(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Iza Senoe; etvrt vijeka hrvatske knjievnosti"

r-^ 



m^ 









^c>; 




izA seNoe 



CETVRT VIJEKA HR\?AT5Ke KNJIZE^N05T[. 






NAPI5A0 
MILAN MARJANO\?IC 




KNJI^ARA 
J3RR00HE PROSUJEtl 
2A6REB, KAPTOU 28 

NAKLADA „HR\?AT5KE KNJIZARNICE" U ZADRU. 



UVOD. 

U nas se dosta cesto opetovala stara fraza, da 
nakon Senoe nema vise prave lijepe literature, pa 
su time nasi Ijudi opravdavali nemar za hrvatsku 
knjigu. 

Ovakova tvrdnja postala je kod ranogih modom- 
a da se pri torn njesu potrndili zagledati u tu nasu 
novijii knjigu. Kada ih pitas: A jeste li citali sto, 
god od pisaca, koji su dosli iza Senoe, odgovorit 
6e ti: pa sta da i citamo, kada i onako ne ima 
nista vrijedna. Drugi opet ka2u, da se nasa novija 
knjiga ne mo2e nikako da stavi o bok tudjim ve- 
likim literaturama i to, ne samo po svojoj vrijed- 
nosti, nego ni po predmetu, koga obradjuje, ni po 
idejama, koje iznosi, pa da zato oni radje citaju 
strane pisce. A treci napokon kazu, da nasa knjiga 
iza Senoe nije narodna, da se ne bavi domacim 
2ivotom i da se slijepo povodi za tudjinom. 1 jedno 
i drugo i trece ranijenje je skroz krivo i nije drugo 
nego isprika. Ali raoramo opet priznati, da su 
meogo kriva i nasa javna glasila, koja nisu pobu- 
dila razumijevanja za na§u noviju knjigu, pa zato 
na§a sira javnost, a osobito na§a mladez (koja se 
jos najvise zaniraa za knjigu), mnogo puta i ne 
poznaje njene va^nosti i vrijednosti, a cesto jedva 
pozna imena nasih novijih pisaca. Kritika je u 
nasim listoviraa bila dosta dugo ili nikakva ili 
strancarska, a o novijim se pisciraa malo sto pisalo, 
a jos ih se je manje tumacilo. Ipak bi bio red. da 
ucinimo bilancu o nasoj novijoj knjizi. Ako bi i 
vrlo povrsno pregledali tu knjigu vidjeli bi. da ne 
stoji ni jedan od gornjih prigovora. da je knjiga 
nakon Seuoe u velikoj mjeri napredovala i po broju 
i po VTsti, da se je sa narodnim zivotoni jace i or- 
ganicki povezala, i da se je uspjesno piimaknula 



— 4 — 

velikira svjetskim knjizevnostima. Ako se pako po- 
tanje zadiibimo u proucavanje te knjizevnosti naci 
cerao i to, da je ona dala krasnih i literarno vri- 
jednih djela. da je n njoj sadrzana citava riznica 
novih i korisnih misli i da je iznijela nekoliko 
snaznih i izrazitili literarnih licnosti. Sva nasa ne- 
plodnost upolitickom zivotu bila je nadoknadjena je 
plodnoscu na knjizevnom polju, te su nasi knjizev- 
nici pokazali daleko vise zrelosti u prosudjivanju i 
lijecenju nasegu zivota od nasih politicara. Ali cemo 
■opaziti i to. da je i knjizevnike i knjizevnost nas. 
jadni 2ivot utiikao i potisnuo iz drustvenoga polja. 

Za to hoeu da u kratko prikazem tu noviju 
knjign. iijene pisce, njihova djela i misli, njihov. 
razvoj, te njihovo znamenovanje u ua§em zivotu. 

Isticera odmah ovdje, da podpimu literanm 
historiju onoga doba nisain iiakanio napisati i da 
je vise valjaiiih pisaca mozda maiije istakiiuto. te da 
ce mnogi mozda suditi o cielom tom razdoblju dru- 
gacije. Ali sve mi i nije bilo od potrebe spomenuti, 
kad sam imao samo da maikiram glavne crte i 
smjerove razvoj a iiase literature. Jz istoga raz- 
loga se i nisam zaustavljao kod ocjene pojedinih 
pisaca nego u toliko — koliko je to iziskivala 
gornja svrha. Ovo, molim, da imadu i pisci i ocje- 
nitelji na urau. 

Sto se tice pako mojeg stanovista i suda po- 
gledom na pojedinca ili na cielo ovo razdoblje. taj 
nije improviziran ad hoc, kao sto nije ni ciela ova 
radnja improvizovana. Ona je sto se sadrzanih misli 
pogleda i podataka tice posliedak desetgodisnjega 
proucavanja lirvatske literature plod desetgodisnjeg 
neprestanog proucavanja predmeta. Kroz ovili deset 
godina sam priobcio niz prikaza, ocjena i clanaka 
iz liase novije literature, pa je ova radnja u neku 
ruku sustavna i dopunjeua rekapitulacija kroz ovo 
doba u kojili 15 listova razasutih misli, pogleda i 
specialnih studija. 



I, Dio. 

Od smrti A. Senoe do polovice devetog 
decenija. 

I. Razdobija nase novije knjizevnosti. 

Ako bi u kratko htjeli oznaciti razdobija nase 
knjige u proslom stoljecu. onda bi nasli tri po- 
glavita razdobija i to: Ilirsko, vSenoino i ono iza 
Senoe. Ilirska je knjiga proj mdila nas nar od. Senoa 
je st'vorio cita cu pub liku. a knjizevmd izj^njega 
su stvorili uas]L_knjizevnost. To se nema shvatiti 
take, kao da nebi za ilirizma bilo velikih knjizev- 
nika ill da takovim nije bio sam §enoa. Mi dapace 
vidimo, da nam ilirska epoha daje prvoga potpunog 
knjizevnika, to jest Vraza, pravoga diva i klasika: 
Mazuranica, te dubokoga pjesnika i mislioca: Pre- 
radovica. Ali kao sto jedna lasta ne cini proljeca, 
isto tako su ovi veliki pjesnici vise manje pojave 
osamljene. koje nikako ne dostizavaju ostali pisci. 
Osini toga su ovi pjesnici u glavnora ipak samo 
buditelji naroda, te su po svojim tcztfjania (ne 
po vrijednostij knjizevnici istom u drugome redu. 
Isto tako je Senoa. taj veliki panj, na kome se kroz 
dugi niz godina ogrijevala nasa literatura i nasa 
publika i sa cisto knjizevnoga gledista velik, vazan 
pojav, a uza to nije ni on osamljen. jer se uz 
njega javlja i Markovic i Botic. A i Martic pjeva 
jos u njegovo doba. Ali uza sve to ostaju Ilirci u 



— 6 



prvora redu probuditelji narodne svijesti, a Senoa 
je po svim svojim sposobnostima i znacajkama 
stvaratelj literarne publike. Ako on i oznacuje cijelo 
jedno razdoblje u nasoj novijoj knjizi, tek iza njega 
stupa nasa knji^evnost u norraalnu kolotecinu. Do 
Senoine je smrti knjizevnost ili budilacka ill od- 
gojna, vecinom diletantska, a sto je glavno, ona je 
gotovo umjetno podrzavana od pojedinaca. To je i 
naravno: preduvjeti svakoga samostaliiog razvoja 
literature jesu: budna narodna svijest i dobra ci- 
taca publika. Zato je istom nakon Senoe nasa 
knjiga postala organickim udom narodnoga zivota, 
pa se je istom od to doba pocela naravno i or- 
ganicki razvijati. Ili, drugim rijecima: istom nakon 
i>enoe su nase prilike bile u toliko sazrele, da se 
literatura uzmogne razvijati dalje kao samostalna- 
grana zivuta. 

Ovaj dalnji korak uciuili su knjizevni radnici 
iz osamdesetih godina prosloga stoljeca, a to je 
omogucilo knji^evnicima devedesetih godina (osobito 
onima iz druge polovice), da napokon pokusaju do- 
stignuti savremenu evropsku knjigu, (dakako ne u 
vrijednosti njenili predstavnika, nego u ujenim 
glavni'm strujama i smjerovima). Sve ovo shvatili 
su i sami knjizevnici, pa u tome shvacanju nuznoga 
daljnjeg razvoja imademo traziti uzrok obim knji- 
2evnim pokretima, od kojih se je jedan .[avio na 
pocetku godina osamdesetih kao otpor proti Senoinoj 
skoli, a drugi u drugoj polovici devedesetih godina 
kao pokret za slobodu stvaranja. Prvi pokret isao 
je za tim, da literaturu ve2e sto uze sa soeialnim 
^ivotom, te je urodio nasim literarnim realizmom. 
a drugi je isao za tim, da ucini knjigu nasu slo- 
bodnom, te je urodio nasim ,.modernizmom". 

II. Knjizevni pol<ret iza smrti Senoe. 

Senoa je do svoje smrti gotovo neograniceno 
vladao u literaturi. Novelistika je ostalih pisaca 
gotovo iscezavala pred njegovim popularnim pri- 
povijestima. Xovih pisaca se amo tamo javljalo, all 



svi sii bill nekako pritisniiti i vise manje puki odraz 
Senoe. U zadnjem tecaju ,.Vienca", sto ga je Senoa 
uredjivao (god. 1881.) imade tek 8 novela (od 
Krarabergera, F. Becica, Vj. Livadica, Tomaja i 
Atrica-Riecanina) i to sve slabih stvari, koje kao 
orao prekriljuje Senoina ,.Braiika"'. Prevedenih 
imade pako 20 pripovijesti. Vladala je dakle neka 
susa. Ali to ipak ne znaci, da inladili talenata nije 
bilo^ Bilo ih je, ali ti su talenti bili nezadovoljni 
sa Senoiuom saraovladom, pa su kusali, da se sa- 
mostalno okupe. Najprije su izdavali almanake 
,,Yelebif i ..Hrvatski Dom" (od g. 1876.— 1880.) 
a onda (g. 1880.— 1881.) se je mladez pocijepala 
prema politickim strankama u obzorase i pravase, 
te su ovi potoriji poceli izdavati ,.Hrvatsku". 1 tu 
se sada susrecemo sa no vim silama. Zanimivo je i 
ovo: docim ima ..H. Dom" u prosjeku svaki put 
po 3 pripoxijesti, ,,Hrvatska" ih ima vec po 9. 
{Medju inima je izasla u ,.Hrvatskoj'' god. 1880. 
snazna Kovaceviceva novela ..Ladanjska sekta''. A 
uz to je u Hrvatskoj od g. 1881. vazan, krasno i 
iscrpivo pisan clanak o ..razvoju ruskoga drustva i 
literature", sto ga je napisao Milarov, danasnji bu- 
garski pisacj. 

I bas taj dio mladezi, koji pokrece ,.Hrvatsku"\ 
uz ovaj almanak pokrece od sada i nekoje listove, 
te vodi literaturu u krilo realizraa. Odmah se 
osjeca novi, svjeziji dub. a osobito novelistika 
nabuja. Vec g. 1882. preuzima (prelazno) redakciju 
..Vienca" Fr. Folnegovic, pa je zanimivo promotriti 
sadrzaj toga tecaja. Medju pripovijestima vidimo 
zastupane: Dra^enovica, Sisolskoga (Kumicica) i 
Kokotovica, dakle same ,,nove Ijude"'. U poeziji 
jo zastupano 18 pjesnika (g. 1881. samo 8) medju 
inima: Harambasic, A. Kovacic, H. Badalic, A. 
Palmovic, D. Operman, M. Sabic, I. Kamenar, Ko- 
zarac, dakle sva imena kasnije dobro poznata. 
Prevodi se n. pr. Zola i Bret Harte, a pise se o 
Zoli, Ch. Darvinu, Eenanu i t. d. I od sada se raz- 
bujava nasa knjiga. Do dvadesetak mladjih Ijudi 
pocinje literarno raditi i hoce, da budu samostalni. 



Propaguje se najprije trancuski naturalizam, a ka- 
snije se iivodi ruski realizam. Folnegovir odstupi 
nakon <^odine dana, a ,,Vienac" pod redakcj- 
joiTi Klaica i Maravica pociiije da iistaje proti no- 
voj struji {g. 188:5. clanak „Hocemo li naturali- 
zam" ?), ali joj se oteti ne mo^e. IT njeg^a pisu Ha- 
rarabasic, Kumicic, Dra^enovic, Nooak, gocl. 188:^.) 
kasnije (g. 1884.) Kovacie., Kozarac, Kranjcevi6, 
Gjalski, Turic, pa (od g-. 1885.) Tordinac i drugi, 
a prevode se (g. 1883.) veriste i realiste D. An- 
minzio, Bjornson, Gogolj, Daudet pa fg. 1884.) M. 
Bjelinski, Ciampoli, Dieckens, Dostojevski i dr.. a 
ve('- g. 1884. pi§e M. Spregi o „liiipresijoiiizmu". 

Ali sve to ide presporo, pa mladji radikalci, 
koji su izdavali kroz dvije godiiie almanak ,.Hr- 
vatsku, izlaze g". 1882. sa rajesecnikom .,Hrvatska 
Vila" (na Susaku). Iz prva imade samo 5 — 6 iz- 
vornih pripovijesti (glavni pisci su B. Krcmaric, 
Drazenovic i Grzetir) u poeziji se javljaju Kranj- 
cevic, Milakovic i K. Ostojic. Ali se zato prevadja 
dosta. Francuzi prevladjaju, Talijani su takodjer 
zastupani, Rusi manje, a Nijemci nikako. Pise se 
ninogo kazalistu, donose se cesci referati iz 
svijeta. a imade i vecih kritika. Vidi se nastojanje, 
da se nasa knjiga oslobodi stai-e estetske i dog- 
matske kritike. Ipak jos nepi-odire sasma prava 
moderna kritika. Ali vec u 11. tecaju navijesta 
E Kumicid svojim clanovom ,.0 roraanu" rat dota- 
danjoj staromodnoj novelistici, a u ime francuskoga 
naturalizma, osol)ito Zole. 

Dojduco godine (188:5. i 1884.) opaza se kod 
lista upravo vanredan napredak. List postaje tjed- 
mkom. Imade nista manje nego 33 izoorne pri- 
pouijedi, broj, koga nije ni jedan list do tada do- 
stigao. A mora se reci. da su to pripovijesti, u 
prosjeku dobre i gotovo sve pisane novom, reali- 
stickom metodom. IT tom su tecaju vec novi srajer 
i novi talenti u i)unome jeku. Turic (Pod kabani- 
com", ,.Sni bogojavljenja", — ,.Prerano u proljece", 
„U mraku"), Drazenovic (,.Uspomena" ,.Ru2a"), 
Gjalski („Na groblju"). Novak ( ..Mlinarov jedinac" i 



— 9 - 

,.Marko Finderlic"'), Vj. Livadic (,.Mracnjaci"'). pa 
1. K. Ostojic', Hranilovic, Kokotovir (sa ranof^o 
iiialih realistickih crtica) i Devcic — sve su to 
pripovijedaci. od kojili iiekoji pokazuju znatnu ori- 
ginalnost i snazan talenat. Ako uvazirao, da ti isti 
pisci i njihovi suraisljenici istodobno pisu u „VJenac" 
(g, 188:i Drazenovic: ..Martinova oporuka"', ,.Lu- 
djak Marko"'. ,.Muzev povratak", Kumicic: „Zacn- 
djeni svatovi''. Novak: ....Baba Marta", a g. 1884. 
Drazenovic: ..Nekoliko veceri iz jalovoga zivota" 
,,Ha.idnkov ponor", ..Cinik'', Kovacic: ,,Smetanje 
posjeda"'. Novak: ,,Posteniak" ..Piitein", Gjalski: 
..Batorif'", ..Maricon", Tiiric: ^Rf'izvitak" ). pa pri- 
brojimo ovamo jos izdanja ,.Matice Hrvatske" (Od 
Kumicica ,.Gospodja Sabina*', od Vojnovica ,,Pe- 
rom i olovkom" i t. d.) onda mozemo reci punim 
pravom, da se je ovih godina rascvala nasa pripo- 
vijest kno nikarla do tada i to isto tako po rauo- 
zini. kao sto i po vrijednosti. Nekoja djela Dra- 
zenovica, Turica. Novaka, a napose Gjalskoga sa- 
cuvala su svojii socijalnu i literariiii vrijednost do 
danas. a sacuvati ce je jos dugo. 

III. Razmah pokreta. 

Ovaj rase vat ne moze da bude slucajan, jer 
su nekoji od tih pisaca radili i prije i kasnije. Taj 
rascvat imademo pripisati tome, sto se ovih go- 
dina najbolje razmahao i knjizevni pokret. Da je 
tako, svjedoci najbolje ta cinjenica, sto eemo naci 
razmjerno malo velikih, monumentalnih radnja, a 
takove radnje u istinu ni jedan pokret u svom 
pocetku ne radja: one dolaze istom onda. kada se 
pokret stalozi. 

Da je u istinu ova velika produkcija manjih, 
prosjecno dobrih stvari, u istinu plod nabujaloga 
pokreta. svjedoci jos i to, da se u tim godinama 
razmahala u znatnijoj rajeri i literarna kritika i 
digao interes za ovu noviju knjigu u publici. Ured- 
nistvo se „Hrv. Vile"' n. pr. hvali, da list imade 
oblo 3.000 pretplatnika. Ovo je broj, koga nije ni 



— 10 — 

jedan knji^evni list do danas ni dostigao. a kamo> 
li prestigao. U isto doba sire se Kumicirevi romani, 
za nase prilike upravo rapidno. Ovo doduse ne- 
rao^e biti rajerilom literarne cijene, kako se to 
onda pisalo, ali moze i mora biti mjerilom velikoga 
iiiteresa publike za smionije i socijalnije radnje. 

U drugu rnkii se ocituje razmali nove struje 
i u prijevodiraa i u kritici, te u referatima. „Hrv. 
Vila'' prevodi poglavito iz ruskoga, osobito Tur- 
genjeva, Garsina i Dostojevskoga („Netoca Nezva- 
nova", „Liikerija", ,.Jakov Pasnikov"). Prevodi se i 
Daudetova „Sapho", nesto iz Zole, te od talijanskih 
verista, premda sii prijevodi iz romanskili literatura 
manje birani. Prijevoda je preko 6'0. I ,.Vienac" 
prevodi n. p. g. 1884. vec M. BJelinskoga, Ciam- 
polia. Dieksensa uz Tnrgeiijeva i Sienkiewicza. Uz 
to donasa originalnu drainu ,.Anarhiste" od VI. 
Mazuranica, a „Hrv. Vila" Derencinova „Trl braka" 
koiiiediju za onda ii istinu briljantna. Uz to je do- 
sta znacajan prijevod Gutzkovljevoga ,,Uriela Ako- 
ste". U kazalistu se iste godine prikazuje u moder- 
iiom franciiskom stilu pisana Roraiierova ..Olinta". 

Zanimivo je pogledati i poucni dio „Hrvatske 
Vile". Prevladava Desiderius (Janko Ibler), koji se 
vratio u ono doba iz Biograda i udario ii dosta 
radikalne zice. On je ujedljiv, polemizuje sa ..Vien- 
cem", pise mnogo — n. pr. o Milicevicu. o kaza- 
listu (znacajna je satira, ..Di'amatursko pitanje", u 
kojoj se izrugava sablonskoj dotadanjoj dramatici). 
Javlja se jos i Galac studijora o modernom roiuami, 
te ocjenom Kumicideve: ..Gospodje Sabine". Listak 
je pun kulturnih i knjizevnili vijesti; a pocimlje 
se opa^ati sve veci interes za rusku litoiaturu. Ve('' 
tada se pise opsirno o literarnoj kritici u Rusiji, 
Taineu, prevodi se Castelar (,.Narodni Ijudi"), 
Mantegazza (..0 Ijubavi") i De Araicis. Vidi se uopre 
teznja. da se knjiga sto vise pove^e sa zbiljskim 
^ivotoni. Kritika vec sudi sa evropojskoga stanovi- 
sta, a u njoj se okusava, tko sanio nio2e. Pisci 
pokazuju vise slobode u kretanju 1 daju slobodni- 
jega nialia teniperamentu. Ali na dvije stvari 



— 11 — 

treba osobito upozoriti. Prvo je to, da je sada vec 
jasno, da u nasoj literaturi nije mogao uhvatiti 
korjena po Kumicicii ,.u teoriji" propagovani fran- 
cnski (a osobito Zolin) naturalizam, nego je prevla- 
dao blazi i samilosni ruski realizam. Naglasio sam 
ono ,.u teoriji" jer Kumicic nije bas u praksi uveo 
naturalizam n nasu knjigii. posto je kod njega 
tendencija i romantika uz nesto veeu smionost za 
opisivanje pikantnih i briitalnih prizora bila u ne- 
skladu sa zahtjevima natiiralisticke teorije. A on 
iraa bas svojoj praksi a ne teoriji da zabvali svoj 
uspjeh. 

Drugo, sto je dosta znacajno je to, da je 
poezija po izrazitosti, a donjekle i po vrijednosti 
zaostajala za pripovjescu, te je bila n svojoj Iju- 
bavnoj i rodoljubnoj grani vecinom ultra roman- 
ticua, uza sve to, sto su u ovo doba pjevali dobri 
pjesnici, kao sto su Hararabasic, Vukelic, Palraovic, 
Kovacic i dr. Moglo bi se to priciniti cudnim po- 
javom, ali ako bolje promotrimo stvar. uvidjet cemo, 
da je i taj pojav skroz naravan. 

Misao. da valja knjigu spojiti sa drustvenim 
zivotom, koja je pripovijest dovela do realizma, ta 
je ista misao dovela poeziju do radikalne romantike. 

I onda, kao sto je to u svako vrijeme, bilo 
je duhova trjeznijih, objektivnijili. analiticnili, a 
bilo je duhova zanesenih i subjektivnih. Misao o 
spoju literature sa zivotom. svela je prve na pripo- 
vjedastvo, a druge na poeziju. Oni prvi su zivot 
proucavali, za to su njihove radnje realisticne i tri- 
jeznije. Oni drugi su reaglrali i bunili su se, pa 
su zato njihove ])jesme subjektivnijf i radikalnije. 
Zivot se opaza onakovim, kakav jest u svoj nje- 
govoj gnibosti, pa docim su ga jedni takovimi i 
prikazivali, drugi su se proti takovom zivotu bunili. 
Prvi kao mirniji promatraci zalazili su dublje, ti'a- 
zili uzroke savremenih drustvenih pojava i postajali 
na taj nacin socijalni, a drugi su stali kod povrsine. 
pa su zato tim pojavima nalazili tek vanjski uzrok 
i tako postajali politickim pjesnicima. (u koliko 
nijesu bili Ijubavnim pjesnicima). 



— 12 — 

Osim toga se je pravastvo u oniiu godinama 
sraatralo u nekii ruku revolucijonarnom straiikom 
pa zato vidirao, da i ti raladji pjesnici i)jevaju — 
\Te.salima, krvi i t. d. Prototip te poezije je ,,bard 
stranke prave" A. Harain])asic. 

Da se je u istinu htio tako tijesno spojiti 
•diievni zivot sa literaturom svjedoci medju iiiim 
i ovo: ,.Hrv. Vila" je doiiasala iia omotu u sest 
stupaca sijaset ,,dneviiih pitanja'', ,,svastica'', pa 
cak i ..shizbenih vijesti". To znaci, da se onda 
jedan kiijizevni list iiije hotio, da ni u kojera po- 
gledu izolira od dnevnoga zivota. * 

Sve nam ovo jasno pokazuje. kako je onih 
godina bio u istinu knjizevni ]-azmak velik. kako 
je zavladao u pravoni sniislu lijeci knjizevni po- 
kret. bujan i nadobudan, pokret, koji ce i u bu- 
ducnosti da donose obilnih i)lodova. 

IV. Stisavanje pokreta. 

Xeki pokret niozemo prispodobiti pljusku kise, 
koja iscisti zrak i putove; nabujaju potoci, preliju 
se pieko polja, te ga natope, — a onda se ohija 
stisa. IT cistom i svjezem zraku, iz natopljenih 
njiva nicu i razvijaju se sredjeniji i tvorniji talenti, 
te stnpaju po pro6is('enim stazania, da stvaraju 
opsegoni i vrijednoscu velika djela, ona djela, u 
kojima pokret sazrije i odbacivsi vanjski radikalizara 
postane ii svemu protivniji. Pojedinci stupaju na 
mjesto skupine i rade svaki o sebi. Ovaj momenat 
je nastupio od prilike oko g. 1885. Isticati su se 
poceli i stvarati ponajvise oni, koji nijesu l)ili prije 
u pokretu izravno anga^irani, a nekoji od anga- 
^iranih su poceli da se lacaju vecih zadataka. Od 
te godine pocinje da sve vise izbijaju medju inima: 
i^repel (u kritici), Gjalski, Kozarac, Novak (u no- 
vel!), te Palmovir i Kranjcevic (u poeziji), a javlja 
se i Tordinac (kao zastupuik seoske novele). 

„Hrv. Vila"' se doduse drzi i te godine. Od 
Griinhuta je preuzima Albrecht u Zagrebu. A kad 
ona propadne, javi se ,,Balkan", ali i on prestaje 



- 13 — 

(g. 1S86.). Ali od sada ,.Vienac"' sve vise i vise 
plovi novora strujom. Srepel preuzimlje vodstvo u 
kritici, a Gjalski u noveli. Kod ,,Hrv. Vile" za- 
vlada oskiidica na uovelistici. Javlja se Devcic (sa 
raanjim lickim pripovjestima), Kokotovid (s malim 
crticama), Novak („Mile Ratkovic") i Drazenovic 
(„Jer de duso", „Iz prirode", ,,Triiifin"). Ali se 
vidi, da bolje stvari kupi ,,Vienac" (n. pr. g. 1885. 
od Gjalskoga ^U novom dvorii", od Novaka ,.Berta", 
„Majka", ,.Posestrima'', od Drazenovica „S plo- 
cnika", „Oni su divanili", „Napustena'', od Frana 
Mazuranica krasno: „Lisce" i od Tordinca „Neko- 
pano i nekovano blago"', ,.Ruzini grijesi", ,,Crkveni 
god"'j. A isto tako izlaze ii ,,Viencir' i pjesme od 
Harambasica, Hranilovica (n. pr. lijepe ,.Zuinbe- 
racke elegije"), od Kovacica („Velikom patuljku", 
„Sveziialici", „Mucenik"), od Kranjcevica („Uskocke 
elegije" I. i III.), te Kozarca, Palmovica itd. Pri- 
jevodi su maiije vazni. Kod „Vile" Oliiiet i Dumas 
sin, kod ,.Vieuca" Coppe, Daudet, Turgenjev, vise 
manje sve blijedje stvari donesene bas za siru publiku. 

Ali ,.Vila" se jos dr2i u kritici, premda i 
„Vienac*' ima dobrih referata u listku, osobito iz 
mske knjige. ,.Vila" se baca osobito na kazaliste. 
Ocjene i referati su pisani sa velikom rutinom i 
poznavanjem svjetske savremene dramatske litera- 
ture (osobito becke i pariske). Uprava se kazalista 
zestoko kritikuje i tu prepoznajemo vec onda du- 
hovito pero Stj. Miletica, koji pise i 8 „Kfizalisnih 
pisama". U novom tecaju se prevodi i ruski kri- 
ticar Bjelinski (o ,.pjesnistvu"'j, listak podaje is- 
crpivu i bogatu sliku savremene svjetske knjige. 
Ali vidi se, da list hoce da bude i knjizevan i 
obiteljski — pa zato u ovoj polovicatosti i pada. 

,.Balkan", koji dolazi na mjesto „Hrv. Vile" 
nastoji da bude i opet literaran list. U noveli se 
isticu Drazenovic, Novak, a osobito Turic (krasna 
veca radnja „Sto je krivo?"), te A. Kovacic, koji 
pocinje objelodunjivati svoj na siroko zasnovani i 
sjajno pisani groteskni satiricki roman ..Medju Za- 
bari". Ali taj roman prestane izlaziti nakon dese- 



— u — 

togd broja za to, jer su to zalitjevali nekoji pra- 
va§ki prvaci iz onog:a g:rada, ko<^a je u svom ro- 
raanu Kovacic karikirao. Kovacic se javlja u ovom 
tecaju jos sa jednom manjoiii stvarcora. 

Prevode se talijanski veriste. a osobito Rusi 
(ii. pr. DostojevskQ. Poezija je te ^odine vrlo ro- 
manticka i revolucijonarna. Haramba§ic pjeva svoje 
,.Mucenike"', (Zrinjske i Frankopane) i pjesme o 
bugarskom ustanku. Bugari su u „Balkanu'' u 
opce vrlo obljiibljeni i popularni. Kritika je dosta 
otvorena, ali g-laviia je kriticka radnja Dr. Hrani- 
lovica estetska studija o pjesmama Palmo vice vim. 
Listak je pako vanredno pomno iiredjivan. Ret'erati 
iz ruske literature su obilni i iscrpivi. Vrijeduo je 
jos uaporaenuti. da u „Balkanu'' pise Lovrencevic 
Schopenhauerovom pesimizmu, koji kasnije sve 
vise zahvaca nasu knji^evnost. 

„Balkan" je iz pocetka bio i literarno dosta 
radikalan i ratoboran, ali onda se i on prirairio. 
Harambasic se je, preuzevsi kasnije urednistvo, iz- 
javio za koraprorais sa tadanjim „Viencevim" 
smjerom i preraa tome uredjivao list. U „Balkanu'' 
so dakle zadnji put javljaju literarne polemike o 
novi realisticni smjer, a kasnije ih vise neima. 

V. Plodovi. 

I ,. Balkan'' pada i sve do pocetka devedesetih 
siodina ostajo jedini ,.Vienac". ..Vienac*' je od sada 
prcdstavnikom literai'noga realizma. Znacajno je n. 
pr. to, da A'oc 1884. smatra Klaic nu^niin da piSe 
oveci clanak : „Novela i i-oinan u Hrvata". To 
znaci, da smo stupili u pravo ..novelisticko doba". 
Iste godine u zadnjem broju pise M. Srepel. o 
metodi moderne seoske novele, te otvoreno osudjuju 
staru predrealisticku maniru i brani odlucno rea- 
lizam. 1 ako je ovo pisano u ,.Listku"'. ipak svjo- 
dor-i. da je novi smjer vec potpuno pobijedio i za- 
vladao ..Viencem". Ideje. koje razvija i ton. kojim 
M. Srepel pise, pokazuju, da je ucio kritiku u 
Rnsa. te znaco vclik napredak prema shvaranju .). 



— 15 — 

Hranilovica. koji je u „Hrv. Vili" pisao „Teoriju 
novele", skroz sa tehiiickoga estetskoga stauovista 
kao ucenik beckoga esteticara Zimmermana, a i od 
shvacanja Klaicevoga u clanku ,, No vela i roman 
u Hrvata*'. 

Od sada se razvija nasa knjiga sve do polo- 
vice devedesetcli godina mirno, bez bojeva, bez tr- 
/aA^ica. Pisci stvaraju i razvijaju se zajedno sa 
nasim zivotom. U to doba padaju obilni plodovi 
realistickoga pokreta. To jp razdoblje pozitivnoga 
rada. 

Sada pocinju da izlaze nasi najveci i najva- 
iniji socialni romani, kojiraa se natjecu: Gjalski, 
Kovacic i Kozarac. G. 1886. se javljaju u ,,Yiencu" 
Devcic, Lepusic, Lovretic, Mazuranic Fran (,.Li- 
sce''), Novak („Seoska Ijepotica'', ,,Fiskalova is- 
povijest"), Tordinac (,.Dj. spasovdan'', ,.Carobna 
knji^ica"') i Turic (,.Na ovrhi*'). Ali sve prekriljuje 
po zamasnosti i vrijednosti Gjalski sa svojim ro- 
raanom ,.U noci". (Izasla je te godine jos i nje- 
gova novela ,.Na badnjak" ) romanom, kojim je za- 
grabio otvoreno i smiono u nase savremene drus- 
tveno politicke prilike i navijestio i u politici i 
drustvu realizam. Od prijevoda je vrijedno spome- 
nuti Hercenov ruski zestoki roman „Tko je kriv'. 
U poeziji su medju iniraa isticii Kranjcevic i Ko- 
vacic. Prvi pjeva „U katakombah", gdje otvoreno 
ustaje proti askezi i pripovijeda Ijiibav i zivot, a 
drugi siba sarkazmora i satirom nase drustvo u 
svojim pjesmama ,.Njekoc i sada", „Zadnja znd- 
nja"', ,,Nasi trutovi". ,.Isprike vremena". ,.Pokor- 
nome kljusetu". 

U pouci oznacnju tendenciju vremena Pasa- 
riceva radnja o ,.raodernom roraanu" i Rackoga 
..Putne usporaene iz Rusije". 

I slijedece godine vlada Gjalski. U ,.Tien('u" 
izlazi njegov snazni psiholozki roman ,..Tank() Bo- 
rislavic*'. a ..Matica" izdaje njegove novele ..Pod 
starimi krovovi''. Novak je ove godine opet vrlo 
plodan (u ,.Viencu": ..Sirote", ,.Za sto godina''. ,,Ba- 
l)ino zlato". ..Starac Luka". ..Pobratim Mirko". 



- k; - 

,,Simulant Tanasija". ,.U prosjackoj ku('i". ,.XiL 
uskrs", ..Jagica"'). Javljaju se raedju iiiiiiia I)evci(', 
Lovretic, Tordinac (,. Brat Adam"'). Franjo Ma^u- 
ranic (,.Moj prvi sluga"', „Velika voda", ..Dva sa- 
lamandra"), a javlja se sa prvim veciiii pripovi- 
jestima ,1. Kozarac, koji je do tada gotovo samo 
pjesme pjevao. ',.Biser Kata'' i ,,Xas Filip'' su te 
prve stvari. kojima odmah skace pisat- u prve re- 
dove, da iducih godina dijeli prvenstvo naizmjeiu'e 
sa Kovacicem i Gjalskira. Prevode se stvari Dosto- 
jevskoga, Garsiiia, Saltykov-Scedrina, Tojstoja (dra- 
ma ,.Prvi rakijas"). Zole i dr. — Srepl pise o 
,.Najnovijim srpskira pripovijedacima'*, o Gjalskomu 
i t. d. Poezija je dosta bujna i sarolika. 

Slijedece godine vlada Kovacic. Te godine 
(1888.) izadje njegov zadiiji plamsaj prije smrti, 
plamsaj loma'ce. koja ga je prozdrla. njegov silni 
roman ,,U registraturi'' i pjesma ..Eoman protuhe''. 
Kozarac se popinje sve dalje sa svojim ,,Proletar- 
cima" i „Kapetaii Gaso''. Gjalski se javlja sa ju- 
nackom „Najom'', a uz njega i dnig:i kao Fr. ]\ra- 
zuranic (Novo ..Lisce"'. ..Krvavi list". ..Nas prijatelj 
kapetan", „Fragmenti"', ..Golub guce — gohibica. 
ne ce"') Novak (,.Ruzica", ,,Salaraon". ,.Nas Jovica"), 
Tordinac (..Kozuh"), Turic (..Cetiri dana". ..Turski 
suV, ,,Hajduk Ivan"), Matavulj, Devcic. 

U poeziji se javlja nov pjesnik — Mosorski 
guslar (Tresic-Pavicic-: ,.Kod Thegethotovog spo- 
menika"'. ,,Boci"). Medju prijevodinia pocinjemo se 
susretati sa Korolenkom od Rusa, a Maupassantom 
od Francuskili natnralista. Ove godine ulazi medju 
nas i nov duh: H. Ibsen. ,.Nora" se glumi, a o 
njoj pise u „Viencu'' J. Pasaric; o Ibsenu pise jos 
i Srepel. Kozarac pise svoju ,,Slavonsku sumu", 
pendant Turgenevljevoj ,.vSnma i stepa"', a Srepel 
svemu i svacerau: o Gabrielu Max-u (slikaru), 
Knjazu Nikoli. Garsinu, Hercenu, a poglavito su 
znacajne njegove radnje: „Schopenhaureova karak- 
teristika zivota i smrti" — pa ,.Yraz kao osnivac 
hrvatske kritike"'. Rekao sara da je to karakteri- 
sticno za to, jer je to po drugi put, da se pise o 



— 17 — 

Schopenchaueru. I mi u istinu vidimo, da polako 
pocinje till godiiui nasa literatnra, da se daje sve 
vise u krilo Scliopenchaiierovoga pesimizma. Gjalski 
ide prvi torn stazom vec u prvim radiijama, a 
ponajpace u ,.Borislavi(hi". a kasnije uz njega i 
drugi, (medju pjesnicima n. pr. u nekoj nijeri i 
Kranjcevic. a medju kasnijim pripovjedacima osobito 
Leskovar). Pesimizam ve('* u prvim godinama de- 
vetoga decenija sasma prevladava. Ovo sve sada 
samo konstatiram, da se mogu kasnije lakse vra- 
titi iia tumaceuje toga po Java, jer je po nasii knjigu 
i^ po nase driistvo od velike vaznosti. Druga radnja 
Srepelova. ona o Vrazii, znacajna je i ona, jer po- 
kazuje. da se nasa kritika razvila vec u toliko, da 
joj je potrebno vec traziti i tradiciju. I u istinu 
mi vidimo, da se kritika postepeno sve vise razvija, 
ako i ne u onoj mjeri, u kojoj bi to iziskivao 
napredak novelistike. Pravo doba kritike doslo je 
istom u drugoj polovici devetoga decenija. Ali vec 
sada se uspjesno osim Desideriusa, (koji je nekako 
zasutio) i Galea, javljaju: Srepel i Pasaric, pa onda 
Jaksa Cedomil, koji se prvi bavi iskljucivo knji- 
zevnom kritikom. — On se javlja u „Viencu"' g. 
1889. sustavno i savjesno napisanom radnjom ,,Ta- 
lijanski pjesnici u drugoj polovici nasega vijeka", 
radnjom koja je nasla velike hvale i u Italiji. Iste 
godine je vazno zabiljeziti jos Turicev putopis „Iz 
Njemacke'' pisan^ veoma napredno i slobodoumno. 
Tste godine pise Srepel o Augieru. Izlazi prijevod 
Tolstojeve ,,Vojne i mira". ,.Vienac" prevodi Ba- 
rancevica. Bjornsona. Dickensa, Garsina, Korolenka. 
Kranjcevic pjeva mnogo, Tresic se javlja sa ,,Otoku 
Hvaru", ,,Pegazu", „In raisterio requis". U noveli 
osim Devcica, Juzbasica. Krcmarica. Lovretida, No- 
vaka („Podgorska lutrijasica''j i dr. — Pise Gjalski 
,.Gjurdjicu Agicevu" i ,.Price". Ali i ako su to 
vazne i ki-asne radnje, za ovu su godinu najzna- 
cajniji Kozarcevi ..Mrtvi kapitali'', djelo sa jos po- 
zitivnijom i realisticnijom tendencijom, nego je 
prije 3 godine bila Gjalskova ,.U noci" — i ako 
ne od tolike knji^evne cijene. 1 tako ovih godina 

2 



— IS — 

(od 1885. do 1890.) stoji nai^ realizam na svom 
vrhuncu. Ove godiiie ubiru plod pokreta, koji je 
poceo pocetkom. a razraahao se sredinoiii osmoga 
decenija. 

Vi. Uzmicanje knjizevnosti. 

Ne moze se re('-i, da nije Senoa bio znatan 
} realista. Ima u njega iiinogo realizma. On i ciui 
j prelaz izraedju starije romanticke pripovijesti k no- 
' vijoj realisticnoj. Ali uza sve to ne mo^enio njega 
okrstiti pravira realistom, a to mo^emo jos manje 
reci za ostale pi see nje<;ovoga doba, koji su vise 
manje (osim Jurkovica) obicno blijedi roraanticari. 
(T osamdesetim godinama. n pi'ipovjestima, te ro- 
raantike nestaje. Realizam na svira linijama slavi 
pobjedu. Tsprva je taj realizam tek vanjski, te se 
iscrpljnje n smionisti pisca. da izuese i brutalne 
momente zivota, a u jezgri je sadr^aj pripovijesti 
romantican (Kumicic), ili je pako taj realizam skroz 
liladan (kao u Yojnovica i Drazenovira). 1 dotle se 
osjeca upliv Francuskoga naturalizma. Kod Kumi- 
€i('a upliv Zole, ali samo u nagnucu za bnitalnosc'-u. 
kod one druge dvojice upliv Flauberta, a nesto i 
upliv talijanskih verista. Ali taj upliv se polagano 
gubi sve to vise, sto se prii)ovjedaci venua udubljuju 
u nas domari zivot. Istodobno s time prevladava ruski 
realizam. koji se vise bavi pitanjima drustva i zi- 
vota, te se istice svojom liumanom i samilosnom 
tendencijom. 1 od sada pisci sve vise i vise raz- 
krivaju vanjski plast zivota i zalaze u dubljinu da 
traze uzroke zlu. (Turic. Gjalski. Kozarac) ili crtaju 
taj zivot sa samiloscu i Ijubavi (Novak). Napokon 
ualaze taj zivot i nase prilike tuznima. pa prelaze 
sve vise i vise na pitanja i)siboloska. moralna i 
tilosolska. podajuri se pesiinizmu. Ovo dovodi nasu 
knjigu u devedesetim godinama do toga, da sve 
to vise uzmice od crtanja zbiljskog zivota, te se lara 
opcenitili teraa i tako pripravlja tlo ,.modorni- 
stickonr' pokretu, koji so javlja u (Iniuoj imlovici 
devedesetib aodina. 



— 19 — 

All ne valja torn postepenora povlaceiiju lite- 
rature od zbiljskoga, aktuelnoga zivota, traziti uz- 
rok jedino u torn produbljivanju. Same nase prilike 
sii doprinjele u velikoj mjeri toj evoluciji. 

U osamdesetim godinama, nakon odstupa Ma- 
zuranica. razmahalo se pravastvo neobicnora br- 
zinom. Ono je udarilo ii vrlo radikalne zice i pre- 
dobilo sire slojeve i mladez. Ovaj sveopci radika- 
lizam je bez sumnje izazvo i vecu sraionost u kuji- 
zevnosti. Pravastvo je bilo u najvecem sukobu sa 
Obzorastvom, a kako je ovo propagovalo tradicije 
ilirizma i idealizma u knjizi, to je pravaska opozi- 
<:ija poinogla i knjizevnosti da urodi zdravom re- 
akcijom proti sablonskom tradicijoualizmii. I tako 
su mladji knjizevnici mogli poci svojim puteni. Da 
je tako. svjedoci nam taj fakat, sto je velika ve- 
cina tadanjih mladjih knjizevnika iizgojena u onom 
radikalizmu. I Gjalski i Kranjcevic i sva ona druga 
ceta sa Kumicicem, Harambasic'em i Kovacicem 
na celu bili sa (i ako nekoji tek na cas) pravasi. 
Mnogi su simpatizovali samo sa radikalizmom i 
slobodoumnoscu. a za specijalne politicke ideje pra- 
vastva nisu se mnogo brinuli. Ostali su za to sa- 
mostalni. Ali g. 1885. u borbi proti Khueuu, kad 
su se pravasi uza sav vanjski radikalizam pokazali 
nedoraslima i dozivjeli znatan poraz, prelazi lite- 
rarno vodstvo i opet na ,.Vienac". Pokret prestaje, 
a nastaje rad pojedinaca. Pocima kritika i to ne 
samo literarna, nego kritika nasih prilika (1886. 
„U noci*') Duhovi se smiruju i otrijeznjuju. Vanj- 
ski razmab stranke prava raste sve do g. 1892., 
ali prava unutarnja snaga stranke. a pogotovo na- 
rodna snaga pada sve dublje. Kliuenov sustav de- 
moralizuje sve vise. 

Narod, o kome se toliko govori i deklamuje. 
u istinu je sve zapusteniji. U to doba pocimlju ve- 
lika iseljivanja, a ujedno rapidno doseljivanje tu- 
djega zivlja. Xovaca je u zemlji sve raanje, poli- 
ticke prilike su sve gore. Pravastvo samo pocima 
da se u devedesetim godinama cijepa i raspada. 
Zivot je sve vise rastrovan. bolji se duliovi povlace 



20 



radi uesnosnih strancarskili klanja. Slobodne inte- 
ligeucije sve je manje. 1 tako napokon zija oda- 
svuda ocaj, praznina i malodusnost. 

Sve ovo djelnje i iia literaturn. koja nas 2ivot 
uajprije crta, pa onda ga zigose, da napokon uvidi^ 
da je iijen posao iizaludan, da se neda nista po- 
praviti. Literatura sada pocima da se upiista u 
lamentiranjp, pa onda ii filozofiranje i nakopon se 
povuce saina u sebe. Kako se od knjige tiic^i jav- 
nost, tako se i ona otudjuje od javnoga ^ivota. Sve 
vise pocima, da se bavi pojedincera, a sve manje 
cijelira drustvom, sve vise dnsom, a sve manje zi- 
votom, dok nedodje do simbolizma i dekadentizma. 

Jednako je u poeziji i u noveli, same kod 
svake grane u dnigom obliku. Poezija, koja je prije 
bila ratoborna i u patriotskoj i Ijubavnoj grani 
(Harambasic sa cijelom cetom drugova) postaje 
refleksivra. (Tresi6 i Kranjcevic). Ujedno se sada 
javlja i nesto byronizma u nasoj poeziji. (Vec g. 
1890. pjeva Tresic „Hrv. more", ..Ivan", „Prolaz 
misli", a g. 1903. „Na klisuri samoce", te izdaje 
„Glasove s mora Jadranskoga", a g-. 1S94. ,,Nove 
pjesme). Ovih godina prevodi Milelic Byronovoga 
„Manfreda", a pise ,.Boleslava", neku smjesu Man- 
fjeda, Hamleta i Faiista. Ovih godina napokon iz- 
daje ..Matica" u ,,crticaraa iz svjetske knji^evnosti" 
prikaze romanticara iz pocetka vijeka. I pojave By- 
rona, Mickievica, Puskina, Leopardia itd. djeluju, 
osobito na mladje dnliove. Kranjcevic je svoje naj- 
snaznije i najizrazitije pjesme spjevao bas u ovoj prvoj 
polovici devedesetih godina. G. 1891. pjeva on: 
„Vjetric vije", ..Nevincetu", ,,Utjeha", ,Jagatanu", 
„Ah sve je sanja pusta", ..Kad mi klone", ,.Pamet 
i sre('a", ,.Smrti", „Vili i)jesme", ,.Obicna prica", 
,,Vani snije^i", ,.Gospodskonie Kastoru", ,.Stara 
slika". pa price: ,.Vanitas vanitatum". ,.Prica iz 
pradavnih dana", „Demonovo ogledalo", g. 1892. 
„Ditiramb". „Angelus", „Utjeha", ,.Ljudske misli", 
„San", ,.Iza spnstenih trepavica", ,.Kako je postala 
nada", „U badnjoj nocM" i pricu „Glad". G. 1893. 
„Mojsije". j.Davne 2elje", „Lucida intervalla", „Sto 



21 



me gledis'' i oratorij „Prvi grijelr', g-. 1894. „Uz 
koljevku kumceta'', ..Izgubljeni dani"', god. 1895. 
,.Eieta". 

Istodobno udara i Harambasic u turobnije zice 
i masa se opceiiitijih predmeta, a i ostali pjesnici 
idu novijim refleksivnim pravcem. 

No vela i roman cvatu i dalje samo sii sve 
mracniji. Pisu dalje — Drazenovic (g. 1891. „Pasja 
koza"', „Mestromo'', ,,Koban savjet"', g. 1892. „U 
dida", ,.Cam iia vecer"', ,,Tijesno je", g. 1893. „Na 
raspucu", ,.Cobanica"', „Nova era'', ,.U bolesti", 
„Prica probodenom srcu", g. 1895. „Majorica") 
Novak (g. 1891. „Sporaeii" g. 1892. ,,Klara" g. 
1894. „Svetac svoga naroda", „Prva placa", „So- 
cijaldemokrata", ,,Nezasitiiost i bjeda"). Kozarac 
(g. 1891. j.Ljudi. koji svasta trebaju"', pa ,,Tena", 
,.Tri Ijubavi'', „Medju svijetlom i tminom"'). Turic 
,,Darovi svijeta*', g. 1893. „Sebicna srca'', „Su- 
persko setaliste''. g. 1895. „Srce", ,.Poklade", „Sa 
dvadeset novcica"). Gjalski izdaje „Osvit", ,,Na ro- 
djenoj grudi"', ,.Tri pripovijesti bez naslova"', „Bi- 
je<lue price". „Varamedjinski dani"', pise male cr- 
tice, baca se na spiritizaiii, (g. 1893. ,.Notiirno''). 
Napose se mora zabiljeziti ujegov „Radmilovic" 
(g. 1894). 

All sve ovo turobno raspolozenje kao da naj- 
bolje karakterizuje novi jedan talenat, tmuran, sa- 
motan i beznadan, a to je Leskovar. God. 1891. 
javlja se prvi put sa ,.Misao na vjecnost", sljede6e 
godine sa groznom ..Katastrofom'', a g. 1894. sa 
..Poslije nesrece"'. 

Javlja se i drugili novelista, ali ti sii nekako 
drugaciji nego su bill pisci iz osamdesetih godina. 
Blijedji su i nekako se ne bacaju na literaturu svim 
zarom i svom dusom. Takovi su: Borota, Livadic, 
Senoa ml., Ladanjski, Ivanov, Osman Aziz i t. d. 
Javlja se i novih pjesnika (kao Alaupovic, Begovid 
i dr.) ali nekoji spadaju zapravo vec medju moder- 
niste. Kritika se za to razvija u vecoj mjeri. Euski 
kriticari, pa Taine, Brandes, pocimaju, da djeluju 
te se njima i govori i pise i iz njih prijevodi. 



— 22 — 

(Tako n. pr. u „Viencir' od g. 1891. A. Radi^ 
prevodi Pipinovu studiju o ..Bjelinskom", g. 1893. 
ved nalazinio prevoda iz Brandesa, a g. 1895. Polid 
prevede cijelu Taineovu „Filozoliju umjetnosti"). 
Kritikuju uz Srepera i Jaksu Cedomila, — Miletic, 
Pasarir, Politeo, Andric, Inhof. Ali u to doba je 
glavni kriticar Jaksa Cedoinil. Eadi n Zadarskoj 
„lskri" (od g. 1891. do 1893.) pise „() talijanskom 
romanu" (krasna samostalna radnja), o Taineu. 
.,0 seoskoj noveli", ..0 GJalskomu". ..() Kumicif-u" 
i t. d. 

VII. Uvjeti organickoga razvoja. 

Ovo dosadasnje poimenicno nabrajanje pri- 
ciiiiti ce se niozda i odvise suhoparnim. A ipak 
bez iijega bi mogli tesko sbvatiti svu biijnost ono- 
dobne literarne proizvodnje, te crtu literarnoga 
razvoja. Bez ovoga pregieda bi nam manjkala i 
okosnica daljiijega razmatraiija. 

Literatura se razvija mnogo brze iiego cjelo- 
kiipna publika, a prati je samo malen dio publike. 
Ali ako hocemo, da se literatura uvjek iia solidnoj 
podlozi razvija i napreduje, onda moraju i njeni 
temelji biti sve siri i jaci. Sto drvo vise raste i 
sto se vise razgranjuje, to vise pusta i korjenje na 
sire i dublje. Kao sto treba ovo korjenje, da pod 
zeraljom trazi sve vise brane da stablo bolje raste, 
isto tako treba da i literatura trazi, sireei u pu- 
blici svoje korjenje, lirane za svoj dalnji razvoj. 
Sto je za bilinu zrak. to je za knjigu socijalna i 
kulturna atmosfera u nekom narodu. Prijaznost mo- 
gucnika, slobodoumlje i slivacanje drustva, te ma- 
terijalna pomoc, to je za literatura isto, sto je za 
bilinu sunce, zrak i kisa. Ali bez korjenja u zeralji, 
nema solidnog razvoja biline, a bez korjenja u naj- 
§iroj pubiici nema danas ni za literatura pravog 
organickog razvoja i stabjliteta. Bez toga je lite- 
ratura slicna u vodi urajetno uzgojenoj l)iljci, koja 
(5e neko vrijeuie rasti, ali ploda nece donijeti: bez 
toga je literatura slicna gljivi nametnici. 



