvim različne rase; germanski Fla- 
mandci na sjeveru, a romanski Valoni na 
jugu. Prvi su nešto spori, ali energički i 
rezistentni, drugi su pod dojmom francezke 
kulture, vedri, živahni, bujne fantazije. 

U 15. i 16. vieku doživjela je belgijska 
plastika prvo doba svoga cvata. Duquesnoy 
bio je posljednji predstavnik flamske skulp- 
ture. 18. viek izpunja doba klasicizma, a 
tek 1850. pokušalo je nekoliko belgijskih 
kipara, da utru i posljednje tragove tih 
klasičkih zabuna. 1870. počinje tek prava 
plodna perioda belgijske plastike, a za- 
čudno je, koliko je savršenih djela dozrelo 
u tih posljednjih 35 godina. U glavnom 
se u belgijskoj plastici iztiču tri odredjene 
grupe : klasična, ilamandska i valonska škola. 
Zastupnici su klasične škole: PauldeVigne, 
Charles van der Stappen, Thomas Vincotte, 
Jaques de Lalaing, Guillaume Charlier i 
Charles Samuel; flamandske: Jef Lambeaux, 
Jules Lagae i Julien Dillens; valonske: 
Achille Chainave, Jean Maria Gaspar i 
Victor Rousseau. Sasvim postrance stoji 
ConstantinMeunier, koji u svojoj veličini i 
izrazitoj osebitosti ne podnosi nikakove 
klasifikacije. 

Pravi su začetnici čitavoga modernoga 
pokreta Paul de Vigne i Charles van der 
Stappen. P. d. Vigne primio je najznatnije 
dojmove u svojoj umjetnosti od stare grčke 
skulpture. Ali on uza sve to nije klasicista, 
jer se iz njegovih djela jasno razabira i 
njegovo izrazito mnienje, da umjetnost ima 
i veliku kulturnu važnost. Ch. van der 
Stappen dignuo je dekorativnu umjetnost 
na isti visoki stupanj, koji zauzima i slo- 
bodna tvorna umjetnost, van der Stappen 
nije samo dekorativni talent. Njegova je 
umjetnost divno raznolična. On se u svakoj 
vrsti plastike iztaknuo jednako vriednim i 
i savršenim djelima. Treći od tih pieporo- 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



271 



ditelja belgijske plastike je Th. Vin^otte, 
koji u svojim djelima uspješno spaja ele- 
gantnu jednostavnost sa dražestnom umil- 
nošću i s finim osjećajem. Ch Samuel i 
G. Charlier učenici su van der Stappena. 
Prvi se uz svoje mnogobrojne velike spome- 
nike iztaknuo još kao preporoditelj pla- 
stika, izdjeljanin iz slonove kosti. Char- 
lier je izprva još nešto sputan klasicizmom, 
ali kasnije sve više postaje realističnim On 
svojim usrdnim prikazivanjem radničkih 
tipova sjeća na Meuniera. U tim njegovim 
djelima ima snažnoga osjećaja, finog opa- 
žanja, a svojom niemom izrazitošću i du- 
bokom usrdnošću snažno se doji maj u gle- 
daoca. Njega u kasnijim njegovim djelima 
više ne draži plastična ljepota, čar liepih 
forama i izraziti ritam u harmoniji ljudskih 
udova. On odieva svoje modele cunjama 
i krpama, on nam ih prikazuje onako, ka- 
kovi su u istinu. 

U flamandskoj se grupi belgijskih kipara 
iztiču Lambeaux, Lagae i Dillens. Oni se 
od prve grupe uvelike razlikuju. Van der 
Stappen u svojim djelima ne iznosi nigdje 
izrazito obilježje svoga naroda, svoje rase. 
Pogledamo li pak primjerice Lambeauxovu 
grupu „Pijanstvo", oclmah osjećamo: u 
tom čovjeku teče krv Rubensova i Jorda- 
ensova, takovo djelo može niknuti samo 
na flamandskom tlu. Umjeće je Jef Lam- 
beauxa živi izražaj narodnoga belgijskoga 
bića, a to isto vriedi i za djela J. Dillensa 
i J. Lagaea. Sva trojica nisu samo Fla- 
mandci po svojem temperamentu, već i 
su to i svojim rodom, svojim odgojem i 
svojom inspiracijom. Njihova je umjetnost 
slikovita, impresionistička, sugestivna i za- 
nesena. Ona se blizu prislanja flamandskoj 
umjetnosti 15. i 16. vieka. Lambeaux je u 
vrieme svoga umjetničkoga razvoja primio 
snažne dojmove od skulpture renesanse. 
Donatello, Michelangelo, Benvenuto Cellini 
i Giovanni da Bologna bili su njegovi 
učitelji. Kad se Lambeaux vratio sa svog 
naučnog puta po Italiji, stvori svoja prva 
velika djela „Mahnita pjesma", „Brabov 
studtnac* i „Pijanstvo" Ta su djela izlievi 
neobuzdana temperamenta i vanredne pla- 
stičke snage. Cistu plastičnu jasnoću i sa- 
vršeni ritam pokazuju naprotiv njegovi 
„Rvačj" i njegova kolosalna grupa „Ljudske 
strasti" (sedam metara u širini). U toj grupi 
vidimo s jedne strane sasvim prirodne 
osjećaje i čuvstva, ljubav majčinu, čistu 
ljubav mladića i djevojke, zatim već nešto 
življa čuvstva, ples, puteno uživanje, zatim 
strasti, srčbu, zavist, ubojstvo i umorstvo 
(Kain). Dalje nam L. crta posljedice jednog 
čina afekta: iztjerivanje iz raja; zatim muke 
strasti, kazuje nam smrt a najposlie i Krista 
na križu, kao pobjednika nad griehom i 
smrću a i kao nosioca božanske strasti. 
1 ako tomu djelu nedostaje formalno je- 
dinstvo, mir i umirna jasnoća ipak će 
ostati epokalno svojim tehničkim savršen- 



stvom. J. Dillens je svestran umjetnik, 
koji u svojim djelima ujedinjuje zamjerno 
umjetničko osjećanje; u njegove umjet- 
nosti ima istine, stila i karaktera. J Lagae 
u svojim djelima nema one strastvene uz 
budjenosti Lambeauxove, ali zato u njima 
ima suviše ozbiljnosti, veličine i snažnog 
osjećanja, tako da su odj duboka i snažna 
doima. 

Treća se, valonska grupa, belgijskih ki- 
para razlikuje od klasicista izrazitom cr- 
tom mladenačke svježine. Zastupnici te 
grupe sasvim su se riešili akademskih tra- 
dicija. A. Chanave sjeća sanljivom ljepotom 
i otmenim mirom svojih kipova na Puvis 
de Chavannea. I Gaspar i Rousseau otmeni 
su i mnogostrani zastupnici te grupe. Rous- 
seau je u svojoj tehnici savršen i nedo- 
stižan, a uz to je umjetnik bogate inven- 
cije; u njega ima snažnoga plastičkog čuv- 
stva i dovoljno snage, da svoje osjećanje 
snažno i istinito izrazi. 

Uz ove su se belgijske kipare iztaknuli 
još i Guillaume de Groot, Fernand Khnopff 
i George Minne 

Sasvim osobito mjesto zauzima medju 
ovim kiparima Constantin Meunier, koji 
je prošle godine umro. Nema ni jednoga 
medju svima savremenima umjetnicima, 
koji bi bio ono, što naše vrieme najsnažnije 
pokreće, snažnije u umjetničkim tvorevi- 
nama izrazio nego Meunier. On nam je prvi 
spjevao uzvišenu pjesmu rada, on je prvi 
pokazao s umjetničke strane, koliko ple- 
menštine, koliko veličine ima u ljudskom 
radu, u radu masa Meunierova je umjet- 
nost uzko vezana uz naše doba U drugo 
koje doba mi si je ne bismo mogli zami- 
sliti. U tri tisuće godina umjetničkoga na- 
stojanja nije radnik nikada bio predmetom 
ozbiljnog umjetničkog prikazivanja. Dašto 
da radnik nije ni u koje doba bio tako 
središtem socijalnoga života kao danas. 
To dakle ulazi u umjetnost novi jedan 
momenat i socijalni život i njegove ideje. 

O Meunieru kao umjetniku obširnije 
drugom zgodom. 



Fritz Thaulow 

U Volendamu na Zuvderskom jezeru u 
Holandiji umro je norvežki slikar Fritz 
Thaulow. Rodjen je 1862. u Kristijaniji Po- 
slie prvih i savjestnih risarskih studija i 
u svojoj domovini, podje kao većina nor- 
vežkih umjetnika na odulje putovanje po 
Evropi. Proputovao je Švedsku, Dansku, 
Holandiju, dok se najposlije stalno ne na- 
stani u Parizu, gdje je živio posljednjih 
trideset godina. Počevši od g. 1880. on je 
svake godine izložio svoje slike u pariškom 
Salonu. S nekoliko umjetnika osnuje on 
umjetničko francezko družtvo Socićte na- 
tionale. Th. je bio slobodan talenat, a nje- 
gova djeia privlače nas ne samo divnom 



272 



HRVATSKA SMOTRA 



raznovrstnošću svojih motiva već i bujnošću 
boja, divnom gibkoćom svoje izradbe. Možda 
je u posljednjim godinama njegova umjet- 
ničkoga rada razvoj njegove umjetnosti 
ponešto bio na štetu tehničkoj strani nje- 
gova umjeća. Možda je kadikad stavljao i 
svoje umjeće u službu trenutačnih moda, 
ali je Thaulow bio uza sve to ukusan umjet- 
nik; ukusan u kombinaciji svojih delikatnih 
boja i u otmenom caru poetskog nastro- 
jenja svojih slika. Takav je u svim svojim 
radovima; i onda, kad intimnim čarom pri- 
kazuje koji zaboravljeni kutić iz koje fran- 
cezke provincije, i onda, kad izradjuje koji 
motiv iz Italije, i onda, kad crpe grad ju iz 
bučnoga života pariškog. Jednako kao u 
uljenim slikama iztaknuo se i u radirungu, 
osobito u koloriranim radirungima — Nje- 

5 ova smrt je došla sasvim neočekivano, 
oš ove jeseni izložio je desetak slika u 
pariškom salonu. 



KAZALIŠTE 

Hrvatsko kazalište 

(Od 30. X. do 18. XI.) 

Vele slavna kazalištna publiko! 

Bila si mi ovoga mjeseca zanimljiva, jako 
zanimljiva. 

Ti, koju kazalište mami noticama novin- 
skim, predobjavama, plakatima. Ti, koje se 
boji i dramatug i autor i glumac i — kri- 
tičar. Ti, koja se turaš u opasnosti vlastite 
tjelesne nutrine kod blagajne, koja ,,grneš tt 
u 7 i 20 minuta, 7 i 25, pače 7 i 30 minuta 
put razsvietljene kazalištne sgrade, da ju 
„do vrha napuniš" ili ne napuniš; koju do- 
čekuje sa svojim sceptrom osbiljni kaza- 
lištni vratar; kojoj grabe odiela brižne gar- 
derobierke i kojoj konačno otvaraju daljna 
vrata inače službeni podvornici naše ze- 
maljske vlade ili gradskoga poglavarstva. 
Ti, koja našavši svoje sjedalo ili „stajaće 
mjesto", strpljivo ili nestrpljivo čekaš, 
dok se odvuče gore onaj težki crveni že- 
ljezni zastor, a ukazu Bukovčevi Iliri, sto- 
jeći niemo i dostojanstveno; koja strpljivo 
podneseš ili razgovaraš se, dok glasba od- 
svira bilo što, i napokon dočekaš „tin-tin", 
kad i Iliri odu u zrak . . . 

A dotle te je, budi uvjerena, pregledao 
u glavnom — parket, lože i balkon — go- 
spodin intendant i dramaturg, kojima je 
već tajnik kazao, je si li „razprodala kuću* 4 
ili nisi. Oni prema tome veselo taru ruke 
ili ne taru. A u te je kroz onu staklenu 
rupu na zastoru škiljio takodjer ili redatelj 
ili ravnatelj drame ili koja glumica te glu- 
mac, slušajući onu buku, kojom „puniš 
kuću". Kadkad se tu nadje i koji domaći 
autor, da te još prije premijere pogleda 
kradomice, oči u oči, a srdce mu drhće kao 



nevjesti, kad prvi put ulazi u svoj budući 
bračni stan. Oni tamo iza zastora, s onu 
stranu, svi drhću, ili se bar uzrujano šet- 
kaju amo tamo. Još se malo viče, onda 
jedna oštra zapovied, po kojoj moraju svi 
na stranu, što nemaju taj čas na pozornici 
posla, zvono dade znak i . . . Kadkad da- 
kako i zaostane koji, pa mu je vidjeti tek 
noge, kako bježi, dok se zastor diže. 

Ti si, veleslavna kazalištna publiko, za- 
pravo jedan elemenat, koji se poput mora 
uvalio i utisnuo u one prostorije, da se 
malo uljuljaš, na površini ili dubini (prema 
vriednosti same stvari), ili da uobće ostaneš 
mirna i hladna. Životinja si upravo, koja 
se večerama, obilnim ili neobilnim, nahra- 
nila, pa tu probavljaš jelo uz čavrljanje 
Talije. Ponekad zievaš, ili se uljuljavaš u 
san, ponekad se smiješ grohotom ili tek 
smijuckaš, ponekad i plačeš ... A kojiput 
okrećeš teatar na drugu stranu, pa bučiš, 
vičeš, pjevaš, ustaješ sa stolica, bacaš 
cvieće . . . Glumiš. Višeputa iskreno ili 
neiskreno. Onda se oni iza zastora tebi 
smiju. 

U svakom si slučaju zanimljiva i, koliko 
god tko proučavao tvoju psihu, uviek će 
dolaziti do drugih rezultata. Sva je ipak, 
čini se, dosjetka u tome, da te ili autor 
ili glumac predobije u mreže iluzije. Kad 
to postigne, sve je postignuto, jer ti si na 
koncu konca — mjerodavna. Višeputa 
trebaš grube efekte, višeputa fine, one du- 
boke, nutarnje, ljudske. Autora ili glumca 
upravo sude po tom, je li s poštenim sred- 
stvima došao do iluzije prave umjeće i kod 
koga je došao, jer ti, draga publiko, nisi 
jednaka, to ćeš mi i sama rado priznati. 
A i nisi došla s jednakom namjerom; jedni 
su došli da umjetnički, drugi da drugačije 
uživaju; jedni su došli od duga časa, drugi 
da se odmore, treći da vide koga u gle- 
dalištu ili na pozornici, a četvrti zbog 
prvog, drugog i trećeg itd. Sutradan te 
uzme na nišan i kritičar, koji istina kon- 
statira, da si pljeskala ili nisi, ali uviek o 
tebi govori s neke visine, odozgo, i to je 
najgore za autora i za glumca, kad«mu se 
kaže, da je nešto učinio zbog — „publike". 
Ili n. pr. stvar je imala „vanjski uspjeh 11 , 
to se misli : kod tebe, kod publike. Višeput 
kaže kritičar samo „pljeskalo se . . ." itd. 

A ipak, i taj je kritičar dio publike, dio 
tebe, ali ti se sutradan iznevjerio. Jedno 
zato, što hoće da bude nešto pametniji, a 
drugo — moramo ga i u obranu uzeti — , 
što je on ipak nesretan čovjek. Nesretan, 
jer je već dugim posjećivanjem naučio i 
saznao sve te „finte", kojima se predobiva 
publika. Više ga ne draže. To jest, draži 
ga zapravo običnost i banalnost. Hoće nešto 
novo. Njega dovesti u iluziju velika je 
umjeća, i tko to učini, može sebi utvarati, 
da je umjetnik, makar mu to taj kritičar 
sutradan s drugih razloga i ne prizna. A 
to je riedko i kritičar je sbog toga ne- 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



273 



sretan, što ne uživa, pa tebi, publiko, naj- 
prije zavidi, što još možeš uživati, a onda 
se smješka tvome užitku. 1 tako i on 
okreće teatar na drugi kraj, pa mjesto da 
gleda na pozornicu, gleda i motri tebe. Ti 
mu daješ više užitka, jer si zanimljivija i 
jer si na koncu konca istinitija. Sad to 
dakako može ići dalje, pa kritičar sa svo- 
jim pisanjem može biti predstava nekomu 
trinajstomu, to jest onomu, koji čita; kao 
što i ja možda s ovim redcima postavljam 
kulise nekomu od mojih čitatelja, koji će 
se i meni smješkati. I tako dalje 

No bilo to sve tako i slično, ili ne bilo, 
ja moram tebi, vele draga kazalištna publiko, 
ponoviti ono, što sam rekao, da si mi u 
ovom mjesecu bila vrlo zanimljiva, i ja se 
ne ću baš nad tebe tako strašno visoko 
postavljati, već se čini, kao da ću se i 
složiti s tobom. 

Mislim naime ovdje poglavito na dvie 
stvari, jednu stranu: Mirbeau-ov „Posao je 
posao", koja se davala dne 30. X. i 6. XI., 
i jednu domaću: Zagorka- Wodwaržki na 
„Petricu Kerempuha" (dne 10. i 11. XI.). 
Za Mirbeau-ovu stvar poručivala ti je ka- 
zalištna uprava, da je to „čuvena drama iz 
parižkoga novčarskog svieta, koja je po- 
sljednje dvie godine davana na svim većim 
pozornicama svieta, a u ruskom jeziku do- 
živjela pače pet prevoda". Ti si u istinu 
došla u liepom broju u kazalište, ali si 
ostala hladna. Mogao bi ti tko spočitnuti 
neinteligencu i nerazumievanje, ali ja ne ću 
i ne mogu, jer znam, da je u tebe više 
razvijeno srdce, nego li mozag. Voliš su : 
čuvstvovati, nego li riešavati kombinacije, 
pa bile one i virtuozno izvedene. Mirbeau- 
ova je stvar više kombinirana, nego li iz- 
čuvstvovana, više crtež, nego li slike, više 
mozag, nego li srdce. Ona svietli, ali 
ne grije. A tebi, draga publiko, hoće se 
još uviek topline, hoće ti se zvuk, koji i 
tebi u duši budi srodnu strunu, hoće se 
daška na nerve ... A tako i meni, vjeruj 
mi. Po srdcu ćemo prije doći do daha 
onoga pravog umjetničkog užitka, nego li 
po mozgu. — Mirbeauov je „junak" bez 
sumnje virtuozno izradjen u svakoj rieči, 
u svakoj misli. On je upravo studiran, u 
njem su crte po životu sličnih ljudi vjerno 
reproducirane i koncentrirane u tip. Izradjen 
je s humorom (nekarikiran !), s divnom 
objektivnošću, s umjetničkom distancom. 
U tom je bankaru naravnosti, života, snage 
uvjerenja — gotovo tolike, da je kadar za 
sobom povući mnogoga izmedju tebe, pu-' 
bliko, da mu vjeruješ. Da vjeruješ, e je 
„novčano plemstvo" na posljedku još sim- 
patičnije i za ljudstvo zaslužnije od onoga 
nekadanjega plemstva po krvi, koje izu- 
mire, koje je zaduženo i koje bi, da se 
spase, žrtvovalo se, da bude štafažom no- 
vomu novčanom plemstvu, kako to dovodi 
na scenu Mirbeau, kad markizov sin ima 
da uzme novčarevu kćer. Da, da, gotovo 



da povjeruješ tomu bankaru, da će on i 
njemu slični usrećiti sviet, gradeći tvornice 
i hraneći tako siromašne radnike. Ovo je 
utvaranje bankarovo o vlastitoj moći i o 
životnoj zadaći upravo virtuozno iznio 
Mirbeau. Ali — srdca nema. To jest taj 
bankar ima neko srdce, i ako čudnovato. 
Dok je ženu napustio zabavljajući se s dru- 
gima (što ih novcem dobiva), dok s kćerju 
postupa kao s trgovačkom robom, ima 
srdca još jedino za svoga sina, koji mu je 
sa svojim automobilom „živa reklama." Taj 
mu je sin nastradao kod vožnje, bankar je 
slomljen, ali, kad mu sina mrtva donesu, 
on još svejedno ima vremena, da svrši 
neki ugovor, kod koga su ga htjeli neki 
inžiniri prevariti hoteći izrabiti njegovu 
žalost. Ovako je Mirbeau i ono malo srdca 
— originalno doduše i virtuozno — razbio 
s „poslovnim" momentom, koji se odrazuje 
i u naslovu, ali u srdcu se ne odrazuje. 
Taj čovjek postaje gotovo odvratan, kad 
hoće kćer silom sklonuti na brak s marki- 
zovim sinom, a ona ljubi otčeva tehničara. 
Pače, bankar ide tako daleko, da tomu 
tehničaru nudi neku svotu kao odkup, da 
mu se odreče kćeri, držeći, da je to jedini 
čovjek na svietu, koji ga je prevario. Ova 
je ideja sjajna, ali je upravo užasno, da se 
ledan čovjek usudi misliti ovako o ljubavi 
drugoga čovjeka. Cinizam i hladna razbo- 
ritost ne mogu djelovati s pozornice; u 
čitanju se tek mogu podnieti. Stara je stvar, 
da se Platonovu filozofskomu Sokratu, 
kad ga odsude na smrt, divimo, ali ga ne 
žalimo, dok dramatičnoga Sofoklovoga 
Ajanta još uz to i žalimo. Ni Mirbeau-ova 
bankara ne žalimo, niti nas ta stvar du- 
ševno ne pročišćuje. Nesimpatične su veze 
bankara s okolicom, i ja ću ti, publiko, 
načiniti komplimenat, da si posve dobro 
bila ovdje hladna, uza svu veliku umjetnost, 
kojom je Borštnik igrao toga parvenija. 
Bio sam hladan i ja, premda sam od po- 
četka do kraja sa zanimanjem pratio autora, 
koji je inače u dialogu suh i tvrd, a u sce- 
nama, gdje je više ljudi, gotovo nespretan. 
Sjajan je dijalog Borštnika i Fijana (mar- 
kiza) u zadnjem činu. Saznao sam, da je 
Fijan imao igrati bankara, a Borštnik mar- 
kiza, pa da se Fijan kolegijalno zamienio 
s Borštnikom. Meni se čini, da bi nama — 
tebi, publiko, i meni — Fijan bio učinio 
koncesiju i približio bankira, dok se 
Borštnik strogo držao autora, a Fijan i 
ovako sjajno kreirao propaloga, ali još 
uviek ponosnoga plemića. 

A Petrica Kerempuh? 

Na premieri nisam bio već na reprizi. 
Tu si mi, publiko, nekako autentičnija i 
od autora dalja. Kako si veselo poskočila, 
kad si čula, da 16ta pukovnija otraga, na 
Zrinjevcu svira po cieloj kruglji zemaljskoj 
dobro poznate „Matschitsche". 1 ja sam 
poskočio. Onda kako si se smijala onoj 
vrevi na Zrinjevcu, kavani „Zagreb", pa 



274 



HRVATSKA SMOTRA 



kad je došla „schone Lizi" itd. — i ja sam se 
smijao. Uobće je onaj prvi čin vedar i veseo, 
a i originalna je ideja autori, da su doveli 
Petricu Kerempuha u sadašnji Zagreb i 
spiritistički ga oživjeli. Ipak nije ta ideja 
originalna, jer sam saznao, da potiče od 
Grunda, koji je „kreirao" Petricu, te neke 
svoje dosjetke umetnuo. Medjutim, to je 
nuzgredno, samo je ipak šteta, da to nije 
onaj stari Petrica, što ga naši djaci čitaju 
,,sa slikama", već je amerikanski probisviet 
(kakvoga, mnogo originalnijega, pritvorila 
naša policija takodjer ovoga mjeseca) koji 
pravi kojekakve komedije u Samoboru i 
u Zagrebu samo zato, da autorima izpuni 
pet „slika", to jest pet promjena pozor- 
nice: Zrinjevac, Vrabče, Samobor, kraj Sa- 
mobora i — Zagreb (Sajmište). Svi smo 
odmah vidjeli, da imamo posla s operet- 
nim efektima, i to onim najobičnijima. Pro- 
mjenama, kao što se mienjaju i toalete 
Petričine. Najprije je kao „mladi gospon" 
iz Amerike, ali već tu u prvom činu mienja 
šešir, da se stražarima predstavi kano tajni 
policista iz Trsta Zatim je vlakovodja že- 
ljeznički, onda slikar u fraku, onda fratar, 
onda u odjeći bajadere. Ima li još kakovih 
odiela? Sva su u obće garniranja ove la- 
krdije od prije poznata, no to ne bi sme- 
talo, da su autori dali još šta, osim tih 
garniranja. Htjeli su, da, tu i tamo prosuti 
nešto satire „na naše prilike", ali mi draga, 
publiko, polaskat ćemo si medjusobno, da 
se u običnom razgovoru daleko bolje na- 
rugamo „našim prilikama". Dosjetke o lo- 
kalnim željeznicama, o zaljubljenim nadri- 
pjesnicima, o nasamarenim stražarima, o 
secesionističkim slikama podnose se još 
u kakvim šaljivim listovima, ako su glupo 
ilustrirane i ako su — njemačke. Kod nas 
takove stvari ne upaljuju, jer na prosto 
ne odgovaraju istini. Za mene je Grundova 
improvizirana dosjetka „schreiben s' a 
drama" — namienjena autorima, koji ga, 
mislim, nisu shvatili — daleko bolja satira 
od svih ostalih, jer odgovara istim. 

No ti si se, publiko, svejedno dobro za- 
bavljala (i ja), i ustrajala do kraja (i ja). 
Glavno je, da niesmo zievali. Pače, meni 
se još posebno svidjela ona slika kraj Sa- 
mobora, noći kod mjesečine, kad Anton 
donosi iza kuće ubijenoga purana — w pir- 
čeka". A onda mnogo nas je zabavljala i 
sladka glazba Mitrovića. Baš fina i sladka, 
pa se je na riedkim tek mjestima opazilo, 
da je skladatelj ujedno i kapelnik, te se 
ne može uviek otresti nekih zaostataka u 
uhu. U kratko, mi nemamo ništa protiv 
Petrice Kerempuha, osim što se mogao 
dati u poklade, kad i onako svi ludujemo. 
Je li tako? 

Onda bi došle reprize. 

Dne 1. o. mj., to jest na dan Svih sveti 
kod Freudenreichovih „Graničara" napunila 
si kuću. Svaka ti čast zato I Treba da do- 
tjeramo do 200-te predstave. Pa trebali bi- 



smo kazalištnoj upravi reći, da se „Grani- 
čari" za to, što u njima dolazi groblje, 
mogu davati i drugda, osim Dušnoga dana. 
Nije li tako? Je li uprava sama spaja to 
groblje s onim na Mi rogo ju ili drži, da to 
spajamo mi, ti, publiko i ja? 

Tako je nešto i s „Hamletom" i s du- 
hom njegova otca na Dušni dan, gdje si 
tako nagrnula u kazalište, da se „naveče 
blagajna nije ni otvarala", kako se sutra- 
dan hvali kazaiištna uprava, a ipak „Ham- 
leta" i dalje odlaže za Dušni dan. O Dušni 
dane, o Joca Bociću, o Hamletel 

I s „Vilim — Telom" (dne 4. o. mj.) 
hvali se kazalište, da je prodalo „sve do 
posljednjega mjesta". E, pa hvala Bogu I 

Šta smo ono još imali? 

Reprizu „Pjesme" zajedno sa „Škrtcem" — 
dne 8. 

U opereti naša stara zvona : kornevilska 

tdne 4. popodne) i pustinjakovo (dne 3.). 
-utku (dne 31. X.), Pufferl (dne 7.), Penzio- 
nat i Momci na brod (dne 11. popodne), 
Liepu Jelenu (dne 17.), Zaručnicu miliju- 
našicu (dne 18.) — dakle sve staro i za- 
krpano. 

u obće nam se studeni nekako prone- 
valjanio — ne opažaš li? Kazaiištna uprava 
kano da ima zlu namjeru, da će te početi 
hraniti sa Sudermannom. Evo, dala je dne 
10. „Otčinski dom", a dok ovo pišem od- 
redjeno je za 18. „Častji poštenje*. Čast 
i poštenje, ali to se ne smije nastaviti. To 
ti, publiko, u interesu svoje časti i poštenja 
ne umieš popustiti. Rugat će ti se i drama- 
turg i kritika, da ti se mora kadkad ser- 
virati i Sudermanna kao i Ohneta. Hi kaza- 
lište možda misli ovakim talmi-propovie- 
dima, koje su isto tako smiešne kao i 
talmi-moral, (kojemu se tobože rugaju) 
— ići u susret našim saborskim otcima, 
koji sad ovdje borave. 1 tako smo prisiljeni 
gledati te sentimentalne i zasukane Niemce, 
dok naši ruski ljudi snivaju san u arkivu. 
Upravo sam se razsrdio zadnji put kod 
„Otčinskog doma". Istina ja sam i sam 
prije nekoliko godina bio nekako zauzet 
za ove stvari, ali sad, hvala Bogu, vidim, 
kako je sve to lažno. Sudermann je „teh- 
niker, da mu para nema i zavesti će čo- 
vjeka, kao što i s tobom, publiko, još i sad 
koji put tržne. Ja sam baš tada čuo iz 
jedne lože šmrcanje i vidio, kako jedna 
gospodja briše suze, kad Ružička dolazi 
u „otčinski dom". To i jest zazbilja ganut- 
ljivo, ali to ide u zaslugu naše Ružičke, 
koja ovdje sa svim srdcem igra; kad ona 
izreče, da je nije bilo već 12 godina u ro- 
diteljskoj kući, onda joj odmah i vjeruješ, 
da je zazbilja prošlo 12 godina — tako 
ona izgovori ono „dvanajst" 1 Ali drugo je 
sve švabsko i daleko od života, ono o 
starom otcu, revolverima i t. d. Takova 
su natezanja i kod „časti i poštenja," — 
baš natezanja, jer tu ljudi nema. Kad već 
hoće što Sudermannovo, neka daju „Pro- 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



275 



past Sodome" ili „Ivana Krstitelja", a za 
ovo im hvala 1 Nije li tako? Ti, publiko, 
nekako sumnjivo kimaš glavom. Svidja ti 
se Sudermann? Pa dobro, ali dat ćeš mi 
pravo kad tad. Zašto da i tu stvar progle- 
damo istom, nakon što su je sami Niemci 
već progledali? 

Dne 14. iznieli su mjesto Pufferla ,,Go- 
spodju Walewsku ,t sa slabim posjetom, a 
dne 15. „Japansku vazu", koja se još u 
rujnu razbila. Dne 19. popodne davala se 
Sardouova „Vještica", a — gle čuda! — 
još ni danas ju cenzura nije zabranila. Ti 
naime, publiko, moraš znati, da o tebi 
vodi račun još i — cenzura. Drži te još 
tako naivnom, da bi te jedna drama mogla 
zavesti i preokrenuti. Ti se smiješ! Istina 
je. Takova se jedna drama baš sbog tebe 
zadržala kod cenzure. Zove se „Proklet- 
stvo". Ne ću više da pišem u tom, jer bi 
mi se reklo, da pravim reklamu svomu 
prijatelju, koji je jedan od autora, koji itd. 

I sada, vele slavna i vele draga kaza- 
lištna publiko, da se razstanemo. Oprosti, 
ako je bilo kazano što — iskreno. Ja sam 
ti takav čovjek i stradao sam već sbog 
toga. Ništa zato, ti samo i u buduće „puni 
kuću"! Blago u ostalom Tebi, kazalištna 
publiko! Sretna si, kad onako nakon pred- 
stave nagrneš poput bujice na vrata i turaš 
se kod garderobe vičući: 76, 88, 112. 
Sretna si kad ideš kući ili na čašu pive, a 
ne trebaš o onom, što si vidjela, pisati. 
Ne vodiš uobće o tom brige, već sutra 
živeš dalje, kao da nije — ništa ni bilol 
Možda imaš i pravo. Ali šta ćeš, kad se 
uviek nadje ruskih ljudi, koji drže, da ima 
života u teatru, kao što i teatra u živofu, 
pa se onda o tom razpišu, kao što se je 
danas baš dosta — moraš priznati — raz- 

P isao Vanja 

Konačni sporazum izmedju dramatskih 
autora i kazalištne uprave. Prema za- 
htjevima autora a u sporazumu s kazališt- 
nom upravom, konačno je vlada riešila 
ovo: 

Zemaljska vlada izdati će normativ i novi 
obrazac ugovora kazalištnoj upravi, te će 
se prema tomu sklapati ugovori sa svim 
hrvatskim autorima. Glede honorara pri- 
hvaćeno je načelo tantiema sa zajamčenim 
minimumom. Taj minimum, kojeg autor i 
i u onom slučaju dobiva, ako tantieme 
i ne dostignu visinu tog „upisnog hono- 
rara" iznaša za operu 1200 kruna, operetu 
800 kruna, dramu 400 kruna, a aktovku 
100 kruna. Kazalištna uprava vlastna je 
prikazivati dotično djelo i van Zagreba, a 
pridržaje si izključivo pravo prikazivanja 
samo za Zagreb. Članovi zem kazališta 
ako se sastave u družinu za gostovanje u 
pokrajini, nisu vlastni na temelju ovog ugo- 
vora prikazivati djelo, nego treba da se 
napose sporazume s autorima. Što se pri- 
kazivanja, režije i podjele uloga, i promjene 



teksta tiče, mora uprava raditi sporazumno 
s autorima. U roku od tri mjeseca dužna 
je uprava dati definitivan odgovor da li 
prima ponudjenu radnju. Djelo se ne smije 
skinuti s repertoira dok dnevni prihod iz- 
naša 500 kruna — a mora se i u drugoj 
sezoni prikazivati, dok je dnevni prihod 
prijašnje sezone nadmašio 1400 kruna. Tan- 
tieme zaračunavaju se sa 40 posto brutto 
prihoda od prve i druge predstave uraču- 
naiući amo i kvotu aboniranih loža i sje- 
dala, a od svake dalnje predstave 10 posto. 
U ime dnevnih troškova vlastna je kaza- 
lištna uprava od tog brutto-prihoda odra- 
čunati maksimum od 200 kruna (za operu 
250 kruna). U slučaju, da tantieme nad- 
maše kod opere 1200 kruna, a kod drame 
400 kruna, to će se prema gornjoj shemi 
autoru izplatiti suvišak tantieme. Upisni 
honorar, tako se nazvao garantovani po 
upravi minimum, izplatiti će se nakon pre 
miere. 

