(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Život i običaji hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



^ 



f^^^^^ 




^^fSi'^' 



r 



■> 



Cijeoa K 2*40 



[i y 



; I: 



život i običaji 

Hrvata HatoličHe vjere 



u Bosni i Hercegovini. 



m 



,^:^..-.._ Napisao -^^^^^ 

Nikola Buconjić. 





Tisak 1 naklada 
DANIELA A. KAJONA 

Sarajevo 1908. 



^m:: 



I 

NIKOLA BUCONJIĆ: 



D c 



ŽIVOT I OBIČAJI 
aaa HRVATA^nn 

KATOLIČKE VJERE 

u 

BOSNI I HERCEGOVINI. 



c^ n ^1 



=.=.=^-. SARAJEVO, 1908. --- 

TISKOM I NAKLADOM DANIELA A. KAJ ONA. 



P^EDSOVOK. 



Hodajući mojom užom hrvatskom domovinom Bosnom i Her- 
<5egovinom uzduž i poprijeko i boraveći u raznim mjestima sad 
dulje, sad kraće vrijeme, opazio sam, kako se mnogi lijepi starinski 
običaji gube sve više i više, te mnogi da su već posve pali. A da 
se o načinu života i običajima štogod i potomstvu sačuva, odlučio 
sam se i napisao ovo djelo. 

Priznajem, da svako mjesto ima po gdješto osebujnog u svo- 
jim običajima i da bi se dalo mnogo pisati o tom, ali ja sam na- 
stojao u ovom djelu prikazati općenito život i običaje, a u koliko 
sam uspio, prosudiće poznavaoci hrvatskog naroda u ovim pokraji- 
nama i narod sam. 

Sabiranjem sam se gragje bavio lijep broj godinica, a svu 
sam gragju u cjelinu zbirkao u Brčkom, gdje se kao u trgovač- 
kom mjestu nalazi Hrvata i Hrvatica iz raznih strana Bosne i 
Hercegovine osim starosjedioca, to sam imao prilike propitati i za 
običaje u dotičnim stranama, kud nijesam dopirao. 

Sam sam proučio običaje Stoca, Mostara, Sarajeva, Bugojna, 
Doboja i D. Tuzle. Da sam pak upućen i u običaje Samca, Bihaća. 
Livna, Brčkog i drugih mjesta, smatram za ugodnu dužnost zahva- 
liti se na tom ovdje gospogjama: Mariji Cvjetić, Ljubi Sti- 
tić, Danici Iliševič, Janji Pavlović, Janji Jozić, Ve- 
roniki Medić i Luciji Bekić, te gg. Luk i Sari ću iz 
Livna, Franji Joziću iz Bihača, pa nekim znancima iz Banje- 
luke, Duvna, Prozora itđ. 

Evo, mili moj hrvatski rode, napisali ovo djelo i predajom ti 
ga kao znak ljubavi prama tebi, u kome sam niknuo i obiknuo. 

U Travniku, o Božicu 1907. 

PISAC. 



^^^^^^^^^^ 



UVOD. 

Ođ svih su hrvatskih ogranaka katoličke vjere Hrvati Bosne 
i Hercegovine najzađnji bili, koji s\i godine 1878. zaključkom ber- 
linskoga kongresa ispod vlasti osmanlijske došli pod vlast austro- 
ugarsku, te se tako našli opet u zajednici sa ostalom svojom hrvat- 
skom braćom u okviru možne habsburške monarhije pod žezlom 
vladara staroslavnog doma habzburškoga, zakonitog nasljednika 
prijestolja Zvonimirova. Vjekovi su prohujali, dok je došlo do ovog 
ujedinjenja, ali hvala Bogu, ako su stoljeća i prošla, a s njima stari i 
prastari bosansko-hercegovački Hrvati promijenili jedan svijet dru- ' 
gim, evo opet čilih i zdravih njihovih potomaka na istoj grudi, 
gdje ih nakon tmine i mrtvila obasjava sunašce zrakama slobode, u 
iojoj se sve više i više osvješćuju i bude na novi život, na život 
jada i napretka ; a ovo ih upućuje, da ne žaleć truda pregnu svim 
svojim silama i porade, kako bi u što skorijem vremenu postigli 
vono, u čem su ostali Hrvati u pogodnijim prilikama znatno umakli. 
Trebaju dakle koprenu tame baciti u dno zaborava, a preko nje, u 
koliko je moguće, dovoditi u sklad dobu sadašnjosti s dobom onom, 
xlok ih nije zao udes otrgnuo od ostalog naroda, a razne ih političke 
i kulturne prilike ođalečivale i otudjivale stablu hrvatskomu. Bude li 
^e nit ondje nastavila, gdje je prekinuta, udariće se putem, kojim će 
se uz zajednički rad sav narod hrvatski dovinuti blagostanja i 
ljepše budućnosti. Pošto su, kako je već. rečeno, pojedini ogranci 
hrvatskoga naroda živjeli što više, što manje pod uplivom raznih 
struja vremena, razvij o se naravno prama tome život, vjera i obi- 
-^ji narodni. Glede načina života na prvom mjestu, to će se, ako 
i ne u svem, a ono ipak u mnogočem razlikovati način života bo- 
sansko-hercegovačkih katoličkih Hrvata od načina života ostalog 
naroda u ostalim hrvatskim zemljama. Što se pak običaja tiče, u 
njima se odrazuju dojmovi orijentalnog života i preko četirlstogo- 
iiišnjega boravljenja pod osmanlijskom vladom. Tim su dojmovima 



— 6 — 

morali podleći koje milom, koje silom, a đa im bude osiguran op^ 
stanak, ako baš ne kao gospodarima pradjedovskoga praga, a to bar 
kao raji, podložnicima, novo nadošlih gospodara Osmanlija, ili onog 
dijela istokrvne braće, koja dolaskom Osmanlija primiše i njihovu 
vjeru. Islam. 

Kao zajednički biljeg sviju katoličkih Hrvata sučuvali su 
Hrvati u Bosni i Hercegovini kroz sve vrijeme osmanlijskog gospodstva 
svoju kršćansku vjeru sa svim njezinim obredima, a kao obilježje 
hrvatskog naroda sačuvali su svoj hrvatski govor. Za očuvanje su 
vjere kršćanBke stekli franjevci neumrlih zasluga znajući neustrašivo 
odolijevati teškim kušnjama, koje su im jedino ublaživali stambt)l- 
ski sultani dajuć im putem fermana, koliko je bilo moguće, prava i 
povlastice. Stoga će pratar 7,ujak" biti i ostati miljenikom pastirom 
bosansko hercegovačkog kršćanskoga svjeta, koga je ujak krijepio 
učeć ga, kako će sdušno podnositi sudbinu svoju i tješeć ga nadom 
u bolju budućnost, kad će moći odahnuti, a ne strepiti pred svojim 
gospodarom ni glavom, ni imanjem, ni u kući, ni izvan kuće, nego 
biti s njim u svakom pogledu ravnopravan pred zakonom. U kratko 
rečeno, da će imati, što već zbilja ima od dolaska Omerpase Latasa, 
a to je, slobodno smjeti kupiti i posjedovati zemljišta, a na njem 
onda smjeti i kuću graditi, ali se u njoj u svakom pogledu slobođan^ 
život provodi na temelju zakona ravnopravnosti istom od okupa- 
cije ili od godine 1878. 




I. Kuća i naselje. 

u kući se život provodi, a i običaji su kućui, s toga je naj- 
bolje kućom započeti. Kogod hoće kuću graditi, najprije odabire u 
svakom pogledu prikladno mjesto, a po tom se, prama naumljenoj 
duljini, širini i visini kuće stane spremati .potrebna gragja. Kad je 
sve namaknuto, počeće se udarati ili polagati temelj. Temelj se 
udara prama zasnovanoj veličini i težini kuće ; može dakle biti jači 
ili slabiji, već kako je u zemlju položen, dublje ili pliče, šire ili 
uže, od kamena ili 6d cigle. Qdje ima više kamena, zida se i sva 
kuca kamenom, a gdje ga nema u izobilju, nadomješćuje ga cigla 
ili čerpić, oboje pečeno od posebne vrsti zi^mlje. Kuća se može 
graditi i ne polažu ći temelj u zemlju. Mjesto četiri zida polože se 
na odregjenom mjestu po zemlji četiri jake grede tako, da čine 
četvorinu ili pravokutnik. S mjesta, gdje je jedna s drugom uvrš- 
ćena, podignu se u vis druge grede mjesto kućnih ćoškova, a po 
njihovim se vrhovima sastavi kao i pri dnu po zemlji isti oblik, 
s koga se onda podiže krov. Izmegju ćoškovnih se stupova ostavlja 
mjesto za vrata i prozore, a ostale se praznine ispune ciglom ili 
ćerpićem, te se zamaltari, a po gradovima se osim toga još i okreči. 
Na drugi se način može takogjer početi graditi kuća, gili da se te- 
melj ne ukopaj e, nego se po zemlji polaže, pa bio on od cigle ili 
od kamena. Gdje se kameniti temelj u zemlju polaže, tu će mnogi 
gospodar, kome se kuća gradi, spustiti komad zlatna novca pod 
temeljni kamen u ćošku, gdje će se zazidati. Osim toga dužnost je 
gospodareva dati majstorima na temelj dar u novcu. Za gospodarem 
će razmjerno darovati i gospodarica, a često makar i najmanjim 
novčanim darom i svako kućno čeljade. Ti se darovi mogu zamije- 
niti takogjer pićem i zaoblicom, jer inače ne će biti kuća u redu. 
Majstorima čekići zapinju, kamenje se ne da kresati ni kuća zidati. 
Pa zbilja majstori oklijevaju, vrlo sporo ili nikako ne miču dalje 
sve dotle, doklen god im se ne da, što je po običaju njihovo. Kroz 



— 8 — 

cijelo vrijeme dok se kuća sasvim ne dovrši, valja majstore ćešće 
obilaziti duhanom, kahvom, pa rakijom, jer bi čekići mogli bez po- 
lijevanja zargjati. Majstorima ide sve, što na kućno sljeme pane. 
Kad se naime sljeme podigne, daće na nj gospodar po mogućnosti 
dar, ali obično čohu, gazdarica boščaluk (gaće, košulju, ćevrmu), a 
ostali ukućani ništa. Dar na sljeme dolazi i od ostale rodbine, su- 
sjeda, znanaca i prijatelja. Najstariji majstor prihvaća darove, te, 
vješajuć ih o sljeme ili prebacujuć pro njega posve glasno i jasno 
viče, ako je darovatelj muška osoba: 

„Hvala, gazda, živ i zdrav bio, 

Koji si majstorima dar spremio. 

Da Bog da, sinove ženio, kćeri udavao, 

Sinove na Cabu spremao, 

A sebi još bolju kuću gradio!" 

Tako isto pozdravlja darovateljku dovikujuć joj: 

„Hvala, gazdinice, živa i zdrava bila. 

Koja si majstorima dar spremila 

Da Bog da, sinove ženila, kćeri udavala, 

Sinove na Cabu spremala, 

A sebi još bolju kuču gradila!" 

Ako nema sinova, spominje samo kćeri. Ako nema ni kćeri, 
onda blagosivlje gazdu ili gazdinicu s prva dva i pošljednim stihom. 
Poslani darovi o sljemenu vise sve, dok ne bude vrijeme kuću po- 
krivati. Pred što će se kuća pokrivati pločom, crijepom ili daskom, 
snimiće majstori darove i megju se po zaslugama razdijeliti tako^ 
da bude svakome pravo. Pošto je kuća dogotovljena i za useljenje 
spremljena, majstorima će se radnja isplatiti, a neimaru još dati 
mimo pogodbe i nagrada, a biće uz to svi obilno počašćeni jelom 
i pićem. Majstori će pri gotovu poslu, a osobito ako je posao po 
volji gospodaru, uz svaku čašu nazdraviti gospodaru i gospodarici 
želeći im od Boga u novom domu zdravlje sa svakim zadovoljstvom, 
kako bi po vremenu bili u stanju, sve bolje kuće graditi, a maj- 
store ne zaboravljati. Hrvat katoličke vjere ne će u novu kuću 
useliti bez blagoslova. Ako je imućniji, on će zovnuti svećenika, 
koji će mu u kući rijeti misu i sve kućne prostorije svetom vo- 
dom poškropiti i tamjanom okaditi. Kod mise će biti sva čeljad, 



— 9 — 

koja se imade useliti u novu kuću. Nije li dotični gospodar kuće 
u stanju zovnuti misnika, ili ako misnika u mjestu nema, to će 
gospodar sam, ili ako ima ko od njeg stariji, uzeti u posudici bla- 
goslovljene vode i zelene grančice, obično maslinove, a gdje nje 
nema, onda stručak bosioka ili rusmarina i poškropiće svaku pro- 
storiju nove kuće. Ne samo u novu kuću, nego se ni u kakvu ne 
će useliti, dok se svetom vođom ne oškropi. Svećeniku će se, koji 
je novu kuću blagosivljao, trud dostojno nagraditi, a uz to biće 
pozvan na ručak ili na večeru, a najmanje na kahvu. Kad već u 
kući ni blagoslov ne manjka, useljuje se u nju. Najprije će se sve 
pokućstvo prenijeti, kako će biti pri ruci, kad se stanu sobe za- 
stirati, a ostale stvari svaka na svoje odregjeno mjesto smještati. 
Do zida je jednoga ili do dva, u koliko se soba hoće, pripremljena 
Bećija, po kojoj će se svom duljinom i širinom položiti već u za 
to priregjenom omotu vuna ili slama. To će se onda zastrijeti u 
imućnijim kućama crvenom čohom, od koje su takogjer napravljeni 
jastuci, što će se po sećiji do zidova prisloniti i služiti kao oslo- 
njač legjima, kad se sjedne na sećiju. U osrednjim su kućama se- 
ćije zastrte jeftinijim materijalom, a u posve siromašnim kućama 
ne ćemo ni naći sećija, nego jedino slamnate jastuke uz zidove pri- 
slonjene. Gdje su u kućama sećije zastrte čohom i čobani po njima 
jastuci, tu su takogjer podovi soba zastrti lijepim, skupocijenim ći- 
limima, a to je u srednje imućnim kućama, pa i u siromašnijim 
zamijenjeno ponjavama, jer su ponjave mnogo jeftinije od ćilima. 
One se tkaju naime od trolja starih, iznošenih, tankih haljina. Pri 
tkanju je pamuk osnova, a trolje su potka. Koja je tkalja vještija 
u sastavljanju potke od trolja, u te budu i ponjave ljepše šare, 
tvrgje, a po tom naravno i trajnije. Cilimi se obično na oku pro- 
daju i kupuju, a ponjave se kupuju i prodaju na aršin. 

Nu može se tkalji dati vuna ili pregja za tkanje ćilima, pa 
ie joj se, kad ga otka, platiti ruke. Tako se isto mogu dati trolje 
i pamuk za tkanje ponjave, pa se i tu, kad je tkalja donese, pla- 
ćaju samo ruke. Ne saino da se ćilimi i ponjave upotrebljavaju kao 
zastirke, nego se upotrebljavaju i kao prostirke, gdje nema dušeka 
ili slamnjača za dnevno i noćno počivanje. Mnogo je pretežnije 
spavanje na prostrtim dušecima po podu nego li u krevetima. Je 
li se dakle kučegazda u svom novom stanu sa ostalom kućnom če- 
ljadi smjestio, te koji dan i noć sproveo, na prostirkama i zastir- 



— 10 — 

kama onakim, kakve ima i kakve mu je Bog dao, eto će mu već 
sprva početi dolaziti iia čestitanje i na naselje rodbina, susjedi i 
glavniji prijatelji, kako osobe muške, tako isto i ženske. Svaka će 
mu osoba bez razlike zažoliti u novom domu dug vijek s potpunim 
zdravljem, a zdravlje da mu prati sreća sa svakim zadovoljstvom i 
sve većim imanjem, kako bi mogao imati pa graditi još mnogo više 
lijepih kuća. Po svršenom će čestitanju pojedini čestitari i česti- 
tarke razgledati kućne prostorije redom, a razgledajući kuhinju 
valja da svako daruje ognjište, to jest spustiće se na nj dar u 
novcu. 

Taj 86 dar odregjuje po jačini rodbinstva i prijateljstva, a i 
po jakosti bogatstva darovateljeva. Žene će osim novčanog dara 
spremiti ili sobom usput ponijeti i drugih različitih darova: neka 
košulju, neka maramu, jedna rukave beza, druga čevrmu i tako 
dalje. Svaki će od ljudi, koji na čestitanje dolazi, biti poslužen 
slatkom i vodom, vinom ili rakijom, a po svem tom kahvom. Žene 
se poslužuju slatkom vodom i kolačima te vinom i crnom kahvom. 
Poziva li pak kućni domačin svoju rodbinu i prijatelje na naselje, to 
će on la prirediti obilnu večeru. Da kućnoj domaćici bude što lakše 
mnoga će joj susjetka, prija ili rogjakinja priteći u pomoć kojom 
vrsti jestiva ili bilo kojom vrsti kolača, te će i tim jestivom ili 
kolačima biti posluženi gosti za večerom. 

Tim je naselje dovršeno, a mirni kućni život i rad otpočeo. 

II. Život i običaji u opće. 

Kuća bez starješinstva nazaduje, a ne napreduje. O tom je 
svaki prijatelj svoga doma uvjeren, pa se za to izmegju kućne če- 
ljadi izabere osoba, koja je vješta svakim kućnim poslom upravljati, 
a mlagje na dobro upućivati. U kući, to jest u obitelji, gdje nema 
više duša osim muža i žene, muž je domaćin, a žena je domaćica. 
Muž se brine, kako će i na koji način kući sve potrebno pribav- 
ljati, a ženina je dužnost, svim pribavljenim valjano i u pravo vri- 
jeme upraviti, pa ticalo se to hrane, odjeće, sagja ili inače pokuć- 
stva, jer kuća ne stoji na zemlji, nego na ženi. Zaragjeni novac 
donosi kući domaćin, predaje ga domaćici, a domaćica ga pohranjuje 
i čuva. Domaćici je sramota pitati muža za novce, kad kući dolazi. 
On će joj i sam saopćiti dnevne primitke i izdatke, a ne saopći li, 



— 11 <^ 

i ne traži od DJega, da joj polaže račun. Ima li u kući uštegjenoga 
novca, a zatreba domaćinu ma u kakvu svrhu, bilo malo, pnno ili 
sve, uzima ga slobodno, ali sa znanjem domaćice. Ne može li radi 
kakva posla sam doći po novac, spremiće kući koga sigurna, da od 
domaćice potrebnu količinu novca zatraži, a ona će bez ikakva 
oklijevanja svom mužu zatraženu svotu spremiti, a kad kući dogje, 
priupitaće ga samo radi više sigurnosti, je li on zbilja po toliko i 
toliko novaca spremio, pa dalje\ ništa. Razumije se, da će joj na to 
dati odgovor, ako joj nije prije i bez njezina pitanja kazao. Je li 
u ku(!^ samo jedna muška ili ženska glava, ta se sama za se brine 
i svojim životom provigja. Ostane li žena udovicom sa više nedo- 
rasle djece, ona će o sebi, o djeci i o kući brigu voziti, dok joj sin 
poodraste i prispije za starješinstvo, koje mu onda dragovoljno 
ustupa i predaje. 

Gdje nema sina, nego su kćeri, ondje ostaje majka starješinkom 
do svoje smrti, a po smrti, ako nijesu kćeri poudate, pada kućna 
briga oa vrat njezinim kćerima, od kojih opet u kućnoj upravi ima 
prvenstvo svakako najstarija. U brojnijoj obitelji, u kojoj su uz 
ostale njene članove živi još djed i baka, njihovo je starješinstvo. 
Od sve njihove djece pita se uz njih najstariji sin i njegova žena. 
Tako se mlagji poučavaju uz starije, da, dogje li im do potrebe, 
budu spremni preuzeti domaćinstvo. Njih mora sva ostala kućna 
čeljad slušati poštuj u ć ih kao djeda i baku. 

Umre li djed prije bake, ostaje starješinstvo posve na naj- 
starijem sinu i na najstarijoj nevjesti, kao na u tom najupućenijim, 
ali se uzima i baka pri tom u obzir. Tako biva dokle god traje 
ljubav megju kućnom čeljadi, živila ona pod jednim ili pod više 
krovova. Članovi jedne obitelji skladno živu pod više krovova, kad 
se obitelj namnoži, te joj jedna kuća bude tijesna. Nijesu rijetkosti, 
da se nalazi obitelj sa 15, 20 i 24 člana, a nagje se čak i do 60 duša 
u jednoj zajednici. Taka velika hrvatska kućna zadruga ima u ko- 
taru tešanjskome. Čeljad stanuju u tri-četiri kuće, a jedan starje- 
šina, jedna starješinka. Ako su se članovi obitelji megju se podi- 
jelili i nekoji iselili ispod zajedničkog sljemena, onda svako sljeme 
ima svog domaćina i domaćicu. Do diobe se obićno najviše dolazi radi 
žena i djece. Dioba može nastati i radi kućne tjeskobe, a može joj biti 
razlogom megjusobno gloženje i nenavidnost ukućana. Podijeliti se 
može lijepo, sporazumno, da što no riječ ne čuje ni kućni prag. Ne 



— 12 — 

-može li se polučiti sporazum, pozvaće se nekoliko ljudi, koji će oekako 
djelitelje pogoditi i pripomoći im sprovesti diobu. Pri dijelenju 
uvijek odabire dijelove mlagji, a starijemu dijelovi preostaju. 

Ma da baka prepusti upravu kuće najstarijem sinu i snahi u 
ruke, to je oni opet iz poštovanja u svačemu za savjet pitaju, dok 
je živa. Umre li po čem najstariji brat, prelazi domaćinstvo na 
drugog, po dobi najstarijeg brata i njegovu ženu. U slučaju, da nijesu 
sposobni, prelazi starješinstvo na sposobnije od njih. Udovici iza 
pokojnog njenog domaćina pripada i na dalje dužno poštovanje. 
Kućna se čeljad čuvaju, da joj u čem na žao ne učine. Iskazuje li 
se taka pažnja, a osobito kad još udovica ima djece, ona će se ri- 
jetko udati. Pomanjka li joj u kući dužno poštovanje, tad nastoji. 
Tazumije se, udaljiti se ispod krova dotične kuće, pa ne može li 
nikako drukčije, a ona će se vrnuti svomu rodu. Domaćin i do- 
maćica moraju zaslužiti i uživati ljubav i povjerenje sve ostale če- 
ljadi. Mora jedno i drugo biti na svom mjestu, to jest pošteni, 
štedljivi, radini, bogobojazni i bogomoljni, jer će se ostali za njima 
povoditi. 

Domaćin i domaćica upravljaju kućnim poslovima nutarnjim 
i vanjskim zdogovorno sa svim ostalini odraslim kućanima. Oni će 
vrlo rado uvažiti mnijenje mlagjega, ako ono smjera na korist kuće. 
Tim se uzđržaje, što je u svakom domu najpreče: ljubav, sklad i mir. 

Skladna braća nove dvore grade, 
a neskladna i stare prodaju. 

Za sve, što se izvan kuće zbiva, odgovara domaćin, pa bilo 
dobro ili zlo, ticalo se njega ili kojeg mu drago ukučnog čeljadeta. 
Njemu pripada pravo mlagje pohvaliti, opominjati i kuditi. Njemu 
samom pripada u čast valjanost i dobrota, koju s njegove ili bilo 
ma s čije strane zaslužuju njegova čeljad. Dogodi li se što nepri- 
stojno, nevaljalo ili sramotno, tiče se opet najviše domaćinova obraza, 
jer se on mora kao čovjek pred ljudima stiditi. Stoga se domaćina 
u kući svak uvodi. Mnogo bi se možda što šta neuredno zbilo i 
obilo, kad se ne bi obziralo na starješinu. Hoće li mlagji u kući 
jedno drugom poprijetiti kime, poprijeti domaćinom, jer u kući ćuju- 
od ostalih, da poslije Boga na nebu valja najviše slušati kućnog 
starješinu. Njega obično danju nema doma, svija i savija, što domu 
treba. Kad u večer hoće kući, koliko god sinova ima, ako su od- 



~ 13 - 

rasli i s njim u istom mjestu, svi ga očekuju, te on ponajlag pred' 
njima, a oni za njim po dobi starosti. Je li domaćinstvo u rukama 
najstarijega brata, tad on uživa istu počast od ostalo braće. Cesto 
se dogodi, da iza oca preostali sinovi ustupe starješinstvo stricu sa 
svim domaćinskim pravima. 

Od prilike se zna večernje doba, u koje domaćin kući dolazi. 
Pred što će se pomoliti, da je Bog zna šta u kući bilo, potapava se 
i utišava. Domaćin stupa u kuću ili sa kršćanskim pozdravom: 
„Hvaljen Isus!" ili običnim, općim, narodnim pozdravom: „Dobar 
večer!" Domaćica će ga sa mlagjim dočekati na nogama, pa mu 
prihvatiti pozdrav, a djeca će hititi i ljubiti mu ruku. Prema tome 
je dužnost mlagjih svakoj starijoj osobi, bila ona muška ili ženska, 
kad u kuću stupi, pristupiti k ruci, bez ikakva obzira, da li je 
rodbina ili ne. Iz toga se odmah vidi, kakvu uputu primaju mlagji 
u kući u vladanju spram starijih. Znadu li poštovati kućnog star- 
ješinu, znaće štovati i drugoga, a ne umiju li poštovati svoga, ne 
će umjeti tugjina pogotovo. To je opet krivnja domaćinova i đo- 
maćičina, jer ili to on od njih ne traži, ili ih ona na to ne upu- 
ćuje, što će se ipak rijetko gdje naći. Nego je mlagjarija još upu- 
ćena ne samo ljubiti ruku, nego još starješini prihvatiti iz ruke 
štap, ombrelu, halat, štogod je sobom u ruci donio. Uza to pripo- 
moći mu skinuti, ili ako je skinuo, prihvatiti i na mjesto ostaviti 
ćurak, gunj, koparau, saltu, kako već što nosi spram koje godišnje 
dobe. Mlagji će mu i obuću sklonuti, kud treba da se sklone. Dok 
se on ne spusti na svoje obično mjesto, niko se prije njega neće 
spustiti ni sjesti. Sjedne li, posjeđaće i ostali, osim onih, koji 
imadu posla po kući, osobito pak okolo zgotavljanja večere. Ako 
se u kući zavrnulo rakije, domaćica će tako zvanu „gidu" to jest 
oniko preda nj donijeti, koliko obično pred večeru pije. Nema li 
po č^m u kući rakije, on će pri polasku iz čaršije ponijeti „gidu" 
sobom u džepu, te giditi kod kuće. 

Dolazi li domaćin s kakvog težkog dnevnog rada, domaćica 
će ga dočekati s pristavljenom vodom za kahvu, pa kad se raspremio, 
kahvu će zasuti i gotovu preda nj donijeti, u finđžan nasuti, te ga 
poslužiti. Pijući kahvu ili rakiju zapituje, šta se taj dan gdje šta 
poslovalo, je li svak bio za svojim poslom. Svi ukućani, veliki i 
mali, dužni su mu položiti račun o svom dnevnom radu. Kad ih je 
saslušao, počeće sam od sebe s domaćicom razgovor o svom djelo- 



— 14 — 

vanju tog dana. Domaćica ima pravo s njim sjediti, a s njima dvoma 
najstarije muške glave u kući. Njih će domaćin ponuditi bilo kahvom, 
bilo rakijom, a kad je obojega, onda i jednim i drugim. Nevjeste 
se i kćeri, ako ih ima u kući, ni ne obziru na kahvu jal na rakiju, 
jer bih za njih bila sramota piti jedno ili drugo pred kućnim star- 
ješinom. Djevojke se i žene bave različitim poslovima po kući. Kad 
se domaćin odmorio, pozvaće svu čeljad na opću molitvu i dok se 
sva čeljad ne okupe, ne će početi molenje. I po nekoliko će puta 
pogledati, gdje je više čeljadi, da koje ne manjka. 

Budne li sve na okupu i spremno na molitvu, kleknuće naj- 
prije starješina na velika koljena, a iza njega svi ostali, pa će on 
pred njima, a oni za njim moliti držeći sklopljene ruke. Najkraće 
većernje molenje traje tri četvrta, a znade prekoračiti čak i jedao 
potpun sat. Moli se glasno, da se može čuti i razumjeti i uaizvan 
kuće. Najobičnije su večernje kršćanske molitve: Pozdrav angje- 
oski, Oče naš. Zdravo Marijo, slava Ocu, vjerovanje apostolsko, 
ispovijed, četiri djela, litanije lauretanske; jedan Oče naš, Zdravo 
Marijo sa slava Ocu za sv. oca papu i raširenje svete vjere kršćanske; 
tri Oče naša, tri Zdrave Maiije i tri slave Ocu sv. Nikoli putniku, 
da se putnici zdravo svome domu vrate, a bolesnicima da Bog dadne 
jpolakšicu; tri Oče naša, tri Zdrave Marije i tri slave Ocu za sve 
umrle duše, za koje se niko ovog svijeta spomenuti nema. Molenje 
se završuje najragje riječima : Od kuge, glada i rata, oslobodi nas, 
gospodine ! Ako li je starješina gdje na putu, ili ne dogje li na 
vrijeme kući, ne smeta ništa; opća se molitva ne će i ne smije 
propustiti. Moliće pred ostalim ko od starijih ne obziruć se na to, 
ili je muško ili žensko. Nije li u obitelji više članova osim oca, 
majke i djece, pa makar djeca i nejaka bila, valja da pred njima 
moli Boga otac ili majka. Kako u manjoj, tako se i u većoj obi- 
telji odmah iza molenja namiruju djeca večerom i spremaju se na 
počinak, a onda se istom podmiruju ostala čeljad; a to je baš oprav- 
dano, jer djeca tako drugim ukućanima ne dosadjuju, niti plačem, 
niti drijemanjem; a tako biva, i kad ima ko tudji za večerom. 
Prije, nego što će se sjedati za večeru, prostre se bošča ili sofraluk, 
po kom se onda metne sinija. Sinijn može zamijeniti velika tevsija^ 
ili se sudi s jelom jednostavno spuste na bošču bez sinije i tevsije, 
pa se jede. Sinija služi, da je odignutije, a tevsija, da je ljepše. 
Bošča se prostire samo zato, da se po podu i po prostirci ne kaplje 



— 15 — 

i da se mrvice kruha ne prosiplju. Sjeda li se okolo bošče same ili 
okolo sinije spuštene na bošču, svako će čeljade podignuti ispred 
sebe okrajak bošče i njim se zaptrijeti dokle može, a po ostalom 
će nezastrtom krilu prebaciti maramu. Tako se uzdrži čisto odijelo, 
dok se jede. Postavljanje je bošče i sinije briga i posao nevjestin, 
gdje je ima, a gdje je nema, o tom brigu vodi sama domaćica, ako 
u kući nema izvan nje niko drugi od ženskijeh. Kad je sve lijepo 
postavljeno, uokolo se posjedalo i zastrlo, zaci će koje od najmlagje 
kućne ženskadije ili sama domaćica s legjenom u lijevoj i ibrikom 
ili bardakom punim vode u desnoj ruci, te će, počam od kućnog 
starješine ili od gosta, ako je za sinijom, pa dalje redom po star- 
ješinstvu, svakome na po se politi na ruke, neka ih opere nad le- 
gjenom, a oprane da otare maramom, koju poljevač nosi pro ramena 
ili pro ruke, pa je za otiranje ruku nudi po redu, kako kome po 
redu i polijeva. Pošto svikolici imadu saprane i otrvene ruke, pre- 
krstiće se kućni domaćin ili u njegovoj odsutnosti najstariji od 
ukućana, pa će moliti običajnu molitvu prije jela, a ta je: Oće naš. 
Zdravo Marija i slava Ocu. 

Sud je s jelom nasred sinije, a pred svakoga je, koji oko nje 
sjedi, metnuta kašika ili viljuška, što se odregjuje prama jelu, koje 
ćo se jesti. Upotrijebila se kašika ili viljuška, najprije će otpočeti 
uzimati jelo kućni starješina, ako nema koga u gostima, a u takome 
slučaju onda pripada pravo gostu, da se prvi posluži, a poslije njega 
počinje domaćin, pa ostali opet po dobi redom, ama svako sa rije- 
čima: „Bože pomozi!" Ako će se iz suda donesena s jelom na si- 
niju jesti kašikama, tu će poslužiti kašike drvene, koje se manje 
ugrijavaju nego livene i plehate, a ove potonje u današnje doba 
sve više preotimaju maha. Kašikom se jede čorba, pirjan, pilav i 
mlijeko. Za' druga se jestiva kao: kupus, krumpir, mescJ i ostalo, 
upotrebljavaju većinom pantarulji ili viljuške sa drvenim, Moštanim 
i gvozdenim dršcima. Od navedenih se jestiva može zgoto^ti samo 
jedno ili više njih za ručak, pa tako i za večeru, što zavisi o imuć- 
uosti dotične kuće, u kojoj se jelo gotovi, samo je glavno paziti uz 
svaku vrstu jela, dok se jede, daše ne segne kašikom jal viljuškom 
ispred drugoga, što je velika sramota; nego treba jesti ispred sebe 
ne probijajući, pa makar pred drugim bio komad slasniji i masniji. 
Radi toga u mnogim se kućama ne dopušta, da djeca sjedaju sa 
odraslima za siniju, a nikako ne, ako ima ko od tugjih ljudi za 



-~ 16 — 

siDijom kao gost. Onda dapače ne sjedaju ni odraslija mlagjj«rija 
za siniju, nego s domaćicom paze i poslužuju, da starijima s gostom 
što ne uzmanjka, dok jedu. A pošto su se oni podmirili. Bogu po- 
molili i zahvalili mu zaiskav sreću i blagoslov i u srce i u kuću, 
da i na dalje nastvori i blagoslovi, tada će se dignuti sinija i bošča, 
a možebitne mrvice pomesti, za vrata smesti i u šio god pokupiti, 
te izbaciti. Poslije se večere mrvice ne izbacuju, vele, da ne valja 
izbacivati ih po noći nego po danu, pa preko noći ostanu ponaj- 
više smetane za vratima, a iza ručka se izbacuju odmah. Poslije se^ 
kao i prije jela, ruke saperu i otaru. čim se jelo dovršilo; tim se 
odmah megju ljudima povelo razgovaranje o kojekakovim važnijim 
dnevnim poslovima, a ne manjka često puta ni vesele šale i maškare. 
Najragje se vode razgovori uz odbijanje dimova, a odbijajući plavetne 
dimove, vrlo se rado mrka kava srče, koju je vrijedna domaćica 
ispekla i donijela, da se ljudi crnom kavom služe, dokle ona gdje 
u sobi ili kuhinji s mlagjijem blaguje. Ovako odstranjivanje doma- 
ćice k mlagjima biva osve rijetko, i to, kad je kakav čestit prijatelj 
u kući, a član je izvan rodbine i kumstva. Nagje li se u kući pak 
jedan prijatelj ili više njih, pa bilo bližnjeg ili daljnjeg roda jal 
kumstva, sjedaju za istu siniju i u isto doba svi ukućani s njima 
osim djece, koju treba najprije naučiti, kako se imadu po vremenu 
pristojno vladati u društvu starijih ljudi sjedajući s njima, jesti ili 
uopće kad sa starijim kakva posla imadnu. Starijega paziti i do- 
stojno štovati svagdje i u svako doba, najljepši je ures za djecu, a 
za njihove roditelje najlepša pohvala. Po rodu se voćka poznaje, a 
roditelji po djeci. Koliko hrvatski katolički svijet štuje vrijedne 
svoje znance i. prijatelje, vidi se, što će sva kućna čeljad nastojati, da 
znancu i prijatelju u kući ni u ćem na žao ne učine i sve će žr- 
tvovati, đa mu se boravak, bio kratak ili dug, pričini pogodnim 
kao da je u vlastitoj kući. Ukućani će se zadovoljiti kruhom i 
vodom, to jest, poštediće od rogjenih usta, a počastiće gosta u kući. 
Stoga Hrvat u Bosni i Hercegovini drži uvredom, ako mu ponu- 
gjenu čast bud u domu bud izvan doma prijatelj odbija. Kako je 
već napomenuto, hrvatski će se narod ovih zemalja zadovoljiti kru- 
hom i vodom, ako je do obraza stalo. Kruh je dakle glavna hrana 
naroda, voda mu je najobičnije, najzdravije i najjeftinije. piće. Al- 
koholno se piće uz jelo malo upotrebljuje, već ako treba koga iz- 
vanjskoga u kući pićem podvoriti. 



tOBBOSS^^^^a^ 



— 17 — 

S kruhom ovđješnji hrvatski narod troši jednostavan, ali snažan 
smok, ne izgoneći iz njega na razne načine ono slasti i soka, što 
ga u njem ima. Tako se na najednostavniji način priregjuje čorba 
na govedini, ovnovini, janjetini, a ponajljepša na piletini. Od zeleni 
se najobičnije meće u čorbu majdonos. Izreže se nožem ili se rukom 
iskida majdonosovo lišće, pa se baci u čorbu, neka majdonosom za- 
miriše. Za korjen se majdonosov malo mari. Čorba se kao i meso 
malo kad jede bez kruha. Iza čorbe je najčešće jelo pirjan, koji se 
gol ovi na sljedeći način. Očišćeno se i oprano meso izreže na sitne 
komadiće, a isto se tako očisti i opere te na sitno izreže, što će se 
s mesom zajedno kuhati, kao n. pr. kupus, krumpir, zeleni grah ili 
repa, pa se to s mesom zajt dno pirjani u zemljanom ili u bakrenom 
kalij isanom sudu. Kako se zajedno skuha, tako se skuhano zajedno 
i jede. Pilav nije takodjer rijetko jelo, jede se dakle vrlo rado, a 
ima g^ dvije vrste. Jedna se vrsta kuha od pirinča, a druga od 
rezanaca, tako zvani jerištev pilav. Mlijeko se troši kuhano i kiselu. 
Kao osobita su poslastica različite pite. Na prvom je mjestu sva- 
kako burek pita, koja se priregjuje od vrlo tanko razvijene juvke, 
u koju se zamotava sitno isjecano meso izmiješano sa izrezanim 
crvenim lukom i samljevenim crnim biberom ili paprikom. Ima i 
položeni burek, a zove se tako, što se jedna juvka položi po dnu 
tevsije, pa se po njoj razastre isjecano meso, ovo se drugom juvkom 
pokrije i pomasti, a zatim se razastire meso po drugoj juvki, koja 
se opet pokrije trećom juvkom i tako ide dalje, koliko se hoće. 

