Skip to main content

Full text of "Život i običaji hrvata katoličke vjere u Bosni i Hercegovini"

See other formats


This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



HARVARD COLLEGE 
LIBRARV 






BOUGHT FROM THE 

AMEY RICHMOND SHELDON 
FUND 



T 

/ 




[E 



I I 



.yŽivot i običaji 

Hrvata H^toličHe vjere 

U Bosni i Hercegovini^ 



Napisao 



Nikola Buconjid 





Tisak 1 naklada 

DANIELA A. KAJONA 

Sarajevo 1908. 




.*^ 



\ 



r 



NIKOLA BUCONJIĆ: 



D 



aživot i običaji 

□ □□ HRVATAann 

KATOLIČKE VJERE 

u 

BOSNI I HERCEGOVINI./ 



r 



^i] n [izi 



SARAJEVO, 1908. -- 

TISKOM I NAKLADOM ĐANIELA A. KAJONA. 



\.j£^ 



r^ 



o^..^n3(../^ 



Li" yA'>Y 
KB 12 1958 



r 




P^EDGOVOK. 



Hodajući mojom užom hrvatskom domovinom Bosnom i Her- 
-ccgovinom uzdaž i poprijeko i boraveći u raznim mjestima sad 
dulje, aad kraće vrijeme, opazio sam, kako se mnogi lijepi stari Dski 
običaji gube sve više i više, te mnogi da su već posve pali. A da 
»e o načinu života i običajima štogod i potomstvu sačuva, odlutrio 
sam se i napisao ovo djelo. 

Prizutijem, da svako mjesto ima po gdješto osebujnog u svo- 
jim običajima i da bi se dalo mnogo pisati o tom, ali ja sam na- 
stojao u ovom djelu prikazati općenito život i običaje, a u koliko 
sam uspio, prosudiće poznavaoci hrvatskog naroda u ovim pokraji- 
nama i narod sam. 

Sabiranjem sam se gragje bavio lijep broj godinica, a svu 
sam gr^gju u cjelinu zbirkao u Brčkom, gdje se kao u trgovač- 
kom mjestu nalazi Hrvata i Hrvatica iz raznih strana Bosne i 
Hercegovine osim starosjedioca, to sam imao prilike propitati i za 
običaje u dotičoim stnuiaina, kud nijesam dopirao, 

Sam sam prouf^io običaje Stoca, Mostara, Sarajeva, Bugojna, 
Doboja i D. Tuzle. Da aani pak upućen i u običaje Samca, Bihaća* 
Livna, Brčkog i drugih mjesta, smatram za ugodnu dužnost zahva- 
liti se na tora ovdje gospogjama: Mariji Cvjetić, Ljubi Sti- 
tićj Danici IliSevič, Janji Pavlovi ć. Janji Jozić, Ve- 
roniki Mcdić i Luciji Bekić, te gg. Luki Sariću iz 
Ldvna, Franji Joziću iz Bihača, pa nekim znancima iz Baiije- 
luke^ Duvna, Prozora itd. 

Evo, mili moj hrvatski rode, napisah ovo djelo i predajem ti 
ga kao /nak ljubavi prama tebi, u kome sam niknuo i obikauo. 



U Travniku, o Božicu 1907. 



PISACt 



1 




?^^HiP^«P^Wie|PM^w^^ im J J — ^ ' J^ — ^-^ 



^^^^^^^^^m 



I 



UVOD. 

Od svih sa lirvatskib ogranaka katoličke vjere Hrvati Bosne I 

i Hercegovine najzadnji bilij koji s\\ godine 1878. zaključkom ber- * \ 

lioekoga kongresa ispod vlasti osmanlijske doSli pod vlast auslro- I '• 

ugarsku, te ae tako iia&li opet u zajednici sa ostalom svojom hrvat- 

.flkom braćom u okviru moŽDe habsburške mouarhije pod žezlom 

vladara staroslavnog doma hababurSkoga^ zakoDitog uaSljednika 

prijestolja Zvonimirova, Vjekovi au prohujalij dok je đoSlo do ovog 

ujedinjenja, ali hvala Bogu, ako su stoljeća i proSla, a s njima atari i t 

prastari boeansko-hercegovački Hrvati promijenili jediiu svijet dra- I 

gim, evo opet čilih i zdravih njihovih potomaka na istoj gruđi^ 

gdje ih nakon tmine i mrtvila obasjava suuaSce zrakama alobodcj u > 

kojoj 86 sve viSe i viSe osvješćuju i bude na novi život, na život 

rada i napretka; a ovo ih upućuj ej da ne žaleć truda prcgnu svim 

svojim silama i poradf*, kako bi u 5to skorijem vremenu postigli 

.onOj n 6em su ostali Hrvati u pogodnijim prilikama znatno umakli. 

Trebaju dakle koprenu t^me baciti u dno zaborava, a preko nje;^ u 

kohko je moguće, dovoditi u sklad dobu sadaSujoati s dobom onom, 

dok ih nije zao udes otrgnuo od ostalog naroda, a razne ih političke 

i kulturne priliko odalečivale i otudjivale stablu hrvatskomu. Bude li 

se nit ondje nastavila, gdje je prekinuta, udariće se putem, kojim će 

86 uz zajednički rad sav narod hrvatski dovinuti blfigostanja i 

ljepše budućnosti. Pošto su, kako je već rečeno, pojedini ogranci 

hrvatskoga naroda živjeli Sto više, Sto manje pod uplivom raznih 

struja vremena, razvijo se naravno prama tome život^ vjera i obi- 

^ji narodoL Glede načina života na prvom mjestu, to će se, ako 

i ne u svem^ a ono ipak u muogo^^em razlikovati način života bo- 

fiansko-hercegovačkih katoličkih Hrvata od načina života ostalog 

.naroda ti ostalim hrvatskim zemljama. Sto se pak običaja tiče, u 

njima ae odraznju dojmovi orijentalnog života i preko četiristogo- 

disnjega boravljenja pod osmanlijskom vladom. Tim su dojmovima 




— 6 — 

morali podleći koje milom, koje silom, a da im bade OBi^rao op'- 
stanak, ako baž ne ktu.f gospodarima pradjedovskoga pruga, a to bar 
kao raji, podložnici ma, uovo uadoSlih j^oapodani Osmunlija, ili onog 
dijela istokrvoo bnii^e, koja dolaskom Osmanlijii pri mi Se i njihovu 
vjerUj Islam. 

Kao zajetJnifki biljeg sviju katoličkih Hrvata sućnvali ^m 
Hrvati u Bosni i Hercegovini kroz r^ve vrijeme osmaolijskog gospodstva 
svoja krfi&inBku vjeru sa svim nje/ inim obredima, a kao obilježje 
hrvatskog naroda aat^.uvali su svoj hrvatski govor. Za oSuvanje su 
vjere krSćanske stekli franjevci neumrlih zasluoja znajući neustrašivo 
odolijevati teSkim kuSnjamaj koje su im jedinu ublaživali stambol- 
ski ijultatii dajnć im putem fermaua, koliko je bilo moguće, prava i 
povlastice. Stoga će pratar ^i^ijak" biti i ostati miljenikom pastirom 
bosansko hcrcegova^k^jg krSeanakoga svjeta, koga je ujak krijepio- 
uCeć ga, kuko će adusno podnositi sudbinu svoju i tjcseć ga nadom 
u bolju budućnost, kad ee moći odahnuti, a ne strepiti pred svojim 
gospodarom ni glavom, ni imanjem, ni u kući, ni izvan kuće, nego 
biti s njim u svakom pogledu ravnopravan pred zakonom. U kratko 
rei^eno, da će imati, 5to već zbilja ima nd dolaska Ome rpaSe Lat asa, 
a to je, slobodno smjeti kupiti i posjedovati zemljišta, a na njem 
onda smjeti i kuću graditi, ali se u njoj u svakom pogledu slobodan 
Život provodi na temelju zakona ravnopravnosti istom od okupa- 
cije ili od godine 1878. 



fc:i- 




?^^9^v^9^V>i 




I. Kuća i naselje. 

u kući se život provodi, a i običaji bu kućni, b toga je naj- 
bolje kućom započeti. Kogod hoće kuću graditi, najprije odabire u 
svakom pogledu prikladno mjesto, a po tom se, prama naumljenoj 
duljini, girini i visini kuće stane spremati potrebna gragja. Kad je 
sve namaknuto, početke ae udarati ili polagati temelj. Temelj ae 
udara prama zasnovanoj veliĆini i težini kuće; može dakle biti jači 
ili slabiji, već kako je u zemlju položen, dublje ili pliće, Sire ili 
uže, od kamena ili od cigle. Gdje ima viSe kamena, stida ae i ava 
kuca kamenom, a gdje ga nema u izobilju, nadomjesćuje ga cigla 
ili čerpić, oboje pečeno od posebne vrsti xem]je. Kuća se može 
graditi i ne polažući temelj u zemlju. Mjesto četiri zida polože se 
na odregjenom mjestu po zemlji četiri jake grede tako, da Ćine 
ćetvorinu ili pravokutnik. S mjeata, gdje je jedna a drugom uvrs- 
ćena, podignu se u via druge gredo mjesto kućnih ćoskova, a po 
njihovim ae vrhovima sastavi kao i pri dnu po zemlji isti oblik, 
B koga se onda podiže krov. I/.megju ćofeknvnih se stupova ostavlja 
mjesto za vrata i prozore, a ostale se praznine ispune ciglom ili 
ćerpićem, te se zamaltari, a po gradovima se osim toga jo5 i okreči. 
Na drugi se način može takogjer početi graditi kuća, ali da ee te- 
melj ne nkopaje, nego se po zemlji polaže, pa bio on od cigle ili 
od kamena. Gdje se kameniti temelj u zemlju polaže, tu će mnogi 
gospodar^ kome ee kuća gradi, spustiti komad zlatna novea pod 
temeljni kamen u ćoSku, gdje će se zazidati. Osim toga dužuoatje 
gospodareva dati majstorima na temelj dar u novcu. Za goapodarem 
će razmjerno darovati i gospodarica, a čeato makar i najmanjim 
novčanim darom i svako kućno čeljade. Ti se darovi mogu zamije- 
niti takogjer pićem i zaoblieom, jer inaĆe ne će biti kuća u redu. 
Majstorima čekići zapinju, kamenje se ne da kresati ni kuća zidatL 
Pa zbilja majstori oklijevaju^ vrlo sporo ili nikako ne miču dalje 
&ve dotle^ doklen god im se ne da, Žto je po obif^aju njihovo. Kroz; 






8 — 



cijelo vrijeme dok se kuća sasvim ne dovrši, valja majstore ćeSće 
obilazki duhaDom, kahvom, pa rakijom, jer bi 5eki<ii mogli bez po- 
lijevanja zargjati. Majstorima ide sve, što na kućno Sljeme pane. 
Kad fie naime Sljeme podigne, daće na nj gospodar po mogućnosti 
dar, ali obično čolin, gazdarica boščaluk (gaće, koSuIju, čevrmu), a 
ostali ukućani niSta. Dar na sljeme dolazi i od ostale rodbine, sa- 
sjedtt, znanaca i prijatelja. Najstariji majstor prihvaća darove, te, 
vjeSajttć ih o Sljeme ili prebacajać pro njega posve glasno i jasno 
viCe, ako je darovatelj muška osoba: 

„Hvala, gazda, živ i zdrav bio, 

Koji si majstorima dar spremio. 

Da Bog da, sinove ženio, kćeri udavao, 

Sinove na Cabu spremao, 

A sebi još bolju kuću gradio!" 

Tako isto pozdravlja darovateljku dovikujuć joj: 

„Hvala, gazdinice, živa i zdrava bila. 

Koja si majstorima dar spremila 

Da Bog da, sinove ženila, kćeri udavala, 

Sinove na Cabu spremala, 

A sebi još bolju kuću gradila!^^ 

Ako nema sinova, spominje samo kćeri. Ako nema ni kćeri, 
onda blag03iv)je gazdu ili gazdinicu s prva dva i poSljodnim stihom. 
Poslani darovi o Sljemenu vise sve, dok ne bude vrijeme kuću po- 
krivati. Pred Što će se kuća pokrivati plodom, crijepora ili daskom, 
snimiće majstori darove i megju se po zaslugama razdijeliti tako, 
da bude svakome pravo. Pošto je kuća dogotovljena i za useljenje 
spremljena, majstorima će se radnja isplatiti, a neimaru jos dati 
mimo pogodbe i n^igrada, a biće uz to svi obilno počašćeni jelom 
i pićem. Majstori će pri gotovu poslu, a osobito ako je posao po 
volji gospodaru, uz svaku čašu nazdraviti gospodaru i gospodarici 
želeći im od Boga u novom domu zdravlje su svakim zadovoljstvom, 
kako bi po vremenu bili u stanju, sve bolje kuće graditi, a maj- 
store ne zaboravljati. Hrvat katoličke vjere ne će u novu kuću 
useliti bez blagoslova. Ako je imućniji, on će zovnuti svećenika, 
koji će mu u kući rijeti misu i sve kućne prostorije svetom vo- 
dom poškropiti i tamjanom okaditi. Kod mise će biti sva iSeljad^ 




— 9 — 

koja ae imadti uaeliti u đovu kuću. Nije li dotični gospodar kuće 
TI BtaDJu zDvuuti misiiika, Ji ako misuika u mjestu ucma, to re 
gospodar sam, ili ako ima ko od njeg stariji, uzeti u potjudici bla- 
goslovljene vode i zelene graočiec, obično maslinove, a g^j^ ^j^ 
nema, onda stručak bo^ioka ili rusmarioa i poSkropide svaku pro- 
storiju nove ku<ie. Ne samo u novu kuću, cego ae ni u kakvu ne 
će uselitij dok se svetom vodom ue oSkropi. Svećeniku će se, koji 
je novu kuću bla^osivljao. trud df^stojno nagraditi, a uz to biće 
pozvan na ru^ak ili na većeru, a najmanje na kahvu. Kad već u 
kući ni blagoslov nn manjka, nseljuje se u nju. Najprije će se sve 
pokućstvo prenijeti, kako će Ijiti pri ruei, kad se stanu sobe za- 
stiratij a ostale stvari svaka na svoje odregjeno mjesto smještati. 
Do zida je jednoga ili do dva, u koliko &e soba hoće, pripremljena 
sećija. po kojoj će se svom duljinom i širinom položiti već u za 
to priregjenom omotu vuna ili slama. To ćo se onda zastrijeti u 
imućnijim kućama ervenom čobom, od koje su tako^^jer napravljeni 
jaatuci, Sto će se po sećiji do zidova prisloniti i služiti kao oslo- 
nja?. legjimHj kad se sjedne na scćiju. U osrednjim su kućama se- 
ćije zaatrte jeftinijim materijalom, a u posve siromašnim kućama 
ne ćemo ni naći sećija. nego jedino slamnate jastuke uz zidove pri- 
slonjene- Grdje sn u kućama aećijc zastrte ćohom i čobani po njima 
jastuci- tu su takog-jer podovi soba zastrti lijepim, skupocijenim ći- 
limima, a to je u srednje imućnim kućama, pa i u siromašnijim 
zamijenjeno ponjavama, jer su ponjave mnrtgo jeftinije od ćilima. 
One se tkaju naime od trolja starib, iznoSenib^ tankih haljina. Pri 
tkanju je pamuk osnova, a trolje su potka. Koja je tkalja vjeStija 
u sastavljanju potke od trolja, u te budu i ponjave ljepše Sare, 
tvrgje. a po tom naravno i trajnije. Uilimi se obično na oku pro- 
daju i kupuju, a ponjave se kupuju i prodaju na ar&in. 

Nu može se tkalji dati vuna ili pregja za tkanje ćilima, pa 
^e joj se, kad ga otka, platiti ruke. Tako se isto mogu dati trolje 
i pamuk Ka tkanje ponjave, pa se i tu, kad je tkalja donese, pla- 
ćaju samo ruke. Ne samo da se ćilimi i ponjave upotrebljavaju kao 
zastirke. ne^o se upotrebljavaju i kao prostirke, gdje nema dušeka 
ili slamnjača za dnevno i noćno poćivanje. Mnogu je pretežnije 
spavanje na prostrtim duSccima po podu nego li u krevetima. Je 
li se dakle kućegazda u svom novom stanu sa ostalom kućnom če- 
ljadi smjestio, to koji dan i eioć aproveo, na prostirkama i zastir- 



f 

1 




I 



— 10 — 

kama onakinij kakve ima i kakve mu je Bog daOj eto t-e nm ve6 
Bprva početi dolaziti ua čestitanje i na iiaselje rodbii^u susjedi i 
fclftvniji prijatelji, kako osobe muške, tako isto i ženske. Svaka Vi> 
mu orioba bez razlike zaželiti u novom dnmu ilug vijek s potpunim 
zdravijem, a zdravlje da mu prati sre<^a sa svakim zadovoljstvom i 
sve većim imanjem, kako bi mogao imati pa graditi jo^ mno^^o viSe 
lijepih ku(*a. Po svršenom će čestitanju p*ijcdhit (it^atitari i Čcati- 
tarke razgledati kućne prostorije redom, a razgledajući kuhinju 
valja da svako daruje ognjište, to jest spustićii se na nj dar u 
novcu. 

Taj se dar odregjuje po jačini rodbinstva i prijateljstva, a i 
po jakosti bogatstva darovateljeva. Žene će osim n ovijanog dara 
spremiti ili aobom usput ponijeti i drugih različitih darova: neka 
košulju, neka maramu, jedna rukavi beza, druj^ja <?evrmu i tako 
dalje. Svaki oc od ljudi, koji na utjsti tanje dolazi, biti poduzeli 
slatkom i vodom, vinom ili rakijom, a po svem tom kahvom. Žene 
se poslužuju slatkom vodom i kolači m.L te vinom i crnom kakvom. 
Poziva li pak kućni domačin svoju mdbinu i prijatelje na ii atelje, to 
će on la prirediti obilnu večeru. Da kućnoj domaćici bude Sto lak&e 
mnoga će joj su&jetka, prija ili rogjakinja priteći u pomoć kojom j 

vr«ti jeativa ili bilo kojom vrsti kolača, te će i tim jestivom ili 
kolačima biti poslu ženi gosti za večerom. 

Tim je naselje dovršeno, a mirni kućni život i rad otpočeo. 

IL Život i običaji u opće. 

Kuća bez starješinstva nazaduje, a ne napreduje, tom jd 
svaki prijatelj svoga doma uvjeren, pa se za to izmegju kućne če- 
ljadi izabere osoba, koja je vješta svakim kućnim poslom upravljatij 
a mlagje na dobro upućivati. U kući, to jest u obitelji, gdje nema 
više duša osim muža i žene, muž je domaćin, a žena je domaćica. 
Muž se brine^ kako će i na koji način kući sve potrebe o pribav- 
ljati^ a Ženina je dužnost, svim pribavljenim valjano i u pravo vri- 
jeme upraviti, pa ticalo se to hrane, odjeće, sugja ili inače pokuć- 
stva, jer kuća ne stoji na zemlji, nego na zoni. Zaragjeni novac 
donosi kući domaćin, predaje ga domaćiei. a domaćica ga pohranjuje 
i čuva. Domaćici je sramota pitati muža za novce, kad kući dolazi. 
On će joj i sam r^aopćiti dnevne primitke i izdatke, a ne saopći li, 



I 



■:'"^tir""*i-;;*vti:xi!^***i-*r£iE^isr. > ---...s**.-^ .•Srf&.ab^,.^ 



— 11 -^ 

i ne traži od njega, da joj polaže račun. Ima li u kući uštegjenoga 
novca, a zatreba domaćinu ma u kakvu svrhu, bilo malo, pnno ili 
sve, uzima ga elobodno, ali sa znanjem domaćice. Ne može li radi 
kakva posla sam doći po novac, spremiće kući koga sigurna, da od 
domaćice potrebnu količinu novca zatraži, a ona će bez ikakva 
oklijevanja svom mužu zatraženu svotu spremiti, a kad kući dogje, 
priupitaće ga samo radi više sigurnosti, je li on zbilja po toliko i 
toliko novaca spremio, pa dalje ništa. Razumije se, da će joj na to 
dati odgovor, ako joj nije prije i bez njezina pitanja kazao. Je li 
u kući samo jedna muška ili ženska glava, ta se sama za se brine 
i svojim životom provigja. Ostane li žena udovicom sa više nedo- 
rasle djece, ona će o sebi, o djeci i o kući brigu voziti, dok joj sin 
poodraste i prispije za starješinstvo, koje mu onda dragovoljno 
ustupa i predaje. 

Gdje nema sina, nego su kćeri, ondje ostaje majka star ješin kom 
do svoje smrti, a po smrti, ako iiijesu kćeri poudate, pada kućna 
briga na vrat njezinim kćerima, od kojih opet u kućnoj upravi ima 
prvenstvo svakako najstarija. U brojnijoj obitelji, u kojoj su uz 
ostale njene članove živi još djed i baka, njihovo je starješinstvo. 
Od sve njihove djece pita se uz njih najstariji sin i njegova žena. 
Tako se mlagji poučavaju uz starije, da, dogje li im do potrebe, 
budu spremni preuzeti domaćinstvo. Njih mora sva ostala kućna 
čeljad slušati poštujuć ih kao djeda i baku. 

Umre li djed prije bake, ostaje starješinstvo posve na naj- 
starijem sinu i na najstarijoj nevjesti, kao na u tom najupućenijim, 
ali se uzima i baka pri tom u obzir. Tako biva dokle god traje 
ljubav megju kućnom čeljadi, živila ona pod jednim ili pod više 
krovova. Članovi jedne obitelji skladno živu pod više krovova, kad 
se obitelj namnoži, te joj jedna kuća bude tijesna. Nijesu rijetkosti, 
da se nalazi obitelj sa 15, 20 i 24 člana, a nagje se čak i do 60 duša 
u jednoj zajednici. Taka velika hrvatska kućna zadruga ima u ko- 
taru tešanjskome. Čeljad stanuju u tri-četiri kuće, a jedan starje- 
šina, jedna starješinka. Ako su se članovi obitelji megju se podi- 
jelili i nekoji iselili ispod zajedničkog sljemena, onda svako sljeme 
ima svog domaćina i domaćicu. Do diobe se obićno najviše dolazi radi 
žena i djece. Dioba može nastati i radi kućne tjeskobe, a može joj biti 
razlogom megjusobno gloženje i nenavidnost ukućana. Podijeliti se 
raože lijepo, sporazumno, da što no riječ ne čuje ni kućni prag. Ne 



12 — 



može li so polučiti sporazum, pozvaće se nekoliko Ijudi^ koji ee nekako 
djelitelje pogoditi i pripomoći im sprovesti diobu. Pri dijelenju 
uvijek odabire dijelove mlagji, a starijemu dijelovi preostaju. 

Ma da baka prepusti upravu kuće oajst^trijem ainu i suabi u 
ruke, to je oni opet iz poštovanja u svačemu za savjet pitaju, dok 
je živa. Umre li po čem najstariji brat, prelazi domaćinstvo na 
đrugogj po dobi nujutarijeg brata i njegovu ženu. U sluf^iiju, da uijesu 
sposobni^ prelazi &tarješiustvo na sposobnije od njih. Udovici iza 
pukoj nog njenog domaćina pripada i na dalje dužno poStovanje. 
Kućna se čeljad <^uvaju, da joj u čem na žao ne uMne. Iskazuje li 
ae taka pažnja, a osobito kad još udovica ima djece, ona će se ri- 
jetko udati. Pomanjka li joj u kući dužno poštovanjej tad nastoji, 
razumije se, udaljiti se ispod krova dotične kuće, pa ne može li 
nikako drukčije, a ona će se vrnuti avorau rodu. Domaćin i do- 
maćica moraju zaslužiti i uživati ljubav i povjerenje sve ostale če- 
ljadi, Mura jedno i drugo biti na svom mjestu, to jest poSteni, 
Štedljivi, radini, bogobojazni i bogomoljni, jer će se ostali za njima 
povoditi. 

Domaćin i domaćica upravljaju kućnim poslfivima nutarnjim 
i vanjskim zdogovorno sa svim ostalim odraslim kuć^nima. Oni će 
vrlo rado uvažiti mnijenje mlagjega, ako ono smjera na korist kuće. 
Tim se uzdržaje, Što je u svakom domu najpreče: ljubav, sklad i mir. 

Skladna braća nove dvore grade, 

a neskladna i stare prodaju. ^ 

Za svcj Sto ae izvan kuće zbiva, odgovara domaćin, pa bilo 
-dobro ili zlo, ticalo se njega ili kojeg mu drago ukučnog čeljadetu. 
Njemu pripada pravo mlagje pohvaliti, opomiujati i kuditi. Kjemu 
samom pripada u čast valjanost i dobrota, koju s njegove ili bilo 
ma s čije strane zaslužuju njegova čeljad. Dogodi li se što nepri- 
stojno, uevaljalo ili sramotno, tiče se opet najviše domaćinova obraza, 
jer ae on mora kao čovjek pred ljudima stiditi. Stoga se domaćina 
u kući svak uvodi. Mnogo bi se možda što šta neuredno zbilo i 
obilo, kad se ne bi obziralo na starješinu. Hoće li mlagji u kuci 
jedno drugom poprijctiti kime, poprijeti domaćinom, jer u kući ćuju 
od ostalih, da poslije Boga na nebu valja najviše slušati kućnog 
starješinu. NJ£ga obično danju nema doma, svija i savija, što domu 
ireba. Kad u večer hoće kući, koliko god sinova ima, ako su od- 



I 




wm 



-^ 13 - 

rasli i s tijim u istom mjestu, svi ga očekuju, te on ponajlag predf 
njima, a oni za njim po dobi starosti. Je li domaćinstvo u rukama 
najstarijega brata, tad on uživa istu počast od ostalo braće. Cesto* 
se dogodi j da izu oca preostali sinovi ustupe starješinstvo stricu sa 
flvim domaćinskim pravima. 

Od prilike se zna večernje doba, u koje domaćin kući dolazim 
Pred Sto će ee pomoliti, da je Bog zna šta u kući bilo, potapava se 
i utiSava, Domaćin stupa u kuću ili sa kršćanskim pozdravom: 
„Hvaljen laua!^ ili običnim, općim, narodnim pozdravom: „Dobar 
večer !^ Domaćica će ga sa mlagjim dočekati na nogama, pa mu 
prihvatiti pozdrav, a djeca će hititi i ljubiti mu ruku. Prema tome 
je dužnost ralagjih svakoj starijoj osobi, bila ona muška ili ženska, 
kad u kuću stupi, pristupiti k ruci, bez ikakva obzira, da li je- 
rodbina ili ne. Iz toga se odmah vidi, kakvu uputu primaju mlagji 
u kući u vladanju spram starijih. Znadu li poštovati kućnog star- 
ješinu, znaće štovati i drugoga, a ne umiju li poštovati svoga, ne 
će umjeti tugjina pogotovo. To je opet krivnja domaćinova i do- 
maćiftinaj jer IH to on od njih ne traži, ili ih ona na to ne upu- 
ćuje, Sto će ae ipak rijetko gdje naći. Nego je mlagjarija još upu- 
ćeaa ne samo ljubiti ruku, nego još starješini prihvatiti iz ruke 
i^tap, ombrelu, halat, štogod je sobom u ruci donio. Uza to pripo- 
moći mu skiDuti, ili ako je skinuo, prihvatiti i na mjesto ostaviti 
ćurak, gunj, koparan, saltu, kako već što nosi spram koje godišnje 
dobe. Mlagji ee mu i obuću sklonuti, kud treba da se sklone. Dok 
fcie on ne spusti na svoje obično mjesto, niko se prije njega neće 
spustiti ni sjeati. Sjedne li, poajeđaće i ostali, osim onih, koji 
imadu posla po kući, osobito pak okolo zgotavljanja večere. Ako 
se u kući zavrrmlo rakije, domaćica će tako zvanu „giđu" to jest 
oniko predn nj donijeti, koliko obično pred večeru pije. Nema li 
po čem u kući rakije, on će pri polasku iz čaršije ponijeti ,,gidu" 
sobom u džep u j te giditi kod kuće. 

Dolazi li domaćin s kakvog težkog dnevnog rada, domaćica 
će ga dočekati .s pristavi jenom vodom za kahvu, pa kad se raspremio, 
kahvu će zasuti i gotovu preda nj donijeti, u findžan nasuti, te ga 
poslužiti. Piju('i kahvu ili rakiju zapituje, šta se taj dan gdje šta 
poslovalo, je H svak bio za svojim poslom. Svi ukućani, veliki i 
niali, dužni su nm položiti račun o svom dnevnom radu. Kad ih je 
saaluSao, počeće sam od sebe s domaćicom razgovor o svom djelo- 



1^ 



— u — 

vaEJu tog dana. Domaćica ima pravo s njim' »jedilii a s ujima dvoma 
Uc^j starije muške glave u kući. Njih će domaćin ponuditi bilo ktihvomj 
bilo rakijom, a kad je obojega, onda i jednim i drugim. Nevjeste 
ee i kćeri, ako ih ima u kući, ni ne obziru na kahvu jal na rakiju, 
jer bih za njih bila sramota piti jedno ili drugo pred kuc'^uim star- 
jednom. Djevojke se i žene bave različitim poslovima po ku^i. Kad 
se domaćin odmorio, pozvaće svu čeljad na opću molitvu i dok hc 
Bva čeljad ne okupe, ne će početi molenje. I po nekoliko će puta 
pogledati, gdje je više čeljadi, da koje ne manjka. 

Budne li sve na okupu i sprenino na molitvu, kleknu će naj- 
prije starješina na velika koljena, a iza njega svi ostali j pa će on 
pred njima, a oni za njim moliti držeći sklopljene ruke. Najkraće 
većernje molenje traje tri četvrta, a znade prekoračiti čak i jedan 
potpun sat. Moli se glasno, da se može čuti i razumjeti i naizvan 
kuće. Najobičnije su večernje kršćanske molitve; Pozdrav angje- 
odki. Oče naš, Zdravo Marijo, slava Ocu, vjerovanje apostolsko, 
ispovijed, četiri djela, litanije lauretanske; jedau Oče naS, Zdravo 
Marijo sa slava Ocu za sv. oca papu i raširenje svete vjere kršćanske; 
tri Oče naša, tri Zdrave Maiije i tri slave Ocu bv. Nikoli putulku, 
da se putnici zdravo svome domu vrate, a bolesnicima da Bog dadne 
polakšicu; tri Oče naša, tri Zdrave Marije i tri shive Ocu za ave 
umrle duše, za koje se niko ovog svijeta spomenuti nema. Mole oj e 
H6 završuje uajragje riječima : Od kuge, glada i rata, osJobodi nas, 
gospodine ! Ako li je starješina gdje na putu, ili no dogje li na 
vrijeme kući, ne smeta ništa; opća se molitva no će i ne ^mije 
propustiti. Moliće pred ostalim ko od starijih no obziruć se na to^ 
ili je muško ili žensko. Nije li u obitelji više članova osim ociij 
mtijke i djece, pa makar djeca i nejaka bila, valja da pred njima 
moli Boga otac ili majka. Kako u manjoj, takcj se i u većoj obi- 
telji odmah iza molenja namiruju djeca večerom i opremaj u se na 
počinak, a onda se istom podmiruju ostala čeljad; a to je bas oprav- 
dano, jer djeca tako drugim ukućanima ne dosadjuju, oiti plačem, 
niti drijemanjem; a tako biva, i kad ima ko tudji za večerom. 
Prije, nego što će se sjedati za večeru, prostre se bosča iii sofraluk, 
po kom se onda metne sinija. Siniju može zamijenili velika tcvsija, 
ili se sudi s jelom jednostavno spuste na bošču beu siJiije i tevaije, 
pa se jede. Sinija služi, da je odignutije, a tevsij^^ da je IjepSc. 
Boiča se prostire samo zato, da se po pođu i po prost Irci ne kaplje 






— 15 — 

i da se mrvice kruha ne prosiplju. Sjeda li se okolo bošče same ili 
okolo sinije spuštene na bošču, svako će čeljade podignuti ispred 
sobe okrajak bošče i njim se zastrijeti dokle može, a po ostalom 
će nezastrtom krilu prebaciti maramu. Tako se uzdrži čisto odijelo, 
dok se jede. Postavljanje je bošče i sinije briga i posao nevjestin, 
gdje je ima, a gdje je nema, o tom brigu vodi sama domaćica, ako 
u kući nema izvan nje niko drugi od ženskijeh. Kad je sve lijepo 
postavljeno, uokolo se posjedalo i zastrlo, zaci će koje od najmlagje 
kuĆDe ženskadije ili sama domaćica s legjenom u lijevoj i ibrikom 
ili bardakom punim vode u desnoj ruci, te će, počam od kućnog 
starješine ili od gosta, ako je za sinijom, pa dalje redom po star- 
ješinstva, svakome na po se politi na ruke, neka ih opere nad le- 
gjenom, a oprane da otare maramom, koju poljevač nosi pro ramena 
ili pro ruke, pa je za otiranje ruku nudi po redu, kako kome po 
redu i polijeva. Pošto svikolici imadu saprane i otrvene ruke, pre- 
krstiće se kućni domaćin ili u njegovoj odsutnosti najstariji od 
ukućana, pa će moliti običajnu molitvu prije jela, a ta je: Oće naš. 
Zdravo Marija i slava Ocu. 

Sud je s jelom nasred sinije,- a pred svakoga je, koji oko nje 
.sjedi, metnuta kašika ili viljuška, što se odregjuje prama jelu, koje 
io ae jesti. Upotrijebila se kašika ili viljuška, najprije će otpočeti 
Bzimati jelo kućni starješina, ako nema koga u gostima, a u takome 
slučaju onda pripada pravo gostu, da se prvi posluži, a poslije njega 
počinje domaćin, pa ostali opet po dobi redom, ama svako sa rije- 
r-ima: ^Bože pomozi!" Ako će se iz suda donesena s jelom na si- 
niju jesti kašikama, tu će poslužiti kašike drvene, koje se manje 
Uf;:njavaju nego livene i plehace, a ove potonje u današnje doba 
sve vi^e preotimaju maha. Kašikom se jede čorba, pirjan, pilav i 
mlijeko. Za druga se jestiva kao: kupus, krumpir, meso i ostalo, 
upotrebljavaju većinom pantarulji ili viljuške sa drvenim, koštanim 
i gvozdenim dršcima. Od navedenih se jestiva može zgotoviti samo 
jeduo ili više njih za ručak, pa tako i za večeru, što zavisi o imuć- 
nosti dotične kuće, u kojoj se jelo gotovj, samo je glavno paziti uz 
svaku vrstu jela, dok se jede, da se ne segne kašikom jal viljuškom 
ifipred drugoga, što je velika sramota; nego treba jesti ispred sebe 
ne probirajući, pa makar pred drugim bio komad slasniji i masniji. 
Ttndi toga u mnogim se kućariia ne dopušta, da djeca sjedaju sa 
otlraslima za siniju, a nikako ne, ako ima ko od tugjih ljudi za 



tfto 



i 



— 16 — 

siDijom kao gost. Onda dapače ne sjedaju ni odraslija inlag-j^^rija 
za siniju, Dego s domaćicom paze i poslužuju, da starijirau a gostom 
što ne uzmanjka, dok jedu. A poSto su ae oni podmirili, Bogu po> 
molili i zahvalili mu zaiskav sreru i blagoslov i u srce i u kuću, 
da i na dalje nastvori i blagoslovi, tada &e se dignuti sinija i boSCa^ 
a možebitne mrvice pomesti, za vrata smesti i u SLo god pokupiti, 
te izbaciti. Poslije se večere mrvice ne izbacaju, vele, da ne valja 
izbacivati ih po noći nego po daou^ pa preko noći ostanu ponaj- 
više smetene za vratima, a iza rct^^ka se izbacuju odmah. Poslije se, 
kao i prije jela, ruke saperu i otaru. Cim se jelo dovršilo, tim se 
odmah megju ljudima povelo razgovaranje o kojekakovim važnijim 
dnevnim poslovima, a ne manjka često puta ni vesele Sale i maškare, 
Najragje se vode razgovori uz odbijanje dimova, a odbijajući plavetne 
dimove, vrlo se rado mrka kava sr^e, koju je vrijedna domaćica 
ispekla i donijela, da se ljudi crnom kavom služe, dokle ona gdje 
u sobi ili kuhinji s mlagjijem blaguje. Ovako odstranjivanje doma- 
ćice k mlagjima biva os ve rijetko, i to, kad je kakav (čestit prijatelj 
u kući, a član je izvan rodbine i kumstva, IS^agje li se u kući pak 
jedan prijatelj ili više njih, pa bilo bližnjeg ili daljnjt'g roda jal 
kumstva, sjedaju za istu siniju i u isto doba &*vi ukućani a njima 
osim djece, koju treba najprije nau(^iti, kako se im adu p<j vremenu 
pristojno vladati u društvu starijifi ljudi sjedajući s njima, jesti ili 
uopće kad sa starijim kakva posJa imaduu. Starijega paziti i do- 
stojno štovati svagdje i u svako doba, najljepSi je ures za djecu, a 
za njihove roditelje najlepša pohvala. Po rodu ac voćka poznaje, a 
roditelji po djeci. Koliko hrvatski katolički svijet staje vrijedne 
svoje znance i prijatelje, vidi se, što će sva kućna *^-eljad nastojati, da 
znancu i prijatelju u kući ni u ćom na žao no u?ine i sve će žr- 
tvovati, da mu se boravak, bio kratak ili dug, priMni pogodnim 
kao da je u vlastitoj kući. Uku(^aiii će se zadovoljiti kruhom i 
vodom, to jest, poštediće od rogjenih usta, a po^astiće gosta u kući. 
Stoga Hrvat u Bosni. i Hercegovini drži uvrcdr>tn, ako mu pouu- 
gjenu čast bud u domu bud izvan doma prijatelj odbija. Kako je 
već napomenuto, hrvatski će se narod ovih zemalja zadovoljiti kru- 
hom i vodom, ako je do obraza stalo. Kruh jo dokle glavna hrana 
naroda, voda mu je najobičnije, najzdravije i najjeftinije piće. Al- 
koholno se piće uz jelo malo upotrebljuje, već ako treba koga iz- 
vanjskoga u kući pićem podvoriti. 




17 



S kruhom ovđješnji hrvatski narod troši jednostavan, ali snažan 
emok, ne izgoneći iz njega na razne načine ono slasti i soka, Mo 
ga a njem ima. Tako se na najednostavuiji način priregjuje čorba 
na govedini, ovnovini, janjetini, a ponajljepša na piletini. Od zeleni 
se najobičnije meće u čorbu majdonos. Izreže se nožem ili se rukom 
iskida majdonosovo lišće, pa se baci u čorbu, neka majdonosom /.a- 
miriSe. Za k<jrjen ae maj don oso v malo mari. Čorba se kao i meao 
malo kad jede bez kruha. Iza (?orbe je najčešće jelo pirjan, koji »e 
goiuvi na sljedeći način. DČii&ćeno se i oprano meso izreže na sitne 
komadiće, iv ifltn tst: tako očisti i opere te na sitno izreže, što će se 
s mesom zajedno kuhati, kao n. pr. kupus, krumpir, zeleni grah ili 
repa. pa 8e lo s mcsojn zaji dno pirjani u zemljanom ili u bakrenom 
kaiijisanom sudu. Kčiko se zajedrio skuha, tako se skuhano zajedno 
i jede. Pilav nije ukudjer rijetko jelo, jede se- dakle vrlo rado, a 
ima g^ dvije vrate. Jedna se vr^ta kuha od pirinča, a druga i^l 
rezanaca, tako zvani jeri&tov pihiv. Mlijeko se troši kuhano i kiselo. 
Kao osobita 'su poala^tir^a različite pite. Na prvom je mjestu sva- 
kako burek pita, koja se priregjuje od vrlo tanko razvijene juvke, 
u kuju se zamotava aitiio isjecano meso izmiješano sa izrezanim 
crvenim lukom i samljevenim rrnim biberom ili paprikom. Imii i 
položeni burek, a zove se tako, ^to se jedna juvka položi po dnu 
tevsije, pa se po njoj razastre isjecano meso, ovo se drugom juvkom 
pokrije i po^nasti, a zatim ^e razastire meso po drugoj juvki, knjči 
rte opet pokrije trećom juvkum i tako ide dalje, koliko se hoće. 

