Google
This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct
to make the world's books discoverablc onlinc.
It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct
to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr.
Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc
publishcr to a library and rmally to you.
Usage guidelines
Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automatcd querying.
We also ask that you:
+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.
+ Refrainfrom automated querying Do nol send automatcd queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.
+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout this project andhelping them lind
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.
+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countrics. Whethcr a book is still in copyright varies from country to country, and wc can'l offcr guidancc on whelhcr any speciflc use of
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite seveie.
About Google Book Search
Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web
at |http : //books . google . com/|
I
^5RA«i^'
1
EfM^
CARl RUSIJE.
Izpisan od Arkimandrite ANTONIE KATIFORA a preveden u jezik
hrvatski s malim nadodanjem
od
0. F. Aleksandra Tomikovicha,
franciskana države Kajiistransko.
„Utištcii u Osika 1794."
Na novo ga izdaje
ministerialni tajnik i privr. predstojnik VIII. odielenja pri kr. ugarskom ministarstvu
za zemaljsku obranu, i član ug, prirodoslovnoga družtva.
•
-o6flf^7^*»t>'-
U BUDAPESTI.
TISKOM VIKTORA HORNVANSKOGA.
1870.
. Kl Vi
VELEMOZNOMU GOSPODINU
kl*, ugarskomu doniobrauskoiiin podpukovuikii izvan službe.
ri*iyožalcUii raluc kolajuc
zaćastuoDiii clanii „lirvatsgoka pedagogiekoga ki^jiževnoga sbora^.
v/
NAK
SOBITA
TOVANJA
• / •
posvR'cuje
Izdavaoc,
Velenožni Gospođine!
Povoljni slučaj htjede, da mi dodje do rukuh ovo izvrstno
dielo, koje je godine 1794 prvi put sviet ugledalo, i koje je
od ono doba, do danas, za narod i narodnu književnost —
tako rekav — izgubljeno bilo.
TVOJA je zasluga vitežki podpukovnice ! da isto dielo sad
već nije pokriveno tamom zaborava ; — samo TVOJEM
domo- i rodoljubju, jedino TVOJOJ darežljivosti imam
ja, ima narod hrvatski i književnost mu zahvaliti, da je
„ŽIVOT PETRA VELIKOGA*^ na novo, te u ovako vom
sjajnom odielu svijet ugledao.
Mnogo je slavnih umotvorinah našega naroda, ne samo
uplivom kobnijeh vriemenah, nu često i nehatostju, česČe sto
nenadjoŠe dobrotvora, izbavitelja — nepovratno propalo.
TI Velemožni Gospodine! kao vriedni potomak TVOJIH
odličnih, narodnu knjigu i prosvietu uviek kriepko podupira-
jučih i promicajućih pređakah, — osobitom darežljivoštju
w
vračaš ugled trudu našega TOMIKOVICA, — uzskrisavaš
Petra velikoga na hrvatskom jeziku.
Primi dakle vrli rodoljube mojim glasom unapried zasluženo
priznanje, koje TI narod naš, uvjeren sam — uzkratiti neće,
te me dobrohotno izvini, Što sam se usudio — u znak osobita
štovanja i harnosti — knjigu ovu dičnim imenom TVOJIM
ukrasiti.
Tvoje Velemoznosti
sluga pouizan i iskreui štovatelj
Ivan pL Maršo-MaršovskL
9 * •
- '^.Klt'c'S^rSl
kfi
0. F. Aleksandra Tomikovicha.
loi god dobro promisli općena povieđanja, i događjaje svita, lasno će poznati
da je nebo hotilo ukazati zemlji kadkad nike duše od veliena i osobita srdca,
koje su samim naravnim udahnutjem bistrine urodjene, doJili na takvu izvr-
stitost od koga zanata i nauka, da su mogli služiti ostalima Ijudma ili kano
izgled od slidjenja, ili kano pridgled od čudjenja. Jedan ovakvi duh bio jest,
brez svake dvojbe, Petar veliki^ car Rusije^ koi, čini se, da je na
svitlost došao, da bude naslidnikom svoga carstva u vladanju jedan izvrstiti
izgled, i očima svega svita jedno čudo. On je jos od mladjani svoi godinah
ukazao, da je samo rodjen za učiniti sriene narode sebi podložite, što je
pravi i istiniti cilj, kuda se upraviti moraju svekolike misli jednoga dobroga
vladaoca. Ovi je oni samovladaoc osobiti, koi brez naučitelja, brez štivenja
knjigah, brez ikakve škule dvoranah, pače na sramotu od razpuštena odhra-
njenja, znao je po sam sebi izmisliti, i srieno svršiti onu veliku osnovu, da
uredi svoje države, da uljudi svoje podložnike, i da plemenit učini svoj narod,
koi je do onda bio neuljudan, da nereknem diviji. Princip istinito čudnovati,
nadaren od naravi s jednim razumom hitroumnim za iznaći stvari velike^ s
jednim brez slike srdcem za početije, i s jednom neumornom stalnostjom za
dovršitije. I prem ako je imao neizbrcjene zaprike, s -koima se je sveudilj
morao boriti, sa svim tim znao je razširiti kraine od svoga i onako priširo*
koga carstva, nadodavši mu države za toliko vrime posidovane od drugi
bližnji principah : znao je odabrati ugodno misto za usaditi jedan grad čudno*
vati, i privući onamo svukoliku trgovinu polunoćnu, učinivši ga u malo godi-
nah, da broi više od šesdeset hiljadah kucah, i svrhu četiri stotine hiljađah
pribivaocah, gdi su se prie jedva nahodile četiri kolibe siromaški ribarah:
VIII
znao je spraviti iz ništa strahovite flote, i staviti na more do šesđeset veliki
brodova bojni, i do osam stotinah galiah, osim neizbrojeni drugi manji ladjah:
znao je priobratiti ljude planinske i humske u vište mornare: uvesti međju
svoje čete uredbu i zanat vojnički: uzdignuti u svoih državah mudroskupštine
od svakovrstni naukah: urediti skupštine vida na priliku drugih u Europi dvo-
rovah: utvrditi zakon i zapovidi za činiti pravdu: privu(!*i u svoje carstvo po
bogati darovih različite zanadžie, koi ee služiti za ugodjenje i nakićenje va-
rošah; i što je mučnije bilo, probuditi crkvene od neznanja, zaduživši ih,
da se uče i da kanoti protiva svojoj volji naučni budu : znao je obratiti krivo-
božce, prignuvši ih, ne silom, veee po vrućoželjnima spasenja pripovidaocima,
da sažegu svoje bogove, i da zagrle viru krstjansku ; s jednom ričjom, znao
je učiniti slavan na svitu svoj narod, i neumrle u uspomeni došasti vikovah
svoje ime.
Neka se nevara, koi misli, da je ova osobitost bila samo od prvašnji vri-
menah, davati na svitlost ljude velike. I mi možemo reći ono, što je Tacit
rekao svoga vrimena :*) Non omnia apud priores mellora^ sed nostra quoque
aetas muUa laudis tmittinda poateris tulit. U našemu viku ledeno polunočje
imalo je dva viteza, koi se izporediti mogu sa svima, koje je u staro vrime
slavila Grčka i Latinska. Svaki razumio, da ja govorim od Karla XII. kralja
Svecke, i od Petra I. cara Moskovske. Bio je, istina jest, Karlo čudnovati
vitez, i svrhu sviuh, koje je za nikoliko vikovah vidila zemlja ! budući još u
cvatućoj svojoj dobi razbio vojske, podložio države, skinuo i dao po svojoj volji
' krune, uzstrašio Daniu, šatro Poljsku, pod harač metnuo Saksonsku, i strah stavio
u srdce svekolike Niemačke. Sa svim tim veći se od njega scini Petar veliki po
izpovidanju i oniuh istih, koi su pisali slavu Karla.*'*') Bazsuo je Karlo s malim
brojem Švekah mlogo veće čete Moskovah, ali onda, kada kod nji nie bio
veliki Petar, koi bi ih slobodio. Kada je pak došlo vrime. da se ova dva
viteza zajedno ogledaju, Petar je imao slavu ne samo, da pridobije, veće da
baš satare onoga, koi do onda u hiljadu vojevanjih nie kušao, niti znao, što će
to reći, biti pridobiven.
Ovoga slaTnosa viteza ilvot prikazujem ti ćastnl
štIoSel 11 Jezik Iliri j^kl-slavonski^ vlrno Izvadjjen iz
uiipomenali 9 koje su od njegova carstva na svltlont
fiall mlosl plsaoel u Englezkflii, u nriemaekcj 1 u
OlandeskoJ« Prve, koje nahodim, jesu one, koje je pisao u Londinu
jedan Englez imenom Ivan Pe9i*i\ koi kaže, da je bio u Moskovskoj na službi
cara za dvanaest godinah kano zemljomirac : ali budući on namirio se na nika
♦) Tacit. Annal. 3.
**) Voltaire praefat. histor. Caroli Xfl.
IX
prikorenja kod prvi službenikah onoga dvora, piše ne brez zavidosti i zlobe ;
niti ima obzir razglasivati kano dila istinita (osobito što se dotiče zakona i c^'iidi
Moskovab) stvari sa svime lažljive : osim šta nedolazi svoim izpisanjem nego
do godine 1715. odkuda ostaju mu još deset godinah života Petrova. Posli
pet godinah pisao je u Niemačkoj svrhu istoga života niki plemeniti AUemanin,
koi, neočitujući svoje ime, samo kaže, da je bio za niko vrime svevlastnik u
Petroburgu. Budući obadva ova pisaoca bili protestanti, neostavljaju, da ne-
razdiraju s bitnostjom i ludovanjem zakon Moskovab, osobito u onima poglav-
kima, u koima je crkva rutenska jedina s rimskom. Kano na priliku g, Perri
nejma opazu govoriti : da jedan jedini uzrok^ koi zaprfcuje Tatarom pod-
loznikoni Rusije, da zagrle viru krstjansku, jest nevimost i bezumnost Mosko-
vah^ sto se klanjaju ikonama: imajući Tatari (veli on na listu 272. utištenja
pariškoga) mrzenje i strah zagrliti takvo bogoitovje; budući da se Bog na ni-
jedan način prikazati nemoze Ijudma. Jedan čovik, koi ova govori i potvrdjuje,
koja su protivna i sv. evangeliu i sv. oteem, nie čudo, da je došao i na dilje
svoim ludovanjem govoreći : da je on naiao Tatare virnie, istinitie i postenie
od Moskovah.
Uspomene utištene u Amsterdamu god. 1725. u četiri velike knjige, pri-
kazuju ime barona Ivana Nestersurana, koi se veli, da je plemeniti Moskov.
Tko mu drago bio ovi pisaoc, istina je, da se protivi i sv. pismu, i više se
prilaže krivomu, nego pravomu bogoštovju.
Budući dakle, da gori rečene knjige zadržaju u sebi govorenja od smućenja
i nerazbornosti, nie bilo meni niti slobodno, niti pristojno tako ih priprosto
častnomu štiocu prikazati. Odovuda jest, da sam zadovoljim bio izvaditi
istinita iz rečeni uspomenah, i iz knjiga godihnji Moskovske
ona samo, koja se dotiču »lavni dilah Petra velikoga; nadodavši
nika znanja za nauk izpisanja zemalja, i nika mudrogovorenja starih za sladju
zabavu učenoga štioca. Zdrav bio dakle, velim ti na svrhi, častni štioče ! i živio
puno godinah, imajući mene u dobru volju tvoju priporučena.
Tako naš vrli Tomiković; meni pako neka dobrostivi čitaoc dozvoli jošte
sliedeća navesti:
I ako se nemože odricati, da je i prije Petra bivalo moskovskih carevah,
koji su ujedinjenju cieloga ruskoga naroda, ne samo u Busiji, no i u onih
stranah, što pod Poljskom bijahu pomišljali, šta više djelomice ovu misao i
ostvarivali, ipak do Petra velikoga nenadje se silne ruke, koja bi ju neumo-
ljivom strogošću i dosljednošću izvela, ma da je ovo u onih okolnostih^ u
kojih se Ivan III. i Ivan IV. (Grozni) nalaziše, daleko lakše izvesti bilo, nego
za vremena Petrova — čim je valjda i sama povjestnica dokazati htjela: „da
t
su velika djela namienjena samo velicima." Petar se rodi i sve se u Busiji
promieni : preobrazi zemlju, Darod, pa tja i u samu crkvu uvede reforme, na
koje do ujega nitko ni pomišljati nesmjede.
Europa, koja je dotle jedva po imenu, iz moskovskoga se carstva porodivsu
Busiju početkom KVII. vieka, poznavala, priznade ju europskom državom,
Petra, joA za života velikim.
Kad sravnimo okolnosti u kojima se Petar nalazio, procienimo zaprieke,
koje je pobjedio, sredstva u obzir uzmemo, kojimi se služio, nemožemo na
ino, nego sa Ustarjalovim se složiti i priznati, da je Petar, medju svima, koje
je povjestnica priznala velikimi, pravi gorostas: „i ako treba dostojanstvo čo-
vjeka, po dostojanstvim uma i duše, zajedno sa njegovimi djeli mjeriti, ostaće
Petar najuzoritijim uresom čovječanstva, dok se sličan njemu nerodi." I
Aleksander veliki, i Caesar, i Karlo veliki, i Napoleon, sve su po vidimomu
strojili, zidali, stvarali — govori Ustrjalov — a potomstvu po sebi, osim slave
ništa neostaviše : sva njihova tvorenja s njima izčezoše. Petar po vidimomu,
sve je uništavao, rušio, neprimjetno stvarao, i ostavio je po sebi silnu državu,
koja je po njegovim posljedovateljem, u njegovome pravcu, od dana na dan,
dizala se, jačala, ustrojavala se. On je rušio moskovsko ,.gosudarstvo'' i stvorio
Busiju. — Bazlika u rezultatih, bila je sljedstvom razlike pobudjenjah. Svi
gorepomenuti smatraše svoje narode orudjem za izvedenje svojih zaumah;
djeliše sebe od svoje države, radiše po svomu egoizmu i goniše se za maštom,
istinabog sjajnom, no za maštom svojom, a ne narodnom : ova je izčezala za-
jedno s njima, i stvari uzimaše prvašnji svoj tok. Petar se slio s Busijom:
^HcTpj' »H8HB ero KCAopora; — govorio je on, obasipan gradom neprijatelj-
skih zmah u bitki poltavskoj — ToabKO 6u t&bjlsl PoccIa bi 6ABxeECTni n
cJLaBi."*) Najznamenitiji revnitelji prosvjete, nisu toliko cienili nauke i izkustva,
koliko Petar. I Perikli, i Medici, i Ljudeviti, bili su pokrovitelji naukah i umjet-
nostih; no oni te smatrahu kao ures svoga dvora i vieka, što i suvremenomu
ukusu laskaše; njihovo ime ostade sjmbolom srečnoga sajedinenja mnogih
veleumah ; no oni njihov razvitak nepriugotoviše. Petar je ljubio nauke i umjet-
nosti iz uvjerenja; jer oplemenjuju čovjeka i jer služe uvjetom veličine, slave i
dobrobita državnoga Svi drugi djeliše nazore svoga vieka, Petar idjaše svemu
nasuprot, i odoli, za svakoga drugoga neodoljive zaprieke. On stupi u borbu sa
svijem, što ga okružavaše: boraše se sa svijem stališima, sa svijem pojmovima,
predrazsudama, sa svijem, što narodu milo bješe, sa svijem susjedom, s priro-
dom, 6 obitelju, s ženom, sa sestrom, sa sinom, najzad sa samim sobom, sa sob-
stvenim svojim neznanjem, sa vlastitim strastima, i — sve pobjedi.**)
Kakav je Petar političar, državnik i daljnovidni zakonodavac bio, vidi se iz
*) Petru nije njogov život skup, samo neka bi Rusija u slavi i blaženstvu živila.
**) TjecKaa HcTOina MacTb III. raaoa I. OTA'tAeHie I. — H. J'crpH^OB'B.
XI
toga, što Djeki od zakonah njime donesenih, tek prije tri godine pođpunoma u
život stupiše, kao : obća vojena dužnost, ustrojstvo obskrbe za vojsku, briga o
dobrobitu vojnikali, kako u zdravstvenome, tako i u svakome obziru. Mnogu Pe-
trovu zamisao još nije Rusija uspjela izvršiti ; no Petrov duh jošte živi i danas u
vojsci, i u narodu počinje življim se pokazivati. Petrovo ime od dana na dan sve-
tijim biva; Rus amanetom drži ono izvršiti, što XVII. viek i kratak život Petrov
izvršiti nedadoše.
Ljubopitno je ćuti, s kakvom su se familijarnom prostodušnošću njegovi po-
moćnici, generali i ostali, s kojima je on u dodir dolazio, k njemu odnosili, Pri-
mjera radi navesti ću pismo njegovoga učitelja Le Forta od godine 1696. 20.
ožujka, koji je tada već admiralom bio, i koji mu odlazak svoj iz Moskve i put u
Toronež u izvorniku ovako opisuje: „IIjtl TaEOii, 'ito hh bi* canaKi, hh Bt
Te-ier*.; Mopo3H n B^Tpu BeJiHKie, OAHaKoae na toh HeA'3^^4 no^AJT- Ho nncLMy
OTh MHAOCTH TBoež c^Hfflj, HTO Te6i AOAi^ Bort jiyqrae, h toh), ^to mh'6 Bt
Aopori diy^me (JjAeTt. Cero ^nc^ia khji3l BopHct A-ieKcieBn^t y Mcna 6yAeT'L
ByniaTB n npo same 3AopoĐBe CTaneM'B diitl, a ci Mocrbu moh nepBUH Ha-
^ABT'h 6yAeTi bx Jifi6poBuisjBLXi>^ h lam hu uh.&octb Bainy ne 3a6yA6M%. ^aio,
^TO y MII.10CTH BameH nnna Ao6paro h'I^t'b b'b BopoHeac']^ ; a K'b mdaocth TBoea
npnĐe3y ci> co6ok) h MymEaTe^eHLĐeflHi, n nnBa 4o6paro. ^ocku MHorin no-
Cjiann ki mh^octh sameH ; caM'B Đ3B0dnmi> pa3cyAHTb, RaRofi HysHi2R nyTi>,
^TO no ce nncAo ne fiuea^n ; a BepesRu roTOBna ecTL, h nocaaHu, a nHBO A^JLSiTh
BCADRaa TpyAHOCTi> b'b TaRie Mopo3H."*)
No pored svih svojih izvrstnih svojinah, bio je Petar i od svojih i od tudjih,
kako je tko stvar shvaćao, ili baš po naklonosti ili mržnji cienjen i osudjivan. Ta-
kova je sudba svakoga smrtnoga postigla, nije joj dakle ni on izbjegnuti mogao ; * '
no mi se možemo time zadovoljiti, što su i oni, koji mu nebjehu prijatelji, pri-
nudjeni bili : neobične vriine, daljnovidni pogled, državničku mudrost, neumorivu
energiju, bezgranično đomoljubje, hrabrost, darežljivost itd. pripoznati. Daroviti,
no površni i lakovjerni Voltaire, vehčajući Karla XII., mora ujedno i Petra da hvali,
dočim ovako o njemu govori: „on zaključi da čovjekom bude, da nad Ijudmi
vlada, i da nov narod stvori. Prije njega je već gdjekoji vladaoc iz zlovolje 6đ
tereta (državnih) poslovah krune se odrekao; no ni jedan nije krunu s glave
skinuo, da tek uči kako vladati valja. To je učinio Petar veliki."**) Tako Voltaire,
a ovako najnovija kritika Petrovih djela o njemu sud izriče: „ma s koga gledišta
izučavali mi djelatnost velikoga vladaoca, nije moguće, da se nedivimo njegovim
moralnim i fizičkim silama. Po obširnosti zemljišta, po energiji izvršenja, po
jasnosti i svestranosti uma, vehka ličnost Petra, nema sebi ravna n povjestnici."
*) BoeiiHMu CCopnuRT, ToAt XV. Hp. 6. 1872. „IIcTpi BCJinRiri n ero
apMifl\ Crp. 239.
*) Ilistoria Karla Xn. kralja švedskoga, od Voltairea. Knjiga I. sirana 28.
III
Solovjev pako veli: ^da srao pogani, Petra bismo uvrstili u
brojbogovah."
No dosta Petru, predjimo i na njegove glavne pomoćnike.
Prvi od ovih zaslužuje, kao učitelj Petrov ženevac Le Fort spomenut biti, kao onaj,
koji je prvi u Petru misao preporodjenja Rusije uzkrsio. Petar ga je kao druga
smatrao, stoje ovaj u punoj mjeri, kao plemenit i značajem i znanjem zasluživao.
Drugi je Aleksander Danilović Menšikov, koga je Petar na preporuku Le For-
tovu od kolačata (prodavaoca pirogah) postepeno feldmaršalom i knezom učinio.
Ali se priznati mora, da je i nekadašnji kolačar ova dostojanstva svojim bistrim
umom, hrabrošću, odanošću k Petru, a ne pustom naklonošću vladaoca stekao.
Ovo je prapradjed današnjih knezovah Menšikovah.
Treći je bio grof Boris Petrović Šeremetjev, potomak stare i slavne porodice,
koja je uvjek s častju i slavom Rusiji služila. Ovaj je proputovao Europu i na
ostrovu Malti na generala Joanitah toli prijatan utisak učinio, da je komandorom
ordena maltezkih srdarah učinjen. On je prvi Švede pod generalom Šlippen-
bachom pri Eratsferi potukao i za vrieme trajanja, tako zvane „sjeverne vojne"
svuda se odlikovao. Bio je ujedno i slavan vojskovodja i izvrstnoga značaja čovjek.
Za ovim dolazi grof Todor Matvjejevič Apraksin, koji je po smrti Golovina ad-
miralom postao. Neumoran, hrabar, čestit, velike je usluge otačbini svojoj učinio
pobjedivši Švede nekoliko putah i spasavši tek ponikli Petrograd od švedskga
generala Libekera.
No najhrabriji izmedju svijuh i nerazlučni Petrov pomoćnik, bio je knez Mi-
. hajlo Mihajlović Golicin. On je prvi bio koji je grad od Švedah oteo (Nienšanc) i
kad mu je Petar jurišajućemu obkope dao poručiti — (dvojeći o uspjehu poduzeća)
— da odstupi, odgovoiioje: „kaži Petru, da javiše neprinadležim njemu, no
Bogu," produži juriš i otme grad. On je učastnik bio u svima Petrovima poho-
dima osim perzijskoga. Bivši učenim čovjekom, osnovao je harkovski kolegium i
darovao mu je bogato vlastelinstvo radi izdržanja.
Što su ovi i mnogi drugi na bojnomu polju. Golovkin, Šafirov, Ostermann i
Jagužinski pri pregovorima sa stranimi dvorovi i sklapanju mira, to su Stjepan
Javorski i Teofan Prokopović, novgorodski arcibiskup, Petru, pri preustroj avan ju
crkve bili. Na ovome polju pobjediti, neiziskuje se zaista manja mudrost i uztraj-
nost, od one na prvome. Obojica odani Petru, i njegovim reformam, pomagali su
mu, da ove srećno u život privede. Osobito ovaj poslednji svršivši nauke u kole-
giumu sv. Atanasija u Rimu, što ga je papa Gregorij XIII. sa izključivim ciljem,
da se u njemu mladići iz grčkih i slavenskih zemaljah uzpitavaju, osnovao, brzo
je svoje učitelje Lsusovce, koje je i kao arcibiskup novgorodski štovao, u nauci
stigao. Veće putah od generala Isusovacah pozivan, da u ovaj red stupi, pred-
postavio je vratiti se u svoju otačbinu, kojoj je od neizrečene koristi bio. Izvrstan
XIII
govornik, predugotovljao je on narod i svećenstvo na Petrove reforme, navlastito
u slavnoj svojoj propovjedi: ,o vlasti i časti carskoj," u kojoj dokazuje, da su
svi stališi u državi dužni „gosudarju" podčinjeni biti; jer „cBAn^encTBO 60 uaoe
A'hJio, nnufi qaHt ecTb nt HapoA'b, a ne unoe rocyAapcTBO. " Godine 1719.
sastavlja on po nalogu Petra ,^yxoBHHft PeraeMeHTL'*, koji sastoji iz 300 pra-
vilah, i koji je senat u prisutnosti Petra posije dvokratnoga pročitanja, s ne-
znatnim izmjenami i dodatci i usvojio, i na osnovu kojega je i danas postojeći
^cvtsTb&min npaBnTejii>CTByK)ni,iS CHHOAt* ponikao.*)
No Teofan Prokopović ne samo što je pomogao reforme u crkvu uvesti, nego
jih je i po smrti Petrovoj od grozeće im opasnosti branio i sačuvao, pri čemu je i
sam život njegov n velikoj opasnosti bio: ,na čast njegovu mora se reći, da on
svojih ubjedjenjah nikada se odrekao nije, niti ova izmienio: pri Katarini I.,
Petru II. i Anni (Ivanovnoj) ostao je on onim, sto je bio i pri Petru I.* —
Punih jedanajest godinah (umro je 1736.), branio je on reforme Petrove,
protiv svim napadajem i vješto i hrabro. On je i sebe i crkvu spasio u ono
doba „Kor^a norH6^B MeHbmoKOBBi, ^o«iropyROBU. PojIiii^iihii, OcTepnaHnu 11
uHoroe uHOsecTBO Apyraz% dinu'B, ho n c6eper:B (očuvao je) ^kjLO Ilerpa ovh
nocTOflHHO rposHBinaro eMy yHBHT03KeHifl.**)
To su i takvi su bili satrudnici i pomoćnici Petrovi, kojih sudjelovanjem veliki
Busiju stvori i preobrazi.
Sama stvar opominje nas, da se malo i na one obazremo, koji si za zadaću
uzeše razoriti ju.
V
Karlo XII. vodi svoje pleme od slavne obitelji Gustava Waze, koji je Švedsku,
kako je sam običaj imao govoriti „od Đanacah i od popovah" oslobodio i iz
osviete proti poslednjim vjerozakon katolički luteranskim zamjenio. Djela Gustava
Adolfa (Waze) jednoga iz njegovih potomakah dovoljno su iz tridesetgodišnjega
rata poznata. Upravo posle smrti ovoga na petdeset godinah, 1682 rodio se sin
Karlu XI., Karlo XII. ijedan od najizvanrednijih Ijudih, što su ikad na svietu
V
živili, ** kako Voltaire veli. Švedska do Karla XII. za punih 1 60 godinah, vojena
država po preimućstvu, dala je Karlu ogromna sredstva u ruke, a svrh svega
najhrabriju i najbolje ustrojenu vojsku onoga vremena. Kralj danski, poljski i
Petar izazvali su „sjevernu vojnu." Osmoga svibnja (26. travnja) 1770. krenuo
se Karlo sa 20.000 vojske protiv svojih neprijateljah. Prvi udarac bio je
upravljen proti Frideriku IV., kralju danskomu, koji je kroz 6 nedjeljah
mirom travendaljskim bio okončan. Sad je red došao na Petra, kojega je
vojska pod Narvom stradala. Karlo XIL posije ovoga uspjeha, držeći Petra
*) HcTopiii pycKofl jiHTepaTypH. H. Ho^eBaro. C. neTep6ypr'L 1872.
„HepioAt naTuii. Enoxa npeo6pa30BaHift. Pa. XXIL Cip. 225.
**) „Teo*aH'b IIpoKOiiOBHHB n ero BpcMa". Cipana 576 h 577. HHCiOBH^b.
XIV
slabim i nedostojnim protivnikom, obrati se proti Augustu kralju poljskomu i
izborniku saksouskomu, za kojim se malo ne punih osam godinali vijao : od Var-
šave do Krakova, od Krakova do Lavova i opet natrag, tako, da kad je Karlo
pošao k jugu, August je bjcgao k sjeveru, onaj k zapadu, ovaj k istoku, i rečeni
gradovi čas u jednoga eas u drugoga ruke prelaziše i opet gubljeni i nanovo pre-
dobivani bivaše, dok se godine 1706 14/2. kolovoza mir u Alti-anštadtu neza-
ključi, kojim August II. Stanislava Leszczinskoga za kralja poljskoga svetčano
pripoznade. Dok se Karlo tako bez plana i cilja za Augustom vijao, dotle su Busi,
po izreci Petrovoj : Svede naučili tući. Najprije sa dvojnom i trojnom brojnom
snagom, zatim jednakim silama, a najzad i sa manjim. Petar je sagradio Petro-
V
grad, otimajući od Svedah jednu provinciju za drugom: Estland, Lifland,
Kurland, Ingriju i podržavajući Augusta u Poljskoj, morio je Karla, a medjutim
svoj upliv i po Aziji razprostirao. Karlo je sebi sam Poltavu pripravljao, i ne o
Hanibalu, o njemu se može reći: scivit vincere, sed non victoria u ti.
Sudba nije htjela, da Karlo XII. duže pozivi, da nevidi novi u istoriji prizor,
kako dva najveća protivnika, prijatelji i saveznici postaju, što bi bez dvojbe bilo,
da Karlo pod Frederikshallom 11. prosinca 1718. uepogibe. No i ako nije to do-
zvolila, produžila je svoju igračku time, što je posije 36 godiuah po smrti Petro-
voj a 43 godine po smrti Karlovoj, dočim je mužka linija doma Romanovih s
Petrom II. izumrla, Petra III. sina vojvode Holštin-Gotorpskoga Karla Fridriha,
(nećaka Kurlovoga) i Anne kćeri Petrove, dakle unuka obojice izmirenih neprija-
teljah, godine 1761. na priestol ruski popela.
Držim k jednu, da mi je dužnost ovom prilikom čitaoca upoznati takodjer i
s kratkim životopisom našega vriednoga Tomikovića.*)
0. Aleksander Tomiković ugleda bieh sviet dne 25. siečuja 1743.
godine u doljnjem predgradju grada Osieka u Slavoniji. Svršivši humani-
tarne nauke stupi u red sv. Franje države kapistranske dne 13. svibnja 1763.
god. i to u samostanu Sarengradu u Sriemu, koj negda čuven bijaše kao
slavno odgojilište najizvrstnijih redovnikah. Po dovršenom izkušenju, položivši
svečane redovne zavjete, predao se je gorljivo naukom, te bi zajedno sa
svojim, kasnije nerazdieljivim drugom, Josipom Puchnerom, od strane starje-
šinah poslat u Rim u prvostolni vascieloga reda samostan (Coenobium Aracoeli-
tanum), gdie je bogoslovne nauke slušao. Prvu je misu odslužio godine 1768.
dne D. Ustopada. Vrativši se iz Italije kao „Lector Theologus romanus,'*
u domovinu, postane javnim učiteljem na ces. i kr. gimnaziji osiečkoj, po-
stade tajnikom države kapistranske, Gvardianom, dvaput savietnikom (Consultor),
*) Vidi Liber Gircularium provinciae Capistraoae Gonventus Budensis ab
Addo 1816.
XV
zatim rubricistom države i napokon u kapitulu obdržavanom u Baji (u
Ugarskoj) 4. lipnja 1809 jednoglasno izabran državnikom (Provincia-
lom.) Bijaše kasnije ravnateljem predrečene gimnazije, te ga obćinstvo župa-
nije virovitičke u svojoj glavnoj skupštini godine 1815 obdržavanoj imenova
začastnim prisjednikom svojega sudbenoga stola, koju je čast medjutim Tomi-
ković odbio. Umro je u svomu rodnom mjestu, u gradu Osieku dne 1. svibnja
1829. u 86. godini života. Sahranio ga je njegov osobiti štovatelj Fabian Par-
mačević, osiečki dolnjovaroški župnik.
0. Grgur Csevapovich veli o njemu, da je državničku svoju čast
vršio „laboris pertinacia, virtutis exemplaritate, morum simplicitate, cordis
reetitudine, administrationis aequitate, cogitatus demissione ac indistineta erga
Fratres propensione." Nadalje piše isti Csevapovich, u svojoj okružnici,
kojom obznanjuje bratji redovnikom smrt Tomikovićevu, o istom ovako: Ex-
inceps, humili, morata, recta, simplicive sna vitae ratione omnium šibi concili-
avit benevolentiam uberiorem, suorumque Fratrum corda ae voluntates ita
rapuit, ut vix unus uni carior fuerit, quam ille esset his omnibus."
1, kao što su se i prije i poslie njega, mloga jošter bratja toga reda od-
likovala na polju književnom svijuh gotovo granah Slavjanstva, tako je i A.
Tomiković, osim ovoga diela, pisao takodjer i knjigu, koja je izišla godine
1797. u Osieku kod »slovosložnika* Ivana Martina Divald pod sliedečim na-
slovom: Sveta govorenja (petdeset) na veću slavu gospodina
Boga Sabaoth, na poštenje blaž. divice Marije bogorodice
i ostalih svetih božj i h prik godine složena itd. Knjigu tu
prikazao je „Nikoli Milašinu, poglavito crkve stolnog Biograda bisku-
pu .... a prie reda sv. Franciška države kapistranske. "
V
Čujem: da je Tomiković pisao i nieku knjigu historičkoga sadržaja, pod
naslovom „Dogadjaji," a možda jošte i koju drugu, na što se — po svoj
prilici odnosi ono, što veli Csevapovich: »Sermones quinquaginta festivos,
cum quibusdam fragmenti s (??) illjricae eddidit.*)
Kao što se iz prednavedenih kratkih životopisnih crticah vidi, bijaše Tomi-
ković jedan od najizvrstnijih sinovah naše domovine, i jedan od najzaslužnijih
redovnikah države kapistranske (prije bosanske), koje mnogi članovi odlikovali su
se ne samo, kao što gori rekoh, na polju književnosti, i na polju odgojivanja
i obuke mladeži, kao: Mi hail Badnich, Lovro Bracsuljevich, Anton
Bachich, Nik. Kessich, Jerko Lipovcsich, Mirko Pavich, Marjan
*) Sjrnoptico-Memorialis Catalogiis, str. 322.
XVI
Lanoshevich, Petar Zatancsich, Grgur Gsevapovich, Marjan Jaić,
i prečastna još danas živeća gospođa Exproviiiciali : 00. Kajo Agjic i
Đominiko Eirchmajer i sada sretao upravljajući provincial 0. S q I a n
Krkvarić, već, kad je uztrebalo, za krst častni i sloboda domo-
vine, odlikovahu se i na bojnom polju, kao što uz mnoge ine (da i ne-
spomenem slavnoga junaka i vojvodu krstašah, sv. Ivana Eapistrana) bijahu:
Luka Ifariiimović, po narodu prozvani „Sokol,'* koj je prieko sedam godinah
s Turci ljuti bojak bio, i iste o Grgurovu (neznam koje godine) u Požegi
nemilo potukao; — zatim 0. Augustin Jarić, koj je, kao što Gsevapovich u
svojoj gorepomenutoj knjizi veli: sbog junačkih svojih dielah proti Turčinu,
učinjen zapovjednikom, te je i sam nieke štetnike imenovao, koje je kasnije
jasni vojvoda Eugen u njihovu činu potvrdio.
Ostaje mi još reći, kakvoga sam se pravca pri pretiskivanju Tomikovićevoga
djela držao: jezik sam ostavio kakovim se je on služio, nedirnut, no pravopis
našao sam za dobro novome hrvatskome pravopisu prilagoditi. Popravio sam
neka svojstvena imena, koja je on pogrješuo pisao, kao: Moska, mjesto:
Moskva; Zuzki, mjesto: Sujski; Tekelavita, mjesto: Sakloviti, itd. —
S tim se preporučujem u blagu naklonost dobrostivoga čitaoca. Bit će mi oso-
bitom nagradom od strane istoga, ako sam mu novim izdanjem ovoga diela uči-
nio ma najmanju uslugu.
U Budapešti, mjeseca lipnja 1876.
Ivan pl. Mario-Marsovski.
DOGADJA JI
KNJIGE PKVE.
Kratko izpisanje Moskovske^ misiah i podnehja. Obraćenje Mo-
skovah na viru kršijansku. Izkazanje ercegah^ koji su vladali do
skončanja kolina Burik. Glasovita izmjena lažljivih Dimitrijah.
Uzetje na pri^tolje kuće RomanoVj od koje je u trećemu kolinn
Petar veliki. Uzbuna strieljacah u vrime njegova ditinstm. Za-
side protiva njemu snovale od Kovanskoga i od erceginje Sofije, nje-
gove sestre.
ŽIVOTA
PETRA VELIKOGA
cidj"^ KNJIGA PRVA.
mkovska jest vlastito jedna sama iz medju mlogih državali,
^?^koje čine carstvo rasko, baš ona, koju kvasi potok Mo-
J skva^ od koga uzima svoje ime grad poglaviti ove države
i svega carstva ruskoga. Općenim ništa nemanje načinom
pod imenom Moskovska razumije se svakolika zemlja i svekolike
države, koje su pod posluhom cara. Imenuje se takodjer Busija
biela^ poradi sniga, koji ju pokriva veću stranu godine; i Bu-
sija velika poradi svoje širine, budući najprostranije carstvo u
Europi. Dosta je reći, da se od petdesetoga skalina pruža u
širinu, kako vele zemljomirioci, čak do sedamdesetoga, a u
duljinu do devetdesetoga i drugoga, gdi je kraj od Europe,
nebroivši ono, što Moskovi posiduju u Aziji tatarskoj.
Podnebje i zrak u Moskovskoj jest toliko studen, da na
strani polunoćnoj led neraztapa se, i zato zemlja neplodi. Nije
1
ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
tako na strani poludnevnoj, gdi prem ako je zemlja snigom
pokrivena dva treća dila godine, sa svim tim za tri ili četiri
miseca lita, ili da reknem prolitja, ukazu se priobilno sva
polja zelena travopa, da zadosta priko sve godine hrana biti
može marvi i donose toliki plod žita, da osim potribitoga kod
kuće, ostalo prodaju stranskima, osobito Holandezom, koji to-
vare do osam stotinah ladjah svake godine, i izpovidaju, da je
Moskovska Holandiji ono, što je nigda Sicilija bila Eimu. Ovi
ovoliko veliki plod zemlje naravznanci pripisuju snigu, koji
čini rodna polja, ili zato, jerbo sačuva u zemlji vrućinu, ili jerbo
svojim sanitrom kanoti gjubri zemlju, ili jerbo svojom studeno-
stjom čini manjkati svakovrstne crve, koji, da su živi, ogrizli bi
posijano zrno.
Ovu nepodobnost od velike studeni nadoplaćuje njima narav
s drugom koristjom. Oni veliki i duboki snig, koji pade ob
zimu, smrznuvši se sjedini i učini put takvi, da se može lasno
putovati i prinašati stvari od jednoga mista na drugo, služeći se
Moskovi saonicama, koje se s velikom hitrinom od njihovih ko-
njah, malenih, ali jakih, vuku. Ljudi pak obiknuti na zimu,
postaju vridni i lasni za podnositi svaki trud i svaki posao. Nji-
hova skladnoćud naravi postaje toliko jaka, da oni mogu izila-
ziti iz najvruće sobe, na zrak najstudeniji, i da se mogu baciti
tako vrući u kakvi mu drago bilo potok, i podniti, da im se
liva po glavi najstudenija voda brez svake škode i bolesti, što
više? imade izmedju njih mlogi, koji podnoseći glavobolju,
osobito od opijanja, prostru se po zemlji i čine se snigom po-
kriti, pa posli niku uru ustanu slobodni od svakoga zla i
bolesti.
Moskovska jest veoma plodna s konopljoni i s lanom. Med
nahodi se ondi u tolikoj obilnosti, da, osim što oni potroše za
svoju polribu, jednu veliku stranu prodaju stranskima. Vosak,
koji se ondi skupi, jest jedna osobita strana od njiove trgovine,
koja, da reknem općenim načinom, stoji u svakovrstnomu pe-
pelu, kožama živinah, morskih telićah i kordovanu, u ulju od
}alene iJanu, u smoli žutoj i crnoj, katranu, loju, prozircu ka-
menu,^ konopci i stablih za brodove, i u ostalomu drveću za po-
sao. Sume i dubrave zadržaju u sebi medvide, kurjakove, jeline,
KNJIGA PRVA.
košute, tigre, lisice, kune, zibeline, biele lasice i druge mlogo-
vrstne živine, od kojiu kože jesu jedan pričinjeni dohodak,
buduć da ulazi u haznu carevu, s trgovinom od takvih kožicah
više od jednoga miHona zlata svake godine.
Sada, ostavivši svakolika prigovaranja, koja se čine svrhu po-
četka Moskovske, jerbo kano i od početka drugiuh narodah mloga
su pomišana lažljiva, velim samo, da knjige godišnje Rusije u
ovomu su jednake, da godine od stvorena svita 6370, to jest
po esapu carigradskomu, godine gospodinove 862 erceg Rnrik
postavši baštinik državah, koje su vladali njegova braća, postao
je samovladaoc od svega naroda. Posli njega vladao je sin nje-
gov imenom Igor^ koji, zaručivši sebi Olgu gospoju od Pleshova,
imao je različite vojske s bližnjima vladaocih, koje pridobivši i
sebi podloživši, išao je pridobitnik do Tracije (Romanija) ali
kada se je vraćao, bio je iz zaside ubijen od Dreulianaj koji se
sada zovu Kozaki.
Igw nije ostavio drugoga sina, nego Svatoslava još mladjana,
i zato vladala je na misto njegovo mati Olga, i vladala je kano
jedna vridna i čestita ercegihja. Znala je osvetiti smrt svoga
muža, metnuvši i podloživši Kozake pod harač. Pošli toga išla
je u Carigrad god. gospodinove 941, zagrlila je zakon krstjan-
ski i uzela na krštenju ime Helene. Svatoslav medjuto umro je,
i ostavio je kraljestvo dvima svojima zakonitima sinovma, davši
samu državu Novogorod VladimirUj svomu kopiletu, koji posli
smrti braće sjedini sve države i postade samovladaoc. Vladimir
iz prva bio se je pustio na jedan život razpušten, držeći osim šest
ženah u zatvoru 600 hotimicah ; * ništanemanje posli opomenut
od matere, koja je bila dvorkinja Helene, postao je krstjanin,
i imenovao se je Basilio, zaručivši se s jednom sestrom Basilija
cesara iztočnoga, s kojom je živio izgledno dvadeset i tri godine.
Ovi je bio, koji je uveo u Rusiju krstjanluk, dozvavši iz Cari-
grada monake i sveštenike, koji, izkorenivši krivo bogoštovje,
usadili su evangelie i običaje crkve istočne. Umro je godine
1005. i promišlja se od Rusah kano apostol njiovoga naroda,
držeći oni uspomenu od njega na 15. jula, kano i jedanaesti dan
istoga miseca svetkuju uspomenu erceginje Helene.
Knjige godišnje Moskovah pišu, da je zakon krstjanski uve-
ŽIVOTA PETRA VELIKOGA.
den bio u Eusiju od sv. Andrie apostola, pak posli, da je bio
utrgnut po čestomu robljenju i oplinjenju Tatarah, i od Vladi-
mira opet u prvašnje stanje postavit na svrhi vika desetoga.
Jaroslav sin Vladimira ostavio je pet sinovah, koji su razdi-
lili medju sobom sve države; ali Vladimir dnigi, treći rodjen iz
medju ovi pet, jest opet sve sjedinio. Ovi učinio se je glaso-
vit, čineći vojsku protiva Magjarom, Bugarom i Carigradu; ali
Konstantin Monomak, koj je vladao u istoku, znao ga je s da-
rovili umiriti, koje mu je činio prikazati po trima biskupi, koji,
da veću moć dadu darovma, dali su Vladimiru ime carsko i na-
zvali ga carom.
Vsevolod sin njegov posli svoje smrti ostavio je osam bašti-
nikah, koji su opet razdilili svekolike države, i vojujući jedan
protiva drugomu, bili su uzrok, da su Tatari unišli u Rusiju, i
metnuli ju sebi pod harač, doklegod nije imao sriću Basilio Bt-
mdromc ovi jaram skinuti, protiravši jih od Moskve, koju su
veće bili obsidnuli. Ovi princip živio je na svrhi četrnaestoga
vika, i došavši na smrt, hotio je ostaviti svoje države bratu svo-
mu Origorijij a izbaciti od baštine Basilija Basilovićj svoga sina,
poradi nike sumnje, daje imao kakvo nepoštenjc s njegovom že-
nom. Ovo naredjenje uzrokovalo je veliko uzbunjenje. Bojari,
koji su veliki carstva, uzeli su stranu Basilija protiva Grigoiiji^
koj ništanemanje urdržao seje u posidovanju s oružjem; ali do-
šavši na smrt, proglasio je svoga naslidnika sinovca Basiliju^
premako je imao dva sina vlastita; ova dva sina nezadovoljni s
uredbom otčevom, oružali su se protiva Basiliji, i za učiniti ga
nevridna za vladanje, izvadilfsumu oči. Medjuto bojari ostu-
denili su poradi ove nemilosti, i odveli su Basilija u Moskvu, gdi
je vladao do svoje smrti s pridivkom sliepa.
Ivan sin njegov zadobio je ime glasovito, poradi pridobitjah
učiniti svrhu Tatarah, svrhu velikog ercega od Litvanije, i svrhu
krune švedske. Zaručio je sebi Sofiju, kćer Tome Paleologa, prin-
cipa u Morei, s kojom je imao jednoga sina, koji je za njim vladao
god. gospodinove 1505 imenom Basilia Ivanom. Ovi vladaoc
zadobivši mloga pridobitja svrhu Litvanacah i Poljakah učinio se
je toliko štiman, da je Maksimilijan prvi, cesar rimski god. 1514
bio poslao k njemu poklisare za ugovoriti s njime uviet. U pismo-
KNJIGA PRVA.
hraništu Moskve još se nahodi poglavito pismo knjige, koju je
njemu prikazao poklisar Maksimilijanov, u kojoj ga više puta po-
štiva s imenom cara.
Ivan Basilovic od dvanaest godinah primio je od otca carstvo
mlogo uzmložato; vladao je za niko vrime, pod branenjem ma-
tere, posli koje smrti željan za moći uljuditi svoj puk, i naučiti
ga u zanati koristni općini, poslao je poklisare cesaru rimsko-
mu Karli petomu god. 1548. za dobaviti svako vrstni zanadžiab,
ali za onda malo ih je otišlo. Navistio je vojsku Tatarom, i u
dva boja uzeo im je kraljestvo Kazan. Odovuda otišao je na po-
glaviti grad Astrakan, i na prvi juriš jest ga osvojio, obogativši
svoje vojnike s oplienjenjem. Od Mahometanacah, koji su živi
ostali, hotio je car, da, koji god nije hotio primiti sveti krst,
utopi se u potok. Dilo istinito nemilo, tihosti evangelia od
Isusa pripisanoj, ništanemanje od Ijudih pofaljeno zaradi uz-
roka ovoga ; jerbo držati Mahometance u jednomu mistu iznova
dobitomu jest, kano hraniti neprijatelje u svomu krilu, a opet
pustiti jih u druge države njihove, jest uzmložati broj svojih oči-
tih neprijateljah. Nesluži ovi uzrok glede na Žudije, koji nigdi
vladanja nejmadu, sa svim tim i protiva ovima činio je istu oštrocu
car Ivan, kada posli malo godinah osvojivši grad Poloclc, naredio
je, da se svi Evrei bace u potok, koji nebi hotili živiti kršteni.
Selim veliki sultan posli toga poslao je 300.000 Turakah, s
četrdeset hil jadah Tatarah prekopski, za priuzeti od Moskovah
grad Astrakan. Ali nevire ovi bili su sramotno razbieni i pro-
tirani. Sigismund kralj poljski razjidjen protiva caru Ivanu
poradi uzeta grada Polocka, uzrokovao mu je mloge dosade, na-
govorivši Tatare, da unidju u Rusiju s takvom Ijutinom, da su
veće do Moskve došli obrativši dvi treće strane u pepeo. Štipan •
Battorj, naslidnik Sigismunda slidio je vojevati protiva istomu,
uzamši od Moskovah grad Polock i druga nika mista. Ivan ne-
mogući odoliti tohkomu neprijatelju, iskao je zaštitenje od pape
rimskoga. Grgur XIII., koj je onda vladao s crkvom, ufajući
se, nebi li se crkva iztočna ujedinila sa zapadnjom, poslao je otca
Possevina, naučna bogoslovca kralju poljskomu, da se imade po-
miriti s Moskovima. Battory zadržavao se je za niko vrime, ele
posli učini mir s ovim ugovorom, da car dade Poljakom što je
6 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
U Livoniji posidovao, a Poljaci, da vrate Busiji ono, što su po-
slidnji put osvojili. Osim bojevali sa stranskima, imao je car
Ivan uzbunjenja u svojih državah, koja je sva utišio srićno osim
jednoga, u komu je nehotonce postao ubojica svoga sina prvo-
rodjenoga; jerbo misleći, da je i on dionik uzbunjenja udario ga
je po glavi s jednim štapom tako jako, da je u četiri dana od
onoga udarca život svršio. Ovi dogadjaj uzrokovao je u srcu
otca neutišljivu žalost priko svega života svoga, koju za moći
polakšati, slao je česte i velike zadužbine patriarkom u Carigrad
i Alek-sandriju, kano takodjer monakom Gore svete, i svetoga
groba, da nepristaju molitve činiti za sina svoga, i za moći on
dobiti oproštenje od svoga pregrišenja. Umro je najposli god.
1584. u dobi od petdeset i šest godinah, ostavivši živa dva sina,
Teodm^a^ koga je učinio svoga naslidnika, i Demetriju^ koji bu-
dući mladjan, metnio gaje pod obrambu principa Bogdana Bidski.
Teodor od dvadeset i dvi godine primio je na sebe vladanje i
zaručivši sebi jednu sestru principa Boris Godunomt^ uzdigao je
svoga ovoga rodjaka na misto svoga namistnika. Bklsld brani-
telj Demetrija pohlepan za vladati carstvom, kušao je, da metne
silom na pristolje svoga mladoga Demetriju s uzrokom, da Teo-
dor nije vridan vladati. Ali svi veliki carstva bili su protivni, i
usilovali su ga, da se s Demetrijom ukloni u Uglić^ kasteo, to
jest, gradac u kraljestvu Kazan. Boris Godunov^ videći, da carica
sestra čeda neimade, poče misliti, da se uzdigne na vladanje
rusko; od kuda za dignuti jednu jedinu zapriku svoje pohlep-
nosti, nagovori s darovima jednoga svoga virnoga, da uzme
život pravednomu Demetriju, Ovo nemilo naredjenje izvršite je
bilo veoma brzo od uboice; koga je ništanemanje Boris, za
držati sebe otajna, po drugomu činio takodjer ubiti. Tmade, koji
govore, da mati Demetrija razumivši nemilo odredjenje Borisa,
sakrila je pravoga sina, i podmetnula drugo diete od jednaka
kipa i jednakih godinah. Od ovuda je izišla ona glasovita izmjena
lažljivih Demetrijah, koji su se ukazali u carstvu ruskomu. Isti-
nito govorite je bilo mlogo u dvoru, da je Boris postavnik bio
od ubojstva; ali znao je on svojim lukavim načinom svima usta
zatvoriti tako, da je vladao do smrti cara Teodora, koja se je do-
godila god. 1597. ne brez sumnje, da ga je otrova umorila.
KNJIGA PRVA.
Utrgnuto u Teodoru koliao starih carevah 'snilazećih od Bu-
rika, i sakupivši se velikaši kraljestva za odabrati novoga vla-
daoca; Boris uklonio se je u jedan manastir, čineći himbeno
druge virovati, kano da će on svit ostaviti, kada je većma nego
ikada za slavom svita hlepio; i baš izišla mu je za rukom ova
varka. Trčali su na vrata od manastira senaturi s pukom, i toliko
su ga molili, da su ga najposli prignuli, da primi krunu, ali ju
nije za dugo vrime u miru posidovao. Iznašao se je u Litvaniji
jedan mladić srca junačka od 24 godine, koji je proglasio, da je
on Bemetrijaj sin cara Ivana, koga je Boris hotio smaknuti, me-
djuto da je sačuvan bio po opazi matere i po ljubavi jednoga sve-
štenika. Za potvrditi ovo, ukazivao je jedan krstić od zlata, na-
kićen s diamanti, koji mu je bio postavljen na vrat, kada se je
krstio po običaju Moskovah. Poljska sudila je podobno, da brani
stranu ovoga Đemetrija, i dala mu je toliko vojske, da je bilo
zadosti, da se on postavi na pristolje svojih starijih. S ovima če-
tama dobro oružanima i branitima od sviuh Eozakah, uputio se je
Đemetrija prama Rusiji, gdi mlogi gradovi otvorili su mu vrata,
i mlogi bojari i oficiri s njime sjedinili. Car Boris smeten na
takvi glas, šalje protiva njemu svoju vojsku za ustaviti ga i za-
duži *patriarku Moskovske, da izrekne anathemu protiva svima
onima, koji bi držali stranu Đemetrija, nazvavši ga on s imenih od
zločinca, od himbenika, od viška. Čete dakle careve susritavši se
s Poljaci, jesu ih protirali, da je Đemetrija ostao samo s Kozaki.
Ali jerbo oni, koji žele carstvo, nemogu se ufati u podpomoć
koju, nego ili se popeti na visinu, ili se strmoglaviti.*) Imperium
cupientibus nihil medium inier summa aut praecipitia. Zaradi toga
ukripljen Đemetrija od neufanja udari sa samima Eozakih na
Buše s takvom plahostjom, da je pišake u čas razsuo, a konja-
nici metnili su se na bižanje. Srićna svrha od ovoga boja jest
uzrokovala, da su mlogi drugi gradovi Đemetriju poznali za svo-
ga vladaoca. Boris čuvši ovu za sebe nesrićnu novinu, razboli se
veoma pogibeljno i umri na svrhi aprila god. 1604. posli vlada-
nja od sedam godinah. Od senata bio je odmah postavit na pri-
stolje Teodm% sin Borisa od 15 godinah, zajedno s materom.
*) Tacit. histor. lib. 2.
8 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Ali Demetrija slideći svoj put, jedva je došao blizu Moskve, i
evo ti puk skupivši se kod kaštela, zatvori u jednu tisnu tavnicu
cara Teodora i mater, koji malo posli našli su se mrtvi, nezna
se, ili ubijeni od nevierab, ili otrovani od sami sebe, za nedoći
u. ruke od pridobitnika Demetrije. Ovi došavši u Moskvu na 16.
juna, odmab je bio proglasit car Eusije, i učinivši s velikom sla-
vom svoj ulazak, poslao je jedno glasovito poklisarstvo u Poljsku
za posvidočiti svoje spoznanstvo, i za iskati za zaručnicu sebi
kćer principa od Sandomirije, koj je bio prvi početak od ovoga
velikoga dila.
Medjuto nezadovoljni Moskovi gledajući, da se od Demetrija
uzvisuju na dostojanstvo stranski, a osobito Poljaci, niki Teodor
Šujski učini se glava od zlovoljnih s odlukom za umoriti Deme-
triju. Ovi razumivši ovakvo snovanje, čini metniti u tavnicu
Šnjskoga, i po odsudi učinjenoj, morao je izgubiti glavu kano kri-
vac od uvridjena veličanstva carskoga. U onomu času, kada se
je hotila izvršiti odsuđa na 4. jula, Demetrija^ za ukazati puku
carsku dobcostivost, dao mu je milost, poklonivši mu život, i mi-
sleći, da ga je s ovim poklonom sasvime k sebi privukao, uzeo ga
je za svoga virnoga; ali malo posli kušao je, koliko je pogi-
beljno jednomu principu, dati život onomu, koj je veće jedanput
protiva njemu s dogovorom uzpinjao se; jerbo Demetrija scineći,
da se veće ništa bojati nejma, slidio je, kano i prie uzdizati Po-
ljake, što je iz nova uzrokovalo zlobu protiva njemu sviu Mosko-
vali. Bojari dakle, a svrhu sviu Sujski, našli su prigodu u
vrime pira Demetriova s principovicom od Sandomirije, za izvr-
šiti svoju odluku. Vinčanje bilo je svetkovalo po običaju crkve
iztočne od onoga istoga patriarke, koji je prie nikoliko godinah
anathemu metnio na sve one, koji god bi držali stranu Demetrija,
koga je sada blagosivao. Slavili su ovo vinčanje za više danah,
kada evo jedna četa od ugovorenih, i okletih okolo po noći ob-
side carski palac, i puni srditosti siku i ubijaju koga god
susriću Poljaka, ili koga god misle, daje Poljak. Na ovu buku
probudi se car-Demetrija, i oćutivši pogibio, baci se s jednoga
pendžera doli za ukloniti se; ali uhitivši ga Sujski, odveden je bio
u dvornicu, i učinivši mu sud, dozvali su udovicu ostavljenu cara
Ivana, koja je potvrdila, da je sin njezin do istine ubijen po
KNJIGA PRVA. 9
naredjenju Borisa i da ti 6ovik, koj se naziva Demetrija, sin
njezin nije, bio je nesrićnik na hiljada komadićah izsičen.
Bojari onda odmah odabraU su za svoga vladaoca istoga Teo-
dora Sujski, koji prie svega drugoga činio je proglasiti protiva
Demetriji jedno očito pismo, u komu veli: Da se je po pravici na-
šlo^ da ovi himbenih bio jesi monak imenom Gr iska Utropoja^ i da je
imao službu od pievaoca ti manasUrubliztt palaca carskoga u Moskvi^
posli toga davši se na vilovnjačstvOj počeo je hlepUij da otme krunu
Busije, samo da može obogatiti Poljake s plienom Moskovah i za
ugoditi Jezuitom, svojima vićnikom, pogazio je sve običaje crkve
iztočne, zaradi šta razsrdivši se nebo protiva njemu, odredilo mu je
takvu kaštigu, koju je bio zaslužio. Posli kako je ovo pismo pro-
glasio, činio je sažeci tilo Demetrija, i pepeo u potok baciti;
misleći, da je na ovi način svoja dila opravdao i svoje odabra-
nje potvrdio.
Ali drugi niki lažac opet izniknu iz Poljačke za smesti ga u
posidovanju. Ovi se je falio, da je on car Demetrija, koj je
izmakao iz one bune, koja se je dogodila u Moskvi, gdi je Sujski
privarivši se, drugoga ubio misto njega. Mlogi varoši i gradovi
pridali su se njemu, i ista srićajest mu služila, buđuc, da je tri
pridobitja učinio svrhu Teodora Sujski, s velikim pomorom Mo-
skovah, koji su počeli suditi, da je Sujski mrzak nebu; a pri-
dobitnik ovi Demetrija pravi lažac, zaradi toga odredili su dati
krunu Ladislavu, sinu Sigismunda kralja od Poljske, koj je od-
mah privolio, ali nije odmah otišao, da ju primi. Skinut dakle
Sujski s pristolja, uklonio se je ujedan manastir, od kuda posli
izvučen je bio silom sa svom svojom kućom, i pridat Poljakom
u ono isto vrimc, kada je ovi Demetrija ubijen bio od Tatarah
u Kalugi.
Ali evo ti iz nova treći Demetrija na prikazalištu. Ovi, koj je
bio u Moskvi pomoćnik od jedno kancelarije (pisnice) usudio se
je proglasiti, da je on pravi Demetrija, koj je bio sačuvan u
Ugliću od krvoločtva Borisa, u Moskvi od srdi tosti Sujskoga i u
Kalugi od zaside Tatarah. Pridruživši se njemu jedan dobar broj
vojnikah i opet od drugoga nižjega puka, činio je poslati po svoj
Rusiji jedno pismo, u komu zapovidao je svojima virnima pod-
ložnikom, da obdrže svoju dužnost, i da se podlože svomu pravomu i
10 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
zakonitomu vladaocu. Otvorio mu je veće bio vrata glasoviti grad
Fleskov, ali davši se on na sv^akovrstnu zloću, učinio se je toliko
oduran puku, da nesamo, da ga je ostavio, veće ga je dao u ruke
pravomu caru, koj ga je odmah činio obisiti u Moskvi.
Ovi car bio jest Mihailo Federović Bomanov*) koj je malo prije
odabran bio od Moskovali na misto Ladislava, budući ovi za
dvi godine kasnio, da krunu primi, pače sumnjeći Moskovi od
Poljakah, da će ovi kanoti Moskovsku učiniti državu od Poljske,
knezi i bojari proglasili su u Moskvi pristolje udovno, i onda
su odabrali rečenoga Mihaila, sina Teodora Bomanov ondašnjega
patriarke u Moskoviji. Bio je ovi poglavica crkveni od strane
svoje matere bratučed cara Teodora Ivanović^ i posli kako je kano
general vridno vladao s vojskom, zagrlio je život redovnički, i
bio je uzdignut na dostojanstvo patriarke. Da istinu reknem, bio
je glas sviuh, da se odabere za cara isti patriarka; ali ovi pri-
poštovani starac izgovorio se je, da stanje njegovo crkvenOj od nje-
ga zagrlitOj nepripmta njemu mišatise u stvari i poslove svitovne;
i zaradi toga prikazao im je svoga sina Mihaila, koj je s privolje-
njem sviuh, od senaturah odmah proglasit bio. Imao je onda
ovi princip sedamnaest godinah, ali nadaren s kripostma, koje
mogu učiniti vridna jednoga mladića za vladanje. Slidio je imati
jedan Ijubeznivi obzir, i poštovanje prama svomu otcu, koj mora
biti uvik u uspomeni Rusah, kano oni, od koga izhodi u tre-
ćemu kolinu naš vitez; budući daje Teodor, prije nego je u red
unišao, porodio cara Mihaila, od Mihaila rodio se je car Aleksija,
a od Aleksije rodila su se tri cara: Teodor^ koj je umro brez čeda,
Ivan^ koj je imao dvi kćeri, i Petar velikij kojega slavni život
izpisujem.
Mihailo uzdignut na pristolje prvu brigu imao jest, da utiši uz-
bunjenja u kraljestvu uzrokovana od himbenikah, i za dati tomu
jedanput svrhu, prignu sa zlatom Kozake, da mu vrate grad Ka-
luguj gdi je scinjeni sin jedan drugoga Dernetrije pribivao sa svo-
jom materom; i toliko učini, da toliko sin, koliko mati, koja je
bila nesrićna principovica od Sandomirije, uguše se u ledu. Imao
je posli vojsku sa Švedskom, koja se je svršila s učinitim mirom,
•) Anno 1612.
KNJIGA PRVA. 11
kano takodjer i s Poljaci učinio je uzstavu od oružja za 14 godi-
nah. Zarncio ]q sehi Eudohsiju Lukanovnu, koja ga je učinila otca
cara Aleksije. Pravdu s mudrostjom tako je sastavio, da je bio
ljubljen ne samo od svojih, veće i od slranskib, i zaradi toga vidio
je k sebi dolaziti poklisare od bližnjih dvorovah, koji su tražili da
mogu uzdržati š njime prijateljstvo; osobito pak države sjedinite
(Holandezi) za utvrditi njiovu trgovinu u Arkangelu.
Kušao pod Mihailom carstvo uzbuniti niki četvrti lažac, koj
se je falio, da je on sin cara Sujskoga, ufajući se nebi li se i on
popeo na pristolje, da učini priliku jednu na prikazalislu Rusije ;
ali omirisavši, da su njegovi domaći odredili pridati ga caru Mi-
hailu, pobigao je u svit prominjujući u svakoj državi i odiću i
zakon. Najprije otišao je u Carigrad, i učinio se je Turčin ; od
ovuda prišao je u Rim, i postao je katolik; posli toga u Niemačku,
gdisadjebio luteran, sad kalvin; najposli došavši u ruke er-
cega od Holštein pridat je bio u ruke Moskovom, koji su ga od-
veli u Moskvu, i ondje činili obisiti; tako je i s ovim je svršila u
Rusiji ona glasovita izmjena lažacah. Nemože se reći, da ovi nisu
bili ljudi od velika duha i srca; kušali su loviti u mutnu, za moći
doći barem, da okuse sladkost vladanja. Koj bi hotio privraćati
listove i štiti stare dogadjaje, našao bi više priličnih izgledah.
Istinito u dogadjajih Tacita nahodi se. daje bio niki lažljivi Ne-
ro, koj, budući bio samo priprosti guslar, usudio se je faliti,
da je on pravi cesar Nero, potvrdjujući, da nije umro, kako se je
proglasilo bilo. Mlogisuovo virovali, ili su se ukazali, da vi-
ruju, i njemu su se pridružili, kanoti i nike čitave čete vojničke,
8 kojima veće počeo je biti drugima strahovit ; ali nije zločinac za
dugo durao. Kalpurnio Asprenat general cesara Galbe, znao je
učiniti toliko, da ga je nesrićna ubio, tko mu drago on bio.*)
M interfectus qmsquis ille erat: corptmjfue in Asiam^ atque inde
Eoman pervectum est Ali da se vratimo na cara Mihaila, koi posli
kako je za dugo vrime srićno vladao, svršio je svo je dneve na
12. jula 1645.
Slideći dan knezi i boj ari metnili su krunu na glavu Aleksije^
koj je bio onda od 1 6 godinah. MorosoVj komu je Mihailo pripo-
*) Tacit. hiator. lib. 2.
12 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
ručio odhranjenje mladoga principa, postavši prvi službenik, po-
čeo je vladati carstvo s velikom pohlepom. Činio je, da car zaruči
sebi jednu od dviju kćerih Ilije Miloslavski; a on zaručivši sebi
drugu, postao je rodjak svoga cara. Morosov i Miloslavski, zdru-
živsi sebi trećega gospodina Plesova, prvoga od sudske stolice u
Moskvi, učinili su jednu vrstu od trojnogvladanja, i dovršivali su
svekolike stvari po svojoj volji. Puk nemogući podnositi njiovo
globenje i premogućstvo, uzdigao se je očito, niti se je umirio,
nego li smrtjom osobitih službenikah i upraviteljah ; jedva je, i s
velikom mukom car mogao dobiti kano za milost od puka život
svoga Morosova, koj se je posli pametnije vladao. Utisivši car
ovu bunu, išao je s vojskom protiva Poljakom, i god. 1654. po-
sli dugoga obsidnutja podložio je sebi gradove Smolensk i VUnu.
U isto vrime s drugom stranom svoje vojske zadobio je državu
Cernigoviju i vridni grad Kiovijti, koj je pogli učinita mira od
Poljakah njemu pripisan bio; pače isti Poljaci jesu ga pomogli
protiva Sveciji u obsidnutju Rige) medjuto grad ovi jest se
srčano opričio, da su Moskovi morali učiniti uzstavu od oružja,
koja se je posli u mir obratila.
Ustao je za metniti u nemir Aleksiju iznevireni Stenko Ražin,
glava od Kozakah podložnikah Eusije; razsrdjen, što mu je
general Dolgoruki činio obisiti brata, doistine s veoma naglom
odsudom. Zaradi toga Stenko podbodavši Kozake, da skinu jaram
Moskovah, izidje očito š njima, i mloga mista sebi podloži;
obećao je posli, kada je car poslao protiva njemu svoje čete, da
ćeunapridakumimi podloženjuživiti; ali do nikoliko vrimena
uzdigao se je opet, i kušao, da uvede medju Kozake dmgi zakon
(socinijanski) i posli, kako je na juriš nike gradove uzeo, otišao
je u Astrakan, gdi su mu vojnici stražani otvorili vrata u ono
isto vrime, kada je komendat moskovski u crkvi na molitvi bio.
Unišavši ovi nevire u crkvu, jesu ga zajedno sa sinovma iz-
sikli; od ovuda pak izišavši, trčali su kano jedan silni potok, i
svuda ostavljali stope od nemilicah. Ali došavši na vrime srča-
nimah vojnicih general Dolgoruki, metnio je njih u takvu tisnoću,
pobivši jih sad ovdi, sad ondi, i raztiravši, da vodja njiov,
nenahodeći sigurnost u Astrakanu, tražio je, da se može sačuvati
u šumi, ali ustavljen od svoga otčua, poslan je bio u Moskvu,
KNJIGA PRVA. 13
gdi učinivši mu se sud, bio je ođsudjen kano nevira na smrt
god. 1671.
Godine slideće, hotiući Turčin navaliti na Poljake, car
Aleksija poslao je svoga poklisara u Carigrad, za dati na znanje
Sultanu, daje on s Poljaci učinio društvo, i zaradi toga bio bi
zadužen, uzeti oružje protiva onomu, koj bi na njiih udario. U
istinu ne samo da im je dao jaku pomoć, veće još poslao je u isto
vrime poklisare u svekolike dvorove krstjanske, kano i otcu papi
Klementu desetomu, za učiniti, ako bi moguće bilo, uvjet protiva
tolikomu nepriatelju imena krstjanskoga. Primiti su bili pokli-
sari kako se dostoi, ali lipe riči i obećanja u vitar su otišla.
Sa svim tim Aleksija sam sobom hotio je izići protiva, za ustaviti
napredovanje Turčina; i istom bio je, da izvrši ovo faljeno od-
ređjenje, kada evo Bog zvao ga je na drugi život god. 1675. od
četrdeset i šest godinah svoje dobi. Imao je on dvi žene; s prvom,
koja je bila, kako smo gori rekli, kći Ilije Miloslavski, imao je
dva sina, Teođma i Ivana, osim šest kćerih, od kojih vridna ob-
zira bila je erceginja Sofija; s drugom, koja je bila kći Girila
Nariskinaj imao je Petra velikoga i erceginju Natalijti.
Teodor stupio je na misto otčevo od 18 godinah. Slidio je
boj biti s Turčinom, i učinuvši nika pridobitja, osvojio je Ukra-
jinu; najposli mir učini s dvorom turskim, i odredi se ženiti,
odabravši sebi za zaručnicu jednu gospoicu od kuće Saburovski.
Vinčanje bilo iz početka god. 1681. Umrvši posli nikoliko
misecih zaručnica, drugu je gospoicu zaručio iz plemenite kuće
imenom Mariju Ap^iksin. Ali, ako je prvo vinčanje bilo neudesno
zaručnici, ovo drugo bilo je zaručniku, koga je u malo dana tiha
groznica dignula s ovoga svita. Bio je onbrez svake dvojbe prin-
cip kripostan i mudar; što potvrdjuje ono dilo, ako bi drugoga
i nebilo, koje je prie svoje smrti na nikoliko godinah učinio.
Naredio je on svima plemenitima carstva, da mu donesu poglavita
pisma od njiove plemenštine i sloboštine, kano za potvrditi jih.
Došli su svikolici i đonili pismah u odrediti dan svomu caru, koji,
učinivši od njih jedan dobar snop, bacio je u vatru, koja je gorila
u dvornici, govoreći : da sloboštine i iznimljenjah neće se u napredak
svditi i davati komu po poroduj veće po zaslu&enju. Uredba, koju je
posli naš Petar u carstvu loiskomu izpunio.
u ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Da li, svrhu svega drugoga, mudrost Teodora slavi se u oda-
branju, koje učini za svoga naslidnika. On nije ostavljao posli
smrti svoje ikoga sina, veće dva brata, Ivana i Petra. Kruna je
spadala naravnim načinom na Ivana, kano stariega; i čini se, da
ga je i Teodor pridstaviti morao, kano rodjena od jedne matere, gdi
Petar rodio se je od njegove mačue. Sa svim tim on je hotio učiniti
ono što je za dobro svega puka. Vidio je on, da je Ivan ne samo
od slaba duha, veće daje i od kratka vida i od mlohavi naravni
udah sastavljen, i zato nebi bio vridan i moguć vladati toliko široko
carstvo ; suprotivnim načinom promišljajući obličje Petra, raz-
ložio je iz šivanja i uzigranja očiu, iz lahkosti života, iz slad-
kosti razgovora, da je u njemu jedna duša rodjena za vladanje.