U piti sirnici zamjenjuje isjecano meso izmrvljen, s jajima i 
kajmakom pomiješan sir. Za tikvenjaču se mjesto mesa i sira uzima 
s jajima i kajmakom izmiješana tikva. Kao posne i sirotinjske pite 
poznate su : kumpirača, lukovača, kupušnjača i pirinčuša. Od sladkih 
se pita ističu: baklava ili slatka pita i gjulpita ili ružica pita. Sve 
se vrste pita peku u tevsijama jal kod kuće pod pekama jal u pe- 
karama, te se pekarima plaća za pecivo. Kad je pita ručku ili ve- 
čeri, onda se ništa drugo ne gotovi. U kasno se jesensko doba 
kroz cijelu zimu, do kasno u proljeće, troši najviše kiseli kupus 
sa osušenom svinjetinom, govedinom ili ovnoviuom, te se ovo dvoje 
potonje obično naziva pastrmom. Siromašniji to nađomješćuju čim- 
burom, sirom, mlijekom, a najposlije i lukom. Odatle je valjda i 
postala riječ: Kad je kruha, nije glada, kad je luka, nije suhotinje. 
Svako jelo, koje se neda gotoviti bez vatre, stavlja se nad nju i 

2 



mmmmmtmšBSt 



— 18 — 

zgotavlja bilo u zemljanom, bilo u bakienom sugju, iiu ovo pošljf^dnje 
mora l)iti kalajisano, da se ne bi otrov iz bakra »miješao s jelom, 
što može biti po zdravlje opasno. Jelo se donosi pred čeljad u por- 
culanastim činijama (tanjurima), u zemljanom te bakrenom kalaji- 
sanom sugju. Gdje manjka jedno, drugo ili treće, tamo ga zamje- 
njuje sugje drveno, što većinom prevlagjuje po selima. I voda s» 
pije iz bakrenih kalajisanih ibrika, ali još ragje iz zemljanih po- 
suda: krba, bardaka i testija. Krba nema nosača kao bardak i l«s- 
tija. U zemljanom se sugju voda dulje uzdrži hladnijom, pa je i 
ugodnija piti nego iz bakrenog suda. Dakle jo> svakako po zdravlje 
bolje piti vodu iz suda zemljanoga nego li iz bakrenoga. Voda se 
pije takodjer čašom. Nego boce se s čašama vigjaju na siniji ili 
pokraj sinije u kakvim svečanim zgo lama i kad imade gost u kući. 
Sto će se kojim danom gotoviti za doručak, ručak i večeru 
o tom odlučuje volja domaćinova. Njega domaćica priupitkuje. Nije 
li kuća bez koga izvanjskoga, to će se domaćin s domaćicom spo- 
razumjeti za jelo slijedećeg dana istom onda, kad su izvanjski otišli 
na počinak, ili sutra dan rano, kad polazi iz doma, a domaćica ga 
isprati do na avlijska vrata dogovaraj uć se s njime. Nema li koga 
sa strane u kući, tada će domaćin prije, nego s6 kućna čeljad na 
počinak uklone, odrediti svakome posao za idući dan, i niko mu sa 
ne smije protiviti. Mora se biti zadovoljno odregjenim poslom. Nije 
li toga učinio domaćin možda iza večere, čini to sutra dan prije 
odlaska. Hiti li, pa po čem ne imadne kad, onda naredi doma- 
ćici, a ona to javlja ostalim. Ima li domaćin kakav s kime važan 
razgovor ja dogovor, ne govori pred svima, nego onom, kome treba. 
Na samo se razgovara s domaćicom o kućnim prilikama i potrebama. 
Domaćica mu opet od svoje strane napominje, šta bi trebalo kupiti 
i poslati kući. Ako kupi, dobro je, ne kupi li, nema ljutnje, jer se 
često puta ište i ono, bez čega kuća može biti. Dok domaćin iza 
večere zbori s domaćicom ili s kime drugim, dotle koje od mlagjih 
sapire sugje u kuhinji, a često se taj posao vrši pjevkajući. Sve 
sugje valja prije lijeganja oprati, dobro posušiti, pa svako na svoje 
mjesto spremiti. Pred lijegauje će domaćin priupitati, je li sve u 
kući sregjeno i spremljeno, je li sve namireno, nahranjeno, napo- 
jono, priklopljeno i zaključano; a istom, kad je to u redu, onda se 
sve spušta na noćni odmor. I pred polazak u ložnice domaćin će 
svako čeljade opomenuti, da ne liježe bez krsta i molitve. Ni jedna 



— 19 — 

iirvatska majka ne pušta svoje cJjeee, da joj liježu bez molitve, jer 
^vaka zna, đa je vjera, primljena iz njezinih usta u đječijim ^ru- 
-dima čvrsta i nepokolebiva, žarka iskra, kojoj ne mo^u ni potamniti 
Ili ugasiti sjaja sve vremenske bure i oluje. Za to su u hrvatskim 
kršc^anskim obiteljima uprav iz nježnosti materinskog srca potekle 
^jeci razne pjesmice nabožnoga sadržaja. Ovakim je pjesmicama 
43vrha olahkotiti djeci molenje i pamćenje molitava. 

I. 

Odoh leći. Boga reći, 
Odoh spati, Boga zvati, 
Bog će meni dobro dati 
I Marija Božja mati. 

U. 

Sveti Vide, vidi mene. 
Slavna Gospo, krili mene. 
Svi angjeli, ('•uvajto me. 
Dok mi tijelo otpoc^ine. 
Da mi duša nc^ pogine. 

III. 

Sjedi Gospa okrunjena. 
Puna Duha napunjena, 
Ko se Gospi preporuči. 
Od sebe ga Gospa ne odluči. 

IV. 

Krstom se krstim, s krstom ležim, 
Krst me čuva do po noći, 
A angjeli od po noći. 
Gospodin Bog do vijeka. 

Evo ovakim se i sličnim pjesnicama uspavkavaju djeca. 

Sutra dan se pred zoru ustaje rano. Domaćica ustaje prva, 
kad nema nikog mlagjega u kući. Cim je ustala, prekrstiće se i 
«miti, pa Bogu moleć vatru naložiti, te kahvu pristaviti, a onda 
domaćina i druge po kući, koje treba, zovnuti na uranak, a dječica 

2* 



— 20 — 

spavaju dalje. Ima li pak u kući kćeri i nevjesta, to će one kaa 
mlagje megju se urediti te uaizmjenice raniti, vatru ložiti i kahvu 
pristavljati. Gdje je pak u kući više jetrva, porazdijele sav kućni 
posao megju se na nedjelju dana, pa se tako od nedjelje do ne- 
djelje mijenjaju kao reduše. Ustajući izjutra na uranak, ponajviše 
se svaka osoba sama za se Bogu moli umivajući se i otirajući se, 
a još i sad gdjegdje mjestimice moli pred svima općenito starješina 
kao i u večer. Po molitvi pije kahvu domaćin s domaćicom i odra- 
slij im ukućanima, ako ih ima, a na djecu se obzir ne uzima. DjecA 
će se kasneje namiriti. Po svanuću domaćin ostavlja dom i ide za 
svojim dnevnim poslom, te se obično ne vraća po danu kući, osim 
ako dugje s kakvim važnim poslom ili s kakvim prijateljem. Ri- 
jetko dolazi i na ručak svojoj kući, da ne gubi time vremena i 
da ga posao ne čeka, nego mu se od kuiie po kom mlagjem ručak 
šalje, ili ga što gdje kod siromašnijih nosi ^domaćica snma sobom te 
s domaćinom ruča zajedno. Odrasli muški svijet pije većinom iz 
jutra samo čistu crnu kahvu, a jede dva puta dnevno : u podne i 
u večer. Ženski pak svijet s djecom doručkuje, ruča, užina i večera. 
Za doručak se izjutra pije bijela kahva s kruhom, a tako i za 
užinu, koja se drži poslije podne pred ićindiju, s čega je ta kahva 
poznata i pod imenom „ićindijašica". Uz ićindijašicu se osim obična 
kruha uzimaju ili pituljice, to ^.est juvka zakuhana s jajima i ispe- 
čena na maslu, ili sama bijela pogača. Gdje se ne pije ićindijašica, 
ondje se odmah po ručku pije crna kahva. Sprema li se ičindijašica 
za djevojke, eto pjesme s djevojačkih usta : 

Ićindija dobar haberdžija 
Haber nosi, sad će dragi doći. 
Nekom doći, a nekom ne doći. 
Meni moje drago sad će doći 
1 donijet mi svakoga šićara, 
Ponajviše biser' i merdžana. 

Kako ićindija nije doba kršćansko kao jutro, podne i večer, taka 
o toj jedinoj dnevnoj dobi uema nikakve molitve. Molitva je raz- 
govor s Bogom. Ona čovjeka skrušuje i ponizuje. Molitva ima ve- 
liku moć, jer se molitvom služio i sam Isus Krist koji je takog^jer 



~ 21 — 

ljude naučio moliti. Molitvom se samo moguće dopasti Bogu. Svaki 
-će se pravi kršćanin pomoliti Boga u odregjeno dnevno i večernje 
doba na uranku i ustanku. Svako djelo s Bogom počet i s njim 
opet svako dočet. Molitva je izraz vjere. Za vjeru su kršćansku 
bosansko-hercegovački katolički Hrvati vojevali i kroz vjekove krv 
prolijevali te je do danas uz sve nepogode sačuvali, a i vazda će 
joj se, ustreba li, naći na braniku. Hrvat kršćanin ne smije nikome 
silom nametati svoje vjere, ali je ne smije ni pred kim ni zatajiti, 
nego je neustrašivo ispovijedati, ako ne će da ga stignu posljedice 
riječi Kristovih: „Ko zataji mene, zatajiću ja njega pred Ocem 
mojim nebeskim". Teško onome, ko ne opslužuje sve, što mu vjera 
nalaže. Ko griješi proti svojim vjerskim dužnostima, griješi proti 
samome Bogu. Zato je kršćanskim Hrvatima Bosne i Hercegovine 
vazda bila, jest i biće nešto najgadnijega psovka i kletva. Psovati 
i kleti, a od dragoga se Boga dobru i pomoći nadati, to biti ne 
može. Kad se kakva paklena kletva ili psovka čuje iz čijih nečistih 
usta, mnogi uzdahne: „Bože moj, kako se crna zemlja ne provali i 
sve nas ne proguta na ovake grdne riječi!** Drugi pak dočekuje: 
„Sta ćeš de, veliko je milosrgje i ustrpljenje Božije. Kakvi smo i 
što radimo, dobro nam je". Kršćani okajavaju svoje počinjene gri- 
jehe izmirenjem s Bogom putem svete ispovijedi i pričesti. Jedno 
se i drugo obavlja najmanje barem jedan put u godini. Osim mo- 
litve, ispovijedi i pričesti ima kršćanin još svojih vjerskih dužnosti, 
koje je dužan savjesno vršiti, ako želi, da mu ih Bog usliša na 
oproštenje grijeha. Ovake dužuozti jesu : post, zavjeti i dijelenje 
milostinja*. Ko milostinju dijeli u ime Božje i na put Božji, tome 
Bog svojim blagoslovom dužan ne ostaje. Milostinju valja svesrdno 
dijeliti. Prama postu i molitvi domaći katolički hrvatski svijet drži, 
štuje i svetkuje takogjer dan Gospodnji te blagdane crkvene. Gos- 
podnji je dan nedjelja. Kako već i sama riječ pokazuje, tog se dana 
ne smije ništa djelati - raditi. Dan se Gospodnji sprovodi slušanjem 
riječi Božije u crkvi i molitvom. 

Nema domaće kršćanske kuće, iz koje makar po jedna osoba 
ne će otići u crkvu i Bogu se pomoliti. Gdje je veća zadruga, 
ostane u kući samo jedno pd ženskinja, da se bavi pripravljanjenf 
ručka, a sve drugo ode u crkvu. Iz doma se do u crkvu i natrag 
ide najviše u društvu: momak s momkom, djevojka s djevojkom. 



— 22 — 

s majkom, s kim od rodbine ili s konom. O sebi idu stari ljudi i 
stare žene. Prate ih po najviše nejaki unuci i unuke. Nedjeljom se- 
oblače sve čiste donje haljine, koje domaćica svakome iz sanduka 
izvadi i doda. Svagdanje gornje haljine muške i ženske vise o klin- 
cima po zidu ili su pro srga prebačene i zastrte čime. Misne su ili 
svečane haljine vazda zastrte, da se ne bi napravile. Te se haljine- 
oblače nedjeljom, blagdanom i inače svečanom kojom zgodom. Kad 
se počnu drrati i opadati, okrenu će se u svagdanje, a druge će se- 
nove misne narediti i skrojiti. Osim nedjelje imadu još, kako je 
rečeno, mno^i crkveni blagdani, od kojih ću navesti samo one, koji 
su najznamenitiji, te se ističu osobitim načinom svetkovanja. Na 
prvome je mjestu svakako Božić, kao dan uspomene narogjenjsi 
Kristova. Božić je svetkovina nepomična, to jest vazda pada na 
dvadeset i peti dan mjeseca prosinca, a svetkuje se puna tri dana 
Do skora se vremena svetkovao Božić počam od badnjega dana 
pa se svetkovanje završavalo novom godinom. Na badnji se dan, ta 
jest na dan u oči Božića strogo posti, dok se po kući gotovi, sprema 
i rasprema, kako će svanuće Božića naći sve u najboljem redu i 
čistoći. Badnji se dan tako naziva, što se na taj dan nekad ložio 
badnjak. To je bilo oveliko, okruglo drvo, koje se tako na vatru 
metalo i ložilo, kako će moći od prilike po srijedi pregorjeti. Kad 
je pregorilo, jedna polovina polako tinja preko božičnih blagdana, . 
a druga se polovina pritakne na novu godinu. Ovako je loženje 
badnjaka po varošima posve iščezlo. Na i)adnji dan po podne bukti 
vatra pred kućom, prevrće se ražanj s pečenicom. Šalje se i u pe- 
kare razno pecivo. Boce su i bardaci u kući naliveni vinom i ra- 
kijom. Domaćica je pokuhala hljebove, izmegju kojih se osobitom 
šarom razlikuje česnica. To je kruh u kog je gornja strana, to jest 
kora, išarana dnom od findžana, ključem, ili su po njoj razne sličice 
od tijesta. Cesnica se ne načinje preko božičnih dana nego kasnije, 
a često puta istom na novu godinu. Na badnji su dan i raznovrsne 
pite pokuhane, rasukane, pečene i spremljene za božične dane. Do 
na badnji dan u večer mora sav kućni posao biti u redu i gotov, 
da se na pravo vrijeme može sjesti za večeru. Okolo postavljene 
ninije posjeđaju čeljad. Pred njima je na siniji posna večera, kao:e 
riba, grah, popara, orahova pita ili gibanica. Prije, nego se počn 
jesti, neko će od mlagjih uljeći noseći tri goruće voštane svijeće 



- 23 - 

zasagjene u čašu pirinču ili u zelenu pšenicu, koja je zasijana u 
tanjir odmah iza Nikoljdana, da do Božića mogne odrasti. Osoba, 
koja unosi svijeću, njizove: ^Hvaljen Isus!" i čestita svima badnju 
večer te spusti svijeće na sred sinije. Takogjer, koji sjede za si- 
nijom, čestitHJu megjusobiio badnju večer, pa počinje molitva. Vo 
svršenoj se molitvi večv'ra. Uz večeru će se posluživati pićem i to: 
ko je za vina. vinom, a ko je za rakiju, rakijom. Te će večeri 
mnogi orositi oči suzama. Padaju na um mili i dragi pokojnici, ili 
oni, koji su ma skog razloga od svog doma udaljeni. Iza v<čere se 
nastavlja tihi, veseli razgovor, koji traje do pol noći, do časa, kad 
se stane spremati u crkvu na ponoćku. Ponoćna služba Božija traje 
nešto preko polu sata. 

Za trajanja ponoćke pucaju pred crkvom mužari, gdje ih ima. 
Cim se s ponoćke iz crkve izigje, odmah piijatelji i znanci jedni 
drugim čestitaju govoreći : „Sretan Božić i porogjenje Isusovo!" Na 
to drugi odgovara: „Hvala, i tebi tako!" ili: „Čestita ti duša!" U 
Hercegovini se uz čestitanje i ogile, a rodbina se s rodbinom po- 
ljubi. Ct'stita se z liječima: „Mir i Božić!" Iz ovih dviju riječi iz- 
vedena je riječ „mirbožiti se". Mir se čestitanjem na prvom mjestu 
spominje, jer će st^ na Božić mirbožiti i zavagjene osobe, a osobito 
ako su u zavadi radi kakva manje važna uzroka. Pri dolasku iz 
crkve čestitaju Božić oni, koji se vraćaju, onima, što su ostali kod 
kuće. Čestitanje se popraćuje opet pićem, koje je za koga. Nastupio 
yy dakle prvi dan Božića. U jugozapadnoj Hercei:ovini, gdje je 
s malom iznimkom u većini hrvatski katolički svijet, koga je govor 
i nariječje u književnosti okršteno sa tugjim, a ne sa pravim nje- 
govim hrvatskim imenom, započinju se na domak Božića uz kućne 
poslove pjevati pjesme, koje mu navješćuju skori dolazak. Evo 
jedne od takih pjesama: 

Božić zove s prijeke strane: 
„O kršćani, braćo moja, 
Preveste me na tu stranu.'** 
Žene mu se odzivale: 
„Naših ljudi doma nema. 
Otišli su u badnjake. 
Spremićemo djevojaka". 



— 24 — 

„Ne spremajte djevojaka, 
Djevojke su vragoljaste 
One će me utopiti". 

Poznatija je Bosnom i Hercegovinom, a može se pjevati ili samo 
nabrajati : 

U Božića tri nožića : 
Jednim reže zaoblicu 
Drugim reže kobasiou, 
Trećim reže pogačicu. 
Zaoblicem darivaše 
U dom domu domaćina; 
Kubasicom darivaše 
U dom domu prijatelja; 
Pogačicom darivaše 
Siromaha i uboga. 

Iza ponoći će se koji sat prileći na oflmor, da se može opet 
ranije pridignuti, jer valja dočekivati polaznika. Polaznik je osoba, 
koja najranije dolazi čestitati prvi dan Božića. Polaznika ili dan, 
dva, prije pozovu, da dogje rano na čestitanje, ili polaznik dogje 
sam i bez poziva. Svrnuti se može, ako hoće, odmah s ponoćke, te 
se zadržati toliko, u koliko može čestitati blagdan, te se poslužit 
pićem i mezetom. Polazenje je s početka osve rijetko, nego je 
mnogo običnije zorom. Ulazeći polaznik u kuću pozdravlja ukućane 
sa: „Hvaljen Isus!'* Prihvaćajući domaćica sa ukućanima pozdrav 
pospe malo polaznika jcčmenim ili pšeničnim zrnjem, što znači, da 
Bog dadne, te da kuća bude kroz godinu žitom obilovati. Po megju- 
sobnom čestitanju ponudi se polazniku mjesto, da sjedne. Kad je 
sjeo, posluže ga pićem i mezetom. Meze stoji na stolu, na siniji ili 
na peškunu. Peškun je šesterouglast, uokolo opervažeu, drven stolić. 
Opervažen je da ne bi palo, što se na nj meće. Peškun stoji na 
drvenom stalku. Mjesto mezeta na stolu i peškunu može jelo ta- 
kogjer stajati na siniji* Stajalo meze ili jelo ma na kom od ovog 
troga, polaznik se slobodno služi, čim mn je drago. Na polazak ne 
valja ići praznih ruku, već s darom. Dar se nosi većinom domaćici. 



—25 - 

kao osobi, koja se okolo božićnih blagdana najviše trudi. Uz do- 
maćicu može polaznik ponijeti što na dar takogjer ostaloj ženskadiji, 
pa i djeci. Na dar se nosi jabuka, limun ili naranča. Ponijelo se 
koje god mu drago, u svako ee zadjene po nekoliko komada sre- 
brenih novaca ili po jedan zlatni novac. Sa ovakim darovima po- 
lazi zet svasti i punicu, zet kuću šurinu, sura kuću zetovu. Ovaka 
vrsta polaska prevlagjuje u Hercegovini. U Bosni se ragje upotrebe 
drugi darovi kao: šalovi, svilene marame, molitvenici, mengjuše 
šećerke i naranče. Kad polaznik ostavlja kuću, dariva ga domaćica 
^evrmom, maramom ili kakvim drugim prikladnim darom. Tko nije 
od ukućana bio na ponoćki, ide "na zornicu; tko nije bio na zor- 
nici, ide pred podne. Kuća se ne pmije zatvoriti, jer može tko doći 
na čestitanje, pa ga ne bi imao ko dočekati i poslužiti. Prvi dan 
do podne ide čestitati rodbina rodbini i najglavniji prijatelji. Iza 
svršenih služba Božjih u crkvama ide se kući, gdje se sjedi, veseli 
i očekuje ručak. Prije, nego će se sjesti za ručak, prostre se so- 
fraluk, na koji se metne siuija. Na sredini je sinije česnica, koja 
se istom troši, kad božićni blagdani progju. Kad se okolo sinije 
posjeda, unijeće se prvu jelo i metnuli na siuiju, ali se najprije 
pomoli Bogu, pa se onda počinje jesti. Megjutim neko od mlagjih 
upali u predsoblju trostruku voštanu svijeću zasagjenu u čašu pi- 
rinča ili pšenice, te je unosi u sobu na/.ivljući: „Hvaljen Isus!" i 
dodajući: „Sretan Božić i porogjenje Isusovo!" Spustiv čašu sa svi- 
jećom nasred česnice ili nasred sinije obigje sve redom čestitajući 
opet svakome na po se, a uz to ljubi starije ^i ruku, a s mlagjim 
se ljubi u usta. U početku ručka nazdravlja domaćin rakijom slu- 
žeći njom i druge, za koga je. Dalje se nastavlja nazdravi ca vinom. 
Nakon dovršena ručka uđunuće svijeće domaćin umočenim u vino 
kruhom. Svi okolo sinije paze, prama kome će skrenuti dim sa 
udunjenih svijeća, jer u onom času postoji neka vrsta praznovjerja: 
da će naime onaj po vremenu najprije umrijeti, na koga skrene 
dim sa svijeća. Osim što se gata u dim od svijeća, gata se još i u 
plećku od pečtMiice ili zaoblice. Vješti gatari proriču iz plećaka 
budućnost i buduće dogogjaje, ali u tako gatanje nema vjerovanja. 
Po ručku niko ne dolazi. Ćeljad se odmara od silnog posla, što ga 
je imala pripremaj uć se za ovako svečane dane. Drugi se dan po- 
činje pravo hodanje i čestitanje od kuće do kuće. Tu se ne gleda 



- 26 - 

ko će kome prije doći, nego se zagje re.iom. U svakoj se kući 
dočekuju posjetnici pićem i mezetom. Malo kad hoda po jt dan od 
ljudi nasamo, nego se obično udruži više, te tako u društvu kuće 
obilaze. Momčađija obilaze kućo, gdje ima djevojaka, a gdje ih nema 
tu se rijetko svraćaju. Prva su dva dana svi dućani zatvoreni, pa 
i treći će dan malo ko otvoriti, o.'^im gdje je prijeka potreba. Kako 
narod drži, treći dan Božici, na Ivanjdan, podulji dan oniko, koliko 
trajp, dok pijevac skoči s kućnoga praga. Četvrti su dan Božića 
mladenci. Taj dan ujutro rano zagju stare žene sa šibama po obliž- 
njim rodbinskim id osobito prijateljskim kućama, gdje ima dj« cc, 
te šibaju djecu po nogama govoreći: „Rasti, rasti, dijete, rasti, di- 
jete!" Oplakalo dijete ili ne oplakilo, daće mu dotična žena kakva 
voća ili kolača, što je u tu svrhu sobom ponijela. Nju će opet dje- 
tinji roditelji čim poslužiti kao kahvom i rakijom, a negdje uza to 
dvoje još i kolačima. Božić se ubraja u jesenske svetkovine, a čujv^ 
se od mnogoga, kako je i Velika Gospojina jesenski svetac, jer 
počinje zahlagjivati vrijeme, Budući da Božić pada u doba najdu- 
ljih noći, to se več na mjesec dana prije njega započinju sijela, a 
završuju se pokladima. Sijelo se u mnogo čem razlikuje od dnevnog 
posjeta. Čovjek čovjeka u kakvom poslu posjećuje na kratko vri- 
jeme izjutra ili o podne. Što se pak ženskadije tiče, najragje se 
posjećuju po podne radi manjeg kućnjeg posla. Žena ženi, djevojka 
djevojci ide u posjete. Mnogo se puta nagje oveće društvo žena na 
posjetu u istoj kući. Polazeći žena kojoj poznatijoj u posjete po- 
nese sobom kakvog olakšeg ručnog rada, da imadne čim kratiti 
vrijeme. Ni djevojka djevojci ne ide bez ručnog rada, osim ako 
ide u posjete svečanim danom. Cesto se znade po pjesmi, gdje u 
kojoj kući ima u društvu mnogo djevojaka. Eadeći djevojke pri- 
kraćuju vrijeme izvan rada još i pjesmom. 

Na ovakim se posjetima pije većinom bijela ili crna kahva, 
a poslužuje se i slatkarijom, gdje je u kući ima i gdje je za posjet 
priregjena. Djevojka poslužuje žene i svoje jaranice. Pri polasku 
isprati žena žene, polako se razgovarajući do rastanka. Isto tako 
prati i djevojka djevojke. Pri rastanku one, koje su bile u posje- 
tima, pozivaju u posjet onu, kod koje su bih\ Zamjera s^-, kad se 
uzajmljeni posjet ne vrati posjetom. To biva uzrokom, da posjeti 
prestaju. Sijela se drže po noći, a mogu nastati iz više ruku. Naj- 



HkMtari^AAaAriiirtaiH 



— 27 — 

prije možf^ sijelo nastati tim, što neko ima posla, a nema zadruge, 
da taj posao sredi, ili ima i zadruge, ali su kratki dani, a ne do- 
puštaju drugi kakvi radovi, te pozove što koju obitelj na sijelo s 
mlagjarijom, da mu pomogne posao sraditi. ^Fegju poslove ove vr.-ti 
spada: češljanje vune, čihanje perja i komanje ili Ijušttnje kuko 
ruža. Sij^'b može nastati takogjcr iznenada: što se dešava vrlo rado 
megju susjedima i rodbinom. Jedna naime obitelj jednostavno pogje 
i dogje drugoj, da lakše mognu skratiti duge noei sjedeći zajedno, 
lazgovarajuć se i sprovodeći šale. ZtMiskadija zaslagjuje razgovore 
kahvom, a muškadija kahvom i duhanom. Dalje se sijela i sazivaju. 
Sazvati se može malo bijelo, a ono mož«; biti po srodstvu prisutnih 
osoba dvovrsDo: rodbinsko i obično. Povrh sviju sijela stoji pak 
veliko sijelo, a priregjuju ga zdogovorno momci u kući, gdje ima 
jedna ili više djevojaka. Veliko sij(^lo sazivaju i roditelji, u kojih 
ima za sijelo kćeri i sinova. Svaka obitelj, koja prisustvuje sijelu, 
a osobito, ako ta obitelj ima za sijelo sposobnih članova, nastoji 
povratiti milo za drago, to jest nastoji čim prije pod svoj krov sa- 
zvati i održati sijelo. Pred večer st^ mlagjarija stane spr< mata, a na 
sijelo kreče, pošfo progje dva, do dva i po sata noći. Momci idu 
jedan s drugim, pa i na po se, a djevojke s ocem i majkom. Do- 
godi se, pa koji put otac doma ostane, a majka se sa kćerkom pri 
druži s drugom kojom obitelji te idu u društvu. Kako koja obitelj 
ili osoba dolazi redom na sijelo, onako ih redom ukućani pričekuj u. 
Ljudi i žene izuvaju obuću pred kućnim pragom, prije nego će 
preko praga koračiti. Dok ulaz* ći ljudi i žene pozdravljaju doma- 
ćina ili domaćicu, ili gdje su živi, obadvoje, pitaj uć se s njima, pa 
sa ostalim ukućanima, dotlen ih djevojkr. ljube u ruku. Isto čine kućne 
djevojke prama svima starijima, koji na sijelo dolaze, pa bile to 
muške ili ženske osobe. Kad djevojka koga čovjeka ili ženu po- 
ljubi u ruku, reći će joj ovi: „Oprosti, živa i zdrava bila!" Je li 
osoBa, koja u ruku ljubi, mladić, rekne mu se: „Oprosti, živ i zdrav 
bio i oženio se!" Starijim se u sobama daje mjesto u pročelju. Ako 
je pročelje maleno, posjeđaju uokolo cijele sobe po,sećiji, po san- 
ducima ili stolicama. Sredina sobe ostaje prazna mlagjariji, ako se 
htjedne šta poigrati. Gdje je jedna soba malena, a ima pri ruci i 
druga, u jednu se smjeste stariji, a druga ostaje mlagjariji, da se 
može veseliti proizvodeći razne društvene igre i šale. Ako se sta- 



— 28 — 

riji u zasebnoj sobi smještaju, to se s pr/ima, koji dolaze, razgo- 
varaju ukućani, dok se drugi skupljaju. Kako koji pridolazi, tako 
pozdravlja prisutne, i dok mu ovi odzdravljaju, sjeda na odregjeno 
mjesto. Cim se sjelo, odmah se započinje pitanje za zdravlje megju- 
sobno kao i pitanje za zdravlje svih drugih ukućana, koji možda 
nijesu došli na sijelo. To pitanje za zdravlje izmjenjuje se po pri- 
lici ovako. Domaćin ili ko od prije došlih pita uadošloga: — „Kako 
si ti N. ?^ Nadošli odgovara: — „Dobro, hvala Bogu, kako si ti'' ili 
,, kako je tvoje zdravlje, N.?" — „Kako su ti djeca?*' — „Dobro su, 
hvala Bogu, jesu li tvoja zdrava ?•" Pita li se za zdravlje kum s 
kumom ili kuma s kumom, pred svako će ime, za koje pita, metnuti 
riječ kum ili kuma. Tome neka posluži slijedeći primjer. — „Kako 
si ti, kume, N. ?" — „Dobro, hvala Bogu, kako si ti, kume, N. ?" 
Ili — „Dobro, hvala Bogu, šta ti radiš, kume N. ?" Dalje pita prvi: 

— „Kako je kuma . . . kum ... i kuma . . .?" Drugi odvraća 
pitajući po imenu, kako je koja pojedina osoba istim načinom onome 
prvome. Djevojke i žene ne pitaju za zdravlje jednu osobu samim 
njezinim je imenom sloveć, pa makar ta osoba s njihovim kućama 
ne bila ni u srodstvu ni u kumstvu. One ispred imena dotičnih 
osoba rado vazda pridodaju riječi: kum, kuma, amidža, strina, pri- 
jatelj, prija, brat, seka, tetak ili teta, a najposlije djed i baka. 
Pitajući se žena sa ženom počinje jedna: — „Kako je prijatelj N. 
i prija N. ?" — „Dobro su, hvala Bogu, šta radi brat N. i seka N.?" 

— odgovara druga. Tako se to pita i ispituje redom do kraja, a 
da se nijedno ime ne propusti, ma bilo s koje strane. Iza toga će 
se razvesti govorkanje o svagdašnjim dnevnim poslovima, dok se 
ne prijegje na veseo razgovor, koji sastoji u raznim pričama i gat- 
kama. Domaćin nudi kutijom i duhanom na sve strane okolo sobe, 
ili je pred sijeldžije metnuta tablica s duhanom i cigarpapirom, a 
više je pometano praznih tablica za stresanje pepela sa cigara ili 
iz čibučuih lula. Na drugu se stranu našao megju mlagjarijom'lno- 
mak vragoljan, pa dodira žice na tamburi, il razvlači sitnu harmo- 
niku, a sva mlada srca trepetaju, poput sitnih žica na tamburi. 
Sitan glasak žica sa tambure ili skladan cilik harmonike izazivlje 
kolo i pjevanje. Kolo je najomiljenija igra našeg hrvatskog puka 
u Bosni i Hercegovini. Nije teško naučiti igrati kolo, ali je tim 
teže kolo voditi, jer se kolo za kolovogjom kreće. Kolovogjom je 



— 29 - 

dakle vazda iiajvještiji momak ili najvještija djevojka. Nikad kolo 
DO počinju Bvi igrači i igračice na jedanput, nego najprije otpo- 
činje kolovogja 8 kojim momkom ili djevojkom, a k njima se pri- 
družuju ostali. Tako se kolo sveudilj širi i raste. Cesto se tako 
poveća i raSiri, da se od jednog načine dva i tri kola, ako se želi 
igrati. Naravno, da se u takom slučaju sve kolo oko kola kreće, 
Sto je vrlo lijepo pogledati. Nagje li se na istome sijelu momak i 
djevojka s kojom ćosa ili aSikuje, te je možda namjerava i uzeti, 
njihova se uzajamna ljubav i sklonost ne da u kolu sakriti nikome, 
nego će pasti u oči svakome, ko sa strane motri i prati kolo od 
početka do svršetka. Vazda će se uhvatiti momak do odabrane dje- 
vojke, a djevojka do odabranog momka. Ovo se najbolje razabire, 
kad same djevojke otpočnu igrati kolo bez momaka, pa zapjevaju: 

„Ko j' za kola, hajd' u kolo, 
Ko j' za mene, stan' do mene. 
Za mene su mladi momci. 
Mladi moiiici neženjeni." 

Iza ovih se stihova odmah stanu hvatati momci do djevojaka. Nema 
li momku u kolu odabrane djevojke jal djevojci momka, hvataju se 
onda po volji, do koga im je drago, ili se ne će nikako uhvatiti. 
Da se pak djevojci najdraže uhvatititi do momka, koji joj se naj- 
bolje svigja, svjedoči pjesma, kad se zapjeva: 

Kolo igra, a ja uezuam. 
Da ja znadem ja bih išla, 
U kolo se uhvatila 
Baš do momka crna oka, 
Pa da bi mu majka bila. 
Za sina joj ne bi pošla. 

Igra li u kolu dvoje zaljubljenih jedno do drugoga, niko se od pri- 
sutnih momaka ni djevojaka ne će hvatiti megju njih. Pogje li pak 
kogod, da im iz neznanja ruke rastavi, želeć se izmegju njih dvoga 
uhvatiti, to oni ne će dati ruke rastaviti, te će onaj na drugoj 
strani potražiti mjesta. Nasilno ili hotimično rastavljanje momka i 
djevojke u kolu bude dosta puta povod prepirci i tučnjavi izmegju 



- ;]0 — 

ljubomornih momaka. Jesu li zaljubljenci što ljuti jedno na drugo, 
onda će se kao za iuad uhvatiti momak do druge koje djevojke, a 
djevojka opet do dru.og kog momka. Ovako šta više puta bude 
zaljubljencima od koristi, jer se izmire i ne gledaju se poprijeko. 
Sjede li stariji u istoj sobi, gdje kolo igra, slabo im zapada vre- 
mena govoru, no šute gledajući, što mlagjarija radi. Sjede li pak 
ođjeljeno od mlagjih, eto ih T^ešće puta pogledati s vrata, da se 
sobom osvjedoče, da li se mlagjarija igraiući drži dostojna reda. 
kako valja i kako se valjanoj mlagjariji pristoji. Opazi li se po 
čem kakva neurednost, smjesta će se odstraniti onaj, ko joj je 
uzrokom, pa bilo to muško ili žensko. Kolo se za kolom ne da 
neprestano igrati, jer zabole nogo. S?oga se može držeći jedno drugo 
za ruke naokolo polagano hodati, mjesto igrati. Da se pak muče ne 
hoda, imade takogjer pjesama, koje s§ uz takovo hodanje na razne 
načine izvode. Tako se odredi, da jedan momak ili djevojka stane 
usred kola, a drugi okolo njega hodajući pjevaju, a upotrebljuju u 
pjesmi ime one osobe, koja u kolu stoji. 

A ko nam je u kolu ? 
Lijep Ivo u kolu. 
Na Ivi je košulja 
Bijelom svilom šivena, 
A crvenom vezena. 
Biraj, Ivo, koga ćeš. 
Baš ako ćeš i mene, 
11 mog druga kraj mene. 

Iza otpjevanog će se zadnjeg stiha Ivo okrenuti po kolu i odabrati 
koga hoće, te ga potegnuti k sebi u kolo, a onda se držeć za ruke 
njih dvoje kreću u sredini kola, a kolo pjeva: 

A ko nam je u kolu ? 
Lijepa Mara u kolu. 
Na Mari je kecelja 
Bijelom svilom šivena, 
A crvenom vezena. 
Biraj, Maro, koga ćeš, 
Baš ako ćeš i mene, 
11 mog druga kraj mene. 



— 31 - 

Koga Mara sebi izabere, st upire u kolo. a Ivo će na njegovo is- 
pražnjeno mjesto u kolu. Sad će se novoizabranom pjevati kao 
Ivi, ako je muško, a kao Mari, ako je žensko. Svaki (^laii kola 
može biti biran u kolo, da mu se pjeva, što se ipak vrlo rijetko 
zbiva radi preduga trajanja, pa da se ne dosagjuje i ne gubi vri- 
jeme, može se prekinuti, gdje se hoće i kad se hoće samo spora- 
zumno. Postupak je isti. kad momak ili djevojka stane usred kola, 
a uzme u ruku komad drveta ili čekić pa tucka po podu, a kolo 
hoda pjevajući: 

„Mlad nam kovač kuje, 
A šta nam ga kuje? 
Sebi druga nema, 
Nek se Bogu moli. 
Bog će druga dati. 
Sreća nanijeti. 
Ustaj gori kovač, 
Biraj, koga hoćeš!" 

Koga kovač odabere, onaj ide u kolo mjesto njega kovati, a on na 
njegovo ispražnjeno mjesto. 

Sličnim se načinom izvagja takogjer, kad stane u sredini kola 
momak jal djevoka, pa zapjeva: 

Jad jaduje Jadovan. 
Oni, koji u kolu hodaju, pitaju ga pjevajuć: 

A što ti je žalostan? 

Sad se u pjesmi miješaju pita,nja i odgovori: 

Žena mi je pobjegla. 
A što ti je pobjegla? 
Sto joj nijesam kupio. 
Šta joj nijesi kupio? 
Bijele svile i zlata. 
Zašto nijesi kupio? 
Nemam pare dinara. 
A što nijesi zajmio ? 
Nemara druga kraj sebe. 



— 32 — 

A što nijesi ukrao ? 
Hrsuzina vješaju. 
O čemu ga vješaju ? 
zlu drvu drejiovu, 
O tvom vratu bijelu. 

