Ilirski glazbenici: Prilozi za poviest hrvatskoga preporoda

Google

This is adigiial copy of a bix>k thal was preserved for general ions on librarv sIil-Ivl-s before il was earefullv seanned by Google as pari of a projecl

to makc thc world's books discovcrable onlinc.

Il has survived long enough for ihe eopvrighl lo ispire and thc book to enter thc public domain. A publie domain book is one that was never subjekt

to eopvrighl or whose legni eopvrighl lerni has e.\pired. Whether a book is in the public domain may vary eountry loeountry. Public domain books

are our galeways to the past. represenling a wealth ol'history. cullure and knowledge that's ol'ten dillieult to diseover.

Marks. notations and other marginalia present in the original vol ume will appcar in this lile - a reminder of this book's long journey from the

publisher to a librarv and linally to you.

Us age guidelines

Google is proud to partner with libraries lo digili/e publie domain malerials and make ihem widely aeeessible. Publie domain books belong to the
public and wc are merelv their euslodians. Neverlheless. this work is e.\pensive. so in order to keep providing this resouree. we have taken sleps to
prevent abuse by eommereial parlies. iiieluJiiig plaemg leehnieal reslrietions on aulomated querying.
We alsoasklhat you:

+ Make n on -eommereial ii.se of the filvs We designed Cioogle Book Search for use by individuals. and we reuuest ihat you usc thcsc files for
personal, non -eommereial purposes.

+ Refrain from imtomuted t/neijing Donot send automaled (.|ueries ol'any sort lo G<x>gle's system: II'you are eondueting researeh on maehine
translation. optieal eharaeler reeognilion or olher areas where aeeess to a large amount of te.\l is helpl'ul. please eontael us. Wc encourage the
use of public domain malerials for these purposes and may bc able to help.

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on eaeh lile is essential for informing people about this projeet and hclping them lind
additional malerials llirough Google Uook Seareh. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use. remember that you are responsible for ensuring ihat whal you are doing is legal. Do not assume that jusi
bceause we believe a rxx>k is in the publie domain for users in thc United Staics. thai thc work is also in ihc publie domain for users in other

eounlries. \Vlielher a book is slili in eopvrighl varies from eounlrv lo eounlrv. and we ean'l offer guidanee on whelher anv speeilie use of
any speeilie biK>k is allowed. Please do not assume that a b<x>k's appearanee in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copvrighl infringenienl liabilily can be quite severe.

About Google Book Search

Google 's mission is to organize the world's information and to make it universallv aeeessible and useful. Google Book Seareh helps readers
diseover llie world's books wlule lielpmg auli mrs and publishers reaeh new audienees. You ean seareli llirougli llie luli le\l of this book on Ine web
al |_\-. -. ■■-■ : //::;-;- -;.,.<.s .google. com/|

/

"7/ r

7vi5

>s\-

ILIRSKI GLAZBENICI

■ ■ » ■ ■

ILIRSKI GLAZBENICI.

-•-♦-•-

PRILOZI

ZA POVIEST HRVATSKOGA PREPORODA.

NAPISAO

F^ Š/kUHAG,

SA OSAM SLIKA.

NAGRADJENO IZ ZAKLADE ADOLFA VEBER-TKALČEVIĆA

ZA GODINU 1892.

ZAGREB 1893.

IZDANJE „MATICE HRVATSKE".

TISAK KARLA ALBREGHTA.

MU

r.jl: lirski pokret slvorio je tako rekavši preko noći u Hrvatskoj
&r£t ' l>ep broj hrvatskih glazbotvoraca. Glazbeni nas život u
5 vrieme ilirsko bio je tako živahan, da je svatko, tko se
je i samo malo u glazbu razumio, htio u toj struci pomagati,
te su tako uz mnoge valjane i vješte glazbotvorce pomagali i
takvi ljudi, koji se nisu mogli ni tim podičiti, da su naučili
prva počela umjetničke glazbe, ma da su to bili inače veoma
inteligentni i daroviti ljudi. Ove je nagonio na glazbeuo sudjelo-
vanje i njihov prirodjeni glazbeni dar i hrvatska njihova duša,
koja ih je neodoljivom snagom u ono čarobno vrieme tjerala,
da i oni u sveopćem radu svoj darak prinesu za narodni
preporod .

Nu ako i nisu djela mnogih naših ilirskih glazbotvoraca
umjetnički savršena, ipak su svjedoci bujnog i tvornog glazbenog
dara Hrvata. Da toga prirodjenoga dara nije bilo, ne bi bilo u
jedan mah ni izniklo toliko glazbenih sila. Ovu nesavršenost
mnogih naših ilirskih glazbo tvoraca ističemo ovdje naročito i
zato, da nam ne bi tko prigovorio, da precjenjujemo glazbenu
vriednost tih naših umjetnika. U ostalom i naši najvrsniji
ilirski glazbenici i sami su znali i priznavali, da j,«, ■

V I Pripomena*;.

djelima mnogo manjkava, nesavršena i nedotjerana, — pak su
zato iz svih sila i nastojali, da naknadno ono nauče, Sto nisu
imali ui prilike ni povoda, da u mladosti nauče. 1 T djelima
naših kajdopisu nevjesti li ilirskih improvizatora imade glede
hrvatskog glazbenog ukusa i glede hrvatske pučke glazbene
tradicije dosta nedostataka, — al im se ipak poreći ne može i
ne smije, da su davali tadanjemu glazbenom radu njeki hrvatski
smjer. I ja sam uslied toga i njih uvrstio medju naše i veće i
manje ilirske glazbene umjetnike, da po mogućnosti podadem
bar njeku cjelovitu sliku našeg glazbenog nastojanja u ilirsko
doba.

I tako mislim, da sam uz životopis našega najvećega ilir-
skoga glazbenoga umjetnika Vatrosl. Lisinskoga — što sam
ga god. 1887. napisao, a „Matica Hrvatska" ga iste godine iz-
dala — i sa ovo osamnaest životopisa „ilirskih glazbenika", što
su uvršteni u ovu knjigu, opet priložio nješto gradiva za po-
viesf. hrvatskoga preporoda. Opisnjuć život i rad ovih naših ilir-
skih glazbenih pregalaca, prisiljen sam bio Češće — jer drukčije
ne bih mogao ovo ili ono razjasniti — u samom pripoviedanju
i moju osobu umiesati. Sudbina je naime htjela, da sam s
mnogima od njih doživio jedan mali otsjek naše glazbene povjesti,
da s njima zajedno i u isto vrieme koplje lomim za narodnu
nasu glazbu i da se s njima savjetujem o pravcu, kojim bi tre-
balo u našem glazbenom radu udariti. Meni bi draže bilo, da
sam se mogao u tom poslu na drugog svjedoka pozvati, — al
kad nije bilo inako moguće, neka čitatelj bude uvjeren, da
govorim kao vjerodostojan svjedok. A da sam se vazda istine
držao, to će moći i iz toga razabrati, što nisam njihove umjetničke
mane zabašurivao, ma i koliko sam ove naše glazbene prvake

Pripomenak. VII

osobno štovao i cienio. Nastojao sam, da budem nepristran u
ocjenjivanju i priznavanju njihovih zasluga, da uza sve njihove
nesavršenosti i nedostatke podadem u njima primjer našim mladjim
glazbenim pregaocima, koje treba sokoliti i pobudjivati na ozbiljnu
nauku, da budu u svojoj struci kud i kamo savršeniji, nego što
su im predji bili.

Zagreb, mjeseca listopada god. 1893.

Fr, Š. Kuhač.

/ -* ■' )

ILIRSKI GLAZBENICI

■ ■ ■

dSPS^-^šs*

%%

JP

Wj?»:

m*. w?-^3i

^km^z.

fSIfl

^^^^^\ji

."£■

HF

1

' ■ <*&"* ->'

^5sHSE5j§5sj«ijs

-;>--:■

Ferdo Iiivadić.

Ferdo Livadie,

hrvatski glazbotvorac.

JSfcko Lisinskoga ide ime prvoga hrvatskoga, a Josipa Šle-
^ z i n g e r a ili radje Kornelija Stankovića ime prvoga srp-
skoga glazbotvorea, to se zacielo Ferdo Livađić može zvati prvim
i najvećim glazbotvoreem one Ilirije, što su je Napoleon u politič-
nom, a Janko Drašković i Ljudevit Gaj u nas u političnom i knji-
ževnom smislu zamislili. I kao što je Gaju knjizi uzbudio nov sla-
venski život, tako je Livadie pokrenuo slavensku ideju u glazbi,
ili da drukčije rečemo, Livadić je Gaja glazbeno utjelovio, on
je dobu probudjenoga ilirizma vjerodostojno kajdami pobilježio.
Velimo: vjerodostojno, — jer, ako se ne smije tajiti, da se je u
Livadićevim glazbotvorinama pojavljivalo mnogo nieinštine, uprav
to i je vjerni odsjev onoga vremena. Ima u nas liepa poslovica,
koja označujući prosvjetnu vrednotu glazbe snagom i točnošću
nadkriljuje sve druge poslovice staroga i nova doba i koja sve
kaže, što se o Livadićevu radu i vieku kazati može: po zveku
(glazbi) se vrieme pozna!

Livadić je vjerni sin domovine, koji je svakim drhtajem
naroda zadrhtao, svako doba njegova novijega razvitka uza živo
duševno prilaganje preboravljao, svaku radost i Žalost s narodom
na poštenjačku dielio. Ne ima gotovo ni jednoga trenutka, go-
tovo ni jednoga odličnika onoga glasovitoga doba, kojega Livadie
nije svojom glazbom uzveličao i proslavio. Bijaše li se desila
zgoda veselju, to je on ijučnim zanosom udario u žice; bijaše
li bojak biti, to je on pobudljivim grlom zagrmio: dwt<w\. *K>&a\

.

6 Ferdo Livadić.

a muklom žaobom zajecaše mu žice, kad se je narod u crno
zavio. Kad je to sve tako, za cielo ne treba isticati razloga,
s koga njegov vjekopis pišemo, već bi valjalo prikrivati Btaru i
mladu : Snimaj kapu !

Ferdo Livadić (Wiesner*) rodi se 30. svibnja godine
1798. u Celju u dolnjoj Štajerskoj, gdje mu je otac sudskim
pristavom bio. Sestra Livadićevu oteti bila je udata za dvorskim
savjetnikom Tiszapatakiem i ne imajući djece namre god. 1809.
najstarijemu sinu svoga brata, našemu Ferdi, malo dobarce a
najljepšoj okolici Hrvatske, u našem divotnom Samoboru. Opo-
rukom bilo uglavljeno, da je imanje doduše imovinom Ferdinom,
ali da njim upravljati iraade Ferdin otac, dok mu sin ne po-
stane punodobnim, medjutim da ne bude otae već sam Ferdo
uživaocem dobarca. Toj baštini za volju preseli Wiesner i
njegova obitelj u Samobor još za franeeskoga posjeda Ilirije. Ne
bilo dugo za tim, te novi vlastelin, jer za to ga sve držalo, bude
imenovan mirovnim sudcem onoj okolici, a radi svoje odlične
službe i odanosti kralju i domovini dostađe se nasljednoga ugar-
skoga plemstvu uz pridjevak: ,,von Wiesen(elđ".**

* Po vjekopisu priopćenu god. 1874. u „Vieneu'' u br. 32. — 37., no
ovdje znatno dopunjeno.

** Ovo i sve ostalo, Mo se tiče Livadiceva porietla i mladosti, kazivao
mj je nas glazbotvorac tuko rekavši u pero. Pridjevak „vlastelin" upotrebio je i
Stanko Vraz u listu Cehu Erbeuu god. 1845. piSne ovo : „Napomenut ću vam
i izvrstnog jednog slagaooa pesiiinah u nar. jeziku, g. vlastelina Ferka Li-
vadica." Ipak sam dobio još mjeseca ožujka god. 1874-, kada sam Livadioev
vjekopis u „Vime u" objelodanio, sliedeći anunvmni list: „Gospodine sklada-
telju! U 32. broju „Vienea-' donosite vi vjokopisnu crticu Perde Wie-
snera, gdje medju ostalim čitamo o nekakvom plemstvu sa pridjevkom Wie-
senfeld, koje da je Wiesner dobio. Pošto sam ja Samobora« te prilično ,
dobro znadem odnošaje te obitelji, to nije ni meni, a i ni jednomu od mnogih
starijih plemićah, kod kojih se glede tog tt'iesnerijanskog plemstva upitah,
poznato, da bi bili ikada „vlastelini" ti vaši obdareni plemstvom. Uslied tog
može samo dvoje biti, ili da pišete biografije neubavješteni ob odnošajih, u
kojih odnosni čovjek jest i živi, ili da vam je dobro poznata obitelj Wiesner,
a uslied tog i njihovo neplemstvo, pa možda uz dogovor želite ga uturat

Ferdo Livadič. 7

Prvu obuku u čitanju i pisanju i u glazbi dobio je Ferdo
od samoborskog učitelja Josipa Herovića (rodjen godine 1777.
a umro godine 1871.), koji je u Samoboru služio neprekidno
pune 54 godine. Herovie poučavao je ne samo Ferdu nego
poslije i Livadićeve sinove i unuke.

Po volji tetke Ferdine imao je on učiti prava, te dodje
zato u zagrebačku gimnaziju. Opaziv otac već prije, da mu sa
sin odlikuje osobitim darom i velikom voljom za glazbu, predade
ga njekomu Bohmu u Zagrebu, da ga uči pjevati i guditi na
violini, čemu se je otae nadao, to se i zbilo: Ferdo uzna-
predova u glazbi za dvie tri godine, da je postao ne samo dikom
svoga učitelja već i miljenikom zagrebačkoga općinstva, odli-
kujuć se pjevanjem pri glazbenim misama i gudnjom na javnim
produkcijama. Otac se uzradova liepn uspjehu učiteljevu i sinovu,
te nije štedio novaca, da jednoga i drugoga baš gospodski —
razigra i okrilati.

iii.'iljii plemenite obiiidji Hrvatske. Toga radi izvolite n buduće točniji biti,
te onda zaista ne budete „kočenju" po „Wiesenfeldih" povoda dali, a Wiesneri
će ei, mislim, dobro promisliti, prije nego li si budu prisvajali to po Vami,
a možda na njihov mig podieljeno plemstvo. Dosta se je toga na takav način
aristokrat i zi ral o. — Jedan na ime nekolikih."

Ovo je pismo u toliko karakteristično, što je i Iz njega razabrati, kako
se a nas i u najnedužnijih stvarih podmeću nečisti i kojekakvi sebični mo-
tivi. Ova je puk biografija bila prva opširnija, koja se je ikada pisala o
kojem hrvatskom glazbenom umjetnika. U ostalom ja se ne želim prepirati
8 piscem anonimnoga lista, već ću niJje navesti jedno mjesta iz Livadićeva
lista od 7. siočnja god. 1868., koji je on poslao g. Velimiru Gaju, a koji
list ja u prepisu imam. „Vi meni u Vašem listu kažete, da Vam nisam od-
govorio. Tomu je uzrok, da Vašega lista primio nisam. Morate znati, da je
naš pošte-nieštar negdi rekao: „Das k. u. k. Postani 1 , kennt keineo l.ivadid,
nur etnen VViesnar. Der alte illjriiche Esel hat si:*h. oder die Uljrier ihn,
in Liv adi e umgetauft." Tako je moguće, da se Vaš list zavrgao muiebiti. Vi
budete domislili, da pred nekoliko godinah takodjer jedan VVjesner von
Morgenstern u Zagrebu se bavio, a buduć i on glazbu terao, dobro došla
razlika sa imenom Livadić. On je bio von Morgenstern, ja sam von
nfeld, magjaraki plemenitaš, ali hvala liepa sada za takvu plemen-
šoinu; ne ćemo nikada za nju znati, niti na videlo dasws\."

8 Ferdo Livadič.

Koliko je majstor Bohm s početka zadovoljan bio sa svojim
učenikom, toliko ga je manje hvalio u kašnju ruku, jer Li-
vadić, kako ga Bohm krivljaŠe, uze odavati prevratne svoje glaz-
bene pomisli, što je najpače onda na vidjelo izlazilo, kad je
mladić misleći, da ga nitko ne sluša, guslajući fantazirao. Za-
grebački glazbenici i prijatelji glazbe prigovarahu Livadicu, da
gudi poput divljaka, prolievahu krokodilske suze i popinjahu ae
mladiću na dušu, ne bi li ukrotio svoj zanos, ne bi li se dozvao
staračkoj zrelosti te s toga dajući se premudrosti cehovske
glazbe, daj uči se: „brojevnomu temeljnomu basu".*

Livadić svršujući gimnaziju bijaše zaželio, da uči giazbo-
tvorstvo, ali se nikako nije mogao odlučiti, da ide zagrebačkim
generalbasistom u nauku ; ovi mu bijahu premalo na svjetsku
obrazovani, odviše starovierski i preveliki suprotnici Beethove-
novoj glazbi, koja se je onda počimala po Njemačkoj širiti i
koju je naš mladi guslar u velike štovao i mnogo se njom
bavio. Otac mu govorio, koliko se zagrebački glazbenici na njega
tuže i svjetovao ga, neka uz njihove nazore pristane ; ali naš
Ferdo već onda shvaćaše sarnosvojski svoje vrieme, umjetnost i
narod, te nikomu za volju ne htjede se svoga glazbenoga slo-
bodoumlja okaniti. Livadić douči gimnazijske i mudroslovne nauke
u Zagrebu uz dobar uspjeh, a medjutim pročita mnogu knjigu
o umjetnosti, estetici i narodnoj prosvjeti. U njegovoj ostav-
štini našao sam upute u „generalbas" od Albrechtsbergera, Ttirka,
Eottera i Forstera, no i Maraovu „Allgemeine Musiklehre" i
Berliozovu „Traite d' instrumentation" i druge glazbene naučne

* „Po cehovski aleđivša se rulja ne će ni za dlačicu više ili manje,
nego samo onoliko, koliko je valjalo za pokojnoga djeda, jer je valjda, i onda
bilo inuđrili glava na svietn. Potjera je za svakim hn-imin, L-oji nije po pro-
pisu a drskom se rukom sve zapljenjnje, što ne spada u tabulaturu, samo
da sve glatko i staro vjersko kadje. Po tom uiože najdivotniji hrast okržlja-
viti. A da se to prečesto ne dogadja, nasilja dragi Bog svejednako prevrat-
nike, novotare, reformatore, koje cehovei progone i mrze, a poslije ib prozovu
valeumi." Tapert. Glazba i glazbeni uzgoj na str. 27.

Ferdo Livadii. 9

knjige, često pokuša svoj divlji zanos ukajditi, ali mu to ponaj-
više puti hrdjavo za rukom podje, jer tehnici glazbene gradnje
nije bio vješt, koliko treba, a ne htjede upitati svjeta u zagre-
bačkih glazbenika, koji ga svi mržaho. Ne bi li toj nevolji
doskočio, odluči se otići iz Zagreba i nastaviti mudroslovne i
pravoslovne nauke u takovu gradu, gdje bi prilika bila proučiti
i novu glazbu. Takov mu se činjašo Gradac, glavni grad na Šta-
jeru, karao dodje god. 1816. i namah poče učiti kod nekoga
naprednoga i vrlo vješta umjetnika glazbotvorstvo i glasoviranje.
Premda je Livadić marljivo glazbu učio, to se ipak nije mogao
namah okaniti onoga krivostavuoga melođiziranja, kojemu je za
mladjih godina privikao; čini se dapače, da seje sav svoj viek
stim neprijateljem boriti imao. To su posljedice, kad učitelji uz-
poredice s duhom vremena ne napreduju, te se slobodnjačkomu
nastojanju mladeži opiru, mjesto da gledaju doći joj u susret,
poučit ju i njezin rad nadzirati. Da nije Livadić toli prekomjerno
ljubio glazbe, da nije u Gradcu naišao na razborite umjetnike,
koji cienjahu nastojanje novijega doba ; to bi za cielo toga za našu
glazbu znamenita dara bilo nestalo bez traga.

Izim Livadićeva učitelja u Gradcu imamo ponajpače još spo-
menuti glazbotvorca i vlastelina Anselma Hiittenbrennera,
velikoga štovaoca Beethovenova i novije škole, koji nastojaše, da
se mladić uza nj privije. Udomaćiv se u njegovoj kući uzdavaše
se Livadić u toga svoga prijatelja u toliko, da mu je sve svoje
glazbotvore na ocjenu predavao, ili pravije kažuć, da ih ja nz
njegov prigled stvarao i poklepavao. Hiittenbrenner često mašu-
kaše glavom pregledajuć Livadićcve glazbotvore, te bi mu kadšto
znao reći: „Moj dragoviću, zabluđiste predaleko; može biti, te
ie vrieme doći, kad će so takove sloboštine povladjivati, ali sad
to vrieme još nije nastupilo, uspregnite dakle, jer ćete se inače
skobiti s nesrećom, te vas ne će vaši suvremenici, ne će vas
najpače vaši zagredaČki ,. general basiste" razumievati. Prosto bilo
vašemu mladjahnomu zanosu uskrilit se, ali ne smijete vašib
glazbotvora udešavati načinom, kojim bi zapriličilo, da vam je

,

10 Ferdo Livadie.

šarao do biranih fraza, stalo." Ferdo Livađić suzbijao te pri-
govore tvrdeći, da on ne ide ni za frazarai ni za skladom, rei
kako mu se što časomice nada, da onako i napiše. Hiittenbrenner
mu odvrati: „Ako li je to tako, to vam moram bezuvjetnu iz-
vornost dopitati i okanit ću se u napredak svakih prigovora,
ali bih vas svakojako svjetovao, da bar u prvi mah ne izdajete
vaše glazbotvorine, jer se bojim, da će vas današnja kritika,
uhvativ se sa samim Beethovenoni u koštac, s crnom zemljom
sravniti, a pošto niste Nieraac, to ne ćete nikoga naći, da vas
brani."

Livadie se nije oglušio savjetom toga vrličine, tim manje,
što je Hiittenbrenner gotovo jedini komponista bio, koji je ba-
rem s neke ruke našemu glazbotvorcu pravedan bio, te nje-
gova nastojanja nije osndjivao. S toga Livadie nije svojih ni
tadašnjih ni potlašnjih glazbotvorina izdavao, već ih velik dio
spali, najpače one, koji bijahu pritekli njegovo doba. A one,
što ih je ipak štampati dao, raspača samo u uzahnom krugu
svojih prijatelja te za njih glazbeni sviet gotovo i nije znao.
Da nije Hiittenbrenner našega glazbotvorea usprezao i kritikom
zaplašio, već ga radje u samu vatru natisnuo, Bog zna, koje bi
se visine Livadie u glazbenom svietu dovinuo, jer je u njega
bilo dosta izvornosti i plodnosti. Medjutim hvala onomu, koji
vedri i oblači i koji je nagodio, da je Livadie općuvan do-
movini, te da je svojom plodonosnom radnjom uzbudio našega
Lisinskoga i druge, da se slavenskom glazbom bave.

Što mu je Hiittenbrenner prigovorio, da ide za frazami,
to se po Livadićevim prvim glazbotvorinama ne može reći, da
je Hiittenbrenner baš krivo rekao ; jer proučiš li njemačku
popievku: „Hier oben aul* diesen Hohen 41 , tu njegovim prvim
djelom (opus I.) označenu na ljestvici teška srca na gis-molu
sagradjenu glazbotvorinu, to ćeš i nehotice na istu misao naići,
osobito, ako na um ne uzmeš nutarnju borbu mladoga glazbo-
tvorea, koju je pregnuće sa posluhom zapodjelo. Sreća i Bog,
što Livadicu ne bijaše do svagdanjega kruha stalo , jer bi

I

Ferdo Li radić.

11

drukčije uza svoj nezasukani značaj postao bio igračkom svojih
prijatelja, no imanje mu je toliko nosilo, da je imao kad oklie-
vati i da se nije trebao ni za što brinuti, več za svoju naobrazbu,
a to je dakako najveća sreća za svakoga umjetnikorića.

Livadič bijaše (iradčanom i gudnjom i glasoviranjem vele
omilio, te je sudjelovao u javnim i privatnim koncertima, a šta-
jersko glazbeno drnStvo imenova ga svojim počaatnim članom.
Za svoga boravka na Štajeru glazbotvorio je Livadić mnogo, ali
od tih njegovih prvienaea malo nam je sačuvano ; njegovi se

Jedan od prvih njegovih pokušaja, što imademo, jest njeka
skizza u Des-duru* koju je poslao staromu Lindenthalu, oteu

4taktiger Rhvtmus

-&A&

Sli==1i

m.

Verbindung

m

W^

^^^i^lJdiUm

■-j:-t^ '

| VerbiD- 1 ^ i
| dnng

-

i I -j— j- f.

1 —

■jmmišSššMmM

Ferdo Livadii.

onoga Lindentoala , koji je petđesetik godina u Varaždin
živio, da ju pregleda. Ovaj pregledav&i Livadićevu skizzu, osudio

tm^m=

^U^^£MF^M-A

m

r-

wm

kJMžMM^SJ^

W

===|e

JJ

1-3;:

(iitštti

U * Iki i

^■z

.im

U^J-

=

ase

H&3

fe

^

") Lauter offene Oktaren- und 5twi ^iinge.

Ferdo Livađii.

je L— eve ritmičke stavke uz ovu primjedbu: „Die erste Phrase
hat nur 3 Takte, đie Antwort bat 5 Takte, folglich im Ehvtmus
fehlerhaft. Im 2. Theile ist đreitaktiger RhvJmus bei lauter
offenen Oktaven- und Quintengiingen, danu wieder fimftaktiger

itaktiger

-^tt-t. j\A_m

* M- — ta -I

F=E=rf=F]

£?

sg

^gim

^m

a^^=E^

_T-to«-

5TF

14

Ferdo Livadič.

Khvtmus. Der Sehluss ist zu wenig motivirt, sind

noch zwei Takte dazu zu eomponiren, dass im zweiten Theile

20 Takte waren. Auf der zweiten Seite kommt im dritten Takte

'

diese Harmonie vor :

die ich nicht kenne. Ich habe

mir erlaubt diese Siltze rhytmiscb einzutheilen. Euer Wohl-
geboren mogen (noeh) einen Kunstverstandigen iragen, viel-
leicht irre ich. Lindenthal."

Ovim primjedbama posvjedočio je Lindenthal, da se u rit-
mičku strukturu ni malo razumio nije, i da iz daleka nije imao
toliko ritmičkog čuvstva, koliko Livadić. Lindenthal je dakle
posve dobro svjetovao, da se Livadie obrati još kojemu drugomu
stručnjaku. Ovaj potonji jamačno bi potvrdio, da Livađićeva rit-
mička perioda sastoji od pravilna četiri puta četiri takta, a
ne od tri i pet, kako se to Lindenthalu činilo. Ona pak Lin-
denthalova opaska, da on ne poznaje prije napisani sazvuk, mogla
je samo tako nastati, da je zaboravio na proznaku priemeta
Des-dura, i Što nije opazio, da je Livadie mislio i dolnje i gornje
kajde u Ge-ključu, naime ovako:

(Ovaj LiTadićflv rukopis iz mladenačke dobe nalazi se u mene.)

Ferdo Livadić. 15

Jedino što je Lindenthal dobro primjetio, jest očiti slied oktavš,
i kvinli'i.

Godine 1822. dovršivši Livadić pravoslovne nauke u Građen,
đodje praznikovati u Samobor. Poslije praznika nakanio je ili
poći u Beč, da steče doktorski naslov, ili se posvetiti državnoj
službi. U oči polaska iz Gradca opraštao se sa svojimi profesori.
Došav profesoru poviesti đr. Juliusu Schnelleru, koga je osobito
štovao, reče mu ovaj : ,,I u Hrvatskoj će za malo dana zabieliti,
a a pitanjem narodnosti teške će se borbe zametnuti. Na koje godj
vršište dopancte, gospođine Wiesenfeldski, posijte bar po koje
zrnce gorušično dobrote, koje iz mojih povjestnih predavanja
uhvatiste, u plodnu zemlju, za cielo će bogatim plodom uroditi."
Tu izreku gradačkoga profesora pisao mi je Livadić u jednom
lista, a pod njom pribilježio: „Moje su popievke ona Sehnelle-
rova gorašična zrnca."

Nakana Livadićeva, da ide u Beč, razbi se o tom, sto
je upravitelj njegova dobarca, vriedni mu otac, teško obolio, te
ga sletio, da Be sam prihvati uprave svoga imanja. Livadić
zaklinjaše svoga otca, neka mu samo još dvie tri godine dade
dokolice, da može svoje nauke dovršiti, ali se starac branio
oporukom svoje sestre, po kojoj je Ferdo navršiv 24. godinu
imao sam nastupiti upravu imanja, te nikako ne htjede podleći
pod tegobom dalje uprave. Tako eto zapade Livadica, da sam
upravlja svojim imanjem, a nije to bilo njemu lako; jer ra-
tarstvu bijaše posve nevješt. Za tu je nevještinu otac znao, te
je s toga nanj navalio, neka si gleda naći valjanu domaćicu. To
Livadica nije stalo mnoge muke, jer budući pravnikom i glaz-
benikom bijaše dvostruko zagledljive naravi, te tako dopađe
vec prije rana od Ljeljeve striele i nije trebalo druge, već da
pohiti u Gradac i da izprosi u otea svoju Kat i e u, kćerku vla-
stelina Franje Presingera. Od strane roditelja ne bijaše
prigovora, te tako vjenčaše se srećno dvoje dragih na 24. ve-
ljače god. 1823.

Od toga doba boravljaše naš glazbotvorac svejednako u

l(i Ferdo lAnadić.

liepoin Samoboru, izim što je kadšto putujući po svietu koju
nedjelju izvan domovine sproveo.

Ne ćemo ispitivati istinu one poslovice, da li vuk raienja-
judi dlaku mienja i ćud, ali za to znamo, da je Livadić u
domovini u toliko druge ćudi postajao, u koliko se je dan po
dan od njemačke glazbe odtudjivao, a uza slavensku prianjao.
Nije tomu povodom bilo samo to, što se je Samobor dičio slo-
bodnijim zrakom, koji konzervativnim nosovima manje prija,
nego zrak na miloćudnom Stajeru, niti samo to, što se je Li-
vadić uhvatio u kolo Gajevih istomišljenika, već ponajviše to,
što su Livadićevoj gospodji u volju ušle hrvatske pučke po-
pievke i što ga je molila, neka joj one napjeve pobilježi, koji
se razliegahu iz usta seljačkih mladića i djevojaka poljem i li-
vadami, ili neka joj koji takov napjev s&m stvori. Livadić
odazva se gospodjinoj želji tim radje, što mu te pučke popievke
bijahu već davno omiljele, i Što se je svesrdice uzradovao, gdje
mu se gospodji toliko miljaše hrvatska domovina i hrvatski narod.
Gospodja mu bijaše vješta glazbi a Bog joj dade pojasto grlo,
te ne samo što je na samoći pjevala te popievke, već je njima
i vrlo rado začinjala veselje gostiju, koji se u dočekljiva Liva-
dica često sakupiše. često naidjoše te popievke na čula, kojim
se je hrvatska popievka milila, te se je mnogi put zaželjelo i
doželjelo, da ih i opet pjeva. Ali se kadšto i našlo u Liva-
dićevu dvoru i takvih ljudi, kojim bi milije slušati bilo i onu
„0 du mein lieber Augustin" i koji nisu mogli pojmiti, kako
toli obrazovana gospodja može pjevati prostačke popievke. —
Ako već gdjetko povodom odgoja ne razumije one Silerove :
„An's Vaterland, an's theure sehliess dich an!" to će reći:
„Prioni uz dom, uz svoj dragi dom", to neka bi bilo i ne upi-
salo se u grieh neumniku, ali se mora zazirati od čovjeka, koji
se od zlobe ili s koristoljubja ili pak s dosadne šljivarske gizde
tudji od domovine.

Eto vidimo, da se je Livadić počeo učiti slavenskoj glazbi
iz samoborskih pučkih popievaka, a ne možemo dosta preponi-

I

Ferdo Livadić. 17

čiti isti put našim domaćim glazbenicima i pjesnicima, ni ne mo-
žemo dosta nahvalit se gospodje Livadićke i preporučit ju na-
šim zemljakinjama, ne bi li se na nju ugledale i dosjetile, da
ne mogu čim drugim bolje u prilog raditi domaćoj umjetnosti,
već nastojanjem, da im omili hrvatska naša pučka i hrvatska
naša umjetnička popievka.

Premda je Livadić svoj sluh utančio slušajuć samoborske
pučke popievke, koje ne vriede toliko, koliko bosanske i sriemske,
to nam ipak obraz zahtjeva, đa priznademo posvema hrvatski
duh, kojim vise njegovih popievaka odiše. To je srećno nadah-
nuće 8 neke ruke poliegalo od čitanja hrvatskih umjetnih pje-
smotvora i drugih spisova domaćih pisaca, najviše od marljiva
prevrtanja pučkih pjesama — a dakako s neke ruke odatle, što
je Livađić s us pirite Ijeni đomoljubja drom. Gajem mnogo dru-
govao.

Gaju pripovieđao mi je Livadić ovako: »Gaj je u ve-
like pokretao mojim duševnim životom, i ako je moja glazba
Hrvatstvu isto pomogla, to ide neki dio zasluge i dra. Gaja;
ali ni moje gospodje ne smijemo zaboraviti, jer me je uz Gaja
poglavito ona neprestance razigravala i za Slavenstvo u velike
zanosila. A Gaj je umio tako u dušu upirati i čovjeka sraotavati,
i bio je u svem, što se Slavenstva tiče, tako brz i vičan dočekati
i suzbiti, da mu se nitko nije mogao oteti. Često sam pokušao
suprotnut se njegovim nazorom i njegova nagadjanja sumnjom
poremetiti, ali moram ispovjediti, da me je — premda pravo-
slovca — vazda nadbio, i da se je poslije 20 godina gotovo
sve ono zbilo, što je Gaj nagovieštao. Ako se je u zadnju ruku
imalo štošta Gaju zamjeriti, to je ipak baš on, kao nitko drugi,
ni pred njim, ni za njim vrstan bio domamiti svakoga u kolo
rodoljuba."

čim se je Gaj dočepao koje za glazbu prikladne pjesmice,
namah ju dostavi ilirskomu glazbotvorcu, a uz pjesmu bilo kadšto
i Gajevih bilježaka, kakov bi imao biti značaj napjevu i glazbi,
da uz pjesmicu pristanu.

Knh»C: Ilirski glazbenici. 1

18 Ferdo Livadić.

Svaka popievka, svaka koračnica, riečju svaka glazbotvorina,
koju je Livadić onda ishitrio i ukajdio, imala je prvo proći
kroz dva prizivna sudišta, a tad se je istom imala smatrati posve
gotovom. Prvi je priziv bio kod gospodje Livađieeve, drugi kod
samoga Gaja. Uz mnoge glazbotvorine pristadoše namah oba
neumitna sudca, a nekim je Gaj znao prigovorit miloćudnora
kajkavštinom : „Hej, Čuju, to im ni naški, tu su se nekam
v Gradec pomešali." Nije li mogao Livadić prigovore svojih su-
daca suzbiti, to je namah uzeo drugi napjev smišljati. Ako li
nije bilo nikakva prigovora, nitko srećniji od Livadica, te onda
nije žalio truda, već je po deset do dvadeset puti znao pre-
pisati i popievku transponovati za sitno i krupno grlo, kako je
već" trebalo. Svatko, za koga je znao, da mu se mili ovaj ili
onaj napjev, dobio je od njega prepis. Cesto ne bijaše Gajev sud
opravdan, jer sam ja na više zabačenih prepisa i inačica naišao,
što su za cielo bolji od prihvaćenih glazbotvorina. Ali se Gaju
Činjaše samo ono zbilja narodnim, Sto ne bi zasizalo iznad

I

tom prizivanju od jednoga sudišta na drugo pripoviedao
mi je Livadić ovu šalu: „Jednom uglazbih neku pjesmu na tri
načina i pokušah ih sa svojom gospodjom na glasoviru. Moja
gospođja prevolje napjevu drugomu po redu, i reče, da je to
najbolji. Dobro, rečem, sad ću vidjeti, da li moja gospođja umije
razabrati, što je ljepše, što li je više ili manje na hrvatsku
(tada ilirsku). Pokupim napjeve i odvezem se u Zagreb upravo
Gaju. Baš je zvonjelo podne, kad sam k njemu banuo, a on
me pozva na objed. Za objeda mu pripovjedih, da sam jednoj
popievci načinio tri napjeva, i da ću mu ih pjevati. Gaj bijaše
vrlo znaličan čuti ta tri napjeva, a ja ga gramzijah saznati, ko-
jemu će napjevu Gaj prevoljeti, te se potajno veseljah, kako
Bam svoje sudce tobože u škripac ngnao. Popismo crnu kavu i
ja sjeđoh ka glasoviru te uzeh onim istim redom pjevati one
napjeve, kojim sam ih pjevao svojoj gospodji. Prije ipak zamoiib
Gaja, neka istom onda sudi, kada sva tri napjeva čuje. Kad

Ferdo Ltoadi6.

sam do trećega napjeva došao, reknem gotovo nehotice : ovaj se
najvećma mili mojoj supruzi. Gaj slušaše pozorno do kraja, a
kad svršili, sleže ramenima i reče: Došle ne mogah ni jednom
prigovoriti sudu vaSe gospodje; al ovaj put moram kazati, da
se s vaSom gospođjom ni malo ne slažem; jer se meni bas
onaj napjev, koga ste drugoga pjevali, najviše narodnim čini. —
Eto vidite, nastavi Livađić, takav je bio Gaj u svačem: htjedoh
ga iskušati, ali toga Agathodaemona nije mogao nitko zaluditi,
i tako me iznebušice i ne okoliseći turnu Gaj u onu istu jamu,
koju sam bio svojim sudijama iskopao."

postanku popievke „Još Hrvatska nij" propala" pripo-
viedao mi je Gaj pričicu, koju ne smijem zatajiti čitaocem, već
s toga, da se vidi, kako su prvaci ilirskoga doba u sporazumku
radili. Gaj pripoviedaše :

„Zimi godine 1833. provezoh se jedne večeri u Samobor
k svomu prijatelju Livadicu. Snieg zagruvao do koljena, zrak
bijaše veoma mrzao, moje se saone sklizahu poput ruske trojke.
Bajna tišina otajstvene, mjesečinom razsvietljene noći, krasni
pogled ti sjaju ti i raj ure okolice, te nada. da će nam tadanjim
rodoljubima ipak jednom za rukom poći, da Hrvate trgnemo iz
njihova sna : sve to usplamti mi dušu na višak Čustva. U takvu
zanosu rekoh sam sebi: „Još Hrvatska ni propala, dok mi ži-
vimo." Te riefii ne bijahu baš najčeduije, kad bi tko njima botio
misliti mene, Vukotinovića, Livadica, i druge, koji tada najviše
o narodnoj ideji uastojaamo; no bilo kako mu drago, ja znadem,
da će potomci naš rad ipak kako valja pjeniti i priznavati. Jednom
riečju ja odlučili prvom prilikom spjevati pjesmu počimajuću
ovimi rie&rai. U te misli zadubljen vozah se dalje, kad al za-
čujem iz daleka glazbu i tim nekako izgubim nit svoga zami-
šljaja. Spoznam medjutira skoro, da je to glazba naših seljaka,
koji su ju valjda na svadbi za ples gudili, nu uza sav napor
svoga sluha ništa ne razabirah toČuo do mumljanja liajsa. Kitam
te pratnje iznenadi me tim većma, što se je s mjerilom moje
pjesme, koja mi već od pol ure po glavi idjaše, krasno sudaraa

Ferdo LieaAii.

te ja joštc na saonama ispjevah prvi] kiticu pjesme, koja kašnje
narodu toli omili. Koliko god su mi saone brzo jurile, ipak
sam dovikivao svomu vojkašu, neka bolje tjera konje, bojeć se,
da ne bi pjesme i napjeva do Samobora zaboravio. Napokon
stigosmo pred kuću moga prijaua. Ja odletim poput ptice preko
stuha, ne pozdravivši nikoga (Livadić mi bijaše kao brat) za-
istem pero i papir i rečem Livadicu, da me pusti napisati po-
pievku, što mi putem na um pade. Dok ja mrmljajuć napjev ili
bolje rekavši ritam najsa, tu pjesmu napisan, zavuče se Livadić
do glasovira, nasliedi moje mrmljanje, te ti se u tinji čas stvori
pjesma i glazba toj popievd. Livadić napisa još iste noći kajde,
te smo tu popievku pjevali tako često, da smo svu okolicu po-
bunili. Poslije sam ja još više kitica toj popievci dodao, a Wie-
sner pl. Morgenstern je napjev za zbor udesio. Dne 7. sieČnja
godine 1835. pjevala se „JoŠ Hrvatska" na zagrebačkom glu-
mištu uz ogromno povladjivanje slušateljstva."

Ta me je (iajeva pripovietka toliko zanimala, da sam naumio
poći i potražiti onu poskoćnieu sa „nemirnim bajsom". Mjeseca
lipnja god. 18(19. dodjem ja doista do nje. Seljaci : Josip Razum,
Petar Eazum i Gjuro Soić iz Konjščiee gudjahu mi jedan „hr-
vatski tanee" a u njegovu prvom dielu spoznadoh motiv popievke
„Još Hrvatska." — Ta poskočnica je upravo ovako zvucila:
AUegro

vid,.. i-^fe^ ggfggf^ f j=ggg p^

Violino 8**
Vielonctllo

istinitosti pripoviesti dra. Lj. Gaja, koju sam ja u „Viencu*
ođ god. 1874. objelodanio, posumnjao je prof. T. Klaić u br.
23. „Vienea" od god. 1892., a podvojio je i ono, što sam ja
istraživao i saznao o porietlu pjesme „Još Hrvatska".

Na prvu ne cu ni rieči odvratiti, jer ne bi ni dostojno bilo
pozvati se na svjedoke, koji su prisutni bili, kada mi je to Gaj
pripoviedao prilikom, kada sam početkom svibnja godine 1869.
od njega pozvan bio na objed, voć 6a samo na ono odgovoriti,
što je gosp. prof. V. Klaić podvojio*

U mom spisu „Glazbeno nastojanje Gajevih Ilira" ("štampan
god. 188o.) rekao sam, da je Gaju tekst poljske pjesme „Jeszeze
Polska ne zginela" sveudilj po glavi zujao, te da je kanio sličnu
pjesmu spjevati. Tu nakaau izveo je, kako mi je on sam pri-
poviedao, u pokladama godine 1833. Gaj dakako nije oponašao
rečenu poljsku popievku ni po tekstu ni po melodiji, več mu je
samo povod dala, da spjeva sličnu pjesmu. Išlo tako nije Li-
vadić točno sliedio ono brundanje, što si je Gaj zapamtio bio
od seoskih mužikaša, koje je čuo iz daleka guditi, vee je sliedio
melodiju pučke popievke „Zora bieb>, koju su naši krajišnici pje-
vali god. 1813. pa i kasnije, a koja je i Livadicu poznata bila,
budući da su ju svi hrv. krajišnici ovkraj Save umjeli. A daje ta
melodija, za koju mislim, da je franeeskoga porietla, duboko u
puk prodrla, vidi se odatle, Što su ju seoski naši gudači upo-
trebljavali za tanac, kontrapunktiraj uć motiv, koliko su umjeli..

Jedina netočnost, što se nalazi u inom bilježenju Gajeve
pripovietke jest ona, da je melodiju popievke „Još Hrvatska"
udesio za zbor i orkestar Livadić mjesto Wiesner. Ova po-
greška potječe pak odatle, što je Gaj nazvao Livadica čas Li-
vadieem, čas Wiesnerom. Poslije, kada sam doznao, da je Wie-
sner pl. Morgenstern a ne Livadic tu popievku udesio
za zbor i orkestar, ispravio sam tu pogrešku u prije spomenutom

* Profesora Klaića opiovrgao je donekle i gosp. Ljuba Babić u br. 24
J od god. 1892.

22 Ferdo Livadić.

djelcu „Glazbeno nastojanje Gajevih Ilira", koje djelce i prof.
Klaie vrlo dobro poznaje.

Ovako se ima stvar, a nikako drukčije.

JoS mi je spomenuti, da mi je i Livadić postanak popievke
„Još Hrvatska" isto tako pripoviedao kako dr. Gaj, ako i ne
tako slikovito, no da je upravo Livadić kazao, da su tu popievku
onu noć toliko puta ne samo pjevali, nego pošto se je od ve-
selja i puno pilo, gotovo orili tako siluo, da su pobunili eielo
susjedstvo.

Poslije predstave šveigertove glume „ Die Magdalenen-
Grotte" postala je popievka „Još Hrvatska" u kratak čas i u
Zagrebu popularnom, te se je pjevala kod svake patriotičke sve-
čanosti. To posvjedočuje i Stanko Vraz u svom listu od godine
1841. Češkomu piscn Erbenu, u kojem govori o dočeku Gajevu,
kada se je iz Dalmacije vratio u Zagreb, posvjedočuje Lisinskova
zbirka „Ilirskih pjesama", napisana kada je pravnikom bio, i a
kojoj stoji „Još Hrvatska" na prvom mjestu, a mogu posvjedo-
čiti jošte i živući stari Ilirci Alberto pi. Štriga i drugi, koji su
tu popievku prije godine 1840. kod svake zgode pjevali.

To spominjem ovdje zato, jer g. prof. Klaić nieče, da je
ova popievka postala popularnom prije godine 1842. — 1848. U
ostalom popievka ova nije se prvi put javno pjevala god. 1835.
već god. 1833., i to po Livadićevoj ukajdbi, kako je to razabrati
iz životopisa Sidonije Rnbidice. Po tom nemamo uzroka vjero-
vati, da je ovu popievku naručio glumac Šveigert buđ kod Gaja,
bud kod grofice Sidonije, kako to gosp. prof. Klaić misli. ,

U ostalom ja imadem još jačega svjedoka od sviju do
sada navedenih, da je Livadić po nestalnom pjevuckanju Gajevu
bilježio melodiju za pjesmu „Još Hrvatska", a to su četiri razne
melodijske skizze, koje je Livadić onu večer olovkom bilježio.
Ove skizze našao sam u Livadićevoj literarnoj ostavštini, koju
mi je gosp. Franjo tiahovec dao 24.
Evo ih:

I

Ferdo Livadić.

Još i],- - v:it - -kn ni pro-pa-la, dok mi /: - vi - ino,

. ^ ^febtf^ ^^

Još Hr - Tat - ska ni pro - pa - la,

*-fe

b '/ "

si-vi-mo. vi-ao-ko se bu-de sla-la, kad ju ibn-di - mo.

Ak je đu - go tver-do epa-la, ja-ea ho-će bit, ak je Ba-da
c: — — n ■ — ^- — -* * — r—0-» — • 1 — » # — W—r 1 1

gg=EE£

e 1 1> r c i -im-p

u snu ma - la, ho - će b' pro-ntra-nit

jt^^B^E^fB

ei^MI

Ferdo Livadić.

JoS Hr-vat-aka ni pro - pa - 1b, dok iai ži - vi - mo,
vi-so-ko se bu-de sta-la, kad ju zbu-di-ino. At je dn-go

tver-đo spa-la,

•i r .j ? j. r nS^ t£f ■'53"'

ho-de s' pro-stra - nit

Još Hr-vat~i-ka ni pro-pu-la, dok ini ži - vi - mo,
vi - ao - ko se tu - dc sta - la, kad ja zba - ili - mo.

Ak }e du - go tvor-do spa-la, j.

^^siHilPPSi

"t» ~3 3 3*~'

- la ho - će s' pio - stia - n

pig^gggiEilii^iap

Ferdo Livadić. 25

Kako se iz ovih skizza razabrati može, pjevao je Gaj me-
lodiju svaki put, drukčije, no ritmičkom semu ostao je vjeran.
Ja bih rekao, da je Livadić istom tada, kada je ove četiri va-
riante pred sobom imao, stao melodiju konačno redigovati, a da
su Gaj i ostali prisutni prijatelji tu redakciju prihvatili, te tada
do zore pjevali. Ja sam i konačnu redakciju te melodije u ori-
ginalu imao, nu na moju najveću žalost ne znam ni sam, kuda
mi je nestala *

Umah iza popievke „Još Hrvatska" latio se Livadić oz-
biljno posla, te uglazbi njekohko hrvatskih pjesama. Još godine
1835. pjevali su razni pjevači i pjevačice u zagrebačkim koncer-
tima ove Livadićeve popievke: Okićke vrane (vidi „Danicu

* Glede francesko^ pifiiella te naše melodije, iznietl ću još ovo. Niemoi
pjevaju pjesmu svoju „Kartofiel-Lieđ" po melodiji. I;<>j;i ju .*!ifna našoj „Još
Hrvatska", a tu su melodiju uzeli od Fianceza.

sragt mit mir đas fro-iie Lied vom Stiftor der Kar-tof-fel. Frans itd.
Redakcija hrvatske melodije mnogo je koroklnija nego njemaika, budući
da je u našoj sekveneija posvema točna, naime:

3, 6, 6, 5 | 3, 5, 5, 6 ; 6, 5 i 4, 3, 4 |
2, 4, 4, 4 | 2, 4, 4, 4 | 5, 4 i 3, 2, 3 ||
dooim njemačka redakcija ini ade ovaj meiodijski slied:

3, 5, 5, 5 [ 3, 5, 5, 5 | 8, 7, 6, 5 | 5, 4, 4 [

2, 4, 4, 4 | 2, 4, 4, 4 | 5, 4, 3, 2 | 4, 3, 5 ||

a imao bi biti ili ovako:

8, 5, 5, 5 | 3, 5, 5, 5 | 6, 5, 4, 3 | 5, 4, 6 |

2, 4, 4, 4 | 2, 4, 4, 4 [ 5, 4, 3, 2 j 4, 3, 5 ||
ili tako:

3, 5, 5, 5 | 3, 5, 5, 6 8, 7, 6, 5 | 5, 4, 4 |
2, 4, 4, 4 | 2, 4, 4, 4 7, 6, 5. 4 | 4, 3, 3 || .

26 Ferdo Livadić.

Ilirsku" od god. 1835. na str. 31), Dieva crnooka („Da-
nica Ilirska" od god. 1835- na str. 55), Stanak za crno-
oku („Danica" od god. 1835. str. 77), Mio ti je kraj („Da-
nica" od god. 1835. str. 257), Kazstanak (Vrazov list Erbenu).
Godine 1837. bi pjevana njegova popievka „Molba za crnooku"
(„Danica* od god. 1837. str. 17.), godine 1839. pjevala je baru-
nica Conde u jednom zagreb. koncertu popievku „Stanak za
ernooku." God. 1836. i 1837. objelodanio je Livadić štampom:
Kolo ,,Ilirique" i ilirski tanac „Poskoeniea". God. 1840. pisao
je glazbu za Kukuljevićevu dramu „Juran i Sofija" i t. d.

Pokus njegov od godine 1832.: „Slaviseb.es Rondo" nije
jošte imao onu tendenciju, koju mu je Gaj poslije nadahnuo,
aii ovaj komad ipak posvjedočuje, da je tada Gaj Livadica već
odvratio bio od njemačke glazbe te predobio za hrvatsku.

Dok je Livadicu još gospodja živjela i pjevala, a prestavila
se je na onaj sviet dne 20. veljače 1870., uglazbavao je Livadić
svoje popievke za tanko grlo; poslije, kad mu se je sin Kamilo
dostao liepa basa, pisao je za tu vrst grla; a kasnije, kad se po
našoj domovini sastadoše pjevačka društva, napisi više zborova.

Ljeti stvarao je Livadić malo glazbotvorina , jer mu na
veliku gospodarstvu nije dotjecalo vremena. Ali ako se je do-
kopao koje liepe pjesmice, to se ni onda uz najveći posao nije
mogao raskrstiti sa svojom pomamom, te poniev uza se papira
za kajđe i olovku ode na polje, pak ondje stvori jedan, a kadšto
i više napjeva dobavljenoj pjesmi, ili se uzpe na brežuljak svoga
vrta, na kog je vrhu bila sjenica i ođkud je mogao svoje težake
nadzirati, te tuj zasnova mnogo popievaka, koje je tekar u zimsko
doba izradio, kad mu gospodarski poslovi nisu dodijavali. Li-
vadić je silu božju takovih pjesama ishitrio i uglazbio, ali sad
nema ni treći dio onoga, Sto je sve napisao. Kad se je koja po-
pievka u njegovu dvoru već mnogo puta čula, onda ju pristra-
niše, a možebit i kajde komu posadiše, a na vraču se zaboravilo.
U pismu od god. 1866. jadikuje Livadić: „Popievke, što sam
ih pred dvie godine poslao u Beč, ne vratiše mi do danas. Neki

I

Ferdo Livadić. 27

znanae imao ih je zahtievati od g. Župfjića, a gospodin mi
Župčić poručio, da se te popievke prijatelji razgrabili, neke uz
njegovu privolju, druge preko njegove volje. I zagrebačko je
glazbeno društvo neke moje popievke ni ne pitajuć me u svoje
sveske uvrstilo i tiskom izdalo, a meni ne posla ni jednoga pri-
mjerka, već sam morao svezak (aj za forint i pol u Zagrebu
kupiti." *

Livadić je napisao mnogo prigodnih glazbotvorina : ko-
račnica, plesova, zborova, koncertnih, erkovnih i salonskih ko-
mada, te ako je istina, Što Goethe veli, da su prigodne pjesme
najbolje, to nam onda ta rečenica ide vrlo u prilog; jer je Li-
vađić neke pjesmotvore i za glumište uglazbio. U broju 24.
„Danice ilirske" od 13. lipnja 1840. ima živ opis slave i ra-
dosti, kad su Novosadski glumci na 10. lipnja 1840. u Zagrebu
prvi put glumili Kukuljevićeva „.Turana i Sofiju". Tuj se hvali
i glazba, koju je »vrli domorodac" Livadić iz Samobora na-
pisao, a g. Weiss, elan orkestra, za orkestar udesio.

Toj glazbi i onoj, sto ju je Livadić. za Bogovićeva „Fran-
kapana" komponovao, ne ima više ni traga ni glasa, što tim
većma žalimo, jer po toj glazbi bismo mogli omjeriti tadašnji
okus našega općinstva i slavensko osjećanje i shvaćanje našega
glazbotvorca.

Lisinski i Livadić liepo se razumievahu i svejednako si bi-
jahu na doticaju; ia Livadicu bijaše slatka zadovoljština, što
je u Lisinskoga našao druga i nasljednika, koji je glazbenu
slavensku ideju shvatio i zanosno i uspješno unapriedio. Li-
vadić dolažaše mladomu vrlo darovitu glazbotvorcu u posjete,
a kadšto ga pozivaše u Samobor, gdje njih dvojica ovo i ono
narodnoj glazbi raz pravi jalni, a gdješto napokon i uglaviše. Li-
vadić je iiploške darovite mladiće, koji se na vidiku pomilahu,
i umjetnike vazda sokolio, te svjetom i djelom potpomagao.

* To dodaše nije dokaz pažnje od tadanjega tajnika društra, ali s
bar sačuvane ona popievke od propusti i zaboravi.

28 Ferdo Livadić.

Nikada nije spletkario, da naudi svojim suvremenicima i dru-
govima, već ih je radio zakriliti i preporučiti te tako postade
Livadić stožerom onoga kola, u kom se je glazba njegovala.
Svaki hrvatski glazbenik pobitje u Samobor, da se pokloni prvaka
i da tim tobože, Sto bi se s Livadićem porukovao, postane vi-
tezom slavenske glazbe. Ušlo dapače u običaj, da mu se po-
klone svi strani umjetnici, koji su u Hrvatskoj koncertovali. Tako
ga posjetiše Liszt, Willmers, Epstein, Zellner, Griin,
Steger, Zađrobilko va, Cecilija Frankova i drugi.
Glasoviti ugarski guslaČ Rernenv ostavio je Livadicu svoju
sliku, na koju je kralj gudećib cigana na madjarskom jeziku na-
pisao: Da Bog dao, da se ruagjarski i hrvatski narod
što prije sjedini (valjda nagodi)!" (u srpnju 1861). Ali
je Livadica zapala čast, da i velike državnike, vojvode, pjes-
nike i učenjake u svom domu dočeka. Njega obidjoše preuzvi-
šena gospoda banovi Gjulaj, VlaŠić, Jelačić, Š okce vid,
preuzvišeni tadašnji hrvatski kancelar, a poslije ban Mažurani*!,
grof , Tanko DraŠković, veliki župan Nikola Zdenčaj, gje-
neral Preradović, pukovnik Trnski, veliki župani Ivan Kn-
kuljević i Ljudevit Vukotinović, i domaći pisci i pjesniei
Pavao Stoos, Stanko Vraz, Rakova c, Per kovač, Bo-
gović, jednom riečju, svi prvaci, kojim bijaše stalo do napretka
i boljka našega naroda. Takvom bi se zgodom kapljicom glaso-
vitoga Livadićeva mozlera i njegovim popievkama uspirivalo
hrvatsko domoljubno osjećanje nebu nad oblake i svatko bi se
oprostio s gostoljubivim domaćinom uz živu želju, da i on sto-
godj privriedi miloj domovini.

Vječna je šteta, što nara nisu sačuvani listovi, koje je Li-
vadić dobio, jer znati valja, da je on dopisivao sa svim muže-
vima onoga doba, koji su se ikako zanimali za hrvatski narod i
hrvatsku umjetnost. Dobrotom gosp. Franje Bahovca, trgovca a
Samoboru i unuka Livadićeva, dobio sam jedan nepoznati a
zanimivi list Stanka Vraza, koji se nalazio u Livadićevoj lite-
rarnoj ostavštini, a potječe još iz god. 1S'69.

Ferdo Livadić. 29

Stanko Vraz piše Ferdi Livadica :

U Križevcu, dana Božića 1839.
Dragi prijatelju!

Eto nastojim slediti moju ree, koju Vam u Gradcu založih, obrekavši
Vam nekoliko pesamah, za da jili mozele n muziku metnuti. U obce mislim,
da moje posni nisu za slaganje, za što da se moje rižme prsni mučno kretju,
niti ii meni ima sposobnosti za IrIj konusi' 1 j.-i'sji i. kuji 1 Nr:nc-i nazivlju „Lted".
A opet mislim, da ako ikoj slagalae moje poezije pod haljinu Polikymnio
spraviti može, da to jedino Livadić Samoborski može — bireui najbolje
može. — Nekoji izmedju mojib učenih priateljah kažu, da u mojili proizvodib
odviše mislih i slikah sudara, ili kako Nemar; kaže; „dass sieh Gedanken und
Bilder zn sehr drangen." Ja sam ovih danah od mlada Kiepacha čuo vise
od Vaših proizvođab na klaviru svirati, I.^po, đražestno, čudnovato vilovito!
Sve izvorno, osobito naslojnost veličena (iiiairsiMiinti) rnkii ivkuć — rnskft.
Samo fini mi se prem puno gledeć koje pa noće s mojimi proizvodi
sudarate. Kakova je kod Vas „Instrumentirung 1 ', takova je kod mene
„Versif ieir ung". Iz ove srodnosti sudim ja, da su baš moje posni za
Vašu faniaziu najprikladnije. Nu vidit ćete. Eto Vam komadi:

sada slieđe eisle pjesme

1. Tri prolčtja (Romanca): „Po planinah topla krila."

2. Osveta (Ballitda): ,.Gđe Koruška Ostarviea."

3. Romantična svarha (Ballsda): „Borko ide zamišljeni."
Načinite od njih što b;'irže i bolje možete. Ja eam ovu trojicu pčsme

odlučio za almanak, kojeg na skoro s Vukotiriovieeiu na svčt izdati kanim;
radi Sesa do 15.— 16. d. m. ovde probavim, Nebi li mi jedan ili drugi komad
mogli već simo poslali pod naslovom A Monsienr Stanko Vraz knmme de
lettres a Krentz. Par 1' adresse M. Louis Vukotinovie. — Zimus probavim u
Zagrebu. — OvdSnji gradjanski kapelinajstor je pod imenom „Vile ilirske"
složio valcere, koji proizvadjat će se 10. đoj. m. na balu ovdašnjeg kasina.
On ih je složio iz narodnih gornje- i dolnjoilirskih napevah, koji mu mi
ovde pribavismo. Nu škoda! meni no ugadjaju sasvim. Nema Livadićeve —

znate — okretnosti PreporuČujuć se Vašoj plemenitoj gospoji supruzi

kako takojer miloj gospoji Knglerki i po/.dnuijiijiu- Vašu iivahnii dčcu kako
takojer malenn Jelkn ostajem Vaš Vama nvek na službi priatelj Stanko
Vraz.

Gaj je ovdfi. Oprostite zli rukopis, već je tmica, a pošta se spravlja.

kim toga našao sam jošte u Livadićevoj literarnoj ostav-
štini autografe raznih naših pjesnika, tako pjesmu „Bubanj zove,

30 Ferdo Livađić.

topi ruče" od Luke Ilica, „Trga! rože sim rudeče" od S. Jenka.
„Odkad ona ostavi me" od P. Stoosa, od Vukotinovića, Kuku-
ljevića, Preradovića i od drugih.

Kako je Livadić bio gorljivi patriota, veliki veseljak i ša-
ljivac, a uz to dobar pjevač i izvrstan glasoviraš, nije čudo, da
je umio i svoje goste i duševno uspiriti.

U samom Samoboru bijaše Livadić vazda liepo gledan
te se mogaše ponositi najvećim pouzdanjem svojih sugradjana.
"Uslied toga izabraše ga gradskim sudcem, te je više godina
ondje sudČevao. G. 1828. posla zemaljska vlada njega i Janka
Beđekovića uzdanicima n poslu poreza u Beč. Livadić ostade
tom zgodom poldrugu godinu u Beču, ne Što bi bivši uzdanikom
toliko posla ondje imao, već što mu se je Beč milio i što je
nakan bio glazbeno si znanje obogatiti. S toga nastojaše, da se
spozna s bečkim umjetnicima i da Sto više glazbe čuje nabavlja-
jući si u isto doba mnoge glazbotvorine i glazbena teoretična
djela. Livadić je sam spominjao, da se je u Beču vele oko-
ristio, i da je toliko umjetnost, koliko društveni život carskoga
grada s dobre i s hrdjave strane proučio. Kratak je to bio bo-
ravak u toliku gradu kolibi je Beč, ali je dosta dug bio takovu
vratniku, koji je naumice za tim išao, da grad i gradjanstvo
upozna, te koji je imao kad paziti i opažati.

Osim već napomenutih odlika bude Livadić god. 1859.
imenovan počastnim čianom narodnoga zemaljskoga glazbenoga
zavoda, a god. 18613. počastnim članom zagrebačkoga pjevačkoga
društva „Kola". Ali mi sudimo, da je Livadić stekao najveću
diku tim, što je g. Albert Štriga putujući po slavenskom jugu
i udešujući po gradovima koncerte, Livadićevim napjevima
i glazbotvorima i svojim besprimjerno krasnim slavenskim po-
pievanjem toliko srdaca narodnoj ideji predobio, o kojih se je
mislilo, da ih nitko sa staroga stanovišta ni maknuti ne može,
a kamo li zanieti za domovinu i na rodoljubna djela usplamtiti.
Mogli bismo našemu starješini đoviknoti one rieči, što ih je

I

Ferdo Livadič. 31

Francuz Carnot pisao uglazbiocu marseljke: „Gradjanine! Vaša
je popievka dobavila republici sto tisuća borilaca." Kad je Li-
vadi^ pokojnomu Preradoviću pjevao prvi put njegovu po-
pievku »Plac za dragom", udari slavni pokojnik zbilja plakati i
napisa onu poznatu pjesmu .Samoboru", gdje tomu gradu pro-
riče vječno vjekovanje sa slavnog mu sina.

Zdravo da si Samobore
Živjet će ti viek,
Dok po avietu Žice zbore
Svud razumljiv zvek,
Dokle pjesme tvoga sina
Bit će pucka prisvojina,

Tvojih polja plodno krilo

Tvoj mirisni sad,

Tvojih gora zelenilo

I tvoj stari grad,

Sve je a tobom liepo složno.

Da bit ljepše nije možno.

Na granici braće savske
Ko granitan hram
U tri kraja zemlje slavske
Put kazuješ nam;
Svaki, dulji ili kraći.
Vodi k miloj našoj braći.

Pred tobom se vije Sava
Kao srebren pas.
Miline ti okruŽava
I nosi ti glas
Kroz doline Posavine
Naše mile domovine.

Prj tebi se vile shode,

Mio si im stan.

Pjesme poju, kolo vode,

1 borave dan,

A kad noć se spusti na U,

Ferdo Livadić.

U tebi se ljubav rnda

Raziga li ep u žar.

Kog god desi s tobom zgodu,

OBjeti joj Bar

1 ponese srcem oba.

Nju i tebe, tja do groba.

Kod tebe je goatoljublje

SvaMdanji gost,

Preko mržnje i najdublje

Pravi zlatan most.

Po kom ljubav, bratstvo, sloga

Put imađu svoj od Boga.

Zdravo da si, Samobore!
Pozdravlja te brat,
Kog u mile tvoje dvore.
Ljuba? dodje zvat.
Na spomenu te ljubavi
Evo pjesme tvojoj slavi!

Livadić je najviše glazbotvorina iznio i napisao u kobnim
godinama 1848. i 1849. Čini se, da je htio sve svoje srce
predati otačbini, da je svu svoju dušu rastalio u glazbu, da je
pošao bojak biti i pobjede stjecati svojim guslama. Vila mu po-
sestrima okanila se tihoga mira i udarila u glas ljute davorije.
Jedva je Sto drugo sastavljao, do li , : koračnica kakove su : Dobro-
došlica pri uvodu bana Jelačiea; Mirozov Jelačiea bana; Vojna
poputnica; Nasrtaj Ilira uz geslo: ,'krV'n'as'aza kralja i domo-
vinu" ; Koračnica Ilira u bitci uz rieci sv. Ivana : „Ljubezni moji,
ne vjerujte svakomu duhu, već ispitajte dubove, jesu li s božje
strane"; Ilirski mimohod (Defilir-Marseh) ; „Pobjeda istine nad
prevarom" i druge. — U slavu zacaraja našega premilostivoga
kralja Franje Josipa I. sastavi Livadić koračnicu veselicu,
okrstiv ju poslovicom našega svietloga vladara : viribus unitis, pa
da još većma zasvjedoči radost hrvatskoga naroda tom srećnom
zgodom, napisa još „Poskočnicu" i „Kolo" (Kolo Ilirkme), komu
je geslo: „Hajdmo, braćo, liajd u kolo, srce nam je preoholo."

Ferdo Livadič. 33

— Poslije kad nam je godine 1854. evietli kralj posietio Hr-
vatska, napisa Livadič „ Koračnicu poklonicu na dolasku Nj.
Veličanstva Franje Josipa I."

Te glazbotvorine nikada ne ugledaše bieloga svieta, jer
Livadicu nije ni na kraj pameti bilo, lojalnost hrvatsku za
najvišu vlađajuću kuću po svietu razbubnjali; njemu bijaše samo
do toga slalo, da svoje radostne osjećaje glazbom domu iznese
i da sve okolo sebe razigra do jednaka radovanja. Iiieči, što ih je
Beethoven u svom dnevniku ODoliko debelim potezima iz-
taknuo : „ Du magst, o Christ, in einer Verbindung stehen, vvelcbe
es sein mag, ho ist es nothig, dass dn harmonisch und patrio-
tisch arbeitest" — nalaze se i u Livadićevu dnevniku.

Mjeseca rujna god. 1866., kad se je tristogodišnjiea siget-
stoga junaštva slavila, sastavi Livadič ćitavi niz koračnica,
koje označuju uajpretežnije trenutke sigetske borbe i junačtva
Nikole Zrinskoga.

. čednost glazbotvorea Livadica bijaše tolika, da nije nikada
rekao: to ili ono sam komponovao, već: pokušao sam
uglazbiti hrvatsku pjesmu, pokušao sam sastaviti koračnicu.
Ali ma da je Livadič gotovo preveć čedan bio, ipak je živo
želio znati, da li je on pogodio u svojim glazbotvorinaina sla-
vensku, napose pak hrvatsku glazbenu žicu. On nije puno
za to mario, kada mu je tko rekao, da je ova ili ona njegova
kompozicija duhovitu, umjetnički valjana, od silnog efekta i t. d.,
već jedino za to, da li je hrvatska. U tu svrhu obratio seje
često pojedinim stručnjacima ili uredništvima novina, da o tom
sude. Godine 1868. poslao je uredništvu „Dragoljuba* ove svoje
popievke: Dzđanje. Dvie veselice. Oj Slovenija. Sve za milu na-
rodnost. Lovačka pjesma. Budnica („Nebojmo se*) i Angjeo si

— s molbom, da ili oeieni. Urednik „Dragoljuba" gosp. Gjuro
Deželić predao je ove popievke „odboru odličnih vještaka", da
ih prosude. U br. 36. .Dragoljuba" od god. 1868. objelodanjeno
je sliedeće izvješće spomenutoga odbora : „Komu su iole poznata
muzikalna djela našega zemljaka g. P. Livadica Samoborskoga,

84

Ferdo Livadić.

taj će se uviek radovati, kada mu dodje do ruku kakovo novo
djelo toga izvrstnoga skladatelja, jer se njegovi glazbotvori u
istinu odlikuju isto tako miloglasnošcu, kao i ritmičkom savrše-
no&cu; a ovu posljednju on umije osobito sretno prilagoditi karak-
teristici melodija svake vrsti i na svakom polju. To je on posvje-
dočio i u ovih „Dragoljubu" priposlanih najnovijih glazbotvorih,
koji se nam u toliko dopadaju, da želimo, neka ih sastavitelj
nastoji javno izdati.* U tom se krasnom viencu nalaze „Dvie
veselice", koje su sasvim u narodnom štih sastavljene, i koje
će zaista svako družtvo (veselo) uzradovati; zatim jedna pjesma
lovačka, koju tim rađostnije pozdravljamo, što je kod nas u tom
ritmu (!) dosad vrlo malo pisano. Bar nam osim one po gosp.
Svarcu u glasbu stavljene pjesme — ništa slična poznano nije.**
Isto tako zaslužuju osobitu preporuku pjesme „Oj Slovenija".
„Sve za milu narodnost". „Angjeo si" i jedna „Budnica", jer
su sastavljene posve u duhu teksta i narodnoga ritma (?). Dočim
to u interesu narodne glasbe — žalibože kođ nas još vrlo za-
nemarene — priobćujemo, zajedno izjavljamo hvalu g. Livadicu,
Sto tolikom revnošćn radi oko unapredjcnja naše narodne glasbe,
a nadamo se, da će on rodoljubno obćinstvo što prije opet obra-
dovati svojimi izvrstnimi glazbotvori, a svakojako već sada izda-
njem ovdje napomenutih pjesama. 1 '

Drugom zgodom, naime 3. srpnja godine 1873. pisao je
Livadić uredništvu „Narodnih Novina" sliedeći list, koji je meni
poslao, da uredničtvu predam: „Slavno uredništvo! čitajući da-
našnje „Narodne Novine" spomenjen je concert od 29. klasna,
gdie ođ sviuii ispeljanih komadah gdo i kako je ispeljao, spo-
menjeno je, mi od moje „Molitve" niti jedne rieči dodano.
Buduć da to za mene nije svejedno, molim slavno ured-
ničtvo na kratkom dopisati dostojati, kako je ta spomenuta „Mo-

Žigrov

Dakako na bvoj trošak, na pak nz pomoć dotiSnoga odbora.
Iz toga se razabira, da ja u tom odboru bio dvorski savjetnik pl.
6 i Štićenik nm Svare.

Ferdo LivadiĆ. 35

litva" ispeljaiia, je H se dopadala ili ne, ili fiasko zadobila. Jer
ako to zadno njoj se dogodilo, bi onda slavno družtvo „Kolo"
molio, da se ne trudi više moje pokuse ispeljati dati, jer za
dane novce ne smiju ae slušaoci dosadjivati, dapače hoću sve
moje pokuse za javnost zatajiti. Tako liepo molim, bez-
obzirno uspieh samo sa uekoliko rečih meni za moje dalnje rav-
nanje očitovati dostojati."

Mislim, da će zgodno biti na ovom mjestu preštampati i
Livadićev list od godine 1863. Petru pl. Preradoviću, kao od-
govor na priposlanu mu pjesmu „Samobor", jer onaj će list
mnogo toga posvjedočiti, što sam ja pisao god. 1874. u Liva-
dićevom vjekopisu, ne znajući prijo ništa o tom pismu. List ovaj
dobio je gosp. M. 8. od sina pokojnoga našega velikoga pje-
snika, od gosp. Kusana pl. Preradovića, te ga je objelodanio u
br. 19. „Vienca" ođ god. 1891.

Veljmožno Blagorodni Gospodine!
Kako Vašu klasičku pjesmu primio, — pročitao, — sasvim
uzhitjen za jedan sat nju složio sam, da tako isti dan Vama
poslati mogao bi bio. Buduć da kod mene zaostala, uzrok tomu
je, jerbo nikomu kazati, još manje po kim nju pjevati fin ti pri-
i imao sam, da pređi bi se osvedocio bio, je li što valja, —
li u slavjanskom muzikalnom duhu složena je? — Naši
redki pjevači i pjevačice u Zagrebu pjevaju, ali ne shvatajn
misao i ćut moju ; nadalje, da bi ova pjesma jedino Vaše slavom
slavne osobe se ticala — svesrdno nju eielom svietu na naglom
dostavio bt bio — nu tiče se moje neznatne malenkosti — smiono
mi se videlo, svietu tako proslavljen pokazati se. — Vi nalazite,
da moji napjevi u slavjanskom duhu glase (velike sreće !) —
zato dopustite Vama kazati, kako ja k tomu pokušaju slavjanske
melodie slagali početi moći dospio sam. Godine 1817. po dover-
šenom tilosotičkom nauku na sveučilištu u Graeu mene nezabo-
ravlivi učitelj dogodovštine Dr, Julius Šneller kod odhajka s timi
refiima odpustio je: „Auch in Kroatien \vird es bald tagen,
sollten Sie in Ihrem Vaterlande in ivelch' immer Wirknngs-

3(5 Ferdo Livadić.

kreise vteilen, so streuen Sie da weliu anch nur ein Senfkorn-
lein des Guten, welehes Sie aus meinen vielfaltigen Vortragen
entnehmen konnten; glauben Sie mir, es wkd schon Fruchte
tragen, wenn Sie auch dieso nie erleben sollten!" Zatim stu-
pivši u nauk pravah, kroz četverogodišni tečaj priliku imao sam
i muzikalno uveatiti se, — po doveršenih pravničkih naukah kuci
vratiti i gospodarstva latiti se morao - — tak po gorah i poljah
sred težacih svakojake narodnosti uviek bave« se, na misao mi
došlo, ne bi li se slavjanska muzika proiztvoriti mogla!?

Da si muzikalnih idea zadobavim, preigrao sam marlivo
skorom sva dek Beethovena, Baeha, Mozarta i Hajdeua, no do
kakve doveršenosti dojti meni moguće nije bilo, poradi teranja
vekšeg gospodarstva, koje na jedinu moju osobu naparljeno bilo

— dogodilo se, da Dr. Ljudevit Gaj većputa u Samoboru
baveći se u razgovoru varhu domorodnih stvarib na glazbu
krenuo, gde njemu ideu moguće slavjanske muzike napređstavio,

— nju odobrio, — i kad mu šta fantazirao ili pjevao, mene
pozornog učinio na to, što u njemačkom duhu, što u slavjanskom
glasilo bi, s tim mene obodrio, da se sve više na slavjanski
rvthmus obazrivši se, moje idee njemu prilagoditi se trsio jesam.

— Napokon Gajevim podtaknjenem izašle su svake vrsti pjesme,
od kojih nekoje u glazbu staviti počeo sam; a pokojni Vraz i
jošte Dekoji pjesnici nektere moje melodie gdegde za pođobro
složene očitovali jesu. — — — Dakle moji pjesmotvori jesu
pokušaj jednog naturaliste. — Uvaživši spomenute reci Šnelle-
rove izvolite slutiti, da pjesme moje zernca jesu, ali u sla-
vjansko polje hitjena, koje, ako Šta valjaju, možebiti kao
nebeski zrazi sjajne izkriee postati, i u slavjanskih sreah sla-
vjansku glazbu probuditi bi mogle, da tako s Bozom pomoćjom
sve, Sto zanemareno kroz stotina i stotina godinali pokopano le-
žaše, — đa se jedva oživotvori !

To su moje tajne, koje jedino Vama odkriti željio sam, u
toj nameri, đa spoznati dostojite, kako nepokolebljiva moja iz-
irena volja je, — koliko sile i znanosti moje dopuste, na tom

Ferdo Livadii. 37

polju slavjanskc glazbe raditi, — možebiti, da će koj drugi
mtajši, nađareniji, i sretniji kod ove svakako za izobraženje na-
roda potrebite sverhe nas sviju h najželnii ciel sa zasluženim
priznanjem svega slavjanskog svieta srećno doseći. — Buduć
da ređko kada pišem, gladko uuški glede Vaše saveršenosti nisam
moguć bio drugačije, kak po samoborski izustiti se. — Nn
ufanje gojim, da sa bezobzirnim očitovanjem, kako Vama se
klasička Vaza, u glazbu stavljena, priklopijena pjesma dopada,
meni nazkorom više Vaših pjesamah poveriti uzkratiti se nebu-
đete. Štujući Vas iskreno kao naSega Horaea, Tassoa i Goethea
sa dubokim počitanjem ostajem

u Samoboru 5a Prosinca 1863.

istinski štovatelj
Ferdo Livadić Samoborski (\Viesner).

Kako se vidi iz Livadićeva lista „Narodnim Novinama" bio
je tada uvriedjen, te se je prietio, da će kompozicije svoje za-
tajiti, Što ima značiti : uništiti. Da li je to izveo, ne znam, ali
pošto se je poslije njegove smrti malo našlo od onih kompozi-
cija, koje je u početku svog lirvatsko-glazbenog rada stvorio, ja
bih rekao, da je on sam koješta uništio. Neke popievke, koje
mi je Livadić dao god. 18fJ3- za prepis, ne nalaze se nigdje
siše u originalu, premda je on od svake popievke po dva tri i
više duplikata imao. Moguće je medjutim i to, da su na drugi
način izginule. Godine 1863. vidio sam u njega „Koncertne va-
riaeije" na ilirsku jednu melodiju za koloraturuu jednu pjevačicu,
izradjene poput poznatih Prochovih variacija. Pošto Livadić nije
imao od tog komada čisti prepis, obećao mi je, da će ga na
čisto prepisati a tada meni poslati. Kada sam poslije ponovno
za taj komad molio, rekao mi je, đa ga je nestalo. Tako mi je
prof. V. Klaić pripoviedao, da je on imao gomilu Livadićevih
glazbotvorina, ali da su nemarom njegovih ukućana na njegovu
najveću žalost izginule.

Ono što ja od Livadica imadem, dielomice sam prepisao,
dielomice od njega samoga na dar dobio. To je bilo ovako. Po-

38 Ferdo Livadić.

Četkom godine 18(J3. pisao sam Livadicu (iz Osieka), da bi ga
rad htio posjetiti, i s njim se posavj eto vati glede našega glaz-
benoga rada u otaČbmi, t. j. čuti, šta i kako on misli, a razlo-
žiti mu, Šta i kako ja mislim o pravcu toga rada i o zadaći
domaćih glazbenih umjetnika. On mi otpisa, da će mu moj po-
sjet mio biti, te da me u proljeću očekuje. Početkom mjeseca
lipnja god. 1863. odoh iz Osieka u Varaždin k Padovcu a tada
k Livadicu u Samobor. Kada ovamo dodjob, bielili su njegov
dom iz vana i iz mitra. Unatoč neredu, nije me pustio od sebe,
već me je silom priđržao jedno osam dana. Drugi dan mog
boravka zamolio sam Livadica, da mi dozvoli, tla pomoću nje-
govoga momka posaberein i uredim njegove glazbovine, koje su
kojekuda razbacane bile na hodniku, u komori, na tavanu i još
negdje, da dubljem jasan pregled o njegovom radu. Livadić
pristade na tu moju ponudu, te tako sabrali sve, što je bilo
naći. Kad sam s poslom gotov bio, darovao mi je Livadić od
svakoga komada, od kojega je imao duplikata, po jedan pa i po
dva eksemplara; one komade pak, od kojih je bio samo jedan
primjerak, isprosio sam od njega za prepis, te mu zato dao
revers. Poslije mog boravka u Samoboru putovao sam u hr-
vatsko Primorje, a tada preko Trsta u Kranjsku i Štajersku, a
kad sam kući došao, umah sam počeo Livadićeve kompozicije
prepisivati. Mjeseca veljače god. 1864. povratio sam mu povje-
rene mi rukopise, te mu kod te zgode pisao, da bi trebalo tuj
tamo koju glazbenu ortogral'sku pogrešku ispraviti, prije nego
sto bi se Štampala njegova djela. Da se pak štampaju, seieniin
potrebitim, a ja bih se pobrinuo, da nadjem nakladnika ili me-
cena ili društvo, koji bi štamparski trošak nosili, ili bi — ako
nije drukčije ■ — izdavanje njegovih djela uzeo na vlastiti risieo.
Negdje u mjesecu ožujku god. 18(54. odgovori mi Livadić,
da će mi vrlo zahvalan biti, ako ispravim dotične pogreške,
budući da on nije kompoziciju do kraja izučio, njemu da je Bog
samo toliko dara dao, da može koju pjesmu (Gedicht), kad ju
jedan dva puta pročita, s mjesta uzglazbiti, kako to umiju i ob-

Ferdo Livadić. 39

ilareni naturalisti. Glede izdavanja svojih djela reče mi, da on
sam za to novaca nema, nego ako bi ja koga našao, koji bi
htio nakladu primiti, da on od dotičnoga nikakvog honorara ne
traži, već samo želi, da mu se od svake kompoziciju dva ko-
mada besplatno pošalju.