Odkuda protiva pravici prvorodjenstva, proti va običaju ostalih
kraljestvah, i protiva čekanju svega dvora, učinio je svoga na-
slidnika brata mladjega.
Bio je Petar onda od samih deset godinah, budući se rodio caru
Aleksiji od Natalije Nariškine na 30. maja 1672. po staromu sveto-
daniku, što bi bilo po grgurevskomu deveti dan juna. Svikolici
veliki od svakoga stanja podložni uvik poslidnjoj volji carskoj,
nisu drago mislili, nego da poznadu Peira za svoga vladaoca ; ali
pohlepnost principovice Sofije^ sestre po materi rodjene Ivanove^
hotila je prepričiti mudro naredjenje Teodora. Žena od duha
uzigrana i živa, hotijući biti ne samo dionica, veće gospodarica
od vladanja, izmislila je jednu osnovu, da može primorati Petra na
razdiljenje vladanja s bratom. Budući, da ako (mislila je ona)
za Petra stoji naredjenje poslidnje pokojnoga cara, za Ivana stoje
zakoni i običaj svega svita. Što kada bi se učinilo društvo braće u
vladanju, onda bi Petar bio dužan Ivanu pustiti vladanje kano sta-
rUmu. Na ovi način ufala se je ona odalečiti Petra od poslovah,
i k sebi privući svekoliko vladanje.
U isto vrime, kada je Sofija snovala ovo, jedan drugi, po-
hlepan za kranom, snovao je drago, brez ikakva znanja Sofije.
Ovi je bio Kovanski, nadstojnik strieljacah, dostojanstvo, koje
je bilo u Kusijikanoti ono isto, stoje u Turskoj aga od janičarah.
Poradi ditiristva Petra, i slabosti Ivana misleći, da se može na
vladanje uzpeti, činio je proglasiti, da je car Teodor umro od
otrove. Zaradi toga skupivši strielce za osvetiti krv svoga prin-
KNJIGA PRVA. 15
cipa, tužio se je iz daleka na sve, koji su u dvoru, od kojih se
je više nego i od koga bojao. Ovako pustivši uzdu pobudi i ne-
milosti onib vojnikab, za dvadeset i četiri ure vidili su se u Mo-
skvi putovi puni tilesah, oplinjeni palači plemenitašab, porob-
ljeni dućani trgovacah, i pomoreni brez obzira pravedni i krivi.
Sofija, kojoj su se veća strana bojarah s patriarkom utekli, vi-
deći da veće zlo biva, izišla je iz palaca, i došla je ondi, gdi je
buna veća bila, koju je svojim ukazanjem utišila. Sa svim tim
nikakvu korist za sebe nije dobila; jerbo posli utišite bune svi
su trčali za staviti krunu na glavu Petra^ koj je bio poznat i pro-
glasit car i gospodar od sve Kusije.
Sofija podnila je ovo, jerbo zapriciti nije mogla; medjuto
vidila je iz dogadjaja rečenoga, koliko joj biti može koristan Ka-
vanski^ zaradi toga izpod ruke podgovori ga, da opet podbode
nauzbunjenje svoje strielce, koji, od svoga poglavara uslobodjeni,
počeli su se prititi, da će iz nova svukoliku Moskvu metniti u
razsutje, ako im se nedade viditi carević Ivan. Od potribe je
bilo ukazati ga, a oni metnuvši mu na glavu drugu krunu, pro-
glasili su ga za cara zajedno s bratom. U isto vrime bili su pri-
morati veliki, da dadu vladanje Sofiji, pridruživši joj jedno viće,
od koga je pogFavar bio veliki kancelier Dolgoruhi.
Činilo se je, da je svekoliko utišito i mir u carstvu utvrdjen.
Sofija je imala ono, što je želila ; niti se je moglo virovati, da
bi ona za čim god još uzdisala ; ali pohlepnost Kovanskoga nije
bila zadovoljita. Činilo se je njemu, da nemože imati svoju svrhu,
nego li s novim uzbunjenjem; slidio je dakle podbadati svoje
vojnike, koji su bili okolo dvadeset hiljadah, proglasujući, da se
štogod u otajnu gotovi proti va općenomu miru i proti va životu
carah. Virni službenici od kuće carske nastojali su da jih metnu
u misto sigurno ; i baš uklonili su se obadva cara u manastir
Trojstva, misto veoma dobro utvrdite, dvadeset miljah od Mo-
skve daleko. Knez Oolovin jest bio oni, koj je u svomu naručaju
nosio cara Petra. Jedva je prošlo nikoliko danah, i evo čuli su,
da su se na novo strielci uzbunili i mloge pravedne nemilo umo-
rili, osobito velikoga kanceliera zajedno sa sinom. Ovu obiest
strieljacah morala je Sofija pokarati s kakvim god očitim uka-
zanjem; ali, ili je mislila, da je nemoguća pokarati jih, ili je su-
16 ŽIVOTA PETRA VELIKOG A
dila, da im propušta, za moći se š njima služiti onda, kada poeme
izvršivati svoje snovanje, zadovoljna je bila poslati Kovanskomu
i molit ga, da uzdrži svoje čete u svojoj dužnosti^ zafaljujući
mu medjuto na pazenju i brigu koju ima za svoju kuću. Kada su
se ova u Moskvi činila, u manastiru Trojstva našlo se je, da je
caru Petru data otajno otrova, koja ništa ncmanje po pomnji i
hitromu liku nije imala svoje tvorenje.
Ustegnutje erceginje Sofije veoma je uzslobodilo Kovanskoga,
koj je onda scinio, da mu je dopušteno svekoliko za moći staviti
krunu na svoju, ili na svoga sina glavu. Bio je običaj veće utvr-
djen u kući carah, da se erceginje od krvi neudaju, veće da se
zatvore u kakvi manastir, i da ondi provode život drugačije do-
bar i razkošan. Sofija, nehotijući se podložiti ovomu običaju,
toliko je učinila, da su ju pustili izići zarad uzroka ovoga, da ona
na službu bude svomu bratu Teodoru u poslidnjoj bolesti. Zrak
ugodan i slobodan od dvora učinio se je njoj sladji, nego onaj od
Manastira, zato je odredila više se nevratiti u zatvor zidovah, i
da se neučini komu priko običaja ovo njezino u dvoru pribiva-
nje, nagovorila je i druge svoje sestre i tetiće, da zatvor ostave,
i da se prinesu živiti u dvoru. Kovanski sudeći, da misao nje-
gova za uzdignuti na pristolje koga od svoje kuće, prije bi se
izvršila, kad bi on imao kakvu god samo pravicu, odredio je za-
ručiti svomu sinu principovicu Katarinu^ sestru mladju Sofije, s
ufanjem, da u kakvomgodir uzbunjenju strieljacali ostavši čari
ubijeni, nebi imao težkoću puk dati krunu njegovomu sinu poradi
zaručnice, koja bi bila od krvi carah, kako se je (mislio je on) i
8 carom Mihailom dogodilo. Počeo je dakle on svoje strielce
upućivati iz daleka, i podticati na ubojstvo carah, kudeći obadva
i govoreći : Ivan je slab i nemoguć^ a Fetar je diete^ veću poirihi
imajući da sisa mliko, nego da vlada. I videći, da je Sofija pri-
pustila prvu njegovu slobodu, nije imao više straha, veće je došao
i počeo iskati od nje Katarinu za zaručnicu svomu sinu. Onda je
otvorila oči Sofija, i poznala je odmah visoko ciljenje ohologa
ovoga oficira; ništa nemanje s zanatom lisičjim, koj je njoj bio nara-
vni, znala je tako pokriti ovo svojepoznanje, da je Kovanski lasno
privaren ostao. Ukazala se je ona, da kanoti potvrdjuje ovo nje-
govo odabranje, samo za dobiti vrime, da može izmisliti način,
KNJIGA PRVA. 17
kako bi strmoglavila i misao Kovnnskoga i njega istoga. Imala
je ona u svomu vicu i na svoju stranu principa Galicinei^ čovika
pametna i izvrstnija od svijulu koje je onda u sebi imala Rusija.
Ovomu vićniku očitovala je svekoliko. Oštroumni dvoranin od-
mah je dao viče principovici, da više vrimena negubi, veće što
prie da Kovanskoga digne s ovoga sa itn, kano krivca i od dru-
gih mlogih pregrišenjah. zarad kojih je smrt zaslužio; i posli
dogovarali su se od načina, da mogu izpuniti ono, što su naumili.
Čari slidili su pribivati u manastiru Trojstva. Uzeta je dakle
bila prigoda od svetkovino s. Katarine, koje ime nosila je prin-
cipovica odabrana od Kovanskoga za nevjestu. Bio je i u Rusiju
uveden običaj slaviti svetkovine svetih,^ od kojih su nosili imo
principi i principovice od krvi carske. Činila su se dakle, za ti
slavni običaj izvršiti, velika pripravljanja; zazvat je bio veliki
broj od bojarah i senaturah, i izmedju oviuh takodjer Kovanski
sa svoim sinom. Kako god stvar ova činila se je sa svom otaj-
nostjom, tako on od ovoga ništa znati nije mogao; odkuda upu-
tio se je u družtvu samoga svoga sina k manastiru. Bih su po-
staviti na putu u zasjedu oko dvistotine dragonah dobro oru-
žanih, koji su ga ustavili i u bližnju kuču odveli sa sinom, gdi
im je bila odsuda proštivena, i glava odsičena. Takva je bila
svrlia prvoga nevjere, koj se je digao protiva životu Pet) a. zaradi
koga sačuvanja, čini se, daje osobitim načinom bdilo providjenje.
Jedva su razumili strielci ovi dogadjaj od svoga poglavara,
i odmah su se skupili za osvetiti se svrhu onih, koji su bili po-
četnici od njegove smrti, koji mu drago oni bili. Razsuli su se
dakle na čete po gradu, i osvojivši prije svega shraništa od bro-
dovali i od hrane, prilili su se, da će svekoliko skončati s gvoz-
djem i s vatrom. Sva ova, koja su se činila, odmah su dvoru
prikazala bila. Veče od nikoliko vrimena car AleJcsija imao je na
svoju službu veliki broj oficirah i vojnikah stranski, osobito iz
Nicmačke. Princip Galicin viče je dao Safiji, da protiva ovima
iznevjerama pošalje ove čete stranske, koje su u zagradju kod
Moskve pribivale. Činili su dakle dojti oficire u manastir, za
dati im zapovid, što imadu izvršiti, i baš došli su brzo, nemi-
sleći, da ostavljaju svoje kuće srditosti strieljacah. Ovi oćutivši
zapovid, datu Alemanom, hotili su varoš njiovu svukoliku
2
18 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA KNJIGA PRVA.
sažeci, i žene s dicama izsići ; ali bilo je medju njima mlogih,
koji su se protivili ovomu nemilomu dilu, pače nagovorili su
svoje drugove, da učine mir s dvorom ; i zaradi toga poslali su
u manastir nikoliko oficirah, koji su bili slušani s tihostjom, i
zadobili su milost s ovim načinom, da skinu oružje, i da prikažu
dvoru početnike od uzbunjenja Ovi učinili su više, nego im je
rečeno ; običajni veće za tvoriti pomor, išli su razsrdjeni protiva
onima, koji su ih nagovarali više puta na takvo dilo, i posli
kako su pobili svoje obrstare i mloge oficire, uklonili su se u
svoje kuće.
Čari nejmajući se više šta bojati, uzeli su put u Moskvu, zdru-
ženi od plemenitašah onoga okoliša, i od stranski vojnikab.
Strielci razoružani metnili su se u red kraj puta, i vikali su moleći
za milosrdje. Onda se je vidila ona velika razlika medju čari Pe-
trom i Ivanom. Ivan sva ova gledao je kano zanesen : suprotiv-
nim načinom Petar s veselim pogledom, stavnostjom lica, i
sladkostjom davao je zlamenje s rukom na svaku stranu, da im je
dato oproštenje. Na ovi način s blagosivanjem strieljacah u milost
primitih, i s vikom puka skupljena vratili su se čari sa svim
dvorom u Kremlin; tako se zove u jezik moskovski palac
carski. Sofija, koja je onda svekoliko vladala, odmah je dala
principu Galicinu dostojanstvo od velikoga kanceliera , što je u
Kusiji toliko, koliko u drugima kraljestvi prvi službenik. Ovi je
onda činio suditi strielce od uzbunjenja, i stavio je komisare,
koji su morali svakolikaizviditi, i izkušati od ovih vojnikab. Koji
su više pregrišili, bili su odsuditi na smrt, a drugi izagnati. Od
ovih poslidnjih sastavite su bile četiri regemente, i poslani na četiri
kraine od carstva ruskoga. Veliki kancelier razdilio je posli mista
i dostojanstva, koja su manjkala, onima, koje je on sudio, da
su zaslužili, nejmajući obzir na plemenite. Poglavara od strielja-
cah učinio je jednoga čovika od sriće imenom ŠaklovUoga.^) Mla-
doga Oalicina svoga sinovca uzdigao je na dostojanstvo od prvoga
sudca i vladaoca države i grada Kazan; i tako od ostalih: koja
stvar nije dobro gledata bila od bojarah, kano zaostavljenih od
oviuh dostojanstvih, koja su njiovi starii uživali.
♦) U 8t. izdanja stoji : Tekelavita.
Jsdav.
DOGADJAJI
KNJIGE DRUGE.
Zavezuje se u Moskvi mir vikovični Švecijom. Sofija kuša iz-
kvariti narav i čađ dobru Petra. Cesar Leopold podUče Moskove
p'otiva Turčinu. Princip Basilio Oalicin vojuje protiva Tatarom od
Krime, ali se vraća brez koristi. Sofija prikazuje mu svoju misao,
da se obadva cara nbijtij ali on ju odgovara i čini da se car Ivan ženi.
Slidećti godinu m^aća se p'oiiva Tatarom^ ali zaludo. Ženidba cara
Petra. Sofija čini drugi dogovor protiva njemu. Ovi dogovor oči^
tuje se i Sofija zatvara se od Petra u manastir. Petar ukida strielce
i stavlja vojnike stranske. Obsiduje Azov^ i drugoga obsidnutja
uzimaga. Stavlja u Veronici skraništa od h'odovah. Putuje po
Em^opi za viđiti različite dvorove. Zaradi novoga uzbunjenja vraća
se u Busiju, gdi izpravlja neuredne običaje.
ŽIVOTA
PETRA VELIKOfiA
KNJIGA DRUGA.
^jSsOsada su u takvomu stanju stvari bile, evoti došli su u Moskvu
poklisari kralja Svecije, koji su tražili, da mogu ponoviti
s Rusijom mir veće učinit god. 1662. u Kardis za dva-
deset godinah, koje su se bile svršile. Princip Galicin
privolio je iskanju šveckomu, i učini, da se ono ugovorenje u
Kardis učinjeno, u jedan vikovični mir priobrati. Dva cara za-
kleli su se obslužiti, i poslali su u Štokolm svoga poklisara, da
bude ondi na zakletvi, koju je morao učiniti kralj švecki. Po-
klisar bio je primit od onoga dvora s velikim poštenjem, i Karlo
XI. zakleo se je očito po držanomu običaju.
Sofija i Galicin postavši još mogućniji po ovomu mira učini-
tomu, vladali su sasvime u carstvu, i nastojali, da se mogu uzdr-
žati u ovoj vlasti; i zaradi toga uzdigli su na dostojanstva svoje
20 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
virnie, odalecivajući rodjakc po materi cara Petra, i ostale dru-
ge, koji su bili od strane ovoga mladjana principa, koj je bio je-
dino ufanje carstva ruskoga. Kušala je Sofija izkvariti dobroćudnu
narav svoga brata, kada mu veće nije mogla škoditi u životu.
Naredila je dakle, pod prilikom ljubavi bratinske, da se pusti slo-
bodan većati s drugima mladići razpuštena života, da ga tako
učini odurna podložnikom. Ali ovi nevridni zanat nije njoj za
rukom izišao; jerbo simenje od kripostih, koje je bilo u krasnoj
duši Petra, prem ako je bilo štogod malo pritisnuto, sasvim tim
nije se zatušilo, dapače on isti svoje drugove malo po malo jest
prignuo na ljubav kripostih, na koje je on prignut bio od na-
ravi. Njegovo najveće razkošje bilo jest, da toliko on, koliko
njegovi drugovi zabavljaju se o oružju, a svrhu svega, da nauče
zanat od brodarstva ; i zaradi toga svaki dan rekavši brodio je
na jezeru Perejaslavskom^ i činio službu sad mornara, sad opet bro-
dara, u jednoj malenoj ladji, koju je činio zato spraviti, i sa svim
potribitim za ladju bojnu providiti. I može se doisto reći, da je
ondi prvi temelj naučio od ovog znnata, od koga je posli bio
izvrstiti majstor.
Okolo ovoga vrimena iznevirenje Tekelie, principa od Er-
deljn, i velika obećanja, koja je učinio sultanu Muhamedu IV.
uzrokovala su vojsku u Magjarskoj. Cesar Leopold promišljajući,
koliko bi koristno bilo društvo Moskovah, poslao je svoga pokli-
sara za probuditi care, da uzmu oružje protiva općenomu nepria-
telju krstjanluka. Ali, ili poklisar cesarov nije umio ovu svoju
službu opraviti, ili, što je prije virovati, Galicin nije hotio pri-
kršiti mir s Turčinom učinjen za 12 godinah, poklisarstvo nije
imalo svoju svrhu. Onda cesar Leopold okrenio je svoje ufanje
na Poljsku. Ovo kraljestvo bilo je onda vladate od velikoga So-
bieska, koj je god. 1676. učinio s Turčinom jedan mir malo ko-
ristan, jerbo je ostavljao Turčinu mlogo vridni grad Kaminku.
Odkuda nije bilo teško dvoru bečkomu, privući k sebi onoga
kralja protiva Turkom, i učiniti ugovor, u komu je bilo ovako
upisano: Da se imadu šio bržje zazvati čari, da nnidju u ovo
društvo. Kralj poljski nije kasnio care zazivati, ali brez tvorenja,
doklegod god. 1684. sjedinivši se s cesarom Poljaci i Veneciani,
s jednim ugovorom, da će protiva Turčinu ići za vrime vojske,
KNJIGA DUUGA. 21
i da će jedan drugoga braniti uvike, izišlo je za mkoni pokli*
saru poljskomu u Moskvi, da utvrdi svoj posao s jednim pismom, u
\iom\ipotm'djujiići se Rusiji mir m posidovcmje odKiovije i Smolenslcog,
obećali su cari, poradi želje za usaditi zakon hrstjanski w državama
mahometansliima, da će početi boj proiiva Turkom i Tatarom, i da
će poslati poklisare u Francuzku, u Inglezku, u Dansku i u Holan-
dijUj za podtaknuti ove dvof^ove, da sjedine svoje oružje protiva Ma-
hometancom. I baš poradi ove pogodbe odmah je bio poslan knez
Seremetov u Poljsku, i odonud u Beč; princip Dolgoruki u Fran-
cuzku i Spanjulsku, a drugi u ostale dvorove; medjuto nitko
nije virnic iinišao u ovo društvo od pape, budući ga cesar, Vc-
nccijani i Poljaci odabrali za branitelja od rečenog draštva.
Odredilo se je dakle u senatu Rusije, da, kada bi Venecijani
udarili na Turčina, da uzmu Moreu, i uznemirivali ga u Dalma-
ciji; kada bi Poljaci navalili na kraine Podolije i Volhinije;
kada bi Niemci i Magjari branili se u Magjarskoj i Erdelju, onda
Moskovi da udare na Tatare, za moći osvoiti Krimeu, pričinjeni
poluotok na crnomu moru, rečen od Latinali Taiirica Gherso-
nesus. Od potribe je bilo, da princip Galicin uzme na sebe voj-
vodstvo od vojske, prikazato mu od senata. Prije ništa nemanje
nego se je na put stavio, dobio je, da medjuto sin njegov po-
stane mu drug u dostojanstvu velikoga kanceliera. Bilo je počelo
pramalitje, kada je otišao s tristotine hiljadali pišakali i sa sto
hiljadah konjanikah ; ali bivši putovi veoma mučni, nije došao na
kraine tatarske, nego li oko pol juna; niti je mogao dalje ići,
buduć da je kan od Tatarali opustošio na petdeset miljah daleko
svukoliku državu, za pripričiti put vojski neprijateljskoj, poradi
pomanjkanja hrane, a osobito vode. Vidio je dakle general mo-
skovski, da mora prominiti misao, neimajući s čime uzdržati voj-
nike, koji su počeli manjkati od srdobolje i od glada. Ništa ne-
manje činio je uhititi Atamana, to jest generala od Eozakah, koj
nadrazložen, da se je razumivao s kanom od Tatarah, bio je
skinut s dostojanstva i izagnat, da svrši STOJe dneve u Siberiji ;
ime mu je bilo Ivafi Sarnuelević, na kojega misto stavio je Ga-
licin glasovitoga Mazepu, od koga ćemo posli govoriti. Nemože
se reći do duše, da Galicin nije imao nikakvu korist od ovoga
puta; jerbo j?rw pripričio je put Tatarom, da nisu mogli pomoć
22 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
dati Turčinu na Magjare, ili na Poljake, što je bila osobita svrha;
drugo, providio je države, i zabilježio, što će biti potribito Rusom
u drugo vrime za osvojiti Krimeu. Medjuto opazio je kod potoka
Satmra jedno liepo misto, i podobno za moći grad sazidati, koj
bi služio za sahranište od rabne na onih krajinah i zaradi toga
činio je slideće godine sazidati na kalup izpisan od jednoga ingji-
njera olandeskog nazvavši ga Novohogrodila.
Vrativši se princip Galicin u dvor, Sofija prikazala mu je sve-
koliko, što se je dogodilo za vrime, za koje je on ii vojski bio,
osobito očitovala mu je svoj strah, koga joj uzrokuje strana veoma
moguća cara Petra, koje strane kanoti glave bili su NariškinL
to jest principi od krvi carice matere Petra: budući da bojari,
a navlastito njiovi sinovi, gledajući Petra, kakono onoga, na koga
će se nasloniti carstvo, k njemu su se prilagali i pridruživali. Bo-
jala se je Sofija, da, ako s vrimenom mogućnija bude strana Pe-
trova, ona neizgubi oblast od vladanja, i toliko ju je polehpnost
zaslipila, da ne samo je odlučila u sebi, veće još usudila se je
svoju krivu i zločestu odluku kazati svomu prijatnomu, i reći:
da se digne život svojoj hraći^ da iako njoj kruna ostane. Probi idio
je na ovo zaktivanje Galicin, koj premako je polehpan bio kano
i ona, sa svim tim još nije u sebi ugasio bio čovičanslvo. Za-
nesen kanoti i sumnjiv počeo je promišljati, ako odbaci zaktiva-
nje Sofije, meće se u pogibio i nemilost; s druge strane opet vidi,
na koliko bi se mogao uzvisiti i on, i kuća njegova izvršivši nje-
zinu odluku. Najposli potvrdjuje, ili se čini, da potvrdjuje misao
njezinu, ali neprivoljuje načinu, koga je ona hotila za tu svrhu,
kapo ti silovitu i pogibeljnomu. Veli dakle: Da se može doći do ie
svrhe, ali izdaleka, što će hiti sigurnije: Valja imati opaz na općinu^
koja bi se možebiti uzbunila protiva njoj istoj ^ kad bi kakvu sumnju
imala na Sofiju, da je ona uzrok smrti carah, i zato njemu se čini
ovi drugi način sigurniji. Da se dade caru Ivanu žena; pak ako bi
on nemoguć bio činiti dilovanje muža, kako se je mislilo; onda neka
seprigne zaručnica na kakvu stranu drugu, da tako porodivši se Ivanu
čedo, strana Petrova ostala bi narugana, i bi zaduženi bili svi ostavit
ga; odkuda bi lasno se on mogao ondu nagovoriti, da zagrli život
crkveni. Na takvi način imatibi mogli svoju svrhu. Jerbo slabost Ivana,
ostavila bi njima svukoliku vlast za vladati, onda bi lasno bilopro^
KNJIGA DRUGA. 23
glasit y da je carica priljubodinstm tičinila, i zaradi toga^ da nisu
zakoniti sinovi da se hrunit mogu. Caricu h% dakle ostaviiu metnili u
Manastir, a Ivanu dali drugu zaručnicu^ od Icoje bi hili sigurni^ da
neće imati čeda. Ovako i na ovi način kruna naravnim razlogom hi
pala na glavu Sofije^ koja medjuto neka daje milosti, i k sebi više i
vise od plemenitih privlači. Najposli za imati na svoju stranu i
crkvene, bilo bi najbolje, da se uzdigne na dostojanstvo patriarke opat
Silvester čovik vridan svekoliko dovesti na svoju svrhu.
Ovaka je bila osnova Galicina, što ako nije bila toliko osvadna,
koliko ona Sofije, sa svim tim nije bila pravedna. Sofija, videci
svoju svrhu, ovomu načinu prikazanomu od Galicina, privoli brez
svake dvojbe, i ostavi njemu istomu brigu, da se ova izvrše. Lasno
je bilo Galicinu nagovoriti cara Ivana, da se ženi. Običavali §iu
do onda čari odabirati si zaručnicu iz medju lipši kćerih svojih
podložnikah, koje su dovodili u palac carski za ovu svrhu. Car
Ivan izmedju oniu, koje su mu bile prikazate, hitio je svoje oči
na Praskoviju Federovnu, kćer bojara Fedra Soltikova, i zaručio
ju je, i vinčao se po običaju koj se obdržava. Ali kriposti ove
mladjane principovice metnile su zapriku osnovi Galicina; osim
šta, car Ivan nije bio nemoguć, kako se je virovalo, budućda
carica postala je na skoro od njega trudna.
Strana Nariškinah, koja je dvorbu činila caru Petru, lasno je
poznala misao Sofije i Galicina. Učinivši dakle medju sobom viče,
odredili su protiva Basiliji Galicinu jednoga drugoga uzeti na
svoju stranu, koj bi se opriti mogao savišnjemu mogucstvu njego-
vomu; i za tu svrhu metnili su uz cara Petra principa Boris Gali-
cina, sinovca velikoga kanceliera, koj imajući ne manju od prvoga
i vištinu u vladanju, i osobiti dar u nauku, znao je u kratico vrime
dobiti sebi milost svoga gospodina.
Bila je veće počela godina 1686. u kojoj carstvo tursko jest
malo klonulo, budući cesarovi uzeli mloga mista i gradove u Ma-
gjarskoj, a Venecijani u Grčkoj lipo kraljestvo Moreu. Isti Cari-
grad bio se je uzbunio ; jerbo Janičari smetnili su Muhameda IV.
i na pristolje uzdigli Solimana II. brata njegovoga. Poljaci ove
godine malo su što činili. Moskovi nemareći što nisu korist imali
prve vojske, pripravili su se i otišH s istim vojvodom Galicinom
protiva Tatarom, za moći iznenada grad Prekop, osvojiti. Ufali
24 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
SU se doisline osvojit ga, znajući da je kan otišao u pomoć sultanu
protiva Magjarom; ali su osupnuli, kad su vidili protiva sebi do-
lazećega Oalgu^ sina gori rečenoga kana s jednom silovitom četom
Tatarali dobro oružanih. Medjuto Moskovi razigravši svoja srca
udarili su protiva njima s tolikom i takvom silom, da su Tatari
morali okreniti ledja. Vojska ruska jest jih slidila, i utaborila se
pet miljah daleko od Prekopa. Kan razumivši po ulaci. koje mu
je sin poslao, došastje Moskovah, odmah je ostavio Magjarsku,
i vrativši se u svoje države prikaza se neprijateljom s ceterdeset
hiljadah konjanikah razdiljenih na više cetah; na takvi način, da
videći se Moskovi obastrti od tatarski konjanikah, činili su svoje
pisce prokopom utvrditi, a konjanici obratili su se na sve strane
za čuvati jih. Nike čete Tatarah usudile su se udariti na konja-
nike ruske, koji ustrašeni uklonili su se za pratež vojničku. Ušlo-
boditi s ovim većma Tatari naprli su s jedne strane na Moskove;
i bili bi učinili veliku mrcvarinu, da nebude dotrčao sa svojima
bojar lh(ha. Srčanost ovoga generala moskovskoga tako je ustra-
šila neprijatelje, da su se dali na bižanje. U isto vrime general
Seremetov na krilu livomu tako se je junački držao, da su Tatari
morali uklonit se, premako ne brez pliena. Uslobodivši se onda
Moskovi pošli su prama Prekopu^ i došavši blizu grada, obsili su
ga. Kan, koj je znao vojevati ne manje s razumom, koliko s ru-
kama.*) (Non minus est Imperator is snperare consilio quam gladio:)
učinio se je kano da će raditi s Moskovih o miru, i toliko je ovo
dilovanje protezao, dok nisu Moskovi svu zahira potrošili, i ne-
mogući šta naći na onima neplodnima ravnicama s čim bi se uzdr-
žali, bili su usilovani vratiti se drugi put brez koristi. Sa svim tim
u Moskvi, gdi je veće unišlo bilo ulagivanje, i tašta fahla, nisu
manjkali, da nečine svečane i slavne dneve očito, kano daje Ga-
licin razbio Tatare, i da ih je protirao od Prekopa u Krimeu.
Medjuto videći strana cara Petra, da je carica Proskovija no-
seća, nagovorili su svoga gospodina, koj je onda imao šestnaest
godinah, daše ženi. Sofija hoti laje razmetnuti ovu njihova od-
luku, ali joj nije izišlo za rukom. Petar dakle na 29. sičnja 1689.
zaručio je sebi Eudoksijn Federovnu kćer bojara Fedara Lopuhin
•) Caes. lib. 2, de bello Civil.
KNJIGA DRUGA. 25
kuće i kolina od starinah na glasu; i godine slideće dobio je od
ovoga zarucenja jedno čedo muško. Ovo je bilo, što je razsulo
svukoliku osnovu Sofijinoga Galicina, koj, dok je na vojski bio,
strana Petrova toliko se je objacala, i toliko prikorila vladanje
njegovo, i kano prvoga službenika, i kano generala, da kada se
je vratio s vojske, car Petar nije ga liotio prida se pustiti: Stresla
se je Sofija na ovu omrazu, u koju je upao njezin milostni; ništa
nemanje sve je činila, podlagala seje, milolagala, grlila, molila
dok je zadobila, da Basilija pustit bude caru Petru za celovati mu
ruku, premako je to bilo s veoma malenom zadovoljštinom njego-
vom, buduć daje morao mlogo zalogaja od prikora probaviti po-
radi svoga vojvodstva, od kojih se nije mogao izgovoriti. Sofija,
uzamši opet sloboštinu, da može pred očima svita opravdati svoga
milostnoga, izkala je od carah dopuštenje, da može darivati sve
one, koji su carstvu služili prešaste vojske. Car Petar, koj je po-
čeo poznavati, što će to reći vladati, bio je protivan govoreći: da
je potribito najpri izviditi zasluženja, pak onda polak zasluženja
plaću dati i darivati. Ali nije ova misao Sofijina bila, koja je hotila
ukazati se daje ona, koja daje milosti, i zaradi toga toliko je kod
braće dosadljiva bila, dokle god nije i Petar privolio njezinu za-
ktivanju.
Jedva je zadobila dopuštenje i odmah je svojim Galicinom, koj
je prvi bio, učinila pismenu uredbu od darovah. Njemu je dakle
odredila dati hiljadu i pet stotinah kucah seoski u različitih drža-
vah ; što je takodjer poklonila i nikima dmgima bojarom, koji
su bili sa strane njezine. Oficire posli toga darovala je polak nji-
ovoga dostojanstva; i nike plemenite, za imati više prilipiti na
svoju stranu. Ovo ovoliko blagodarje uzrokovalo je, da car Petar
i s njegove strane općina boljma su otvorili oči, kada su vidili So-
fiju tolike razsipati milosti i davati personama od svakovrstnog
stanja, koji su se okolo nje skupljali, za činiti joj dvorbu; a oso-
bito kad su vidili, daje s njezine strane veći dio vojske, navlastito
pak da su i strielci prignuti na njezinu službu.
Jz ovakoga promišljanja, koje su imale obadvi strane, slidila su
odlučenja i odredjenja jedne strane, protiva drugoj. NarišUni
sudeći s razlogom, daje pogibeljno na jedan put satrti vlast Sofije
i Galicina, počeli su oko toga raditi iz daleka. Sofija opet s druge
26 ŽIV^OTA PETRA VELIKOGA
strane opazila je dobro, da se Petar uzdiže i veće svrhu nje i svrhu
onih, koje je ona uzdigla, svoju oblast očito ukazuje, sudila je,
da će se ona na jedanput pritisnuti i strmoglaviti, ako pusti da tako
stvari prolaze, i zato počela se je kajati, što je slidila viće razborno
Galicina. Zazvavsi ga dakle u svoju sobu, prikaza mu srditim licem
prikor, koga je ona morala trpiti od svoga brata, zaradi njega, kad
ga nije hotio k sebi pustiti, da mu ruku celuje, i koliko je brat
njezin tvrd bio, za dati dopuštenje, da ona nike daruje, koji su
služili vridno u vojski ; pak taknuvši mu ruku, reče: da će on hiti
prvi na prikazalištu za izgubiti života ako se uznasliduje Još kasniti.
Galicin nije mogao reći, da je njezino razloženje brez temelja;
medjuto mogao ju je naučiti, da je sama njihova polehpnost bila
uzrok od onoga, što se oni boje, i da nebi upali u toliki strah, da
budu bili zadovoljni od onoga stanja u komu su. Ali ako Galicin
nije bio toliko silovit, koliko Sofija, sa svim tim bio je jednako š
njome polehpan : jesu, koji vele, da je on imao odluku nju priva-
riti, i zaračivši ju sebi, kako je ona tražila, hotio je na pristolje
staviti svoje sinove, a ne one, koje bi od nje i š njome zadobio.
Kako mu drago ta stvar bila, ele Galicin dao je njoj kartubiunku
(list papira bio sa samim ozdola podpisom svoga imena) da on pristaje
na njezino odredjenje i odluku, koja je bila, da će ona prije uzeti
život braći, nego li da ide, i da se u manastir zatvori. Hotio je
svidljivi ovi službenik u skrovno misto m etni ti svoga sina s jednom
stranom od svoga blaga, i poslati ga u Poljsku, ali neuztrpljivost
Sofije nije dala vrime njemu, da može ovu svoju odluku izpuniti.
Car Petar bio je u jednomu kestelu blizu Moskve, kada je Sofija
snovala protiva životu njegovomu strahoviti i nemili dogovor. Zvala
je k sebi nevjernika ŠaklovUoga^ koj je bio na misto Kovanskoga
poglavar od strieljacah, njemu priporuči, da hitro i s opaznim na-
činom umori, nesamo Petra, veće i mater i veću stranu od njegove
rodbine i prijateljah. Uzamši s veselim licem ovu pogrdnu pripo-
ruku, trči k svojima vojnikom, i odabravši okolo šest stotinah,
kaže im naredbu i zapovid, koju su morali onu noć izvršiti, obe-
ćajući jim za plaću dobra oniuh, koje će pomoriti. Ali našavši se
dvojica izmedju njih, koji su se strašili omočiti ruke s krvjom
svoga principa, uklonili su se otajno odletivši kanoti u kaštel, gdi
je bio car Petar, komu su svakolika prikazali. Mučno je Petar po-
KNJIGA DRUGA. 27
viroTati mogao ovoliku opačinu svoje sestre, i svojih vojnikah; sa
svim tim da se vrime negubi, poslao je odmah u Moskvu svoga
jednoga ujaka s principom Boris Oalicina. da izvide, je li istina,
ili nije, što se je prikazalo? Jedva su na pol puta bili ova dva izvi-
ditelja, i evo opazili su, da dolazi prama kaštelu jedno mložtvo
stricljacah prid kojima je Šakloviti koj bi doistine na njih prve
bio udario, da se nebudu uklonili, i našavši put kraći s hitnjom
prid noge svoga principa došli prikazavši mu dojduću pogibio.
Onda Petar, kako godje prije osam godinah u naručaju kneza Go-
lovina s hitnjom nošen bio u manastir trojstva, tako sada što bržje
metnio se je u svoja kola zajedno s materom i zaručnicom, prem-
ako nosećom, i uklonio se je u isti manastir, misto, kako smo veće
rekli, sa svime sigurno. Došavši Sakloviti sa svojim izmetom puka
u kaštel, ostao je kano izvan sebe, čuvši, daje car Petar sa svim
svojim dvorom malo prije s hitnjom otišao: niti je dvojio, da nije
izdat, zaradi šta, da pokrije svoju zloću, kano da je prominio voj-
nike, koji su na straži u kaštelu bili, vratie se je vaskoliki smeten
k Sofiji.
Ovi dogadjaj, koj bi pristrašio svako drago srce, Sofijino ni
malo nije uplašio. Ona je odredila tako se vladati, kano da nije
ništa znala od onoga, što seje dogodilo u kaštelu i u manastiru.
Princip Galicin davao je viće, da se ukloni š njime u Poljsku. To
hi bilo, odgovorila je ona, ostaviti strašivo svoju stranu, i izpovi-
diti zloćiij koju nam i pripisuju; ako sada stvar nie izišla za rukom,
biti će vrime kada će se opet kušati, makar Ja ista bila izvršiteljica.
Doldegod mi vladamo s carom Ivanom, sve možemo činiti u ime nje-
govo. Petar nemoze imati nego li polovicu u zapovidanju. Ja imam
na strani mojoj strieljce, i zadobila sam s darovih mloge druge od
carstva, koi će za moju korist stajati. Galicin videći Sofiju stalnu u
svojoj odluki, morao je čekati sve ono, što će sliditi, i dati svoj
život poradi otvrdnutja svoje gospoje. Toliko je istina ono, što
je Augustin rekao: I)a u dvorovi pincipah po putu svejednako pO"
gibeljnomu, dojde se općenim načinom na pogibio najveću od pošte-
nja i života."^) In Principum Curiis per pericula ad grandius peri-
culum peruenitur.
*) S. Aug. de Ci vit. Dei.
28 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Slideći dan proglasilo je bilo po Moskvi sve, što se je u kaštelu
dogodilo. Sofija ukazala se je ustrašena, i kano zanesena, čineći
se brižna za sačuvanje svoga brata. Izmislila je ovi način od hiui-
benosti da privari puk i općinu, da se tako krivica od ovoga po-
grdnoga dila na koga drugog obori. Ali jedan bojar poslan k
njoj od Petra kazao je prid očima njezinima, da se u dvoru sve-
koliko znade: oštro ju je prikorio od strane cara, i nazvao ju je
nevjernicu i izdajnicu. Koja ništa nemanje sa svom sloboštinom
odgovorila je: „Da ona nie zaslužila, toliko prikorenje; da
je brat njezin privaren; da svakolika ona buna jest bilo tvo-
renje od jednoga straha brez temelja, i da se njoj čini pri-
velika nepravda scineći ju od toliko crne duše, da bi ona
štogod samo mislila protiva životu svoga brata, i svoga cara,
komu je ona sačuvala s tolikom brigom njegove države u vrimc
njegova ditinstva."
U ovo vrime, kada se je Sofija nastojala opravdati, Car Petar
odredio je prikazati bojarom, i svoj plcmeštini pogibio, u kojoj
seje naliodio, ponukujući svekolike, da koji god srčano žele njegovo
sačuvanje, da dojdu k njemu u manastir. Dosta je to bilo, da leti
onamo, rekavši, vaskoliki svit. Učinivši posli nikoliko vićah svo-
jima virnima, poslao je zapovid Galicinu, da ima dojti u manastir,
i njemu se prikazati : ali ovi nesrićni izgovarao se je, da car Ivan
hoće, da hod njega bude. Sofija, videći, da stvar čini se stavno, tra-
žila je da se osigura sa strieljcima, zadobivši na stranu svoju manje
oficire,, koji u ovakvima prigodama više mogu učiniti nego li
tisućnici : cara Ivana takodjer utvrdila je sa svoje strane, čineći
ga virovati, da svekoliko čini se protiva njemu, i da Petar drugo ne-
traži, nego da svukoliku oblast k sebi privuče, a njega od vladanja
izbaci. Prem ako slabost Ivana nije pripustila, da bude mlogo
oćutljiv na ovo, što mu je sestra govorila, sa svim tim podboden
i od svoje zaručnice i od Galicina, dao je on isti prvi put i može-
bit jedan jedini put u svomu životu, zapovid strieljcem, da ostanu
kod njega u palaču, i da neslušaju nikakvu zapovid brata, koi traži,
da carstvo uzbuni: riči, koje je Sofija znala produljiti po svomu
načinu, nadodavši ove druge: i da će život izgubiti, koi bi se smio
nepodložiti. Evo kakva je smetnja u dobromu vladanju, kada ih
ima više, koji vladaju; i evo kako je s razlogom rekao Homero,
KNJIGA DRUGA. 29
da u carstvu jedan valja da Imde samovladaoc:*) Non esicomplu-
res regnare bonnm. imperet nnns.
Strielci, koji su doistine vcco bili primili zapovid od cara Petra,
da u manastir dojdu, nisu znali, kuda se moraju okrcniti. Šak-
lovit zapovidao je, da ostanu u Moskvi ; sa svim tim mlogi od njih
uzeli su put od manastira* koje vidivši ostali za njima su se svi
uputili osim poglavara i nikoliko drugih, koji su većma krivi bili.
Sofija jos nije bila do sada izgubila srčanost, veće misleći kako bi
umirila srditost brata, odredi poslali mu svoje dvi tetiće, sestre
cara Aleksije, koje su po isti način ostavile manastir, za moći ži-
viti razkosno u dvoru. Ove je naučila što ćo govoriti prid Petrom
za moći sebe opravdati, i za oboriti svu krivicu na zlovoljne vić-
nike, koji traže svoju korist u nemiru carskoga dvora, i da sve-
kolike tužbe, koje su mu u glavu metnili, jesu same laži, kano i
ona, koju su na nju oborili prije nikoliko godinah, daje ona bila
u dogovoru s Kovanskim. Otišle su dvi ove principovice u mana-
stir, i prostrvši se prid noge svoga bratića, zaklinjale su ga, „da
neviruje lažljivomu glasu, koi je izišao od zlovoljnih samo, da
metnu svadnju i neslogu medju bratom i sestrom;" nadodale su
i ovo: „da bi ona sama bila došla, da se neboji toliko velike obla-
sti od svojih nepriateljah, koju imadu kod vas: drugačjc ona je
pripravna ukazati svoju podložnost, i koliko scini vlast svoga
brata, kojega život toliko je njoj drag, koliko svoj vlastiti."
Petar slušao je obadvi govoriti s uztrpljenjem ; ali posli činio im
je očito ukazati, da je svekoliko istina prava, što se je proglasilo
protiva Sofiji; onda one ustrašivši se, izpovidile su, „da se neće
više vraćati u Moskvu, veće, da će ondi ostati s njime, i umerti.
Glas, koga je imala Sofija od zla izlazka ovoga poslanja, jest
ju veoma oborio ; ništa nemanje za neostaviti ni jedan način,
smislila je, da se uteče svešteničstvu. Znala je, da je patriarka
Rusije u veliku štovanju, ne samo kod puka, veće i kod carah;
otišla je dakle k njemu, i prikazala mu je s takvim vezom svoje
stanje, daje on postao njezin branitelj. Bio je on jedan pošto-
vani starac toliko poradi godinah, koliko poradi čista života. Ime-
novao se je Adrijan, i bio je deseti patriarka u Rusiji. Primit je
•) Hom^r. Iliad. 1.
30 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
bio od cara i od svega dvora, kako se dostoji. Govorio je Petru
koliko je mogao mećući prid oči i evangelije i dužnosti prama
svomu plemenu i prama carstvu; ali car Petar zatvorio mu je
usta, kada mu je očitovao nevjerstvo i dogovor Sofije malo ne
izvršen; i baš činio gaje zamuknuti, kada mu je kazao, daje on
isti morao život izgubiti, i da je arkimanđrita SUvesier odredit
bio za stolicu patriarsku u Busiji. Ustrašivši se ovi dobri starac,
izgubio je besidu, i odredio ostati dvoreći cara Petra.
Sofija izgubivši i ovo ufanje, niti znajući što će činiti, odlučila
je, da ona ista ide u manastir za opravdati se kod brata, poslikako
je zatvorila u palaču /$«/<;/««;/%« snildma od veće krivice strielj cima,
da ih može pridati, ako bude potriba, a ona u miru ostati. Uputila
se je dakle k manastira, združena od Galicina, i od niki drugih
od dvora. Petar razumivši ovu njezinu odluku, poslao je prid nju
jednoga plemića od svoga dvora, da joj kaže u ime svoje: „da neće
biti primljena u manastir po nijedan način, i zaradi toga da se po-
vrati;^ kako je i učinila svakolika smetena. Galicin slidio je put svoj,
ali prid vrati manastira ustavljen, pridat je bio dobroj jednoj straži,
da se čuva. Petar hotijući ići po pravici protiva svima, koji su u
ovomu opakomu ugovoru bili, poslao je jednoga tisućnika s tri
stotine vojnikah u Moskvu, za uhititi izdajice veće zabilježite na
jednoj artiji. Došavši ovi oficir onamo, prije svega pitao je Sofiju
za ŠaJclovitogaj koja ukazala se je ništo malo protivna za odgovoriti.
Ali tisućnik, koj je imao zapovid od cara Petra, dao joj jerazumiti,
da neće imati nikakvi obzir na nju, ako se neizvrši odmah što se
ište. Na ove riči Sofija, neznajući veće što se čini, ostavila je i
dala na smrt onoga čovika, komu je prije nikoliko đanah toliko
blaga obećala. Odmah, kako je tisućnik u rukuh imao Saklovitoga,
i njegovo draštvo, činio ih je u gvoždje metnuti i u manastir spro-
vođiti. Onda je Sakloviti bio prikazan jednomu vicu od sudacah,-
za ti posao odredjenomu. Držali su ga ovi za četiri ure na izpiti-
vanju, niti su mogli od njega imati, da istinu kaže, onda je bio
metnit na muke. Nije mogao nesrićnik mukama odoliti; od kuda
videći da mu je svejedno, ili kazati istinu, ili tajiti, posli nikoliko
udaracah primiti od dželata, izpovidio je, daje on na sebe uzeo ovo
opako dilo, da ubije Petra s materom, sa zaračnicom, i s ujacih
njegovih. Kazavši ovu istinu, bio je opet odveden u tavnicu, morao
KNJIGA DRUGA. 31
svekoliko izpisati i svekolike imenovati, koji su bili dionici od do-
govora. Ovo isto i drugi potvrdili su, i zaoto je slidilo, da se iz-
rekne odsuda, ŠaMovUi bio je odsudjen, da se kolesom tare, i da
mu se odsiku ruke, noge i glava. Ovaku istu smrt morali su pod-
niti i dva strieljca, koji su morali izvršiti rečeno ubojstvo, drugima
je bio odsičen jezik, a drugi su protirani u izagnanstvo. Za Gali-
cina od potribe je bilo, da se umetne, i sriedostavnik bude princip
Boris njegov sinovac, da mu se život oprosti: odkuda bio je poslan
sa svojima na krajeve polunoćne carstva, da živi ostale dneve svoga
života; a dobra njegova svakolika bila su uzeta.
Ostalo je još, da se kaštiguje Sofija, kano početnica od svega;
ali Petar sudeći, da nije stvar pristojna ozloglasiti jednu principo-
vicu od krvi carske, po mudroj besidi cesara Tiberija, koj je obi-
čavao govoriti: Da se od principah moraju sramote domaće prije
pokriti, nego li proglasiti*) : Ob externa8 vidorias sacrari signa: do-
mesitca mala iristia operienda: zadovoljan je bio moliti ju, da ostavi
palac i da se ukloni u manastir, koga je ona ista sazidati činila ne
daleko od Moskve. Sofija nije hotila pokorit se, veće je nastojala vri-
me dobiti, da može izpuniti drugu svoju misao, i uklonit se u Polj-
sku, za iskati branenje od one krune. Ali car razumivši svaka, dao je
oštru zapovid komendatu od strieljacah za odvesti ju silom u ma-
nastir rečeni; zapovid je bila izvršita, i manastir obkolit od stra-
žanah, za nepustiti nikoga, da ju pohodi. Takva je bila svrha od
vladanja Sofije, gospoje drugačije od oštra razuma, ali od velike
oholosti. Petar isti, koj ju je dobro poznavao, imao je uvik visoko
scinenje od njezine okretnosti i vridnosti. Zabludila je ona brez
svake dvojbe, jerbo nezadovoljna s onim visokim stanjem, u komu
je bila, hotila se je popeti onamo, gdi joj nije dopustito bilo.
Dva dana posli toga vratio se je Petar u Moskvu svojom zaru-
čnicom, i sa svim svojim dvorom, unilazeći kano slavni pridobitnik
kroz polovicu svojih četali vojničkih, koje su stajale s oružjem. .
Car Ivan, koj je vidio i gledao svekoliko stvarih dogoditi priobra-
ćanje svojom naravnom neoćatljivostjom, izišao je za primiti svoga
brata, i zagrlivši jedan drugoga obećali su si bratinsku ljubav, i
skladnost, i posli toga uklonili su se svaki u svoj stan i sobe odpa-
•) Tacit. Ann. lib. 3.
ŽIVOTA PETRA VELIKOGA 32
laca. Od onoga časa nije veće imenovan bio Ivan kano vlađaoc, do
svoje smrti, koja se je dogodila posli šest godinah. Od ovoga
dakle vrimena može se brojili carstvo Petra velikoga, koj je onda
primio, bivši od osanmaest godinah. Vladanje i upravljanje svojih
državah.
Uživao je princip Boris Gahcin svukoliku milost cara; ali Na-
riskim. koji su ga u dvor uveli, da bude protiva Busiliji Galicinu,
počeli su se sada toprvo sičati, da su zabludili. kada su vidili, da
on svekolike stvari upravlja s onom istom vlastjom, s kojom je stric
njegov upravljao. Zaradi toga toliko su činili i toliko su nastojali,
<la je Petar najposli na zaktivanje matere, i ostalih svojih obećao,
da će ga odalečiti od dvora. Omirisavši ovo Boris, hotio je prid-
teći isto naredjenjc, uklonio se je u svoja dobra, neiskavši od
nikoga dopuštenje. Bio je istina jest zvat od cara opet u dvor,
ali se nije mogao obdržati protiva mogućoj strani NariškinaJi.
Odkuda otišavši sa svime iz dvora, bio je odabran za prvoga
službenika i vićnika Leon Nariskin brat carice matere, i ujak
cara Petra.
Držao je onda Petar kod sebe nike vridne stranske oficire, s
kojima je većao, i od kojih je vica tražio, za moći puk svoj ulju-
diti, što je veće u srcu imao, od kako je razlog dobio. Iz medju
ovih prvo misto kod njega imao je gospodin LefoH, koj je iz Genfa
svoje domovine najpri otišao u Amsterdam za naučiti trgovinu;
ali posli zamilovavši se u stanje vojničko prišao je u Dansku; od-
kuda došao je u Busiju, i službu dobio medju vojnici moskovski.*)
Budući on bio imenovan zapovidnik od jedne čete stražanah. koji
su u vrime bune združili cara Petra u manastir Trojstva, imao je
sriću, da se poznade od mladoga principa, koj se je^ u njega za-
ljubio, i hotio gaje posli uvik kod sebe imati. Nasladjivao se je
s njime razgovarati od običaja i ćudi drugiuh naredah Europe , od
nauka njiovog vojničkoga, od trgovine, od brodarstva, od vlada-
nja, i bogatstva: s njegovim vicem činio je sebi spraviti malu
ladju s jedrama i s topovih na priliku ladje bojne, svrhu koje je
*) Primljenje gospodina Leforfc u milost cara Petra dragačje se prikazuje od go*
spodina od Motraye, pisaoca francuskoga u imenovanoj knjigl: Bilježki razsudni
svrhu dogadjajab Karla XII. Ali ja držim se pisaoca Moskovskoga, toliko u ovo-
mu, koliko u mlogima drugima osobitostima.
KNJIGA DRUGA. 33
učio prve uprave od morskog brodarstva na jezeru perejaslavsko-
mu, kako smo gori rekli.
Uvižbao je Petar, koliko su prigmiti strieljci na uzbunjenje, i
srocenje protiva njemu istomu; smislio je dakle, da ostavi i izko-
rene ove vojnike. Strieljci bili su vlastitim načinom učeni pisci
carevi, kojiu broj bio je od trideset do četrdeset hiljadah, i koji
su imali svoje pribivanje u Moskvi i okolišu. Budući pak, da su
imali nike polaštice, bilo je medju njima mlogo i od varošanali
prvovlastnoga grada. Petar dakle odredivši na misto Y)viuh druge
pisce uzdignuti, počeo je lipim načinom, i učinio je najprie jednu
malenu četu od samih petdeset vojnikah, razlučenih od strieljcah
i sastavljenih s veče strane od stranskih. Hotio je, da ova bude
zaodivena, i da čini okretanja, i gibanja oružja na niemačku pod
zapovidjom rečenoga gospodina Leforia. Za uzsloboditi ovu novu
četu vojnikah, hotio je on isti služiti najpri kano bubnjar, pak
kano kaplar, posli toga kano stražmeštar, dokle nije došao na ka-
petanstvo. Onda je Petar često izilazio na očita mista, i komen-
dirao svoje nove vojnike čineći ih okretat se sad na livo, sad na
desno, sad puške puniti, sad vatru davati, i tako od ostaloga nauka
vojničkog govoreći, da su isti strieljci dolazili gledati, neznajući,
da će ona mala četa s vrimenom uzmložati se, i učiniti se jedna stra-
hovita vojska, kako je i bilo, s njiovim satrvenjem; jerbo oficiri
stranski, dobavivši dobar broj od srčani vojnikah, osobito iz Nie-
mačke, s koima su smišali Euse na takvi način, da ona mala četa
uzmložavajući se postala je najprvo jedan batalion, pak onda jedna
regementa, a najposli mloge regemente, koje je Petar potribovao
protiva Turkom i Svecesom, kako ćemo posli viditi.
Vojska je medjuto slidila sa sadružitima, i s Turci; ali Poljaci
i Moskovi nisu bili podpuno i istinito priatelji, nevirujući jedni
drugima. Turci koji su oćutili ovo neufanje, kušali su, da još
veće učine, poslavši u Poljsku svoje odabrane, koji bi poslali u
srcih Poljakah, da Rusija otajno radi oko mira s njima, i da je
obećala sjediniti s njima svoje jakosti protiva Poljakom. Nadodali
su i ovo isti odabrani, (DepidaU) daje ovo dilovanje počelo još od
onda, kada je sultan godine prošaste bio poslao Galicinu svoga
poklisara. Poljaci, koji doisto nisu s dobrim okom gledali Ruse,
lasno su ovo povirovali, i dali su Turkom ufanje, da će oni s njima
3
34 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
s razbornim ugovorom mir učiniti. S ovom istom majstoriom
Turci protiva Poljakom radili su kod cara Petra, koj dvojeći, da
uejma kakve stvari otajne medju Turci i Poljaci, odredio je po-
slati u Varšavu svoga poklisara, da izvidi istinu, i da mu od svega,
što se ondi čini, izpisanje donese. U to vrime turski odabrani,
koji su u Poljskoj bili, vidivsi njiovu jakost, i da neufanje
prama Eusom biva veće, nisu marili za ikakvo dovršenje. Na
takvi način ovi nevire napridujući s ovom prigodom, dosadni
su bili Magjarskoj s vojskom na tri strane, od kojih jedna
strana bila je od samih Tatarah, koji su mloga mista porobili
i razorili.
V
Čuvši cesar što seje himbeno radilo od Turakah u dvom rusko-
mu i poljskomu, odmah je poslao caru Petru u Moskvu gospodina
Kannitza. koj je očito ukazao onomu principu, da je svekoliko
himbeno i lažljivo, što su mu dali razumiti Turci od Poljakah ;
pače da će isti kralj poljski vojvoda biti od svoje vojske protiva
općenomu nepriatelju. Sa svim ovim car nije hotio za onda uda-
riti na Tatare, a opet Poljaci kasno su se na oružje za onu godinu
metnuli ; zaradi toga Muhametanci imali su nika pridobitja u Ma-
gjarskoj. Ovo je bilo što je usilovalo cesara rimskoga poslati u
Moskvu barona Knrzen. za podbosti žešće cara Petra, da metne
vojsku protiva Tatarom, koji zabaviti kod kuće, nebi mogli dati
pomoć sultanu. Divan, razumivši posao ovoga poklisarstva, od-
redio je i on poslati svoga poklisara u Rusiju, za prikazati caru
mir s koristnom pogodbom; kojim poklisarom i isti kan Tata-
rah nikoliko od svojih jest pridružio. Odkuda dvor ruski vidio
se je onda zazvan od dvi strane, da se je činilo, da pridobitje
biti mora s one strane, na koju se Moskovi prignu. Ništa
nemanje car primio je stranu krstjanah protiva peviri turskoj.
Medjuto, prem akoje Sofija bila zatvorena u manastiru, kuda do-
laziti nikomu nije bilo dopušteno; sa svim tim imala je čudnovato
niko udahnutje svrhu svega što je bivalo u dvoru i po ostalih drža-
vah, gdi je imala veliki broj od svojih naslidnikah otajno. Svaki dan,
rekavši, očitovao se je, kakvi takvi dogovor, činjen protiva Petru,
što je izpravljenja, i popravljenja neuljudnih običajah u carstvo
uvodio. Toliko su ljudi prignuti, da s okom protivnim gledaju one
KNJIGA DRUGA. 35
uredbe, koje za ĐJiovo dobro želi utvrditi bdenje onoga, koi svrhu
nji vlada.
Jedan ovakvi otajni dogovor protiva životu Petra, očitovan je
bio istomu od Danida Menšihovcij koj je bio mladić rodjen od pri-
prostih roditeljah, i prodavao svakovrstne poslastice po sokaci od
Moskve, pivajući i glasom svojim budeći ljude na kupovanje. Me-
djuto narav mu je dala mloge darove, koji su ga učinili vridna od
veće sriće. U ovoga se je dakle mladića Petar zaljubio, i činio ga
je primiti medju svoje ostale, koje je na službu imao. Posli pak
kako mu je otajni oni dogovor očitovao, svekolike umišane u do-
govoru činio je oštro pokarati s izgubljenjem života, a mladoga
Mensikova uzeo je za svoga najvirniega.
U isto vrime imao je veliko utišenje viditi vraćati se iz Kine
svoga poklisara posli putovanja od dvi godine. Običavali su čari
veće od mlogo \Timena slat kadkad svoje poklisare caru kinezkomu,
toliko za potvrditi mir s njima, koliko za uzdržati trgovinu, koja
je bila veoma koristna Rusiji. Godine 1692. hotio je i car Petar
svoga poklisara poslati caru Kum- F, koi je onda vladao u Kini,
za prikazati mu svoje uzvišenje na pristolje Rusije i za uistinit ga
od želje, koju je imao sačuvati mir i sklad od obadva carstva.
Odabrao je za ovi posao jednoga plemenitoga Daneza imenom
Meri Isbrand^ koj je od nikoliko godinah pribivao u Moskvi.
Otišao je bio poklisar miseca ožujka s društvom od dvadeset i dvi
persone; i dopro je na svrhi rujna blizu onoga velikoga zida, koj
razstavlja Kinu od velike Tatarske. Svi putnici čudnovate stvari
kazuju od onoga zida, budući da je dugučak od hiljadu i petstotina
miljah talijanskih, debeo petnaest, a visok trideset aršinah. Imamo
od pisaocah kineski, da jedanaesti vladaoc onoga carstva imenom
Oambi, jest ga činio sazidati dvisto i petdeset godinah prie po-
rodjenja Isusova : i to zato, da metne zagradu protiva utrkivanju
Tatarah, koi su na Krainah od Kine sa strane polunoćne. Uzeo
je Oamhi od svake desetine Ijudih svega svoga carstva tri čovika,
i dovršio ga je za pet godinah. Poklisar ruski bio je primljen od
onoga vladaoca u Kini sa svim ukazanjem od štimanja, i zado-
bivši ono što je tražio oddilio se je iz Pekina u prolitje 1693, a
1694 došao je blizu Moskve poslidnji dan miseca Sicnja. Nemo-
že se izkazati s kolikom radostjom čekao ga je car Petar : i kano
3*
3(5 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
nemogudi ga dočekati u palaču izišao je prid njega izvan Moskve,
da bržje čuti može svekoliko redom izkazanje svoga putovanja,
i svoga poslanja. Toliku je želju imao još od onoga vrimena znati
stanje drugiuh državali i vladaocah stranskili.
Imao je takodjer veliku želju za učiniti brodove i ladje bojne,
da može svoga carstva trgovinu razširiti. Njegove države doticale
su tri mora: Kaspiansko (Hvalinslco) more crno i more baltičko
(Iztočno) ali nie imao nigdi luku, nego u kaspianskomu moru;
koje misto nie bilo za veliku trgovinu, koju je mislio Petar uve-
sti u svoje države. Poradi mira učinita Sveckom još pod Basili-
jom Galicinom, nie mogao dalje ići od jezera Ladoga; nie dakle
imao više nego crno more, po komu Turci nebi ga pustili, da
projde carigradski prodor i Dardanele, pak da unidje u Arcipelag
to jest more Egeosko, da može trgovati na sredzemaljskomu
moru. Sasvim tim on je svoju misao slidio, i odabrao je prvo
misto u Rusiji Veroniku, gdi će i shranište od brodovah biti, i
brodovi se praviti. Imajući dakle prigodu odgovoriti zaktivanju
rimskoga cesara, odredio je, da osvoi Azov ili Azak, rečen od
starih zemljomiriocali Tanais^ jerbo stoi kod usti rike Tanai ili
Don, koja se izliva u gnjilo more, rečeno od sadašnji Mare delle
Zabaccke: glasoviti grad poradi svoga mista, kaštela i luke, i zato
scinjen od cara za općenu korist, toliko za moći u uzdi držati
Tatare od Krime, koi su mlogo dosadljivi bili Krainama moskov-
skima, koliko za moći utvrditi trgovinu, koju je naumio.
Godine 1695 izišli su na polje junačka dva strahovita samo-
vladaoca od Europe : Petar I. i Mustafa II. Mustafa, koi je došao
na misto Akmeta 111. svoga ujaka, uputio se je protiva Magjar-
skoj. Petar, koi je onda bio od dvadeset i tri godine, uputio se
je za obsidnuti Azov: Medjuto, premda iznenada zatečeni Turci
toliko su učinili, da su po moru mogli u grad poslati dosti po-
moći, za moći opriti se Moskovom. Car Petar prvi put pošavši na
vojsku, želio je učinit se slavan, i zato svuda je trčao, svagdie
pazio, svagdie naredjivao. Njegove čete više puta su se pobile s
turskima, i uvik s koristjom; i veće počeli su biti grad s dobrim
izlazkom; kada evo jedan izdajnik imenom Jakob učini nekoristno
svekoliko napredovanje. Imao je on brigu na topove; ali pri-
mivši od jednoga bojara ruskoga, pod koim je služio niko pri-
KNJIGA DRUGA. 37
korenje, smislio je, da se osveti, i zabivši svekolike topove ob
noć, pobigao je u grad i svekoliko baši prikazao. Onda basa za
moći napridovati po očitovanju rečene nevjere, izišao je sa svima
svoima iz grada udarivši na Moskove. Ovi zaneseni, što nečuju
svoje topove pucati, pali su u jednu smetnju, koja je bila koristna
Turkom, Zaludu su car i generali kušali uzsloboditi svoje čete,
da odbiu nepriatelja; jerbo veće više nikakva reda nie bilo. Onda
pametni car činio je svoje ukloniti, i vraćajući se kući, odredio je
dojduće godine ovo zabludjenje popraviti.
Budući pak opazio, da nie mogao učiniti pridobitje, jerbo nie
imao zadosti brodovah, koi bi zabraniti mogli Turkom pomoć u
grad slati; zato dao je zapovid nadstojnikom u Veroniki^ da za
dpjduću godinu, koliko više mogu, brodovah dogotove. I doisto,
providivši od svega što je potribito za ovu spravu, imao je u
kratko vrime zadovoljštinu viditi gotov jedan dobar broj od iudjah
većih i manjih, osim nikoliko ladjah bojni nosećih po trideset
topovah. Svi ovi brodovi spraviti su na rieki Voronez, odkuda
spustiti su bili u Tanai^ ili riku Don. Vojska po suhu bila je ta-
kodjerove god. 1696. mlogo veća, nego lanske; i uzmložana s
topovi i s havantopovi. Generali Šeremetjev i Sein obadva Moskova
od plemenita kolina bili su prvi u armadi ; a od stranskih Lefort
i Gordon najuzdaniji cara Petra.
Došavši svakolika vojska prid Azov^ hotio je Petar sam biti
nadčelni vojvoda od morske vojske, davši generaki Gordonu
upravljenje od obsidnutja; a Marešalu Seinu brigu od svekolike
armade. Duralo je obsidnutje skoro za dva miseca : u koje vrime
Turci i Tatari činili su svakovrstne vištine vojničke, da bi mogli
dignuti obsidnutje, ili barem pomoć dati obsidnutomu gradu. Car
turski skupio je mloge čete, koje je činio sjediniti s Tatarom, da
može poslati pomoć obsidnutima, koi baš sjedini vši se, došli su
da udare na Moskove. General Sein, koi se je ogradio na polju,
nie čekao, da nepriatelji dojdu do ograde, veće izišavši sa svoima
konjanicih u manjemu broju, s takvom je silom na nji udario,
da ih je svekolike odbio i razsuo. Ovi iznova sjedinili su se; ali
Setn s takvom žestinom navalio je, i takvo poraženje od nji učinio,
da više s ovolikim mloštvom svekolike vojske nisu smili doći, veće
38 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
samo kad kad na čopore male, kad su vidili za sebe dobru prigodu
za ujagmiti hrane.
Neizisavši ovo kusanje Turkom za rukom, odredili su kušati,
nebi li bolju sriću imati mogli na moru, nego li na suhu. Imali su
oni u Kaffi gradu primorskomu od Tatarske mlogo galiah i galiji-
cah, na koima lasnim načinom mogla bi se u Azov priniti i pomoć
i zahira. Kako god im je dakle ovi put bio srican godine lanske,
tako su mislili da če im biti probitačan i ove. Ali Petar razsuo ovu
njiovu odluku na način slideći. Metnio je on jedan dobar broj od
svoih brodovah za jednu adu malu blizu Azova^ a on je s drugima
ukazao se prama turskima, i tako se je ukazao, kano da biži od
turski ladjah, da ih samo namamiti može do ade, i tako je bilo.
Turci privareni počeli su za njim ići u potiru ; a kada su došli, i
kano prošli adu, onda Rusiani, koi su ondi bili u zasjedi, navalili
su iza ledja, a Petar okrenuvši lice navalio je na nji s prida s
takvom srčanostjom, da su Turci ostali smeteni ; i zato Moskovi
uzeli su im mlogc galie, natovarene s Ijudma, s hranom i s novcih,
osim onih, koje su činili potopiti.
Turske galie, koje su ostale, uklonile su se mlogo izkvarene:
car Petar, koi nie dvojio, da će se nepriatelj opet povratiti, ne-
mogući se služiti s ovom majstorijom, drugu je izmislio. Činio je
na rečeni otočić ili adicu priniti zadosti topovah, i na jedno topno-
stanje dobro utvrdite redom je pometao, kada se je nepriatelj vra-
tio, svekolike ruske bojne ladje nasrnule su s takvom Ijutinom na
turske, da su ove morale se ukloniti k onoj adici. Onda Moskovi
iz topovah, koji su bili ondi razredjeni, počeH su biti ladje njiove
s takvim dobrim izlazkom, da su veću stranu satrli, a drugo što
je ostalo svekoliko raztirali.
Ovo drugo pridobitje Moskovah svrhu Turakah na moru uzro-
kovalo je, da obsidnuti u Azovu nikakvo više ufanje za pomoć moći
dobiti, nisu imali. General Grordon medjuto sa suha bio ih je u
tisno metnuo. Učinio je on nasap, i ogradu utvrdio toliko visoku,
koliko istoga grada, odkuda je svejednako vatru davao, i zidove
grada razbijao tako, da je veće na više mista otvor zida učinio.
Car Petar prem ako je upravljao vojsku na moru, dolazio je ništa
nemanje i ovima, koi su na suhu bili, da njiove poslove vidi.
Memože se izkazati, koliko su razveseliti i uzsloboditi biU vojnici.
KNJIGA DRUGA. 39
kada su ga kod sebe vidili.*) Viso in ade Imperatore^ animi mili^
inm accendunitir. Toliko veoma, kada su opazili, da on isti uzima
i motiku i kolica za pomoći nji ondi poslujuće. Videći se obsidnuti
u takvoj tisnoći, brez svakoga ufanja za dobiti pomoć od svoga
sultana, odredili su pridati se. Car Petar znajući dobro u kakvoj su
nevolji, nie hotio dati im drugu milost, nego ovu, da slobodno izidju
iz grada, ali brez oružja i brez prateža, i najposli s ovom pogod-
bom, da mu pridadu onoga izdaicu, koj je lanske godine topove
zabivši k njima utekao.
Ovo zadobitje veliki je strah uzrokovalo, ne samo u Krimi kod
Tatarah, veće i kod Turakah u Carigradu ; buduć da je u vlasti
Moskovah bilo pustiti ili nepustiti hranu, koja se od crnoga mora
onamo prinosi. Medjuto car Petar nie hotio vrime gubiti, veće
providivši Azov s vojnicih, koliko je on sudio da je dosti, s dru-
gima je otišao za osvojiti mista, koja su bila u onomu okolišu, i
baš osvojio je veću stranu od onoga primorja. Onda nepripušta-
jući mu veće vrime dalje ići, vratio se je pun slave u Moskvu,
gdi za udahnuti sladkim načinom u srce svoga puka ljubav i šti-
manje od dilovanja vojničkoga, hotio je s nevidjenim ondi nakiće-
njem i veličanstvom unilazak svoj učiniti prolazeći kroz slavne
obluke i vrata: na kojima su prikazana bila slavna pridobitja, oso-
bito od Azova. Mlogi Turci i Tatari sužnji išli su prid kolih od
slavodobitja medju kojima se je vidio oni izdajnik Jakob na jedni
kolih, svrhu koi su bila uzdignuta višala, na koja su ga posli svr-
šita veselja činili obisiti.
Kan od Tatarah bojeći se, da neizgubi veću stranu od svoih
državah, dogovorio se je sultanom carigradskim, i poslao je po-
klisara u Moskvu, za prikazati caru mir, koi bi bio veoma kori-
stan Kusom. Ali Petar, koi je hotio uzdržati viran svoj odgovor
dvoru bečkomu, činio je kazati onomu Tatarinu, „da se ukloni
odmah iz svoih državah, ako li pako kan njegov gospodar ima
kakvi posao, neka se upravi rimskomu cesaru." Ovo plemenitoga
crca dilo zadužilo je cesara na novo s carom učiniti sjedinjenje i
društvo za tri godine, s ovom pogodbom, ne samo braniti se,
veće i vojevati protiva tolikomu nepriatelju, i svrhu toga, „da
*) Tit. Livi. lib. 2.
