Hrvatski narodni vladari od god. 620.-1102

Google

This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct

to make the world's books discoverablc onlinc.

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc

publishcr to a library and rmally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying.
We also ask that you:

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web

at |http: //books. google .com/l

LUl^-i- . , I ... I

HRVATvSKl

■I

od rrod. ey^(K — IIO?^.

MATO SEGHER

-. .. .. .. .. . • • t •/ 'j ' »-■•,'■■#•

Kn ^

OVICA-

MOSiCKr. ' . '

"^>-..

i

1

*--

1|^^^^^

Kameno poprsje Majke Božjo naiijeno u mšovinamii starohrvatike i
biskniiaku crkve av, Marijo u Biskupiji kod Knina. To bijađ« nađ J
Cuvfl 80 sada u tauBoju u Kolnu. ^^^Š

HRVATSKI

0D1I¥

od god. aSO.— IIOS.

NAPISAO I IZDAO

M A T O SE G H E R

PROFESOR KR. EEAli^GIMNAZUB U MITROVICF.

MITROVICA.

TISAK HRVATSKE DIONIČKE TISKARE.

1803.

611-

hrvatski narode!

rVajveća svetinja svakomu čovjeku mora biti njegova
domovina, i najmiliji rad — rad za korist domovine,

Nu tko hoće za domovinu živjeli i raditi, taj ju mora
i dobro poznavati. 8 loga je kod mnogih naroda već dugo
u običaju nastojanje, da svaki pojedinac Što većma upozna
sve što je domaće, osobito domaću književnost, domaću
geografiju i domaću historiju. Kod Nijemaca, Rnglezft, a
osobito kod Francuza znadu mladići i djevojke već u 15.
svojoj godini na izust ćitave dijelove iz djela glasovitih svojih
pjesnika. Isto tako znadu gotovo u tančine domaći zemljopis,
a osobita se važnost polaže u poznavanje domaće povjesti.
Iz nje znadu ne samo nabrajati gola imena domaćih vladara,
već i sve važnije dogadjaje iz prošlosti svoje domovine.
Uslijed toga su i kod tih naroda već rano u mladiću i dje-
vojci razviti narodni ponos i narodna svijest.

Mi Hrvati ne možemo o sebi to isto reći. Kod nas se
slabo poznaju domaći književnici, slabo se znade domaći
zemljopis i domaća povjest; Naša je nesreća, da ljudi raz-
vijaju patriotske misli, kad su im živci razigrani u đružtvu
kod ćaSe vina. Ovakov narod, koji se hori za svoj obstanak,
morao bi što većma prionuti itz učenje svih domaćih prilika,
te bi morao točno poznavati svoju proSlosl,

Koji pako dio narodne povjesti ima biti svakomu Hr-
vatu najmiliji? Zar mu ne mora biti na\av\,V\\'a ^■aa ii-^-a-,
kad su HiTaii imali svoje v\aaV\\.6 "4\a.4.«te.., Va&. ?i^ ^wis->- ■^■«^"

R1V-

Predgovor.

nali svojom sudbinom, kađ su si sami krojili sreću, to ka
su i oni u svjetskoj povjesti u srednjem vijeku posebn
svoju ulogu igrali. To je doba od god. 620. — 1102., dakl
malo ne 500 godina. Tom dobom hrvatske povjesli uvije
sam se najradje bavio, jer Čitajući sgode hrvatskoga narodi
za vrijeme njegove samostalnosti uvijek sam osjećao, kak
mi se ja^a nada u budućnost hrvatske domovine.

ProSle se je goiline navršilo 8 vljekova što su Hrva!
izgubili posljednjega svoga narodnoga vladara Petra Sva
Čića, Hrrataki je narod u mnogim mjestima proslavio uspo
nienu na ovoga velikoga borioca za hrvatsku državnu
moslalnoat.

Tom prilikom zaželio sara i ja u posebnoj knjiži«
izdati povjest naSih narodnih vladara. Takovih knjižica imad
drugi narodi na stotine, te ćeš ih naći i u najzabitnijoj se
Ijačkoj kući. I ja nisam svoje knjige napisao za učenjake na&Q
već za narod, te ću se radovati, kad budem mogao vidjel
kako hrvatski seljak, hrvatski obrtnik ili trgovac za vrijeme do
kolice eila knjigu o , hrvatskim narodnim vladarim

Mladeži hrvatska, uzdanice hrvatskoga naroda, koja ćel
poshje svojih roditelja zauzeti sva mjesta u javnom životi
svoje domovine, uCi Sto viSe domaće povjesti prije nego eoi
stupiti u javni život. I tebi predajem od srca ovu knjižica
da ju ćitaš s onom ljubavi, s kojom sara ju ja pisao. Ćita|
knjigu prošlosti svoje domovine, te se spremaj ozbiljnin
radom koristiti narodu svome,

U Mitrovici, dne 14. lipnja 1903.

Mato Segher.

Prvo doba.

Od doseobe do franačkog gospodstva.

Od Rod. e20.— 800.

»♦«- —

Kluk. Lovel. Kosenac. Muhlo. Hrvat.

Tuga. Buga.

Porga. Radoslav.

Kluk, Lovel, Kosenae, Muhlo, Hrvat,

Tuga 1 Buga,

Oko ^od. 62G.— G4rl.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet pripovijeda nam
u svojoj knjizi ,De adrainistrando imperio* (,o načinu kako
treha vladati") kada i kako su se Hrvati doselili u zemlje,
^(ije danas stanuju. On veli, da su Hrvati u vrijeme cara
Heraklija (vladao od g, 610.— 641) stanovali na sjeveru u
današnjoj Galiciji. Strašni Avari da su navaljivali na zemlje
bizanskoga carstva i pustošili ih. Baš u to vrijeme da su
Hrvati zamolili cara Heraklija, da im dade druge zemlje
za stanovanje. Heraklije im je obećao dati Dalmaciju
(to je današnja južna Hrvatska, cijela današnja Dalmacija,
cijela Bosna, Hercegovina i Crna Gora), ako iz nje iztjeraju
Avare i ako priznaju vrhovnu vlast carevu. Na to da se je
diglo jedno pleme hrvatsko, koje su vodila braća : K 1 u k a s,
Lobelos, Kosentzes, Muhlo i Hrobatos i dvije
sestre Tuga i B u g a, te sišlo sa sjevera u Dalmaciju, gdje
su našli Avare. Ratujući više godina s njima svladaše ih
Hrvati i od onog vremena taje zemlja od njh zaposjednuta.
Nadalje veli car Konstantin, da je zemlja, u kojoj se Hr-
vati nastaniše, od početka bila pod vlašću rimskoga cara,
a Hrvati da su po ,zapo vj edi* rimskoga cara (Heraklija)
latili se oružja i Avare iztjerali.

* *

Ako i nije mnogo toga istina, što nam tu car Kon-
stantin pripovijeda, opet zaslužuje njegova priča o dolazku
Hrvata u novu njihovu domovinu, da ju svi pamtimo, jer
je to najstarija i gotovo jedina obširnija vijest o seobi naših
pradjedova sa sjevera na jug i jer ^vx \m^\\.^^Vw\^\sa2^^'^

10 Kluk, Ijovol. Kosfinaii, Muhlo, Hrvat, Tuga i Buga.

apominje kao vodje Hrvata na njihovu putu, u opee prva
imenn, kojn se kao imena HrvatA u našoj povjesti spominju.

Medjutim nisu Hrvati svi na jedan put došli u novu
avoju domovinu, jer se za stalno znade, da 8U već tečajem
VI. vijeka prodirali polagano na balkanski poluotok. lato
tako nije istina, da su Hrvati dozvolom ili čak po zapovijedi
cara Heraklija navalili na Avare i zauzeli Dalmacija. Kad
bi to bilo istina, onda bi Rimljani, koje su Hrvati u Dalma-
ciji našli, dočekali Hrvate kao svoje saveznike i prijatelje;
a ne bi se bili razbježali pred njima kao pred najljućim
neprijateljima i sakrivali se kud je koji znao samo da
spasi! Zar bi Hrvati u tom slučaju pustošili bili i razarali
rimska mjesta i ubijali rimske žitelje?!

Nema sumnje, da su se Hrvati morali junački borit
i s Avarima prije nego bu si osvojili novu domovinu. Ti
bijaše herojičko doba hrvatskoga naroda, doba oavajanji
Hrvatski si je narod oružjem u ruci nako
junačke borbe i proti Avarima i proti Rimljanima
osvojio novu domovinu.

To herojičko doba osvajanja dovršilo se je u vrijeme
bizant. cara Heraklija.

A Eto je a imenima one braće, koja su tobože vodila
Hrvate na jug?

Nije moguće vjerovati, da bi to bila imena prave
braće, a opet ne smijemo sasvim zabaciti tih imena. Težko
je pomisliti, da bi car Konatantin takova što siievim izmislio.
Mi si ta imena ovako tumačimo:

Hrvati su kao i drugi slavenski narodi dijelili se u
plemena. Svako plerjie imalo je svoga župana, koji bijaše
u svom plemenu vrhovni poglavica. Nu u kritičnim časo-
vima cijeloga naroda izabrala bi si sva plemena izmedju
svojih župana jednoga, koji je imao biti onda poglavica
cijelomu narodu. Taj bi se obično za razliku od ostalih
župana zvao velikim županom. To bijaše obično za.
vrijeme rata i za vrijeme seobe narodne. J

Od Hrvata, koji su stnnovali u današnjoj Galiciji, pošlil
je, kad su se počeli seliti, sedam a možda i osam plemena]
pod vodstvom svojih župan:\ i svog zajedničkog velikog žu-
paaa na Jug. Svako pleme imalo je a^oje ■^q9,'&\i^q \raa, a

tiluk, Lovei, Kosenac, Muhlo, Hrvat, Tuga i^Buga. il

isto tako i svaki župan. Ona imena, koja nam spominje car
Konstantin, mogla bi biti ili imena onih sedam plemena
hrvatskih ili imena njihovih župana.

Medju onim imenima nalazimo i ime Hrvat, a tim
imenom prozvan je i cijeli narod. To se je i kod drugih
slovjenskih naroda dogodilo. Za Čehe se naime znade, da
su se dijelili u više plemena, od kojih se je najjače zvalo
Česi. Ime tog plemena prešlo je poslije na cijeli narod.
Isti slučaj imamo i sa Poljacima, kod kojih se je jedno
pleme zvalo Poljani i od kojeg je plemena prešlo poslije
ime na cijeli narod.

Eto isto tako se je moglo dogoditi i kod Hrvata, koji
su se dijelili u više plemena, a jedno — i to možda naj-
jače — zvalo se je Hrvati. Od tog pako plemena prešlo
je onda ime na cijeli narod.

Kluk.

Izmedju god. GSO.— 630.

Kako se je zvao onaj veliki župan, koji je vodio
hrvatska plemena na jug? To se može opet nagadjati iz
riječi cara Konstantina, koji veli: .... lativ se Hrvati oružja
protjeraše Avare iz onih mjesta, te se naseliše u njihovoj
zemlji, koju i danas posjeduju. Bijaše pako onim Hr-
vatima u to vrijeme vladar otac Porge* c . .
A tko je bio taj otac Porgin? Toga nema u Konstantinu.
Nu glasoviti stari spisatelj Farlatty veli ovako: ^Klukas
bijaše možda najstariji, koji je imao vrhovnu vlast
nad hrvatskim narodom. Vrlo je pako vjerojatno,
da je sin ovoga bio Porga, kojemu je otac
ostavio vladavinu*,

Nu mi možemo i sami tražiti tragove imenu Klukovu
u najstarijim gradjevnim spomenicima hrvatskim. Kad su
se naime Hrvati stalno nastanili u Dalmaciji, onda je sre-
dište njihova života bilo poglavito okolica Solina od Trogira
do Omiša. Tu se je kod Bihaća nalazio i prvi hrvatski
vladarski dvor. Tu si je naime Klukas sagraditi dao svoje
dvore, koji su se po njegovom imenu zvali „Klukovi dvori'.
Nu kasnije su si vladari hrvatski sagradili nove sigurno
veće i jače dvore. Ti bijnhu u samom Bihaću. Knez Tr-
pimir spominje, da je u dogovoru sa svim državnim vel-
možama podignuo samostan. Po svim iztraživanjima to je
onaj u povjesti poznati samostan ,sv. Petra od Klobuka',
koji Porfirogenit zove Klaboka — grad u pokrštenoj
Hrvatskoj. Ova pako imena .Klobuk" i »Klaboka*
sigurno su u savezu sa »Klukovi dvori*. Stoga zaključujemo,
đa se je ime prvoga kneza hrvatskoga Kluk a sačuvalo u
imenu samostana .sv. Petra od Klobuka**, koji je podignut
od kaeza Trpimira na mjestu porušenih .Klukovih* dvorova.

Porga (Borko).

Oko god. 630.

„Hrvatima u to vrijeme bijaše vladarom otac P o r g e*. . .
To nam veli car Konstantin. Mi dakle odavle za sigurno
znamo, da je Porga (možda se je hrvatski izgovarao
Borko) bio vladar hrvatski i da je njemu ostavio vladu
njegov otac, za koga držimo da je bio Kluk. To znači
mnogo. To znaci, da su Hrvati već u prvoj polovini sed-
moga vijeka imali uredjenu državu, kojom je upravljao
jedan vladar. Nema sumnje^ da su Hrvati imali mnogo prije
nego li Srbi ili Bugari politički i kulturno uredjenu državu.

Porga je sigurno stolovao još u »Klukovim dvorima*
kod Bihaća. U njegovo vrijeme još je postojalo ratno stanje
izmedju Hrvata i starih rimskih žitelja, koji su bili pobjegli
većinom na obližnje otoke i odanle nastojali vratiti se natrag
u svoju domovinu. Nu do mira je došlo tek onda, pošto su
Hrvati primili kršćanstvo i pošto su se i rimski papa i bi-
zantski car zauzeli za sudbinu tih Rimljana i nagovorili
Hrvate na mir.

Radoslav.

God. 688.

Pošto su 66 Hrvati stalno nastanili u Dalmaciji i pri-
mirili se, počeli su latinski žiteiji, koji su pobjegli pre«"
njiivii Qii otoke, i u gore, po malo vračati se u primorja
osvojene Dalmacije. Tu su oni opet počeli osnivati nove
gradove sebi, a vrlo mnogo ih se nastanilo u palači nje^
kadašnjeg rimskog cara Dioklecijana. Videći to Hrvati na-
vališe opet na njih i obkoliše one u palači. Opet bi zlo
bili prošli rimski žitelji, da nisu zamolili pomoć u rimskoga
pape i bizantskoga cara. Bilo to oko g. 080. U Carigrada
bijaše car Konstantin Pogona t. Ovomu je pošlo zi
nikorn sklonuti Hrvate na mir i nagovoriti ih, da su ostan-
cima latinskih žitelja dozvolili živjeti u gradovima: Zadru,
Spljetu, Trogiru i Dubrovniku. Nu osim golih tih gradovi
ava ostala zemlja pripada Hrvatima.

U isto se je vrijeme pobrinuo i rimski papa za kr--
šeansku vjeru kod noso nadošlog naroda hrvatskoga. Nigdji
nema ni najmanjeg spomena o tom, da bi se Hrvati bili I
najraHnje protivili bili primitku kršćanske vjere. Po cijeloj'
zemlji Bu odmali bile uredjene biskupije sa nadbiskupskom
stolicom u Spljetu, Latinski žitelji u gradovima Zadru, Spljetu,
Trogiru i Dubrovniku i na otocima Krku, Rabu i Osoru
priznavali su bizantskoga cara za gospodara, a mjesta,
gdje su stanovali, prozvaše posebnim Imenom Dalmacija
na uspomenu prijašnje rimske Dalmacije, koju su Hrvati
zauzeli.

Poslije svega toga nastao je u Hrvatskoj mir, te se o
Hrvatima kroz ei/eJu drugu polovinu Vll. i kroz cijeli VllL
vijek gotovo aišta ne spominje.

Ha đ osi a V. IS

Jedina oaoba, koja se u to vrijeme spominje, jest knez
Radoslav. Taj je morao biti vrlo ratoboran, jer se o
njemu pripovijeda, da je god. G88. ratovao daleko prema
jugu i potukao Arbanase, te i osvojio sve krajeve ilo Lješa
u Albaniji. Taj je pokorio si cijelu Bosnu, te je u opće
vlaEt hrvatsku daleko na iztok i na jug razširio. Ako i
nema za sada još historijske potvrde za to, opet Bmijemo
i iz tog pripovijedanja o knezu Radoslavu zaključiti, da je
već 688. god. vlast hrvatska daleko na jug i na iztok do-
pirala.

Od god. 640.-799.

Hrvatima nema gotovo nikakovih historijskih vijesti
za cijelu drugu polovinu 7. vijeka i za cijeli 8. vijek. Za
■ to vrijeme nije nam historija ni jednog događjaja, dapače
nijednog imena hrvatskoga zabilježila. 8 toga osim Rado-
slava ne znamo ni za ime ikojemu vladaru hrvatskomu iz
tog vremena. Hrvati su zaista morali živjeti u miru kroz
to vrijeme. Car Koostantin nije ai znao taj mir u narodu
hrvatskomu inače protumačiti nego tako, da su se Hrvati
primivši sv. krst tobože .obvezali i posebnim pismenim
ugovorima zavjerili sv. Petru apostolu, da ne će nikada u
tudju zemlju oružjem provaliti, već da će u miru živjeti
la svima koji će to htjeti".

Nu slavni naš otac hrvatske povjesti Raćki tumači
li sasvim drukčije taj mir kod Hrvata. On veli, da su Hr-
kati, pošto su zauzeli dijelove rimske Dalmacije i Panonije,
podijeljeni bili u plemena i po razmještani u župama živjeli
^od svojim županima, koji su skupa dijehli vrhovnu vlast,
,te se za to niti za imena tih župana medju sobom ravnih
ne zna. To da je glavni uzrok, što spomenici šute o Hr-
vatima za to razdoblje od 150 godina. Hrvati se u to doba
lisu pokoravali jednoj osobi, već svako pleme svome žu-
;)anu, a narod s tolikim glavarima nije bio ni razpoložen
li prikladan za vanjska vojena poduzeća.

Medjutim odkriSe nam naša arkeološka društva u
Dalmaciji već dosta predmeta baš iz 8. vijeka. Tako i-tko-
mše u Ninu u ruševinama crkve sv. Wđ.T»iQ\'6 ti-w^'?5'^'«K
tloću u naravnoj veličini pnkaz\ijuč\ 'c^si^o^a' vv*^'«^^'*?

16 Od god. 640.— 799.

velmožu. To je odkriće vrlo znamenito. Nadalje su iz ruše-
vina biskupske bazilike sv. Marije kod Knina izkopani gro-
bovi, koji potječu po svoj prilici iz 8. vijeka. U tim gro-
bovima nadjeni su mačevi, noževi, ostruge, zlatni bizantinski
novci, razne posude, zlatni nakiti i ostanci odjeće. Sudeći
po tim predmetima, mrtvaci u tim grobovima bijahu narodni
hrvatski poglavice i to župani ili podžupani. Koliko bi se
takovih spomenika vise odkrilo, kad bi hrvatski narod više
pažnje posvetio našim arkeološkim društvima, te ih podupro
u njihovu radu. Još mnogo, vrlo mnogo moramo spomenika
naći, dok budemo mogli bar donekle ispuniti praznine u
pojedinim razdobljima hrvatske povjesti. Duboko pod zemljom
ti se spomenici nalaze, te ih treba samo izkopati, a to se
ne da bez narodne pomoći. Često je s^m jedan napis na
kamenu od neprocjenive vrijednosti za povijest našu, za
koju nam manjka još vrlo mnogo podataka, koje bismo
možda u zemlji na onom klasičnom tlu od Trogira pa do
Spljeta i od Spljeta do Omiša naći mogli. Bez sumnje
se u Kninu i njegovoj okolici nalazi još mnogo ne odkritih
spomenika, koji čekaju na ruke marnih iztražitelja hrvatske
prošlosti.

Drugo doba.

Doba knezova.
I. Knezovi l^osavsko Hrvatske.

Vojomir. Ljudevit. Ratimir. Mutimir. Braslav.

God. 700,

Po mnijenju mnogih talto 8e je zvao g. 796. vladar
ćnih Hrvata, koji bu stanovali izmedju Siive i Drave. Hr-
kati 8u naime đoseliv ae na jug zauzeli ne aamo rimsku
Palmaeiju (zemlju od latre do Crne gore na jug i malo ne
đo rijeke Drine na iztok) već i zemlju izmedju Save i
Drave, koja se je onda zvala Pannonija. Car Konstantin
veli, da se je jedan dio Hrvata, pošto su ovi došli u Dal-
maciju, odijelio i zauzeo lllyrik i Pannouiju. Ovi da su
imali svog posebnog vladara, koji je bio posve neovisan od
ionog u Bijeloj ili dalmatinskoj Hrvatskoj. Nu premda nam
to pripovijeda car Konstantin, ipak nam niti on niti itko
Irugi ne navadja ni jednog imena vladarskog za Posavsku
. j. panonaliu Hrvatsku za cijeli 7. i 8. vijek. Tomu se
ie treba Čuditi, jer ti Hrvati izmedju Save i Drave nisu
ftožda ni imali uredjene države sa posebnim vladarima do
^^inca 8. vijeka, jer au bili pod jarmom Avara, koji su onda
ispodovali nad cijelom današnjom Ugarskom i Hrvatskom
smedju Save i Drave. Tu su imali Hrvati mnogo trpjeti
pd tih divljih Avara i jedva su izčekivali čas spasenja od
ijifa. Težko bi se medjutim bili sami od njih izbavili, da
le nije i silua franačka država aa njih digla. Moćni i silni
ranački car Karlo Veliki odlučio je^ bio skršiti do kraja
LVare. Budući da su slavenski narodi današnje Austro-
Tgarake, a med njima i Hrvati u Posavskoj Hrvatskoj već
ireko 2 stoljeiia stenjali pod avarskim jarmom, to au se
IZ franačke čete boriH i Slaveni proti svojim tlaeiMv.TOa..
Jod. 796. poslao je Karlo Vel. ^to^^ kNBj;m%. l>M\ssft.^»i'e>>
ojvoda Ericha, kojemu se je pridtvim \ "^ o\o\c^ 'Sii»N'«a..

20 Vojomir.

koji je po svoj prilici bio vodja hrvatskih četa. Hrvati
naime posavski viđeći, da je kucnuo čas oslobodjenja od
Avara, ohrabriše se, te si izabraše glavura, koji će ih vo-
diti u boj proti Avarima. God. 799. moć je avarska sasvim
slomljena, a zemlje, koje bijahu u vlasti njihovoj, dospješe
sad sve pod vlast franačku, dakle i Hrvatska izmedju Save
i Drave sve do ušća savskoga u Dunav.

Vojomir, koji se je borio za oslobodjenje Hrvata
od Avara, prvi je po imenu nam poznati vladar onih Hr-
vata izmedju Save i Drave,

Ljudevit,

knez u Posavskoj Hrvatskoj.
God. 814.— 8S3.

Pošto su se Hrvati u Posavskoj Hrvatskoj pod Vojo-
mirom pomoću franačke sile oslobodili od Avara, nisu time
postali posve slobodnima, jer su morali odmah priznati fra-
načko gospodstvo nad sobom i Karla Velikoga svojim vr-
hovnim gospodarom. Karlo Vel. nije dirao u domaće uredbe
u Hrvatskoj, jer je Hrvatima ostavio njihove župane i nji-
hovoga vladara, samo ih je podložio svojim državnim či-
novnicima. U početku su Hrvati gotovo rado priznali vr-
hovničtvo franačko nad sobom, jer su se nadali, da će im
ono biti njeka zaštita i pokroviteljstvo. Nu naskoro uvidješe,
da tudjin bio on Avar ili Franak, nema nikad prca ni
obzira prema narodu, nad kojim vlada. I Hrvati požališe,
što sa se podvrgli franačkoj vlasti, te počeše snovati o
tome, kako bi sbacili sa sebe tudjinslii jaram i otresli se
tudjinaca Franaka. Za života medjutim Karla Velikoga,
koga je i Bijela ili dalmatinska Hrvatska priznavala bila vr-
hovnim gospodarom, nije ipak u Posavskoj Hrvatskoj došlo
do ustanka.

Kad je iza smrti Karlove (g. 814.) franačkim kraljem
postao njegov sin, slabi i nemoćni Ljudevit Pobožni, tada
bijaše u dalmatinskoj Hrvatskoj knez Borna, a u Posav-
skoj Hrvatskoj knez Ljudevit. Oba ova vladara bijahu
vlađohlepna. Jedan i drugi je mislio na to, kako bi zavladao
objema hrvatsltimdržavama: Posavskom i Bijelom Hrvatskom.
To bijaše na štetu hrvatskomu narodu. Već slijedeće go-
dine po smrti Karlovoj g. 815. ^lo \3l ^t^^ ^ '^^'^\\i^x:^ \

[ £S Ljuilevit.

Borne i Ljudevita, da se poklone Ljudevitu Pobi
Jedan i drugi je to učinio ne iz odanoati prema Fram
Već želeći time steći naklonost franačkoga kralja, po
koje će moći onda možda zadobiti željenu vladavinu i;
hrvatske države. Videći franački markgrof Ka dola;
medjusobnu ncBlogu i utakmicu hrvatskih vladara nai
je to izrabiti u korist Franačke razpiriv još jače ra
jednoga prema drugome. Najviše je patila uslijed
Posavska Hrvatska. Tu su se Franci sve više banili i
prava nasilja i okrucnićtva gora od avarskih. S&n
Konstantin veli, da au Franci od materinjih sisa odi
nejaku djecu i bacali je psima za hranu ! Knez Ljude
bio odlučio stati na kraj takovim krvoločtvima i ob
svoj narod od zuluma fraoačiioga. S toga pošlji
svoje poslanike u Heriatal pred cara Ljudevita. Poa
ae tamo potužile proti Kadolahui proti njegovom okru
postupanju sa Hrvatima. Nu kako bi Franci primili
na svog Čovjeka, kad mu je zadaća širiti franačka pn
na iztok. Ni na najpravednije tužbe Ljudevitove nije l
Ljudevit ni obazreo.

Puni ogorčenja vrate se poslanici natrag k Ljudi
koji odluči na to svoj narod silom oružja oslobodi
tudjinakog jarma, kad nije ni najpravednijim tužba!
molbama ništa postići mogao

Odmah slijedeće godine 819. bukne opći ustana]
vata proti Francima.