U piti sirnici zajnjunjujv isjecano meso izmrvljen, s jajima i 
kajmakom pomiješa u sir. Za tikvenjaču se mjesto mesa i sira uzima 
a j Lij ima i kajmakom izmiješana rikva. Kao posne i sirotinjske pitt' 
poznate su: kumpiraČEi, lukovača, kupušnjača i pirinčuša. Od sladkih 
MC pita ističu: baklava ili islatka pita i gjulpita ili ružica pita. Sve 
at^ vrsto pita peku u tev^ijama jal kod kuće pod pekama jal u pe- 
karama, te se pekarima plaća za pecivo. Kad je pita ručku ili ve- 
čeri, onda se ništa <lrugn Jie gntovi. U kasno se jisensko d^ba 
kroz cijelu zimu, du kasjio u proljeće, troši najviše kiseli ku^jus 
sa osuSenom svinjetinom, ^ovi..diin.im ili ovnovinom, te se ovo dv nje 
potonje obično naziva paatrmnm. Siromašniji to nadomješćuju čim- 
burom, sirom, mlijekom, a njijposlije i lukom. Odatle je valjda i 
postala riječ: Kad je kruha, nije glada, kad je luka, nije suhotiiijc. 
Svako jelo, koje se neda gotovi ti bez vatre, stavlja ^e nad nju i 

2 





^^?^^^IB 



— 18 



zgotavlja bilo u zemljaDom, bilo u bakreĐom sugju, nu ovo posljednje 
mora biti kalajisano, da se ue bi otrov iz bakra smiješao s jelom, 
što može biti po zdravlje opasno. Jelo se donosi pred čeljad u por- 
culanastim činijama (tanjurima), u zemljanom te bakrenom kalaji- 
sanom sugju. Gdje manjka jedno, drugo ili treće, tamo ga zamje- 
njuje sugje drveno, što većinom prevlagjuje po selima. I voda se 
pije iz bakrenih kalajisanih ibrika, ali još ragje iz zemljanih po- 
suda: krba, bardaka i testija. Krba nema nosača kao bardak i tes- 
tija. U zemljanom se sugju voda dulje uzdrži hladnijom, pa je i 
ugodnija piti nego iz bakrenog suda. Dakle je svakako po zdravlje^ 
bolje piti vodu iz suda zemljanoga nego li iz bakrenoga. Voda se 
pije takodjer čašom. Nego boce se s čašama vigjaju na siniji ili 
pokraj sinije u kakvim svečanim zgodama i kad imade gost u kući. 
Što će se kojim danom gotoviti za doručak, ručak i večeru 
o tom odlučuje volja domaćinova. Njega domaćica priupitkuje. Nije 
li kuća bez koga izvanjskoga, to će se domaćin s domaćicom spo- 
razumjeti za jelo slijedećeg dana istom onda, kad su izvanjski otišli 
na počinak, ili sutra dan rano, kad polazi iz doma, a domaćica ga 
isprati do na avlijska vrata dogovarajuć se s njime. Nema li koga 
sa strane u kući, tada će domaćin prije, nego se kućna čeljad na 
počinak uklone, odrediti svakome posao za idući dan, i niko mu sa 
ne smije protiviti. Mora se biti zadovoljno odregjenim poslom. Nije 
li toga učinio domaćin možda iza večere, čini to sutra dan prije 
odlaska. Hiti li, pa po čem ne imadne kad, onda naredi doma- 
ćici, a ona to javlja ostalim. Ima li domaćin kakav s kime važan 
razgovor ja dogovor, ne govori pred svima, nego onom, kome treba. 
Na samo se razgovara s domaćicom o kućnim prilikama i potrebama. 
Domaćica mu opet od svoje strane napominje, šta bi trebalo kupiti 
i poslati kući. Ako kupi, dobro je, ne kupi li, nema ljutnje, jer se 
često puta ište i ono, bez čega kuća može biti. Dok domaćin iza 
večere zbori s domaćicom ili s kime drugim, dotle koje od mlagjih 
sapire sugje u kuhinji, a često se taj posao vrši pjevkajući. Sve 
sugje valja prije lijeganja oprati, dobro posušiti, pa svako na svoje 
mjesto spremiti. Pred lijeganje će domaćin priupitati, je li sve u 
kući sregjeno i spremljeno, je li sve namireno, nahranjeno, napo- 
jeno, priklopljeno i zaključano; a istom, kad je to u redu, onda se 
sve spušta na noćni odmor. I pred polazak u ložnice domaćin će 
svako čeljade opomenuti, da ne liježe bez krsta i molitve. Ni jedna 




'■ "^-"^ 



— 19 — 

hrvatska majka ne pušta svoje djece, da joj liježu bez molitve, jer 
«vaka zna, da je vjera, primljena iz njezinih usta u dječijim gru- 
dima čvrsta i nepokolebiva, žarka iskra, kojoj ne mogu ni potamniti 
ni ugasiti sjaja sve vremenske bure i oluje. Za to su u hrvatskim 
kršćanskim obiteljima uprav iz nježnosti materinskog srca potekle 
djeci razne pjesmice nabožnoga sadržaja. Ovakim je pjesmicama 
svrha olahkotiti djeci molenje i pamćenje molitava. 

I. 

Odoh leći. Boga reći, 
Ođoh spati. Boga zvati, 
Bog će meni dobro dati 
I Marija Božja mati. 

II. 

Sveti Vide, vidi mene, 
Slavna Gospo, krili mene. 
Svi angjeli, čuvajte me. 
Dok mi tijelo otpoćine, 
Da mi duša ne pogine. 

m. 

Sjedi Gospa okrunjena. 
Puna Duha napunjena, 
Ko se Gospi preporuči. 
Od sebe ga Gospa ne odluči. 

IV. 

Krstom se krstim, s krstom ležim, 
Krst me čuva do po noći, 
A angjeli od po noći. 
Gospodin Bog do vijeka. 

Evo ovakim se i sličnim pjesnicama uspavkavaju djeca. 

Sutra dan se pred zoru ustaje rano. Domaćica ustaje prva,. 
kad nema nikog mlagjega u kući. čim je ustala, prekrstiće se i 
umiti, pa Bogu moleć vatru naložiti, te kahvu pristaviti, a onda 
domaćina i druge po kući, koje treba, zovnuti na uranak, a dječica. 

2* 



— 20 — 

spavaju dalje. Ima li pak u kuT-i kr-eri i iievji*8ta, 1u 6i2 one kao 
mlagje megju se urediti te naizmjenicL^ ranit u vatru ložiti i kahvu 
pristavljati. Gdje je pak u ku('*i vi 60 j^^trva, porazdijele sav kufMii 
posao inegju se na nedjelju daiui, jjji. đ€' takn od nedjelje do uu- 
djelje mijenjaju kao reduše. UstajucU izjutra na uranak, ponajviše 
se svaka osoba sama za se Bo^u moli umivMJu<?i se i utirajuc-i sc^ 
a još i sad gdjegdje mjestimice moli prL^d svima <»pćeniro starješina 
kao i u večer. Po molitvi pijv.^ kahvu domat^-in s domaćicom i od ra- 
si ijim ukućanima, ako ih ima, a ua djecu se obzir ne Uictma. Djeca 
će se kasneje namiriti. Po svantif'u Jnmaein ostavlja d^»m i ide za 
svojim dnevnim poslom, te »<■ olJ^{^no ne vraĆJi pu danu kući, i^sim 
ako dogje s kakvim važnim [KJ.sJom ili s kakvim prijateljem. Ri- 
jetko dolazi i na ručak svojoj kući. da ne gubi time vremena i 
da ga posao ne čeka, nego mn se od kuće po kom mlag;)em ru<^ak 
šalje, ili ga što gdje kod siromašnijih nosi domaćica S'ima sobom te 
s domaćinom ruča zajedno. (Adra^li mu&ki cvijet pije većinom iz 
jutra samo čistu crnu kahvu, a jede dvM puta dnevno: n podne i 
u večer. Ženski pak svijet s djecom doruekuje, ruča^ u/ina i večera. 
Za doručak se izjutra pije bijela kuhva b kruhom, a tako i za 
užinu, koja se drži poslije podne pred ićiodiju, a čega je ta kahva 
poznata i pod imenom „ićindijatiica'*. Uz ići ndi jnwicu ae i.>.sim obična 
kruha uzimaju ili pituljice, to JĐit juvka zakuhana h jajima i ispe- 
čena na maslu, ili sama bijela po^^ača. Gdje se ne pije ićindijiišica, 
ondje se odmah po ručku pije enuJ kahva. -"sprema li se ir-indijasica 
za djevojke, eto pjesme s djevi ijačk ih u.sfa : 

Ićindija dobar haberdžija 
Haber nosi, sad će dragi doći, 
Nekom doći, a nekom ne doći. 
Meni moje dr^tgo sad će dot^i 
1 donijet mi svakoga 5rćuriv 
Ponajviše biser' i inerdžaini. 

Kako ićindija nije doba kršćans^ko kim jntro, podne i večer, tako 
o toj jedinoj dnevnoj dobi uema nikakve molitve. Molitva je raz- 
govor s Bogom. Ona čovjeka skrušnje i punizuje. Molitva ima ve- 
liku moć, jer se molitvom služim i sam Isus Krist koji je takocrjer 




L 



~ 21 — 

l]ude naučio moliti. Molitvom se samo moguće dopasti Bogu. Svaki 
^e se pravi kršćanin pomoliti Bogu u ođregjeno dnevno i večernje 
doba Tiii uranku i ustanku. Svako djelo s Bogom počet i s njim 
opet svako dočet. Molitva je izraz vjere. Za vjeru su kršćansku 
boaaimko-hercegovački katolički Hrvati vojevali i kroz vjekove krv 
prrilijevali te je do danas uz sve nepogode sačuvali, a i vazda će 
joj BC, astreba li, naći na braniku. Hrvat kršćanin ne smije nikome 
silom nametati svoje vjere, ali je ne smije ni pred kim ni zatajiti, 
nego je neustrašivo ispovijedati, ako ne će da ga stignu posljedice 
riječi Kristovih: „Ko zataji mene, zatajiću ja njega pred Ocem 
mojim nebeskim". Teško onome, ko ne opslužuje sve, što mu vjera 
nala^.e, Ko griješi proti svojim vjerskim dužnostima, griješi proti 
siimome Bogu. Zato je kršćanskim Hrvatima Bosne i Hercegovine 
vazda bila, jest i biće nešto najgadnijega psovka i kletva. Psovati 
i kleti, a od dragoga se Boga dobru i pomoći nadati, to biti ne 
muže. Kad se kakva paklena kletva ili psovka čuje iz čijih nečistih 
uataj mnogi uzdahne: „Bože moj, kako se crna zemlja ne provali i 
sve nas ne proguta na ovake grdne riječi!" Drugi pak dočekuje: 
„Sta ćeš đe, veliko je milosrgje i ustrpljenje Božije. Kakvi smo i 
Sto radimo, dobro nam je". Kršćani okajavaju svoje počinjene gri- 
jehe izmirenjem s B )gom putem svete ispovijedi i pričesti. Jedno 
SG i drugo obavlja najmanje barem jedan put u godini. Osim mo- 
litve, ispovijedi i pričesti ima kršćanin još svojih vjerskih dužnosti, 
koje ]{? tlužan savjesno vršiti, ako želi, da mu ih Bog usliša na 
oproSteiije grijeha. Ovake dužuozti jesu : post, zavjeti i dijelenje 
niilostinj'. Ko milostinju dijeli u ime Božje i na put Božji, tome 
Bo^ svojim blagoslovom dužan ne ostaje. Milostinju valja svesrdno 
dijeliti. Prama postu i molitvi domaći katolički hrvatski svijet drži, 
at uje i svetkuje takogjer dan Gospodnji te blagdane crkvene. Gos- 
podnji je dan nedjelja. Kako već i sama riječ pokazuje, tog se dana 
ne smije ništa djelati - raditi. Dan se Gospodnji sprovodi slušanjem 
rijeci Božije u crkvi i molitvom. 

Nt^ma domaće kršćanske kuće, iz koje makar po jedna osoba 
ne Će otići u crkvu i Bogu se pomoliti. Gdje je veća zadruga, 
ostane u kući samo jedno od ženskinja, da se bavi pripravljanjem 
ruOka, a sve drugo ode u crkvu. Iz doma se do u crkvu i natrag 
ide najviše u društvu: momak s momkom, djevojka s djevojkom. 



1 



22 — 



s majkom, s kim od rodb'me ili s konom. O sebi idu stari ljudi i 
stare žene. Prate ih po najviše nejaki unuci i unuke. Nedjeljom se 
oblače sve čiste donje haljine, koje domaćica svakome iz sanduka 
izvadi i doda. Svagdanje gornje haljine muške i ženske vise o klin- 
cima po zidu ili su pro srga prebačene i zastrte čime. Misne su ili 
svečane haljine vazda zastrte, da se ne bi naprašile. Te se haljine 
oblače nedjeljom, blagdanom i inače svečanom kojom zgodom. Kad 
se počnu derati i opadati, okrenu će se u svagdanje, a druge će se 
nove misne narediti i skrojiti. Osim nedjelje imadu još, kako je 
rečeno, mno^i crkveni blagdani, od kojih ću navesti samo one, koji 
su najznamenitiji, te se ističu osobitim načinom svetkovanja. Na 
prvome je mjestu svakako Božić, kao dan uspomene narogjenja 
Kristova. Božić je svetkovina nepomična, to jest vazda pada na 
dvadeset i peti dan mjeseca prosinca, a svetkuje se puna tri dana 
Do skora se vremena svetkovao Božić počam od badnjega dana 
pa se svetkovanje završavalo novom godinom. Na badnji se dan, to 
jest na dan u oči Božića strogo posti, dok se po kući gotovi, sprema 
i rasprema, kako će svanuće Božića naći sve u najboljem redu i 
čistoći. Badnji se dan tako naziva, što se na taj dan nekad ložio 
badnjak. To je bilo oveliko, okruglo drvo, koje se tako na vatru 
metalo i ložilo, kako će moći od prilike po srijedi pregorjeti. Kad 
je pregorilo, jedna polovina polako tinja preko božićnih blagdana^ 
a druga se polovina pritakne na novu godinu. Ovako je loženje 
badnjaka po varošima posve iščezlo. Na badnji dan po podtie bukti 
vatra pred kućom, prevrće se ražanj s pečenicom. Šalje se i u pe- 
kare razno pecivo. Boce su i bardaci u kući naliveni vinom i ra- 
kijom. Domaćica je pokuhala hljebove, izmegju kojih se osobitom 
šarom razlikuje česnica. To je kruh u kog je gornja strana, to jest 
kora, išarana dnom od findžana, ključem, ili su po njoj razne sličice 
od tijesta. Ćesnica se ne načinje preko božičnih dana nego kasnije, 
a često puta istom na novu godinu. Na badnji su dan i raznovrsne 
pite pokuhane, rasukane, pečene i spremljene za božične dane. Do 
na badnji dan u večer mora sav kućni posao biti u redu i gotov, 
da se na pravo vrijeme može sjesti za večeru. Okolo postavljene 
sinije posjedaju čeljad. Pred njima je na siniji posna večera, kao:e 
riba, grah, popara, orahova pita ili gibanica. Prije, nego se počn 
jesti, neko će od mlagjih uljeći noseći tri goruće voštane svijeće 



- 23 — 

zasiig^]Gne u 6aSu pirinča ili u zelenu pšenicu, koja je zasijana u 
taiijir odmab iza Nikoljdana, da do Božića mogne ođrasti. Osoba^ 
koja unosi svijeću, nnzove: „Hvaljen Isus!" i čestita svima badnju 
ve^er te spusti svijeće na sred si nije. Takogjer, koji sjede za si- 
nijfjmj ?.estit=»ju mejirjusobno badnju večer, pa počinje molitva. Po 
svrSeDOJ se molitvi večera. Uz večeru će se posluživati pićem i to: 
kn je sa vina. viiiom, a ko je za rakiju, rakijom. Te će većeri 
mnogi orositi uči suzama. Padaju na um mili i dragi pokojnici, ili 
oiii^ koji SQ ma s^kog razloga od svog doma udaljeni. Iza večere se 
nabavlja tihi, veseli razgovor, koji traje do pol noći, do časa. kad 
BP stane spremati u crkvu na ponoćku. Ponoćna služba Božija traje 
nešto preko polu sata. 

Za trajanja p^moćke pucaju pred crkvom mužari, gdje ih ima. 
Cim se s ponot'ke iz crkve izigje, odmah piijatelji i znanci jedni 
drugim čestitaju govoreći: „Sretan Božić i porogjenje Isusovo!" Na 
to drugi odgovara: „Hvala, i tebi tako!" ili: „Čestita ti duša!" U 
Hercegovini so uz čestitanje i ogile, a rodbina se s rodbinom po- 
ljubi. Ci^fttita ae z nječima: „Mir i Božić!" Iz ovih dviju riječi iz- 
vedena je riječ „mirbožiti se". Mir se čestitanjem na prvom mjestu 
spominje, jer će sr na Božić mirbožiti i zavagjene osobe, a osobito 
ako su u zavadi radi kakva manje važna uzroka. Pri dolasku iz 
crkve čestitaju Božić oni, koji se vraćaju, onima, što su ostali kod 
kuće. Čestitanje se popraćuje opet pićem, koje je za koga. Nastupio 
je divkle prvi dan Božića. U jugozapadnoj Hercciiovini, gdje je 
B malom iznimkom u većini hrvatski katolički svijet, koga je govor 
i iiariječje u književnosti okršteno sa tugjim, a ne sa pravim 'nje- 
govim lirvatakim imenom, započinju se na domak Božića uz kućne 
poslove pjevati pjesme, koje mu navješćuju skori dolazak. Evo 
je dl je od takih pjesama: 

.Božić zove s prijeke strane: 
„0 kršćani, braćo moja, 
Preveste me na tu stranu.''* 
Žene mu se odzivale: 
5, Naših ljudi doma nema. 
Otišli su u badnjake. 
Spremićemo djevojaka". 




■ Ullll I, MM J I 



^ 



1 



— 24 — 

„Ne spremajte iljtvojaka. 
Djevojke s« vra;:oljaste 
One će me utopiti*^. 

Poznatija je Boanom i Hereeg^t ivinom, a može »e pjevati ili s;»mo 
nabrajati i 

U BofMtn tri hi>ži6i : 
Jedtiim reže zaobliru 
Drugim reže kuba^i^iu. 
Tre<'*im rože po^a<^icu. 
Znoblinem tbirivaftc 
U tlom flomu domatnnn; 
Kubaaii'om darivale 
U dimi dl im u prijatelja; 
PL)g:i^i<*i^m dariv»Se 
Siromaha i ubuga. 

Iza prtiioc^'i će t**i koji sat prileri ua odmor da se može opet 
ranije pridif^imti-, jer valja dof'ekivati pnla/i;ika, Pida&siiik je r^soba, 
koja najrainjc dolazi <^eatitati prvi dan Božića. Polaznika ili dan. 
dva, prije pozovu, da doc^jo rano im AeetitaLije, ili potajtoik du^je 
sam i boz poziva. Svrnuti se može, ako hoće, odmab a pouoAkoT te 
se zadržati tolik^.^ u koliko može i^estitnti biajrdan. te ae poslu /Jt 
pićem 1 mezetom, Polazenje je « poretka oavt* rijetko, [l(?^^^ je 
mn()g(» obićuije zorom. Ulazeći polaznik u kuću pozdravlja ukuć.uie 
sa: „Hvuljeu Isus!^ Prihvaćajući domaćica sa ukućanima pozdrav 
pospe malo pnlaziiika jef^'m^nim ili pšeuićnini zrjiji ni, sto zuući. da 
Bog đadtie. te da kuća bude kroz godinu žitom obilovati. IV mt?gju- 
sobnom t^estilanp] ponudi ae polazniku mjesto- da sjedne. Kad je 
sjeo, posluže ^a jiićem i monetom Messe .st.dji na ^uAu^ na ainiji ili 
na peskunu. Pežkun je Se^iterou^laat, nokolj opervažen^ drveii stulić. 
Opervažeu je da ne bi palo, Mo se na nj meć«. PeSkuJi stoji na 
drvenom stalku. Mjeato mezeta na stolu i peSkumi može jelo ta- 
kogjer ritajati na siiiiji" Stajalo nieze ili j^lo ma na kom od ovog 
troga, pulazriik ae slobodno služi, 6\m mn je drago. Na polazak ne 
valja ići pi'azuih ruku. već s darom. Dar se noai većinom domaćici, 



I 



—25 - 

kao osobi, koja se okolo božičnih blagdana najviše trudi. Uz do- 
maćicu može polaznik ponijeti što na dar takogjer ostaloj ženskadiji, 
pa i djeci. Na dar se nosi jabuka, limnn ili naranča. Ponijelo se 
koje god mu drago, u svako ee zadjene po nekoliko komada sre- 
brenih novaca ili po jedan zlatni novac. Sa ovakim darovima po- 
lazi zet svasti i punicu, zet kuću šurinu, sura kuću zetovu. Ovaka 
vrsta polaska prevlagjuje u Hercegovini. U Bosni se ragje upotrebe 
drugi darovi kao: šalovi, svilene marame, molitvenici, mengjuše 
šećerke i naranče. Kad polaznik ostavlja kuću, dariva ga domaćica 
devrmom, maramom ili kakvim drugini prikladnim darom. Tko nije 
od ukućana bio na ponoćki, ide na zornicu; tko nije bio na zor- 
nici, ide pred podne. Kuća se ne pmije zatvoriti, jer može tko doći 
na čestitanje, pa ga ne bi imao ko dočekati i po^lužiti. Prvi dan 
do podne ide čestitati rodbina rodbini i najglavniji prijatelji. Iza 
svršenih služba Božjih u crkvama ide se kući^ gdje se sjedi, veseli 
i očekuje ručak. Prije, nego će se sjesti za ručak, prostre se so- 
fraluk, na koji se metne siuija. Na sredini je sinije česnica, koja 
se istom troši, kad božični blagdani progju. Kad se okolo sinije 
posjeda, unijeće se prvo jelo i metnuli na siuiju, ali se najprije 
pomoli Bogu, pa se onda počinje jesti. Megjutim neko od mlagjih 
upali u predsoblju trostruku voštanu svijeću zasagjenu u čašu pi- 
rinča ili pšenice, te je unosi u sobu iia/jvljući: „Hvaljen Isus!" i 
dodajući: „Sretan Božić i porogjenje Isusovo!" Spustiv čašu sa svi- 
jećom nasred česnice ili nasred sinije obigje sve redom čestitajući 
opet svakome na po se, a uz to ljubi starije i ruku, a s mlagjim 
se ljubi u usta. U početku ručka nazdravlja domaćin rakijom slu- 
žeći njom i druge, za koga je. Dalje se nastavlja nazdravica vinom. 
Nakon dovršena ručka udunuće svijeće domaćin umočenim u vino 
kruhom. Svi okolo sinije paze, prama kome će skrenuti dim. sa 
udunjenih svijeća, jer u onom času postoji neka vrsta praznovjerja: 
da će naime onaj po vremenu najprije umrijeti, na koga skrene 
dim sa svijeća. Osim što se gata u dim od svijeća, gata se još i u 
plećku od pečenice ili zaoblice. Vješti gatari proriču iz plećaka 
budućnost i buduće dogogjaje, ali u tako gatanje nema vjerovanja. 
Po ručku niko ne dolazi. Čeljad se odmara od silnog posla, što ga 
je imala pripremaj uć se za ovako svečane dane. Drugi se dan po- 
činje pravo hodanje i čestitanje od kuće do kuće. Tu se ne gleda 




- 26 ~ 

ko će kome prije doći, nego se za<^je reilom. U svakoj ae kuot 
dočekuju posjetnici pićem i mezctom. Mali^ kad huda po jerlan od 
ljudi nasamo, nego se obično udruži više, te takif u dnižtvu kuće 
obilaze. Momčadija obilaze kuće, gdje ima djevojaka, a gd'^e ih iieiEa 
tu se rijetko svraćaju. Prva su dva dana svi dućani /.lUvoreni. pa 
i treći će dan malo ko otvoriti, osim gdje je prijeka potreba. Kuko 
narod drži, treći dan Božićži, na Ivanjdan, jiodulj] dan oniko, koliko 
traje, dok pijevac skoči s kućnoga praga, t'elvrti su dan Božića 
mladenci. Taj dan ujutro rano zagju stare žene t^a šibama po obliž- 
njim rodbinskim ili osobito prijateljskim kućimiu, gdje ima djfCCj 
te šibaju djecu po nogama govoreći: „Rasti, rađti, dijete, rasti, di- 
jete!" Oplakalo dijete ili ne oplak;ilo, daće mii dntit^iia žena kakva 
voća ili kolača, što je u tu svrhu sobom pouiJL^la. Nju će opet »dje- 
tinji roditelji čim poslužiti kao kahvom i riikijom, a negdje uza to 
dvoje još i kolačima. Božić se ubraja u jelenske svetkovine, a čujo 
se od mnogoga, kako je i Velika Gospojina jesenski svetac, jer 
počinje zahlagjivati vrijeme, BudUći da Božić pada u doba najdu- 
ljih noći, to se več na mjesec dana prije njega započinju sijola^ a 
završuju se pokladima. Sijelo se u mnogo čem razlikuje od dnevnos^ 
posjeta. Čovjek čovjeka u kakvom poslu posjeruje na kratku vri- 
jeme izjutra ili o podne. Sto se pak ženskadije tiče. najragje &e 
posjećuju po podne radi manjeg kućujeg porthi. /ena žeiu> djevojka 
djevojci ide u posjete. Mnogo se puta nagje f(veće društvo žena ud 
posjetu u istoj kući. Polazeći žena kojoj pi>znatijuj u posjete p<^ 
nese sobom kakvog olakšeg ručnog rada, da imadne čim kratiti 
vrijeme. Ni djevojka djevojci ne ide bez rur^iiog rada, osim ako 
ide u posjete svečanim danom. Cesto se znarle po pjesmi, gdje u 
kojoj kući ima u društvu mnogo djevojaka. Badeći djevojke pri- 
kraćuju vrijeme izvan rada još i pjesmom- 

Na ovakim se posjetima pije većinom bijela ili rrna kahva, 
a poslužuje se i slatkarijom, gdje je u kući ima i gdje j^^ za posjet 
priregjena. Djevojka poslužuje žene i svoje jarauice. Prt polasku 
isprati žena žene, polako se razgovarajući tlo rastanka. Isto tako 
prati i djevojka djevojke. Pri rastanku one, koje su bile n posje- 
tima, pozivaju u posjet onu, kod koje su bi]'\ Zamjera y1^ kad se 
uzajmljeni posjet ne vrati posjetom. To biva uzrokom, da posjeti 
prestaju. Sijela se drže po noći, a moga nastati iz viSe ruka. Naj- 




iim^pv 



— 27 — 

prije možfi aijt^lo naatati tim, sto neko ima posla, a nrma zadruge^ 
da taj posao BrecJi, ili ima i zadruge, ali aii kratki danij u ue do- 
puštaju drugi kakvi radovi, te pozove sto koju obitelj iia sijelo s 
inlagjarijom, da inu pomogne posao sraditL Megju poslove ove vrdti 
spHda: češljanje vune, tihanje perja i komanje i ti IjuStenje kuko- 
ruza. Sijeb može nastati takogjer iznenada: >^to se dešava vrJo rado 
me^ju susjedima i rodbinom. Jedna naime obitelj jednostavno p*>g^jt' 
i dogje drugoj, da lakše inognu skratiti duge noei sjedeći zaji'dno, 
iazgovara]uć se i sprovedeni flale. Zi^nskadija zaslagjuje razgovore 
kahvom, a muSkadija kahvom i duhanom. Dalje se sijela i sazivaju. 
Sazvati se može malo tijelo, a ono može bitt po srodstvu prisutnih 
uaoba dvovrsno: rodbinsko i obilno. Povrh sviju sijela stoji piik 
veliko sijelo, a priregjuju ga zd(>govorno momci u kući, gdje ima 
jedna ili viSe djevojaka. Veliko sijelo sazivaju i roditelji, u kojih 
ima za sijelo k*!teri i aiuova. Svaka obitelj, koja prisustvuje sijelu, 
a osobito, ako ta obitelj ima za sijelo sposobnih Manova, uaat(}ji 
povratiti milo za drago, to jest nastoji čim prije pod svoj krov sa- 
zvati i održati sijelo. Pred ve^er se mlagjarija stane aprt mata, a na 
sijelo kn^če, poSto progje dva, do dva i psr sata no(^i. Momei idu 
jedau B drugim, pa i na po se, a djevojke a oeem i majkom. Do- 
godi se, pa koji put otae doma ostane, a majka se sa kt^erkom pri- 
druži s drugom kejom obitelji te idu u društvu. Rako koja obitelj 
ili osoba dolazi redom ua. sijelo, onako ih redom uku<i*Ani priftekuju. 
I/jnđi i žene izuvaju obm'^o pred kućnim pragom, prije nego će 
preko praga kora^iti> Dok ulaziei ljudi i žene po/.dravljaju domn- 
eina ili domaćieu, ili gdje su živi^ obadvoje, pitaju(^ se s njima, pa 
sa ostalim ukueanima, dotlen ih djevojke ljube u ruku. Isto Miie ku^^ne 
djevojke prama svima starijima^ koji na sijelo dolaze^ pa bile to 
muške ili ženske osobe. Kad djevojka koga (!iovjeka ili ženu po- 
ljubi u ruku, reei <'*e joj ovi: „Oprosti, živa i zdrava bila!*^ Je H 
oaobaj koja u ruku ljubi, mladi<^, rekne mo se: „Oprosti, živ i zdrav 
bio i oženio se!'' Starijim se u sobama daje mjesto u pro<^elju. Ako 
je pročelje maleno, posjedaju uokolo cijele sobe po sećijij po san- 
ducima ili stolicama. Sredina sobe ostaje prazna mlagjariji, ako se 
btjedue Sta poigrati. Gdje je jedna aoba malena, a ima pri ruci i 
druga, u jednu se smjeste stariji, a druga ostaje mlag^jariji, da se 
može veseliti proizvodeći razne društvene igre i šale. Ako se sta* 



mm 

( 



'-> ■; 




- 28 — 

riji u zasebnoj sobi smještaju, to se a pr/ima, koji dolaze, razgo- 
varaju ukućani, dok se drugi skupljaju. Kako koji pridolazi, tako 
pozdravlja prisutne, i dok mu ovi odzdravljaju, sjeda ua odregjeiio 
mjesto. Cim se sjelo, odmah se započinje pitanje za zdravlje megju- 
sobno kao i pitanje za zdravlje svih drugih ukućana, koji možda 
nijesu došli na sijelo. To pitanje za zdravlje izmjenjuje se po pri- 
lici ovako. Domaćin ili ko od prije došlih pita uadošloga: — „Kako 
si ti N. P'^ Nadošli odgovara: — „Dobro, hvala Bogu, kako si ti^ ili 
,,kakoje tvoje zdravlje, N.?" — „Kako su ti djeca ?'^ — „Dobro su, 
hvala Bogu, jesu li tvoja zdrava ?-" Pita li se za zdravlje kum s 
kumom ili kuma s kumom, pred svako će ime, za koje pita, metnuti 
riječ kum ili kuma. Tome neka posluži slijedeći primjer. — „Kako 
si ti, kume, N. V" — „Dobro, hvala Bogu, kako si ti, kume, N. ?". 
Ili — „Dobro, hvala Bogu, šta ti radiš, kume N. P*' Dalje pita prvi: 

— „Kako je kuma . . . kum ... i kuma . . .?" Drugi odvraća 
pitajući po imenu, kako je koja pojedina osoba istim načinom onome 
prvome. Djevojke i žene ne pitaju za zdravlje jednu osobu samim 
njezinim je imenom sloveć, pa makar ta osoba s njihovim kućama 
ne bila ni u srodstvu ni u kumstvu. One ispred imena dotiČĐiii 
osoba rado vazda pridodaju riječi: kum, kuma, amidža, strina, pri- 
jatelj, prija, brat, seka, tetak ili teta, a najposlije djed i baka. 
Pitajući se žena sa ženom počinje jedna: — „Kako je prijatelj N. 
i prija N. ?" — „Dobro su, hvala Bogu, šta radi brat N. i seka N.?" 

— odgovara druga. Tako se to pita i ispituje redom do kraja, a 
da 86 nijedno ime ne propusti, ma bilo s koje strane. Iza toga će 
se razvesti govorkanje o svagdašnjim dnevnim poslovima, dok se 
ne prijegje na veseo razgovor, koji sastoji u raznim pričama i gat- 
kama. Domaćin nudi kutijom i duhanom na sve strane okolo sobe, 
ili je pred sijeldžije metnuta tablica s duhanom i cigarpapirom, a 
vise je pometano praznih tablica za stresanje pepela sa cigara ili 
iz čibučiiih lula. Na drugu se stranu našao megju mlagjarijom mo- 
mak vragoljan, pa dodira žice na tamburi, il razvlači sitnu harmo- 
niku, a sva mlada srca trepetaju, poput sitnih žica na tamburi. 
Sitan glasak žica sa tambure ili skladan cilik harmonike izazivlje 
kolo i pjevanje. Kolo je najomiljenija igra našeg hrvatskog puka . 
u Bosni i Hercegovini. Nije teško naučiti igrati kolo, ali je tim 
teže kolo voditi, jer se kolo za kolovogjom kreće. Kolovogjom je 




^^ 



— 29 — 

dakle vuzdu nuj vještiji momak ili iiajvjeStija djevojka. Nikad k(>lo 
■^ . iie pućiuju 3vi igraći i igra^iire na jeclaEiput, ne;;o najprije otpu- 

^ f^iuje kolovogjii b kojim momkom ili djevojkom, a k njima se pri- 

^ družuj« ostali. Tako se kolo sveudilj širi i raste. Cesto se tako 

** ^ poveća i raSiri, da se od jednog načini^ dva i tri kola, ako se želi 
'? igrati. Naravno, da se u takoofi sluOaju sve kolo oko kola kre('*+*j 

Sto je vrlo lijepu pogledati, Nag:je li se na istome sijelu momak i 
djevojka a kojom ev>sa ili aSikuje. te je možda namjerava i uzeti, 
njihova se uzajamna Ijuhav i đk Ion ost ne da u kolu sakriti nikome^ 
nego će pa«ti u oH livakome, ko sa »trane motri i prati kolt* od 
početka do svršetk^r Vazda će se uhvatiti momak do odabrane dje- 
vojke, a djevojka do odabranog momka. Ovo se najbolje nizabire, 
kad same djevojke otpo<^uu igrati kolo bez momaka, pa zapjevaju: 

I r}^Q y 2*^ kola, hajd' u kolo, 

g Ko j' za mene, stau' do meuc. 

Zik meue su mladi momci, 

Mladi moiaci nežcnjeni.'* ^ 



Iza ovih se stihova odmah stanu hvalati momci do djevojaka. Nema 
li momku u kulu udii brane djevojke jal djevojci momka, hvataju «e 
onda po volji, do koga im je dra^o, ili ae ne će nikako uhvatili. 
Da se pak djcvcjjei najdraže uhvatititi do momka, koji joj se naj- 
bolje tivjgja, svjeiloči pje^^ma, kad se zapjvjva; 

Kolo igra, a ja Lezuam, 
Da ja znadem ja bih iSla, 
U kolo se uhvatila 
BaS do momka crna oka, 
Pa da bi mu majka bila, 
Za sina joj ne bi poSla. 

Igra li u kola dvoje zaljubljenih jedjio do dragoga, niko se od pri- 
sutruh momaka ni djevojaka ne i^o hvatiti meg"ju njih. Pugje li pak 
kogod, da im iz nesiitianja ruko rastavi, želeć ae izmegju njih dvoga 
Tihvatiti^ to oni ne će dati ruk^^s rastaviti^ te će onaj ua drugoj 
straoi potražiti mjesta. Nasilno ih hotimifino rastavljanje momka i 
*^j®^ojke u kolu bude dosta puta povod prepirci i tućnjavi izmegju 



i 



i-- 



L 



- -^O — 

Ij ubomi ^roih momaka. Jesu li zaljubljeimi sto ljuti jedno na drugo, 
tMida d.e se kao za inad uhvatiti raoiiiak do droge koje djevojke, a 
djevojka opet do druio^^ kog moniktu Ovako 5ta viSe puta bude 
zaljubljen cima od korieti, jer se izmire i ne gledaju se poprijeko, 
Sjede li stariji u iatoj aobi, gdje k^tlu i^ra, slabo im zapada vre- 
mena govoru, no fiute (gledajući, što mlag^jarija radi. Sjede li pak 
odjeljeno od mlagjih, eto ih češće pnta pogledati b vrata, da se 
sobom 08vjedo<^.e, da li bc mlagjarija igra] ući drži dostojna reda. 
kako valja i kako ae valjarioj mla^jariji pristoji. Opazi li se po 
f^em kakva neurednoKt, smjesta će se odstraniti onaj, ko joj je 
uzrokom, pa bilo to muško ili žeuako. Kolo se za kolom ne da 
neprestano igrati, jer zabole noge. Sfoga se može držeći jedno drug-o 
za ruke naokolo polagalo hodati, mjesto igrati. Da ae pak mufie ne 
hoda, imade takogjer pjesama; koje Be uz takovo hodanje na razne 
naOine izvode. Tako bo odredi, da jedan momak ili djevojka stane 
usred kola, a dragi okoltj njega hodajući pjevaju, a upotrebljuju u 
pjesmi ime one osobe, koja u kolu stoji. 

A ko nam je u kolu ? 
Lijep Ivo u kol«, 
Na Ivi je košulja 
Bijelom svilom sive na, 
A crvenom veze u a. 
Biraj, Ivo, koga ćeš, 
Baš ako ćeš i mene, 
11 [uog druga kraj mena 

Iza otpjevanog će ae aadujeg stiha Ivo okrenuti po kolu i odabrati 
koga hoće, te ga p(}tegnuti k sebi u kolo, a onda ae držeć za ruke 
njih dvoje kreću u &redini kola, a kolo pjeva: 

A ko nam je u kolu ? 
Lijepa Mara u kolu, 
Na Mari je kecelja 
Bijelom svilom Si vena, 
A crvenom vezena. 
Biraj, Maro, koga će§, 
Bas ako ćeš i mene, 
U mog druga kraj mene. 



I 



Koga Mara sebi izabere, stupice u kolo, a Ivo će na njegovo is- 
pražnjeno mjesto u kolu. Sad će se novoizabranom pjevati kao 
Ivi, ako je muško, a kao Mari, ako je žensko. Svaki član kola 
može biti biran u kolo, da mu se pjeva, što se ipak vrlo rijetko 
zbiva radi, preduga trajanja, pa da se ne dosagjuje i ne gubi vri- 
jeme, može se prekinuti, gdje se hoće i kad se hoće samo spora- 
zumno. Postupak je isti, kad momak ili djevojka stane usred kola, 
a uzme u ruku komad drveta ili čekić pa tucka po podu, a kolo 
hoda pjevajući: 

„Mlad nam kovač kuje, 
A šta nam ga kuje? 
Sebi druga nema, 
Nek se Bogu moli. 
Bog će druga dati, 
Sreća nanijeti. 
Ustaj gori kovač, 
Biraj, koga hoćeš!" 

Koga kovač odabere, onaj ide u kolo mjesto njega kovati, a on na 
njegovo ispražnjeno mjesto. 

Sličnim se načinom izvagja takogjer, kad stane u sredini kola 
momak jal djevoka, pa zapjeva: 

Jad jađuje Jadovan. 
Oni, koji u kolu hodaju, pitaju ga pjevajuć: 

A rto ti je žalostan? 

Sad se u pjesmi miješaju pitanja i odgovori: 

Žena mi je pobjegla. 
A što ti je pobjegla? 
Sto joj nijesam kupio. 
Sta joj nijesi kupio? 
Bijele svile i zlata. 
Zašto nijesi kupio? 
Nemam pare dinara. 
A što nijesi zajmio ? 
Nemam druga kraj sebe. 



— 32 — 

A što ni jesi ukrao ? 
Flrsuziiia vješaju. 
O čemu ga vješaju ? 
O zlu drvu dreiiovu, 
O tvora vratu bijelu. 