Pošto se obćenito priznaje, da su kraj 
kazalištnih prilika autori vrlo slabo nagra- 
djeni za svoj trud, to će kazalište svaku 
godinu uvrstiti u proračun 1200 kruna za 
najbolje dramatsko djelo, prikazivano mi- 
nule sezone. O nagradi će odlučiti jury, 
sastavljen od dva člana „Družtva hrvatskih 
književnika", dva člana „Matice Hrvatske" 
i intendanta hrvatskog zemaljskog kazališta. 
Ta nagrada prozvana je Demetrovom na- 
gradom. Tim konačnim sporazumom po- 
stignuto je, da se literarno dobro djelo 
čim bolje uzmogne nagraditi, a izbjeglo se 
onom fatalnom cicnjkanju izmedju uprave 
i kazališta, kojemu se dosad nije dalo iz- 
bjeći. Pošto se kod nas ne mogu odbiti 
ni lošije drame, ni uspjeli pokusi miadjiii 
književnika, to je p^.ve prirodno, da se 
u svakom slučaju :<Aimči neki minimum 
tako, da autor budcH svakom slučaju od- 
štećen za svoj trud.i| 



Englezka kazališta 

William Archer, negdašnji neumorni pro- 
pagator Ibsenov u Englezkoj, sada kritik 
londonske „Tribune", osvrćući se u jednom 
članku na prošlogodišnju londonsku kaza- 
lištnu sezonu, naziva je veoma plodnom i 
srećnom. On doduše priznaje, da su prošlo- 
godišnja englezka dramatska djela na nj 
djelovala više svojom neobičnom brojnošču, 
nego li izrazitom literarnom kakvoćom. Od 
svih tih brojnih djela, vriedno je, da se iz- 
taknu četiri djela, koja odaju neki viši 
literarni niveau. Drama Bernarda Shaw-a 
„Captain Brassbounds Conversion" nije 
drugo, nego satira na londonske razvod- 
njene i sladjane melodrame, koje je u po- 
sljednje vrieme osobito Adelphi-kazalište 
iznosilo. Sujet Shawove drame nadilazi 
drastičnošću najužasnije kolportažke ro- 
mane. Taj kapetan Brassbound, koji po- 



276 



HRVATSKA SMOTRA 



vlači svog ujaka i njegovu snahu po osam- 
ljenim krajevima Maroka, da mu se osveti, 
što je mučio njegovu majku i što je ba- 
jagi oteo njegovo imuće, izvrstna je pri- 
lika Cervantesova „Don Quijota tt . — Ste- 
phen Philipps u svome „Neru" iztiče 
sasvim u stilu poznate istoimene talijanske 
tragedije Pietra Cosse oštre kontraste u 
tom još uviek zahvalnom dramatskom ju- 
naku. I kritika i obćinstvo primilo je taj 
tehnički izvrstno radjeni spectaculum veoma 
entuziastički. Osim toga su i Philippsovi 
stihovi veoma liepi i zvučni. Inscenirao ga 
je poznati londonski direktor Tree, koji je 
i igrao naslovnu ulogu. Tree je za London 
isto što je Reinhardt ili Brahm za Berlin. 
Porodična slika Granville Barkera B The 
Voycey Inheritance" (Baština Voyceyovih) 
kazuje liepi talenat toga mladoga pisca u 
crtanju englezkoga družtvenoga života. — 
I Pinero izašao je prošle sezone s jednom 
novom dramom: „His House in Order" 
(Njegova kuća u redu), i ta se drama daje 
još i ove sezone u Londonu. Kao u svim 
prijašnjim dramama, kazuje se i ovdje Pinero 
majstorom dramatske konstrukcije. Drama 
se d ogadi a na zaselku jednoga člana englez- 
kog parlamenta Filmer Jesson-a, kojemu 
je žena Annabel prije tri godine nesrećnim 
padom zaglavila. U nje bio je osobito iz- 
tančani smisao za bezprikorni red. Njena 
je kuća bila savršeno uredna, a svi koji 
su je poznavali, hvalili su je kao izvrstnu 
domaćicu. Jesson se po drugi put oženio 
Ninom, mladom i ljepušnom odgojiteljicom 
svoga sina Dereka. Sav rod njegove po- 
kojne žene Annabele zamjera mu u velike 
taj čin, a i on sam je već blizu do toga, 
da se pokaje, jer je Nina veoma neuredna 
i površna. Taj njezin nered nagoni njega, 
koji je bio tako vikao uzornom redu, ka- 
dikad do zdvojnosti i on ne opaža kraj 
toga drugih vrlina svoje sadašnje žene. 
Najposlie uzme u kuću sestru svoje prve 
žene, da ona vodi kućanstvo. Od toga je 
doba sasvim sporedna u kući Kod svake 
prilike mora da sluša hvalospjeve prvoj 
Jessonovoj ženi, tom uzoru urednosti i 
savjestnosti. Nju svatko smatra neizkusnim 
i površnim mladim bićem, koje nije doraslo 
ozbiljnim dužnostima domaćice. Jesson 
uredjuje perivoj u spomen svoje prve žene 
i poziva sav svoj rod tom svečanom činu. 
Dolaze i roditelji Annabelini, Sir Daniel 
Ridgeley i njegova žena, koji smatraju 
Ninu smionom nametnicom u kući i na- 
gi ašu ju kod svake prilike veliku razliku 
medju prvom i drugom ženom Jessonovom. 
Medju gostima je i znanac Jessonov major 
Maureward, koji se osobito zauzima za 
maloga Dereka, i Jessonov brat Hilary, 
koji opaža nepravdu, što se nanosi Nini, 
Stara gospodja Ridgeleyova želi, da i Nina 
prisustvuje svečanosti u crnom odielu ko- 
rote, i javlja Nini, da Annabelin boudoir, 
koji je dosada bio zatvoren, ne će biti 



Ninin, već učevna soba maloga fićreka. 
Ali to je ubogoj Nini odviše. Ona izjavlja 
svome mužu, da nije voljna biti tamnom 
folijom za Annabeline sjajne kreposti. Na 
užas sviju dolazi ona na spomen-svečanost 
u elegantnoj crvenoj toaleti. Ali se me- 
djutim dogadja nešto drugo. Mali je Derek 
našao u boudoiru svoje pokojne majke 
svežanj žarkih ljubavnih pisama, i donosi 
ih Nini. Iz tih se pisama jasno razabira, 
da je do pred njenu smrt bio major Maure- 
ward njen ljubovnik i da je Derek njegov 
sin. Nina tnumfira. Sada je došao njezin 
čas. Svoga muža hoće da poštedi, ali Rid- 
geIeyovi će sve saznati i ostavit će poni- 
ženi smjesta njenu kuću. Kod toga će joj 
Hilary pomoći. Ali je on kuša svratiti od 
te nakane i kazuje joj, kakove bi to zle* 
posljedice moglo imati i za Jessona i za 
t)ereka. Uza to prikazuje joj sliku pokojne 
Annabele u blažemu svietlu. Crta joj du- 
gotrajne muke njezina nesrećnog braka, 
njenu postojanu bojazan od odkrića, njenu 
naglu smrt. Nina mu najposlie daje ta pisma 
i odluči, da bez borbe i tiho podnosi to 
strašno stanje. Malo poslie dolazi ona u 
crnom odielu, da prati svog muža k sve- 
čanosti. Ali Hilary hoće, da Nina opet za- 
uzme ono mjesto, koje ju ide. On nago- 
vara Filmera, da odpravi iz kuće Ridge- 
leyove i da postavi Ninu gospodaricom u 
kući. Kad se Filmer uporno nećka, i izjav- 
ljuje, da samo jedna Ridgeleyova može 
njegovu kuću u redu voditi, onda mu Hi- 
lary daje Maurewardova pisma. Filmer sad 
popravlja svoju nepravdu, odpravlja sve 
druge iz kuće i izmiri se s Ninom. 

Jedina literarna pozornica londonska, 
Court Theatre, izniela je Euripidovu „Elek- 
tru" i postigla je duboki dojam. Već po- 
menuti Tree iznio je prošle sezone u pre- 
krasnoj inscenaciji Shakespearovu „Ukro- 
ćenu goropad". To je svoje osvježivanje 
nastavio i početkom ove nove sezone, 
iznievši Shakespearovu ; ,Zimsku priču'. 

Od ostalih se ovogodišnjih noviteta davao 
u Garrick-kazalištu igrokaz „The Morals 
of Marcus" od Williama J. Lockea, u 
Drury Lane-u dramatizacija Hali Cainova 
romana „The Bondman", a u Court-kaza- 
lištu „The Silver Box m od Johna Galswor- 
thya, sve drame bez većih literarnih pre- 
tenzija. Prvi je veliki dogodjaj ovogodišnje 
londonske sezone bila premiera velike 
stihovane drame J. Comyns Carra „Tristram 
and Iseult", koja se prikazivala u Adelphi- 
kazalištu. Uza sve oštre i ironičke kritike 
londonskih dnevnika (osobito one u „Ti- 
mesu") ova je drama ipak zamjerno lite- 
rarno djelo i kao da kazuje novu stazu 
u razvitku današnjeg tako neznatnog dra- 
matskog pjesničtva englezkog. 

Od najnovijih premiera spominjemo 
ekscentričnu komediju W. Kingsley Tarpeva 
„The Amateur Socialist", koja se davala u 
Criterion-kazalištu. 



ZIMSKA NOC 

Dramolet u jednom činu* 



LICA 

AUREL JANKOVIĆ-DRAGOMIRSKI 
Gospodjica ELA • 
Stari sluga IVAN 

Dogadja se u vlastelinskom dvorcu Jankovićevu u Zagorju. Doba: 18* 



JEDINI ČIN 



Otmjeno uredjena soba u dvorcu. Namještaj starinski, ali odličan. Stol, stolci i 
foteuilli. Desno je i fetager, a na njem velika crna ura. Lijevo kamin, desno veliki 
prozor s teškim zavjesama a kraj njega paome. Lijevo otraga staklena vrata, kroz koja 
se vidi knjižnica s visokim ormarima, stelažama za knjige i s pisaćim stolom. Desno 
otraga su dva široka prozora, kroz koja se može razabrati veranda i stubište, što vodi 
dolje u park. U kutu desno otraga nalaze se vrata, na koja se izlazi van u verandu 
U pozadini je sav onaj kraj parka u snijegu, koji se ljeska na mjesečini. 

PRIZOR PRVI 

Janković i Ivan 

(Janković je stariji gospodin prosijede kose, velikih obrva, obrijan. Lice mu je pleme- 
nitih crta, ali kao izmučeno. Tako i cijelo držanje; samo kad se raspali, dobiva mla- 
denački izgled. Ovaj čas sjedi spokojno u foteuille-u — na stolu je svjetiljka — i 
zamišljen je; pokatkad tržne nervozno tijelom, kao da je smeten i kao da nešto oče- 
kuje. Sluga Ivan dobroćudan je starac — „dvorski"! — , koji čitavim vladanjem svojim 
odaje veliku odanost spram gospodara Baš je donio zimski ogrtač i postavio ga nijemo 
na stolac blizu Jankovića, a onda je ispod oka pogledavši gospodara otišao do kamina 
i tu stao metati još drva na živu žeravicu). 

JANKOVIĆ. Dosta će biti, Ivane! Ne odviše! 
IVAN. Ne? 

JANKOVIĆ. Sinoć je bilo previše. 
IVAN. Valjda je milostivoj gospodjici bilo prevruće. 
JANKOVIĆ. Da. 

IVAN. E, ona je mlada; krv ju grije. — A eto ne ću više. {Ustane i 
hoće da ide otraga). 

* .Zimska noć" je uz „Proljetno jutro", „Ljetno podne** i „Jesenje veče M četvrti 
dio tetralogije, koja se zove „Godina ljubavi". 

19 



278 HRVATSKA SMOTRA 

JANKOVIĆ. Stani malo, Ivane! Što sam ono htio da ti kažem! DS, 
sjedni malo ovamo! 

IVAN. Vaše gospodstvo, ja? 

JANKOVIĆ. Sjedni, kad velim. 

IVAN. Ne ide, vaše gospodstvo, da ja — 

JANKOVIĆ. Kad zapovijedam. Eno ondje na onaj stolac. 

IVAN. Kad zapovijedate. {Sjedne na stolac desno). 

JANKOVIĆ. Tebi se, Ivane, dakako čudno čini. Zapravo i jest čudno. 
Odjednom ! Na jedno mračno zapušteno kamenje da pane mjesečeva zraka, 
kojoj se nitko nadao nije. To jest, ja sam to sve slutio i čekao. I zato mi 
je došlo kao sasvim naravno. Ja sam se već sasvim snašao u ovoj promjeni. 
Ali ti, Ivane, kao da još ne! Da, imaš pravo, mi smo tek prolazili cijeli 
taj niz godina jedan pokraj drugoga kao sjene. Ni jedne riječi — ništa, samo 
mrtvi pogledi — i tako po čitave dane . . . 

IVAN. I mjesece, vaše gospodstvo! 

JANKOVIĆ. Ali zato smo se svejedno znali obojica. Ja tebe, ti mene. 
Vezale su nas stare uspomene. Ili si možda ti bio prema meni drugačiji, a ? 

IVAN. Nisam. Kako bih. Već eto — 

JANKOVIĆ. Govori samo, govori, ti stari vuče ! Sve mi možeš sad reći. 
Ja nisam više onaj, koji prije. Ne ću biti više osoran, ne ću te vrijedjati. Ja 
sam postao bolji. Mi ćemo odsad biti prijatelji, Ivane. 

IVAN {nakloni se). Vaše gospodstvo! 

JANKOVIĆ. U istinu, Ivane. Sad možeš sa mnom govoriti, što hoćeš. 

IVAN. Ja samo velim: sam je Bog poslao gospodjicu Elu u ovaj naš 
kraj. Eto, to je. Da nije bilo nje, i vi bi i ja — što dalje sve to više uvlačili 
se u se i tako bi dočekali onu jadnu smrt . . A ovako, nam je život postao 
najednom drag. Znate, vaše gospodstvo, da sam j ja postao veseliji nekuda. 

JANKOVIĆ. Zar ne? 

IVAN. Duše mi. Nit znam pravo, što radim ni kud idem. Samo se vrzem 
po dvorcu. Krasna gospodjica ! Nije ni osam dana tu, a sve je preokrenula. 
Kako samo tu doskakuće — kao ptičica! I kako lijepo, milo, veselo raz- 
govara — kao pravo dijete! Znate li, koliko je bilo sinoć sati, kad je otišla? 

JANKOVIĆ. Nisam sinoć gledao na sat. 

IVAN. Blizu dvanaest. Ja sam već bio zadrijemao, kad je došla, da je 
ispratim. Vratim se ja amo, a vaše gospodstvo zaspalo upravo na tom stolcu. 
Bože a ragi, pomislim, kako je zaspao ! Naslonili ste glavu otraga, a lice vam 
je bilo na smijeh. Mislio sam, da ste samo onako zaklopili oči ... da nešto 
mislite . ., jer kako biste tako brzo zaspali, kad je gospodjica čas prije 
otišla. Pridjem bliže : spavate. Onda sam vam podmetnuo jastuk. Nisam vas 
htio buditi; bili ste na smijeh, kao da ste nešto lijepo sanjali. 

JANKOVIĆ {zaklopljenih očiju). Da, lijepo! 

IVAN. Pogledam na uru. Blizu dvanaest. {Pogleda desno na aru). Ah, 
ni sad još nije dvanaest. Stala je. {Digne se, da naravna uru). Danas sve 
zaboravljam. 



ZIMSKA NOĆ 279 

JANKOVIĆ. Ne ! Ostavi ! . Nemoj ju navijati, nek i dalje tako kaže : 
blizu dvanaest. Pusti! 

IVAN {sjedajući). Bože moj, u ovo dvadeset godina nigda nije stala. 
Nigda. Zaboravili smo je naviti. 

JANKOVIĆ. Neka smo! To je znak, da smo se svi promijenili u ovoj 
kući. I ti i ja i — ura. Netko je dahnuo djetinjim daškom u našu prašinu. 
Jedno djetešce! 

IVAN. Da! Da! 

JANKOVIĆ. A to je djetešce moralo baš da dodje odonud prijeko. 
S groblja. Kći one. Njezina, Ivane, kći. 

IVAN. Nemojte sad o tom, vaše gospodstvo ! 

JANKOVIĆ. Kako ne ću, kad mi je to bila cijelo vrijeme jedina misao, 
jedina grozna glazba, od koje ništa drugo nisam mogao čuti. Neprestance 
se vraćao onaj užasni prizor, kad sam digao ruku na nju . . 

IVAN. Nemojte, vaše gospodstvo . . . 

JANKOVIĆ . . a ti odnekud doletio i sustavio me. A da sam ju onda 
udrio, ubio bih bio možda u njoj nju, Elu, što ju je pod srcem nosila . . 
A ovako sam udario tebe, dobri moj Ivane. 

IVAN. Vaše gospodstvo. 

JANKOVIĆ. Onda smo šutili — osamnaest godina šutili. I ti i ja. Za- 
muknuli smo grobnim mukom. Samo bismo se katkad kao nehotice po- 
gledali, čvrsto se pogledali i razumjeli se. Onaj je prizor ostao urezan godine 
i godine . . . 

IVAN. Zašto da to sada spominjemo, vaše gospodstvo? . 

JANKOVIĆ. Javilo se, Ivane, samo. Sad kad je dahnuo drugi dah — 
dašak djeteta. Ona grozota ne trpi djetinje naivnosti, pa se još crne uspomene 
bore s vedrom sadašnjosti. Ali to je za zadnji put! 

IVAN: Da bi dobri Bog dao. 

JANKOVIĆ. Odjednom je, Ivane, sva ta moja prošlost ostala otraga ; 
daleko, daleko iza mene. Stalo je, kao ura. Jer je u nas dahnula ona. Ra- 
zumiješ li to? Ili zar ne vidiš, kako smo postali nas dvojica jedno drugome 
bliži? Mi smo obojica vedriji, bolji. A to je ona učinila. 

IVAN. Andjeo je gospodjica Ela, andjeo . . 

JANKOVIĆ. Trebao si biti sinoć . . Sve je bilo mirno, lijepa tiha mje- 
sečina; samo je negdje u daljini pucao led. I ura je bila stala . . Ona je tu 
sjedila pokraj mene, milo i lijepo govorila, a onda ustala privinuvši se uza 
me. Meni se vraćao u duši romon ovoga našeg dolje potoka i šum mlina, 
dok sam dječakom bio; obuzeo me drhat kao onda, kad sam prvi put 
poljubio žensko lice. Sav mi je ostali život bio san, a onaj čas kao jedina, 
vječna zbilja. Ti to ne razumiješ, Ivane. Suze su mi bile navrle na oči. 

IVAN. Sigurno je gospodična molila, da oprostite milostivoj gospodji. 

JANKOVIĆ. I to i — drugo. Ja i ne znam, što je govorila, tek znam, 
da mi je bilo lijepo i milo. Tetošila se oko mene, a ja sam klonuo na 



280 HRVATSKA SMOTRA 

stolac i prenio se dušom nekud, gdje nikad — nikad nisam bio. Kao da bi 
u jedan daleki, ledeni, snježni kraj, po kom je pala mrtva mjesečina. Zaklopio 
sam oči u nekakvoj sreći . . . 

IVAN. Pa ste i zaspali. Ah, zato ste se onako smiješili. 

JANKOV1Ć. Već sam, Ivane, mislio: ovo je smrt, — lijepa, velika smrt. 
Ovako se nekako umire. Osjetio sam bio, da mi je srce stalo. Stalo — 
gotovo je! Tad sam razumio {pokazuje na knjižnicu) ove ljude, što pišu, 
da je umrijeti lijepo. 

IVAN. Bože. 

JANKOVIĆ. Nije to ništa strašno, Ivane. Jer — jer se uobće ne umire. 
Jeli razumiješ, Ivane, da se ne umire? ... Ne može se umrijeti. Ovo, što 
iz mene govori, ne umire, — a to sam ja . . . Ova snaga i ljubav, — 
— ta ne umire. . . . Ona se samo prenosi u drugi kraj i žive opet Ne, 
Ivane, mi ne umiremo. 

IVAN. Ja ne znam. Ja to ništa ne razumijem. Ja samo vidim, da vam 
oči sjaju i da drhćete ... Vi biste se morali čuvati od uzrujavanja. 

JANKOVIĆ. Ne, to su ti zrake onoga pravog života u meni. 

IVAN. Neka se sjeti vaše gospodstvo, da vam je liječnik preporučio, 
da se ne uzrujavate . . . Mogli biste nastradati. Rekao je baš zadnji put, 
da ne treba mnogo. Ja sam se već i sinoć prestrašio, kad ste se onako 
mrtvo pružili po foteuille-u. Srce vam je tiho kucalo. 

JANKOVIĆ {ustane). Dobro je, dobro, Ivane. Ti si vrijedan čovjek. Hajde, 
poslušat ću te. Idem malo u park. Idem pred nju. Ti ćeš dotle otvoriti ove 
prozore otraga i taj tamo, jer ovdje je ipak prevruće. Sinoć je bilo pre- 
vruće. Onda ćeš opet zatvoriti prozore i sve neka je lijepo u redu, dok mi 
dodjemo. 

IVAN {držeći zimski ogrtač i pomažući Jankovića kod oblačenja). Bit 
će, bit će. Dobro se omotajte, vedrina je velika i studen. 

JANKOVIĆ {polazeći). Onda ćeš nam i čaj prirediti. 

IVAN. Hoću, vaše gospodstvo. {Prati Jankovića do vrata). 

JANKOVIĆ {ode na ona vrata desno, pa se vidi poslije, kako je došao 
na verandu i spustio se po stubama u park). 

PRIZOR DRUGI 

Ivan. Poslije Ela. 

IVAN (je otvorio prozore otraga, a onda je otišao k onomu na desno 
i otvorio ga. Tu ostane malo, kao da nešto osluškuje. I zbilja začuje štropot). 
Je li moguće? Vi ste li to, gospodjice Elo! 

ELA (izvana). Da, ja sam. , 

IVAN. Bože moj, pa preko zida! Nije li vas strah? 

ELA (izvana). Kako je tu dubok snijeg! Malo da mi nije cipela ostala 
u snijegu. Skandal! Ah&, tu je klupčica mala. Hop! (Pruži glavu kroz prozor 
u sobu). Držite me, molim vas, Ivane! 



ZIMSKA NOĆ 281 

IVAN. Šta, zar kroz prozor? 

ELA. No valjda! (Uhvati Ivana rukama oko vrata). 

IVAN (dohvati Elu i prenese u sobu). Ah, kako vam se hoće ta- 
kove šale! 

ELA. No, to je bio prelaz preko Alpa. Gle, sva sam još od snijega! 
(Odbaci ogrtač na stolac i pokaže se u vunenoj, zelenoj empire-odjeći). 

IVAN (otresa joj snijeg sa suknje). U istinu. 

ELA. Ja sam si zabila u glavu, da moram taj zid preći. Teškom sam 
se mukom s onu stranu uzverala, a s ove sam skočila. Znate, zašto sam to 
učinila? 

IVAN. Slutim. Htjeli ste im pokazati, njima dvoma, da ih zid više ne 
dijeli. Je li tako, gospodjice Elo? 

ELA. Dakako, to je prvi korak njihovu izmirenju. Ja sam vam sinoć, 
kad ste me pratili kući, rekla, da ću ih izmiriti, a to i hoću. Je li zbilja, 
Ivane, istina, da je taj zid tako star. 

IVAN. Osamnaest godina. Toliko, koliko je i vama. Nešto malo samo 
više. Kadgod ga pogledam, teško mi je. O da vam samo dobri Bog bude 
u pomoći, da ih izmirite. Upravo ovaj čas otišao gospodin pred vas kroz 
park. Tko bi bio mislio, da će te vi preko zida! Da skočim po njega? 

ELA. Doći će on već sam, Ivane. U najgorem ću ga slučaju dozvati 
kroz prozor. Ostavite samo onaj prozor otvoren. 

IVAN. A ovaj ćemo zatvoriti. (Zatvara prozor desno.) 

ELA. Kako je tamo krasan snijeg na mjesečini ! Da mi nisu noge tako 
mokre od ovog skakanja, pošla bih za njim. No svejedno. Aha, ovdje ćemo 
se malo posušiti. (Ide prema kaminu i sjeda na stolac grijući tamo neko 
vrijeme noge) 

IVAN. Ne bi ste ga, gospodjice Elo, stigli ; tako se je pomladio ! Hoda 
kao mladić. On se uobće sav promijenio. To vam ne bi nitko vjerovao, tko 
ne zna, kao ja, što smo i kako smo prije živjeli nas dvojica. Ta, i sinoć 
sam vam pričao. U tamnici. Znate li, što je tamnica? Tako svih tih osamnaest 
godina. On uznik, ja njegov čuvar. Tamo zid, naokolo imanja, ja s radni- 
cima sve obavljam, a on pustio sve, zakopao se u te proklete knjige, pa 
po cijele noći i cijele dane u njima. Progovori sa mnom na dan deset 
riječi. „Ivane, donesi ovo, Ivane, donosi ono* 4 — a drugo ništa. Mrk, 
mračan, otresit . . . Kakov je to život bio! 

ELA. To je kao u kakovoj pripovijesti, Ivane. 

IVAN. Da, a ove dane, otkad ste vi tu, kao da se na njem otopilo sve. 
Eto baš čas prije razgovarao sa mnom ko što nikada. Tu eto na tom stolcu 
sjedio on, a ovdje ja. Kao dva prijatelja. Ja ni sada ne mogu doći k sebi, 
da bi moj gospodin onako sa mnom govorio. Rekao mi čak i „stari vuče." 
O, gospodjice draga, da niste vi amo došli u naš dvorac, nigda toga ne bi 
bilo. To vam je živa istina. Vi zaslužite, da vam se ruka poljubi. (Ljubi joj 
ruku.) 



282 HRVATSKA SMOTRA 

ELA {otima mu raku). Nemojte to, Ivane. Već vi meni sve točno pripo- 
vijedajte, kako je to bilo izmedju njih dvoje. Dajte, ja bih tako rado sve 
točno znala. Pa — ja sad i smijem znati. Svršila sam već sve škole ... Ja 
već nisam dijete. 

IVAN. Nisu te pripovijesti za vas, gospodjice Elo. Odviše su tužne, a 
vi ste još mladi. Pred vama je život i čini vam se kao ruža, pa zašto da 
vam to čovjek muti? 

ELA. Pa ja to i onako u glavnom znam, Ivane. To je jednostavno. 
Mati se moja iznevjerila njemu, onda su se posvadili . . . Onda je mati 
otišla s onim drugim, a kad je ovaj umro, vratila se tu opet na svoje imanje. 
Nije li to ta pripoviest? 

IVAN. Da, tako nekako . . . 

ELA. Pa to nije ništa takovo. O, ja sam još groznijih stvari u roma- 
nima čitala. O, tamo vam, Ivane, ima groznih stvari. O djeci tudjih rodi- 
telja i svašta. Vidite, kako ja, Ivane, mislim. {Ustane). Oni su sad obadvoje 
već stariji, pa neka zaborave sve i pomire se. To je bar jednostavno. Je li? 

IVAN. Vi ste ih jedini kadri izmiriti. To naime nije tako jednostavno, 
ali kad je on progovorio, bit će dobro. Morate pomisliti: osamnaest godina ! 

ELA. Ma tko je to, molim Vas, ikad vidio? Isto imanje — dva dvorca. 
U jednom živi muž, u drugom žena, a izmedju njih zid. Ha, ha! Nije li to 
smiješno, Ivane? 

IVAN. Da, smiješno! Tužno zapravo. 

ELA. I mi ćemo taj zid naprosto porušiti. Nije li tako, Ivane? 

IVAN. Lako za zid! 

ELA. Pogreška je bila kod moje majke, što mi je tako dugo tajila. 
Znate, Ivane, da ja nisam o tome ništa znala do evo zadnje godine. Varali me ko- 
jekako, dok nisam slučajno saznala od svoje tete, gdje sam ovu jesen bila. 
Onda sam mislila; čekaj malo, da ja malo toga starog vidim, kako izgleda — 
izbliza ! Taj moj nesudjeni otac ! Znala sam, da on ovako u veče izlazi u park i 
ja ko slučajno pred njega : ljubim ruke ! Tako danas, tako sutra. Počeo se 
on sa mnom razgovarati, a ja ga zvala w pap&", kad mi i jesta „papi". To 
mu je bilo milo i poljubio me. Onda smo dugo šetali, dok mi nije dopustio, 
da ga posjetim. No dalje — znate, da sam k njemu dolazila, a sinoć ostala 
bome dosta dugo. Sinoć je u obće bilo sve tako lijepo. Majci sam već sve 
rekla i njoj, i njoj je, Ivane to drago. Ona je spremna na pomirbu, čim on 
po nju poruči, a vidite, to, Ivane, moramo još postići. Ja se nadam, da ću 
još danas. 

IVAN. Hoćete, i to vi jedina. Kako vas on voli, da vam je znati ! Cijelo 
vrijeme mi je samo o vama govorio. On će vama za volju sve učiniti. 

ELA. Ja znam s njim tako lijepo. A i on je zbilja, Ivane, tako uman i 
dobar čovjek. Kako samo uvjerljivo i toplo govori ! Nekako čovječanski, 
k srcu. Sve vjeruješ, da je tako i da mora tako biti, kako on govori. Oči 
mu se onda ovlaže i sav kao da zasja. Ja nisam nigda slično oćutila, kad s kim 
drugim govorim, svi su obično tako prazni, plitki i obični, a on tako dubok.. • 



ZIMSKA NOĆ 283 

Zbilja ga volim i sretna sam, što imam takova oca. Pa ja da ih ne pomirim? 
(U govoru dodje do onih prozora otraga). Sinoć sam se već usudila o tom 
samo onako iz daleka nabaciti i on se nije ništa protivio. Već to je mnogo. 
Samo ako večeras bude onako dobre volje kao sinoć. Ah, sinoć nismo ni 
sami znali, kad su ti sati prošli — neprestano smo razgovarali. On je bio 
sav nekuda razblažen i kao da je sanjao . . . Vani je bio snijeg kao i ve- 
čeras. {Stane malo). Pst! Čekajte malo, ne čujete li škripu po snijegu? (Po- 
gleda s prozora). 

IVAN. Bit će, da se vraća. 

ELA. Nego da je on! {Viče). Pap&, papi! Tu sam ja. {Izleti preda nj 
na verandu). 

IVAN {je zatvorio dotle prozor otraga, pa otišao pred Jankovića dočekavši 
ga na vratima i skinuvši mu zimski ogrtač). 

PRIZOR TREĆI 

Ela i Janković. Poslije Ivan kao nijema osoba dodje i ode. 

JANKOV1Ć {zagrlivši Elu ide s njom naprijed). Kud si mi umakla ti, 
vjeverice mala! 

ELA. Preko zida sam došla. Preko historičnog zida. 

JANKOVIĆ. Ah, tuda! A ja sam prešao sav park. Kod svakoga sam 
zaokreta mislio, sad ćeš banuti. Što dalje sve sam te jače čekao. Onda sam 
opazio kod prozora tvoju sjenu i pošao do tebe. 

ELA. A nisi li ozebao, papi? 

JANKOVtĆ. Nisam. Nikad mi nije bilo ljepše prolaziti parkom što ve- 
čeras. Tako je lijep bio park i drveće pod injem, a mjesečina po njem raz- 
livena kao san. Sve je bilo lijepo. Vidiš, čini mi se, da nisam u životu nikad 
tako uživao kao večeras. Onako nečujno, kao što spava snijeg, treptila je 
sva duša moja od unutarnje tihe sreće. Možeš li to razumjeti? Možeš li ra- 
zumjeti, da si ti u meni i cijelom našem dvorcu — i kod Ivana, d§. i kod 
Ivana — učinila velik preokret, dala sasvim drugi život. Ti si kao ona čudna 
ptica, što naš narod priča, koja svake stote godine dodje u ukleti dvor i 
donese u svom kljunu kap iz mora vječnosti. Ja cijeli dan nemam mira, a 
tako ni Ivan. Sve se nekuda motamo po kući, izlazimo van i unutra, a da 
nitko od nas dvojice ne zna, kako i zašto . . . Čekali smo veče. 

ELA. A ja sam bila s majčicom cijeli dan. O, i nju sam udobrovoljila. 
Pače i — pričala mi je koješta. Da, papi, čitali smo one Tvoje lijepe li- 
stove, što si ih pisao majci, kad ste bili zaručeni. Obadvie smo uzdisale i 
plakale. 

JANKOVIĆ {muklo). Da. 

ELA. Pripovijedala mi je i o tom zidu. Ja sam ga izišla gledati, nije 
velik, ne, nije — pomislim — nekako se ipak uspnem gore, srušim nešto 
snijega i skočim ovdje uz prozor u snijeg. Eto ja sam ga preskočila. On sad 
mora pasti, srušit ćemo ga. Ta, to je strašno — zid da vas dijeli? . . Kao 



284 HRVATSKA SMOTRA 

jedan oštri rez posred srca, kao veliki trn medju ružama, šta ne, papžL — Ti 
kao da me ne slušaš. Sve nekud gledaš u stranu, nekud izgubljeno. 

JANKOVIĆ. Govori samo dalje! Tako je lijepo, kad govoriš. 

ELA. Da, da, ti slušaš samo, kako ja govorim, a na ono, što bih 
htjela, ne paziš. 

JANKOVIĆ. Pa što bi ti htjela, da te slušam? 

ELA. Papi, daj . . . Vidiš, to bi tako lijepo bilo. Oprosti majčici ! Budite 
opet zajedno, a ja ću biti uvijek uz vas. 

JANKOVIĆ (je otišao desno, sjeo na foteuille i podlakiio se). 

ELA. Ti ništa ne odgovaraš. I smrkao si se. Bože moj, kako je to! 
Kakvi ste vi ljudi ! I mati je takova. Kad se samo riječ spomene, onda kao 
da neki mrak pane po vama. Kao neki kamenovi. Mrki, tvrdi, nepomični. 
Zar to čini život? Čovjek se u istinu prestraši i živjeti. Pa da tako i mene 
što čeka! Bože! A obadvoje ste tako dobri. Ti osobito. Da oprostite jedno 
drugome, bilo bi vam lakše i ljepše. Oprostite, to je i kršćanski i — lijepo 
mora da je. Pa onda ljubav iznova ! — Kako je to čudno ! Mi smo u samostanu 
govorile, kad smo bile na samu, uvijek o ljubavi. I romane smo kradom ice 
čitale. Lijepe, o ljubavi. Kako dvoje živu jedno za drugo. Ljube se, trpe, 
umiru — o da, i umru jedno za drugo. Ljubav da je cvijeće života, čaša 
najljepšega vina — i to smo čitale. Zar je to zbilja tek u romanu? Pa 
otkud su to onda ti ljudi napisali, ako nisu sve sami doživjeli? Tu sreću. 

JANKOVIĆ. To su lijepe laži, dijete moje. Ti su ljudi doživjeli možda 
baš protivno — gorčinu, nevjeru — ali pišu o slasti i ljubavi, jer ju žele, 
jer je hoće bar da ovako dozivu, u knjizi, u izmišljenim licima. Ali neka 
im bude, pustimo ih, vratimo se k nama! Ti si dirnula u jednu tvrdu, prasnu 
strunu, koja je već pukla ... već dugo pukla, a da opet zadrhće, nije to 
tako jednostavno, kako ti misliš. Slušaj me samo! Ne ću ti ja govoriti iz 
knjiga, već iz života. Ono što mi je urezala prošlost u srce kao nemilosna 
slova, a ja sam ih što dalje sve jasnije razabirao. Slova, koja su se sjedinila 
u jednu riječ, a ta se zove: grijeh. Znaš li ti, što je grieh? 

ELA. Grijeh je hotomično kršenje božjih zapovijedi, ako . . . čekaj već 
sam zaboravila, kako smo to učili, 

JANKOVIĆ. Ne to, već grijeh kao jedna sila, kao organizam, kao život. 
Grijeh, koji je našao priliku čovječju, pa prelazi dalje od koljena na koljeno 
— s lažnom krinkom ljubavi a za pravo željom za slašću, za užitkom. 1 sad 
ga pomisli, kad se nastani u jednoj ženi! Izbija joj iz oka, iz trzaja usnice, 
iz svakoga kreta. On trza njom i traži žrtvu. Ruke su mu velike, zagrljaj 
jak i koga zahvati, privuče ga k sebi, dok ga ne zdrobi ili bar prignječi — 
kao što je evo mene. 

ELA. 1 to da je bilo u majčice? 

JANKOVIĆ (kao da je nije čuo). A što je najgore, ja sam taj grijeh 
vidio u njoj od prvoga maha, kad sam je spoznao. Vidio sam, kako na me 
vreba utajivši se. Odmah — u očima. Te oči bih bio iskopao, ali i cjelivao, 



ZIMSKA NOĆ 285 

bez prestanka cjelivao. Do ludila ! — Onda je grijeh ovio njene ruke oko mene, 
svu nju. 

ELA {tiho). A ona te je ipak ljubila, oče! 

JANKOV1Ć. Ljubav I Gdje bi u ovakim demonskim časovima bilo mjesta 
za ljubav. Za onu, što daje tihu sreću, što budi u duši dragu, sitnu pjesmicu, 
Ona je nije davala, a i ja sam je prestao tražiti. Što više: počeo sam 
ovaku ljubav smatrati ludošću, sanjom, kojom se zavaravaju pjesnici i za- 
neseni mladići — ta glavno je opojnost, kad omamljen srćeš dalje, samo 
dalje . . . Ostala je ona prava ljubav na pol puta zaboravljena, pogažena; 
pjesmicu je ugušio šum grijeha. (Stanka). Onda — onda mi je dao grijeh 
sve, što ima, a da me ipak nikad zadovoljio nije. Nikad! Ipak, mirovao je 
neko vrieme; a onda opet provalio, odbacio mene i — našao drugoga. Ali 
ne, dijete moje, to ti ne trebaš dalje znati. Odviše je gorko. 

ELA. Znam. Čula sam. O onom drugom. Pobjegla je s njim, dok nije 
umro ... 

JANKOVIĆ. Ustrielio se. Njega je zdrobio grijeh, mene tek prignječio. 
Ali, pustimo to. To je naličje života, ružno i glupo. 

IVAN (nosi s lijeve strane otraga na tasi čaj). 

JANKOVIĆ. Čaj! Ne ću ga. 

ELA. Ni ja. Nosite ga, Ivane, natrag! 

IVAN (odnese čaj natrag, otkud je i donio). 