Pjevajući zadnji stih okrene se Jadovan prama osobi, koju 
misli pozvati mjesto sebe u sredinu kola, a na njezino se mjesto 
uhvatiti. Za vrijeme se odmota izmjenjuju razne igre sjeđećke. U 
nekojim igrama sudjeluju muškadija i ženskadija, a u nekojim sama 
muškadija. Jedni i drugi mogu igrati zajedno: ture i prstena, prs- 
tena sama, daj to, maj to, materino zlato, šaka šike ili mijeni se 
mjesec, aša basa i, cvijeća, jela imormora. Kad se hoće početi igranje 
ture i prstena, posjedaju svi igrači naokolo jedan uz drugoga. Ko 
je navještiji megjn njima, uzme maramu te je dobro uvije, a onda 
uvijenu previje na sredini, pa dobro uvije obje polovine zajedno, a 
krajeve zaveže, da se ne bi odvili. Tako uregjena marama zove se 
tura. U koga je tura, oni\j uzme i prsten te će ga sakrivati. Ko 
prsten sakriva, ono je majstor. On zag^je redom od jednoga do dru- 
goga dajući svakome prsten u obje ruke. Premda ga može i dadne 
samo jednome, svak se ipak drži ozbiljnim, kao da ima prsten u 
ruci. Kad je majstor sve obišao dijeleći prsten, ostavi i sebi u džep, 
jer će se prsten i od njega tražiti. Nakon što je prsten sakriven 
može ga majstor početi tražiti po volji od koga hoće. Traži ga pak 
pitajući: „Gdje je prsten?* Upitani pruži dlan, a misli se, u koga 
bi mogao biti. Prosudi v dobro po svom mnijenju reći će: Eno ga u 
tog i tog, ili eno ga u te i te po imenu. Ne bude li, pucne ga 
majstor turom po dlanu veleć mu: „Traži bolje!" Otalen se okrene 
majstor, te stanuvši pred imenovanom osobom pita: „U koga je 
prsten?" Upitani opet pruži dlan odgovarajući: Eno ga u tog i tog 
ili eno ga u te i te po imenu. Ili rekne: „Eto ga u tebe i u tvoje 
ture". Ne bude li ni u jednoga, kucne majstor turom po dlanu 
onoga, koji nije pogodio, pa i sebe samog, kad nema prstena, a 
rekne ko, da je u njega. Majstor se izgovara ovako: „Ni u mene 
ni u moje ture, traži bolje!" Pogodi li ko, gdje je prsten, predaje 
mu ga majstor ošinuv ga ljudski dva, tri put po dlanu turom, pa 
mu preda i turu. Sad će zaci drugi majstor sakrivati prsten, ali ga 



— 33 — 

i 

sakriva počimljući ođ bivšeg majstora. Ođ njega ga počimlje i tra- 
žiti. Majstorom dakle može postati svaki igrač i igračica, samo ako 
nagje sakriveni prsten. 

Lijepa je i zanimiva igra samog prstena. Prije igranja podi- 
jele se igrači i igračice na dvije strane podjednako. Hoće li se igrati 
pod findžane, donijeće se tevsija ili tabak sa deset finđžana^ a prsten 
je jedanaesti. Svaki findžan nosi po jednoga konja. Findžani se 
mogn zamijeniti kapama ili čarapama, ali se onda ne potkriva ni 
na tevsiji ni na tabaku, nego na podu pred svim društvom, dočim 
se, igrajući pod findžane, potkriva na strani, pazeći dobro, da ne 
bi od protivne stranke vidio ko, a onda se tako sakriven prsten 
donosi pred stranku, koja će ga tražiti. Svaka se od ovih igara 
može igrati u sto i jedan, u dvjesta ili u dvjesta i pedeset konja. 
Pred početak se igre obje stranke pogode, kakvu ima kaznu pre- 
trpiti nadigrana stranka. Ili će puhati pećne lončiće, ili će biti 
čagjora nagarena, ili će kupiti stanovitu količinu voća, koje će se 
cijelom društvu razdijeliti. Da se znade, koja će strana početi prva 
potkrivati, odregjuje se na dva načina. Odabere se majstor sjedne 
i druge strane. Jedan će pitati drugoga: „Voliš li prsten ili deset 
konja?" Sad onaj što odabere. Odabere li konje, ostaje prvoj strani 
prsten. A odabere li prsten, ostaju prvoj strani konji. Broj se konja 
prama vrijednosti prstena može povećati na petnaest, dvadeset i 
najviše do dvadeset i pet. Na drugi se način odregjuje prvenstvo, 
ako se prsten potkrije samo pod dva findžana, pod dvije kape ili 
pod dvije čarape. Jedan je majstor potkrio, a drugi ima jedno ođ 
tog dvoga podignuti i potražiti prsten. Nagje li se pod podignutom 
stvari prsten, ima dotična stranka prvenstvo u potkrivanju. Ostane 
li prsten pod nepodignutom stvari, osta s njim i prvenstvo protiv- 
noj strani, koja će ga potkrivati. Potkriveni prsten traži majstor 
protivnik polagano zdogovarajuć se s družinom. Nagje li prsten pod 
prvim, što podigne, odnese ga. Nagje li ga pod drugim, što se zove 
„patka", broji prstenska strana potpune sve konje, a inače koliko 
šta ostane nepodignuto do zadnje troje ili dvoje. Dotjera li podi- 
zanjem praznih do troga, onda pri kraju bira. Dvoje će podignuti 
u jedan mah, a jedno će ostati. Nagje li u podignutom prsten, od- 
nese; ne nagje li, osta. Isto biva kad sve podigne ili „spori" do 
dvoga. Jedno odabire za se, a drugo ostaje protivniku. Uza sve 

3 



— 34 — 

kad bude kraj kraju, naruga se nenadigrana stranka nadigraDoj tako, 
da oni, koji su nadigrali, opruženim i razmaknutim prstima jedue 
ili druge ruke miču izmegju svjetiljke i nadigranih osoba predba- 
cujuć im: „Uh, lijepih haljina! Nuto, nuto, kako se niz prsi šaraju 
i prelijevaju! Sta im je brige, barem* ne će ići pješke kući, nego 
na konjima, kad ih imadu na pretek." Nadigrani se cmiju i izgo- 
varaju tražeći, da se igra ponovi, što obično na sreću i bude. 

Veselo je i smiješno, kad se igra, a igrajući pjeva: „Daj to, 
maj to, materino zlato." Pred št> će igra početi, posjedaju, koji će 
se igrati po podu uokolo sve jedno uz drugo. Ovdje je takogjer 
majstor glavni. Pred njim je na podu ili mu je na krilu tura, a u 
jednoj mu je ruci prsten. Majstor prihvati lijevom rukom iza šake 
desnu ruku svoga lijevoga druga, a majstora isto tako prihvati 
drug mu s desne strane. Tako se svi pohvataju, da su im desne 
ruke slobodne, kako će moći njima prihvaćati prsten, kad pogje 
hodati. Majstor najprije kreće koji put rukama desno, lijevo, dok 
kome brže bolje turne prsten u ruku, da ga onaj opet predaje da- 
lje drugu do sebe i tako stane prsten hodati iz ruke u ruku. Dok 
prsten od majstora ne pogje, može se pjevati, a čim je pošao, mora 
se pjevati : 

Daj to, maj to, 

Materino zlato. 

Miš hodi, da rovi, 

Nema mace, da lovi. 

Jadan ti si, ćorav ti si. 

Kad ga ne vidiš. 
Dok se to pjeva, jedna je osoba u sredini kola, koja se ne- 
prestano okreće sad tamo, sad amo, dobro gledajući, kako se prsten 
promeće iz ruke u ruku i u kojoj bi se ruci mogao uhvatiti. Na- 
glo hvata čas jednu, čas drugu ruku sumnjivu. Uhvati li u koga 
prsten prije nego sve ruke obigje i do majstora dogje, onaj će u 
kolo, u koga je uhvaćen, a ko je bio u kolu, sješće na njegovo 
mjesto. Kad prsten od majstora pogje, ne smije se povraćati natrag 
majstoru, nego na koju stranu pogje, onom mora i ići do majstora, 
ako ga prije ne uhvati onaj, koji ga traži i hvata. Ispane li kome 
prsten radi neopreznosti iz ruke i pred njim se stigne i uhvati, 
mora u kolo. Obigje li prsten kroz sve ruke društva i đopane li 



— 35 — 

majstoru u ruke, ouđa će majstor klapiti turom po legjima onoga, 
koji prsten hvata, a nije ga umio uhvatiti. Po tom opet prsten na- 
stavi hodanje. 

Živahno je takogjer, kad se mijenjaju mjesta igrajući „Šaka 
šike" ili „Mijeni se mjesec." Koji će se te igre igrati, poajedaju 
uokolo po sećijama, sanducima i stolicama, a jedno izmegju njih 
nekoliko puta amo, tamo, prohoda. Na jedan put vikne iznenada : 
„Mijeni se mjesec!" Sad moraju svi igrači ustati sa svojih mjesta, 
koji su sjedili, te gledati, da što brže svak sebi tugje mjesto ugrabi. 

tom nastoji i onaj. koji je vikao. Ko na kraju ostane bez mje- 
sta, taj će hodati sredin :m vičući opet: „Mijeni se mjesec!" Igra 
može trajati po volji društva dulje ili kraće vrijeme. 

Dobro se može napucati turom, kad se igra: „Aša basa — i." 

1 u ovoj se igri sjedi naokolo, a jedna osoba zagje s turom oklen 
hoće i od koga hoće. Od koga ima početi, onaj će pružiti ruku sa 
otvorenim dlanom, jer će ga onaj s turom iza svakog svog pitanja 
udariti po dlanu, pa čekati njegov odgovor, a onda se pitanja i 
odgovori izmjenjuju, što ide ovako : 

Aša baŠa — i! 

A -- i! 

Gdje ti sinoć bi? 

U ašikovanju. 

Gdje li, kako li? 
Ako pita momka ili oženjena čovjeka, odgovoriće da su bili u aši- 
kovanju kod koje djevojke ili žrfne, ali je moraju imenovati glasno. 
Djevojke pak ili žene odgovaraju, da su bile u ašikovanju kod kog 
momka ili oženjena čovjeka, ali ga i one moraju glasno imenovati. 
Recimo, da odgovara mladić na pitanje : „Gdje li, kako li? to će 
on glasno imenovati od ženskih osoba, koju hoće, pa reći, da je kod 
one imenovane osobe bio u ašikovanju. Iza toga opet slijedi pitanje : 

Ko ti kođoš bi? 
Ovdje se opet odabere osoba po volji, pa će reći upitani, da je ona 
.osoba kodoš (posrednik) bila. Tada će onaj, koji je birao kodoša, 
primiti turu, ali, predajući mu je onaj, koji ga je zadnji pitao, izu- 
•dara ga po dlanu turom govoreći : 

Hajde ga traži, ili : 

Hajde je ^traži. 

3* 



— 36 - 

I bolje mu kaži, ili : 

I bolje joj kaži. 
„Cvijeća" se igra uz zaloge. Svaki igrač i igračica odabere sebS 
ime kojega cvijeta i tim se cvijetom nazove. Dvoje ih ne moga i 
ne smiju uzeti ime jednog te istog cvijeta. Ko hoda po sredini iz* 
megju igrača, taj takogjer uzme sebi ime bud kojeg cvijeta, te po- 
činje, od koga hoće, pitati. Onaj, od kojega se počinje pitati, pola- 
gano huče ili ječi opruživ ujedno dlan. Pitalac udarajuć ovog turom. 
po dlanu veli: 

Šta ti je? 
Upitani odgovori: 

Boli me srce. 
Dalje se pita: Za kim? 

Odgovor: Za ljubicom, jao I 

Ko je u društvu odabrao cvijet ljubicu, mora dobro paziti, da vikne: 
jao ! dok nije viknuo onaj, koga za ljubicom srce boli. Ne čuje li 
slučajno ljubica, ili ne odazove li se na vrijeme, daje zalog. Kao 
zalog se može dati stvar koja se hoće. Daje se: rubac, nož, olovka, 
prsten, ključić, to jest šta je kome najzgodnije od stvari, koje aaa 
se ima. Kad svi dadnu globu ili zalog do zadnjeg dvoga, onda su 
njih dvoje preostalih sudije. Držeći čiji zalog sakriven u rukama 
osugjuju dotičnog, čiji zalog bude, na kaznu, koja se mora pred. 
svim društvom javno vršiti. Prama raznim zalozima razne budu i 
kazne. Osuditi se može, da se opusu lončići, da se svi stariji po- 
ljube u ruku, da se rekne kakva smiješna rečenica, da se kuku- 
rikne, zapjeva, lane ili zareve. Ovršene se kazne vrše bez ljutnje i 
prigovora. Naravno, da se u osugjivanju uzima obzira na ženski 
spol, te mu se kroje dolične kazhe. Igrajući „jela" ili „jemeka** 
uzima svaki igrač i igračica sebi imo kojega jela. Ko je u sredini,, 
taj ima u ruci tanjur. Igra počinje time, što se onaj u sredini sa- 
gne i zavrti tanjur na podu viknuv uz to jedno jelo po imenu. 
Viknuto jelo mora što brže skočiti i tanjur uhvatiti, dok se još vrti,. 
dok nije pao. Pane li tanjur prije nego se uhvati, daje se zaloga 
Zalogom se nastavlja do zadnjeg dvoga. Kazne se pri svršetku od- 
regjuju kao kod cvijeća. 

Sama se muškadija igraju „tambura" i „hadžija". Prva se igra 
proizvagja sjedećke. Posjedaju igrači svikolici po podu jedan do. 



— 37 -^ 

<drugoga uokolo prekrstiv noge. Majstor uzme lijevu nogu svog des- 
nog druga i opruženu drži prd svog desnog koljena. Majstorovu 
lijevu nogu drži njegov lijevi drug pro svog desnog koljena. Tako 
se nastavlja desno, lijevo, dok se svi ne urede, da svaki mogne 
svirati uz tugju nogu kao uz tamburu. Prije sviranja počne majstor 
navijati tamburu, a to isto rade i ostali. Svakome je tambura da- 
kako tugja noga, koju drži, a čivija je za zavijanje i navijanje na 
tamburi nožni palac, prst, kojim se zavija svaki put, kad god se 
tambura ugagja. Pošto su sve tambure ugogjene, počinje svak uz 
svoju tamburu kucati i svirati. Do nekoliko časa tukne kogod na 
prozor ili na vrata. Majstor se okrene pitajuć: „Ko je?" Onaj, ko 
je tuknuo, odgovara: „Ja sam, ja. Došao sam upitati: bili ste htjeli 
svirati? „A ko zove?" pita ga majstor. ,,Zove Vas jedan kahve- 
džija, da mu u kahvi svirate." ^A koliko daje?" „Daje vam pet 
forinti." „Ne ćemo," zaviču svi, „malo je." „Volimo ovdje svirati i 
pjevati." Pa po tom sviraju dalje i pjevaju. Iza nekoliko časa po- 
novno neko zalupa na prozoru ili na vratima kao i prvi put, a 
majstor priupita istim prijašnjim načinom. Ni drugi se put ne po- 
gode do trećeg puta. Treći put im se opet učini malena ponugjena 
cijena, pa se tamburaši stanu ljutiti, a u ljutnji udara prilično do- 
bro svaki svojom tamburom o pod govoreći, da je voli razbiti, nego 
li za nisku cijenu svirati. Tim se igra svršava. 

Mnogo dulje traje, ali je zanimivije pa i puno veselije igranje 
hadžija. Ovoj je igri dalo povoda to, što u Bosui i Hercegovini 
može postati hadžijom svaki Hrvat bez razlike vjere. Kako musli- 
mani pohagjaju Meku i Medinu u Arabiji, tako pohagjaju kršćani 
uopće i Jevreji sveta mjesta u Palestini. Od Hrvata katolika, kome 
je Bog dao, pa može, ode na daleki put u Palestinu pohoditi sveta 
mjesta i pokloniti se grobu Kristovu u Jerusalimu. Ko se na taj 
put odvaži, postaje hadžija. Ovaj se priđjevak ne dijeli od njegova 
imena niti u pismu niti u govoru. Polazeći hadžija na ćabu, sve u 
svojoj kući namiri i uredi, kako šta ima biti, ako njega zateče na 
putu smrt, pa se ne vrati. Dolazeći opet zdravo s ćabe donosi ha- 
džija na uspomenu raznih predmeta svojim kućanima, rodbini i pri- 
jateljima. Ti predmeti mogu biti: patrice ili krunice, međaljice, pa 
razni nakiti od sedefa. A tad evo, kako se igra „hadžija." Jedan 
«e od igrača obuče i namjesti postarijim čovjekom, a taj hoće ići 



— 38 — 

na ćabu, da postane hadžija. Taj hadžija ima dva sina i ženu. Ima. 
takogjer dosta svoga pokretnog i nepokretnog dobra. Pri polasku 
svjetuje sinove, kako će se vladati, majku i imanje gledati, dok se 
on vrati s daleka puta. Govor traje megju ocem i sinovima, a uvedu 
konja spremna, na kome će hadžija putovati. Konj 'je napravljea 
od dvojice muškaraca, od kojih je jedan pregnut i okrenut napri- 
jed oduprijev se rukama na koljena. Drugi se pak isto pregnut i 
okrenut natrag, ali su oba tako blizu, da se zadnjim dijelom tijela 
dodiruju. Ozgor su obojica pokrivena velikim čašafom, kome strane 
skoro do tala padaju. Ugledav hadžija konja stane se žuriti i opraš- 
tati sa ženom i sinovima. U opraštanju veli sinovima: „Eto tako^ 
dobri moji sinovi, pazite što bolje možete na sve, dok Bog dadne, 
te vam se babo zdravo s ovog puta vrati." ,yNemaj brige, babo," dočekaju 
sinovi, „samo ti putuj, pa ako Bog dadne, te nam se ti zdravo ne 
vratiš, sve će biti u redu.'^ Dovršiv opraštaj sa ocem spopane ga 
jedan s jedne, a drugi s druge strane i podižu na konja, da uzjaše. 
Baš kad ga htjednu spustiti po sredini konja, kao na sedlo, onda 
se ona dvojica naglo maknu, a hadžija pane na put; pri čem ga 
čuvaju sinovi, da se ne udari, a čuva se i sam, jer zna, šta se zbiva, 
kad hoće uzjašiti na nemirna konja. Uzjahav najposlije, ode. Kroz 
kratko vrijeme eto glasnika i javlja onako iznebuha, da je hadžija 
umro na putu. Sinovi, čuvši taj glas, razlete se na sve strane. Pro- 
daju zemlju, kuće, dućane, robu, konja, kravu, a pri svršetku pro- 
dadu takogjer i mater. Hadžino se imanje prodaje bud pošto, pošta 
ko hoće. Do malo iza prodaje eto drugog glasnika i javlja ozbiljno 
i prestravljeno, da se hadžija ea svog putovanja vraća potpuno zdrav 
kući. Sinovi u strahu pozovu na dogovor kneza s piaarem. „Eto 
hadžije, a od imanja nigdje ništa nema, šta će biti!" strahuje mu 
jedan od sinova. Drugi ga ublažuju i sokole, neka se ne plaši. Ka- 
zaće jednostavno hadžiji, da je sve voda odnijela. „Ama ljudi, ako 
Boga znate, gdje će voda odnijeti zetnlju!" Na to ga opet stiša va ju 
obećajući mu, da će reći hadžiji, kako je sve pogorjelo. „Ama, Ijudi,^ 
imate li pameti u glavi, gdje će zemlja izgorjeti!" Opet ga umi- 
ruju, da će se izgovoriti hadžiji, kako su im sve oteli neprijatelji. 
U tom bahne unutra hadžija na konju. Sinovi obradovani prihva- 
ćaju oca, snimaju ga s konja, s njim se grle i pitaju te ga nose 
spustiti na mekan jastuk, da se smjesti i odmori. Uprav kad hoće 



— 39 — 

spustiti starca, cfvojica drugih držeći s krajeva jastuk izmaknu ga, 
a hadžija bubne o pod. Ovo se, radi većeg smijeha opetuje neko- 
liko puta. Da se ne bi hadžija ubio, drži se čvrsto jednom rukom 
o rame jednoga sina, a drugom rukom o rame drugog sina. Sjednuv 
hadžija već jedan put, počnu mu sinovi pripovijedati, šta se sve 
dogodilo, dok njega nije bilo kod kuće. Sve nekako hadžija pod- 
nosi ravnodušno, a čuv, da su mu i ženu prodali, stane jaukati na- 
brajajuć: „Jao, moja ženo, Šta su mi od tebe dušmani uradili ! ,,Sta 
će od mene stara biti bez tebe!" Prošav malo hadžiju plač i na- 
brajanje, pita sinove, kome su šta od njegova imanja prodali i po- 
što su šta davali, pa da se sa svakim na po se lijepo izmiri i da 
svakom oprosti. Hadžija ustane, spopane turu, te zagje naokolo, a 
sinovi mu kazuju, šta je ko kupio i koliko je komada kakvog 
novca dao. Za svaki komad novca udari hadžija kupca turom po 
legjima dodajući ujedno: „Praštam ti, sinko." Namiri v se tako sa 
svima kupcima redom, igri je kraj. 

Osim opisanih igara ima ih još, a kad bi se sve popisale i 
opisale, mogla bi izaći lijepa knjiga. Da se tim ovdje ne bi otišla 
na dugo, široko, neka se navedene poznatije igre na sijelu završe 
igranjem čiraka. Tu se igrači i igračice tako razdijele, da sve sjedi 
dvoje i dvoje, kako će biti drug uz druga, kad započne igra. Većinom 
se društvo igrača uregjuje, da drug do druga bude muško i žensko. 
Jedno od dvoje ponaj vještijih uzeće prazan čirak u ruku i držati 
ga. Drug, koji ne drži, pita: ,,Šta to držiš, druže?" Upitani drug 
odgovara: „Držim čirak.'* — „Ne češ ga ti držati!" — „Jd ko će?" 
Na to će onaj, koji pita, brže bolje odabrati koju osobu i viknuvjoj 
ime doda što može hitrije, da će ono ime držati čirak. Igrača ili 
igračicu pod onim viknutim imenom brani njihov drug, a nipošto 
se ne smiju sami braniti, ćim onaj vikne, da će čirak držati taj 
ili ta, dotični drug gleda, da naglo predusretne i dočeka viknuv : 
„Ne će, ne !" Ova se pitanja i odgovori nastavljaju i mijenjaju ne- 
prestano, dok se ko od kojih dvaju drugova ne prevari progovoriv 
u obranu sebi, ili koji drug zakasni vikati, ili oba druga viknu za- 
edno u jedan mah, pa se onda jednom od njih preda čirak na 
držanje, te nova dva druga nastavljaju igru pitaj uć se i odgovara - 
juć, a pri tom druge varajuć. Sve se napomenute igre obično obre- 
daju na velikim sijelima, a ako nikad, to sigurno o pokladnim no- 



— 40 — 

cima. No omanje se i olakše igre igraju i oa manjim sijelima. Kako 
je poznato pokladni su dani tri zadnja dana „mesojegje," i to su: 
nedjelja, ponedjeljak, i utorak. Vrijeme mesojegje ne traje vazda 
jednako, nego se ravna po tome, kako pada Uskrs kao pomična 
svetkovina ranije ili kasnije. Pada li Uskrs ranije, mesojegja je 
kraća. Pada li pak Uskrs kasnije, mesojegja je dulja. Što znači 
mesojegja, može se razabrati iz same riječi. To je trajanje vremena, 
u kom je slobodno jesti meso od Božića pa do čiste srijede, kojim 
danom nastaje veliki korizmeni post. Pokladni se dani s noćima 
kao zadnji dani mesojegje sprovode svečanije i veselije nego obični 
dani, jer se poklađima završuje mesojegja, svečane prošnje, vjen- 
čanja, sijela i veselja. Koja je djevojka isprošena o poklađima, ta 
se obično vodi po Uskrsu. Od davnina su hrvatskom puku Bosne 
i Hercegovine drage maškare uz pokladno vrijeme. Namaškaraju se 
ili mlagji oženjeni ljudi u društvu s momčadijom ili momčadija 
sama. Neki se oblače u ženske, a neki u muške haljine. U novije 
se vrijeme meću na lice gotove krabulje, dok je tog prije okupa- 
cije osve malo ili nikako bilo, nego se lice rastiralo kakvom obo- 
jenom, rijetkom koprenom ili obojenim papirom, koji se tako pri- 
regjivao, da je na njem bilo mjesta za oči, nos i usta, kako se 
moglo kroz papir gledati i dihati. Maškare radi veće zabave prolaze 
mjesnim ulicama, a iznenade mnogu obitelj prije ili poslije večere. 
Svaka im se kuća nada, te se od njih ne zatvaraju vrata. Ako u 
kojoj kući ima sitne djece, majka će ih zakloniti ili ukloniti kud 
bilo, da se djeca ne prepanu od maškara. Svagdje, gdje maškare 
dogju, dočekaju ih grohotnim smijehom i poslužuju što čim, a naj- 
više kolačićima ili uštipcima. Uštipci su najjednostavnija, ali narodu 
i najomiljelija vrsta kuhanije ili poslastice. Za pečenje se uštipaka 
zakuha dosta mekano tijesto, u kojem ima kvasa, jaja te nešto soli. 
Posuda se s tijestom metne na mlako mjesto, da što prije uskvasa. 
Cim je tijesto uzišlo, metne se tava s maslom na vatru. Kad se 
maslo rastopilo i ucvrčalo, uzme se kašika, zamoči sć u maslo, da 
se za nju ne prihvaća tijesto, dok se iz posude kida i na maslo u 
tavu spušta. Za svaki se uštipak posebno kašikom otkida tijesto. 
Koliko se puta otkinulo, onliko će biti uštipaka. ovoj je vrsti 
kuhanije stvorena i hrvatska narodna poslovica, koja glasi : Ko o 
čem, baba o uštipcima. Isto tako ima o uštipcima i hrvatska 



— 41 — 

zagonetka, a ta je: Devet se baba po ledu plaža. Pa se uštipci upo- 
trebljuju dalje i pri usporegjivanju, a osobito govoreći o dva lijepa 
čovječja uha. Veli se naime: Kako su mu lilepe uši, baš kao dva 
uštipka. Prikupe li se pokladi na deset do petnaest dana, počinju 
se već peći uštipci, a to naravno češće biva u imućnim kućama. 
Uz same ih pokladne dane peku u svakoj, pa i u najsiromašnijoj 
kući. Kako ne može biti Božić bez vina, onako ne mogu biti ni 
pokladi bez uštipaka. Za trajanja se pokladnih dana gotove jela 
glasnija i masnija. Sirotinja štedi drugim danima, a da što ljepše 
uzmogne propratiti pokladne dane. Zadnja se pokladna večer pro- 
praćuje obilnije jelom i pilom. Makar druge dvije pretprošle noći 
protekle bez pića, zadnja će večer malo gdje bez njega proći. Te 
večeri čeljad, pomoliv se Bogu, posjeda okolo punane sinije, te se 
jede nazdravljajući kako gdje, negdje vinom, a negdje rakijom. 
Ovdje navodim o pokladnjoj večeri u utorak jednu narodnu praz- 
novjericu. Ako bi ko dakle na pokladni utorak u večer, kad sjedne 
za večeru, uzeo prvi zalogaj, pa ga samo tri puta obzinuo, a onda 
onaj zalogaj metnuo za p§,s i izišao pred kuću, sve bi vidio, kad 
vještice lete kao zublje. Te bi zublje okolo njega padale, na nj uda- 
rale, a iz njih bi frcale iskre, što bi tako dugo potrajalo, doklen se 
ne bi onaj zalogaj iza pasa izvadio i bacio. Iza večere se sjedi 
dalje, vozi se razgovor, duhanđžije odbijaju na frke dimove, grlo 
se ispire čas pićem, čas kahvom crnom. Tako se ugodno i veselo 
zabavljajuć dočeka pređponoćno doba. Tada se opet postavi sinija 
s jelom, te će se opet pojesti, koliko ko može. To se pređponoćno 
jelo zove „pavečerak". Po pavečeiku se ide na počinak. Slijedeći 
dan osviće srijeda, prvi dan velikoga posta. Vragu nema ništa mrze 
nego post i molitva, pa on može od svašta koliko, toliko, otkinuti, 
samo ne može od posta i molitve. Posta imadu dvije vrste: suhi i 
obični post. Kad se suši ili žežinja na čast kome svecu ili svetici, 
onda se cijeli dan ne smije ništa jesti niti piti, osim u podne guc- 
nuti nekoliko kapi vode. Najobičniji dani, na koje se suši ili žeži- 
nja jesu: Badnji dan. Veliki petak i dani uoči sv. Ante Paduvans- 
koga, sv. Roka, sv. Blaža^ sv. Lucije i sv. Apolonije. Može se ta- 
kogjer u nuždi i bolesti obećati doživotno jedan dan u sedmici 
«ušiti, ako Bog onome, koji ga moli, molitvu usliši. Ili se mjesto 
toga može zavjetovati, da će dotičnik otići kojoj udaljenijoj crkvi 



— 42 ~ 

ili kome uopće zavjetnom mjestii. Na zavjet se ide po vlastitoj 
odluci. Ako crkva ili zavjetno mjesto nije daleko, ide se obično na 
zavjet pješe i boso. Je li pak odviše velika daljina, putuje se obu- 
veno, ali se ide više pješice nego li s konjem, a s kolima osve malo,^ 
jer zavjetu nije svrha zabava, nego pokora, s čega se putujuć na 
zavjet po3ti i neprestano Bogu moli. Na zavjetnom se mjestu crkva 
ili crkvište ostalo iz prijašnjih, starih vremena, obilazi na golim ko- 
ljenima u najvišoj poniznosti i molitvi. Obilazi se onliko puta, ko- 
liko se ko zavjetovao. Mnogi mjesto na koljenima obilaze svetište 
običnim laganim hodom, tiho se moleći. Osim obilaženja dužnost je 
zavjetnika ispoviditi se, pričestiti se, službi Božijoj prisustvovati, 
prinos dati, a po tom se svome domu vrnuti. Glavni se zavjeti čine 
u Bosni o Velikoj Gospojini u Olovu nedaleko Klađnja i u Kon- 
džilu blizu Tešnja, te o sv. Ivi u Podmilačju kod Jajca. Obični je 
posni dan petak, a do nedavno bješe takogjer i subota. Strožiji su 
posni dani kvatreni i korizmeni. Kvatrenih dana ima* dvanaest, ta 
jest: srijoda, petak i subota na početku svake godišnje dobe. Naj- 
dulji je pak post korizma, koja traje nepunih sedam nedjelja. Hr- 
vati katoličke vjere u Bosni i Hercegovini ne će posnog dana omr- 
siti do velike potrebe. Ma da im u novije doba iz raznih obzira 
crkva sama dopušta jesti bijeli smok, to se oni ragje drže stara 
privike. Kako se strogo posti, mnogi se za vrijeme korizme progje 
svakog pića, pa čak i duhana. Imao sam prilike govoriti s mnogim 
ljudima, koji tako strogo poste. Pa šta su mi rekli na moje pitanje: 
zašto to čine? Evo odgovora: „Gospodine, sad su veliki posni dani. 
Svako piće, osim vode, omamljuje ljudsku pamet, pa će čovjek,, 
makar i u šali što opsovati, a možda će baš opsovati post, pa koja 
mu onda korist, što posti?" Na pitanje pak, zašto se odbacuje du- 
han, dobih slijedeći odgovor: „Duhan je jedno uživanje, naslada, a 
u posne se dane imadu naslade uskraćivati radi više pokore za uči- 
njene grijehe." Da se čovjeku dozove u pamet, od šta je postao i 
u što će se najposlije obratiti ili pretvoriti obdržaje se u svakoj 
katoličkoj crkvi prvog dana posta pepelanje u jutru po svršenoj 
službi božijoj, s čega se prva srijeda i naziva pepelnicom. Pepelanje 
se sastoji u tome, što vjernici pristupiv do pred oltar kleknu, a 
svećenik, koji služi, uziniia palcem i kažiprstom blagoslovljenog luga 
iz tasića, koga pokraj njega drži poslužitelj, te vrhovima prsta I 



BS 



f. 



— 43 — 

blagoslovljenim lugom svakome, koji pred njeg dogje i klekne^ 
krene po čelu unakrst govoreći: .,Spomeiii se, čovječe, da si prah 
i da ćeš se u prah obratiti." Prisustvovati pepelanju nije stroga 
vjerska dužnost kao što je stroga dužnost prisustvovati službi božijoj. 
Kroz sve se godišnje dane muški svijet malo zadržuje u svo- 
jim kućama, a najmanje može se reći na čistu srijedu. Muškarci su 
u kući po danu viš(j od štete nego li od koristi, jer su samo na 
smetnji ženskadiji, kad ove po kući metu, raspremaju i namještaju. 
Nije baš najljepše, kad se o kome muškarcu rekne, da kod kuće 
pomaže ženi kudjelju presti ili čarape plesti. Drugim to riječima 
znači, da se neko vrlo slabo vigja izvan svoga doma. Za ljude je 
boravak megju ljudima i s ljudima. Ako su ljudi zanačije, pastaju 
se svetkovinom i neradnim danima po kahvama i mehanama, gdje 
se pretresa o radu i neradu, o prihodu i riishodu. Susretnu se dvo- 
jica na ulici, pa jedan pita: „Kud si ti pošao?" A druai odgovara: 
„A eto vala ne znam ni sam ; pošao sam malo u čaršiju, pa u 
kahvu, ja kud ću." „Vala i ja tako," odgovori prvi, „pa hajdemo 
de zajedno." Hrvat je katoličke vjere poput ostalih vješt i okretan 
trgovac, a osobito mlagji naraštaj, koji se za to po školama spremao. 
Stoga trgovci najragje borave u čaršiji. Caršija je mjesto, gdje ima 
mnogo što većih, što manjih trgovačkih radnja s desna i s lijeva 
jedne ili više ulica. Caršija je dakle razgranata po mjesnim ulicama. 
Zgrade, u kojim trgovci sjede, kupuju ili prodaju robu, zovu se 
magaze i dućani. Magaze su zidane i u visinu od dućana znatno 
veće, a imadu jedno- ili dvokrilna gvozdena, obojena ili neobojena 
vrata za otvaranje i zatvaranje ključem. Dućani su zidani ili su 
nešto zidani, a nešto od drvenarije, a imaju takogjer dva krila za 
otvaranje i zatvaranje, s tom razlikom od magaznih krila, što se 
magazna krila zatvaraju i otvaraju visinom, a dućanska širinom. 
Gornje se krilo u dućana zove gornji, a donje, donji ćefenak. Kad 
se hoće dućan otvoriti, podigne se najprije gornji ćefenak i pot- 
hvati kvakom, za to uregjenom, da ga drži, e ne bi pao, a onda 
se spusti donji ćefenak. Hoće li se dućan zatvarati, spusti se gornji, 
a pridigne še ddnji ćefenak, pa gdje se na sredini priljubljuju, onuda 
se umetne jaka, drvena, četverouglasta prevorka, koje se jedan 
kraj utakne na jednoj strani pod čvrsto savijeno gvožgje, kome su 
krajevi u gredu udareni, a savijena sredina ostala izbačena. Na 



— 44 — 

•drugu je stranu prevorka prosječena, kako kroz prosjek može pro- 
laziti jedan, poput ključa savijen kraj gvožgjeta, dok je drugi oštri 
kraj udaren čvrsto u gredu. Kad se prevorka natakne na opisano 
gvo^je, onda se kroz šuplji gvozdeni zavoj, koji kroz prosjek 
prevorke napolje izbija, objesi i pričvrsti ključem golem katanac. 
Kako bosansko-hercegovački hrvatski trgovac svoga prijatelja, tako 
i svog mušteriju dočekuje u dućanu ili magazi uljudno, a poslužuje 
udvorno. Jednom će i dragom ponuditi stolicu, ako će dulje ostati. 
Nema li po čem pri ruci stolice, ponudiće ih, da se spuste makar 
na ćefenak, s koga će, ako ima, najprije mahnuti prašinu i štogod 
po njem prostrijeti. Nakon što se ko spustio, pita se s njime, nudi 
ga prije svega duhanskom kutijom, a nerijetko se dogagja, da sam 
trgovac metne duhan na cigarćage te onda doda mušteriji ili pri- 
jatelju, da načini cigar. Cesto će takogjer trgovac zaviti cigar, ali 
ne će radi pristojnosti okvasiti ni posve dosaviti, nego to učini 
osoba, kojoj je cigar namijenjen, te joj se onako nedosavijen dodaje. 
Dok se cigar raspali, koja progovori, dotle je i mrka kahva nare- 
gjena. Ako je kahva podalje, a uz trgovca ima ko mlagji, spremiće 
ga, da naredi kahvu. Nema li mlagjega, trkne pa naredi sam. Može 
li dozvati kahvedžiju, to ga dovikne njegovim imenom, a kad se 
odazove, dodaje trgovac: „Ponesi jednu I dvije! tri I" to jest oniko, 
koliko mu treba. A mjesto vikanja, kad vidi kahvedžiju, može mu 
opruženim prstima ruke označiti, koliko mu kahva treba. Do malo 
eto već i kahvedžije, gdje nosi tabak, a na tabaku ibrik kahve 
s findžanima i čašom taze, bistre vode. Gdje trgovac ima u svojoj 
radnji šećera, meće u findžane svoj šećer, gdje nema, ili kupi, ili 
je kahvedžija donio uz kahvu. Trgovac može kahvu razliti sam, 
ali većinom je razlijeva kahvedžija i razlivenom u findžane s tabaka 
nudi. Najprije se, ako je potreba, pine koja kap vode, ili se napije 
po volji, a po tom se kahva uzima i pije, jer ne valja piti kahvu, 
a odmah za kahvom vodu. Kaže se, da onda voda sapere kahvu, 
te od kahve ne Ijude nikakve slasti. Poslije se popivene kahve 
s prijateljem nastavlja razgovor, a s mušterijom pazar. 

Hrvat se u Bosni i Hercegovini uz nove mjere još vrlo rado 
«luži prvašnjom, starom mjerom, uz koju takogjer' zadržaje i sta- 
rinske nazive, kako za novce, tako i za ostalo. Težinu i tekućinu 
mjeri okom, poluokom, litrom i dramom. U oci je 400, u poluoci 



— 45 — 

200, u litri 100, a u pola litre 50 drama. Težina je drama, kolik 
težina novčića ili cekina. Narodna je hrvatska riječ: „Vrijedi ga. 
sve dram dukat.** A ovo isto proizlazi i iz stihova hrvatske narodna 
pjesme, u kojoj djevojka momku govori : 

„II me hoćeš, il me ne ćeš. 

Ti me živu u grob mećeš. 

II me uzmi, il me ubi, 

II me uzmi za ručicu^ 

Pa me vodi u čaršiju. 

Pa me prodaj bazergjanu, 

Bazergjanu u dućanu. 

Uzmi za me litru zlata. 

Litra zlata sto dukata. 

Pa pozlati dvoru vrata." 
Jedino se maslo u Bosni i Hercegovini kupuje i prodaje na jungi* 
ili jungju, to jest na oku i po. Mjereći duljinu i širinu služe se 
Hrvati Bosne i Hercegovine aršinom. To je od željeza načinjena, 
mjera, koja je razdijeljena crticama na pole, četvrtine i gr^he. Sit- 
niji se novac upotrebljuje pod nazivom: krajcar, a u Hercegovini 
šolad ili solad, marijaš, dvadesetica ili dvadeset para, groš, vižlin i 
sto para. Krajcar je i solad jedan te isti novac, ali vrijednost tog 
novca u Bosni i Hercegovini nije jedna te ista. Iz ovog je razloga 
i megju ostalim novčanim nazivima u Bosni i Hercegovini znatna 
razlika. Ta se razlika sastoji u tom, što bosanskim Hrvatima kraj- 
car vrijedi pet para, a hercegovačkim Hrvatima četiri pare. Stoga 
dva novčića, što se jednim imenom zove marijaš, vrijede u Bosni 
10 para, a u Hercegovini vrijede 8 para. Hercegovački je marijaš 
dakle za V2 novčića veći nego bosanski, te ima mjesto 2, dva i po 
novčića. Tako isto u Bosni 4 novčića čine 4 puta po 5 para skupa 
20 para; u Hercegovini 5 šolada po 4 pare skupa 20 para. Groš 
je u Bosni 8, a u Hercegovini 10 novčića. Vižlin je u Bosni 12, 
a u Hercegovini 15 novčića. U Bosni 20 novčića čini 100 para, 
dok naprotiv u Hercegovini 25 novčića iznosi 100 para. Prama 
tome se dosljedno ravna i forinta. U Bosni ima forinta I2V2 groša, 
jer 12 groša po 8 novčića čini 96 novčića. K tome sada još Va 
groša ili 4 novčića, eto svega 100 novčića. U Hercegovini ima pak 
forinta samo 10 groša, jer 10 puta po 10 novčića jest 100 novčića. 