Pjevajući zadnji stih okrene se Jadovan jjrama osobi, koju 
misli pozvati mjesto sebe u sredinu kola, a na u^r/AUo ^q injesTu 
uhvatiti Za vrijeme se odmo a izmjenjuju razne igrt^ sjedećke, U 
nekojim igrama sudjeluju muškadija i ženskadija, a u nekojim ^ania 
muskadija. Jedni i drugi mogu igrati zajedno: ture i jir^tetui. pr^- 
te I a sama, daj to, maj to, materino zlato, šaka šike ili miji^ni se 
mjesec, aša basa i, cvijeća, jela imormora. Kad et^ hoće poleti igrarije 
ture i prstena, posjedaju svi igrači naokok) jedan uz drugn;^«. Kn 
je navještiji megjn njima, uzme maramu te je dobro uvije, a onila 
uvijenu previje na sredini, pa dobro uvije obje polovine zajednOj a 
krajeve zaveže, da se ne bi od vili. Tako uregjcna marama zove se 
tura. U koga je tura, on.'j uzme i prsten te će ^a sakrivati. Krr 
prsten sakriva, ono je majstor. On zagje redom ml jednoga tlo dru- 
goga dajući svakome prsten u obje ruke. Premda ga može i dadne 
samo jednome, svak se ipak drži ozbiljnim, kim da ima pr^teu u 
ruci. Kad je majstor sve obišao dijeleći prsten, i^smivi i sebi u džep^ 
jer će se prsten i od njega tražiti. Nakon što je prsteLj sakriveii 
može ga majstor početi tražiti po volji od koga hoće. Traži gu pak 
pitajući: „Gdje je prsten? Upitani pruži dlan, a misli se, u koga 
bi mogao biti. Prosudiv dobro po svom mnijenju reći će: Eno ga u 
tog i tog, ili eno ga u te i te po imenu. Ne bude li, puene ga 
majstor turom po dlanu veleć mu: „Traži boljel^' Otaleu »e okrene 
majstor, te stanuvši pred imenovanom osobom pita: „U koga je 
prsten?" Upitani opet pruži dlan odgovarajući: Eno ga u tog i toe^ 
ili eno ga u te i te po imenu. Ili rekne: „Eto ^n u ttbe i u tvoje 
ture". Ne bude li ni u jednoga, kucne majstor turom po dlaiiu 
onoga, koji nije pogodio, pa i sebe eamog, kad nema pr.^tenaj a 
rekne ko, da je u njega. Majstor se izgovara ovako: ^Ni u mene 
ni u moje ture, traži bolje!" Pogodi li ku, gdje je prsten, predaje 
mu ga majstor ošinuv ga ljudski dva, tri put jio dlanu turom, \m 
mu preda i turu. Sad će zaci drugi majstor sakrivati prsten, ali ^a 



— 33 — 

sakriva poCiioljinJi od bivšeg majstora. Od njega ga počimlje i tra- 
žiti. Majstorom dakle može postati svaki igrač i igračica, samo ako 
Da^je sakriveni prsten. 

Lijepa je i zaiiimiva igra samog prstena. Prije igranja podi- 
jele se igrači i igra<^ice na dvije strane podjednako. Hoće li se igrati 
pod fiod^ane, donijele se tevsija ili tabak sa deset findžana, a prsten 
je jedanaesti. Svaki findžan nosi po jednoga konja. Findžani se 
m<^gu zamijeniti kapama ili čarapama, ali se onda ne potkriva ni 
na 4evBiji ni oa tabakn, nego na podu pred svim društvom, dočim 
se^ igrajući pod fiudžane, potkriva na strani, pazeći dobro, da ne 
bi ud protivne stranke vidio ko, a onda se tako sakriven prsten 
donosi pred stranku, koja će ga tražiti. Svaka se od ovih igara 
može igrati u sto i jedan, u dvjesta ili u dvjesta i pedeset konja. 
Pred početak se igre obje stranke pogode, kakvu ima kaznu pre- 
trpiti nadigrana stranka. Ili će puhati pećne lončiće, ili će biti 
?agjora iiagarena, ili će kupiti stanovitu količinu voća, koje će se 
cijelom dniStvu razdijeliti. Da se znade, koja će strana početi prva 
potkrivati, odregjuje se na dva načina. Odabere se majstor sjedne 
i druge strane. Jedan će pitati drugoga: „Voliš li prsten ili deset 
konja?" Sad onaj Sto odabere. Odabere li konje, ostaje prvoj strani 
prsten. A odabere )i prsten, ostaju prvoj strani konji. Broj se konja 
prama vrijednosti prstena može povećati na petnaest, dvadeset i 
najviše do dvadeset i pet. Na drugi se način odregjuje prvenstvo, 
ako se prsten potkrije samo pod dva findžana, pod dvije kape ili 
pod dvije čarape. Jedan je majstor potkrio, a drugi ima jedno od 
tog dvoga podignuti i potražiti prsten. Nagje li se pod podignutom 
stvari praten, ima dotična stranka prvenstvo u potkrivanju. Ostane 
li prsten pod neporlignutom stvari, osta s njim i prvenstvo protiv- 
noj stranij koja će ga potkrivati. Potkriveni prsten traži majstor 
protivnik polagano zdogovarajuć se s družinom. Nagje li prsten pod 
prvim, Sto podigne, odnese ga. Nagje li ga pod drugim, što se zove 
„patka^, broji pratenska strana potpune sve konje, a inače koliko 
šta oataiie nepodignuto do zadnje troje ili dvoje. Dotjera li podi- 
zanjem praznih do troga, onda pri kraju bira. Dvoje će podignuti 
u jedan mah, a jedno će ostati. Nagje li u podignutom prsten, od- 
nese; ne nagje li, osta. Isto biva kad sve podigne ili „spori" do 
dvoga. Jedno odabire za se, a drugo ostaje protivniku. Uza sve 



^^^^^asfms^. 



— 34 — 

kad bude kraj kraju^ naruga se Deiiađigrana stranka nadigranoj tako^ 
da oni, koji su nadigrali, opruženim i razmaknutim prstima jcdue 
ili druge ruke miču izmegju svjetiljke i nadigranih osoba predba- 
cujuć im: ^Uh, lijepih haljina ! Nuto, nuto, kako se niz prsi šaraja 
i prelijevaju! Šta im je brige, barem ne će ići pješke kući, nego 
na konjima, kad ih imadu na pretek." Nadigrani se ^miju i izgo- 
varaju tražeći, da se igra ponovi, što obično na sreću i bude. 

Veselo je i smiješno, kad se igra, a igrajući pjeva: „Daj to, 
maj to, materino zlato." Pred što će igra početi, posjedaju, koji će 
se igrati po podu uokolo sve jedno uz drugo. Ovdje je takogjer 
majstor glavni. Pred njim je na podu ili mu je na krilu tura, a a 
jednoj mu je ruci prsten. Majstor prihvati lijevom rukom iza šake 
desnu ruku svoga lijevoga druga, a majstora isto tako prihvati 
drug mu s desne strane. Tako se svi pohvataju, da su im desne 
ruke slobodne, kako će moći njima prihvaćati prsten, kad pogje 
hodati. Majstor najprije kreće koji put rukama desno, lijevo, dok 
kome brže bolje turne prsten u ruku, da ga onaj opet predaje da- 
lje drugu do sebe i tako stane prsten hodati iz ruke u ruku. Dok 
prsten od majstora ne pogje, može se pjevati, a čim je pošao, mora 
se pjevati : 

Daj to, maj to, 

Materino zlato. 

Miš hodi, da rovi, 

Nema maee, da lovi. 

Jadan ti si, ćorav ti si, 

Kad ga ne viđiS. 
Dok se to pjeva, jedna je osoba u sredini kola, koja se ne- 
prestano okreće sad tamo, sad amo, dobro gledajući^ kako se prsten 
promeće iz ruke u ruku i u kojoj bi se ruei mogao uhvatitL Na- 
glo hvata čas jednu, čas drugu ruku sumnjivu. Uhvati li u koga 
ptsten prije nego sve ruke obigje i do majstora dogje^ onaj će b 
kolo, u koga je uhvać/^i, a ko je bio u kblu, sješće na njegovo 
mjesto. Kad prsten od majstora pogje, ne smije se povraćati natra|{ 
iBfi^atottt, nego na koju stranu pogje, onom mora i ići do nu^j«t(Mra^ 
ako ga pnje ne uhvati onaj, koji ga traži i hvata. Ispane li kome 
prsten radi neopreznosti iz ruke i pred njim se stign« i uhvati^ 
sAora u kolo; Obigje li prsten ktoz sve ruke djraštva i đopaiie li 



pp>^ 



— 35 — 

majstoru u ruke, onda će majstor klapiti turom po legjima onoga, 
koji prsten hvata, a nije ga umio uhvatiti. Po tom opet prsten na- 
4lt"avi hodanje. 

Živahno je takogjer, kad se mijenjaju mjesta igrajući „Šaka 
Sfke" ili „Mijeni se mjesec." Koji će se te igre igrati, posjedaju 
Tj^koki po sećijama, sanducima i stolicama, a jedno izraegju njih 
n»^6liko putsL atno, tanio, prohoda. Na jedan put vikne iznenada : 
^•Mijeni se mrjesec!" Sad moraju svi igrači ustati sa svojih mjesta, 
koji su sjedili, te gledati, da što brže svak sebi tugje mjesto ugrabi. 

tom nastoji i onaj. koji je vikao. Eo na kraju ostane bez mje- 
^feta, taj će hodati sredi nm vičući opet: „Mijeni se mjesec!" Igrsl 
može trajati po volji društva dulje ili kraće vrijeme. 

Dobro se može napucati turom, kad se igra: „Aša basa — i." 

1 u ovoj se igri sjedi naokolo, a jedna osoba zagje s turom oklen 
hć6e i od koga hoće. Od koga ima početi, onaj će pružiti ruku sa 
ol;voi^enim' dlanom, jer će ga onaj s turom iza svakog svog pitanja 
rfdariti po dlanu, pa čekati njegov odgovor, a onda se pitanja i 
ogovori izmjenjuju, što ide ovako : 

ASa basa — i! 

A -^ i! 

Gdje ti sinoć bi? 

U ašikovaflju. 

Gdje li, kako li? 
Ako pJfa momka ili oženjena čovjeka, odgovoriće da Su bili u aši- 
K6vatnju koirf koje djevojke ili žene, ali je moraju imenovati glasno. 
D]#^ojke pkls. ili žene odgovaraju, da su bile u ašikovanju kod k6g 
rtifeAika iK oženjen« čovjeka, ali ga i one moraju glasno imenovati. 
H6Ćimo, da odgovara mladić na pitanje : „Gdje K, kako li? to će 
<yH glasno imenovati od ženskih osoba, koju hoće, pa reći, da je kod 
ol8e ittle'nova'iie osobe bio u ašikovanju. Iza tog* opet slijedi pitanje : 

Ko ti kodoš bi? 
<3^đje se op^t odabere ođo^ba po rofji, pa će reći upitani, da je on«t 
<yScAMt kibidS (poš*eđrtik) bila. Tada Će ottkj, koji je birao kodoSat, 
jhftntti turtf, ali, ptedajtfći mu fe onaj, koji ga je zadnji pitao, izu- 
-dara ga po dlanu turom govoreći : 

Hajde ga traži^ Hi : 

Hajde je tiraži. 

3* 



...mmmm^mmmmmmmmmmmmmamsSSM 




— 36 — 

I bolje mu kaži, ili : 

I bolje joj kaži. 
^Cvijeća" se igra uz zaloge. Svaki igrač i igračica odabere sebi 
ime kojega cvijeta i tim se cvijetom nazove. Dvoje ih ne moga i 
ne smiju uzeti ime jednog te istog cvijeta. Ko boda po sredini ia- 
megju igrača, taj takogjer uzme sebi ime buđ kojeg cvijeta, te po- 
činje, od koga hoće, pitati. Onaj, od kojega se počinje pitati, pak- 
gano huče ili ječi opruživ ujedno dlan. Pitalac udaraj uć ovog tunan 
po dlanu veli : 

Šta ti je? 
Upitani odgovori: 

Boli me srce. 
Dalje se pita: Za kim? , 

Odgovor: Za ljubicom, jaol 

Ko je u društvu odabrao cvijet ljubicu, mora dobro paziti« da vikner 
jao! dok nije viknuo onaj, koga za ljubicom srce boli. Ne čuje li 
slučajno ljubica, ili ne odazove li se na vrijeme, daje zalog. Kaa 
zalog se može dati stvar koja se hoće. Daje se: rubaOj nož, olovka^ 
prsten, ključić, to jest šta je kome najzgodnije od stvarij koje usa 
se ima. Kad svi dadnu globu ili zalog do zadnjeg dvoga, onda sa 
njih dvoje preostalih sudije. Držeći čiji zalog sakriven u rukama 
osugjuju dotičnog, čiji zalog bude, na kaznu, koja se mora pred 
svim društvom javno vršiti. Prama raznim zalozLma razne budu i 
kazne. Osuditi se može, da se opusu lončići, da ae svi stariji po- 
ljube u ruku, da se rekne kakva smiješna rečen ic^^j da se kuku- 
rikne, zapjeva, lane ili zareve. Ovršene se kazne vr£e bez ljutnje i 
prigovora. Naravno, da se u osugjivanju uzima obzira na ženski 
spol, te mu se kroje dolične kazne. Igrajući „j^^^*^ i^i „jetneka** 
uzima svaki igrač i igračica sebi imo kojpga jela, Ko jo u sredini^ 
taj ima u ruci tanjur. Igra počinje time, što se onaj u sredini aa- 
gne i zavrti tanjur na podu viknuv uz to jedno jc^lo po imenu. 
Viknuto jelo mora što brže skočiti i tanjur uhvatiti, dok se joŠ vrtij 
dok nije pao. Pane li tanjur prije nego se uhvati, dajo se z^dog« 
Zalogom se nastavlja do zadnjeg dvoga. Kazne se pri svršetku ođ- 
regjuju kao kod cvijeća. 

Sama se muškadija igraju „tambura" i „hadžija^. Prva se igm 
proizvagja sjedećke. Posjedaju igrači svikolici po podu jedan da 




— 37 — 

-drugoga uokolo prekrstiv noge. Majstor uzme lijevu nogu svog des- 
nog druga i opruženu drži pr6 svog desnog koljena. Majstorovu 
lijeva nogu drži njegov lijevi drug pro svog desnog koljena. Tako 
ae nastavlja desno, lijevo, dok se svi ne urede, da svaki mogne 
»virati az tugju nogu kao uz tamburu. Prije sviranja počne majstor 
navijati tamburu, a to isto rade i ostali. Svakome je tambura da- 
kako tugja noga, koju drži, a čivija je za zavijanje i navijanje na 
tamburi nožni palac, prst, kojim se zavija svaki put, kad god se 
tambura ugogja. Pošto su sve tambure ugogjene, počinje svak uz 
evoja tamburu kucati i svirati. Do nekoliko časa tukne kogod na 
prozor ili na vrata. Majstor se okrene pitajuć: „Ko je?" Onaj, ko 
je tuknuo, odgovara: „Ja sam, ja. Došao sam upitati: bili ste htjeli 
avirati? „A ko zove?" pita ga majstor. ^Zove Vas jedan kahve- 
džijfi, da mu u kahvi svirate." ,A koliko daje?" „Daje vam pet 
forinti.*^ „Ne ćemo," zaviču svi, „malo je." „Volimo ovdje svirati i 
pjevati/' Pa po tom sviraju dalje i pjevaju. Iza nekoliko časa po^ 
novno neko zalupa na prozoru ili na vratima kao i prvi put, a 
majstor priupita istim prijašnjim načinom. Ni drugi se put ne po- 
gode đo trećeg puta. Treći put im se opet učini malena ponugjena 
cijena, pa ee tamburaši stanu ljutiti, a u ljutnji udara prilično do- 
bro svaki svojom tamburom o pod govoreći, da je voli razbiti, nego 
li za niaku cijenu svirati. Tim se igra svršava. 

Mnogo dulje traje, ali je zanimivije pa i puno veselije igranje 
hadžija. Ovoj je igri dalo povoda to, što u Bosni i Hercegovini 
može postati hadžijom svaki Hrvat bez razlike vjere. Kako musli- 
mani pohag^jaju Meku i Medinu u Arabiji, tako pohagjaju kršćani 
uopće i Jevrtiji sveta mjesta u Palestini. Od Hrvata katolika, kome 
je Bog dao, pa može, ode na daleki put u Palestinu pohoditi sveta 
mjesta i pokloniti se grobu Kristovu u Jerusalimu. Ko se na taj 
put odvažfj postaje hadžija. Ovaj se pridjevak ne dijeli od njegova 
imena niti u pismu niti u govoru. Polazeći hadžija na ćabu, sve u 
avojoj kući namiri i uredi, kako šta ima biti, ako njega zateče na 
pata smrt, pa se ne vrati. Dolazeći opet zdravo s ćabe donosi ha- 
-džija na uspomenu raznih predmeta svojim kućanima, rodbini i pri- 
jateljima. Ti predmeti mogu biti: patrice ili krunice, medaljice, pa 
važni nakiti od sedefa. A tad evo, kako se igra „hadžija." Jedan 
«e od igrača obuče i namjesti postarijim čovjekom, a taj hoće ići 




— 38 — 

na ćabu, da postane hadžija. Taj hadžija ima dva aina i ženu. Ima 
takogjer dosta svoga pokretnog i nepokretnog dobra. Pri polasku 
svjetuje sinove, kako će se vladati, majku i imanje gledati, dok se 
on vrati s daleka puta. Govor traje n^egju ocem i sinovima, a uvedu 
konja spremna, na komie će hadžija putovati. Konj je napravljen 
od dvojice muškaraca, od kojih je jedan pregnut i okrenut napri- 
jed oduprijev se rukama na koljena. Drugi a^ pak isto pregnut i 
okrenut natrag, ali su oba tako blizu, da se zadnjim dijelom tijela 
dodiruju. Ozgor su obojica pokrivena velikim čašafom, kome stran© 
skoro do tala padaju. Ugledav hadžija konja stane se žuriti i opraS* 
tati sa ženom i sinovima. U opraštanju veli sinovima: .,Eto tako, 
dobri moji sinovi, pazite što bolje možete na sve, dok Bog dadne, 
te vam se babo zdravo s ovog puta vrati." „Nemaj brige, babo," dočekaju 
sinovi, „samo ti putuj, pa ako Bog dadne, te nam se ti zdravo ne 
vratiš, sve će biti u redu.'^ Dovršiv opraštaj sa ocem spopane ga 
-je'dan sjedne, a drugi s druge strane i podižu na konja, da uzjase. 
Baš kad ga htjednu spustiti po sredini konja, kao na sedlo, onda 
se ona dvojica naglo maknu, a hadžija pane na put; pri čem ga 
čuvaju sinovi, da se ne udari, a čuva se i sam, jer zna, šta se zbiva, 
kad hoće uzjašiti na nemirna konja. Uzjahav najposlije, ode. Kroz 
kratko vrijeme eto glasnika i javlja onako iznebuha, da je hadžija 
umro na putu. Sinovi, čuvši taj glas, razlete se na sve strane. Pro- 
daju zemlju, kuće, dućane, robu, konja, kravu, a pri svržetku pro- 
dadu takogjer i mater. Hadžino se imanje prodaje bud pošto, pošto 
ko hoće. Do malo iza prodaje eto drugog glasnika i javlja ozbiljno 
i prestravljeno, da se hadžija fa svog putovanja vraća potpuno zdrav 
kući. Sinovi u strajiu pozovu na dogovor kneza s pisarem, „Eto 
hadžije, a od iipanja nigdje ništa nema, šta će biti!" strahuje mu 
jedan od sinova. Drugi ga ublažuju i sokole, neka se no plaSi, Ka- 
zaće jednostavno hadžiji, da je sve voda odnijela. „Ama ljudi, ako 
Boga znate, gdje će voda odnijeti zemlju!" Na to ga opet stiša va ju 
obcćajući mu, da će reći I^adžijj, kako je sve pogorjelo. j^Ama, ljudi, 
ii^ate li pameti u glavi, gdje će zemlja izgorjeti!" Opet ga umi- 
ruju, da će se izgovoriti hadžiji, J?:ako su inj sve oteli neprijatelji- 
U topa bahne unutra hadžija n;a konju. Sinovi obr^ovani prihva- 
ćaju oca, snimaju ga s konja, s njim se grle i pitaju te ga no^ 
spustiti na mekan j,^sj4^uk, ida se snajesti i odmori. Uprav kad boM 



■T'^ " 



— 59 — 



spustiti starca, dvojica dragih držeći s krajeva jastuk izmaknu ga, 
a. hadžija bubne o pod. Ovo se, radi većeg smijeha opetuje neko- 
liko puta. Đa se ne bi hadžija ubio, drži se čvrsto jednom rukom 
o rame jednoga sina, a drugom rukom o rame drugog sina. Sjeđnuv 
hadžija već jedan put, poćau mu sinovi pripovijedati, šta se sve 
dogodilo, dok njega nije bilo kod kuće. Sve nekako hadžija pod- 
nosi ravnodušno, a ftuv, da su mu i ženu prodali, stane jaukati na- 
brajaj uć: ),Jao, moja ženo, šta su mi od tebe dušmani uradili ! ,,Sta 
će od mene stara biti bez tebe!" Prošav malo hadžiju plač i na- 
brajanje, pita sinove, kome su šta od njegova imanja prodali i po- 
što su šta davali, pa da se sa. svakim na po se lijepo izmiri i da 
svakom oprosti. Hadžija ustane, spopane turu, te zagje naokolo, a 
sinovi mu kazuju, šta je ko kupio i koliko je komada kakvog 
novca dao. Za svaki komad novca udari hadžija kupca turom po 
legjima dodajući ujedno: „Praštam ti, sinko." Namiri v se tako sa 
svima kupcima redom, igri je kraj. 

Osim opisanih igara ima ih još, a kad bi se sve popisale i 
opisale, mogla bi izaći lijepa knjiga. Da se tim ovdje ne bi otišlo 
na dugo, široko, neka se navedene poznatije igre na sijelu završe 
igranjem čiraka. Tu se igrači i igračice tako razdijele, da sve sjedi 
dvoje i dvoje, kako će biti drug uz druga, kad započne igra. Većinom 
se društvo igrača uregjuje, da drug do druga bude muško i žensko. 
Jedno od dvoje ponajvještijih uzeće prazan čirak u ruku i držati 
ga. Drug, koji ne drži, pita: ,,Šta to držiš, druže?" Upitani drug 
odgovara: „Držim čirak." — „Ne češ ga ti držati!" — „Jd ko će?" 
Na to će onaj, koji pita, brže bolje odabrati koju osobu i viknuvjoj 
ime doda što može hitrije, da će ono ime držati čirak. Igrača ili 
igračicu pod onim viknutim imenom brani njihov drug, a nipošto 
se ne smiju sami braniti. Ćim onaj vikne, da će čirak držati taj 
ili ta, dotični drug gleda, da naglo predusretne i dočeka viknuv : 
„Ne će, ne !" Ova se pitanja i odgovori nastavljaju i mijenjaju ne- 
prestano, dok se ko od kojih dvaju drugova ne prevari progovoriv 
u obranu sebi, ili koji drug zakasni vikati, ili oba druga viknu za- 
edno u jedan mah, pa se onda jednom od njih preda čirak na 
držanje, te nova dva druga nastavljaju igru pitajuć se i odgovara- 
juć, a pri tom druge varajuć. Sve se napomenute igre obično obre- 
daju na velikim sijelima, a ako nikad, to sigurno o pokladnim no- 



n 



— 40 — 

iima, No omanje se i olakše igre igraju i na manjim Bijelima. Kako 
je poznato pokladni su dani tri zadnja dana „mesojegje/^ i to au : 
nedjelja, ponedjeljak, i utorak. Vrijeme mesojegje ne traje vazda 
jednakoj nego se ravna po tome, kako pada Uskrs kao pomična 
svetkovina ranije ili kasnije. Pada li Uskrs ranije, meaojegja je 
kraća. Pada li pak Uskrs kasnije, mesojegja je dulja. Sto zjia<^i 
meaojegja, može se razabrati iz same riječi. To je trajanje vremena^ 
u kom je slobodno jesti meso od Božića pa do čiste srijede, kojim 
danom nastaje veliki korizmeni post. Pokladni se dani s nodima 
kao zadnji dani mesojegje sprovode svečanije i veselije nego obični 
đanij jer se pokladima završuje mesojegja, svečane pmSnje, vjen- 
čanja, sijela i veselja. Koja je djevojka isprošena o pokladima, ta 
se obično vodi po Uskrsu. Od davnina su hrvatskom puku Bosne 
i Hercegovine drage maškare uz pokladno vrijeme. Naroaškajaju se 
ili mla^ji oženjeni ljudi u društvu s momčadi jom ili momčad ija 
sama. Neki se oblače u ženske, a neki u muške haljine. U novije 
se vrijeme meću na lice gotove krabulje, dok je tog prije okupa- 
cije ofive malo ili nikako bilo, nego se lice rastiralo kakvom obo- 
jenom, rijetkom koprenom ili obojenim papirom, koji se tako pri- 
regjivao, da je na njem bilo mjesta za oči, nos i usta, kako se 
moglo kroz papir gledati i dihati. Maškare radi veće zabave prolaze 
mjesoim ulicama, a iznenade mnogu obitelj prije ili poslije večere. 
Svaka im se kuća nada, te se od njih ne zatvaraju vrata< Ako u 
kojoj kući ima sitne djece, majka će ih zakloniti ili uklotiiti kud 
bilo, da se djeca ne prepanu od maškara. Svagdje, gdje maSkare 
dogju, dočekaju ih grohotnim smijehom i poslužuju Sto čim, a naj- 
viSe kolačićima ili uštipcima. Uštipci su najjednostavnija, ali naroda 
i najomtljelija vrsta kuhanije ili poslastice. Za pečenje se ustipaka 
zakuha dosta mekano tijesto, u kojem ima kvasa, jaja te neSto soli. 
Posuđa ee s tijestom metne na mlako mjesto, da što prije uskvasa, 
ćim je tijesto uzišlo, metne se tava s maslom na vatru. Kad se 
maslo rastopilo i ucvrčalo, uzme se kašika, zamoči se u maslo, da 
se za nju ue prihvaća tijesto, dok se iz posude kida i na maslo u 
tftvu spuSta. Za svaki se uštipak posebno kašikom otkida tijesto« 
Koliko se puta otkinulo, onliko će biti ustipaka. ovoj je vrati 
kuhanije stvorena i hrvatska narodna poslovica, koja glaai : Ko o 
čem, baba o uštipcima. Isto tako ima o uštipcima i hrvatska 




J 



r" ■ 1 



— 41 — 

zagonetka, a ta je: Devet se baba po leđa plaža. Pa se uštipci upo- 
trebljuju dalje i pri usporegjivanju, a osobito govoreći o dva lijepa 
čovječja uha. Veli se naime: Kako su mu lilepe uši, baš kao dva 
uštipka. Priku?e li se pokladi na deset do petnaest dana, počinju 
se već peći uštipci, a to naravno češće biva u imućnim kućama. 
Uz same ih pokladne dane peku u svakoj, pa i u najsiromašnijoj 
kući. Kako ne može biti Božić bez vina, onako ne mogu biti ni 
pokladi bez uštipaka. Za trajanja s^ pokladnih dana gotove jela 
slasnija i masnija. Sirotinja štedi drugim danima, a da što ljepše 
uzmogne propratiti pokladne dane. Zadnja se pokladna večer pro- 
praćuje obilnije jelom i pilom. Makar druge dvije pretprošle noći 
protekle bez pića, zadnja će večer malo gdje bez njega proći. Te 
večeri čeljad, pomoliv se Bogu, posjeda okolo punane sinije, te se 
jede nazdravljajući kako gdje, negdje vinom, a negdje rakijom. 
Ovdje navodim o pokladnjoj večeri u utorak jednu narodnu praz- 
iiovjeri<!u. Ako bi ko dakle na pokladni utorak u večer, kad sjedne 
za večeru, uzeo prvi zalogaj, pa ga samo tri puta obzinuo, a onda 
onaj zalogaj metnuo za pjis i izišao pred kuću, sve bi vidio, kad 
vještice lete kao zublje. Te bi zublje okolo njega padale, na nj uda- 
rale, a iz njih bi frcale iskre, što bi tako dugo potrajalo, dokleh se 
ne bi onaj zalogaj iza pasa izvadio i bacio. Iza večere se sjedi 
dalje, vozi se razgovor, duhandžije odbijaju na frke dimove, grlo 
se ispire čas pićem, čas kahvom crnom. Tako se ugodno i veselo 
zabavljajuć dočeka predponoćno doba. Tada se opet postavi sinija 
8 jelom, te će se opet pojesti, koliko ko može. To se predponoćno 
jelo zove „pavečerak". Po pavečeiku se ide na počinak. Slijedeći 
dan osviće srijeda, prvi dan velikoga posta. Vragu nema ništa mrze 
nego post i molitva, pa on može od svašta koliko, toliko, otkinuti, 
samo ne može od posta i molitve. Posta imadu dvije vrste: suhi i 
obični post. Kad se suši ili žežinja na čast kome svecu ili svetici, 
onda se cijeli dan ne smije ništa jesti niti piti, osim u podne guc- 
nuti nekoliko kapi vode. Najobičniji dani, na koje se suši ili žeži- 
nja jesu: Badnji dan. Veliki petak i dani uoči sv. Ante Paduvans- 
koga, sv. Roka, sv. Blaža^ sv. Lucije i sv. Apolonije. Može se ta- 
kogjer u nuždi i bolesti obećati doživotno jedan dan u sedmici 
sušiti, ako Bog onome, koji ga moli, molitvu usliši. Ili se mjesto 
toga može zavjetovati, da će dotičnik otići kojoj udaljenijoj crkvi 



^-^ 



— 42 - 

ili kooje uopće zavjetnom mjestu. Na zavjet se ide po vlastitoj 
odluci. Ako crkva ili zavjetno mjesto nije daleko, ide se običao na. 
zavjet pješe i boso. Je li pak odviše velika daljina, putuje se obu- 
veno, ali se ide više pješice nego li s konjem, a s kolima osve malo,, 
jer zavjetu nije svrha zabava, nego pokora, s čega se putujuć na 
zavjet posti i neprestano Bogu moli. Na zavjetnom se mjestu crkva, 
ili crkvište ostalo iz prijašnjih, starih vremena, obilazi na golim ko- 
ljenima u najvišoj poniznosti i molitvi. Obilazi se onliko puta, ko- 
liko se ko zavjetovao. Mnogi mjesto na koljenima obilaze svetište 
običnim laganim hodom, tiho se moleći. Osim obilaženja dužnost je 
zavjetnika ispoviditi se, pričestiti se, službi Božijoj prisustvovati, 
prinos dati, a po tom se svome domu vrnuti. Glavni se zavjeti čine 
u Bosni o Velikoj Gospojini u Olovu nedaleko Kladnja i u Kon- 
džilu blizu Tešnja, te o sv. Ivi u Podmilačju kod Jajca. Obični je 
posni dan petak, a do nedavno bješe takogjer i subota. Strožiji su 
posni dani kvatreni i korizmeni. Kvatrenih dana ima dvanaest, ta 
jest: srijeda, petak i subota na početku svake godišnje dobe. Naj- 
dulji je pak post korizma, koja traje nepunih sedam nedjelja. Hr- 
vati katoličke vjere u Bosni i Hercegovini ne će posnog dana omr- 
siti do velike potrebe. Ma da im u novije doba iz raznih obzira 
crkva sama dopušta jesti bijeli smok, to se oni ragje drže stare^ 
privike. Kako se strogo posti, mnogi se za vrijeme korizme progje 
svakog pića, pa čak i duhana. Imao sam prilike govoriti s mnogim 
ljudima, koji tako strogo poste. Pa šta su mi rekli na moje pitanje: 
zašto to čine ? Evo odgovora : „Gospodine, sad su veliki posni dani. 
Svako piće, osim vode, omamljuje ljudsku pamet, pa će čovjek^ 
makar i u šali što opsovati, a možda će baš opsovati post, pa ko]a 
mu onda korist, što posti?" Na pitanje pak, zašto se odbacuje du- 
han, dobih slijedeći odgovor: „Duhan je jedno uživanje, naslada, a 
u posne se dane imadu naslade uskraćivati radi više pokore za uči- 
njene grijehe." Da se čovjeku dozove u pamet, od šta je postao i 
u što će se najposlije obratiti ili pretvoriti obdržaje se u svakoja 
katoličkoj crkvi prvog dana posta pepelanje u jutru po svršenoj 
službi božijoj, s čega se prva srijeda i naziva pepelnicom. Pepelanje 
se sastoji u tome, što vjernici pristupiv do pred oltar kleknu, a 
svećenik, koji služi, uzima palcem i kažiprstom blagoslovljenog luga. 
iz tasića, koga pokraj njega drži poslužitelj, te vrhovima prsta k 




'1 



— 4.3 — 

blagoslovljenim lugom svakome, koji pre4 njeg đogje i klekae, 
krene po čelu unakrst govoreći: „Spomeni se, čovječe, da si prah 
i da ćeš se n prah obratiti." Prisustvovati pepelanju nije stroga 
vjerska dužnost kao što je stroga dužnost prisustvovati službi božijoj. 
Kroz sve sie godišnje dau|B muški svijet malo z^drŽKJe u svo- 
jim kućama, a najmanje može se reći na čistu srijedu. Muškarci su 
u kući po danu više od štete nego li od koristi, jer su samo na 
smetnji ženskadiji, kad ove po kući metu, rašpremaju i namještaju. 
Nije baš najljepše, kad se o kome muškarcu rekne, da kod kuće 
pomaže ženi kudjelju presti ili čarape plesti. Drugim to riječima 
znači, da se neko vrlo slabo vigja izvan svoga doma. Za ljude je 
boravak megju ljudima i s ljudima. Ako su ljudi zanačije, pastaju 
se svetkovinom i neradnim danima po kahvama i mehanama, gdje 
se pretresa o radu i neradu, o prihodu i rashodu. Susretnu se dvo- 
jica na ulici, pa jedan pita: „Kud si ti pošao?" A drun odgovara: 
„A eto vala ne znam ni sam ; pošao sam malo u čaršiju, pa u 
kahvu, ja kud ću." „Vala i ja tako," odgovori prvi, „pa hajdemo 
de zajedno." Hrvat je katoličke vjere poput ostalih vješt i okretan 
trgovac, a osobito mlagji naraštaj, koji se za to po školama spremao. - 
Stoga trgovci najragje borave u čaršiji. Caršija je mjesto, gdje ima 
mnogo što većih, što manjih trgovačkih radnja s desna i s lijeva 
jedne ili više ulica. Caršija je dakle razgranata po mjesnim ulicama. 
Zgrade, u kojim trgovci sjede^, kupuju ili prodaju robu, zovu se 
magaze i dućani. Magaze su zidane i u visinu od dućana znatno 
većjB, a imadu jedno- ili dvokrilna gvozdena, obojena ili neobojeua 
vrata za otvaranje i zatvarauj€ ključem. Pućani su zidani ili su 
nešto zidani, a nešto od drvenarije, a imaju takogjer dva krila za 
otvaranje i zatvaranje, s tojn razlikom od magaznih krila, što se 
magazna krila zatvaraju i otvaraju visinom, a dućai)ska širinom. 
Gornje se krilo u dućana z6ve gornji, a donje, donji ćefenak. Kad 
se hoće dućan otvoriti, podigne se najprije gornji ćefenak i pot- 
hvati kvakom, za to uregjenom, da ga drži, e ne bi pao, a onda 
se spusti donji ćefenak. Hoće li se dućan zatvarati, spusti se gornji^ 
a pridigne se dSnji ćefenak, pa gdje se na sredini priljubljuju, onuda 
se umetne jaka, drvena, četverouglasta prevorka, koje se jedan 
kraj utakne na jednoj strani pod čvrsto savijeno gvožgje, kome su 
krajevi u gredu udareni, a savijena sredina 03tala izbačena. Na 



— 44 — 

drugu je stranu prevorka prosječena, kako kroz prosjek moSe pro- 
laziti jedan, poput ključa savijen kraj gvožgjeta, dok je druidi oštri 
kraj udaren čvrsto u gredu. Kad se prevorka natakne na opisano 
gvožgje, onda se kroz šuplji gvozdeni zavoj, koji kroz prosjek 
prevorke napolje izbija, objesi i pričvrsti ključem golem katanac. 
Kako bosansko-hercegovački hrvatski trgovac svoga prijatelja^ tako 
i svog mušteriju dočekuje u dućanu ili magazi uljudno, a poslužuje 
udvorno. Jednom će i drugom ponuditi stolicu, ako će dulje ostati. 
Nema li po čem pri ruci stolice, ponudiće ih, da se spuste makar 
na ćefenak, s koga će, ako ima, najprije mahnuti prašinu i Štogod 
po njem prostrijeti. Nakon što se ko spustio, pita se s njime, nudi 
ga prije svega duhanskom kutijom, a nerijetko se dogagja, da sam 
trgovac metne duhan na cigarćage te onda doda mušteriji ili pri- 
jatelju, da načini cigar. Često će takogjer trgovac zaviti cigar, ali 
ne će radi pristojnosti okvasiti ni posve dosaviti, nego to nf^ini 
osoba, kojoj je cigar namijenjen, te joj se onako nedosavijea dodaje, 
Dok se cigar raspali, koja progovori, dotle je i mrka kahva iiare- 
gjena. Ako je kahva podalje, a uz trgovca ima ko mlagji, spremiće 
ga, da naredi kahvu. Nema li mlagjega, trkne pa naredi sara. Može 
li dozvati kahvedžiju, to ga dovikne njegovim imenom, a kad se 
odazove, dodaje trgovac: „Ponesi jednu ! dvije ! tri !" to jcat oriiko, 
koliko mu treba. A mjesto vikanja, kad vidi kahvedžiju, može mu 
opruženim prstima ruke označiti, kčliko mu kahva treba. Do malo 
eto već i kahvedžije, gdje nosi tabak, a na tabaku ibrik kahve 
s findžanima i čašom taze, bistre vode. Gdje trgovac ima u svojoj 
radnji šećera, meće u findžane svoj šećer, gdje nema, ili kupi, ili 
je kahvedžija donio uz kahvu. Trgovac može kahvu razliti sam, 
ali većinom je razlijeva kahvedžija i razlivenom u findžane s tabaka 
nudi. Najprije se, ako je potreba, pine koja kap vode, ili se uapije 
po volji, a po tom se kahva uzima i pije, jer ne valja piti kahvu, 
a odmah za kahvom vodu. Kaže se, da onda voda sapere kahvu, 
te od kahve ne bude nikakve slasti. Poslije se popivene kahve 
s prijateljem nastavlja razgovor, a s mušterijom pazar. 

Hrvat se u Bosni i Hercegovini uz nove mjere još vrlo rado 
služi prvašnjom, starom mjerom, uz koju takogjer zadržaje i sta- 
rinske nazive, kako za novce, tako i za ostalo. Težinu i tekućinu 
mjeri okom, poluokom, litrom i dramom. U oci je 400, u poluoci 



— 45 — 

200, u litri 100, a u pola litre 50 drama. Težina je drama, kolik 
težina novčića ili cekina. Narodna je hrvatska riječ: „Vrijedi ga 
sve dram dukat.** A ovo isto proizlazi i iz stihova hrvatske narodne 
pjesme, u kojoj djevojka momku govori : 

„II me hoćeš, il me ne ćeš, 

Ti me živu u grob mećeš. 

II me uzmi, il me ubi, 

II me uzmi za ručicu. 

Pa me vodi u čaršiju. 

Pa me prodaj bazergjanu, 

Bazergjanu u dućanu. 

Uzmi za me litru zlata. 

Litra zlata sto dukata. 

Pa pozlati dvoru vrata." 
Jedino se maslo u Bosni i Hercegovini kupuje i prodaje na jungu 
ili juiigju, to jest na oku i po. Mjereći duljinu i širinu služe se 
Hrvati Bosne i Hercegovine aršinom. To je od željeza načinjena 
mjera, koja je razdijeljena crticama na pole, četvrtine i grćhe. Sit- 
niji se novac upotrebljuje pod nazivom: krajcar, a u Hercegovini 
golad ili solad, marijaš, dvadesetica ili dvadeset para, groš, vižlin i 
fito para. Krajcar je i solad jedan te isti novac, ali vrijednost tog 
novca u Bosni i Hercegovini nije jedna te ista. Iz ovog je razloga 
i raegju ostalim novčanim nazivima u Bosni i Hercegovini znatna 
razlika. Ta se razlika sastoji u tom, što bosanskim Hrvatima kraj- 
car vrijedi pet para, a hercegovačkim Hrvatima četiri pare. Stoga 
dva novčića, što se jednim imenom zove marijaš, vrijede u Bosni 
10 para, a u Hercegovini vrijede 8 para. Hercegovački je marijaš 
dakle za V2 novčića veći nego bosanski, te ima mjesto 2, dva i po 
novčića. Tako isto u Bosni 4 novčića čine 4 puta po 5 para skupa 
20 piira; u Hercegovini 5 šolada po 4 pare skupa 20 para. Groš 
je u Bosni 8, a u Hercegovini 10 novčića. Vižlin je u Bosni 12, 
a u Hercegovini 15 novčića. U Bosni 20 novčića čini 100 para, 
dok naprotiv u Hercegovini 25 novčića iznosi 100 para. Prama 
tome se dosljedno ravna i forinta. U Bosni ima forinta 12^2 groša, 
jer 12 groša po 8 novčića čini 96 novčića. K tome sada još Va 
groi^a ili 4 novčića, eto svega 100 novčića. U Hercegovini ima pak 
forinta samo 10 groša, jer 10 puta po 10 novčića jest 100 novčića. 