23 



Zadrziino se kod ove slike. Svaka biljka 
pocne rasti od sjeiiiena. Ona je ponajprije pod zem- 
Ijoni, pa se istom onde pomoli nad njii. Kod lite- 
rat ura, koje su se sasma naravniin pntem razvile 
(kao n. pr. Indijanska ili Grcka) ovo klicanje pod 
zemljoin je razdoblje narodne poezije, koja sve po- 
stepeno raste i postaje umjetnom. Drnge su litera- 
ture vise uiaiije presadjene ili cijepljene. Nasa je i 
presadjena (dubrovacko-dalmatinska knjiga) i cijep- 
Ijena (uasa novija knjiga). Ali bilo jeduo ili drugo 
ill obadvoje, bez korjenja nema uspjevanja. Oni 
prvi mali korjencici debljaju i iz njih rastu isto 
takovi novi mali korjencici. J^rva mala stal)ljika se 
jaca i iz nje I'astu novu grane. Prenesemo li to na 
literatura, to znaci. da i tu moze i mora u svako 
vrijeme biti onakili radnika, kakovi su bill zacetnici 
literature. Kod nas n. pr. ce uvjek u jednom dijelu 
publike uspjevuti lirika - kakova je bila za ili- 
rizraa. te romantika Bogoviceva i Senoina itd.. — 
samo sto ce se uvjek pomladjivati, kao oni kor- 
jencici. A to je razuraijivo. U onom stupnju du- 
sevnoga razvoja i ukusa, u kojem su bill nasi stari, 

— nalaze i nalaziti ce se uvjek djeca i siroki slo- 
jevi publike, koje treba istom privesti citanju. Ako 
hocemo graditi piramidu moramo uvjek pocimati 
kod svake nove stepenice od tla. Sta se ova vise 
dize u visinu, to vise joj moramo siriti podlogu. 

Vill. Pioniri i epigoni. 

Time je ujedno odredjeno i mjesto svim onim 
literarnim radnicima. koji pisu za siru publiku. Mi 
n. pr. vidimo za vi'ijeme Senoe, kako pisu u stilu 
starije romantike Becic i Jorgovanic, vidimo, da 
se oni citaju vrlo mnogo u osamdesetim godinama. 

— od publike, koja ce istom kasnije sazrijeti za 
Senou. Oni se citaju i danas od onih slojeva, koji 
istom pocimaju citati. Za vrijeme bujanja realizraa 
se na novo izdaje i cita Senoa, a danas Kumicic. 
Dapace vidimo i to, da se danas od najsire publike 
na jagmu citaju stvari H. Dragosica. H. Davile i 



— n — 

V. Dezelira ml. (kao „Crna kraljica". ..IT l)uri i 
oluji"', ..Zagorska ni^a"', „Prvi kralj"), koje su pi- 
sane sto u stilu predsenouvskom, sto ii njegovoni, 
a sto II Kuiiiici('-evom. Isto tako vidirao, da uas 
realizam, koji je ii svom razvoju i u prvobitiioj 
formi, zavrsen vec u prvoj polovici devedesetih 
godina, veg^etira dalje i danas. Ne saiiio, da i)ise 
jos vecina njegovih predstavnika. nego oni imadn 
i iiasljodnika. U devedesetini godiiiaiiia nastavljaju 
realizam: Borota, Livadic, B. Lovretic (nasljeduik 
Tordinca), Ladanjski (naslj. (xjalskoga). Osraan- 
Aziz, Mulabdic, Car (nasljednik Kiimici('a), Ujevi(-, 
Devcir itd. Ovo su sve vise manjo valjaui radnici. 
Ima izniedju iijili i velikili taleiiata (kao Borota), 
vjestili psiliologa, ostr;i oka i solidna suda (kao B. 
liivadic). pisaca vjestih i sirega pogleda (kao Car. 
pa Osmaii-Aziz), koji hoce da vrse neku misiju u 
svom narodu, ili u svom kraju. Ali svi ovi radnici 
su vise raanje specialiste. Hi obradjuju samo uski 
krug predmeta ili se drze samo svog kraja. IT poe- 
ziji imamo sliciie pojave. Pjesnici osamdesetih go- 
dina, u velike su uasljedovali ilirske pjesnike. pa 
romanticare i Seuou. A u devedesetim godinama 
imade i Luka Botic u Tug. Alaupovica naslj ednika. 
A i cijela ceta lirskih pjesnika ne iznosi, bitno iiista 
novoga. Mo^emo razlikovati medju ovima. dvije 
gi'upe: Zagrebacku i dalmatinsku. 

U prvu idu n, pi-. Arnold, Hranilovic, Mila- 
kovic i drugi, a u drugu: Jeretov. Ostojic, Sirovica, 
Petravie itd. Sve ove i ovakove radnike. nazvao bi 
popularizatorima. Oni uisu ni pioniri ni reprezen- 
tanti. Mogu imati vise ili manje talenta, a sa cisto 
estetskc strane, moze se u njili naci pravoga bi- 
serja. Citajuci ih mozemo uzivati, jer i ako su epi- 
goni, nije epigonstvo uvjek indenticno sa literarnom 
nevrijednosou. 

svim tim piscima mora literarni liistorik 
da vodi racuna, svakome mora da odredi mjesto i 
va^nost. Cjelokupne slike jedne literature i literarne 
dobe ne moze se dobiti onda, ako se prikazu i pro- 
uce samo reprezentanti i pioniri. Pojam o nekom 



— 25 — 

drvetii ne iiioze se dobiti samo po najvisim gj-aiiania 
i po torn kakva je crta njeg-ove rastnje. Treba 
uociti sve grane, cijelu krosnju i cijelo deblo, pa 
i korjenje". A pogotovo ne moze se procijeniti ueko 
stablo, ako se sve to ne uzme u racun. Tjiterarni 
historik ce n. pr. morati odrediti, koliko je koja 
grupa ili koji pisac rijesio ili potaknuo sporednih, 
specialnih problema, koliko je publike osvojio, n 
koliko je i kojora srecom i spretnoscu popularizo- 
vao onu knjize\^lll vrstu, sto ju zastupa. Ali uza 
sve to ce literarni historik morati drzati uvjek na 
oku glavnu crtu razvoja, pionire i pretstavnike nje- 
g"0ve, jer ce onda moci najlakse odrediti i smjer i 
velicinu napretka literature. Ovi epigoni i popula- 
rizatori, ovi specialiste i trudbenici napokon ne 
cine nista drugo, nego ojacavaju podlogu za taj 
razvoj. Pa za to i njihova vrijednost — ovisi o torn, 
u koliko tu svoju zadacu ispunjuju, u koliko razvoj 
pospjesuju ili retardiraju. Ali uvjek ce i kriticar i 
historicar morati da ih svede na pravu mjeru. Dogodi 
se naime, da se oni ili precjenjuju ili oraalovazuju. U 
borbi izmedju ,,mladjili'" i .,starih" u drugoj polo- 
vici devedesetih godina se dogodilo i jedno i drugo, 
pa je dovelo do najvece zbrke pojmova i do disorijen- 
tacije. Sa strane „starih" htjeio se je dici ove 
„popularizatore'' do pretstavnistva, a sa strane 
..mladih" poricalo im se u opce svako pravo na 
opstanak. Svemu je tomu uzrokom bilo to, sto je 
za „stare" bio glavnim kriterijem — tradicija, a 
za „mlade" — napredak. Ali borba se napokon 
stisala i danas se moze mirnije suditi. Danas se 
moze vec priznati i to, da moze biti u radnjama 
jednoga epigona vece estetske cijene nego u rad- 
njama ..pionira". Ali mora se dozvoliti i to, da 
6e svjezine i spontaneiteta biti uvjek vise kod „pio- 
nira". Razlika je u tome: hocemo li dati estetskoj 
bezpogrjesnosti ili svje2oj neposrednosti prvenstvo. 
Ili di'ugim rijecima: hocemo li prosudjivati litera- 
turu sa staticke ili sa dinamicke strane. Fiiterarni 
historik ce morati, da prosudjuje sa jedne i druge 
strane, ali uza sve to ce morati, da posveti daleko 



- 26 — 

vecu pa^nju jednom ,,pioniru". nego li jednom „po- 
pularizatoru'' i onda, ako je prvi slabije literarne 
cijene od drugog-a. 

Posto lie pisem ovdje literarnu povjest zad- 
iijili deceiiija, iiego sara se ogranicio, samo na to, 
da prikazeiii razvoj nase literature, razumljivo ce 
biti, da se pozabavim vecira dijelom sa pionirinia 
i pretstaviiicima. Ovo sam morao reci prije neg:o 
l)odjem da]jp. da lie biide s nijediie strane nespo- 
razuiiiljeiija. 

IX. Pretstavnici nasega realizma. 

Yidjeli smo da je iiasa kiijiga u petuaest 
godina od smrti Seiioe u velikoj nijeri korakniila 
naprijed, te smo mogli razlikovati do tri glaviia 
koraka — kojih je svaki trajao oblo pet godiiia. 
Vidjeli smo, da se je novela osobito biijno razvila 
i da je u njoj zavladao realizam, koji se je poste- 
peno sve vise produbljivao i prelazio iz socijaliioga 
studija na psihoioski. a time i od pozitivizma na 
sve vecii fatalizam. Ovaj razvoj nase novele iie dade 
se samo konstatirati na temelju navedene kronolo- 
gije izaslih radova, nego ga vrlo lako raarkiraju i 
pojedini predstavnici onodobne nase literatnre. Mi- 
slim, da mi nere iiitko mori prigovoriti. da samo- 
voljno izabirem, ako oznacim najmarkaiitnijim pred- 
stavnicima nase novije pripovijetke Kuraicica, Ko- 
vacica, Gjalskoga, Kozarca i Leskovara. Ovini redora. 
kojira sam ih nabrojio oni se i javljajn. ovim istiin 
redom oni i sticn popularitet. Ovim redom oni 
reprezentiraju razvoj nase novije novelistike. Pa sta 
vidimo? Vidimo, da se u iijima prikaziije taj razvoj 
gotovo po svim pravilima dramatskim. Oni n neku 
ruku oznacujn pet cinova ii razvoju nasega realizma. 
T mi mozemo pnnim pravom taj razvoj smatrati 
dramatskim, kako (hi to pokazati kasnije, govoreci 
problemima. kojima so l)avila nasa novela. 

KiUHicic n svojim prvim djelima, a nz ujega 
i s njime ostali mladi pisci, prikaznju nam ekspo- 
ziciju. On se prvi otvoreno obara na starn skolu i 



— 27 — 

zagovara naturalizara t. j. istinito i objektivno opi- 
sivanje. On prvi nosi u literatuni smionost opisi- 
vanja i najbrutalnijili sti-aiia zivota. Toj smionosti 
i zahvaljuje svoj uspjeh. Ali on nam jos nedaje 
pravog naturalistickoi^- romana. Kumicic- vise na- 
vjesta nego li provodi. Njegove radnje dobivaju sve 
vise neku stalmi sablonu. Fabula potiskuje vjerno 
crtanje, a roniantike imade na pretek. Naturalizam 
se iscrpljuje ponajvecma u smionosti iznasanja bru- 
taliteta i pikanterije zivota, ili jednom rijeci u eman- 
cipaciji od dotadanje prnderije. A ovo je vec znatan 
korak naprijed. Ali kao iivjek i svagdje. tako se 
dogagja i ovdje: prvi pronalazac necega novoga, 
obuzet nekom divljom radosti, sto je otkrio nove 
predmete za novelisticko opisivanje. sto je prvi 
pojeo zabranjeno voce, — jede ga opet i opet, 
prezvakava i pokazuje svijetu 1 zaboravi da treba 
poci i dalje. Pa tako je i Kumicic uza sve usa- 
vrsenje tehnicke strane, ostao vise manje m^'ek kod 
pocetka. Nasap je do diise mnozmu novih i krasnih 
varijacija. dotjerao svoje pocetne elemente do vir- 
tuoznosti, promjenio kostime svojim osobama, ali 
u bitnosti su mu elementi uvjek oni. koji su bili 
u pocetkn. 

Ali ipak. ako je nasa no vela iza ujega korak- 
nula dalje . nesmijemo ni caskom omalovazivati 
njegov rad. On je prvi poceo, a to je vec mnogo. 
A onda je, pnstiv di'ugima neka dalje razvijaju 
uas roman ^ i novelu , nastavio i ako u drugom 
duhu rad Senoin i tako dao hrane onoj publici, 
koja ne koraca (iz bilo kojili uzroka) uvjek istim 
korakom, kojim i literatura. 

Kumicic vrsi danas u svim sirim slojevima 
pubKke uvjek onu raisiju. koju se iz pocetka vrsio 
samo ua uzi krug, Kumicic ostaje na istoj visini, 
ali se jaca i siri kac ono deblo, da moze nositi 
te^ke grane. On u\'jek siri osnovku piramide. da 
joj se moze graditi sve visi vi'sak. Rijetki su, koji 
se dizu, i razvijaju do smrti dalje, kao sto je malo 
grana. koje idu samo u visinu. Kada jedan knji- 
zevnik sazrije obicno se od toga casa samo utvrdjuje 



- 28 — 

i §iri, rijetko ide naprijed. Drugi, inladji rastu 
dalje kao nova grana i slazu se jedan i)()vrh dru- 
goga kao kamenje na pirainidi. 

Drugii stepenicu u razvoju, ili drugi cin u 
drami hrvatskoga realizma oznacuje Kovacic. 

Ante Kovacic, se je vec iz pocetka, javiv se 
jos za cvata Senoe. pokazao u romanu i u pjesmi samo- 
stalnim i jakim. Citamo li njegove zadnje radnje, 
Irapirati ce nas punoca dikcije. neiscrpivost prispo- 
daba, bujnost jezika. Diviti se raoraiuo njegovoj 
silnoj, tvorackoj tantaziji, njegovoj na veliko osno- 
vanoj radnji, njegovoj cesto velicanstvenoj satiri. 
U tim radnjaraa inia lica iz seljackoga ili polu- 
inteligentnoga svijeta, koji te iznenadjuje svojim 
griibim reaiizmom, tako su markantno i snazno 
izrazeni, da cenio toga malo naci u nasoj literaturi. 
Ima dakako i mnogo nevjerojatnosti, romantike. all 
ta je romantika w njega znak silne tvoi-nicke snage. 
Groteskna, bnitalna satira i sarkazam. koji cesto 
prelazi u karikaturu. odaje ozlojedjeno. sapeto, ali 
veliko srce. Silna tvoniost fantazije i zucljivost 
pisanja — to su dva elementa Kovacevlceve umjet- 
nicke duse. On uije imao prilike, da se smiri, zivot 
fllistarski ga je prevec razdrazivao, te se take 
njegova tvornost izrodila u romantikii, a njegovo 
nezadovoljstvo, jos pojacano torn romantikora, pre- 
slo je u rusenje svega. Kovacic bio je kaoticna dusa: 
znao je tek sto ne(:e, sa svih ga je strana tistilo, 
a on se je nastojao svega niskoga otresti i nije 
imao ni vremena ni niira, da odredi sto lioce, pa 
postane pozitivan. Tako je i njegova plodnost 
sluzila u negativne svrlie. Bio je dijete borbe, bio 
je zrtva onodobuoga vrijenja. Njegova satira ,.Me- 
dju ^abari", satira na citav jedan grad, pisana u 
feljetonistickoj formi, sto se invencije, romantike 
i bujnosti, kojom se tu sve karikira. tice — nema u 
nas preraca. Kovacic je bio eruptivan, vulkanicki 
talenat, bio je prvi knji^evnik, koji je stupio u 
ocitu opoziciju proti citavom uasem drustvu. U toj 
borbi je pao. Umro je 1889. u ludnici. 



— 2i) — 

Godine 1884. pojavio se je GJalski (u ,.^'ieu- 
cu") sa malom pripovjedkom iz zagorskog plemeni- 
taskog zivota. Postao je odraali popularaii. Poceo 
je da osvaja duhove sa svojim blagim realizmom, 
sa dobrom dozom sentimentalnosti. Opisivao je nase 
plemstvo. Postao je Homerom Zagorja. Ouda se 
bacio na phsiholoske, tilosotske i socijalne probleme. 
..Berislavic'' bi imao biti nas ,.Faiist", a „U noci'\ 
nas „Nov''. Gjalski je prvi poceo da razpravlja sa 
visih gledista socijalna pitanja, prvi je imio duboku 
psiholosku analizu, te potaknuo razne filozofske pro- 
bleme. On je nas prvi savremeni pisac, koji je uje- 
dno evropski i svjetski. A tu je izvor njegovih 
dusevnih borba i neraira. U njem se bori taj 
patriot, koji zabrinuto gleda na nasu nevolju, te 
joj trazi ukroka ii nasim domacira druztvenim pri- 
likama, u njem se bori taj patriot, koji bi htio da 
odgaja narod — sa modernim psihologom 1 mi- 
siiocem, koji trazi iizitaka i slobodnu individualnost. 
Rad za di'uge i uzitak za sebe, rodoljub i koz- 
mopolit, demokrat i aristokrat, razarajuci analitik i 
impresionisticki sintetik, pesimista i optimista, ide- 
alista i realista, sve se to bori jedno proti 
dnigomu u Gjalskovoj dusi. Sve je te borbe 1 te 
jgrobleme on kusao rijesiti u svojim djelima. 
Cas hoce cistu Ijiibav, cas rafinovani uzitak. Zena 
mu jedanpiit vjerna druzica tjesiteljica, di'ugi put 
carobno dijete. kojira se on igra. Njegova je 
psiholoska ostrina cesto frapantna, docim je drugi 
put odvec sablonska, njegov je stil cas nalik na 
zrake sunca, a cas opet govori iz njega, mracni 
Schopenhauer. Covjek irapresije — to je Gjalski, 
ali koji bi htio, da se umiri i ustali. Bori se proti 
dr.ustvu. ali mu cesto i podlegne. On je u literaturi 
tipican dokaz prelaznog stanja nase vise inteli- 
gencije. Sentimentalno-roraanticni patriotizam mjesa 
se i bori za visokim europejstvom. Uske i niske 
se prilike sire i niveau hoce da se digne. Titanska 
borba Kovacica prama vani, vodi se kod Gjalskoga 
unutri, u dusi. Spiritualni je momenat doduse jaci. 



— 30 — 

te prelazi u mistikn, ali tradicije i krv nedajn se 
unistiti. 

Iz plodiie i raviie Slavonije dize se iia to za- 
brinut i ozbiljan Kozarac. Vidi plodne zemlje, a 
neobradjene. Narod gine medju ,.^ospodom" i tu 
se ,.proletarizira". A ti proletarci se g-adno bore 
za kruh, docim u zemlji le:^e ,,mrtvi kapitali''. I oiida 
ekonom zemlje klice: izrabite te mrtve kapitale i 
biti ce dobzo. Zlo ga jos uvjek zabrinjuje. Gdje 
je pravi uzrok zlu? I onda pise svoje „Medju 
svjetloin i tiniiiom'.: .,Covjek da imaprijedi svoj 
narod. treba da bude sliiga svoje zemlje. — Kri- 
lata rijec, ali kod nas nepoznata i malo cienjena". 
— Tn se di^e cijena covjeku. C'ovjek treba da 
uporabi svoju snagu. Kozarac je bio uajprije eko- 
nom tla, onda ekonom covjeka. a tad je postao 
ekonom diise. Ali taj ekonom vise analizira, nego 
li daje iiputa. On iznasa zlo, ali tek gdje, gdje 
spominje kako da ga popravimo. Svoje probleme 
nvjek veoma duboko zahvaca, a iznasa ih kratko. 
Radnje njegove nisu velike. Njegov se urajetnicki 
liorizont sve vise sirio i u novije doba ga sve 
vise zanimala generalna pitanja zivota. Od ekonoma 
postaje psiholog, a gdje gdje i ftlozot. Ni zemlja, 
ni vanjski covjek nijeglavno: dusa nasa je glavno. 
T on stndiije tu dusu. Njegov razvoj je postepen 
i sasma organicki. Mirnoca je veca uego n Gjal- 
skoga. Kritika nije satiricka kao ona Kovacica: 
on kusa da razr^i cvor. koga je Kovacic htio 
presjedi. Kozarac je uz to prvi u nas poceo, da 
dublje proucava ^enu. 

Zadnje pripovij<'sti svi'savajn se rezignacijom: 
suza nzajamnoga oprostenja sj)aja n zadnji cas njego- 
ve Ijude. Na krutost prii'odnih zakona. kojima se ne 
mozemo oteti — ostaje odgovor: suza. samilost. 

liiteratura se bacila na dusevne probleme; 
socialna strana je postajala sve slabija. Prilike su 
bile takove. da su se knjizevnici moral i povuri iz 
javnoga zivota: uvukli se u sebe. I'siliologija \rd- 
rem ne spada pod cenzuru! Svaki je zivio za sebe. 
radio za sebe, mislio za sebe: doba pustinjaka. I 



— si- 
ll literaturi se opaziu taj fakt. Izraza je nasao u 
Leskovani. G. Leskocar se javio dosta kasno i na- 
pisao je dosta raalo pripovijesti. On je skroz mo- 
deran, njegovi juiiaci su moderne senzitivne. rafi- 
nirane osamljene duse, koje muci njihova proslost. 
Leskovar nije bogat na inotivima. dapace je u 
njima jednolican. ali je on neiscrpiv u linim nu- 
ausaraa. U prve tri pripovijesti nesto tmurmji. u 
zadnje tri nesto svjetliji — zadi'^ao je uvjek isti 
akord: mol-akord. Leskovar je pjesnik dusa — 
koje su pune idealnili trazbina. pa kada ne nadju 
u zivotu, ili II sebi absoliitnoga savrsenstva, bjese 
zivot i u osarai promatrajii ostale dane. Skrsene 
duse, ubijane od misli na proslost. ..Sve ili nista" 
— to je rekbi deviza till dekadentnih Ijudi. — 
,,Nista se neda izbrisati. nista zaboraviti. i za to 
trpi za sve tvoje ili tudje prosle cine". — Leskovar 
je jedan od onih Ijudi. koji uzivaju u boli. koji si 
sami stvaraju boli. Nije to onaj Scbopenliauerski 
pesimizam. kako se javlja cesto kod Gjalskoga, niti 
je to ona bol radi krutosti prirodnih zakona. kako 
se javlja u Kozarca, nego je to vise neki pesimi- 
zam raspolozenja. neka liksna ideja boli. Leskova- 
rovi junaci nisu aktivni, to su pravi ..jesenski 
cvijetci", sjene koje nevolja ne grize i trapi — 
nego ih jednolicno tisti. — Urajetnicka torma Le- 
skovarova je ralinovana. prikazivanje pastelno. 
kratko. a slikovite prizore Ijubi nada sve. Nekoja 
mjesta (osobito u uovijim radnjama) su slike u 
rijecima. — Zenski mu tipovi nisu duboko studi- 
rani. te su stereofpni bas kao i muski. Ali Le- 
skovar je vec samo po tormi realista. on nam 
nepodaje vanjski nego nutarnji. ne podaje objek- 
tivni. tudji, nego svoj, subjektivni svijet. Za to je 
samo jedna radnja socialne naravi (,.Katastrota"'), 
a samo u dvima se dotice s par rijeci socialnili 
piilika. Leskovar je nas zadnji realista i pi'vi mo- 
deini dekadent. U njeniu se je nas realizam i>r<Klu- 
sevnio, postao subjektivan. okrenuo se unutar. 1 
tako u literaturi. koja se je jedva bila ])ocela u 
osamdesetim godinama da sociatizii-a. nakon manje 



— 32 — 

od deset godina. nakon borbe socialne sa psiho- 
loskom strujoiii. polviedjujf ova zadnja. Kovacic je 
bio socialaii ratoboraii. ali bas zato jer je bio 
samo socialan — podleg-ao je. Drustvo neda iiidi- 
vidnalne slobode. Gjalskoga je spasilo od iste sud- 
bine to — sto se utekao europskim, opcMm proble- 
mima, i sto uz soiiialni zadatak nije iiikada zabo- 
ravio i na to, da je on iiidividuuiu. koji ima pravo 
i na individualni iizitak. Kozarac se tjesi - oprim 
prirodnim zakonima i neraocno spusta suzn saza- 
Ijenja. A Leskovar je odbjegao jednostavno soci- 
alni zivot i nvukao se u individualni. Literatura 
se unijetnicki usavrsuje, postaje iirajetnicki cisca, 
ali socijalni dojara i interes gubi. Socialne se raisije 
odrice. 

X. Literatura prama publici. 

Ovaj razvoj nase literature od smrti Senoine, 
pa do polovice devedesetih godina, koji je iiajmar- 
kantniji u pripovijetci, nije drugo nego odraz raz- 
voj a, sto ga je u to doba proslo cijelo nase dru- 
stvo od otstupa Mazuranit-eve vlade — pa do spa- 
Ijenja madzarske zastave g. 1895. Razvoj drustva 
prikavao sam drugdje (u knjizi ,,Hrv. Pokret". Sve- 
zak 1. i II.), pa netrebara ovdje duljiti. Dosta ce 
biti ako upozorim, na ove analogije: Mazuranic 
otstupa g, 1879. — za dvije godine umire i Senoa. 
G. 1888. dogodila se je poznata aiera sa grboviraa. 
Ali ova atera u pocetku sasma politicka, poprimila 
je u pokrajini (osobito u „Hrv. Zagorju") socialni 
karakter. Iste godine pocne bujati nasa socialna 
realisticka novela. Za Pejacevica razvoj acenj em Ki'a- 
jine nice cieli niz roialnih pi-oblema. Godine 188.5. 
dosegne pravastvo vrliunac uspjeha. 

Te godine vidimo i literarni pokret na vr- 
huncu. Ali odmah zatim Khuen uniije da skrsi 
opoziciju i pocima da provodi svoj poznati sistem. 
I u literaturi vidimo rastepene sile, koje pocinju 
da proucavaju drustvo i da trpe s njime. Uog- 
matski radikaUzam u politici nedonosi ploda, isto 



— 33 — 

tako i hladiii realizam u noveli — prelazi sve 
vise u socialni realizam i socialni studij. AH Javni 
zivot. a s njime i nase drustvo, pada sve dublje, 
pa i literatnra ostaje nemocna. Kovacic zucljivo 
prosvjeduje jos 1888.. ali i nakon sest godina Gjal- 
ski prosvjeduje (..Eadmilovic" 1894.) — ali ne- 
moze vise ni zucljivo — nego nemocno, placljivb. 
— l^za sve to. sto literatura u to doba napusta 
sve vise svoju raisiju. ona ipak u cijelo to doba 
vjerno odi'azuje narodne zdrave elemeute. Ona je 
dapace u opcein kaosu i mrtvilu jedini znak zdrav- 
Ija i suage. Nasa literatura se je u to doba da- 
leko jace svezala sa nasim zivotom nego prije. Za 
ilirizma je ona kao l)uditeljica bila sasma izvan 
zivota i nad njim. Kasnije je kao odgojiteljica bila 
dadiljora svoga naroda. Pricala mu je lijepe price 
iz proslosti. zanosila mu mastu. odgajala ga u 
idealizmu i pazila. da ga zamata pomnjivo, da ga 
ne propuse ni najmanji tracak svjetskog vjetra. Za 
Senoe je ona ostala i nadalje didakticnom. ali je 
vec postajala i socialnom, all jos uvjek oprezno i 
u nevinoj tormi. Senoa je ucio svoj narod misliti 
poraocu povjesti. ..Historia vitae magistra" — to je 
metoda Senoinoga liistorizma. Cijelo to doba na- 
licilo je vise manje gimnazijalnom odgoju. Sve do 
smrti Senoine bila je literatura srednjoskolski pro- 
iesor. koji izbjegava sto moguce vise upucivati 
djaka na svagdanji diiistveni, zbiljski zivot te 
ga sprema za nj — historijom i filologijom. Lite- 
ratura je pako smatrala narod djacetom, pa je za 
to i cuvala svoj dekorum i bila je u najboljem 
slucaju iz visoka jovijalnom. Kao sto profesor ne 
da da djak zaviri i u njegove privatne misli i zivot, 
tako se onda i u nas nije o knjizevuicima pisalo 
nikada sa one strane. koja je najzanimivija. sa psi- 
holosko - privatne strane. Profesor je prema djaku 
uvjek sluzben, te ne trpi razjasnjivanja, ni kritike, 
pa je i tadanja literatura bila ovakova. 

Ali u osamdesetim godinama je nasa javnost 
vec u toliko sazrela. da je mogla napustiti sred- 
njoskolske klupe i poci u visoku skolu. da se 

3 



— 34 — 

spremi nesto strukovnije i slobodnije za pravi sa- 
mostalni zivot. Svjedodzbu zrelosti, dao joj je sam 
Senoa, napisav svoje zaduje stvari, osobito .,Dio- 
genesa"' i „Branku''. — Odnosaj izmedju literature 
i publike se mijeilja ba§ kao sto se i na uiiiverzi 
mijenja odnosaj izmedju profesora i djaka. Proiesor 
predaje po svom uvjerenju, a djak izabire pre- 
davaiija po svom nagnucu. Neraa vise discipline. 
I mi mozemo u istinu opaziti ove analogije. Mladi 
docenat dolazi iz stranoga svijeta i donese sa so- 
bom nesto reformatorskoga I'adikalizma. pa stupa 
pred djake, osobito mladje sa svijetskom eleganci- 
jom i sa bezobzirnoscu u iznasanju golili takata. Ovo 
djake zadivi i zonese, ta kako nebi — nakon to- 
likogodisnje skoiske obzirnosti! I oni hrle na pre- 
davanja raladoga docenta. Eto ovakav je bio Ku- 
micic. Drugi opet covjek salonski. niirno. liladno 
sredne na katedru. neobazire se ni na koga. zivi 
kao za sebe i predaje sa puno duha i ostrine opa- 
zanja, ali uepazi na eiekat Vanjski uspjeli izostaje. 
ali ono par vjernih slusal;i(a uziva u sjajiioj tornii 
predavanja i sigurnosti posiiiatranja. Eto nam \'oj- 
novica. — Ti'eci pako dolazi zamisljen, muce ga lazni 
socialni problemi, nastoji da tcskim crtanjem nekojili 
takata pokaze slusaocima svu zaniasnost svojili 
0i);ij^.anja. Upozoruje cas na ovaj ras na onaj pojav 
zivota i nuka slusaoce. da i sami razgrebu mia- 
vinjak zivota. 1 ovaj djeluje na djake. ali kako sr 
sav izgubi u sv m predmetu i sebe samoga ne is- 
tice. nialo se o njem cuje. Ali da ga bolje pogle- 
date mogli bi u njemu upoznati — (jjuru Turira. 
Cetvi'ti ulazi u ilvoianu sa nonsalonsom. sjeda na 
katedru dosta suli(»paino. })a ])oc*ne da pi-ijiovijeda. 
Koji put se mall) nasinijesi. onda nni se pojavi 
oko ustana porugijiva sita. ali onda se opet dade 
na sulioparno kazivanje. Ali kad bi ga bolje po- 
slusas niogao bi (ii)azti. kako je to pi'ipovijedaiije 
plasticno. kao klesano. mogao Id opaziti. kako ovaj 
covjek hotice nere da i)oda kakove teatralne vaz- 
nosti svome picdiiietu. vcr kao da lioc'c kazati: 
eto. ovako vani stvar stoji. a vi kako vani drago. 



— 85 — 

Ovo vam je Drazeiiovic. Peti dolazi skromno i tilio. 
imade najveci broj sati. marljiv je, sa Ijnbavlju su- 
srece djake, svatko ga rado slusajuci ni ne opa^a 
luozda koliko lijepih misli i opazanja izrece u svo- 
jih bezbroj predavanja, ovaj profesor, koji dodiise 
imade po svojoj vanjstini, jos iivijek nesto od sre- 
dnjoskolskog" protesorstva, ali po svojim sposobno- 
stima spada svakako na ovu stolicu. Kada koga 
zapitais. reci ce ti, kao da se samo po sebi razu- 
mije: idem slusati — Vjenceslava Novaka. 

I eto tako ide redoiii. Vidite tamo svjetskog 
gentlemana, kako predaje o svim savremenim pj- 
tanjima, zaiiosi se za sve lijepe ideje, g^ovori vrlo 
rjecito, cesto cuvstveno, cesto sentimentalno. a cesto 
se opet i rastapa u miljii i raskosi. Uziva iiajver-i 
krug inteligentnog slusateljstva, koje lioce da shisa 
europejca — Saudora GJalskoga! U dnigoj dvo- 
rani cuje se snazan glas pun zuci i srdzbe. Predaje 
robustan covjek. pun vatre, pun tantazije. Rijeci 
padaju kao pljusak, prispodobe i slike bujaju kao 
gusta suma. Predavac rusi, ruga se, gnjevi se i prelazi 
svaki cas u giotesknost. Prepozuajte A. Kovacica. Ta- 
mo dalje, kao u prikrajku, stisnuo se sa svojim slu- 
sacima pravi pozitivni radenik. Govori zanosno o 
ekonomiji, tumaci same korisne stvari. 1 tek onda. 
kada opazi, da je mulo slusatelja, postaje mu glas 
tugaljivim i on zapada u sjetii. Eto Kozarca. Na 
drugora kraju opet predaje tajinstvenim glasom 
jedan samotnik. Vidi se. da se klone dnistva i 
buke. Svaki cas stane i izgubi se u mislima. 1 
onda se opet zanese sa kakovom lijepom slikom, 
pa se na jedanput trgne. namrsti i prekine pieda- 
vanje. Slusaoci ga poznaju. To je J. Leskovar. 

Ali cemu ih sve nabrajati? Ima i drugih 
starih proiesora i mladih docenata. A da bogme, 
da imade jos nvijek i srednjili skola i pul)like. koja 
njihove klu])o puni i ucitelja. koji toj pnblici ol)- 
zirno i tradicijonalno predaju. A imade i puckib 
skola u kojima se literarna publika uci istom kiiji- 
zevnome altabetu, kao sto i ig-ralist^ i dobrili da- 
dilja sa sti-asiiim pripovijestima o I'azbojnirima i 



— 36 — 

duhovima, ili sanjaiskiiii pricama o kraljevicima i 
zacaranim kraljevnania! Ali nas zaiiiina u prvom 
redu to, da smo u osamdesetira godinama dosli do 
domace knjizevne univerze, koja iiiiijetiiost vev spe- 
cializira. iia kojoj se predaje slobodnije i aktnel- 
iiije. Umjetnost je vezaiia sa prakticiiim. socialnim 
zivotom, ona postaje organickim udoiu toga zivota 
i to relativno najslobodnijim i najzdravijira udom. 
Ona vise ne naucava s visoka postalnom konven- 
cionalnom naukovnom redu. iiego je izrazajem po- 
jedinaca. Ali ona je jos vise: Ona je organoni na- 
rodne savjesti i pod^igacem narodne svijesti. 

Prvo cini pripovjest, a driigo poezija. Ova 
potonja, po svojoj naravi reagira na krutu realnost, 
ali njeno reagiranje i onda kada je slijepo, iskrenije 
i opravdanije je od sljepore politickili stranaka. Ta 
poezija prestaje biti budnicom i uspavaukom dadilje 
i stihovanom didaktickora formnlom, te pociraa da 
bude dionikora zivota i svjesnora reakcijora na nje- 
govo depresivno djelovanje. Sveucilistni djak imade 
i svoj slobodni djacki zivot. Taj zivot potice u nas 
poezija osamdesetih i devedesetih godina. Najprije 
je i ta poezija ,.bnK'Oska". puna razmetljivosti, puna 
rijeci o slobodi, puna radikalizma i romantike, raz- 
pojasa kao i brucos. koji lioce da se u jedan mah 
osveti svoj onoj skolskoj disciplini, koja ga je 
sapiujala kroz tolike godine. — Ali kasnije pocima 
i ta poezija bivati trijeznijom. Nakon Ilarainbasida 
i uz njega se javlja satira KovaciOevili pjesania, a 
javlja se i puna niirne samosvijesti i pouzdanja, 
poezija Palmovica. Napokon se pociuia i poezija 
baviti nekini prohleniinia i nastoji da postane mi- 
saona. Kranjcevic i Tresic. pa drug! vode ju na 
torn putu. Isprva cijela ta poezija osamdesetih go- 
dina, kao da hoce jedino to da poka2e svoje slo- 
bodarstvo. pa je pre])una tih slobodarskih ekscesa. 
Ona podzize ])ubliku svini a])aratoui j-apikalne fra- 
zeologije i nietatorike. Ali kad se ])rilike promijenise 
na gore, onda pociraa da nijeti dadu i vjeiu. I 
napokon onda kada je vec nase drustvo lezalo ko- 
runpirano i malodusno na tlima, ta poezija unosi 



— 3< 



uajprije nesto byi-oiiiziiia, a ouda sa Kraiijcevic'em 
ide za tim, da digne elementariii individualni prkos 
covjecjeg ponosa, da spasi u opcem rasapu barem 
covjecje dostojanstvo. 

Ali uza sve to sve do koiica devedesetih go- 
dina iiasa je literatura jos iivjek profesorora. Tek 
pri koiicu devedesetih godina, kao da nase di'ustvo 
svrsava i te sveucilistne naiike i stupa samostaliio 
u zivot. a literatura. ce da biide od sada sa druz- 
tvom u oduosaju druga. I'avnopravua i slobodiia 
prijateljica, iii pod njim, ni uad njim, iiego uz 
njega, clanora i djelom zivota samoga. Realizam. 
koji je pripo\Test osamdesetih godina iicinio savjescu 
drustvenom prelazi u dnistvo kao socijalna, a ne 
vise literarua metoda, a isto tako i svijest utv^rdjena 
je i siri se sve vise. Literatura zato lioce, da se 
lisi profesorskoga zvanja, pa da sama sebi po volji 
odabire zadatak, koji je njoj drago. Ove tendencije 
pokazuje pokret ,,moderne'' u drugoj polovici de- 
vedesetili godina. 

Xi. Odnosaj inteligencije i puka u nasoj novelistici. 

Predstavnici i pioniri naseg literarnoga rea- 
lizma, razgledav se po nasem zivotu, opazili su kako 
se nas narod nalazi u tesko doba prelaza i krize. 
Zaviriv pako dublje n taj zivot pronasli su i uzroke 
toj krizi. Uzroka iniade dosta; giavni su uzroci ne- 
dozrelost inteligencije i zapustenost puka. 1 nasi 
su pisci odmah opazili, da je odnosaj inteligencije 
i puka nezdrav i da u torn odnosaj u lezi giavni 
uzrok svemu zlu. Prikazati cu ovdje sumarno kako 
nasa realisticka novela obradjuje i slivaca taj od- 
nosaj. Kumicic je odnosaj inteligencije i puka joe 
vrlo povrsno slivacao. Prikazivao je rastrovanost 
gospode, ali od toga dalje nije isao. Puk njegov, to 
je istarski politicki potlaceni narod. On ga prikazuje 
u svemu idealno a protivnici su- naroda sami criii 
djavoli. To je Kuraicicu ves 1891. predbacio i C. 
Jaksa (u ,.Iskri,.). Cijelo je shvacanje patriotsko i 
tendicijozno a situacije cesto sablonske. Narodna 



'\ 



— 3« — 

gospoda sn nz piik. otiuljeiia ])roti njemu. -ledni su 
u svemu idealiii. dnigi odunii. Tu se lie iialazi jos 
pitanja o odnosaju izmedju iiiteligencije i pnka 
slivaceno kao problem. 

U Kovacica iia to vec nailazirao. ..Ladanjska 
sekta'' imade vec mnogo opazaiija u toin piavcu. Ali 
istora II ,.Registraturi" je to pitanje iioceno u svoj 
svojoj sirini i dubini, gotovo tipicuo. Ovdje je pri- 
kazan zivot seljaka i g-ospode u svoj svojoj golo- 
tiiiji. Zivot seljaka vanrednoni realistikom. a zivot 
:gospode poujesto karikii'ano. Posto ovaj I'oman. 
velik svojim opsegom i vaznoscn, imade sijaset epi- 
zoda, naci cemo ovdje opisan odnosaj seljaka i 
gospode u svim fazama: od feudalne do novodobne 
faze. Odnosaj vlastelina pi'ama kmetii. gi-adjaiiina 
prama seljaku. seoske i gradske iiove iiiteligencije, 
te napokon — sto je ovdje iiajvaznije. prelaz se- 
Ijackog djeteta u gradskog gospodina, prikazao je 
Kovacic sa svom snagom svoga taleuta. Glavni jii- 
nak romana je seljacki sin. koga od milosti odhrane 
u sluzinskoj sobi gospodski dobrotvoil te stvaraju 
iz iijega ..gospodina". Ali ovakov ..dobrotvonii"' 
odgoj napokon ubije i one lijepe naravne darove, 
sto ill seosko dijete pokazivalo i gospodin Ivica 
svrsava kao cinovnik, kao registrator, svoj 2ivot 
ceraerno, ntuceno, bez ploda. svrsava ga katastroiom. 
Zar ne vidimo u tome zivn slikn one katastrofe, 
koja ceka cijelo nase pnsto i prazno drustvo, ovako 
odgoj eno? Zar nisu ovakovi bijedni seljacki djaci 
(slicni problem je obradio Norva^anin Arne Gar- 
borg u romanu ..Seljacki djaci") postajali nasim 
cinovnicima zloglasne Klinenove ere. te gusili svaku 
klicn zdravoga zivota? Tzrok je Kovaci('' pokazao 
jasno: gospoda shvacajn svoj odnosaj prama narodii 
ili kao izrabljivaci ili kao ..dobrotvori" te bi im 
narod morao biti zalivalaii za svaku rarvicu kniha, 
sto mu jn u sluzinskn sobu dobace. Ovako se od- 
gaja u narodu slijepa pokoniost, zalivalnost prelazi 
u puzanje i kada ovakov ..rob" dodje do neke vlasti, 
puzi prama pretpostavljenim . a gazi potcinjene. 
Njegov je 2ivot neplodan, a po toiii i cijeli nas 



— 39 — 

luu'odni zivot srlja n bezdan. te i uije vrijedan 
driigo nego da ga prendre plamen, kao sto je i 
prozdro registratora i registraturu. Neplodnost toga 
zivota najbolje je u Kovacica sirabolizirana time, 
sto je sav zivotni zadatak njegovog juiiaka is.crpljen 
u registriraDJu! Ostali pisci prikazuju isto pitanje. 

Mnijenja se bas u nacelima ne razilaze. borbe 
neraa- — nego obicno su rezultati jeduakog ziia- 
cenja. Kritika krivoga shvacanja naroda dade se 
izraziti rijecima Turira (..Darovi svijeta" VIIL. 
188H.). ..Xjima (gospodi) je vise do mojeg (iiarod- 
nog) napretka i casti, nego li nutrinje, vise ..stroj", 
nego ('-ovjek — za kojega se slabo brine, kao i 
da nije vrijedan te brige." „Ti si nvjek raislio" — 
veli pako Kozarac (..Medju svjetlom i tminom 18vn. 
str. IHO — 1) da sanio novae ima neku vrijednost. 
pa si za taj novae prodavao svoje misli, svoja 
cuvstva. prodavao samoga sebe, a da bi posto — 
nego bas u bezcijene. Zar ti neznas, da je covjek 
najstariji, najsigiirniji i najsknplji novae, najvisa 
trazena glavnica! . . . Ti si zivio u krivom mijenjn, 
da vlast i raoe podaje covjeku ngled i snagn, 
a zaboravio si. da to dvoje radja takodjer isto 
toliku mrznjn: nesto rnznoga ne moze nikada roditi 
nesto lijepoga i plemenitoga. Ja da tebe zrtvujem 
sa 10.000 for., a svaka ti godina vrijedi tn svotu'". 

Odnosaj inteligencije k narodu donasa sobom 
pitanja o vrijednosti. valjanosti. — svojstviraa in- 
teligencije i naroda i onda o raedjusobnim duzno- 
stiraa. — 

Seljak siidi u Turica, da ..nije u nas kolara, 
nije kovaca, osim. ako se koji ciganin doklati! . . . 
kad nam se zapovijedi, mi sinsamo, gospodine nad- 
porucnice, pa bilo sto ran drago" ... On je po- 
nosno izgovarao te rijeci — dodaje pisac i cekao, 
da ee ga pohvaliti za nje. jer ran se je cinilo. da 
je prema svem onom napredku svjetskom. sto je 
lebdio pred oc-iraa nadporucnikn. da je on naprama 
tomn podignuo takodjer ne.sto velebna. sto odgo- 

vara barem onora napretku". Zapovjed — 

pa robstvo. nemor naroda. to uznemiruje pisce. 



40 



„Nasira Ijudima, kaiio, da je iii)iavi) dato daleko 
ic'i, visoko se popeti, jer oui sii pravi sluzbeiiici'*. 

.,A mi, koji ostanemo kod kuce, mi nikud 
dalje od oiiili kola, koja cvile. Nemamo ni vre- 
raena, da na sebe mislimo, a kamo li oni. koji su 
otisli u tudji svijet. Oni ziiadu i sigurni su, da 
smo njihovi ,u svakoj nevolji, jer tko takiie ii iiaseg 
covjeka, taj je takniio i ii nas, jer sto je on veei 
i stimaniji u tudjem svijetn, to ga i mi Ijubimo 
vise, jer nam je na diku! Neka se podice tira drugi 
narodi! Nece borme. Mi svi znamo i u to vjeru- 
jemo, da nema sladjega krulia, nego ga zasluzi 
posten sliizbenik. Ono sve drugo iiije nego prostacija 
i nije dostojno pravoga covjeka'". FAo takovim se 
iluzijama bavi nas puk! U to on vjeruje! 1 to ne 
samo seljak. kojemu je krajiska era ove pojmove 
utuvila u dusii, nego su tako govorila ..sjajna i 
velika gospoda, u tudjem svijetu". A eto kako se 
te iluzije krse u zbiiji. „Tko god dodje k nama, 
samo se okesi, odvrne lice od nas i uzdise za 
stranim svijetom'*, gdje da je sve drugcije. ,,Radite 
li vi, sto bez zapovijedi?"' upita nadporucnik. ,,Ra- 
dimo zlo!" odgovori niirno seljak. Takav je jaz 
izmedju inteligencije i seljactva. Zanimivo je ovo 
jos i mjesto iz Kozarca. („Medju svj. i tm." str. 22). 

„Vi ste se velecasni sami potuzili, da imadete 
trogodisnjili duznika, a to vidite, nije nikako lijepo, 
da se uopce moze dogoditi. Iz toga naime slijedi, 
kao da su vasi duznici zaboravili na krscansku 
du^nost spram svoga zupnika ! 

„Zaboravili, Ziiliboze zaboravili! Eto vidite u 
svijetu se obicno misli, da su bas svecenici na to 
pozvani, da uliju svomu puku pojam o duznosti, 
... a trebalo bi. da jedna zu])nlkova rijec vise 
vrijedi, nego sva masinerija jedne u])iavne oblasti. 

— A tko je kriv, da je tamo tako? Tko je 
kriv, to se pitara ja i mnogi drugi. Odgovara se 
svakojako na to pitanje, ali obicno se misli, da oni, 
koji su negda nesto mogli, a sada nemogu, moraju 
najbolje znati, sto je iizrokom tome pojavu. A to 
nisu sauio svecenici vjere s tom srecom, nego i 



^ 41 — 

sveeeuici naroda u opee.'" Tako se u razgovoru 
medjiisobno tiize gospoda. A narod? Kakav si je 
ou pojam ,.dnziiosti", stvorio? Ciijnio istog pisca: 
,.A ja opet smisljam, kako bi bilo, da prodam 
juuca, (kaze seljak). pa da kupim ugojenog' bravcica, 
pa da ga otjeram, (nacelniku za mito), znam ja 
dobro, da brat Petar iiece sada stediti ni sviiijca. 
— Eadi kako znas, (odgovara zena) jimca smo 
dodnse vec odredili za porez. ali ako nam uapravi, 
da dobijemo polovicu zemlje, onda mi nebi zao 
bilo ni tri ovakova jimeta". U to pridje preko piita 
k njima kum i pozdravi ih: — Dobar vecer kume 
Marko! Bog dao kume llija. 

— Hajde kume, ako ikako mozes, pa da mi 
dodjete ogrtati kukuruz, ja moram sutra k sudu, 
na osam dana zatvora, te dok se ja vratim, moglo bi 
se okisiti i zega pripeci, pa ce ostati neogrnuta. 

— E pa dobro, a ti ces meni kad ja budem 
sjeno susio. A rad sta ces, u zatvor? 

— Radi sumskog kvara, to mi je vec po drugi 
put. ove godine. 

— E pa neka ga! Bar covjek malko otpo- 
cine . . . Ja sam ti laujske godine odlezao punih 
tiideset dana: cetrnajst dana radi sume, tri dana 
sto nisam zivice okrcio; dva dana sto nisam slji- 
vika od gusjeuica ocistio; tri dana, sto mi dijete 
nije islo u skolu, jer je morale za marvom, dok 
sam sjedio u zatvoru. Cekaj! jos sam za uesto bio, 
da zbilja! Zasto sam na svetak dopeljao vozcic 
sijena i bacao u stagalj, a nas zupnik nije imao 
precega posla, vec dade mene na kotar, a ja bogme 
odsjedi! Da je rad sta, vec rad nista. 

— Nece mi ove godine vidjeti lukna, dusa mu 
Boga nevidjela, ima on vise nego li ja, u mene 
vise puta nema krajcare, da soli kupim. Ako me 
jos jednom iz propovjedaonice opomeue radi lukna, 
onda eno mu i crkva i njegova sluzba, ja ma vise 
u nju necu stupati. — Tako se umijesa Markova 
zena". 

Mislim, da se nije moglo iscrpljivije i teme- 
Ijitije i svestranije zbiti cijelu seljacku ,,mracnost'', 



— 42 ~ 

kako to rece Tolstoj ii ..Vlast tmine''. Marie, seljak 
granice. bez moci pojmiti. kako bi on raogao laditi 
sto god, prepnsten sain sebi, jadikuje kod Turica, 
kad cnje o ukinucu granice: ..Neuki samo ua dobro. 
slijepi smo, a nece nas imati tko silom od zla od- 
vracati, a to je barem do sada bilo". Nije boljega 
sluzbenika od naseg covjeka . . . Pa pucati kako on 
zna. tako nezna drugi covjek. To nas uce. zato 
nas livale i kude, pa mi eto to znamo". 

Oslobodirao li taj na§. narod jedne forme rob- 
stva. on je ostavljen sebi, on je Slobodan, — tako 
mu govorinio, tako g"a ucirao — pa on zbilja po- 
misli, da nema zakona. Ali da! Oni ga kaznjujn, 
a sto postizavaju? Pjevajuci ide u zatvoi', da se 
odmori. Eto Kozarca: „ — Hi Bog ili Ijudi su se pro- 
mijenili. Kad sara prvi pnt isao u zatvor — bile 
poklade, pa se mi raomci jM)tnkli, mislio sam goii 
zemlja podanmom i nisam od stida ni psu u lice 
pogiedati smio. a sada idem pjevajuci iz zatvora. 
Pa da nije to sramota? ,,Nitko drugi vec nevolja 
ubi stid u covjeku". Pa kuda ce seljak? Vidi zlo, 
ali kako poraoci? Da se brine? 

— Bora mi nijesam, vec su prosle dvije ne- 
djelje, okusio rakije, da je nje kad kad koja kap. 
nekako bi covjek lakse prokuburib. 

Pravo velis kume, — prospava covjek bri<^i 
uz nju. Znas sto, kume, hajdmo k Juli na jednu. 
dati ce Jula na rovas. kud sve tud i ta litra. nece 
nas pomoci, niti odmoci. 