U tu svrhu obratio sam se na nekog odličnog rodoljuba,
te mojemu pismu priložio i Livadićev list, da vidi, da nas glaz-
botvorae ne traži nikakve otštete, već 1 da se tuj radi samo o
štamparskom trošku. Dotični naš odličnik odbio mi je molbu,
a da mi nije Livadieev list povratio. Ista sreća stigla me je i
drugdje, gdje sam radi Livadica na vrata pokucao. No ako se
je i onaj list izgubio, ioiadera još druga tri lista od Livadica
u kojima je ono ponovio, što je u prvom listu rekao. U opće
je Livađić u svojim listovima Često ono opetovao, što je pred
nekoliko godina rekao bio, ne znajući, da je to već jednom
kazao.

U listu od 27. rujna godine 186(5. pisao mi je Livadić:
„Ako seienite, da su moji gla/.lieiii pokušaji vriedni, da dodju u
javnost, to Vi slobodno uvrstite od njih koliko hoćete u Vašu
zbirku, koju kanite izdavati. Za to poduzeće svjetujem Vam, da
se brinite za kakvoga možnoga zaštitnika, koji bi Vam nado-
knadio bar jedan dio troškova."

Dne 15. travnja god. 1873. pisao mi je list u njemačkom
jeziku, iz kojega ovo vadim: „U slučaju, da bi tko htio štam-
pati nekoliko mojih glazbenih pokušaja, to želim, da sve prije
pregleda i ispravi pravi vještak. Hvalu dieliti ću drage volje
s ispravljačem, a meni je svejedno, da li će dobiti on ili ja
više hvale, samo neka hrvatski glazbeni sviet dobije nešto uz
crou kalu. Kada bi se tko odlučio na taj posao, to neka traži
nagradu za svoj trud od dobitka prodanih istisaka. Ja nisam za
sada u stanju, da ga pristojno nagradim."

Vriedno je i ono izuieti, što mi je Livadić odgovorio, kada
sam mu poslao bio god. 1813. moj rukopis njegove l
moleći ga, da biografiju pročita, ne bi li možda šta u njoj i

40

Ferdo Livadič.

I

Što nije točno. Na to pisao mi je 12. travnja god. 1873. medju
ostalim i ovo: „Veleštovani prijatelju! Dozvolite, da Vas tako
nazivljem, ali Što Vi kanite za me učiniti, to može samo pri-
jatelj. Ipak moram Vam iskreno reći, da je priopćivanje mojeg
fcivotopisa istom poslije moje smrti u horu. Nemojte ni-
kada hvaliti ni jednoga Hrvata prije smrti, dakle
meme! Uz to posvema zaboravljate, da smo mi Hrvati
posve rascjepkani u više stranaka, te da bi mogao opis moje
osobe i mojega rađa pribaviti ne samo meni mnogo neprijatelja,
već bi to moglo i mojoj djeci opasno biti u njihovoj karieri.

čudim se, od kud Vi poznajete moje pokušaje (t. j.

glazbo tvori ne) ; po svoj prilici dobili ste ih od bogoslovaca, ko-
jima sam ja te moje stvari uzajmio te dozvolio, da si prepišu,
ali bez nakane da ih turaju u sviet,"

Starina nas već je zaboravio bio, da mi je on sam dao
svoje glazbotvorine prije deset godina. — Glede njegove bo-
jazni, da bi mu moglo biti priopćivanje njegovog životopisa na
štetu, pisao sam mu ja, a pošto nisam dobio odgovora, pisao
mu je tadanji urednik „Vienca" Aug. Senoa. Napokon pristade
Livadić, da mu se biografija štampa.

Poslije toga pisao mi je 23. rujna gođ. 1874. pismo, koje
je vriedno, da se priopći, jer nam dokazuje, da je naš glazbo-
tvorac dobro shvatio opće stanje glazbe, pa i prilike slavenske
glazbe. Evo znameniti taj list n hrvatskom prevodu :

„Štovani gospodine! Vi ste tako dobri bili osvrnuti se na
moju osobu. Moram reći, da sam bio vanredno iznenadjen, kada
mi je neki gospodin pokazao u čitaonici „Vienae", u kojem je
bio moj lik i moj po Vama pisani životopis. Nikada nisam
slutio, da će se moji pokušaji jednoć spominjati s takvim pošto-
vanjem. No Što bi — bi; sada nije više tomu pomoći. Za nas
dvojicu željeti bi bilo, da hrvatski narod posvjedočuje valjanost
tih komada time, da ih upotrebljava, jer time bi i druge bo-
drio, da uzrade na polju slavenske glazbe sta koristna za narod.

„Sad je već očito, da može padaćeibitislavenske

I

Ferdo Livađić. 41

glazbe, ako stanemo proučavati pučke popievke, te ako ih
budemo usavršivali, preradjivali i svakom zgodom upotrebljavali.
Pokazali su nam najbolji njemački, franeeski i talijanski glaz-
botvorci, kako se može utrti put slavenskoj umjetničkoj glazbi.
Ali k tomu treba, da se mi hrvatski glazbenici smatramo Sla-
venima i da ćutimo slavenski. Samo tako radjati će se u duši
glazbotvorea slavenski motivi. Ako tada glazbotvorac isprede ove
motive u slavenskom duhu, to ne će moći druga glazba ni po-
stajati nego slavenska. Kažem naročito, ispresti u slavenskom
duhu. Ja sam slušajuć i učee tudje umotvore mnogo tudjega
usisao, te sam se toga morao s ne malom mukom osloboditi i
pročistiti svoje slavenske motive od tog tudjega duha. Budući
slavenski komponira ne bi — pravo rekavši — ui smio slušati
i usisati tudje glazbe već samo slavenske motive, da ga tudja
glazba ne smeta u izradbi njegovih misli. To je dakako teško,
da ne kažem gotovo nemoguće, ali uza sve to ipak je jedno
moguće, a to je, čim manje gojiti tudju glazbu.

Ja sudim, da je glazbeni genij, kakav je Rikard Wagner,
samo zato mogao proizvesti čistu (?) njemačku glazbu, sto seje
znao čuvati drugih glazba. TJ Beethovena nalazim, daje njegova
glazba posebna vrst glazbe; ne može se reći, da je njemačka,
pa upravo s toga djelovala je tako silno na sve narode. Neiz-
mjerno mnogo truda stoji Beethonovu glazbu razumjeti i izva-
djati, dapače ja sudim, da Beethovena mogu shvatiti samo vrlo
obdareni glazbenici. Takvi se geniji, kakav je Beetlioven, rietko
radjaju. Ako jednoć uhvati Slavenstvo u svim slojevima slaven-
skoga društva čvrst koren, tada će se roditi i slavenski glazbeni
genij, a slavenska će glazba biti gotov čin. Za sada mnim, da
ćemo doći do južnoslavenske i do sjevernoslavenske
glazbe; istom poslije toga pojavit će se eminentni genij, koji će
obje spojiti te stvoriti slavensku glazbu.

Do ovog zaključka dovelo me je čedno moje glazbeno
znanje, moje istraživanje i prusudjivanje glazbenih izvora i mo-
tiva njemačke, franceskc i talijanske glazbe. Izradba slavenskih

42 Ferdo Livadić.

motiva mora bezuvjetno poroditi slavensku glazbu, koja će sviet
isto tako razveseljivati, nasiadjivati, očaravati i zanimati, kako
glazba gore spomenutih naroda.

U pogledu glazbenog znanja, bez kojega ni jedan narod ne
može da ima važnosti i ugleda, mnogo ste Vi, Štovani prijar
telju, u nas učinili. Vi ste vašim radnjama Hrvatskoj mnogo
pripomogli, te ne jednog slavenskog glazbenika probudili iz sna.
Ta nije Bog zato dao kojemu Hrvatu glazbeni dar, da kompo-
nuje i da na kojem glazbalu izvadja kojekakve tandare, man-
dare, lendlere i drugi bezsmisleni zveket, veo da posveti svoj
dar svojemu narodu."

Li vadio nije svojim glazbotvorima smjerao udariti pravac
našoj narodnoj glazbi, on je sastavljao svoje glazbotvorine, da
im se sam naraduje i da osokoli svojake i prijatelje, kao što je
to u svojim pismima očito ispoviedao. Tako mi je pisao dne 18.
srpnja god. 1869. medju ostalim: „Uglnzbujin-i slavenske pjesme
nisam ništa drugo smjerao, već da osokolim domaće glazbenike,
ne bi li pronašli plemenitije melodisanje, a da ne povriede na-
rodnoga značaja."

U drugom pismu od 19, srpnja god. 1865. piše mi Li-
vadić: „U nas ima premalo vještih pjevača i pjevačica, koji
bi umjeli u narodnom duhu pjevati hrvatske popievke; izim toga
pomamilo se je naše općinslvo previše za talijanskom glazbom,
te mu ne može zavičajna popievka ni glazba pravo omiljeti.
Jedva je tko voljan nastaviti pokuse. — I ja pristajem uz Vašu
misao, da se unapredjaj naše narodne glazbe ima započeti po-
pievkami i plesovi, istom iza nekoliko godina možemo se nadati
pravoj narodnoj operi."

našoj narodnoj glazbi i njezinoj budućnosti rekao je Li-
vadić u jednom pismu ovo: „Južni Slaveni imadu mnogo ple-
menitih melodija, kojim će se drugi narodi za eielo klanjati i
njih upora blj i vati. Svakojako će jugoslavenska glazba izaći na
glas, samo ju moraju sustavno i to pravi umjetnici a ne glaz-
beni rukotvorci i naduti prijatelji umjetnosti dotjerivati, a to

Ferdo Livadii. 43

tako, da se pučka popievka dobro shvati, te omjera joj i melo-
dija a uz to i sklad prihvati; jer će joj drukčije izvornosti bez
traga nestati."

Glede slavenskoga duha svojih glazbotvorina bijaše Livadić
u najnovije doba, pošto se je nešto malo na polju slavenske
glazbe istražilo i na vidik iznielo, sam sebi preoštar sudac. Kad
sam mu jednoć više bugarskih napieva na glasoviru izveo i nji-
hove mu ljepote istaknuo, uekliknu on posve uzrujan: „Sad bih
rad, da se pomladim, makar imao još jednom 48. godinu pre-
živjeti, samo da iz toga vrela crpsti, samo da iznovice početi
uzmognem; ali bih još nešto drugo rad", rekne častni starina
— i uhvati se rukom za ćelo, „rad bih, da imam sve svoje
popievke i druge glazbotvorine na okupu". „A šta biste od njih
uradili?" zapitam ga ja. „Šta bih uradio? Sve bi ih poderao i
spalio." — „Ta zašto?" odvratim mu ja, „to bi bila grehota,
jer ste zbilja mnogo Iiepih i narodnim duhom zadahnutih glaz-

botvorina sastavili
i strogo, „jer n
pak velim vama
nismo stvorili niti
kove su ti

„To velite vi", reče Livadić ozbiljno
.sliti;, da mi koju laskavu reći morate, ja
svim, koji su voljni čuti, đa mi svi skupa
jednu jedinu glazbotvorinu, to jest takovu, ka-
plesovi i bugarske popievke ; ja dapače sudim,
da smo našim glazbotvorima počinili više Štete, nego li koristi.
Jedina mi je utjeha, što će naši nasljednici moći slavensku
glazbu na vrelu proučiti, ne imajuć tumarati besputiee, kao mi."
Ako se tim Livadićevim izjavama, koje je iznenadjen
izvornošcu bugarskih i srpskih melodija izustio, to prigovoriti
može, da i u našoj hrvatskoj domovini napieva imade, kojih
one popievke ni malo ne uatkriljuju, to ipak ima povjest naše
domaće umjetnosti te Livadićeve rieči na umu držati.

Još mi je spomenuti, da je Livadić i pjesnikom bio, pje-
vajući pjesme u hrvatskom, u njemačkom pa i u latinskom je-

44 -Ferdo Livadič.

ziku. D popisu njegovih glazbotvorina (vidi na kraju životopisa)
nalaze se ove pjesme,- koje je on spjevao:
Budnica: „Eto grnu samozvanoj".
Muška veBolioa: „Oj vi bra&), svi Aatani".
„Nek se kokot s orlom bori"
„Prijatelji naše narodnosti".
Drei Lieder: 1. n Was ist das fur ein dursti^ Jahr?"
2. „Du meine Štule, du mein Tlerz*.
8. „Leiđ und l-'reude, Jamruer und CJualen".
Couplet: Und der Schmi'i'.lng, eagt er.
A kako sudi gosp. Franjo Bahovec, unuk našega glazbo-
tvorea, biti će i ove pjesme od Livadica :
Pobratinst vo : „Ako temo vinea piti''.
Nova doba: „Nova doba Bad nastala".

An das Klavier: „Sei mir gegriisst, du sehmeichelndes Klavier".
Medju Livadićevim rukopisima, koje mi je gosp. FraDJo
Bahovec na raspolaganje stavio, našao sam tri pjesme, koje je
Livadić spjevao, ali kojih nije uglazbio; ili ako jest, to je ne-
stalo njegovoga rukopisa*

1

* Evo tih pjesama:

(Pri vinu),
e zpodobno je rosiczi,
Tak inuđroznanczi vele,
Dobro kad tomu tak je.
Vechput nyu z vinom polevati chemo,
Da berse vu czvetu posztams.

Sivlenye zpodobno je putu,
Tak mudroznanczi vele,
Dobro kad lomu tak je,
Bratcha, ja mlszlim punite chashe,
Poškropimo pute mi vinom
Prez praha sze onda putuje.

Sivleuje zpodobno je igralisliehu,
Tak uiudroznanezi vele,
Dobro kad tomu tak je,

Ferdo Livadić.

45

Livadić bio je maloga stasa, ali čvrst i krupan, te je rieđko
kada bolovao. njem medi naša poslovica, koja veli: „Čovjek
se ne mjeri laktom nego umom", jer naš starina nije bio samo
u glazbi vee u opće vrlo duhovit čovjek. Još u osamdesetoj go-
dini svog života bio je umom Eil pa i tjelesno zdrav. Istom

Mi igramo felu pianozev,

Y praznimo pozivajnche ehasha;

Naravzko igra aze onda.

Sivlenve zpođobno je azenyu,

Tak mudroznanezi vele,

Dobra kad tomu tak je,

Vre aze azamom meni lak vidi,

OhaBha vu rnks! Mi pijmo.

Kam szi lepabe szenja sze onda!

Ferd. Wieaoer i

(Čeatitkat.
Dragi oteez ! dan je nazlal,
Tvojoj Deczi jako drag !
Boga hvala, da azi oztal
Tvojeh ehinov diehni trag.
Ti szi Otecz preljubleni
T od drugih postuvan,
Da nam siveah, jcszuio selili,
Nashoj szrechi a Idu van.
Yzemi ljubavi Znamenje
Tve zahvalne dechieze ;
Krepost iiaslie je lerazenve
Kak za vae Divojehicze!
Naj ti amia szrecha czveta,
Dok aivlenja chasz terpi,
Ja velim kak malo dete,
Za vaze dobre Bog zkerbi.

Ferd. WieBner i
(Samoborska fafiinska veselica).
Zato smo se zkopa ziali,
Kad smo aađa jedne misli,

koncem godine god. 1877. počele su mu sile jako malaksati.
Kažu, da seje junački branio protiv te bolesti, pa da nikako nije
htio u krevet. Ali na dan Božića nije se mogao više držati, te
legne u krevet. SlaboCa preotimala sve više, te tako izdabne 5.
siecnja god. 1878. plemenitu svoju dušu. Ne samo da je cieii

Brat, da liniji; zbila ljubi,
Drugaricu ma prisu ubi.
Oj taj slađki Čas,
Za nas i za vaa,
Ništa braljo od nas
Ne raisdriiži vaa.
Zato zkupa jemo, pimo,
Društvo tesno da složimo,
Da u takvom sumo kruga,

Ništa bratjo od nas
Ne razđruŽi vaa.
Mi sad jesmo dobre volje.
Da nam nemre biti bolje,

Ništa bratjo od nas

Ne ra združi vas.

Zato, koj sad ruku pruži,

Naj se nikad ne razdru w,

Naj se misli na ov danak

Veseo gde bio zastanak.

taj siadki čas,

Za nas i za vis,

Niita bratjo od nas

Ne razđruŽi vas.

6. sieSnja godine 1849.

Ferdo Livađii.

47

Samobor k sprovodu došao, već su došli i mnogi njegovi štova-
telji iz bližnjih mjesta. Pjevači društva „Kola" pjevali sa tu-
žaljku, a mladi zagreb. profesor Ivan floić, rodom Saraoborac,
govorio je nadgrobno slovo. Livadić je sahranjen u obiteljskoj
raki na samoborskom groblju.

Nakon šest godina umro je (6. travnja god. 1884). i naj-
stariji mu sin Kamilo u dobi od 59. godina. Kamilo je imao
krasan bas, bio je muzikalan i najbolji interpret otčevih popie-
vaka. On je sudjelovao i u Lisinskovoj operi „Ljubav i zloba",
kad je bila pjevana god. 184B. pjevajući solo-partije.

Smrću Ferde Livadica izgubio je Samobor središte svog
društvenog života, eiela Hrvatska pak zaslužnoga muža, koji
nije samo radio oko razvitka hrvatske narodne umjetničke glazbe,
već je i vazda vršio i ine otaČbinske dužnosti. U svojoj pjesmi
„Prijatelji naše narodnosti" veli: „Prijatelji naše narod-
nosti, Ja vas molim lepo i iskreno, Naše pesme citat nije
dosti, Tim još ništa nije učinjeno. Gde se kakva prilika ujavi,
Tamo valja da se muž postavi!"

Motreć život i zasluge Ferde Livadica mislim, da bi urnjestno
bilo, da se već sada pobrine koje naše pjevačko društvo, ili sva
pjevačka društva skupa pod vodstvom pjevačkoga saveza, daše
podigne velikomu našemu ilirskomu glazbotvorcu
dostojan spomenik u milom njegovom Samoboru
i to na stogodišnjicu njegova rodjenja god. 1898.

Time bi se hrvatski narod odužio plemenitomu borioeu za
narodni naš napredak, a ujedno i sebe sama počastio, nastojeć da
se ispune rieČi našega pjesnika, koji kaže, da imade dični sin
Samobora naviek ostati u pameti hrvatskoga naroda.

Hoćemo li Livadiceve kompozicije u opće da prosudimo, to mo-
žemo reći, da su oni komadi, koje je glazbotvorio bivši djakom
u Gradcu (od god. 1810. do 1822.), skroz u njemačkom duhu.
Ovaj je duh upio od svojih učitelja glazbe što u Zagrebu, što

48 Ferdo Livadić.

u Gradcu, i od njemačkih studenta, s kojimi se je družio. Plemeni-
toga zanosa i umjetničkoga uzleta nije naći u tim glazbotvorinama.
Ta starim njemačkim glazbenim učiteljima bilo je samo do toga,
da mršavu koju glazbenu misao provedu po skolastičkim zako-
nima, da ju izmuzu i ispredu ma i neznatnim i bezvriednira
frazama, samo da bude glazbeni kalup potpun, a sveza glasova
ortografski pravilna.

Pod tim njemačkim jarmom teško je bilo našemu tada
mladomu komponisti, koji je želio glazbom izraziti Čine iz čuv-
stvenoga života, te slomiti okove, u koje je tada bila okovana
svaka sloboda pa tako i umjetnička. Ali to provesti nije bila
mala zadaća, jer verige su skovali glazbeni vlastodržei, autori-
teti, a ove su štitili po njima propisani glazbeni zakoni. Unatoč-
svemu tomu ipak se je naš Ferdo otresao tog ropstva ponješto
i u Gradcu, upotrebljavaj uć harmonije i modulacije do onda
nečuvene, poganske, i nastojeć, da mu glazbotvorine budu ka-
rakteristične. Njegov valcer „Hulđigung đer besten Tanzerinn"
i njegove koračnice onoga doba pokazuju, da je svoje vrieme
pretekao.

Ali uza sve svoje borbe sa starom njemačkom školom nije,
se mogao riesiti onog prežvakanja jedne misli, onog produlji-
vanja stavačnog oblika bez kraja i konca. Sa starom ovom stiliza-
cijom borio se je kroz eieli svoj život, dakle jošte i onda, kad
se je već posvema otresao bio njemačkoga duha i stare nje-
mačke natražnjačke škole. To osobito vriedi za mnoge njegove
popievke, u kojima oduška nema, već se nanizao stavak o stavak
s jednom te istom pomišlju.

Unatoč tome raspolagao je množinom motiva t. j. bio je
bogat na melodijama, bogat u smjeloj i duhovitoj modulaciji,
bogat u tanahnoj glazbenoj karakteristici. To je pak riedak
pojav bio prije Beethovena i u vrieme, kada ovaj glazbeni gi-
gant još nije bio dosta uvažen.

Budući da u svakoj Livadićevoj kompoziciji imade originalna
temeljna idea, oko koje se sve drugo hvata, to je naći u nje-

Ferdo Lioadič. 49

govim kompozicijama a veliko mnogovrstnosti. Ni u kojoj nje-
govoj glazbotvorini nema kakovih prizvuka, omiljelica, koje se u
svakom komadu ponavljaju, što mnogi glazbeni čankolizi krate
samosvojnim stilom. Još manje naći je kakav plagijat ili
reminiscenca bud iz drugih buđ iz vlastitih djela. Svaka je nje-
gova melodija samonikla. Pa ako i ja sudim, da je melodija
pjesme .,Mio ti je kraj" individualna njegova melodija, da se n
ovoj kriju sve ostale melodije, to ne inieoja ništa u stvari, ne
oduzima drugim melodijama originalnosti.

Livadić je cesto uglazbavao srećnom rukom i epske pjesme,
ali zato ipak mislim, da stoji na većoj visini kao uglazbatelj
lirskih pjesama. U ovim se je trsio, koliko je samo mogao, da
pogodi duh hrvatske pučke glazbe. S toga je i rado zaglav-
ljivao svoje popievke gornjom tercom ili gornjom kvintom, ali
se nije usudio dokončati ih trozvukom na dominanti, Što je ose-
bina naše pučke glazbe.

Njegova glasovirska pratnja popievaka bujna je i punozvučna,
te takav ne razdruživi dio popievke, da su istom oboje, to jest
pievna melodija i pratnja, sačinjavale jednu cjelinu. No jer je
za tim težio, da mu bude pratnja punozvučna, griešio je često
proti glasovirskom slogu, natrpavaju« u sazvuke toliko kajda, da
je njegov glasovirski slog imao lice, kan da je skizza za orke-
stralnu pratnju a ne glasovirska udesba.

Sud Vrazov o Livadicu: da njegove melodije nisu tako
pučke kako Lisinskove, koje se i po ulicama pjevaju, što se ne
zbiva 8 Livadice vini pupi ov kama, budući da su vrlo umjetno složene,
te ne udaraju Iako u sluh — nije posvema ispravan. Po Vra-
zovim riečima mislio bi naime čovjek, da Livadićeve melodije
nisu u duhu hrvatskoga puka, pošto se ne pjevaju na ulici.

Tomu imadem primjetiti, da Livadić nije nikada kompo-
novao za ulično općinstvo, već samo za hrvatsku inteligenciju.
Ono pak, što nije zamišljeno i namienjeno prostomu puku ili
gradjanskom proletarijatu, to i ne prodire u nj. One dvie tri
pjesme, koje je Lisinski uglazbio za niži sloj naroda, postale su

EuLit: Ilirski glazbenici. ^

50 Ferdo Livadić.

dakako popularnima, no kako rekoh, Livadić nije nikada na to
općinstvo računao. Da takve melodije moraju biti lako shvatljive
a intervali lako izvedljivi, razuraieva se samo po sebi. Ali upravo
zato ne valja tvrditi, đa su Livadićeve popievke nepjevne i
umjetne (verkiinstelt, unnatllrlich), jer i Lisinskove popievke,
namienjene inteligenciji, isto su tako umjetničke, t. j. ne jedno-
stavne, kako i Livadićeve.

Što se pak tiče hrvatskoga duha glazbe, to je i Livadić
i Lisinski toliko pogodio hrvatsku žicu, koliko je eutila tadašnja
naša inteligencija hrvatski, i koliko su tadašnji književnici naši
pisali u duhu hrvatskoga jezika. Umjetnik, ako je i u koječem
pretekao svoje vrieme, ipak je zrcalo društva svojega doba.

Kada Vraz kaže : „da je Livadić slagalae od škole, najpače
je sprovadjanje njegovo puno, te će se u tom teško natjecat
s njime Lisinski", to vriedi samo za onu pratnju popievaka,
koju je Lisinski glazbotvorio, prije nego Što je otišao u Prag na
glazbene nauke. Poslije toga dostigao je u tom Lisinski Liva-
dica, dapače on ga je glede čistoće glasovirskoga sloga i nat-
krilio. Izim toga imade Lisinski i tu prednost kao komponista
popievaka, sto se u mladosti svojoj nije toliko privikao onomu
njemačkomu „Baodvvurm -stilu", koliko Livadić, koji se je dosta
borio proti tomu, ali se nije mogao u svakom slučaju posvema
otresti. Na Lisinskoga više je djelovala melodijska struktura ta-
lijanske umjetničke glazbe, koja je tada i u Zagrebu gospodo-
vala, nego nauka njemačkih šulmajstora.

Prelazeć preko istaknutih nedostataka moramo priznati, da
Livadić nije bio samo prvi već i najveći ilirski glazbo-
tvorae, genialan i produktivan. No koliko je i Livadić glazbo-
tvorio, nije to učinio u svrhu, da »muziku pravi" kao zanatlija
rukotvorinu ili da inu broj „opusa" naraste, već je on sve što je
uzradio i proživio (miterlebt) i sućutio, sudjelujuć pri preporodu
hrvatskoga naroda. Zatoinosiglazbanjegova biljeg onoga ushitnoga
ilirskoga doba, kojemu će se naša poviest uviek diviti pa i čuditi.
Čuditi zato, jer se je usred mrtvila hrvatskoga naroda najednom

I

Ferdo Livadii. 51

pojavilo i na umjetničkom polju toliko tvornih i vještih sila,
da tomu malo primjera i kod većih naroda imade. Jedan
od najznamenitijih pobornika ilirskoga doba bio je naš Ferdo
Livadić. Naša je dužnost, da ono ne zaboravimo i ne zametnemo,
6U> je on stvorio, a to tim manje, jer u njegovim djelima ima
mnogo takovih, kojimi se ponositi možemo, i koja mogu kasnijim
hrvatskim glazbotvorcima uzorom služiti.

Popis glazbotvorina Ferde Livadica.

A. Hrvatske svjetovne popievke.*

Angjeo ai. ,.Ti si moja nekom 1 ", od I. Trnskoga; u Oe-duru, za srednji
tenor. Od god. 1868.

BoBanska davorija. „Mlađi Srbi bud'nio mi", od M. Pucića; u Ge-duru ;
opredieljena za muški zbor alt joS nije udeiena. Od god. 1862.

Brodar. „Oj talasi mili ajlo". od I. Trnskoga, a) u Ge-durn, za srednje
grlo, b) u De-duru, za muški pcleropjev. Od god. 1841

Budnica. „Eto grmi samozvane! kletom rukom", tekst i glazba od
Livadica; u Oe-duru, skizza za muški zbor. Od god. 1847. i!i 1848.

Budnica. „Ne faojtuo ae, Sto nas kude", od I. Okrugića; u Ge-đuru, za
srednje grlo.

Budnica. „Ne dajmo se, ne liojmo se", od? Dvie razne melodije: a) u
Ce-duru, b) u Ef-dum, za muški zbor. Od god. 1847.

Crne oči. „Aj vi oči erne", od Ljud. Vukotinovk-a. Kavatina u Ge-duru
za tenor-bariton. Ista popievka u A-duru, pod naslovom „Oči crne" na-
lazi se u originalnom rukopisu u arhivu zemalj. glazbenoga zavoda □
Zagrebu.

Crnogorski sin. _Mač zaklela majka", od I. Budimira. Davorija na
dva načina: al u E-molu. za srednje grlo, b) u De-duru, za srednje
grlo. Od god. 1862. — Fopievku u E-molu udesiđ je Vilim Miiller dne
14. lipnja god. 1865. uz orkestralnu pratnju. I ovu iinadem.

Čeznuće. „Pozdravljam te iz daljine", od?; u E-duru, za tenor-bariton.

* Svaka popievka imade gla^ovirđku pratnju, zato i ni6am ovu izriuno
■pomenuo: kod onih popievaka, koje nemaju pratnje, ili su praćene drugim
glazbalom, spomenuo sam to izrično. — Sve one popievke, kod kojih nije
rečeno, gdje se nalaze, imadem ja ili u originalnom rukopisu ili u prepiau.

T

M

D

»to rij a. „Bubanj tuce. vojnu trublje zvnče"; u Ef-duru, za arednji
ivorija. „Bubanj zove, topi ruče", od L. Ilica; u De-duru, za srednji

tvorija. „Nek ae hnisti šaka mala", od Lj. Vukotinovića; u Kf-molu,
za mješoviti zbor. Od god. 1836. — To nije ona poznata i popularna
melodija, koju au neki ..domorodci" ishitrili god, 1836 u Gajevoj kući
u Zagrebu, već druga od samoga Livadica uglazbljena.

ivorija. „Svaki Ilir ponosito", od Ljudevita Vukolmovića; u Es-duru,
za srednji tenor. Prije god. 1840. — Štampana u zbirni: „Hazli-
<*-iri hrvatski napijevi", koju je izdao zagreb. gluzb. zavod mjeseca stu-
denoga god. 1862.
eva ernooka. „Aj ti oraooka dieto mila", od Lj. Vukotinovića; u
Ge-duru, za tenor. Od god. 183o. (Vidi „Danicu Ilirsku" od g. 1835.

ibrodošliea gostu. „Nastolniče. nuder dosta hrvatskoga", od Ivana
Trtiskoga; u Ge-duru, za dva grla: sopran i alt. ili tenor i bariton;
stroiička popievka. Išla popievka u Ef-duru za jedno grlo, nalazi se n
arkivu zem. glazb. zavoda u Zagrebu.

rie popievke. 1. Ivanu Perkovcu „Duh naroda opet niknu nikom",
od P. pl. Preradoviea; u Hes-duru, za srednji tenor. [Popferka nije ciala,
druga i treća stranica manjka). — 2. Zagrebkinja. .Ponosim se
rodom mlada", u Ge-duru, za srednje žensko grlo.

adna majka. „Ah, kako li plafie, majko, diete tvoje", od Gomarova; u
Ge-molu, za srednji tenor.

vatska himna. „Bože živi blagoslovi", od pl. P. Preradovića, n E-đuru,
za tenor. Od god. 1870.

d Ijubovnik nisam tvoj"; u Ef-duru, za tenor- bariton.

dintca moga sraa. „Oj djevojko, ljepotice"; u Hes-duru, za srednje
grlo.

ii Hrvatska ni propala"; četiri skizze pisane olovkom po pjevanju
dr. Lj. Gaja. Od god. 1833. — Petu skizzu, posljednju redakciju te me-
lodije, izgubio sam prilikom, kada ae je štampala u mojoj zbirci „Juž-
noslovjenakih nar. popievaka".

ran i Sofija drama od I. Kukuljevića, glazba od P. Livadica, Od god.
1840. — Popievke k toj drami nalaze se u arkivu zem, nar. kazališta
u Zagreba.

stini. „Oj Jnstino, kćeri izabrana", od Travenića; oveća popievka u
Hes-duru, za t*nor-bariton.

Ferdo Liradić. 53

Kttđ. „Kad ie riđim na prozom", od P. pl. Preradoviea; u Es-duru, za

srednje grlo.
.Kad u te pogledam"; u De-duru, za bas. Oko god. 1840.
Kakva mora moja ljuba biti. „Ne srne mislit, da sve za njom tele",

od bana Josipa grofa Jelafiida; u Ce-đuru, za srednje grlo.
Kamena dieva. „Dieva sjedi pokraj mora", od A. Mihanorića Petropolj-

skoga; u E-molu, za srednje grlo. Od god. 1844. (Vidi br. 45. „Danice"

od god. 1844.). — Štampana u zbirci „Različiti hir. napjevi" izdanoj

god. 1863, po /.cm, glazb. zavodu a Zagrebu.
Kasno. „Ti me bježiš, uklanjaš se meni", od P, pl, Preradovića; u De-duru,

za bariton. Od god. 1852.
Kiselica veselica. „Miholja došlo, brzo i prošlo", od Ferde Rusana; a

Ef-duru, za bariton. Od god. 1864.
„Ko što evietak rosu"; u Ef-đuru, za bariton. — Popicvka je nepot-
puna. U Liv;ii.lir..'vim nikupisiina ni.šao sam samo jednu stranicu, koju

sam prepisao, jer se je nalazila na posljednjoj stranici njemačke po-

picvke: „Ilie Mi tk-rnaelits-St node".
Kratka sreća. „Dieva s dragim seta", od Stanka Vraza; romanoa u Ef-

dnrn, za baritun. Od god. 1845. — Ista popievka u A-duru nalazi se u

originalu u arkivu zem. glazb. zavoda u Zagrebu.
Liepa Anka, ođ St. Vraza. Nemam. Ovu popievkn spominje Vraz u listu

Erbenu, od god. 1845.
„Liepo je premilo, divno oko tvoje"; u De-duru, za tono r. Samo

skizza.
Ljubi svojoj „Ovieee si plela", od F— a; u Ea-durn, za srednje grlu.
LovaSka pjesma. „Na noge sad lovci", od I. Kukuljevića, na pet raznih

načina: a) u Ce-đuru, za srednji ti-nor; b) a A-duru za srednji timor;

o) u Hes-duru, za tenor; đ) u Ce-duru za srednji tenor; e) u Hes-duru,

za bariton. Od god. 1868.
Mae, od I. Kukuljevića Nemam. Ovu popievkn spominje St. Vraz u lista

Erbenn, od god. 1845.
M » j k a. „Tko zataja domovinu", od njekog sliepog Šibenčanina, koji se je

iz Amerike povratio a tada u Spljetu boravio; u Ef-molu. za bariton.

Od god. 1873. — Original nalazi se u arkivu glazb. društva „Vienea"

duhovne mladeži u zagrebačkom sjemeništu. — Skizza te popievko na-

MaiiSdi Malingerovoj. „JoS u uhu glas mi /,voni" ; od Ivana Trn-

skoga', u De-duru, za bariton.
Milica. „Ruža se- razvija"; u Ge-duru, za srednje grlo.
Moja b n dud no st. „Vidiš U ti crne tara oblake?" od I. Kukuljevića;

a) u Ef-molu, za srednji tenor. Prije god. 1845.; b) u A-molu. Ova je
štampana u zbirci „Različiti hrv. napjevi", koju je izdao zem. glazb.
zavod god. 1862.

Moja ladja. „Plovi, plovi moja ladjo", od P. pl. Preradovića ; a) n Ge-
duru; b) inačica u Ef-duru, za srednji tenor.

Moja sudbina. „Na toj obali Kupe", od Pavla Stoosa; a) romanca u
Cis-molu, za bariton; b) inačica n Ge-duru, za tenor. — Ista ppievka
u Ge-molu nalazi se u originalu u arkivti hrv. pjevačkog društva „Kola"
pod naslovom: „Vruća molitva za dragu domovinu"; i u arkivu zemalj.
glazb. zavoda.

Moja zviezda. „U samoći, zviezdo moja", od Milutina; a) u Ge-duru,

b) inačica u Ge-duru, za tenor.

„Moje srce ovdje nije", od Velimira Gaja; romanca na tri načina:

a) u Ce-duni, za srednji tenor; b) u Hes-duru, za tenor-bariton ; e) u
Ce-dum, za srednje grlo. Od god. 1368.

Molba ilirskog domorodca, „Sablju, koju deset ljeta zaman noeih",
od Lj. Vukotinovića; u Ge-molu, za bariton.

Molba. „Ljepotom te Bog nadari" ; u De-duru, za sitno grlo. Štampana
u zbirci „Različiti hrv. napjevi", izdana god. 1862. po zem. glazb. za-
vodu n Zagrebu.

Molitva Hrvata. „Bože, čuj hrvalske sine"; a De-dum, za srednje
grlo.

Molitva hrvatskih rodoljuba. „Bože, koji si doveo rod", od I.
Kuknljevića; a) a Bf-duru, za mješoviti zbor; b) u Ge-duru za mješo-
viti zbor. Štampana (n Ge-duru) u časopisu „Vioncu" od godine
1874.

Mužka veselica. (Napitnica) „Oj vi braćo, svi Antuni", tekst i glazba
od F. Livadica. — Imao sam original, ali mi ga je netko odnio, ne
povrativ ga više.
ipitniea. „Pijmo braćo, radujmo se", od I. Kuku ljevica. Iz drame
„Juran i Soiija" ; u Ef-duru, za tenor-bariton. Od god. 1840.

Napitnica. „Vinee, vince čerleno"; pučki tekst; a) u Ef-duru, b) inačica
u Ef-duru, za srednje grlo.

Naša molitva. „Daj nam, Bože, otačbini" ; a) u Ef-durn, za srednje
grlo; b) u A-duru, za mješoviti zbor; e) u Ce-duru, za muški zbori
(skizza).

Na viek s Bogom. „Plači jadno srce, plači!" Romanea a) u Gis-molu

b) ista u Ge-molu, za srednje grlo.

„Neksekokot sorlombori"; tekst i glazba od P. Livadica, u Hes-
duru, za srednji tenor.

r

Ferdo Lieadii. 55

.Nemir ljuti u njem gori"; u Ce-đnrn, za tenor. — Skizza nedo-
vršena.

Njoj. „0 angjelu, oj djevice mila", od I. Knkn ljevica ; u Dc-duru, za tenor-
bariton. — Ova popievka dolazi i pod naslovom „Milenoj".

„Nova doba sad n a d o š 1 a" ; u Ge-duru, za srednje grlo.

.0 d k a d ona oalavi m e", od P. Stooea ; a) u E-molu, za bariton ; b)
inačica u Ef-molu, za srednje grlo.

Okie grad. „Nit uz gusle javorove"; u Bf-duru, za srednji tenor. — Od
glaaovirske pralnj<> napisao jf Livadić satno uvod i svršetak.

Okićke vrane. „Zarosila gora. /abielila zora", od Lj. Vukotinoviea, ba-
lada u Ce-mulu, za krupno muško grlo. Od god. 1835. Ovo je najveća
Livadieeva popievka.

Oproštaj. („Oprostila pjesma"). „U rnke štap mi primit valja", od
8. N — a; romanca u Ce-molu, za srednje grlo.

Ostavljeni. „Čaši meni mili, gdje ste?"; romanca u Fis-moln, za srednji
tenor. Od god. 1845.

Osveta. „Gdje Koruška", od Stanka Vraza; balada u Ga- molu, za srednji
tenor. Prije god. 1840. — U „Danici ilirskoj" od 5. rujna god. 1840.,
štampan je tekst s opaskom: „S muzikom od Ferdinanda Livadica Sa-
moborskog".

Panlini. „Znaš, kad si, mila, kavu mi sladila?", od P. Č — a; romanca, a)
a De-duru, za srednje grlo, b) inačica u A-duru za tenor.

Pitanje. „Gdje sn dievo, oni sati?" od I. Kukurjevica; u E-durn, za ba-
riton. Oveća popievka. — Ista popievka u Deđurn nalazi se u arkivn
zem. glazb. zavoda u Zagrebu.

Pitanje. „Kad te gdje opazim''; a De-dnru, za bariton.

Pjesma Katarine. „Oj vi zviezde sjajne", od M. Bogovića, iz glume
nPrankopan" (u 4, činu); a) u Bf-duru. za srednje žensko grlo, b)
9 drugom introdukcijom u A-durn. za žensko grlo.

Plac za dragom. .Ah ljubo, zar ai tu? od SI. SlavonČevioa; u Fis-molu,
za bariton. Prije god, 1845.

Pobratinstvo. (Napitniea). „Ako ćemo vinca- piti"; u Ce-duru, za srednje
grlo.

Povratak. „Kroz stoljetnu pustu šumu"; balada u Ce-duru, za tenor.

Pobuda domovine. »Mio ti je kraj", od A. Mihanoviea; u A-duru za
srednje grlo. Od god. 1835. — Štampana u zbirci -Različiti hrv.
napjevi" zagreb. glazb. zavoda od god. 1862. ali u Ef-dnru. Izim toga
je redaktor te popievbe plasovirskn pratnju Livadk'evu iskvario pa i za-
premieu izostavio.

Prelja. »Predivo je prela", od 1. Kukuljevića; iz igrokaza .Poraz Mon-

Ftrdo Livadti.

golab»; romanca u A-inolu, za tenor. Prije god. 1845. Štampana u
zbirci „Različiti nrv - napjevi". k °J n J e i 21 * 80 £**• 18G2. Mmalj. glazb.
zavod u Zagrebu.

Preobraženje. „Tužno spjeva vitez na planini"; u Ge molu, za bas, bez
pratnje. Livadić ukajdio je ovu melodiju god. 1835. po pjevanju drs.
Gaja. I l'arii'.'iiisl.i riieR-ii-ki i':l;ui r]jeuuu"-kog lt>;itra u Zagreba, ukajdio
je ta melodiju. (Vidi „Danicu" od 18. siečnja godine 1840.) ali malo
drukčije. Goap. Ognjan Alberto pl. Štriga niSio je tu melodiju po Biel-
Čickovoj redakciji, te je tako i štampana u br. 6. glazbenog časopisa
„Gusle" od 1. lipnja god. 1892. — Vidi životopis K. pl. Turanji-a.

Preobraženi Srbin. rJa sam Blave slavni sin-: u Ge-duru. Skizza.

„Prijatelji naše narodnosti-; u Ge-duru, za srednji tenor. Skizza
bez pratnje, nalazi se na drugoj straniii glasovirskog komada „Kroa-
dsche Heimatakianga", Po svoj pri.ici spjevao jo t;i (prvu) kiticu sam
Livadi(< i to prijp god. 1830 biijui-i njom potaknuti Gaja, da se stavi

Primorci. :a „l'as se kažu rumen but", od Jos. GrietJća; romanca u Ge-

dura, za srednji tf mir.
Pri pjevalioa. ..1," livadi pod javorom zdena,--, poiki tekst iz zbirke Luke

Marjanovića. u Ge-duru, za tenor.
rP ostaj te me, ja vas liepo prosim", u Ge-duru, za tenor. Skizza.
Razatanak. „Zdravo mi ostala mila , od Lj. Vukotiuouea, a) u Pis-molu

za tenor-bariton. Ođ god. 1835. — Na naslovnom listu stoji opaska:

,.1'ormular, \vie kroatisehe Lieder nicht gemacht vverden sollen" b) u

E-duru; c) u A-molu. Posljednja nalazi se u arkivu zem. glazb. zavoda.

Ona u Pis-molu štampana je u zbirci „Različiti hrv. napjevi".
Rob. „Gle uz bride Kupe rije", od St. Ljiibojii LupnSića; a Ce-duru, za

bas Oveća popievku,
Knin. „Vidio sara ruže cvletak mlad", od Stanka Vraza; u As-dura. za

sitni tenor. Prije god. 1845. (Vidi Vrazov list Erbenu od godine 1845.).

Original nalazi se u arkivu hrv. pjev. dru&tva „Kola" u Zagrebu.
Ružice. Ocvjetaste ružice rumene", od P. pl Prerado vi ća ; a) u E-molu,

za tenor, b) u Ha-molu za bariton. Posljednja se nalazi u arkivu zeta.

glazb. zavoda.
Samobor. „Zdravo da si, Samohore", od P. pl. Preradovića; a) u Ge-duru,

b) ista ;i Et'-duru, za srednje grlo. Od god. 1863.
San o Ireni. „Svladan jednom od teške misli", od Trareiiića; a) u Ge-
duru, za tenor; b) inačica u De-duru, za tenor-bariton.
S Bogom mila. „Ljubeznicc moja mila"; u Ef-duru, za srednje grlo.
S Bogom. „Pobre, vjetar ljulja more", od I. Troskoga; u Ge-duru, dvo-
a tenor i bariton. Oveća popievka, od god. 1853.

Ferdo Livadie. 57

Sila nevjernosti. „Tnga gorka, huda inuči», od I. Kukuljevića; u

A-duru, za bariton.
Sladki „Ti". „Kad ću sladki „li" od tebe i-uti ?" ; u Hes-đuru za tenor.
Slava mladosti. „Mladosti ini, radosti mi", od I. Trnskoga:

1. davorija u ratno doba; a) u Ge-duru, za mješoviti zbor; b)
inačica u Ge-duru.

2. davorija u mirno doba, ili na ladanju, gdje se u zbor
dieve slože sa mladići a) u Ge-duru, za mješoviti zbor; b) ina-
čica u Ge-duru.

Slaveni a Rusi j i. „Badnje se Moskva stara", od Vel. Gaja; a Ef-duru,
za muški eetveropjev. Skizza od god. 1868,

Slavopoj svietlomu banu Ivanu Mažuraniću. „Tko Ivana Gun-
dulića umom divan spiev nadvisi?", od Vel. Gaja; u Ef-đuni, za srednji
tenor. Od god. 1876. (7). Štampana u nakladi 0. Albrechta n Za-
grebu.

Spomen. „Na te mislim, kada zora svitje" ; u Ef-duru, za bariton. Skizza

omen. „Sjećaš li se onog sata-, od Sp. Jovića; n Ge-duru, za srednji
tenor. To nije ona poznata popularnu melodija,
an. („Molba na ernooku"). „Hočeš, dievo, stan moj znati? -1 , od Lj. Vn-
kotinoviea, na dva razna načina : a) u E-molu, za tenor ; b) ista o Ha-
molu, o) u A-duru, za tenor. Od god. 1835. — U „Danici ilirskoj"
itampana je ova pjesma a br. 5. od god. 1835, pod naBlovom „Molba
i crnooku". Popievka u Ha-moln nalazi se u arkivu zem. glazbenog
zavoda.

Stanak za ernookii. „Stanak sam ti napravio", od Lj. Vukotmovića ; na
dva razna načina: a) u A-duru, za srednji tenor; b) u De-duru, za
bariton.

Starost. „Danci moji, svi ste išli hitro prošli", od Jos. Gržetića; a) u
Ge-molu ; b) inačica u Gc-molu, za tenor bariton.

Strah. „Mino, Mino, šta će biti?" od Ivana Trnskoga; u Des-duru, za
tenor-bariton. Od god. 1873. — Na naslovni list te popievke napisao je
Livadie; „Moja zadnja pjesma", možda zato, sto je tada odlučio bio, na-
pustiti komponovaDJe.

Btrielac, .,Iz pustošne strme gore", od M. Hogoviea; romanca a) u A-molii,
b) inačica u A-molu, cl inačica u A-molu, za srednje grlo. Prije go-
dine 1845.

SnŽanj. „Ništa u krugu Bvieta", od M. Bogovića: romanca a) u Oe-molu,
b} ista u De-molu, o) inačica u De-molu. za tenor. Prije godine 1845.
Štampana u zbirci „Različiti brv. napjevi".

ve za mila narodnost", od Sjure Klanca; u De-daru, za srednji
tenor. Od god. 1868.

si moja. „Ti mi ae vodi. ko dan s istoči", od Stanka Vraza; a) u Ef-
diim, za bariton, b) inačica u As-dnro, za tenor. Prije godine 1845.
Štampana u beletr. lista „Vienou" a br. 36. od god. i880.

i pjesmice u jednoj. „Oj koš u t ta ernoota", od Lj. Viikot inovira, ka-
vatina a) u De-duru, za lenor; b) inačica u De-daru, za tenor. Štam-
pana u 2. sveščiću „Slovenske grlice" pod naslovom „Tri peamiee
v ene". Tekst je poslovenjen a glasoviraka pratnja polakšana.

i popiovke. „Ima nježnu djevojčica"; u Ce-diini, t:i srednji tenor. 2.
„Bogoduha ki'vi mile"; u Cerdnru, za srednji tenor. 3. Seljačka.
„Blago si ga gospodaru"; u Ce-duru, za srednji tenor. Za školsku

i proljeća. „Po planinah topla krila", od Stanka Vraza; romanca u
A-duru, za srednje grlo. — Original nalazi se u arltivu hrv, pjevačkog
društva „Kola" i n mene. — Pjevana u jednom koncertu „Kola" godine
1864. (Vidi „Naše gore list" br. 35. od god. 1864.)
Tuga. „Gdkad dušo. ti mi ode", od P. pl. Prerađoviea; u Bf-moln, za
srednji tenor,
ižna ljuba „Zašto plačcŠ. djevojčice V" od P. pl. Preradovića; romanca
na dva razna načina: a} u As-duru, za tenor; b) u Ge-molu, za srednja
grlo, e) ista n A-molu.
U barki. „ Gori nebo visoko", od Antuna Niemeića; romanca na dva načina:
a) u Ge-duru, za srednje grlo; b) u E-duru, za srednje grlo.
laljenoj. „Mludn. krsana đomorodka", od Stanka Vraza; u Ge-duru, za
tenor. Prije god. 1845. Štampana u beletr. listu „Vienou" u br. 9.
od god. 1874.

Ijenoj ljubi. „Ali u tihoj, mirnoj mojoj sobi", od I. Kukuljevića; u
.u, za bariton. Prije god. 1845- — U djelu „Pjesme Ivana Kuku-
' (1847.) štampana je ova pjesma pod naslovom: „Što je uzrok
.u?" — Ista popievka u Ef-molu nalazi se u arkivu zem. glazbenoga
zavoda.
U kolo. „Hajd na noge, slavski sine", od Gj. Deželica; a A-duru, za srednje

grlo. Od god. 1867.
(J zdanje. „Dokle josle moje srce tuče", od Afratlnoviea (dra. D. Demetra);

u Es-duru, za srednje grlo.
Uzdisaj. -Sred zelene hvoje", od I. Kukuljevića; romanca a) u E-duru b)

ista u Ef-dnrii, za bariton.
Uzor ljepote („Uzor ljube"). "Ja se šećem. tužan 1) od im " ; od H. Lučića
(Pavla Stoosa): a) u Des-duru, za bariton; b) inačica u DeB-duru.
Prije god. 1815.

Ferdo Livadi&.

59

Uz

rok od Stanka Vraza. Nemam. Ovn popievka
Erbenu od god. 1845.

pominje Vraz u listu

Va

ljubavi. „Nigdje za me, ah, ne cvale", od M

Bogovima, u Ef-molu,

za tenor-bariton. Na naslovnom listu stoji opaska

; „Sastavljena u zagre-

bačkom muzikalnom duhu".

Ve

selica. (Napitniea) >Radoat i veselje srce kaže
srednje grlo.

dobron; u Es-diiru, za

Ve

selica. (Napitniea). „Dobro došli, mili gosti naš
duru, za srednji tenor. Od god. 1868.

' ; pn";ki tekst; u Ge-

Vi

a. „Jnv nijedna na sviet vila", od 1$. Vukotinovića

; u Ge-duru, za srednji

Vj

t r i 6. „Vjetrić se vije"; romanca u De-duru, za

rednje grlo.

Vo

na vitezovah. „Dušman ljuti k nam dolazi"
Ef-duru, za srednje grlo.

od Fr. Šimagoviča; u

,z

laš li, gdje sn pjesnorodni brogovi?", od Ognj, Os troži nekoga ;

a) u Ef-duru, b) inačica u Ef-dnrn, za tonor-bariton.

Zr

njakioa; tekst nije potpisan; u E-dnrn.

Že

jft. -Oj da sam ja cvietak", od E. Tomaja; n Ge-duru, za srednji tenor.

Od god. 1865. Tekst se nalazi u časopisu „Naše

gore list".

B. Slovenske svjetovne, po

p i e v k e.

Naprej. „Naprej zastave slava", od Sitnima -Tenka,

it Cn-dnru, opredieljen

za mitski zbor, ali nije ndesen.

Op

roetaj „oj Slovenija ijr.'iljina". nil Maci. na; to
tenor, b) km.'-:--, u :'.i: . •. .

■ .:. .i a) a E-molu, za

PI

aninar. „Zgi :l»j pred Si>ln:fin planinar", od 8
tenor.

Jenka; n Ge-duru, za

Po

mlad in jesen. „Dvakrat v letn serce kipi m

", od 1, Severja; a) u

Ef-duru. za tnuur-bariion ; b) u Ge-duru. za tenor.

Po

zdrav. ,0 večerni uri stal buoi poleg Save"

od 8. Jenka; na dva

razna načina: a) u Lf-dura i' s ) za tenor; h) n

Kf-duru ("/i) za tenor.

Ei

zstanak. „V (jubem si ostala" 1 , od S. Jenka.
za muški zbor. ali nije udoŠen.

i Kf-dinu, opredieljena

Tr

iglav. „Od orjaškog Triglava"; romansa u K-duru. r.a tenor.

Za

dni večer. n Ne eoj le se ne noj", od S Jenka

. u K'-.lum, za srednji

C. Njemačke svjetovne po

aievke.

A

endgl ii c kehen. „Wandrer ziidtt auf fernen Wegen" ; u De-daru, za

»rednje grlo.

i

^^^^H

60 Ferdo Livadič.

Alpenlied. („Air đn pauvre berger"). „Hier oben aut diesen Hohen":

a (.iis-inolii, ■/.:< tenor. Od god. 1821.
An das £ 1 a v i a r. „Sei mir gegriisst, du sehmeichplndes Klavier" ; u

A-duru, za srednja grlo.
Das Madohen von Neidpath. ..0 scharf der Liebe Aiige aieht", od

Waltera Seotta; u A-molu, za srednji tenor.
Das Traumbild. ,.Ich sali dicli jiingst im lnin^en Traumi-"; u E-moln,

za bariton.
Dar ban ga Aofbliek „Wie sah ich aonst so friach und f rok ", fly rana

od Theodora Hella; u E-duru, za timor. — Iz djaJkoga doba Livadicera.
Dar Bettelknabe. „Sass ein kleiner Bettalknabe" ; u Oe-molu, u tenor.
Der eiBte Mai 1857. „Was siehst du gar so rriibe", Ton T— y. ; u

A-dnrii, za tenor.
Der Grobian ,,Es war einuial ein Grobian"; u Ce-dom, za bariton,
Der Liebe Vaterland. ,,Was ist der Liebe Vaterland", od Webera;

a) u Hes-đuru za tenor; b) u Ef-duru, za barilon.
Der Han ger. .,In dar Linkcn seine Lit u te" ; romanca u Ef-duru, za srednji

tenor nz kitaru. Ovu l.ivui.li.'vvu pupievkn uz irlitaovir — koja meni po-
znata nije — ndeaio je netko za kitaru, ali tako, da je ispustio pret-

premicu i međjupreraicn.
Der Sehnee. „Du Leichentueh der Erde"; u Ef-duru, za bas.
Der Siidsturm. ,,So biat du wieder aufgeivacht", od Adolfa Piehlera; u.

Ge-mohi, za bariton.
Der WunBeh „Singen mocht ich a!le Tago"; ("ini se, da je tekst od F.

Livadica; u Es-duru, za bariton
Die Kr oa t enpf aif a, ,,Was stehst du sinnend beim Krenze hier?", od

Mandal«; u Ha-molu, za bas-baritou.
„Die MitternaohtB-Stunde ertont vom Thurm" ; u Ge-moln, za

srednje grlo.
Die Nonne. „Die Nonue tritt an's FenBter"; od L. G. Neumana; De-

molu, za bas.
Doraa Licd. „Singe, Vogloin, singe zu-', od Dhla, iz novele „Taub-

.•iriiiiiiii" l u A-duru, za bariton
Drei Lieder; 1. „Die Elage. „Dein Silber scbien durch's Eichen-

grun", od Tidge-a; u I'is-molu, za srednji tenor. 2. Laura'g Lied.

„Dieh hoher Jiingling liebt mein Herz", od 'fidge-a; u Ef-molu za

srednje žensko grlu. 3. „Hoffen bringt wol stvara Plugo" ; u Es-duru,

za srednji tenor. Sve tri popiavka potječu iz mladenačke dobe Livadi&ve.
Drei Lieder: 1. „Was ist das fiir ein durstig Jalir?"; u Ce-duru, za

srednji tenor. 2. „Du meine Seele, du meln Herz" ; u Ef-duru, za srednji

Ferdo IAvadič.

tenor. 8. „Leiđ and Freude, Jaramer und Qual»; u Fis-molu, za srednji
tenor. Unuk Livadieev, gosp. Bahovec; n Samoboru, misli, da su sva tri
teksta od F. Livadica. Za prvu pjesmu tvrdio je to odlučno.

„E i n s laehte mir der Liebe Crlfiek"; u Fis-molu, za tenor. Iz
mladjshne dobe Livađićeve.

Entsagen. „Ieh habe dieh gesenen", od Hjacintha pl. Sehulheima; n
Fis-molu, za srednje grlo. Štampana u gradafkim novinama „Iris"
od god, 1857.

„I eh m och t e s t arben", od dra. Ivana Ncp. Vogla; u Ef-duru, za ba~

„In đieaer Stunda', od Hobsrta Prutza;u Ef-duru, za aređnji tenor.
Lied. „Wenn auf meinem Antiitz Dn", od Betty Paoli, u Dea-dnru, za

bariton.
,.N e i n, meine Buhe tausch i eh nimmer"; u E-molu, za, bariton.
-0 siisse Mutter, ieh kmn nisht spinnen". — Imao sam tu popievku, ali

sada ne znam, u koga je.
„O weina nieht". od HyHi'inta pl. Sehulhaima : u A-molu, za tenor.
Sohmerling. „Und der Sehmerling sagt eV ; Couplet u Ef-duru, za

srednje grlo. Nije eiela.
Sehnsucht. „Siehst du am Abend die Wolken ziehn"; u Ef-duru, za

srednje grlo.
„So ist es w a h r, w a s mir besehieden'; u Es-duru, za tenor.
Thranenlied. „Ein Kind wsr ieh einsf; u Ge-molu, za tenor. Od go-
jim. 1858.
Vergesseu. „Ea ist wohl snhiver zu zielien", od Hyao. pl. Sehulheima;

u Ge-molu. za tenor.
Voriiber. „Dein Munđ ist heiss" ; u Ef-duru, za srednji tenor.
Wiegenlied. „Liebehen. lass dieh kiissen*, od Christ. Aug. Tiedge-a; u

Ha-duru, za srednje grlo. Štampana kao prilog u gradaekiin novi-
nama „Iris", od god. 1857.
Wilde Rosan. 1. Eine Rose seh ieh bluhen'' od M. Saphira; n Ef-duru,

za bariton. 2. „Gute Naeht, sehiaf in Rub", od M. Saphira; u Ef-duru,

za arednje grlo.
■ Zwei Lieder. 1. Auf der Strasse, „Auf leerem Weg znr Abend-

imf; u Es-duru, za srednje grlo, Imadem aamo prvu stranicu. 2. Olga,

Nemam.
Z wei Romanzen. 1. Die Rose. „Sie gab mir eine Rose"; u Ge-đurn, za

tenor. 2. Das Madchen. „Im Ostenland kenn ili ein Miidciien 1- ; t

duru, za tenor.

Ferdo Livadie.

D. Crkvene popievke.

A 1 m a Rođomptoria mater; o A-duru, za muški Četveropjev uz
orgulje.

Andante pro Eoolesia; u I>e-duru. Mali interludiiiin za orgu^e.

Božična popievka. „Kad Diava Boga rodila"; u Ef-duru.. za srednji
tanor, uz orgulje.

Božična popievka. „Sretan svietu danak svemu"; u Hes-dura, za
arednji tenor uz orgulje.

četiri njemačke popievke. 1. Unter der tVandlung. „Sei uns ge-
segnet" ; u Ef-duru, za srednje grlo, uz orgulje. 2. Agnus Dei. „Liebe,
die mit offnen Herzen" ; u Ef-dum za srednje grlo, uz orgulje. 3. Com-
munion. ,.Wer opfert wol fiir seinen Freund"; u Ce-molu, za srednje
grlo, uz orgulje, 4. Besehluss. „Nun jst das heilige Opfer vollbraoht" ; a
Ce-duru, za sređuje grlo, uz orgulje.

Dvie hrvatske mise. (2 Missae croaticae pastorales), za jedno grlo uz
orgulje. Original nalazi se u arkivu zemaljskoga glazbenoga zavoda u
Zagrebu.

Graduale in Fešto St. Stanislai Mart y ris. „Salve sanete Stanislae" ; u
Ge-duru; dvopjev za sopran i ali, za orgulje.

Graduale. „In te Domine speravi"; dvopjev za sopran, i alt uz or-
gulje. Dedicalur venerabili ulaustro P. P. Franci se ano rum Samobo-
rienaium.

Hymnus de S. Maria Virgine. ,.0 cunetarum femiiiarum" ; u Ge-
duru, dvopjev za aoprau i alt uz orgulje. Od god. 1844.

Hvmnus t o t a pulohra. „Tota pulchra es Maria"; u Ge-duru, t ro-
pjev za sopran, alt i bas, uz orgulje.

Hvmnus. „Jesu dulois memoriae"; u A-duru; tropjev za sopran, alt i
bas uz orgulje.

H y m n u s. „Coelestis urhs Jenisalem" ; u E.duru, za mješoviti eetvoropjev
uz orgulje.

Hjmnns St. Antonio. „En gratutemur hodie'; u Ge-duru, za tenor uz
orgulje. Nedovršen.

Male preludije za orgulje. Nalaze se u arkivu zem. glazb. zavoda
u Zagrebu.

MisBa in e, za sopran, alt i bas, dvoje violine, flautu, dvie klarinete kon-
trabas, dvie trublje i lalambas uz orgulje. Original nalazi se u arkivu
zem. glazb. zavoda u Zagrebu.

Na diku Marije. „0 Marijo, zviezdo mora"; u Ce-duru, dvopjev sa
sopran i alt, ili za tenor i bariton, uz orgulje.

„0 Marijo! glej z visine"; u E-duru, za srednje grlo uz orgulje.

Ferdo Livadić. 63

Of i er t or ium. „Bornim est eonfiteri" ; u Es-duru, za sređuje grlo uz
orgulje.

gloriosa virginum; u De-đuru, za tenor, violine i orgulje.

n O sanctissinia, o p i i s a i m a duljiš Virgo M aria"; u Ea-duru,
za mješoviti zbor bez pratnje.

Padamo. „Padamo pred Tobom"; u Ge-duru, dvopjev za dva srednja
grla uz orgulje.

Pjesma na diku B. D. Marije. „0 Marijo, zviezdo, mora"; od An-
tuna Sobolovića; u Ce-du.ru, dvopjev i zbor. (Skizza.)

Pjesmica na diku B. D. Marije. „0 Marijo, zviezdo mora"; n Ce-
duru, sa srednji tenor, uz orgulje.

PopjevkaB. D. Mariji. „Slavno slavničare skladni glase", od Mariea;
u Ce-duru, /ii muški zbor uv. harmonij um. Od god. 1866. — Prepia na-
lazi se u arkivn glazbeno pjevačkog društva „Vienea" u zagrebačkom

„Poteozite pastiri, moji veru i pajđasal', božična popievka u
A-duru, za jedno grlo uz orgulje. Oko god. 1830.

Tri crkvene popievke za puk 1. Evangelium. „Sveti Evangelium
reč je aina Boga" ; u H ea-duru, za jedno grlo uz orgulje. 2. Na Vjero-
vanje. „Vjerujem u Otca Boga" ; u Es-duru, za jedno grlo uz orgulje.
3.'Na alduvanje. Bez teksta; u A-duru, za jedno grlo uz orgulje.

E. Koračnice za glasovir.
Angriffs-Marseh der Illvrier e geslom: „Karv nasu za kralja
i domovinu"; u Ea-duru. Štampan u konus ion »bi oj nakladi Emila
Bjrsehielda knjižara u Zagrebu.
Bewillkommnunjra-Maraeh zar hohen Peier Sr. Excellenz des

Banus von Kroatian; u Es-đuru. Vidi Poputnieu „Pobeda istine".
Drei Marsuhe: 1. Reise-M.; u Ef-duru; 2. Viribus unitis-M.; u Ef-
duru; 3. Triiuupb-M. ; u Ge-duru.
Dvoranka. Narodna popuinica; u Ge-duru. Imadein samo prva dva diela.
FiinfoharakteristiBehe MSrBohe: 1. Rusejsener Angriffs-M.; u
Ef-duru sa dva tria ; 2. Delilir-M. ; u Ge-duru ; 3. Dupplir-M. ; u De-duni ;
4. Jagd-M.; u Ef-duru; 5. Trauer-M.; u Ef-molu.
Huldigunga-Marach der Kroaten „bei der Anmveseiilieit. Sr. Majestiit

des Kaisers Franz Jeseph I, in Agraui", (god. 1854. V); u Ce-duru.
[lirski pobudni marš. („Illvriseher Weeker-Marseli); u Ef-duru sa dva
Kasnije je Livadić ovu koračnicu ponešto preradio te joj na-
„Poputniea za arbsko-turski rat u slavu pobjeditelja od
. Horvatoviea".

64 Ferdo Livadi6.

Illvriseher Defilir-Maraeh, nach dem Motive dea Trinkliedea „Pijmo
brado", aiis dem K tik it ljevici se hen Schauspiel „Turtsi kod Siaka", und
der Romanza „Stanak sam ti napravio"; u Ge-duru. (Vidi: Juran i
Sofija mara).

Jelseić ban Zapfenstreieh-Mars eh; u Ef-molu.

Koračnica bez ikakvog naslova; u Ef-duru.

Marach naeli Tnrin; u Ea-duru.

Marscb.; u Hea-duru.

Marach; u Es-duru.

Marsch; u Es-duru-

Mara-Bliithen-Marsclie: 1. Marseh; u Ge-dum; 2. Maraeli; n Ef-
molu. Prije nazvao je Livadič ova koračnicu „Alt^eruianisclier Schlacht-
Marach". 3. Marach; u A-duru. Istovjetan »koračnicom „Parade- Marsch".
Vidi: „Vier eharakteristisrhe MarsBhe".

Poputnica za srbako-turaki rat; u Ef-duru sa dva trla. Vidi „Ilirski
pobudni-marš".

Poputnica: Pobeđa istine nad prevarom"; h Ea-durn.

Pet popntniea: 1. Dobrodošlioa-M. : u Es-duru. Istovjetan sa „Beivillkoiuin-
nungs-M."; 2. Vojna poputnica; u Ea-duru 3. Marš; u Ge-durti; 4.
Marš; u As-dnrti; D. Mara; u Ge-dnru.

Restaurations-Marsch a gealom: „Ihr Lielnni. .dau^l uiclil einem jeden
Geiste, sondern priifet die Gelater, ob aie von Gott aind" (Johannes); u
De-roolu.

Schlacht-Maraeh der Illvrier; n Ef-molu. Istovjetan a kovafinieom u
Ef-molu u aveaka „ Marsbltithen-Marsehe".
lacht-Marsch der Kroaten; u De-molu.

popntnice: 1. Mio ti je kraj -po putnica ; u Ef-duru. Sličan koračnici
„Viribua tmitia-marš" u grešku „Drei Maraehe". 2. Znaš li? — marš;
u Ef-duru; 3. Jaran i Solija-inarš ; u Ge-dnru. Vidi „Ilh'riseher Defilir-

ier charaktevistische Marsehe: 1. Defilir-M. — ; n Ea-duru; 2.
Aitgcrmaniaeher Sehlaeht-M. ; u Ef-raolu; 3. Huldigungs-M. ; u Ef-điim;
4. Parade-M.; u A-duru.
Ove četiri koračnice glazbotvorio je Livadić, kad je u Gradcu na naukama
bio (god. 1816.— 1822.). Pretvorio ae tuj za neko vricme u njemačkog stu-
denta, komponovao je „Altgermaniaeher Schlacht-Marsch", no kasnije pre-
krivao je taj naslov te ja ovu koračnicu ponešto i preradio, pa ju nazvao
-Schlacht-Maraeh der Illvricr". Pa rade- Mara eh izvadio je iz ove sveske te
metnuo u sveaku „Marsbliithen-Miirsohe".

T

r

Ferdo Livadić.

Zastavnica-marš; u Hes-duru.

Zwei Trauerinarsche: 1. u Ef-molu; 2. n Ges-duru.

F. Plesovi za glasovir.

četvorka hrvatska. Ima aamo tri lika: Pantalon, u Ce-duru;
E t e, u Ge-duru i P o a 1, n Ge-duru.

i>ie anspruchslosen B a moborer- Walzer; u Gs-đuru, a intro-
dukcijom, 7 likova i eodom.

Galop; u Ois-molu.

Galo p; u As duru.

Gaiop; u As-đuru. Nalazi se Da posljednjoj stranici njemačke popievke
,.Das Mađehen vod Neidpatli". Od god. 1820.

Galop di Marienheim: u Ois-molu. Od god. 1820. Nalazi se tako-
djer tamo, gdje i prijašnji galop.

II u 1 digung der bestenTanzerinn. Wal&er; u De-durn e intro-
dukcijom i osam likova. Osmi lik nije eiel. Listovi, na kojemu su bili
nastavak osmoga lika i coda izginuli su.

Iliriq.ue Kolo. „National-Tanz der Illyrier", s geslom: „Hsjda bratjo,
hajd u kolo, ne bn sardeo sad vas bolo". Oko god. 1835. Litogra-
fisan od Jos. Pr. Eaisera u Gradcu. Na naslovnom je listu dosta
dobra slika, risana po naravi, koja pokazuje, kako Iliri (Hrvati) „Kolo"
igraju.

I.Sndler. Sastoji od 12 likova s trijama. Ja imadem samo 8„ 9., 10., 11.
i 12, lik. Stari glazbeni oblik tih „landlera" dokazuje, da ih je Livadić
glazbotvorio, kad je jošte djakora bio.

Mazurka; u Ge-molu u pet likova.

Mazurka-Polka; u Ge-molu.

Poskočntca, „Ilirischer Tanz"; u A-duru, s triom u E-duru. Štam-
pana (litngr:tlisana). Na naslovnom listu nije zabilježeno gdje, kod
koga i kada je štampana. Biti će oko god. 1836.— 1838.

Samoborer Capri een-PoIk a; u Ge-duru.

Samoborska-Polka; u De-durn.

Samoborska-Polka; u De-duru (druga).

Seherze uberRomeo und Juliens Leiden. VPalzer; u De-duru
n starom oblika s irijama. Tri lika. Od god. 1816.— 1818.

8cbwermutb mit Leichtsinn gepaart. Walzer; a E-duru, J in-
trodukcijom i eođom.

Sachs E h r e n k r ii n ? e „den nationalen Frauen Croatiens in Walzern
hoehaehtungsvol I dargebracht" ; u A-duru, saetojeć od introdukcije, šest
Kuhacr Ilirski glnzbeoid. 5

6 Ferdo Limdii.

likova i eođe. U introdukciji potpisao je lavadić pod melodiju ove sti-
hove „Kaj sad srdca naša mole, Nisu misli, rMi gole, Verna ljubav je.
ka vodi Nas do smrti u slobode" (Adagio). — „Zemljica ti moja
draga, Puna si li vsega bliiga, Nikak z dnigum krunum mcinain, Kad
buduće čine seinam .

Ilavischo Polka; u Ge-duni.

Palzer; u A-molu, sastojee od tri lika i code.

Vinterbliithen oder dia wSaserigen Plin f u nđ đrei as \-
ger-Walaer; u E-dnru. Imadem samo introdukciju, prvi lik i svr-
šetak code; srednji poluarak nestao je. Od god. 1836.

G. Razne glazbotvorine za glasovir.

Adagio „So leb' denn ivohl, du mein tlicures Mtirii;iiheiin" : n Ef-duru.

Od god. 1823.
Andantino; EetveromSno; n A-duru. Posvetio ja svojoj sestri Karolini

Mariji. Od god. 1830.
Charakteristisclie Tonbilder: 1. DerSoherz; n E-dnru. U obliku

starinskog valcera. 2. Der Eigensinn; u As-duru. D obliku starinskog

Einmal und nie wieder. Tonakizze. Op. 14.; u Fis-mola, Štam-
pana u komisiji zagreb. knjižara Emila Hirschfelda. Prije god. 1833.
Erinnernng. Tonskizite; u E-duru.
Kroatisoba Heima t sklange; u Ge-molu. U obliku kratke ko-

La charmeB de M a rien heim.' Trois Seherzo en forme de Valae.
MeinGliickwunscli „zur bohen Namensfeier der Hocligeboraen Grafin

Louise Ton Auersperg in Tiinen dargobracb.t' 1 ; u Ha-duru.
N o 1 1 u r n o. „Das Heiv. aru Abend" ; u Fis-molu, posvećen Baroniei Marie

de Peharnik. Oko god. 1820.
Ouverture; u Ef-duru. Oveća glazbotvurina. Oko god. 1820.
Polonaise mel anehoIiq ue d' amour; u A-molu. Oko god. 1620.
Sladka uspomena. Spomen-list; u E-duru. Original se nalazi u arkivu

hrv. pjev, društva „Kola".
Slaviaches Rondo; u De-molu. Oveća gluzbotvorina. Od godine 1832.
Spomen-list Anoiei; u Ha-duru.
Spomen-list Matildi; u Des-dum. Oko god. 1828.
Tuina Horvataka; a De molu, za violinu i glasovir. Od god. 1869.

Ferdo LtKt&il,

67

Ovo nije sve, što je Livadić gla?.botvorio ; biti će dosta toga,
što meni nije poznato. Ako bi tko imao Livadićevu kompoziciju,
koja nije zabilježena u ovom popisu, neka ju pokloni ili u ori-
ginalu ili u točnom prepisu hrv. pjevačkomu društvu „Kolu"
u Zagrebu. Društvo „Kolo" pomno čuva u svojem arkivu svaki
hrvatski glazbeni proizvod.

Da je dotičniku laglje doznati, imademo li mi onu Livadi-
ćevu glazbotvorinu, koju on imade, ili ne, sastavio sam gornji
popis alfabetički a ne kronološki. AlfabetiČki red popisa odnosi
se na naslove popievaka, budu« je kod umjetničkih popievaka
najbolji natueak naslov, dočim je kod pučkih popievaka najbolja
oznaka prvi stih pjesme.

Fortunat Pinta rie,

crkveni glazbotvorac i orguljaški virtuoz.

Piortunat Pintarić rodio se u Čakovcu n Medju-
murju godine 1798., dakle iste godine, kad se je rodio
i Ferdo Livađić. Krstno ime Pintarićevo bilo je Josip. Pučku
ŠkoJu svršio je u rodnom svom mjesiu, a prvi gimnazijami
razred u Zagrebu. Dalnjih pet latinskih škola izučio je s odlikom
u Varaždinu. Tu je počeo učiti i glazbu i to guslati i kitarati.
Ime učitelja ne znamo, ali znademo to, da je Pintarić glazbu
vanredno ljubio, osobito pak crkvenu. Ta njegova volja za cr-
kvenu glazbu nukala ga je, da stupi u red Franjevaca, nada-
jući se, da će se tu moći najlaglje i najuspješnije usavršiti u
toj umjetnosti. No u toj svojoj nadi prevario se donjekle, jer
kad je došao u Ivanećki samostan fratarskim novakom, ne
nadje tamo takve glazbene obuke, kakva se njekoć naći mogla u
samostanima, osobito u talijanskim. Ondješnji njegov učitelj bi-
jaše običui orguljaš, od kojega je doduše naučio orguljati, ali
koji ga nije mogao poučavati u sazvučju, kamo li u kontra-
punktu ili u glazbotvorstvu. Ono Što je samostanski orguljah
umio, nauči Piotarić za godinu dana tako, da je predstojnik
samostana izjavio, da je mladi fratar svoga učitelja nad-
krilio. Kako je Pintarić marljiv bio, prepisao si je sve one po-
pievke, koje puk u crkvi pjeva, pa i psalme, ehorale, preludije-
orguijske i druge komade, koji su se nalazili u njegova učitelja.

Došavši Pintarić iza godine dana novakovanja u Zagreb, da
uči filozofiju, čuo je ovdje orguljati vještaka Langera, orga-
nistu stolne crkve. Vještina Langerova probudi u Pintarića sa-
mo spo znaj u, da tako rekavši još ništa ne umije, premda je bio u
fratara na glasu vješta i izučena orguljaša. Pintarić zamoli Lan-
gera, da ga poučava u orguljanju i u glazbenoj teoriji, ne bi
li i on postao valjanim glazbenikom. Langer vidjevši gorljivost
mladoga klerika za glazbenu umjetnost, stade ga poučavati.
Šta je Langer Pintarića dalje podučavao, to je više veselja imao
sa svojim učenikom, te mu je sve više vremena posvećivao. Ža-
libog. Pintarie nije dugo uživao obuku izvrstnoga tog učitelja,
jer je ovaj nakon godinu dana umro. Prerana smrt Langerova
prisili našega Kortunata, da se sam dalje vježba u orguljanju i
u glasoviranju. II vrieme njegova klerikovanja (od god. 1816.
do 1818.) uglazbio je mnogo hrvatskih crkvenih pjesama, pa i
cielu jednu hrvatsku misu za jedno grlo uz orgulje.

Postavši Pintarie misnikom. imenovao ga je otac državnik
magistrom (učiteljem) duhovne mladeži zugri'kn'-.kDga 1'ranjevačkog
samostana, koju je službu vršio punih šest godina na zado-
voljstvo svojih predpostavljenih i na korist svojih učenika. Hr-
vatske crkvene popievke, koje je Pintarie dosada uglazbio, počele
bu sve više prodirati u puk. Nije bilo pučkog učitelja i orguljaša
u zagrebačkoj i varaždinskoj okolici, koji se ne bi trsio bio,
Pintarićeve popievke uobičajiti.

Kao magistar u zagrebačkom samostanu upozna se Pin-
tarie" s učenim glazbenim teoretikom i koralistom stolne crkve
Gjurom Wiesnerom pl. Morgesternskim , koji mu je označio
knjige, iz kojih bi mogao temeljito učiti sazvučje i p<
glazbotvorstvo ; naročito mu je preporučio Foersterov „Anleitung
zum Generalbas" (štampan u Lipskom godine 1805.). Po toj
knjizi poučavao je Wiesner i Padovca i Lisinskoga. Pintarića
nije Wiesner redovno poučavao, jer Fortunat nije imao od
kuda da ga plati, a u Wiesnera vriedilo je geslo : „zablt's Kro-
boten". Tako je Pintarić proučio kao samouk glazbenu teoriju

Furtunat Pintarić.

kako tako, te je tada počeo glazbotvoriti i oveće glazbene ko-
made: naime tiguralne mise za višezvučni piev, veće preludije,
fuge i druge crkvene glazbotvorine, ugledajući se pri tom u
najglasovitije crkvene komponiste.

U tridesetoj godini svoga života, t. j. godine 1828., postade
Pintarić gvardijanom zagrebačkog samostana Franjevaca, koju je
čast vršio tri godine. Da je Pintarić i u to doba marljivo
gojio obljubljenu svoju glazbu, ne treba da se napose istakne,
< valja spomenuti, da se je i u kitari mnogo vježbao. Vele-
častni gospodin župnik i dekan Lavoslav Vojska pripoviedao
mi je, da je on poslije često slušao Pintarića kitarati, te da je
Fortuuat u tom glazbalu gotovo tako vješt bio, kako kitaraški
naš virtuoz Padovec. U Pinta rićevoj glazbenoj ostavštini bilo je
mnogo kltaraških komada od najglasovitijih kitaraša, koje je on
svojom rukom prepisao. Ipak mu je bilo i ostalo glavno nje-

govo glazbalo: orgulje, u ko_

Godine 1833.
profesorom rhetorike, gdje

je dotjerao do gotova virtuoza.
Pintarić na varaždinskoj gimnaziji
je uz svoju službu jošte i poučavao

misa za četiri grla uz <

njekoliko mladih ljudi u glazbi. Uz to je glazbotvorio silesiju

i druge komade. Od njegovih

i 45
je pr
dobai

misa hvalili su tadašnji vještaci onu u As-dnru, u C-duru i n
A-duru.

Ilirski pokret živo je djelovao na Pintarića, što posvjedo-
Čuje činjenica, da se je od sada podpisivao: „Fortunat Pintarić,
Hir iz Ugarske", i da je počeo uglazbavati i hrvatske svje-
tovne pjesme. A kad je nadošla burna godina 1848., glazbo-
tvorio je i davorije pa i domoljubne koračnice za glasovir.

Knjižicu „Bogoljubnosti karavanske", koju je još prije za
štampu pripravljao, objelodanio je god. 184 ( J. u Beču, posve-
ćujuć ju „školnoj mladeži". Knjižica sastoji od raznih molitava
i 45 pjesama prevedenih iz latinskog jezika na hrvatski. Prevod
je prama tadašnjemu stanju urvaiskuga književnog jezika dosta
dobar. Melodije pjesama uglazbio je Pintarić većim dielom sam,

Fortunat Pintarit. 71

i ima u toj knjižici i takovih napjeva, koje nije on kompo-
novao. Žaliti je, što Pintaric nije označio, koje melodije po-
tječu od njega, a koje ne. Ali tada je jošte opstojao redovnički
propis, da se fratri ne ističu javno svojim imenom.

U predgovoru te knjižice piše Pintarić:

„Nalaze se islinabog u različitih knjigah svakojake pčsme,
nu ne za mladež skolnu ; a što hasue pesme, poklč nje redki,
kako je treba, spevati znadu. Evo mladeži ljuvena ! da toj po-
trebi zadovoljim, posvjetjujem ti knjižicu ovu, u kojoj ćeš aviuh
do sada običnih iz latinske knjige u nas jezik prevedenih pž-
smah skladnost naći, kojima sam i one melodije priložio, koje
ja s mojom mlađežju u niži božjoj svedj upotrebljavao jesam,
tarsivši se u tim poslu i snagi, i lasnoći spevanja služiti."

Od 45 u toj knjizi sadržanih pjesama uglazbio je Pintarić
32, i to one na stranicama 97, 99, 101, 113, 116, 119, 126,
128, 133. 143, 157, 160, 163, 166, 169, 171, 174, 182, 189,
193, 197, 199. 209, 212, 216, 219, 221, 231, 236, 239, 248
i 252; drugih trinaest popievaka samo je za orgulje udesio. To
mi je kazivao god. 1809. tadašnji gvardijan koprivničkog samo-
stana veleč. gosp. o. Nikola Kraljek, koji je s Fortunatom više
godina živio u varaždinskom samostanu, te ne samo svako djelo
Pintarićevo dobro poznavao, nego i mnogo Pintarićevih glazbo-
tvorina prepisao, kako to naš popis posvjedočuje.