Uz dobrog vodju svoga, uz ponosnog i hrabrog k
Ljudevita, započeše sada Hrvati rat za slob
koji je trajao preko tri godine. U te tri godine poi!
devet franačkih vojaka proti Hrvatima, a Ljudevit je
devet hrabro suzbio. Prva vojna franačka proti Hrvafi
svrši se nesretno po Franke. Franci biše pobijedjeni, voji
im razbijena, te se sramotno kući vratiae. Sam vodja 1
naeki, poznati furlanski markgrof Kadolah umre n "
iza bitke. Franački se car silno iznenadio, kad su iza
vijesti porazu franačke vojske predanj došli poi
pobjednika Ljudevita i nudili mu mir. Ljudevit se je uj
da će sada franački car iza poraza svoga drage volj<
fffat/ aa to, da prestanu nasilja tranafeVa lioi ^ti^^

Ljudevit, 23

g!e Sada! Car prezre i zabaci ave ponude Ljudevitove, jer
ih je smatrao kao znak straha njegova. Za to ae ovaj
spremi na krvavi rat proti Francima. Silna Franačka bi-
jaše onda u Evropi najjača država, koja je tolike narode
i zemlje pod svoju vlast spravila. Zar da aada malena Po-
Bavaka Hrvatska odoli tolikoj aili sama? Ljudevit nadje
eebi saveznike. Gotovo svi korutanaki Slovenci prionuše
uz njega a isto tako srpsko pleme Timočani, Pristalo je
uzanj i bizantsko carstvo. Nu što bi najviše vrijedilo, toga
ne poluči. Borna uaime, knez južne ili Bjiele Hrvatske,
ne pristade uz Ljudevita, što više, on se ponudi franačkomu
caru, da će ga pomagati u boju proti Ljudevitu. Žalostan
momenat u povjesti hrvatskoj, gdje će jedni Hrvati voje-
vati proti drugima ! Nu Ljudevit se je borio za alobodu
naroda svoga, a Borna iz osobnog koristoljublja želeći
uništiti Ljudevita samo da ae dočepa i njegove zemlje.
Nu ovaj put je baš Borna bio tako poražen, da je sam
Jedva živ pobjegao. Premda je bila nastala već i zima,
iipak je Ljudevit sabrao dobru vojsku i jos iste g. 819. u
'mjesecu prosincu pošao proti Borni u njegovu Bijelu Hr-
vatsku. Borna se bio prepao. Zatvoriv žene, djecu, starce
i sve vrijednije stvari u župskim gradovima, stavi ae Borna
na čelo odabrane svoje vojake, s kojom je napadao na
Ljudevita iz gorovitih mjesta tako vješto, da je ovaj uvidio,
da ne može pobjediti Borne, ako ne dodje do odlučne bitke
na otvorenom polju. Nu toga Borna nije hotio, jer je po-
znavao junačtvo i vjeStiou Ljudevitovih ljudi na otvorenom
polju. Izgubiv napokon Ljudevit preko 3000 ljudi i mnogo
konja i hrane i plijena morade odustati od daljnjega voje-
vanja u sred zime u gorskim predjelima, te ae vrati kući.
Uspjeh te vojne bijaše ipak taj, da je zadao straha i Fra-,
načkoj i Borni, te im dokazao, kako je jak i malen narod,
kad se oduševljen bori za pravednu stvar.

Sada odluče u Franačkoj na državnom saboru u
Aachenu, još u mjesecu siječnju 820. da proti Posavskoj
Hrvatskoj tri vojake kTenu. Na aabor je došao i Borna, da
i on pomogne uništiti Ljudevita. Čim je svanulo proljeće
uđariše zaista tri franačke vojske, aa aieMftta., %■». \a.'i!?> ^ "*».
zapadu, prema Posavskoj HrvateV.ov \i\i\«.'^\^ \% \^'4»s» >

24 Ljudevit.

susret svakoj pojedinoj vojsci prije, nego će se one sjediniti.
Sjevernu i južnu vojsku zaustavise Hrvati već na medji
svoje zemlje, nu glavna vojska dolazila je sa zapada iz
Korutanske. Tamo je imala biti odlučna bitka. Ljudevit je
3 puta navalio na glavnu franačku vojsku, ali je svaki put
bio suzbijen. Njegova je vojska bila preslaba prema fra-
načkoj velikoj sili. Na to Ljudevit uzmakne iz Korutanske,
te se povuče u svoju domovinu. Sve tri franačke vojske
provališe sada u Posavsku Hrvatsku, te se sjediniše. Lju-
devit je uvidio, da će sada još manje moći odoljeti sjedi-
njenoj franačkoj vojnoj sili, pa opet nije nipošto hotio po-
nuditi mira znajući da bi to samo upropastilo njegovu
zemlju. On je odlučio — pa bilo na koji način — oprijeti
se franačkoj vojaci. Hrvati napustiše po nalogu Ljudevitovu
svoje kuće, te se smjestiše u župnim gradovima, koje
učvrstiše za obranu od Franaka, drugi se posakriše po šu-
mama i močvarama, a s^m Ljudevit se utabori u tvrdom
njekom gradu, koji bijaše na visokom i strmom brijeiru
sagradio pomoću tesara i zidara, koje mu je poslao bio
patrijarka otoka Građo u Mletcima. Franačka je vojska
harala i pustošila polja, palila kuće, sve uništavala, ali
utvrdjenih gradova nije mogla zauzeti. Ljudevit je znao,
što sve rade franački vojnici s njegovom zemljom, pa ipak
je ostao stalan u svojoj odluci, da ne popusti Francima,
jer to bi značilo sve proigrati. Franački vojvode uvidjese
napokon, da ne će moći tako skoro zauzeti tvrdih gradova.
K tomu se porodi u sjevernoj franačkoj vojsci kužna bolest.
To sve ponuka vojvode, da ođlučiše ostaviti za sada Hr-
vatsku i vratiti se kući. Posavska Hrvatska bi spašena.
Bila je poharana, i opustošena, ali je ostala slobodna i ne-
zavisna. To pako bijaše zasluga ustrajnosti i požrtvovnosti
njezina vodje Ljudevita.

Nigdje se ne spominje, da li je u toj vojni sudjelovao
i Borna. Možda je u istinu i pomagao Franke u početku
vojne u njihovoj južnoj vojsci, nu poslije je ipak uvidio,
da je jako težko pobijediti narod, koji se na život i smrt
bori za slobodu svoju, pa makar kolika se sila nanj digla.
Možda ga je i srdce zabolilo videći kako Franci haraju i
pustoše zemlju hrvatskoga naroda. Nu Borni je po svoj

Ljndevif. it

briUci bilo i to jasno, da Franci, kad bi i svladali Ljude-
vita, ne bi ipak Posavslie Hrvatske itjetnu (Borni) dali, već
' I ae dapače raoglo dogoditi, da bi svoje oružje i proti
Fnjegovoj zemlji okrenuli- Koncem isto godine umre Borna.
' Time nestade Ljudevitu jednoga ljutog neprijatelja.

Poslije tib neuspjeha Franci ne odustaše od svoje
L namjere, da svladaju Ljudevita. Državni sabor franački
Ksastao se opet u veljači g, 831. Iz Bijele Hrvatske dodjoše
I poslanici, koji javiše frEinačkom caru, da je Borna, njihov
[ fcnez, umro i zamoliše ga, da bi im potvrdio novoga kneza
Vladislava, ainovca Boroina. Car im potvrdi novoga
kneza, a glede Ljudevita odredi, da se ima svakako upo-
koriti. Na saborti bi zaključeno, da imadu opet poći tri
jake vojske proti njemu, da ga jednom ipak satru.

Silna Franačka ne može da svlada malene Posavske
irvatske I

Mjeseca svibnja krenuše doista opet tri vojske proti
jjadevitu. Ovaj se opet nije mogao upustiti u otvoreni boj,
ireć ae kao posljednji put sa svojim narodom zatvori a
Itvrdjeae gradove. Opet su Franci harali i pustošili po hr-
tatskoj zemlji, nu gmdova nisu opet mogli osvojiti, te ae
Dpet vratiše kući ne opraviv ništa. Tako je to bilo do konca
. 82L Posavska je Hrvatska tužno izgledala, ava opuato-
ena, poharana i popaljena. Već je i samomu Ljudevitu
Bžko bilo to gledati, a počeo je već i dvojiti o tome, da
i bi se još održati mogao, kad bi Franci još jednom na-
laltli aa njega, jer je narod već smalaksao, tako su ma
ile već izcrpljene bile. Nu franački car nije hotio popustiti.
^đi se, da se je ipak morao Ljudevita dosta bojati, kad
\ se je na svu silu botio riješiti. Q. 822. eto nove vojake
Italije proti Hrvatima. Ljudevit se najprije zatvorio u
iToj grad Sisak. Vtdeći medjutim, da se ne bi više mogao
ignrno braniti, pobježe iz Siska najprije preko Save u
tosnu, a za tim u Srbiju.

Nesretua Hrvatska bude sad svladana, ustanak bi
igušen, a positvski Hrvati podvrgnuti furlanakomu mark-
rofu. Nu to nije dugo trajalo i Franci nisu dugo goapo-
ovali nad Hrvatima, jer uatauak bi doduae a^jiS.ft'a... is!i -a.
rcima Hrvata gorjela je sveta rQ4Q\iu\iua -^^^t^. ^a^sa&iv^

Ž6 Ljudevit.

na prvu priliku, da uzplamti opet žarkim plamenom, koji
će uništiti tudjinsko gospodstvo nad hrvatskim narodom. I
u istinu već za njekoiiko godina vidimo Hrvate oslobodjene
od Franaka i pod posebnim svojim knezom.

Kako li je svršio svoj život Ljudevit? Doista tužno.
U Srbiji je našao utočište kod jednog župana. Težko je
pojmiti, zaSto je on prema tomu županu, koji ga je ugostio,
bio tako nezahvalan, da ga je ubio i oteo mu župu i
grad. Radi toga morade i iz Srbije otići, te se sklonu kod
ujaka Bornina Ljutomišla. Nu taj ga dade — ne zna se pravo
iz kojeg uzroka — potajno ubiti (god. 823.).

Kako li je odahnula čitava franačka država, kad
je pročulo, da je poginuo Ljudevit, onaj strašni Ljudevi
koji je kroz više godina zadavao toliko straha cijelom
franačkomu carstvu ! Podjelom carstvu razlijegalo se veseliji
radi toga! Njega se bojahu Franci, jer je hotio ne sami
stresti sa svog naroda franačku prevlast, već i osnova!
veliku jugoslovjensku državu, što bi mu i bilo pošlo
rukom, da je svladao Bornu.

Ljudevita možemo slaviti kao jednog od najboljih
vojskovodja hrvatskih i jednog od najvećih borilaca za slo-
bodu hrvatskoga naroda.

\

latimir.

God. S30.— 838.

Posavska je Hrvatska odmah po bijegu kneza Ljude-
►itn bila opet podvrgnuta franaCkorau raarkgrofu. Nu junački
uh Ljudevitov živio je i dalje u narodu brviitskomu, koji
I prvom prilikom stresao opet aa sabe tudji jaram. Kad
u ono god. 827. Bugari provalili u Panoniju u franačka
blasti i tjerali iz njih Franke, pa svoje ljude namještali,
qda su aigurno Bugare pomagali i Hrvati. Po riječima cara
LOBstantina Hrvati au nakon težkog i krvavog sedmpgo-
"Injeg rata u Poaavakoj Hrvatakoj postali opet slobodni i
lezaviani. Oko god. 830. nalazimo opet u Sisku od Fra-
laka neovisnog kneza Ratimira,

Ovaj je gotovo u svemu naslijedio osnove avog pred-
astnika Ljudevita. I on ae je aložio sa okolišnim aliivenskim
ilementma proti Francima. U to je vrijeme a Franačkoj
►ijeanio rat izraedju eara i njegovih sinova, što je glavnim
izrokom, da nije nikakova vojaka proti Ratimiru poslana
m\a. I tako je Posavska Hrvataka uživala njekoliko godina
mir i slobodu pod nezavisnim svojim knezom. Nu god. 838.
■ I opet franačke vojske proti Ratimiru. On je naime bio
i prijateljstvu s Bugurima, a u savezu sa bližnjim sla-
veaakim plemenima, koja su se bunila proti Francima.
Jvoju vlast bio je već počeo siriti preko Save u Boanu, a
; tomu je lijepo primio Pribinu, njitranakoga kneza i nje-
■ova aina Koeela. koje je progonio franački markgrof Ratbođ.
£ao gto je njekoć Ljudevit, tako je sada opet hrvatski
inez Ratimir sakupljao oko sebe nezadovoljnike i nastojao
iBloboditi od Franaka ne samo evuja vftć. \ T.fttc^\& ^lii^i^^'i^
^aveBBkib plemena.. S toga posije Liuie'j'A^^'Mo.a.^Vv afi«s..'^&»

Š8 featimif.

veliku vojsku proti Ratimiru. Na čelu vojake bio je vojvodA
Ratbođ. Vojska je bila tolika, da bi sigurno bila porazila
Rutimira, da je zašao u otvoreni boj. On je s toga uzmi-
cao i zajedno sa Pribinom prešao u Bosnu. Sada zavladaše
opet Franci Posavskom Hrvatskom. Pribina se je na to
izmirio sa kraljem Ljudevitom, a Hrvatska je po svoj pri-
lici imala svoje domaće vladare uz vrhovničtvo franačko.
Zasluga je kneza Ratimira kao i njegova predšastnika
Ljudevita osobito ta, da su svojim djelovanjem zapriječili,
da bi utjecaj franačke vlade imao za Posavsku Hrvatsku
trajnih zlih posljedica. Franačka se je bojala toga, da ne
bi u području Save i Drave nastala jaka slavenska država,
kakovu su htjeli stvoriti Ljudevit i Ratimir. 8 to$i;a je i
šiljala neprestano vojske proti Hrvatskoj, da bude bar vr-
hovna franačka vlast tamo priznata, nu skučiti je ipak nije
. nikada mogla sasvim poda se.

Mutimir.

God. 87S.

Od god. 838. koje je kneza Ratimira neetalo, pa do
j>d. 872. nemamo gotovo oikakovih vijeati o Posavskoj
.Hrvatskoj. Nigdje nam se u povjeati ne epominje kakovo
iVladarako ime za tu hrvatsku zemlju. Nu za to možemo
hpak tvrditi, da je i u ovom razdoblju imala Posavska Hr--.
Tataka svoje posebne vladare, koji su ali bili ovisni o Pra-
^načkoj. Godine 872. nalazimo tu kao vladara Mutimira.
ovom vladaru Posavske Hrvatske nije nam se skoro
PniSta sačuvalo osim dva pisma, koja mu je pisao papa
Ivan VIII. U ovom pismu na hrvatskog kceza veli papa:
.Opominjerao te, da slijedeći primjer svojih praroditelja
nastojiš, koliko možeš, vratiti se k panonskoj diecezi. Posto
je pako ondje, hvala Bogu, već postavljen od stolice av.
■ rPetra biskup, to se uteei pod njegovu pastirsku brigu".

Papa naime Hadrijan II. imenovao je Metodija pa-
ftonsko-srijemskim biskupom. Tim ćinum dobili bu panonski
[ moravski Slovjeni svoga biakupa neovisnoga od njemačkih
»iakupija, Nu baš to bijaše krivo njemačkim biskupima,
Koji su time mnogo gubili od crkvene desetine, a kvarili
1 im se time i njihovi politiOki interesi. Mutimir, knez
k^osavske Hrvatske, budući ovisan o franačkom dvoru, uz-
tučavao se podpaati pod panonsku dieeezu i pod biskupa
Metodija, proti kojemu se digla tolika graja u Njemačkoj.
Uutimir je po svom sisačkom biskupu priznavao spljetsku
•rkvu nad sobom. Nu sada ga opominje papa, da se pod-
fcrgne panonskoj diecezi, koja je već davno postojala, aamo
BU je on sada u2kri3io. Sijelo te \)\a^\),v^'^ft ^^^^ \ft ■^ti.-^'žs.vi
mtaroga građa Birmija.

God. SS-i.-OOO. (?)

U atarim frnDačkim ljetopisima sačuvano nam je OA
više mjesta ime ovoga vladara Posavske Hrvatske, Prvi
put 86 spominje god. 884. kadno je moravski knez Sva-
topluk slavodobitno širio svoju vlast sve više prema jugu.
Kad ae je pako franački car Karlo III, {.Debeli") sastao
sa Svatoplukom u Konigstadtenu (u današnjoj Do!. Austriji).
prisegnuo mu je ovaj vjernost i obećao dok bude Ivarlo
živio, da ue će nikada u ojegovu zemlju 8 neprijateljskom
vojakom doći. Zatim je došao na taj sastanak i Braslav,
za koga se izričito veli, da je bio knez (dux) i da ja
vladao (regnun tenuit) medju Savom i Dravom. On se
je takodjer poklonio caru Kurlu i obećao mu, da će ga
B vojakom pomagati. I doista ostao je vjeran ne samo caru
Karlu, već i njegovu naaljedniltu u Njemačkoj kralju Ar-
nulfu. Taj je bio, od kada je postao njemačkim kraljem,
otvoreni neprijteij Svatopluku. God. 892. sastao se Arnulf
u Hengistfeldonu (na rijeci Muri u Štajerskoj) sa Icnezorn
Bras lavom, te se b njim dogovarao kada i kuda bi
provalio u Moravsku. Zaključeno bude sa tri oružane vojske
provaliti onamo. Sa južne strane imao poći Braslav sa
svojom vojskom proti Svatopluku. Arnulf je tražio i Bugare
za saveznike, te au poslanici za to otišli u Bugarsku kroz
hrvatsku zemlju i to rijekom Odrom do utoka u Kupu, za
tim rijekom Kupom do utoka u Savu i onda dalje rijekom
Savom. Sigurno je sam Braslav Arnulfu savjetovao, da po-
kuša predobiti Bugare za se. Nu Bugari odbiše svaki savez
Ba Nijemcima. Afedjutim se nije Arnulf eacao pozvati u
pomoć atmšoe Magjsre, koji na avo^m H^ft^ivrn V^'^-jnasi

bjurUe, te pomagiihu harati i pustošiti klnveneku zemlju
loraveku- Ipuk ne pobjediše Svatopluka. Težke bijahu ali
Bsljedice toga rata. Magjari se veeugnjezdiše u Moravskoj
žavi, koju će iza smrti Svatoplukove i zauzeti poubivši
raztjeravši Slavene na sve strane- Mnogo ih je dobje-
tlo i na jug u hivatsku zemlju, u držalu Braslavovu.

Kako da si protumačimo to, Sto je Braslav u savezu
Nijemcima i Magjarirea vojevao proti slavenskoj državi Mo-
iTBkoj i njenom vladaru Svatopluku? Hrvati iz Posavske
rvatske su jedini Slaveni, koji bu u onoj vojni u druitvu
ijemaca i Mngjara borili ee proti drugim Slavenima!

Ponajprije moramo znati, da su moravski knezovi prije
?atopIuka nastojali svoju vlast i na jugu Drave u Po-
ivakoj Hrvatskoj razširiti. Čini se dapače, da su Pribina
Koeel već i upravljali njome. Kad je knezom postao Sva-
pink, razvio je taj toliku djelatnost i svoju državu toliko
RCao, da ga se je bojao knez Braelav. Samomu njemač-
ko kralju Arnulfu bio je Svatopluk prejak, te ga je za
I :fi8Btojao oslabiti. Braslavu je pako bilo drago, da će
[einački kralj priječili Svatopluba u njegovim osnovama.
tJaa je, Ljudevit Posavski i Ratimir su se borili proti
hineima, koji su tlačili njihov narod, nu Braslav nije vidio
gibelji u njemačkomu kralju, vec dapače pomoč proti
ĐIĐu, koji mu se Činio opasnim susjedom. Sto se pako
igjara tiče, to Braslav nije možda ni znao za savez
'lov 8 Arnulfom. Nu bilo kako mu drago, sigurno je žalio,
^^ Je pomogao Magjarima uništiti Moravsku, jer su se
la Kalijctavali i u njegovu zemlju, te se je jedva &&m
fieatokim bojevima od njih branio. Magjari oplijeniše
)Zno Posavsku Hrvatsku o kojoj nema sada u povjestl
Fora, dok se nije sjedinila sa Bijelom Hrvatskom pod
aljem Tomislavom. Jošte se spominje ime supruge Bra-
ivove Vuenteseella. Za brata njegova pripovijeda se,
je otišao u Njemačku u benediktinski samostan u Fuldi.

s>oC|.40-=

Kip hrvatskoga velmože in 8. vijeka nulazeći se na nadgrobne
ploči izkopanoj u ruševinama crkve sv, Maroele u Ninu. Ruto
je jednu preko druge prekrižio i na njima ima rukavice. U;
lijevi bok i lijevo pazuho pritlsmio je ljevicom veliki dvosjeflrtl
mać krstaš. Za sada ee joS ne ana, na fenjera, sti ^^NiatA

Drugo doba.

Doba knezova.

— ^fr ^ - -

II. Knezovi Bijele Hrvatske.

Borna. Vladislav. Mojslav. Trpimir. Domagoj.

Seđeslav. Branimir. Mutimir.

Borna.

God. 814.— 821.

U 8. vijeku, iz kojega nemamo oikakovih vijesti za
ipovijeet hrvatsku, razvila se )e na zapadu Evrope jaka fra-
načka država. Najslavniji iijeziD vladar Karlo Veliki stekao
ki je silnu slavu time, što je uništio Avare, od kojih su
poUkl narodi stradali, nu najviSe upravo Slaveni današnje
AuBtro-Ugaraiie. Mnogi narodi, koji bijahu pod Avarima,
podpali su po uništenju njihovom pod vlaet pobjeditelja
Kfiria Vel., a medju tima i posavski Hrvati izmedju Save
\ Drave. Svojim ratovima razmaknuo je Karlo svoju državu
':o, da je medjašila s dalmatinskom ili Bijelom Hrvatskom.
Bijaše onda furlanskim markgrofom Erich, vrstan vojsko-
todja, hrabar muž, koji je iz ronogili bitaka pobjednikom
BBtao i od mnogih slavljen bio, nu inače je bio okrutan i
hftailan. Budući da je Posavska Hrvatska bila pod vrhovnom
ftlasti franačkom, htjelo se Erichu svladati i dalmatinsku
pi Bijela Hrvatsku. S toga on bez ikakova povoda god. 799.
navali na Hrvate. Nu zlo je prošao. Hrvati su doduše
Eivjeli u miru cijeli 8. vijek, nu uvijek su se junački bra-
"1 znali, kad ih je tko napao. Erich je sa svojom vojskom
bopro jedva do Trsata, gdje se je zaraetnula bitka. Stanov-
paici grada Trsata sipahu strjelice na franačku vojsku
bacahu ogromno kamenje na nju tako, da je veliki
io njezin bio uništen, a ostatak pobježe. Sam slavni
fErich pogibe, Vijest o tom porazu i o smrti Erichovoj
IstrašDO se je dojmila Franaka. Erich bude pjesmom opjevan,
\ zemlja, u kojoj je takov na glasu junak poginuo, bila
I u toj pjesmi proklinjana, Nu I B\\ieiet& Nft\'iJt»., V»i\%. N*-
la poslam pod Kadolachom u& ftnsAe, tA^e \qNk^ \'^'=»**

M Borna.

Kada je pako Kurio Veliki god. 800. na Film Božić u Rimq
od pape bio okrunjen za rimekoga uara, tada bu se i HlV
vati predomislili, te niau htjeli dalje opirati se tomu, da
fr&naOkoga cara priznaju svojim vrhovnim gospodarom.
Hrvatima je bilo dozvoljeno, da si slobodno^ biraju svojo
vladare, samo moraju ti uvijek doći k caru, da ih potvrdi
Inaće iro oataju sve njihove domaće uredbe. Prvi knea
Hijele Hrvatske, za kojega sigurno znademo, bio je knea
Borna. Posve je moguće, da ja Bijela Hrvatska vee i
prije Borne imala svoje knezove, nu sigurno je Borna jedan
od prvih. Poput drumli slovjenakih naroda bili su nnime i
Hrvati prisiljeni, da' napuste svoje županake uredbe,
da vladu u držitvi povjere jednoj osobi. N.-i to ih je prisi-
lila jaka franačka država, koja je sve nnokolo osvajala,
Borna je dakle po friinačkom caru priznati hrvatski knei
Bijele Hrvatske. On nara je poznat samo za vrijeme o(
ftod. 818.— 821. Nu on je sigurno već i koju godinu prij^
vladao. njemu znamo gotovo aamo toliko, u koliko ja(
bio upleten u rat sa Ljudevitom Posavskim. On se je htio
dočepati Ljudevitove zemlje, za to ae je i proti njemii
složio B franačkim c;irem Ljudevitom Pobožnim. Bio ^9,
dobar vojakovodja, što je pokazao u ratu s Ljudevitom. On
je imao lijepu osnovu ujediniti sve Hrvate u jednu državu^
Nu Da nesreću ta je osnova bila za onda neizvediva, je^
se je u knezu Ljudevitu Poaavskome namjerio na junaka
nad junacima, čovjeka ponosnog, vladohlepnog i invrstnna
vujskovodju, koji je takodjer gojio osnovu, da spoji sjevern
i južnu Hrvatsku pod svojom vladom. Šteta, sto su ta dv;
hrvatska kneza živjela u neprijateljstvu, mjesto da su <
složila na obranu od zajedničkog neprijatelja Franaka
Borna je umro koncem gori. 820.

S Bornom zapoeimlje niz vladara Bijele Hrvatske^!
koji će od desetog vijeka počevši vladati nad svim Hrva*
tima od Drave i Dun:iva na sjeveru pa do rijeke Neretve:
na jugu.

*) tečaju rata izmedju Borne i Ljudevita Posavskog
/ o dogodjujima & tim ratom akopčaninia vidi »LjudeviS

Bornu je god. 821. naslijedio u vladi njegov sin*
Vladialav. Kad je car iVanaćId Ljudevit Pobožni bio na dr-
žavDom saboru mjeseca veljače 821. dodjoše onamo i [lo-
slanici Bijele Hrvatske, koji mu javiše, da je njihov knez
Borna umro i da au si izabrali za novoga vladara Vladialavji
siuovca Bornina. Car im je potvrdio novoga vladara. Me-
djutim zna ae, da je tu živio i ujak bivšega vladara Borne
po imenu Ljutomišalj. onaj naime, koji je iz potaje
dao uhiti Ljudevita Posavskoga. Da lije ovomu pravo bilo,
žto nije on vladarom postao? Možda su ae tako nagodili,
da je uz kneza Vladialava Ljutomišalj bio valjda najviši
dostojanstvenik u državi, možda ban. Vladisiav nije sudje-
lovao u ratu proti Ljudevitu Posavskomu. Uvidjao je on
pogrješku svoga predsastnika, te ae valjala i izmirio 3 Lju-
devitom. Inače s\ ne možemo protumačiti, što Ljudevit
bježeći iz Siska dolazi u Srbiju, a odavle u Hrvatsku
k samomu ujaku Borninu Ljntomišlju. Uvidjao je Viadislav,
da bi pomažući Francima uništiti sjevernu Hrvatsku time
njima samo prokrčio put i u južnu Hrvatsku. To bi po go-
tovo bilo poslije god. 824. kad su franaeko-rimski car Lju-
devit i bizantski car Mihajlo sklopili mir i ponovili ugovor,
koji je već Karlo Vel. bio a bizantskim carem utanačio.
Prema tomu ugovoru imaju Hrvati živući u nekadanjoj Dalma-
ciji priznavati vrhovnićtvo franačko, samo primorski latinski
p-adovi (Zadar, Trogir, Spljet, Dubrovnik, Krk, Rab i Osor)
Imaju priznati vlast bizantskog eara. Hrvatski knez Via-
dislav slabo je udovoljio tomu ugovoru, jer za njegove
vlade nema gotovo ni traga ikako vom vršenju vthovaa
rlfieti franačko a Bijeloj Hrvatakoi-

3d

VladlsiaV.