— 46 — 

Za ovu razliku trgovački domaći svijet dobro zna, pa prelazeći iz 
jedne pokrajine u drugu računa na gornje, bosanske, i na donje, 
hercegovačke pare. Katoliku njegova vjera zabranjuje, ma i u kom 
pogledu baviti se lihvarenjem. Mjereći što bilo, mora se strogo dr- 
žati pravednosti, a zasluživati pri prodaji robe oniko, koliko je 
pravo i koliko mu kao trgovcu vjera dopušta. Kriva mjera, kriva 
duša. Kriva vaga duše odnosi. Ovo su rečenice, koje su u narodu 
postale o lošim trgovcima i lihvarima Kad bi što hotimično katolik, 
a i nehotimično izmjerio krivo, ili koga makar u čem prevario, 
dužnost mu je to očitovati na ispovijedi svećeniku. Ako učinjenu 
štetu nije nadomirio prije, mora je nadomiriti poslije ispovijedi, te 
time svoju dušu očistiti od učinjena grijeha. Bez čiste duše i tijela, 
bez čiste kuće i reda nema spokojna života ni zdravlja. Duša se 
dakle čisti ispovijedanjem i pričešćivanjem, tijelo umivanjem i ku- 
panjem; čistoća rada zavisi o čistoći duše, a čistoća kuće o kućnoj 
domaćici. To je njezin, a uz nju i ostale kućne ženskadije, ako je 
ima, svagdanji posao. Pa zašto se baš prvi dan korizmenog posta 
mimo sve druge dane zove još čistom srijedom? Na to je posve 
jednostavan odgovor: Jer se tog dana mnogo šta čisti na osobit 
način. Ponajprije se to čišćenje tiče ljudske utrobe. Narodna je 
hrvatska riječ, da čista srijeda čisti crijeva. Prestaje trošenje mesa 
svim dnevima, osim nedjelja, jer nedjelja ne da postu na se. A 
evo zašto. Ispostiti se mora ravnih Ai) dana, koliko je i Isus postio 
Prve se nedjelje poste 4 dana, a kroz ostalih se 6 nedjelja posti 
po 6 dana, pa se bez nedjelja navrši upravo 40 dana. Ne samo da 
se prvim danom posta čisti utroba, nego se još čiste i kuće. Zidovi 
se kreče, a podovi se taru. Kuhinjsko se sugje od var uje u lukšiji 
te posušuje i u kuhinju na odregjena mjesta ostavlja. Po čistoći se 
mnogo cijeni djevojka, kako to proizlazi iz stihova hrvatske narodne 
pjesme, kad je majka svjetovala sina, na što ima gledati izabira- 
jući sebi djevojku: 

Majka svoga svjetovala sina : 

„Kada pogješ zagledat djevojku. 

Ne gledaj joj hoda ni pogleda. 

Već joj gledaj suda vodenoga. 

Raste li mu za obručem trava." 
I svečane se lialjine malo oblače korizmenim nedjeljama, a osim 



— 47 — 

toga ženski svijet ne udara na se nikakva nakita zlatnog ni sre- 
brenog, već ide službi Božijoj skromno i pobožno u običnim, ali 
čistim haljinama bez ikakve gizde. Korizmeni dani nijesu samo 
dani osobita posta, nego su takogjer i dani osobita molenja. Koriz- 
menim se danima s večera u svakoj kršćanskoj kući govore mo- 
litve, ili pjevaju pjesme, koje se odnose na stradanje, mučenje i 
smrt Isusovu. S toga crkva zabranjuje od prvog korizmenog dana, 
pa sve do osmoga dana po Uskrsu svečane svatove i javne 
zabave, kao što to čini i za vrijeme došašća, to jest od sv. Andrije 
ili od 30. studenoga, pa sve do svetkovine sv. triju Kralja ili do 
6. siječnja. ovoj potonjoj zabrani ima i hrvatska rečenica, a 
glasi: ., Sveti Andrija, svadbi zavezanija." Kao osobiti dani na uspo- 
menu muke Isusove ističu se u korizmi: Gluhna nedjelja, Cvjetnica' 
Veliki četvrtak. Veliki petak i Velika subota. Gluhna se nedjelja 
; tako zove, što te nedjelje počinju prestajati sva veselja u crkvi i 

! izvan crkve. Na Cvjetnicu se prije početka službe Božije blagosivlje 

I cvijeće i zeleno granje na uspomenu Isusova svečanog ulaza u Je- 

rusalem, kad je pred njim po putu narod sterao palme vičući : 
„Hosana sinu Davidovu !" Zelenilo, koje se blagosivlje, jest obično: 
jelica, tisovina, rusmarin i lovora. Tisovinu narod vrlo cijeni^ te od 
nje načinjene i posvećene križiće rado čuva i upotrebljuje kao 
sredstvo proti stanovitim bolestima. U kućama se Hrvata katoličke 
vjere po Bosni i Hercegovini na Cvjetnu nedjelju iz jutra meće u 
čistu, hladnu vodu, zelena lišća s raznim cvijećem, te se time čeljad 
umivaju. Svećenik pak, koji u crkvi blagosivlje grančice, moli, d» 
bi Bog blagoslovio onu kuću, u kojoj se budu čuvale one grančice, 
^atim ih poškropi blagoslovljenom vodom i okadi ih tamjanom. Na- 
rod te grančice čuva na sigurnu mjestu do potrebe pri kakvoj 
predstojećoj vremenskoj nezgodi, pa u takom slučaju pravi njima 
8 kućnih vrata križeve po vazduhu, kad se oćuti grmljavina, da se 
blagoslovom otkloni krupa, led i sve nepogode vremena. Ima tako- 
gjer i posebna vrsta molitve, u obliku pjesmice, koja se počne 
tiho govoriti, čim se opazi strašno sijevanje, a očuje grmljavina. 
Moli se ovako: 

Krizi grede po nebu, 
Za njim Diva Marija, 
Molila se svome Sinku : 



— 48 — 

„Mučij sine pravedni, 

Bog je Peri ključe dao, 

Da otvori sveti raj. 

Gdi balovi ne balaju, 

Gdi vištice ne igraju." 

Biži, biži, Irudice, 

Majka ti je poganica, 

Od Boga je prokleta, 

Od svetog Ive križem sapeta. 
Nakon ove se svršene molitvice prekrsti. Crkva takogjer čuva bla- 
goslovljene grančice, te se od njih za slijedeću pepelnicu prži lug^ 
za pepelanje. Ko se nije tekom godine ispovijedao ni pričestio,. 
dužan je to učiniti najkašnje Cvjetne korizmene nedjelje. Ispovi- 
jedanje se obavlja u crkvi. Tamo je povisoka, natkrivena, sva od . 
drveta načinjena ispovjeđaonica, te prostorom unutra samo za jed- 
nog svećenika, s tako kratkim vratašcima za ulaz, da se potpuna 
vidi, kad svećenik na odignutoj daščici sjedi i ispovijeda. Ispovi- 
jedaonica ima s desne i lijeve strane po jedan malen prozorčić sa 
vrlo gustim rešetkama. Podno je rešetaka na tlima s dvora smješ- 
tena malena klupica, da može licem biti spram rešetke onaj, koji 
na klupici kleči te svoje grijehe ispovijeda. Grijesi se kazuju la- 
gano i tiho, ali razumljivo kroz rešetku, kako će ih potpuno raza- 
brati svećenik, koji ih osluškuje u ispovijedaonici s druge strane 
rešetke. Ko bi na ispovijedi hotimično zatajao kakov god grijeh^ 
onome ne bi ispovijed bila valjana. Kad bi se pak ko sa hotimično 
zatajanim grijehom pričestio, počinio bi svetogrgje najteže vrste. 
Ispovijedati se može u večer, a može i u jutru. Pri polasku na 
ispovijed valja biti sa svakim u miru, jer inače svećenik ne će 
htjeti ispoviditi. Polazeći mlagji na ispovijed ljube starije u ruku, 
moleći ih ujedno za oproštenje, ako su im možda u čem na žaa 
učinili. Ispovijedao se ko na večer ili u jutru, svejedno mu valja 
biti posve natašte od ponoći, pa dok ne primi pričesti. Primiv pri- 
čest i pomoliv se Bogu odlazi iz crkve, te će se kod svoje kuće 
omrsiti. Duhandžije, izašav iz crkve, smotavaju te pripalju.u cigare. 
Oni se dakle najprije omrse pušenjem duhana, a kasnije, ako ne 
svrnu svojim kućama, to se u čaršiji okrijepe kojom čašom pića. 
ili findžanom kahve. Mnogi će prije kahve po štogod založiti, pa. 
kahvu piti. 



— 49 — 

Veliki je četvrtak spomendan zadnje Kristove večere sa svo- 
jim apostolima. Tog se dana osim drugih crkvenih obreda obdržaje 
i pranje nogu. Biskup skiouv plašt opaše se peškirom ili ručnikom, 
te pere noge dvanaestorici svećenika ili siromašnih staraca, ćim 
opere jednu nogu, obriše je peškirom i poljubi. Pošto svoj dva- 
naestorici opere noge, onda biskup opere svoje ruke i otare ih, 
prigrne plašt i moli zadnju molitvu. To čini papa, nadbiskupi i 
biskupi te svi kršćanski katolički vladari. Tim slijede Isusa, koji 
je oprao noge dvanaestorici svojih apostola. Koji katolički dosto- 
janstvenik pere noge dvanaestorici staraca, što se biraju iz najsi- 
romašnijih slojeva naroda, to ih sviju zaodjene potpunim novim 
odijelom i obuje novom obućom još prije nego li dogju u crkvu, 
a po svršenoj ih službi Božijoj poziva u svoj dvor na ručak. Po 
nekim mjestima Bosne ima megju hrvatskim katoličkim svijetom i 
posebna vrsta molitve, Što se moli samo na veliki četvrtak. Ta 
molitva glasi: dušice grješna, budi u vjeri krjepka, kad ti bu- 
deš dugim putem, tijesnim klancerp, srešće tebe duh nemili, duh 
nečisti. Reći će tebi: „Dušo moja!'^ „Ja nijesam duša tvoja već 
Božija, Ja sam rekla na blag danak, na Veliti četvrtak: sto Jezusa, 
sto amena, sto se puta prekrstila!" Ovo se sve u istinu izgovori 
sto puta tekom dana Velikog četvrtka. Veliki je pefak spomen 
smrti i ukopa Isusova. Katolicima je to dan žalosti. Crkva tako- 
gjer žali, što je trebalo, da za ljudske grijehe umre Isus pogrdnom 
smrti na križu. Ta se žalost vidi i po svim obredima, koji se obav- 
ljaju toga dana. Izvan se crkve po kućama šakaju i boje jaja. Ša- 
raju se tako zvanom pisaljicom i voskom, a boje se u varzilu ili 
farzilu. Koja se obojena jaja skuhaju na Veliki petak prije gra- 
nuća sunca, ona mogu dugo stajati, a da se ne pokvare. Postoji 
takogjer neka vrsta zavjeta u savezu s tim danom. Ako ko ima 
glavobolju, zavjetuje se, da ne će izmivati glave drugim petkom u 
godini, do li na Veliki petak, a to radi njegove znamenitosti. Ve- 
lika je subota spomendan ležanja Isusova u grobu. M^u velike 
obrede toga dana u crkvi spada takogjer posveta vođe za krštenje. 
Na Veliku se subota prije podne .iz svake bosansko-hercegovačke 
katoličke kuće šalje u crkvu na blagoslov raznovrstnih jestiva. 
Metne se naime u čist sud komadić suha mesa, parče kruha, neko- 
liko oguljenih jaja, sira i malo soli. Sud ae zaveže u čistu maramu. 



— 50 — 

te se po kome mlagjemu spremi u crkvu. Kad se to iz crkve do- 
nese natrag kući blagoslovljeno, ostavi se i Čuva do prvog uskrs- 
nog dana. Pred večer se na Veliku subotu slavi u crkvi uskrs- 
nuće Isusovo. Negdje se po pogodnu vremenu čine i svečane pro- 
cesije naizvan crkve. Uskrsni dani jesu dani uspomene slavnog 
Isusovog uskrsnuća iz groba. Svojim je uskrsnućem Isus nepobitno 
dokazao, da je njegov nauk istinit, da je on pravi poslanik Božiji, 
da je on sam Bog. Uskrsnućem je svojim dao Isus ljudima nadu, 
da će jednom i rjihova tjelesa uskrsnuti na novi život. Prvi dan 
Uskrsa pada uvijek izmegju 22. ožujka ,i 25. travnja. Na prvi 
se dan ranije čeljad ustaju, umivaju i Bogu mole. Prije, nego će 
«e doručkovati ili kahva piti, mora se svako čeljade omrsiti. Sto 
je od jestiva na Veliku subotu blagoslovljeno, to se prvog uskrsnog 
dana iz jutra na tanjir ili inače na što drugo sitno izreže, te se 
pospe s nekoliko zrna blagoslovljene soli. Od toga će svako če- 
ljade po koju mrvicu uzeti i založiti. Dok se posvećenje izreže i 
sredi, dotle se megjusobno Uskrs čestitao, a mlagji su pri tom sta- 
rije ljubili u ruku. Bazne se vrste jestiva blagosi viju za omršenje, 
stoga, što se postilo punih 40 dana, a ujedno da ne naškode onima, 
koji ih jedu, ne će narod da otpočinje mrsa bez Božijeg blagoslova. 
. Ljudi po doručku odilaze u čaršiju, a ženskadija, počistiv i srediv 
sve, pristavlja ručak, Gdje je jedna ženska glava u kući, ta ne 
može od posla doprijeti u crkvu. Gdje ih je pak više, ostaje jedna 
vozeći brigu o gotovljenju i spremanju ručka, a ostale se opremaju 
u crkvu oblačeć se što mogu ljepše i gizdavije. Susrećuć se i sas- 
tajuć ljudi usput čestitaju jedan drugom uskrsnuće Isusovo rije- 
čima: „Čestit ti Uskrs ! " Na ovo slijedi odgovor : „Čestita ti 
duša!" Isto vrijedi o čestitanju i megju ženskim svijetom pri 
susretanju i sastajanju. Sve su hrvatske katoličke radnje 
prvi i drugi dan Uskrsa zatvorene. Kako jedni od kuće, 
tako drugi iz čaršije vrve u crkvu. Do pred početak se službe Bo- 
žije ispred crkve dječaci zabavljaju tucajuć se šarenim i jednostavno 
obojenim jajima. Pa ni momčadiji nije mrsko time prikratiti vri- 
jeme. Tucanje jajima traje cijelo uskrsno vrijeme, to jest tri dana. 
Zanimivo je, kako se nose jaja krajcarima. Jedan dječak drži jaje 
u ruci ili ga položi na zemlju, a drugi stanu na dohvat, pa redom 
udaraju novčićem u jaje. Onaj, čije je jaje, nosi novčić, ako ne 



— 51 — 

-ostane zagjenut u jaje. Ostane li novčić zagjenut u jaje, onda onaj, 
^iji je novčić, nosi i novčić i jaje. Po svršenoj se službi Božijoj 
.prvog i drugog dana vraća svak svome domu na ručak. Prvog se 
i drugog dana gotove ljepša, mnogo obilnija jela, kako za ručak, 
tako isto i za večeru. Vina i rakije ne smije manjkati ni u cigloj 
kući, ma da se ne hoda od kuće do kuće čestitati, kao što to biva 
o Božiću. O uskrsnim se blagdanima svrće na čestitanje samo glav- 
nija rodbina rodbini. Tim se blagdanima više nego iko raduju djeca, 
jer u koju god gdje kuću dijete dogje, valja mu dati jaje i pe- 
retak ili samo jtije, što većinom biva u Hercegovini, dok se u 
.Bosni ponajviše uz jaje i peretak daje. Pereci su jedini kolači u 
Bosni, u koje se ništa slatka ne meće. Osim što se daju djeci, 
koja dolaze, uzimaju se takogjer uz bijelu kahvu. Ta se vrsta ko- 
lača počinje kuhati o Uskrsu, a prikuhava se sve do Duhova. Za 
kuhanje se peretaka uzima što ljepše brašno, koliko^^e hoće. Na 
jednu se stranu brašno prosije, a na drugu se stranu u zdjelu ili 
<iasu razbijaju i umute jaja. Jaja se odbroje tako, kako će umu- 
-ćena od prilike moći zakuhati odregjeno brašno. K ra/.b'jenim se 
jajima doda nešto soli, koja se s njima umuti. S tako se zasoljenim 
i umućenim jajima zakuha tijesto. U nepotpuno se dokuhano ti- 
jesto doda malo ulja smiješana .9 nešto čisto procijegjene lukšije 
ili cijegja. Ovo se pridolijeva u tijesto, da kolači budu razabraniji. 
Namjesto ulja s lukšijom može se dodati samo čisto, slatko mlijeko. 
Ootovo tijesto treba dobro nakuhati, ali ne smije opet biti odviše 
tvrđo, jer čim je mekše, tim je bolje. Kad je gotovo i nakuhano 
tijesto, reže se od njega komad po komad, te se jedan po jedan 
na siniji rukama uvalja ili rasuče, malo rasplešće, i po raspleskanom 
^e tijestu uzduž povuku vrhom noža dva usporedna, plitka ureza, 
izmegju kojih je razmak širine maloga prsta. Po tom se jedan 
okrajak na nekoliko mjesta uareže nožem, savije u krug, krajevi 
nastave tako, da je gornja strana peretka nareskana. Na vatri je 
8ud prostran sa kipućom vodom, u koju se jedan po jedan ptTCtak 
rukom ili kašikom spušta, ali pazeći pri tom, da se oblik ne po- 
kvari. Kako koji na dno pane, valja ga odmah polagano pothvatiti 
kašikom, da ne prigori. Na dno ih se spušta toliko, koliko ih može 
prostrano stati. Kad ustanu na vrh vode, vade se u pletenku ili u 
:štogod drugo, da se ocijede i ohlade. Ohlagjeni se i ocijegjeni šalju 



— 52 - 

u pekara. Pekar uzima za svaki peretak, što će ga ispeći, po je- 
dnn paru i zastavi sebi jedan peretak. Od svijeh je pak slatkih 
kuhanija, što ih se gotovi, najpristalija i najobrazlija u Bosni pa- 
tišpanja, dok u ovom pogledu u Hercegovini odgovaraju lokumi i 
gurabije. Fatišpanja je pristala u svako doba i u svaku zgodu ili 
priliku. Hoće se osobite pažnje i tačna rada, pa da patišpanja ispane 
za rukom. Najprije se odbroje jaja po volji. Iza toga će se odre- 
diti količina šećera tučenog, a ovo se može na dva načina: ili se 
uzme odoliko punih kašika šećera, koliko je jaja, ili se na svakih 
dvanaestero jaja uzima litra šećera. Šećer se saspe u sud, u kome 
će se mutiti patišpanja ili ulutma. Na šećer se izbija odbrojena, 
jaja. To se muti najmanje tri četvrta sata, to jest dok bude posve 
gusto. Koliko je tuknutijeh jaja, onoliko se puta uzima megju vrho- 
vima prsta fiaoga mliva i usipa miješajuć unutra. Jednom se obično 
megju prstima doda mliva suviše. Umutiv valjano sve, saspe se u 
tevsiju maslom podmazanu, metne se peći ili se spremi u pekara. 
Uskrsni dani padaju vazda početkom proljeća. Desi li se pogodno 
vrijeme za tih svečanih dneva, to se već prvog dneva po podne 
počinju šetnje naizvan doma, da se hodanjem ili gdje na zgodnom 
mjestu zabavom prikrati vrijeme. Drugog se dneva po podne ne 
ide hodati istim putem, kojim se išlo prvoga dneva, nego se ragje 
okrene prama kojoj drugoj strani radi promjene. uskrsnim da- 
nima radi hladna vremena i hladna tla nema još sjedanja po zeleni 
u otvorenoj prirodi. Tome mnogo bolje pogoduje dan sv. Jurja ili 
Jurjevdan. Ma da je sv. Juraj kao mučenik vrlo znamenit svetac^ 
to ipak njemu posvećeni dan nije zapovjedna svetkovina, pa se na 
taj njegov dan smiju raditi kako lakši, tako i teži poslovi. Jedino 
se Jurjevdan svetkuje u onoj župi, u kojoj je crkva tome svecu 
na čast posvećena, dok je u tom pogledu llindan zapovjedna svet- 
kovina, ma da su obadva sveca od davnina zaštitnici Bosne i Her- 
cegovine. O sv. Jurju kao zaštitniku Bosne i Hercegovine pjeva, 
takogjer naš hrvatski pjesnik fratar Eačić : 

Veseli se, Bosno, zemljo ravna. 
Koja no si na glasu odavna, 
Eto tebi lipo pramaliće, 
S pramalićem Jurjev danak igje, 



~ 53 — 

Koga slabiš otkad si postala, 
I kršćansku viru zapoznala. 
Baš radi toga, što je zaštitnik zemlje malo će ko od kršćanskog 
katoličkog puka obadviju zemalja prihvatiti gdje za kakav posao. 
Jurjevdan donosi prirodi nov, veseliji život, pa mu se za to narod 
više raduje, nego li Ilindanu, koji pada u doba najveće žege. Sam 
hrvatski naziv mjeseca travnja kazuje važnost Jurjevdana. Travica 
88 zeleni, a gorica zaogjene listom, po grančicam ptice zacvrkuću. 
Nastalo pak doba označuju narodni stihovi: 

Nema ljeta bez Jurjeva danka. 

Niti brata, dok ne rodi majka. 
Kako je šuma ponajsigurnije mjesto, gdje se roče vuci i hajduci, 
dalo je to povoda narodnoj rečenici: Jurjev danak, hajdučki sa- 
stanak, ili: Jurjev danak, junački sastanak. 

Ako gdje u koga ima u bašći jal u dvorištu cvijeća miloduha, 
te to cvijeće omrkne čitavo uoči Jurjevdana, sigurno od njega ne 
osvane ni lista. Što je bilo iznad zemlje, sve je osječeno. Svagdje 
se zna, šta će s miloduhom biti te noći, pa opet niti ga ko čuva, 
niti se ko ljuti, jer posjeći miloduh, nije ničiji drugi posao, niti se 
ko drugi time bavi, osim momčadija. Zagju noćno, gdje znadu, da 
ima miloduha, sasijeku ga pa nose, te, privukav se kradom kucam 
djevojačkim, okite im prozore i vrata. Sutradan se sjećaju djevojke, 
koji li je kojoj pod prozore dohodio. Uz kićenje je vrata i pro- 
zora miloduhom još općenitije poznata zabava mlagjarije na lju- 
ljan ci. Ta se zabava sastoji u tom, što se o Čvrstu podignutu iz- 
nad zemlje granu dudova ili kakvog drugoga stabla u dvorištu 
ili u bašći sveže jaki konop ili uže sa oba kraja. Prije, nego će 
se vezati, omota se okolo grane komad vreće, a po njoj se omo- 
taju pa privežu krajevi uža ili konopa, jer bi se i jedno i drugo 
taruć se o granu prežulilo. Privezujuć za granu krajeve razmakna 
se jedan od drugoga na toliko, da se može lasno spustiti prive- 
zano dvostruko uže do nad zemlju i da se može sjesti u pregibu 
sredine dvostrukog užeta iznad zemlje. Da onoga, koji će se lju- 
ljati, ne bi uže nažuljalo, podmetne se ispresavijana vreća ili jastuk. 
Zaljuljati se i ljuljati može kogod bez ičije pomoći, a može tako- 
gjer i uz čiju pomoć, a to je onda ljuljanje naizmjenice, a to će 
reći, ljulja se sad jedno, sad drugo, dok se ne obreda na Ijuljanci 



— 54 — 

cijelo društvo, što ga ima, te se onda opet započinje redom iznova^ 
Negdje se Ijuljanke vežu odmah zorom rano, negdje opet kad se 
čisto razdani, a na nekim mjestima čak po izmaku podneva. Ne^ 
pazi se dakle na doba, kad treba Ijuljanku vezati, nego je glavno- 
proljuljati se malo na Ijuljanci a na Jurjevdan. Ljuljanku vežu i 
otpočinju ljuljanje djevojke. Ako nijesu djevojke poručile mom- 
cima, gdje će biti Ijuljanka, pa da dogju, tad se onako okupljene 
okolo Ijuljanke i Ijuljajuć se javljaju pjesmom, neka mognu čuti 
momci, kojih se to tiče, pa da znadu, kuda će. Tom je prigodom 
najpoznatija djevojačka pjesma : 

Gjurgjev danče, brzo ti mi dogje, 
Mene mladu u matere nagje, 
Drugi došo, a mene ne našo, 
V^ć me našo kod dragoga moga. 
Ima i druga poznata pjesma, što je na početku pramaljeća. a ime^ 
nito okolo Jurjevdana, pjevaju djevojke, a često je i momci za- 
pjevaju: 

Nasta Ijeće i proljeće, 

Dogje Jurjevdan, 

Svi se momci iženiše, 

A ja osta sam. 

Mislim i ja o jeseni. 

Ako budem zdrav. 

Imam dragu u sokaku. 

Ja je dobro znam. 

Dao sam joj zlatan prsten, 

Nek se moja zna, 

Ona meni vezen jagluk, 

Da niko ne zna. 
Preko dan je iza Jurjevdana nezapovjedna svetkovina sv. Marka. 
Tog se dana otpočinju blagosivati polja, da Bog svojim blagoslovom 
dadne usjevima obilan rod. K službam se Božijim na izvanu pa 
zeleni za blagih proljetnih đneva okuplja iz obližnjih mjesta seoski, 
a pri nedalekoj udaljenosti često bude u lijepom broju zastupan 
takogjer i gragjanski svijet. Kad se o kojoj proljetnoj ili ljetnoj 
svetkovini izlazi na zelen službi Božijoj, a vrijeme dopušta sjedati 
po tlima, tad se po svršenoj službi Božijoj posjeda po zelenoj travi.. 



— 55 — 

Ovrdje jedna obitelj, ondje druga, onamo treća; što gdje pak po- 
sjedala cijela družina. Pred svakom je obitelji ili društvom štogod 
po zemlji prostrto, da se ima na što spustiti jelo, koje je taj dan 
doneseno za blagovanje. Tu se vade i lome pogače, komadaju se 
pečena ili skuhana perad, a lome s^ bureci i sirnice. Prekrstiv se 
i rekavši : „Bože pomozi 1'^ počima se jesti. U koga je od družine 
sud 8 vinom ili rakijom, onaj redom društvo punom čašom nudi 
ne zaboravljajući pri tome ni sebe. Sveti Marko dakle otvara put 
u bajnu prirodu, ali se istom iza sv. Marka smije bez opasnosti 
sjedati po zelenoj travici, to jest kad sunašce blago zemljicu za- 
grije. S toga se po podnevima zapovjednih svetkovina izlazi na te- 
feriče. Proteferičiti ili ići se gdje na zeleni proveseliti mogu poje- 
dine osobe, pojedine obitelji, više osoba, više obitelji. Bez jela i 
pića nema teferiča. Najednostavnije je i najobičnije jelo za prire- 
gjivanje teferiča pečena janjetina i to s ražnja. Valja najmiti ne- 
koga, ko će usjeci ražanj, janje zaklati i ispeći blizu mjesta, koje 
je odredjeno za obdržavanje teferiča. Drva se pribere, vatra se na- 
loži, te se s jedne strane vatre istiha na ražnju okreće janje, a 
s druge se strane okreće te peče „šiš." Izreže se na komadiće dži- 
gerica, srce i bubrezi, dobro se posoli, pa se komadić po komadić 
natakne na tanan prutić, koji se tad skupa s nanizanim mesom 
naziva „šiš." Pecivom će sa šiša po malo zaslagjivati i mezetiti uz 
piće, dok ne prispije janje. Kako društvo sjedi, onako se megju 
društvo i janje donese, te se isiječe i iskomada. Kao najpristaliji 
se smok uzima pečenoj janjetini zeleni luk, a uz jedno se i drugo 
troši kruh. Na velikim teferičima, gdje je mlagjarija osobito brojno 
zastupana, često puta kolo poigrava, pjesma pjeva, a provodi šala. 
Teferiči idu s ljepotom vremena, a lijepom se vremenu broji naj- 
prije proljetno doba. Iza proljetnog doba nastupa lijepo ljetno doba 
ili doba kupanja i hladovanja. Hrvatski narod vjere katoličke širom 
Bosne i Hercegovine drži najpogodnijim danom za početak kupanja 
u živim vodama Ivanjdan u mjesecu lipnju. Malo će ko ostati, da 
se taj dan ne okupa ranije ili kasnije moleći se Bogu, da ga sa- 
čuva od šuge, svraba i svake druge kužne bolesti. sv. se Ivi 
i vatre pale što po dvorištima, što izvan dvorišta. Uoči sv. se Ive 
s večera potpali nešto slame ili talasa, pa se preko plamena amo, 
tamo, po koji put preskoči. Mnogi drži, da ne će noge boljeti, kad 



— 56 — * 

se na sv. Ivu u jutro rano preko onog luga prijegje. Lijepom se 
vremenu pribraja takogjer prvo jesensko doba, tako zvano Mi- 
holjsko ljeto. Jesensko je ljeto doba branja i trganja. Iza branja 
se pako i trganja na jednu stranu počinju pripremati i na vatru 
nastavljati kazani $ dropom šljivovim i grozdovim, da se peče šlji- 
vovica i grozdovača. Kad se rakija peče mnogi će pozvati prija- 
telje jedne večeri, da mu dogju na kazan, te ih počastiti novom 
rakijom, mezetom ili večerom, pa se tako s prijateljima proveseliti. 
Na drugu se opet stranu pripremaju otrgani kukuruzi za Ijuštenje 
ili komanje, pa ostali poslovi, koji će se društveno raditi prama 
onoj : 

Više ruku, više uradi. 



II. Posebni običaji. 

A. Porod i djetinjstvo. 

Djeca su najslagje voće, jer se sa srca bere. 
Hrv, narodna riječ. 

Ženidba bez poroda, drvo bez roda. Svrhu ženidbenu ne po- 
stiže onaj, kome bračni život ostaje bez ploda, nego onaj, kome je 
bračni život plodan i blagoslovljen, te će nakom sebe ostavit po- 
tomstva. Momak se i djevojka uzimaju iz ljubavi i naklonosti je- 
dnoga napram drugome. Koliko je god momku draga djevojka 
prije vjenčanja, još mu je draža, dapače mu je najmilija u ono 
doba poslije vjenčanja, kad sazna, da će ih Bog obradovati od srca 
porodom. Veselje je tom prigodom nepojmljivo. Naprotiv pak, kad 
u bračnom životu stanu prve godine protjecati bez povećavanja 
obitelji, stane se nekako gubiti povjerenje izmegju čovjeka i žene, 
pa i ljubav stane hladniti. Cesto se mogjusobno kore predbacujući 
jedno drugome krivnju, što nemaju djece. S toga nerotkinja čini 
sve moguće molitve, zavjete, milostinje, ne bi li je samo Bog usli- 
šao i obdario je djecom. Bosansko -hercegovačkom su Hrvatu sva 
djeca draga i ne može mu ih nikad biti dosta, jer su djeca rosa 
do sunca. Bog, koji ih stvara i za^život im se stara. Ali su muška 
djeca odabranija, jer na muškoj djeci koljeno ostaje. I kod čovjeka 
je pribranija žena, koja sinove- ragja. 

Boga moli Ivanbegovica, 

Da joj Bog da od srca poroda. 

Što molila, Boga domolila. 

Bog joj dade od srca poroda, 

Ona rodi devet kćeri mladih, 

A desetu pod pojasom nosa. 

Govorio beže Ivanbeže: 



— 58 — 

„O bora ti, moja mila ljubo, 

Ako rodiš i desetu kćerku, 

Živa mene ne čekaj u dvoru; 

Viš' kuće ti badem drvo raste. 

Ispod kuće Una voda hladna, 

Jal se vješaj, jal u vodu skači ! " 

Ode Ivan u novu čaršiju. 

Ljuba rodi i desetu kćerku. 

Povija je u bijelu svilu. 

Pa je nosi Uni na obalu. 

Te je baca Uni u dubine. 

„Plovi, plovi, utvo zlatokrila, 

Brzo će te majka dostignuti." 

Pa se vrati u bijele dvore, 

Pa otvara sedefi i sanduke, 

Izvadila devet košuljica. 

Pa ih daje devet sirotica. 

„Na to vama, devet sirotica, 

To nosite, a drugo tecite, 

Viš' vam nema od mile majčice." 

Pa govori svojim siroticam: 

„Kad vam babo iz čaršije đogje. 

Redom stante, redom zaplačite: 

A naš babo, kamo naša majka?" 

Ona uze vezenu maramu. 

Sveza oči, pa u Unu skoči. 
Mlada žena pćuti, da će postati majkom, kad počnu nastupati neke 
osobite vrste pojave u tijelu kao i u jelu. Onda joj može štogod 
od jela ili pića na um pasti, čega se inače ne bi nikad sjetila. Iz 
toga je nastala riječ i o čovjeku, koji bi od jela i pića rad sad 
ovo, sad ono, da mu pada na um kao trudnoj ženi. Bremešna žena 
očituje svoje želje najragje svome domaćinu. Gdje pak u kući osim 
njih dvoga ima još ostale čeljadi, tada svoje želje očituje domaćinu 
na samo, jer je rada sakriti bar za neko vrijeme, da svi ukućani 
ne paznadu, o čemu se radi. S toga svoje breme koliko god može 
ukriva prostranom odjećom. Osim toga radi sve kućne poslove, što 
bolje može, da ne bi tko god po radu spazio, da je kakva promjena 



— 59 — 

nastupila. Jedino ako je moguće mimoilazi odviše naporan rad, to 
se osim toga klone, da što god teško rukama digne. Sto žena po- 
želi, domaćin će joj donijeti i ponudit je. Sprva joj donosi mimo 
ostalu čeljad, a kad bude vrijeme, da i ostali znadu, onda je nudi 
pred svima. Tad se počne, u šali nabacivati, kako žena ne može 
svašta jesti, ne može kahve. nešto joj se smućuje, drago joj što god 
ljuto jal kiselo. Po tom izbija na površinu, da će biti nešta novoga. 
Ako bremešna žena što god želi, pa to kradom uzme u svojoj ili 
tugjoj kući, ne smije se onda mašiti rukom po licu, jer će ostati 
na djeci nj em licu biljega. Isto će ma gdje na djetetu biti biljega, 
kad je majka bila što poželila, a onog ne dobila. Dijete rogjeno 
s biljegom, obično bude u životu sretnije. Kad je žena u drugom 
stanju, pa dogje kome u kuću, ako zateče, da se što jede, ne smije 
se od nje sakriti, nego je valja ponuditi, jer se veli, da ono dijete, 
kad odraste, ne bi htjelo jesti onu vrstu dotičnog sakrivenog jela. 
I zalogaj valja prepoloviti, pa bremešnu ženu ponuditi, da joj ne 
bi što god naškodilo. Ko bremešnu ženu ne ponudi, neka se čuva, 
da mu miš ne progrize lialjine, jal da mu cmičak ili jačmir na 
kom očnom kapku ne skoči. — Sretne li bremešna žena usput ka- 
kvu nakazu, zakrenuće glavom na stranu i reći : „Oslobodi me, i 
sačuvaj Bože ! " Nipošto se ne će narugati, jer bi je mogao Bog 
pokarati, pa je ruglo stignuti. Dijete se može baciti na oca ili majku, 
pa na ostale članove rodbine, sve do devetog koljena, a može se 
baciti takogjer na kuma ili kumu. Jedna žena predbacila drugoj, 
koja je imala u kući momka u najmu : „Čuješ, drugo, dijete ti na- 
liči na momka." Ona je dočeka spremnim odgovorom : „Bog s to- 
bom, drugo, ta dijete se baci preko mora na strica, kamo Y ne će 
u kući na momka." Svakoj je ženi, koja će biti majkom, dužnost, 
na vrijeme se pobrinuti svime, što će novorogjenčetu trebati, kad 
na svijet dogje. Valja dakle da novorogjenče svaka sprema i oprema 
gotova dočeka. Tu se priregjuju košuljice, kapice, peleuice, povoji. 
Tu se rade jastučići, jorgančići, razne prostirke i zastirke. Sve to 
osim bešike izragjuje majka svojim rukama, a bešika se kupuje 
gotova, osim ako je sam donfkćin umije načiniti. Ma da žena 
sve za svoje novorogjenče pripremi, to će opet njezina 
majka kao baba unučetu spremiti sve haljinice. Isto će se 
tetka s materine strane sjetiti novorogjenčeta, te mu izraditi 



— 60 — 

kakvu haljinicu, kapicu ili kasnije, dok bude za njeg, oplesti mu 
lijepe čarapice. Pred što vrijeme rodiva na blizu prikuči, ne ide 
bremešna žeoa nikud ispod svog kućnog krova, osim što ode u 
crkvu na ispovijed i pričest, da za svaki slučaj bude spremna. Ni 
u domu ne ostaje sama, nego paze na nju ostala čeljad. Gdje je 
žena u drugome stanju, a u domu sama, pa osjeti, da će rastanak 
s bremenom do koji čas nastupiti, pa da se više kriti ne da, zovne 
potajno kakvu stariju ženu, koja je tomu vješta, te će vršiti duž- 
nosti babice. Velika je sramota, kad bi se žena s bremenom rastala 
izvan svoga doma pod tugjim krovom, pa makar joj taj krov i 
materin bio. Ima li žena svekrvu ili majku, to može i od njih koja 
vršiti dužnosti babice, osim ako su strašive, te svoju koju priju 
zovnu, da ih u tom poslu zamijeni. Nijesu rijetki slučajevi, gdje 
ista žena, koja se s bremenom rastaje, istodobno sama vrši i duž- 
nosti babice. Kad se posve oslobodila tereta, prihvati dijete, pupak 
mu odreže, okupa ga, obuče, povije i namjesti, a često put i kuću 
pomete, a po tom se umije, presvuče, namjesti ležaj, te legne. 
Urediv sve tako onda poziva ženu, koju želi, da neko vrijeme uz 
nju bude i pomogne joj. Ima takogjer slučajeva, gdje žena iza po- 
roda nikako ne legne. Radi takve odvažnosti i snage pojedinih 
žena stvoreni su, a po selima i gradovima dobro poznati stihovi uz 
djetinju bešiku: 

Nini, zlato, u varakli besi, 

Majka te je u želji rodila 

U papradi čuvaj uć jaradi, 

U opreglju kući donijela. 
Na kom se mjestu žena riješila tereta, na onom se mjestu tog časa 
može dovoljno napiti vode, a da joj ništa ne naškodi. Pošto je 
legla, mora se vode čuvati. Suvišno bi joj pijenje vode za vrijeme 
ležanja moglo vrlo nahuditi i silne bolove prouzročiti. Cim je novo- 
rogjenče ugledalo svijet, šalje se glas po kakvom djetetu najprije 
ocu. pa ostalim članovima obitelji, ako ih ima izvan kuće. Isto se 
tako obavijeste Bvi članovi rodbine, kumovi i kume, sve kone, 
s kojima se dotična žena pazi i gleda. Ko god primi obavijest, 
dažnost mu je darovati novcem ono dijete, koje je glas o porodu 
donijelo. Dok dijete raznosi glasove, dotle se kod kuće smješta 
žena i dijete. Za ženu se smjesti postelja, a na takom mjestu u 



— 61 — 

sobi, gdje se žena ne će morati često pokretati. Osim toga ne 
««mije biti postelja na udaru vjetru ni promahi. Svaka žena sama 
«obom priredi, što će za vrijeme ležanja po postelji prostirati. 
Makar kako žena siromašna bila, u takvom slučaju mora imati do- 
voljnu prostirku, ako ne posve novu, a to posve čistu. Imućnije i 
bogatije gledaju, da im prostirka i pokrivka bude što ljepša i na- 
kićenija. Tom se prilikom vide lijepi, svileni, po okrajcima zlatom 
vezena a svilenim čaršafom postavljeni jorgani. — Dok žena leži, 
ne smije ruke nada se dizati, a mora se dobro znojiti. Pokraj nje 
je čista, bijela marama, kojom znoj otire. Bijelom maramom takogjer 
kosu povezuje. Obojene marame ne uzima, da ne bi boja popustila^ 
pa se za znojno lice prihvatila. Za vrijeme ležanja po nekim stra- 
nama daju ženi pred jelo po jednu čašicu čiste šljivovice rakije, a 
poslije jela po jednu Čašu dobra vina, razbijena s vodom. Po drugim 
se krajevima no daje pići*. ni jedno ni drugo, nego žegja gasi jedno- 
stavno slatkim mlijekom. Prvih se dana iza poroda daje ženi osve 
lagana hrana. S toga uzima najprije bijelu kahvu ili mehko popri- 
gana jaja, a kasnije mesnu ili pilećiju čorbu s jajem. Osim što 
žena ima ponuda u svojoj kući, dolaze joj razne ponude i izvan 
kuće. Ako žena ima majku, ona joj prva kao ponude šalje bijelu 
kahvu s patišpanjom ili pogačom. U ime ponuda šalje se takogjer 
kuhana kokoš, boca vina, halva, uštipci, prevrte i druga kuhanija. 
Uz majku šalju još ponude sve ostale žene u rodbini, kume i kone. 
Iza poroda leži žena najmanje jednu nedjelju dana, a kojoj može 
biti leži po dvije ili čak i po tri nedjelje. Svakako se do svršetka 
šeste nedjelje mora čuvati teška rada. U to se doba što može viša 
klone svijeta sve dok u crkvu ne pogje nakon četrdeset dana. Da 
ženi lakše vrijeme progje do polaska u crkvu, dolaze joj žene iz^ 
rodbine na oblazak i razgovaranje, a to isto čine osim njih kume, 
kone, prijateljice. majci je sve rečeno, što treba od poroda da 
izlaza megju svijet, a sad je red govoriti o novorogjenom joj 
<ljetetu. Kad žena, koja vrši dužnosti babice, prihvati dijete, naj- 
prije mu sveže i odreže pupak. Po tom priredi ndaku, a može biti 
i hladna voda, u kojoj dijete okupa. Okupav dijete dobro ga po- 
suši, da mu gdje vlage ne ostane, jer se od vlage počne dijete 
podgrizati po pregibima tijela. Posušeno dijete obuče pripravljenim 
haljinicama, ustakne mu kapicu, što nije (pravdano, jer kapica 



-- 62 - 

smeta iciparivaiiju vlage iz kose. Isto tako nije opravdano pove- 
zivanje i stezanje glave. Obučeno se dijete položi na pelenice i po- 
vije. Pri povijanju se često pula nemilosrdno postupa, stežu se 
djetetu noge i ruke, što smeta pravilnom razvijanju tih tjelesnih udova, 
kao i pravilnom razvoju grudi i prsiju. Povijeno se dijete prvih dana po- 
najviše smjesti uz majku ili gdje na osobno mjesto u sobi, kako 
ne će smetati. Dijote se pokrije jorgančićem, a po glavi crvenom 
maramom ili koprenom, ali tako, da se dječinjega lica ne dodira. 
Malo dijete pokrivaju po glavi crvenim, da bude crveno, a da ga 
žutina nikad ne napane. Javi li se dijete, pa ne htjedne ušutjeti, 
daje mu se čista masla izmiješana sa sitnim šećerom. Mjesto toga 
može se dijete po malo zalijevati šećerli vodom, pa se veli, da će 
onda dijete biti blage naravi. Tim ga dvoma uzdržaju. dok mu 
majci hrana ne pridodje. Ima slučajeva, gdje majka pozove zdravu,, 
sebi povolju ženu, da joj koji put dijete zadoji. 