L 






'> 



<^ 



Hl'? 



— 46 — 



^, Zi8L OVU razlika trgcnrački đomadi svijet dobro »na, pa prelazeći iž 

f jedne pokrajine u draga račana na gornje, bosanske, i na donje, 

hercegovačke pare. Katoliku njegova vjera zabranjuje, ma i a kom 
::v; pogleda baviti se lih varenjem. Mjereći Sto bilo, mora se strogo đr- 

> žati pravednosti, a zasluživati pri prodaji robe oniko, koliko je 

pravo i koliko mu kao trgovcu vjera dopašta. Kriva mjera, kriva 
^; duša. Kriva vaga duše odnosi. Ovo sa re^'^nice, koje su u naroda 

^j; postale o lošim trgovcima i lihvarima Kad bi što hotimično katolik, 

"^ s. i nehotimično izmjerio krivo, ili koga makar u čem prevario, 

dužnost mu je to očitovati na ispovijedi svećeniku. Ako učinjenu 



?f štetu nije nadomirio prije, mora je nadomiriti poslije ispovijedi, te 

.^ time svoju dušu očistiti od učinjena gri]6ha. Bez čiste duše i tijela, 

T; bez čiste kuće i reda nema spokojna života ni zdravlja. Duša se 

dakle čisti ispovijedanjem i pričeSćivanjem, tijelo umivanjem i ku- 
* panjem; čistoća rada zavisi o čistoći daše, a čistoća kuće o kućnoj 

domaćici. To je njezin, a uz nju i ostale kućne ženskadije, kko je 
hifia, svagdanji posao. Pa zašto se baš prvi dan korizmenog posta 
mimo sve druge dane zove još čistom srijedom? Na to je posrte 
jednostavan odgovor: Jer se tog dafia mnogo Sta čisti na osobit 
način. Ponajprije se to čišćenje tiče ljudske utrobe. Narodna je 
hrvatska riječ, da čista srijeda čisti crijeva. Prestaje trošenje mefta 
svita dnevitna, osim nedjelja, jer net^^elja n^' da posta na SJfe. A 
evo zašto. Isposrtiti se ftiora ravnih -H> dana, koliko je i Isus postio 
Prve se nedjelje' poste 4 đ^na, a kroz ostalih se 6 nedjelja posti 
po 6 dana, pa se bez nedjelja navrši upravo 40 dana. Ne saiAo <ia 
se prvim danom posta čisti utroba, nego se još čiste i koće. Zidovi 
se kreče, a podovi se taru. Kuhinisko se sagje odvaruje u lakSiji 
te posušuje i u kuhinju na oAfegjena nAjesta ostavlja. Po čistoć! se 
mjiogo cijeni djevojka, kako to proizlazi iz stihova hrvatske naroda^ 
pjesme, kad je majka svjetovala sina, na što vmA gledati izabir^- 
V jući sebi djevojku: ♦ 

Majka svogaf svjetOvrfla sina : 
„Rad^ pogjeS ž%l6cfet djevojka, 
Ne gledaj joj iodft n* po^kda, 
Već joj gledaj suda vodenoga, 
BAdte li itfu' ^ obručem« trava." 
1 svečfihie se hafjin'*' Aalo oblače korizmenim neđjeljamaj a o^ikk 




\ 



— 47 — 

toga ^^nski svijet ne udara na se nikakva nakita zlatnog ni sre- 
brenog, VHĆ ide službi Božijoj skromno i pobožno u običnim, ali 
čistim haljinama bez ikakve gizde. Korizmeni dani nijesu samo 
dani osobita posta, nego su takogjer i dani osobita molenja. Koriz- 
menim m danima s večera u svakoj kršćanskoj kući govore mo- 
litve, ili pjevaju pjesme, koje se odnose na stradanje, mučenje i 
»mrt leusovu. S toga crkva zabranjuje od prvog korizmenog dana, 
pa Rve do osmoga dana po Uskrsu svečane svatove i javne 
zabave, kao što to čini i za vrijeme došašća, to jest od sv. Andrije 
ili od HO. studenoga, pa sve do svetkovine sv. triju Kralja ili do 
6, Bijeftnja. ovoj potonjoj zabrani ima i hrvatska rečenica, a 
^lasi: ,, Sveti Andrija, svadbi zavezanija." Kao osobiti dani na uspo- 
menu muke Isusove ističu se u korizmi: Gluhna nedjelja, Cvjetnica' 
Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Gluhna se nedjelja 
tako zove, što te nedjelje počinja prestajati sva veselja u crkvi i 
izvan crkve. Na Cvjetnicu se prije početka službe Božije blagosivlje 
ovije^^e i zeleno granje na uspomenu Isusova svečanog ulaza u Je- 
rasalem, kad je pred njim po putu narod sterao palme vičući : 
„Hosaria sinu Davidovu !" Zelenilo, koje se blagosivlje, jest obično: 
jelie^ tiso vina, rtismarin i lovora. Tisovinu narod vrlo cijeni^ te od 
nje načinjene i posvećene križiće rado čuva i upottebljuje kao 
srcd&tvo proti stanovitim bolestima. U kućama se Hrvata katoličke 
Tjer« po Bosni i Herc^ovini na Cvjetnu nedjelju iz jutra ineće u 
čistu, hladnu vodu, zelena lišća s raznim cvijećem, te se time čeljad 
umivaju. Svećenik pak, koji u crkvi blagosivlje grančice, moli, da 
bi Bog blagoslovio onu kuću, u kojoj se budu čuvale one gi'ančice, 
«atim ih poškropi blagoslovijenoin vodom i okadi ih tamjanom. Na- 
tod te grafctčice čuva na sigurnu mjestu do potrebe pri kakvoj 
predstojećoj Irretnetiskoj nezgodi, pa it takom slučaju prati njima 
fi kućnih vrata križeve po vazduhu, kad se oćuti grmljavina, da se 
blagoslovom otkloni ki'Upa, led i sVe nepogode vi^emena. Ima tako- 
gjet i posebna vtsta molitve, u obliktt pjesmice, koja se počne 
tiho govoriti, čifli fl^ opari sfcfaSto sijevanje, a očuje grmljavina. 
Moli se ovako: 

Hriži gfede po nebu, 

Zfe njim Diva Marija, 

Molila se sVoitie Sitiku : 



■M 



— 48 — 

„Muči, sine pravedni, 

Bog je Peri kljače dao. 

Da otvori sveti raj. 

Gdi balovi ne balaju, 

Gdi vištice ne igraj^u." 

Biži, biži, Irudice, 

Majka ti je poganica, 

Od Boga je prokleta, 

Od svetog Ive križem sapeta. 
Nakon ove se svršene molitvice prekrsti. Crkva takogjer čuva bla- 
goslovljene grančice, te se od njih za slijedeću pepelnicu prži lug 
za pepelanje. Ko se nije tekom godine ispovijedao ni pričestio, 
dužan je to učiniti najkašnje Cvjetne korizmene nedjelje. Ispovi- 
jedanje se obavlja u crkvi. Tamo je povisoka, natkrivena, sva od 
drveta načinjena ispovjedaonica, te prostorom unutra samo za jed- 
nog svećenika, s tako kratkim vratašcima za ulaz, da se potpuno 
vidi, kad svećenik na odignutoj daščici sjedi i ispovijeda. Ispovi- 
jedaonica ima s desne i lijeve strane po jedan malen prozorčić sa 
vrlo gustim rešetkama. Podno je rešetaka na tlima s dvora smješ- 
tena, malena klupica, da može licem biti spram rešetke onaj, koji 
na klupici kleči te svoje grijehe ispovijeda. Grijesi se kazuju la- 
gano i tiho, ali razumljivo kroz rešetku, kako će ih potpuno raza- 
brati svećenik, koji ih osluškuje u ispovijedaonici s druge strane 
rešetke. Ko bi na ispovijedi hotimično zatajao kakov god grijeh, 
onome ne bi ispovijed bila valjana. Kad bi se pak ko sa hotimično 
zatajanim grijehom pričestio, počinio bi svetogrgje najteže vrste. 
Ispovijedati se može u večer, a može i u jutru. Pri polasku na 
ispovijed valja biti sa svakim u miru, jer inače svećenik ne će 
htjeti ispoviditi. Polazeći mlagji na ispovijed ljube starije u ruka, 
moleći ih ujedno za oproštenje, ako su im možda u čem na žao 
učinili. Ispovijedao se ko na večer ili u jutru, svejedno mu valja 
biti posve natašte od ponoći, pa dok ne primi pričesti. Primiv pri- 
čest i pomoliv se Bogu odlazi iz crkve,, te će se kod svoje kućo 
omrsiti. Duhandžije. izašav iz crkve, smotavaju te pripalju.u cigare. 
Oni se dakle najprije omrse pušenjem duhana, a kasnije, ako ne 
svrnu svojim kućama, to se u čaršiji okrijepe kojom čašom pića 
ili findžanom kahve. Mnogi će prije kahve po štogod založiti, pa > 

kahvu piti. 



i 



J 



— 49 — 

Veliki je četvrtak spomendan zadnje Kristove večere sa svo- 
jim apostolima. Tog se dana osim drugih crkvenih obreda obdržaje 
i pratjje nogu. Biskup skinuv plašt opaše se peškirom ili ručnikom, 
te pere noge dvanaestorici svećenika ili siromašnih staraca. Cim 
opere jedtm nogu, obriše je peškirom i poljubi. Pošto svoj dva- 
naestorici opere noge, onda biskup opere svoje ruke i otare ih, 
prigrne plast i moli zadnju molitvu. To čini papa, nadbiskupi i 
biskupi te svi kršćanski katolički vladari. Tim slijede Isusa, koji 
je oprao noge dvanaestorici svojih apostola. Koji katolički dosto- 
janstvenik pere noge dvanaestorici staraca, što se biraju iz najsi- 
romaSnijili slojt*va naroda, to ih sviju zaodjene potpunim novim 
odijelom i obuje novom obućom još prije nego li dogju u crkvu, 
a po svrSenoj ih službi Božijoj poziva u svoj dvor na ručak. Po 
nekim mjestima Bosne ima megju hrvatskim katoličkim pvijetom i 
posebna vreta molitve, što se moli samo na veliki četvrtak. Ta 
molitva glaai: dušice grješna, budi u vjeri krjepka, kad ti bu- 
deš dugim putem, tijesnim klancem, srešće tebe duh nemili, duh 
nečisti. Reći će tebi: „Dušo moja!" „Ja nijesam duša tvoja već 
BoŽija, Ja sam rekla na blag danak, na Veliki četvrtak: sto Jezusa, 
sto amena, stcj ae puta prekrstila!" Ovo se sve u istinu izgovori 
sto puta tekom dana Velikog četvrtka. Veliki je petak spomen 
amrti i ukopa Isusova. Katolicima je to dan žalosti. Crkva tako- 
gjer Žali, Sto je trebalo, da za ljudske grijehe umre Isus pogrdnom 
Bourti na križu. Ta se žalost vidi i po svim obredima, koji se obav- 
ljaju toga dana- Izvan se crkve po kućama šaraju i boje jaja. Ša- 
raju ae tako zvanom pisaljicom i voskom, a boje se u varzilu ili 
farzilu. Koja se obojena jaja skuhaju na Veliki petak prije gra- 
nuća sunca, ona mogu dugo stajati, a da se ne pokvare. Postoji 
takogjer ueka vrsta zavjeta u savezu s tim danom. Ako ko ima 
glavobolju^ zavjetuje se, da ne će izmivati glave drugim petkom u 
godini, do li na Veliki petak, a to radi njegove znamenitosti. Ve- 
lika je subota spomendan ležanja Isusova u grobu. Megju velike 
obrede toga dana u crkvi spada takogjer posveta vode za krštenje. 
Na Veliku se subotu prije podne iz svake bosansko-hercegovačke 
katoličke kuće šalje u crkvu na blagoslov raznovrstnih jestiva. 
Metne se naime u čist sud komadić suha mesa, parče kruha, neko- 
liko oguljenih jaja, sira i malo soli. Sud se zaveže u čistu maramu, 



k 



M::^ 




— 50 — 

te se po kome mlagjemu spremi u crkvu. Kad se to iz crkve do- 
nese natrag kući bla^toslovljeno, ostavi se i čuva do prvog uskrs- 
nog dana. Pred večer se na Veliku subotu slavi u crkvi uskrs- 
nuće Isusovo. Negdje se po pogodnu vremenu čine i svečane pro- 
cesije naizvan crkve. Uskrsni dani jesu dani uspomene slavnog 
Isusovog uskrsnuća iz graba. Svojim ]e uskrsnućem Isus nepobitno 
dokazao, da je njegov nauk istinit, da je on pravi poslanik Božiji, 
da je on sam Bog. Uskrsnućem je svojim dao Isus ljudima nadu, 
da će jednom i rjihova tjelesa uskrsnuli na novi život. Prvi dan 
Uskrsa pada uvijek izmegju 22. ožujka i 25. travnja. Na prvi 
se dan ranije čeljad ustaju, umivaju i Bogu mole. Prije, nego će 
se doručkovati ili kabva piti, mora se svako čeljade omrsiti. Što 
je od jestiva na Veliku subotu blagoslovljeno, to se prvog uskrsnog 
' dana iz jutra na tanjir ili inače na što drugo sitno izreže, te se 
pospe s nekoliko zrna blagoslovljene soli. Od toga će svako če-' 
Ijade po koju mrvicu uzeti i založiti. Dok se posvećenje izreže i 
sredi, dotle se megjusobno Uskrs čestitao, a miagji su pri tom sta- 
rije ljubili u ruku. Razne se vrste jestiva blagosivlju za omršenje, 
stoga, što se postilo punih 40 dana, a ujedno da ne naškode onima, 
koji ih jedu, ne će narod da otpočinje mrsa bez Božijeg blagoslova. 
Ljudi po doručku odilaze u čaršiju, a ženskadija, počistiv i sređiv 
sve, pristavlja ručak, Gdje je jedna ženska glava u kući, ta ne 
može od posla doprijeti u crkvu. Gdje ih je pak više, ostaje jedna 
vozeći brigu o gotovljenju i spremanju ručka, a ostale se opremaju 
n crkvu oblačeć se što mogu ljepše i gizdavije. Susrećuć se i sas- 
tajuć ljudi usput čestitaju jedan drugom uskrsnuće Isusovo rije- 
čima: „čestit ti Uskrs I " Na ovo slijedi odgovor : „Čestita ti 
duša!^ Isto vrijedi o čestitanju i megju ženskim svijetom pri 
susretanju i sastajanju. Sve su hrvatske katoličke radnje 
prvi i drugi dan Uskrsa zatvorene. Kako jedni od kuće, 
tako drugi iz čaršije vrve u crkvu. Do pred početak se službe Re- 
žije ispred crkve dječaci zabavljaju tucajuć se šarenim i jednostavno 
obojenim jajima. Pa ni momčadiji nije mrsko time prikratiti vri- 
jeme. Tucanje jajima traje cijelo uskrsno vrijeme, to jest tri dana. 
Zanimivo je, kako se nose jaja krajcarima. Jedan dječak drži jaje 
u ruci ili ga položi na zemlju, a drugi stanu na dohvat, pa redom 
udaraju novčićem u jaje. Onaj, čije je jaje, nosi novčić, ako ne 




— 61 — 

ostane zagjennt u jaje. Ostane li novčić zagjenut u jaje, onda onaj, 
xiiji je noT&ić, nosi i novčić i jaje. Po svršenoj se službi Božijoj 
prvog i dragog dana vraća svak svome domu na račak. Prvog se 
i drugog dana gotove ljepša, mnogo obilnija jela, kako za ručak, 
tako isto i za večeni. Vina i rakije ne smije manjkati ni u cigloj 
tući, ma da se ne hoda od kuće do kuće čestitati, kao što to biva 
-o Božiću. uskranim se blagdanima svrće na čestitanje samo glav- 
nija rodbina r idbini. Tim se blagdanima više nego iko raduju djeca, 
jer u koju god gdje kuću dijete dogje, valja mu dati jaje i pc- 
retak ili samo jaje, što većinom biva u Hercegovini, dok se u 
Bosni ponajviše uz jaje i peretak daje. Pereci su jedini kolači u 
Bosni j u koje se ništa slatkia ne meće. Osim što se daju djeci, 
Js^oja dola/.e, uzimaju se takogjer uz bijelu kahvu. Ta se vrsta ko- 
laca počinje kuhati o Uskrsu, a prikuhava se sve do Duhova. Za 
kuhanje se peretaka uzima što ljepše brašno, koliko se hoće. Na 
jednu se strana brašno prosije, a na drugu se stranu u zdjelu ili 
ćasu razbij ;*j u i umute jaja. Jaja se odbroje tako, kako će umu- 
ćeua od prilike moći zakuhati odregjeno braŽno. K ra/.bijenim se 
jajima doda ne&to soli, koja se s njima umuti. S tako se zasoljenim 
i umućenim jajima zakuha tijesto. U nepotpuno se dokuhano ti- 
jesto doda malo ulja smiješana s nešto čisto procijegjene lukšije 
ili čijeg ja. Ovo se pridolijeva u tijesto, da kolači budu razabraniji. 
Namjesto ulja a lukšijom može se dodati samo čisto, slatko mlijeko. 
<3otovo tijeeto treba dobro nakahati, ali ne smije opet biti odviše 
tvrdo, jer čim je mekše, tim je bolje. Kad je gotovo i nakuhano 
tijei^to, reie ae od njega komad po komad, te se jedan po jedan 
na siniji rukama uvalja ili rasuče, malo rasplešće, i po raspleskanom 
»e tijestu uzdnž povuku vrhom noža dva usporedna, plitka ureza, 
izmeg^ju kojih yy razmak širine maloga prj*ta. Po tom se jedan 
iDkrajak na nekoliko mjesta uareže. nožem, savije u krug, krajevi 
sastave tako, da je gornja strana peretka n^reskana. Na vatri je 
flud pro:itran na kipućom vodom, u koju se jedan po jedan peretak 
Tukom ili kašikom spušta, ali pazeći pri tom, da se oblik ne po- 
Jtvari. Kako koji na dno pa ne, valja ga odmah polagano pothvati ti 
kašikom^ da ne prigori. Na dno ih se spušta toliko, koliko ih može 
prostrano stati. Kad ustanu na vrh vode, vade se u pletenku ili u 
štogod drugo, da se ocijede i ohlade. Ohlagjeni se i ocijegjeni šalju 




"■^ ^ =r:^^ B 




— 52 - 

u pekaru. Pekar uzima za svaki peretak, Sto će ga ispeći, po je- 
dnu paru i zastavi sebi jedan peretak. Od svijch je pak slatkih 
kuhanija, što ih se gotovi, najpristalija i najobrazUja u Boi^ni pa- 
tišpanja, dok u ovom pogledu u Hercegovi d i ndgovaraju lokami i 
gurabije. Patišpanja je pristala u svako doba i u svaku zgodu ili 
priliku. Hoće se osobite pažnje i tačna rada, pa da patigpaoja i^pane 
za rukom. Najprije se odbroje jaja po volji. Iza toga će se odre- 
diti količina šećera tučenog, a ovo se može na dva nadiua : ili se 
uzme onoliko punih kašika šećera, koliko je jaja, ili se na svakih 
dvanaestero jaja uzima litra šećera. Šećer se saspe u sud, u kome 
će se mutiti patišpanja ili ulutma. Na šećer Be izbija odbrojena 
jaja. To se muti najmanje tri četvrta sata, to jest dok bude posve 
gusto. Koliko je tuknutijeh jaja, onoliko se put* uzima megj u vrho- 
vima prsta finoga mliva i usipa miješajuć unutra. Jednom se obilno 
niegju prstima doda mliva suviše. Umutiv valjano sve, saspe se u 
tevsiju maslom podmazanu, metne se peći ili »e spremi u pekaru. 
Uskrsni dani padaju vazda početkom prolje<?:a. Desi li ae pogodno 
vrijeme za tih svečanih dneva, to se već prvog dueva pu podne 
počinju šetnje, naizvan doma, da se hodanjem ili gdje na zgodnom 
mjestu zabavom prikrati vrijeme. Drugog se dneva po podne no 
ide hodati istim putem, kojim se išlo prvoga dueva, nego se ragje 
okrene prama kojoj drugoj strani radi promjene, uskrsuim da- 
nima radi hladna vremena i hladna tla nemu jo5 sjedanja po zeleni 
u otvorenoj prirodi. Tome mnogo bolje pogoduje dao sv* Jurja ili 
Jurjevdan. Ma da je sv. Juraj kao mučenik vrlo znamenit svetac, 
to ipak njemu posvećeni dan nije zapovjedna svetkovina, pa se na 
taj njegov dan smiju raditi kako lakši, taku i teži poslovi. Jedino 
se Jurjevdan svetkuje u onoj župi, u koji.ij je crkva tome svecu, 
na čast posvećena, dok je u tom pogledu IHndan zapovjedna svet- 
kovina^ ma da su obadva sveca od davnina zaštitnici Bosne i Her- 
cegovine. O sv. Jurju kao zaštitniku Bosue i Hercegovim^ pjeva, 
takogjer naš hrvatski pjesnik fratar Kačić : 

Veseli se, Bosno, zemljo ravna, 
Koja no si na glasu odavna^ 
Eto tebi lipo pramaliće, 
S pramalićem Jurjev danak igje, 




— 53 — 

Koga slavit otkad bI poBtal:^, 

* I krSćauaku viru zapoznala. 
SaS radi toga, što J6 zaštitnik zemlje malo će ko od kršćanskog 
katoli(^kog puka obad viju zemalja prihvatiti gdje za kakav posao. 
Jnrjevdan donosi prirodi nov, veseliji život j pa mu se za to narod 
više raduje, nego li IlindaDU^ koji pada u doba najveće žege. Sam 
hrvatski naziv mjeseca travnja kavi^uje važnost Jurjevdana. Travica 
Be zeleni j a gorica zaogjene listom, po granfiicam ptice zacvrkaću. 
Nastalo pak doba označuju narodni stihovi : 

Kema ljeta bez Jurjeva danka^ 

Niti brata, dok ne rodi majka, 
Kako je Suma ponajsigurnije mjesto, gdje se rofte vuci i hajduci, 
^alo je to povoda narodnoj rečenici : Jurjev danak, hajdučki sa- 
stanak, ili: Jurjev danak, juDaćki sastanak. 

Ako gdje u koga ima u bašći jal u dvoriStu cvijeća miloduha, 
te to cvijeće omrkne čitavo uoSi Jurjevdana, aigurno od njega ne 
osvane ni liflta^ Sto je bilo iznad zemlje, sve je osječeno. Svagdje 
fie znu, Sta će a milodahom biti te noći, pa opet niti ga ko čuva, 
niti se ko ljuti, jer posjeći miloduh, nije ničiji drugi posao, niti se 
ko drugi time bavi, osim momčadija. Zagju noćno, gdje znadu, da 
ima miloduha, sasijekn ga pa nose, te, p rivu ka v se kradom kuć&m 
■djevojačkim, okite im prozore i vrata. Sutradan se sjećaju djevojke, 
koji li je kojoj pod prozore dohodio. Uz kićenje je vrata i pro- 
dora miloduhom joiS općenitije poznata zabava mlagjarije na lju- 
ljan ci. Ta se zabava sastoji u tomj što s6 o čvrstu podignutu iz- 
nad zemlje granu dudova ili kakvog drugoga stabla u dvorištu 
ili u bsšći sveže jaki konop ili uže sa oba kraja. Prije, nego će 
fle vezati, omota ae okolo grane komad vreće, a po njoj se omo- 
taju pa pri vežu krajevi uŽa ili konopa, jer bi se i jedno i drugo 
taruć se o granu prežulilo, Privezujuć za granu krajeve razmaku u 
se jedan od drugoga na toliko^ da se može laano spustiti prive- 
zano dvostruko uže 'do nad zemlju i da se može sjesti u pregibu 
sredine dvostrukog užeta iznad zemlje. Da onoga, koji će se lju- 
ljati, ne bi uže naŽuljalo, podmetne se isjiresavijana vreća ili jastuk, 
ilaljuljati se i ljuljati može kogod bez ičije pomoći, a može tako- 
gjer i uz čiju pomoć, a to je onda ljuljanje naizmjenice. a to će 
reći, ljulja se sad jedno, sad drugo, dok se ne obreda na ljuljan ci 




— 64 — 

cijelo društvo, Sto ga ima, te se ouda opet započinje redom iznova^ 
Negdje se Ijuljanke vežu odmah zorom rauo, oegdje opet kad se 
čisto razdani, a na nekim mjestima čak po izmaku podneva. Ne 
pazi se dakle na doba, kad treba Ijuljanku vezati, nego je glavno 
proljuljati se malo na Ijuljanci a na Jnrjevdan. Ljuljanku vežu i 
otpočinju ljuljanje djevojke. Ako nijesu djevojke poručile mom- 
cima, gdje će biti Ijuljanka, pa da dogju, tad se onako okupljene- 
okolo Ijuljanke i Ijuljajuć se javljaju pjesmom, neka mognu č.ati 
momci, kojih se to tiče, pa da znadu, kuda će. Tom je prigodom^ 
najpoznatija djevojačka pjesma: 

Gjurgjev danče, brzo ti mi dogje, 
Mene mladu u matere nagje. 
Drugi došo, a mene ne našo. 
Već me našo kod dragoga moga. 
Ima i druga poznata pjesma, što je na početku pramaljeća. a ime- 
nito okolo Jurjevdana, pjevaju djevojke, a često je i momci za- 
pjevaju: 

Nasta Ijeće i proljeće, 

Dogje Jurjevdan, 

Svi se momci iženiše, 

A ja osta sam. 

Mislim i ja o jeseni. 

Ako budem zdrav. 

Imam dragu u sokaku. 

Ja je dobro znam. 

Dao sam joj zlatan prsten, 

Nek se moja zna, 

Ona meni vezen jagluk. 

Da niko ne zna. 
Preko dan je iza Jurjevdana nezapovjedna svetkovina sv. Marka. 
Tog se dana otpočinju blagosivati polja, da Bog svojim blagoslovom 
dadne usjevima obilan rod. E službam se Božijim na izvana po 
zeleni za blagih proljetni^ dneva okuplja iz obližnjih mjesta seoski^ 
a pri nedalekoj udaljenosti često bude u lijepom broju zastupan 
takogjer i gragjanski svijet. Kad se o kojoj proljetnoj ili ljetnoj 
svetkovini izlazi na zelen službi Božijoj, a vrijeme dopušta sjedati 
po tlima, tad se po svršenoj službi Božijoj posjeda po zelenoj travi. 




v^ 



— 55 — 

0\rdjc jedna obitelj, ondje druga, onamo treća; što gdje pak po- 
sjedala cijela družina. Pred svakom je obitelji ili društvom štogod 
pt) zemlji prostrtu, da se ima na što spustiti jelo, koje jo taj dan 
doneSeiJo za blagovanje. Tu se vade i lome pogače, komadaju se 
peCena ili skuha na pcTLid, a lome se bureci i sirnice. Prekrstiv se 
i rekavjSi : „Bože pomozii" počima se jesti. U koga je od družine 
sud d viJiom ili rakijom j onaj redom društvo punom čašom nudi 
ne zaboravljajući pri tome ni sebe. Sveti Marko dakle otvara put 
u bajnu prirod u , ali se istom iza sv. Marka smije bez opasnosti 
sjk^^dati po zelenoj travici, to jest kad sunašce blago zemljicu za- 
grije, S toga se po podiievima zapovjednih svetkovina izlazi na te- 
ferifie. Proteferičiti ili ići se gdje na zeleni proveseliti mogu poje- 
dine osobe, pojedi Jie obitelji, više osoba, više obitelji. Bez jela i 
pića nema teferiča. Nnjednostavnije je i najobičnije jelo za prire- 
gjivanje teferit^A pečena janjetina i to s ražnja. Valja najmiti ne- 
koga, ko će usjeci ražanj, janje zaklati i ispeći blizu mjesta, koje 
]e odredjeno za obdržavanje teferiča. Drva se pribere, vatra se na- 
loži, te ee B jedne strane vatre istiha na ražnju okreće janje, a 
e druge ae strane okreće te peče „šiš.** Izreže se na komadiće dži- 
gerica, srce i bubrezi, dobro se posoli, pa se komadić po komadić 
natakne na tanan prutić, koji se tad skupa s nanizanim mesom 
naziva „SiS.*^ Pecivom će sa šiša po malo zaslagjivati i mezetiti uz 
piće, dok ne prispije janje. Kako društvo sjedi, onako se megju 
društvo i janje donese, te se isiječe i iskomada. Kao najpristaliji 
ee smok uzima pečenoj janjetini zeleni luk, a uz jedno se i drugo 
tro§i kruh. Na velikim teferičima, gdje je mlagjarija osobito brojno 
zastupana, često puta kolo poigrava, pjesma pjeva, a provodi šala. 
Teferiči idu s ljepotom vremena, a lijepom se vremenu broji naj- 
prije proljetno doba. Iza proljetnog doba nustupa lijepo ljetno doba 
ili doba kupanja i hladovanja. Hrvatski narod vjere katoličke širom 
Bosne i Hercegovine drži najpogodnijim danom za početak kupanja 
u Živim vodama Ivaujdan u mjesecu lipnju. Malo će ko ostati, da 
se taj dao ne okupa ranije ili kasnije moleći se Bogu, da ga sa- 
ću va od Šnge, Bvraba i svake druge kužne bolesti. sv. se Ivi 
i vatre pale Što po dvorištima, što izvan dvorišta. Uoči sv. se Ive 
s večera potpali nešto slame ili talasa, pa se preko planiena amo, 
tamo, po koji put preskoči. Mnogi drži, da ne će noge boljeti, kad 




— 66 — 

86 na sv. Ivu a jatro rano preko onog loga prijegje. Lijepom se 
vremenu pribraja takogjer prvo jesensko doba, tako zvano Mi- 
holjsko ljeto. Je««ensko je ljeto doba branja i trganja. Iza branja 
se pako i trganja na jednu stranu počinju pripremati i na vatru 
nastavljati kazan i s đropom šljivovim i grozdovi m, da ae peče Slji-- 
vovica i grozđovača. Kad se rakija peče mnogi će pozvati prija- 
telje jedne večeri, da mu dogju na kazao, te ih počastiti novom 
rakijom, mezetom ili večerom, pa se tako s prijateljima proveseliti. 
Na drugu se opet stranu pripremaju otrgani kukuruzi s^a Iju^tenje 
ili komanje, pa ostali poslovi, koji će se društveno raditi prama. 
onoj: 

Više ruku, više uradi. 



V 




II. Posebni običaji. 

A. Porod i djetinjstvo. 

Djeca Bu najslagje voće, jer se sa srca bere. 
Hrv, narodna riječ, 

Zeritlba bez poroda, drvo bez roda. Svrhu ženiđbenu ne po- 
stiže oDajj kome bračni život ostaje bez ploda, nego onaj, kome je 
brafini život ptodaii i blagoslovljen, te će nakom sebe ostavit po- 
tomstva. Momak se i djevojka uzimaju iz ljubavi i naklonosti je- 
dnoga napram dragome. Koliko je god momku draga djevojka 
prije vjeiiiiajija, jo5 mu je draža, dapače mu je najmilija u ono 
doba poslije vjenčanja, kad sazna, da će ih Bog obradovati od arca 
porodom. Veselje je tom prigodom nepojmljivo. Naprotiv pak, kad 
u bračnom životu atanu prve godine protjecati bez povećavanja 
obitelji, etane se nekako gubiti povjerenje izmegju čovjeka i Žene, 
pa i ljubav. Htiirie hludniti. Cesto se mogjusobno kore predbacujući 
jedno drugom r krivnju, što nemaju djece. S toga nerotkinja Čini 
sve moguće molitve, zavjete, milostinje, ne bi li je samo Bog usli- 
^o i obdario je dji.com. Bosansko-hercegovačkom su Hrvatu sva 
djeca draga i ne može mu ih nikad biti dosta, jer su djeca rosa 
do sunca. Bog, koji ih stvara i za život im se stara. Ali su muška 
djeca odabranija, jer na muškoj djeci koljeno ostaje. I kod čovjeka 
je pribranija žena, koja sinove ragja. 

Boga moli Ivanbegovica, 

Da joj Bog da od srca poroda. 

Što molila. Boga domolila. 

Bog joj dade od srca poroda. 

Ona rodi devet kćeri mladih, 

A desetu pod pojasom nosa. 

Govorio beže Ivanbeže : 



\ 




; ' - 58 — 

I . 

l\ ' „0 bora ti, moja mila ljubo, 

[ ^ Ako rodiš i deseto kćerku, 

,^ Živa mene ne Čekaj u dvoru; 

' Viš' kuće ti badem drvo raste, 

Ispod kuće Una voda blati iiu, 
Jal se vješaj, jal u vodu nkaći ! ^ 
Ode Ivan u novu ćaršiju, 
Ljuba rodi i desetu kćerku, 
Povija je u bijelu svilu, 
Pa jo nosi Uni na obalu, 
Te je baca Uni u dubinu. 
„Plovi, plovi, utvo zlatokriJa, 
Brzo će te majka dostignuti." 
Pa se vrati u bijele dvore, 
Pa otvara sedefli sanduke, 
Izvadila devet košuljica, 
Pa ih daje devet sirotica. 
„Na to vama, devet . sirotica, 
To nosite, a drugo tecite, 
Viš' vam nema od mile majčice.'* 
Pa govori svojim siroticam : 
„Kad vam babo iz čaršije dogje. 
Redom staute, redom zaplaćite: 
A naš babo, kamo naša majka ? ^ 
Ona uze vezenu maramu, 
Sveza oči, pa u Unu skoČL 
Mlada žena oćuti, da će postati majkom, kad počnu nastupati neke 
osobite vrste pojave u tijelu kao i u jelu. Onda joj može Štogod 
od jela ili pića na um pasti, čega se inače nCr bi nikad sjetila. Iz 
toga je nastala riječ i o čovjeku, koji bi od jela i pića rad sad 
ovo, sad ono, da mu pada na um kao trudnoj ženi. BremeSna ^na 
očituje svoje želje najragje svome domaćinu. Gdje pak u kući oaim 
njih dvoga ima još ostale čeljadi, tada svoje želje očituje đonfiaćinu 
na samo, jer je rada sakriti bar za neko vrijeme, da avi ukućani 
ne saznadu, o čemu se radi. S toga svoje breme koliko god može 
nkriva prostranom odjećom. Osim toga radi sve kućne poslove, gto 
bolje može, da ne bi tko god po radu spazio, da je kakva promjena 




— 59 — 

Baatupila. Jedino ako je moguće mimoilazi odviše naporan rad, te 
se osim toga klorie, da što god tešku rukama digne. Što žena po- 
želi, donia^^.in će joj donijeti i ponudit je. Sprva joj donosi mimo 
ustalu Čeljad, a kad bude vrijeme, da i ostali znadu, onda je nudi 
pred svima. Tad se počne u šali nabacivati, kako žena ne može 
avašta jesti, ne može kahvo. nt što joj se smućuje, drago joj što god 
ljuta jal kiseliK Po tom izbija na površinu, da će biti nešta novoga. 
Ako bremeSna Žena što god želi, pa to kradom uzme u svojoj ili 
tugjoj kući, n^ smije? se onda mašiti rukom po licu, jer će ostati 
na dječinjem licu biljega. Isto će ma gdje na djetetu biti biljega, 
kad je majka bila što poželila, a onog ne dobila. Dijete rogjeno 
s biljtjgum, običnu bude u životu sretnije. Kad je žena u drn^^om 
stanju, pa dogje kome u kuću, ako zateče, da se što jede, ne smije 
se od nje eakriti, [lego je valja ponuditi, jer se veli, da ono dijete, 
kad odrnate, ne bi btjelo jesti onu vrstu dotičnog sakrivenog jela. 
I zalogaj valja prepoloviti, pa bremešnu ženu ponuditi, da joj ne 
bi Sto god na&kodilo. Ko bremešnu ženu ne ponudi, neka se čuva, 
da mu miš ne progrize haljine, jal da mu cmičak ili iačmir na 
kom očnom kapku ne skoči. — Sretne li bremešna žeqa usput ka- 
kvu nakazu, zakrenuće glavom na stranu i reći: „Oslobodi me, i 
sačuvaj Bože ! ** Nipošto se ne će narugati, jer bi je mogao Bog 
pokarati, pa je ruglo stignuti. Dijete se može baciti na oca ili majku, 
pa na ostale Članove rodbine, sve do devetog koljena, a može se 
baciti takogjer ua kuma ili kumu. Jedna žena predbacila drugoj, 
koja je imala u kući momka u najmu : „Čuješ, drugo, dijete ti na- 
liči na momka." Ona je dočeka spremnim odgovorom : „Bog s to- 
bom, drugo, ta dijete se baci preko mora na strica, kamo Y ne će 
Q koći na momka." Svakoj je ženi, koja će biti majkom, dužnost, 
na vrijeme se pobrinuti svime, što će novorogjenčetu trebati, kad 
na svijet dogje. Valja dakle da novorogjenče svaka sprema i oprema 
gotova dočeka. Tu se priregjuju košuljice, kapice, pelenice, povoji. 
Tu se rade jastučići, jorgančići, razne prostirke i zastirke. Sve to 
oaim beSike izragjuje majka svojim rukama, a bešika se kupuje 
gotova^ osim ako je sam domaćin umije načiniti. Ma da žena 
sve za svoje uovorogjenče pripremi, to će opet njezina 
majka kao baba unučetu spremiti sve haljinice. Isto će se 
tetka a materine strane sjetiti novorogjenčeta, te mu izraditi 




~ 60 — 

kakvu hiiljinicu^ kapicu ili kasnijp, dok bude za njr^, oplesti mu 
lijepe (*arapict\ Pred Mo vrijeme rudiva na blizu prikuči, ne ide 
bremeSoa žeua nikud iapotl svog kućnog krtiva, oaim Sto ode u 
crkvu Jia ispovijed i pričest, da za avaki alu^AJ bude Bpremua. Ni 
u domu ne ostaje sa ma, nego paze ua nju ostala ^eljad^ Gdje je 
žena u drugome stanju, a u domu sama, pa osjeti^ da će rastanak 
s bremenom do koji 5aa nastup iti, pa da »e viSe kriti ne da, zovne 
potajnrj kakvu stariju ženu, koja jo tomu vjeSta^ te će vrSiti duž- 
nosti babice. Velika je sramota, kad bi se žena a bremenom rastala 
izvan svoga doma pod tugjim krovom, pa makar joj taj krov i 
materin bio. Ima li žena svekrvu ili majku, to moJte i od njih koja 
vršiti dužnosti babice, osim ako su straši ve, te svoju koju priju 
zovnu, da ib u tom poslu zamijejii. Ni jesu rijetki alu(>ajevi, gdje 
ista žena, koja ^'^o s bremenom raslaje, istodobno sama vrSi i duž' 
nosti babice. Kad se posve oslobodila tereta^ prihvati dijete, pupak 
mu odreže, okupa ga, obu^.e, povije i namjesti, a t^esto put i kuću 
pomete, a po tom se umije, preevuf^e, namjei^ti ležaj, te legne. 
Uredi V ave tako onda po/iva žeuu, koju želi, da neko vrijeme uz 
nju bude i pomogne joj. Ima takogjcr sluf'ajeva, gdje žena iza po- 
roda nikako ne legne. Radi takve odvaŽLiosti i sn^ige pojedinih 
žena stvoreni su, a po selima i gradovima dobro poznati stihovi uz 
djetinju beSiku: 

Nini, zlato, u varakH beSij 

Majka te je u želji rodila 

U papradi ^uvajuć jaradi, 

U op regiju kući donijela. 
Na kom se mjestu žena riješila tercfa, na onom ae mjestu tog č^sa 
može dovolJLio napiti vode, a da joj nižta ne naškodi. Pošto je 
legla, mora se vode <^ u vati. SuviSno bi joj pijenje vođe za vrijeme 
ležanja moglo vrlo n ah ud i ti i jniliie bolove prouzroćiti. Cimje novo- 
rogjenče ugledalo svijet, šalje se glas po kakvom djetetu najprije 
ocu, pa ostalim cSla novima obitelji, ako ih ima izvan kuće. tlsto se 
tako obavijeste svi ćlanovi rodbine, kumovi i kume, ave kone, 
5 kojima ae dotićna žena pazi i gleda. Ko god primi obavijest, 
dužnost mu je darovati novcem ono dijete, koje je glaa o poroda 
donijelo. Dok dijete raznosi glasove, dotle ae kod kuće smješta 
žena i dijete. Za ženu se smjesti postelja, a na takom mjestu u 



fe^^ttH 




-^ 61 — 

Bobi, gdje se žeoa ne će morati često pokretati. Osim toga ne 
Pinijp biti poBt*^]ja na udaru vjetru ni promahi. Svaka žena sama 
sobom priredi, Sto će za vrijeme ležanja po postelji prostirati. 
I Makar kako žena siromašna bila, u takvom slučaju mora imati do- 

voljnu prostirku, ako ne posve novu, a to posve čistu. Imućnije i 
bogatije gledaju, da im prostirka i pokrivka bude što ljepša i na- 
kićcDija. Tom se prilikom vide lijepi, svileni, po okrajcima zlatom 
vezena a svilenim Čaršafom postavljeni jorgani. — Dok žena leži^ 
ne smije ruke UEida se dizati, a mora se dobro znojiti. Pokraj nje 
jo eiataj bijela marama, kojom znoj otire. Bijelom maramom takogjer 
' kosu povezuje. Obojerie marame ne uzima, da ne bi boja popustila, 

pa se za znojno lice prihvatila. Za vrijeme ležanja po nekim stra- 
nama daju Ženi pred jelo po jednu čašicu čiste šljivovice rakije, a 
poslije jela po jednu f^ašu dobra vina, razbijena s vodom. Po drugim 
se krajevima lu^ daje pić'^ nijedno ni drugo, nego žegja gasijedoo- 
Btavno ahitkim mlijekom. Prvih se dana iza poroda daje ženi osve 
lagana hrana. S toga uzima najprije bijelu kahvu ili mehko popri- 
gana jaja, a kasnije mesnu ili pilećiju čorbu s jajem. Osim što 
žena ima ponuda u svojoj kući, dolaze joj razne ponude i izvan 
kuće. Ako Žena ima majku, ona joj prva kao ponude šalje bijelu 
kahvu a patiSpanjom ili pogačom. U ime ponuda šalje se takogjer 
kuhana kokoS, boca vina, halva, uštipci, prevrte i druga kuhanija. 
Uz majku Šalju joS ponude sve ostale žene u rodbini, kume i kone. 
Iza poroda Ipži Žena najmanje jednu nedjelju dana, a kojoj može 
biti leži po dvije ili fak i po tri nedjelje. Svakako se do svršetka 
Šeste nedjelje mora Čuvati teška rada. U to se doba što može više 
klone svijeta sve dok u crkvu ne pogje nakon četrdeset dana. Da 
ženi lakše vrijeme progje do polaska u crkvu, dolaze joj žene iz. 
rodbine na oblazak i razgovaranje, a to isto čine osim njih kume, 
kone, prijateljice. majci je sve rečeno, što treba od poroda da 
izlaza megju svijet, a sad je red govoriti o novorogjenom joj 
1 djetetu. Kad žena, koja vrši dužnosti babice, prihvati dijete, naj- 

! prije mu sveže i odreže pupak. Po tom priredi mlaku, a može biti 

i hladna voda, u kojoj dijete okupa. Okupav dijete dobro ga po- 
suši, da mu gdje vlage ne ostane, jer se od vlage počne dijete 
p odgrizati po pregibima tijela. Posušeno dijete obuče pripravljenim 
haljinicania, natakne mu kapicu, Sto nije opravdamo, jer kapica. 