Vladialav je bio potpuno samostalan vladar u svojoj
državi. Za njegove vlade razvilo se je hrvatsko pomorstvo
Keć tako jako, da su već u njegovo vrijeme mletačke po-
morske ladje doživjele mnogo neprilika, kad su uz hrvatsku
obalu plovile. Već sada su učestali sukobi izmedju Hrvata
i Mletčana na moru. Hrvati su već u njegovo vrijeme znali
graditi brodove bolje od mletačkih. Knez Vladislav je umro
oko god. 835.

'*■

L OJ slav.

God. 835.— 850.

Odmah u početku vlade ovoga vladara došlo je do
oveće pomorske bitke izmedju Hrvata i Mletćana. U Mlet-
cima bijaše onda duždera Petar Tradonik, koji je sam
oaobno zapovijedao nad brodovljem, koje je poŠlo u boj
proti hrvatskomu knezu Mojslavu. Nu došavši do dvorca
sv. Martin sklopio je dužd s Mojalavom miri Kako to,
da je tako brzo došlo do mira? Po svoj prilici je mletačko
brodovlje doživjelo poraz od hrvatskoga, a dužd videći da
je preslab za daljnje vojevanje proti hrvatskoj mornarici
volio je sklopiti mir, nego li da još jače nastrada. Hrvati
BU imali tako dobre brodove morske, da su sami MletCani
zvali hrvatske brodograditelje u Mletke, da im usavrše bro^
dove njihove ! To je dovoljan dokaz, da su Hrvati onda
imali lijepu mornaricu, koja je ne samo mogla odoljeti
mletačkoj, već je dapače zadala straha Mletcima, koji eu
bili preslabi za vojevanje proti Hrvatima. Nu zašto je hr-
vatski vladar pristao mir, ako je bio jači od Mletćana?
Zašto nisu Hrvati progonili Mletčane, koji su neprijateljskom
namjerom došli pred Hrvatsko primorje na ratnim brodo-
vima? Mir je drage volje sklopio Mojslav sa duždem, jer
BB je približavala druga veća pogibelj od strašnih Saracena,
Ovi BU strasno pustošili obale sredozemuog, jonskog i ja-
dranskog mora. Došavši u hrvatsko primorje strašno su
opustošili Boku Kotorsku i stali obajeđati Dubrovnik. Pošto
Bu ga 15 mjeseci uzalud obsjedali, zaploviše prema sje-
veru. Tu navališe na grad Osor, te ga raaoriše i popalise.
Da su Saraceni nadjačallfervataku mornaricu., vidi asadati.«.^
Eto au sve dalje napredovaU, ^ti\.\iNi.\\ ffii^'ViMift, o^^^-^^'i^''

id

Uojslat

opustošili Ankonu u Italiji i cijelo primorje do grada Bari-a
poliaralt. U tora gradu su ae i nastanili. Kraj svega toga
Hrvati su sa svojom mornaricom ipak održali ae proti Sa-
racenima, koji nisu mogli nigdje u hrvatskom primorja at
jednog mjesta osvojiti i trajno zadržati.

Nije dugo trajao mir izmeđju Hrvata i Mletčana. Po
prilici god. 846, dop'otiše Hrvati do samih Mletaka, oplije-
nile Caorie, te se zaletite i do Furlaaske. Uslijed toga
bojahu se sve više Mletčani od Hrvata, te su počeli gra-
diti tako velike brodove, kakovih nisu nikad prije imali.

Još je važno za vlade kneza Mojslava njegov odnošaj
prema apljetakoj crkvi, koja bijaSe metropolitska za cijelu
hrvatsku državu. Već je Vladislav prijekim okom gledao,
što 88 ave biskupske stolice zajedno sa nadbiskupskom
nalaze u samim dalmatinskim gradovima, koji imadu la-
tinsko žiteljatvo i ne prizna^aju hrvatskoga vladara, već
bizatinsboga cara za svoga gospodara. Hrvatskom dakle
crkvom upravljahu biskupi, koji ne stanovahu u hrvatskom
zemljištu, u hrvatskoj državi. Čini se, da se je već za
Vladialava radilo o osnutku posebne biskupije na hrvatskom
teritoriju i to u gradu Ninu. Ta je dakako biskupija bila
osnovana protiv volje spljetskog nadbiskupa.

Da se je knez Mojslav sprijateljio bio sa spljetskim
dbiskupom, vidi se odatle, Što je crkvi blaženoga Jurja
u Putaliju, koja spadaše pod spljetskoga nadbiskupa, da-
rovao bio posjedovanja svoja u Lazanima i Tugarima, pa
i desetinu od kneževskih dobara u Klisu. Darovnicu o tome
izdao je god. 839. u svom dvoru u Klisu. Tragovi toga
dvora izkapaju se možda u današnjim .Rižinicama' neda-
leko Kliaa. U opće je Mojslav bio u živom općenju sa
rimskom stolicom, radi crkvenih i vjerskih poslova u Hr-
vatskoj, sto dokazuje, da ja hrvataki narod već odavna
imao uredjenu crkvu, jer je odmah po svom naseljeuju
prihvatio bio kršćansku vjeru.

Mojalava naBlijedi knez Trpimir. Od toga vladara sa-
čuvala uam se listina iz god. 852. To je povelja izdana
4. ožujka 852. spljetskoj crkvi. Zatim imamo 2 kamena
^napisa su imenom toga vladara. Ona Je listina najstariji
|<ssftavani nam pisani spomenik iz dobe brvatskib vladara.
Elz nje saznajemo, da je Trpimir priznavao vrliovnu vlaat
^franačliOga kralja Lothara. Sebe zove u toj listini ,dux
Bph foatoriim', t. j. knez Hrvata, a zemlju svoju zove .regnum
Eliroatorum', t. j. država hrvatska. On je imao državu ure-
Bjena već B^iavim po primjeru zapadnih evropskih država.
Hniao je svoj veliki dvor u Bihiiču i mnoge već đvor-
»nike. Tu se u listini spominju komorni k, 5 župana i
B dvorska svećenika. Vlast njegova morala je daleko na
Mever dopirati, jer se veli, da je spljetska nadbiskupija
Hlsala do Dunava, i .gotovo kroz cijelu državu hrvatsku".
Hforao je biti jako pobožan, jer je bio vrlo odan crkvi. On
Hriznajs spljetaku crkvu metropolom za cijelu državu hr-
Batsku do Dunava na sjever, On potvrdjuje spljetskoj crkvi
Barovnicu svoga predšaatnika Mojslava, te joj i eti svoje
Btrane poklanja njeke posjede. On osniva samostan aa
Brkvom sv. Petra. Ne imajući dosta novaca pozajmljuje
Bi libara srebra od . spljetskog nadbiskupa Petra, kojega
Bove svojim kumom (compater), za nutarnje namještenje.
Bu to ne treba uzeti kao veliko zlo, jer ima dosta primjera
B povjesti srednjega vijeka, gdje su vladari bili u novčanim
Beprilikama, n. pr. car Maximilijan 1., kralj Andrija IL, papa
Bulije i t. d.
■ Onaj samostan sagradio je Ttijmvc ■a daijfiS'OT.'^ '*».

43 Trpimif.

avim svojim županima, iz čega vidimo, da je Imat
vladarslio vijeće, koje eu B:tOiiijavali u prvom redu župani,
bez kojili nije nisCu radio ai odlučivao.

Trpimir je rado živio u miru aa avim narodima. To
se je Blagalo s njegovim pobožoim arcera, koje vidimo i U
tome, što je su svojim ainom Petrom bodočastio u njeki
samostan u Italiji, Nu niau mu mira priuštili Saraceni, od
kojih ae je morao braniti, iato tako napao ga je bugarski
knez Boris god. 860. možda od osvajačke želje. Nu kad je
Trpimir suzbio Bugare, kao da je Borisu žao bilo, što je
navalio. On ae izmiri s Trpimirom i posije mu darove.
Pošto je na to i Trpimir poslao darove, sklopiše mir, te
na novo uevrstiše savez prijateljstva, koji je od davna meriju
Bugarima i Hrvatima postojao. Ovo je u opće bio prvi
Bukob izmedju Hrvata i Bugara. Nu prvi niau navalili Hr-
vati, već Bugari. Izmedju njih ne će doei više do rata do
vremena bugarskog cara Bimeona. Nu i onda će prvi Bu-
gari navaliti.

Vrlo važna stvar iz vladavine Trpimirove jeat još ta,
da je u gradu Ninu bio st»lno namješten poseban biskup.
To je bio .b rvatski biskup*. Time je oanovana prva bis-
kupska stolica na hrvatskom tlu, dočim su sve ostale bis-
kupije bile u aamim latinskim gradovima, koji priznavahu
□ad sobom vlast bizantinskog cara.

Spljetskomu nadbiskupu pripadalo je pravo posveći-
vati područne biskupe. Nu ninaka biskupija bila je osno-
vana bez predhodne dozvole papine, a posvećenje nije
biskup tražio od spljetskog metropolite, već je otišao u
Rim i tamo izhodio, da ga je aam papa posvetio za bia-
kupa. Bio je to biskup Theodozije. Papa gaje potvrdio, samo
je zahtjevao, da se biskupija nikad ne osniva bez njegove
dozvole. Papa Nikola I. privolio je vee za to na osnutak
biskupije ninske, što se je nadao, da će mu ninski ,br-
vataki biskup" biti odaniji, nego U biskupi, koji su bili u
gradovima, koji priznavabu bizantskoga cara za političkog
gospodara. To bijaše upravo u vrijeme, kad je nastao cr-
kveni razkol, a biakupi, koji stoje pod vladom bizantskoga
cara, lasno bi mogli raditi u prilog iztočne crkve.

Hrvatski vladar pako želio je osnutkom hrvatske bi-

Trpimir. 4S

■f

škiiiiij^ stegnuti premoć spljetskoga nadbiskujpd. ^^inski
biskupi bijahu pouzdanici hrvatskoga vladara.

Trpimir je imao svoj dvor na krunskom dobru u bi-
haćkom polju, koje se je protezalo od Solina do Bihaća.
Tu je on izdao svoju listinu spljetskoj crijvi. Nu do sada
BU odkrite ruševine od dva dVora vladarska iz dobe Trpi-
mirove i to kod .sv. Petra od Klobučca" iztočno od Bihaća
i u »IŽižinicama* i^medju Klisa i Solina. U rižinicama je
nadjen kameni ulomak sa napisom : PRO DUCE TREPIME ro
t. j. ,Za kneza 'Trpimira*. Tu bijaše Trpimirov dvor sa
dvorskom kapelom, u kojoj su nadjeni ulomci sarkofaga.
Iz toga bi se moglo uztvrditi, da su tu sahranjivani bili
hrvatski vladari. Tu je zakopan i sam Trpimir, a poslije
njega njegovi nasljednici. To se razabire i iz povelja kralja
Krešimira. Na Trpimirov grob se i odnosi možda onaj napis.
To je najstariji napis, koji spominje hrvatskoga vladara.

D o m ag oj.

God. 865.— e-TO.

Trpimira naslijedi ost vladi u Hrvatakoj DomHg«
Kolike li razlike u vladavini jednoga i drugoga, Trpimir 1
život avoj provadjfto u pobožnosti i miru. doč'ni je r
msgoj od početka pa do koncu svoje vlade ratovao, N]
više je ratovao a Mletćanima, kojima je tri sta jada
davao. Za to ga oni i nazivlju .peasimus dux Sciavorud
t, j. najgori slavenski kne^j, a narod hrvataki zovu najgora
slavenskim narodom. Domagoj je odmah, čim je miatai
vlatlu, uavulio na Mletke, te odnio i plijena i robija. Tsđ
je bio novi dužd Orao Parteeipazio. On epremi odmah jafl
brodovlje, te podje prema Domagoju. Nu do bitke
došlo, već je prije nje aklopljen miri (866.J. Mletćani, k^
su puni gnjeva pošli proti Hrvatima, da ih kazne,
upuštHJu ae u boj, već sklapaju mir ! Nema sumnje, da l
Hrvati imali tako jako brodovlje, da se Mletćani nisu b^J
upuštati u bitku.

Iza toga sudjelovali au Hrvati god. 870. zajedno i
bizantskim i franačkim brodovljem u ratu proti muham'
dovakim Saracenima kod grada Bari-a u Italiji, Za Hrvđ|
. se izričito kaže, da au došli ovamo .cum uavlbus BUJ
dakle na svojim brodovima. Grad Bari osvoji kršićanafl
vojaka na "i. veljače god. 871. Nu dok au Hrvati boraig
sa svojom vojakom u borbi proti Saracenima, dogodila i
se nesreća kod kuće. U to se naime vrijeme vodila
prava izmedju Rima i Carigrada radi crkvenoga razkol
l'apa Hadrijan II. poalao je bio poslanike u Carigrad, kj
Sli tamo sazvali veliku Byiiodu. Na toj aynodi bi nauka i
fogtt pntrJJarbe Focija odaudjena. Ka4 »i %% ^»salai

DoraafroJ.

4G

papinaki b« 6yiiodBlnim apisima vraćali kući, te iz Drača
iplovili prema Italiji, napiidoše ili morski gusari, koji bu ih
orobili i oteli im pjnodalne spise. Odmah 8e je razglasilo,
da BU to učiuili Neretvani. Osobito su to razglašivali Grci,
Biimo da im.idu razloga navaliti na hrvatsko primorje, u
kojem 9U počinili razna nedjela. Kad je zii to čuo franački
car Ljudevit, upravio je na bizantskog cara Bazilija pismo.
U tom pismu spočitava Ljudevit iztočnom caru, što je
njegov admiral Niketas. pod izlikom da osveti papinske
poslanike, koji au iz Carigrada bez pristojne pratnje oprera-
ijeni bili, odnio silan plijen iz Hrvatsite, porušio više hr-
Vatakih gradova, te odveo i roblje, a da spisi, oteti posla-
nicima, ne bješe ip^ik povraćeni. Još dodaje, da ga je to
basilje doista uzrujalo, poSto se nije ni pristojalo da Hrva-
lima, koji su medjutim sa svojim hrodovima bili pod gradom
3ari, audjeljujući u stvari sveopće koristi, te kada se ni
id kuda nisu bojali ikakve navale, bude medjutim kod
;uće sve uništeno i raznešeno; što se u ostalom ne
li bilo dogodilo, da su mogli predvidjeti, što
proti njima snuje. Napokon opominje iztočnoga
bara, neka popravi tu nepravdu, ako mu je milo njegovo
prijateljstvo, i neka naloži, dn zarobljenici budu odpušteni,
Ovo je pismo od velike vrijednosti za hrvatsku povjeal,
Pu naime franački car priznaje, da su Hrvati imali svoje
arodovlje. To je pako brodovlje moralo biti jako, kad sftm
^ar franački priznaje, da se njima ne bi bila dogodila ne-
sreća, da su njoj samo slutiti mogli.

Ne smijemo ss čuditi, da su Hrvati od sada postali
itrašni na moru. Gdje su mogli, tamo bu se osvećivali
Bizantincima i njihovim vjernim saveznicima Mletćanima,
3soblto su MletOani od sada mnogo patili od hrvatskih
[usara. Nu a druge strane su opet Saraceni uznemirivali
irvatake obaie. Još god. 872, napadoše na njekoje primorske
fradovB hrv;itBke, medju inim i na otok Brač, sa kojega
idneaoše silan plijen kući svojoj.

Dok su Saraceni boravili kod Brača, posla mletački
inžd jednu ladju sa 14 ljudi prema Istri, da razvide, gdje
lu Saraceni i kane li poći prema 'it\\e\fc\'nift.. "^«. >iN'^\^*i'^
bvatiše Hrvati kraj luke SiWo U V?,\.i\ \a Vi ta-t^'fea-J

iS Domagoj.

a Mletčane na njoj Bve bez ikakova obaira poubiše. Tako |
Hrvati svakom zgodom dirali u Mletčane 1 napadali, da si nis
već znali drugčije pomoći nego moleći papu rimskoga Ivaii
Vni. za pomoć. Papa je ovaj poslao na to Domagoju s'j
deće pismo: .Slavnom knezu Domagoju! . . . Osim to|j
spominjemo tvojoj odanosti, da proti morskim gusarin
koji pod ialikom tvoga imena na kršćnne navaljuju, tU
žešće postupaš, žto znadeš, da je nevaljaUtinom njihovoj
i tvoje ime okaljano. Premda se može vjerovati, da i
proti tvojoj volji čine zasjede po moru plovećima, ipak i
ćeš biti nedužnim smatran, jer se veli, da bi ih ti rai
upokoriti. Pisano je naime: ,Tko može zločine zaprij<
pa to ne učini, sam ih je počinio*. Radi te izreke f
minje se ime kneza Domagoja u corpus juriš can
ni c i.

Kraj svega toga ipak su Hrvati i nadalje gusai
proti Latinima, toliko su ih mrzili. Nu Jednom zgodom i
au prošli. Biio to god. 875. Njekoliko brodova hrvatBkj
doprlo je do Istre, gdje au opiijeuili i razorili četiri |_
Umag, Novigrad, Cervere i Rovinj. Na to se ZHputiše rav^
na Građo. Mletački je dužd saznao još u pravo vrijeme a
njihovu namjeru, sastavio brže bolje jako brodovlje od f
brodova, te poSao ravno prema Gradu. Hrvati, koji niša ]
to znali, bili su silno iznenadjeni, kad je na njih i
tako jako brodovlje s tolikom vojskom. Žestok ee je
zametnuo, nu Hrvati, prema mletačkoj sili malobrojni, "
poraženi, te jedni poubijani a drugi iiarobijeni tako, da i
nitko nije domu svome vratio. Kasnije je ipak dužđ pusa
na slobodu zarobljene Hrvate. Veli se, da je i "
magojev I nos lav bio taj put vodja Hrvata.

Sada su tek pravo bijesnili Hrvati proti Mletčanin
Izmedju jednih i drugih trajao je neprestani rat. Ni Bizai
ni Rim nisu ga mogli zapriječiti, tim manje, što su ]"
ćani, ti pravi .trgovci svijeta u srednjem vijeku*, trgi
i ljudima. Tako au oni i zarobljene Hrvate prodavali u J
djini kao roblje. Napokon se je, možda posredovanjem
zanta i Mletaka, skovala urota proti Domagoju, koji j
oaako bio vjeran pristaša Uima u to doba, kad je nas
arkveni razkol. Na urota bi odkriveaa, a ieiaa, (j$l iM'i'ffi

rijeCil

, M

Domagoj.

47

pobježe k nekomu popu Ivanu. Tomu za volju pomilova Do-
magoj jednoga urotnika. Nu ili je morala urota biti jako opasna
ili se je Domagoju ćinio taj urotnik još eumnjivim, jer kad
je Bpomenuti pop Ivan, vladarev službenik, nekuda po poslu
otišao, dade Domagoj onofi urotnika ipak smaknuli. Pop
IvaD pošao je radi toga u Rim potužiti ae papi. Papa Ivan
VIII. upravi na to poslanicu na hrvatski narod i na biskupe
u Hrvatskoj i Dalmaciji, u kojima javlja i kudi taj čin
kneza Domagoja. Na samoga kneza upravio je opet posebno
pismo, u kojemu mu savjetuje, da urotnike svoga života
t kazni kaznom smrti, več privremenim progonom, jer
,ako ih poštedis — veli papa — poradi Boga, koji ih je
»bi predao, to će i tebe od njih neozledjeoa uzčuvati onaj,
koji Be nije ni najmanje uztrtičavao za spas sviju podnijeti
uurt na. križu*.

Inače je Domagoj živio u dobrim ođnošajima prema
lapi, kojemu je morao vrlo povjerljiv i odan biti, jer i
apa piše njemu vrlo povjerljivo piarao, u kojemu ae tuži
a patrijarku Ignatija, koji da je grčkom lukavoSću sebi

riavojio Bugarsku, koja njemu pripada — . To je

lokaz, da je Domagoj posvema uz Rim pristajao. Nu u Hr-
utakoj bijaše već i takova atranka, koja je uh Bizant pri-
itajala. Na čelu te stranke bijaše nasljednik Domagojev
iedeslav.

Domagoj je umro g. 876.. nu ne zna se, da li na-
'avDom ili nasilnom smrću.

Sedeslav.

God. 877'.-8'79.

Silno je veselje nastalo i u Mletcitna i u CarigraJ
kad ae je pronesla vijest, da je umro Domagoj. Mogućeg
je postao brtvom stranke, koja je prianjala uz Bizutit i 1;
protivna papi. Na Čelu te stranke bijaše Sedeslav
toniak kneza Trpimira. Tu bijahu i sinovi Domagoj J
medju kojima se po imenu spominje Inoalav. Nu Sedea
si prokrči put do prijestolja pomoću bizantskoga cara]
sinovi Domagojevi moradoSe pobjeći iz domovine. Oni l
bjegoše u Mletke god. 878.

Sedeslav je silom zasjeo na hrvatski prijestol i tđ
onaj čas, kud se je jedan dio Hrvatske prislonio na Iztoa
crkvu. To bijaSe baš u vrijeme, kad au u Carigradu E
jali što više pristaša za se predobitl. Znajući za to
dealav i bojeći se, da ae bez pomoći Bizanta ne bi r
uzdržati na prijestolju, ode sftm glavom u Carigrad
cara Bazilija. Tu je za sigurno priznao njegovu
vlast, te mu je možda i obećao, da će priznati patrija]
Focija za duhovnu glavu cijeloga hrvatskoga naroda.
Carigradu je Sedealav bio lijepo primljen i darovima ■
sipan. Tamo su visoko cijenili zajednicu sa Hrvatakd
jer su znali, da će sve ostale zemlje balkanskoga poli
toka tim lakše uza se privezati, čim čvršće se spoji f
vatskft 8 Bizantom. Sedeslav se je učinio vazalom carevini
car je odmah nastojao Hrvatsku što većma Rimu
Posljedice toga su se odmah opazile. U Hrvatsku su po<
dolaziti svećenici iz Carigrada, da što više naroda privi
u krilo iztoćne crkve. Car je za uzdarje Sedealavu odr«
da latinski gradovi u Dalmaciji sve ono, što su do f
/ijflćali carskomu namjeetniku, davaju u buduće u ime i
Hrvatima; carsJfomu pak namjeBttiiku. aaVa. ^laćaia
oeznatu arotii u znak, da mu aa ^QVoTa\a^\\. \ ^-a. ■>

Seđealav. 49

cara i njegove nainjeatoike. Od onog:i vremena plaćali su
gradovi godimice i to: Spljet 200 dultata, Zadar 110, Oaor.
Rab, Krk i Trogir po 100, U svemu dakle 710 dukata.
Osim toga plaćali su još i vina i druge različite stvari. Taj
danak plaćaliu diilmatinski gradovi brvatskim knezovima
do god. 998.

Sedealav je i prema Mleteima stajao u sasvim drugim
(idnošajima od evog preclšnatnikii. Od je s ovim krvnim
neprijatpljima hrvatskoga naroda sklopio bio mir i savez.
Uletčani su mu davali darove, da mogu slobodno jdoviti
)z lirvatske obale.

U Hrvatskoj je prividno bio mir. Vani nije bilo rata,
, unutri nije ae opažalo odmah nezadovoljstvo, koje je
[»renia vladaru od dana do dana ave vise raslo. To je ne-
EBdovolJstvo porodilo ae u gotovu faunu, kad se je po na-
'odu pročulo, da se u Hrvatskoj nalazi papinski poslanik,
loji je Sedesiavu donio od pape pismo. To pismo je gla-
lilo ovako: .Dragomu sinu Sedesiavu, slavnomu knezu
Mavena (Hrvata) ! Budući da je sve do nas dopro glns
ilagosti i dobrote tvoje i vjere u Boga, to s pouzdanjem
inlažerao slavi tvojoj, da iz ljubavi prema svetim apošto-
ima Petru i Paviu, vaSim zaštitnicima, ovoga poslanika,
tejega šaljemo bugarskomu narodu, zdrava i neoštećena
lustlte proći do ljubljenoga našega sina Mihajla (Borisa),
llavnogn kralja njihova; i štogod mu je potrebno za pre-

irAnu i odjeću, da mu za ljubav božju dadete.

Jćlni to preraili sinko, da stečeš nagradu vječnoga života.*
Toj papinski poslanik putovao je kroz Hrvatsku u Bu-
;4r3kn. liako je boravio nj'-ko vrijeme u Hrvatskoj, opnzile
U se odmah posljedice od toga. Veći dio naroda u Hrvat-
ikoj bio je nezadovoljan sa Bedeslavom, koji je silom na-
aaetnuo se za Radara i kroz 2 godine znao na uzdi držati
ive nezadovoljnike. Cijeli smjer njegove vladavine bijiiše
jrotivan razpoloženju hrvatskoga naroda. K tomu je po
ivoj prilici i papin poslanik, kuJn je prolazio, utjecao na
iiarod. Najednom bukne u proljeću gođ. 879. po svoj Hr-
patskoj buna. Na čelu buntovnika stajao jo župan Bra-
nimir. U toj buni nestade Sedea\ava, a aa ^\\^^'*MS^\'a

Branimir.

Cod. 879.-890.

Taj je, kako se čini, s&m pogubio Sedeslava, S njid
se opet sve u Hrvatskoj mijenja. Opet ee promjeniie oda
šaji i prema Rimu i prema Bizantu i prema Mletcima. Bn
nimir je opet postao gorljivi pristaša rimskoga pape. Oni
znameniti vladar hrvatski, koji je svoju državu i unutill
prema vani ojačao. On je bio narodni vladar, koji je i
radio u interesu svoga naroda. Njemu ima lirvatski nar<
zahvaliti, da se je slavensiiĐ bogoslužje kod Hrvata i"
nilo. Hrvatska mornarica u njegovo je vrijeme bila tako jaki
da su Mletčani bili prisiljeni Hrvatima plaćati ne daroT«'
kako je to bilo za Sedeslava, već redoviti danak
plovidbu po Jadranskom moru.

Odmah u početku svoje vladavine prekinuo je
svezu s istočnim dvorom, te odmah po papinom poslani
Ivanu IMletčaninu, koji je iz Moravske od Svatopluka 1
Hrvatsku u Rim putovao, posebnim pismom javlja papi ]
Rimu, da se on i njegov narod opet vraćaju u krilo r'
crkve. Papa se je nad tim tako uzradovao, da je na Spj
sovdan na 21. svibnja iste godine (879.) za avetćane i
uzdignuo ruke i blagoslovio Branimira i cijeli hrvatski naroj
To je dokaz za kako važan dogadjaj je smatrao papa, i
Bu se Hrvati vratili k Rimu i kako je velik bio ugle
hrvatskoga narod a' u ono vrijeme. Papa je i posi
vrlo laskavo piamo poslao Branimiru. Evo sadržaja
važnoga pisma: .Dragomu sinu Branimiru. Čitajući pi
Tvoga gospodstva, što si ga nama poslao po čaatnom p
Ivana, uvidjeli jasnije od sunca, koUlm lieru. i iskreno što
vanje gojiš prema crkvi svetih apoattAa VftXta.\ ^ar"-

Branimir.