Ovo Pintarićevo djelce ocienio je njetko u U. broju „Ka-
toličkog Lista" od god. 1861. u Zagrebu dosta nepovoljno, pišuć
ovo: „Pintark-eva pjesmarica ne bijaše uza svu svoju — u
svoje vrieme hvaljenu — vrlinu dovoljna. Pjesamah bijaše na
izbor malo, a i najmilije glasove gusto slušati dodija. K tomu
je pisae navlačio stihove na svoje napjeve, te mu i skladnja ne
izpađe svuda skladno. Treba dakle pjesmarice prikladne i po-
stojane. U nas ima od staroga i novoga vremena crkvenih pje-
samah liepih, i pisac će jur, na što se valjala namjeri povaditi,
ako uztreha prekrojiti i uvrstiti. Nego to nije dosta; treba još

72

FoTtttnat Pintarie.

:ve novih. Zato moli redakcija „Kat. Lista", da
pjesnici spjevaju nove crkvene pjesme, te da iste šalju do konca
travnja (god. 1861.) uredništvu, a oblast će se pobrinuti, da se
napjev složi na stihove, a ne stihovi na napjev."

Kako znademo, prošle su od onda trideset i tri duge
godine, a niti su se do danas naši pjesnici gornjoj molbi
odazvali, niti je crkvena oblast — što bi joj sveta dužnost bila
- u ovom poslu svoje učinila.

Poslije osamnaest godina učitelj evanja u Varaždinu, gdje
je Pintarie u posljednjim godinama predavao mjesto rhetorike,
matematiku, zahvali se na službi pa stupi godine 1852. u zaisto
zasluženo stanje mira s nakanom, da će sada sastaviti veliki
kantual, koji bi sadržavao sve one crkvene pieve, koje organista
treba Ka puk; a opet pieve za onu crkvenu službu, pri kojoj
puk ne pjeva. TJ tu je svrhu sabrao i preveo Kgodne tekstove,
te uglazbio mnogo hrvatskih crkvenih pjesama. Uz to je joS
izradio i uputu u pjevanju za školsku mladež, jer se je u nas
idine 1852. uveo novi školski sustav, u kojem je pjevanje bilo
propisano kano obvezatan predmet.

Radeći Pintarie na svom kantualu imenuje ga god. 1857.
državnik otac Gerardo Zob svojim tajnikom, misleći, da vrst-
nijega tajnika od Pintarića naći ne može. Pintarie bio bi bez
Bumnje volio ostati u mirnoj svojoj izbi u varaždinskom samo-
m, te svršiti svoje djelo nego tajnikovati, alt kad nije bilo
druge, ode on državniku Zobu u Pecuh. Tu je ostao tri godine
radeć unatoč silnim tajničkim poslovima i na svojemu kantualu,
te ga je sretno i svršio.

Godine 1860. bude Pintarie predstojnikom samostana i upra-
viteljem župe u Virovitici, gdje je ostao sve do konca god. 186(5.
Umah kako je došao u Viroviticu, poslao je svoj kantual, kojemu
je nadjenuo naslov „Crkvena lira" preuzvišenomu gospodinu
biskupu Strossmaveru, moleći ga za Štamparski trošak, budući da
on sam nije imao toliko sredstava, da bi mogao dati svoj kantual

Fortunat Pintarić. 73

na svoj trošak štampati, koji je iznašao sedamdeset kajdnih
araka, računajuć arak po četiri stranice.

Da se je Pintarić obratio na biskupa Slrossmavera, dozna-
jemo iz jednoga dopisa uvrštena u br. 27. „Katoličkoga Lista"
ođ godine 1860., koji je dopis pisao radobojski župnik Edu-
ardo Fink poslije, što je otac Pintarić iskušao nove rado-
bojske orgulje. Fink piše : „Taj čovjek nije svednevni umjetnik
na orguljah. On si je jurve od 30 godinah u istoj struci gudbe
znamenitost njekn stekao. Ta koj je orguijaš u našoj Hrvatskoj,
da neima koj napjev ili pjesmu njegovu? A on se je u pravom
smislu rieči toj struci sasvim posvetio. On n tom revnuje i
upravo živi. On je za trogodišnji-gu. boravljenja u Ugarskoj ne-
prekidno radio na pjesmovuiku jugoslavenskom; on je u gudbu
stavio do 500 pjesamah, a i sastavio mnogo misah. To je sve
cisto prepisao i poslao preuzvišenomu g. biskupu u Djakovo.
Sad željno izćekiva opredieljenje svoje knjige, koja je na veliko

Na Pintarićevu molbu odgovorio je veliki naš biskup, da
je pripravan nositi štamparski trošak, ali da želi, da se tekst
pjesama glede jezika prije štampe ispravi, budući da ne odgo-
Tara tadašnjemu hrv. književnom jeziku, Pintarić uvaži biskupov
prigovor, te se obrati radi ispravka pjesama koprivničkomu uči-
telju Gjuri Estheru, koji je bio u učiteljskim krugovima na
glasu kao dobar poznavalac štokavštine a uz to i pjesnik, ponu-
divši mu za njegov trud jedan dio Čistog dobitka što bi od
tog kantuala ostalo. Estlier se lati umah posla, te je radio mar-
ljivo. Kad je koji odio svršio bio (ciela , Crkvena lira" sasto-
jala je od deset odjela) poslao je ispravljeni dio u Viroviticu, a
Pintarić ga prepiše na čisto dovodeć napjeve pjesama s isprav-
ljenim tekstom u sklad.

Izradiv tako obojica njekoliko odjela, sklopi Pintarić glede
Štampe toga djela ugovor sa štamparom Dragutinom Albrechtom
u Zagrebu, te je troškovnik poslao biskupu g. Strossmavero,

U to bude Pintarić koncem godine 1866. premješten u

74 Fortunat Pintarii.

Koprivnicu, što mu ja u toliko milo bilo, jer je sada bio u
blizini Estberovoj, te je posao mogao brže teći. Kako preradba
toga djela pokazuje, naraslo je ono na 117 kajdnih araka ili
na 468 stranica, budući da je Pintarić još nove popievke, ciele
;e, preludije i fuge uvrstio. U nedjelju 24. veljače god. 1867.
rekao je Pintarić: „Djelo je gotovo, te bih sada jošte to želio,
i ga vidim štampanim. Kada bi mi to Svemogući u svojoj
milosti dozvolio, tada bih samo još jednu misu komponovao, a
iza ove pero za uviek odložio. Ova bi misa bila pak „requiem*
za me; pa bi rukopis zapečatio s nalogom, da se istom tada
otvori kada me hladna smrt pokosi, te da se pjeva pri mojoj
zadužnici. *

Na večer istoga dana Šalio se jošte po starom svom običaju
sa samostanskom svojom braćom, t« je u deset sati na večer u
svojoj sobi jošte glasovirao. No na jednom mu pozli, te po-
zove braću u pomoć. Braća su došla, ali pomoći nije bilo, jer
mu je pala kap. U pol noći bio je već mrtav.

Ni jedna od njegovih dan prije izrečenih želja nije se
ispunila. Najposljednji komad, stoje glazbotvorio, bijaše hrvatska
patriotična popievka pod naslovom: „Tuga hrvatskoga ro-
doljuba nad sudbinom svojom", za koju je pjesmu dvia
razne melodije komponovao.

Po djelima Pintarićevim sudeć, možemo reći, da je živio
za crkvu katolička i za narod hrvatski. A zato treba da mu
ostane i u crkvi i u hrvatskoga naroda vječna pamet.

Ove podatke crpio sam većom stranom iz pripoviedanja ta-
kvih vjerodostojnih ljudi, častnili otaca Franjevaca, koji su Pin-
tarića i njegov rad pobliže poznavali t s njim živjeli u jednom
te istom samostanu. Nuzgredna vrela bila su mi: 1. životopis
Pintarićev objelodanjen u br. 17. „Napredka" od god. 1861.; 2.
nekrolog pisan po učitelju Ojuri Estheru, a štampan u broju 6.

Fortunat Pintarić. 75

„Napredka" od 15. ožujka god. 1867. i 3. članak u Mendlovu
„Musikaliseh.es Conversatious-Lexicon" (svezak 8 str. 109., štam-
pan u Berlinu god. 1877.).

Ova nuzgredna vrela ne slažu se tu i tamo 8 onim podat-
cima, koje sam ja pobilježio po ustmenoj predaji, i koji su uviek
jednako glasili, ma da sam ih čuo od raznih ljudi i u raznim
mjestima. Budući da nisam našao razloga dvojiti o istinitosti pri-
poviedanja mojih pouzdanika, držao sam se ovih podataka. Tako
je primjerice pisao učitelj Esther u Pintarićevu nekrologu: ,U
nedjelju pri objedu rekao je Pintarić, da si od Svemogućega
samo to jos želi, da mu dopusti dovršiti svoju „liru".

Ovo mjesto nije ispravno, jer posljednji odio, t, j. deseti
dio „lire" i dodano kazalo, za štampu priredjena Pintarieeva
rukopisa, dokazuje, da je djelo tada gotovo bilo. To je pak nuždno
zato konstatovati, da se ne bi mislilo, da je tko drugi Pintari-
ćevu „crkvenu liru" svršio.

članak o Pintariću u Mendlovu leksikonu glasi ovako:
„Pintarić 0. Fortunat,* kroatiseher Kirehencomponist, geboren
im Jahre 1798. zu Cahovec in Kroatk-n, absolvirte das Gymna-
sium in Agrain und Vorasdin** und trat naeh Beendigung
seiner Studien in Agram(!) in den Franciskanerorden. Als
Novize erhielt er vom Organisten Langer den Musikunterricht,
spater von Livadić, der ihn in Generalbass uoterwies. (Nikada
nije AViesner, kamo li Livadić njega poučavao.) Als Theolog
componirte P. einige Kirchenlieder, die vielen Anklang fanden.
Naehdem erdie Priestenveihe erhalten hatte, widmete er sieh
đer Musik, namentiieh dem Clavier und Violinspiel vollkommen
(orguljanju i kitaranju moralo bi biti) und eomponirte viele Kir-
chenlieder, die besonders in Agram und Vorasdin grosse Beliebt-
heit erlangten. Im J. 1828. wurde er zum Guardian, im J.

* Pisac toga Slanka mialiojfi da slovo 0. ;«i»5i uioMaOtto, ce znajući, ds
je kratica od rieti „otm.'-.

** Lieuo su i-krivili „Oakovao" i „Varaždin".

76 Fortunat Pintarii.

1833. zurn Prof'essor đer Rhetorik ernannt. Io die!
ponirte er einige Messen, von denen die in As-dur fiir vier
Stimraen, jene io C-dur und A-dur ailgemein gefielen. Io Vo-
rasdin gab er em Kirchengesangbueh heraus (ne u Varaždinu,
nego u Beču) und schrieb einige Claviercompositionen. Als
Sekretar des Provincials 0. Gerard Zob (opet Otto!) gab er
unter dem Titel „Die Kirchenlvra" (ne „Kirchenlvra" nego-
„Crkvena lira" ; to nisu bile njemačke već hrvatske popievke)
eine Sammlung von 340 Lieiiern heraus (gdje?), die er mit
originellen Vor- uod Naehspielen versah. P. geniesst in Kroa-
tien den Ruf eines ausgezeiehneten Organisteo und Kirchen-
componisten der iiber 500 Kirehenlieđer componirte, und sieh
um die Kirchenmusik in Kroatien unsterbliche Verdienste erwarb.
P. lebt, so viel bekannt, in Virovitie als Vorstand des dortigen
Klosters (dakle jošte i godine 1877., kad je ovaj članak štampan
bio?) zu welchem er im Jahre 1860. ernannt vvurde."

Glazbena literarna ostavština Pintarićeva nije nam posve
sačuvana, a bilo je u toj zbirci ne samo njegovih kompozicija
nego i množina Beetho veno vili, Mozartovih, preludije Albreehts-
bergerove, Max. Stadlera, fuge Seb. Bacha i druge kompozicije,
koje su njemu uzorom služile. Svoja djela imao je vazda na
okupu, ali kad je umro, rastepli su se plodovi njegova uma i
mara ; svatko je uzeo, što je htio, a ostalo bi uništeno na ne-
čuven način. Ono, što je sačuvano, dobio je — s dozvolom otca
državnika — tadašnji koprivnički kapelan veleč, g. A. Dolački,
ono pak, što ovaj nije uzeo, spasio je pisac ovih redaka.

Mislim, da će čitatelja zanimati, ako mu u kratko ispripo-
vjedim, kako smo nas dvojica došli do Pintarićevih djela.

Njeko vrieme iza smrti Fortunata dodje otae državnik
Marić u Koprivnički samostan, te pronadje tu 60 neodsluženib.
misa, koje su zaostale, jer su dotični misnici, koji bi imali
spomenute mise odslužiti, pomrli. Da se ove mise odsluže, po-
nudio je otac državnik gosp. kapelanu Dolačkomu, poznatomu
ljubitelju glazbe, cielu zbirku muzikalija Fortuuatovih, izuzev

■

Fortanat PintarU.

djelo „Crkvenu liru", Što se imalo po odredbi državnikovoj
predati Jugoslavenskoj akademiji. Gosp. Dolački pri-
hvati ponudu, te odsluži zaostale mise. Poslije toga predadoše
mu zbirku Pintarieevu. Budući da je ova zbirka ogromna bila, uzeo
si je gosp. Dolački od Pintarićevib rukopisa samo one, koji su
se njemu svidjali. Rukopisi, koje je u samostanu ostavio bio,
nisu došli u samostanski arkiv, jer nisu biii više svojina samo-
stana nego svojina gosp. Dolačkoga; predani su bili dakle lai-
cima, da s njimi rade, šta hode.

Došav ja godine 1869. u Koprivnicu, zapitah u samo-
stanu za Pintarieevu ostavštinu. Odgovor, koji sam dobio,
je glasio, da je gosp. Dolački — koji tada nije bio više u
Koprivnici — sve ono sobom odnio, što je vriedno bilo, ostalo
pak da su laici potrošili kao tvrdi papir za zamatanje stvari.

Iza objeda reče mi njeki laik, koji je njeSto čuo bio o
mom nastojanju, naime da sa biram pučke popievke i stare ru-
kopise, da nisu sve Pintarićeve »note" potrošene, nego da se
još „liepa hrpa" nalazi u ormaru ref'ektorija. Ja ga zamotih,
da mi pokaže te „note", a kad se je odazvao mojoj molbi,
osvjedočio se, da su ti rukopisi zaisto odrodjeni bili za zama-
tanje stvari, jer pojedine su sveske bile na pol razderane. U to
ga zapitah, ne bi li on smio te „note" meni dati, kad bih njemu
toliko tvrdog i čistog „Packpapira-" donio, koliko ove note iz-
našaju. „Kako ne bih smio, kada je taj makulatur nam laicima
predan" — odvrati mi on, — „Dobro, ako je tako, — na-
stavili ja — ali ja mislim, da bi ste ipak prije morali za to
privolu tražiti u veleč. gosp. gvardijana.'' — Fratar ode; za čas
se povrati, te reče, đa je gvardijan pristao na tu zamjenu. Po
tom podjoh u grad te kupili kod njekog židovskog trgovca sto
araka velikog i tvrdog papira, predadoh taj papir fratru a on
meni „note".

Ja poslah te rukopise poštom kuci u Osiek, a kad sam
se za njekoliko mjeseci s puta vratio, te rukopise pregledao, ne
nadjoh medju njimi „Crkvenu liru".

Fortunat Pintarii.

Poslije upitah u Djakovu, nije li raožda Pintarićev ru-
kopis tamo ostao, no tu ini rekoše izviestno, da je preuzvišeni
gosp. biskup vratio „Crkvenu liru" Pintariću još godine 1861.
Drugi ljudi, koje sam upitao što ustmeno što pismeno, rekli su
mi za čudo jedno te isto, naime, da je veleč. gosp. Dolački i
„Crkvenu liru" sobom odnio. Napokon se obratih samomu veleč.
gosp. DoJačkomu, sadašnjemu župniku u Bućici blizu Gline, a
on mi odgovori, da Pintarićeve „Crkvene lire" nema, nego da
misli, da je u arkivu jugoslavenske akademije; on izvjestno
znade, da je ovo djelo bilo odaslano iz Koprivnice gvardijanu
zagrebačkog samostana Franjevaca s nalogom, da ga predade
akademiji.

Tražeći ja godine 1892. „crkvenu liru" u našoj akademiji,
reče mi arkivar veleč. g. Ivan TkalČič, da toga Pintarieeva
rukopisa u arkivu nema, i da ga nikada u njem ni bilo nije.
Sada pomislih u sebi: Lako je moguće, da je to Pintaricevo
djelo jošte u samostanu, jer je možda onda bilo amo poslano,
kada su se gvardijani izmienili, a novi gvardijan nije znao, da
se to djelo imade izručiti akademiji. Odoh dakle veleč. gospo-
dinu gvardijanu o. Rengjeu, te ga zapitah za „Liru' 1 . Gvardijan
mi reče, da toga rukopisa u samostanu nema i da su mu pred-
Sastnici njegovi udes toga rukopisa ovako pripovicdali, te stane
crtati sudbinu toga djela gotovo onako, kako sam malo prije ispri-
povjedio, dakako s refrainom, da se nalazi u župnika Dolaćkoga.
Na kraju dometne g. gvardijan: „Ako rukopis nije u DolaČkoga,
onda ne znam gdje je, ali ako no znam za original, to znadem
za prepis „crkvene lire", te nastavi ovako ■ „Prije jedanaest godina
desio sam se slučajno u Ludbregu, gdje sam doznao, da je
mjestni učitelj prepisao cielu Pintarićevu „Crkvenu liru", te
da pjeva Pintarićeve popievke i svira na orguljama njegove pre-
ludije i fuge. S toga se uputih osobno učitelju, a on mi pokaza
debelu, vezanu knjigu: prepis „Lire". Kako se je učitelj zvao, i
je li je jođte živ, ne bih Vam znao kazati."

„A zar nema, zapitah otca gvardijana, nikakovih Pintaridevib.

Fortunat Pintarić.

glazbotvorina ovdje u samostanu?" — „Gore u klerikatu (t. j u
prvom katu samostana) ima samo njekoliko psalma i chorala,
koje je Pintarić u moderne kajde stavio i za orgulje udesio!"

Na moju molbu donese otac guardian tri nepotpuna sveš-
čića tih pieva. Prelistav te sveske i pogledav paginaciju i re-
gistar posljednjega sveska uskliknuli veselo: „Ta to su odlomci
Pintarićeve crkvene lire!" — Djelo je ovo ostalo u samostanu
3. preparandi i klerici otrgali su od cjeline, što su za se trebali.

Tako sam došao na čistac glede „Crkvene lire". Rukopisa,
koji je Pintarić iz nova za štampu priredio, nema dakle više;
imade samo njekoliko odlomaka. Znajući to, pobrinuo sam se za
prepis, na koji me je g. gvardijan Rengjeo upozorio. Uz dopitani
mi putni trošak od „Matico Hrvatske" mloli mjeseca kolovoza 1892.
u Ludbreg, da potražim rečeni prepis. Sretao ga nadjoh u ravn.
učitelja i vješta organista gosp. Ante Feržića, a izim crkvene
lire još i šest ovećib preludija i šest tuga glazbotvorenih po
Pintariću, a prepisanih po gosp. Feržieu. kada je bio učitelj u
Stihompolju. Tada još mlad, no već onda revan muž, potražio
je godine 1862. otca Pmtarića u Virovitici, te zamoli od njega
„Crkvenu liru", preludije i fuge za prepis. „Uzmi, sinko", reče
mu Fortnnat, „što hoćeš, jer Bog zna budu li se moje kom-
pozicije ikada štampale, i ne će li posije moje smrti propasti".

Eukopis crkvene lire, koji je prepisao gosp. Feržić, bio je
onaj, koji je Pintarić poslao bio preuzv. gosp. biskupu u Ujakovu,
te komu je biskup glede jezika prigovorio. Gosp. Feržić prepisao
je kajde i tekst posvema vjerno, samo što je u riečima: „Isu-
kerst, serce, žertva* izostavio obilježeno e.

Ua ee nije tada podvrgao vriedni naš učitelj trudu, pre-
pisati omašno to djelo (i to kako čisto i korektno !) i da nije
s domoljubnim pietetom sačuvao Pintarićev tegotan rad, danas
ne bismo ga više imali. U takvu revnost mogu se mladji naši
učitelji i organiste zaisto ugledati, a hrvatski narod ima raz-
loga gosp. Feržieu zahvalnim biti.

Kako mi je povjerio veleč. gosp. gvardijan Rengjeo od-

lomke za Štampu priredjene „Crkvene lire", tako mije povjerio
i gosp. Feržić svoj prepis, dapače i to dozvolio, da si dadem
cielo djelo prepisati. To sam i učinio, te se sada nalazi u mojoj
zbirci domaćih glazbotvorina i Pintarićeva „Crkvena lira" po-
prvoj redakciji.

Evo to je udes znamenitog toga Pintarićevog djela.

glazbotvoreu Pintariću moga uploške ovo reći:

Pintarić vriedi samo kao crkveni glazbotvorac, na kojem
je polju stekao velikih zasluga; kao svjetovni glazbotvorac
nema važnosti. Ali i crkvenoga glazbotvoreu Pintarića treba
prosudjivati sa dvie strane: sa strane glazbotvorca, koji je
uglazbavao hrvatske crkvene pjesme za puk, i sa strane glaz-
botvorca flguralnih misa, fuga i preludija. Za prvoga, t. j. za
crkveno -pučkog komponisla, može se reći, da je bio takve sretne
inspiracije, đa će Piotarić u nas možda dugo ostati nedostiziv.
Pučke njegove crkvene popievke nisu plod glazbena zanatlije
ili plod fantazije običnog fratarskog orguljaša, već izliev čistog
pobožnog ushita, koji je pogodio hrvatski pučki glazbeni ton i
ukus, i duboko zavirio u dušu pobožnog nam puka. U ni jednoj
od ovih njegovih melodija nema glazbenog nesmisla, mršave
koncepcije, nelogičnog razvoja ili čak prisiljen osli ili prostaetvai
svaka je melodija misaona, bujna, logična, istiaska, naravna i
ugladjena. U njekojim popievkama naći je takav pobožni osjećaj i
izražaj, da te gotovo uzdrma i uznese do nebeske visine.

Manje su vriedne njegove figuralne mise, ali ima i medju
ovima takvih, koje se mogu smjelo takmiti s mnogim i mnogim
misama tudjih komponista, a, koje se pjevaju u našim crkvama
svečanom zgodom, dočim se Pintarićeve mise ne pjevaju. Od.
ovih spomenut ću misu u As-duru.

Pintarićevim fugama i melodijama reći mi je, đa se
mogu glede koncepcije i strukture o bok staviti najboljim sta-
rijim orguljskira glazbotvorima te vrsti. Naglašujem ovdje rie6
„starijim" zato, jer veći dio starijih fuga i preludija nemaju
bogatiju harmoniju nego. Pintarićeve. Pregledavajući ili svirajući

Fortunat Pintarić.

81

Pintarićeve fuge i preludije fešto sara se tomu divio, kako je
on umio u takvom uskom harmoničnom okviru stvarali tako
razne kombinacije i teniatično-harmonične varijacije. Pravo reče
radobojski dopisnik, da to nije bio obični orguljaš, Dego od Boga
nadareni orguljaški kompouista, a uz to i orguljaški virtuoz u
pravom smislu rieči.

Jedino što imademo uzroka žaliti, jest to, da Pintarić' nije
imao zgode uživati temeljitu glazbenu obuku. Da je sreća htjela,
da dodje £ kojem vještaku u ruke, ili da mu je moguće bilo
naobraziti se u kojemu konzervatoriju, Pintarić bi bio postao
orguljaškim komponistom svjetskoga glasa.

Kazglabaš li Pintarićeve kompozicije, vidjet ćeš, da je sve
ono naučio putem samouke, što se bez pomoći majstora učiti
može, i da se je svim onim okoristio, na što praksa dovede
pažljiva komponistu. Drugim riečima: Pintarić je dobrano pro-
učio glazbene vanjske oblike, te je pievne melodije komponovao
na temelju svoje pjevačke prakse, naime pojasto (sangbar), ali
ortografski korektno nije umio pisati. Dakako, glazbenu orto-
grafiju ne može nitko putem samouke naučiti, trudio se koliko
mu drago, niti može ta vještina biti posljedica naravnog glaz-
benoga dara. No ortografija je takav uvjet, Što u glazbi, Što u
jeziku, da se mora korektnosti radi kadikad pisati i nepojasto
za pjevača, teško za izgovoriti za govornika. Onaj, koji [uviek
samo za tim teži, da bude u pjevanju ili u izgovoru sve lako,
taj nema umjetničke svrhe pred očima, već samo laičku nemoć.
Umjetnost jest prikaz ljepote i teškoće. Istina je, da nije
umjetničko djelo po tom umjetničko, kada glazbotvorac izabire
hotimice same poteškoće, ali još manje je to, ako glazbotvorae
izbjegne poteškoćama na račun pravilnosti.

Iz svega toga sliedi, da se imamo klanjati i diviti glaz-
benomu daru, radinosti i produktivnosti Pintarićevoj, ali da je
nuždno, da se ono u Pintarićevim glazbotvorima popravi, što
nije korektno. Kada koji narod tako daleko dotjera, da može
.svojim sinovima pružiti mogućnost, da se u kojoj struci mo.ij&-

Fortunat T'inftrić.

I

nosti umjetnički usavrše, tada ima prestati neumjestni obzir, a
kritika ne smije dotičnoga ispričati, ma i koliko bio od naravi
glazbeno obdaren; ali kad narod ne može podići takve zavode,
u kojim se može obdareni mladić temeljito naobraziti, onda se
od njega ne može ni zabtievati, da sve ono znade i umije, šta
glazbena znanost i glazbena umjetnost od glazbotvorca traži.

Po mom sudu bilo bi dobro, da izaberemo od Pititarićevih
crkvenih kompozicija najbolje, te da ih štampom objelodanimo,
ali uz stručnjačku korekturu. To osobito vriedi za njegovo ve-
liko djelo: „Crkvena lira" i za njegove fuge i preludije.

Svaki dan se ne radja kojemu narodu takav crkveni glaz-
botvorac, kakav je bio Pintarić. Zato treba da hrvatski narod
svoju zahvalnost providnosti time iskazuje, da brižno sačuva sve
znakove božje milosti.

Popis glazbotvorina Fortnnata Pintarića.

I. Crkvene popievke po Pintariću uglazbljene ili
samo prepisane i za orgulje udešene.

Ritualni pievi: psalmi, antifone, (>hoiali ete. ad piuin usiim Fratria Por-
tunati Pintarjeh at Antonii Gustek. 1818. ; za jedno grlo uz orgulje.
Knjižica sastoji od 21. lista. Original u mene.

Crkvene popievke za jedno grlo uz orgulje, udesio F. P. 1. Htali Sion
stvoritelja. 2, Pozdravlam te Jesush inoj. 3. Eai ti hocku. 4. Zinosna
ođiehena. 5. Vszi u glasz jeziki. 6. Maria Maika Bosja. 7. deteseze
ine predrago. 8, Kakva je to szvetloezt. 9. paztiri ztanete, ztanete.
10. Miško kai Btoish. 11. Narodil aze Kralj nebozki. Original u mene,

Complexua Cantionum Sacrariim (F. P.): Šestdeset i sedam hrvatskih
crkvenih pjesaiun, od kojih su samo ove uglazbljene : 1. Szim daite Czvetke
iepe popevke. 2. Bose Dragi ia kruto ljubim tebe. 3. Bose kam
zovbbd. 4. moi Bose! zdrav mi uudi. 5. V szako vreme daj Mario.
G. naiszvetlesha, naimilosztivnesha. 53. Ovchieza kam bludieh ? —
Melodije su plBane u diakantnom ključu a orguljska pratnja general-
basom. — Original u mene.

Fortunat Pintarić.

i Pastorales. appoaitae per me P. Fortunatum Pintariou. Za jedno
i orgulje. Svaka poplevka iiuade tiguralnu zapreimi"'ii (poslhidiu),
koje je on komponovao. Sadržaj: 1. deteseze me predrago. 2. Mlako
stojiah. 3. Kad Ilova Boga vodila, i. paztiri ztanete. 5. Szimo
paztiri k staliezi. 6. Veazelte sze lyudi. 7 Kakva je to szvetloszt. 8.
paztiri, dobri chuvari. 9. szveti tri kralji. — Original ti mene.
Ariae Bosichne i Korizmene, zajedno grlo uz orgnlje. 1. Miako kaj,
2. Kad Deva. 3. paztiri. 4. Szimo paztiri. 5. Kakva je to szvetloszt.
i. szveti tri Kralji. 7. Veszelte sze. 8, Zmosna odichena. 9. nebo
. zemlvo (korizmena'. 10. ISzmiluj nam sze Bose dragi. 11. Tusno
plaehe, sulibo javche. 12. Krisztua je gore zlal. — Po Pintarieevu
originalu prepisao Fratar Valentin Gaachnig, — Originalni prepin

i, za jedno grlo uz orgulje s Pintarieevom udezbom. Sa-
držaj: 1. Salularis Hostia. 2. Tri litanije: Gospone amiluj se. 3. Kjrie
eleison. 4. Stella i.-oeli. 5. Salve Regina. 6. Gauđe Dei genitris Virgo.
7. Begina eoeli laetare. 8. Alma redemtorja, 9. Maria mater gratiae
(Pasehale), — Original iz kasnijega doba. U mene.
inaeat pouievaka na east Spasitelja, za jedno grlo nz orgulje. Sa-
držaj : 1. Gde szi Jesush moja dika. 2. Jesush, Jesush moja dika. 3.
d Jesush moja jakoszt. 4. Jesush mili zdenecz sivi. 5. Bose
iz azerdcza Ivubiui. 6. Jesush szlalko szpominanye. 7. Ah Jesush
publeni 8. Gde szi Jesush moja dika. 9. Gde szi Jesush moja dika.
. Nnt pod kruhom Bog y ehlovek. 11. Zdravo szveti adkupitelj. 12.
i doskel '/, Keba. 13. Pun veszelva y radoszti. — Na rukopisu
e naznačeno, da II je Pintarić ove pjesme sam uglazbio ili samo za
rgulje udeaio Meni se vidi, da ih je Pintarić u toku vremena uglazbio,
a tada sakupio u jednu svesku, koju ja svesku vjerno prepisao otae Ni-
:ola Kraljek. Po pravopisu sudee, spadaju ove popievke u raniju dobu
intarieevu. — Originalni prepis u mene.

oljuhnosti karstjanske „sadriaTajmSa pobočnih molitvah
i pesmah vežbanja. .Mlade/i školnoj poaveljena po oteu Fortunatu Pin-
u reda sv. Franje misniku, u Varaždinskoj kraljevskoj većoj gvm-
blagorStja učitelju, S dopustjenjein duhovnoga glavarstva" (aa
ikom mladoga Saiuuela). L" Bei*n tiskano u jeriiienskora manastiru god,
- Jedan aksemplar u mene.
I Arija (popievke), za, jedno grlo bez pratnje. 1. Bože moj i nebeski
ezuš ljubav moja. 2. inoj Jezus ljubav moja 3. Stal se je Kriatuš
eska, 4. Veseli ae o Mario 5. moj Jezns ja spoznavam — Ovaj
oneept nalazi se u svesku j'.'diri mise'. — Original u mene.

^^^^H

Fortunat Pintarit.

Crkvena lira. Cantiial za cielu godinu rimo- katoličke crkve. Sadržaje hrv.
mise, popievke, koje puk u crkvi pjeva i ritualne latinske pieve, koje
sumo pjeva misuik i organista. Sve popievke i pievi, 378 na broju, ude-
šene su za jedno grlo uz orgulje. Izim toga nalaze se □ toj knjizi
oveće pretpremiee (preludije) i manje nied.jupreinice i zapremice za or-
gulje, glazbotvorene po Pintariću. Ovaj je kantual Pintarić svršio go-
dine 1860., a prepisao ga je god. 186-2. učitelj g. Ante Feržić. Prepis
l'rriii'cva prepisa nalazi se u mene.
Crkvena lira sastoji od ovih dese! odjela:
I. Pjesme za Bvako vrieme at velika pretpremica ; bi misa n De-duru
bez teksta; s) velika pretpremica; d) pjesma prije prodike; e) misa od
Haydena; f) 46 popievaka pod sv, misom,

II. Pjesme od presvetog oltarskog otajstva: a) Velika pretpre-
mica; b) eiela jedna misa; o] 38 popievaka.

III. P j ea me od blažene djevice Marie: a) Velika pretpremica;

b) eiela misa; c) 51 popievka, od kojih nemaju tri teksta.

IV. Pjesme za vrieme došastja: a) Velika pretpremica; b) oiela
misa; c) 27 popievaka.

V. Pjesme za vrieme Božića: a) dvie eiele mise sa dvie oveće pret-
premice; b) 33 popievke.

VI. Pjesme za svetu korizmu: a) oveća pretpremica ; b) eiela misa ;

c) 29 popievaka.

VII. Pjesme zauskrs: a) oveća pretpremica; b) eiela misa; c) 14
popievaka.

VIIJ. Pjesme od svelacah božjih: a) oveća pretpremica; b) eiela
misa; c) 48 popievaka. Dodatak: 10 popievaka.

IX. Opiela za mrtve: a) oveća pretpremica; b) dvie eiele mise; a) 13

popievaka
X. Litanie, večernice, antifone i zahvalne pjesme: a)
Litanije; b) Psalme latinske u svim glasovima; c) himne; d) antifone;
e) Te Deum laudamus; svega skupa 30 pjeva 1 .

Crkvena Ura. Prijašnje djelo, preradio, pomnožio i za štampu priredio.
Svršio god. 1867. Od ove redakcijo sačuvano je samo : IV. odio od str.
272. do 316. ; druga polovioa VIII. odjela s dodatkom od str. 372 do
str. 408 i X. odio sa kazalom: od str. 435 do str. 473.

Iz kazala i iz ovih odlomaka cieloga djela razabrati je, da ja Pin-
tarić u konačnoj redakciji „crkvene lire" koješta promiEuio, dodao i
ispustio. Tako nosi I. odio naslov: „Pjesmo nedeljne" a mjesto
46 popievaka ima ih 49. II. odio ima naslov; „0 presvetom oltar-
skom otajstvu" a mjesto i!8 popievaka ima ih 44. III. odio nosi
naslov: „Za blagdane B. D. Marije". Mjesto 51 popievke ima

tuj 49 popievaka, a inedju ovimi takvih, koje se ne nalaze u prvoj re-
dakciji. IV. odio nosi naslov; Za blagdane došašea Gospo-
dinovog, a imade mjesto 27 popievaka njih 26. V. odio ima naslov:
Za blagdane Božića, a ima jednu popievku manje nego a prvoj
redakciji, t. j. 32 popievke. VI. odio ima naslov kako a prvoj redak-
ciji pa i isto toliko popievaka. VII. odio ima naslov: Za blagdane
Uskrsa. VIII. odio ima naslov: Za blagdane svetih Božjih
a dodatak: „Prilog sadržavajući izvan redne pes me". D
prilogu iniade samo 8 mjeslo 10 popievaka. IX odio ima naslov:
Opiela. X. odio nosi naslov: Pjesme za podnevnu službu
božju, a imade 48 mjesto 30 pieva.

U tom za štampu priredjenom rukopisu imade plevna melodija po-
sebno ertovlje, doeim je u starom rukopisu tekst pisan izmedju gornje
i dolnje dionice orgulja. UlazUmu udezba u jednom i drugom rukopisu
gotovo je jednaka, samo što je Pintarić tuj tamo koju kajđn promienio,
ali tekst razlikuje te znatno. Možemo rciji, da je učitelj Esther dosta
posla imao s ispravkom teksta, ali da ga je valjano ispravio. — Od-
lomci tog Pimarieev originala nalaze se u mene.

II. Mise. (Originalne kompozicije.)

icrum: „Kvrie, Kvrie Zmosni Bose"; u Ce-duru, za jedno grlo
u» orgulje; sa zapremieama. Iz mlade dobe Pintarićeve. Original i pre-
pis g. Ante Feržića nalazi se u mene.

icrum Pigurale: „Kvrie zmosni Bose" ; u Ce-duru ; za jedno
grlo uz orgulje; sa zapremieama. U misi je zabilježeno sad „Solo" sad
„Tutti"; ali to ne pokazuje na višczvuĆni piev, već na lo, da sada
imade pjevati organista sam, a sada puk. Potječe iz Pintarićeve mla-
dosti, ali ju je kiisnije sam prepisao. — Original u mene.

issa: „Kjrie eleison", latinski tekst s hrvatskim prevođenu ,,Kyrie
zmosni Boso vse jakoszti" ; u Oe-đuru „a 4 voeibus: Canto, Alto, Te-
nore et Basso cuin Organo Concertante". — Od god. 1836. — Origi-
nalna partitura u mene,

bus: Oanto, Alto, Tenore et Basso eon Organo obligatis, ridotta per
qoesta produzione". — Original u mene.
ilenne Saerum: „Kvrie Zmožni Bože"; u Oe-duru ; za jedno
grlo uz orgulje ,,ex appositione et reformatione". — Od godine 1B48.
To će biti starija kompuzieija Pintarićeva, koju je kasnije preradio, ispu-
stiv prijalnje ritornelle i postludije. — Original u mene.

l'hrtumit I'iiitarić.

Saomm: „Kyrie, Kyrie zmožni Bože J ; u Ge-duru ; za jedno grlo
uz orgulje, sa pretpreinicom u Ce-duru. — Prepisao otac Nikola Kra-
ljek. — Originalni prepis u mene.

Masa Adventska: „Kyrie glas presveti a Nazaret"; u (te-
duni; za jedno grlo uz orgulje-, s pretpremieom u Ge-duru. — Prepisao
otac Nikola Kraljek. — Originalni prepis u mene.

Sumi Pastorale ref orma t n m: „Kvrie, Kyrie o JezuSek";
n Ef-duru; za jedno grlo uz orgulje. — Prepisao otac Nikola Kraljek.
— Originalni prepis u mene.

Figurale Sacruin: ,,Kyrie zmosni Bose": u Ef-duru; za sopran,
ali, timor i bas uz orgnljn. Nije ["..([iiiiki. Svrši-cak „ Ueinididusa" i eieli
„Agnus đei" manjka; ali je Pinlarie za ova dva diela ostavio prazan
papir, to i napisao naslov. Oigiiljska dionica ispisana je samo u ,,Be-
neđictus". — Original u mene.

Misa: „Bože svemogući pred Tebe"; u Ef-duru; za Četiri maska
grla uz orgulje. Od godine 18'J6. — Prepisao g. Ante Ferzie. —
Originalni prepia u mene.

8aorum: „Kyrie zmosni Bose"; u Do-duru; za jedno grlo uz or-
gulje. Iz Pintarieevfl mladi" 1 dota. — Original a mene.

Saernm Figurale: B Kyrle, Kyrie zmosni Bose"; u De-duru;
za jedno grlo uz orgulje. Od godine 1843. — Original i dva prepisa u

.erum: n Kyrie zmozni Bože"; u De-duru ; za jedno grlo uz or-
gulje. — Dva prepisa od mene, jedan od otea Alekae Borkovioa a drugi
od otea Nikole Kraljoka,

BB:„Boflenarechnazoclinutvu pri sz vetom oltaru";
u Hes-dum; „a Canto, Alto, Tenore et Basso et Organo ubligafo ri-
dotta per aueata Produzione." — Original u mene,

icrum: r Ky rie zm ožni Bože"; u Hes-duru; za jedno grlo uz or-
gulje, sa tiguriranim zapremieama. — Iz ranije dobe. — Prepisao otao
Nikola Kraljek, — Originalni prepis u mene.

.eruin Figurale: „K y r i e zmosni Bose"; u Hes-duru; za
jedno grlo uz orgulje; sa medjupremic-ama. — "d god. 1842. — Ori-
ginal u mene.

,orum Figurale: „Kyrie, Kyrie zmosni Bose"; u A-duru;
za jedno grlo uz orgulje. — Od godine 1827. — Mriginal u mena.

.ornm Figurale: ,,Kyrie zmosni Bose"; u A-duru; za jedno
grlo uz orgulje, s jednom pietpremieom u A-duru. U orguljskoj dio-
nici imade svagdje medjupremie», Glszfcotvorena za otea Evgenija E e-

bića. — Iz ranije dobe. — Original i jedan prepia od otca Nikole

II i s s a: „Kirini oiozni Rože"; n A-durn, ?a sopran, a):, tenor i Ina
uz orgulje „fionitrtanta", toidan ;a jedan ..Tantum argo", „(iradoale u ,
„■ li.-iirinm* i „Veni Sancle" ara u \-dum. — „l?omposita pro .Se-
.■i-:iiii*i;- A. I.' P. Innofienlis Kov/jr, ("i>naiilti>:i8 rint-nti et eui olim
digmuuuu Magistri". — Od godin« 1(J&3. — Original u dva cksem-

Figurale Saornm: „Kvrio eleison" (latmsk: tekst), u A-duru;
za sopran uz orgulje. Pridodana je i posebna dioniea za bas, tako da
bi se ova misa mogla pjevati i u dmpjevc. — Original <i mene

Figurale Sa« rum: „Kyrie zmosni iioae"; u Ea-dnru; za so-
pran 117. orgulje; s pret premisom u Ge-dnrn. U orguljskoj dionici imade
avsgdje zapremiea. — Dva originalna eksemplara i dva prepisa u mene.

— Originali pisani su u diskantnom, — a prepisi u Ge-kljueii. Jedan
je prepia od godine 1826, a pisao ga je otac Aleksandar Borkovie.

Figurale Sicrnm: „Kjrie zmosni Bose"; u Es-duru; za so-
pran, alt, tenor, bas i orgulja „concertante". Istovjetna sa predidueom
misom. — l)ionii-i> pjevai-a nisu is|>i*:iri.-, -umu dionica orguljska. — ■
Original u mene.

za sopran oz orgulje. Pievna dionica pisana je u diskantnom ključu a
orguljaka dioniea general basom. — Od godine 1829. — Original a
mene. Ista misa za bas i orgulje uz male promjene. — Original a

Mia8aCro»tioa„Kyrie, Kyrie zmosni Bose"; u Es-duru za
tropjev; sopran, alt i bas 117, orgulje. Dodan je „Tantum ergo" i „Ofer-
toriura" ; oba n Es-duru. U orgnljskoj dionici imade svagdje zapremiea.

— Originalna partitura i dionice u mene.

Sacrnm Figurale: u As- duru, za četiri grla uz orgulje. — Nemam,

— Spominje se n članku „Pintarič Fortunat" u Mendlovu MusikaL
Couvera. Lesieon.

Četiri mise: 1. ,,Kyrie zmoŽni Bože v a e j a kos ti, u Ce-đuru;
II. ,,Kyrie zmožni Bože" (samo Kvrie, aioria, Oredo i Sanctua);
n Ce-duru; HL „Kyrie zmoŽni Bože"; n Ce-durn; IV. „Kj-
rie zmožni Bože"; u Ge-durn ; sve četiri miae za jedno grlo bez
pratnje. — Koncept. — Original 11 mene.

Rcquiem: „Pred oltarom troje milosti'; u Ge-molu; za jedno
grlo uz orgulje. — Prepisao otac Nikola Era] jek. — Originalni prepia

i Fortunat Pintarić.

equiem i popevke mertvečke: I. „Bequiem aoternaro
dona eJB Domina" a hrt. provodom : „Pokoj v e k i v e č n i da-
ruj njim o Uospone"; Q Ef-đtiru; zajedno grlo uz orgulje. II.
Popevke: 1. Dan Berditi koća biti; n Ge-inoln; 2. Daj po-
magaj tor odhadjaj; u A-molu; 3. Bog oteo ah pomiluj:
u Ge-molu; 4. Nutamrtnosi oštru kosu; n Ge-molu; 5. Po-
slušajte ljudi; u Ge-duru; 6. Plačnu pesem pojino bratja,-
u Ge-duru ; sve za jedno grlo uz orgulje. — Ođ godine 1855. — Ori-

III. Figuralne crkvene popievke. (Offertoria et

Građualia a duabus, tribus et quatuor vocibus pro

Organo.)

1. Zdravo Jezuš radost moja; u Ge-duru za sopran i alt.

2. Zmožna odieena; n A-duru, za sopran i tenor.

3. Maria vse sl&đkosti ; u Ce-diiru, za sopran, tenor i bas

4. Iz visine tužno sine; u Es-duru. za sopran, alt i bas.

5. premoini Kralju nebeski; u Es-duru, za sopran, alt i bas.

6. krtih živi, smiluj uaui sa; u A-duru, za mješoviti Četveropjev.

7. Zdravo Jezuš radost moja; u Ge-đnru, za mješoviti četveropjav.

8. Hvali Sion Stvoritelja; u Ce-đuru, za mješoviti četveropjev.

9. Dobri Bože, ljubav moja ; u Da-duru, za mješoviti četveropjav.
11'. Jezuš. Jasni moja dika; u Hes-duru, za tenor i bas.

11. moj Jezuš, ljubav moja; u De-dura, za tenor i bas.

12. Kuj ti hoiiu vučiniti; u Ge-duru, za tenor i baa.

13. Naklon dajto v poniznosti ; u De-duru, za sopran i bas.

14. Ode si Jezuš moja jakost; u Es-duru, za sopran i alt.

15. Jezuš sladko spominjanje ; u A-duru, za tenor i bas.

16. Ljubav moja, dobro moje; u Es-duru, za sopran i alt.

17. prejaki Kralj nebeski ; u De-duru, za tenor i bas.

Ovo je popievke Puitarić komponovao u toku vremena, te ih je kasnije
spleo u jedan vienao. — Original ti mene.

Offertorium: „Ave mundi spas Maria" s hrv. prevodom; „Pod
obran b u vu t ecimo majke"; u Ce-dnru; za dva Boprana i bas
uz orgulje. — Od god. 1831. — Original u mene.

Offertorium: „0 moj Jezns ljubav moja"; u Es-dnru; za so-
pran, alt, tenor i bas uz orgulje „obligati". — Od godine 1831. —
Original u mene.

I

Fovtunat Pintarii. Sft

Offertorium: „Gde szi Jezu« moja jakoBzt"; u Es-duru; za

sopran i alt uz orgulje. — Original u mene,
Cr e d'fi : „C r e đ o i n u n u m Deum"; u De-đnru ; za. dva tenova i jedan

bas uz orgulje. — Prepis, ne znam od koga, u mene.
Veni Sancte Spiriliis: (latinski tekst); u A-duru; za mješoviti Četve-

ropjev uz orgulje. — Original nalazi se u arkivu glazb. pjevačkog društva

„Vienca- u zagreb. sjemeništu.
Pia mater intuere; u Ef-duru; za dva soprana i jedan bas uz orgulje.

Dionica drugoga soprana nemam. — Original u mene.
Ave Begina Goelorum; u Ce-diiru; za jedno grlo uz orgulje „concer-

tando'. — Od godine 1832. — Imadem eamo orguljsku dionicu, pisanu

ttnuB:

Regina

oeli laetare", 6

brv. prevodo

a: „Kraljica* ne-

bexka

veBzoli

zo"; u Hes-duru,

za jedno grl

uz orgulje, — Ori-

ginal u

mene.

inaCo

oli laeta

e; u Ce-duru; „u

4 glasove" -

- sopran, alt, bariton

i bas -

dvie violi

w, violu, dva kla

ineta, dvie trublje, baea-posaunu i

orgulje

.i/.ici.'lji ii.

]io ote u Portuna tu

Pintarieu".

- Od god. 1863. —

Origina

u mene.

»i » Dr

giJesus

kam szi presh

1"; u Hes-d

ih ; za dva soprana,

dvie violine i orgulje. — Original u

a; „Bo

le Pastoi

panis veri" uz

brv. prevod :

„Je bus mili zdeneez

divi"; u

A-duru, z

i sopran i tenor

z pratnju 2

violina, 1 flaute, 2

klarineta, 2 Corni,

1 viole i orgulja.

— Original n

mene.

'ctus, latinski tekst; u Ef-duru, za jedno grlo uz

orgulje. — Original

antum ergo 1-9. 1. u Hes-duru, za dva tenora uz orgulje. 2. u Ce-
duru, za sopran, alt. tenor i bas uz orgulje. 3. u Ce-duru, za sopran,
alt, tenor i bas uz orgulje. 4. u Ef-duru, za tenor i bas uz orgulje. 5.
u Hes-duru, za sopran, alt, tenor i bas uz orgulje. 6. u Ef-duru ;
["jedno grlo uz orgulje. 7. u Ges-duru, za jedno grlo uz orgulje. 8.
Des-dnru, za jedno grlu uz orgulje. 9. u Es-duru, za sopran, tenor i
bas, uz orgulje. — Original nalazi se u čakov&Ekom samostanu, a svo-
jina je o. LeopoMa Lončara. — Prepis a mene.

eni Sancte, u A-duru, za mješoviti zbor uz orgulje.

salutaris hoatia; u Ef-duru, za mješoviti zbor uz orgulje,
ginal obiju nalazi se u Čakovačkom samostanu, a svojina je o. Leo-
polda Lončara.

itaniae Lauretaaae: „Kjrie eleiaon" (latinski tekst); u
duru; za muški četveropjev uz orgulje. — Prepis nalazi se u ;
društva „Vienea" u zagreb. sjemeništu.

Fortuaat Pintarič.

Litaniae Latiretanae: ,,Ky r io ele ison" ; a Lreduru, za jedan
sopran, dva tenora i dva basa uz orgulje. — Prepis nalazi se n arkivu
zagieb. sjemeništu.

društva „Vienea"

IV.

lazbotvorine

a me orgulje.

dura. 2. P r a e 1 u
4. Praelndim

i e r a 1 a a. 1. Prelazi u ste prlemete, počevši od Ce-
diura, u Ce-molu. 3. I'r aelud i u m, n Ef-duru.
., n A-dura. 5. Dvie kratke figuri rane ka-
jludium, u Es-duru, 7. Pr aeludi um, u Ce-
i 1834. — Originalni prepis u mene.
Transitionaa flt l'rogrnsRinnea 1. Tri preludije u obliku pro-
gresivnih prelazi, iraku pofov&i od Oe-dora. 2. Praeludium, u A-duru
(od god. 1834.). J. 1'raHndium, u Gft-dnr'i. 4. Progressiones, počevši
od Ge-mola. 5. Praeambulum, u Ce-dnrn. — Original u profesora gosp.
Ign. Kolandera, orgeniete stolne i-rkv« u Zagrebu.— Prepis u mene.
■ansitionea et l'raeludia. 1. Prelazi u ave prieruete počevši od
Ce-dura. 2. Prelazi j n.zne pr;nmete puwvii od Ce-mola. 3. Praeludium
u E-molu. 4. Praeludium n Ge-molu. 5. Praeludium u Es-duru. 6.
l'radudiuin u Ef-molu. — Prepisao gosp. Ante Feržie. — Prepis u

■aeludia pro Organ o. 1. n Ce-duru. 2. u Da-molu. 3. u Ce-duru.

4. u Ce-duru. 5. u Ce-duru. 6. u Ce-duru. 7. u Ce-duru. 8. u De-duru.

— Prepis, ne znam ud koga, nalazi ae u mene.
i'ie preludije. 1. u Ce-duru. 2. u A-inohi. — Original u mene.
■ a e 1 u d i o u A-dnrn. Prepia u mene.
iga i preludije: 1. Fuga u Es-duru. 2. Praeludium u Ce-duru. 3.

Praeludium u A-duru. — Prepisao otac Aleka* Borković. — Originalni

prepis u mene.
ige za orgnlje: 1. Paga n De-mok. 2. Fuga n Ef-duru. 3. Fuga u

Ce-duru. 4. Fuga u Ce-duru. 5. Fuga u Es-duru. 6. Fuga u Ce-duru.

7, Praeludium pod av. misom u A-molu. — Prepisao g. Ante Feržić.

Fughetta u Dea-duru. — Original u mene.

Pastorali a pro Organo A) 1. n Ce-duru („Dudaš"). 2. u A-duru

(„Rondo"). 3. u Hea-đuru. 4, u E3-duru („Rondo' 1 ). — Original u mene.
Pastorella pro Organo B) 1. u A-duru. 2. u Ef-duru („Dudaš"). 3.

U Ce-đurn („Rondo"). — Original u mene.
, storella za orgulje u De-duru („Rondo"). — Prepisao otae Nikola

Kraljek. — Originalni prepis u mene.

r

Fortunat Piutarić.

V. Uputa u pjevanju.

Uputa u pjevanju s kratkom teorijom u hrvatskom jeziku i pievkama
(solfeggiima) ij. 1. glasoviti, ij. 2. vokali jiranj u. §. 3. četiri vrsti
vokalizirunja. Svezano vokaliziranjo sa 77 vježba. Vokal hira nje sa uda-
ranjem glasa, a jednom vježbom. markiranoj vokalizaciji a jednom
vježbom. Portainento sa šest vježba, tj. 4. udisanju. §. 5. raznih
glasovih n obće: a) Vrhu Dur-glasova; bj Vrhu Moll-glasova cl Svih
Dur- i Moll-glasova skala, ij. 6, Vježba za pogoditi intervalle. 10—48
do kvinte. — Prvih deset nema, a ni za inteiTiile više kvinte. — Ori-

VI Svjetovne popievke.

Davorija. „Polazak Ilirskog Viteza od svoja Ljube na neprijatelja Domo-
vine svoje u vreme Rata". ,,U dva glasa uz Klavir u muziku stavljena
po Fortunatu Pintaiieu Iliru iz Ugarske'. Tekst: „S Bogom Milko! ja
odlazim": dvopjev u Ge-duru. — Original u mene.

Četiri popievke, za jedno grlo uz kit aru ili uz glasovir:

t. Muzu budi p e s a n posvetjena, u E-duru ;

2. Pervenac: „Ružice, oj ružice zelena"; u Ef-duru;

3. Moja Deva: „Ruže rastu, Uri cvatu"; u A-dura;

4. S tanak za crno oko: „S tanak sam ti napravio", n Ge-duru.

— Original nalazi se u arkivu hrv. pjevačkoga društva „Kola" u Za-
grebu, — Stari prepis od nepoznate ruke u mene.

Kitica: „Vjetrić se vije s kneževa luga"; u A-molu za srednje
muško grlo uz glasovir. — Prepis u arkivu „Kola".

Na grobu Liže: „Tuđe gde inerkle gore"; u Hes-duru, za mje-
šoviti fiatveropjev bez pratnje. — Prepis u arkivu ,.Kola".

Liepo jutro: „Komu sreća uviek cvate"; u A-duru, za mje-
šoviti eetveropjev bez pratnje. — Prepis u arkivu „Kola".

Napitnicza za vodopijeveze: „Naj sze dichi vinzka ka-
plja"; u Ge-duru, za jedno grlo bez pratnje. — Original u mene.

Tuga hrvatskog rodoljuba nad sudbinom svojom. Nemam.

— Ovu je pjesmu Pintarić uglazbio malo prije svoje smrti, i to na dva
razna napjeva. Spominje se n njegovom nekrologu, pisanom po koprivničkom
učitelju Estheru u br. 6. „Napredka" od 16. ožujka godine 1867. —
Mnogo sara raspitivao radi te popievke, ali uzalud, ne mogoh je naći.
Nedavno pisao ini je koprivnički gradski kapelnik i hrv. glazbotvorao
g. Tomo nestat, da je poslije Esthiirove smrti, u koga su bile mnoge

Forturmt Pintarii.

Pintarieevc kompozieije, g. L .
Eatherova ndova ni Estherov ai

i peć bacio, te tako i
te otčeve ostavštine.

VII. Svjetovne instrumentalne glazbotvorine.

ieben Lanđler, u Ce-duru, za glasovir. — Iz rane dobe Pintarićeve.
— Original u mene.

ieben d e u t s c Q e T a n z e sammt Introduction, Trioa und Coda ; u E-
duru; za glasovir. Od god. 1830. „Dem Berni Doctor Alesander Mra-
hovich zur erfreniiohen Abend-Stunde aehtungarall gevddmct". — Ori-
ginal nalazi ae u arkivu društva „Vienca" u zagreb. sjemeništu.

ieben Landler; u E-duru, za glasovir. ,,Dem Hochw. Jlerin Stephan
von Poglcdich Viee-Regens dea Konislii-li Aildiehen Conviet's zu Agrani
ala seinem Freunde gerndmet." — Od godine 1833. — Prepisao otac
Aleksa Borković. — Originalni prepis u mene.

antasiae seeundum » t y I u m recentieeimum; u Ea-duru, za
orgulje. Preludije u svjetovnom stilu („aecundum sljlum"). — Od god.
1833. — Original i jedan prepis fratra Jucunđa Jagića u mene.

eutsohe Tiinze (Landler) mit Introduction, Trioa, Coda und Gallopa.
Prvi lendler u Ce-duru, za glasovir, Posvetimo ViM-Eepensu Stjepanu
Poglediću. — Od godine 1833. — Prepisao oteo Kamillč S/alanvak —
Originalni prepis u mene.

oht deutaohe Tanze mit Coda. Prvi lendler u Ce-duru. za glasovir.
n Piir daa Agramer Redani". — Prepisao otac Kaniillo £zalartyak. —
Originalni prepis u mene.

alzer. Introdukcija (u Es-duru), aedam valcera i coda; za glasovir. — .
Original nalazi se o arkivu društva „Vienca" u zagreb. sjemeništu.

eun Variationen iiber die Romance: „Boi Manner, ivelche Liebe
fiihlen " , aus der Oper „Die Zauberfliih!" ; u A-duru, za glasovir. — Po
ondašnjem stanju glasovirske tehnike i općem ukusu mogu se ove var
riaeije n bok staviti radnjama najboljih tadanjih glasovirskih kompo-
nista. — Original se nalazi u arkivu društva „Vienca"
sjemeništu.

ariationen iiber ein bcliebtee Theina; n De-duru, za glasa
pisao otac Aleksa Borković. — Originalni prepis nalazi bi
društva „Vienca" u zagreb. sjemeništu.

>nata (Sonatina), u Ce-duru, za glasovir. — Od god. 1845.
se nalazi u arkivu hrv. pjevačkog društva „Kola" u Zagrebu.

inati na, u Ef-duru, za violinu, violu, violončelo i glasovir. — Od god.
1816. — Originalna partitura i ispisane dionioe nalaze se n arbivu hrv.
pjev. društva r Kola J u Zagrebu.

i arkivu

- Original

r

Fnrtunat Pintarii. 93

6. So naći ih, za glasovir; sastojeei od šest malih sastavaka i to: 1. u Ge-
Durn. 2. n Ce-dorn. 3 u Ef-dmti. 4 u Hes-duru. 5, n Es-durn i 6. u
Es-durn. — Prepisao otac Nikola Kraljek godine 1849. — Originalni
propis a mene.

Themft sa četiri variacije; u Ef-duru, za glasovir. — Prepia se
nalazi a arkivu hrv. pjev. društva „Kola" u Zagreba.

Mari za klavir, u Ce-duru ("j u ), — Prepisao otao Nikola Kraljek. —
Originalni prepis u mene.*

* Sve ove Pintarićtvi 1 glazbotvorine, koje se suda nalaze u mojoj zbirci
domaćih glazbotvorina, nisu bile medjn onim kajdama, koje sam dobio god.
18fi9, n koprivničkom samostanu. Polovicu tih glazbotvorina darovale mi
kasnije: vel. g. otae Nikola Kraljek (koji sada živi u zagrebačkom franje-
vačkom samostanu), vel, g. gvardijan EengJBO, koprivnički gradski kapelnik
Tomo Šestak, ludbreški ravnajući učitelj g. Ante Feržio i drugi prijatelji.

%&&&$!&!»&•!? ■$&&&■&

&ytoo&f>oy<?oy-;r

i ■.■^:;:,;:>.^.:....:;:-, 1 :■-.::."-—;-:■:■: ":.;;,-.-/.- ..-,, ■_ j ,,;. ..,, ■ ; : j,..„.:,.. , : ,, ^

Ivan Padovee,

11 van Eugen Padovee rodio se 17. srpnja god. 1800. u Va-
raždinu od otea Ivana, po zanatu sedlara, i od majke Josipe
rodjene Moor. Otac mu se takodjer rodio u Varaždinu od ro-
ditelja, koji su se iz Češke amo doselili.

Ivan bijaše veoma slabačko i boltv.ljivo diete a uz to jako
kratkovidan. U desetoj godini baci mu ujeki njegov vršnjak
prigodom igre kameu u lievo oko tako nesretno, da je Ivan
na to oko posvema osliepio. Premda nije na jedno oko ništa
vidio a na drugo samo malo. svrši ipak pučku Školu pa i Šest
g'imnazijalnih razreda u Varaždinu s dobrim uspjehom. Želja
njegova i njegovib roditelja, da se zapopi, nije se ispunila, jer
ga ne btjedoše primiti u sjemenište zbog slaba vida. Na to
odluči Ivan polaziti preparandiju u Zagrebu, ne bi li kao pučki
učitelj došao do stalna kruha. Na molbu svoju upućenu na
ravnateljstvo preparandije dobio je odgovor, da svaki onaj, koji
želi da bude primljen u taj zavod, mora uz druge sposobnosti
umjeti ponješto i glazbu. Po svoj prilici javio je to Padovee
svojemu ujaku u Beču, jer ovaj mu je poslao god. 1817. liepu
i dobru violinu. Na to stane Ivan tražiti u Varaždinu učitelja,
koji bi ga učio po kajdama guditi, pa ga i nadje. Kako se je
zvao taj njegov učitelj, nisam mogao doznati, ali znadem,

Ivan Padoiiec. 97

da je Ivan kod toga učitelja liepo napredovao, i da je već za
godinu dana dosta vješt violinista bio.

Posjetiv Ivan god. 1818. svog ujaka u Beču, Čuo je tamo
kitaraškog virtuoza Talijana Mavra Giuliani-a, u kojega se kita-
ranje tako zaljubi, da je živo zaželio učiti i to glazbalo. Meni se
čini, da je Padovec još prije nego je čuo Giuliani-a, umio po-
nješto ti kitaru udarati ma i samo kao naturalista, jer valja
znati, da u ono doba pa sve do početka šestđesetih godina
nije bilo gradjanske kuće u našoj otaebini, u kojoj se ne bi našla
kitara. Svaki djak, svaka gospodja, svaki pjevat, svaki pop, svaki
trgovački pomoćnik, dapače i kalfe, švelje i kuharice umjele su
kako tako udarati u kitaru.

Sveopća obljuhljenost kitare i vanredni uspjesi, koje su po-
stigli (adanji virtuozi kitare : Mavro Giuliani, Luigi Legnaui,
Venceslav Matiegka, Fr. Tuczek, Josip Vancura, Antun Dia-
belli, Fridrik Spina, S. Molitor i drugi, potaknuše našega Ivana,
đa se i on posveti tom glazbalu. Ujak mu kupi Bartol uzzievu
uputu u kitaru i liepi broj glazbotvorina prije spomenutih umjet-
nika. Ivan ode u Varaždin, te se počme kao samouk učiti kitarati.
Kako je bio neizmjerno marljiv i za glazbu talentiran, izvježbao
se na skoro tako dobro, da je još godine 1818. druge po-
učavao. S tom obukom zaslužio si je toliko, da se je sam odievao
i siromašne roditelje pomalo podupirao. Nadajući se Ivan, da
će se moći uzdržavati poukom i u Zagrebu, đodje godine
1819. u preparandiju. U Zagrebu nadje zaisto gradjanskn kuću,
u kojoj je dobio za poduku u kitari i violini stan i hranu, a
našao je još i drugih učenika, koji su mu za pouku plaćali.
Izisav u Zagrebu kao učitelj glazbe na glas ostavio je prepa-
randiju te je živio samo za glazbu i od glazbe. U to je počeo
i sam glazbotvoriti komade za kitaru, ali vidjevši da bez nauke
u harmoniji i kompoziciji šta umjetničko valjana stvoriti ne može,
zamoli gospodina Wiesnera pl. Morgensterna, koralistu, da ga
poučava u tome, što komponista bezuvjetno znati mora. Ivan
je napredovao i u toj nauci pa i u glasoviru, koje je glazbalo
Hinili gl»2benioi. T,

88 Ivan Pađovec.

takodjer koti Wiesnera učio tako liepo, da je Wiesner veselje
imao sa svojim učenikom. Da se je Pađovec u to vrieme sve
bolje izvježbao na kitari, dokazuje to, što je godine 1824. bio
gotov kitaraški virtuoz i što je glazbotvorio teške i oveće ko-
made za to glazbalo.

Sada je ustrojio od bivših svojih učenika i od drugih
glazbenih diletanata malo glazbeno društvo pod imenom .zagre-
bački sekstet". Članovi toga društvanea, sami gudači i kitariste,
sastali bi se svake nedjelje u Padovčevu stanu, gdje su marljivo
glazbovali. Pošto se je zagrebački sr-kslot kadikad i javno pro-
ducirao, a ljudi vidjeli, da Pađovec valjano ravna tim društvom,
pristupiše i glazbenici u to društvo, a medju njima i Padovčev
učitelj gosp. Wiesner.

Videei Wu?sner, da u Zagrebu imade mnogo glazbenih di-
letanta i da su Hrvati u opće obdareni za glazbu, smišljao je.
bako hi on Padovčev plod pokosio, te je izradio godine 1826.
osnovu za ustroj filharmonskoga društva. Ovo se je društvo
zaista i ustrojilo a Wiesner bude ravnateljem. Tako postade od
Padovčeva „zagrebačkog seksteta" filharmonsko društvo sa glaz-
benom školom, t. j, današnji naš glazbeni zavod, ali Pađovec
nije bio imenovan učiteljem toga zavoda. Tako ne preosta Pa-
dovcu drugo, nego da ide po svietu koncertovati.

Godine 1827. koncertovao je na Rieci, u Trstu, u Zadru,
u Zagrebu, u Varaždinu i u drugim gradovima, gdje je svagdje
bio pozdravljen i priznan virtuozom prvoga reda. God. 1829.
koncertovao je u Beču u videnskom glumištu u prisutnosti pre-
jasnoga dvora, udarajući kompozicije Giulianieve, Legnauieve i
svoje. Općinstvo je bilo ushićeno što od njegove vanredne vje-
štine na kitari, što od njegovih kompozicija. Uslied toga našao
je i uman nakladnika za svoje glazbotvorine, a našao je u Beču
i učenika i to iz najodličnijih obitelji, koji su ga dobro plaćali.

Nastaniv se Pađovec stalno u Beču, bilo mu je ne samo
u materijalnom pogledu jako dobro, nego on postade i u umjet-
ničkim krugovima bečkim uvažena ličnost. No ma da je došao

99

u tudjini do liepa ugleda, nije zaboravio ili čak zatajio otač-
binu svoju, kako je to prije često bivalo, kad je koji umjetnik
našao u tudjini djelokrug i priznanja, već se je vazda sjetio
milog svog zavičaja. To nam dokazuje njegovo djelo (opus
12.) : »Narodne horvatzke poputnice" posvećene dru. Ljude-
vitu Gaju, štampane n Beču nakladom Diabellia, i to s hrvat-
skim naslovom. Ovaj hrvatski naslov jasno kaže, da je
Diabelli Padovea u velike štovao, jer drukčije ne bi bečki
nakladnik pristao na čisto hrvatski naslov.

U onih osam godina, što je Padovec u Beču živio (od god.
1829. do god. 1837.) dao se je često na putovanje, koncer-
tujuć u Pešti, u Gracu, u Pragu, u Brau i drugdje. Godine
1836. bio je cielu godinu na putu, koneertujuć u Bavarskoj, u
renskim pokrajinama, u Frankfurtu na Maini, u Hanoveru, u
Hamburgu i u Londonu. Na povratku koneertovao je u Sa-
skoj. Na tom putu ubrao je svagdje umjetnički iovor-vienac, te
je i nješto novaca stekao. Gotovo n svakom gradu, gdje je
koneertovao, došao bi koji nakladnik glazbotvorina, da od njega
kupi po koju njegovu kompoziciju, pa da ju objelodani.

Kad sam ja godine 1803. posjetio Padovea u Varaždinu.
rekao mi je, da od onih glazbolvorinp, što je na svom putu
godine 1 83i>. nakladnicima prodao, nije sve vidio štampano,
budući da je dalje putovao, dok se je njegovo djelo Štampalo, a
nakladnici mu nisu poslali dužnih eksemplara. No od one fantazije
za kitaru, koja je izašla u Londonu, imao je jedan eksemplar,
koji sam ja svojim očima vidio. Po tom bi se dalo suditi, da
je Padovec dulje vremena u Londonu ostao nego drugdje.

U ostalom Padovee ne samo da nije imao po koji eksem-
plar svojib glazbotvorina, koje su se u Njemačkoj štampale, već
ni onih, koje su bieli dan ugledale u Beču kod Diabellia, Ha-
slingera. Meehet.ia. (iliVgla, u Pešti kod Miillera, u Pragu kod
Marka Bera. U tom pogledu bio je Padovec vrlo nemaran, jer
ništa nije imao na okupu, ni poredano, Kad sam mu rekao.
đa je u interesu naše glazbene bibliografije požaliti, što nema

100 Ivan Padovec.

svib svojih kompozicija, odvratio mije: „Vidite, to je ovako došlo;
kada je koji moj komad .štampan bio, dobio sam obično od
nakladnika njekoliko primjeraka. Ove moje bezplatne primjerke
razgrabili su na brzo moji prijatelji ili moji učenici, kasnije pak
nisam htio vlastitih glazbotvorina kupiti, već zato ne, što svaki
komad imadem u rukopisu".

Na to mi on sakupi cieli svežanj svojih rukopisa, pa mi
ih pokloni s rieČima: „U ovim ćete naći i londonski onaj komad".
Ja sam se time zadovoljio nadajući se, da će na rukopisima
biti naznačeno, gdje i kada je bio koji komad štampan. Poslije
sam se na svoju žalost uvjerio, da Padovec to naznačio nije,
pa tako sada ne znam, koji je onaj londonski komad.

Vrativši se Padovee sa svoga tadašnjega puta u Beč uglazbio
je god. 1836. Vukotinovićeve pjesme „Na crnooku", „Moje
jutro" i „Moje drago", koje je takodjer Diabelli objelodanio.
Ove je popievke s velikim veseljem prigrlila ilirska inteligencija,
te su se u mnogim koncertima pjevale ne samo u Zagrebu, već
i u drugim gradovima naše otačbiue.

Godine 1837. proputovao je Padovec Poljsku, koncertujuć
u raznim gradovima. Umjetnički uspjeh bio je sjajan, a i ma-
terijalni dosta povoljan. No nesreća litjede, da mu je vid na tom
putu tako oslabio, te se je pobojavao sasvim osliepiti. Zbog
toga nije mogao nakanu svoju provesti, da ide u Kusiju, već se
brže bolje vratio u BeČ, te tamo tražio savjet i pomoć u naj-
glasovitijih liečnika za oči. Ovi mu nisu mogli ništa drugo pre-
poručiti, nego da napusti Čitanje i pisanje, pa da ode kamo na
ladanje; možda bi mu mir i čisti zrak vid okriepio. Po našoj
poslovici „Kud će suza neg' na oko", ostavi Padovec Beč, te
ode u rodDi svoj zavičaj u Varaždin. Tu se je zaisto toliko
oporavio, da je mogao iza njekog vremena poučavati u kita-
ranju i upriličiti glazbene zabave, Što u Varaždinu, što drugdje.

koncertu, upriličenu po Padovcu u zagrebačkom kazalištu,
pisala je „Danica" od 18. siečnja godine 1840. ovo: „Osobitu
povuče na se naš domorodac g. Padovec, kompo-

I

Ivan Padovec 101

ništa i izvrstni virtuoz na gitari, komu niti isti strogi Beč svoju
važnu pohvalu uzkratio nije; — novi dokaz, da za muziku
naš narod osobite darove ima.

Gosp. Padovec dao je u varoškom teatru dva koncerta, ti kojih
je poznateljem muzike pokazao, da se je, što se nježnosti i okret-
nosti u upotrebljavanju toga težkoga instrumenta tiče, već na
tako visoki stupanj popeo, da ga težko itko u tom nadJetžti
može. Svi muzikalni komadi, koje je izvodio, imali su veliki
usptSh, nu najviše su se njegove sobstvene variaeie verhu na-
rodne posrne: Nek se hrusti dopale. Još se spomenuti mora,
da je u onih koneertih g. Bielčicki, porvi baritonist na ovdaš-
njem teatru, dve pčsme od g. Ljudevita Vu ko t ino vica:
„Moje jutro" i „Poziv", koje je g. Padovec karakteristički u
muziku stavio, u našem jeziku odpevo, i da su se obadve tako
neizmerno dopale, da ih je pod obiiim klikovanjem po drugi put
izvesti morao."

I godine 1842. i 1840. koncertovao je Padovec u Zagrebu.
Godine 1842. upriličili su zagrebački glazbeni diletanti dvie
„akademije" na korist gradskih siromaha, u kojima je i Padovec
sudjelovao. Treću akademiju upriličio je Padovec sam u istu
svrhu i to 27. ožujka godine 1842. tom koncertu ili akade-
miji pisala je „Danica" u br. 14. od 2. travnja godine 1842.
ovo: „Kod Padovčeve akademije bila je dvorana dubkom puna,
& pleskanje za svakim komadom obće i živahno. Navada je kod
nas od nekada koncerte g. Padovea posiVati, jer njegova je vžš-
tina obće poznata, a i na* je zemljak i k tomu očnom boljom
već vise godinah obtaršen. Mnogobrojni posut čini dakle i umS-
toljublju i šarcu naše obeine čast. Gospodin davalac akademije
igrao je na svojoj po njemu novo izmišljanoj dfsutostruuoj gitari
dva komada s redkom okretnostju i pravim savarsenstvom .
Crnčim pleskanje ni bi pohvaljen."

koncertu godine 1840. pisala je „Danica" u br. 49. od
5. prosinca god. 1840. sliedeće: „Gospodin Padovec, rodjeni
Harvat, koi je svojom neobičnom včštinom na gitari lčp glas i

1

izvan naše domovine steko, razveseli nas 30. studenoga u 4
sata posle podne u dvorani ovdašnjega gradjauskoga strelišta
veoma zaniniivim koncertom. Budući da nije kod nas običaj u
toj uri davati takove zabave, i budući da je odviš neugodno
močvarno vreme bilo, zato je bilo nčšta manje sveta k ovoj za-
bavi došlo, nego Sto obično kod nas biva, kad domorodni koi
umetoik svoju veštinu kaže : nu ipak u pkrkos svemu tome nije
bila dvorana prazna, što opet svedoči, da je hvala Bogu jošte
sred zidovali našega grada dosta prijateljah narodne umetnosti.
Ovom prigodom izvedeni muzikalni komadi bili su slčdeći:
„Promene za gitaru" viirhu narodne naše pčsme: „Zdravu
nosim mišicu" i jednoga napčva iz opere „Norma" od Belina,
izvedene redkom umčtnosti po gosp. Padovcu, koje su bile ve-
likim pleskanjem i obe'im odobrenjem primljene".

U to vrieme mnogo je Padovee glazbotvorio, premda mu
je vid dosta slab bio, i premda što su mu i domaći naši lieč-
nici svjetovali, da mnogo ne piše. Od njegovih radnja toga doba
osobito nam je istaknuli njegovu uputu u kitaranju: „Tbeore-
tisdi-praktisehe (.iuitarrschde, nebst der Amveisung zum Spiele
einer zehnsaitigen Guitarre".

Desetorostruna kitara obret je Padovčev, koji je probudio u
kitaraškom svietu opću pozornost. Obret njegov sastojao je u tom,
da je dodao trima basovnim strunama obične kitare još druge
četiri krupnije sirune, koje je pričvrstio na posebnom čivijištu
(Sehraubenstock), a ovo spojio sa pravim čivijištera. Padovčevu
desetorostmnu kilaru gradio je — po Padovčevu naputku —
bečki glazbalar Stauff'er, na glasu graditelj kitara. Ista ova
kitara nalazi se sada u velečasnoga gospodina Bednjanskoga
župnika i podarddjakona Lavoslava Vojske, koji je tu kitaru od
samoga Padovca kupio. Povod, da Padovee piše uputu za kita-
ranje, dao je natječaj, razpisau po ujekom bogatom Rusu za naj-
bolju uputu u kitaranju. Prva nagrada sastojala je od 40 du-
kata. Od svih uputa, koje au bile rečenomu .Rusu poslane, jedno
dvadeset po broju, dobila je Padovčeva uputa prvu

u nagradu.

Uslied ove odlike kupio je bečki nakladnik muzikalija Werner
od Padovca to uputu, te ju je još godine 1842. objelodanio.

ustroju ove svoje kitare piše Padovec u trećem odjelu
svoje upute sliedeće: .,Auf der nach ineiner Angabe vert'ertigten
Guitarre liess ieb noch vier Bass-Saiten anbringen, wodureh
besouders das Allein-Spiel viei volltontger wird. Der ganze
iibrige Bau der Guitarre und die Lagen der Saiten ist unver-
andert geblieben. Die zugelilgten vier Bass-Saiten heisen A,
Ha, Ce, De (velike osmice). Pur den Fali, dass man diese
Ti'rae um einen halben Ton erhohen wiU, ist riickwarf.s am
Halse der Guitarre ein Saitendriicker angebraeht, weleher mit
dera Daumeu der linken Hand test nieđergedriiekt wird, wo-
dureb die vier Saiten als : Ais, His, Cis, Dis erklingen."

Kad je Padovec godine 1848. posve osliepio, teško mu
se bilo prehranjivati, jer niti je mogao više koga poučavati,
niti si šta zaslsi/iti sdazhi »tvoren j em. Ipak je naš sliepae uza sve
avoje nevolje marljivo komponovao, i to ovako. Kad je naumio
koju pjesmu uglazbiti, to si je dao pjesmu toliko puta pročitati,
dok ju nije znao na pamet. Iza toga uglazbio je pjesmu, dik-
tujuć melodiju i pratnju od kajde do kajde. Za taj posao našli
su se uviek ljudi osobito mladji, koji su našega sliepca često
pohađjali, te mu u svačem rado u pomoć bili.

Da se Padovee sam uvjeri je li pisar sve onako na-
pisao, kako mu je on u pero kazivao, zamolio bi kojega glaz-
benika, da mu dotičnu popievku otpjeva i pratnju izvede. To mu
je obično obavljao varaždinski organista g. U dl, te je pisarske
pogreške ispravljao, pa često i cieli komad na čisto prepisao.
Ove svoje kompozicije dao je u više primjeraka prepisati, a tada
ih prodao, ili raznim osobama posvetio.

B&zumieva se samo sobom, da je živio u velikoj oskudici,
ma da je dobivao njeku malu potporu iz zaklade svojega ujaka
i jošte godišnjih ot) for. iz zaklade Varaždinca Stefanića. Jednom
je dobio i potporu iz carskoga ionda za umjetnike.

Padovčeva nećakinja gospodja Hunka (udova učitelj wa^ta

Ivan Padovee.

Hunke u Varaždinu), koja još živi, tvrđi doduše, da Padovee
nije imao ujaka u Beču, ali g. St. Mirković (Gjuro Deželić),
koji je priopćio u koledaru „Dragoljubu" za godinu 1862. Pa-
dovčev životopis, spominje toga ujaka, a i meni je Padovee go-
vorio o tom svom ujaku, pripoviedajuć mi o svom boravku go-
dine 1818. u Beču. Isto tako tvrdi gospodja Hunka, da je
Padovee uživao počevši od god. 1868. do svoje smrti godišnju
potporu od 400 for. od njeke glavnice utemeljene u Beču za
sliepe umjetnike, te da mu je ovu potporu pribavio dvorski sa-
vjetnik a kasnije veliki župan Ognjeslav Ulješenović. U uas ne zna
nitko ništa o toj potpori, te zato mislim, da će to biti ona pot-
pora, koju je Padovee jedan put dobio iz carskoga fonda.

Spomenuti mi je jošte to, da je godine 1856. raspisao prije
spomenuti Eus nagradu od deset dukata za najbolju kitarašku
kompoziciju; a da se za tu nagradu i Padovee natjecao. U tn
svrhu glazbotvorio je njeki koncertni komad, dao ga je od
svojih prijatelja na čisto prepisati, te ga posJa u Beč, gdje se
imalo suditi o prispjelim komadima. Kakav je to komad bio,
nisam mogao do sada dozuati, ali doznao sam, šta je Padovee
rekao, kad je čuo, da je porota dopitaia nagradu njekomu ki-
tarašu i glazbotvoreu u Pešti. (Po inom sudu mogao bi to biti
A. Steinfels.) Pri toj zgodi reče Padovee župniku Lav. Vojski:
„Onaj, komu su nagradu dopitali, možda je napisao teži komad
nego ja; ali ako se za koje glazbalo pitati smije, da li je ono
moguće izvesti, što je napisano, i da li mogu više ljudi to iz-
vesti, to je za eielo za kitaru. Ja ću, a tako će i njeki moji bivši
učenici umjeti ono kitarati, Što sam ja komponovao, ali da li i
onaj umije ono kitarati, što je napisao, na to nije ■ — kako se
vidi — porota mislila."

Kada sam Padovca posjetio god. 1863., još je rado udarao
u kitaru, te je u tom glazbalu i mladež poučavao, no već onda
izrazio je svoju žalost nad tim, Sto je ovo glazbalo na jednom
prestalo biti ljubimcem glazbenoga svieta. „Vi ćete možda do-
živjeti — roče mi on — đa će danas sutra i glasovir stići

Ivan Padovec. 105

isti udes. A kako bi Štetno bilo po umjetnost, da glasovir iz-
Čezne, tako je Štetno, što se sada kitara posve zanemaruje. Ljudi
se danas kitari gotovo rugaju. No rekao tko što hoc'e proti ne-
savršenosti i manjkavosti kitare, ipak je to vrlo liep i ugodan
instrumenat, a za domaću je glazbu upravo najprikladniji. Jer
prvo: ne stoji mnogo; drugo ne trebaš godine i godine učiti,
<iok možeš sebi i slušaocima zadovoljiti, kako to biva s glaso-
virom ili s violinom, a treće: možiš uza sav nedostatak kitare
ipak u jedan put izvadjati i melodiju i pratnju. Sada malo tko
lioće — nastavi on — da ući kitarati, a zato i nakladnici ne će
cla štampaju komade za to glazbalo. S toga sada ne komponujem
«irugo van popievke."