ELA. A onda se je kasnije ipak vratila. 

JANKOVIĆ. D&, na svoj posjed tu, tik uz mene — kao memento. 

(Stanka) 

ELA (prišla bliže k Jankoviću i ogrlila ga). To sve mora da je bo- 
lilo, oče. 

JANKOVIĆ. Bolilo — još nešto drugo, groznije — rezalo, palilo, peklo . . . 
za to nema riječi. A još uz to — to je najčudnije — uz to sam uvijek imao 
čuvstvo neko, kao da se to sve moralo dogoditi, kao da sam sve predvidio. 
I grozno mi se sve u mozgu splelo: i ono prije i ono poslije toga. Dok 
sam srtao u grijeh, znao sam, da će mi se sve grozno osvetiti — svu sam 
svoju sudbinu naprijed vidio — ali ja sam svejedno srtao. Ima neka slast 
ići u svoju propast, prkositi sam sebi. Slast, koja se plaća vlastitom krvlju. 

ELA. Ali . . . ipak, zar ne, papa, to je bilo davno. To su već i onako 
godine izbrisale. Konačno sve se zaboravi. 

JANKOVIĆ. Mora se zaboraviti, dijete moje. Pa napokon, drugo i ne 
preostaje. Samo sjećanja su jako, jako teška. Kao da se jedan mukli val 
digne iz duboke — duboke dubine, pa izbaci nekoliko virova kao evo sada. 
Onda je teško . . . Ali konačno i val se smiri, a virovi nestanu, Za to je 
bolje: ne dirajmo dubine! 

ELA. Džl, najbolje je u tu prošlost ne dirati. Već evo ja mislim ovako : 
možda bi ipak zaboravjvši na to sve — 



286 HRVATSKA SMOTRA 

JANKOVIĆ. Znam već, što hoćeš reći. Ali to ti nema nikakove svrhe. 
Da joj pružim ruku, a čemu? Kao da bih mrtvacu. Upravo tako. 

ELA. Ja samo mislim, kako bi to lijepo bilo! Evo, zima je, Božić 
ide ... Ti, ljudi smo ipak za Boga i — svoji smo, a svi smo dobri i ne 
želimo nitko drugomu zla . . . Pomisli sad, pap&, ovdje stol prostrt za nas 
troje, a tamo drvce, božićnje drvce. Ja bih ga kitila, i majka, i ti ! Svi. Vani 
bi bio snijeg, a ovdje praskalo u kaminu kao večeras. Svi bismo stajali 
skupa, zagrljeni, izmireni, u ljubavi. Po strani bi negdje stajao Ivan, a on bi 
plakao od radosti. Kako bi to krasno bilo! 

JANKOVIĆ. Napokon, ja ti mogu to veselje učiniti. 

ELA (ustane i pljesne rukama). Ah ! 

JANKOVIĆ. Ta da! Zašto ne? Kao da zaželiš, da metnem još kakovo 
pokućtvo u ovu sobu. Baš tako. Tebi za volju učinit ću Zašto ne? 

ELA (veselo). Ah, samo kad si pristao, kad si rekao — sad sam te 
uhvatila za riječ. Moraš i održati — a onda, kad budete zajedno, već ćete 
se razjasniti jedno drugom i oprostiti. Ta, i led se otopi! Da, vidiš to bi 
sad bilo sjajno, da ja skočim po majčicu i da ju dovedem. Ona bi odmah 
došla. O ja znam ! Ili da pozovemo Ivana, pa da on . . . 

JANKOVIĆ. Ne sad ! Pusti ! Ima vremena. To je sasvim svejedno, danas 
ili sutra. Pusti! 

ELA. Ah, da, moramo i na te misliti, kad si slab na srcu. Uzrujalo bi 
te. Treba to najprije pripraviti. 

JANKOVIĆ. Da, i onda još nešto. Sve je to naime nuzgredno. To 
s majkom. To je ostalo otraga, u nizini. Razumiješ! Te prošlosti već nema 
u mom srcu. Ima nešto drugo, nešto više. Više, Elo! 

ELA. Ne razumijem. 

JANKOVIĆ. Htio sam ti još sinoć reći, kad smo onako lijepo ovdje 
sjedili, ali baš u tom času steglo me tu jako oko srca i klonuo sam . . . 

ELA (približila mu se opet). Ah ! — A jam mislila, da si zaspao . . . 
Jeli te bolilo? 

JANKOVIĆ. Naprotiv, lijepo mi je bilo. Tonuo sam kao u polusan . . . 
Mogu ti reći, da je to bio jedan od onih rijetkih časova u mom životu, kad 
sam uživao. Ona, što sam ti rekao : pogažena ljubav počela se opet u meni 
dizati. 

ELA. Za majčicu? 

JANKOVIĆ. Ne — za te, Elo! To je ono — drugo! 

ELA. O ja znam, da me ti voliš, papS. I ja tebe. 

JANKOVIĆ. U istinu, Elo? 

ELA. U istinu, pap&. Kako ne bih, kad si tako dobar. Imaš dobre oči. 
Gle, sad ti se krijese. (Poljubi ga u oči). 

JANKOVIĆ. Daj, Elo, sjedni mi na koljena. Onako kao sinoć! Tako. 

ELA (sjedne mu na koljena). Nisam li ti teška, papi? 

JANKOVIĆ. Ti meni? Nisi. — Tako, sad mi prisloni glavu na grudi 
kao sinoć. Nije li tako lijepo? 



ZIMSKA NOĆ 287 

ELA. Jest. 

JANKOVIĆ. I sad — sad mi ponovi ono, što si netom rekla, da me — 

ELA. Ljubim, ljubim — papi! 

JANKOVIĆ. Jako? 

ELA. Jako. Kao nikoga na svijetu. Još više nego majčicu. 

JANKOVIĆ. Sjećaš li se, Elo, što sam ti sinoć pričao. 

ELA. Onu priču o starom kralju Davidu i mladoj djevojci Sunamki. 
Potražili su je, neka stoji pred kraljem i dvori ga, i na krilu neka mu spava. 
Ona mu je ulijevala svježinu i mladost. Da, i još si pričao o snijegu u 
zimskoj noći . . . 

JANKOVIĆ. Da, tako mi je bilo u duši. A onda, kad sam zapao u 
polusan, kad mi je srce kao prestalo kucati, onda sam se prenio na daleku 
poljanu u snijegu, na mrtvoj mjesečini, a bilo mi je tako lijepo. Lebdio sam 
i već mislio, da sam umro. A lijepo bi bilo u ljubavi umrijeti. 

ELA. Kakovim to glasom govoriš, oče? 

JANKOVIĆ. Onim, koji je jedini pravi i istiniti. (Ogrli je jače). Oj ostani 
uza mene uvijek, Elo! Nikad me ne smiješ ostaviti. 

ELA. Ne ću. 

JANKOVIĆ. Nikad! 

(Svjetiljka se na stolu stane gasiti). 

ELA (se trgne), Bože, svijetla nam nestaje. Da zovnem Ivana? 

JANKOVIĆ. Pusti. Imamo drugo svijetlo. Vidiš, mjesečina nam dolazi na 
prozor. Hodi opet k meni. 

ELA (sjedne opet Jankoviću na krilo). Strah me je. 

JANKOVIĆ. Ne boj se mjesečine. Vidiš, kako lagano puzi k nama, da 
nas obavije svojim nečujnim svjetlom. Gle, jača je od svjetiljke. 

ELA. Ja ne znam, ali mene je nekako strah. A k tomu ti tako čudno 
govoriš. 

JANKOVIĆ. Ne ostavi me, Elo! Daj reci, reci mi još jedanput, da me 
ljubiš. 

ELA. Rekla sam ti, papi. Ljubim te, jako ljubim. Ta, otac si mi ! 

JANKOVIĆ. Ali . . . vidiš ... Elo ... bi li me ljubila, da ti — na primjer— 
i nisam otac? 

ELA. Kako to govoriš, oče? 

(Svjetiljka se sasvim utrnula. Velik slap mjesečine probio s desnoga 
prozora i pao po njima.) 

JANKOVIĆ. Da ti nisam otac? 

ELA. Ne, to no može biti, kad jesi. Ti samo iskušavaš moju ljubav. 

JANKOVIĆ. Ćuj, Elo! (Isprekidano, gledajući Elu uporno u oči). U 
istinu, ja ti — nisam otac. 

ELA. Šta si rekao? 

JANKOVIĆ. Ne shvaćaš li? Ja sam bio samo muž tvoje majke. Ti si 
njegova. 



288 HfcVATSKA SMOTRA 

ELA. Onoga drugoga? Ne f ne! Kako? 

JANKOVIĆ. D&, njezina i onoga drugoga. 

ELA. Ne, ne! To ne može biti. To mi nisu nigdje rekli još. Ni ona, 
majčica, mi nije rekla. To su grozne šale, oče. 

JANKOVIĆ. Ne, nisam ti otac. Sprijatelji se s tom mišlju. Ti si istup onoga 
grijeha. Shvati ! Grijeh je urodio ružama. Njihova si. To sam ti htio reći . . . 

ELA. Ne, ne! Kako da se to vjeruje? Kako da se tim sprijateljim? Ja 
ne mogu. Zašto si mi to govorio, papi? Reci, da to nije istina, da je samo 
možda tvoja sumnja ili — . 

JANKOVIĆ. Nema tu sumje. Sama mi je to dobacila, kad je odlazila. 
To zna samo ona, on, ja i — dh — i Ivan, ali taj šuti kao grob. Sad znaj 
i ti! — Njega, onoga drugog dovela je do hica u glavu, a mene u ovu 
tamnicu ... Ti si jedini cvijet u tom draču, na tim ruševinama. 

ELA. Kako je to sve čudno! D&, ja sam čitala u romanima, da toga 
ima, ali da se je to baš meni, meni takodjer dogodilo, to tako teško shvaćam. 
I grozno mi je. 

JANKOVIĆ. Ali, zamisli se, Elo . . . to ipak nije tako grozno. To za- 
pravo . . . promisli samo ... ne mijenja ništa . . . ništa ... u ovoj vezi, 
što je medju nama — . 

ELA. Ne, ne minjenja. Ne smije mijenjati. Ta ja te svejedno volim. Pa 
jesi, jesi mi otac. Kad ja hoću, jesi. Oni svi, ni ti — ma nitko mi te ne 
može oteti. 

JANKOVIĆ. Mi njih više nemamo. Razumi! Ni oni nas. Mi smo ostali 
sami. — Oh, kad su mi rekli, da si došla na svijet, stresao sam se. Da si 
mi onda bila u rukama, mislim, da bih te mogao udušiti; bar tako sam 
mislio. A sad, kad sam te prvi put vidio, koliki preokret! U tvoje sam oči 
najprije pogledao. Znaš li, da imaš njezine oči? 

ELA. D&, to mi svi govore. 

JANKOVIĆ. Njezine d&! Ali u njima nije grijeh, nije, već — ljubav! 
Tako rajske, tako sanjarske oči! Da znaš, kako ti se ovdje na mjesečini 
krijese! Kao drago kamenje. A tako mile i dobre. 

ELA. Papi! (Privine se uza nj). 

JANKOVIĆ. Elo, poštujmo ovaj čas. On je naš. Odbaci sve, budi mi 
iskrena i dobra. Reci mi čovječju riječ. Sad, kad sam ti kazao, da ti nisam 
otac, reci mi po treći put, da li me ljubiš. Ja te riječi nikad iskreno čuo 
nisam u životu. Nikad joj vjerovao nisam, jer joj zvuka nisam osjetio. Daj, 
sad u zimi dobe moje, reci mi riječ proljeća. Reci mi, da me . . . 

ELA. Evo. (Ogrtl ga). Ja ne ću više o tom misliti — ni ispitivati . . , 
Ništa, ništa! Ja samo znam, da ne bih mogla podnesti, da te izgubim . . . 
Ne govori samo dalje! Mene podilazi strah. 

JANKOVIĆ. Elo, daj mi onu drugu ljubav! Ne kao ocu, ne! Onu drugu! 

ELA. Ne govori dalje, molim te. Ja te se bojim. D&, bojim te se. Ja već 
ništa ne znam, ništa ne shvaćam« samo osjećam, da mi je ovako lijepo, 
lijepo . . . (Uzdahne). 



ZIMSKA NOĆ 289 

JANKOVIĆ (cjeliva ju). Elo, moja Elo! Mi smo visoke gore nad njima 
svima. (Zaklopi oči i prisloni svoju glavu uz Elinu, kao u polusnu). Čuj 
pjesmu što ju je duša slutila dugo, dugo . . . Kao harfa! Čuj! Oj zdravo 
da si trače mjesečev ... u mog života noći dalekoj . . . Gle, već se sjaju 
mrtve krajine ... i snijeg se krijesi mrtvo na njima . . . (Trgne se). Elo ! 
(Naglo i jače privine Elu k sebi.) Elo ! 

ELA (otima se). Bože! 

JANKOVIĆ (uhvati se za srce i vikne). Elo ! (Klone mrtvo na foteuille). 

ELA (krikne). Aoh! <Pobrza otraga i očajno zove). Ivane! Ivane! 

JANKOVIĆ se sruši s foteuilla i složi po sagu u onom traku pune 
mjesečine . 

(ZAVJESA) 

M1LAN OGRIZOVIC 



MNOGO VIKE NI ZAŠTO 



Josip Kosor je nesumjivo vrlo zanimljiva književna pojava. Dok su go- 
tovo svi ostali naši književnici amateuri i diletanti i onda, kada ne pišu kao 
diletanti, Kosor je književni diletant, koji je književnik. Svi naši književnici 
ili velika većina bave se drugim poslovima, većinom činovničkim, dok je Kosor 
čist književnik, živući, kako čujem, u posljednje vrijeme sasvim od svog 
beletrističkog rada, nesposoban i za onakvu žurnalistiku, kakvu kod nas 
prave dusi kao gg. AnceI, Sirovatka i Bukšeg. Taj njegov paradoksalni po- 
ložaj ima dobrih i zlih strana. On se može sasvim predati svome djelu i 
živjeti samo za literaturu. Ali dok naši književnici diletanti, imajući osiguran 
komad kruha, mogu raditi na tenane, promišljeno i artistički, ne očekujući 
od djela materijalne koristi, Kosor mora pisati i onda, kada mu se možda ne 
piše, mora turiti u svijet djelo bez obzira na njegovu zrelost i dotjeranost. 
On je, prem nezavisan, kao književnik zavisniji od ma koga drugoga, jer 
kod nas može samo materijalno nezavisan čovjek biti sasvim nezavisan 
književnik. Oblik hrvatske književničke emanicipacije je doživotna renta. 
Gospodin Stjepan plemić Miletić. Kod književnika je najgore, kada djelo ne 
zavisi od njega, nego on od djela. 

To je tragika Kosorovog slučaja, koji bi i onda bio tragičan, kada 
bi on bio gotov, potpun književnik. Ni Gorki ne bi u Hrvatskoj kao knji- 
ževnik zasluživao onih tisuća, jer je kod nas živjeti od književnosti absurdum, 
od kojega nije manje absurdno, da kod nas misli postojati kao beletrist 
čovjek, ne znajući još prije nekoliko' godina, hoće li uobće postati literat, 
čovjek bez ikakve književne kulture, producirajući u veliko u vrijeme, 
kad bi trebao početi od umjetničke azbuke. Ako se radja talenat, umjetnik 
se ne radja. Mogu zamisliti nepismenog lirika, ali ne mogu zamisliti polu- 
pismenog prozaika. 

Sa tih uzroka najnovija Kosorova knjiga* nije samo slabija od druge, 
nego i od prve sveske njegovih pripovjedaka. Sudeći po Raspu (rasap = rasulo), 
Kosor je uobičajio fabricirati za godinu po dva romana. Rasap još ne izadje 
iz štampe, a jedan zagrebački list donio je već polovicu novog romana toga 
pisca plodnog kao Nil, kunići i grafomani. Da jedan polupismeni autor 

* Rasap. Socijalni roman iz savremenog života. Zagreb 1906. Tisak Milivoja 
Majcena. 



MNOGO VrKE NI ZAŠTO 291 

ne može davati u tako kratkom razdoblju uspjele stvari, jasno je, mislim, 
svakom laiku. Tek kakav napredan hrvatski kritičar u stilu gosp. Jelovšeka, 
gledajući u Pragu cvijet evropske kulture, može uvjeravati, da jedan bivši 
seoski ćata može davati godišnje po dva uspjela savremena romana. 

Kosor nema inteligencije, pa ako može kompetirati mjesto u kraljevstvu 
nebeskom ili u podlistku listova, koji su udarili monopol na elitu hrvatskog 
duha, nije podoban za pisanje socialnih studija. U narodu, gdje već veliki 
dio inteligencije ima akademsko obrazovanje, primitivan i nekultiviran talenat 
može djelovati tek na intelektualnu fukaru i na polukultivirane klase. Prošla 
su vremena naivnih narodnih pjevača i danas se već i u Hrvatskoj traži od 
pisaca viša kultura. 

Očevidno je, da je u dojakošnjem Kosorovom radu najslabiji kritički, 
refleksivni dio. Najslabiji je, kada rezonuje. Ovakvim sasvim neumjesnim, 
na lak efekat proračunanim umovanjem pokvario je najbolju svoju priču 
Crnu Sila. Njegov ocoubilački sin je u početku baš toga radi tako istinski 
prikazan, jer radi naivno, instinktivno, kao životinja i samo naivan talenat 
mogaše tako]uspješno opisati lutanja mračne, nagonske, srodne duše, emotivne, 
prvobitne i divlje, vrlo energične i istodobno sasvim bezvoljne: djavola u 
čovjeku, la bete humaine. Ali na koncu priče se pripovjedač sjetio na svoju 
Gorki-ulogu i njegov bosanski zločinac, dosele nerefleksivan i bacan crnom 
silom kao stvar, odjedared osjeti u sebi Raskoljnikova, revoltirajući se, 
držeći besjedu protiv sudija, publike i zakonika kao Ibsenov „neprijatelj na- 
roda" ili kakav svijesni anarhista. Do sudjenja je vlastita žrtva, igračka 
groznih sila u vlastitoj duši, koje vidi, projicirane u praznovjernoj popularnoj 
viziji rogatog vraga, a na sudu odjedared taj naš Lantier*, ne razmišljava- 
jući ni prije ubijstva rodjenog oca, okrivljuje spoljne utjecaje kao glavnog 
krivca. Determinizam psihički, unutrašnji, pretvara se odjedared u determi- 
nizam spoljni, društveni. Piscu trebaše „napredna 14 , gorkijevska, revolucio- 
narna tirada i njome je pokvario najbolji svoj rad. 

No prikazujući dosele naš gradski i palanački proletarijat, većinom 

kaputaški, jednu kod nas u literaturi skoro sasvim nepoznatu i neobradjenu 

klasu, njemu vrlo blisku i poznatu, jer joj sam pripadaše, u najnovijoj svojoj 

knjizi opisuje seljaka sa reformatorskim tendencijama J. Kozarca. Dok u 

prijašnjim pripovjetkama i konobarice besjede u miniaturnom stilu kakve 

Rože Luksenburg ili ruskih larmoyantnih Magdalena pokornica, tendencija 

ovog romana je konservativna i to je još ponajbolje u romanu, prem ne će 

biti nimalo „napredno* 4 i revolucionarno. Pisac opisuje propast zadruge i 

njegove su simpatije nesumnjivo na strani branilaca te starovremske hrvatske 

seljačke ustanove. Tragični didak Ilarija, glava zadružna, junak je toga romana. 

„U takve časove planule bi mu oči bljeskom i sve žile k6 strune 

burno zaigrale, a pred dubokim i napetim pogledom duše istupali njegovi 

očevi, čas sa plugom u ruci, a čas u bojnom oružju, čas žanju i uživaju 

* Osoba Zolinog romana. 



292 HRVATSKA SMOtftA 

u velikim širokim gozbama, a čas jure na Italiju, Prusiju il Turčina — i 
cio prostrani daleki život zadruge Gavanović od iskona. . . a 
Glavna je mana romana, što autor ne poznaje tako seljaka kao svojih 
dojakošnjih deklasiranih tipova. Rodjeni Dalmatinac i vječni nemirnjak opi- 
suje ovdje „Šokca", elemenat najkomplikovaniji u hrvatskom seljačtvu, s ko- 
jim bijaše tek u slučajnom kontaktu. Na početku veli, da se roman dogadja 
u „Sremu", a odmah kasnije opažamo, da je njegovo selo u vinkovačkoj 
okolici, dakle u Slavoniji. Srijem nije današnja srijemska županija. Čitajte 
priče — da ne spominjem Okrugića, Tordinca i Kozarca — gosp. Joze 
Ivakića, rodjenog Šokca, pa da se uvjerite o netočnosti govora Kosorovih 
paora. Ti ikavci vele: „Ako sam se toga sjetio" (sitio), „beležnik 44 , „smjeti 
tjerati u sječu", „živjet u dobroti", „neka zamjerit 14 (zamirit). Vidi se, da 
pripovjedač opisuje ljude i mjesto bez studije, naročitih opservacija i bilje- 
žaka. Supruzi Tunja i Luča leže na n sto In jaku na podu* 4 . Kosorovo opa- 
žanje i crtanje je sasvim banalno i površno, a vandrokaško mu oko ne 
vidi ništa specifično, karakteristično i lokalno. Slavonski cigani su „neobično 
bijelih zuba 44 — kao svi cigani. To selo je konvencionalno slavonsko selo 
kakvog namjernika i turista. Slavonija u stilu Rode-Rode. Osim čiče Ilarije ni- 
jedna osoba nije tačnije portretirana. Da sakrije svoju oskudicu karakterističnog 
i direktnog opažanja, pisac crta općenitosti, koje nemaju ničega lokalnog i 
značajnog, koje ništa ne vele. Mjesto zadrugarskog života na šumskim pa- 
šama i salašima slika šumski požar — sličan svim šumskim požarima, a u 
požaru vidi samo ono, što je zajedničko svim požarima, što nije vrijedno 
zabilježiti. Nemajući nikakvih dokumenata i živih skica pri ruci, a osjećajući 
potrebu realističkog opisa, on opisuje pojave općenite, zajedničke i gradu i 
selu, pojave sasvim indiferentne i koji ne impresioniraju radnju u romanu. 
Hamlet. Vidite li onaj oblak u obliku deve? 
Polonius. Neba mi, odista nalikuje devi. 
Hamlet. Meni se čini, da je sličan kuni . . . 
Polonius. Pleća su mu kao u kune. 
Hamlet. Ili kao kit? 
Polonius. Sasvim kao kit... 

Ne znam, čita li naš Maksim (Gorki) Shakespearea, toga aristokratskog 
i starog, dakle sasvim nenaprednog i nemodernog autora, ali da opisuje 
kao Polonije, nema sumnje : 

„Kroz zelene krošnje ponosnih debala, granjiva s istočnih plavetnih 
visina alem sunce i pršti mladim jakim trakama po rosi, praveći od obič- 
nog rosnog bisera, rubine, dijamante, smaragde i ostali ures, sve iz dršćućih 
sedmorih duginih boja, baš kao da se bogata i veličanstvena priroda ne- 
• tom došetala po krasnom kićenom ljetnom jutru iz mora i ispod dalekih 
gora sa punom pregršti svojih najdragocjenijih darova, pa ih tu sada na- 
ftnom stidne djevice niže u djerdjane po mekoj baršunastoj travi." 

„Olovnati veliki oblaci lebde visoko i ukočeno . . . Al ni da se maknu, 
kao da je povrh njih sve opustjelo i izumrlo, obrativši se u crnu beskrajnu 



MNOGO VIKE NI ZAŠTO 293 

saharu smrti . . . Oko bi rado, da speti zvijezdu, miloliku i zlatosjajnu 
zvijezdu, jedan sićani žarko-ružični karanfil, što svijeti od večernje do 
jutrenje zore, umirući u osmijehu dana ... — al nje nema i duša za njom 
tuguje . . ." 

„Tmasti i uznemireni oblaci hrle od zapada k istoku sa teškim crnim 
mislima u svojoj oblačnoj duši, kao da se nešto groze . . . Fijukav vjetar, 
zavrti se u zraku, podigne se visoko u vis, pa ih obijesno podstrekava i 
draži. U to se nebo posve ogrne oblacima kao tamnom bujnom mehkom 
čohom, trgne se demonski nekoliko puta žarkim blještavim crtama i kao 
nekim ogromnim bombardonom (!) zatrubi ponad zemlje." 

„Vjetrić puhao i šumio kroz lišće, da razblaži razgaljena prsa i pro- 
hladi znoj na čelu. Sunce grijalo i gledalo na livade i kosce kao prekrasno 
dobro božje oko, a trepavice mu zlatne i duge — traci — objesile se iz 
plavetnog visa, pašući zemlju i svemir i držeći sve na veličanstvenom 
vidiku ..." 

,,A na mliječnim, krotko skupljenim u krdo oblacima, plaminja sunce 
sišući oblačnu mehku sniježnu put . . . Oblaci se rumene i plave stidno i 
gizdavo u bujnim velikim šarolikim rebrastim prugama u prilici velebne 
lepeze ... Na tananim okrajcima probio ih grimiz pa se zavili u vitice, 
ko mehke kose na ružičastim zolufima u mladih djevica — i sve se giblju, 
dršću i ginu od prevelike žedje, da podju za suncem sve dalje i dublje u 
bezkraj, kudgod ono k6 silan ognjeni oro krstari svemirom noseći strasno 
u plamnom okrilju bogoliko svjetlo, život i dan ! . . ." 

„A na nebu kreću se neobično dražestne zvijezde povijene nježno 
blijedilom i sumrakom, kao da djevojačko kolo vode." 

„Mračak prsi sve gušće, po njemu visoko kd ptica orle, plovi jedan 
rumeni oblačak sa nježnim repiiem" 
Što misli taj realist, koji bez neba kao kakav astronom ne bi mogao 
postojati, što misli sa orlovim „nježnim re pićem", to je njegova tajna, ali 
nema sumnje, da u oblacima i na nebu vidi sve, što mu se hoće. A da ti 
opisi metereoloških pojava nemaju ništa zajedničko sa realističnom slikom 
hrvatskog seljačkog života, nije mi, mislim, iza toga potreba dokazivati. 

Zvati Kosora iza toga realistom, bilo bi smiješno. On je u ovom romanu 
loš retor, fraseur. Mjesto realističnih evokacija, kipti knjiga patetičkom do- 
sadnom retorikom. 

„Višekrat bi se i rastužili i posjeli, a da se od same tuge što obilnije 
pogoste, kad već vrijeme tako okrutnom rukom pokraj njih ruši." 

„Promatraše dubokim drščuđm pogledima hrastove, koji su pred 
vatrom mahali jakim granama, kao da se tjeskobno otimlju, al zaludu, 
leteći plamen na njih suklja i jede im divlje i mameno zelenu list, hrapavu 
sivu koru i one jake čelične grudi." 

„Te se ništa nije vidilo ponad šume, osim buktećeg jezera plamenova, 
koji su se pretakali u crvene, plave i žute valove, dižući se krvavo na 

20 



&4 HRVATSKA ŠMOTftA 

sunce i otimljući mu svojim demonskim svjetlom njegove blago plodo- 
nosno svjetlo i zlatnu boju . . . a 

„Tmina postaje oko njih sve gušća i kao crni val navaljuje na vatru, 
a vatra je pohlepno guta i nadvladujuć je, pršti iskrama i draška je 
palucastim objesnim živim plamenom" . . . 

„Na drugom mjestu pucali bi veselo zeleni grmovi, kao da se vesele 
svojoj naprasitoj propasti" 

„Rascvala se vatra vratolomno i kao da ne raste sa zemlje, nego se 
spušta sa neba i to sve višeg i višeg, rišući lijepu al strašnu sliku zlih 
duhova, koji provaljuju iz pakla, odijevaju se u dim, bukteći oganj i 
crveni plamen i s takvim oružjem bijesno jurišaju na nebo, da ga osvoje 
za se" . . . 

„Kad bi se mržnja, strast, zloba i zloradost, kd zmije otrovnice u za- 
mršenom klupku ljuto klale" . . . 

„Čim im se dotakne kopito koga kamečka, vrcne ognjena iskra, duga 
im se griva vije ko srdit val, što teče na vjetru i prednjim nogama silno 
zahvaćaju zrak kao krilima ognjeni zmajevi. 44 

„Kolce vi su mahali, zubi škriputali i udarci padali, sve ko neka čudna 
djavolska muzika. 44 

„A sve praćeno veselom čistom pjesmom, svirkom debelorožnih gajdi 
i poklikom nepobjedivog, trzavog i slasnog užitka 44 . . . 

„Tada je nebo, prekrasna plavetna dvorana, višekrat zastrta bijelim i 
sivim oblačnim zastorima, po kojoj naizmjence u mirnom al brzom tempu 
prošetava veliko, dostojanstveno sunce i lijepi mjesec sa dražesnim zvijez- 
dama. Oni se na ružičastim dverima božjega dvora od ishoda do zapada 
— susreću, pozdravljaju i cjelivaju slatko sa svijetlim tracima, nastavljajuć 
svako svoju putanju, jedno da bdije, drugo da snije. 44 

„Baba Klara mu živi, prem je od njegovih godina i prem je gurava, 
suha i opuzla i čitavim svojim staračkim bićem — žalosna vrba, još ga 
krpa i pere, uvlači mu svitnjak u gaće i posvećuje sve nježne brige. 4 * 

„Pčele bile vične na njega i ovile bi ga čitavim zlatnim rojem, kao 
živim vijencem, iskazujući tako svoju nevinu cvjetnu ljubav dobromu starcu. 44 

„Cigani sviraju sa visećim kriškama kulena u bijelim zubima. 44 

„Djedak Živko je lamao rukama pokraj ušesa." 

„O krečene selske kuće smiju se u bijeloj djevičanskoj čistoći, a u 
njima život vrije. 44 

„Uzduhom visoko pliva dim tamjana u modrikastim mekim paučastima 
nitima i oblacima, milujući i dragajući nos. u 
O stilu toga romana ne može se govoriti. On je klasično rdjav. Kao 
„Materinska Riječ* vrvi tautologijama i praznim, zvučnim „schwulstonT. 
Neka su mjesta prave besmislice. 

„Saone se zaglibu i zasjeku duboko u crno mlecavo blato, koje se 
porugljivo sjaji na suncu, da i kirijaši guraju od zada, postajući u jednu 
ruku do ironije tegleća živina . . ." 



MNodo VIKE Ni ZAŠTĆ #3 

„Kuće dugo i dugo o zvan jak sa metar dugim ledenim mosurima, a 
drvlje se krunilo bujnim cvijetnim injem." 

„ — Šta ćemo, baćo? — pita Iva Matu u hoprćanju krzmanja. 4 * 

A znate na što nalikuju djela velikih kipara? 
w Ko koto vi ć se previne i prebaci preko nje uda, da su ličili dva lupa 
u fantastičnoj pozi, napunjena životom od velikog majstora . . ." 

Financ i snaša! 

Ali pored svih tih nedostataka najveća je mana tog djela — kao i kod 
predjašnjih — oskudica piščeve inteligencije. On nije dorasao za koncepciju 
zadružne krize. 

To pitanje bijaše kod nas — a djelomice je i dan današnji — seljačko 
pitanje, dakle po svojim kobnim posljedicama pitanje velike većine hrvatskog 
naroda. U momentu Kosorovog pripovjedačkog tretiranja bijaše već u glav- 
nome riješeno. Pravu zadrugu jedva ako mogaše proučavati, jer i tamo gdje 
ona postoji, ne počiva više na istom patriarhalnom temelju. Zadruga Gava- 
novića je dakle idealisana, više izumljena no crtana po stvarnosti. Otuda u 
romanu tako malo jasnijih fakata i starinskih običaja. Zadružno pitanje, 
upravo tragedija Zadruge prošla je kroz kritiku naše javnosti, najviše za- 
bavljene čistim političkim borbama, tako neopazice, da je to ponovni dokaz 
nevjerovatne i neoprostive indolencije naše inteligencije. O tome par excellence 
narodnom i socijalnom pitanju pisahu gotovo samo pravnici, i ono se pre- 
tresalo tako jednostrano, stručno, suho i paragrafski, da ga šira naša inteli- 
gencija još uvijek smatra formalističkom temom jurističke rabulistike. Da je 
dakle i htio, Kosor se nije mogao spremiti za proučavanje ovog kobnog 
pitanja. Literarno se o zadruzi ne mogaše dokumentirati, jer od zadružne 
hrvatske literature ne bi se mnogo fajdio, prem su mu kao općinskom 
činovniku mnoge činjenice mogle biti poznate. Zadruga kao problem soci- 
jalan, psihološki i ekonomski bijaše pripovjedaču našeg proletariata nešto 
sasvim novo, špansko selo, i nije čudo, što ga je tako površno obradio. 

Zašto propadoše naše zadruge? Evo zahvalnog zadatka doktrinarima 
seljačke stranke, a ja priznajem, da nemam kompetencije za tako kompli- 
kovanu juridičku, sociološku, ekonomsku i etnografsku tezu. Novi način 
produciranja promijeni bez sumnje i kod nas stari način radnog udruživanja. 
Duh modernog individualizma, ne štedeći ni uske porodice, ne mogaše po- 
štedjeti ni širine zadružnog altruizma. Nove prilike doniješe i nov život, 
oprječan starome, patriarhalnome. Zadruga, odoljevši feudalizmu, moraše doći 
a sukob sa novim zakonodavstvom, presadjenim k nama bez veće kritike i 
koristi iz sasvim oprječnih društvenih prilika liberalnog zapada. Razvitak ko- 
munikacija, dodir sa prvom lokomotivom i usljed toga kontakt sa modernom 
konkurencijom, sa strancima, sa gladnim i radinim tudjinskim naseobinama. 
Rapidno siromašenje puka radi ugarskog financijskog izrabljivanja. Ukidanje 
Vojne Krajine. Novi oblici militarizma. Nepismenost. Oskudica osobne inici- 
jative kao posljedica zadružnog kolektivizma. I t d. 

Na sva ta pitanja ne nalazim u toj „socijalnoj" studiji odgovora. Ne 



»6 HRVATSKA SMOTRA 

znam jesu li Gavanovići pismeni ili ne, jesu li „paori" ili graničari. Ne vi- 
dim ih u dodiru s popom, s učiteljem. Osim djeda Ilarije, svi su slabići ili 
pokvareni, i ja ne znam tačnije zašto. Ne vidim ih u prirodnom odnošaju 
sa selom, sa susjedstvom, pa na raboti na njivama i u šumama. — Nesloga 
ubi Gavanoviće — veli pisac, ali najpovršnije motivira svadju zadrugara. 
Dok je zakonodavstvo kod nas glavni povod zadružnom rasulu, pripovjedač 
vrlo površno slika taj konflikat patriarhalnog reda sa novim zakonikom. 
Posljedica pokvarene birokracije sa seljakom u prostituiranju seljakinja, za- 
boravljajući, da je ta pojava bila česta i .u doba „prava prve noći" i pod 
časničkim pašovanjem na Granici, pa da taj nemoral ipak nije mogao ucr- 
votočiti zadruge. Jedan od uzroka pada Gavanovića je i šumski požar, dakle 
Slučaj. Od tudjinskih uljeza ne crta Kosor najopasnije — Nijemce, nego 
jednog doseljenog Židova, trgovca, zaboravljajući, da su tudjinski zelenaši 
već od pamtivijeka trgovci u onim krajevima, gdje se i danas trgovac zove 
„Grk". 

Unutrašnja, psihološka kriza zadružna vrlo je slabo obradjena. Duša 
seljačka je Kosoru mnogo nepoznatija od duše našeg proletarijata. Od za- 
drugara zaviruje pod kožu samo djedu Ilariji, ali i taj starac, simbol drevne 
zadruge, prikazan je dosta blijedo, konvencionalno. Ne znaš, je li junak ili 
slabić, pametan ili budala, pa se čudiš, kada rezonuje kao kakav artist: 
— „Kako to, Gospodine Bože i mili Isuse, što si se rodio u Betle- 
hemu i krstio na rijeci Jordanu, kako to, da sam toliko prije kukao nad 
životom smatrajući ga sitnim i ništavim, a ipak je život velik, ta već zbog 
ovako velikih časova živjeti vrijedi 1 . . . a 

Njegova konačna ludost i smrt je vrlo površno psihološki motvirana. 
Pisac te strahote tek konstatuje. 

Rasap je dakle sasvim neuspio roman. Pisac tu opisuje predmet, po- 
znavajući ga vrlo površno i pretresa dubok i vrlo komplikovan socijalni 
proces, za koji nema dosta inteligencije. Rasap je roman slabog stila, jezika 
i koncepcije. 