'^M' 



f 



/ 



1 



- 62 - 

iimpta ittparivaiiju vlage iz kose. Isto tako nije opravdano pove- 
zivanje i stezanje glave. Obučc'iDO se dijete položi na pelenice i po- 
vije. Pri povijanju se često puta nemilosrdno postupa, stežu se 
tljt^tetu no^e i ruke, što smeta pravilnom razvijanju tih tjelesnih udova, 
kao i pravilnom razvoju grudi i prsiju. Povijeno se dijete prvih dana po- 
najviše smjesti uz majku ili gdje na osobno mjesto u sobi, kako 
ne će ometali. Dij(»te se pokrije jorganftićem, a po glavi crvenom 
maramom ili koprenom, ali tako, da se dječinje^a lica ne dodira. 
Malo dijete pokrivaju po glavi crvenim, da bude crveno, a da ga 
ŽDtina nikad ne napane. Javi li se dijete, pa ne htjedne ušutjeti, 
daje mu se ^.ista masla izmiješana sa sitnim šećerom. Mjesto toga 
može se rlijete po malo zalijevati šećerli vođom, pa se veli, da će 
onda dijete biti blage naravi. Tim ga dvoma uzdržaju, dok mu 
majci hrana ne pridodje. Ima slučajeva, gdje majka pozove zdravu, 
sebi povolju ženu, da joj koji put dijete zadoji. 

Pri izboru se žene, koja će diejete zadojiti, pazi, da nf». bude 
ljuta, jer bi dijete moglo s mlijekom i Ijutinu udojiti. Bude li slu- 
čajno novorogjeno dijete slabo i smrtno, a u blizini ne bude sve- 
cu »nka, valja dijete znamf^novati. Znamenje se u tome sastoji, što 
fle djelota odabere ime, te ga, zazovnuv imenom, polijeva ko go<l 
po glavi u obliku svetoga križa blagoslovljenom vodom, govoreći: 
,jJa tf> kratim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen". Dok se 
tri putii neprekidno pravi svetom vodom križ, izgovaraju se samo 
jednom ove riječi. Znamenovati dijete može svaki kršćanin i krš- 
ćanka osim oca i matere. U skrajnjoj nuždi može i inovjerac zna- 
menovati dijete, samo ako ima nakanu činiti ono, što zapovijeda 
katolička crkva. Pošto bi dijete bez znamenja svetoga križa bilo 
izgubljeno, ne čeka se dugo ni sa zdravim djetetouL već se čim 
prije nosi na krštenje. Prije nego stanu dijete spremati na krštenje 
valja odabrati, ko će ga na krštenju držati. Za muško se dijete 
odabire kum, a za žensko kuma. Dijete se ponovno okupa i obuče 
što Ijep^ može. Ponajviše ga na krštenje nosi ona žena, koja mu 
jo i baba bila. Ako kum jal kuma nijesu pošli uz dijete od dje- 
tinje kude, to će dočekati dijete u crkvi, te ga na krštenju držati. 
Po svrSenom krštenju plaća kum krštenu pristojbu, a uz to viškom 
dariva svećenika. Od kuma će dobiti dar i dijete, koje je pri 
krštenju a vijeću držalo. Ne ide li kum po krštenju kući dječiujoj, 




'V^ J " 



j 

-63- I 

on će pri rastanku darovati kumče i ženu, koja ga je na krštenje S 
donijela. Kum uvijek d;iriva novcem. Vraćajuć se žena s djetetom Jj 
iz crkve, stupa u knću s riječima: „Hvaljen Isus! i čestitam vam ^ 
novog kršćanina**, ili „kršćanku". Prve nedjelje po porogjaju sprema ;| 
ženi babine bliža rodbina, te kume i osobite prijateljice. Na babine 'J 
se šalju razne vrste slatkih kuhanija, kao: baklava, patišpanja, halva H 
i nimašice ili nabrdnjače. Uz kuhani ju šalje majka, ako ima prija- 
telja i priju, po boščaluk, zetu i kćeri po košulju, a novorogjenčetu •* 
haljinice. I ostalom će svakom kućnom čeljadetu ponešto dara do- ■[ 
metnuti, a ne će ni babice . zaboraviti. Njoj će spremiti šal, šamiju ^ 
ili safun. Svi se darovi slože s kuhanijom na tabak, a tome se ^ 
može dodati još boca vina ili rakije. Tom se prigodom boca za- ? 
(^pljuje cvijećem, a ne čepom. Domeću se mjestimice na tabak 
dva tanjurića. Najednom je nekoliko popržene kahve, a na drugom ^ 
grumenje šećera. Prije nego se babine pošalju, pokriju se svilenom 5 
maramom. Šalju se većinom po djetetu, koje će ih predati majci ;^ 
novorogjenčeta, a ona će, primiv babine, tabak i maramu povratiti, 
a ujedno dijete, koje je donijelo, novcem darovati. A. gdje su u 
novoregjenčcta živi djed i baka, darivaju svoje unuče novcem, Sto 
ćini i najbliža rodbina, ali se u mnogim mjestima prolazi bez toga 
darivanja. Po nekim će mjestima kuma, osim što je spremila babine 
još kumče darovati novcem. Babine se šalju tekom prvih osam 
dana po porodu, a najkašnje uoči nedjelje, koja dolazi nakon '^ 
osam d«|,na iza porogjaja. Te će nedjelje po podne sve žene, koje j 
su ponude i babine stale, doći, da čestitaju majci novorogjenog i 
djeteta dobitak. Gdje se ne okupe sve u isti dan, ondje idu žene ! 
na čestitanje, kad koja može, ali se i onda izmijene u što kraćem \ 
vremenu. Kako god valja dočekati i poslužiti sve žene, kad se sa- 1 
stanu, onako valja dočekati i poslužiti svaku pojedinu. Ako ima u i 
kući djevojka, ona će žene posluživati. Nema li u kući djevojke, - 
zovnut će se koja iz rodbinstva ili iz susjedstva. Žene će biti po- | 
slažene najprije slatkom i vodom, pa raznovrsnom kuhanijom, što su | 
je same spremale i što je u dotičnoj kući u tu svrhu pripremljeno. ij 
Uz kuhaniju se takodjer posluži i pićem. Što se tiče darivanja i 
novorogjenog djeteta, to može biti iz više ruku. Negdje sve žene, i 
koje na čestitanje dogju, osim što su spremile babine, pri polasku | 
s čestitanja darivaju dijete povcem, spuštajuć taj novac na jastučić J 



f 



— 64 — 




kraj djeHnje glaye. Negdje pak o&im apremauja babina nema viSe 
nikakvog darivanja. Drugdje opet niti žene babine Šalju, niti 
dijete novcem darivaju, nego mn svaka po ueSto ponese, kad pogje 
na fiestitAnje. Ponijeti mu pak može beza za kou^ljicu, kapicu i]i 
Sto hote drugo. Novorog-jeno ee dijete tekom prve godine kupa 
svakim danom iKvan svetkovine dva puta jutrom i večerom, Sto 
biva, kad je dijete debelo i napredno. Slabunjavo se dijete kupa 

'l samo jedan put, a ne vige, jer bi ga kupanje joS viSe oslabilo. 

Prije nego će bb početi dijete kupati, valja u mlaku vodu razbiti 
jaje i dobro ga s vodom promiješati. .Jaje služi mjesto safuna i 

J ublažuje djetetn osip, koji se po kožici pojavljuje nakon poroda. 

Kupanje u vodi s jajetom traje prvih šest nedjelja, a ka&uije se 
nastavlja u samoj fiistoj vodi sa safunum. Koje se dijete dostojno 
ne čisti i ne kupa, u onog ae djeteta hvata po tjemenu poljepak 
ili tjeme ujaća, Sto je vrlo ružno gledati. Da ae poljepak odstrani, 
natapa se u ve?er zejtinora, a sutradan se iza kupanja ponajIakSe 
skida gustim c^e Šljem, Dok se dijete povija, ne valja mu pelonioe 
iznositi i su Si ti na dvoru prije, n€gi> sunce grane, a treba ih n nositi u 
ku<?.u prije, nego sunce pane. Kad Žena stane nakou četrdeset dana 
B djetetom bodati, najprije će otići svekrvi^ ako je ima i 'ako 
s njom ne stanuje n istoj kući. Dijete nosi ili žeua sama ili ko 
drugi nz nju, Noseć dijete u posjete, oblači ga majka Sto JjepSe i 
Čistije, a pod haljinice mu na prsima metne u ^em zavezana ne- 
kolika zrnca blagoslovljene soli- Mnoga Žena meć^ uz svoje dijete 
i po jedno česno bijeloga luka. Mjesto soli i luka može se uz 
dijete metnuti samo mrvica kruba. Uza sve to, još se djetetu za 
kapicu zatakne stručak rutice. Ovo se sve čini, da ne bi djetetu 
nahuđile zle oči ili kakva huda stvar. Svekrva zna, kad Će joj ne- 
vjesta a unučetom doći, te će za dan dolaska pripremiti sve^ Sto 
za doček treba. Nevjesta opet nosi uz dijete po kakav dar svakom 
Čeljadetu u svekrvinoj kući. Stupajuč u svekrvinu kuću i naziv- 
Ijajnć joj Boga, pozdravlja se s njom, Ijubeć je u ruku, kao i druge 
itarije, ako ih ima, a gdje ima mlagjib, s njima se ljubi u lice. 
Iza pozdrava će joj a djetetom posjediti dobar dn&ak, te će biti 
počašćena slatkom kabvom i knhanijom, koja nz kabvu pristaje. 
Polazeći iz svekrvine kuće, opet se na rastanku pozdravlja kao i 
na dolasku. Još prije nego je nevjesta b djetetom doSIa, pobrinula 




r 



m 



- 65 — 



se baba, čim će ud uče darovati. Pripravila mu je kapicu i na i 



kapici prišiven dukat. K tome doda još beza, kako se može djetetu 
skrojiti košuljica. Pred što će nevjesta poći s djetetom, mazne baka 
unuče po čelu brašnom, dadue mu dvoje jaja i grumenčić šećera, 
a na to sve kapu i košulju. Brašnom se mazue dijete, da bude i 

bijelo kao brašno. Šećer mu se daje, da bude slatko kao šećer. Jaja i 

se pak daju, da bude puno kao jaje. — Ovi potonji darovi djetetu 
nijesu svuda jednako uobičajeni, gdjegdje ne postoje nikako. Kako ^ 

je baba darovala^ dijete, tako ga može darovati i djed, gdje je djed ] 

u životu. Iza pohoda svekrvi, ide žena s djetetom majci. Je li 4 

djetinja majka sa svekrvom pod jednim krovom, onda s djetetom j 

najprije posjeti svoju majku, a posjeti je istim opisanim načinom, ^ 

kao kad ide posjetiti svekrvu, te u dočeku i darivanju nema raz- 
like, kao što je nema ni kad poslije majke posjećuje kumu. Po 
neLim se stranama ne nosi kuminoj kući dar, ako kum nije da- ^ 

rovao kumče. Pohodivši kumu posjetiće i ženu, koja je uz nju bila 
za vrijeme poroda, te je postala babom djetetu. Toj se babi, kad I 

je sa* izvana, ponese dar. I ona će djetinju majku lijepo primiti i ' 

pođvoriti, te unuče pri polasku darovati košuljom. Ovim se zadnjim 
pohodom završuja posjeti, koje je djetinja majka svakako dužna 
učiniti. Po rodbini, konama i prijama hoda kasnije, kad ima vremena ] 

ali na to hodanje nije obvezana ići s djetetom. Doduše, ako kojoj ^ 

ženi đogje, ona će je lijepo primiti i ugostiti, a dijete joj darovati ] 

košuljom. Svršiv glavnije pohode, nastavlja se daljnje uzgajanje 
djeteta u roditeljskoj kući. Djetešce se sve jednako povija, te po- 
vijeno i spava u bešici, dok je god za bešike. Ženska, koja naj- 
više okolo djeteta tetoši i nina ga, zove se dadija. Ninajući dijete 
izvodi mu razne pjesme i popijevke, da djetešce slagje usni i spava. j 

Evo nekoliko pjesmica, koje se pjevaju Ijujajući dijete u kolijevci: 

I. 

Nini, spavaj, moje janje malo, 

Majka te je u ruži rodila, 

Ružica te na list dočekala, 

A pčelica medom zadojila. 

Bjela vila, tebi baba bila. 

Kad je prošla godinica dana. 

Idu babe, da vide unuče. 



w^ 



— 66 — 

Ruža nosi cVjeta ramenoga^ 
A pčelica međa ilinskoga, 
Bijela vila od zlHta haljine, 
Kad je zlato, nek u zlatu hoda« 

n. 

Paji, buhi, moje Janje malo. 
Janje malo u travi zaspalo, 
Pokrilo se srmali maramom, 
Da mu lice ne opali sunce. 

m. 

Spavaj, dijete, skrstom i angjelom, 

Erst te krsti, a ang]eo čuva, 

I Djevica Isusova majka. 
IV. 

Nini, Čedo, moje milovanjei, 

Miluje te i gora i trava. 

Kamo r ne će tvoj otac i majka. 
V. 

Nini, nini, moje Čedo milo, 

Milo bilo i ocu i majci. 

I ujaku u b'jelu čardaku. 
VI. 

Spavaj, spavaj, moje čedo đrago^ 

Bog ti mio u pomoći bio, 

Od svake te muke zaklonio, 

Svake muke i dušmanske ruke, 

Teška duga i hrgjava drtt<^a. 
Đogagja se kad što, da dijete po noći u bešici preplate, te 
ga smrt umori. Tome su dva razloga: Jedan je razlog, Sto se dijete 
pretjerano steže, umotava i zamotava. Drugi je razlog, što se po 
bešici baca odviše teška pokrivka, kojom se bešika sa svih strana 
zatrpava, tobože da dijete ne ozebe. Nu tim se zatrpavanjem 
Sini uprav grdna i neoprostiva pogrješka, priječeći djetetu pristup 
zraka u bešiku. Gdje su roditelji tvrda noćnog sna, pa ne dočnju, 
kako se dijete u bešici plačući napreže, ondje nevino stvorenje 
jednostavno ugine. — Prvo se polu godine djeanja hrana sastoji 
u jedinom materinom mlijeku. Pošto već dijete prevali polu godine, 



— 67 — 



poSun mu davati da okuSava; slatkog mlijeka, kašice d mlijekom i 
^iste me3D6 Corbice. Tre^A dan, trećega mjeseca, otpočinje se me- 
taDJem djeteta u dubak, da se isprvice priučava po malo stajati, a 
fl vremenom ide postepeno, sve dulje i dulje. Dubak je ili stalak 
jednostavna drvena sprava, koja sa sastoji iz pravokutne daščice, u 
koje je na četiri kraja udaren po drven stubić, a na vrhovima je 
onih Btubića pričvršćen drven kolobar, kroz koji se dijete spušta, 
^ok se na dašdici nožicama opre, a kolobar ga uhvati ispod pazuha 
i čuva, da ne pane i propane. Od tada ga uče tašunanju ili ples- 
kanjo dlanićima i poigravanju. Učeći dijete tašuoanju govore se 
<ieke, prama tome sknagjeue brojnice. 

I. 

TaSiiD, tašua, tanana, 

Gdjeno baba treska, 

Kolačiće pleska 

Na bukovom listu. 

List se provali, 

Baba Be pomami. 

n. 

Tašan^ tašun, tanana, 
Pala maca s tavana. 
Ne ubi Bc ni mrve, 
(Samo razbi trbuhe. 

in. 

Tašun, tašun, tanana, 
I pečena kajgana, 
I djevojka Soka, 
I pečena koka. 

IV. 
TaSun, tašun, tanana, - 
Ko tašunu kruha da, 
Rodila mu ženica, 
I u polju pšenica. 

V. 
Ta— 'ta -'ta— ta, 
Otvor tata vrata, 
Noai dijete zlata. 




'jjJ' o i fti 




r 



f 



— 68 — 



S taSutiAnjem se dijete ufii ujedno i cucunauju na koljenu, te i u^ 
cucuTianje ima raznih brojuica. 

I. 
^ CucUj cucu, na konju, 

U pSenici na polju. 

Gdjeno moja tetka 

Kolačiće pleska. 

Jednog mi je dala, 

Drugi obet^ala. 

Bekla mi ga dati, 

Kada pogjem spati. 

CucD, nana, nana, 

Na konjicu vranaj 

Mama mi je draga, 

Sisu mi je dala, 

I drugu 6,e datij 

Kada pogjem spati, 

I koniadi<i ^icf^*^ 

Da mi dijete većera, 
f I komadi*^, pogane, 

Da mi dijete ne plafie, 

! kaliiku mlijeka, 

Da mu bufle lijeka. 
Pred Sto se opazi, da će poleti djetetu nicati zubi, daje mu a a 
O.eSće korica kruha, da žnlj^t i umekSava desni. Ko opazi ili uagje 
prvi dječinji zub, taj je dužan djetetu skrojiti košulju. Kad će di- 
, JGte prohodati j to nije moguće stalno odrediti. Jedino je aiguniOj. 

da 6im je dijete zdravije, tim ranije i prohoda. Jedni takogjer tvrde, 
da će dijete ranije prohodati, sto god ae manje drži oa rukama, a 
drugi tvrde sasvim protivno. — Dijete se uči najprije uspravno 
spajati, dubiti, a onda se ući kora(^ti. Postavljaj uć dijete, da dubi^ 
valja na nj dobro paziti, da ne paoe^ pa ae ne ubije. Djetetu, dok 
dubi, obićno ae govori ; 

Dub, dub, zelen drib^ 

Ja kolik dub. ^ 
Kad se dijete uzme ispod pazub^^ "^a se ući poigravanju na kriloj^ 



j^.A 



— 69 
_jal na podu, nabraja mu se: 



^kaj, beli ću ja tebe spremiti u školu ! " Nakon svršene osnovne 
5kole, mogućuiji roditelji šalju darovitiju djecu, da po vi^im Ško- 
lama dalje uče. Manje darovitu djecu daju po trgoviui i po zana* 



i 



m 

] 



I. 

Igrala bi, igrala, 
Kad bi kruha imala. 
Još bi bolje skočila, 
Kad bi što prismočila. 

"• i 

Igraj, igraj, do zore, C 

Dok te noge zabole. 

Kad te jedne zabole, « 

Imaš druge gotove. 

Na tavanu drenove. 
Po nekim mjeatimaj kad hoće dijete prohodati, kuhaju poatupanieu^ 
To je jednostavna pita, preko koje prevedu dijete, kad hoće ko- 
raku uti prvi put. Foatupanicu potroše onda žejie, koje su u kući i 
koje tsu na ^jpoatupanicu" pozvane. Pošto nožnja odjeće i obuće -\ 

„na alafrank«" b dan na dan sve više preotima mahj biće dosta, 
navesti razna odijela, koja se oblače i nose po prijaSnjem običaju. 
Muško dijete po prilici do pete godine nosi najviSe Čiatu, đugac?ku 
košuljicu, gaćice, ječermicu i fesić. Kasnije mu se kupuju i kroje 
čakširice, pojas, koparančić i fermen. Sto se tiče obuće, to muška 
djeca do pete i šeste godine za toplijih godišnjih doba većinom 
trču bosonoga; zatreba li pak ili zahladni li vrijeme obuvaju ira 
fie cipelice, a siromašnija nanuliće i fiiraliće. Kako bu ae iza dolaska 
Omer-pašina počele otvarati škole, to je narod počeo u škole i svoju 
djecu slati, da djeca nauče po što god čitati, pisati i računati. Nije 
bilo propisa, kojom navršenom godinom valja slati dijete u Školu, 
nego se slalo, kad se moglo, a većinom izmegju oame i devete go- 
dine, kao što to i danas biva, osim ako se hoćCj da je kuća mirna, 
pa se dijete što prije pošalje u školu, da se zna, gdje je. Makar 
mi i ne bilo pravo, moram reći ono, što jest* Naš hrvatski narod 
po Bosni i Hercegovini malo brige vozi o napretku svoga djeteta 
u školi, nego svu brigu o tom prepušta učitelju. Kakvo onda Čudo, 
Sto roditelji često puta svom djetetu prijete školom; ^ Čekaj tij I 



I 



— 70 — 

tima, a mnogu djecu izuči svom zanatu sam otac. Tako i^to Sin&r 
siromašniji roditelji sa svojom muškom djecom. Koji dje&ik na- 
stavlja više nauke, razvije se u potpuno zrela mladića, dok ih tvrši 
i đo kruha đog:je. To biva i sa onima, koii uče £aoat i trgovinu. 
Kad mladić postane sposoban svojim trudom kruh zara^rjivati^r P^ 
je i još koga osim sebe u stanju uzdržavati, onda je pristao mo- 
mak za ženidba. 

Žensko dijete nosi takogjer košuljicu, jeĆermicu i iesiL Sto 
se reklo o obući za mušku djecu, to isto vrijedi i obući Ženske 
djece. Razumije se, da je košuljica ženskog djeteta u kroju i izradi 
gizdavija nego li košuljica muškog djeteta. Za muSko je dobro^ k&- 
ko mu drago, jer se na muško toliko ne gleda. Ni ječermice nijeso 
istoga kroja, niti su od istog materijala, nego se uzima, Sto prema 
jednom ili drugom djetetu odgovara. Ručice i grlo urešoju ženskoj 
djeci merdžanima. Po merdžanima se može poznati, jeli zdrava 
osoba na kojoj su. Nije li dotična osoba zdrava, budu merdžani 
blijedi, a kad su na zdravoj osobi, onda su sasvim crveni. — Po- 
puf muške djece šalju se i ženska djeca u školu. Iza svrSene škola 
najragje ostaju u roditeljskom domu, gdje počnu majke priučavatt 
svoje kćerke raznim kućnim poslovima. Poučavanje ide postepen Oj 
to jest jedan posao za drugim. Tako se stanu upućivati, kako ae 
kuća mete, čisti i rasprema. Dalje se upućuju kahvu pTŽiti, mljeti 
i kuhati, plesti, siti i krpiti, kruh mijesiti, pa ispeći, prati, tkati 
i krojiti, musti, krečit i ribati. Jednoj djevojčici proteče dosta li- 
jepa vremena, dok se u svira navedenim poslovima valjano uputi. 
Koja je dakle potpuno svakom kućnom poslu vjeSta, te ae umije i 
u ostalim granama kućnog gospodarstva dostojno snaći, ona nije 
više ni djevojče, ni djevojčica, već zrela djevojka i priBpjela cura. 
za udaju. 



i 



Đ. Zagledanje i ašikovanje. 

Od znana zelja boli ^lava, od neznana i srce i ^lava. 

Hrv, narodna riječ. 

Zagledati se momak s djevojkom znači isto, što i odabrati 
djevojku, s kojom misli momak vijek vjekovati i kuću kućiti. 
Momak se s djevojkom može zagledati okom i pogledom, kad su u 
koluj na sijelu ili uopće u kakvom veselom društvu. Do zagledanja 
može doći i u susretu, „kad se oko sretne s okom," a i pri po- 
lasku iz djevojačke kuće, ako je momak kojom prilikom, a osobito 
praznikom, bio u posjetima, te ga na pohodu djevojka prati do 
avlinskih vrata. 

Znaš li, dragi, gdje se zagledasmo, 

Ni kod moje, ni kod tvoje majke. 

Na vratima megju kanalima, 

Jedno drugom vjeru zadadosmo. 
Povod zagledanju može momku biti njegov osobiti drug, jaran, a 
djevojci jaranica. Jaran jaranu preporučuje u svakom pogledu vri- 
jednu djevojku, a to isto čini i jaranica jaranici obzirom na momka. 
Onda 3u prije zagledanja na redu poruke, koje s- momkove strane 
dojavljuje djevojci njegov jaran, a momku ih dojavljuje njezina 
jaranica. No, posrednikom izmegju momka i djevojke biva ponaj- 
čc^će kakva žena, koja im je sigurna, te ih ne će odati» Mnogi 
put postane jaran jaranu pakostan i zavidan, baš radi djevojke, 
kao i jaranica jaranici radi momka, te tako dogje do utakmica. 
Ivu kapetana pitaju njegovi drugovi, zašto nosi ruku na srda9cTi| 
a on im odgovara: 

„Sad se moja preudaje draga. 
Da j' za koga ne bi ni žalio. 
Već za moga prvoga jarana, 
Pa me jaran zove u svatove, 



L 




— 72 — 

Da mu budem djever uz djevojku. 

Jadi poći, a gori ne poći. 

Ako pogjem, nagledah se jada, 

Ak' ne pogjem, ja ne vidjeh drage. 

Stegoh srce mnkademom pašom, 

Pa ja odoh dragoj u djeverstvo." 
I roditelji momka ili djevojke mogu biti uzrokom, da se njihova 
djeca zagledaju. Kad je momak dorastao do ženidbe, pa su njogovi 
roditelji rada, da se zagleda s kojom djevojkom iz susjedstva i iz 
istog mjesta, tad o onoj djevojci pred svojim sinom od vremena, 
do vremena progovore koju riječ ističući njezine i njezinih rodi- 
telja vrline, te kako će biti sretan, tko se snjome zagleda, pa Jg 
uzme. I djevojački roditelji gledaju takim načinom sklonuti svoja 
kćer na zagledan je s momkom, koji im je po volji. Hoće li pak 
roditelji, da se momak oženi s djevojkom sa strane, iz drugog 
mjesta, onda se obraćaju na svoje prijatelje u dotičnom mjestu, 
neka im oni preporuče dobro poznatu djevojku, koja bi bila u 
svakom pogleda za njihova sina. Ode dosta puta i otac sobom. [>a 
potraži sinu djevojku. Zagleda li se momak s djevojkom mimo ro- 
ditelja, malo kad će im to sam kazati, nego im opet to t*aopći ko 
drugi. Ko njih o tom obavijesti, taj opet obznani momka, kakvo 
mnijenje imaju njegovi roditelji o zagledanoj mu djevojci. Bude li 
mnijenje povoljno, prometne se zaglf danje u ašikovanja Ne bude li 
mnijenje povoljno, može se zagledanje prekinuti, a može se nasta- 
viti ašikovanje s nadom, da će roditelji s vremenom popustiti, te 
ne biti momku i djevojci grana na putu, što ipak žalibože ^esto 
puta čine bilo jedni, bilo drugi roditelji bez obzira, kakve to žalo- 
sne posljedice može imati po njihovu djecu. Na mnogo šta gleda 
momak djevojci, a djevojka momku, dok se ne zagledaju. Mnogo 
se propitkiva i ispitkiva sa obadvije strane. Silni upliv na zagle- 
danje ima ćudoredno vladanje obostranih roditelja, pa i svekolILe 
bližnje rodbine. Više gleda momak djevojci na ruke, obraz i vla- 
danje, te kakva je roda i plemena, nego li na Bog zna kakvo ima- 
nje. Dozna li majka, da joj se sin kani zagledati s djevojkom, svje- 
tuje ga: 

„Ne gledaj joj zlata oko vrata, 

Već joj gledaj ćudi djevojačke!" 




— 73 — 

Sve vrline, koje traži momak od djevojke, traži takogjer djevojk i 
od momka. Ni kod djevojko ne prevla^juje toliko bogatstvo momka, 
Icoliko rijegovo lijepo vladanje i pribranost kod ljudi. Djevojka se 
Guvft zagledanja s pijancem i kartai^em. Ma da se dakle pri izboru 
ove ili one strane traži sve u redu, to ipak većinom odlučuje vo- 
lja momka i djevojke, pa se uz njihovu volju sklonu i roditelji, 
makar ae mnogim i ne svigjao, izbor njihove djece. Majka bi rada, 
da joj ae kći zagleda s bogatim, ali inače" nevrijednim momkom, 
pa je nagovara, a ona joj (»dgovara : 

„A što će mi dukati, 

Kad ću s njima kukati." 
Akfi možda ima davojkn ili tko njezin u rodu kakvu pogrješku, 
a momku nije poznata, malo će se kad tko naći, da tu pogrješku 
iznese, jer u narodu nema više grjehote, nego skuditi djevojku. 
Zagledav se dvoje mladih, biće njihovo vigjanje i razgovaranje sve 
^ežSće 1 češće, xlok ne pogje govor od usta do usta, da su počeli 
agikovati. Ašikovanje je, istina, za momka i djevojku valjda naj 
ushićeni ja i naj umilnija riječ, ali ta riječ ne pribavlja vazda ugodne, 
slatke banove, nego bude dosta puta gorkih, dapače suzama orosi- 
li ih trenutaka. Ašikovanje ne sastoji ni u čem drugom, osim što 
momak, ašikujuć s djevojkom, proučava njezinu ćud, narav i razne 
spofiobno&ti, a tako opet potanko proučava djevojka momka. Kako 
koji razgovor u ašikovanju vodi momak s djevojkom, tako potlje 
svakog razgovora oboje prosugjuje, da li pristaje jedno prama dru- 
gome, mogu li im se naravi podudarati, te ima li se ašikovanje 
nastaviti ili prekinuti, pa da se svako okrene na drugu stranu. 
Prije nego će u ašikovanju početi ozbiljan razgovor, bace momak 
i djevojka megjusobno nekoliko rečenica pristojne šale i maškare, 
a osobito, ako se sastaju, gdje na sokaku, ria avlinskim vratima ili 
na prozoru. Djevojka od prilike zna vrijeme, u koje će joj ašik 
doći, pa ga željno pogleda i očekuje. Maši li vrijeme, a ne dogje, 
već postane nestrpljiva, radoznala, šta li je s njim, te ga ne bi, iV 
boluje, ir ašikuje. Zakašnjeno vrijeme izvinjava momak, već kako 
on zna, odmah čim je pristojno pozdravio djevojku. Došav momak 
na vrijeme ili je on zakašnjeno vrijeme opravdao, stanu se izmje- 
njivati razna pitanja i odgovori kao uvod u ašikovanje. Što ovdje 
navodim pitanja i odgovore, neka samo posluži za primjer, kako to 



L 




— 74 — 

po prilici ^106. — Bože mio, gdje ni đo sad bio? Možda n me i 
zaboravio ? — To ti mene pitafi, da ja ne bih rekao : koga li po- 
gledaS? — Pa ti znadeS, koga ja pogledam. — Ne znam, borme, 
možda i mene? — Koga sam gledala, možda sam dogledala. — 
E pa i ja, koga sam tražio, tog sam našao. Progjoh sokaka do sad 
dosta, aF kod tebe srce oata. dušice rokoko, poljubim te u oko, 
a ti mene u čelo, da amo zdravo, veselo! Tako ti bandaća i ku- 
pusa vraća^ pogledaj na me, ako i ne'š za me. — Hej, moj uzdaha, 
ne padaj po prahu. — Uh, uh, hiš, ne praši I Ne uzđiši toliko, 
moghi bi duSa izaći. — BaS ti meni nikako ne vjeruješ, a ja opet 
velim ; djevojko, sumbul mavi, za tobom se živ pomamih. Ti si, 
draga, lijepa stvora, gospodskoga razgovora. Ako nije tako, otišo u 
pako. — ASikovauje naizvan djevojačke kuće traje, kako gdje, 
dulje ili kraće vrijemtr, ali c^im kraće, tim bolje, jer onda manje 
svjetina ispire usta momkom i djevojkom. Dok se djevojka momka 
ne obeća i momak djevojci, dotle se ne klone momak ašikovanja 
ni 3 drugim dj<.^vojkama, a ni djevojka s drugim momcima. Zadavši 
pak jedno drugom tvrdu vjeru, da će se uzeti, prestaje malo, po 
malo, svako drngo aSikovanje, osim onog izniegju njih dvoje oda- 
branih. Desi li se kojom prilikom djevojka na sokaku, jal na vra- 
tima, a ukaže ae s koje strane kakav momak, koji nije njezin ašik, 
oua će se ukloniti sa sokaka i otići u kuću, ili se zakloniti sa av- 
Hn&ka vrata. Zateč^e li je slučajno koji momak iznenada, a rad je 
s njom prozboriti, mora i ona koju reći, makar i hladna srca. Što 
hladnije i kraće govori ^ to ranije nepozvanog ašika opremi dalje, 
a on joj se viao ue navraća. Tako se djevojke svi progju do je- 
dnoga. Koga momka odabere djevojka, te s njim stane ašikovati, 
onaj joj je momak obilno drag i materi, pa ni njoj nije pravo,, 
kad joj koji drugi snagje kćer dosadnom zavrzlanom, te nastoji 
svakako, da joj ae kći udalji. Ne može li to ni na koji drugi način 
biti, a ona je jednostavno zovne u kuću. Doklen god momak aši- 
kuje s djevojkom po dvoru, a u kuću djevojke ne zalazi, dotle^ 
se ne drži ašJkovanje frako čvrstim i sigurnim, da će iz njega što 
biti. U tako asi kovanje malo vjeruju i roditelji momka i djevojke. 
Istom kad &tane momak u kuću zalaziti, ima nade, da se ašikova- 
nje ne će izjaloviti. Momak će početi dolaziti djevojci u kuću na. 
a^ikovanje, kad je povoljan ujezinim roditeljima, pa to oni dozvole^ 



i 



— 75 — 

Pri tom treba steći Daklonost majke, a majka će već djelovati na 
oca. Za to i pita momak djevojku : 

„0 djevojko, dušo moja, 

Šta govori majka tvoja? 

Hoće r tebe meni dati. 

Hoće r mene zetom zvati?" 
Djevojka će se sporazunijeti s majkom i gledati prigodnu priliku, 
kojom će se momak moći svrnuti u njihovu kuću sam ili s kim 
u društvu, te tako otpočeti dolaziti radi ašikovanja. Zato i kaže 
djevojka: 

„Aoj momče, zlato moje. 

Dobro veli majka moja, 

Hoće mene tebi dati, 

Hoće tebe zetom zvati." 
Najpogodnije su za to prilike svečani dani i sijela. Tad naime 
nema zamjerke, ko god došao, dobro došao, jer su vrata otvorena. 
Po dočeku u kući vidi momak, kakvo je raspoloženje prama njemu 
od strane djevojačkih roditelja, te će mu to vrijediti kao ravnalo 
za đaljne dolaske. Nagje li u kući svoje odabranice hladno držanje 
oca joj i majke, on će to njoj gdje god prigodom nabaciti, što mu 
nije bilo pravo u njezinoj kući i šta je primjetio. 

Izuzevši svetkovine rijetko kad momak ide u ašikovanje po 
danu. Došav momak dnevno praznikom ili nepraznikom, ako je po 
čem sama djevojka u kući, ne će ni pro kućnog praga stupiti, ni 
osim pozdrava što s djevojkom progovoriti, nego će se s mjesta 
natrag vrnuti Prati li ga djevojka, staće s njom možda koji čas 
na avlinskim vratima ili na sokaku, pa proašikovati. S toga je 
najdraže roditeljima djevojke, kad njezin ašik dolazi s večer po 
večeri razgovarati se ne samo s njom nego i s njima. I kad momak 
polazi s večernjeg razgovora iz djevojačke kuće, ona će ga ispra- 
titi sa svjetiljkom do na kućna vrata. Tu na vratima ne zastaju, 
već ako što momak ima važna saopćiti djevojci ili se što brže spo- 
razumjeti, hoće li se on moći kasnije prišuljati pod prozore. Stane 
li momak zalaziti u kuću djevojci, koja mu nije po volji majci, 
onda majka nastoji svakako odvratiti sina od nepoćudne joj dje- 
vojke i njezine kuće. Ne pogje li joj to drugačije za rukom, tad 
mu počne u oči nabrajati mahane dotične djevojke. 



i 



^ 



- 76 — 

Ivo gleda u mahali Mara^ 

Ivo gleda, a majka mu ne da. 

^Progj' se, sine, u mahali Mare, 

Na njojzi sa tri, siue, mahane: 

Prva joj je, moj »ine, mahana. 

Sto je Mara od roda malena; 

Druga joj je, moj sine, mahana. 

Što je Mara odrasla malana; 

Treća joj je, moj sine, mahana, 

Što je Mara velik duzendžija.^ 

Ivo svojoj odgovara majci : 

„Ak' je Mara od roda malana, 

Manje ću joj roda darivati; 

Ak' je Mara odrasla malana, 

Manje ću joj krojiti haljine; 

Ak' je Mara velik duzendžija, 

Ja joj, majko, kupujem bjelilo, 

Dram bjelila, a tri rumenila, 

Dosta Mari za godinu dana." 
Velik duzendžija to jest, mnoo^o udara na se rumenila i bjelila. 
Mlad se ženski svijet mimo prirogjenu ljepotu još rado poljepšava 
umjetnim načinom. U tu se svrhu kupuje gotovo rumenilo, a bje- 
lilo se prije vještački prireo:jivalo, čega se još i danas nagje, ali 
je ovog doba prikladniji „Puder," koga ima svaka ljekarna. Ru- 
menilom se i igelilom glackaju one, koje ne misle, kakvo će im 
lioe biti, kad polovinu vijeka prevale. Koja pak na to misli, ona 
je rada svoje lice uzdržati mladoliko, te ne udara na nj ništa, što 
bi mu moglo prirodnoj ljepoti naškoditi. Radi toga predbacuje 
majka sinu, da mu je djevojka velik duzendžija. Nu ni to joj nije 
dosta, nego poručuje djevojci : 

„Ne čin' čina, lijepa djevojko, 

Ne čin' čina, ne mami mi sina; 

Sagradiću kulu od olova. 