Pri izboru se žene, koja će diejete zadojiti, pazi, da nf- bude 
ljuta, jer bi dijete moglo s mlijekom i Ijutinu udojiti. Bude li slu- 
čajno novorogjeno dijete slabo i smrtno, a u blizini ne bude sve- 
ćenika, valja dijete znamenovati. Znamenje se u tome sastoji, što 
se djetetu odabere ime, te ga, zazovnuv imenom, polijeva ko god 
po glavi u obliku svetoga križa blagoslovljenom vodom, govoreći: 
„Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen". Dok se 
tri puta neprekidno pravi svetom vodom križ, izgovaraju se samo 
jednom ove riječi. Znamenovati dijete može svaki kršćanin i krš- 
ćanka osim oca i matere. U skrajnjoj nuždi može i inovjerac zna- 
menovati dijete, samo ako ima nakanu činiti ono, što zapovijeda 
katolička crkva. Pošto bi dijete bez znamenja svetoga križa bilo 
izgubljeno, ne čeka se dugo ni sa zdravim djetetom, već se čim 
prije nosi na krštenje. Prije nego stanu dijete spremati na krštenje 
valja odabrati, ko će ga na krštenju držati. Za muško se dijete 
odabire kum, a za žensko kuma. Dijete se ponovno okupa i obuče 
što ljepše može. Ponajviše ga na krštenje nosi ona žena, koja mu 
je i baba bila. Ako kum jal kuma nijesu pošli uz dijete od dje- 
tinje kuće, to će dočekati dijete u crkvi, te ga na krštenju držati. 
Po svršenom krštenju plaća kum krštenu pristojbu, a uz to viškom 
dariva svećenika. Od kuma će dobiti dar i dijete, koje je pri 
krštenju svijeću držalo. Ne ide li kum po krštenju kući dječinjoj. 



'^^"^^s^^^^^^^s^vmmmsm 



— 63 — 

oo će pri rastanku darovati kumče i ženu, koja ga je na krštenje 
donijela. Kum uvijek đnriva novcem. Vraćajuć se žena s djetetom 
iz crkve, stupa u kuću s riječima: „Hvaljen Isus! i čestitam vam 
novog kršćanina", ili „kršćanku". Prve nedjelje po porogjaju sprema 
ženi babine bliža rodbina, te kume i osobite prijateljice. Na babine 
se šalju razne vrste itlatkih kuhanija, kao: baklava, pat i špan ja, halva 
i urmašice ili nabrdnjače. Uz kuhaniju šalje majka, ako ima prija- 
telja i priju, po boščaluk, zetu i kćeri po košulju, a novorogjenčetu 
haljinice. I ostalom će svakom kućnom čeljadetu ponešto dara do- 
metnuti, a ne će ni babice zaboraviti. Njoj će spremiti šal, šamiju 
ili safun. Svi se darovi slože s kuhanijom na tabak, a tome se 
može dodati još boca vina ili rakije. Tom se prigodom boca za- 
čepljuje cvijećem, a ne čepom. Domeću se mjestimice na tabak 
dva tanjurića. Najednom je nekoliko popržene kahve, a na drugom 
grumenje šećera. Prije nego se babine pošalju, pokriju se svilenom 
maramom. Šalju se većinom po djetetu, koje će ih predati majci 
novorogjenčeta, a ona će, primiv babine, tabak i maramu povratiti, 
a ujedno dijete, koje je donijelo, novcem darovati. A gdje su u 
novoregjenčeta živi djed i baka, darivaju svoje unuče novcem, što 
čini i najbliža rodbina, ali se u mnogim mjestima prolazi bez toga 
darivanja. Po nekim će mjestima kuma, osim što je spremila babine 
još kumče darovati novcem. Babine se šalju tekom prvih osam 
dana po porodu, a najkašnje uoči nedjelje, koja dolazi nakon 
osam dana iza porogjaja. Te će nedjelje po podne sve žene, koje 
«u ponude i babine stale, doći, da čestitaju majci novorogjenog 
djeteta dobitak. Gdje se ne okupe sve u isti dan, ondje idu žene 
na čestitanje, kad koja može, ali se i onda izmijene u što kraćem 
vremenu. Kako god valja dočekati i poslužiti sve žene, kad se sa- 
stanu, onako valja dočekati i poslužiti svaku pojedinu. Ako ima u 
kući djevojka, ona će žene posluživati. Nema li u kući djevojke, 
zovnut će se koja iz rodbinstva ili iz susjedstva. Žene će biti po- 
služene najprije slatkom i vodom, pa raznovrsnom kuhanijom, što su 
je same spremale i što je u dotičnoj kući u tu svrhu pripremljeno. 
Uz kuhaniju se takodjer posluži i pićem. Što se tiče darivanja 
novorogjenog djeteta, to može biti iz više ruku. Negdje sve žene, 
koje na čestitanje dogju, osim što su spremile babine, pri polasku 
s čestitanja darivaju dijete novcem, spuštajuć taj novac na jastučić 



— 64 — 

kraj djetinje glave. Negdje pak osim spremanja babina nema više 
nikakvog darivanja. Drugdje opet niti žene babine šalju, niti 
dijete novcem darivaju, nego mu svaka po nešto ponese, kad pogje 
na čestitanje. Ponijeti mu pak može beza za košuljicu, kapicu ili 
što hoće drugo. Novorogjeno se dijete tekom prve godine kupa 
svakim danom izvan svetkovine dva puta jutrom i večerom, što 
biva, kad je dijete debelo i napredno. Slabunjavo se dijete kupa 
samo jedan put, a ne više, jer bi ga kupanje još više oslabilo. 
Prije nego će se početi dijete kupati, valja u mlaku vodu razbiti 
jaje i dobro ga s vodom promiješati« Jaje služi mjesto safuna i 
ublažuje djetetu osip, koji se po kožici pojavljuje nakon poroda. 
Kupanje u vodi s jajetom traje prvih šest nedjelja, a kasnije se 
nastavlja u samoj čistoj vodi sa safunom. Koje se dijete dostojno 
ne čisti i ne kupa, u onog se djeteta hvata po tjemenu poljepak 
ili tjemenjača, što je vrlo ružno gledati. Da se poljepak odstrani^ 
natapa se u večer zejtinom, a sutradan se iza kupanja ponajlakše 
skida gustim češljem. Dok se dijete povija, ne valja mu pelenice 
iznositi i sušiti na dvoru prije, nego sunce grane, a treba ih unositi u 
kuću prije, nego sunce pane. Kad žena stane nakon četrdeset dana 
s djetetom hodati, najprije će otići svekrvi, ako je ima i ako 
s njom ne stanuje u istoj kući. Dijete nosi ili žena sama ili ko 
drugi uz nju, Noseć dijete u posjete, oblači ga majka što ljepše i 
čistije, a pod haljinice mu na prsima metne u čem zavezana ne- 
kolika zrnca blagoslovljene soli. Mnoga žena meće uz svoje dijete 
i po jedno česno bijeloga luka. Mjesto soli i luka može se uz 
dijete metnuti samo mrvica kruha. Uza sve to, još se djetetu za 
kapicu zatakne stručak rutice. Ovo se sve čini, da ne bi djetetu 
nahudile zle oči ili kakva huda stvar. Svekrva zna, kad će joj ne- 
vjesta s unučetom doći, te će za dan dolaska pripremiti sve, što 
za doček treba. Nevjesta opet nosi uz dijete po kakav dar svakom 
čeljadetu u svekrvinoj kući. Stupajuć u svekrvinu kuću i naziv- 
Ijajuć joj Boga, pozdravlja se s njom, Ijubeć je u ruku, kao i druge 
starije, ako ih ima, a gdje ima mlagjih, s njima se ljubi u lice. 
Iza pozdrava će joj s djetetom posjediti dobar dušak, te će biti 
počašćena slatkom kahvom i kuhanijom, koja uz kahvu pristaje. 
Polazeći iz svekrvine kuće, opet se na rastanku pozdravlja kao i 
na dolasku. Još prije n^o je nevjesta s djetetom došla^ pobrinula 



— Bo- 
se baba, čim će unuče darovati. Pripravila mu je kapicu i ua 
kapici prišiven dukat. K tome doda još beza, kako se može djetetu 
skrojiti košuljica. Pred što će nevjesta poći s djetetom, mazne baka 
unuče po čelu brašnom, dadne mu dvoje jaja i grumenčić šećera, 
a na to sve kapu i košulju. Brašnom se mazne dijete, da bude 
bijelo kao brašno. Šećer mu se daje, da bude slatko kao šećer. Jaja 
se pak daju, da bude puno kao jaje. — Ovi potonji darovi djetetu 
nijesu svuda jednako uobičajeni, gdjegdje ne postoje nikako. Kako 
je baba darovala dijete, tako ga može darovati i djed, gdje je djed 
u životu. Iza pohoda svekrvi, ide žena s djetetom majci. Je li 
djetinja majka sa svekrvom pod jednim krovom, onda s djetetom 
najprije posjeti svoju majku, a posjeti je istim opisanim načinom, 
kao kad ide posjetiti svekrvu, te u dočeku i darivanju nema raz- 
like, kao što je nema ni kad poslije majke posjećuje kumu. Po 
nekiri se stranama ne nosi kuminoj kući dar, ako kum nije da- 
rovao kumče. Pohodivši kumu posjetiće i ženu, koja je uz nju bila 
za vrijeme poroda, te je postala babom djetetu. Toj se babi, kad 
je sa izvana, ponese dar. I ona će djetinju majku lijepo primiti i 
podvoriti, te unuče pri polasku darovati košuljom. Ovim se zadnjim 
pohodom završuju posjeti, koje je djetinja majka svakako dužna 
učiniti. Po rodbini, konama i prijama hoda kasnije, kad ima vremena 
ali i)a to hodanje nije obvezana ići s djetetom. Doduše, ako kojoj 
ženi dogje, ona će je lijepo primiti i ugostiti, a dijete joj darovati 
košuljom. Svršiv glavnije pohode, nastavlja se daljnje uzgajanje 
djeteta u roditeljskoj kući. Djetešce se sve jednako povija, te po- 
vijeno i spava u bešici, dok je god za bešike. Ženska, koja naj- 
više okolo djeteta tetoši i nina ga, zove se dadija. Niuajući dijete 
izvodi mu razne pjesme i popijevke, da djetešce slagje usni i spava. 
Evo nekoliko pjesmica, koje se pjevaju Ijujajući dijete u kolijevci: 

I. 

Nini, spavaj, moje janje malo. 

Majka te je u ruži rodila. 

Ružica te na list dočekala, 

A pčelica medom zadojila. 

Bjela vila, tebi baba bila. 

Kad je prošla godinica dana, 

Idu babe, da vide unuče. 



— 66 — 

Kuža nosi cVjeta rumenoga, 
A pčelica međa ilinskoga, 
Bijela vila od zlata haljine, 
Kad je zlato, nek u zlatu hoda. 

n. 

Paji, bubi, moje janje malo, * 

Janje malo u travi zaspalo, 
Pokrilo se srmali maramom. 
Da mu lice ne opali sunce. 

m. 

Spavaj, dijete, skrstom i angjelom, 

Krst te krsti, a angjeo čuva, 

1 Djevica Isusova majka. 
IV. 

Nini, čedo, moje milovanje. 

Miluje te i gora i trava. 

Kamo r ne će tvoj otac i majka. 
V. 

Nini, nini, moje čedo milo, 

Milo bilo i ocu i majci. 

I ujaku u b'jelu čardaku. 
VI. 

Spavaj, spavaj, moje čedo drago, 

Bog ti mio u pomoći bio, 

Od svake te muke zaklonio, 

Svake muke i dušmanske ruke, 

Teška duga i hrgjava druga. 
Dogagja se kad što, da dijete po noći u bešici preplače, te 
ga smrt umori. Tome su dva razloga: Jedan je razlog, što se dijete 
pretjerano steže, umotava i zamotava. Drugi je razlog, što se po 
bešici baca odviše teška pokrivka, kojom se bešika sa svih strana 
zatrpava, tobože da dijete ne ozebe. Nu tim se zatrpavanjem 
8ini uprav grdna i neoprostiva pogrješka, priječeći djetetu pristup 
zraka u bešiku. Gdje su roditelji tvrda noćnog sna, pa ne dočuju, 
kako se dijete u bešici plačući napreže, ondje nevino stvorenje 
jednostavno ugine. — Prvo se polu godine dječinja hrana sastoji 
u jedinom materinom mlijeku. Pošto već dijete prevali polu godine, 



— 67 — 

počnu ma đayati đa okušava: slatkog mlijeka, kašice s mlijekom i 
'čiste mesne čorbice. Treći dan, trećega mjeseca, otpočinje se me- 
tanjem djeteta u dubak, da se isprvice priučava po malo stajati, a 
-s vremenom ide postepeno, sve dulje i dulje. Dubak je ili stalak 
jednostavna drvena sprava, koja sa sastoji iz pravokutne daščice, u 
koje je na četiri kraja udaren po drven stubić, a na vrhovima je 
onih stubića pričvršćen drven kolobar, kroz koji se dijete spušta, 
<dok se na daščici nožicama opre, a kolobar ga uhvati ispod pazuha 
i čuva, da ne pane i propane. Od tada ga uče tašunanju ili ples- 
kanju dlanićima i poigravanju. Učeći dijete tašunanju govore se 
neke, prama tome sknagjene brojni ce. 

I. 

Tašun, tašun, tanana. 

Gdjeno baba treska, 

Kolačiće pleska 

Na bukovom listu. 

List se provali, 

Baba se pomami. 
II. 

Tašun, tašun, tanana. 

Pala maca s tavana, 

Ne ubi se ni mrve, 

Samo razbi trbuhe. 

in. 

Tašun, tašun, tanana, 
I pečena kajgana, 
I djevojka Soka, 
I pečena koka. 

IV. 
Tašun, tašun, tanana, 
Eo tašunu kruha da, 
Kodila mu ženica, 
I u polju pšenica. 

V. 
Ta— ta— ta— ta, 
Otvor tata vrata, 
Nosi dijete zlata. 



— 68 — 

S tašunanjem se dijete uči ujedno i cucunanju na koljenu, te i uk. 
cucunanje ima raznih brojnica. 

I. 

Oucu, cucu, na konju, 

U pšenici na polju, 

Gdjeno moja tetka 

Kolačiće pleska. 

Jednog mi je dala. 

Drugi obećala. 

Rekla mi ga dati, 

Kada pogjem spati. 
IL 

Cucu, nana, nana. 

Na konjicu vrana, 

Manaa mi je draga. 

Sisu mi je dala, 

I drugu će dati. 

Kada pogjem spati, 

I komadić šećera, 

Da mi dijete večera, 

I komadić pogače. 

Da mi dijete ne plače, 

I kašiku mlijeka, 

Da mu bude lijeka. 
Pred što se opazi, da će početi djetetu nicati zubi, daje mu se- 
češće korica kruha, da žulja i umekšava desni. Ko opazi ili nagje 
prvi dječinji zub, taj je. dužan djetetu skrojiti košulju. Kad će di- 
jete prohodati, to nije moguće stalno odrediti. Jedino je sigurno^ 
da čim je dijete zdravije, tim ranije i prohoda. Jedni takogjer tvrđe^ 
da će dijete ranije prohodati, što god se manje drži na rukama, a 
drugi tvrde sasvim protivno. — Dijete se uči najprije uspravna 
stajati, dubiti, a onda se uči koračati. Postavljajuć dijete, da dubi^ 
valja na nj dobro paziti, da ne pane, pa se ne ubije. Djetetu, dok 
dubi, obično se govori: 

Dub, dub, zelen dub. 

Ja kolik dub. 
Kad se dijete uzme ispod pazuha, pa se uči poigravanju na krila^r 



— 69 — 

jal na pođu, nabraja mu se: 

I. 

Igrala bi, igrala, 

Eađ bi kruha imala. 

Još bi bolje skočila, 

Kad bi što prismočila. 
IL 

Igraj, igraj, do zore. 

Dok te noge zabole, 

Kad te jedne zabole. 

Imaš druge gotove. 

Na tavanu drenove. 
Po nekim mjestima, kad hoće dijete prohodati, kuhaju postupanieu. 
To je jednostavna pita, preko koje prevedu dijete, kad hoće ko- 
raknuti prvi put. Postupanieu potroše onda žene, koje su u kući i 
koje su ria „postupanieu" pozvane. Pošto nošnja odjeće i obuće 
^na alaf ranka" s dan na dan sve više preotima mah, biće dosta 
navesti razna odijela, koja se oblače i nose po prijašnjem običaju. 
Muško dijete po prilici do pete godine nosi najviše čistu, dugačku 
košuljicu, gaćice, ječermicu i fesić. Kasnije mu se kupuju i kroje 
čakširice, pojas, koparančić i fermen. Što se tiče obuće, to muška 
djeca do pete i šeste godine za toplijih godišnjih doba većinom 
trču bosonoga; zatreba li pak ili zahladni li vrijeme obuvaju im 
ae cipelice, a siromašnija nanuliće i fiiraliće. Kako su se iza dolaska 
Omer-pašina počele otvarati škole, to je narod počeo u škole i svoju 
djecu slati, da djeca nauče po što god čitati, pisati i računati. Nije 
bilo propisa, kojom navršenom godinom valja slati dijete u školu, 
nego se slalo, kad se moglo, a većinom izmegju osme i devete go- 
dine, kao što to i danas biva, osim ako se hoće, da je kuća mirna, ^ 
pa se dijete što prije pošalje u školu, da se zna, gdje je. Makar 
mi i ne bilo pravo, moram reći ono, što jest. Naš hrvatski narod 
po Bosni i Hercegovini malo brige vozi o napretku svoga djeteta 
u školi, nego svu brigu o tom prepušta učitelju. Kakvo onda čudo, 
^to roditelji često puta svom djetetu prijete školom: „Čekaj ti, 
čekaj, beli ću ja tebe spremiti u školu I " Nakon svršene osnovne 
škole, moguću ij i roditelji šalju darovitiju djecu, da po višim ško- 
lama dalje uče. Manje darovitu djecu daju po trgovini i po zana- 



— 70 — 

tima, a mnogu djecu izuči svom zanatu sam otac. Tako isto čin©« 
siromašniji roditelji sa svojom muškom djecom. Koji dječak na- 
stavlja više nauke, razvije se u potpuno zrela mladića, dok ih svrši, 
i do kruha dogje. To biva i ša onima, koji uče zanat i trgovinu. 
f" Kad mladić postane sposoban svojim trudom kruh zaragjivati, pa. 

je i još koga osim sebe u stanju uzdržavati, onda je pristao mo^ 
mak za ženidbu. 

Žensko dijete nosi takogjer košuljicu, ječermicu i lesić. Sto- 
se reklo o obući za mušku djecu, to isto vrijedi i obući ženske 
I djece. Razumije se, da je košuljica ženskog djeteta u kroju i izradi 

t gizdavija nego li košuljica muškog djeteta. Za muško je dobro, ka- 

^' ko mu drago, jer se na muško toliko ne gleda. Ni ječermice nijesu' 

i istoga kroja, niti su od istog materijala, nego se uzima, što prema. 

f. jednom ili drugom djetetu odgovara. Ručice i grlo urešuju ženskoj 

P • djeci merdžanima. Po merđžanima se može poznati, jeli zdrava 

I • osoba na kojoj su. Nije li dotična osoba zdrava, budu merdžani 

/ blijedi, a kad su na zdravoj osobi, onda su sasvim crveni. — Po- 

put muške djece šalju se i ženska djeca u školu. Iza svršene škole- 
najragje ostaju u roditeljskom domu, gdje počnu majke priučavati 
svoje kćerke raznim kućnim poslovima. Poučavanje ide postepeno^ 
to jest jedan posao za drugim. Tako se stanu upućivati, kako ae 
kuća mete, čisti i raspreoia. Dalje se upućuju kahvu pržiti, mljeti 
i kuhati, plesti, siti i krpiti, kruh mijesiti, pa ispeći, prati, tkati 
i krojiti, musti, krečit i ribati. Jednoj djevojčici proteče dosta li- 
jepa vremena, dok se u svira navedenim poslovima valjano uputim 
Koja je dakle potpuno svakom kućnom poslu vješta, te se umije i 
u ostalim granama kućnog gospodarstva dostojno snaći, ona ni]& 
više ni djevojče, ni djevojčica, već zrela djevojka i prispjela cura 
za udaju. 



Đ. Zagledanje i ašikovanje. 

Od znana zelja boli glava, od neznana i srce i glava. 

Hi-v. narodna riječi 

Zagledati se momak s djevojkom znači isto, što i odabrati 
djevojku, s kojom misli momak vijek vjekovati i kuća kućiti. 
Momak se s djevojkom može zagledati okom i pogledom, kad su u 
kolu, na sijelu ili uopće u kakvom veselom društvu. Do zagledanja 
može doći i u susretu, „kad se oko sretne s okom,*" a i pri po- 
lasku iz djevojačke kuće, ako je momak kojom prilikom, a osobito 
praznikom, bio u posjetima, te ga na pohodu djevojka prati đo 
avlinskih vrata. 

Znaš li, dragi, gdje se zagledasmo. 

Ni kod moje, ni kod tvoje majke, 

Na vratima megju kanalima, 

Jedno drugom vjeru zadadosmo. 
Povod zagledanju može momku bili njegov osobiti drug, jaran, a 
djevojci jaran ica. Jaran jaranu preporučuje u svakom pogledu vri- 
jednu djevojku, a to isto čini i jaranica jaranici obzirom na momka. 
Onda su prije zagledanja na redu poruke, koje s momkove strane 
dojavljuje djevojci njegov jaran, a momku ih dojavljuje njezina 
jaranica. No, posrednikom izmegju momka i djevojke biva ponaj- 
češće kakva žena, koja im je sigurna, te ih ne će odati» Mnogi 
put postane jaran jaranu pakostan i zavidan, baš radi djevojke, 
kao i jaranica jaranici radi momka, te tako dogje đo utakmica. 
Ivu kapetana pitaju njegovi drugovi, zašto nosi ruku na srdaScn, 
a on im odgovara: 

„Sad se moja preudaje draga. 
Da j' za koga ne bi ni žalio, 
Već za moga prvoga jarana. 
Pa me jaran zove u svatove. 



^ 72 — 

Da mu budem djever uz djevojku. 
Jadi poći, a gori ne poći. 
Ako pogjem, nagleđah se jada^ 
Ak' ne pogjem, ja iie vidjeh drage. 
Stegoh srce mukademom pašom, 
Pa ja odoh dragoj u đjeverstvo." 
I roditelji momka ili djevojke mogu biti uzrokom, da se njihova 
djeca zagledaju. Kad je momak dorastao do ženidbe, pa su njegovi 
roditelji rada, da se zagleda s kojom djevojkom iz susjedstva i iz 
istog mjesta, tad o onoj djevojci pred svojim sinom od vremena, 
do vremena progovore koju riječ ističući njezine i njezinih rodi- 
telja vrline, te kako će biti sretan, tko se snjome zagleda, pa je 
uzme. I djevojački roditelji gledaju takim načinom sklonuti svoju 
kćer na zagledanje s momkom, koji im je po volji. Hoće li pak 
roditelji, da se momak oženi s djevojkom sa strane, iz drugog 
mjesta, onda se obraćaju na svoje prijatelje u dotičnom mjestu, 
i i neka im oni preporuče dobro poznatu djevojku, koja bi bila u 

L { svakom pogleda za njihova sina. Ode dosta puta i otac sobom, pa 

i i potraži sinu djevojku. Zagleda li se momak s djevojkom mimo ro- 

t : ditelja, malo kad će im to sara kazati, nego im opet to saopći ko 

[.. drugi. Ko njih o tom obavijesti, taj opet obznani momka, kakvo 

l\ mnijenje imaju njegovi roditelji o zagledanoj mu djevojci. Bude ii 

j^ ; mnijenje povoljno, prometne se zagledanje u ašikovanje. Ne bude li 

» ' mnijenje povoljno, može se zagledanje prekinuti, a može se nasta- 

* ''■ viti ašikovanje s nadom, da će roditelji s vremenom popustiti, te 

[ j ne biti momku i djevojci grana na putu, što ipak žalibože često 

f I puta čine bilo jedni, bilo drugi roditelji bez obzira, kakve to žalo- 

sne posljedice može imati po njihovu djecu. Na mnogo šta gleda 
\ \ momak djevojci, a djevojka momku, dok se ne zagledaju. Mnogo 

■ I se propitkiva i ispitkiva sa obadvije strane. Silni upliv na zagle- 

danje ima ćudoredno vladanje obostranih roditelja, pa i svekolike 
bližnje rodbine. Više gleda momak djevojci na ruke, obraz i vla- 
danje, te kakva je roda i plemena, nego li na Bog zna kakvo ima- 
nje. Dozna li majka, da joj se sin kani i^agledati s djevojkom, svje- 
tuje ga: 

„Ne gledaj joj zlata oko vrata, 
Već joj gledaj ćudi djevojačke !" 



P- 



/ 



— 73 — 

Sve vrline, koje traži momak od djevojke, traži takogjer djevojka 
od momka. Ni kod djevojke ne prevlaprjuje toliko bogatstvo momka, 
koliko njegovo lijepo vladanje i pribranost kod ljudi. Djevojka se 
čuva zagledanja s pijancem i kartačem. Ma da se dakle pri izboru 
ove ili one strane traži sve u redu, to ipak većinom odlučuje vo- 
lja momka i djevojke, pa se uz njihovu volju sklonu i roditelji, 
makar se mnogim i ne svigjao, izbor njihove djece. Majka bi rada, 
da joj se kći zagleda s bogatim, ali inače nevrijednim momkom, 
pa je nagovara, a ona joj (jdgovara : 

„A što će mi dukati, 

Kad ću s njima kukati." 
Ako možda ima djevojka ili tko njezin u rodu kakvu pogrješku, 
a momku nije poznata, malo će se kad tko naći, da tu pogrješku 
iznese, jer u narodu nema više grjehote, nego skuditi djevojku. 
Zagledav se dvoje mladih, biće njihovo vigjanje i razgovaranje sve 
češće i češće, dok ne pogje govor od usta do usta, da su počeli 
ašikovati. Ašikovanje je, istina, za momka i djevojku valjda naj 
ushićenija i najumilnija riječ, ali ta riječ ne pribavlja *vazda ugodne, 
slatke časove, nego bude dosta puta gorkih, dapače suzama oroši*- 
nih trenutaka. Ašikovanje ne sastoji ni u čem drugom, osim što 
momak, ašikujuć s djevojkom, proučava njezinu ćud, narav i razne 
sposobnosti, a tako opet potanko proučava djevojka momka. Kako 
koji razgovor u ašikovanju vodi momak s djevojkom, tako potlje 
svakog razgovora oboje prosugjuje, da li pristaje jedno prama dru- 
gome, mogu li im se naravi podudarati, te ima li se ašikovanje 
nastaviti ili prekinuti, pa da se svako okrene na drugu stranu. 
Prije nego će u ašikovanju početi ozbiljan razgovor, bace momak 
i djevojka megjusobno nekoliko rečenica pristojne šale i maškare, 
a osobito, ako se sastaju, gdje na sokaku, na avlinskim vratima ili 
na prozoru. Djevojka od prilike zna vrijeme, u koje će joj ašik 
doći, pa ga željno pogleda i očekuje. Maši li vrijeme, a ne dogje, 
već postane nestrpljiva, radoznala, šta li je s njim, te ga ne bi, il' 
boluje, ir ašikuje. Zakašnjeno vrijeme izviujava momak, već kako 
on zna, odmah čim je pristojno pozdravio djevojku. Došav momak 
na vrijeme ili je on zakašnjeno vrijeme opravdao, stanu se izmje- 
njivati razna pitanja i odgovori kao uvod u ašikovanje. Što ovdje 
navodim pitanja i odgovore, neka samo posluži za primjer, kako to 



k - '^ - 

f po prilici čine. — Bože mio, gdje ai do sad bio? Možda si me i 

^ zaboravio ? — To ti mene pitaš, da ja ne bih rekao : koga li po- 

gledaš? — Pa ti znadeš, koga ja pogledam. — Ne znam, borme, 
možda i mene? — Koga sam gledala, možda sam dogledala. — 
E pa i ja, koga sam tražio, tog sam našao. Progjoh sokaka do sad 
dosta, ar kod tebe srce osta. dušice rokoko, poljubim te u oko, 
a ti mene u čelo, da smo zdravo, veselo! Tako ti handuća i ku- 
pusa vruća, pogledaj na me, ako i ne'š za me. — Hej, moj uzdaha, 
ne padaj po prahu. — Uh, uh, hiš, ne praši ! Ne uzđiši toliko, 
mogla bi duša izaći. — Baš ti meni nikako ne vjeruješ, a ja opet 
velim : djevojko, sumbul mavi, za tobom se živ pomamih. Ti si, 
■> draga, lijepa stvora, gospodskoga razgovora. Ako nije tako, otišo u 

i pako. — Ašikovanje naizvan djevojačke kuće traje, kako gdje, 

'- dulje ili kraće vrijeme, ali čim kraće, tim bolje, jer onda manje 

^ svjetina ispire usta momkom i djevojkom. Dok se djevojka momku 

't ne obeća i momak djevojci, dotle se ne klone momak ašikovanja 

., ni s drugim djevojkama, a ni djevojka s drugim momcima. Zadavši 

pak jedno drugom tvrdu vjeru, da će se uzeti, prestaje malo, po 
malo, svako drugo ašikovanje, osim onog izmegju njih dvoje oda- 
branih. Desi li se kojom prilikom djevojka na sokaku, jal na vra- 
tima, a ukaže se s koje strane kakav momak, koji nije njezin ašik, 
ona će se ukloniti sa sokaka i otići u kuću, ili se zakloniti sa av- 
[ linska vrata. Zateče li je slučajno koji momak iznenada, a rad je 

j 8 ujom prozboriti, mora i ona koju reći, makar i hladna srca. Sto 

I- hladnije i kraće govori, to ranije nepozvanog ašika opremi dalje, 

a on joj se više ne navraća. Tako se djevojke svi progju do je- 
dnoga. Koga momka odabere djevojka, te s njim stane ašikovati, 
onaj joj je momak obično drag i materi, pa ni njoj nije pravo,, 
kad joj koji drugi snagje kćer dosadnom zavrzlanom, te nastoji 
svakako, da joj se kći udalji. Ne može li to ni na koji drugi način 
biti, a ona je jednostavno zovne u kuću. Doklen god momak aši- 
kuje s djevojkom po dvoru, a u kuću djevojke ne zalazi, đotla 
se ne drži ašikovanje tako čvrstim i sigurnim, da će iz njega šta 
biti. U tako ašikovanje malo vjeruju i roditelji momka i djevojke. 
Istom kad stane momak u kuću zalaziti, ima nade, da se ašikova- 
nje ne će izjaloviti. Momak će početi dolaziti djevojci u kuću na 
ašikovanje, kad je povoljan njezinim roditeljima, pa to oni dozvole. 



— 75 — 

Pri tom treba steći Daklonoat majke, a majka će već djelovati na 
oca. Za to i pita momak djevojku : 

„O djevojko, dušo moja, 

Sta govori majka tvoja? 

Hoće r tebe meni dati, 

Hoće r mene zetom zvati?" 
Djevojka će se sporazumjeti s majkom i gledati prigoduu priliku, 
kojom će se momak moći svrnuti u njihovu kuću sam ili s kim 
u društvu, te tako otpočeti dolaziti radi ašikovanja. Zato i kaže 
djevojka : 

„Aoj momče, zlato moje. 

Dobro veli majka moja, 

Hoće mene tebi dati, 

Hoće tebe zetom zvati." 
Najpogodnije su za to prilike svečani dani i sijela. Tad naime 
nema zamjerke, ko god došao, dobro došao, jer su vrata otvorena. 
Po đočel$,u u kući vidi momak, kakvo je raspoloženje prama njemu 
od strane djevojačkih roditelja, te će mu to vrijediti kao ravnalo 
za daljne dolaske. Nagje li u kući svoje odabranice hladno držanje 
oca joj i majke, on će to njoj gdje god prigodom nabaciti, što mu 
nije bilo pravo u njezinoj kući i šta je primjetio. 

Izuzevši svetkovine rijetko kad momak ide u ašikovanje po 
danu. Došav momak dnevno praznikom ili nepraznikom, ako je po 
čem sama djevojka u kući, ne će ni pro kućnog praga stupiti, ni 
osim pozdrava što s djevojkom progovoriti, nego će se s mjesta 
natrag vrnuti Prati li ga djevojka, staće s njom možda koji čas 
na avlinskim vratima ili na sokaku, pa proašikovati. S toga je 
najdraže roditeljima djevojke, kad njezin ašik dolazi s večer po 
večeri razgovarati se ne samo s njom nego i s njima. I kad momak 
polazi s večernjeg razgovora iz djevojačke kuće, ona će ga ispra- 
titi sa svjetiljkom do na kućna vrata. Tu na vratima ne zastaju, 
već ako što momak ima važna saopćiti djevojci ili se što brže spo- 
razumjeti, hoće li se on moći kasnije prišuljati pod prozore. Stane 
li momak zalaziti u kuću djevojci, koja mu nije po volji majci, 
onda majka nastoji svakako odvratiti sina od nepoćudne joj dje- 
vojke i njezine kuće. Ne pogje li joj to drugačije za rukom, tad 
mu počne u oči nabrajati mahane dotične djevojke. 



- 76 — 

Ivo gleda u mahali Maru, 
Ivo gleda, a majka mu ne da. 
„Progj' se, sine, u mahali Mare, 
^ Na njojzi su tri, sine, mahane: 

Prva joj je, moj sine, mahana. 
Sto je Mara od roda malena; 
Druga joj je, moj sine, mahana, 
Sto je Mara odrasla malana; 
Treća joj je, moj siiie, mahana, 
\ Što je Mara velik duzendžija." 