— Pa ne marim, liajdmo, bajde zeno, da se 
okvasimo, naradili smo se bas danas dosta. — 

— - A kamo ces s konjima, gladui su ! 

— Pusti ih, neka idu sami na pasu, ako im 
je sudjeno, da ih kurjak podere. poderat ('-e ib. pa 
makar i ja bio uza njih. — 

— Istina je! Ako im je sudjeno pa da ih u 
staklenoj palaci cuvas, Bog im a dusa ira, neka 
se cuvajn sami. Vjeruj mi, da je tomu marsetu 
bolje nego covjeku; ono radi doduse. ali kad mrak 
padne, mora dobiti svoj obrok i pocinak. A ti. co- 
vjece, pati S(» po danu, a brini se po noci, namiri 



— 43 — 

marhii, claj prasetu i piletii. daj psu i macki. a 
tebi. ako sto ostaiie". 

XII. Analiza nase inteligencije. 

Xevolja ubija iiarod, a sto radi inteligencija ? 
Procitajmo Gjaskoga: ..Varmedjinske dane''. — pa 
zapamtirao iijegovii biljezkii u Epilogu: ..Uvijek 
isto. uvijek isto! sapcu mi ustne. Vrijeme se rai- 
jenja. gradi i razgradjuje tek kule. ali Ijude — 
ostavlja netaknute. I ove nase slabosti — nasi gri- 
jesi — nasa svojstva gledajn i stcje kao siinge u 
nilskim pustarama. — isto tako strasno-kameno- 
ukocene bez niicanja — stalno ustaljeno u nasoj 
jadnoj sredini . . . Mozda i zato ..Yarmedjinski dani" 
ipak bijahn bolji od nasih. jer se onda jos nismo 
ncili, da je egoizam krijepost i borba za bitak ne- 
ograniceno na sve ovlastena". 

Kaki su to Ijndi? Imbrica za volju tudjinke 
Hone pusta propasti svoje imanje i jos pripovije- 
daju ,.da na smrtnoj postelji plakao, sto rau Hone 
nije bilo uz njega". Cintek propada bas za to. jer 
se nije htio pokoriti novim zakonima o porezu. a 
svrsava kao — ovrhovoditelj. 

— Dali vi znate. da sam ja kraljevski covjek? 

— psuje Ermeuegildo pi. Cintek seljake i izturiije 
plahn kravicu. Tko me iivrijedi, ceka ga Lepoglava. 

— Neka se znade. da sam u kraljevskoj sliizbi. 
Pa i narod — ima vise postovanja, kad vidi. tako 
§ta! i pokaznje na carsku kapu. 

Zadovoljni su sa mnom. Obecao mi je porezni 
nadzornik k novoj godini nagradu. 1 nemoj, da pred 
kirn kazes. da sam nezadovoljan. Ja sam zadovoljan 

— pa i gospodi kod nadzornictva nebi mozda pravo 
bilo, da cuju, da se tuzim . . .*' Covjeka srsi pro- 
laze, kada procita ovu novelu, kad se zadube u 
misli i kad upozna, da imade stotinu Cinteka pi. 
de Vuczja Goricza sirom naseg naroda. Dapace mi 
imamo i gorih tipova. Eno Kumicicevog Prokana 
Viktora (,,Pobjeljem grobovi" 1 896) covjeka spremna 
na sve — samo, da se odrzi, samo da sebe uzdigne. 



— 44 - 

Gjalski je pogodio: Ne navlace Darvinovu 
teoriju tek IJudi iiaucnjaci — iiavlaci ju i dobri- 
cina lias Takovic i Ouakovic, da lukavo savjest 
svojii, u koliko ju jos ima, svakom zgodom utomi 
doskocicora: „Zivot je borba"'. — i mirne duse 
svog'a bliziijega, svoj narod. s\'oju doinovinu pokrade, 
prevari. prodade." ,.Ja iieznam, sto je dobro, sto 
li lijepo" — jadiknje Savo Blinjevic (,.^'^ lotlif^'^oj 
grudi ir') sto je zlo i gadiio, ima li uopce tim 
pojraovima kakove realnosti, ja nista ne ziiain — 
sve je u iiekoj zabuiii — smetnji — meni je 
strasuo. Ja iiisam optimista, ni idealista, iiisain pe- 
siinista, iiisam inaterialista. ^[oj duh u svako od 
toga ulazi, svagdje nalazi razloga. — ali srce raoje 
nije iidovoljeno, pa i duh nije osvojen . . /' Silni 
uerazmjer vlada izmedju uma i srca, izmedju koz- 
luopolitizina stecenog u tudjini. i pravih domacih 
potreba. Ljudi idu u inozemstvo. idu nekoji i na 
uauke, pa se vracaju kuei, a od kake su koristi? 

Mozda je ikomu sto dobra ucinio umni, ali 
skei)ticiii Janko Borislavic ? Bjezi iz serainara radi 
filozofije. trpa se svim znanjem, kano Faust - nije 
zadovoljan sa tim znanjem, srce mu je prazno. ne- 
odnsevljava ga nista. Ubogo djevojce Doricu. i)ravi 
pupoljak, zaljubi, zatravi strascu, pa bjezi sam pred 
svojim grijeliom . . . i uraire. skoncav si zivot u 
sobama pradjeda alkimiste. Koja slicnost! Alke- 
mija i Borislaviceva tilozotija! Jediiako Ijezsmislene. 
jednako nekorisne. Onaj skup ljudi, sto je prikazan 
„U uoci"', ne koristi ni sebi i drugima. Lujo Ra- 
disic („U novom dvoru") pada pod premocu srca 
— pa u smrtnim bolima, sav istrosen, pise u za- 
piske: „Vracam se kuci. Danas nemogu jos, jer 
nemogu na veliku srcbu svog Ijecnika niti iz sobe, 
da podjera gore u planinu pod omorike i jele. Ali 
cemu, meni ce moji niski zagorski bregovi i nji- 
liove uske sume, sa svojim sapcucim grabrovi i 
bukvami. vise pomoci od ovih grdnih planina i 
cvilec'ih jela. Samo kuci, kuci moram!" Ali jadnik 
uiiiiie na putu. a novine placu za jednom ,.()d naj- 
plemenitijib sila"'. koji je imao ozbiljnu volju za 



45 



rad". Ali uza sve te piemen ite sile, uza svu volju 
— slabo prolazi narod, neiispjeva. Nase se ,,ple- 
menite sile" — tek kasno sjeoajn zaneraarenih 
duznosti, domovina im tek utociscem sluzi. a sile 
svoje trose u tiidjem svijetu beskorisno — u vjetar. 
U domove dolaze ne cili i krepki. ne puni nauke, 
svjezosti i radnih sila, iieg-o slirvani diisevnom i 
tjelesnom boli, da im dade ona sila, da ih ubla^i, 
da ih ojaca. Takove su te dvije striije: jedna se 
gusi u skrajnjem konservatizmu i u ,,streberstvii" 
te viice lozu od ,.varmedjinski dana'', a makinaciju 
sluzbemi je ponijela sobom iz dobe Bahova abso- 
lutizma, a driiga, nova generacija je naprednjacka, 
koja od napretka nedonaca nista u dom, nista do 
,.lastovne slasti"' i talog ..napredka''. Medju ovakovim 
Ijudima ne moze naci nporiste pravi napredak. 
Jasno je, da nakon svih patnja i borba — mora 
vedri duh Radmilovica , knjizevnika , svecenika 
narodnoga — klonuti, smutiti se i poluditi . . . Nije 
cudo, da se radjaju Jakovi Klariei, vjerne sluge 
vjernih gospodara (,. Medju svjetiora i trainom"). 
kojim je nacelnicka vlast, samo za to, da si malo 
polaskaju i da si priberu novaca, a nije im do mo- 
rala narodnog. pa za to najposlje i pomisljaju na 
pronevjerenje obcinskih novaca. Svi junaci na koncu 
spoznaju, da valja raditi na „rodjenoj grudi'', svi 
bez razlike. to je jedini ideal knjizevni. Svatko to 
cuti, ali ipak kako da se radi? „Stvorite njesto, 
pa cemo vam se klanjati, veli Fufopa. a dotle ste 
inferiorna rasa" (Kozarac). A mi mjesto toga ,.jo§ 
uvjek tumaramo po nekakovoj magli, nijedan cilj, 
nijedan pojam nije nam jasan. Mi nemarao ni po- 
liticke ni dru^tvene jasne zadace. 

Tek nekoji nasi mladi zanesenjaci sanjajuci o 
Slavenstvu, tvrde. da je ,.zapad — gnjila jabuka, 
koja moze pasti"', a priznajn, da je ..nas zivot slican 
prezreloj krusci", ti dodjes, da iiberes slatki plod, 
kad li tamo, a to polovica ploda — suplja, iz- 
grizle ga izmitra ose i strseni i to bas najljepse 
primjerke."' 



+() 



,,Geniji se ne radjaju, u narodu ngiijetenom. 
II narodu, koji ne smije — ui da kaze svaki put. 
sto vidi." — Sve uvidjaju ti ..naprednjaci'', sve 
znaju, a ipak (Ratkovir) zapustaju postene djevojke 
za volju kojekakvili Malviiia, zena — koje igraju 
dosta dvolicnu ulogu, ,.akoprera nije svatko ni to 
ziiao, je li udovica, djevojka ili zena." (str. 'U).). 
Mno^ina ovakvili nestaluih znacajeva, namice nam 
pitanje: sto je tomu uzrok? Sto je iizrok, da se 
nasi Ijiidi ne pouzdaju u svoje sile, da ih ne oci- 
tuju. da nema u nas energije, da se isti patnik 
Kadniilovic pita ... ,.je li u opce potrebna tomu 
narodu visja knjizevnost i nije li prirodno, da poput 
vjecnoga zakona, gibanja medju svemirskim tjele- 
siiua u ^ivotu naroda male skupine, mogu biti tek 
sateliti velikih naroda"'. Cini se, da se u Radmilo- 
vicu uio^e nazrijeti nas cijeli narod. ,. Tragi can je 
veli kriticar Jaksa Oedorail (,.Vienac'' 95, 154.) 
covjek taj Radmilovic. unesrecio ga nemar njego- 
voga naroda, a donekle i sama njegova narav i 
cud. Onaj njegov nesklad izmedju srca i uma, 2iva 
njegova tantacija. tatalizam nekakav, komu se kad- 
kada ])odavao niliilizam, koji ga spodase na nejas- 
nost. netocnost u misliraa zadojenim vjerom u nesto 
nepozuato, nikad izgovoreno. Moze se reci, da je 
to covjek bez cistog izvjesnog cilja, koji uvjek ko- 
leba izmedju materije i dulia, izmedju potrebe dulia 
i zakona materije. izmedju egoizma i odi'icanja 
sama sebe, ceznja za vanjskim svijetom i zelja, da 
bude ucenikom evandjelja". 1 bas u a])liciranju pri- 
I'odnili zakona moralnom svijetu, nalazi taj kriticar 
jxigiijesku. koja radja nerazmjerja u du.sevnom na- 
prcdku Hadmilovica. IT Radmilovicevoj gornjoj ka- 
raktei'istici vidimo i)0vijest svili junaka Gjalskoga. 
A Ijudi su ti, kao i I>()i-islavici i Radmiloviri puni 
si)osol)n()sti! 

Dobro je oznacio tu stranu Novak u ,.1'od- 
gorki": „H?'vat je po svojoj cudi i prirodi konser- 
vativac iiad svim narodima. Kad nu'avac sr(^tn(^. na 
svom i)utu kamen, on ga obidje, ako nemoze i)re- 
vajiti ])i'eko njega; Hrvat toga ne umijo. on ('-e 



— 4< 



pred takovom zaprekom stati, zinuti i prekrstite 
ruke i sto je najgore, vjerovati, da radi pravo". 
Hranilovic (u „Viencu" 1895—95. str.) kaze: ,.Blago 
slaveuske duse, koja ooli da milom nego siloni 
osvoji, te se odusevljuje i zanosi i uziva jedina u 
torn, da 11 svacem nalazi njesto, sto hvali i slavi 
i cemu se inoze klanjati. — to svojstvo iizimlju 
iiinogi misliqci kao kljuc za i-azumjevanje tolikih 
nedaca, narocito malih siaveuskih narodica i poka- 
zuje na nj kao na nesto, sto mora da zabrinjuje 
slavenskog rodoljuba". 

Mi bi sa Goncaroni okrstili tu ,.b]agost" sa 
nepoeticnim izrazom ..lijenost". kako se cini da 
sudi i Kozarac: ,.Oii (Leou JuDgman) nije dosao 
u Slavoniju, da ostane na vjeke u njoj, da bude 
clanom tezemlje, da dize i uzdize — ne, on je 
dosao, da se okoristi onim, sto je u njoj lijepoga 
i vrijednoga. on je dosao, da se obogati u toj 
zemlji, a kada se obogati, da rekne s Bogoni, — 
ostaj lijepa zemljo, ja te vise netrebara, ja idem u 
svoj kraj, n svoj rod, da trosim ono, sto sara n 
tebi ubrao ! To je isto bila njemu i Tena — 
(..Slavonska djevojka"') (Tena 24.) A nasi Ijndi na- 
protiv. sto nberu u donui, n tudjini rasiplju. Nasi 
se Ijndi podajn tudjici kao jedna Tena. dijete svoje 
zemlje i drustvenoga stanja, koje jii okruzuje . . , 
Ona ,.nije znala prije da zivi — a to je vrhunac 
nase srec'-e (10) a poslije idealne Ijnbavi sa vod- 
nikom Celiom — iipade u ,.demimondski" zivot 
kod Leona . . . ..zenska narav nbrzo nadjacala prvn 
sramezljivost, te je ona bila za koji cas kao u 
svomn (16) — ona se je vise divila sjaju u Jung- 
niana nego ii njemu samomii (17). Ona je bila po- 
sve n njegovoj struji: siiaga vlastite volje — iz- 
gnbila se posvema, te ona kao da je tuniarala po 
divnim poljanama slatkoga sna . . . (17). Bila je 
odvise zabavljena dojmovima ,.dozivljaja koji su 
jos prever novi i neobicni bill, a da bi do])ustili 
rajesta davnim uspomenama" — o onoiii. da ima 
nesto n coA'jeka, sto se neda ni zlatom otknpiti, 
ono nesto bozanskoga, cime se srce moze samo 



— 48 — 

jedanput ogrijati (18). Ona iiije znala, sto jn je 
bacilo n rieonov nai'iicaj ? Da li ocevo iiago varan jc. 
da li Ijeouovo bogatstvo, ili ona neka nepoznata 
izvjedljivost — izvjedljivost. koja se sakriva n naj- 
dubljeni dnu zenskog srca — ili sve to sknpa? A 
pajposlije razabere ,.da je nesto jaceofa sto ju 
naprijed potiskuje, te da se Je ona toj nepoznatoj 
moci podala kano iver laganom tah^sicn, koji se 
igra, te ga sad obali, sad od obale prenasa". (19). 
All „njenoj stasitoj junonskoj prikazi Ijepse pristaje 
onaj nzviseni mir tugaljivosti, nego li bncna radost". 
(29) i n torn se vara Leon, kad niisli. da su Tene 
,.gospodje s kamelijama'', da je on ,,ue u slavon- 
skoj sumi, nego ii Naninom bndoiru". — (21). Ne. 
nije taj trnlez u naravi naroda. ,.Slavonija je slicna 
prezreloj vocki, koja je pala sa stabla. pa jn sada 
grizu i ose i pcele i ninhe, sve samo za to. jer je 
Slavonac lljen bio, da ubere svojn voeku". (46) 
zato jer se Hrvat plasi naprijedka jer je konser- 
vativac prirodom, a naprednjactvo ne probavlja, 
ve6 samo lijepo gnta. jer se mnogo htjelo, ranogo 
podnzelo, a nista ne dovrsilo. On (Ratkovic) je 
svedjer zivio. njera je sto vise l)ilo prijekoni nuzdom, 
da zivi n neprestanom entuzijazniu. a da se taj 
uzdrzi morao se je predmet njegova zanimanja ne- 
prestano mijenjati . . ." (Medjn sv. i tm. 53). To je 
zlo n Hrvata. 

Ali velik dio nasega zla dolazi od toga, jer 
„prazan ^eludac nije jos nista cestita napravio''. 
Tn je misao posljednu jos bolje izveo Turic (..Vi- 
enac" 95. „Sa dvadeset i cetiri novcica Anstro- 
Ugar. mon."). „Sve njegovo vladanje odavalo je u 
istinu. da je on nemoc'an i to ne samo. da ga je 
savladala ta nemoc, nego ju on euti. zna za njn — 
poznaje joj vrlo dobro povod i snagn, pa se po- 
daje po vlastitoj nemoci. A nemo6 njime tako go- 
spodari, da se on ni nspjenusiti ne mo2e. kad mu 
se veli, da je pozivincen, prodan ili Stosta. a kamo 
li, da se na to naljuti . . ." ,,Bio je on osnovan 
za velika covjeka, bio je sirokih ])le(''a. jakih kosti, 
ali je sve zagledao nekako uvenulo, oklapalo. On 



— 49 — 

zivotne snage nije dotjerao ni ii toliko. da krece 
s onim velikim tijelom, to tijelo je vec'-iuom i te- 
zinom nadilazilo snagu. koja je (gospodin V. je 
od djetinjstva giadovao) posvema bila zahirila". 

Isto je tako bilo s iijegovim diiseviiim zivotom. 
U giavi njegovoj bilo iiaslagano sila bozja znanja, 
nu to se znanje micalo jedino na tudji vanjski 
utjecaj i to samo toliko, koliko je to vanjski iitjecaj 
pokremio. Kada bi se o cemii u driistvu zametnuo 
razgovor. pa bi tko neiik, a radin i okrenut. ka- 
kovih kod nas dosta ima. zabrazdio krivom stazom, 
to bi gospodin V., kada bi bio najzivlji. rekao: 
,,To uije tako'M i dalje se niti na psovke, niti na 
prosnje nije ni pomakao. U skoli bio je izvrstan 
djak i ncio najprije, da dobije tudjii pomoc. Kasnije 
ucio. da ta pomoc ne izmakne. a pomoc bila tolika, 
da ne mure od gladi. Xajzad giadovao i ucio. nebi 
li ikada bio sit. Sad je bio u sluzbi. imao je sto 
jesti. ali i sada je bio giadan. Bolje receno. bio je 
zeljau hrane i pica, jer- se ono dugotrajno giado- 
vanje nije moglo izbiti iz giave. a zeludac — oslabio. 
nije mogao sad hrane primati . . .'' Gotovo ocajnicka 
je ta kreatura. gotov sarkazam na nase prilike, ali 
nemoze joj se poreci bar u prenesenom smislu na 
nas cjelokupui narod u proslosti do sadasnjosti — 
neke istinitosti. Gospodin Y. je muovao ovako: 

— Znate li sto, gospodo ? Nas narod zasnovao 
je mnogo. preblizo je zapadne kulture, zapadna ga 
kultura zabljescuje i on hoce silom i brzo da sve 
to dostigne, a nije cim potkati ono. sto se je za- 
snovalo, pa se cesto puta izvrgne sve u bijednu 
kopiju onoga, sto je na zapadu istinitost. Mi mnogo 
imitiramo. Isto je s pojedincem! Siromasi idu u 
skolu. a svi hoce, da ih narod uzdrzava. Narod 
uzdrzava onako. kako moze -^ i eto onda gladusa, 
koji su — kad treba raditi — zivi mrtvaci. Yje- 
rujte vi meni gospodo, ova okolnost, da je jedan 
dio djaka giadan, jer nema svagdasnjeg zalogaja, 
ta okolnost zadaje mnogo vece pitanje u ovaj cas, 
nego li mnoga pitanja. sto ih nasa javnost pretresa. 
Nisrao mi toliko nemirni, vec smo gladni. Velite, 

4 



— 50 — 

(la ill je (losta, koji iniadu svagdanji kruli, pa i 
opet malo toga kuc'i donose. Donose svakako vise 
neg-Q oni gladiisi! A vrag opet zna, sto je to, da 
su i ti cesto piita gladni uzitka". 

Jeli kako je iskren gospodin V.? Jeli pretjeruje, 
j«li je na krivom putu, da trazi materijalnu okrepu 
prije, nego se lioce sto postici? Jeli je odvec cruo 
crtao i odvec pritegnuo na obcenitost svoje nazore? 

Xlil. Moraini i materijaini preporod. 

p]to tako smo dosli do tocke, gdje nasi pisci 
trazeci iizroke nasim nevoljama, pocimljn mrmljati 
na zacetnike „krivih akorda", kako je Taric oki'stio 
svoju crticu, prema kojoj je cinovnik prisilio nci- 
telja i narod, da na crkveni god obavi upisivanje 
skolske djece, a u crkvi je morao orguljati drngi 
orgnljas. pa su nastali ,,krivi akordi". I nije l)ilo 
skolskog popisa — narod nije dosao. U nas nastaju 
krivi akordi zato, jer se ..mrtva slova zakona pret- 
postavljaju narodu za volju onomu, koji nije uz 
glas naroda. uz glas sina bozjega" (Gjalski „Naja''.) 

Kako to popraviti, jeli se dade o obre po- 
l)iavitiy Dade se, vele pisci, ali svaki to rjesava 
na svoj nacin. nekoji vise obc'-enito. nekoji potanje. 
(IjalsAi se tuzi na modernu niatei-ialisticku Jiilozo- 
tiju. koja kvari inteligenciju i trazi, da se custvu i 
plenienstini povrati nijesto, koje ih ide (,,Na lodje- 
noj grudi'i ali on ne.'e opet da se dade srcn 
iiialia. jer nio^e ono da skodi (..Maricon"). .,Xe tjei'a 
grijelie te vi'ijenie — vcf' ini sanii n svojoj nutar- 
njosti uiozenio ini se oteti i otet eemo im se, a'.:o 
svagdje, gdje opaziiuo. da nije bilo Ijubavi i niilo- 
srdja — ni pi'astanja. - da svagdje ondje upa- 
linio l)lagii lur bozj«' poslanice. koja se zove: 
..Caritas!" ( ..\'ariiHHlJinsAi dani" 27"V). 

Ta se Ijubav proteze i na nase politicke ne- 
volje i socijalne. Ljubiino siini svoje — citanio u 
.,Radmilovi('u" — jer dok saini svoje ne Ijub mo 
cijelim srceni i dusoni svojom. kojini jiravoni mo- 
zemo zalitjevati. da diiigi nase jxtstuje i Ijubi? 



— 51 — 

Gjalski se otima materijalnome svijetu, priroda ran 
se cini odvise silnom napraraa covjeku: „A ja sain 
gledajuci sada na Koderilia i Vinceiikovica ocutio. 
kako je slijepa i nerazbonia sila. sto prati Ijiide 
na njihovn zenialjskom pntn i uehotice rivale mi 
se na nsta rijeci: — A sto bi onda covjek drzao 
do nspjeha na svijetu'"? (..Tdila staroga Ijeta".) 
..Njemu se sada gotovo glupo i tako smjesno pri- 
cinjalo uvjerenje covjecanstva, da je ono prvi, naj- 
znamenitiji i najsavrseniji stvor. On je razgledao 
sav nedogiednj, kameni i zivi svijet, pa je vidio, 
kako svi imajn svoju zadacn — svoj posao — u 
sluzbi onoga, koji je veci od sve^a toga svi j eta. 
Sto ces tn posmatrati sa gledista svoje koze? Svrhe 
svijeta nisu nase. — g:ovorase (Lavo Blinjevir) 
u sebi. ,.Mi smo im tek sredstva i nista vi^e i ono, 
sto je pojedincu tesko, sto ran se pricinja krivicno, 
sve ono mora biti, jer tako lioce sveobcenitost i 
njezin zivot" r..Na rodjenoj grndi*' 62), Znacajan 
je uvod u ,.Bijedne price", g'dje veli: ..Oesto me 
je naime u sjecanju na moje l)jednike i na bjednike 
svega svijeta zateklo vecernje zvono iz bozje crkve. 
Svaki put mi je onda bilo, kao da slusam neke 
titraje vjecne sveobce Ijubavi i kao da cutim. bli- 
zinn onoga, koji je pastorcad zpmaljske sudbe i 
nadcovjecnoga smilovanja znao utjesiti svojom div- 
nom izrekom: ,.Blazeni oni. koji sn ovdje progo- 
njeni ..." I moga ocaja nestane ... A n taki 
trenutak iza svega osjec'-ali. kako mi ovo smilovanje 
— ova suc'.it dusu nzdize! Ako tek jednog citaoca 
nadjem. koji ce u slijedu ovih prica slicno osjetiti. 
onda nisam uzalud pisao. ako mn pak istom jedna 
suza. snza smilovanja —_ prosija n zenicama, onda 
mnogi bjednici, jadni;!, nisu vise uzalud trpjeii. Ta 
jedau dobri cas u Ijudskom srcu vise vrijedi. nego 
liiljada. — liiljada dana radosti i veselja"! Gjalski 
nvjek predpostavlja dusu unutarnjega covjeka svemu 
sto se svijet divi i klanja. Gjalski je divnom sa- 
railosti opisao junake, koji najposlje svi manje vise 
spoznaju ove istine. Najbolje su zene gospodja 



— 52 — 

Alexandra (,.Andjeo'') Stanka („Radmilovic") i 
Vjera („Na rodjenoj gTudi"'). 

Ali se drugi pisci tim seutimentaliiira rijesenjem 
bjeda ne umiruju, njiina zadaju brige i materijalne 
nezgode iiaseg naroda. oni lince. da mu i ovdje na 
o<^ora svijetu pribave neki visi stepeii u kolu ostalih 
naroda. Gjalskijevom transcedentalizimi mozerao 
naci korjen u njegovoj mladosti, u onoj raistickoj 
polusredovjecnoj i religioznoj starohrvatskoj gene- 
raciji, na kojoj je odgojio svoj dull. Kozarac na- 
protiv kaze, da covjek netreba da bude ni svemo- 
giici nacelnik, ni svoje vrsti opozicionalac. 

— Nego? 

— Nego — gospodar svoje zene a sluga svoje 
zemlje! 

— Sluga svoje zemlje, krilata rijec! 

— Krilata, ali kod nas jos nepoznaia cijenjena 
rijec i dokle god ju nepoznasmo mi svi: od oraca 
koji ju ore, do dostojanstvenika koji njome ravna, 
dotle ('enio tumarati po ovoj polutmini ; istom sa 
spoznanjem te krilate rijeci, koraknut ceiuo mi u 
ono svijetlo, koje davno vec odsjeva sa naprednijili 
naroda". (,,Medju svj. i trainom".) 

Sluga si pako svoje zemlje, ako mrtvi kapital, 
to jest, mnozinu polja. sto lezi na ugaru nase 
zemlje, iscrpas. obi-adis, jer plodno tlo donijeti ce 
ti napredak materijalni. a ovim ti svice i moralni 
napredak".(,. Mrtvi kapitali"). Glode ..gospodar svoje 
2ene" odgovorio je pisac u ..Miri Kodolicevoj", 
gdje nam je pokazao, kuda moze nemar muza da 
dovede zenu . . . Ali ta rijec ,.gospodar'" nesmijemo 
mi slivatiti u zlom smislu. Pisac ju apotrijebio 
kao antitezu za ..sluga zemlje"". 

A najbolje nam je zanimljivo kako se Kozarac 
ne odvraca od raoralnog zla, kako misli, da sam 
povracaj k dobru — brise sve zlo. 

U toj crti moramo da trazimo, zasto nam je 
pokazao pisac — djevojku i udovu Malvinu u 
simpaticnom vidu, jer njeni muz nije bio ,.gospodar 
2ene", kako sam priznaje. „Ona je bila lijepa, ali 
^aliboze nije bila samo meni lijepa — nego svakom 



— 53 — 

miizkarcn ... — akoprem sam ja izdisao od Ijn- 
boiiiornih muka. Ipak sam joj govorio. da bude 
Ijubezljiva prama svakom, hvalio sam Ijepotu iije- 
zinih darova, pozivao sam njeiie stovatelje u kucu. 
da, ja sam u svom strasuora ludovanju poceo i sam 
laskati, samo da se ona kadgod i meni slatko ua- 
smjesi, kao drugima . . . Dapace ja sam na posljedku 
dotle dosao, da sam tek milostinii od nje trazio, 
da prizna da je moja zena . . . Najuzasnije je ipak 
bilo, gdjeno sam ja sama sebe obsjenjivao, samomii 
sebi zatajivao istinii. samo da ne vidim iijeziiie 
strahote". (60) Tiirir pako kaze (.,Poklade",) „sreca 
gospodina M. ovisila je o sreci njegove gospodje, 
gospodjina sreca je ovisila cas o ovom, cas o onom, 
sto jii je okriizavalo, tko ce dakle sve to da stigne. 
Ne moze se i zivot se nemilo lomi!" 

Kozarac vjeruje ii povracanje zeue na dobni 
stazu. Primjerom je Tena, a i Malvina bi se po- 
vi^atila, da je bio tko bi jii doveo. Zena je sama 
od sebe slaba, ona je lakomisljena, ona klone brzo, 
ni sama nepoimljuci, kako je duboko pala. Ne, ni 
Mira, ni Tena — neznaju. kako su pale i jedna i 
druga svoje i nehoticne i hoticne zavodnike za- 
kljinju. da ih neostavljajn. ali obadvije se povracaju 
kasnije poslije grijeha svojili, n pi'avu kolotecinn 
zica. Tena, ostavljena od svih, gojila je ipak ple- 
menstinn srca u sebi — trebalo je samo, da se 
vodnik Beranek povrati — i ona se prenula od 
tuznoga zivota. Nakazena na tijeln (kozama) a on bez 
truke, tako se sastali i tako pisac kaze. njoj je 
bilo taj cas kao da je sve laz i san, sto se je s njom 
dogodilo i pomisljala samo na svojn idealnn Ijubav 
sa Beranekom. 

,,To (kozicavo lice i osakacenu ruku) su vidile 
oci i sto su vidile, nije bilo lijepo, ali dok je to 
doslo do srca, pretvorilo se je u ono andjeosko 
milosrdje, iz kojega se rodi biser suza na njihovim 
ocima, suza, iz koje je prosjevala sjajna traka 
Ijepse buducnosti. koja ce kucu Jerka Pavletica 
iznova podici, zapustjela polja iz nova pomladiti, 
novu pokoljenu Ijepsi put utrti." I eto: Kozarcu 



— 54 — 

slu:^i inilosrdje za zemaljske svrhe, za budnrnost 
..rodjeue grade "', a GJalskorau rek bi i ta gruda 
da je samo sredstvo. za — trauscedentalnu srecu 
uzitka ! Ova dva pisca bi dakle pi'etstavljala dva 
smjera u nasoj kiijizcvnosti, dva snijera. knji su se 
razvili prirodno na nasem tlu. 

Ova dvojica vode nasu kujizevnost, oni joj 
krce put u svijet i nemamo razloga, da jednoga 
pretpostavljamo drugomn. neraamo razloga da ob- 
jedjujemo jeduog- ili dnigog. .ledan pripravlja dub, 
drugi tb). ali obojica priznaju ,.ua(lcovjecje u co- 
vjeku" obojica prizuaju. ,,silu, kojoj se ne mozemo 
oprijeti,*' obojica priznaju moguenost pobjede dobra 
i vjeruju u tu pobjedu. Gjalski ide neposredno k 
cilju, a Kozarac ide posrediio, a oba clva idu do- 
brira putem — putem preko covjeka. Najvecu vaz- 
uost podaju covjeku kada tvrde, da samo do njega 
stoji, hoce li dospjeti ouamo. kuda sam tezi. Te- 
zimo uvijek za velicinom — to nam je u krvi, 
toinu se netrebamo otimati, ta te^nja je znak ple- 
menita i uzvisena srca . . . Tezimo i nadalje za ve- 
licinom — ali izmijenimo oblike nasem umislje- 
nom velicanstvu. Jest, umisljeno je uvijek bilo ono 
velicanstvo, kada je u isto doba, u narodu bilo 
Ijudi, koji su ocajavali, koji su pritisnuti neuspje- 
sima zanemarili i najnuznije svoje duznosti. Umi- 
slJHia je velicina, kada uz tu ideju vlada i sebicnost, 
kada jal uuistuje postignuce cilja isto tako kao sto 
i vanjske nepogode ; kada lijenost zavlada imrodom 
i njegovim prvacima, te samo sanjaju o velicini, a 
ne rade za nju, nego sve lete u svemir, da ce bli^e 
suncu, a ono ondje ne grije vec samo titra ... Pa 
najposlije ut varan je osobno, koje pi'elazi polako u 
egoizam i izdajstvo naroda — zar su to znakovi 
velicine, zar je to zalog jplemenite i snazne duse? 

Kujizevnost, sbvativ tu situaciju, pocela je 
stvarati druge pojmove velicina, pocela je postavljati 
druge ciljeve i pokazivati druge puteve. Pocima se 
polagano kristalizirati svakud prije rastreseni i ras- 
koraadani ideal velicajnosti i obseznosti duba, ideal 
covjecjeg dostojanstva, koje dolici umu i srcu co- 



— 55 - 

vjecjem. Taj ideal pocima zanimati iiase kiijizev- 
nike, te se trse, da iiebude tiizaljke, da ,,iiemamo 
zadace", nego da nam postave sjajnii luc, koja lie 
svjjetli samo kano zvijezda na nebeskom svodii. da 
samo iiju vidirao, nego koja kao snnce obasjava 
svojom svjetloscu i piiteve. koji vode do iije. Nasa 
knjizevnost nije, sakupljajuci i oeijenjujuci pojedine 
teznje — zanemarila, odrediti glavnii svrhu i za- 
dacii, kojom mora pokrociti nase drustvo. — Za- 
govarajuci promjenn prilika. promjenu ideja i po- 
kretala naseg narodnog zivota. — ona je bila — 
predstraza. Ali da prelstraza jiinacki i spokojno 
napred koraca, trebalo bi da i vojska biide budna 
i da cvrsto marsira napred. Literatura se je, dokle 
je mogla, trudila da povede narod. ali drastvo jii 
nije slijedilo, kako bi trebalo. — ,,Yi imate vlasti, 
pa ste mogli pnno toga dobra uciniti, pa zato i 
uzi\'^te to veliko veselje; za nas proste Ijude je 
dosta, da smo ucinili svoju kucn veselom i zado- 
voljnom. A na kraju zivota. nami je dosta, da osta- 
vimo djecii postenu i obskrbljenu, tako da se mogii 
iiz svoj triid i postenim krnhom sluziti". ('„Darovi 
s^ijeta"'). — ..Jest, Kleuovnik je radinoscu Blazica 
nadporucnika procvjetao i nad plodoiu svog rada 
uz zvonjavu crkvenih zvona i pjevanje poboznog 
puka moze, da zavrsi razgovor sa ^iipnikom, koji 
mil veli: Yjeriijte mi u Klenovniku moze se lako 
steei raj nebeski". 

,.Ja ga vec ciitim ovdje, rece Blazic, pa po- 
stade i metne riiku na prsa". — „Pa covjek. kad 
uvidi pod kraj zivota, da je ono ovrsio sto mu je 
bilo nasiidjeno, onda ce biti sretan, kada bude iimro, 
svejedno — kao da mirno zaspiva, na kraju sretna 
dana. („Darovi svijeta*' 1888, 1'?.). Ali nasi kiiji- 
zevnici i ako su bill uceni i iimni nisii imali ,, vla- 
sti'', kako to kaze seljak u Tiirica — a da su 
imali vise vlasti u publici, onda nebi ni Radmilo- 
vici zlo prolazili. ni Borislavici se gubili u mrac- 
noj lilozofiji. ni Mariconke se utapljale — a Tene 
letjele — Leouima u narucaj — i Klarici bi vise 
cijenili sebe. nego li blago mrtvo — i knjiga bi 



56 



se pozal)avila novim tipoviina i sve vise osv^Jetlji- 
vala oiiaj ideal, koji je u SO- i 90-tim godinania 
istoin postavljala i izradjivala — a koga je oziia- 
cio jos g\ 1885. Drazenovic nvako: 

,.Sto Je kadro silnora. najsilnijoni iiioci za- 
boravi i utjehe, vladati svijetora? — I ustaliti 
srecu, uljepsati brigu! Silni diise blaga zagrljaja 
nude vodi: vodi nas daleko. diigo! Nude. — djeca 
da zavladaju svojom srecoui, bezazlena djeca tvoje 
svemoci! Cemu? Zasto to pitamo? Poslije? Sto 
aias briga! Odatl« te — bezrutna stance — filo- 
zolijo, mani suhoiijavu ruku od korena nedoglednih 
casa, sto no krije otajnu zl)ilju uase koljevke ze- 
mlje! Tvoje ukoceno, misaono oko kobno zuri u 
uiladjalmu dusu u povodu ledene ti ruke! Bez- 
utjesan je put kroz pustaru znauja. Sto liasne svi- 
jete, nedoliitne iiiti tvojeg umovanja, sta vrijedi 
leden drlitaj s vjecnog prispodabljanja! Pusti nas! 
— Tvoje grudi prazne su i strane. — Dofaknl se 
majke ^emlje, covjece Aiftcju, fa hide je 2a te, na 
njoj, na ynajci zemlji mmo svemirsko smice, izvan 
11 je titra, pratulno — hezcutno titra. Pusti nas! 
Kud god nas dovede zivot, hocemo. da ostanenio 
djeca, takova cemo i umrijeti. Onda ti slobodno 
svoju reel!'' Eto najezgrovitijeg prograiua nasega 
literarnoga realizma iz osamdesetih i devedesetili 
godina. Ovakove — svjesne, mu^eve i promisljene 
rijeci. mo^erao uzeti za oznaku novije hrvatske bele- 
tristicke skole. za njeni program, za njeno geslo! 

XIII. Decentralizacija knjizevnosti. 

Vec povrsni motrioc nase novije novele mo(-i 
ce opaziti. da ona ove temeljne. opcenite probleme. 
proucava i u pojedinim krajevima nase domovine. 
Vec pi'vi i najbolji pisci. uza svu generalizaciju. 
obaziru se osobito na svoj kraj. Kasnije se ova 
lokalizacija sve vise siri, te oni pisci, koje sam na- 
zvao popularizatoriraa i specialistima postajn pravim 
pretstavnicinia te lokalizacije. Senoa je u svojiui 
radnjania iz saviemenoga zivota bio u prvom redu 



— 57 — 

Tiagrebcaiiin. Iza njega su zagrebacki zivot opi- 
sivali jos iieki driigi pisci, ali zanimivo je, da taj 
^ivot nije iii iz daleka oiiako iscrpljen, kao sto je 
11 drugim literatiirama iscrpljen zivot giavnih gra- 
dova u doticuih naroda. Zagrebacko driistvo opi- 
suje 11 par svojih romana (,.Gospodja Sabina" 
pa ,,Pobijeljeni grobovi") Kumicic, ali njegova je 
glavna doniena — priraorje. a osobito kvarnerska 
obala Istre. U pocetkii SO-tili godina, opisao je 
Zagrebacko proletarsko dnistvo, danas gotovo nepo- 
znati Yj. Livadic, ii svojoj ovecoj noveli „Mrac- 
njaci." Kasnije je zagrebacko dniztvo ii par iia- 
wata opisao Gjalski (,,U iioci,"' ,.Eadmilovic")- A 
bilo je i driigili pisaca, (n. pr. L. Ladanjski ,,Bo- 
iicek Tribiihovic". pa i Novak ii vise navrata) koji 
su se pozabavili zagrebackim driistvom. (U novije 
doba Tomic u „Meliti" i Borota ii ..Malim Iju- 
dima"). Ali za ciido sve te radnje ii realistici. sa- 
mostalnora pogiedii i ostriui promatrauja, zaostaju 
za radnjama iz provincijalnoga zivota. A ipak je 
Zagrebacki zivot tako zaniraiv! Svi noveliste, koji 
su se pozabavili Zagrebom, prikazali su gotovo 
iskljucivo visje drustvo u crnoj ali sablonskoj slici. 
Gotovo uitko nije uzeo na oko — prelaz staroga, 
purgarskog, kajkavskog Zagreba, u novi moderni, 
cinovnicki i ol)rtnicki velegrad, u kome se mjesaju 
strani i domaci provincijalni dosljaci sa starosjedi- 
ocima. Ako iderao traziti uzrok toj bljedoci kod 
nasih novelista, onda cemo ga naci u tome, sto 
su oni imali pred ocima u obce grad i gradsko 
drustvo. pa su im dolazile neprestano na urn re- 
miniscencije iz straniti ..gradskih" romana i tako 
im je i nehotice sablona porautila vid i dala tudje 
naocare. Senoa nam je dao pravili zagrebackih 
novela za stari Zagreb, ali novi nije nasao jos 
svoga pisca. 

Ako nije Zagreb dao svoje posebne novele, 
dalo ju je u izobilju hrvatsko Zagorje. Zagorskog 
seljaka je opisao ipak samo Kovacic. Svi drugi 
pisci su se pozabavili gotovo iskljucivo sa zagor- 
skim plemstvom. Gjalskoga su dapace okrstili : 



- 58 — 

..Homeroiii Zaoorja*'. te je has po svojim Zagor- 
skiiii novel aina postao popularaii. lieskovar je ta- 
kodjer iskljucivo zagorski pisac. I bas Zagorje 
je dalo cijeloj nasoj noveli ton i karakteristikn. I 
kada liocemo, da koga npozorimo na tipicnu hr- 
vatsku novehi. onda ga uputimo na stvari iz za- 
goi'skoga zivota. Ovo imade i svoj vazau razlog. 
Zagorje je jedini kraj Hivatske, koga nije taknuo 
izravno ni Turcin. ni Talijan, ni Nijemac. Tu se 
je nas zivot najnonualnije razvijao. Ali i taj zivot 
pada pod koliraa napredka i opce narodne krize, 
pa za to su pisci to padanje najradje opisivali. 
Prelaz iz staroga n novo doba i uovi poredak. to 
je predraet zagorske, a i cijele nase novije novele. 
Ali to staro je bilo tako patriallialno lijepo. da 
pisci redovito i odvise 2ale za njime. 

Prelaz se ocitnje i n drugim krajevima, oso- 
bito n nekadanjoj Granici i Primorjn. pa su i ova 
dva kraj a iznijela svoje pisce. Prema tome imade- 
mo i dva nova tipa: ,.priraorsku" i ,.granicarsku'' 
no vein. Ako je n Zagorju stari poredak represen- 
tirala sljivarija. u primorjn je to bio n iednu rukn 
patricijat (n Senjn) ili vlastela (u Dnbrovniku). a 
u drugn brodovlasnici. Patriallialnom gospodarstvu 
Zagorja, odgovara brodarstvo na jedro n Primorjn. 
Novom socialnom snstavn (iza nkinnca kraetstva i 
tlake) ne nmije se prilagoditi staro Zagorje. a no- 
vom prometnom snstavn (parobrodarstvn) Primorje. 
U Dnbrovniku dolazi k tome i novi politicki sustav. 
I eto krize i propadanja! Novak za Senj i Pogorje, 
Kuraicic i Car-Emin za Istru, Vojnovic za Dnbrov- 
nik. tipicnim su rei)rezentanti ove primorske novele, 
n kojoj najjace ozvanja niotiv izumiranja. ,.Posljed- 
nji .^tipant'iei" (Novak) ,.Bez Xade" (Car) i ..Du- 
brovacka Trilogija"' (Vojnovic'') su tipicnim nove- 
lama ovog umiranja. Ali ove radnje su vec novijega 
datuma (iz konca devedesetlh godina). U 80-tim 
godinama reprezentira primorje Kumicic. a on pro- 
matra problem primorja vise politicki nego li so- 
cialno-ekonomski. 

Ovaj socialno - analiticki motiv je pako u 



— 59 — 

osamdesetim godinama temeljiii raotiv ,.gTanicarke'^ 
novele. koju zastupajii Drazenovic, Iv. Devcic, Ko- 
kotovic, B. Krcmaric, a najizrazitije Gj. Turic. Eaz- 
vojacenje granice i pripoieiije baiiskoj civilnoj ob- 
lasti ucinilo je velik preokret u narodii, Vec iz pri- 
jasiijih citata iz Turic'-a moglo se je razabrati. kako 
je djelovao iia uarod prestanak ,.komaiide."' Naucen 
slusati, nije se znao slobodom posluziti, ill je pako 
prekoracivao granice. Za to i vidimo u tim uove- 
lama seljaka disorijentiranoga ili hajdiickoga. Iz 
osaradesetih godina imademo vise ..liajdiickili no- 
vela" — (]\Iedjii inima od KrcmariOa ...Tiirisa" i 
od Drazenovica ..Hajdukov ponor") ali najljepsu i 
najtemeljitiju je napisao Turic („Pod kabaniconr'). 
Ove gTanicarske novele. nose u nasn literaturu, 
posve nov tip, razlican od primorskoga. zagorskoga 
i slavonskoga. Tvrdi, ali posteni tip. Nema tu ni 
zagorske mekoee, ni primorske tvrdogiavosti, ni 
slavonske raspojasnosti. Sve klesano, sve kamenito. 
Do jam kameua i vojnistva! Samo dva, tri prim j era 
iz Turica (,.Pod kabaniconi:") „Sjedi u grm — 
govorio bi strazraestar Zdunic, — nastavi stnpicn, 
pa za cas, evo ti kradljivca u sakah. 

— Nesretnjak! Kimao bi' Misko, kad bi ta- 
kova kradljivca vezali. 

— • Zasto nesretnjak? 8to ne mirnje? 

— A'elim ti, nesretnjak? Pod nesretnom se 
zvijezdom rodio! 

— Pa cemn ides s menom! Upitao bi Zdunic 
Miska, koji je s njime isao da lovi kradljivca. 

— Tabani me svrbe. Ili tjerati ili tjeran biti. 
Nauka zla muka, odgovarao bi Misko u stran."' 

Ili ovo: Zdunic pregledava straze. 

— Berdo? 

— Patrola! odvrati mirno Zdunic strazi i 
opomene momka: 

— Ti pusis. 

— Moram, strazmestre, odgovori vojnik, pa 
izvadi lulu iz dzepa od kabanice. 

— Zasto moras? 



— (j() — 

— Danas sn mi zeiiiui rodjaci Ijili tu, pio 
sain, vino ine svladalo, pa drijeniam. Bolje je pu- 
siti, nego da zaspem. 

Ali ni to se ne smije! Znas sto te ceka? 

— Znam. 50 batiiia i pol godine zatvora 
stopskog, ali moram pusiti. 

— Pazi, da te driigi tko ne vidi, rece Zdunic 
i okreue se. 

— Hvala gospodaru. Ti si pravi Zdiiiia. Hvala 
Ti za nioju glavu, biide li trebala." 

Eto karakteristike liajduka: ,.Njih je sapinjala 
mreza zakona. Bila je preuska, a gospoda tndja 
nisn trpila, da tko osovi glavn. Ta gospoda prite- 
gose mrezn, ii misli, da ce se pognuti giave, ali 
mreza puce i oni izletise van, iia pucinu. Tko, da 
ne zaluta, u torn moru slobode. To su djeca ne- 
srece." — — 

j.Podaj se i muci. Srce jadnika uziva u gor- 
cini. Dijete zua, da je zgarica trpka, ali ono lomi 
zube, dok skrsi kosticu sljive, da dopre do ^garice. 
Siize, jadom i nevoljom istisnute, okupaju srce, 
raslilade ga i ono se Ijeska na sjaju till suza!" 

Ovakovi su to Ijudi. Ovaj karakter ocituje se 
i u granicarskoj inteligenciji. Drazenovic je opisi- 
vac te inteligencije. Neka tvrdiioca i liladnoca. uza 
sve dobro i toplo srce! 

Drazenovic je tip ove inteligencije. u vise 
radnja. dobro iznio. 

Slavonija je rodila sasnia drugaciji tip. Plod- 
na i siroka polja i dugotrajni upliv turski. ucinise 
covjeka labkoumiiini. Tordinac a kasnije Lovretic, 
ali najvise pako Z. Bertie su pjesnici, a Kozarac 
je socialnog toga kraja. Ovdje nije problem u pre- 
lazu jednog socijalnog ili ekonomskog reda u di^ugi, 
nego tu pisce iuteresira u prvom redu pitanje mo- 
raine, a uz to i pitanje „mrtvili kapitala." 

Nemoral i nerad, to su problemi slavoiiske 
novele. Ni jednoga ni drugoga ne vidimo u grani- 
carskoj i primorskoj noveli. a u zagorskoj vidimo 
samo nerad. 



— (31 — 

Za to i vidirao, da su primorski i gTanicarski 
noveliste. u daleko vecoj mjeri pozitiviste od za- 
gorskih i slaA'onskih. Zagorci i Slavonci su ranogo 
poeticniji od primoraca i granicara. Zagorski pisci 
iznose poeziju t'endalne sljivarije, a slavonski iziiose 
poeziju puka. 

U novije doba, u devedesetim godinama, po- 
cela je nasa literatura da obradjnje jos jedan pro- 
blem i da se lokalizuje ii jos Jednom krajii, pa 
danas imademo vec i ,.bosansko-hercegovacki" ogra- 
uak literature. Time ulazi novi tip u nasu knjigu 
— Musliman ! 

Nasi stariji pjesnici borbe ,.za krst casni i slo- 
bodu zlatnu" prikazivali su Turcina u najruznijoj 
slid. Kasnije se je to mijeujalo. Botic, a uz njega 
i I. Dezman (,.Smiljan i Koviljka") poceli su isti- 
cati. da smo mi krscani i muslimaui braca, vje- 
rora i predsudom rastavljeni. Kasnije su pisali bo- 
sauske pripovijesti V. Livadic i Lepusic, a simpatije 
je pribavio bosanskom plemstvu — Tomic („Erain 
Agiiia Ijuba" i ,,Zmaj od bosne.") Ali sve to bilo 
vise manje plod romanticne skole. Realizam je 
istom iznio pravu ..bosansku" novelu, a s njome 
i bosanski problem. Zbilo se to tek u devedesetim 
godinama. Medju prvima je taj problem zahvatio 
Borota (,.Dva narastaja*' i ,,§emsudin" u ..Vijencu" 
1892.) a taj problem sastoji se u tom: kako da se 
izmiri stara, orientalna civilizacija sa modernira 
duhom. Tu stojimo dakle u prvom redu pred kul- 
turnim pitanjem. Istodobno se j aviso specijalni no- 
veliste toga problema, (Osman-Aziz, Mulabdic), koji 
su napisali o njem cijelu seriju radnja. Ali sve te 
raduje imadu daleko manju vaznost literarnu od 
vaznosti socialne, niozda bas za to, jer su isle za 
tim. da budu u prvom redu didakticne. Problem 
sam je uza sve to vecinom dobro iznesen. 

Ovako se je nasa no vela pomalo sve vise de- 
centralizovala i specijalizovala. Imade jos dosta pi- 
tanja i polja za odradbu, ali i ovo, sto je do sada 
uradjeno. svjedoci. da je novija literatura nastojala, 
da udovolji svom socijalnom zadatku. Spomenuti 



mozemn jos i to, da je i iiovi historijski i-oman. po- 
red draiiie, obradio g^otovo sva glavnija i-azdoblja 
nase povjesti, — tako n. pr. dobu knezova i i)rvoga 
kralja V. Dezelic (,.U buri i oluji", ,,Prvi kralj"). 
konac kraljeva — Kumicic (,.Kraljica Lepa"), ka- 
snija I'azdoblja Dragosic f„Crna Kraljica''. ..Kroz 
more jada, „ITrotu Zrinjskili i Fraukopaua" Ku- 
micic. Terezijansko i -luzetinsko doba Tomic (..Za 
kralja — za dom") a llirizam Gjalski (,.Osvit'' 
,.Materiiiska rijec"'). Yidimo dakle, da se je iiasa 
.novija uovela i po predmetu razgranila i nastojala 
da eksploatise i histoi-icki i savremeni teren. U 
koliko ov^oj ekspaiizivnosti odgovai'a iiitenzivnost. 
vidjet cemo kasnije. 