51

prema nama. Pošto ti pomoću božjom kano ljubljeni sin
^eliš biti vjeran svetomu Petru i nama, koji smo mu božjom
tnilosću uamjestuilf, i izpovijediiš mu ponizno pokornost :
veoma se tvojoj plemenštiDi ovim apostolskim pismom za-
ivaljujerao, te očinskom ljubavi kano predragoga sina, koji
vraćaš u krilo svete apostolske stolice,
najke tvoje, iz čijega naime bistroga vrela pili au otcevi
tvoji medenu tekućieu svete propovijedi, primamo i du-
lovnim naručajem grlimo pak apostolskom dobrostivosti
loćemo te gojiti, da se milost i blagoslov svetih apostola
ioglaviea Petra i Pavla i naša nad tobom izlije, da od tvojih
fidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji ne prestaju zasjedati
priječiti ljudskomu spasu, uvijek budeš slobodan i siguran,
;akD bi željenu nad neprijatelj im a pobjedu
BkSe stekao . . . Tvojoj prošnji, da te svojim apostolskim
.Btiama blagoslovimo za povećanje tvoga spasa, rado za-
UTOljismo; jer na dan uznšašća gospodnjegs, kada smo
} oltaru sv. Petra apostola služili, za svečanosti mise di-
Šuvši gore ruke blagoslovismo tebe i sav puk tvoj i cijelu
emlju tvoju, da ovdje i u vječnosti tijelom zajedno i dušom
pasen, uzmogneS takodjer zemaljskom kneževinom, koju
iržiš, vladati sretno i sigurno, te da poslije smrti u nebe-
kom predjelu s Bogom sretno uživaš i za uvijek vladaš."
U isto vrijeme bila je izpražnjena i biskupska stolica
1 Ninu. Za novoga biskupa bude izabran djakon Teodozije,
iati pristaša rimskoga pape.

Tako je hrvatski narod u kratkom razdoblju od nje-
:o]iko godina doživio njekoliko velikih dogadjaja kao : bunu
ledeslavljevu proti Domagoju i njegovim sinovima, prelaz
»roda na bizantinski obred, ztttlm opet bunu Branimirovu
iTOtiv Sedealava i prelaz cijelog naroda u krilo rimske
ikve.

Razumije se, da bizantskomu caru nije pravo bilo, što
8 U Hrvatskoj sbivalo za Branimira, koji je imao dosta
lepnjatelja. Bojeći se papa, da ne će sav narod u. Hrvat-
koj odmah tako lasno uzanj pristati, upravio je posebno
lismo na svećenstvo i narod hrvatski. U tom pismu blago-
ivlje papa hrvatski narod, te ga taiNtuViSttroi. T:Ni;!4.^x5i^ v
tinskom ljubavi prima i liodn ga i OT'^ei'tNjJi^ ■ffi».^ *i3». *J

53 Branimir.

kraja uztraje u svojoj namjeri i svom zavjetu, da bm
vjeran av. Petru i rimskomu papi. Nu da bude papa
sigurniji za uspjeh, oastojno je novoizabrano; biakuf
Teodozija sasvim za se preiiobiti. U tu svrhu poslat
je pismo, u kojem ga opomioje, da ne traži drugdje poavel
već da će ga on s&m rediti.

Poslije svega toga ćakala je papu joŠ jedna velik«'
zadaća. Latinski naime gradovi Dalmacije zajedno sa svojim
biskupima, koji priznavahu političku vlast Carigrada nad
sobom, bijahu se i u vjeri okrenuli k Iztoku. S toga šalje
papa pismo i svećeostvu i biskupima i žiteljima gradova
dalmatinskih. Papa ih u pismu sjeća, kako su svi predjl ,
njihovi bili uvijek vjerni Rimu, te ih opnrainje, da s
natrag vrate k Rimu. Kolika li su dobra uživali pred
njihovi, koji su se uticali u Rim, a kolika zla trpe oni, 1
au sa od njega odmetnuli. Budući da je baš u to vrijeJ
bila ispražnjena i nadbiskupska stolica u Spljetu, to ih f
pozivlje, da si izaberu nadbiskupa, kojega će on po davođ
običaju rediti i podijeliti mu plast.

Sve ovo nastojanje papino nije odmah postiglo
pjeha. Za nadbiskupa bude izabran njeki Marino o kojem I
ništa ne spominje, da li je od pape primio posvetu i nJ
biskupski plašt. Gradovi su ostali i dalje vjerni carigradBkfl
patrijarki.

Ipak au za papu bolje stajale okolnosti u Hrvat^l
Tu au papina pisma naŠla velikog odziva. Hrvati su T
dozija, ninskoga biskupa i glavu hrvatske crkve, posla!
Rim, da tamo osobno u ime cijele zemlje hrvatske oeiđ
vjernost i odanost prema stolici sv. Petra i papi. Iza* X
je slijedila svetoana i javna pomirba Hrvatske s Rimod
to po hrvatskim izaslanicima u Rimu i po papinskim 1^
slanicima u Hrvatskoj. Na taj način je papa želio djelovi
na Bugarsku, na Bizant i na dalmatinske gradove.

Kad je novi nadbiskup Marin umro, bude iati
Teodozije, ninski! „hrvataki* biskup, izabran za nadbiskufl
u Spljetu {po prilici god. 88G.). Tako je jedno vrijsJ
obnašao Teodozije i čast ninskoga biskupa i onu spljJ
skoga nadbiskupa. To se sigurno nije dogodilo bez utjecn
irvateke državne vlasti. Nu elo tai1eQ'ioi\ift^o%Xa.Vš\.Ti

t>i8lcupain nije tražio u Rimu, d» bude posadjen na nadbi-

Iakup3ku stolicu u Spljetu, nego od aquilejskog patrijarke

fAVnlberU, koji je bio pristaša Carigrada. Pošto mu je ali

■ napa u pismu to spočitnuo, obratio se je ipak u Rim k papi.

Mato iza toga vratiše se i dalmatinski gradovi natrag u

krilo rimske crkve.

Ovo je najznataiji dogodjaj za vrijeme Branimirove
vlade, posvemašnji naime povratak cijeloga lirvatakoga na-
roda zajedno s dalmatinskim gradovima u rimsku crkvu.
Mu bas u isto doba, dok se je to zbivalo, dogodilo se je
i08 njesto vrlo znamenita za vrijeme vladavine Branimirove.
U Hrvatskoj se je u crkvi razširilo slavensko bogoslužje
Kaslugom Bv. Melodija i ninskoga biskupa Teodozija. Kad
e Teodozije putovao u Rim, sastao se je tamo b Meto-
iyem, koji je po svoj prilici na povratku avom i u Hrvatskoj
ioravio. Za vrijeme tog boravka Melodije je sigurno zago-
'arao kod Hrvata slavensko bogoslužje, a riječ njegova
ako ja silno djelovala, da je narod svim srcem prigrlio
jegov zagovor o slavenskom jeziku u crkvi. Nu početak
Uvenakom bogoslužju bio, je učinjen već za vrijeme kneza
^^omagoja, kad su braća Ćiril i Metodije iz Moravske kroz
Irvatsku putovali u Rim. Sveta braća Ćiril i Metod nisu
lipoato mogli uvidjeti, zašto se riječ božja ne bi mogla
laučati i u slavenskom jeziku, a ne samo u latinskom, grčkom
. ttj^mačkom, kao što je onda u običaju bilo. Njemački bu
Većenici strašno ustali proti njima, kada su sveta braća u
loravskoj sttila slavenskim jezikom naučati kršćansku
jeru i u crkvi uvadjati slavensku liturgiju. §to sve nije
Rtio i kolike li nije priive muke imao podnijeti sv. Meto-
ije od. Nijemaca radi slavenskog jezika poslije smrti svog
j^ia Cirila (869.) I Njemački su ga bisicupi bacili u lam-
icu. Za tira su ga stavili pred svoj sud, Pustili su ga na
list i snijegu vani stajati, a za tim su ga tukli i bićevali,
BJJiDe mu trgali, u lice mu pljuvali, grdili i psoviili ga-
II sve uzalud I Metodije ju bio spreman sve muke pod-
ijeli za slavenski jezik. Zato ga punim pravom naš hlsto-
ičar Smičililas zove .najveći branitelj slave n-
tine sviju vijekova'. On bi bio sigurno i mače-
Sfilfij Binrt pođaio za slavenski je-iVk, 6^ %^ ^\«4 ^^^

nili flrtialn (iapia i moravski knez Svatopluk. ŠlavenaJri
rodi i'iHHJu razloga svake godine svetćano slaviti usponi
na Čir i** ' Metodija, po gotovo Hrvati, koji imaju MetO(,
zahvalii''i da su oni jedini katolički narod na svijetu, kt_.
kojega B 9 još daoae na narodnom jeziku misa aluži. lilmaka
stolica ne ' anrao da nije imala niita proti slavenskom jeziku,
već je dap ^^e blagoslovila rad svete braće, koja su za kratko
vrijeme poi loću slavenskog jezika više razeirila fcršćanaku
vjeru medju Slavenima, nego li njemački i latinski popovi
kroz 200 goi. "in&- Kada au poslije smrti Metodijeve njegovi
ućenici bili pi 'ogonjeni od kneza Svatopluka i od njemačk'itl
biskupa, našli ^^ utočište u Hrvatskoj, gdje su ih raaširenih
ruku primili.

Sva kasniji * nastojanja, da ae kod Hrvata ukine sla-
venska i uvede a a™« latinska služba božja, bijahu uzaludna,
jer se je slavens. f" bogoslužje u narodu hrvatskomu tako
uvriježilo, da ga sva neprijateljska nastojanja latinskog
svećenstva, sve za birane crkvenih sabora i rimskih pap&,
dapače sve zabrane C'rTatskih kraljeva nisu više mogle iztii-
nuti. Ono ae je održal 5 u cijelom primorskom dijelu njeliadanje
hrvatske države, do dana" današnjega. To imamo zabvaliti
poglavito sv. Metodiju, za.^m ninskomu biskupu Teodoziju,
a od vladara brvatakih DoiTiagoju i osobito Branimiru,
koji hijaše pravi narodan vb^dar.

Još treba da o^;Iediirao vanjsku politiku Branimirova. .
Za dvogodišnje vlade 8ei leslav Ijeve imali au Mletćani mira
od Hrvata. Nuzavrijtsme Braniniirovo došlo je više puta do
sukoba izmedju Hrvata i Mletćani, U tim sukobima bili stt
obično Mletćani pobijedjeiii. Nu g'od. 887. mjeseca rujna
poveo je sam dužd C.Midia no veliko brodovlje proti Hr7 "
tima. Do bitke je došlo ko-d rta .Micha' blizu Zadra. F
bijaše žestoka. Mletč anT u. u bili hametom potučeni,
(lu:<d Candiauo poginuo je, :a u Mletke ae vratilo samo i
količina njih, koji javiša žai'oatnu vijeat o užasnom pora.
Hrvati dozvoliše, ga birfie mrtvo tijelo duždevo preneSfl
u Mletke, gdje je s n^j^sertm ajajera bilo pokopano.

Budući da su Mletćani u to doba bili već u stra
od Magjiira, to au od Hirvata knipili mir i plaćali od
redoviti danak za pIovhdfcTa po motu.

Mutimir.

God. S90.— 900-

Ovaj Tindar s&m za sebe veli, da sjedi ,□£ lotdilskom

prijeatolju* (residente paterno solio). To su vrlo anamonite

riječi, jer nam dokazuju, da je u Hrvatskoj već u vrijeme

OTOga vladara vrijedilo pravo naslijedstva. Mutimir

je Ho bližnji rodjak kneza Trpimira. U Hrvatskoj se upravo

■9A kneza Trpimira počevši opaža, kako raate moć svakoga

jdijedečega vladara hrvatskoga. Ako au naime dosadašnji

'mdari hrvatski donjekle i priznavali vrhovničtvo franačkih

j bjfzantinskih careva, to kod Mutimira nema vi^ ul traga

'jfakovu priznavanju. On se ponosno zove ,b pomoću božjom

I Hrvata' {divino raunere Croatorum dus). Iz njegove

le od god. 892. koju. je u Bihaću izdao spljetakoj crkvi,

ibiremo. koliki je on dvor i koliko dvoranstvo imao. Tu

n Bpominje dvorski župan, komornlk prvi, ko-

lorn^ik drugi i komornik treći, zatim l)uzdoha-

io6a,' konjušnik. peharnik, štitonoša. Knjeginja,

iga Uutimirova, ima svog posebnoga župana (inpanus

litisaae) i posebnoga buzdohanošu (maececharius

litiseae). Ovo nam sve dokazuje, da je Mutimir imao

_iii dvor i veliko dvoranstvo. Nu tu se još spominje i

iperpositus monasteriis' t. j. .predstojnik mana-

cfl*. Ovi svi i još drugi velikaši sastali su se s knezom

skupštinu u koeževskom dvoru u Bihaču. Radilo se

^ci izmedju ninskoga (.hrvatskoga*) biskupa Ađal-

:e đ a i spljetskoga nadbiskupa Petra. Ovaj je tužio nin-

tga biskupa, da al prisvaja proti svakom pravu crkvu

iJurja u Putalju, koju je joS god. 862. t'&fti ^iTj\\t^.\ i

'ibDom listinom predao spljetakomu Tiad.^\%'t'a^u. ■^\Ti.'S«w«

56

Mutimir.

biskup nije zuao naeira drugim tobožnje svoje pravo brifi
niti, već jedino time, Sto je tvrdio, da knez Trpimir i _"
mislio dotičnu crlivu pokiouiti na sva vremena spljetskc^
nadbiskupiji, već da ju je dao samo na doživotno uživanja
tadanjemu nadbiskupu. 1 ako je Mutimiru bio ninski biskua
više arcu priraaao, opet je izrekao sud a prilog epljetakom«
nadbiskupu, jer je očevidno ovaj imao pravo. I ovaj slučsf
dokazuje, koliki je ugled i koliku vlast imao Mutimir, kai
BU ae njegovom sudu podvrgli biskup i nadbiskup.

Znamenit su dogaiijaj za vlade Mutirairove [
Magjara u današnju njibovu domovinu. Tu je bila veliki
slavenska kneževina Moravska, a u njoj vladar junaćki knd
Bvatopluk. Magjari su se na svojim brzim konjima zalije]
tavali na sve strane, nu najviše u Moravsku, koja im al
Bilno svidjala, jer je ravnica izmedju Dunava i Tise blH
zgodna za palu za njihove konje. Vodja njihov zvao e
Arpad, koji bijaše već i njihov knez. Kao nelcoe Huai3
Avari tako bu i Magjari živjeli na svojini konjima gotovf
danju i noću. Oni su odlučili bili osvojiti Moravsku,
života Svatoplukova ta im ee želja nije ispunila. Kad i
pako iza Svatoplukove emrti njegovi nesložai sinovi osld
bili moravsku kneževinu, onda su ju Magjari bili i nnakoa
osvojili. Time su pako postali susjedi Hrvatimo, koje je aa^
Čekala zadaća, da se na sjeveru svoje države od njih b
To je dalo najviše povoda, da se je Poaavska Hrvatski
sjedinila sa Bijelom Hrvatskom pod nasljednikom Muti
rovim, pod prvim kraljem hrvatskim Tomislavom.

* o m i s 1 a V.

God. 900.-900.

Tomislav je prvi hrvatski kralj. On je ujedinio ave
hrvatske zemlje i sav hrvatski narod u jadpu državu pofl
svojini žezlom. Hrvntskotnu narodu prijetila je upravo u
njegovo vrijeme najveća pogibao sa sjevera od strašnih
Sfagjara, a ea istoka od siln >ga pobjednika, bugarskoga
cara Bimeona. Hrvatska bi bila onda nastradala, da je
imala slaboga vladam, nu Tomislav je svladao Magjare,
hametom potukao pobjednika Simeona i državu hrvatsku
ttko uredio da je bila za njegove vlade najjača, a možda
I najveća. Hrvatska bijaše u njegovu doba najuglednija i
"lajmoćniji država an balkanskom poluotoku. Kao 6to Hra-
IJmiru, tako imamo i Tomislavu zahvaliti, da ae je ela-
'enska služba božja održala kod Hrvata kroz sva stoljeća
lio dana današnjega.

Stari ljetopis veli za Tomislava, da je bio hrabar
mladić, jak borilac, zatim da je bio mlad i krepak u hr-
vanju. Takov je vladar upravo bio potreban u Hrvatskoj u
9no nesigurno ratno doba. Magjari su sa sjevera provalji-
vali kroz Hrvatsku u Italiju. Tomislav je Magjare junački
»Užbijao. Stari ljetopis kaže, da su ugarski kralj i Tomislav
Dnoge bojeve imali medju sobom, nu svaki put da je
igareki kr»lj izgubio bitku pak za to ne mogavši više pro-
^viti ae pobježe. U najvećoj opasnosti od Magjara bila je
Posavska Hrvatska. Tamo je bio knezom Braslav. Kad su
htagjari oborili kneževinu Moravsku, provaljivali su u eus-
[eđliu Hrvatsku, gdje je Braslav ranrao žestoko boriti ae,
la se od njih obrani. Nu baš za tib bnjeva nest'ije traga
Braslsvu. Možda je poginuo u boju. Sada su tim žešče
iprovaljivali Magjari u Posavsku Hrvatsku, koja nije imala
dadore, želeći je osvojiti, kao sto au osvojili veliku Mo-

58 Tomislav.

ravsku. Medjutim eto Tomislava, junačkog kneza Bijeli
vatake, gdje goni Magjare na Bve strane. Narod u Poaavakd
Hrvatskoj, ne imajući svoga kneza, a videći u TomielavT
slavodobitnog pobjeditelja, prizna drage volje njega i
svoga vladara. Tako eto dodje do sjedinjenja Poaavake i
Bijelom Hrvatskom. Ime Tomislavovo slavilo ae na dalelcđ
i Široko. Sada se je pod njegovo okrilje utekao i Mihajlff
Višević, knez u južnoj oblasti Zahumlju. r

Kad je na sjeveru Tomislav osigurao državu, mursi
je obratiti pažnju na iztok, gdje je bugarski car Simeoi
slavio jednu pobjedu za drugom osvajajući redom zemlji
bizantinskog carstva. Stari ponovni Bizant sklonio je glavfl
pred silnim Simeonom, koji je ^elio cijeli balkanski polq
otok osvojiti, a u prvom redu Carigrad. Nu smetala mu v
Srbija, koja je proti njemu bila saveznica Bizantu. Tomislm
je za cijelo vrijeme bugarskoga nta proti Srbima bio vjerd
prijatelj i pomoćnik Srbfi. Nu Hrvatska je već i za kne«
svoga Branimira bila utočište za Srbe. Već tada je Petal
sin Oojnikov pobjegao bio u Hrvatsku k Branimiru. Kadr
kasnije Mutimir bratGojnikov u Srbiji umro, Petar, kojiS
bio u Hrvatskoj, pohita brže u Srbiju, protjera sinove Mu
timirove te preuze sflm vlada. Sada pobjegoše u llrvats]q
ka knezu .Mutimiru opet Pribislav i njegova braća. 2up^
Petar obranio ae je uspješno od svojih rodjaka, a bizaM
Bkoga cara je priznavao svojim vrhovnim gospodarom. NJ
Btojao je taiiodjer u prijateljstvu živjeti s earara Simeonom
Nu osnove toga cara bijahu takove, da je Petar bio pi
Biljen stupiti u bliži savez s bizantskim carem proti njema
Simeon je god. 917. na rijeci Aheloju sjajno pobjedio I
zantsku vojsku. On je oteo bizantskomu caru aad sve zem^
osim Carigrada i njekoliko primorskih mjesta. Sada naet
dole i za Srbiju crni dani. Simeon je poslao vojaku prc
Petru, srpskomu vehkomu županu. Bugari au ga varkoj
n^imamili k aebi i odveli ga u sužanjstvo. Na to provalifl
u zemlju, te jupotoriae. Simeon postavi za velikoga župaq[
Pavla Branovića, za kojega je misUo, da ma ba<
iskreno odan. Nu i Pavao je poslije bio odaniji svomu B
rodu srpskomu nego li neprijatelju Srba Simeonu. Za tofl
Simeon otjera i namjesti za velikoga župana Zakarif

tomifliav. 59

Mbislavića. Bilo to god. 923. Sve do sad je mirovao To-
mislav knez Hrvatske. Nu Budu je vidio, da raoe Simeonova
previSe raste i da postaje opasan po Hrvatsku. S toga
eklopi savez sa Srbima i s Bizantom proti Simeonu. Kud
je Simeon poslao proti nevjernomu Zakariji vojsku svoju,
bude ova potučena od srpske vojske uz pomoć bizantsku
i hrvatsku. Sami bugarski vojvode bili au ulovljeni, a glave
njihove odrubljene i u Carigrad poslime. Sada planu Si-
meon i posla novu veliku vojsku u Srbiju. Zakarija pobježe
B mnogo naroda u Hrvatsku k Tomislavu, koji Srbe lijepo
primi i ugosti, Prevarom i lukavstvom namamiše bugarski
Vojvode sve srpske župane, te ih onda avezane poalaše u
tobstvo. Sada poplaviše Bugari Srbiju, te zemlju opustoSiše,
IB narod srpski ili poubijaše ili a robstvo odvedose. Mnogo
[naroda sretno je umaknalo u ausjednu Hrvatsku, najviše u
južne hrvatske oblasti : u Duklju, Zahumlje i Neretvansku
Kemiju. Zemlja je srpska ostala puata i prazna, gotovo bez
ijuđi.

Prvi bugarski rat.

Sada pomisli Simeon, da je došlo doba, da se ogleda
t sa Hrvatskom, te da I nju pokori. Kako li je alabo po-
anao aoagu hrvatskoga naroda i vrline njeaa vladara To-
IDiahiva! Povoda za rat našao je Simeon u tome, što je
"Tomislav zakriljivao Srbe i s njima bio u prijateljskom sa-
'Vezu. Sabravši veliku vojsku posije ju Simeon pod voj-
Todom Alogoboturora proti Hrvatima. Tomislav do-
tek» bugarsku vojsku u gorskim klancima, te ju tako
Strašno potuće, da je malo živih Bugara preostalo. Bilo to
Dko god, 925. Tom pobjedom porasla je slava Tomislavova,
Btq traži sada njegovo okrilje i njegovu zaštitu. Južne
hrvatske oblnati, tako zvana Crvena Hrvatska, priznavaju
isada nad sobom vlast Tomistavovu. Srpski župani traže
njegovo okrilje. Tako postade Tomislav vladarom sviju Hr-
Tata i zaštitnikom sviju Srba.

Krunisanje Tomislavovo.

^^ V to doba najveće slave Tomislavove pada i njegovo
itrOĐistloje za kralja hrvatskoga. To bijaše velika narodna

60

Tomislav.

svećanost, koja je obavljena ca Duvatijskoin polju pod kond
god. 925. Duvanjalio se polje uiilazi sasvim na jugu u đm
našnjoj Boeni a blizu inedje dalmatinske, i^to je krunisan]
na duvunjakom polju obavljeno, to znaci, da je vlast Tv
mislavova jo§ mnogo dalje nn iztok i na jug od logapolf
dopirala, jer sigurno nije Tomislav okrunjen za kralja i
aamoj medji svoje država. Tu ae je u odredjeno vrijeme t
brala sila naroda. Prispjeli su hrvatskj i srpski velmože a
sviju strana. Došli su i srpski veliki župani. Rimski pan
Ivan X. poslao je Tomislavu krunu i druge kraljevske beU
kove po svojim poslanicima. To bijahu: Ivan, biskup ja
kinski i Lav biskup polestrinski. Oni bijahu ujedno [
pinski zamjenici kod čina kruoidbenog, Cin krunisani
obavljen bi najsvečanije. I narod i velikaši i svečenstil
bijahu svečano odjeveni, to čekahu na kralja Kralj ja I
sjajno odjeven, nu bez kraljevskog plasta i bez krune.

U sjajnoj pratnji, koja ga je pratila u crkvu, išlo 1
svećenstvo slavenskog i latinskog obreda sa zapaljen«
svijećama i noseći krstove. sv. moći, kandila i drugi
crkvene posude. Kao dvorjanici kraljevski pratili su kroj
slijedeći dostojanstvenici: Knezovi i banovi pojediniK |
krajina, svi župani i podžupani, a od ovih je prvi J
dvorski župan, zatim redom djed i dvorski kancelar (biskđ
hrvatski), dvorski rizničar, župan mačonoša, župan stie«
nosa, župan kopljonoša, župan štitonoaa. župan pehari
župan konjuŠnik, župan ubrusar, župan postelnitc, župđ
ključar, župan bravar, župan volar, župan psar, župan (
kolar i župan tepčija. Iza ovih župana ilU su dvorski
pelan i dvorski djak. Zatim su dolazili načelnici ili pA
gradova, sudei, tribuni, vlastela i t, d. Uz samoga kri^
biii su njegovi komornici i njegova tjelesna straža.

Pred crkvom dočekaše kralja svećenici, koji ga i
doae unutra. Tu je već čekao na kralja nadbiskup, kojtfl
je imao kruniti. Najprije bude glasno upitan narod, dik
hoće da bude izabrani knilj zakonito okrunjen, a kad li^i^
odgovori da hoće, bude kralj odveden do velikoga o&
krnj kojega se je nalazilo pripravljeno prijeatolje. Po«
prizvaa sv. Dah, pozva krunitelj (nadbiskup) kralja,
gveto evaagjelje položi narodu \ ttV^\ a^ečaau prisej

Tomislav.

ila se pričesti. Zatim ga krunitelj opasa posvećenim kra-
ljevim mačem i pošto na to kralj kleknu, pomaza ga svetim
uljem ratloati, te rau objema rukama stavi na glavu krunu,
a u ruke mu dade kraljevsko žezlo kao simbol pravde,
krijeposti i apaaenja. Napokon ga postavi na prijestolje .u
'me otea i sina i duha svetoga' i izreče ovu kratku mo-
litvu: .Da ga Bog ogradi i svojom i duha svetoga silom.
Da mu ukrijepi mišicu, Da pokori njemu sve varvarake
jezike. Da ulije u ardee njegovo strah božji i milost prema
grješnima. Da ga uzeuva neporočna u vjeri , a tvrđim
braniteljem crkveoih zakona. Da sudi svira Ijuđem pra-
vedno, Da spaai uboge od sile i progona i da bude dostojan
nebeskoga carstva*.