I Ivo svojoj odgovara majci: 

„Ak' je Mara od roda malana. 
Manje ću joj roda darivati; 
Ak' je Mara odrasla malana, 
^ Manje ću joj krojiti haljine; 

Ak' je Mara velik duzendžija. 
Ja joj. majko, kupujem bjelilo, 
Dram bjelila, a tri rumenila, 
Dosta Mari za godinu dana." 
Velik duzendžija to jest, mnogo udara na se rumenila i bjelila. 
Mlad se ženski svijet mimo prirogjenu ljepotu još rado poljepšava 
umjetnim načinom. U tu se svrhu kupuje gotovo rumenilo, a bje- 
lilo se prije vještaćki priregjivalo, čega se još i danas nagje, ali 
je ovog doba prikladniji „Puder," koga ima svaka ljekarna. Ru- 
r menilom se i bjelilom glackaju one, koje ne misle, kakvo će im 

lice biti, kad polovinu vijeka prevale. Koja pak na to misli, ona 
je rada svoje lice uzdržati mladoliko, te ne udara na nj ništa, što 
bi mu moglo prirodnoj ljepoti naškoditi. Radi toga predbacuje 
majka sinu, da mu je djevojka velik duzendžija. Nu ni to joj nije 
dosta, nego poručuje djevojci: 
■J „Ne čin' čina, lijepa djevojko, 

Ne čin' čina, ne mami mi sina; 
■i' Sagradiću kulu od olova, 

L Pa ću svoga zatvoriti sina." 

li Kao da djevojka čini nekakve vračarije, koje joj privlače sina. 

Negdje uspije majka, te zbilja odbije sina od mrske joj djevojke. 
'j Okrenuv se dakle momak od djevojke pa nagovoru majke i obrativ 



i^_J:^: 



— 77 - 

se kojoj drugoj, žali nesugjena djevojka ističući, što bi onoj zlob- 
noj majci učinila, kad bi samo mogla. 

Dala bi joj svilenu košulju, 
Svile joj so kosti od bolesti, 
Kao moje srce od žalosti, 
Sto me ne htjede za sina uzeti. 
Najavi li momak sobom djevojci, da ga je majka nakanila drugom 
oženiti, odgovara mu ona : 

„Nek' te ženi. željela te majka. 
Tebe majka, a ti djevojaka. " 
Koliko mogu ovaki odgovori djevojački biti teški momku, razabire 
se iz Ivanova bolna dozivanja : 

Sa avlije dozivao majku : 
,,Ster' mi, majko, mekane dušeke, 
Ne steri mi dugo, ni široko 
Već mi steri i usko i kratko. 
Kratko ću ti bolovati, majko. 
Danas danak i sutra do podne.'' 
To izusti, pa dušicu pusti. 
Nagje se mnogo slučajeva, gdjfe se momak svigja djevojci, a majka 
dozvoljava, pa i u kuću ulazi, ali to nije pravo ocu djevojke, te 
on nastoji kako god odalečiti momka od svoje kuće, a kćerino 
daljne ašikovanje s njim prekinuti, Koja se kći preko ljubavi 
može pokoriti volji očevoj, ona' se i pokori. Ne može li pak odo- 
ljeti ljubavi, inače ona će prividno slijediti želju očevu, a potajno 
će s momkom dalje ašikovati, dok joj se ocu najposlije srce ne 
umekša. Da otac razumije, kako mu je kćeri na srcu, ona će ma- 
kar koji put radeći što po kući i nevjesta se čineći, pjevnuti pje- 
smu, iz koje proizlaze njezine nakane, a otac najposlije neka čini, 
što hoće. 

Sve ti velim i govorim, babo. 
Da nas dvoje ne rastavljaš mlado, 
Jer ako nas ti rastaviš, babo. 
Poći ću se Bogu potužiti. 
Samom će se Bogu sažaliti. 
Nas će dvoje opet sastaviti. 
Dogodi li se, da momak ne dogje djevojci u ašikovanje na ure- 



— 78 — 

ceno vrijeme, odmah se ona misli, kakav bi tome mogao biti uz- 
rok. Smišlja i promišlja : da mu nije tko Sta krivo dojavio, da se 
nije kud okrenuo drugoj djevojci, da se nije što naljutio, kad je 
zadnji put s njom ašikovao, da po čem ne kuša njezinu ljubav. 
Mnogo se takvih i običnih misli onda rojipo glavi djevojačkoj : 

Vazdan mlada, ja presjedih sama, 

Ćekah drf»gog tri, četiri sata. 

Ja ga čekah, dočekat ne mogoh. 

Pa izigjoh na sokak na vrata, 

Ar se dragi ispred dvora šec^e. 
Dragi se zar nešto razljutio, ali će se i odljutiti. Nazvao joj je do 
duše Boga, ama se nije svrnuo na vrata, nego je šetnju produljio, 
a tko zna hoće li se istim sokakom i vratiti. Djevojka je ostala 
kao izvan sebe, ali nije klonula, ni nade izgubila. Ćeknula je, ne- 
ma ga natrag. Vrnula se u kuću, pa eno pjeva: 

„Moj se dragi rasrdio na me, 

Nek se srdi koliko mu drago, 

Doć' će vrijeme, pa će se kajati, 

Doć* će meni pod pr«izor plakati, 

A ja ću se s prozora smijati, 

I gledati, što budala radi." 
Tiha i mirna djevojka ne mari za drugog momka, osim za onog, 
s kojim se je zaašikovala. Vragoljan djevojka učvrsti doduše vjeru 
s jednim momkom, ali se rado zabavlja i s drugim momcima, kad 
god joj zapane prilika. Nadbacujuć se s momcima raznovrsnim do- 
skočicama, svakako se čuva, da se ne ogriješi o zadanu riječ onom 
momku, koga najvoli. I momci se s takom djevojkom pozabave 
bez ikakvih ozbiljnih namjera, a onda odilaze svojim odabranicama. 
Mnogi opet na taj način zabacuje trag, da se bar kroz neko vri- 
jeme ne dozna s kojom se djevojkom podsigurno zagledava. Kako 
momak ukriva trag, tako to znade činiti i djevojka, braneći se 
posve vješto. 

„Ljudi vele, da ja ašikujem, 

A ja mlada ni ašika nemam." 
Dosta puta zavarava djevojka momka prividnom ljubavi po neko- 
liko vremena, a pri kraju bez ikakva obzira stupi s drugim pred 



— 79 — 

oltar. Prevareni se momak tuži na vragoluk i nevjeru djevojke, 
kako ga je ostavila : 

Tri put me je prevarila draga ; 

Jednoć veli: „Dogj' na vodu, dragi!" 

Drugoć veli: „Dogj' pod prozor, dragi!" 

Trećom veli : „Karaće me majka." 

A najposlije ode za drugoga. 
Dogodi li se po čem, da se jednom momku stalno obećana dje- 
vojka ipak preuda za drugoga, kune je momak : 
„Kad prvo Jutro ustala. 
Sa svega srca uzdabla; 
Koliko kruha pojela. 
Toliko jada vidila ; 
Koliko vode popila, 
Toliko suza prolila ! " 
Ako s kakvog razloga ne može poći djevojka za momka, kad on 
hoće, nego želi, da je koje vrijeme čekne, a on toga ne učini, 
nego je ostavi, tad ona žali : 

„Danica je čekala mjeseca, 

Za goricom devet godinica; 

Mene dragi ne htje ni godine, 

Ni godine n mile majčice." 
Pogje kadšto jednoj djevojci za rukom, te svojim hirima odvrati 
momka od druge djevojke i premami ga sebi, a onda ih ona druga 
kune oboje : 

„Imala sam drago odabrano, 

A sad mi ga druga premamila; 

Da Bog da se i s njim pomamila, 

Pomamna ga po gori vodila I " 
Suze i od srca potekle, djevojačke kletve nijesu lagane. Kletve se 
i njenih posljedica boji momak, a boji se i djevojka. Kad momak 
zadanu djevojci vjeru prekrši, a osobito još svojom krivnjom, pa 
ga poslije u bračnom životu s drugom, stanu snalaziti kakvi zli 
udesi, drži to posljedicom kletve ostavljene djevojke. Savjest ga 
mori, a i družica ga po koji put kori počinjenim vjerolomstvom, 
koje ih je stiglo, pa moraju patiti. Nebu je i zemlji teško, kad 
nevino ostavljena djevojka proklinje, suze roneći. 



— 80 — 

Kad zaplače i Bogu je žao ; 

Kad uzdahne, list sa gore pane; 

Kad joj Suza na zemljicu kane. 

Zemljica se na troje raspane. 
Proteče dosta vremena, dok se djevojka potpuno osvjedoči o stal- 
nosti riječi, koju joj je momak zadao, jer momak ragje prevrne 
boju nego li djevojka. 

Muška vjera ko na moru pjena ; 

Vjetar dahne, a pjene nestane, 

E taka je vjera u junaka. 
Gdje se roditelji djevojački odupiru braneći svojoj kćeri, da ne 
ode za odabranoga momka, ondje momak odvede djevojku kradom, 
ali 8 njezinom privolom. Djevojka stanuje kod koga od momkove 
rodbine, dok se prijatelji ne izmire, pa ne dogje do redovitih za- 
ruka i vjenčanja. Mjestimice opet nemaju roditelji djevojke ništa 
protiv izabranog momka, ali ona opet po noći uskoči kradom^ a 
odmah se slijedeći dan povrne kući svojih roditelja, te će se pri- 
vidna Ijutina izmegju prijatelja i učinjena pogrješka mladeži ubrzo 
s puta uklotiti. — Da se prepriječi noćno odvagjanjo djevojke, 
uvedene su neke crkvene kazne, što ih mora snositi momak i dje- 
vojka. Te kazne odregjuje svaki biskup u svojoj biskupiji. Od- 
vode li momak djevojku silom proti njezine volje, mora je opet 
pustiti na potpunu slobodu tako, da ni najmanje ne stoji pod nje- 
govim utjecajem, pa ako onda izjavi, da se odlučuje poći za nj 
dobro s dobrim, inače svak sebi. Mlagjarija se uvjerila, što je bolje 
i ljepše, pa je već znatno, maF ne posve napustila noćna pribjegi- 
vanja, držeć se crkvenih i kršćanskih propisa, a to kršćanskoj 
mlagj ariji i dolikuje. 



C. Prošnja i svadba. 

Ne Tođi se prošena, nego sngjena. 
Hrv. narodna riječ. 

Pošto* se momak i djevojka zagledaju, onda radi razgovWanja 
momak posjećuje djevojku. Dok njihovom zagledanju ne privole 
obostrani roditelji, dotle izmegju njih dvoga nema ni ozbiljna go- 
vora, nego jedino nadbacivanje raznim doskočicama, ali pri tom se 
takogjer radi, da jedno drugo predobije na svoju ruku i sklone 
roditelje. Gdje uzmanjka privola jednih i drugih roditelja, tu se 
čeka, dok im se srce umekša. Razvrgne li se razgovraanje momka 
8 djevojkom samo njegovom krivnjom, pa djevojka ode za dru- 
goga, onda ga jarani i jaranice snalaze, izvrću mu fes, ili mu rup- 
cem mahnu po očima kao da mu otiru suze u znak žalosti za dje- 
vojkom. Ov^o se potonje dogagja i djevojci od strane njenih jara- 
na i jaran ica, kad dadne povoda, da je momak ostavi i drugom 
se oženi. Uz dragu se volju roditelja s obadvije strane momak i 
djevojka odmah stalno zagledaju i ozbiljno razgovaraju, kako će 
dom domiti i u njemu skladovati, a izvan doma sa svakim u miru 
i ljubavi živovati. Tekom razgovora upućuje jedno drugo, kako će 
uzajamno poštivati roditelje, rodbinu, te komšije i starije uopće. 
Koja se djevojka osigura momkovom riječi, ona kroz vrijeme, 
dok ašikovanje traje, udopunjava svoje ruho djevojačko, kako joj 
ne bi što god manjkalo obzirom na momka, na broj njegove obi- 
telji i rodbine, te na po mogućnosti predvigjenu količinu prosaca 
i svatova. S toga ne govori narod uzalud, da je dobro, čini se žensko 
dijete rodi, ako ništa drugo, a ono barem po klupko konca bacati 
u sanduk, jer će s vremenom trebati. Kako se djevojka i roditelji 
joj brinu za njezinu opremu i udadbene potrebe, tako se opet na 
drugoj strani svim za ženidbu potrebnim brine momak sa svojim 
roditeljima, a u pomanjkanju ovih, s najbližom rodbinom. Nema li 
po čem momak nikoga svoga, pripomoće mu zborom i tvorom po- 



— 82 — 

najglavniji prijatelji. Jesu li sve pripreme s djevojačke i s mom- 
kove strane uregjene, kako treba, to će se njih dvoje sporazumjeti 
i ugovoriti, kada se ima doći na prošnju. Ma da se njih dvoje 
sporazumijeva, ne biva ipak taj sporazum mlagj arije bez prethod- 
nog znanja i zdogovora njihovih starijih. Djevojka će dakle saop- 
ćiti momku, koliko su i koje su osobe naumili zovnuti njeni sta- 
riji na tu svečanu prigodu. Ne bude li što momku po ćudi, on će 
gledati, da se sve udesi po njegovoj volji. Isto će momak dokazati 
djevojci, što je sa svojima ugovorio glede prošnje i broja osoba, 
koje će doći. Razumije se, đa ni momak ne će odr^gjivati broj 
osoba proti volji svoje odabranice, nego će joj spremiti one, koji 
su joj poćudni. S djevojačke će strane osim roditelja prisustvovati 
prošnji još glavniji članovi rodbine, kumovi i ponajpreči susjedi. 
S momkove će pak strane doći otac s kojim najbližim muškim čla- 
novima rodbine, a većinom ide s njima iz rodbine i po jedna žena. 
Kad je momak bez osobite rodbine, to će na prošnju spremiti 
ljude, koje je nakanio ponuditi kumstvom i starosvatstvom. 
Prošnje se najviše obavljaju s jeseni do svete Kate, te iza nove 
godine do poklada. Na prošnju se ide većinom uoči koje svetko- 
vine ili na svetkovinu u večer, kako će se moći malo dulje posje- 
diti i pozabaviti. Prosci se po večeri sastanu u momkovoj kući, 
odakle krenu kući djevojačkoj. Sobom nose djevojci amanet, koji 
se sastoji najmanje iz prstena i nekoliko komada zlatnoga novca 
sa velikim okovan ikom. Imućniji ponesu još uz to razne zlatne na- 
kit-e, kao : narukvice, mengjuše, satove s lancem, čitave ogrlice od 
velikih ili malih dukata sa velikim okovanim dukatom na sredini. 
K tome se još mjestimice dodaje jabuka s propisanim crkvenim 
amanetom u iznosu od 12 — 15 novčića, te cedulja od dotičnog žu- 
pnika, da prošnji s momkove strane nema nikakve zapreke. Pri 
polasku se ne zaboravlja ni ploška ili boca s vinom i rakijom ili 
oboje s pogodnim mezetom. Ne isključuje se takogjer nošenje slat- 
karije. Sve ovo osim amaneta nosi netko od mlagj ih s fenjerom 
uz prosce. U kući će djevojačkoj dočekati prosce svi prisutni osim 
djevojke, te ispitav se s njima za zdravlje, smjestiti ih u sobi na 
odregjena mjesta. Negdje posjedaj u prosci što bliže k vratima, dok 
vide biva, hoće li u onoj kući biti za njih mjesta, pa će ga onda 
i zapremiti. Dok se sprva izmegju prisutnika i nadošlih prosaca 



— 83 — 

vođe razgovori o svagdanjim dnevnim poslovima, dotle će ih netko 
od mlagjih posluživati kahvom i duhanom, a unijeće se te na stol 
ili na siniju metnuti meze i piće, ali od ovoga dvoga ne uzimaju 
prosci, dok djevojka ne primi amaneta. Pred što će nastupiti vri- 
jeme prošenja, otpočinje glavni prosac kao uvod tome razgovor 
nabacivanjem poizdaleka, a dočekuje ga kućni domaćin. To 
ide ovako: „Ja dogjoh s mojim društvom, a ne znam, imamo 
li mjesta ovdje?" — „Neka si došao, put te nanio, a za dobre 
ljude ima mjesta n ovoj kući u svako doba dana i noći/ — „Pa 
biva primate nas." — „A zašto vas ne bi primili?" — „Ama 
ne znam, da se što ne užljutite?" — „A ne ćemo zar imati rad 
šta." — „Ama može se po čem potkopati koja strana kuće, pa 
biti riječi." — „Ali, čvrsta je kuća, ne plašimo se mi toga." 

— „A da ja iz ovog kućnog vrta utrgnem cvijetak, šta onda?" 

— „Pa ako i utrgneš, Bože sa srećom!" — „Sad pak, da se 
znade na čemu smo i o čem se radi. U ovoj je poštenoj kući zbi- 
lja uzgojen miomirisni cvijetak, radi koga se potrudismo amo, da 
ga — ako nam pogje za rukom — presadimo u naš vrt. Taj je 
cvijetak tvoja mila kćerka (bratična, sestrična ili unuka, a u mene 
je sin (sinovac, nećak ili unuk), pa bi baš bilo jedno spram dru- 
goga, ako bi tvoja i ostalih volja bila, kao stoje moja volja i moje 
družine. Možda će nam svima ovdje biti poznato ili smo makar od 
koga čuli, da se naš momak zagledao s vašom djevojkom, ali im 
to ne vrijedi, dok sCv mi njihovi stariji ne vidimo i ne sporazu- 
mimo, kako Božiji zakon naregjuje, te se s toga evo i sastasmo." 
Domaćin odvraća : „Lijepo, hvala vam, što ste se potru- 
dili. Načuo sam nešto o našoj mlagjariji, ali se nijesam do ovog 
^asa na to osvrtao, nmijući : mladost, ko mladost, e taki smo i mi 

. nekad bili. Sad vidim, da to nije šala, pa makar bila volja sviju 
nas, ovdje valja uzovnuti onoga, koga se najviše tiče i Čija volja 
u ovakim stvarima odlučuje, a to je djevojka. Ako se zbilja obe- 
ćala momku, neka to sad ovdje i pred nama svima glasno očituje, 
a ne će joj biti zapreke ni od koga s moje strane." Stupajuć po- 
zvana djevojka pred njih u sobu nazivlje tiho „Hvaljen Isus!" i 
stane stidljivo oborenih očiju nedaleko vrata. Njezin joj onda star- 
ješina govori : „Evo su se, sinko, ovi ljudi potrudili i došli u naš 
dom večeras, a može biti tvojom voljom i privolom, pa, ako je 



- 84 — 

tako, dobro su nam došli. Samo je moja želja i želja sviju uas, đa 
nam izjaviš čisto i bistro, jesi li ti šta s njihovim momkom govo- 
rila i ugovorila, što se njihova večerašnjeg dolaska tiče? Jesi li ti 
prije svega dobro smislila i promislila sama sobom bez ičije sile i 
nagovora? Je li tvoja čvrsta odluka poći za odabranog momka? 
Đa li ti je bilo na umu, kako udati se ne znači otići pa doći^ 
nego da se valja s roditeljskim domom rastati, u tugji dom stupiti, 
tugji dom i tugju čeljad kao svoje voljeti, a s čovjekom vijek 
vjekovati, s njim radost i žalost sprovoditi, dok vas smrt ne raz- 
dijeli?" Svako pitanje ponavlja starješina do tri puta, jer zbog 
stidljivosti »djevojka ne odgovara u prva dva maha, da se ne bi 
pomislilo, e je jedva dočekala, pa s tog razloga odgovara istom na 
treće pitanje, izjavljujuć svoju ozbiljan nakanu glasno i razgovi- 
jetno. Djevojka se izjavljuje, a glavni prosac istodobno spušta ama- 
net, do mezeta i pića na stolu ili na siniji. Kućni starješina po 
tom opet priupita djevojku : „Hoćeš li dakle primiti amanet, ali đa 
potlje ne bude kakva govorkanja, jaF sačuvaj. Bože, povraćanja I 
jer je onda bolje ne dirati, a ostati svi megjusobuo u ljubavi i pri- 
jateljstvu.'' Pošto djevojka izrekue, da hoće s blagoslovom Božijim 
i s blagoslovom svoiih starijih primiti amanet, uputi je starješina : 
„Eno amanet, pa uzmi, a neka ti sretno i dugovjeko bude!" Pri- 
miv djevojka amanet, ljubi u ruku najprije svoga oca, pa majku, 
a za tim prosce i sve ostale prisutne redom. Kako koga u ruku 
ljubi, tako joj svak čestita, želeć joj uz dobro zdravlje, takogjer 
u novom domu i sretno življenje. Dovršiv ljubljenje ruku, makne 
djevojka s amanetom iz sobe, te pohraniv ga na mjesto, gdje je 
htjela, dolazi opet natrag, poslužuje veselu družinu pićem, kahvomi 
i cigarama. Novi se prijatelji časte pijuć i nazdravljaj u ć jedni dru- 
gima. S djevojačke strane nude nove prijatelje svim pripravljenim,, 
a oni njih donesenim pićem i mezetom. Tu se ustanovi dan prvog 
navještenja kao i dan svadbe. Ako na prošnji ima djevojka svojih 
jaranica, to će biti igranja i pjevanja u kolu, čim ona prsten 
primi. Neke pjesme oglašuju zaruke, usporegjujuć rodbinu djevojke 
s rodbinom momka, a neke se opet odnose na momke i djevojke^ 

Zlatni topi na gradu pukoše, 

Lijepoj Mari prsten postaviše. 

Lijepa Maro, jeF ti žao babe? 



- 85 — 

A što će mi biti žao babe? 

U mog dragog boljeg babu kažu. 

Tugji babo dobar budi, 

Dok ja svoga zaboravim. 
Jednakim se redom dalje pjeva i otpjeva za majku, brata i seku. 
Druga pak pjesma glasi : 

megjice trnova 

1 vodice studena, 
Da ja u te utonem, 
Bi r ko mene žalio, 
Jal iz vode vadio? 
Marin babo dolazi, 
Sitan kameu tovari. 
,,Toni, toni, nevjero, 
Kako si se rodila. 
Sve si- drugom volila. 
Voliš svekru neg' babi 
A svekrvi neg' majci, 
A djeveru neg' bratu, 
A zaovi neg' seki. 

Evo takogjer nekoliko početnih stihova pjesme, koja se tiče momka 
i djevojke : 

Listaj, goro, pjevaj, pjevačice, 

Žal'te mene, moje drugarice. 

Men' se valja s vama rastavljati, 

Jali sada, jali već nikada. 

Na poklon vam svi ašici moji, 

AF trojice preboljet ne mogu: 

Zlato Pere, čisti biser Ive 

I Nikice, pare careviće. 
Tako to traje do neko doba noći. Prikučiv vrijeme, da prosci po- 
laze, unijeće djevojka i dati svakom od njih odregjeni dar, koji se 
ponajviše sastoji iz potpuna boščaluka. Pozdravljajuć se pri polasku 
prosci darivaju ognjište, to jest onoga, koji se bavio priregjivanjem 
jestiva, a ima mjesta, gdje prosci osim toga darivaju takogjer ispro- 
šenu djevojku. 



— 86 — 

Sutra đaa se iza proŠDJe raznosi glas od usta do usta, da je 
isprošeua ta i ta djevojka. Momak sa svojom rodbinom prima čes- 
titke od pojedinih osoba na jednu stranu, a djevojka na dru^u. 
Momku se i ostalim muškim glavama iz njegove kuće, kao i muš- 
kim glavama iz djevojačke, čestita pri susretanju i sastajanju naiz- 
van doma. Objema majkama i ostaloj ženskoj čeljadi jedne i dru- 
ge kuće dolazi ženski svijet u dom na čestitanje. Koliko će se 
ženskinja izmijeniti čestitajući jednoj ili drugoj kući ili objema, 
zavisi o tom, kako su se djevoj;ička i momkova majka uzajmivale 
drugima u takim zgodama. Vrijeme dolaženju i čestitanju u dom 
traje od dana prošnje do dana vjenčanja. Svaka ženska dolazeći 
čestitati, donosi sobom kakav dar. Vrijednost se dara ravna po 
uzajmljivanju matera, to jest dar prema daru po jačini rodbinstva, 
kumstva, te po pažnji 8 komšijama i prijateljima Darovi se, što se nose 
momku, sastoje u raznoj izragjeuoj platnenoj robi ili u samom neizragje- 
nom platnu, a djevojcijoš u raznim komadima namještaja i posugja. Do 
podne se ne ide čestitati, nego po podne. Malo kad ide koja ženska sama, 
već se zdogovore, pa ih ide po više zajedno ili najmanje po dvije. 
— Cim se ženskinje što u kraćem vremenu izmijeni, tim je po- 
godnije i za jednu i za drugu kuću, jer, što se dulje oteže, to je 
nepogodnije, pošto jedna i druga kuća mora biti s dan na dan u 
pripravnosti. Kako god bi se podvorile i pogostile sve ženske okup- 
ljene u jednoj kući zajedno, onako valja svaku napose podvoriti i 
pogostiti. Svakoj će se ženskoj, koja dolazi čestitati, pokazati, šta 
je momak djevojci dao amaneta, kao i to, šta je koja ženska doni- 
jela ili spremila dara. U momkovoj se opet kući pokazuje, šta je 
djevojka spremila dara njemu i njegovim roditeljima, a pokazuje 
se takogjer, šta je koja ženska na čestitanje donijela ili spremila. 
Ne znam, da lije još gdje, ali je u Sarajevu lijep običaj, da se 
sve čestitarke sastanu u djevojačkoj kući onog dana po podne, 
kad se u crkvi navijesti drugi put. Taj je skupni sastanak poznat 
pod imenom „bokaruše". Tog se puta podvore i počaste svi pri- 
sutni jednim troškom. Bokaruše se provode vrlo veselo. Tu su 
dakle žene, bude mladoženja, tu su momci i djevojke, tu su svi- 
rači, tu je kolo, igranje i pjevanje pjesama, koje se tiču mlade i 
mladoženje. 



fHj^ i v^iš ^' himumiia 



— 87 — 

Savila se zlatna žica, 

Od vedra neba. 

To ne bila zlatna žica, 

Od vedra neba, 

Već to bila lijepa Mara, 

Od dobra roda. 

Savila se svome dragom, 

U bijela njedra. 
Koji dan pred prvo uavještenje moraju momak i djevojka otići 
mjesnom župniku radi ispitivanja kršćanskoga nauka. Momak ide 
tom prilikom na urečeni sahat sam o sebi, a uz djevojku ide koja 
od starijih žena njene rodbine. Prije nego počne svećenik ispiti- 
vati nauk kršćanski, pita i istražuje, da nema megju momkom i 
djevojkom kakova možebitna zapreka njiliovom uzimanju. Uvjeriv 
se o tom, da nema nikakve zapreke, prijegje na pitauje glavnih 
istina katoličke vjere, koje svaki kršćanin i kršćanka mora znati 
i vjerovati. Ne znaju li slučajno, što se rijetko dogagja, moraće 
naučiti, jer inače ne mogu biti pripušteni svečanom prstenovanju, 
pošto ne bi bili kasnije kao roditelji u stanju poučavati svoju 
djecu u vjeri kršćanskoj. Nakon svršena ispitivanja nauke stane 
župnik mladeuce poučavati o vrlinama i dužnostima kršćanskoga 
obiteljskoga života upućuj uć ih ujedno, da kao kršćani budu sav- 
jesno ispunjavati sve dužnosti skopčane s obiteljskim životom, 
a onda ih upiše. Upisivanja, se sastoji u tom, što se svećeniku 
saopći sve, što mu je potrebno znati i upisati o momku i djevojci 
te o njihovim roditeljima, pa da ih može navijestiti. Prstenovanje 
biva u crkvi pred svećenikom. Mladenci će na zahtjev pred svima 
jasno očitovati želju, da se namjeravaju u svoje vrijeme uzeti. 
Tada će momak dati prsten djevojci, a djevojka momku čevrmu ili 
maramu, a svećenik će njihov vez blagosloviti. Nakon blagoslova 
preporučuje svećenik mladencima, neka se mole i preporučuju 
dragom Bogu za milost, kako će moći, kad vrijeme dogje, u mi- 
losti Božijoj primiti sveti sakramenat ženidbe. Sutra dan će se 
prstenovani momak i djevojka navijestiti ispred oltara prvi 
put. Navješćivati se ne može drugim danima, osim u dane 
zapovjednih svetkovina. Redovito se mora svaki prstenovani 
par navijestiti tri puta i to: jedne svetkovine prvi put, druge 



— 88 ~ 

svetkovine drugi put, a treće svetkovine treći put. Ako ima 
slučajno kakvih baš prijekih i važnih razloga sa strane momka ili 
djevojke, onda crkva može dozvoliti, da se naviještenje oglasi samo 
jedan put za sva tri puta, ili se može oglasiti prvi put, pa drugi 
put mjesto drugog i trećeg puta, a za taj će se dopust platiti ne- 
ka pristojba. Navijestiti se mora kroz neki razmak vremena, da 
prisutni u crkvi čuju, tko se ženi i udaje, pa sazna li se kakva 
zapreka, neka se može pravovremeno dojaviti svećeniku, koji će, 
ako je zapreka opravdana, obustaviti vjenčanje. Jedan dan pred 
vjenčanje ili na sami dan vjenčanja izjutra rano moraju se momak 
i djevojka ispovjediti i pričestiti. Bez toga je nemoguće vjenčati 
se. No dok se do ispovjedi i pričesti, a po tom do vjenčanja do- 
gje, valja se još mnogo čim pobrinuti. Prirediv sve, bez šta se ne 
može proći, mladoženja će na vrijeme pozvati glavne svatovske 
osobe: kuma, starog svata, djevera i djever u šu. Pozivlje ih ranije, 
da se mogu pravovremeno pripraviti za sve, što im treba, a i nji- 
hove /ene, te djeveruša, da mognu imati vremena otići čestitati na- 
viještenoj djevojci. Druge će svatovske osobe biti pozvane kasnije, 
ali ipak tako, da im za pripremu doteče vremena. Nije li ih sam 
mladoženja obavjestio, tad će spremiti kakva muškarca, jal ženu, 
koji će ih pozvati, a ujedno im reći dan i doba, u koje se trebaju 
naći kod mladoženjine kuće. Po mjestima, gdje muškarac sazivlje 
svatove, nazivlju onog muškarca ,.čauš" ili „čajo'^ te je njegova za- 
daća u svatovima raznim šalama izazivati smijeh i veselje. On je 
obično oboružan ploškom vina, jal rakije, pa kome hoće, tome i 
nazdravlja. Bosansko- hercegovački katolički svijet svadbuje najragje 
radnim danom, a ponajčešće srijedom i ponedeljkom. Radnim se 
danom ide na vjenčanje, jer onda služba Božija traje kratko vri- 
jeme, a mladenci moraju biti pod službom Božijom i primiti blago- 
slov. Po gdjekojim mjestima preotima maha vjenčanje svetkovinom 
poslije podne. Onog dana, koga će se ići na vjenčanje, okupe se 
ponajprije pozvane djevojke u mladoženjinom domu, a druge opet 
u domu mladinom. Na -jednoj je i na drugoj strani sviranje, kola, 
igranje i pjevanje svatovskih pjesama. Takovih pjesama ima sva 
sila ma da po svim mjestima nijesu sve ni poznate, ni jednake, 
niti se istim glasom posvuda pjevaju. Stoga ću ovdje navesti koju 
pjesmu, što sam je češće slušao za svatovskih prigoda po mnogim 



- 89 — 

mjestima, a pjeva se kod mladoženji iie i mladine kuće. 

U ovom dvoru bijelom. 

Odavna kolo ne igra, 

Odavno pjesma ne pjeva. 

A ;?ad je došlo vrijeme. 

Da kolo igra i pjeva. 
Ili druga: 

Sve redom, redom jasen je, 

U ovom dvoru veselje. 

Sada babo sina ženi, 

Pa se vt'seli. 

Veselo mu srce bilo, 

Danas i vazda ! 
Dalje se nabraja veselje srca materina, srca braće i sestara. 
Kod mladine pak kuće: 

Sve redom, redom jasen je, 

U ovom dvoru veselje. 

Sada babo kćer udaje, 

Pa se veseli. 

Veselo mu srce bilo, 

Danas i vazda I 
Daljni je nastavak jednak, kao kod kace mladoženjine, jedino se 
mjesto riječi sin umeće riječ kći. Kako koji svatova i svatica do- 
laze mladoženjiuoj kući, tako ih mladoženja s ukućanima dočekuje 
i pozdravlja. Oni će mu ponovno čestitati, pa iza toga posjedaju u 
sobi na odregjena mjesta. Tu će ih tko od mlagje ženskadije dvo- 
riti pićem i mezetom, dok se svi pozvani svatovi ne okupe, te će 
onda biti posluživani svi redom. Sve je živo, sve je veselo, kolo 
igra, pjesma se ori, puška puca, mlagjarija potcikuje, podvriskuje, 
sve se sprema i oprema. Negdje prije, negdj(? potlje po svijetu, a 
došlo vrijeme, pa i u nas po Bosni i Hercegovini gospoja „Moda" 
mnogo šta staro odbacila, a novo dobacila. Tako je u nas već po 
mnogim mjestima uljeglo u „modu" kićenje svatovskih prsa ruž- 
marinom. Pri polasku zagju dvije djevojke od svatovske osobe do 
osobe. Jedna djevojka nosi na tabaku grančice ružmarina, kojoj je 
po srijedi privezana usk;i malena vrpca, ali većinom trobojna vrpca 
hrvatska. Druga djevojka grančice uzima, te ih bašlijom pričvrsćuje 



— 90 — 

svatovima na prsi. Svaki će svat i svatica spustiti što god novča- 
nog dara na tabak. Kasnije djevojke podijele sakupljeni dar me- 
gju se. Krećući svatovi iz mladoženjine kuće po mladu, zapjevaju 
im djevojke kakvu pjesmu ispratnicu, kao : 

S Bogom pošli, kićeni svatovi. 

Za rana se dvoru povratite, 

Za rana nam zlato dovedite, 

Nek donese sunca u njedarcu, 

Mjesečine u oba rukava. 
Mladoženja će od svoje kuće pravo u crkvu i. tamo će čekati sva- 
tove s mladom. Istom za novijeg vremena što gdje ide mladoženja 
sa svatovima na vjenčanje, a s vjenčanja s mladom ispod ruke 
kući. Svatovi hode pješice. Pred njima nosi dječak tabak i na ta- 
baku složenu vjenčanu opremu s vijencem i duvakom za mladu. 
Sve je pokriveno svilenom maramom. Vjenčane se haljine i ostalo 
može spremiti takogjer prije svatova. Mladoženja dakle nabavlja za 
mladu gornje vjenčane haljine, vijenac i duvak. Djever će joj 
spremiti prvi dar odmah, kad je pozvan u djeverstvo, a sprema 
obično ili lijepe papuče ili šta drugo. Kod mladine kuće dočekuje 
svatove i pozdravlja dobrodošlicom kućni starješina s domaćicom i 
drugom čeljadi bez mlade. Mlada se još ne ukazuje, osim ako sva- 
tovi ne dolaze iz istog mjesta, već iz daljeg. Kolo se kreće, a iz 
kola djevojke pozdravljaju svatove kakvom prigodnom pjesmom. 
Dobro došli, kićeni svatovi. 
Jeste li se putem umorili ? 
Prošav čestitanje i ispitivanje za zdravlje smjeste se svatovi na svoja 
mjesta u odregjenim prostorijama. Ćim se koji dušak odmore, po- 
čeće ih posluživati pićem i mezetom. Svatovi se goste i časte, a 
onamo negdje u posebnoj sobi oblače i namještaju žene mladu. 
Kad je mlada gotova i opremljena, tad će koja žena onako iz vra- 
goluka pritvoriti sobna vrata, pa ne će pustiti mlade, dok je kuma 
i djever ne otkupe. Otkupljenu mladu vode djever i kuma megju 
svatove. Došav k njima, stane djever s mladom na sred sobe, ras- 
kine joj nad glavom fišek ili omot šećeraka, pomiješanih sa sitnim 
novcem. Po podu je prostrt čaršaf, te na nj' većina toga pada, a 
kupe djeca i mlagjarija. Tko otkupljuje mladu, taj otkupljuje kas- 
nije i njezin sanduk s ruhom, jer ga ne puste bez otkupa. Sad 



— 91 — 

se prikucaj e svatovima vrijeme polaska. Povrh svega posluživanja, 
biće najposlije posluženi crnom kahvom. Svaki će svat i svatica, 
kad ispije kahvu, spustiti novčani dar u šoljicu ili u findžan, nu 
ovo nije baš tako stroga dužnost svatova. Ako je što dara palo, 
pripada ženi, koja je kahvu pekla. Ako joj ovim načinom dar nije 
pao, darovaće je, kad pogju. Kad je sa svatovima mladoženja, to će 
on prvi pri rastanku darivati svasti i punicu, a za njim se povode 
ostali svatovi. Rastajuć se mlađa s roditeljskim domom ljubi se i 
oprašta s roditeljima i rodbinom, a pozdravlja s konama i jarani- 
cama. Istodobno pjevaju djevojke: 

Žarko sunce na zahodu 

Hoće, da zagje. 
Lijepa Mara na pohodu 

Hoće, da ide. 
Obazri se, lijepa Maro. 
Majka te zove. 
Košulju daje. 
Pjeva li se ova pjesma dalje, onda se mjesto majke meću imena: 
babo, brat i seka. 

Tom je prigodom najpoznatija pjesma : 
Odbi se biser-grana 

Od jergovana, 
I lijepa, lijepa Mara 

Od svoje majke. 
Vrati se, lijepa Maro, 
Majka te zove. 
Košulju daje. 
Bješe me prije zvati. 
Košulju dati. 
Svatovi dakle pogjoše s mladom. Putem idu ponajlaglje, a svjetina 
ih gleda s desna, s lijeva. Djeca se vesele i trču neprestano dalje 
do crkve vičući: „Eto svatova ! " „Eto mlade!** Stignuv pred oltar, 
djever odstupi, a mladoženja pristupi, te stane mladoj s desne 
strane. Nastupa čas vjenčanja. Na oltaru su dvije svijeće zapaljene. 
Mladenci su klekli. Svećenik stoji pred njima i govori: Zaruč- 
nice N. odgovorite mi na ova pitanja. Je li vaša promišljena, slo- 
bodna i ozbiljna volja ovdje nazočnu N. N. uzeti za svoju zakonitu 



— 92 — 

ženu po obredu svete matere crkve? Zaručnik odgovara : Jest, 
Svećenik: Obećajete li, da ćete ovdje nazočnu N. ljubiti kao sam 
sebe i kako je kršćanin dužan ljubiti svoju zakonitu ženu? Za- 
ručnik : Obećajem. Svećenik : Obećajete li, da ovdje nazočnu N. 
ne ćete ostaviti ni u jednoj nevolji ovoga života, već da ćete 
s njom u zajednici živiti, dok vas smrt ne rastavi ? Zaručnik : 
Obećajem. Odgovoriv zaručnik, govori svećenik zaručnici: Za- 
ručnice N. odgovorite mi i vi na ova pitanja. Je li vaša promi- 
šljena, slobodna i ozbiljna volja ovdje nazočnoga N. uzeti za svoga 
zakonitoga muža po obredu svete matere crkve? Zaručnica: Jest. 
Svećenik: Obećajete li, da ćete ovdje nazočnoga N. ljubiti kao 
sama sebe i da ćete mu podložna biti kao što je kršćanska žena 
dužna biti podložna svomu zakonitomu mužu u svem, što se ne 
protivi kršćanskomu zakonu? Zaručnica: Obećajem. Svećenik: 
Obećajete li, da ovdje nazočnoga N. ne ćete ostaviti ni u jednoj 
nevolji ovoga života, već da ćete s njim u zajednici živiti, dok vas 
smrt ne rastavi? Zaručnica: Obećajem. Iza toga produljuje sve- 
ćenik: Sada dajte jedno drugomu desnu ruku. Davši jedno dru- 
gom desnu ruku, govori onda* svećenik pred zaručnikom, a on za 
njim glasno i jasno ponavlja riječ po riječ: Ja N. uzimam tebe N. 
za svoju zakonitu ženu po obredu svete matere crkve i obećajem 
ti pred Bogom i ovim svjedocima ljubav i vjernost do groba; tako 
mi Bog pomogao ! Istim redom ponavlja i zaručnica zaručniku. Ta- 
da im svećenik omota obje desne ruke zajedno krajem od svoje 
stole i govori : Ja vas spajam u ženidbeni stalež. U ime Oca, i 
Sina, i Duha svetoga. Amen, Po tum zatraži od mladenaca prste- 
nove, te ih na oltaru blagoslovi, a dajuć im prstenove natrag, go- 
vori : Da utvrdite svoje svečano obećanje, podajte jedno drugom 
vjenčani prsten. Neka vas taj prsten sjeća ljubavi i vjernosti, koju 
ste si sada uzajamno obećali. Metnuv mladenci jedno drugom prsten 
na prst, svećenik ih blagoslovi. Tim bude vjenčanje svršeno, te 
mladencima najprije čestita svećenik, pa onda svi prisutni redom. 
Pristojbu vjenčanja plaćaju kum i stari svat, prije nego se vjen- 
čaje ili odmah čim se vjenčanje svrši. Iz crkve kreću svatovi mla- 
doženjinoj kući. Po starijem običaju ide mladoženja svojoj kući 
prije svatova, te ih pri dolasku čeka pićem i mezetom. Po novom 
pak običaju ide mladi s mladom ispod ruke pred svim svatovima. 