Moje nazore o usavršavanju pučke naše glazbe nije mogao
Ir'adovec shvatiti, jer je ćvrsto uvjeren bio, da je glazba nješto
internacionalna, pa da izmedju hrvatske i njemačke umjetničke
glazbe nema, i ne može da bude razlike. „Popievka s njemačkim
tekstom", — ■ reče on — „isto će se tako dojmiti Niemca, kako
ista popievka s hrvatskim tekstom Hrvata."

I koliko sam se trudio da ga uvjerim, da su to krivi nazori,
■te pri tom zvao u pomoć razliku pojedinih jezika, ipak nisam
"wspio. Jedino što je priznao i tako rekavši meni privolio, bilo je
to, da bi morali hrvatski glazbotvorci uglazbivati samo hr-
Tatske pjesme, njemačke pako pjesme prepustiti Niemcem.

Godine 18(59. posjet iv ga po drugi put, poučavao je samo
u pjevanju i u guslanju. Imao je priličan broj učenika i uče-
nica. Tada me zamoli Padovec, da s njim kitaram u dvoje,
jer da sada nikoga više nema, s kim bi mogao kitarati đuette.
Ja mu zadovoljili, a on se veoma veselio, što je još jedanput mogao
uživati liepe svoje kompozicije \l mladih dana. Na koncu reče
sa suznim očima: „To je po svoj prilici posljednji put, što sam
kitarao u dvoje."

Ja sam se sa svoje strane upravo čudio, kako je on
upamtio bio svaku kajđu, koju je prije jedno Četrdeset godina
napisao, i koliko je još tada vješt b»o u kitaranju. On je naime

Imti Padovec.

kitarao svoju dionicu na pamet, a ja iz kajda,, koje mi je pred-
ložio.

Godine 1870. ili god. 1871. (ne znam pravo) dopifao mu
je hrvatski sabor mirovinu od godišnjih 1500 for. Zato i ne T vje-
rujem, da je dobio iz bečke njeke zaklade 400 for. godišnje
potpore.

Dne 2. travnja god. 1873. upriličio je Padovec u varaž-
dinskom kazalištu posljednji svoj koncert. tom pisao je gosp.
Plohi u br. 25. „Vienca" od god. 1874. sliedeće: „Kao j&to
svieća prije neg će utrnuti, još jednom sakupi svu snagu, -i'još
jednom uzulamti milo, pak onda tek ugasne: tako je naš ne-
moćni starina lani još jednom skupio sve svoje sile, te priredio
i dao svoj posljednji koncert u prostorijah staroga varaždinskoga
glumišta. ■

Štampani program ovog koncerta sačuvao je učenik i Što-
vatelj Padovčev veleč. gosp. Lavoslav Vojska. Program glasi
ovako:

Koncert
gitariste i slagatelja hrvatskib pjesama

U sriedu 2. travnja godin

i k,u;ili.^U)il] prostorijah.

1 i '.i

ara od Suppi-a d Gilur, izvedena po ovdašnjem kvintetu, oja-
ftanom ud njekoliko prijatelja \t dobrut« prama koneertiati.
8. Velika fantazija za deseto a trun u gitara o h..-\a;akih pjeamah i tali-
janekih opernih rnotinh; saatavljuna i izvedena ju Pađoveii.

3. Domovina, pjeinia za jedan pjevački glas uz pnlnju ćela i giiaie;
izvedena po gg, ; L. Deutscbu. A Sjiohru i Paduvvu.

4. Concert galop za glasovir od Soholhoffa. im>d''no po g. A. Stohru.
6, Veselje inladoefi, pjesma za tii mladjabna g!a>.u; pjevana po Ljn-

bioi l'aghuniT.iievii;, jednom djefaku od fi godina gdje. Magdalene IV
)ovitove; realeib V. Ježiću, L, Puhliji;. A. lieiin, K. pl. Kunovion, V.
I'uolinu i V b':iHtackija.
6, Variacijo o hrvatskia motiv. !i n nulu od Ivana Udl-a, izvedene od
i. Mujer.i
. Junakovunjo, troglasni sboi od Pađov^s i/.ve len po članovib pje-
vačkog .III:,, n

i, Polonaiae, četveroručno za glasovir od P. Chopina; izveden po gcsp.

flausrnanu i njegovom učeniku Nikoli Fallaru.
9, Biser, pjesma pjevana po gosp. L Dentechn uz pratnju gitara.
III. Divota, abor uz pratnju glasovira od Nonnera; izveden po pjevačkom
družtvu.
Poduprt kroz najbolje sile jesam u atanjn p. n. štovanom obeinstvu
'■»fnidinakom ugodnu muzikalnu večer pribaviti.

Od mnogobrojnih Pađovčevih učenika istaknuti je osobito

HiJeS, gosp. Franju Kostanjevca, veleč. gosp. Lavoslava

Vojsku i prof. Vjekoslava Kolandera. Prvi je prebendar i

regens chori zagrebačke stolne crkve, vrlo zaslužan za crkvenu

"asu glazbu, i poznavalac u sve tančine gregorianskoga pieva, koji

J e on tako temeljito proučio, kao rietko tko u ovim zemljama.

Pjevati je učio kod Padovca i to s uspjehom, što nam je nebro-

J'lo puta dokazao kod svake crkvene svečanosti zvonkim i do

^v-ršenstva izvježbanim tenorom. Drugi, veleč. gosp. Vojska,

13 vrstan je kitaraš i takodjer vješt pjevač, koji je svojim umiećem

,r lo često razveselio i ushitio u svom domu sakupljene prija-

tft lje. Profesor Kolander učio je kod Padovca glasovirati i glaz-

*^im teoriju; sada je organista stolne crkve te i od stranoga

&v *ieta priznan pravim orguljaškim virtuozom.

Velečastui gosp. Vojska kupio je god. 1871. od Padovca
■'^«ino trideset njegovih kompozicija, Što u rukopisu, što Štampanih,
tupio bi ib bio i više. da nije Pnđovec malo prije pun sanduk svojih
^lazbotvorina poslao u Beč. Da li je on te glazbotvorine poslao
^"Vojirn rodjacima ili kojemu autikvaru, nije mogao Vojska doznati.
Mirovinu, koju je hrvatski sabor Padovcu dopitao, nije
*iugo uživao, jer se je 4. studenoga godine 1873. preselio u
Violji sviet, ne ostavivši ni udovicu oi poroda, jer nije bio oženjen.
Eodbina njegova izdala je ovu Sitniju:

„Josipa Padovee uduta Krepplin i Dragutin luepplin, Franjiea Solia-

t-hert udata Hunka i Ljudevit Unuka javljaju time u njihovo ime i u ime

svoje djelce smrt ljubljenoga im bratii., od misnu šurjaka i ujaka gospodina

Ivana Padovca

Compositeura i glazbenog umjetnika

koja je danas sliedila iza duge i težka bolesti.

Sinrlni ostani.'i i.il«e iri>vrm".s; 7;j-s"''išnjega starca eahranit će sa šatra
a 4 sata poslie podne.

Poeljedna i najmilija mu želja bijaše, da mvi njegovi mnogobrojni pri-
jatelji i znanci izkažu posljedmi počast prateć ga do hladnoga groba; našlo
svakoga ponizno pozivljemo,.

U Varaždinu dne 5. studenoga godine 1878."

Tako je živio, radio i umro prvi a možda i posljednji
vatski virtouz kitare. Sprovod mu bijaše vrlo skroman: sprovela
ga je mladež pučkih Škola i njekoliko pjevača,

Kasnije su mu štovatelji njegovi podigli grobni spomenik,
na kojem je lira a ispod nje ovaj nadpis:

Glasbotvorac Ivan Padovee

rodjen god. 1800-, umro i.

„Guslama si narodnim sasvime
Sprovodio pjesmu nam po domu,
Ugodio duhu narodnomu
I rodu nam oinilio time."*

1873.

Biografske ove podatke crpio sam iz Padovčeva pripovie-
danja, iz vjekopisa priopćena po St. Mirkovićn (Gjuri Deželiću)
u koledaru „Dragoljubu 1 ' za god. 1862., i iz životopisa P— a,
priopćena po g. Plohl-Herdvigu u br. 5. „Vienca" od godine
1874. — Naša slika prikazuje Padovca sa đesetorostriiuom.
kitarom, pjevajući i prateći popievku „Biser", a načinjena je
po fotografiji Weidnera, fotografa u Varaždinu.

Da u opće oeienim glazbotvorea Padovea, reći mije,
da je bio vrlo radin i dosta produktivan. Njegovi bq koneertni
komadi za kitaru sjajni, ukusni i pravilni, no glede arkitekton-
ekog ili vanjskog oblika tili komada nije iznio novi kakav oblik,
yeć je u svim komadima oponašao one oblike, koje su ustano-
vili drugi majstori kitare. Obilježje genija pak upravo u tom
se pokazuje, kad dotični iznese što osebnoga, novoga, indivi-
dualnoga. Jedino novo ili reiormatorsko što je izneo, bila je

je |)iv.i kitica onnga soneta, koji je spjevao god. 1^70. Petar
Preradovii! „milomu pokojniku Liši uskomu-.

dogradnja kitare, da postane deseterostrunom. Melodijska mu žica
bijaše slaba, a koncepcija iz daleka ne tako duhovita, kako ona
Livadićeva ili Lisinskoga. Napredak moderne glazbe nije na
njega djelovao, niti ga je ilirski pokret tako usplamtio kako
druge naše tadašnje glazbotvorce i natura! i stičke ishitrioce. Da
se je starao bio upotrebiti za svoje koneertnc. komade hrvatske
pučke melodije, mjesto kojekakvih njemačkih trivijalnih na-
pjeva ili talijanskih opernih melodija, upoznao bi se tim putem
i s duhom hrvatske glazbe. Žaliti je, što su mu bile pučke naše
popievke nepoznano blago, jer da ih je poznavao, cienio bi ih
bez dvojbe. Da se za njih brinuo nije, krivi su bili njegovi za-
l "eani njemački učitelji, a da nije mogao s potrebitim žarom pri-
grliti ilirsku ideju, pripisati je tomu, što nije tada Živio u otač-
bini, kada je Gaj budio naš sviet iz mrtvila, i što je prisiljen
°'o raditi za njemačke nakladnike i služiti njemačkomu općinstvu.
Njemački duh Padovčevih hrvatskih popievaka upoznali su
re Ć tada naši patrioti i umnici. Tako piše St. M. u koledaru
-Dragoljubu" od god. 1862. ovo: „Padovčevu pjesmu „Kad"
Pjevaše od skoro u njekom aukromnom družtvu gdčna. Norve-
Sova, i kako mi kaza g. Dr. Demeter, pjesma je vrlo liepo sa-
8 *avljena, samo da zaudara njemačkom umjetnošću, ili sva-
kako da nije cista slovjenska, jer živući Padovec toliko godinah
**iedju Niemci i učen od učiteljah Niemacah, upio je dakako
^uha njemačkog, koga se otresti nije lahak posao".

Ali priznati se mora, da Padovec nije bio samo dobar pe-
dagog, što njegovi učenici i njegova uputa u kitaranju posvje-
đočuje, već da je bio i dobar hrvatski patriota, budući da je
nastojao da njekoliko svojih kompozicija protura u 8viet s hr-
vatskim naslovom. Dra. Gaja štovao je u veliko, što dokazuju
.Narodne horvatzke poputnice" posvećene Gaju. Ali
drugo je koga štovati i odobravati narodni koji pokret, a drugo
uznieti se do visine patriotičke zaneseuosti.

Padovčevim patriotičkim zaslugama spada i to, Sto se je
svagdje istaknuo Hrvatom, i Što je svojom kitaraškom vještinom

1

proslavio u dalekim krajevima ime i glazbeni dar hrvatskoga
naroda. S pogledom na to zaslužuje, da mu ustupimo častno mjesto

Popis glazbotvoriua Ivana Padovea.

A. Instrumentalne.

„Variationen iiber ein beliebtes Thema", u A-molu za kitaru
Op. 1. Štampano u nakladi Aut. Piabelli-a u Beon god. 1829.

Vari at iona brillantes; a A-duru za kitaru. Op. 2. Štamp. u na-
kladi Ant. Diabelli-a u Beeu god. 1829

Denx Polonaisea n A-duru za dvie kitare. Op. 3. Posvećeno
gosp. Ivanu PoŠingeru. U Befsu kod A. Diabellia. Od god. 1829. (Ovo
je djelo prepisao otnc Fortunat Pintark-; propis se nalazi u arklvu
glaz beno- pjev aSkog društva „Vienae" n ziijrrebiifkrun sjemeništu).

Variationen iiber den beliebten Trau er-Walzer von Fr.
Schubert;Ti A-duru za Mtarn, Op. 4. Štamp, god. 1830. u Beču kod
A. Diabellia.

Introd u ction unđ VariationeniiberđieBaroarole „Ađele
lieblich hliihend" aus der Oper Pra-Dinvolo; n A-duru za kitani. Op. 5.
Posveiieno gosp. Igriit.rn K;i;livddi. Štauip. god. 1830. kod A. Diabellia
u Beču. (Jedan se stamp. oksemplar nalazi u mene.)

Unterhaltungen. EineReiheleUhterundangenehmer
Original-Stiieko vorzuglih fiirden Unterriebt Op.
6. Štamp. u nakladi Tob. Haslingera u Been.

rata'' dell' Opera „II Pirata" del Bellini; u A-duru; za kitaru. Op. 7

U nakladi A. Diabellia u Befu.
Introd. et Variat. snt nn air de V Opera ,,La rauettede

Portiei"; u De-duru, »a kitaru. Op. 8. D nakladi A. Diabellia.
Introd. und Variationen iiber ein ungarisclies Kati-

onal Thema von Biiar.v; u A-duru za kilarn. Op. 9. U nakladi

A. Diabellia.
Preraier grande Rondeau; za dvie kitare. Op. 10. U nakladi A-

Diabellia.
Variationenaber ein beliebtes Thema; u A-molu za kitaru.

Op. 11. (?). Posvećeno prijatelju Pavlu Kduarđn II inekii. U nakladi

Cappi i Diabellia u Beuu. Jedan ekseraplar nalazi ae u mene.

rodne horvatzke popntnice za pianofor

■duru, br. 2. li A-đurn. Op. 12. Posvojeno Ljiii.lr-vil.il Gaju (,,gewidmi

Herrn Ludwig von Gaj"). Po tom nije tada Gaj joste doktor bio

nakladi A. Diabolli. Jedan eksemplar nalazi s

nd Va

1 t

eliebte

ah Va

piu usra", ans der Oper „Montecelii nnd Capuletti"

von V. Beliini; n A-duru, za kitaru. Op. 13. U nakladi A. Diabellia.

Jedan eksemplar nalaz! se u podareiđiahma i župnika SedsjaBikog

g. Lavosl. Vojske,
itrod. und Variat. liber die Tirolienne „Jiiger

H i r t" aus der Oper „Die Brani- von Auber ; u De-duru, za kitara

Op. 14. U nakladi A. Diabellia.
iriationon uber ein beliebtea TirolerLied; n A-duru, za

kitaru, Op. 15. (?) Prepisao otad Fortnniit Pintarid; prepis se nalazi r

arkivu glazbeno-pjevafkog društva irVienca." u zagrebe' kom sjpmoniSfti
»riationsBurunthemeder opera „Norma- đi V. Bellini:

u De-duru, za kitaru. Op. 16. PoKvrV-eno jj-isp. Iliriku Stajdaeheiu. Jedan

stamp. eksemplar nalazi se u arkivu pjevačkog društva „Kola",
mtaiaie sur destnotifs đel' opera „Monteechi e Capuletti" de V.

Bellini; za kitaru Op. 17. U nakladi A. Diabellia.
r em i ere grand Polonaise, n A-duru, za dvie kitare. Op.

18. Posvećeno gosp. Josipu Benediktu. U nakladi A. Diabelli. Jedan

eksemplar nalazi se d mene.
»ntaiaiesurdes motifa de I' opera „Norma" deV, Bellini;

o A-durn, za kitaru. Op. 20. U nakladi A. Diabellia. Prepisao otac

l'ortunat Pintarid; prepis se nalazi u arkivu društva „Vienca" u Zagreb.

sjemeništu,
intaisie sur des motifs de 1' opera „Robort le Diable",

de G. Mejerbeer, u A-duru, za kitaru. Op. 21. U nakladi A. Diabellia.

Jedan eksemplar nalazi s

otifs de 1' ope

de

Donizetti; u A-duru, ;
eksemplar nalazi se u
intaisie sur des i
de V. Bellini ; za kitaru

kitaru. Op. 22. U nakladi A. Diabellia.
des motifs de V opera T Anna Bolena" de
duru, za kitarn. Op. 23. U nakladi A. Diabellia. Jedan

ifs de

. Op. 24. D nakladi A. Diabellia.
<n uber ein Motiv »us der Oper „R
. za kitaru. Op. 26. U nakladi A. Diabellia.
d Variationen iiber ein Motiv ans

„Monteechi Tind Capaletti-; za kitaru. Op 26. U nakladi A.
Diabellia.

ieblings-Walzer von Johann Stnuss, aiTangirt fiirdie Gui-
tarre von Johann Padovetz. U nakladi Tob. Haslinjiera u Beču. Zbirka
ova sastoji od devet sveščića naime: br. 1. n Kett«nbriieke-Waher". 2.
„Das Leben ein Tanz, der Tanz ein Leben". 3. „Tivoli-Freudenfest-
Tanze". 4. „Vive la D»nse! a 5. „Heiter auch in ernster Zeit". 6. Hof-
Ball-Tanze". 7. „Bajaderen-Walzer . 8. n AIexander-Walzei". 9. „Mein
schonater Tag in Baden". Od ovih valcera imade veleč. goBp. Lavoslav
Vojska br. 6.

ariaoijenamagjarekunjekn melodiju; u A-duru, za jednu
kitaru. Chiiira nakladnika označena je na svakoj stranici ozdo) sa „I.
Cz. 843." Da lije to praški ili pnšl unski nukbdmk. neznani, pošto onaj
r-ksi'mplar, koji se nalazi u veleS. gospodina Lavoslava Vojsko, naslova

ariacije v :i v li •; C e b k e | "' : - nj e .,T . . j 8 a u k o ii e" od Šustera ;
Introd. u Ef-durii, a Theraa i pet varijacija u De-dnni ; za kitaru. Ori-
ginalni rukopis hnade veleč. gosp. Lavoslav Vojska, Ja mislim, da je
ovaj komad i štampan i to po svoj prilici a Pragu.

on do let, a A-duru. za kitaru. Originalni rukopis imade veleČ, gosp. L.
Vojska.

lagio, u Ef-dtiru, za tri gudaljke i kitaru. U nakladi Mecehetia u Beču
(nakladni broj 1503). Nalazi se u arkivu pjev, društva „Kola", ali samo
dionica kitare; dionice gudaljaka nema, niti ima naslovnog lista

>nata, u Ce-duru, saatojeći od Ađtgia, Mennuella i Ronda, za violinu,
violu i kitaru. Štampana, ali ne znam, kod koga i gdje. Nakladni broj
je 100. Nalazi se u arhivu pjevačkog društva „Kola".

ili

lt

le Cho

d' Introduction de 1' opera Norma; u A-duru, za kitaru.
Op. 41. U nakladi Fr. Po. Dunst-a u Frankfurtu. Jedan istisak nalazi
se n arkivu pjevačkog društva „Kola".

opera Luorezia Borgia đe Đonizettl ; Introd. a A-molu, tema
i Četiri varijacije u A-duru, za kitaru. Op, 61. Posvećeno gospodjioi
Mariji Halter. U nakladi Wemera i druga u Beču. Imadem četiri is-

ir Carneval vonVenedig mit ooneertantan Variat'i-
onen; n A-dnru, za dvie kitare. Op. 62. U nakladi Wemera i
druga a Beču. Ja imadem samo dionica prve kitare.

leoretiseh-praotischeGnitarraohule vom ersten Elementar-

Jnterricbt an bis zum Spiele einer zehnaaitigen G a i t a r r e. U
nakladi Wernera i druga a Beeu; god. 842. — Sadržaj te upute ođ
31 štampane stranice jeat :

Erste Abtheilung:
I. Kapitel. Kurze Theorie (Zeiehenlehre).
II. Kapitel. Von der Haltung der Guitarre.
Dl. Kapitel. Von den Tonleitern, Intervallen uud Tonarten.
IV. Kapitel. Von dem Wech8elechlag.
V. Kapitel. Die Dar- und Moll-Tonleiter.
VI. Kapitel. Von den Aecorđen und ihren Cadenzen.
VTL Kapitel. Von den Arpeggien, mit Uebungen.
VIII. Kapitel. Von der Applicatur und ihren Lagen.
Zweite Abtheilung:
Angenehme Tonatiieke zor Uebnng im Guitarre- Spiel.

Dritte Abtheilnng:
Anweiaung zum Spiele einer zehnaaitigen Guitarre mit Uebungen.

Varattonen iiber den beliebten Schnbert'sehen Tranervralzer. (Vidi op. 4.). —
Jedan istisak ovog, sada veo vrlo rietkeg djela, tmade vele«, goap. L.
Vojska.

Tro i 3 Notturne: 1. u A-molu. 2. n Ce-duru. 3. u A-molu. za kitaru.
Prepia imade veleo. g. L. Vojaka.

Variaeije o melodiji Kiiaanove pjesme „Nosim zdravu mišicu", za
kitaru. Prvi put izvedene po Padoveu dne 30. studenoga god. 1846. u
koncertu upriličenu u zagrebačkoj gradjanskoj streljani. Nemam.

flay monđskin der-Qu ad ri 11 e von Joh. Strauss; za kitaru udeaio
Padoveo god. 1*46. — Originalni rukopis nalazi se a veleS. gosp. L.
Vojske.

Phantaaie iiber Stevoriache National-Tanze: 1. Maestoso u A-dum. 2. Lan-
dler, u A-duru. 3. Landler, u De-dnru. 4. Landler, u A-duru. 5. Eti-
aabetb-PoJia, u A-duru. 6. Polka, u A-duru. Prepis redigovan po Pa-
doveu, nalazi se u arkivu pjevačkog društva „Kola", a drugi prepia u

Ooncertino aur dea motifs de 1' opera Ma rili a; spominje se
kao rukopis u Padovoevoj biografiji, objelodanjenoj u koledaru „Drago-
ljubu* 1 od god. 1862.

Pantasie sur un motif dol' opera ,,M a r U a n a" ; apominje se
kao rukopis u koledaru „Dragoljuba" od god. 1862.

I

Koncertni komad xa hitar ti, u A-duru, od god. 1846. Originalni
prepis nalazi se n velei-, g. L. Vojake, koji je bivši tada kapelanom u
Maruseveu — ovaj komad na Padoveevu želju na {isto prepiaao, jer ae
je Padovac a tim komadom natjecao za nagradu od 10 dukata, koju je
raspisani njeki ruski rodoljub. Nagradu nije inedjutini dobio Padovee, već
njeki fcitarista i glazbotvorac u Pelli.

Poputnica ilirska „Ja ae sećem gore doli", u A-duru za kitaru. —
Originalni rukopis u mene.

Marach iiber das serwische Lied „Lepa Maca-, n Ge-duru,
za kit aru, — ' iriginalni rukopis u mene.

Ženska davorija po hrv, popievei „Slavske kćeri ernooke" za kitaru.
— Originalni rukopis u velefi. g. L. Vojske.

Polonaiae, u A-duru, za kitaru. Prepis od njekog Padoveeva ueenika.
Nalazi se u mene.

Standnuen. Eine Reilic iirijU'iinhmer Stiioko r'iir die Guitarre. To a u ko-
madi sastojeei od teme i od lakih varijacija. Broj 1. nalazi ie u ruko-
pisu kod veleS. g. L. Vojske.

Grande Polonaiae, u A-duru, za kitaru, Prepis imade veleS. gosp. L.
Vojska,

Dva Monferina: 1. u A-duru. 2. u De-đuru, za jednu kitaru. Pre-
pisao velee. g. L. Vojaka.

P o 1 k a. u A-duru, za kitaru. Prepisao L. Vojaka.

P o 1 o n a i s e, u De-duru, za kitaru. Prepis nalazi se u vele?, gosp. Lavo-
slava Vojske.

Polonaise, u A-inolu. Prepis u L. Vojske.

Philomela-Polka, u A-duru; Polka, a A-duru; Allegretto, u
A-molu ; Steverisehe Tanze, u A-duru, zn kitaru, uglazbio za svoje u5e-
nike i učenice. — Originalni rukopis u mene,

Leichte Muaikstiicke iut die Guitaro: 1. Moderato, u A-dura. 2.
Allegreito, u A-duru. 3. Landler, u A-duru. i. Andante u Ge-duru. —
Originalni rukopis u mene.

Mazurka-Polka, u A-diiru. M az urka-Polka, u A-duru (druga),
za kitaru. Prejiis u vele£ gosp. L. Vojske.

Dret M a r b e h e a) Radeokv-Marsoh, b) Hunvadi-Marsch, e) Klapka-Marsch,
arangirt fiir die Guitarre. Prepis u L. Vojske.

B. Hrvatske popievke.

Tri peame, od L, Vukotinovića : a) Na ornooku: „Oj košutko crno-
oka", u A-duru, b) Moje j u tro: „Sve veo ruže ljubno cvetu", u Ge-
durn, o) Moje dra*go: „Golub ljubi golubicu", u A-duru „za jedan

.Ivan Padovec.

glas uz gitaru ali klavir u muziku stavljene i blagorodnoj gospodični
Ljubici (Amalie) Pasthorv dostojno poklonjene po I. Paioveu I!im iz
Horvateke. Delo 43". U nakladi A. Diabellia u Beču. — , Jednu istisak
nalazi, se u meno. — „Moje jutro" i „Moje drago" štampano je u prvom
svesku „Slovenske grliee" pod br. 7. i 8. uz preradnju pratnje i uz
poslovfneen tekst.

iziv: „Nebi li mi povidali", od Lj. Vukotinovića ; u Ce-đnru, „za jedan
glas uz pianoforte ali gitaru a muziku stavljena i visokorodjenoj go-
spoji Ivani Ožegović Harliibašt'vačkoj rođjenoj yrolk-i Sennage straho-
poSitano posvetjena. Delo 50." — U Varasdinu liskom I. pl. Plaeora. —
liiiadein tri ekeemplara. Ova je popitivka bila jasno pjevana u Zagrebu
god. 1840.

iznutje: „Ja Iražih tu. ja tražili tam", u Ce-duru, za srednji tenor uz
kitaru. — Stariji prepis u mene. To je prevod njemačke pjesme „Die
Sehnsucht".
oljetna pjesma: „Proljeve evo nami se javlja" od P. pl. Prerado-

i De-duru, za srednji tenor

Slava mladosti; „Oj mladosti, oj dragosti",

Ka srednje grlo uz kitaru. PrrpiB u mene.
Gdje je?: „Tavni luzi i briegovi", u E-molu,

Uglazbio godine 1855.
od I. Trnskoga,
za tenor uz kitaru. Prepis

i De-dnro,
ru. Prepis
iz pratnje,
i Ge-đum,

Molba: „Ko najljepši alem" od St. Vraza, za ženski tropjev bez pratnje.
Prepis u mene

Moja ladja: „Plovi, plovi moja ladjo' : , od P pl. Preradovića, u Ge-đum,
za srednji tenor, \v/. glasovir. Štampano kao prilog u koledaru „Drago-
ljubu" od god. 1863. Imadem jedan istisak.

Kad!: „Kad te vidim na prozoru 11 , od P. pl. Preradoviea, za jedno grlo.
Nemani.

Vilini glasi. „Vienat pj(*s;iiiia-Ii n;iji.>li!jnUi<;!iijiii i>j.'.<nikah hrvatskih za
našu mladež, da se izobrazt u pjevanju, za jedan glas uz pratnju gla-
sovira ili gitare i /a tri mladenačka glasa bez pratnje".

Sveska I. br. 1. Pobratimstvo: „Čerke roda ponosite", od I. Trnskoga
(iz Kriesniea), u Ge-duru, za srednje grlo uz glasovir ili kitaru. Op.
71. Štampano god. 1868. u nakladi Lavoslava Hartmana u Zagrebu.

Sveska I. br. 2. „Veselo sada. veselo svi", od P pl. Preradoviea, u Kf-duru,
za tri grla bez pratnje. Op. 72, ~ U nakladi Lavoslava Hartmana u
Zagrebu.

Sveska I. br. 3. J u n ako van j e: , Ljut mi vranae poigrava", od Ivana
Trnskoga, za tri mladenačka grla bez pratnje. Op. 73. U nakladi Lav.

Hartmana (?) Prvi i dnigi broj imadem u tri istiska, br. 3. samo a

prepisa.
Sveska II. br. 1. Laku noć: „Sunce zadje, mrak proteže", od P. pl.

Preradovića, u Ef-duru, za srednji tenor u?, glasovir ili kitaru. Op. 74.

U nakladi Svetozara Gaka u Zagrebu
Sveska II. br. 2. Hajd na gore!: „Hajd na gore, tam visoko", od Iv.

Kiiknljcvićii Sakeinskoga; u De-duru, za tri mladenačka grla bez pratnje.

Op. 75. U nakladi Svetozara Galea n Zagrebu. — Imadem po jedan

iatisak.
Bliedi mjesec tebi tužim, varoška popievka s njemačkom melodi-
jom, ukajđio i pisao pratilju za kitaru. — Rukopis u mene.

C. Njemačke popievke.

ibeimer Liebe Gram „Gedicht von M. T far eine Singstimnie mit
Begleitung des Pianoforte oder der Guitarre" ; u Es-đuru. Op. 49. „Ge-
vvidmet an T, R." — U nakladi Wamera i druga u Beču. — Jedan
istisak u mene.
e Sehnaucht: _Ich suehte hier und sucnte dort a , von Aleiander
Patuzzi; u Ce-duru, za srednji tenor uz glasovir ili kitaru. Op. 57.
„Genidmet der Hochvfohlgehernen Frau Antoinelte von .roBipovieh". —
D nakladi Wernera i druga u Beeu. Imađem jedim štampani iBtisak,
originalni rukopis, i jedan prepis, koji sam ja prepisao god. 1850.
denke mein: „leh denke dein auf allen Balinen" od Lj. Beohstein-»;
u De-duru, za srednje grlo uz glasovir i kitaru. Op. 58. — U nakladi
Wernera i druga u BeSu. — Imadem jedan istisak.

Lebensbild: „Die Blume Bteht an stiller Bueht", od Ernsta baruna
Fauehtersleben-a, u A-duru, za srednje grlo uz glasovir ili uz kitaru.
Posvećen goapodjici Emiliji pl. Švabeli. — U nakladi Wernera i druga
u Beču. — Imadem dva istiska.

Die Einsame: „Inh bin allein und triib", od Lj. Aug. Frankl-a; u De-
duru, za srednji sopran, uz kitaru. Op. 60. Posvećen gospodjici Adeli
Keresztury pl. Szinerezegb. — U nakladi Wernera i druga u Beču.

Friih!ingsgruss: „Holder Knabe bist gekommen", u De-đuru, za srednja
grlo uz kitaru. Op. 69. — U nakladi I. Zuberove udove u Varaždinu.

— Imadem jedan istisak.

Die Perle: „Einst flel ein sanfter Perlenregen", u Ce-duru, za srednji
tenor uz kitaru. Op. 70. — U nakladi I. Zuberove udove u Varaždinu.

— Imadem dva istiska.

Veilohen: „In des Beetes Blumenraume", od Gustava Jillj-a u Ei-dnru,
i srednji tenor ili srednji sopran uz kitaru. Posvećena svojoj učenici

gospojici Otiliji Farendla, — Od godin'

Jillv-a

i Ef-duru,

,,Wenn des A bandi
i srednje grli

;>!i.,i

ilder Schein", od Gustava
a. — Prepis nalazi b

i n T r a u m : „ Jiingst sah ih meine Freuden", od dra. Prid. pl. AaeliauBra,

u A-duru, za srednji tenor uz kitaru. — Prepis u mene,
ta popiovka s drugom melodijom, u Ce-duru, za srednji tenor, uz Ei

taru. — Originalni rukopis u mene.
inaam: n Wie bist du o Weit se einsam", od Gustava Ji]ly-a, u Ef-dur

za srednji tenor ili srednji sopran, uz kilarn. — Od godine 1858. -

Propis od Sehur-a n mene.
ir seh'n ona wieder: „Dsr Friihliug sehaut sonnig", od Gustava

Jiltj-a; u Ge-duru, za srednje grlo, uz kitaru. Op. 71. — Prepis ori-
ginala u mene.
d den Abendstern: „Wen bei des Abende D imune l'licht", od dra.

Fridrika pl. Aschauer-a; u De-dnru, za srednji tenor uz kitaru. Op. 72.

— Prepis Karla Sehura « mene.
aeoh tliehter Kitt: „Es reitet ein Reiter", od Gustava Jillj-u, u

A-molu, za srednje grlo, uz kitaru. Op. 73. — Prepis u mene.
ir Heimathlose: „Heimalhloe bin ieh geboren", od Theobalda Bnr-

inaistera, a Ge-duru, za srednja grlo uz kitaru. Op. 74. — Propis Karla

Sehura u mene.
: die Ferne: „Streuen aus Berge des Abends Gluthen", od đra. Frid.

pl. Asehauer-a, u A-duru, ta, srednji tenor uz kitaru. Op. 76. — Prepis

Karla Sehura u mene.*
aimat: „Lsst den Norman hold umfangen", od Pranja Pitzingera, u

A-molu, za srednji tenor uz kitaru. — Prepis Karla Sehura u mene.
i . . . . : „Eb steiit vor manohein KirebeMn" ; u A-dnru, za srednje grlo

uz kitaru, — Prepis u mene.
itsehaft: „Wolken, Wolken rasllos ziehend"; u Ce-duru, za srednje

grlo uz kitaru. — Prepis Haimanna u mene.
■ei Lieder von Eduard lireiflr: 1. Die EdensMume: WohI sehBn und

pr&chtig bliihen Blumen". 2. Der Rose Klage. 3. Der Rose Gebet „fiir

eine Singstimme mit Pianoforte oder Guitarre Begleitung in Musik ge-

* Kako se vidi iz broja opusa posljednjih pet popievaka, i iz onih
„Vilini glasi", nose jedne i druge brojeve 71., 72., 73., 74., (75. i 76.). Iz
toga je zaključili, da je Padoveo štampane svoje glazhotvorine označio onim
brojem, kojim su redom objelodanjene, ne pak po redu, po kojem si

setzt und Ihrer Exeel!enz iler Hochgebomen" — tu je dalnji tekat na-
slova prekinut. Od ovih triju popievaki imadem samo prvu, u Ce-duru,
za srednji tenor i kitaru. Prepis potječe od Karta Sehnra. Velee, gesp.
Lav. Vojska iraade takodjer samo tu popievku, ali uz hrvatski prevod,
s naslovom „Rajaki oviet".
Njemačke popievka I'adoveeva: „Sie gab mir eine Rose", „Die
Abandgloeke", „Frage", ,Zweites Abendlied-, ,Vor-
wurf" i „Am G r im dels ee", koje spominje Stj. M. u koledaru
„Dragoljubu" od godine 1862. nisu mi poznale.

D. Popievke, koje Padovee nije uglazbio, već samo

pratnju im uđesio za kitaru, i to za porabu svojih

učenika i učenica.

Arie: „Treibl der Champagner", u Ce-duru, iz opere „Don Juan".
Romanze; „Aeh ainst in bessem Zeitcu", u De-duru, iz opere ,.Das Pil-

gerhaus".
Lied: „Sonat spielt ich mit Seepter unđ mit Eronen", u Ca-duni, iz opere

„Czar und Ziramermaun".
Cavatine: „Koraroe mit mir du Arme", u Ge-duiu; iz opera „La Stra-

Cavatine: „Sieh o Norma, hab Erbarmen", u Oe-duru ; iz opere

„Norma".
A ben dph aa t »Bi e: „Gute Naoht, ivieđer ist ein Tag vollbraeht", u

Ce-duru, i u Ef-durn, iz opere ,,L' ultimo gtorno di Ponjpei".
Cavatine: ,.0 lasa mioli die Hand au meinen Busen driieken", u A-duru;

iz opere ,,L' ultimo giomo di Pompai".
Romanze: „Seht ihn auf steilen IToh'n", u Ge-duru, iz opere „Fra Dia-

Seh 1 u a a-Gesan g: ,,Ieh seh euch wieder tbeure Flnren", u Ge-duru,

iz opere „La Sonambula".
Sohi u bs-C a v a t i n e: „Aeh die Wplt wird meinen Namen", u Ge-đuru,

iz opere „Pii'ati".
Letite Rose: „Aeh so fromm, aeh ao trant* t u A-duru, irska pufika

melodija tipotrebljena u operi .Marina".
Lied: „Lebe wohl, du liebes Weaen u , u Ce-duru, iz glume „Ler Zaubcr-

aehleJer 11 .
Ascheulied: „So manoher geht herum' 1 , u E-duru, iz glume „Der Bauer

ala Millionar".
Cavatine: „Ja icb liebe mit heisaen Sehnen"; u Ge-duru.

Ivan Padovec. 119

Lied: B Wenn die Schwalben heimwarts zieh'n"; u Ce-duru.

Der Sanger.und sein Liebchen: „Kommt des Naehts", u A-duru.

Der Jiingling am B a c h e : „ An der Quelle sass der Knabe", u A-duru

(od Proeha, ne od Schuberta).
Der Zauberkreis: n Was zieht m deinem Zauberkreis", u Ef-duru.
Alpenhorn: „Von der Alpe tont das Horn", u Oe-duru.
Die Trennung: „Du nun kennest dieses Feuer", u A-duru.
Letzter Kuss, „Sie spraeh und eine himmlisch sanfte T hrane", u

Ge-duru.

Sve ove popievke imade veleč. g. župnik L. Vojska stranom u origi-
nalnom rukopisu, stranom u tudjem ili vlastitom prepisu.

Karlo barun Prandau,

Čovjek vricdi onoliko, koliko
je općemo boljko, privrieđio.
Karlo Prandau.

W^arlo banin Pranđau rodi se godine 1793. u Valpovu u
^^ Slavoniji od otca Josipa baruna Prandau-a i od majke
Ane Marije rodjene grofice PejaČevićke. Majka mu Ana, milokrvna
i predobra gospodja, voljela je liepim umjetnostim, te je s toga
za rana nastojala, da joj i djeci omile te dragote, osobito glazba.
Naumiv svojini primjerom poticati, odluči, da će zajedno sa sinom
si Karlom učiti glasovirati, jer prije ne bješe joj se desila zgoda,
da to nauči, a bila je vješta drugomu onda omiljelju glazbalu.
Uzeše za učitelja osječkog pučkog učitelja Mirka plemića Tura-
nji-a, odlikovana za svoje zasluge oko uzgoja zaslužnim krstom,
a to je onda vrlo rietko bivalo; izira toga bio Turanji teme-
ljitim genera [basistom i valjanim glasoviračem. Učio se Karlo
ne samo glasoviranju, već i drugim glazbalima i glazbenoj teo-
riji, te napredovaše tako silno, da učiteljevo umienje već nije
dostajalo, te s toga Turanji sam preporuči barunovim rodi-
teljima, neka bi sina poslali u koji veći grad, gdje ima
pravili umjetnika, jer on (Turanji) da je vještiji poučavanju u
knjizi nego li u glazbi, a da već ne ima što bi predavao mla-

* Ovaj je životopis po sadržaju i toku pripoviedanja istovjetan t
koji je štampan u „Vienou" od god. 1876.

Karlo barun Prandau. 123

domu glazbeniku, koji je žednio za višom obukom. Premda su ro-
ditelji tu priznaju Tnranjevu visoko eienili, zamoliše ga ipak,
neka nastavi uvježbavati Karla, dok ovaj ne svrši VI. razred
Da osječkoj gimnaziji. Turauji privolje te nabavivši još neka te-
oreticna djela, uze uz mladoga baruna i sam učiti. Turanjevo
ostalo znanje i pedagogijska vještina urodi najboljim plodom,
jer mladi barun poče sastavljati glazbene komade, da mu uči-
telj već nije imao kad pregledavati i ispravljati te raduje. Mladi
pregalac zadavao starcu mnogo muke, i premda mu je povodom
bio mnogoj radosti i ponosu, to ipak starcu odlahnu, kaduo je
Karlo, svršivši gimnaziju, otišao u sviet. A to se zbilo godine
1806., od koje je gorline dobivao starac Turanji mirovinu od
barunovib roditelja.

Barun Karlo nastavi svoje nauke u Požunu, gdje su se
onda kraljevi krunili i gdje su sabori saborovali i s toga
stjecali se velikaši i plemići h eiele Ugarske, Erdelja, Hrvatske
i Slavonije. U Požunu bilo liepo kazalište, bilo glazbe i glaz-
benih zavoda, dakle mladomu umjetniku dosta zgode i pri-
like slušati ponajviše valjanu glazbu n glumištu, u crkvama,
po koncertima.

Dok je barun Karlo u Požunu bio pravnikom, nastavljaše on
svoju nauku u glazbi i kompoziciji u glazbotvorca Kleina, vrlo
vješta i omiljela učitelja. Klein je bio velik prilagalac njemačkoj
a zakleti neprijatelj talijanskoj i franceskoj glazbi te grdi ru-
galac i prigovarala« svakoj narodnoj glazbi. Ta su načela bila
u ono doba, da tako reknemo, b o n-t o n o m, i tko je željan bio
u njemačkih glazbenika valjati umnikom i ukusnikom, taj je
morao klanjati se tomu bon-tonu, ako i ne dušom, a ono bar
jezikom i drugom vanjštinom; a jaoh si ga i pomagaj onomu,
koji je isto pravedan bio talijanskoj glazbi, ili koji bi se usudio
govoriti, da ima narodne glazbe u Slavena pa makar i u Ma-
gjara ; takovu bi čovjeku brzo sud pukao, da je neznalica, ma
kakov bio umnik i vještak, Sam Gothe veli (po prievodu I.
viteza Traskoga):

H

124 Karlo barun Prandau.

Niemci su vam u u dne ćudi,
Svak bi rad da pravo sudi;
Al ju čudan pravedan im nm :
Da se hvali samo rodjak, kam,

A Sto dragi ljudi stvore,

Svakojako to je — gore.

Danas je, hvala napretku znanosti našega umieea, posve
drugačije ; Slaveni digoše glavu, a ne dadu više nikomu niekati
opstanak slavenske narodne glazbe.

Načela Kleinova dojmiše se dakako u njeku ruku i baruna
Karla, ali mu ipak posvema ne obuzeše duše, jer mu ni pre-
djašnji učitelj Turanji ne bijaše toliko pristran i jer je mladi
barun bio samostalnog značaja te posvema vrstan samosvojno
suditi. To je poslije i zasvjedočio, jer je ne samo mnoge tali-
janske i franceske glazbotvorine udesio i sa svojim drugovima u
privatnim krugovima izvodio, već se je i na slavensku i na ma-
gjareku glazbu obazirao i njeke glazbotvorine hrvatske sam na-
pisao. Velikim štovaocem talijanske glazbe nije doduše nikada
postao niti je baš osobito mario za slavensku glazbu, ali ju bar
nije prezirao, kao što to željaše Klein i ostala mu njemačka
stoj ta.

Barun Karlo bijaše živa žeravica, a dobričina i plemenita
duša te s toga udje u volju svemu Požuau, a Klein se njim u
veliko ponosio. Gdjegod je bilo glazbe, tu se je našao i Pran-
dau ili glazbotvorcem ili dirigentom ili aranžerom, osobito ako je
koji tudji umjetnik došao u Požun ili kad su si požunski glaz-
benici zajedničkim glazbovanjetn htjeli osvjetlati obraz.

Karlo je umio prevrstno glasovirati a puhati u engleski rog
upravo majstorski, bio je temeljit kontrapunktista i nenadkri-
ljen improvizator. Recimo još, da je baš u ono doba svoga vieka
boravio u Požunu, kad je svatko spreman pjesnikovati, da je
dakle i on napisao mnogu liepu klanjalicu onim, koji mu
volji bijahu i mnogu opaku peckalieu onim, koji mu se zamje-
riše, a izim toga imao je još kavalirski trošiti, te tako bješe

I

Karlo barun Pranđau,

125

svagdje dobro došao i milo primljen. Bijaše dobro došao te milo
dočekan i u svojoj domovini, kud svakih praznika rado dolažaše.
Već pri dolasku dočekao bi ga sakupljen, svečano odjeven narod,
namah sastalo bi se i uhvatilo kićeno kolo, najbolji pjevači i
pjevačice, najvrstniji gajdaši i tanburaši, jer je narod znao, da će ga
pjesmom i svirkom najvećma obradovati. I zbilja milili se barunu
ti krasni narodni napjevi, mililo mu se pamtiti te ih i ukajditi,
malo iskititi i udesiti, da ih uvježbani glazbenici izvode. Koliko
je to po volji bilo narodu, ne može se lako opisati, treba samo
pomisliti, da je onda seljak bio ne samo kmet i poslušnik već
I gotov rob svojoj vlasteli, da je i uvrede podnositi morao mukom
mučeć. Ali mjesto uvrede i psovke eto milosti blage rieči, eto
povlade narodnoj svirci i pjesmi, eto od mlada vlastelina i pri-
jatelja i prijaznika, koji se gizdav ne tudji od svoga kmeta,
već mu štuje običaje i ljubi mu veselje i brani ga i štiti —
da, Prandauovi kmetovi mogoše se pohvaliti: naša gospoda, naša
sloboda! A premda je to narodna posloviea, malo joj gdje bilo
mjesta !

Jako nam je Žao, što je tih narodnih glazbotvora našega
Karla Prandaua nestalo, jer je gotovo on prvi bio, koji je na-
pisao hrvatske glazbene komade na temelju narodne svirke i
pjesme, te bi nas vrlo zanimalo vidjeti, kakav im je oblik ili
arhitektonika. Ne da nam se vjerovati, da su njegovom glaz-
benom ostavštinom grijali peći, pa je s toga ipak moguće, da
bi se mogla koja njegova narodna glazbotvorina naći, samo kad
bi bilo dobre volje i pomnje. To s toga nagadjam, jerbo sam
god. 1849. u Dobijem Miholjcu na tavanu vlastelinskoga uprav-
nika MoŠinskoga vidio dvie spreme pune Karlovih kajdanka,
najviše njegovom rukom pisanih, medju njima dva tri kola, nje-
koliko koračnica, narodnih popievaka, poimence „Liepu Macu",
„Šeto sam se gore dolje" i dr. Baveći se ja već onda narodnom
glazbom zamolim g. MoŠinskoga, neka mi dozvoli, da si gdješto
prepišem, ali me gosp. Mošinski odbi, rekavši mi, da ne smije
dirati u Karlove rukopise. Umjesto toga dade mi g. upravnik

12H Karlo barun Prandau.

njekoje tiskane glazbotvorine, poimence Beethovenov adagio, Hu-
nielovo peteroglasje za dva glasovira, nekoliko Pleielovih sonata,
nekoliko Lannerovih i Strausovih plesova i drugih komada,
sto ih još i danas imam i na kojih se je barun Karlo svojom
rukom zapisao vlastnikom.

Svršiv Prandau juridične nauke god, 1812. podade se po-
svema glazbi. Ne mogu izvjestno kazati, koje je godine uaš
umjetnik svoju prvu glazbotvorinu dao tiskati , ali nagaiijam,
da mu „Polonaise brillant pour Violon avee aceomp. de iiuators"
izdana u Beču po Pannaueru spada u god. 1812.* Tu je polo-
nezu posvetio svomu zemljaku Hrvatu I. ZupanČiću, prijatelju i
učitelju Bethovenovu, onda vrlo glasovitu svojim četverogudjera,
kojim sam upravljaše i u kom prve gusle guđijaše. Takvi po-
javi, kakvim bijaše dražeslna glazbotvorina Prandauova, javljahu
se onda vrlo rietko, dapače za toli elegantan način nije se ništa
ni znalo, a elegantni mladi velikaš kanda je sam sebe tim ko-
madom naslikao. Ali to ne bjehu Pranđauove prvine, jerbo je
on, kako znamo, još prije napisao nego li tu polonezu mnogo
drugih glazbotvorina.

Iza poloneze izdade Prandau „Divertissement" o inotivih
iz opere „La dame blanehe" za gusle, engleski rog i glasovir.
O tom divertissemeutu ne mogu svoj sud izreći, jer ga ne po-
znam, ali mi pripoviedaše osječki vještak guslama Alois Katz-
thaler i pećujski organista prvostolne erkve Petar Schmidt (koji
mi je njeke podatke za taj vjekopis saopćio), da je i ta glazbo-
tvorina Prandauu vrlo dobro za rukom pošla i da su ju vrlo
rado i vrlo često izvodili.

SvrŠivši nauke ostade Prandau još dvie godine u Požunu
i za to doba izdade mnogo glazbotvorina za glasovir i druga
glazbala, i to izim 3—4, sve u samom Požunu, tako bar tvr-
djaše Sehmidt. Ne dodje mi ruku nijedna požunska izdanica,

* Tu polonazu imam tiskanu. Gođ. 1874. izvodili su ju u Zagrebu
jednom koncertu profesori leiflaljskoga glazbenoga zavoda.

r

Karlo barun Prnnđau. 127

premda sam za njima išao u potragu, te ne mogu o njima su-
diti. AH se dokopah drugih dviju glazbotvorina, sto ih je barun
Karlo u to doba izdao u Beču, poimence: „VIII. Hongroises
paseionees, pour deux violons, alto et violoncelle par le
baron Oharles đe Prandau Vienne chez Anton Diabelli" i
„Ouverture hongroise composee et dediee a monsieur Jo-
seph Siskovics de Almas et Godne, conseiller auliLjue de Sa
Alajeste Imp. et Rovale Apostolique, et Comte Supreme du
Comitat de Verčieze etc pour grand orehester par le baron
Charles Prandau, oeuvre 14. Vienne chez A. Diabelli".

V tih je osam magjarskih „ passionees" vrlo dobro oponašao
naš glazbotvorac drzak i zanosljiv način mag-jurskih cigana gu-
dača, a tako je u magjarskoj ouverturi vrlo dobro pogodio ne-
stalnost harmonije, koja je tim glazbujuoiui ciganimu u običaju.
Uploske umio je Prandau način i naviku toli dobro oponašati,
da je često izučenim umjetnicima teško bilo pogoditi, čiju li je
glazbotvorinu Prandau izvodio.

Jednom glasoviraše on po načinu Mozartovu jednu sonatu
te oponašaše njegove melodije, njegove ćuriike, kojih se nigdje
nije mogao okaniti, i druge cifranje tako vjerno, da su nazočni
glazbenici uzeli pitati, tko li je tu Mozartovu sonatu našao i u
koga je rukopis. Čuvši, da to nije Mozartova glazbotvorina, uzeše
se čuditi Prandauovoj oponašaćoj vještini.

Spomenuta je ouvertura za magjarsku narodnu glazbu vrlo
velike povjestne vrednoče; jer god. 1813. nije bilo još nikakvih
magjarskih glazbotvorina do li nekoliko čardaša i vernbunkoša.
Pošto je mlađi barun za cielo više hrvatskih narodnih melodija
Čuo i poznavao, nego magjarskih, to je sva prilika, da je i koju
hrvatsku ouverturu sastavio. U velike bi nam prijalo, da ju
gdje nadjemo, jer bi vidjeli, u koliko nam je veleumni zemljak
bitnost hrvatske glazbe shvatio i dali joj je pogodio zvuk i duh
onako ili još bolje nego magjarskoj.

Godine 1814. ode Prandau iz Požuna i po želji očinoj
vrati se kuci. Nikako se nije mogao priviknuti ladanjskomu ži-

128 Karlo bamn Prandatt.

votu, a srećan bijaše samo ondje, gdje je bilo mnogo glazbe-
nih produkcija. Pošto izim rodjaka i učitelja u Valpovu nikoga
nije bilo, koji bi se u glazbu razumievao, to je mladi vlastelin
kadšto pozivao njekoju gospodu pečujskoga prvostolnog orkestra, za
tim njeke osječke diletante (poimence gospođu Bernarda, Lacken-
baeha, Katztbalera, Hermana i dr.), pa ako je bilo vojničke svirke
u Osieku, njekoliko vojničkih vještaka u Valpovo — te izvodio
s njima orkestralne produkcije, jerbo mu je za tim srce ginulo.
Ali mu je to nujno i tegobno bilo, jer je morao svaki put to
peČujski kaptol, to dotičnoga pukovnika pismeno moliti, da do-
puste njegovim zvanioima doći u Valpovo. Istina bog, dozvoliše
mu to često, al se ipak dogodilo, da ga i odbiše. To prinuka
našega velikaša, te si ustroji vlastiti kvintet: zveklju (klarinet),
surlu (oboe), dva roga i glasovir. Pošto za tako osobitu sastavbu
glazbala nije imao niti mogao nabaviti glazbotvorina, to je morao
sam ili nove sastavljati ili tudje za to peterozvučje udešavati.
To mu zadavalo toliko posla, da je i zaboravio na to, gdje je,
i dakako zaboravio brinuti se za upravu imanja. Samo kadšto,
da bude ikakve promjene, posjetio bi svoje osječke i pečujske
muzikalne prijatelje, a medju tima bijaše i mjernik Bernard,
gradilac osječkoga dravskoga mosta i vrlo vješt glasoviraš, komu
je Prandau najvolio. Barun Karlo uze tvrdovati vremenom, te
bi znao pod noć dojuriti u Osiek, ondje glasovirajuć četveroru-
čice svu noć s prijateljem preboraviti, a u zoru opet vratit se
u Valpovo, da sudjeluje pri vježbi svoga peterozvučja, u kom
je on udarao u glasovir. Kasnije preselio se Bernard u Pečuh,
a pošto je Karlov ofac pobolievao, to nije mogao noću ne biti
kod kuće, već bi znao ranom zorom odjuriti u Pečuh, ondje
koji sat prosvirati, a do podne opet dospjeti u Valpovo.

Poslije smrti barunova otca Josipa (1816.) dopade Karlu
Miholjac, a bratu mu Guslavu Valpovo. Nije bilo druge, već da
Karlo preseli u Miholjae i da se pobrine za upravu svoga imanja.
Njeko vrieme prihvaćao se svojski i uveo red u svoje gospo-
darstvo, ali dugo ne ustraja, jer mu se nije dalo živjeti bez

Karlo barun Prandau. 129

glazbe i glazbenika, a tih je u Miholjeu bilo još manje, nego li u
Valpovu. Ođlo£i dakle preseliti se iz Miholjea u koji grad, gdje
iToa glazbenika. Dugo promišljao, bi li u Osiek ili Pečuh; na-
pokon sve smisli na jednu smislio, te se preseli u Pečuh, jer
mu je odanle bliže bilo u Miholjac, nego li iz Osieka, jerbo
mu je ondje najglavniji prijatelj boravio i jer je u Pečuhu
bilo više glazbenih vještaka za veće produkcije, nego li u (Meku.

U njegovu dvoru u Pečuhu stvori se čitava glazbena aka-
demija, po eio dan se ondje gudilo, sviralo, trubilo i glasoviralo.
Izmedju odličnijili pečujskih glazbenika, koji su mu pomagali,
spominjem dvorskoga savjetnika Uossa, koji je našemu umjet-
niku pri Četveroguđju vrlo mnogo vriedio, za tim gospođu
Bernarda, Pichlera i Lickla. Barun Karlo sudjelovao je u svom
dvoru i u drugim privatnim krugovima, dapače i na javnim pro-
dukcijama, izvodeći često koji solo. To osobito činjaše za volju
dništvu pečujskih koralista u korist udovica im i siročadi. U Pe-
čuhu bijaše Prandau vrlo marljiv i sastavi mnogo glazbenih komada
ozbiljnih i veselih poput Beethovena i drugih velikana. Mnoge val-
cere i druge plesove stvori Peeujeima, ali omilješe ne samo peČuj-
skomu kasinu, već i austrijskoj priestolniei, te bečki listovi uzeše
na sva usta hvaliti Prandauove plesovne glazbotvorine, kao što
su onda hvalili samo Lannerove, govoreći, da je velika Šteta, što
u plesovne komade upleće toliko liepih i plemenitih napievšL,
da im se danas diviš, a da im sutra već ne ima traga. Bilo to
svakojako častno po Prandaua, ali se meni vrlo smiešno Čini ;
jer ako je istina, da vrlo brzo zaboravimo plesovne glazbotvo-
rine, kao što zaboravljamo i novinske članke, to se ipak dojiralju
Življom svojom omjerom i svježim melodijama svakoga srca, te
jače, nego li ikoja druga vrst glazbe. Malo tko razumije onu
taukoumnu pjesnika velikana:

Ozbiljan život je rieli,
Umjetnost tek nas veseli I

Pametnu čovjeku, koji je navikao sam misliti i sve prije
ispitati, nego li povjeruje starim bajkama, mora se na žao dati,

Knlme: ni«ki granici. **

Karto barun Prandau.

kad vidi, gdje roditelji i učitelji glazbe ne imaju prečega posla,
već da odstrane svaki veseliji komad, koji bi mogao srce razi-
grati i glavu razvedriti, pa da im djeca i odraslija mladež,
učeć se glazbovati, samo da si zaslade viek, govore samo je-
zikom glazbenih učenjaka. Misle jadnici, da se razumiju u učene
rasprave, te kratkovidi nagone još djecu i diletante, koji jošte
nisu proučili glazbe, da si razbijaju glavu tom nadriučenošću.
A vele, da plesovna glazba i liepe melodije kvare ukus, a ne
shvaćaju kakvim idejalnim jezikom takve glazbotvorine zbore
i kako uspješno pri obuci rabiti mogu. Takvi ljudi cio svoj viek
mlate ozbiljnu, ali praznu glazbenu slamu, pak im se onda i ne
može drugo već samo slama sviknuti, a mudro im natucanje,
nije ništa ino, do li puka isprika, jer ne umiju niti jednoga
plesa liepo, ncpogrešno i živahno izvadjati.

Znamo i rado spominjemo, da barun Prandau nije spadao
u red takovih nadrimudraca, pa je ipak zasvjedočio, da se ra-
zumije u taj posao, to jest, da umije i izvoditi i sastavljati oz-
biljne glazbotvorine. Ali se za rana dovi Prandau istini, da sviet
radje Čita koju novelicu, koju veselu pripovietčicu, nego li teh-
nične izraze, zapletene pojmove i premudre zaključaje koga uče-
njaka. Prandauovih plesovnib komada bilo vrlo mnogo, no ja
ih poznajem samo tri, jedan tako zvani „landler" za glasovir
iz god. 1817., što ga je prepisao djak Marijan Jaić, potlaŠnji
gvardijan i provincijal Franjevaca, a taj sam prepis našao u
vukovarskom samostanu; za tim „walzer" za glasovir, u 4 raz-
djelka, Što ga je napisao svojom rukom sam glazbotvorac, i što
ga nadjoh u glazbenoj ostavštini Alojzije Katzthalera ; napokon
6 magjarskih lassusa (adagija) za četverogudje iz godine 1826.,
što sam ih našao u valpovačkoj knjižnici.

Ako barun Karlo i nije bio toliko blagotvorac kao Što je
bio njegov mladji brat barun Gustav Prandau, to je ipak rado
pomagao umjetnicima i umjetnikovićima. Tako je iz nevolje
spasio Ivana Lickla, upravitelja crkvene glazbe u PeČuhu, koji
je kasnije svojimi crkvenim glazbotvorima izišao na glas. Petar

Karlo barun Prandait.

Šmidt je o njegovu trošku učio glazbu, a kasnije postao učite-
ljem te umjetnosti u pečujskoj preparandiji. Kad je god. 1819.
Marko Kozsavblgvi, magjarski narodni glazbenik, za velikoga
požara u Baji postradao, znao je taj Magjar, gdje će pokucati,
te javi svoju nesreću Karlu Praudauu, a ovaj mu posla 1000
for. Tako je i osječkomu učitelju i orguljaš« Antunu Oberritteru
u njekoj nevolji priskočio — i jošte mnogim drugima. Vidi se,
gdje je barun Karlo pomagao, bilo je i u prilog umjetnosti ; —
kamo sreća, da imamo takvih prijatelja svakomu našemu napretka.

Barun Karlo baveći se toliko glazbom, zaboravio baviti se
ljepoticama, uz koje bi mu bilo srce zaigralo. Istom pošto je
naš umjetnik navršio 30. godinu, odluci raskrstit se s dotadaš-
njim naumom, da se ne ženi. Majka barunova živo želeći, da
joj se sin oženi, sjetovaše ga, neka si izabere gospoilju, koja je
glazbi vješta i koja tu umjetnost isto toliko voli, kako i on. Taj
mu se svjet majčin toliko svidje, da je živo požalio, što davno
već nije potražio takove srodne dušice. Majka mu, grofica Ana,
stanovala takodjer ono doba u Pecahu, te njezinim i nastoja-
njem rodjaka nadjoše u grofice Bethlen pokćerku joj Mariju
Terezijn plemićku Brezuavevu, vrlo naobrazovanu plemićku, ple-
menita srca i vrlo vještu glasoviraeieu, koja je i najteže glazbo-
tvorine umjela s mjesta glasovirat, i u koje bijaše vrlo pojasto
i dobro uvježbano grlo.

Budući zaručnikom sastavi barun Karlo više popievaka i
drugih glazbenih komada, što ih je posvetio svojoj zaručnici i
koji će se valjda još nalaziti u grofovske Bebtlenske obitelji.
Ja poznajem samo dvie takove glazbotvorine, te imam im izvor-
nike, a to je „Dragoj" (n Oe-duru) i „Borba" (u Ge-duru), koje je
pjesme, kako mi se čini, sam barun Karlo spjevao i onda im
napjeve stvorio ; jer je to odziv njegovih tadašnjih pokretaja —
hoće li iznevjeriti se glazbi i privoliti posvema svojoj sudjeniei !*

* Kako rui kazale, ima u g. Simonja, činovnika Normanske grofovske
obitelji, čitav ave/,ak Frandauovili popievaka, što ih je Karlo pisao svojom
rukom. Ta bi knjižica spadala u koji naš arkiv, a valjda bi gdješto \Tie,<U\ci
i da se prevede. *

■

132 Karlo barun Prandau.

God. 1823. vjenča se barun Karlo sa svojom siidjenicom
i ode njeko vrieme s mladom si gospodjom u Jegru, gdje je i
grofica Bethlen boravila. Godine 1824. bijahu njeko vrieme u
Osieku, u Pečuhu i na barunovu imanju. Godine 1825. borav-
ljahu u Beču u lovačkoj ulici u „Grozdu". Posto se je kod ba-
runa Karla mnogo glazbovalo, to ga Betani prozvaše „Kimstler-
baronom" te je dakako više svieta znalo za „Ktinstler-baruna"
nego li za baruna Prandau a. Za toga svoga boravka u Beču
podade se barun Prandau na to, da obrete novo glazbalo, koje
bi se po njegovu sudu imalo većma dojimati i veći napredak
glazbe osigurati. Š toga se združi s ujekim glazbalariraa te poče
pokušavati — a to ga je silni novac stajalo. Tako dade godine
1825. jednostrun i osovljen glasovir (dakle gotov pianino) po
svom zamišljaju graditi, da nadomješćuje malozvonku kitaru, te
da se tim glazbalom prati pjevanje i da služi trozvučju uz frula
i gusle. Za tim naruči gorostasan glasovir sa osam oktava, na
kom bi se krupni glasovi, kao na orguljama, nogama udarali.
Drugim opet pokusom išao je za tim, da u orgulje upriliči i
glasovir; napokon izumio male orgulje, koje ne bi svirale na
eievi, već onako kako ra stega Ča (harmonika), i koje mu se
nuždne činjahu za pratnju muških zborova. Barun Karlo saopći
svoj izum glazbaru Antunu Haecklu, a ovaj mu obeća, da će
svom svojom vještinom oko toga nastojati, da se želji našega
umjetnika — svoga najboljega naručnika — odazove, te znao je,
da će mu barun sve pokuse dobro naplatiti.

Kad se nas umjetnik na početku zime god. 1826. iz Nje-
mačke i Švicarske vratio, gdje je njekoliko mjeseci sa svojom go-
spodjom boravio, iznenadi ga liaeekl naručenim novim glazbalom.
Uzrađova se barun, našav svoj izum izveden, kako ga sam nigda
ne bi izveo. Dogodilo mu se, kao i Gotheu, rekavši mu: Ej da
je samo koga naći, koji bi izumio takove svieće, da ih ne trebaš
ukresivati ! I takove svieće davno već gore !

To novo glazbalo imalo 2'/ 3 oktave a prozvaše ga „fishar-
monikoni" ; barun ga Prandau upotrebljavao za pratnju pjevanja

I

Karlo barun Prandau.

133

i izvodeći tereete fisharraonikom, violom i kitarom, koja nam
se sastavba čudnom čini. Pošto je glas te fisharmonike preslab
bio za pratnju muških grla, pa i opseg premalen, navalio je
naš barun na glazbalara, neka mu sagradi veće takovo glaz-
balo, a da će mu trud naplatiti. Barun Prandau nacrta
sara osnovu i uze rukovoditi gradnju, boraveći po eiele dane u
glazbalarovoj radionici. Pošto tako zgotoviše novu fisharmoniku,
reče Haeckl barunu, da ne će ništa više popravljati na tom
izumu, te da je toliko novih fisharmonika naručeno, da će či-
tavu tvornicu morati upriličiti a k jednu okaniti se svili novih
izuma. Naprema današnjoj fisharmonici bilo je ono glazbalo, da
tako reknemo, u prvom zametu, ali je ipak bilo puna glasa i
opsizalo je 6'/ a oktava. Barun Prandau nije mario za prpoštnost
glazbalarevu znajući, da mu ne će biti teško pobrinut se i za
nove nuždne popravke. S toga se počne vježbati u udaranju na
novom glazbalu, izvodeć na njem stare glazbotvorine, i udešavati
druge te glazbotvoriti nove. Izmedju glazbotrorina, što ih je onda
(od god. 1828. — -1830.) uapisao, imadem samo đvie, objeloda-
njene po Diabellu o Beču, poimence: „Fantasie de 1' opera „Der
Freischfilz' pour Phisbarmonique et Piano", i: „Serenade pour
Pianoforte et Phishannoiiiqiie", a u rukopisu znam za jedan Trio
postorale za fisharmoniku, violu i glasovir (što no je svoji-
nom bivšega ravnatelja osječkoga sirotišta g. Ivana N. Humraela).

Majstorsko udaranje našega umjetnika i nada, da će fis-
harmonika doživjeti liepu budućnost, osokoliše vještaka 0. Gjuru
Lickla (sina već spomenutomu Ivanu Licklu) u toliko, da se je
posvetio tomu glazbalu. I zbilja izvojeva Liekl fisharmonici
prevrstnim svojim udaranjem i svojim instruktivnim kompozi-
cijama općenito priznavanje, a barun Karlo doživje radost, da
je mogao Lickla smatrati svojim vriednim nasljednikom.

Koliko se tiče spomenutih popravaka, što ih je naš umjetnik
imao na umu, znamo posve dobro, da je on taj posao povjerio
Jakovu Deutsch marinu, bečkomu graditelju glasovira. Ovaj mu
se odazva draga srca obećavši, da će svira njegovim zahtjevima

Karlo barun Prandau.

F zadovoljiti. Deutschraann se prihvati vrlo marljivo povjerena mu
a, te iza mnogih pokusa dade on fisharmonici posve drugi
oblik i upriliči joj nutrinu posve drukčije, po kojoj su tipke
lakše udarale a i po kojoj je glas puno zvonkiji izilazio. Kaže
se samo sobom, da je barun Praudau gospodski platio.

Pošto je obret fisharmonike toliko uspio, latiše se i drugi
graditelji glasovira gradnje novoga glazbala, poimence bečki
tvorničari Peter Fitz i Lorenz, Miiller u Bremenu, Lockman u
Delicu, Buschman u Hamburgu. Fitz sastavi h'sharmoniku sa
tri mieba, te ju prozva Aeolodioonom, a napokon Harmonijem.

Kud dopadoše one dvie Haeckelove fisharmonike, kud li ona,
što ju je Deutschmann sagradio, nisam mogao doznati. U Val-
povu ima samo jedan Ileutschmanov glasovir, u kom je uvrštena
i fisharmonita, a bijaše svojinom Karlovom. Ja sam na tom
glazbalu udarao, a tako je ustrojeno, da se može il glasovirati
ili na harmoniju prebirati, ili pak najedanput jedno i drugo iz-
voditi. Jedan Pitzov harmonij iz ostavštine našega umjetnika,
vrlo zvonka glasa, poklonio je barun Gustav Prandau ravnatelju
Humelu, koji je za napredak glazbe u Osieku vrlo zaslužan,

Po tom dakle što došle pripovjedismo, ide slava obrata
fisharmonike lih našu hrvatsku domovinu; jer je naš zemljak
prvi ideju takova glazbala zamislio, jer je on oko usavršbe
toga glazbala sam nastojao, jer je on za izvedbu ideje mnoge
tisuće žrtvovao. Da nije bilo toga novca iz naše domovine,
bome bi i na obret fisharmonike dugo imali čekati. Što nje-
mačka leksika ne spominju Karla Prandaua, ni malo se ne
Čudimo, jer je Hrvate vazda sreća zapadala, da su nas takovim
nevježama predočavali, koji nikada i nikakovu napretku ne pri-
pomogose, već koji samo gledajuć u njemačka čudesa prodavanu
zijake, i tupim varvarstvom ruglu služabu, riezuajući da i opći
glazbeni napredak upravo i Hrvatima ima mnogo zahvalit.

God. 1828. obadje barun Karlo sa svojom gospodjom Češku J
i Sasku. Desiv se u Pragu posjeti i strahovski samostan, gdje
je zuao da iinadu vele liepe orgulja Ne kaza, tko je, već 2

Karlu barun Prandau. 135

moli staroga jednookoga orguljaša, neka mu dopusti po podne
molko zaorguljati. Orguljaš bio spreman i roči baruna u 3 sata
po podne. Naš umjetnik dodje, kako je svagdje obikao, točno
upravo kad je samostanska ura počela odbijati treću po podne.
Najprije pozorno razgledao orgulje, a onda stao orguljati. Tu se
zapanji starac orguljaš čujuć, kako vješto nepoznani umjetnik
sastavlja registre, te će ga čudan zapitati: „Pri kojoj ste prvo-
stolnici orguljašem, gospodine kolego?" „Pri nijednoj, moj dra-
goviću, ja sam samo dobrovoljac, te samo malo kada orguljam
pri službi božjoj. 1 ' Začudio se starac još većma misleći: kako
može tako vješt biti orguljanju a da nije prvostolni orgulja! Ne
reče mu naš velikaš, da ima doma sam svoje orgulje, ali da
starac može bar nagadjati to velikaštvo, tutnu mu pri odlazku
napoleonski cekin u ruku — a starac se gotovo obeznanio, sje-
dajući se valjda, kako ga je nazvao gospodinom kolegom, te
klanjajući se do crne zemlje zasvjedočavaše veliko štovanje čud-
nomu umjetniku a klanjanjem zaklanjaše veliku svoju nepriliku.

I u Draždjauih izorguljao si naš velikaš mnoge hvale i
pohvalna spominjanja, osobito pošto doznaše, da je odanle, otkud
i Trenkovi panduri.

Kad se je barun Karlo s toga puta vratio u Beč, obadje
svoje glazbalare, da vidi kako im napreduju poslovi i hoće li
im za rukom poći usavršiti fisharmoniku. Ali pošto vidje, da
ti pokusi ne napreduju, dapače da se glazbalar žapa njegove
prisutnosti, odluči njekoliko mjeseci proživjeti n Italiji. Cim na-
stade proljeće, zaputi na svojih konjih put Mletačke. Dakako
da je s njim na put krenula i mila mu gospodja, koja mu bi-
jaše, kako Halevj veli, „duša njegove umjetničke duše, oktava
temeljnog mu glasa i prva pjevačica njegovoj partituri". Ali i
ne dodjoše dalje od Mletačke. Njeki ih gostioničar bezobraznim
računom ljuto narnagjario i uvriedio — a moralo je biti uz grdan
račun i surova načina, jer Prandaui nisu navikli tvrdovati i za-
mierati velikim računima. Ali ovaj put žaenu talijanska bezobraz-
nost našega velikaša toliko, da je sjednuvši sa svojom gospodjom

Karlo barun Prandau.

u svoj hintov zapovjedio kočijašu: Doma! Vrativ se tako u Beč
puno prije, nego je bio nakanio, naidje na još neugodniju ne-
nadicu u svom dvoru, jer mu obiestna služinčad bijaše zaokupila
sve prostorije njegova stana uzevši tu baniti se i gospodska
veselja udešavati.

Barun Prandau nije se mnogo osvrtao na jedno ni na drugo,
njemu samo bijaše do toga, da je imao rad šta ne putovati,
već sjediti za svojim stolom i pisati kajde, i udarati u svoj har-
monium. Malo će tko pojmiti, kako bi komu moglo biti draže
pisati kajđe, nego li putovati po Italiji, a ja ipak za gdjekoga
znadem, komu je taj posao miliji, nego li ikakov put.

Prvo poveće djelo, što ga je naš umjetuik poslije g. 1830.
napisao, bijaše udezba opere: La dame blaoehe od Boiel-
dieua, koja je u ono doba bečkoj publici najvećma u volji bila.
Tu je operu Prandau od početka do svršetka za harmonij uđe-
sio. Eukopis te udezbe nalazi se u Osieku u prije spomenutoga
gosp. Euinmela.

Medju bolje kompozicije Prandauove spada njegov „Ta n tura
ergo 4 za 4 grla i orgulje, ili za dvoje gusle, violu, frulu, dvie
pištalke, surlu, 2 roga, violoncel i kontrabas (opus 20.), Štam-
pan u Beču kod Diabella. Taj je Tantum ergo vrlo uzvišenim
Stilom pisan, nema u njem nikakvih starinskih cifrarija, ali
& toga te i uznosi, kao što se u mnogim crkvama Austrije i
Ugarske a osobito u Osieku i Valpovu pjevao. Vriedno bi, bilo
da se taj Tantum ergo i u nas izvadja.

Kad je god. 1835. umro car Franjo L, sastavi naš zemljak
fantaziju tužaljku za tisharrnoniku, koju je Diabelli posije više
puta izdao. Shvativ onaj tren, kad je veliko zvono na svetom
Stjepanu oglasilo smrt carevu, najbolja je to kompozicija baruna
Prandaua, te ne samo da se je u glazbeničkih krugovih sva-
koga srca kosnula, već je i na carskom dvoru pobudila i
čiju, te Prandau bude pozvan, ne bi li svoju glazbotvo
izvodio pred cielim carskim dvorom. AH pošto se je Prandau
već njeko vrieme uklanjao svakoj javnoj produkciji, to se je

Karlo barun Prandau. 137

dakako najporaznijim načinom ispričao i za previŠnju milost za-
hvalio a tom zgodom majci se tužio, da pored sve te časti i
pored svega vanjskoga ushita malo tko u visokim krugovima pravo
mari za umjetnost i da je njemu namienjena čast valjda išla
baruna a ne umjetnika, a po njegovu sudu vriedi čovjek
samo onoliko, koliko je za opće dobro privriedio.

God. 1838. snadje baruna Karla velika domaća nesreća.
Umrie mu premila supruga, koja mu je uz angjeosku dobrotu
u svim zgodama i nezgodama života vjerno drugovala a osobito
Karlovu umjetničkomu nastojanju u prilog radila. Sav svoj ostali
viek tugovao je za njom a od svieta se posve otudjio. Nikada više
nije putovao, nije se dapače više vraćao ni u domovinu, već
jedva kad uhvati zgodu penjat se po gorama oko Beča, a ljeto-
vaše svake godine u Kalksburgu u svojoj vili usred prekrasna
vrta. I onih se većih produkcija okani, koje su prije u njegovu
dvoru u običaju bile, te si je samo udesio svoj domaći tercet,
Za tu domaću glazbu udesio si je silu božju glazbenih komada
različitih umjetničkih velikana. Uz veliku strpljivost i prerado pi-
saše kajde. Eano ustajaše i rano zajutrovaše a namah za tim
stao bi pisati kajde. Nije mu ni malo teško bilo tri četiri puta
istu stvar prepisivati, dapače svjetovao je mlade umjetnil
to često čine, jer tako radeći naidješ na mnogu pogrešku, koje
na prvi mah i ne opaziš. Stoga i bijahu njegove glazbotvorine
štono rieč, glatke i korektne, a njegovi rukopisi čisti i razgo-
vietni.

Tako življaše barun Prandau u tihoj samoći, dok ne dodje
burna godina 1848., koja je uzniela svaku živu dušu i razigra-
vala svačije srce, te tako i Prandau pomisli na svoju domovinu.
Dozva si opet na um njeke narodne melodije, što ih je Čuo
po Slavoniji te sastavi hrvatsku koračnicu i posveti ju svojemu
glavnomu prijatelju banu Jelačiću. Barun Karlo pokaza tim maršem
put, kojim naša narodna glazba u prvi mah udariti ima, da se
dovine pravog hrvatskoga načina i začina. Da je taj naš velikaš
kojom srećom u Zagrebu stolovao te s Lisinskim i Livadićem

138 Karlo barun Prandau.

u doticaj došao, da je proučio sve ono Ciavanovo bogatstvo naše
glazbe, što je u pučkim popievkama sačuvano, ne ima sumnje,
da bi hrvatskim glazbotvorcem izišao na glas, ne što bi u njem
zameta bilo onoj divoti narodne melodije, već što je u njega
bio osobit dar oponašanja, te bi s toga svakojako bio mogao
komponovati u narodnom dubu. Oponašati nije doduše ono isto,
što je izvorno pisati, ali u doba Karlova umjetnikovanja bilo bi
nam najviše koristilo, da je tko samo oponašao pučke napjeve,
ma da nam gradjansko općinstvo samo privikne osobitosti tih
napjeva.

Na kajdanci te koračnice ima potpuni naslov Jelačića bana
i na kraju uz najdublje štovanje i ime posvetnikovo. Sve austrijske
dapače i njeke inozemske svirke svirahu tu koračnicu, te barun
Karlo uredi ju 8 toga i za glasovir, a nakladnik Diabelli malo
je kojim drugim izdanjem te ruke toliko dobio, koliko izdanjem
tako zvanoga Jelačić-marša.

Baš mi je tu napomenuti, da je barun Karlo Prandau bio
velikim prijateljem Slavena i najobičnijim domoljubom. Preuz-
višeni g. biskup Strossmaver, koji je često boravio u baranovoj
kući u Beču, ovlastio me je, da to ustvrdim u njegovo ime.

Ali ne samo s toga, što je Karlo Prandau bio hrvatski do-
moljub, i Sto je tu koračnicu poglavitomu repmentantu hrvatr
skoga domoljublja posvetio — vriedi nam najviše ta glazbotvorina,
već nam vriedi ponajviše s toga, što je htio pogoditi i što je
pogodio narodnu žicu, a s toga našega glazbenoga stanovišta ne
marimo se osvrtati na zamjeru ma čiju. Ma i ne bilo u nas
onakvih orijaških glazbotvorina, kakvih su stvorili umjetnici
drugih naroda, ipak moramo oko toga nastojati, da se gude i svi-
raju i male glazbotvoriae naših domaćih umjetnika, osobito kad
su ti komadi onako valjani kao Prandauovi. Dakako da su
Prandauove radnje te vrsti ostale sve rukopisom, dočim su pri-
mjerice Majsederovi tercetl i kvarteti tiskani i dočim ih svaka
tržnica nudja i svaki učitelj glazbovanja preporuČa. Ali da i

Karlo barun Prandau. 139

više patrioti Čno ga mara u naših glazbenika, namah bi se do-
stali i Prandauovih rukopisa, koji će valjda dugo Čamiti u val-
povafikoj knjižnici, dok se naši glazbenici i njih sjete.

D glazbenoj ostavštini osječkoga violinist« Alojzije Katztha-
lera nadjoh varijacije za dvoje gusle, kojim je varijacijama Karlo
Prandau napisao pratnju glasovirsku. Pripovieđao mi je Katz-
thaler * da je varijacije postao Prandauu i zamolio ga, neka bi
mu sastavio iiepu pratnju glasoviraku, Prandau da mu se je
namah odazvao, ali da nije pogodio njegove misli. To je Katz-
thaler i samomu barunu pisao i ovaj spreman bio sve ispraviti
i promieniti, Što bi Katzthaler želio, samo neka bi se starac u
Beč potrudio — i ovaj bješe spreman u Beč poći, ali dodje bo-
lest i spravi starca u grob. To čuvši snuždi se naš umjetnik i
reče: „Eto sad je i meni red, svi moji drugovi valpovačkoga
orkestra : Katzthaler, Lackenbach, Herman i dr. prestupiše u ve-
liki nebeski orkestar, mora dakle i ravnatelj valpovačkoga or-
kestra skoro za njima, jer ako ravnatelj i smije posljednji doći,
ali nije pravo da članovi orkestra dugo na nj čekaju".

Kad je napokon barun Karlo osjetio, da mu je zbilja poći
na istinu, ostavi oporukom svu pokretninu svojoj gazdarici, koja
ga je do smrti dodvorila. Koliki bijaše imućnik i mogućnik,
ipak nije o tom nastojao, da se proglasi obretnikom fisharmo-
nike, glazbotvorcem i mecenom, što je sve zbilja bio. Mi se di-
vimo toj skromnosti, ali nam je dužnost u ime domovine
otimati se za onu slavu, koju joj je Prandau pri-
vrie dio, jer što je on u korist glazbe i umom i novcem učinio,
svakojako jedno i drugo polieže iz naše domovine.

* Alojzija Katzthaler, osječki trgovac, prevrstni violinistu i veliki Što-
valac Paganinov, rodio ae u Osieku god. 1783, a umrie ondje god. 1869.
Za mladosti učio se malo glazbotvorstvu, te se kasnije dao na sastavljanje
varijacija, doduše malo atarovjukih uli i pote&kih. Jedina kći pokojnikova
udova Bauer poklonila je ave kajdanke pokojnikove piseu ovoga vjetopisa,
medju kojinu nadjoh i 28 kompozioija Katzthalerovih.