40 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
jedna strana nemože mir učiniti s Turčinom brez druge*" Prisvitla
općina venecianska, koja je veliki dobitak učinila^ kadajecarna
crnomu moru s Turci se zabavljao, i koja je vidila dobro uređje-
nje onoga principa, poslala je svoga poklisara u Bec s oblastjom,
da i ona ulazi i sjedinjuje se s rečenim društvom, obećajući caru po-
moć, koja bi bila potribita za njegovu službu ; i zaisto poslala je
posli malo vrimena jednu četu topčiah, i dobar broj majstorah
za brodove*
Medjuto svršivši se u Moskvi veselje i svetkovanje poradi uči-
njenih' pridobitjah, skupili su se bojari iz sviuh državah carstva,
i došli su čestitovati caru srićno pridobitje učinito svrhu Turakah
i Tatarah. Primio je Petar s veselim licem ovu njiovu čast i po-
štenje; ali uzamši prigodu, koja mu se je prikazala, počeo im je
očito govoriti : „ da svakolika dobra svrha, koja je izišla, pripisati
se mora vojski na moru, s kojom ne samo da je zapričio Turkom
dati pomoć u Azov^ veće svrhu toga, da je uzeo njima nike šajke
s hranom i snovcih." Govorio je na dilje, i ukazao: „Koliku
korist i dobitak mogla bi Rusija imati, da imade veću vojsku i više
brodovah osobito bojni na moru, kada ova mala zadala je toliki
strah istomu Carigradu." Posli ovoga kazao im je svoje odredje-
nje, „da će on u napridak držati jedan dobar broj od galiah sa
strane Azova, toliko za sačuvati ovo misto, koliko za moći unići
na crno more ; i zaradi toga da će on dozvati majstore iz Olandie,
iz Anglie i iz Venecije, da se dogotove što bržjemogu." Najposli
on isti metnio je na papir, i procinio na glave, koliko će koi dati
od plemenitih, od varošah, od gradovah, pače i od istih mana-
stirah bogatijih, da se učine na njiov trošak jedna ili dvi ladje
bojne. Od potribe je bilo, da se svi podlože ; i zaisto s tolikom
marljivostjom i žestinom počeo je ovi posao, da prie nego se je
peta godina svršila, vidilo se je u Veronici četrdeset dobrih bro-
dovah bojni, trideset galiah, dvistotine bregantinah (tanke plavi)
i jedan veliki broj od korabljicah, osim četiri stotine ladjah poveći
na Dnieperu, i tristotine na Volgi. Izmedju ladjah bojnih bilo ih
je, koje su nosile od trideset do šesdesettopovah; jedna pak, koju
je isti car upravljao, kad seje pravila, nosila je osamdeset. Toliko
je znao učiniti Petar u vrimenu, u komu je tolike dosade imao i u
carstvu po uzbunjenju, i izvan carstva po vojskama.
KNJIGA DRUGA. 41
Posli kako je Petar sve uredbe učinio bio za dogotovljenje bro-
đovah, dozvao je k sebi službenike i vićnike, i kazao im je, da on
ima odluku putovati po Europi, za izviditi ćudi, zakone, načine i
običaje drugiuh narodah, i za primiti ono, što se vidi, da bude
koristno za Kusiju. U isto vrime imenovao je od plemenitiji kucah
jedan dobar broj mladićah, kojima je zapovidio. da i oni putuju
na trošak njiovih otacah po različitih državah od Europe, za na-
učiti, štogod bude boljega i koristniega kod drugih uljudnijih na-
rodah. Ove novine ranile su veoma jako srca još divia Moskovah.
Nikada njima nie bilo dopušteno izići iz svoje domovine, nego
semo jednomu poklisaru. Izići iz Rusije, bilo je do onda zabra-
njeno pod izgubljenje života ; i to ne toliko poradi uma općenoga,
koliko poradi vire i zakona. Popovi, služeći se s nikima redkih
pisma svetoga, koje zabranjiva IsraeHćanom većati s narodih
hudoviernih, metnili su u glavu Rusianom, da putovanja u druga
kraljestva činiti će izkvariti i njiove običaje i njiovu viru. Čari pak
nikada nisu ni mislili, da kuda otidju iz svoga carstva. Odkuda
lasno se suditi može, s kakvim je okom ovu odluku Petra gledao
oni narod, koi se je do onoga vrimena nahodio u izštetenju i krivo-
štovanju. Nemože se zatajati, da hotiti običaje puka priobratiti,
jest uvik ne samo stvar mučna, veće i pogibeljna.*) Velle mores
mutave populi necfacile^ nec tuttim est. Počeo je dakle puk mrmljati,
govoreći: daće se uvesti smućenje u njiovu viru, tužeći se na
inostrance, kano da su oni početnici od ovoga, dajući caru ovako
zlo svitovanje. Veliki, kojima je težak jaram bio od cara metnut,
i na brodove trošiti, i sinove svoje slati putovati po drugih vi lae tih,
priložili su se i ugadjali puku. Zlovoljni, koji su bili za Sofiju,
nadodali su što su mogli ovoj buni na takvi način, da su si obeći-
vali, da će im posao njiov za rukom izići s jednim općenim iz-
nevirenjem.
Dosta je to bilo, za učiniti jedno novo sročenje protiva Petru.
Glave od ovoga bili su tri bojara i zadužili su u svoje društvo
jenoga tisućnika od Kozakah, i četiri kapelana od strieljcah.
Njiova osnova bila je ova: Užeći nikoliko kucah oko palaca car-
skoga; jerbo su znali s kakvom hitrinom dotrkivao je car u ovake
*) Plut in Parell.
42 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA.
prigode, sam on naredjujući, i zapovid dajući, da se sto bržje
vatra ugasi. Odredili su dakle ove nevjere, da ga smaknu onda,
kada je on nastojao sačuvati i njiov život, i njiovo dobro. Pak
}Osli toga, da izvuku Sofiju iz manastira, i da ju okrune. Strieljce
lotili su postaviti na njiovu staru pravicu, da stražu drže u
palaču, a stranske sve pomoriti, kano one, koji su takve novine
caru odahnuli. Dan za izvršiti ovo sročenje, odredjen je bio drugi
veljače. Ali na nadvečerje rečenoga dana dva kapetana, udareni
u srce od straha tolike zloće, koja se je učiniti morala, trčali su
i prostrvši se prid noge cara, kazali su mu redom vaskoliki do-
govor, i očitovali početnike. Nahodio se je onda car Petar u kući
gospodina Lefort svoga priatnoga. Slušao je strahovito ovo pri-
kazanje brez svakoga zlamenja od straha, i pofalivši ljubav pri-
kazaocah, koju su imali prama njemu uzeo je nikoliko od svoih
virnih, i trčao je da se uhite osobite glave od sročenja, medju
koima je bio jedan od vica njegovoga vlastita. Odredio je, da im
se po pravilu učini sud, i posli kako su metnuti bili na muke,
izkazali su istinu. Svekoliko je učinito hitro, i na takvi način,
da na petoga ožujka izvršita je bila odsuda na velikomu trgovištu
s kastigom odreditom po pravdi carstva protiva krivcem od uvri-
djena veličanstva carskoga. Najprie svakomu je bila odsičena
ruka desna i noga liva, pak onda ruka liva i noga desna; naj-
posli glave, koje su bile stavite na stupove za tu svrhu usadjene.
Trupovi ostaviti su bili na istomu piacu za niko vrime i dati psima;
posli pak baciti su bili u jednu rupu. Činilo se je, da, za oslo-
boditi se od svakoga straha ovakiuh dogovorah, morao je Petar
uzeti život i istoj Sofiji, zaradi koje su se ova dogadjala, i našto
su ga niki svitovali ; ali ovdi se je ukazalo njegovo uztegnutje i
razbornost; misleći on, da Sofija u ovomu poslidnjemu dogo-
voru nie bila umišana, kako doistine i nic. mogla biti, nie pri-
pustio, da joj tko dosadan bude, veće da živi mirna u manastiru
ostalo vrime od svoih dnevah, koje je svršila smrtjom naravnom
posli šest godinah.
Utišivši se na ovi srićni način uzbunjenje, počeo se je Petar
na put, toliko želit, pripravljati. Car Ivan umro je veće bio iz
početka godine prešaste, i nie ostavio, nego li dvi kćeri. Petar
imao je od carice Eudoksije tri sina, od koih sam Aleksija prvo-
KNJIGA DRUGA. 43
rodjeni živio je. Eudoksiju, prie nikoliko gođinah Petar bio je
ostavio i poslao u jedan manastir, nezna se pravo, ili poradi kakve
sumnje, koju običaju imati muževi, ili jerbo je bila umišana u
kakvomu dogovoru ; i tako nijedna stvar nije ga više zadržavala.
Odluci dakle diliti se iz svoili državah, i putovati nepoznan po
drugih državah, to jest : odredio je skinuti sa sebe veličanstvo
cara, i obući se stanjem jednoga podložnika, budući, da se ne-
može zanikati, da svaki princip izvan svoih državah podložit se
mora gospodarom oniuh mistah, priko koih prolazi. Odredjenje
istinito pogibeljno, i od koga se malo izgledah nahodi u doga-
djajih. Putovao je izvan svoih državah po Aziji i po Afriki veliki
Aleksandro, ali poradi želje za dobiti druge zemlje ; pak opet
njegovo putovanje nie bilo, nego da kvari i razsipa tudja kralje-
stva i države, brez popravljenja svoih u Macedoniji. Nie tako
naš Petar. On je putovao kano filosof, kako su činili Pitagora,
Sokrat i Plato. Hotio je putovati, da može kanoti ukrasti, s kra-
djom pravednom, što god najde dobroga od čovicanstva kod
drugih narodah, za moći đoniti k svoima. S naravnim razumom
dokučio je on, premda nie u knjigah štio ono, što je Aristotel
pisao: da neizlazi općenim načinom dobar princip, koi nie drugom
principu podložan bio :*) Non contingit eum bonum principem agere^
qm suh principe non f nit Imenovao je dakle jedno plemenito po-
klisarstvo sastavljeno od tri persone sebi najuzdanie; koje su bile:
gospodin Lefort^ knez Oolovin i gospodin Voznicin (Voskrifstein, 7b-
mikovickj On pako učinio seje, kano drug od istoga poklisarstva vo-
deći sobom jedan dobar broj od plemenitih mladićah, iz medju koih
svitio se je princip Sibirski snilazeći od starih carah Siberije. Činilo
seje, da će vladanje carstva pasti za to vrime na gospodina Bo-
modanovski^ koi je u Rusiji bio vicecar^ i od najplemenitije kuće.
Ali Petar, znajući dobro onu uredbu vladanja, koju je Aristotel
izrekao : da princip nepridaje lasno jednomu čuvanje od sviuh
državah.**) Principes nullnm virnm totiiis sui dominii faciant cusio-
dem: imenovao je tri vladaoca, Leona NariMina svoga ujaka,
kneza Oalicina^ i principa Prozorovski^ koima je priporučio svoga
sina, i vladanje od državah ; davši vlast svrhu sviuh vojnikah
*) Arist. Polit. 3.
•♦) Arist. Polit. 5.
u ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
generalu AleJcsiji Šein. Da se pak strieljci opet nepovrate na do-
govore, i na uzbunjenje, jest jih razdilio po drugima četama,
koje su čuvale Kraine; ostavivši za Moskvu dvanaest hiljadali
stranskih, koima je zapovidao general Gordon, Skoces rodjen,
ali jednako ljubljen od svoih vojnikali, i stiman od Moskovah,
Uredivši ovako sve svoje stvari, odili se car svoim društvom,
koje je hotio da se imenuje veliko poklisar stvo, na početku maja
miseca god. lt)98, i za nikoliko danah dojde u Rigu grad ple-
menit od Livonijcj koi je onda spadao na kralja šveckoga. Bu-
dući ovi grad bio prvi izvan svoih državab, nemože se izkazati,
s kakvom željom Petar je obhodio svekolike strane, za moći pro-
motriti uredjenje putovah, uzidanje kucah, svakovrstne zanate,
umijenje i hitrinu zanadjiah, a osobito kalup utvrdjenja i ograde
mista. Komendat istoga grada niku sumnju imajući, možebit ne
brez uzroka, uzsudio se je pripričiti Petru zadovoljštinu, s izgo-
vorom, da takvo hodanje, i motrenje nie pripustite u jednomu
gradu na Kraini, navlastito kad nezna tko je, i odkud je došao
ti nagloželjni obtrkaoc. Neka svaki sudi, jeli se mogao Petar
uzstaviti, da se nerazjidi, na ovu ovaku suprotivnost ?
Ali nie samo ovo jedina pogrda, koju je u Kigi primilo veliko
poklisarstvo rusko. Bilo je u pogodbi oviuh dviuh dvorovah, da
prolazeći priko državah jednoga poklisari od drugog dvora, dade
im se sve potribito, i za ljude i za živinu, zajedno s gostioni-
cami, s vožnjom, i s brodovih badjava. Vladaoc Rige, koi nie
mogao neznati ovu pogodbu, nie im ukazao ni službu od covi-
ćanstva, koja se čini plemenitima poradi poštenja. Ne samo, da
nie prid nji izišao, veće nie pustio ni drugoga kogagod na misto
svoje. Dao im je gostionice za pribivanje, ali priproste i izvan
grada. Kada je poklisarstvo poslalo k njemu jednoga od svoih
plemenitoga, za dati mu na znanje od svoga došastja, i za iskati
ono gostenje, koje je biti moralo po staromu običaju, i po po-
godbi jednomu principu bližnjemu, i priatelju, onda se je rečeni
komendat učinio bolestan poradi žalosti, koju mu je uzrokovala
smrt jedne njegove kćeri. Najposli zvao je k sebi u sobu poslana
Moskova, i rekao mu je : da pozdravi od strane svoje poklisare,
i da ište oproštenje, što nie mogao on sam doći, za pozdraviti
ih poradi bolesti : nadodao je posli, da će on dati uredbu stra-
KNJIGA DRUGA. 45
žanom svoim, da jili puste i u grad unići, ali budući da je ovo
misto na Kraini, neka nemotre zidove i ogradu, niti neka se k
njima nepribližuju, drugacje primoran će biti vrata im zatvoriti.
Ovo isto činio im je obznaniti po jednomu svomu oficiru, koga
je bio poslao za pozdraviti ih od strane svoje. Budući pak po-
klisari odgovorili mu: da se čude, kako gospodin komendat može
imati sumnju od plemenitih personah i priateljah, kakvi su svi-
kolici bili od društva poklisarstva; zaradi toga on opet iz nova
činio im je kazati: da imade više uzrokah od opaze i sumnje; i
naredio je, da, ako koi od Moskovah hotio bi u grad unići,
združe ga dva vojnika švecka s puškom na ramenu, i da ga za
dužje vrime ne puste ostati, nego li za dvi ure. Sto se je tako-
djer dogodilo istomu caru, s velikim njegovim mrzenjem i raz-
jidjenjem srca. Još je na dilje išla obiest oviuh gradjanah. Željan
Petar viditi nike brodove olandeske. koi su bili u luki istoga
grada na sidrah, uputio se je po putu očitomu, koi onamo vodi.
Budući pak oni put na mlogi mistih bio blizu zidovah grada,
vikali su stražani na njega, da se vrati natrag, dižući pušku na
njega. On je odgovorio, da mu kažu drugi put, koi onamo ide ;
i jerbo drugoga puta nie bilo, jedva su ga pustih proći, združu-
jući ga medjuto mnogi vojnici švecki s oružjem. Isti komendat
tužio se je na poklisare govoreći; da su niki od njiovoga društva
hotili izpisati i zabilježiti osnovu zidovah, što nie moglo biti s
dobrom svrhom ; odkuđa obznanio im je, da, ako koi god takvo-
ga štogod u napridak uzkuša, životom morat će platiti. Najposli
nie imao nikakvi obzir metnuti stražu na njiova pribivališta, za
nedati im više u grad unilazati.
Otišlo je dakle iz Kige veliko poklisarstvo rusko u ničemu ne-
zadovoljno, i došavši na 28. istoga miseca u Kčntgsbergu poglaviti
grad Prusije, bilo je primito sa svim poštenjem po zapovidi obi-
rača brandiburskoga, koi je veće znao, da je isti car u onomu
društvu. Pristajali su ovdi do 12. juna, i posli kako su prikazali
obiraču darove od kožicah kune i ermelinah, i nikoliko komadah
zlatom i srebrom tkanih, otišli su zadovoljni od primita poštenja.
U Amhirgu stajali su za malo vrime, prem ako su magistrati
silom jih ustavljali, želeći dobro pogostiti Ruse, poradi velike
trgovine, koju je onda imao ovi grad s Arkangelom. Ali car težio
46 ŽIVOTA PETRA VP:LIK0GA
je doći u Olandiju i Angliu, koje države bile su osobiti cilj nje-
gova putovanja.
Na putu primio je glas, da je u Poljskoj odabrat bio za kralja
od veće strane plemenitasah obirač saksonski Avansi; ali da
strana principa od Konti. branjena od Francuske, čini mu mloge
zaprike; i daje Francuska veće poslala u Danziku dosta ladjah
u pomoć rečenomu od Konti Car Petar, kor je sudio zakonito
odabranje Augusta^ i želio da ostane, pisao je svomu poklisaru,
koga je onamo na dietu zaradi toga odabranja bio i poslao, da
kaže kralju Augustu i velikima od strane njegove, da on imade
pripravni šesdeset biljadah vojnikah, za braniti njegovo odabranje.
Približajući se medjuto k Olandiji, poslao je općini onoj od
sjedinitih državah jednu knjigu, obznanujući njiovima visokima mo-
gućstvom uzroke, zaradi koi je nakanio ovo osim običaja poklisar-
stvo poslati. U isto vrime razstavio seje od ostalih, iuzamšisobom
samo sedam od mladje gospode, činio seje po pošti priniti u Afnster-
dam, koga je neuztrpljivo viditi želio. Zasitivši oči s plemenitim
onim trgovištem, prišao je u Zaandam (Sardan), misto bližnje,
upravljajući on isti ladju, i obučen na način mornarah olandeskih.
Ondije poznao jednoga ribara, koga je prie nikoliko godinah vidio
poslovati u Veronežu (Veroniki, Tomikovich) i zovnuvši ga imenom,
rekao mu je, da bi hotio pribivati u kući njegovoj, zabranivši mu da
kaže komugod tko je on. Ali zaludo je bilo; jerbo puk skupljao seje
veće svuda okolo oviuh stranskih, medju koima stanovito su virovali,
da se i isti car nahodi. Medjuto došavši veće na Kraine njiove ve-
liko poklisarstvo, primite je bilo s velikim poštenjem, i u Amster-
damu činili su na noć prosvitljenja i rukotvorne vatre igrati. Ko-
liko je Petar nastojao, da se drži otajno, sasvim tim svi su govo-
rili, daje on u onomu društvu. U Zaandamu pripetio se je jedan
dogadjaj, koi bi mogao uzrokovati smetnju. Jedno diete bilo je
jako turito u onoj tišmi puka okolo Petra, koje uzsudilo se je ba-
citi mu jednu trulu jabuku u lice : ali car razborno podnio je ovu
biesnost dieteta s uztrpljenjem, brez svakog smućenja. Istina jest,
da je upravitelj mista, razumivši ovo, oštru zapovid dao protiva
onomu, koi bi smio najmanje uvridjenje učiniti Kusom, i posli
toga ništa se takvoga nie dogodilo. Ovi veliki princip hotio je pri-
bivati u Zaandamu za svekoliko vrime svoga zadržavanja, u kućici
KNJIGA DRUGA. 47
rečenoga ribara: i učinio ju je toliko glasovitu, da se i sada uka-
zuje stranskima pod imenom Varstenhirg, što lioee reći kasteo
principa. Najveće njegovo razkošje bilo je, svaki dan ići, gdi su
se pravili brodovi, i umišavši se u srid poslenikah sikirom teslicom
u ruki služiti onima majstorom, da može primiti i naučiti što je, i
gdi se meće svaki komadić, . koi ulazi u spravu od jedne ladje.
Narav mu je dala pamet toliko srićnu, da je dosta bilo jedan put
♦ mu samo štogod kazati, za nezaboraviti nikada. Hotio je imeno-
vati se Pieter bas, to jest majstor Petar; niti mu je tko bolje ugo-
diti mogao, nego koi bi ga tako imenovao. One je milovao, koi
su mu ovo ime davali, a ledja okretao onima, koi bi ga zvali exce-
lencia ili Njiovo Veličanstvo. Osim ovoga išao je* često pohoditi
mista, gdi su se pravila sidra, konopi debeli i jedra: nie ostavio
izpitati i izviditi svekolike koture od žervanja za ulje, i od mlinah
za drva sići, kano takodjer i one za artiu. Toliko je scinio jednoga
mornara u Zaandamn, po imenu Mus, da ga je sobom odveo u
Busiju, i učinio ga kapetana od jedne bojne ladje, na kojoj hotio
je služiti, da projde sve skaline jednoga vojnika na moru do gori,
kako god je prošao one, od jednoga vojnika na suhu pod gospodi-
nom Z^(9r/. Toliko u Zaandamuj koliko i u drugima gradovih Olan-
dije, a navlastito u Amsterdamu hotio se je poznati sa svima onima,
koi su izvrstiti bili ili u nauku, ili u kakvoj majstoriji.
Na dvadeset i sedmoga rujna veliko poklisarstvo učinilo je svoj
očiti unilazak u Eaagu, gdi se je takodjer nahodio isti car nepo-
znan. Primljeni su bili svi od đeputiracah državah sjedinjenih sa
slavom i osobitim veličanstvom. I budući da je u isto vrime bio
skup u Risvihi, bila je još veća i svitlia dvorba učinjena poklisarom
Rusije; jerbo svevlastnici (pUnipotentiari) rimskoga cesara, kralja
spanjulskoga, šveckoga, daneskoga i brandiburgskoga došli su u
redu s nakićenih kolih pohoditi i pozdraviti Ruse,, koi su takodjer
s jednakim nakićenjem pohodjenje i pozdravljenje vratili. Sami
francuski, razsrdjeni što je car branio, i stajao za kralja Augusta
protiva principu od Konti, na odabranju kralja poljskoga, mislili
su, da se osvete, neučinivši ovo poštenje Rusom, koje bi morali
učiniti barem poradi čovičanstva. Ostali su poklisari u Haagi priko
svega misecft listopada. Poklonio je car općini olandeskoj šest
stotinah komadih od najlipši zibilinah, koi su se ikada vidili u
48 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Olandiji ; a njiova visoka mogucstva prikazali su poklisarom troja
veoma nakićena kola i jedan bogat ogrljaj od zlata za svakoga,
U to vrime primio je car u Olandiji ugodne novine od naprido-
vanja, koje je njegova vojska učinila svrhu Turakah i Tatarah.
Prvi general njegov Sem^ sjedinivši se s drugima generalih Busije,
metnio je kraj grada J.5:oM jednu armadu od osamdeset hiljadah
koje pišakah, koje konjanikah. Ovdi je čuo glas od jednoga svoga
uhode, da su se Tatari sjedinili s Turci, i scineći se u broju veće-
mu, dolazili su, da udare na Ruse, i boj započmu. I doisto sultan
Oalga^ sin prvorodjeni kana, ukazao se je na polju trideseti dan
srpnja s mlogima četama. Šein jedva je opazio nepriatelja, i od-
mah je trčao sa svoima za razsuti ga: ovi su se na prvu silu kripko
uzdržali bili, ali posli užegavši se srcah junakah Rusije, i učinivši
se mišania, morali su se dati na bižanje tako neuredno, da se je
jedna strana potopila prilazeći rieku, a druga ostala sužnja, osim
jednoga velikoga broja ranjenih i na komade izsičenih. Ovo krvavo
borenje duralo je za deset urah, i Rusi nisu izgubili, nego vrlo
malo od svoih četah Ijudih.
Ovo pridobitje pridišlo je drugo učinito na moru. Tatari, odre-
divši iznenada udariti na grad Azov^ bili su se približili s velikim
brojem galijicah i šajkah dobro oružanih ; ali su u malo vrimena
morali se ukloniti, poradi bdenja komendata ruskoga, koi oružavši
s velikom hitrinom koliko je brodova imao pod gradom, udario je
na ladje tatarske, i uzeo im je nikoliko galijicah, osim onih, koje
je potopiti činio. Car primivši ove vesele novine, slidio je zadrža-
vati se u Amsterdamu do polovice sičnja: kada ubrodivši se svoim
velikim poklisarstvom svrhu galiah poslatih od kralja engleskoga,
prišao je u Londin; gdi je obstajao do svrhe travnja. Ovdi je izvr-
stito bio naučio posao praviti i dogotoviti brodove. Nemože se iz-
pisati veselje, koje je imao, kada je vidio boj na moru u PortsmuthUj
koi je bio njemu prikazan po naredjenju kralja Guilielma. Od po-
tribe bi bilo stajati uz njega, za moći viditi po njegovi očiuh i rukuh
ono, što je imao u srcu gledajući toliki broj od galiah, i njiove re-
dove i njiova gibanja i okretanja čudnovata. On je više puta rekao:
„da on scini stanje jednoga nadčelnika engleskoga na moru srićnie,
nego li stanje jednoga cara Rusije." Toliko je zaljubit bio za po-
morskom vojskom. Za sve ostalo vrime, za koje se je zadržavao u
KNJIGA DRUGA. 49
Londinu, pohodio je bolte i dućane od ra/Jičitih zanatali, da može,
što vidi koristna za svoje države, uzeti izgled i kalup. Uzeo je i na
svoju službu svakovrstne majstore,* koje posli činio je ubroditi
svrhu jedne fregate poklonite od kralja Guilielma, i poslao u
Arkangel.
Vrativši se iz Londina u Amsterdanij uzeo je sa svim svoim
društvom put k Beču. Ništa rjemanje, prie nego se je na put
stavio, hotio se je nasladiti jedreći s jednim brodom po vodi, koja
je medjii gradovih Amsterdamom i Naerden. Uzdigavši se u pol
mora vitar, mornari počeli su strašiti se i na glas govoriti, da je
brod u pogibili. Ali Petar slobodi vši ih, rekao je: „a kada ste vi
vidili ili čuli, daje poginio u vodi morskoj koigod samovladaoc?"
Medjuto kada je jedna strana plemenitih Moiikovah slidila svoga
principa nepoznana po Niemackoj, druga je putovala po Talian-
skoj, vodjena od generela Boris Šeremetjev. Senat mletački sve-
koliko poštenje dao je ovomu generahi, koje se daje jednomu služ-
beniku od okrunjeni glavah, premda nie imao biljeg od ovoga.
Posli kako je vidio i nasitio se od svega, što je bilo lipšega u Veneciji,
otišla je ova plemenita kita Moskovah u JRim, gdi Inocentio XIL
primio ih je ljubljeno sa svim dvorenjem; pače razumivši, da su
željni starinah, poklonio im je različite kipove stare izrizane u
mramoru, osim jednoga velikoga broja jaganjacah u vosku i ostalih
svetinjah, običajni dar od onoga svetoga dvora. Iz Rima prišli su
u Napolu, a odonud u Maltu, gdi su bili primljeni od velikoga
meštra s velikim poštenjem; pače imajući ih kod trpeze na dan
duhova, metnio je prvoga generala Šeremetjeva prid svima vitezima
malteškima, i dao mu je veliki krst reda s diamantih nakićen ; na
takvi način, da je ovi bio prvi od Moskovah, koi je primit bio u oni
red ne manje svitli, koliko bogoštovni.
Na 16. lipnja došao je car u Beč, gdi u prvomu pohodjenju, koje
mu je cesar učinio, kazao mu je glas od svoih primit, da je veliki
sultan počeo okolo mira raditi. Ovi pak osigurali su jedan dru-
goga, da će se pomoći protiva Turčinu, i da neće mir učiniti jedan
brez drugoga. U ovomu istomu pohodjenju posli prvoga pozdrava
i naklona cesar je glavu pokrio, nutkajući i cara, da se pokrie. Ali
on nie hotio, kano takvi, koi je ondi došao pod imenom nepo-
znana, onda cesar takodjer pod svim razgovorom stajao je glave
«
4
60 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
ođkrivene, Na šestoga srpnja grof Staremberg prvi sudac vica
boJDOga dao je velikomu poklisarstvu jednu uzmnožnu čast. na
koju zazvate su bile sve gospoje, vitezi i plemeniti od dvora. Tri
dana posli, kada je po staromu svetodaniku bila svetkovina sve-
toga Petra apostola, koga je ime car nosio, dali su i Moskovi čast
obilnu u njiovomu palaču, na koju cesar poslao je svoje skladno-
pivaoce, i svrhu toga činio je na noć prosvitljenja i rukotvorue
vatre igrati. Nie ostavio car da nepohodi i nevidi svekoliko, što
je bilo vridno viditi u onomu poglavitomu gradu od rimskog cesar-
stva, kanoti shranište od oružja, knjigaonice, sobe od prilikah
svakovrstnih izmaljanih, i ostale stvari od čudnovatih majstoriah.
Na dvadeset i prvi dan istoga miseca. učinio je cesar drugu čast
svoima gostima u palaču od razkošia s rukotvornim vati*e igra-
njem, i s jekom sviukolikih topovah grada. Dvadeset i deveti dan
bio je od poslidnjega pozdrava i dilenja u druge države. Petdeset
plemenite gospođe svikolici obučeni u kadifi crnoj, nosili su od-
redjene darove cesaru, to jest: najlipše kožice od ermelinah i zibi-
linah i svakovrstni komada tkani sa zlatom i srebrom; osim bisera
i dragog kamenja.
Posli ovoga poslidnjega pozdrava i naklonjenja, spravljao se je
car u Taliansku; i veće senat venecianski, kano takodjer i papa
činili su pripraviti svakolika, koja su dostojna za primiti i gostiti
jednoga takvoga mogućega samovladaoca. Ali evo baš onda, kada
je car metao nogu u uzendžiu, da pojde prama Talianskoj, došlo
mu je pismo iz svoih državah poslano od onoga vladanja, da je
morao prominiti svoju odluku, i uzeti s hitnjom put od Moskve.
Odilazak jednoga principa iz svoih državah jest uvik veoma pogi-
beljno odredjenje. Istina jest, daje Petar od strane narodah, kuda
je putovao, imao svukoliku zadovoljštinu, osim samo u Rigi po-
radi nerazložnosti i nečovičstva onoga komendata. Ali imao se je
šta bojati od svoih podložnikah. U Rusiji oni, koi još nisu bili sa-
svime u srcu mirni, uzeli su prigodu govoriti i tužiti se na cara,
da ove njegove novine od putovanja nisu za dobru svrhu. Crkveni
s druge strane bezumni, ugadjali su ovima, i počeli neslogu siati
medju pukom govoreći : da ovo vladanje cara najposli biti će raz-
sutje njiova zakona. Strieljci takodjer bunili su se mrmljajući, da
je car šatro njiove pravice i sloboštinu. Ove ovakve tužbe kada su
KNJIGA DRUGA. 61
razuniili zlovoljni, uzslobodili su se većina za moći napridovati po-
radi dalečine cara, i odredili su : da smetnu cara s pristolja, ne-
davši mu više unići u svoje države, ili činiti ga smaknuti iz kakve
zaside, kada se bude \Taćao. Mlogi od plemenitih i od crkvenih
unišli su u ovi dogovor, koi se je morao početi s ubojstvom sviuh
inostranacah, i svršiti s uzvišenjem Sofije na pristolje carstva. Bilo
jo na krainah od Litvanije okolo deset hiljadah strieljacah sa svoima
oficirih. Ovi podbodeni od ostalih zlovoljnih s uzrokom, kano da
nisu za dugo vrime primili plaću, izišli su iz svoih pribivalištah, i
stavili su se na put prama Moskvi. Sto razumivši vladaoci ondišnji,
odabrali su nikoliko od vridnih gospodarah, i poslali k njima, da
jih sladkostjom prignu na njiovu dužnost, i na povraćenje u svoja
pribivališta; pače da nejmadu uzroka više se tužiti, dali su im
plaću, ne samo do onoga vrimena, veće još i za drugih šest mi-
secih u napridak. Sa svim tim strieljci uzeli su novce, ali su
hotili sliditi svoj put, kuda su naumili, govoreći : da oni imadu
želju viditi svoju rodbinu i priatelje, koje nisu od mlogo vrimena
vidili, i u isto vrime razaznati, kako se stvar ima s njiovim carom,
je li živ ili mrtav? Vladaoci, za pripričiti put ovomu sklatu, zapo-
vidili su generalu Gm^donu, da se opre s četama svoima sastavlje-
nima od starih vojnikah u broju okolo osamnaest hiljadah upravlja-
tih od oficirah stranskih. General dopro je do nji na četrnaest
miljah daleko od Moskve, i kakogod je imao u svojoj armadi mlogu
gospodu, koi su ga svovoljno slidili, poslao je nikoliko od njih,
da idu poglavarom od strieljacah, i da ih usiguraju, da će im se
dati svaka zadovoljština, samo da se povrate na svoja mista. Ali
strieljci po ovomu još slobodniji učinivši se, odgovorili su: da oni
upravo u Moskvu idu, i da su pripravni udariti na generala, ako
bi im hotio put pripričiti; Onda general Oordon samo za poplašiti
ih, činio je izbaciti nikoliko topovah na takvi način, da taneta od-
lete u zrak svrhu njiovih glavah. Popovi, koi su bili kano pastiri
u četama oviuh iznevirenih, videći da zrnje od topovah nikakva
kvara nečine, uzeli su prigodu, i počeli su pripovidati, da je to
jedno čudo od sv. Nikole, koi kakono branitelj od Moskovah nie
pripustio, da oružja inostranacah. koi su Luterani, može učiniti
kakvo tvorenje u njima, koi su puk pravovirni. S ovim pripovida-
njem užeženi, većma nasrnili su na čete generala, i počeli su se
4»
52 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
biti, đoklegod nisu strieljci opazili, da topovi i puške luteranske
dozbilja udaraju, i da su veće četiri hiljade prostrli na zemlju :
onda su se svi pridali suznji, osim nikoliko, koi su pobigli. Onda
su svi odvedeni bili u Moskvu, i metnuvši nike na muke, izdali su
svekolike dionike i početnike od uzbunjenja. Sud je posli svima
učinjen, i odsuda proglasita bila, ali su čekali cara za izvršenje,
koi je veće blizu Moskve bio.
Ovazgodaprimorala jecara, da ostavi ineuživa najrazkošniu drža-
vu od Europe. Sudio je on pametno, da u neskladu i uznemirenju
ljudskomu nevalja odvlačiti vrime na vrime.*) Nihilin discm^dus cm-
libns festinatione iutius^ uUfacto magis quam consuUo opus est Osta-
vivši dakle gosp. Voznicina (Voskrifesteina, Tomtkovtch) u Beču za
svoga svevlastnika u skupu od Karlovca^ uputio se je s ostalima u
svoje države, kuda je došao s tolikom pomnjom i otajnostjom da je
njegovo povraćenje u Moskvi prie vidjeno bilo, nego čuveno.
Prva stvar, koju je učinio, jest bila, da je darovao one vojnike,
koi su vojevali protiva iznevirenima. Drugi dan činio je pridase
dovesti početnike od uzbunjenja, i posli kako ih je on sam iz-
pitao, potvrdio je odsudu za smrt, koja je vede prie proglašena
bila. Nikima je bila glava odsičena, drugi su kolesom trveni, a
niki živi zakopani. Dvi hiljade strieljacah bilo je posičeni i obišeni
na zidove grada: njiove kuče bile su izkorenite, i ime strieljacah
šatrA'eno za uvike u svemu carstvu ruskomu. Oni, koi su bili
manje krivi, bili su izagnani u Siberiju, u Astrakan, i Azov sa
svoima ženama i dicama. Isti crkveni nisu bili izbavljeni od ka-
štige, koi su se našli, da su krivi. Vidila je onda Moskva ne samo
jedan dobar broj popovah i monakah, veće i nikoliko opatah i
biskupah kolom trvenih i posičenih. Gospodin Perri nadodaje,
da je car u onoj prigodi činio pogubiti istoga patriarku Busije.
Ali se vara ovi Engles toliko u ovomu, koliko u drugima mlogima
kazivanjih. Patriarka moskovski u ono vrime bio je jedan dobri
starčić, prama komu je car Petar nosio veliko poštenje: imeno-
vao se je Adrian, i umro je smrtjom naravnom god. 1 702. kako
potvrdjuju godišnje knjige moskovske; što isto kazuje gospodin
P<^m u svomu izpisanju na listu 250. Istina jest, da nahodeći
«) Tacit. hist lib. 2.
KNJIGA DRUGA. r)3
se car onda zapleten u oštroj vojski protiva kralju šveckomu,
zapoviđio je, da se neodabira novi patriarka, niti je hotio imati
više ovo dostojanstvo u svomu carstvu; ali nie istina, da je on sebe
proglasio glavu i vladaoca svoje crkve^ kako govori gospodin Ferri:
budući, da je on uvik ostavio vladanje crkveno episkopom i
metropolitama ; koi su dobro poznavali, da su u stvarma svi-
tovnima svikolici podložni caru. %
Prikladno je ovdi u kratko izpisati, kako je uvedeno u Moskov-
sku dostojanstvo patriarke. Busija, prem ako se veoma daleko
razširuje, sa svim tim malo je imala u dostojanstvu većemu crkve-
nomu ljudi; nie bilo više onda u svemu nego li trideset izmedju
episkopah, arciepiskopah i metropolitah. Prvo misto imao je
metropolita od Kiovije do godine 1589, kada je došao u Moskvu
Jeremija, patriarka carigradski pozvan od cara Teodora Ivanović,
i učinio je jedno odredjenje: „Da poglaviti grad onoga carstva
ima biti u napridak stolica patriarska, da arkiepiskop od istoga
grada imade nadpis patriarke, i da bude u broju posli jerusolim-
skoga." Prvi koi je imao ovi nadpis, zvao se je Job^ a deseti,
koi je bio poslidnji, imenovao se je Adrijan, kako se sve ovo vi-
diti može očito kod Krisanta, patriarke jerusolimskoga u knjigi
zvanoj: De Officiis sanciae Chrisii Ucele&iae, na listu 73. utištenoj
u Valakiji. Ovi patriarka bio je od Moskovah toliko poštovan, da
u nikima dnevih svetčanih isti čari držali su uzendžiu, kada bi se
on hotio posaditi na konja. Medjuto Petru vidila se je ova stvar
saviŠDJa, zato sudio je, da se ovo dostojanstvo digne, za koim su
prvašnji čari lehpili, da bude u Moskvi. Učinio je ništa nemanje
posli u Petroburgu jedan sveti skup, koi se u Moskoviji zove
sinod, sastavljen od dvanaest n dostojanstvu postavljenih crkve-
nih najnaučenijih, koi su imali brigu svrhu poslovah duhovnih.
Od potribe je bilo, da se ovo kratko izpisanje ovdi metne poradi
gospodina Perri, koi zločesto uvižban u stvarma Moskovske, piše
kano istinite mloge budalaštine. Ostavimo dakle ovoga ingjiniera
engleskoga s njegovim ludovanjem, pak se vratimo na naše iz-
pisanje života Petrova.
Budući car razsuo protivnike od svoje krune, mogao je lašnje
izpraviti sva ona, koja je naumio. Prie svega naredio je i utvrdio,
da bude kod sviuh svoih vojnikah nauk oružja niemački, i svi da
54 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
se zaodiu jednako, osim samoga razlučenja u biljegi farbe. Posli
toga činio je popisati svekolike plemenite od svoili državah, koi
su posidovali dobrah, niti su ikakvu službu imali. Od ovih jednu
stranu zadužio je, da idu na vojsku kano svovoljni, a drugi na
brodove po mom. Onda s velikom hitnjom prišavši u Vero-
nežj (Veroniku. Tomikovkh) vidio je s veseljem jedan dobar broj
dogotoviti brodova i galiah.
Povrativši se u Moskvu, odredio je u red staviti sve ono, što se
dotiče nutarnjega vladanja, i ovo je bilo veoma teško izpraviti;
jerbo svakolika mista od carevine, haračah i uloženjah od dobitka
bila su u rukuh od visoko plemenitih, koi prem ako su se obi*
čavali zvati rohoiri cara^ sa svim tim nisu bili tako podložni, da
car nie morao s velikim opazom s njima vladati. Veće je u obi-
čaju bilo, da prva gospoda zapovidaju u svoima državama s toli-
kom oblastjom, s kolikom car zapovida u svemu carstvu. Oni su
bili gospodari od života i od dobra svoih podložnikah; i nejma-
jući drage zakone i dragu upravu nego svoju volju, veoma su zlo
pravdu činili, i puk općenim načinom globili. Svaki od ove velike
gospode metao je u svoju državu, od koje je on bio prvi vladaoc,
dragoga vladaoca s imenom od vojvode. Prvi vladaoc držao je u
Moskvi jednu pisaonicu za poslove svoje države, a vojvoda držao
je drugu u istoj državi, gdi je on poglavar bio, i ondi je svekolike
poslove svršivao ili bili varoški, ili od osvade i parbe. Pisaonica
države morala je svekoliko prikazivati onoj u Moskvi, ali su oni
znali u ovomu tako se vladati, da su za sebe veliku korist imali;
a prvi poglavari malo su marili stvar izpitivati do temelja, samo
ako su novce primali od vojvodah, koi na misto toga, da plaću
imadu od prvi poglavarah, davali su istima po nike hiljade škudah,
samo da zadobiu ovu službu, koja prem ako nie durala, nego za
tri godine, sa svim tim oni su za malo vrime obogatili. Od ovuda
sada suditi se može, koliko je pod ovakim vladanjem puk trpiti
morao. Car Petar dakle za dati lik ovoj nepriličnosti, učinio je
po svih svoih državah jedan način od vladanja, priličan onima,
koje je vidio u drugima uredjenima državama; i za sebe je uz-
držao imenovati toliko prve, koliko druge vladaoce; svrhu toga
uzdigao je jedno viče, i skup od sviu poslovah carevine, hara-
čah, uloženjah, dobitka, i tako od ostalih. Na koi način posli ne-
KNJIGA DRUGA. 55
izmirni dohodak ulazio je u liaznu općenu, i puk se je podigao i
oslobodio od globe i pritiskanja,
Petar je takodjer uzmnožao haznu opcenu carstva, procinje*
DJem sviuli manastirah svoih državah s razmirenjem od bogat-
stva, koliko je koi posidx)vao. Poslao je u isto vrime zapovid
svima starešinama, da nejmadu činiti zavita nionaki, nego koi su
od petdeset godinah. Imao je car za ovo dva uzroka. Prvi^ jerbo
su ostajali za službu carstva toliki i toliki mladići, koi nezagr-
Ijaju uvik život redovnički po nadalmutju nebeskomu. Drugi^
jerbo na ovi način pomanjšavši broj kaludjerah, car je naumio
k sebi priložiti one dohodke manastirah savisnje; ostavivši samo
onoliko, koliko je potribito bilo za toliki ili toliki broj monakah.
Posli ovoga uredjenja, koje je bilo za nutarnje vladanje, hotio
je Petar popraviti i [zvansko, koje stoi u nošenju i u odići od
svoih podložnikah. Činilo mu se je, da za uljudstvo, koje je hotio
uvesti, nepristoi se brada, koju Moskovi od svakoga stanja obi-
čavali su nositi i rahniti s velikom pomnjom, kako običaju i ostali
svi narodi iztočni; naredio je dakle, da plemeniti, trgovci i za-
nadžie odrižu ju, i da se briu u napridak pod kaštigu za morati
platiti toliko rublih na godinu, koi bi se smio protiviti i bradu
uzdržati. Nemože se izkazati koliko je smutio s ovim naredje-
njem one još divie ondašnje Moskove, od koi mlogi promišljavali
su ovo kano jedno veUko pregrišenje protiva zakonu; prem ako
je Petar pametno i zadosti ukazao u svomu pismenomu određje-
nju, da ljudi crkveni slide i u napridak nositi, toliko da se raz-
lučuju od Ijudih svitovnih, koliko za uzdržati se u poštovanju, na
koje stavnost brade prama službenikom crkvenim probudjuje.
Bilo je nikoliko od Moskovah, koi posli kako su se obriali, da
caru poslušni budu, sačuvali su bradu do smrti s odlukom, da
se metne zajedno s tilom u sanduk, kano da su se bojali, da
brez nje neće biti puštani u nebo. Naredio je posli car plemeni-
tima i svima onima, koi su kakvugod službu imali u dvoru, kano
takodjer i njiovima ženama, da se nose na francusku; pače na-
dodao je: da se u napridak i žene zazivaju, kano i ljudi na pirove,
na časti, na igre, na prikazališta, ukinuvši s ovim običaj, koi je
bio u Rusiji, sakrivati žene od lica i pogleda Ijudih. Svrhu ovoga,
budući se ondi ženili i udavali samo po volji otacah i materah, da
56 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
se nisu ni viđili zaručnik i zaručnica; zaradi toga zapovidio je
car, da u napridak zaručnik pohodi i vidi zaručnicu barem na jedan
misec danah prie vinčanja.
Ostalo je bilo još, da izpravi jednu veliku neurednost, koja je
bila u Rusiji medju plemenitima koliko se dotiče slugah. Nikada
nie izlazio koigod bojar iz svoje kuće, da nie za sobom vukao jedan
veliki broj od službenikab, koi svakovrstno obučeni, združivali su
ga s tihim hodom. Za izpraviti zli ovi običaj car nie dao nikakvu
zapovid, veće je hotio ovo popraviti svoim izgledom. Počeo je
vidjati se po očiti putovi vodeći za sobom samo dva ili tri od svoih
virnih, uvik idjući kano s hitnjom i s kakvim poslom. Dostaje to
bilo, da svikolici slide izgled svoga principa.*) Haec conditio Frin-
cipum esi, ut quidqmd faciant, praecipere viđeanitir. Odkuda od-
pustivši se od bojarah savišnji broj slugah, mogao ih je car, kako je
i učinio, razdiliti po svoima četama, da provode život vojnički, koi
su prie trunuli u badavadjluku.
Ove promine nisu se učinile svekolike na jedanput, niti tako
lasno, kako su se lasno ovdi izpisale. Prem ako su Moskovi ime-
novali se robovi cara, sa svim tim bili su još onda diviji, i robovi
od svoih zli običajah i pobude. Od ovuda suditi se može, koliko je
potribito bilo srce vitezško, i stalno Petru velikomu, za moći doći
na svrhu od ovakih popravljenjah, i uljudjenjah svoih podložnikah.
Nemora se ovdi ostaviti ono, što je učinio ovi veliki princip za
ukazati svemu svitu štimanje, koje je imao od oniuh, koi su mu
vridno služili u dvoru njegovomu. Onda, kada je on u Veroniku
otišao, da vidi, kako smo gori rekli, posao i dogotovite brodove,
umro je bio u Moskvi na 12. ožujka 1699. gospodin Lefort od
četrdeset i šest godinah. Petar, jedva je čuo glas, ostavio je sve-
koliko, i uzeo je put u Moskvu s takvom hitrinom^ da za petdeset
i četiri ure učinivši više od 100 miljah zemlje, došao je, da učini
poslidnje poštenje svomu vridnomu službeniku, kojega sprovod,
hotio je, da bude veoma bogat i slavan. Budući pak posli smrti
ovoga ostalo prazno misto od velikoga nadčelnika na moru, dao je
ovo dostojanstvo generalu Golovinu; kada je gospodin Voziiicin
nahodio se još onda u Karlovcu, gdi je god. 1698 podpisao se na
*) Quintil. Declam. 5.
KNJIGA DRUGA. 57
jednoj pogodbi, da bude sustava od oružja za dvi godine, koja se
je posli godine 1699. u mir podpuni za trideset godinah obratila,
potvrdivši se caru slobodno i mirno posidovanje od Azova^ i od
sviuh mistah osvoitih na krajevi od crnoga mora.
DOGADJ AJI
KNJIGE TREĆE.
Car čini vojsku protiva SvecIcoj\ i ohsiduje Nar on. Moskovi raz-
bieni od Švecesah prid Narvom. Sastanak cara s kraljom Augustom
uBirzenu. (Rava?) Poklisar poslat od cara kralju Danie. Drugi pri^
lični u Poljsku. Vatra u Moskvi. Svecesi razsuti od Moskovah kod Ple-
skova : druge čete Švecesah razbile kod potoka Emhach. Notehurg
osvoit od Moskovah s drugima bližnjima mistik. Slavni unUazak
cara u Moskvu. Slideće godine car uzima svu Ingriuj i meće temelj
od Petroburga. Obsiduje grad Derpt i uzima ga^ kano takodjer i
Narvu. Drugo veliko pridobitje Moskovah svrhu Švecesah. Ostala
dila medju ovima. Ćete careve dosadjuju Litvaniji. Sulenburg razbien
od Renkilda. {Eeinschild?) Kralj August odricaše krune Poljačke po-
radi straha Karla kralja šveckoga. Moskovi razsipaju druge čete švecke
kod Kališ. Car šalje poklisara papi poradi Poljske. Skup u Lem-
bergu. Drugi u Lublinu. Obadva se razvezuju poradi kvara učinila
od vojske careve u Poljskoj.
ŽIVOTA '
PETRA VEMKOflA
c^i]f^^ I^NJIGA TBEĆA.
^^ridobića od cara Petra učinita svrhu Turčina, amlogo
^ više uredbe i popravljenja u carstvu svomu utvrdjena, uzro-
"^^ kovala su začudjenje kod sviuh dvorovah Europe takvo, da
od sviuh s veseljem dato mu je ime Velikoga. Ovi slavni
pridobitnik i zakonitelj imao je duh veoma uzdignut, da se nie
mogao uzstaviti, da nečini stvari velike. Vidili su mu se tisni
58 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
drugačie veoma na daleko razšireni krajevi od DJegova carstva,
tražio je način da ih može učiniti prostranie ; i budući da ih je
dosta razsirio od Istoka osvoivši grad Azov, i bh'žnja mista, mi-
slio je kako bi ih razsirio od zapada. Iztraživao je dakle u knjiga
svoga naroda, i našao je, da su Ingria i Livonia spadale prie na
Busiju, ali su bile podložite Svcciji po jakosti i sili kralja Gustava.
Dosta je bilo ovo, da mu se užeže srce za dobiti ove države,
toliko večma, jerbo je sudio, da su mu potribite, za utvrditi luku
gdigod na iztočnomu moru, i držati dobar broj ladjah ne samo
trgovačkih, veče i bojnih. Prikazala mu se je prilika po vojski,
koju su digli protiva Šveciji kralji od Danie i Poljske. Petar veće
je bio s ovima dvima kraljih u društvu, i zato odredio je i on,
kano priatelj njiov navistiti vojsku kralju Sveckomu. Vladao je
onda Sveciom Karlo Xir. ne manje glasovit po svojoj srići, kohko
i po nesrići. Kraljestva običaju se ustanoviti ne tolike s razlogom
i pravdom, koliko s oružjem:*) Imperia magis armisj quam jure
constituuntur. I opet, vojske općenim načinom nebivaju, nego li
od pobude za gospodo vati.**) Bellorum causa dominandi libido.
Sa svim tim principi običaju ovo pokrivati, i daju pisma očita s
uzrocih, zarad koih su morali uzeti oružje. Car hotiući sliditi u
ovomu način ostalih dvorovah Europe, činio je proglasiti pismo
očito, u komu je izkazao uzroke, koi su ga zadužili vojsku na-
vistiti kralju sveckomu.
Uzroci ovi u bistvu bih su slideći: „1. Da, budući car priatelj
i u društvu Kralja Danie i kralja Augusta, nemože ostaviti, da
se neosveti nepravdi, koju je kralj švecki njima činio. 2. Da je
Svecia kusala nauditi Eusiji, protiva miru, koi je bio medju ovima
dvorovih. 3. Da je jedan poklisar ruski vraćajući se iz Turske,
bio silom oplienit od Livonianacah, podložnikah šveckih. 4. Daje
od Svecesah više nepravdah učinjeno bilo pošti od Moskve, i raz-
ličitima trgovcem moskovskim. 5. Tužio se je car, da nie bio
primljen, kako je biti morao u Rigi, kada je prolazio onuda prie
tri godine svoim velikim poklisarstvom: buduć da su uzdržani bili
plemeniti od njegova društva kano sužnji, nepustivši ih ni iz kuće
izići." I doisto okolo ovoga poslidnjega poglavka, car se je tužio
*) Demosth.
**) Saliust. ia bello lugurt.
KNJIGA TREĆA. 59
t
odmah, kako se je s puta vratio priđ poklisari švecki, koi su onda
u Moskvi bili; ali kralj Svecie najmanju brigu imao je, da sc^ od
ovoga opravda; zaradi toga^ car naredio je svomu poklisaru u Sto-
kolmu, da prikaže kralju Svecie u kratko uzroke, koje je imao
za mir prikršiti, i da se taki dili iz dvora onoga. Pače ovu svoju
odluku jest činio obznaniti različitima dvorovom od Europe.
Bio je onda Karlo kralj Svecie od osamnaest godinah, ali vas-
koliki žestok, vaskoliki vatra. Videći, da su na njega navalili s
toliko stranah, daleko da se najmanje uplaši, odredjuje sam sobom
opriti se svoim nepriateljom, ostavivši u Stokolmu jedno viće od
vladanja za svoje države. Imao je zadosti vojske, ali budući raz-
diljena po različiti stranah, nie mogao sobom povesti nego li samo
dvadeset hiljadah odabrani i stari vojnikah. Mislili su Svecesi, da
će Moskovi ići pod Rigu u pomoć kralju Augustu, koi je veće na-
umio obsidnuti ju; kada evo razaznali su, daje car silnom vojskom
došao prid NarvUj najjači grad od Livonie. Nahodio se je gradovi
u ovoj zgodi nenadanoj brez vojnikah, buduć da tisućnik Orno^
komendat mista nie imao više od dvi hiljade Ijudih zajedno s konja-
nicih. Ništa nemanje imali su s čim braniti se i hraniti.
Doisto poklisari kralja engleskoga, i olandeski, svekoliko su
činili i prikazali jake uzroke caru, da ga odvrate od ovoga boja;
ali nisu mogli ništa opraviti. Suprotivnim načinom car razjidivši
se, i izvadivši sablju iz koricah, zakleo seje, da ju neće postmiti
na misto svoje, dohlegod osvetu neučini za Icralje Dante i Poljske^
svoje priatelje: nadodavši još više : da, ako ova dva dvora, utrne
koluh ovi službenici govorili su, počmu se štogod mimti u oviposaOj
on će im zabraniti trgovanje, i uzeti svekoliko dobro, koje njiovi pod-
ložnici imadu u svomu carstvu. Ova poslidnja pritnja činila je za-
muknuti obadva službenika, koi su znali, da dobra njiovih drža-
vah Ijudih iznose više od sedamdeset milionah škudah. S takvom
stalnostjom metnio se je Petar na put svojom vojskom, i na 4.
listopada 1700 došao je prid Narvu. Imao je sobom 100 hiljadah
Moskovah, ali još nenaučni u zanatu vojničkom, osim svoih vla-
stitih četah, koje su iznosile dvanaest hiljadah odabrani vojnikah.
Metnuvši se svakolika arniada i utvrdivši se s uredbom vojničkom
na p'olju od Narve, hotio je car sam po sebi izviditi i promotriti
zidove grada, i vidivši da baš nie veoma dobra ograda, scinio je,
60 ŽIVOTA PETRV VELIKOGA
đa će ga osvoiti u malo danah. Zlo je bilo ovo, što je hotio po-
četi obsidautje od Ivanogroda^ gradića bližnjega, koga su u drugo
vrime bili učinili Rusi za opriti ga Narvi. Komendat od onoga
kaštela, prem ako nie imao nego samo tristotine Ijudih, branio
se je tako junački, da je dao vrime kralju šveckomu za moći doći
u pomoć NarvL
Kada je ovi mladjani kralj hitio, da dojde, Moskovi su trpili
jedno izgubljenje, koje je uzrokovalo, da pade srdcem svakolika
armada. Pribivaoci Derpta razaznavši, da će jake čete Moskovah
dolazeće od Pleskove morati prići priko jezera Feipa^ metnili su se
u zasjedu, i nasrnuli su na nje iz nenada tako, da su im osim
hrane i novacah što su imali, uzeli takodjer i zastavu od one
države, koja je bila osobiti biljeg vojske ruske. Ova zgoda koliku
je smetnju učinila kod Moskovah, toliku je srdčanost uzrokovala
u Svecesima. U isto vrime lažljivi glas razsut po armadi Mosko-
vah, da petdeset hiljadah Ijudih skupiti u Laponiji šveckoj hoću
da prodru u Arkangel, stavio je u srdce cara toliku smutnju, da
je odredio ostaviti svu armadu, za moći otići onamo i providiti
za obranjenje svoih državah na strani onoj; sudeći pametno, da
princip nemora činiti vojsku izvan svoih državah, kada nie stavio
u sigurnost sva svoja kod kuće.*) Qui foris bellum gesturus estj
operam dd^ ut domi omnia in iuto sini collocato. Teško mu je bilo
ići, ali je ići morao. Priporučio je armadu svoju generalu Sere-
metjevu, naredivši mu, da prie svega zapali shranište od hrane,
koja su Svecesi učinili kod Wesemhergi. Otišao je general taki s
jednom četom od šest hiljadah konjanikah za izvršiti ovu zapovid,
ali je našao shraništa tako dobro čuvana od Svecesah, da je morao
vratiti se k svoima, i neukazavši se. Istina jest ništa ne manje,
da kad se je vraćao, svekoliko je razorio i izštetio od Wesemberge
do grada obsidnuta, na takvi način, da Svecesi ne samo da nisu
našli hrane, veće ni jednoga seljanina, budući svekolike Sere-
metjev odveo. I ovo je bio uzrok, što su Svecesi zakasnili doći, a
Rusi bi bih mogli Narvu uzeti, da budu bili vištiji u zanatu voj-
ničkomu.
Došavši Karlo na svrhi studenoga blizu Moskovah, koih je bilo
*) Deinoath. orat, in Philip.
KNJIGA TREĆA. 61
brojem četiri puta više, metnio se je s takvom m'edbom za uda-
riti na nji, i udario je takvom žestinom, da Moskovi svoim veli-
kim brojem prie su se smeb*, i počeli jedni svrhu drugi padati
puni straha. Nie bilo moguće generalom u red jih metnuti, niti
uztegnuti od bižanja. Eaztrgnuvši se most od velika mloštva, i
i potopivši se jedna dobra strana u potok, generali nisu drugo
mogli, nego milost iskati od pridobitnika, koi ostavši gospodar
od polja, gdi osim priobilne hrane našao je 150 topova od tuca
i čitavu kasu vojničku. Na ovi način kralj Karlo s dvadeset hilja-
dah Svecesah pridobi i razsu. osamdeset hiljadah Kusah. Oko tri-
deset hiljadah nestalo ih je, ili ubijeni, ili posičeni i utopljeni,
drugi su svi sužnji ostali ; premako Karlo ili da zaštedi hranu,
ili jerbo nie hotio kod sebe držati toliko veliki broj nepriateljah,
poslao je svekolike kući, posli kako su prid njim smetnuli oružje,
niti je koga držao za sužnja, nego prve oficire, koi posli odkup-
Ijeni dobili su sloboštinu.
Slideći dan grad Narva, koi se nebi bio mogao više uzdržati od
dva dana, imao je utišenje primiti u sebe svoga slavodobitnika i
svoga obranitelja. Ćete švecke, koje su odpratile na kraine sužnje
ruske, osvoili su svrhu ovoga jedan gradić PUshir. koje je bilo
jedno misto koristno, čuvano od pet hiljadah Moskovah. Sa svim
tim general švecki, prem ako je sobom imao samo dvi hiljade,
i osam stotinah Ijudih, navalio je na isti kaštel, i uzeo ga je sa-
bljom u ruki; izgubio je ništa ne manje veću stranu od svoih
vojnikah. Ovi novi dobitak metnio je kralja šveckoga u veću
srdčanost, da može na dilje napridovati. Činio je dakle svakolika
pripravljati s odlukom, da godine slideće zarana u polje izidje, i
da vojuje protiva državama Rusije u isto vrime, u koje na drugoj
strani kušati će iztirati kralja Augusta iz Livonije.
Bio je car onda na putu vraćajući se iz Arkangela, gdi je
našao, da je laž i izmišljenje, da su Laponianci prodrli u Ark-
angeo; i vodio je sobom za objačati svoju vojsku četrdeset hilja-
dah Ijudih : kada evo na istomu putu čuje glas od nesrićnoga
dana Narve. Sudio je pametno, da nie potribito metati u pogibio
ovi maleni broj idjući suprot nepriatelju, koi se je bio uzslobodio
poradi učinjena pridobitja, odredio je zaradi toga ukloniti se
na ziminu u Moskvu, za moći se bolje pripraviti, i sva pametnie
62 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
narediti za godinu slideću. U Moskvi puk sa svime bezuman,
neznajući što će reći vojevati, nie mogao to dokučiti, kako je kralj
švecki 8 malenom vojskom mogao razsuti njiovu, koja je bila bro-
jem četiri puta veća. Popovi, nemanje bezumni od ostalih Ijudih,
mislili su, da su našli pravi uzrok od ovoga, pripisujući ovu ne-
sriću čaranju Svecesah; odkuda probudjivali su puk, da se moli
i ište obranjenje slavnoga biskupa od Mire sv. Nikole, da on kano
branitelj Busije, nji brani od srditosti oviuli vilovnjakah. Car, koi
je imao razum razboritiji i čistiji, pripisao je ovi dogadjaj pra-
vomu i istinitomu uzroku, to jest neumietnosti svoijuh u zanatu
vojničkomu i tišio se je s onim lipim govorenjem, koje se je posli
izvršilo : Švece.% rekao je on očito, biti će nas za ni/co vrime; ali
najposli po takvomu primoratomu nanlcu^ hoće nas naučiti zanat da
ih pndobiemo. I doisto nejma bolje škule primiti i naučiti zanat,
za moći nepriatelja pridobiti, nego li svejednako š njime se u
vojski boriti.*) Militaris disciplina non tant ex ltbf*is^ quam ex
acie discitur.
V
Ovo pridobitje Svecesah uzrokovalo je ne malenu žalost i kralju
Poljske Augustu, koi videći jedan veliki broj Poljakah prignutih
na stranu kralja Svecie svoga otvrdnuta nepriatelja, poznao je
koliko mu je potribita podpomoć cara. Pisao je dakle istomu jednu
knjigu svrhu poslovah ondašnjih, i prikazao mu je različite načine
za staviti jedan dobar broj vojnikah dobro naučenih u zanatu boj-
nomu. Car želeći sve ono, što je koristno za svoje čete, hotiući
imati viće svoga priatelja, odabrao je gradić Birzen na kraini
Litvanie za imati razgovor s kraljem Augustom. Došli su onamo
obadva principa, i zadržali su se zajedno petnaest danah brez
svake slave, koja samo služi za taštinu. Slušao je rad car iz usta
kralja Augusta, veoma učena u vojevanju, različite opomene od
nauka vojničkoga za utvrditi ih u svojma državama. Dogovorili
su se, da jedan drugoga pomaže, za moći uzeti kralju šveckomu
svekoliko, što posiduje s ove strane mora iztočnoga, ili bilo u Polj-
skoj, ili u Niemačkoj; i uzamši za ovo načine zgodne* uzeli su,
car put od Pleskova^ a August put od Varšave.
Kralj Svecie čuvši glas od ovoga sastanka u Btrzenn^ odredio je
*) Salust. de bello Jugnrt.
KNJIGA TREĆA. 63
progoniti Kralja Augusta do smrti, Znao je, da nepriatelji ovoga,
uzsloboditi od kardinala prvostolnika, nisu tražili nego jednu pri-
godu za izpuniti što su naumili, to jest za dignuti ga s pristolja.
Prigoda im se je prikazala. S uzrokom kano da će raditi o miru s
kraljom Svecie, imali sn način Karla privući u krilo od svoga kra-
Ijestva, a soružati Augusta, zavezujuć ga, da pošalje u Saksoniu
svoje čete. Karlo nie kasnio na ova zaktivanja Poljakah, nastojeći
i druge dvorove podbosti proliva caru i protiva Augustu. Imao je
veće Francusku za sebe. Pisao je posli na 13. sičnja 1701. viso-
kima mogućstvom od sjedinjenih državah, za imati od njih pomoć
protiva caru, uzvisujući pridobitje svrhu Moskovah, kakono tvo-
renje od božanstvene pravde. Ali razumivši ovo svevlastnik ruski,
koi je pribivao u Haagi, odmah je učinio jedno pismo očito, i pri-
kazao, kako se stvar dogodila u onomu boju kod Narve, da se nie
sudaralo s prikazanjem, koje su učinili Svecesi; posli toga dao je
istima visokima mogućstvom jednu pisanu opomenu sdruženu s
jednom knjigom od istoga cara. Općina olandeska, koja veoma
pametno uklanja se od svega onoga, što bi moglo mir pritrgnuti
osobito s onima dvorcJvih, gdi imadu svoju trgovinu, odgovorili su
Karli: da su oni pripravni za umetnuti se, da se te dvi sirane pomire,
kada hi ove hotile pustiti se na njiovo sudjenje.
Medjuto car videći, da se ništa ufati nemože od strane Poljske,
buduć daje dieta odredila zavezati kralja Augusta, da učini mir s
Karlom, šalje jednoga poklisara kralju Danie s uzrokom, da ga
pozdravi, i požali poradi smrti njegovoga otca, kano takodjer, da
mu čestita srićno uzdignutje na pristolje ; ali doisto, pravi uzrok
bio je, da ište jednu moguću pomoć protiva Sveku. ^0]w Aleltsan"
dro Ismajlov bio je poslan za ovi posao, komu je car pridružio pet-
deset mladićah plemenitih, da štogod napriduju videći i motrećt
države daneske. Evo kako je Petar veliki u polovici od teške
vojske zapleten, nastojao je svoj puk izvući iz diviačtva, i uljuditi
ga. Kralj od Danie primio je poklisara s velikim ukazanjem od
štimanja njiovoga cara čineći ga pozdraviti s jekom sviuh topovah,
slušajući ga stojeći, i glave odkrivene. Sa svim tim kada seje došlo
na bistvo od poklisarstva, odgovorilo seje, dasemišatineće; jerbo
oružje mladoga Sveka učinilo se je toliko strahovito posli prido-
bitja Narve, da i njegovi najveći nepriatelji bojali su se uvridit ga.
64 ŽIVOTA PKTRA VELIKOGA
Otišavši ovo kušanje u vitar, odredjiije Petar iz nova kušati Po-
ljake. Šalje dakle poklisara osim običajnoga u Varšavu, da prikaže
onoj općini poglavice toliko koristne za nju, daje usilovala se pri-
stati onoj osnovi, koju je car s Augustom učinio u Birzenu, Po-
ljaci hotili bi bili drage volje viditi, da se Livonia sjedini s njiovom
krunom, ali su se ćutili veoma slabi, za uzeti ju oni sami od kralja
šveckoga. S druge strane bojali su se, da ako car uzvojuje s njima,
za sebe ju neuzme ; ivolili su, da ništa nejmadu od one države,
nego li viditi, da koja strana bude u rukuh Moskovah. Car isti iz
početka vojske imao je prilična mišljenja prama Poljakom: ali
posli razsutja kod Narve svekolike stvari drugo su lice uzele. Za
obmiti oholost nepriatelja tUinita veoma mogma^ želi se društvo i
, nep'iatelja.^) Ad reprimendum commimem et potentiorem hostem,
eiiam hostium societas expetitiir. Činilo se je caru, da gubi i pošte-
nje i lipo ime, ako neutira u glavu rogove mladomu Sveku. Po-
Ijačka je mogla biti najkoristnia caru za pomoć; ali kralj Karlo
imao je ondi jaku za sebe stranu. Petar dakle dao je zapovid
svomu poklisaru u Varšavi, da u ime njegovo stanovitu učini
općinu: da on hoće zajedno s Poljačhom pristati^ za moći zadobiti
LivoniUy neuzamši ni jedan pedalj zemlje za sebe; i da im prikazuje
zaradi toga u pomoć dvadeset hiljadah Ijudih, i dva miliona tali-
rah, što ako nebi ovo im dosta bilo, pustio je vlast svomu pokli-
saru, du im prikaže ipovraćenje Kiovie grada, koga su Poljaci uvik
srditim okom gledali u rukuh moskovskih. Službenik carev znao
je na takvi način vladati se okolo ovoga posla, daje bio pofaljen i
od onih istih, koi su držali stranu drugu; sa svim tim stvar ova
nie imala želitu svrhu.
U vrime ovoga posla, činila su se i s jedne, i s druge strane
velika pripravljanja za slideću vojsku sa svim nastojanjem. Kralj
švecki metnio je u Livoniu jednu armadu od četrdeset i šest hilja-
dah vojnilcah, osim onih, koje je imao u Pomeraniji, inakrainah
Svecie. Kralj August vidio je svoju vojsku od Saksonacah i Po-
Ijakah veoma uzmnožanu od dvadeset hiljadah Rusianah, koje je
general Stenau čudeći se gledao kano najlipše čete, dobro odivene,
dobro oružane, dobro naučene, i neumorljive u poslu. Car je imao
*) DemoBth. or. in Philip.
KNJIGA TREĆA. 65
pripravni sto i dvadeset hiljadah Ijudih s onom obilnostjom od
sprave vojničke i hrane, koja se je uvik kod njega nahodila.
Medjuto on brigu imajući od svoga carstva, išao je od jedne
države u drugu, kako bi išao drugi koi princip iz jedne sobe
svoga palaca u drugu. Iz Moskve išao je u Voronež, iz Voroneža
vraćao se je u Moskvu, od ovuda opet letio je u Novogorod, i na
jedan put vidio se je s jednoga kraja carstva na drugomu, za iz-
praviti, i pobolšati što je potribito bilo. Nahodio se je u Moskvi,
kada evo na jedan put dogodi se vatra u njegovomu palaču; i
premako je on isti na svaku stranu dotrkivao i zapovid davao,
da se utrne vatra, sa svim tim plamen je obuzeo svekoliko, i
što god je bilo od drveta, zajedno sa svim nakićenjem nutarnjim
u pepeo obratio; pače vatra se je razširila dalje po Moskvi, da
ne samo izgorila je jedna velika strana kucah gradskih, veće
takodjer raztopilo se je glasovito zvono, koje je imalo u okrugu
dvadeset i dva aršina, a u težini tri stotine petdeset i šest centih.
Car medjuto davši zapovid, da se svakolika poprave, otišao je k
vojski, koja je bila u okolišu PUskova. Ovdi činio je svejednako
uzmnožne čete u nepriateljske strane slati, osobito jedna četa
probivši na stranu Derpia svekoliko su razorili i izštetili gvozdjem
i vatrom. Jedna strana od vojske švecke došla je, da izvidi, što
čini, i gdi je moskovska armada, koju je vodio Šeremeijev od 18
hiljadah, bila je svakolika na komade izsičena. Ovo čuvši gene-
ral švecki Slipenbachj odmah se je ukazao, i navalio na Moskove
sa sedam hiljadah svoih, odkuda vojevanje učinilo se je općeno.