Pa ću svoga zatvoriti sina." 
Kao da djevojka čini nekakve vračarije, koje joj privlače sina. 
Negdje uspije majka, te zbilja odbije sina od mrske joj djevojke. 
Okrenuv se dakle momak od djevojke po nagovoru majke i obrativ 




— 77 — 

ae kojoj drugojj žili nesugjpmi djevojka ističući, Sto bi onoj zl:>b- 
noj majci uftinik, kad bi samo mogla. 

Dala bi joj svilenu koSulju, 
Svile joj su kosti od bolesti, 
Kao moje srce od žalosti, 
Sto me ne htjede s^ mm uzeti. 
Najavi li momak aaboiti djevojci, da ^a je majka imkaiiila drugom 
oženiti^ odgovara mu oj]a: 

j^Nek' te ženi. željela te majka, 
Tebe majka, a ti djevojaka.^ 
Koliko mogu ovaki odgovori djevoja<^bi biti teSki momku, ra^abire 
ee iz Ivanova bolna dozivanja : 

Sa avltje dozivao majku : 
,,Ster' tiiij majkoj mekane đuSeke, 
Ne steri mi dugo, ni Široko 
Već mi fiteri i nako i kratko, 
Kratko ću ti bolovati, majko, 
Datiađ danak i sutra do podne/' 
To izusti} pa dušicu pusti, 
Negje se mnogo al u crijeva, gdje se momak svigja djevojci, a majka 
dozvoljava, pa i u kuću ulazi, ali to nije pravo ocu djevojke, te 
on naatoji kako god odalečiti momka od svoje kućo, a kćerino 
daljne aaikovanje s njim prekinuti, Koja se kći preko ljubavi 
može pokoriti volji očevoj, ona se i pokori. Ne moŽe li pak odo- 
ljeti ljubavi, iua^e uua 60 prividno slijediti želju ofievu, a potajno 
će s momkom dalje nsikovati, dok joj se ocu naj poslije srce ue 
umekSa, Da otac razumije, kako mu je kćeri na srcu, ona će ma- 
kar koji put radeći H-.} po kući i nevjesta se ćineći, pjevnuti pje- 
smu, iz koje proizlaze njezine nakane, a otac najposlije neka iSii\\y 
Sto hoće. 

Sve ti v^lim i govorim, babo. 
Da nas dvoje ne rastavljah mlado, 
Jer ako nas ti rastaviš, babo, 
Poći ću se Bogu potužiti, 
.^amom će se Bogu sožaliti, 
Nas će dvoje opet sastaviti. 
Dogodi li se^ da momak ne dogje djevojci u aSikovauje na ure- 




I 



I 




1 



- 78 — 

čeno yri]eme, odmah se ona misli, kakav bi tome mogao biti uz- 
rok. Smišlja i promišlja: da mu nije tko šta krivo dojavio, da se 
nije kud okrenuo drugoj djevojci, da se nije što naljutio, kad je 
zadnji put s njom ašikovao, da po čem ne kuša njezinu ljubav. 
Mnogo se takvih i običnih misli onda rojipo glavi djevojačkoj : 

Vazdan mlada, ja presjedih sama. 

Čekah dr^igog tri, četiri sata. 

Ja ga čekah, dočekat ne ipogoh. 

Pa izigjoh na Fokak na vrata, 

Ar se dragi ispred dvora šec^e. 
Dragi se zar nešto razljutio, ali će se i odljutiti. Nazvao joj je do 
duše Boga, ama se nije svrnuo na vrata, nego je šetnju produljio, 
a tko zna hoće li se istim sokakom i vratiti. Djevojka je ostala 
kao izvan sebe, ali nije klonula, ni nade izgubila. Čekuula je, ne- 
ma ga natrag. Vrnula se u kuću, pa eno pjeva: 

„Moj se dragi rasrdio na me, 

Nek se srdi koliko mu drago, 

Doć' će vrijeme, pa će se kajati, 

Doć' će meni pod prozor plakati, 

A ja ću se s prozora smijati, 

I gledati, što budala radi.'' 
Tiha i mirna djevojka ne mari za drugog momka, osim za onog. 
s kojim se je zaašikovala. Vragoljan djevojka učvrsti doduše vjeru 
8 jednim momkom, ali se rado zabavlja i s drugim momcima, kad 
god joj zapane prilika. Nadbacujuć se s momcima raznovrsnim do- 
skočicama, svakako se čuva, da se ne ogriješi o zadanu riječ onom 
momku, koga najvoli. I momci se s takom djevojkom pozabave 
bez ikakvih ozbiljnih namjera, a onda odilaze svojim odabranicama. 
Mnogi opet na taj način zabacuje trag, da se bar kroz neko vri- 
jeme ne dozna s kojom se djevojkom podsigurno zagledava. Kako 
momak ukriva trag, tako to znade činiti i djevojka, braneći se 
posve vješto. 

„Ljudi vele, da ja ašikujem, 

A ja mlada ni ašika nemam." 
Dosta puta zavarava djevojka momka prividnom ljubavi po neko- 
liko vremena, a pri kraju bez ikakva obzira stupi s drugim pred 




i^ — -- y *^M * M^ 



79 — 



oltar. Prevareni se momak toži oa vra^oluk i nevjeru djevojke, 
kako ga je ostavila ; 

Tri put me je prevarila draga ; 

Jednoć veli: „Dogj* na vodu, dragi 1" 

Drugoć veli; ^Dogj' pod prozor, dragi!" 

Trećom veli: j^Karaće me majka," 

A iiajpoF*lije ode za drugoga. 
Dogodi li se po ^em, da se jednom momku stalno obećana đje- 
"vojka ipak preuda za drugoga, kune je momak ; 
„Kad prvo jutro ustala, 
Sa svega srca uzduLIa^ 
Koliko krulia pojela, 
Toliko jada vidila; 
Koliko vode popila, 
Toliko suza prolila ! ^ 
Ako & kakvog razloga ne Tnože poći djevojka za momka, kad on 
hoće, nego želi, da je koje vrijeme i^ekne, a on toga ne učini, 
šego je ostavi, tad ona žali: 

^DaTtica je čekala mjeseca. 

Za goricom devot go-linioa; 

Mene dragi ne htje ni godine. 

Ni godine u mile majčice. '^ 
Pogje kadšto jednoj djevojci za rukom, te svojim hi rima odvrati 
momka od druge djevojke i premami ga sebi, a onda ih ona druga 
kune oboje : 

„Imala sam drago odabrano, 

A sad mi ga druga premamila; 

Da Bog da se i s njim pomamila, 

Pomamna ga po gori vodila!" 
Suze i od srca potekle, djevoj»6ke kletve nijeau lagane. Kletve se 
i njenih posljedica boji moniak^ a boji se i djevojka. Kad momak 
zadanu djevojci vjeru prekrSi, a osobito joS svojom krivnjom, pa 
ga poslije u bra^.uom životu a drugom, stanu snalaziti kakvi zli 
udesi, drži to posljedicom kletve ostavljene djesrojke. Savjest ga 
mori, a i družica ga po koji put kori počinjenim vjerolomstvom, 
koje ih je stiglo, pa moraju patiti. Nebu je i zemlji teško, kad 
nevino ostavljena djevojka proklinje, suze roneći. 




— 80 — 



Kad zaplače i Bogu J£3 ž^i« ; 

Kad uzdabne, liet sa gore p^oo f 

Kad joj suza na zemljit^u kane, 

Zemljica se u u troje raspane. 
Protege dosta vremena, dok ac djevojka potpuno osvjedoči o stal- 
[Ktati riječi, koju joj je momak zadao, jer momak ragje prevrne 
boju ocgu li djevojka. 

Mu^ka vjera ko na moru pjt^na ; 

Vjetar dah ne, a pjene nestane, 

E taka je vjera u junaka. 
Gdje se roditelji djevoja<^ki odupiru brntieći «vojoj kt^eri^ da ne 
ode za odabranoga momka, ondje momak odvode djevojku kradom^ 
ali 8 njezinom privolom. Djevojka stanuje kod koga od momkuve 
rodbine, dok se prijatelji le izmire, pu ue dogje do redovitih za- 
ruka i vjcnt^anja. Mjestimice opet nemaju roditelji djtvojke ništa 
protiv izabranog momka, ali ona opet po noći uskofti kradom, ^ 
odmah se slijedef^i dan povrne kući svojih roditelja, te će se pri- 
vidna Ijutina izmcgju prijatelja i ufti njena pogrješka mladeži ubrzo 
s puta ukloi iti. — Da se prepriječi noćno odvagjanjo djevojke, 
uvedene su neke crkvene kazne, Sto ih mora snositi momak i dje- 
vojka. Te kazne odregjuje svaki biskup u svojoj biskupiji. Od- 
vode li momak djevojku silom proti njezine volje, mora je opet 
pustiti na potpunu slobodu tako, da ni najma'ije iio Btoji pod Dje* 
govim utjecajem, pa ako onda izjavi, da se odlučuje poći za nj 
dobro s dobrim, inacie svak sebi, Mlagjarija se uvjerila, Sto je bolje 
i IjepSe, pa je već znatno, mal' ne pođve napustila noćna pribjegi- 
vanja, držeć se crkvenih i krSćauskih propisa, a to kršćanskoj 
mlagjariji i dolikuje. 




C. Prošnja i svadba. 

Ne Todi se prošena, nego augjena. 
Hrv. narodna riječi 

PoSto se momak i djevojka zagledaju, onda radi razgovaranja 
momak posjećuje djevojku. Dok njihovom zagledauju ne privole 
obostrani roditelji, dotle izmegju njih dvoga nema ni ozbiljna go- 
vora, nego jedino nadbacivanje raznim doskočicama, ali pri tom se 
takogjer radi, da jedno drugo predobije na svoju ruku i sklone 
roditelje. Gdje uzmanjka privola jednih i drugih roditelja^ tu se 
fiekaj dok im se srce umekša. Razvrgne li se razgovraanje momka 
8 djevojkom samo njegovom krivnjom, pa djevojka ude z& dru- 
goga, ooda ga jarani i jaranice snalaze, izvrću mu fes, ili mu rup- 
cem mahnu po očima kao da mu otiru suze u znak žalosti za dje- 
vojkom. Ovo se potonje dogagja i djevojci od strane njenih jara- 
na i jara ti i ca, kad dadne povoda, da je momak ostavi i drugom 
ae oženi* Uz dragu se volju roditelja s obadvije strane momak i 
djevojka odmah stalno zagledaju i ozbiljno razgovaraju, kako će 
dom domiti i u njemu skladovati, a izvan doma sa svakim u miru 
i ljubavi živovati. Tekom razgovora upućuje jedno drugo, kako će 
uzajamno poštivati roditelje, rodbinu, te komšije i starije uopće. 
Koja se djevojka osigura momkovom riječi, ona kroz vrijeme, 
dok ašikovanje traje, udopunjava svoje ruho djevojačko^ kako joj 
ne bi što god manjkalo obzirom na momka, na broj njegove obi- 
telji i rodbine, te na po mogućnosti predvigjenu količinu prosaca 
i Bvatova. S toga ne govori narod uzalud, da je dobro, čim se žensko 
dijete rodi, ako ništa drugo, a ono barem po klupko konca bacati 
u sanduk, jer će s vremenom trebati. Kako se djevojka i roditelji 
joj brinu za njezinu opremu i udadbene potrebe, tako se opet na 
drugoj strani svim za ženidbu potrebnim brine momak sa svojim 
roditeljima, a u pomanjkanju ovih, s najbližom rodbinom. Nema li 
po čem momak nikoga svoga, pripomoće mu zborom i tvorom po- 




! 




— 82 — 

najglavniji prijatelji. Josu li sve priprein«* s djevojačke i a mom- 
kove stniTie ure^ejie, kako treba, to će ac njih dvoje sporazumjeti 
i ugovoriti, kada ae ima doći na prošnju. Ma da ac njih dvoje 
sporazumijf^va, ne biva ipak taj sporazum tnla^jariJE^ bez prethod- 
nog ziian]a i zdogovora njihovih starijih. Djevojka 6e dakle saop- 
ćiti momku, koliko bu i koje au oaobe naumili zovrmti njeni sta- 
riji na tu ave^Jlllu prigodu. Nt* bude li Sto momku po dudi, on te 
gledati, da se »ve udeai po njegovoj volji. Isto is momak dokazati 
djevojci, Sto je sa svojima u^fovorio glede proSnje i broja osobaj 
koji' *^e diići. Razumije ae. Ja ni momak ne će odregjivati bruj 
oaoba proti volji svoje odabranice, nego će joj spremiti one, koji 
su joj poćudni. S djevojačke će strane osim roditelja prisustvovati 
proSnji joS glavniji dan ovi rodbine, kumovi i ponajpre(?i susjedi- 
S momkove će pak strane doći otac a kojim najhhžim muškim čla- 
novima rodbine, a većinom ide s njima iz rodbine i po jedna žeua. 
Kad je momak bez osobite rodbine^ to će na proMUJn spremiti 
ljude, koje je nakanio ponuditi kumRtvtim i starosvatstvom- 
ProSnje se najviSe obavljaju s jeseni do avete Kate, te iza aove 
godine do pokhida. Na proSiiju se ide većinom uo^i koje svetko- 
vine ili na svetkovinu u vefter, kako će se moći malo dulje posje^ 
diti i pozabaviti. Prosci ae po vei^eri sastanu u momkovoj kući, 
odakle krenu kući djevoj;ii^.koj. Sobom nose djevojci amanet, koji 
ae sastoji najmanje iit prstena i nekoliko komada zlatnoga novca 
sa velikim okovanikom. Imućniji ponesu jo^ uz to razne zlatne na- 
kit«, kao: narukvice, mengjuSe, satove b lancem, f^Jtave ogrlice od 
velikih ili malih dukata sa velikim okovanim dukatom na sredini. 
K tome se jo5 mjestimice dodaje jabuka s propisanim crkvenim 
amanetom u iznosu od 12 — lb novćića, Te cedulja od dotićuog žu- 
pnika, da proSnji s momkove strane nema nikakve zapreke. Pri 
polasku 8C ne zaboravlja ni ploška ili boca a vinom i rakijom ili 
oboje a pogodnim mezetom. Ne isključuje se takogjer ooSenje elat- 
karije. Sve ovo oaim amaneta nosi netko od mlagjih b fenjerom 
nz prosce- U kući ćt^ djevojac^koj dočekati prosce svi prisutni oaim 
djevojke, te ispitav ae s njima za zdravlje, smjestiti ih u sobi na 
odregjrna mjesta. Negdje posjedaju prosci 5to bliže k vratimajdok 
vide biva, hoće li u onoj kući biti za njih mjeata, pa će ga onda 
i zapremiti. Dok ae sprva izmegju prisutnika i nadodlih prosaca 



mštm 



— 83 — 

vođe razgovori o svagdanjim dnevnim pošlo vimaj dotle će ih netko 
od mlagjih posluživati kahvom i duhanom, a unijeće st! te na Btol 
ili na si ni ju matnnti meze i piće, ali od ovoga dvoga ne uzimaju 
prosci, dok djevojka ne primi amaneta. Pred Sto će nastupiti vri- 
jeme proSenja, otpočinje glavni proaac kao uvod tome razgovor 
nabacivanjem poizdaleka, a dočekuje ga kućni domaćin. To 
ide ovako : j,Ja dogjoh s mojim društvom, a ne znam, imamo 
li mjesta ovdje ?^ — „Neka si došao, put te nanio, a za dobre 
ljude ima mjesta n ovoj kući u svako doba dana i noći." — „Pa 
biva primate nas." — „A zašto vaa ne bi primili ?^ — ^ Ama 
ne zuam^ da se što ne užijutite?'^ — ^A ne ćerao zar imati rad 
žta." — „Ama može se po čem potkopati koja atrana kuće^ pa 
biti riječi.*' — i^^^h ćvrsta je kuća, ne plaSimo se mi toga," 

— „A da ja iz ovog kućnog vrta utrgnem cvijetak, eta onda ?" 

— „Pa ako i utrgneS, Bože sa srećom ! ** — „Sađ pak, da se 
znade na čemu smo i o čem se radi, U ovoj je poštenoj kući zbi- 
lja uzgojen miomirisu i cvijetak, radi koga ae po trud i smo amo, da 
ga — ako nara pogje za rukom — presadimo u naS vrt. Taj je 
cvijetak tvoja mila kćerka (bratična, sestrična ili unuka, a u mene 
je ain (sinovac, nt^ćak ili unuk), pa bi baš bilo jedno spram dru- 
goga, ako bi tvoja i ostalih volja bikj kao Sto je moja volja i moje 
družine. Možda će nam svima ovdje biti poznato ili smo makar od 
koga čuli, da se naš momak zagledao s vašom djevojkom, ali im 
to ne vrijedi, dok se mi njihovi stariji ne vidimo i ne eporazu- 
mimo, kako Božiji zakon naregjuje, te se s toga evo i sastasmo-** 
Domaćin odvraća : „Lijepo, hvala vam, što ste se potru- 
dili. Načuo sam nešto o našoj mlagjariji, ali ae nijesam do ovog 
časa na to osvrtao, mnijući : mladost, ko mladost, e taki smo i mi 
nekad bili. Sad vidim, da to nije đala^ pa makar bila volja sviju 
nas, ovdje valja u/.ovnuti onoga, koga se najviše tiče i čija volja 
u ovakim stvarima odlučuje, a to je djevojka. Ako se abilja obe- 
ćala momku j neka to sad ovdje i pred nama svima glasno očituje, 
a ne će joj biti zapreke ni od koga s moje strane.^ Stupaj uć po- 
zvana djevojka pred njih u sobu nazivlje tiho ^j Hvaljen Isua ! '^ i 
stane stidljivo oborenih očiju nedaleko vrata. Njezin joj onda star- 
ješina govori: „^^^ ^^ ®®? sinko, ovi ljudi potrudili i došli u naš 
dom večeras, a može biti tvojom voljom i privolom, pa, ako je 



— 84 — 

tako, dobro bq nam đofili. Samo je moja želja i želja sviju naa, da 
nam izjavid 6ieto i bistro, jesi li ti Sta a njihovim momkom govo- 
rila i ugovorila, Sto ae njihova vef'eraSnjeg dolaska tifte ? Jesi li ti 
prije Bvega dobro smislila i promiBlila Rama sobom bez ij^ije sile i 
nagovora? Je li tvoja 6 vrata odluka poći za odabranog momka? 
Da li ti je bilo na umu, kako udati se ne zna^j otići pa doći, 
nego da ae valja a roditeljskim domom raHtati^ u tugji dom stupiti, 
tugji dom i tugju Ćeljad kao svoje voljo ti, a a čovjekom vijek 
vjekovati, b njim radost i žaloat sprovodi ti, dok vas smrt ne raz- 
dijeli?" Svako pitanje ponavlja starjeSina do tri puta, jer zbog 
stidljivo&ti djevojka ne odgovara u prva dva maha, da se ne bi 
pomislilo, e je jedva dočekala, pa s tog razloga odgovara istom na 
treće pitanje, izjavljujuć svoju ozbiljnu nakanu glasuo i razgovi- 
jetno. Djevojka se izjavljuje, a glavni prosac istodobno spušta ama- 
netf do mezeta i pića ua dtolu ili na siniji. Kućni starjeSiaa po 
tom opet priupita djevojku : „Hoćef^ ti dakle primiti amanet, ali da 
portje ne bude kakva govorkanja, jal' sačuvaj, Bože, povraćanja I 
jer je onda bolje ne dirati, a ostati a vi megjusobiio u ljubavi i pri- 
jateljstvu.^* PoSto djevojka iz rekne, da lioće s blagoslovom Božijiio 
i s blagoslovom svojih starijih primiti amanet, uputi je atarjrSiua : 
„Eno aroauetj pa uzmi, a neka ti sretno i dugovjeko bude ! *^' Pri- 
miv djevojka amanet, ljubi u ruku uajprije svoga oca, pa majku^ 
a za tim proace i sve ostale prisutne redom- Kako koga u ruku 
ljubi, tako joj avak čentitaT želeć joj uz dobro zdravlje, takogjer 
u novom domu i sretno življenje. DovrSiv ljubljenje ruku, makne 
djevojka s amanetom iz sobe, te pobran i v ga ua mjesto, gdje je 
htjela, dolazi opet natrag, po&lužuje veselu družinu pićem, kahvom 
i cigarama. Novi se prijatelji časte pijuć i nazdravljajuć jedni dru- 
gima. S djevojačke strane nude Dove prijatelje svim pripravi jeu im, 
a oni njih donesenim pićem i mezetom. Tu se ustanovi dan prvog 
navje-Stenja kao i dan svadbe. Ako na proSnji ima djevojka svojih 
jaranica, t-o će biti igranja i pjt:vanja u kolu, čim ona prsten 
primi. Neke pjesme oglaSnju zaruke, uspon^gjujuć rodbinu djevojke 
a rodbinom momka, a neke se opet odnose oa momke i djevojke. 

Zlatni topi na gradu pukoSe, 

Lijepoj Mari prsten postaviSe, 

Lijepa Maro, jel' ti žao bžbe? 



- 86 — 

A što će mi biti Žao babe? 

U mog dragog boljeg babu kažu. 

Tugji babo dobar budi. 

Dok ja svoga zaboravim. 
Jednakim se redom dalje pjeva i otpjeva za majku, brata i eekn. 
Druga pak pjesma gla&i : 

megjice trnova 

1 vodice studen aj 
Da ja u te utonem. 
Bi Y ko mene žalio j 
Jal iz vode vadio ? 
Marin babo dolazi, 
Sitan kame D tovari, 
„TodI, toni, nevjero/ 
Kako si se rodila^ 
Sve si drugom volila. 
Voliš svekru neg* b^bi 
A svekrvi neg' majci, 
A djeveru neg" bratu, 
A zao vi ueg' seki. 

Evo takogjer nekoliko početnih stihova pjesme, koja ae tifte momka 
i djevojke : 

Listaj, goro, pjevaj, pjevačice, 

ŽaFte mene, moje drugarice. 

Men' se valja s vama rastavljati, 

Jali sada, jali već nikada. 

Na poklon vam svi ašici moji, 

Ar trojice preboljet ne mogu: 

Zlato Pere, čisti biser Ive 

I Nikice, pare careviće. 
Tako to traje do neko doba noći. Prikučiv vrijeme, da prosci po- 
laze, unijeće djevojka i dati svakom od njih odregjeni dar, koji se 
ponajviše sastoji iz potpuna boščaluka. Pozdravljaj u ć se pri polasku 
proaci darivaju ognjište, to jest onoga, koji se bavio priregjivanjem 
jestiva, a ima mje&ta, gdje prosci osim toga darivaju takogjer ispro- 
šenu djevojku. 



*^^ *. ■ 




— ^6 — 

Sutra dan se iza proSnje razno.si glas od usta do usta, da je 
ispro^ena ta i t^ djevojka. Momak sa svojfjm rodbinom prima Čes- 
titke od pojedinih osoba na jednu stranu, a djevojka ua dru^u. 
Momku se i ostalim inuSkim glavama iz njegove kućf, kao i mui^- 
kim glavama iz djevojačke, čestita pri susretanju 1 aastajanju naiz- 
vau doma. Obj(^ma majkama i oataloj ženskoj čeljadi jedne i dru- 
ge ku<5e dolazi ženski iivijet u dom na čestitanje. Koliko <^c se 
ieuskiuja izmijeniti Čefltifaju*^! jednoj ili drugoj kući ili objema, 
zavisi o tom^ kako au ae djevojjička i momkova majka u/ajmivale 
drugima u takim zgodama. Vrijeme dolaženju i čestitanju u dom 
traje od dana prošnje do dana vjeučaiija. Svaka žeueka dolaze<^i 
č^fititati, donosi sobom kakav dar. Vrijednost se dara ravna po 
uzajmljivanju matera, to jest dar prema duru po jaf^ini rodbinstva, 
kumstva^ te po pažnji skom&ijama i prijateljima Darovi se, što se nose 
momku, sMstojh u razut*) izragjeuoj platrivnoj robi ili u samom neizragje- 
nom platnu, adjevojei jašu raznim komadima namještaja i poaugja. Do 
podne.^e ne ide č.etttitati,Eego po podna Malo kad ide koja ženika sania^ 
već se zdogovore, pa ih ide po vi.^e zajedno ili najmanje po dvije- 
— Cim se ženskiaje što u kracliem vremenu izmijeni, tim je po- 
godnije i za jednu i za drugu ku(^u^ jerj što se dulje oteže, to je 
nepogodnije, pošto jedna i druga kuc^a mora biti s dan na dan u 
pripravnositi. Kako god bi se pt^dvorile i pogostile sve ženske okup- 
ljene u jt^dnoj kući zajedno, onako valja svaku napose podvoriti i 
pogostiti. Svakoj će se Žen.skoj, koja dolazi čestitati, pokazati, Šta 
je momak djevojei dao amaneta, kao i to, šta je koja ženska doni- 
jela ili spremila dara. U momkovoj se opet kući pokazuje, 5ta je 
djevojka spremila dara njemu i njegovim roditeljima, a pokazuje 
se takogjer, Sta je koja ženska na ćestitnuje donijela ili spremila. 
Ne znam, da li je još gdje, ali je u Sarajevu lijep obićaj, da ae 
sve čeatitarke saatanu u djevojačkoj kući onog dana po podne, 
kad 8e u erkvi oavijeati drugi put* Taj je skupni sastanak poznat 
pod imenom ^bokarude''. Tog se puta podvore i počaste svi pri- 
Biitni jednim troškom. Bokarušc se provode vrlo veselo. Tu gu 
dakle žene, bude mladoženja, tu su momci i djevojke, tu su svi- 
rači, tu je kolo, igranje i pjevanje pjesama, koje se tiču mlade i 
mladoženje. 



— 87 -^ 

Savila se zlatna žica. 

Od vedra neba. 

To ne bila zlatna žica, 

Od vedra neba, 

Već to bila lijepa Mara, 

Od dobra roda. 

Savila ae svome dragom, 

U bijela njedra. 
Koji dan pred prvo uavjeSteuje moraju momak i djevojka otići 
mjeBDom žnpnikn radi ispitivanja kršćanskoga nanka Momak ide 
tom prilikotn na uređeni sabat sat»i o sebi, a uz djevojku ide koja 
od starijih žena njene rodbine^ Prije nego pot^DC svećenik ispiti- 
vati nauk kršćanski, pita i istražuje, da nema inegju momkom i 
djevojkom kakova možebitna zaprcksi njihovom uzimanju. Uvjeriv 
Br o tom, da nema nikakve /.apreke, prijegje na pitanje glavnih 
istina katoličke vjere, koje svaki krSćanin i krsc'^anka. mora znati 
i vjerovati. Ne znaju li slučajno^ stf» ae rijetko rlogagja, morace 
nauditi, jer inaće ne mogu biti pripuSteni svezanom pratcnovanju, 
poSto ne bi bili kaanije kao roditelji u stanju pou<^.avati avoja 
djecu u vjeri krSćaoskoj. Nakon svršena ispitivanja nauke stane 
župnik mladenee pout^avati o vrlinama i dužnostima kršćanskoga 
obiteljski fga života apućujuć ih ujedno^ da kao kršćani buda sav- 
jesno ispunjavati ave dužnosti skopćane b obiteljskim životom, 
a onda ih upiSe. Upisivanj^^ se sastoji u tom, Sto se svećeniku 
saopći sve, Sto mu je potrebno znati i upisati o momku i djevojci 
te o njihovim roditeljima, p;i da ih može navijestiti. Prsteuovanje 
biva u crkvi pred svećenikom. Mladenci će na zahtjev pred svima 
jaano oćitovati želju, da se namjeravaju u svoje vrijeme uzeti. 
Tada će momak dati prsten djevojci, a djevojka momku ftevrmu ili 
maramu, a svećenik će njihov vez blagosloviti. Nakon blajroslova 
preporućuje svećenik mlade ne ima^ neka se mole i preporućuju 
dragom Bogu za milrjBt, kako će moći, kad vrijeme dogje, u mi- 
losti Bozi joj primiti sveti sakramenat ženidbe. Sutra dan će se 
prstenovani momak i djevojka navijestiti ispred oltara prvi 
put. Navješćivati se ne može drugim danima, osim u dane 
zapovjednih svetkovina. Redovito se mora svaki prstenovani 
par navijestiti tri puta i to; jedne svetkovine prvi put, druge 



I 



I 



L 



— 88 - 

Bvetkovine drugi put, a treće svetkovioe treći put Ako ima 
bIu^ajđo kakvih baf^ prijekih i važnih razloga sa strane momka ili 
djevojke, onda crkva može dozvoliti, da se Daviještenje oglasi Ramo 
jodan put za sva tri puta, ili se može oglasiti prvi put, pa drugi 
put mjesto drugog i tredeg puta, a za taj će se dopust platiti ne- 
ka prifttojba. Navijestiti se mora kroz neki razmak vremena, da 
prisutni u rrkvi ftuju, tko se jteni i udaje, pa sazna li se kakva 
zapreka, neka se može pravovremeno dojaviti svećeniku, koji će, 
ako je zapreka opravdana, obustaviti vjenčanje. Jedan dan pred 
vje nizanje ili na sami dan vjenčanja izjutra rano moraju se momak 
i djevojka ispovjediti i pri čestiti. Bez toga je nemoguće vjenčati 
se. No dok se do ispovjedi i pričesti, a po tom do vjenčanja do- 
gje, valja ee joS mnogo čim pobrinuti. Prirediv sve, bez Sta se ne 
može proći j mladoženja će na vrijeme po/.vati glavne svatovske 
osobe: kuma, starog svata, djevera i djeverušu. Pozivlje ih ranije, 
da ae mogu pravovremeno pripraviti za sve, što im treba, a i nji- 
hove žene, te djever uža, da mogu u imati vremena otići Čestitati na- 
viještenoj djevojci. Drug(^ će svatovske osobe biti pozvane kasnije, 
ali ipak tako, dti im za pripremu doteče vremena. Nije li ih sam 
mlrtdoŽGuja obavjeBlio, tari će spremiti kakva muSkarca, jal ženu, 
koji će ih pozvati, a ujedno im reći dan i doba, u koje se trebaju 
naći kod mUdoženjine kuće. Po mjestima, gdje muškarac sazivlje 
svatove, nazivlju onog muSkart-a ,,6auš" ili 55Ćajo'^ ^^ J^ njegova za- 
daća u svatovima raznim Salama izazivati smijeh i veselje. On je 
obično oboružan ploakom vina, jal rakije, pa kome hoće, tome i 
nazdravlja. Bosansko- hercegovaćki katolički svijet Hvadbuje najragje 
radnim danom, a ponajčešće srijedom i ponedcljkom. Radnim se 
danom ide na vjenčanje, jer onda služba Božija traje kratko vri- 
jeme, a mladenci moraju biti pod službom Božijom i primiti blago- 
slov. Po gdjekojim mjestima preotima maha vjenčanje svetkovinom 
poslije podne. Onog dajia, koga će se ići na vjenčanje, okupe se 
ponajprije pozvaEie djevojke u mladoženjinom domu, a druge upet 
u domu mladi[jom. Na jednoj je i na drugoj strani sviranje, kola, 
igranje i pjevanje svatovskih pjesama. Takovih pjesama ima sva 
sila ma da po avim mjestima nijesu sve ni poznate, ni jednake, 
niti se istim glasom posvuda pjevaju. Stoga ću ovdje navesti koju 
pjesmu. Sto sam je Če&će slušao za svatovskih prigoda po mnogim 



K.jiU»«i>; i 



I 



r 



— 89 — 

mjestima, a pjeva b6 kod mladoženji oe i mladina kuće. 

U ovom dvoru bijelomj 

Odavna kolo ne igra, 

Odavjio pjesma ne pjeva. 

A iad je đoSlo vrijeme, 

Da kolo igra i pjeva. 
IH dru^a: 

Sve redom, redom jaeienje, 

U OTom dvoru veselje. 

Sada babo Hina ženi, 

Pa fte vi'seli. 

Veselo mu srce bilo, 

Danas i vazda I 
Dalje se nabraja veselje srca materina, srca hvBAe i sestara. 
Kod mladine pak kuće : 

Sve redom, redom jasenje, 

U ovom dvoru veselje. 

Sada babo kćer udajej 

Pa ae veseli. 

Veselo mu srce bilo, 

Danas i vazda! 
Daljni je nastavak jednak, kao kod ka<5e mladoženjine, jediuo se 
mjesto rijeci aiu umeće rijet'^ kći. Kako koji :>vatova i svatica do- 
laze mladoženjinoj kući, tako ih mladoženja s ukuMnima dočekuje 
i pozdravlja. Oni će mu ponovno čestitati, pa iza toga posjedaju u 
sobi na odre^jjena mjesta. Tu će ib tko od mlagje ženskadije dvo- 
riti pićem i mezetom, dok se svi pozvani svatovi ne okupe, te (Se 
onda biti posluživani svi redom. Sve je živo, sve je veselo, kolo 
igra, pjesma se ori, pu.^ka puca^ m]ag:jarija potcikuje^ podvriakuje, 
sve se sprema i oprema. Negdje prije^ negdjt^ potlje po svijetu, a 
došlo vrijeme, pa i u nas po Bosni i Hercegovini gospoja „Moda" 
nmogo Stu staro odbacila, a novo dobacila. Tako je u nas već po 
mnogim mjestima uljegb^ u „modu" kićenje svatovskih prsa ruž- 
marinom. Pri polasku zagju dvije djevojke od svatovske osobe do 
osobe. Jedua djevojka nosi na tabaku grančice ružmarina, kojoj je 
po srijedi privezana usk;i malena vrpca, ali većinom trobojna vrpca 
hrvatska. Druga djevojka granćice uzima, te ih bašlijom pričvršćuje 



^ 



— 90 — 

svatovima na prsi. Svaki će svat i svatica spustiti ato god nov^ia- 
nog dara na tabak. Kasnije djevojke podijele aakupljeiu dar me- 
gju se. Krećući svatovi iz mladoženjine kuće po mladu, zapjevaju 
im djevojke kakvu pjesmu ispratnicu, kao : 

S Bogom pošli, kićeni svatovi, 

Za rana se dvoru povratite. 

Za rana nam zlato dovedite, 

Nek donese sunca u njedarco, 

Mjesečine u oba rukava. 
Mladoženja će od svoje kuće pravo u crkvu i tamo će čekati sva- 
tove s mladom. Istom za novijeg vremena što gdje ide mladoženja 
sa svatovima na vjenčanje, a s vjenčanja s mladom iapod ruke 
kući. Svatovi hode pješice. Pred njima nosi djec^ak tabak i na ta- 
baku složenu vjenčanu opremu s vijencem i duvakom za mlada. 
Sve je pokriveno svilenom maramom. Vjenčane se haljine i ostalo 
može spremiti takogjer prije svatova. Mladoženja dakle nabavlja zs. 
mladu gornje vjenčane haljine, vijenac i duvak. Djever će joj 
spremiti prvi dar odmah, kad je pozvan u djeverstvo, a sprema 
obično ili lijepe papuče ili šta drugo. Kod mladiue kuće dočekuje 
svatove i pozdravlja dobrodošlicom kućni starješina a domaćicom i 
drugom čeljadi bez mlade. Mlađa se još ne ukazuje, osim ako sva- 
tovi ne dolaze iz istog mjesta, već iz daljeg. Kolo se kreće, a iz 
kola djevojke pozdravljaju svatove kakvom prigodtiom pjesmom. 
Dobro došli, kićeni svatovi, 
Jeste li se putem umorili? 
Prošav čestitanje i ispitivanje za zdravlje smjeste ae svatovi na avoja 
mjesta u odregjenim prostorijama, čim se koji duSak odmore, po- 
čeće ih posluživati pićem i mezetom. Svatovi se goste i časte, a 
onamo negdje u posebnoj sobi oblače i namještaju žene mladu. 
Kad je mlada gotova i opremljena, tad će koja žena onako iz vra- 
goluka pritvoriti sobna vrata, pa ne će pustiti mlade, dok je kuma 
i djever ne otkupe. Otkupljenu mladu vode djever i kuma megju 
svatove. Došav k njima, stane djever s mladom na sred sobe, ras- 
kine joj nad glavom fišek ili omot šećeraka, pomiješanih sa bitnim 
novcem. Po podu je prostrt čaršaf, te na nj' većina toga pada, a 
kupe djeca i mlagjarija. Tko otkupljuje mladu, taj otkupljuje kae- 
nije i njezin sanduk s ruhom, jer ga ne puste bez otkupa. Sad 




— 91 — 

se prikučuje svatovima vrijeme polaaka. Povrh avega posluživanja, 
biće Dajposlije poslužetii crnotn kahvom. Svaki ćti svat i svatica, 
kad iapije kalivu, spustiti novčani dar u Soljicu ili u findžau, ru 
ovo nije baŠ tako stroga dužnost svatova. Ako je Što dara pato^ 
pripada ženi, koja je kalivu pekla. Ako joj ovim naSinom dar nije 
pao, darovaće je, kad pogju. Kadj<^ sa svatovima mladoženjaj to će 
on prvi pri rastanku darivati tjvaati i punicUj a za njim se povode 
ostali »ratovi. Rat^tajud se mlada & roditeljskim domom ljubi se i 
oprašta s roditeljima i rodbinom, a pozdravlja s konama i jarani- 
cama. Istodobno pjevaju djevojke: 

Žarko sunce na zahodu 

Hoće, da zagje, 
Lijepa Mara dh. pohodu 

Hoee, da ide. 
Oba zri se, lijepa Maro. 
Majka te zove, 
Košulju dajr. 
Pjeva li 36 ova pjesma daljo^ noda se mjesto majke medu imena: 
babo, brat i aeka. 