Poalije molitve uze nadbiskup ea stola, koji je uz |
prijestolje bio, plašt i cipele. Uz pripomoć komornika stavi
plašt na kraljeva ramena i obuiJe mu cipele. Kralj na to
ustane i nakloni se tri puta kliknuvši svaki put .Slava va
viinjill Bogu i na zemlji mir, v ćelovjecjeh blagovolenije'.
Pošlo je opet sjeo na prijestolje, počinju dolaziti redom
Bjegovi podložnici iz svakog stalUa, te mu ljube ruke i
skuta njegovih posvećenih haljina. Na to stupi na ambon
pred Žrtvenikom jedan od viših svećenika, te odpjeva hva-
lospjev Bogu 1 kralju, a narod Je pri tom odgovarao.

Hvalospjev je završio riječima:

.Na mnogaja. na mnogaja ljeta slava i hvala i zdravlje
Bvijetlomu kralju hrvatskomu Tomislavu i svijetloj kraljici
I njegovoj djeci i njegovoj svojti.

Na mnogaja ljeta slava i hvala i zdravlje*.

Poalije hvalospjeva nadari kralj svog krunitelja, koji
nm na to prvi čestita. Zatim mu čestitahu redom svi glavni
dostojan stveoici kraljevstva, dočim narod i vojska klicahu:
■*' i mnogaja ljeta 1

Na to izadju svi opet istim redom iz crkve. Pred crkvom
Eajaii kralj pripravljena konja, te stupi med narod i vojsku
_. i uzvišenJjem mjestu zasječe mačem na sve četiri strane
svijeta u znak, da će braniti svoju kraljevinu od neprija-
telja sa sviju strana. Poslije tuga je sjajna goatba zaiia.ca<i
1 vojaku, a pogiavice plemena \ ()b\aaxX4QUQ4%V\'iiJ;'ja-'«.'iK«kl

Slijedećih dana dolažahu razne osobe s poveljama od
prijašnjih vladara, da ih i Tomialav potvrdi. Tomislav je i i
e&iD tom prilikom dijelio razne povlastice i odlikovanjt
junacima 1 službenicima. Darivao je crkve i samoatanfl
učinio više zadužbioa.

Duvanjski narodni sabor.

Dok je još narod na okupu bio, slijedio je iza bv
čanostoih krunidbeoih dana narodni sabor, na kojemu i
se imal:) razna pitanja rijeSiti. BUo je dosta stvari, koj
je riješiti trebalo. Baš za vlade Tomialavove do njego*
krunidbe Bbili su se važni dogadjaji u narodu hrvatskomi
Zemlje su ae hrvatske ujedinile, država ae je razširila.
mnogo je novih stanovnika nadošlo. Na sjeveru su se Izmedj
Save i Drave naselili mnogi Blovjeni, koji su dobježali
Hrvatsku izpred Magjara, a na jugu se mnogo Srba nast
lilo za vrijeme ratova a Bugarima. U Hrvatskoj je Ba(
bila nova kraljevska čast i uvedena kraljevska kuca, te ,
trebalo urediti odnošaje izmedju kralja! njemu podredjeotl
banova, župana i satnika. Trebalo je urediti njihove do-
hođke, a trebalo je i novih dvorskih dostojanstvenika i fib
novuika. svim ovim stvarima razpravljalo se je na toi
saboru. Čini se da je već na tom saboru bilo odredjan
da bude kraljevska čast nasljedna u rodu kralja Tomialt
a kada ta porodica izumre, da imadu hrvatski bui
pravo birati novoga kralja i novu kraljevsku porodica. I
novi pako birati će se iz najodlićnijih zadruga ovih 6 pl
mena : Kačiča, Kukara, avačića, Cuđomeriča, Mogorovicj
Šubića. Birati će ae iz 12 plemena bijelo-hrvatskih, ko;
su i do sada tvorila plemstvo u kraljevstvu hrvatskom.

Prvi spljetski crkveni sabor.

God. 926.

Na liuvanjskom narodnom aaboru riješene su mnoj
Btvari o raznim državnim prilikama, ^u na \.om ^■OL'fttiTtt ■
^'M moglo raspravljati o vjerskim \ cTV^je'o.m ^VjotSj

Tomislav.

koje 8U se obično samo na trkvenim Baborima rjeSavale.
Trebalo je pako riješiti mnoga pitanja, koja bu. se ticala
crkve u Hrvatskoj. Za vrijeme nuime crkvenoga razkola
prionuli bu đalmtitinski biskupi Ba svojim gradovima uz
Carigrad. Nu god. 920. izmirio je opet car Roman iztočnu
aa zapadnom crkvom, uslijed ćega su opet dalmatinske
biskupije vratile Be natrag pod papinsku vlast i time je
opet nastalo crkveno jedinstvo. Medjutim je ninski .hr-
vatski' biskup bio po malo preuzeo obavljanje duhovne
paatve u onim krajevima, koji bu od davnine apadali pod
biskupije dalmatinskih gradova. Taj ninski biskup nije niti
hotio priznavati vrhovne vlasti spljetskog nadbiskupa. Oaim
toga bijaše mnogima trn u oku hrvatsko bogoslužje u crkvi,
koje se je sve više širilo. Radi toga bu nastale razne raz-
mirice, koje je trebalo na crkvenom saboru riješiti. Po svoj
prilici je s&m kralj Tomislav u sporazumku s ostalim ve-
likašima kraljevstva svoga i sa knezovima Crvene Hrvatske
zamolio papu, da sazove crkveni sabor. Papa je opunovla-
fltio ona 2 biskupa, Ivana Jakinskoga i Leona Prenestinskoga,
da aazovu sabor u Spljet. Sabor bi sazvao g. 926. Pri-
sastvovali su mu : kralj Tomisljav, ban Crvene Hrvatske
Mihajlo, spljetski nadbiskup Ivan, zatim oba papinska
izaslanika Ivan biskup jakinski i Lav biskup polestrioski,
nadalje zadarBki biskup Formin, ninski biskup Grgur
Dobre, biskup Liclnije i ostali biskupi i prelati i razni
svjetski velikaši. Bilo je tu i srpskih velikaša. Bazpravljati
se je imalo poglavito o ovim predmetima:

1. Imalo se riješiti pitanje, da li mora hrvatski t j.
Ojnaki biBkup priznavati nad sobom prvenstvo spljetskoga
nadbiskupa.

2. Imalo ae razpravjjati, da li ae smije hrvatski jezik
rabiti u crkvi.

3. Imala se urediti crkvena uprava u erveno-hrvatskim
i »rpskim oblastima i napokon :

4. Odrediti su se imale njeke poboljšice u crkvenoj
Btegi i izdati njeke odredbe o poboljšanju ćudorednog ži-
vota svećenika i Bvjetovnjak4.

Da će se mnogo razprav\yAl\ o ^OTa^i\ \i.t\^\^'i%, \^,
ika a crkvi, moglo se već una^njei iaY\v).'i*''>> "^'i' '«»*^^'^"^'*

4 Tomislav.

onih pisama, što ih je papa Ivan X. piaao posebno crkvenin
i posebno svjetovnim dostojanetvenicima. U svom pismu i
crkvene dostojanstvenike daje papa uputu daltnatinskim
Bkupima. On im javlja, da je čuo, Icako se u Hrvatskoj 1
Dalmaciji nauča njeka nauka, koje oema u svetim knjigama
Papa proklinje svakoga, koji bi naueao nješto takova, ćegl
nema u svetim knjigama. Nadalje je saznao papa, da ae i
Hrvatskoj i Dalmaciji sveto evangjelje i miaa Čitaju u bIm
venskom jeziku po načiuu Metodija, koga on ne nalazi medjl
svetim otcima. Ovo treba i jedno i drugo da biskupi iskorjetid

U drugom pismu, koje je papa upravio na kralja T«
midlavs i na cijeli sabor, zove Hrvate osobitim einovini
Bvete rimske crkve, jer oni primiše kršćansku vjeru izravd
od rimske stolice. Za to da nije pravo, da tako odlia
kršćani prisustvuju miei, koja se čita u barbarskom
venskom jeziku.

Razprave o hrvatskom biskupu i o slavenakom jezild
u crkvi bijiihu od svega najživahnije. Biskup ninski Grgu
branio se je vatreno proti svira napadajima latinskih
ćenika, koji bijahu na tom saboru u većini. Ovaj vrijedfl
ain hrvatskoga n^iroda znao je, da je sa ninskom bifikuH
skom stolicom u tijestom savezu ohstansik slavenske slu^ff
bojtje. Bude li ninski biskup zavisan od spljetakog Dadbf
skupa, onda će opet veći dio hrvatskoga naroda podpad
pnd dalmatinske biskupe, a time bi moglo odzvoniti i slđ
venskom bogoslužju.

Na saboru je ^stvoreno 15 zaključaka i to svi po .
ljama latinakih svećenika, koji sačiDjavabu većinu na .
tloru. Za nas su osobito važni slijedeći članci :

Članak 1. koji glasi : .PoSto je u davno doba sv. Duja*
poslan od sv. Petra u Salonu, da propovijeda, to se odra
djuje. da ona crkva i grad, gdje počivaju moći ujegovđ
imade prvenstvo medju svim crkvama ove pokrajine, te )
bude prvostolna crkva nad svim biskupijama i da fl
u njoj_ biskupi posvećuju i crkveni sabori drže.

Članak III. : .Nijedan biskup ne smije u svojoj vlaai

preći medje svoje biskupije i posizati za tudjora. Samo i

i^vojoj smije u/^rav/jati . . . (To se u v^'^ota ^ei.'i^^Q.■B^.(s■?Sia

akoga biskupa, koji je kao ,hrvatBk\ \>\aV\iv* f «*^^ wi%fiw''

i posvećivao crkve ne eamo u Dinakoj, već i u ostalim bi-
akupijnma).

Članak X.: ,Da se biskup naše pokrajine (t. j. u po-
dručju Bpljetske nadbiskupije) ne usudi promaknuti na koju
god čast (avećenićku) ikoga u slavenBkom jeziku; samo
popovi nižega reda i monasi mogu u njem Bogu služiti ;
ako bi pak nastala nestašica svećenika (pnd tim se misli
latinskih) onda mu mnže po papinoj dozvoli podijeliti pravo
Bvećeničku aluiibu vršiti.

Članak XI.: .Biskup Hrvata, ka i svi ostali (biskupi),
mora biti podložan našoj prvostolnoj crkvi (spjetakoj.)

Članak XII.: .Ako kralj i gospoda hrvatska žele. da
sve biskupije u obsegu naše nadbiskupije podrede svome
biskupu (naime .hrvatskome*), to ne smije nitko od naa
u cijeloj njihovoj zemlji niii krstiti, niti crkve posvećivati,
niti svećenike rediti . . . Neka oni zajedno sa svojim bi-
Bkupom odgovaraju za to pred Bogom, ako bude od toga
trpjela sama kršćanska vjera. Naša savjest pred Bogom je
iista."

Največma je bio ogorčen hrvatski biskup Grgur Dobre.
Oa bijaše sin zadarske vlasteoske porodice. Oradu Zadru
d«kle imamo zahvaliti jednoga od najćeatitijlb Hrvata. Uz
'BVog biskupa pristajao je i hrvatski narod, a sigurno i hr-
vatski kralj Tomislav, jer inače ne bi članak Xn. onako
glasio. Inače nije Tomislav otvoreno utjecao u razprave sa-
borske, jer vladari su u Hrvatskoj priznavali izključivu nad-
ležnost crkvene vlasti u crkvenim pitanjima, dapače i u pi-
tanju liturgičnom jeziku. Biskup Grgur se je potužio
papi Ivanu X. na zaključke spljetskoga sabora, te ga sjetio
na pisma pape Ivana VIII. od god. 879. 1 880. kojima je
biskupa Teodozija podložio izravno rimskoj stolici.

Papi BU doduše bili povoljni zaključci sabora, nu bojao
«e je samo onako naprečac ih potvrditi, da ne bi uvrijedio
i kralja i cijeU hrvatski narod, koji je uvijek bio vjeran
rimskoj stolici, a ninski je biskup dapače i onda bio ostao
vjeran rimskome papi, kad su za vrijeme razkola ostali
dalmatinski biskupi pristali bili uz Bizant. Sada \e bio ^&Qa.
■a Jadna u neprilici. Za to on poio^e m. ^va. w;5^\'^*'^*''^'*?'
--^đbJakapu i biskupa. Grgura, ue \l\ \\ ^^ev^'ca Tv-i-eJasaa. ■'{»r

nukao Grgura da popueti. Razprave su se u Rimu vodilđ
gotovo 2 godine. Grgur nije htio popustiti, već je braniđ
hrratslio bogoslužje i čast brvatalioga bisliupa. Nu papa ja
hotio, da Grgur oduatane od svoga stanovišta, pale kad nij«(|
mogao to polučiti, a on odluči sazvati ponovno sabor t(]
Spljet. Što taj sabor onda zaključi, to će vrijediti i to ćh
papa potvrditi. Za avog poslanika na tom saboru odabrao!
je biskupa Madalberta.

Medjutim buknuo je iznova rat izmedju Hrvatske J

Drugi bugarski rat.

Simeon nije mogao pregorjeli poraza, koji je doživjaj
njegova vojaka pod Alogoboturom u Hrvatskoj. U proljet
god. 927- skupi on ponovno velikn vojaku, te ju osobj
povede proti kralju Tomislavu. Nu slavni pobjediteij
zantskoga carstva, osvojitelj Srbije i velikog dijeta b
kanskoga poluotoka doživio je tužne dane u Hrvatskoj. I
je bio straSan, nu Simeon je, kako sflm bizantski kronid
veli, bio tako pobijedjen, da je gotovo cijelu svoju >
izgubio ! To se je strašno kosnulo Simeona. Sve nj
nade i svi njegovi planovi sada su izgubljeni i propi
8 toga mu je neposredno iza toga poraza od jeda puld
srce, te umrije na 27. svibnja 927. i

Po smrti Simeouovoj nastavi rat njegov sin Petd
Tomislav je sve više napredovao, nu u to se požuri rima
papa da izmiri Hrvate s Bugarima. Papa Ivan X. bojao a
da se ne bi Hrvatska i Bugarska medjusobnim ratovanj^
suviše oslabile, jer onda bi se opet previše uzdiglo
zantsko carstvo. Papa posije u Bugarsku kao poslani
biskupa Madalberta i vojvodu Ivana od Kume.
bude u istinu sklopljen koncem god. 937. Pobliži uv
mira nisu poanati, nu sigurno je Srbija bila glavnim i
metom ugovaranja, jer Tomislav je bio i saveznik i zaStltu,
Srbđ.. Srbi su dobili natrag svoju zemlju. Sada se vrać&t
oni natrag u svoju domovinu, te si opet uredjivahu d '
svoja, pri čem im je Tomislav mnogo pomagao. Nu i
su Srbi ostali u južnim hrvatakim o^Aa^Uma, Vii^a %i 4.0«,
stradale od arpakib bjegunaca, što bu za NU'iemft ^si^^rfl

'atovauja tamo pribjegli. Tu bijaše toliko naseljenih Sr'b&,
da će te oblasti kasnije srpski vladari bez ikakovih potež-
oća sa Bvojom državom spojiti.

Drugi spljetski crkveni sabor,
God. 938.

Povrativ ee iz Bugarske sazove Madalbert kao pa-
piaski poslanik drugi crkveni sabor u Spljet. Na tom ša-
toru bijahu opet svi oni crkveni i svjetovni dostojanstvenici,
koji ae spominju pri prvom saboru. Prisutan bijaše i kralj
Tomislav.

Glavni zahtjev latinskih popova riješen bi i na tom
laboru po njihovoj želji t j. spljetski nadbiskup ostaje cr-
livenom glavom u cijeloj hrvatskoj državi.

Ninska biskupija se ukida, jer da i onako nije bilo te
biskupije u prijašnjim vijekovima.

Biskup Grgur može si izabrati za sijelo svoje biskupije
ili Skradin ili Sisak ili D u v n o. Prepušta mu se pače
lia volju, da bude biskupom u sva tri grada, ako misli, da
bi mogao vršiti svoje biskupske dužnosti u tako različitim
1 razdaljenim mjestima. Biskup Grgur prosvjedovao je i proti
zaključcima ovoga sabora. Nasljednik pape Ivana X. Leo
VI. potvrdio je u svemu saborske zaključke i Grguru za-
lovjedio, da bude biskupom samo u skradiuskoj biskupiji.
* t to se je Grgur morao pokoriti.

slavenskom jeziku kod službe božje nema ni apo-
nena medju zaključcima ovoga sabora. Sigurno su latinski
lopovi popustili za sada biskupu Grguru glede slavenske
lužbe božje, samo da lakše proturaju svoj zahtjeve prven-
itru spljetske nadbiskupije. Možda su to i za to učinili,
to su se nadali, da će slavensko bogoslužje samo po sebi
10 malo prestati, kada se ukine „hrvatska* biskupija ninska.

Nu u tom se prevariše. Hrvati ostadoše vjerni i odani
iroskoj stolici, au slavenskog si bogoslužja ne dadoše odu-
iGti. Ono im je bilo tako k srcu priraslo, da ae \6 ai«. iv?.*
Mio uza 8va protivna nastojanja n6vr^\aX«\ia.ti^'4?,W^.'^^'^\
bau'Blav je bez sumnje bio pristaša aV^e-G^^ft ^^NjSasi^s^i^N^-

jer ina^e je ne hi tiio mogao biskup Grgur onako vatrevin
pred cijelim Baborom zagovarati, Tomislav se nije protivi«
kao kralj zaključcima sabor.n, nu aigurno je i nadalje o3b.
prijatelj slavenskog jezika u crkvi, te nije ui malo prijej^I^
širenju njegovu u narodu. Njegova se odanost slavenskog
jeziku može i odatle razabrati, što mu je a&m papa I«
X. pisao posebno pismo, u kojem ga opominje, da svđ
djecu dade podučavati u latinskom jeziku, a sai
akim stvarima u jeziku slavenskom. Tako se je kraj svi
zaključaka crkvenih sabora slavensko bogoslužje ne aaiJ
održalo, nego i ave dalje širilo, jer je aam silni kralj T«
mislav za to bio. Tomislavu dakle imamo takodjer zahval^
da se je slaveaaka liturgija održali kod Hrvata kroz cij«
arednji i novi vijek do danaa.

Veličina hrvatske vojske za Tomislava.

Bizantski car Konstantin Porfirogenat veli, da su 1
vati imali za vrijeme kralja Tomislava sto tisuća pježa]
i šestdeaet tisuća konjimika. Zntim su imali 80 ^
likih ratnih brodova sa 40 vojnika na svakome i još lOl
manjih brodova sa 10 do 20 vojnika na svakome. U sven)"
je dakle bilo sto šestdeset tisuća momaka kopnene i >'
pet tisuća pomorske vojske. To je zaista ogromna
sila, kojoj i odgovaraju pobjede, što ih je Tomislav steđ
nad silnim bugarskim carem Simeonom. Pa ipak kraj i
tolike ratne sile nije Tomislav ratovao s drugim narodf
inače, nego kad je branio svoju državu. Kraj tolike VOM_
uz ratnu vještinu Tomislavovu ne ćemo se čuditi, d&i
svladao na sjeveru Magjare i na iztoku Bugare, 1^QJ
videći toliku jakost sutili su i mirno plaćali svoj daijT
plovidbu po Jadranskom moru. Na moru u opće nije i
Tomislav prilike ratovati.

Obseg lii"vatske države za kralja Tomia

Pod vlsiat Tomislavovu spadale su ove zemlje; I

našnja Hrvatska i Slavonija, iztočni dio Utre, zatim Aamii

Dalmacija, Bosna Hercegovinu, i Crna Uoi'a, Ti'A\\i«i%"t\l£

jaibajlo Višević stavio se je aam i^od oiV.u\\e "^tiaMiai

Crešimir I. Mihajlo.

God. 903.— 945.

Toroialav je imao više djece. To znamo odatle, što
mu je papa Ivan X. pisao, nelia svoju djecu dade poduča-
vati u latinskom jeziku. Nu od te djece nama je po imenu
za sigurno poznata samo njegova kći Jelena. Ta je bila
udata za Mihajla Krešimira, kojega nalazimo kao
kralja u Hrvatskoj od god. 930.-945. Kako ae po ano-
nymtiom rukopisa knezova FanCogoa — Garagnin u Trogiru
ftini, to je Krešimir možda još za života svoga taata To-
mislava vladao Bosnom. Za to I nalazimo za njegove vlade
i iztoćni dio Boaoe do rijeke Drine apojen a hrvatskom
državom. Od god. 932 ima Mihajlo Krešimir avoju prijeatot-
nicu u Solunu. On je državu hrvatsku ne samo uzdržao
Đnako čvrstu i jaku, kakova je bila za njegova predŠaatniks
Tomislava, već dapače još većma razširio na iztok, a u
ialmatinskim gradovima učinio je kraj bizantinskoj vlasti.
I aluzbenom naime imeniku bizantinskih oblaati ne nalazi
ie više niti upisana dalmatinska thema za vlade Krešimira
Mibajla, docira je ua početku X. vijpka bar na posljednjem
iojeetu spomenuta bila. 8upruga Krešimirova Jelena bila je
rrlo pobožna žena, te je osnovala više crkvi, a medju njima
glaaovitu crkvu sv. Marije od Otoka.

Uz tu crkvu eprovela je ona u svetosti svoj život poslije
iinrti svoga supruga. Dočekala je visoku starost, te umrla
[Od. 976 i bila sahranjena u istoj crkvi. Na sarkofagu nje-
iinom kojega su pojedini odlomci god. 1898. odkriveni u
uSevinama iste crkve, nalazi se opširan napis, u kojemu
t krieito veli ;

U ovom grobu počiva Jelena, službenica božja, žena
kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana, koja se odreče
BJaja prijestolja dno osmoga mjeseca oktobra a ovdje
bi pokopana od upueeoja gospodina 976. . . . Ona koja
za života bila kraljevstvu majka, postade (majkom]
sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši čovječje,
reci: Bože smiluj joj se duši!

H^ Stjepan Miroslav. 1

God. 945.-9-i9.

Krešimir Mihajlo ostavio je za sobom viae ainova, qi
ave nedoraBlih. Naslijedio ga je na vladi mladjahni jož sil
mu Miroslav sa crivveuim imenom Stjepan. Bez sumnje bi
ima njegovoj mladosti pripisati uzrolf npmird, icnji su sadj
u Hrvatskoj nastali. Mnogi au btjeij mladost Mlroslavon
upotrebiti u svoju korist. U početku svoje vladavine vidin
ga, gdje polazi sa svojom suprugom u Dubrovnik. Zavji
tovavši se u težkoj bolesti dao je popraviti crkvu sv. S™
pana u Dubrovniku. Zajedno sa Bvojom suprugom krnljiccn
Margaritom. porjetlom \z Rima, poslao je mnogo srebn
da se nakite moći svetaca iste crkve. Napokon su pM
kralj i kraljica osobno pohoditi tii crkvu. Došavši onailH
8 velikom pratnjom bili au od Dubrovčana primljeni s vo
likim veseljem i u samom gradu ukonačent, dočim je brojot
pratnja odsjela u okolici. Republici je kralj u priznanje ^
sjajni doček darovao više predjela naokolo grada, ua obveai
da republika u pojedinom predjelu sngradi po jednu crkn
Bv. Stjepana. Nu kad se je kralj iz Dubrovnika kući m
vratio, ubio ga je malo za tim ban Pribina, poSto je]
svemu samo 4 godine vladao. Kraljica Mnrgarita, oatefl
udova bez poroda odluči sklonuti se u Dubrovnik, kan
je sprovedose mnogi velikasL Silno raztužena s gabid
Bvoga ljubljenoga supruga posta koludricom. Pošto je njSH
vrijeme sprovela u pokori i sv. životu, premiaula je i hw
pjkopana do spomenute crkve bv. Stjepana. J

Nemire u Hrvatskoj upotrebili su Mletčani, koji ■
god. 948 poslali proti Neretvanima 33 broda pod zapovjeH
nietvom dužda Petra Candiana III. uz još druga dva H
morska zapovjednika. Nu dužd ae je povratio bez iltako^
uspjeha. M:tlo za tim odaslano Je ponovno jednako bre
dovlje, koje je Bnmo u t'diko uspjelo, što je s Neretvaniinj
d/o sk}op]jea mir, a brodovlje se je bez drugih uspjeli
rratiJo u laguae. ■

P r i b i n a.

God. 945.—?

Ovaj je bio banom u Bieloj Hrvatskoj prije nego li je
lizveo nedjelo nad mladim Stjepanom Miroslavom. Time što
I se je silom nametnuo za vladara, prouzročio je mnogo ne-
i]ja u kraljevstvu. Obseg države hrvatake nije se poslije
iniiBtava ni malo umanjio za njegovih nasljednika Kreši-
mira Mihajla i Stjepana Miroslava. Nu ubojicu Pribinu nisu
1 Hrvati htjeli priznati za vladara svoga, več au se gdje-
koje pokrajine počele odcjepljivati od Pribine. Tako je od-
jpaia Bosna, a malo zatim odcjepiše se i Neretvani,
'^abumljanii Đukljani pod Mihajlom Vi ševi čem
[1. Srpski vladar Čealav upotrebio je ove prilike u svoju
■korist, te je odejepljene ove oblasti hrvatske počeo okup-
"[ oko sebe i time obseg srpske države povećati. Ovo
I vrlo odsudan momenat u hrvatskoj povjesti. Mnogi su
pisci pisali proti historijskoj istini, da su naime južna dal-
matinska plemena sačinjavala uvijek jedan politički savez
I od uvijek bili dijelovi jednoga srpskoga naroda.

Nu ničim se ne da pobiti historijska činjenica, da su
Duklja, Neretva i Zahuralje od sedmog do desetog vijeka
' _' * ! pod hegemonijom hrvatske države. One bijahu župe
brvatake države. Zar bi se inače zahumski knez Mihajlo
Bez prigovora podčinio bio vrhovnoj vlasti apljetake crkve
1 zaključcima spijetskib sabora, da mu nije kneževina manje
"1 više ođvisna tiila od hrvatake države. Sftm pop dukljanski
. odom iz kneževine Duklje), kao i Ijetopiaci mletački pri-
Ibrajaju Neretvane, Travunjane i Dukljane Crvenoj Hrvatskoj
narodu hrvatskomu, naproti Bijeloj Hrvatskoj i bijelim
"rvatima na sjeveru. Znamo pako, da ae e.tB.wssiivyv ■%.\tM.'%,

ti tribina.

Neretve kao i mnogi Trebinjap} još danas nazivlja Hrva-
tima*.

Hrvatska je država uslijed ovog cijepanja vrlo oslabila.
Vojna snaga hrvatska znatno se je umanjila. Hrvatska je
sada brojila još samo 30 velikih brodova. Isto tako se Je
smai^io i broj malih brodova i kopnene vojske.

U isto vrijeme, dok je padala snaga države hrvatske
i bugarske, dizala se je izmedju i^'ih srpska država pomoću
Bizanta, kojemu je to u prilog išlo.