Kako god pak bilo je Moskovah više, smeli su na brzo svoje ne-
priatelje. Borenje ovo bilo je oštro i otvrdnuto s obadvi. strane,
niti seje svršilo, nego li onda, kada je Svecesom nestalo praha i
olova; onda ovi izvadivši sablje prodrli su kroz polovicu Moskovah,
i metnuli su se na bižanje. Tirali su ih Moskovi na jednu milju
zemlje daleko, ali nemogavši ih nadalje dostignuti, zadovolj ni su
bili, što su ostali gospodari od polja, i uzeli šest topovah, dvad eset
oficirah, četiri barjaka, i okolo tri stotine sužnji vojnikah. Ovo
krvavo borenje, koje se je dogodilo na 9. sičnja 1702. imalo je
svakolika zlamenja od jednog podpunog pridobitja. Sa svim tim
Svecesi nisu hotili izpoviditi, da su bili pridobiveni od Moskovah,
niti su mogli zanikati, da nisu bižali, tražili su, da manju slavu
66 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
učine svoim nepriateljom, proglasujući, da je nji bilo samo dvi
hiljade, protiva sto hiljadah Moskovali, premda istinito bilo je
sedam hiljada protiva osamnaest.
Posli svršita ovoga borenja, jedna dobra četa bvecesah usudila
se je unići u državu od Pleskov, gdi za osvetiti se onomu, što su
Moskovi prošaste godine učinili, upalili su ceternaest selab, i u
pepeo obratili. Ovo ništanemanje nie uzrokovalo drugo, nego da
se car još većma užeže za iztirati nepriatelja iz svoih krainah.
General Šlipenbach, koi je ostavit od kralja Svecke, da pazi na one
kraine, stajao je kod Sagnice^ kada uvižban od svoih uhodah, da
se armada ruska približaje, poslao je tri stotine konjanikah za iz-
viditi ju. Pridnji Moskovi, koi su susrili ovu četu, učinili su se
pristrašeni, i počeli su natrag odstupati prama svojoj armadi: Sve-
cesi privareni idjući za njima, bili su svikoliki izsičeni, osim nikoliko
koji su sa svoim vodjom ostali sužnji. Onda Seremetjev činio je na-
pridovati svoje čete s takvom uredbom, da su mogli zatvoriti od sviuh
stranah armadu Slipenbacha. Ali ovi, ositivši se za vrime od misli
nepriatelja, uklonio se je na drugu stranu rieke Emhach raztrgnuvši
mostove, koje je imao. Seremetjev činio je metnuti nikoliko mostova,
za moći priniti. topove, a on je priplivao rieku s većom stranom od
evoih četah. Svecesi, nehotiući se dati obkoliti od nepriatelja, nava-
lili su s konjanicih na Moskove, i počeli su se biti kano pomamni.
Ljuto je bilo ovo borenje s obad vi strane: ali savladati Svecesi, i od
većega broja, i od srdčanosti Moskovah, okrenuli su ledja, i po-
čeli bižati, koje su Moskovi pratili, i dostignuvši ih, svekolike
topove osvoili. Jedna strana od konjanikah šveceski sahranila se
je uzbigavši u Pesnmi, ostalo sa svima pisaćih u takvu tisnoću
stirati su bili, da su morali skinuti oružje, i pridati se.
Ostavši na ovi način Moskovi gospodari od svega onoga polja,
obsili su grad Berpt^ koi je medju jezerom Petpa i Vorzieva. Sve
je pripravno bilo, da se počme biti, kada evo došavši glas od pii-
dobitja, koje je učinio kralj Karlo svrhu kralja Augusta kod Kit-
sove ne daleko od Krakovie oni isti dan, kada su carevi razsuli
Svecese kod rieke Umbach, morala se je misao prominiti ; navla-
stito zato, jerbo su Svecesi izštetili i poharali sav okoliš kod
Derpia^ odkuda vojska moskovska nebi bila imala s čim se uzdr-
žati. Odredio je dakle pametno general i vojvoda Seremetjev unići
KNJIGA TREĆA. 67
U Ingriu, posli kako je iznenada osvoio gradiće Valmer i Marien-
hurg. Đosao je medjuto car^ da se sjedini svojom armađom, ^i da
ja on isti vodi, uvik ništa ne manje pod uredbom marešala Sere-
metjeva. za obsidnuti NoUburg^ grad stavit na otoku od jezera
Ladoga ili Ladeskog^ gdi se izHva Neva rieka, koja se sjedinjuje
s ovim jezerom i zamorjem Finičkim deset milja daleko od onoga
mista, gdi je posli učinjen bio glasoviti grad Petroburg. U staro
vrime Noteburg bio je moskovski, kada su posidovali Ingriu, koga
su posli dali Svecesom u pogodbi godine 161 7*
Tisućnik Šlipenhach (drugi od onoga, koi je general) zapovidao
je u Noteburgu imajući samo tristotine vojnikali, koima se je sje-
dinila jedna pomoć od petdeset granatirah. Armada ruska, koja
je počela obsidnutje na 30. rujna 1702. bila je jaka od trideset
hiljadah vojnikah, i petdeset komadah topovah. Branili su se
Svecesi junački do dvanaestoga listopada, kada je komendat pri-
moran bio ugovore učiniti i pridati se. Izišli su dakle iz grada
brojem osamdeset i tri vojnikah zdravih, a ostalo ili pomrlo, ili
ranjeno bilo.
Ovo osvojenje Noidmrgaj koga su posli Moskovi imenovali
ScMussdbtirg^ činilo se je caru od tolike koristi poradi onoga sto je
naumio, da je hotio povratiti se u Moskvu sa svim poštenjem i
veličanstvom, na način starih Eimljanah. Bili su uzdignuti u
onomu poglavitomu gradu slavodobitni obluci, i vrata velika po
putovi, kuda se je prolazilo. Svi ovi obluci i vrata bila su nakićena
i obastrta svilom i izatkanim vezom od svakovrstnih prilikah-i pri-
kazanjah. Svrhu jedni visoki vrata bili su skladnopivaoci i đičica
krasno obučena s viencima od cvića na glavi, koi su jeku po zraku
činili one riči Cesarapivajući: Ventj vidi, vici; došao sam^ vidio
sam^ pridobio sam. Čete su išle lipo uredjene, prid koima je bio
marešal Šeremeijev s ostalima generalih moskovskih i stranskih.
Vitez Seremetjev, sin marešala, išao je s trideset oficirah šveckih,
koi su sužnji postali u boju. Posli ovih bili su voženi osamdeset
topovah, osim četrdeset zastavah uzeti od nepriatelja. Najposlid-
nje bile su čete careve svekolike u novoj odići, koju je car učinio
za ovi slavodobitni dan i svetčani ; za moći većma prikloniti sebi
puk i uredit ga za njegovo dobro i korist.
Jedva se je svršilo ovo svetčano prikazanje, otišao ja car u Vo-
6«
68 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
ronež, gdi se nie pristajalo 6d poslft za pomorsku vojsku ; i budući
našao dobar broj topovah i bavaotdpovah, kano i ostale prateži
bojne, koja su ondi salivena, i Učinjena izvrstitb, činio je jedaii
stranu priniti u Novogorod i u PUskov. Vrativši se u Moskvu, od-
redio je prodrti u Fini andiu toliko lašnje, stoje veće imao u svoih
rukuh Noteburg, slideći u ovomu nauk Spartanah, da se uvik-
vojuje izvan svoje kuće u di*žavah nepriatelja*) Procul a domo est
pugnanduM. Hotio je dalde svojoj veće dobro lireditoj i naučenoj
vojski nadodati nike čete Tatarah Kalmukah svoih podložnikah
prignuti veće na utrkivanje i oplienjenje, budući od ditinštva na-
učeni krasti i otimati jašući na konjih malanih i brzih. Ali jerbo
neima drugog načina, za držati vojnike u svojoj dužnosti, i ža
usloboditi ih, da veselo podnose teško brime vojske, nego li pod-^
puno ih plaćati, činio je car nove novce kovati, i naredio je činu
od istih tako, da je brez kvara i globe svoga puka, mlogo lizmno-
žao haznu carevu.
Počela je dalde vojska zarana u Ingriji b obsidnutjem Nu ili
NyeUy kaštela kod rieke Neve, deset ili dvanaest miljah daleko od
Noteburga k zapadu. Misto ovo bilo je maleno, ali dobro utvr-
djena i čuvano. Pribivaoci bili su tako umjetni i pomnjivi, da j6
veća strana od njih trgovala na moru baltičkomu. Toliko se je ovo
misto bilo dopalo Petru, da od kralja Svecie Karla prie vojske nie
iskao drugo, nego ili grad Narvu, ili kaštel Nin, za moći ustano^
viti trgovinu svoima podložnikom na moru baltičkomu. Obsidnuo
je dakle car ovi kasteo svoima četama, i u nikoliko puta lia juriš
udario, koi gaje mnogo koštao; Qli najposli primoran je bio ko-
mendat s ugovorom pridati se na 4. Svibnja 1 703. Istina jest
medjuto, da budući komendat prikršio nike poglavke od pogodbe,
car po svomu vojničkomu sudu uzdržao gaje sa svima kano sužnja.
Posli nikoliko danah otišao je sa svoima četama jedne strane
armade pod Jamu ili Jamagorod, kaštel takodjer jaki blizu Narve.
Činio ga je tako ljuto biti 8 velikim ognjem, dasejeslideći danu
jutro pridati morao s pogodbom, da izidju s oružjem i s pratežom.
Na ovi način Petar veliki učinio seje gospodar od svekolike Ingrie^
koju je slabost prvašnjih carah pUstila pasti u ruke Švecke. Iz lur*:
*) Plutarch,' Apophtheg.
KNJIGA TBECA. 69
bitnik sebi put, za moći osvoiti Finlanđiu.
i je zapovidmk bio svrhu vojske svecke, nie
)8kovom sasvom jakostjom; ali broj i srdča-
je, da Sli osvoili svekolike adice na kraju za-
• / la Noteburgu. Čar, koi je odavna želio usa-
jedan grad za trgovinu, nie hotio gubiti vri-
/ ' , " odlučio učiniti puk svoj srićniji, nego je bio
;i način hotio je uzdignuti jednu uspomenu.
jgovo neumrlo kod slidećega naroda. Jedan
' .■ ^. nah, 8 koima su se služili glasoviti samo-
mskoga cesarstva, za učiniti ime svoje ne-
,' ■• *' * it bio ovi, da uzidaju kakvi god grad novi, davši mu
'■ ^ . -■: buduć da auuvižbanibili. daje stvar slavnia jedan sam
'"■,.'' '. . lignuti, nego li stotinu razoriti.*) Mnlto glormius condere
■ ' '-.,;/ * '/««« ev&itre. Tako Aleksandre uzidao je Aleksandriu;
"/,/ '' *'< ^. Jesareu: cesar Adrian Ađrianopol, i da ostavim tolike
- . ., / ^'■^'- /, ' veliki KoDStantin Carigrad. Na izgled oviuh kotiojePe-
/, . ■^"4 ' iki, da novi grad njegov imenuje se Petropolis, sto če reći
^ '-*'"; / burg, ■ to jest grad Pe^ov ; prikazavši ga u isto vrime slavno-
''■^<f/yj '* -rincipu od apostolah svetomu Petru. On je sam učinio osnovu
'^"/z "' ■ s^'^^^i^' ^'^^ J6 služio za utvrdjenje i branjenje istoga mista,
■ ^ 4>^^ ■'• '- ;inio gaje u malo vrime, daje grad iz medju najlipših Europe.
/,y^ ' '-^i- poviđio je. da dojđe puk od sviuh stranuh carstva, i Rusi, i
'■*•-/. ''■^T . jzaki, i Tatari, i Kalmuki, i Cirkasi, iFinlandesi, ilngrianci,
. ^z**/-. Siberianci za doncraiti iz okoliš« zemlju, i bacati ju na onu adicu,
't /''^'^ '--oja je bila odabrana za temelj Petroburga. I jerbo je car hitio
,, ' '^'''^v ' viditi jedanput početak, morali su raditi nejmajućijos ni motikah,
'' ^-'^'^/'••^ ni lopatah, ni zubačah, ni kolicah, tako, da su siromaški ljudi
'"'V"*.^. morali kopati kako su mogli, i zemlju nositi u krilu od svoih ha-
5'' ^*-iast - U'iiti^ ' razđrtih hasurah; jerbo kako god je ona ađica, svrhu koje
'"^^M ■ ^^J^ &™*^ uzdizao, bila niska, morala se je svakolika zemljom
'^■^^ej^rl puniti, i dobro uzdignuti, za moći posli temelj stavljati. Istina je
^^^'"m/i.. prava, da je početak od ovoga novoga građa, koštao život više od
^-'^^z ^^ hiljade Ijudih, koi su morali raditi brez pristanka, jedva na-
-*/ži^ij. ;" hodeći kruha za plaću koju su imali; osim što su morali piti vodu
") S«nec. de coiuttl.
70 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
mutnu i naslanu ; i stajati ondi pod nebom brez kolibah, brez
šatorah na žestokomu suncu, na vitru, i na kiši. Sa svim tim posao
je slidio s takvim nastojanjem, da je za pet misecih svekoliko
nutarnje gotovo bilo, i metnuti bili temelj i ograda zidovah, da
je car veselje posli imao videći uzmložat, obogatit, i naplodit
grad Fetroburg na priliku drugih primorski gradovah Europe.
Eada je ovako Petar pridobitja činio u državama kralja švecko-
ga Karla, i novi grad uzdizao; kralj Karlo nie drugo mislio, nego
da učini u Poljskoj jednu nevidjena osvetu protiva kralju Augustu,
i da mu skine krunu s glave, s ufanjem da posli pridje i to isto
učini caru u Moskovskoj. I zaisto toliko je činio, i toliko je opravljao
u Poljskoj sa senaturima i zlovoljnima palatinima, da je na 14.
veljače 1703. kralj August bio smetnut, pristolje kralja progla-
site udovno, i svikolici izrečeni nepriatelji kraljevine, koi bi mu
kakvugod pomoć hotili dati. Zaradi toga kardinal prvostolnik činio
je proglasiti, da kralja nejmaju, i odredio je dan za novo odabra-
nje istoga. Koliko je car nastojao, i koliko seje kinio, da razmetne
ovu njiovu odluku nemože se kazati, sa svim tim nije mu za rukom
izići moglo ; jerbo Poljaci bili su se prilipili za Karlom. Car ništa
nemanje nie manjkao poslati kralju Augustu dvanaest hiljadah
vojnikah vodjenih od generala Fathd s trideset i šest komadih
topovah.
Unišavši veće nova godina 1 704. Car hotio je početi vojsku s
obsidnutjem Narve, koja mu je toliko u srcu stajala. Bio je veće
uzmnožao dobrim svoju armadu, i s Ijudma, i s hranom; nadodao
je jedan veliki broj od brodovah, za moći zatvoriti rečeni grad i na
vodi, i na suhu. Počelo je obsidnutje miseca travnja. General
Slipenbach uklonio se je pod Revel: odkuda Moskovi našavši slo-
bodno polje, tako su obuzeli mistah od strane zamorja, da je grof
d'Orno^ koi je zapovidao u Narvi, jedva mogao dobiti unutra jednu
regimentu za pomoć gradjanah. Car za zakratiti, da više nikakva
pomoć unići nemože, činio je nasuti zemlju, i učiniti nikoliko
topnistanjah kod usta potoka Narve, koja su zatvorila unihodak
na takvi način, da viceadmiralj švecki kušajući, da primetne u
grad hiljadu i dvi stotine vojnikah s hranom, morao se je vratiti
brez ikal{Ye koristi. Generali švecki nastojali su, da mogu cara
na drugu stranu kudgod primamiti; iz medju ostšlih general Mci-
KNJIGA TREĆA. 71
delj koi je zapoviđao u Finlandiji i Eareliji, uzsudio se je prika-
zati rekavši prid lice Moskovah, za nadražiti ih na borenje voj-
ničko, ali car, koi je drugo naumio, ostavio ih je, da gaze polje,
i uklonio je svoje čete u Ingriu. Medjuto ostavivši upravljenje ob-
sidnutja Narve marešalu Ogilui, poslao je marešala Šeremetjeva s
drugima četama pod i?^rj;/, gdi, posli ^gori rečenoga obsidnutja,
koje je u jedno vrime početo i dignuto, Svecesi popravili su ogradu
i metnuli u dobro stanje rečeno misto.
Ali, ako su Svecesi nastojali, da se sa svom jakostjom brane,
ni car nie tako uludo uzeo dva obsidnutja. Ništa neuči ljude bolje,
nego kušanje. Car je veće prie bio obsiđnuo gori rečena dva građa,
i na obadva mista svrha želita nije mu izišla za rukom. Smotrio
je dakle posli, da nemože osvoiti Derpt doklegod Svecesi budu
gospodari od jezera Feipa, gdi su običavali s oružanima 15 ladja-
mah na sukrsticu hodati. Zapovidio je zaradi toga, da unidje
onamo veći broj od svoih brodovah za iztirati Svecese. Loscker,
nadčelnik od vojske pomorske šveceske zimovao je pod Derptom
na rieki Enibach; koi odmah, kako je vrime pripustilo, pripra-
vio se je, da po ovoj rieki u jezero unidje. Moskovi, razumivši
ovu njegovu misao, činili su napridovati svoje ladje i metnili su
se za jednu adicu, gdi se rieka izliva u jezero, i posli unišavši u
rieku, stavili su se na jedno misto tisno, kuda je Loscher proći
morao, a na brigovih stavili su čete piešakah. Nadčelnik švecki
ovo neznajući, uputio se je po onomu tisnomu mistu, gdi ne-
mogući ladje njegove proći, bile su od Moskovah jedna po jedna
osvoite do poslidnje, gdi je komendat bio, koi opazivši, kada veće
nie bilo vrimena, svoje zabludjenje, činio se je svoim brodom
užegavži barut u zrak hititi. Ovo pridobitje učinili su Moskovi na
4. svibnja, i postali su gospodari ne samo od jezera Pcipa^ veće
i od rieke Emhach ; odkuda prišlo je deset hiljadah vojnikah pod
grad Derpij i zatvorili su ga sa sviuh stranah. Onda su počeli
bacati veliki oganj s velikim zrnjem, da su rušili i kuće, i crkve,
ne brez velika pomora gradjanah. Sve se je ovo čililo s nare-
djenjem cara, koi je nepristance išao iz Narve u Derpt^ yl Derpta
u Narvu.
Obsidnutje pravo ovoga poslidnjega grada počelo je na 24.
miseca svibnja. Grof ^Orno našao je način, da poruči generalu
72 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA.
Slipenbachu svoje stanje, da mu pošalje što prie može, pomoć;
buduć da je oda svuda obkolit bio. Oni, koi je knjigu nosio reče-
nomu generalu, uhitjen je bio od Moskovah, Ova knjiga dala je
prigodu caru, da se služi s jednom majstoriom vojničkom, koja
mu je za rukom izišla.
Odredio je, da obnoć od svoih vojnikah tri hiljade odabranih
izidje iz vojske njiove, i da se odaleči od njih obučeni svikolici na
švecesku. Ove čete ukazale su se u jedno jutro ne daleko od
grada, odkuda su opružili nikoliko topovah, kano da dadu zla-
menje onima u gradu, kako se je zaktivalo u rečenoj knjigi. Ko-
mendat odgovorio je dva topa izbacivši. Lažljiva pomoć idjući
bliže prama gradu, učinila se je kanoti da će se biti sa stražama
podaleko stojećima od obsiditeljah. Obsiditelji takodjer počeli su
se gibati, kano da se na oružje meću, i posli počeli su jedni i
drugi pucati (ali brez škode.) Gradjani viđeći sa zidovah, da se
biju, i kano da Moskovi natrag odstupaju, zapovidio je komendat,
da odmah izidju dvista konjanikah. i osam stotinah pišakah, za
uzdržati i obraniti svoju scinjenu pomoć od tri hiljade Ijudih. Niki
gradjani, koi su mislili da pliene, a ne da vojuju, išli su za ovima
svoima četama, koje su nasmule na zasjedu učinitu od Moskovah.
Konjanici, koi su naprid išli, oslobodili su pišake, ali oni su pla-
tili ostavši svikolici na komade izsičeni. Onda tisućnik pišakah,
videći privaru, vratio se je s hitnjom u grad, i onda su svikolici
poznali, da ona pomoć nie bila od Svecesah, veće da su bili Mo-
skovi protiva Moskovom za moći nji u gradu privariti, kako
je i bilo. ....
I doisto Slipenbach bio je pod Eevelom sa tri regimente drago-
nah, kušajući nebi li kako god mogao koi dio pribaciti za pomoć
u Narvu. Ali car na svekoliko motreći poslao je tisućnika Renne
sa osam hiljadah svoih, za protirati ga s onoga mista. Švecesi,
viđeći dolaziti Moskove, uklonili su se; sa svim tim ovi trčući za
njima, stigli su ih kod Lesne, Slipenbach branio se je junački,
ali savladat od broja svoih nepriateljah, nie oslobodio od svoih s
bižanjem više, nego dvi stotine, svi ostali bili su ili izsičeni ili
zarobljeni. Medjuto obadva obsidnutja slidila su žestoko, i vidilo
se je, da se Derpi prie pridati mora. Topovi i havantopovi nisu
pristajali, jedni su rušili zidove, a drugi na dva mista učinili su
KNJIGA TREĆA. 73
otvor. Obsidnuti branili su se tako, da se je svaki čuditi morao ;
i nikoliko puta iz grada izišli su na vojevanje, prem da su mlogi
poginuli ; ali Moskovah i više. Na dvadeset i četvrtoga srpnja
udarili su Moskovi na juriš ; branili su se gradjani^ tako junački,
kako su junački Moskovi naprli bili ; ele najposli Svecesi klonili
su, i pridali su se Moskovom, koje je slobodio njiov princip.
Slideći dan s pogodbom izišli su oni, koi su hotili, ali brez oružja.
Car uzeo je posidovanje od mista istu večer, i primio je zakletvu
viernosti od pribivaocah. Želeći pak uzsloboditi puk oni, da ostane
pod njegovim branjenjem, dao je sloboštinu onima seljanom, koi
su se u grad uklonili, da se vrate kući, i da posluju oko svoih
njivah ; pače da ih vecma zaduži, dao im je da su slobodni od
daće za osam godinah; i u isto vrime pismeno je proglasio svoju
dobru volju prama njima, i ptvrdio je svekolike njiove pravice.
Posli osvojenja Derpta^ obsidnutje Narve išlo je bržje; s većom
silom, i s većom žestinom Moskovi počeli su zidove rušiti, veliki
oganj i zmje bacajući, da su u malo vrime dva široka otvora
učinili; ali gradjani iz nutra zasikli su svuda, i pripričili, da se
mogu opriti nepriateljom, ako bi najuriš navalili; gdi bi Moskovi,
brez svake dvojbe mlogo Ijudih bili izgubili ; kada evo jedna
zgoda neobičajna otvori njima put širok toliko, koliko nebi za
mlogo vrime bili otvorili topovi. Temelji od jednoga braništa be-
demah stresli su se na jedanput tako, da sav onaj zid zajedno s
topovih srušio se je u jamu, i nju napunio, što je služiti moglo
misto mosta, po komu je prići moglo dvi stotine Ijudih s prsih
naprid u redu idjući. Ovi dogadjaj dao je prigodu marešalu
Ogihi, da piše jednu poštenju knjigu grofu d^Orno za podtaknuti
ga, da pridade grad za neprdivati toliku h*v, koja neće MU moguće
da se mloga nep^olije^ ako se udari najuriš. Grof dl Orno odgovorio
je Ijutinom: da će se on hraniti do poslidnjega časa: i u isto vrime
zapovidio je gradjanom raditi, da se poprave braništa od zidovah.
Ali marešal nije mu dao vrime; jerbo na 9. kolovoza naredio je,
da se općeno udari na juriš sa sviuh stranah u jednu istu uru,
unišli su dakle Moskovi s takvom silom i s takvim dobrim redom,
da Svecesi nemogući ostati, uklonili su se u grad stari. Ali ni ovo
nije ih pomoglo ; jerbo Moskovi još većma užeženi srdčanostjom,
nepripuštajuć nepriatelju, da uzdigne kakvu obranu, silom su
74 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
uzeli i grad stari i kaste], neizgubivši za vrime svega obsidnutja,
nego samo jednoga oficirah od većih, i tri hiljade vojnikah. Od
Svecesah poginulo je malo manje od dvi hiljade, i mlogi oficiri.
Grof ^Orno^ šest tisućnikah, i dobar broj oficirah manji, kano
takodjer oko jedne hiljade vojnikah ostali su sužnji. Premako
car posli dao je svima ovima sloboštinu, nehotiući da trpe kašti-
gu otvrdnosti svoga komendata. Grof d'Orno bio je doveden prid
cara, koi posli kako ga je oštro pokarao, činio ga je baciti u jednu
tavnicu, iz koje je oslobodio tisućnika Slipenhacha^ veće komen-
data u Noteburgu, koga je isti grof dOrno bio zatvorio, što nije
čuvao rečeni gradić, kako je morao.
Pridobitje uzrokuje, da bivaju vojnici razpušteni i obiesni.*)
Vidoria est semper insolens: rekao je princip od rimskoga sladko-
govora. Vojnici cara gospodari od Narve razsuli su se po kucah
da oplienjuju. Car, koi je hotio k sebi privući srdcah od novih
podložnikah, razumivši ova neurednost, trčao je on isti za zauz*
dati ovu biesnost, zapovidajući svoima, ne samo da se uzstave od
otimanja, veće još iztrgavši iz rukuh svoih vojnikah plien, i vra-
ćajući vlastitim gospodarom. Pače došao je na to, da je nike
Moskove smaknuo, koi su mu se vidili veoma brezobrazni: od-
kuda došavši gradjani oni za pokloniti se svomu novomu gospo-
dinu, on ukazavši im svoj mač okrvavit, rekao im je ove vridne
uspomene riči: Ovi mač nije okrvavit s krvjom vašom, nego li s
krvjom moih Moskovah, koju sam morao prolitij da vaš život saču-
vam. Prva stvar, koju je posli učinio, jest bila, da je naredio
svekolike zidove i braništa popraviti toliko u Narvi^ koliko u
Derptu. Dao je oficirom i vojnikom podobna pribival[šta i jednu
crkvu krstjanom grčkog iztočnog običaja, koju su Svecesi bili
prie od njih oteli; u druge nie dirao, veće sve ostavio slobodne
Luteranom.
Ostao je bio još gradić Ivanogorod^ gdi nie bilo, nego dvi sto-
tine Ijudih. Budući da je ovi bio s druge strane prama Narvi,
niti se je mogao uzdržati, sudio je komendat, da ga pridade s
poštenom pogodbom, što mu je dopušteno bilo: unišli su dakle
Moskovi za posidovati ga na 1 6. kolovoza. U ova dva grada našlo
*) Cicer. in Epibt.
KNJIGA TREĆA. 75
86 je jedno mloštvo topovali, havantopovah, zrnja veliki i mali,
granatab, praha i olova, osim ostale prateži vojničke, koja je sva
kralj švecki prvoga obsiđnutja uzeo bio od Moskovah. Car za
zafalnost činio je pivati Te JDeum^ to jest nike lipe pisme od divice
bogorodice, kako je običaj u crkvi iztočnoj. Imao je Petar veliki
za svoga najmiliega principa Menšikova^ mladića od priprosta
roda, ali od čudnovata uzvišenja. Bio je on sin jednoga posla^
stičara u Moskvi; i s prigodom službe učinite u dvoru, Petar ga
je ugledao s dobrim okom učinivši ga najprie svoga kameriera, a
posli ga je uzdigao na prva dostojanstva od svoga carstva. Vodio
ga je sobom kuda je putovao po Europi, i uzdigao ga je na do-
stojanstvo principa; sada hotiući ga obogatiti s dohodkom jednoga
principata, proglasio ga je vladaoca vikovičnoga od svekolike
Ingrie, koju mu je najposli poklonio za uvjet.
U Poljskoj svekolike stvari bile su lice prominile. Na zaktiva-
nje kralja Karle bio je u Varšavi obran za kralja Poljske Stani-
slav Zešćinski od dvadeset i sedam godinab svoje dobi, i od veoma
plemenita kolina onoga kraljestva, koje odmah se je vidilo stra-
hovito razdirati od stranah dviu samovladaocah pridobitnikah.
Car je stajao za Augusta, a kralj Karlo za Stanislava. Gorje je
bilo ovo, da Poljaci, koi su bili sa strane cara, utrkivali su u
države i zemlje oniuh, koi su sa strane Karla, i iziskivali su
harač robeći i štetu čineći, i tako suprotivnim načinom. Ništa
nemanje August imao je za sebe osim cara, veću stranu princi-
pah cesarstva rimskoga, pače i istoga papu, koi je oštro pokarao
vladanje kardinala prvostolnika, i pozvao ga je u Rim kano krivca,
stoje pristao jednomu odabranju, koje je učinite od principa
Luterana. Sa svim tim oni princip Luteran za onda nahodeći se
silnom vojskom u polovici onoga kraljestva, činio se je od Polja-
kah većma poštovati svoim oružjem, nego papa svoim pismom.
Medjuto car nastojao je u Ingriji, da se marljivo posluje oko
Petroburga, koi je veće uzdigao se do dobre svrhe. Počeo je on
isti zidati kuće, i svoim izgledom i blagodamostjom potaknuo je
na ovo mloge drage, da se je u malo vrime svrhu one adice vidio
jedan grad, koi od dana do dana uzmnožavao se je i sa zidovma i
s pribivaocima. Opazio je na jednomu otočiću piskovitomu veoma
lipo misto daleko od Petroburga šest milja, i jedan hitac topa,
6 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
ondi je zapovidio jedan kaštel uzidati, i bio je u malo vriine dogo-
tovit 8 imenom Kronštadi^ ovi stoi za braniste Peirohurga protiva
bojnima ladjama nepriatelja, kada bi onamo ići hotio. Svršivši
ovdi svoja naredjenja, odredio je vratiti se na svrbi godine u Mo-
skvu, gdi su se držala veselja priko običajna, u polovici koiuh
hotio je car ukazati puku, za zlamenje učinita pridobitja,^ sto i
cetrdesat barjakah, osim osamdeset i četiri topa uzeta od Svece-^
sah. Takve svečane dneve, i takva veselja sudio je car potribita,
kano i jesu, za osloboditi i objačati puk, da podnese dobre volje
daću i harač, koi se je na nji metao ; videći toliku slavu carstva
poradi pridobitjah tolikih, i osvoitih gradovah. Ostalo vrime
zimsko pripravljao seje za dojducu vojsku. S jedne strane hotio
je kralja Augusta pomoći, i unići u Poljsku sa sto hiljadah svoih ;
s druge opet ništa ga nie zadržavalo, da ide i obsidne Rigu prama
kojoj nosio je jednu silovitu pobudu, za osvetiti se od pogrde sebi
učinite, kada je onuda nepoznan prolazio svoim poklisarstvom ;
ali mlogo vise zato, jerbo je znao, da osvoivši oni grad, bi postao
gospodar od sve Livonie- Činio je dakle priniti u Fleshov^ a od
onuda u Polock^edsji dobar broj topovah, ^ koje će posli narediti,
da se prinesu po Buni rieki pod Eigu: ali Svecesi nisu ga pustili u
miru ova pripravljanja činiti. General Meidel^ koi je zapovidao u
Kareliji^ hotio je smesti posao Petroburga: prem ako mu nie
drugo izišlo za rukom, nego da je upaliti mogao dva broda careva,
kano i nike kolibice na kraju otoka, koje budući bile od drveta,
lasno su se popravile od Moskovah. Mlogo većma bojati se je bilo
od vojske pomorske, koju su Svecesi pripravljali u Karlshrmi od
dvadeset i dvi ladje bojne, i 28 fregatah velikih. Budući pak, da
je ova vojska morala proći kraj kaštela Z'ron^/arf^, car je odlučio
ondi držati svoju jakost pomorsku, prem ako još onda nie imao
toliko brodovah, koliko su imali Svecesi, sa svim tim pripravan je
bio za opriti se. Nadčelnik Ankerstein sjednivši se s vicenadčelni-
kom Spaar došli su tražiti ladje moskovske, svrhu koih je bio
vicenadčelnik JTmii^. Na četvrtoga lipnja 1705. lagahne ladjice
moskovske opazile su vojsku pomorsku nepriatelja dolaziti prama
Kronštadtu. Slideći dan Svecesi približivši se, počeli su bacati veliko
zrnje protiva kaštelu, i kušali su u isto vrime sa četrdeset plitkima
ladjama izvesti na adu jedan dobar broj granatirah; ali su bili
KNJIGA TREĆA. 77
odbieni od Moekovah tako žestoko, da su se morali ukloniti k
svoima, ostavivši pet ladjali u rukuk Moskovah zajedno s Ijudma.
Isti vojvode posli videći da im nekoristi njiovo kušanje, vratili su
se na svoje more, za nepasti u kakvi nesricni dogagjaj u onomu
pogibeljnomu misiu. Ova dobra svrha za Moskove, bila je toliko
većma za nji slavnia ; što su odbili nepriatelja s manjim brojem .
ladj^h9 i nisu izgubili u svekoliko to vrime, nego samo jednoga
čovika.
Kada je ovako admiralj Kruis zabavljao se protiva Svecesom na
vodama od Eronštadta; Marešal Šeremetjevs dvadeset liiljadah Mo-
skovah išao je protiva osam hiljadah istih vodjeni od generalai
Levenaupta u Kurlandiu, Odkinuvši se od svoje armade general
Bamr s dvi hiljade konjanikah moskovskih probio je do Mitave^
poglavita grada onoga vojvodstva. Osvoivši iznenada stražu, uni-
šao je sa svima svoima u grad, i oplinivši svekoliko, vratio se je[
k armadi. Levenaupt dobivši glas, trčao je svoima četama reče^
nomu gradu za branit ga, ali nie našao drugo nego strahovite
stope od prolazka moskovskoga. Mislio je, da ovi neće kasniti
dođi, i na njega udariti, metnio se je u jedno dobro misto, imetnio
se je u red da ih čeka: niti ga je privarilo ovo njegovo mišlenje.
Seremetjev uputio se je prama njemu sa svom armadom, koja je
bila sastavljena od 14 hiljadah dragonah. 4 hiljade pišakah, i dvi
hiljade Kozakah. Levenaupt činio je napridovati nikoliko četah,
da paze gdi su Moskovi, s naredbom, da se odmah vrate, kako ih
smotre; ali ovi nisu imali vrime ni sviditi se, kada su na nji na-
valila dva bataliona Moskovah. Svecesi su uzdržali su ovu navalu^
i uklonili su se k svoima. Počeli su se posli obadvi armade boriti,
da je veliki pomor bio i s jedne i s druge strane. Na poslidku nike
oete moskovske prišavši potok za udariti na konjanike švecke s
boka, njivalili su na nji tako silovito, da su klonuli na svoje gra-»
natire^ i smeli su vaskolikired od vojevanja. Veće krilo livo gubilo
je polje, i pridobitje vidilo se je sa strane Moskovah, kada red
drugi pišaka švecki uzamši misto na krilu ovomu, dao je vrime
da se prvi opet na^ misto stavi; onda moskovski pišaki nahodeći se
niedju dva reda Svecesah zatvoreni, bili su rekavši svikolici iz-
sičeni. Na krilu desnomu Sveci smeli su red Moskovah, ali dor
šavši njiovi konjanici metnili su ih u red, i odbili Svecese. Voje**
78 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
vanje ovo bilo je dvoumno, i viđili^su se ginuti mlogi s obadvi
strane; ali na svrhi videći Moskovi Seremetjeva ranjena, odredili
su ukloniti se natrag k svomu pratežu, koi je bio daleko od polja
vojevanja na pol milja zemlje, Ovdi razsrdivši se Moskovi, sto
nisu mogli biti pridobitnici polja, izpunili su svoju srditost iz-
sikavši sve sužnje, koje su iz MUave doveli bili. Moskovi nisu
imali slavu od pridobitja, ali su imali slavu, jerbo su se junački
borili, kako je ovo isto posvidočio Levenaupt prikazujući kralju
svomu Karli.
Car u ovo vrime nahodio se je u Wilni poglavitomu mistu od
Litvanie, gdi je činio razbroj vojnički od svoje armade prid licem
mlogiuh velikih krune poljske, koi nisu mogli zadosti čuditi se,
kako je on mogao tako dobro naučiti svoje čete u zanatu voj-
ničkomu za tako kratko vrime. Njegova je misao bila ova, da vodi
svoju armadu po Duni za obsidnuti Rigu^ Ali neugodni dogadjaj
u Kurlandiji, koga mu je prikazao isti Seremetjev, k njemu još
neizličite rane došavši, jest ga odvratio od ove misli ; toliko većma,
erbo je kralj Karlo sazvao dielu u Varšavu, da čini okruniti Stani-
jlava, što je on hotio smesti. Jerbo je pak grad Danzih uplašivši
se od pritnje grofa Pipera^ prvoga službeniba kralja Švecie, bio
sodređio pridati Svecesom svekoliko, stoje spadalo na stranu kralja
Augusta, zato je car pisao jednu knjigu magistratu onoga gržda,
tužeći se veoma jako od takve odluke, i pritio se je oštro, da će
ih imati za nepriatelje, ako obstoje ugadjati kralju šveckomu. U
isto vrime prikazao je onomu magistratu uzroke, zaradi koih je
on činio uvesti u polovicu Poljske jednu armadu od 100 hiljadah
stranskih : pače, da ovi uzroci budu poznani svemu svitu, činio
je izdati jedno očito pismo, i proglasiti u svomu stanu carskomu
u Po/oA;w na 23. lipnja 1705. I doisto, osim vojske moskovske,
koja je bila pod Seremetjevom zapovidjom u Kurlandiji, car je
činio unići u malu Rusiju, spadajuću na Poljsku, generala Ma-
zeppa sa šesdeset hiljadah Kozakah ; a marešal Ognlui vodio je
drugu armadu, s kojom je isti car išao, nimalo manju od one,
koju je vodio Mazeppa.
Budući medjuto Levenaupt otišao pod Rigu, i sa svime ostavio
Kurlandiu, car je prikazao, da je on uzeo ono vojvodstvo pod
svoju obrambu, naredivši onima varošanom, da pridadu u ruke
KNJIGA TREĆA. 79
principa Menšikova svoga komisara svekoliko oružje i pratež šve-
cku, koja se je ondi nahođila; stvar ne brez teškoće izvršita od
Kurlandesali imajućiuh još srdce švecko. Sa svira tim prem ako
su Svecesi ostavili Kurlandiu, nisu badjava stajali u Livoniji i
Finlandiji. Nadcelnik Ankerstein posli kako se je vratio brez svalce
koristi o prvomu kušanju protiva kaštelu Kronštadt, mislio je, da
će mu stvar sada bolje za rukom izići ; jerbo je znao svu silu
carevu zabavljati se po drugima stranama, odredio je dakle otići
onamo svojom pomorskom vojskom, i s vatrenim zrnjem biti ga.
Moskovi, pod uredbom tisućnika Tohulk, čekali su ih stojeći
mirno za svoima braništama, znajući u koliko^ boljemu stanju jest
bio kaštel ovi sada, nego li onda, kada su Svecesi prvi put na
njega udarili. Avangarda švecka namirila se je na prvu zapriku
jedne dubljine pokrivene na široko s kamenjem, gdi nasrnuvši
niki brodovi razklopili su se, a drugi izvratili. Vojnici skočili su
u vodu srdčanostjom, koima je voda bila izprva do kolina, ali
posli sve dublja, ostali su niki utopljeni. Ove dvi priprike savla«
davši, došli su na treću od Moskovah. Ovi veće znajući zanat
vojevanja, i znajući sa svom majstoriom : bili su prostrti po zemlji
ničice za svoima braništama, koja su bila obkolita s topovih na-
punjenih sa zavijačih tanetah (kartač.) Na prvo izbacenje imali
su onu svrhu, koju su želili. Prostrli su na zemlju veću stranu
Svecesah, a ostali bižali su natrag u svoje ladje. Moskovi trčali
su za njima s puškama, da svrše ono, što su topovi tako dobro
bili počeli. S jednom ričjom, u ovomu borenju, koje je duralo
kano za jednu uru, od Svecesah ostalo je više nego četiri stotine
mrtvih, dvanaest oficirah, osim mlogih ranjenih. Nijedna stvar
nie uzrokovala caru toliko veselje, koliko pridobitje kakvogođ
učinito od svoih vojnikah na moru. Ovo ga je slobodilo, i ovo
ga je podticalo, da sve većma i većma uzmložaje pomorsku
vojsku.
U isto ovo vrime, kada je admiralj švecki navaljivao po moru
na kaštel Kronštadt, general Meidel hotio je udariti po suhu na
gradić Petroburga, gdi je zapovidao.General major Eobert Bruce.
Nametao je oko dvadeset hiljadah fašinah priko koih je prišao sa
pet hiljadah svoih, za osvoiti iznenada red prvi zidovah, koi je
branio gradić : ali gaje našao tako dobro čuvana, da posli prvoga
80 ŽIVOTA PEl^RA VELIKOGA.
juriša, u komu je izgubio više od dvi stotine svoih, ostavio je brez
ikakvoga ufanja ovi svoj posao. Odredio je ništa nemanje jurišom
udariti na jedan krasni mlin drvosicni, koga je car dao spraviti
medju Petroburgom i Noteburgom. Oni mlin bio je obkolit od
dvostruka reda palizatah, a iz nutra imao je jedno uzdignuto bra-
nište, koje je pokrivalo dvi hiljade Ijudih, staviti ondi za obrambu
onoga mista. General svecki poručio im je više puta, da se pri-
dadu ; ali primivši tolika zanikanja, odredio je na juriš udariti.
Odbien je bio dvaput od Moskovah junački; a treciput prišli su
njegovi palizate, i došli pod branište, odkuda bacajući mloštvo
granatah, zažegli su barutanu. Onda nisu više dvoili Svecesi, da
se neće pridati obsidnuti ; ali suprotivnim načinom, služilo je ovo
njima, da su se većma uzslobođili, i tako, da su izišli junački,
iztirali Svecese iz palizatah, i primorali ih uzeti put od Vihurga^
posli kako su im ubili više od četiri stotine vojnikah.
Kada se je ovako novi oni sad Petroburga slavno svrhu Svece-
sah držao, car osvoivši svakolika mista oko Grodna^ koja su
vridnia, stajao je ondi kano gospodar od svekolike Litvanie, na
takvi način, da se je činilo« da će onu državu priložiti k svoima/
Ali njegova misao osobita bila jest, da privuče svukoliku pleme-
štinu onoga velikoga vojvodstva na stranu kralja Augusta, kako
god je Karlo privukao onu poljsku na stranu Stanislava. Kralj
August, podtaknut od generala Patkula, ondašnjega poklisara
careva, otišao je u Orodno za razgovoriti se svoim braniteljom, i
iznaći način za ujediniti Poljsku, i za pripričiti napridovanje Karli
općenomu nepriatelju. Kada su oni u ovomu poslu bili, došao je
jedan poslan iz Moskve caru, koi mu je donio glas od jednoga uz-
bunjenja početa u Astrakanu. Ova novina primorala je cara ići
onamo sa svom hitnjom. Uzeo je sobom nikoliko četah, a druge
je ostavio pod uredbom kralja Augusta, principa Men§ikova i
marešala Ogilui.
Jedva je car otišao u svoje di'žave, kralj August, slušajući svoje
vićnike i velikaše od Litvanie, koi su s žalostjom gledali njiove
zemlje izštetite od četah moskovskih, počeo je imati neznam kakvu
sumnju, koja je od onoga vrimena mlogo pomanjšala viru od ova
dva principa druga. Sumnja ova rasla je na toliko, da je kralj
August poslao zapovid u Saksoniu, da se general Patkul zatvori.
KNJIGA TREĆA. 81
Ova zapovid bila je proti va pravici sviu narođah, protiva priatelj-
stvu i protiva dobročinstvu. Johan Fatkul bio je general svrhu
četah moskovskih, koje je car bio poslao u pomoć kralju Augustu:
bio je svevlastnik carev kod mlogih principah Alemanske: bio je
u Dresdi istoga cara poklisar: najposli učinio je mloge službe
kralju Augustu. Svekoliko ovo nie moglo pomoći, da se u pol noći
s postelje neuzme, i da se nebaci u jednu tisnu tavnicu. Princip
Galicin^ koi se je onda u onomu dvoru nahodio kano komisar četah
carevi, odmah je prikazao onomu vicu jednu opovid očitu protiva
onoj sili, i u isto vrime caru je na znanje dao, što se je dogodilo.
Car, pofalivši dilo Galicina, činio je sve, što je mogao, da se
pusti slobodan njegov poklisar ; ali je sve zaludo bilo. Siromaški
Fatkul zatvoren je stajao poradi svakovrstni uzrokah, doklegodnie
bio pridan kralju Svecie, koi gaje činio umriti, kano izdaicu domo-
rodstva, najprie kolom trti, a posli nemilo na čerege izsići. Karlo
XII. veće je činio okruniti u Varšavi s velikim veličanstvom svoga
Stanislava na 4. listopada god. 1705. primorao je onu općinu, da
š njime učini jednu pogodbu od mira i društva, u kojoj iz medju
ostalih poglavakah bilo je utvrdito : Da moraju obadvi krune Švecka
i Poljska držali cara za neprialelja, i progonili ga sa svom jakostjom;
nili da može jedna kruna brez druge s onim samovladaocem učinili ili
mir, ili suslavu od oružjaj ili kakvu drugu pogodbu; pače sa svime
da je zabranilo u državama poljskima trgovali s Moskovima. Ova
pogodba učinita je na 5. prosinca, i potvrdjena na 25. istoga.
Car, došavši u svoje države, našao je, da ono uzbunjenje u
Astrakanu nie ga mlogo tištilo. Niki zlovoljni hotili su napridovati,
kada cara nie bilo kod kuće ; ali su našasti bili, i zatvoriti od vla-
daoca onoga grada, i najposli platili svoima glavama svoju bies-
nost i budalaštinu. Budući se medjuto vrime veće učinilo oštro, i
zimno, nie sudio car pametno, da se vrati u Litvaniu, nego je
odredio zimovati u Moskvi; poslao je ništa nemanje Menšikovu i
marešalu Ogilui dobrim novacab, i ostali potribiti stvari. Ali kralj
švecki neuztrpljiv, da badjava zimuje, hotio je početi vojevanje
nove godine 1706. miseca sičnja idjući sa svom svojom armadom
po ledu. Prišavši rieku Niemen, razširio je svoje čete iz medju
Orodne i VUne. Generali moskovski videći ga dolaziti brzo, držali
su s kraljem Augustom u Orodnu viće, u komu se je odredilo, da
6
82 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
general OgUtd ostane u Grodnu, i da diluje kako mu ruke dodje
protiva Sveku, a da kralj August pridje u Poljsku za ustanoviti
sebe u onih mistih, koja je Earlo ostavio; i za moći lašnje pustiti
u Poljsku čete saksonske, koje su bile s one strane ^rf^r^ rieke pod
zapovidjom generala Stdenburga, Ovi glasoviti general, koi je
posli marešal bio svrhu vojske venecianske, bio je onda na službi
obirača saksonskoga imajući pod sobom četrdeset skvadronah i
devet hiljadah Saksonacah pišakah osim šest hiljadah Moskovah,
onih istih, koi su prie bili pod nesrićnim Patkulom. Nie pazio na
drugo, nego na jedan ugodni čas, da bi mogao kakogod privariti
bdenje generala šveckoga Keinchilda, koi je pod sobom imao tri-
deset i sedam skvadronah, i šest hiljadah pišakah. Dva ova gene-
rala pazili su jedan na drugoga, prvi da može prići rieku Oderu, a
drugi da može prihodak pripriciti. Posli svakovrstnoga hodanja
gori i doli izišlo je pametnomu Sulenburgu, da je obnoć srićno
prišao na drugu stranu rieke sa svima svoima Saksoncima, kano i
s Moskovima, koje je vodio general Vostromirskij Razaznavši ovo
general Reinchild od svoih uhodah, odmah je za njim išao, i do-
šavši do Fraustaduj metnio se je u red. Počele su dalde ove dvi
armade na 14 veljače godine i'ečene krvavo se boriti, gdi Moskovi
ne manje od Saksonacah vojevali su kano^lavi protiva Svekom;
ali najposli Sveci su pridobili, uzamši od Sulenburga tri hiljade
robovah, trideset topovah, i kano rekavši svukoliku pratež
vojničku.
Ova nesrićna zgoda uzrokovala je, da klone srdcem svakolika
strana kralja Augusta u Poljskoj, i da metne kralja Karla u
stanje takvo, da iztira Moskove iz Litvanie, gdi je veće plemeštini
dosadilo hraniti priatelje i nepriatelje; i zato je počela poznavati
novoga kralja okrunita od Karla. I doisto Sveci napridujući poradi
dalečine cara, koi je u Moskvu otišao, stavili su u takvu tisnoću
čete marešala Ogilim^ da je ovi pametni general sudio za bolje
ukloniti se prama Voliniji, nego li ostaviti sa svime, da ljudi po-
. ginu u onoj tisnoći od Grodna.
Nemože se dosta sviditi vlastito vladanje Kralja Augusta brez
ćuda. On je učinio caiii Petru prvu nepravdu stavivši njegova po-
klisara u tavnicu; sada naumio je, da mu učini drugu, čineći
otajno po svoima službenici pogodbu i mir s kraljem Svcie. Sa
KNJIGA TREĆA. 83
svim tim nie se stidio poslati kano svoga poklisara biskupa od
Kojavie u Smolensko, kuda je veće car došao sa svoima dvadeset
hiljadah odabranima vojnikom, koima se je sjedinio general Ma-
zeppa sa svoima Eozakima. Biskup Eujavie, čovik od dvora,
imao je zapovid, da izvidi mišljenjah careva, ali nie bilo od po-
tribe dugo vrime da ih poznade. Car, koi je imao srdce slobodno,
nie sakrivao svoju srdcbu poradi nepravde učinjene, što su nje-
gova poklisara u tavnicu bacili, zato nie hotio rečenoga poslana
ni k sebi pustiti. Istina je medjuto, da je posli malo vrimena
princip Menšikov pisao kralju Augustu, da car njegov gospodar,
nie činio odstupiti svoje čete iz Litvanie i Volinie za drugo, veće
da ih metne u bolje i jače stanje, za poslati ih opet za dojduću
vojsku; i tako je bilo; jerbo isti Menšikov imao je zapovid od
cara, da unidje u Litvaniu sa dvadeset hiljadah vojnikah u pomoć
kralju Augustu. Ali se je dogodilo tako, da je ova pomoć Augustu
bila za veću smetnju, nego li za objačanje, buduć da se je on
nahodio onda u veoma zločestomu stanju. Karlo XIL posli kako
se je učinio gospodar u Poljskoj, prišao je s istom oholostjom u
Saksoniu, i razsuvši strah na sve strane, iziskivao je iz onih
državah velike harače. August nie se mogao ufati u cara, da mu
može toliko vojnikah dati, koi bi iztirati mogli iz njegovih vla-
stitih državah armadu švecku jaku od trideset hiljadah Ijudih
dobro oružanih: nie se mogao takodjer osloniti na oni maleni
broj Poljakah, koi su bili još sa strane njegove: niti se je uzdati
mogao, da će opet zadobiti krunu poljsku, koju su isti Poljaci
metnuli na glavu Stanislava. Ovi je bio uzrok, koi gaje prignuo,
da traži mir od kralja Svecie, nekazavši ništa caru Petni, koi brez
svake dvojbe bi ga bio odgovorio od ove odluke. Poslao je dakle
dva komisara otajno, da čine na svaki način mir s Karlom, ako će
biti i s priđanjem krune Stanislavu. Ova uredba data je od kralja
Augusta svoima svevlastnikom na 16. kolovoza i na 25. slideeega
miseca bila je pogodba utvrdita u AUranstadii, selu s kaštelom ne
daleko od Leipciga.
Kada su se ovi poslovi činili otajno u Saksoniji, princip Men-
šikov vidivši malen broj četah švecki, koje je Karlo na svomu
odilazku ostavio u Poljskoj pod generalom Marderfdd, nie pristao
nudkati kralja Augusta, da sjedinivši se, udare na rečenoga gene-
84 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
rala ; ali August znajući, što se otajno radi, produljivao je vrime,
s ufanjem, da će koi dan primiti novine, koje bi ga izvukle iz za-
pletka u komu se je nahodio. I zaisto evo ti vrativši se jedan
njegov komisar donio mu je svršenu pogodbu, od koje poglavki
vidili su mu se teški, sa svim tim morao ih je primiti i podpisati.
Ovi isti komisar morao je dati takodjer u vlastite ruke generalu
Marde^feldu jednu knjigu, koju mu je pisao kralj Karlo mir uči-
njen obznanujuć mu. Komisar hotio je sam po sebi knjigu mu
pridati, ali videći, da je vrime odredito za vratit se u Saksoniu,
kratko, poslao ju je po drugomu konjaniku, koga je na putu ne-
stalo nezna se kako. Medjuto princip Menšikov slidio je tištiti
kralja Augusta da udare na Svece. August bivši stanovit, da je
Marderfdd knjigu primio od svoga kralja, opomenuo ga je izpod
ruke, što se čini, da se može ukloniti od pogibili. General švecki,
koi nikakve knjige primio nie, držao je ovo opomenutje kralja
Augusta za jednu varku vojničku. Daleko je bio od toga, da se
ukloni, pače napridovao je na stranu onu, odkuda su morali Mo-
skovi doći, i stao je na jedno dobro za sebe misto blizu Kališa.
Kralj August odlučio je sazvati jedno viće vojničko, u komu se je
odredilo, da se brez svakoga zadržanja ide protiva nepriatelju, ali
on opet je stvar na način različiti produljivao. Onda princip Men-
šikov počamši od njega sumnju imati, odredio je, da više negubi
vrime, niti da ga čeka; i prošavši onu noć u uredjenju vojske, pri-
kazao seje ujutro sa svom svojom armadom, koja je bila oko tri-
deset hiljadali Ijudih, prid armadu švecku i poljačku od dvanaest
hiljadah. Svecesi izprva imali su niko napridovanje; ali posli ob-
koliti sa sviuh slranah, staviti su bili u takvu tisnoću, da su morali
baciti oružje na zemlju, i moliti za zimište. Poginulo ih je više od
tri hiljade, a više od četiri hiljade ostalo je zarobljeni, osim onih,
koi su se sahranili s bižanjem. Medju zarobljenima bio je i isti
general Marderfeld i svikoliki topovih, i pratež vojnička ostala su u
rukuh Moskovah, miseca listopada god. 1706. Daje kralj August
hotio činiti onako, kako ga je svitovao Menšikov^ mogao bi može-
biti štogod za sebe napridovati; ali on sudio je bolje držati mir,
koga je s kraljem šveckim učinio, nego se metnuti u pogibio iznova
vojevati s ufanjem samo za pridobiti, kako veli mudri pisaoc.*) Me-
*) Tit. Liv. lib. 10.
KNJIGA TREĆA. 85
liar est tida paxj quam sperata vidorki. Zaradi toga nic hotio
većma Karla razsrditi. Držao je dakle jedno viće, u komu se je
odredilo svrhu metnuti vojevanju, i zimovati u miru.
Ostavljam sada štiocu promišljati, koliko je udareno bilo srdce
junačko cara Petra, kada je čuo, da je kralj August nepoznan otišao
u Saksoniu, i da se je veće prie toga podpisao jednoj pogodbi, u
kojoj se je odrekao krune poljske, i poznavao za zakonitoga kralja
Stanislava, ostavljajući društvo cara, obećivajući nikakvu pomoć
njemu nedati, i pridajući kralju Karli generala Patkula. Sa svim
tim pokrivši za onda ovu bolest svoga srdca, nastojao je za po-
pravljenje svoih državah, i za pripravljenje noviuh pridobitjah.
Oinio je uzmložati ogradu Narve, Derpta i Peirohurga, i metnuo je
veće bio u zamorje Finlandie dobar broj od svoih brodovah. Toliko
nadčelnik švecki po moru, koliko general Meidel po suhu, kušali
su iz nova udariti na kaštel Kronštadt i grad Petroburg, ali su bili
junački odbieni.
Ako su Svecesi kušali cara uznemirivati u polovici od pridobitjah,
car nie ostavio kušati za imati drugah. Željan, da bude gospodar
od krasnoga grada Vibnrga poglavitoga od Karelie, hotio je u pol
zime obsidnuti ga. Otišao je dakle onamo sa osamnaest hiljadah
pišakah, i šest hiljadah konjanikah. Obsidoutje duralo je tri ne-
dilje danah, u komu vrimenu mlogo vatreno zrnje u grad bacito je
bilo : ali budući Svecesi veće prie providili bili grad sa svim potri-
bitim, pače i more bilo je slobodno za dobaviti zahiru, odredio je
car poradi jake zime ukloniti se na zimište, ostavivši ovo prido-
bitje za drugo vrime, kano i ostala druga, koja je posli srićno iz-
vršio. Zazvavši dakle pod šator svoje prve generale, učinio je
uredbu od zimišta, i priko sve zime činio je vićah i pripravljanja za
providiti onomu, što će sliditi. August veće je podpisao pogodbu s
Karlom, i odrekao se krune poljske, za osloboditi svoje države u
Saksotiiji od četah Karlini, koje su štetile svakolika mista, i iz-
iskivali silom velike daće i harače. Sa svim tim Karlo morao se je
zadržavati još za dužje vrime u Saksoniji, primajući veliku pomoć
u novcu iz Francuske, kojoj bilo je drago gledati, da Karlo drži u
strahu cesarstvo, imajući svoju vojsku na Krainah njiovih.
Medjuto Poljaci, koi su dali Karli, štogod je zaktivao, jedva
su ga vidili izići iz svoga kraljestva, žaleći što su učinili, odredili
86 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
SU moliti ckra, da im branitelj bude: nisu hotili vise poznati Sta-
nislava za kralja, koi je metnut silom protiva njiovoj volji od
Karla : niti su hotili poznati Augusta, kano onoga, koi se je od-
rekao očito krune. Nie se mogla prikazati željnia prigoda caru
Petru od ove. Zagrlio je s veseljem ovo pozvanje Poljakah, koje
mu je davalo moć, da se može osvetiti u isto vrime, i Sveku svomu
otvrdnutomu nepriatalju, i Augustu svomu nevirnomu drugu. Pri-
šao je dakle s jednom armadom od sedamdeset hiljadali vojnikah
u Poljsku, za braniti ju, kako je bio od iste zaktivan. Došavši u
Lemherg, činio je skupiti miseca ožujka 1707, jedno veliko viće
od senaturah i palatinah, gdi izvidivši se odrečenje kralja Augusta,
bilo je pristolje proglasito udovno, i zaradi toga da se mora činiti
odabranje novo, Car se je zadužio očito, da nikada neće on mir
nčiniti s kraljem Švecke, nego zajedno s Poljskom. Bilo je nadilje
utvrdjeno : da će car dati veliku pomoć u novcu četama poljačkima^
i da Poljačka na izmjenu dude vojnikom moskovskim svaki dan sh
i četrdeset hiljadahfuntih kruha, dokle god btidu u Poljskoj. Na-
hodio se je u onomu skupu od Lemberga svoim otcem i carević
Aleksija, jedini sin cara Petra : ali jerbo se je počelo glasati po
gradu i varošu, da car imade odluku prikazati za kralja poljskoga
svoga sina, zato car odmah činio ga je poslati u Moskvu. Toliko
je bio škakljiv u svomu imenu i poštenju. Za dati posli Poljakom
izgled od izvršenja pogodbe učinite u skupu, činio je u isti čas
izbroiti za čete poljačke osam stotinah hiljadah forintih za prvi
put. Ostalo je jedno dvojenje u mišljenju Petra, i bilo je ovo, da
dvor rimski, koi, prem ako do onda nie primio odabranje Stani-
slava, da ga možebit najposli neprimi, i nepotvrdi ; jerbo u takvoj
zgodi strana biskupah i velikašah lasno bi slidila izgled svete sto-
lice, prama kojoj ono kraljestvo veliko poštenje nosi. Za odvra-
titi dakle papu od takve odluke, odredio je car poslati u Rim
principa Brnis Kurjakina, službenika vridna i pametna. Vladao
je onda stolicom sv. Petra Klemens XI' Ovi papa budući iz kuće
Albani, veselio se je virovati, da je od kolina Albanie, koja je
država u Grčkoj ; i zaradi toga prignut je bio ugađjati Grkom u
Rimu. Svrhu ovoga, mislio je, što je i želio, da je on oni papa,
pod koim će se s vrimenom crkva grčka sjediniti s latinskom.
Princip Kurjakin tako se je znao lahko umetnuti u srdce njiove
KNJIGA TREĆA. 87
svetosti, da je papa očito izrekao, da neprima, niti pristaje oda-
branju Stanislava; najvećma, jerbo je odabran silom, i odabran
od kralja šveckoga, koi je uznemirio katolike u Niemackoj braneći
veoma žestoko luterane u Silesiji, i na drugih mistih.
August medjuto izpunio je svekolike poglavke pogodbe učinjene
s Karlom Svekom : odrekao se je krune poljske: poznao je za za-
konita kralja Stanislava: odrekao se je priateljstva i društva careva:
pridao je Sveku generala nesrićna Patkula ; ostalo je još na krainah
saksonskih hiljadu i pet stotinah Moskovah, koi još nisu mogli
izići iz Saksonske. Kralj Karlo hotio je, da mu se i ovi pridadu
od onoga obirača. Zaktivanje ovo bilo je najnepravednie ; sa svim
tim August morao bi bio i ovo učiniti, da nebude tisućnik Eeuizel,
koi je bio nad njima, opomenut, sahranio se s bižanjem. Otišao
je on, i uklonio se iz Saksonie po putovih neobicajnih u Moravsku,
odonuda s zlamenjem cesarskim, koje su metnuli na svoje zastave,
i s jednim pismom odmargravia Bareith došli su do rieke Višnjice,
i došli su zdravo i srićno u Krakavu : prem ako se govori, da i
cesar, za dati kakvu zadovoljštinu kralju šveckomu (koijeiskaood
njega, da se oni Moskovi uzstave) poslao je bio, samo da se vidi,
jednu četu konjanikah za njima. Nemože se kazati veselje, koje
je imao Petar, kada je cuo njiovo došastje u Poljsku. Za ukazati
dakle tisućniku Reutzelu svoju zadovoljštinu od njegovoga pamet-
noga vladanja, učinio je od onih pišakah jednu regementu drago-
nah pod istim tisućnikom, i naredio je, da ostane baštinska, i da
se nemože satrtf, niti priobratiti. Toliko je bio prignut, da daruje
svoje virne oficire i službenike.
Ali toliko je takodjer bdio, da se osveti svoim nepriateljom. Od
palatinata lemberskoga, gdi je pribivao, motrio je na svaki koracaj
svoih, koi su se dali na stranu njegovu. Smotrio je, da mlogi iz
medju njih ostavljaju stranu njegovu, i zagrljaju stranu Karla i
Stanislava. Promišljajući, da je to protiva viri sebi datoj, kad su
ga pozvali, da ih brani, hotio je kaštigati ovu njiovu nestalnost,
naredivši svoima vojnikom, da razoruju i štete svekolike zemlje,
sela i dobrah oniuh, koi su na strani Karla i Stanislava; priteći se,
da će to isto učiniti svakomu, koi bi se od njega odvratio. Istina
jest, da kako god vojnici, koima je bila pustita uzda, da ovo iz-
vršuju, nisu poznavali kraine i unke, koje razstavljaju zemlje pria-
88 ŽIVOTA PETRA VKLIKOGA
teljah, od zemaljali nepriateljah, bivalo je, da su Irpili štetu
jednako i jedni i drugi : odkuda ovo dilo Petra, uzrokovalo je
žalosti po svuda, i tuženjah. Ove tužbe dale su posli jakost komi-
sarom, koje je Karlo poslao iz Saksonie, da odkinu od strane
cara palatina Viesnovieclci^ koi, imajući pod sobom svu armadu od
Litvanie, odveo ju je kano rekavši svukoliku k generalu šveckom
Levenauptu; što su takodjer na izgled ovoga, i drugi generali
učinili. Izišlo je samo za rukom Moskovom, da su pripričili put
generalu Stiniku^ koi je išao, da se sjedini s Viesnovieckim, i da
nepade u ruke Moskovah, uklonio se je bio u Bychov gradić dobro
utvrdjen. Ali došavši Moskovi bili su ga za tri dana i tri noći tako,
da okrenuvši se veća strana kucali u pepeo, morali su se pridati.
Našlo se je ovdi mloštvo topovah i havantopovab, daje car poslao
u Moskovsku stotinu komadah. Ostali su robovi carevi tri hiljade
od onih siromaških Ijudih, zajedno s generalom Stinikom, koi
hotio se je izgovoriti od svoga vladanja, potvrdjujući, da on nie
išao 8 odlukom da nzbigne, veće samo izvršivao je zapovid generala
Viesnoviecka^ neznajući stoje on imao s nepriatelji. Ali car nezado-
voljan s ovim izgovorom, poslao ga je kano iznevirena u Moskov-
sku sužnja. Činio je posli proglasiti protiva Viesnoviecku jedno
pismo očito, u komu odsudjivajuć nevirnost onoga generala, ponti-
kovao je Poljake, da se prilože k njemu za braniti njiovu domovinu.
Viesnoviecki odgovorio je na ovo izdavši drugo prilično, žaleći i
plačući nevoljno stanje domovine, koju razdiraju nemanje pria-
telji, koliko nepriatelji, i izkazujući, da on nie imao odlnkn osta-
viti cara, nego li zato, jerho je vidio razsutje svoga kraljestva, dokle
god Poljaci ostanu pod ohramhom toliko moguća principa. Od po-
tribe je ovdi istinu reći, da su generali carevi prišli mlogo izvršu-
jući zapovid njegovu : oni su štetili i harali brez ikakve štednje
svekoliko, što su susritali. Dobro je rekao filosof krstjanski, da
nemože biti siguran princip od ljul3avi puka, kadu nisu sigurna
dobra puka od principa.*) Non potest ibi Rex esse tutus, ubi nihil
a Bege tutum est. Ona nerazborita iziskivanja generalah moskov-
skih, koja su razsipala i opustivala zemlje siromaških Poljakah,
razljutila su srdcah veoma od svega onoga naroda, i bila su pro-
*) Seneo. de Cleine&t.
KNJIGA TREĆA. 89
tivna ođluki cara, kako se je vidilo u skupu, koi je držan bio u
Lublinu na 22. svibnja. Držao se je ovi skup baš u ono vrime,
kada su Moskovi uzeli gradić Bychov. Tužili su se Poljaci prid
principom DolgoruU službenikom carevim u onomu skupu, i iskali
su, da se oni grad povrati. Car je pisao svomu službeniku, da on
privoliva iziskivanju skupa, obznanujući istomu, da njegova odluka
nie bila išta osvoiti, šio spada na onu krunu. Popravivši se ova ne-
slika, odredio je car sam sobom doći na ovi skup, za zadužiti ga,
da se štogod odredi za korist općenu ; i baš došao je 20. lipnja
imajući u svomu društvu službenike kralja Pruske i Danie. Ondi
se je dogodila u to vrime jedna namjera, u kojoj očito se je svitila
razbornost, virnost i veličina srdca cara Petra. Došao je u oni
grad za pohoditi ga grof Bercsengi poslan od principa Rakocie, koi
u ime zlovoljnih Magjarah prikazivao mu je krunu ovoga kralje-
stva za carevića Aleksija. Car prem ako je želio zadobiti koju god
državu, po kojoj bi mogao unići u broj principah svetoga rim*
skoga cesarstva, i imati dio u dieti cesarskoj; sa svim tim nie
hotio primiti ovo prikazanje ; jerbo onda bio bi nepriatelj cesara
rimskoga, kojega priateljstvo veće od mlogih godinah jest zagrlio;
niti je hotio dati kakvu pomoć u novcu Rakociji, kako je ovi poslan
zaktivao.
Kada je car u Lublin došao, neobičajna i velika poštenja činili
su mu veliki onoga kraljestva, ali on nie mlogo držao na ova
njiova ukazanja. Sa svim tim za izkušati nutarnja njiova ćuće-
nja prikazao je skupu uike poglavke u pismu, od koiuh bistvo
bilo je ovo. Frvo; da Poljaci proglase pristolje tidovno. i du novoga
kralja odaberu. Drugo : da učine jedan način pismen od zakletve, s
koim da se zaduže ostati prikloniti njiovomu veliianstvu carskomu.
Plemeniti od skupa, ufajući se produljiti tištenje cara, odgovorili
su: da oni još nisu stanoviti^ je li kralj August doistine odrekao se
krune : odkuda hotili su imati vrime, da pošalju jednoga od svoih
u Saksoniu, da budu sigurni od odluke Augusta. I doista kralj
August veće je onda bio zatvorio ona dva svevlastnika, koi su
učinili pogodbu u Altranstadu, stvar, koja je uzrokovala sumnju,
kano da mu nie po volji bila ona pogodba. Nadodali su Poljaci,
da, dokle oni čekati budu svoga poslanoga s odgovorom iz Sakso*
nie, njiovo veličanstvo carsko može dati uredbu, da se iztiraju
90 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
V
Sveci iz gornje Poljske, da tako, ako se dodje na odabranje, može
se sa svom sloboštinom učiniti. Car, koi je razumio njiova mišle-
J^j^? odgovorio je u kratko : da^ tražiti sigurnost od odluke Augu^
sta jest jedan izmišljeni uzrok : huduć da se je znalo u svoj Europi^
da seje on krune odrekao: odkuda za neprotiviti se njiovoj pravici,
koju su oni imali u odabranju kralja, prikazao im je četvoricu od
najplemenitiji kraljestva, i ovi su bili, veliki general Sinjavski;
palatin od Mazovie Semetruski; viče kancelier Sembeck; i marešal
grof Denof: nadodavši, da, koi god od oviuh odabran bude za
kralja, on će ga braniti s onom mocjom, s kojom je branio kralj
Karlo Stanislava.
Prvostolnik Sembeck tištio je, kako je car hotio, da se pristolje
udovno proglasi. Niki su se na njega tužili, da on sam to za-
ktiva, za zadobiti mogučstvo, koje običaju imati u takvoj zgodi
prvostolnici. Ali je on znao tako lipo vladati se s Poljaci, da je
bilo proglasito, i posli držali su jedno viče u Novogrodeku, za
sjediniti Litvaniu i Poljsku pod pbrambu cara. Kako mu drago
bilo, ele volja careva izpuniti se je morala. Medjuto nisu svi ple-
meniti onoga skupa bili od želje i vire one, od koje je bio prvo-
stolnik. Odkuda smotrio je car najposli, da ona gospoda neod-
vlače vrime za drugi uzrok, nego jerbo su se ufali na skoro viditi
u Poljskoj kralja Karla, i mislili su onda podložiti se. kralju Sta-
nislavu. Nie ostajalo dakle drugo caru, nego se opriti Karlu svomu
nepriatelju u polovici Poljske. Promislio je, da, budući da mora
vojevati protiva ponositomu natezaocu, bolje je vojevati udržavah,
keje nisu bile svoje, kakva je bila Poljska, nego li u Moskoviji,
kuda da če doči svojom armadom, pritio se je odavna otvrdnuti
Svek. Eazdilio je dakle svoje čete na tri dila, i stavio prvi u
prusku Poljačku, drugi u Litvaniu, a treći u okoliš Varšave. Na-
redio je pak generalom, da paze na Sveka, i ako bi on hotio prići
rieku Višnjicu, razkinu svekolike mostove ; što ako s ovim nebi
mu mogli put pripričiti, onda da izkvare i poharaju s gvozdjem,
i s vatrom svekolike države s ove strane, da se nepriatelj nejma
s čime uzdržati.