H

140

Karlo barun Prandau.

Barun Karlo Prandau prestavi se u Beču na 12. travnja
god. 1865. U bečkom listu ; „Blatter fur Theater", što ga ure-
djivao naš zemljak, rodom Zagrebčanin, L. A. Zellner, bio je
ovaj kratki nekrolog : „Barun Karlo Hilleprand de Prandau,
koga su bečki glazbeni umjetnici vrlo dobro poznavali i visoko
štovali, umro je preksinoć poslije dugotrajne bolesti u 73. go-
dini života. Bijaše glava te barunske porodice, a življaše više
od 30 godina u Beču ne brinući se ni za kakve politične i so-
cijalne pokrete, već zanimajući se jedino umjetnošću i dobro-
tvorstvom. Vrlo je vješto udarao u glasovir i harmonij, bijaše
vrlo zanosit i ukusan improvizator, te se je za svoje dokolice
bavio i glazbotvorstvom, ali je svoje glazbotvorine samo u pri-
jateljskim krugovima izvodio. Spominjući mu dobrotvorstva, mo-
žemo ga nazvati pravim mecenom umjetnosti, jer je mnogim
mladim umjetnicima izdašno pomagao, a i sirotinju vazda da-
rivao. Malo je tko tako silan imetak trošio u plemenitije smjerove.
Laka mu crna zemljica! Tielo pokojnikovo odvezao je brat na
parobrodu u Valpovo, gdje će ga u obiteljskoj raci sahraniti".

Pokojnikovu bratu, barunu Gustavu Prandau-u, dalo se doduše
na žao, što je pokojnik sve svoje silne kajdanke ostavio gazda-
rici, ali je mislio, da će se s njom nagoditi, — ipak nije to
namah učinio — a kad se je poslije 14 dana toga radi u Beč
vratio, ne bi gazdarici nigdje više traga, nikomu ne kaza kud
ode, a zaman barun Gustav uze raspitivati kod antikvara i dra-
gulja — nigdje nijednoj kajdanci ni traga, kao daje sve ognjem
izgorjelo ili u zemlju zakopano.

Jedino, što je barun Gustav izmedju pokojnikovih rukopisa
spasio, to je zbirka terceta, što ih je pokojnik sam uredio i
svojom rukom prepisao. Tu je dragocjenu zbirku barun Gustav
još za bratove bolesti dao otpremiti u Valpovo a ima je 63
velika, krasno vezana četvorna sveska.

Evo sadržine te zbirke:

Karlo barun Prandau

Glazbotvorine za gusle, krupne gusle (Viola) i
glasovir.
I. knjiga* Br. 1—17. Faust od Spohra. 18, Walse od Pielda. 19.
Air mase od Pielda. 20. Variations (u A-daru) od Beethovena. 21.
Quintetto (u Ef-molu) od Onglova. 22. Quatuor double (u De-molu) od
Spohra. 23—38. Vampyr od Linđpaintnera. 39. Ouvertura fc operi Al-
fonsu i Estrelli od Sohuberta.

U. knjiga. Br. 1-14, Jesaonda od Spohra. 15-29. Zamire i
Azor od Spohra, 30, Finale opere „Dar Alohimist" od Spohra.

III. knjiga. Br, 1. Ouvertura Hongroisepar Charles Prandau.
2. Ouverture „Niema od Porticia" od Aubera. 3-6. II Prata od Bel-
linia. 7—15. Niema od Portioia od Aribera. 16—20. Titiis, od Mo-
zarta. 21. Polonaise od Karla Prandaua. 22. Sonate od Lickla. 23.
Sonate od Onakva.

IV. knjiga. Br. 1—16. Vilim Teli od Roasinia. 17. Andante h
A-mol-Syraphonio od Ikethovena. 18. Pleaovi od Sohuberta. 19. Korač-
nice od Karla Prandaua. 20. „VolkBlied- Varistionen" od Hay-
dena.21. Pjesma s variacijama od BeetLovena. 22. Sonate od Hauptmanna.
23. Ouverture k operi Makbeth od Spohra. 24. Polonaise od Karla
Prandaua, 25. Sonate od Hauptmanna.

T. knjiga. Br. 1—17. Roberto djavo od Meyerbeera. 18. Finale
opere „Bergkonig" od Lindpaintnera.

VI. knjiga. Br. 1—10. Strielae vilenjak od Vebera. 11-22.
Don Juan od Mozarta. 22. Variationa od Spohra. 23. Andante od
Spohra. 24. Variations od Onalova. 25. KoraSnice od Schuberta. 26.
Canon od Lindpaintnera. 27. Fesoa od Oaotemirea. 28 — 39. Adagios
od Spohra 40. Espagnol, Konđo od Spohra.

TU. knjiga. Br. 1-16. Opera Berggeiat od Spohra. 17—30.
PietroodAbanaod Spohra. 31. Qnintetto (u Ha-molu) od Spohra.
82. G, ni n t a 1 1 o od Humiuela.

VIII. knjiga. Br. 1-14. Opera n Zweikampf od Spohra. 15
do29. Eitryante od Webera 30. Nootnrne od Lubin-a. 31. Ouvar-
tura fc operi Fierabras od Schuberta. 82-33. Quintetto iz Pre-
eioie od Mozarta. 34. Ijnintetto ,,De ni j oorneBt" od Chorubini-a.
85. Q u i n t u o r od Beethovena.

IX. k n j i g a. Bi. 1. Opera „Othe lio" od Spohra. 2. Quator(o
A-molrj) od Onslova. 3-20. „Oberoa" od Weoera. 21. Nootnrne od

■ .Xa knjigah nema nikakva broja-,
iu a valpovačkoj knjižnici poredane.

redom popisa

Karlo barun Prandau.

Htimmela. 22. S a p t u o r od Risthovena.
nees od Karla Prandan-a. 24. Qi
od Spohra.

X. knjiga. Br. 1-13 „Sohreibi
„Z a m p a" od Herolđa. 29. Ouvertura 1;
vena — ukupno 295 komada.

atuor double (u E-molu)

r w e i 8 e" od Herolda. 14—28.
operi „E g mont" od Beetho-

Glazbotvorine za fisharmoniku, krupne gUBle i
glasovir.

XI. knjiga. Br. 1. (Juatuor (u De-molu) od Mozarta. 2. Quin-
tuor (u E-molu) od Spohra. 3. Sonato (u Ef-duru) od Laobnera. 4.
Q u i n t a o r (u E-moln) od Onslova 5. P a n t a a i e od Czernj-a. 6. Q u in-
tuor (a A-molu) od Spohra.

SU. knjiga. Br. 1. Sonate n Ce-durn (a 4 mama) od Monarta.
2—16. Opera „Naehtlager ođ Krenzer-a. 17. Finale opere „Po-
st i 1 1 i o n a" od Adama.

Xm. knjiga. 1. Quatoor sa austrij. himnom od Havdena. 2.
Divertisnenient od Mozarta. 3. Quatour đonble (u De-molu) od
Spohra. 4. Fantaaie (u Ef-moln) od Mozarta. 5. Quintnor (o De-
molu) od Onslova. 6. Fuga (u Ha-molu) od Mozarta. 7. Quintuor od
Hummela. 8. Sonate od Sehuberta.

XIV. knjiga. Br. 1. Otet to od Spohra. 2. Trio od Mozarta. 3
Q u i n t u o )■ od Beethovena. 4. Sonate od Hessena. 6. (juintuor (u
E-duru) od Onalova. t;. Trio od Beethovena 7. Quintuor od Mozarta.
8. I) o n b 1 e-Q u a t u o r od Spohra.

XV. knjiga. Br. 1. No t tur no od Spohra. 2. Qnatnor (u Ge-
molu) od Moiarta. 3. Sonate (n E-moln) od Onalova. 4. Septuor ođ
Beethovena. 5. Q u a t uor-double (u E-molu) od Spohra. 6. Sonate
(n Ce-molu) od Lachnera — ukupno 45 komada.

Glazbotvorine za gusle, fisharmoniku i glasovir.

XVI. knjiga. Br. 1-19. Opera „H ogan o t ten" od Majerbeera.
20. Finale opere „Genueserinn" od Linđpaintnera.

XVII. knjiga. Br. 1. Nonetto od Spohra. 2-14. Gnido at
Ginevra od Halevv-a. 15—25. Adela da FoU od Beissingera. 26.
Ouverture Hongr. od Karla Prandau- a.

XVIII. knjiga. Br. 1-3. „Beaueh in St. Oyre" od Deaaauer-a.
4—10. DeuxJournees od Chernbim-a. 11—25. „Macbt dea Lieden"
od Linđpaintnera, 26. Finale opere „Fidelio" od Beethovena.

.

Karlo barun Prandau.

XIX. knjiga Br. 1. Sinfonija (u Ge-molul od Mozarta. 2—12.
„Ludovie" ođ HeroId-Halevy-a. 13. „Blegiacb. und Humori-
stiaah" od Spohra. 14—28. „La dame blanehe" od Boieldieu-a. 29.
Finale opore „Traum in der Christnaoht" od Hillera.

XX. knjiga. Br. 1— 19. „Opera „Haimonakinder-' od Balfea.
20-36. „Mara" od Netzer-a. 37. Adelaida pjesma od Beethovena. 38.
Finale opere „Kaieer Adolf" od Maraehnera,

XXI. knjiga. 1—16. „Libela" od Reiaingera. 17—30. „Sioi-
lianiache Veaper" od Lindpaitnera. 31. Finale opere „Kaiaer
Adolf" od Marschnera.

XXn. knjiga. Br. 1—13 Jampjr" od Maraehnera, 14-27.
..Josip" od Mehula. 28-39. „Templer und Jildin" od Maraehnera,
40. Finale opere „Er euz fahrer" od Spohra.

XXIII. knjiga. Br. 1—14. „Zwei Prinien^ od Eaaer-a. So-
nate od Reiaaingera. 15. D i ve rt i a a e in en t od Henaelta. 16. Gon-
dola od Henaelta. 17—29. „C an t emire" od Feace 30. Sonate od
Reisigeia, 31. Finale opere „Cortez" od Spontinia.

XXIV. knjiga. Br. 1. Sonate od Mendelaohna. 2. Sonate od
C. Haalinger-a. 3—30. „Braut von Venedig" od Benedieta. 31. Fi-
nale opere _Lich t en a t oin" od Lindpaintnera.

XXV. knjiga. Br. 1-16, Opera „Ballnaeht" od Aubara, 17.
Ouvertura k operi „Isaak" od Fuae-a. 18—29. „Babu" od Marschner-a.
30—37. „Tannhauser"(I) od R. Wagnera. 38. Finale opere „T ho-
ra a s Hiquiqui" od Esaer-a.

XXVI. knjiga. Br. 1-14. Opera od Lortzinga. 15. Danina-
Ouver Ure od Lindpaintnera. 16— 38. Belagerung vod Corinth
od Roaaini-a. 39. Finale uperi? „Don Juan" ođ Mozarta.

XXVn. knjiga. Br. 1. Sonate n Ce-dur (a 4 maina) od Mo-
iirta. 2. Fantaaie od Mozarta. 3. Fuga (u Ge-niolu) od Mozarta. 4.
FantaBie od Czerny-a. 5-18. „Gu 1 1 enb erg" od Fuchs-a. 19. Qua-
tnor od Mozarta. 20. No tt u rno od Spohr-a. 21. Qnatuor od Hay-
dena. 22. Trio od Beethoven-a. 23. Quint uor od Spohr-a.

XXVIII. knjiga. Br, 1. Jnbel-Ou verture od Lindpaintnera.
3. Q u i n t u o r od Spohr-a. 3-4. P o 1 k a & M a z u r k a od Hanaelta.
5—21. Opera „Tenfela Antheil" od Aubera. 22. „Lieder ohne
W o r t h e" od Mendelaohna. 23. Qnatuor double (u E-molu) od Spohra.
24. Q u a t u o r (u Ge-molu) od Mozarta. 26. Finale opere Eurjanthe
od Webera.

XXIX. knjiga. Br. 1 Sonate u Ef-duru od Lachnera. 2 Quin-
tnor od Spohr-a. 3-25, Martha od Flotov-a. 26—50. Maritana od
Wallaes-a. 51. ZaSinka od Flotov-a. 52. Pjesma od Storeh-a.

Karlo barun Prandau.

XXX. ki

. 1—15. „Aetn

od Maraobi

' od Litolfa. 26. Finale opere „Praei

to de tristeBea" od Litolfa.
e-Ou Torture" od Muyerbeera.
1 Schuberta. 6. Sonate od Hes-
I Mayseder-a. 9. Dornen und
a o r (u Ce-molu) od Beetaovena.
„Schaefer" od Adam-a. 27.
od Molique-a.

That
Finale

od Thomaa-a,
-49. „Edel-

16-27. „Kynast
od Kiieken-a.

XXXI. knjiga. Br. 1. „Mon
2. Rondo od Humraela. 3. „Strue
4. Sonate od Lacbner-a. 5. S o n a
ae-a. 7-8. Quatuor & Qnintu<
Rosenzeit od Haalingera 10. Q
11. Q a a t u o i od Mendelsohna. 12—26.
Quintuor od Spohra. 28. Quintuor (

1X1.0. knjiga. Br. 1—9. Hoch
delaobna. 10— Hl „Haydae" od Auber*. 22—33. Kron
od Aubera. 34. Q u a t u o r od Onslova. 35. F a g a od
DuoOonoerfantod Spohra.

XXXIII. knjiga. Br. 1. Qnintnor od Onslova.
Ton Andora" od Halevv-a. 19. Quintuor od OdbI
opere „Die Felsenmiihle" od Beiosiger-a.

XXXIV. knjiga. Br. 1—17 Opera „Raymond
18—30. „Zigeuner-Warnung" od Benodicta. 31
k neoni" od Kreuteer-a. 50. Patornosterod Sebmidt-a.

XXXV. knjiga. Br. 1-17. „Johanna d' Aro" od Howen-a. 18.
Quatnor od Veit-a. 19. Qnatuor od Spohra. 20. Quatuor od Mo-
zarta. 21—26. „PrecioBa" od Webera. 26. Finale opere „Zauber-
sprach" od Pixia-a.

XXXVL knjiga. Br. 1. Septuor od Huminela. 2-17. „Liebee-
z a u ber" od Howena. 18 — 29. „Diamant-Kreuz od Salomona. 30.
Finale opere „H e i m k e h r" od Nieolai-a

XXXVn. knjiga. Br. 1—8. Opera „Lohengr in"(l) od W»gner*.
9— 31. „Verlorener Sohn" od Aubera. 32. Stabat Mater(I)od
Roasini-a. 33. Galiva-Ouvorture od Eaiaaigerra. 34. Chant du
Berger et Mazur od Sohulhoffa. 35. Ret t ung«-0u v e r t u re od
Haalingera. 36. u v e t n r e od Haalingera.

XXXVIII. knjiga. Br. 1—19. Marco Spada od Aubera. 20-28.
Die luatigen Weiber von Windsor od Nieolai-a. 29. Finale opere
Begimentatoehter od Donizeti-a.

XXXIX. knjiga. Br. 1-15. Philtre od Aubera. 16-34. Som-
mernaohtB-Tranm od Thomasa. 35-54. Voatalin od Spontinia.
55. Koračnica od Petra Singera.

XL. knjiga. Br. 1-14. „Matroaen" od Plotova. 15-31. Mir-
tyrer" od Donizettia. 32. Moli tva od Schulhoffa. 33. Bergeuae (!) od

Karlo barun Prandau.

Liszta. 34. NocUrne od Kullaka. 35—58. Nordatarn od
beera. 59. Struensee-Polonaisa od Meverbeera. 60. F n
Czernva.

XLI. knjiga. Br. 1. Sinfonija (u A- dara) od Beethoraia. 2.
Variations od Beetkovena. 3. Sonate od Goowja. i. Sonate od
Beethovena. 5. Serenada od Gouwya. 6. Sonate od Beethovena. 7-
Qnintnor od Wobora. 8. Fantaaia od BeetboTana. 9. Sonate od
Spohra. 10. Finale opere „Bianfca"(!} od Kittla.

XLI1. knjiga. Br. 1-14 Mathilde od Hummela. 15— 31. Prinz
E u g o n od Bi'liinidta. 31. Finale opere Aloiae od Maurera.

UJU. knjiga. 1—10. KiSnigin von Leon od Boaaelota, 11.
Qaatnor od Spohra. 12. Qnatuor od Spohra. 13. Quintuorod
Spohra. 14. Prophet-Ouverture od Meverbeera. 15 do 36. Opera
„Pi'ophet" od Meverbeera. 37. Sinfonija od Spohra.

XLJT. knjiga. Br. 1-19. Niebolnngen od Doma. 20. Finale
opere „& r o s b - A d m i r a 1" od Lortzinga.

XLT. knjiga. Br. 1—14. Opera "N a eh 1 1 ager" od Kreutzera.
15. Finale opere „Don Sebaatian" od Donizettia.

XLYI. knjiga. Br. 1. Ouverture k operi „lika" (I) od Ft. Dopplera.
2. Polonaise od Steinackera. 3—20. „Katharina" od Laeh D era. 21.
Finale opera „M e d e a" od Oherubinia.

XLVII. knjiga. Br. 1—22. Opera „Din orah" od Mejerbeera. 23.
Pater n o a t e r od Meverbeera. 24— 31. Operetta „Veri obung" (I) od
I. Offenbacha 31. Pater noater od P. Schmidta. 32. Frauen F&n-
tasie od Karla Prandau a. 3f*. Adagio (u Cis-moln) od Beetho-
vena. 34—39. Opera „Lorolej* od Lachnera. 38. Finale opere „Albin"
od Plotova.

ILVIII. knjiga 1-14. „Die bezauberte Bose" od Vol-
frama. 15—23. „DieRuinenvonAtb.en J od Beethovena. 24. Finale
opere „Fluoht naob der S o h w e i z" od KiickeM.

XLIX. knjiga. Br. 1—16. Eleonore od Donizettia, 17. Frey-
aohutz-Fantasieod Kada Prandana. 18-32. „Zigennerin"
od Balfea. 33. Finale opere ,,M ii I u. 1 1 e" od Bali'ea.

L. knjiga. 1-16. Die JSdin od Halevy. 16-27. Die Ko-
nigin »on Cypern od Halevjs. 28. Trio od Hajaedera. 29. Medi-
tationf!) od Gounoda. 30. La jeone Rel igieo ae (!) od Oo anoda.
31. Air de 1' egliae (iz Stradelle) od Lefebura-We!ya. 32. Trio od
Eeulinga.

LI. knjiga. 1. Serenade od Diabellia. 2-12. Salon-Stiioko
od Spohra. 13. Septuor od Spohra. 14. Variations od MendeUohna.
ii glmbanici. 10

I

15. Nocturne od Ozernya. 16, Sohubert-Fan t aai o od Czemya.
17. Beise-Nachklange od Spohra. 18. Wiegenlied od Henselta.
19. Lee Arpeges(l) od Vieuiterapsa. 20—21. 2 Trios od Spohra. 22.
Trio od Reulinga. 23. Trio od Spohra. 24. Trio od Spohra.

LH. knjiga. Br. 1 - 7. Pa radi ii nnd Peri ođ Sebahmanna.,
8. Spinner-Chor (!) od Wagnera. 9. Sonatine od Spohra. 10. Ro-
mance od Lefebnie-WeJya. 11. Romance od Ivani Strauaaa. 12. Lo-
reley-Finale od Mendelsohna. 13—18. Dornrosohen ođ Perfala.
20—29. Doersiling od Peifala. 30—33.3 Trio od ReiBsigera.

Lili. knjiga. Br. 1 -11. Doerstling od Perfala. 12. Pjesme
od Spohra. 13. Pjesme od Kiela. 14. Trio od Onslova. 15. Trio od
Reissigera. 16. Trio od Onslova. 17. Trio ođ Onslova. 18. Medita-
tion iz Fausta (!) od Gounoda.

LIV. knjiga. 1-14. Loreley od Wallaeea. 15-16. Dou*
TrioB od Hummela. 17—18. Deni Trios od Onslova. 19. Dvopjevi
od_Seb. Bacha. 20. Njeniaoh.e popievke od Spohra.

LV. knjiga. Br. 1-17. Opera „F a u s t" (!) od Gounoda. 18. Quin-
tnor od Beethovena. 19, Quittuor od Beethovena. 20. Trio ođ Onalova.

LTI. knjiga. Br. 1. Allegro phan tastiq a e od I. Stran«*.
2. Popievke ođ Moschelesa. 3. Qnintuor od Sohuberta. 4. Lieder
ohne Worte od Mendelaobna. 5. Serenade od Haerdtla. 6. Lfcr-
ghetto od Beethovena. 7. Trio ođ Reineekea. 8—10. 3 Trio od On-
alova. 11. Quintuor od Beethovena. 12. Notturno od Sohuberta.

LVII. knjiga. Br. 1—2. Deus Trios od Marsohnera. 8. Trio
od Onslova- 4—8. 4 Trios od Beethovena.

LVIU. knjiga. Br. 1. Priere od Gregoira. 2. Oonaolation
od Gregoira. 3. Noaturno od Fjelda, 4. Impromtu od Da rs ta. 5.
Lied ohne Worte od Mendelsohna. 6. Divertisement od Karla
Prandaua. 7. W aoh t elsch lag od Beethovena. 8. Belle bar-
g i r e od Romberga. 9. Serenade od Karla P v a n d a u a. 10. Trio
ođ Marsohnera. 11. P e s t - M a r s c h od Moverbcera. 12, M a z u r k a od
Riivera. 13. Impromptu od Baohntoha. 14. Fuga od Baeha. 15. Fuga
od Mozarta. 16. Larghato ođ Sophra. 17. „Ber uhig ung" od Fuesa.
18—20. Troia Po Ion ai se od Mavsedera. 21. T r i o od Maraebnera.

22. Varations od Mavaedera. 23. Serenade od Norinanna.

LIX. knjiga. Br. 1. Larghetto od Spohra. 2, Variations
od Onslova. 3. Po 1 j ske popi o vke (1) od Wolfa. 4. Weihe od Spohra.
5-9. „Die Naoht" od Hillera. 10—22. Lalla Rookh od Davida.

23. Lieđer ohne Vforte od Hoteela. 24. Trio od Marsohnera. 22.
Grand Trio ođ Beethovena.

LX. knjiga. Br. 1—14. Melusine od Sehindelmeiesera. 15—27

Karlo barun Prandau. 147

Die Bose von Erin od Benedicta. 28. Grabgesang od Hitlera. 29.
Quftlnor od Becthovena. 30. Intel' mezzo od .Tungrnanna.

LXI. knjiga. Br. 1—11. V inat te od Wuersta. 12—25. Bienzi(!)
od W»gnera. 26. Finale ka „I* Rede" od G. Sehmiđta.

LXIL knjiga. Br. 1-11. „Die Konigin von 8aba(l)od
Gounoda. 12—12. Missa (u Ce-duru) od Beethovena 14— 28. „Operette
obne Worte u od Hillera.

LXIII. knjiga. Br. 1-12. ,W»!d bei Hermanutad f od Went-
ineyera. 13—22. LorBlej (!) od Masa Brucha. 23. Finale opere Un
Balio in MaBehera" (!) od Verdis. — Ukupno 1424 komada. — Ciela
ova zbirka sadržava 1 7*34 poveća glazbena komada.

A sad pitam, ima li Hrvatska poroda, da se ponosi
izvanrednim zatočnikom glazbene umjetnosti?

Istina je doduše, da udešivanje glazbotvorina toliko ne vriedi,
koliko samo stvaranje — ali čeBto ne vriedi ipak manje. Tko
je samo igda pokušao koje djelo za orkestar ili koju glazbotvo-
rimi za glasoviranje u četiri ruke zbiti u uzak okvir terceta,
taj će za cielo priznati, da bi mu puno laglje bilo stvoriti nov
tercet. nego li ga iz mnogo dionica u manji kalup zbijati.

Kad dakle Prandati ne bi bio ništa drugo, već ono 1764
terceta udesio, to bi već po tora vriedio, da si Hrvatska ne
da oteti slavu toga ogromnoga rada; ali je to jedva treći dio
onoga, što je Frandau stvarao. Ne ćemo se ni malo prevariti,
rečemo li, da je Prandau kakove tri tisuće takovih komada
udesio za orkestar, kvintet, kvartet, tercet i duet, pak se još
bojimo, koliko o njegovih silnih rukopisih čusmo, da smo za
čitavu tisuc'u premalo rekli.

Dosele bijaše nam samo umjetnik na umu, treba napokon
da koju rečemo i o njegovim drugim svojstvima. Barun Karlo
Prandau bijaše vrlo ozbiljne naravi ; pođje li komu za nikom,
da ga namami govoriti, mogao si čuti iz njegovih usta samo
dosjetke i doskoMce. U malo rieči umio je zbiti umije i salu,
te žac-nuti i u smieh nagnati tim više, Što se sam ne bi ni malo
nasmijucnuo. Barun Karlo hvaljaše se vazda dobrim zdravljem,

148 Karlo barun Prandau.

a kada bi malo što obolio, liečaše se nam — jer se je i u taj
posao dobro razumievao. Kad je po svietu putovao, svud se je
na konjih vozio, nikada ne htjede željeznicom - a di paro-
brodu se je samo jednom vozio od Beča do Pešte, imajući vrlo
prešan posao obaviti. Ali se nije bojao kakve nesreće, već je
volio voziti se polagano, da može bolje smatrati sve ljepote divne
prirode, kojoj je bio velik prijatelj, da može iz bližega pozna-
vati zemlju i narode, kud ga je vodac vodio.

Nikada se nije dugočasio, te premda je imao kad i čini
dangubu sprovoditi i upriličit si udoban i lastan život, to je
ipak volio plemenitu radu. Da pravo reknemo, nije nikad dan-
gubio.

Kad ga je koji potrebnik za pomoć zamolio, ne bi mnogo
oklievao ni za ovo i ono propitkivao, već bi namah pomogao,
rekavši svojim prijateljem: „da je onaj i onako vrlo nesretan,
koji u drugoga pomoć moliti mora ne imajući ili srca ili snage,
da si sam pomogne. Ako već kaniš hromu dodati Šljaku, ne
trebaš ga njom prije udariti".

Uz takova krasna načela zasvjedočio je barun Karlo Prandau,
da je plemić i po srcu i po duši, a ne samo po rodu. Za hr-
vatsku narodnu glazbu nije Karlo Prandau mnogo učinio, ali
tomu su krivi oni, koji ga nisu znali povući u ilirsko kolo te
ga predobiti za našu stvar. To je pak tim viša žaliti, što
Prandau nije bio na pola izučen glazbenik, već u pravom smislu
rieči umjetnik, i to kako vješt tako obdaren umjetnik. Ta činje-
nica i svjedočba velikoga našega biskupa, daje bio barun Karlo
Prandau i dobar hrvatski patriota, opravdava dovoljno naš za-
ključak, uvrstiti ga u dično kolo naših ilirskih glazbotvoraca.

Franjo Ksav. Ćaekovie-Vrhovinski,

flautista i hrv. glazbotvorac.

aScranjo Ksav. Oačko vić-Vrho vinski rodio se g. 1789.
*^ u Zagrebu od uglednih roditelja. JoS u mladjahnoj dobi za-
voli Franjo glazbu tako, da se stao vježbati samoukom na pučkoj
sviraliei i na eiudri (fiitari). Viđeni roditelji volju svoga sina za
glazbu, Mali su ga poučavati od njekog Marindl-a, koji se razumio
u flautu, klarinetu i u violinu. Kod toga učitelja dosta se
dobro Franjo izvježbao u llautanju, te se kasuije sam usavršio.
Bivši djakom čitao je mladi čačković razne knjige o umjet-
nostima, pa je i najradije općio s umjetnicima. Tako postade ne
samo vještim flautistom, već je kušao i komponovati komade za
flautu uz pratnju kitare, a tada komade i za druga glazbala.
Po zvanju nije bio Franjo glazbenik, jer mu je otac tako bio
imućan, da nije Franji potrebno bilo jagmiti se za kakvu službu
i zaslužbu, već je ostao do konca svog života diletant.)

Putujući Čačković u svojoj mladosti po Njemačkoj svirao
je u flautu i pred bavarskim kraljem Maksimi lijanom, te je bio
od kralja u veliko pohvaljen. Vrativši se iz Njemačke koneer-
tovao je u Salcburgu, u Insbrueku, u Brisenu, u Opavi i u
Celju, ali ne pod imenom Čačković, već pod tudjim imenom.
Godine 1827. živo je sudjelovao kod osnutka filharmo uskog
društva u Zagrebu, prianjajuć jako uz njemački smjer toga za-

1

150 Franjo Ksav. Calkovii-Vrhovinski.

voda. No god. 1835. priključio se čačković Ilirima, te je od
sada udarao i u glazbi u hrvatske žice. Radi toga izgrdio ga je
njebi „koreniti Horvat", a izim njega jošte i grofa Jauka
Draškoviča, Gaja, Zdenćaja, Briglevica, Bunjevca, Stajdahera i
druge, koji su na to pristali, da se naslov „Horvatske narodne
novine" promieni u „Ilirske novine 1 '. Pamflet taj počinje se ovako:

čujte ljudi. čujte čudno vite stvari,

Kako se vu Zagrebu narodno?! sad kvari,

Sebr*li se jesu nckteri Horvati,

Koji za to ime ništa neto znati,

Neg se prekrstili jesu na Ilire,

I iako odstupili od prave vire.

Zdenoaja Mikulu za vodju aebiali

Franjo Verhovinski neka v žveglu puSe,
Eada vragi njima pekli budu duše.
Ova sreća naj bu vsak onomu,
Ki ja proti svojem imenu i domu,*

čačković je često sudjelovao u javnim zagrebačkim kon-
certima, te je svaki put uprav zatravio općinstvo majstorskim
svojim sviranjem, osobito kada je izvodio hrvatske glazbene ko-
made, koje je sam glazbotvorio.

OaČkovič je umro u Zagrebu dne 22. veljače god. 1875.
u 76. godini svoga života. Tom zgodom pisao „Naše je gore list*
u br. 8. iste godine' sliedeće: „Koncert zem. glasb. zavoda, urečen
na 23. veljače, bijaše odgodjen radi smrti gosp. Fr. Ćačkoviea,
načelnika tehničkoga odsjeka, jednoga od od najstarijih Članovah
i vriednoga pomagatelja, koji je svojim! kompozicijami, pnnimi
narodnoga duha, mnogo putah u koncertib i kazalištu digao
ruke pleskajućega obćinstva, kad mu domorođni glasi Vrhovin-
skoga električno đirnuše u čutljivo srce. Ti obljubljeni napjevi
uzdržati će se u narodu kao najljepša uspomena na pokojnoga
skladatelja, dok bude narod svoje ljubio. Ovu hvale vriednu
pažnju dielio je slavnim ravnateljstvom i Čitav naš grad."

* Vidi „Vienac" od god. 1678.

Franjo Ktav. ČuSkooič-Vrhov'Muki.

Od uačkovićevih neslavenskih glazuotvorina nije spomenuo
Ivan Kukuljević ni jedne u svom „Slovniku umjetnikah Jugo-
slavenskih" (štatup. god. 1858 — 1860), a moram reći. da nisam
ni ja na takovu naišao. Ipak tvrde ljudi, koji su ČaBkovića dobro
poznavali i s njim mnogo općili, da je i takovih bilo u njegovoj
bogatoj i znamenitoj glabenoj ostavštini. Dobro će biti, ako se
za ovu tko pobrine, dok je još vrieme. Možda bi u tom moglo
sta učinili naše pjevačko društvo „Kolo".

Od onih hrvatskih glazbotvorina, koje je Kukuljevie na-
brojio u Cačkovićevu životopisu, nalazi se njekoliko komada u
mene Što u originalnom rukopisu, što u prepisu. Evo popisa
tih kompozicija :

1. Vienao narodnih glasova za veliki orkestar.
Isto to za tursku (vojničku) glazbu.

Isto to za glasovir. — Ovaj komad bio je prvi put izveden god. 1847.
n jednom koncertu zagreb. glazbenoga zavoda.

2. Variacije za flautu na rusku pučku popievku „Tužan Kozak
(Liepa Minka)".

3. Variacije za flautu na krv. pučku popievku „Jasno sunce sad
potamni" uz veliki orkestar.

4. Variaeije za flautu na Lisiuskovu popievku „iz Zagorja od
prastara".

5. Variaoija za flautu, sopjelu (bouoe) i krilni rog na melodiju
njeke hrv. narodne koračnice, oz veliki orkestar.

6. Variacije za flautu na popievku „Bieli mjesec tebi tužim", uz
veliki orkestar. Melodija te pjesme njemačkoga je porietla. a i tekst je pre-
veden iz njemačkoga.

7. Fantazija za dvio flaute, fagot, violončelo i dva roga, uz veliki
orkestar.

8. Bršljanke, variacije za flautu na hrv. pučku popievku „Ja se
sećem, tužan hodim",

9. Trozvufina jeka, za dvie flaute, dva klarineta, dva roga i dvie
trublje uz veliki orkestar.

10. Variaoije za flautu, klarinet i violina uz veliki orkestar.

11. P o 1 o n n a i s e, za veliki orkestar.

12. Posij ed ni glasovi i oproštaj, za flautu uz veliki or-

13. Koralj ke, četvorka za veliki orkestar. — leta za glasovir.

Franjo Ksav. Gacko vi6-Vrhovimki.

14. Dvo ranke, hrvatski valceri za veliki orkestar. — Isti za gla-

15. Narodni manevrir-marei zagrebačka garde. Za veliki
orkestar „od Pranja Sav. ČaSkovića, zagrebačkog gardista". — lati mare za
glasovir.

16. Tri narodne polke: Hola, Leđa i Vesna za veliki
orkestar. — Iste za vojničku glazbu. — lete za glasovir.

17. Četiri hrvatska prj«ka kola: Koleda, Zora, Živa
i Pljeskavica s trijama za veliki orkestar. — Ista kola za glasovir u
dvie ruke, i za glasovir li Četiri ruke. — To su četiri figure dvoranskoga
kola.

18. Pranjovka, fantazija za flautu uz pratnju dviju violina, viol«,
violončela, violoua, đvriju robova i glasovira.

19. Davor I., zabava za flautu, krilni rog i trombe nz veliki or-
kestar.

20. Davor II., zabava za flautu uz veliki orkestar.

glazbotvoreu Čačkoviću mogu reei, da je koueertne svoje
variacije za frulu pisao doduše po starinskim zastarjelim vee obli-
cima, ali da je mogao njima flautista pokazati svoju vještinu.
Originalne njegove hrvatske glazbotvorine vrlo su naivne i
od slabe umjetničke vriednosti, ali tadašnji „horvatski" ton (kaj-
kavaca) dobro je pogodio. No opaziti je u njegovom dvoran-
skom kolu („Koleda", „Zora", „Živa" i „Pljeskavica"), da nije
sam umio plesati kolo, niti da je proučio plesovnu shemu kola :
pisao je naime na četiri plesovna takta često pet pa i šest glazbenih
takta. U ostalom bio je Cačković veliki štovatelj Listnskoga;
njegov potpuri „Vieuac narodnih glasova" sastoji gotovo od
. samih Lisinskovih melodija.

Pošto je čačković u svakom pogledu pokazao dobru volju
za hrvatsku narodnu glazbu, neće biti s gorega, ako sačuvamo
djela i tog, ako i slabijeg, hrvatskog glazbotvorca.

Josip Juratović,

regens chori i crkveni glazbo tvorac.

Jflosip Juratović rodio se u Karlovcu dne 31. prosinca
god. 1796. Mladićem stupi u franjevački red, a godine 1821.
čitao je prvu bv. misu. Zemljak njegov zagrebački biskup Ma-
ksimilijan Vrhovac primi ga međju svjetovne svećenike, te mu
povjeri obučavanje duhovne mladeži u crkvenom pjevanju. Ka-
snije postade Juratović prebendarom i regensom crkvenoga zbora
u zagrebačkoj stolnoj crkvi.

Juratović je bio izučen pjevač, imao je liepo sitno grlo
(tenor), te je sve pjevao prima vistal U kompoziciji podučavao
ga je više puta spomenuti Gjuro Wiesner Morgenstemski.

Jedne godine pošalje biskup Vrhovac Juratovića na puto-
vanje po Njemačkoj, đa vidi, što se tamo radi na glazbenom
polju, osobito na polju crkvene glazbe. Kažu, da se na tom putu
iskazao vrstnim tenoristom, te da su se Niemei, slušajući ga
pjevati, divili njegovoj vještini.

Godine 1840. »dešavao je Juratović mnoge komade za mali
orkestar, koji su si stvorili zagrebački klerici, te je on taj or-
kestar i sam dirigovao. U arkivu glazbeuoga društva „Vieiica"
zagreb. duhovne mladeži ima više od trideset partitura za orke-
star udešenih od Juratovića.

Juratović je ostao do konca svog života prebendarom i re-

154 Josip Juratović.

gensom bora. Umro je 3. svibnja god. 1879. a pokopan je bio
u raki stolne crkve. Prigodom užasnoga potresa 9. Bo-
denoga god. 1880., porušio se je svod stolne crkve, te je pre-
lomio poklopac Juratovićeva liesa tako, da si mogao vidjeti ko-
stur pokojnikov a kapicom na glavi.

Jnratovićeve giazbotvorine alabo su sačuvane, a ipak imađe
medju njima njekoliko vriednih. Meni su samo ove poznate:

Veliki requiem u Ce molu, za tenor, bariton i bas uz orgulje i
uz orkestar ali bez violina i flautu. Pjevao se prvi put dne 11. kolovoza god.
1840. na zadušnici bana Franje baruna Vlašiea, a posvećen jo Karla pl.
KlobuSariću. Za ovaj se recpiiem kaie, da je dobio prvu nagradu kod jednog
iiiit.i.viija raspisana po bečkom konzervatoriju.

Tantum ergo u De-duru za muški eetvoropjev od god. 1842.

Te D e u m u De-dum za muški četvcropjev uz orgulje. — Od go-
dine 1842/3.

Crkvene pjesme:

1. Križu sveti, u Es-duru za imiiki četvcropjev.

'i. Isuse sladka spomena, u Ge-đuru, za muški Setveropjev.

3. Kerstjanom za nebo steci, u Ef-đuru, za dva tenora i jedan bas.

4. Otfie nebeski Bože u Hes-duru, za dva tenora i jedan bas.

5. 8 jutra odpretn oči, n Ce-duru, za muški četveropjev.

6. Pomiluj me o Bože, u Ce-molu, za muški Četveropjev.

7. Dušo moja prem čestita, u Ge-duru, za muški četveropjev.

S. Bežat ću grebe sve, u Ge-duru, za muški tiopjev. Ova je sveska lito-
graflrana kod Dragutina Albreelita u Zagrebu (naslovnoga lista nemarni.

Ustanimo bratjo mila, davorija u A duru za tenor i bas uz.
glasovir. Taj su dvopjev prvi put pjevali zagreb. klerici god. 1841. u jadnom
svom koncertu, (Vidi „Danicu" od god. 1841. str. 69.). Izim teksta nema u
tom dvopjevu ništa hrvatskoga.

Pavao Stoos,

pjesnik i uglazbatejj crkvenih pjesama.

"avao Stoos rodio se god. 1806. u Dubraviei županije varaž-
dinske u hrv. Zagorju. Bio je u mlade dane tajnik zagreb.
, a kasnije župnikom i podareidjakonom u Pokupskom.
Sve škole izučio je u Zagrebu. Bivši još gimnazijalcem
pjevao je latinske pjesme, te je prvu Štampao god. 1827. pri-
godom smrti biskupa Maksimiljana Vrhovca. Od god. 1833.
počevši pjevao je hrvatske patriotične pjesme, koje su gotovo
senzaciju pobudile, osobito pak ona „U ilirsko kolo mili". Ođ
njegovih pjesama uglazbio je Lisinski: „Iz Zagorja", Ferdo Li-
vadici „Moja sudbina" („Na toj obali Kupe"), „Odkad ona ostavi
me" i „Uzor ljepote" („Ja se šećem, tužan hodim"), a M.
Hajko pjesmu: „Ljubav ilirskog junaka prema svojoj majci",

Da lije Stoos sam uglazbio koju od svojih „svjetovnih pje-
sama*, ne mogu reći, jer do sada nisam mogao ni jedne takve
naei; ali ljudi, koji su Stoosa lično poznavali i s njim drugovali,
tvrde, da je on i njeke svojih svjetovnih pjesama uglazbio.

Crkvene pjesme znademo izvjestno da je uglazbio, i to ne
samo one, koje se nalaze u djelu „Kitica crkvenih pusamah
s napčvi", već i druge, jer u predgovoru te knjige veli, da za
sada samo ove štampa.

Godine 1857. objelodanio je Stoos u zagreb. „Katoličkom

listu" u br. 42. Članak pod naslovom „0 crkvenom pšvanju",
koji je članak preŠtampao u svom djelu „ Kitica crkv. pžsamah"
štampanom u Zagrebu god. 1858. U tom članku ima mnogo
liepib misli, pa zato mislim, da ne će čitatelju na žao biti, ako
izvadimo njekoliko mjesta iz tog Članka. Stoos piše: „Pevanje
u obće, ako je izlev vlastitog osčtjanja, i ako ga um čarobnim
pomisli svoje uzletom u najmilijem razmnive razigranju, sladkom
nježnosti čuvstvu dvoreći sastavlja, pobudi u duši njezino pro-
letje, Sto zovemo uzhitjenje, uzliitjenje je pako cvet života. Jer,
što je najnježnijegi najveličanstvenijeg otac svih duhovah našem
umu i serdcu poklonio, to u najvećem stepenu razvitka svoga
radja uzhit. Nu duše je svojstvo, da onda, što ju čini blaženom,
ne može da mukom zamuči, već. izpravlja kakovim može načinom.
Ako to čini rččju, tada joj se neda na ino, ved da glas rčči
učini sličan čuvstvu svomu, i tada polag mene osžtjanja svaki

pojam onim glasom, k oj ga izražava

Pesma i napev nose lice, kakovo tko nalik uzbitjenju svomu
u gibanju i raztapljanju najnevinijih rosieab serdea izumiti je
kadar. Nu premda je stvar sasvim naravna, ipak velika je rčd-
kost takova estemporiranja ili izhitrenja pesme osčtjanjem
blaženstva. To se slučiti može za sada samo kod prostoga na-
roda, najvećma kad ga zateče taj pokret serdea ili gorom pu-
tujući ili vodom brodeei. Izobraženi idu putem udomljenog ukusa,
■ — koi kad uztreba, da se radostnomu serdea gibanju odoli pž-
smom, imadu ju gotovu, a imajući sposobnosti za proizvesti
takvi umotvor, blaženo zadovoljstvo serdea svoga na tihom kao
cvet do cveta uplitju u stihove, i Čim su većma kadri oživotvo-
riti izrazom čuvstva svoja, tim veće im je uzhitjenje i bliže
stoje do neumčrloga Homera. I sad već, uzeo tko pevanje ovako
ili onako, ono ostane, ako ga samo lepe duše ćudoredno uzhi-
tjenje u svžt prati, cvžt uma i serdea, najugodniji izraz duševne
krasote, umnoga jakla i Čuvstvene nježnosti, kao božanstvene
snage u dušah naših. Sveta pesma, u najsavršenijem smislu
aesthetike složena, jest izvrstnih pojmovah i oseljanjah Čuvstva

Pavao Stoos. 157

divni izpliv, na kojem se kruna božanstva svetli. . . . Izjavljam,
ako tko hoće u studenoj zimi odgojiti koji evetak u perivoju,
tomu je od potrebe dobaviti prijaznu toplinu, đa mu se ne
sraerzne zemija, a pod žilje njegovo, da ga mraz noseća bura
osušiti ne uzmogne, grijuću rosicu ljubavi ulevati, barem ondč,
gde" joSte nije sva zemlja pod ledom; — kad drugcije nije na
svetu, vee da jug otvara, bura obara, i da „komu u
duši zloba klije, onoga ptsma nikad ne ugrije". ...

U Šestom broju „Vienca" od god. 1883. pisao je, sad već
pokojni, Kade Lopašie o Stoosu i ovo: „Za čim je Stoos naj-
više ćezuuo, da bude kanonikom zagrebačkim, kako bi se pri-
stojalo njegovu umu i njegovim zaslugam, do toga mu bijaše
put zapriečen, jer se tada ovakim muževom riedko otvarahu
vrata zagrebačkoga kaptola. Videćl, da je osudjen na sanioto-
vanje u svojoj zabiti, da ga protivnici neprestano na zub uzimaju,
obuze mu srdce njeka hrdja i pliesan. Zlovoljan, što sa svoje
zle sreće, što sa roda svoga, malaksao je vidivo duhom, dok
ga ljuta bolest ne svali u postelju, iz koje više ne ustade na
žalost svih pravih rodoljuba. On umre 30. ožujka god. 1862".

U prije spomenutoj knjizi „Kitica crkvenih posamah s na-
pžvi", nalaze se uz laku orguljsku pratnju ove popievke.

1. svatom križu: „Isukersle sveti"; u Ge-dnrn.

2. svetom križu: „Ah putniee! stoj s daleka"; a Ge-đuru.

3. svetoj Trojici: „Prigni tv» kolena" ; u Ge-duru.

4. Dnhu svetom: „Duše sveti! od osobah tretje Bože"; u (Ja-

dura.

5. Uzdasi ksardcu B. D. Marie: „0 Mario, sladki sa mi easi";

u Ef-duru.

6. sv. Ladislavu, zavetniku župna oerkve: „Zasve-

tlite se neba zvezđice" ; u Ef-dnra.

7.0 svetih trih Kraljih: „Svaka duša hvali Vas tri"; u

De-đoru.

8. sv. Antunu: „Hod'mo duhom do samoće"; u Ef-đtmi.

9. Razstanakod svetog imista; „8 Bogom, a Bogom mesto

božje"; u Ef-duru.

10. ružici a krilu božjega, sbaflenoj: „Pitam tebe, kuda

cea dualool"; u Ef-dnru.

158 Parno Stoos.

11. Pri pokapanju in er tvaca: „Ah cov&ee, gledaj tvog života
Sag!"; n Ge-duru, polag napiiva ,,Qui humana« legla rilae folium". Ovu je
melodiju Stoos samo »desio z* orgulje.

12. Suze sina nad majkom svojom u poslednjem satu:
„Dakle ti odlazi!" ; u Ce-duru.

13. Na dusni dan: „Ah kako je tužno"; u Ef-dnru in Hcs-đura.

Za melodije ovih pjesama ne može se reći, da nisu izljev
pobožne kršćanske duše i da ne bi bile usbitom tvorene, ali
jedno im manjka, a to je ona jednostavnost i prostota čuvstva,
koja fini crkvenu popievku uzvišenom. Inače je primjerice po-
pievka pod br. 7. a i ona pod br. 8. veoma liepa. No što kod
evih tib Stoosovih melodija u oči udara, jest originalan im
ritam, koji je posvema nalik reeitativnomu ili bolje rekavši višem
ritmu naših pučkih popievaka. Meni nije poznato, da je prije
Stoosa tko oponašao hrvatski način ritmizacije, gdje u jednoj
te istoj kratkoj melodiji dolazi sad tro Četvrtinska sad dvo-Četvr-
tinska ili četiri-četvrtinska i pet- četvrtinska mjera. Iz toga se
vidi, da nije tudja glazba na Stoosa toliko djelovala, da bi iz-
brisala ono ritmičko Čuvstvo, koje je u mladosti svojoj usisao
u samom hrvatskom puku.

Pošto se Stoos slabo razumio u sazvučje a još manje u
glazbenu ortografiju, ne bi ga išlo mjesto medju glazbotvor-
cima, ali ja sam ga ipak amo uvrstio, da i on bude svjedokom
prirodjenom glazbenom daru Hrvata. Izira toga neka bude pu-
tokazom onim, kojim je povjeren glazbeni odgoj hrvatske mla-
deži, t. j. neka ih Stoosove popievke na to sjećaju, da je nji-
hova dužnost, ono uščuvati i naukom usavršiti, što je u glaz-
beno obdarenog mladića hrvatsko, ne pak to ugušiti.

Stoos nije doduše na glazbenom polju mnogo radio, ali
njegov članak u „ Katoličkom Listu" dokazuje, da je bio na
čistu sa zadatkom umjetnosti, a popievke njegove opet dokazuju,
da je bar u ritmičkom pogledu sliedio hrvatsku glazbenu tradi-
ciju, koja nam ima biti vazda i svagdje mjerodavna, da

sveta.

I

Dragutin pi. Turanji,

ll||ragutin pl. Turanji rodio se god. 1806. u Osieku, gdje
**^ mu je bio otac gradskim učiteljem i to u Dolnjem gradu.
Prvu glazbenu obuku dobio je Dragutin od svoga otea, vrstnog
„generalbasiste" i vještog glasovirasa. Dalnju glazbenu naobrazbu
uživao je u Beču, gdje je za njekoliko godina dotjerao do gla-
sovirskog virtuoza. Oko godine 1852. došao je Turanji u Za-
greb, gdje je postao upraviteljem kazalištnog orkestra. On a i
brat njegov — privatni učitelj u Osieku — bili su odani pri-
staše ilirske ideje. Potonjega dobro sam poznavao, jer je bio
gotovo svaki dan u mojoj otčinskoj kudi ; ovaj mi je često pri-
poviedao o Bvora bratu, te ine je i bodrio u učenju glazbe.

Turanji je ukajdio njekolike melodije, koje mu je dr. Lju-
devit Gaj pisao, a mnoge je hrvatske popievke udesio za pje-
vački zbor i za orkestar. Od napjeva, koje mu je Gaj pjevao,
spomenuti mi je osobito melodije za pjesme „Tužno spjeva vitez
na planini", „Doletiše ptice kukavice" i „Hajde braćo, hajd ju-
naci".

Ukajdbu melodije pjesme „Tužno spjeva" sačuvao nam je
prečastni gosp. kanonik Nikola Horvat, koji je ovu melo-
diju bivši klerikom prepisao po Turanjivoj ukajdbi. Evo te me-
lodije :

Dragutin jj. Turanji.

Ste=i§!#ifcE=^i^il

m^f^^m^mm

u ze - le - noj go - ri, a bla - zi - na po - ste - lji - na

Popievke „Još Hrvatska ni propala" i ,Nek se hrusti šaka
mala" udešene po Turanju za muški zbor i orkestar, pjevale
su se u igrokazu „Das sehwarze Kreuz auf Medvedgrad" i to
prvi put dne 22. listopada god. 1835. U toj glumi nalazeći Be
ples „Koseneev i strelcev" komponovao je Turanji po njekom
starom originalu. (Tako tvrdi „Danica".)

udezbi popievke „Još Hrvatska" nismo posvema na čistu.
Njeki vele, da ju je udesio za višezvučni piev Turanji, a njeki
opet, da ju je udesio VViesner pl. Morgensternski. Ja sudim,
da će biti istina jedno i drugo, te da je kazalištni kapelnik Tu-
raDJi upotrebio za svoje pjevače svoja udezbu, a učitelj glaz-
benoga zavoda Wiesner da je upotrebio za zavodske pitomee
opet samo svoju izradbu te popievke.

Godine 1842. bude Dragutin Turauji imenovan gradskim
kapelnikom u Ahenu u Pruskoj, koju je službu vršio do go-
dine 1857. Tuj nije dakako komponovao hrvatske već druge
glazbene komade. Njegove sinlonije, trogudja, glasovirski ko-
madi i njemačke popievke odaju ne samo velik glazbeni dar
nego i potpunu glazbenu vještinu, te su stekli priznanje i u
dalnjim glazbenim krugovima. Umro je godine 1872., no ne-
znani gdje; ali to znadem, da je bio odlikovan od austrijskoga
cara zlatnim krstom za zasluge.

Mijo Hajko,

uglaabatelj hrv. pjesama.

flftijo Hajko rodio se dne 1. siecnja god. 1820. u Zagrebu.
P*^ Još kad je normalku polazio, ufao je u novo ustrojenom
glazbenom zavodu violinu od Ježeka a kasnije od Kirschhofera
gude (vioioncello), glazbenu teoriju pako od Wiesner pl. Mor-
gensternskoga. Godine 1836. stupi Hajko u sjemenište zagre-
bačko. Toj je sa svojimi drugovi: sa Finkom, Gašparićem, Ko-
nigom i drugimi stvorio god. 1839. glazbeno društvo i to ne
kosmopolitsko , nego .narodno ilirsko skladnoglasja
dmžtvo".

Mlađi i zaneseni ti ilirski glazbenici vježbali su se u
pjevanju i u raznim glazbalima tako marljivo, da su mogli već
godine 1841. upriličiti koncert s izabranim i obilnim programom.
Ali duhovna ta mladež nije se samo revno vježbala u prak-
tičnoj glazbi, već su učili i sazvuftje, a njeki se kušahu i u
kompoziciji.

Hajko, najposobniji medju svima, uglazbio je njekoliko pje-
sama, ođ kojih su meni poznate samo ove:

1. Rieo Ilira: „Uviek složno treba poći", tekat od Mirka Bogo-
vima; u A-dum, za muški četseropjev uz pratnju glasovira.*

* Ovu bu pjesmu pjevali klerioi u koncertu od 20. travnja god. 1812.
kako je to razabrati iz br. 17. „Danioe" od iste godina. — Tu popmku

nhit: Ilirski (Uzboniri.

162 Mijo Hajko.

2. „Kad nas skopča savez aveti"; arija u Es-duru za ba§
tiz pratnju gudalaekog orkestra. — Autograf se nalazi u arkivu glazbenog
društva .Vienca" u zagreb. sjemeništu.

3. „Ljubav ilirskog junaka prema svojoj majci tekst
od P. Stoosa; u Ce-raolu, za jedno grlo uz glasovir od godine 1840. —
Prepis te popievke nalazi se u arkivu hrv, pjev. društva „Kola", a potjeee
od Pranja Pokornoga.

i. Pjesma aus t ri j an skih Ilira: „Mi smo, braoo. ilirskog
sinci plemena", tekst od Mate Topulovića, u Ef-duru, za jedno grlo uz gla-
sovir (od god. 1841.). Prepisao i udesio Vatroslav Lisinsbi. Originalni prepis
nalazi se u mene.

5. Kantata: „Cerne quae elerus", za muški zbor uz gudalački or-
kestar. Autograf se nalazi u arkivu glazb. društva „Vienac" u zagrebačkom
sjemeništu.

Da li je Hajko još štogod komponovao u sjemeništu, ili
kad je bio kapelanom u Remetineu (god. 1844.), u Vidoveu
(god. 1846.) i u Koprivnici (god. 1847.) nije mi poznato. No
da su ga njegovi drugovi smatrali velikim glazbenim talentom,
koji bi mogao i Lisinakoga natkriliti, svjedoči list dodan Ver-
nakovoj biografiji.

Hajko je umro po svoj prilici od sušice godine 1848. kao
nemoćnik (đeficiens) u Zagrebu.

objelodanio sam ja u svojoj zbirci „Juznoslov narodnih popievaka" pod br.
1564., no znajući tada, da ju je uglazbio Hajko. Gosp. profesor Vjekoslav
Elaic zamieravao mi je u br. 8. svoga lieta „Gusle" (od god. 1892.). ito
nisam naznačio, da je to Hajkova kompozicija, i sto se moja ukajdba ne
slaže posvema a autografom Hajkovim, koji je on našao u arkivu sjemeništ-
nog glazbenog društva. Da sam ja znao. da je to umjetniEka popievka, t. j.
popievka uglazbljena po glazbenom stručnjaku, ne bi bila došla u moju
zbirku, no kako rekoh, ja to znao nisam, te sam ju tako bilježio, kako sam
euo pjevati.

■^^M^đM^SiM&D?i".-..' . . • ■ \-$p$p*fe>$p&fa&fy>

Vjekoslav Karaš,

slikar i diletanski glazbotvorac popievaka.

fjekoslav Karaš rodio se god. 1821. u Karlovcu od siro-
mašnih roditelja. Umirovljeni ingeneurski pukovnik Franjo
Kos pl. Kosena (rodom čeh) upozorio je hrvatske patriote na
rietki slikarski talenat dječaka Karasa, koji nije učio risati ni
od koga, a ipak zgotovio dosta liepih sličica. Godine 1838. do-
niela je „Danica Ilirska' u br. 26. članak pod naslovom: „Karaš
deeko, slikarski talenat". Upozoreni tim Člankom složiše s
epoda Dragutin Klobučarić, Nikola Vraniczanv, Antun čop i
Antun Pi'eifiDger te počnu sabirati prineske, da raogu Karasa
kamo poslati na nauke. Po iskaznom arku, koji se nalazi u mene
u originalu, sabrao je taj odbor toliko, da je mogao Karasa
poslati god. 1839 na tri godine u Italiju, da tamo izuči sli-
karstvo.

Karaš je napredovao u toj svojoj struci tako dobro , i
stekao si toliko priznanja, da je mogao od god. 1842. do god.
1848. živjeti na svoju ruku u Kimu. Tuj je učio nuzgreduo i
glazbu, koju je neizmjerno ljubio ; dapače kasnije više je pri-
anjao uz glazbu nego uz slikarstvo. Učio je flautu, pjevanje i
glazbenu teoriju, naime sazvučje pa i glazbotvorstvo.

Vrativ se Karaš god. 1848. u otačbinu, slikao je mnogo
slika, no ja bih rekao, da je ipak više komponovao glazbenih
komada, nego Što je naslikao slika.

164 Vjdcodae Karaš.

Kompozicije njegove ne odaju doduše- vještaka, ali u mnogim
komadima žira je ritmika, a u sjekim pogodio je i hrvatsku žicu.

U mene se nalazi 28 komada Karasovih popievaka u ori-
ginalnom rukopisu, naime ove:

a) Za muški Ćetveropjev.

1. Junak i hulja: „Bojna trublja glasno zove* u Ge-dnru. (Nalazi
se i u arkivu brv. pjev. dru&tva „Kola").

2. ..Veselo sada, veselo svi", od P. Praradovića, u De-dnru.

3. „Danas prispi dan nove radosti"; n Ei'-duru.

4. Ariadna: „II na istok sunce sine"; u Ef-duru.

5. Domorodna zdravica: ,.Koj sle žedni pun'te Šaše" : u
Ge-duru.

6. „Oj Slavjani desno timo, ajde da se pomirimo"; u-
Ge-duru.

7. „Ah, bez pjesme nij radosti"; u Hes-duru.

8. Noćna pjeeina: „Pod šatorom tamne noći pozaspalo sitno eviece":
u Ef-duru.

9. Kapelica: „Gore stoji kupelk-a', po O'hlandu; u Ce-molu.

10. „L j ubožnica mila moja"; u Ef-duru.

11. Tužna Bosna: „Ah slučaju gvozdeni", od M. Topalovića; u
E-molu. — Ista popievka u Es-molu za muški četveropjev uz glasovir. Gla-
sovirska je introdukcija „tugomorna".

12. Napitnica: „Ja znam, braco, jednu tajnu" ; u Oe-duru. Nalazi
se u arkivu „Kola".

13. Pivnice: „Lipe naše pivnice"; u Ce-dnru. Nalazi se n arkivn
„Kola".

14. Laku nod: „Sunce zadje, mrak proteže", od P. pl. Preradovida;
u Ge-duru.

15. Vierni sin sladkoj majoi svojoj domovini: „OtaJ-
bino draga, tebe ljabim", od Fr. Šimagovića; u Ef-duru.

16. Oružje i jezik: „Od istoka vrag napada", od Drag. Bakoveaf
u De-duru.

17. Negda i sada: „Kamo li su domorodne vile", u De-duru.

18. PoskoSnica junačka: „Daj da kolo poigramo", od baruna
Peharnika; u Ge-duru,

19. Graničarski djeSak: „Ruka mi je već sigurna", od Stjep.
Marjsnoviea; u De-duru.

20. „Ma zlata Tininko podivej se", SeSka pjesma; u E-duru_

Vjekonlav Karaš.

165

21. Pesma

junačka: „Hajd u bitvu, kaii svetu oielom", od Stjep.

Marjanovića; n Ge-dnru,

22. Rado si

; i žalost: „Radosti, radosti ! :

ružice rumene''; u

De-duru.

23. Die Ka

Delle: „Kling, klang, kling, klang 1

; u Ef-duru.

24. Zdrav

i c a : ..Danas prispje vriame nam

nove radosti* ; u

De-duru.

25. „Si a ino

Romani e palpita a gem

"rosi", talijanska

pjesma; u Ef-duru.

b) Z

a samopjev, dvo- ili tropjev.

26. Lueins

ki vir: „Pred Grobnikom starim" balada od Ivana Kn-

knljavida; u Ge-đnr

i. Skica oveća, za tenor.

27. B P o 1 i v

idi zelenoj teče potok liep

i" ; u De-duru, dvo-

pjev za tenor i bas.

28. Zdravi

oa: „Danas prispi dan nova radosti"; u Ef-duru, za

muški tropjev.

U arkivu li

rvatBkog pjevačkog društva

..K'.ilii" nalaze se

joBte ove Kamova popievke:

1. Napitni

ea: „U veselju naSem danas".

2. Vojačka

: „Bubanj buba, navod vrvi".

3. Napit ni

oa: „Naše kolo veselo".

To nisu bt«

Karasove glazbotvorme, bit <Se ih bez sumnje

i riše, samo što

ne znam, gdje se nalaze, i da

li sn se saču-

vale. Ljudi, koji

su Karasa osobno poznavali, i

znali za njegov

glazbeni rad, tvrde, da je on koraponovao i

instrumentalne

komade.

Prirodjena njegova melankolija i teške okolnosti, u kojima

je živio, boreći se u otačbioi sa opstanak, učini

njegovom životu

nenadani kraj. On se utopi dne 5. srpnja god.

1858. u hladnoj

Korani.

T?$^

Vatroslav Vernak,

pjesnik i uglazbatelj hrv. pjesama.

l|Jat roslav Vernak rodio se u Zagrebu dne 29. srpnja
god. 1824. Oko godine 1850. postade župnikom na Vi-
sokom u križevackoj županiji.

Bivši klerikom u zagrebačkom sjemeništu od god. 1842.
do godine 1846. uzbudio je u svojih drugova volju za glazbu,
koju je on još giranaaistom učio bio.

Vernak je imao zvonko grlo, razumio se u njekoliko glaz-
bala, te je kušao — i to ne s lošom arećom ■ — uglazbiti hrvatske
pjeame. Kietki njegov umni dar, vesela mu ćud, plemenito mu
srce, Mat značaj i žarko njegovo otaČbeničtvo učini ga svakomu
milim i dragim. U vrieme svog boravljenja u sjemeništu spjevao
i uglazbio je mnogo pjesama.

Od njegovih pjesama uglazbio je i Lisinaki jednu, naime
pjesmu „Prosjak" („Kutie grada mi je mjesto").

Sve pjesme, koje je Vernak uglazbio što klerikom, što
župnikom, nisu mi poznate. Ja sam samo za ove doznao:

2, Majka juuakova: „Majka Jjnlja ainka svoga" ; u A-duru, za
jedno grlo uz glasovir. Nalazi se u mene.

4. Oj hrvatske dione gorifiioe, uz pripjev n Aj zašto li, aj
ne bi mi rujno vince pili"; u De-dum, za jedno grlo uz kitaru. Original u

Vatroalav Vernak. 167

5. Naši djedi rujno vince pili.

6. Neon pooi jol doma!

7. Napitniea. „Junačka je majka porodila pleme"; u A-duru, za
jedno grlo bez pratnje glazbala. Uglazbio ju je dne 12. listopada god. 1857.
Originalna skica u mene.

Za njegovu pjesmu „Naši djedi rujno vince pili", u kojoj
dolazi stih: „Za našega sjevernoga strica nek se puni svakoga
čašica", doznao je i sam ruski car. To se je pak ovako zbilo.
Vernak bivši u Gleichenbergu, da se lieči, upoznao tamo njekog
višeg ruskoga eastnika. Kada su se oba muža sprijateljila, po-
pieva Vernak rečenu popievku, a ova se Rusa tako dojmila, da
je Vernaka zamolio, neka mu napiše tekst i napjev. Za njeko-
iiko mjeseci pisao mu je ruski taj eastnik, da je on tu popievku
predao ruskome caru, a ovaj da se je slatko nasmijao, kada ju
je pročitao. „Sada — piše Rus — pjeva se ta popievka u
svim petrogradskim otmenim krugovima".

Spomenuti mi je, da je Perkovac na Visokom zamislio
misao izdavati politički i-asopis „Pozor". Perkovac bivši pol go-
dine u Visokom snovao je s prijateljem si Vernakom što i kako
bi trebalo raditi na političkom polju. Iza mnogog dopisivanja
s drugim rodoljubima osvane na jednom u Zagrebu prvi broj
„Pozorav

Vriedno je, da ovdje izoesem pismo, što je Vernak pisao
god. 1862. njekomu kleriku u zagreb. sjemeništu, svojemu zuplja-
uinu, jer iz ovoga će čitatelj razabrati, kakvu je moć propisao
Vernak glazbi.*

„Drago mi je, što Vaši starešine i poglavari ipak muziku
dozvoljuju. Da bih im ja mogao prišaptnuti, kolika je ona pod-
pora za kultivaciju srdca čovječjega, moguće da bi i mene po-
sluhmili. Chor božji — koji nema tiela, dosljedno niti ustijuh
— pjeva u duši s dušom Siavu božju, a kamo li ne bi čovjek
; tielom nasljedovao išli, kad mu ga (tieio) Bog tako. milo
udielio. Da nam može pjevati ruka i noga, i to neka bi pjevalo.

* Ovo pismo dobio sam u prepisn od velečast. gosp. župnika i podar
eidjakoca u Ivaneii Milana Kutnjaka.

168 Vatroslav Vernak.

Aj, kakav je narod ono, koji ne pjeva? Glejte isti divljak
nješto gundra, pa mi da ne pjevamo ? Rečenica naša : Tko pjeva,
zlo ne misli, ostane uviek istinita.

A u tom neka se ne smuti nitko, svirao tko na guslah,
na kitari, na pianu, to je sve jedno. Ako tko u tih nastrojah
nalazi opačinu, tomu slobodno kažite, da je iz deset puta sta-
rijeg vieka, nego li sam ja. A neka si odtud izmjeri svoju
Čednost, ugladjenost, učenost ili opakost ili budalaština; to je
meni sve jedno. Ako mu uzmanjkaju sva od tih atributah, ne
uzmanjkaju mu posljednja dva.

U ruci opakoga čovjeka, čovjeka nevjerna svomu stališu,
zveknut će i nastroj opako i nevjerno, bila to harfa, ejthara,
octofihorđarum-cvmbalum bene sonans, ili kitara. David, žudijski
kralj, liepo je harfom Boga slavio, pa mu zato ne zaniječe ni
katolička crkva u svojih hramovih prvo mjesto u ehoru, premda
je David i druge lakrdije sbijao, pa mu se je to oprostilo.

Koj hoće muzikom upravo pomamit se dati, i na stranpu-
tice zavesti, taj će i na „Stiefelknechtu" svirajuć ostati omamljen.

Muzika imade ono uzvišeno svojstvo, zaljuljat čovjeka u
liepoj fantaziji, koja neće nikad toli daleko čovjeka zavesti, da
se ne bi iz nje probudio, i ako je zauj pogubna, ostaviti znao.
Sto više, ona mekša srdce i tjera tankim svojim glasom jal,
srčbu, osvetu. Čovjek se raztopi i postaje blagim jagnjetoro,
koga si kadar do visinah nebeskih prije odvabiti nego li čo-
vjeka, komu je svaki piev ili glas nastroja tako uvredljiv kao
pašče tu, koje zavija i kod zvonjenja s blagoslovljenim zvonom,

Zvonovi! Sbilja, nisu li na št kršćani samo iz ugodno melan-
količnoga pojava glasna zvona kadšto i nehotice do crkve svoje
požurili se. ćuteć onaj zvuk muzikalni u svom srdeu? — Šta
bi naša sirota raja u Bosni i Hercegovini sve učinila, da može
jedared mile zvukove zvonovah Čuti! Sve je to nutarnja potreba
pravoga čovječjega srdca. Izgubljen, izgubljen vjerozakon, iz-
gubljeni pojedini ljudi, koji se lecaju zvuka miloglasnoga.

I — -

Vatroelai) Vernak. 169

društva. Njegujte ga milo i drago, te spojite sa doinorodnira
društvom, da Vam bude sjegurnije napredovalo. Tako ura-
disroo za moje vrieme, pa svaki bratac po falatac, podielismo
si razmjerno podporicu, koju su dragovoljno podavali i najsiro-
mašniji klerici, samo da je za zla vremena po utorcih i če-
tvrteih društvo skladnoglasja kojom svirkom i pjesmicom na-
doknadilo gubitak onih urah, koje su pod prostim vedrim nebom
za Šetnju i za razkoš po naravi mače služile.

Pozdravite Tašega sudruga, predstojnika g. Matasovića i
kažite mu, da su samo vremena za Veraaka bila udobna k uz-
državanju tog družtva, a da se Vernak ne uzporedjuje niti Finkorn,
niti Hajkom, niti Gašparićem, jer je on kao slab gusla* samo
radostno gledao napredak društva, razkoš ostale braće i liepu
svezu narodnog i muzikalnog društva. Meni je mjesto, gdje
obično u muzikalnoj kapeli bubnjari stoje. Ona trojica, koju spo-
menuli, bili su, a dva i danas još ostaju virtuozi. Treći naj-
umniji, koga nije samo svećenstvo, već i narod naš izgubio, bi-
jaše Hajko, prvak pred Lisinskijem, koga bi on u
svemu nad kr i lio bio. Pozdravite dakle predsjednika muzi-
kalnoga i podajte mu moj patriotički blagoslov."

Vernaku nije bio sudjen dug život. Mnogo je bolovao, dok
napokon ne umre na sušici, dne 20. srpnja god. 1863. u rodnom
si mjestu u bielom Zagrebu u samostanu franjevačkom. Mile
ostanke pokriva mu hrvatska zemljica na Visokom.

Franjo Pokorni,

glazbo tvorac

firanjo Pokorni rodio se od čeških roditelja god. 1825. n
Zagrebu. Pjevati i guslati učio je u zagreb. glazbenom za-
vodu, a sazvučje i glazbotvorstvo privatno od Wiesnera pl. Mor-
gensternskoga.

Njeko vrieme bio je Pokorni i učitelj u glazbenom zavodu
a tada ravnatelj kazalištuog orkestra. Za kratkog svog života
komponovao je razmjerno mnogo i zaisto liepe stvari. Pisao je
korektno i služio s odanošću glazbenoj hrvatskoj misli.

Godine 1846. napisao je glazbu za dramu: „Jelva ruska si-
rota' 1 , koja se partitura nalazi u zagreb. kazalistnom arkivu : t
dvie ouverture: „Slavska ouvertura" u De-duru za veliki orke-
star, i „Slavjanska ouvertura" u Es-duru, takodjer za veliki
orkestar. Oble ouverture nalaze se u prepisu u mene. Godine
1847. pisao je glazbu za glumu „Horvatska svadba". Kasnije
je pisao glazbu za tri glume: „Gusar", „Graničari" (g. 1856.)
i „Crnu kraljicu" (g. 1858.). Partiture nalaze se u arkivu za-
grebačkog kazališta. Od drugih kompozicija Pokornoga imadera
ja sto u originalu Što u prepisu ove:

SiidBlavisohe Qnadrille za glasovir (god. 1850.)

Slaven-Quadrilla za glasovir.

Franjo Pokorni. 171

Slaven-Marsch za glasovir.
National Mars eh od hrv. melodija, za glasovir.
Baroarola, popievka za mješoviti zbor uz orkestar.
Plovi, plovi moja ladjo, za mješoviti zbor uz orkestar.
U kolo, za mješoviti zbor uz orkestar.

U barki, spjevao A. Niemčić; za jedno grlo uz glasovir, Štampana
kao prilog u W. Sehwarzovu koledaru „Agramer Kalender" od god. 1858.

Pokorni umro je 26. rujna godine 1859. u 34. godini svog
života.

Ferdo Rusan,

pjesnik i ishitrilac pievnih melodij,

ličnost bijaše u glazbeno- narodnom pokretu naših
**^ Ilira pjesnik i ishitrilac* tolikih pievnih melodija,
naš hrvatski bard Ferdo Rusan. On je pomagao budiri
samosviest i ponos hrvatskoga naroda, te uzplamtio inteligenciju

* Med i a hi t r i ote pievnih hrvatskih melodija moramo ubrojiti i
Bdinoga dra. Ljudevita G aj a, koji doista nije bio glazben, ali je imao pri-
rodieno glazbeno čuvstvo, koje je opaziti i u samoj njegovoj ortografiji. Ko-
liko je djelovao Ljudevit Gaj na naše domaće glazbotvorce u narodnom
smislu i kakav je on imao zdrav glazbeni sud, spomenusmo već u Livađi-
oavu životopisu. Ovdje budi samo to spomenuto, da je Gaj i melodije za
njekoliko pjesama, oslanjajući se na pučke melodije, ishitrio. Mi znademo za
šest takovih pjesama, za koje je Gaj ishitrio melodije, a moguće je, ds> ih
imade i više. Tih šest pjesama jesu: 1. Još Hrvatska ni propala (godine
1833.); 2. Nek se hrusti šaka mala {god. 1835.); 3. Tužno spjeva vitez n
planini (god. 1835.); 4. Hajda braćo, hajd junaci (god. 1835.); 5. Dolotiše
ptice kukavice (god. 1835.); 6. Oj, Ilirio oj! (god. 1837.).

Postanak pjesme „Još Hrvatska ni propala" opisasmo po Gajevu pri-
poviedanjn u Livadićevoj i Lisinskovoj biografiji. Naše pripoviedanje potvr-
djuje u novije vrieme i g. Gjuro Deželić a svom koledaru ,. Dragoljub n" za
god. 1893. — Postanak popievke „Nek so hrusti šaka mala" ishitren po
melodiji puška pjesme r „Smilj Srni i; ■■■ i I ■-■:■" '■ l.isitiRkovoj

biografiji. — Melodija pjesme „Tužno spjeva vitez na planini" biti će ni-
skog porietla, a melodije pjesama: „Doletiše ptice kukavice", „Hajda brtoo,
hajd junaci* i „Oj, llirb oj]" biti će izvorne Gajeve.

Ferdo Busati. 17^

a još više naš srednji stalež za hrvatsku popievku. Uslieđ
tog svojega rada i mara zaslužuje, da ga uvrstimo međju ilirske
glazbenike, doticao da mu ustupimo mjesto u domaćoj našoj
glazbenoj povjesti.

Ferdo Rusan rodio se 10. prosinca god. 1810. u selu
Pavlin- Kloštru u njegdašnjoj gjurgjevačkoj krajiškoj pukovniji.
Otac mu bijaše c. kr. nadporućnik, a majka krajiška kći ro-
djena Peićeva.

Godine 1813. bude mu otac umirovljen, te se je s toga
preselio u rodno mjesto svoje žene: u selo Sesvete, koje spada
Pavlin- Kl oštarskoj župi. Ovdje je Ferdo polazio pučku školu.
od god. 1820. — 1823., a kad ju je svršio, uze ga god. 1824.
stariji njegov brat Franjo k sebi u belovarski vojnički zavod,
gdje je bio Franjo učiteljem. SvrŠir Ferdo četiri tečaja toga
zavoda, dodje god. 1828, kadetom u varaždinsko-gjurgjevaćku
pukovniju, a koncem godine 1829. k magjarskoj pješačkoj pu-
kovniji nadvojvode Franje Karla, koja je tada boravila u Zagrebu.

Početkom godine 1831. buknuo je u Italiji rat; pukovnija
krene, a s njome i naš kadet Ferdo na ratište. Ferdo, slabačak
tielom, bijaše pridieljen vojničkoj pisarni, u kojoj se odlikova
neporoenim ponašanjem, čvrstim značajem i revnošću. Premda
ga uzeše njegovi drugovi i častnici liepo gledati i njegovi sta-
riji često pohvaljivati, pa premda ga i odlikovaše zlatnim por-
tećpeeom, ipak je trebao punih sedam godina, dok je postao
poručnikom, što se je zbilo 1. studenoga god. 1838.

Za boravka u Italiji biio mu je najmilija zabava glumište,
naročito pak talijanska opera, koju je marljivo polazio u Eegiju,
u Parmi, Piaeenci, Veroni i u Breseiji. Liepa talijanska glazba
uzniela je korenita našega Hrvata tako, da je živo želio, ne bi
li se mogli i Hrvati dovinuti takve narodne glazbe i hrvatske
opere. Imajući naš Ferdo tanahni glazben sluh i liepo, krepko
te pojasto grlo, naučio je silu božju popievaka iz talijanskih
opera, te si je prepisao i tekstove.

čim je Rusan postao poručnikom, zamoli umah dopust

176 FeTda Rasan.

zbog slaba zdravlja. Podneblje talijansko nije mu prijalo, te nije
bio svih osam godina, Sto je u Italiji boravio, nikada pravo
zdrav, a godine 1838. oboli opasno. Dobivši dopust, ode u
svoj zavičaj, gdje se je za kratko vrieme tako oporavio, da je
opet mogao nastupiti službu.

Dne 7. siečnja 1839. bude premješten u Temišvar, a za
dva mjeseca u Pečuh. Tu se nadje u Sudu, čuvši za tamošnju
„i 1 i r s k u" Čitaonicu, kojemu se društvu upisa za pravoga člana.
U čitaonici upozna se s njekolikim čestitim gradjanima i s nje-
kolikim pravnicima, a ovi su ga upoznali s mnogim pitorneima
tamošnjega duhovnoga sjemeništa, po narodnosti samim Hrva-
tima«i vatrenim rodoljubima. Nije dugo trajalo, a Rusan bude
izabran predsjednikom a g. Zorae podpređsjednikom „ilirske"
čitaonice u Pečuhu.

Rusan, vješt naturalistički pjevač, znao je članove toga
društva često gotovo zatraviti svojim pjevanjem što hrvatskih
pučkih, što novih ilirskih popievaka. Ushit, koji su izazvale
hrvatske melodije, probudio je u Članovima čitaonice misao, da
bi liepo i dobro bilo, kada bi se po koja hrvatska popievka
pjevala u pečujskom teatru. U to ime uputi se poslanstvo či-
taonice ravnatelju njemačkog glumišta moleći ga, ne bi li do-
zvolio, da njegovi pjevači i pjevačice pjevaju u medjučinu koje
glume njekoliko hrvatskih popievaka. Ovu njihovu molbu pod-
upirače glumac Seifert i glumica Langova, bivši oboje
spremni pjevati ilirske popievke, te stadoše pripoviedati rav-
natelju, kakav su uspjeh postigli u Zagrebu pjevanjem ilirskih
popievaka, i kakve su ugodne dane proživjeli u glavnom grada
Hrvatske. Ravnatelj ne mogaše odoljeti izgledu, da će mu kuća
dupkom puna biti, privoli napokon na to, ali uz primjedbu, da
će tu i troška biti, on pako da nema odkuđ bi namakao taj
trošak. „Po mom mnienju, reče ravnatelj, morali bismo dati
tekstove tih popievaka Štampati i općinstvu razdieliti, da bolje
razumije, što se pjeva, pa da i policija znade, kakav je sadržaj

Ferdo Rugan.

tim pjesmama. A dobro bi bilo, kada bi smo originalnom tekstu
dodali i magjarski ili njemački prievod."

Pošto mu izaslanci kazaše, da je trošak njihova brigu, jer
da će ga podmiriti Marija barunica Prandan (rodjena grofica
Pejačevićka i majka pokojnih baruna Karla i Gustava Pran-
dau-a), koja je bila velika ljubiteljica i zaštitnica umjetnosti,
nije bilo više nikakova prigovora. Ravnatelj je dobro znao, ko-
liko mu je puta barunica već priskočila u pomoć, koja je sta-
novala ne daleko od glumištne zgrade u vlastitoj kući.

Onaj večer, kada su pjevali u pečujskom teatru „ilirske"
popievke (žao mi je, Sto nisam mogao nikako doznati, koje su
to ilirske popievke bile), bilo je općinstvo tako zaneseno, da se
je o tom zanosa u Pečuhu dugo još pripoviedalo. Još godine
1850., kad sam ja cielu godinu u Pečuhu boravio, pričalo mi
je više ljudi o tom pjevanju „ilirskih" popievaka u teatru. Oso-
bito dobro zapamtišo onaj dan tamošuji Hrvati, t. j. ona naša
naseobina pečiijsbog predgradja „Oiher-Vorstadt".

Magjari su dakako priekim okom gledali na slavu, koju
si je izvojstila hrvatska popievka, nazrievajnć iza nje „pansla-
vističke" težnje, i videći u svojoj bujnoj mašti još i druga stra-
šila, nastojali su, da bude začetnik te slave — poručnik Ferdo
Busau — što prije iz Pečuha maknut. To im podje za rukom
tim laglje, što je to želio i zapovjednik garnizone, satnik Voj-
nović „imenom našinac, a srcem tudjiuac; ne rodila ga majka!"
kako je Rusan rekao.

Dne 28. prosinca god. 1840. poslaše Rusana u Budim, da
diže odiela za novake. Vrativši se iz Budima dne 28. siečnja
god. 1841. u Pečuh, bude mjeseca svibnja premješten u Te-
mišvar. Rusan nije rado otišao iz Pečuha, budući da je ovdje, kako
sam ispovieda. najljepše dane svoje mladosti proživio, i što se
je pobojavao, da će u Temišvaru opet oboljeti. Što je slutio, to
se je i zbilo. U Temišvaru pojavila se je njegova prsna bolest
iznoviee i to mnogo gore nego prije. Videći Rusan, da mu nema

178

liska, pojeo i popio on koliko mu drago liekova, zamoli svoje
umirovljenje, što je i polučio dne 12. ožujka god. 1842.

Tu bih rekao, da je Busan dovršio prvi odsjek svog života,
te počeo drugi mnogo znamenitiji od prvoga.