Romani se ne improvizuju, pa ni onda, kada im je autor darovit, ali 
poluobrazovan duh. Žalosno je konstatovati kod mladog i punog velikih 
nada književnika, da mu već treća knjiga ne vrijedi zbog umjetničke neso- 
lidnosti i nesavjesnosti. Još je jadnije, da tu sasvim neuspjelu knjigu nije hva- 
lila samo reklama politička, nego i urednik lista, koji je trebao braniti prin- 
cipe čiste literarne kritike. Ako se Kosor zanemario, misleći, da se romani 
fabrikuju kao kobasice ili nove hrvatske književne reputacije, ako sasvim 
propadne u dobro plaćenom fetjtonu zbog hiperprodukcije njegov moćni i 
iskreni talenat, ima zahvaliti nesavjesnoj, neumjetničkoj, koterijskoj kritici, 
koja najviše škodi baš onima, koje najviše hvali. 

Oštrom i nepartaičnom kritikom odužih se, mislim, sudbinom i živo- 
tom meni tako bliskom prijatelju Kosoru više nego ljudi, koji su za neuspje- 
lost toga romana više krivi od njega. 

A. G. MATOŠ 



KAKO JE HRVATSKI JEZIK POSTAO SLUŽBENI U 
UREDIMA, A NASTAVNI U ŠKOLAMA ? 



Dugo je i predugo u Hrvatskoj gospodovao latinski jezik. Njime se ras- 
pravljalo na hrvatskim saborima i na županijskim skupštinama, njime su pi- 
sani stari naši zakoni i kraljevske povelje. Svi predmeti u gimnazijama i na 
akademiji bijahu predavani isključivo latinskim jezikom. Sudbene presude 
bilježe se latinskim jezikom. Isti ovaj latinski jezik vladao je takodjer u cr- 
kvenoj i gradjanskoj upravi. Pa ne treba se tome čuditi! Latinski je naime 
jezik gospodovao i kod susjednih naroda : Magjara, Nijemaca i Talijana. Raz- 
lika je samo u tome, što se drugi narodi prije nas oslobodiše prevlasti la- 
tinskog jezika, prigrlivši narodni svoj jezik. Hrvati su to učinili najkasnije! 

Prvi udarac latinskom jeziku, zadao je u Hrvatskoj kralj Josip II. On 
izdade 6. svibnja 1784. naredbu, po kojoj će živi njemački jezik zamijeniti 
„mrtvi" latinski jezik. Tko u roku od 3 godine ne nauči njemački jezik, ne 
će moći sudjelovati u javnom životu t. j. u saboru, crkvi, upravi, sudstvu i 
u školama. Pošto nije bilo sabora hrvatskoga, dignu se protiv ove naredbe 
hrvatski plemići na županijskim skupštinama. Jedna bi županija slala drugoj 
poslanice, sokoleći ju na otpor. No već 30. kolovoza 1784. zabrani Josip II. 
takovo huškanje. 1 

Po smrti Josipa II. sastade se 12. svibnja 1790. u Zagrebu hrvatski 
sabor, koji nije bio na okupu od god. 1765. U saboru sjede viriliste i za- 
stupnici. Viri I iste su biskupi, veliki župani, turopoljski komeš i velikaši (gro- 
fovi, knezovi i baruni). Ovi dolaze u sabor osobno ili šalju onamo puno- 
moćnike svoje. Zastupnici su pak dvovrsni. Jedni predstavljaju hrvatske gra- 
dove: Zagreb, Varaždin, Koprivnicu, Križevce, Karlovac, Požegu i Osijek; 
druge pak bira plemstvo po županijama, i to po 2 zastupnika od svake 
županije. Kmetovi (seljaci,) — dakle ogromna većina naroda hrvatskoga — 
ne bijahu u saboru nikako zastupani. Hrvatski sabor zabaci kraljevsku na- 
redbu od 6. svibnja 1784., te mjesto njemačkog jezika uvede u život stari 
latinski 8 . Njemački se jezik ukida dapače i u vojničkom vježbanju, gdje ga 
ima zamijeniti hrvatski jezik. 

1 Keresztury: „Collectio ordinationum Josephi II. et repraesentationum diversorum 
regni Hungariae comitatuum", str. 62. i dalje. 

2 „Acta et articuli dominorum statuum et ordinum regni" (Saborski zapisnici), 
knjiga XI. str. 56. 



298 HRVATSKA SMOTRA 

Hrvatske je velikaše i plemiće u ono vrijeme zaokupila teška briga 
Zadnjih godina vlade svoje namjeravao je kralj Josip II. ukinuti kmetstvo, 
a plemstvo prisiliti na plaćanje poreza. Josip II. je doduše umro, ali njego- 
vom smrću ne prestade pogibelj za plemićke privilegije. Ta eno u Francuskoj 
ukinulo se 5. kolovoza 1789. kmetstvo, a s njim i sve povlastice plemstva. 
Iz Pariza će jednom i do nas doprijeti geslo : sloboda, bratimstvo i jedna- 
kost. Hrvatski se plemići već sada plaše, da u tome slučaju dovoljno ne će 
biti jaki, da spase privilegije svoje Zato se tiskaju u naručaj moćnoga i 
brojnoga plemstva ugarskoga, pa žele, da Hrvatska stupi u uži savez s Ugar- 
skom. U to ime predaje sabor hrvatske županije pod vlast kr. ugarskoga 
namjesništva, t. j. zemaljske vlade za Ugarsku. I o porezima raspravljat će 
se odsada na ugarskom a ne na hrvatskom saboru 1 . 

Ovako je eto Hrvatska personalnu uniju s Ugarskom promijenila u 
realnu. Sama se lišila dosadašnje državne samostalnosti svoje, i to jedino 
zato, da hrvatsko plemstvo zaštiti privatnu svoju korist od povlastica. Ova 
će se lakoumnost Hrvatima brzo osvetiti! 

Zajednički državni sabor ugarsko-hrvatski sastade se 6. lipnja 1790. u 
Budimu, odakle se početkom studenoga preselio u Požun. Magjari dodjoše 
na sabor s namjerom, da u javni život umjesto latinskog i njemačkog uvedu 
magjarski jezik. To se vidjelo već 11. lipnja 1790., kada zatražiše, neka se 
saborski dnevnik (zapisnik) vodi na magjarskom, a ne na latinskom jeziku. 
Hrvatsku su u doljnjoj (zastupničkoj) kući zastupala dva nuncija, a Slavo- 
niju'zastupnici županija (od svake po 2) i gradova (Osijeka i Požege). Hr- 
vatski nunciji izjave: „Otkako je Hrvatska stupila u savez s Ugarskom, svi 
poslovi raspravljaju se na latinskom jeziku; na tome su jeziku izdani i svi 
zakoni od vi jekova. 44 Nato sabor zaključi, da će se doduše dnevnik 
voditi na magjarskom jeziku, ali mu mora biti priložen vjerodostojni 
latinski prijevod 2 . Kasnije predlože Magjari, neka se u sve ugarske i hrvatske 
urede — mjesto njemačkog jezika — uvede magjarski jezik. Hrvatski nun- 
ciji predadu 1. srpnja 1790. svoju „deklaraciju", kojom prosvjeduju protiv 
toga, da bi se u hrvatske urede uveo magjarski jezik. U gornjoj kući sje- 
dilo je više hrvatskih velikaša i biskupa, a takodjer jedan nuncij kraljevine 
Hrvatske. Ondje ustade hrvatski ban Ivan Erdedi, pa 4. rujna odlučno izjavi : 
„Na taj se način jedno kra'jevstvo dovodi u prijepor prema drugome; jedno 
hoće da drugome nametne zakon 44 . Banove su i one glasovite riječi: Regnum 
regno non praescribit leges ! a (Jedno kraljevstvo ne može drugomu kraljev- 
stvu propisivati zakone.) Bana Erdeda podupre zagrebački biskup Vrhovac. 
On prikaže, kako je nedostojno i nepravedno, da u državi, gdje ima više 
naroda, hoće jedan drugomu nametnuti svoj jezik 3 . Prijedlog bude primljen, 
ali tako, da se taj Manak (8.) nije protegnuo na Hrvatsku i Slavoniju. 

1 Acta et articuli, str. 43. 

2 Diarium comitiorum a. 1790.— 1791., str. 20. i 21, 

3 Ibidem, str. 139. 



HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 299 

tom su hrvatski nunciji izvijestili hrvatski sabor, što ga je za 7. lipnja 1791. 
u Zagreb sazvao ban Erdedi 1 . 

Korak dalje podjoše Magjari god. 1792., kada se u Požunu krunio kralj 
Franjo U. Tada su Magjari na saboru predložili, neka se u gimnazije i aka- 
demije uvede magjarski jezik kao nastavni mjesto latinskoga. Hrvatski nun- 
ciji izjave, da taj prijedlog odbijaju u ime Hrvatske. I Magjari se moradoše 
zadovoljiti time, da se magjarskim jezikom obučava samo u Ugarskoj 2 . Ipak 
su hrvatski nunciji obećali, da će u naše gimnazije i na akademiju uvesti 
magjarski jezik kao neobligatan predmet. O tome se razpravljalo i stvorio 
zaključak na hrvatskom saboru, koji se je 11. kolovoza 1792. sastao u 
Zagrebu 8 . 

Tako ostade sve do god. 1827. Nastadoše naime dugi ratovi s Fran- 
cuskom, koji su trajali do god. 1815., a zatim je slijedio Metternichov apso- 
lutizam do god. 1825., kada se vladalo bez sabora. Magjari su marljivo kod 
kuće trijebili iz ureda latinski jezik, pa uvodili magjarski. Gimnazije i aka- 
demije u Ugarskoj postajahu malo po malo narodni zavodi magjarski, te se 
naskoro svi predmeti predavahu na magjarskom jeziku. Na zajedničkom sa- 
boru u Požunu god. 1807. zatraže Magjari, neka se odredi rok, kada će se 
u Hrvatskoj početi uredovati na magjarskom jeziku 4 . No hrvatski nunciji 
odbiju taj prijedlog, kao i onaj od god. 1811., kada su Magjari predložili, 
neka se u Hrvatskoj počne magjarski uredovati iza 10 godina 5 . Nunciji 
obraniše latinski jezik u kome su „pisani svi zakoni i sva posvećena prava 
kraljevstva hrvatskoga." 

Velika se borba izmedju Hrvata i Magjara vodila na saboru u Požunu, 
koji je trajao od 19. rujna 1825. do 19. svibnja 1827. Mjesto da se Hrvati 
zagriju za narodni svoj jezik, stoje oni pred Magjarima praznih ruku, jer 
smatraju svojom zadaćom, da brane pravo „mrtvoga" latinskog jezika. Ma- 
gjari predlože 19. prosinca 1825. na saboru, neka se magjarski jezik uvede 
u sve hrvatske urede kao službeni, a u škole kao nastavni jezik 6 . Hrvati 
složno ustanu protiv toga prijedloga. Lijepo dokazivahu, kako je izmedju 
Magjara i Hrvata vladala sloga tako dugo, dok ih je spajao zajednički jezik : 
latinski. No Magjari ne htjedoše popustiti. „Kad su hrvatski činovnici u doba 
Josipa II. mogli za 3 godine naučiti njemački jezik, mogu sada naučiti ma- 
gjarski. A čemu da se i borite za uzdržanje latinskog jezika, kojim se više 
ne služi ni jedna država evropska!" Dolnja kuća ugarskoga sabora prihvati 
prijedlog. No zabace ga velikaši u gornjoj kući, koji su uvažili posebna 
„municipalna prava kraljevine Hrvatske". Zato se 26. veljače 1826. ponovno 
u dol njoj kući raspravljalo o hrvatskom pitanju 7 . Na obranu Hrvatske ustade 

1 Acta et articuli, knj XI. str. 89. 

8 Diarium comitiorum a. 1792., str. 89. i 90. 

* Acta et articuli, knj. XI. str. 270.— 274. 

* Diarium a. 1807., str. 104., 105. i 113. 
6 Diarium a. 1811., str. 178.— 219. 

6 Diarium comitiorum a. 1825., str 262. 

7 Piarium comitiorum a. 1826., str. 100.— 129. 



300 HRVATSKA SMOTRA 

protonotar Josip Kušević 1 , te iznese one — od kraljeva potvrdjene — 
zakonske članke, koji govore o posebnim hrvatskim pravicama. Tako se 
n. pr. o uredovnom jeziku u Hrvatskoj može raspravljati samo na hrvatskom 
saboru, a nipošto na zajedničkom. Ipak je Kušević dao očitovanje: „Hrvati 
uvidjaju, da će im koristiti znanje magjarskog jezika. Zato će učiniti sve, što 
je moguće, da hrvatska mladež nauči magjarski jezik 9 . 44 

Magjari ne bijahu zadovoljni s Kuševićevim očitovanjem. Oni potsjetiše, 
da hrvatski savjetnici sjede od god. 1790. takodjer u kr. ugarskom namjes- 
ništvu (zem. vladi). Ako se dakle Hrvati budu opirali magjarskomu jeziku, 
ne će nikada magj. jezik postati uredovnim jezikom kod kr. ugarskog na- 
mjesništva. Magjari izjaviše, da će Hrvate u saboru jednostavno nadglasati. 
To raspali hrvatske nuncije, te oni doviknu Magjarima: „Mi Vam toga prava 
ne priznajemo ! Naše naime kraljevine (Hrvatska i Slavonija) nijesu podložne, 
već savezne kraljevine (regna socia), kojima je Ugarska samo sestra, a ne 
majka. Naše kraljevine postojahu mnogo prije, nego li Ugarska, a nikada 
se nijesu služile magjarskim jezikom, već posebnim (latinskim) jezikom." 
Sada ustade i kraljev personal (predsjednik kr. sudbene kurije), koji je vazda 
predsjedao u dolnjoj kući. Personal otvoreno reče : „Magjari ne mogu Hrvate 
prisiliti, da prihvate magjarski jezik! 44 Na to su Magjari zahtijevali, neka se 
barem u hrvatske škole (u akademiju i gimnazije) uvede magjarski jezik kao 
obligatan predmet. Nunciji odgovarahu, da se o tomu pitanju ne može 
stvoriti zakon na zajedničkom saboru, nego jedino na hrvatskom saboru. 
Podjedno obećaše, da će odnosni prijedlog donijeti na hrvatski sabor 8 . 

Kad je zajednički sabor dovršio rasprave svoje, sazivao bi redovito ban 
hrvatske staleže na sabor u Zagreb, da nunciji uzmognu izvijestiti o radu 
svome. Teko se i sada 10. rujna 1827. sastao sabor hrvatski. Nunciji donesu 
pred sabor sve zaključke sabora ugarsko-hrvatskoga. Staleži zaključuju, da u 
Hrvatskoj mora i nadalje ostati uredovni latinski jezik. I u javnom životu, 
t. j. u saboru i na županijskim skupštinama, ima se raspravljati latinskim 
jezikom. U školama ostaje latinski jezik kao nastavni. Ipak će se odsada 
magjarski jezik učiti kao obligatan predmet, jer je znanje magjarskog jezika 
potrebno hrvatskim nuncijima i onim Hrvatima, koji će u buduće službovati 
kod kr. ugarskoga namjesništva 4 . 

Nikada nije hrvatska svijest kod našega plemstva pala tako duboko, kao 
god. 1827. — 1830. Dok su magjarski plemići podupirali svoju književnost, 
— hrvatski plemići ne htjedoše ni pokušati, da uporište potraže u narodnom 
jeziku svome. Mrtvi latinski jezik nije im više mogao podati dovoljno otporne 
snage. Plemići su počeli dvojiti o tomu, da bi mogli održati latinski jezik. 
Zato već mnogi od njih propovijedaju, da je uzaludan otpor protiv ma- 
gjarskog jezika, jer će ovaj naskoro postati u Hrvatskoj i uredovni i nastavni. 

1 Protonotar (prabilježnik) išao je uvijek s hrvatskim nuncijima na ugarski sabor. 

2 „Sermo magistri Josephi Kusevich." (Zagrabiae 1826.) 

8 Diarium comitiorum a. 1826., str. 104.— 123., te 629. i 637. 
* Acta et articuli, knj. XII. str. 427. i dalje. 



HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 301 

Pad hrvatske svijesti najbolje dokazuju upute, što ih županije dadoše 
svojim zastupnicima, kada su god. 1830. išli na sabor hrvatski. Zagrebačka 
županija predlaže : Ako koji učitelj pučkih škola znade magjarski jezik, neka 
odmah uči djecu magjarski čitati i pisati. Odsada neka se uopće nitko, ne 
pripusti učiteljskomu zvanju, dok ne dokaže dovoljno znanje magjarskog 
jezika. Isto neka vrijedi i za profesore. Na gimnazijama neka učenici svaki 
dan uče po jedan sat magjarski jezik, da brže napreduju. U buduće pak 
neka se u gimnazije niti ne primaju djaci, koji ne znaju magjarskog jezika. 
— Varaždinska županija zatraži po svojim zastupnicima plemstva: „Neka 
se nuncijima dade instrukcija (naputak), da obligatnu obuku iznesu na za- 
jedničkom saboru, kako bi odnosni članak došao i medju zajedničke zakone 
ugarsko-hrvatske". Križevačka pak županija poruči: Neka se na zajednički 
sabor šalju samo takvi nunciji, koji znadu magjarski jezik 1 . 

Hrvatski sabor sastade se 5. kolovoza 1830. Glavna mu je zadaća, da 
bira nuncije za zajednički sabor ugarsko-hrvatski. Nunciji dobivaju uvijek od 
sabora naputak (instrukciju), što da rade i kako da se drže na saboru u 
Požunu. Ovi su napuci dosada bili domoljubni. No god. 1830. dodje u na- 
putak i ovaj stavak: „Staleži i redovi uvidjaju potrebu, da se u ovim kralje- 
vinama širi magjarski jezik ; i to zato, što žele, da se (Hrvatska i Slavonija) 
još čvršćim vezom uzmognu vezati sa saveznom kraljevinom Ugarskom. 
Stoga gospodi nuncijima kraljevstva nalažu, neka nastoje oko toga, da se 
zakonom (na zajedničkom saboru) uredi pitanje o učenju magjarskog jezika 
kao obligatnog predmeta u ovim kraljevinama." — Naravno da hrvatskim 
nuncijima nije bilo teško zajednički sabor sklonuti, da spomenuti prijedlog 
stavi u svoj zakonik 9 . Magjari su na tome saboru od god. 1830. dobrano 
izrabili hrvatsku popustljivost. Posebnim (osmim) člankom zaključiše, da 
magjarski jezik odsada vlada i kod kr. ugarskog namjesništva i kod kr. 
sudbene kurije na toliko, da ove oblasti na sve magjarske podneske odgo- 
varaju magjarskim jezikom. Još bijaše zaključeno, da vojničke oblasti — kao 
i one u vojnoj Krajini — moraju primati takodjer magjarske podneske. 
Napokon se odredilo, da počevši od 1. siječnja 1834. ne može nitko dobiti 
odvjetničke diplome, ako ne zna magjarski govoriti i pisati 8 . 

Sreća za nas, da se upravo sada javiše mladi Hrvati, koji će u Hrvatskoj 
probuditi uspavanu narodnu svijest. Zagrebački je klerik Pavao Stoos prvi osudio 
postupak plemstva hrvatskoga. U svojoj pjesmi „Kip domovine vu početku 
leta 1831." opisuje Stoos tugu svoje domovine, pa veli: 

„Narode druge svetlost obstira; a mene — crna senca podpira. 

Drugem vre sunce svetli po noći; — moju tmicu v danu tipat je moći. 

Narod se drugi sebi raduje; a s menom se sinko moj sramuje. 

Vre i svoj jezik zabit Horvati hoće, ter drugi narod postati." 
Ljudevit Gaj, Fran Kurelac, Vjekoslav Babukić, Dragutin Rakovac, Di- 
mitrija Demeter, Matija Smodek i drugi hrvatski djaci, koji su učili na visokim 

1 Wachsmuth : w Die Geschichte des Illvrismus", str. 195—199. 

* Diarium comitiorum a. 1830., str. 570. 

3 Corpus decretorum juriš Hungarici, svezak II. stn 305. 



302 HRVATSKA SMOTRA 

školama u Beču, Gracu i Pešti, donesu u Hrvatsku ideju narodnosti. Za 
ovu se ideju zagrije takodjer stari grof Janko Drašković, koji je mnogo go- 
dina proživio u inozemstvu. Drašković napiše god. 1832. političku brošuru: 
„Disertacija iliti razgovor, darovan poklisarom (nuncijima) 44 . U brošuri veli 1 : 
„Dužni smo, da slijedimo lijep primjer Magjara. Pokažimo, da imamo vla- 
stiti svoj jezik, sposoban i dostojan svake kulture. Uzmimo ga za svoj 
poslovni jezik, pa nastojmo. da ga uvedemo u znanost, kako su netom učinili 
Magjari. Vjerujte mi : time ćemo najbolje odgovoriti na njihov nasilni zahtjev, 
da kod nas uvedu svoj jezik 44 . Drašković je u hrvatsku politiku donio novi 
pravac. Treba naime odlučno istupiti protiv Magjara! Da je s ovim pravcem 
Drašković uspio, vidi se već po tomu, što upravo njega bira hrvatski sabor 
(11. studenoga 1832.) nuncijem za gornju ili velikašku kuću. Nunciji dobiju 
naputak, da na zajedničkom saboru nikako ne smiju pristati na to, da se u 
hrvatske urede uvede magjarski jezik. Uvide li hrvatski nunciji, da se ne 
mogu „osloboditi pritiska onih, od kojih se opravdano nadahu zaštiti* 4 , tada 
„neka istupe iz sabora ugarskoga". U tome slučaju „Hrvatska će se kralje- 
vina poput Erdelja sama skrbiti za prava svoja 442 . 

Hrvatski su rodoljubi znali, da će misli svoje najbrže raširiti putem 
novina. Zato Gaj god. 1832. zamoli od kr. ugarskog namjesništva dozvolu, 
da izdaje „Danicu 44 . Dugo nije dobio zatražene dozvole. Dvaput (god. 1833. 
i 1834.) podje Gaj u tome poslu osobno pred kralja. Istom 9. srpnja 1834. 
dodje dozvola. Prvi broj Gajevih „Novina 44 izadje 6. siječnja 1835., a „Da- 
nica 44 ugleda svjetlo 10. siječnja 1835. 

U Požunu vijećao je zajednički sabor ugarsko-hrvatski od 19. prosinca 
1832. do 2. svibnja 1836. Magjari nastojahu, da Hrvatima narinu svoj jezik. 
Magjarski se jezik u hrvatskim gimnazijama od god. 1792. učio kao ne- 
obligatni, a od god. 1827. kao obligatni predmet. No to nije bilo Magja- 
rima dosta. Oni predlože god. 1835. na saboru, neka magjarski jezik bude 
u hrvatskim gimnazijama i na zagrebačkoj akademiji nastavni. Činovnikom 
u Hrvatskoj ne smije postati nitko, ako ne dokaže znanje magjarskog jezika. 
Dosadašnjim se činovnicima daje rok od 10 godina, da nauče magjarski. 
Proti ovim prijedlozima ustanu Hrvati. Nunciji (Herman Bužan i Antun Ku- 
kuljević) pozovu se na stara naša municipalna prava, po kojima u pitanju 
jezika odlučuje hrvatski, a ne zajednički sabor. Ipak je dolnja kuća primila 
prijedloge. Sada se upre Janko Drašković, te postigne, da su prijedlozi pali 
u gornjoj kući. Prijedlozi budu vraćeni dolnjoj kući. Ova ih još dvaput primi, 
a gornja kuća zabaci. No doljnja kuća zaključi isto i četvrti put Sada pri- 
hvati prijedloge i gornja kuća, te zaključak bude poslan kralju na potvrdu. 
To bijaše u srpnju god. 1835. Ban Vlašić sazove na to u Požunu sve hrvatske 
nuncije, viriliste i zastupnike u konferenciju, te se oni predstavkom obrate 
ravno na kralja. Prije su Hrvati složno s Magjarima udarali na bečku poli- 

1 Brošuru je pretiskao Smičiklas u 80. knjizi „Rada' 4 jugoslavenske akademije, 
str. 53.-72. 

2 Acta congregationis Regni a. 1832., broj 24.-26, 



HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 303 

tiku. Sada pak eto moraju na bečkom dvoru tražiti zaštitu protiv prijašnjih 
saveznika svojih! I kralj je doista odbio zaključak sabora požunskoga 1 . 

Po običaju i po starom pravu svome sazove ban hrvatske staleže, neka 
4. kolovoza 1836. dodju na sabor u Zagreb. Na tome saboru izvijestiše 
hrvatski nunciji o svome radu na zajedničkom saboru u Požunu. Izvješće 
im svršava riječima: „Ovako smo kroz 3 godine boravili u tužnom položaju 
medju onima, koji mrze naš narod! 11 Hrvatski staleži odobre rad svojih 
nuncija. Odazovu se i Gajevoj molbi, te zaključe 15. zakonski članak, kojim 
se osniva društvo „za promicanje prosvjete na narodnom jeziku 44 . Da se 
lakše ishodi potvrda za to društvo, preuzeše po želji sabora pokroviteljstvo 
nad društvom: ban Vlašić i zagrebački biskup Alagović*. 

Dugo su Hrvati čekali potvrdu toga društva. U čekanju prodje god. 
1836. i 1837. Da ne gube vremena, počnu rodoljubi („Ilirci 14 ) osnivati čitao- 
nice, za koje bijaše dovoljna potvrda ondašnjih gradskih magistrata. Takve 
čitaonice u Varaždinu, Karlovcu i Križevcima bijahu sastajališta rodoljuba, 
a podjedno i širiteiji hrvatske knjige. Najvažnija postade „narodna čitaonica 44 
u Zagrebu, koju je osnovao grof Janko Drašković. Ona je svojim pravilima 
dobila zadaću, da „širi korisne znanosti 44 , pa joj ove 3 riječi dadoše priliku, 
da prekorači uski djelokrug ostalih čitaonica. Mnoge naše kulturne uredbe 
imaju svoj postanak zahvaliti upravo zagrebačkoj čitaonici. Njezin je odbor 
4. travnja 1839. zamolio kralja, neka bi dozvolio književno društvo pod 
imenom „Matica Ilirska 443 . — I hrvatski sabor, koji se 21. svibnja 1839. sa- 
stao u Zagrebu, ponavlja zaključak o „književnom društvu 44 . Lijepo to mo- 
tivira hrvatski sabor : „Kultura svakoga naroda ogledaše u jeziku domovine 
njegove. Po jeziku domovine nužno se dolazi takodjer do ljubavi rodjene 
grude, čime se pak podiže i narodna snaga 44 . Na tome već saboru izaslanici 
plemstva županije zagrebačke i varaždinske predlažu, neka se na zagrebačkoj 
akademiji i gimnaziji osnuju profesorske stolice (katedre) „narodnog jezika 44 . 
Ipak ne nadjoše dovoljno potpore, te je ovaj prijedlog pao 4 . 

Od 2. lipnja 1839. do 13. svibnja 1840. vijećao je opet u Požunu za- 
jednički sabor. Ondje su Magjari koncem rujna 1839. predložili, neka se 
magjarski jezik uvede u hrvatske urede kao služben jezik, a u gimnazije kao 
nastavni ; moralo bi se dapače i u crkvama našim propovijedati magjarski ! 
Premda su hrvatski nunciji prosvjedovali protiv toga prijedloga, ipak nadje 
on ogromnu većinu u dol j njoj i u gornjoj kući. No sad se dignu naše žu- 
panije: križevačka, varaždinska, požeška i zagrebačka. Redomice šalju hrvatske 
županije kralju predstavke, u kojima mole kralja, da bi spomenutomu za- 
ključku sabora požunskoga uskratio svoje odobrenje 5 . I doista odbije kralj 
taj zaključak otpisom od 5. svibnja 1840. 

1 Relatio ablegatorum Regni. (U kr. zemaljskom arkivu). 

2 Kukuljević: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavomae", knj. II. str. 289.— 290, 

3 Smičiklas: „Povijest Matice Hrvatske". Spomen-knjiga, str. 5—7, 

4 Acta congregationis Regni a. 1839. 

5 Ilirske narodne novine god. 1839., str. 377. i 397, 



304 HRVATSKA SMOTRA 

Hrvatski sabor, koji se 10. kolovoza 1840. sastao u Zagrebu, ima glavnu 
brigu, da organizuje otpor protiv Magjara. Sabor bira zato poseban odbor, 
koji će sakupiti dokaze, da Slavonija pripada Hrvatskoj, a ne Ugarskoj, 
kako od nedavna počeše tvrditi Magjari. Sabor ponavlja zakonski članak o 
„književnom društvu", koji još uvijek nije dobio kraljeve potvrde. Pod svoju 
zaštitu uzima sabor „narodno kazalište' 1 , koje se osnovalo 10. lipnja 1840., 
da širi kulturu „predragoga narodnog jezika**. Ipak je najvažniji 24. zakonski 
članak, koji traži, neka se ,,u kr. zagrebačkoj akademiji i u svima gimna- 
zijama uvedu katedre narodnoga jezika", da se tako „potpomogne kultura 
njegova 4 *. U predstavci, kojom od kralja mole potvrdu toga članka, vele 
hrvatski staleži ovo: „Osokoljeni primjerima drugih naroda, a i primjerom 
Magjara, koji gorljivom brigom rade za što veći procvat narodnog jezika, 
držimo, da je i naša dužnost, da što većma gojimo naš jezik, jer se tim 
ističe tip narodnosti naše 141 . 

Preporoditelji Hrvatske osnivaju god. 1841. gospodarsko društvo, koje 
pod svoje okrilje uzima narodni muzej. Pošto još uvijek nema potvrde 
„književnoga društva -4 , utemeljuje zagrebačka „narodna čitaonica* 4 10. veljače 
1842. posebnu glavnicu pod imenom „Matica Ilirska 44 . Prihodom ove glav- 
nice izdavat će onda čitaonica razne knjige, jer po svojim pravilima smije 
„širiti korisne znanosti 44 . Nevolja je eto naše llirce naučila lukavosti! Oni su 
išli i za preporodom društva hrvatskoga. Zato na zabave dolaze u narodnoj 
surki i u crvenkapi, te svagdje govore samo hrvatskim jezikom. 

Magjari se uplaše ilirskoga pokreta u Hrvatskoj. Zato nam 16. lipnja 
1842. nametnu za bana pukovnika Franju Hallera, da sustavi napredak na- 
rodne naše stvari. Već 11. siječnja 1843. bude zabranjeno ime „ilirsko 44 . 
Cenzura ljuto pritisne hrvatsku štampu, te se hrvatske knjige moraju štam- 
pati u Beču i u Biogradu. Ipak su rodoljubi i dalje neumorno radili. 
Hrvatski sabor sastade se 2. svibnja 1843. U sabor bude poslan Ivan Kuku- 
Ijević, koji — prvi nakon toliko vijekova — progovori u saboru hrvatskim 
jezikom: „Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Magjari i malo Slaveni, 
a iskreno govoreći nijesmo ukupno ništa. Mrtvi jezik rimski, te živi jezici: 
magjarski, njemački i talijanski, — to su naši tutori! Živi nam se groze, a 
mrtvi jezik drži nas za grlo ; duši nas, te nas nemoćne vodi i predaje u ruke 
živim jezicima. Sada imamo još toliko snage, da se suprotstavimo mrtvomu 
(latinskom jeziku). Za malo ne ćemo moći nadvladati žive jezike, ako se 
čvrsto ne stavimo na noge, t. j. ako u domovini svoj jezik ne utvrdimo 
i postavimo ga vladajućim ! tf Sabor ipak ostade kod latinskog jezika, kojemu 
da je sklon i sam kralj jer ga je zaštitio god. 1835. i 1840. Nunciji dobi- 
vaju instrukciju, da na zajedničkom saboru nikako ne smiju pristati na ma- 
gjarski uredovni jezik. Sabor još ponovi onaj članak, kojim je god. 1840. 
zatražio, da se hrvatski jezik uči kao obligatan predmet u gimnazijama i na 
akademiji 8 . 

1 Kukuljević : „Jura regni*, knjiga 11. str. 293.-295. 

2 Smičiklas: „Život i djela Ivana Kukuljevića" u „Radu", knj. 110 str. 131, 



HRVATSKI JEZIK U UREDIMA I ŠKOLAMA 305 

Herman Bužan, Karlo Klobučarić i Metel Ožegović podjoše kao hrvatski 
nunciji na zajednički sabor. Ondje ih je čekala ljuta borba. Čim bi nunciji 
počeli govoriti latinski, Magjari ih prekidahu poklicima, neka govre ma- 
gjarski. Sabor god. 1844. zaključuje: 1. da Hrvati moraju na zajedničkom 
saboru govoriti magjarski, a ne latinski; 2. da se na svima (dakle i pučkim) 
školama hrvatskim ima predavati magjarski jezik; 3. da hrvatske oblasti 
moraju već sada od ugarskih oblasti primati magjarske dopise, a za 8 go- 
dina morat će i same s ugarskim oblastima dopisivati na magjarskom je- 
ziku; napokon 4. da za 6 godina mora magjarski jezik postati uredovnim 
jezikom u Slavoniji i u „ugarskom Primorju" (Rijeka, Bakar i Vinodol). 
Hrvatski su nunciji protiv ovih zaključaka prosvjedovali, te ih kralj nije 
potvrdio. 

Uslijed tolikih navala magjarskih počnu Hrvati misliti, kako da se Hr- 
vatska odijeli od Ugarske. Ova misao jasno izbije na javu, kad se 23. rujna 
1845. sastao sabor hrvatski. Sabor moli kralja, neka u Zagrebu obnovi 
kr. hrvatsko namjesničko vijeće, t. j. samostalnu vladu, kako je to imala 
Hrvatska god. 1767.— 1779. Po treći put ponavlja sabor hrvatski zaključak, 
neka se u gimnazijama i na akademiji predaje hrvatski jezik kao obligatan 
predmet 1 . 

Na proljeće god. 1846. otvaraju hrvatski rodoljubi „Narodni dom tt , koji 
će pod svoj krov primiti sva narodna društva. Štriga sastavlja diletante, pa 
28. ožujka 1846. izvodi prvu hrvatsku operu „Ljubav i zloba", koju je na- 
pisao dr. Dimitrija Demeter, a skladao Vatroslav Lisinski. Svagdje se vidi 
napredak narodne stvari. Napokon dodje i željno očekivana dozvola, da se 
bar na zagrebačkoj akademiji osnuje redovita profesorska stolica za hrvatski 
jezik. Prvim profesorom bude 16. lipnja 1846. imenovan Vjekoslav Babukić. 
On oglasi, da će svoja predavanja početi 5. listopada 1846. Toga dana 
dodjoše u Zagreb mnogi rodoljubi iz bližnjih mjesta, da iskažu počast jeziku 
hrvatskomu 2 . Odsada se po Hrvatskoj naglo razvija preokret za uvedenje 
narodnog jezika u sve javne urede. Ovaj zahtjev stavljaju svojim zastupnicima 
sve hrvatske i slavonske županije osim županije zagrebačke, u kojoj od 
god. 1845. vladahu magjaroni. 

Kao na kakvu narodnu svečanost pohrle u Zagreb mnogi rodoljubi, da 
23. listopada 1847 prisustvuje sjednici sabora hrvatskoga. Sjajnim govorom 
predloži Kukuljević, neka se hrvatski jezik mjesto latinskoga uvede u sve 
hrvatske urede kao službeni, a u škole kao nastavni jezik. Iza Kukuljevićeva 
govora ustadoše svi članovi sabora, te zagrebački biskup Haulik proglasi 
jednodušan zaključak. Opća radost obuzme sve prisutnike. Sa galerije su go- 
spodje i gospodjice sipale cvijeće na sakupljene oce domovine 8 . 

Magjari su do god. 1847. dokazivali Hrvatima, da se mrtvi latinski jezik 
već preživio. No čim su Hrvati zaključili, da se mjesto latinskog jezika ima 

1 Kukuljević: „Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae", dio II. str. 299. i 300. 

2 -Narodne Novine" od 1. i 5. listopada 1846. 