Upravo u to vrijeme razsula države hrvatske po na-
šem se je moru tako silno razvila trgovina robljem, da su
Mletčani sa svoje strane odlučili bili to sramotno zanimanje
što večma uništiti. Godine 960. izdala je mletačka vlada
naredbu, kojom se zabranjuje svim Mletčanima tjeranje
trgovine ljudima po moru.

Držislav.

God. 970.— lOOO.

i brat njegov

Svetoslav Surinja.

God. lOOO.— 1009.

Držislav, sin Krešimira r. došao je na vladu oko god.
970. I time prestadoše u narodu hrvatskomu nemiri i ne-
redi, koji BiJ toliko godina trajali i bili uzrokom, da ae je
irvtttaku država jako smanjila i da je jako oslabila. Kako
jB Drži'lav bio dobrih vladarskih svojstava i puti volje ra-
diti za dobrobit svoga naroda, to bi njegova vladavina ai-
[uruo sasvim drukčija bila, da nije sve do smrti svoje
niao krvnog neprijatelja u rodjenora bratu svome. Tai se
|gvao Svetoslav s nadimkom Surinja. Držislav je bio
mladji ođ Svetoslava, nu sigurno je bio bolji junak i inate
jrijeđrtiji, te za vladara sposobniji, kad je on, a ne njegov
^rat Svetoslav, postao kraljem.

Držislav je odmah u početku svoje vlade živio u prl-
ateljđtvu s Bizantom. Bizantski car ga je priznao za kralja
dao mu naslov .patricija*. Nu prema bugiirskorau c^irj
Stjepanu Samuelu nije živio u dobrim odno?ajima, jer au
3ugari na sve strane opet širili svoju vlast, pokorili njeka
irpska plemena i uznemirili južnu Dalmaciju. Kad su nje*
:oji članovi bugarskoga carskoga roda bili prognani, primio ih
egostoljubno Držielavi dao im utočište u kliskom predgradju.
poklonio im je pače zemljišta, da se mogu stalno nastaniti.
God. 980. napali su Mletčani Dubrovčane, te im za-
ilijenili jednu ladju u vrijednosti od 25,000 dukata. Kralj
)r^iBlav nije se ništa uplilao u taj sukob Mletčana s Du-
irovfianima, jer su Dubrovčani za posljednjih nemira bili
idpali od hrvatskoga kralja, te postali sasvim nezavisni i
er je kralj Držislav živio u dobrim odnošajima s Mletciraa.
] toga su Dubrovčani tražili zaštite u Carigradu. I doista

If ••■J"

iJi'žislaV,

poareduvanjem bizantskog cara nadoknadiše MIet(ani bt^
štetu Dubrovčanima te aklopiše s njima mir.

Hrvatska je živjela u miru prema drugim državam
sve do vremena, kada je u Mletcima po9tao duždeni Petad
11. Oraeolo. Taj bijaae, i ako još mlad, bistrouman i'
žavnik, vješt vojskovodja, a uz to odvažan i pun voljrf
koristiti svojoj otačbini. Već je davno Mlelčane bolilo,'
6to su za plovidbu po Jadranskom moru uz hrvatsko pri-
morje morali plaćati danak. Hrvatski su kraljevi aviike go-
dine šiljali svoje poslanike u Mletke, da donesu odanle -
dužni danak. Petar !l. Oraeolo spremio se je na sve načiue^B
da ukine taj danak i da svojoj domovini priakrbi Bloboduiip
plovidbu po moru. Sretan ie bio dužde u izvadjanju 8V0|m
osnove, jer su mu upravo sve okolnosti prijale. Najprije jđ
pošao u Carigrad, da si osigura naklonost i savez bizant^
skog ca"a. U tu svrhu posije on u Carigrad poslanik«
koji su se caru bizantskomu poklonili u ime mletačke re4
publike. Tamo su uvijek lijepo primili svakoga, koji se jJ
dolao pokloniti bizantskoj vlasti. Ti su poslanici bili po&isj
čeni i <tobili glasovitu onu zlatnu buli u, kojom ae svlu*
mletačkim trgovcima dozvoljava, da posve slobodno plov«
i trgovinu tjeraju u svim krajevima bizantskog carstva. TflM
je bila neizmjerna blagodat za mletačku republiku. Bizaol
je time želio steći podpunu odanost i savHz Mletaka, kojjl
je trebao u svakom slučaju, kad se je radilo o učvršćenju
bizantske vlasti na iztočnoj obali Jadranskog mora. UznaT
svnje poniznosti poslao je lukavi dužd u Carigrad i ayod
sina Ivana, koji je bio ne samo počašćen već i zarilfil'
6 Marijom sestrom Romana, kasnijega cara bizantakogS

Za savezničtvo i pomoć od strane bizantske Mo J
dužd dakle osiguran. Sada je počeo rovariti u samoj 1.
vatskoj. Na srrću njegovu, a na nesreću naroda hivatato^
brat kraljev Svetoslav Surinja bijaše već odavna i _
prijatelj svomu bratu vrebajući na &val>u priliku, da ma'^
osveti. Svetoslav naime bijaše stariji, te je nepreatalU
tvrdio, da njemu pripada kraljevsko prijestolje. Mletački f
duM znao za to neprijateljsko razpoložeuje Svetoalavo^
oprema Držislavu, te ae je (lOtiijno dogovarao a njime, kskfl
■■•e navaliti oa državu hrvatsku, lato a\ i* ^i.'o.Ti ■aa^'ftal

Držlalnv. T5

zđajicu naroda hrvatskoga u osobi samoga kraljeva
brata.

Kad je Držislav po običaju poslao u Mletke avoje po-
slanike po danak, odgovori im dužd ovako: ,ne će mi se
po kakvom god poslaniku poklati danka, već ako poi^ivira,
doći ću ga sam platiti". Sad bijaše jasno, što dužd namje-
rava. Nu prije nego će početi, pobrinuo ae je za još jednu
Btranku u Hrvatskoj. Latinski naime gradovi u primorju
bijabu stari neprijatelji hrvatskom n,irodii. K ovima je
đužd poslao svoje ljude, koji su potajno sve pripravili za
dolazak mletačke vojske i za uspjeh mletačke navale.

Da ae ne opazi suviše jasno rovarenje duždevo, sa-
atali su ae zastupnici tih gradova na dogovor, na kojemu
zaključile, da se pozove mletnčki dužd, da ih dodje oslo-
boditi od .slavenske strogoati'. Sad bijaše već
dužd na konju. Nu još je hotio mrežu jače zapleati, samo
da bude sigurniji. Oa poruči bizantskomu caru z^iključak
latinskih gradova te ga zamoli, da mu dozvoli, da .u ime
carevo* Zflposjedne Dalmaciju. Kako li je mudar hio i
kako je znao, čime ee opet polaskati caru! Car mu podijeli
dozvolu.

Sad ae je uzrujala sva republika. Upravo se je po
Bvemu vidjelo, da su se bojali Hrvatske i da su Čin, n«
koji su se spremali, smatrali za njeSto izvanredna.

Na samo Spasovo god. 998. ustalo je rano u jutro
fotovo cijelo gradjanstvo mletačko. Narod je grnuo prema
stolnoj crkvi av. Petra, Tu au ae uz duida f'etra II. Oraeoia
našle sve oblasti, svećenstvo, vojska, mornarica i mnogo na-
doda. Svečanu 3lužbu božju obavio je biakup Dominik. Poslije
dovršene službe molio je biskup glasno posebnu molitvu,
ia bi Bo2 pomogao Mletčanima pobijediti Hrvate, a narod
e molitvu ponavljao. Na to je biskup predao duždu .stijeg
jobjede* !

(Još isti dan odplovilo je mletačko brodovlje pod
jrodetvom samoga dužda. Bez ikakove zapreke plovio je
clužd uz istarsku obalu i uz otoke do Zadra. Svuda je bio
Japače svečano dočekan. Ta bilo je već sve pripravljeno !
[] Zadru je bila prava slava. Tamo su mu se poklonili
jsastopn/c/ Bvih dalmatinskih graAo^a, a via. (i^M.'v«i.N*>s^^"^'

^^

Liriisiftv,

Svi položiae zakletvu vjernoati. Grad Biograd, koji bi^
jaše hrvatski grad, spremio se nnjprije na odpor. Nu budučfl
div bijaše posada u gradu gotovo nezuatoa prema velikoj"
Bili raletafikoj, a dužd se k tomu straSno grozio gradja-
nima, ako se ne predadu, to je grad klonuo i predao se.
Došavši do Trogira doživio dužd ponovno slavlje. Tu ga je
dočekao i poklonio mu ae brat kralja Držislava SvetoslavJ
Surinja. Položivši zakletvu vjernosti preda Svetoslav svogal
B.na Stjepana duždu za taoca. Svetoslav je imao svojqfl
Btninku, a kojom se je poklonio duždu. To je žalostan ča»fl
u povjesti hrvatskoj, gdje kralja hrvatskoga izdaje njegovi
vlastiti biat. Držislav nije mogao poći proti duždu, jer jal
morao kod kuće ostati, da se brani od izdajstva bratova.«
Dužd je medjutim dalje iš lo. Na ozbiljan odpor je naišao!
kod Lastova. Grad Lastovo ne litjede se ni pod koju*!
cijenu predati. Mletčani ga obsjednuše sa sviju strana. Gra-'f
djani su se branili na život i smrt. Nu napokon oavojiaej
Mletčani grad, te ga svega razorise, a gradjanima poklo-T
niše život. f

Na to se je dužd vratio kući. Kod kuće ga dočekiiša
a neopisivim veseljem i slavljem. On si je nadjenuo naslov^
.vojvoda Dalmacije*. Nu dužd nije na cijeloj vojni svojolj
ni malo ulazio u nutarnjosC hrvatske države, te se nija
gotovo ni dotaknuo čisto hrvatskoga teritorija, već je osvojim
snmo ODU Dalmaciju, koja je formalno pripadala bizantskomui
caru i koju je ou zaposjeo dozvolom gospodarevom.
samim gradovima nije se poslije ove vojne ustav ni maloj
promijeni". Dužd je bio zadovoljan, da su mu odsele grft;
duvi njeki danak plaćali i da su uvijek iza imena bizanE^
akoga cara spominjali ime njegovo. Hrvatskomu kralju niam
dakako više danka plaćali ni dalmatinski gradovi, a ni Mle^
ćani. To je bila želja Mletaka. Zato su oni slavili onal
sretni dan, kad je dužd pošao na tu vojnu. Kroz cijen^
srednji i novi vijek slavili su Mletčani Spasov dan svake ga^
dine. Oni su govorili, da su se Mletci na taj dan zaručilq
s Jadranskim morem. Za to je svake godine bila na taj
^/aa veJilm aveeauosl u Mletcima, pri kojoj je dužd baca<
•fijek veliki zlatni praten u mote u ma^, 4.?* ^^a tecublik^
naručuje a Jadranakim morem.

Držislav. — Svetuslav Surinja.

::

Hrvati su mnogo izgubili. Hrvatska moć na Jadranskom
mnru bi skršena, docira su mletački trgovački interesi bili
sada po cijelom moru osigurani. Prije god. 998. bili su
Hrvati gospodari na Jadranskom moru, doćim bu to od sada
postali Mleteani, ou aamo pomoću izdajice Svetbelava.

Držislav je odmah po odlazku duždevu nastojao po-
praviti zlo, koje je stiglo njegovu državu. Mnogi izdajnici
bili su kažnjeni, iz Biograda Mletćani otjerani, u grad Spljet
se je e&m poslije 2 godine vratio pod vlast hrvatskoga
kralja. Duždev sin Oto, koji je o Spljetu namješten bio,
bude protjeran, a načelnik spljetskt pokori se kralju Drži-
slavu. Kralja je u njegovu nastojanju, da uzpostavi opet
prijaloje stanje « Hrvatskoj, podpomagao najviše ban Go-
de m i r.

Svetoslav Surinja.

Držislav je umro oko god. 1000. Poslije njega preuzeo
je vladu brat njegov i izdajnik Svetoslav. Da nije ni raalo
obljubljen u narodu bio, vidimo dosta po tomu. Što on kao
stariji nije bio postao kraljem prije Držislava. On nije bio
ni malo samostalan kao vladar. Samo pomoću mletačke
vlasti postao je kraljem, a u Mieteima je kao taoc boravio
njegov sin Stjepau, zaručen sa kćerju mletačkoga dužda
Hicelom. Svetoslav je pod uplivom mletačkim imao u Hr-
vatskoj pripraviti sve prilike toko, da će što više služiti
interesima republike. ^ sve nastojanje nije mu ništa ko-
ristilo, Uz svoga bana Vardu ostao je omražen u narodu.
Nijedan čin njegove vladavine nije nigdje zabilježen, nijedna
uspomena u njegovu vladavinu nije se sačuvala. Mletci
nisu postigli svog željenog cilja. Poslije Svetoslava nije
postao vladarom njegov sin Stjepan, već Krešimir II.
sa svojim bratom Gojslavom.

Krešimir II. i brat mu Gojslav,

God. 1009.-1035.

U Hrvatatoj su se okolnoali jyko promijenile 8in Sd
tosliiv:! Stjepan nije mogao postati vladarem. Upliv ml«
tseld u Hrvatskoj je prestao. Narod nije htio imati z:i vIS«
dara sinii izdajniltn i mletačkoga vazala Svetoslava. [tJ
Krešimira ee spominje kao suvladar i njegov brat Gojslav^

Odmah u početku nastojao je Krešimir da na kopnu
i na moru ojača svoju državu. Dalmatinski gradovi došli
su opet pod vlast hrvatskoga kralja. Odnošaji su ae prema
Mletcima u toliko na bolje promijenili, što je umro go-
dine 1009. dužd Petar U. Oraeolo, a naalijedio ga njegov
sin Olto Orseolo, koji nije ni iz daleka bio nalik na.
Bvog otca. I tako su Hrvati opet natrag osvojili, što au im
Mletčani bili oduzeli. Nu napokon ae ipak i Otto sprea
proti Hrvatskoj, i to tek u času. kad je u Bizantu opa
bio na vladi silni car Bazilije II. koji je do kraja sati
bugnraku državu, te se približio Hrvatskoj. Kad je daklU
Hrvatskoj prijetila pogibelj od Bizanta, onda se je ohrabriŠL
i Otto, te pošao god. 1018. a jakim brodovljem proti hF3
Tatskom primorju. Ovaj put je u istinu mletačko brodovlju
pobijedilo hrvatsku mornaricu, te su i dalmatinski gniđtf^
otrgnuti od hrvatske vlasti i spali pod mletačku vladu. H
vatakomn vladaru nije dakle pošlo za rukom uzpostavi
njekadanju vlast hrvatsku na Jadranskom moru.

Krešimir je bio prisiljen aada što brže izmiriti ael
s bizantskim carem Bazilijem II. God. 1019. priznao j°
vrhovničtvo bizantskoga cara, koji je time bio tako um
dovan, da je hrvatskoga kralja počastio naslovom ,patF
eija* i obasuo ga bogatim darovima. Hrvatski se je krs
u ffij mah vrlo mudro ponio na korist svoje države.

M; Jedan dio iirvatake države ne 'U'Oiftia ^\\i\i9.U t^
sobom vrhovaičtva bizantskoga. To \)iiaš,e'at\\«Tii^<ii.Wii'a

KreSiniir LI. i Iirat mu Oojslav. 79

))anoni Sermom. Taj ae je opirao sam Bizantu. Car Ba-
zilije II. posije z.i to proti njemu Konatactina Diogena,
upravitelja bugarske jedne pokrajine. Nu Sermo je imao
sftm uza Be toliku vojaku, da se uije eareki vojvoda usudio
na njega vojnom ailom udariti. Mjesto toga lukavi se Grk
posluži varkom. Lijepom porulfora aarrami ga na aaatanak,
na kojemu ga onda iznenada ubije. Iza toga provali odmah
Diogeu 8 vojskom u Srijem, te prisili udovicu Sermovu,
da rau je predula zemlju avoga muža. Nju aamu odvede
Diogen na to u Carigrad, gdje ju udađoše za njekog veli-
kaša, Srijem je sada (1019.) pao aaavim u biznntaku vlaat,
te je carakim namjeatnikom prvi imenovan Konstantin Dio-
genes.

Još je jeduom doživio Krešimir II. udarac a bizantske
strane. Bilo mu je naime žao, što su dalmatioski gradovi
opet spali bili pod raletaćku vlast, te je vruće želio dobiti
ih natrag. Najboljom prilikom za to smatrao je čas, kad je
obitelj Orseola iz Mletaka izagnana bila. On dakle podje
B dosta jakim brodovljem opet proti primorskim gradovima,
te ih poče obajedati. Nu budući da je Carigrad bio u ti-
jeauom aavezu i prijateljstvu a Mletčauima, to posije bi-
zantski car, stari Bazilije II., mornaricu proti Krešimiru.
Grčki su brodovi sipali na hrvatske brodove takozvanu
.grćku vatru' te poraziše hrvatsku mornaricu (1024.). Pri-
povijeda se, da su Bizantinci tom agodom zarobili samu
hrvatsku kraljicu i kraljevića, te ili odpremili u Ciirigrad,
gdjo im nestalo zi uvijek traga. Bada su dalmatinaki gra-
dovi došli pod bizantskoga cara, u Čije ime upravljaše nad
njima carski namjeatnik — strateg.

JoS se pripovijeda o kralju Krešimiru II. da je svoju
ličer zaručio s Mirkom, sinom ugarskoga kralja Stjepana
I- Svetoga. Nu do ženidbe nije došlo, jer je Mirka u lovu
vepar razderao. Stalno je istina, da su Ugarska i Hrvatska
IBltlopile medjuaobni aavez, da se lakše brane od silno na-
predujuće njemačke sile.

bratu njegovu Gojslavu nema posebnih historijskih
'vijesti, iz čega slijedi, da je Krešimir, premda mu je brat
"ojalav bio suvladar, ipam eftoi. u^tB.vlv*'^ t^'j^ii^V'i'oe^ 4s.-

Stjepan I. (Volislav).

God. 1035.~10B8.

Poslije smrti Krešimira II. dodje na vladu Stjepan sin
Sveto^Iava Surinje, koji je avoju mladost proživio u Mlel^
cima i naučio ee na razkošni život na mletačkom dvoroi
Ž« Oii mu je bila Hicela, kći đužda Petra II. Orseolfti
Tamo su mu imali po malo usađjivali načela, po kojima
će kašuje kao vladar lirvatski raditi na korist Mletaka. Nq
dok je trajala mržnja protiv Mletaka, a osobito proti Orseo-
lima u Mleteima, nije mogao Stjepan doći kući u Hrvatsku
Okolnosti se promijeniše, kad au u Mleteima god. 102&
skinuli b vlade dužda Otona Oraeola, te čitavu obitelj Orfl
seola protjerali. Tom prilikom morao je pobjeći 1 Stjepan.*
da se spasi. Sada nadje utočišta u Hrvatskoj kod kralja
Krešimira 11, Kada je ovaj god- 1035. umro, naslijedio ga
je Stjepan na prijestolju hrvatskome. Premda u Mietcima
odgojen, bijaše on ipak neprijatelj njihov, te je i nastojao,
da im se osveti. U tom svom nastojanju našao je saveznika
u ugarskom kralju Petru, koji bijaše sin protjeranoga dužđa
Orseola, a prema tome bližnji rodjak hrvatskome kraljuj
Tttko bijaše savez hrvatsko-ugaraki joS tjesniji nego li zS
Krešimira 11. Kralj Stjepan nastojao je, da opet natn>g dol
bije dalmatinske gradove, te je neprestano na njih DavaljivagB
tako da su prlzuali vlast njegovu. Radi tih gradova trajal^|
je neprestano trvenje izmedju Hrvatske s jedne strane ■
Bizanta i Mletčana e druge strane. Mletčani su dozvolooH
i pomoću Bizanta navalili ponovno na hrvatsko primorj^B
te osvojili grad Zadar, na što su latinski gradovi moraJH
opet priznati vrhovnu vlast bizantskoga cara, I tako an ^|
gradovi mijenjali neprestano gospodare. Hrvatski je kri^|
sve više jačao svoju mornaricu, te se svaki čas upuštno ^|
boj na moru sad s Mletčanima sad s Bizantincima. StjepaB
je umro g. 1058. a da nije poslignuo cilja, za kojim ^|
težJo, da naime uspostavi biv&tKku moć na Jadranakoal
moru. B

Petar Krešimir Veliki.

God. 10S8.— 1073.

Kao sin kralja Sijepana uzgojena na duždevu dvoru
i Mleteanke Hicele bio je i Petar Krešimir zJidojen italskom
kulturom. Njegov je otac težio za vrijeme cijele vladavine
STOJe, da priskrbi opet Hrvatskoj gospodstvo na JadraDskom
moru i da aaavim predobije sve dalmatinske gradove. Nu
nije uspio u svom nastojanju premd,'^ je inače državu ojačao
bio. Svome je sinu Petru Krešimiru ostavio Stjepan vrlo
okrnjenu hrvatsku državu. Od njekadanje velike Tomi-
alavove države ne spadaju više pod vlast hrvatskoga kralja
ove zemlje: Srijem, koji bijaše pod biznntakom vladom,
Bosna, koja bijaše postala samostalna banovina, Crvena
Hrvatska (Duklja, Travunja i 2ahumlje), koja je za vri-
jeme bana Pribine olrgla se od Bijele Hrvatske. Sjedinivei
ove 3 crveno-hrvatske oblasti stvorio je Stjepan Vojalav
Dukljansku kraljevinu. Napokon ne apaduhu ni svi
gradovi dalmatinski pod hrvatskoga kralja.

Čim je Petar Krešimir preuzeo vladu u svoje ruke,
odmab se je opazilo, da je Hrvatska dobila opet krepkog
i umnog vladara, koji će opet znati dobro ravnati državnim
kormilom. Krunisanje svoje obavio je Petar Krešimir ave-
Ćano. Prisutan je bio i papin poslanik Majnardo. Odmah
na početku vlade svoje bacio je pogled na dalmatinske
gradove, koje je on mudro znao uz privolu bizantskoga
cara a bez opiranja gradova samih sa svojom državom spo-
jiti. On se već god. 1059. piae .Kralj Hrvata i Dalmatina*,
I tako bi Dalmacija nakon tolikih borba za njegovih pied-
Sastnika združena 3 hrvatskom dria\OBi Vi^'t N-ftVNVfc ■ssisis.iei
ea Petra, Krešimirn. Nu on je i ureiio o4.'ai'!J&. 'y* ^^&si^'

82

Peitar Krošimir Velifci.

tuko, da 86 niau niktiđ više mogli oileijepUi od Iirvatakg
države. Njemu je pošlo za rukom zadobiti privrženost; sarajl
žitelja tih gradova, a predoljio je za se i latinsko RvećuT
stvo. koje bijaše glavnim uzrokom, što 3U Be ti građa
uvijek odcjepljivali od Hrvatske za prijašnjih vladara. ;
teljatvo je predobio time, što je gradovima pustio got(
potpunu autonomiju njihovu, te im pa6e razne povlasra
dao, Svećenstvo je latinsko postalo njemu odano od one?
časa, kada se je pokazao epremnim, da ukine slavena
bogoslužje i uvede latinsku liturgiju u svojoj državi.

Spojisai ovako posvema dalmatinske gradove aa svojom
državom Petar Krešimir je oduzeo time Carigradu posljednje
zemljište, 8 kojega je dotle na Hrvatsku uplivao. Gradovi
au se obvezali Krešimiru davati jedan dio svojih dohodaka
i svojim ga brodovima pomagati u slučaju rata. Tako je
Petar Krešimir sve čvršće svezao te gradove aa svojom dr-
žavom i sve više brisao tr:igove svake druge vlasti u njimš^
Poslije njekoliko godina nije se više u javnim ispravam
tih gradova niti spominjalo ime bizantskoga cara, već aam
.kralja hrvatskoga i dalmatinskoga*.

Još u početku Krešimirove vlade bio je držan u Bpljefiđ
crkveni sabor, na koji su došli svi biskupi iz latinskih
hrvatskih gradova. Tu bijahu i biskupi kninski i biogradsl
kojih su biskupije tek nedavno osnovane od Petra KreJ
mira. Na saboru ae je mzpravljalo o poboljšanju ćudorađ
nosti svećenstva, te je zaključeno, da ae svećenici ne am^
ženiti, a koji već ima ženu, taj ju mora odpustiti, Naiib
zaključiše, da ne smiju svećenici brade nositi, jer koji (_
nosi bradu, taj ne smije ni ulaziti u crkvu. Za tim 'i
opet udarilo na slavenski jezik u crkvi, što nam đoki|
zuje, da se je od kralja Tomislava slavensko bogosIujH
dalje održalo, kad moraju ponovno na saboru nanj uđarM
Ponovno bude zaključeno, da se zabranjuj*3 slavenska alua
božja u crkvi hrvatskoj. Ove zaključke stali su latiaaklJj
skupi avom strogošću izvršivari, te su kratili hrvatalf
svećenicima služiti misu, a njeke su crkve dapače zan
r/J/. Radi toga je nastala čitava pobuna u narodu hn
skome, i stao se Širiti pokret protavorau.iiftkl. Na čelu ■
kreta bijaše biakap Sededa, protWn\U \a\:\Q%>iQ^ ^ftiSe^sj

Petar KraSimir Veliki.

jo namještao i redio hrvatske avećenike. Njeki bu latinski
evećeuici pače protjerani. Na to je papa morao po-
slati posebnoga poslauilia u Hrvatsku, da umiri narod. Pa-
pinski je poslanik došao u Hrvatsku i rekao, da sada ne
koristi protiviti se zaključcima spljetakoga sabora, jer da
ih je papa već potvrdio. Narod se je donjekie dao umiriti,
ali slavenskog bogoslužja si nije dao oduzeti. Jedina je ta
promjena nastala, da se nije više nigdje misa služila po
grčkom obredu, već svuda po latinskom, ali jezik je sla-
venski i nadalje ostao. Papinski je poslanik slijedeće go-
dine 1060. sazvao drugi crkveni sabor u Spljet, na kojem
su ponovljeni zaključci sabora od prožie godine. Biskup "
dedas bude skinut sa biskupske stolice i zatvoren.

A što je s kraljem Krešimirom? Zar je i on bio od
srca pristao uz zaključke crkvenih sabora? Ovaj kralj, koji
je imao sasvim hrvatski dvor, oa kojemu se je hrvatski go-
vorilo i koji je imao dvorjanike 3 hrvatskim nazivima:
djed, posteljnik, peharnik, vinotoč i t. đ. zar je mogao od
arca biti protivnik glagolice i slavenskog jezika u crkvi?