XIV. Motiv umiranja. 

Nasa literatui'a kusala je koliko se je samo 
dalo, da izvrsi svojii zadacu i da se razvija sve- 
udilj dalje. Ali zapreke su bile velike i oue su taj 
razvoj modificirale. Sama borba o realizam bila je 
slicnija guranjii iiaprijod nego pravoj borbi. Otvo- 
rene je borbc bih\ prema borbama n dragiin lite- 
ratiiraina, razmjenio inalo i stari se siujer s uovim 
ubrzo smijesao. — Zato, jer nijebilo otvoreiie iiacelne 
borbe, nije se dovoljno iscrpila iii teoretska debata 
literarnim smjerovima. Xapokon se iii ..moderni- 
ste"' koji su se drugtljo n svijetu javili kao I'eak- 
cija ])roti realiziuu lit(M-ature i zivota, u uas uisn 
imali boriti sa realiznioni i natiiralizinoni. nego sa 
epigonima ideaUzma. pi'oti kojem su se bili digli i 
nasi I'ealiste — punili petnaest godina prije. Da- 
pace vidimo i to. da se uz ..modei'iiizam" i deka- 
dencu javlja upoiedo u diustvn i i)()litici — reali- 
zam. \'idiiiio. da ghivni ivalistirki iiovelistc siinpa- 
tizuju sa modcniistima, te su iiii dai)ace i put jii'l- 
pravili. Uzroke nije te.sko naci. Tzi'ok lezi u koii- 
tliktu izmedju narodne i literarne zada('e, koji je 
nastao i sveudilj nastaje u dusama nasih knjizev- 
nika. Kealizaui nastao je u nas isprva iz potrcbe 
liteiarne. Ali uputiv knjizevuike na zivot, doveo ih 
je do sjxjznaje sve nase dru.stveuc i politickc bijed<'. 



— 63 — 

koju nasa cjelokupna politika iiije urajela ili iiije 
mogla da ostrani. dapace jii svojom bezglavoscu 
uvecavala. a u slijepoci je pustila ranedagnjiju. Pri- 
povjedaci su onda, kao Ijudi i patriote, morali sve 
vise i vise da iz inotritelja, iz opisivaca, postaju 
analiticari, da postavljajii diagnozn, da se napokon 
pretvore ii lijecnike. x\li iie naisav u tome pogledu 
na raziimijevanje i dovoljnu iximoc. poceli su oca- 
javati, uzmicati - i tako poiiialo sve vise, iiapii- 
stati i sam realizam, te spremati tlo ,.moderiioj." 
Tsekoji su od nasih pisaca ostali trajno doslijedni 
literarnom realizmu (Vojnovic i Drazenovic), ali kod 
vecine je prevladaLa patriotska zabrinutost. Ti bi 
pisci bili mogli zabaciti, makar na cas, literarni 
Interes, pa videci. da politika ide naopako, poku- 
sati direktno segnuti u zivot. Ovo bi bilo logicno. 
Oni to nisu ucinili. Ostase vjerni literarnoj lormi 
i eto u tome lezi tragika. za to sam i nazvao razvoj 
naseg-a literarnoga realiznia dramaticnim. Nasi su 
pril»ovjedari napokon morali zrtvovati i svoj zivotni 
zadatak i svoj literarni realizam, povukav se od 
realnosti i baciv se u narucaj fatalizmu i pesimiz- 
nm. Ali ni to senebi bilo moralo dogoditi, da nije 
bilo jednog vanjskog uzroka. Nekoji pisei bi raogli 
ipak i literarnom iormom provesti radikalnu ataku, 
kao sto su to ucinili Byron, Sclielley u Engleskoj, 
ruski pisci, te u novije doba Zola, pa Bjornson. 
Ibsen i drugi. U nas to nije bilo moguce u jednu 
ruku radi stranackih prilika. a u drugu i-adi soci- 
alnoga i)olozaja pisaca. Nase stranke bi svakom 
koraku pisaca udarile str-anacki zig i time bi bio 
vec unaprijed uspjeh ugusen. Ali jos je vaznije ono 
drugo. Gotovi svi nasi pisci su bili dizavni cinovnici. 
Vojnovic, politicki cinovnik. Drazenovic isto. Novak, 
Leskovai', Turic, Kranjcevi('', — ucitelji. Kozarac 
— sumarnik. Gjalski uin-avni cinovnik itd. IMladji 
pisci isto tako. Od' znatnijili realista su bili slo- 
bodni jedini Kumicic. koji se odrekao ])roiesure. te 
Kovacic. koji je i onako teskom mukom dobio od- 
vjetnistvo. Ali zato u ove dvojice i ne vidimo, da 
su pali u pesimizam i iatalizam. Kumicic se je dao 



64 — 



na pisanje historijskih romana iz dra<^ili razloua, 
a Kovacic u opOe ue lilozotira i ne bjczi od realnosti. 
Ali njega je za to progonila opozicionalna cenzura. 

Ovaj vanjski iizrok u velike je dopi-iiijeo tomo, 
da se je koiiflikt izmedjn literata i patriote u dusi 
pisaca onako — zaostrio i da je iiiorao ouako 
svrsiti. U javni zivot nasi pisci nisu u opce smjeli 
zagrabiti. J zato se koniiikt iiije u opce ni mogao 
I'ijesiti, uego je sye vise i vise konsumirao sile pi- 
saca i literature. Cisto literarnira nije nas realizam 
iz iiutanijili razloga inogao ostati. a cisto socialnini 
nije iz vanjskih razloga smio postati. Bila je slicna 
situacija i u Riisiji, pa je ipak literatiira sjajno 
napredovala, izvrsiv potpuno svoju literarnn i svoju 
socialuu zadacu. I tamo je bila cenzura! Ali tamo 
je bilo i kritike. Tamo su knjizevnici pitanje samo 
natuknuli i vec se je raspravljalo o njem. tuma- 
cilo se, ocijenjivali se nazori. aplicirali na zivot. 

Publika je u Rusiji imala jedini javni organ 
u literaturi i kritici. U nas pako nije bio pritisak 
takav. da bi se javna pitanja mogla samo neizravno 
i slikovito ras])ravljati u novelama. Ta pitanja 
mogla je raspravljati stampa i sabor. huali snio 
,,ustav" 1 ..stranke" ! Zato se i publika piiucila na 
to, da sva javna pitanja iscrpljuju politicke stranke. 
Publika se naucila na upravan, a ne slikovit i ne- 
upravan govor o javnom zivotu. pa slikovitoga nije 
razumjela. Nase stranke su pako govorile sto oci- 
tije moguce! Nije se govorilo: ovo je oportunista. 
nego: — ovo je ..prodanac" i ..koritas", ..lupez" 
i t. d. I eto za to literarni govor, zavijen u ruka- 
vice, govor, koji je tek natucavao — niti se razu- 
mio. niti se je uzimao kao nesto aktuclnoga. Ovo 
je napokon uvjerilo nase pi've pi-ipovjedace o ne- 
mod literature i eto ih onda, gdje se povlace. a I'z 
njiliovili djela zvuci tuzni motiv umiranja. 

Ovaj motiv gotovo iskljucivo pi-evladava u na- 
soj noveli u sredini i u drugoj j^olovici dovedesetih 
godina. Variraju ga gotovo svi pisci. od pivih pred- 
stavnika. do literarnih pocetnika. Tek gdjegdje se 
javlja kao puka zelja i preporuka kakav tracak. 



Amo tamo natucaju pisci o torn, kako bi se dalo 
nas zivot opet pridici i uiuiranje sustaviti ili barem 
osporiti. 

Ali pozitivnoga i svjezega ideala i tipa nam 
iiisu iznijeli. Gjalski prikaznje propadanje literature 
i literata n ,,Radmilovicu" (1894.) — kasiiije se 
dade na sustavno opisivaujeumiranja(,.Mors" 1897.) 
Leskovar konsekventuo obradjuje motiv beznadja, 
umiraiija, povlacenja. Novak (u ,,Posljedni Stipau- 
cici" 1896.) i Vojnovic (,,Trilog-ija") opisuje pro- 
padanje cijelih gradova. Osman-Aziz daje svojira 
knjigama naslove. kao sto je : ,.Bez nade"', Car- 
Emin pise ..Pusto ognjiste'' i t. d. Dapace i liisto- 
rijski roman i di'ama i poezija obradjuje ovaj 
motiv. Truhelka opisuje propast Bosne, (,,Vojaca''). 
Kumicic propast jedne porodice (,.Urota") pa onda 
propast nase dinastije narodne (,,Kraljica Lepa"), 
a u zadnje doba se upravo ovaj predmet mnogo 
varira. U drami isto propadanje „PosljedniZrinjski'' 
„Siget" — (Dragosic) „Rasulo" — ..Svi'setak'' 
(Dezman) i t. d. — it. d. Sve sami rasap, samo 
umiranje ! U poeziji, nakon Kranjcevica, daje ton 
NikoUc sa svojom ,,rauzikom umiranja"'. Mogli bi 
punim pravom reci, da ni u kojoj periodi nase 
novije i starije literature, nije bilo onoliko tuge, 
umiranja i beznadja. koliko bas oko sredine i pri 
kraju devedesetih godiua. I ako hocemo, da osta- 
nemo kod prispodobe. da se je nas realizam razvijao 
poput drame, onda mozemo reci, da je i njegov 
konac zalostan kao i konac kakove ozbiljne drame. 
On je pao u sukobu sa raznim van j skim i unutar- 
njim neprilikama. Klonula mu je snaga i potisnut 
je u pozadinu. njegova vojska je deprimirana. Ova 
se je vojska jos neko vrijeme u malim pokrajinskim 
tvrdjavicama, poput obranbenih malili ceta, bo- 
rila, ali klonula je glavna snaga, a ovaj giierilski 
otpor knjizevnih specialista i popularizatora sve 
je vise slabio literarno i socialno. 

Prvaci su udarili u pljacljive zice, bavili se 
uspomenama, postajali sve negativniji i nemocniji 

5 



— 66 — 

a ona decentralizovana yojska, ne primajiu-i snage 
od njih, izolirana od svijeta, snizivala je sve vise 
literaturi niveau i dala napokon publici povoda. 
da kako tako opravda svoj nehaj tvrdiijoni, da 
nasa literatura ne valja nista ni po kvaliteti, ni 
po idejama. koje da su uzane i nesavremene. Re- 
akcija, u formi starog- tradicionalnog idealizma, se 
opet podigla, a mozda je jedina ..katarza"' bila za 
nas realizam u tome, sto je spasio literaturi barem 
dusu. te ju ostavio u bastinu ,.modernoj". Ali ovo 
,.prociscenje atekta" ova ,.katarza", luoze da imade 
i za nase drustvo samo onda neki dojam, te da 
i njerau procisti dull, ako ono upozna cijelu tu 
dramu nasega literarnoga naprezanja kroz petnaest 
godina nakon smrti Senoine. 



XV. Kritika. 

Draniatski junak pada u nekom sukobu. bio 
taj sukob vanjski Hi unutarnji. I nas literarni rea- 
lizam je pao u sukobu. koji je bio unutarnji i 
vanjski. Napomenuo sam vanjske neprilike. ali ipak 
mora biti i nekakav unutarnji uzrok padu. mora i 
nas realizam da imade nekakovu ..tragicnu krivnju". 
Mi mo^emo, da tu krivnju dosta lako nadjemo. 
ako se samo nesto bolje udubemo u predmet. Glavni 
je razlog nedaci taj, sto se u nas nije uocila sva 
vaznost pitanja o kritici i odnosaju pisca prema 
predmetu. kojim se bavi. 

U doba Senoino citao se je ..Vienac' vrlo 
rado i to cieli, od pocetka do kraja. Istina je, da 
je najvise vukao publiku sam urednik sa svojim 
romanima i novelama. Istina je, da je ..Vieimc" 
bio jedini knjizevui list i da je za Mazuraniceve 
ere na§a inteligencija bila u velike zainteresovana 
prosvjetom i prosvjetnim pitanjima, te stajala pod 
dojmom gesla vladajuce stranke ,.prosvjetom k slo- 
bodi". Ali opet ne smijemo omalazavati ni utjecaje 
Senoine u poucno-kritickom smjeru. Opcem interesu 



— 67 — 

je u velike dopriiiijela bas ta strana njegove dje- 
latnosti. Citali su se a i danas se citajii s iizitkom 
cak i Senoiui ..odgovori ureduistva". Senoa je umio 
predobiti publiku i zabavom i poukom. te bas ovom 
posljednjom pribliziti publici literaturu i uciniti ju 
upravo dnevnom. intimiiom znankom. Citaocima 
..Vienca" su oiiodobna uasa knjiga i kiijizevnici 
bill familijarnima. A osim toga je cijelim tonom i 
smjerom vodjenja literature Senoa udario i ,.Viencu" 
i svojoj dobi take izrazit pecat jedinstvenosti i 
svoje individualnosti. da se publici sve do danas 
usjekao n pamet. 

Xakon Senoe. pocela se literatura razgranji- 
vati i ici di'ugim smjerom. Ali eto odmah i cijepanja: 
poezija ide jednim. a no vela drugim smjerom, te 
prekida ono jedinstvo predmeta i tona, koje je iz- 
raedju obje grane vladalo za doba Senoe. Ovo je 
odmah i publiku dizorijentiralo. Ali ne bi ni ono 
bilo zlo djelovalo. da je kritika shvatila svoju za- 
dacu. Publika je rado citala i radikalnu romanticnu 
poeziju i radikalnu realisticku novelu. Radikalizam 
je bio dakle preteznije mjerilo od literarnoga smjera. 
Kritika bi imala da ovo nagnuce izrabi i posreduje 
izmedju poezije i uovele, te obih ovih grana i 
publike. 

Pjesme nije trebalo tumaciti. ali bi bilo tre- 
balo pjesnike priblizavati novelistima, a noveliste 
publici. Kad bi bila kritika pokazala publici sav 
socijalni radikalizam novele, bila bi ova shvatila i 
prigrlila tu novelu. 

U pocetku realizma imade amo tamo dosta 
kritike, ali ova se iscrpljuje u borbi ili u referatima 
iz strane knjige. Ima doduse i dobre literarne kri- 
tike (k. n. pr. Galceva o ,.Gdji Sabini", te Desi- 
deriusove razne radnje), ali sve i opet vise govore 
piscima nego publici. A u nas je vise trebalo 
govoriti publici i tumaciti joj pisce i domade i 
strane, nego li korigirati noveliste. Pjesnike pako 
nije ta kritika gotovo nikako korigirala. A kriticar 
bi morao biti (osobito kod jedne male literature, 



— 68 — 

koja se istom razvija) kao miular di'zavnik ili pe- 
dag'og', koji upravlja i drustvom i literaturom. 
Osim toga je ta nasa kritika, sto kasnije, to vise 
(>Tijosila u toiiu i motodi. Tsprva jos ide Senoiniin 
tragom te nastoji kad i kada da priblizi literaturu 
publici. Iraade i po koji sastavak (osobito o kaza- 
listn. to nekoji Mileticevi sastavci.") koji govori iiesto 
familijai'iiijim tonoiii o literatiiri. Ali od kada pre- 
lazi realizam u ..Vieiiac", kritika postaje sve vise 
teoretskom, suhom, dapace i suhoparnora. 

Lagani. causerijski ton Senoe napusta se i 
pnblika rijetko cita pouku, a jos rijedje kritiku. 
Koliko se ta kritika n tonu odalecuje od Senoiiie 
metode, isto toliko i ii publici pada zaniraanje. a 
time pada i vedrina knjizevnika i njegovili djela. 
Pa ipak. bas za to, da uspije novi smjer i novi 
stil novele, trebalo ga je propagovati i tumaciti iia 
iiaciii, kojim je umio vSenoa da pribliznje publici 
^voj smjer. Lagani francuski naciii raspravljanja 
najtezim pitaiijima, manjkao je iiasoj kritici, kao 
sto joj je manjkala 1 sirina pogleda i plasticnost. 
Hraniiovic (,,Teorija novele". ,,Pjesme Palmovica") 
gubio se u dugim teoretsko-estetskim raspravama, 
Srepel je bio odvise fragmentaran i snh. a di'ugih 
nije pod kraj osamdesetih gpdina ni bilo. Kasnije 
se razvise Pasaric. Jaksa Cedorail. pa Inliof. ali 
ovaj zadnji je dosta malo pisao, prvi vecinom o 
Rusiraa 1 lilologiji. 

Jaksa je jedini bio pravim kriticarom. Pisao 
je mnogo. ali najsustavnije sn njegovc^ stvari one 
iz talijanske literature, a najbolje iz nase su izasle 
u zadarskoj ,,Iskri'' koja nije bila dovoljno rasi- 
rena. Uz to je on odvise izticao teorije francuske 
kritike (Taine, Vogiie. Tjemaitre), te ih a])licirao 
na doniacu. a da se u ono vrijeme nije potanje 
pozabavio specijalno nasim drustvom i drustvenom 
misijom pisaca. 

Ovaj propust kritike otudjio je publiku od 
literature, a dnevna stampa. sti-ancarskim lanatiz- 
mom zadojena, i bolje bi bilo da se nije u opce 



- 69 — 

pacahi u literaturu. Za to je u public! uvijek ostala 
ziva iispomena na Senoino doba. a sve se vise i 
brze zaboravljala bujna i po nas zivot viio vazua 
doba osamdesetili^ godina. T tako se stvorila pred- 
suda, da nakoD Senoe nemamo vise literature. A 
da Je bas kritika za to ponajvise odgovorna, svje- 
doci i to da je prvih godina nasa ,.moderna" 
postala vrlo populariia u publici bas za to. jer Ju 
je ki'itika uvela. Kritika je istom tada shvatila 
svoju ulogu posrednika. 

Osim spomenute metodicke pogreske kritike, 
osjecalo se je pomanjkanje jake kriticne invidual- 
uosti, koja bi bila uvela neko jedinstvo u shva- 
canju nase literature iza Senoe, individualnosti, 
kao sto je bio u nas Senoa, u Rusa Bjelinski, a 
u Skandinavaca Brandes. 

Ne moze se reci, da nasa kritika uije unosila 
dosta ideja i pogleda u literaturu, ali to je bilo 
izneseno sve u tako neuglednoj ili nepopularnoj 
formi, cesto u tormi referata u listku, a sto je 
glavno, sve fragmentarno. Nigdje vecih sustavnih 
studija. a i raalo poticaja. Tek sredinom devede- 
setih godina je ,,Matica" pocela izdavati ,,vSlike iz 
svjetske knjizevnosti"' i to romauticare iz pocetka 
vijeka. A „Ruske pripovijedace" tek kasnije, dakle 
u doba, kada je vec nas realizam bio klonuo. Ove 
su kujige postumne. Jedna je dosla punih 30 go- 
dina, a druga barem 1(» godina prekasno. A da 
bi ovakove susta\Tiije radnje bile djelovale, izvan 
svake je sumnje, ako se sjetimo, koliko su na 
mladezi u devedesetim godinama utjecale. Ta no- 
viju je poeziju mladez shvatila istom nakon prve, 
a nas realizam se poceo shvacati istom nakon 
druge od ovih knjiga. 

Nasu kritiku su dakle pratili vecinom samo 
nasi kujizevnici, pa mozemo reci, da su se mnogi 
na njoj i odgojili. Znam naime za mnoge od onih 
popularizatora i epigona, koji su glavna gesla 
realizma prihvatili bas ©d nase rarsave kritike. Za 
to su i njihove radnje dosta mrsave i suhe. Pu- 



- 70 — 

blike se pako nije ui toliko priraila ta kritika. I 
eto to je jedan od uzroka, koji sn utjocali stetno, 
a taj iizrok lezi bas u kriln same literatiu'e. 

Ovo je povuklo za sobom i drugi pojav. -U 
pomanjkanjn kriticnog posrednistva izmedju lite- 
rature i publike, pocela je sama beletristika da 
posreduje. Javila se je ona vrsta pisaca, koje sam 
uazvao popularizatorima . Umjesto da literarne 
probleme kritika speeijalizuje i aplicira na zivot, 
te popnlarizuje ideje i probleme prvaka i pionira 
nase literature, poceli su to ciniti sami epigonski 
noveliste. Problemi su od opcenitih postajali sve 
specijalniji, pa je za to i padao opreniti interes 
za tu produkciju. Crtanje je od prvotnoga. krep- 
koga. postajalo sve bledje i suhoparnije. A sto je 
giavno, ui pisci, ni javnost. uisu umjeli pravo 
razlikovati ovu sekuudarnu produkciju od prvotne 
— i prvi su sebe smatrali vecim uego 11 jesu, 
a drugi su cijelu literaturu sudili po ovima. Pu- 
blika je vidjela tek ove male rukave, ali gla\Tie 
rijeke nije vidjela. Siri su slojevi rado citali i ove 
pisce, ali visa inteligencija, koja je citajuc'-i strana 
djela, stavljala i vece zahtjeve, ne upozoreua na 
nasu u istinu velika i originalna djela prvaka i 
pionira, prestala se je zanimati za nasu knjigu. 1 
tako se je riznica iz osamdesetih godina zatvorila 
a vrijednote njene nisu ostale u prometu. 

XVI. Stil. 

Odnosaj pisca prama predmetu i odno§aj pu- 
blike prama piscu i ovoga prama publici, to su tri 
momenta, o kojima u velike (i ako ne jedino) ovisi 
razvoj i napredak knjizevnosti. Ova tri momenta 
su u uskora savezu medju sobom. Ako publika za 
pisca ne mari ili ga ne shvaca, on ('e prama svom 
temt;eramentu ili poci skroz svojim putem i postati 
u tome otmjen. uz vise ili manje sarkazma. ili (^e 
nastojati. da joj ugodi. ili ce placljivo jadikovati i 



— 71 — 

piivuci se. Ako mil je publika sklona, on ('-e ili 
poci svojim smjerom dalje. ili taj smjer potencirati, 
do skrajnosti i sabloue. U jednom i drugom slncaju, 
ovisit ce reziiltat o torn, kako slivaca pisac svoj 
odnosaj prama publici, da li indii'erentno, ili kao 
iicitelj. ili kao giumac. koji ide za povladjivanjeni. 
Napokon ce sve to ovisiti i o torn, kako shvaca 
pisac svoj odnosaj prama predmetu, o kojempise: 
ili on stoji nad predmetom ili se sav rastopi u 
njem, ili stoji pod njime. II prvom slncaju ce 
pisac biti i slobodniji u odnosaju k publici, pa ce 
prema svom nagnucn. temperamentu i talentu sta- 
jati ili neovisno o njoj ili ici. da joj ngodi. On ce 
dakle raoci, da vlada predmetom i da ga upotrebi 
n svrhe individualnoga nagnuca. U drugom slncaju 
on ce se izgubiti u predmetu, kao ucenjak istra- 
zivalac, te ce prema publici stajati indiferentno. 
A u trecem ce pako slncaju biti najvise ovisan o 
publici, te ce nastojati, da svoj predmet ucini 
blizim i bolit ce ga, ako i publika ne bude pred- 
metu podavala onog znacenja i one vaznosti, koje 
mu on daje. Ovakav pisac ce poceti da tumaci i 
teoretizuje, da se napinje i da jadikuje. 

Mi imademo n nasoj novijoj literaturi za sve 
ovo potvrde. Nad predmetom stoje n. pr. Kumicic, 
Vojnovic. Drazenovic i Kovacic. Prvi vlada i pu- 
blikom i hoce da joj ngodi. Dnigi ostaje u svojoj 
otmjenosti nvijek otraga, treci se i ne brine, vec 
samo prica, a cetvrti, kome publika bas nije sklona, 
prelazi n sarkazam. U predmetu su na pr. Turic, 
Kozarac i Leskovar, osobito prvi i zadnji. 

Jedan je sasma zadnbljen u svoje socijalne 
probleme. a drugi u psiholoske. Za to i publika 
na njili slabo utjece. Pod dojmom predraeta su 
vecim djelom Gjalski, Novak i za ovima ranogi 
epigoni. Za to i vidimo n njih mnogo teoretizovanja. 
mnogo usiljavanja, da predobiju interes bublike za 
njihov predmet i da taj predmet svladaju. 

Sve ovo uvjetuje u znatnoj mjeri stil till 
pisaca^ a po tom ujedno i daljni razvoj nase lite- 



— 72 — 

rature. Ve6 sam spomemio, kako nasa literatura 
od sredine osamdesetih godina, sve vise pada pod 
vlast predmeta, docira je odmah u svora pocetku 
realizam stajao nad njim ili u mjem. Ovo potpa- 
danje pod prodmet ide uporedo sa rastnjora taleiita 
i upliva Gjalskog'a. On je bio najjaci i najpro- 
straniji talenat nasega realizma. pa je za to i po- 
vukao knjigu za sobora. Ali ovo uije na tii knjigu. 
iz raznili razloga, djelovalo najpovoljnije, bas za 
to, jer joj je oduzelo za onda potrebni krepki stil 
i suverenost, a time ju neizravno podvrgio i iiplivu 
nase javnosti, koja joj je konacno i snagni skrsila. 

Kumicid je imao lagan, slikovit i ziv stil. ali 
on se njime i previse iizigrao i presao napokon u 
neku sablonii i verbalizam, koji je vise govornicki 
nego literaran. Vojnovic je jos u prvim novelama 
(„Perom i olovkom") napisao ovu izreku: „Fraza, 
ma bila u blatn pisana. tra2i, da se na njii pazi, 
te i najskrajniji realiste 2rtvuju svome stilu — 
vlastito svoje nacelo.'' Ali bno aristokratsko zrtvo- 
vanje stilu, nije podobno, da savlada 1 publiku, a 
pogotovo u nas nije moglo postati stilom cijele 
knjizevnosti. 

Drazenovie je pako ostao uvijek hladan i go- 
tovo sluzben u svom stilu. Ali ni to ne bi bio 
onaj stil, koji je nama trebao. 

Kovacid je drugaciji od Vojnovica 1 Dra^euo- 
vica. U njem sve kipi. On niti klese. niti reteri§e, 
on pisuci stvara, uoblicuje. Plodnost njegova talenta 
vidi se vec u bujnosti prispodoba. 

Sna^an i socan je to stil. Ali ova njegova 
tvoruost, nije se mogla da ocituje usred nasega 
drustva u svojoj pozitivnosti. Za to se ona i bori 
s tim drustvom, pa se ocituje u torn, sto ga kari- 
kira do groteske. Kovacic je najbli^zi Rusima, i to 
napose Gogolju, Dostojevskomu i Scedrinu. Ovom 
potonjeni najvise. I da je on jos po^ivio, da nije 
bio onoliko osamljen. bio bi bez sumnje udario^ 
ton nasoj noveli. A ovako udario joj je ton naj- 



— 73 — 

prije Senoa. a onda Gjalski. T sada dolazini do 
giaviie tocke u pitauju o stilu. 

Francnska i talijanska literatiira imadii staru 
tradiciju. One sii ii narodu uvrijezene, pa su se 
t.' mo 1 knjizevne borbe vezivale vise manje samo 
stil. metodu. U nasoj literatiiri nije raoglo 
toga da bnde. u onome smisln. Ali ipak dosta 
tesko osjecamo pomanjkanje debate o stilu. Ne 
misliin ovdje na oiiaj stil, koji je svojstven svakoj 
literarnoj osobnosti, a jos manje na gramaticku 
stilistikii. Nego mi je na pameti pitanje onog te- 
meljuog tona literature ili bolje reci pitanje o 
odnosaju knjizevnika prama predmetu. Ruskoj je 
literaturi dao ton Gogolj. Svojom satiricnom into- 
nacijom, on je postavio literate u neku primjerenu 
daljinu od predmeta iz koje se mogu uociti samo 
markantne crte. Satira bas i gieda samo ovakove 
izrazite crte. te ih nerazmjerno potencira. Ovo je 
pako djelovalo i na ostale pisce. Svaki je stao 
nesto iz daljega promatrati zivot, sa nekim nepo- 
vjerenjem i spreman, da mu se naruga, prije, nego 
li da ga oplakuje. Za to eto i vidimo. da u ruskoj 
literaturi nema placljivosti ni sentimalizma. Za to 
i manje talentirani pisac. koji obradjuje kakav 
specialni problemic. dade se sa zanimanjem citati. 
umije taj problemic da jasno uoci i zivo predoci. 
U nas toga nema. Nas ton je sentimentalan i za 
to podlijezu literati i predmetu i drustvu. Predis- 
pozicija mnogo odlucuje. Ako je covjek placljivo 
raspolozen. onda ce na njega djelovati svaka trica 
tuzno, a velika nevolja ce ga ponistiti. Ako je 
covjek malko satiricki raspolozen — podnijet ce 
i golemu nevolju lakse. a moci ce u opce zivot 
promatrati slobodnije. To svatko priznaje. Ali ne 
ce svatko odmab uvidjeti, da u jednoj literaturi 
odlucuje vrlo mnogo, ako jaci jedan talenat udesi 
njene strune u sentimentalnom ili u satiricnom 
tonu. A ipak je tako : Senoa n. pr. nije bio sen- 
timentalan. njemu je humor dapace i davao dovoljnu 
distanciju od predmeta. Iza njega^ za vrijeme prvih 



— 74 - 

realist a, pitanje o tonu nije bilo rijeseno. Pocelo 
se je sa siiliim realizmoni. Ali mi vidimo, da nas 
se doimlju samo ona iinijetnicka djela. koja pobu- 
djiijn ili ganuce ili udivljenje, koja nam ili dirnu 
u najtanje zice nasega srca ili nas potresii i uz- 
nesu, djela, koja su ili intirana ili grandiozna, 
ona koja su nam ili sasma bliska ili nas ponistnju 
svojom snagom i velebnoscu. Cim je u kojem djelu 
manje intimiteta ili grandioznosti tim ve ono manje 
djelovati, a jedno djelo postaje umjetnickim djelom 
samo onda — ako moze da diiboko i trajno djeluje 
na nasn dusu. Ali ta istina ne vrijedi samo sa 
stanovista publike, nego je ona uvjetovana i samom 
naravi urajetnicke tvorbe. Umjetnicko je djelo jjlod 
nekog dnsevuog, izrazitog dusevnog atekta, umjetnost 
je pako, samo jedan uacin, jedau oblik. u kojem 
se taj temeljni afekat iznasa tako, da moze slican 
at'ekat pobiiditi i ii publici. Dva su samo puta, 
kojima se to mo^e postici: ili se govori iz duse 
dusi, pobudjujut'i jn najtinijim, najintimnijim zvu- 
kovima ili se na dusu djeluje silora, jacinom 
izrazaja. velebnoscu atekata. Drugi putevi mogu 
biti razni stepeni i razne konbinacije ovih raoguc- 
nosti, ili — ne vode k svrsi. nisu cisto umjetnicki 
ni po svojoj naravi ni po svojem ucinku. — Pisci 
su trazili tu intimnost i tu velebnost ili u bajovnom 
svijetu (Maeterlinck-Wagner) ili u realnom zivotu 
(Turgenjev-Zola). Ako promatramo ove posljednje, 
to cemo lako moci opaziti. kako je Turgenjev ba§ 
kroza to umjetnik. sto je nasao u realnom zivotu 
te intimne tonovo. docim je Zola morao iz detaila 
realnog zivota da ucini. gomilanjem istih, neka 
kolektivna 2iva bica, pa samo za to, sto je time 
udabnuo realnosti neku velebnost, mogao je da 
umjetnicki djeluje. Kod umjetnosti sudjeluje osjecaj, 
a sulii lotograi'ski oi)isi ne mogu biti nikada umjet- 
noscu. Mi se nekojim djelima mozemo diviti ili u 
njima intelektualno uzivati ; ali tada uzivamo u 
vjestini. u tehnici njiliovoj ; takav intelektualni 
u^itak nije niposto umjetnicki uzitak — bas za 



— 75 — 

to, jer iiije sintetican, sutvoran, suosjecajan, nego 
aualitican i kritican. Kao sto nije sulii referat 
umjetuost isto tako nije iii virtuozitet umjetnost. 
I za to ne mozemo nazvati umjetnickim ona djela, 
koja sn pisaua najstrozom fotografskom metodom. 
Pitanje o torn se imalo odlnciti istom n sre- 
dini osamdesetih godina. Od pisaca, koji su bili u 
predmetu. najzgoduiji je ton imao Turic, ali radi 
svoje premalo ekspanzivne naravi nije mogao on 
da intonira. Kozarcev stil nije bio dovoljno izrazit, 
dapace je i on prelazio gdjegdje u sentimentalnost. 
Preostajali su Kovacic i Gjalski. I tada se je imalo 
odluciti. Kritika nije sudjelovala kod odlucivanja. 
Odlucila je publika, a mozda i slucaj. Publici su 
naravski, bolje prijali predmeti Gjalskoga, a 
s njima i njegov ton. Vlastito stranacko drastvo 
pako utuklo je Kovacica, a napokon ga je i smrt 
usred razvoja pokosila. — Ostao je i odlucio je 
Grjalski. On i ne bi bio mozda u tolikoj mjeri raz- 
vio svoj stil u sentimeutalnom pravcu, da ga nisu 
i prilike silile na to. Njegova je zadaca bila, da 
novi realisticki smjer uvede u publiku. Da je bilo 
kritike, koja bi to uvadjanje preuzela, ne bi trebao 
on sam da prilagodi svoj ton publici. I uspjelo mu 
je to, ali ujedno je time, prema svemu, sto sam 
do sada rekao — nastala i peripetija u drami 
realizma. I eto u tome, sto nije bilo pravoga po- 
srednika i sto je realizam popustio publici, da ju 
k sebi pri\aice, prava je vanjska i unutarnja tra- 
gicna krivnja njeg-ova. Tujeuzrok njegova kasnijega 
oslabljenja i pada. Time je ujedno i epigonska 
literatui'a dobila ovaj sentimentalan ton, potpala 
pod predmet, izgubila distancu, pa su i njene slike 
blijede i mutne kao u dalekozoru, koji nije vise 
naravnan prema ocima. U ovome napokon imademo 
traziti i uzrok nasem novi j em knjizevnom pesi- 
mizmu. Ovaj pesiraizam nije plod dublje filozofske 
spekulacijp, nego je neko raspolozenje, vise melan- 
kolicno, nego li pesimisticno, vise placljivo nego 
beznadno i ocajno. Nasa je novela naime, hoteci 



- 76 - 

prilagoditi realizam public! — sa stilom sentimen- 
talnim, uatrag uvela i oveai dozu idealiznia, pa je 
zato i postala razocaranim idealistoni. Prepustena 
sama sebi pade u polovicnost i bez osloua, ne 
provede, ne izvede do kraja ni socialiioga ni 
literaruooa realizma. 




I. Suzivanje vidokruga. 

Ako liocemo dobro razumjeti pojave, koje 
tse dogadjaju u ovom zadnjem deceniju, moramo 
se sjetiti onoga, o cemu je vec bilo govora u pr- 
vom dijelu ove radnje. Vidjeli smo tamo, kako 
se u devedesetim godinama u nasoj literaturi po- 
cela javljati mnozina pisaca, koje smo okrstili 
dijelom „epigoiiima", a dijelom „populanzatorima" 
realizma osamdesetih godina. Pisali su u isto 
doba i prvaci realizma, pjevao je i Kranjcevic 
i Tresic i drugi — ali vidjeli smo i to, da 
nisu u kritici nasli dovoljno shvacanja, a po torn 
ni u publici. Vidjeli smo ujedno da su zapali u 
sve veci sentimentalizam. fatalizam i pesimizam. 
Vidjeli smo, da se novelistika u preteznoj mjeri 
pocela specijalizovati i decentralizovati. A ovo je 
utjecalo na publiku i na daljnji razvoj knjige. To 
djelovanje je bilo negativno. 

Hrvatska novija, realisticka pripovjedacka 
literatura, deceiitralizovala se je tako, da svaki 
kraj, iz koga crpu nasi pisci gradivo, daje svojii 
uvijek stalnu, cesto jeduostranu znacajnu crtu. Za- 
gorje poznamo redovito po sljivariji, Slavoniju po 
lakomislenosti, Bosnu po muslimanima, po muc- 
nome prilagogjivanju novim prilikama, Liku po 
granicarstvu, a ponesto (ii starijim radnjama) i 
po hajdustvu, Istru po propalim brodovlasnicima 
i zlim Talijanima, Hrvatsko primorje vecinom po 
senjskim prilikama, Dubrovnik po vlasteli, a ostalu 
Dalmaciju lie poznajemo bas miiogo. Svaki kraj 
ima svoje specijalne sujete, a cesto i svoju sa- 



— 78 — 



blonu. Time smo upoziiali prilike raziiili strana, 
koje sn niedjusobuo cesto siino razlicne, jer su 
(hijro bile pod razlicnim utjecajnim sferama, ali 
mnogo i mnogoput se je dogodilo, da beletriste 
moraju vrsiti ono, sto bi u razvijenim i normal- 
nim prilikama morali da vrse pisci revijalnih cla- 
iiaka, da daju donekle informacije, a pri tome su 
dosta sentimentalno rasi)olozeiii i zanemariiju cesto 
umjetnickii stranu djela. Pa tako se dogagjalo, 
da nemamo ni objektivne informacije (jer ju pripo- 
vijest ne moze ni iz daleka izcrpsti), a ni dobra 
umjetnickog djela. Nijesii bili tomu krivi toliki 
pisci, koliko prilike, koje ne dadii da se pisci 
dignu i nad svoj kraj, da dobijii sire vidokruge i 
misli. Ta decentralizacija ragjala je doduse na 
oko onii bujnost i raznolikost u lirv. pripovijetci^ 
ali joj je u tome bila i slabost, koja iiije toliko 
ovisila od iije kao takove, koliko od pomanjkanja 
necega, sto bi jos piscima trebalo, a to je i-azvijen 
visi zivot, visi zalitjevi, sire shvacanje i indivi- 
dualni opci nazor na svijet. 

Ogromni dio lirv. pripovijetke od onih go- 
dina imao je jednu temeljnii zajednicku -rtu: pri- 
kazuje kako nas svijet u sukobii sa novim duliom 
i novim prilikama, sto ih donosi novo doba — 
propada i gine. To je vazan i velik momenat, 
Pri tome se sve vrti vise manje oko ekonom- 
skoga propadanja i dominira gotovo na cijeloj 
liniji moritiiri-motiv. 

Crna perspektiva, teski uzduh, jadni pesimi- 
zam i kukavna nemoc! Ali sto je iiajvaznije i 
iiajznacajnije, najveci je dio pisaca na pogledii 
toga umiranja dusom i tijelom na strani umirucih 
i bijednih, a taj novi dull, te nove prilike, to sto 
ubija Ijude — redovito je tugjinstvo, pa naravno 
da je prema tomu zlo i nemoralno i iskvareno. 
Dolazi to zbog toga, sto nasa literatura shvaca 
tu krizn odvise politicki, a vrlo rijetko kao kul- 
turnu i moralnu kiizu, kao nuznu krizu na putu 
napretka. Nasi Ijudi ve('inom padaju kao zrtva 
novih prilika (bilo dobiih ili zlih). Padaju zbog 
toga, sto im se ili ne ce ili ne znaju ili ne mogu 
prilagoditi, a nasi su pisci na strani potlacenili, 



79 



cesto i onda, kad ne bi trebalo. Njima ovladava 
sjeta i samilost, precesto sentimentalnost. Nasi 
Ijudi padaju zbog svoga konzervativizma, a kako 
je taj obicno spojen (da li kao uzrok ili posljedica 
ne marim ovdje ispitivati) sa prevelikim tradici- 
jonalizmom i cuvstveiioscu, to se to isto hvata i 
pisaca. Oni ne mogu biti uvijek objektivni kod 
promatranja te velike krize. Vec'ina se njih 
zadovoljava sa tim sentimentalnim pogledom na 
svoj propadajuci, vec'inom iz djetinjstva mu mill 
okolis, pa ga opisuje zapadajuc'i tako i nehotice u 
sablonu, dok ih je tek par, koji su stvorili neku 
filozoflju (Gjalski. Kozarac, Leskovar). Njihovi 
lokalni Ijudi su nekako opcenitiji, tipicniji, dublji. 

I eto, to je ono, sto je manjkalo premnogim 
od nasih pripovjedaca : ne umiju iznijeti svoje lo- 
kalne figure tako, da bi zanimale sve Hrvate, da 
bi donijele nesto opcega, da bi njihova kriza, u 
svojoj formi tako lokalna, odrazivala u sebi krizu 
nacijonalnu i evropsku. Nas realizam pokazuje tu 
temeljnu pogrjesku, sto baveci se s realnim zivo- 
tom nema fllosofskog realizma, odvise u torn zivotu 
bio sentimentalan. 

Radi toga nemamo mi onoga, sto je Ruse 
nacinilo svjetskima : filozofsku bazu literature^ 
koja je ruskom piscu u krv prosla tako, da ga 
samilost spram bijednika ne muti, nego daje nje- 
govim radnjama neku punocii i car. Osim toga 
nemamo mi ni jedne odregjene kulturne ideje-vo- 
dilje, jer nijesmo imali pravog nutarnjeg rada, 
nego je to bio vise vanjsko-politicki. Sve to, pak 
jos k tomu stijesnjena inlerniranost nasih pisaca 
u razne krajeve cini, da decentralizacija nase no- 
velistike ne ragja onim uspjeliom, kojim bi mogla 
i morala roditi, jer ona vrsi i literarni i informa- 
tivni, lokalni, patriotski i odgojni zadatak, a sve 
to u jednom dati mogu samo geniji. Manje je ta- 
lente toliki teret gusio. I tako biva slaba strana 
umjetnicka informativna, jednostrana, — drugima, 
nerazumljiva i bez interesa — patriotska, sablon- 
ska i problematicna filosofska i kulturna vaznost 
slaba, psihologija usiljena, a nakon svega toga 
ostaje vrlo sumnjiva odgojna i eticka snaga. Evro- 



— 80 — 

pejizovanje uase literature dakle lie bi zuacilo 
deiiacijonalizovanje, pace iie bi znacilo iiiti delo- 
kalizovanje, nego samo to, da piscu treba prije 
svega svestrau i jedinstven te izrazit nazor o zi- 
votu i svijetu, da treba filosofski osnov i psiholoski 
fond, pa stekao ga on samo u svom rodnom krajii 
promatrajuci zivot, ili kroz knjige, ili gdje drugdje. 

Decentralizacija ne smije dovesti do speci- 
jalizovanja i provincializovanja, nego voditi k ge- 
neralizovanju. 

Ovo je djelovalo na pisce nepovoljno u tome, 
sto nijesu imali nikakovog vec'eg individualnog raz- 
voja, a na publiku u tome, sto se je odvratila od 
iiase, a obratila tudjoj knjizi. Sve ovo dovelo je 
u sredini devedesetili godina do neke nase knji- 
zevne izolacije, s kojom su u uskom savezii ka- 
sniji pojavi. 

II. Publika, politika i literatura. 

Nasa publika u devedesetim godiuama dala bi 
se podijeliti u tri grupe : u prvu bi grupu spadala 
ona sira publika, koja ne cita drugo nego hrvat- 
ske knjige, a uz to mozda .tek kojekakove nje- 
macke ili talijanske „funt-romane". Ta publika je 
beslika i literarno slabo odgojena. A u koliko je 
odgojena — odgojila ju je nasa dnevna novinska 
„kritika", vecinom patriotsko — stranacka. Vec'i 
dio te publike cita iz zabave, a sto ga ne moze 
da zabavi, odbaci i odvraca druge od toga. Na 
ovu publiku je djelovala za to u velikoj mjeri 
stara nasa ilirska i romanticna lirika. Sto je bila 
banalnija, to se vise citala i to ju vise provin- 
cijalne djevojke — prepisivale. Bila je to t. zv. 
„spomenarska poezija", te su je puni razni „Spo- 
menari". Osim toga ta je publika dobila dovoljno 
hrane u „Dom i Svijetu", kalendarima, a kasnije 
i u „Prosvjeti". 

Bolji dio te publike bio je „patriotican". 
Trazila se patriotska lektura — bez obzira na 
vrijednost. Kod ovoga dijela su oni lokalni pisci 
nalazili dosta shvacanja, a isto tako historicke 
i patriotsko-tendencijosne radnje, bilo u prozi ili 



— 81 — 

stiliii. Stranke, koje su ju odg'ajale, stvarale su 
plot izmedju narodne i europske literature i kul- 
ture. One su svojim novinama izolirale i publiku 
i literaturu od svijeta, turale naprijed i vrlo slabe 
pisce, a valjane i ne spominjale i ne slivac'ale. 

Ovaj dio publike nije mogao da shvati pot- 
puno nase prvake osamdesetih i pocetka devede- 
setih godina. Svi oni problemi, koje je iznio nas 
realizam, a i one struje, koje se pocele javljati u 
poeziji Kranjcevic'a i Tresic'a, za sve to nije bilo 
piipravljeno tlo. Posljedak je to posvemasnjeg po- 
manjkanja iilozofske, psiholoske, socijoloske i pri- 
rodoznanstvene iskolanosti. Legitimisticki i juri- 
dicki, i na njima osnovani patriotski nazori i 
pojmovi vladali su u politici i u drustvu. Pro- 
grami historicko-pravni i razne stranacke dosko- 
cice vladale su u javnosti, a dull plitke filologije 
u kritici. Preraa tome nije ta publika problemnili 
djela shvacala — ako ill je citala, a oni faktori 
stranacko-publicisticki, koji su bili uz ine poslove 
i literarni sudije i literarni regulatori i naklad- 
nici — stavljali su na literaturu takove zalitjeve, 
koji su ju vodili do sve vece blijedoce. Nasa se 
je literatura, kao literatura maloga naroda. koji 
je jos daleko od ostvaranja svojili narodnili aspi- 
racija, subordinirala politickoj, dapace i dnevnoj 
borbi. Literatura — po torn slivacanju — mora 
da bude idealisticko-patrioticna, da biidi, potice, 
lirabri, tjesi, osvjescuje i oplemenjuje, da daje 
uzore i predocuje ideale. Uz ove i ovakove pri- 
like basje i morala postati ta literatura blijeda, jer 
baveci se samim opcenitostima i natucanjima bila 
je retoricna u poeziji, a u pripovijesti i drami idea- 
listicna ili plalia, da najakutnijim pitanjima po- 
gleda u oci, te je morala naskoro izgubiti svu 
krv, jer onako u zraku, gdje je lebdila, nije ni 
mogla da crpe lirane. Opcenite sentencije i for- 
mule ostaju uvijek samo formule, a u literaturi 
ovakove formule postaju fraze, koje se iz formal- 
nosti opetuju, indiferentno i od navike slucaju i 
prolaze neostavljajuci nikakova traga ni u pub- 
lici a ni imenu onoga, koji ih izdeklamuje u 
literaturi. 



— 82 — 

Pogrijeska toga shvac'anja i te literature 
nije sastojala ni u tome, sto se dovodila litera- 
tura u savez sa narodnim idealima, iiiti u tome, 
sto je oiia te ideale litjela da podupire, iiego u 
tome, sto je melodn, Icojom se tn lileroturn sluzihi, 
bila skroz iia skroz kriva. 

Na ovaj nacin nije bilo moguce dodi niti 
do t. zv. „narodiie umjetnosti". Narodni dull se 
lie moze niti unaprijed odrediti, a jos iiianje dik- 
tirati. Tek za gotovo djelo mozemo reci: jest, ovo 
je nase, ovo je narodno po citavom slivacanju i 
duliu. Ali takova djela nastaju samo u slobodi, 
a sva ona, koja se radjaju pod dobrovoljnim ili 
nedobrovoljnim tutorstvom, blijeda su i neizrazita. 
Ovakova pako djela ne uspjevaju bas iz istih 
onili razloga, iz kojih ne uspjevaju ni ovakovi 
Ijudi u drustvu. Ovakovi uliskanci, napudranci i 
„korektni" Ijudi, plalii i blijedi, svide se kojoj^ 
gusdici, upotrijebe se u uredima kao dobri stre- 
berski pisac'i strojevi, ali inace ne znace nista. A 
bas je znacajno, da se u doba cvata streberstva, 
bezizrazitosti i beskarakternosti, za doba Kuenov- 
stine isto takova bezizrazitost trazila sa patriotske 
strane od literature Ocito je, da drustvo imade 
onakovu vladu, kakovu zasluzuje i kakovo je samo ! 

Ali iiidiferentnost se indiferentnosc'u vraca i 
ne cu se prevariti ako kazem, da je jedan dio ne- 
mara nase publike skrivila i bezizrazitost i indi- 
ferentnost one nase literarne produkcije, koja 
nije, ravnajuci se prenia onoj, „da ju mogu i 
mlade djevojke citati", zadovoljila ni odraslije, 
ali ni — mlade djevojke. Literatura (i umjetnost 
u opc'e) bez fiziognomije, literatura bez tempera- 
menta, koja nema smionosti oznaciti svoj odnosaj 
prama drustvu, koga obradjuje, oznaciti ga jasno 
i iscrpivo — literatura je beskarakterna. Docim 
se je kod nas u jednu ruku ostro zigosala beska- 
lakternost osobe, podupirala se je raznim unifor- 
majucim preventivnim cenzurama beskarakternost 
liteiature i literarni kukavluk. 

Socijalni pako momenat, u literaturi je onaj 
momenat, koji sve faktore narodnog naseg drustva 
Zajedno interesuje i najbolji c'e biti vez izmedju 



— 83 — 

publike i knjizevnosti. Ali moram spomenuti, da 
pod socijalnim momentom u literaturi lie imamo 
razurajevati „socijaliiu tendenciju" ili iskljucivo 
ili piiko opisivanje socijalnih prilika, nego treba 
drzati svaku onu literatiiru socijaliiom, koja je 
plod pisaca, koji osjecaju, da sii socijalna bic'a, 
koji stoje u savezu sa zivotom i koji ga, bilo 
s koje straiie, prondnvnjn kao problem. Svako va- 
Ijaiio umjetnicko djelo rijesenje ili rijesavanje je 
nekog probleraa. Taj problem moze biti socijalne 
ili psiholoske ili estetske iiaravi, ali djela, koja 
ne rijesavaju nista, koja ili samo konstatiraju ili 
gotova rijesenja iziiose, ta su djela ili puke foto- 
graflje ili propagatorskS-docirajuca, a dociranje i 
propaganda iiemaju posla s umjetoscu, Ono, sto 
je kod nekoga djela najintereusautnije, to je ua- 
prezanje umjetnika, da dostigne neki cilj ili da 
razrijesi neki cvor, i taj proces rijesavanja cesto 
je viijedniji i od jaceg dojma nego li samo rije- 
senje. Lijepo je pregnude spretnoga covjeka, koji 
se upinje da rijesava zagonetke, da se vere kroz 
sikaru zivota svedj — naprijed. I ovo pomicanje 
naprijed je ono sto zanima citaoca i sto izaziva 
njegove simpatije. 