— 93 — 

Pri izlazu iz crkve dočekuje svatove s tabakom najprije onaj, koji 
je za vrijeme vjenčanja posluživao, držeći blagoslovljenu vodu i- 
drugo, što je trebalo. Prolazeći mimo njega svatovi, svaki mu po. 
nešto novca spusti na tabak. Idući svatovi putem bacaju po svje- 
tini desno, lijevo šećerke, a djeca ih pobiru. Uz put dočekuje sva- 
tove koji kahvedžija, iznesav pred njih kakav kahveni sud s kah- 
venim šerbetom. Jednom rukom pljusne šerbe po putu, a u drugoj 
mu je tabak, na koju će mu svaki svat baciti koju paru dara. 
Mjesto šerbeta dočekuje što gdje svatove bardakom punim vode. 
Sud se pred svatove hiti tako da se razbije, a voda razlije. Svatovi 
pak prolazeći dobacuju dotičniku novčani dar. Ko prvi dojavi 
mladoženjinoj kući, da su svatovi na domaku, onaj će biti obdaren 
čevrmom ili maramom. Kad su se svatovi prikučili dvoru do na 
nekoliko koračaja, zapjevaju im u kolu djevojke: 

Dobro došli, kićeni svatovi, 

I doveli lijepu djevojku. 

Jesi li se, kume, umorio? 
Kum je u svatovima starješina toga dana, pa valja, da svi svatovi 
uvažuju njegovu riječ. Što god se dakle hoće, ne ide bez privole 
kumove. Na pragu vrata od dvorišta mladoženjine kuće dočekuje 
njegova majka mladu, a ako je uz nju mladoženja, onda mladence 
8 grančicom ružmarita ili bosioka i čašom blagoslovljene vode, te 
ih njome poškropi i čestita im. Prije nego će mlada stupiti preko 
praga, sagne se i poljubi prag, a onda ljubi oboje svekrvu u ruku 
ili stariju ženu, koja ih je mjesto svekrve dočekala. Je li ih pak 
dočekala koja od mlagjih žena, onda se s njom ljube u lice i zah- 
valjuju na čestitanju. Tu pred pragom budu mladenci posluženi 
slatkom i vodom ili kašičicom smiješanoga meda i masla. Biva da 
u kući bude sve teklo ugodno kao med i maslo. Skropljenje bla- 
goslovljenom vodom biva i pred kućnim pragom, a mlada i kućni 
prag ljubi. Po do nedavnom običaju stao bi mladoženja na kućnom 
pragu s odignutom desnom rukom, kako mu mlada može ispod 
roke proći u znak, da je od onog časa pod njegovom vlasti. Neg- 
dje mladoj dodadu muško djetešce u naručje odmah pred vratima, 
negdje kad uljegne u kuću i sjedne. Mlada dijete malo pomiluje, 
pa daruje čevrmom. Svatovi su dakle došli, mladu doveli, te se 
li po odregjenim mjestima. Kroz nekoliko vremena eto i 



— 94 — 

.mladina ruha, ako nije prije stiglo, dok su svatovi otišli i vratili 
se iz crkve. Udaje li se djevojka podalje od svog mjesta, može se 
njezino ruho spremiti dan prije ili ići za svatovima, kad oni po- 
gju. — Po dolasku u mladoženjinu kuću svatovi piju i mezete, 
vode vesele razgovore, idu kolu i hvataju se. Djever je uz mladu, 
on je poslužuje, ide s njom u kolo i iz kola. Ni mladoženju ne 
zaborave, pa i on do mlade poigrava u kolu, a odabrani se doma- 
ćin brine, da taj dan ništa ne uzmanjka. Malo kad kolo igra bez 
pjesme. Silne se tu pjesme mijenjaju: sad jedna, sad druga, a 
mnogo puta ne izostane mjestimice ni ova : 

Hajte, druge, da igramo. 

Da igramo i pjevamo, 

Dok se nijesmo razudale. 

Kad se mlade ražu damo, 

Ne da vojno ić' u kolo: 

Sjedi more, čuvaj dvore, 

Čuvaj dvore, kupi trolje ! 
Okolo ručanog doba utiša se kolo i pjesma. Sofre su ili stolovi 
namješteni. Po do nekadašnjem običaju nijesu mlada i djever sje- 
dali za ručak sa ostalim svatovima, nego su neprestano stajali dvo- 
reći, dok nijesu svi svatovi blagovali, a onda bi se njima dvoma 
dalo, da što založe. Sad se ovaj običaj skoro po svim mjestima iz- 
gubio, a osobito po gradovima, te za ručkom sjedi u pročelju mla- 
doženja s mladom. Do njih su djever i djeveruša. Jelo se za jelom 
pred svatovima izmjenjuje. Kad dogje vrijeme, donese se pred kuma 
glava od pečenke, okićena cvijećem ili čim drugim. Kum okrene 
koji put pečenu glavu i izrekne, kako mu se svigja, te pokraj nje 
spusti novČAni dar. Pečena će glava obići sve svatove i svi će je 
redom darovati. Nije li došla pečena glava, doći će mjesto nje ve- 
lika kašika varjača, puna pilava i počevši od kuma obići će sve 
svatove i biti darovana. Nije li uneseno ni jedno od ovog dvoga, 
onda će svatovi darovati pitu ili pilav, kad se predan j ih donese. 
Za vrijeme ručka sviraju svirači, gdje ih ima, a gdje ih nema, ondje 
pjevaju djevojke pripjevajući pojedine svatove i svatice. 
Mi igrasmo i pjevasmo, 
Svekra babu pripjevasmo. 
ti svekre, hvala našo, 



— 95 — 

Đaroj nama pjesme naše. 
Čestita ti kesa bila, 
I u kesi desna ruka! 

Kad daruje: 
Hvala tebi, svekar babo, 
Ti veselja dbčekao, 
Od sinova i kćeriju. 

Djeveru : 
djevere, diko naša, 
Daruj nama pjesme naše, 
Darovo te Bog, pomogo te Bog ! 

Kad daruje: 
Hvala tebi, mlad djevere, 
Ti se junak oženio, 
Onom dragom, kojom otio I 
Ni jedna se osoba neće propustiti, a da se gornjom ili njoj sličnom 
pjesmom ne pripjeva. Evo još jedna brojanica: 

Ko najljepše za sofrom sjegjaše? 
Kum najljepše za sofrom sjegjaše. 

Djeveru : 
Ko najljepše za sofrom sjegjaše? 
Ponajljepše djever sjegjaše. 

Starom svatu: 
Ko najljepše za sofrom sjegjaše? 
Ponajljepše stari svat sjegjaše. 
Tako se obregjuju svi svatovi, a dariva svaki. Poslije ručka valja 
saprati ruke. Djever pogje s legjenoni, a mlada s ibrikom i mara- 
mom naokolo, te mlada polijeva ruke, ujedno dajući maramu, da 
se otiru. Ko god će ruke nad legjenom prati, taj već unaprijed 
drži u jednoj ruci novac, što će ga spustiti u legjen, čim ruke 
umije. Što dara pane pečenoj glavi, varjači, pilavu ili piti, to spa- 
da onima, koji su se bavili zgotovljanjem ručka. Što dara pane 
djevojkama, kad pripjevavaju, to one megju se i dijele. A što dara 
pane u legjen ono je mladino. Ovi svi običaji još traju svuda osim, 
gdje se suviše po modi dalo. Iza ručka se nastavlja veselje, igranje 
i pjevanje. Pjesma se za pjesmom izmjenjuje, negdje ovako, negdje 



— 96 — 

onako. Pa od mnogih neka se makar jedna čuje, koja se takogjcr 
u nekim mjestima pjeva: 

Megju dvjema gorama, 

Megju dvjema vodama, 

Dvoje mlado zborilo: 

^Hajd' da idemo spavati, 

Ko se prije probudi, 

Jedno drugo da ljubi." 

Bog pomože djevojci 

Pa se prije probudi 

I junaka obljubi, 

A onda mu govori : 

„Ustan' gore, ljubljeni, 

Vidjeće nas dušmani, 

Đokazaće rodbini. 

Da smo mladi ljubljeni, 

A mi nijesmo bora mi ! " 
Mladoženja može i ne obdržavati potpuna ručka, pa će se svatovi, 
posluživ se, po volji pićem i mezetom, razići, a ostati mladež igra- 
jući i pjevajući. Ako otalen nije daleko razveze se igranje kola 
sokacima čak do mladine i kumove kuće, pa opet natrag inladože- 
njinoj kući. Pred večer se stanu opet svatovi okupljati. Obdržavaće 
se svečana svatovska večera. Svi običaji, što su se imali sprovesti 
za ručkom, sprovešće se tekom večere. Ako ne ranije, a to naj- 
kašnje pred večeru skinuće koja žena s mlade duvak i baciti ga 
megju djevojke ili mahnuti njime po djevojkama, želeći im time, 
da i one, što prije dogju pod duvak, to jest, da se poudadu. Pošto 
večera progje, produljuje se pirovanje. U neko doba po večeri 
unijeće se svatovima crna kahva. Počastiv se svatovi crnom kah- 
vom i darovavši fingjane, u brzo po tom eto im mlade s djeverom 
i jednom ženom, koja drži na tabaku složene boščaluke, što ih je 
s majkom svojom priredila i za pojedine osobe odredila i u sanduk 
složila. Mlada će najprije pristupiti svekru, poljubiti ga u ruku, te 
mu spustiti na krilo dar, što joj ga žena stojeći uz nju, s tabaka 
dodaje. Nema li mlada svekra, da od njega počne darivanjem, onda 
će početi dijeliti darove počam od kuma, pa sve dalje redom. Kako 
mlada spušta darove, tako i nju mogu svatovi odmah darivati. 



— 97 — 

Dar ne, što ga oni mladi daju, sastoji u norcu, a zavisi o tom, 
kako koji zauzimlje važnije mjesto kao svat. Ako nijesu svatovi 
ovog pata darovali mladu, darovaće je kasnije, kad po drugi put 
dogje, da se b njima oprosti, a to biva pred što će mlada poći u 
ložnieu. Tko pri polasku u ložnicu izuje mladu, naći će u obući 
novčani dar. Djever mladu najragje dariva prstenom. Zanimivo je 
ove večeri, kako se u Lijevnu daje „top" svim momcima, koji su 
po danu igrali u kolu. Taj se 7,top" sastoji u tom, što se u rubac 
zaveže po raalo od svake vrste jela, pa se umota i dadne momku. 
Djever i kuma, ili kako je još zovu jenga ili jengjija, prate naj- 
prije mladu u ložnieu, gdje je za počinak sve prostrto i namješ- 
teno. Za djevera je na dušek metnuta čevrma, a za to on razastre 
čaršaf po dušeku, pouamjesti jastuk, te se malo provalja po du- 
šeku, što se tumači kao izraz želje, da Bog dadne mladi i mlado- 
ženji dosta sinova. Još se djever i kuma nijesu rastali s mladom, 
a već doprate mladoženju u ložnieu. Tu se pratioci s dvoje mladih 
pozdrave, te se povrate natrag svatovima i pir uju dalje, dok je 
volja kumova, ili dok ga tko god ne pođrgeti, da je vrijeme ras- 
tanku. Djevojke tada zapjevaju : 

Hajte, druge, da se rastajemo, 

Neka gradu, neka Carigradu, 

A nas dvije u jednu mahalu 

Za dva brata, a u jedna vrata. 
Iza toga nastaje pozdravljanje s ukućanima i megjusobno pozdrav- 
ljanje svatova - razlaz. Mlada osta, svadbe nesta. Slijedeći dan 
mlađa ustaje najranije, umije se, Bogu pomoli i obuče. Gdje ima 
u kući starijih, ona će ih probuditi na uranak. Mlada unosi legjen 
i polije svakom na ruke, da se umije. Pokraj mladoženje će spus- 
titi njemu donesene i namijenjene donje haljine, što će ih tog 
jutra obući, kad ustane, umije se i Bogu pomoli. Kad su sva če- 
ljad opremljena, unijeće mlada kahvu i rakiju. Dodajući kome od 
starijih rakiju ili kahvu, ljubi ga najprije u ruku. Ovom prilikom 
daje takogjer donesene boščaluke svekru i svekrvi, te ostalim, ako 
im nije razdijelila darova u večer. Svekar i svekrva, pa ni ostali 
ne će propustiti, a da mladu nevjestu ne daruju tada ili poslije. 
Prvog jutra ide zet pozdraviti punicu i njezine ukućane s bocom 
tako zvane „slatke" ili „medene rakije", jer je ovo rakija zbilja 



— 98 — 

zaslagjcDa međom. Punica opet sa svojim dočeka zeta, pa izljubivši 
se i ispitavši, pogoste se i počaste. Ako nije možda prije zet darovao 
svasti i punicu, darovaće sada pri rastanku. Prve nedjelje ili dru^e 
koje svetkovine iza vjenčanja ići će mlada u crkvu. Tada se nagju 
kod mladine kuće sve svatice i pozvane druge žene, te će mlada 
s njima u crkvu. Tu ona dadne kumi čevrmu, što će je ova 
spustiti na tabak u crkvi mjesto mladinog dara u novcu. Poslije 
crkve doprate opet mladu kući, posjedaju, odmore se i počaste. 
Mladoženja pak mora ići isti dan u crkvu ili sam ili, ako je ikako 
moguće, s kumom i djeverom. Mlada je dakle otpočela novi život 
u novoj kući. Kako je prvo jutro uranila i posluživala, onako je 
ta dužnost prati sve dok ne postane majkom, pa i dalje, ako nema 
koga mlagjega, da je izmijeni. U kući ne radi ništa bez pitanja i 
privole svekrvine, niti ide bfez svekrve kuda u pohode. Sramota je 
bila vigjati muža i ženu, da sami hodaju izvan svoje kuće, ili da 
se pred kim starijim gledaju, jal nasmiju, a osobito pred svekrom 
i svekrvom. Tim se starijim iskazivalo štovanje, a stariji su radi 
toga svoje mlagje volili i cijenili, njima se ponosili. Mlada iskazuje 
starijem štovanje takogjer za ručkom i večerom. Ona se naime ne 
će spustiti, dok stariji ne rekne: „Sjedi nevjesta!" Kad stariji 
otklen dolazi kući, nikad ga mlada ne dočekuje sjedećke, nego 
pred njim ustaje na noge. To isto biva i kad joj muž dolazi kući. 
Kad se mlada umilila mlagjima, a prisvojila ljubav i srca starijih, 
onda sa svojim mužem lasno prolazi. Protekav neko vrijeme nakon 
vjenčanja stane se mlada opremati majci u pohode. S njom će biti 
u pratnji svekrva kao ponajpreča. Gdje mlada nema svekrve, pra- 
tiće je pozvane žene od domaćinove strane. Biće pozvane vjenčana 
kuma i starosvatica, po još koja druga kuma i prija. Mlada će 
svojoj majci poručiti, kada će joj i koji dan doći s pohagjanima. 
Ćini to nekoliko dana unaprijed jedno, da joj majka imadne vre- 
mena pripraviti se za doček pohogjana, a drugo, da joj majka 
niogne pozvati koga hoće sa svoje strane na prisustvovanje veselju 
onaj dan, kad budu pohogjani, Najobičnije vrijeme za pohode jesu 
popodnevi nedjelja ili inih svetkovina. Kad je mlada dovedena iz 
kojega drugoga mjesta, onda se spremi s kime iz roda muževa ili 
s mužem u pohode majci na više dana. Prigodom pohoda nosi kći 
majci i ocu što može vrijednije darove. Manje vrijednosti nosi 



- 99 — 

-darove ostaloj rodbini, ako je ima u roditeljskoj kući. Kad su po- 
hogjani u istom mjestu, goste se po podne i provesele kod mladine 
kuće do pred večer, a onda se zahvale, pozdrave i odilaze. Do 
nekoliko dana iza ovih pohogjana pohodiće majka sa svojim pri- 
jama i konama kćerku, te donijeti njoj i zetu gizdave darove. I 
tom se zgodom sastaju žene, koje u pohode dolaze s onima, koje 
ih dočekuju, pa se sve skupa opet počaste i provesele. Prošav 
jedni i dragi glavni pohogjani, tada će kojim zgodnim svečanim 
popođnevom pozivati mladu na kahvu : kumova, djeverova i staro- 
svatova obitelj. Ima nekih mjesta, gdje mlada polazeći i na kahvu, 
nosi darove svim članovima svake ove obitelji, a ima mnogo mjesta 
takogjer, gdje mlada ništa ne nosi, već ako hoće, ponese kakvu 
malenkost djeci, gdje djece ima. Nego kako se vidi u nas Hrvata 
po Bosni i Hercegovini u svakom slučaju ide dar za dar, a to bi 
trebalo drugačije urediti. Posve je lijepo i pripomoći djevojku, 
kad se udaje, ali nije lijepo, što ona mora svakoga darovati, tko 
god nju daruje. Svakako bi bolje bilo s ovim običajem prekinuti, 
pa da djevojka ne dariva nikoga, te bi joj ovako ostalo sve, što 
je od koga na dar primila, inače dar za dar, slaba ili više puta 
nikakva korist od svih darova. 

Svi su obredi katoličke crkve širom bijeloga svijeta jedni te 
isti, a to sam i do sad ovdje isticao. Samo što sam držao neophodno 
nužnim, to sam iz crkvenog obreda mjestimice u ovu radnju uzi- 
mao, pa sam tako i obred vjenčanja unio doslovno. 



-r »-i- i i i I nw!rmm^9ffiBftH 



D. Bolovanje i liječenje. 

Ništa B6 nije sa zdrayljem ierniješalo. 
Hrv, narodna rijeci 

Zdravlje, zdravlje i opet zdravlje 1 To je oajplemiDitije Uago^ 
što ga Bog čovjeku daje, a mnogi ga nezDa čuvati ui cijeniti 
drukčije, već kad ga naruši ili pokvari, pa onda jao i pomagaji 
daj traži lijeka! Nu može se uza sve čuvanje dogoditi, da čovjeka 
spopane kakva ljuta boljetica, kad i ne misli, otklen joj se i ne 
nada. Hrvatski narod po Bosni i Hercegovini za prošlih vremena 
neuk, nevješt, bez liječnika i bez ljekarija bio je sam od svoje 
prirode upućen na Božiju prirodu, pa da iz nje svojim prokušanim 
iskustvom, a na razne načine priregjuje lijekove za razne bilo 
vanjske, bilo nutarnje bolesti, kada ga snagju. S toga se još većina 
bosansko- hercegovačkog svijeta nekako klone liječnika i nj^ovih 
ljekarija, ma da se to ni na koji način ne da opravdati. Kad pri- 
zovnuti liječnik može biti dobar, ako pomogne bolesniku, ne znani^ 
zašto ne bi bio dobar isti liječnik, ako i ne pomogne bolesniku, . 
Ta zar ima gdje liječnik, koji od smrti lijeći?! A kad se traži 
bolesniku savjet liječnika i njegova pomoć? Malo se kad traži na 
vrijeme, nego onda, kad je kasno; pa ne bi li pomoći, e onda je 
liječnik bolesnika umorio svojim ljekarijama. Bor;<veći u jednom 
povećem bosanskom mjestu, desio se sličan slučaj s jednom gos- 
pogjom u mome neposrednom susjedstvu, s tom razlikom, da liječ- 
nik nije dotičnu gospogju umorio, nego joj je savjetom i ljekarijama^ . 
te svojom požrtvovnošću pripomogao, koliko se dalo, ali joj je zato 
potpuno opravdano rekao pregledajuć je prvi put: „Hvala Boga 
vi bosanske gospoje i ne znate drugo, nego po tri godine dojiti 
dijete i poslije godinu dana bolesti zovnuti liječnika." Kasno tra- 
ženje liječnika obično se grozno osvećuje. Navešću i o tom ovdje 
jedan istinski primjer, što sam ga očima vidio prije nekoliko go- 
dina nalazeći se u bolnici jednog našeg okružnog grada. Jednoj^ 



— 101 — 



-dana đogje u istu bolnicu vrlo vigjen, inače, izuzev lijevu ruku, 
sdrav^ rumen, seljak iz planinskih krajeva. Moglo mu je onda biti 
35 — 40 godina. A što mu je bilo lijevoj ruci? Evo šta, po njego- 
^vom vlastitom kazivanju. Skočila mu nekakva čibuljica ispod lakta 
a on čeSi po malo danas, po malo sutra, a ono sve gore. Neko ga 
odvraćao, da ne ide doktoru, neko mu govorio, da privija sad ovo, 
«ad ono, pa tako radeći otrovao krv. Otrovana se krv s mesom 
naglo pretvarala u gjubre, a gjubre curilo neprestano, dok nije iz 
cajele ruke do iznad lakta sve tako napolje isteklo, a ostala samo 
koža okolo kostiju. Koža je pocrnila, osušila se i ispucala. Kosti 
8a crne poput gavrana, a zvečale su kao najsuhlja jelova daščica. 
Vidjelo se izmegju dvije podlaktice sa strane na stranu kao izme- 
gju dva crna štapića. Pa šta je vrli okružni liječnik rekao na, 
pripovijedanje onoga jadnoga čovjeka? Rekao mu je doslavno ovo: 
^Da si, dragi moj, odmah sprva došao k meni, imao bi kroz 7, a 
najviše kroz 14 dana svoju potpuno zdravu ruku; a ovako je mo- 
ramo odrezati kao suhu granu od stabla i to čim prije, dok ne 
bude kasno." To se i dogodilo odmah po podne još istoga dana. 
Dakte nema druge, nego na vrijeme tražiti liječničke pomoći. Ali, 
po5to se i mnogim narodnim lijekovima ne može poreći baš svaka 
vrijednost, to s«m nastojao po mogućnosti pribrati što više narod- 
nih lijekova, ujedno i s načinom, kako ih narod pripravlja i upot- 
rcbljuje proti raznim bolestima. 

Kad glava boli. 

Izreže se kumpira na kolutove, ti se kolutovi meću po šlje- 
počicama i po čelu te se povezu. Mjesto krumpira mogu se uzeti 
kolutovi od crvenog luka, ali ih valja prije metanja posuti samlje- 
venom kahvom. Dobro je takogjer u čistu šljivovicu rakiju zamb- 
čiti čista platna, malo ga ocijediti i metnuti na tjeme. Neki mjesto 
toga štuku koprive pa meću po tjemenu. Oini dobro i kad se 
nakadi nad prženom kahvom. I u razblaženo sirce vicovo ili jabu- 
kovo kvasiti krpu pa po čelu metati, nije rgjavo. 
Kad ima vatre u očima. 

Uzme se čaša bistre vode, metne se n nju grančica suha 
bosioka (fesligjena) i prenoći na vedroj noći. Iza toga se onom 
vodom ispiru oči i kvasi se čista krpica pa po očima meće poćešće 
puta. Uzima se i volovska bijela džigerica, kad je muško, a krav- 



— 102 — 

Ija, kad je žensko. Otkine se komad džigerice, pospe se stučenima 
šećerom i meće se na oči. Može se uzeti i govegjeg mesa, stući 
ga pa metati na oči. 

Kad su oči vrlo krvave. 

Uzme se česno bijelog luka, očisti se i na srijedi provrti, pa 
nadnese nad oko, a onda žena, koja ima u prsima mlijeka, muzne koju. 
kapljicu kroz česno u oko; malo će ugristi, ali ne smeta. Ovo pre- 
dusreta. da se ne nametne biona. 

Kad su podušnice. 

Umoči se komad platna u mlak zejtin, pa se meće po poduS- 
nicama. To ih razbije. Može se pariti i sjeni om, (neopranom)^- 
vunom. Komad se vune ugrije i metne na podušnice. To se češće 
ponavlja. Mjesto vune može se uzeti i stara, neoprana vunena 
čarapa. 

Kad oteku žlijezde ispod uha. 

Negdje zovu podušnice, a negdje žlijezde, što je jedno te 
isto, pa je i parenje isto. Ove vrsti nateknutih žlijezda nastaju, 
najviše od jake prehlade. 

Kad oteče obraz. 

Ugrije se i osoli slatkog mlijeka. U mlijeko se moči komad 
platna, malo se ocijedi i privaljuje po obrazu. 
Kad je čir u grlu 

Valja čeknuti, dok čir sazrije, a onda se uzima i guta češće 
puta soka od limuna ili međa, a dobro je uzimati i jedno i drugo, 
skupa, pa će se čir provaliti. 

Kad iz nosa krv teče. 

Da sa krv zaustavi, uzme se sud s hladnom vodom, te se 
onom, u koga krv teče, sipa vođa poizvisoka na vrh tjemena ili 
na žile ispod zatioka. Postupa se i drukčije. Ako naime curi krv 
samo iz lijeve nozdrve, podigne se dobro u vis lijeva ruka i podrži 
nekoliko, krv će prestati. Isto se čini i s desnom rukom, ako krv 
teče samo iz desne nozdrve. Obje se pak ruke podižu u vis, ako 
krv ide iz obje nozdrve. 

Kad ko ima žvalje. 

Kad se ko iz pogana suda napije vođe ili šta drugo, ili iza 
koga žvaljava pije, dobiće i on žvalje, to jest, stane mu se sakup- 
ljati plijesan na skrajnim sastavcima usana. Pod onom plijesni 



— 103 — 

ispuca koža, pa je vrlo razno vidjeti, a osim toga i boli. Da tih 
žvalja nestane, treba ih češće maznuti po malo blatom iz uha. 
Može se uzeti i čiste krpe, pa je uz duljinu ispresavijati, a onda 
uzeti jednom rukom za jedan kraj, a drukom za drugi, te metnuti 
megju usne, a glavom kretati desno, lijevo tako, da krpa po žva- 
Ijama tare. Pošto se krpica zategnuta drži boljeće, ali će se žvalje 
istrti i malo po malo proći. 

Kad je krastava ćela 

Većinom ispod svakoga zahoda ili prohoda teče jarak ili po- 
točić. S obje strane jarka ima crnog, puna vlage gjubreta. Neko- 
liko koraka dalje od zahoda, uzme se malo onog gjubreta i metne 
u krpu, a u krpi se zavijeno metne u večer na kraste, pošto se 
prije čim preko čela poveže glava, da ne bi niz nju curila voda 
iz onog gjubreta. U jutro se krasta opere čistom vodom i namazu 
kravljim maslom. Vas taj postupak valja ponoviti nekoliko puta. 
Da se u takom slučaju sačuva rublje, meće se što staro pod glavu. 
Kad djeca imadu perutac (Vierzger). 

I ovu je bolest ružno gledati, a dugo traje. Protiv nje so 
u /me bijelog graha, poprži se i samelje kao kahva, te se pomiješa 
s mladim kravljim maslom ili kajmakom, a one se smjese na pe- 
rušci uzima i polagano perutac maže. 

Kad boli meso oko zuba. 

Mnogi, koji od tog pate, meću pijavicu. Uzme se cjevčica, u 
cjevčicu se metne pijavica. U kom je otvoru cijevi glava pijavice, 
onaj se otvor vrlo oprezno prinese mjestu, gdje najgore boli. Tu 
se cijevi pritisne, dok se pijavica prihvati. Pošto se prihvatila, 
snima se s nje cijev polagano tako, da zadnji kraj pijavice ostane 
iz otvorenih usta napolje viseći. Tako je isključena mogućnost, da 
pijavica ide niz grlo. Uzme se takogjer žalfije ili kadulje i šapa, 
pa se skuha u vodi, a skuhano se zamedi i što vrućim ispiru se 
usta. Dobro je samim stučenim nišadorom natirati meso okolo zuba. 

Kad zub boli. 

Koji god zub boli, on je ili načet ili šupalj. Ako je šupalj 
zub, upotrebi se ona voda, što u njoj kujundžije sapiru razne stvari, 
a zove se po nekim mjestima srijež. Te se vode posve oprezno 
spusti iz čega kapljica u zub, čuvaj uć se da ne ode niz grlo, jer 
u onoj vodi bude svašta, pa bi mogla naškoditi, ali ako dohvati 



— 104 — 

zdravih zuba, ne škodi im ništa, a šuplji zub ne će više boljeti. 
Da se sačuvaju zdravi zubi i oko njih meso, dobro je ispirati ih 
iz jutra svojom zdravom mokraćom. Najbolje je ipak spavati po 
noći u čarapama. A dobro je ispariti noge u mlakoj, posoljenoj 
vodi. 

Kad djeca imadu krupicu. 

Koje dijete ima krupicu ili izasute bobuljice po jeziku, ono 
dijete neprestano bali i bale mu se cijedeći otežu. Uzme se neko- 
liko zrna karanfila i dobro se u čem ispeku na vatri. Zatim se 
uzme nešto šapa, a na šap se metne samo trunka-osve malo mavi 
ili modrog kamena, te se sa šapom ispeče. Poslije se doda malo 
kne. a ponajviše se dometne žutog šećera. Sve se navedene stvari 
štuku zajedno u jedan prašak. Kažiput se od jedne ruke okvasi u 
vođu, a zatim okrene u onom prahu, te se onda njime djetetu 
dobro istiru usta. Dok se istiru, dijete je potrbušeno, kako će mu 
I sve iz usta curiti napolje. Dosta je sigurno proti krupici i to, kad 

se uzme mačka, i vrh se njezinog repa umoči u med, te se ome- 
đenim vrhom istaru dijetetu usta. 

Kad ko ima grlobolju (difteriju). 

Proti ovoj strašnoj bolesti ratuje narod na razne načine 
Najprije se razrezu kiseli krastavci i njima se obloži grlo, čim se 
bolest pojavi. Mjesto krastavaca uzima se i kreketuša žaba, živa se 
razpori, posoli i njom grlo obloži. Uzme se potanko odrezan komad 
slanine, kako se njim može obložiti grlo, pospe se istučenim sum- 
porom i grlo se obloži. Dalje je dobro uzeti u čašu soli i tuknuti 
na 80 žumance od jajeta i dobro ga sa soli umiješati, po lanenoj 
krpi razmazati i grlo obaviti. 

Dobro je i to, kad se uzme tindžan lanenog sjemena, findžan 
ječma, oboje se stuče kao brašno i saspe u proključalu vođu u tavi, 
skuha se i napravi lapa, koja se meće mlaka na čistu, staru krpu, 
te se po grlu privija. Čim se ohladi, opet se pogrije ili druga lapa 
čeka skuhana. Na posljetku mnogi puste tri pijavice ispod brade 
po grlu, da potegnu nečistu krv. 

Kad je premuklost u grlu. 

Osoliti vodu, pa kad provri, snimiti i nadnijeti se nad nju 
otvorenim ustima, pokriv se čim po glavi, udisati onda što više 
pare u se, sve dok se voda ne ishlađi. Ovo se ponovi nekoliko 



^!:§ftSi»š2^i««Kirif'£SMLe»^ 



— 105 — 

puta, pogrijavajući vođu, ali se poslije toga valja dobro umotavati, 
đa se znoJĐo ne prehladi. 

Kad je kašalj rikavac. 

Kao najbolje sredstvo proti rikavcu daje narod djeci piti 
mlijeko od bijele krave. Ili se u zašećerenu crnu kahvu u findžan 
kane malo što finijeg zejtina. te dati, da dijete take kave popije 
tri, četiri tindžaua, ali ne uzastupce, nego dnevno i kašalj će se 
ublažiti. Kao treće sredstvo skuha se u pol litra mlijeka dva do 
tri struka divljeg maka s korjenom, lišćem i svim, pa se pije onog 
mlijeka po jedna čaša u jutru, podne i u večer. I u vinsko sirce 
močiti obični šećer, pa neka dijete pijuče. 

Kad je obični kašalj. 

Malo pelina, malo žalfije, komadić žutog, komadić crnog 
šećera, sve skuhati kao čaj, ali tako, da na pol litra savrije, proci- 
jedi se. zamedi i tekom dana popije. To se čini nekoliko dana. 
Kad su gute sdvora oko vrata. 

Najbolje je ispeći morsku repu, izgnječiti je i vruću privijati 
okolo vrata po gutama. Gdje nema morske repe, neka se upotrebi 
mjesto nje vruća krmeća nečist. 

Kad oteku žlijezde ispod uha. 

I njima je kao i mnogom uzrok prehlada. Treba ih pariti. U 
to ime uzme se sjerne, neoprane vune, ugrijava se i njom se žli- 
jezde pare. Sjerna se vuna može zamijenili neopranim, vunenim 
čarapima. Može se osim toga pariti platnenim krpicama, umačući 
ih u ugrijan zejtin. Cim se god od ovog troga pari, valja što češće- 
mijenjati. 

Kad je upala pluća. 

Uzme se crvena repa, čukundruk, izriba se na erende, onda 
se onako izribana uzme u šaku i šaka se s repicom umoči u čistu, 
hladnu vodu, a po tom se opet iznese repica onako u stisnutoj 
šaci, ocijedi se dobro u čašu i ona se voda iscijegjena pije. Kad 
se potroši jedna voda, ocijedi se druga. 

Kad odrasli imadu sandžije 

Sandžija ili tišnica počne žigati obično s prve strane prsiju. 
Kad se oćuti, skupi se svih pet prsta jedne ruke, pa se skuplje- 
nim vrhovima na onom mjestu, gdje žiga, kucka isprva sve po 
malo, a što dalje, to sve jače i jače. Boliće, ali će se sandžija raz- 



— 106 — 

biti i proći. Proti sanđžije upotrebljuje se i brabonjak od parcova 
ili štakora. Brabonjak se stuče i popije u rakiji. Na sanđžiju sa 
udara takodjer list duhana podmazan medom. 

Kad malo dijete ima tišnice 
Neka se uzme komad sifona (kamrika), pa neka se na nj 
pomokri koje djete ili odraslo čeljade, a onda se malo ocijedi i 
brže onakim mlakim sifonom obaviju djetetu prsi. Po onom se 
mokrom sifonu udari suh sifon i tako stane nekoliko vremena. 
Kad je suha bolest. 
Čini se zapozna, potopi se u vodu kantarije ili crvene kitice 
(Tausendguldenkraut), pa se ona voda pije, ali druga voda nipošto. 
Kad je debela ili vodena bolest. 
Opet se u vodu potopi kantarije, pa se samo ona voda pije, 
a druga se voda ne smije piti, niti se smije piti bijela kahva. 
Kad prsi bole i baca se krv. 
Skuha se u poklopljenom sudu nekoliko lista kalapera i žutog 
šećera, pa se mlako pije. 

Kad je lupanje srca. 
Uzme se 25 drama olova, te se isturpija što sitnije može, a 
onda se uzme pol litre (50 drama) meda i ovo se oboje u jednoj 
čaši dobro umiješa, pa se uzima po jedna mala kašičica u jutru i 
u večer. Kad god će se uzeti, valja ono u čaši dobro promiješati. 
Kad je sipnja ili zaduha. 
Upotrebljuje se isto i istim načinom, što i proti lupanju 
srca. 

Kad prsi bole od prehlade. 
Uzeti ugrijanoga luga, umotati u krpu i to obložiti koji put 
po prsima, da se prsi zagriju. Uzima se za odrasle i komad mavi 
papira, naboeka se iglom i pospe samljevenim crnim biberom, pa 
se metne i poveže po prsima. 

Kad malo dijete bole prsi od prehlade. 
I za malu se djecu upotrebljuje mavi papir i naboeka se, ali 
se ne smije posipati biberom, nego se nakaplje lojem sa upaljene 
lojane svijeće, te se metne djetetu po prsima, a haljinice se sastave 
i namjeste, da se onaj papir ispod njih ne miče. Nakapani loj, 
mora onako biti mlak, kako dijete može trpiti. 



MidkL^^^et^-tiU^a^MItt^ 



— 107 — 

Kad dijete stisne prehlada u prsima. 
Treba uzeti megju prstima kamilice u kakav sudić. Na ka- 
milicu se uspe toliko fiuog zejtiiia, da je samo namoči, a onda se 
doda još žumance od jajeta. To se sve umiješa, nad vatrom ugrije, 
po komadu krpe razmaze, pa djetetu na prsi metne, kako može 
mlako trpiti. 

JKađ žličica boli od prehlade. 
Ogrijati običnog luka, metnuti u krpu i umotati, pa onako, 
kako se može mlako trpiti. metati na žličicu u večer, kad se 
legne. Može se vreo lug i vodom zakuhati, pa mlak, zakuhan u 
krpi metati, onda se ne rasiplje. 

Kad tančine bole. 
Tančine se mogu takodjer pariti mlakim lugom ili se natiru 
kravljim maslom jal lijepim zejtinom. 

Kad je oteklina ispod rebara 
Izribane na ercnde rotkve uzimati, pa jesti što češće. Ko 
nema rotkve, neka jede bijelog luka. 

Kad stomak boli. 
Kuha se u mlijeku peršun ili maj donos, pa se onog mlijeka 
pije po jedna čaša u jutru i u večer. 

Kad pati stomak prehladjen. 
Da se stomak zgrije, naspe se čašica dobre rakije. U rakiju 
se uspe nekoliko samljevena crnog bibera. Biber se s rakijom umi- 
ješa i naglo popije, da ne ostane biber u čaši. 

Kad se štuca. 
Onome, koga štucavica pati, treba što god iznenada reći, da 
se malo zamisli i prepane, pa će ga štucavica odmah ostaviti; Ili 
se metne nož u č^šu vode, pa, dok jos nož u vodi stoji, popiti 
nekoliko kapi one vođe. Dobro je navrh kašike stučena šećera 
metnuti u usta, pa nekoliko kapi vode i zajedno progutati. Susteg- 
nuti dah u se. 