Tom je prigodom jiajjmznatija pjesma: 
Odbi ?ie biser^graua 

Od jergovana, 
1 lijepa, lijepa Aiara 

Od fevoje majke. 
Vrati se, lijepa Maro, 
Majka te zove, 
KoSulju daje. 
Bje^e me prije zvati, 
KoSutju dati. 
Svatovi dakle pogjoSe s mladom. Putem idu ponajlaglje, a svjetina 
ih gleda s desna, a lijevu, Djeea se vesele i trću uepre^^tano dalje 
do crkve vičući; „Eto svatova I ^ „Eto mlade f" Stignuv pred oltar, 
djever odstupi, a mladoženja pristupi, te stane mladoj a desne 
strane. Nastupa ^as vjeni^anja. Na oltaru su dvije svijeće zapaljene* 
Mladenci su klekli. Svećenik stoji pred njima i govori : ZaruĆ- 
nifie N. odgovorite mi na ova pitanja. Je li vaSa promišljena, slo- 
bodna i ozbiljna volja ovdje nazočnu N. N. uzeti za evo ju ;<akonitu 




— 9ž — 

ženu po obredu svet© matere crkve? Zarpftnik odgovara : Jeat, 
Svei^.enik : Obećajete li, da <^te ovdje nazoftnu N, ljubiti kao eam 
Bebe i kako je krSi^anin dužau ljubiti svoju zakoĐitu ženu? Za- 
ručnik: Obećajem. Sve^^.enik: Obe^^ajete li, da ovdje nazočuu N, 
Ee <^ete ostaviti ni u jednoj nevolji ovoga života^ ve^ da ćete 
B njom u zajednici živi ti, dok vas smrt ne rastavi ? Zaru^.nik : 
Obećajem, Odgovoriv zaručnik, govori aveienik zaručnici : Za- 
ručnice N. odgovorite mi i vi na ova pitanja. Je li vaSa promi* 
Sijena^ elobodua i ozbiljna volja ovdj(> nazočnoga N. uzeti za svoga 
zakonitoga muŽa po obredu sveto matere crkve? Zaručnica: Jest. 
Svećenik: Obećajete li, da dete ovdje nazočnoga N. ljubiti kao 
sama sebe i da ćete mu podložna biti kao Sto je krSćanska žena 
dužna biti podložna svamu z^koniti^imu mužu u svem, što se ne 
protivi krSčanskomu zakonu ? Zaru^^nica ; Obećajem, SvećeLiik : 
Obećajete li, da ovdje nazočnoga N. r»e ćete ostaviti ni u jednoj 
nevolji ovoga života, već da ćete s njim u zajednici živi ti, dok vas 
smrt ne rastavi? Zaručnica; Obećajem, Iza toga produljuje sve- 
ćenik : Sada dajte jedno drugomu desnu ruku. DavSi jedno dru- 
gom dei^uu ruku, govori onda svećenik pred zaručnikom, a on za 
njim glasno i jasno ponavlja riječ po riječ; Ja N. uzimam tebe N. 
za svoju zakonitu ženu po obredu Hvete matere crkve i obećajem 
ti pred Bogom i ovim svjedocima ljubav i vjernost do groba" tako 
mi Bog pomogao 1 Istim redom potiavlja i zaručnica zaručniku. Ta- 
da im svećenik omota obje desne ruke zajedno krajem od svoje 
stole i govori: Ja vas spajam u žeuidbeni stalež. U ime Oca, i 
Sina, i Duha svetoga. Amen, Po tum zatraži od mladenaca prste- 
novCj te ih na oltaru blagoslovim a dajuć im prstenove natrag, go- 
vori : Da utvrdite svoje svečano obećanje, podajte jedno drugom 
vjenčani prste u. Neka vas taj prsten sjeća ljubavi i vjernosti, koja 
ste si sada uzajamno obeć^ili, Metnuv mladenci jedno drugom prsten 
na prst, svećenik ih blagoslovi. Tim bude vjenčanje svršeno, te 
mladencima najprije čestita svećenik, pa onda svi prisutni redom. 
Pristojbu vjenčanja plaćaju kum i stari svat, prije nego se vjen- 
čivje ili odmah Čim se vjeniSanje svrSi. Iz crkve kreću svafovi mla* 
dože[)jinoj kući. Po starijem običaju ide mladoženja svojoj kući 
prije svatova, te ih pri dolasku Čeka pićem i mezetom. Po novom 
pak običaju ide mladi s mladom ispod ruke pred svim svatovima. 



i 



- 93 — 

Pri izlazu iz crkve dočekuje svatove s tabakom najprije onaj, koji 
je za vrijeme vjenftanja posluživao, držeći blagoslovljenu vodu i 
drugo. Što je trebalo. Prolazeći mimo njega svatovi, svaki mu po 
neSto novca apuati na tabak. Idući svatovi putem bacaju po svje- 
tini desno, lijevo Sećerke, a djeca ih pobiru. Uz put dočekuje sva- 
tove koji kahvedžija, izncsav pred njih kakav kahveni sud s kah- 
venim Serbetom. Jednom rukom pljusne šerbe po putu, a u drugoj 
ma je tabak, na koju će mu svaki svat baciti koju paru dara. 
Mjesto Serbeta dočekuje što gdje svatove bardakom punim vode. 
Sud se pred Bvatove hiti tako da se razbije, a voda razlije. Svatovi 
pak prolazeći dobacuju dotičniku novčani dar. Ko prvi dojavi 
mladoženjiooj kući, da su svatovi na domaku, onaj će biti obdaren 
Čevrmom ili maramom. Kad su se svatovi prikučili dvoru do na 
nekoliku koračaj a, zapjevaju im u kolu djevojke: 

Dobro došli, kićeni svatovi, 

I doveli lijepu djevojku. 

Jesi li se, kume, umorio? 
Kom je u ftvatovima starješina toga dana, pa valja, da svi svatovi 
uvažuju njegovu riječ. Što god se dakle hoće, ne ide bez privole 
kumove. Na pra^u vrata od dvorišta mladoženjine kuće dočekuje 
njego vH majka mladu, a ako je uz nju mladoženja, onda mladence 
d graučicom ružmarina ili bosioka i čašom blagoslovljene vode, te 
ih njome poSkropi i čestita im. Prije nego će mlada stupiti preko 
praga, aagnc se i poljubi prag, a onda ljubi oboje svekrvu u ruku 
ili stariju žeuu, koja ih je mjesto svekrve dočekala. Je li ih pak 
dočekala koja od mlagjih žena, onda se s njom ljube u lice i zah- 
valjuju na čestitanju. Tu pred pragom budu mladenci posluženi 
alatkom i vodom ili kaSičicom smiješanoga meda i masla. Biva da 
ti kući bude ave teklo ugodno kao med i maslo. Škropljenje bla- 
goslovljenom vodom biva i pred kućnim pragom, a mlada i kućni 
prag ljubi. Po do nedavnom običaju stao bi mladoženja na kućnom 
pragu a odignutom desnom rukom, kako mu mlada može ispod 
rake proći u znak, da je od onog časa pod njegovom vlasti. Neg- 
dje mladoj dodađu muško djetešce u naručje odmah pred vratima, 
negdje kad uljegne u kuću i sjedne. Mlada dijete malo pomiluje, 
pa daruje čevrmoni. Svatovi su dakle došli, mladu doveli, te se 
smjeatUi po odregjenim mjestima. Kroz nekoliko vremena eto i 



I 



} 



— 94 ~ 

mladina ruha, ako nije prije stiglo, dok au svatovi otisH i vratili 
tje iz crkve. Udaje li se djevojka podalje od bvo^ mjesta, može ae 
njezino ruho spremiti dan prije ili ići za cvatovima, kad ooi po- 
gju. — Po dolasku u mladoženjinu kuću svatovi piju i mezete, 
vode vesele razgovore, idu kolu i hvataju ae. Djever je az mladu, 
ou je poslužuje, ide s njom u kolo i iz kola. Ni mladoženju ne 
zaborave, pa i od do mlade poigrava u kolu, a odabraoi ee doraa- 
d\n brine, da taj dan ništa ne uzmanjka. Malo kad kob igra bez 
pjesmi!. Silne se tu pjesme mijenjaju: sad jedna, sad druga, a 
mnogo puta ne izostane mjestimice ni ova: 

Hajte, druge, da igramo, 

Da igramo i pjevamo. 

Dok se nije-^tmo razudale. 

Kad se mlade ražu damo. 

Ne da vojno ić' u kolo: 

Sjedi more, čuvaj dvore. 

Čuvaj dvore, kupi troljc I 
Okolo ru.čanog doba utiša se kolo i pjesmii. Sufre au ili stolovi 
namješteni. Po do nekadašnjem običaju nijesu mlada i djever sje- 
dali za ručak sa ostalim svatovima, nego su neprestano stajali dvo- 
redi, dok nijesu svi svatovi blagovali, a onda bi ae njima dvoma 
dalo, da što založe. Sad se ovaj običaj skoro po svim mjestima iz- 
gubio, a osobito po gradovima, te za ručkom sjedi u pročelju mla- 
doženja s mladom. Do njih su djever i djeveru Sa. Jelo «e za jelom 
pred svatovima izmjenjuje. Kad dogje vrijeme, donese se pred kuma 
glava od pečenke, okićena cvijećem ili čim drugim. Kum okrene 
koji put pečenu glavu i izrekne, kako mu ae svigja, te pokraj nje 
spusti novčani dar. Pečena će glava obići sve svatove i svi će je 
redom darovati. Nije li došla pečena glava, doći će mjesto uje ve- 
lika kašika varjača, puna pilava i počevši od kuma obići će sve 
svatove i biti darovana. Nije li uneseno ni jedno od ovog dvoga, 
onda će svatovi darovati pitu ili pilav, kad se pred njih donese. 
Za vrijeme ručka sviraju svirači, gdje ih ima ^ a gdje ih nema, ondje 
pjevaju djevojke pripjevajući pojedine svatove i avatiee- 
Mi igrasmo i pjevasmo j 
8vekra babu pripjevasmo. 
ti svekre, hvala našo, 



i 



— 9fi — 



■ t 



i 



DarDJ nama pjet^me naše. 

Čestita ti kesa bila, 
I u kesi desna ruka! 

Kad daruje: 
Hvata tebi, svekar babo. 
Ti veselja dočekao, 
Od ainova i kćeriju. 

Djeveru ; 
djeverr, diko naša, 
Uaruj nama pjesme iiaSe, 
Darovtj te Bog, pomogo te Bog 

Kad daruje: 
Hvala tebi, mlad djevere, 
Ti se junak (ženio, 
Onom dragom, kojom otiol 
Ki jedna se osoba neće propustiti, a da se gornjom ili njoj sličnom 
pjesmom ne pripjeva. Evo Jo5 jedna brojanica: 

Ko najljepše i^a sofrora sjegpiSe? 
Kum najljepSe za sofrom ajegjaSe. 

Djeveru : 
Ko najljepše za sofrom BJegjaSe? 
Ponajljcpše djever ajegjase. *. 

Starom svatu: 
Ko najljepše za sofrom sjegjaše? 
PonailjepSe stari svat sjegjaše. 
Tako se obregjuju svi svatovi, a dariva svaki. Poslije ručka valja 
saprati ruke. Djever pogje s legjenom, a mlada a ibrikom i mara- 
mom naokolo, te mlada polijeva rukej ujedno dajući maramu, da 
se otiru. Ko god d.e ruke nad legjenom prati, taj ve<^r unaprijed 
drži u jednoj ruci novac, Sto ^e ga spustiti u legjen, čim ruke 
amije* Sto dara pane pečenoj glavi, varjafti, pilavu ili piti, to spa- 
da onima, koji su se bavili zgotovljanjem ručka. Sto dara pane 
djevojkama, kad pripjevavaju, to one megju se i dijele. A Što dara 
pane u legjen ono je mladino. Ovi svi običaji joS traju »vuda osim, 
gdje se su VI Se po modi dalo. Iza ruftka se nastavlja veselje, igra uje 
i pjevanje. Pjesma se za pjesmom izmjenjujej negdje ovako, negdje 



4 

i 




— 96 — 

onako> Pa od moogih neka se makar jediva ćuje^ koja ee tukogjcr 
a Dekim mjeetima pjeva : 

Megju dvjema gorama, 

Megju dvjema vodama, 

Dvoje mlado zborilo: 

^Hajd' da idemo spavati, 

Ko Be prije probudi. 

Jedno drugo da ljubi" 

Bog pomože djevojci 

Pa se prije probudi 

I junaka obljubi, 

A onda mu govori : 

„Ufttan' gore, ljubljeni, 

Vidjet^e nas du^mani, 

Đokazaće rodbini, 

Đa smo mladi ljubljeni, 

A mi nijesmo bora mi 1 " 
Mladoženja može i ne obdržavati potpuna ruć^ka, pa će se svatovi^ 
posluživ m po rolji pićem i mezetom, razići, a ostati mladež igra- 
jući i pjevajući. Ako otaleu nije daleko ra/.veze ae igranje kola 
sokacima č^ do mladine i kumove kuće. pa opet natrag mladože- 
njinoj kući. Pred večer se stann opet svatovi okupljati, ObdrŽavaće 
se sve^jina svatovska večera. Svi običaji^ Sto su se imali sprovesti 
za rnćkom, sproveaće *^e tekom većere. Ako ne ranije, a to naj- 
kaSoje pred večeru skinuć* koja žena a mlade duvak i baeiti ga 
megju djevojke ili mahnuti njime po djevojkama, želeći im time, 
da i one, Sto prije dogju pod duvak, to jest, da se poudadu. Pošto 
većera progje, produljuje se pirovanje. U neko doba po večeri 
unijeće se svatovima crna kahva. Počastiv se svatovi crnom kab- 
vom i darova vši fingjane, u brzo po tom eto im mlade s djeverom 
i jednom ženom, koja drži na tabaku složene boSčaluke, Sto ih je 
s majkom svojom priredila i za pojedine osobe odredila i u sandnk 
složila. Mlađa ćt^ najprije pristupiti svekru, poljubiti ga u ruku, te 
mu spustiti na krilo dar, Sto joj ga žena stojeći uz nju, s tabaka 
dodaje. Nema li mlada jsvekra, da od njega počne darivanjem, onda 
će početi dijeliti darove počam od kuma, pa sve dalje redom. Kako 
mlada »puSta darove, tako i nju mogu svatovi odmah darivati. 



— 97 — 

Dar He, Ito ga odi mkđi daju, sastoji u dotcu, a zavisi o tom^ 
kako koji sauzimlje važnije mjesto kao svat. Ako nijesu svatovi 
ovog puta darovali mladu, darovaće je kasnije, kad po drugi put 
dogje, da se s njima oprosti, a to biva pred što će mlada poći u 
loŽDicn. Tko pri polasku u ložoicu izuje mladu, naći će u obući 
novčani dar Djever mladu najragje dariva prstenom. 2ianimivo je 
ove večerij kako se u Lijevnu daje ,,top" svim momcima^ koji su 
po dana igrali u kolu. Taj se ,,top^ sastoji u tom, što se n rubac 
zaveže po malo od svake vrste jela, pa se umota i dadne momku* 
Djever i kuma, ili kako je još zovu jenga ili jengjija, prate naj- 
prije mladu u tožnieu, gdje je za počinak sve prostrto i namješ- 
teno. Za djevera je na duSek metnuta čevrma, a za to ou raza^tre 
čaršaf po dušeku, pouamjesti jastuk, te se malo provalja po do- 
čeku, Sto se tumači kao izraz želje, da Bog dadne mladi i mlado- 
ženji dosta sinova. JoS se djever i kuma nijesu rastali s mladom, 
a već doprate mladoženju u ložnicu. Tu se pratioci s dvoje mladih 
pozdrave, te se povrate natrag svatovima i piruju dalje, dok je 
volja kumova, ili dok ga tko god ne podsjeti, da je vrijeme ras- 
tanku. Djevojke tada zapjevaju : 

Hajte, druge, da se rastajemo, 

Neka gradu, neka Carigradu, 

A nas dvij^> u jednu mahalu 

Za dva brata, a u jedna vrata. 
Iza toga nastaje pozdravljanje s ukućanima i megjusobno pozdrav- 
ljanje svatova - razkz. Mlada osta, svadbe nesta. Slijedeći dan 
mlada ustaje najranije, umije se. Bogu pomoli i obuče. Gdje ima 
u kući starjjihj ona će ih probuditi na uranak. Mlada unosi legjen 
i polije svakom ua ruke, da se umije. Pokraj mladoženje će spus- 
titi njemu donesene i namijenjene donje haljine, što će ih to^ 
jutra obući, kad ustane, umije se i Bogu pomoli. Kad su ijvd Če- 
ljad opremljena, unijeće mlada kahvu i rakiju. Dodajući kome od 
starijih rakiju ili kahvu, ljubi ga najprije u ruku. Ovom prilikom 
daje takogjer duneSeut^ boSCaluke svekru i svekrvi, te ot^talim, ako 
im nije razdijelila darova u večer. Svekar i svekrva, pa ni ostali 
ne će propustiti, a da mladu nevjestu ne daruju tada ili poslije. 
Prvog jutra ide zet pozdraviti punicu i njezine ukućane s bocom 
tako zvane „slatke^' ili ^^medene rakije", jer je ovo rakija zbilja 



I 



k 



— 98 — 

zaslagjena međom. Punica opet sa svojim doJ^oka zeta, pa izljubivši 
se i ispitavši, pogoste se i počaste. Ako nije možda prije zet darovao 
svasti i punicu, darovaće sada pri rastanku. Prve nedjelje iti drup^e 
koje svetkovine iza vjenčanja ići će mlada u crkvu. Tadii se na^ju 
kod mladine kuće sve svatice i pozvane druge žene, te će mlada 
8 njima u crkvu. Tu ona dadne kumi ^evrmu- Sto će je ova 
spustiti na tabak u crkvi mjesto mladinog dara u novcu. Poslije 
crkve doprate opet mladu kući, poajedaju, odmore ae i počaste. 
Mladoženja pak mora ići isti dan u crkvu ili Bam ili, ako je ikako 
moguće, s kumom i djeverom. Mlađa je dakle otpočela novi život 
u novoj kući. Kako je prvo jutro urarnla i posluživala, onako je 
ta dužnost prati sve đok ne postane majk<km, pa i datje, ako nema 
koga mlagjega, da je izmijeni. U kući ne radi ni&ta bez pitanja i 
privole svekrvine, niti ide bez svekrve kuda u pohode^ Sramota je 
bila vigjati muža i ženu, da sami hodaju izvan svoje kuće, ili da 
se pred kim starijim gledaju, jal nasmiju, a oaobito pred svekrom 
i svekrvom. Tim se starijim iskazivalo štovanje, a stariji su radi 
toga svoje mlagje volili i cijenili, njima se ponosili. Mlada iskazuje 
starijem štovanje takogjer za ručkom i večerom. Ona ee naime ne 
će spustiti, dok stariji ne rekne: „Sjedi nevjesta!^ Kad stariji 
otklen dolazi kući, nikad ga mlađa ne dočekuje sjedećke, nego 
pred njim ustaje na noge. To isto biva i kad joj muž dolazi kući. 
Kad se mlada umilila mlagjima, a prisvojila ljubav i srca starijih, 
onda sa svojim mužem lasno prolazi. Protekav neko vrijeme nakon 
vjenčanja stane se mlada opremati majci u pohode. S njom će biti 
u pratnji sv^ekrva kao ponaj preča. Gdje mlada nema svekrve, pra- 
ti će je pozvane žene od domaćinove strane. Biće pozvane vjenčana 
kuma i starosvatica, po još koja druga kuma i prija. Mlada će 
svojoj majci poručiti, kada će joj i koji dan doći s pohagjanima. 
Čini to nekoliko dana unaprijed jednOj da joj majka imadne vre- 
mena pripraviti se za doček pohogjana, a drugo, da joj majka 
niogne pozvati koga hoće sa svoje strane na prisustvovanje veselju 
onaj dan, kad budu pohogjani, Najobičnije vrijeme za pohode jesu 
popodnevi nedjelja ili inih svetkovina. Kad je mlada dovedena iz 
kojega drugoga mjesta, onda se spremi s kime iz roda muževa ili 
s mužem u pohode majci na više dana. Prigodom pohoda nosi kći 
majci i ocu što može vrijeđnije darove. Manje vrijednosti nosi 



^ 99 — 

-darove ostaloj rodbini^ ako je ima u roditeljskoj kući. Kad an po- 
hogjani a istom mjestu, gošte se po podne i provesele kod mladine 
kuće do pred večer, a onda se zahvale, pozdrave i ođilaze. Do 
nekoliko dana iza ovih pohogjana pohodiće majka sa svojim pri- 
jama i konama kćerku^ te donijeti njoj i zetu gizdave darove. I 
tom se zgodom sastuju žene, koje u pohode dolaze s onima, koje 
ih dočekuju, pa se ave skupa opet pofaate i provesele. ProSav 
jedni i drugi glavni pohogjaui, tada će kojim zgodnim svečanim 
popodnevom pozivati mladu na kahvu : kumovaj djeverova i staro- 
svatova obitelj. Ima uekih mjesta, gdje mlada polazeći i na kahvu, 
aoai darove svim članovima svake ove obitelji, a ima mnogo mjesta 
takogjerj gdje mlada niSta ne nosi, već ako hoće, poneae kakvu 
malenkost djeci, gdje djece ima. Nego kako se vidi n nas Hrvata 
po Basni i Hercegovini u svakom slučaju ide dar za dar, a to bi 
trebalo drugačije urediti. Posve je lijepo i pripomoći djevojku, 
kad se udaje, ali nije lijepo, sto ona mora svakoga darovati, tko 
god nju daruje. Svakako bi bolje bilo a ovim obićajem prekinuti, 
pa da djevojka ne dariva nikoga, te bi joj ovako ostalo sve. Sto 
je od koga na dar primila, ioače dar za dar, slaba ili viSe puta 
nikakva korist od svih darova. 

Svi su obredi katolićke crkve Sirom bijeloga svijeta jedni te 
isti, a to sam i do sad ovdje isticao. Samo Sto sam držao neophodno 
nužnim, to sam iz crkvenog obreda mjestimice u ovu radnju uzi- 
:fiiao, pa 8am tako i obred vjenčanja unio doslovno. 



I 



\ 



D. Bolovanje i liječenje. 

Ni Ma ac nije ba idretv^jem »mije^mlo. 
Hrv, narodna mjec^ 

2iđravlje, zdravlje i opet zdravlje I To je aajplemiDitije blago,. 
Sto ga Bog čovjeku daje, a muoj^i ga iiezua čuvati u i cijeniti 
drukčije, već kad ga naruši ili pokvari, pa onda jao i pomagaji 
daj traži lijeka! Nn može se uza bvq (davanje dogoditi, da Čovjeka 
Bpopane kakva ljuta boljetica, kad i ne misli, otklon joj ae i na 
nada. Hrvatski narod po Bobu i i Hercegovini za proSlib vremena 
' . neuk, nevješt, bez liječnika i bez ljekarija bio je sam od svoje 
prirode upućen na Božiju prirodu, pa da iz nje Bvojim prokušanim 
iskustvom, a na razne uačine priregjuje lijekove za razne bilo 
vanjske, bilo nutarnje bolesti, kada ga snagjn, S toga se joS većia» 
bosansko-hercegovačkog svijeta nekako klone liječnika i njegovih 
ljekarija, ma da se to ni na koji načiu ne da opravdati. Kad pri- 
Kovnuti liječnik može biti dobar, ako pomogne bolesniku, oe zoam^ 
zaSto ne bi bio dobar isti liječnik, ako i ne pomodne bolesnika. 
Ta zar ima gdje liječnik, koji od smrti lijeći?! A kad se traži 
bolesniku savjet liječnika i njegova pomoć? Malo se kad traži na 
vrijeme, nego onda, kad je kasno; pa ne bi li pomoći, e onda j& 
liječnik bolesnika umorio svojim ljekarijama. Bor^iveći u jedaofli 
povećem bosanskom mjestu, desio se sličan slučaj s jednom goa- 
pogjom u mome neposrednom susjedstvu, s tom razlikom, da liječ- 
> iiik nije dotičnu gospogju umorio, nego joj je savjetom i ljekarijama^ 

te svojom požrtvovnošću pripomogao, koliko se dalo, ali joj je zato 
potpuno opravdano rektio pr^gledajuć je prvi put: ^Hvala Boga 
vi bosanske gospoje i ne znate drngo, nego po tri godine dojiti 
dijete i poslije godinu dana bolesti zovnuti liječnika." Kasno tra* 
Stenje liječnika obično se grozno osvećuje. Nave5ću i o tom ovdje 
( jedan istinski primjer, što sam ga očimu vidio prije nekoliko g(v 

^ dina nalazeći se u bolrnci jednog našeg okružnog grada« Jednog^ 



• 



r 



101 



-dana dogje a istu bolnicu vrlo vigjen, inače, izuzev lijevu mku, 
zdrav, rumeo, seljak iz planinskih krajeva. Moglo mu je onda biti 
35 — 40 godina. A što mu je bilo lijevoj ruci? Evo Sta, po njego- 
^Tom vlastitom kazivanju. Skorila mu nekakva čibuljica ispod lakta 
& on ^gi po malo danas, po malo sutra, a ono sve gore. Neko ga 
odvraćao, da ne ide doktoru, neko mu govorio, da privija sad ovo, 
«ad ono, pa tako radeći otrovao krv. Otrovana se krv s mesom 
naglo pretvarala u gjubre, a gjnbre curilo neprestano, dok nije iz 
bijele ruke do iznad takta sve tako napolje isteklo, a ostala samo 
kcia okolo kostiju. Koža je pocrnila, osušila se i ispucala. Kosti 
so crne poput gavrana, a zvečale su kao najsuhlja jelova daščica. 
Vidjelo se izmegju dvije podlaktice sa strane na stranu kao izme- 
tu dva crna Štapića. Pa staje vrli okružni liječnik rekao na, 
pripovijedanje onoga jadnoga čovjeka? Rekao mu je doslavno ovo: 
^Da sij dragi moj, odmah apiva došao k meni, imao bi kroz 7, a 
najviše kroz 14 dana avoju potpuno zdravu ruku; a ovako je mo- 
¥amo odrezati kao suhu granu od stabla i to čim prije, dok ne 
bude kasno. ^ To se i dogodilo odmah po podne još istoga dana. 
Dakle nema drage, nego na vrijeme tražiti liječničke pomoći. Ali, 
pošto se i mnogim narodnim lijekovima ne može poreći baš svaka 
vrijednost, to si* ni nastojao po mogućnosti pribrati što više narod- 
nih lijekova, ujedno i s na&inora, kako ih narod pripravlja i upot- 
rebljuje proti raznim bolestima. 

Kad glava boli. 

Izreže se kumpira na kolutove, ti se kolutovi meću po šlje- 
počicama i po čelu te se povezu. Mjesto krumpira mogu se uzeti 
kolutovi od crvenog luka, ali ih valja prije metanja posuti samlje- 
venom kahvom. Dobro je takogjer u čistu šljivovicu rakiju zame- 
sti čista platna, malo ga ocijediti i metnuti na tjeme. Neki mjesto 
toga štuku koprive pa meću po tjemenu, čini dobro i kad se 
nakadi nad prženom kahvom. I u razblaženo sirce vinovo ili jabu- 
kovo kvasiti krpu pa po čelu metati, nije rgjavo. 
Kad ima vatre u očima. 

Uzme se čaša bistre vode, metne se n nju grančica suha 
bosioka (fesligjena) i prenoći na vedroj noći. Iza toga se onom 
vodom ispiru oči i kvasi se čista krpica pa po očima meće poćešće 
puta. Uzima se i volovska bijela džigerica, kad je muško, a krav- 



4 



— 102 — 

Ija, kad je ženoko, Otkioe se komad džigeriee, po^^pe ee atučeninK 
Šećerom i meće se iia qČ\. Može se uzeti i govegjeg mesa, atući 
ga pa metati iia ofti. 

Kad HU ofii vrlo krvave- 

Uzme se česoo bijelog luka, o&iati ae i ua srijedi provrti, pa 
Dadneee uad oko, a onda žena, koju ima u prsima mlijektu muziie koju 
kapljicu kroz fieiiijo u oko; malo će ugristi, ali ne smeta. Ovo pre- 
dusreta. da ee ue nametne bioua. 

Kad su poduSnice. 

Umoči Be komad platjm u mlak zejtii], pa se meće po pod us- 
nicama. To ih razbije. Može se pariti i sjeniom, (neopranom) 
vunom. Komad se vune ugrije i metne na poduSnice. To se čeSće 
ponavlja. Mjesto vune može se uzeti i stara, neoprana vunena 
j^apa. 

Kad ateku žlijezde ispod uha. 

Negdje zovu podu&nicCj ft negdje žlijezde, što je jedno te 
isto, pa je i parenje isto. Ove vrsti nateknutih žlijezda nastaju 
najviše od jake prehlade. 

Kad oteče obraz. 

Ugrije se i osoli slatkog mlijeka. U mlijeko se moči komad 
platua^ malo se ocijedi i privaljuje po ubranu. 
Kad je Ćir u grlu 

Valja ^eknntij dok c'ir sazrije, a onda se uzima i guta ?e£6e 
puta soka od limuna ili meda^ a dobro je uzimati i jedno i drugo 
skupa, pa će se čir provaliti. 

Kad iz nos8 krv teča 

Da sa krv zaustavi, uzme se sud s hladnom vodom, te se 
onom, u koga krv te^e, sipa voda poizvisoka na vrh tjemena ili 
na žile ispod zatioka. Postupa se i drukčije. Ako naime curi krv 
samo iz lijeve nozdrvt^, podigne ee dobro u vis lijeva ruka i podrži 
nekoliko, krv će prestati. Isto se čiui i s desnom rukom, ako krv 
teče samo iz desne nozdrve. Obje se pak ruke podižu u vis, ako^ 
krv ide iz obje nozdrve. 

Kad ko ima žvalje. 

Kad se ko iz pogana suda napije vode ili dta drugo, ili iza 
koga žvaljava pije, do biće i on žvalje, to jestj stane mu ae sakup- 
ljati plijesan na skrajnim sastavcima usana* Pod onum plijeanl 




— 103 — 

ispuca koža^ pa je vrlo ružno vidjeti, a osim toga i boli. Da tih 
žvalja nestane, treba ih Češće maznuti po malo blatom iz uiia. 
Može se uzeti i Cisfe krpe, pa je uz duljinu ispresavijati, a onda 
uzeti jednom rukom za jedan kraj, a drukom za drugi, te metnuti 
megju usne, a glavom kretjiti desno, lijevo tako, da krpa po žva- 
Ijama tare. PoSto se krpica zategnuta drži boljeie, ali će se žvalje 
istrti i malo po malo proći. 

Kad je krastava ćela 

Većiiiom ispod svakoga zahoda ili prohoda teĆe jarak ili po- 
toćić. S obje strane jarka ima crnog, puna vlage gjubreta. Neko- 
liko koraka dalje od zahoda, uzme se ■ malo onog gjubreta i metne 
u krpu, a u krpi se zavijeno metne u vet^er na kraste, postu ae 
prije Ćira preko čela poveže glava, da ne bi niz jiju curila voda 
iz onog gjubreta. U jutro se krasta opere cistom vodom i namaŽu 
kravljim maslom. Vas taj postupak valja ponoviti aekoliko puta. 
Da se u takom aluč^aju aaćuva rublje, mec^e se što staro pod glavu- 
Kad djeca imadu perutac (Vierzgerj. 

I ovu je bolest ružno gledati, a dugo traje. Protiv nje se 
UAme bijelog grahii, poprži ae i samelje kao kahva, 1e se pomije&a 
a mladim kravljim maslom ili kajmakom, a one se smjese na pe- 
rušci uzima i polagauo perutac maže. 

Kad boli meso oko zuba. 

Mnogi, koji od tog pate, me(^u pijavicu. Uzme se cjevčica, u 
cjevčicu ae metne pijavica. U kom je otvoru cijevi glava pijavice, 
onaj se otvur vrlo oprezno priueae mjestu, gdje najgore boli. Tu 
se cijevi pritisne, dok se pijavica prihvati. PoSto se prihvatila, 
snima se s nje cijev polagano tako, da zadnji kraj pijavice ostane 
iz otvorenih usta napolje viseći. Tako je iskljuL-cua mugućnost, da 
pijavica ide niz grlo. Uzme se takogjer žalfije ili kadulje i Šapa^ 
pa se skuha u vodi, a skuhano ee zamedi i sto vrućim ispiru se 
usta. Dobro je samim studenim niSadorom natirati meso okolo zuba. 

Kad zub boli. 

Koji god zub boli, on je ili nadet ili supalj* Ako je Supalj 
zub, upotrebi se oua voda, Sto u njoj kujuodžijo sapiru razne stvari, 
a zove se po nekim mjestima srijež. Te se vode posve oprezno 
spusti iz ćega kapljica u zub, čuvajuć se da ne ode niz grlo, jer 
TI onoj vodi bude svaSta, pa bi mogla naSkoditi, ali ako dohvati 



'l 



— 104 — 

zdravih zuba, ne Škodi im niSta, a šuplji zub ne ^ viSe boljeti. 
Da ae aaftuvaju zdravi zubi i oko njih meso, dobro je ispirati ih 
iz jutra Rvojom zdravom mokraćom. Najbolje je ipak apavati po 
oo<Si u čarapama. A dobro je ispariti noge u mlakoj, posoljenoj 
vodi. 

Kad djeca imadu krupicu. 

Koje dijete ima krupicu ili izaBute bobuljice po jeziku, ono 
dijete neprestano bali i bale mu »e cijedeći otežu. Uzme se neko- 
liko zvna kar^infila i dobro &e u 6em i«ipeku na vatri. Zatim t^e 
uzme neSto Sapa^ a na &ap 8o metne samo trunka-osve malo mavi 
ili modrog kamena, te se sa Sapom ispeče. PoBlije ae doda malo 
kue. a ponajviše b6 dometne žuto^ Šećera. Sve &e navedene atV^ri 
9tuku zajedno u jedan pra^k. Kažiput ae od jedne ruke okvaai u 
voduj a zatim okrene u onom prahu, te ^e onda njime djetetu 
dobro ifltiru usta. Dok ae iatiruj dijete je potrbušeno, kako će mu 
flve iz uHta euriti napolje. Dosta je sigurno proti krujtici i to, kad 
ae uzme maftka, i vrh ae njezinog repa umoCi u med, te se ome- 
đenim vrhom lataru dijetetii usta. 

Kad ko ima grlobolju (difterija). 

Proti ovoj atraSnoj bolesti ratuje narod na razne račine 
Najprije a(? niz režu kiseli krastav (?i i *njima ee obloži grlo, čim ae 
bolest pojavi. Mjesto krastavaca uzima fte i kreketuSa žaba, živa se 
razporij poHoli i njom grlo obloži. Uzin^' se potanfeo odrezan komad 
slanine, kako ae njim može ubložiti grlo, poape ae istufuniin sum- 
porom i grlo se obloži. Dulje je dobro uzeti u <^a5u e^oH i tuknut.i 
n« so žumance od jajeta i dobro ga pa. soli umijvSatij po lanfluoj 
krpi razmazatL i grlo obaviti. 

Dobio je i to, kad se uzme iindžan lanenog ajemena. findžau 
jeSma, oboje se stuće kao braSno i aaspe u proključalu vodu u tavi, 
skuha ae i napravi kpa, koJM se meee mlaka na čiatu, ataru krpn. 
te se po grlu privija. Cim ae ohladi, opt't ae pogrije ili druga hipa 
čeka akuhana. Na poaljetku mnogi puste tri pijavice ispod brarle 
po grlu, da potegnu n^'čiatu krv. 

Kad je premuklost u grlu. 

Oaoliti vodu, pa kad provri, snimiti i natinijeti se nad nju 
otvorenim ustima, pokriv se čim po glavi, udisati onda što više 
pare u se, ave dok se voda ne ishladi. Ovo se ponovi nekoliko 





— 105 -^- 

puta, pogrijavajući vođu, ali se poslije toga valja dobro umotavati, 
da s6 znoj UD ne prehladi. 

Kad je kašalj rikavac. 

Kao imjbolje sredstvo proti rikavcu daje narod djeci piti 
m1i]eko od bijele krave. Ili se u zašećerenu crnu kahvu u findžan 
kaue malo Što finijeg zejtina. te dati, da dijete take kave popije 
tri. četiri tiudžaua, ali ne uzastupce, nego dnevno i kašalj će se 
ublažiti. Kao treće sredstvo skuha se u pol litra mlijeka dva do 
tri struka divljeg maka s korjenom, lišćem i svim, pa se pije onog 
mlijeka po jedna čaša u jutru, podne i u večer. I u vinsko sirce 
močiti obični šećer, pa neka dijete pijuče. 

Kad je obični kašalj. 

Malo pelina, malo žalfije, komadić žutog, komadić crnog 
iećera, sve skuhati kao čaj, ali tako, da na pol litra savrije, proci- 
jedi se. zamedi i tekom dana popije. To se čini nekoliko dana. 
Kad su gute sdvora oko vrata. 

Najbolje je ispeći morsku repu, izgnječiti je i vruću privijati 
okolo vrata po gutama. Gdje nema morske repe, neka se upotrebi 
mjesto nje vruća krmeća nečist. 

Kad oteku žlijezde ispod uha. 

I njima je kao i mnogom uzrok prehlada. Treba ih pariti. U 
to ime uzme se sjeme, ueoprMne vune, ugrijava se i njom se žli- 
jezde pare. Sjerna se vuna može zamijeniti neopranim, vunenim 
čarajjima. Može se osim toga pariti platnenim krpicama, umačući 
ih u ugrijan zejtin. Čim se god od ovog troga pari, valja što češće 
mijenjati. 

Kadjeupalapluća. 

Uzme se crvena repa, čukundruk, izriba se na erende, onda 
ae onako izribana uzme u šaku i šaka se s repicom umoči u čistu, 
hladnu vodu, a po tom se opet iznese repi<»a onako u stisnutoj 
&ci, ocijedi se dobro u čašu i ona se vođa iscijegjena pije. Kad 
88 potroši jedna voda, ocijedi se druga. 

Kad odrasli imadu sandžije 

Sandžija ili tišnica počne žigati obično s prve straiie prsiju. 
Kad se oćuti, skupi se svih pet prsta jedne ruke, pa se skuplje- 
nim vrhovima na onom mjestu, gdje žiga, kucka isprva sve po 
malo, a što dalje, to sve jače i jače. Boliće, ali će se sandžija raz- 



» 







— 106 — 

biti i proći. Proti sandžije upotrebijuje se i brabonjak od parcova 
ili Štakora. Brabonjak ee stu^e i popije u rakiji. Na saodžiju ae 
udara takodjer list duhana podmazan medom. 

Kad malo dijete ima tišniee 
Neka ae uzme komad Sifona (kamrika), pa neka &t na nj 
pomokri koje djete ili odraalo čeljade, a onda ae malo ocijedi i 
brže onakim mlakim Sifonom obaviju djetetu prsi. Po onom se 
mokrom gifonii udari snh Sifon i tako stane nekoliko vremena. 
Kadjesuhabolest 
Cim se zapozna, potopi se u vodu kantarije ili crvene kitice 
(Tausendguldenkraut)j pa se otia voda pije, ali druga voda nipoSto- 
Kad je debelp ili vodena bolest 
Opet se u vodu potopi kantarije, pa se samo ona voda pije^ 
a druga ae voda i\e smije piti, niti se smije piti bijela kahva. 
Kad prsi bole i baca se krv. 
Skuha se u poklopljenom sudu nekoliko lista kalapera i Žutog 
^ei^.era, pa se mlako pije. 

Kad je lupanje area. 
Uzme se 25 drama olova, te se iaturpija §to sitnije može, a 
onda se uzme pol litre (50 drama) meda i ovo se oboje u jednoj 
čaSi dobro umijeSa, pa se uzima po jedna mala kasiftica u jutru i 
u večer. Kad god će ae uzeti, valja ouo u ćaSi dobro promiješati. 
Kad je sipnja ili za duh a. 
Upotrebijuje se isto i istim nafiinom, St^ i proti lupanju 
srca. 

Kad prsi bole od prehlade. 

Uzeti ugrijauoga luga, umotati n krpu i to obložiti koji put 
po pratma, da ae prsi zagriju. Uzima pe za odrasle i komad mavi 
papira, nabocka se iglom i pospe samljevenim crnim biberom, pa 
ee metne i poveže po prsima. 

Kad malo dijete bole prsi od prehlade. 

I za malu se djecu upotrebijuje mavi papir i nabocka ae, ali 
se ne smije posipati biberom, uogo se nakapije lojem sa upaljene 
lojane svije(^ej te se metne djetetu po prsima, a haljinice se sastave 
i namjeste, da se onaj papir ispod njih ne miče. Nakapani loj 
mora onako biti mlak, kako dijete može trpiti. 



i 



i 



— 107 — 

Kad dijete stisne prehlada u prsima. 

Treba ujeti tnegju prstima kamilice u kakav audid. Na ka- 
milicu ae uspe toliko fiuog zejtina, da je samo namofti, a ooda se 
doda joS žumance od jajeta. To se sve umiješa, nad ratrom ugrije^ 
po komadu krpe razmaze, pa djetetu na prsi metne, kako može 
mlako trpiti. 

^Kad žličica boli od prehlade. 

Ugrijati ohi(^jiog luka, metnuti u krpu i umotati, pa onako, 
kako se može mlako Irpiti. metati na žličicu u večer, kad se 
legne. Može ae rreo lug i vodom zakuhati, pa mlak^ zakuhan u 
krpi metati, onda se ne rasiplje. 

Kad tančine bole. 

Tančine se mogu takodjer pariti mlakim lugom ili ae natiru 
kravljim maslom jal lijepim zejtinom. 

Kad je oteklina ispod rebara 

Izribane na errnde rotkve uzimati, pa jesti Sto češće. Ko 
oema rotkve^ neka jede bijelog luka. 

Kad stomak boli. 

Kuba se u mlijeku peršun ili majdonos, pa ae onog mlijeka 
pije po jedna čaSa u jutru i u večer. 

Kad pati stomak prehladjeu. 

Da se stomak zgrije, naspe se čašica dobre rakije. U rakiju 
se ospe nekoliko sam Ij« vena crnog bibera. Biber se a rakijom umi- 
ješa i naglo popije, da jie ostžiue biber u čaši. 

Kad se štuca. 

Onome, koga štuca vica pati, treba što god izueuada reći, đa 
se malo ziamiBli i prepane, pa će ga štucavica odmah ostaviti ; Hi 
ee metue nož u čašu vode, pa, dok još nož u vodi stoji, popiti 
nekoliko kapi one vode. Dobro je navrh kašike stučena šećera 
metnuti u usta, pa nekoliko kapi vode i zajedno progutati. Suateg- 
nuti dah u ae. 