Vojnik, željan naravnim načinom pliniti, običaje s veseljem
ovakvu zapovid izvršivati. Moskovi neuztrpljivi čekati ono, što će
kralj švecki činiti, hotili su izpuniti više nego im je od cara nare-
KJSJiaA TREĆA. 91
dito bilo. Počeli su robiti, harati s^ukoliku zemlju, sažegli su
čitava sela i varoše s crkvamah; razrušili do temelja kuće i pa-
lače; s jednom ricjom učinili su za malo vrime toliki kvar i štetu,
koliku nebi učinio najgorji nepriatelj. Car, istina jest, razjidio se
je, kada je ova čuo činiti svoje Moskove, i tužeći se na svoje ge-
nerale, zapovidio je, da se u napridak razbornie vladaju. Ali ova
zapovid malo je pomogla. Osim što je ovo zlo veće bilo učinito,
niti se je moglo popraviti, vojnikom budući veće osladilo roblje-
nje i otimanje, s velikom mukom mogli su ih oficiri zauzdati.
Poljaci, videći, da nikaku korist nejmadu od cara, komu su se
uticali, odvrgli su se sa svime od Moskovah, niti su za drugo uz-
disali, nego da mogu viditi kralja šveckoga u svomu kraljestva,
da se mogu po njemu osloboditi od braniteljah toliko pogibelnih.
I budući čuli glas stanovit, da kralj Karlo svršivši svoj posao s
dvorom bečkim, pripravljao seje unići u Poljsku, nisu marili više
za drugoga kralja, nego za Stanislava; i zato ono odabranje svito-
vato i naredi to u Lublinu, otišlo je u vitar, i skup se razsuo. Kralj
Karlo medjuto izišao je iz Saksonie prvi dan rujna miseca 1707.
i uputio se je u Poljsku, gdi Moskovi osvoivši bolja mista od rieke
Višnjice, stajali su ondi, i čekali, da mu put pripriče, kako ćemo
u slidećoj knjigi viditi.
DOGADJ AJI
KNJIGE ĆETVETE.
MosJcovi kušaju zapriciti kralju Svecie prilazak rieke Višnjice^
ali zaludo. Car Petar odlazi iz Varšave, iposli kako je opravio nike
poslove u Petrohurgu i Moskvi^ vraća se u LHvaniu. Kralj Svecie
odredivši probili u Moskovsku^ ide u Orodno: gdi je car bio u pogi-
bili da se uhiti od Švecesahj kano i Karlo od Moskovah. Car čini
razoriti veliku siranu države^ za pripričiti put KarlUj boluje u Smo^
lensku; ozdravivši leti u Moskvu, da utiši uzbunjenje Kozakah, vraća,
se u Smolensko, gdi je na skoro krvavo vojevanje bilo medju Svecesih i
Moskovih. Sjedinjuje se svojom armadom, i vuče za sobom onu Karla
92 ŽIVOTA PKTRA VELIKOGA
na mista opustita. Kralj Svekj ostavivši put u Moskvu^ svraća se
pwn Ukraniji^ zazvan od izdaice Mazeppa. General Levenaupt
razsni od Moskovah : i iznevirenje Mazeppe. Car prikazuje Karli
mir) ali ovi oholo odbacuje^ i ohsiduje PuliavUj gdi je ranit i razsui
od Moskovah. Car pridohitnik trči u Ripi^ i ohsiduje; odonuda ide
u Poljsku^ i povraća kralja Augusta na pristolje. Odlazi u Moskvu i
nlazi slavan. Vraća se u Pdrohurg. i prima nćvine, da je grad
Riga uzet od svoih. Nasliduju p^idobifja nzimajuć Revelj i druge
gradove Livonis. i^
ŽIVOTA
PETRA VELIKOGA
c^:^ KNJIGA ČETVRTA.
[^^arlo kralj švecki s jednom armadom uzmnožanom do pet-
q5 (^ deset i dvi hiljade vojnikah, s jednom kasom vojničkom
'^^" bo£^atom od dvadeset i dva miliona škiidah izvaditi iz Sak-
sonie, s velikima topovih, i sa svom pratežom i potribom
vojničkom, otišao je bio iz Dresde u početak rujna godine 1707. i
uputio se je, podužja stajališta na dan čineći, da unići može u
Poljsku, a odonuda u Moskovsku za vojevati protiva Petru, i ski-
nuti mu s glave krunu, kako je veće bio skinuo u Poljskoj kralju
Augustu. Armada carska u Poljskoj bila je jaka od šesdeset hilja-
dah Moskovah, osim dvadeset hiljadah Kozakah, i šest hiljađah
Kalmukuh. Eazumivši Petar, da nepriatelj dolazi razdilit na šest
stranah prama Višnjici rieki poglavitoj Poljske, sakupio je s
hitnjom u Varšavi jedno viće vojničko, u komu je odredjeno bilo,
da car ostavi Menšikovu i Šeremefjevu brigu od armade, a da on
ide u Petroburg toliko, da uredbu učini od svega, koja su potri-
bita za vojsku, koliko, da metne na vodu i vojsku pomorsku, koja
bi možebit nepriatelja zadužila drugo što misliti, i na drugu stranu
odvratiti. Uputivši se car prama Petroburgu, generali, kako je u
vicu odredito bilo, stavili su se na različitih mistih kraj Višnjice,
za pripričiti prilazak nepriatelju. Mista ova bila su tako dobro
oružana, da prem ako je kralj švecki na svaki način kušao, nie
mogao ni jednoga mosta baciti priko one veHke rieke. Neuztrpljiv
KNJIGA ČETVRTA. 93
Karlo, da badjava stoi kod brigovah, uzeo je sobom nikoliko voj-
nikab, i na malenih barkah prišao je oko pol noći Višnjicu^ za
izviditi stanje Moskovah; ali malo je manjkalo, da ova njegova
neuztrpljivost nie ga koštala život: jerbo navalivši na njih jedna
četa napriateljska, nie poznao Karla Svoje sahranjenje, nego li od
virnosti svoih drugovah, koi su se dali izsići, da se on samo
priko rieke natrag vratiti može k svoima. Izgubivši dakle ufanje
za staviti koi most svrhu Višnjice, odredio je čekati, dok mu led
most učini ; stavivši svoje čete s one strane na zimište; buduć s
ove strane bili Moskovi.
Stvari su onda bile u takvomu stanju, kada evo car Petar primi
glas, da je veliki sultan poklisara poslao kralju Svecie, i Stani-
sluvu, prikazujući njima svoje društvo protiva Moskovom, zaradi
uzroka, da zaduži cara nemišati se više u stvari Poljske ; ali nie
ovi uzrok bio, veće jerbo je zlim okom gledao grad Azov u rukuh
moskovskih, nie tražio, nego prigodu, da ga može natrag uzeti.
Osim ovoga kralj Karlo s ponostvom učinjenih pridobitjah svrhu
Poljaka i Saksonacah, činio je očito proglasiti: da vodi vojsku u
polovicu Moskovske, gdi se ufa, da će podtaknuti u puku onomu
zlovoljnomu kakvo odvraćenje od svoga principa, koi svejednako pro-
minjuje običaje stare onoga naroda; i nepristaje metati na nji velike
daće i harač, da može trošiti za Jednu svovoljnu vojsku, odkuda
carstvu korist nikakva nedolazi. Ova dva okolostanja primorala su
Petra, da ostavi Petroburg, i da brzo otide u Moskvu, gdi je bila
potribita njegova persona, za popraviti izkvarita od jedne vatre,,
koja je u pepeo obratila oko dvi hiljade kucah ; i za kaštigati oso-
bite neviere, koi su uzdigli bunu poslidnju u Astrakanu. Došao
je on u Moskvu na 17. prosinca, i primit je bio sa svim pošte-
njem od svoga puka, koi nie vidio veće od dvi godine svoga go-
spodina. Odmah je naredio popravljati sažežene kuće, činio je
zaslužitu kaštigu dati nevierama od Astrakana, pak onda držao je
vićah s osobitimah od svoga dvora svrhu ondašnji poslova carstva,
a navlastito svrhu slideće vojske. Imao je u ovo vrime veselje vi-
diti u Moskvi uzidanu s veličanstvom kraljevskim jednu likarnicu,
koja je bila razdihta u više stanovah doljni i gornji, s jednom
veoma velikom knjižaonicom i dvornicom plemenitom od likovah,
koi su bili u sudovih od porcelana najfiiiiega iz Kine, Osam nad-
94 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
stojnikah i više ođ četrdeset poslenikah imala je, odkuda se likovi
uzimaju za svukoliku vojsku, toliko po suhu, koliko po moru.
Kraj ove likarnice vidio je car s neizkazanom radostjom dogotovi tu
jednu mlogo štimanu bolesnicu, koju je naredio bio za bolesnike.
Unišlaje bila godina nova 1708. kada je primio glas od prin-
cipa Menšikova, da je kralj Karlo prišao Višnjicu po ledu, i hitio
u Litvaniu, susritavši svagdi jake priprike, ali je savladao sve-
kolike srićno. Promišljajući car, koliko je bolje držati nepriatelja
daleko od svoih državah, ostavio je Moskvu, i odletio u Gro-
dno grad od Litvanie, za nedati Sveku prići rieku Dnieper (Bory^
stenes.) Činio je utvrditi veliki most kod Grodna, i priporučio je,
da ga čuva brigadier Malenfeld sa dvi hiljade vojnikah. Kralj
švecki nie znao, da je car u Grodnu, ali je znao, da Moskovi
imadu zapovid ići protiva njemu. Uzamši dakle sa sobom samo
šest stotinah, išao je, da most od Grodna izvidi. Jedva je došao,
navalio je sa svom silom na one dragone, koi su most čuvali, i
dali su se na bižanje^ koje je slidio do zidovah Grodna, ali pri-
spivši noć, uzstavio se je dalje ići. Prinoćio je ništa nemanje
svojom kitom vojnika pod golim nebom, imajući misao, kako se
zora zabili, udariti na grad. Ona noć bila je za cara najnemirnia.
Prikazali su mu, da će sva armada švecka prie izhoda sunca biti
prid gradom, koi nie bio u takvomu stanju, da obsidnutje pod-
nese. Razlog naravni nie ga pustio, da se dade zotvoriti : odkuda
prie zore izišao je združen principom Menšikov za ukloniti se
prama Vilni Kako se je u jutro ukazala svitlost, kralj Karlo sa
svoima šest sto vojnicih u grad je unišao brez svake zaprike.
Car posli malo vrimena razumio je od uzbigah, koliko je malo bilo
Svecesah s Karlom, koi su toliki strah zadali gradu, i cara na
bižaaje zadužili. Nemože se izkazati, koliko je car žalio, kada je
ovo čuo, nazivajući sam sebe krivca, što je izgubio takvu lipu
prigodu, u kojoj bi zadobio možebit toliko štimana sužnja. Medjuto
odmah je poslao tri hiljade od svoih odabranih vojnika, da se grad
natrag uzme, s ufanjem, nebi li zarobili i svoga progonitelja; ali
ovi sa svojom kitom Svecesah i s gradjanih od Grodna, koi su se
taki podložili kralju Stanislavu, branili su se tako junački, da
su Moskovi morali se ukloniti, ostavivši pridobitje ovoga grada
za drugu godinu.
KNJIGA CKTVBTA. 95
Onda je car prominio svoju misao; videci svoga nepriatelja
otvrdnuta dolaziti u svoje države, sudio je, daje bolje privući ga
u takva niista, gdi će mii manjkati svekoliko, za moći posli na
njega udariti s koristjom, kada bude umoren i oslabljen od toliko
dugoga i teškoga putovanja po zemlj ah razoreni i opustiti. Uzamši
dakle put od Dniepera^ razdilio je Kozake i Kalmuke, da pliene
i haraju svekolike na okolo" države. Ovo isto zapovidio je generalu
Bauru, da čini u Livoniji^ Poljačkoj i Sveckoj, da tako Sveeesi
kada dojdu, nenajdu s čime bi se uzdržati mogli. Nie se vidilo
drugo, nego dim i plamen na svekolike strane. Kralj švecki svu
ovu osnovu, i veće izvršitu razumio je od brigadiera Malenfelda,
koi budući zatvoren od cara, što je zlo branio most kod Grodna,
bio je iz tavnice pobigao i uklonio se, da služi kod Sveka. Na ovi
glas hotio je Karlo priteći Moskove, i put prisići; ali pametna
uredba Petra nie pripustila izvršiti ovu njegovu misao; odkuda
morao je put prominiti i uzstaviti se u palatinatu od Vilne do mi-
seca lipnja, buduć da nie imao svojoj armadi potribita. I doisto,
prem aka ovoga vrimena nikakvo krvavo vojevanje medju njima
bilo nie, sa svim tim armada švecka mlogo jo veće bila pomanj-
šala, i od toliko trudna putovanja, i od hiljadu drugih dosadah u
ovakomu oštromu vrimenu, i opustitih državah. Njiovi konji s
veće strane poginili su: niti je drugo ostajalo Karli u dobromu
stanju, nego li kasa vojnička. Suprotivnim načinom armada careva
s one strane Bniepera, imala je obilno svekoliko potribito, i zato
sve se je više i više uzmložavala.
Ovi neumorljivi princip u polovici od tolike^ vatre, nie izgubio
misao, da uzmloža svoju pomorsku vojsku. Želeći viditi ovu, u
kakvomu je stanju, hotio je ići u Petroburg : ali iznenada pao je u
ljutu bolest, uzrokovatu brez svake dvojbe, od toliko velikoga
truda, činio se je primiti u Smolensko, ostavivši upravljanje svoje
vojske svoima generalom, iz medju koih prvo su misto imali:
SeremetjeVj MenšikoVj Galicin^ GoHz, Allardj Repnin i Pflug.
Princip Apraksin bio je nadčelnik vojske pomorske, koja se je
toliko strahovita učinila Svekom, da ovi, prem ako su imali okolo
četrdeset brodovah bojni na moru, nisu smili ukazati lice Mosko-
vom, koi su brodili kano gospodari po moru iztočnomu, i po za-
morju Boinie i Finlandie, gdi izbrodivši, udarili su na grad Borgo,
96 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
i okrenuli su ga u pepeo, kako su takodjer učinili u različitima oto-
čićih, osvojujući tolike lađje švecke, koje su susrili.
Ustavši Petar od svoje bolesti, morao je prominiti put od Petro-
burga, u oni od Moskve, za utišiti jednu nova bunu medju Koza-
kima donskima (tako se imenuju, jerbo pribivaju okolo rieke Don^
to jest Tanais^ za razlučenje od Kozakah zaporovski, koi pribivaju
u Ukraniji) uzrokovanu od njiovog poglavara imenom Bolavinj koi
s pet hiljadah iznevirenili hotio je udariti i osvoiti grad Azov.
Smionost ovoga nesviestna došla je na toliko, da nie imao obzir
iskati pomoć od cara turskoga i kana tatarskoga; koi, sudeći stvar
ovu vridnu smia, nisu hotili s njime se mišati. Car, dodavši u
Moskvu, odmah je poslao dvadeset hiljadah vojnikah pod uredbom
principa Dolgorukij za metnuti ove neviere u pamet; ali se je na
skoro čulo, da poglavar njiov omirisavši, da će ga isti njegovi sve-
zati i pridati Moskovom, ubio je sam sebe s jednim izpruženjem
pištole, i bivši veće tilo njegovo odneseno vladaocu grada, činio ga
je na četiri čerega razsići, i na četiri kapie obisiti. Ova novina za-
štedila je caru više od jednoga miliona troška, osim što je imao
misao, ove čete na drugu siranu poslati ; navlastito jerbo se je po
svih strana carstva mrmljalo, i pritilo s uzbunjenjem, budući opće-
nim načinom zlovoljan bio oni narod, ne toliko poradi vojske, kojoj
nie se vidila svrha, koliko poradi novinah, koje su se svaki dan
uvodile za njegovu uljudnost i čovičanstvo. Istina je stanovita, da
car Petar, koi je znao sve, ne samo što se čini u carstvu, veće i što
se misli, poznavajući zločesto prignutje svoih podložnikah, obi-
čavao ih je zvati jedno stado odživinah nerazložitih^ koje je on zaodio
i učinio ljude; i više puta čuven je bio reći: da mora zdvoiU, što
nemože veće jedanput pridohiti njiovu otvrdnost^ i izkoreniti iz njiovih
srdcah zločinstvo i diviačstvo. Sa svim tim nie pristao za izvršiti
ono, stoje odlučio; znajući, da svaka teškoća najposli mora se
pridobiti i savladati s tištenjem.*) Nihil -est, quod non expugnei
pertinax opera^ et intenta ac diligens cura.
Davši dakle zgodne uredbe za sačuvati poglaviti, kano i ostale
gradove carstva od uzbune, priuzeo je put od Smolenska, kuda je
baš došao bio, posli kako je svršeno bilo jedno krvavo borenje
*) Seneca Epist. 66.
_ KNJIGA ČETVRTA. 97
medju njegovima četama i šveckima. Kralj švecki hotiudi s jednom
majstoriom vojničkom prići rieku Berezinu, koja je bila čuvana od
petnaest hiljadah Moskovah, poslao je dvi hiljade od svoih, da
učine^ kano da će udariti na onu stranu. Ova majstoria, ili da
reknem, vojnička varka izišla mu je za rukom. Dotrkavši sve-
kolike čete Moskovah onamo, da se opriti mogu Svekom, Earlo
s ostalom armadom prišao je rieku na drugomu daljemu mistu.
Njegova odluka bila je, da bije jednu po jednu četu moskovsku
dok se neskupe : ali su ovi znali tako dobro držati se, i uredno,
da je Karlo poznao, da Moskovi veće znadu od zanata vojničkoga
više, nego je on u svojoj pameti mislio. Sa svim tim naučit od
svoih uhodah, da ima jedna strana Moskovah razlučita od armade,
i vodjena od sama tri generala, išao je sa svima svoima konja-
ničkima četama proti va njima za pobiti ih; ali su ga Moskovi tako
junački dočekali, da za četiri ure od krvavoga borenja poginili su
od strane švecke dva generala, mlogo oficirah, i do pet hiljadah
vojnikah, osim mlogi drugi ranjeni, i svrhu toga izgubili su dva-
deset i sedam zastavah; gdi sa strane moskovske palo je malo više
od dvi hiljade, i izgubilo se je pet zastavah. Kako god pak misto
ono bilo je tisno, da Moskovi ondi podobno stajati mogu, zato Iiot
tiući njiovi generali imati jednu ravnicu, i privući nepriatelja k
svojoj velikoj armadi, išli su koračaj po koračaj s redom vojničkim
natrag, i uklonili su se: prem ako Svecesi nisu hotili za njima^
bojeći se kakove zaside u šumi, koju bi morali proći. Ovo uklo-
nenje Moskovah, ostavivši Svekom polje od vojevanja, dalo je
prigodu njima, da proglase oni dan za svoju korist. Sa svim tim
poznao je kralj Karlo, da nie to tako u Moskvu doći, kako je on u
svojoj pameti bio namislio.
Ovi boj dogodio se je na 20. srpnja, dva dana prie, nego je car
došao iz Moskve svojoj armadi, koju nie hotio više ostaviti, dokle
god sa svime nesatare Karla. Ovi morao je za niko vrime ostati u
okolišu od Mohileva s ove strane Dniepra^ za opočinuti od toliko
dugoga, i teškoga putovanja, i toliko krvavoga vojevanja, kano
takodjer za promisliti, što je čineći u državah nepriateljskih, i ne-
poznanih. Poslao je medjuto zapovid generalu Levenauptu uKur-
landiu, da koliko može skupi vojske, i za nju potribita, osobito
likovah za bolesne, pak da što bržje s njime se sjedini. General
7
98 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA.
Levenaupt, kako je primio zapovid od svoga gospodina, taki je
skupio svoje ćete, i drage izvadivši iz gradovah šveckih, sastavio
je jednu armadu od dvadeset hiljadah Ijudih, koje pišakah, koje
konjanikah; i natovario je više od sedam hiljadah kolah providiVši
od svega potribitoga na takvi način, daje došao na 24. kolovoza
u Polockj premako je general Baur sa šest hiljadah Moskovah na
piitu uznemirivao, sad otragu, sad sa strane, osvojujući kola i
sužnje. Karlo medjuto ovu pomoć necekajući, na jedanput odredio
je prići pnkper^ za progoniti Moskove, ili, da bolje reknem, za
izgubiti se ; jerbo ovdi ga je baš car i čekao, da nerekn^m privući
činio. Oni prilazak bio je na 1 5. kolovoza brez svake zaprike, samo
što sli ga gdigdi Ealmuki sa strane uznemirivali.
Zadovoljan dakle Petar, da vidi svoga nepriatelja u jednomu
mistu, gdi niti se je mogao natrag ukloniti, niti kakvu pomoć če-
kati, sudio je, da nemeće svukoliku armadu u pogibio udarivši na
jedanput, hotio je vojevati protiva njemu na Kozačku, razdilivši
svoje na više stranah, da tako idjućikraj Dniepra, više puta mogu
se biti sa Svecih za satrti ih na dile. Kod Čarnapaie, rieke maleno^
koja se izliva u Dnieper^ dogodilo se je jedno borenje veoma oštro
međju nikima četama Moskovah, vodjenih od principa Galicina, i
medju šest regementih šveckih, koima je zapovidao general Rosen.
Kralj Karlo bio je nji odalečio, i poslao, da osvoje jedno lipo
misto svrhu kraja rečenoga potoka. Car, razumivši ovo za vrime,
sudio je, da priteče nepriatelja. Činio je dakle onamo napridovati
principa Oalicina sa osam batalionah, i tri squadrona. Došavši
princip na kraj one rike prid lice nepriatelja, i jerbo je gusta ma-
gluština bila, prišao je srićno na dragu stranu, što Sveci opazili
nisu, nego kada su počeli ćutiti vatra. Užeže se odmah jedno živo
bijenje s jedne i s druge strane ; doklegod padnuvši magla, vidili
su Sveci svoje izgubljenje, i onda brzo uklonili se. Moskovi su za ^
njima trčali, i oteli su od nji šest barjakah, i dvi zastave. Ono šest
regementih vratilo seje svojoj armadi tako zlo uredjeni, da su po-
čeli Sveci veće misliti, da mogu biti pridobiveni od Moskovah. Od
ovih ostalo je u boju onomu šest stotinah mrtvih, i oko hiljadu ra-
njenih ; ali Svecesah kano dva puta toliko. Ovo pridobitje razvese-
lilo je cara toliko većma, što su razsute bile regemente od boljih
svoga nepriatelja, komu na mistu gdi se je nahodio, svako naj^
KNJIGA ČETVRTA. 99
manje izgubljenje bila je šteta nenađoklađna. Darovao je dakle
vridnost Galicina, učinivši ga viteza od svetog Andrie reda svitloga,
koga je staviti hotio u Moskoviji, na izgled dnigiuh dvorovah
Europe, kako seje vratio sa svoga putovanja.
Posli nikoliko danah Kozaki i Ealmuki uzdržani od sedam hilja-
dah dragonah moskovskih, udarili su na pratež vojničku livoga
krila švecke armade^ gdi su zadobili štogod koristi za sebe. Kralj
Karlo, dotrkavši na stranu onu za uzdržati svoje ljude, vidio se je
u pogibili velikoj svoga života. Kozaki, ne samo da sii mu ubili
dva generala kraj njega, veće i konja, koga je jašio. On ništa ne-
manje pripisivao je sve svoje pogibili zgodi, i slidio je put, da može
dopriti u Moskvu^ i bio je veće blizu Smolenska^ kada na jedan put
svrati se s puta idjući priko šumah i baruštinah prama državi Seviefi^-
skoij ganut na ovo od velika obećanja, koje mu je činio general
Mazeppa, kako ćemo malo posli viditi.
Ovi ovakvi put uzrokovao je Karli toliko mučnie sjedinjenje
generala Levenaupta, koi posli hiljadu dosadah, slidjensveuztopce
od generala Baur^ došao je najposli 27. dan rujna brigovma rieke
Đniepera, gdi bacivši svrhu rieke nikoliko mostovah u tri dana
srićno je prošao. Prišao je malo posli takodjer i general Baur^ i
sjedinio se je s carom svoim gospodinom. Levenaupt onda pao je
bio u polovicu od petdeset hiljadah Moskovah, koje je isti car vodio.
Na 7. listopada počela je nika svadnja, koja je koštala život do
četiri, i do pet stotinah Moskovah ; jerbo na prvo izpruženje puša-
kah šveckih počeli su Moskovi bižati; ali car, koi je mislio, da od
onoga dana visi sigurnost svoga carstva, pritrkavši primorao ih je,
da se vrate na svoje misto, i da se ovo više nedogodi, metnio je
Kozake i Kalmuke za armadom s zapovidjom: du siku svekolike,
km bi ostavili svoje misto, i bižali, hrez svakoga obzira, nepraštavši
ni njemu istomu, ako bi to učinio. Ova zapovid koštala je život od
nikoliko, ali je primorala druge uzsloboditi se. Na ovi način sku-
pila se je armada, i u red metnula. General Levenaupt uklanja-
jući se od vojevanja, slidio je svoj put prama Propojsku: ali car
za njim u redu idjući, prikazivao mu je borenje. Levenaupt, ©kre-
nuvši prsa, metnio se je u red za primiti ga, zapovidivši napri-
dovati dva bataliona, da pripriče put, i prilazak od jedne baruštine,
koja je bila medju njima. Car naredio je onda principu Menšikovu,
100 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
da čini sjašiti čitavu regementu dragonah, i da udare na one bata-
lione. Ovdi je počela vatra s obadvi strane; ali uzslobodjeni Mo-
skovi od svoga principa^ koi je još druga četiri bataliona poslao
od svoih vlastitih za uzdržati dragone, navalili su s takvom silom^
da su veću stranu od dva švecka bataliona na zemlju prostrli. Yi-
divši Levenaupt, da je njegova avangarda klonula, počeo je ići u
redu protiva Moskovom; udarili su se, i ljuto borili obadvi strane
do večera, i kada veće nisu poznavali jedan drugoga, pristali su.
Car zapovidio je svoima, da se nerazstavljaju po polju oplinjujući
mertve za glavu; i zato su ostali svu noć na oružju, pazeći na ne-
priatelja. Medjuto đonili su pod njegov šator četerdeset i pet bar-
jakah, deset zastavah, i šestnaest topovah uzeti oni dan od Svekah.
Jedva je zora zabilila, vidili suMoskovi u polju nepriatelja velike
vatre goriti, zaradi šta car poslao je odmah svoje u redu vojničkomu
za boriti se s njima, kano dan prošasti; ali su našli, da se je
Levenaupt služio s ovom majstoriom, za pokriti svoje bižanje,
ostavivši svekolike ranjene, i svukoliku pratež vojničku, odkuda
ostalo je caru Petru šest hiljadah kolah za svaku potribu vojničku,
koja su bila odredita za potribu Karla. Car nie liotio u miru osta-
viti ni ovo njiovo bižanje, veće je dao zapovid generalu Pftug, da
trči za njima šatri hiljade granatirah, i toliko dragonah. Nie Pflug
išao jednu uru i pol, i evo našao je zaostanke od Levenaupta u
jednoj šumi: nasrnuo je ljuto na nji, i sikao do Propojska, gdi tri
hiljade zaklonili su se u grobje od jedne crkve. General Pflaghotio
je udariti najuriš, ali niki oficiri dali su zlamenje, da će se pridati;
poslao je dakle onamo jednoga tisućnika i šest granatirah, da
primu pridanje. Dogodilo se je, da veća strana od onih Svekah
opojena od rakie, nie hotila slušati svoje oficire, pače niki su iz-
bacili puške, i dva granatira ubili. Onda tisućnik, vidivši ovu smio-
nost, vratio se je k svomu generalu, koi nie hotio više milosrdje
imati, veće unišavši silom u grobje, činio je izsići svekoliko, što je
susrio. Jedna strana sahranila se je prama rieki Sossa. General
Mmich tirao ih je zadugo, i opaziojegdije Levenaupt rieku prišao;
prišao je i on u potiru, ali vidivši, da mlogi oficiri ištu milost, uz-
stavio je svoje čete od krvoločstva. Na ovi način Levenaupt odveo
je sobom samo četiri hiljade svoih vojnikah. General Mtlnich posli
sjeđinivši se s generalom Pflug, odveli su k moskovskoj armadi
KNJIGA CKTVRTA. 101
oficire švecke i njiovu pratež. Car isti poslao je ovu novinu u pismu
marešalu Seremetjevu, veseleći se, da je Šeshaesi hiljadah Švecesa
razsuto bilo od dvadeset hiljadah Moskovah. Činio je posli po običaju
zafaliti privisokomu, i metnuti svoje ljude na opočinak.
General Levenaupt želeći sva ova na znanje dati svomu kralju,
poslao mu je po različiti putovi jednoga oficira šveckoga, s jednim
plemenitim Poljakom ; ali obadva došavši u ruke Moskovah, nije
mu doći mogla ikakva novina. Neznajući Karlo na koju će se stranu
okrenuti, odredi što bržje može unići u Ukrainu za moći sjediniti
se s Ivanom Mazeppa. Ovi bio je od dobre kuće Kozacke, odra-
njen od ditinstva u Poljskoj, gdi je učio u škuli 0. 0. Jezuitah ; i
skinuo sa sebe ono, što je bilo divije. Uvik je bio prignut svomu
narodu, i imao je od naravi srdce junačko i svidovno. Car vidivši
njegovu hitrost, dao mu je poštenje na toliko, da ga je najposli
uzdigao na dostojanstvo od Atmana^ to jest vladaoca prvoga od
Kozakah svoih podložnikah. Nejmajući Mazeppa šta više ufati se
od svoga dobročinitelja, počeo je misliti, da skine jaram Mosko-
vah, i priotme samovladu od Ukraine iznevirivši se svomu gospo-
daru ; kako običaju činiti srdca veoma pohlepna,*) cum iam nihU
reliqimm est^ gtiod cupiant Čuvši više puta glas od mlogih pri-
dobitjah u to vrime učinjenih od Karla, odredio je š njime se slu-
žiti, da može svoju odluku ispuniti. Da može pak privući na stranu
svoju i narod, osobito armadu od 30 hiljadah Kozakah, koima je
on zapovidao, počeo je prikazivati poglavitijima : koliko Je teška
služba pod vladanjem Moskovah^ koi su satrli njiove pravice, i koi
razdirajiij proždirajUj i globe narod nezasitljivima tziskivanjih ; su-
protivnim načinom^ koliko bi sladka bila sloboština drugiuh narodah,
koi živu polek svoih vlastitih pravicah. Nadodao je : da se čini, da
je kralj švecki poslan od neba baš zato, da ih oslobodi. Da učini pak,
da njiovo odvrženje jest pravedno, svitovao ih je, da pošalju k
caru koga deputirca, koi bi mu u ime svekolike države prikazao
pritiskanje, koje čine službenici moskovski. Svikolici su ovo go-
vorenje pofalili, i imenovali su za poslanika Voinarovskoga, si-
novca Mazeppe. Car je čuo veće izdaleka glas iznevirenja onoga
generala ; bile su ufaćene nike knjige njegove, i znalo se je, da
♦) Tacit. Annal. lib. 3.
102 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
V
j^mM^f priatan Mazeppov nahodio se je kod kralja Svecie. U
drugoj prigodi car Petar bi se bio služio s ovim samo poznaDJem,
da s(atvori onoga izdaicu, i da kaštiguje njegovu nevirnost: ali u
stao ju, u komu su onda stvari bile, sndio je propustiti, i zadovo-
ljan je bio, da princip Menšikov pazi na Kozake. Ali kada je
vidio Voinarovskog^ i razumio, što je došao, nie mogao uzdržati
svoju srdčbu, i na misto da ga sluša, činio gaje baciti na dno
od jedne tavnice; iz koje on po svojoj srići izišao je, i uklonio se.
Mazeppa, čuvši dogadjaj svoga sinovca, nie više dvoio, da nie
njegova nevirnost odkrivena: odkuda za ukloniti se od osvete
svoga gospodina, pohitio je da se sjedini s Karlom. Učinio se je,
kano da će udariti na nike čete švecke, prišao je na drugu stranu
rieke, i onda skupivši svoje vojnike, kazao im je svoju misao; koja
su prie sami oficiri znali. Kozaki zgrozivši se na ovo govorenje,
izpovidili su, da oni nepristaju ovomu iznevirstvu, i bilo je niko-
liko ih, koi su se dogovarali, da ga uhite i caru pridadu. Na ovi
način nie imao Mazeppa, nego samo dvi hiljade Kozakah, koje je
odveo Sveku, ostali svikolici prišli su u armadu principa Menši*
kova. Ustali su sa svim tim iz medju oviuh dva tisućnika iznevi-
rena, i s nikoliko više od jedne hiljade unišli su u grad Buturlin^
za pridati ga kralju Svecie. Menšikov, razumivši misao ovi ne-
vierah, obsio je grad prie nego se Sveci približe; i buduć da isti
Kozaki u gradu nisu bili složni, unišao je sa svoima u grad, izsi-
kavši nevire, a tisućnike kolesom satrvši, dopustio je svoim vojni-
kom da robe i oplinjuju svekoliko ; gdi su takodjer našli sto ko-
madi dobri topovah. Ovu istu nesriću kušala su i druga nika
mista, koja su se vidila, da su sa strane Mazeppe, i iz koih
mogao je kralj švecki pomoć imati. Evo kako je srićna zgoda
Petrova, ili, da bolje relmem, njegova pametna uredba, u dva
miseca razsula dvi osobite odluke, i osnove svoga nepriatelja ; to
jest sjedinjenje Levenaupta^ i sjedinjenje Mazeppe. Veće su bila
prošla dva miseca, kako je Karlo ove dvi osnove čekao, da se
izvrše, koje da budu bile izvršite. Bog znade što bi bilo od carstva
ruskoga. ^
Kralj Svecie, videći na što su došla obećanja Mazeppe, mislio
je možebit, da je izdaica, kano da ga nie privukao u Ukrainu,
nego da ga metne u zamku cara ; ali motreći ga nikoliko danah.
KNJIGA ČETVRTA. 103
i viđeći njegovu sloboštinu, s kojom se je metnio u njegove ruke,
sudio je, da se na ništo tužiti nemora, nego na svoju sriću, koja
se je počela ukazivati više puta njemu protivna, i zato dao je svu-
koliku viru onomu glasovitomu izdaici. Medjuto princip Menšikov
gospodar odBuitirlma, skupio je poglavare od Kozakah, i potvrdio
je po naredbi cara svekolike njiove pravice ponukujući ih u isto
vrime, da odaberu drugoga Aimana; jerbo budući bio učinit sud
Mazeppi u vicu vojničkomu, bio je proglasit izneviren, i skinut s
njega red sv. Andrie, s koim je bio od cara poštovan, njegova pri-
lika bila je potezana, i metnuta na jedna višala u polovici grada
Buturlina. Posli, kako se je ova odsuda izvršila, skupivši se svi u
crkvu od plemenitijih svega naroda, i prie misu svetu slušavši,
prid principom JDolgoruki, komisarom cara, odabrali su za njiovoga
Atmana, ili bilo generala Juana Skorpatzk^ koi je odmah od cara
potvrdjen bio, i stavit u posidovanje dostojanstva s izpruženjem
vatrenim sviuh topovah grada.
Oštroća od ove kaštige, premako zaslužena, uzrokovala je
prama Mazeppi požalovanje u puku, budući ovo općeno u pripro-
stitima, da žale nesriću onoga, na koga su u vrime sriče mrzili.
Kazumivši Karlo ovo požalovanje Kozakah prama Mazeppi, činio
je proglasiti jedno pismo očito, u komu je pozivao, da se k njemu
prignu, obećajući njima sve ono, što običaju obećivati oni, koi
štogod obećivaju, ništa neobećivaju od svoga- Ovo pismo jest
Karla pomoglo; jerbo mlogi, koi su prie pogrdili bili iznevirenje
Mazeppe, došU su, i sjedinili su se s Karlom. Stvar ova primorala
je cara, da i on od strane svoje drugo pismo izdade i proglasi, u
komu : ^ „ opravdajući se on protiva lažima sebi nametnutima od
kralja Sveka, izkazuje iznevirenje izdaice Mazeppe, izpovida, da
je boj počeo samo zato, da brani svoje države ; i da priuzme one
druge, koje su Sveci oteli od Moskovah, kano takodjer, da metne
u slobodu krstjane od Ingrie i Karelie, koje su Svecesi silovali,
da ostave zakon pravi grčki, i da zagrle varoviti zakon luteran-
ski." Prikazuje nadilje, „krvoločanstva, koja su činili Sveci Mo-
skovom zarobitim: kako su ih ostavljah umirati od glada, i ubijati
na način gorji od Turakah: kako je kralj švecki činio Moskovima od-
rizati prste, i tako ih puštati kući; kako je crkve njiove obratio u
štale;" kako su Sveci „u Poljskoj porobili crkve i kapele, zgrabivši
<i
104 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
svete sudove, i srebro sa svetili ikonah; kako su pogazili posvećenje
tila Isusova, i posli iz onih kaležah pili; kako su pod liturgjiom
uvadjali pse u crkvu etc." Ponukuje najposli vaskoliki narod od
Ukraine; „da neviruje obećanju izdaice Mazeppe ; niti varovitima
ričma kralja Sveka, koi nejma drugu odluku, nego satrti i poro-
biti njiovu državu, kako je učinio u Poljskoj i u Saksoniji.
Uredivši ovako stvari svoje Petar, dao je zapovid, da čete nje-
gove idu zimovati i počivati, buduć veće oštra zima počela. Ali
Karlo goreći od Ijutine protiva Moskovom, nie mogao ni u pol
zime na miru stajati ; i zato po ledu, po snigu, i takvoj studeni,
koja mu je smrzivala na stotine od vojnikah, išao je, i osvoio je
razrušiti grad Butnrlin^ i nike druge u okolišu, učinite od drveta,
zlo ogradite, i od nikakva štimanja ; prem ako pisaoci švecki pri-
kazivali su ih kano slavna pridobitja u svoima knjigama, koje su
slali po Europi ; misleći na ovi način popraviti slavu svoga na-
roda, koi je padao i razsipao se od Moskovah ove iste godine u
Ingriji i Finlandiji. I doisto, susritavši se tri hiljade Moskovah s
dvi hiljade Svecesah hVizViViburga^ navalili su na nji tako srčano,
da posli dvi ure borenja. Sveci su bili sa svime razsuti, i Šlipen-
hach njiov tisućnik ufaćen suzan je ostao. Ovo se je dogodilo mi-
seca augusta. General Lnbecker posli kušao je iz početka rujna,
iznenada udariti na Narvu^ ili na Peirohirg sa deset hiljadah
Svekah, s uzdržanjem vojske pomorske, koja je morala u isto
vrime udariti na kaštel Kronštadt. da tako razdiliti mogu Moskove
na više stranah. Admiral Apraksin razumivši osnovu švecku,^ sve-
koliko je u red metnuo, da ih lipo i dobro dočekati može. Sveci,
prišavši Nevu^ išli su u redu protiva braništama, koja su čuvata
bila od šest hiljadah vojnikah. Začelo je dakle medju njima voje-
vanje; ali Moskovi, premda manji brojem, tako su se junački
držali, da su Sveci morali odstupiti, i tražiti svoje sahranjenje u
svoih brodovih ; Moskovi su ih slidili, i dostignuli u istomu času,
kada je jedna strana od njih bila se ubrodila, a druga zabav-
ljala se ubijaući tri hiljade svoih konjah, koje nisu mogli sobom
povesti ; na ove su, došavši Moskovi navalili, ubivši od onih ne-
voljnih oko dvi hiljade, i uzamši svukoliku pratež vojničku. U ovo
vrime admiralj švecki nie smio ni približiti se k vojski pomorskoj
moskovskoj, koja je bila pokrila Kronštadt
KNJIGA ČETVRTA. 105
Bila je veće unišla godina 1709, vriđna uspomene u svoj Europi
poradi priko načina oštre i jake zime, koja je činila ne samo po
Niemačkoj i Magjarskoj, veće i po Talianskoj slediti rieke i lokve.
Sa svim tim Karlo, svoju odluku hotiući izvršiti, priuzeo je bio opet
put, uemareći za zimu, i uputio se je k Moskvi; ali jedva je došao
blizu kraine velikoga vojvodstva Moskovie, susritavši ga general
Eonne, skočio mu je na vrat sa svoima tako žestoko, da je učinio
jedno veliko poraženje od njegove armade; i malo je manjkalo, da
nie ostao isti Karlo ubien ili ufaćen: vidio jv) svoga konja više
ranah imajući, pasti pod sobom, i dvanaest od svoih vojnikah oda-
branih za svoje čuvanje. Ovi dogadjaj prignuo je Kozake, da ostave
Karla Sveka, i da ištu milost od cara, koju su i dobili. Onda je
Karlo drugi put primorat bio ostaviti put Moskve, i unići u Ukrainu
8 ufanjem za primiti kakvu pomoć iz Poljske. Ali čete cara zatvo-
rile su svekolike putove, da nie mogla pomoć od nikuda doći ne-
priatelju, koi, za ovi uzrok, ostao je u okolišu 5«^mi»asaymisec
travanj, i više od pol svibnja : kada nemogući više za toliko dugo
vrime počivati, sazvavši viće vojničko, odredio je obsidnuti Fol-
tavu, s ufanjem, koje mu je davao Mazeppa, da će naći onđi sva
potribita za uzdržanje, osim novacah, koje je on isti sakrio, kada
je odlučio prići na stranu švecku. PoUava nie grad od velika štima*
nja, ali car Petar u ondašnjima okolostanjma promišljao ga je po-
tribita, za moći u njemu držati shraništa, jest ga dakle dobro
utvrdio, i metnuo za čuvanje pet hiljadali od vridnih vojnikah,
svrhu koih je bio general Allard Skoces,^ koi osim daje virno slu--
žio svoga principa, imao je pik protiva Svekom, koi su ga veoma
uvridili, kada je bio kod nji u tavnici.
Petar veliki, kako god je vidio sriću do sada sa svoje strane,
promišljajući njezinu nestalnost, da se možebit opet nevrati na
stranu Karla, hotio je poslati mu nike poglavke za njegovu korist
veliku, da ga može prignuti, da mir učine ; što svi pametni prin-
cipi žele, prem ako su i pridobitnici u vojevanju.*) Pacem volunt
eiiamj qtii vincere hosiem possunt. Poslao je dakle prikazati mu sve
ono, što je ove vojske osvoio u Ingriji i Livoniji, samo da mu dade
i ostavi gradove Fetroburg i Schlmselbnrg^ koje je car hotio imati
*) Liv. lib. 1.
106 ŽIVOTA PETRA VELEKOGA
za trgovinu svoga naroda. Ovo prikazanje toliko tiho i koristno
odbacio je kralj švecki oholo, odgovorivši poslanima: „da će on
pogodbu od mira učiniti s carom u poglavitomu njegovomu gradu
Moskvi, gdi hoće, da mu plate Moskovi trideset milionah rublih
za trošak, koga je imao ove vojske/* Koju je činio (da hiderekao)
na trošak siromaha Saksonacah i Poljakah (holje hi i isUnUie bio
rekao.) Onda car, kano satrvši svoi šešir, i stavno metnuvši ga na
glavu, rekao je: Dobro, dobro, brat Karlo hoće uvik da bude
Aleksander ; ali u meni, ufam se, da neće naći Daria.
Armada Karla onda bila je spala na malo više od dvadeset hilja-
dah Ijudib, kada evo naredi generalu Rose, da udari na Poltavu.
Ovo je grad jedan u Ukraini, malen, ali dobro utvrdit, kako smo
rekli; stavljen je kraj rieke Vorslde, koja okolo njega tekući, čini
svenaokolo misto blatasto s baruštinom, i malo dalje šumom ob-
kolito, da je teško u grad uDići. Princip Menšikov došao je onamo
s dobrima četama konjanikah i pišakah za braniti ga od nasrnutja
nepriatelja. Budući Sveci ostali skoro rekavši brez topovah,.odi
potribe je bilo, da udare na tvrdišta grada sa sabljom u ruki/ i
osvoili 8U bili tri, premako su ih koštali oko tri hiljade Ijudih. Sa
svim tim naprli su bili žestoko, da je Menšikov počeo bojati se za
grad : ali došavši u sebe, smisUo je da kako god u grad pomoć pri-
baciti može ; i u ovim je okrunio sve svoje službe, koje je činio
caru svomu gospodaru i dobročinitelju. Poslao je dvi dobre čete
od svoih, jednu svrhu grada, a drugu izpod istoga, i naredio je,
da obadvi nepristance vatru daju u vrime ono, kada će pomoć priko
mosta ulaziti u grad. Ova naredba izvršila se je noćom. Nie se
moglo viđiti što se čini, od velike vatre i praske pušakah Moskovah.
Karlo, misleći da su Moskovi udarili na njegove čete s doljne
strane grada, otrčao je onamo, za uzdržati svoje, a druge je poslao,
da uzdrže one svrhu grada. Medjuto Moskovi noseći fašine, bacali
su u yodene i blatne samce, i tako sebi učinivši most, u grad su
imišli, gdi namistivši topove tako, da su mogli braniti most i otvo-
ren put imati k svojoj armadi.
Providivši se na ovi način od principa Menšikova sigurnost
grada Poltave, car je odredio dati jedanput veće svrhu ovoj vojski.
Veće je više puta bio razbio i razsuo veoma armadu kralja Sveka
izsikavši sad hiljadu, sad dvi ; sad veći broj, sad manji, ovi put
KNJIGA ČETVRTA. 107
hotio je sasvime ju patrti. Veće su njegove ćete u običaj uzele, da
se neboje Svekah, pače da ih pridobivaju. Broj takodjer bio je sa
strane cara veći, a može sereći^i srdčanost: suprotivnim načinom,
tuga i nevolja bila je sa strane Švekah. Sa svim tim u isto vrime,
kada je Petar veliki davao zapovid prići Vorsklu rieku malenu, za
prikazati se nepriatelju na vojevanje, i za otirati ga od PoUave, i
iz svekolike Ukraine ; Karlo odredio je udariti prie na Moskove s
ufanjem, ako ne drugo, barem da ih uplaši svojom bisnostjora. S
takvim mišlenjem dakle uzima samo trideset od svoih, da pripliva
jedno maleno krilo od rieke, za izviditi nepriatelja; jedva je do polo-
vice došao, i evo zrno jedno izpružito iz puške Moskovah, koi su
brigove čuvali, ranilo ga je tako žestoko, da prošavši kroz štivlu,
smrskalo mu je petu. On ništa nerekavši, a možebit i neoćutivši,
nie ostavio put, koga je počeo; ali krv, koja je curila obilno iz
štivle, činila je poznati pogibio, kada se je veće vratio k svoima.
Molili su ga njegovi, da se dade ličiti, ali on nie hotio čuti od liče-
nja, doklegod neotekavši noga, da se nie od velike bole na nogu
držati mogao, pustio je da mu se razriže štivla, i da se rana liči.
Onda su vidili sa strahom likari, da je rana ona postala bivati rana
mesotrovnica, odkuda u vicu odredili su mu odrizati nogu, da mu
tako život sačuvaju. Sa svim tim našao se je jedan ranah likar
imenom Neiimann vištiji od ostalih, ili da reknem slobodniji, koi
se je prikazao za ozdraviti ga, ako mu pripusti učiniti nika dublja
urizanja. „Ti imaš ličiti me," rekao mu je onda utišen Karlo:
„riži brez obzira, koliko ti tvoj zanat pripisuje. Ja se neboim, a i
ti se nejmaš bojati." I pruživši nogu, mirnije nego li oni, koi su
ondi bili, gledao je curiti krv crnu i modru iz urizane rane, i s
takvom stavnostjom, da se je činilo, da gleda curiti krv svoih ne-
priateljah. Ova silovita likaria pomognuta od moguća balsama
ustavila je mesotrovnicu, da je Karlo u malo danah mogao nošen
biti na nosila, za sloboditi svoje vojnike u vojevanju.
Dobio je on ranu onu na 23. lipnja. Drugi dan car prišao je
Vorsklu sa svom armadom, i približivši se k Svekom metnio je u
red konjanike i pišake tako, da ga nepriatelj neprivari iznenada.
Na 27. istoga prie zore Sveci hotili su priteći Moskove zatrkavši
se iz svoih redovah konjanici nasrnuli su na moskovske tako silno,
da car nie od toga ni mislio. Konjanici moskovski nisu manjkali
108 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
činiti svoju dužnost^ ele primorati su bili uklonit se za svoja bra-
ništa; đoklegod pišaki nisu došli u pomoć; onda su počeli Mo-
skovi prosipati vatru tako, da je krilo desno švecko bilo sasvime
razsuto, i general Šlipenbach ostao sužanj. Na krilo livo došavši
princip Menšikov sa svoima navalio je na braništa, koja je čuvao
general Eose^ i udario je na uji tako srdčano, da ovi general
morao se je pridati na volju pridobitnika. I tako je prvo vojevanje
prošlo od onoga vridna uspomene dana, koi je bio osmi srpnja,
godine 1709.
EoDJanici švecki uklonivši se natrag, sjedinili su se s pišakih;
i stavili su se u red vojevanja jedan sat daleko od Moskovah. Car
zapovidio je, da izidju dva reda pišakah iz braništa, ostavivši treći
red za čuvanje ; i naredio je svoju armadu na ovi način, da pišaki
budu u sridi, a konjanici na desnomu, i na livomu krilu. Tako
uredivši se počelo je drugo borenje, tri ure prie pol dneva. Mo-
skovi davali su vatru tako žestoko, i tako nepristance, da za pol
ure armada nepriatelja bila je svakolika razbiena : oni, koi nisu
ostali mrtvi na polju od vojevanja, dali su se na bižanje ; ali su
bili sliditi od Moskovah sabljom u ruki, i sulicamah do bližnje
šume, gdi izmedju ostalih ufaćeni su bili marešal Beimchilđ, i
princip od Vurtemherga tećić kralja Svecie. Car, koi se je neumoran
svagdi nahodio, videći nepriatelja bižati, naredio je, da im se
pokoj dade, i da se sačuva život svoga brata kralja Karla. Kada
evo male posli prikazano mu je bilo, da se je našla nosionica
kralja Karla izkomadana na polju od vojevanja, odmah je ukazao
nemir svoga srdca, žaleći takvu nesrićnu zgodu onoga principa,
koga je on procinjivao s onim naravnim prignutjem, koju imadu
ljudi po naravi za ljubiti kripost i u nepriatelju. Dao je dakle na-
redbu, da se traži njegovo tilo međju mrtvima, zapovidivši u isto
vrime svoima generalom, da idu u potiru za ostalima od armade
nepriateljske. Sjedinio se je s onima generalma princip Menšikov,
koi izpitivajuć jednoga pisara šveckoga ufaćena, razumio je, da
je armada švecka kod brigova rieke Dniepera u veoma zločestomu
stanju nejmajući ni kruha, ni praha, i da je ondi kralj isti pri-
pravljajući se da pridje rieku. Dosta je ovo bilo Moskovom, da
lete u potiru za njima.
I doisto kralj švecki zajedno svojom ranom, još dobro nezali-
KNJIGA ČETVRTA. 109
čitom, činio se je nositi na jednoj nosionici u mista od voje^
vanja pogibeljna, u jednoj ruki mač držeći, a u drugoj pištolu,
za sloboditi, i užeći vecma srdcah svoih vojnikah, da vojuju do
svrhe junački; ali videći generali, da kriposti kralja pomanjšaju,
zaklinjali su ga, da se samo ukloni od onoga polja, gdi je tolika
mišania i pomor bio, na što se je najposli prignuo hotiući uzjašili
jednoga konja, i ukloniti se iz one bune, kada evo pade mu konj
mrtav udaren s jednim zrnom puške opružite sa strane Moskovah.
Onda su ga morali metnuti na kočie generala Majerfelda^ i upreg-r
nuvši šest konjah, sprovodjen je bio od svoih do Dniepera^ za
prići na drugu stranu. Kako god ona njegova nosionica bila jd
više puta pala u onoj buni od vojevanja, rana mu se je bila ozli-
dila tako, da je trpio bolest nemogući za mlogo urah rici pro-
govoriti. Sa svim tim kako mu je malo odlanilo, spomenivši se
od grofa Pipera svoga najvirniega službenika, pitao je za njega ;
ali grof oni bio je ufaćen od generalah moskovskih iznenada baš
onda kod Poltave, kada je sazigao pisma od svoje kancelarie, i
ostao je u sužanstvu sa svima svoima pismama, i sa dva miliona
talirah s veće strane saksonskih.
Došavši Karlo na takvu svrhu, odredio je jedanput početi raditi
miru, i poslao je generala Majerfelda s jednim trubiteljom k caru
Petru za dati mu razumiti, „da se je najposli prignuo mir primiti
s pogodbom više puta njemu prikazanom ; što ako li pak ovo nebi
mu dopušteno bilo od cara, barem da mu se dopusti slobodno izići
iz onih državah, i ukloniti se u Poljsku." Car začudivši se da vidi
onoga principa, još toliko ponosna, a veće sa svime razsuta, od-
govorio je: „daše je kralj švecki veoma kasno nakanio mir pri-^
miti, zaradi koga nemože mu se dopustiti prva pogodba, budući
svekolike stvari drago lice priuzele." Poslat je bio natrag, da od-
govor nosi kralju Karli sam trubitelj ; jerbo je car uzstavio gene-
rala Majerfelda^ ne toHko, što je smio k njemu doći brez pisma^
koliko jerbo budući on bio njegov suzanj u vojevanju kod Ka-i
lišaj bio je pustit slobodan s pogodbom, da se od kralja Svecie
pusti dragi general moskovski, što nebudući do sada izvršito,
morao je on ostati suzanj kano i prie. Karlo primivši odgovor po
trabitelju poslan, poznao je koliko je istinito ono, što je upisano
ostavio Sallustio : da je u našoj volji početi vojsku, ali nie uvik u
110 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
našemu mogućslvii ostavit ju.*) Bellum ex arbitrio sumitur^ nm
pmitur. Nejmajući dakle nikakvo ufanje, pridao je svoje ostanke
od armade Levenauptu, i uzamši sobom nikoliko oficirah, prišao
je za ukloniti se u Bender^ grad carstva turskoga u Tatarskoj,
govoreći : da voli dati se u ruke turske^ nego li da pade u ruke mo-
skovske. Nie moja odluka izpisivati ovdi, što se je dogodilo ovomu
nesrićnomu principu u vrime dugoga pribivanja u okolišu Ben-
dera : budući da se ovo štiti može u njegovomu životu izpisanomu
od vridnoga pera. Keći ću samo, da posli ovoga njegova razsutja
izgubio je ime od polunoćnoga Aleksandra, kako se je običavao
bio imenovati.
Kada se je ovako Kario uklanjao u Tatarsku, princip Menšikov
sastignuvši nevoljne ostanke armade švecke vodjene od generala
Levenaupta, činio im je kazati : da odmah smetnu oružje^ jerho
drugačje neće im se dati pokoj. Levenaupt, videći, da nie u stanju
opriti se nepriateljom pridobitnikom, triažio je od milosti Menši-
kova dobru i tihu pogodbu od pridanja. Bilo je dakle utvrdito:
„da svikolici vojnici i oficiri moraju ostati sužnji : da će se vojnici
držati čovicki, a oficirom biti će dopušteno ići za niko vrime svoima
kućama svrhu njiova poštenja: da se caru pridade svakolika pratež,
topovi, zrnje, barjaci, zastave, bubnjevi, svirale i ostala svakolika
s kasom vojničkom. Odkuda postao je u oni čas sužanj od vojske
Levenaupt sa dvadeset i tri regementih konjanikah, i šestnaest re-
gementih pišakah. Priloživši ove drugima nabroito je bilo u rukuh
moskovskih šestnaest hiljadah, dvistotine i osamdeset i sedam
robovah švecki. Učinili su posli Moskovi razbroj od svoih voj-
nikah, i našli su izgubljenih u svemu četiri hiljade, sto i četr-
deset i šest Ijudih.
Covik mudar nevalja da propusti sriću, kada mu se prikaže
ugodna.**) Ducis estj fortunae se praebenti non deesse. Car Petar
pridobitnik čuvši samo, da je Karlo prišao Dnieper s Mazeppom,
dvojeći da se nie uklonio u Voliniu^ odmah je pisao svomu gene-
ralu GoltzUj k6i se je u onoj državi nahodio sa dvadeset hiljadah
Moskovah, da brez svakoga kasnutja pošalje dobre čete konjani-
kah za ustaviti ih, i pripričiti put, da se nesjedine s onima Svekom,
<•) Sallusl. in Catil.
••) Liv. lib. 5.
KNJIGA ČETVRTA. 111
koi su ostali u Poljskoj. Ovo providjenje, istina jest bilo je pa*
metno ; ali kralj Karlo bio je veće poslao drugu knjigu svomu ge-^
neralu KrassdUj u kojoj dajući inu na znanje zlu zgodu u kojoj se
je nabodio/ zapovida mu, da odmab izidje iz Poljske za sahranili
ono nikoliko četab, koje su mu ostale u onib stranab. Medjuto do-r
savši caru g)as, da princip Menšikov imade u svojoj vlasti sve
ostanke nepriatelja ni sablju neizvadivši, trčao je onamo, i došao
u ono isto vrime, kada se je svršivala pogodba od pridanja. Ona
nesrićna zgoda tolikih nevoljnih Ijudib, živo ga je u srdce taknula,
i vise je puta rekao očito, koliko tlači vladanje jednoga principa,
koi na takvi način mori svoje virne podložnike za zadovoljiti svojoj
poblepnosti, kada bi morao biti njiov otac i sahranitelj. Privolio je
milostivo, da se dade sloboština mlogima oficirom, i da ukaže
svoje požalovanje, činio je razdiliti onima nevoljnima robovom
dobar broj od novacah za uzdignuti ih u njiovoj tugi i potribi. Sli-
deći dan hotio je imati kod svoje trpeze svekolike generale švecke,
i pili su u zdravlje onoga, koi je nji učinio robove. U polovici od
napijanja upitao je car marešalaReinschilda, „kolikijebroj bio od
armade kralja Karla, kada je unišao u države moskovske?" Ovi
budući odgovorio, da je mogla biti jaka do dvadeset hiljadah
Svekah, osim malene pomoći Kozakah: „a kako je moguće,"
rekao je Petar, „da jedan princip toliko pametan, kakvi je kralj
Karlo, mogao se je uzsuditi s jednom šakom Ijudih unići u toliko
prostrano i nepoznano carstvo, kalcvo je Moskovska?" Marešal
odgovorio je caru: „da oni generali nisu bili uvik pitati za svito-
vanje, veće kano vimi podložnici poslušni su bili svomu kralju u
svemii." Ova vimost dopala se je toliko Petru, da je svoj vlastiti
mač odpasao, i poklonio ga Eeinschildu, moleći da ga sačuva kano
jedan zalog od štimanja, koje ima od njegove vridnosti, i od nje-
gove virnosti. Prilična ukazanja učinio je takodjer i grofu Piperu,
i drugima sužnjima plemenitijima; pače, da istima ništa ne-f
manjka, hotio j'e car razdiliti ih svoima generalom. Grofa Rein-
schilda grofu Seremetjevu ; grofa Pipera grofu Golovkinu ; prin-
cipa Vtlrtemberga principu Menšikbvu: i na ovi način druge
drugima.
Ali nie dosta bilo pridobitniku ukazati samo požalovanje prama
svoima nepriateljom, hotio je takodjer darivati vridnost svoih voj-
112 ŽIVOTA PETEA VELIKOGA
nikah ; i zato princip Menšikov proglasit je bio feldmarcšal : grof
Golovkin veliki kancelier; gospođin Ronne veliki general ; gospo-
din Schafirov vicekancelier ; drugi su bili učinjeni vitezi reda sve-
toga Andrie, i tako od drugih govoreći uzdignuti su bili po svomu
zasluženju. Vojnikom posli toga razdilio je obilne darove, da su
svikolici bili zadovoljni što su služili jednoga gospodina toliko
milostiva i blagodarna. Car u ovomu uzvišenju na dostojanstva,
nie liotio ni sebe zaboraviti ; veće smo gori rekli, da je on hotio
prići priko sviuli skalinah vojničkih, toliko od vojske pomorske,
koliko po suhu; sada je počeo govoriti prid svima, da može uka-
zati svoje zasluženje, da je on isti u svršitomu vojevanju sam
svojom rukom uhitio jednoga generala šveckoga, i ukazao je svima
generalom jedno zrno, koje ga je u prsa udarilo. Odkuda iz
prvoga stražmeštra uzdignut je bio na misto od general majora.
Velika srdca koliko običaju biti oštra protiva nepriatelju u vojski,
toliko moraju biti milostiva prama onima, koi se podlažu i mole."^)
Quania pervtcacia in hosiem, tanta henejicenUa ađuersus supplices
uiendmn. Petar veliki hotio je ukazati svoju dobrotu i nevirnima
Kozakom, koi su došli i podložili se, davši im milost i oproštenje,
ali tako, da smetnu oružje: i u isto vrime obećao je deset hiljadah
rubli, koi god mu pridade izdaicu Mazeppu ili živa ili mrtva.
Posli kako je na izpisani način ukazao blagodarnost svoga
srdca, držao je u Poltavi jedno viće od vojske, i razdilio je svoju
armadu na tri strane. Četrdeset hiljadah vojnikah pod zapovidjom
Seremetjeva i Menšikova pošli su prama Livoniji. Trideset hilja-
dah pod Galicinom i Baurom uzeli su put u Poljsku : a generali
Repnin i Allard ostali su sa šestnaest hiljadah na krainah od Mo-
skovske. Svaki može sada poznati s kakvim veseljem srdca primi ta
je bila ova novina u Moskvi. Carević Aleksia naredio je dneve sve-
čane, od koi su hotili biti dionici i različitih dvorovah službenici ;
i kako god mislili su na skoro viditi svoga pridobitnika, tako magi-
strati od onoga poglavitoga grada, činili su uzdignuti trideset
slavodobitni oblukovah s velikima vratma, kuda je car proći
morao. Ali poslovi od veće koristi, primorali su njega na drugu
stranu ići, osobito u Poljsku; odkuda prišao je brez kasnenja
*) Tac. Ann. 1.
KNJIGA CETVBTA. 113
Dnieper^, da se može sjediniti svoim generalom OoUzom u VoUniji]
ali kretanje, naglost, smućenje, i toliko hodanje u vrime vojske,
uzrokovala su mu bolest, da je morao nikoliko danah postelju ču-
vati u Kioviji, gdi sa svim tim kada gaje popuštala groznica, nie
zapustio davati uredbu, da se uzmloža armada OolUa s drugima
regementama, da tako lašnje može progoniti nepriateljskog gene-
rala Krassana.
Pridobitje ovo kod grada Poltave svrhu Svekah nie se za dugo
virovati moglo po drugih kraljestvih ; ali najposli buduć izpisato
toliko i toliko putah, bilo je potvrdito, da se više nie dvoiti moglo.
Onda Poljaci, koi su bili sa strane cara, priuzeli su srdčanost, i
posli kako su skup držali s prvostolnikom Szembek, poslali su de-
putirce kralju Augustu, zazivajući ga unići u Poljsku, i posaditi
se opet na pristolje kraljevsko. August hotio je ukazati niku pro-
tivnost ovomu zaktivanju Poljakah ; ali najposli odredivši unići u
kraljestvo, poslao je prid sobom jedno pismo očito, da se pro-
glasi, koje je imalo tri osobita poglavka. „ 1. Vikao je protiva ne-
pravednomu načinu, s koim se je vladao kralj Karlo prama njemu
i prama svoima baštinskima državama; 2. Izpovidao je nepra*
vedno i izprazno svoje odrečenje krune, budući da je zadužen u
svojoj sviesti neobslužiti pogodbu učinitu u Altranštadu, koja je uči-
njena silom, navlastito jerbo seje zakleo na svomu krunjenju neosta-
viti krunu brez privolenja Poljakah. 3. Prikazivao je svoje odre-
djenje za unići u Poljsku, i priuzeti posidovanje pristolja, nado-
davši, da je to s dogovorom njiovoga veličanstva carskoga." I
zaisto, veće od svrhe prešaste godine, car, koi je znao čovičanski
propuštati, učinio se je, kano da je zaboravio svekoliko, što je
August radio, činio ga je po poslanima zvati, da unidje u kralje-
stvo, za dati zabavu Stanislavu, i metnuti mu zapriku, da nemože
poslati pomoć kralju šveckomu, koju je pripravljao- Stanislav
vidivši odredjenje Augusta za popeti se na pristolje, i poznavši, da
mu se opriti nemože, posli kako je i on izdao pismo očito, ne-
hotiući se boriti protiva srići, prignuo se je na stranu onoga,
komu je vidio da srića ugadja, ponukujući takodjer i svoje pri-
jatelje, da mir učine s ovim principom s pogodbom što mogu
boljom.
Pokripivši se medjuto car od svoje bolesti, otišao je iz Kiovie,
8
114 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
i na 14. rujna došao je sjediniti se svoirn generalom Goltzom, kano
takodjer i s armadom grofa Sinjavski, koi mu je iz medju Polja-
kah uvik viran ostao. Odovuda na 8. listopada razgovorio se je
blizu Thm^na grada u Prusiji poljačkoj, s kraljem Augustom, koi
je došao do briga rieke Višnjice^ pet urali daleko od grada, za po-
zdraviti i pokloniti se svomu popravitelju. Radovali su se ova dva
principa jedan drugomu, da su se sastali i vidili. August čestitao
je caru njegova slavna pridobitja svrhu Karla kralja Svecie: a car
opet radovao seje njemu svrhu povraćenja na pristolje kraljevsko,
neizustivši nijedne riči od nepravde sebi učinite s onom pogodbom
u Altranštadu otajno učinitom. Istinito, kralj August prie veće
ukazao je priko običajna poštenja njegovim svevlastuikom. Prošli
su prvi dnevi u svetkovanju i častjenju, gdi je car dao, brez go-
vora kralju Augustu jedan prikor, čineći ga viditi pripasan o bedrih
oni mač, koga je August poklonio kralju Svecie, i koi je našast
medju pratežom Karla posli vojevanja krvavoga kod Poltave. Posli
častjenja i razkošnih dnevah, metnili su se na poslovanje. Poljaci
poslali su caru deputirce, da u ime svega kraljestva čestitaju mu
srićno pridobitje svrhu nepriateljah ; na koje poštenje i klanjanje
car je odgovorio, „da u blagosovu datomu od neba njegovomu
oružju, nitko nie više dobio od Poljske; buduć da im on vraća njio-
voga zakonitoga kralja. *" Posli toga prikazali su caru svoja iziski-
vanja: ^da njiovo veličanstvo carsko nedrže u Poljskoj više od
dvanaest hiljadah svoih vojnikah, kako je veće prio privolio : da
povrati njiove gradove osvoite u Ukrajini poljačkoj: i da se stavi u
sloboštinu princip Viesnoviecki. "" Ovi poglavki od iziskivanja mo-
žebiti nisu bili nerazložni; ali u okolostanjma ondašnjima prominili
su narav. Car, koi je znao dobru stranu Poljakah još od srdca
šveckoga, odgovorio je kano gospodar. Sto se dotiče gradovah u
Ukrajini, nie dao ni spominjati, buduć da ih je on osvoio izagnavši
Sveke. Poradi Viemovieckoga hotio je, za dati izgled, da ga dieta
oštro pokara, kano takodjer i nike druge veUke, koi su bili uzrok
od tolike štete i kvara njiovoga kraljestva; najposli poradi četah
vojnički odredjeno je bilo, da princip Menšikov zimuje sa svoima
u đoljnoj Poljskoj ; a armada poljačka i saksonska u gornjoj, i u
Prusiji poljačkoj.
Svršivši se ova, razdilili su se ona dva principa. August vratio
KNJIGA ČETVRTA. 115
seje u svoje države Saksonie, a car prišao je u MarUnverder^ gdi
ga je kralj praiski čekao, izišavši na nikoliko urah prid njega.
Ovdi je car ostao za devet danah, i utvrdilo je bilo medju njima
društvo, i medju kraljih Poljske i Danie. Ovdi je takodjer ugovo-
rilo bilo, da car Petar dade svoju unuku principovicu Anu za za-
ručnicu Frideriku trećemu vojvodi od Kurlandie, izagnavši od-
onuda Sveke, koi su za niko vrime ondi pribivali. Ovo zaručenje
bilo je svetkovano na 30. listopada god. 1710. u Petroburgu po
jednomu biskupu rutenskomu. Priminuvši u malo nediljah zaruč-
nik, živila je principovica udova u Kurlandiji do godine 1730.
Kada je bila odabrana za caricu sviuU državali Moskovske, i posli
s velikom slavom vladala i upravljala carstvo rusko. Peti dan mi-
seca studenoga odilio se je car iz MarUnurderaj i otišao u MUaUj
poglaviti grad od Kurlandie, da uredbu učini u svoima četama,
kako je naumio. Razdilio je dakle svoju armadu na šest stranah.
General feldmarešal Šeremefjev imao je pod sobom petdeset i dvi
hiljade vojnikali: Princip Bepnin osamnaest hiljadah; general
Beutzel šestnaest hiljadah ; princip Oalicin sedam hiljadah od oda-
branih za čuvanje ; general Bmir dvanaest hiljadah koje dragonah,
kojeKozakah; general ^ć?/^/ petnaest hiljadah. Svrhu svekolike
ove armade bio je princip Menšikov s nadpisom generala adfutanta
careva. Slidili su ovu armadu šestdeset velikih havantopovah, tri
stotine topovah, i šestdeset hiljadah bombah, sva odredila za ob-
sidnutje Bige. General Stomberg, koi je zapovidao u onomu gradu,
sazvao je svekolike čete švecke iz Kurlandie, i sažegavši varoše oko
grada, poslao je na sve strane očita pisma puna pogi'de protiva Mo-
skovom. Car nadražit, zapovidio je, da i njegovi proglase druga
prilična. Moskovi s drugima majstoriama naučili su veće bili voje-
vali s perom, i bivali su službenici i vićnici tankoumni, prilični
drugima u dmgih dvorovih. U Rigi malo se je marilo za udarce,
koi su na papira; neprialelji se krote s oružjem, a ne s ričma, rekao
je pametno Demosten Aleniancem.*) Non verhis vincuniur hostes,
sed armis. Car je došao pod Rigu na 25. dan studenoga; sve je
bilo pripravilo, da se grad bije. Car isti hotio je počeli, metnuvši
svoima rukama vatru u prvu bombu. Magistrat poslao je nike depu-
*) Deiuoflt. in Philip.