.Za sigurno se znade, da je Petar Krešimir bio posvema
narodan čovjek, pravi narodni vladar, on za to je ipak pri-
stao uz latinski jezik u crkvi! A zašto? Za to, što je nje-
govim državnim interesima smetalo, sto u jednom te istom
narodu imade dvije vrsti svećenstva : latinskog i hrvatskog
i što se u dva jezika misa služila: u hrvatskom i latinskom.
On je znao, da su primorski gradovi dalmatinski upravo
radi tih razlika odvraćali ae do sada od hrvatstva i da uu
h&h rudi toga latinski biskupi stanujući u dalmatinskim gra
dovima bili uvijek medju protivnicima hrvatskoga naroda
Nu u obzir treba uzeti i ovo: Rimska je stolica baš u to
vrijeme nastojala u katoličkoj crkvi po svemu svijetu uvesti
jedinstvu i ukinuti sve medjusobne razlike. Odredbama
rimske stolice glede crkvenih i vjerskih stvari pokoravali
su ee onda vladari velikih evropskih država, a Petar Kre-
šimir nije htio izazvati gnjeva rimskoga pape n;i sebe i na
avoj narod. On je želio latinske gradove sasvim za ae pre-
dobiti, a bilo mu je mnogo stalo do naklonosti rimsko?.*
pape. Nu kraj svega toga nemamo icjV.a,'£&,i.i\i\»s^'^'*J^"*'

ao Btrogo postupao proti hrvatskomu \ft'L\VM. vi. ^i^v-^.^.

84 Petar KroSIrulr Volikl.

vidimo dapače, da ae je i nadalje hrvatako bogoslužje ođi
žalo.

Da ne budu sijela biskupija u Hrvatskoj gotovo,
snnaim latinskim gradovima, to je Petar Krešimir osiom
3 nove biskupije u hrvatskim gradovima i to : u B 3
g r a du na mom, zatim u Kninu i u Ninu, koja bi 8aq
uzpostavljena. Kninskoj bislcupiji bi eva zemlja prema i
veru do Drave podčinjena, te je u Posavini zamijenila njfr
kftdanju sisačku biskupiju, a biskupu nadjenuto je
.hrvatskoga biskupa' (chroatensis, Chroatiae epiS
copua') i povjerena mu odlična služba dvorskoga kancelari
On je svuda slijedio vladara svoga.

Osim te hrvatske biskupija osnovao je Petar Krešinur^
i mnogo samostana, koji bijahu čisto hrvatski 1 u kojima
se je gojio jezik hrvatski i njegovala knjiga hrvatska. Ovaj
je kralj u opće bio vrlo djelatan, te sb je mnogo brinuo i
za crkvene i za svjetovne stvari u svojoj državi. On je bio
dobar diplomata, te je mirnim putem znao više postići,
nego li mnogi vladari hrvatski prije njega kraj svih borba
svojih. Nu želeći svoju vlast prema jugu protegnuti mora^g
je ipak i on upotrebiti silu. Tako je zauzeo oblast Nereti'^^
te ju pridružio svojoj državi uz više obližnjih otoka (Bi
Hvar, Vis, Korčula), Njekadanja neretavska župa makarg]
prozvana bi kašnje morska, te se u njoj spominje
seban morski župan Rusin. Oaim Neretve pripojio je \i
Svojoj državi Srijem i Bosnu. Tako je on opet vlidao oi
likom državom, kolikom je vladao i prvi hrvatski kralj "
raislav. Zato je on god. 1069. izdavajuei u svom kraljevski
dvoru u Niou u prisutnosti župana, knezova, banova,
kupa zadarskoga i gotovu sviju ilvorjanika svojih darovi
samostanu sv. KrŠevana u Zadru naročito rekao
posto je svemogući Bog naše kraljevstvo n-
kopnu i na moru razprostranio . . . darivamo
tebi blaženi Krševane . . . naš vlastiti (kraljevski) otok, kj
se prostire u nagem dalmatinskom moru, a z(
se Maon, ... uz privolu i na molbe velmoža čitavo,
If raij e vatva našega*. U toj darovnici zove sebe Pei
lirešiiuir: ,Ja, Kcešimii, upravljajući Božjom miloš
Hrvatskom i Daimaeijom, i kraljujutV \7,a ^'

^^^P"

Petar Krešimir Velilfi.

fiS

žene uspomene kralja Krešimira i oca svoga kralja Stji
pana . . .' Iz cijele 8e darovnice vidi ponos, koji kralj u
sebi oajeća i svijest, da je aamostahm vladar nad velikom
državom.

Kod svojih je podanika Petar Krešimir učivao veliki
ugled. U Posavskoj Hrvatskoj, kojoj je opet počJela biti
opasnom suBjediia Ugarska, namjestio je za bana Dimi'
triju Zvonimira, muža odrjeSita i odlučne volje. Taj Zvo-
nimir bio je stupio u prijateljeke sveze sa ugarskom
vladajućom kućom te je toliki ugled stekao, da je dapače
za ženu dobio Jelenu, kćer ugarsk. kralja Bele. Nu prije,
nego će ta ženidbu sklopiti, pitao je za dozvolu kr.ilja
Petra Krešimira. Prolazeći pako kralj kraj kuće svog so-
kolara Aprića svrati se k ovomu sa ženom i družbom svojom
i ostade kod njega cijeli dan. Aprić, koji je iskreno ljubio
kralja svoga, bio je sav sretan, te je pogostio i počastio
svoga kralja i darovao mu najljepšega konja i najboljega
I momka svoga, a kralj'ci najvještiju robinjicu.

Zadnje godine svoga života proživio je u podpunom
I miru. S nikoje strane nije trebao braniti svoje držuve, jer
I je na sve strane bila osigurana od neprijatelja. On je pod-
1 punim pravom prozvan Velikim. Jedina ga je briga mu-
I Čila radi nasljedstva. Djeca su mu sva pomrla, a ban Zvo-
I nimir postajiio svaki d»n ailniji, te se je bojao, da će tza
amrti njegove biti u kraljevstvu nemira i svadje radi prije-
i Btolja, sto bi moglo naškoditi državi, koju je on tolikim
I trudom i nastojanjem učinio velikom i jakom. S toga cn
I još za života učini svojim suvladarera sinovca svoga Sije-
T pana, označiv ga time za nasljednik«.

Umro je Petar Krešimir god. 1073, Svečano je bio
sahranjen na Kliskom polju u crkvi sv. Stjepana, gdje su
' već počivale kosti predja njegovih.

Slavić.

God. 107-3.— 1075.

Petra Krešimira iraao je naslijediti Stjepan njegi
sioovac, ali ga nije naalijedio. U svojoj listini od god. I
veli Stjepan, da se je radi bolesti odrekao svih časti i i
vukao u BBmostan sv. Stjepiiaa, da tamo u pokori i moliti
dočeka smrt. Nu možda au ga i političke prilike u Hrvatakad
natjerule na to, da je otišao u samostan.

U Hrvatskoj je u to doba bilo vise stranaka,
vladom Petra Krešimira nisu bili zadovoljni oni, koji bljal
protivnici latinskoga jezika, a pristaše hrvatskog jezika
crkvi. Ta je stranka htjela za kralja Slavi ća, župana i
plemena Svačić. Njeki misle, da je bio zet kralja Petr
Krešimira, jer mu je žena bila Neda, koja da je bila T '
Krešimirova. Druga straaka htjede za kralja bana Dimitf
Zvonimira, kojega su osobito njegovi ugarski rodjaci j:
pirali. Treća stranka napokon htjede da bude kraljem ]
Petru Krešimiru odredjeni njegov sinovac Stjfepan. b
taj ode u samostan, a od one druge dvojice prevlai
Slavie. Nu tim ne samo da nije u državi nastao mir.i
sada su tek nastale smutnje. Protivnici bijahu rau p^
žitelji latinskih gradova, latinsko svećenstvo i Zvonimir i
cijelom svojom već dosta velikom strankom. Kraj takov!
protivnika težko je bilo Slaviću, prerada je većina naroA
hrvatskoga uz njega bila. Latinska stranka, na čelu i
primorski gradovi latinski, pozva u pomoĆ proti 81av|
iz južne Italije Normane, vjerne privrženike i miljei
pape Grgura VII. Normani su došli pori svojim Itc
Amikom II. Slavić podje proti njima, nu Normani ga n
sreću njegovu uhvnti.še, zarobile i odvedoše preko md
gdje mu je nestalo traga. Tako se je latinska stranka on
budila svoga protivnika, nu Hrvatska ostade ovako
hsz kralja god. 1075,

Dimitrija Zvonimir.

God. lOTO.— 108S.

Kako je ueetalo Slavića, sve se je uzkomešalo u Hr-
vatskoj. Najviše su se uzbunili latinski primoraki gradovi.
L Oni 8u želili, da bi kraljem svakako postao čovjek, koji je
I jednakih misli aa Petrom Krešimir om, te kao on odan rlm-
I Bkome papi i latinskome jeziku. Bio je onda nii rimskoj
\ stolici papa Grgur VII, najglasovitiji papa sviju vremena.
I Taj je želio po strogo kršćanskom duhu urediti ne f^amo
' crkvu, već i sve države. U tu svrhu nastojao je uvijek pre-
dobiti za svoje velike misli i narode i vlad:ire. Nastojao je
po avom svećenstvu, u svakoj državi zadobiti stranku, koja
će se brinuti za ostvarenje njegovih misli u njoj. U Hrvat-
skoj je takodjer pnpn želio dobiti za vladara fiovjeka njemu
odana. Ban Zvonimir je pristajao na sve zahtjeve i želje
N papine. U Hrvatskoj je boravio poseban papinski poslanik,
r sipontski biskap Gerardo, k^iji je u Zvonimiru vidio čovjeka,
klioji bi bio sasvim prikladan za vladara hrvatskoga prema
fcapinim intencijama. S toga se on pobrinu, da predobije
na Zvonimira i narod i latinske gradove u Hrvatskoj. I tako
■bude doista Zvonimir gotovo jednoglasno od svega naroda
»i od Latina izabr.in za krnija Hrvatske i Dalmacije god.
r 1076. Odmah bude sve pripravljeno za sto svečanije kru-
nisanje Zvonimirovo. Papa je poslao posebnoga izaslanika
opata rimskoga Gebizon a, koji ee u njegovo ime Zvoni-
mira okruniti i pomazati za kralja. Za krunisanje bi odredjen
dan 8. listopada 1076. a sam čin krunJdbeni imao se oba-
viti u crkvi sv. Petra na solinskom polju. K svečanosti je
i došao mnogobrojan narod sa aviju krajeva. Do^li su mulo
Oe svi biskupi hrvatski sa nadbiskupom Lovrincem. Bijaltu

88 Diinitrija Zvonimir.

opet sabrani svi banovi, župani i drugi veliiiaši i častnS
kraljevi. Opat Gebizon i^itno je misu i poslije nje okreig
88 k narodu i proglasi, da je Zvonimir eložnim izboron
naroda i privolom Bvećenatva izabran za kralja Hrvatske!
Dalmacije. Zatim predade u papino ime Zvonimiru znako«
kraljevske čitati: žezlo, mać i zast^ivu. Napokon stavi i
na glavu hrvatsku krunu, Kleknuvši kralj pred papina
Blanika položi prisegu vjernosti prema rimskoj stolici,
ječi te vrlo važne zavjernice sačuvale su nam se do dan
Zavjernica glaei ovako;

.Ja Dimitrija koji se i Zvonimir zovem, po i
božjoj kralj Hrvatske i Dalmacije, od tebe gospodine <
bizone, poslanika apostolske stolice po gospodinu papi i
Šemu Grguru ovlaštenog, u solinskoj crkvi bv. Petra složi
izborom čitavog svećenstva i naroda za kralja
Brtlmatinca zastavom, mačem, žezlum i krunom
sam i ustoličen. Obvezujem ae, obrićem i obeesjem 1
da ću nepromijenjeno vršiti sve, što mi tvoja svetost i
ložila bude. U svemu i svačemu uzeuvat ću vjeru i
Btolskoj stolici i neopozivno ću braniti, ^to su u ovoj i
Ijevini apostolska stolica i poslanici njezini odredili 1 i
će još odrediti. Gojit ću pravdu, branit ću crkve, i brin
ću se za prvijence, za desetino i za sve sto crkvi pripađ
Nastojati eu oko življenja biskupa, svećenika, djakonJ
poddjakoua, da čisto i dostojno žive; štititi ću eiromar
udove i sirodčad ; priječiti ću nedopuštene brakove izmet
rodjaka, ustanovit ću zakonito vjenčanje prstenovanjeal
blagoslovom svećeničkim, a ustanovljeno ne ću pustiti {
se razriješi. Protiviti ću ae prodaji ljudi, te ću se a B( ""
pomoću pokazati pravedan u svem, što je pravo. U
odredjujem po savjetu aviju mojih velmož:i, da se f
godine na uzlirs plati sv. i'etru iz kruljevske
danak od d\ije sto bizantskih dukata, te ^elim i nalaj
da ovo čine i moji nasljednici. Osim toga poklanjam, ]
puštam i polvrdjujem apostolskoj stolici samostan av. C
, gorija. koji se zove Vrana, i sve blago, što ga ima:
srebreni kovčeg, u ki^jem je av tijelo blaženoga Ore]
iiatim dva križa, kalež i pateou, dvije zlatne krune i
^jima obložene, evangjelje d srebro vezano ;

^^^9^

tUrailrija ;^vt

)otcretaa i nepokietaa dobra (đaioostana), da bude taj sa-
mostaa za uvijek svratiste poslanika bt. Petra i posve u
plastl ujihovoj. Po^to je dalje Bogu služiti isto, što i krn-
jevati, predajem se i preporuSam u tvoje ruke mjesto u
■uke 8V. Petra i našega gospodara pape Gregorija i nje-
govib nasljednika; i ovu zavjernieu potvrdjujem priBegoin,
3a dalvle Dimitrija Zvonimir, po milosti božjoj darom apo-
Itolske atoliee kralj, biti ću od ovoga časa uvijek vjeran
Bv. Petru i mojemu gospodaru Gregoriju i zakonitim mu
nasljednicima, ne ću sudjelovati ni rijećju ni činom, da budi
pn ili budući pape iza njega ili poslanici njihovi život ili
uda izgube, ili da budu zarobljeni ; a savjet, koji bi mi po-
rjerili, ne ću nikome na njihovu štetu ođkriti. Kraljevstvo
tak, koje mi ae predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone,
izdrŽHti eu vjerno, te ga ne ću nikako odvratiti od npo-
itolske stolice. Gospodara mojega papu Gregorija i njegove
laaljednike, a i poslanike p:ipinske, ako dodju u moju
iblaat, primat ću ćaatno, i čestito ću s njima postupati, i
abo ili odpniviti, te odkle eod bi me zvali, služit ću im
lez kraraanja, koliko ću moći. Tako mi Bug pomogao!*

Time bi svečanost krunidbena završena. Iz ove zna-
oeiute zavjernice, koja je imala velike posljedice za Hr-
•atsku, razabire se jaano, kakove eu želje bile ondašnjega
lape Grgura VII. On je sve kraljeve želio učiniti svojim
lodaUicima. Nu politika toga pape dobro je došla malim
isrođima, jer ih je štitila od nasilja i nepravdđ. od strane
:eiikih naroda. Osobito su balkanski narodi uvijek rado
iii\i okrilja u rimskoga pape proti bizantskoj prevlasti.
Poslije krunidbene svečanosti slijedio je narodni sabor,
ioji je trajao više dana i na kojemu su se imale urediti
inoge stvari. Osobito je to važno, da su se na tom saboru
ve stranke Izmirile, Sada bi bio Zvonimir sretno vladao
iržavom svojom pod okriljem papinskim, da uije živio u
, u koje pada najživlja barba izmedju crkvene i svje-
ovne vlasti. U toj borbi imali su na strani papinoj sudje-
ovati avi njegovi vjerni vladari. Zvonimir, koji se bijaše
IČinio dobrovoljno podunikojn papinim, imao je takodjer u
nj borbi smijelovati. Borbu proti Grguru vodio je njemački
ar Henrik IV. Za vrijeme te borbe posluži ^edno vclv&mft

vm

biniitrijrt Zvonimir.

sreća djeiDnčkornu e;iru, te on aviada papine pristaie 1
Njemačkoj i podje ravno prema Italiji proti papi. U taj čiđ
poSU su hrvatski kralj Zvonimir i njegov šurjuk, ugurađ
kralj Ladialav sa avojira vojskama proti koruškomu vojvođ
lieopoldu 1082. Dva puta bio je aretao Zvonimir, te je p«
bjedio čete Leopoldove, nu kad je treći put provalio l
Korušku, bude etrašno poražen, na što navališe Nijemd
na samu Hrvatsku, koju i oplijeoiše. U Hrvatskoj j© rađ
toga nastalo nezadovoljstvo, koje je ali Zvonimir naakor^
odstranio.

Ako je Zvonimir papu branio, to je i papa bio sprema]
njega braniti. Jofi god. 1079. dignuo se nanj njeki župan V a
selin. Čuvši za to papa, posije pismo Veselinu, u kojemđ
ga opominje, da nipošto ne ustaje proti pomazanom kralj«
Zvonimiru, jer će ga inaće on prokleti. .Ako li — veli (
listu papa — možda kažeš, da imoŠ što proti njemu, vulj
ti od nas izprositi presudu i radje čekati pravicu, nego {
da se oružaa na njega i uvrijediš apostolska stolicu'.

ka onoga poraza svoga u Koruškoj nije Zvonimir l
s kim ratovao. Hrvatski je narod uvijek rado živio u mirJ
Nu ni Zvonimir oije rado ratovao. Sada je nastalo duir
mira u Hrvatskoj. Kralj je iznutra uredjivao svoju di&nVt
i brinno se za blagostanje narodno. God. 1083. piše ZvJ
nimir: .da po osobitoj milosti božjoj mir i tišioJi
svagdje u mojem kraljevstvu vlada*. Btari pnlci
hrvatski Ijetopisac veli: .1 za dobroga kralja Zvonimira blnj
vesela sva zemlja, jer biše puna i urešena svakoga dobn
i gradovi puni srebra i zlata. 1 ne bojaše ae ubogi, da (■*
izji bogati, i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga, da l
učini nepravo gospodin ... I btše puna zemlja svakog
blaga, i biše veće vridna ureha na ženah i mladih ^m
i na konjih, ner inada sve imanje. I zemlja Zvonimin
biSe obilna svakom razkofom, ni se koga bojaSe, ni ;'

uitkore mogaše nauditi, razmi gnjiv gospodina Boga

Iz toga se vidi kako je u istinu morao Zvonimir biti
vedan i dobar prema svojim podanicima i kako je voli
mir. Bez sumnje je nanj najvećma uplivao nadbiakdj
Lovro s kojim ee je Zvonimir mnogo družio i često 1
/jođ'jt^/etovao. Njega zove Zvonimir .svojim duhovnim otceni

^r-

bimitiija Z\'(

Kad 8U Nnrmani započeli strašni nit proti Bizantu
god. 1082. [lOd R'ibertoni Giiiscar.lora. pomagali eu ih kao
'savezDici i hrvatslvi morDnri. Bizantu, koji eu NormaDi
upravo osvojiti želili, pritekli au u pomoć a jakim brodovljem
"Mletfiani, vjerni saveznici njegovi. Medju lirvatsldm brodo-
vima bijiise ih vrlo mnogo iz latinskih gradova: Zadra,
Spljeta i Trogira. Uletačko-bizantsko brodovlje bijnše tri
puta razbilo od normanako hrvntakog!i i B<ig bi znao, što
se ae bi sve bilo dogodilo s Carigradom, d!\ nije Roberto
.Gulacard umro 17, srpnja 108a. Mietčani bijahu ljutiti na
Hrvate, što su pomagali Normane, te im se htjedoše osve-
titi. Zato zamol'se bizantskog cara Alexija, da im ustupi
:BVOJe pravo na Dalmaciju! Kukavno bijaše to pravo, kad
se ni ime bizantskog cara nije više u ispravama dalma-
tinskih gradova spominjalo. Isto tako zlo bi prošli sada
Mletćani, da dodju možda oavajati te gradove, jer su oni
'tada potpuno zadovoljni sa hrvatskim kraljem, kojemu su
iodani i gradjanstvo i svećenstvo njihovo. Zvonimir bijaše
sa njih upravo onakov kralj, kakova su si Selili. Ou je bio
Veliki pristaša latinskog svećenstva i svih obićaja i kulture
Izapndne Evrope. Na njegovom dvoru su sve više prevladali
KBpadnI običaji. Mjeato njekadanjih hrvatskih naziva nje-
govih dvorjanika Zvonimir je sve više uvadjao latinske na-
dive. Na njegovu se dvoru nije govorilo onako hrvatski kao
'Sa dvoru Petra Krešimira. Dirnuo je puče u stare hrvatske
uredbe, te je često mimoišao časti županske i mjesto žu-
pana nalazimo nazive comes. Isto tako je počeo dijeliti
plemstvo na harones, primates, comites. Bansku čast je
jako smanjio, a uveo novu ćaat kraljevog n:imjeBtnikii (vi-
kara). Kao takov se spominje Pribimir.

Narod je hrvatski po malo počeo biti nezadovoljan sa
Zvonimirovom nenarodnom politikom. To nezadovoljstvo je
|)rovalilo, kad je Zvonimir opet pozivno narod na vojnu. U
;tu svrhu bijaše narodni sabor na Kosovu polju. Kad je
Zvonimir stao nugovarati župane i druge velikaše na sabi-
ranje vojske, počeše ovi glasao prosvjevovati proti tomu,
jer da se ne će ići opet tući za druge. I doista pod Zvo-
nimirovom vladom borili su se Hrvati samo za druge. Narod
je počeo buniti, a iz bune porodila se prava bitka iz-

92 Zvonimir Dimitrija.

međju latinske Zvonimiru odane i hrvatske narodne stranke.
U toj bitci poginuo je i kralj Zvonimir (1088.) ne ostaviv
za sobom djece, već samo udovicu Jelenu. Sin njegov Ra-
dovan, koji se u nekim listinama nalazi potpisan, umro je već
mnogo prije otca.

Sada ostade opet Hrvatska bez vladara, a u zemlji
zavlada opet nemir i nered. Opet bijaše više stranaka. Ve-
likaši hrvatski natjecahu se medju sobom za krunu hr-
vatsku, te je jedan radio proti drugomu. Zemlja hrvatska
tužne je doživjela dane, gdje su svi htjeli zapovijedati, a
nitko slušati. Napokon se složiše, te potražiše još posljed-
njega potomka hrvatskih kraljeva. Toi)ijaše Stjepan, onaj
sinovac Petra Krešimira, koji je radi bolesti bio pošao u
samostan još pred 15 godina. Njega bolestna izvukoše iz
mrtvih samostanskih zidina, te ga posadiše na prijestolje,
da umiri zemlju. Bilo to god. 1089. Kao kralj nosi u po-
vješti ime Stjepan II.

S tj ep an II.

God. 1089.-1091.

Zvonimir je postao vtndarem hrvatskim, pošto ga je
narodna skupština za to izabrala. Stjepan II. je zasjeo na'
prijestolje bez izbora, jer on je bio kraljevakoz'i roda, te
mu je po pravu nasljedstva pripadala kruna. Za to on i i
veli sira o sebi: .Pošto sam ja (Stjepan, kralj Hrvata i
Dalmatinaca) po milosti Božjoj uz pobvalbu svega plemstva
Hrvatske i Dalmacije častno uzvišen na kraljevskom prije-
stolja otaca, djedova i pradjedova . . .* Njega su avi pri-
znali za kralja i poklonili mu se i plemići i svećenici. U
zemlji je nastao opet mir. Kako je bio pobožan, to je i
on darivao S'imoBtaae, a osobito je nadario samostan sv.
Stjepana. tome on sftm veli ovo: .Jer carstva i kra-
ljevstva ovoga svijeta prolaza u vremenu, kao što ae raz-
pline dim u uzduhu, a što bo ćini za ljubav božju u bolje
se obraća ... to ja ... za vječna vremena darujem opatu
samoatana sv. Stjepana Teodoru svoje kraljevsko imanje
u Radonji (.Raduna*) ... Ne smijem a da ne spomenem
no bez stida, da to nije samo dar, nego upravo isplata
jednoga duga; jer kad sam trebovao, od božjih sam slugu
rečenoga samoslana primio vi^e nego slo zlatnib solida, uz
pogodbu ila ae dostojno naplate, a toga ja do sada nisam

izvršiti*.

Stjepanu 11. ae znade, da je prisustvovao pokra-
jinskom crkvenom saboru sa više svojih veliki'ša.

Žalibože da je taj mir u državi trHJao samo 2 godine,
jer je kralj, kako je bio teško bnlestan, već nakon 2 go-
dine umro g. 1091, S njim je lego u grob posljednji
tomak hrvatske dinastije Krešimirovića,

Petar Svačić.

God. 1091.~1102.

Po smrti Stjepanovoj znvladali au u Hrvatskoj tabol|
nemiri i takova nesloga, da je to žalostuo doba još dug
narodu u pameti ostalo. Toma artiidjulion piše o torael
, Pošto je sav Ijraljevski rod izumro, nije bilo v)Š3 niki _
koji bi imao u hrvatskom kraljevstvu zakonito aaBlijedJđ^
Počne dakle roedju svim velikašima kraljevatv.i nastajati
velika nesloga. Raztrgani na stranke, sad si je ovaj a sad
onaj iz puke pohlepe za vhdanjem prisvajao vladavina
zemlje, nastaSe nebrojene otimačine, pljačkanja, umorstva i
legla svib opačina, jer nije prestajao dnevice jedan dru-
goga progoniti, napadati i ubijati. Bijaše u to vrijeme jedan
hrvatski velikaš, kojega su njegovi drugovi i suplemenici
progonili mnogim uvredama i mnogim štetama, pak ne nn
dajući se, da bi se inače mogao toliku zlu oprijeti, ode iH
Ungariju. Tamo stupi pred kralja Ladislava (brata hrvata^B
kr:djice Jelene Lijepe), te ga stade nagovarati i putiti, qM
dodje osvojiti kraljevinu Hrvatsku, 1 pokoriti ju svome g^B
spodstvu, uvjeravajući ga pouzdano, da bi to mogao lain
izvesti, pošto je kraljevstvo izpražnjeuo i ostalo bez zašU^|
kraljevske moći*. S tim u savezu piše ugarski jedan Ij^fl
topisac: .Zvonimirova supruga (Lepa), setra kralja Ladfl
slava, progonjena mnogim nepravdama od neprijateljfl svoiH
pokojnoga mu^a, zaiska u ime Isusa Krista pomoć od svoSH
brata, kralja Ladislava*. ^M

Iz toga se vidi, da su u Hrvatskoj bila burna v^H
mena I da je ugarski kralj Ladislav imao svoju stranku. ^^M
jača je bila ona stranka, koja je htjela za kralja domjB
čega ^ina, koji se je već u više prigoda iztaknuo bio, i^M
je još banom bio. To je bio Petar od plemena Svaćl^|

Postavši on kraljem nastanio se odmah u Kninu, kcfl
/na bijaše /)ri;estoInicom. ■

■^t w

Petur SiuCić.