Literatura pisana za onu prvu grupu pub- 
like i to za onaj bolji, za onaj rodoljubniji i na- 
rodno svijesniji dio, ili koja je u tom dijelu nailazila 
iia razumijevanje — nije mogla da udovolji inteli- 
gencije, koja je malko zavirila i u koju stranu 
knjigu i koja je osjec'ala potrebu neke vise i sa- 
vremenije kulture. Ovo bi bila druga grupa publike, 
koja i ako malobrojna, opet je vrlo vazna jer 
inteligentna i bolje situirana. To je vise gradjan- 
sko. cinovnicko i ovome srodno drustvo. Sitravom 
se je cesto puta po nasim noviiiama predbacivalo 
cinovnistvu trgovcima i visem gradjanskom drus- 
tvu da nije patrioticno, da je otudjeno, da je blazi- 
rano itd. Ali ako promatrarao ova pitanja u publici 
sa literarne strane, onda demo vidjeti, da i to 
drustvo imade svojih dusevnili potreba, da imade 
dapace i volje i sredstava, da le {)Otiebe iiamiri. 
Ovo drustvo postaje sve mnogobrojnije, te ako je 
— onda jos malobrojno — u sedamdesetim i o- 



— 84 — 

samdesetim godinama sezalo za Seiioom, kao tada 
modernini piscem, danas trazi posve savreinene 
lirane. Trazi je jedno radi toga, sto hoce da 
„paradira'* da bude uvijek „a jour" i pomodno, sto 
hoce da iraitira drustvo svjetskih gradova i naroda, 
ali opet se ne moze zanijekati ni to, da ono tezi 
za savremenoscu iz uimtarnje potrebe. I bas za 
tu publiku nije se u nas brinulo. Iz politickih 
razloga stvorio se je jaz izmedju toga drustva te 
stranacke opozicije. Dapace mozemo vidjeti, da 
je u devedesetim godinama podijeljena publika u 
„cinovnicko-plutokratsku", u „obzorasku" — „Pi'^' 
vasku". Ova potonja je u osamdesetim godinama 
citala „Vilu" i „Balkan", citala je realiste, ali 
citavi smjer misljenja, koji mu je stranacka poli- 
tika sugerovala bio je takav, da realiznia slivatiti 
nije mogla, a realiste neshvaceni napokon su klo- 
nuli. Kasnije je ova publika citala uz Kumicica 
i „Dom i Svijet", pa onda „Prosvjetu". Druga 
skupina citala je najprije onaj „Vienac", koji je 
bio zastupnik smjera protivnoga realizmu pi've 
polovice osamdesetih godina. Odgojena je u tra- 
dicijama ilirizma, sesdesetili i sedamdesetili godina, 
romantike slavenske i idealizma. Kasnije, kad je 
„Vienac*' postao stjeciste realista citala je i njega 
iz tradicije, ali slivacajuci i realizam nekako tra- 
dicijonalno idealisticki djelovala je i na same 
pisce (n. pr. vidi se to kod Gjalskoga) a s vre- 
menom je ipak njeno slivacanje prodrlo u tome,. 
sto je pod kraj devesedetih godina „Vienac"' 
postao protivnikom i realizma i modernizma. Ova 
publika i njeni smjer sprijecila je i slobodni razvo) 
kritike te je nastojala da nam i realiste i pjesnike 
poput Kranjcevica i sve pisce „Matice" prikaze 
u blijedom svjetlu dobrocudnih melanholika ili 
turobnih idealista. 

Od obili ovih skupina publike pocela se je 
odvaiati treca skupina. Odijelila ju je svakako i 
politika. Oinovnistvo i svi oni, koju su u bilo cemu 
ortacili magjaronstvu ili barem bili pasivni, ne 
prtec'i se ujavne raspre — bili su gotovo socijalno 
difamirani. A kako je monopol patriotizma bilo 
preuzelo pravastvo, a monopol prosvjete obzo- 



rastvo — nije cudo, da se ziiatan dio ove trec'e 
skupine posvema odijelio i otudjio od nastojanja 
obaju oporbenih skupina. I tako se je eto dogodilo, 
da ta skupina nije obicno ni citala nase literature, 
nije znala sto ima, a sto nema, nego ju sudila po 
onima, koji su imali u rukama dnevuu kritiku i 
literarne listove. Oporba ie cuvala narodnu pro- 
svjetu kao neko svetiste. Ali uza sve to, ove ograde 
su prouzrocile, da je znatan dio inteligencije poceo 
traziti svoju dusevnu hranu u tudjini uz motiva- 
ciju, da koii kuce nema sto za citati. 

A u ovakovim prilikama nije to cinila samo 
ovisna inteligencija, nego i znatan dio neovisne, 
smatrajuci nasu literaturu dobrom i potrebnora — 
ali tek za sire slojeve naroda, koje da treba cu- 
vati, da se ,,ne iskvare". I tako napokon dodjosmo 
do toga, da se pocela citava nasa literatura sma- 
trati nekim konvencijonalnim objektom, odgojnim 
sretstvom, a cesto nekim „paradnim konjem" i 
nekim potrebnim luksusom. Ali najposlije, je 11 
bilo moguce da ne bude tako ? 

U nas se i najnovije znanstvene i beletris- 
ticne edicije strane (i francuske i talijanske i 
njemacke) vrlo ninogo kupuju, a jos vise citaju. 
Naei cete cesto Ijudi. od kojih se za cijelo niste 
nadali, da poznaju svjetsku literatu i da prate i 
najnovije pojave mozda i vise, nego velik dio 
nasili knjizevnika srediije ruke. Nemojte planiiti 
na tudjinstinii nego recite po dusi : zar nebi ti 
Ijudi radje citali domaca djela te ruke — da ill 
ima ? Zar bi bilo bolje, da ostauu bez onili lite- 
rarnih uzitaka, koje im ne moze da dade domaca 
literatura V Zar da zatvoiimo nasoj inteligenciji 
izvore svjetske kulture, koju im ne niozemo na- 
doknaditi, ili je bolje, da joj damo umjesto valjanili 
stranili djela domacih ekscerpata i plahih pokusaja. 
Moramo jednom priznat i da c'e napokon svaki 
inteligentan covjek moci lako uvidjeti inferiornost 
1 maljusnost ogromne vecine nasih knjiga prema 
stranima, a mi ne smijemo ga zatvoriti u uzan 
krug ove nase nevoljne zemlje, u ove nase jadne 
i zadusljive prilike, ne smijemo da mu suzimo 
horizonat, kad mu ga vec ne mozemo da prosirimo. 



86 — 



Nasa literatura je bila osudjena. da se i lirani i 
krede u zatvorenom krugii bas one nase inteli- 
gencije, kojoj nije pristupna strana knjiga. Ali mi 
smo morali dobiti lileraiuru, Icoja le domai'e prilike i 
nasa domaca pilanja gledali o^ima europejca i riesn- 
vali ill sub specie opcenitih svjelskiJi problemn. 

Cirkulacija ideja zastala je. Trebalo je ipak 
da provjetiimo ovaj nas necisti stan sviezim zra- 
kom iz vaua, iz slobodnoga svijeta. Velike niisli 
trebaju velikog terena i velike mase onih, koji se 
k iijima priklaiijaju, a pomanjkanje velikih niisli 
u nasem zivotu imamo tumaciti time, sto se one 
1 ne mogu da odize i razvijii lili na nasem malom 
till i za nase male prilike. • 

Ovo je stanje bilo lose iz vise razloga : jedno, 
sto nas ova izoliranost slabi, jer nemamo nigdje 
ja/'eg oslonn nasem Hnulnrnjem zivotu, a time, bez 
jake moraine i idejne baze i zaledja postaju nasi 
Ijudi ili apaticni ili beskarakterni kriilioborci, a 
drugo, sto time odbijamo od njive narodnoga rada 
polagano sve one nase Ijude, koji teze za necim 
visjim i koji stoje na visini ili hoce da se popnu 
na visinu savremene europejske naobrazbe. Ako 
takovi Ijudi i rade oni rade to tek iz „patriotske 
duznosti'', koja im je neki teret te iziskuje „zr- 
tava", ali ne rade iz unutarnjeg zanosa iz unii- 
tarnje nuzde. I to su korjeni nasim mizerijama. 
Tu je uzrok nasem diletantizmu i brzom klonucu 
pisaca, tu je uzrok slabom njihovom intenzitetu 
i — slabom odzivu u publici. 

III. Novi pisci. 

Jedina zalivalna publika bila je mladez. Ona 
— bila srednjoskolska ili visokoskolska (ona prva 
i vise nego ova druga) — citala je i citala je sve. 
Nije sve shvacala, ali je nastojala da ui)ije u sebe 
sve one brojne ideje i misli, sto su porazbacane 
kojekuda po nasim knjizevnim listovima i radnjama 
nasih boljili kujizevnika. I ako je bolja literatura 
osamdesetili i pocetka devedesetih godina na 
ikoga djelovala, to je svakako djelovala na ovu 
najmladju citacu publiku, kojoj uz bok stoji isto 



— 87 — 

tako brojna publika siromasiio^ ali idealnog glad- 
nog uciteljstva. Na djacima i uciteljima je ostala 
nasa publika ! 

I plodovi su se naskoro pokazali. Mladez je 
unijela novi zivot i u politiku i u literaturu i 
uopc'e u nase drustvo. 

Sredinora devedesetih godina stupa hrvatsko 
drustvo, a i hrvatska literatuia u novu fasu. U 
to doba javljaju se novi pisci, a onda i nove 
teznje, novi pokreti i nove trzavice, koje traju 
sad vise, a sad mauje citavi slijedeci decenij. 

Sredinom devedesetih godina mozemo zabi- 
Ijeziti u samoj literaturi preko sedamdeset novih 
iinena. Nekoja su se javila godinu, dvije prije, 
a nekoja kasnije, ali u razmaku od cetiri do pet 
godina, za literaturu kao sto je nasa, sedamdeset 
novih. imena pokazuje, da se pomalja nova genera- 
cija, koja sebi probija led i tura se kroz prorijedjele 
redove poznatih pisaca iz starije i srednje gene- 
racije. Pisci iz osamdesetih godina u to su doba, 
uz malo iznimaka, jos aktivni, nekoji bas u na- 
ponu svoje snage. Ali broj ovih novajlija premasuje 
znatno broj novajlija koji se pojavise u osamde- 
setim godinama. 

I ovi mladji pisci hoce na svaki nacin da 
dodju do rijeci. Vidi se to ve(5 po tome, sto osni- 
vaju svaki cas ^ nove listove. Dok mozemo na- 
brojiti od smrti Senoine, pa do polovine devedesetih 
godina kojih pel, sesl knjizevnih listova, u ovom 
zadnjem decenju (od 1894 pa do 1904) mozemo 
ih nabrojiti i preko dvadeset. Svi ti listovi nisu 
jednako trajnoga zivota, ali neprestano ponovno 
pokusavanje, ponovno osnivanje novih listova znaci 
ne samu neku decentralizaciju, nego i zilavost. 

Sve ovo daje odmali nasluc'ivati, da su bile 
na vidiku trzavice i borbe. I u istinu osim de- 
sorganizacije literarnog centra, osim naplave novih 
imena i listova, ovaj decenij je karakterizovan 
zestokim siikobima, polemikama, te prevelikim 
teoretizovanjem, koje se cesto gubi u nadmudri- 
vanju i u doskocicama. 

Ovaj decenij je doba krize, doba vrucice 
literarne. Ali ono je i vise od toga. Ovo doba je 



— 88 — 

decenij vaznoga drustvenoga kulturnoga i literar- 
noga preokreta, doba raziiolikih preporodiiili po- 
kusaja u drustvu, politici, kulturi i literaturi. (3no 
stoji pod znakom opce teznje, da budemo sa- 
vremeni, da podjenio svojim vremenom ii istom 
koraku naprijed. I za to nastaje sukob izmedja 
te napredne i konservativne teznje, sukob izmedju 
dvaju generacija, sukob izmedju dvaju, a i vise,, 
slivacanja i metoda. 

IV. Val reakcije. 

Godine 1891. preuzima redakciju „Vieuca"^ 
I. Pasaric, te ga uregjuje sve do g, 189B. Vec od 
sredine osamdesetih godina, pa sve kroz cijelo to 
vrijerae „Vienac" je na visini svojoj, te je a 
istinu pravo zrcalo hrvatske knjige. Za Pasaric'eve 
redakcije „Vienac" je slobodna tiibuna lirvatskili 
knjizevnika, pa za to njegova lektura i djeluje na 
niladez. Knjizevnici pisu slobodno, a njihova djela 
su iskreni odraz njihovog i opceg raspolozenja. 
Kakovo je to raspolozenje i kqji su mu uzroci 
iiacrtao sam na kraju prvoga dijela ove radnje. 
Obiljezeno je odvracanjem od aktuelnoga i soci- 
jalnoga zivota, uvlacenjem u sebe i refleksivnoscu. 

Godine 1893. pocima izlaziti „Prosvjeta"- 
Pokrede ju F. Folnegovic. Cilj listu je donjekle i 
politicki, ili bolje reci : motivi osnutku su poli- 
ticki i stranacki. U ono doba je „stranka prava" 
bila formalno na viiiuncu popularnosti. U njenom 
krihi se pojavilo i nekoliko pisaca, a poceli se 
javljati i nekoji pisci iz Herceg-Bosne. Folnegovic, 
kqji nije bio ekskluzivni politicar, nije litio stranku 
organizovati samo poput vqjske, nego joj litio dati 
i neko knlturno popriste. „Prosvjeta" je imala biti 
obiteljski list za sire slojeve patriotske publike, 
a ujedno stjeciste novijih, vise nianje pravaskih, 
l)isaca. I Folgenovic je u istinu zanimivo uredio 
prvi tecaj, a onda predao list Scholzu i Fleischeru. 
Ali ipak upada u oci razlika izmedju ,,Prosvjete" 
i starijih pravaskih listova „Hrv. Vile" i „Bal- 
kana''. Vidi se, da je dull konservativizma usao 
u redove stranke. Umjesto realizma idealizam^ 



— 89 — 

utnjesto analize soci.jalne dolazi didaktika i sa- 
bloiia, te romanticki historizam. Reakcija pocima 
sve vise da dominira. Scliolz postaje sve vise 
iiakladnik crkvenih, i vjersko-poboznili knjiga, a 
„Prosvjeta" sve izrazitijim zastupnikom idealis- 
tickog pravca. Fleiscliera napokon zamijeni iziaziti 
zastupnik krscansko-idealnog pravca dr. V. Dezelic. 

Takovu evoluciju je prosla i citava stranka 
prava. Najprije se kusale koalicije sa „obzorasima". 
onda se dogodio rascijep, a napokon je postala t. 
sv. „domovinaska frakcija" pretstavnicom politic- 
kih, socijalnili i kulturnih reakcijonarnih teznja. 

„Obzorasi", oslabljeni cuvari tradicija, ili- 
rizma i sedamdesetili godina, potomci „narodno- 
liberalne stranke'', potrazise napokon pomoci u 
sto uzera savezu sa svecenstvom, te je napokon 
1 „Vienac", nakou dvogodisnjih kolebanja pod re- 
dakcijom B. Inhofa, iza 1898. postao bojovnikom 
tradicijonalizma i reakcije, a uz njega je u sirim 
slojevima vrsio istu misiju „Obzor". 

Godine 1897. poceo je dr. Tresic u Spljetu 
izdavati „Novi Viek". I ako ne sasma, ali i on 
je stajao pod zastavom reakcije. Okupio je neka- 
dasnje veriste i stecchettijance iz osamdesetih 
godina, te njihove epigone i drugove, ali se stari 
stecchettijanizam vec bio rasplinuo u suhom idea- 
lizmu, a „Novi Viek" je podigao zastavu pseudo 
klasicisticke poezije. 

Reakcija je stupala polaganim, ali sigurnim 
koracima naprijed i u raznim formama se razli- 
jevala po nasim kulturnim, kao sto i politickim i 
socijalnim njivama. 

Ova reakcijonarna struja, isprva gotovo ne- 
opazena blijeda i neizrazita, a kasnije sve vise i 
vise intensivna, jaca i agresivnija dvojakoga je 
izvora. Ponajprije mora nam biti jasno, da joj je 
bilo u nasem drustveno-politiokom zivotn pripra- 
vljeno tlo opc'om desorganizacijom i apatijom. 
Uslijed politicke rastrovanosti i raznih nedaca 
povnkose se mnogi valjani elementi. A bili su to 
vec'inom elementi slobodoumni i napredniji. Nasim 
oporbenim strankama ostalo je vjerno narocito 
pokrajinsko sve(5enstvo, nesto iz tradicije, a nesto 



-90- 

iz stralia, da „libeialisticka" Klmenova vecina ne 
provede interkonfesijonalne zakone i civilui brak. 
Ova bojazan i ovaj lakat, da je oporba jos jedino 
u svecenstvu imala valjane i radiiie pristase po- 
viikle sii oporbu, osobito iiakon izbora od 1897, 
posve u reakcijonarne vode. U Dalmaciji pako je 
svec'enstvo bilo glavni faktor u pravaskoj stranci, 
posto je narodna strauka bila prononsirano libe- 
raliia. Porastom pravastva porasao je indirekiio i 
upliv reakcije. AH taj se iiije sve do uajnovijega 
doba toliko osjetio, jer je apsorbirala sav iiiteres. 
Prodanova „Katolicka Dalmacija", a u literaturi 
narocito njegova „Hrvatska" bill su zastupnici 
reakcije u Dalmaciji. 

Ovo je bilo ipak tek pripravljanje tla. Stroga 
kulturna i kriticki motiviraiia ideologija reakcije 
dosla je izvaiia. 

Vec koncem osamdesetili, a osobito pak po- 
cetkom i srediuom devedesetih godina digla se je 
u zapadiioj Europi, narocito medju romanskiin 
iiarodima reakcija proti pozitivizmii i materija- 
lizmii u znanosti, proti realizmu i naturalizimi ii 
knjizavnosti, a senzualizmii ii umjetnosti. Javio se 
pokret idealistican u kujizi, a spiritualistican u 
filozofiji. Konstatovali su ga ninogi, a propagovao 
ga je sa svom snagom uvjerenja i sa svojim 
auktoritetom franciiski kriticar Briinetiere, te ga 
izravno ili neizravno navracao na preporod kato- 
licke misli. A iiekako istodobiio se pocese jav- 
Ijati i razni pokusaji restauracije latiiiskili naroda, 
misli slozi i preporodii latinske rase i o uskr- 
snucu latinskoga genija. 

Val reakcije proti pozitivizmu i naturalizmu 
zalivatio je sva polja i sve slojeve — bio je u 
neku ruku opdeuit za cijelu zapadnu Europu. Bio 
je dakle u nekom smislu i moderan. Brunetiere ga 
je jedva docekao i iijegovu niizdu i trajnost na- 
rocito istaknuo. Senzaciju je pako pobudio sa 
svojom tvrdnjom o bankerotu moderne znanosti. 
Sve ovo su bill momenti prikladni da djeluju i 
kod nas, pa su djelovali. Predocimo Ii sebi zivlje 
situaciju i raspolozenje duliova, moci demo dosta 
sigurno oznaciti i uzroke tome. 



- 91 — 

V. Pogodno raspolozenje duhova. 

Da nije u Europi bi) dub liberalizma, po- 
zitivizma i naturalizma u dekadeiici, nego da je 
bio u iiaponu svoje snage, ne bi kod iias onako ne- 
opazice. a ipak u velikoj mjeri ekstenzivno i 
iutenziviio uznapredovala reakcija. Istina je, da 
se u uasoj literatui i do sada opazao prama Europi 
neki anakronizam, da smo bili romantici za vri- 
jeme naturalizma i materijalizma. istina je, da 
smo u literaturi dobili realizam istom onda, kada 
je drugdje poceo vec padati. Ali sve dotle, dok 
je pisac bio prama publici u odnosaju profesora 
prama djaku. sve dotle je odlucivao pedagoski 
momenat. Ali cim su realiste zauzeli polozaj slo- 
bodnih sveucilisnib profesora, poceo je^ vise odlu- 
civati momenat literarni i kulturni, momenat 
euiopski. I u istinu je sredino::: devedesetih go- 
dina i nasa publika i nasa literatuia imala slo- 
bodne ruke. 

Nasi realiste su bili shvatili prirodu, a po 
tom u opce i svaku realnost, kao nesto slijepo i 
grubo (pod dojmom Schoppenhauerove filozofije), 
nesto sto je izvan nas, nesto sto je lieterogeno 
nasoj dusi. Ovo je bio usudan momenat, na tome 
se je razbio nas literarni realizam. Jer se fllo- 
sofski realizam ne svadja na to samo da proma- 
tramo prirodu oko sebe kao objekat, nego i sebe 
u njoj kao njezin dio. A izmedju dijela i cjeline 
ne moze biti heterogenosti. 

Rastaviv sebe i uopce dusu od prirode, nasi 
su pisci poceli osjec'ati tezinu realnosti u opce, a 
nase drustvene mizerije napose, pa za to i vidimo 
u njih u mjesto aktiviteta i bojovnosti pesimizam, 
melanholiju i sentimentalitet. Mi vidimo, kako vec 
g. 1891. Kranjcevic pjeva: „Ah sve je sanja pusta"', 
kako prica pricu o pameti i sreci, koje se obicno 
ne sastHJu, kako pjeva ,,Smrti", kako pise crticu 
,.Vanitas vanitatum*'. Leskovar se trapi „Mislju 
na yjecnost". Godine 1892. Gjalski pise „Angjeo" 
i ,,Svetu noc", Kranjcevic „Ditiramb" i „Iza spu- 
stenijeh trepavica-', pjesme pune gorcine. G. 1893. 
pjeva Tresic ,,Xa klisuri samoce", a Gjalski pise 



— i+2 — 

spiiitisticki „N()tturiio". God. 1894. pise Leskovar 
„Poslije nesrece". U svim tim radnjama i u nmo- 
gim driigiui vidimo vec dosta jasiio ocite zarotke 
etickog spiiitualiznia, nezadovoljstva i nepovjerenja 
prama znanosti (Gjalski je to nezadovoljstvo iz- 
razio jos u „Benslavicii", a kasnije osobito zestoko 
u „Na rodjenoj grudi"). Upravo je postalo modom 
zabacivati znanost i padati u beziiadje ili fatali- 
zam. Na ovaj se je naciii stvorila vrlo povoljua 
dispozicija za kasniju reakciju. 

Ali ovo je bio tek jedaii i ako vrlo vazan 
niomenat. A bllo ill je joste. Drzim, da je vrlo 
odlucno utjecao i romanizmu skloni duh u Dal- 
maciji. Fakat jeste, da je ogromna vedna propa- 
gatora „preporoda idealizma" bila iz Dalmacije. 
M. Sabic, Jaksa Cedoniil, A. Petravic, Stj. Ilijic, 
Tresid-Pavicid, D. Politeo, Ch. Segvic, to su sarni 
juznjaci, prodalinuti romanskini duhom. A oni su 
ujedno i glavui popularizatori Brunetierovih ideja. 
Misao restauraciji romanizma, spojena sa idea- 
lizmom — eto ta je lako predobila ove dalma- 
tiiiske kulturne romanofile. Pa su i tradicija i 
odgoj ucinili svoje. 

Nas odgoj po svim skolama je skroz na skroz 
liumanistican. Politicki je odgoj bio idealistican, 
a vladajuda politicka struja ga je jos i potencirala. 
Za pravu znanost nijesmo ni zuali. Akademija je 
uz filologiju i historijografiju njegovala tek frag- 
mentarno prirodne znanosti. Prirodnim znanostima 
se bavio svecenik Torbar, sve u svrhu, da dokaze 
njima ekzistenciju Boga i teoloski princip (prin- 
cip svrliovitosti i providnosti) ; psihologijom se 
bavio svedenik Bauer u svrhu, da pobija niodernu 
lizijolosku psihologiju Wundtovu, estetikom se je 
bavio Markovid i to fornialnom njenom stranom, 
a u filozofiji se je odusevljeno divio Leibnicu, kao 
kasnije i Tresid. Osim nekojih specijalista vedrio 
i obiacio je u prirodoslovlju Sp. Brusina, koji 
je izdavao zgoljne tabele, skupocijene a bez zna- 
cenja. Prije nego se u nas i pisalo sto o Darvi- 
nizmu, izdao je (jos u sedanidesetim godinama) 
jedan seoski svedenik knjigu proti darvinizmu. 
Prije nego se isto intbrmativnoga izdalo o soci- 



— 93 — 

jalizmii, pisale se knjige proti njemu. „Matica 
Hrvatska*' je izdavala crtice iz prirodopisa po 
iiacinu Brelimovili monografija, a da nije dugo i 
dugo izdala ni retka o osnovu organizama, — o 
stauici. Filozoflja se na universi predaje vrlo sa- 
blonski i sa eklektickom tendencijom, koja smjera 
na idealizam i spiritualizam. Pedagozi se njome 
bave jedino sa pedagoskoga gledista. Za popula- 
rizaciju teorija i hipoteza znanstvenih se nije 
nitko brinuo, djela teoretska iz ove struke nije 
nitko preveo. Ni najkn c'ega pregleda fllozofije 
nemamo izdanoga u knjizi. Uza sav toboznji na- 
turalizam osamdesetih godina nemamo do danas 
prevedenoga ni jednog jedincatog naturalisticnog 
romana Zole i Flauberta (osim „Sna", koji je vise 
romanticka bajka nego roman). 

Na ovaj nacin nije publika ni mogla imati 
pravoga pojma o znanosti, njenim tendencijama i 
teorijama. Za nju, a i za vecinu pisaca, ona je 
bila nesto dosadno, nesto prozaicno, nesto cjepi- 
dlacarsko. Pa je bas dobro dosla fraza o bankerotu 
znanosti, a isto tako se lako mogao da utvrdi i 
prosiri duh protuznanstven, protupozitivistican. 

Uz ovo je nadosao i tolstojizam. Ruski roman 
je bio u nas vrlo popularan, a s njim se je i po- 
pularitet Tolstojev isto tako sve vise sirio. A 
bas u to doba bacao je asketa iz Jasne Poljane 
svoje strijele proti modernoj civilizaciji, proti 
samoj teznji za znanoscu, proti radu, jednom rijeci 
proti svim djelatnim instinktima covjecanstva. To 
se sve u nas citalo, a kojesta je od toga duha i 
ostalo. Napokon je i "nasa mladez, citajuc'i europske 
knjige i listove. cula svaki dan govoriti o ban- 
kerotu znanosti i naturalizma, o modernom deka- 
dentstvu, o simbolizmu i o slicnome. I to je stvaralo 
povoljnu dispoziciju za spiritualisticku reakciju. 
A povrh svega toga je nekako bas u to doba 
poceo da se i u nas jace siri spiritizam. Godine 
1895. i 96. vodile se polemike oko spiritizma. Dr. 
Gaj je vodio onda i kasnije propaganda za spiri- 
tizam. „Kat. List" priznavao fakta i pripovijedao 
novim cudesima duliova — svadjajudi dakako 
sve na djelovanje vragova i demona. Ali u ono 



— 94 - 

se je doba miiogo citalo i raspravijalo o tim pi- 
tanjima. Du Preela u Reklamovoj biblioteci je 
g'otovo svatko citao, a citalo se je i o pokusinia 
Crookesa, Lombrosa i drugili. Katehete su po 
srednjim skolama predavali o spiritizmu, pa se i 
najsiriji kugovi mladezi interesovali za ove supra- 
nornialne fenomene i za tu iiovu feuomeiiologiju, 
koja se ostro borila proti „sluzbenoj pozitivisticno] 
znanosti". 

Znanost i pozitivizani bill su iia svim linijama 
i sa svijii straiia difamirani jos prije nego su se 
u nas i pojavili. Napredni duh u vaujskome svijetu 
je bio dosta usko vezan sa liberalizmom, Ali 
liberalizam je kod nas iz razumljivih politicko- 
narodnih razloga bio do kraja omrazeu. Liberalizam 
je k nama dolazio u dodir u formi vladajucih pro- 
tuslavenskih beckih i pestanskili strauaka i vlada. 
koje su nas trazile i prezirale. On je dolazio do 
nas kao gospodarski sustav, koji nam je razorio 
zadruge i uveo centralizaciju za Mazuraniceve ere. 
On nam je dohizio n formi Khuenovstine, te je 
bila patriotska diiznost ust^jati proti libeialiiijim 
sveucilisnini naucavanjima raznih vSpevca i Egers- 
dorfera — jer su oni bili uz to i narodui odrodi 
i pom^gaci tudjinstva. Uz to se brzo sa reakci- 
jonaiMie strane svezao pojam liberalizma, a uz ovaj 
i pojam slobodne znanosti sa framazonstvom. 

Srediuom devedesetili godiua se u nas po- 
krenulo i pitanje o fraraazonstvu. Izasla je bila 
naime mala brosura pod naslovom „Bi li isli u 
framazone?*', gdje se ta institucija preporucivala 
kao humanitarna. Razvila se polemika. Sudjelo- 
vali su uz ine „Katolicki List'' i dr. Brescenski. 
Pitauje framazonstva bilo se dapace uvuklo i u 
strancarske polemike, te se kod i-azdora u stranci 
prava predbacivalo Folnegovicu, da je framazon, 
sjecaJHci se nekih mjesta u njegovim satirickim 
brosurama iz sedam lesetili i osamdesetih goJina 
(,.Zanovetanja''). On je to poricao, ali vi'li se 
vec iz toga, da je to pitanje bilo na dnevnom 
redu. Dakako da se odmali promatralo sa narod- 
noga gledista — ta liberalci i framazoni nasi su 
narodni dusmani. Senzacijonalna otkrica Leona 



— 95 — 

Taksilla o framazonstvii i kultu djavola takodjer 
sii koil publike uciiiila svoj dio. Napokou je ii 
sredini golili godiaa bio i pozuati katolicki koii- 
gres u Tridentu o torn pitanju. 

Djelovale su na opce raspolozeiije i eiiciklike 
Lava XIII. prijazne Slavenima. Djelovao je i uas 
tradicijonalni dull. A drzim, da je djelovalo i 
starcevicaiistvo, barem u toliko, u koliko je Star- 
cevic duboko prezirao osobito njemacku ucenost, 
te isticao prama pozitivizmu i indukciji ideolo- 
giju i tledukciju. On se je izrugavao njemackoj 
znanosti, ali ta zuanost je bila zastupnica ekspe- 
limentalne, induktivne metode. On je pisao, da 
ne treba ici proucavati fakta, nego je dosta sje- 
diti u svojoj sobi, poznati „naravu stvari", te lo- 
gicno misliti i rezultat ce biti bolji, nego da ides 
na ,.licu mjesta" kupiti podatke. Ovo je bila 
skroz protuznanstvena, neegzatna metoda. A star- 
cevicanstvo je sredinom devedesetili godina za- 
hvatilo najsire slojeve i ostavilo traga u misljenju 
Hi bolje reci u predispoziciji duhova. 

Ako sve to uvazimo, nije cudo — ponavljara 
to — ako se je i n nas pocelo sa Brunetierom 
zanositi za „preporod idealizma". Ali ako nije 
cudo — nenaravno je, a nenaravno je za to, jer 
eto dozivjesmo reakciju i to sustavnu i dosta du- 
boku reakciju, a da nismo iraali akcije. Oborili 
smo se proti pozitivizmu, znanosti, liberalizmu, 
naturalizmu i t. d., a da svega toga nijesmo imali. 
Citavi ovaj val reakcije isao je time, da nado- 
veze na sedamnaesti vijek, na vijek Boussetta, 
Cornelia, Eacina i t. d., a preskocili smo citavi 
osamnaesti i devetnaesti vijek. enciklopedistima 
nijesmo ni culi ; o Voltaireu je u sedamdesetim go- 
dinama preveo S. G-rlovid u svom „Svjetozoru" samo 
spomengovor V. Huga, a to i onda tek god. 1898. u 
j^Nov. Vjeku" izaslo Matosevo „Pismo iz Ferney-a" 
jedina su dva clanka o tom covjeku, koji biljezi 
— bez obzira na smjer — jednu etapu u razvoju 
Ijudskoga dulia. 

Isto tako nas se nije ni citavi skoro devet- 
naesti vijek dotaknuo. God. 1869. u „Viencu" 
izaslo je nekoliko ekscerpata iz Buckleove „Po- 



. — 96 — 

vjesti civilizacije u Engleskoj*', ali dakako ne iz 
qnih dijelova,^ u kojima dokazuje, da je propast 
Spanjolske i Skotske prouzrokovau dull reakcije 
i teologije, ne onih, u kojima dokazuje kako 
samo dull indukcije podize narode, a kako je 
n. pr. Francuskoj bas u onom sedaranaestom vi- 
jeku skodio dull tutorstva nad znanoscu i umjet- 
noscu. God. 1870. i 71. pod redakcijom F. IMarko- 
vica donio je „Vienac" od istoga pisca opet 
iiekoliko ekscerpata, ali na citaoca je taj izbor 
morao uciniti dojam, da je Buckle — idealista! 
'God. 1882. je pod Foluegovicem donio „Vienac" 
prikaz Darvinove nauke i onda srao gotovi. Xa 
ovo se svadja cijela popularizacija djelatnosti Eu- 
rope kroz cijela dva vijeka, o kojima moze mi- 
.sliti svatko sto mu drago, ali mora priznati, da 
5U bila prevazna po razvoj Ijudske misli. I onda, 
kada teskom liranom zasicen europski zeludac 
pod konac prosloga vijeka trazi za desert lagane 
lirane idealizma i spiritualizma, nas lirvatski, 
kroz vijekove gladan zeludac prima brze bolje u 
svoju prazninu ovaj desert. Pricinja se to bas 
tako, kao kada je neki siromasni djak, gladan 
vec dva dana, gotovo smrznut, dolazio u neku 
obitelj u pohode — iza objeda, da ga ponude — 
pecenim kestenima ili ustipcima i tako je tazio 
svoj glad. 

VI. Dva tipa reakcije. 

Kada je Brunetiere govorio o preporoilu 
idealizma, onda je on upozoravao ne samo na 
onaj idealizam, kao sto ga mi obicno shvacamo, 
na idealizam krscanski, kao sto ga je navjescivao 
u nas teoretski D. Politeo, a ciji je izraziti rapre- 
zentant u poeziji V. Dezelic, nije slivacao ideali- 
zam iskljucivo u formi jednoga Boussetta ili njemu 
slicnili, ili u formi Cornelia i Racina, nego je 
upozoravao n. pr. i na pojave simbolizma i de- 
kadentizma u Francuskoj te okultizina, dapace je 
ustvrdio i to, da je simptom idealisticke reakcije 
i kult \\'agnerove glazbe. Glazba da je najsen- 
sualisticnija umjetnost, a Wagner da je iz glazbe 



— 97 — 

ucinio sto mogiiee ciscu intelektualnii, iiesensu- 
alnu umjetnost. Briiuetiere je jednom rijeci vidia 
u svim pokusajima odvracenja od dotadanjega 
pozitivizma i naturalizma, u svakom nezadovolj- 
stvu sa dotadanjom strnjom, ii svakom trazenjii 
iiecega, sto je vise od pakih fakata, necega, sto 
je iza materije — u svem torn je on vidio idea- 
listicku tendencijii vrenif^na. Je li bilo opravdano 
sve ove prerazne pojave reakcije smatrati idea- 
lizmnm — drugo je pitanje. Ali fakat jeste, da 
je nezadovoljstvo bilo opcenito. Nekoji su ii raz- 
rovanosti svojoj trazili balsama i mira u krilu 
pozitivne vjere. a drugi su letili za novim i sta- 
rim simerama. Literarni naturalizam je u Italiji 
bio sa radovima Verge, mladoga D" Annunzia i 
Stecchettia istom poceo ii osamdesetim godinama, 
a isto tako i u Njemackoj sa Sudeniiannom, 
Hauptmannom i druginia — a mi vec u pocetkii 
devedesetili godiiia vidimo u Italiji pokusaje re- 
stanracije romanskog kulta forme, romanskog 
idealizma. U Njemackoj istodobno, kada je dra- 
matski naturalizam (ili kako su tamo govorili 
„konsekventni realizam") poceo postajati popu- 
larnim — javlja se beclija H. Balir, te 1891. vet5 
pocima izdavati seriju knjiga pod naslovom ,.Zur 
tiberwindung des Naturalismus" („Prevladanje na- 
turalizma"), te navjestati novu umjetnicku struju, 
koja :^e prozove „Modernom" („Die Moderne"). 
Naskoro eto i u slikarstvu (u Becu i Monakovu) 
pokreta, koji se prozove „secesijonistickim", a 
Bahr mu dade devizu sa sentencijom „Dajmo sva- 
kom vremenu njemu odgovarajucu umjetnost". 
(„Der Zeit ihre Kunst"). Akoprem je ..secesija" 
istupila pod devizom: ue treba nikakovih odre- 
djenili umjetnickili skola, neka svatko radi slo- 
bodno u duhu svoga vremena — ipak je secesija 
vec za par godiua postala pravom pravcatom 
skolom, dapace i manirom, a naskoro i opcom 
modom. Ona je jednom rijeci postala stilom, koji 
je obuhvatio sve grane likovne umjetnosti, umjetni 
obrt, graditeljstvo, a dapace i pomodnu nosnju. 

U plastici i slikarstvu je isto tako poceo 
prevladavati stil, arhitektonicnost, ornamentalnost 



— us — 

i dekorativnost iiad realizmoin, u cemii je naime 
na osebujiii i ukiisni naciii dotjerao ovaj smjer 
do savrsenstva ceski slikar A. Mucha. 

Ali akoprem je sve postalo proturealisticuo 
i stilizovano, akoprem bi se moglo reci, da je 
sve to bilo poput Wagnerovog smjera u glazbi, 
nesensualno — ipak je zanimivo cuti, kako se 
ovaj novi stil opravdavao. Opravdavao se je 
time, da nase moderuo doba nema umjetnosti, 
koja bi bila potpuni izraz modernoga zivota, da 
nasa dosadanja umjetnost nije organicki iz savre- 
noga zivota, nego da je nenaravni epigon stare 
umjetnosti klasicke i reniiaisance. A ovim mladim 
reformatorima je lebdilo pred ocima oiio jedinstvo 
umjetnosti i zivota, ona harmonija svikolikih grana 
Ijudske djelatnosti, kao sto se je ocitovala u. pr. 
u gotici. U doba gotike sve ovladava jedan je- 
dinstveni stil, od nacina zivota, uredjenja drustva, 
politike, crkve, vjere, sujevjerja, pa do filozofije, 
literature, znanosti, graditeljstva, slikarstva, orna- 
mentike, pisma, i)okucstva, nosiije i t. d. I u doba 
baroka vlada ovakovo jedinstvo stila, pa i u ren- 
naisanci i u roccoco-u. A za sto da bas ovaj 
tako osebujni XIX. vijek mijesa neuaravno s ne- 
razumijevanjem, u neskladu i epigonski sve same 
stare slogove? Treba mu dakle dati jedinstveni 
slog, koji odgovara duliu vremena. I secesija je 
ucinila ovako jedinstven stil. 

Drugo je pitanje, da li ovaj i ovakov stil 
odgovara bas nasem vremenu. To pitanje necu 
ovdje da raspravim. Glavno mi je to, da upozo- 
rim na stanoviste shvacanja toga vijeka, iz kojega 
je posla secesija. H. Babr, teoretik te struje, de- 
finirao je nase doba kao doba nervoze. U drugim 
je vremenima vladala masta, vladala je sjetilnost, 
vladao urn, ali danas vladaju zivci. A bas na- 
predak znanosti, bas pozitivizam i naturalizam 
su barem neizravno tu vladu jos i ucvrstili. Nase 
doba stoji pod znakom — analize. Cijepaiije, 
rasciiijanje, istrazivauje — eto to obiljezuje de- 
vetnaesti vijek. I ta teznja za analizom je tako 
jaka, da prevladava pokusaje preudanjeue siuteze, 
kako su ju litjeli podati nekoji pozitiviste iz sre- 



99 



dine vijeka. Oni su mislili, da se vec moze iz 
dotadanjili opazanja rastaviti poiizdani i opc'eniti 
sustav znanstvenili istiiia. Ali pokusaji su ti ne- 
odrzivi. Nisu zadovoljili dulia, jer sii zanemarili 
diisu. I samo u tnme stqji baiikerot pozitivizma. 
Co^'jecanstvo vidi, da treba jos mnogo istraziti, 
a osobito iia psiholoskom podrucju. Za to je i 
opet iiastala reakcija analiticnosti. 

Stariji su pozitiviste naprosto zanijekali ne- 
koje pojave dusevne, koji im nijesu isli u racun. 
Ali i ti pojavi sada hoce da ih se uvazi. Oni se 
bune. I eto tako nastaje struja, koja se vise oba- 
zire na psihicne pojave, te ih svakojako analizira. 
Ali ova teznja nikako jos ne znaci, da citava ta 
reakcija znaci preporod vulgarnoga idealizma. Ova 
teznja doduse popriraa u literaturi i umjetnosti 
neku romanticku formu, jer sve sto je razvezano, 
sve sto je buntovno a neodredjeno, sve sto je u 
vecoj mjeri nenormalno i subjektivno — to je u 
najsirem sraishi rijeci romanticno. I mozda bi 
prama tome bilo bolje reci, da je eto nastao pre- 
porod psihizma, preporod subjektivizma, koji je 
reagirao proti pretjeranom objektivizmu, nego 
reci, da je to preporod idealizma. Definirao Bru- 
netiere kako mu drago svoj pojam idealizma, 
sama ta rijec c'e uvijek pobuditi kod publike pojam 
idealizma, kako smo ga vikli izvoditi iz djela uz- 
nosnili, plemenitili, vedrih, vise manje didaktickih 
1 skladnil). Idealizara ozuacuje stanovitu vrst spi- 
ritualisiicke, skladne sinteze, izrazuje i nesto 
uzorno. nesto pozitivno. 

Ali moderna reakcija ne moze suglasiti na 
svim linijama sa ovakovim pojmom. Istina je, da 
se javio u ono doba u zapadnoj Europi ovakav 
idealizam. Istina je, da je za njega mogao naci 
Brunetiere mnogo primjera i u drustvu i u obra- 
canju pojednili pisaca vjeri (n. pr. Bourget, Huis- 
mans i t. d.), da ga je mogao naci i u politici 
i druguda — ali oi)et premnogo, gotovo vecina, 
pojava osobito sjeverne literature i kulture poka- 
zuju, da je u Europi bila duduse jaka reakcija 
proti pozitivizmu i naturalizmu. ali ne u ideali- 
stickom smislu. Ova reakcija nije uznosila duliove. 



— 100 - 

nego ill razrovala, a kad ill zanosila, onda to 
nije bio pojav egzaltacije, nego upravo bolesnog 
opijanja, pojav dusevnog alkoholizma. Ova leak- 
cija nije bila puna plemenitih pobiida, a jos manje 
skladnih, vedrih i didakticnili, nego je kipjela 
psiliopaticnim pojavima, neskladom, tmiirnoscu i 
svim prije nego didakticnoscu u bilo kojeni smjeru. 
sintezi ni govora — ali za to o pretjeranoj 
analizi. Nikakav uzor. nikakova pozitivnost, sami 
dokumenti, sama negativnost. Procitajmo n. piv 
Strindbergov „Inferno". Pun je mistike, slutnja, 
ocaja i t. d. Ali tu ne c'emo nac'i idealizma u 
nikojem sniislu. Procitajmo djela Przybiszewsskoga. 
Sama razrovanost, samo unistenje, sama dnsevna 
prenapetost i bolest. Pa uzniimo napokon djela 
onoga, koji se je obratio crkvi — Huismansa i 
vidjeti cemo, da je i on posao u samostan poput 
Strindberga lijeciti razrovane nerve, tezeci za 
novim senzacijama. za mirisom tamjana i sjenama 
stare katedrale. Pa kada nam onda Balir obilje- 
zuje citavu ovu reakciju oznakoni „)omantika 
nerva". onda mu moranio barem za sjeverniju 
formu ite reakcije dati pravo. To je u istinu „ro- 
mantika nerva" a ne ,,preporod idealizma". I 
kada Balir vec u prvoj svojoj knjizi dokazuje. da 
pravi, a osobito moderni umjetnik ne moze biti 
onaj, koji nema do kraja osjetljive i protancane 
zivce; kada tvrdi, da umjetnik mora takove zivce 
imati bas za to, jer se on odlikuje od ostalih 
Ijudi po tom, sto prima u sebe vise utisaka; pa 
kada nekoliko godina kasiiije definira umjetnost 
kao ispraznjenje suviska tih utisaka i dojmova — 
bi li onda Brunetiere pristao uz ovakovu defi- 
niciju — koja odgovara posvema duliu sjever- 
njacke reakcije — i bi li ju nazvao idealistickim 
slivacanjem umjetnosti? Ako uavedem, da Balir 
kaze za stvaranje umjetnika, da je ono slicno 
otresanju psa, kad izadje iz vode, jer da se tako 
i umjetnik odterecuje od suviska nakupljenili doj- 
mova i po ovima izazvanili osjecaja, a Brune- 
tiere da shvai'a umjetnost vise sa formaliie 
strane, te ju sudi po idealu, za cijim ostvarenjem 
umjetnik tezi — onda ce nam biti jasna i razlika 



— 101 — 

izmedju sjevenie i jugozapadne, izmedju gernianske 
i romanske reakcije, izmedju preporoda subjektiv- 
iiosti i preporoda idealizma, izmedju idealizma i 
„romantike nerva". Ta ce razlika izbiti jos oci- 
tije, ako uvazimo, da su na sjeveru u isto doba 
dominirali i djelovali, te citavu ,,modernu" bas 
karakterizovali skandinavski brojni iudividualiste, 
da je Ibsen potamnjivao idealistu Bjornsona, da 
je bio ziv dojam okorjelog liberalca i „slobodiiog 
mislitelja" Brandesa, da je antimoralista, stvara- 
telj „Nadcovjeka", protivnik Wagnera, Nietzsche, 
bio u znatnoj mjeri otac ,,moderne", da je ta 
moderna donijela koji put vise priuosa psihijatriji 
nego literaturi, da je i Wundtova „psihologija 
bez duse" ili psihofizicka skola odgojila mnoge i 
mnoge od moderiiih. Sjeverna reakcija i ako je 
bila psihicna, bila je do kraja analiticna ; spolni 
problem i u opce seiisualizam igrali su u njoj 
veliku ulogu. Bila je prije skepticna nego li dog- 
maticna, daleko vise se obazirala na sadrzaj 
nego li na formalno savrsenstvo, bila je vise 
destruktivna nego li kostruktivna. A sto je nada 
sve znacajno, nije bila po svojoj naravi deduk- 
tivna. Nije bila naperena proti znanstvenom duliu 
i raisljenju, nego je dapace bila odraz nove faze, 
u koju je znanost stupila. 

Znanost je, kao sto se danas vidi i uvidja, 
u ono doba pristupila sustavno reviziji dotadanjili 
preuranjenih generalizacija. Ne samo da su razni 
ucenjaci koregirali krive aplikacije darvinizma, 
pa i nekoje njegove teorije modifieirali i popu- 
njavali, nego ?e je mnogo poradilo na psihologiji 
eksperimentaUioj, a ja bi ustvrdio, da je velik dio 
„modernisticke'' literature (u uzeni smislu uzete) 
nosio na sebi biljege neke ruke psiholoske autoeks- 
perimentacije. U socijologiji su se rusili svi nacijo- 
nalisticni i idealisticni pojmovi o naravi Ijudsko- 
ga drustva, te su nauke o uplivima sugestije so- 
cijalne, o rasania i slicnome oznacivale neko udub- 
Ijivanje u drustvene probleme. Determinovanost 
Ijudskih cina se utvrdjivala — pa eto i u litera- 
turi i umjetnosti vidimo teznju, da se naglase i 
prouce oni elementarni porivi i nagoni, koji dje- 



— 102 — 

luju ispod sfere svijesti i Ijudske volje. kojn tol)oz 
raviia intelekat. Dapace citava ova literatura i 
umjetnost je uza sav anarhizam i individualizam 
deterministicka, te se najradje bavi fatalnim bes- 
vjesnim porivima duse. U ono doba se odkrivajii 
nove zrake, koje su pune tajinstvenosti i otkri- 
vaju da postoje do sada nepoziiata uzajamna dje- 
lovanja iie samo ii izvanjskom, iiego i u dusevnom 
svijetu. A ta djelovanja — u formi raznih opazi- 
vili i neopazivili sugestija i utjecaja, takodjer su 
predmetom literature i umjetnosti. Sve ovo ne- 
protumaceno, ali za to snazno djelovanje u ono 
se doba oznacuje kao neka sila duse, pa se mnogo 
govori dusi, ali neka nas to ne z'avede, da bi 
pomislili, e su ,,moderni" shvatili dusu u starora 
spiritualistickom sraislu ili u smislu dualizma iz- 
medju materije i duha. Monizam je prodro i u 
literaturu. Slikarstvo a i knjige udesuju svoju teh- 
niku tako, da djeluju subjektivno. Na skladni este- 
ticki dojam se manje pazi. ali za to se pazi na 
oci. na opce raspolozenje, na sugestiju na sve ono. 
sto ne (laje toliko iluziju sklada, iluziju estetske 
ll'epote, nego u daleko vec'oj mjeri uzbudjuje one 
podsvijesne emocije u covjeku. A sve ovo dokazuje, 
da literatura ne ide proti znanosti, nego je odraz 
njezine evolucije, novili revizijonistickili pokusaja. 
Ona dapace suradjuje koil te revizije, pruzajuc'i 
znanosti bezbroj dokumenata ne toliko vanjskog, 
koliko unatarnjeg zivota. Ova reakcija nije drugo 
nego nastavak naturaliznia, ali kako rece jedan 
sjeverni pisac — tu je naturalisticka metoda okre- 
nuta unutar, aplicirana na dusu! 

Drukcije je pako kod romanskoga „preporoda 
idealizma". Tamo n. pr. Bourget pise svoga ,.Dja- 
ka*' u kome se obara na znanost, jer ne udovolja- 
va moralnim potrebama covjecjega dulia. Tamo se 
javlja ^Maeterlinck, koji kusa da unese neku mo- 
ralnu mistiku i preporodi asketicku etiku*). Tamo 
se javlja Fogazzaro, koji propovjeda pravi prepo- 
rod starog idealizma. Tamo i u politici vkid;i idea- 



* Neka ua3 ne zavedu ujeg-ove toboz moilerue iia- 
stranosti. Pa ou ne zagovara nista drugo nego obnovii 
starih ideala, pokazao sam u ^Zivotu" Knj II. sv. 



— JOS — 

lizam. Tamo su u vrieme, kad je pisao iBrunetiere, 
sirili svoj upliv crkveiii redovi kroz skole i pro- 
povjedi. U Fraiicuskoj je ouda i kriticar kao 
sto je Fagiiet proucavao literaturu obzironi iia 
eticke ideje pisaca. Isti je kriticar pisao djelo o 
„idejama — silaraa", te dokazivao aktivnu moc 
ideje. Brimetiere je pako izricno uskliknuo : „Sada 
je vrieme da budemo idealiste i da na sve iiaci- 
ue i u svim pravcima suzbijemo sve ono, sto je 
uaturalizma u nasoj krvi". U Fraiicuskoj su uce- 
njaci kao sto Darmesteter, koga uzima Brunetie- 
re za primjer, govorili: „Nauka se poklanja pri- 
rodi, da se za tim pretvori u nista. Osjec'ajuci 
iiemoc i slabost cijele svoje nauke, nauceiijak 
se suteci tuce u prsa". 

Odakle to? Odatle, sto Eomani, a u ovo 
doba, osobito Francuzi, odvise mijesaju pojam ziia- 
nosti sa etickim potrebama. Bit de tome uzrok 
i u tom, sto je mozda i znanost presegnula preko 
svoje modi, ali od toga, pa do tvrdnje, da je ciela 
njena nauka nemoc'na, jos je dalek put. U roman- 
skih naroda se osjetio mozda za to jace sukob 
izmedju znanosti i vjere, jer su oni katolici. 

Kod romanskili naroda radi katolickog dog- 
matizma i auktoritatizma jaci je sukob izmedju 
nauke i vjere, nego kod protestanskih, vise raci- 
onalistickili naroda. Brunetiere n. p. trazi za covje- 
€ji dull neku „izvjesnost". Bez nje da nema mira, 
a bez mira ni srece ni zadovoljstva. Ali on dieli 
tu izvjesnost u „naucnu", koju znanost podaje, i 
u „nadahnutu" (vjersku), te nadodaje „ znanost i 
vjera inia svaka svoje posebno kraljevstvo, a mi 
mozemo da budemo podanici jedne ili druge ili 
obaju!" Necu ispitivati, jeli to moguce ili nije, ali 
fakat jeste, da je bas taj „preporod idealizma" 
nastao od teznje, da covjck dobije neku „izvje- 
snost". A posto se opazilo, i!a dosadanja „naucna" 
i „nadahnuta" ne harmoniraju, nego se pobijaju, 
da „naucna" se mijenja, modificira, prosiruje, jed- 
nom rijeci da je podvrzena napretku i evoluciji 
— dakle da nije stalna, zabacilo se ovu, da se 
potrazi niir u prvoj. Dakako, da je onda treljalo 
odreci se skepse i duha analize — ali ucinilo se 



— 104 — 

ie to rado — radi bilo kakove izvjesnosti, ucinilo 
se je tim radje, jer se time spasila i — tradicija. 
A ovo je vrlo vazno. Romaiii zive u tradiciji 
daleko vise nego Germani. U tradiciji vide svoju 
velicinu i iijoj se utjecu, Oni kusaju da ju obnove 
tim vise sto vide kako ih drugi istiskuju iz pie- 
destala prvenstva. A oni su uz to iivijek voljni 
traziti svoj spas u formi i biti bilo ii kojem smislu 
pod nekom vlascu, biti ovladani necim, najpace 
idejom. Individualiste nisu — i eto za to je tamo 
reakcija udarila „idealizmom", docim kod Germana 
i u opce na sjeveru nije. 