8*
116 ŽIVOTA PKTRA VELIKOGA
tirce za odvratiti, ako je moguće, ono zlo ; ali ništa nisu mogli
opraviti. Grad se je držao i branio stalno. Car, koi je za tako dugo
vrime veće bio izvrstito naučio zanat vojnički, kano i višti likari,
koi po kušanju i okolostanjma znadu kazati svrhu i duranje bolesti^
pridvidio je, da će najposli grad oni pasti pod oružje njegovo; ali
medjutoda će još moći trpiti dosta dugo obsidnutje, dao je uredbe
svoima generalom, a on je hotio poći u MoskvUj gdi su ga mlogi
stranski čekali za poštovati njegov ulazak. Ništanemanje išao je
priko Petroburga^ odkuda je poslao kralju Danie dobru pomoć u
novcih, za metnuti ga u stanje da s one strane tišti s vojskom
protiva Sveciji ; i onda naredivši sve potribito za brodove, koi će
došaste vojske po moru služiti, došao je u Moskvu na 24. pro-
sinca, ali nie unišao, nego prvi dan sičnja, za početi novu go-
dinu 1710. s jednim veoma slavnim ulazkom od pridobitja uči-
njena, gdi su ukazati bili očito plieni švecki, barjaci, zastave,
topovi, havantopovi, kano takodjer i generali sužnji, i ista nosio-
nica, svrhu koje je nošen bio kralj Karlo u vrime vojevanja kod
Poltave. Učinili su mu poštenjah i naklonili se svi redovi, sva-
kolika stanja crkvena i svitovna kano slavnomu pridobitniku, i
rečena su bila slavna govorenja na falu njegovu s neizkazanom
vikom puka, koi je vaskoliki u radosti bio na slavu svoga prin-
cipa. Ova radost, i ovo veselje slidilo je do polovice veljače mi-
seca, kada mu je prikazato bilo pismo jedno, u komu prikazala
se je nepravda učinita njegovomu poklisaru u Engleskoj, i zado-
voljština data caru od Ane kraljice, na način, koi slidi.
Godine 1 708. car je zazvao gospodina Mahova, svoga pokli-
sara kod rečene kraljice, da ga pošalje u države sjedinite Olandie
u istomu dostojanstvu. Niki trgovci, koima je rečeni gospodin
dužan bio, viđeći da je na odilazku, i scineći, da nie više u
onomu dostojanstvu prvomu, činili su ga zatvoriti. Ovo dilo njiovo
nie bilo primljeno u dvoru, i zaradi toga oni trgovci staviti su u
zatvor, a poklisaru bila je prikazana zadovoljština, koju je on
odbacio, dok caru na znanje dade. Car se je uzeo ovoga posla, i
hotio je, da se oni trgovci kaštiguju s izgubljenjem života. Kako
god pak pravice onoga kraljestva našle su se protivne zaktivanju
cara, stvar se je bila produljila. Najposli gospodin Virvort, po-
klisar kraljice engleske u Moskvi tako se je dobro znao u ovoj
KNJIGA ČETVRTA. m
stvari vladati, da je car prignuo se zadovoljšstini od iste kraljice
datoj. Za učiniti pak od ove prikazanje očito^ car je stajao na
svomu pristolju, kuda došavši poklisar rekao je jedno govorenje
8 jezikom englezkim, koje je izgovoreno bilo od dva sekretara u
jezik moskovski i niemački, da tako i stranski razumiti mogu.
Posli ovoga govorenja isti poklisar pridao je u ruke cara knjigu,
koju mu je pisala ona kraljica. Toliko govorenje, koliko pisana
knjiga imenovala su cara privisokoga i primogtićega. Zadržano bilo
je ovo: ^da je kraljica veliku žalost imala poradi učinite pogrde
onomu poklisaru; i da je naredila oštro kaštigovati početnike od
ove zloće; ali budući da pravice onoga kraljestva nepripuštaju
kaštigu smrti u takvomu dogadjaju, ona je nji činila proglasiti
nepoštene, i providila je, da se u napridak ovakva smionost ne-
dogodi."" Car je odgovorio, da prima svekoliko ovo, poradi dobra
srdca, koje ima prama kraljici, i da prima za podpunu zadovolj-
štinu, naredivši, da se više svrhu ove stvari nejma govoriti.
U ovo rekavši, isto vrime, došla je novina u Moskvu od uzete
UlhingCj grada osobita u Prusiji poljačkoj ; ali onda čuvana od
hiljadu vojnikah šveckih. Evo način, na koi se je dogodilo ovoga
grada osvojenje. General Nostiz metnio se je bio na svrhi sičnja
okolo Elbinge, i zatvorio ju je tako, da nitko nie izići mogao.
Budući pak opazio, da se je voda u šamcih sledila, odredio je
piske prići i uzišavši po skalinih na zidove, grad osvoiti sabljama
u rukuh ; i prem ako je svejednako vatra davata bila iz topovah,
sa svim tim Moskovi, na način rečeni, unišli su u grad, i sve-
kolike mista onoga vojnike zarobili. Našli su ondi jedno čudo
topovah i praha, kano takodjer i hrane : i ono što je za veću
njiovu slavu, nisu izgubili u svemu, nego trideset svoih vojnikah.
U polovici od onoga veselja, koje se je činilo po svoj Moskvi,
nie ostavio car jednu lipu prigodu, koja mu se je prikazala, za
uzmnožati slavu božju, koi gaje blagosovio u svomu oružju. Do-
godilo se je oko onoga vrimena, da, gospodin Teofilakt posvećen
arkiepiskop za Siberiu, išao je u palac carski, da se, prie nego iz
Moskve otide, pokloni svomu caru; Petar veliki, koi je dobro znao
narode, i države od svoga širokoga carstva, znao je takodjer, da .
se nahode na krajevih od Siberie mlogi, koi su još bili u tminah
od neznabožtva, počeo se je svrhu ovoga razgovarati s ovim novim
^
118 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
arkiepiskopom ponukujući ga na obraćenje onoga naroda; i s toli-
kom žestinom srdca car je govorio, da arkiepiskop jedva je došao
u Siberiu odmali se je metnio na ovo veliko dilo, i apostolsko. Iz
medju nilogih naredah, koi pribivaju kraj rieke Obia od Siberie
do ledenoga mora, i živu u tminah neznabožtva, našao je dobri
TeofilahtOj da narod od OsU'ahah većma je od ostalih na nauk
prignut. Slao je dakle po svuda monake od dobra života, da ljude
uce, i sam je išao medju one pustare strahovite i ledene pripovi-
dati rič božju, da mlogi i mlogi od onoga naroda u malo vrimena
odvrgli su se svoih budalaštinah i pnmili su sveto krštenje. Bog
je blagosovio ovo dilo, i vira krstjanska razširila se je tako srićno,
daje car posli pet godinah imao veselje čuti, da su više od četrdeset
hiljadah Ostiakah zagrlili evangelje.
Na svrhi veljače otišao je car iz Moskve u Petroburg, gdi saku-
pivši dvadeset i četiri hiljade vojnikah, odredio je poslati ih za ob-
sidnutje Vihurga; i jerbo je ovi grad poglaviti od Karelie imajući
jednu dobru luku na zamorju od Finlandie, poslao je u isto vrime
admiralja Apaksina s armadom pomorskom, i posli toga on isti
svrhu jedne strane brodovah otišao je, da obkoli gi*ad oni sa strane
mora tako dobro, kako gaje od svoih četah činio obkoliti po suhu.
Obsiduuti branili su se do 12. lipnja, kada nestavši im jakosti, da
se više opriti mogu, iskali su, da se pridadu s pogodbom. Bilo im
je dopušteno onako, kako su tražili, to jest, da mogu izići s
oružjem, i s pratežom za priniti se odonuda u Stokholm ; ništa ne
manje kada je došla ura, da se pogodba izvrši, admiralj Apf^aksin
činio je uzstaviti s ovim prikazanjem: ^da moraju ostati sužnji,
jerbo prem ako car svoju rič uvik drži, sada se nahodi zadužen, da
tako čini, zaradi uzrokah protiva Svekom, koi su u tri dogadjaja
prikršili pravicu, koja se medju krstjanih običaje obsluživati s ne-
priateljom, 1 . Bila je jedna ladja moskovska s bilim barjakom po-
slata k armadi pomorskoj šveckoj, da se promina učini od nikih
Moskovah sužnji kod Svekah, s nikima Svekom sužnjima kodMo-
skovah; pak su Sveci uzstavili kod sebe onu ladju i pratež, i ne-
poštovali barjak njiovoga veličanstva carskoga. 2. Bio je zatvorit
u Stokholmu, protiva običaju sviuh krstjanskih principah, svevlast-
nik carev Kilkov, i uzeta sva njegova pratež. Car je pustio sve-
vlastnika šveckoga s ovim ugovorom, da se metne u sloboštinu
KNJIGA ČETVRTA. 119
njegov službenik, sa svim tim Kilkov bio je uzstavit. 3. Kada se
je navistila vojska, bili sa zatvoreni u Sveciji svi trgovci moskov-
ski, i uzeta njiova dobra, nekazavši njima ni termin kada će izići iz
onoga kraljestva; i bili su odsudjeni na teški posao, kano da su bili
sužnji, odkuda mlogi su život svršili od tuge, nevolje i glada.""
Kada vladanje švecko, rekao je Apraksin dade zadovoljštinu od
ove tri nepravde, onda će se izvršiti pogodba učinila. Medjuto bili
su pušteni oficiri ranjeni, udovice, i dica izginutib, da se uklone
kuda im drago s njiovim pratežom.
ŠeremetjeVj koi je slidio obsidnutje EigCj istom je razumio pri-
danje Viburga^ i odmah je činio kazati obsidnulim, ponukujući
njiovoga komendata, da se i oni pridadu, za sačuvati toliko pro-
livanje krvi, navlastito, kada veće grad bio je u taltvomu stanju,
da se nie mogao više za dugo vrime braniti. General Stofnberg na
ovo ponukovanje, nie odgovorio negoli s opruženjem topovah ufa-
jući se, da će mu pomoć doći po moru : ali Moskovi tako su zatvo-
rili svaki koračaj, da armada švecka pomorska morala se je natrag
ukloniti, posli kako je izgubila nikoliko ladjah, koje su bile sprida
na moskovske nasrnulo. Onda je komendat rečeni morao se pri-
dati na 29. lipnja, kada su Moskovi svetkovali svetkovinu principa
apostolskoga svetoga Petra. Šeremetjev dopustio je obsidnutima
više, nego su oni iskali ; znajući, da careva odluka jest, ukazati se
s tibostjom i sladkostjom prama novima podložnikom. I doisto car
je nadodao učinitima poglavkom od svoje volje jedno pismo, s koim
vraćao je plemeštini od Eige sva ona dobra, koja su im Sveci bili
uzeli. Od dvanaest hiljadah vojnikah, koi su u gradu bili, izišlo je
pet hiljadah, iz medju koih polovica bila je ranjenih. Na iz-
lazku Šeremetjev činio je uzeti u svoju armadu nike vojnike, koi su
bili iz regemeotah Karelie i Viburga, govoreći, da budući ove
države došle pod vladanje moskovsko, ove regemente nemoraju se
više držati, da su švecke. Osim ovoga, mlogi drugi prišli su na
službu cara. Našlo se je u gradu ovomu pet stotinah topovah, ali
ništa od hrane, a malo još praha i olova. Okolo šestdeset hiljadah
Ijudih umrlo je u gradu za vrime obsidnutja od kuge i glada.
Car, koi je neuztrpljivo čekao ovu novinu, najposli primio ju je
s veseljem. Naredivši medjuto, da se zafali Bogu poradi učinjenih
pridobitjah, nie hotio ostavili dobru prigodu i sriću, koja mu je
120 ŽIVOTA PETllA VELIKOGA
ugadjala, veće je činio odmah obsidnuti Dunarntrndu^ grad, koi se
je u malo danah pridao. Pernau pridao se je Moskovom na 21.
kolovoza; Kexolm na 19. rujna. Revel na 9. listopada, premda u
ovomu gradu kuga od petdeset hiljadah Ijudib, nie ostavila više
nego tri hiljade . Posli oviuh pridobitjah prva briga cara bila jest
ova, da se ukaže Ijubezniv Livoncem svoim vladanjem. Povratio
im je svekolike njiove pravice: popravio je gradove: uzdigao je
njiovo trgovanje, i zazvao mloge stranske, da se uzmloža puk u
onoj lipoj državi, koju je vojska i kuga bila opustila. Da pak pri-
vuče k sebi većma plemenite, učinio je petnaest regementah od
Livonacah, od koijuh liotio je da svikoliki oficiri budu od one
plemeštine. Najposli za vikovilu uspomenu od svoje bogoljub-
nosti i zafalnosti prama Bogu, od koga je toliki blagosov primio
činio je uzidati u PoUavi jednu veliku i krasnu crkvu na poštenje
svetoga Petra Apostola, i svetoga Samsona gostionika, jerbo je
prvoga nosio ime, i na drugoga dan svečani imao je glasovito
pridobitje, to jest, na 27. lipnja, koi dan po svetodaniku grgur-
skomu jest osmi srpnja. Prid istom crkvom činio je uzdignuti
jedan mramorni stup, na komu su izrizana bila sva okolostanja
od rečenog vojevanja i pridobitja.
DOGADJ AJI
KNJIGE PETE.
Vdiki Sultan navišta boj caru. Ovi silnom armadom ide u Va-
lahiu, gdi privaren od svoih uhodah^ vidio se je u velikoj pogibilij
da bude satrven od Tatarah i Tiiralcak. Katarina^ njegova žena
svituje gUj da traži mir od velikog vezira. Zadobiva^ i vraća se u
svoje države. Aleksija^ sin njegov uzima za zaručnicu jednu prin-
cipovicu od VolfenbutteL Tražim da se primi medju principe cesar-
stva rimskoga, ali cesar neprivoliva. Nova buna s turskim dvorom^
ali utišen-a. Car pomaže Daniu i Prusiu protiva Svekom. i čini
KNJIGA PETA. 121
različita pridobUJa po suhu i po vodi. Ulazi slavan u Petrohurg^ i
prima iz različiti stranah poklisare. Smrt zaručnice Aleksija. Car
hoda po svoih državah, i putuje drugi put u Olandiu^ odhuda pri-
laži u Paris. Vraća se u Petroburg, i nove uredbe stavlja. Bizanje
carevića Aleksije iz Moskovske; njegovo povraćenje, sud i smrt.
ŽIVOTA
PETRA VElilKOfii
(g^ KNJIGA PKTA.
(^Jt^o sada je Petar veliki gledao veselo i smijuće lice sriće
^^prama sebi. Iztrgao je iz rukuh turskih glasoviti grad Azov
^^ sa svima krainama oko mora; osvoio je tri države šveeke,
^ koje su bile razkošje od one krune, to jest, Ingriu, Fin-
landiu i Livoniu. Pridobio je i razsuo kralja Karla, koi je bio
strah Poljske, Saksonske i cesarstva, i pritio se je izkoreniti Mo-
skovsku. Došlo je vrime, da vidi jedno malo protivno sebi lice
sriće. Od kako je kralj Karlo pribivao kod Bendera^ nie pristao
po poklisaru francuskomu i kanu tatarskomu podbadati velikog
Sultana, da navisti boj Moskovom, prikazujući mu, koliko je pogi-
beljno carstvu turskomu pripustiti, da Moskovi razsipaju i kvare
Svecku. Prikazao je na đilje Turkom s jakima razlozih, budući
da car ima u svoih rukuh grad Azov, i gnjilo more, lasno može
podložiti sebi i Krim (Chersonesus Taurica) i svekoliko crno
more, i najposli doći pod poglaviti grad, gđi je stolica velikog
Sultana. Petar Tolstoi^ koi je poklisar carev onda bio u Carigradu,
nie štedio svakovrstni način tražiti, da metne zapriku poslu, i na-
stojanju za stranu svecku, i da prigne cara turskoga, da odpusti
iz svoih državah kralja Karla. Divan je imao svrhu ovoga posla
više vićah, i odredjeno je bilo, da je veliki Sultan zadužen bio dati
službu kralju Svecie, budući se on utekao pod branjenje visoko čari-
gradskog dvora; ali polak pravicah alkorana, nie se mogla za ugo-
diti ovomu principu^ navistiti caru vojska, ako car nebi bio prie mir
prikršiOj ili učinio kakvo nepriateljstvo u državah turskoga carstva.
Kan od Tatarah, zakleti nepriatelj moskovski, poslao je nike s
majstoriom himbenom u Carigrad prikazati različite tužbe protiva
12-2 ŽIVOTA TETKA VKLIKOGA
Moskovom; ali poznavši divan ovu bimbenost, nisu bile slušane,
doklegod nie bio skinut vezir Ali-Baša na 15, lipnja 1710 ; okriv-
ljen, da se je dao podmititi od Moskovali, i proglašen bio veliki
vezir Ćupri/i Sade. Ovi bivši čovik od naravi pametan, miran i
viran, bio je posli šestdeset danah od svoga vezirstva poslan
natrag u svoje vladanje od otoka Negropont (Ghalcis) u ovoj kratkoj
službi njegovoj, bio je odredio veliki Sultan dati za pratnju Karla
priko Poljske do Kraine švecke četerdeset hiljadah koje Tatarali,
koje Turakah. Vezir, gori rečeni, dao je na znanje ovo odredjenje
TolstojUy koi je odmah glas od ovoga svomu gospodaru poslao.
Car je odmah pisao knjigu, datu iz Petroburga na 27. srpnja
1710. u kojoj tužio se je veoma od odredjenja takvoga, i izkazao
se je, da on privoliva^ da pratnja Karla hiide od same tri hiljade^
ali ne Taiarahj koi su vrlo dali na rohljenje i na uznemirenje Krainah;
drugačje ako bi oni kralj prolazio s tolikima hiljadama priko Poljske j
toliko carj koliko Poljska^ morali bi ovo primiti za jedno prikršenje
mira. Ova knjiga, koja je udarala u čelo odredjenje cara turskoga,
uzrokovala je u Carigradu novo izminjenje, i Baltadzi Mehmet
odabran je bio misto Čuprili.
U ovomu poslidnjemu prominjenju jedna stvar malena običaja,
dala je prigodu kralju Karli, da većma podtakne vatru protiva
Moskovom. Običavaju poklisari stranski, kada se odabere novi
vezir, ići k njemu pokloniti se, i nazvati srićno dostojanstvo. Po-
klisar moskovski bio je prvi, i tražio unihodak za pokloniti mu se,
ali mu je bilo odgovorite: dapvij koi unilazij jest poklisar fran»
cuski, kano od starinah drug i priatelj dvora; osobito^ jerbo dvor
carigradski po staroj pogodbi, davao je kralju francuskomu nadpis
cesara. Na ovo je Tolstoi odgovorio : ^'da vladaoc Francuske nie
držan kod drugih dvorovah Europe, nego kano kralj, a ne kano
cesar; koi nadpis većma se pristoi svomu gospodinu kano samo-
vladaocu od sve Rusie; osim što seje moralo prvo misto dati njemu
barem kano izvan običajnomu poklisaru.*" Ovi prigovor durao je
nikoliko danah: izvidivala su se pisma, i našlo se je, da princip
Rusie uvik je imao nadpis cara, i zato odredjeno je bilo, da njegov
poklisar nepušta se prie, nego posli onoga francuskoga; i činili su
drugima na znanje dati, da se neće pustiti nego li posli engleskoga.
Tbfefo* se je protivio, ali zaludo; odkuda činio je kazati velikomu
KNJIGA PETA. 123
veziru, da budući se iako stvari imadii^ ostati će brez poštenja od nje-
gova pohodka i naJdona. Tatari, Sveci i Francusi nisu ostavili, da
neuđahDJivaju veziru, da je oni odgovor ohol i pun pogrde prama
njegovoj visokosti. Svrhu ovoga dobavili su, da dojđu od krainah
nove tužbe tako, da je najposli divan odredio navistiti caru vojsku;
a Tbfefoj stavit je bio u zatvor od sedam tornovah. Navištenje vojske
bilo je proglasito po svima državama turskoga carstva s jednim
očitim pismom, s koim se je izkazivalo : da su nevirni Moshovi na
hiljadu načinah mir prikršili^ i zato da im se navištuje vojska imajući
fetfu (pismo kratko na papiru) prie ostavitu od muftij privelikoga
sveštenika od sviuh p-avovirnih svita. Odkuda zazivaju se sve čete
carstva^ da se sjedine s velikim vezirom za početi rečenu vojsku. Dato
u početak miseca Silkada god. 1122. što hoće reći u našemu de-
cembru 1710. Veliki vezir sve je pripravio za vojsku s tolikim
nastojanjem, da za tri miseca, prie polovice ožujka god. 1711.
izišao je iz Carigrada, da dojde k svojoj armadi, koju je činio
skupiti kod Adrianopola, odkuda takodjer uzeo je odmah put
prama Dunavu.
Prem ako pak car nie mogao znati od svoga poklisara, što se
čini u Carigradu, toliko, jerbo je ovi bio zatvoren, koliko takodjer
jerbo svikolici knjigonoše uzstavljali su se na krainah tako, da od
tri knjige, koje je car pisao Sultanu, nie primio ni jednu. Sa svim
tim razaznao je on sve stvari po drugima putovih za vrime, da se
je mogao pripraviti za vojsku prie nego Turci. Prva njegova na-
redba jest bila, da se brani Azov, poslavši onamo vište oficire za
vojsku pomorsku, i sva potribita. Ostavivši onda brigu principu
Menšikovu od Ingrie, Finlandie i Livonie, otišao je u Moskvu, gdi
je za malo vrimena sakupio armadu od sto i petdeset hiljadah
Jjudih od četah naučni u zanatu vojničkonm; i privukao je k sebi
s novcih kana od Tatarah Kalmukah, da s dobrim brojem izidje
dosadjivati Tatarom od Krime. I doisto ovi poslidnji, prignuti na
oplinjenje, nisu imali uztrpljenje, da čekaju, dok se od dvora
turskoga naredi početak od nepriateljstva, veće su počeli još mi-
seca šičnja utrkivati i robiti. Kan je imao sto hiljadah Tatarah,
sin njegov Galga drugih petdeset hiljadah, a palatin Potocki slidio
je sa deset hiljadah od različitih narodah, Poljakah, Svekah, Ma-
gjarah, Vlahah i Kozakah. Nike čete Tatarah došle su do Izjuma
124 ŽIVOTA PETRA V KLIKOGA
prvoga grada moskovskoga, idući od Azova priko pustarah, i opli-
nili su svukoliku državu. Nisu imali ovu sriću u gradu BialocrkUv
u palatinatu Kiovie: samo pet stotina Moskovah. koi su ondi bili
za čuvanje, oprili su se svima Tatarom, koiuh bilo je oko četr-
deset hiljadah, ubili su do četiri hiljade, dokle nie došao princip
Galicin, i pet kiljadali smaknuo, uzamši im plien i sužnje, a
drugo raztirao.
U ovo vrime veliki vezir, nevišt u stvarma vojske, jako se je
privario, skinuvši s dostojanstva kapitan basu Ojamm Kodžu^ čo-
vika iz medju Turakah najvridniega za more. Basa drugi, na misto
rečenoga stavit, imao je zapovid, da metne na more crno tri stotine
ladjah, za moći ubroditi se četrdeset hiljadali Ijudih. Topdži'Bašaj
general svrhu topovah po zapovidi datoj, morao je imati jedno
mnoštvo topovah pripravitih. Bio je skinut s dostojanstva seraskier
od Bendera, sumnja na njega bivši, da se je razumivao s carom.
Vladali su onda s nadpisom principa Konstantin Bassarahha u
Vlaškoj, a Dimitria KanUmir u Moldaviji. Ovi poslidnji, kako je
čuo glas, da je mir prikršit medju Moskovima i Turkom, odredio
je priložiti se caru Petru s ufanjem, da učini baštinsko vladanje u
svomu kolinu od onoga principata. Došao je bio onda zgodom likar
Georgia Polikala^ plemić iz Cefalonie, koi, budući veće služio u
Carigradu kano likar kod Tolsioja^ s ovoga knjigom od priporuče-
nja išao je u Poljsku za naći cara Petra, i za zadobiti službu u
dvoru njegovomu. Princip KanUmir izvidivši razumno viru Poli-
hakj dao mu je i on jednu knjigu za pridati ju caru, u kojoj obeća-
vao mu je, da će se njemu priložiti sa svom Moldaviom, kako se
on onamo približi, i da će mu đoniti za vojsku sva potribita, ne-
iziskivajući za ovo drugi dar, nego da se potvrdi u posidovanju
onoga principata. Car Petar, primivši ove knjige od PoUkale^ uči-
nio gaje odmah likarom od svoga dvora, a osobito od Katarine
svoje zaručnice, od koje ćemo malo posli govoriti. Odgovorio je
posli principu KanUmiru^ priporučujući mu ovu njegova volju za
dobro krstjanah, obećivajući ne samo, da će imati ono, stoje iskao,
veće i svoju milost, i branjenje. U isto vrime pisao je takodjer
Bassarabbi principu Vlaške, zazivajući ga, da brani stranu krstja-
nah, obećajući mu potvrdjenje od vladanja, i mloge druge pravice.
Princip Bassarahha odgovorio je pismeno caru Petru, da će mu
KNJIGA PETA. 125
dati i pomoć i svaku službu na njegovo došaslje, i poznati ga toliko
on, koliko vaskoliki narod za svoga vladaoca. 1 doisto puk od
ove dvi države, kano i svikolici Grci, koi plaču pod jarmom
turskim, počeli su promišljati cara Petra kano angjela poslana iz
neba, da metne svrhu turskoj globi i nesitosti. Bivši pak glas
došao, da je veliki sultan mlogo ladjah metnio na crno more za
osvoiti Azov^ car je poslao na onu stranu veliku silu: dvadeset
veliki bojni ladjah, osim nadčelničke, koja je imala osamdeset i
šest topovah, i osim mlogih drugih galijicah. Ali nijedna strana
nie imala korist od ove vojske.
U vrime ovoga pripravljanja poklisari engleski i olandeski na-
stojali su u Carigradu odvratiti ovu toliko dosadljivu vojsku svi-
tujući kralja Svecie, da mir učini s carom. Gospodin Jefries
službenik kralja Anglie išao je čak u Bender, za prikazati kralju
Karli poglavke za pogodbu. Ali ovi princip, toliko večma pod-
bunut, videći pripravljanja, koja je činio dvor turski, dao mu je
ovi odgovor: da nemože tičinUi nikakvu pogodbu brez velikoga
Sultana.
Car na 12. lipnja došao je u Saroku, grad u Moldaviji sa svim
svoim dvorom. Ali jedva je nikoliko danah unišao dalje u ovu
državu, vidio se je fcano rekavši u onakvomu stanju, u kakvomu
je prie dvi godine vidio kralja Svecie u Ukraini. Našao je državu
pustu, brez hrane, i daleko mistah, odkuda bi mogao pomoć
imati. Istina jest, da je princip Kantimir, odmah kako je armada
moskovska prišla rieku Dniester, išao sjediniti se s carom sa svoima
dvadeset hiljadah Moldavcima, i s tolikom hranom, koju je u hitnji
skupiti mogao, proglasivši pismo očito, toliko za izkazati svoju
odluku, koliko za podtakfiuti svoje podložnike da uzmu oružje.
Nie ovako učinio princip Vlaške, koi zaboravivši sva obećanja
učinita Petru, pazio je, da izvrši zapovid velikoga vezira, za ne-
doći u nemilost dvora turskoga. Sa svim tim car Petar došavši u
Jaši, poglaviti grad od Moldavie, držao je viće vojničko, u komu
je odredjeno bilo, da se uzstavi u onomu okolišu, dokle se ne-
pripravi hrana i stvari potribite za armadu : ali on je sam sudio,
da ovo misto ostavi, i drugo koristnie osvoi, to jest, da ide k
Dunavu, i osvoi mostove, za pripričiti prilazak Turkom. Istinito,
da bude ovo izvršiti mogao, ne samo da bi bio hranu dobio, veće
126 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
bi bio i Turkom dosta posla dao. Ali srića umorila se je bila
ugadjati Petru : odkuda ovi princip morao je slušati viće hospo-
dara od Moldavie, i prići rieku Pruth^ za osvoiti saliraništa turska.
Ovo viće Kantimira bilo je toliko nesrićno caru, koliko je bilo ono
Mazeppe kralju Svecie, da obsidne Poltavu.
Ćete moskovske do ovoga vrimena bile su srićne i svrhu Tata-
rah, i svrhu Turakah, i takodjer svrhu Poljaka Foiockie. Došle su
bile veće blizu Bendera, i^ da nebude bio opažan jedan spahia
turski, bi bili ufatili kralja Sveka. Ali sve ovo napridovanje pri-
stalo je, kako su rieku Prtith prišli. Našli su se Moskovi u širokomu
i pustomu polju, gdi je svekoliko nestalo armadi potribito. Car,
kako je razaznao, da se Turci približuju Dunavu, odmah je poslao
generala Jamiss s nikima četama, da im prilazak pripriči, ali je
veće kasno bilo. Turci su jurve bili prišli Dunav, i rečeni gene-
ral vidio je, da dolaze protiva njima krajem rieke Pruiha. Naj-
posli na 8. srpnja veliki vezir došao je prid armadu moskovsku,
ncbivši medju njima drugo, nego rečena rieka. Kan od Tatarah
osvoio je jedno drugo misto za sebe veoma koristno na takvi
način, da su Moskovi bili zatvoriti medju Tatarom, i medju
Turkom. Onu noć od devetoga srpnja, tri base turski prišli su
Pruiih a kan tatarski priložio se je k njima za uzdržati ih. U vrime
ovoga prilazka opazili su Tatari čete generala Janusa, da su se
uklonile u šumu, i nasrnuli su na nje, ali Janus sahranio je sve
svoje, uklonivši se k armadi Seremeijeva. Kada se je zabilila zora,
udarili su Tatari na Moskove, koi zatvorivši se, dobro uzdržali su
prsa protiva nepriateljom. Medjuto došao je glas caru, da su četiri
hiljade kolah, koja su dolazila iz njegovih državah, pala u ruke
Tatarah. Ovi udarac bio je od nesrićno zgode za Moskove, koi od
nikoliko danah nisu imali s čim živiti, i mlogi nisu ni kruha imali.
Sa svim tim uzslobodjeni od svoga principa, koi je zajedno s njima
ti'pio, ukopali su se duboko i na braništa redom topove staviU, osim
što su sve naokolo s drvećem četverostrukim i šesterostrukim na
kraju sa šilcima gvozdenima (Spanische Eeiter) ogradili se.
Veliki vezir, nagovorit od Poniatovskoga, generala Poljaka, koi
je od zlobe protiva Moskovom slidio armadu tursku, činio je prići
priko rieke svu svoju ostalu vojsku, i pribllživši se na dvi stotine
koračajah (km^ačaj ovdi se raziimie od pet noguh) k ogradi nepria-
KNJIGA PETA. 127
teljali počeo ih je biti iz topovah, koi istinito veliko zlo nisu činili.
U sridini ove ograde, učinio je car od kolali drugu opet četvero-
uglenu ogradicu, gdi je bila uklonita Katarina njegova zaručnica
8 ostalima od dvora. Ova je ona čudnovata žena, koja je od siro-
maške seljankinje iz Livonie postala carica Moskovske. Rodjena
je bila od otca nepoznana, i odhranjena od ljubavi u kudi jednoga
službenika luteranskoga, kod koga je služila do osamnaeste go-
dine, kada zaljubivši se u nju jedan dragon švecki, iskao ju je i
zadobio za svoju. Istom su se bili vinčali, i evo Moskovi osvoivši
Marienburg, zaručnica ova došla je u ruke generala Baur^ a posli
u principa Menšikova^ u kojega kudi bududi ju motrio jedan dan
car Petar, scinio je, da je vridna od njegove ljubavi. Bilo je vcde
deset godinah prošlo, kako je ovi princip, nezna se pravo zašto,
odpustio od sebe caricu Eudoksiu, i svukoliku brigu i nastojanje
stavio, da sridan i slavan učini narod svoih državah, i zato nie
pripuštao u svoje srdce ikakvu od ove vrste ljubav. Sama Kata-
rina imala je jakost užedi u njemu ljubav ovu družbenu, da ju je
zaioičio posebno godine 1707. Ilije Petar smotrio po slikoznauju
iz njezina obličja, da de ona podmodi i nastojati za utvrditi nje-
gove uredbe u carstvu, što niki govore, ili možebit, što je prie
virovati, i on se je podložio onomu prignutju, komu su podložni
svi umrli, osobito principi, da dute u sebi naravno prignutje prama
jednima, a ne prama drugima, da ju je učinio, prem ako od pri-
prosta roda, dionicu i od svoje postelje i od svoga pristolja. Sridna
ova žena, i u onomu nesridnomu stanju Petra, u komu se je na-
bodio na polju sa svom svojom vojskom, vedma se je umetnula u
njegovu milost, kako demo sada viditi.
Stisnuta sa svime armada moskovska od nepriateljali zdvora, a
još vedma poradi nestanka brane iznutrn, car našao se je onu
nod u neizkazanomu nemiru, promišljajudi, u kakvu ga je
Usnoću stavila njegova zgoda ^ ilij za bolje reći^ njegova ne*
razbomost : kako se je pivario^ i došao u toliko daleku državu
s tolikom vojskom brez potribite hrane: kako nie nastojao^ da
zapriči Turkom p^ilazak Dunava^ ili barem rieke Prutha. Vidio
je, da. toliko za sebe, koliko za svoje čete dan dojdudi slidit
de, brez svake dvojbe, ili smrt, ili sužanstvo. Odredio je
ništa ne manje prie umrti, nego li pasti u ruke svoili ne-
128 ŽIVOTA PETRA. VELIKOGA
priateljah*) Ut motie honesta coniumelm captivUaiis eximereiur.
Dozvavši dakle u svoj šator generala Šeremetjeva^ zapovidio je,
^da na prvo zabilenje zore svi budu pripravni, za udariti od sviuli
slranali na armadu velikog vezira. "^ Nadodao je u isto vrime
jedno oštro zabranjenje, ^da se nitko neuzsudi onu noć unići u
njegov šator."* Primivši ovu zapovid, generali moskovski pri-
pravili su se, da trpe svekoliko za dobro služiti svomu gospodinu*
Katarina ništa ne manje, razumivši od oficirah ovo odredjenje,
držala je s njima jedno viće, u komu je bio takodjer i vice-
kfknce\\er Schafirov. Odlucito je bilo, ,,da je potribito mir iskati
od velikoga vezira, i da se mora car prinukovati na privolenje.''
Ovdi je bila ona najveća teškoća. Tko se je mogao usuditi unići
u njegov šator protiva njegovoj datoj zapovidi? i opet tko će. moći
prignuti ono srdce junačko Petra, da se ponizi, i ište milost od
Turakah?**) Siiadere Principi quod oporteat, magni laboris. Kata-
rina, koja je znala, koliku moć ima svrhu srdca Petrova, uzslo-
bodila se je, i unišla u šator njegov. Prostrla se je prid noge nje-
gove, i prikazala mu razloge, da je potribito okolo mira raditi,
s takvim govorenjem, da je car prignuo se, ne toliko s razlozih,
koliko suzama svoje zaručnice, i odmah poslao nike od svoib, koi
su znali sebi sa zlatom put otvoriti do Kiaje. a po ovomu do veli-
kog vezira. Katarina u ovo vrime dala je vaskoliki svoj biser i
drago kamenje, koje je imala; i skupila je toliko zlata., da je bilo
zadovoljno kušati lakomost naravnu prvih službenikah dvora
turskoga.^
Kralj Svecie razumivši od PoniatovsJcoga stanje, u komu su
onda stvari bile, dotrkao je nepoznan u polje vojničko velikoga
vezira za podbosti ga od dobre prigode, i razrušiti carstvo Mo-
skovah: ali je došao kasno; jerbo je veće vezir obećao bio ono,
što su nepriatelji iskali. Car bio mu je poslao jednu knjigu, u
kojoj izkazao se je, ^da on nikada nie imao odluke uvriditi dvor
turski, veće je uzeo oružje samo da se brani ; i zaradi toga
pripravan dati svaku zadovoljštinu velikomu Sultanu, iskao je
uzstavu od oružja. "" Knjiga ova imala je svekoliko tvorenje.
Vezir, koi je vidio kako su se junački borili Moskovi prie.dva tri
*) Tacit. Annal. lib. 6.
*♦) Tacit hisf. lib. 1.
KNJIGA PETA. 129
đanah, uzeo je korist sigurnu za mir učiniti, nego li se pustiti u
dvojno vojevanje, koje bi moralo biti veoma oštro i srdito od
strane Moskovah. Prignuo se je odmah na uzstavu oružja; i pro-
glasivši po svoj armadi zapovid, da se uklone, išao je sam na
konju sabljom u ruki kraj redovah govoreći svima, da pristanu
od nepriateljstva. Ostavši kod njega za zaklad uvielni vice-
kancelier Šafirov, i grof Mihajlo ŠeremetjeVj sin marešala, učinio
je s njima pogodbu, u kojoj dao je caru sloboštinu vratiti se u
svoje države s ovima poglavkima: ^da car povrati Turkom grad
Azov: da razruši sva braništa uzdignuta u onomu okolišu: da
više nedosadjiva Kozakom podložnikom Poljske i Tatarske : da
pusti svekolike Turke, koi su u sužanjstvu: i da nezapričuje put
kralju Karli vraćajućemu se u svoje kraljestvo, pače, da nastoi s
istim mir učiniti, ako se mogu složili u pogodbi. "" Ovi poglavki
pogodbe svršiti su bili i potvrdjeni na 13. srpnja god. 1711.
Istina jest, da je veliki vezir hotio više poglavakah umetnuti u
ovu pogodbu, za zadužiti cara Petra, da ostavi svekolike topove
velike, i da mu pridade u ruke princa Kantimira i kneza Savu^
kano izdaice i neviere dvora turskoga. Poniatovski sve je činio
što je mogao, da bi car ostao sužanj velikog vezira. Base i oficiri
turski (piše on u svojoj knjigi kralju Stanislavu) mislili su, da će
vezir prie svega h'a&iti^ da zarobi cara sa svim njegovim dvrn^om,
kako sam ga i ja svitovao, i on mije bio obećao, da nikakvu pogodbu
učinili neće hrez moga vica. Kada je kancdier Šafirov primio od
vezira u pismu poglavke za prikazati ih caru, onda sam s ovom pri-
godom unišao u njegov šatof% i nastojao sam ukazati mti, da je ovo
sada ona zgoda učiniti dvoru turskomu službu takvu, koju još nijedan
vezir nie učiniti mogao, kad bi odveo Sultanu za slavno pridoblije
takvoga sužnja. Vezir mi je ukazao velika obećanja; ali jedva se je
Šajb'ov iz armade ruske vratio s odgovorom cara, zaboi^avio si je
od svega obećanja; i na mlsto, da učini tezje poglavke, učinio je
lašnje, izvadlvši iz pogodbe pridanje Kantimira i Save, itopovah.
Istom se je proglasila u armadi velikog vezira ustava od oružja,
i evo odmah trčali su Turci k Moskovom prodavati hranu i druga
potribita na takvi način, da se je iz polja bojnoga učinilo jedno
veselo trgovište. Vezir dao je Moskovom jedan dobar broj spahiah
za pratnju, da im nebudu dosadni Tatari, ni Poljaci. Moskovi
G
130 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
dakle otišli su u redu vojničkomu, udarajućima bubnjevi, razvie-
nima barjaci i sabljama u rukub, vozeći za sobom četrdeset koma-
dah topovab. Na ovi način izišao je reći se može srićno veliki
Petar iz jedne pogibili, u kojoj vidilo se je kano stanovito klonutje
njegova carstva. Veliki Sultan, na prvi glas, koga je imao od ove
pogodbe, razveselio se je tako, da je ne samo zapovidio veselja
činiti, ne samo pofalio na usta, i s pismom vladanje svoga vezira,
vcče ga je takodjer poštovao s bogatima darovma. Medjuto car
put svoj slideći došao je zdravo u svoje države, gdi davši različite
uredbe, i razdilivši svoje čete na mista spodobna, otišao je priko
Poljske u TmgavUj gdi je kraljica žena Augusta učinila bogata
pripravljanja za svetkovati zaručenje carevića Aleksije s principovi-
com SofiofUj kćerjom Lndviha Rndolfa od Tolfenhiittel i sestrom
Misabete Kristine zaručnice Karla VL, koi je u ono vrime bio oda-
bran za cesara rimskoga. Bio je carević onda od dvadeset i dvi
godine, a Sojija od osamnaest. Vinčani su bili prid istim carom na
25. listopada od jednoga sveštenika grčkoga po običaju crkve
iztočne. Posli ovoga veselja zaručeni uzeli su put u Volfenbtlttel, a
car svojom caricom otišao je u Bigu, gdi je grad oni s velikim po-
štenjem primio svoga novoga gospodina.
U to vrime strana švecka i francuska ništa nisu ostavili činiti, da
mogu iz nova razdražiti dvor turski protiva caru, kudeči dilovanje
velikog vezira. Koju stvar car razumivši, zapovidio je s jedne
sirane, da se izvrše poglavki učinjeni u pogodbi kod rieke Prutha;
s druge opet strane činio je skupiti zadosti vojske u Voliniji, da se
može opriti, ako bi tko na njega udario. Medjuto veliki vezir,
vidivši iz knjige uzstavite himbenost kralja Svecie, i kudjenje
svoje kod Sultana, činio mu je uzdržati plaču, koju mu je dvor
turski davao, kano principu, koi se je utekao pod obrambu njiovu,
od 500 talirah na dan, i poslao je nike čete, da ga čuvaju. Sa svim
tim strana Karla zajedno s poklisarom francuskim učinili su toliko,
da je Sultan skinio s vezirstva Baltadži Mehmeia, i na misto nje-
govo uzdigao Jmufa Agu od Janičarah. Odma su svekolike stvari
lice prominile prama Moskovom. Kan od Tatarah došao je u Cari-
grad, i imadjući razgovore s velikim Sultanom, odredito je bilo,
da se iz nova vojska navisti caru, ako nebi dao zadovoljštinu na
slideće poglavke: ^1. da u misec danah izidju sve čete njegove iz
KN.IIOA PETA. 131
Poljske, niti da se više miša u poslove onoga kraljestva; 2. Da
kralj švecki vraćajući se u svoje države s onom pratnjom, koju nm
hotio bude dati Sultan, car ni pojedan način nejma unići u Poljsku. ""
Dva plemenita Moskova, uzđržani jako od poklisara engleskog i
olandeskog toliko su činili, da su mir utvrdili za dvadeset i pet go-
dinah s drugom pogodbom podpisanom od novoga vezira na 5. ko-
lovoza 1712, I zaisto car, kako je čuo glas od ovoga mira, odmah
je zapovidio, da one čete, koje su bile u Voliniji, pridju u Ukrainu,
a one iz Litvanie u Livoniu. Sultan takodjer na 11. istoga miseca
pisao je vladaocu od Bendera, da čini što prie može odpraviti kralja
Karla, da se na ovi način čete, koje ga pratiti budu, vratiti mogu
kući prie zime. Sa svim tim i ovi mir nie durao, nego samih šest
misecih.
U ovomu razstupaju vrimena car je imao volju otići u Moskvu,
za popraviti kvar uzrokovan od vatre, koja je sažegla do dvadeset
hiljadah kucah drvenih, ostavši mu one, koje je od nikoliko godi-
nah od kamena sazidati činio. Ali budući on morao ići za drugima
poslovi, dao je uredbu, da se svakolika poprave. Dvi hiljade Mo-
skovah stajalo je okolo Štetina; a druge njegove čete blizu Stral-
sunda i Rtigen^ sve tri grada jaka i vridna u šveckoj Pomeraniji.
Ovamo je car hitio; ali našavši ove gradove dobro čuvane, i od
dugoga branjenja, ostavivši svoju armadu pod upravljenjem kralja
Augusta, otišao je nepoznan u Berlin^ gdi svršivši nike razgovore
vica, uzeo je put u Dresdu^ odovuda vratio se je u Berlin^ i prišao
u Meklernhmj^ da se sastane s kraljem Danie. Dva ova principa
imali su razgovor na 21. prosinca 1712. i ugovorili su, da počmu
vojsku došaste godine s jurišem na Rngen^ a s obsidnutjem
Stralsnvda.
Medjuto veliki sultan pustivši se nagovoriti od kana tatarskoga,
od gospodina Besallenr poklisara francuskoga, i opet šveckoga,
prikršio je na novo poslidnju pogodbu, zaradi uzroka, što se još
nahode u Poljskoj čete moskovske. I doisto bile su nike u Thornu
i Elhingi; ali budući ovi gradovi uzeti s oružjem od Svekah, nie
bio zakoniti uzrok od prikršenja mira. Sa svim tim Sultan, skinuvši
s dostojanstva vezira Jiisnfa^ i stavivši na misto njegovo Soliman
bašti, činio je zatvoriti u sedam tornovah poklisara Tolstoja^ i dru-
goga plemenitoga Moskova, koi je bio donio poslidnju pogodbu
9«
132 ŽIVOTA PETRA VKLIKOGA
potvrditu, i navislio je boj Moskovoni. Isti veliki Sultan, kako je
prolitje počelo, prinio se je u Ađrianopol, da bude vojvoda od
svoje vojske. Ništa nemanje hotiojeprie svega, da se kralj švecki
odpravi u svoje države. Kralj Karlo nie imao opazu opriti se ovoj
zapovidi, govoreći: ^da on nikako otići nemože, ako se prie ne-
razgovori s istim Sultanom, za ubavistiti ga od privare u kojoj se
nabodi poradi svoje persone i odluke. "" Ovi odgovor bio je zlo
primit, a gorje iztomacit, da se je počelo svuda govoriti: ^kralj
švecki hoće, da daje zapovidi velikomu Sultanu.'' Ovi odmah je
poslao drugoga baš u Bender s naredbom, da se Karlo ima diliti
odonuda, i ako bi se protivio, da se silom dovede u Ađrianopol ili
živ, ili mrtav. Ovo razumivši Karlo po drugomu putu, činio se je
ograditi na priliku kaštela u svomu pribivalištu kod Bendera, kano
da će se s Turci boriti. Ali njegova prikaza, koja je slidila, činila
ga je viditi, da nie dobro i pravo gatao, što je govorio.
Ovi način vladanja Karlova učinio je, da su ga Turci promišljali
kano bezumna, i počeli su ga nazivati Đelibej\ što hoće reći: buda-
lasti p-tncip; a s druge strane službenici u divanu počeli su želiti,
da se boj nejma činiti protiva Moskovom. Ovu želju divana razu-
mili su službenici cara Petra u tavnici od sedam tomovah, kuda
svaka stvar unići može po svemogućstvu zlata. Po srići u ovo vrime
došla je u Carigrad novina, da je car vratio Elhingu Poljakom,
stvar, koja je digla svaki uzrok od tužbe kod sultana: odkuda
počelo se je raditi okolo mira. Grof Kolliers poklisar olandeski za-
dobio je brzo sloboštinu zatvorenima Moskovom, koi posli znali su
tako višto oko mira nastojati, daje na 3. srpnja 1713. bila učinita
treća pogodba, u kojoj bili su prvašnji poglavki potvrditi s toma-
čenjem toliko tankoumnim, da se viditi očito može, da Turci nisu
bezumni i nesvidljivi, kako mlogi krstjani od njih misle. Kan
tatarski iziskivao je, da car plaća godišnji harač Tatarskoj, kako
su i drugi čari plaćali prie, ali mu stvar nie za rukom izišla. Sa-
vladavši dakle moskovski službenici ovo iziskivanje, uredili su
kraine ne brez truda i muke, i otišli su iz Carigrada dva Moskova,
koi su u zakladi bili, miseca rujna 1714. kano takodjer na početku
listopada kralj Svecie u svoje države.
Ovo dilovanje s dvorom turskim nie zapričilo Petru velikomu
vojevati u državama šveckima. U ovo vrime bili su razsuti Šveki
KNJIGA PETA. 133
na više mistah, s koristjom Moskovah. Iz Ambiirga došavši car
u Altem^ grad, koga su Sveci nemilo sažegli, vidio je žalostjoni
one ostanke, i nevolju pribivaocah, koima je razdilio dobrim no-
vacah, i dao nike pravice u trgovanju, koje su imali s Arkangeloni,
Na 12. veljače 1714. uzeo je sobom pet batalionah odabranih
svolh vojnikah, i došao je razbiti braništa, gdi se je ogradio
Steinbock, glasoviti general švecki, na jednomu ugodnomu mistu
medju Federikstadom i Tonningenom. Koliko se je odurno branio
Steinbockj car je sa svim tim osvoio braništa izagnavši nepriatelje,
koi su tražili sahranjenje s bižanjem. Ovo vidivši vojnici švecki,
koi su bili u Federikstadu za čuvanje, dali su se i oni na bižanje;
ali car sa svoima dostignuvši, uzeo je jednii stranu od prateža, i
okolo tri stotine robovali, neizgubivši više, nego jedeoga oficira
i nikoliko dragonah. Unišao je isti dan u Federikstad sa svoima
četama, i prinoćio. General Steinbock bojeći se, da na njega ne-
nasrne, uklonio se je u grad Tonningen. Car anda, ostavivši upra-
vljanje svoili četah kralju Danie, otišao je u Volfenbiittel, gdi prin-
cipovica njegova neviesta bila je u nikomu neskladu s Aleksiom
svoim zaručnikom. Car je imao veselje, što ih je pomirio, i za-
dužio ih je, da pridju u Petroburg, odovuda otišao je u ScMnausen^
za razgovoriti se s kraljem praiskim svrhu poslovah spadajući h na
Pomeraniu. Odonuda prišavši Danzig i Kdnigsherg došao je u liiguj
gdi je našao Katarinu svoju, koja mu je porodila čedo žensko
imenovano na krštenju MarUt Petrovna. Prišavši posli u Petro-
burg, nehotiući ni jedan čas badjava stajati, skupio je od lukah
Ueoela i Narve oko tri stotine ladjah različitih, i ubrodivši dvanaest
hiljadah vojnikah, otišao je s ugodnim vitrom u Eelsingfors. Ondi
izbrodivši srićno svekolike, vratio se je u Petroburg za moći ubro-
diti druge čete, da se tako stavi u stanje, za moći napridovati
pridobitja u Finlandiji. U malo vrimena sakupio je di-uge, ubro-
divši ih u dvadeset ladjah (Fregate) razvio je jadra, i srićno prišao
priloživši ih drugima. Na osmoga rujna Moskovi došavši do Aho^
glavnoga grada svekolike Finlandie, i osvoili su ga brez muke,
budući ga Sveci ostavili. Veće veselje, koje je car imao u osvoje-
nju ovoga grada, jest bilo ovo, što je našao u knjigaonici grada
jedno mloštvo dobrih knjigah; koje je on sam posH odnio u Petro-
burg, za nakititi svoju knjigaonicu, koju je činio bogato uzidati.
134 ŽIV OTA PETRA VELIKOGA
Vrativši se u Petroburg, zapovidio je Bvoima generalom, da idu
u potiru za armađom šveckom u Tmaathu, gđi su vijoma dobro
napridovali; a drugu uredbu poslao je svoima četama, koje su
bile u Pomeraniji pod principom jH/fins/AoiJ; i ovo su ncmanju slavu
zadobile. Veće su bili miseca srpnja osvoili otok Rugen, a obsid-
nuli Strahund. Miseca rujna osvoili su Šielin grad, ne manje
bogat, koliko jak, i pun ljudstva. Gar nie tražio za drugo da ga
osvoi, nego da ga povrati kralju praiskomu, kako je i učinio.
Ovi samovladaoc, kako god je u polju vojničkomu sa svom
žestinom razsipao ncpriatelje, tako kada bi se vraćao u svoje
države, neumoran je bio u uredjivanju čovičstva i uljudnosti kod
svoiU podložnikali, i takodjer u kaštigovanju prikršenja svoih
službenikah. Budući mu prikazane bile otajno tužbe, da su uiki
službenici savišo činili, nego je on naredio, zapovidio je, da se
izvidi oštro njiovo vladanje, i koliko se je našlo krivib, bili su
kašligaui po odsuđi komisarah za ovi posao odredjenib, svrlm
koi je bio glava veliki koncelier Golovkin, držan od sviub kano
čovik od neoskvrnjene sviesti, i neporušene pravde. Metnuvsi na
ovi način uzdu prikršenju svoih službenikali, i utvrdivši uredbe
za korist državab, navlastito za trgovinu, liotio je spraviti dobar
broj ladjah za pomorsku vojsku, da može vojevali protiva Švekoni,
i sliditi napridovanje u pridobitju. Radilo se je na sve strane oko
brodovab, i on isti prigledao je, i popravljao, što bi vidio, da nie
uredno. Jedan dan, kada se je baciti morala na vodu jedna bojna
ladja, išao je onamo sa svim svoim dvorom, i s drugom osobitom
gospodom carstva, koja se je onda nabodila u Petroburgu. Posli
kako ili je običaje vesele viditi Činio, i svakovrstua sladkoga raz-
ladjcna pića prikazao, uzamši ovu prigodu, rekao je slideće govo-
renje s vedrim licem i veselim: „Ima li koi izmedju vas, braćo
draga, koi je pric trideset godinab mislio, da će biti samnom na
moru baltičkomu, i da će viditi ovdi zanat spravljati brodove?
Ima li koi, koi je onda mislio, da će se odivati na način uljudniji
u ovih mistili sada od nas zadobivenih? Je li virovao tkogod od
vas onda, da će doživiti vrime ovo, da vidi od našega naroda
tolike vridne ljude, tolike vitezove, i tolike junačke vojnike i vište
mornare? Toliki zanadžie stranski primljeni u naše države? da i
isti principi iz dalekih zemaljah nas poštuju, i naše ime u toli-
i
KNJIGA PETA. 135
komu procinjenjii drže? Pisaoci stavljaju staru stolicu nauka u
Grčkoj, odkuđa je, poradi izmiene stvarih čovicanskili iztirana,
utekla se u Latinsku, a odovuda je prišla u svukoliku Europu;
ali linost i nemarnost naših starijih pripričile su, da nedojde dalje
od Poljske ovamo k nami. Poljaci i Niemci bili su u istima tminama
od neznanja, u koima smo mi do sada živili ; ali nastojanje oniuh,
koi su ih vladali, otvorili su im oci, i učili su ih u nauci i zana-
tima, koja je u niko vrime sama Grčka posidovala. Sada u nami
stoi, da ovo isto činimo. Dosta je da hoćete sliditi moje misli, i
pravu odluku, koja samo cilja na vaše dobro, nadodavši pomnju
i nastojanje s onom podložnostjom, koju mi ukazujete. Ja vam
nemogu bolje prikazati trčanje i prilazak naukah, nego ih priliku-
jući terčanju, koje čini krv u tilu čovičanskomu: a tko zna, da
neće možebiti isti nauci kadgod ostaviti Angliu, Francusku i Nie-
mačku, za doči pribivati kod nas nikoliko vikovah, i posli vratiti
se po nami u Grčku svoju prvašaju stolicu? Priporučujem vam
dakle, da izpunite onu opomenu latinsku : Ora & lahora. Ako moj
izgled i moje riči vas na to prignu, ufam se, da ćete činit tužiti
od zavidosti druge narode, i uzvisit ćete slavu naroda ruskoga.''
Ovo govorenje svikolici s veseljem pofalili su, i vikali visokim
glasom, da su pripravni sliditi svaku uredbu svoga principa.
Osim jednoga dobroga broja galiah i ostalih ladjah, koje je
Petar činio spraviti u Petroburgu, kupio je nikoliko velikih bro-
dovah iz Anglie i Olandie, koje priloživši svoima, postala je jedna
vojska od brodovah po moru dosta velika. Imao je trideset dobri
bojni brodova, osamdeset galiah, i stotinu galijicah pod zapovi-
djom nadčelnika Apraksina. Išao je car isti s ovom vojskom za
osvoiti otok Alandm, koi stoi prama Štokohm. Nisu mogli Mo-
skovi pristupiti, da neprodju kroz pol vojske pomorske švecke,
koja je svoima brodovi one vode križala. Car je hotio, da se na
nji udari. Sveci nisu mogli učiniti drugi kvar Moskovom, osim što
su činili potopiti jednu njiovu galiu. Suprotivnim načinom izišlo
je Moskovom za rukom, da su uhitili ladju bojnu trećega nadčel-
nika (Conireadmircdj) šveckoga sa šest galiah, i nikoliko plitkih
barkah, osim dosta drugih, koje su činili potopiti. Eečeni švecki
nadčelnik vojevao je, istina jest, junački, ali nie mogao najposli
drugo učiniti, nego se pridati Moskovom, koi su i u broju bili
13« ŽIVOTA PRTRA VELIKOGA
višji, i U vridnosti ne manji. Car u bovoinu orenju činio je službu
i generala, i brodara, i vojnika, i mornara, sam naredjujiići, s
rukama dilujući, i s izgledom slobodujući. Poginilo je pet stotinali
Svekah i više od šest stotinah ostalo je zarobljeni. S ovim pridobi-
tjem ostali su Moskovi gospodari od otoka AlandiCj koga su Sveci
odmah ostavili. Čuvši ovi glas Svecia, počela se je bojati, da neće
možebiti car prodrti do Štokohna^ odkuda nie bio dalje, nego 10,
12 miljali švecki. Ali bivši veće jesen, nie hotio stavljati se u
kakvu pogibio, odkuda uzeo je put u Revel^ a odonuda u Petro-
burg, gdi je bio primit od puka s veseljem.
Ulazak slavni bio je na 20, rujna god. 1714. Počeo je s opalje-
njem sto i petdeset topovah. Ukazale su se odmah tri galie mo-
skovske: za ovima tri ladje švecke, svaka imajući četiri topa: pak
onda šest galiah švecki, na svakoj po četrnaest topovah. Ove je
slidila velika bojna ladja s nadčelnikom gori rečenim Erenscliold: a
za ovim išla je ladja contreadmi^alja moskovskoga (ovi je bio car,
hoi se nie Jiotio drugačje imenovati n onoj prigodi) najposli zatvarali
su vaskoUki ovi red tri moskovska broda puna vojnikah. Izbrodivši
svikolici, prošli su kroz slavodobitnu nakićenu obluku, i vrata
bogato namaljana svakovrstnima sličnima prilikama i besidama ;
izmedju koih vidio se je jedan orao (biljeg Moskovske) pasti svrhu
slona (elefanta) s nadpisom: Aquila non capU mtiscas, naminujući
se ovo na fregatu švecku, koja se je imenovala Elefant Došavši
car sa svim svoim sprovodom u gradić, gospodin Roimdanovsh,
vice-car Eusije sideći na pristolju u polovici senaturah, činio je
prida se dozvati conlreadmiralja, i primivši iz ruke njegove jedno
prikazanje u pismu od učinita pridobitja, zapovidio je, da se na
glas prošlie. Posli proštivenja senaturi su viće imali, i metnuvši
nika pitaaja contreadmiralju, uzdignuli su ga na dostojanstvo od
viceadmiralja poradi zasluženja, koja je učinio za domovinu.
Onda svi su počeli vikati: Neka živi viceadmiralj . Ove ovakve
običaje sudio je Petar koristne, da se tako sladkim načinom
umetne u srdce puka štimanje zanata vojničkoga, ljubav po-
morske vojske, i poštovanje prama starijim oficirom. Na
ovi način zadovoljan Petar, što je postao viceadmiralj vojske po-
morske, od koje je i onako bio saniovladaoc, vratio seje u svoju
ladju, i ondi izmetnuvši barjak viceadmiralja, došli su svikolici
KNJIGA PKTA. 137
službenici pokloniti mu se i čestitati dostojanstvo. Svršivši se ova
naklanjanja prišao je car u palac principa Menšikova, gdi je sve-
koliko bilo pripravito s veličanstvom za primiti ga. Na svrbi trpeze
dao je car zlamenje od osobita štimanja prama contrcadmiralju
švcckomu, govoreći svoj plemeštini, koja je naokolo bila: „Vidite
ovoga ovdi srdčanoga i virna službenika kralja sveckoga, koi se
je učinio vridan po svomu vitezstvu mlogiu nadarenjah. Prama
njemu ja ću imati uvik štimanje, prem ako mi je ubio nikoliko
mojih junački vojnikah." Pak onda okrenuvši se k njemu, ;,Ja
vam praštam, rekao mu je, možete ostati u momu priatcljstvu."
Contreadmiralj švecki učinivši naklon prama pridobitniku odgo-
vorio je : ,, Koliko sam ja mogao učiniti za službu moga principa,
nie bilo, nego jedna strana moje dužnosti : tražio sam istu smrt,
prcin ako ju nisam mogao susriti. (On je doistine bio primio
sedam ranah.) Ništanemanje nie ovo maleno utišenje u mojoj
nesrići, što sam sužanj Petra velikoga.
Izmedju pliena, koi se je prikazao puku očito, bilo je deset
topova, šesdeset i tri barjaka, koja je princip Oalicin malo prie
vrimena uzeo generalu Arnefddii blizo La^pU u Finlandiji. Ovi ge-
neral bio se je ukopao i ogradio s malo manjim brojem od deset
biljadah Ijudih, od koiub jedna dobra strana bila je od sami selja-
nali skupita. Gralicin s većim brojem bivši udario je na nji, koga
su Sveci odbili prvi put; ali vrativši se Moskovi iz nova, seljani
Pinlandci dali su se na bižanje, i sobom ostale povukli. Veliki je
pomor bio i s jedne i s druge sirane, budući da je poginulo od Sve-
kah pet biljadah, a pet stotinah sužnji ostalo; od Moskovah
poginulo je šest biljadah, ali budući bili višji u broju, ostali su
pridobitnici. Ovo pridobitje bilo je veoma koristno Moskovom;
jerbo su ostali gospodari od svekolike Finlandie. Probio je u isto
vrime i komendat od Viburga u Savolaksiu^ gdi je osvoio otok
Malifij i grad Nysloi^ premako dobro utvrdjen.
Stvari su bile u ovakvomu stanju, kada je kralj Karlo prošavši
nepoznan Erdelj, Magjarsku, Austriu i Niemačku došao u Stral-
sund na 22. studena godine 1714. Ondi su došli i naklonili su mu
se svi principi bližnji, svitujući -ga, da mir učini sa svoima nepria-
teljoni; ali on nipojedan način nie hotio ovo svitovanje primiti.
Prva njegova osnova bila je skupiti jednu armadu od dvadeset i pet
138 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
hiljadah vojske u Pomeraniji, i dignuti novce iz svoih đržavah
potribite za moći početi vojsku. Kralj Danie, kralj August, i car
nastojali su one zime odvratiti odluku njiovoga otvrdnutoga nepria-
telja. Kralj praiski, od koga je Karlo iskao natrag Štetin, sjedinio
seje s njima. Najposli obirač hanoveranski, koijeu ono vrime
popeo se na pristolje kraljevsko Anglie s imenom Georgio pridružio
se je k njima poradi gradova Bremen i Verden^ koje mu je pridao
kralj Danie; ali su natrag iskani bili od Karla. Na ovi način počela
je vojska godine 1715. s većom žestinom. Ali prie nego pridjemo
prikazivati dilovanja ove godine, valja znati nike osobitosti, koje
su se dogodile godine, od koje smo govorili.
Jedan poklisar poslan caru od kralja persianskoga prikazao nm
je iz medju ostali darovah jednoga slona (elefania) iz Azie. Car
činio ga je dovesti iz Moskve u Petroburg, gdi učinivši za njega
jednu prostranu i visoku kuću, hranio ga je s velikim nastojanjem;
ali živina ova izvan svoga rodnoga mista nie mogla zadugo živiti.
U isto rekavši vrime primio je car drugoga poklisara od Mehemeta
Boadir kana Tatarah Usbekah, kojega široke države dotiču Persiu,
Indiu i Kinu. Oni princip, premako još neuljudan, čuvši glas od
pridobitjah Petra velikoga, odredio je poslati mu ovo poklisarstvo,
moleći ga za obrambu protiva dosadi, koju mu je činio kan Ajnga
princip takodjer tatarski, ali podložnik carstva ruskoga. Poklisar
je bio s poštenjem od cara primit, koi se je više puta s njime
razgovarao, za ubavistiti se podpuno od stanja oniuh državah.
Osim ova dva poklisara, koi su tražili od strane svoih principah
priateljstvo Petra, došao je i treći, poslan od kana Kalmukah,
podložnikah ruskih. Ovi je bio poslan u kancelariu, da ondi pri-
kaže svoje poslove. Svršivši se ova poklisarstva, poslidnje misece
godine, potrošio je car u uredbah svoih državah. Činio je pri-
broiti kuće u Petroburgu, i našlo se je trideset i četiri hiljade,
pet sto i petdeset; da pako za dužje vrime duraju, naredio je,
da se zidovi kucah prave od pečeni cigalah, i s cripom pokrivaju.
Pisao je svomu službeniku u Francusku, da skupi koliko može
dobri i višti majstorah, koi bi došli u njegove države, obećajući
im spodobno pribivanje dati, i sloboštinu od svake daće za deset
godinah. Hotiući učiniti pribivanje svoga dvora u ovomu gradu,
koga je on iz ništa uzdigao, činio je skupiti oko dvanaest hilja-
KNJIUA PETA. 139
dah obitili iz različitih mistali, da se prinesu pribivati u Petro-
biirgu. Stavio je u palaču očitomu jednu kancelariu, koja se mora
promišljati od lipših u Europi, Metnio je u nju dvadeset sekretarali
i dvadeset tolmačiteljah za toliko jezikah ; moskovski, poljački,
latinski, niemački, engleski, flaminski, daneski, švecki, francuski,
spanjulski, talianski, grčki, turski, kineski, tatarski, laponski,
siberianski, kalmukski, mongolski i livonski. Niki ingjinier davao
mu je viće, da učini jedan veliki most svrhu Neve^ za sjediniti
Petroburg sa zemljom Ingrie; ali car nie hotio, , odgovori vsi, du
pače on hi ga pokvario^ da bi ondi takvi most bio. Naredio je dakle
oštro, da se u napridak oni prilazak čini, prem ako pogibeljan,
s ladjama na jadra, a ne s veslih, da se tako njegovi vojnici nauče
po moru voziti i putovati.
Prošavši oštroća zime, koja u Petroburgu dura do svrhe svibnja,
hotio je car iznova izići svojom pomorskom vojskom proti va
Svekom. Veće je bio spravio nike plavi povodnice po svojoj umi,
s koima se je po moru obkoliti mogao grad, i iz koih lašnje se je
mogla staviti vojska na suho. Svekoliko je miseca lipnja gotovo
bilo god. 1715, kada je car ubrodivši se i razastrevši jadra odilio se
od luke. Svi su mislili, da će ići i sjediniti se s Đanesi, za kušati
izići na suho kod otoka Rugen. Ali budući da nie Otišao od Eevela
nego okolo pol srpnja, zadovoljan je bio, da učini niko utrkanje
protiva Gotlandiji, gdi njegovi vojnici učinili su mlogo štete, saže-
gavši i oplinivši čitava sela. Ođonuda na početku rujna prišao je
na kraine Sudermanie, gdi su čete njegove isto učinile. Nemože se
izreći, koliki su strah uzrokovali Sveciji Moskovi ovako hodajući i
brodeći po moru. Car ništa ne manje očito je izpovidio, da samo
otdrdnutje kralja Karla^ odbacivajnći svako prikazanje mira^ w/^r^
siluje ova neprtateljsiva činiti^ koja su protiva njegovoj naravi i
odbiki.
Vrativši se posli vojevanja, dosta koristna u Petroburg, imao je
veselje viditi rodjena sinčića od carevića na 22. Hstopada: ali ovo
veselje na brzo prominilo se je u žalost poradi smrti vridne i kri-
postne matere onoga maloga principa. Može se reći od cara Petra
ono, što je Tacit rekao od cesara Augusta.*) Ut vallda Augusto in
*) Ann. lib. 2.
140 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Eempublicamfortunci, ita improspera domifidt Car, koi je čudno-
vatim načinom izišao uredbenik za uljudit svoj narod, izgubio je
svekoliko nastojanje, koje je imao, da učini svoga sina Aleksiu
vridnoga naslidnika. Mislio je, da će možebiti principovica vridna
i kripostna učiniti u njemu ono, što nie mogao učiniti on svoim
izgledom i zapovidjom. Ovi je bio uzrok, što je on bacio oči na
mladju kćer vojvode od VolfenhilUel, i odabrao ju za zaručnicu
svomu sinu. Ali ovo odabranje, koje je bilo slavno za princi-
povicu, učinilo ju je nesrićnu do groba. Svejednako većanje, koje
je imao princip Aleksia s nevridnima personama i po rodu, i po
ćudi, tako mu je pomračilo razum, da nie hotio ni viditi poštene
ljude. On nije nju odredio zaručiti, nego da razbie odluku, koju je
car njegov otac imao, za zatvoriti ga u jedan manastir, sudeći,
da je bolje dignuti s očiu takvo izkvareno udo, nego ga učiniti po-
glavarom. Odmah, kako je svojom zaručnicom u Moskovsku došao,
zaboravio se je od svega obećanja, koje je učinio, da će svoj život
popraviti. Odabrao si je sobe razstavite od sobah svoje zaručnice,
i stajao je ondi po čitave nedilje, nevidivši ju; i ako bi kadkad
k njoj otišao, imao bi razgovor toliko oduran, da se je očito vidilo
srdce njegovo od nje odkrenuto. Zaljubio se je u jednu Fini and-
kinju, uzeo ju je za svoju očitu priložnicu, držeći ju u svoih sobah,
i ohdi s njome provodio dneve i noći brez svakoga obzira na ne-
pravdu, koju čini svojoj zaručnici, niti na zao izgled, koga je
davao svemu dvoru.*) Animo per libidinem corrupto nihil honesUim
inerat Lašno može svaki suditi, kakvu žalost uzrokovalo je ovakvo
vladanje Aleksie u srdcu principovice toliko pametne i mekoputne.
Podnosila je ona svekoliko s velikom stalnostjom, ali ova stalnost
nie mogla zabraniti, da joj se svakolika krv neizkvari. Šesti dan
posli poroda tako se je zlo nahodila, da su se počeli bojati za
njezin život. Car, koi je onda takodjer bolovao, liotio je da se
prinese k njoj na jednomu stolu s koturovih, vučenomu u njezinu
sobu. Principovica kazala mu je, da će na skoro život svršiti,
priporučivši mu pak svoje čedo, i ostale svoje dvornike na 1. stu-
dtjna prišla je na drugi život od dvadeset i jedne godine. Bila je
•) Tacit. Ann. lib. 6.
KNJIGA PETA. Ul
ukopana u velikoj crkvi grada sa svim veličanstvom i obicajom
mrtvačkim, koi se njezinomu stanju pristoi.