Umirovljeni poručnik Rusan podje u milu svoju Podravinu
i to ravno k svojemu bratu Franju nadporučniku i „Stations-
Cominandaotu", koji je tada živio u selu Š em ovcu blizu
Virja. Svježi zrak ovoga kraja, izvrstna voda i ugodno čuvstvo
boravljenja u rodu, pa još i savjet bratov, da baci sve liekove
na polje, te da se lieči šemovskom vodom, pomogoše, da se je
Eusan na skoro posvema oporavio.

Valja naime znati , da u Šemovcu izvire u podnožju
brdine bistra i ljekovita voda, koja vanredno dobro djeluje na
ljude, što boluju na plućima. Od ove je vode Rusan pio s jutra na
tašte, prije kreveta i cieli dan. On je s takvom postojanošću i
takvim uvjerenjem upotriebljavao tu vodu, da je na dao popio do
šestnaest polica (holba). Kusan piše: „Žalim, što nemam Rot-
šildovu mošnju, jer da ju imam, dao bi zlatom oblijati, srebrom
ograditi i cviećem okititi šemovački vir, i to u znak neuvele
zahvalnosti, jer sad se ćutim kao ptica s doraslim perjem i kao
na novo preporodjenim."

Da mu u toj selskoj zabiti laglje prodje vrieme, preveo
je njekoliko njemu poznatih popievaka iz talijanskih opera, i to
iz opere ,,L' Elisir d'amore", iz „Sonnambule", iz opere „Fn-
rioso" pa i dvie tri njemačke pjesme, naročito one iz glume
,Der Verschwender".

Ove pjesme nije Rusau samo pohrvatio, već ih je u dru-
štvima i pjevao. A kako je Rusan umio živo i vatreno pjevati,
to se ove doduše tudje ali dosta ljupke melodije dojmiše sluša-
laca tim više, sto im je tekst bio hrvatski. Nastojanjem ta-
dašnjega gjurgjevačkog kapelana (kasnije župnika u Novigradu
kraj Koprivnice) gosp. K 1 e m e n 61 6 a, gosp. učitelja Franja
Lugarića i g. učitelja Martina Kučeka razlegahu sete po-
pievke brzo po cieloj hrvatskoj Podravini, pa još i daleko dalje.

Ferdo Hunnn. 179

Opazi? Kusan, da tim svojim prevodima nehotice Siri u naa
tudjinstvo, mjesto da ga istisne, što mu je u opće najtoplija
želja bila, prestraši se svoje lakouninosti, te se okani toga posla.
No mjesto toga stao je spjevavati izvorne hrvatske pjesme i ishitri
za svaku pjesmu ujedno i napjev, starajući se pri tom da po-
godi hrvatski glazbeni duh.

Za stvaranje napjeva nije u Kusana bilo nikakova pripravna
znanja, on nije poznavao ni kajda, niti je umio udarati u drago
glazbalo nego samo u tanburicu. Jedina pomoćnica stvaranju
pievnih melodija bila mu je njegova danguba: tanburiea i hr-
vatsko mu patriotičko srce. Da je Rusan bio vatreni Hrvat,
svjedoci njegov biograf 8. S. Kirinski (Stjepan Šašić iz Kirina),
koji je pisao u br. 50. „Vjenča" od god. 1874. (na str. 799.) :
„Uviek mu bijaše nesnosijivom mukom slušati, gdje družtvo
Hrvata sbori tudjim jezikom, kad ne bi tomu nehajstvu za svoj
jezik mogao na put stati, volio bi vazda ledja okreuuti takvim
ljudom, misleći punim pravom: „tko se stidi svog narodnoga
jezika, valja da se i ja njega sramim".

Takvih jaBnih pojmova nije Kusan prije imao o glazbi, ne
znajući, da su tudjoj glazbi isti dojimljaji i iste posljedice, koje
su tudjem jeziku, ali kasnije, kada je bolje razmišljao o moći
tudje glazbe, nije više širio tudjih melodija, već je nastojao i u
glazbi govoriti hrvatskim jezikom.

Da čitatelj čuje, kako je Rusan svakom zgodom branio i
preporućao, što je hrvatsko, preštampavam ovdje njegov dopis
iz Semovca poslan „Danici ilirskoj" (br. 11. od god. 1843.) pod
naslovom „Družtveni život u Belovaru". „Ovdašnji svet ne zna
čemu bi se bolje diviti mogao : maglenom vremenu, tekućoj zimi,
ili pako sretno doviiršenim pokladam. Nu pokraj toga svega,
čini se, kao da se reći Pavla apostola, gdeno veli: „Ne budite
leni u onomu, o Čemu se brinuti imate", u naš život duboko
ukorenile nisu, jerbo veći dio od nas šlepu lepotu obožava i
mušicu ivanjsku (kresnicu) za svetionicu darži ; nasuproti, važni
ures našega bitja pod koprenu lahkoverstva sakriva! Ipak, da

180

Ferdo RuBan.

bi tko kazati hoteo, da ovđe duha boljega neima. lagati bi morao.
Ima i ovde vreduih muževali, koji se u iztraživanju naše dogo-
dovštine tekućih se epohah, u vježbanju narodnoga jezika, u sa-
stavljanju narodnih napevah i t. d. zabavljuju. Ima takodjer i
ljudih, koji su prošaste poklade ti veselju sprovoditi znali.

Neki Nemac veli: „Nicbts kulturvirt eine Nation ine.br,
als wenn man đie Spraehe, als das Mittel des Ideemvecbsels
zu bilden sućut". Drugi opet piše: ,,ln den Sprachen der Volker
ist in der Regel ilire Abstammung kenntHch". A gosp. Kolar
veli medju ostalim: ,,In den Gesetzen nnd Sitten, in den Spielen
und Gesangen lernen wir đie Nationen kennen". — Sladku
uižhu u grudi gojeći, uehi li ugodne trage od ovih naeelah u
jednoj znamenitoj, na posledku pokojnih pokladah u Belovaru
obdtirzavanoj zabavi, opaziti mogao, odputih se onamo. Tretja
strana dionikah dojde ovamo s dvostrukim licem: u ođeći tur-
skoj, španjolskoj, tirolskoj i t. d. Tu je i Normah bilo; Lađa i
Leljo nisu takodjer izostali. Rečju: ljudstvo je u prostranoj dvo-
rani varvilo baš kao u Mletcih na Markovom tiirgu. — Da!
proti očekivanju dospele su ovamo i domaće Ičpotice iz okolieah
ovoga mestanca, i to u cisto narodnoj odeei. Daklem ne prevarih
se u nadi! Doista, ovde nam neostaje ništa ino, nego premilim
onim domorodkinjam, koje se stidile nisu glede domoljubnih
cutenjah — javno pokazati, na koliko svoj dom i jezik cene,
svesaif no zahvaliti se i zajedno odgurati ih, da ih domaći kroj
draže.itnie čini, nego li franeeski, engleski ili Bog zna kakva
izmišljotina inostranog kojeg tčlomerea.

Svirale su tu i gajde. Nu žalibože, nitko se nije hoteo u
kolo uplesti ; jerbo se ovdč još uvČk svi plesi ovoga zemljokruga
bolje dopadaju, nego li narodni pleB. Valjda zato, što se muogim
preprost vidi, budući da ga i naši seljani igraju ; kao da no-
matki tanac iz onoga vartenja proizašao nije, kojim se ne-
mački seljani razveseljivaju". I tako dalje.

U Šemovcu spjevao je Busan još god. 1844. „Liepa moja
rodna Podravina" s kojom je zavičaj svoj pozdravio, nadalje

Ferdo R>imn. 181

tada borbi sa Turci na mio njen u pjesmu: „Zdravu nosim mi-
šicu"* i tri pjesme: „0 Deravo a ne Dravo", „Napred
pjevom sve veselo" i „Zdravo naše novo mjesto*.
Ove posljednje tri pjesme spjevao je prigodbom selidbe Brodjana
u novo ustrojeno selo Ferdinandovac. Preselili su se pako zato,
što je Drava cesto poplavila Brod, te svake godine odniela po
koj komad zemljišta pripadajuću brodjiuiskoj općini. Videći to
bečko ratno ministarstvo, koje je gospodo vala krajinom, odredi,
da se vijuga Drave tako prekopa, da Brod dodje s one (raa-
gjarskej strane Drave, a Brodjuni da se presele na državni
trošak u Ferdinandovac

Godine 1845. spjevao je Rusan ove pjesme: Brod nek
ćuti udarca; Da. da na polje junaci; Nek prodire
glas do neba; Složno, složno brado mila; Bojna
trublja trubi sad; i druge.

Pjesmu: Da, da na polje junaci spjevao je iza bogu-
mrskog dogadjaja na Markovu trgu u Zagrebu, dne 29. srpnja
god. 1845., kad je ban Haller naložio vojsci da ptica na narod,
te kojom su prilikom pale mnoge nedužne žrtve. Haller bijaše
doduše skinut s vlasti banske, ali time se nije narod zadovoljio
i umirio, već je ostao ogorčen i njekoliko godina iza tog ža-
lostnog čina. Još godine 1847. izdadoŠe domorodci iz Koprivnice
na dan 27. srpnja ovu Štampanu čitulju: „Roditeljem, bratji,
sestrani i. svim domorodcem s raztuženim skrdcem javljamo onu
prežalostnu viest, kad su nam rodjena djetca, bratja, rodjaci,
vierni drugovi i jedne zemlje sinovi 29. sarpnja godine 1845.,
koje odmah pali, koje pako od smarlnih ranah ovaj sviot s bo-
ljim Eamjenili. — Za uspomenu obđržavat će se zadušnice na
dan 29. sarpnja f. g. u župnoj carkvi u 8 satih, u 9 satib u

♦ Zagrebačka, redakciju t« pjesme načini h „Zdravu nosim mišicu":
„Noaim zitravu mišicu", ali po amislu rieSI pa, i po glazbenom naglasu
treba rieč „zdravu" više nagtsSivati, nego rieo „nosim".

182 Ferdo Sušan.

sarbskoj a u 10 satih kod katoličanskih kaludjerah, k čemu se
svi rodjaci pokojnikah i domorodci pozivaju."

Čuvši Rusan, da Lisinski radi na hrvatskoj narodnoj operi,
probudi se u njega misao, da se i on kuša na tom polju. Nije
imao nakanu da stvori operu po zahtjevu umjetnosti, vee samo
da sastavi glumu, u kojoj bi se i pjevalo. Tako sastavi još go-
dine 1845. šaljivu „spjevoigricu" n jednom finu pod naslovom
„Zaruri", za koju je pjesme i napjeve ishitrio. No pošto nije
bio vješt glazbi, zamoli koprivničkoga organista gosp. Čepa, da
mu te napjeve ukajdi. Oep mu ispuni volju, te mu je osobno
predao svoju nkajdbu. Rusan misleći, da bi dobro bilo, kad bi
koji vještak Cepovu radnju pregledao i prosudio, predade ru-
kopis njekomu gospodinu. Taj gospođin uze rukopis sobom, ali
nije ga više vratio, Rusan pak nije se mogao sjetiti, komu je
rukopis uručio. Kasnije se je Rusan svestrano propitkivao za
Čepov rukopis, ali mu nije nikako mogao n trag ući.

Za narodnu našu glazbu ne bi bilo nikakve štete, da spjevoigri
„Zaruei" traga nema, jer ka,ko sam se osvjedočio iz kasnije Flei-
šerove ukajdbe ove spjevoigre, nema ona ni glazbeno narodne, kamo
li glazbeno umjetničke vriednosti. Smatram, daje sreća po Ru-
sana i po hrvatski narod, što su Rusannvu spjevoigru svagdje
odbili, jer usljed toga povratio *e opet na ono polje, na kojemu
je mogao napretku našemu koristiti.

U vrieme Rusonova boravka u Semovcu najviše je djelo-
vala na njegov pjesnički duh tadašnja jezična borba i raspra
izmedju Hrvata i Magjara. Zato je i u svojim pjesmama sokolio
narod, osobito hrvatske gradjnne i gradjanke, da si očuvaju na-
rodnost, jezik, običaje, nošnju ; da priljube hrvatske pjesme,
hrvatski ples, i hrvatsku glazbu*

pJvu mali obir njegovih pjesama:

Čut domorodca.
Dotnorodke o premile Jer, kad Vaše, rieSi naše,

Naših srde* nježna diko! Medna usta sipaju,

Bića Vašeg aprili mio Tada srca, doinorođea

Đotooivđe* vesele, U radosti plivaju.

Kako je Rusan njekoliko pjesama spjevao i za njih napjeve
ishitrio, ode u Belovar organisti gosp. Vjekoslavu Fleišern, koji
mu je napjeve ukajdio. U ostalom Kusan nije istom onda prvi
put zamolio Fleisera, da mu napjeve ukajdi, kad je počeo hr-
vatske pjesme spjevavati, nego još prije toga. Ja imadcm od Ru-
sana prevedenu pjesmu „Čuvstvo srca trenučem plane" iz njeke
talijanske opere, kojoj je melodiju ukajdio Fleišer po Rusanovu
pjevanju, a zato i ne glasi melodija čisto onako, kako u do-
tičnoj operi. Ovoj je melodiji Fleišer dodao i kitarskii pratnju,
te je eietu popievku vlastoručno napisao. Rukopis taj dobio sam

Niti vaše ljepotice

Ko oholo nnse kolo

Ljiihovntre pune oei,

Što se vije kano sviet,

Niti vaiie cvietno lice

Gdje vam igra oka iskra

No Sini vas dražestnim :

Ko n vienen nježni eviet.

Kamo zdrava, ljubav prava,

En at« dužne mnjoi nam,

Bili vi ma koje strune,

I odielo tada ludo

Vjera ove, vjere ono,

Narodnosti riesi vam.

.Tedna sve vas mati hrani,

Mati zemlja Slavija.

Niti roda tudjeg piesi

Njoj u krilu ljubav vrilu

Bio valcer il kadril.

K narodnom vam jeziku

Frarujes, tardaŠ, galop biesni,

Pokažite, polazite

Na fini vas dopadnim:

Žrtvu s nami veliku".

Molba na d

morodku.

Oj sngjeo ljepote

Uz nju siplji pjesmice

Domorođfco mila,

Momu srcu kriesnice,

Čuj molbu ntjehe

Dušu mi uzhjti,

I njezina krila.

Blaga djevice.

K Tebi hliepi, k Tebi sva

Duh njezin me sim dozva

S tim tvojim đruŽicam

Jer ona kriepoeti

Orumeni lice

Tvoje jurve zna.

Kim tudjo milie je

Nego tvoje žice.

Deder mi radosti

Ljubi, ljubi narodnost

Iskru zbudi jasnu,

Majci Bvojoj na radost

Daj gani nježnosti

Ljubit će, grlit će

Tanbiuicu glasnu.

Ona tebe dost.

od učitelja gosp. I Kirina. Popievka imade naslov: „Pesma.
Izraz ljubavi. Od e. kr. podporučnika gosp. Ferdinanda Kusana
nuz Quittaru složene po Včkoslavu Mesari™ na poklon visoko-
hlagorodnoj gospoji Haim plemenita od Ehrentelda iliti Slavo-
polje."

Uspjeh, koji je Rusan. polučio svojim hrvatskim izvornim
popievkarna, bio je vanređau. Njegov biograf Stjepan Sasie (umi-
rovljeni potpukovnik, a kasnije načelnik u Koprivnici) piše o
tom uspjehu slieđece: „Ne bi tomu dugo i već si Čuo Rnsa-
nove pjesme pjevati na ulici i na putu, u krčmi i svratistu, u
gospodskom kao i u seljačkom domu, u veselih krugovih i
sgodah, u vinogradu i pri poljskom radu, u taboru kao i na
crkvenom sboru i t. d., posvud zaore njegove svakomu mite i
krasne pjesme, u svakoj i pojedinoj njihovoj slovci titra pje-
snikovo domo- i rodoljubje".

feto se Rusanove popievke tako brzo rasprostranise, zahva-

Eto vid'te moji ljudi
To su trudi yrh svih Ćudi,
Dosndjujn oku, uhu
Nose duhu bolest suhu.
Naše njeke ljepotice
Vitraju ao nehotioe,
U tudjinatTii eto se kvare
A za kolo da ne mare.

Šta da rečem o galopu
Paroslifnom tomu sklopu,
On i"., sili, da h 1 iz diela
U smrt skače kano slriela,
Nek po konjski sviet se bije,
Po frauceski nek ae vije,
Turski nek se rite, tura,
I 2;

Ova je pjesma i sa glazbenog gledišta
»literacija, aaonanea, rima, anafoia i panju.. mafija.

To je boriue bjea od oka,
Zvodi skoka od uzroka
Te nabavi došla huke
Grieha, muke svake struke.
Tako mnogom o

i zdravlje sve bez mjere,
Mnogoj pako naopako
Sroe smuti, te i kako.

liti je u prvom redu gosp. Fleiseru a zatim gospodinu Lugariću.
FleiŠer je svaku popiesku nebrojeno puta prepisao i širom ras-
pršio kao povjetarca lišće. Tako je Fleišer posiao Rusanove
popievke i Lisinskomu, od kojih je Lisinski god. 1845. udesio
za muški zbor: „Nosim zdravu mišicu", „Brod nek ćuti udarca"
i „ Složno braćo mila". Prve dvie popievke pjevali su prvi put
u koncertu od 21. veljače god. 1845. upriličenu u zagrebačkoj
streljani. popievkama „Nosim zdravu mišieu" i „Brod nek
ćuti udarca" („pčsan sačinjena i u muziku stavljena od Rusana,
a za sbor sa provadjanjeni i'ortepiaria priredjena po V. I.isin-
skom") pisala je „Danica ilirska" u br. 9. od 1. ožujka
god. 1845., da „su najveću hvalu stekle, te da su se mo-
rale radi svoga sasvim narodnoga značaja ua obću želju ope-
tovati".

Prigodom kud su ove dvie i treću „Složno braćo mila"
pjevali u Varaždinu pisao je SI. Danici Ilirskoj u br.

. od 12. srpnja god. 1845. raedju
u duhu povratimo u prošasti viek, gd
Muzah samo Davora dvorili, i ako

ovo : „Ako
i predji mesto
vrč me prispodobimo

s našom dobom : priznati moramo, da ima i u nas sposobnosti
i nagnutja k umetnostim ; nu sposobnosti ove nisu jošte razvile
nego samo u klici, i s toga treba ih razvijati i to u na
rodnom duhu, ako želimo zbilja da budemo iiračtnici. (! !)
NapČve iz opere Belizario i Lucia di Lamermoor
pored sve svoje miline, i pored toga, Sto su u dvorani dubkom
napunjenoj većom stranom bile lepotiee, koje se talijanskom
glazbom rado nasladjuju, neđostaše ipak toliku pohvalu, koliko
sbori Eusanovi „Nosim zdravu mišicu", „Složno bratjo mila" :
„Brod nek ćuti udarca 41 , Što je nov dokaz čarobne sile narod-
nosti, koja zakupivši jedanput siirco, najkrasnije — no tudje
blago — zapostavlja onomu, Što je naše. Osobiti utisak i
vele zaslužnom i obće šlovanom starcu, presv. Mirku Lentulav-u,
kog je svaki nazočan radostnim licem ovde motrio, prouzročile
su u sboru „Nosim zdravu mišicu" rieči: „Van s njim, nat

186

i, kad se slavka rieč govori!" — gde pohvali i
ne biaše kraja ni konca".

Na izmaku god. 1845. poslao je Rosan „Narodnim novi-
nama" tekst prve svoje hrvatske popievke „Liepa moja rodna
Podravina", koja je donde već daleko u narod prodrla bila, ali
se nije jošte u koncertu javno pjevala. Nar. Novine objelodanile
su tu pjesmu u br. 1. od 3. siečnja 1846. s ovom Rusanovom
opaskom : „Zaliin od šarca, što vam ujedno ne mogu i rjnpev
ove ii sebi — kako sami vidite — sasvim proste pesmiee pri-
obćiti, tim većma, Sto jedna u pristojni njojzi napeV ulijana pesrna
kao i jedna u svečano odčlo odšvena dčvojka, veću n nami
pozornost probudjuje. Ako bi se uslM toga u podponi naših
domorodacah osloniti smeo, ja bih rado želji mojih zemljakah
odolio, te nčkoje od mojih napi: vi providjenih pjesmieah zabavi
narodnoj posvetio, nu bojim se, da ne bi solo pevati morao.
Dragić Ensan." — Ovaj Rusanov naum bez dvojbe mnogo bi
doprinesao, da ukus glazbu Ijubeee hrvatsko općinstvo dobije
hrvatski pravac, ali kako znamo, nisu se Rusanove popievke ni
do danas jošte sabrale i štampale.

U djelcu Mijata Novaka „Blieskavci i praskavci u sti-
hovih." (štampano god. 1870. u Zagrebu) nalazi se pohvala
na Rusana, koju je Novak pisao u Beču dne 17. listopada
god. 184(5.:

Slavniju našem, u !
Dragrii' posta od dragosti,
Sto te slavim, ti oprosti,
Ti v Semoven nieilj goi'icaiu,
Medj brežnljkim i ravnicam,
Medj slavnijih slavulj prvi,
Sinak prave stavke krvi.
Sto nam pjevaš, naše učiš.
Pa nit kukca ti ne mučiš,
Dobrog srdca, dobra ćudi,

moveti F. Kušanu.
To su meni mili ljudi.
Majke sretne sinak pravi
Svoga roda ne ostavi.
Za njeg misliš, za njog r
Spomenik si tako gradiš,
Kog ti nitko ne razvali,
Niti vatra, niti val i,
Jer on v naših prsih biva,
Jakost vio'-nost b tim dobiva".

Iste godine (1846.) urekli su bečki Slaveni sielo na večer
1. prosinca u prostorijama „Zlatne kite" u Josipovoj varoši. Na

tom su sielu pjevali ?eški, hrvatski i slovenski pjevači pučke
i umjetničke popievke Ceha, Hrvata i Slovenaca. Hrvat tenorisla
Stazič pjevao je. tri Livadićeve popievke: „Uzor ljepote", .Ka-
meDa dieva" i „Sila ljepote", a budući da nije bilo dostatna broja
hrvatskih pjevača, pjevali su česi Rusanovu popievku: „Nosim
zdravu mišicu" udešenu — kako smo već spomenuli — za muški
zbor po Liši uskomu. toj popievci pisao je gosp. Bogdan u
broju 2. Daniee Ilirske od 9. siečnja god. 1847. sliedeće:
„Ovaj četvempev od gosp. Kusana izpevaše sami Česi. U njemu
ne samo da su gerla kako valja po pravilima muzikalnim raz-
drljena, nego bi reći, da gosp. Rusun umž zdravo pogo-
diti svojstvo naroda svoga odvažna i u istim na-
pSvima. Gosp. Kremkiček, koi je kao tenor u tom lepom
<Setveropt5vn pevao, ima gerlo jasno i označeno, i mogao bi
se, da bolje razredjuje žestinu i slabinu u svom pevanju, na
prilično lepu visinu popeti. Da se je desio g. Rusan u našem
sČlu, jamačno bi nm bio samome omilio četveropČv njegov iz-
pevan po takovoj četvorici. - Tako se svrši, kad već polnoći
prevalilo, naše selo, o kome ovdašnji časopisi lupo i na čast
bečkim Slavjanorn progovoriše. u *

* Ovaj je 'inpia u mnogom pogleda velevažan, te bi zavrieđio, da ga
igdje preštampamo u cielostL Ovdje kodu samo rfv to upozoriti, da ju pisao
upotrebljavao rie5 g r 1 o za 8 1 i m m §, i riefi četveropjev za Q u a r-
tett i daje preporučio rtee sielo mjesto jour fixfl, beseda ili
coneerto. On piae: „U siela se sjedi, razgovara, pripovieda i pjeva,
D» bi naei varošani poprimili narodni ovaj običaj i narodnu rieS, znao bi
svaki seljak kazati, kad bi doeoo o selima zagrebačkim, osječkim, bio-
gradskim i t. d. : ta, ta su gospoda pravi naši ljudi. 1 tako bismo mi opet
ponešto umalili provala gerdnu, koja nas od naroda deli, i oplemenjujući
sielo, oplemenili bismo i narod i sebe. Ja na mislim ako se okanimo r3Si
tudje — za koje u duši našeg narodnog čovjeka nikakve juke ni glasa nema
— i osvojimo riee i zabava svoju, da smo nflinili Bog zna kakav nurodan
napredak, veo ja hoću da kažem, da će nam, ako takim putem, takim prav-
cem udarimo u razvitku nsiem, sunce narodni, podobro oakoftli i zracima
svojim naše trude i muke njegovati, krepiti i stoverano nagraditi."

Prateć Rusan pozorno tečaj politike naše monarkije,
brio je svojini pjesmama Hrvate svakom zgodom, đa brane
svoje : svoja prava i svoju narodnost. Ali ma da je Bara imao
junačko srce i premda je vidio, kako su pjesme njegove uzbu-
dile Hrvate, ipak se je bojao, da se Hrvati ne bi dali nad muti riti
ili prevariti, i da im težnje ne bi na zlo krenule. U takvom
raspoložaju spjevao je pjesmu za novu godinu 1847. Pjesma
ova malo je poznata, te ju zato ovdje priopćujem u eielosti:

Na novu godinu 1847.

S dahom novim diše k nama

Godinica nova,
Nši iinsji'oskih s višjeg hrama

Krilih siđja ova;
Sidje. tako sav sviet mnije,

Sa kutijom nade.
Nu u njojzi Sto se krije

To se još ne znade.

Tol'ko samo šum probija
Kroz oblake tmaste,

Đa i

šija,

Hora sladja raste.
Zalud bura danju noćju

&ora, vodu buni,
Gde providnost novom moej

Zemljođuha puni.

Mnći, inuSi buro ljuta,
Ti nam nenaskodi.

Nebu vedrom bježi s puta,
Neka rodu godi;

'Man tvoj bit će trud pun j

Kao sto je bio,
Jer unišlit plod se neda,

Koj je Bugu mio.

Dobro došlo diete raja,

Novo ljeto drago,
Vrh slavjanskih sipaj kraja

Sreću i sve blago.
Pozdravlja te a tih stranah

Sada srde.; svako,
I za liek \a svojih ranah

Zaklinje ovako:

Daj podpali drugu tvoju

Sjajuću Danicu,
Nek razvija svjetlost svojo

Te uništi tmieu;
Da put bratja razđružena

Nadju k slozi opeta,
I razpršiv zlobe sjena

Niče ljubav sveta".

Iste godine zaključiše staleži i redovi hrvatskoga
da se ukine službeni latinski jezik te đa hrvatski stupi u krie-
post. Zaključak taj, stvoren 23. listopada god. 1847., gotovo j
začarao cieli hrvatski narod. Da narod iskaže saboru svoju zs
bvalnost, štampali su njekolicina hrvatskih otačbenika te raza-
slali ovaj leteći list:

Ferdo Rusan.

„Slava saboru Trojedne kraljevine!

Danas je ogranulo žarko sunce slave i veličine našemu na-
rodu! Sto srao za temelj naše budućnosti i obstanka smatrali,
Sto smo kao najviućju želju u grudih gojili, to evo postigosrao
i kod Boga stekosmo. Danas u subotu 23. listopada odlučiše
jednoglasno slavni Stališi i Redovi kraljevinah Dalmaeie, Hor-
vatske i Slavonie, da se narodni naš jezik u mČsto la-
tinskoga liri Čast diplomatičku uznese.

Primite od nas, Otei domovine, iskrenu zahvalu, hvalu
i slavu podčlit će Vam vila povestnica, ona će Vam upisati u
letopis slavna imena zlatnim! pismeui, te će divno sjati, dok
bude sunca i mesecal"

čini mi se, da ne trebam ni reći, da je ovaj dogadjaj i
Eusana silno uplamtio, budući da znademo, da je najtoplija njegova
želja bila, da hrvatski jezik đodje do svoga prava. U znak svoje
radosti spjevao je pjesmu „Složno, složno braćo mila".

Kada je dne 13. ožujka god. 1848 u Beču buknula buua,
kojoj su se priključili i svcučilistni gradjani, prvi je govorio u
prilog slobode djak Burian Hrvat. Vidjevši car Ferdinand, da
je za njega opasno ostati u Beču, odputovao je potajno u večer
17. ožujka u Insbrnek. tom dogadjaju izvjestio je Eusana
njegov prijatelj JVlijat Novak, tada državni činovnik ti Beču, a
Rusan spjeva umah pjesmu „Svuda buntovni mieša so dim".
Hrvatske je krajišnike vrlo uzrujavalo, što je morao car i kralj
ostaviti svoju residenciju, ali uza sve to ipak ih nije bećka
buna toliko smutila i preplašila, koliko ustanak Talijana i Ma-
gjara. Jer znajući krajišnici, da im vjernost za kralja nalaže poći
u Italiju, znali su i to, da bi neobhodno potrebno bilo, ostati
kod kuće te braniti vlastiti dom. Da ne bi krajišnici kolebali
izmedju jedne i druge dužnosti, spjevao im je svojemu kralju
odani Hrvat Rusan pjesmu prigodom polaska krajišnika varaž-
dinskih u Italiju dne 4. i 5. svibnja god. 1848. Evo prve i
Četvrte kitice t

1. Oro veće ponositih
Krilih (rese, da pohiti
I" prebumi dol i goru,
Pravdi vieka na podporu

Ajd u borbu, ajd u boj!

Pjevajući smjeli: Oj I

4. Ferdinande kralj od Boga
Ti se ipak ne boj zloga,
Dok se Blavjan bori za Te,
Dok junačka vjera cvate.

Ajd u borbu, ajd u boj!

Pjevajući smjeli r Oj!

Medjutim kušali su Magjari kojekakvim sretstvima, da
zavedu krajišnike, ne bi li na krivu stazu zašli. Tako su pri-
mjerice rasturali u Podravini štampani oglas u hrvatskom jeziku,
koji da je tobož u Insbrueku izdao kralj Ferdinand na kra-

* Evo toga oglasa rieS po rieč : — „Oglas na Moju Granicu! Mi
Ferdinand pervi iz milosti božje Cesar Auslrianski, apostolski Kralj
Ugerski, Češki, Horvatski, Dalmatinski, Slavonski, Galicie i Lodomerie, ovog
imena V-ti od Eame, Serbie, Kumanic i Bulgarie, tako i Kralj od Lom-
bardie, Venecie, Hiriumft i Jernsolima, Nadvojvoda Austrie i t. d. i t. d.
Dajemo ovim na znanje Našim Graničarom

Pokedob Mi Našoj madjarskoj Kraljevine, i k T njoj »padajućem der-
žavam, HoiTfttskoj i Slavonskoj lastovito u Budimu stanuju će odgovorno Po-
peeiteljstvo (Ministeriiiin) podeliti dostojali smo, za jedno se jesmo odlučili
sa bolše odredjonje vaše domovine, za bei'žje izvcršivanje vašii poslova, to-
likajše svu vojničku Granicu ovomu Nam i eeloj deržavi za sve Bvoje Čine
odgovornom Minisleriumu podverći i za buduće na inesto putem dvornog
bojnog saveta (Hol'kriegsratli) sve Naše zapovedi samo pntem Našeg Kra-
ljevskog Niiiuesiriikri prvsvetlug Nadvojvode Stefana, Nadvornika Ugar-
skog, i Našega madjarskog bojnog uiinisteriiima na vas i vašu domovina
odpravljati dati, po izveršivatiju ovih zapovedah. pokazujete vi Nam takodjer
na dalje vašu pokornost, koju vi Nami i domovini do vezda, s takom vernom
podloiiiostjuui iskazali jeste.

Graničari! povoljno je sereu Našem za tolikimi dokazib neprikinjeae
vernosti i hrabrosti vani zajdne zasluženo nagradu iskazati moći:

Poklani kam vam neoskrunljivost Vašu narodnosti, vaše vere i vašega
jezika po Nami i po ustavu orsačkim ugerskim zs sva vremena osegurano
je — učinimo Mi skopa Našemu Namestnikn i Našemu ugarskom Ministe-
riuruu za njegovu najsvotitih dužnost vaše želje poslušati, vaše potrebe izpo-
znali i vam bez svakog produljenja sviuh onih polesćieah i povlasticah
delnike učiniti, koje s' novim zakonik i osahnostih vašeg vojniŠkog uredjenja
složiti mogu, i koje svakomu vernom gradjanu po celcij domovini podelenoui

Dobivši Kusan taj o^las, spoznao je na prvi mah, da je to
lirivotvorina, o kojoj kralj ništa ni ne zna, te je zato narodu
svjetovao, neka ne vjeruje u tu proklamaciju. A da krajišnike
■tim bolje uvjeri, da je on o tom tvrdo uvjeren, što kaže,
spalio je sutra dan pred crkvom u oči naroda cielu hrpu tih
lažnih oglasa. Narod se je doduše pouzdao u Eusanovu vjernost
purama kralju, ali se je ipak pobojavao za svoga (''astnika i pje-
snika, pitajuć jedan krajišnik drugoga: a šta onda, ako je taj
oglas ipak istinit? Zato ajde, pa se brže bolje upitaj pismeno
u Zagreb, šta je s tim oglasom. Za njekoliko dana dodje viest,
da je tako, kako je Kusan tvrdio, to jest, da je rečeni oglas
krivotvorina. Za njekoliko tjedana uvjerili su se krajtšniui još
bolje o tom, jer su dobili zapovied bana .Telaćića, izdanu 6. kolo-

uatavu dospeli jesu, iz druge [.'ako strane pozivamo vas, da ri Našega kra-
ljevskoga Naroostnika i ugarskoga Min i st eri uma kakoli Naše sadašnje ustavno
organe u svetu poslušati imale, i po suprotstavljen ju vašu i vaši potomcov
dobro u pogibelj lio postavite, i vašu historiku slavu verne priverženosti
k' Našoj Cesaralioj Km-i ne pokaljajte.

Ovomu Našemu kraljevskomu Namestniku i ngerskoin ini ni eteri umu
bude skupa njiova dužnost za segurnije i bolje otistajanja vašeg redovni«tva,
kak i za proeveiiinje y tiših narodnih škola brea odvlake skerb imati, i za-
jednić vojničkim občinain i drugim vu okruJjih Begimenfa stanujuoim gra-
djanom one ustavno slobode pribaviti, kojeli vsili drugi varoši i gradjani
kraljevine po zakonik obradujavaju se.

Najposle dajemo vam na znanje ila ili Ntišrim b'eluiarsohall Lentnanta
i zapovedajui-ieg Generala u ftlavonii barona Hrahovđzky s' tom nalogom za
kraljevskog Commissara u Herivatakoj i Slavonii imenovali jesmo, tamošnje
na odeepljenje od ugerake krune za oil imajuče gibanjah, osebujno pako
Našem opredelenim nalogom i zapovedam. kako i zakonom su protivno pona-
šanje Bana- Hervatskog barona Josipa .IHlaJira previ, liti, kojemu Mi doklem
sebe podpuno ne izmeti bansku Čast i sve vojničke službe oduzetu Ijemo, i
vam skupa zapovedamo, da do daljeg naredjenja istomu barona Jo/.ipu
JeUaČić svaku pokornost oiireei morate, naredbe pako Našeg Cesar?ko-Kra-
ljevskog Folinarschall Leuinunta barona Hrabovezkv ze vsema i svakim po-
gledu nasledovati imate.

Dano u Našem varoš u Innsbruok danu 10. Juniusa 1848.

192 Ferdo Ruttati.

voza god. 1848. U toj zapoviedi podielio je ban krajišnicima razne
povlastice i olakšice; primjerice: da su. sva zemljišta, što kra-
jišnici posjeduju, odsada njihovo vlastničtvo, da krajiška mladež
ima pravo učiti razne nauke i zanate, da je dioba uz uvjete
dozvoljena, da se carska robota posvuda ukida, da se eiena funti
soli snizuje na 3 i na 2 krajcara, da je paša i žirovina slo-
bodna, da je svakomu krajišniku dozvoljeno ženiti se, đa po-
sljednji Član kraj iike zadruge smije kuću i zemljište svoje osta-
viti, komu hoće i t. d.

Početak znamenitog tog spisa glasi ovako: „.Junaci! Kra-
jišnici ! Što sam već toliko godinah želio, evo sada bit će izpunjeno.
Ja, kao Ban vaš, sazvao sam i saslušao poslanike i drugu
uglednu gospodu krajišku, i saslušavši pretresano po saboru
potežkoće vaše, opravio sam novotzdelane propise krajiške milo-
stivom caru na previšnje potvrdjenje. Tverdo se ufajući, da će
njegovo veličanstvo moje i saborske predloge o krajini na skoro
potvrditi, izdajem i proglašujem ja od tieh propisan one točke,
koje se sad odmah u život uvesti mogu i uvesti imadu". —
Svršetak pako glasi ovako: „Junaci! Krajišnici! Ovo je već; dio
onieh polašticah, za kojim vi odavna uzdišete. Ovo su najteže
tegobe vaše bile, i evo sada spadaju vam s vitežkih ramenah
vaših, đočim i druge važne polaštice, kako ih naš milostivi car
potverdi, za što se ja kod prestola carskog pobriniti budem,
vami na dalje proglasiti hoćn.

Jedan dio od najvatreniih željah mojieh za sreću naroda
krajiškog tim je već izpunjen. Nu tverdo se nadam, da ćete vi,
mili moji krajišnici, ove polaštice kao znak moje ljubavi primiti,
da ćete i nadalje postojani u viernosti i ljubavi prama caru i
domovini, zahvalni sinovi njihovi ostati i dalnje za vas osno-
vane jošter važnie carskom prestolu već podnesene polaštice i
uredbe uzterpljivo dočekati. Nadam se i to, da ćete vi pogla-
varstvu svome na uzderžavanje mira i poredka na krajini na
ruku ići, te posvuda, kud vas milostivi car i domovina pozove,
i nadalje pripravni biti, i tako da nikada potavniti neće svietlo

H

Vaše slave starodavne. Tim primite sveserđni pozdrav od Bana
vašega

Josipa Barona Jelačić-a.' 1

Tko zna, u kakvom je tužnom stanju dosada živio hrvatski
narod krajine, lako će pojmiti, da je rieč bana JelaČića narod
ushitila. Svaki je krajišnik s najvećim oduševljenjem uskliknuo:
„Za te, bane, u vatm i u vodu!" Atomu nije trebalo dugo če-
kati, jer eto nova zapovied banova na krajišnike, da suzbiju
Tilagjare, koji su Hrvatima sve više opasni postajali. Na postupak
Magjara uskipjela je i našemu bardu Kušanu vruća krv, te on
zaori junačkim svojim grlom tako gromko i tako smjelo, kako
ni jedan hrvatski pjesnik prije njega. U svojoj pjesmi „II ovako
il onako" zagrmio je pun srčbe ali i pun hrvatskoga ponosa
ovako :

„Nek dira sviet ognjište, nek si pari glava,
Miš nije nikad ništa nfinio lavu,
Ne boji se ... . naša domovina.
Dokiein vruća krvea hrabra grije arca."

A u svojoj pjesmi „Stante bure i oluje" pjevao je:
„Ajd Slavjani na bojište, Van iz dvora nek ae seli

Svi odpori da se niale, Zakon vieka tako veli.

Sudbu svetu, koj ne nosi, Sablju paši

i grobu taj ne prosi.
.1 paši, konja 'zjaši

Neprijatelj ako I' igde

Samo emjeio napred kaši! 0ta8bin " nR P Bst , P ride ', ,

Smrt mu neka kroji placu,

Koj u našem tuđje brani, Dok je Hrvat meštar mača.

A našim se kruhom hrani, Sablju paši ."

. TJ ostalom neka ne misli čitatelj, daje Rusan spadao medju
one delije, koji samo rogobore pri Čaši, gdje pogibelji i nepri-
jatelja nema, jer on je i Činom pokazao svoje junačtvo i drugim
prednjačio. Evo što o tom piše g. Šašić u br. 50. „Vie.nca*
ođ god. 1874. „Čim bojna trublja pozove god. 1848 hrvatsku
vojsku u boj, odluči i pjesnik onih krasnih na požrtvovanje za
jedno i drago pobudjujućih pjesama, ne gledati prekrštenih ruku,

I

Ferdo Rwan.

gdje junaci, zapjevavši divne umotvore njegove, hrle na smrt ili
pobjedu. Zamoli dakle, ne mareć ni za slabo si zdravlje, da bi
86 i za njega našlo mjesto u operativnoj vojsci, i bude zbilja po-
zivom pukovnika Reiche od 28. kolovoza god. 1848. upućen,
da primi zapovjedništvo jedne satnije u petoj tisućniji gjurgje-
vačke pukovnije. Izpjevao na to liepu pjesmu ,,TJ boj, u boj
sve sto može", koja se odmak i zahvati podravskih domorodaca,
kao iskra gube, baci on pero na stran, opasa britku sablju, i
htaviv se na čelo svojih dvie sto momaka, pobrza s njimi dne
9. rujna k molvanskom prevozu na Dravi. Od tuda se zaputi
nekoliko dana poslije u Legrad, gdje 28. studenoga g. 1848.
dodje do krvavog okršaja medju earskimi cetami i Magjari
pod zapoviedju Perczelovom. Navala prctežnije ustaške sile bude
suzbijena, kojom se zgodom naš pjesnik takvim junakom ukaže,
da ga ne samo zapovjednik vojske pod Legradom pohvali, već
i drugovi ga još veoma štovati stadoše."

Poslije ovog okršaja uzmaknu magjarski ustaše s hrvatskih
reedja u Magjarsku ; rat uze odsele bjesniti na obalama Dunava
i Tise. Jedan i to veći dio hrvatske vojske vojevao je u Slavo-
niji, Magjarskoj, Austriji i Italiji, a drugi, manji dio, ostao je
u otačbini cuvajuć ovu od neprijateljske navale. Medju ove
posljednje spadao je i peti gjurgjevaC-ki bataillon. Busan krene
kući, ali u kratko bi imenovan zapovjednikom koprivničke vojne
bolnice, gdje je spjevao pjesmu „Slavio blaga, Slavio draga",
koja se brzo razleže po svoj okolici.

Kad se god. 1849. svršila krvava buna, povrati se Eusan
opet u tihi svoj Seniovac, ali i tu nije dugo ostao. Brat njegov
Franjo postavši zapovjednikom osme satnije u Virju preseli se
onamo a s njim i Ferdo. Tu se je Ferdo posvema udomio i
ostao ma I ne do smrti.

Hrvatska vojska, vojujući s inagjarskira ustašama, krene na
bojište svirajući i pjevajući Rusanove melodije u obliku korač-
nice. Kapelnik varaždinske- gjurgjevačke pukovnije sastavio je

Ferdo Kuran.

naime ođ Kusanovih melodija popievaka »Brod nek čuti udarca"
i „Nosim zdravu mišicu" koračnicu za vojničku glazbu.*

Njeki krajiški Častntk, koji se je ponješto u glazbu ra-
zumio, ukajdio je po Busanovu pjevanju melodiju pjesme „Usta-
nimo. noć je pala". Ova popievka bude još god. 1848. štampana
*i Beču u tiskari Sommera kao leteći list pod naslovom „Bud-
nica posvefjena Slaviji", i to za jedno grlo bez instrumentalne
pratnje s prvom kiticom teksta Dobio sam ju od samoga Ru-
sana. Melodija te popievke razlikuje se znatno od one, koju
je kasnije ukajdio g. Fleišer i g. Lugarić, jer ne samo da je
štampana u Hes-duru a ona kasnija u Et'-duru, nego je tuj tamo
i rit.mizacija i sama melodija drugačija.

Još mi je ovdje spomenuti, da je popievka „Brod nek ćuti
udarca* s Lisinskovom udezbom štampana u trećem svesku
„Slovenske grlice" pod brojem 10. i to s poslovenštenim tek-
stom. Ova je sveska štampana u Ljubljani god. 1849. ili god.
1850. — Popievka „Nosim zdravu mišicu" (s Lisinskovom
udezbom) štampana je u II. sveščiću „Milovana", zbirci hir.
napjeva, izdanoj god. 1863. po hrv. pjevačkom društvu „Kolu"
u Zagrebu.

Bivši Eusan u "V'irju zamislio je ustrojiti hrvatsko dobrovo-
ljačko glumištno društvo od mjestnih sila. Zamisao dosta je
smjela bila, jer tu je ponajprije trebalo suzbiti kojekakvih prigovora
i predsuda pa svladati i inih, ne malih poteškoća. Ali kakav je
bio Eusan tvrde volje, ne odusta tako lako ođ koje nakane, oso-
bito ako se je nadao, da će ova namisao koristiti hrvatskomu
narodu. Uz pomoć virovskoga učitelja g, Lugarića i podučitelja
g. Kovača, koji su predobili njekoliko gospode da glume, počne
Kusan pretstave dne 30. lipnja god. 1850. s glumom „Tri mla-
doženje na jedan put* ili „Lažac u svoje vrieme", koji je komad

koračnica, iidesena za
.-narod, pcpievaka" u IV. knjizi pod br.

i mojoj zbirci „Južno-

Ferdo Rusan.

136

Rusan sastavio bio. Premda gluma nije imala ni jednu žensku
ulogu — jer virovske goBpodje nisu se nikako mogle odlučiti
da sudjeluju — dojmio se taj komad neizmjerno.

toj predstavi, kako i o eielom Rusanovom kazalištnom
pothvatu, obaviestio je nas potanko Eusanov stari prijatelj gosp.
Stjepan Šašić (Kirinski), s Česa mu ovdje drage volje ustupamo
rieČ. ŠaŠić piše: „ Sijaset radoznalog obćinstva sgrne k toj prvoj
predstavi, kano na veliko čudo, ne samo u mjestu, nego iz svih

I bližnjih sela: Gjurgjevca, Novog Grada i t. d. i tja iz Kopriv-
nice i Belovara, da je jedva trećina mjesta imala. Da se ova
prva igra nije obćinstvu samo milila, već da ga je i čarom
očarala, vidi se s toga, Što obćina novigradska nekoliko dana
poslije upravi veoma laskavu pismenu zahvalnicu na kazalištno
družtvo, u kojoj i ravnatelju (Rusanu) izjavi svoju duboku za-
hvalu za domoljubno im nastojanje, priloživ k jednu i svoticu od
100 for. kao prinosak za namiru kazalištnib budi kojih troškova.
— Poslije ovog sjajnog uspjeha bijaše Rusanu moguće gospodja
Lugarićku i još tri gospodične u svoje kolo dobiti i tim prve
potežkoće ponešto svladati. — Sad dodje red na drugo t. j. na
novčarstvo, glavnu stvar pri svakom i najmanjem podhvatu. Tuj
pomisli Rusan na izdanje kazalištne spomenice, što mu i po-
voljnim urodi plodom. Gosp. Mijat Novak, bivši tajnikom u
službi kod namjestničkog vieća u Zagrebu, ne samo da je tomu
i novci u pomoć' pritekao, več je pomagao i rečene spomenice
razpačavati.

Kazalištne predstave trajahu tako pod njegovim ravna-
teljstvom i upravom sve do 30. travnja god. 1852, dakle pune
dvie godine, i to uz svejednako rastući broj igrača, i to sve bolje i
bolje, tako da si se vještini ovih ljudi upravo diviti morao. Na kao
Što je sve na ovom šarenom svietu promjenljivo, došlo pa prošlo,
sve nestalno i porušivo, tako se sgodi i s ovim podrobnim,
jedva se zemljice dokopavšim zrncem narodnoga usjeva. Na te-
melju naime stare obćiuske kuće (u kojoj je bilo Rusanovo ka-
zalište) podignu obćina virovska novu sgradu od čvrsta gradiva

Ferdo Kusan. 197

ali ne više žali bože za kazalište, nego za pohranu s
jenog odiela. 8 toga se razidje kazalištno družtvo poput rakove
djece, duboko žaieć nemilu sudbinu, koja napustivsi tudji živalj
\2 njegovu domovinu, tako nemilice narodni mu napredak u
postanku uze satkati. Preosta mu sad od ove prošlosti jedina
uspomena najplemenitije narodne zabave, koju tako toplo obljubi.
Ođielo u to vrieme za kazalište nabavljeno pozajmi se narodnom
kazalištnora družtvu dobrovoljaca u Koprivnici. Ferdo videći, da
"tuj s kojećesa pomoći nema, u zlu bolje čekati, osobito gdje
Teć i narodna stvar natražke koraca, koju on uz najbolju volju
i silne napore ne može unapredovati, ukloni se poput Cincinata
ti svoju zabit, gdje bar mogaše misliti kao pravi rodoljub."

Kako prije spomenuh, posjetio sam god. 1863. Eusana u
Virju, kojom sam zgodom zabilježio i njekoje podatke za njegov
životopis. God. 1869. posjetio sam ga po drugi put, no tada
nisam više sabirno materijal za njegovu biografiju, budući da je
g. Kirinski (Šašić)već priopćio bio g. 1864. u svojoj pjesma-
rici (u uvodu) kratak životopis Rusanov. Ali mjesto toga trsio sam
se, da nadjem Sto više Rusanovih popievaka. One melodije,
koje je ukajdio Fleišer ili drugi koji glazbenik, imao je Rusan
na okupu, one pak, koje je ukajdio po Rusanovu pjevanju gosp.
Lugarić, čuvao je Lugarić sam. Što je Rusan imao, dao mi je
uman, gospodin pak Lugarić obećao mi je, da će mi sve Ru-
Banove popievke, do kojih se dokopati može, prepisati i tada u
Osiek poslati.

Pregledavši one popievke, koje mi je Rusan darovao, opazih,
da se njekoje melodije ne slažu s njegovim pjevanjem. Zato
upozoriti Kusana na to, s primjedbom, da bi trebalo njekoje
melodije ponješto ispraviti; no najbolje bi bilo, da mi on sve
svoje popievke pjeva, da vidim, jesu li se gospoda ukajditelji
točno držali njegovog pjevanja. Na to će Rusan šaljivo: „Cr-
nogorci kažu: Bez zelja nema veselja, a ja velim: Bez
i pjeva strina; djevojke i momci mogu pjevati i
bez vina, ali stariji čovjek treba da se prije vinom malo raz-

:

198 Ferdo Kusan.

igra. Dodjite dakle večeras u nasu čitaonicu. Onamo ću pozvati
naše oficire i drugu virovsku gospodu, pa ćemo onda pjevati,
koliko i šta želite,ali prije toga ispravite po muzikalnim zako-
nima ono, što mislite da ne valja, jer ja ne bih nikako htio, da
bude hrvatski narod pred glazbenim svietom osramoćen zbog
mojeg glazbenog neznanja."

Ja odoh u moj gostionski stan, te učraih kako mije Kusan
naložio. Kad sara svršio posao, odoli na ulicu, bilo je prije
Zdrave Marije a početak ljeta, te vidjeh množinu svieta : krajiške
oficire, gospodu, gospodje, i mnogo krajiškoga puka. Opaziv
Rusana, zapitam ga, zašto se je sakupilo toliko svieta. „Njeki
stranac — odvrati Rusan — koji trži s velocipedima (bicik-
lima), a je na putu u Bjelovar, hoće da prenoći u Virju,
te su ga naši oficiri zamolili, da se malo proveze na tom
stroju, ne bili naš sviet taj izum vidio i upoznao." — Za čas
ukaza se taj ponješto ostarjeli čovjek vozeći se iz gostione dalje
u selo. Prosti njeki krajišnik u gaćama, ali s vojničkom kaba-
nicom, koji je uza me stajao, uskliknu čudeć se: „Boga ti,
kakva je to vražja trkaljka!" — »Jeste li čuli, zapitah
Kusana, kako je taj Čovjek okrstio velociped?" — „Eto vidite,
— nadoveza Rusan — takvi su naši ljudi, jedva da što vide,
več imadu i zgodnu riec za onu stvar; pa onda, neka mi tko
reče, da to nije pametan narod."

Poslije tog trkanja podjoh u čitaonicu, gdje me Rusan pred-
stavi oficirima i drugoj prisutnoj gospodi, te pošto smo večerali,
udari u piev. U Rusana bilo je i onda jošte dosta dobro grlo,
ali na žalost bio je več tada na polu gluh; no čašica vina kao
da rau je i grlo i uho razvezala. Iza raznih popievaka zapjeva
Rusan napokon i „Ustanimo, noc je pala" . Pjevajuć on više kitica,
imao sam vremena točno prispodabljati tri razne notacije te
melodije: štampanu melodiju, ukajdbu Fleišerovu i moj ispravak.
Moram reći, da sam se čudom krstio, kada sam vidio, da je
Rusan gotovo od glasa do glasa ovu melodiju onako pjevao,
kako sam ja mislio da bi imala biti. A kada sam sve ti

^m

Ferdo Rusan. 199

na stol metnuo, te gospodi, koja su po njeŠto glazbena bila, tu-
mačio to čudo, pa ih upozorio, koliko imade Rusan prirodno
Čuvstvo za glaziranu simetriju, uzdigli su Rusana, te ga po sobi
na ramenima nosili kličući s najvećim oduševljenjem : Živio
slavni naš Ferdo !

Sutradan pristao je Rusau na prijašnju moju molbu, te mi
je pjevao u stanu gospodina Lugarića njekoliko svojih popievaka,
s ja sam u prisutnosti gospodina učitelja ispravio u melodijama
eno, Što su drugi krivo napisali bili, ili što u koncepciji Rusa-
Kovoj nije bilo ispravno. Tom zgodom uvjerio sam se i o
tom, da je Lisinski takodjer popravljao popievke „Brod uek ćuti
udarca", „Nosim zdravu mišicu" i „Složno, složno braćo mila".
Videći gosp. Lugarit', kako postupam bilježeć melodije, i na što
sve čovjek ima paziti uz taj posao, odluči se, svaku Rusanovu
melodiju na novo bilježiti.

Godine 1809. stanovao je Rusan u seljačkoj njekoj kućici,
imajući jednu sobu prama ulici. Njemu više i nije trebalo, jer
nije bio oženjen, i što je znao s malom svojom mirovinom go-
spodariti. Rusan je bio manjeg srednjeg stasa, i ako ne bijaše baš
slab, nije bio ni jak, kako to njegova slika pokazuje, izvedena
po fotografiji, koju je meni dao.

U toj njegovoj sobici pokazao mi je Rusan tri svoja ruko-
pisa: jednu odeblju u korice vezanu knjigu u četvrtinskom for-
matu, jednu brošuricu od jedno 5 — 6 araka, i jednu brošuru od
jedno 20 araka.

U prvu knjigu upisao je sve svoje pjesme i svoju operetu
B Zaruci a , nadalje jedno (300 pučkih u Podravini sabranih po-
slovica, jedno 350 krilatih rieĆi mudrih ljudi, koje je on sabrao
i preveo, nadalje: kako valja liečiti njeke bolesti, razne napise
za učione, čitaonice, za župnu kuću, za sve moguće zanatlije i
druge, koje je on sastavio. Osim toga nalaze se u toj knjizi
vrlo zanimive bilješke o Podravini i podravskim mjestima: Gjur-
gjevcu, Virju, Legradu, Šemovcu, čerleniku, Sesvetima, Sv. Ani i
drugima. Ovu mi je knjigu, kako rekoh pokazao, ali ja onda

nisam ništa iz te knjige zabilježio. Sadržaj te knjige saznao sam
istom sada, i to dobrotom g. gimn. profesora Novotnoga (sada
u Varaždinu), u koga je taj Kasanov rukopis .*_

Izmeđju onih 600 pučkih poslovica ima jedno 200, za
koje mi do sada zuali nismo, a mnoge od onih koje se nalaze i
u Vuka, Daničića, M. Stojanovića i Kapetanovima bolje su stili-
zovane nego u spomenutim zbirkama.**

* Kako sam čuo namjerava goBp. prof. Novotni tu knjigu u eielosti
objelodanili, šio od. srca želimo već radi onih historijskih i monografskih
bilježaka i pučkih poslovica.

** Seienim, da nam ne će g. prof. Novotni zamjeriti, ako ovdje izabe-
remo malu kitu tih poslovica; jer upravo taj mali izbor mogao bi tim veoma
probuditi znatiželjnost općinstva za sadržaj Rusanove knjige.

Ako se put i na daleko proteže, neka je samo ejeguran. — Bješe ti
jahati, kad si sedlao, ne bi bio zakasnio. — Bistra voda, da ne bi ni žabe
mogao raspoznati u njoj. — Ako ti sunee dobro hoće, ne misli na mjesec

— Bolje je naše polovno, nego tudje u, nova krojeno. — Bolje je i obilaziti,
nego se dati od psa ujesti. — čovjek obraća, a Bog obrne. — Duša ne
raste na vrbi. — Dvošiljasti kol ne ide u zemlju. — Gdje vodje nema, tu
vojska driema. — Gdje zub boli, tu jezik tiče (zapinje). — Hodi po sniegu,
nn da se tragovi ne smotre. — Hulje na njega, kao da je konja pod Bogom
ustrielio. — I za krajišnike (Hrvate) je Isukrst muke podnosio. — Ili da
pade glava, il procvjeta slava. — Ili kuj, ili se ne mroi. — Jedna krmača
smuti i najčistiju vodu. — Jao si ga onomu, koji užiže svieću mimo brata.

— Jeka bubnja što je dalje, tim ugodnije (rat). — Jezik je duša naroda.

— Kad vrag crkne — a još ga nije ni glava zaboljela — onda će ti se
odužiti. — Kad je glava pala, ni nogo ne stoje. — Kad se lien upali, sav
eviet popali. — Korice su blagostanje noža. — Kamo će hrdja, nego na že-
ljezo! — Konj ciče, al ga zato ipak podkuju. — Krasne žene i dobro vino
sladki je otrov. — Krila mravljiee njezina su propast, — Krivom pomagaču
katran na kolaču. — Lako je na toplom ognjištu vatru naložiti. — L»ko
je bielu vunu pocrniti (pravednu stvar oklevetati). — Ljepota je cviet u blatu.

— Mrtvi ostavljaju, a živi dtele. — Mladi se kao kosa popova. — Naišao
je, kao čamac na kladu. — Na pobožnom putu biti i bez molitfe se natrag
vratiti. — Ne budi spavajući spavajućega. — Neima u njega vjere koliko
nj u pužu krvi. Neima slada bez jada. — Od riečt se porez ne plaća. —
Od zla Željeza nikad dobar mač. — Onim rode orasi, koji ne imaju zubi. —
Orao no lovi muhe. — Ovce nisu na paši radi ovčara, nego ovčar poradi

Ferdo Eusan. 201

Tugi rukopis, koji mi je pokazao, sadržavao je manje po-
znate rieči, koje je on u puku čuo i bilježio. Treći rukopis bio je
prevod Praetoriusova ,,Tascheu-Fremđ-W5rterbueh*. Ovaj je rieč-
nik Kusan sastavio za kazalistnu potrebu, kada je bio ravnateljem
dobrovoljnog glumištnog društva, »često sam — reče mi Rusan
— trebao za tudji koji izraz zgodnu hrvatsku rieč, a u nagim
rječnicima ili nisi našao rieč, ili je bila nespretna kovanica. Tako
na primjer zovu zadaću, koju ima glumac u glumi provesti,
ulogom, nije li to bezsmisao? Ajde zato, pa sastavljaj sam mali
riečnik, prilagodi dotičnoj stvari ili pojmu u puku živuću rieč,
te uzdigni ju na termin us-tech ni cub."

Gdje se sada nalaze ova dva rieČnika, nije mi poznato. Kod
te zgode dao mi je Eusan dvie pjesme: jednu pučku i jednu
svoju, koju je spjevao 8. travnja god. 1867. u oči uvedenja dua-
lizma. TJ pučku onu pjesmu bio je gotovo zaljubljen, jer je
mislio, da je alegorička slika slobode Hrvatske. Ova je pjesma
zaisto mistična, ja bib rekao da je vrlo stara i da predočuje neŠta
drugo, nego eto je idealista Eusan mislio. Neka čitatelj sam sudi:

Za građom je livada zelena,

Na njoj pasu dva konja vitežka,

Dva vitežka, a dva nevitežka,

Koje Čuva Aniea djevojka.

ovaca. — Pošteno držanje, trajno zvanje. — Prazno bure na utone — Psi
nisu tomu krivi, što konji crkaju. — Pišivo voće kupuje samo sliepao. —
Polok do potoka more. — Pun je naklona kao giSki kalendar postova. —
Pucaj zem^o, delija t« kopa! — Eadi gospodara mora čovjek i pau laskati.
— Sadržaja jedne knjige radi cjelivaju se korice. — Sve za obraz, a obraz
ni xa Sto. — S kradljivcem krade, a s kvarnikom se place. — S pamukom
bb ne vadi tm s pete. — Svaka se ovca za svoje noge vjeSa. — Što će ovan
pečen, kad je po zlu stečen? — Što veoma se pas moči, tim je većina opr-
Jjen. — Tko pod jesen ore polje, gnoji ga na pola. — Tko si oieže ueta,
a ne kaže društvu, da je jelo vruće, nije pošten čovjek. — Trpi dan po dan,
dok ali Bog ne da bolje, ali smrt na vrat ne ćune. — Voda odteSe, a pteaak
ostane. — Voda tako dugo ne počiva, dofclam nije cista. — Vrana bi ae
rada ponositi s labudovim perjem. — Zee se razljuti na brdinu, no brdina
o tom ni mukao.

202

Ferdo Ruaati.

Sama čuva, i liepo si pjeva:

„Da mi se eara. ne bojati

I carice jedine sestrice,

Zidni« 'u crkvu ođ olova,

A žrtvenik od samoga Jata.

Na njega bi po dukat metala,

Po dva, po tri siromakom dala"

To začuli sluge dvorjanici,

Pa otišli k caru gospodara ;

„„čujđfl care, što ti Ana pjeva,

Što ti pjeva iz srdašca dieva:

Da joj se cara ne bojati

I carice jedine sestrice,

Zidala bi crkvu od olova,

A žrtvenik od satnoga zlata;

Na njega bi po dukat metala,

Po dva, po tri siromakom dala"".

Car govori đvorjanikom svojim:

„Metnito ju u tamnicu tamnu,

Nek tamnuje devet godin dana".

Devet prošlo, deseta nastala.

To začula Anićina majka,

Te pohiti k caru gospodaru :

„Daj mi, care, od tamnice ključe,

Da poberem moje keerce kosti,

Da ih metnem pod grad na snnašee,

Možda ih se koja obagrije,

l men* tužnoj riečcu progovori".

Ead je došla pred tamnična vrata,

Vrata su se sama otvorila,

Gdje Aneica novu služi misu,

A angjela dva joj poslužuju.

Odilazeć ja

iz Virja, gdje sam njekoliko dana

boravio,

pratio me je Rusan u bližnja sela, te mi je pomagao

kod bi-

Iježenja

pučkih

popievaka tekst pisati. Kad sam se

mjesei-a

prosinca

vratio

s duga i daleka puta kući a Osiek, čekala

me je ve<S njekoliko mjeseci pošiljka g. Lugarića, u

kojoj je

bilo 45

Rusanovih popievaka s melodijama i s potpunim tekstn-

rima. Razuimeva se, da sam umah odgovorio, ali se

ujedno i

Ferdo Rusan. 20a

ispričao, što ne mogu taj Čas baviti se s ovim popievkama, bu-
dući da moram najprije urediti pučke popievke, koje sam na svom
putu sabrao, Došav red na Rusanove popievke, pisao sam dne
27. lipnja god. 1870. g. Lugarieu, te mu poslao tri popievke,
za koje sam mislio, da bi dobro bilo melodije ispraviti; ali prije
nego Sto bi ja ispravljene melodije uvrstio u moju zbirku, želim,
da me naš dični rodoljub Rusan opunovlasti, da to učiniti smijem
dotično da se u vlastoručno pisanom listu u to ime izjavi.

Dne 5. srpnja god. 1870. pisao mi je Rusan sliedeei list:
„Veleeienjeni gospodine! Iz Vaše vriedne na gospodinu. Lugarića uprav-
ljene poslanice od 27, pr. lnj. mogao sam razabrati, da Vam je popravljanja i
ugladjivanje mojih neznatnih, za ladanjski, a ne za veliko-gradski aviet stvorenih
napjevah, mnogo zadalo mozganja, te Vam vjeruj™, pošlo nisam Btrukovnjak
a najmanje majstor n struni glasbe, nego posve umjetnoj glasbi neuki prosti,
jedino iz ljubavi prama narodnosti pjevač. A i to Vam valja u obzir uzeti,
da li su razni inoji pomagači ili sastavitelji mojih napjeva točno shvatili i
pobilježili tečaj predavanja ili predpieva moga, jerbo ni to se ne da tako
lahko obaviti, kao što se čini. Kad biste me čuli istu te Istu pjesmu pjevati,"
jer se držim čvrsto obostrane mjere, premda su mi pravila umjetne glusbe
saavira nepoznata, — to bi se mogli osvjedočiti, da li je onoga glasbopia
ravan s Vašim. U ostalom ja nebi ni s bliza pomislio, da ćete se ikada
odvažiti na takav posao. Ja sam Vam, vjerujte mi, vrlo zahvalan na Vašoj
dobroj volji, na Vašoj pripravnosti, strpljivosti i trudu, moleći Vas liepo, da
bi sve moje napjeve, što ih pri sebi imadete, pregledati i koliko (o moguće
po smislu i zahtievanju glasbenih pravilah popraviti i u red slaviti blago-
izvalili. — Istinu izpovjedajući moja namjera nebje 'iio bog /.na do kakove
glasbene riedkostl ili tja, slave doćerati, Bože sačuvaj, lomu se protivi veđ
ista moja nesposobnost, nego samo kako rekoh, pravo d.i pupiji ■ ti.'-ui. mojim
domorodcem i domorodkinjnm, da se u našem jeziku isto tako
pjevati dade kao i u talijanskom, dakle bolje nego u
njemačkom: a drugo, da se već jedan put okane poganskoga običaja,
tudje pjesme predstavljati svojim zato, što su tudje, jest, da tu svoj
svoje goji, ljubi, štuje i njeguje kao brižna majka svoje
nježno i nevino Sodo, ako hoće da bade vriedan sin ili
ćerkft vriedne domovine, što mi je na moju veliku radost u mojoj
postojbini i pošlo za rukom,

* Od ove tri popievke, koje sam ispravio, nije mi Rusan slučajno ni
jednu pjevao.

Napokon pjesme „Stan to bure i oluja* nije opredieljena za
poputnieu (mara),* nego za kolo mužkaraeko. Stihove kao Sito sliede pjeva
jedan dio pjevaćah laganim a opeta stih „Sablju paši" drugi dio
brzim korakom. . .

B tim primite srdačni pozdrav od Vašega sveudilj žalibože bolujućega
štovatelja Ferde Rusana."

U drugom jednom listu od mjeseca veljače godine 1871.
pisao mi je Rusan, da mu zdravlje nazaduje, da je posvema
ogluhnuo i t. d. On piše :

„Ja se, mili moj gospodine, sa svojim zdravljem žalibože ni za tricu
pohvaliti ne mogu, dapače potužiti koliko nikada. Nesnosan šum i pištenje
u ušesi. često trzanje u glavi i vrtoglavoat, kao da je posljednji ea,s već tu,
Ogorčava ml na toliko život, da me vee ništa na svietu ne veseli, osim ro-
doljubnih na areću i prosvjetu domovine amiarajućih tvorovih. Kako ne,
molim Vas, na lievo uho ne čujem vee uprav ništa, a deano posve malo, a
desna mi je ruka, u prkos Frieđmanovom prstenu, stala drhtati, da jedva
pero vuie. — Pozivlju me danas na neku društvenu zabavu ; nu kakva mi
ta zabava, bila još tako narodna značaja, s mojom da rečem vražjom u ušesih
svirkom, i s mojom nesretnom ghihotom? Za mene u ovakovimi okolnostmi
životarećega neima, kako rekoh, na svietu zabave. Kad me vidite, rekoh,
ulicom ići, mislite si, gospodo, da sanjale, da me vidite u snu, gdje duh moj
tumara nekadanjim tragom propala bića. Sa mnom je na moju tugu i žalost
već tako. a a Vami gospodine, budi nasuprot uvieko kroz mnogo pokladnih
vremena: zdravlje, sreća, zadovoljstvo i rodoljublje. To Vam želi od svega
srdea i dušo pozdravljajući V;iš štovatelj Pr, Rusan."

Kako je iz ovoga lista razabrati, pozvali bi Rusana na za-
bavu, znajući od prijašnjih godina »da je on bio ona privlačiva
sila, oko koje se ljudi sakupljahu kao pčele oko medice'. Ali
nesretna nm gluhoca nije dala da se ođazivlje tomu pozivu, jer
mu je teško bilo upuštati se u razgovor sa znancima i sa svojim
štovateljima. No došlo je još gore. Njekoga dana mjeseca svibnja
god. 1874. čim je u jutro ustao, opazi, da je posvema ogluhnuo.
Kada bi kraj kuće mu bili ispalili top, ne bi ga čuo bio. U
teškoj toj svojoj nevolji odlučio je, da se preseli u Belovar k
svojoj rodbini, znajući, da će u nje naći polakšicu i prijatnu njegu.

Dne 17. srpnja god 1874. oprosti se liepim govorom od

saro po sadržaju i melodiji te pjesme seienio, da je to koračnica,
1 ) »govorio promjeni tempa.

Ferdo Rulan.

milih svojih Virovljana, medju kojimi je živio punih 25 godina
u najljepšem sporazuniku i štovan od svakoga.

U Belovaru rifltko se je pokazao na javnosti, jer nije mogao
s nikim općiti radi svoje gluhoće, a niti je više volje imao
8 kime dopisivati. No stihove je ipak još gradio. Posljednja nje-
gova pjesma, koju je spjevao, bijaše pirovua pjesma „Razvila s
liepa ruža u zabitnom grmu".

Obuzevši ga staračka nemoć, prestalo mu je kucati junačko
i patriotičko srce za uviek dne 2. svibnja god. 1879.

Prilikom Eusanove smrti pisao je August Šeuoa,
urednik „Vjenča" (u broju 19. toga listaj, ovo; .... „Pjevao
je kao ptica na grani, at se njegov glas čuo u tri kraljevine i
dalje. Taj glas ori se i preko njegova groba razplamćujuć i
danas srdca kasne potomčadi. Badava! Neka se prče naši vr-
šnjaci, neka se prči budući naraštaj, toga zanosa, toga rodo-
ljublja, te iskrene žive ljubavi naroda, koja se nije očitovala
medjusobnim rezanjem i grizkaDJem, koja nije poznala ni puste
slavičnosti, ni sebičnosti, dan danas je više nema i žalibože je
nema, a svega je toga bilo — malom iznimkom — u buditelja
ilirske dobe, svega toga je bilo obilje u Eusana. Glas o njegovoj
smrti sjeti nas tekar, da je dosele živio. Ta kod nas se lahko
zaboravlja, brzo zaboravlja, i svatko se drži Titanom, jakim ju-
rišati nebo. No poviest briše u čas prolazne okresniee s neba,
a Čista poštena imena, kao zviezde. Takovo bijaše i ime pokoj-
noga starca, krajiškoga poručnika, koji je bio u vojsci našega
pokreta Četovodjom. Slava i lahka zemljica starcu, viekom orit
će se po domovini žarki glasovi njegovih pjesama, zato će mu
biti i medju narodom vječna pamet."

Njekoliko dana iza smrti našega Tjrtaea potaknuo je bivši
drug njegov, sadašnji umirovljeni školski nadzornik gosp. Franjo
Lugarić, misao, da se Eusanu podigne spomenik i to u Virju,
jer je tamo spjevao gotovo sve svoje pjesme, UBtrojio i više go-
dina ravnao i uzdržavao hrvatsko dobrovoljačko glumačko društvo
te time uprav iz Virja budio hrvatski narod i širio hrvatsku

popievku. Ovu je misao gosp. Lugarić tako liepo razlagao,
opravdao i preporučio, da su u Novigradskoj čitaonici prisutna
gospoda jednodušno pristali na taj predlog, te uman i izabrali
privremeni odbor sastoje« od tri lica, naime od gg. Franje Lu-
garića, Alfreda baruna Scholtena i od novigradskog učitelja
Marka Grivića.

Prva zadaća tog odbora bijaše ta, da mole od visoke
n. vlade dozvolu, da smiju sabirati dobrovoljne prineske za
spomenik našega barda. Kada je dozvola stigla, a to je bilo 14.
tranja 1880., izdbrali su Eusanovi štovatelji u Virju dne 30.
travnja stalan odbor, sastojeć od gg. F r a nj a L u g a r i ć a
(predsjednika), Dragutina M i k u 1 č i ć a (blagajnika), Mije
Tomca (tajnika), Alfreda baruna Scholtena, Franje
Pevaleka, Martina Pankarića i Stjepana Sabolića,
Odbor je složio poziv na hrvatski narod te molio za prineske,
ali se je narod slabo odazvao, jer ako su i Častnici 16. pješačke
pukovnije u čas poslali 45 for. a gospodarska bratovština Vi-
rovska 50 for-, to su ostali manji prinesei tako sporo tekli, da
je odbor sam zđvojio, hoće li ikada do spomenika doći. Istom
kada se je god. 1885. tadašnji narodni zastupnik barun Bartol
Zmaić svojski zauzeo za tu misao, te sam sabrao 393 for., bilo
je nade, da će odbor moći oživotvoriti svoju nakanu. Po pri-
nosnom arku, koji je barun Zmaić odboru predao*, priložiše po
50 for. : preuzv. gosp. ban grof Khuen-Hedervary, uzoriti gosp.
kardinal Josip Mihalović, visoko rodjena gospodja Klotilda baru-
nica Vranyczauy Buratti, barun Inkej i barun Zmaić.

Iza tog uspjeha bude spomenik naručen kod zagrebačkog
klesara i kipara Andrije F u c h s a za ugovorenih 650 for.
Spomenik (obelisk) zgotovljen je od nabrezinskog mramora, te
imađe ovaj natpis :

• Ovaj izkaz i izvještaj odborov imadem zahvaliti gosp. Lugariou, koji
mi -je m ono pismeno priopćio, eto se je ticalo Rusanova spomenika.

208 Ferdo Rasan.

Ovaj spomenik

postaviše žarkomu domoljubu i bodromu

Širitelju Hrvatske pjesme

Ferdi Rusanu

njegovi harni prijatelji i štovatelji

god. 1886.

Još mu pjesma otačbinom

Slađko ječi, srdca budi,
Smiero'trudom i vještinom

Da nam ljudi budu ljudi.*

vrieme, što je g. Fuchs na spomeniku radio, obratio se
je odbor na me, da se pobrinem za zgodnu pjesmu, spjevanu
za svetčano odkriće spomenika, te da ovu pjesmu uglazbim za
muški zbor. Za pjesmu zamolio sam slavnoga našega pjesnika
presv. gospodina Ivana viteza Trnskoga, a uglazbivanje te
pjesme povjerio sam mojemu učeniku (sada već pokojnomu)
Antunu pl. Vaneašu. Obdareni taj mladić prekrasno je riesio
svoju zadaću, te zato mislim da ćemo ugoditi svim našim čita-
ocima, ako tu glazbotvorinu ovdje pridodamo i tako otmemo
zaboravi :

U slavu Ferdi Rusanu.
Spjevao Ivan vitez Troski.
Uglazbio Antun pl. Vancas, dne 6. rujna 1885.
Maestoso i.

Vjec-ni ti spomen, Ru - sa-ne skromni] Narod ti erd-ca
Je-rio-ka ka-no tru-blja se jav-nu Ži-ca ti Bo-gom

* Spjevao Iran vitrr. Troski.

I

h»a - li - o do - bro, Di-ei - o trud ti pro ■ svet ■ ni, pom-ni,
dir - nu-t« sto-pro, Ia-vi-je klik teoj po - bje - dn glav-nu,

Na-pried pu-ti-o rod U slo-

Nit je pla-een ti trud i.

m ^^^ mš^ škk k

Nnpried pu-ti-o rod, A
Nit je plaćan ti trud, Al'

^m^^mhš,

210 Ferdo Rasan.

-rLP-r

mm^m^m^^

, po -Ste -nje na-še slii-vti r-ast.daza Snat;
U-spo-me-ni tvo-joj ela-ri loj, da sla-vi;

o^m^m^s^mA

m^mmmmm^m

Sr • oa kad si raz-i - gra-o, Za po ■ ete-nje, sla-vu, iSast,
lin - du - je ae zem-lja cie-la, U-apo - me-ni sla-vi toj;

7-rr

( i - ate-nja, ala-vu čast; Bla - vu. Čast, ela-'
U- spo - me - ni ela - vi toj I slu - vi toj , ala - vi toj !

Svečano otkriće spomenika bilo je ustanovljeno na 30.
svibnja, na imendan Rusanov, no nije se moglo provesti, jer se
je opća javna svetkovina s višeg mjesta zabranila. Uslied te
zabrane đodje barun Zinaić dne 30. svibnja na lice mjesta, te
položi oko 9. sati jutrom u prisutnosti odbora prekrasan lovor
vienac na spomenik, govoreć tronutim glasom: „Slava tebi širi-
telju hrvatske pjesme i hrvatske misli!"

Time bi svršena svečanost, za koju se je u veliko radilo

211

i pripravljalo i kojoj se je na tisuće Rusanovih prijatelja i Što-
vatelja radovalo. Svečani govor tora zgodom imao je govoriti g. Lu-
garić, pak pošto mi je on isti govor u svoje vrieme saopćio, a ja ga
sačuvao, mislim, da ga smijem ovdje saopćiti, jer nam i on rje-
čito riše patriotički rad Ferde Rusana za vrieme našega prepo-
roda. Glasi ovako:

„Mili narode! Slavna gospodo! — ■ Pedeset je preteklo go-
dina, kad no se u bratsko kolo sastala liepa kita hrvatskih ro-
doljuba, koji zadahnuti vrućom ljubavi prema rodu svome, opo-
jeni svetim Čuvstvom narodnosti i uzneseni divnimi zvuči jezika
svoga, zapjevaše žarom mladenačkim pjesme budilice, da njimi
usplamte srca hrvatska, da njimi probude narod iz tvrda sna.

Pedeset je godina minulo, Što je pokojni Ljudevit Gaj,
vodja te mladenačke čete, stupio pred uzvišeno prestolje, i izprosio
od kralja dozvolu, da može izdavati hrvatske novine. Pedeset
je godina prošlo, što je na obzorju knjige naše zasjala .Danica'
te sjajem svojim širom domovine u srcu svakog čestitog Hr-
vata duboko uvriežila svetu istinu, da je „narod bez narodnosti
tielo bez kosti", Pedeset je godina, od kad se je hrvatski naro(
preporodio, od kad je uskrsnuo na nov život. I bilo je već
skrajne doba, jer kako reče hrvatski umnik dr. Franjo Marković
„prije pedeset godina snivao je hrvatski narod san bezsviesti, on,
se nije sjećao prošlosti ni starine svoga jezika, njega je pokrila
zaborav junačke povjesti; on nije više vidio prostranstva svoga
jezika i krvi; on je u svakom kraju mislio biti drugim bićem
i jezikom; on nije više prepoznavao ni najbliže kamo li uda-
ljenije braće svoje razsijane u velikom prostranstvu svieta; on je
već postajao tudjinac na svojoj staroj djedovini: on si je utvarao
dom pri tudjem ognjištu, koje ga nije grijalo nego ubijalo ; on
je bio bez svoga jezika, bez svoje knjige, bez svoje škole ; on ja
bio bez sviesti o sebi ; on je bio gotov nestati. U to doba po-
diže se kolo hrvatskih mladica te oni povratiše hrvatskomu
narodu divan jezik jedinstven, koji zbore i razumiju miljuni, kojim
je evala pred vjekovi kroz vjekove knjiga naša u Dubrovniku

io

i

a

I!

212 Ferdo Husnn,

i Dalmaciji: oni mu uzkrisiše povjest i sviest starodavnih prava;
oni mu prikazaše i srcu primakoše bližnju i dalnju istoplemenu
braću; oni ga vratiše u djedovinu, u domovinu iz tudjine; oni
mu dadoše jedno pismo, zanosne pjesme, narodni dom, narodni
muzej ; oni ga osviestiše, prosvietliše, duhom ujediniše, oživiše,
spasiše. "

U kolo tih uzkrtsitelja, tih preporoditelja našega roda i je-
zika poslala nam je ravna Podravina četiri sokola siva, Četiri
pobornika narodne Časti i narodnog ponosa : Tomu Blažeka iz
Peteranea, Petra Preradovića iz Grabrovnice, Ivana Trnskoga iz
Novigrada i Ferdu Rusana iz Sesveta.

Od ove četvorice samo je još jedan medju nami živimi,
samo jednog sretni smo još gledati u junačka lica, te u njem
pozdraviti dičnog zastupnika onog zanosa, one plemenitosti i
požrtvovnosti, kojom su podravački sokolovi budili sviest naroda
i branili svetinje njegove. Jast, slavni pjesnik „Kriesnica" neka
bude danas živim svjedokom, da Podravina slaveć uspomenu
Ferde Kusana, slavi i časti po njemu sve hrvatske preporoditelje,
a najpače one svoje sinove, koji ugledaše svjetlo božje u Podra-
vini ravnoj, on nek bude živim svjedokom, da ravna Podravina
znade cieniti zasluge sinova svojih za svetinju hrvatske domo-
vine i onda, kada ih nema vise medju živimi na ovom svietu.
Jest, zahvalna je hrvatska Podravina sinovom svojim a u znak
te zahvalnosti diže ona danas spomenik jednomu svomu milje-
niku, a sva domovina pozdravlja vjernu kćerku svoju te kliče
ponosito: „Teci Dravo! teci te ne taji više, svim Hrvatom reei,
s Virja radost diše".

Ferdo Rusan nije učio visokih nauka, on nije pisao de-
belih knjiga, nije poznavao ni kajde, niti je umio ikoje glazbalo,
pa ipak se njegova slava širi širom eiele domovine, pa ipak je
on bio jedan od najznamenitijih uzkrisitelja i preporoditelja hr-
vatskoga naroda, pa ipak svagdje, u svakom kraju doma našeg,
kadgod zapjevaju hrvatska grla „Nosim zdravu mišicu i srce
junačko", kadgod iz hrvatskih grudih otačbeničkim zanosom

uzkliknu „Živit kanim ili umrieti otačbino za tebe", svagda
sjaje divnim sjajem ime Ferde Kusana. A kako i ne bi? —
Ferdo Eusau bio je muž bujne fantazije i tanka glazbena čuvstva,
opojen ljubavlju domovine i svetim čuvstvom narodnosti. Bogom
zađahnut čudotvornom snagom pjesme svoje, od kuda kao pravi
sin domovine, kao valjan kršćanin i vjeran podanik kralja, crpio
je božanske napjeve budnicam svojim, prebirao divne stihove
svoje, da njimi slavi Boga, kralja, domovinu svoju, da vilinskimi
glasovi svojih pjesama probudi narod iz teškoga sna. Kadgod se
razliegala pjesma njegova, gdje god ju pjevalo malo i veliko,
svagdje je uzpirila žarku ljubav za domovinu, svagdje uzplamtila
sveto čuvstvo narodnosti, jer „Bilo kak mu goder drago, na-
rodnost je naše blago, tko ju tare, trti daje, neima mjesta medju
narni", svagdje uzbuktio živi plamen za narodni jezik, kog B na-
mjestit svuda valja i u božjem hramu, neka slavi Boga, kralja,
a ne praznu slamu".