Komanska reakcija napusta znanstvenu ana- 
lizu, ona zeli bilo kakovu „izvjesnost'', da joj se 
podr. — pa bila sebi svijesna i toga, da se ta 
izvjesnost temelji na pukom auktoritetu i tradiciji. 
Sjevernjak pako istrazuje i pita i ne stara se za 
svoj mir i neku stalnu „ izvjesnost*' nego za po- 
tragu istine. On gleda naprijed, pa uziva i u 
razrivenosti i u nemiru i u ocajii, docim Roman 
gieda natrag, te zeli mir, sklad, pa makar i for- 
malan, on zeli mir i pokoj dnse. Roman tezi za 
plastikom, a German za intenzitetom. Prvi treba 
auktoriteta, drugi slobode, prvi je dogmatican, 
drngi analitican. Za to je reakcija romanska vise 
idealisticna, docim je reakcija germanska vise 
psihicna, kod prvili se javlja kao ,.preporod idea- 
lizma", kod drugili kao „romantika nerva", prva 
je vise katolicka, druga je protestantska. Prva je 
proti znanosti, a druga ide uz nju. Prva gleda u 
proslost, a druga je prelaz u budncnost. 

VII. Na putu k savremenosti. 

Od sredine devedesetih godina se u nas jav- 
Ijaju oba tipa ove europske reakcije, tip „idea- 
listickoga preporoda ', koga zastupaju t, zv. ,,stari" 
ili ,.tradicijonaliste" i tip „romantike nerva*', koga 
zastupuju ,,mladi" ili „moderniste". A potrebno 
je bilo naglasiti razliku izmedju romanskog i 
germanskog tipa reakcije, jer su prvi propagavali 
s najvise spreme i najmirnije bas pisci iz Dalmacije, 
stojeci pod dojmom romanske kulture, a onaj drugi 



— 105 — 

tip 811 propagavali mladji Ijudi iz Banoviue. 
stojeci pod dojmom germanske kulture. Centrum 
prvoga je bio Pariz, a (za nas barem) centrum 
drugoga Bee. Moderna t. j. savremena bila su 
obadva tipa, a prave zastupnike prvoga ne mo- 
zemo bas okrstiti „starima". I kada bi se nasa 
literatura bila normalno razvijala, bio bi sukob 
izmedju oba ova tipa urodio vrlo dobrim i obilnim 
plodom. Bilo kako bilo, mi smo bili poceli da pri- 
stupamo k stolu europske savreraene kulture. I ako 
smo dosli tek na poslastice — ipak smo dosli. 
Bili smo poceli dostizavati ostale. Isli smo sa 
valom a ne proti njemu. Ali u nas nije moglo 
proci bez zbrke pojmova i bez krize, koja je svr- 
sila sa momentanom literarno-umjetnickom pustosi. 
Istina je, da kao sto nas kulturni zivot nije pru- 
zao naravnog domaceg preduvjeta za idealisticku 
reakciju, koja je po tom bila unesena i nekako 
neprirodna, isto tako nije taj zivot pruzao ni pra- 
voga preduvjeta za reakciju „nerva". Ali bi obje 
bile bas za to, jer bi spoznale u jednu ruku svoju 
importiranost, a u drugu ipak nasle pogodujucih 
momenata kod nas — obje bi bile poprimile po- 
lagano domaci oblik, bile bi se aklimatizirale i 
rezultanta bi po svoj prilici bila neki treci, ose- 
bujni tip, koji bi nas ucinio u isti mah savrerae- 
nima i samostalnima, kao sto se je to dogodilo 
sa ruskom literaturom. Istina je i to, da se je nas 
gladni zeludac primio ove nove poslastice, a ne 
najedsi se prije teskoga i socnoga jela, morao na 
cas uzburkati i razboliti cekajuci opet na pravu 
veceru velike sinteze europskoga nastojanja u XX. 
vijeku. Ali i jedno i drugo je sprijecilo i pobrkalo 
nesto trece, sto se je stavilo po srijedi, a to su bili 
oni pravi „stari", koji su s no vim i mladim idea- 
listickim pokretom pomijesali nas stari prazni 
tradicijonalizam, pridodali povrsnost i ignoranciju, 
te se oborili na „mlade" pobrkavsi naravni razvoj 
stvari, unasajuc'i u borbu sve drugo nego ciste 
kulturne i literarne momenta. Na taj nacin skre- 
nuli su s puta mirnoce ,,idealiste", a „moderniste" 
navrnuli na stare, gdje su se morali rastepsti 
kao rijeka na plitcini, te izgubiti i dubimi i snagu, 



— 106 ~ 

kojom bi potjerali kolesa mlina, sto je imao 
samljeti nesto brasiia za pogacii nase narodue 
kultuie. 

Radilo se je o tome, da se naravnim putem 
sukobe i po torn stope ne samo ona dva tipa 
reakcije, nego u opce dva tipa dvaju kultuniih 
sfera, ii kojima je podijeljen nas narod. Juziii 
krajevi a iiapose Dalniacija, sasiiia su u sferi ro- 
manske, a sjeverni, osobito hrvatski provincijal, 
u sferi germanske kulture. Radilo se je o tome, 
da se ove dvije sfere u crti, gdje se sukobljujii, 
ne uniste, nego pomaknu iz mrtve tocke pomocu 
trece koraponente, biva mlade slavenske kultuie, 
koja bi bila Ijepilo i baza novoga spoja. I znaci 
se pokazase, ali se proces nije dovrsio u povodu 
umjesanj-i onoga trecega, a to trece su vodili vise 
sebicni, poduzetnicki ill takticki politicki niotivi 
nego li kulturna kakova misao. Iz dalnjega razgla- 
baiija ce se uvidjeti, da je tako. Najprije nam 
je dakle konstaiitirati sve vaznije pojave u ovom 
zadiijem deceniju, a onda razmotriti u cemu i 
kako se je ocitovao u uas romanski, a onda pako 
germanski tip reakcije, pa onda one momente i 
faktore, koji su doveli do neplodnili sukoba i 
polemika. 

VIII. Godina 1895. 

Godine 1893. pocela je izlaziti „Prosvjeta" 
i s njome stupati u zivot neka blijedjana pa- 
triotsko-obiteljska literatura. God. 1894. pocela 
je izlaziti Politeova polumjesecna smotra „Mlada 
Hrvatska", te ustrajala do dvije godine u zivotu. 
Akoprem nije ta smotra bila literarna, ipak mo- 
zemo zabiljeziti, da je ona nastojala unijeti u nas 
zivot politicki, a donekle i kulturni romantizam 
i neki radikalni idealizam. Politeo je tada bio 
Slobodan, nije bio angazovan ni u jednoj stranci. 
I bas onda je pisao svoje najiskrenije i najsjaj- 
nije clanke. Njegovi principi su bili principi ro- 
manskoga pokreta iz pocetka i sredine vijeka, 
bili su to principi „]\Ilade Italije" liberalnili Maz- 
zinia, Giobertia, Cavoura, te francuske revolu- 



— 107 — 

cije i kasiiijih fiaiicu;<kili drzavnika i niislioca. 
To je uiednik izricito iniznao i htio da stvori 
lirvatski i)eiidaiit ,,]\Iladi^ Italije*' Mazzinia. To 
su bile ideje osloboditelja Italije, koje su odgo- 
jile i iiase narodne borce ii probiidjenju Dalma- 
cije. Pobijao se legitimizam, a zagovarala — i 
ako indirektno — revoliicijouanio-karbonarska 
metoda. 

U lias su vladale dvije metode: ceska, fe- 
derativna, ustavna, metoda parlamentarna i me- 
toda politickoga realizma vladala je u Banovini, 
a metoda talijaiiska u Dalmaciji. Uz ove je sta- 
jala legitimisticka skola A. Starcevic'a. Poli- 
teo je bio onaj, koji je izriciio unasao u g'ornje 
krajeve talijansku skolu, A ovo nema samo po- 
liticko znamenovanje, ovo znaci, da su se tada 
pocele mijesati bas u Zagiebu dvije sfere: ro- 
manska i sjeverna. Dalmacija je vecinom zivjela 
kulturno za sebe, neovisno o ..zagTebackoj skoli". 

U devedesetim godiiiama vidimo. kako se 
obje skole pociiiju mijesati, a to se je mijesanje 
iiastavilo i kasnije. Sve vise i vise Dalmatinaca 
pocelo je pisati i pridolaziti u Zagreb, priznav 
ga pravim kulturnim zaristem i tada se je poceo 
prije spomeiuiti proces. Prije je bilo razmjerno 
malo pisaca iz romanske sfere, koji su se u 
Zagiebu javljali i citali — a i obiatno. Sada ih 
vidimo sve vise. 

U osamdesetim godiiiama, osobito u listo- 
vima realizma („Vili", ,-Balkainr') javlja ih se 
vec iiekoliko (medju inima Ostojici, te nekoji 
drugi primoici). Do tada se kupili juzni pisci 
veciuom oko „Slovinca" dubrovackoga, te kasnije 
zadarske ,.Iskre". Ali realizam je jos uvijek 
skroz produkat sjeverne skole. Istom u devede- 
setim godiiiama javlja se cijela ceta juziijaka. Da 
iiHvedem tek nekoje : Politeo, Jaksa Cedomil, 
Sabic M., Begovic M., JNazor V., Sirovica D., 
Ilijic Stj., tri brata Ostojica, Jeretov K., Tresic- 
Pavicic, Cli. Segvic, Antoncic A., A. Petravic 
i t. d., a u novije doba sve vise i vise. I ovi 
iuznjaci ne ulaze u literaturu tek onako krado- 
mice, tek prigodno, nego gotovo bi rekao kao 



108 



neka posebna. solidarna skupina. te liode da se 
njihova rijec cuje. A Politeova ,,M1. Hrv." je ta- 
kogjer jedan simptom ovoga introitus-a. U iijoj 
se mnogo mjesta i paznje posvecuje romanskim 
narodima, u iijoj Tresic kusa prispodobiti lirvatske 
sa sp.njolskim iiar. pjesama. A mimogred spomi- 
njem, da u iijoj Tresic ustaje i proti fllologisanjii 
u literaturi i raspravlja o Leibnizu, te dokazuje 
indeteniiinizani Ijudske volje. 

Ali ronianizam prodire i u „Prosvjetu". 
Tresic tu prevodi odlomke iz Tassa, Dantea, 
prevodi i pise se o spanjolskoj staroj kiijizi i t. d. 
Vrijedno je pobiljeziti nekoliko radnja o roma- 
nizmii u ovom zadnjem deceniju. Eto glavnijih od 
1894 ovamo: U „Prosvjeti" god. 1895. pise M. 
Sabic Lecomtu de L' Isle-u. prevodi se De 
Amicis, god. 1896. prevodi se Ada Negri (7 pje- 
sama) i par drugih, a M. Sabic pise „Freporod 
idealizma" po Brunetieru i drugima. Ujediio je 
preveden i Leopardijev dialog „Koperiiik". God. 
1897. prevodi se opet A. Negri, Leopardi, D'Aii- 
nunzio i t. d. God. 1898. prevodi se uz ove jos 
i od G. Monti-a „Obrana Leopardia". 1899. pise 
M. Sabic dugi prikaz „Savremeiia knjizevnost u 
Spaniji". Politeo o Prevostici, Jaksa Cedomil o 
Fogazzaru i t. d. — U „Nadi" prevodi N. Ostojic 
Carducci-a, Politeo pise o Tassu i o Jose Maria 
Heredia. 1899. pise C. Jaksa o D' Anniinziu i 
drugim talijanskim piscima. U ,.Viencu" se po- 
cima nesto vise pisati o romaiiizmu istom onda, 
kada napusta ovaj list realizam i pocima, da se 
odvraca od „moderiie". Onda ucestase Politeovi 
clanci, tako n. pr. 1898. o D' Annunziu i o tali- 
janskoj tragediji, 1900. „Nekoje misli o knjizev- 
iiosti na pocetku vijeka" (u duhii Brunetiera) 
i t. d. Ali „Yienac'' nije nikada bio osobito ot- 
voren romanizmu. Slavenske literature su davale 
u prvom redu gradiva za njegove prevode i nje- 
gov listak. Za to je u Tresicevom „Novom Vieku" 
(od g. 1897. — 1899.) romauizam obiliio zastupau. 
Tresic prevodi Dantea, 'SI. Sabic komentira L. 
de L' Isle-a, te E. de Castro, cijti „Belkiss'' iz 
spanjolskoga prevodi M. Ostojic. Jaksa C. pise u 



— 109 — 

•vise navrata o mladjim traucuskim i talijanskim 
'djelima i knjizevnicima, osobito o onima. koji 
stoje pod znakom „preporoda idealizraa" i t. d. 
■Svi ovi clanci, sve ove biljeske ne bi mozda ii 
•drugo vrijeme bile iii djelovale toliko, ali u ovo 
vrijeme su, kako vidjesmo, dolazile „a jour", do- 
lazile kao znaci i pomagaci idealisticke reakcije, 
odvracali u nekoj rajeri interes od sjevera (pa i 
onog slavenskog). a navracale zapadu i jugu ro- 
manskome. 

Sa „Pros\'jetom", „M1. Hrvatskoni", pa ka- 
suije s „N. Viekom" se ovaj romanizam dakle javlja 
i dize II jacoj mjeri. Biva to oko 1893. i 1894 
godine, pa dalje. Iste godine 1894. u politickom 
zivotu se oporbeiie stranke iiakoii dugotrajnoga 
natezanja sporazumljuju u programu od 1894. — 
a u literaturi izlazi Gjalskijev „Radmilovic", ta 
optuzba knjizevnika na nemar i iiesbvac'anje u 
nase publike. Iste godine izlazi u „Viencu" 
tmurna Leskovareva novela „Poslije nesrece". 

Slijedeca godina obilnija je. Kritika, a i dio 
literature stoje pod dojmom „E,admilovica". Po 
prvi se put o jednom romanu pise vise od obic- 
nog novinskog prikaza. U „Viencu"' pise o „E,ad- 
milovicu" J. Hranilovic i J. Cedomil, a u „Nadi", 
koja ove godine pocinje izlaziti. V. Borota. Osim 
toga se na Radmilovica osvrc'u i ostale no vine. 
Mladez je ovaj roman docekala sa najvecim za- 
nosom. Citao se i citao i budio sve veci interes. 
Ta u njemu je bio po prvi put podana sustavna 
i ogorcena kritika nasili knjizevnih prilika i ne- 
prilika. I ako ogledamo kasnije teoretske kritike 
i polemike, naperene proti t. zv. ,,starima" opa- 
ziti cemo lako. da im je korjen u „Radmilovicu", 
te ira je dapace i direktiva. Za glavnoga borioca 
u ovim polemikama, za Ivanova, moze se rec'i, 
da on isprva direktno polazi od Gjalskoga i 
„Radmilovica'', koji mu je dusevni otac i od- 
gojitelj. 

Ove godine (^895.) uopce se opaza pocetak 
viijenja, pocetak europeizovanja. Ove godine ot- 
■vara se novo lirv. kazaliste i Miletic je kao sto 



no 



u starqj, tako i u novoj zgradi ii najgroznica- 
vijem napoiiu svoje snage. 

Sijaset noviteta glumi se u kazalistu, dolaze 
strani glumci kao gosti (Salvini, Rossi i diugi, 
kasnije nesto i Zacconi i Novelli). Andric izdaje 
povjest kazalista. U „Prosv)eti" izlaze opsirni 
ekscerpti iz netom izasle Kuloko.vskijeve ruske 
kujige Ilirizmu. JMladez se zanima za sve to. 
Na jednoj straiii poeiicke tradicije iz dobe na- 
rodnoga preporoda, na driigqj strani novi vidici. 
Ne samo u kazalistu, ne same u romanizmu, nego 
i inace u literatnri i zivotu. Maticini\,Raski pri- 
povjedaci*', pa Jagiceva ,.Ruska knjizevnost u 
XVITI. vjeku" zaokupljale su jos interes. Mi vi- 
dimo n. pr. u „Nadi'' gdje I. Grojtan pise o Sri- 
bojedaru a M. Popovic o Sevcenku dugacku 
radnju. Nekako n isto doba izlaze u prijevodu 
Dostojevskova glavna djela (u „Obzoru". a onda 
prestampana) „Zapisci iz mrtvoga doma" te „Zlo- 
cin i kazna". A ovo je lektura sasnia razlicita i 
od do tada poznatili u nas radnja Turgenjeva, 
Tolstoja i inih Rnsa. Netko Je kazao, da je Do- 
stojevski bio prvi „modernista", da je on otac 
svili kasnijih pisaca „romantike neiva". I ako 
nije to bas tako, ipak je on kadar, da ne sanio 
potrese, nego i razvije dusu, da nas priuci na 
skrajnju analisticnost, da nam sve pojmove pore- 
meti i da nas ponuka da pokusamo nove sinteze. 
Dostojevski je i u nas djelovao oslobadjajuci oso- 
bito mladje duhove od one komotne roniantike, 
on je n jednu ruku navracao nase poglede ii 
unutarnji, dusevni svijet, a u drugu je modi naci 
u teorijama njegovog Raskoljnikova vec mnogo 
elemenata k nama kasnije dosle Nietzscheove fi- 
lozofije. 

U isto vrijeme nekako izasao je i Tolstojev 
„CTOspodar i sluga*', te izazvao — dva put re- 
dom preveden — i u nas interes. Pisalo se o 
torn djelu dosta, a najljepse je pisao u „Viencu" 
Gj. Turid Ovdje smo se susreli sa moralnim pro- 
blemima. S druge strane su mladje duhove na fi- 
lozoflranje zanosile netom (1894.) izasle Tresiceve 



— JU — 

„Nove Pjesme"', puiie klasicizma, pane apstrak- 
tnih seiiteiicija, pune retleksije. 

Kranjcevic je ove godine maiije pjevao, ali 
ipak je i njegova satiricka „Efeta" dosta djelo- ) 
vala i oziiacivala onaj opci duh kriticizma. skepse 
i kipoborstva, koji se je poceo javljati. Taj duh 
se opaza vec i u radnj^ma nekojih mladjili. Tako 
n. pr. ove godine izadje u „Viencu" iiz Domjani- 
c'evu karakteristicku pjesmu „Ridi pagliaccio". 
Ivauovljeva crtica „Ispovjest?", koja biljezi po- 
cetak one disekvilibrirane moderne literature 
fragmenata, koja se kasnije javila. Tu citamo n. 
pr. mjesta: „Ja se nikad ne sjec'am, da sam ikada 
bio osobito Ijut ili veseo ili zalostan. A da znate 
kako bill rado da me iiesto potrese, da mi dade 

zivota, snage, poleta A ja neznam sto da 

pocmem s tim zivotom iii za cim da tezim ; ne 
znam sto je sreca, sto nesreca. — Da znadu oni 
filozofi. pjesnici i politicari, koje sam citao, sto 
su polucili? Ubili mi u dusu neku teznju za 
spoznajom istine, koju ne mogu svladati. Posao 
sam u svijet, trazio, kusao sve i sva i evo me 
— umoran sam satrven . . . . U Ijubavi ja sam se 
uvjek promatrao, analizirao. Vec to mi je kvarilo 
radost .... Nisam bio ni sretan, ni nesretan, tek 
nesto se slomilo — bit c'e da su moji sni umrli . . . 
Htio bill biti velik, silan, a ovako ne ide. Ja bill 
litio nesto uciniti. Ja nirzim na mravce. Kad ne 
bi bilo till niisli? misli bez cina, bez odvaz- 
nosti, sto se titrate sa mnom ! Dajte, rijesite me 
nerada, nadjite mi koju zivotnu svrliu, ja vam 
dajera pol zivota. Nemojte da zivini ovako rasko- 
madan, rastocen, slomljen!" Ovo je doduse vrlo 
slicno razmisljajima L. Blinjevic'a u Gjalskijevoj 
„Na rodjenoj grudi", te imade nesto i od Lesko- 
vara, cije junake ubijaju „neplodne misli", ali je 
tu ipak razlika. Blinjevic se zadovoljio sa senti- 
mentalnim pomirenjem sa „rodjenom grudom", 
Leskovarevi junaci se ,,povlace", ali Ivanov je 
daleko od sentimentalizma i nije se povukao ni 
primirio. Ovo je pisao mlad medicinar, a ovako 
su „umorni" bill svi mladji, ili su barem govorili 



— 112 — 

da su „strveiii" i ,,umorni''. Uza sve to sii se 
oni dali ii potragii i u borbu . . . 

Iste godine je pisao Turic, vec u prvora 
dijelu ove radnje spomeimte „Krive obrazde,, (ii 
^Prosvjeti") „Sa 20 novc. kroz austro-ugar. mo- 
narliiju", „Srce", „Poklade" (u ^Viencu"). Ko- 
zarac pako je pisao („Prosvjeta") svoju ,,Miru 
Kodolicevu", raspravljajuci u njoj bracni problem 
i padajuci u fatalizam. U „Viencu" su jos pisali 
Velikanovic (iiz nekoje crtice i pjesme dvije 
uspjele komedije,,Tiilumovic udaje kcer" i ,,Prosci*'). 
Ladanjski (zgodnii studiju zagrebackoga flcfirioa 
„Boucek Tribulovic") i drugi. U „Nadi" je V. 
Borota objelodanio krasni psiholoski romaii „Ljetiie 
noc'i". 

Suvisno bi bilo sve nabrajati, dosta je reei. 
da je u tri knjizevna lista ove godine bila brojuo 
i raznoliko zastupana jyesma, drama i novela, a 
po njesto i kritika. Ako napomeiiem, da je u 
,,Nadi", „Viencu" i „Prosvjeti" izaslo te godine 
oko slolinu novelistickih, sto vecih, a sto manjih 
stvarca, morat ce se priznati, da je ovo bila i 
opet jedna od onili plodnih godina, kao ono i 
deset godina prije. Sto se kritike pako tice, uz 
spomenuto je vazno da se zabiljezi, da je ove 
godine u „Viencu" izasla u prije vodu Taineova 
znamenita „Filozofija umjetnosti". 

Ali jos su se u dva smjera otvarali novi 
vidici. Ne samo u literaturi i u kazalistu, nego i 
u politici i u — likovnoj umjetnosti. U politici 
je poznato iz te godine spaljenje madzarske za- 
stave i sve one posljedice, koje je iza sebe osta- 
vilo. Bio je to nakon dugoga vremena opet jedan 
„buntovan" cin mladezi, ali ovoga puta je ta 
mladez isla za necim visim, nego za pukom de- 
monstracijom. Prije svega je imalo paralizovati 
istodobne protusrpske iskaze, a onda se tada ja- 
vile i nekoje posve nove ideje, koje je navjestao 
uz ine Stj. Radio. On je tada dosao iz Rusije i 
Ceske, pun novili pogleda, unosio nekoje nove 
pojmove, stvarao nove, slavenske vidike, zalazio 
u narod, stvarao oko sebe gotovo legendu. A sve 
je to djelovalo u znatnoj mjeri na miadez. 



— 113 — 

Drugi momeiiat je isto tako vazau. God. 
1894. dosao je u Zagreb V. Bukovac i osnov.ao 
je kolonija hrv. iimjetnika. Bukovac je ujedno iz- 
lozio svoje radnje i god. 1894. pise vec Gjalski 
iijemu. Ali vec 1894. — 95. priredjuju nasi umjet- 
nidi slozno prvii izlozbu. I o njoj pise u „Viencir' 
Gjalski. Ove izlozbe su bile pocetak umjetnickoga 
pokreta. A taj pokret je bio nov, bio je moderan. 
Xove, protuakademicke, siobodne i svjeze ideje, 
sto su ill mladi unijetiiici upili u vaiijskom svi- 
jetu unose oni i kuci, a unose ili u prvom redii 
medjii mladje knjizevnike, koji s njima zajedno 
stvaraju jedno kolo. Slikarstva jos nismo imali. 
Masic je bio osaiiiljeii i nije vise radio, a ostali 
slikari nase krvi — kojekuda po svijetii raste- 
peni. Bukovcu je uspjelo. da barera mladje sakupi. 
On ill je odusevljavao, on organizovao i napokon 
eto izlozbe. Ovo je bilo nesto novo za nas. Novi 
ponos nas, novi znak, da sazrijevamo. da napre- 
dujemo. 

I eto na taj nacin je ova godina 1895. u 
mnogo pogleda bila neki ugalni kamen svemu 
kasiiijemu razvojn, ona je bila polazna tocka sli- 
jedec'ega decenija. U kratko bi ju niogli karakte- 
rizovati time, da ona znaci otvaianje novili vidika, 
piozraeivaiije narodne kulturne sobe, istupanje 
novili faktora, javljanje novih orijentacija, prosiri- 
vanje polja djelatnosti i pocetak potrazivanja novih 
nietoda. 

VIII. Rastrkanost. 

Godina 1895. je dakle donjela neke nove 
impulse, otvorila nove vidike. Ali oci nase nijesu 
bile priucene na tu nesto jacii rasvjetn, pa su 
ostale zablenute. Ni staii ni raladi nijesu jos pravo 
razabrali sto se to sve ukazalo naseniu oku. 
Blijestavilo kano da nije nioglo dozvoliti, da se 
na prvi mail razaberemo i pravo razlucimo stvari, 
a jos maiije, da im domasaj slivatimo. Kod mladjih 
je sve vrijelo, ali se jos nista nije ifekristalizavalo, 
a stariji se jos nijesu znali odluciti. Xakon jubi- 
larne izlozbe od 1891. postal! su dalmatinci veoma 
popularni i sada su bill oni, koji dodjose na za- 



— 114 — 

grebacku universu, susretaui svagdje najljepse. 
Isto tako je bilo i s onima, sto se stall javljatl 
u literatuii. Isto tako. su lljepo bill piimanl 1 
Bosancl, pogotovo nekoji mladji musllmanskl plscl. 
Juznjactvo u jednii. a orijeiitallzam u drugii ruku 
bllo je Ipak iiesto novoga sa gornje krajeve. Isto 
se tako lljepo pozdravila 1 kolonlja mladih umjet- 
iilka. All mora- se odmali prlmjetltl, da su se u 
starijoj geiieracljl, svi ovl novl 1 mladji elementi 
lljepo primili vise iz nekoga patiiotickoga zado- 
voljstva, da 1 mi poclmamo „nesto imati" nego 11 
iz kakovog diibljeg slivacanja. All je odmah za- 
vladalo 1 neko neprillcuo raspolozenje. I mi vidimo 
kako Foliiegovic javno u gradskora zastupstvu 
osudjuje spaljenje zastave, iie slivacajuci zapravo 
u cenm je sva vaznost ovoga cliia. 

All 111 mladji elementi nijesii jos znali i)ravo 
kuda ce. Trebalo se je srediti, snaci, prikupiti. 
Trebalo se je grupirati. Ovo grupiratije provelo 
se je 11 glaviiom godine 1896. Slijedece godine 
1897. vec vidimo grupaciju ii glavnom dovrsenom. 
Oiiaj dio mladezi, koji je sudjelovao kod spaljenja 
zastave bio je pozatvaraii 1 kasiiije relegiran. U 
zatvoru, a kasnije u Becu i Pragu, te uopce kroz 
ovu godinu dana provela se je kristalizacija toga 
dijela. All dok je ovaj dio posao smjerama koji 
ce kasnije doci, polairano se u nasom drustvn i u 
literatuii siiila te godine leakcija ronianskoga tipa. 

C-rodine 189(i. izasao je u „Prosvjeti" Sabicev 
clanak „Preporod idealizma". Brunetieru je vec 
1 Politeo plsao, ali istom sada je nasa javnost 
<loznala za citavu pravu tendenciju Brunetierovoga 
Istupa protl znanosti. Iste godine je napisao Zola 
poznato pismo mladezi u kome je poticao mladez 
da se bavi znanoscu i da radi, jer da je to uvjet 
napredka. 

Odgovorio mu je Dumus sin 1 Tolstoj sa 
clankom ,,Le Non-Agir" (Nedjelatnost"). I gle, u 
nas se nije nltko ni osvrnuo na Zolin clanak, a 
kamo 11 ga preveo, ali je za to u „Prosvjeti" 
izasao Tolstojev clanak u prijevodu ( -li. Segvida. 
Segvid se doduse ne slaze sa ,,krscanstvom" kako 
ga Tolstoj shvaca (to je 1 razumljivo kod svece- 



115 



iiika). ali o sanioj tendenciji clanka slabo sto 
-govori. Sam clanak pako bio je gonijqj nasqj pu- 
blic! daleko prijatniji od Zolinoga. Ali tko se 
dize proti Tolstoju ? Juznjak Tresic. Ne slaze se 
posve sa Zolom. ali se obara na Tolstoja, koji 
osudjuje Ijudsku aktivnost. Na ]ediiom mjestii izja- 
vljuje pisac mimogred ovo : ,,Za meue n. pr. Ari- 
stotelovo iimovanje prema Platonovom i prema 
ouom istoga Parmenidesa prvi pocetak dekadence 
grckoga i uopce Ijudskoga razuma". Ako se sje- 
timo, da je umovanje Platonovo ideolosko, Aristo- 
telovo pako vise empiricko, dakle znanstveno, 
onda bi ovo posljednje znacilo dekadencu. A za 
sto ? Bit ce za to, jer je Platonovo umovanje 
znak vec'e prevage duha nad empirijom, jer Pla- 
tonovo umovanje nije toliko analiticko, koliko 
sinteticno, po torn ono covjeka presvaja vise su- 
gestiiom idealizma od umovanja Aristotelovoga, 
koje istom gotove cine konstatira i tumaci. Iz 
ovoga se vide motivi iz kojih su i Tresic, i ostali 
juznjaci prihvatili novi idealizam i spiritualizam. 

U gornjim, ravninskim krajevima pako, idea- 
lizam je shvacen drugacije. Iz iste godine doduse 
nemamo o torn svjedocanstva, jer su novi idealizam 
propovjedali gotovo sami juznjaci, ali kako demo 
kasnije vidjeti svi oni polemicari, koji su se isti- 
cali kao branici idealizma (Kuhac, Markovic, Hra- 
nilovic, Arnold i dr.) shvacali su ga kao neko 
sredstvo konservacije, kao nesto cime ce se veliko 
i „nepokvareno dijete" — Hrvatski narod, moc'i 
omotati, kao sto se omota zlatnina u pamuk, kao 
neko srestvo za balsamiranje. I u tome sastoji 
razlika izmedju shvacanja idealisticke reakcije. 
Sjevernjaci su ga jednom rijeci shvatili sentimen- 
talno, a ujedno i kao neko politicko srestvo, sto 
se vidi vecipo tome, da se bas ove godine (1896) 
a osobito iduc'e godine oporba pocela sve uze ve- 
zivati sa sve(5enstvom, proti namjeravanim Khue- 
novim konfesijonalno-zakonskim reformama, a u 
svrhu izbornu ! 

U ovo vrijeme je na sjeveru idealizam bio 
neka isprika nerada i neki plast tromosti, a kod 
juznjaka se je javljao kao kulturna. kao eticka 



— 116 — 

potreba. Na sjeveru je on bio puki pojav, na jugiu 
princip. Sjever je bio nakloniji unutarnjoj ne- 
plodnoj meditaciji ili sentimentalnoj idilici. Bas- 
ove godine preveo je M. Srepel za „^^ieiiac" 
Maeterlinckov clanak „Unutrasnja Ijepota". Sre- 
pel to nije bez razloga preveo. Bio je on do po- 
cetka pratilac i kritik nasega realizma — pa kad 
je bas on uveo Maeterlincka (a ne Brunetiera) 
ovo je vec dovoljan znak raznoga slivac'anja ro- 
manske idealisticke reakcije. A zanimivo je zabi- 
Ijeziti i to, da se osim dalmatinaca Brunetierom 
nije ni kasnje nitko od .«jevern)aka potanje bavio. 
Ako ga je koj put u polemici spomenuo Hranilovic,. 
bilo je to nuzgredno. A napokon se razlika iz- 
medju sjevera i juga pokazuje i u tome, sto se u 
novijoj literaturi ni jedan dalmatinac ne prepusta 
pesimizmu i melanholiji, kao sto to cine sjeverni 
pisci (gotovo svi). Juznjaci se otimaju pesimizmu 
i nadju svaki neku „izvjesnost" pa bila kakova 
mu drago. Dalmatinska knjizevnost ne pozna pe- 
simizma ! 8ve ove razlike u karakteru sjevera i 
juga treba drzati na pameti. 

Tada je jos «Vienac" plovio realistickim 
strujama i sve svjetlo mu je dolazilo sa sjevera,. 
a ne sa zapada i to za sjevero slavenskog, na- 
rocito ruskog. Ove je godine A. Radic pisao u 
„Viencu" opsirnu i vrlo iscrpivu informativnu 
studiju „Ruska knjizevnost od g. 1890-1895". Iste 
godine je stampala jJIatica" izabrana djela novijili 
ruskih pripovjedaca, te ih popratila prikazom no- 
vijih ruskih pisaca. A svi ti pisci su bili vise 
manje realiste, akoprem se u njima javljala sve 
turobnija, sve melanholicnija ^ nota. Ova nota je 
pr^vladala u Korolenka, i u Cehova. Osim Koro- 
lenkovih „Sjena" (3 puta prevedenih) od dojma je 
bio i njegov ,,Makarov san" („Vienac"). 

„Vienac" je ove godine bio odjek polaganoga 
preokreta u nasem realizmu i navracanja na novije 
struje. Idealisticka reakcija zapada ga se jos nije 
dotakla. njoj se i ne pise. Ove godine u „Viencu" 
spjeva Kranjcevic svoje snazne pjesme „Elli elli...!'' 
„Pjesnik i svijet" „Misao svijeta" „!Snilo mi se 
kerub da sam" „K otkricu Tomaseova spomenika" 



117 



„U iioc'i mrtvili" i — „Posljeduji Adam" ! Javlja 
se Nazor („Na tornju Sv. Stjepana"' „Kosovo") 
Jelovsek („Uskrs") Vidric („Boni mores"), Bertie 
(„Kuga"), Car-Emin (u zajednici za Jeretovom : 
„Stari kapelan"), B. Livadic („Smrt u Dolcu" 
„Ivana"), Nikolic M. („Andjeo" ,,Ruza") — sve 
sami novajlije. Ivanov pise „Iz samoc'e" i dramu 
(socijalnu) ,,Rasulo ?", Milovic (gjica K. Lucerna) 
drama „Tko je kriv ?", M. Senoa dramu „Knjeginja 
Dora", Krstinic „Pribinu", Velikanovic „Posva- 
tovce" i t. d. Godina je dakle za „Vienac" plodna^ 
a pisu sami mladji pisci. Urednistvo preuzima 
(pod kraj godine) B. Inliof i s njime se upuc'uje 
„Vienac" polagauo smjerom tih mladjih pisaca 
prama ,,modernizmu". 

U „?rosvJeti'' istodobno plovi se — kako 
sam vec spomenuo — strujom romanske reakcije. 
Da ne duljim spomenuti cu samo, da ove godine 
uz starije i mladje pjesnike i pisce poput Mila- 
kovica, Harambasica, Tresica, Ostojic'a, Sabica, 
Jeretova, Kozarca, Ladanjskoga, Livadic'a B., Os- 
man-Aziza i Basagic'a, te svih ovili godina vrlo 
dobro zastiipanoga Jeretova pjevaju i pisu V. 
Dezelic i M. Begovic. Onaj prvi pocima navrac'ati 
iia idealizam, da kasnije, za koju godinu. postane 
pjesnikom katakombskoga krsc'anstva, a ovaj drugi 
u svojim crticama i ])rijevodinia pocima pokazivati 
tendenciju remaisancuu i baroknu, koja ce kasnije 
da urodi „Knjigom Boccadoro". (Isporedi te godine 
njegove crtice a osobito „[J Ijepsem svijetu"). 

..Nada" donosi mjesovito gradivo, goji loka- 
lizme, prati savreinenu literatmu, ali j)0sebne 
iziazit^sti ne pokazuje. 

I tako bi mogli za ovn godinu ustanoviti, 
da se u literaturi grupacija pocima provoditi oko 
,.Prosvjete" i ,,Vienca". A da je kod toga ostalo 
bio bi dalnji tok literature ostao normalan. Sve 
..idealisticke" tendencije odrazivale bi se bile u 
.,Prosvjeti", a ..modernist! eke" u ..Vipueu'*. Roma- 
nizam bi se u „Prosvjeti'- polako vezivao i stapao 
sa slavizmom, a jug sa sjeverom. U „Yiencu" pake 
bi se germanski sa slavenskim tipom reakcije sto- 
pili bez sumnje sasma skladno u jedno. 



118 



Ali tako nije bilo. Dalniatiiici su litjeli imati 
posebni svoj list, mladji takodjer. Sve je od cen- 
trunia bjezalo. Jediii u Spljet, da osniiju „Novi 
Viek". drugi ii Bee da osnuju „Mladost", treci ii 
Prag, da osiuiju „Hrv. Misao". Srediijoskolska mla- 
dez oko zagrebacke „Nove Nade", se je dala opet 
samostalno na posao samonaobrazavanja. Nekoji 
SB opet utekli u Sarajevo k „Nadi'* i t. d. Zasto 
je od jednom nastalo ovo raztrcavauje ? Mozda se 
necu prevariti, ako kazem, da su se ove centri- 
fiigalne teznje javile za to, jer su svi ovi mladji 
elenienti koiiaciio spoziiali svu raznolikost oniii 
novili vitlika i osjetili svu raznovrstnost oiiili im- 
pulsa, koji su se pokazali i javili godinu daiijv pii- 
je. A sada, kad se razabrali i snasli — raztrcali 
se, poletio svak za onim, sto mu je bilo iiajblize. 
Politicko-stranacka mizerija i nase tjeskotne pii- 
like odbise mladez od sebe i ona prepustena sa- 
ma sebi, ije privucena niti kakovom jakom ide- 
jom vodiljom u centrumu, niti auktoritetom, po- 
dala se centripentalnin teznjama. Eto u tome je 
uzrok drobljenja i cijepanja. Moraine discipline je 
nestalo i sada je svatko poletio za svojim suncem. 
Sve ovo je pako posljedica progresivne desorga- 
nizacije nasega zivota. . . . 

IX. Mladja nezadovoljna generacija. 

Citavi nas zivot dosao je do onoga stupnja 
u kojem vise dotadanji reprezentanti njegovi, ve- 
zani po stranim interesima itradicijama nisu mo- 
gli da provedu potrebni preokret njego^ nego 
je trebalo regeneracije sa strane novili elemenata, 
slobodnih od tiadicija i postranili interesa. I ti 
elementi su se pojavili : bila je to mladez. dijelom 
gradskoga, dijelom seoskoga ili uopce pokrajin- 
skoga porijekla. Ova mladez bila je skroz slobod- 
na i prepustena saraa sebi. Usljed neuspjelia i 
neprestanih strancarskih raspra — povukli se 
mnogi bolji elementi iz javnosti u zakutak. Zavla- 
dao je ili plitkoumni fanatizam ili apatija, zavla- 
dale dvije skrajnosti, koje su stajale u uzrocnoj 
svezi: strancarstvo i streberstvo. Ukopani do grla 



— 119 — 

u tradicije i borbe nisu stariji iiiti mogli vidjeti 
pravoga stanja stvari, ill ako su ga vidjeli nisu 
mogli izvesti preokreta. Stariji su se do tada, a 
osobito u devedesetim godinama mladezi sluzili 
tek kao stafazora, kao galerijama, te je veciiia mla- 
dezi bila pukom masom tek od casa do casa skup- 
Ijenom u kakovu stranacku demonstrativnu svrliu. 
Inace je mladez bila zapustena. U ovakovoj situ- 
aciji su se naravnim nacinora niorali oni pojedinci, 
koji su osjec'ali potrebu ozbiljnih nauka baciti na 
citanje i razmisljanje ne mjesajuci se u javnost. 
A takovih pojedinaca je bivalo sve vise. Hranili 
su se novijom domacom i stranom literaturom i 
na taj nacin su poceli sasraa neovisno o nasim 
dotadanjim tradicijana shvacati zivot. 

Radi svega toga bilo je u toj masi pojedi- 
naca, koji su se osjec'ali suvisnima u javnosti, a 
opet nijesu mogli da se^ sasma prepuste pijance- 
vanju. I oni su citali. Citali su domac'e i strane 
spise, pa ovo citanje nije moglo da ne ostavi 
tragova. 

U nasoj literaturi je vladao realizam n pri- 
povijesti, a u poeziji se poceo isticati individua- 
lizam. Javljala se je kiitika. U nas i u Europi u 
opce vladala je ruska literatura. U Njamackoj je 
bio takogjer u jeku realizam i individualizam, a 
preko Njemacke se poceo javljati i Skandinavski 
individualizam. A ove tri literature : domaca, ruska 
(vecinom u prijevodima) i njemacka bile su naj- 
poznatije i najpristupnije. One su stvorile dispo- 
ziciju duhova u till mladili Ijudi. Iz te dispozicije 
se je onda razvila i potreba kritike, a posto je u 
nasim prilikama pojedinac gotovo iscezavao od 
same ideologije i mase, razvio se nuzno i narav- 
nim putem individualizam. 

Ovakova dispozicija duhova megju mladezi 
rodila se sasnia naravno i ne treba je svagjati na 
to, sto je nekoliko Ijudi otislo u Prag i odanle 
naprosto donijelo sve same tugje ideje. Rodili su 
ju noveliste osamdesetih godina, osobito Gjalski i 
Kozarac, rodile ju kritike, rodili ju Rusi, ili jednom 
rijeci posijala ju je na pustosi koju je u nasim 
dusama ostavljao javni zivot — lektura „.Yijenca"'. 



— 120 — 

Ovaj fakat se u iias onialovazuje, ali je vazaiu 
jer nam pokazuje da se i najnoviji pojavi iiase 
javnosti organicki pripravili bas u nas kod kuce. 
Vanjski utjecaji su dali tek nekqje konkretne 
formule. Ali te formule ne bi znacile nista, da 
nije bilo dispozicije. 

Sada mozemo lakse rastumaciti i pojavu 
raznih skupina megju mladezi. Te skupiiie stvorilo 
je indivivualno nagnuce i razlika u godinama. 
Bilo je mladezi na sveucilistu, a bilo je i u sred- 
iijim skolama. Ovo je prva razlika. Oni na visokim. 
skolama stajali su daleko vise pod izravnim doj- 
mom javnoga zivota nego oni u srednjim skolama. 
I prema temperamentu se jedni bacili u vrtlog 
javnosti, a drugi se od nje odvrnuli. Oni prvi 
postase u prvom redu politicarima, a oni drugi 
knjizevnicima. Srednjoskolci jos u opce nijesu 
mogli da upoznaju tu javnost, oni su morali naj- 
prije da steknu preduvjete za prosugjivanje zivota, 
a onda c'e istom da se odluce. I jedni i diugi i 
treci polaze iz jednake dispozicije, osjecajudi jed- 
naku potiebu slobode, rada, saTiOStalnosti i racu- 
nanja sa zivotom. Otvorise oci i nece da se naivno 
opsjenjuju. Naivno — to naglasujem, jer su se i 
oni, sto se bacise na literaturu gonili za opsje- 
nama, ali oni su to cinili svijesno. Oni nijesu 
slijepo reagirali proti realnosti kako su to cinili 
nasi i)jesnici 80tih godina, koji su se nasli zajedno 
sa politicarima, nego su se odvrnali od realnosti 
i stvorili posebni svijet za sebe i svoje snove, pa 
zato su se i od politike skroz na skroz tugjili. A 
to je velika razlika, koja svjedoci, da snio za 
desetak godina znatno sazrjeli. Politicari pako su 
usli u boj otvoreno. I jedni i drugi su bill jos 
odvise negotovi u svome razvoju da sami, samo- 
stalno, stvore sve formule. Zato su isli traziti 
vani po svijetu. Prvi ih nagjose u „modernoj" 
Pariza, Beca, Njemacke, Skandinavije i Italije, 
a drugi poglavito u realizmu ceskom. Mogli bi 
bili i sami ilo toga doci, da svoju dispoziciju obrade 
do sustava misaonoga, ali zato bi trebalo vremena 
— a toga oni nijesu imali. Njima se je zurilo.. 
Prvi su htjeli da se sto brze odvrnu od nase javnosti, 



— 121 — 

^ (Iriigi (la sto brze u njii zahvate. I zato su 
preuzeli g:otovo iz vana. Ova ziirba je douijela sa 
sobom i to, da su se prvi litjeli poviici sto moguce 
(lalje — duboko i jedino u svoju dusu. pa postal! 
tako kozmopolitama; a drugi su htjeli zalivatiti 
sto jace i dublje, pa se cesto u pocetku i odvise 
zalijetali u svom reforumom radikalizmu. Prvi su 
postajali skrajni individualiste, da opravdaju svoje 
nesudjelovanje u javnom zivotu, a drugi su na racuii 
pojediuacnosti i odvise isticali socijalni momenat, 
da tako sto jace obvezu i druge na rad u di'ustvu. 
Prvi su castili dusu. a prezirali raasu, drugi pos- 
tage demokratima i narodnjacima. Prvi su uagla- 
sivali spiritualiiost, drugi strogi realizam. Prvi 
moraliiu slobodu i estetizam, drugi pako isprva 
cak i piiritanizam, te utilitarizam. Prvi propovje- 
-dali kulturu, drugi ekonoraiju. 

I djastvo srednjili skola je pocelo osjec'ati po- 
trebu sire i slobodnije naobrazbe. Ono je od uvijek 
izdavalo djacke listice, ali ti se ograuicivali na 
jedan zavod ili cak na jedan razred. Ali za g. 
1895. najednom se djastvo pocima osjee'ati jednom 
cjelinora i to naglasivati, dapace se i organizovati. 
Ovo je pojav nov — za srednjoskolce, za momke 
od 15-18 godina, pa je za to i simptomatican i 
vise nego se cinilo i nego se jos danas mnogorae 
cini. Ovaj pojav naime najbolje sviedocj, da je u 
nasem zivotu zavladala takova pustos, da ju cak 
i sam srednjoskolac osjeca i hoc'e da tome sam 
doskoci — barem za sebe. To znaci, da u javnosti 
nije bilo ni vidljive brige da se tu pustos cime 
zasadi. To su djaci dapace i otvoreno naglasivali 
kao sto i samopomoc u naobrazivanju, a ovo su ociti 
znaci da su svijesno i dosta zrelo shvacali situaciju. 

Pitalo se : sto je djaku cilj ? Da uci i da se 
sprema za zivot. Prije svega treba da se odgoji 
za podpunog i karakternog cavjeka, a onda da se 
istom specijalizuje. Za tim je cijeli rad te skupine 
i isao. I onda se je crpilo srestva za naobrazbu 
oda svuda. Trebalo je uciti, misliti i eto tako se 
je razvio kriticizam. I taj kriticizam je bitna 
oznaka te skupine. Ova mladez nije ni zalivacala 
u zivot, ni bjezala od njega, ona se za njega — 



— 122 — 

zanimala i spiemala. Za to je ova skupina uiiijela 
bas one elemente, koji nijesu isli u skrajnosti, ona 
je bila i literarna i socijalna, ona je jednom rijeci 
unijela kriticko-sinteticki momenat megju mladez. 
A to je od ne malene vaznosti. Drugi su l)olje 
pisali ili zivlje agirali, ali ovi su najbolje spajali. 
Za to je i njihovo podriicje bilo u prvom redii 
kulturno-moralno, pa su oni u istinu u torn smjeru, 
kad je doslo do toga da i konkretnijim idejama 
istupe — naglasivali naprednjastvo i slobodarstvo. 
Kriticizam i liberalizam idu zajedno. 

Ako dobro promotiimo elemente, koji su sa- 
stavljali ove sknpine, to (ierao odniali opaziti, da 
su literarnu skupinu zastupula vecinom gradska, 
gospodska, vecinom zagrebacka djeca, a politicku 
Ijudi iz pokrajine i djeca sa sela. Treca je bila 
mijesana. 

•Kada bi htjeli ici jos dalje, to bi opazili, da 
su ova gradska djeca vecinom sinovi cinovnicki, 
docim su provincijalna djeca vecinom sinovi selja- 
ckih ili gragjansko-posjednickih roditelja. Ovo nije 
bez vaznosti, te je u savezu sa ostalim pqjavima 
nasega drustvenoga zivota. 

Cinovnistvo i vise gradjansko drustvo pod 
dojmom Khuenovoga sustava najvise se udaljilo 
od naroda i dnevnih pitanja. Za to i vidimo da i 
djeca toga drustva bjeze aktuelui zivot i gone se 
za internacijonalnim novotarijama ciste umjetnosti 
duse. Ovo se i prigovaralo toj skupini i mora se 
priznati, da je u vecine bilo u istinu dosta nialo 
brige i shvacanja za nas zivot, ali ako i osudimo 
nekoje nezdrave pojave kod pojedinaca, ipak u 
nasim prilikama ta i takva skupina jedina mogla 
je da unese princip dostizavanja niveaua savre- 
mene europske kulture. Djelovanje te skupine bilo 
je doduse jednostrano, ali je umalo dobilo korek- 
tiv u djelovanju druge skupine. Da nijesu oni pr- 
vi bill sinovi cinovnicki mozda bi iz patriotskoga 
pijeteta bill ostali na pol puta i ne propovijedali 
onako radikalno pomlagjene literature. Da su oni 
drugi bili gradska djeca ne bi za cijelo onako ot- 
voreno i odlucno stall ocijenjivati gradske opozi- 
eijonalne politicare. A u jednom i u drugom slu- 



— 123 - 

caju je potrebito ostro i gotovo do ekstrema dici 
glas, jer iiase pospano, u tradicijama ili u demo- 
ralizaciji ogreznulo drustvo mogao je da probiidi 
jedino krik uajekstreranijih ideja. A radilo se je 

torn da se prije svega to drustvo probudi. Tre- 
c'u skiipinu su pako sastavljali inijesani element!, 
pa zato je ona i ostala posredna, nije zasla u eks- 
trem. Nije trebala da budi, iiego da ocjenjuje i 
prikuplja. 

Sa svim ovim je u tjesuom savezu i to, ko- 
jim je vanjskim utjecajima bila pojediua skupina 
pristupna i izvrzena. Gradska i cinovnicka djeca 
su isla uajradje u Bee, velegrad iateruacijonalnog 
i lagodnoga zivota. Pokrajina i selo islo je u Prag, 
grad demokratizma i svih moguc'ili „pitanja"' sa- 
vremenoga zivota. U Becu je tada u literaturi 
vedrio i oblacio Hermann Bahr, kriticar impresio- 
nista, koji je propovjedao konac naturalizma a po- 
cetak individualne „umjetnosti duse". U Pragu je 
napredne teznje reprezentirao prof. Masaryk, pro- 
po\jednik drobnoga rada, realizma, moraine cisto- 
ce i rusitelj titanizma. U Banovini je pako mla- 
dez stajala pod utjecajem ruskih pripovjedaca, 
Kranjcevida i dr., a sve je vise poceo u nas vla- 
dati „kulturni misionar", danski kriticar Georg 
Brandes*), koji je propovjedao naprednjastvo, rije- 
savanje problema, te intensitet dusevnoga zivota. 