Žalost cara poradi smrti toliko vridne principovice, bila je uti-
šena po porodu jednoga principa, koga je na svitlost dala posli
sedam danah carica njegova zaručnica. Veselja činjena poradi ove
prigode durala su za više danah. Na sedamnaestoga studena bilo
je čedo kršteno, i imenovano Peiar Pefrović, držeći službu ku-
movah po nastojanstvu kralj pruski i kralj Danie, ali posli malo
vrimena smrt ga je odnila. Slideći misec pripetio se je u Moskvi
jedan dogadjaj, koi je zadostan, da se vidi, koHko car Petar i vas-
koliki narod ruski drži se stalan za sačuvati staro pridanje crkve
što se dotiče poštovanja ikonah, i zazivanja svetiuh. Našao se je
niki pop Ruten, imenom Toma, koi neznam od kakvoga duha
ganut, počeo je očito pripovidati protiva zazivanju svetih; i usudio
se je izsiči jednu ikonu dive bogorodice i svetoga Aleksije baš na
dan njegove svetkovine. Bio je zato uhvaćen od puka, i doveden
prid sudce; nehotiući prignuti se na razloge sveštenikah, koi su
ga ponukovali, da se odrekne svoga zabludjenja, bio je po zapo-
vidi cara odsudjen, da se živ ima sažeci kano pogrditelj sv. ikonah
i oskvrnitelj svetoga poštovanja. Ovi dogadjaj ganuo je cara, da
podtakne starešine crkve svoga carstva, da sakupe i drže jedan
sabor naroda za popraviti nike zle običaje, koi su se uvukli. Sabor
je držan bio u Moskvi, i biskupi slideće uredbe utvrdiK su za obdr-
žavanje. „ 1. Da se nejmadu služiti s kaštigama crkvenima, oso-
bito s anathemom, nego li u stvarma i prigrišenjih velikih od here-
sie, i oskvrnjenja očita božji zapovidih. 2. Da se zaduže monaki
živiti zajedno, i neizlaziti iz manastirah, pak ulaziti u kuće svi-
tovne, brez dopuštenja biskupova za dobro dušah. 3. Da se nepri-
puštaju zidati nove crkve brez potribe. 4. Da se nejmadu rediti
popovi po lakomosti, veće samo za potribu i korist stada. 5. Da
biskupi pohode sami sobom svoje biskupie barem jedanput u tri
godine, i to ne za svoju korist, ili taštu slavu, veće željom apostol-
skom, za učiti popove, i puk od zabludjenj ah odvratiti, da poštuju
svete ikone polek duha svete crkve katoličanske, i da neizmeću
ostanke svetiuh, nego prave. 6. Dasenemišajuuposlove i svido-
čanstva svitovna.
Osim ovih uredbah, koje se dotiču običajah crkvenih, hotio je
142 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
car Petar popraviti kod svitovni Ijudih nevaljali običaj plakati mrtve.
Imali su do onda Moskovi običaj ukazivati na sprovodu svoih rodi-
teljah, i druge rodbine savišnju žalost, čineći plač svrhu načina,
viku, jauk i naricanje. Petar imajući prigodu, koja mu seje u ovo
vrime prikazala na 14. sičnja god. 1716. kada je umrla carica udo-
vica ostavita od cara Teodora imajući svoje dobi petdeset godinah.
Naredio je pametni princip, da se njezino tilo odnese u crkvu
gradsku s velikim veličanstvom, i sprovodom sviuh redovah sve-
šteničkih; ali je oštro zabranio svaki plač savišnji, i zapovidio, da
se na ovi način u napridak svagdi i u svakomu grobju ukop čini.
Prem ako posli nie bio sasvime ozdravio od bolesti, koja ga je
primorala za nikoliko danah sobu čuvati, sa svim tim nie imao uz-
trpljenje, da ostane u Petroburgu do svrhe zime. Otišao je šesti
dan veljače svojom caricom, i za šest danah došao je u Rigu, gdi
providivši poslove grada prišao je u Banziku, i ondi se je uzdržao
do svrhe travnja; ali ne zaludo. Budući se zaručenje učinilo nje-
gove bratičine principovice Katarine, kćeri starie cara Ivana, s
Karlom Leopoldom, vojvodom od Meklemburga, odredio je, da
dobavi ovomu principu posidovanje od Vismara, grada velike trgo-
vine, koi je bio otet i osvoit od Gustava Adolfa, spadajuć na voj-
vodstvo Meklemburg, i onda obkolit od četah daneski i hanoveran-
ski. Car je sdružio k njima dvanaest hiljadah Ijudih od svoih, da
se bržje rečeni grad uzeti može. Kada je davao ovu zapovid, da
čete njegove, što prie mogu, dojdu, primio je veselu novinu, da se
je pridao Kajanehnrg, poslidnji grad, koga su Sveci imali u Pin-
landiji. Vinčanje gori rečenih zaručnika i zaručnice, bilo je blago-
sovito u Đanziki u kapeli cara od jednoga arkimandrite ruskoga.
Stajao je ondi uz nji kod vinčanja kralj August, koi je bio došao u
Danziku za razgovoriti se s earom svrhu poslova Poljske. Veselje
je bilo općeno svemu gradu, budući da je dvor činio na trgovištu
kano iz studenca teći vino, i razdiljivati puku jednoga velikoga pe-
čena vola, po običaju Moskovah. U ovo vrime dobio je glas, da su
^oh\ei M KOnigsherg galie ruske, brojem četrdeset i pet; otišao je
dakle car iz Danzike onamo, da ih prividi i s njima se vrati. U
KOnigsbergu našao je jednoga poklisara kralja perzianskoga, koga
je prida se pustio četvrti dan svibnja. Slideći dan ubrodivši se u
galiju carsku, došao je deveti dan istoga miseca sa svima galiama
KNJIGA PETA. 143
prid Danzig. Prie nego je došao, imali su njegovi službenici nika
zaktivanja od magistrata, komu su se ista teška vidila, i zato je
počeo misliti, da se oprici silom. Ali umetnuvši se u ovi posao kralj
poljski, zadobio je, da grad Danzik izbroi Moskovom poradi nikoga
iziskivanja sto hiljadah talirah, i da se zaduži ostaviti svaku trgo-
vinu sa Svecih, dokle god vojska uzdura, i najposli da drži četiri
ladje dobro oružane na zapovid kralja poljskoga. Car je bio po-
zdravit na svomu povraćenju s opruženjem sto i petdeset topovali,
hotiući magistrat Danzika na ovi način učiniti poštenje novoj vojski
pomorskoj Moskovah, a i zato možebit, za dat jim razumiti, da
i oni u svomu gradu veliki topovah imadu. Drugi dan ostavivši
car galie, otišao je u Sietin za razgovoriti se s kraljom Prusie
svrhu poslovah državah polunoćnih. Iz Štetim prišao je u StraU
mndj a odonuda u MekUmhirg^ gdi su sjedinite čete uzele bile
grad Vismar. Koliko je car nastojao, da dobie grad ovi za vojvodu
od Meklemburga, dvor hanoveranski nie hotio ni pojedan način pri-
voliti. Zaradi koga uzroka imao je car otajno mrzenje na rečeni
dvor, i posli takodjer na londinski do svoje smrti. Čuvši medjuto,
da je kralj Danie u Hamburgu, prinio se je onamo, da se s njime
razgovori. Pogodili su se ova dva principa, da se nike čete iz-
brode i metnu u Skaniu^ za primorati kralja Karla, da ostavi Nor-
vegiu ; i bilo je utvrdito, da se obadvi vojske pomorske sastanu
u okolišu Koppenhagena. Iz Hamburga prišao je car u Pirmontj da
uzme rudne vode, koje uzamši srićno, vratio se je na svrhi lipnja
u Soverin^ a na 4. srpnja došao je s caricom u Eostock^ kuda su
bile veče doprle njegove galie, izbrodivši prie nike čete na otok
Rugen. Galia velikoga admiralja nosila je pet stotinah Ijudih:
nike druge nosile su po tri stotine: a one manje po sto i petdeset.
Car je hotio upravljati vojsku pomorsku, a marešal Seremeijev po
suhu. Došao je u Koppenhagen na 17. srpnja, i bio je primit s
opaljenjem sviuh topovah gi'ada, i brodovah, koi su bili u luki.
Kralj Danie s osobitima svoga dvora izišao je na jednoj velikoj
ladji prid njega do gradića Provestetn. Toliko dvor, koliko vas-
koliki grad nastojali su dati caru svakovrstnu razkošnu zabavu.
U ono isto vrime došli su Englezi i Olandezi po moru s velikim
brojom ladjah trgovačkih odreditih za različite gradove mora bal-
tičkoga. Osim galiah, došle su bile takodjer velike bojne ladje
144 ŽIVOTA PETRA _VEL[KOGA._
moakovske, brojem deset, od šeadeaet do osamdeset topovah no-
seće. Car, želeći da bude nadčelnik prvi, i upravitelj od jedne
velike vojske pomorske, prikazao je gospodinu Noi-isu, admiralju
englezkomu, gospodinu Degrave, contreadmiralju olandezkomu,
i kralju Danie, da sjedinu sve četiri vojske pomorske za odpratiti
ladje trgovačke do jedne stanovite dalečine. Dali su dakle upra-
vljanje i nadčelničstvo svrhu sviuh brodovah njiovomu veličanstvu
carskomu, koi seje metnio u sridinu svekolike vojske; admiralj
englezki imao je avangardu; daneski regardu; a olandezki bio je
odredjen, da odprati ladje trgovačke posli do svoih mistah i lukah,
kuda Bu išle. Na šestnaestoga kolovoza car je razvio nadrvujadar-
skomu (kaiarhi) sridnjemu svoj barjak carski, kano glava od sve-
kolike vojske; i odmah su ga pozdravili admiralji drugih dvorovah
8 jekom sviuh topovah. sniživsi svoje barjake. Svršivsi se ovi
pozdrav, odilili su se ođ luke, i učinivši jedno kratko, ali slavno
trčanje, došli su u Siralsund; odkuda je car, uzamsi sobom i
druge svoje brodove, u koima su bile njegove čete, vratio se sa
evivami Koppenhagen. On je ispovidio očito svoima ustma, danie
u svomu životu imao veće veselje do onda, kada se Je vidio na du-
bokomu moru upravitelj od jedne velike armade sastavite od četiri ple-
menita naroda.
Kralj Danie čekao je izbrodjenje vojske, kako se je bilo ugo-
vorilo : ali je car ovo njiovo odredjenje najedanput uzstavio ; jerbo
nie hotio u pogibio stavljati svoje čete, da pomru od glada u Ska-
niji, gdi su Sveci svekolike države bili opustili, da nejma nepria-
telj a Čime se uzdržati, a navlastito jerbo se je približavala zima,
sudio je bolje, da pošalje svoje na zimište. Medjuto uzdržajući uvik
' srdćanost u tolikoj buni vojske, i živu želju za učiniti na svitu svoj
narod glasovit, odredio je učiniti drugo putovanje, da može viđiti
veliki varoš Parts, koju nie bio vidio u vrime prvoga putovanja.
Vrativši se dakle u Hamburg, uzeo je put u Olandiu zajedno s cari-
com. Došao je u jlms^«rrffl«t na 17. prosinca; bio je pozdravit s
opaljenjem sviuh topovah, i od četiri deputirca, koje su imenovala
njiova visoka mogučstva za sprovoditi ga dokle god bude u Olan-
điji. Carica je bila ostala u Veselu, gdi je na 13. sičnja porodila
jednoga principa. Car, čuvši ovu novinu, prikazao je visokima
mogućstvom, zazivajući ih za službu kumovah; ali posli malo
I
KNJIGA PETA. 145
danali razumilo seje, daje dite umrlo isti dan od svoga porodje-
nja. Zadržao se je u Amsterdamu dva miseca od najostrie zime,
ptomatrajući brodenje, trgovanje, i svakovrstne majstorie. Na 20.
ožujka otišao je s caricom u HaagUj i pribivao je u palaču principa
Kurjakina svoga poklisara, do četvrtoga travnja. Nahodio se je
onda u iTaa^i jedan matematik, koi se je falio, da je iznašao jednu
sahranicu od igle sjevernice, koja je ukazivala toliko dobro dužine,
koliko širine, i s kojom seje moglo naći svako, i od svakoga mista
podne. Car je hotio viditi ovo kušanje. Matematik načinio je jednu
kućicu osmonuglu svrhu jedne ladje, koja je bila uvedena u jedan
ribnjak, u komu je činio usaditi na okolo više motkili svaku svoim
brojom zabileženu. U kućici bila je jedna osnova s bojom izpisana,
koja je prikazivala oni ribnjak kanoti jedno široko more, a motke
bile su kanoti tolike luke, ili različiti brigovi zemlje : car je imao
uztrpljenje stajati u kućici zatvoren više od tri ure s glasovitim mi-
lordom od Albermah^ i s nikima deputirci olandeski. Mornari izvan
kućice vozili su ladju s veslih na svaku stranu; a matematik za-
tvoren u kućici kazivao je, na kojoj strani ribnjaka nahodi se lađja,
i kod koje motke. Car Petar, koi je bio naučan takodjer u mate-
matiki, metao mu je nika pitanja protivna, niti mu je mogao svako
iztomačiti. Ispoviđio je ništa nemanje, da je ovi čovik mlogo iz-
našao od dužinah i širinah; ali da još nie bio izvrstit.
U vrime, za koje se je car zadržavao u Olandiji, izišlo je na
svitlost u Engleskoj niko zapletenje burona Gortz i grofa Oillem-
hirffj koje je ciljalo za uzdignuti bunu u Angliji, i metnuti na
pristolje po pravici, kako su oni govorili, iziskivaoca. Bio je odmah
zatvoren u Londinu Oillemhurg^ koi je onda bio poklisar dvora
šveckoga: a njiova visoka mogućstva na iziskivanje kralja Georgie
zatvorili su u Olandiji Gortza, službenika prvoga kralja Karla..
Pisma našasta kod rečenih službenikah ukazivala su jedan dogo-
vor, koi se je morao izvršiti miseca ožujka, kada bi kralj švecki
izbrodio u Englesku s deset hiljadah pišakah i četiri hiljade ko-
njanikah, osim mlogoga oružja, za oružati drugi dvanaest hilja-
dah Englesah. U jednomu od oviuh pisamah vidilo se je, kano
da su Sveci mislili, da će i car u oni dogovor unići. Kako god pak
ovi princip bio je veoma oćutljiv u stvarma doticajućima njegovo
poštenje, i poznavajući se pravedna, odmah je pisao svomu službe-
10
146 ŽIVOTA PEl^RA VELIKO GA
niku Veselovskiji u Londin, tužeći se od nepravde, koja mu se
čini, virujući ga moguća potvrditi dogovor protiva okrunjenoj
glavi. Službenik oni prikazao je jedno pismo kralju Georgiji, ik-
kazujući mu, „da je car njegov gospodin njemu zapovidio, da
čestituje i srićno naziva njiovo Veličanstvo kraljevsko poradi oči-
tovana otajnoga dogovora ; i da ga sigurna učini, da je car ostao
izvan sebe, kada je razumio smionost Svekah, koi su mu pripisi-
vali mišljenja toliko protivna njegovomu poštenju i njegovoj na-
ravi ; i da je on vaskoliki priklonit strani kralja Georgie. Ukazao
je, da je to svekoliko majstoria službenikali šveckih, za potavniti
na svaki način poštenje njiovoga veličanstva carskoga, koi pri-
kazuje kralju Georgiji svoje društvo i priateljstvo." Kralj Georgia
ili je bio pridobiven od istine, koja se je u pismu zadržavala, ili
je sudio bolje stvar propustiti, činio je dati službeniku moskov-
skomu odgovor u pismu, „da zafaljuje dobrostivosti veličanstva
carskoga; i da on nejmade ni najmanju sumnju, da je car unišao
u kakvi god otajni dogovor.
Pomirivši se s ovima pismik, barem s dvora srdca oviuli dviuh
principah, car, želeći viditi plemenito kralj estvo francusko, otišao
je iz Haage, ostavivši medjuto caricu, za ukloniti se od mlogili
pozdravah i klanjanjah, koja bi se morala činiti u onomu tanko-
umnomu dvoru. Došavši on u Anversu^ pozdravili su ga od strane
cesara rimskoga dva principa od Olstein i Torre^ koi su imenovani
sdružiti ga u svima državama Niderlanda. Na 14. travnja došao je
u Bruxellj odkuda prišao je u Dunkerque za viditi glasovitu pine-
znicu (Banco) da može na oni način učiniti jednu u Petroburgu.
Na 7. svibnja unišao je u PariSj gdi je pris vitli vojvoda od Orfo-
ans vladaoc kraljestva svakolika pripravio za primiti ga s veličan-
stvom. Vojvoda oni odmah ga je pohodio, i zadržao se s njime u
razgovoru više od jedne ure. Dvorani pariški potvrdili su, da oni
sastanak ova dva principa bio je priličan sastanku Anibala i
Scipiona; jerbo su obadva jedan prama drugomu začudjeni
ostali. Dva dana posli isti kralj francuski, združen od mare-
šala Villeroj i od ostalih osobitih svoga dvora, išao je po-
hoditi cara, koi je pritrčao za primiti onoga mladjana kralja,
do kolah, združio ga je u svoje sobe, i posli razgovora od
pol ure, odpratio ga je do istoga mista. Slideći dan car
KNJIGA PETA. 147
vratio mujepohodjeDJe i pozdrav, koga je kralj dočekao i odpratio
na rečeni način.
Posli oviuh običajah od pozdrava i nuklonjenja, liotio jecar zasititi
svoju želju gledajući i motreći tanko potanko palače, trgovišta, crkve,
mostove, bašće, igre vodene, studence, knjigaonice, medalje, štampe
od starinah, i što god je bilo vridno u nutri i izvan Parisa u Saint-
Cloud, u Fontainebleau, u Saint-Germainu i u Versaillesu. Kada
je došao u kuću gospodina Launai^ gdi su se kovale medalje, ovi
gospodin činio je jednu skovati prid njime od zlata, i prikazao
mu. Car je bio veoma zadovoljan videći na strani jednoj svoju sliku
do pojasa s nadpisom : Petrus Alelcsiovich, car, Mag. EusSj Impe-
rator: a s druge strane jedan glas u zraku s dvima trubljama, okolo
koili štilo se je: vires acguirit eundo, što je ciljalo na njegova puto-
vanja; a ozdol: Lutet Pariš 1717. Na 13. lipnja došao gaje po-
hoditi prisvitli naviestnik papin, i pozdravio ga je u jezik talianski;
na koje pozdravljenje odgovorio je Vic^kfUK^^M^v Šerenutjev. Slideći
dan išao je u utištjenicu kraljevsku, a odonuda u skupštinu od^
četiri naroda učinitu i utemeljitu od kardinala Mazzarina. Pohodio-
je takodjer i promatrao knjigaonicu: gdi je učinio priateljstvo s
gospodinom Varignon, najglasovitijim zemljomiriocem u Francu-
skoj. Kako god je veće bio uzidao dvi skupštine, jednu u Moskvi,
a drugu u Petroburgu, tako je hotio biti izvrstito uvižban u osnovi,
jerbo je imao odluku i više zidati. U kući gospodina Pigeon vidio
je oni glasoviti okrug svita, koi se je okretao po nauku Kopernika,
i toliko mu seje dopao, da, za imati ga, izbroio je odmah dvi hi-
ljade škudah. - Išao je posli u Sorbonu, gdi je bio primit sa svim
poštenjem od onih naučiteljah i bogoslovacah. Na 18. otišao je
nepoznan kralju za pozdraviti ga na svomu odiljenju, komu je pri-
kazao jedan krasni kalup od Petroburga, koi je bio stavit u sobu
od vica kraljevskoga. S ideći dan hotio je biti u parlamentu, za
slušati branitelje, koi su imali jednu parbu: na svrhi koje, ustavši
poglavar, izrekao je na glas prid svom skupštinom, da poštenje,
koje su imali od jednoga principa toliko mogućega u Europi i Aziji,
8 njima sidećega, jest bilo priko običaja, i zaradi toga vridno je
bilo, da se upiše u knjige parlamenta za vikovičnu ospomenu. Posli
pol dneva kralj vratio je caru poslidnji pohod i pozdrav. Na 20.
istoga miseca, koi je bio dan duhovah po staromu svetodaniku,
io»
148 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
slušavši car liturgjiu u svojoj kapeli, priuzeo je put u Olanđiu,
razdilivši prie različite medalje zlatne u dvoru, koje su prikazivale
osobite dogadjaje carstva.
Otišavši iz Parisa priko Bemsa, došao je za pet danah u Namur,
a na 2. kolovoza u Amsterdam^ gdi su mu vladaoci mista dali
jednu razkošnu zabavu od prikazanja jednoga boja na moru. Pro-
vidivši posli druge osobite gradove Olandie, drugi dan rujna miseca
otišao je u Berlin zajedno s caricom, a odonuda u Danziku, gdi
je princip Dolgoruhi utvrdio nike poglavke od pogodbe s onima
gradjanom, koje je car uzeo pod svoju obrambu. Iz Danzike
prišao je u Fetroburg na 21. listopada, posli kako je putovao
šesnaest misecih. U Petroburgu našao je mloge uredbe izkvarene.
Vikao je puk, i tužio se na službenike, koi su za ono vrime vla-
dali. Hotio je on isti imati uztrplenje slušati tužbe, i branjenje ob-
tuženih. Slidio je za nikoliko danah siditi u senatu od jutra do
četiri ure posli pol dneva: ali vidivši, da je zlo veće, nego je on
mislio; zato je učinio jednu sudnu stolicu, razdiljenu na više skup-
štinah, koi su morali tanko po tanko svekoliko izviditi, izpitati, i
najposli odsudu izkazati. Isti senat morao je na ovi sud doći, i
razlog dati od svoga vladanja. Svekoliko se je učinilo s pravdom,
i car je imao žalost, što je našao jedan veliki broj krivacah od
globenja, od pritisnutja, od bijenja, od iziskivanja. Svi su morali
kaštigovani biti po miri svoje krivice i nepravde.
U isto vrime hotio je prominiti nutrnje svoga carstva vladanje;
odkuda na način, koga je vidio u drugima dvorovih, učinio je i
utvrdio različita vica, pod imenom poslovi stranski, poslovi do-
maći, poslovi pomorski, poslovi rukodilni, poslovi trgovine, ku-
povanja i prodavanja. Zdvora takodjer bio je car Petar ne manje
zabavljen. Tatari, koi su pribivali na krainah kraljestva Kazan,
prem ako su bili podložni carstvu ruskomu, sa svim tim počeli su
se skupljati u čete, i pritili su se drugima državama s kakvim
utrkanjem i oplinenjem. Car je sumnjio, da su podbodeni od
Turčina, za prikršiti poslidnju pogodbu ; ali nie tako bilo, jerbo
veliki Sultan imajući poznanje od ove sumnje, poslao je caru
jednoga Agu za prikazati mu, „da ne samo nie imao nikakvo ve-
ćanje s njima, veće da je zapovid dao, da se razspu, ako bi se
uzsudili noge staviti na zemlje i države carstva turskoga." Car
KNJIGA PETA. 14J»
je zadovoljan bio s ovim prikazanjem; koje je bilo tob'ko većma
povirovanja vriđno; jerbo stanje sultana u Serviji i u Magjarskoj
(gdi je princip Eugenio osvoio Temešvar} Biograd) nie pripustilo,
da si dobiva nove nepriatelje; odkuda za opriti se sili onoj Tata-
rah, poslao je car dobar broj dragonah, da uzdrže ondišnje Ko-
zake, i da čuvaju kraine Đona, za branjenje svoih državah. Davši
ove zapovidi, i sva potribita za pripraviti jednu pomorsku vojsku,
koja će izići na more došaste godine, otišao je iz Petroburga u
Moskvu, kuda je došao iz početka sičnja god. 1718. i primit bio
s veseljem svega puka, koi je želio viditi svoga principa veće od
osam godinah. I ovdi je našao, što je popravljati i uredjivati
morao; tolike tužbe protiva vladaocem i službenikom, tolika pri-
tisnutja i razcviljenja puka. Sve je činio izviditi, po pravdi suditi,
i po miri krivice kaštigovati: hotiući on drugi posao svršiti,
koi, može se reći, da je bio priko običajnih dogadjajah njego-
voga života.
Carević Aleksia sin njegov bio je pobigao iz Moskovske u vrime
ono, kada se je car nahodio u Koppenhagenu pripravljajući se s
caricom za otići u Olandiu. Da lašnje uteći može, učinio se je
kano da će k otcu ići, koi ga je baš i zazivao s jednom knjigom
pisanom na 26. listopada 1716. u kojoj ovako seje izkazao, „da
bi hotio do istine znali njegovu poslidnju odluku, ili će poslovati i
truditi se da izidje vridan naslidnik u carstvu, ili će se ukloniti u
jedan manastir. Ako odlučuje prvo, da mora za osam danah doći
u Koppenhagen, i ondi nastojati oko posla vojničkoga. Ako li pak
na ovo nie prignut poradi svoje slabosti, i hotio bi zagrliti život
redovnički, kako je više puta rekao, da mu dade na znanje i kaže
vrime i misto od svoga ođredjenja, da tako car mir imati može u
svojoj duši.
I zaisto veće od nikoliko godinah car je poznavao nevaljalu
narav svoga sina, i zato nikako nie bio zadovoljan s onim što je
on činio; sa svim tim uztrplenje je imao poradi principovice od
Volfenbttttel njegove zaručnice. Jedva je ova na drugi svit otišla
bila, i odmah je car odredio učiniti u pismu izkazanje slideće
svomu sinu.
Izkazanje momu sinu.
^Ti nemožeš neznati ono, što je svemu svitu znano; koliko su
150 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
tužili naši narodi pod pritisnutjem Svekah, koi, osvoivši tolike
gradove primorske, prisikli su nam trgovinu s ostalima stranama
svita. Ti znadeš, koliko nas je koštalo iz početka za učiniti naše
vojnike srdčane i vridne opriti se nepriateljom toliko protivnima:
na takvi način, da gdi smo mi prie prid njima drhtali, sada oni
prid nami drliću. Ovo je korist, koju mi poznajemo, dajenajprie
od Boga, pak onda od našega nastojanja i truda naši virnih pod-
ložnikah. Ali kada ja promišljam blagosov, s koim je Bog našu
domovinu nadario, ako okrenem oči na onoga, koi će zamnom
sliditi, ćutim više žalosti u promišljanju zla dojdućega, nego li
veselja u blagosovih prošastili ; videći, da ti, sin moj, odbacuješ
svaki način za učiniti se vridan dobro upravljati posli mene carstvo.
Ja velim, da tvoje nemogudstvo jest od volje; jerbo se ti izgo-
voriti nemožeš, da nejmaš razum, ili kriposti tila. Prem ako nisi
od jedne naravi jake, sa svim tim nemože se reći, da je tvoja
narav sasvim bolesna. Medjuto ti nećeš da budeš, niti da čuješ
što od posla vojničkoga; po komu ništa nemanje izišli smo mi iz
tminah, u koima smo zakopani bili. Ja tebe nepodtičem, da činiš
komu vojsku po tvojoj volji, veće samo iztražujem, da se staviš
za primiti nauk vojevanja. Mogao bi ja tebi prid oči metnuti mloge
izglede, koi ukazuju, koliko je ovi nauk potribit principom; ali
neću ti govoriti, nego li samo od Grkah, s koima smo mi sjedi-
niti u ispovidanju zakona. Odkuda je to, da je carstvo njiovo
spalo, ako ne zato, jerbo su zaostavili oružje ? nemarnost i plan-
dovanje učinili su ih slabe, i podložili jednomu samosilniku, pod
kojega jarmom i dan današnji cvile. Ali da reknem ono, što sam
naumio reći. Istina je stanovita, da sam ja čovik, i zaradi toga
umriti moram. Komu ću ja ostaviti posli mene brigu,- da svrši
ono, što sam ja samo počeo? Ti si se do sada ukazao nemariv za
staviti se u zabavu i posao vojnički, koja čine jaka jednoga samo-
vladaoca; zato ja sada odlučio sam u pismu izkazati moju volju ;
da ako ti neprominiš tvoje ćudi vladanje, neću te staviti za moga
naslidnika, veće ću te odsići od korena moga plemena, kako se
odsica od stabla jedna grana neplodna. Nemoj misliti, da, budući
ja nejmam više sinova nego tebe, ova izkazanja jesu same riči. Ja
neštedim vlastiti moj život, za moju domovinu : kako bi mogao
zaštediti tebe, kada se nečiniš vridna? Ja ću prie carstvo ridatip
KNJIGA PETA. 151
jednomu stranskomu, kad ga poznadem vridna^ nego li momu
vlastitomu sinu, kad ga vidim nevridna,"
Đato na
Petar.
Kada je carević ovo pismo primio, još nie bio rodjen od Kata-
rine Petar Petrović: ali posli nikoliko casovah došavši na svitlost
oni principič, Aleksia odgovorio je otcu na ovi način: „Daje on
pismo ono štio posli ukopa svoje zaručnice; medjuto, da se stavlja
u volju njiovoga veličanstva, ako će ga i neprimiti za baštinika
krune; pače da ga moli, da tako učini, izpovidajući sebe nemoguća
za toliko brime, osobito sada, kada vidi od neba data mu na svitlost
jednoga brata, koi će moći izići vridniji za carstvo. Obećaje na
svrbi zakletvom, da neće nikada iziskivati za dojduće vrime baštin-
stvo krune, veće, da je zadovoljan, da mu se pripiše, dok uzživi,
priprosto uzdržanje."
Car s ovim odgovorom nezadovoljan, iznova mu je pisao: da
budući David govori: omnis homo mendax, on neviruje njegovoj za-
kletvi] jerbo prem ako je onda volju imao virno obdržati onOj zašto
seje zakleo , sa svim tim nebi manjkale posli dugačke brade^ koje bi
ga odgovorile i slobodile, da p'ikrši svoja obećanja. Odkuda zapo-
vida muj da odredi brez kasnenja, ili ćud pvminiti i poslovati o
vojničstvuj ili se monakom učiniti.
Aleksia na ovo iziskivanje otca odgovorio je s ovima ričma:
Primio sam juče vašu knjigu. Bolest^ koja me muči, nepripiišta,
da vam više i dulje pišem. Ja hoću zagrliti život monakahj i zato
ištem vaše milostivo privolenje.
Na 20. studena 1715.
Vaš sluga i nevridni sin
Aleksia.
Kako god pak car onda se je na put pripravljao u Olandiu, prie
nego se je odilio, išao je u sobu Aleksie u vrime, kada je još po-
stelju čuvao, i pitao ga je, kakvo je najposli odredjenje učinio?
Aleksia potvrdio je s novom zakletvom, da hoće postati kaludjer u
jednomu manastiru. Onda car metnio mu je prid oči teškoću i
oštroću reda onoga, i svitovao ga je, da bolje promotri svakolika,
davši mu šest misecih za promisliti se. Svršivši se ovo vrime, niti
se vidivši, da je Aleksia svoja obećanja izpunio, car mu je pisao
152 ŽIVOTA PETRA. VE LIKOGA
iz Koppenhagena knjigu gori rečenu. Onda vidivši Aleksia otcevo
osobito naredjenje, koje mu nie pripuštalo stvar produljivati mučno
mu je bilo odreći se kraljestva, i zatvoriti se u jednu ćelu, odlučio
je u pogibio metnuti svekoliko, za moći svekoliko osigurati. Pu-
stivši se na svitovanja oniuh, koi su mu dvorili, odredio je ukloniti
se od oblasti otca s bižanjem. Učinio se je dakle kano da će ići iz
Petrohurga u Koppenhagen za sjediniti se s otcem, ali na pol puta
skrenuvši se, uzeo je put k BečUj misleći, da se metne pod obra-
njenje Karla VI. rimskoga cesara i svoga rodjaka. Medjuto, da
može bolje sakriti od otca svoje bižanje, pisao mu je jednu knjigu
lažljivu s puta, kano datu iz Konigsberge. Na ovi način izišlo mu je,
daje došao nepoznan u Beč^ gdi ga je cesar svito vao, da pridje u
kraljestvo neapolitansko, gdi bi sigurnie nepoznan stajao. Car je
bio u Amsterdamu, kada je stvar čuo od svoga sina. Poslao je
odmah nike tražiti ga po dvorovi Niemačke i Talianske, ali nie
mogao do istine znati gdi je, nego kada seje vratio iz Parisa. Onda
je razaznao, da je Aleksia u Neapoli u kaštelu San Elmo. Poslao
je onamo Tolstoja, svoga osobita vićnika i Rumjancova, kapitanaod
svoih stražanah, koi otišavši po pošti u Neapolu, pridali su Aleksiji
jednu knjigu od cara pisanu iz Spaa na 16. srpnja 1717. u kojoj
kudeći njegovo nevaljalo dilo bižanja iz kuće otčeve, za staviti se
pod obrambu stran sku, zvao gaje, da se vrati u Moskovsku, ohe^
ćivajući mu zakletvom^ da ako posluša njegovo zvanje h^ez svakoga
kasnutja, on će mu ne samo oprostiti njegovo zabludjenjej veće još
većma ga IjMtL Stanje, u komu se je onda carević nahodio, nie
pripustilo, da mjeri, hoće li se ili neće ovomu podložiti. Misto od
njegova zadržavanja bilo je očito: a cesar se je izkazao, da se neće
zaplitati s carom braneći neposlušna i uzdignuta sina protiva svomu
otcu. Dao se je dakle u ruke poslanima, i otišavši s njima iz Nea-
pole na svrhi listopada 1717. došao je u početku veljače 1718. u
Moskvu^ gdi se je car nahodio, kako smo gori rekli.
Prikazao seje odmah otcu, koi je hotio s njime pozadugo govo-
renje imati. Slideće jutro bilo je držano veliko viće.- A dan za ovim
vrlo rano stražani od dvora, i svi grada vojnici uzeli su oružje, i
obkolili kaštel. Data je bila u isto vrime zapovid svima službenikom
i vićnikom, kano takodjer i osobitima boj arom, da se sakupe u
veliku salu kaštela ; a crkvenima u stolnu crkvu. Zvonito je bilo
KNJIGA PETA. 153
veliko zvono; i carević doveden brez mača prid njiovo veličanstvo
carsko prikazao je jedno pismo, u komu je izpovidao svoje sagri-
senje, i iskao milosrdje ; koje kada je prikazao, pao je prid nje-
gove noge suze roneći. Car primivši ono pismo, pridao ga je
vicekancelieru ; i činivši na noge ustati svoga sina, upitao ga je,
sto želi? Eoi mu je odgovorio: da ište i tmli za milost^ da mu se
oprosti život. Car dao mu je milost, nadodavši, da budući se on isti
odrekao od svake p'avice za biti naslidnik kriine^ nm*a se p'id svima
odreći. Odgovorio je Aleksia, da je pripravan izpuniti volju njio-
voga veličanstva carskoga. Car posli metnuvši mu nika pitanja
svrhu njegova bižanja, hotio je znati, koi su bili oni, koi su mu
ovo svitovanje dali. Svrhu koga pitanja, rekavši mu Aleksia nike
riči u uši, uklonili su se u bližnju sobu, gdi, čini se, da mu je
imenovao one, Icoi su mu udahnuli ovo nepametno dilo. Vrativši
se zatim u salu, carević se je podpisao izkazujući sebe nemo-
guća vladati, i odricajući se svakoj pravici za biti naslidnik krune.
Onda se je prostilo očito pismo, koje je car bio produljio, za uka-
zati svemu svitu razloge, koi su ga primorali, da odvrgne svoga
prvorodjenoga od naslidnika krune. Posli ovoga proštivenja svi-
kolici veliki i plemeniti, koi su se ondi nahodili, učinili su jedan
način od zakletve, s kojom su izpovidili pravednu odluku cara, i
poznali su za zakonita naslidnika princa Petra Petrovića, zadužu-
jući se uzdržati ga protiva komu drago bilo u svako vrime, i po
nijedan način neprimiti stranu Aleksie. Ovo svršivši se, svakolika
slmpština otišla je u stolnu crkvu, gdi su crkveni zakleli se s istom
zakletvom svrhu knjige evangelia. Ovo isto bilo je naredjeno, da
se učini u svemu carstvu od onih, koi su bili u službi, ili u kakvo-
mu dostojanstvu.
Hotiući car posli doći u poznanje od sviuh okolostanjah, a oso-
bito od drugova istoga dila, rekao je Aleksiji, da^ ako mu odkrie
svukoliku istinu^ oprostit će mu sa svime zloću: na drugi način opro-
štenje biti će nikakvo. Na ovo Aleksia obećao je svaku stvar očito-
vati brez ikakve otajnosti, i zaradi ovoga poljubio je krst i evan-
gelie. Davši mu se dakle različita pitanja, iz medju ostalih izkazao
je : Đa je Basilia Dolgaruki rekao mu, učini ti hiljadu pisamah
od odricanja tvomu otcn^ tko zna, što će sliditi, kada bude vrime?
Da je od ovoga razgovor s njime imao Aleksander Kikin, govo-
154 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
reći mu: da postane monah slobodno; jerbo se Icapuc neprikiva na
glavij veće se može skinuti opet, i na klin obisiti. Pače ovi ga je sid-
tovao, da se ukloni cesaru, govoreći mu: Ako tvoj otac pošalje
Icoga god da se vratiš, nemoj to učiniti; Jerbo će ti on činiti ociio
glavu odsići.
Da je Nicefor Valenski rekao mu, ^ako drugacje biti nemože,
od potribe je, da unidješ u manastir; zovi tvoga izpovidnika, i
kaži mu, da to činiš usilovan, on će posli moći prikazati arkiepi-
skopu od Ejazan." I daje po ovomu svitovanju isti Aleksia kazao
to svomu izpovidniku Georgiji, arkipopu stolne crkve Petroburga,
koi mu je odgovorio: Ja ću, to prikazati, kada vrime bude.
Izkazao je na dilje, daje iz Neapole pisao jednu knjigu senatu
od Moskve^ a drugu arkiapiskopom od Rostova i od Kudiz, u koima
je ovako govorio: ^da je on otajno otišao, poradi zločesta držanja
s koim ga je otac kinio, imajući odluku zatvoriti ga u jedan mana-
stir, daje on fal a Bogu zdrav i čitav, i branit od jedne persone,
koja mu je obećivala neostaviti ga u nijednoj potribi. Da je ove
knjige pisao podboden od sekretara vicekralja neapolitanskoga, ^^
^ Da je princip Menšikov, kada seje dilio iz Petroburga, izbroio
mu hiljadu dukatah : i kada se je pozdravljao na dilenju sa senatu-
rima, ovi su mu dali drugu hiljadu. Svrhu ovoga, da mu je llia
Isaiev dao sedam hiljadah. Ništa ne manje svi ovi nisu znali nje-
govu odluku, budući da im je rekao, da ide sjediniti se s otcem u
Koppcnhagen.
Ove osobitosti izkazao je Aleksia na 8. veljače 1718. u jednomu
pismu svojom rukom pisanomu. Car je činio izpitivati imenovane
od sina, i našao je više, navlastito, „da su principovica Maria,
sestra careva, i odbacita carica, znale za ovo bižanje;^ što Aleksia
nie kazao. Niki su posvidočili, „da su čuli iz usta Aleksie riči uz-
bunjenja protiva otcu i protiva Katarini, toliko mlogo od istoga
štovanoj."
Car je hotio, da se dovede na izpitanje žena Finlandkinja, koja
je združila carevića kano hotimica priko svega putovanja. Ona je
potvrdila različite stvari, koje je Aleksia izkazao; i očitovala je
druge, navlastito, „daje on pisao više knjigah Karli VI. protiva
caru;" i jednu od uzbunjenja arkiepiskopu od Kiovie. Sve ovo prid
istom ženom zanikao je Aleksia; ali pridobit od nje potvrdio je.
KNJIGA PETA. 156
S jednom ričjom toliko su daleko ova izpitanja došla, da je Aleksia
izpovidio prid gospodom Tolstoi i Buturlin, koje je car za ovi posao
stavio, „ da je ne samo smrt želio svomu otcu, veće još u životu nje-
govomu, ako bi ga bila koja strana uzbunita zvala, bi bio k njima
se priložio za moći uzici na pristolje.""
Svršivši se ova izpitanja, i zabileživši, car je prišao sa svim
svoim dvorom u Petroburg, i zatvorivši u kaštel nesrićnoga Aleksiu,
liotio je da i sinod metropolitah i episkopah dade svrbu ovoga posla
svoju misao ; ne da izreknu odsudu, veće da samo ukazu iz pisma
kakvu je kaštigu zaslužilo ovakvo prigrišenje. U isto vrime dao je
dopuštenje svitovnima od svakog stanja, da dobro izvide, promotre
i po pravdi odsudu izreknu.
Metropolite i ostali crkveni na 21. lipnja prikazali su njiovomu
veličanstvu carskomu prid senaturima svoje mnenje u pismu, koje
je bilo, kakoslidi: ^Dase oni nemogu mišati ujedan sud, koi
spada na vlast svitovnu, i koi stoi na volji njiovoga veličanstva
carskoga. Daje prigrišenje Aleksie prilično prigrišenju Absalona.
Da oni podlažu promotrenju njiovoga veličanstva različite beside
iz staroga i novoga zakona ; iz sabora od Gangre, i iz sv. Joana
zlatoustoga, koje ukazuju dužnost sinovah prama svoima rodite-
ljem, i kaštige, koje zasluže, kada prikrše svoje dužnosti. Da
medjuto, ako hoće njiovo veličanstvo kaštigovati svoga sina, imade
dosti izgledah iz pisma svetoga: ako li mu hoće oprostiti, imade
izgled od Krsta Isusa, koi je primio razsapnoga sina, kada se je
vratio; i izgled Davida, koi je naredio svoima vojvodama, da ču-
vaju život Absalona." Ovo prikazanje bilo je podpisano od tri me-
tropolite, pet episkopah, četiri arkimandrite i od dva naučitelja,
koi^su se onda nahodili u Petroburgu, na dan 18. lipnja god. 1718.
Četvrti dan posli carević izpitan iznova od svitovnoga stanja u
kancelariji senata, potvrdio je prvašnja, i nadodao: „da kada je
arkipop Giorgia pohodio ga u Petroburgu, hotio mu se je izpoviditi,
i kazavši mu u izpovidi, da je smrt želio svomu otcu, izpovidnik
mu je odgovorio : »Bog će ti oprostiti, i mi mu želimo." Isti dan
doveden arkipop, i izpitan prid Aleksiom, sve je potvrdio.
Najposli svakolika skupština od senaturah, vićnikah i generalah
brojem sto i dvadeset i četiri izrekli su na 24. lipnja odsudu, koja
se je zadržavala u ovima ričma: „da budući se vidilo po sudu pra-
156 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
vičnomu, kano takodjer po izpovidanju istoga carevića, da je on
krivac od nevjernosti i uzbunjenja, oni iz čiste krstjanske sviesti,
kano da su prid sudom božjim, odsudjuju ga smrt; podlažući ništa
ne manje ovu svoju odsudu mogućstvu, milosti i volji svoga samo-
vladaoca."" Car je naredio, da se ova odsuda odmah navisti zatvo-
renomu krivcu. Ovi, čuvši da je odsudjen na smrt, toliki mu je
strah u srdce unišao, daje u svima ćućenjih niko zavianje dobio,
i pao u jedno mrtvilo, da se je činio prie mrtav, nego je smrt
primio. Kušah su onda razhčite Hkarie davati mu, da k sebi dojde,
govoreći mu takodjer, da se može svekoliko ufati od milostivoga
otca, komu su sudci svoju odsudu podložili. Posli malo vrimena
carević je dobio toliko snage, da je mogao iznova kazati svoju
žalost i pokajanje od učinite zloće, i moliti za oproštenje svoga
otca prid mlogima senaturima i sveštenicima: ali uglavljenje, koje
je učinila u njemu prikaza smrti toliko gorke, bilo je toliko jako,
da nie mogao imati ufanje za dobiti svoje prvašnje zdravje. Od-
kuda posli kako je primio svete sakramente, umro je na 6. srpnja.
Tilo njegovo bilo je izmetnuto dva dana u crkvi Trojstva u jednomu
sanduku, obučenu i nakićenu s kadifom. Svima je dopustito bilo
viditi ga, i dolazio je puk tišmom za celivati mu ruku. Najposli
odnesen je bio u crkvu novu gradića, i zakopan bio u grobnicu
carsku kraj principovice svoje zaručnice sa svim veličanstvom i
običaih, koi se čine principom od krvi sprovodivši ukop isti car
s caricom i sa svim svoim dvorom.
Ovi dogadjaj, koi je brez svake dvojbe jedan izmedju priko
običajnih, koi se u knjigah štiu, jest bio u drugima dvorovi raz-
ličito tumačen. Niki su falili i čudili se veličini srdca cara moskov-
skoga, koi je kano drugi Manlio Torquat dao život svoga sina
oštroći zakona, i za izgled svomu puku. Drugi suprotivnim na-
činom nisu manjkali, koi su krivili cara od savišnje slabosti srdca,
sto se je pustio podložiti sasvima pobudi ljubavi prama svojoj
Katarini, i hotio dati život svoga prvorodjenoga njezinoj pohlep-
nosti, za osigurati naslidnika njezina sina. Govorite je bilo od
drugih, da je bila data nesrićnomu principu u tavnici otrova, od
koje su bila uzrokovana ona zavijanja, koja su ostali pripisivali
strahu, koga je imao čuvši svoje na smrt odsudjenje. Mlogi su
prilikovali u ovomu dogadjaju velikoga Petra velikomu samo-
KNJIGA PETA. 157
vladaocu španjulske, Filipu drugomu, koi je činio umriti na ovi
način, ali zarad drugog uzroka, sina svoga Karla. Ja od strane
moje ništa potvrditi nemogu, držeći se mudroga mnenja Tacita,
da hotiti iztraživati nutrnje sudove principa jest stvar zabranjena
i pogibeljna; i sa svim tim opet dokučit se nemogu.*) Ahditos
Principis sensus^ & si quid occuUius parat^ exquirere inlicUnm,
ancepSj nec ideo a8sequare.
Zadugo bi bilo kazivati po naše sud, koi se je u isto vrime
činio svima, koi su imali kakvigod dio vladanja Aleksie. Prvi koi
su bili- zatvoreni, staviti na muke, tužili su druge, ovi opet očito-
vali su ostale. Našlo ih se je krivi od svakoga stanja, od svakoga
spola, i od svake dobi. Car je svekolike po pravici činio suditi.
Jedni su bili kolesom trti, drugi obišeni, niki sičeni, niki na
kolac staviti, a drugi u Siberiu izagnani. Crkveni bili su najpri
sa svešteničstva skinuti, pak onda umoriti. Zaradi episkopa od
Bostov, drugi su se protivili za skinuti s njega svedenje, izgova-
rajući se, da budući u Busiji nejma patriarke, nejma ni oblasti,
koja bi ovo učiniti mogla. Onda je car nji upitao, imadu li oni
vlast učiniti i posvetiti jednoga episkopa? i odgovorivši oni, da
imadu; jerbo se je tako u Rusiji činilo, završio je on govorenje,
kada imate vlast posvetiti ga, imate takodjer vlast i skinuti s njega
isto posvećenje. Koliko se dotiče carice, nesrićne matere Aleksia,
i principovice Marie sestre Petrove, pridobite, da su imale po-
znanje od otajnoga dila zloće, prva je bila prinesena iz svoga
manastira u drugi oštriji kraj jezera Ladoga; a druga je bila za-
tvorena u kaštel od Šlusselburg. Hotimica carevića, imenom Eufro-
sine, bila je pustita slobodna, budući se našlo, da je ona sve-
koliko činila usilovana mačem u ruki ; osim što je sve izkazala,
što god je znala. Govori se, da je Aleksia nju zaručio., kada
je na put išao k Beču, budući da je ona onda zagrlila zakon
moskovski.
*) Annal. lib. 6.
DdGADJ AJI
KNJIGE ŠESTE.
Smućenja cara od kralja englezlcoga. Smrt kralja Karla XIL
Kraljica švecka hoće da slidi vojsku protka Moskovom. Ovi pro-
drvši u Šveciuy strahovito ju ruše i pale. Car kaštiguje nike od svoih
službenikah, i čini iztirati Jezuite iz svoih državah. Slidi vojska
protiva Šveckoj, koja p'imorata mir je primila. Ulazi car prida-
bitniku Moskvu. Šalje ćete protiva uzbunitima kralja Persie^ i za-
dobiva kod mora kasptanskoga grad Derbent s nikima drugima.
Vraća se u Moskvu, a odonuda u Petroburg. Prima poklisara
jednoga od kralja Persis, i s njim ćini pogodbu od društva; pak
posli drugu s dvorom turshm. Ide u Moskvu^ i ćini kruniti Katarinu.
Vraća se u Petroburg^ razbalja se, i život svršuje.
ŽIVOTA
PETRA FELIKOfiA
f^p^:^ KNJIGA ŠESTA.
^<^o
diko je veoma vridno bilo velikoga opaža očitovanje uzbu-
DJenja Aleksie, sa svim tim nie se car bavio samo s ovim
if^'' jedinim poslom. U vrime svoga pribivanja u Olandiji imao
je različite razgovore s baronom Gčrtz, osobitim službe-
nikom šveckim^ koi se je tako znao potribita ukazati kralju Karlu
svoim vladanjem, da je ovi princip na to bio došao, da brez njega
ništa necini, i da slidi ona vica, koja bi mu Gčrtz udahnuo. Ovi
vridni službenik uzsudio se je u Olandiji prikazati cam poglavke
od mira, kano od strane svoga gospodina, bivši stanovit, da ih
ovi nebi odbacio. Car, koi zarad više uzrokah želio je viditi jedan
put svršenu vojsku svoima bližnjima, nie se ukazao težak slušati,
što mu je Gifrtz govorio. Nie drugo manjkalo, nego li način za
raditi o miru. Kralj švecki hotio je, da svi oni, koi su bili dionici
KNJIGA ŠESTA. 169
od ove vojske, unidju u pogodbu mira. Car bi bio privolio, da mu
nebude baroo Safirov udahnuo druge misli s jednim pismom, koje
mu je prikazao s hitrinom svoje pameti ovako : ^da ako mir učini
sa svima sjedinitima, i/gubit će veliku stranu od osvoitih državah,
toliko za ugoditi njima, što bi učiniti morao; koliko, jerbo kralj
Karlo u takvoj zgodi morao bi mloga pustiti kraljem englezkomu,
Danie i pruskomu, i zaradi toga tvrdji bi bio, da što pripusti caru :
navlastito: jerbo principi sridostavnici uvik bi više prignuti bili
onima dvorovom, koi su sa strane polunoćne, nego li prama nji-
ovom veličanstvu carskomu. "" Odkuda završi vao je svoje prikazanje,
^da jedan jedini način, koi se mora držati, jest, da se kralj Karlo
primora primiti poglavke, koji bi mu se od nas dali." Ovo vi će jest
se na niki način slagalo s mišljenjem GOrtza, koi je sudio, daje
koristnie za Svecku, ako učini mir sa samim carom, nego li
sa svima, koi su u društvu bili sjedinivši ih. Posli više dogo-
vorah odabrat je bio Aho^ poglaviti grad Finlandieza misto
skupa; prem ako je ovi posli prinešen bio u Aland. Car je poslao
generala Bruce, i vićnika OsUrmanna. Medjuto držeći se car
vica svoga kanceliera šajirova^ zapovidio je, da se unidje u Svecku
s osamdeset hiljadah vojnikah, koi su bili veće pripravni u vojvod-
stvu Meklemburga; a s druge strane uzmnožao je svoju pomorsku
vojsku priteći se Sveckoj s jednim strahovitim porazenjem, ako
kralj Karlo neprimi odredjenje mira.
Poslovi barona G&iiza^ koi je s pismom carskim prišao u Revel,
osim knjigah našasti u Londinu^ uzrokovali su, da se glas razširi,
kano da bi hotili car i kralj švecki uzdignuti bunu u Englezkoj, za
moći metnuti iziskivaoca krune na pristolje. Pače govorilo se je
onda, da nie zaludo car išao u Francusku, nego da po onomu voj-
vodi vladajućemu mir učini s kraljem šveckim, i u isto vrime društvo
i ugovor s Francuskom, Spanjulskom, Sveckom i Moskovskom pro-
tiva kralju Georgiji. Vićnici londinski i oni hanoveranski virovali
su onomu glasu, i poslali su nike pametne u Svecku i Moskovsku,
da izvide otajnosti od ova dva dvora. Baron Gčrtz s grofom Gillem-
^^ došli su kano svevlastnici švecki n Aland na 17. svibnja 1718.
GOriZj posli kako su počeli oko mira raditi, išao je više puta kralju
Karli, damu prikaže poglavke moskovske, i u isto vrime davao
dobro ufanje caru, da će se mir svršiti, kako je car želio, to jest
IfU) ŽIVOTA PKTRA VELIKOGA
ostavši mu Ingria^ Estonia, Karelia i jedna sirana Livmie. Istina
jest, da se je car veoma jako izkazao, da neće pripustiti ništa od
onih državah, koje su u staro vrime spadale na Moskovsku, i koje
je on osvoio s oružjem. Kralj engleski posli kako je razumio po-
glavke od poklisara Veselovski^ poslao je u Petroburg gospodina
Jefers^ više za promotriti što se čini, nego za raditi štogod od
pogodbe. Medjuto pogodba Sveckom napridovala je tako, da je
kralj Karlo s jedne strane uklonio sve svoje čete iz Svecke za
uzmnožati svoju armada u Norvegiji, misleći, da car u vrime po-
godbe neće uznemirivati njegovo kraljestvo: s druge strane opet
i car, koi je bio svojom pomorskom vojskom kod primorja Fin-
landie, vratio se je u Petroburg na 14. rujna, i soružao svoje
brodove.
Karlo dakle slobodan od svake dosade Moskovah, stavio se je
vaskoliki, da vojuje u Norvegiji protiva Danezom. Prem ako je
veoma oštra studen bila pod onim polunoćnim podnebjom svita,
sa svira tim počeo je obsidnutje od FrederilcshaU ^ grada jaka, i
ključa od Norvegie. Uzeo je veće bio na juriš gradić GuldenUv,
odkuda se je ufao lašnje rečeni grad osvoiti. Kako god je pak
komendat daneski branio se junački, Karlo je liotio noćom ići
sdružen od sama dva Francuza za viditi posao od jednoga tvrdi-
šta, koje je naredio da se učini blizu gradskoga zida. Ali u onomu
času, kada je na pole klekavši kod kraja braništa promatrao na
svitlost zvizdah posao nepriatelja, jedan ljuti i žestoki udarac
razbio mu je i raztriskao slipo očine, ne brez sumnje, da ga nie
jedan od ona dva oficira francuska ubio, ili podmazan od Dane-
zah, ili neuztrpljiv od posla morajući trpiti zimu po noći, poradi
nerazbornosti kralja, koi, činilo se je, da je od bronza; ili može-
bit ufajući se, da će učiniti po ovomu službu principu od Hessen
Kasselj koi je u ono vrime zaručio bio sestru Karla. Ova smrt
priobratila je odmah svekoliko lice od poslovah u onoj polunoćnoj
strani državah. Baron Gortz, koi od ovoga ništa nie znao, bio je
uhvaćen, l^Sida. ^eissiO n FrederikshalL On je bio zlobit od sviuh
Svekah poradi pogibeljnog vica, koga je uvik davao kralju Karli,
i poradi oholosti, s kojom je držao i štimao velike onoga kralje-
stva. Učinili su mu sud, i bio je odsudjen, da mu se odsiče
glava svrhu jednog panja. Senat švecki odmah je odabrao za
KNJIGA ŠESTA. 161
svoju kraljicu principovicu U/riku^ sestru Karla i zaručnicu prin-
cipa od Hessen Kassel.
Car, kada je ovi dogadjaj čuo, sudio je, da su svi dogovori i
poslovi razmetnuli se, koi su bili držani medju Ostermannom i
Gčrtzom: ali ništa se nie bojao, kada je promislio nevoljno stanje,
u komu se je onda nahodila Svecka, brez vojnikab, brez brodovah,
brez hrane, brez novacah i brez drugovah. Sa svim tim razumio
je u malo danah, da su Sveci odredili skupiti jednu veliku armadu
po suhu, a drugu po vodi. odredio je dakle i on izvršiti viče, koje
mu je dao Šaf/rov^ i prodrti s jednom strahovitom armadom u pol
srdca Svecke, za primorati ju silom, da.primi poglavke mira, koje
je veće kanoti svekolike Karlo prie bio primio. Za ostaviti ništa-
nemanje put pomirenju, izkazao se je, da želi, neka se barem
^Vmi^ u Ahndu uzdrži. I doisto unišavši godina 1719. poslovi su
slidili medju službenikom cara i grofom Gillembtirg^ komu je na-
dodala kraljica Ulrika za druga barona Ze/Z^n^/^^. Baron Ostermann
po naredjenju cara, činio je obznaniti Svekom, da ako u dva mi-
seca nebudu hotili primiti poglavke mira prikazane, morat će do-
čekati i viditi u Šveckoj više od četrdeset hiljadah svevlastnikah, koi će
ih na to silovati s mačem u raki. Doistine^ smrt Karla XII. (kojega
slobodno i junačko srdce, sjedinito s pohlepnostjom zadalo je,
dokle god je živio, dosta sinje brige svoima bližnjima principom) pri-
obratila je svekolike misli drugiuh dvorovah. Principi protestanti
(zakona luteranskoga) svrhu svega promišljali su, da nie koristno za
njiov zakon, pripustiti, da car sa svime pritisne ono kraljestvo, od
koga je veće tolike države krasne oteo. Kralj englezki veće od mi-
seca kolovoza učinio je pogodbu od četverostruka društva; odkuda
Englezka, pomirivši se sa Sveckom, bila se je zadužila, dat joj
ne samo godišnju pomoć od tristo hiljadah škuđah, veće i svoje
galie protiva caru. Unišao je u ovo društvo i kralj pruski, budući
mu Svecka pridala Štetin, kano takodjer i obiraču hanoveranskomu
dva grada Bremen i Verden. Na ovi način car, ne samo da se je vidio
ostavljen od svoih drugovah, veće svrhu toga vidio je, da su mu
postali nepriatelji^ Uslobodivši se dakle toliko većma za činiti pro-
drti svoje čete u Svecku, hotio je navistiti svitu uzroke od ove svoje
odluke, davši pismo očito, u komu se je izkazao: „da je njegovo
prignutje na mir istinito ciljalo: ali budući, da principovica vlada-
li
162 ŽIVOTA PKTUA VELIKOGA
V
juća odbacuje svako smirenje, Svecka mora sebi pripisati vaskoliki
kvar i štetu, koju je on primoran istoj uzrokovati. " Kraljica progla-
sila je drugo pismo za odgovor, u komu je svomu puku navišti vala:
„da proglašenje cara nie drugo, nego li jedna majstoria njiovoga
otvrdnuta nepriatelja, koi bi hotio podložiti svojoj nezasitljivoj
lakomosti svukoliku Svecku, kako je veće podložio tolike države
od njiovoga kraljestva. Da se megjuto ona ufa, da će nje-
zini virni podložnici sliditi vojevati po izgledu njiovili junakah
starih protiva nepriatelju toliko štetnomu." Ali u vrinie, kada
je kraljica proglasivala ovo pismo očito, Moskovi su veće
bili prodrli u krilo onoga kraljestva, i činili su strahoviti
pomor.
Admiralj Apraksin imajući viće bojno na otoku Kapd okolo pol
miseca srpnja, počeo je svoje vojevanje od otočićah Dalers^ gdi iz-
brodivsi svoje, učinio je jedan veliki broj robovah švecki, i oti-
šavši dalje, gdi su bila ruda od bakra i ostaloga gvozdja, sve je
izkvario, sažegavši svekolike šume na okolo, i kuće, koje su
imali plemenitaši na onomu polju. U isto vrime kapitan brodovah
Smavitij došavši sa svoima devet brodovih blizu Šiokholma^ činio
je izbroditi svoje čete na bližne otoke; pribivaoci oniuh mistah
dali su se na bižanje, i ostavili su sve Moskovom, koi su odtirali
sobom jedno mloštvo marve, da kada su razdilili, došlo je na
svaku dvadesetinu ladjah po sedam stotina komada volovah. Posli
nikoliko danah prišao je admiralj svoima galiama do Lanđfof'ta,
uhvativši na putu dvi ladje olandezke, koje su prinosile žito u
Stolcholm. Razstavio je posli od svoje vojske niki broj Kozakah
konjanikah, koi su se na jednu uru i pol daleko od Štokholma
bili približili, i zarobili jednoga desetnika, i osam vojnikah od
stražana iste kraljice : izbrodivši zatim još nikoliko regimenti uz-
sudili su se prodrti do varošićah poglavitoga grada Svecke; niti
su bili zadovoljni samo s plienom bogatim, veće su sažegli sela, i
palače kuda su prolazili, nepraštajući ni crkvama, koje budući
bile luteranske, štimalisuje, kano i druge kuće svito vne. S jednom
ričjom učinivši se esap, našlo seje, da su Moskovi sažegli i iz-
štetili u vrime ovoga utrkauja u Svecku osam gradovah, više od
trideset kastelah, do hiljadu selah, četrdeset mlinah, petdeset
magazinah, četrnaest rudi gvoždja, a dvi bakra, osim jednoga
KNJIGA ŠESTA. 163
mnoštva hrane i marve. Dobro je rekao Vegecio:*) Qm desiderat
pacentj praeparet bellum. Ova nemila pritiskanja, izštetenja i opli-
njenja Moskovah učinila su, da kraljica švecka dođje u sebe. Na-
stojala je, da po gospodinu Ostermannu može doći u ruke cara jedna
knjiga njezina, u kojoj ga je molila, da uzstavi nepriateljstva, da
se tako staviti može u stanje za moći raditi o miru. Car, koi je
baš ovo i tražio, prignuvši se na iziskivanje kraljice, poslao je u
oni čas zapovid svomu admiralju ApraJcsinUj da pristane od sva-
koga nepriateljstva prama Svekom. i da se ukloni svojom pomor-
skom vojskom u Lamelandj toliko većma, jerbo se je približavala
zima, koi seje uklonio sa svima svoima na 19. augusta. Osam
danah posli ukazao sa je prid Stokolmom admiralj englezki Nm^is
sa svoima brodovih, sjedinitima s brodovih švecki, koima je za-
povidao nadčelnik Spar. Englezi su dakle činili proglasiti, da je
njiovo došastje priplašilo armada moskovsku, i zato da su se uklo-
nili: ali Moskovi očitovali su jedno razredno prikazanje od svega,
što se je dogodilo, i ukazali su bistro, koliko je daleko od istine
bio oni glas, koga su razširili bili protivnici.
Medjuto gospodin Carteret poklisar englezki kod kraljice švecke,
pisao je jednu knjigu caru, u kojoj mu prikazuje ,, sridostavnost
kralja svoga gospodina, koga je kraljica švecka veće bila primila, ""
nadodavši, ^ da njiovo veličanstvo kraljevsko dalo je zapovid svomu
admiralju Noris, da pridje na ona mora za braniti trgovinu naroda
englezkoga, i za dati veću moć svomu sridostavstvu. " Na svrbi
kaže, ^ da isti kralj njegov gospodin uzeo je odluku s kraljem
francuzkim i s ostalima drugovi, medju koima je i Švecka, da
jedanput svrhu metnu vojski, koja za toliko godinah uznemiruje
svekoliko polunoćje." Učinio je takođjer, da i admiralj Noris pri-
ličnu knjigu piše, i svrhu istoga posla. Ove dvi knjige bile su
odnesene od generala Beridei plemenitoga Engleza k svevlastni-
kom ruskim u Alandj da oni pošalju njiovomu gospodinu: ali
svevlastnici, vidivši iz pripisa način neobičajan, i ponosit s koim
su pisali ona dva milorda, nisu hotili na sebe primiti, da šalju
svomu principu, niti su hotili dati Beridei svidočno pismo, da ih
on odnese. Pače poslali su istoga Beridei natrag gospođinu Oar-
'*) Veget. de re milituri.
ir
164 • ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
ieretu B ]^iliiom knjigom, u kojoj uu ga korili, du uie ovi puty i
način staviti ruku na Jedan posao od tolike cine^ buduć da njiovo ve-
ličanstvo kraljevsko može očitovati caru svoje mislim ili pistici upravo
istomu, ili činiti mu prikazati stvar po službenici englezki u
Petroburgu.
Dvor onda londinski poznao je, da car nie prignut primati na-
redbe od nikoga: odkuda odmah je poslao pismo, s koim je natrag
zvao iz Petroburga svoje službenike Jeffersa i Webera. Dosta je
ovo bilo, da car razumie odluku kralja Georgia: osim šta bio je
razaznao, da je admiralj Noris zapovid imao opriti se zajedno sa
Sveci, vojski pomorskoj Moskovah, Videći dakle, da oni princip
diluje ne kano drug, veće kano nepriatelj, činio je zatvoriti nike
Engleze, koi su bili u njegovih državah, priteći se, da će uzeti sva
dobra onoga naroda, koja su iznosila više od petdeset milionah,
ako mu Englezi najmanje nepriateljstvo učine. U isto vrime za
ukazati stanovitost svoje odluke, činio je da njegov službenik
Vesdovski prikaze kralju Georgiji jedno pismo, koje je uzrokovalo
u onomu dvoru veliki govor. U ovomu pismu prikazivao je oni
vridni službenik, da je car tivik vladao se istinitostjom p-ama kralju
Georgiji, toliko kano obiraču hanoveranskomu, koliko Icano kralju
englezkomu: a suprotivnim načinom, da je kralj Georgia dilovao s
carom na vaskoliki drugačji način, ukazujući s dilovanjem, da ima
volju prikršiti priateljstvo i mir, koi je do ondu bio medju ovima
dvima narodom. Kralj Georgia naredio je da se odgovori na ovo,
ali je opet bilo od strane cara odgovorite. Gospodin Vestukev, koi
je bio došao na misto Veselovskie, prikazao je kralju Georgiji drugo
pismo, u komu je razvezao svekolike laži i potvarahja, i ukazao
istinu takvim razloženjem, da je dvor londinski sudio nemoguće
na drugi način odgovoriti, nego naredivši službeniku cara, da
izidje iz Englezke. Ova pisma i odgovori nisu služila za drugo,
veće da većma podtaknu vatru od nesloge i nevirovanja medju
dvima narodom.
Car u tolikoj smetnji bivši, nie ostavljao brigu, da napriduje
dobra uredba u svoima državama. Budući bio smotrio u Parisu,
koliku korist donose općenoj hazni ustanovita vica, koja je učinio
veliki erceg od Orleans svrhu različitih rudah, on je takodjer uz-
digao u Petroburgu na oni kalup jedno viće od najumnijih službe-
KNJIGA ŠESTA. 165
nikab, i činio je uzidati slivnice i peci i svekolil^o što je potribito
za ovi posao. Svrhu toga običavali su Moskovi ići svake godine
uzimati rudne vode u KarelsbacJi, u Šoalfsbach^ i u Pirmont,
mista spadajuča na bližnje principe, i ostavljali su s ovom pri-
godom dosti srebra i zlata moskovskoga. Izmislio je dakle Petar
veliki način, po komu če uzdržati one novce u svoih državab.
Iznašle su se u ono vrime vode u Alonici mistu pod njegovom
oblastjom. Onamo je dakle Petar odredio ići za dali onima vodama
veće povirovanje; i ovo je dosta bilo, da se ganu svikolici na
izgled svoga principa uzimati one vode, i ličiti se. S onim do-
hodkom, koi se je svake godine primao, kupovano je bilo svako-
vrstno oružje od majstprah izvrstitih, koi su onamo bili prišli iz
Europp.
U istomu mistu okolo vrimena ovoga dogodila se je smrt gla-
sovitoga Areskina, rodom Skoceza. prvoga likara i vićnika careva.
Njegovo tilo bilo je prinešeno u Petroburg, gdi mu je car učinio
svekoliko poštenje na ukopu, koje je bilo podobno vridnosti onoga
glasovitoga čovika. Ova ista poštenja hotio je, da se učine i na
ukopu starca grofa Šeremetjeva^ koi je ne samo virno, nego li i ko-
ristno služio Moskovskoj do svrhe svoih dnevah. U vrime, kada je
car ovako nastojao plaćati službu učinitu mrtvima, hotio je po isti
način svoju dobrostivost i blagodarje ukazati i onima, koi su živi.
Gospodin Tolstoi^ gospod. Rumjancov, gospod. Otčahov i mlogi
drugi, koi su na službu bili u očitovanju uzbune carevića, bili su
uzdignuti na veća dostojanstva polak svoga zasluženja i plemena.
S druge opet strane bivši tuženi niki od njegovih službenikah, kano
krivci od pritiskanja, od nepravde, od zla vladanja, uzdigao je
jednu osobitu stolicu sudnu, da svekoliko izvidi. Ovo je stav ni
nauk, koga je učio Aristotel, da kada se radi o darivanju zasluži*
teljah, princip sam po sebi neka razdiljuje milosti: ali kada se radi
kaštigovanju krivacah, neka ih pusti odsuditi svoima službeni-
kom.*) Oportet ipsum p^ncipem bonis honores disiribuere^ suppli-
cia vero nonper se^ sedper alios. Sud rečeni izvidjivao je s pravdom
i oštroćom svekoliko, i u broju od krivacah vidila je onda Mo-
skovska prvu gospodu od carstva, principa Menšikovn, principa
•) Arist. 6. Politi.
166 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Dolgoruki, admiralja Apraksinaf i principa Oagarina^ vicekralja
od Siberie. Ovi poslidnji bio je skinut sa svoga vladanja, koje je
imao mlogo godinah, i stavit je bio u tavnicu, gdi je i život svr-
šio. Principu Menšikovu naredjeno je bilo, ^da, jerbo je zlo vla-
dao baznu općenu, mora pridati svoj mac, i pripravit se na druge
kaštige, koje mu se narediti budu."" On se je podložio ovoj za-
povidi, i uklonio se je u svoj palac u zatvor. Admiralju Apraksmu
bilo je kazato, ^da je spao sa svoga dostojanstva, da su mu uzeta
sva dobra, i da mora ostati zatvoren u svojoj kući do nove zapo-
vidi. Princip Bolgortikl opravdao se je s takvim razloženjem, da
su sudci mislili, da moraju iskati mnenje njiovoga veličanstva
carskoga, prie nego izgovore protiva njemu odsudu. Car ganut
od uspomene kakve, i koliko velike službe činila su mu ova go-
spoda, oprostio im je milostivo, posli kako su morali doći prid
njegove noge, i za milost moliti: sa svim tim od potribe je bilo,
da nadoplate komori s dobrim brojem novacah.
U polovici oviuh uredbah Petar veliki nie ostavio, da nedade
svomu dvoru veselu i razkošnu zabavu. mesopustju (poklade)
ove godine 1719. zabava, koju je dao, bila je ova, da je učinio
kralja od Samojedah: ovi ljudi, koi pribivaju prama ledenomu
moru, podložni su kruni Moskovske. Car zadovoljan od općenja
jednoga Portugeza imenom Bakosta^ učinio ga je kraljem od Sa-
mojedah. Ovi čovik naroda evrejskoga, nemogući opametiti u
Hamburgu, doveden je bio u kuću službenika ruskoga, koi ga je
prikazao caru kano jednoga šaljivca. Car je vidio, da je on jedan
šaljivac dosta pametan, i da mu može biti za kakvu korist u dvoru;
odkuda dao mu je iz šale ime grofa, i učinio ga je majstorom od
šaljivacah, dostojanstvo, po komu se je popeti mogao na pri-
stolje od Samojedah, koiju kralj bivao je uvik jedan budalasti i
sgranuti šaljivac dvora. U staro vrime čari običavali su imati kod
sebe nikoliko takvi smišni budalah, kano i drugi principi običaju
držati u svoih dvorovih ovakve šaljivce za svoju zabavu. Petar
veliki dakle hotio je imati od ove vrste budalah šaljivih, ali koi su
malo pametniji, da se s njima služi koristnie: i evo način, na koi
se je s njima služio. Kada je hotio kogagod od velikih taknuti, ili
od čega prikoriti, davao je ovima budalama sloboštinu, i oni su
išli u polovicu skupa i razgovora, pak su davali koju rič bodljivu
KNJIGA ŠESTA. I(j7
onomu velikomu, ili ga iz šale s prstom po nosu udarili, ili štogod
drugo na žao učinili. Ako bi koi od onih velikih došao se tužiti,
car je imao pripravan odgovor: Ono je jedna butlala^ što hoćete da
mu učinim? ali veće znalo se je, odkuda je stvar dolazila, i svi su
se znali služiti. Prvi dakle od ovih budalah pametnijih imao je
poštenje od dvora, da se imenuje za šalu kralj od Samojedah.