Oh, divnog li zanosa, bujne li snage u Busanovih davo-
rijah! Koliko je hrvatskih srdaca razdraganih Busanovimi pjes-
mami uzkipjelo za svetu stvar domovine, koliko junaka uzkliknulo :
„Stante bure i oluje"; koliko grla zaoriio: „Slavje nek zaori,
kud se naša rieč govori" ; koliko ustna zapjevalo glasom mo-
leeim: „Ah ne daj, ne daj, da budem rob, ma se pred tobom
otvorio grob". — Tko da izbroji one budnice, tko da ispjeva sve
pjesme, kojimi je Ferdo Eusan obdario domovinu svoju? —
Kolika lojalnost napram prejasnom domu Habsburškom i ljubavi
prama široj Dam domovini ne proviruje iz njegove pjesme po-
svećene vojničtvu bivše gjurgjevačke i križevačke krajišničke pu-
kovnije: „Brzo, brzo Gjurgjevčani i vi braćo Križevčani, čujte
sile, mir propada, kralj nas dobri treba sada, hajd u borbu, bajd
u boj |" Kao i one : „Za dom, kralja, gdi se krv ni život ne pazi,
tu se Hrvat s rodom svim vazda rado nalazi".

Pak ni onda, kad se hrvatski sokolovi vratiše sa bojišta,
kada je jenjao žar mladosti preporoditelja naših, kada je domo-
vinom našom zavladala grobna tišina a tmasti oblaci stali zasti-

rati obzorje tnile nam domovine, ni onda Ferdo Kusan nije za-
nemario, nije ostavio svoje posestrime vile pjevačke, i onda,
sokolio je braću svoju, i onda pjevao je glasnim glasom : „Po-
dravino, domovino! tari suze, tješi dub, sunce grije kud i prije,
još istine živi sluh".

Ferdo Rusan bio je sve do kraja života svoga čudotvorna
slika naravskoga nadahnuća, sve do hladnog groba svoga ostao
je tvrd kao klisura vjeran sin domovine svoje, čedan, značajan,
požrtvovan, neumoran.

Toga muža slavi danas domovina sva, njemu diže danas
spomenik zahvalna Podravina, njega Časti napose bielo Virje, jer
je ovdje iz šemovačkog gaja odjeknula prva pjesma njegova
„Liepa moja rodna Podravina", taj prvi pozdrav, kojim je po-
zdravio postojbinu svoju, jer se je ovdje dizao duh njegov u
visine nebeske, jer se je iz Virja širila čarobna njegova pjesma
od kraja na kraj domovine ove.

Slava Tebi, diko Podravine, Ti miljenfe pjevačice vile, Ti
buditelju narodne sviestl, Ti koji nas i danas svojimi pjesmami
ushiduješ, koji i danas uzbudjuješ vruću ljubav za domovinu i
uspiruješ sveti žar narodnosti.

Slava Tebi, Ferdo Kusane! Ovaj spomenik, koji Ti danas
diže zahvalan narod usred ravne Podravine, neka u nas oživljuje
ljubav za domovinu, neka nas kriepi i jači u neumornom radu
za sreću i dobro naroda našega. On neka hrvatskoj kćeri do-
zivljo Tvoje uzvišene rieči: »Ljubi, ljubi narodnost, majci svojoj
na radost", on neka u svakom Hrvatu usplamti srce i dušu
žarom onim, kojim su sjali hrvatski uskrisitelji, da vazda bude
spreman „živit i umrieti, otačbino, za tebe".

Slava Tebi, Ferdo Kusane! Vječna slava!"

Prelazeć sada na opću ocjenu Busanovih tvoriva, reći ću
otvoreno, da pjesme njegove rietko odgovaraju pravilima umje-
tničke poezije, te da stoje glede dosljedne provedbe oblika na

Ferdo Butan. 215

istom stepenu nesavršenosti, gdje stoje i mnoge nedotjerane naše
pučke pjesme. Izljev su obdarenoga i oduševljenoga naturaliste, koji
zna zašto pjeva i za koga pjeva, ali ne zna uzroka, zašto baš ovako
tvori svoje oblike a ne drukčije, i Sto je po zakonima umjetničke
poezije dobro i dozvoljeno, što li nije. Nesposobnost i nemoć
naturaliste za velika djela odaje se osobito tim, što ne umije
oblik dosljedno provesti, te u ovećim tvorinama ostati vjeran
glavnoj duševnoj dispoziciji.

Motrimo li Rusanovu pjesmu: „Slika plesa" opazit ćemo,
da nije mogao fonetske figure konsekventno pridržavati, i da
se tuj nikako nije znao pomoći. Dakako, ono što se u umje-
tnostima samo naukom postići može, a to je korektnost u svakom
pogledu, ne možeš znati, ako nisi tu nauke izučio.

S obzirom na to, ne smijemo mjeriti proizvode natura-
listićke onim mjerilom, kojim mjerimo umjetničke, t. j.
mi ne smijemo naturalistu onako prosudjivati, kako onoga pje-
snika, koji zahtjeva, da ga smatramo umjetnikom. No Busan
nije nikada i nikome dao da ga naziva pjesnikom, pa ako
ga je tko ipak takovim krstio, odgovorio je toli Čedno koli oz-
biljno : „Kanite se toga pridjeva; od pjesnika zahtieva se većih
i znatnijih duševnih tvorova, nego što sam ja vrstan proizvoditi,
ja hoću da budem rodoljub a ništa drugo".

To je Rusan pako zaisto i bio, te je vršio patriotičku svoju
dužnost, kolikogod je samo mogao: usplameujuć hrvatski narod
za svoj jezik, za svoju narodnost, za svoju otačbinu; budeć ga
na ponos, na samosviest i na požrtvovnost prama toj otaČbini,
te ulievajuć mu ljubav za prosvjetu i za napredak !

Rusan je bio u pravom smislu rieči prigodui pjesnik. On
nije spjevao pjesme izmišljajuć sam povod za pjesmu, već je
uviek erpio tvar iz života naroda ili iz svoga života. S toga i
nije čuvstvo izraženo u njegovim pjesmama umjetno proizvodjeno,
prisiljeno, hinjeno, već vazda istinito. Pjesnički svoj dar umio
je pako prilagoditi svakoj prigodi, te je spjevao i patriotićke
budnice pa i ustaške pjesme, a opet pobožne, crkvene, školske,

216 Ferdo Rusan.

svečarske, ljubavne, vesele, svatovske, tužaljke i druge vrsti.
Nema iole vriedne osobe ili pamćenja vriedna događjaja u Po-
dravini, koji on ne bi bio opjevao. Za mnoge poštene ljude i za
mnogo lokalne dogadjaje ne bismo danas vise znali, da ih nije
Rusan u svojim pjesmama spasio od zaboravi. Takve prigodne
pjesme imaju zato svoju vrieđnost, jer su često jedina naplata
onim ljudima, koju su za sveopću korist šta dobra uradili, te
Sto potiče i druge ljude na slična djela. Jer svaki Čovjek pleme-
nite duše — i ne tražio slavu — ipak želi, da sviet i za njega
znade, da se spominje i njegovo ime. Po tom mislim, da će
svatko rado priznati, da je Eusaoov pjesnički rad zaisto zaslužan.

Za glazbeni dio njegovih popievaka, to jest za pievne
melodije, koje je on isbitrio za svoje pjesme, izpoviedit mi
je — opet posve objektivno — da te melodije ne stoje na onom
stepenu savršenosti, na kojem stoje naše odabrane pučke
pievne melodije, i to zato, jer ih je Rusan stvarao opse-
žnije, nego sto ih stvara puk. Da bi koji čisto pučki i to
obdaren pjevač želio stvarati ili zbilja stvarao oveće melodije,
došao bi u isti škripac, u koji je došao Kusan, jer naturalista
bio odjeven u surinu ili u frak, nije nikada vrstan provesti koju
oveću cjelinu tako, da bude oblikom i stilom jednovita.

Eusanova popievka: „Brod nek ćuti udarca krive vožnje
svoje" izrazuje u prvom dielu melodije vrlo dobro ozbiljnu dis-
poziciju: čuvstvo žalovito i puno srčbe te karakteriše rieči „krive
vožnje svoje", da ne možeš bolje; ali drugi dio melodije („Bili?
bili? zazvao") gotovi je koustrast ili bolje rekav: gotovo prota-
slovje prvomu dielu, a prvotna dispozicija jenjava svojom ozbilj-
nošću toli naglo, da ovaj dio melodije može posve dobro pristati
i šaljivoj pjesmi. Treći dio melodije („Slavlje nek zaori") po-
Čimlje junačkim povikom bodreć na hrabrost, na viteški ponos,
na osvetu.

Ako prvotna dispozicija pada sa svoje visine u ni čim neo-
pravdano naivno ili prosto ćueenje, postane cjelina trivialnom.

Ferdo Rasan.

Drugo je, ako je takav pad opravdao; tada nije cjelina trivi-
alna već u posjedinostima realistična. Ali u drugom dielu
melodije „Brod nek ćuti udarca" ne bi se smjelo — po tekstu
pjesme — okaniti ozbiljnoga tona, već ga je valjalo pridržati,
a u trećem dieiu skočiti na viši stepen čuvstva. U slučajevima,
gdje je jenjavanje čuvstva dozvoljeno, t. j. gdje to karakteristika
predmeta zahtieva, može se upotrebljavati čak i krupni ili jako
djetinjasti izraz, a melodija ipak ne postaje time trivialnom.
Buaanovim pievnim melodijama ne može se tvrditi ni o jednoj,
da je i u pojedinim djelovima prostačka, da udara u žicu nje-
mačkih „Gassenhauera", ali za svaku oveću može se reći, da
je cjelinom trivialna u gore naznačenu smislu.

Kada bi bio Eusan ostao u okviru pučkih naših melodija,
vriedile bi njegove melodije isto toliko koliko i naše najvrstnije
pučke pievne melodije.

Pa zašto nije Kusan prisvojio kratke strukture naših pučkih
popievaka? ta on bi mogao uza svoj naravni glazbeni dar i uz
bogatstvo melodijskog mu vrutka postati prvi medju svima
našim pučkim improvizatorima, koji sada živu, ili koji su ikada
živjeli! — To bi jamačno i postao bio, ali Sta ćeš? Svaki je
čovjek diete svoga vremena, svaki čovjek služi uajradje časovitoj
potrebi svoga naroda, dapače potrebi uže svoje družbe.

Eusan vrativši se iz Italije u milu svoju Podravinu opazio
je, da u nas nema takvih popularnih popievaka, kakvih ima u
Italiji, gdje pjevaju duge melodije, a svaka odaje talijanski
dub. Zato je Rusau ovako umovao: „Naš puk umije, vjere mi,
pogoditi u svojim melodijama hrvatsku žicu, ali su mu na-
pjevi prekratki; naši glazbotvorei opet umiju komponovati
duge melodije, ali te nisu hrvatske; ajde dakle, da ja kušam
pjevati po pučki ali duge melodije. Kušao je, a uspjeh je
tio neočekivan: njegovi uži krugovi hvalili su ishitrioca do ne-
besa, kasnije hvalilo ga je hrvatsko općinstvo ciele otačbine, a
napokon pjevale su se njegove popievke „u tri kraljevine i

218 Ferdo Thfan.

Kako to ? Evo ovako. Strukovno nenaobraženi sviet ne pila,
uživajuć djelo umjetnosti, za umjetničku ispravnost, za logiku
i t. d. t već gleda samo na to, da li odjekuje ovo djelo u nje-
govoj duši, da lije to djelo velikansko i impozantno svojom vanj-
štinom, a napokon, da li je opaziti na tom djelu, koliko je
tvorca, toga djela za radnje probijao znoj, ili da li je to djelo
niklo kano eviet na livadi. Ako laik nadje ova tri uvjeta — a
u Rusana ih je moči naći, jer je on pjevao u smislu i u duhu
slušatelja, stvarao relativno uzevši velike melodije, a ishitrio ih
je lakoćom, „pjevao je kao ptica na grani" — : tada laik ne
mari za točnost, te rado oprašta pogreške.

Kad govornik iskiti svoj govor obljubljenim frazama o pa-
triotizmu, o ljubavi za otačbinu, o hrabrosti, a uz to kriepkirn.
izrazima navali na kukavštinu, podlost, prevaru neprijatelja na-
roda, te koji umije svoj govor duljiti sat i više, pa da ti se
unatoč duljine čini, da ga nije prije sastavio i na pamet naučio,
već da ga je s mjesta ishitrio: biti će slušatelji zaneseni i ushi-
ćeni, ma da se može tomu govoru s umjetničkoga gledišta go-
vorništva koješta prigovarati. Pa ako je pjesmi ugodna melodija,
ako je u pjevača ili govornika zvonko grlo, u glumice liep stas
i liepo lice, u slike liep okvir, u glazbalu jedar zvuk — tada je
uspjeh još sigurniji.

Njeki je humorista rekao : Umjetnosti iste su sreće, kao
ljubavno pismo pisano kojoj ljepotici : što više imade u tom
pismu biranih i neobičnih rieči o ljubavi, o vjernosti, o sreći
ljubavnika, i što manje ljepotica razumije to pismo u cjelini, te
ako je još i kradomice pisano : tim će se više dojmiti ljepotice.
Sama pjesma „Brod nek ćuti" nalična je na takvo ljubavno
pismo, ali nakit pjesme: napjev predobije slušatelja.

Rusanove rieči: „Za pjesmu je napjev ono, Što je svečano
odielo djevojci, jer isti uzvisuje njezinu ljepotu i mami po-
glede na djevojku" — vriede po prava samo za pievne melodije
netrivialnib popievaka, ali gradskomu laiku vriede i onda. ako

I

Ferdo Rusan. 219

s/ečano odielo nije jako ukusno ni harmonično , samo ako
nadje u napjevu ona tri prije istaknuta uvjeta.

Ako sam prije razjasnio, kako se naturalista gradeć oveću
cjelinu ne može održati na jednakoj visim', to tvrdim sada, da
to još manje može, kad hoće spojiti više ovećih cjelina u jednu
veliku cjelinu. Rusanova opereta „Zaruči" takva je pro-
mašena gradnja cjeline, te se zato i ne mogu na nju pobliže
obazirati. No spomenuo sara ju ipak, da očuvam naturaliste od
takvih zabluda, a općinstvo glazbeno nestnikovno, da ne pre-
cjenjuje takvih radnja, da krivim sudom ne obodri onoga na
nastavu radnje, koji tomu radu nije dorastao.

Po tome su dakle Rusanove popievke s umjetničkoga gle-
dišta bez ikakve vriedoosti ?

Nisu bez vriednosti, dapače vriede nam uza sve istaknute
mane u velike, i to ne samo onim patriotima hrvatskoga naroda,
koji nisu glazbeno naobraženi, već i samim hrvatskim komponi-
stima. Vriede pak zato hrvatskim glazbotvorcima, jer mogu iz
Eusanovih melodija učiti, kako valja melodiju graditi, da dobije
hrvatski izražaj, a opet kako se ne smije graditi oveća cjelina,
ako želiš, da odgovara zakonima umjetnosti. U svakoj Rusanovoj
melodiji imade ako ne sviju tradicionalnih pravila hrvatske
pučke glazbe, ali ipak toliko, da se upravo diviti možemo toj
njegovoj receptivnosti. Zato i možemo reći, da je ukup-
nost Rusanovih melodija bujna cvatuća poljana, na kojoj
možeš naći prekrasnih samoniklih cvjetova. To je cvieće sabrao
Rusan, te savio od njeg više kita i poklonio ih svojemu narodu.
Narod bez razlike stališa primio je kite milo i drago, jer što
je od prirode, to je milo i staru i mladu, učenu i neuku, do-
bričini i žlici, dapače i neprijatelju ; to predobiva, začarava sva
srca. Rusan dakako nije umio poredati cvieća i vezati kite onako,
kako ih. poredjuje i veže vrtljar strukovnjak, jer da je još i to
nmio, mogli bismo ga uvrstiti medju najprve naše umjetnike.

Popis Rnsanovih pjesama i popievaka.

Ah! gdjegod te čujem, vidim Provod iz talijanske opere
n L' Eliuir d' umore".

Ah, ljubo, ljubo mila. Ljubavna pjesma. Napjev — koji mi nije
poznat — ishitrio pjesnik.*

Ah, nemila sad nas sudba kara Ljubavna pjesma. Napjev
nije mi poznat.

Ajde braćo ljubezna. „Zov veselosti." Pjesma za veselo društvo.
Napjev nije mi poznat.

Ajde braćo, a ljubavlju hvatamo kolo. Pjesma za veselo
društvo. Napjev ishitrio pjesnik.

Ajdmo, ajdmo sad pod lovor. „Dobrodošlica" g. Vatroslavu
Oirieu, zapovjedniku pukovnije gjurgjev&čke; dne 30. rujna god. 1853.

Bog i sreća a tobom Mostovljanako stado. „Umjestniea"
prigodom umjcštivanja župnika veleč. g. Podl-a u mostovljansku župu; dne
2.1 Sstopada god. 1864.

Bogpomogo toj zdravici. „Zdravica" za novoga župnika vele*,
g. Korača; dne 4. studenoga godine 1855. Pjeva se po napjeva „Nek se
hrusti šaka mak".

Bojna trublja trubi sad. .Polazak ljubavnika u boj za do-
movinu." Dvopjev. ishitrio pjesnik, štampan u mojoj zbirci „Južnoalov. nar.
popiev." pod br. 1567.

Bože dobri, Bože vječni. „Prigodna popievka", prigodom bla-
goslova novo podignutog žrtvenika „Sreo Marija". Napjev ishitrio pjesnik,
a popievku ispjevao je gosp. Lugarie u peteranskoj crkvi dne 26. aieSnja
god. 1855.

Bože sveti, tebi dika. Crkvena popievka za posvećivanje nova
žrtvenika. Od god. 1866.

Braćo Slavjani, kobni su dani. „Obodri«: Nedaj!" Od 8.
travnja god. 186 7.

Brod nek ćuti udarca. „Davorija." Napjev ishitrio pjesnik; za
muški zbor uđesio Vatroslav Lieinski. Prvi put javno pjevana u Zagrebu
dne 21. veljače god. 1845. i to u koncertu upriličenu od domorodaca u gra-
djanakoj streljani. Popievka štampana (a kajdama u Pragu), tada u „Sloven-

* Napjeve onih pjesama, kod kojih stoji, da ih je ishitrio pje-
snik, imadem ja; za one pjesme, kod kojih stoji, da mi napjev nije
poznat, ishitrio je doduše Husari i napjev, ali ja ga nemani ; za one
pjesme pako, kod kojih nema ni jedne ni druge opaske, ne znam, da li im
je Kusan dao napjev ili ne.

akoj Grlici" o Ljubljani i n mojoj zbirci „.lužnoslov. narodnih popiev." pod
l>r. 1569.

Bnđ'mo, brado, dobre volje. „Zdravica," Napjev ishitrio pjesnik.
iPopievka je štampana a mojoj zbirci „Južnoslovjenskih popiev." pod br. 1397.

Cim na prozor s vrnem oko. Ljubavna pjesma.

Č u j d e. s vi e t u, ovu biedn. „Tuga krajišniku." Pjevaše po na-
pjevu pjesme: „Krasno je biti Graničar".

Čuj nas, otče ljubljeni. „Gođovnk-a", govorio sinčić g. Vran-
čića, dne 16. svibnja god. 1855.

Cnjta braco, vjetrac slave. „Zdraviea" g. Radosfavu Tar-
bnku, kad je postao kapetanom prvoga reda ; dne 28. kolovoza god. 1846.

čajte čudo, što će r i e 5. „Kopanica" po istinitom dogadjaju
god. 1857.

Čuvstvo srea mog trenućem plane. Ljubavna pjesma. Pro-
vod iz talijanskoga.

Da, da na polje jnnaeil „Ustanak", posije nesretnog
dogadjaja na Markovom trgu n Zagrebu, dne 29. srpnja
godine 1845., gdje je palo mnogo nednžnih žrtava. Dvostruki zbor. Na-
pjev ishitrio pjesnik. Štampan u mojoj zbira „.Tužnoslovjeiiskili popiev." pod
br. 1584.

Danas nam je prispjelo. „Očitovanje uzovnikah uiovniei."
Zdraviea. Napjev ishitrio pjesnik.

Danje nove svetkovine. „Uuijestnica" prigodom umještivanja
župnika Martina Šanduš-a; dne 5. ožujka god. 1848.

Da se znade od kad vjetar tira. „Prigodnioa" prigodom
blagoslova nove crkve Molvanske; dne 9. studenoga god. 1862.

Dažd i sune e stla izvabe. „Godovnica" g. Vinku Diedoku ;
dne 22. siet-nja god. 1861.

Dieva krasna ljubezna. „Ljubavna popievkii," Dvopjev. Na-
pjev ishitrio pjeanik.

Doba zrije, ura bije. „ Oproštaj veseljakah." Napjev ishitrio pje-
snik, Štampan u mojoj zbirci ,..lužnosl. popiev." pod br. 1396.

Dobro đolao ravnatelju mili. „Proslov" prigodom ispita
mladeži pučke škole u Virju; dne 17. srpnja god. 1857.

Dobio doiao, Sokčevion bane] „Dobrodošlica" prigodom
doBašća bana u Belovar, god. 1863.

Dobro došo o pastirnl „Crkvena popievka", prigodom umje-
štivanja pitomačkoga župnika Josipa Gjiketa; dne 15. svibnja god. 18a9.

Dobro došo tvom pohodom tim. „Pozdrav a zdraviai" banu
Ivanu grofn Koroninn, dne 21. prosinca god. 1859. Napjev ishitrio
pjevao ga ja častnički zbor pukovnije varaždinako-gjurgjevaeke.

Domorođke, o preinile. „Cut domorodca." Napjev ishitrin pje-
snik polng njeke talijanske operne melodije.

Domovino, motri kruga. „Jeka našega vieka" ; od god. 1865.
Napjev ishitrio pjesnik.

Domovino, o premila. „Domovini" (pjesma proti dualizmu); od
god, 1868. Napjev ishitrio pjeBnik.

Bj Hrvati, n i j' tu slave. „Samoglas sudjenice" k novoj godini
1856. Napjev ishitrio pjesnik.

Eto nam braćo, jeseni. „Zdravica" g. Mijatu Totaro na njegov
godovni dan; dna 29. rujna god. 1853. Pjeva se uz napjev pueke pjesme:
„Milkina kuća na kraju".

Eto aliedbo nas na novih nijestih. „Pobožna popievka"
spjevana prigodom blagoslova dvaju propeta podignutih na medji virovsko-
gjurgjevaSkoj i virove ko -novog radskoj ; dne 5. lipnja godine 1859. Napjev
nije mi poznat.

Evo ljubo, gle pred tobom. „Pohod." Napjev ishitrio pjesnik.

Evo memeudnu hladna groba. „Posmrtnica", na dan po-
kopa Pranja Ormanca. Napjev ishitrio pjesnik a ispjevao ga je on i g. Lu-
garić, dne 29. lipnja god. 1853.

Gdje j e moja narodna vlast. Prevod iz češkoga.

Gdje su krune svjetla puno. „Zdravica." Napjev nije mi
poznat.

Gle gospodu, ko u boju. Prevod iz njemaike glume „Der Ver-
soluvender".

Golub 13ta s golubicom. „Zdravica." Napjev ishitrio pjesnik.

Gorko vapi slavskadieva. „Tužba Slavjanke." Pjeva se po
napjevu pjesma „Tko je srce u te dirnS".

Hajdmo druži, vu o'mo kaplje. „Družtveniea ." Napjev ishitrio
pjesnik; štampan u mojoj zbirci „Južnoslov. popiev." pod br. 1398.

II ovako, il onako. „Pojav junakah." Napjev ishitrio Busan; za
muški zbor udesio V. Lisinski; štampan u mojoj zbirci „Južnoslov. popiev."
pod br. 1580.

Ja sam bogat, ti si blaga. Prevod iz talijanske opere „L/Elisir

eloviti. Prevod iz talijanske o;
adost skupi sin

„L'Etisir
„Odluka

Jedan pogl
d'amore".

Jedva sto nas povil
veselosti". Napjev ishitrio pjesnik.

Kako da nam zrak ne ori. „Pozdrav" pukovniku g. Vatroslavu
Civieu, kad ja prisustvovao položeni 'i temeljnoga kamena za novu župnu
crkvu u Molvama, dne 31. srpnja godine 1855. Napjev ishitrio pjesnik, a

Ferdo Euean. 223

pjevao ga je narod uz pratnju bande pukovnije gjurgjevačke. Napjev nije
mi poznat.

Kao eto gode trsu ovde. Ljubavna pjesma.

Koj' med narai vino pije. „Sborište veseljakah," Napjev ishtstrio
pjesnik.

K u p i c u mila, kupico draga. „Ja i kupica moja." Napjev
ishitrio pjesnik.

Liepa moja rodna Podravina. „Podravka." Napjev ishitrio pjesnik.

Mati Btkvo, gle pučanstvo. „Crkvena popievka." Napjev
ishitrio pjesnik, a otpjevao ga je on i g. Lugarie prigodom blagoslova
novo podignuta žrtvenika „Srce Marije" u peteranskoj crkvi, dne 26. eiečnja
god. 1855. Napjev nije mi poznat.

Mieite s puta, silaje. „Pošta ljubavi." Pjeva se po melodiji,
a kojom se običaje tuliti u poštarski rog.

Miena u svietu, zima ljetu. „l.'injcsmica" za novogradskoga
nadžupnika Vatroslava Klemenči&a, god. 1&70.

M i h o 1 j e došlo, brzo i prošlo. „Kiselica, veselica", od god.
1864. Rusanuv napjev nije mi poznat. Uglazbio je tu pjesmu i Ferdo Li-
vadić Samoborski.

Mili Bože, čuda velikoga. „Junaštva Miloša Samolova pro-
staka pukovnije otofika u 56. godini života svoga u borbi proti Mngjarima
kod prevoza legradskog, dne 25. studenoga god. 1848."

Mi ruj, miruj ljepotice. „Postojanja." Pjeva se uz napjev nje-
mačke pjesme „Su leb denn wobl du siilles Haua'.

Mru bogatstvo, rod i Časti. „Oproštaj i pozdrav" prefi. gosp.
Petru Satvaru, bivšemu bolovarskomu župniku, kad je postao kanonikom u
Zagrebu; dne 12. srpnja god. 1846,

Na kl j u se tu vučem sobom. Pravod iz talijanske opero „L'Elisir
d'amore."

Napred pjevom, ave veselo. „Seobniea" Brodjana njekdaš-
njih n sadašnji Ferdi nandovae, god. 1844. Napjev nije mi poznat.

Ne budimo tako zamišljeni jako. „Obodrioa 1 , od godine
1856. Pjeva sa uz napjev njeke mazurko.

Neka bude dozvoljeno, gospoda čestita. Proslov pri-
godom ispita mladeži pučke škole u Virju dne 17. srpnja god. 1857.

Neka, neka, neka, dok je svieta vieka. „Družtvenioa."
Napjev nije mi poznat.

Neka ori okolina, „Pozdravniea" banu Josipu JelaSidu,
prigodom polaganja temeljnog kamena za glavnu nčionu u Koprivnici, dne
17. travnja god. 1856. Napjev ishitrio pjesnik, a ispjevao ga je kod te sve-
čanosti on i g. Fr. Lugario. Napjev nije mi poznat.

Nek prodire glas do neba. „Dobrodošlica" barunici Aniti
Stielfriedki, supruzi pukovnika pukovnije kriieviti'ke, prigodom njezina do-
laska u Belovar, dne 25. srpnja god. 1845.

Nek se inje, kak se Huje. „Pozdrav" n slavu majora Šasića,
dne 20. veljače godino 1865. Pjeva ae po napjevu kraljevke „Gott erhalte".

Nek se znade, da ae Tarei jade. „Razglaaniea Slavjanah a
Turskoj" posije zaključenja rata Franceake, Engleske, Pijemontske i Turske
s Rusijom; dne 18. ožujka god. 1858. Napjev iahitrio pjesnik.

Nodea minu, zora sinu. „Sve (kovnica" prigodom polaganja te-
meljnog kamena za glavnu učionu u Koprivnici, dne 17. travnja go-
dina 1856.

Nosim zdravu mišicu. „Poputnica hrvatskoga junaka" nape-
rena proti turskom okrutnietvii. Napjev iahitrio pjesnik godina 1844. a za
muški zbor udesio ga Vatroslav Lisinaki, Prvi put pjevan dne 21. veljače
god. 1815. a koncertu gradjanske streljane u Zagrebu Popievka je štam-
pana u mojoj zbirci „Južnoslov. popiev." pod br. 1674.

Nova hora, nova zora. „Crkvena popievka' pjevana a Jupnoj
crkvi virjanskoj dne 16. srpnja god. 1854 , kad je bio pustavljen na zvonik
nov križ. Napjev mi nije poznat.

Deravo, a ne Dravo. „Sfo'nmca" Hrodjanah n sadašnji ftvdi-
nandovae, god. 1844. Napjev mi nije poznat.

Od istoka sunce sije. „Pozdrav" Franji MilJnkovien, J.uhnikii
gjurgjevafikom, kad je postao kanonikom; a mjem-ru svibnju godine 1860.

li. kak ovatu n tom satu Prevod iz talijanske opero „I.s
Son nam bula".

Oj angjeo ljepote. „Molba na domorodku." Napjev ishitrio pjesnik.

Oj narode vaskoliki, miii varaždinski! „Glas iz belo-
varake županije" na koncu godino 1871. Dvopjev. Napjev nije mi poznat.

Oj Stjepane vrledni. „Godovnica" g. Stjepanu Šašiou; dne 27.
prosinca god. 1866.

I Oj, kak žurno gine oto naae vrime, „Sabor veselosti."
Zbor sa samopjevi. Napjev ishitrio pjesnik; štampan u mojoj zbirci „Južno-
ilov. popiev." pod br. 1395.
Oko nas jedan glas. „Godovnica" za gospoju Anku, suprugu g.
nadporuenika Neuvvirta, dne 26. srpnja god. 1853.
radosti ovietak rujni. „Pirovnioa" prigodom vjenčanja Ivke
Wimmerove s g. Antunom Matieem; dne 17. lipnja godino 3849. Napjev
nije mi poznat.
Oro veće ponositih krilih trese. „Oproatnica Krajiinikah"
varaf.dinakih prigodom polaska njihova u Ttaliju, dne 4. i 5. svibnja god.
1848. Napjev ishitrio pjesnik.

■

tamburo izrod ti si. „ljubavna pjesma." Napjev nije mi
poznat.

vi ih i a 1 i kr t lo vi t a. „Domolgubao na svoje misli." Nmpjof iehi-
trio pjesnik.

željeni svanu danas danak. „Umjeslniea" za velefi. gosp.
Marka Horvata župnika uiolvanskoga, dne 1. lipnja godine 18*18. Napjev
ishitrio pjesnik, a pjevali su ga u molvsnskoj nrkvi.

Pazite pnoi a dolah i gora, „Prevaren u nadi" , spjevano po-
vodom brzojavne viesti od 13, veljače god. 1847,

Pčela hiti neumorno, „Zdravica", na dan vjenčanja Jooe Asi-
roviča i Anke Josi povi čevo dne 15 svibnja 1851.

Pozdravimo lišenu travu. „Uzdasi domoljuba podravskog."
Napjev ishitrio pjesnik.

Pozor brado, tn je sloga. „Napitnica domo li uhati'. Napjev
iihitrio pjesnik.

Pravo vriedni ravnatelju. „Rodjonica", pjevao ju je pjesnik
po napjevu varoike pjesme „Šetao sam goro dola" pri stolu virjanskog žup-
nika veleČ. g. Slovo Ambruša, don 7. sluđenoga god. 1855.

Prijatelji amo, pomnjivo do n as. „čestitka za godomo,"
Napjev ishitrio pjesnik.

Prije joster nego se to dr u i t van ee. ,,Izpovjedniea vese-
losti." Zbor sa Bamopjevi; isliitrio pjesnik. Popievka se nalazi n mojoj zbirci
„Južnoalov. popiev. J pod br 1399.

Prispje 6 as, usklik vas. „Zdravica" vele«, g. Vatroslavu Kle-
menčiću, kad je postao nadžupnikom god. 1870,

Prispje vreme, skinu breme. „Oproštaj" ; pjevali sn častniei
na svršetku obuke novačko dne 13. prosinca godine 1861. n Virjti Napjev
nije nit poznat.

Procvala doba ovietom od radosti. .U slavu gosp Vuji
Tišmi"" prigodom njegova uzvisenja na Čast pukovnika, dne 19- siočnja go-
dine 1851).

Proizvod tvoje možnos-ti svete. „Hvalospjev 1 pjevan pri-
godom blagoslova temeljnog kamena novo župne crkve u Molvama i to
po g. Lngariću sa dvanaest učenica nz pratnju bande, dne Si. srpnja god.
1855. Napjev nije mi poznat.

Promotrite sad radosti. „Slika plesa." Napjev Ishitrio pjesnik.

P r u i' mi ruku, moj mladiću. Prevod iz talijansko opere
n L' Elisir d' amore".

Pun veselja i radosti. „Svečanica" prigodom hlagoslova če-
tiriju zastava u Belovaru, dne 87. rujna god. 1846. Rusan spjevao tu pjesmu
ponukom pukovnika Filipoviea,

Knh.C: Ilirski elszbenici. 15

R a d o a t n a srca, radostan glas. „Dobrodualica" goap. Nikoli
Pereevieu polag napjeva iz opere „Norme" dne 4. sieeoja god. 1852.

Rajaka zgoda svatben oin. „Pirovnioa" g. Martinn Šestakn
dne 26. travnja god. 1874. Pjeva bi: po napjevu varoSke pjesme „Ja sam
mlada Ilirka".

Raznoeudnik 1 ovaca h ima. „Pjesma lovačka" iz glumo „Lovao
po zgodi" (zadaća Kruuoslava). Napjov ishitrio Busao.

Razvila se liepa raža u zabitnom grmu. „Pirovniea"
g. Mirku Metelku, dne 7. veljače god. 1875. Posljednja pjeBma R u-

Riedko bilje tvoje vrsti, „Porodniea 4 župniku virovskoniu
veleć. g. Ambrušu, za proslavu rodjendana navršujuć 7(>. godini, dne 7.
studenoga god. 1864.

S dahom novim diše k nama godinica nova. „Na novo
godinu 1847."; Štampana u br. 1. „Danice Ilirske" od god. 1847. Pjeva 86
po njekoj slovačkoj melodiji.

Sakupljeni ovdje pobožniei. „Crkvena popievka na Du-
hove", od god. 1857. Napjev nije mi poznat.

Slava, k tebi Boze, vjeona. „Želja u molitvi" na vodo-
kratje pravoslavne crkve, dne 21. veljaie god. 1817. Napjev
nije mi poznat.

Slavio blaga, Slavio draga! „Krajišnik Slaviji." Napjev
ishitrio pjesnik u Koprivnici mjeseca lipnja god. 1849.

Sljedbenioi crkve ove. „Pobožna popievka" spjevao prigodom
postavljenja novoga zvona u zvonik župne crkve virovske ; dne 23. listopada
god. 1852.

Složno, složno braćo mila. „Glas o slozi." Davorija. Napjev
ishitrio pjesnik, za muški zbor udesio V. Lisinaki. Prvi put pjevan dne 10.
studenoga god. 1845. u Karlovcu u jednom koncertu.

Slušajte me, prijatelji, da vam vriednost vinca
ka Se ju. Napitniea. Napjev ishitrio pjesnik; štampan u mojoj zbirci „Južn.
popiev." pod br. 1400.

Smrti huda i nemila. „Žalobniea" za preminovsega u noći od
19. na 20. svibnja god. 1859. bana Josipa grofa Jelacića. Pje-
vana na zadušnici dne 30. lipnja godine 1859. u župnoj crkvi pitomaokoj.
Napjev nije mi poznat.

Smrti huda, smrti nepravedna. „Zadušnica" za generala
Čivića, dne 27. lipnja god 1865.

Stante bore i oluje. „Odhieniea". Napjev ishitrio jjesnik; štam-
pan u mojoj zbirci „Južnoslov. popiev." pod br. 1585.

Stopimo glas, braćo sva. „Stolna pjesma", prigodom umjeSti-

vanja pitomačkog župnika releč. gosp. Josipa Gjiketa; dne 15. flvibnja go-
dine 1859.'

Sanoa sieva, slavnlj pjeva. ,-Pirovnica" prigodom vjenčanja
zapovjednika Josipa Filipoviea 5 Leopolđinom Joelsonovom a Beču dne 27.
prosinca god 185G. Popievku pjevao je častnički zbor u Belovaru dne 3
prosinca godine 1856. kada su mladenci amo prispjeli. Napjev mi n:
poznat.

Suncem zlatim raste. , Pozdravu i ea", pjevala ju je školska
mladež virovska na ispitu dne 17, srpnja godine 1857. Napjev nije mi
poznat.

Svak izmed nas nek pozdravi. „Odziv prosvjete. " Dvopjev.
Napjev nije mi poznat.

Svi jezici, sva e u te nj a. „Čestitka k imendanu" gospoji Anki
Tsibukovoj, dne 1. kolovoza god. 1817.

Svikolioi junaštva ajdmo sinci ta in. „Popuinica Krajiš-
nika!." Napjev ishitrio pjesnik.

Svn da buntovni mieša se dim. „Prigodna"; spjevao ju je iza
baeke bune god. 1848.

Svnda ćarimja sa sobom. Prevod iz talijanske opere „L'Elisir
d'amora."

Staje ono, k5 da viri med oblake zora? „Pjesma" gosp.
M. Totaru; od god. 1856.

Stoje soko sivi usred jata. „Zdravica", pukovniku V. Čiviću,
dne 13. srpnja god. 1855. Napjev nije mi poznat.

Sto sroe znači, Prevod iz talijanske opere Norme.
Tebi u čast dozriela. „U čast satnika g. Vucelica."
Tu se čuvstva snadju mila. „Pirovka" g. Laeku Vazdinjonju ;
mjeseca kolovoza god. 1864.

U boj, u boj sve što roo&e. „Polazak Hrvata na svoje neprija-
telje Magjare -1 dne 10. rujna god. 1848, Napjev nije mi poznat.

U sreći tog života moga. Prevod iz talijanske opere .11 Fh-
rioao-,

Ustanimo, noć je pala. „Ustanak", od god. 1848. Napjev ishi-
trio pjeanik; Štampan u mojoj zbirci „Južnoslov. popiev." pod brojem 1578.
Uviek veseo. „Zdravica." Napjev nije tnj poznat.
U veselju uviek teče, hvala Bogu, Život moj. ,Zado-
voljnik." Napjev isbitrio pjesnik.

Uz grude biele dvorane. „VjenS banica", z.t Ljubicu Totarevu
i Ivana Koniga, dne 17. listopada god. 1852. Pjeva se po napjevu pučke
pjesme „Milkina kuća na kraju".

ii; tekst i napjev od Kusana.

Čep, a tada Fr. Lugarić i

ti u Rusanovom kazalištu n

ilsu ju htjeli javno pretatav-

ačkoga društva „Kola" n Za-

i staresina seoski.

V»H aviet se bori. Provod njemačke pjesmi? ,.Da streiten aich die
Leut henim" iz glume „Dcr Versehwender".

Vedro nebo z viez d e krase. ..Umjestnina'' za župnika gjur-
gjevaekog veleč, g. Ivana Korana, dne 4. studenoga god. 1855.. pjevana u
gjurgjevačkoj crkvi. Napjev nije ml poznat.

Zapjevajmo, braćo mlada. „Gođov
o. k. poručniku. Pjevali bu ju učenici vojničke
kolovoza god. 1870. Napjev nije mi poznat.

Zaruči, šaljiva spjevtiigra u jednom čin
Napjeve ukajdio prvi pnt koprivnički organistfl
Vjek. Fleišer. Spjevoigra nije bo mogla pjevu
Virjn zbog pomanjkanja pjevačica, a drugdje
ljati. Prepia napjeva nalazi se u arkivu pjev
grebn. Oaobe te spjevoigre jesu :

Mi rit 1 , imućni seljanin a ujedr

Suza, njegova kći

Lj u b o m i r, njezin zaručnik

Ž i v k o, njegov takmac

Djedić, 1

S 1 a i c a J Bnunocl Ljubomirovi

Zbor muški i ženski

(ii'iil'.'fiif, injestni redar

Straža.

Sadržaj čina ovaj je: Ruža se zaljubi najprije u Živka, a Živko u nja.
Kasnije predobije srce Ražino Ljubomir, W dodje već do vjenčanja. Kad
Živko dozna, da mu se je Ruža iznevjerila, dokaže pred sudom, da je Lju-
bomir oženjen, a zato bude Ruža Živku povraćena.

Zdrava bila, mila majko. „Godovniea" za gospoju Vranćićku,
dne 16. veljače god. 1856.

Zdravo naše novo mjesto. „Pozdrav novoj postojbini" kad su
se njekdašnji Brodjani preseli!! u Ferđinandovac god. 1844.

Zdravo, slavni poglavaru. „Pozdrav" pukovniku Došenu,
kad je posjetio virjansku pučku školu.

o, zdravo zviezdo braka. „Svatovrnca." Napjev iBhi-
trio pjesnik polag njemačke njeke melodije i hrv. napitnice „Mnogo ljeta
sretan bio", koji jo mpji'v tiikiidjer njemačkog porietla.

M

Josip Runjanin,

ishitrilac melodija za hrv. pjesi

IŠpnademo iz poviesti pa i iz praktičkoga života, da se kadikad
^^ zbivaju u dva razna naroda posvema slični dogadjaji, ma
da im nije bio povod jedan te isti, niti da je jedan narod drugi
oponašao. Takva dva slučaja zbila su se na glazbenom polju,
sa postankom melodija dviju pjesama, u Franceza i Hrvata.

Godine 1792. dne 20. travnja naviesti Francuska rat Austriji.
Ova činjenica uzbudi ženijskoga castnika od dvadeset i dvie go-
dine Josipa Rouget de 1' Išla, koji je tada bio u Strass-
burgu u posadi, da spjeva pjesmu, koja bi imala usplamtiti
franeesku vojsku. V kudi maira Strassburškoga Dietricha,
izvrstnoga i'raneeskoga rodoljuba, spjevao je mladi eastnik u
noći 20. travnja god. 1792. pjesmu, kojoj je nadjenuo naslov
„Le chant de guerre de Tarmee du Rbin", te ishitri na nju
ujedno i napjev. Rouget nije bio učen glazbenik, ali je umio
ponješto glasovirati, po kajđama pjevati i melodiju svoju sam
ukajditi.

Za njekoliko dana pjevala je sjeverna franceska vojska ta
popievku s velikim oduševljenjem uz pratnju vojničke svirke. Došavši
ta vojska mjeseca srpnja u Pariz pjevala je tu popievku, a Pa-
rižani bili su od nje do skrajoosti ushićeni, no ne znajući od
koga i od kuda potječe, nazvali su ju, pošto su ju dobrovoljci mar-
seljski pjevali, Marseljskom himnom ili na kratko Mar-

Josip Runjanin.

seljezom, koje ime nosi ta popievka jošte i danas. Kakva je
čudesa ta himua stvorila, ne treba da potanko iznesemo, dosta
će liili ako spomenemo, da je njemački glasoviti pjesnik KIop-
stfit'k Rougetu rekao, kad ga je ovaj god. 1797. posjetio
u Hamburgu: „Vi ste strahovit čovjek: vašom ste popievkom
usmrtili pedeset hiljada vrlih Niemaco ....!" —

Unatoč tome ostao je Rouget od svojih zemljaka ncopažen,
te je živio u zabiti, a narod malo da ga nije zaboravio. Istom
god. 1830., kada mu je već bilo 70. godina, sjetiše ga se Fran-
cezi, te ga počeše u velike slaviti. Umro je 20. lipnja god. 1836.

Glede melodije marseljeze valja istaknuti, da se je Rouget —
ishitrujuć napjev za svoju pjesmu — ugledao u „Cređo* jedne mise
bečkoga komponiste Holtzmauna, koju su misu u Slrasslmrgu
kadikad izvadjali. U ostalom Rouget nije počinio kradju, uzevši
Holizmanuovu melodiju, kakva je bila, već je upotrebio samo
njekoliko fraza, koje su mu nehotice od te melodije u glavi
ostale. No ako je i naći u melodiji marseljeze prizvuka spome-
nutog „Creda", to je Rouget sve prizvuke tako prilagodio glaz-
benoj tradiciji t'raneeskoga puka i stvorio takovu čistu francesku
melodiju, da porietlo njezino samo muzikolog upozaati može.

Nješto slična kao sa franceskom „marseijezom" dogodilo
se je i sa hrvatskom pjesmom Antuna Mihanovića ,.Liepa naša
domovina", koja je našla uglazbioea u c. kr. krajiškom kadetu
Josipu Runjaninu. 1 ovaj nije bio vještiji glazbi od Rougeta,
ali mjesto glasovira umio je udarati u kitaru i u cindru (Zither),
te pjevati po kajdama. Mladoga i vatrenoga našega rodoljuba
Runjanina uzniela je Mihanovićeva pjesma tako, da je kušao za
nju ishitriti napjev, pošto se nije našao ni jedan od naših ta-
dašnjih glazbotvoraea, koji bi tu pjesmu uglazbio bio, premda
je ona još godine 1835. ugledala svjetlo u „Danici" (u br. 10.
od 14. veljače). Runjanin misleći, da je prvi uvjet za narod
težeći za slobodom, ljubiti i uzveličavati otačbinu, u kojoj si se
rodio i u kojoj obitavaš, ishitrio je za pjesmu „Liepa naša do-
movina* napjev godine 1846. u Glini, gdje je tada u svojstvu
carskoga kadeta u posadi bio.

Josip Ranjanin. 233

sadržaj pjesme, koja uči diviti se toj hrvatskoj
domovini i ljubiti ju, melodija je te pjesme više ljupka i ushitna
nego li ratoborna ili buntovnička, kako je to marseljeza. Pa
kako se Rouget oslonio pri ishitrenju svoga napjeva na melo-
diju njemačku, tako i naš Runjanin na melodiju talijansku. Me-
lodija, koja je Runjaninu pri ishitrenju napjeva „Liepe naše
domovino" u ušima zujila, potječe iz trećega Čina Donizettieve
opere „Luda di Lammennoor", gdje ju pjeva tenor Edgardo i
bariton Enrieo u dvopjevu. Naša melodija u ostalom nije pla-
gijat, već je slobodno preradjena i pohrvaćena, kakojeona za mar-
seljezu polrancežena.

Da čitatelj uzmogne sam prosuditi zanimivi laj preobražaj,
evo Donizettieve i Runjaninove melodije:

Douizetti.

sta - re sla-ve dje-do - vi-na, da bi vaz-da east-na bi - la,
mi - la ka - na Bi mmi ela - vna, ini - Ta si nam ti je - di - na,

uii - la lm - liii si nam rav-na, mi-la kuda si pla-ni-nB.

Runjanin je doduše svoju melodiju sam ukajdio, ali mi
nemamo žalibože njegove ukajdbe, vgr samo onu, koju je Va-
troslav Lichtenegger (bivši koralista i učitelj pjevanja u glaz-
benom zavodu i u preparandiji) napisao godine 1861. po predaji.
No slavni naš pjesnik i gorljivi hrvatski patriota pukovnik Ivan
vitez 'freski, koji je tada skupa s Runjaninom a Glini služ-
bovao, uvjeravao me je, da je Lichtenegger Runjaninoeu melo-
diju, ako ne posvema točno ukajdio, to ipak prilično onako, kako
su ju tada u Glini pjevali uz pratnju kitare, u koju se je Ru-
njanin dobro razumio.*

Iz svega toga vidimo, da je napjev na f'raneesku pjesmu
„ A 1 1 o n s, e n t'a n s d e 1 a p a t r i e" i napjev za hrvatska
pjesmu „Liepa naša domovina" ishitrio patriotički vojnik,
da nije ni Rouget ni Runjanin bio učeni komponista, da je
jednomu i drugomu dala povod tudja popievka i da je jedan i
drugi tudju melodiju preradio po glazbenoj tradiciji svojega na-
roda ; a napokon, da se franeeski narod isto tako dugo nije
brinuo m isbitrioca svoje himne, kako hrvatski narod za svojega.

Sto se u objema popievkama ne sudara, jest to, da je tekst

■ Isto to tvrdi i bratio Josipa Runjanina, gosp, dr. Runjanin u listu
od 26. kolovoza god. 1893. upravljenom na ine: „Moguće, da je melodija,
kojom je on (Josip) pjevao pjesmu „Liepa naša domovina" imala u njeko-
liko Sega različitoga od današnje melodije, meni ipak. ako i laiku u muzici,
fini se, da je njegova melodija bila istovjetna, kako se ona i danas pjeva."

1

Josip Rvnjanin. 235

i napjev franceske himne ishitrila jedna osoba, tekst hrvatske
himne pak da je spjevao drugi čovjek ; nadalje, da naša himna
ne izazivlje narod na očajnu borbu i na mržnju drugoga naroda
kako marseljeza, već da uči ljubiti liepu našu domovinu. TJ
smislu prave himne, to jest hvalospjeva, daleko je marseljeza od
himne, ali i naša popievka nije u onom smislu himna, kojom
se uzveličava vladareva osoba koje zemlje, ali je zato ipak prava
himna, jer slavi otačbimi.

U naravi stvari leži, da ustaška popievka mora imati u
tekstu i u melodiji krepkih, vatrenih, neodoljivih fraza; osobna
himna, da je religiozna i puna strahopočitanja, narodna himna
pako da je jednostavna, dostojanstvena i ponosita.

Sudbina obiju himna ne sudara se još u tome, što je mar-
seljeza prodrla za kratko vrieme u sve slojeve franceskoga društva
sviju krajeva, i što su ju Francezi proglasili narodnom himnom,
dok je popievka „Liepa naša domovina" trebala gotovo pe-
deset godina, dok je prodrla u sve naše krajeve i dok je bila
prihvaćena za hrvatsku narodnu himnu.

Zašto je tomu tako dugo trebalo, vriedno je da se znade.
Kako su mi pripoviedali vjerodostojni svedoei Runjaninova doba,
doprla je popievka „Liepa naša domovina 1 ' još godine 1846. u
Zagreb, no naši njemački glazbenici nikako nisu htjeli nju uobi-
čajiti, još manje pak u potre blj i vati narodnom himnom, jer da
nije komponovana u stilu koralnom, svaka pak himna (oni su
dakako uviek mislili samo na lojalne himne) treba da bude re-
ligiozna i ponizna. Sam Lisinski pristao je uz ovo mnienje,
„Znademo jako dobro" — govorili bi naši njemškutari medju
sobom — „da i „Još Hrvatska" ne odgovara himni, dapače još
manje nego „Liepa naša domovina", ali onu moramo zato kod

raznih narodnih svečauostib svirati ili pjevati, jer potječe

od mogućega dra. Gaja".

Zagrebački gradjani misleći, da ti glazbeni stručnjaci znadu,
kakva mora biti narodna himna, napustili su Runjauinovu po-
pievku; ali ne tako naša mladež. Ona je na svojim sastancima

236 Josip E«»ya«i».

rado pjevala „Liepa naša domovina", ako i ne u umjetničkoj a
to u divljačkoj udezbi. Da se i tome pomogne, zamolili su za-
grebački učiteljski pripravnici svoga učitelja Vatr. Ltcbteneggero,
da im tu popievku udesi za muški zbor, da ju mogu pravilno
pjevati u skupu. Lichtenegger nije doduše prianjao svom dušom
hrvatskoj popievci, ali opet nije spadao u kolo ljutih naših šva-
bomana, te je zato tu popievku mJesio godine 1861. za muški
četveropjev, ukajdiv melodiju onako, kako su mu pripravnici
pjevah. Godine 1862. objelodanio je Lichtenegger „Uepu nasu
domovinu" sa svojom udezbom u „Sbird različitih četveropjevah
mužkoga sbora" u II. svesku pod bv. 9. izdanom ođ narod,
glazb. zavoda u Zagrebu. U istoj udezbi štampana je ta po-
pievka i u „Sbirci razuih četveropjevah" izdanoj god. 1 864. od
glazb. društva duhovne mladeži u Zagrebu.

Sada se počela ta popievka sve viSe širiti po Hrvatskoj
i po Slavoniji, a djaei su ju uviek stavljali na čelo svakoj pje-
vanki.* Ipak im je sav trud uzalud bio, da narod poprimi tu
popievku narodnom himnom, jer naši glazbenici, koji nisu znali
za razliku izmedju slavospjeva i slavospjeva, ostali su pri tom,
da to nije himna, a većina naših naobraženih ljudi priključila
se njima.

U to spjeva Petar Prerađović pjesmu: „Bože živi", te
ju obielodani godine 1870. u br. 5. „Vienca". — „Evo sada
imadete" — reklo se je našim glazbotvorcima — „liepu i pri-
kladnu pjesmu, uglazbite ju u obliku prave himne, d3 već jednom
i mi Hrvati dobijemo naš narodni slavopjev".

Prvi, koji je tu Preradovieevu pjesmu uglazbio, bio je u
Beču živući češki konponista Forcbtgott-Tovačovskj. Sla-
venski djaei u Beču pjevali su ju prvi put u javnom koncertu
dne 10. siečnja god. 1871. Hrvatske i druge slavensko novine
vrlo su hvalile kompoziciju TovaČovskoga, ali naše su novine

* Osječki gimnazijalci, kad su me počastili god. 1884. pielom (sere-
nadcm), pjevali au takođjer „Liepu našu domovinu" kao prvu popievku.

I

Josip Bunjanin. 237

uz to ipak izrazile zelju, da bi i hrvatski glazbotvorci kušali
svoju sreću. Na to je raspisao grad Karlovac natječaj i opređielio
nagradu od deset dukata za najbolju kompoziciju ove Prerado-
vićeve pjesme, a razsudbti kompozicija, prenio je na odbor hrv.
pjevačkog društva .Kola".

Svi su se naši glazbolvorci natjecali, a njeki su bili i na-
gradjeni, ali hrvatsko općinstvo nije ni jednu tih kompozicija
dušom prisvojilo, i hrv. narodnom himnom proglasilo. Pjevačka
naša društva pjevala su svaku tih himna, te i koješta kušala,
da domognu ovoj ili onoj kompoziciji do pobjede, ali „Liepa
naša domovina" ostala je i sada ljubimcem, ma da i ona još
uviek nije bila proglašena narodnom himnom. Istom g. 1891. u
vrieme zagrebačke izlo/Jv poslužio se hrvatski narod svojim pravom,
te je souverenim svojim glasom proglasio popievku „Liepa naša
domovina" narodnom himnom, i to na predlog dalmatinskih
Hrvata, koji su našu izložbu u velikom broju posjetili bili. Ta
volja cjelokupnog hrvatskog naroda našla je potkrepu na našem
putu u Dubrovnik god. 1893. k otkriću Gundulićeva spomenika.
Svagdje i svakiput. kad su vrli naši pjevači zapjevali „Liepa
naša domovina", a to se zbilo sto i sto puta, otkrivao bi
narod glavu, a tada kriknuo urnebesnim, do skrajnosti odušev-
ljenim glasom: „Živjela Hrvatska"! — Mogu potvrditi iz oče-
vida, da kod te zgode nisu razne svečanosti i parade, niti mno-
gobrojni zanosni govori, već jedino naše popievke usko svezale
srca svih Hrvata, da su popievke „Glasna jasna* (Zajc), R Ustaj
rode" (Gjuro Eisenhutb), naročito pak „Liepa naša domovina"
usplamtile Hrvate iz najdaljnih krajeva za „hrvatsku misao*.
Ako se može govoriti o kakvoj pobjedi prilikom tog našeg ho-
dočašća, to ju je izvojštila u prvom redu: „Liepa naša domo-
vina". U oči te činjenice nema više priziva proti odlučnoj toj
volji hrvatskoga naroda, a zato mislim, da neće biti suviše, ako
upozorim naše glazbotvorce na to, da ovu nama Hrvatima uz-
višenu popievku ne profanuju time, da njezinu melodiju upo-

trebe za kojekakve zabavne komade i za plesove, za potpurije i
druge slične kompozicije.

U poviest te naše hrvatske himne spada i to, što su pi-
sale glazbene novine „ Gusle" redigovane od profesora Vjekoslava
Klaića u br. 4. od 1. travnja god. 1892. o Ennjaninovoj me-
lodiji, i to na temelju dopisa veleč. gosp. Napoleoua Smekala,
kapelana u Rumi. Tu se naime veli, da je bratiti Josipa Runja-
nina, gosp. dr. Runjanin, podžupanijski liečnik u Rumi, rekao
g. Smekalu, da je ovu melodiju uzeo Josip Runjanin od tali-
janske popievke: -0 sole piii rapido", i da je sam Josip Ru-
njanin pjevao tu popievku svojemu bratiću s talijanskim tekstom.

Mene je ova viest u toliko iznenadila, Što sam analizujuć
melodiju naše himne, do uvjerenja bio došao, da je gradjena po
glazbenoj tradiciji hrvatskoga a ne talijanskoga naroda,
te da je dakle gotovo nemoguće, da je ta melodija talijanskog
porietla, budući da talijanska glazba imade druge osebine nego
hrvatska. No rađei; tada na drugim biografijama ove knjige,
nisam se mogao baviti riešenjem te zagonetke. Istom kada je
red došao na ishitrioca Josipa Runjanina, primio sam i tu stvar
u ruke. Najprije sam pročitao više stotina talijanskih pučkih
popievaka, ali u njima nije bilo traga ni tekstu „0 sole pm
rapido" ni melodiji. Obratio sam se dakle na velee. g. Sme-
kala s molbom, neka pita dra. Runjanina, da li on znade, je li
je ova talijanska popievka umjetnička, kakav imade naslov, ili
je možda iz koje talijanske opere. Mjesto gosp. Smekala odgo-
vorio mi je sam dr. Runjanin, da on ne zna za porietlo te
ali da to stoji, da mu je njegov bratić Josip, tada kapetan prve
banske pukovnije, pjevao god. 1851., kad je u Vinkovcima
dopustu bio, tu popievku talijanskim tekstom i to uz onu me-
lodiju, na koju se danas pjeva „Liepa naša domovina'

Na to sam ja pisao 31. kolovoza god. 1893. g. dru. Ra-
njauinu medju ostalim i ovo: „Koliko ja poznajem glazbenu tra-
diciju hrvatskoga i talijanskoga puka, odnosno njihova pravili

ve
n,

,

lu-
d-
ila

Josip Ranjanin.

melodizacije i ritmizacije, mogu reći, da je napjev pjesme „Liepa
naša domovina" skroz hrvatskoga kroja, a po tom, da ne može
da bude istovjetna s kojom talijanskom melodijom. Jedino sto
je moguće po mom sudu jest to, da su Josipu dala dva tri
takta koje talijanske melodije povod njegovoj melodiji, ali da je
on onu slobodno preradio i posvema preinačio, a tada pjevao
i talijanski tekst po svojoj preinačenoj melodiji. To
mislim, da moga tim sigurnije tvrditi, jer mi je poznat izvor
njegove melodije pjesmi „Ljubimo te naša diko", te znadem,
kako je s originalom postupao. Ja imadem silu božju talijanskih
popievaka, pa liepi broj talijanskih opera, ali do sada nisam
mogao u njima naći rečenoga taljunskoga teksta, kamo li melodiju
Daše himne. Ovo traženje neizmjerno je mutan posao, no ja
ne eu mirovati, dok ne nadjem spomenuti tekst i originalnu me-
lodiju, da vidim, tko imađe pravo. Katkad se moJ.e istinabog
prevariti i muzikolog isto tako, kako i onaj, koji se bavi srav-
njujućoui filologijom, ali u slučaju, da sara se ja prevario, pri-
znati ću to skrušeno. 1 '

Još mi nije odgovorio bio dr. Eunjanin na to moje pismo,
a ja eto saznah za onu talijansku popievku. Došao je naime 4.
rujna god. 1893. k meni prijatelj g. Eugenijo Kumicić, te mi
kaže: „Za onu talijansku popievku, koju vi tražite, znade presv.
g. dr. Marijan Derenčin: nalazi se u operi „Liicia di Lammer-
moor". Tako se rieši ta zagonetka, a ja posvema sretan, što se
možemo pouzdati u zakone hrvatske muzikologije.

Dan danas pjeva se melodija pjesme „Liepa naša domo-
vina" malo drukčije nego kako ju je Lichtenegger ubajdio, a
preinačio ju je sam narod. Moguće, da će ju narod za koji de-
setak godina opet drukčije redigovati, pa zato evo đonašamo me-
lodiju, kako ju narod sada pjeva, da potomci laglje mogu pratiti
razvoj i preobražaj te melodije.

sta-re ala-ve dje-do-vi-na, da bi vsz -da čast-na bi-la,

mi -la ku-da si nmn ravna, mi-la kn - da si pla-ni-na;
mi - Ja ku-ria si nam ravna, mi-la ku - da si pla-ni - na.

Znajući dakle, da melodija naše hrvatske narodue himne
nije prosti plagijat, već po strukturi svojoj čislo hrvatski napjev,
zanimat će svakoga Hrvata nješto pobliže doznati o samoj osobi
Josipa Runjanina. Dapače ja mislim, da je upravo naša dužnost
zabilježiti sve ono, što o Josipu doznati mogosmo, jer nema dvojbe,
da će se danas sutra iskazivati uspomeni uglazbatelja naše na-
rodue himne ona čast, koju iskazuju drugi narodi tvori teljima
svojih uarodnih slavospjeva.

Josip Runjanin rodio se god. 1821. u Vinkovcima od
pravoslavnih roditelja. Otac mu je Naco bio krajiški umirovljeni
gradjevni kapetan (Bau-Hanptmann) ; a oženio se fg. 1864.) gospo-
djicom Otilijom, kćer ju umirovljenog kapetana Tome Perakovića.

Normalku i gimnaziju svršio je Josip u Vinkovcima. U
osamnaestoj godini, i to 25. prosinca god. 1838., bude unovačen

Mnogi pjevači pjevaju prvi taltt i one taktove, koji su slični prvomu
taktu, po tričetvrtinskoj mjeri, kako je to zbororavnatelj „Kola" g. Nikola
Faller dobro opazio, naime ovako:

k

pjsgs£=£ |

Josip Runjanin. 241

prostim vojnikom ogulinske krajiške pukovnije, a malo zatim
primljen u kadetsku školu. Godine 1840. bivši kadetskim korpo-
ralom bude premješten u I, banska pukovniju (Jelačića) i to u
mjesto Glinu. Ovdje je učio .Josip od kapelnika vojničke svirke
po kajdama pjevati i po kajdama kitarati. Josip je imao zvonko
grlo, te je postao vještim pjevačem, tako, da je Često'pjevao i u
glazbenim misama.

U kolu glinske omladine, na čelu im župnik Josip Marić,
bilo je njekoliko vatrenih mladih hrvatskih rodoljuba : Ivan
Trnski, Runjanin, Drakuli^ i drugi. Godine 1843. spjevao je
Trnski u slavu tadašnjega pukovnika baruna Jelačiea, a posije
bana Hrvatske, pjesmu: „Ljubimo te naša diko", koju je pjesmu
Eunjanin melodisovao, i to po talijanskoj popievci ,Io son rieco e
tu sei bella". Kako me je uvjerio presv. g. Ivan Trnski, pje-
vale su tu popievku na skoro sve krajiške pukovnije u znak
ljubavi i zahvalnosti prema barunu Jelačiću. Ali presv. gosp.
Trnski nije mi znao reci, iz koje je talijanske opere izvadio
Eunjanin rečenu melodiju. Istom kada sam pisao Eusanovu
biografiju i našao medju pjesmama, koje je Eusan preveo i ovu :
„Ja sara bogat, ti si blaga" s oznakom, da je iz Donizettieve
opere ,,L' Elisir d'amore", mogao sam usporediti original s Eu-
njaninovora melodijom, Evo jedne i druge:

/Donizttti.

no - re! on Seri a - to - re me d'a- tao - re sup- pli-ear, me mo-

Kahmfi: Ilirski glazbenici. 16

gf-gg

gfgggSEf

gfe^Mj

Ltr^l3PiigS=P^ii^i

piu ri - gor, ia fe - lice i

AUegretto

%k&E $&=^ ^2 = i \r r r rf&

Lako je razabrati, da je Runjanin i ovu Donizettievu melo-
diju znatno preinačio, ali da je ipak više pridržao od originala
nego u onoj za „Liepu našu domovinu". Zbog toga i ne odgo-

* Ovu sam nielodijn iiknjiiio po pjevanju krajiških oficira, te se nalazi
šlampana u mojoj zbirci „Jiižnoslov. narod, popievaka" pod br. 1560.

Josip Runjanln. 243

Tara stilizacija melodije za „Ljubimo te naša diko" toliko hr-
vatskoj glazbenoj tradiciji koliko ona druga.

Izini ovih dviju melodija ishitrio je Eunjanin još i druge,
no da li se je i pri ovima oslanjao na tudje melodije, ili ih
je sam izmislio, nije mi poznato, niti sam mogao doznati, koje
je pjesme melođisovao. Ali da je on više pjesama uglazbio, svje-
doči nam ono, što mi je pisao njegov bratić gosp. dr. Bunjanin.
„Krasno sam provodio to vrieme, dokle je Josip godine 1851.
na dopustu kod svoga otca bio, jer Josip se volio šaliti, znao
je mnogo i zanimljivo pripoviedati, a vrhu svega pjevao bi rado,
i učio bi nas, svoje obje sestre Julčiku i Mariju i mene, mnoge
nove pjesme, koje je iz Gline donio, Izmedju njegovih
■novih pjesama bila je pjesma „Liepa naša domovina" ona pjesma,
koja se nami najbolje dopadala".

Godine 1848. postade Josip — prije nego što je pošao na
ratište u Italiju — poručnikom. Iskazav se tu hrabrošću, postade
još iste godine na ,tpo ručnikom, a sliedeee godine (1849.) kape-
tanom drugoga reda.

Kako je Josip s prvine brzo avancirao, tako je dugo trebao,
dok je postao kapetanom prvoga reda, naime punih osam godina
{1857.), a dok je postao majorom, trebao je opet devet godina
■(1866.). U godinama 1859. i 1866. bio je takodjer na bojnom
polju. Potpukovnikom postao je god. 1871. (od koje godine po-
tiče i Runjaninova slika, koju ovdje donašamo, a koju hnademo
zahvaliti njegovoj udovici, koja sad u Gradcu živi), te bude pre-
mješten u pukovuiju Meklenburg - Strelicku, a god. 1873. u
Wetzlarovu pukovniju. Stupivši god. 1876. u mir, nastanio seje
u Novomsadu, gdje je i umro 2. veljače god. 1878.*

Josip Bunjanin, po pripoviedanju svih njegovih nekadanjih
drugova i prijatelja, bio je oduševljen hrvatski patriota, te je
svoju hrvatsku otačbinu svim žarom svoje plemenite duše ljubio,

* Ove životopisne podatke priobćio nara je većom stranom gOB|). iimir
jmkoraik D rak u li ć. Hvala mu od srea!

Josip Bunjanin.

a svakom sgodoin odrješitu zastupao načelo, da svatko, koji su
n ovoj hrvatskoj zemlji rodio, bio ma koje vjere, imade hrvatsko
ime častiti i prema svojim umnim darovima po mogućnosti isto
proslaviti. Mi Josipu Runjaninu ne možemo ljepšu kitu evieća
na grob njegov položiti, nego ako od Mihanovićeve pjesme, —
koja se danas u tako miloj i ljupkoj melodiji Runjaninovoj a
toli oduševljeno po svim hrvatskim krajevima odaziva i koja je od
vaskolikoga naroda hrvatskoga narodnom himnom prihvaćena,
— prvu i poslednju kiticu ,u spomen Josipu Runjaniuu" ovdje
preštampamo:

Liepa naša domovina,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovina,

Da bi vazda častna bila!

Mila kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina,

Mila kuda si nam ravna.

Mila kuda si planina.

Teei Savo, Dravo teci,
Nit ti Dunaj silu gubi,
Eud li šuuiis, svietu reei,
Đa svoj narod Hrvat ljubi!
Dok ma njive sunee grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu tielo grob sakrije,
Dok mu živo srce bije!

Pajo Kolarić,

ishitrilac hrv. pievnih melodija i vješt tanburaš.

lifajo Kolarić rodio se 17. siečnja godine 1821. u Osieku.
Normalku i veliku gimnaziju, koja je tada sastojala od
šest razreda, svršio je u rodnom svom mjestu. Ne imajući sred-
stava da ide na pravne nauke, Btupi u gradsku službu, te po-
stane god. 1840. gradskim kancelistom.

Kolarić bio je veliki veseljak, vješt naturalistifiki pjevač sa
liepim bariton- grlom, izvrstan tanburaš i vatreni ilirski
doljub. Godine 1847. ustrojio je tanburaško društvo, koje je sa-
stojalo od šest liea. (idje god je bio kakav prijateljski sastanak
ili kakva narodna svečanost, evo Paja sa svojim društvom, te
piri ideju ilirstva i nieti simpatiju za narodni pokret. On i
društvo njegovo bilo je vrlo obljubljeno u Osieku, a svojim
hrvatskim popievkama i hrvatskim glazbenim komadima budio
je i predobio mnoge — inače indiferentne Osiečane za Ilirstvo.
Pjesme, koje je on spjevao i za koje je i melodije ishitrio, išle
su od usia do usta, te su ih čak i oni Osiečani pjevali, koji
nisu ni umjeli, ni htjeli progovoriti hrvatsku rieč.

Od pjesama, koje je on u to doba spjevao i melodisovao,
ili za koje je samo napjev ishitrio, poznate su mi ove:

1. Od sađ, draga, tebe ljubit ne eu.
•2. Zašto, dragi, zlobu tajnu provodiš?

";o može duša tvoja jedan dan bit' bez mene?
■, Vidiš, draga, lice moje.

5. Da znaš pravo srce moje.

6. Ta, što Bi se podbočila?

7. Radi tebe ja na kocku slavio sam.

8. U kavanu. đodjoh, pred aduta sjedoh.

9. Fotlam podne ode tata, pa ode i mama.

10. Sato eain se gore doli po zelenoj ba&Si. — Za ovu je pjesmu upo-
trebio Kolarić napjp.v Liginskove popiavke: „Dusi, koji rod svoj ljube".

11. Tko je sroe a te dirn6 (od Petra Prerado rioa). — Za ovu ja
pjesmu upotrebio napjev njeke njemačke pjesme; ali kako je preinačio Lisin-
Bkovu melodiju, tako i ovu.*

Da je Kolarić ove pjesme spjevao, kazivao mi je on sam. Či-
tatelj mora naime znati, da je Kolarie — kad je bio prvakom
tanburaškog društva — Cesto dolazio k mojemu oteu, pravomu
i vjernomu svomu prijatelju. U takvim prilikama ukajdio sam
ja pomoću svog učitelja u kitanuiju Ceha I. Klimeša mnoge
hrvatske pievne melodije, koje je Kolarić uz tanburicu pjevao.
Videći kasnije Kolarić , da se ja ozbiljuo bavim hrvatskom
glazbom, dolazio je više mjeseci dan na dan k meni, kad se je
iz ureda vraćao, od 1 do 2 sata, a to je bilo, Čini mi se go-
dine 1858.

Tada mi je pjevao svoje i mnoge druge slavonske va-
roš k e popievke pa i njekoliko pučkih popievaka. Izviestno
znadem, da je on spjevao i druge, osobito šaljive pjesme, koje
sam od njega slušao i napisao, ah on je to tajio, srameći se
možda sa svojih vratolomija iz mladjih godina. Sudeć po melo-
diji pjesme „Blago, blago ah onome" (u mojoj zbirci pod br.
64.) rekao bih, da je i tu ishitrio Kolarić.

Pjesmu „Radi tebe ja na kocku stavio sam" spjevao je
pod ljubavnim dojmom dražestooj Katici Pinterovićevoj, kćeri
imućnoga sapunara, koja ga je svojom ljepotom posvema zatravila

* Sve ove popievke nalaze se u mojoj zbirci „Jaznoslov, narod popie-
■vaka" i to: 1. u I. knjizi pod br. 48.; 2. u I. pod br. 208.; 3. a I. pod
br. 291.; 4. u I. pod br. 317.: 6. pod br. 439.; 6. u I. pod br. 387.; 7. u
II. pod br. 430.; 8. u IV. pod br. 1439.; 9. u 17. pod br. 1433.; 10. u I.
pod br. 15.; 11. u 1. pod br. 1.

a roditelji Katičini nikako nisu dozvolili, da se za Paja udade.
Veliki broj pjesama, koje je Štampom objelodanio Luka Ilić
pod naslovom „Slavonske varoške posrne" sabrao i napisao je
naš Pajo.

Melodije, koje je Kolurić isliitrio ne poznajue kajde, nemaju
premca medju svim našim varoškim lirskim popievkazna, jer je
u njima pogodio hrvatsku žicu kao nitko drugi. Njegove su
melodije jednostavne i jezgrovite, kao što su pučke, ali opet i
gradjanski ugladjene.

Patriotičkih ili bojnih pjesama nije Kolarić spjevao, ali zato
je on takove javno pjevao uz pomoć svojega tanburaškoga društva,
i tim svoje slušatelje bodrio i oduševljavao. Od je bio izvrstan
rodoljub i u narodnim stvarima čovjek pun energije, koji i
nije bojao nikakve pogibelji. Osobito g. 1848. i 1849. istaknuo
se Kolarić vještim i hrabrim agitatorom.

Koliko je bio štovan od osječkih Hrvata zbog svoga rodo-
ljublja i značajnosti, a u društvu gotovo obožavan radi vesele
svoje dudi i Ijubeznosti, toliko su ga mrzili neprijatelji Hrvata
i njega se bojali. Magjareki honveđi posjednuv godine 1849.
tvrdjavu osječku a i gornji grad, zatvoriše Kolarića u Ee'tfa-
luekom dvorcu grofa Pejačevića u njekakav pasji kotac; no kad
su hrabri naši krajišnici unišli u gornji grad, oslobodiše Ko-
larića te zatvoriše mjesto njega u isti kotac gradjanina Lay-a,
misleći da je on na njih pucao. Kasnije bude i Lay pušten na
slobodu, jer se je pokazalo, da je njeki magjarski častnik, koji
je stanovao u Pejačevićevu dvorcu, pucao na krajišnike, a tada
pobjegao, prepusti v svoga gazdu sudbini njegovoj. Poslije ma-
gjarske buno postade Kolarić činovnikom gradskog sirotišta, a
kad je bio instaliran god. 1861. preuzv. g. biskup Strossmaver
velikim županom virovitičke županije, postade Pajo gradskim
viećnikom. Godine 1865. izabraše ga gradjani gornjega Osieka
narodnim zastupnikom, a god. 1871. dobio je saborski mandat
od osječko-djakovačkoga izbornoga kotara, no ovaj je sabor bio
kako je poznato — nakon kratkog vremena raspušten. Kod

Pajo Kolar H.

sliedećeg izbora god. 1872. kandidirao je Kolarić u miholjačkom
kotara, ao podlegao je iza žestoke izborne borbe velikomu žu-
panu virovitičkom g. Kršnjavomu.

Stupivši Kolarić još prije toga u mir kao gradski viećnik,
izabraše ga Osječani ravnateljem osječke Štedionice. Easnije po-
stade ravnateljem „slavonske sredotočne Štedione", koju je on i

Koliko je bio Pajo vesele ćudi i vrlo ugodan društvenik,
toliko je umio krupnim svojim glasom oštro zavijati, kad se je
radilo proti Hrvatstvu ili proti pravici. Zato su mu i osječki
Niemci prisili pridjevak: „kurjak". Tako je primjerice upotrebio
Pajo svu moć svoga strahovitoga glasa u izvanrednoj glavnoj
skupštini osječke gornjogradske kazine, obdržavanoj 26. kolovoza
god. 1862., kad se je o tom radilo, da društvo dioničara sa-
gradi kuću za kasinu, u kojoj bi se imalo smjestiti i kazalište,
te da se pod-eli ime (naslov) toj zgradi. Predsjednik te skupštine,
veletržae Hiller mladji, predložio je naslov „Kasino-Gebaude",
druga stranka: „Esseker Lloyd-Gebaude", a Kolarić s ostalimi
rodoljubi: „Osječki narodni dom". Obrazloživ i preporučiv Ko-
larić svoj predlog, nastala je urnebesna vika, iz koje se samo
toliko razabrati moglo, da neka si osječki Hrvati sagrade iz vla-
stitih sredslava narodni dom, neka ne zovu k tomu poduzeću i
židovske trgovce i njemačke gradjane. Da im je Pajo pošteno
odvratio, i zaisto zavijao kao kurjak, može svaki pretpostaviti,
pa i to, đa je većinom glasova bio primljen predsjednikov
predlog.

Godine 1875. birali su Kolarića po treći put narodnim za-
stupnikom i to izbornici gornjega grada Osieka. Ali sada nije
više mogao Pajo razvijati u saboru takvu djelatnost kako prije,
pošto je tada kronička njegova bolest sve vile napredovala. Čini
mi se da je imao kronički katar u želutcu ili Čak raka. Čovjek
prije toli čvrst i krupan, oslabio je tako, da se je po ulicama
jedva vukao. Umro je 14. studenoga god. 1876. u Osieku. Po-
roda nije imao, a od svog imetka oslavio je više od 5.000 for.

Pajo Kolarii.

u prosvjetne i dobrotvorne svrhe.* Sav ga je Usiek pratio do
hladnoga groba.

Kolaric nije bio u saboru nikada važan faktor, al se je
rado slušalo i njegovo mnienje ; te se nije nikada ogriešio o
hrvatstvo. Za dobrobit grada Osieka brinuo i borio se vazda
najvećom odanošću, te je zato i bio sve do svoje smrti gradskim
zastupnikom.

Dan posije njegove smrti, t. j. 15. studenoga javile su
„Narodne Novine", da je Kolaric preminno, nadovežuć liepe
rie&i, s kojima hoćemo, da i mi zaključimo ovu biografsku
crticu. „Narodne Novine" su pisale: „Pajo Kolaric" bio je ro-
doljub, kakvim bi se svaki narod ponositi mogao : gorljive rev-
nosti i djelatnosti i nepokolebive uztrajnosti. Već god. 1848.
spojio je on svoje ime častno sa poviešću narodnoga preporoda.
Sa staze, kojom je tada udario, nije do smrti ni jednoga časa
krenuo, već je i pod stare dane mladenačkim oduševljenjem
revnovao za narodnu stvar, kojoj je bio od sve duše odan, pa

je za nju na kraju domovine (u Slavonij
sproveo, i velikih zaslugah stekao. Hrvatski
većom žalošću viest o smrti

ljuba. Lahka inu zemlja i vječna pamet u narodu!"

je svoj život

narod čuti će s naj-

edkoga ovoga rođo-

* Ostavio je: kaptolu a v. Jeronima u Rimu 250 for.; jugoslavenskoj aka-
demiji 400 for.; zagreb. muzeju 400 for.; za gradnju galerije slika 500 for.;
osječkoj gimnaziji 500 for. ; osječkoj gornjo-gradskoj školi 300 for. ; gornjo-
gradskoj crkvi 100 for.; učiteljskoj zadruzi u Zagrebu 150 for.; zakladi za
uboge pravnike 300 for. ; osječkoj gradskoj glazbi 100 for. ; za pet siromašnih
djevojaka rimo -katoličke vjere, koje su rodjene u gornjem gradu Osieku, kada
se udadii, 500 for.; osječkim siromasima 300 for., koji ae novac imao razdie-
liti na dan njegova pokopa i t. d.

■3&i

w r yyyyy ryvyrr ? ^yTyyyyryrrrryr ^v»> , y^^^ , ^^5 .

Sidonija Rubido-Erdody,

prva hrvatska primadonna.

■

Kad je godine 1830. dr. Ljudevit Gaj izdao u Budiniu svoju
*^ knjižicu „Hrvatsko- skt vensko pravopisanje" i u njoj osnove
iznio, kojima bi se do ilirskoga književnoga jeziku došlo, digo
se je proti njemu veliki otpor u Ugarskoj a borme i u samom. Za-
grebu. Predvidjala je raagjarski i njemački osjeeajuća birokracija
naše domovine i ini ljudi imajući posebnih povlastica, da će im
Gajev namišljaj u veliko kvariti posao i tadanje društvene odnošaje
sasma poremetiti. Zato i nisu htjeli ljudi, stojeći na Čelu javnih
posala, o pitanju narodnosti ništa ni čuti, istaknuv se kao pravi
i čisti kozmopoliti, nu kojim se je kozmopolitizam u tom sa-
stojao, da su u nas niemŠtinu sistematički i strastveno gojili i
Širili, a mizgredno i magjarštini svoje doprinieli. Tada je bio
društveni jezik u Zagrebu njemački, u kazalištu se glumilo nje-
mački, u koncertima pjevalo njemački i t. d. No svaka nova
ja nadje svojih protivnika, ali i svojih pristaša. Uz Gajevo
nastojanje, t. j. uz hrvatsku narodnu ideju, pristali su zborom
i tvorom od naših velikaša osobito grofovi Janko Drašković,
Jurica Oršić i Dragutin Erđody-Bakač. Ove su otmene obi-
telji potpomagale, svaka na svoj način, narodnu težnju

Fk lp

J

maii

/%

Sidonija Rubido-ErdOdy.