1 eto ta tri imena, ako ih uzmemo kao tipove, 
reprezentiraju vanjske utjecaje na mlagju gene- 
raciju! Od ovih triju pisaca je uzela svaka grupa 
ove formule, koje su odgovarale njenom opcem 
razpolozenju, njenim elementima i posebnoj misiji, 
koju je litjela provesti. Gotovo sva gesla „moder- 
ne*' raozemo naci u Bahra, gesla realizma u 
Masaryka, a gesla kriticizma i slobodoumlja u Bran- 
desa. I tako su prvi htjeli da caste osobito Ijud- 



*) Pored iuteresa za Taine-a, o kome je pisao ti 
par navrata JakSa Oedoinil, vec je g. 1898. ii „Viencu„ iza- 
sao Brandesov Slanak o Taineu, iste godine je o Brandesu 
pisao Srepal-. G. 1894. prevod Giidel Braudesov siid o Zoli; 
iste godiue izlazi Brandesov clanak ,.0 uaroduosti cuvstva" 
Brandesu se jos i ka^'nije govori i pise. Uz to g. J 895. 
izlazi i Tajneova ^Filozofija umjetnasti'. Mladez je dakle 
bila dovoljno upozorena na ovaj smjer. 



— 124 — 

sku dusu, drugi slavenski demokratizani, a treci 
europsku naprednu kulturu. Svi su dakle izasli iz 
dotadanjih nasih tijesiiih, izkljucivo patriotskili gra- 
nica. Ovo je jedaii od uzroka iz kojih su se pri- 
klonili hrvatskqj omladiui i iiekoji od Slovenaca 
i Srba. 

X. Socijalno-publisticki smjer. 

Onaj dio omladine, koji je bio relegiran iz 
zagrebacke universe, te posao iia nauke u Prag, 
poceo je ondje u sijecnju 1897, izdavati mjesecnu 
smotiu „Hiv. Misao". Poziv na list bio je od jav- 
nosti primljen sa bojazni, da ce to biti nepotrebna 
„novotanja". A list je u istinu iznio dosta novo- 
tarija, t. j. novili pogleda. „Mladez je prisiljena. 
da si pomaze sama", kazu izdavaci. „U nastoja- 
nju da ndadezi dademo misli, kojih ni policajna 
vlada ni opozicija ne daje, pomagati cemp se dje- 
lima tudjili velikana, a osobito Ruskih, Ceskili i 
Fraiicuskih". Novi i daleki vidici sluzit c'e stva- 
ranju uvjereiija o svim zivotnim pitanjima, rijesit 
ce nas primitivnog shvacanja, uvesti u svijet. 
„Hocemo da mladez stupi u zivot sa jakom i raz- 
vitom dusom". 

Politicko-socijalne misli ove skupine poznate 
su, a ovdje cu se dotaci sarao onih misli, sto su 
u savezu sa kulturom, a literaturom uaposeb. U 
ovom prvom tecaju se prvi put u nas javlja odri- 
jesita i u cilju odredjena literarno publisticka, ili 
bolje reci literarno-socijalna kritika. Do tada smo 
imali par kriticara (uz Srepela je i B. Inliof ocje- 
njujuci Kozarca isao socijalnim smjerom) ali ti 
su se zadovoljavali sa pukim prikazima i primi- 
tivnim komentiranjem literarnih djela. Jedini Jaksa 
Cedomil je bio potpuniji kriticar, koji je imao 
smjelosti jos godine 1891. („Iskra") predbaciti 
otvoreno Kumicicu sablonu i monotonost, te za- 
traziti od pisca vise, nego li to, da budu narodni 
Ijudi idealni, a protivnici same nistarije. Ali Jaksa 
se je dosta obzirno izrazavao, odvise citirao 
Taine-a, Brunetiera, Bourgeta itd., te se za njima 
skrivao, a da bi bio mogao onako djelovati na 



— 125 — 

nasu pospanii i naglulm savjest. Uz njega su god. 
1895. povodom ..Radmilovica" stall u neku rukii 
na socljaliio stanovlste njegovl ocjenlvacl Hra- 
nllovic i V. Borota. All iiza sve to mozemo kazati, 
da je ..Hit. Mlsao'' prva kiisala da prodrma 
nas llterarnl konvencijonalizam 1 niamurliik. U trl 
ovoca clanka je to ucmjeiio: ,.0 hrvatskim knji- 
7e\T3lm prillkama" od M. Ivanova, ..Hrvatska 
knjize\Tiost" od M. Sarica, a donjekle 1 u clankii 
..Indoleiicija 1 pesimizam u hrvatskoj mladezl" od 
S. Korporlca. 

..Kad se u bivstvii nasem podigne otsjev, 
kad cuvstvo pobudi cuvstvo, mlsao — misH, stavlt 
cemo iimjetnlka, jer je umlo prolzvestl dojam. jer 
nam je dao nove podrazaje. otvorlo nove vidike. 
Xjemu cemo datl lovor-vljenac, ako 1 nlje radio 
po tradlcijl. po zakonlma". A hrvatska knjizevnost. 
je 11 oua plodoiiosna? Nlje! Iraa djela, knjlzeviiostl 
nema. Skiicena. potlstena. bljena razulm nezgodama 
ne moze da bude takova". Krlve su nase prlllke^ 
koje spiitavaju plsce. Ovako pise Ivanov. 

I sada Ivanov anallzira te prlllke. te otkriva 
nemar drustva. koveucijonalizam. potiskivanje 
slobode. birokratizam. patrlotske obzire, stranacke 
prlllke ltd. Jednomrljecl bbrazlaze 1 popimjuje citulju^ 
sto ju je trl godlne prlje nanizao Gjalskl u ..Rad- 
milovlcu"^ i sto se amo tamo jos prlje javlja. pa 
cak 1 u Senoe. (1 ako u drugoj forml u ..Braiikl"). 
Ivanov govori nadalje o ,.]\Iatlcr\ o preventl\Tioj 
cenzmi urednika i nakladnlka, jednom rijecl dlze 
optuzbii protlva drustvu 1 njegovog odnosaja prama 
literaturi 1 literatima. All ta optuzba se tice veci- 
nom vanjskoga socljalnoga odnosaja. Za to se 
dotlce Korporlc u svom clanku tog odnosaja s ob- 
zirom na unutarnju stranu. ..U driigih naroda 
obrazovaul svijet zedja ideja. Veliki iimovl stvaraju 
ondje javno mnljenje, njlhove mlsli proralcu dru- 
stvo . . . Ogromnom razmahu Ijudske misli, zestokom 
sukobu op]"ecnih nazora Imadn drugl narodi za- 
hvalltl brzl svoj razvoj..." Tako zapoclnje. a oiida 
upozoruje na vrlo vaznu cinjenicu kad kaze : 
,,Kollko je ovaj napredak stajao narode stradanja 

9 



— 126 — 

i pregaranja, koliko razocaranja, koliko je potroseno 
snage dusevne, koliko krvi i Ijudskih 2ivota! 
Drustvo, koje je tako skupo platilo svoje uspjehe, 
znade ill dovoljno cijeniti, a po torn i cuvati". A 
mi? ,.U nas su sve slobodoumnije iiredbe umjetno 
iiacijepljeiie. Niti ill je narod izvojevao, iiiti ih 
zuade cijeniti". Sve se nas dotice samo na povr- 
sini, sve samo recipiraju i ndese pojedinci, a drustvo 
se i ne brine. ,.Modernu konstituciju dali su nam 
neprijatelji njeni". U nas vlada jednora rijeci 
tutorstvo, a drustvo nije aktivni subjekt. Ovu po- 
tonju izreku nije pisac doduse ovako izrekao, ali 
ovo je smisao cijeloga clanka. A uslijed toga 
krzljavimo i padamo u indolenciju i u pesimizam. 
.,0 zivjem literarnom zivotu nema ni govora. 
Gotovo bi se raogio, reci sto se literature tice, 
Zagreb, to je Hrvatska. A odbije li se vojska, 
tudjinci, cinovnistvo, skolska mladez, . siromasniji 
slojevi, sto je onda Zagreb?"' I onda dodaje pisac: 
U nas svagdje ta nesretna centralizacija ! Ovo je 
u ono doba simptomaticna izreka. Taj uslik nije 
nuzgredan, jer pisac kasnije kaze: ,.Bolestnik. koji 
je obulio od glave i necistoce, u kojoj zivi. trel)a 
da ode u drugo, zdravije nijesto. ako lioce da 
ozdravi. Tako je sa hrvatskom mladezi. 1 ona treba 
da se odijeli od svoje okoline i da potrazi drugu, 
koja ce joj bolje prijati''. I onda salje mladez u 
svijet. Ova tendencija — uopce karakterizuje cijelo 
nastojanje mladje generacije : i(''i u svijet. napiti 
se svjezega zraka i onda doci kuci, odvit od drustva 
povoje, razbiti ili rastvoriti prozore i jirozraciti 
sobu ! To je program. ...Ter nasa inteligcncija zivi 
kao bezidejni skup pojedinaca, u velikoj vecini 
moralno iskvai'onili ili slabiii !" Ali onda jiisac 
ocito odaje i pozitivun stranu svoje misli kada 
kaze: ..Mi nismo pomagali kod gradnje nabrojenili 
znaiistvenih i fllozotskili sistema ali smo si ipak 
prisvojili njibovu skepsu, njiliov iieliaj k moralnoj 
€;trani covjoka. po])rali smo njiliove uajgoreplodove." 
Tu i)isac naginje modoi'nom i)okrotu za eticki pre- 
porod. za podigiiiire moraine snage covjeka — a 
ovoge crta zajednicka cijeloj praskoj grupi, koja 



— 127 — 

nije prill vatila samo Masaiykovu politicko-kulturnu 
metodu, nego je u prvo doba propovijedala i neki 
iiioralui, bas eticki rigorozizam, gotovo piiritanstvo 
i seksualuu cistocu. 1 u to] tocki je bila razlika 
izmedju ove i ,,moderuisticke" skupine. 

Na moralnu stranu covjeka, a po torn i pisca, 
stavlja osobitu vaznost u svom clauku M. Saric. 
Ne cini to u smislu seksualiioga piiritanizma. ali 
trazi od pisca sklad izmedju njegovog privatiiog 
iivota i literarnoga vjerovanja, a prema tome ga 
prosiidjuje sa socijalnoga stanovista. Pisac otvoreno 
zagovara nacelo ..umjetnost za zivot"'. On promatra 
odnosaj pisca prama drustvn, a ne vise drustva 
prama piscu. Iza toga stanovista ne ispricaje pisce, 
nego ill zigose. Analizajiici poeziju, dramu. pripo- 
vijetku i kritiku dolazi do rezultata, da je nasa 
literatura premalo vezana sa nasira zivotom. da je 
,.nesamostalna i bez misli, koje bi vodile knjizevni 
rad"\ Nasa je literatura podlegla zivotu nase inte- 
ligencije, a ova inteligencija se otrgla od naroda, 
izgubila je tlo pod nogama. Knjizevnici nisu licnosti, 
oni nisu samostalni i ne slivaeaju svoje zadace u 
narodu. U nas nema smjerova. nego je svak pre- 
pusten sebi. X kritika? ..Filolosko iverje, kriticke 
blankete, ispravljanje zadaca, siromastvo diiliom !" 

Stanoviste, s kojega pisac prosudjuje nasu 
literaturu je ..narodnost, demokraticnost i realizam". 
S ovoga stanovista su mu simpaticni jedino Kranj- 
€evic (kao mislilac i licnostj, Kozarac (za njega 
kaze: ..Kozarac jedino stoji potpuno na hrvatskom 
tlu, realista ne samo kao spasitelj. nego i svim 
svojim shvacanjem zivota") a donjekle i Hranilovic. 
Inace — sama pustos ili afektacija. Obara se na 
tradicijonalnu patrioticnu i Ijubavnu poez'ju. te 
pseudoaristokratsku dramu i novelu. ..Hrvatski je 
iiarod jezgrom i brojem seljacki. a njegovi se naj- 
bolji sinovi ne bave s iijima, nego im se i)ogled 
omice za onim dijelom naroda, kojega je najmanje 
i od kojega za zivot narodni nema nikakove 
koristi''. I onda se pita kako da takova knjiga 
djeluje na citaoca? ! 



— 128 — 

Na Harambasica, pa iia Tresic^a i Gjalskoga. 
se obara osobito zestoko. Cijelo sharanje ne saino 
M. Sarica, nego i cijele gnipe njegove vidi se u 
ovim karakteristikaraa Tresica i Gjalskoga. Za 
prvoga kaze: ,.To je psendoklasicka poezija pjes- 
nika, kod kojega se patriotske pjesiiie nalaze mirno 
kra.i pjesme „Na klisuri samoce". s koje gleda 
prezirno svijet — ko da se to dvoje dade sloziti; 
katolika, koji bojuju protiv nekakovih tramasona, 
a II isto doba je pristasa poganske poezije t. j. 
poganskog'a shvacanja zivota ; patriote i ujedno 
stovatelja Horaca, koji je pjevao: Dulce et decorum 
est pro patria mori, a sam \\ boju bacio stit, koji 
je kod case Falernca pjevao: Beatiis ille, qui 
procul negotiis paterna ruca bobus exercet suis — 
ulizice Augusta i Mecenata, cija poezija nema 
uikakove vatre pjesnicke. Ako se L. de Lisle 
zauosio starinora, bio je svojira shvacanjem tilozof- 
skim poganin i to svijestno. Isto je tako u Car- 
duccia. koji svojom odora Satanu jasno izrice svoje 
nazore o zivotu, koji dakako sa krscanstvom neraaju 
nista zajednickoga''. 

Gotovo sa istoga stanovista promatra pisac 
Gjalskoga: ..Gjalski se dotice gotovo svih pitanja 
savremenoga i Ijudskoga zivota. On za ta jiitaiija 
zna. jer ima veliku naobrazbu, ali on ih sam 
slabo rijesava. Svaka njegova knjiga ima njesto, 
ali ta se misljenja ne razvijaju jedno iz drugoga. 
Tu se iznose raznolicne protivne misli. U tilozot- 
skim stvai'ima Gjalski je impresijonistom. I'itanja, 
koja on iznosi su laka trzavica, koja zahvati 
pisca pri citaujit*ili razinisljanju. Za to i ne dje- 
luje na nas njegovo razvijanje misli, nego mirno 
citamo dalje, jer nas ne moze dublje uzburkati 
pisac. koji ni sam nije silno i istinito uznemiren. 
..Berislavic" n. pr. bi imao biti lii'vatski Faust, 
ali je vise slican — tamulusu Wagneru, nego li 
Faustu. ]\Iudrovanje Berislavicevo je smijesno. Pa 
kad veli pisac. da kad ne bi bilo ovakovih Ijudi 
ne bi bilo napiedka, mi naprotiv vidimo da od 
ovakoga covjekanemanikakovekoristi. ^li ne vidimo 
sto je cilj pisceva rada, kakovo misljenje zastupa"'. 



— 129 — 

Ova metoda jasuo odaje, da je pisac ucio od 
ruske piiblisticke kritike, od Bjelinskoga, Dobro- 
Ijubova i driigih. A u iias Je to bio prvi pocetak 
publicisticke kritike. inozda i jednostrane, all sva- 
kako dobro dosle. 

U shvacanju, kako se pokazuje u ovom clanku 
sastoji se i diterencija izmedju raziiih kasnijih 
literarnih gTupa. Ivanov je posao u smislu svoga 
clanka i Gjalskoga dalje i organizovao te popiila- 
rizovao i branio pokret cisto literarne ilioderne 
grupe, impresjoiiisticne. vecinom ,.1' art poui' 1' art" 
ske i amoralisticne. Tresic se stavio ii oprijeku 
i borbii i s torn modernom i s svom praskom sku- 
pinom, a sredujoskolska i ina mladez prihvatila je 
od oiiih nacela u glavuom ona o ,,piscii-licnosti" i 
intensitetn misli i cuvstva. Ona nije shvatila 
literature ekspansivuo nego intenzivno, te je njena 
kritika za razlikn od Tresiceve dogmatske, od:' 
Ivanovljeve impresijonisticke i od Sariceve socijalno 
publicisticke postala psiholosko-lilozofska. 

Ovo su bile prve diferencije. Praska grupa 
nije se vise mnogo bavila literaturom, nego se 
bacila iskljucivo na politiku i socijologiju. U ,.No- 
vom Dobi" i ,.Glasu" izaslo je tek par biljezaka 
i recenzija i prijevod (iz ceskoga) Krejci-jevog 
clanka ,,0 kritici". Opet se nagiasuje (,.N. D.'' 
lu. 6-7) da ,,uinjetnika ne smijemo dijeliti od co- 
vjeka". hvali se otvorena rijec Jakse Cedomila o 
literarnim prilikama (u ,,N. Vieku"). predbacuje 
se starijoj generaciji par puta zasukauost, a u 
..Glasu" (g. 1899) ima par lijepih kritika ali osim 
jedne (o Leskovaru) sve su vec iz jos mladjega 
pera, koje di'ugacije sudi. 

Shvacanje ove grupe javlja se tek u par na- 
vrata kada govori o ..Mladosti'' i o „Novoj Nadi''. 
Ovu hvali a onoj zamjera sto „iznosi subjektivnost 
nad objektivnost". ,,N. Doba" tra^i narodnu umjet- 
nost, koja bi unijela svjezine, a odbija dekadencu. 
Osnivaci ..Mladosti" da zapostavljaju intelekat raate- 
riji, oni-daju, da instinkti gospoduju karakteroni". 
Dekadenca je ..prisiljeni, nezdravi, protunaravni 
pokret, kojim se poostrava oprijeka izmedju iute- 



- 130 - 

li<^encije i puka . . . ona ubija snagu i polet poje- 
(linca . . .'' Uinjesto u svijet, treba zad u — uarodT 
To je tenor till biljezaka. ,.Cilj nas neka biule 
kiiltnrno jedinstvo Hrvata. Srba i Slovenaca, a 
sredstvo do toga cilja ostvarenje narodne lijepe 
knjig-e . . ." Sa ovim i ovakovira biljezkama iskocila 
je ova grupa sasma iz kruga literature — te i 
njene zestoke polemike sa ,.N. Viekonr' iiisu bile 
literarne, nego vise manje politicke. Pa kolikogod 
su dijelile ovii giupu politicke misli od n^se stare 
generacije, u literaturi je ona uz male razlike 
svojim utilitarizmom isla i nehotec u susret starim 
tradicijonalistima cim je izrekla misao, da Kteratura 
mora sluziti politickouiu ciljii ... I na taj nacin 
smo izgnbili ostriju pnblicisticku kritiku ruskoga 
tipa, koju je bila navijestila „Hrv. Misao", a koja 
je raogla kasnije biti dollar korektiv raznim za- 
stranjivanjima, potaknuti mnoztvo kulturno literarnih 
pitanja, posabrati mnogo opazanja i uroditi onim 
cim je uredila rnska kritika: uspostavom organic- 
koga odnosaja izmedju savremenog drnstvenog i 
literarnog zivota. I za to je ovaj propust bio vrlo 
osjetljiv. Nakon stare formalisticno-estetske kritike, 
uz dogmatsku ,.N. Vieka'', uz impresijonisticku 
nekojili mladjili Brandesijanaca, ova socijalno- 
pozitivna kritika bila je od prijeke potrebe. A 
ovako ju je politika sasma ugusila, a utilitarizam 
nije se u kasnijim edicijama praske grupe niti po- 
kusao teoretski opravdati. Pa da je ova grupa 
dala kriticara makar u smjeru Pi^ireva, koji je 
dokazivao suvisnost umjetnosti ! Ali ni to ! Tek 
rodjeno dijete roditelji ubrzo ugusise ili pustise 
da izgladni i ugine . . . 

XI. Literarni racijonalizam. 

U srpnju g-. 1897. izasao je u Spljetu novi 
casopis. ])olumjesecna smotra „Xovi Viek'', pod 
urednistvom dra. Tresica. Tresic je tada jos bio 
prava§ Frankove t'rakcije. U politici nije dakle 
donosio nista nova. Plivao je strujom historizma. 
govoreci o proslosti. o potocima krvi, patriotizmn 



-= 131 -- 

teritorijaliioiiie. Lncio je dodiise patriotizam od 
otadzbenistva. domovinu od otadzbine, ali to nije 
u bitnosti raijenjalo pravca, uiti je bilo sto nova. 
Otadzbina je za njega bio visi pojam. koji je 
obiihvatao sve elemente doiiiovinstva, rase, jezika, 
kulture i politike narodne, ili drugim rijecima cijeli 
tip iiaroda i svili njegovih svojstava i teznja. 
Narod je shvacen vise kao pojam i kao jedno 
;ediiistveiio od skupnosti sastavljeno visje bice. 
I' clancima ..Raiie otacbine" oborio se je Tresic 
pioti ..samozivcima, janjicarima i maraelucima", 
pn ti praskoj skupini (radi hrv. srpskog pitanja) 
kritikovao Tolstojev nazor o patriotizmu itd. Po- 
zitivno shacanje iiaroda podao je drugi od osnivaca 
,.N. Vieka" Ch. Seg'vic u clanku ,,Hi"vatska misao". 
To slivacanje temelji se na teleologiji ( ,.svrhovnosti"'). 
..Xarodi imadu svojn org'anickii fimkciju i ta tuiik- 
cija je misao naroda ili njegov raison d' etre". 
Posto je covjek moralno bice, isto je tako i narod 
moralno bice, pa mu se njegova „misao i svrha 
namice kao duznost, a ne nuzda". Narod ima 
dakle slobodnu odluku, ,.no opaziti mi je odmah 
da ta sloboda ne moze promijeniti plan bozje 
providnosti". 

Spominjem samo. da je ovo stanoviste u 
glavnom jednako sa stauovistera Kvaternika, ni- 
posto Starcevica. Koji je cilj prema ovome opre- 
dijeljen Hrvatima? Cilj Hrvata, pravog krscanskog 
naroda. jeste dakle podupirati razvoj velike krs- 
canske prosvjete, zivjeti zivotom te sveobce crkve". 
Ovo je opceniti cilj. Ali sveopca crkva nije po- 
stig:nuta. a zvauje Hrvatstva jeste, „da spoje, da 
sjedine krscanstvu Istok i Zapad", i to u smislu 
Kri^anicevih nastojanja. Preduvjet pako jeste, da 
najprije postig-nii svojn slobodu i jediustvo politicko. 
I pisac posve ispravno kaze, da ..cjelokupnost i 
neodvisnost ne mogu biti zadnji cilj jednoga na- 
roda". Ova tvrdnja dokazuje, da smo n ovo doba 
vec poceli bolje misliti i na sadrzaj. a ne samo 
na tormn Hrvatstva. Obicno se je kod nas govorilo : 
najprije jedinstvo i sloboda, fa onda cemo lako 
dati sadrzaj -• taj dolazi sam po sebi! 



— 132 — 

Kakav je pako zakljucak ovog' providencijalno- 
teleoloskog i Kristocentricnog- staiiovista? ..Posto 
hrv. narod nije jos dozivio svoju zadacu, posto 
opstoji razlog iije<;ovoga opstanka, posto se nije 
pokazao iiesposobnim za tu zadani. raorarao apo- 
dikticki zakljiiciti. da taj narod ne moze pof;-i- 
nuti, toga ne moze dopustiti providnost boz.ja". 

Ovo je logicno (preiiia preniisama) ali je 
opasno ! Je li pako premise stoje, drugo je pitanje. 
Ja ill drzim krivinia, ali ovdje ne razpravljara o 
tome, nego mi je do toga, da iistanovim, kako je 
taj nazor u posvemasnoj oprijeci sa socijoloskim 
nazorom i)raske grupe i sa deterministickim nazo- 
rom eijele mladje generacije. Usijed toga je moi'alo 
doci do sukoba. Ovo je kratak ali ipak iscrpiv 
pokusaj logickog'a i snstavnoga shvacanja naroda. 
Ovo je neke vrsti mesijanizam, ali ovo je i ziiak. 
da je misao reakcije izrecena u lormi jedue filoso- 
fije naroda, kojoj se nije sve do danas suprotstavio 
jedan teoretski obradjen, iscrpiv i sustavan nazor 
socijoloski. 

Providencijalno-teleolosko slivacanje dominira 
n ,.N. Viekir'. Ovime se je konkretizirala reakt-ija 
romanskoga tipa. G. 1896. je M. Sabic zavi'sio 
svoj clanak o preporodu idealizma ovini rijecima : 
..Znanost i vjera morajii da se izmire i sloze, a 
dotle ce se covjecanstvo uvjek kolebati izmedju 
idealizma. i naturalizma kao bolesnik, koji se u 
postelji okrere s jednog boka na driigi, a na jed- 
noj i na drugoj sti'ani samo na cas pocine, ali ne 
moze da nadje trajnoga mira ni pokoja''. Tu se 
dakle trazi trajni mir. A nije 11 takav mir — 
negacija 2ivota. jer zivot nije drugo nego vjecna iz- 
mjena. vjecno valovito gibanje. kolebanje i njihanje? 
Ali kako sam vec rekao : „izvjestnost" trazi roak- 
cija lomanska, a ta teznja se pokazuje i ovdje. 
Brunetier je na koncu svoje studije rekao : koja 
(■e pozitivna religija imati od novog idealizma 
koristi, jos se ne zna. On je bio pako na strani 
katolifizma. a s njim i drugi. G. 1897. eto u nas 
je vec odluceno. Segvic tu odluku obrazlaze cijelim 
sustavom. 



— 133 — 

Ovo stanoviste vidi se onda i u politic! i u 
litoraturi i kritici ,.N. Yieka*'. ..Eticke ideje" 
susrecemo svaki cas, a isto tako i zahtjev, da pro- 
svjeta sluzi krscanskom spiritnalizraii i patriotizmu. 
Tresic Je dapace providencijalizam protegnuo i na 
estetiku i pisiici ,.Katarinu Zrinskir' dvije godine 
kasnije dokazuje, da krscansko svacanje tragedije 
kulminira u katarzi, koja da se sastoji u tome, da 
nalazimn koiiacni izmir atekata u promislu bozjemii, 
u iiagradi s onkraj groba. Segvic, Tresic, a iiz 
iijega i mnog-i ostali, isli su gotovo siistavno ovira 
snijerom. 

Xadalje opazamo i u l)elestrici i u kritici 
,.N. V.'.' eklekticku tendencijii. Sam Tresic je za- 
govarao klasicizam n torrai, 'a istodobuo, pisiici 
,.Hrv. nar. pjesama" i pjevajiici ,.Gjule i Smu- 
biile" podrazavanje narodiie pjesme, te talijaiiskili 
pjesnickih velikana. Segvic je uza sve krscanstvo 
nagovarao pjesnike, da obradjujii stare slavenske 
mitoloske piedmete. G. 1898. ekscerptirao je po 
Xodilu ..Vjern Vidovii", a godinii dana kasnije 
upucuje pjesnike, kako da se posluze tim materi- 
jalom. Sabic prikazuje paruasijanca Lecomta de 
Lisla, portugalskoga simbolistn E. de Castra, te 
FererovTi knjigu ,.Mlada Europa" ii kojoj je go- 
vora prvenstvn sjeveriiih naroda. Hvale se i 
Kumicicevi ,,Pobijeljeni grobovi"' i Leskovarevi 
j.Propali dvori"'. Prevodi se vSpencerov clanak 
proti socijalizmii i pise o Slavenima i Papama, 
Jaksa Cedomil pise o mladjera narastaju u kuji- 
zevnostima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj, te o 
raznim nasim piscima (Osman Azis, V. Borota) 
pise se nadalje o Medovicu i Bukovcu itd. itd. 
U opce se mora reci, da je ,.N. Viek"' donosio 
obilno gradiva i u clanciraa i u listii, pa je dapace 
pratio i iiapredak izuma i znanosti. 

Ali sve je to bila eklektika. Nije se obaziralo 
na stanoviste s kojega polazi na primjer Spencer, 
Ferero, L. de Lisle, Xodilo, na temeljnu razliku 
izmedju Kumicica i Leskovara, pokreta mladjeg 
narastaja u Francuskoj i Italiji, te stanovista 
,.N. Vieka"' itd. Uzimali se samo rezultati u koliko 



134 



su ulazili u racun smjeru smotre. Kao sto je 
Spencer dobro dosao proti socijalizmu, tako je 
isto dobro dosao i klasicizam i romanizam i krs- 
canska prosvjeta i slavenska mitologi.ja i riarodne 
pjesme itd. 

Odakle to? Odatle sto je shvacaiije ,.N. Vieka" 
bilo vise manje tormalisticno. Nije se opazilo, da 
li je klasicka poezija organicki vezana sa klasic- 
kim zivotom i shvacanjem poganskim. da li se 
elementi narodne pjesrae i klasiciie poezije dadu u 
jedno stopiti, da je L. de Lisle zastupnik oiioga 
nacela objektivizraa u poeziji, kojega i Flaubert u 
romanu, da je Kumicic romantik sa natiiralisticnom 
patinora, a Leskovar modeniista. da je Bukovac 
zastupnik onoga slikarskoga inipresionizma. koga 
je isti Seg'vie u broju kasnije pokudio (u clankn 
,.Nakon pet mjeseci''). Formalnost slivacanja opaza 
se i u tome, sto Tresic 2eli, da se nar. pjesrae 
priredjuju i popravljaju po opcim nacelima estetike 
izvedenim iz djela klasicizraa. Ona se opaza i u 
tome, kada Segvic govori samo o vadjenju ,.mo- 
tiva"' iz mitologije. Ali da je duh ono iz cega nice 
djelo i njegova forma, ta misao nije nigdje do- 
voljno uvazena. Prema tome bi mogli reci. da je 
ovome eklekticizmu izvor u formalizmu, a ovome 
opet u nielianickom, vise manje skroz tebnickom 
shvacanju umjetnosti — a i zivota. 

Posluziti cu se sa slikom, da ovo razjasnim : 
U srednjem vijeku gradi graditelj goticku crkvu. 
Svaki komad je organicno svezan sa^ cjelinom, 
orgnnicki raste^iz cjelovite koncepcije. Citava g)-a- 
djevina izvire iz jednovitoga razpolozenja i jednovite 
umjetnicke ideje: ta ideja je siljak. Sve ide u vis, 
sve u siljak, poput borove sume. Toj ideji je sve 
prilagodjeno : ona radja jednoviti gotski stil. Svaki 
karaen treba tesati posebno prema toj ideji. ])rema 
tom shvacanju i u duliu toga stila. Tako se radja 
katedrala. Uzmimo sada obratui primjer, da u nase 
doba pocne umjetnik da gradi jedini veliku gra- 
djevinu i hoce da upotriebi sve gradjevne i deko- 
rativne elemente sviju naroda i doba. TTzeti ce 
grckih stupova i kapitela. umetnuti timpanone, 



— 135 — 

pridodati egipatske obeliske i sfinge i perzijske 
stupice i asirske krilate bikove ; upotriebit ce nesto 
iz indijskih pagoda, te ce negdje umjesto stiipova 
za podporiste raetnuti slonove; onda ce grcke i 
rimske kiparije, te mozaik prvili bazilika prekriti 
bizantiuskim kiipolama, a uz sve staviti gotske 
torn] eve : iiekoji prozori ce biti reniiaisaneni, ne- 
koji goticki. iiekoji venecijanski. Ornamenti ce 
biti 11 baroku. Uz to ce pojediue kapelice biti u 
narodnoin stilu, izradjeue poput drvenih seoskih 
kuca i preslica, uz etruske vaze stajati ce nase 
tikvice. a sve ce ovo biti jos povezano i izpreple- 
teno modernim zeljeznim traverzama. 

Dakako. da ce i onaj graditelj gotske kate- 
drale i ovaj graditelj eklekticke babiloinade mo- 
i"ati uzeti ii obzir temeljne principe graditelj stva, 
t. j. gradjeviie tehnike i mehanike. da se zgrada 
ne porusi. Reciino. da nspije ovom modernora gra- 
diteljii po mogiicuosti postaviti sve te elemente 
raznih stilova jedan na di^ugi, a da ipak biide i 
razredba prostorija (tloris) i neka simetrija po- 
stignuta. Ali sada se pita : sta ce ta zgrada zna- 
citi. sta li predstavljati, kakovn umjetuicku ideju 
imati, hoce li biti lijepa? 

Eto bas ovakova zgrada je rezultat postulata 
raznih kritika i kriticara ..X. Vieka". Oni svi do 
jednoga nemajn osjecaja za jedinstvo stila, i za 
stil uopce. Oni imadu pred ocima samo zakone 
tehnike. proporcije, simetrije. te prakticnosti raz- 
mjestenja. jer za njih je vrhovno sudilo umjetnosti 
tek tehnicko-tormalno. a uz ovo je glavno. da 
prostorije zgrade udovolje potrebama stauovite 
eticke, politicke ili ine koje prakticue ideje. 

Ovo stanoviste je jasno iz clanka Ch. Segvica: 
,.Vrho\Tio sudilo umjetnosti''. Kao uopce svi pisci 
iz kola ..X. Vijeka" tako je i Segvic racijonalista. 
(,.Samo onaj, koji se dade voditi razumoni, moze 
se nazvati covjekom i samo takav je Slobodan"'.) 
On kaze: ..uvjerenje se temelji na cuvstvu, pa je 
slijepo, a osvjedocenje na razlozima. Sloboda uasih 
cina sastoji se u njihovoj razlozitosti". Time je 
postavljen u svemu, pa i u umjetnosti intelekat 



— 136 — 

nad cuvstvo. Cuvstvo ima samo tu fiinkciju, da 
ozivi ideje. Segvic razlikiije ove stupiijeve u stva- 
ranju umjetnickoga djela: ]Sajprije umjetiiik osj eti 
nesto realnoga (nmjetnicki osjecaj). onda se za- 
iistavi, da na iijcran gradi mast a (snatrenjej, 
zatim razumom stvara ideal, najpotle sve to ozivi 
cuvstvo"'. Ovo je aprensivna moc, ali tu moze 
da ima kriticai'. Umjetnik pocima istom sa stva- 
ranjem, istom sa ekspanzivnoscu. .,Tim radom ideal 
se izlije u uacrt: osjecaj i masta postaju bojom. 
a cuvstvo se odaje u izrazu". I ovo je — veli 
Segvic — jedino sudilo u umjetnosti, to je abso- 
lutni kriterij, koji iskljucuje svaku razliku u 
skolama i u temperameutu. Ovo je skroz formaluo. 
ili bolje reci metodicuo sudilo. Ali umjetnost mora 
da ima sadrzaj. Koje je tu sudilo? J tu Segvic 
postaje skroz utilitiran. On kaze : Transceudentalno. 
ili metafizicno, sve sto opstoji, jest dobro i Ujepo. 
I rak rana za lijecnika je lijepa. Svaka bolest. 
kad se razvija po uekim pi'avilima, je ucenjaku 
lijepa. Ali ona za covjeka nije ni lijepa ui dobra. 
Transcedentalna Ijepota i dobrota uema posla sa 
etickom dobrotom i estetickora Ijepotom". J tu je 
eto izra^ena sva velika razlika izmedju shvacanja 
..modernista"' i shvacanja ,,N. Vijeka"' Ono sto 
Segvic zove transcedentalnim. to modern i krste 
„relativizam''. Svaka je stvar relativuo lijepa i 
ruzna. dobra i zla, prema relaciji k drugoj jednoj 
strani. Pa ako je za ucenjaka jedna bolest lijepa, 
jerbo je zanimiva ^ — zasto da ne bude i za umje- 
tnika? Eto — Segvic trazi prakticku Ijepotu i 
dobrotu, „raoderna"' transcedentalnu. 1 za to je 
Segvicu glavno do toga, da se ona zgrada gradi 
iz temelja, a ne iz krova, da se gradi po nekom 
planu i za prakticku potrebu, a moderni su tra^ili 
realaciju izmedju njenih cesti i to harmonicku 
relaciju. Svaki jedinstveni stil je dobar — sam o 
sebi, ali smijesan sa drugim stilora, i ako je prak- 
tican. ne daje harmonije I Pa kad su ,.moderni" 
ti-a^ili slobodu od svih skola, slobodu individualnu. 
to je znacilo u zbilji samo to, da moze svak raditi 
kako zeli. kako mu i)rija, ali ono sto radi mora 



— 137 — 

biti jednovito, a ne skrpano, a jednovito ce biti^ 
ako bude Slobodan produkt njegovog- unutarnjeg 
jednovitog- raspolozenja. Za to sii oni i postavili 
cuvstvo. osjecaj, emociju nad intelekt. jer najjeduo- 
vitije je ono, sto je najuaravuije, a najnaravnije 
je ono. sto je organicno. a intelekat sudi, ne 
stvara. Za to je viiiovno siulilo ..moderne" bilo, 
da govorim sa !Segvicem. transcedentalno, relativi- 
sticno. a niposto eklekticko. Shvacanje je ..X. Vj."' 
prakticno*), i eklekticno.**) (..Xastojati cemo, da 
iz svih skola, a da ih ne zastnpamo, izaberemo 
sto je dobro") u estetici tek tehnicko („Razmjera, 
ravuoteza, eto cesa nam treba. Oko toga cemo 
najvise nastojati"). a inace auktoritativno***) 
(„Stati cemo iiz Danta, Vergila, Horaca, i Shake- 
speara"). 

Ovakovi sn bill gotovo svi kriticari „X. Vj.*' 
a takovi i mnogi njegovi beletriste. I ako je u 
sudjenju (kao i Segvic) i Jaksa C. kao svecenik 
pokazao razmjenio veliku liberalnost i nezasukanost 
ipak stoji i on na ovom stanovistu. Propag-ovao je 
sustavno racijonalizam ii svim linijama, pa i u 
umjetnost i poeziji. Lirika Tresiceva pruza nam 
pako dovoljno prim j era. kuda moze racijonalizam, 
sluzenje logici intelekta, uz eklekticizam i auktori- 
tarstvo dovesti i velik talenat! Ako je u ujega 
tako, daleko je vise ucinila blijedom ostalu poe- 
ziju, koja mn se podala. Tako literatnra postaje 
kiilturno bastardnom. miilatskom i zato neplodnom, 
neizrazitom. 



*) »Umjetnost je za 5ovjeka zivot«. 

**) »Neka se na§i suradnici ugledaju u istinu i to6nost 
boje realiata, neka slijede primjer idealista u promiSlje- 
nom izboru sujeta, a neka uzajme od sentimentalista 
fiuvstvo §to ozlvljuje i izraz«.^ 
***) U kritici o Kumi^icu veli Segvid ovo: Sta se dini 
kritiCaru »Katol. Dalmacije«, da je nemogude sresti 
6ovjeka, kao ito je Prokan (protagonista »Pobjelj. 
grobova«), to dokazuje, da ne pozna Plutarhad), koji 
isto pi§e o Katonii mladjemu«. — Tako su se baS u 
srednjem vijeku (po jednoj anegdoti) prepirali udenjaci, 
koliko imade konj zubi. Prekapali i citirali Aristotela 
i ostale stare te crkvpne pisce — a kad im je netko 
doviknuo: ta pogledajte konju u usta i prebrojite — 
poslaSe ga na lomacu. jer da omalovazuje crkveue oce. 



138 



Xli. Impresionizam i diletantizam. 

Ova eklekticka stnija, koja se ocitovala u 
,.N. Vijeku'' u bitiiosti svojoj nije drugo nego do 
sustava i do svojili konsekvencija doveden nas tra- 
dicijonalni eklekticizam, nasa polovicatost, nase 
,.od svega po njesto*', a od nicega teineljito. nase 
„pabii'carstv()". Ova nasa nevolja je ovdje iznesona 
kao sustavni program. Mi se mozemo s time sla- 
g'ati ili ne slagati, ali moramo priznati, da je vec 
jednora trebalo i ovu nasu metodu formulirati i 
obrazloziti. To je i ucinjeno. Ali cim je to bilo 
Ticinjeno trebala je da nastupi isto tako sustavna 
i dublje motivirana reakcija, pa da vec jeduom 
pocmemo raznim problemima giedati u dno. 

Praska skupina mladezi iipustala se je u po- 
lemiku sa ,.N. Yijekom"' radi trica, ili srpsko-hrv. 
spora, ali nije proti providencijalnom snstavu su- 
prostavila dovoljno obrazlozeni socijoloski, nije 
eklekticizmii snprotstavila kriticki sintetizam, nije 
formaliznni snprotstavila problemnu literaturn. nije 
jednom rijeci racijonalizmu snprotstavila modern! 
nazor determinizma. Upnstila se u politikn i na- 
pnstila ova bas temeljna pitanja*). Direktno se 
nije nigdje ta grupa na tome polju ogledala sa 
,.N. Yijekom", premda je raogla bas u Masarika. 
koji je svoju politikn osnovao najprije na tilozotiji. 
naci i poticaja i materijala i direktive. 

Ali nije bolje bilo niti sa drugom, sa onom 
literarnom gi-npom, koja se n to doba pocela javljati. 

U studenom 1897. sn iz Beca razaslani pozivi 
na pretplatu i suradnistvo nove moderne literarne 
smotre ,.Mladost''. Sama ne|)Oznata imena osnivaca: 
Plavsic, Jngovic. G. Jeny. Tansk. Kians. — Za ovinia 
je pak stajao vec- poznati Ivanov. On je iste go- 
dine stekao popnlaritet i kao duhoviti kriticar. 
napisav n ,.Viencu"' prikaz Leskovarevili „Propalili 
dvorova"'. Ali u ..Mladosti"' nije mnogo snradjivao. 
Napisao je tek simbolickn crticu ..Okovi" i prikaz 
Gjalskome. 

*) „Nuva doba" ^. 1898. donijclo je doduse od ^e§- 
koga kriti^nra Krejii-a claiiak „o kritici", ali taj ilaiiak je 
lek iiiformativan. 



139 



Vec njeg-ova ,,lspovjest?'' iz g. 1895. poka- 
zuje nam donjekle njegovu uarav: teznju za aktiv- 
noscu, za praksom. za opijanjem u borbi i djelat- 
nosti i njeduo iieki impresijouizain, spojeii sa lakira 
sanjarstvom. ili jediiom rijeci: uemir i disekvilibri- 
ranost. Ujedno sam vec tamo spomenuo, da on 
polazi direkte od Gjalskoo:a. I sve ove crte nosi 
,jriadost"' a i kasniji njeiii nasljednici i iiastav- 
Ijaci. r pozivu raozeino citati. da mladji lirv. pisci 
osjecajn potrebu slobodiiog i ueovisnoii- lista, koji 
bi gojio novije kujizevne struje od lealizma amo 
i objektiviiu kritiku. Smotra da ce gojiti umjetnicku 
kritikn ii svim granama. te fllozofiju (u uajsirem 
smislu). Suradnicima je otvorena sva sloboda u 
misljenju. Smotra ce biti elegantno opremljeua. 

Yec na ovaj poziv se uskomesao „N. Yijek" 
i to vecinom sbog konkurencije (jer je u pozivu 
bilo spomenuto, da ni ,.N. Vj.'' ne udo vol Java po- 
trebama knjige). ,.N. Doba" je pozdravilo list sa 
rezervom, a kasnije i sa prikorom. Izasao je i prvi 
broj. Sve elegantno. A program? Govori se o ,.iz. 
mucenim modernim dusama". o ,.djeci sa starackim 
licem". „ozlojedjenosti. izmucenosti*', o „nagomi- 
lauora znanju koje ne zadovoljava srce". o ,.viso- 
kom poletu Ijudskoga diiha". o tom kako moderni 
covjek ,.prisliiskiva vizijonarnira i inistickim legen- 
dama. a svijetom ide sjena Swedenborga"' (Skandi- 
navca misticara), o ,,senzitivnosti, sjeti"', o „ceznii 
za novim idealima". Ovj je bilo moderno — ali 
za nas je to bila fraza bez sadrzaja. Ovo je bio 
znak reakcije. ali mi nismo imali jos akcije — 
kako sam to vec prije pokazao. Od cega smo se 
mi izmucili ? Gdje je taj napor Ijudskoga duba u 
nas. gdje li nagomilano znanje, koje dusu gusi. gdje 
je visoki polet. gdje duboko kopanje? isema toga! 
Tzraucile nas sanje. ozlojedile traze. ispile dusu ilu- 
zije. rastocila tromost duba. okamenile nas tradicije. 
Bilo je i jtste djece. ali ne sa starackim. nego 
blesastim licem, bilo je stare djece, ali ne djece sa 
starackim licem. Ima ceznje i sjete. ali radi pustosi 
i praznine. Bilo je mistike i legenda, ali ne sen- 
zitivnih. neuo naivnib. Zreli smo bili za skolastiku 



- 140 — 

Sv. Tome i mistiku Kempinca. ali lie za novu al- 
kemiju Striiidberga i mistiku Sweden bor<i:a ! Za 
sjetii i ceziiju smo bili disponirani, ali iz pomanj- 
kaiija onoga, sto je rodiio modernom sjetora i 
ce^njom o kojoj govori ..Mladost". 

Pa ipak. uza sve to sto je motivacija pozerska 
i kopirana od sretnijili naroda — oiio raspolozenje, 
koje je izazvalo ,.Mladost" bilo je naravno, bilo 
je iiase. Ono raspolozenje nije bilo nista drugo, 
nego jedan korak dalje, jedna evolucija raspolozenja 
nase knjizevnosti. kako ga opazamo u sredini de- 
vedesetih godina, kod nasili najboljih pisaca. To je 
nastavak fatalisticko.sentimeutalnih misli Kozarea, 
to je nastavak Gjalskijevih ,.Xotturno"'. ..Mors-a"' 
(,,Vienac'' 1897). Leskovarevih ..Misli iia vjoeiiost" 
itd. samo sto se je ta ista diisa ii tiidjem svijetu 
obulvla u tudje rnho i navela druge. neispravne i 
komicne motive za svoje raspolozenje. Time remo 
raoci rastiimaciti iijedno i pojav sto nz listove 
ovih mladjih pristaju i n njima pisu i Kozarac i 
Gjalski i Leskovar i Borota i Ki-anjcevic. Al za 
to, jer nije slivatio ovoga pojava ovako, nije „X. 
Vijek"' vidio u ..modernima"' drugo nego kopiste, 
megalomane i konkurente. Ali je vrlo znacajno i 
to, da ,.N. Doba"' nije znalo ,.]\riadosti" nista bo- 
Ijega rec'i, nego da je u zabludi i neka se vrati 
..narodnoj dusi". 

Medjutim ni sami osnivaci ..I\Iladosti'' nijesu 
shvatili najozbilnije svoj prolog i nisu ga se dr- 
2ali. „ Mladost"' je u svojih 6 brojeva donijela radnje 
ruskog realiste Verescagina, magjarskog moderniste 
Kobora, nasega skroz psiliolozkog noveliste B. Li- 
vadica (,.More"'), simbolicko-dekadentske Ivanov- 
Ijeve ,,Okove'', Gjalskijevu ..Kapitolinsku Venus", 
sjetne Xikoliceve i neohelenisticke Vidriceve pjesme, 
te Weberovu atavisticku ..Roditeljski grijesi". Do- 
nijela je nadalje prikaz tilozotije pozitiviste Comte-a 
clanak o zemljoradnickim sr])skim zadnigama, cla- 
nak Boecklinu i o Bukovcu, o zenskoj emanci- 
paciji, modernom slivadanju slikarske teknike i 
Zauonijevom realizmu. Sve su to razlicite stvari 
i nisu bas dekadentske i simbolicne. U listu 



— 141 — 

je izasao i clanak A. Grada o tram-nskim dekaden- 
tima. Ovaj clanak je, iiz uvod, mno^ima smeo pamet. 
Uzelo se sve pod istinu i vrlo ozbiljno. Aredjutim 
je clanak A. Grada pnko caviijanje, donjekle rai- 
stitikacija. a u giavnom jedna groteska i satira na 
toboznje dekedente, kao sto je satira na moderni 
stil i godinu dana kasnije u ,.Hrv. Salonu'' izasli 
prikaz o niodernom amerikanskom pjesniku Jon 
Gabrielii Pickliku — licnosti izmisljenoj ! 

U svom prikazu Grade prica o bohemskom, 
alkoholicnom, eksaltiranom zivotu pariskih deka- 
denta, te dodaje, da inia raedju mladjim Ijndima i 
u Hrvatskoj „poezije u zraku'' ,,nepisane literature" 
„legenda koje se sire" itd. Sve je ovo bilo sarao 
lako nabaceno. mozda iz objesti. da se nasi filistri 
poplase. I n istinu su se oni poplasili i naljutili. 
Ali ni po muke ! Nego su mnogi i mnogi mladji 
Ijudi uzeli sve pod gotovu istinu. Stvar je izg'ledala 
vrlo romanticnom. U kazalistu se pjevala ,,Bolienia". 
nesretna Mirai i Ijubezna ]\Irizeta bile su zelje 
srdaca, iz Monakova dolazio Siiuplicisimus sa 
svojim maniriranim karikaturama, iz Beca pake 
,.Ver sacrum", organ secesijonista, sa stiliziranim 
zenaraa, sa cudnim ornaraentiraa, sa legendarnim 
crticama. Koje cudo onda, da se ova cudna roraan- 
tika, u pola sale u pola zbilje pocela siriti i u 
drustvu, odrazavati u nosnji i cesljanju, ('utiti u 
kutevima kavana, pa i u rukopisima, a naskoro i 
u tiskanim sastavcima. 

Bila je to neka sugestija. koju proizvodi svaka 
tajinstvenost i maglovitost. Pisale se crtice po ka- 
vanaina, ])isale se i citale dapace.u nocnim zaba- 
vistima. Cijeli svijet gledao se kroz naocai-e razno 
bojadisane. Bilo je mnogo poze, mnogo liinjenoga, 
ali tko ce poreci, da jedan ovakav upravo epide- 
mican pojav nista ne znaci ill da nije barera nasao 
pripravljeno tlo? 