3 Kukuljević: Jura regni", II. str. 306.-309. 



306 HRVATSKA SMOTRA 

uvesti hrvatski jezik, odmah se Magjari zagrijaše za latinski jezik. Njima 
podje za rukom, da zapriječe potvrdu zaključka sabora hrvatskoga. Do novoga 
razdora izmedju Magjara i Hrvata dodje na zajedničkom saboru, koji se 10. stu- 
denoga 1847. sastao u Požunu. Na tome saboru zaključiše Magjari, da se 
hrvatski ban, biskupi i župani imaju služiti sa magjarskim jezikom, kada 
pišu ugarskim oblastima ili činovnicima. Kod kuće pak mogu se hrvatske 
oblasti služiti latinskim jezikom! Slavonija mora ipak već za 6 godina po- 
četi uredovati magjarskim jezikom ! Još gore bit će za naše Primorje. Odmah 
se ondje mora uredovati magjarskim jezikom, uz koji se jedino dozvoljava 
talijanski jezik. U svima pučkim školama hrvatskim ima se učiti magjarski 
jezik kao obligatan predmet 1 . 

Na proljeće god. 1848. bukne prevrat u hapsburškoj monarkiji. Čim je 
prevrat dopro u Hrvatsku, počnu naše županije i gradovi u svoje urede 
uvoditi hrvatski jezik mjesto latinskoga. Nitko nije čekao, kada će kralj po- 
tvrditi zaključak hrvatskoga sabora od 23. listopada 1847. Narodnomu se 
pokretu odazove i Slavonija, gdje je požeška županija uvela hrvatski jezik 
29. ožujka 1848, virovitička 4. svibnja, a srijemska 6. svibnja. Malo iza toga 
dodje do potpunog preloma izmedju Ugarske i Hrvatske. Rat od god. 1848. 
i 1849. prekine svaki realni savez izmedju ovih kraljevina. Potpunu neod- 
visnost Hrvatske od Ugarske proglasi oktroirani ustav, što ga je kralj Franjo 
Josip I. objelodanio 4. ožujka 1849. No odsada je nad čitavom monarkijom 
(pa i nad Hrvatskom) vladalo ministarstvo u Beču. Hrvatski jezik kao ure- 
dovni i nastavni dobije kraljevu potvrdu u otpisu od 7. travnja 1850*. 

Odsada je ban Jelačić nastojao, da se svi predmeti u gimnaziji uče na 
hrvatskom jeziku, a ne na latinskom. Isprvice bijaše to veoma teško, jer 
nije bilo hrvatskih knjiga. Jelačić odredi dvostruki honorar (40 do 60 forinti 
po tiskanom arku) za pisanje školskih knjiga. Rodoljubni profesori pišu knjige 
i sastavljaju skripte. No već 9. prosinca 1854. dodje kr. otpis, koji nalaže, 
da se u višim razredima moraju predmeti pretežno obučavati na njemačkom 
jeziku. Ovo bude kr. otpisom od 29 studenoga 1855. protegnuto i na niže 
razrede gimnazijske 8 . Naskoro iza toga prodre njemački jezik dapače i u 
pučke škole, te su hrvatska djeca morala i Boga moliti njemačkim jezikom. 
Na proljeće god. 1854. uveo se njemački jezik u hrvatske urede. Tomu se 
usprotiviše neki rodoljubni činovnici ; no ministarstvo ih je bečko jednostavno 
otpuštalo od službe. Tako je god. 1854. bio otpušten Ljudevit Vukotinović, 
predstojnik županijskoga suda u Križevcima. Ministarstvo je otpuštalo i one 
činovnike, koji nijesu znali njemačkog jezika. Mjesto Hrvata dodju u službe 
Nijemci, te ponijemčeni Česi i Slovenci. Malo po malo dopre njemački 
jezik sve do općinskog ureda. Hrvatski seljaci dobivahu njemačke pozivnice 
i potpisivahu njemački pisane zapisnike. Sav javni život postade nama sasvim 

1 Metel Ožegović: „Njekoji spisi", str. 42.-45. 

2 Šulek: „NaSe Pravice", str. 329. 

8 Mirko Bogović: „Politische Rtickblicke in Bezug auf Kroatien". (Agram 1861.). 



Hrvatski jezik u uredima i školama 307 

tudj. Mjada književnost hrvatska počne stradati, jer nije bilo dosta kupaca 
hrvatskih knjiga. 

Od toga pritiska oslobodi nas poraz, koji je god. 1859. snašao u Italiji. 
Ban Šokčević donese 12. srpnja 1860. u Zagreb radosnu vijest, da se kra- 
ljevom dozvolom ima odmah u škole i urede uvesti hrvatski jezik mjesto 
njemačkoga. To bijaše učinjeno na preporuku biskupa Štrosmajera, koji se 
21. lipnja 1860. u carevinskom vijeću oborio na germanizaciju u Hrvatskoj. 
Odmah iza toga bježe iz Hrvatske njemački činovnici, profesori i učitelji. 
Njihova mjesta zapremaju domaći sinovi, koji odmah u sve urede i škole 
uvadjaju hrvatski jezik. 

Kraljeva diploma od 20. listopada 1860. učini konac apsolutizmu Od- 
sada će opet sve zakone stvarati sabori, a ne će vladati pukim naredbama 
ministarstva bečkoga. Hrvatski sabor stvori 10. kolovoza 1861. poseban 
zakon, kojim se u sve urede i škole uvodi narodni jezik. Sabor je narodni 
jezik nazvao „jugoslavenskim". No kad je kancelar Ivan Mažuranić na proljeće 
god. 1862. ishodio potvrdu toga zakona, dade narodnomu jeziku i pravo 
ime: hrvatsko. Odsada više nema ni jednoga zakona, koji bi u Hrvatskoj 
poznavao kakav drugi uredovni jezik, nego li hrvatski. Kad se god. 1868. 
sklapala nagodba s Ugarskom, uvršten je u taj zakon § 56.. koji glasi: „U 
svemkolikom opsegu kraljevina Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvatski 
toli u zakonodavstvu, koli u sudstvu i upravi 1 *. Misao toga paragrafa nastavla 
se takodjer u §-u 57., koji glasi: „Za organe zajedničke vlade ustanovljuje 
se takodjer hrvatski jezik službenim jezikom unutar granica kraljevina Dalma- 
cije, Hrvatske i Slavonije". Dapače i slijedeći paragrafi služe pravu jezika 
hrvatskoga. Tako §58. kaže: „Prijedloge i spise u hrvatskom jeziku sastav- 
ljene, pa iz Hrvatske i Slavonije na zajedničko ministarstvo podnesene, imade 
to ministarstvo primati i rješidbe svoje izdavati na istom jeziku". U §-u 59. 
veli se ovako: „Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija poli- 
tički narod, — imajući posebni svoj teritorij i u pogledu nutarnjih svojih 
poslova vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, — ustanovljuje se na- 
dalje, da se zastupnici istih kraljevina mogu i hrvatskim jezikom služiti tako 
na zajedničkom saboru, kako i u delegaciji". Napokon § 60. ustanovljuje 
ovo: „Na zajedničkom saboru stvoreni i potpisom Njegova c. i kr. apošt. 
Veličanstva providjeni zakoni izdavat će se za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku 
i Slavoniju u hrvatskom izvorniku i odašiljati saboru ovih kraljevina*. 

Svatko na prvi mah opaža, da se § 57. nagodbe ne vrši. Malo po 
malo prodro je magjarski jezik u zajedničke urede na teritoriju Hrvatske i 
Slavonije. Naročito se to opaža kod željeznica, pošta, brzojava, carina i 
državnog šumarstva. No zakon je zakon, pa ga svakako treba do kraja 
provesti. U pitanju jezika bit će vazda složni svi rodoljubni Hrvati. 

DR. RUDOLF HORVAT 



p't'&jir 



( Ci' PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI 



Ma koliko se nuanca i raznih škola pojavilo do najnovijeg doba u na- 
rodnogospodarskoj znanosti, ipak sve se redaju oko dva načela kao oko 
dva stožera: oko načela individualizma i načela socijalizma. 

Misao vodilica individualističke, još i danas vladajuće škole, bila je: 
neka se pojedinim gospodarskim jedinicama dade podpuna sloboda i samo- 
stalnost, da rade kako im to njihova korist i probit savjetuje. Prvi učitelji 
ove škole nisu mislili time reći, da je rad pojedinca tom slobodom riešen 
svake etične obveze i da je individualna korist izhodište i svrha svakomu 
i svakakvomu gospodarskom radu. I sam Adam Smith je stavio pravicu kao 
granicu egoizmu. Neki liberalistički pisci, naročito manchesterlije, riešili 
gospodarenje gotovo od svih veza morala; ali zato imade i takovih u kla- 
sičnoj školi, koji i te kako vežu korist uz moral. „L 1 utile est lćgitime tout 
qu' il ne sort pas des limites du vrai et du juste" veli Rossi (Cours d 1 
Ćconomie politique IV. 384). Ili još obširnije dalje: „Pour nous, le bien đ 
le juste d* un cćte, /' utile de V autre, sont de nature diffćrente . . Mais 
en fait, le bien est presque tuofours utile, et il est rare que se qui est utile 
ne soit pas & Ia fois conforme au bien et au juste. Č est peut-etre une 
loi providentielle que cette alliance du bien et du bien-etre, cette alliance par 
la quelle les exigences du devoir se proportionnent & nos forces a (ib). — 
Individualizam ne poznaje niti gospodarskih veza osim tržišta, natjecanje, 
borbu pojedinih gospodarskih jedinica na tržištu. 

Kao diametralni protivnik individualištičkoj decentralizaciji ili bolje 
atomizovanju, ustaje socijalizam sa zahtjevom, da se na mjesto bezbroj 
pojedinačkih gospodarstva uzpostavi jedinstvena centralizovana univerzalna 
gospodarska udruga, u kojoj bi nestalo svakog diferenciranja ne samo po 
staležima i družtvenim klasama, nego i po zanimanjima. Kao što je individu- 
alistički princip bio u početku smatran i slavljen kao neki Mesija, koji će 
preporoditi gospodarske i socijalne odnošaje »staroga regima", tako su 
mnogi jednake nade postavljali u socijalizam. Naročito su se one klase 
družtva zaniele, koje njihov udes, njihovo zanimanje i naobrazba čini, da 
više čuvstvuju nego li razmišljaju. Ali kao što je praksa u mnogo čemu od- 
krila nedostatke teoriji individualističkog sustava, tako je ona oborila i soci- 
alistički sistem, netom je izazvala mjesto čustvovanja razmišljanje i netom se 



PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI 309 

počeo rušiti sam individualistički sistem. I tako se eto dogadja, da onaj isti 
princip socijalizma, koji se je podigao da obori princip individualizma, 
zajedno sa ovim potonjim pada. Danas u socijalnoj demokraciji vlada 
razstrojstvo, mancizam se proživljuje. 1 individualistički i socijalistički princip 
nekuda se troše, kao da se medjusobno izjedaju, a povrh njih se sve po- 
malo pomalja novi princip, koji oba ekstrema, oba načela dovadja na kom- 
promis, kombinujući dobru stranu iz jednoga i drugoga principa u novu 
cjelinu. To je princip solidarnosti ili „solidarizam". Ovaj priznaje individu- 
alnosti pravo na obstanak i na samostalnost, ali ju smatra dielom ili udom, 
organičnom sastojinom družtva, dočim princip individualizma u narodno 
gospodarskoj disciplini, niječe svaki organički vez izmedju pojedinih gospo- 
darevih jedinica, osim tržišta, kao što socijalizam niječe i progutava gospo- 
dareću individualnost. — Družtvo nije stado životinja ili zvieri, već je sveza 
doduše slobodnih ali ćudorednih bića; to je dakle moralna sveza, moralna 
zajedinstvenost, a jer sastoji baš od ćudorednih bića, to mora biti omogućen 
obstanak pojedinečnosti u cjelini, i cjelini na pojedinečnosti, individualnosti 
u socijalnosti. 

Da se sa čistim individualizmom Hiti razrješenjem svih družtvenih vezova 
u gospodarstvu isto tako ne dolazi k svrsi kao niti sa čistim socijalizmom 
t. j. da niti jedan niti drugi od principa ne vodi niti do gospodarskoga blago- 
stanja, niti do socijalnoga zadovoljstva, to su već za rana opazili neki umovi. 
Ali galama individualizma bila je tolika, da se je slabo čuo glas ovakovih 
pojedinaca. Nu čim su posljedice individualističkoga rada bivale osjetljivije, 
tim više se je osjećalo, da narodno-gospodarska znanost i njezini „prirodni 
zakoni" ne mogu sami o sebi obastati. Sve bolje se je opažalo, da i u go- 
spodarskom životu nije moguće niti može biti dozvoljeno, da svaki pojedinac 
bez obzira na svoje bližnje i njihova prava i opravdane interese, ostvaruje 
samo ono, što izključivo vlastita probit i interes preporuča. Sve više se je 
stalo opažati, da ne stoji blagostanje u razmjerno maloga broja velikih imuć- 
nika do kojega rezultata vodi čisti individualizam, već da u blagostanju ob- 
će ni tost i najbolje prolazi i pojedini individuum. 

Na taj eto način stalo se je narodno-gospodarsku zna ost dovadjati u 
savez sa socioložkom naukom i sa moralom. Ta eto tendencija opaža se 
u narodno-gospodarskoj znanosti kod svih naroda. S načelom, da se država 
ne ima baš niti na koji način uplitati u gospodarski rad i gospodarske od- 
nošaje pojedinaca, počima se sve više prekidati, te se zahtieva manja ili veća 
intervencija države. 

Pogledamo li njemačka narodno-gospodarsku znanost, to ćemo opaziti 
sviestno nastojanje, da se nadje srednji put izmedju individualizma i socija- 
lizma. Ma koliko se inače razlikovali u pojedinim pitanjima n. pr. Brenteno, 
Conrad Cohn, Hildebrand, Knies, Nasse, G. Mayr Rosler, Philippovich, 
Schaffle, Schmoller, Schonberg, Wagner — ipak svi složno zabacuju čisti 
individualizam klasične škole, te priznavaju potrebu socijalnih vezova kao i 
vriednost etike u gospodarskom životu naroda. 

21 



310 HRVATSKA SMOTRA 

Neka nam bude dozvoljeno navesti rieči znamenitoga Adolfa Wagnera, 
da vidimo, kako on dolazi u svojem razmatranju do novoga gospodarskoga 
principa, do solidarizma, prem ga on tako ne naziva. On je prvak tako zva- 
noga „katedersocijalizma", ali to na samoj stvari ništa ne mienja. On pobija 
preveliko izticanje individualističkoga samoljublja, pa tako krči put socijalnom, 
ali ne socijalističkom shvaćanju na narodno-gospodarskom području. 

Wagner (Grundlegung I. 31. 83 ss.) prigovara „britskoj ekonomici", 
da je odveć izlučila čovjekovu gospodarsku narav od njegove cjelokupne 
naravi, te je sa ovim jednim dielom čovječje naravi u svojim dedukcijama i 
razlaganjima odveć smjelo operirala. 

On naziva osobitom pogrieškom („Fehler . . . vornehmlich . . ."), što 
je ta „britska ekonomika" uzimala obzir na „prvi motiv" (t. j. nastojanje za 
vlastitim gospodarskim probitkom i strah pred vlastitom gospodarskom 
nuždom), te taj motiv smatrala gotovo kao jedinim motivom u životu čo- 
vječjem u obće, „dočim druge motive, kombinacije istih medju sobom i sa 
prvim motivom, različite stupnjeve jakosti tih motiva kao i onoga prvoga 
motiva, te ovih prema individuima, njihovoj dobi, rasi, klasi itd. ili je pre- 
malo uzimala u obzir, u teoriji često namjerice ni malo, a u praksi, u po- 
litici nedostatno". Zato Wagner proteže psiholožku analizu na cieloga čovjeka, 
jer je pravo zamjetio, da je čovjek jedinstveno biće, i takovo ostaje u svakom 
svom djelovanju, pa i u gospodarskom. U tom smjeru analizuje Wagner sve 
motive prema njihovoj vriednosti za gospodarski život, da se unaprede „eko- 
nomički i ćudoredni do veće odlučnosti (Wirksamkeit), a protivni da se u 
njihovoj djelatnosti oslabe". A svrha tomu analizovanju i klasifikovanju motiva 
prema njihovoj „ekonomičkoj ćudorednoj" vriednosti jest „das wahre und 
berechtigte Interesse der Gattung" t. j. cjeline ili cieloga naroda u jednom 
narodnom gospodarstvu. 

Akoprem se je ovime Wagner izjavio odlučno proti čistomu individua- 
lizmu i premda se on označuje „Staatssozialistom", to on ipak nije. On 
stoji i u sadašnjosti i budućnosti odlučno na gospodarstvu sa privatnim 
vlastničtvom, te ustaje protiv socijalizma u svakoj spodobi. Evo kako se on 
izrazuje o individualizmu i socijalizmu (Grund. 1.31, 22): „Točka, oko koje 
se u političkoj ekonomiji ... sve kreće, jest staro pitanje o odnošaju indi- 
viduuma spram cjelokupnosti (Gemeinschaft), o kombinaciji principa indi- 
vidualnosti sa onim socijalizma u družtvenom i gospodarskom poredku i 
organizaciji. Tko sa starijom „individualističkom" pravno-državnom filozofijom 
i sa srodnom joj britskom ekonomikom postavlja individuum u središte 
svoga posmatranja, taj nuždno dolazi do rezultata one britske škole. Isto 
tako, tko cieli privatnopravni poredak naročito privatno vlastničtvo posmatra 
samo sa stanovišta individualnoga interesa . . . dolazi takodjer nuždno samo 
do individualno-pravnoga („čisto privatnopravnoga") shvaćanja i uzimanja 
(Behandlung) ovoga pravnoga poredka za podlogu narodnom gospodarstvu. 
Tko naprotiv prije svega u prvom redu iztražuje uvjete gospodarskoga ži- 
vota cjelokupnosti (des vvirtschaftlichen Gemeinschaftslebens) i prema istima 



PRINCIP SOLIDARNOSTI U NACIONALNOJ EKONOMIJI 311 

odredjuje sferu gospodarskoj slobodi individuuma, ovlasti (Befugnisse) i pri- 
vatnoga vlastnika obzirom na objekte njegovog vlastničtva, granice slobodi 
ugovaranja i glasom na sadržaj ugovora; tko cieli privatnopravni poredak, 
takodjer i privatno vlastničtvo posmatra u prvom redu po njegovoj svrsi- 
shodnosti (Zweckbeziehung) i njegovoj funkciji spram interesa cjelokupnosti, 
taj — ne dolazi, kako se rado tvrdi, naprosto do socijalizma (Mi podcr- 
tasmo op. p.), nego upravo do shvaćanja (Anschauung) i nauke, koja . . . 
upravo ovdje vidi naročite narodno-gospodarske temeljne probleme: pro- 
bleme organizacije narodnog gospodarstva, probleme odnošaja (Beziehungem 
izmedju prava i gospodarstva, probleme uredjenja „slobode i vlastničtva 44 
prema dvostrukom stanovištu, koje bi se imalo skombinovati — cjelokupno- 
individualističkom interesu („dem zu kombinierendem Doppelgesichtspunkt des 
Gemeinschafts- und Individualinteresses") i prema cilju nekoga kompromisa, 
obih ovih interesa, koji (kompromis) bi se opet sam neprestano mienjao. 
Poviest narodnoga gospodarstva i pravnoga poredka stavlja proces toga 
kompromisa tih interesa medju „socijalni i individualni 44 princip. Socijalizam 
pretjeruje prvi, a ekonomski individualizam drugi od ovih principa. Znanost 
i racionalna gospodarska praksa i politika imadu se klonuti obiju jedno- 
stranosti, ali zato ipak priznati, da prvenstvo ima i mora imati socijalni 
princip. Ovakovo stanovište spram narodno-gospodarskih pitanja može se 
sigurno sgodno označiti socijalno-ekonomičkim, prema pravnim pitanjima, 
ne izuzimajuć ni privatnopravno, socijalnopravnim 44 . 

Iz ovih se evo citata nedvoumno vidi, da i veleuvaženi Wagner nauča 
i zauzima neko novo stanovište izmedju dva pola u narodno-gospodarskoj 
znanosti, ali same nije do sada našao prave oznake za to novo stanovište. 

U drugom dielu svoga „Grundlegung 44 (Volkswirtschaft und Recht, 
besonders Vermogensrecht — 1894., str. 41. i si.) još se jednom osvrće 
Wagner na to kompromisno stanovište izmedju individualističkog i socija- 
lističkog principa, pa veli: „Oba principa su duboko u ljudskoj naravi usa- 
djena. 1 drugi princip ne nametava se umjetno i nasilno individuumu, nego 
dolazi pojedincu po sebi (ohne weiteres) iz njegove prirodjenje mu socijalne 
naravi, iz obstojnosti, da je u cjelokupnosti (Gemeinschaft) i za nju, za 
družtvo, „za druge 44 rodjen (mi'geboren wird). I za to po Wagneru ne 
smije niti jedan od ovih dvaju principa zavladati na štetu drugoga u pravnom 
poredku, ličnoj slobodi, vlastničtvu; ni jedan ne smije tako prevladati, jer 
bi to bilo „proti naravi 14 . „Moguć i nuždan je samo kompromis izmedju 
oba principa i medju konsekvencijama, koje iz njih sliede po pravni poredak 44 . 

I tako je eto Wagner umno obrazložio novo stanovište, novi princip u 
narodno-gospodarskoj znanosti, a dalje ćemo vidjeti, da on nije niti jedini 
medju narodno-gospodarskim piscima u obće, a napose niti medju njemač- 
kima, koji svojim proučavanjem do ovakovih rezultata dolazi. Kada štovanim 
čitateljima prikažemo sva ovakova suglasna razmatranja i slične rezultate raznih 
pisaca u raznim narodima, onda će moći pravo suditi, koliko se ovi nazori šire 
i kakove konture dobiva ovaj novi princip u narodno-gospodarskoj znanosti. 



312 HRVATSKA SMOf RA 

Mi smo doduše naumili ovo poglavlje što izdašnije obraditi ; ali kako 
vrieme i ini poslovi često i najtvrdje odluke sprječavaju, to nije izključena 
mogućnost, da bi i dulje vremena moglo proći, dok ovu radnju onako kraju 
privedemo, kako želimo. A kako sada u novije vrieme ovo pitanje i ovaj 
smjer u ekonomici sve više duhove zaokuplja i sve šire dimenzije zahvaća, 
to bi moglo možda i kod nas zanimati, te ga potaknuti na živahniji interes 
i bez ove naše razprave. Takovom čitatelju mogla bi dobro doći literatura, 
pa ćemo si zato dozvoliti, da odmah ovdje u prvom članku navedemo pisce, 
koji se manje ili više za ovo načelo u narodno-gospodarskoj znanosti za- 
uzimlju. 

U ovom smislu radeć, iztakli su se budi literarno radeći, budi na polju 
političkoga rada: M. A. Weiss, K. v. Vogelsang, K. Scheimpflug, F. M. 
Schindler, J. Biederlack, Scheicher, v. Weichs, Ebenhoch i drugi. U Njemačkoj : 
V. Hertling, Hitre, E. Jager, G. Ratzinger, P. Haffner, Fassborder, Th. Meyer, 
Lehmkuhl, v. Hammerstein i još mnogi vrlo ugledni političari, kojih ovdje 
ne ćemo nabrajati. U Švicarskoj: K. Eberle, Reichesbergs Handworterbuch 
der schweizer. Volkswirtschaft, J. Beck, Hattenschwiller, Dereurtius, Feigen- 
winter, Jung. U Italiji: Burri, Liberatore, Soderini, Steccanella, Toniolo. U 
francezkoj literaturi: V. Brants, Baudrillart, Droz, Cl. Jennet, Laveley, Lorin, 
Le Pley Perin. U Englezkoj: Cunningham, Devas, FaxweII Symes, Carlile, 
Ruskin. U Španiji : Cepeda, de Castro, Lopez, Sancho y Nervas, Arti y Lara 
i dr. Holandezi: Schaepman, Aalbersee. Medju sjev. Amerik ncima jedini je 
Amassa VValker bezuvjetni prijatelj čistoga individualizma, dočim se drugi 
diele poglavito prema zaštitnoj ili slobodnoj carini, dok im je socijalna 
strana manje iztaknuta. 

Želi li pako čitatelj, da mu naročito iztaknemo pisce, koji su se izričito 
manje ili više obazrieli na sam princip o kojemu i mi govorimo, to ćemo 
navesti, da olahkotimo čitatelju trud, sve znamenitije autore, njihova djela i 
stranice, na kojima se o tome govori. 

DR. FRAN. MILOBAR 



„JUNAK« NAŠEGA VREMENA 

Nedovršen portrait 

(Stranica savremenog romana) 



Kad je jutros gospodin dr. Pante Počkorić izašao iz kuće, da podje u 
ured, bilo mu je tako voljko, ne samo u novom zimskom kaputu s debelim 
ovratnikom od krzna (imitacija!), nego i u duši. A on je tako čvrsto vjerovao, 
da čovjek ima dušu. Osobito odkad je pročitao neko njemačko djelce „Du- 
ševni život u životinja". Ta knjižica ga je uvjerila, da i čovjek ima dušu. U 
srdce nije nikad vjerovao. Nije bio nikad idealista, pjesnik, već uviek puki 
realista. Za to i nije vjerovao, da srdce što ćuti, osjeća, da ga boli. Za nj 
je srdce samo mišica, doduše vrlo vješto i slikovito (veli on) sastavljena i 
u potankosti izradjena, ali — drugo ništa. 

Da, bio je i on nekad poletniji, idealniji istina, nu uviek u granicama, 
dopuštenim granicama. Nije se na sveučilištu nikad izticao medju vikačima, 
pa je zato upravo obim rukama prihvatio i prigrlio struju, koja je naviestila 
smrt idealizmu, koja je povela boj na život i smrt protiv tradicija i fraza. 
Premda joj oružje u tom boju bijahu opet — fraze, ipak je gospodina 
Pantu Počkorića (onda još nije bio doktor!) jurišem osvojila. 

„Sitan rad". Ta ga je lozinka dizala visoko. On joj je i danas ostao 
vjeran, danas, kad je već — premda tako mlad — ugledan gospodin. On 
se lozinke „sitnoga rada" strogo drži i u svom uredu, u svom „zvaničnom" 
radu, (kako on veli), budući da radi tako sitno, malo, gotovo ništa. Prožeo 
ga je sasvime napredan duh vremena. 

Gospodin dr. Pante Počkorić vrlo je liberalan čovjek. Nu prije svega 
treba spomenuti, da se nikad pravo ne zna, je li on Hrvat ili Srbin. Evo 
zašto: Majka mu je bila Srbkinja, jer je bila kći paroha Sretenija Vlaisav- 
ljevića iz Srbinovaca negdje u Sriemu, a obće je poznata stvar, da je prota 
prvi Srbin u selu, budući da ga ide prvenstvo i budući da nauča „srbsku" 
vjeru i zazivlje ,,srbske (l angjele i drugo koješta srbsko. Nesporazumljenje bit 
će jedino to, što prota ili paroh u kojem ruskom selu, ne će ni da čuje, da 
se njegova pravoslavna vjera, naziva — srbskom. Nu napredan duh vremena 
ili vrieme duševnog napredka (kako bi rekao dr. Pante Počkorić), uklonit će 
i te nesporazumke i bit će jedna srbska ovčarnica na svietu i u njoj jedan 
srbski ovčar, makar Srbija i vodila carinski rat s Austro-Ungarijom . . . 



314 . HRVATSKA SMOTRA 

Dakle majka je gospodina dra. Pante Počkorića bila Srbkinja. To je 
fakat Otac dra. Pante nije bio Srbin, već „šokac". Nije se zvao doduše 
Počkorić, kao sin mu, naš dr. Pante, al bio mu je eto otac. To su u 
ostalom neke obiteljske talne njegove, koje nismo ovlašteni, da iznosimo. 
Zna se samo to, da je bio vrlo visoki gospodin Pantin otac, pa da je ne- 
kako pred trideset godina bio u Sriemu na nekoj inspekciji, da je bio kod 
paroha na konaku i — dalje se ne zna ništa . . . 

Premda je otac dra. Pante Počkorića bio „šokac" (rieč je Pantina), nu 
nije se nikad izticao Hrvatom. Bio je veliki gospodin, vršio je svoju službu 
i nije se miešao u — politiku. Veli se, da je onda značilo, osobito kod 
velike gospode, miešati se u politiku, tko bi rekao da je Hrvat, pa još to 
javno u družtvu izticao. Danas je to, dakako drugčije u velike gospode . . . 

Nije dakle jasno, zašto se dr. Pante Počkorić nikad izrazito ne priznaje 
ni Hrvatom ni Srbinom, a ni obratno. Istina, kad se nalazi u „srbskom" 
družtvu na kakvom sielu (a on marljivo polazi i sve „svetosavske besede") 
ili gdje drugdje u srbskom zraku, onda rado priča, kako je sisao srbsko 
mlieko, a kad zapane medju Hrvate, kojima nije svejedno, kakvo je mlieko, 
onda se poziva na svog blagopokojnog otca, koji je bio katolik, dakle — 
Hrvat. ,,I te kakvi Hrvat!" — znao bi govoriti dr. Pante Počkorić — „Nije 
bio doduše vikač, ali za to stara kremenika, kakvih je malo". Je li mu tko 
vjerovao ili nije, tko bi znao. On je bio uvjeren, da je na pravom putu, 
pa — amin! 

Neki, koji dra. Pantu Počkorića iz bliže poznavaju, tvrde, da on ipak 
malo, onako malacko, zeru naginje više Srbima, nego Hrvatima. A to je 
baš i u duhu današnjeg naprednog vremena, koje se bori proti frazama o 
nekakvoj v e likoj Hrvatskoj, o hrvatstvu, te izticanju narodnosti. Dakako, 
to vriedi za Hrvate, dok to napredno doba dopušta Srbima, da grade veliku 
Srbiju, da šire srbstvo i iztiču na svakom koraku svoju srbsku „narodnost". 
Nu to su obitetjske tajne sitnoga rada . . . 

A što smo ono htjeli pripoviedati ? Da: kad je jutros gospodin dr. 
Pante Počkorić izašao iz kuće, da podje u ured, bilo mu je tako voljko u 
bundi i u duši. Sinoć su ga izabrali predsjednikom kluba organizacije sitnoga 
rada. Prvi mu je korak nuz put bio, da u liepe trafikantice, u koje svaki 
dan kupuje trabuke, uzme jutarnje novine. Richtig! Govore o njemu. Iz- 
medju redaka i u redcima preporučuju ga „gore". U ostalom, on će to već 
u uredu pročitati u cielosti. 

,,U našem današnjem popodnevnom listu doniet ćemo sliku veleuč. 
gosp. dra. Pante Počkorića, da ga naša javnost upozna i s te strane", pisalo 
je na koncu izvještaja. 

Dakle in Wort und Bildl 

Danas po gotovo nije ništa radio u uredu. Tja — ovih nekoliko spisa 
(misli gospodin doktor), to se može i sutra riešiti. Doduše na njegovu stolu 
leži pred njim razgaljen koncept nekog spisa još od prekjučer, po kom se 



„JUNAK" NAŠEGA VREMENA 315 

već uzela skupljati lahka maglica uredske prašine, ali što za to. On je počeo 
pisati na tom spisu: 

„U riešenju slavnoistog časti se ovaj ured topogledne daljnjeg blagohotnog 
uredovanja radi jur ovamo podnesene pod A, B i C priložene . . ." 

Dalje nije došao, a ni dospio, ta valjalo mu se spremati za govor u 
organizaciji. Pa ako dr. Pante Počkorić i ne radi Bog zna koliko u uredu, 
nu za to on „radi 44 na drugom polju. 

A tek po podne, kako mu je udaralo srdce t j. on ne drži ništa do tog 
udaranja srdca, bilo mu je tako toplo, kad je gledao sebe u novinama. Sebe, 
dra. Počkorića naštampanoga I Isti onaj nos njegov i brk i nešto ovelike 
uši njegove, pa oči, sva glava — ma on izrezan, ili što bi rekla bratija — 
namolovan I 

Ne, tako dalje ipak ne smije da ide. On mora kandidirati za saborskog 
poslanika (kako ga on zove). On je ko stvoren za to. On će lahko pro- 
drieti. Kotar „Srbinovci 44 većinom je srbski t. j. pravoslavni, njegovi su ljudi 
na vladi, „Srbi" su vjerni svakoj vladi, samo kad je vlada, pa eto — treba 
da samo sadašnji poslanik položi mandat (jer je izabran za prijašnje vlade, 
dakle ne voljom naroda, dok će dr. Pante Počkorić po istom izbornom redu 
biti izabran pravom voljom naroda, jer pod novom vladom) i on je izabran. 

„Jamačno te danas sve ni ne govori o čemu drugom, već o dru. Panti 
Počkoriću. Svi čitaju njegov govor na organizacionoj skupštini i uživaju u 
njegovoj slici 44 — razmišljavaše dr. Pante, kad se vraćao kući. 

Bio je vas blažen. Samo se je jedan protivnički list usudio napisati ovo : 
,, U pozo rujemo naše čitatelje na sliku dra. Pante Počkorića. Izvrstno je po- 
godjen. Takvih slika donosi i jedan bečki list pod rubrikom N Wer vveiss 
etwas? tt . . . 

Dobro, da to nije čitao dr. Pante Počkorić isti onaj dan, kad se osjećao, 
da je na vrhuncu svoje slave. Ta on bi prosto pobesnio . . . 



11 je sati prije podneva. 

Dr. Pante Počkorić spava ko zaklan. Došao je kući u 5 sati u jutro 
vanredno „oduševljen 44 za svoj napredni program. Sinoć je bilo predavanje 
u klubu. Jedan kolega čitao je „Razliku izmedju novoga i staroga duha u 
hrvatsko-srbskoj politici -4 . Dok se stari duh — reče — drži starih, strogo 
odmjerenih i odsječenih principa (dr. Počkorić se pri tom ironički nasmijao !), 
novi je duh koraknuo orijaškim korakom napried. Dozvolite, da kažem, 
gospodo, da nas cielo stoljeće dieli u prosudjivanju naših prilika. Ondje 
fraze i vika, deklamacija i glumljenje, ovdje rad, sitan realan rad. (Tako je I) 
Tamo zaglupljivanje naroda s velikom Hrvatskom, ovdje prosvjetljivanje istog 
tog naroda srbskog i hrvatskog s bratstvom oružja prema vitežkom narodu 
magjarskom. (Tako je!) Dok se tamo samo kod stola, uz čaše i flaše (dr. 
Počkorić : Tako je ! Jako dobro !) tumači, gospodo, program, dok oni natru- 
šeni spašavaju domovinu, mi gospodo, triezno i razborito idemo od etape 



316 HRVATSKA SMOTRA 

do etape, od uspjeha do uspjeha, od pobjede do pobjede. Bez vina, bez 
pića, bez čaša, na temelju postojećih zakona, gospodo . . . a 

Tako je tekla ova u istinu moderna razprava do kraja. Nigdje fraze ni 
za liek ! Poslie čitanja servirala je Ijubezna domaćica kluba čaj, naravski bez 
ruma, tek s nekoliko kapi kiselog limunova soka, samo da se ne bi moglo 
prigovoriti „ni s koje strane", da je bilo i kapi alkohola. Trieznost zahtieva 
moderni duh ... 

Kad se je dr. Pante Počkorić probudio u 1 sat po podne, bila mu je 
neobično težka glava, a u grlu ko da mu je sam pakao, tako ga je žeglo. 

Nije moguće, da je to bilo od onog trieznog čaja s limunovim sokom. 
Do biesa, gdje je on to bio noćas? U klubu, to zna, a onda poslie, poslie, 
Sto je ono bilo? 

1 kad se je umivao hladnom vodom, onda mu je i puklo sve pred 
očima: Tako pijan nije nikad bio kao noćas, poslie predavanja o novom 
srbsko-hrvatskom duhu . . . 

Kacnjamer ! 

ZYR XAPULA 



ZAČARANI OVČAR 



I 

Svi su ga opominjali. 

Na to je došla njegova majka, noseći u ruci punu vedricu mlieka, stu- 
pila je k njemu i rekla : „Prestani već sa svojim sviranjem . . . brzo će mjesec 
izaći, a to ne sluti na dobro. Nešto će ti se dogoditi, a tad te ne bismo 
mogli obraniti od susjeda, a i sami se ne bismo više mogli u selu ni 
pokazati." 

Nu on nije htio poslušati. Naslonio je ledja o vrata tora, prebacio nogu 
preko noge, a da nije prekidao pjesme, koja je tekla tako čeznutljivo 
mebko. 