Kad Ijutina mori. 
U crkvi za vrijeme podizanja, kad svećenik podigne oštiju, 
pa dok pusti kalež, izgovoriti tri Očenaša i tri Zdrave Marije, te 
preporučiti za umrle duše, za koje se nema niko spomenuti. Dobro 
je uzeti i progutati malu kašičicu svinjske masti. 



— 108 — 

Kad trbuh oteče ili podbuhne. 

Da opet splasne i opane^ kuha se u mlijeku lišće od peršuna, 
kao i kad stomak boli, pa se onim mlakim lišćem, kako se može 
trpiti, oblaže i povezuje trbuh. Vrlo dobro čini za odrasle, a oso- 
bito za djecu, kad se u mlak zejtin stopi komad platna, ocijedi 
se, pa se meće po trbuhu. 

Kad je srdobolja 

Mlako se dno tave prevuče voskom, umuti se jaje i uspe u 
tavu. U tavi se prži, dok se što može bolje zarumeni, a izjutra se 
na štesrca pojede. 

Kad ko ima trakavicu. 

Najlakše se iztjera košpicama od bundave tikve. Pojede se 
izjutra na štesrca kr(»z 14 dana po jedan findžan oguljenih koš- 
pica i trakavice će nestati. 

Kad je proljev. 

Da proljev prestane, uzmu se dvie stambolske šiške, štuku se 
i potope u vodu. Kad se dobro razmoče, ona se voda pomalo pije. 
Isto je dobro stući pelina, rutice i šavlije, pa metnuti u običnu 
čistu rakiju i kad nekoliko stane, uzeti jednu kašičicu. 
Kad je oganj ili vrućica. 

Naspe se u kakav sud vinskog ili jabukovog sirćeta. Ovo se 
malo razblaži vodom. U razblaženo se sirce potopi košulja, pa se 
ocijedi i obuče na bolesnika, čim se ku šulja prisuši, opet se kva- 
si, ocjegjuje i oblači. Ako se zna, da oganj počinje, onda je dobro 
u toploj vođi ispariti noge do koljena, da se po tijelu istjera znoj. 
Vrućica će se razviti, ali manjom žestinom. Dobro djeluje i žabo- 
krečina. To je ona zelen sa žabljom sluzi i jajima, što je ima pri 
krajevima riječica i močvara. Te se žabokrečine nakupi i nasoli, 
pa se čašaf nakvasi, te se njime bolesniku omota trup ispod ra- 
mena, pa ispod kukova. Po onom se mokrom čašaf u omota drugi 
«uh čašaf, bolesnik se pokrije i leži tako 24 sabata. 

Kad je micina. 

Kuha se laneno sjeme, pa se ona lapa privija, da sazrije. Kad 
sazrije, onda valja nastojati, da se provali. U to se ime uzme še- 
nišna brašna i zakuha s crnina vinom i zejtinom, pa se onog 
tijesta malo na platno razvuče i privija se. Ovo valja često mije- 
njati. Ovakovo je tijesto dobro iza druge otekline, Ono ne samo 



— 109 — 

da provaljuje, nego pod njim i zrije. Za provala se micine još. 
upotrebljuje luk, gjirit safun i zečije salo. Sve troga se po uešto 
ureze u kakav sud i u sudu se sve zajedno zgnječi, što se bolje može, 
a po tom se meće na krpu i udara na micinu. 

Kad je kostobolja (reumatizam). 
Skuhaju se žile od žare, pa se kuhanim žilama oblažu bo-^ 
lesni udovi. 

Kad je divlje meso. 
Ispeče se šap pa se smrvi i posiplje. Skuha se stara hrastova, 
kora, pa se vodom izaperu rane tri put na dan, a tri put se maže 
Antoni-balzamom, što se kupi u ljekarni. 

Kad je crveni vjetar 
Uzme se suha lanena krpa, natire se kamforom i privija,^ 
češće mijenjajući. 

Kad je uboj, 
Uzme se hrena pa se sitno izerenđa, a mavi se ćage naboca 
iglom, pomaže medom, te se po medu pospe malo hrena. Da hren 
ne bi pržio, podmetne se na uboj malo tanke krpice, a po njoj 
se privali papir s medom i hrenom. Još na uboj udaraju jareću 
kožu. Kao treće sredstvo upotrebljuje se zečija glava. Ona se na- 
ime cijela stuče, pospe krupnom soli, pa se privije. Dobro čini i 
sa soli studeni i privijeni crveni luk. 

Kad je naboj na nozi. 
Kuhati bijeli grah, pa u onoj vodi pariti nogu, na kojoj je 
naboj. 

Kad je lišaj. 
Da lišaj progje, uzima se zivt iz čibuka i njim se po mala 
maže nekoliko puta. 

Kad je isap po koži. 
Da isap po koži progje, dobro je mazati i trti jakim sirćetom.^ 

Kad je sugreb. 
Potare se niz izasuto udo komadom kojnskog pokrovca, pa 
se onaj komad pokrovca hiti preko kuće. 

Kad su bradavice. 
Glavicu crvenoga luka razrezati pa potrljati bradavice, onda 
opet crvenom svilom svezati glavicu u cijelo i zakopati u zemlju. 
Pomoglo je takogjer, kad su se saprale bradavice vodom, što je 
konj povraća iz usta, kad pije vodu. 



— 110 — 

Da se povuče vatra. 

Umutiti bjelanjak sa komadom šapa, onda metnuti na vlakno, 
pa priviti na dlane i na tabane. 

Kad je stiska u prsima. 

Nabocka se plavi papir, pospe se prosijanim tamjanom, polije 
rumom i meće na prsi. 

Gatka o bradavicama. 

Kad dvoje jaše na jednom konju, neka se rekne: „Jaše dvoje 
zasebice, nose moje bradavice," a prama njima otresati s ruke. 

Izbrojiti bradavice, pa na lijepom štapiću zarezati oniko puta, 
koliko ima brudavica, pa štapić bacati ffđje na raskršće. Ko nagje 
i odnese štapić, onaj će odnijeti i bradavice. 

Doklen gdje u kući ima bolesnik, dotlen ga obilazi rodbina, 
susjedi i prijatelji kazujući što kakve lijekove, za koje misle, da 
bi mogli pomoći bolesniku. Kako ljudi većinom rade po danu, 
manje mogu obilaziti bolesnike po danu. Ljudi toj kršćanskoj duž- 
nosti naspram bližnjega udovoljavaju s večera, kad mogu dulje 
posjediti i s bolesnikom se porazgovarati. Žene obilaze bolesnika, 
kad god mogu. Malo kad koja žena ide obilaziti bolesnika bez 
oblažaja. Kao oblažaj nose se : limunovi, naranče, kahva i šečer. 
A ako je*u bolesnikovoj kući potreba, da bude i pića za podvorbu 
posjetnika, onda ko može i koliko može, ponese ili pošalje pića, 
kakva hoće. Cesto je u bolesnikovoj kući jedna ženska glava, pa 
joj je nemoguće na sve poslove doprijetiti, ili je možda žena sama 
bolesna. U ovakim slučajevima priskoče i pripomognu rogjakinje i 
susjetke. Iz rodbinskih se i susjednih kuća vrlo rado sjećaju bo- 
lesnika i raznim jelima, a osobito kad se zna, koje jelo bolesnik 
jede rado, a isto se jelo u kojoj kući gotovi. Mnogi put ode koja 
žena sama, ili pošalje koga mlagjega, da upita, da li je bolesniku 
po volji jelo, koje ona onog časa u svojoj kući gotovi, pa da mu 
se spremi. I pri podvorbi posjetnika, ustreba li, pripomažu rogja- 
kinje i susjetke. Naš je hrvatski narod uvjeren, da čini dobro 
djelo, ako za vrijeme bolovanja osobito pazi i obilazi bolesnika, a 
drži kao nešto ružno ili nedostojno, ostavljati ga sama, bez obzira, 



— 111 — 

je li bolest opasna i prelazoa ili ne. Još ogromna većina hrvatskog 
naroda u Bosni i Hercegovini ne vjeruje žalibože, da ima bolesti, 
koje moga prelaziti s bolesnika na drtige zdrave osobe, pa to biva 
uzrok, s koga se mnoga teška bolest širi, mjesto da joj se čuvanjem 
na put staje. 



E. Smrt i pokop. 

Od smrti nema lijeka.. 
Hrv, narodna riječ. 

Gdje god je u kući bolesnik, nastoje akućani, da mu pomognu 
zborom i tvorom. Ništa se ne propusti, što bi moglo biti od koristi^ 
a da se ne upotrijebi. Ako pak svi savjeti, svi lijekovi, ne mogu 
pomoći, nijesu u stanju bolesniku zdravlja popraviti, onda mu ne 
preostaje ino, nego se pripremati na rastanak sa ovijem svijetom. 
Valja mu dakle očekivati smrtni čas, koji nikog ne prolazi. Prva 
j€ i najsvetija dužnost ukućana gledati sklonuti bolesnika, da se 
opremi sa svetim sakramentima umirućih, to J9st, da mu se zovne 
svećenik, koji će ga ispovjedati, pričestiti i svetim uljem pomazati. 
Mnogi se bolesnik ne plaši smrti, on je čeka spokojno, pa sam traži, 
da mu se svećenik što češće poziva, neka se za nj Bogu moli. Samo 
bolesnik, koji se plaši smrti, teže se odlučuje na pozivanje sveće- 
nika, osim kad već nastupe zadnji časovi, a tim se odvlačenjem 
dogagja, da gdje koji presele s ovog svijeta u vječnost, neprovi- 
gjeni svetotajstvima umirućih. Imadnu volju i odluku, ali ih smrt 
prepriječi. Dokle je god bolesnik pri čistoj i potpunoj samosvijesti, 
ukućani ga razgovaraju, tješeć ga nadom u ozdravljenje. Osjetiv 
pak sve više i više malaksanje svojih tjelesnih i duševnih sila, 
okuplja okolo sebe svoje mile i drage, te se s njima oprašta izjav- 
ljujući im uz to svoju pošljednu volju kao pravilo, kojeg se imadu 
držati u življenju i vladanju iza njegove smrti. Želi li bolesnik, da 
po njegovoj smrti bude njegova zadnja volja u svem i svačem do- 
stojno izvršena, to će radi veće sigurnosti zovnuti mjesnog sveće- 
nika, te dvojicu, trojicu ljudi, pa u njihovoj prisutnosti, a pred 
svom čeljadi, koje se tiče, očitovati svoju pošljednu volju, to jest 
biće sastavljena i napisana oporuka ili testamenat. Da ne bi možda 
radi oporuke bilo kasnije svagje, jal drugih kakvih neprilika, po- 
zove se takogjer izaslanik od strane suda, te će prisustvovati, kad 



— 113 — 

se oporuka sastavlja. Mlagjima je dužnost, dok je stariji pri samo- 
svijesti, pristupati mu, ljubiti ga u ruku, iskati oprost i blagoslov^ 
Pred Sto se opazi, da bolesnik počinje prevraćati svijest i da sa 
mu već zadnji čaši života odbrojeni, zapaliče se blagoslovljena vo- 
štana svijeća, te metnuti bolesniku sa strane ili iznad glave tako, 
kako je bolesnik nikako ne može opaziti, ako bi mu se po čem 
svijest povratila. Može tko svijeću pokraj bolesnika držati, pa je 
tmuti, kad dolazi bolesnik k sebi, da se ne straši, a prižižati je, 
kad se bolesnik zanosi. Tako se mora biti oprezno sve, dok se bo- 
lesnik s dušom ne rastavi. Desi se, pa više puta bolesnik zamre od 
teških bolova, s toga se kršćanski mrtvaci nigdje ne ukapaju prije, 
nego progju 24 sata nakon smrti. Za osvjedočenje, je li bolesnik 
zbilja izdahnuo, poslužuje se narod ogledalom. Uzme se naime ogle- 
dalo, otare se, što se bolje može, te se prinese i drži nekoliko časa 
pred ustima dotične osobe. Je li se duša odijelila od tijela, ne će 
se na staklu od ogledala ništa opaziti, to jest, biće posve čisto. 
Nije li se pak još duša s tijelom rastala, onda će se staklo od 
ogledala ovlažiti i to je znak, da je duša u tijelu i da je bolesna 
osoba samo zamrla, pa treba čeknuti, dok se povrati ili izdahne. 
Općeniti je kršćanski običaj, kad tko umre, odmah oglasiti crkvenim 
zvonima. Umre li tko po noći, oglašuje se slijedeći dan iz jutra 
rano. Po smrti valja umrlog srediti i opremiti. U Bosni i Herce- 
govini prije svega okupaju umrloga mlakom vodom, čistom krpom 
i safunom. Muške mrtvace kupaju i oblače stariji oženjeni ljudi, a 
ženske mrtvace opet starije žene. Posušiv dobro mrtvo, okupano 
tijelo, oblače na nj najljepše donje i gornje haljine, što ih ima. 
Oprema glave ide prama tome, kakva je umrla osoba muška ili 
ženska. Koja žena ima dobro uzđržanu vjenčanu opremu, biće u 
vjenčanu opremu obučena i u njoj pokopana. Potpuno opremljena 
mrtvaca unesu u sobu i smjeste na odregjeno mjesto, gdje ostane 
24 sata. Mrtvačka se postelja, bilo dušek ili krevet, uredi što ljepše 
i čistije. Ostanu li slučajno iza kupanja i oblačenja mrtvacu otvo- 
rene oči, sklopiće mu ih tko god i metnuti po novčić na gornje 
kapke, da na njima koji čas postoje, dok se kapci priklope, a po 
tom se novčići odstrane. Da ne bi usta ostala otvorena, ispresavija 
se marama, te se njome ispod brade podveže, a krajevi se marame 
svezu povrh glave. Ruke su mrtvacu na prsima prekršteue. Gdje 



— 114 - 

su ruke prekrštene, ondje se iznad njiii metne križić ili kakva 
sveta sličica. Po jastaku se s desne i lijeve strane glave pomeću 
lijepe granate čevrme. Tijelo je mrtvaca pokriveno sve do prekr- 
štenih raku bijelim pokrovom. Kad se što potrebno za mrtvaca ku- 
puje u čaršiji, nije lijepo cjenkati se, a domaći trgovac, kad zna, 
zašto je, ne će ni precijeniti. Za vrijeme od 24 sata može mrtvačka 
postelja biti smještena posred sobe ili pri kraju do kojeg zida. 
Svakako se pri smještanju uzima u obzir, da ostane dosta prostora 
za one, koji će kod mrtvaca sjediti. Kroz sva 24 sata, što mrtvac 
leži, gori mu neprestano svijeća iznad glave, a nema li mjesta, 
onda pored glave. Osim što kućna čeljad borave uz mrtvaca, makar 
na izmjenično, dolazi takogjer u kuću žalosti bližnja i daljna rod- 
bina, te komšije, znanci i prijatelji. Kako se tko, stupajući u kuću, 
susreta s pojedinim, ožalošćenim članovima rodbine umrloga, tako 
im svatko odmah izriče svoje sažaljenje riječima : „Da je zdravo 
glava, a mrtvima pokoj vječni!" Na to od njihove strane slijede 
pojedini odgovori : „Da su zdravo prijatelji I" Po izrečenom s^j sa- 
žaljenju ide mrtvačkoj postelji. Došav do nje, prva je dužnost pre- 
krstiti se, a pošto većinom stoji gdje na pogodnom mjestu blizu 
mrtvaca findžan ili čaša s blagoslovljenom vodom i grančicom mas- 
line, ružmarina ili bosioka, to je slobodno svakome, tko hoće, po- 
žl^opiti mrtvaca, mahnuv iznad njeg u nakrst grančicom, umočenom 
prije toga u blagoslovljenu vodu. Iza tog je druga dužnost kleknuti, 
te se pomoliti Bogu za upokojenje duše umrle osobe. Tako cijeli 
dan dolazi narod mrtvacu : neki prije, neki posije, a u kući budu 
posluženi čašom rakije s tabaka. Jedino nije lijepo, da nad mrtvaca 
ide mlada udata žena, .kojoj nije po vjenčanju mašila prva godina, 
A pogotovo onda ne, ako je mlada žena bremešna. Ovo ne će biti 
niti gatka, niti Bog zna što drugo, nego se hoće time jednostavno 
mlade žene odvratiti od takovih pohoda, da ne bi što možda na 
njih zlo djelovalo, gledajući mrtvo tijelo, ili da se ne bi prestravile. 
Jedna jedina prazno vjernica postoji, dok mrtvac leži, a ta je, što 
se strogo pazi, da ne bi što živa preko njeg prešlo, a osobito, da 
ga ne bi otklen preskočila mačka, jer bi se mogao mrtvac po praz- 
novjerju povukodlačiti. Kroz cijelu se noć mrtvac ne ostavlja sam. 
Svaki čas ima netko uza nj. Gdje nema u kući prostorija, ondje 
svi, koji te noći dolaze^ sjede u istoj sobi, gdje je mrtvac. U kući 



BBBB&iS 



— 115 — 

'^ik 8 više prostorija, odredi se koja. prostorija za sjedenje. Tamo 
dolaze i sjede ljudi, pošto su bili kod mrtvaca i Bogu se pomolili, 
^ene sjede u sobi kod mrtvaca, moleći se Bogu, ili se posve tiho 
razgovarajući. Ove se noći šalju umorni i ožalošćeni ukućani, da 
koliko mognu prilegnu i odmore se, a svi ostali sjede. Gdje su 
ijudi sami u sobi, tu sq duhani, razgovara i pripovijeda, a isto to 
-sve biva, kad su ljudi i žene zajedno u jednoj sobi kod mrtvaca. 
Od vremena, do vremena poslužuju sjedioce crnom kahvom, a uno- 
iše se na tabaku napunjene čaše: neke vinom, neke rakijom, a svak 
se poslužuje onim, čim mu je volja. Razgovaranje je i posluživanje 
nužno, jer se time razbija san, a prikraćuje noć. Sutra dan će u 
odregjene sate oglasiti crkvena zvona vrijeme pokopa ili sprovoda. 
Tko želi mrtvaca pratiti od kuće žalosti do hladna groba, taj hiti 
dotičnoj kući, što je običaj po cijelom kršćanskom svijetu, kao i 
to, da svećenik u prisutnosti sviju moli najprije nad mrtvacem pro- 
pisane mrtvačke molitve, pa ga blagoslovi, oškropiv ga svetom 
^odom. Nije li prije toga bio mrtvac postavljen u sanduk, onda ga 
pripravljen sanduk čeka, te će u nj biti položen iza molitve i bla- 
^goslova svećeničkoga. Do nedavno bješe po nekim mjestima uobi- 
čajeno nositi mrtvace u otvorenom sanduku, što je, može se reći 
već sasvim prestalo, a i posve je opravdano sa zdravstvenih razloga. 
-Kako mora biti, onako se dakle mora i raditi. Spustiv dvojica 
ljudi mrtvaca u sanduk, odmah se sanduk priklopi, a pokrovac 
>prikuje, te nema više otkivanja. Dok se ovo sve svršilo, okupljeni 
^e pratioci po bosanskom običaju biti posluženi čašicom rakije. 
Dalje po općim kršćanskim obredima kad je sve spremno na pola- 
^^ak, najprije polazi dječak noseći križ, za križem idu ostali dječaci 
noseći zapaljene svijeće ili čirake sa zapaljenim svijećama. Od naj- 
zjadnje dvojice dječaka nosi jedan kadionicu i tamjan, a drugi po- 
sudu sa svetom vodom. Iza njih ide svećenik, obučen u žalobnu 
crkvenu odoru, moleći propisane mrtvačke molitve. Za svećenikom 
nose ljudi sanduk, te se, noseći ga, mijenjaju od čas, do čas, radi 
olakšice. Odmah za sandukom ide rodbina i ostali pratioci. Po Her- 
-cegovini je istom u novije doba uveden običaj, da mrtvaca prati do 
laa groblje takogjer ženski svijet. Prije toga običaja, koliko se 
sjećam, ne bijaše. Ženski bi svijet ostajao kod kuće, nabrajajući i 
pjačući za pokojnikom: Krećući sprovod od doma put groblja, može 



feltaMMIIMM«fiWlft«W«M«Mi«4i 



— 116 — 

86 i u crkvu 8 mrtvacem svrnuti, a može i ne svrnuti, jer ovo* 
nije strogo obvezana dužnost. Svrne li se pak u crkvo, onda će u 
crkvi opet svećenik moliti nad mrtvacem neke propisane molitvi^, 
blagosloviti sanduk, te će sprovod poći dalje. Svećenik se nepresta9<K 
moU putem. Od doma do groblja prati sprovod takogjer glas crk- 
venih zvona. Prije nego sprovod stigne na ^ groblje, bude grob is- 
kopan i uregjen«. Za kršćanske se mrtvace kopaju duboki grobovL. 
Dubina najplićega groba iznosi barem kolik uzrast odrasla čovjeka^ 
a više puta dubina nadmašuje ljudski boj. Još su malo gdje po- 
Bosni i Hercegovini u običaju stalni ljudi, koji grobove kopaju i 
groblje nadziru. Kad je u kom mjestu stalan grobar, onda mu se 
Z9, kopanje groba plati propisana pristojba. Tko u Bosni i Herce- 
govini kopa grob, taj ili je član pokojnikove rodbine, susjed ilt 
prijatelj i čini to više iz ljubavi i svoje dobre volje, nego za kakva 
pUći^. Kopa li grob kakav osve siromašan čovjek, dadne mu u, 
novcu, tko šta hoće, a ne dadne li mu se ništa, ne će ni tražiti. 
Jedino će iza sprovoda, ako je taj bio prije podne, otići pokojoi- 
kovoj kući, gdje će mu se dati, da što popije i da ruča. Ako je 
sprovod bio iza podne, onda će otići na večeru. Došav sprovod do 
mjesta, gdje je grob iskopan, spusti se sanduk s mrtvacem pokraj 
groba duljinu uz duljinom groba, kako će se lakše moći prihvatiti 
i u zemlju spustiti. Kod groba moli svećenik nad mrtvacem, bla- 
goslovi grob i sanduk) a po tom se spušta sanduk u zemlja. Na 
spušteni sanduk baci najprije svećenik malo zemlje s lopate, koju 
mu tko god od prisutnih doda. Poslije svećenika će svaki od pri- 
sutnih baciti makar po grumen zemlje u grob. Kad su se svi ob- 
redali, moli svećenik u zajednici s prisutnima kratku molitva za. 
upokojenje duše umrloga i svih umrlih uopće. Po dovršenoj se mo- 
litvi vraćaju pratioci s groblja, a ostane nekoliko ljudi, koji grob 
zagrnu i urede, te udare obično drveni križ umrlome iznad glavo 
s naznačenim njegovim imenom, da se zna, tko u grobu počiva. S 
pratiocima se vraćaju i djeca kući. Pozivanje djece na sprovod 
zavisi o stanju i imanju, te dostojanstvu pokojnika i njegove rod- 
bine, čim je tko u boljem stanju, tim će biti više djece pozvano. 
Odveć siromašni pozivaju dvoje, a najviše četvero djece. Ovome je 
razlog, što iza svršena sprovoda po mnogim mjestima valja s;vu 
djecu darovati. Pogledom na ovo darivanje djece ne vladaju ni po 



~ 117 — 

^8Toj Bosni jednaki običaji, nego se sto gdje podadaraja s običajima 
u Hercegovini, naime: svakom se djetetu dadne neka malenkost u 
Đovcu, no ni ovo davanje ne postoji po svoj Bosni i Hercegovini. 
Na više se mjesta ne daje djeci ništa. Gdje je mnogo djece na 
^sprovodu, a običaj je djeci što dati, ondje se dadne samo ono) 
•djeci, koja su nosila svijeće ili čirake, a ostaloj ne. Nego osim toga 
a nekim mjestima imućniji još svezu po rubac o svaki čirak. Koje 
dijete nosi čirak, njemu poslije sprovoda pripada rubac. Gdje 
Tabac ne vežu o čirak, ondje dadnu po rubac svećeniku i djeci, te 
ih nose u ruci okolo svijeće i poslije su rupci njihovi. I marama 
:5to se veže i nosi o crkvenom križu pred sprovodom, pripada onom 
dječaku, što križ nosi. Mjesto rupca ili marame prebace po nekim 
mjestima preko crkvenog križa najljepšu novu svilenu košulju, koja 
«akon sprovoda pripada svećeniku, koji prati mrtvaca. — Nije još 
do sada po svim gradovima pao običaj, slati jelo i piće na groblje, 
kad tko umre. No nadati se je, da će tom običaju i po mjestima, 
rgdje još opstoji, u brzo posve nestati traga. Takvog obič-a ja nije bilo 
niti ga ima po Hercegovini. U Hercegovini se je sav trošak sastojao 
n tom, što se u vrijeme pokopa opremila na groblje po jedna boca 
vina i rakije s malo mezeta. Kad se ljudi spremaju polaziti s groblja, 
onaj, tko je piće đonio, poreda po tabaku čaše vinske i rakinskei 
napunivši ih, ponudi svakoga od ljudi redom. Na tabaku stoji u 
ime roezeta na tasiću izmiješanog suha grožgja s grumenčićima še- 
<Sera i suhim smokvama. Pri polasku netko uzme čašu vina, netko 
čašu rakije, a mnogi budu, koji ne uzmu ništa, nego odmah idu 
za svojim poslom. U Bo3ni je to sasvim drukčije. Tu se, 6sim ža- 
losti u onoj kući, gdje je mrtvac, moraju u dan pokopa goto viti 
silna raznovrsna jela i kupovati mnogo piće, što će se spremati na 
groblje, kao da je, Bog zna, kakovo veselje, a ne žalost. Ovo je 
baš posve neumjesno, jer mnogi zahvati odviše koju čašu vina ili 
rakije, pa tu onda nema onog, što je glavno, to jest, nema ni spo- 
mene o molitvi za dušu pokojnikovu, nego se mjesto molitve jede 
i pije. Pa kao da je malo, što se jelo i piće šalje na groblje, već 
se opet po mnogim mjestima svraćaju s groblja sve žene pokojni- 
kovoj kući, te tu budu poslužene slatkom, čašicom rakije, urmaši- 
cama i crnom kahvom. Istom se onda razilaze svojim kućama. — 
Slijedeći se dan po pokopu daju prije podne u nekim mjestima za- 



— 118 — 

đašnice za pokojnika. Taj isti dan počnu pokojnikovim ukućanima, 
dolaziti žene na žalost, noseći svaka što god sobom kao: limunova^ 
naranača, kahve, šećera, a često gdjegdje i po bočicu rakije. I na 
žalosti ne može proći bez posluživanja. Naprotiv gornjem lijep je 
pak običaj po nekojim mjestima Bosne i Hercegovine, gdje svaka, 
obitelj pokojnikove rodbine šalje njegovoj čeljadi u prve dane naj- 
veće žalosti, neka gotov ručak, neka gotovu večeru, dok se cijela 
rodbina ne obredi. Kršćanska je dužnost sjećati se što češće molitvom 
duše svojih umrlih. I kad tko usnije koga od svojih mrtvih, lijepa 
je, pomoliti se Bogu za njegovu dušu, ili platiti, da se za nj misa 
rekne, a može se i u crkvu spremiti voštena svijeća ili zejtina, na- 
mjeniv za umrlu dušu. Dan spominjanja i molitve za sve mrtve 
uopće jest 2. dan studenoga mjeseca svake godine. Tog se dana 
obdržaju molitve po kršćanskim crkvama širom čitavoga svijeta za 
sve pravovjerne umrle duše. Negdje na Dušni dan, negdje uoči 
Dušnog dana ide kršćanski svijet na groblje moliti se za duše svojih, 
pokojnika, paleći im svijeće po grobovima i škropeći grobove sve- 
tom vodom. 



Razno. 

Naš hrvatski narod katoličke vjere drži, da svakom čovjeku 
^a života sjedi na desnom ramenu angjeo čuvar, a na lijevom ra- 
menu sotona ili zli duh, pa dok čovjeka sjedne strane angjeo čuva 
i na dobro upućuje, s druge ga strane zli duh od svakog dobra od- 
vraća i na zlo upućuje. Po smrti dolazi duša na rajska vrata, koja 
čuva sv. Petar, jer je njemu dao Isus ključe od raja. Sv. pak Mi- 
hovil ima terezije, na koje mjeri dobra i zla djela, što ih je čovjek 
učinio za života. Blago onom, u kojega na tereziji pretegnu dobra 
djela, a teško onome, u kojega zla djela pretegnu. Prvi će otići u 
raj, a drugi u pakao. ovom se obično najviše govori, kad se 
sjedi uz mrtvaca, a i u razne je molitve upleteno. 

I za ostale zgode u životu ima narod obilno gradiva, kojim 
se služi od prilike do prilike. Tako se katkad u većem ili manjem 
društvu vozi razgovor o kojekakvim utvarama i prikazama, kao o: 
mori, vještici, vili i vukodlaku. 

Prikaza. 

Jedne je noći duvao jaki sjever. Rano iza ponoći pogju dva 
ribara niz rijeku prama južnoj strani. Izašav iz grada imali su 
proći putem izmegju dva groblja. Na domak groblja izvalja se nešto 
crno pred njih na put, pa se stane kotrljati. Kotrljajući se, bivalo 
je sad bijelo, sad crno. Ribari se prepali, ali se nijesu htjeli vratiti, 
već su išli naprijed^ Ona prikaza skrene k jednome groblju, a oni 
prolete, što su brže mogli i umaknu sretno. Kad se pred podne 
vraćali kući iz lova istim putem, dogovore se, da će se u ono 
groblje svrnuti i pogledati, iz kog je groba bila ona prikaza. Si- 
gurno su držali, da će na kojem grobu naći izlaz i ulaz, pa poznati 
po tome. Kad su naljegli izmegju groblja, opaze ovelik smotak 
drače i o njem komad krpetine, a to na tlima uz ogradu baš onog 
groblja, prema kome je prikaza skrenula. Vjetar je dakle u noći 
pred njima kotrljao putem onaj smotak drače s krpetinom, pa je i 
bilo nekad bijelo, nekad crno, dok nije vjetar s puta smaknuo. 



— 120 - 

Ovake i slične stvari nijesu drugo, nego praznovjerje, u koje 
niko pametan ne vjeruje, ali ipak neuk narod o tpm govori s naj- 
većim uvjerenjem. 

Uz praznovjerje se u društvima pripovijeda i druga vesela 
šala, a često i poučna. 

Ovca i kokoš. 

Hranio nekakav čovjek ovcu i kokoš. Dok je ovca potrošila 
braneći se tovar sijena, dotle je kokoš rasčeprkala tovar žita. I 
taman kad je htjela snijeti jaje, onda je uginula, a ovca je objanjila 
janje i ostala u životu hodajući s janjetom. 

Dva kuma. 

Došao jedan kum u goste drugome i zasjeo dugo vremena i 
ne spominjući ma išta o odlasku. Kum gosta častio i dvorio, ama 
mu pri kraju i dosadilo, a kum ne će da ide. Da se varkom liši 
gosta, pozove ga na uskakivanje s kućnog praga misleći pri tom 
kad gost skoči pred kuću, brže bolje zatvoriti kućna vrata. Gost 
pristane na uskakivanje. Domaćin skoči prvi podobro s praga pred 
kuću, a kum, gost, skoči mjesto s praga pred kuću, s praga natrag 
u kuću. Nije se dao prevariti. 

Lisica i novine. 

Išla lisica putem pa našla novine. Uzme novine, pa okreni. 
pa prevrni, dok se razljuti, te ih hitne šapom pod put. Išao putem 
čovjek u susret lisici gledajuć, šta je uradila s novinama. Suaretavši 
se s njome upita je: „Zašto ti teto, onako Ijutito baci novine pod 
put?" „Ah zašto", odvrati teta, „jer u njima bješe šdre dosta, a 
izjesti ništa". 

Jež i vino. 

Zatrebalo za božić vina. Dadnu ježu sud, i on ode po vino. 
Dogje s vinom istom o Jurjevdanu. Ulazeći preko praga u kuću, 
prevali se i prolije vino. A onda će na to onako srdito : „Bor ubio 
i tu vašu prešu !" 

U društvima se ne samo pripovijeda, nego se i pjeva. Osobito 
pjeva mlagjarija, a imenito djevojke, kad ih je više u društvu, pa 
bile one same po danu ili u večer sa starijim skupa. Pjesmu otpo- 
činju same, ili ih na to potaknu stariji pripomenuvši : „Hajde, dje- 
vojke, malo zapjevajte." I dok djevojke pjevaju, stariji ih rado 
slušaju. 



— 121 — 

Trgovac djevojka. 
Ja na brdo, a sunce za brdo, 
Kad na brdu zaspala djevojka, 
Pod glavom joj snopak djeteline. 
Svezah konja za jelu zelena, 
A sokola na jelovu granu. 
Malo trenuh, pa se brzo prenuh, 
Kad mi nema konja ni sokola, 
Niti ima lijepe djevojke. 
Tjerali traga do Novog Pazara, 
I tu nagjoh lijepu djevojku, 
Gdje prodaje konja i sokola. 
Konja daje za dobra junaka, 
A sokola za oči junačke. 

Ivo i Mara. 
Platno snuje plemenita Mara, 
U zelenoj bašči pod narančom. 
Tuda Ivo šečuć prohodio, 
Lijepoj se Mari našalio. 
Našalio i namaskario: 
„Dušo Mure prisnuj mi rukave''. 
— ,,Hoću, Ivo, i stan i rukave, 
Svekru babi u bošči haljine. 
Svekrvi ci svilenu košulju". 

Nesihovićivo. 
Vezak vezla Mara materina. 
Do nje sio Nesihović Ivo, 
Broji Mari po gjergjefu grane: 
Tridest grana, četrdeset lala. 
U to kucnu halka na vratima, 
Al to Marin iz čaršije babo. 
Prepade se Nesihović Ivo, 
Pa kroz pendžer napolje skočio. 
Junak bio, ništa ne slomio, 
Već desnicu u ramenu ruku 
I lijevu nogu u koljenu. 



— 122 — 

Sarajlija i Mostarlija. 
U Sarajvu pokraj Latinluka, 
Prodaje se zelena dolama. 
Kupuje je Ivo Sarajlija, 
Nadmiće se Niko Mostarlija. 
Njemu veli Ivo Sarajlija: 
„Ođmakni se, Niko Mostarlija, 
Puna mi je šarka o ramenu. 
Moja mi je seka napunila, 
Puneći je riječi govorila: 
„Ova puška na daleko pukla, 
I ubila Niku Mostarliju". 
Mnogo puta i ozbiljne razgovore narod zaslagjuje podesnim poslo- 
vicama, rečenicama iz frazeologije, upadicama i zagonetkama, te evo 
po gdjekoja i iz tog blaga narodnih hrvatskih umotvorina. 
Iz frazeologij e. 
Koza krep, brdu rep. (Ko se drži više nego što može). 
Kao da mu deveti psima melje. (Kaže se oholici). 
Kao da mu je vrana mozak popila. (Kaže se nedosjetljivu)* 
Majka Todu podigla na modu. (Kad se stara nošnja zamje- 
njuje novom.) 

E[ao da mu mengjuh u uho zahode. (Kad ko naglo zašuti). 
Kuća se zatvorila mrtvačkim rogom. (Kad sve u kući pomre). 
I kokoš kaže: kako — ko. (Kad se hoće reći, da svi ljudi 
ne misle jednako). 

Da stane na hanska vrata, han bi zatvorila. (Veli se ružnoj 
ženskoj osobi). 

Nikud majci, nikud u djevere. (Kad ko nema roda). 
S kiše na krupu. (Sa zla na gore). 
Pristao kao čičak za jaje. (Kad ko zašto ne priliči). 
Nebi mu bumbar glavu za tri dni obletio. (Kad ko ima veliku 
i debelu glavu, a lijen je u radu). 
Izuo opanke. (Kad ko umre). 

Cvili kao guja u procijepu. (Kad ko plače i nabraja). 
Hrve se kao Karavlah s megjedom. (Kad se ko bori s kak- 
vom nevoljom). 



- 123 — 

Igra međo u mahali, i u nas će doći. (Kad se pojavljuje gdje 
kakova novost). 

Jezetaj, ne rnketaj. (Zbori, a rukom ne diraj). 
Nasjela ma krv na oči. (E^ad je ko na zlo spreman). 
Hiti kao spućen. (Kad je ko lijen). 
Poslovice. 
Udri po šiji boli po vratu. Dok ja svakom ejvala, osta glava 
ćelava. Kad u nebu grmi, svak se sebi boji. Uzmi vraga radi blaga, 
blaga nesta, a vrag osta. Potegni komarcu nogu, riknuše i crijeva. 
Ko sluša svakoga, zlo čini ; ko ne sluša nikoga, čini još gore. I zid 
uho ima. Ko umije, njemu dvije; ko ne umije ne će ni jedne. 
Valja preskočiti, pa onda reći: hop! Sedam kraljeva vijeće vijećalo, 
kad u jutro na božiju bilo. 

Gatalice. 
Kad uho zvoni. (Doći će glas). 
Kad svrbi lijevi dlan. (Primiče se novaca). 
Kad svrbi desni dlan. (Davaće se novaca). 
Kad svrbi nos. (Biće Ijutine). 
Kad se štuca. (Neko spominje). 

Kad je jašterica ili laživica na jeziku. (Neko dotičnog ogovara). 
Kad na koga pane konjska muha. (Biće putovanja). 
Kad pri jelu pane zalogaj. (Neko je od rodbine gladan). 
Kad švraka kreči na kući. (Neko će doći). 
Kad pijevac u nevrijeme pjeva. (Biće promjene u vrem 

Zagonetke. 
Manje od oraha, teže od tovara. (Ugljen vatre). 
Bijelo kao sir, repato kao miš. (Repa). 
Crno maleno, po srijedi taneno. (Mrav). 

U našega soldata puške od zlata. (Struk kukuruza s klipovima). 
Devet se baba po ledu plaža. (Uštipci na maslu). 

Pitalice. 
Gdje je sredina svijeta? (Gdje čovjek stoji). 
Ko je ostario? (Ko je umro). 
Sto na svašto pada? (Ime). 
Sto hoda na glavi? (Ćavao u potkovi). 
Sto putuje na legjima? (Lagja). 
U šta je uho na legjima? (Sača ili pćke). 



— 124 — 

Upadice. 
DnSo si mi draga. Dušo si mi medena. Dragane moj. Janje 
si mi moje. Pobratime ti mi si. Dragi moj jarane. Jabuko si me- 
dena. Zlatane moj. Prijatelju đragoviću. Drago si moje janje. 
Jarane si moj. Jabako si moja. Dobar si čovječe. Po Bogu si brate. 
Moj prljane. Sokole moj. 



i"V5S*KfeV^»:^- .:-<i^,-r v.V 



--.■■"V" 



'^i-i'a.'-. 



'.': ^v^';^:'^v."'v^'•'v,!■''■:i. ■'»'?: ^/:.•:^•• ]"'-^-;?^-^!;;V*"r^-'' 



••: V .>.•^■^^■fc^. -> »nWW»aiy4»đ. >»^»IW lOLI« > ■ ^ 1 ,1— .»^ ., 



SADRŽAJ. 



Strana 

Predgovor 3 

Uvod 5 

Kuća i naselje 7 

Život i običaji uopće 10 

Porod i djetinjstvo 67 

Zagledanje i ašikovanje 71 

Prošnja i svadba 81 

Bolovanje i liječenje 100 

Smrt i pokop 112 

Razno 119