Kraj avega niistojanja, da umiri ostale velikaše kra-l
tjevBtva svoga, nije inu to pošlo za rukom. StraDlta Ladi-i
slavova nije mirovala, vee sveudilj zvala njega da dodje.J
Nema sumnje, da je na čelu te stranke bi!a udovica Zvo-l
nimirova, poznata u narodu hrvatskome pod imenom Lepa.l
Inače je imao u narodu samome vrlo malo pristaša svoJihiT
Ladialav je odlučio bio poći u Hrvatsku tvrileči da mu kaffl
najbližemu rodjaku bivšega kralja Zvonimira pripada pravoj
na prijestolje. Ipak se nije ni s&m u to pravo mnogo pO'T
uzdao, jer je prije sabrao veliku vojsku i s njom prešat^
preko rijeke Drave u Hrvatsku blizu mjesta VaSke (tiafl
istoku Virovitice). Zemlju izmedju Drave i Save zauzeo jsi
bez potežkoee. Hrvati bijahu nealožni raedju sobom, to sa«
je svako pleme posebno borilo iia svoju ruku s Ladislavom^l
Izmedju Drave i Save bijaše Hrvatsku vrlo slabo naseljena^-l
za to je i mogao napredovati Ladislav. Nu čim je došaOh
do gorovitih predjela, imao je mnogo žešće okršaje s hr-M
vatskim plemenima. Svaki je neprij;itelj hrvatski do ondal
nastradao bio u onim sjevernim krajevima Bijele HrvatskeX
Ni Ladislavu nije bilo moguće tiimo se protoci. Vojska mu I
je ginula od mišica lirvatakib. Kad je Ladislavu tako mučnaJ
bilo na početku Bijele Hrvatske, gdje se je svako plemal
posebno proti njemu borilo, što bi tek onda bilo, da suJ
sva plemena složna bila i sastavila vojsku ! Nu u to stigDU.I
Ladislavu glasovi, da su u Ugarsku provalili Kumani i Pe-a
fienezi. Radi toga se je morao naglo vratiti u Ugarsku.

S onim dijelom Hrvatske, koji je osvojio izmedju I
Drave i Save, n'je postupao kako se obično postupa s osvo-T
jenom zemljom. On nije te Hrvatske sjedinio sa svojom I
kraljevinom, već je u njoj kao u posebnoj državi postavio f
za kralja svoga sinovca Alma. Da što prije ne samo a
politički, već i u crkvi odcijepi osvojenu Posavsku Hr-r
vataku od Bijele Hrvatske, koja bijaše još slobodna sa I
svojim kraljem Petrom Svačičem u Kuinu, to je Ladialav I
utemeljio u Zagrebu novu biafcupiju, koju je podvrgnuo!
kaloćkomu nadbiskupu otrgnuvSi ju od kninskoga biskupa im
epljetskoga nadbiskupa. Prvi ja biskup bio po narodnostia
Ceh, a zvao se Dub. Došao je u Zagreb 1093.

U to ee ali Hrvati opet po malo osvijestiše i 8ložiSe,.1

SR

Petar Svaau;.

Narod je ustao na noge, da protjera tudjinca vlndara. 9
istinu početkom god. 1095- Almo morade pobjeći 12 Hm
vatske natrsig u Ugarsku. Tamo je postao kraljem at»ria
otu brat Koloman. Za izgubljenu Hrvatsku dade mu br«
neku kneževinu u Ugarskoj, da njome upravlja. Nu ni Almn
ni Koloraanu nije palo na pamet, di idu ponovno oavajaa
Hrvatsku. Tako je opet Hivatalta hla ujedinjena od Dra«|
do Neretve. Medjutim se »li ođmetnuše od Hrvatske daS
matinski gradovi, koji ne htjedoše Petra Sv.ičića prlznaa
za Bvoga kralja. Mletafrki dužd Vitalo Michieli poslao jm
poslanstvo u gradove pozivajući ih, da opet prime pokrig
vTteljstvo mletačko. Gradovi to i učiriiše prisegnuvSi duatll
vjernost i obećavši poaebnim zavjemicEiraa. da če obćinU
mletačku svojim brodovljem podpomagati. I tako ae ti prđ
vrtljivi gradovi opet iznevjerile Hrvatima. I

U Ugarskoj je god. 1101. kralj Koloman počeo opn
enovati o tome, kako bi došao do Hrvatske. N;ijprije je u laj
Bvrhu sklopio aavez a mletaćkiin duždom Vitalom Micbieloiia
Oni aklopiae pismeni ugovor, u kojemu Kolorajin nnzivlj.J
(lužda .vojvodom mletačkim, dalmatinskim 1
hrvatskim' ! Premda nije tako mislio, kako je u ugol
voru naveo, ipak je pukazao Koloman. <ia je mudriji bil
od dužda. Koloman je praznim frazama predobio za se kan
saveznika dužda. J

Sada je počeo svoju osnovu izvadjati. God. 1102 akog
on vojsku i podje prema Hrvatskoj. Nu došavši do Dran
nadje Hrvate složne i spremne na odpor. Znao je već dobđ
Koloman. kakovi su Hrvati uvijek bili prema neprijateljiim
svojima. Znao je on, da su Hrvati, kad su se složno borifl
i uajljućeg duSmanina nadvladali. Bojao se je on ailom prd|
valiti, jer ako bude pobijedjen, onda je z!i uvijek sve ia
gubio. 8 toga — mudar kako je bio — smisli druCT
osnovu. On poSlje k Hrvatima poslanike, te im poruci, M
želi 8 njima kai prijatelj njiii'/v govoriti. On da želi btfl
njihov kralj i ništa drugo. Hrvnti da će i dalje ostati 9\M
bodnl kako su i do sada bili, samo će njega priznati n
pvoga kr.nlja. On i onnko ima pravo na hrvatsko prijestoM
kao bližnji rodjak kraljice Jelene. Zašto d;ikle đn se k3

Pctiir Svafiie.

97

lirolijeva, kad mogu mirnim putem doći do kralja, koji će
se za njih brinuti, i t. d.

Koga je iifftii bilo lakše od Slavena predobiti shdkim
rijećima? Kuko au Hrvati bili i onako svi na okupu pod
orujijem, to se saatadoae u eabor, da odluče, §to da se
<uradi. Oni zaključiŠe, da se zaista prihvati Kolornanov
Tjredlog a Petar Svaeie da prestaue biti kraljem, kad ga
i onnko ne če svi da priznadu, uslijed tega su smutnje u
^lemlji. Na to poslnše Hrvnti rd 12 plemena svojih atnrje'
'šine u tabor Kolornanov, da u ime naroda hrvatskoga 8 njime
•oklope ugovor. To bijahu slijedeći župani: župan Juraj
od plemena K a e i ć a, župan Ugrin od plemena K ukar a,
Supnn Mrraonja od plemena Š u bi ću, žup;in Pri bi si av
od plemena Č udo mirida, župan Jurina od plei
S V a e i ć a, župan P e t a r nd plemena Mogorovića, župan
P a V a od plemena G u a i ć n, žup.in Martin od plemena
-Knrinjana i Lapćana, župan P ribis! a v od ple
Laanićića, Župan Ivan ud plemena Jamometića i
Sup n M i r n j a od plemena Tugoraerićn. Došavši ovi
U tabor Kolornanov ugledaše u osobi kralja Kolomana pravu
grdobu Ijudaku : bio je ćorav i razrok, grbav, rutnv i hrom
i k tomu jecav- Ugledavši hrvatske poslanike lijepo ih
primi, te se izljubi s njima. Nakon daljega razpravljanja
aklopiŠe pismeni ugovor, kojega sačuvani odlomak glasi:
, Svaki ee Hrvat mirno svoje uživati, nit će morati ikoje
.pleme hrvatsko ili njegovi ljudi ugarskomu kralju porez
.plnćnti ; nego samo kad bi tko provalio u njegovu kra-
.ijeviou, dužni će biti aVo kralj po njih posije, priteći
_mti u pomoć, Bv«ko pleme najmunje sa 10 naoružanih
.konjaniku, i do rijeke Drave o svom trosku, a preko
,Drsve u Ugarsku o kraljevu trošku, te će morati ondje
.ostati doklegod rat potraje. Ovo bje ugovoreno godine
.spasenja 1102.' Osim ovih točaka sigurno je još mnogo
toga ugovoreno, sto možemo zaidjučiti po dogadjajima, koji
su slijedili. Sigurno je bilo ugovoreno, da se mora za hr-
vatskoga kralja posebno hrvatskom krunom okruniti u kra-
ljevskom hrvatskom gradu Biogradu na moru. I doista Ko-
loman podje prema moru. Nu tu bijaSe još P e t a r S v a e i ć,
koji nije nipošto botio tudjioua priznati za hrvatskoga kralja.

98 Petai' Svadlć.

Sabravši 8ve evoje pristaše, odluči dočekati Kolomana,
mu znkrčjti put u Bijelu Hrvatsku. Kod gore, koja se jo
danas zove Petrova Gora (na jugoiztoku grada Karlovca)
zametnula se krvava bitka, u kojoj se je Petar Svaćl
kao poBljednji hrvatski narodni vladar borit
za slobodu hrvatskoga naroda i za nju sa hrvatskim stiji
gom u ruci svoj život izgubio.

Narod je hrvatski u imenu Petrove Gore ovjekovječi
uspomenu na smrt svog posljednjeg narodnog vladara.

Poslije toga je Koloman uz neprestane manje okršaj
posuo prema gradu Biogradu na moru. Tamo ga u prisul
nodti hrvatskih i ugarskih velikaša okruniše za hrvatskog
kralja hrvatskom krunom, kojom bijahu prije krunisani hi
vatski kraljevi od Tomislava do Stjepana II.

Koloman i njegovi nasljednici imali su od sada dvij
države: kraljevinu Ugaraku i kraljevinu Hrvatsku Ko'omn
se je tekar od časa, kada je b'o okrunjen hrvatskoi
krunom u Hrvatskoj potpisivao .kralj Ugarske, Hl
vatske i Dalmacije'. I Kolomanovi nasljednici doli
žili su u Hrvatsku krunisati se za hrvatskoga kralja. Hl
vatslca je bila od sada u kraljevoj osobi svezana s Ugarskon
nu inače je i nadalje ostala i smatrala se posebnom d
žavom.

V^r-ela i lite r at u i* a.

1. Rački. Documenta bistoriae ehroaticae periodut

'ilhtiquai]i illustraotiB. Izdaln tikarJemija u Zagrebu 1877
Str. XXXV-|-544. — 2. Kukuljević: Codex diplomu tiču 8 I
Zagreb. 1879. — 3 Kukuljević: Jura Regni Croatiae 1
matine et Slavoniae Para 1. Zagreb 1862. str. I. — 24 -
4. Lučić han. De leguo DitSmatiae et Cbroatiae. Amstelo
liami 1667. Polio str. 1.— lili — 5. Popa Dukljanina lje-
topis . . . izdao dr. I. Crnčić, Kraljevica 1874. atr. XXVi+59;
— 6. Tomasich : Chronicon brevo Regui Chroatiae. Izdai
Kukuljević u Arkiv za povjeattiieu jugoal. av. IX. Zagrb,
1868. Btr. 3—34. — 7- Reatii Junii Chronica Raguaina
Izdala jugsl, akad. u Monumenta spectnntia hiat. Sl:iv. mer
av. XXV. — 8. Anonymni rukopia u knjižnici knezovi
Fanfogna-Garagnin u Trogiru (vidi o tom Ručki Rad XXVI
str. 172.— 174. i Bulie Vjestnik hrv. ark. dr. 1901. str.
223,-225.). — 9. Annales ragusini Anoiiymi item Nicolai da
Ragnina. Izdaja jugoal. ak;id. Zagrb. 1883. u Monumenti^
speet bist, 81av mer. av, XIV, — 10. Thomas Archidiaconus;
Historia salonitaoa. Priredio Rački. Imiala akademija. Zagrb^
1894. Bir. 1.— 2-2o. U. Farlatty: Ijlj-ricum aacium Tom
I.— V. Venetiis 1751. 12. Rački. Ocjena starijih izvora i
hrvatsku i srp'ku povjeat srednjega vijeka. Izašlo u knji'
ževniku' av. I. i II. Zagrb, 1864 1865. — 13. Bulić. Hrvatski
spomenici u kninskoj okolici uz oattile suvremene dalma-
tinske iz dube narodne hrvatske dinastije. Izdala akademija,
Zagrb. 1888. str. 46-|-XVIII tablica. Navedena na atr. 45.-46,
obilna literatura potrebna za izučavanje arheologije, umjet-
nosti i povjesti sredovječne do 12. vijeka. Referat
knjizi napisali Rački u Viencu 1889. atr. 88,-91. i Pri
Radiću Viestniku hrv. arb. dr. god. XI. str, 50.-55. ;82.- 85.
115.-119.1 god. XII. str. 12.-24.; 45,-53.; 90.-""
122.— 134. — 14. Rački Seriptoresrerum cbroaticarum pred
XII. Btolje(;em. .Rad* LI. atr. 140.-208, — 15. Rački. Hp
Tetaka dvoraka kancelarija i njezine isprave za vladavini

100

Vrota i literatura.

narodne diiiasiije. ,IJad* XXXV. str. 1.— 49- — 16. Ražlđ
Stari prepisi lirvatakih isprava do XII. vieka prema matifl
eam, „Rad* XXXVI. str. 135,-165. — 17. Rački. IztražJ
vftoja u pismarah i icnjižnieah dalmatinakili. .Rad" XXV3
hti: 153. — 188. — 18. Raćki. Podmetnute, sumnjive i pr<
radjene listine do XII. vieka. .Rad' XLV. 8tr. 128.-1511

— 19. Rački. Red u vladanju i rodoalovje lirvatakih krM
Ijeva nnrodne dinastije. .Rad" XIX. atr. 62.— 91. — 2<^
Rački. Hrvatska prije XII. stoljeća glede na zemljištni obaejj
i narod. .Rad' LVI. atr. 03.-140. i .Rad* LVII, atr. 10^
— 149. — 21. Rački. Nutarnje stanje Hrvatske prije XtH
stoljeća. I. Društiio. Rad LXX. atr. 153.-190. II. Crkwi
hrvatska. .Rad' LXXIX. etr. 135-184. III. Vrhovna dd
žiivna vlast. Odnošaj medju crk\om i državom. .Rad" XCB
Btr. 125. — 181. IV. Državno uredjenje i to 1. VludalacJ
njegova vlast. 2. Župa i grad. ,Rad' XCIX. atr. 73.— 12đ
V. Imovni i gospodaratveui odnošaji. .Rad' CV. str. 208
—239. VI. Obuka i pismenost. ,Rad' CXV, atr 37 — 68|
umjetnost i umjetni obrt. .Rad" CXVI. 175.-229.; (Om
je bila poaljednja razpniva Rnčkova prije njegove smrtfl
22. Raćki. Odlomci iz državnoga prava hrvatskoga za dm
rodne dinastije. U Beču 18fil atr. V1I1.+162. — 33. Rafiltf
Viek i djelovanja av. Cirila I Metodii, alovjenakih apnŠtolo«
Svezak I. izašao Zagrb. 1857. Svezak II, Zagrb, 1859. -I
34. Rački. Borba južnih Slovena za državnu neodvianoa
u XI. vieku. .Rad* XXIV. atr. 80—149.; XXV. atr. IST
-243.; XXVII, atr. 77.-130.; XXVIII. str. 147,^182.
XXX. atr. 77.-140.; XXXI. str. 196,-289. — 25. Rač(
Solin {opis}- Vienac. 1870. atr. 179. — 183.; 192. — 195|
211.-215. — 26. Rački. Dopunjei i izpravci za stariju p
vjeat hrvatsku. .Rad' XIV. atr. 45. - 87. - 27 Brainl^
Župe u hrvatakoj državi za narodne dinaatije. .Rad* XXVI
81.— 53. — 28. BraŠnić. Municipija u hrvatskoj državi i
narodne dinaatije. .Rad" XXXII. 83.-104. — 29. GeitleL
LavOflav dr. Etimologija imena Hrvat. .Rad" XXXIV. iflij

— 118. — 30. Gruber. Iz atarije lirvatslie povjeati, Vlestnil;
zenialj. arldva u Zagrebu III. 73.-103.; 179. -184.
Hanel J, Glavni momenti iz poviesti općine spljetske, ,RadL

A/K JSJ. -J88. 32. Klaić. Povjest Hrv;ita. Svećak I. ZagrH

mm^rtm

Vroia i literatura

lOtl

1899. 8tr, XIV.4-318. - 33. Klaić. ifrv^.ti i Hrvatsku. 8tu-|
ili e. I, Ine Hrvut u iitjtori. i gliiTenskih naroda Ziigrh. 1
atr. 65. — 34 Klaić. Ivanu arciiljakonu goričkom. Pro-1
I gramgimnaz. Zagreb. 1874. — 35. Klaić. Slavonija od X.-XllLj
stoljeća. (Preštarapnno iz Vienca) Zagrb. 1883. str. 58.
36. Klaić. Porieklo banke ćasti u Hrvata. Vjeetn k zemaljj
arkiva I. atr. 2!.— 20. — 37. Klaić. Hrvatski bani zn na*]
rodne diiiastije, Vjeatnik zeiiiaij. arkiva I. Etr. 65—72.
"18. Klaić. Hrvati i Srbi. Vienac 1893. str. 24.-2o, — J
Krčelić B. A. De regnia Datm:itiae. Croatiae, Slavom:ie No-l
tltiae praelirainnres. Ocjena k tomu djelu i život Krčeličevl
ort M. Meaića. .Rad* 32. str. 1.— 83.

40. Kršnjavi. Prilozi histuriji salonitanskoj Tome ar-3
ddjiikona spljetskog. Vijeatnik zemalj. arkiva. II. 129.-109,1
41. Kršnjavi, Iz Dalmacije. Zagrb, 1900. etr. 60. — 1
42. Ljubić. Ob odnošajili dubrovaćke ea mletačkom re(>u-i
blikom t;a do god 1358. .Rad* V. 44.-78. - 43. Ljubić. f
Listine o odnošajil) južnoga slavenstva i mletačke republike. I
Monumenta Bpectant'a hist. Slav. nier. I. str. 1 —4. Sadržaje I
7 listina iz dobe od god. 950.-1102. — 44. Ljubić. Dvo-1
rovi hrvatskih kraljeva, Viestnik hrv. ark. dr. I, str. 52. -
54. — 45. Maretić. narodnim imenima i prezimenima u 1
HrvataiSrba. .Rad* LX.XYI. str. 81. -146. i .Rad' LXXXII.|
' ^r. 69. — 759 Popisana au i imeua hrvatskih naroduih vla- ;
' dsra i značenje tih imena. — 46. dr. F. M. Dukljanska J
I iraljevina. U glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Her-.
cegovinu. God. 1899. str. 237.-316.; 611-697. God. 1900.1
■ atr. 1.— 64. — 47. Milinović Drid. stara hrvatska čupanja. I
I Vieatnik hrv. ark. dr. V. 109.-115. — 48. Milinović. 8o-|
liDBki Bustjepan. Viestnik hrv. ark.V. str. 13. 17.; 71.— 77. ;
»9.— 102. — 49. Milinović. Knin (opia) Vienac 1876. str. I
r9I.— 94,; 107-111. — 50. Poparić. pomorskoj sili Hr-
' vata za dobe narodnih vladara. Izdala Mat. Hrv. Zngrb. -
. str. V1!I. + 141. a jednom slikom. — 51. Radić
Hrvatsko-bizantski slog. Starobrv. Prosvjeta V. 1—36. — I
52. Smičiklas. Povjest hrvatska. Dio 1. Zagrb. 1882, etr.
XXII. -|- 724. — 53. Zlatović. Njeeto o alogu u gradjevin^h I
i ornntih starih Hrvata. Viestnik hrv, ark. dr. IX, 4.- 9. '
54. Zlatović. Topografičke crtice o aturohrvatakim župani-

103 Vrolu i literatura.

jama u Dnlmaciji i aturini gradovimn n;i kopnu od Velebit
do Neretve. Starohrv. Prosvj I. — III. — 54. Horvat Rudol
dr. Hrvatski kraljevi iz narodne dinaatije. Proavjeta 189i
atr, 251.— 258. 56. ApHHOB : CiaiijanR ii BiijaHiunja. Mocki
1873. — 57. DQmmler. t'ber die aetteate Gefchiehte dtj
Slaven in Dalmatien, Wien 1856. — 58. 4>nĐpMHCKK
KoacranTUH Tiarpjanopojinii Kan niicaTPJF. o jyii;irux CjaiijaHa
X.. M. 11. M. CCXIV.-CCXV. -. 59 Gfr6rep-Weis3. B
zanlinische Geachichten. 3 Biiad'!. Za stariju hrviitali
povjeat BU svezci I. i II. Griz 1872.— 1877. — 60. Tp«
HaBJecTHJa KoiioTaMTHHft 1E>arpjanopo;i!iaro o Cep6ax ii Xo]
BaTax. C. neT0pOypr 1886. — 61. Johannis chroaicc
Veoetura. (U Pertz, Monumenta Germaniae. Scriptorea Vi
— 62. Rambaud. Sur V empir grec au X. sižcle. Par
1870. 63, Šafifik: Slaviđche AltertliUmer. Deutseb vij
MoBig von Aelirenfeld. Band I. Leipzig 1843. S 548. Bar
II. Leipzig 1844. S, Xiy.+742. ~ 64. Staro -hrvaiska Pra
avjeta. Glasilo hrratatcoga stariiiarskogu družtva u Kuini
Godina I.-Vi. U Kninu 1895.-11)01. - 65. Bulić. Bu
letino di archeologia e etoria diilaiata. Split. Taj krasi
arkeoloski list izlazi već preko 20 godina donoseći elank
na talijanskom i hrvatskom jeziku. — 66. Izvještaji Bihaći
hrvatskog družtva za iztraživanje domaće povjesti iitenu
IJenog 1895. u Splitu. Do sada izašli izvještaji od aea
glavniii skupština istoga društva. Ti izvještaji imadu zna
menitih podataka za staru lirvatsku povjest. — 67. Kronifc
hrvatak:i iz XII. viika. Izašla u ArkJvu za p v. jugod
Zagrb 1851. Btr. 1 —37. — 68. Horvat Rud dr. Car He
raklije 1. Vienac 1896. str. 365., 379., 396., 410 . 442, 460
476. — 69. Rački. Bieia Hrvatska i Biela Srbija, .Rad'
LII. 141.- 189. — 70. Rački. Ocjena triju djela o Konstan
tinu Porphiregpnetu. 1. i 2. od Koustantina Grota, a 3. o(
T Floriuakoga -Kad' LIX. 201. -2l8. — 71- Bosendorfei
I, dr, Franci i Hrvati Ljutovit Pos-^vaki Vienac 1H96- sit
491., 507, 519. 5r)4, 604. — 72. Ljubić. posavskoj H(
VHtikoJ i zlatnih noveih njpzioa kneza Serma .Had
XL11!. 107.— MS. ~ 73. Ljubić. Pia.an spomenik iz dol*
lirv;>tskog:i lojvode Branimira. -Rad' XXVI. 93 — 102. -
74. Rački. O (om 1 3 tom eporaen\kvi.iia4o-Xa.\\\aQimA'vi.istt'd

Vrela 1 liCeradira.

103

zpravu u istoj knjizi Rnda XXVI. I03.-108, — 75. tlr.

r. Mikloiič i dr. Fr. Raćki. Novo n^idjeiii sporuenici iz IX.

XI. vijekii zft panonsko moravsku, bugaraku i hrvatsku
po\ie8t. Starine. XII. 211.— 221. — 76. Radić Pr Mudimir.
dvorski župan Mutimirov. Starohrv. Prosvj. VI. 52 — 77.
Radić. Fr Ruševine crkvice av Luke n;v Uzdolju kod Knina
aa pisanom uspomenom hrvatskoga kneza Mutimint Starohrv.
ProBvj 1. 74.-78 — 78. Bulić-Ergovac-Jelić. kraljev-
skom dvoru u Bihaću. Izvješće treća skupštine .Bihaća*.
Vjestnik hrv. ark. dr. n. a II. 141.— 156 — 79. Kuku-
ijević. Toraialav prvi kralj hrvatski. ,Rad* LVIII, 1 —52.

— 80. Rački. Kada i kako se preobrazi hrvntska kneže-
vina u kraljevinu. .Rad" XVII. 70.— 89. — 81. Radić
Fr. pluteju spljetske krstionice sa likom s krunom na
giavi (Dokazuje da onaj lik prestavlja kralja Tomislava.)
Star.Prosvj.I U2-123,; II. 46.-50; 167.- 178.; 245. -253.;
III. 85.- S7. — 82. dr, Horvat Rud. Kralj Tomislav i nje-
gova doba. Prosvjeta I89G. atr. 729.-733.; 756.-764.
Izašlo i posebno 83. dr. Jelić Luka. Spomenici grada Nina.
Vjestnik hrv. .irk. dr. n. s VI. (1902.) str. 110.-115. —
S4. dr. Jelić Luka. Po vjeatno- topografske crtice o bio-
gradskom primorju. Viestnik hrv. ark. n. s. HI 33—126.

— 36. Bulić Fr. Izvj^'štaj o crkvi av. Marije od Otoka i
KdgrobnDm napisu kraljice Jelene. Vjestnik hrv. ark. dr.
pi'-e. V. 201,-227. Tu ima lijepih novih historijskih poda-
taka kraljevima Krešimiru 1. i Miroslavu i o žpni Kreai-
mirovoj Jeleni. — 86. Bulić Fr. O liku a krunom na glavi
na krsiionici u epljetskoj stolnoj crkvi. (Dokazuje, da ono
nije lik kralja Tomislava.) Bulletino di archeologia e sti-
ria dalmata. Spalato XVIIL 81.— 127. — 87. Manojlović.
mletnćkim prefektima u Dalmaciji za Petra II. Orseola.
Vjestnik zemalj. arkiva III. 60.-68.; 148. - 88. Radić
"r. Spomenik velikoga župana Držislava i župana Sveti-

"iVa (sa slikama) Starohrv. Prosvj. II 30.— 39. (Tu je
likana o istom predmetu gotovo cijela ravprava Biili-
}z njegove knjige: Hrvatski fpomeflici u kninskoj oko-
89. Kukuljević. Grobni spomenik Vekenege od. roti«.
kraljeva. Arkiv V. I3L-135 — ©O. ^a^tVi. (i -l-^^v-
brvatskoga kralja Slavića. 1015. ?,o4. ,^'^*i-'' >X**-J

104 Vrohi i HkTafum.

91.-1)7. — 91. Preradović. Tko je z;isužajitelj lirv. 1;r;ilj3
SlaviiJii. Štur. I'rosvj. U, 235.-:^4l- — 92. Mesić Dimitna
Zvonimir, kraij iirvaliki. „Kud- XX\IX atr. - 93. Ra£k^
Binrti kralja ZvonimTa. ,Rnd" XIX. 97.— 104.
.flački. Starifbrviitski glagolski uadpis u crkvi av. Lucrji
picod BiK-ke na Krku. Starine VII. 130-163. - 95. Klalđ
Kralj Dimitor Svinitnir i njegovo duba. Zagrli, 1876. str. 3'fi
— 96. Marun F. L. Dvije nadpistie usjiomene o hrva«
skgni kralju Zvonimiru. A. Spomenik ostrovički.
menik Krčki. Starolirv. Prosvj. III. 1. — 8

Stanford tJiuTeraity Libraries
Stanford, Califomia