Kad Ijutina mori. 

U crkvi za vrijeme podizanja, kad svećenik podigne oStiju, 
pa dok pusti kalež, izgovoriti tri Očenaša i tri Zdrave Marije, te 
preporučiti za umrle duSe, za koje se nema niko spomenuti. Dobro 
je uzeti i progutati malu kašičicu svinjske masti. 



s 



{ 

i 

! 



! 



i:'SJi 




108 



Kad trbuh oteče ili podbuhne. 

Da opet splasne i opaoe^ kuha se u mlijeku ItSće od perSuua, 
kao i kad stomak boli, pa se onim mlakim lišćem^ kako se možO' 
trpiti, oblaže i povezuje trbuh. Vrlo dobro čini za odrasle, a oso- 
bito za djecu, kad se u mlak zejtin stopi koutad platna^ ocijedi 
^e^ pa ae meće po trbuhu. 

Kad ]e srdobolja 

Mlako ae dno taTe prevuCe voskom^ umuti se jaje i uspe u 
tavu. U tavi se prži, dok se Sto može bolje zarumeni, a izjutra se 
na Stesrca pojede. 

Kad ko ima trakavicu, 

NajlakSe se iztjera koSpicama od bundave tikve. Pojede ae 
izjutra na Stesrca kn.z 14 dana po jedan findžan oguljenih ko5- 
pica i trakavice 6e nestati. 

Kad jo proljev. 

Da proljev prestane, uzmu se dvie stambolske SiSke, f^tuk» se 
i potope u vodu* Kad se dobro razmoče, ona se voda pomalo pije* 
Isto je dobro stući pelina, rutTce i Savlije, pa metnuti u obi&nu 
^istu rakiju i kad nekoliko statue* uzeti jednu kaSičicu. 
Kad je oganj ili vrućica. 

Naspe se u kakav sud vinskog iJi jabukovog sirćeta. Ovo se 
malo razblaži vodom. U razblaženo se sirce poiopi koSulja, pa se 
ocijedi i obui?e na bolesnika. Cim se knSulja prisuši, opet a© kva- 
si, ocjegjuje i oblaci. Ako ae zna, da oganj počinje, onda je dobro 
u toploj vodi ispariti noge do koljena, da ae pet tijelu istjera znoj. 
Vrui^ica će se razviti, ali manjom žestinom. Dobro djeluje i žabo- 
krečina. To je ona zelen sa žabljom sluzi i jajima, Sto je ima pri 
krajevima riječica i močvara. Te se žabokrečine nakupi i nasoli, 
pa se čažaf nakvasi, te se njime bolesniku omota trup ispod ra- 
mena, pa ispod kukova. Po onom se mokrom čaSafu omota drugi 
suh čaSaf, bolesnik st^ pokrije i leži tako 24 sabata, 

Kad je mi e ina. 

Kuha se laneno sjeme, pa se ona lapa privija, da sazrije. Kad 
sazrije, onda valja nastojati, da fie provali. U to se ime uzme Se- 
nilna bračna i zakuha s crnim vinom i zejtinom, pa se onog 
tijesta malo na platno razvuče i privija se. Ovo valja čeflto mije- 
njati. Ovakovo je tijesto dobro iza druge otekline, Ono ne samo 



— 109 — 



da provaljuje, nego pod njim i zrije. Za provalu se miciDe joi 
upotrebi] uje luk^ gjirit safun i zečije salo. Sve troga se po neSto 
ureze u kakav sud i u sudu ae sve zajedno zgnječi, što se bolje može^ 
a po toro Be mede na krpu i udara na micinu. 

Kad je kosto bolja (reumatizam). 
Skuhaj n se žile od žare, pa se kuhanim žilama oblažu bo- 
lesni udovi. 

Kad je divlje meso. 
Ispeče se Sap pa se emrvi i posiplje. Skuha se stara hrastova 
kora, pa st^ vodom izaperu raoe tri put na dan, a tri put se maže 
Antoni-balzaraom, Sto se kupi u ljekarni. 

Kad je crveni vjetar. 
Uzme se suha lanena krpa, natire se kamforom i privija^ 
češće mijenjajući. 

Kad je uboj, 
Uzme 36 hreua pa ae situo izerenda, a ma vi se ćage naboca 
iglom, pomaže medom, te se po među pospe malo hrena. Da hren 
ne bi priio, podmetne ae ua uboj malo tanke krpice, a po njoj 
se privali papir s medom i hrenom. Još na uboj udaraju jareću 
kožu. Kao treće sredstvo upotrebi) uje se zečija glava. Ona se na- 
ime cijela stuj^e^ pospe krupnom soli, pa se privije. Dobro f^iui i 
sa soli stuče »i i privijeni crveni luk. 

Kad je naboj na nozi. 
Kuhati bijeli grah, pa u onoj vodi pariti nogu, na kojoj je 
naboj. 

Kad je lišaj. 
Da li^j progjej uzima se zivt iz čibuka i njim se po malo 
maže nekoliko puta. 

Kad je i&ap po koži. 
Da isap po koži progje, dobro je mazati i trti jakim sirćetom. 

Kad je sugreb. 
Po tare se ntz izasuto udo komadom koj uskog pokrovea, pa 
se onaj komad pokrovea hiti preko kuće. 

Kad su bradavice. 
Glavicu crvenoga luka razrezati pa potrljati bradavice, onda 
opet crvenom svilom svezati glavicu u cijelo i zakopati u zemlju. 
Pomoglo je takogjer, kad su se saprale bradavice vodom, fito je 
konj povraća iz usta, kad pije vodu. 



I 



_ 110 — 

Da se povufie vatra. 

Umutiti bjelanjak sa koiuadom Sapa, onda metnuti na vlakno, 
pa priviti na dlane i na tabane. 

Kad je atiska u prsima. 

Na bocka se plavi papir, poape se prosijan im tamjanom, polije 
rumom i met^e na prsi. 

Gat ka o b radar i čama. 

Kad dvoje jaše na jednom konju, neka se rekne: „Jaše dvoje 
zaaebice, noae moje bradaviccj** a prama njima otresati s ruke. 

Izbrojiti bradavice, pa na lijepom Stapit^u zarezati oniko puta, 
koliko ima brudaviea. pa Štapić bacati srdje na raskršće, Ko nagje 
i odnese šrapićj onaj de odnijeti i hradavice, 

Doklen gdje u ku^^ni ima bolesnik, dotle n ga obilazi rodbina, 
susjedi i prijatelji kazuj u<^i Sto kakve lijekove, za koje misle^ da 
bi mogli pomoći bolesniku. Kako ljudi većinom rade po danu, 
manje mogu obilaziti bolesnike po danu. Ljudi toj kršćanskoj duž- 
nosti naspram bližjijega udovoljavaju a večera, kad mogu dulje 
posjediti i s bolesnikom se porazgoviirati. Žene obilaze bolesnika, 
kad god mogu. Malo kad koja žejia ide obilaziti bolesnika bez 
oblažaja. Kao oblaS^aj nose se ; limunovi, naran&e, kahva i Sefter. 
A ako je u bolesnikovoj kući po trebaj da bude i pića za podvorbu 
posjetuikaj onda ko može i koliko može, poue»e ili poSaljc pića, 
kakva hoće. Cesto je ii bolesnikovoj kući jedna ženska glava, pa 
joj je nemoguće na sve poslove doprijetiti, ili je možda žena sama 
bolesna, U ovakim ^slučajevima priako^.e i pripomognu rogjakinje i 
Busjetke. Iz rodbinskih se i susjednih kuM vrlo rado sjećaju bo- 
lesnika i raznim jelima, a osobito kad se zna, koje jelo bolesnik 
jede rado, a isto se jelo u kojoj kući gotovi. Mnogi put ode koja 
žena sama, ili poSalje koga mlagjega, da upita, da li je bolesniku 
po volji jelo, koje ona onog časa u svojoj kući gotovi, pa da mu 
fie spremi, I pri podvorbi posjetnika, ustreba li, pripomažu rogja- 
kinje i Busjetke. NaS je hrvatski narod uvjeren, da čini dobro 
djelo, ako za vrijeme bolovanja o^iobito pazi i obilazi bolesnika, a 
drži kao nešto ružno ili nedostojno, ostavljati ga sama, bez obziraj 



• di^liL- 



i 




— 111 ~ 

je li bolest opasna i prelazna ili ne, JoS ogromna veAina Iirvatafcog 
Darofia u Bosni i Hercegovini ne vjeruje žal i bože j da ima bolesti, 
koje mogu prelaziti h bolesnika na drnge zdrave osobe, pa to biva 
uzrok; a koga se mooga te^ka bolest Siri, mjetito da joj ae čuvanjem 
na pnt staje. 



k 



V 



E. Smrt i pokop. 

Od Bnirti ĐemH. lijeka. 
Hf'v. narodna rij&Č, 

Gdje god je n kui^i bolesnik, nastoje tiknćaiii, da mu pomogDt» 
zborom i tvorom. NiSta se ne propustu 6to bi moglo biti od kori&tk 
a da B€ ue upotrijebi. Ako pak svi savjeti, svi lijekovi, ue mogu 
pomoći, ni]eau u stanju bolesniku zdravlja popraviti, onda mu ne 
preostaje ino, aego ae pripremati na rastanak sa ovijem svijetom. 
Valja mu dakle očekivati smrtni čas, koji nikog ne proJazi, Prva 
je i najsvetija dužnost ukućana gledati nklonuti bolesnika^ da se 
opremi sa svetim Bakramentima umirućib, to jgst, da mu se zoviie 
svećenik, koji će ga ispovjedati, prićestiti i svetim uljem pomazati. 
Mnogi se bolesnik ne plaši smrti, on je Seka spokojno, pa sam traži, 
da mu se svećenik Što ^Sće poziva, neka se za uj Bogu moli. Samo 
bolesnik, koji ae plaši smrti, teže ae odlućuje na pozivanje aveće- 

^ nika, osim kad već nastupe zadnji časovi, a tim se odvlaćenjem 

dogagja, da gdje koji presele s'ovog svijeta u vjernost, neprovi- 
gjeni svet otajstvima umirućih. Imadou volju i odluku, ali ih smrt 
prepiijpći. Dokle je god bolesnik pri Ćiatoj i potpunoj samosvijesti, 
ukućani ga razgovaraju, tjeSeć ga nadom u ozdravljenje* Osjetiv 
pak 3ve više i viSe malaksanje svojih tjelesnih i duSevuih sila, 
okuplja okolo sebe svoje mile i drage, te ae s njima opraSta izjav- 

; Ijnjući im uz to svoju pošljednu volju kao pravilo, kojeg se imadu 

»držati u življeuju i vladanju iza njegove smrti. Želi li bolesnik, da 
po njegovoj ftmrti bude njegova zadnja volja u svem i svaćem do- 
stoino izvrseuSj to će radi veće sigurnosti zovnuti mjeaoog sveće- 
nika, te dvojicu, trojicu ljudi, pa u njihovoj prisutnosti, a pred 
evom čeljadi, koje ac tiče, oćitovati svoju pošljeduu volju, ^o jest 
biće sastavljena i napisana oporuka ili testamenaL Da ae bi možda 
radi oporuke bilo kasnije svagje, jal drugih kakvih neprilika, po- 
zove se takogjer izaslanik od strane »uda, te će prisustvo vati, kad 



f 



r 



— 113 .— 




'{ 



se opomka sastavlja. Mlagjima je dužnost, dok je stariji pri samo- 
evijeati, pristupati mu, ljubiti ga u ruku, iskati oprost i blagoslov. 
Pred Sto se opazi, da bolesnik počinje prevraćati svijest i da su 
mu već zadnji Čaši života odbrojeni, zapaliće se blagoslovljena vo- 
dtaoa svijeća, te metnuti bolesniku sa strane ili iznad glave tako, 
kako je boleBnik nikako ne može opaziti, ako bi mu se po čem 
svijest povratila. Može tko svijeću pokraj bolesnika držati, pa je ;^! 

truuti, kad dolazi bolesnik k sebi, da se ne straši, a prižižati je, 
kad se bolesuik zanosi. Tako se mora biti oprezno sve, dok se bo- 
lesnik B dugom ne rastavi. Desi se, pa više puta bolesnik zamre od 
teSkiL bolova, s toga se kršćanski mrtvaci nigdje ne ukapaju prije, 
nego progja 24 sata nakon smrti. Za osvjedočenje, je li bolesnik 
zbilja izdahnuo, poslužuje se narod ogledalom. Uzme se naime ogle- 
dalo, otare se, što se bolje može, te se prinese i drži nekoliko časa 
pred ustima dotične osobe. Je li se duša odijelila od tijela, ne će 
se na staklu od ogledala ništa opaziti, to jest, biće posve čisto. 
Nije li se pak još duša s tijelom rastala, onda će se staklo od 
ogledala ovlažiti i to je znak, da je duša u tijelu i da je bolesna 
osoba samo zamrla, pa treba čeknuti, dok se povrati ili izdabne. 
Općeniti je kršćanski običaj, kad tko umre, odmah oglasiti crkvenim 
zvonima. Umre li tko po noći, oglašuje se slijedeći dan iz jutra 
rano. Po pimrti valja umrlog srediti i opremiti. U Bosni i Herce- 
govini prije svega okupaju umrloga mlakom vodom, čistom krpom 
i aafunnm. Muške mrtvace kupaju i oblače stariji oženjeni ljudi, a 
ženske mrtvace opet starije žene. Posušiv dobro mrtvo, okupano 
tijelo, oblače na nj najljepše donje i gornje haljine, što ih ima. 
Oprema glave ide prama tome, kakva je umrla osoba muška ili 
ženska. Koja žena ima dobro uzdržanu vjenčanu opremu, biće u 
vjerjčanu opremu obučena i u njoj pokopana. Potpuno opremljena 
mrtvaca unesu u sobu i smjeste na odregjeno mjesto, gdje ostane 
£4 sata. Mrtvačka se postelja, bilo dušek ili krevet, uredi što ljepše 
i čistije. Ostanu li slučajno iza kupanja i oblačenja mrtvacu otvo- 
rene oči, sklopiće mu ih tko god i metnuti po novčić na gornje 
kapke, da na njima koji čas postoje, dok se kapci priklope, a po 
tom ae novčići odstrane. Da ne bi usta ostala otvorena, ispresavija 
se marama, te se njome ispod brade pod veže, a krajevi se marame 
svezu povrh glave. Ruke su mrtvacu na prsima prekrštene. Gdje 






V 



\ 




— 114 — 

6U ruke prekr^tone, ondje ee iznad njih metne križić ili kakva 
sveta sličica. Po jastuku se s desne i lijeve strane glave pomei^a 
lijepe graoate če vrtne* Tijelo je mrtvaca pokriveno sve do prekr- 
Stenih ruku bijelim pokrovom. Kad ae Sto potrebno za mrtvaca ku- 
puje u čarSiji, nije lijepo ejenkati ae, a doma(ii trgovae, kad zna, 
zašto je, ne će ni precijeniti- Za vrijeme od 24 sata može mrtvačka 
postelja biti smjeStena posred sobe ili pri kraju do kojeg zida. 
Svakako se pri smještanju uzima u obzir, da oataae dosta prostom 
za one, koji ćfi kod mrtvaca sjediti. Kroz sva 24 aata, što mrtvac 
leŽij gori mu neprestano svijeća iznad glave, a nema li mje^t^ij 
onda pored glave. Osim Sto kućna Čeljad borave uz mrtvaca, makar 
na izmjenično, dolazi takogjer u kuću žalosti bližnja i daljoa rod- 
bina, te komSije, znanci i prijatelji. Kako se tko, stupajući u kuću, 
suareta s pojedinim, ožalošćenim Članovima rodbine umrloga, tako 
im svatko odmah izriče svoje sažaljenje riječima: ^Da je zdravo 
glava, a mrtvima pokoj vječni!^ Na to od njihove strane slijede 
pojedini odgovori : „Da sn zdravo prijatelji 1" Po izrečenom s«* sa- 
žaljenju ide mrtvačkoj postelji. DoSav do nje, prva je đnžuoat pre- 
krstiti ae, a pošto većinom stoji gdje na pogodnom mjestu blizu 
mrtvaca findžan ili ČASa b blagoslovljenom vodom i grančicom mas- 
line, ružmarina ili bosioka, to je slobodno svakome, tko hoće, po- 
škropiti mrtvaca, mahnuv iznad njeg u nakrst grančicom, nmočeoom 
prije toga u blagoslovljenu vodu. Iza tog je druga dužnost kleknuti, 
te se pomoliti Bogu za upokojenje duše umrle osobe. Tako cijeli 
dan dolazi narod mrtvacu : neki prije, neki po3lje, a u kući budu 
poaluženi ČaSom rakije s tabaka. Jedino uijc lijepo, da nad mrtvaca 
ide mlada udata žena^ kojoj nije po vjenčanju mašila prva godina, 
a pogotovo onda ne, ako je mlada žena bremeSna. Ovo ne će biti 
niti gatka, niti Bog zna Sto drugo, nego se hoće time jednostavno 
mlade žene odvratiti od takovih pohoda, da ne bi Sto možda na 
njih zlo djelovalo, gledajući mrtvo tijelo, ili da se ne bi prestravile. 
Jedna jedina prazno vjernica postoji, dok mrtvac leži, a ta je, Sto 
se strogo paai, da ne bi &to živa preko njeg prešlo, a osobito, da 
ga ne bi otklen preskočila ma(^ka, jer bi se mogao mrtvac po praz- 
novjerju po vukodlaci ti. Kroz cijelu se noć mrtvac ne ostavlja sam. 
Svaki čas ima netko uza nj. Gdje nema u kući prostorija, ondje 
avi, koji te noći dolaze, sjede u istoj sobi, gdje je mrtvac. U kući 



r 



— 115 — 

^ak 8 više prostorija, odredi se koja prostorija za sjedenje. Tamo 
dolaze i sjede ljudi, poSto sa bili kod mrtvaca i Boga se pomolili. 
Žene sjede a sobi kod mrtvaca, moleći se Boga, ili se posve tiho 
razgovarajući. Ove se noći šalju umorni i ožalošćeni ukućani, da 
iLcdiko mognu prilegnu i odmore se, a svi ostali sjede. Gdje sii 
ljudi sami u sobi, tu se duhani, razgovara i pripovijeda, a isto to 
isve biva, kad su ljudi i žene zajedno u jednoj sobi kod mrtvaca. 
Od vremena, do vremena poslužuju sjedioce crnom kahvom, a uno- 
se se na tabaku napanjene čaše : neke vinom, neke rakijoifl, a svak 
«e poslužuje onim, čim mu je volja. Razgovaranje je i posluživanje 
nužno, jer se time razbija san, a prikraćuje noć. Sutra dan će u 
odregjene sate oglasiti crkvena zvona vrijeme pokopa ili sprovoda. 
Tko želi mrtvaca pratiti od kuće žalosti do hladna groba, taj hiti 
dotičnoj kaci, što je običaj po cijelom kršćanskom svijetu, kao i 
i;o, da svećenik u prisutnosti sviju moli najprije nad mrtvacem pro- 
pisane mrtvačke molitve, pa ga blagoslovi, oškropiv ga svetom 
vodom. Nije li prije toga bio mrtvac postavljen u sanduk, onda ga 
pripravljen sanduk čeka, te će u nj biti položen iza molitve i bla- 
goslova svećeničkoga. Do nedavno bješe po nekim mjestima uobi- 
-^jeno nositi mrtvace u otvorenom sanduku, što je, može se reći 
već sasvim prestalo, a i posve je opravdano sa zdravstvenih razloga. 
Kako mora biti, onako se dakle mora i raditi. Spustiv dvojica 
{judi mrtvaca u sanduk, odmah se sanduk priklopi, a pokrovac 
•prikuje, fe nema više otkivanja. Dok se ovo sve svršilo, okupljeni 
xie pratioci po bosanskom običaju biti posluženi čašicom rakije. 
Dalje po općim kršćanskim obredima kad je sve spremno na pola- 
zak, najprije polazi dječak noseći križ, za križem idu ostali dječaci 
noseći zapaljene svijeće ili čirake sa zapaljenim svijećama. Od naj- 
zadnje dvojice dječaka nosi jedan kadionicu i tamjan, a drugi po- 
sudu sa svetom vodom. Iza njih ide svećenik, obučen u žalobna 
<5rkvenu odoru, moleći propisane mrtvačke molitve. Za svećenikom 
nose ljudi sanduk, te se, noseći ga, mijenjaju od čas, do čas, radi 
olakšice. Odmah za sandukom ide rodbina i ostali pratioci. Po Her- 
-cegovini je istom u novije doba uveden običaj, da mrtvaca prati do 
na groblje takogjer ženski svijet. Prije toga običaja, koliko se 
sjećam, ne bijaše. Ženski bi svijet ostajao kod kuće, nabrajajući i 
plačući za pokojnikom.* Krećući sprovod od doma put groblja. moŽe 



— 116 — 

V9 1 u crkvu s mrtvacom svrnuti, a može i ne svrnuti, jer ov<k 
Bije strogo obvezana dužnost. Svrne li se pak u crkvu, onda će u 
crkvi opet svećenik moliti nad mrtvacem neke propisaue molitve^ 
blagosloviti sanduk, te će sprovod poći dalje. Svećenik ae neprestaBO^' 
moli ptitem. Od doma do groblja prati sprovod takogjer glas crk- 
venih zvona. Prije nego sprovod stigne na groblje, bude grob ia- 
kopan i uregjen. Za kršćanske se mrtvace kopaju duboki grobovL. 
Dubina najplićega groba iznosi barem kolik uzrast odrasla čovjeka,, 
a više puta dubina nadmašuje ljudski boj. Jo3 su malo gdje po 
Bosni i Hercegovini u običaju stalni ljudi, koji grobove kopaju i 
groblje nadziru. Kad je u kom mjestu stalan grobar, onda mu se 
za kopanje groba plati propisana pristojba. Tko u Bosni i Herce- 
govini kopa grob, taj ili je SisLU pokojnikove rodbine^ susjed iti 
prijatelj i čini to viSe iz ljubavi i svoje dobre volje, nego za k&kvu 
pLiću. Kopa li grob kakav osve siromašan čovjek, dadne mu u 
novcu, tko šta hoće, a ne dadne li mu se ništa, ne će ni tražiti.. 
Jedino će iza sprovoda, ako je taj bio prije podne, otići pokojni- 
kovoj kući, gdje će mu se dati, da što popije i da ru^a. Ako je 
sprovod bio iza podne, onda će otići na večeru. DoSav sprovod A<y 
mjesta, gdje je grob iskopan, spusti se sanduk s mrtvacem pokraj 
groba duljinu uz duljinom groba, kako će se lakSe moći prihvatiti 
i u zemlju spustiti. Kod groba moli svećenik nad mrtvacem, bla- 
goslovi grob i sanduk, a po tom se spušta sanduk u zemlju. Na 
spušteni sanduk baci najprije svećenik malo zemljo a lopate, kf>iu 
mu tko god od prisutnih doda. Poslije svećenika će svaki od pri- 
sutnih baciti makar po grumen zemlje u grob. Kad su se svi ob- 
redali, moli svećenik u zajednici s prisutnima kratku molitvu aa 
upokojenje duše umrloga i svih umrlih uopće. Po dovršenoj se mo- 
litvi vraćaju pratioci s groblja, a ostane nekoliko ljudi, koji grob 
zagrnu i urede, te udare obično drveni križ umrlome iznad gUve 
8 naznačenim njegovim imenom, da se zna, tko u grobu po^va. S 
pratiocima se vraćaju i djeca kući. Pozivanje djece na ftprovod 
zavisi o stanju i imanju, te dostojanstvu pokojnika i njegove rod* 
bine. ćim je tko u boljem stanju, tim će biti više djece pozvano^ 
Odveć siromašni pozivaju dvoje, a najviše četvero djece. Ovcnae je 
razlog, što iza svršena sprovoda po mnogim mjestima valja svu 
djecu darovati. Pogledom na ovo darivanje djece ue vladaju ni po 



~ 117 — 

'Svoj Bosni jednaki običaji, nego se Sto gdje podudaraju s običajima 
m. Hercegovini; naime: svakom se djetetu dadne neka malenkost u 
oovcu, no ni ovo davanje ne postoji po svoj Bosni i Hercegovini. 
Na više se mjesta ne daje 'djeci ništa. Grdje je mnogo djece na 
liprovodu, a običaj je djeci što dati, ondje se dadne samo onoj 
-djeci, koja su nosila svijeće ili čirake, a ostaloj ne. Nego osim toga 
n nekim mjestima imućniji još svezu po rubac o svaki čirak. Koje 
dijete nosi čirak, njemu poslije sprovoda pripada rubac. Gdje 
Tiibac ne vežu o čirak, ondje dadnu po rubac svećeniku i djeci, te 
ih nose u ruci okolo svijeće i poslije su rupci njihovi. I marama 
"Sto se veže i nosi o crkvenom križu pred sprovodom, pripada onom 
dječaku, što križ nosi. Mjesto rupca ili marame prebace po nekim 
^mjestima preko crkvenog križa najljepšu novu svilenu košulju, koja 
nakon sprovoda pripada svećeniku, koji prati mrtvaca. — Nije još 
do sada po svim gradovima pao običaj, slati jelo i piće na groblje, 
^ad tko umre. No nadati se je, da će tom običaju i po mjestima, 
gdje još opstoji, u brzo posve nestati traga. Takvog običaja nije bilo 
niti ga ima po Hercegovini. U Hercegovini se je sav trošak sastojao 
n tom, što se u vrijeme pokopa opremila na groblje po jedna boca 
Tina i rakije s malo mezeta. Kad se ljudi spremaju polaziti s groblja, 
onaj, tko je piće đonio, poreda po tabaku čaše vinske i rakinskei 
napunivši ih, ponudi svakoga od ljudi redom. Na tabaku stoji u 
ime mezeta na tasiću izmiješanog suha grožgja s grumenčićima še- 
"ćera i suhim smokvama. Pri polasku netko uzme čašu vina, netko 
čašu rakije, a mnogi budu, koji ne uzmu ništa, nego odmah idu 
za svojim poslom. U Bosni je to sasvim drukčije. Tu se, osim ža- 
losti u onoj kući, gdje je mrtvac, moraju u dan pokopa goto viti 
silna raznovrsna jela i kupovati mnogo piće, što će se spremati na 
groblje, kao da je. Bog zna, kakovo veselje, a ne žalost. Ovo je 
baš posve neumjesno, jer mnogi zahvati odviše koju čašu vina ili 
rakije, pa tu onda nema onog, što je glavno, to jest, nema ni spo- 
mene o molitvi za dušu pokojnikovu, nego se mjesto molitve jede 
i pije. Pa kao da je malo, što se jelo i piće šalje na groblje, već 
se opet po mnogim mjestima svraćaju s groblja sve žene pokojni- 
kovoj kući, te tu budu poslužene slatkom, čašicom rakije, urmaši- 
-cama i crnom kahvom. Istom se onda razilaze svojim kućama. — 
-Slijedeći se dan po pokopu daju prije podne u nekim mjestima za- 



.— 118 — 

đušnice za pokojnika. Taj isti dao počnu pokojnikovim ukui^Ariima. 
dolaziti žene na žalost, noseći svaka što god sobom kao : limunova, 
naranača, kahve, šećera, a često gdjegdje i po bočicu rakije. I na 
žalosti ne može proći bez posluživanja. Naprotiv gornjem lijep j& 
pak običaj po nekojim mjestima Bosne i Hercegovine, gdje svaka 
obitelj pokojnikove rodbine šalje nj^egovoj čeljadi u prve dane naj- 
veće žalosti, neka gotov ručak, neka gotovu večeru, dok ee cijela 
rodbina ne obredi. Kršćanska je dužnost sjećati se što ^ešće molhvom 
duše svojih umrlih. I kad tko usnije koga od svojih mrtvih, li]epo 
je, pomoliti se Bogu za njegovu dušu, ili platiti, da se za nj misa 
rekne, a može se i u crkvu spremiti voštena svijeća ili zejtina, na- 
mjeniv za umrlu dušu. Dan spominjanja i molitve za avtj mrtve 
uopće jest 2. dan studenoga mjeseca svake godine. Tog se dana 
obdržaju molitve po kršćanskim crkvama širom čitavoga svijeta za 
sve pravovjerne umrle duše. Negdje na Dušni dan, negdje uoči 
Dušnog dana ide kršćanski svijet na groblje moliti se za duše svojili 
pokojnika, paleći im svijeće po grobovima i škropeći grobove sve- 
tom vodom. 



/ 



Razno. 

Naš hrvateki narod katoličke vjere drži, da svakom čovjeku 
za života sjedi na desnom ramenu angjeo čuvar, a na lijevom ra- 
menu sotona ili zli duh, pa dok čovjeka sjedne strane angjeo čuva 
i na dobro upućuje, s druge ga strane zli duh od svakog dobra od- 
vraća i na zlo upućuje. Po smrti dolazi duša na rajska vrata, koja 
čuva sv. Petar, jer je njemu dao Isus ključe od raja. Sv. pak Mi- 
hovil ima terezije, na koje mjeri dobra i zla djela, što ih je čuvjek 
učinio za života. Blago ooom, u kojega na tereziji pretegnu dobra 
djela, a teško onome, u kojega zla djela pretegnu. Pr\ri će otići u 
raj, a drugi u pakao. ovom se obično najviše govori, kad se 
sjedi uz mrtvaca, a i u razne je molitve upleteno. 

I za ostale zgode u životu ima narod obilno gradiva, kojim 
se slnži od prilike do prilike. Tako se katkad u većem ili manjem 
društvu vozi razgovor o kojekakvim utvarama i prikazama, kao o: 
mori, vještici, vili i vukodlaku. 

Prikaza. 

Jedne je noći duvao jaki sjever. Rano iza ponoći pogju dva 
ribara niz rijeku prama južnoj strani. Izašav iz grada im^di su 
proći putem izmegju dva groblja. Na domak groblja izvalja se ueSto 
crno pred njih na put, pa se stane kotrljati. Kotrljajući se, bivalo 
je sad bijelo, sad crno. Ribari se prepali, ali se nijesu htjeli vrittiti, 
VQĆ su išli naprijed. Ona prikaza skrene k jednome groblju, a oni 
prolete, što su brže mogli i umaknu sretno. Kad se pred podne 
vraćali kući iz lova istim putem, dogovore se, da će se u ouo 
groblje svrnuti i pogledati, iz kog je groba bila ona prikazjtA. Si- 
gurno su držali, da će na kojena grobu naći izlaz i ulaz, pa poznati 
po tome. Kad su naljegli izmegju groblja, opaze ovelik smotak 
drače i o njem komad krpetine, a to na tlima uz ogradu baš onog 
groblja, prema kome je prikaza skrenula. Vjetar je dakle u noći 
pred njima kotrljao putem onaj smotak drače s krpetinom, pa je i 
bilo nekad bijelo, nekad crno, dok nije vjetar s puta smaknuo. 



— 120 - 




Ovake i slične stvari nijesu drugo, nego praznovjerje, u koje 
niko pametan ne vjeruje, ali ipak neuk narod o tom govori 3 naj^ 
većim uvjerenjem. 

Uz praznovjerje se u društvima pripovijeda i druga veaela 
šala, a često i poučna. 

Ovca i kokoš. 

Hranio nekakav čovjek ovcu i kokoš. Dok je ovca potrolila 
braneći se tovar sijena, dotle je kokoš rasčeprkala tovar žita. I 
taman kad je htjela snijeti jaje, onda je uginula, a ovca je objanjila 
janje i ostala u životu hodajući s janjetom. 

Dva kuma. 

Došao jedan kum u goste drugome i zasjeo dugo vremena i 
ne spominjući ma išta o odlasku. Kum gosta častio i dvorio, ama 
mu pri kraju i dosadilo, a kum ne će da ide. Da se varkom liši 
gosta, pozove ga na uskakivanje s kućnog praga misleći pri tom 
kad gost skoči pred kuću, brže bolje zatvoriti kućna vrata. Go^t 
pristane na uskakivanje. Domaćin skoči prvi podobro s praga pred 
kuću, a kum, gost, skoči mjesto s praga pred kuću, s praga natrag 
u kuću. Nije se dao prevariti. 

Lisica i novine. 

Išla lisica putem pa našla novine. Uzme novine, pa okreui. 
pa prevrni, dok se razljuti, te ih hitne šapom pod put. Išao putem 
čovjek u susret lisici gledaj uć, šta je uradila s novinama. Suuretavši 
se s njome upita je: „Zašto ti teto, onako Ijutito baci uoviue pod 
put?" „Ah zašto", odvrati teta, „jer u njima bjeSe šdre dosta, a 
izjesti ništa". 

Jež i vino. 

Zatrebalo za božić vina. Dadnu ježu sud, i od ode po vino. 
Dogje s vinom istom o Jurjevdanu. Ulazeći preko praga u kuću, 
prevali se i prolije vino. A onda će na to onako srdito : „Bor ubio 
i tu vašu prešu !" 

U društvima se ne samo pripovijeda, nego se i pjeva. Osobito 
pjeva mlagjarija, a imenito djevojke, kad ih je više u druStvu, pa 
bile one same po danu ili u večer sa starijim skupa. Pjesmu otpo- 
činju same, ili ih na to potaknu stariji pripomenuvši : „Hajde, dje- 
vojke, malo zapjevajte." I dok djevojke pjevaju, stariji ih rado 
slušaju. 



r 






— 121 — 

Trgovac djevojka. 
Ja na brdo, a sunce za brdo, 
Kad na brda zaspala djevojka, 
Pod glavom joj snppak djeteline. 
Svezah konja za jelu zelenu, 
A sokola na jelovu granu. 
Malo trenuh, pa se brzo prenuh, 
Kad mi nema. konja ni sokola. 
Niti ima lijepe djevojke. 
Tjerali traga do Novog Pazara, 
I tu nagjoh lijepu djevojku. 
Gdje prodaje konja i sokola. 
Konja daje za dobra junaka, 
A sokola za oči junačke. 

Ivo i Mara. 

Platno snuje plemenita Mara, 
U zelenoj bašči pod narančom. 
Tuda Ivo Sečuć prohodio, 
Lijepoj se Mari našalio. 
Našalio i namaskario: 
„Dušo Mure prisnuj mi rukave'*. 
— „Hoću, Ivo, i stan i rukave^ 
Svekru babi u bošči haljine. 
Svekrvici svilenu košulju". 

Nesihović Ivo. 
Vezak vezla Mara materina. 
Do nje sio Nesihović Ivo, 
Broji Mari po gjergjefu grane: 
Tridest grana, četrdeset lala. 
U to kucnu halka na vratima, 
Al to Marin iz čaršije babo. 
Prepade se Nesihović Ivo, 
Pa kroz pendžer napolje skočio. 
Junak bio, ništa ne slomio, 
Već desnicu u ramenu ruku 
I lijevu nogu u koljenu. 



— 122 — 

Sarajlija i Mostarlija- 
U Sarajvu pokraj Latinluka, 
Prodaje se zelena đolama. 
Kupuje je Ivo Sarajlija, 
Nadmiće se Niko Mostarlija, 
Njemu veli Ivo Sarajlija: 
„Odmakni se, Niko Mostarlija^ 
Puna mi je šarka o rameou, 
Moja mi je seka napunila, 
Puneći je riječi govorila: 
„Ova puška na daleko pukla, 
I ubila Niku Mostarliju". 
Mnogo puta i ozbiljne razgovore narod zaslagjuje podesnim poslo- 
vicama, rečenicama iz frazeologije, upadicama i zagoDetkama, te evo 
po gdjekoja i iz tog blaga narodnih hrvatskih umotvorina. 
Iz f razeologij e. 
Koza krep, brdu rep. (Ko se drži više nego Sto može). 
Kao da mu deveti psima melje. (Kaže se oholici). 
Kao da mu je vrana mozak popila. (Kaže ae neđosjetljivu). 
Majka Todu podigla na modu. (Kad se atara nošnja zamje> 
nj uje novom.) 

Kao da mu mengjuh u uho zahode. (Kad ko naglo zašuti). 
Kuća se zatvorila mrtvačkim rogom. (Kad sve u kući pomre), 
I kokoš kaže: kako — ko. (Kad se hoće reći, ■ da svi ljudi 
ne misle jednako). 

Da stane na banska vrata, han bi zatvorila. (Veli se ružaoj 
ženskoj osobi). 

Nikud majci, nikud u djevere. (Kad ko nema roda). 
S kiše na krupu. (Sa zla na gore). 
Pristao kao čičak za jaje. (Kad ko zašto ne priliči). 
Nebi mu bumbar glavu za tri dni obletio. {Kad ko ima veliku 
i debelu glavu, a lijen je u radu). 
Izuo opanke. (Kad ko umre). 

Cvili kao guja u procijepu. (Kad ko pkče i nabraja). 
Hrve se kao Karavlah s megjedom. (Kad se ko bori s kak^ 
vom nevoljom). 



I 



r 



^ 123 — 

Igra međo u mahali, i u nas će doći. (Kad se pojavljuje gdje 
kakova novost). 

Jezetaj, ne ruketaj. (Zbori, a rakom ne diraj). 
Nasjela mu krv na oči. (Kad je ko na zlo spreman). 
Hiti kao spućen. (Kad je ko lijen). 
Poslovice. 
Udri po šiji boli po vratu. Dok ja svakom ejvala, osta glava 
ćelava. Kad u nebu grmi, svak se sebi boji. Uzmi vraga radi blaga, 
blaga nesta, a vrag osta. Potegni komarcu nogu, riknuše i crijeva. 
Ko sluša svakoga, zlo čini ; ko ne sluša nikoga, čini još gore. I zid 
uho ima. Ko umije, njemu dvije; ko ne umije ne će ni jedne. 
Valja preskočiti, pa onda reći: hop! Sedam kraljeva vijeće vijećalo, 
kad u jutro na božiju bilo. 

Gatalice. 
Kad uho zvoni. (Doći će glas). 
Kad svrbi lijevi dlan. (Primiće se novaca). 
Kad svrbi desni dlan. (Davaće se novaca). 
Kad svrbi nos. (Biće Ijutine). 

Kad se štuca. (Neko spominje). * 

Kad je jašterica ili laživica na jeziku. (Neko dotičnog ogovara). 
Kad na koga pane konjska muha. (Biće putovanja). 
Kad pri jelu pane zalogajNTNeko JQ od rodbine gladan). 
Kad švraka kreči na kući. (Neko će doći). 
Kad pijevac u nevrijeme pjeva. (Biće promjene u vrem 

Zagonetke. 
Manje od oraha, teže od tovara. (Ugljen vatre). 
Bijelo kao sir, repato kao miš. (Repa). 
Crno maleno, po srijedi taneno. (Mrav). 

U našega soldata puške od zlata. (Struk kukuruza s klipovima)* 
Devet se baba po ledu plaža. (Uštipci na maslu). 

Pitalice. 
Gdje je sredina svijeta? (Gdje čovjek stoji). 
Ko je ostario? (Ko je umro). 
Sto na svašto pada? (Ime). 
Sto hoda na glavi? (Ćavao u potkovi). 
Sto putuje na legjima? (Lagja). 
U šta je uho na legjima? (Sača ili peke). 



r 



— 124 — 

Upadice. 
DuSo si mi draga. Dašo si mi medena. Dragane moj. Janje 
si mi moje. Pobratime ti mi si. Dragi moj jarane. Jabubo si me- 
dena. Zlatane moj. Prijatelja dragoviću. Drago si moje janje. 
Jarane si moj. Jabuko si moja. Dobar si čovječe. Po Bogu si brate. 
Moj prljane. Sokole moj. 




i 



r 



SADRŽAJ. 



Strana 

Predgovor 3 

Uvod 6 

Kuća i naselje 7 

Život i običaji uopće . 10 

Porod i djetinjstvo 57 

Zagleđanje i aSikovanje 71 

ProSnja i svadba . 81 

Bolovanje i liječenje 100 

Smrt i pokop 112 

Eazno 119 



1 



.rQ 



•'-^ 



«^ .^..1 »»fc.! 



■.■;^..*y'**'W»^':N"^'' ^ - ■ — ' " ' ' ~ ''■^■' 



•sT.* ■*'• 



V 



f 



I 

f 



I 



I 






f - —^ 



This book should be returned to 
the Library on or before the last date 
stamped below- 

A fine is incurred by retaining it 
beyond the specified time. 

Please return promptly. 




■~^ 



/