Sidonija Rabiio-ErA6dy.

svjetu, stupivši u savez i sporazumak s hrvatskim piscima Gajem,
Rakoveem, bracom Mažuranići, Vukotino vicem, Babukićem, Vra-
zom i drugima. Što se je u divno ono ilirsko doba, na po-
litičnom i književnom polju uzrađilo, poznato je. Da vidimo,
kako se je počelo na hrvatskom glazbenom polju raditi.

U Livadićevom životopisu pripoviedao sam, da je Ferdo Livadić
već godine 1830. uglazbio njekoliko hrvatskih popievaka, i da
je god. 1833. uz pripomoć Gajevu složio napjev za pjesmu „Još
Hrvatska ni propala". Livadice ve popievke pjevalo je njekoliko
domorodaca i domorotkinja ili na samu, ili kod Gaja, ili kod drugih
glava tadanjega narodnoga pokreta; ali u javnim koncertima
ili u kazalištu nije se nitko usudio pred općinstvo stupiti s hrvat-
skom popievkom. Često su narodni vodje i domorodci medju sobom
viećali, kako bi hrvatsku popievku u koji koncert proturali, te
nagovorili ovoga i onoga pjevača, ovu i onu pjevačicu, ne bi li
koju hrvatsku pjesmu javno pjevala. Nu ni jedna pjevačka sila
nije se htjela ili bolje rekavši, nije se usudila pojaviti se na javnoj
pozornoci, bojeći se, da bi bila od tadašnje pretežno nenarodne
inteligencije odbita ili čak isfućkana. Žalostno li je to bilo stanje,
kadurodjenom svom doma nisi smio u jeziku narodnom popievku
koju — u glavnom gradu pjevati ! Ali kakav je Gaj bio vješt or-
ganizator i za sve pomoć znao, obrati se na grofa Dragutina
Erdi>dy-a s molbom, da bi mu mladjahna kćerka komtesa Si-
donija, za koju je znao, da je učila pjevati, koju hrvatsku pjesmu
javno ispjevala. Gaj je dobro pretpostavljao, da se zagrebačka
pseudointeligencija ne će usuditi komtesu insultirati. GrofErdody
i komtesa Sidonija privoljeŠe na Gajev predlog, a ovaj donese
za koji dan popievku, uglazbljenu po Livadicu.

Sidonija uvježba tu pjesmu uz pomoć svoje učiteljice go-
epodje Karlitzkyeve, koja je bila kod njemačke opere u Zagrebu
altisticom, te ju otpjeva god. 1833. mjeseca ožujka na javnom
koncertu u Streljani, kojim je koncertom ravnao ravnatelj za-
grebačkoga glazbenoga zavoda (,,Philharmoniseher-Musik-Ve-

256 Sidonija Bubido-Erdt>dy.

rein") g. Kirschhofer. Divna blondinka Sidonija, na pola još
diete, jer joj je tada jedva 14 godina bilo, zvonko njezino grlo,
krasni njezin hrvatski izgovor i vještina u pjevanju poluči van-
redan efekt. Nadriinteligencija, koliko je i neprijazno gledala
na hrvatski duševni napredak, ne samo da se nije usudila de-
monstrirati proti kćeri velikaševoj, već je iskreno ili neiskreno iz-
razila svoje udivljenje takovim gromovitim aplausom, da je kom-
tesa primorana bila istu popievku još jedan put pjevati. Pa kad
ni onda još neprestade povladjivacje, dodala je ona još jednu hr-
vatsku, i to tada sasma novu pjesmu: „Još Hrvatska ni propala".
Tomu se nisu naši dobri prijatelji nadali, te se čak kajali sa
svoga „fora" (napried), budući da je pjesma ova beskonačni i ire-
netički aplaus u prisutnih rodoljuba izazvala. Sidoniji i pre-
svietloj njezinoj majci, rodjenoj grofici Harbuval et Chamare*,
poljube redom Gaj i drugi rodoljubi ruke, a nehrvatska inteli-
gencija mrmljaše, da ili je Gaj prevario, da je sad led hrvat-
skoj pjesmi probit, i da im je gojence „njemačka pjesma" n
velikoj pogibelji.

Moguće je, da je već prije sto, dvjesta godina koja odlična,
umjetno naobražena pjevačica u Zagrebu pjevala javno hrvatsku
pjesmu, ali svakako ne u koncertu današnjega smisla; zato nam
je i priznati, da je komtesa Sidonija Erd6dyeva bila prva
hrvatska koncertna pjevačica, a kako ćemo kasnije sa-
znati, i prva primadonna hrvatske opere. Budući da joj kao ta-
kovoj u poviesti naše glazbene umjetnosti odlično mjesto ide,
dužnost je naša, da nješto zabilježimo takodjer iz života njezinoga.

Sidonija se rodila u Zagrebu 7. veljače god. 1819., te je
bila najstarije diete njezinih roditelja. Mladja joj sestra Aleksan-

* Grof Harbuval et Cliamare, rodom Franka, ima, svoj predikat od
sjajnog šarenog odiela, koja je otan njegov nosio a španjolskom ratu, gdje
se je osobitom hrabroicu odlikovao. Pradjed Sidonijln od materinske strane,
t. j. hrabri onaj borike a španjolskom ratu, oženjen s korntesotn Kegleri-
devom donio je prvi krampire u Hrvatsku, te je puk ne samo nagovarao, veo -
i silio, da bilje ovo sadi.

I

Sidonija Mubido-Erdodij. 257

drina, — sada udova grofa Miroslava Kulmera - — odlikovala seje
uviek kao prava domorotkinja a isto tako i mladji joj brat,
Gjuro grof Erdodj, koji je htio sa njekoliko narodnjaka god.
1845. 28. srpnja jurišati na Ferićevu kuću na Markovu trgu,
iz koje je vojska uslied zapoviedi bana Hallera pucala na svje-
tinu prilikom izbora podžupana.

Roditelji Sidonijini pazili su pri odgajanju svoje djece, da
joj se usavrši ono, za što su imala od naravi osobiti dar ili
nagon. A budući da su opazili, đa Sidonija ima volju i uvjete za
pjevačicu, to su ju dali podučavati u pjevanju i u teoriji glazbe.
Uz to se je pak majka njezina pobrinula, da joj se kćerka i
u kućanstvu uvježba I zbilja, ne samo da je konitesa sve svoje
haljine sama krojila, ma bile one i za p!es, već je morala i ku-
hati, peći, prati i gladiti svoju nakitnu robu. U pjevanju po-
učavala ju, kako smo već kazali, gospoja lvarlitzkyeva, u teoriji
glazbe i u sazvučju pak suprug iste gospodje, koji je bio kod
zagrebačke opere engagiran kao prvi guslač. Majka Sidonijina,
vješta slikarica i naobražena pjevačica, nadzirala je strogo glaz-
benu obuku, dapače i sama pripomagala, a budući da je i baka
njezina kod svakog predavanja prisutna bila, to je i ona nasto-
jala, da Sidonija što bolje i brže napreduje. Kod takve zgode
stajala je učiteljica pjevanja s desna, baka s lieve strane, a
Karlitzkv s guslama iza lerlja Sidoniji, pa ako mlada naša pjeva-
čica nije s mjesta pogodila kakvu pasagu ili fiorituru, to se je
baka požurila iste kajde pjevati, — - dakako grlom hrapavim i
tvrdim — te je uz to još i takt udarala na plećima koratese.
Slavljena naša primadona sama mi je pripoviedala, da je ova
obuka za nju doduše neka vrst torture bila, ali da je uz takovu
pomoć ipak više napredovala u jedan mjesec, no druge učenice,
koje su same sebi prepuštene, u eieloj godini, a to tim više,
Sto se ni majka ci baka nije uticala u samo predavanja ili me-
todu učiteljice, već su ju samo podupirale. Učeći tako kakove
tri godine glazbu i pjevanje, dodje, mislim, godine 1834. ber-
linska dvorska pjevačica Ennes u Zagreb, da ovdje gostuje.

Kuhnf.: Ilirski glazbenici. 17

Sidonija Rubido-ErddđtJ.

Grofovska obitelj Erd<Jdyeva pozove ju k Bebi, đa Čuju sud o
Sidoniji, a ova ne samo da je zvonko grlo i napredak Sidonijin
vrlo pohvalila, več se je toliko u mladu komtesu zaljubila, da
je njoj za volju njekoliko mjeseci u Zagrebu ostala, posvetiv se
isključivo Sidoniji, podučavajući ju u višoj pjevačkoj umjetnosti.

Primjer Sidouijin, pjevati hrvatske popievke, urodi dobrim
plodom ; jer od tada je hrvatske popievke i gospoja Kariitzkyeva
javno pjevala, pa je i Ennes sohom oduiela Livadićeve kompozicije,
da ih svietu prikaže kao njekakav glazbeni specialitet. Vidjevši
rodoljubi naši liep uspjeh, koji je Sidonija postigla hrvatskom
popievkom, zamoliše ju, ne bi li se ona i za narodni naš ples
brinula, budući da ni jedna gospoijica poboljih roditelja nije htjela
u kolu plesati. Komtesa se odluči i na to, te stupi na plesu
streljačkoga društva za čudo sviju u narodno kolo. Po dogo-
voru tadanjih domorodaca nije se smio u ovo kolo družiti tek
tkogod, već samo ugledni gradjani i gradjanke. Na taj je način
bio naš narodni pies kolo od otmenog društva prihvaćen, i na
svakoj elegantnijoj zabavi i izveden. Ja se od svoje strane divim
Gajevoj metodi ; jer kako je iz njegova nastojanja razabrati,
nije ljude silomice tjerao, da štuju narodnu predaju, već je znao
narodnu stvar na visinu svetinje staviti, kod koje profani sviet
nije ni smio učestvovati.

Kada je god. 1839. komtesa Sidonija s majkom u Beču
boravila, gostovala je tudier operna pjevačica Karolina Ungerova.
slavljena po cieloj Europi. Sidonija ju je više puta Čula pjevati,
te ju tako znala oponašati, da bi svatko mislio, da Ungerova
pjeva, kada ne bi našu pjevačicu vidio. Jednu večer pjevala je
Sidonija uz širom otvorene prozore veliku ariju iz opere l,u-
krecije, oponašajući vjerno Ungerovu. Tad se dogodi, da sn
dva kazalištna ravnatelja, jedan iz Beča a drugi iz Berlina, pro-
lazila kraj one kuće u „Kartncrstrasse", gdje je Sidonija s maj-
kom stanovala, te čuvši nju pjevati, začudili se. da je pjevačica
Ungerova stan promienila, a đa nisu o tom ništa saznali. Zato
pozvoniše na vratima da pitaju pazikuću, od kada Ungerova

Sidonija- B,ubido-Erdođy. 259

ovdje stanuje. Ovaj im kaže, da u ovoj kuci nema nikakove
Ungerove, a da je ona, koja u prvom katu pjeva, magjarska
komtesa iz Hrvatske. Berlioac će na to: „E šta ćete vi,
luda, nas podučavati, tko tu pjeva; mi bolje poznajemo tu pje-
vačicu, nego vi pospanae makar ju i ne vidjeli". Pazikuća ne
odgovori na to ništa, već pograbi Prusa, turne ga na ulicu te
zatvori vrata. Becanin se nasmije na taj nježni postupak pazi-
kuče, a Berlmae se silno uzrujao na nanesenu mu uvredu, te
je podulje psovao pred vratima. Dugo su se ova dvojica šetala
pred kućom i dogovarali se. kako bi Ungerovu posjetom izne-
nadili.

Bilo je već jedanaest sati. kad su opet na vratima pozvo-
nili. Pazikuća dodje, a čim ih. opazi, zalupnu vrati, nu Be-
Čanin mu kaže: „čujte, prijatelju, nemojte šalo zbijati, evo vam
pet forinti i naše karte; budite tako dobar, te nas prijavite kod
vaše koiutese".

Uslied ovog nagovora, potkriepljena petačom, čemu ne
može nijedan pazikuća na svietu odoljeti, pusti ovaj tu dvojicu
unutra, ali podje u prvi kat, da sobaricu potraži. Našav ju, kaže joj :
„Evo vam dvie karte, nosite, ih grofici, pa recite, da se žele
dvie budale predstaviti njoj. ili bolje rekavši, komtesi, koja tako
krasno pjeva". Sobarica učini, kako joj je pazikuća naložio, a
grofica videć iz karta, da to nisu ulični enthusiasti, dozvoli, da
rečena dva ravnatelja dodju ; jer ako i nije polnoć vrieine za
pretstaviti se ili koga inostranca primiti, to je grofica i komtesa
šale radi na to pristala. Stupivši ona dvojica u sobu, i opazivši,
da su to zbilja tudje gospodje, nioliše za oproštenje zbog nji-
hove vanređne drskosti, istaknuv odmah uzrok svoga posjeta.
Sidonija se je osobito veselila, što su ju takvi rutinirani artisti
za Ungerovu smatrali, te da svakoj dvojbi kraj učini, sjedne
ka glasoviru, i zapjeva veliku ariju iz Lukrecije, oponašajuć što
je igda bolje znala, spomenutu slavDU pjevačicu. Naša dva rav-
natelja nisu se mogla dosta načuditi i komtesi načestitati, pak
ju moliše za Boga, neka se dade kod opere engagirati; „ta u

grlu Vam leži kapital od milijuna". Grotica se nasmije malo iro-
nički, i naglasi nješto življe, da o tom govora biti ne može, jer
je Sidonija grofovskoga roda. „Jest, jest, — od vrati Beri i nac, —
istina je; ali prava je nesreća za umjetnost, što komtesa Sidonija
nije kći kakvoga gradjanina; ja bi ju odmah za 10.000 talira
engagirao". „Ah, šta ćete, — primjeti grofica — udes je kat-
kada pun hira"; te doda šaljivo: „Bog zna, ne biste li i vi,
gospodine, sposobniji bili za kakvoga grofa, nego za ravnatelja
drame ili opere". Bečanin hoće da pukne od smieha, što je naš
Prus i opet nagrajsao, te se pripravi na odlazak. Grofica nije
to medjutim dopustila, već dade čaja i hrvatsko pecivo dometi,
pa tako ostade društvance gotovo do zore sirupa na okupu.

Godine 1841. vrati se Sidonija s majkom u Zagreb, gdje
je i opet Češće u koncertima pjevala hrvatske popievke, osobito
kada su ti koncerti bili za dobrotvorne svrhe. Zaboravio sam
prije istaknuti, da je Sidonija potaknula ideju, da se velik
koncert u Zagrebu dade u korist poplavom postradalih Pešta-
naoa, gdje je god. 1838. od 13. do 16. ožujka voda 2882
kuće podlizala i srušila. Da je komtesa u ono vrieme upravo
obožavana bila, lasno je pojmiti; nu ni ona sama, ni nitko
drugi Dije slutio, da će se Antun pl. Rubido kao najveći njezin
obožavatelj istaknuti, i to time, što je išao k majci Sidonijinoj,
te isprosio slavljenu pjevačicu. Sidonija sama i ciela grofovska
obitelj bila je iznenadjena, te se je dugo viećalo, bi li ne bi li
komtesu Eubidi dali, dok nije Sidonija svemu viećanju time kraj
učinila, što seje izrično očitovala, za Ruhida ili za nikoga drugoga
poći. Godine 1843. vjenčao ju je opat Krizmanić u M. BistriČkoj
crkvi. Sretni mladenci živili su stranom na svojih dobrih, stra-
nom u Zagrebu, a Sidonija pjevala je i kao Rubidica u javnim
koncertima, te je i nadalje ostala vatrena, vjerna domorotkinja.

"Vriedno je zabilježiti, da je naša pjevačica i komponovala.
Od njezinih kompozicija javno se je izveo njeki narodni valcer
pod imenom „Tanburica", koji je komponovala godine 1843.
kad je zaručnicom bila.

Sidonija Bubido-Erdođij.

Sjajni uspjeh, koji je Sidonija svojim „ilirskim pjesmama"
polučila, učini, da je svakolika zagrebačka mladež htjela pje-
vačem postati. Osobito vatreno prionuo je bio uz naroduu popievku
Alberto Štriga, tadanji slušatelj filozofije na zagrebačkoj akade-
miji. Štriga, veleliep mladić, bistra i naobrazena uma i žarkog do-
moljublja imao je i vrlo krasan, zvonak i mio bariton. Makar je tada
još nevješt bio kajđama, pjevao je uz prirodjeni svoj glazbeni dar
proste pučke popievke tako ushitno i dramatički, da je veliko i
malo, staro i mlado onamo hrlilo, gdje je Štriga pjevao, bilo
to na šetalištu, ili na kojoj zabavi. U to vrieme upozna se Štriga
sa pravnikom Lisinskim, nauči početnu glazbenu teoriju, te stupi
tada u mnogo i mnogo koncerta pred općinstvo; Lisinskoga
pak obodri, da kuša pjesme uglazbivati, jer je vidio, da mu je
drug pun glazbenoga dara. Tako mu donese Štriga tekst Stoo-
sove pjesme „Iz Zagorja od prastara", a Lisinski stvori krepku
onu, svim nam poznatu melodiju. Kako je Štriga kao pjevač i
domoljub eienjen bio, i koliko je uspio u tadanjem svom nasto-
janju, istaknuo sam u njegovoj biografiji u „Viencu" ; ovdje hoću
samo još to reći, da je Štriga takav magnet za općinstvo bio, da
su ga glumci i ravnatelj njemačkoga teatra svaki čas molili,
neka koju hrvatsku popievku u teatru pjeva, jer su tada si-
gurni bili, da im kuća ne će prazna ostati. Kako je s početka
Štriga Lisinskoga nagovarao, da hrvatske pjesme uglazbi, tako
ga je poslije tentao, da hrvatsku operu sastavi. Badava mu
je Lisinski tumačio, da još nije toliko glazbe naučio, da bi se
mogao na takav posao dati, Štriga ga više nije pustio na miru.
Napokon inu Lisinski obeća, da će kusati želji Djegovoj zado-
voljiti, ako mu on sve priskrbi, što se takovu radu hoće. Štriga
ne samo da to obeća, već podje odmah u potjeru za libretistima.
On se je i inače za Lisinskoga brinuo; dapače ja bih se usudio
ustvrditi, da je Štriga Unskoga čak i muzikalnim idejama na-
dahnuo, ili mu bar razjasnio, koliko se ima hrvatski glazbo-
tvorae obazirati na pučku našu glazbu, na jezik, na tradiciju
i t. đ. Time je pak postao Štriga prvim i pravim po-

Sidonija Rubido-Erd

262

tica teljem, a Lisinski prvim i pravim stvori-
teljem hrvatske opere.

čim je Lisinski počeo na drugom Sinu prve hrvatske opere
, Ljubav i zloba" raditi, skrbio se je već Štriga za pjevače, za ko-
stime, za instrumenta tora (jer tada joS nije znao Lisinski glaz-
botvorine svoje za orkestar udesiti) i za sve ostalo-

čitatelj će sam pogoditi, da je Štriga ponajprije zamolio
presvietlu gospodju Sidoniju Rubidicu, da preuzme dionicu „Lju-
bice", a tada istom g. Stazića (poznat u svietu kao slavljen
tenor pod imenom Stoeger), g. Kamila Livadica iz Samobora
(sina našega glazbotvorca), g. Pihlera i množinu diletanta za
zbor. Svi zamoljeni obrekli su Štngi, da će dionice opere pri-
miti i po mogućnosti brzo naučiti, samo presv. gospodja Rubi-
dova ne — — jer mu je rekla: „Donesite mi partiju, a ja ću,
ako hoćete, već sutra na pokus doći", Štriga sasma blažen, da
će mu za rukom poći ideju svoju oživotvoriti, nastojao je iz
svih sila, da Lisinski operu svrši i da ju pjevači uvježbaju.
Samo Štrigi je zahvaliti, da se je opera .Ljubav i zloba" 28.
ožujka god. 1840. prvi put u Zagrebu pjevala, i da je ona tako
sjajno uspjela. Tom zgodom dakle stupila je pred hrvatsko
općinstvo prva hrvatska primadonna gospodja Sidonija
Rubidova rodjena grofica Erđ6dy.

Kostimi, koje je dao g. Štriga napraviti, oružje, posoblje i
sve ostalo, što je po gradu pobrao, bilo vanredno krasno. Njeki
gospodin, koji je tada u zboru pjevao, pripoviedao mi je, da
je on kao prosti zboraš imao kuburu, koju je dru. Gaju darovao
crnogorski knez. Diadem primadone vriedio je svojih 40.000
for., a ostali nakit jedno 60.000 for. Šteta, Što nije koji slikar
primadonnu u sjajnoj njezinoj odori, ili cielu koju scenu od ta-
danje predstave naslikao. Naša slika potječe od acmarella, koji je
god. j842. izradjen.

■q predstavi opere pisao je Perkovae u „Obzoru" {od 23.
veljače ^ođ. 1874.) medju inim ovo. „Osim Lisinskoga i Štrige
imala je tu najveću zaslugu plemenita gospoja Rubidova, ro-

Sidonijn Rubido-ErdMy,

đjena grofica Erdiidveva koja je nadarena osobitim grlom i
divnom ljepotom, zanesena za plemenitim namjerama rodoljuba,
pa ne mareć za predsude svoga grofovskoga stališa, dobrovoljno
pjevala partiju „Ljubice 11 . Predstave ove činile su epoku u našem
narodnom pokretu : narod je vrvio oda svih strana u Zagreb,
da vidi i Čuje čudo nečuveno i nevidjeno, narodnu operu hr-
vatsku; domaće je općinstvo bilo očarano, tudjinci su se divili,
svatko je hotio u tom imati kakvu zaslugu" i t. d.

„Ljubav i zloba" pjevala se je redom pet puta, a list „Da-
nica ilirska", koja je inače o glazbi i o kazalištu samo netko i
to Čim kraće koju prozborila, posvetila je dva eiela broja lista
(br. 14. i 15.) operi i predstavi njezinoj. Mi tuj preštampavamo
samo onaj dio kritike, koji se odnosi na našu prvu primadonnu.
„Nada svimi sjaše u tom obziru ponos našeg roda, veleumna
domorodkinja visokorodjena gospoja Siđonija Rubido, koja oso-
bito tom prigodom jasno pokaza, da je vredna unuka one slavne
i sjajne harvatske obitelji, kojoj nikakva žiirtva za domovinu
prevelika ne biaše. Bez njezinoga sudelovanja nebi se rečeno
dšlo podnipošto bilo predstaviti moglo, i eto veledušna gospoja
odvaži se, metnuvši na stran svekolike obzire, podvarci se to-
likom trudu i naporu, samo da se neprepreči domorodno to
poduzetje. Odi da uzmognemo rččih za izraziti joj našu hvalu
na tolikoj žartvi? U spomenieih naše umčtnosti svžtiti če se
vtSkovito u nepotamnjenoj sjajnosti njezino ime, kao što se svete
imena njezinih neumarlih praotacah u dogodovštini našega na-
roda ! Tronuti tolikim izvanrednim domorodstvom zanćmismo od
udivljenja jurve, a koliko bi imali joŠte reći o umetničkom zaisto
izvedenju njezine pretežke zadaće ! Samo neobičnoj visini i krčp-
kosti njezinoga jasnoga i sladkozvučnoga, redkom umčtnostju
izobraženoga glasa mogućno je ove tolikom včštinom zapletene
uvžk na izvanrednoj visini trepteće napčve, kakovi se malo u
kojoj opori nalaze, takvim uspčhoni izvesti. Kakova plemenita
vatra, kakovo duboko čuvstvo prolevaše se kroz te čarobne gla-
sove! Kolikim dostojanstvom i oduševljenjem kretaše se ova

264 Siđomja Bubido-ErdodiJ-

dražestna i veielčpna slika, uzor barvatske krasote i miline !
znak pohvale i zahvalnosti đaidjahu proslavljenoj umštnici i đo-
morodki iz najotmenijik ložak nebrojeno cvetje i včnci na sn-
Bržt — nu lepše jošte evtitje evate joj u uzhitjenih sareih svih
domorodacab. — oveće vecne uspomene!"

Kod pete predstave opere (4. travnja god. 1846.) predali
su slavnoj našoj prvoj hrvatskoj primadonni knjižicu, libreto opere,
u crvenom baršunu vezanu i srebrom nakićenu, a isto tako i u
knjižicu vezani stiedeći sonet, koji je — kako mislim — Vraz
spjevao :

„Zar si, dušo, u raj se zaniela,
Gdje se Bogu vječna slava spieva,
Te glas slušaš neoeskih angjelah,
Sve u aliei od zemaljskih dievab?"

„Srđce tufie, — lica sn vesela,
Svim iz oEiph divna vatra sieva, —
Zašto, odkud sva ta radost vela?"
„„Šuti, slušaj, — Sidonija pjeva!" 1.

Oj slavniju, nježne pjesni tvoje
Mlado ardeo vrlo dirnut mogu ;
I pozvat ga na Ijubovne boje ;

AI ak hoćeš uzhitit pokušat
I zajedno dignut dušu k Bogu,
Dodji amo Sidoniju slušat. —

Ista je pjesma bila razdieljena mnogobrojnomu općinstvu,
a iza posljednje predstave opere prirediše slavljenoj pjevačici
Štovatelji njezini pielo (serenadu) uz potpuni operni orkestar.
toj zgodi piše „Danica" : „Opisati se ne može uzhitjenje
klikovanje mnogobrojnih tom prilikom na ulici sakupljenih si
šaocab, kojim pozdravljena bijaše mnogoštovana proslavljenica,
kada se na prozoru pokaza".

Ono, Što smo evo pisali, pruža nam i opet dokaz, da za
razvitak umjetnosti kojega naroda ponajviše mogu doprinieti go-
spodje i velikaši ; jer koliko se i prigovaralo, i koliko bi nam

Sidonija Rubido-Erdiidy. 265

se i primjera moglo navesti, da su njeki umjetnici, koji su tako
rekavši od glada poginuli, dakle bez potpore aristokracije ostali,
poslije smrti na veliko proslavljeni bili: ipak ostajemo kod svoje
tvrdnje, da bez ova dva faktora nije moći odlučno napried u umjet-
nostima. Ako koji narod ima sposobnosti za umjetnost, pa se u
Djoj ipak ne usavrši, kriva je tomu mnogo indoleneija ovih dvaju
faktora. Žene su više sklone idealizmu no muškarci, umjetnost
je pak gotov ideal, ili, ako bi smio reci : idealizovana
istina. Žene rado slušaju istinu, ali samo « ideal izovanoj formi.
Suhoparna, bezobzirna istina manje im se mili, nego idealizovana.
Velikaš će pak uslied uzgoja i naobrazbe svoje upoznati prije vrieđ-
nost umjetničkih djela, iskreno ocieniti i istinski uzljubiti, nego
li gradjanin, komu se u roditeljskoj kuci malo prilike pruža u
stvarima umjetničkim steci si valjan ukus i dostatnu praksu.
Da nije velikašiea i umna gospoja Sidonija uz još njeke
stališke družice i drugove ljepotu naše narodne glazbe spoznala
i zavoljela, težko bi se i naši gradjani usudili tvrditi, da je

I ta glazba Hepa, i vriedna da se dalje umjetnički usavrši. Pak

da je kasnije još njekoliko naših velikaša s takvim zanosom
prionulo uz narodnu našu umjetnost, kao Što presvietla gospodja
Eubidova, ne bi danas gradjanin X. rekao, da ta hrvatska glazba
nije za gospodjicu kćerku njegovu, koja je na šta finijega, pa-
metnijega i ljepšega naučena. Iz svega toga sliedi, kakvu veliku
dužnost domaća aristokracija glede umjetnosti imade, i kakva
ju odgovornost pred sudom poviesti čeka, ako tu dužnost ne
vrši. Ispitaj stanje umjetnosti kojega naroda, pa ćeš dobiti ključ,
kojega pomoću moći ćeš koješta odgonetati.

Kada su godine 1847. nemiri počeli, a godine 1848. rat
buknuo, malo se je na umjetnost pazilo, jer „gdjeno bojne glas
zajeći trube, tamo muze mili glas svoj gube" (Topalovid). I zato
Sidonija nije tada narodu popievala. Ali mu je na drugom polju
voljno i oduševljeno služiti nastojala. Krenuvši god. 1848. ban-
derijalci (sadanji \Vallmodenci) s banom ■Jelačićein u boj, dobili
su na ime „hrvatskih domorodkinja" vrpcu za svoju zastavu, koju

je i
nje.
bar

Siđonija Rubido-Erdi>dy.

1

■

je izvezla presv. gospodja Rubidova. Isto tako izvezla je uz pomoć
prijateljica krasni čilim, koji su dali domorotei hrv. ministru
barunu Franji Kulmeru, u ime priznanja za njegovo patriotičko
nastojanje u saboru. Ovaj čilim je u našem zemaljskom muzeju.
Poslije je ona ustrojila uz pripomoć svoje sestre grofice Kul-
merove i gospodje Vaneaševe zagrebačko pjestovalište, te je iz
početka I sama zavod taj nadzirala. Godine 1863. postala udo-
vicom, a malo za tim izgubila je posve grlo. Od onoga vre-
mena živjela je uz sina si Radoslava na svom veleliepo uredjenom
imanju »Gornja Rieka" ispod Kalnika.

Danas su posve druga vremena nastala, nego li su bila
ona, kad je naša prva primađonna slavlje slavila, pjesnike, knji-
ževnike, mladost i junake oduševljavala .... Njezino mjesto u
hrvatskom salonu stoji . . . prazno. Ona je to opažala posljednih

godina svoga života i sama iz svojepa tihoga dvorca

zašto ja tomu tako? .... Na kome je krivnja? .... Zar

na roditeljima hrvatskoga velikaškoga pomlatka? Ili zato, jer ne

imamo drugoga Gaja? IH zato, jer smo imali jednoga Gaja?

Bio tomu uzrok, koji mu drago, Bog bi dao, da tako dugo

ne ostane!

Ove i slične misli projuriše mi dušom, kada sam god. 1878.
posjetio presvietlu gospoju u Rieci Gornjoj, te ju zamolio, da mi
pripovieda najvažnije momente iz svoga života. U krasnom parku
kraj dvorca visio je na stablu velike i stare lipe kip majke
Božje, pod kojim je ona cesto molila. Tu mi je i to pripovie-
dala, da se već više godina nije udaljila iz ove samoće, i da
što skromnije živi, ne bi li imanje ostavila svomu sinu dobro
uredjeno i bez duga. „To sam, hvala Bogu, eto i postigla, pa
zato mislim, da me sada, pošto sam izvršila i tu svoju za-
daću, na svietu više ne treba' ; .

U takvoj mirnoj dispoziciji duše živjela je mudjutim još šest
godina. Umrla je 17. veljače god. 1884. na Rieki Gornjoj, gdje
joj i kosti počivaju. Slava prvoj hrvatskoj našoj primadonni!

Marijan Jaie,

sakupljač i ukajditelj crkvenih pučkih melodija.

iui.iirijaa Jaie rodio se godine 1795. u Brodu na Savi od
siromašnih roditelja. Pučku školu svršio je Marijan u
Brodu, te je živo želio, da bi mogao izučiti i latinske škole.
Pošto ga roditelji nisu mogli poslati na koju gimnaziju, u Brodu
pak nije bilo gimnazije, to zamoli njegov učitelj gvardijana fra-
njevačkog samostana u Brodu, da bi on dao toga dječaka ško-
lovati, jer bi šteta bila da se zapusti tako bistra glava i uzorna
marljivost, kakva je bila u Marijana. Otac gvardijan uvaži molbu
učiteljevu, primi dječaka u samostan, i povjeri njegov odgoj otcu
'Marijanu Lanoševiču. Jaie je učio veoma marljivo, te svrši nakon
šest godina privatno latinske škole. God. 1812. bude primljen
noiakom u franjevački samostan u Beču, gdje je učio mudro-
slovne i bogoslovne nauke. Prm sv. misu Čitao je dne 4. li-
stopada god. 1818. u svom rodnom mjestu.

Poslije toga postao je u Vukovaru učiteljem učiteljskih
pripravnika, koju je službu vršio đo godine 1821. Valja pri-
pomenuti, da u ono doba nije bilo u nas posebnih preparaudija,
već je dvogodišnji teoretičko-praktički tečaj za učiteljske kandi-
date bio pripojen kojoj glavnoj pučkoj školi. Takav tečaj opstojao
je u Osieku, u Vukovaru, u Požegi i drugdje.

Sto se tiče Jaićeve glazbene nauke, znademo samo to,
da je učio u brodskom samostanu pjevati po kajdama, orguljati
a nješto malo i glasovirati; temeljim glazbenu obuku nije ni-

268 Marijan Jaič.

kada uživao. Ipak je umio melodije, koje je eno, ukajđiti, a za-
virio je ponješto i u sazvučje (Harmonielehre). To sam razabrao
iz Jaićeve kajdanke, koju sam nažao u vukovarskom samostanu,
i koja sadržaje sazvučnih vježba. U drugoj kajdanci, što potječe
od Jaića, nalaze se crkvene popievke i svjetovni glazbeni komadi.
Da li imade u ovoj kajdanci i takovih komada, koje je Jaie sam
komponovao, nije razabrati, budući da nije naznačio ni na jednom
komadu ime glazbotvorca. Ali sudee 1 po tom, Što je pisao u
predgovoru svoga djela „Napivi bogoljubnih crkv. pisamah" :
„Da sam mnoge napive, što po različitih mistih sabrao, što i
sam s mojim saurediteljem dosta trudno proizvesti imao,
dokazati će barem one pisme, koje do sad svojih poznatih napivah
nisu ni imale", nije dvojiti, da je i sam uglazbio crkvene pjesme.

Od godine 1821. — 1831. bio je Jaič učitelj redovničkih
pitomaca; zatim manastirski čuvar i upravitelj vukovarske župe.
Poslije toga bio je gvardijan u više samostana, zatim ravnatelj
osječke gimnazije i dva puta državnik svoga reda.

U to vrieme štampao je sedam puta svoj „Vinac bogo-
ljubnih pisama" bez napjeva, no god. 1850. objelodanio je u
Budimu hrvatski kantual s melodijama uz orguljsku pratnju pod
naslovom „Napi vi bogoljubnih crkvenih piša mah". .
U ovom se kantualu nalazeće čisto obredne pjesme, koje je preveo iz
latinskoga, pozivajuć se na to, „da slavonski naš narod ima po-
vlasticu od god. 1053. javnu sv. službu obderžavati slavonski".
Mise i preludije uzeo je od tudjih glazbotvoraca, ali popievke,
koje pjeva puk u crkvi, sabrao je po Slavoniji, po Bačkoj i po
Banatu, a primio je u tu svoju knjigu i takve melodije, koje
pjevaju po Ugarskoj što Hrvati što Magjari. Odkuda potječe
koja melodija, nije naznačio, jer je želio, da ove popievke pje-
vaju i Hrvati i Magjari i Niemei; mislio je pak, da napjeve
jednih ne bi htjeli pjevati drugi, kad bi znali, kojemu narodu
pripada po pravu ovaj ili onaj napjev. Konačnu redakciju toga
djela povjerio je budimskomu gradskom nadučitelju i „civosvi-
raču" (organisti) g. Josipu Dorliku, „jer ne bivši sam u tako

Marijan Jaić. 269

rečenomu General-Bassu utemeljit". Vi na u svoj posvetio je
hrvatskomu banu Josipu grofu Jelačiću. Ban je kupio njekoliko
stotina ebsemplara toga kantuala, te je naložio, da se razdieli
medju učitelje i orguljaše Hrvatske i Slavonije. Kod te zgode
dobio sam i ja jedan istisak, bivši tada u Dolujem Miholjcu
učiteljskim vježbenikom.

Jaić je tim svojini kaneionalom učinio veliku uslugu svim
organistima, a mnogo je doprinesao k tomu, da su učitelji i orga-
nisti uobičajili liepe naše crkvene popiovke, a tudje i neslane
zabacili. Već za godinu dvie orile su se u svim crkvama naše
otačbine krasne naše božične i druge hrvatske od puka ili od
hrvatskih organista potjočuće melodije.

Da li je Jaić ili Fortunat Pintarić prvi zamislio sastaviti
i obielodaniti hrvatski kaneional, ne mogu ustanoviti ; ali to
znadem, da je Jaić imao još god. 1840. svoj pievnik priprav-
ljen za štampu. U predgovoru ka knjizi „Napivi bogoljubnih
crkv. pisamah" piše Jaić, da su njegov pievnik na čisto prepisali
redovnici o. Grgur Dvoršak i o. Euzebija Bauer, pa ga
time na novo ljeto god. 1840. iznenadili.

Kad sam se početkom god. 1952. u Budimu predstavio oteu
Jaiću, zapitao me je, đa li mi je poznat njegov kaneional. Ja mu
rekoh, da sam dobio od bana JelaČića jedan primjerak, pa da
gotovo sve popievke na pamet znadem. Za tim sam mu morao
orguljati, da čuje ata umijem. Iza toga odredio je, da mi dadu
u franjevačkom samostanu objed i večeru svo dotle, dok kakvu
zaslužbu ne nadjem, pa me je i učitelju Josipu Dri i kn pre-
poručio „ preče ptorom", budući daje Drlik takvoga onaj čas trebao.
Tako sam bio pol godine podučiteljem kod onoga muža, koji
je konačnu redakciju Jaićeva kaneionala rukovodio. Da sara
tada mogao slutiti, da će mene danas sutra zapasti zadatak, da
pišem Jaićevu biografiju, imao bili danas više podataka o Jaićevu
životu, nego što sara mogao uz svu svoju brigu naći.

Jaić je umro 4. kolovoza godine 1858. u Budimu, a sa-
hranjen je u samostanskoj raki franjevaca.

Stanko Vraz,

sakupljač napjeva pučkih popievaka.

ujaS pjesnik Stanko Vraz {rodj. u Cerovcu u Štajerskoj
god. 1810., umro u Zagrebu god. 1851.*) učio je jofe za
i djakovanja ■ — u Mariboru i Gradcu — glazbu, te je bio
prilično muzikalno naobražen. Umio je izvrstno svirati u frulu,
udarati u kitaru i pjevati po kajdama, i to prima vista. Oz
to se je ponjesto razumio i u generalbas (sazvučje).

Pokojni mi je dr. Gaj pripoviedao, da je Vraz žalio, što
nije vještiji bio u nacrtavanju napjeva, jer kako je on pjesme
svoje uviek pjevajući pisao, a kako su mu u takvom zanesenom
duševnom stanju katkada i krasne melodije na um pale, ti> bi on
bio ove melodije odmah napisao, ali tako se morao radi svoje ne-
vjestine toga odredi, jer dok bi on muzikalne svoje misli ukajdio,
ibio bi nit svojih pjesničkih misli. Da ju Vraz pjevajući pisao
sme i da je glazbene forme poznavao, vidi se iz njegovih
pjesničkih radnja, jer pjesme njegove ne samo da su vrlo prikladne
za glazbu, već iz njekih pjesama izvire melodija tako rekavši sama.
Kako je Vraz osobiti rodoljub bio, htio je on i svoju glazbenu
ma i diletantsku — naobrazbu upotrebiti na korist hrvatske

i životojiia Stanka Vraza — napisan od prof. đra. Fr. Mar-
kovima — nalazi se u knjizi: ..Stanko Vraz. Izolirane pjesme. S uvodom
Mark'iviijfi.. Izdiila ■■Matica Hrvatska". Zagreb 1

glazbe, a uvidio je i on, kao i Livadić i Lisinski, da se umjetnička
narodna glazba ima temeljiti na glazbenoj tradiciji pučkoj. Evo
što o tom piše u svom članku „Narodne pesme u Slavonii"
(priopćenom n I. knjizi „Kola" na str. 134 i si. od god. 1842.):
r Nemogu propustiti na svrai naših rečih pridat gg. kupiteljem
(pjesama) in l'orma molbe još evo ovaj savčt : neka sabirajući
reci od pčsama takodjer glas pesama (napev) bilježe. BČČi
pSsme nisu još ista pesma. K tomu spada i napSv. A kod
mnogih od naših nar. pfetm;i (najpaćo /.ruskih) glavna je stvar
napžv. U tom su dakle obziru naperi veoma važni. Ali jo§ iz
druge strane od velike su cčne. Kao Sto iz rččih pčsamah
naši umčtnici pčsnici treba duh narodni da crplju, tako će i
napevi vremenom postati vođa života, iz koje će negda naši
slagaoci (kompozitori) napajati svoje umotvore duhom narod-
nim. Skupljajmo dakle i njih. Taj trud nalaže nam dužnost za
budućnost." U istom smislu pisao je Vraz i Erbenu u svom listu
od 16. travnja god. 1844. „Hvala Vam na Vašem prekrasnom daru
„Napčvv k pisnim narodnim" dio II. Prekrasno dčlo! Čestitam
Vam na zasluzi. Izdanje nar. napčvah čini mi se da nije od
manje koristi i slave, nego iste posrne. Zato ja scšnim da jih
treba kupiti i izdavati. Osobito u češkoj, glasovitoj sveštenici
glasbe, trčba takvih sbirkah, da se može iz njih narodna krv
uliti u žile umištne glasbe, koja se možebiti u nijednoj slavjan-
skoj strani nije onako izrodila u tudji (nčm.) živalj kao baš kod
Vas. Narodni napevi (čini se), da već uklanjaju taj štetan upliv,
barem sam ja to razabrao iz Vašeg prekrasnog Včnca, osobito
iz komadah od Jirovea, VaSaka i Skroupa, i drugih ne-
kojih, kojih sad napamet neznam. — I ja imam do preko 300 ko-
mada nar. napevab iz gornjih stranah, od kojih mnogi naliče
na Vaše (nčkoji sn baš oni isti). Izmedju njih ima takodjer
nekoliko komadah iz Koruške i Stajera, koji slušaoca spominju
nčkako na Karpate i na Dnčpar. Napeve te počeo sam kupiti
zajedno uz pesme. Sad ih pomnažam komadi iz Hrvatske i dolnjih
stranah. To sabiranje vrlo me je mnogo stalo muke, jerbo ja

Stanko Vrcus.

u tom poslu (tako rekuć) samouk. Zato nebi rado da pro-
, nego da se Što brže(!) izdaju, da i naši slagaoci,
ijib. se kod nas sve više javlja, ne nagaze u svom poslu
it ran putiće."

I Maeuna je Vraz pozvao u svom listu od 10. srpnja god. 1842 ,
da narodne napjeve zabilježi: „Hvale dostojan je trud Vaš, što
sabirate narodne pesme i običaje. Osobito činim Vas pozorna
na pesme, koje se pevaju kod stanovitih običajan i igrah, na pr.
kad se koleduje,na Gjurgjev dan, kod krč sa, svatbe,
krsta, pokopa, žetve i t. d. Da bogrue to tržba, da ee pri
tom opiše i isti običaj i zabilježi napev (arie)."

Nu Vraz nije samo drugim savjetovao, da sabiru napjeve
pučkih popievaka, nego se je i sam neprestano starao, da za-
dovolji toj „dužnosti za budućnost". U tu se je svrhu obratio
Cna svoje prijatelje, moleći ib, da bi mu narodne napjeve za-
bilježili i poslali. Tomu su se pozivu najviše odazvali Slovenci,
te je dobio iz Kranjske, Štajerske i Koruške liep broj popie-
vaka. Da li je takodjer dobio napjeva iz Hrvatske,* ne znamo, nu
slutimo da jest, jer sam ja u njegovoj glazbenoj ostavštini našao
ovitke za „Kranjske pjesme", „hrvatske pjesme" pa i za „češke
PJe
san
Vru
ip:
ST*'
V*3,

m, da ću čitatelju ugoditi, ako mu ispripoviedam, kako
sam do Vrazove glazbene ostavštine došao.

i a k n p 1 j u v e hrvatskih pučkih popievaka iz Hrvatske u
Vrazovo doba moramo ubrojiti i Valpovtana Karla C a t ine ! 1 i a-Be vi-
l»qua-Obradića. Karlo Catinelli rodio se dne 12. listopada god 1807.
Valpovu u Slavoniji. Dolnju gimnazija imeio je a Požegi, gdje je dobio
prvu obuku u glazbi. Višu gimnaziju i pravničke nauke svršio je u Za-
grebu. Bivši godine 1847. u Požegi sudbenim viećnikom, ukajdio je rajeaeea
kolovoza dvadeset i pet pučkih pievnih melodija, koje su se pjevale n Po-
žegi i u požeškoj okolici. Ove je melodije »desio za glasovir, te je svakoj
melodiji i dodao prvu kiticu originalna teksta. Tih 25 popievaka objelodanio
je štampom u jednoj aveski pod naslovom „Južno slavjanske puoke pesme
za pianoforie, priredjene i svim priateljera narodnih napevah posvetjeno po
Katineliu" (štampane u Beou). U broju 187. „Dalra. hrv. slavonskih Novina"

Stanko Vraa. 273

Godine 1863. posjetili profesoru Mesića, tadašnjega pođ-
pređsjedoika „Matice Ilirske", te nadjoh. u predsoblju njegovom
(ili bolje rekavši na hodniku) stare na pol poderane kajdne spise,
koji su razbacani ležali u kutovih toga predsoblja. Budući sam
Čekati morao, dok me je profesor preda se pustio, jer je baš
on čas njeki stranac kod njega bio, zapitah njegova slugu, ne bih
li smio ove note malo pregledati. Sluga mi odvrati: „Slobodno,
gospodine, ta mi ih i tako za ništa drugo ne trebamo, nego za
zamatanje, ali Što je debljega i povećega papira bilo, to amo već
potrošili; zato i naumih profesoru kazati, da bi dopustio, da
ove komadiće van hitim, jer su mi samo na putu, kada sobu
pomećem, te uprav za ništa". Predstavih se prof. Mesieu, za-
molih ga, da bi on meni — sabiratelju narodnih popievaka
i starih glazhenih rukopisa — rečene spise kajda poklonio.
„Drage volje*, reče Mesić, „samo se bojim, da se ne čete
s njimi mnogo okoristiti, jer što je boljega bilo: mise, opere
i druge glazbene komade, raznesoše mi; a da pravo kažem,
nisam svega ni dobio, jer iza smrti Vrazove uzeo je svatko od
njegovih nota, što je mogao i htio."

Uslied te dozvole počeli i najmanje komadiće brižno sa-
kupljati. Došav kući (u Osiek) uredih sve, što je skupa išlo,
pa da mogu narodne napjeve laglje razumjeti i sa svojim isto-
vjetnima prispodobiti, prepisao sam ih, te se poskrbio, da ostali

od god. 1843. nalazi se uglas te publikacijo, koje origionlni rukopis Cati-
ncltLov se nalazi u mene. Do je Catinelli imao nakanu sabrati pučke po-
pievke a elelom slavenskom jugu, posvjeiiocuje naslovni list spomenute zbirke,
na kojom su naslikani grbovi: Dalmacije, Hrvatsko, Slavonije, Vojvodine,
Srbije, Bugarske, Bosne i Dnbrovnika, i Sto je ovu svesku označio prvom.
Slabi odziv, koji je našao za svoje poduzeće u ono burno doba, odvrati ga
od dalnje radnje na lom polju. Osnova njegova nije se u ostalom ograničila
samo na pučke glazbeno proizvode južnih Slavena, već je on sabiran i stare
glazbene rukopise. Tako sam primjerice našao u njegovoj glazbenoj ostav-
štini Hek toro vi i-evo „Hiharsko prigovaranje " i njckoliko starih korala. Cati-
nelli je umio dne 11. oJnjka godine 1864. n Zagrebu kao viećnlk ban-
skoga stolu.

KuhnC: Ilirski elaibonici. 18

tekst pronadjem, jer je kod svakoga napjeva samo početak
napisan bio.

Od onih 300 napjeva, koje je Vraz sam ukajdio, nadjoh
samo osam, naime: „Draga dragomu na jabuku piše' (bistrička),
„Mama me špotaju, ka ja v krčme hodim" (medjimurska),
„Majka Maru priko mora zvala" (iz ličke regimente), ,,Va toj
Če'rnoj gori jedan ogenj gori" (zagorska), „U Omera više Sara-
jeva" (bosanska), „Čuj diko, Što velim" (banatska) i „Josh
Horvatzka ni propala, dok mi sivimo" (sa vrlo prostom glaso-
virskom pratnjom).* Napjeva od Vraza ukajdjenih nestalo je, ta
sudim, da nisu u Hrvatskoj, jer je on običavao napjeve slati
svojim vanjskim literarnim prijateljima. Slutim to iz lista, ko-
jega je 9. svibnja god. 1847. pisao njemačkomu pjesniku Ana-
staziju Gruuu (grofu Auerspergu) :

"Vašoj želji — da Vam u kratko opiŠem, kako se una postupati sa
slovenskim pučkim pjesmama i napjevima, a opet da Vniu opišem prateća
glazbala, pjevaSe i i. d. — mogu samo vilo slabo zadovoljiti. K tomu treba
temeljitog glazbenog znanja, kojega ja nemam, primjerioe potpunu vještinu
u general basu i dr. Ja sam doduše mnogo čuo pjevati u puku, te sara na-
pisao iz usta puka i njekoliko tisuća pjesama pa i vise od 300 arija (na-
pjeva), ali sve to nedostaje. U ostalom ja ću Vam. gospodine grofe. ono,
Što o tom kazati mogu, evo priopćiti, dakako uz bojazan, da ne će biti sve
po Vašoj želji.

Kako je tekst slovenskih pjesama vrlo razlici!, tako su i napjevi. Ako
je tekst pravo narodan, tada je obično (ali ne uviek) i napjev narodun.
Starije su pjesma obično u narodnom duhu, a napjevi njihovi kreću se
obično u molu, ili prelaze cesto n sredini ili pri kraju iz dura u mol. r^esme
sastoje obično od kitica sa samo dva stiha, koji se stihovi opetuju. Imade li
kitica tri stiha, to se opetnje samo srednji stih. To biva i onda, kada kitica
sastoji od četiri stiha, te kada su umiesa u ove njekoliko kitica sa tri Htiha.
Ove posljednje opetuju se tada onako, kako sam prije rekao.

Obredne pučka popievke, primjerice: koleiia, kres i druga roitologične

* Stari pravopis te pjesme i tamo označena imena: Kollar, Zhelako-
vski. Sohafarik, Gaj, Kozhebai', Z;ii, ltiikuvcz, i'rtrkiis, Kiiubek i Stoss, do-
ku rtuju nam, da je ovaj nnert vrlo star, valjda najstariji, što o ovoj popievci
obstoji. — Na drugoj strani te kitice stoji potpis: Stan. Vraz Koroshu.

prainorjerske, obično su najstarije a po tom i najizvornije, prave. K tim
spadaju i one stare crkvene popievke, koje je crkva istriebila.

Najviše se pjeva, koliko ja znam, u Koruškoj u Zitjskoj dolini, a u
Štajerskoj u slovenskim pokrajinama: na Ljutomerskim gorama i u murskoj
dolini, i to izmedju Radgone i Ljutomera. Najviše pjeva ženski spol stari i
mladi, a od muškoga spola samo mladi momci. To pak biva najviše u zimi
pri prelu, u ljetu pri žetvi raži, a u jeseni pri Ijuštenju kukuruza. Tada
pjevaju cieli zborovi i to tako, da jedni pjevači pjevaju prim, a drugi
prilažu u terci; kvintu rietko je čuti.

Slovenac današnjeg vremena ne prati svoga pieva glazbalom, kako to
čine Hrvati i Srbi, izuzevši one kratke pjesmice, koje sastoje od samo jedne
kit'ce sa četiri stiha."*

Isto to možemo slutiti i iz pisma, koje je pisao Vraz Er-
benii dne 24. kolovoza god. 1845., gdje piše: „Obećane note
ne mogu Vam poslati, nu ostavit ću ih kod Zapa. Na zimu
ćete imati radost slušati u besedah Vaših i ilirske pjesme,
iz ustijuh Ceha Strakatoga. Izabrao si je nekoliko izmedju mojih."

Slovenski narodni napjevi, koje sam u Vrazovoj ostavštini
našao, ne potječu od njegove ruke, nego su mu ih prijatelji poslali
kao Što to sljedeća dva lista potvrdjuju, koja sam med njegovim
kajdama našao. Jedno pismo glasi :

„Ta imate, dragi prijatelja! nekoje napeve k slovenskim pesmam iz
Koruške. Trebalo bi, da Vam štogod od slovenskoga petja pišem. Pa kako,
ker nisam toga učen. Kazati Vam samo možem, kako se meni nenčenotu u
tom zdi (čini). — Kadar misi Slovenci pevca pohvaliti tioČigu, da lepo po
slovenski poje, govore: „Ta Blovek poje pravo milo, poje lČpo na riđe
{Wenđung}. ,,Milo peti" pa tu toliko poineni, kakor da bi Neinac rekao :
elegiseb. gemiitlich, her zlicb, san ft. Slovenc vse živo obČati,
štogod poje: je pesen vesela, mu srdee od veselja poskakuje, je pesen ža-
losina. se mu srdee omehoi, da bi mu skoro solzc u oeih j igrale, v solej pa
je petje prijetno, milo, nježno. Od toga priđe, da se ves napev drugači,
blažji i prijetoejii čini, ako bi kdo samo e: officio (neka bi bilo še
tako izvretno) note peredoma prepeo Drugić, slovensko polje ima še to po-
sebnoga, da je glas nekako r a h e o, da nekako trepeee, i da jedan glas

* Ciologa liši;, žalibože nemamo. — Vidi „Dela Stanka Vraza. Peti
dio " (Pjesme, Pabirci, Proza i Pisma). Str. 395-397. Izdala r Matica Hr-
vatska" god. 1877.

I

priatno u drugi a plava, zato se rad upotretalava Triller i lako imeno-
vani Dre i jari. V tako imenovani Vorsohlag smo pa tak zaljnbleni.
da ga posvuda upotrebinjo, kjei kuli ;a Hamu moguće To prave Zilani, da
ga pišem na vide. de prav ISpo nod slovenski l.' ostalom ae poju slo-
venske pSsini po i a s n : (i o 1 i ■* -i i. '. u isilskoj dolini na ves glas, kar
iz grla more. Pt'tje izpod lipe ae a!iii po dve uri dalef. Na Goričkim poju
veći del vse na jedan glas (A!'. I'riin). per 7-iJji se poje tuđi secund, u
Rožji i u junačkoj dolini u Kor :'.' n ij -. \ (an - r •■ /., *e puje či e z (don
hohen Alt). Lepo jili je slisati posebno ako mi ne peveJ riavađjeni. Stare
pčsni imaju še izvan toga nešto {neclmoga. u selii. kakur oni naperi, kten
ste Vi na Bistrici zilskoj napih'ili

tT slovenskih pesnih se nesm? upotrebljavati rit : da sapo, niti se
srne napisati rep — meslo: ■ .■■.:■■ .1 ., n k r :t t. U na-
pevah ćete Vi možebiti uiesto: Lagrimoso, pietoso, aniabile, redi
i narediti po naški : žalostno, milo. Ijubko Meni je prav. — Na
pozabite i napeve oniv zilskili pesmah u knjigu uvrstiti, koje ste Vi a zil-
skoj zabilježili, ako ravno nimata k napevu pesni eele. K napevom ovim mt
je neki muzikus strasno herdjavo besede napisao, nedajte se mutiti od ove
Čmaranine. 15ti napev je Nemeam tuđe znan i poju : „Es ist sehon Zeit
zum Sehlafen gettn. Bua hast du Sehneid, kannst a mit gehn". Tu imamo
s Niemeami jedan isti napev ... pa u riiili kaka razlika ! ! ! Mili. ljubi sla-
venski narod!*

Napev od stare, staro pesni: „Sveti Anton je majhen piibiE biti",
zbarao sam od stare babice Zilanske. Pesem je bila nekada erkevna, sada
ni veo, je blizo pozabtena, samo na Berdsnjih u Zilskoj dolini se zapoje na
i''i. r en (patroeinhnn) perva pod lipo k čestu sv. Antonu crkvenima svetniiu.
Skoro tako gre, kakor sim slišao ljudi peti u polje okolo Zagreba."

Ovo pismo ne ima doduše ni potpisa rit datuma, nu ipak
mislim, da potječe od Matije Majara Ziljskoga. Drugi list glasi
ovako :

„Visziko Postuvani Goszpond! Pouleg kratkoga vremena i oszebojne,
skrbi, kak szam mogeo, tak szam doprineszao Nyliovoini gospoudatvi dejlo:
ote ferlioze. Je si bi, kak velim, kratek ozajt, i drugo szkrblivo delo moje,
mene, kak pravimo na onloiosa: „praesonti mei status e u m spe

* Slično pisao je i Vraz n listu na svoju posestrimu (od 15. srpnja
1841): „Stnpivsi u najbolju oštaiia (pri fiv Jakovu u Suboti na niedji
Štajer- Koruškoj), najdoh u dimniei sakupljen narod kod vina. pijući i ne-
sramne uSmaoke peline pevajiiči; na toliko je ovdč prodrla nemačka civili-
zacija — Bože tvorce od jeziku ! izbavi nas od tudje civilizacije!"

Bi R liorii ti o n i s", nebi preszililo gotov l>i bio pouleg mogoucsnoszti
B q u a e d a m de origine in o r i b u a i t e m et eoisuetniiine
Vandalorum" na kratki pirati, Heđtein toga, osi ono ka je na ete fart
szila vesiniti zapovedala, mirovnoszt vlejpi red vzeme viipanjo mani: ka na-
kanejnje moje neprejde. Te esasz dokecs k:ij koli, k Narodnoszti sztere ne
tsgiin (bar vrejtlnoga kaj mogeo!) pridnm ete ferlicske, lim bole szebe pre-
porucsam i osztajem Gas^poudsztvi Njihovomi gotov i ponižen szluga

26. Julina. 1838. Vsrgn Jossef, kapelan pri

Sz. Gyiirgyi (u Ugarskoj V)"

Izim ovoga bilo je u rečenoj Vrazovoj ostavštini jošte:
Romanca „Solitario zefriretto" od Bellinia (Čini se, da je iz
opere ,,La straniera"), Subortov „Stiindchen" u hrvatskom pre-
Todu („Moja pčsma krotko moli"), dionica tenora sbora poljo-
djelaca iz Lisinskove opere: „Ljubav i zloba* i njeki fragmenti
latinskih misa.

Prije navedenih osam napjeva, koje je Vraz ukajdio, jesu
samo po pojedinih glasovih, t. j. po sitnim ^lasima točni, dotim
je ritam sasma kriv. Da se nebi moglo iz teksta razabrati, koju
je melodiju Vraz mislio, Čovjek ne bi nikada s njegovom ukajdbotn
na čisto došao. Vraz je ovu svoju nevještinu i sam priznao u
listu pisanu na svoju posestrimu 13. svibnja godine 1841. :

„Veseli Zilani dovikivahu i đokUhaho spremljeni od avojib giidaeab,
koji su pesine njihove spruvinljali. Tu bude konac moga sanku. Jedna hrpa
pčvaoeah zaim'ni drogu. Napokon dojde nekoja blaga duša pod lipu, koja
pred kremom stoji, te tako mila zapira p.'auiu, kao da je »ngjeo a neba
flniŠo tugujući nad propadaj u mi ffl ovdS narnduoitju. Nu skoro izišeznu i on
bez da sam ja znao, kuda je propao, Napev je po prilici glasio kao naše
Bosanske. Na moju veliku sreću našao sam ja opet malo prije poldana išli
napev po starinski. Ja sam si mnogo napčvah dosada putem zabiležio, nu
tako duboko nedopire moja slaba niuelnoat, da mogu ave ove Čudovito vilovne
glase na papir preir'-ti. Škoda da nn-nzmnAm generalbaaa.* Drugiput bi tre-
balo uzeti aa sobom i Livadica i Štrigu."

A na drugom mjestu, naime u svom članku „Put u gornje
strane", piše pako Vraz ovo:

bi puna pomogao kod toga posla. K,

Stanko Vraz.

„Da ni iz Jurova ne odnesem prazne torbe, zaprosim od ovdašnjih
devojakfth i snašah, da mi zapiivaju po koju posran, na koj poso ae i kada
tada sklonu. Ja zabilježim pčsamah o krSau, koledi i t. d. Prepisivat reci
od pesamah nije mi baš inučuo išlo za rukom, budući se ovde peva jedan
isti red po dva tri puta uzastopce. Nu težke ti muke bilježiti glas. Ja sam
ae mnogo znojio oko jednog jedinog prastarog HapSTft, k<yPg» pevaju tako
zvane ladarice. obilazeći sela, nu sasvim tim ništa neobavim. Istina, ja
nisam baš muzik od zanata, nu ja sudim, da bi i majstor u toj struci umčt-
nosti imao ne mala posla, moradnei prvo zdravo misliti i razni isijavati, dok
bi našao ključ do tifi divnoearnih, tajnah punih glasovah, koji sa slevaja
s tistiuh do uha kao molitve srebrovlasih kalugjerah po veličanstvenoj crkvi
starinskog manastira; i udaraju na srce slavensko, kao sveti glas iz starine,
zovući pokolenje sadašnje na promišljavanje i spoznavanje. Priznali moram,
da nisam ništa na tom svetu još čuo, što bi me bilo iako divno ozhitiln i
nSkakvom svetom oarobom zauzelo, Nu žalibože žice uzhitjenja moga oda-
peše nešto pčvačice, kajući mi, da su sada posrne takove grčh velik, i da
je devojkam zabranjeno od sveštenikali prokletstvom duše pčvaii ih javno
obilazeći sela. Ta novina vrlo me razzalosti. Jadni pnče! (uzdahnem), ti caj-
siromašnia siroto rueđju narodi, tebe oglobiše đivji narodi, neznnbožni sinovi,
kojim le Bog izruči pod krilo i zašlitu. utlačiše te n prali, a sad evo i dušni
tvoj pastir diže ruku, da ti svtn'e poslednjn košulju, koja prikriva golotu
tvoja i stid tvoj, trže i kida poslčdnje karike lanea, koj ti dušu veže k vSri
i čestitosti. nesičliii slčpd. koji diraju rukom uništenja ti običaje narod«.
Mnogi misle tim steći venao u službi crkve i Boga. Nipošto: Oni u suprot
tomu obaraju jedine čvrste temelje crkve — temelje pobožnosti i morala,
jerbo najčvrštja je crkva, što se gradi na narodnost, nnjčvršlji verozakon,
što je osnovan na značaj naroda, stopljen s njegovimi starimi običaji i naj-
iskrenia i Bogu najmilija pobožoost, što iztiče iz tog vrela. *"

U ostalom moguće je i to, da je Vraz spomenutih osam
napjeva u brzim napisao, te ih je htio istom kasnije, kad bude
miran i na samu, valjano ritmizovati, sjetivši se pri tom rja pje-

* Ono, što je Vraz pisao svojoj posestrimi o svom boravku u Lokvah (18.
lipnja g. 1841.): „Ne mogu ti dosta dokazati udivljenje Ijuditi u Lokvah
nad prepisom njihovih pesamah, koje sam jim baš u njihovom opet pročitav
odmah, kako sam jih prepisao; a još veće biaše njihovo zaeudjenje nad.
mojom (kako oni kazahu) djavolskom nmetnosti u prepisivanju napžva",
smatram više za šalu, kojom se htio sam sebi rugati.

Stanko Vraz. 279

vanja narodnih pjevača. Kod mnogih naših popievaka zaisto je
teško na prvi mah ritam pogoditi na tanko.

Nu bilo to tako ili drugačije, istina je, daje Vraz našu glazbu
neizmjerno ljubio i umjetni razvitak njezin s najvećom pozornošću
pratio, docira, je ona drugim ljudima, ma bili oni inače i mudre
glave i izvrstni rodoljubi, u ono vrieme deveta briga bila. Vraz
spominje u više svojih listova tadašnji naš napredak u glazbi,
te je svojim opaskama našoj domaćoj poviesti kulture pravu uslugu
učinio. Tako javlja u svom listu na Kočevara (od 15. siečnja
god. 1839.) sliedeće: „21. dne t. m. oće glasovita pevalk-a
Ehner, koja sada ovđe gostuje, opet mnogo iz različitih operah
ilirski pevati. — Ja ti nemogu dosta podpuno opisati sladost,
s kojim ona jednu ariu iz opere „Sonambula" ilirski pčvaŠe, te
izreći pohvalnu viku i kriku, kojom ova aria od slušatelja pri-
mita bijaše. Obćinstvo nedade prie mira, dok nije ono isto triput
poopetila. — Nemože se dopovedati, kolikom slaŠću iznad nje-
zinih ustiuh naša božanstvena rieč tecijaše. Ona takodjer istu
ariju talijanski pjevaše, nu zaludu naše reći talianštma nemogu
nadići. Da možeš uzporediti jedno uz drugo — izvor uz prevod
— priključim Ti makar prve rieči, kuje mi na pameti stoje:

„Ah! Čovječji nm ne izinčrt
Slasti, kojom sani napunjeni,
Moju sreća nije pena;
Ti se lizdaješ, moj uzor!"

Ah T non ghingo uman penaiero
Al contento onđ' io sori piena.
A miei senai io oieđo appena
Tu mi afida, o raio teBor.

Ti vidiš, da su našem prevodu slogovi (Reime) od izvora
bez prisiljenja pridržani. Neka si svikolid glave izcrpe Nemci,
t. j. Nčmci od Europe i Amerike, toga uvek vekab iz svoga
jezika nenačino, što je u ovih malih rižmab načinjeno iz naieg
jezika: Pojte rakam žvižgat, nemški modrijani!"

■

God. 1844. (16. travnja) piše Traz Cehu Erbenu:
„U korizmi sastajali srao se sa krasnim našim svetom sviuh vrstah u
atroljarni gradjanskitj svake iii>i|i;ljt! po dvaput. Tu bi se pi'-vrio, igralo na
svakorrstne nast i'je. pri-.tna*al<> ponajviše sve n narodnom jeziku. Nn mi
nismo jednostrani đamorodel, nego i narodoljubi iskreni, zato bi se tu pe-
valo i talinnski i nSmaJki, i u razgovoru bilo tuli ovde ondS i neniauki i
lalianaki i franctizki. Nu što bi me najviša razveselilo, i Vama biti de ne-
maoja radost, tu je bilo iju ti i češkog razgovora i eeskib posamah. češke bi
pesme puvale dva vatrena Ilirke Milica Svabeljeva i Miliea Zlataru-
viiSeva, vrlo krasno. Prva bi pevala od Fnreha posrne (s glasboin od
Jirovea) „Nepovim", i „Slavsky Bpev', Droge ni'am eno, jer rao baš onda
nije bilo u Zagrebu, kad bi pevala. Nu s najvećim uzhitjenjem, a nejzmemim
pleskom i vikom „Živili" primilo bi obeinstvo fteski zbor „Kiir Husitilv", u
kujem bi petalo dasat hrvatskih mladica i (ive hrvatske gospodične."

U listu pako od 2. travnja god. 1845., upućenu isto na
Erbena, piše Vraz veoma opširno o tadanjom našem glazbe-
nom nastojanju ovo:

„Pisao sam Vam prije godina, da je L i a i n a k i svoju operu dogotovio,
i da se umotoljubm naši dobrovoljci delo to već riče na pamet. Ta moje
reci imadu se na toliko popraviti, da smo od posle nekoje komade auli na
javnih meatih na pr. u dvorani građj. strelarne i u ovdjeŠnjem kazalištu, a
umetnoatan naš svet b velikom jih je pohvalom došetao. Nu a urednom
učenju dala tog neima još govora, budući da se do sad još nije pronašao
umetnik, koj bi ga i za orkestar bio složio kako valja. Sad se posla tog
latio isti slaga-Uu', proum'ši barem za nevolju generali. us. Nekoje komada
s podpnnom inŠtrumentaeiom mladog tog uuielnika auli smo nedavno u
koncertu, danom u korisi atrsd^juoe bratje u Oravskoj stolici. I doduše ihi-
dili smo se, s kakvom šestinom se g. L. već okretje i u teoriji glasbe. Škoda
te preškoda. što su sadašnje naše okolnosti državne takove, te nam trate
lako sve sile, da se za sada uninostan naš raladio nemoie poslati na državne,
troske na koju višju glasbanu školu ili k Vam u Zlatan Prag ili drugud.
— U posb'dnje doba imali amo lopih koneertah, koje je mnogobrojna ugledna
gospoda ukrasivala. Ovda se je uredio koncert prvi za korist predstavljanja
iste opere Lisinskoga. Bio ja punoat. Pevalo se je samo u i'iatom narodnom
jeziku. S najvišim uzhitjcm primili su se komadi iz išle opere i sbori Ru-
šimo vi, poslednji s gromovitom pohvalom i s pravim junačkim uzhitjenjein.
čudno je pojavljenjo u svMu našem gosp. R u s a n. Čovjek taj nimozna nit
Ijedno note, nu on šelajuei se po svojoj slavnoj Krajini slaže ~ kao ti«
na grani — oapeve, kako mu baš dolaze u grlo, nauci je na pamet, složi

oz njih reci, BJodne na kola, pa ajde u Bčlovar k svome prijatelju g. Meaa-
rićo, ondiišnjemo organisti. da mu je metne na note. A naravski ti glasovi
razaumi se do malo po Belovaru i njegovih okolieab, a za račsec dana Ču-
jemo ih oviti ae ovđe u našoj strčlarni i D ka/ liišru. nzliitjnmn se; a za koj
dan vee jih čojos razlegati po ulicah, gde ih peva malo i veliko. Evo Vara
čadotvorne sile naravskogu nađalinntja! Nu da se vratimo opet na naše kon-
certe. Drugi se je koncert dao u gradj. kazalištu (kako rekoh) u korist strada-
jnćih Oraveanah. 1 taj koncert bio je gotovo sasvim narodan Sveta bilo je puno.
Najviše odlikovaše se gospoii<'>n;i Eliza T kalče v;i kao izvrstna deklaniatorka
od krasnog progovora (prologa) sastavljenog od Mirka Bogovića. Kao pfiva-
Sica nzhitila je slnšajući svet kontesa Sidonija Erdelj i će va (Erđodv) a na-
pftvi iz nar. opere. (Visokorodjena ta doniorodka uzhitila nas je i na atre-
larni n gore spomenutom koncertu). Izmedju muikaracak odlikovaše se
b l&pim zvučnim glasom gg. Sta7.i1- (tenor, mladić od '20, godina pozvat a
Gradac za ondčšnju operu kao tenoriat), Striga (bariton), Livadie Camillo
(bas), i Pihler (tenor II.). Ova gospoda pevala su n oba koncerta i rečene
abore Rusanove. Medjntim čuli smo u kazalištu i na poslčdnjeui sastanku
(besčdi) na strčlarni proiazeću utnčtnu tičieu gospodičnu Ane t tu
AmbroBič-evu r odjenu Ilirku iz Trsta. Gdčna. A. Ainbrosi-
ćeva poznata je umčtnoui sveto kao peva&ca izvrstna, I mi smo se divili
nad včštinom njezinog glasa kod nas ne'- livenom. Titranje (Triller) njezinog
glasa naliči na glas slavića. Pevala je je7.ikom pjevanja (talijanski) i kao
list gore naše i naški — vrlo krasno i razgovetno. Ona je dala dva
koncerta. U koncertu prvom na atičlami bilo je i nčkoliko gospode Karlov-
čanah. Ta gg. pripovčdaše kml kuče, šta su čuli u Zagrebu. A za nekoliko
dana stigne poziv našim umčtnikom gg. Lisinskomu, Staziču, Štrigi. Pi-
hleru i Livad ću, da dodju u Karlovac, koji jih nestrpljivo čeka. Ualed tog
poziva dali su rečena gg, u Karlovcu dva koncerta u dvorani đubkom natr-
panoj. Karlovačko građjanstvo častiše naše timčlnike kao bogove, i a težkim
se srdoem a njimi razstadoše. — Napomenut ću Vam i izvrstnog jednog
slagaoca pčsamah u narodnom jeziku gosp. vlastelina Ferka Livadica.
Gosp. Livadie pojavio se je vc-ć god. 1M35. kao uman slagalac od nčkoliko
pesamah Viikotinovićevili. na pr. Okićke vrane, Razstanak. Stanak,
Crnooki i I. d., koje naše domoi'odke obljubiše, te je pčvajii uz klavir ili
gitarn. Odpoalč je složio i više pčsaouh. najpai'e |irn>le godine nčkoliko vrlo
Išpih. Pčsme njegove nisu tako pučke kao one od Lisinskoga, koje ae i po
oJieah pčvaju, a ono ponajviše porad toga, jer su vrlo nmčtno složene te
nondarnjii onako lahko u sluh kao stvori rečenog l.i.-unskog. Nu umčtniku
od zanatu ugodit će sasvim, jerbo Livadić je slugalne od škole, najpače je
sprovadjanje njegoro puno, te će se u tom težko natčcat s njime Lisinski.

Po koliko je meni poznato metnute su u glas Livadićem sledeće pčsni : od M.
Bogovića: „Suzanj" i „Strelao"; od. I. Ktikuljevića: „Turci ko
Siska", „Prelja", „Ma5", „Moja budućnost- i „Sila ne-
vernoati"; od H. Lučića: „Uzor lepote"; od A. Mihanovića: „Po-
žuda", „Udaljenoj ljubi" i „Kamena dSva"; od R. Slavonte-
vića: „Plao za dragom"; od I. Tmakoga: n P6ama brodarska"
od St. Vraza: „Tvoje proletje", „Osveta", „Kratka sreeV,
„Buza", „Udaljenoj", „Uzrok', „LB pa Anti" i Ti Bi moja';
od Lj. Viikotiuovića: „Crnooki", „Stanak za crnooku", „R a z-
stanak od ornooke", „Tri p 6nmioe n jedn o j", „Ostavljena",
„0 k i ć k e vrane" i „Pesma domorodna". Izvan toga ima od Li-
vadica i drugih kompoziciah, na pr. poputnipah (maršali) i t. d. U poal&d-
njem koneertu pojavio se opet i drogi jedan mladi slagalac g. I. Gašpario

a posmom od I. Tmskoga, zvanom „Prognanik' 1

Evo sve što Vam o našem uinutnoni životu javiti mogu,"*

Želeći Vraz sve narodne svoje pjesme štampom izdavati,
obratio se .je (20. sieČiija god. 1841.) na grofa Janka Draškovića,,
moleći ga za potporu i preporuku. U ovom listu piSe medju ostalim

* Čini mi ae, da je vriedno i one dvie notioe amo staviti o Vukoti-
novićevoj popievci „Nck ae hrusti Šaka mala", koja je u svoje vrieme oso-
bito obljubljena bila. U listu Erbenu (čini se da je od godine 1841.) piše
Vraz: ,G. Gaj vratio ae ovih danah iz Dalmacije u Zagreb. Počitatelji nje-
govi slavno su ga dočekali. Došlo je onaj večer 200 mladloah a baklami
pred njegov konak provadjanjem svirajnće bande i pevajudi različite posrne
izmedju kojih i razvikanu (!): „Nek ae hrusti". — U liatu Kukuljeviću (od 3.
lipnja g. 1842.) pako piše Vraz ovo: „Danas je bila a akademskoj dvorani
defenzia iz statistike. Mladići su htčli braniti naški, a prof. S. i M— r bili sn
protivni. Nu mladići sasvim tim naru« muzikantom svirali napev od „Nek ae
hriisli", na što otidu rečeni profesori 8. i M. Poste je išlo sve naški. Jedan
mladić dobije pitanje o narodih austrijskih; dodje red i na Magjare. čim
mladić sva stanovanja njibova izbroji, zapita prof. dr. nezna li još za druge
Magjare. Mladić kaže da nezna, a prof. odgovori sasvim hladnokrvno: „I u
Berdovou jih ima 30": na koju ae šaljivu opazku sve grohotom na-
smije. Pri tom je bio i drugi jedan djavo. Dodje naime na defenzia generao
W., za koje djaei ni nebajaae; nu kad posl« i generao Š. sve udari u gro-
moviti „Živio", a muzici poćrnu: „Nek se hnisli J .

i ovo: „Poznato je Vam, đa se ja već od god. 1833. zabavljam
sa sabiranjem duševnih narodnih dragocenostih, kao pučkih pe-
samah, poslovičan i običajah, pri kojemu poslu neštedib ni vre-
mena niti novacah za putovanje, za nagraditi dobre pevace i p<5-
vačice, nadajući se, da mi domovina ako ne truda barem ono
nadomestit će, što sam pri tom u gotovom izložio. Nu već pri
izdanju prve knjige uvidžh, da se ljuto u svojoj prevarih pouz-
danici, jerbo do danas nisam iz prodaje knjige niti tiskarskih
troškovah izvadio, kamoli troškove, koje sam podnosio za stvar
prie, nego što je unišla pod štampu .... Narodne pžsme, nji-
hovo sabiranje i izdavanje veoma je trudan poso, kod sviuh se
narodah veoma ečne i smatraju, jer one čine onaj tvrdi kamen,
na koji se vedri narodi našeg vremena trude osnovati i sazidati
stanje narodnje literature, za da na domaćem polju niče i do-
maći shoduo krepak plod rodi Ja sudim da si slavna či-
taonica Zagrebačka u oči učenih Slavjanah veliku će pribaviti
slavu, ako mi u tom poslu svoje ruke ne uztegne, tim većina,
čim ona hiljade troši na teatar, koji, ako ga ostale grane od li-
terature ne podupiru, sam sobom pasti mora."*

Vrazov sud o dubrovačkoj literaturi može se doslovce i na
našu umjetnu glazbu aplicirati. „Ja sudim, da će naša poezia
tako dugo hramljati, dok se neće uz umetne pčsme dostojno
smatrati i ceniti prirodna poezia — narodnje pesme ; duh na-
rodnih pesamah proniknuti umotvore izobraženoga našega ili pro-
svetjenoga avŽta. Ja priznajem cčnu : klasičnost Dubrovčana,
Čudeći se nad uznešenostju njihovih ideah i Dad bogatstvom
izrazah i divnoj tananosti versa; — nu prevedi ih u taliansku,
te će svaki Talian kazati, da je prevod izvor talianski. Njihovoj
izvrstnosti manjka ono, nad čime se dive ruski počitatelji Pu-
ikina." (List Erbenu od god. 1841.)

* „Narodni teatcr mnogo idcre na sletu literature novacah, nu sasvim
time joi jednako stoji na slabih noguli. Da mu Bog dao ili skoru smrt ilj
skoro podpuno zdravlje." (Traz.)

-
»1

331 Stanko Vrat.

Koliko se je Vraz brinuo, da nam narodna naša umjetna
glazba ne zalazi u stranpute i da Damskoga praška glazbena
škola ne izopači, vidi se iz njegovoga lista (1. studenoga god.
1847.) Etbenu, u kojem je Lisinskoga preporučio:

„Ovih danah odputovao ja mladi jedan naš slagalae (eompositeur) u
Zlatan Prag, u grad slavan u umotnosti glazbenoj, da onde u krilu srodne
po duha i krvi bratje slavenske prirodni svoj dar i ume t no podkrepi i usa-
vrži. U fu svrhu naši bu ga domorodci iz svojih žepovah provideli novčanim
srodstvima, đa dve godine onde probavi i tako svrhu svoju postigne. Nn
bojeći Bfi, da iz zla ne nagazi u gore — o preveliki teorisam i peđattttiM
skepticizam, koj ubija krasotu naravsku, koji pedantisnm glede na glaahu u
Nemaekoj se izlsgo, te inu pilići voo i po Češkoj korače i šetju se — a
najslobodnije po Zlatnom Pragu i n glavama najglasovitijih njegovih ondeš-
njih glasbenih ifelovodjah (opominjam sanjo na T omaška i Jelena), molim
Vas kao brat brata, kao poeilatelj nar. glasne slavenske jednakog njezinog
prijatelja i iumeBenoa, prniita tomu irilarliun, našemu Lisinskomu, prijateljsku
ruku i Daolim Vas, da to isto metnete na srdee i g. Ritteru s Rittersborha.
Budite mu Vi angjeli stražan, da nedopadne n umetno Čeljusti Tomaska,
Jelena i ostalih Vaših klanjaooa pedantisma glasbenog — tobože Škole ne-
mačke. Lisinski istina bog nije eovjek, qui jurat in verba magistri,
eu sasvim tim ostavljen u družtvu pedanlah samih mogo hi ako ne izopa-
čiti nm svoj, a to barem ili okamennti ili sdvojiti, A i jedno i drugo bila
bi nesreća za mladu umetnost našu."

Iz svega ovdje navedenoga moe'i je razabrati, da je Vraz
za našu narodnu glazbu bio znamenit diletant, koji je kao takav
više doprinesao pravomu razvitku njezinu, nego li mnogi glaz-
benici ex professo, i vise koristio, nego li mnogi tobož struč-
njaci. U rano ilirsko doba nitko nije znao vriednosti naše glazbe
toliko prosuditi koliko on, te nije nitko zdravijih nazora o nje-
zinom nuždnom razvitku imao od njega. Da eovjek pak do
takva uvidjenja i osvjedočenja dodje, nije dosta, da bude samo
zanesen za našu pučku glazbu, Dego treba, da o njoj ozbiljno
i, da zamašaj njezin temeljito prouči, da tajiustva ne samo
sluti nego si i tumačiti znade, da truda ne zali prispodobiti ju
sa drugim pučkim glazbama, te po tom suditi, da 11 je u njoj

Stanko Vraz.

toliko izvornoga i toliko životne snage, da ju je vriedno kulti-
virati ; napokon da li ima ili nema u nas glazbenika, koji su
tomu poslu dorasli, da ju postepeno i na narodnom temelju na-
obraze do viših umjetnih ciljeva. — Sve je to Vraz dobro pro-
mozgao, te doŠav do pozitivnoga rezultata, svietu dokazao ili
bar natuknuo, da u nas ima jedan i drugi tih faktora, naime,
da imamo obilatan glazbeni materijal u narodu, i da imamo i
ljudi, koji su voljni to učiniti, pa su toliko naobraženi, da i mogu
izvesti. Time je pak i takovih imena i takva umjetnička djela
ilirskoga doba spomenuo, za koje nebi naša poviest glazbe znala,
da ih Vraz zabilježio nije. Zato mislim, da ni Stanko Vraz
ne smije iz naše glazbene povjesti izostati, a to tim manje, što
Niemci i Talijani primaju često u svoja leksikalna djela ona-
kove diletante, koji su mnogo manje važni i od mnogo manje
zasluge po svoju narodnu glazbu, nego li dični Vraz po našu
hrvatsku i u obee slavensku.