Život je i buka danja zamirala u okolo. Tu bi se i tamo čulo, kako se 
zatvaraju vrata, ljudi se vraćaju u kuće ; u daljini škripaju rdjava kolesa za- 
kašnjelih nekih kola, s druge opet strane tamo ozvanjaju zvona ovčjeg stada ili pas 
laje na mjesec, a onda je opet sve tiho, obavito tajanstveno tajnim plaštem 
zvjezdane noći. 

Sad izadje njegova šurjakinja i ona je bila kod muzenja, pa stade pred 
njim: 

„Nu, šurjače, udji u kuću, kod tetke jfe danas pietao opet tako neobično 
pjevao, a naš pas je lajao, kao da je na pustari ... to ne sluti ni na što 
dobro . . . Znaš li još, kako je popadiju Dojnu obsio šumski duh. Dodji 
samo; mjesec sjaji tako jasno, kao da i nije noć. Čuj, oboljet ćeš . . ." 

Nije se usudila izgovoriti, već je ušla u kuću. 

Ovčar, odmaknuvši frulu s ustiju, plaho se ogleda na sve strane. Sve je 
bilo zastrto kao koprenom. Iz čarobno zapletenih sjena drveća dizale se tihe 
kuće ko prikaze sanja, ovdje i ondje letjele i svjetlucale se po trnovitim ži- 
vicama svietleće kriesnice, a tamo medju kamenjem šumilo tajnovito suho 
grmlje, kao da će pričati priču o prastarom udesu jesenje noći. 

Kosjo stoji još uviek utonuo u misli. On se prene — pred njim stoji 
njegova starija sestra. 

„Ta daj da ti svjetujem, ti gubiš razbor, hajde* — i ona zatvori vrata 
tora i okrenu se da podje — „takih mladića kao što si ti, može Neda po- 
svuda naći. Ta što si pomahnitao za njom? Svaku noć sve do prvih pie- 
tala stojiš tuj sa svojom frulom, sav ti se sviet ruga. . ." 



318 HRVATSKA SMOTRA 

A time samo još dublje prodire bol u Kosjino srdce, pa se opet laća 
frule, i divlje ozvanja njegova strastvena pjesma. Čini se, kao da se 
sve probudilo u okolo, da sluša sladke glasove fruline. Ona pjeva i pjeva, 
a rieč se niza na rieč, da kaže sve, što njegova duša osjeća. 

A u tajinstveno doba, kad je sve tiho u noći, otvara se polahko tamo 
preko prozor, a medju lišćem vinove loze, što se penje uza zid, ukaže se 
Neda u bieloj košulji. Kradomice žmirka mjesec, da uhvati jedan njezin 
pogled, a njezino bielo lice sine zasjenjeno zlaćanom kosom. 

Oči joj sievaju, njihovi se pogledi sastaju i Nedino se lice zarumeni uz 
zajedljiv smiešak. 

Ovčaru klone ruka s frulom, a on prigne skrušeno glavu. 

„Dodji, ah, dodji ", počinje Kosjo drhtavim glasom. 

»Što? Kome da dodjem?" odziva se ona kroz smieh. 

„Dodji . . ." bolno se razteže njegovo lice i on se ne usudjuje pogle- 
dati joj u oči. 

A Neda se smije sve pomamnije. 

„Što ću s tobom? Zar da s tobom igram?" Ona ne skreće svog po- 
jedničkog oka s malenog ovčara. 

„Ah . . .", on joj ne zna ništa više kazati i ode posramljen. 

Neda se glasno nasmije, a on, rek bi gonjen njezinim smiehom, uzme 
sve brže trčati. 

I obuzima ga bol, kao u nekoj očajnoj prietnji stišće zube; plakao bi, 
nu ni jedna mu suza ne navire na oko . . . 

II 

Još je bilo sniega na dvorištu, a kad je još bio kao nježno pokrivalo, 
koje bi i mišu doseglo jedva do koljena, Kosjo je obolio i ciele zime nije 
mogao iz kuće. 

Leži i gine, već je jedva nalik na živi stvor. A nitko ne mogaše ra- 
zumjeti njegove bolesti. 

Škropili su ga svetom vodom i ugljem, kad je bio u prvom snu, 
postavili kraj njega tanjur sa svetom vodom — nu ništa mu nije pomoglo. 

„To je vraćanja«, rekla je tetka Gena njegovoj majci, kad su na Niko- 
linje došle iz crkve. 

„Je li vračarija ili što drugo", kukala je mati „ne znamo ni sami. On 
biva sve slabiji, mora da je nješto u njemu, samo je još kost i koža. 44 

„Obsjela ga vještica svojom ljubavi . . . ali ja ne ću da dalje sborim", 
zlobno je piskutala Kassarina žena, „već sam ja to odavna opazila, baš 
je tako kao kod popadije i od njega će pasti nesreća na cielo selo". 

Još su koješta gundjali sumnjivi susjedi. 

Težka briga obuzela majku rad njega, a i ona sama se nije više usu- 
djivala pokazivati se pred svietom. 

Kumovi se već posjećivahu mudjusobno i darivahu se kokoškama, gajdaš 
dovadjaše momke i djevojke u kolo, svetkovahu se vjeritbe, kod susjeda 



ZAČARANI OVČAR 319 

se upriličava^u pirovi, a i Neda najposlie podje pred oltar, samo ovčara 
nije srce van vuklo. 

Već je prošla i sva zima, a u kući nije se zaklala ni jedna jedina ko- 
koška, nije se usudjivalo ni prati, da se bolest ne pogorša i razdraži, jer 
bi tad bilo još i gore; i vuna je ostala neočišćena, samo da se bolest na 
logu ne smete, najposlie postave u kut jela i vrč vode, a kraj toga upa- 
ljenu svieću, da se bolest najede do sita i da ode. 

Kosjo nije mogao više podnieti, da ga svi prieko gledaju, da 
bude čitavom selu trn u oku. Duša mu bijaše potištena, osjećao je sam, 
da je bezkoristan i sam sebi na teret; a kad je pogledao na prozor, rekao 
je svojoj šurjakinji: 

»Čekajte samo, da svane proljeće, tad mi skuhajte prežganu juhu ... i ja 
ću skupiti svoj svežanj . . ." 

„Što kaniš, šurjače?" 

„Ne mogu više da obastanem u selu, ne ću nikoga više da vidim . . . 
Tamo gore ću ovcama podići tor, tamo ću ih pasti i gajiti, u bregovima 
ne ću vidjeti ni živa čovjeka . . ." 

III 

Čim je prva lastavica zacvrkutala pod krovom, prebacio je ovčar preko 
sebe svoju težku kabanicu, dohvatio palicu gvoždjem okovanu i pognao 
liepe ovce u bregove. Ni molbe majčine, ni nagovori šurjakinjini nisu ga 
mogli zadržati. 

Kao kaki pustinik povukao se u planine, gdje je do danas ostao. 

On sebi sam priugotavlja odjeću, i sam sebi sve dobavlja; a kad mu 
oni iz sela zaborave donieti brašna, tad će sam da sebi samelje u svom 
ručnom mlinu žira. Ovce njegove uspievaju, janjad mu je liepa i snažna i 
već se stadu ni broja ne zna. Kad onima u selu treba svježeg maslaca za 
koju redušu, tad dolaze k njemu. 

Nu nitko ne zna, što Kosjo sam samcat radi u bregovima. Jedni pri- 
čaju, da ga je zmaj odveo u neku zlatnu palaču pod dno neke špilje, jedni 
da se je neka vila zaljubila u nj, pa mu je sama podala ljekovitog bilja, jedni 
opet, da ga neka nerodjena djevica, vila planinkinja miluje svake noći u 
čarovitoj šumi. 

Kad je pak tko začaran ili kad gine u čeznuću za kojom ženom, tad 
dolazi k njemu. A on im daje zmijinu ljusku, da ju spale ili da skuhaju 
bilja. Svakoga pak proljeća na dan sv. četrdeset mučenika vodi Kosjo mlado 
i staro, da se kupa u ljekovitim vodama kraj čarobnih pećina. 

Još prije prvih trakova sunčevih sakupljaju se na čarobnim stepenicama 
uzeti, kljasti i gubavi, jedan kupa kljastu nogu, drugi pere obamrlu ruku, 
treći opet vodom škropi lice, da se očuva od bolesti očinjeg vida. 

Tako oni stoje i kupaju se pod šumećim slapom, koji se divlje>unovraćuje 
od pećine na pećinu, pridigavši se napried i bacajući svoj atlasni plašt s ledja u 
bezkrajne dubine. Sunce prosieva, a šuma se budi i od posljednjeg driemeža« 



320 HRVATSKA SMOTRA 

Bukve kraj potoka, kojim se granje medjusobom uzko prepliće, šušte svoj ju- 
tarnji pozdrav. A tamo dolje, gdje izmedju pećina, obavljenih mahovinom, 
slap prska svoje vodene iskrice, ondje eno ševa počinje svoju pjesmu . . . 

I nitko se ne usudjuje ni maknuti sa svoga mjesta. 

Kad pak sunce uzme kroz koprenu lišća krošnjatog drveća sipati val 
svog svjetla, tad ljudi iz sela posiedaju u travu, povade svoje jelo, što su 
ga ponieli sa sobom i jedu veselo i zadovoljno. 

Uz pjesme i smieh prolazi dan, a kad se spremaju kući, tad se ipak 
ovaj ili onaj ne može savladati, a da ne rekne ovčaru: 

„Dakle hoćemo li ove zime na vjeritbe?" 

„Kake su sad djevojke u selu . . . ! M , drugi će. 

Ovčar bi kimnuo odlučno glavom, a tad bi upitao: 

Je li Neda još živa? Znate li što o njoj?" 

„Neda je 41 , odvraća Gena, „vrlo nesretna. Muž joj se odtisnuo u sviet 
za kirijaša a nju ostavio kod svoje majke. A može li se sa punicom obastati?" 

,Kad bi imala barem diete 1 ', doda Rajkovica. 

„Kad bi ona došla ovamo, da se okupa kraj začarane pećine . . ., prije 
bi mi porasla dlaka na dlanu, nego bi žena tek od puste želje dobila diete 4 ', 
odvrati Kosjo proročkim glasom. 

Seljaci se vraćaju kući, pripoviedaju taj dogadjaj Nedinoj punici, a ova 
je još gora. I više ne dopušta Nedi do izvora i uobće ni preko praga. 

A kad zapada sunce, tad će ona strogim pogledom Nedi: 

„Ej, ostavi posao, dodji unutra . . ., muž ti se vraća, da ga ne stigne 
zla kob M . 

Neda udje u kuću i spusti u tami svoje uvehlo lice . . . Lahki večernji 
vjetrić dopire sanljivo ovamo i nosi joj iz daljine glas Kosjine frule, koji 
sladko zamnieva. 

Bugarski napisao PETKO TODOROV 



SMRT VOJVODE OD OFENE 



I 

Kad Don Filippo Cassaura začuje iz daleka prvu nejasnu buku bune, 
uzdigne nenadano očne kapke, koje su obično težko počivale na njegovim 
očima i kojih su okrajci bili preobrnuti kao u brodara, što brode burnim 
morima. 

„Jesi li čuo? 14 upita on Mazzagrognu, koji je kraj njega stajao. A drh- 
tanje njegova glasa odavalo je nutrnji užas. 

Smiešeći se odvrati dvorski: 

„Ne bojte se ničega, ekcelenco. Danas je Petrovo. Kosci pjevaju. 1 ' 

Starac je prisluškivao časak, uzdignutih laktova i pogledom upravljenim 
na balkone. Zavjesi su se lepršali, tjerani vrućim vjetrom iz jugozapada. Jata 
lastavica kružila ko strjelice u žarkom zraku ovamo i onamo. Svi krovovi kuća, 
što su podno ležale, blistali su crvenkastim i sivim bojama. S onu stranu 
krovova sterala se bezkrajna bujna campagna, utonula u ovo vrieme žetve 
kao u sjajno zlato. 

Opet pitaše starac: 

„Ali, Giovanni, ne čuješ li?" 

Uistinu se čula vika, koja nije bila kao radostni povici. Vjetar, što ju 
je sad jače donosio a sad opet utišao ili pomiešao sa svojim šumom, učinio 
je, da je još čudnije zvučala. 

„Ne pazite na to, ekcelenco/ odvrati Mazzagrogna. „Uši vas varaju. 
Budite bez brige. tt 

I on ustane, da podje k jednom od balkona. 

Bio je onizak čovjek s krivuljastim nogama, s ogromnim rukama, koje 
su na gornjoj strani bile kao kod životinja pokrivene dlakama. Imao je nešto 
škiljave, bjelušaste oči, cielo mu je lice bilo posuto pjegama, imao je tek 
malo crvenih vlasi oko sljepočica, a na stražnoj strani glave nekoliko onih 
tvrdih i crnih izrastlina u veličini kestenja. 

On stane neko vrieme medju obima zavjesama, koje su se nadimale 
kao jadra, da pažljivo pomotri dolinu, što se dolje prostirala. Visoki se 
stup prašine dizao s ceste della Fara, kao da prolaze nebrojena stada, a 
gusto, od vjetra razriveno oblačje raslo je u obliku trublje. Kadikad bi nešto 
zasvjetlucnulo kroz oblači ne praha, kao da sakrivaju oružanu četu. 

„Nu?" upita uznemiren Don Filippo. 



322 HRVATSKA SMOTRA 

„Ništa — " odvrati Mazzagrogna; ali su njegove vjedje bile mrko stisnute. 

Opet donese jedan žestoki zamah vjetra metež udaljenih povika. Jedan 
zavjes, otrgnut od toga [zamaha, lepršao se i škripao je u zraku kao 
razaviti stieg. Jedna se vrata najedared zalupaju silom i velikom bukom. 
Stakla na prozorima zazvečaju od toga potresanja. Na stolu naslagani papiri 
razsiju se po čitavoj sobi. 

„Zatvori prozor! Zatvori prozor! 1 ' poviče starac uz kretnju straha. „Gdje 
mi je sin? 44 

On je hriptao na svom krevetu, gušeći se u svom salu, nemoćan, da 
se digne, jer je čitav donji dio njegova tiela bio kljast. Bezprekidno para- 
litičko drhtanje pokretalo mu je vratne mišice, laktove i koljena. Njegove 
obe izkrivljene i kao korienje starih uljika čvorovima pokrivene ruke poči- 
vale su na ponjavi. Znoj mu je kapao s čela i s ćeljave lubanje i brazdio 
je širokim licem tamno ružične boje, koje bijaše kao volujska slezina pre- 
pleteno finim crvenim žilicama. 

„Do biesa ! 44 škrine kroz zube Mazzagrogna, zatvarajući žestoko prozore. 
„Oni će to uistinu učiniti! 44 

Sad se pojavilo na cesti della Fara kod prvih kuća uzbudjeno kao 
nabujale vode, lelijavo množtvo ljudi, za kojim kao da dolazilo još veće 
množtvo, koje oku nije bilo na vidiku, sakriveno nizom krovova i hrastikom 
kod San Pia. Pomoćne su dakle seoske čete dolazile, da pojačaju buntov- 
nike. Pomalo se množtvo umanjivalo, razilazeći se po selu, a najzad je i 
izčeznulOj kao roj mravi u labirintskim rovovima jednoga mravinjaka. Vika, 
što su je zidovi zagušivali, odjekivala je sada kao bezprekidna, mukla buka. 
Kadikad bi prestajala; a onda bi se čuo šum hrastova pred dvorom, koji 
kao da je nanovo opustjeo. 

„Gdje mi je sin ? 44 pitao starac opet glasom, koji je od straha još više 
škripao. „Zovi ga! Hoću da ga vidim. 44 

Drhtao je u svom krevetu, ne samo jer je bio kljast, već jer se plašio. 
Za prvih bunovnih kretnja prošloga dana, za drečanja neko stotina mladih 
momaka, koji su došli, da pod balkonom galame protiv najnovijega nasilja 
vojvode od Ofene, obuze ga mahniti strah. Kreveljio se kao žensko a u 
noći je dozivao sve rajske svetce. Pomisao na smrt i pogibao izpunjalo je 
neizkazanim užasom toga kljastoga, na pd izdahnulog starca, čiji je po- 
sljednji plamsaj bio tako bolan. On nije htio umrieti. 

„Luigi! Luigi! 44 vikao je, zovući u strahu svoga sina. 

Cielu je kuću izpunjavalo oštro zvečanje stakla na prozorima, o koja 
je lupao vjetar. Kadikad se čula tutnjava jednih razbijenih vratiju ili ubrženi 
koraci i nesuvisle rieči. 

„Luigi! 44 

II 

Vojvoda dotrči. Sav je blied i uzrujan, i ako je nastojao, da se svlada. 
Bio je visoka i snažna stasa, njegova crna brada na Jakim čeljustima nije 



SMRT VOJVODE OD OFENE 323 

pokazivala ni jedne biele vlasi; kroz uzdignute i ohole ustnice izlazio je 
snažno dah, oči su mu bile mutne i kao u divlje zvjeradi, nos velik, nozdrve 
nemirne i posute crvenim pjegama. 

„No?" upita Don Filippo, hroptajući bez daha, tako da se činilo, da se 
mora udušiti. 

„Ne boj se, otče, ja sam tu tt , odgovori vojvoda i pogleda pozorno na 
na polje. Vikanje se više nije čulo ; nitko se više nije pokazivao. Sunce je 
na čistom nebu tonulo kao rujni plameni krug, koji je bivao sve većim i 
žarčim, čim se više bližio vršcima od gora. Činilo se, da čitav kraj plamti, 
a jugozapadnjak kao da je oganj podpirivao. Mjesec u prvoj četvrti dizao 
se nad šumama. U daljini se vidjelo, gdje bliešte prozori u mjestima Lisci, 
Poggio, Rivelli, Ricciano, Rocca di Forca, a kadikad bi dopiralo ovamo i 
zvonjenje. Tu i tamo zaplamsa po koja vatra. Vrućina oduzimala bi čo- 
vjeku dah. 

„To imamo zahvaliti Sciolima", reče vojvoda od Ofene svojim oporim 
i tvrdim glasom. „Ali . . / 

I on učini prieteću kretnju Onda stupi do Mazzagrogne. 

Bio je nemiran radi Carletta Grue, koga još nije bilo. Težkim koracima 
je stupao po sobi. On uzme s jednog stalka za oružje dvie pištolje i briž- 
ljivo ih počne pregledavati. Njegov je otac pratio sve njegove kretnje za- 
tvorenim očima; hroptao je kao teretni konj u smrtnoj muci; kadikad stresao 
bi sa svojim nezgrapnim rukama pokrivač, da se malo razhladi. Dva do tri 
puta upita Mazzogrognu : 

„Što je? 

Najednom poviče Mazzagrogna : 

„Evo, tu trče Carletto i Gennaro". 

I uistinu se začnju divlji udarci u kućna vrata. Odmah zatim stupe u 
sobu Carletto i sluga, bliedi, bez daha, zamrljani krvlju i prašinom. 

Vojvoda krikne, kad opazi Carletta. On ga obujmi i opipa njegovo 
tielo, da nadje ranu. 

„Što su ti učinili? Reci, što su ti učinili?" 

Mladić je plakao kao djevojka. 

„Tu", reče ridajući. On prigne glavu i pokaže na zatiljku nekoliko pra- 
mova svoje kose, što su se bili sliepili od zgusnute krvi. 

Oprezno prodje vojvoda svojim prstima kroz vlasi, da nadje ranu. On 
je ljubio Carletta strašnom neprirodnom ljubavi, i bijaše u brizi za nj kao 
kaki Ijubovnik. 

„Je li te boli?" upita ga. Mladić je još jače ridao. Bio je nježan kao 
djevojka. Njegovo je žensko lice zasjenjivalo jedva vidljivo plavo paperje. 
Nosio je dosta duge vlasi, ustne su mu bile savršeno liepe, a glas piskutljiv 
kao u kastrata. Bio je sirotan, sin nekog poslastičara iz Beneventa. Kod 
vojvode je bio u službi paža. 



324 HRVATSKA SMOTRA 

„Sad će doći", reče on, a čitavo mu se tielo treslo od drhtanja. On 
upravi svoje suzovite oči prema balkonu, odakle je opet ozvanjala buka, ali 
sada jača i strasnija. 

Sluga, koji je imao duboku ranu u lievom ramenu i kojega je ruka 
do lakta bila zamrljana krvlju, pripoviedao je mucajući, kako je njih dvojicu 
proganjalo biesno množtvo. Ali u taj čas poviče Mazzagrogna, koji se nije 
bio maknuo od svoga uhodarskog zakloništa: 

„Eto ih. Dolaze k dvoru. Oružani su." 

Don Luigi pusti Luigia i potrči k prozoru. 

III 

Uistinu je prodiralo množtvo uz široki brežuljak urlajući i mašući oruž- 
jem i orudjem tako jednodušnim biesom, da se činilo, kao da to nije više 
savez pojedinih individua, već suvisla masa neke sliepe materije, koju pokreće 
napried neodoljiva moć. Za nekoliko časova stigne ona do dvora, savije se 
kao velika zmija u mnogo zavoja i obkoli gustim pašom čitavu sgradu. Ne- 
koliko je buntovnika nosilo visoke, goruće svježnje suhe trske, koji su ba- 
cali u njihova lica neko nemirno, rujno svjetlo, te su glasno praskali i pr- 
skali naokolo iskrama i gorućim lučima. Drugi, u jednoj kompaktnoj grupi 
nosili su kolac, komu je na šiljku visila jedna ljudska Iješina. I kretnjama 
i riečima prietili su se smrću. Ali u svim pogrdama ponavljalo se uviek 
jedno ime: 

„Cassaura! Cassaura!" 

Vojvoda je od Ofene grizao svoje prste, kad je na vršku kolca upoznao 
osakaćenu Iješinu Vincenza Murra, glasnika, koga je bio u noći poslao, da 
dozove pomoć oružane vlasti. On ga pokaže Mazzagrogni, a ovaj reče ti- 
him glasom: 

„Svršeno je." 

Ali je Don Filippo ipak čuo te rieči, te udari u tako potresno jadiko- 
vanje, da je sve prisutne steglo u srcu, a srčanost ih počela ostavljati. 

Na pragovima se potiskivali sluge bliedih lica, ustavi jen i groznim strahom. 
Neki su plakali, drugi su dozivali kojega svetca, a opet drugi smišljali su 
izdaju: kad bi gospodara predali buntovnicima, mogli bi spasiti svoj život. 
Zato se ono malo pet do šest kukavaca medjusobno dogovaralo i poticalo 
jedno drugo. 

„Na balkon ! Na balkon I" biesnila je dolje svjetina. „Na balkon !" 

Sada je postrance vojvoda od Ofene tiho šaputao sa Mazzagrognom. 

On se okrene prema Don Filippu i reče : 

„Sjedni u stolac, otče. Bit će bolje." 

Medju slugama nastane tiho mrmljanje. Dvojica pristupe, da kljastom u 
pomognu iz kreveta. Druga se dvojica približe k stolcu, koji se pomicao na 
malim kotačićima. Mučan bijaše to posao. 

Korpulentni je starac hroptao i jadikovao, opirući se rukama o vrat 
slugama, koji su ga poduprieli. Bio je sav u znoju, a u sobi je bio ne- 



SMRT VOJVODE OD OFENE 325 

snošljiv zrak, odkako su prozori bili zatvoreni. Kad je sjedio u stolcu, počnu 
njegove noge udarati po podu nekim ritmičkim udarcima. Veliki je trbuh 
visio mlohavo sve do koljena, kao na p6 napunjen mieh. 

Vojvoda reče Mazzagrogni: 

„Giovanni, sad je na tebi red!" 

I onaj otvori odlučnom kretnjom krilo od vratiju na balkon. 

IV 

Užasno ga urlikanje zateče. Ondje se dolje sjedinjivalo pet, deset, dva- 
deset gorućih grmena. Njihovo je plamsanje osvietljivalo od krvne žedje 
nakažena lica, ociel pušaka i željezo sjekira. Bakljonoše su svoja lica posuli 
brašnom, da se zaštite od iskri; a iz te bjeline čudno su se sjajile njihove 
krvožedne oči. Crni se dim dizao u zrak i brzo razplinjivao. Svi su se pla- 
meni od vjetra tjerani duljili prema jednoj strani i pištali su neugodnim 
pištanjem. Nježnije i suše trske za čas bi se upaljivale, savijale, zažarile, 
razplinule i razprskale kao rakete. I to bijaše vrlo veseli vidik. 

„Mazzagrogna ! Mazzagrogna ! Ubijte svodnika ! Ubijte škiljavca I" — vikahu 
svi, tiščući se uzko zajedno, da svoje pogrde mogu bacati iz bližega. 

Mazzagrogna izpravi ruku, kao želeći umiriti vikanje. On skupi svu 
snagu svoga grla i počne u ime kraljevo, kao oglašujući kakav zakon, da 
tu seosku svjetinu potakne na počitanje: 

,,U ime Njegova Veličanstva Ferdinanda II. , po milosti božjoj kralja 
obiju Sicilija, Jerusolima . . ." 

„Ubijte tata!" 

Kroz vikanje zaore dva do tri hitca, a govornik pogodjen u grudi i 
čelo, zatetura, zamahne rukama po zraku i padne napried. U padu udje 
njegova glava medju dvie željezne šibke od balkonske ograde i visijaše na 
polje kao bundeva. Krv je kapala dolje na zemlju. 

Taj je pad svjetinu uveliko razveselio. Do zviezda se dizalo njihovo 
paklensko urlikanje. 

Sad dodju nosioci kolca s obješenim pred balkon i približe Vincenza 
Murra k Mazzagrogni. Dok se kolac po zraku kolebao, promatrala je svje- 
tina pozorno i niemo udruženje obiju mrtvaca. 

Neki poetički improvizator, nišanećl na bjelkasto oko Mazzagrognino i 
na ono krmeljivo glasnikovo, upravljao je iz sve snage vičući porugljive 
stihove prema Iješinama. 

Glasni smieh pozdravi porugu pjesnikovu; a smieh se širio od usta 
do usta, kao hujanje voda, što šumore niz kamenite prodole. 

Jedan pjesnički protivnik poviče drugu rugalicu. 

Smieh se ponavljao. A zatim dodje i treći. 

Divlje veselje obuzelo je sve duhove. Vidik i miris krvi opajao je one, 
što su najbliže stajali. Tomaso di Beffi i Rocco Furci počnu se prepirati, 
tko je valjaniji u gadjanju. I oni počnu bacanjem kamenja o viseću lubanju 

22 



326 HRVATSKA SMOTRA 

još tople Iješine. 1 kod svakog bi se udarca pomicala lubanja, a iz nje bi 
potekla krv. Najposlie pogodi Rocco Furci kamenom u sredinu, a taj je 
udarac zvučio sasvim suho. Gledaoci su povladjivali. Ali tad su se nasitili 
Mazzagrogne. 

I opet ozvanjaše povik: 

„Cassaura ! Cassaura ! Vojvoda ! Ubijte ga !" 

Fabrizio i Ferdinandino Scioli prolazili su medju množtvom i poticahu 
sve više bezbožnike. I počne užasna, hitcima izpremiešena gusta tuča 
kamenja o prozore dvora. Stakla su padala po napadačima. Kamenje se 
odbijalo. Od onih dolje nije ih mnogo ostalo bez rana. 

Kad nije bilo više kamenja, a sve olovo potrošeno, poviče Ferdinandino 
Scioli: 

„Provalite vrata!" 

I taj povik, što je prolazio od usta do usta, ugrabi vojvodi od Ofene 
svaku nadu na spas. 



Nitko se nije bio usudio, da opet zatvori balkon, gdje je bio pao 
Mazzagrogna. Mrtvac je ležao u svom suženom položaju. Kako su bun- 
tovnici, da budu slobodnih ruku, prislonili kolac o balkon, mogla se kroz 
vjetrom naduvene zavjese vidjeti Iješina glasnikova, kojoj su sjekirom bila 
odsječena nekolika uda. Bila je tamna večer. Na nebu su titrale bezbrojne 
zviezde. U daljini dogorievalo je nekoliko strnjika. 

Kad je vojvoda čuo udarce o vrata, htio je da učini još jedan pokušaj. 
Don Filippo, zaglušen od užasa, držao je oči zatvorene; nije više govorio, 
Carletto Grua sjedaše povezanom glavom sasvim skučen u jednom kutu, 
cvokoćući od groznice i od straha zubima, promatrajući ubogim, izbuljenim 
očima svaki korak, svaku kretnju svoga gospodara. Gotovo svi sluge bijahu 
pobjegli na tavan. Malo njih ostalo je u pokrajnim sobama. 

Don Luigi ih skupi i oživi nanovo njihovu srčanost. Oruža ih pištoljima 
ili puškama. Onda odredi svakomu od njih mjesto iza prozora ili izmedju 
žaluzija na balkonu. Svaki je morao tiho i čim brže pucati u svjetinu, a da 
joj se sam ne izloži. 

„Napried!" 

Vatra počne. Don Luigi računao je na paniku. On je sam nabijao i iz- 
bijao svoj pištolj divnom postojanošću i neumornošću. Kako je svjetina 
gusto stajala, nije ni jedan hitac promašio. Vika, koja je popraćivala svaku 
novu salvu hrabrila je sluge i povećavala je njihovu revnost. Medju bundži- 
jama nastane već smutnja. Mnogi su bježali, ostavljajući ranjene na zemlji. 

I sad udre sluge u pobjednički krik: 

„Da živi vojvoda od Ofene! 44 

Ti su se kukavci ohrabrili, videći ledja svojih neprijatelja. Nisu se više 
sakrivali, a nisu više ni sliepo pucali, već su stajali ponosno uzpravljeni, 



SMRT VOJVODE OD OFENE 327 

nastojeći valjano gadjati. A svaki put, kad bi vidjeli, da je koji pao, počnu 
se derati: 

„Da živi vojvoda od Ofene!" 

I ubrzo nije bilo nikoga oko dvora. Naokolo su jadikovali ranjenici. 
Ostatci grmena trstike, što su još na tlu gorili, bacali su neodredjeno svjetlo 
na tjelesa, činili su reflekse na mlakama krvi ili su u izgaranju praskali. 
Vjetar je bivao jači i šumio je i šuštao u hrastovima. Cielu je dolinu izpu- 
njao lavež pasa, što su se jedni drugima glasali. 

Opojeni pobjedom, obliveni znojem napora, podju sluge dolje, da se 
ojačaju jelom i pilom. Nitko nije bio ranjen. Pili su preko mjere, uživajući 
u veselju svoje pobjede. Neki su kazivali imena onih, koje su bili pogodili, 
opisujući humoristički način njihova padanja. Hajka budne tako dostojnom 
prilikom divljači. Neki se kuhar hvastao, da je od njegove ruke pao strašni 
Rocco Furci. A vino je njetilo ta hvalisanja, te su porasla u neograničenost. 

VI 

« 

Dok je vojvoda, siguran, da se bar za ovu noć riešio svake pogibelji, 
samo oko toga nastojao, da njeguje jadnoga i plačljivoga Carletta, opazi on, 
kako se u jednom zrcalu odrazuje sjajni trak plamena, a kroz šum vjetra 
začuje se dolje pred dvorom ponovljena vika. U isto vrieme dodje četiri do 
pet slugu, koji su od dima bili već na p6 zagušeni, dok su drugi dolje pi- 
jani spavali. Još nisu bili sasvim pri sviesti; teturali su i nisu mogli govoriti, 
jer im je jezik bio kao kljast. Dolazili su još i drugi. 

„Vatra! Vatra!" 

Drhtali su, tiščući se kao stado jedan uz drugoga. Prirodjena je plašljivost 
opet njima obladala. Sva su njihova ćutila bila obamrla kao u snu. Oni 
nisu znali, što da počnu. Ali ih je podpuna sviest o blizoj pogibli nagonila 
da traže spasa. 

Zatečeni vojvoda ostane u prvi čas sasvim neodlučan. Ali kad Carletto 
Grua opazi, gdje prodire u sobu dim, i kad začuje praskanje ognja, što se 
sve više razprostranjivao, stane on tako užasno vikati i kao biesan se kretati, 
da se Don Filippo od duboke omame, u koju je bio utonuo, osviesti i vidi 
pred sobom smrt. 

Smrt je bila neizbježiva. Uz snažni vjetar razširivala se vatra groznom 
brzinom čitavom starom sgradom, uništujući i pretvarajući sve u plamsavi, 
tekući i zvonki oganj. Plamenovi su Iako puzali po zidovima, dizali su se 
po tkaninama, zastajući malo na gobelinima, mienjali su svoju boju različnim 
neodredjenim tonovima, prodirali su tisućama finih i drhtavih jezičaca u 
tkanje, jedan čas kao da su udahnuli figurama na zidu dah, kao da su za 
čas oživljavali ustnice nimfa i božica nikad nevidjenim smiehom, te su za jedan 
čas promienile svoje nepomične položaje i izražaje. I oni su brzali, bivajući 
na svom biegu uviek svjetlijima; vijali su se oko drvenog pokućstva, koje 
je sve do konca pridržalo svoje forme, tako da se činilo, te su snabdjeveni 



I 

! 



328 HRVATSKA SMOTRA 



sasvim krvavo rujnim granatima, koji su se onda najednom kao čarobnim 
udarcem odkinuli i pretvorili u pepeo. Oni su ozvanjali moćnim sborom, 
dubokom harmonijom, kao šuma s milijunima lišća, kao orgulje s milijunima 
orguljica. Već je kroz lomne pukotine zidovlja sjajilo vedro nebo sa svojim 
zvjezdanim krunama. Vatra je sada bila obladala cielim dvorom. 

„Spasi me! Spasi me!" vikao je starac, koji je tim okrutnim žarom bio 
kao zasliepljen, kušajući uzalud, da se pridigne. Osjećao je, kako pod njim 
odmiče pod: „Spasi me!" 

S nekim nadljudskim naprezanjem uspije mu, da se pridigne. I on počne 
bježati, nagnuvši napried gornje tielo, skačući kratkim, brzim koracima, kao 
gonjen nekom neodoljivom moći, što ga je napried kretala, mašući nezgrap- 
nim rukama, dok ne pane kao gromom ošinut, žrtva ognja, skvrčivši se 
kao izpražnjeni mjehur od gume. 

Kadikad poraste vika množtva i digne se više nego požar. Sluge, od 
straha i boli mahniti, bacahu se, na po izgorjeli, iz prozora, i pogibahu | 

sasvim ih na p6, a onda im je svjetina priredila kraj. Svaki pad bude po- 
praćen sve glasnijim urlikanjem. 

„Vojvoda! Vojvoda!" vikaše nezadovoljno ta živinska rulja, jer je htjela 
da vidi, kako će nasilnik padati on, nasilnik s onim mladcem. 

„Evo ga! Evo ga! Evo ga!" j 

„Dolje! Dolje! Tebe želimo!" ( 

„Umri, psino! Umri! Umri! Umri!" 

Nad glavnim ulazom, upravo sučelice množtvu, ukaže se vojvoda s go- 
rućom odjećom, noseći na ledjima mrtvo tielo Carletta Grue. Lice mu se 
nije razpoznavalo, jer je bilo sasvim sažgano ; vlasi i brada bile su izgorjele. 
Ali on stupaše smjelo kroz plamen, a užasna bol budila je u njemu još 
snagu i gonila je smrt. 

U prvi čas zamnije množtvo. Ali onda počne nanovo urlikanje i divlje 
gestikulacije množtva, koje je okrutnom napetošću izčekivalo, kako će se 
velika žrtva pred njim savijati. 

„Ovamo, ovamo, psino! Želimo te vidjeti gdje umireš!" 

Don Luigi začuje kroz plamen te posljednje pogrde. On skupi svu ■ 

svoju snagu u kretnju neizrecive poruge. Onda im okrene ledja i izčezne za 
uviek ondje, gdje vatra najžešće bjesnjaše. 

Talijanski napisao GABRIELE D' ANNUNZIO 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



UZ NAŠE NOVELE 

Petko Todorov 

U prijašnjim smo brojevima donieli kratki 
prikaz bugarske književnosti iz pera bu- 
garskog publiciste Tu se spominjalo i ime 
Petka Todorova. Jedan prijatelj Todo- 
rovljev i njegov prevodilac, kad je jednom 
s piscem krenuo u Bugarsku, u otačbinu 
svog prijatelja, ovako od prilike crta pred 
koje dvie godine i svoje dojmove u Bu- 
garskoj, a i samog pisca: 

Krenuli smo u Bugarsku, Todorov, da 
ga dah domaje napuni novom svježinom, 
a ja, da na vlastitom ognjištu upoznam 
narod, čiji su. me životni odnošaji već od 
davno zanimali. Jednog liepog svibanjskog 
dana krenusmo iz Timova, glavnog grada 
starih bugarskih careva, u rodno mjesto 
Todorovljevo, koje se vrlo prijatno uvalilo 
usred zelenog predbrežja Balkana. Osje- 
ćali smo još u nutarnjosti veličanstven 
šum orla, koji je dolazio s vječnih visina 
Balkana, kako je s raširenim krilima po- 
letio nad našim glavama, da se spusti na 
ruševine starih carskih palača. Oko nas 
pak lahorio je s bregova onaj zrak svje- 
žine i slobode, koji čini, te osjećamo, da 
nam se sile podvostručuju. 