Ako je bilo odabranje takvoga kralja šaljivo, nie bilo izagnanje
otacah Jezuitah iz svekolike Moskovske. Ovi otci bili su uvedeni
onamo po priporačenju dvora bečkoga, i veće su imali skupštine u
Petroburgu, u Moskvi i u Arkangelu. Kako god pak u ono vrime
dogodila se je nika neskladnost medju ovima dvima dvorovih, za-
radi obrambe, koju je cesar bio obećao careviću, zato je car uzeo
ovi uzrok; jerbo su oni otci bili pod branjenjem dvora bečkoga, da
imadu izići iz njegovi državah, uzamši im on u svoju kancelariu
sva njiova pisma. Ali budući poradi trgovine bio dopustio katolikom
slobodu zakona rimskoga, zato je pustio istima za službu njiova
duhovnu, da dojdu drugi svešt^nici i redovnici od koga mu drago
reda bili, samo da nebudu priporučeni od dvora bečkoga. Pismo
ovoga odredjenja bilo je pribieno na vrata crkve latinske u Petro-
burgu miseca srpnja, i posli toga poslano u druge gradove
moskovske.
Unišavši godina 1720. Dieta iz Poljske poslala je caru pokli-
sara palatina od Mazovie, koi je svoj slavni ulazak u Petroburg
nčinio peti dan ožujka. Ovi je imao naredjenje iskati od cara, da
povrati Kurlandiu i Li voniu , kano države spadajuće na Poljsku, i
zajedno takodjer moliti, da se naplati kvar, koga su uzrokovale
čete moskovske u državama njiove krune. Posli više razgovorah
držanih medju ovim poslanim, i odredjenim od cara, ovako mu je
bilo odgovorite: ^da njiovo veličanstvo carsko nemože ostaviti
svoje iziskivanje svrhu Kurlandie, niti hoće pridati vlasti općenoj
njiovoj Livoniu, koju je svoim oružjem ne toliko dobio, koliko pri-
svoio od nepravedna posvoitelja: koliko se pak stvar dotiče kvara,
činit će izviditi po svoima vićnici, u čemu stoi ono, što car mora
Poljskoj, i ono, što Poljska mora caru. "" Palatin našao se je onda
toliko zapleten, da je, ostavivši svako iziskivanje, na svomu dile-
nju postao slavitelj cara Petra.
Kada se je ovo činilo u Petroburgu, kraljica švedska s ritkim
168 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
izgledom ljubavi skinula je krunu s glave, i stavila je na onu od
svoga zaručnika', čineći ga okruniti za kralja. Ovi, uzet na pri-
stolje, mislio je, da ce privući prama sebi ljubav svoih podložni-
kah, ako uznasliduje vojevati protiva Moskovom: ali našavši
haznu sasvime praznu, počeo je misliti gdi bi novacah dobio,
kada evo đojde mu jedna pomoć od tri stotine hiljadah škudah
obećanih Sveckoj od Francuzke. Ova pomoć sjedinita^s onima,
koje su došle iz Englezke i Hanovera, probudila je Sveke na
srdčanost, i dala razumiti caru, da od nji mir nečeka, nego ako
ih usiluje s oružjem. Dvor londinski poslao je opet na more bal-
tičko svoje brodove pod uredbom gori rečenoga admiralja s za-
povidjom, da se sjedini šveckima za opriti se svakomu kušanju
Moskovah. Hotili su ništa nemanje Englezi prignuti općinu, da
viruje, one brodove stajati na onih vodah samo zato, ^ da dadu
veću vlast sridostavstvu kralja njiovoga, za pomiriti cara Sveckom,
kako je pomirio s Daniom. Zaradi toga admiralj Noris^ prie nego
se je odtisnuo od brigovah Koppenhagena, pisao je principu
Dolgortilii poklisaru moskovskomu u dvoru onomu jednu knjigu,
u kojoj se ovako izkazuje : „ da je odluku kralja englezkoga njiovoga
gospodina, koi je zaraditogasvu vlast dao svomu službeniku pribiva-
jućemu u Stokholmu, i njemu admiralju, da posluju kano srido-
stavnici za moći doći na završenje jednoga razložitoga mira; od-
kuda moli ga, da svekoliko ovo prikaže njiovomu veličanstvu car-
skomu. "" Dolgoruki nie kasnio odgovoriti mu: „da je car njegov
gospodin uvik iz srdca mir želio, i učinio je više puta od ovoga
očita ukazanja; ali da je Svecia uvik imala misli protivne. Koliko
se dotiče načina, za raditi oko mira, ako njiovo veličanstvo kra-
ljevsko ima koju stvar prikazati njiovomu veličanstvu carskomu,
može naći drugi put kraći za moći ovo učiniti.
Car doistine odredio je, da neće imati sridostavnika; hotiući
on raditi o miru samom Sveckom; ili ako bi ova želila koga god
sridostavnika, on bi pripustio cesara rimskoga. S druge strane
nebudući još očito prikršenje mira medju dvorom ruskim i englez-
kim, car je scinio, da će admiralj englezki stajati na moru za bra-
niti se ; odkuda nie mario ići u potiru za ovima, veće se je stavio
vaskoliki izvršiti u državah švecki po suhu, što je za ovi put na-
mislio. Imao je veće onda u Finlandiji osamdeset hiljadah vojni-
KNJIGA ŠESTA. 169
kah, osim nikoliko četali amo tamo letećih: imao je takodjer
brigu na brodove i galie takvu, hodajući brez pokoja iz Peiro-
btirga u Kronšlof, iz Kronšlota u Eevel^ iz Bevela u Fetroburg,
da je miseca maja imao na moru jednu veoma moguću armadu.
Kada evo dojde na vrime u Petroburg jedan adjutant, koga je
novi kralj švecki slao caru, za dati mu na znanje svoj uzilazak
na pristolje, i za ustanovitit ga, da drži osobito procinjenje od
njiovoga veličanstva carskoga, s koim želi učiniti jedan mir stavan
i produljit, za uzdržati s Moskovskom jedan pravi komšiluk. Car
je na ovo odgovorio: ^da srićna naziva onoga samovladaoca po-
radi njegova uzdignutja na pristolje ; da zafaljuje na obznanjenju;
koi kako god je uvik želio mir imati sa svoima bližnjima, tako i
sada pripravan je na isti, samo ako kralj švecki privoli na raz-
ložite poglavke pogodbe.^ Bio je zadržan pošteno za nikoliko
danah oni oficir, da može viditi pripravljanja vojnička, koja su se
činila i veće gotova bila za izići protiva Svekom, ako bi oni mir
odbacili.
Ova pohodjenja i pazdravi običajni činiti se, nisu pripričila, da
se nepriateljstva ne čine. Car hotiući svoj Europi ukazati, da se
nestraši svoih novih nepriateljah, činio je napridovati na moru
baltičkomu svoje galie s nikima bojnima brodovi. Na 7. augusta
admiralj švecki približio se je svoima brodovi i galiama, da može
promotriti i izviđiti vojsku moskovsku, kojoj zapovidao je princip-
Galicin, i scineći ju manju od svoje, odredio je na nju udariti. U
borenju, dvi galie švecke približivši se brigu, nasrnule su na gre-
bene kamenite, i bile su uhvatite od Moskovah. Sveci onda raz-
širili su se, odtisnuvši se od zemlje za moći staviti se na visoko
more. Moskovi su ih slidili srdčano nepristance na nji vatru sipa-
jući, i primorali su ih, da se uklone, posli kako su od nji oteli
četiri fregate. Sveci su proglasili bili okolostanja ovoga vojevanja
sa svime drugačje, nego su Moskovi pisali; ali istina je prava i
bistvena, da su Moskovi imali korist, i ostali su gospodari od če-
tiri fregate i pet galiah, koje su posli bile dovezene za slavno
pridobitje u Petroburg prid lice cara, komu nikakvo pridobitje
nie bilo milie, nego koje su njegovi činili na moru. Toliko je ovo
istina, da za uspomenu ovoga borenja činio je kovati medalje,
prikazujuće s jedne strane priliku cara, a s druge vojevanje bro-
170 ŽIVOTA PETRA. VELIKOGA
dovah na moru s pođpisom : Nastojanje i viiežstvo sve zaprike pri-
laže. Za uslobođiti .pak vcćma svoje vojnike, da čine svoju duž-
nost u ovakoj zgodi, poklonio je principu Galicinn jedan mač
izkićen dragim kamenjem pričinjen od trideset hiljadah forintih ;
i činio je razdiliti toliko u novcu ostalim oficirom i vojnikom, koi
su se razlučili u onomu vojevanju.
Ali nie ni armada po suhu badjava stajala. Isti princip Galicin
kušao je da prodre u Svecku. Bio je veče došao svoima galiama
do Alandie^ ali nie mogao dalje poradi leda; sa svim tim ovo ku-
šanje nie bilo nekoristno ; jerbo je privukao na onu stranu svu-
koliku silu švecku, što je bilo dobro za drugu osnovu i drugu
stranu, gdi je bio brigadier Mengden. Ovi je nasrnuo s Mosko-
vima i s Kozaki na novi grad Uma u Lapiji, zarobio je mloge voj-
nike i oficire švecke, i sažegao rečeni grad sa selma naokolo, mloge
palače,, magacine i mline.
U žestini od ovoga ovakvoga silovitoga izvršivanja, car je vratio
kralju šveckomu poštenje, kojeje on njemu prie učinio. Poslao je
generaladjutanta Rumjancova u Stokholm, da čestituje onomu prin-
cipu srično uzdignutje na pristolje: da mu izpovidi štimanje, koje
ima od njega, i želju, koju nosi za učiniti jedan mir stavan i isti*
niti. Osim ovoga naklonjenja imao je Rumjancov zapovid, da prigne
Sveke na prominu robovah, i na uzstavu oružja priko sve zime.
Poslani ovi Moskov bio je primit u Štokholmu s onim poštenjem,
s koim je švecki bio primit u Petroburgu. Posli naklonjenja uči-
nita kralju, prikazao je grofu od Orn^ prvomu u kancelariji pro-
minu robovah, i uzstavu oružja ; ali grof toliko je stvar protezao,
da se je poznati moglo, da dvor švecki nejma velika prignutje na
mir. Car je dakle sudio, da moraju sliditi nepriateljstva; i jerbo
je mislio,^ da će brodovi englezki vratiti se opet dojduće godine za
objačati Sveke, činio je poslovati svoje svukoliku zimu, da mogu
dogotoviti drugih deset brodova bojnih, nosećih od šestdeset do
osamdeset komadi topovah, i bili su istinito spraviti, da su mogli
služiti slidećega lita. Ali nisu bili polribiti, kako ćemo malo nižje
viditi.
Nie bila sama ova briga, s kojom se je zabavilo srdce cara
Petra: on je svejednako mislio na ono, što može biti koristno
svomu puku; i mučio se je nepristance, da napriduje trgovina.
KNJIGA ŠESTA. 171
Ođkuda u polovici od tolike zveke oružja, nie ostavio, da nepošalje
jedno poklisarstvo u KlnUj da može s OĐim veoma širokim carstvom
ustanoviti jedno dobro i razložno priateljstvo. Svrhu toga, budući
bio našao u Siberij% gdi ova svoje kraine ima s Kinom^ različita
ruda od zlata, srebra, gvozdja i olova; imao je brigu, da se sve-
koliko uredi za ovi posao, i činio je dozvati iz drugih kraljestvah
vište majstore, obećajući njima dobru i zadovoljnu plaću, za do-
gotoviti ovi posao. Ova sveudiljna briga, nastojanje i hodanje uzro-
kovala su caru jednu bolest takvu, da se je veće bojati počelo za
njegov život: ali je nebo hotilo uzdržati ga, da još bolje puk svoj
uredi, i da utvrdi jedanput mir, za koim se je toliko uzdisalo.
Putovanje gospodina Rumjantova dosta je služilo, za moći doći
na svrhu od ovoga velikoga posla. Premako nisu onda holili Sveci
prignuti se na prominu robovah, ^niti na uzstavu od oružja, sa
svim tim kada su vidili dolaziti u Svecku druga dva od cara po-
slana, bili su pridobiveni od istinite njegove odluke. Promislili su
pametno, da, budući car od strane svoje imade toliko napridovanje
i sriće, i jakosti, netraži doistine mir poradi straha ili poradi po-
tribe, u kojoj bi bio, veće samo poradi dobroga prignutja na po-
mirenje. Odredili su dakle poslati u Petroburg gospodina Bdmana
za dati na znanje caru, da, ako hoće produljiti uzstavu od oružja
priko sve godine one 1721, njiovo veličanstvo kraljevsko prima.
Car, koi se je veće bio pripravio i svekoliko uredio za došastu
vojsku, bojaosejeu svojoj sviesti, da ovo nebude kakva osnova
otajna, buduć da je nepriatelj mogao za godinu danah privući k
sebi više drugovah, uzmložati svoju vojsku, i posli toga mlogo
jači nego je bio izići na vojevanje; zaradi toga odbacio je prika-
zanje Balmana; i očitovao mu, da je pripravan primiti sridostav-
stvo Franouzke, na način, koga mu je gospodin Campredon^ služ-
benik kralja francuzkoga u Stokholmu prikazivao. Ovo odlučenje
cara Petra bilo je zadostno. Dvor švecki odmah je poslao rečenoga
službenika u Petroburg, da čuje poglavke i iziskivanja cara. Go-
spodin Campredon našao j(3 cara odlučena za primiti one poglavke,
koi su bili prikazani, i kano malo ne potvrdjeni u skupu od Alanda:
odkuda vrativši se u Stokholm, radio je tako, da je bilo jedino
ugovoreno i odredjeno misto za skup Ntestad^ maleni grad u Pin-
landiji, kuda su se prinili svevlastnici, od strane Svecke grof
172 ŽIVOTA PLTRA VEHKOGA
LiliensUd i general Stronfdd^ a od strane Moskovske general
Brtice i vićnik Ostermann.
U vrime ovoga poslovanja car je primio novine, da je njegov
poklisar u Carigradu poslidnju pogodbu obratio u jedan vikovicni
mir s dvorom turskim; i da je veliki sultan zapovid poslao kanu
tatarskomu, da zabrani svako utrkivanje svoim podložnikom u
države moskovske, drugačje neće im pomoć ni branjenje dati, kada
budu potribu imati. Medjuto prezao se je dvor moskovski, da se
mir, okolo koga se je radilo, nerazmetne od Englezah. Za opriti
se dakle ovoj zgodi, činio je car, s hitrinom svoje pameti izmi-
slivsi, proglasiti jedno pismo, u komu se je ovako izkazao: „da,
premako dvor englezki nie manjkao očito nepravde činiti Mosko-
vom, sa svim tim znajući on, car, da se sve to čini od onih samo
službenikah, koi su većma prignuti obiračstvu hanoveranskomu,
nego li za korist dvoru englezkomu, zato on nie hotio, da kakvu
štetu trpi narod englezki, koi se nie misao u onu nepravdu; pače
svima pripušta sloboštinu trgovati, kano i prie, u svima svoima
državama." Ovo izkazanje cara mlogo je pomoglo za uzdržati par-
lament londinski, od davanja pomoći kralju Georgiji protiva Mo-
skovom. Kada se je ovo pismo proglasivalo, skup u Niestadu^
radio je s velikim nastojanjem o pomirenju: ali budući se stvari za
dulje vrime odvlačile, zaradi toga čete moskovske još jedanput
prodrle su u Svecku. General Lesli s nikoliko galiah u koima je
bilo pet hiljadah Moskovah. i četiri stotine Eozakah, dignuvši
jadra otišao je iz Alanda na 27. maja, i došao slideći dan k bri-
govma Svecke: ondi izbrodivši svoje čete, prošao je do petdeset
milja zemlje svekoliko gvozdjem i vatrom izštetivši; buduć da je
našao^ slabo opričenje, niti je izgubio od svoih više od jedanaest,
a od Sveka je učinio jedno strahovito poraženje, i uzeo šest galiah
novih, dva broda trgovačka, i dvadeset i pet drugih ladjah. Ostala
su ovoga utrkanja sažežena četiri grada, i priko pet stotinah selah.
Dobro je rekao, koi je potvrdio, da je boj često mati od niira.*)
Bellum est čama pacis. Poslanje ovo krvavo u Svecku bilo je iz-
vršeno, kada evo car primi glas od svoih svevlastnikah, da budući
se potvrdili u skupu pridglavki mira, ugovorite je, da se učini uz-
*) Sallust. de bello Jug.
KNJIGA ŠESTA. 173
stuva od oružja; što je odmah proglasilo od cara bilo, i podinuče
kanoti Englezom rečeno bilo, da Svecka nejma više potribu od
njiovih brodovah. I doisto vojska pomorska englezka došla je bila
vrlo rano na more baltičko, ali nie učinila ništa više, nego kano da
nebude ni došla; budućda nie mogla zapričiti, da čete moskov-
ske neizštete države švecke. Admiralj dakle Noris priuzeo je put
natrag u Koppenhagen veoma nezadovoljan, što nie mogao smesti
poslove od Mestada; i što je gledao lasnoću, s kojom je kralj
švecki pustio Moskovom Livoniu i Kareliu poradi želje za imati mir
u svomu kraljestvu. Na ovaki način učinila se je svrha od dogo-
vorab, zabilježivši se s podpisom jedna pogodba zadržajuća u sebi
dvadeset i četiri poglavka, u koima bistveno utvrdit je bio mir
vikovični medju ovima dvima dvorovi. Sveci su pripustili Mosko-
vom I/ivoniuj Esioniu^ Ingermaniu^ jednu stranu Karelie^ i od
okoliša ViburgUj osim nikoliko otokah. A car vratio je Svekom
jednu stranu Finlandie^ i zadužio seje platiti njima u dva puta dva
miliona risdalarah: dopustio je svrhu ovoga Svekom sloboštinu
kupovati svake godine pšenicu za petdeset hiljadah rubli u Eigi, u
Uevelu, i u Viburgu, i prinosit ju brez svake dude: dopustio je
takodjer slobodne običaje njiovoga zakona, kano i prie, u drža-
vama svoima. Nadodato je bilo na svrhi pogodbe, da se u ovomu
miru zadržaje i Poljska.
Car je zapovidio posli, da se proglašenje ovoga mira svetkuje po
svima gradovi svoga carstva; i u dragima dvorovih, gdi je imao
svoje službenike, poslavši im dobrim novacah, da nikoliko danah
svetkuju s velikom slavom. Svetkovine, koje su se u Petroburgu
slavile, durale su za petnaest danah. Proglašenje mira bilo je oči-
tovano u crkvi prid carom, prid vičnicima, svim dvorom, i sviina
crkvenima. Posli liturgie bila je štivena na glas pogodba mira, i
jedan od episkopah rekao je jedno slavno govorenje; koje kada se
je svršilo veliki kancelier poklonio seje njiovomu veličanstvu u ime
svega senata i svega puka, davši mu slavni nadpis, i nazvavši ga
Petrom velikim^ otcem domovine^ i carom od svekolike JRusie. Zagr-
mila su odmah onda izpruženja nikoliko puta manjega oružja, i
sviukoliki topovah: čuvena su bilasladka pivanja, vidjeni su bili
studenci vinom tekući, rukotvorno vatre i prosvitljenja svega koli-
koga grada. Carjehotio poznati službu svoih svevlastnikah po-
174 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
klonivsi im bogate darove. Niti je ovo dosta bilo, hotio je takodjer
svoje blagođarnosti ukazati i svevlastnikom šveckim poklonivši
prvomu od nji deset hiljadah škudah, drugomu osam, a sekretaru
dvi hiljade. Novina od ovoga mira bila je odmah odnesena od
jednoga kraja carstva do drugoga, s ovom zapovidjom, da se stave
u sloboštinu svikolici Sveci, koih je bilo priko sto hiljadah u Mo-
skovskoj. Istina jest, da veća strana od ovih volili su ostati, ili u
službi cara, ili u mistih, gdi su se veće bili ustanili.
Metnuvši se s ovim mirom svrha jednoj vojski, koja je durala
oko dvadeset godinah, car je počeo uredjivati države osvoite, oso-
bito Livoniu; i proglasio je takve uredbe, da su činile viditi onomu
puku sladkost od vladanja njegova. Postavio je svakoga u svoja
dobra, potvrdio je njiove pravice, i pripustio je slobodu koi god bi
hotio u drugo misto priniti se. Za Petroburg posli učinio je jednu
uredbu, s kojom je onamo veću stranu trgovine priniti činio, koja
je prie bila u Arkangelu. Ova zapovid, istina jest, mučna je bila
za one, koi su se od starinah ondi veće ustanili bili : osim ovoga
godine tekuće uzišla je bila voda u Petroburgu na osam nogu vi-
soko s velikim kvarom od zidovah, i s izgubljenjem mlogih mili-
onah espapa. Ali car, koi je odredio bio, i koi je često puta go-
vorio, da hoće učiniti svoj grad drugu Veneciu, drugi Londm, i
drugi Amsterdam, ništa odstupio nie od svoje odluke, veće činio
je kvar uzrokovan od vode popraviti, i uzdigavši više zidove, za-
povidio je komisarom, da učine shraništa i dobra pribivališta za
trgovce, koi će se onamo priniti. Mlogi su se tužili, i niki baš
govorili, da je ona zapovid cara jedna nepravda i sila : ali on
stavan u svomu odredjenju, nie hotio drugo odgovoriti onima,
koi su mu ovo prikazivali, nego oni odgovor, u ovakvima doga-
djaji, velikoga službenika Francuzke, kardinala Mazzarina : Pu--
stimo ih govoriti^ samo da oni nas puste činiti. Jedna ovaka stal-
nost, sjedinita s podložnostjom, koju po naravi imadu Moskovi
prama svomu principu, pridobila je sve zaprike, i utvrdila je novi
grad Petroburg za srdce od svekolike trgovine u Moskovskoj.
Svršivši se ovo, hotio je Petar veliki učiniti dionike od općenoga
veselja svoje podložnike u Moskvi, gdi je bilo potribito staviti još
nike druge uredbe. Otišavši sa svojom zaručnicom i sa svim
dvorom iz Petroburga na 21. decembra, došao je onamo za pet
KNJIGA ŠESTA. 175
danah. Ali se je zadržao do svrhe miseca izvan grada, da može
unići prvi dan godine 1722. u svoj stari poglaviti grad kano slavni
pridobitnik. Prošao je izpod slavni oblukah, uzdignuti sa svim
veliealislvom od magistrata gradskoga, i prošao je s opaljenjem
sviuh topovab, i zvekom sviub zvonab. Kada je došao drugomu
obluku, bio je poštovan i pozdravljen s jednim kratkim govore-
njem od arkiepiskopa Navogm^odskoga^ prvostolnika od sinoda,
koi je bio glava od sviu crkvenih i od redovnikab. Svršivši se obi-
čaj od unilazka, i naklonjenja, slidili su dnevi svečani i zabave
razkošne, koja sa svim tim nisu uzstavila Petra, da nečini ko-
ristne uredbe varoške, vojničke i trgovačke. Ali nenadana svima
bila je zapovid, koju je činio proglasiti peti dan februara.
Ako svaki dobri gradjanin, kako je Tullio pisao, nemora imati
manju brigu od dobra opcena za vrime dojduće, od one, koju ima
za vrime sadanje:*) Bmo viro nm minm* esicura^ qualts Respiih-
lica post mm^tem stmm futur ji sit^ quam qualis hođie sit: mlogo
više morao je Petar veliki providiti za dobroga naslidnika u carstvu,
da tako s njegovom smrtjom neotidju u vitar uredbe, koje je on
za života uveo, i utvi'dio. Izkazao je dakle u rečenoj zapovidi, „da
veoma zločesta ćud, i vladanje Aleksie sina njegovoga nisu izlazila
od drugoga vrila, nego li od staroga običaja (s koim je davato ba-
šlinstvo krune sinu stariemu) buduć da su mislili, da je u njemu
utemeljite, brez drugog iziskivanja, bašlinstvo carstva. Da je to
bio jedan najgorji običaj; odkuda mlogi pametni roditelji nisu ga
obdržavab', i u svetomu pismu žena Isaaka učinila je da pade
prvorodjenje baštinstva na svoga sina mladjega: i veliki erceg Ivan
Basilović potvrdio je svoim odlučenja pismom za naslidnika car-
stva ruskoga principa Demetriu svoga sinovca, učinivši ga okru-
niti od Simeona metropolite, odbacivši svoje vlastite sinove, iposli
četiri godine na 11. augusta god. od stvorenja svita 7010. raz-
srdivši se protiva istomu skinio ga je s pristolja, i imenovao je za
baštinika svoga sina Basiliu, koi je takodjer od istoga metropolite
okrunjen bio. Zaradi toga i on, za moći staviti dobar temelj u
svomu carstvu, stavlja ovu zapovid, da u napridak stoi u volji
cara vladajućega dati naslidnika, koga hotio bude, kano takodjer
*) Cicer. in Laelio.
176 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
i skinuti onoga, koga je imenovao, kad bi ga s vrimenom. nušao
nevridna. Odkuda zapovida svima svoima podložnikom toliko
crkvenima, koliko svitovnima, da potvrde zakletvom ovu njegovu
naredbu, buduć da će biti scinjeni i kaštigani kano izdaice svi oni,
koi bi se smili opriti." Svikoliki veliki i plemeniti podložili su se
ovoj zapovidi, i potvrdili su svojom zakletvom ovu zapovid cara.
Kako god je pak Petar veliki milovao prvoga principa Nariškina^
sestrića svoje matere ; jerbo je u svakomu dilovanju izvrstit bio, i
osobito prignutje imao vojevati na moru ; glas je izišao opceni, da
će car njega ostaviti i potvrditi za naslidnika carstva ; ali izvršenje
posli malo vrimena ukazalo je, da je careva uredba gori rečena ođ-
redjivala krunu za drugu glavu, koja ju je primiti morala oboga-
tita s drugima državama, koje je Petar veliki, prie svoje smrti
nadodao bio svomu carstvu.
Jedva je pogodba od Nkstada metnula svrhu jednoj dugoj i
dosadljivoj vojski, uzbunjenja, koja su prie nikoliko gođinah po-
čela u Perziji, uzrokovala su, da naš vitez iz nova pripravlja se na
oružje i na druga pridobitja. Šah Ussein stupio je na vladanje
onoga kraljestva za Soji Selimom III. svoim otcem god. 1694.
Imajući oni princip narav nesviestnu i malocinjenu, zadovoljan je
bio uživati mir razkošni u zatvoru sa ženama, ostavivši svekoliko
upravljanje kraljestva svomu prvomu hadumu, koi je imao dosto-
janstvo od AtemetDtdeta^ toje bilo kano veliki vezir. Odkakojeonbio
uzišao na pristolje, i Tatari, i Mongolci, i Arabi utrkivali su ne-
milo u države perzijanske ; koje on nie odbijao, nego li s novci ;
način, koi, na misto da zauzda njiovu bisnost, većma ih je slo-
bodio, da po vrimenu utrkuju i robe. Od rečenoga principa dobio
je car Petar dopuštenje, da slobodno prolaze njegove karavane u
Kinu, i s istim je učinio jednu pogodbu trgovine, poradi koje su
Moskovi putovali priko Perzie za moći doći u Kinu. Kandahar jest
jedno kraljestvo, koje, bivši medju Perziom i Mongolom, sada
spada na jednoga, sada na drugoga samo vladaoca. Mahomei Bakir
princip tatarski s pomoćjom velikoga Mogola silom je osvoio rečeno
kraljestvo, u vrime kada su ga posidovali Perziani. Mir Mahmud
sin njegov, poznan u Europi pod imenom Mirveis^ koi je stupio na
vladanje 1712. mladić silovit, nemil i ponosit, videći, dasePer-
zia razdire od nesklada službenikah, koi su vladali pod jednim
KNJIGA ŠKSTA. 177
sumovladaocem budalastim, posli kako je više puta utrkivao u one
države, odredio je obsidnuti isti poglaviti grad Ispuhan (Aspaha-
mum) kanoti zaradi uzroka ovoga, da iznova utvrdi vlast kraljevsku,
i da stavi mir u kraljestvu. On je bio Mahometanac naslidbe Suni-
iah^ kakvi su Turci i veća strana Tatarah, i zaradi toga priljuti
nepriatelj oniuh, koi slide Ali, kakvi su s veće strane Perzianci.
Ove dakle gori rečene imajući on u pomoć, došao je na vrata od
grada Ispahana^ s alkoranom u ruki jednoj, a sabljom u drugoj,
i počeo je vikati kano bisan : Pravdu^ pravdu i sloboštinu svima
pravima mtisulmanom^ a pof^azenje svima odmetnikom^ koi su iz-
kvarili alkoran. Na ovi način, po svomu nesviesnomu smionstvu,
a mlogo više po nerazbornomu vladanju službenikah Sofi^ i po
otajnomu nadpisivanju, koje je imao u gradu, stavio je s obsidnu-
tjem od pet misecih u takvu tisnoću onoga nesrićnoga samo-
vladaoca, da je morao otvoriti mu vrata, pridati mu krunu i pri-
stolje, neiziskivajući drugo, nego da ga ostavi uživati u miru ostale
dneve svoga života sa ženama u zatvoru. Po ovi način Mirveis bio
je proglasit kralj od Perzie na 23. oktobra 1722. U vrime ovoga
uzbunjenja u Perziji, Laski^ puk podložan rečenomu kraljestvu i
pribivaoci na poludnevnoj strani krajevah mora kaspianskoga, uz-
digli su se i iznenada unišavši u državu Sirvan (ServaniaJ^ osvoili
su bogati grad Samakiu (Cyropolis) i vaskoliki oplinili. Osim osta-
lih nemilostih, koje su učinili oni opaki ljudi, pobili su nemilo tri
stotine Moskovah, koi su se ondi nahodili trgujući, uzeli su im vas-
koliki espap, osim gotovi novacah više od jednoga miliona škudih.
Ovo seje dogodilo godine 1720. Posli nikoliko misecih prolazeći
priko državah perzianski jedna karavana careva, koja se je iz Kine
vraćala, bila je iz zaside uhvaćena, i silom porobljena od Tatarah
Usbekah, koi su bili u društvu s Mirveisom, kakvi su takodjer bili
i Laski.
Ove ovakve nepravde zadužile su cara Petra poslati jednoga po-
klisara u Perziu, da prikaže tužbe od učinite sile UsseinUj ako je
još bio na pristolju, ako li ne, a ono Mirveisu. Poslani ovi Moskov
zastao je Perziu u stanju žalosnomu, i prošavši nike države, došao
je na polje od tabora Mirveisa^ koi, posli kako je krunu nepravedno
oteo, slidio je srićno druga pridobitja. Pustit je bio odmah prid
njega poslani Moskov, koi mu je u kratko izkazao bistvo od svoga
12
178 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
poslanja, na način slideci : ^Da su njegove čete sjedinite s Usbe-
kima brez svakoga razložitoga uzroka pomorile podložnike cara
svoga gospodina, oteli espap i blago, koje su vraćajući se 'iz Kine,
kući nosili: da car moskovski, nejmajući ikakvi nesklad s pukom
od Eandahara, ona sila učinita jest bila protiva svakoj pravici od
narodat, i zaradi toga ište jednu podpunu zadovoljštinu. "" Mirveis,
čuvši ovo iziskivanje poslanoga Moskova, odgovorio je stavnostjom:
^Da on rad ima dobro se razumiti s carom Petrom, budući da mu
je izpisan kano princip pametan i srčani vojnik; zaradi toga, ako
hoće slati svoje karavane u Kinu, on ga svituje, da prie učini dru-
štvo s Usbekima, i od nji traži slobodno prolazenje priko njiovi ze-
malja, ili barem, da dade svoima karavanama dobrih četah, koje bi
ih branile od njiovoga zadiranja; jerbo on nemože zapovid dati
Usbekom, koi su mu drugovi, a ne podložnici. *" Razjidivši se toliko
većma srdce Petra, odredio je učiniti si pravdu po sebi istomu. Za-
povidio je odmah, da se u svima državama iztočnima svoga carstva
vojnici skupljaju. Činio je oružati Kozake i Kalmuke : i naredio je,
da se dogotovi u Astrakanu kako Volga teče, jedan dobar broj
ladjah i galiah, za moći unići u more kaspiansko. Da se istina
rekne, i brez rečene nepravde sebi učinjene, car Petar uvik je imao
odluku razširiti se prama onoj strani, za utvrditi ondi trgovinu svoga
naroda, s kojom odlukom veće prie mlogo vrimena činio je izviditi
i izpisati od višti zemljomiriocah svekoliko primorje i krajeve mora
kaspianskoga ; i imao je jedan izvrstiti kalup, koga je u Parisu bio
prikazao akademiji od mudroznanja, kada je u istu za poštenje bio
primljen i upisan. Njegova misao bila je, da privuče u Astrakan
svu trgovinu iz Perzie, iz Kine i iz Indie, da tako pričinjeni oni
espap prinese se u Petroburg, a odovuda da se razdili u Poljsku, u
Niemačku, i u lo'aljestva polunoćna. Na ovi način imali bi Mo-
skovi dva glasovita grada od trgovine, na dvima krajevi od svoga
carstva, to jest Petroburg i Ashakan. Ništa ne manje uzamši za
uzrok učinite nepravde, koju su uzrokovali podložnici i sjediniti s
Perziom, Moskovima, odredio je car ići svojom armadom, koja je
bila jaka od sto hiljadah Ijudih, medju koima ja imao okolo^trideset
hiljadah, koi su se naučili krvavomu lioju vojujući protiva Svekom.
Prie nego je otišao iz Moskve, stavio je ondi jedno viće vladanja,
u komu je bio prvi princip Menšikoi\ Osim ovoga naredio je jednu
KNJIGA ŠESTA. 179
urednu poštu od Astrakana do Moskve; i za dati veće uzdanje za-
natu mornarah, činio je proglasiti jedno pismo za ugoditi broda-
rom, zapovidajući: ^ Da kada bi koi god gospodar od broda, toliko
ruski, koliko stranski, imao koi posao opraviti prid kojom suđnom
stolicom ; da imadu sudci svaki drugi posao ostaviti, i svršiti posao
takvoga gospodara ladje, da nekasni njiovo dilenje od koga god
mista, pod kaštigom, koi bi se protivio, da plati i vridnost broda,
i sviu stvarih, koje bi u njemu bile."" Najposli na 24. juna 1722.
car Petar zajedno s caricom Katarinom stavio se je na put pram
AstrakanUj poslavši prid sobom admiralja Apraksina, hospodara
Demeiriu Kanimira, i ostale velike dvora.
Turci jedva su bili začuli za pripravljanja, koja su se činila u
Astrakanu, i po drugi državah iztočnih carstva ruskoga, odmah su
počeli sumnjiti. Base, koi su zapovidali na krainah od Georgie^ dali
su na glas sultanu: ^da je careva odluka podložiti Busiji onu
državu, i da će po tomu više od četiri stotine hiljadah Musulmanah
pasti u robstvo gjaurah. (Tako Turci imenuju Krstjane). Veliki
vezir prikazao je svoju sumnju poslanomu Moskovu, koi je bio u
Carigradu, i jerbo se je ovi izgovorio, da od toga nikakvo pozna-
nje nejma, poslao je jednoga agu caru istomu, da odvrati od za-
početa posla, ili barem, da bolje izviditi može njegove misli. Car
je uvižbao dvor turski, kako je i koliko je nepravde primio od uz-
bunita Mvrveisa^ i zato dobro je, da se njegova oholost i pohlep-
nost ponizi i zauzda. Za ukazati posli, toliko Turkom, koliko Per-
zianom svoju pravednu i istinitu odluku, činio je proglasiti u ona
dva jezika jedno očito pismo, i razdiliti po svima gradovi primorja
kaspianskoga, izkazujući se: ^da nie odluka njegova, podložiti
sebi države perzianske, veće samo za uzdržati zakonita gospodara
njiova na pristolju, i za braniti njegove virne podložnike protiva
sili uzbunitoga Mirvetsa, kano takodjer za osvetiti se nepravdi uči-
nitoj Moskovima. Opominjao je zaradi toga svekolike one, koi su
se nahodili pod zapovidjom Mirveisa, silnika uzbuniti Tatarah, da
se odvrgnu od njega, i da se stave pod posluh njiovoga pravoga
principa; drugačje onima, koi bi obstajali u iznevierstvu i uzbu-
njenju, neće se oprostiti. Zapovidao je na svrhi svoima četama, da
se imadu uzdržati od najmanje sile i nepravde prama pribiva-
ocem i njiovima dobri od onoga kraljestva.
12*
180 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
I doista Ussein, kada je bio prvi put zadiran od Mirveisa^ poslao
je tri poklisara jednoga za drugim caru Petru, tražeći pomoć s
velikom koristjom Moskovah, Kako god bližnji komšie dužni su
jedan drugomu pomoć dati u zgodi, kada bi se cia god kuća užegla,
tako moraju i principi jedan dragomu pomoći, za ugasiti vatru od
uzbunjenja u kojoj državi njima bližnjoj, i sjediniti se, za moći
opriti se, i skršiti oholost onoga, koi bi se uzsudio silom i nepra-
vedno oteti krunu od zakonitoga gospodara. Odkuda i Petar veliki
morao je braniti kralja Perzie, svoga bližnjega komšiu i druga,
kada je na njega navaljivao nepravedno jedan silnik i bisna nevjera,
Posli dakle kako je po suhu putovao iz Moskve do Kolonne^ na 24,
jula prid noć stavio se je na vodu sa svima svoima, brojem od dvi
stotine i sedamdeset i četiri ladje, i slideći dan došao je k prvima
otokom, koi su na krajevi zapadoji mora kaspianskoga, gdi se
potok Volga u isto izliva. Na 4. augusta unišao je u Terki ili TerJci-
gm'od^ poglaviti grad od Cirkasie, spadajući od mlogo vrimena na
carstvo rusko, u komu je uvik bilo za čuvanje dvi hiljade Mosko-
vah. Ondi je glas dobio, da su na brigadiera Veterani poslana na-
prid po suhu s nikima četama konjanikah, kod Andreova velikoga
mista principa tatarskoga, navalili bili pribivaoci, ali da ih je on
junački odbio do grada, od koga se je učinio gospodar s oružjem.
Hotiući pak pokarati onoga principa Tatarina, koi je sam iz medju
sviu principah od države Dagestan uzsudio se dignuti oražje protiva
Moskovom, posli kako je činio oplieniti oni grad nesrićni, jest ga
zažegao i u pepeo obratio, u komu je bilo više od tri hiljade kucah.
Oddilivši se car iz Terki došao je na 13. augusta k prilazku po-
toka Sulakij gdi se je skupio veliki broj principah tatarski, za po-
kloniti mu se i prikazati različite darove, konje perzianske, i dobrim
volovah. Na 23. dopro je do Tarku grada države Bagestana, koi
je medju Terki \ Derhentom. Rečenu državu vladali su četiri prin-
cipa Tatarina. Blizo Tarku vide se stope od jednoga priširokoga
grada, koi se je pružao od planinah do mora. Na 29. utaborio se
Petar svoima četama kod maloga potoka NUzi pod vlastjom jednoga
Tatara imenom Sultan Mamtid. Poslao je car tri Kozaka u grad za
dogovoriti se od nike uredbe; vodja^ koi je rrčene odveo, vratio
se je sHdeći dan s ovim glasom, da budući oni bili zlo primiti od
Tatar ahj ona tri Kozaka pobigli su^ niti se znade kuda. Medjuto
KNJIGA ŠESTA. 181
posli nikoliko urali izišao je sultan sa svoima za udariti na Mo-
skove, ali nie imao zadovoljštinu svoje biesnosti, Moskovi primili
su ga, kako valja: pobili su mu dobru stranu vojnikah, uhvatili
su veliki broj od istih, i primorali su ga, da se metne na bižanje.
Njegovo pribivah'ste bilo je oplienito i sažeženo, kano i drugi šest
selah njegovi, od koih u jednomu našla su se telesa od ona tri
Kozaka puna ranah. Od robovah posli razumilo se je, da su bili
ubieni po zapovidi sultana, koi imajući deset hiljadah Ijudih, mi-
slio je, da će proždrti Moskove. Slideći-dan primio je jednu knjigu
od gradjanah iz Baku, misto od velike trgovine u državi Širvan^
daleko 30 miljah od Berhente. Prikazivali su mu u onoj knjigi,
da su svikolici veseli, poradi njegova došastja u one strane ; jerbo
su želili, da se stave pod obrambu njegovu, za osloboditi se od
uzbunjenikah, koi su ustali proti va njiovomu Sofi. Drugi dan
došli su Moskovi do bašćah od Berhent ili Bemtrkapi^ imenah,
koja zlamenuju veliku vridnost onoga grada, buduć da prvo hoće
reći Jdjuč od države^ a drugo vrata gvozdena. Od starih misto ono
zvano je bilo Portae Caspiae ; jerbo budući sve naokolo strme i
neprohodne planine, oni grad jest bio jedini prolazak, po komu se
je moglo unići u Perziu. Pribivaoci onoga mista imadu za stalno
pridanje od svoih starijih, da je Aleksandro veliki oni grad uzidati
činio : i zaisto po svima krajevi onoga mora vide se uspomene od
onoga neumrloga pridobitnika. Naip^ ili vladaoc onoga grada iz-
išao je prid njiovo veličanstvo carsko, i prikazao mu je ključe
grada, koi su bili od srebra. Unišavši Moskovi, našli su mloga
oružja, osim sto i sedamdeset topovah stari od gvozdja, a šesdeset
od tuča. Vaskoliki puk primio je Moskove s veseljem, komu se
je činilo, da je oslobodit od dugoga obsidnutja. Car Petar uzstavio
se je ondi, samo dok nike osobite uredbe izdade. Hotio je, istina
jest, dalje ići, ali videći, da hrane počima manje bivati, niti se je
moglo u onomu okolišu zadosti dobaviti ; a i vrime studeno veće
približavalo se je, zaradi toga završio je do oni krainah za onu
godinu svoja pridobitja. Ostavivši dakle u Berbentu dosti vojnikah
za čuvanje, vratio se je u Astrahan. Kako god pak Petar veliki
na svomu putovanju običavao je uvik na svaku stvar pomnjivo
motriti, opazivši kod potoka Sulaki jedno ugodno misto, zapovi-
dio je, da se ondi jedan grad uzida s imenom Svetoga Krsta. Na
I'
je tri
vdil
jed;
uzi
k
1'
KNJIGA ŠESTA. 183
mislili nego o vojski. Mufti bio je zakleti nepriatelj Moskovah.
Kan tatarski nie tražio, nego da može zasititi svoju zavidost pro-
tiva Rusom. Sam veliki vezir Ihrdhim Basa, covik od sviu vri-
dniji ovoga dostojanstva, bio je prignut na mir. Ništa nemanje,
za zadovoljiti divanu, morao je činiti pripravljanja za vojsku ; ali
opet s druge strane poslao je jednoga svoga caru Petru, za moći
izviditi njegove misli. Car mu je dao razumiti : ^da je on s privole-
njem dvora turskoga oružje uzeo, za pokarati bisnost i osvetiti
nepravde, koje su svoima podložnikom učinite bile od Mirveisa :
da nie nikakvu dosadu učinio državama velikoga Sultana: i s
jednom ričjom, da je on istinito pripravan obdržavati sa svom vir*
nostjom poslidnju pogodbu mira.
Veliki Sultan zadovoljan je bio s ovim odgovorom cara ; ali evo
došao je u isto vrime stvar podbuniti Flagi DamUj princip od
Dagestana. Ovi molio je za pomoć velikoga Sultana, da može na-
trag uzeti svoje države^ koje su mu oteli Moskovi; i zadužio seje,
da će pripustiti vlastitost njemu, zadovoljan, da budu pod uvjetom
(Agahikom) dvora turskoga. Divan je dokončao, da se mora utišiti
oni princip, kakono virni Musulman. koi se je utekao pod visoku
obrambu Sultana: odkuda dovršili su prikazati caru, ako hoće, da
mir imadu medju sobom, mora ostaviti svakolika mista, koja je
ošvoio kraj mora kaspianskoga, kano ona, koja su spadala na vi-
soki dvor Sultana, i bile su silom uzete od Perzianah u vrime ono,
kada su se Turci zabavili o drugima vojskama u Europi. Ali prie
nego su ovo odlučenje caru prikazali, hotio je veliki Sultan izviditi,
i baš pametno, misli cesara rimskoga, koga su pridobitja u Magjar-
skoj strahovita učinila Turkom. Istinito cesar Karlo VI. pomogao
je veoma mlogo u ovoj zgodi cara Petra, budući se izkazao Turkom
na ovi način : JDa je on sjedinjen samovladaocem Bum tako^ da ako
se ovi od koga dirne, on nemože učiniti^ da njemu u pomoć nedojde.
Veliki vezir s ovim izkazanjem služio se je za zatvoriti usta onima,
koi su hotili boj imati protiva Moskovom. Sa svim tim mlogo je
pomogao, za umiriti velikoga Sultana, gosp. Bonac, poklisar kralja
francuzkoga. koi nie pristao živo prikazivati divanu : Ba je car
Busie pripravan uzstaviti se i netražUi nadalje svoja pridobitja;
premako imadt strahovitu i silnu vojsku na kraindh Perzie. Divan je
tištio, da barem car vrati Berhent onomu principu Musulmanu : ali
184 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
gospođin Boriac zajedno s poslanim moskovskim, toliko su činili i
govorili, da je divan najposli ostavio ovo iziskivanje. U to vrime
došla je u Carigrad novina, da svi pribivaoci Gilanie države, koja
sa sirane poludnevne kaspianskoga mora dotiče se Širvank^ ne-
mogući podnositi silu i nepravde Mirveisa^ molili su cara Petra za
branjenje, i od svoje volje podložili su se njegovomu vladanju. Ova
novina metnila je dvor turski u veliko nutrnje smućenje; kada evo
došavši jedan poslani od principa Tamas^ sina prvorodjenoga ae-
srićnoga Sofi Usseina^ za iskati pomoć od velikoga Sultana protiva
silniku Mirveisu^ odlučio je divan, da s ovom zgodom prisvoje ono,
što su Turci veće prie bili posidovali s one strane potoka Eufrata.
Svi ovi bodljivi i zakučasti poslovi, nisu zapričili neumorljiva
Petra uredbu činiti, i pravdu svomu narodu. Budući mu prikazane
bile otajno nike tužbe, hotio je postaviti jedno pomnjivo izvidjenje
od svega, što su dilovali njegovi službenici u vrime svoga oddale-
čenja. Mlogi su se našli krivci od sile, globe i pritisnutja; i bili su
kaštigani oštro. Baron Šafirov, vicekancelier, carev priatni, bio je
stavit na muke i zapovid data svima kazati, koi god što protiva
njemu znade. Bio je pridobmn, da Je svomu bratu dao dostojan-
stvo s velikom plaćom brez znanja cara i senata ; da je nike zapovidi
izdao brez upisa ; da je kano upravitelj od knjigonosja, uzdigao dnu
za knjige^ uzstavivši za sebe novce. Odsudjen je bio na smrt, i do-
veden na misto od izvršenja odsude združen od dva sveštenika, koi
su ga kripili za dobro umriti. Stivena mu je bila ondi odsuda, koju
je slušao zlamenjem od podpune stavnosti. Metnio je veće bio glavu
na panj, kada evo u oni čas, u komu se je dželat pripravljao dati
mu udesni udarac, došao je glasonoša po zapovidi cara, i donio mu
milost života. Senat se je odmah vratio u svoj skup, a Petar veliki,
promislivši mloge i velike službe, koje je oni hitri službenik učinio
carstvu, osladio mu je odsudu, priobrativši ju u izagnanje s iz-
gubljenjem sviu dobarah, koje je posidovao, pripisavši mu samo
toliko, da može živiti.
Hotiući medjuto on vratiti se u svoje milo pribivanje Petroburg,
zapovidio je prie, da se iz Moskve čine priniti u Astrakan oružje,
hrana, topovi i ostala potribita za došastu vojsku. Došavši okolo
pol Marca god. 1723. odmah je išao prigledati stanje svoih brodo-
vah; i videći, da su mlogi počeli stariti, izabrao je pametno jedan
KNJIGA ŠESTA. 185
stanoviti broj od ladjah za tovareuje, i razdilio je u Petroburg^ Bigu^
Revel i Viburg, gradove pomorske; naredivši, da svaki od ovih gra-
dovah mora držati uvik one ladje za trgovinu^ i prinositi u države
stransJce stvari^ koje se u Bmiji nahode za p^odanje^ a druge iz df^tigih
zemaljah donositi na more baltičko ; i da svaka ladja neprominljivo
imade dvanaest mofmarah. Od ovih dvanaest njiovo veličanstvo
carsko davalo je osam, a druga četiri magistrati rečenih mistah,
nadstavivši uvik drugoga, kada bi se dogodilo, dakoi umre; i drugu
ladju, ako bi koja izginula, ili ostarila. Na ovi način ufao se je
Petar imati uvik i vište mornare i korist od trgovine u svoih
državah.
U ovo vrime dao je takodjer jednu izmišljenu i svovoljnu zabavu
svomu dvoru, sudeći, da će biti za nauk svomu puku, i za podtak-
nutje na zanat mornarski. Zazvao je dakle svekolike svoje službe-
nike i plemenite, da dojdu k njemu u Feterskof svoj palac od raz-
košja. Veće smo gori rekli, da je Petar veliki još mladjan činio za
sebe spraviti nsi jezem perejaslavskom ^edrm lađjicu, koja je u male-
noj sliki imala svekoliko, stoje potribito za ladju bojnu. U ovoj naš
vitez počeo je učiti zanat mornarski; i ova je bila, koja mu je udah-
nula misli takve, da što bržje u svoima državama čini praviti bro-
dove, s jednom ričjom, ova ladjica bila je prvi početak od strahovite
flote moskovske, koja se je ukazala prvi put na crnomu moru u
vrime obsidnutja Azova^ i posli se uzmložala na moru baltičkomu
do šesdeset brodovah bojni, osim neizbrojeni drugi fregatah, gale-
otah i galiah, budući od ovih poslidnjih uzišao broj do osam stoti-
nah. Odovuda jest, daje oni maleni brod od cara nazvan mali died,
za zlamenje, da vaskoliki broj od brodovah u njegovomu carstvu
od ovoga svoj početak imade. Odredio je dakle njega priniti u
Petroburg, i čuvati za uspomenu svima naslidnikom, da vidi doj-
dući naraštaj, u kakvomu je stanju bila Busia na moru onda, i na
koliko visoku izvrstitost on ju je uzdigao. Ovo prinošenje hotio je,
da bude prid svim dvorom, prid svom armadom, i prid svim pukom,
s opaljenjem sviu topova grada i sviu brodova. Razkošna ova za-
bava bila je toliko slavna, da se nie vidila druga kadgod na moru.
Svakolika armada sprovodila je onu ladjicu kano u jednomu slavo«
dobitju iz Petroburga do Kronšlota, da se ondi čuva uvik, kano
jedan pričinjeni ostanak.
186 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Posli nikoliko danah došao je u početku miseca rujna u Petro-
burg Ismael Bei poslani svevlastnik od principa Tamas^ sina, kako
smo rekli, nevoljnoga Šah Usseinaj i baštinika zakonita krune per-
zianske. Bio je primit sa svim poštenjem, i doveden prid njiovo
veličanstvo carsko, komu je učinio tri običajna naklonenja: posli
toga izgovorivši jedan krasni pozdrav u jezik perzianski, klekao je,
poljubio je skut od plašta carskoga, i zatim ruku. Car upitao ga je
po običaju od novinab, i od zdravlja Sofi njegovoga gospodina. Na
koje pitanje nie odgovorio, veće suze ronio, ukazujuc s otim, daje
stari Šak Ussein umro, buduć da je on potvrdit za ovo poslanje od
mladoga Šah Tamasa na putu, Izvršivši se ovo naklonenje i po-
zdrav, odveden je bio u odredjeni palac, i častjen je bio gospodski
na trpezi carskoj. U ovo isto vrime došla je vesela novina u Petro-
burg od pridanja grada Bahu (Bacca) što se je na slideči način iz-
vršilo. General Matušhin razastrvši jadra otišao je iz Astrakana sa
dvadeset brodovah, i s tri hiljade vojnikah, i došao je prid oni grad
na 28. srpnja 1723. Bacivši sidro, poslao je jednoga oficira s
jednom svojom knjigom komendatu, združenom s knjigom drugom,
koju je rečeni i^ma^/^^e ostavio u Astrakanu onda, kada je prolazio
idjući u Petroburg. Obadvi ove knjige svitovale su, i nagovarale
gradjane u Bahu^ da se dadu pod obranjenje Moskovah. Sa svim
tim komendat oni odgovorio je poslanomu : Da on nemože pustiti u
grad čete stranshe hrez očite zapovidi primite od Sofi. U isto vrime
poslao je nike od svoih, da prikažu generalu Matušhinu njegovo
izkazanje. General je iznova činio mu obznaniti : Da mu otvori
vrata j drugačje morat će ga imati ham nepriatelja; i zaradi toga
koće, da znade hrez svahoga hasnenja njegovu posltdnju odluhu. Vra-
tili su se opet poslani generalu, i prikazali mu, da grad nie pripra-
van primiti ljude, koi nebi bili poslani od kralja Perzie. Kada je
general vidio, da s dobrim nemože ništa opraviti, odredio je grad
udarati vatrenim zmjem topovah. Da se istina rekne, branili su se
gradjani nikoliko danah junački ; ali videči se u tisnu od vatre Mo-
skovah pridali su se na 7. augusta, izgovarajući se, da se iz početka
nisu mogli pridati poradi niki izmedju nji malo vridni. Na ovi
način unišao je u Bahu general Matušhin sa svoima, i primljen je
bio s poštenjem i veselom vikom svega puka. Medjuto poslani
Perzianac nie stajao badjava u Petroburgu; jerbo kako god je znao,
KNJIGA ŠESTA. 187
koliko se moraju bojati ne manje dvora turskoga, koliko silnika
Mtrvetsa, tako nie pristao razgovore činiti sa službenici za ti posao
od cara odredjenih. Skup ovi njiov i dogovori svršili su se s jednom
pogodbom društva medju carom i principom Tamas, koi je bio za-
koniti Sofi Perzie. Pogodba je bistveno zadržavala dva poglavka :
,,1. Da car Busie obećaje kralju Tamasu jednu hitru pomoć od
dobrih konjanikah i pišakah protiva iznevirenima kraljestva, dokle
god ovi nebudu sa svime satrveni, i dok se mir u kralj estvu ne-
utvrdi. 2.' Da za nadokladenje ove harnosti kralj Perzie daje za
uvik Rusiji gradove Đerbent i Baku sa svim okolišem kraj mora
kaspianskoga, kano takodjer i države Gilan, Mazanderan i Astera-
bath za uzdržanje četah moskovskih, niti da ima za ovo kralj Perzie
drugu dosadu. ""
Dvor turski, začuvši učinitu ovu pogodbu, smutio se je nasupivši
se veoma jako, i činio je prikazati, da budući i on bi hotio imati
korist od razdiljenja, koje je razdiralo Perziu, nemože s dobrim
okom viditi cara Busie sjedinita s Tamasom. Gospodin NeplueVj
poslani ruski u Carigradu, odmah je glas poslao svomu gospodinu
od pripravljanja dvora turskoga za vojsku. Car Petar po svomu po-
slanomu izkazao je velikomu Sultanu pogodbu, koju je utvrdio s
mladim Soji Tamasonij i zazvao je istoga, da se sjedini, čineći ga
medjuto stanovita, „da će on vimo obdržati pogodbu učinitu s viso-
kim dvorom njegovim; buduć da njegova odluka nie bila druga,
nego da pomogne jednoga principa nesrićna, komu je dosadan bio
jedan uzbuniti podložnik.^ Ovo izkazanje, sjedinito s dobrim na*
stojanjem poslanika francuzkoga, i s mirnim prignutjem velikoga
vezira, umirilo je velikoga Sultana, koi, odredivši nike komisare,
hotio je, da službenikom francuzkim i ruskim rade o jednoj po-
godbi medju dvima carstvima glede na poslove perzianske. Sve-
vlastnici jedne i druge strane, posli držanih razgovorah od hiljadu
zaprikah, složili su se u slidećima poglavki: „ 1. Da se veliki Sultan
može ukloniti s poštenjem od svoga posla, koga je počeo u Perziji,
mora mladi Sofi poslati njemu jednoga poklisara, za moliti ga, da
metne svrhu svoima pridobitjem u Perziji, i da privoli, da car Rusie
obdržaje pogodbu učinitu s njime, osim poglavakah, koi bi bili pro-
tivni slavi i koristi visokoga dvora, koi, ako bi se našli, da su takvi,
biti će izkazani nikakvi. 2. Biti će dopušteno caru Rusie uzdržati
188 ŽIVOTA PETRA. VELIKOGA
za sebe, što je medju planinama Kaukaza i primorja kaspianskoga«
s okolišima od Derbent, Baku, Ghilan, Maskan, Ran i Ferabat. 3.
Kraine od dva carstva utvrdit će se medju Skamakiom i Baku. 4.
visokomu dvoru, osim pridobitib, dati će mu se države odErivana,
odTaurisa, i odKasbina, baš donle, dokle su bile kraine stare Turske.
5. Glede na druge države, koje dvor turski iziskiva, nastojati se
bude, zadovoljiti mu onda, kada se poeme praviti osobita i slavnia
pogodba, svrhu svega, ako se car ruski prigne na poglavke, koi se
dotiču trgovine. "
Ove dvi pogodbe ne samo da su sigurna cara činile od osvoitih
državah, veće još obećivale su mu druge dvi bogate veoma, kako
bi se Perzia smirila. Mislio je on sjediniti se s Turčinom, i sa
svime satrti Mirveisa. Ali nie bilo ufanje, da će se Turčin sjedi-
niti s krstjanima, da proliva krv musulmansku, kako se je vidilo,
da se krstjani sjedinjuju s Turčinom za prolivati krv krstjansku.
Osim ovoga dvor turski nie mogao od zavidosti, i straha gledati
Moskove veoma moguće na svoih krainah od Azie. Kako mu
drago ovo bilo, car Petar vidio se je brez nepriateljah. Istina jest,
da se je od Kozakah, umrvši im general, mogla bojati kakva uz-
buna, buduć da su poslali u Petroburg nike svoje oberštare, koi
su oštrim glasom iskali jednoga Aiamana na način njiov, i povra-
ćenje nikih pravicah, koje su bile satrvene: ali zlo ovo nie išlo
nadalje. Oberštari su bili metnuti u zatvor, a car je dao onomu
uzbunjenomu narodu za generala principa Oalicina^ svrhu ko-
jega virnosti, i vridnosti znao je, da može u miru počivati.
Učinivši se dakle sa svake strane mir, Petar veliki nie drugo
mislio, nego da izvrši ono, što je veće odavno u srdcu imao, to
jest, da čini okruniti cesaricu Katarinu svoju zaručnicu. Izdao je za
ovu svrhu jedno pismo očito, u komu je na znanje davao svima
svoima virnim podložnikom: ^Da budući stalan običaj u kralje-
stvih krstjanskih, da samovladaoci okrune svoje zaručnice, kako
seje činilo od cesarah carigradskih zakona grčkoga Justiniana, He-
raklia, Leona mudroga, i od ostalih; svrhu toga, budući on sve-
udilj za vrime od dvadeset i pet godinah, metao sebe istoga u
svaku pogibio, i tako zadobio Rusiji jedan mir i jednu slavu ne-
navidljivu od drugih narodah ; i jerbo je Katarina njegova zaru-
čnica bila njemu za veliku pomoć svagdi, osobito kod potoka
KNJIGA ŠESTA. 189
Pruta, gdi se je armada moskovska snemogla nejmajući s čim se
uzdržavati, zaradi toga on željan naplatiti njezina velika zasluženja
odredio je nju s veličanstvom okruniti za caricu svekolike Ru-
sie ; koje svoje odredjenje izkazao je, da će došaste zime u Mo-
skvi izvršiti."
Činila su se dakle za takvo krunjenje velika i bogata priprav-
lanja: ali padnuvši car u jadnu bolest, da se je bojalo za njegov
život, od potribe je bilo krunjenje oddalečiti, buduć da je morao
zimovati u Pelroburgu. Jedva je malo pokripljen bio, i odmah se
je stavio na uredbu svoih državah. Uzdigao je, izmedju ostali
stvari jednu akademiu (mudroskupštinu) u Petroburgu, i naredio
je, da bude sastavi j na od dvanaest, od jednoga sekretara, jednoga
knjigopomnjika, od .četiri tomačitelja, i od dvanaest učenikah,
utvrdivši, da se uče svakovrstna mudroznanja na način, koga je
vidio u drugima kraljestvih Europe. I jerbo brez kakva dara i
koristi, nauci se običajnim načinom u nemar metnu, pripisao im
je iz kase opcene poštenu plaću. Ova uredba bila je utvrdita prvoga
februara godine 1724.
Posli toga, kano da je znao, da će još malo vrimena živiti, nie
botio produljivati krunjenje Katarine. Jedva je svoj miris pustilo
pramalitje, otišao sa svim dvorom iz Petroburga, i došao je u
Moskvu prvoga aprila. Ondi je zastao jednoga agu turskoga, i
sinovca markeza BonaCj koi su mu đonili pismo potvrdito od po-
godbe gori rečene. Pripravivši se dakle svekoliko za krunjenje,
bio je odredit dan osamnaesti miseca maja. Carica Katarina hotila
se je pripraviti za ovu svetkovinu s tri dana od oštroga posta, i s
gorućima molitvama. Dan od krunjenja bio je proglasit puku od
jednoga sekretara kancelarie, prid koim su išli jedan oficir i šest
bubnjarah. Putovi, kuda je prolazak bio, izkititi su bili veoma bo-
gato i s veličanstvom, kano i stolna crkva, u kojoj se je okrunjenje
držalo. Došavši vaskoliki slavni sprovod u crkvu, i stavivši se
svaki na svoje misto, Car je zapovidio velikomu marešalu, da čini
prida se dozvati arkiepiskope, i druge u dostojanstvu stavljene
crkvene. Ovi približili su se k njemu odmah, koima je car na ovi
način govorio; K^w god 8 našim izkazanjem dali smo na znanje
puku naše odredjenje svrhu krunjenja naše Ijubeznive zaručnice; tako
sada naša volja jest, da vi ovo izvršite po svetomu ohičajniku crkve-
190 ŽIVOTA PKTRA VELIKOGA
nomn. Primivši ovu zapovid pristupili su carici i arkiepiskop novo-
gorodski u ime sviu rekao je: Pravomma i velika carice! neku se
dostoi Tvoje veličanstvo izgovoriti na glas virovanje prid tvoima vir^
nima podložnici. Carica budući izgovorila u jezik rutenski, arkiepi-
skop onda blagosovio ju je s običajnima ričma crkve iztočne : Milost
duha svetoga neka bude s tobom; što su odmah svikolici crkveni
glasom nižim izgovorili. Kleknuvši posli carica, arkiepiskop ski-
nuvši mitru s glave, stavio je na nju ruke, i izgovorio jednu moli-
tvu, koja kada seje svršila, druga dva arkiepiskopa uzeli su carski
plašt za ovo pripravljen, i dali su ga caru, koi je zaogrnuo caricu
s njime svoima rukama skopčavši ga. Onda su obadvoje klekli, a
arkiepiskop prostio je svrhu nji drugu molitvu na glas; posli ovoga
primio je car krunu iz rukuh drugih episkopah, i stavio je na glavu
carici, držeći on svejednako šibku carsku u ruki. Episkopi i drugi
crkveni onda počeli su ju blagosivati s zazivanjem prisvetoga Troj-
stva; a prvi arkiepiskop stavio je u ruku njezinu okrug carski. Onda
su njiova veličanstva carska metnula se na svoja pristolja, i primila
su naklonjenja i čestitovanja od sviuh crkvenih i od svega dvora.
Crkveni medjuto pivali su nike pisme za srićno njiovo vladanje; i
u to vrime zagrmilo je prvo opruženje pušakah, i opaljenje sviuh
topovah, združeno s glasom sviuh zvonah grada.
Posli ovoga njiova veličanstva carska snišli su s pristolja zajedno,
i otišli su u njiove običajne stolice za slušati liturgiu. Učinivši se
posvećenje, car je uzeo za ruku caricu, i doveo do vrata svetišta,
gdi ona kleknuvši svrhu jednoga jastuka, episkopi đonili su sveto
ulje i balzam u dva sudića razlučena, i arkiepiskop pomazao je
caricu na čelu, na prsih i na ruku, izgovarajući na svako pomaza-
nje zazivanje prisvetoga Trojstva; ova pomazanja druga dva arki-
episkopa jesu posli s pamukom otrli. Izišao je onda na velika vrata
svetišta arkidiakon s kaležom, govoreći običajne riči, s koima crkva
grčka zaziva u svakoj liturgiji virni puk na pričest: Sa strahom
božjim^ s virom i s Ijubavjom pristupite. Carica je pristupila i primila
iz ruku episkopa sveštajućega pričest, i na istomu mistu od arki-
episkopa kruh blagosovljeni. Svršivši se liturgia, Teofan, arkiepi-
skop od Pleskovie rekao je jedno kratko govorenje, u komu je pro-
slavio osobite kriposti carice, i ukazao, da je ona sa svakom prav-
dom primila krunu Rusie iz ruku božji i svoga zaručnika. Svršio
i
KNJIGA ŠESTA. 191
je s cestitovanjem sriče u ime sviuh stanjah domovine. Posli govo-
renja odvedena je bila s veličanstvom u carsku crkvu svetoga Mi-
haila arkangela, i svršivši svoje molitve, vratila se je u palac,
gdi je car činio pripraviti bogate časti svrhu pet trpezah; prvu za
cara i caricu ; drugu za ercega od Olstein samoga, koi je u vrime
običajah crkvenih služio caricu; treću za crkvene; četvrtu za
službenike dvora ; a petu za različite plemenite gospoje. Slideči
dan carica pustila je na celovanje ruke sve one, koi su došli, da
se poklone ; a car na poštenje njezino, uzdigao je na veća dosto-
janstva mloge generale i oficire.
Svršivši se na ovi način ovo veliko dilo, koje mu je toliko u
srdcu stajalo, Petar veliki vratio se je u Petroburg sa svim svoim
dvorom, i zabavio se je ostalo vrime godine, koje je takođjer po-
slidnje bilo njegova života, u iztraživanju načina, za moći još bolje
svoj puk urediti, a osobito da mu cvate u carstvu brodarstvo po-
morsko i trgovina. Zaradi toga utvrdio je jednu urednu poštu iz-
medju Ltibeka i Petrohirga, za ugoditi trgovcem i putnikom.
Odredio je takođjer i oviu poslidnji dneva jedan stanoviti broj od
manastirah i od crkvih u svemu carstvu, i svakomu službeniku
pripisao zadostan dohodak, izkorenivši zle običaje, koi su se bili
uvukli u crkvene po lakomosti i nepomnji duhovnih pastirah.
Prem ako je on bio vaskoliki dat na poslove od vladanja svoga
carstva, i na vojevanje, sa svim tim kada je bio u komu mistu,
nie ostavljao veće dolazio na službu božju u crkvu, gdi je stajao
s jednim stavnim izgledom i bogoljubstvom. Hotio je dakle po
običaju biti na bogojavljenje nove god. 1725. kod blagosivanja
vode, koje se u Rusiji s velikom slavom čini posli jutrnje kod
briga kakvoga potoka, koi je u vrime ono uvik sledit. Oštroća ona
u pol srdca zime, zrak noćni u jednomu gradu usaditu svrhu ba-
ruštinah, vitar siloviti polunoćni, koi se je onda dogodio, uzroko-
vala su mu jedno ljuto razladjenje, da je morao odmah u postelju
leći, Slidila je na ovo jedna žestoka groznica, s kojom seje sđru-
žila neizkazana bolest nutrnja, i uzdržanje vode. Likari izkazali
su očitu pogibio njegova života; ali i brez njiova izkazanja, znao
je on po sebi, da neće dugo živiti; zaradi toga, da providi za na-
slidnika svoga, zazvao je k sebi osobite od senata i od ostalih
plemenitih, izkazujući se njima s tihim, ali zapovidajućim glasom:
192 ŽIVOTA PETRA VELIKOGA
Da budući on pravi njiov gospodin i samovladaoc svega car dm ^ za^
povida svima svoima podložnikom, da poznadu na misto svoje za
njiovu samovhdaidjicu caricu Katarinu, kano onu, koja uvižbana
od njegove odluke, sama je i jedina, koja će moći slidiii izvršivaii naj-
koristnie uredbe, od njega samo počele, a nesvršiU. Senaturi i ostali
okolo stojeći naklonili su glave svoje, i poštujući zapoviđi svoga
gospodina odgovorili su s poniženstvom : da na nji drugo nespada,
nego podložiti se naredbi njiovoga gospodina, brez svakoga iziraživa-
nja uzroke njegove volje i'^) Non est nostrum aestimare, quem supra
ceteros, & qu^us de causis extollas. Tihi summum rerum Judicium
Dii dedere: nobis obsegui ghria rdicta est.
Providita na ovi način nasliđnici kruna, i ustanovita šibka
carska svojoj Ijubeznivoj Katarini, liotio je takodjer providiti prin-
cipovicu Anu Petrovnu svoju prvorodjenu, koju je od iste Katarine
imao, naređivši, da se zaruči s mladim ercegom od Olstein, koi
je za visoku svrhu od nikoliko vrimena bio u dvoru cara, i zado-
bio si njegovu ljubav i branjenje, koje zarucenje izvršilo se je
posli miseca juna. Bolest medjuto bivala je svaki dan silovitia,
koju je on živo oćutio; ali s onom stalnostjom trpio, koju je uvik
u svomu životu ukazivao. Najposli došavši svrha njegovi dnevah,
u naručaju carice, koja od njega nie odlazila, kripeći ga do po-
slidnjega časa, izdanuo je na 17. januara po staromu sveto-
daniku, a po gregorianskomu dan dvadeset i osmi. Carica Kata-
rina poznata odmah za samovladateljicu od sviu, prie nego je
okrenila svoje misli na vladanje, učinila je sprovod lij^opa
svoga zaručnika koliko je bogatio, i s većim veličanstvom moglo
biti.
Na ovi način umro je od petdeset i četiri godine svoje dobi
Petar Aleksiević, samovladaoc brez svake dvojbe veći od sviu,
koje je vidila Rusia, i jedan od veći, koje je vidila zemlja. On
je bio od jednoga uzrastja većega od srednjeg, dobro jak i dobro
sklopljen: imao je obličje oštro i veselo; slobodan u govorenju,
i vise puta šaljiv; brižan i neumorljiv u poslu; nepriatelj od
plandovanja, nikada nie mogao stajati u pokoju. Vaskoliki
njegov život, ako se dobro promisli, nie bio drugo, nego sveu-
«) Tacit. Annal. lib. (5.