Obuzet svom snagom čarima otačbine, 
prelievalo se k njoj srdce moga prijatelja, 
puno velike ljubavi i on je uzeo po na- 
rodnu pjevati neku staru pjesmu o po- 
sljednjoj carskoj kćeri Mari, koja je u 
sultanovu haremu povehnula, stao je sa- 
njariti o onim ponosnim carevima, od 
kojih je drhtao bogati Bvzant, a koji su 
se ipak uviek vraćali u krilo starog Bal- 
kana. Tako oduševljen pokazivao je na 
bregove, što su se sve više uzpinjali, koji 
su bili kroz sva stoljeća patničke povjesti 
bugarskog naroda stjecište boraca za slo- 
bodu, pripoviedao je o bratu junaka, o 
šumi, njezinom tajinstvenom životu, o vi- 
lama i zmijama, koje borave u kristalnim 
jezerima ili tamnim špiljama, pokazivao 
je sjajnim pogledima, kad je pred nama 
pukla mala dolina u zelenom sjaju, onog 
ovčara, koji se podupro o svoj dugački pa- 



stirski štap u sjeni drveta i prebirao na 
fruli u menkim tonovima svoju pjesmu bre- 
govima. 

Tako mi je pokazivao prijatelj svoju bu- 
garsku domaju, i narod svoje braće, ne u 
dimu gradova, u buci kavana, ni u vrtlogu 
političkih skupština, već u kolievci njegove 
snage, u slobodnom dahu bregova. Taki 
je i Todorov u svojim djelima, u svojoj 
poeziji. Balkan je simbol za sve, što pri- 
pada bugarskoj duši, a Todorovu je uspjelo, 
da ga u svojim djelima oživi s njegovim 
šumama, njegovim pričama, njegovim lju- 
dima, kojima je stari čiča Balkan ulio u 
srdce nešto od svoje gordosti i slobode. 

Todorovljeve skice i idile — (kamo 
spada i ova, što ju donosimo u ovom 
broju) — i same su nalik na one pastirske 
pjesme, u kojima duša narodna pjeva ono, 
što ju pokreće, a često uzima on svoje 
sujete iz blaga narodne poezije. 

Nu u koliko sve te prikaze i prolaze 
kroz srdce pjesnikovo, ipak su one po 
svojoj filozofiji duboke, te postaju simbo- 
lima čovječjeg udesa. Svojim kratkim pri- 
poviestima postao je Petko Todorov vodjom 
novog romantično-narodnog pokreta u bu- 
garskoj novelistici, a taj je pokret kušao 
proširiti i na dramatsko polje. Iz tog po- 
dručja spomenuti nam je njegov igrokaz 
„Zidanje crkve", u kojem se vidi u zaledju 
jedan od onih mnogobrojnih bojeva za 
doba turskog gospodstva. 



Gabriele D' Annunzio 

Gabriele d' Annunzio rodjen je godine 
1864. na palubi ladje „Irena", na vo- 
dama Jadranskoga mora. Odrastao je u 
gradu Francavilla al Mare. Od svoje de- 
vete do šestnaeste godine bio ie u velikom 
toskanskom učilištu u Tratu. U svojoj pet- 
naestoj godini izda pomoću svog oca prve 
svoje pjesme pod naslovom „Pnmo Vere*. 
Tu je bilo osim nekoliko oda i metričkih 
prievoda Horaca i Homera. U jedan mah 
bude njegovo ime poznato po svoj Italiji. 
Mare Monnier pisao je u „Revue suisse" 
čitav članak o „novom pjesniku". U školi 



330 



HRVATSKA SMOTRA 



su ga poslietoga i kudili ali i cienili i dr- 
žali ga nekim čudovištem. 

Iza toga podje u Rim na sveučilište, gdje 
je bio suradnikom lista „Cronaca Bizan- 
tina". U isto vrieme izdao je dvie knjige, 
jednu u prozi „Tera Vergine", & drugu u 
stihovima „Canto Nuovo". Interesantno je, 
što sam d' Annunzio veli o uspjehu ovih 
djela : „Uspjeh je bio neočekivan. Moje je 
ime svatko izgovarao; sav me sviet tražio, 
slavio, obožavao. Osobito su mi se divile 
gospodje. I tada sam upoznao veliku po- 
gibelj, koja mi je prietila, jer me je hvala 
opajala. Pohlepan naslade bacio sam se 
sa svim žarom mladosti u vrtlog života. 
Sva su mi se vrata otvarala; letio sam na- 
pred od triumfa k triumfu a da se nisam 
ni malo natrag obazirao. I griešio sam, 
griešio hodajući pokraj tisuč ponora. Obla- 
dala me neka vrst afrodisiasma. Izdadoh 
novu knjigu pjesama pod naslovom Jnter- 
mezzo ai Rime", gdje sam u plastičnim 
stihovima i bezprikornoj prozodiji opjevao 
nasladu puti takovom bezsramnošću, ka- 
kovu sam ju našao u najputenijih pjesnika 
XVI. i XVII. vieka u Oretina i Cavaliera 
Marina". 

Od tog razkalašenog života bude d' Annun- 
zio sasvim nemoćan i nesposoban za rad 
i bio bi bez sumnje propao, da ga nije 
sretni slučaj prisilio na povratak na očinska 
imanja na obali ^spasonosnog" mora. 

Iza toga izdao je dvie knjige novela n Le 
Vergine" i 9 San Pantaleone' r i knjigu pje- 
sama Jsaota Guttadauro". Iza trogodiš- 
njeg boravka u Rimu vrati se po drugi put 
kući i tu napisa svoj prvi roman „IlPia- 
cere". Junak tog romana, Andrija Sperelli, 
kavalir i umjetnik, oslanja se u svojim 
brižno izradjenim djelima na pjesnike no- 
vog smjera, a u slikarstvu na predteče re- 
naisance. Njegova je cilj da oživi elegantne 
risanje Sandra Botticellija, Ghirlandaja iz 
Filippa Lippija Rembradtovim efektima svjet- 
losti. Sperelli je uz to i Don Juan. On se 
baca iz jednog užitka u drugi, te tako ništi 
svoje sile. On redomice zavadja žene iz naj- 
boljeg rimskog družtva, pa ih onda ostavlja. 
Tek dvie su žene, koje dublje utječu na 
njegov život. Jedna je strastvena, koja ga 
u njegovim zabludama podpomaže, a druga 
je čista žena, koju on sasvim uništuje. Spe- 
relli bude u dvoboju ranjen i mora dugo 
vrieme da leži u krevetu. Ta bolest ugrabi 
iposljednji ostatak njegove fizične energije 
Tjelesnom razsapu pridolazi sad i moralni. 
On, držeći jednu ženu svojim rukama obuj- 
mi jen u, misli, kolika bi slast bila, kad bi 
i drugu mogao posjedovati. Ta silovita uz- 
budjivanja dovode na skoro njegovu pos- 
vemašnju propast. 

Ljepota tog romana ne leži ni u radnji ni 
u detaljiranom pripoviedanju svake Spe- 
rellijeve pobjede, već više u žarkim, svjetlim 
i slikovitim opisima Rima, njegove okoline 
i njegove umjetnosti. 



Junak odabire za pozorište svojih pu- 
stolovina sva ona, uspomenom na prošli 
sjaj posvećena mjesta, kao Palazzo Barbe- 
nni i Villu Borghese. Umjetnička indivi- 
dualnost d' Annunzijeva pokazuje se naj- 
jasnije u crtanju karaktera. D Annunzio 
je aristokrat u umjetnosti i u životu. U 
samom junaku, potomku stare grofovske 
porodice, ocrtao je d' Annunzio tip mo- 
dernog dekadana. D' Annunzio sam veli: 
„U osobi Andrije Sperellija ima mnogo crta 
iz moga vlastitog života.* 4 Osim toga veli 
d' Annunzio sam .da bi se moglo naći 
mnogo sličnosti u ovom romanu i u Huys- 
mansovom romanu „A rebours" Talijanski 
kritičar Enrico Thovez nalazi još druge 
sličnosti i obtužuje d' Annunzija, daje .II 
Piacere" prosti plagijat romana „lnitiation 
sentimentale" od Josephin Sar Peladana. 

B ll Piacere" bio je prvi roman trilogije 
„Romanzi della Rosa", a izašao je godine 
1889. Od god. 1889. do 1894. izradjivao je 
d' Annunzio treći roman te trilogije rrionjo 
della Morte". Osnovna je misao — koja 
se gotovo u svim djelima d' Annunzijevim 
nalazi — ovomu romanu ta, da svaka pu- 
tena ljubav rad ja tek duboku, duboku ža- 
lost; ona snalazi ljubovnike kod svakog 
zagrljaja, a jednom je nazivlje .najvećom 
od svih svjetskih žalosti." U jednoj svojoj 
pjesmi želi pjesnik, da mu Ijubovca bude 
mrtva, jer bi tek tada opet oživjela nje- 
gova strast, koja sada već zamire. I Giorgio 
Aurispa — glavni junak u „Trionfo della 
Morte" pomišlja: „Da umre! Onda bi je 
idealnost smrti očistila, a moja ljubav, koia 
'e sada tek nečista, putena požuda, bila 
)i čista". I u istinu, uiorgio usmrti svoju 
Ijubovcu. 

U to vrieme izadje pripoviest „Giovanni 
Episcopo" i zbirka lirskih pjesama „Poema 
Paradisiaco* \ te drugi roman pomenute 
trilogije W L ? Innocente*. Glavni junak ro- 
mana, Tullio Hermil, kazuje svoju izpo- 
viest. Nevjera njegove žene dovela ga do 
zločinstva. On usmrti diete, što ga je nje- 
gova žena imala sa svojim ljubovnikom, 
komu se ona podala, jer ju muž zanema- 
rivao- D' Annunzio veli sam o tom djelu: 
„Napokon je bol užegla u meni novu luč. 
Ja sam počeo da se kajem za svoje za- 
blude, što je bilo i pravo. Moje boli Dijanu 
sada isto tako žarke, kao prije što bijahu 
naslade. Bol je iz mene učinila nova čo- 
vjeka — sursus homo est. — Djela Tolsto- 
jeva i Dostojevskijeva učiniše mnogo, da 
se ovo ćućenje u meni razvilo, a budući 
da je moje umjeće bilo sada dozrelo, to 
mi podje za rukom, da svoje nazore o ži- 
votu izrazim u jednom djelu. To je djelo 
W L* Innocente". Ovo je djelo napisao muž, 
koji je mnogo trpio i koji je pogledao u 
svoju nutrinju jasnim i pozornim pogledom". 

Poslie toga izda d' Annunzio zbirku pje- 
sama v Odi Navali", a godine 1896. roman 
n Vergini delle Rocce", koji bi imao biti 



E 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



331 



prvi dio trilogije „Romanzi del giglio". Tko 
zna, hoće li ovaj novi ciklus „romana o 
ljiljanu* donesti triumf života, pošto je onai 
prvi ciklus „romana o ruži donio triumf 
smrti. U romanu Vergini delle Rocce" ima 
za to malo opravdane nade, jer osim svjet- 
lijih pojava glavnog junaka i junakinje i 
ovdje je sve sjena, smrt i propast. Pleme 
Montaga, kojega kćer hoće da uzme za 
ženu Claudio Cautelmo, izumire. Siedi knez, 



vjerni pristaša burbonski, gine u nadi, da 
će se Burbonci povratiti. Kneginja je luda, 
a oba sina nisu već daleko od ludila. Jedna 



kći hoće da podje u manastir, a druga se 
polagano usmrćuje razlićnim miomirisima. 
Porodica obitava u nekom osamljenom 
dvoru na obali gorske bujice. U perivoju 
sve je divlje poraslo a krnje statue zrcale 
se u šumnim fontenama. Kudgod Claudio 
pošao, svagdje mu se nadaju misli na smrt 
i — on se tomu veseli, jer je i njemu smrt 
tek neki posljednji ćar u uživanju života i 
ljubavi. Razlika medju prijašnjim djelima i 
ovim romanom leži tek u tom, što je ovdje 
samo cisto estetsko uživanje i da duh ju- 
nakov lebdi u radostnom miru nad veleb- 
nom pojavom smrti. 

D'Annunzio hoće u svojim djelima da 
usadi u duše ljudske dragocjenu klicu kulta 
ljepote. Iz svih njegovih djela, a osobito 
iz njegovih tragedija izbija jasna vizija lje- 
pote. U w Citta morta" razvija se radnja i 
ako u pojedinostima moderna, na naćin 
grčkih tragedija, dok se u posljednjim D' 
Annunziievim tragedijama vidi manji upliv 
helenskih tragedija. 

Sliedeće su tragedije D' Annunzijeve 
„4. Sogni delle Stagiom" i ,,La Gioconda". 
Od one prve tetralogije tek su dva djela 
izašla i to n Sogno di un mattino dl Prl- 
mavera" i „Sogno di un tramonto d'an- 
tunno". U prvom se radnja dogadja u tos- 
kanskom jednom priedjelu u staroj nekoj 
vili „Armiranda". Čin se zbiva u prvo pro- 
ljeće, kad je mlado lišće prvi put orošeno 
prvim kapljama rose. Isabella, uboga lu- 
djakinja razgovara s cviećem i razumije 
sve, što cvieće govori i sanja. Virginio pak 
sin je proljeća, koji prolazi „kroz bujne 
livade obasjan suncem, te se čini, kao da 
su u njem utjelovljene nove ljepote. Kad 
on šuti, čini se kao da govori vodi, bilj- 
kama ili cvieću . a 

D' Annunziev roman „// Fuoco", u kom 
je odkrio indiskretno po koju stranicu iz 
knjige svoje ljubavi prema Eleonori Duše, 
nije uza sve simboliziranje i uz sve nepri- 
rodno izstavljanje posljednjih dana Wagne- 
rovih, naišao na podpuno priznanje. 

U nizu njegovih novijih drama iztiče se 
nada sve „Francesca da Rimini" i „Figlia 
di Jorio". „Francesca" je golema i snažna 
slika nesrećne ljubavi, ali u njoj radi uzvi- 
šenoga patosa i suviše iztaknutog arti- 
stičkog nastojanja trpi pjesnička strana. 
Iz toga ufinjenog artizma, koji donosi, 



kako je i prirodno, sa sobom zadah deka- 
dence, izviru ta posljednja djela pjesnikova. 
To je i razumljivo, ta on reče sam o sebi: 
n lo mi glorio, d' essere un Iatino, e rico- 
nosco un barbaro in ogni uomo di sangue 
diverso . . ." Taj se artizam jednako ogleda 
u rekbi hinjenom helenizmu njegove drame 
„Citta morta", kao i u JjlocondV\ koja 
se dogadja u Rimu, u neko fantastično, 
neodredjeno doba. Pastoralna tragedija 
„La figlia di Jorio", spjevana sasma pod 
dojmom djela Maeterlinckovih, puna je ne- 
prirodnosti i mističnih nejasnoća, koje za- 
pravo pokreću nekom nadnaravnom moći 
radnjom 

O posljednjoj je drami d' Annunzijevoj 
bilo ovdje već govora. 



KNJIŽEVNOST 
HRVATSKA 

Stro8smayerov koledar za god. 1907. 

Vidjeli smo ovu omašnu knjigu, koju je 
uredio odbor zagrebačkih gospodja za 
Strossmayerov spomenik u Zagrebu. 

Izmedju stranice 176. i 187. (?) naći ćete 
veliki elegantni karton, koji se dade raz- 
klopiti na tri pole, a na tom kartonu ima 
55, slovom petdeset i pet fotografija liepih 
zagrebačkih gospodja i gospodjica. U sre- 
dini sviju nalazi u petdeset i šesta fotogra- 
fija — dra. Stjepana pl. Miletića, pokro- 
vitelja gospodja O blaženi medju ženama! 
Kaže se, da se je nekad Strossmayer, za 
svojih bečkih mladih dana, mnogo kretao 
u visokim družtvima i krugovima, a osobito 
ga je štovao krasni spol. Tu svoju simpa- 
tiju prema ženskom spolu uzčuvao je 
Strossmayer gotovo sve do zadnjih dana. 
Poznato je, kako je prigodom smrti prof. 
Šrepela kondolirao pokojnikovoj udovi, 
meaju inim riečima: „Ljubim vam srdce . . ." 
To je pismo bilo štampano u novinama. 
Veli, da je osobiti causeur, govornik bio 
u družtvu krasnog spola, premda tad nije 
govorio — latinski. 

Ovim koledarom odužio se krasni spol 
Strossmayeru. Razkošno. Sve je skupo- 
cjeno: papir, umjetnički prilozi, tisak. Možda 
bi više svrsi odgovaralo, da nije sve tako 
luksuriosno u tom koledaru, možda bi mi- 
slimo više ušlo za spomenik. To je naime 
ta svrha. Tako čujemo, da samo onaj 

griloženi karton stoii 1000 Kl Istina, onih 
5 (s Miletićem 561) dama, vriedi kud i 
kamo više, ali — u ostalom, što se to nas 
tiče, koji smo sebi uzeli zadaćom pisati o 
tom koledaru referat, kao što smo pisali 
o „Svačiću", o „Ćirilo-metodskom" ikako 
ćemo još pisati o „Danici". 

U ovom omašnom koledaru prikazan je 
lik Strossmayerov dvadeset i četiri puta, 



332 



HRVATSKA SMOTRA 



a ne nalazimo prave studije o Stross- 
mayeru. Imate za većinu dana, za sve 
mjesece u godini, što je Strossmaver radio 
na taj i taj dan, a nema prikaza o Stross- 
mayeru, koji bi protumačio, što je bio 
Strossmayer. Ima — itd. 

Koledar je razdieljen na neke odsjeke. 
U prvom se nalaze spomen listovi Stross- 
maveru u stihu i prozi. Medju pjesnicima 
nalazi se i — Stjepko Španič, koji „pjeva" 
medju ostalim: 

„Ah njemu sve si bio Ti 
i otac, dobra mati, 
s tog plaču Te u svijetu svi 
Slaveni i Hrvati 14 . 

Taj će gospodin i umrieti, a da ne 
nauči, te otac i mati ne može biti jedna 
osoba, te da se i Hrvati broje medju 
Slavene . . . 

U koledaru ima i imenik pisaca, spisa- 
telja, književnika, publicista, novinara, 
umjetnika. To je neke ruke pučki popis. 
Predajemo ga — potomstvu . . . 

U koledaru ima nadalje i umjetničkih 
priloga, štampanih na osobito finom pa- 
piru. Ima nadalje šematizam, oglase itd., 
koliko smo naime mogli letomično pregle- 
dati u knjižari. Mnogo cienjeni odbor go- 
spodja izvolio je zaključiti, da ne šalje 
književnim listovima i revijama svog kole- 
dara na recenziju. To je hvalevriedno, jer 
će tako pripasti koji filir više za Stross- 
mayerov spomenik! Koliko se godj u 
ostalom govorilo o emancipaciji žena, si- 
gurni smo, da je ovaj koledar izdao odbor 
„zagrebačke gospode", ne bi toga učinio, 
jer T>i poslao jedan primjerak na recenziju 
listovima, koji se bave književnošću. Ili 
zar se ovaj koledar ne broji u književnost? 

Milostive gospodje i gospodjice: ljubim 
ruke! 

Branimir Brusina: Oj uro Stjepan De- 
želić. Na spomen 50-godišnjice njegova 
književnoga rada. Sa portretom Gj. Deže- 
lića. Čist prihod namienjen dobrotvornoj 
„Zakladi Gjure Stj. Deželića". Zagreb. 
Tisak A. Scholza 1906. 8° Str. 47. Ciena? 

Ova je knjižica izišla prigodom jubileja 
Deželićeva i onih se dana puno razpača- 
vala. A pisac njezin bio sretne ruke, te mu 
je uspjelo prikazati život i rad ovog hrvat- 
skog zaslužnog radnika na polju prosvjet- 
nom. Počevši od školskih klupa pratimo 
po toj knjižici Deželića do najnovijega 
doba. Mi nalazimo tu na okupu Deželićev 
rad, bilo to izvorni, bilo prevodilački, go- 
tovo redomice, kako je što i gdje napisao. 
Zanimivo je mjesto, gdje se opisuje, kako 
je nastao koledar Dragoljub, koga Deželić 
uredjuje blizu petdeset godina, u kojem je, 
može se reći, najveći dio rada njegova sa- 
kupljen, rada na svim poljima, Knjižica ima 
i kulturno historijsku, a donekle i političku 



važnost, jer nam donosi neke slike Iz pro- 
šlosti. Preporučamo ju čitateljima. 

Josip Binički: Naše selo u dvadeset 
slika. Nikinci 1906. 

Tih dvadeset slika ima ove nadpise: Po- 
moz' Bože (uvod), 1. Ustajmo. 2. Oranje. 
3. Sietva. 4. Poslije sjetve. 5. Led. 6. U 
hramu. 7. Kolo. 8. Krčma. 9. God. 10. Škola. 
11. Žetva. 12. Vršidba. 13. Požar. 14 Izbor. 
15. Lihvar. 16 Svadba. 17. Daće. 18. Mrž- 
nja. 19. Na groblju 20. Novo doba. 

Pisac je imao dobru volju, da u idilu 
seoskog života protura i koju patriotsku 
misao, šteta što mu je dikcija sasvim pro- 
zaična, a na nekojim mjestima uprav ne- 
ugodna. N pr u pjesmi ,,Na groblju" pjeva 
nekim nerazumljivim cinizmom ovako: 

„Svi su ovdje stanovnici mirni — 
Pop ne ište pilića ni jaja, 
Niti uča povećanje plaće, 
Niti šumar masnijih odojaka, 
Nit' bilježnik ugovora čestih, 
Nit* načelnik putovanja dugih, 
Ni blagajnik nagrade za porez. 
Ni kapelan politrice vina . . ." 

I drugo što je moglo sasvim izostati. 
Ljudi sa sela mogli bi barem donieti — 
selo, onako kako ono diše i kako ono 
jest, dok je selo g. Biničkoga doneseno 
bez ikakva zdravog i prirodnog začina. Su- 
više je u njem banalnosti. Kano da je g. 
Biničkomu bila glavna svrha izmjenjivati 
stihove, kraće i duže, kao Schiller u pjesmi 
o zvonu, a da nije svagdje motiviran taj 
prelaz. 

Aluzije političke vrlo su naivne, n. pr. 
(str. 17.): 

„Da su Rusi imali sijača, 
Kakvih treba život i budućnost, 
Ne bi bilo strašne Mandžurije, 
Nit bi tekla krvca do koljena . . . 
Austrija-Ungarija slavna 
Pouzdanih da ima sijača, 
Ne bi klali narodi se njeni, 
Mjesto kletve, orila bi pjesma. 
Pa i kruglja da zemaljska ima 
Umom, srcem, naprednih sijača, 
Izraslo bi sjeme božje pravde, 
Jednakosti i slobode zlatne, 
Sva bi zemlja najsrećnija bila, — 
U raj bi se božji pretvorila! 
Ali jao ! . . . Svega toga nema, 
Pa napredak čovječanstva dr'jema.(!) tt 

G. Binički htio nam je samo pokazati, 
da može praviti stihove, ali nijedne pje- 
sničke misli i nijedne pjesničke ljepote 
nema u tom „Selu". Mjesto tih 20 slika 
voljeli bismo samo tri, makar sličice, ali 
uzete iz prirode, potaknute pjesničkim nag- 
nućem, osjećane i umjetnički izradjene. To 
je eto sve. 



BILJEŽKE hrvatske smotre 



333 



Ljudevit Dvorniković : Essay-i Iz po- 
dručja psihološke pedagogije i estetike. 

(Prva knjiga književnih izdanja učiteljskoga 
društva za grad i okružje Sarajevo.) 

Pisac je posabrao u posebnu knjigu raz- 
prave, što su izlazile u „Napredku" i u 
„Nadi", To i jesu razprave — kako ih na 
jednom mjestu pisac skromno i zove — 
ali essay-i, kako se pretenciozno u nad- 
pišu, kao i u istom predgovoru a na dru- 
gom mjestu iztiče — essay-i to nisu. Essay 
nije suh, nije školnički nakrcan nepotrebnim 
izrazima, preostatcima nekadašnjega ško- 
lastičkog balasta. Pisac bi morao od Ma- 
caulay-a učiti, što znači živost, plastika, a 
nada sve — jasnoća. Koju god od tih raz- 
prava začnete čitati, svagdje ćete se na- 
mjeriti na takove stilisličke grebene, uvije- 
nosti, da pisac dolazi u sumnju, kako 
hoće ovakovom napravom imponirati kao 
silom nerazumljivi učenjak. No, ako mu 
možda krivo činimo i ako u njega nema 
u istinu takih ambicija, bit će onda čudnoj 
gradii njegovih rečenica kriva lektira nje- 
mačkih pedagogijskih spisatelja. Zajedno 
s idejama prisvojio je i stil. Tako ćete n pr. 
na str. 52. naći ovu rečenicu: 

„Kako ie dojam lijepe knjige nesum- 
njivo jedan od najglavnijih faktora narodnog 
obrazivanja, to se regulisanje toga dojma, 
koje se dosada većinom sastoji u osugji- 
vanju ovog ili onog književnog proizvoda, 
ove ili one beletrističke struje, mora sta- 
viti na racijonalno stanovište, a takim nije 
podnipošto ono, kad se receptivna snaga 
i dispozicija onoga, komu putove obrazi- 
vanja diktovati želimo, omjeruje jedino o 
našem vlastitom osvjedočenju, koje je ko- 
načni produkat bog zna kolikog niza aper- 
cepcije naše duševne gragie". A odmah 
zatim: »Gdje god se je u djelatnosti ljud- 
sko) stvorio valjan i ispravan kriterij rasugji- 
vanja bilo ma kojeg pojava, taj se je po- 
polučio jedino analizom tih pojava, koja 
je dovela na prvotni izvor onog, što nam 
se gotovim ukazuje". 1 to je sve kod za- 
hvalne teme „Uzgojni dojam beletristike"! 
U istom članku ima n. pr. jedan stavak: 
„nego iz uzsljedivše (!) tečajem vremena 
spoznaje vanjskoga svieta'. Šchopenhauer 
i Nietzsche su u svojim djelima, ma da 
pišu njemački, daleko jasniji i kremenitiji, 
jer su našli ,,Schlagworte c «, znali su više 
puta genijalno povezati u jedan sklop, 
što su htjeli reći. Od hrvatskoga smo 
,,essay-iste u dužni ipak zahtievati nešto 
više reliefa, a ne da nam iznosi parafraze 
ili prijevode njemačkih, stilistički daleko 
boljih radnja. Neka uzme gosp. pisac u 
ruke koji talijanski ili francezki essay, (u 
zasluženom smislu ove rieči), pa da se 
uvjeri, koliko je tu elegancije, duševne 
elastičnosti, duhovitosti, živosti, a dakako 
i jasnoće 1 Essay je biser medju razpra- 
vama, a essey iz područja pedagogije ili 
estetike (osobito estetike) ne smije ope- 



rirati rebusima. Neka pisac, koji u ovom 
pogledu kao da nema dublje (a ni klasične) 
naobrazbe, ogleda malko knjigu dra. Franje 
Markovića o estetici, pa da vidi, koliko je 
u njega stilističnih ljepota, zamišljenih na 
dugotrajnom izučavanju narodnoga jezika. 
On je upravo neke termine stvorio, pa bi 
ih trebalo naprosto usvojiti. 

Uza sve te mane ovi su essay-i s mnoge 
strane poučni i zanimljivi za onoga, tko je 
verziran već u tim područjima, pa mu ne 
dosad j uje nespretno ovo zamotavanje piš- 
čevo. Drugi koji čitalac pustit će knjigu 
već kod treće ili četvrte stranice, a da ipak 
uza to ne će navući na se prikor, da nema 
apercepcije za ove stvari. Sam princip, s ko- 
jega pisac polazi u svojim razpravama, 
posve je moderan, princip evoluciono- 
bioložki, koji se danas posvuda prihvaća; 
i to je najveća pohvala ove knjige. Pisac 
ima dobar njuh u traženju novih ideja, ali 
ih ne zna dovoljno naglasiti i na pravom 
mjestu izstaviti. K tomu se kod nekih iz- 
raza čini, da ih ne upotrebljava razumie- 
vajući ih podpuno; da ne udara svaki 
čavao pravo u njegovou glavu. 

Židovska smotra. (Zagreb, Gundulićeva 
ulica br. 16. Ciena na godinu K 9" — ) Pod 
uredničtvom Aleksandra Lichta počela je 
ova smotra izlaziti i dosad izašao svezak 
za mjesec studeni, a program joj je „pri- 
kazati kulturu, socijalne odnošaje, baviti 
se interesima svega židovstva", osobito će 
se pak „osvrtati na prilike Židova u jugo- 
slavenskim zemljama", kako veli u pozivu 
na predplatu. 



SLOVENSKA 

f Simon Oregorčič. 24. studenoga o. g. 
umro je u Gorici jedan od najvećih slo- 
venskih pjesnika, jedan od najznameni- 
tijih slovenskih muževa— Simon Oregorčič. 
Umro je u Gorici, nenadanom smrću, u 
času, kad se spremao oko izdavanja svojih 
započetih djela. Simon Gregorčič rodio se 
15. listopada 1844. u Vrstnom pod Krnom, 
na lievom briegu Soče. Posvetio se sveće- 
ničkom zvanju, te djelovao u Kobaridu i 
Rifenberku do g. 1881., kad je postao vi- 
karom u Gradišću, gdje je prešao u mir, 
a onda se preselio u Goricu, gdje je pak 
ostao do svoje smrti 

„Malo kojega slovenskoga pjesnika sti- 
hovi su se usjekli u pamet narodu tako 
duboko, užegli mu srce tako, kao njegovi. 
Simona Gregorčiča pozna u nas svako 
diete. On je bio ljubimac slovenskoga na- 
roda i ostat će mu još dugo, dugo! . . " 
veli jedan slovenski književni list u svom 
nekrologu 

Pjesme Simona Gregorčiča izašle su u 
tri maha (god. 1882., 1888. i 1902. te god. 
1904 Job"). U slovenskoj knjizi ostaje 



334 



HRVATSKA SMOTRA 



smrću Gregorčičevom duboka praznina, 
koju će jedva ikoji pjesnik moći dostojno 
izpuniti. Sjajan um, svjetski obrazovan, 
aristokrata duhom, a podrietlom i srdcem 
priprosti sin slovenskih planina. Sam se 
nazvao „kmet-poet*. 

U svojoj drugoj knjizi (za g. 1907.) 
„Hrvatska Smotra" odužit će se posebnom 
studijom uspomeni Simona Gregorčića i 
to u to jednom od prvih brojeva 

Simonu Gregorčiću vječna slava u slo- 
venskom i hrvatskom narodu! 

Kako pišu slovenski listovi, u Ljubljani 
je sastavljen odbor, da se podigne Gregor- 
čiću spomenik. Predsjednikom je odbora 



ljubljanski načelnik Hribar. Kipar Svetoslav 
Peruzzi učinio je posmrtnu masku pjesni- 
kovu, po kojoj će odbor dati izraditi Gre- 
gorčičevo poprsje u sadri, koje će se umno- 
žati i prodavati. Cista dobit namienjena je 
nabavi spomenika. Tko želi može poprsje 
naručiti kod rečenog kipara u Ljubljani. 



BUGARSKA 

Stogodišnjica bugarske književnosti. 

Na 7. o. m navršilo se upravo sto godina, 
što je ugledala svjetlo prva bugarska 
knjiga, pisana u prostonarodnom jeziku. 
Knjiga se zvala „Sofronije", a štampana je 
bila u Rumunjskoj. Ova knjiga biva to važ- 
nija, što je izašla u doba, gdje je bugarski 
narod stenjao u robstvu s jedne strane 
turskom, a s druge grčkom. 

Ovaj dan proslavljen je po svoj Bugar- 
skoj svetčanim načinom, te je učinjen pra- 
vim narodnim blagdanom. Sofija je dakako 
prednjačila. Tu je bugarsko književno 
družtvo priredilo svetčano predavanje, na 
kojem je bugarski spisatelj i kritičar Teo- 
dorov govorio o spomenutoj prvoj bugar- 
skoj knjizi „Sofronije". Predavanju su pri- 
sustvovali počevši od ministra prosvjete 
dra. Sišmanova, razni odličnici, pisci, gra- 
djani, profesori, učitelji i drugi. Slična pre- 
davanja držana su diljem Bugarske, a sva 
je mladež školska taj dan praznikovala. 

ČEŠKA 

Čechische Revne. S 1. listopada o. g. 
počela je u Pragu izlaziti ova revija u nje- 
mačkom jeziku. Svrha je toj reviji, kako 
veli u predgovoru k prvom broju, da pri- 
kaže život češkoga naroda na svim po- 
dručjima, da suzbija krive nazore, da od- 
stranjuje predsude, da omogući sporazum 
i sbliženje s drugim, osobito susjednim 
kulturnim narodima. Nuz to hoće ova re- 
vija, da posluži i nekom modus-u vivendi 
izmedju češkog i njemačkog elementa u 
kraljevini Ceskoj. „Cechiscke Revue" izlazi 
pred češke Niemce, da im prikaže i da ih 
upozna mirno, triezno i objektivno sa svim, 



što je češki narod stvorio na svim područ- 
jima svoje kulture. 

Prva tri svezka, koja su pred nama, po- 
kazuju birani i raznolik sadržaj. U obće 
oko ove smotre okupili su se i obečali 
saradnju prvi češki pisci, književnici, sveu- 
čilištni profesori i publiciste kap Čelakov- 
sky, Drtina, Foržt, Kramarž, Černy, Ma- 
saryk, Krejči i t. d., a osim Ceha i drugi 
strani pisci kao Brandes, Jessen, Karjejev 
i mnogi drugi. Iz dosad izašlih brojeva vidi 
se nastojanje, da ova revija bude na visini 
svoje zadaće, te da bude u skladu s iztak- 
nutim programom 

Poslužit će i Hrvatima, koji ne umiju 
češki, da se upućuju u češke kulturne i 
socijalne prilike i da ih potakne, da uče 
češki. Kod nas se puno deklamuje o sla- 
venskoj uzajamnosti (koju je doduše novi 
kurz zabacio radi ljubavi prema „braći* 4 
Magjarimal), a prvi bi uslov za tu uza- 
jamnost morao biti: učiti slavenske jezike. 

„Čechiche Revue" izlazi mjesečno, a stoji 
15 K godišnje. Adresa: Prag, Jungmanova 33. 

Chalnpnv Emanuel: Uvod do socio- 
logie. S ontedem na českč pomerv. (Sva- 
zek I. a II.) U Praze 1905. V konusi knih- 
kupectvf Hejda a Tuček. Tiskem V. Au- 
gustv v Litomvšli. — Ciena I. svezku K 
2-80, a H. K 4-—. 

Primili smo ovo liepo djelo u dva svezka 
žepnog oblika, na koje ćemo se prvom 
prilikom posebice osvrnuti. Koliko smo 
listajući opazili, djelo je pisano jasno i sva- 
komu pristupačno. Preporučamo. 



RUSKA 

Bilanca ruske liepe knjige za god. 1906. 

Politički prevrat prešao je, kako je lahko 
razumljivo, u Rusiji i na književnost, pa se 
može reći, da ruska knjiga zadnjih dviju 
godina nosi biljeg političkog revolucio- 
narnog pokreta. Koliko vodje političkih 
stranaka, tako propagiraju načela revolu- 
cije i prvaci na književnom polju. U ovo 
nekoliko crta povukao je neki pisac u slov. 
W L. Z.* 4 bilancu o ruskoj književnosti za 
ovu godinu. On veli : L. N. Tolstoj napisao 
je osim prekrasne pripoviesti „Zašto?* 4 

S crtice iz življenja u Sibiriju prognanoga 
'oljaka, revofucionarca Migurskoga) još 
„Konac našega vieka** i „Zidanje" ... U 
tim spisima razvija Tolstoj misao, da se iz 
sadanjega prevrata ne može crpsti ništa 
dobro, Duduci da vodje pri svim njihovim 
djelima za „sreću** domovine ne vodi 
ljubav i vjera, već većinom sebičnost i 
zloba, druge pak zasliepljenost i bezumlje. 
Leonid je Andrejev napisao .Tako je 
bilo . . .**, slike iz povjesti francezke revo- 
lucije. U tim prizorima razpravlja pisac 
s psiholožkoga gledišta o jednom od naj- 
zanimivijih momenata revolucije — o od- 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



335 



stranjenju kralja. — Osim tih crtica napisao 
je pripoviest „Gubernator" („Pravda" 1906. 
sv. 3.) i dramu u četiri čina „Sava". 

Maksim je Gorki napisao pripoviest 
„Barbari" te crticu „Mati* 1 . Barbari su po 
mnienju Gorkijevu pioniri prosvjete — 
mjernici, koji grade novu željeznicu kroz 
kraj, koji nije bio s ostalim svietom dosele 
ni u kakvom doticaju. Oni nose sa sobom 
.kulturu" sa svim veliko-svjetskim grie- 
sima i ruše s tim sav patrijarhalni stroj. 
— U drugoj crtici pripovieda „mati" po- 
tresnu pripoviest, kako joj je sin postao 
revolucionarne. 

Liepa je pripoviest A. J. Kuprina: 
„Olesja" (Olgica). — Drame: Juškevićeva 
„Lakota" i Činkovljevi „Kmetovi" nisu 
osobiti. — Nježni, tankoćutni pjesnik 
K. Balmont izdao je sbirku pjesmica za 
djecu pod nadpisom „Viline priče" (Fejnvja 
skazki). 

Valerij Brjusov („modernista") posabrao 
je plodove svoje muze posljednjih triju go- 
dina u „Vienac". — Z. Hippius (isto tako 
moderna spisateljica) nazvala je pak svoju 
sbirku „Krvavi mač". U jednoj i drugoj 
sbirci nalazi u nekoliko pravih bisera 
poezije 

Posebnu hvalu osvojila si je i zaslužila 
knjiga: .Domovini", peti sbornik pjesama 
Fedora Sologuba Taj znameniti pjesnik- 
simbolista napisao je u maniri Dostojev 
skoga velik roman: „Težke sanje". — 
Svoje vrsti mislilac i spisatelj D Merež- 
kovskij štampao je svoje najnovije djelo, 
duhovitu monografiju : „Gogolj i vrag . . ." 

Toliko ovaj pisac, dok Ćemo prvom pri- 
likom donieti izcrpljiviji prikaz novije ruske 
književnosti. 

* 

NJEMAČKA 

Pregled novijih knjiga i izdanja 

Najviše se ove literarne sezone razprav- 
Ijalojo novomu romanu Gustava Frenssena 
„Hilligenlei". Kako je poznato, Frenssenov 
je grandiozni roman ? ,J6m Uhl bio po- 
sljednjih godina najviše čitana knjiga o 
njemačkoj književnosti. Sretni je nakladnik 
Grote proslavio stotu tisuću toga romana 
prekrasnim posebnim izdanjem, koje već 
danas čini skupocjenu bibliografsku ried- 
kost. Čini se, da će domala i „Hilligenlei" 
dostići brojem izdanja svog predšastnika, 
Stara praksa uči, da je za pisca najbolja 
reklama, kad zvani i nezvani faktori gomilaju 
brošuru na brošuru, dasvojom poraznom kri- 
tikom unište pisca. To se desilo i u ovom 
slučaju. Nije prošlo ni pd godine, iza kako 
je „Hilligenlei* 2 izašao, već je mogao savjestni 
bibliograf nabrojiti neko petnaest brošura 
pro i contra. Najviše se uzvrpoljili prote- 
stantski teolozi, koji nikako nisu mogli 
dokučiti, kako se nekadašnji priprosti seoski 
pastor mogao usuditi, da u tom svom no- 



vom romanu iznese Kristovu pojavu onako, 
kako ju je on shvatio. Nije najposlie ni 
čudo, da je Frenssen ovim svojim roma- 
nom banuo kao bomba u zakučasti evo- 
lucijom' razvoj moderne protestantske teo- 
logije. Stojeći na sasvim objektivnom lite- 
rarnom stanovištu, treba da kažemo, da je 
taj roman u istinu zamjerno pjesničko 
djelo i vjerni dokumenat njemačke reli- 
giozne i socijalne evolucije. 

Pred nekoliko je .dana Frenssen izašao 
opet s jednim novim djelom „Peter Moors 
Fahrt nach Siidwest", koje se prikazuje 
kao iskreni spomenik njemačkim mladi- 
ćima, palim u jugozapadnoj Africi. Frenssen 
crta u tom djelu (a to priznaje cjelokupna 
njemačka kritika) gotovo nevjerojatnom 
snagom milieu dalekih zemalja, kojih nigda 
nije vidio, crta u prekrasnim opisima ju- 
načtvo njemačkih vojnika. Tako je i to 
djelo živi odraz žestokih borba o sa- 
vremenoj njemačkoj kolonijalnoj politici. 
Čitajući to cijelo sasvim zaboravljamo, da 
je najposlie ipak u tim djelima neka od- 
redjena tendenciozna i ako naskroz patrio- 
tička nota. Ovu nalazimo i u najnovijem 
djelu poznatogautoradrame „Zapfenstreich" 
(koja se i u nas prikazivala) r. A. Beyer- 
leina „Ein Winterlager". Roman se taj 
sbiva u vrieme tridesetgodišnjega rata, a 
treba reći, da Beverlein ovdje sasvim pušta 
s vidatendencijoznost svojih prijašnjih djela 
(pomenuti već , Zapfenstreich" i roman 
„Jena oder Sedan") te se prikazuje ozbilj- 
nim i iskrenim pjesnikom i umjetnikom. 

Znatne kulturne slike iz katoličkoga 
svieta donose romani „Jesse uud Maria" 
od E. von Handel-Mazzetijeve i „Christus, 
nicht Jesus" od F. VVerner von Oestćrena. 
Pjesnik, nekadašnji gojenac jezuitski, bori 
se u tom romanu proti „najgroznijem ne- 
prijatelju našega vremena, proti crnoj po- 
gibiji", kako on hoće. 

RicardaHuch, fina i duhovita pjesnikinja, 
poznata sa svoga neizrecivo iztančanog 
nistoričkogjosjećaja svojim studijama o nje- 
mačkoj romantičnoj školi zasnovala je veliku 
trilogiju „Die Geschichten des Garibaldi", 
od koje je netom izašao prvi dio, roman : 
„Die Verteidigung Roms". 

Feministička nota raste u njemačkoj 
literaturi danomice sve više i više. Klara 
Viebig, Thusnelda Kiihl, Dora Duncker, 
Ilse Frapan, Ossip Schubin, Luise Westkirch, 
Marie Diers, Miete Kremnitz i mnoge druge 
izdale su svaka u posljednje vrieme svoje 
nove romane i pripoviesti. 

Najfiniji njemački novelista Eduard grof 
Kevserling izdao je nedavno svoje tri naj- 
novije novele, a sbirka ima po prvoj od 
tih novela nadpis „Schwule Tage". Za sva- 
koga onoga, koji intenzivnije prati savre- 
menu njemačku književnost, rekbi kao da 
je posvećeni trenutak, kad uzčita koju no- 
velu Kevserlingovu Ali ovi su trenutci 
riedki, jer on na godinu izlazi s jednom 



336 



HRVATSKA SMOTRA 



najviše s dvie novele. On ne iznosi u svo- 
jim djelima zamašnih novih ideja, tenden- 
cija i dubokoumnosti, jer u njem odviše 
prevladava skepticizam. 

Kritička analiza njegovih djela pokazuje 
jasno elemente njegove radje, a ti su ele- 
menti najsavjestnije i najsrećnije odabrani. 
Tu je blagost Dickensova, oštra vedrina 
Balzacova, a u crtanju milieu-a Kevserling 
mnogo zahvaljuje velikom Theodoru Fon- 
taneu (koji se, budi mimogred rečeno, 
danas premalo cieni ). 

Sasvim drugim tragovima stupa majstor 
njemačke novele Paul Heyse, koji je svoje 
novije novele skupio u sbirci „victona 
regia und andere Novellen". Vrlo bi zah- 
valna studija bila, da se kritički izpita mo- 
derna njemačka novela. Kolike li razlike 
medju Kevserlingom, Hevseom a opet naj- 
poslie medju finim i sjajnim Hermanom 
Hesseom, autorom „Petra Camenzinda", 
koji je nedavno izašao s novim jednim 
romanom „Unterm Rad 4 \ Hesse je možda 
jednako kao Kevserling jedan od ponaj- 
boljih savremenih njemačkih stilista. On 
je nemiran duh, vagant, komu se nadme 
grud, kad za tihe i zvjezdane zimnje noći 
na smrznutom sniegu stupa kroz tiho 
kako alpinsko seoce, ili kad nenadanim 
pohodom usreći za karnevala stare svoje 
znance, kojih već dvadeset godina nije vi- 
dio, ili kad se spušta s Alpa u nizine 
lombardijske. U njega najmoćnije izbija 
personalna nota, a u toj opet najjačenjegov 
fini ukus u pogledu dobre kapljice, bez 
koie nije nijedna njegova novela. 

U redu novelista treba da se spomene i 
Rudolf Herzog (čija se najnovija drama 
„Die Condottieri" nedavno prikazivala u 
Berlinu) sa svojom sbirkom „Der alten 
Sehnsucht Lied". Ponajviše se tih novela 
odigrava u Italiji, a stara je čežnja, što pro- 
lazi kroz svih šest novela, ljubav. Pjesma 
je njezina sad radostna i puna nade, sad 
sanljiva i bojažljiva. 



FRANCEZKA 

Ferdinand Brunćtićre je mrtav. Dan 9. 
prosinca 1906. težko će osjetiti francezka 
knjiga, a ne manje i svjetska književnost. 
Francezka je izgubila jednoga od svojih naj- 
umnijih, najobrazovanijih i najučenijih ljudi. 
Čovjek svjetskog glasa. Brunćtifere je sebi 
sagradio spomenik u najuvaženijoj smotri 
danas na svietu, u „Revue des deux Mondes". 
Punih 30 godina bio je njezinim vjernim i 
marnim suradnikom, a posljednjih trinaest 
i prvim ravnateljem i urednikom. Koliko 
je tuj napisao, jedva da se dade označiti 
brojem ili prispodobom. 

li „Revue des deux Mondes u razvijao se 
je Brunćtiere od godine do godine, fzprva 
je pisao kratke kritičke ocjene i razprave, 
a poslie sve veće cjelovitije radnje. 



„Evolutiondegenres dans l'histoire de la 
littćrature", „Etudes critiques sur Thistoire 
de la littćrature francaise" „Histoire et 
littćrature", za tim „Nouvelles questions 
de critiques", ,,Le roman naturaliste", Les 
epoques du thćatre Fran^ais 1830—1850", 
,,tssay sur la littćrature contemporaine", 
,,L* evolution de la poćsie lyrique en Fran- 
ce au XlXićme sifccle", „Education et 
Instruction" ... — sva su ga ta djela uči- 
nila prvakom francezke kritike. 

1893. izabrala ga je francezka akademija 
bezsmrtnika svojim članom, čast za koju 
se pokojni Emile Zola toliko boraše • . 

Brunćtičre bijaše specijalista za fran- 
cezku književnost XVII. vieka. Ove je 
pisce upravo ljubio, i kako sam kaže na 
jednom mjestu, od njih je naučio pravi 
francezki stil. A Brunćtifere bijaše stilista 
par exccellence. 

Bijaše „stari", pristajaše uz tradicije, jer 
se nova moderna škola ne slagaše s nje- 
govim literarnim osjećanjem i ukusom. To 
se opaža jasno i oštro iz njegova djela 
„Naturalistički roman 41 . 

Ferdinanda Brunćtičra smatraju jednim 
od prvih zatočnika i zagovaratelja katoli- 
cizma u Francezkoj. Nekad protivnika i 
vjere i katolicizma, obratio je papa Lav 
XIII. na put, kojim je poslie uztrajao do 
konca života. To je bilo g. 1895, kad je 
objelodanio u svojoj reviji članak pod 
nadpisom „Aprćs une visite au Vatikan". 
To je ujedno i onaj glasoviti članak, u 
kojem je uztvrdio „bankrot" znanosti. 

U novije vrieme puno se pisalo o raz- 
govoru Brunćtifcrovom s velikim papom. 
Predavanja o vjerskom pitanju sabrana su 
mu u djelu „Discours de combats". Bio je 
i sjajan govornik. 

Premda ga je raztakala tuberkuloza, 
ipak je radio gotovo do zadnjeg daha. I 
u zadnjem broju „Revue des deux Mondes 1 ' 
ima njegova studija o filozofiji i francezkoj 
povjesti Bio je marljiv usque ad finem. 

**************** 

KAZALIŠTE 

Hrvatsko kazalište 

(Od 20. XI. do 11. XII.) 

Predsjednik zvoni i otvara sjednicu. Ga- 
lerije dubkom pune otmjenoga literarnog 
svieta, ponajviše krasnoga spola, a od ovoga 
najviše iz gospojinskoga kluba. Bilježnik 
Vanja čita zapisnik prošloga kazalištnog 
referata, koji se ovjerovljuje. 

Predsjednik javlja, da su konačno sank- 
cionirani ugovori dramatskih autora i ka- 
zalištne uprave. Osim toga stigli su ovi 
podnesci : 

1. Molba nekih dramatskih autora, daše 
drame iz prijašnjih sezona ponovno davaju; 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



337 



f »odupiru zastupnici Ivanov i Mihael Gorski. 
de odboru za reprize. 

2. Autori „Prokletstva" — Andrija Milči- 
nović i Milan Ogrizović — pitaju za sud- 
binu svoje drame. Ide odboru za ,,pro- 
ktete' drame. Predsjednik drži, da se ovo 
pitanje ima zajedno riešiti s peticijom hr- 
vatskih književnika o kazalištnoj cenzuri, 
u kojoj treba da su književnici. Prima se. 

3. Rudolf Kolarić-Kišur predao je na pri- 
kazivanje svoju „Tetku". Ide odboru za 
porodične neprilike. 

4. Isto je tako predao na prikazivanje 
Milan Ogrizović svoj „Zimski kaput" 
(Smieh) — to jest „Zimsku noć tt s mol- 
bom, da se prikazuje zajedno s „Proljetnim 
jutrom", „Ljetnim podnevom" i „Jesenjom 
večeri". Ide odboru za godiSnja doba. 

5. Neki anonimni interpelant stavlja ovu 
interpelaciju: 

a) Je li visokoj vladi poznato, da su 
neke glumice i glumci nezaposleni? (Buka 
Dramaturg s repertoirom u ruci prigovara). 

b) Ako je poznato, što misli visoka vlada 
u tom smislu poraditi? 

Ovu interpelaciju podupiru neki budući 
dramaturgi. 

Predsjednik izjavljuje, da će interpelaciju 
staviti na dnevni red nakon izvještaja o 
kazalištnom repertoaru od 20. studenoga 
do danas. Sad bi imao riječ izvjestitelj, ali 
pošto se u dramama, što su se za to vneme 
davale, nalazi i Miletićev „Grof Paližna", 
pozivlje gospodu, da u ovaj svečani čas 
svi ustanu i da ga poslušaju. 

Svi ustaju. Kritičari navlače rukavice 
osim jednoga, koji ih nema. Gibanje na 
galerijama. 

Predsjednik svečanim glasom: „Gos- 
podo! Autora »Grofa Paližne" nema danas 
medju nama, ali njegov duh lebdi nad nama. 
Duh, koji je naše kazalište digao na evrop- 
ski nivo Još kao mladić od 22 godine na- 
pisao je svoju dramu. Kako da bude inače 
nego poletna, zanosna i patriotična? No 
ona je još više. Ona je prva socijalna 
drama u nas, koja ne samo da je provela 
— što osobito naglasujem — jedinstvo 
mjesta, vremena i čina, (budući da se do- 
gadja u jedno veče i noć, a na istom 
mjestu), koja je nadalje izradjena virtuoz- 
nom tehnikom jednoga Augiera, Scribe-a, 
Dumasa i Sardoua, plastikom jednoga 
Shakespeare-a, satirom leđnoga Gogolja — 
nego ona se svojom kulturnom vriednošću 
i idejnom sadržinom digla na visinu jed- 
noga Ibsena. (Onaj kritičar bez rukavica 
prigovara.) 

Miletićeva drama ima neosporivu vried- 
nost i pruža očit dokaz o snažnom lite- 
rarnom talentu autorovu. Idejna sadržina 
njezina odrazuje uznosite etičke misli i 
plemenite socijoložke težnje savremene na- 
predne demokracije, što se napose jasno 
razabire iz načela, koja diljem ciele drame 
razvijaju aristokrat idealista barun Vranski, 



autorov idejni alter ego, napredni demokrat 
Vojislav Marković i mlada sanjarka Vale- 
rija. Ova su lica okružena romantičnim 
farom i zadahnuta čistim idealizmom, koji 
se kod lektire tako voljko dojima, a sa po- 
zornice danas zvuči mnogima, osobito 
skeptičarima i materijalistima, kao nera- 
zumljiva i nevjerojatna priča Ovi idealni 
tipovi i nosioci autorovih predpotopnih 
(Smieh) — mislim : preporodnih ideja, što ie 
u prilično oštrom kontrastu spram reali- 
stičnih likova ostalih predstavnika aristo- 
kratskih i gradjanskih krugova, koje je 
ocrtao, a kod nekih posegnuo i za karika- 
turom (Glas onoga kritičara bez rukavica: 
Ta, to smo sve u novinama čitali! — 
Nemir). 

Drama ova pokazuje riedku zrelost i 
mnoge vrline rodjenog dramatičara. To se 
opaža više u vještom crtanju karaktera, 
nego u razvoju dramske radnje, koja bi po 
mom sudu do trećeg čina trebala da po- 
kazuje brži porast. (Glas Vanje : To je bio 
i moj sud.) Autor je u uzki okvir drame 
smjestio čitavu galeriju raznih lica iz sa- 
vremenoga družtva, pa je trebalo mnogo 
vještine i okretnosti, da tolik broj lica di- 
ferencira i individualnim crtama i nijansama 
opremi. U tom je vrlo liepo uspio i uz 
svestrano ocrtana glavna lica stvorio više 
izvrstnih tipova, kao Pinterovića, Wippen- 
steina, Feigenberga, Ratkovića, fićfiriće 
Lona i Gejzu i dr., koji su na premierl 
živo zainteresovali gledaoce. Obćenito je 
upala u oči otmenost i finoća dialoga, 
živost konverzacije u salonu, intimno po- 
znavanje navika i običaja izvjestnih soci- 
jalnih krugova, a obilne duhovite dosjetke 
i humoristične rugalice izazvale su prave 
salve smieha i odobravanja. 

Vi ste, gospodo, tu dramu imali prilike 
gledati dne 1. i dne 4 prosinca, a gledat 
ćete je još vi i djeca naša mnogo puta, jer 
je ona i radi domaćeg mjesta i plemenite 
tendencije kao i nedvoumnih pjesničkih 
vrlina zavriedila, da se održi na našem 
repertoiru. Ako autor provede neke prei- 
nake i kratice, a samo se djelo uz bolju 
podjelu nekih uloga valjano pripravi za 
predstavu, zajamčen je ovoj domaćoj so- 
cijalnoj drami pozorištni uspjeh i dulji ob- 
stanak na repertoiru. (Opet onaj glas : Ta, 
to je sve iz novina! — Buka. Nemir. Po- 
vici: „Bacite ga van!"). 

A kad i ne bi bilo toga svega, gospodo 
moja, već sama odredba autorova, da se 
čisti dobitak prvih predstava upotriebi za 
kazalištni mirovinski fond i za družbu sv. 
Ćirila i Metoda, zaslužuje, da se našega 
autora, Stjepana pl. Miletića, posebno sje- 
timo, da mu čestitamo na uspjehu S tim 
više, što ovu dramu nije on, dok je bio 
intendant, htio iznositi na daske, već je 
pustio, da ovako dodje sama. Pravo je 
čudo, što je ta stvar u našem literarnom 
svietu ostala gotovo neopažena ili se srna- 



i 



338 



HRVATSKA SMOTRA 



trala historijskom, a ona je ipak bila prva 
socijalna drama u nas. I opet dokaz naše 
ignorancije i tradicionalnoga nehaja. Po- 
pravimo sada to i pošaljimo mu cvu br- 
zojavku: Tebi, zaslužnom intendantu, pa- 
triotskomu darivatelju za narodne svrhe i 
stvoritelju prve naše socijalne drame, česti- 
tamo na uspjehu I — Primate li gospodo, 
ovo? a 

Urnebesni poklici „Primamo" i pljesak. 
Sa galerije pada na predsjedničku stolicu 
cvieće. Kad se bura odobravanja slegla, 
zatraži rieč kritičar bez rukavica: 

Gospodo ! Ja sam možda zadnji, koji se 
ne bih pridružio bilo kakovoj manifestaciji za 
narodnu stvar. No baš zato, što patrioti- 
zam svoj shvaćam nešto drugačije, odre- 
djenije i dublje, nego li ga je shvatio autor 
„Grofa Paližne" u svojoj mladoj dobi, dr- 
žim, da bismo u izrazu našega veselja spram 
stvari g. Miletića morali biti umjereniji. 
(Čujmo, čujmo 1). Uzmite, gospodo, to na 
um, da će naše zapisnike čitati iza nas 
potomstvo naše, ono isto, koje će čitati i 
„Grofa Paližnu", pa u interesu dobroga 
glasa o našem literarnom i umjetničkom 
ukusu kod potomstva možda bi bilo dobro, 
da modificiramo ove izljeve veselja, koji 
su u vas razumljivi, jer se ugodno sjećate 
Miletićeve intendanture. Moje je skromno 
mišljenje, da je Miletićev „Grof Paližna" 
ne samo nesavremena, već blieda i slaba 
stvar. (Silna buka.) Ja sam „Grofa Paližnu" 
čitao i gledao, pa mogu to mirno reći, a 
govorim „sine ira et studio 1 *. Ja bih pre- 
gorio ne samo staru tehniku, po kojoj 
lica dolaze i odlaze kao na šetalištu, nego 
i mladenačko obilje suvišnih, gdjekad upravo 
školskih rieči, pregorio bih pače i onaj 
kontrast, što ga je gospodin predsjednik 
spomenuo izmedju realizma nekih Tka i 
romanticizma drugih (zapravo dvie neor- 
ganične polovice), ali ne mogu oprostiti, 
što nema u cieloj stvari jednog dramskog 
momenta, koji bi bio ljudski a ne pozo- 
rištni. Nemojmo se, gospodo, dati zavesti 
reklamnim noticama, što su iz istog izvora 
navirale našim novinama. Sudimo po prin- 
cipima čiste umjetnosti, kao što ja to uviek 
nastojim. Ja, gospodo, ne mogu podpisati 
one rieči g. predsjednika, da je autor ro- 
djeni dramatičar, već je prije rodjeni aran- 
žer, koji je nekoliko tipova oko sebe sretno 
snimio i upleo ih u nevjerojatnu fabulu. 
(Buka). Molim, ne bučite, ja priznajem pa- 
triotski i plemenito zamišljeni okvir cieloj 
slici, ali na njenom platnu vidim samo 
silhouette: kako sebi „der kleine Moritz" 
predstavlja socijalno značenje našega plem- 
stva. (Užasna buka. Sa galerije padaju na 
govornika koprive.) 

Predsjednik opominje galerije i govor- 
nika, da bude pristojan. 

Kritičar bez rukavica (nastavljajući): Ta, 
nisam ja to sam rekao, svi ste to nakon 
predstave govorili, neki pače i napisali, 



samo zamotano, ljepšim riečima, izmedju 
redaka, — u rukavicama (Buka i prosvjedi). 
Ja sam pak iskren, a zato sam iskren, jer 
je autor neiskren. Neiskrena je njegova 
Stockmanovska poza, koje nije ni nakon 
toliko godina promienio, Mnoge dosjetke, 
koje je namienio drugima, idu zapravo 
njega 1 (Neopisiva buka. Povici: Oduzmite 
mu rieči). Gotov sam odmah. Držim, da 
je autor morao svoj .mladenački grieh" 
iz temelja promieniti i posve preudesiti za 
prikazivanje, ako je htio izići s ovakvim 
pretenzijama nekih tobože socioložkih ideja 
i naprednoga demokratizma. To je bio du- 
žan učiniti, pošto su našom pozornicom 
prošle već neke dobre domaće, a osobito 
strane socijalne drame. Ta, još je svima u 
pameti Mirbeauov „Posao je posao", gdje 
je samo jedan aristrokrata, ali taj je kao 
izklesan. — Ako ima ljudi, koji će moći 
gledati i ovakova „Grofa Paližnu", držim, 
da mi u ovakovom literarnom skupu mo- 
ramo nešto drugčije precizirati naše su- 
dove, kolikogod nas naše simpatije k au- 
toru i rodoljubna pozadina Miletićeve stvari 
uz njega privezivale. Nadalje — to je opet 
moje skromno mnienje — davanje u ple- 
menite svrhe ne bi se smjelo spajati s li- 
terarnim uspjehom ili neuspjehom . . (Ovdje 
je nastala takova užasna buka, da pred- 
sjednik prekida sjednicu na deset časaka.) 

(Poslie odmora.) 

Predsjednik žali ove dogadjaje, što su 
se netom sbili, — drago mu jć, što su svi 
ostali za onu brzojavku složni, dok je go- 
spodin kritičar bez rukavica ostao osam- 
ljen. (Glas kritičarov : Možda i nisam). Pre- 
lazi na dnevni red, te moli g izvjestitelja, 
da izviesti o repertoiru od 20. prošloga 
mjeseca dalje do U. o. mj. 

Izvjestitelj: Gospodo 1 Bit ću kratak. 
Osim spomenute domaće premijere imali 
smo još i jednu stranu, „Protivnika", dramu 
u četiri čina od Alfreda Capusa i Ema- 
nuela Arčne-a, i to dne 24. XI., a reprizu 
dne 29. XI. (Glas: S tim je i poko- 
pana). Kazalište je ovim djelom iznielo 
konverzacijonu dramu s nekoliko dub- 
ljih akorda životne tragike. Žena ostav- 
lja muža, pošto on ne će da teži za sla- 
vom, za imenom, dok je u nje dosta ovakih 
ambicija (bilo pravih, bilo afektiranih) ; pa 
za to ona — inače čestita — polazi u na- 
ručaj drugome, koji će se proslaviti. Čo- 
vjek — umuju ovi Francezi — stiče ovako 
sve nehotice „protivnika" u svojoj vlastitoj 
ženi. Autori su osim sjajnoga i živog dia- 
loga iznieli još i po koju čovječansku notu, 
a sporedna im lica nisu šablonska već ose- 
bujna i diferencirano izradjena, a osobito 
se iztiče originalna madame Brćautin (gdjica 
Mihičić), koja u svojem salonu pospješuje 
razpite brakova. Držim da ova družtvena 
duhovita gluma ima i svoju literarnu vried- 
nost, pa da služi na čast našoj upravi, što 



BILJEŽKE HRVATSKE SMOTRE 



339 



ju je izniela. Ne treba da ovdje naposeb 
spominjem glumljenje naših sila, Šramice 
i Fiiana, koji su u prizorima na samu iz- 
radili svaku nijansu. Pohvalno iztičem Mi- 
hičićkinu šik-igru kao i iz vrstnu kreaciju 
Anića, dva puta već prevarenoga supruga. 
Nadam se, da gospoda nemaju ništa proti 
ovoj stvari. (Izvjestna klika „moralnih** kri- 
tičara mrmlja.) 

Jedan kritičar: Molim riečl 

Predsjednik: Molim! 

Jedan kritičar: Ja, gospodo, u istinu 
nemam ništa proti ovoj stvari te nisam 
protivnik „Protivniku", tek ću samo u neke 
nadopuniti izvješće g. izvjestitelja. Htio bih 
samo to reći, da mi se ovi duhoviti fran- 
cezki kozeri ne svidjaju onda, kad hoće 
biti osbiljni ili tragični. Ova drama, koja 
ne obradjuje toliko sujet brakolomstva ko- 
liko razpita, u istinu je fino i tehnički 
savršeno izvedena, ali me se dojima kao 
eksperimenat. Ona ima neke momente, 
koji govore „od srdca k srdcu" — što se 
veli — , ali čitava njezina konverzačiona 
naprava, ma bila kako duhovita, ne pod- 
nosi riešavanja onoga problema, što su 
ga autori sebi postavili. Pogledajte samo 
nermanna Bahra, koliko je bolji i tragič- 
niji u sličnoj zasadi kod svoga „Meister -a! 
A istom Strindberg, od čijega dijaloga upravo 
trnu zubi. Drugim riečima za ovakav pro- 
blem hoće se težak, jak dijalog s pntru- 
hom ciničkoga a ne obiestnoga smieška 
na život. Mirno razstajanje muža od žene 
moguće je samo onda, ako ga autori 
tako postave, ali u životu nije. Nevin je 
suprug sav smućen, Bahrov junak razbija 
vazu, a Capus-ovi i Arćne-ovi junaci odi- 
laze jedno od drugoga uz nešto sentimen- 
taliteta. Možda je ovaj svršetak, pred kojim 
su duhoviti autori kao umakli ostavivši 
svoje junake baš — što se veli — na cje- 
dilu, možda je, velim, to i razlog, zašto 
ova stvar nije kod publike „upalila", kako 
bi to rekla jedna moja kolegica kritičarka. 
Inače glumljenju svaka časti Molim, da 
bi se ove moje opazke primile u zapisnik. 
(Prima se.) 

Izvjestitelj: Nadalje smo, gospodo, od 
domaćih repriza stavili „Pe tricu Kerempuh" 
dva puta na repertoir i to na najljepše 
dane, u nedjelju dne 2. XII. i subotu dne 
8. XII., kao što se to i mora kod domaćih 
stvari. (Glas: Zašto to ne činite i kod 
drugih domaćih stvari?) Dopustili smo u 
istim predstavama, da izrabimo dnevne 
senzacije, neke aluzije na varalicu Stras- 
snoffa, ali sve ipak nismo (Glas: Zašto 
niste? Mogli ste ga' svega dramatizovati; 
on je pokazao više fantazije i duhovitosti 
nego li obojica autora). — Zatim smo da- 
van domaću reprizu Carevo „Zimsko sunce" 
i to^dne9. XII. u nedjelju po podne. (Glas: 
Zašto popodne?) Druge su reprize bile 
strane: dne 20. XI. Sudermannova ^Cast i 
poštenje" (Glas: Još uviekl) zatim dne 



22. XI. Scribe-ova „Čaša vode" (Glas : 
Neka nas već jednom mine ta čaša 1) molim 
po 47-mi puti Zatim dne 25. XI. u nedjelju 
popodne Tolstojevo „Uzkrsnuće", dne 27. 
Sardouovi „Dobri prijatelji" umjesto „Ve 
sele žene Windsorske", onda dne 6. XII. 
r Na dnu života" (Glas Vanje: Hvala Bogu, 
jedan Rusi), a konačno danas „Čast i po- 
štenje" (Glas: Za Boga miloga I Još ćemo 
svi postati častni i pošteni. — Dramaturg 
prigovara, da je to sbog bolesti umjesto 
B Attachć"-a). 

Izvjestitelj (nastavlja) : Od opereta davao 
se tri puta romantični „Začarani dvor* 
(dne 21. i 25. XI. i 2. XII. po podne), omi- 
ljela „ManVzelle Nitouche" (dne 28. XI.) i 
dražestna „La Mascotte" (dne 8. XII. po 
podne), te konačno dvaputa duhoviti „Ples 
u operi" (dne 5. i 9. XII.) Dakle u svem 
sedam operetnih predstava. (Glas: Zašto 
ne dajete već jednom što novo? — Faller: 
Burno vre, Zajčevu „Nihilisticu"). 

Predsjednik: Primaju li gospoda ovo 
izvješće do znanja? (Prima se). Prelazi se 
na najavljenu interpelaciju o zanemarivanju 
nekih glumica i glumaca. 

Dramaturg ustaje sa zakonom u ruci i 
traži, da se ova interpelacija stavi na kraju 
sezone, bude li opravdano, p ne sada u 
sredini. (Buka i nemir. Povici: Sada, sada!). 

Anonimni iuterpelant drži, da je baš u 
interesu tih glumica i glumaca, da se sada 
to pitanje ventilira. (Nemir). On će poka- 
zati, kako se neke vrstne sile- sve to više 
zanemaruju . . . 

Dramaturg: To nije istina I Ja ću vam 
sa statistikom u ruci dokazati protivno. 

Anonimni interpelant: Svaka statistika 
laže. 

(Buka. Pljesak na galerijama. Predsjednik 
opominje galerije.) 

Dramaturg: Molim gospodina predsjed- 
nika, da me uzme u zaštitu 

Anonimni interpelant: Nekoje glumice 
moraju sebi same prevoditi drame, da 
dodju do uloga. (Dramaturg prigovara.) 
Odlučuju personalni momenti! Simpatije! 

Dramaturg viče: Laži To su olajavanja! 

Redatelj Bach maše rukama: Tako je I 

(Užasna buka i vika. Predsjednik zvoni, 
a kad to ne pomaže, prekida sjednicu. Li- 
terarne klike i koterije viču još uviek i ži- 
vahno gestikuliraju. Nekoji su kritičari ob- 
kolili dramaturga i priete mu šakama. 
Obćenita, neprekidna vika. Napokon — 
zastor padne!). Vanja 



KNJIŽEVNE I UMJETNIČKE 

NOVOSTI 

* Na 5 o. m. otvorena je u Osieku iz- 
ložba „Hrvatskoga družtva umjetnosti 4 '. 
Izložili su ovi umjetnici: Auer, Josip i Ivan 



340 



HRVATSKA SMOTRA 



Bauer, Bužan, Crnčić, Csikos, Dvoržakova, 
Frangeš, Iveković, Kovačević, Medović, 
Meneghello-Dinčić, Muha, Preradovićeva, 
Rački, Struppieva, Šenoa, Tišov i Valdec 
U svemu 68 radnja. 

* Treća umjetnička izložba saveza jugo- 
slavenskih umjetnika „Lađa" priredit će se 
u Zagrebu. 

* Intendant srbijanskog narodnog pozo- 
rišta u Beogradu g Nikola Petrović dao je 
ostavku Mjesto njega postavio je ministar 
prosvjete za upravitelja pozorišta M. Mar- 
kovića, gimnazijskog ravnatelja. 

* Smetanina „Prodana nevjesta", jedna 
od najboljih svjetskih komičnih opera, do- 
živila je tridesetgodišnjicu svoje izvedbe. 

* Grof Lav Tolstoj napisao je novo djelo 
pod imenom „Značaj ruske revolucije", u 
kojem je iznio svoje misli i nazore o rus- 
koj revoluciji. 



* Nedavno je umro u Petrogradu poznati 
ruski publicista i kritik Viktor Golcev. Iz- 
prva je bio profesorom na moskovskom 
sveučilištu, a poslie se je sasvim posvetio 
politici. Bio je prvak ruskih progresista, a 
suradjivao u listovima „Ruskaja MysP i 
„Moskovskij Mjesečnik". Vodio je žestoku 
borbu protiv absolutisma, protiv koga je 
pisao oštre članke, pune ironije. Sa strane 
ruske vlade nije izostala nagrada — progon. 

* U Parisu otvoreno je novo kazalište 
„Theatre Rejane". U čast Rejanki bio je u 
oči otvorenja regisseurom stari Sardou. 

* Po svemu svietu proslavljena pjevačica 
Adelina Patti; oprostila se nedavno u Lon- 
donu, pred obćmstvom od 9000 glava za 
uviek s pozornicom. Tom sgodom prire- 
djeno joj je i posljednje slavlje, kakvoga 
nije doživjela ni jedna umjetnica. 



Errata corrige. U Ogrizovićevu dramoletu „Zimska noć" podkrala se mala pravopisna 
pogreška. Mjesto rieči foteuille ima svagdje stajati fonetski : fotelj. 



\~ T ' "MT 



/ s/U f .'. 



-1 



M 



Vy i ^ ; ' 






,* 



V. ' 



uli&f 




l^SU -Mj k [ < 



/T' 



r, 



t 



^ irJ vl --■'' - 'U ^ w ^^ UUv>:.,^ 



\A UK7\Aiy^,;^ 



f 



4