Teznja za sto vecom slobodom je bila u nila- 
dezi opcenita. Svatko je osjecao tezinu tutorstva, 
po i kojim smo na svim poljima ginuli. Ali ta ..abso- 
lutna sloboda individua" je bila samo dobro doslo 
opravdanje uvlacenja u sebe, a g'lavno je bilo : po- 

lu 



- 142 - 

treba intenziviiijej^a zivota dusevnoga. Te^ko je to 
dokuraentirati, ali iz izkustva govorim. Mlade2 je 
one sanjarije u istinu prozivljavala. Ona je stra- 
dala i zanosila se, patila je i veselila se je. Naj- 
manje sitnice su pobudjivale najintenzivnija cuv- 
stva. A napokon, ako se radi o intenzitetu svejedno 
je, sto ga pobudjuje. Ako to cuvstvo i misao 
pobudjuju sitnice, tek zarajetljive, mo2emo to na- 
zvati bolestnom senzitivnoscu, ali raorarao priznati 
i to, da je ta mladez osjecala. potrebii jacega 
ciivstva. Ako joj ga ne pobudise pojavi nase jav- 
nosti, to je samo znak, da su oni svojom jedno- 
licnosti otupili 2ivce i sada si ti zivci sarai u 
fantaziji i sitnicaraa tra^e podrazaja. Znam za 
mladica, koji je citavu noc prosjedio u vrtn. 
sliisajnci 2abe i pisao o njihovom kreketanju crticu. 
Dnigi je pisao o jednom kamenii novelu, treci 
pisao ocima jedue konobarice kao o simbolu 
modern e duse itd. To je manija, to je bolest, to 
je ludost — recite sto hocete, ali bolest epidemrcna 
se ne prima tijela, koje joj ne naginje. Dokazano 
je n. pr. da je kolera poharala redovno one krajeve, 
u kojiraa je narod bjezao u crkve i postio, docim 
je gtedila one, u kojima je narod izlazio iz kuda, 
prao se, radio i disao svje^ zrak. Post, molitva i 
strah sprcmaju — slabeci tijelo — tlo zarazi. 
Tako je bilo i n nas : bill smo zatvoreni, od nikuda 
zraka, nikakovo cirkulacije ideja, dusevni zivot 
plitak, javni zivot jednolican. Postili smo dusevno 
i oslabili. Pa koje cudo onda, da nas je zahvatila 
u onoj tormi ,.moderna'' upravo epidemicno? A 
„moderno" je bilo sve, o cem nisrao do tad culi. 
Moderan je bio i Brandes i Zola i Bahr i Maeter- 
link, moderan je bio i Comte i Swedenborg i Ibsen 
i Strindberg i Boecklin i Rops i Przybiszewski i 
D' Annunzio. Moderan je bio i sirabolizara i neo- 
helenizam i rennaisanca i japonizam i pozitivizam 
te sredovjecni i moderni okultizam, keraija i alke- 
raija, psihiatrija i spiritizam, budizam i niceanstvo, 
socijalizara i anarhizam. svem tom nismo nista 
culi, sve je to bilo novo i sve se to pozdravljalo, 
primalo, bez reda, bez kriterija. Kriterij bio bi 



- 143 — 

odbacio i ovo i ono, ali to bi bila jedna prikrata. 
Bacili smo se kao copor izgladnjelih skakavaca 
na ono, sto je bilo ii Europi i jeli sve, bilo travu, 
ili drac, bilo cvijece ili plod, pelin ill grozdje. 1 
za to, samo za to se vikalo o apsolutnoj slobodi. 
To je vikao g-lad! Za to nije ni moglo biti mnogo 
dnigih zajednickili pozitivnih nacela. niti kakovog 
sustava, za to se i nije moglo sve to probaviti. 
Za to je i zavladao zgoljni irapresijonizam i dile- 
tantizam. Sve se onjusilo, sve nagrizlo, pa poslo 
dalje. Sve se pokusalo izreri, sve imitirati. Slozni 
su bili svi samo u tome, da nece nikakovih „nacela", 
nikakovog ogranicenja. Nesto vise, nesto manje, 
takov smjer su imale sve edicije od „Mladosti" 
ovamo, svi oni listovi kao n. pr. „ Salon" (1899.), 
..Zivot" (1900. i 1901.), ,.Svjetlo" (1900.), ,.Novo 
Svjetlo" (1901.), ,.Nova Nada" (1897. i 1898.), 
,.Mlada Hrvatska" (1902.), „Nova zvijezda" (1901.), 
„Jednakost" (1902.), pa onda jos tolike druge 
skupine, toliki mnogobrojni zatvoreni krugovi rala- 
de2i. 1 ta anarhicna teznja jos uvijek nije prestala, 
jer jos uvijek imade dusevne pustosi i glada. A 
upravo nekom fatalnoscu tu pustos ne mogose, 
nego tek u maloj mjeri, ispuniti sve te „moderni- 
sticke" publikacije i to bas za to, jer sto se je 
tu pisalo, nisu bili sustavni prikazi, nisu bile 
studjje, nisu se izdavale knjige, nisu se ni prevo- 
dila fundamentalna moderna djela. Sve su to bili 
ekscerpti, fragmenti, trzaji, sve same impresije i 
diletantski prosijevci. 

Sve ovo j.moderno" je od nasih „starih" dije- 
lila mr^nja na tutorstvo, strah od ,.kriterija", pre- 
zir zbog nasega dusevnog siromastva. Od prazke 
grupe ih dijelio njezin utilitarizam i tendencija 
prakticke politike, a od „N. Vijeka" njegov for- 
raalizam. „N. V." bio je eklektican, a i ovi ,.mo- 
derni" su od svega primali. Ali „N. V." je htjeo 
izabirati, tek „pratiti"', ali paziti, da mu ,.valovi 
ne smoce noge", a ovi mladi su htjeli baciti se u 
te valove, otvoriti im nasipe, da i k nama dodju, 
oni su htjeli poprimiti, progutati, a ne samo gle- 
dati . . . Oni su bili svi proti sistemu „Novog 



— 141 — 

Vijeka", ali ga nisu pobijali drugim sistemom, nego 
saiiio vikali nervozuo : slobodn, slobodn lioc'-eino ! 
Pa sta je bio reziiltat? Xesporaziimci na sve 
straiie, kriva shvacanja, polemike, kojo su iiaskoi'o 
postale plitka iiadmudrivanja i sotisticko dosko- 
cice. Ni jedaii problem sc iiije pravo ni postavio, 
nijedaii se iiije rijesio, a ..inladi" su bill izvrgnnti 
sa sviju strana napadajiina cesto bezsinislenim, ali 
ipak neugodnim. Nastalo je psovanje iimjesto kri- 
.tizovaiija, rusenje umjesto gradjeiija. I tako bi 
mogli reci, da je svim polemikaraa izmedju ,,starih" 
i ,.mladilr' uzrok u tome, sto ,.mladi" nisu isli 
dalje od zalitjeva slobode, od impresijonizma i dile- 
tantizma, a ,.stari'' nisu njihovog glada ni litjeli 
ni mogli shvatiti. Za to se i nisu sukobila dva 
tipa reakcije u svojoj jezgri i nacelinia, nego se 
sve pobrkalo i napokon sve izrauceno od neplodne 
borbe klonulo. 

XIII. Kriticizam i naobrazba. 

Godine 1897.. u listopadu pokrenulo je i 
srednjoskolsko djactvo svoj list ,.Nova Nada". Zna- 
cajan i neobican pojav. Bilo je uvijek djackib li- 
stova, ali su to bili redovno listovi jednoga razi-eda, 
ill najvise jednoga zavoda, litogratirani ili pisani, 
sa par pjesmica i pripovjedcica, bez dalnijili ciljeva 
i znamenovanja. Tako je n. pr. plemicki konvikt 
u Zagrebu od decenija imao svoj pisani list, a 
takovili je bilo na svakom zavodu. Ali u drugoj 
polovini 90-tih godina se i tu pojavila neol)icna 
bujnost, Zajedno sa visim teznjama u mladjoj ge- 
neraciji. Skolske godine 189+. — 95. izlazilo je u 
samom Zagi'ebu fi djackili listova (jedan na realci, 
jedan u orfanotrofiju, jedan u i)leiiii(''kom konviktu, 
jedan u i)etom. jedan u sedniom j-azredu gimnazije.) 
Osim toga bilo je takili edicija na svim drugim 
gimnazijama. Iste godine pokrenuse sestoskolci 
u Zagrebu sedmi list: „Nadu". Pokretac Dragan 
Galovic odmali je gledao da skupi oko lista i druge 
djake. Agilnoscu je to i uspio. God. 1H95. — 96. 
razaslao je vec na sve zavode Hrvatske, Bosne, 



— 145 — 

Dalmacije i Istre proglase za obci djacki list. 
Odziv je bio dobar: do 40 suradnika i preko 300 
predplatnika. Ujedno se provodila djacka organi- 
zacija. Galovic ju je zamisljao prakticno, ali s ne- 
kim politickim crtama. Medjutira iste irodine izlazio 
Je u Karlovcn djacki list ..Zajednica"', koji je poceo 
izticati potrebu lib naobrazbene organizacije i 
pisati ,.djackom pitanjir'. Nema sumnje, da su 
tu djelovale ideje i pogledi navjesteni iz Praga, 
od pokretaca ,.Hrv. Misli"', koja je mnogo pisala 
izgradnji kulturne osobiiosti. o samonaobrazbi 
itd. ali docim je prazka skiipina ubrzo posla na 
politicko polje, ovi su djaci konceiitrirali svoje 
nastojaiije oko naobrazbe. Godine 1896. - 97. vec 
izlazi jedinstveni obce djacki list ,.Nada" (pod re- 
dakcijora V. Jelovseka) svagdje prosiren. pun kri- 
tickili pokiisaja, naprednih poticaja, okupiv suradnika 
iz Slovenacke i nesto Srba. List vec stvara cieli 
pokret medju djactvom. God. 1897.— 98. javlja se 
„Nova Nada", tiskan list, za djacke prilike, (smjeli 
su pisati jedino srednjoskolci.) upravo zacudan pojav 
po nastojanju. radnjama i vidicima. koje otvara. 
List uredjuju Milcinovic, Cihlar i Marjanovie. 

List donosi pjesme, pripo\Tedke. drame. ocjene, 
prikaze. ekscerpte iz svib literatura. od Slovenaca 
i Hrvata. baveci se obsirno djackom naobrazbom 
i naglasujuci kriticizam. Primjera radi citiram 
nekoje stav^ke iz raznili pi'oglasa na raladez i pro- 
graninib clancica: ..Treba nam znacajeva! A ako 
budes htio, hrvatski djace. da postanes pravini 
karakterom. stici sebi jakost dusevnu. Sto manje 
dusevno samostalnih Ijudi. to manje samostalnih 
sila narodu. Cim da covjek stece tu jakost duse. 
samostalnost misli i neovisnost rada? isaobrazbom: 
Prosvjeta naucit ce nas, da je duh jaci od mate- 
rije i pred torn naukom uzniicu i pesimizam i 
epikurejstvo. Ali je jos jedno potrebno : zaviriti u 
zivot, ne brzo i povrsno; treba poci u dubinu. 
Zivot ce nas nauciti zbilji, koja treba da drzi 
ravnotezu zanosu. U vrijenju pokreta i reiorama 
zivota, opaziti cemo isti zakon : samostalan indivi- 
duum nikad ne propada. pa cemo i sami nastojati 



— 148 — 

(]a buderao samostalni". A drugdje se onda razpreda 
lektiri mladezi, o odnosaju k druztvn, politici, 
protesorima, itd. Dapace se na sijaset prispjelih 
radnja daju kriticki poiicni odf?ovori urednictva, 
odvra(*aju('i djake od romantizma, imitacije, senti- 
mentalnosti i pesimizma. 

Izdana je i posebna agitaciona brosura, sa 
upntama, kako da djactvo radi. Bila je raz§ireua 
u kojih 10.000 komada. Tu se raedjii iniiii ovako 
.definiiju ciljevi: ,,Vriedan clan druztva biti ce onaj, 
koji je uvjeren, da mu je kao t'aktoru druztv. na- 
predka diiziiost, da od sebe stvori sto samostal- 
nije*^, moralno jacega, kultunio naprednijeg- covjeka. 
Samostalaii je pak onaj, koji znade opazanjem i 
razmisljanjem sazdati vlastiti svoj siid o svemu 
sto ga u 2ivotu snalazi; moralno jak onaj, koji 
uvijek prema tomu misljenju radi; kulturno pak 
napredan onaj, koji obranu toga raisljenja stice u 
neprestanom naobrazavanju. tl torn radu, kojim 
treba da se stvore podpuni Ijudi, sastoji se pravi 
patriotizam"'. Kriticizam prama zivotn, poznavanje 
razvoja kulture drugih naroda, svestranost nao- 
brazbe. „Ne (-emo biti ni jednostrani politicari, 
ni umjetnici. ni naucenjaci: bit cemo Ijudi, jaki 
sviestni Ijudi*'. 

Iz ovoga je jasno, sto je lebdilo pred ocima 
tim djaciraa. A kako su sustavno htjeli da dje- 
luju i da se spremaju, dokazuje letimican pregled 
ekscerpata ili vise uianje originalnih sastavaka, sto 
ih je u godinu i pol doniela ,.X. N.". Pise se tu 
Zoli, Tolstoju, Boborykinu, Sudei-niaiiu, Michae- 
langelu, Asnyku, Mesijanizmu, Simbolizmu. Walt 
Wliitmannu, Emersonu, D' Annunziu, o skandina- 
vizniu. Kiollandu, Swiitu, Huysmansu, draraatskoj 
rennaisansi u §paniji, Georg Saiidovoj, dai'vinizmu, 
Tolstojevoj teoriji umjetnosti, Garborgu, Stochettiu, 
j.izniinia^' u literaturi, Vrlilickomu, Valcai-enghiu, 
Shelieyn, Cebovu, Flaubertu, Daudetu, ]\Iontesquieu, 
Bjr)rnsonu, Nietzscheu, Fr. Baconu, Anatolu Franceu, 
Brandesu. Przybyszewskomu, Zoli, Nordau, Ros- 
tandu, Oli Hansonu, llauptinannu i Rovetti. Ovo 
je citavi mali leksikon modernili dudova i smje- 



147 



rova misljenja. Ovo su bill sve ekscerpti iz revija 
i tudjih studija, ali pregledni i vrlo dobri prikazi^ 
te su liepo orientirali mladez u modernn literaturu^ 
sustavnije i idejnije od ikojeg- drugog lista. Osim 
toga se izticale samostalne kritike svib onodobnih 
doraacih djela, koja bi izlazila, a isto tako sloven- 
skih, te kazalista. Izticera prikaze Govekara, kritike 
Turica, Tresica, studijii o Leskovaru, Kozarcu, 
Nikolicu, savremenim slovenskira kiparima i sli- 
karima, Vojnovicu Liiji. o retorrai srednje skole 
ltd. Kriticizain i naobrazbena tendencija odlucno 
prevladava i to na dosta solidiioj bazi. Vodici su 
i ucitelji torn pokretu Brandes, Ed. Eod. Lemaitre 
i drugi modenii kriticari. Smjer je bez sumnje 
zapadnjacki. ali nije za to djelovao jednostrano^ 
jer je u iste te mladezi vec bio dobrano razbudjen 
duh ruske i slavenske literature. Ovo svjedoci 
osobito beletristika, koja je po domacem ili ruskom 
uzoru. 

Beletristicka produkcija i nije raogla biti 
osobita, ako se uvazi mladost pisaca. vriednosti 
dakle ne treba se prepirati. All je i tu glavno 
duh i nastojauje. Poezije imade dosta i s obzirom 
na djacke godine ona je prilicno zrela i nije 
naivna. Osim vise manjih crtica spominjeni ovece 
radnje, kao sto su drama ,.Prelom" (Nehajev), 
pripovjesti „Robovanje" (Vinkov), ..Matic" (Milci- 
novic), ,.Agneza" (0. Dlirr), ,.Propao" (M. Racki), 
,.Zvecer" (Zofka Kveder), ,.Nebo i pakao" (Ne- 
hajev), ,.Pro deo" (Vinkov), ,.Xe predam se!" 
(Kvederova), ,.Na vasaru" (Grgacev), ..Dorica" 
(Vinkov), ,.Glumac'' (Fr. Horvat-Kis). 

Imade tu Ijudi, koji su kasnije postali pozna- 
tiji. Ali zanimivo je zabiljeziti, da je veliki broj 
kasnije poznatih mladjih slovenskih pisaca poceo 
u ,.X. Nadi"' tako n. pr. Kvederova, Murn. Kette, 
Spindler i drugi. 

Jz navedenoga je jasno, da se je ovakav po- 
kret djaka s ovakim plodovima mogao roditi samo 
u jedno onakovo vrieme obcega razbudjenja i da 
je svjedoci 0, da ima u mladjih snage i volje. A 
ciljevi i smjer, koji izbijaju u tom pokretu, koji 



— 148 — 

je na luladez vrlo sua^no i trajno djolovao ne 
saino da su simpaticni, nego su bill kadri, da u 
normalnom razvoju postanu najsolidnijoiii bazom 
modoniog- preporoda nase knjijie i dru^tva i da 
donesii u starijim g-odinama obilne plodove. Ali 
prilike su u brzo razteple i ovaj, a i drugi put 
te IJude, kad su g. 1900. opet kusali udariti pra- 
voni stazom. 

XIV. Prodiranje mladjih. 

Odkad se ono g. 1894. i 95. otvorise novi 
vidici, te raladje struje, bilo idealisticke, bilo rao- 
dernisticke, osnovase svoja glasila u Pragu. Becu, 
vSpljetu i u Zagrebu, pocese se g. 1897. i opet kon- 
centrirati u Zagrebu. Ova koncentracija je izprva 
osuazila novi pokret, te se opaza g. 1897. i 98. 
sve vece prodiranje mladjih, ali ujedno se u Za- 
grebu zapletose borbe izmedju starili ti'adicionalista 
i mladjih, koje proizve^e g. 1899. main stagnaciju. 
G. 1900. i opet se pridigose mladi i to jacom silom 
i velikom agilnoscu, te g. 1900. i 1901. biljeze 
vrhunae pokreta, ali u no vim borbama i u povr- 
§nosti i polovicatosti. te osobnostima, koje se tu 
ocitovase stoji i tragicna krivnjai kriticki preobi'at, 
§to dovede cio pokiet skoro do posvemasnjega 
rasipa. U Zagrebu se borbe izoblicile. izprckale, a 
rezultat je bio obca zlovolja i izcri)ljenost. 

Ako promatramo sve te pojedine etape, onda 
('.emo mo(''i lasno uvidjeti. da su g. 1897. i 98. sni 
mladjih bili najiskieiiiji. najbujniji, da je vrijenje 
bilo tada najsimpaticnije. Prazka je skupina zasla 
posve na politicko polje. „Vieuac'' je preuzeo prof. 
B. Inhof. koji je bio susretljiv prama no vim te^njama. 
„N. Nada" je odgajala mlade2 u modernom duhu. 
u Zagrebu se pocese skupljati umjetuici. te ,.Mla- 
dost" prva propaguje moderne tendencije likovne 
umjetnosti. 

Ali'^i inace je duh javnosti u nas nek ako bio 
probudjen. U politici je g. 1895. rasciepana ,.stranka 
prava". ali g. 1896. i 97. domovinaska frakcija 
sklapa koaliciju sa ,,obzorasima". a vec g. 1897. 



— 149 — 

novi izbori doniese oO niandata sjedinjenim opozi- 
ciji. Politieki je to bio uspjeb. Kultnrno to doduse 
znaci pobjedii reakcije. Jer je taj uspjeh izvojstilo 
svecenstvo, sluzeci se devizom proti toboz smjera- 
noj provedbi civilnog'a braka i interkontesionalnih 
liberalnib zakona. Ali u nas se iiije miiogo ua to 
mislilo. Politieki uspjeb je podigao iiobre diihove. 
A iiiladji iiisii jos ranogo uobce raislili na izva- 
djanje konsekveiicija naprednosti u javnom zivptu. 

U kazalistn i slikarstvu se je takodjer stvarao 
neki povoljaii milieu. Tako su poceli prodirati 
glasovi radovinia domacib urajetnika i nije malo 
laskala viest. da iuiauio i mi umjetnicku koloniju. 
Bukovac je vec bio izasao sa svojim portretima, 
sa zastorom kazalista, sa ,.Gundulicevira snom" i 
,.Dubravkom"' na kojima su boje bile socue i vedre, 
pjevajuci radost i zivot, uzdizuci duse. G. 1897. 
pozvalo je ..Drnztvo umjetnosti" Verescagina, te 
je taj vanredni mironosni ruski slikar izlozio glavne 
svoje radnje (koju stotinu) u Zagrebu i svojom 
realistickom telmikom i sv(»jom idejora otvorio po- 
sve nove vidike. 

Kazaliste je takodjer zadujili godina .^lileticeve 
ere stvaralo novi kulturni mileu. G. 1897. u jesen 
je Zacconi, prvak glumistnog verizma, po drugi 
put dosao u Zagreb i donio uz ,.Leara" i ,,Ham- 
leta" jos Rovettu (..Disonesti'') i Hauptmanna 
(,.Osamljene duse"). Ove veceri bile su prave sve- 
canosti dusa. Miesao se tada u Zagrebu u saroli- 
kom vrtlogu. slicnom vatrometu i realizam i deka- 
denca, zanosilo se je i tehnlkom verizma i sadrzajem 
modei-ne ,.umornosti duse'', i reakcijom na natu- 
ralizam kod francuzkih dekadenata i vedrinom boja 
Bukovca. Ali je svakako ova vreva pojmova i vitlog 
struja, ako i skroz nekriticki primanib, bila plodo- 
nosna. Uz Zacconievu skolu, eto nam Ostrovskove 
..Bure", eto do nje hipnotisticke amerikanske senza- 
cionalne „Trilby", eto Ibsenovog ciklusa (..Sablasti, 
„Nora", „Borkmann" i ..Xeprijatelj puka"), do njeg 
starog, ali krepkog i velel)nog Grillparzerovog 
..Zlatnog runa", odmali modernizovane antike u 
.,.Atenjanki'" od Ebemianna, za njom Tolstojeve 



— 150 — 

grozne „Moci tmine", a onda opet evangjeoske- 
Rostandove „Smaridanke"', pa raliniranih Donnaie- 
vili ,.Ljubavnika". 

Ovaj bujni saroliki sag izrazitih djela raznih 
skola, kao da ima istu odgojnu zada6u kao sto i 
saroliki prikazi inodernih pisaca, po listovima 
(..Mladost"', ,,Novi Viek"', i narocito ,.Nov. Nada"). 
I djehije na glumljenje domaoih g-lumaca, koji sa 
vanrednira uspjehom izvadjaju moderim tehniku, a 
i na pisce. Ovih godina n. pr. prodire verizara i 
u nasi! drarau. U sezoni 1897. — 98., pod kraj, vi- 
dimo Lucerninu ,.Na nisevinama". te pod dojmom 
Zacconia napisaiiu Kumicicevu ,.Poslovi", iziiesen 
je i Nehajevljev „Prelonr', ali neobican uspjeli po- 
stizava Tucic sa snaznoin aktovkom ,,Povi'atak". 

Napokon, ciela ova sezona stoji jos pod doj- 
mom Lisinskovog „Porina", koji se je 2. listopada 
1897. prvi put davao. te pobudio tolike uspomone,. 
tolike zanose, tolike slave, iivjeriv nas da imarao 
vanrednu ako i jedinu iiarodnu, posve nasu operu 
napisanu pred pol vijeka. 

Ovakav je bio kultiirni milieu u Zagrebu. A 
uz to su mladji bili uvijek zajedno na zabavama i 
zborovima, a s njima umjetnici, na celu im drustveni 
Bukovac, pricajn('-i si uzajamno zgode djacke. ate- 
lierske, velegradske i dojmove umjetnicke. P^uropom 
je tada isao val jedan, koji se i na nase strane 
zapljuskavao i sve je bilo zivo i uzbudjeno i u 
nasem malom zaljevu su valovi interlerii'ali i imali 
smo ih od svili mogucih srajerova, snage i velicine, 
kao u kakoj zatvorenoj luci. 

U „Viencu" g. 1897. pise se vec pretezno u 
novome smjeru. Docira su prievodi posve neizraziti 
(Arbes, Castelnuovo, Coppe, Herites, Preisova, 
Rais, uz nesto sitneza Zole i Tolstoja). a ni listak 
ne bas osobit, nalazimo Ivanovljev pi'ikaz Lesko- 
varevih ,,Propalili dvora". lieskovar doduse ne pise 
te godine u „Viencu" ali osobito za mladje njegova 
novela znaci veoma mnogo i oni ga izdizu kao 
svoga covjeka. U noveli uz Borotn, Cara-P'.mina i 
Novaka nalazimo snaznu i duboku psibolo2ku stu- 
diju seljaka od Gj. Turira („Tko je kriv?"V 



— 151 — 

De^manovu sirabolisticnii ..Ljubav", a narocitO' 
Gjalskovu „Mors", novel ii sna^ne refleksivne ana- 
lize. U drami iznesena sii tri Rusa. Osim izrazite 
Gogoljeve ,.Zenidbe*' prevodi se posve modernoga 
stila i diiha Cehovljeva drama ,.Galeb", po tehnici 
nesto sasraa nova, a po karakterima dekadentna. 
Ali poezija Je neobicno bujna. Osira x\laupovica, 
Arnolda, Badalica, i Jeretova, brojne su pjesme 
Begovica (Nioba, Syrinx, Kiipina), Domjanica (Gret- 
hen), Kranjceviceve pjesme ,.Dva standarta", „U 
maskiranoj gomili", ..Resurrectio", ,.Moj dom", od 
kojih je svaka kao jedan kric prosvjeda i bune 
bilo na javljajnci se klerikalizam. bilo na druztveni 
razvrat, bilo opet poziv na socialnn borbu za pravo 
i slobodn, ili izticanje pravog patriotizma duse, proti 
frazi politike. Javlja se i Nazor (,.Car Nerun"), 
javlja se opet svojom vedrom plastickom poezijom 
rimskora Vidric (,. Mentor i pjesnik" ..Mrtva ljubav") 
a napokon i Nikolic, te Podravski. 

U sarajevskoj ,.Nadi" osim Kranjcevica (Sia- 
venska lipa" ,,Prvi snieg"'), Nikolica (,.Sni"), Liva- 
dica (sa vecom pjesmom ,,Moji srecni dani") i 
Tresica dominira Yl. Nazor posve novom vrsti 
poezije. Izlaze te godine njegove velike i carobne 
biblickelegende ..Ahionama"', „Avizaga Sulamitka''. 
njegove liepe ..Cetiri idile*' te ,,Prolog- idila'', pje- 
sme piine jezgrovitih slika i poezije u nas neobicno 
socne i mile. U drami je vriedno zabiljeziti Krsti- 
nicevog ..Tiberije Gracho"', u stilu Skackespeara, 
pod plastem Rimljana. sa mnogo aktuelne ten- 
dencije, dramu dobro izdjelanu, ali posve mimo- 
idjenu od kritike. U noveli uz neke druge. te uz 
Truhelkinii ,,Plen aire"' izticu se Leskovar, koji mi- 
sticnom razpolozenju vremena daje liepu sliku u 
svojim ,.Jesenskim cvjetcima" i Kozarac, koji u 
svom ,.Emiliann Lazarevif'U"' analizira nas odgoj 
mladezi i nasu mladu inteligenciju. Obje stvari od 
trajne vriednosti. 

,.Prosvjeta" nije te godine vise izrazita zas- 
tupnica novog idealizma, kao prosle. Prevodi su 
mjesoviti, poezija isto tako i dosta nizke razine. 
Alaupovie, Begovic, Dezelic, llijic, Jeretov, Kranj- 



152 



cevic (,.Samilost"). Milakovic, Nikoiic r„Kamo nebo", 
,,Podji sa mnoin". ..0 daj me piisti") itd. U prie- 
vodu Osian i Ada Negri. U draiui Krstinic priob- 
cuje svog „Tvrdka"', u pouci tek se Kuhac iztice 
pisuci za „Porina" i oboriv se zestoko proti Wag- 
neru i njegovoj skoli. Ovdje se ve6 on pokazuje 
kao proti viiik iiiodernoj struji, a to kasnije poka- 
zuje oboriv se i iia likovne nmjetnike i knjizev- 
nike. U noveli rade Borota. koji ovili godina pise 
u svim listoviina novelete i crtice biljezeei na 
boiirgetovski nacin raomente zivota. pise Kozarac 
(,.Tri dana kod siiia"), Ladaiij ski. koji ovili godina 
nmogo radi, pokazajuci se kao sljedbenik. ali gdje- 
§to i kao slabi imitator Gjalskoga. ,lavlja se Lov- 
retic, koji ce i ])nducih godina ui)i'avo zasi])avati 
listove svojira cisto folkloristickim slavoiiskim iio- 
velama, a pise i B. Livadic. isticnci neobican rair 
promatraiija i sigurnii analizu malib Ijiidi i malog 
Zivota. 

Sliedece godine mbidji su jos izrazitije poceli 
prodirati. ,.Prosvjeta" ove godine sve se vise odmice 
od liteiatnre, a iigadja publici. Pisu 1 nekoji mladji, 
ponajpace pjesnici (Begovic, Nikoli('', Kranjcevic) 
ali neznatnije stvarce, a od mladjib novelista jedino 
Spun-Strizic (,.Poinanetto", ,.Mali baion'') ali pre- 
vladava u jedmi rnku tradicionalni smjer, koji 
nalazi i svoj podmladak u M. Podravskome. Inace 
su to obicne pjesmice. mjesoviti prievodi, med ko- 
jiraa se ipak iztieu ,.Malenkosti"' jezuite Luis 
Colome, a u originalnom romanu liistoi-ijske imita- 
cije Diagosiceve ,.Crne ki'aljice"'. II pouci patriotsko 
pabircenje uz nesto Kuliacevili i-adnja. List je 
posve('en smjeru i-asture idealisticke reakeije i 
zalitjevima siroke puhlike. Yel. De^elic u poeziji 
markira taj neokatolirki smjer sa vise ])jesama. 

Ali inace sejavljaju mladji smjerovi u ,.\'iencu", 
„Nadi'' i vlastitim edicijama. Mdljiva je neka 
reakcija u pravcu dekadeiitnom i sentimentalnom. 
Pocima doba poezije ..jesenskili magla" Mih. Ni- 
kolica. Oslabljena je Kranjceviceva misaonost i 
I'evoltantstvo. Prelaz u ])oeziju intimiteta i mekcine 
je ved gotov. Smjor bizo usnule „Mladosti" dobiva 



- 153 — 

prevagu. te <ra ne moze da oslabi ni vedra Bego- 
viceva erotika (u ,.yieiK*u'' te godine javlja se on 
prvi put kao ..Xeres de la ]\Iaraja") niti siiazna 
Nazorova poganstina (ii ,.Nadi" Idila. a u ,.Viencu" 
.,Kralj. ]\Iarko'". ,.Jagoda", ,.Komsijmo blago" i 
grandiosni ..Peruii"), niti u noveli jedrina I. Cip- 
pica. Isto tako prolaze priJicno sa slabini dojmom 
eposi starijeg stila (Alaupovic ,,Nase rane" u 
,,Nadi", te Osman beg vStafic sa paznje vriednira, 
radi netradicionalne smionosti i historijskoga suda 
epom ..VJerni singe"). Pa i Kranjcevi(i te godine 
izlazi sa beznadnijini pjesmama (,.Uzdab''. ,.Dosjetka 
smrti", ,.Zeni". ..Proraasena kob''). Nikolic markira 
najbolje razpolozenje casa i postaje popnlaran sa 
svojim sentiraentalnim ,.Januarom", pecalnom „0i- 
stom sriedom"', sucutnom erotikom ,.Mi smo dvoje", 
..0 bllze k nieni". a napose karakteristicnora ..Zmi- 
jom". gdje t.jera od sebe ziiiiju sumnje i misli, da 
mn ne muti njeznosti six-a. Te godine izdaje on i 
svoje „Pjesme", posvecene .,njenoj sanjarskoj mla- 
dosti'', a pocima i sa crticama, koje te pjesrae 
ilnstriraju i tuniace. objelodanjenim u ..Nar. Novi- 
nama". To je ei'a ..Yjerucke" i dnigili sanjarsko- 
priegornih placljivosti. I taj snijer ocito se prihvaca, 
jer Xikolic ubrzo razpaca svn svoju nakladu, nalazi 
sliedbenika, pravi skoro skolu. Kritika ga nzdize, 
nisn mu bas ni stari protivni. On postaje znakom 
modernosti. te lyanov n ..Obzonr' pivse mn otvoreno 
pismo. neka samo uztraje u svom smjeru, koji je 
odraz njegove meke duse. On uztraja do kraja, 
do opetovanja. sve do danas. 

I inace prevladava ovo razpolozenje. Senti- 
mentalnost (dasto pomodernizovana) zahvaca i Ber- 
tica. koji se pocima izticati svojim slavonskim 
novelama, i Borotn i Tucica, koji te godine izdaje 
doduse brutalno-natnralisticki .,Truli donr' s kojim 
si pionosi ime. ali ipak n crticama (..Bijeda'', „Co- 
vjekova tragedija") i on place. Gjalski (osim u 
„Zivotopis jedne ekscelencije" zbog koga je pen- 
zionii'an) n svojima ..Na veliki petak" ..Plavomilje", 
.,Sclmmanov Warum?'", te Novak {„Caritas") i 
onako su sentimentalni od prije. .Simbolizam i neka 



— 154 — 

psilionianija i)relazi i u brojne crtice i u tirainu 
(n. pr. Neliajevljeva ,.Svije('ica". A u ovom razpo- 
lo^enju nastaje do godine izdana oveca drama 
Ogrizovica ,,Dah''). Drama manjeg stila te godine 
je u obce nesto brojnija (§panic „Poslie vjencanja", 
Milovic „Maia glumica", Diinitrijevic „.Iadac''). 
Ako i u prievodu, u kazalistu dobro dolaze razpo- 
lozenju duhova u jednu riikii (neoidealizmu) .,Cyrano 
de Bergerac" a u drugii Schnitzler (..Ljubakauje"). 
Manje sentiraentalan, ali za to vise blaziran je 
Spun-Strizic svojim aristokratskira, o.sti"0 crtanira 
skizzama. Seiiziialno, ali grubo cutilan i ratoboran 
je Jelovsek u svojem II. dielu ..Simtonija'". 

Sve je puno sanja i uzbndjenja. sve je pod 
dojraora becke ,.raoderne'\ pa se ta oznaka i u 
nas i-abi. Mladji prodiru u ,.Vienac'' vec toliko, da 
je posebna rubrika posvecena njihovim sitnira po- 
kusiraa pod dosta zgodnim naslovom ..Medjii svjet- 
lom i trainom". Urednik Inhof dobrocudno ih pusta 
da pisu, dapace i da prirede posebni moderni, 
bogato i u modernora stilu ilustrirani uskrsni broj 
,,Vienca" uz sudjelovanje umjetnika, koji se grozni- 
cavo i pimi nade spremajii na otvorenje prve ve- 
like izlozbe. 

Knjizevnici i umjetnici osuovase i svoj klub, 
moderno adobiran, Slobodan, srdacan; dnigi se opet 
kupe po kavanaina ciele noci u debatama, snatrenju, 
groznicavom upijanju sitnili senzacija nerada, 
umjetno potenciranib i simboliziraiiib, citajuci nio- 
deriie knjige, zadiibeni ii moderne slikarije i deko- 
racije, sanjareci o svetom proljecu, koje navjesta 
becki ,,Ver sacrum" i H. Bahr u brojnim essay ima. 
Neka boberaija daje simpaticne crte toj mladezi, 
ali po§to Zagreb nije Pariz sa bogatim knlturnim 
tradicijama, ta mladez izgleda komicnom, a za 
tilistre i drzkom i razvratnom. 

Dotle se u „Novora Vijeku'' i dalje razvija 
eklekticki klasicisticko-romanski smjer, koji sve 
vise zazire od zagrebacke ..moderne". Ima tn i 
boljib stvarca, imade prikaza, kritika i clanaka 
svake riike, ali nista neobicna, sto ver nisam u 
prijasnjem jednom poglavju karakterisao. 



— 155 — 

XV. Sukobi i borbe. 

Sredinom g. 1898. baci Kuhac u sviet svoju 
brosiiru „Anarkija ii hrv. knji^evnosti i umjetnosti. 
Poslanica hrv. umjetnickim secesionistima i deka- 
dentima". Zapravo je ovo bio panflet, napisan 
sliepo, zucljivo i sa dobrom dozom grubosti i insi- 
nuacije. Polemika, koja se je bila nakon toga iz- 
lodila, dove! a je dapace do tuzbe proti Kuhacu, 
te se jedno urajetnicko pitanje riesavalo pred — 
sudoral Kako se je kasiiije tvrdilo u javnosti, ova 
brosura je bila potaknuta i poduprta od I. Krsnja- 
voga. Krsnjavi je vrlo mnogo ucinio za nasu 
umjetnost, ali kad je htio odvise stezati slobodu 
stvaranja urajetnicima. oni se bill odielili od 
„dnistva umjetnosti'* i ustanovili posebno drustvo. 
Krsnjavi je bio za to na njih kivan i podupro 
Kuhacev reakcionarni gnjev. 

Poslanica je ova naraienjena i knjizevnicima, 
Ali knjizevnosti iraade vrlo malo govora. Glas- 
beni teoretik, koji je ustao godinu dana prije 
proti Wagneru, teoretik neizmjerno zasluzan za 
nasu glasbu. na jednom se tu obara na — slikare. 
Izrice nekoje vrlo povrsne i zastarjele nazore o 
liepom, ruznom. o istini, jasnoci, cudorednosti i 
patriotizmu i kaze. da govori u ime vise starijih 
prijatelja. Ovo bi jos bilo dobro, ali Kuhac tu ,,u 
ime cielog hrvatskog naroda" govori. da taj narod 
„zg"njusanjem odbija moderni pokret". A kad tamo, 
taj pokret (bar u umjetnosti) jos nije ni izlozio 
svoje slike* a i sam Kuliac govori samo onako 
neodredjeno ,,o nekim mladim Ijudima", te publika 
ocito ne zna, proti kome se to ima ogorcavati. 
Kuhac se obara na becke umjetnicke i — satiricke 
listove, pa misli pogoditi nasu umjetnost. Ali naj- 
zanimivije je ovo: on kaze. da je cieli moderni 
pokret importiran iz vana namjerice, da su ti raladi 
Ijudi podmiceni od narodnih dusmana za to, da 
demoralizuju narod. Tudjinac da zna, da ce- pa- 
kvaren narod lakse svladati. pa za to daje poticaja 
nasira urajetnicima, da slikaju nuditete, da za novae 
ugadjaju publici. Izgleda po torn, kao da su Nieraci 



ir>G 



samo za to osnovali svoju modeniu umjetiiost, da 
zamame i zavedu nasii mladez, da ova opet raz- 
truje narod! Do ovake iiaivnosti jtMlosao patriotski 
bies pisca, a ovo dovoljiio oznacujt> cielu l)rnsnni 
i nacin, kojim je pisaiia. 

Nakon ove brosure razvila se je polemika i mi 
dozivismo po prvi put, da se s umjetnickira, a ne 
samo stranacko-politickim pitanjima pocela intere- 
sirati publika i izlazi ciele brosure. Iza Kuliaca 
je ustao brosurom ..II obrauu hrvatskih uiujetnika" 
i politicar dr. Josip Frank, tada jos pi'ianjajuci 
uz napredne misli. Ciljeve mladih je izlozio dr. l*ilar 
u brosuri „Sec'esija", nesto kasnije je Kuhac opet 
odgovorio sa drugom brosurom. nesto umjerenijom, 
povodom priredjene izlozbe je izasao Krsnjavi bro- 
surom ,,Ki-iticka razmatrauja", te urednik „Kato- 
lickoga lista" Korenic brosurom o nuditetima. U 
,,Novom Vijeku" je Tresic napisao obse^ne clanke 
secesiji. a drzao je u umjetnickom paviljonu i pre- 
davanje o umjetnicima. G. Fr. JMarkovic je drzao 
takodjer estetsko pi'edavaiije u izlozbi. a Gjalski 
mu je u ,,Viencu" odgovorio. Vidi se dakle neo- 
bicna bujnost brosura, vidi se, da se je sukob za- 
ostrio. 

Ali sve ove polemike su se ubrzo izrodile u 
doskocice i natezanje o izraze. Frankova brosura 
je cisto advokatska, tako da u sedam pogiavja do- 
kazuje Kuhacu pi-otuslovja i skokove, a kad go- 
vori Ijepoti i nuditetima, ocituje se kao covjek 
starih i ako slobodoumnih nazoi'a. Secesija bas nije 
isla za tim, da nuditetoni jn'ikaze Ijepotu Ijudskoga 
tiela, jer u njoj bas i nema liepib tjelesa. nego 
ona se koncentrira na lieu, da prikaze dusu. Se- 
cesija je raziicna i od renaisanse i od uaturalizma, 
tijelo je za moderne tek sredstvo za prikaz dusev- 
nih emocija a ne za Ijepotu puti i crte. Osim 
toga je Frank zaboi-avio doviknuti Kubacu, da veci 
dio njegovili ju'igovora ne ide secesiju, nego natu- 
ralizam, koga bas secesija zabacujo. 

Brosura Korenica pokazuje da je pisana od 
jednog askete, koji se boji golotinje. jer ga smu- 
c'uje, ali koji ipak prikazuje te gole i odvratne 



— 157 - 

slike obsirno i detailiranim izrazima. te okora. koje- 
vrlo ostro vidi i niimo namjeru iinijetnika, sve ono, 
sto je na iiuditetu podrazljivo i kome prvome pa- 
daju na um ovakove misli. On se obara sa vjer- 
skog stanovista na nnditete. Krsnjavi pako. inace 
u zivotu i predavanjima na univerzi. stovatelj re- 
naisance, smatrao je nnzdnim brauiti unijerenost, 
stari tradicionalizam. isticati suvisnost nuditeta, 
i dokazivati. kako su nasi umjetnici odvise razpo- 
jasi. objestni ii bojaraa i zamislima, te kako sece- 
sija nije nista nova. Tresic se u svojim clanciraa 
oborio prije svega na - formate modernih knjiga, 
koji sn nerazmjerni, na boje korica, na moderna 
slova. dokazujuci doista liepom ali posve suvisnom 
erudicijora, kako je to vec sve bilo ii srednjem 
vieku, kako je secesija odvise i egipatska i sredo- 
vjecna. On je isticao klasicizam kao uzor. 

K jeseni 1898. izasla je Pilarova ,.Secesija, 
stndija o modernoj urajetnosti". (prvi pnt u 
,.Viencu"). Secesija je po njenin sknp raznih novih 
smjerova i ideja, koje idn za preporodom urajet- 
nosti. Ona nije posebna skola. nego daje svakom 
slobodn stvaranja. Secesija prekida sa helenizmom 
i rennaisancom, cije kopije u tradicionalnoj nmjet- 
nosti nisn hranila ni srca ni mozga, nego samo 
sjetila: oci i usi. Grcka umjetnost izniela je harmo- 
niju tiela. al i lica bez izraza i dnse. Mi pako ho- 
cemo sa lica da citarao u dusu. Secesija se odi- 
jelila od stare umjetnosti, koja ne da slobode, jer 
se ukocila te zaostala za ostaiim napredkoni co- 
vjecanstva. Secesija je za sada pretezno negativne 
naravi, ali ona ima i neke pozitivne principe i to: 
1. Sloboda stvaranja. sloboda pokusavanja. iz cega 
6e niknuti nova umjetnost. 2. Umjetnost neka se 
obogati elementima modernog zivota, a ne da radi 
uvijek grckim ornamentima i stupovima itd. 3. Kao 
sto je onaj jezik, koji (kao irancuski) ima za svaki 
pojam staliiu poseijnn ri^c jasan i jednostavan. a 
da se ne utice raznim zakucastim slaganjima rieci, 
tako i moderna umjetnost mora da bude jedno- 
stavna. 4. Moderna je umjetnost demokratska, te 
ju slikari popularizuju i preko pokuctva i dekora- 

11 



— i:;8 — 

vjja i plakata i jpttinili iiiiijetnih reprodnkcija. 5. Mo- 
raju prestati dva mjciiJa Jjepote (jcdno akademsko 
za rauzeje i izlozbe, a dru<^o koje od^ovara nasera 
ukusu u obicnora zivoru) i dva morala (javni i 
privatni). Moderna iinijetnost neka zig'ose tu iari- 
zejstinn. A moderna iimjetnost od<i:ovara napokon 
i nasem narodiiom duliu, koji je skloniji duseviiom, 
nego tjelesiiom pravcu, pa zato treba da stupimo 
u prve redove ovoc? modernog pokreta, koji nam 
je bliz i da mjerimo doraaca djela po svjetskim 
kriterijima. 

Ovo su misli Pilarove brosui'e, koja je po- 
stala u brzo program mladjih, samo je steta, sto 
se nisu te misli temeljito dalje obradjivale i de- 
tailirale, nego se kasnije izrodile u prazne devize 
za borbn, koje su stariji lako izvrgli i riiglu i po- 
bijali. Na striikovno-znanstveiioj podlozi i soliduim 
nacinora umio je u iias o umjetnosti pisati tek 
jedan od mladjih, a to je bio Guido Jeiiy, koji je 
u ,.Mladosti'' bio iznio par krasnih clanaka, ali ga 
ubrzo iiestalo. izgubio se i ne javio se vise. A ni 
Pilar sara nije ove misli dalje i obseznije utvr- 
djivao. A konac, koga vidimo par godina kasnije. 
je bio taj. da je iz naseg slikarstva elemenat 
raisaoni i psihicki skoro posve nestao, a ostala 
tehnicka slikovitost n bojama. Medjutim onih prvili 
godina bilo je i misli i osnova. Sve je kipilo i od 
boja i od ideja. U prosincu 1H9S. otvorena je na- 
pokon velika izlozba. Bilo je radnja razne vried- 
nosti i raznili skola, ali je raoderni smjer imao 
odlncnu prevagu. Od kojih 15 umjetnika bilo je 
preko 160 radnja. a te su radnje blijestile snaznira 
bojama. Koloristicki etekti bill su smioni, osobito 
kod Oikosa, veseli osobito kod Bukovca , fini 
kao kod Kovacevida, njezni kod Auera itd. Kon- 
cepcija i ideje umjetnicke raznolike i pregnutljive. 
Svak je imao nesto da rekne. svak je ucinio po 
jedan ili vise eksperimenata. Cjelokupni dojam 
izlozbe bio je snazan, socan i vedar. U istinu je 
tu bilo vrlo malo nuditeta. a mnogo vise misli i 
osjeeaja. Umjetnici nisu bili jos ocito gotovi, ni u 
razvoju misli, ni u tehnici, ali uzlet, velika te^nja, 



159 



punoca dojmova, bujnost osnova, bila je velika. A 
to se vidjelo i u brojnim kiparskim radovima 
Frangesa i Valdeca. 

Uslied polemika je interes publike bio pri- 
licno velik, akoprem nije ona bila navikla na ova- 
kovu umjetnost kipnje i vrienja. Da se interes 
jos podigiie, izdao Je Ivanov-Dezraan kroz vrieme 
izlozbe 4 svezka reprodukcija sa knjizevnim prilo- 
■ziraa ,,Hrvatski salon". Reprodukcije su slabe, ali 
je vriedno zabiljeziti, da je to prva miijetnicka 
edicija, izradjena posve i jedino kod nas, doma. 

,.Hrvatski salon*' imao je i proj^ramaticnu 
va^nost. Gjalski je pozdravio mladi pokret otvo- 
reno ovira riecima: ,.Mene pogiavito veseli, sto 
vidim, da ste moderni i raznmijete svoju dobu — 
pak vasu hrvatsku umjetnost stavljate po torn u 
isti red s umjetnoscu vascielog naprednog svieta. 
1 po torn ne samo, da najbolje sluzite urajetnosti 
saraoj, vec i najsigiirnije koristite svojoj domovini, 
svome narodu i njegovom kulturnom nastojanju. I 
nas napredni sviet nije vise odieljen od naprednih 
i novih struja kulturnoga svieta i on osjeca nji- 
hovu potrebu, pak nece li nalaziti kod kuce tako 
sto, onda ce bjezati u tudjinu, a sve domaee nasto- 
janje ne ce ga se ticati. P^to, u torn sto nas veze 
sa svietom je najsigurnija korist modernog po- 
kreta za nas. Bas za to, jer moderna struja na- 
«toji sve shvatiti, naci ce u njoj i narodni uuijet- 
nicki elementi oslona. Ouvajte uvjek slobodu svoga 
uvjerenja, misli, ukusa. Ne obazirajte se ni na ka- 
kove zalitjeve, sto su izvan sfera vase umjetnost). 
Samo tako biti ce moguce stvoriti ono, sto vara 
dusa moze najbolje i najljepse iznieti''. 

Ivanov pako u drugom clanku govori o tez- 
njama mladih i brani ih od osvada. Kao sto u 
njegovom prvom clanku u ,.Hrv. Misli", te u kas- 
nijim literarnim prikazima, imade i tu ranogo verve, 
ali. sto je za njega karakteristicno malo optimi- 
-zraa, a jos manje vjere. Hvata covjeka tuga, kad 
cita cak i te programne clanke. „Zamukle su ilirske 
davorije, ne cuju se vise plameni govori. Stari su 
borci zamukli, a ravnodusnost je kao mora sjela 



- KW) — 

na g:nidi nas(\ Kad smo stnpili n zivot, zamietili 
smo taj ])eznadni ocaj, ohuzela iias strava. 0{i;or- 
ceni, nezadovoljni htjeli smo da izadjemo iz traine, 
da razorimo te zidove . . . Svi smo bili sinovi 
svojili otaca, a kao individui — uistice . . . Gesla 
i rieci prijasnjili decenija nisu mogie ovladati 
nasim dusama. Dull vremena je silio napried. — 
Ilirci i realiste 80-tih godina crpili sn snagu iz 
vana, a nas proglasise izdajicaraa. Ali ,.moderna" 
mrzi epigonstvo. Svaki neka zivi svojim zivotom . . . 
Realizam nas je nedvojbeno naucio gledati sviet, 
on je dao pravi temelj umjetnickoj telmici. No 
realizam je htio, da zatre svaki osjecaj za sto 
nadnaravno. A n dust Ijndskoj ne dadu se zato- 
miti transcedentni porivi. — Moderna nastoji obu- 
hvatiti cieloga covjeka. ona tezi za sintezoni idea- 
lizma i realizma ... Mi trebamo razvitih individua, 
koji zivu zivotom svoga naroda, Ijudi slobodnih u 
dnsi svojoj". 

Procitamo li sve ove stvari, tezko nam je 
pojmiti ekskomimiciranje mladih od strane starih, 
proglasivanje izdajicama i — kretenima. Jer ovdje 
nalazimo najl)olje patiiotske namjere i toorije, 
koje cak traze pravo za transcedeiitalno ])()rive, 
za spoj idealizma i realizma. Ali ipak, sa strane 
starih i sa strane „Nov. Vieka" podigla se je 
prava liajka na mlade. Ali ne samo teorija, nego 
i praksa nije, osim par iznimaka. davala povoda 
tome. II cielom ,.Salonu" nalazimo osim i)ar rad- 
nja, koje sn nesto vedrije i natiiralisticnije, veci- 
nom simbolicno asketicne radnje. Nikolic pjeva 
(„Sraieh" ) o cimbalu i pjenusavoj I'azkosi n prvom, 
ali miru i spokoju u zadnjem broju. Vidric 
(,.Jutro"), Weber (,.Plon air"), Spanic (..Anragija") 
nesto su vedriji, a jedino Livadi('' (novela ,.]\Iila") 
Begovic (,,U poljima"') i Kranjcevir (,.U zelji 
Ijubavi'') nesto su puteniji. Inace sama mistika i 
askeza. Pilar pise o cistom prvom cjelovu, Tucic 
Ijubavi dusa, Plavcic o pregaranju. Strizii' o 
bogorodici, Nazor o boli, Krnic o slasti smrti. La- 
danjski o tastini zivota. Ylajali o cistoj Ijubavi, 



161 



Neliajev cak zeli. da inu draga umre, da mu ne 
biidi zlih poziida ! 

Pozvani su bill u paviljon dr. Franjo Mar- 
kovic i Tresic, da predavaju o nmjetnosti i mladi 
su dozvolili bez odgovora, da ih ti predavaci u 
njihovoiii domu napadnu i porekn im pravo na 
obstanak. Bilo je to n veljaci 1899. I za cudo, 
ovom izlozbom i „Salonom''. iiakoii dvie godine na- 
])redovanja, kaiio oslabljeiii, vec u drugoj polovici 
1899. baceni su mladi iz ..Vienca"', ostase bez 
organa. usutkani i iiadvikani polemikom tradicio- 
nalista. 

Pa za sto se zgrabise Tresir i Markovic? 
Tresic je branio klasicizam. branio je stare uzore, 
dokazujuri, kako su oni vrbunac urajetnosti. Branio 
je iiacionalni ton u nmjetnosti. citirao i citirao 
veliki l)roj imena, ali n stvari ne iznio sto nova. 
Markovic pako se je zakvacio za jedan pasns kod 
Ojalskoga. u kome ovaj kaze, da je Ijepota bez 
granica. Markovic dokaznje, da to nije istina, jer 
da Ijepota ima stalno omedjena pravila. Individua- 
lizam mladjih nije nego „egscenti-icnost". I na- 
pokon sintetizira cio sud o mladjima. ,.Sta je kod 
moderne dobro. to nije novo, a sta je novo, nije 
dobro ni liepo". Ovo predavanje je izaslou ..Viencu". 
Gjalski je odgovorio, braneci zapadnjacku knlturu 
i zapadnjacki smjei", te svoje slivacanje Ijepote. 
Zaslo se cak i u asti'onomiju u ovim polemikama. 

Vec od 6. broja prenzeo je redakciju ..Vienca" 
Jovo Hranilovic, dobar pjesnik. ali estetik stare 
formallsticke skole, povrsan i osoban kriticar, a 
neozbiljan polemicar. On je naviestio, da ce pri- 
mati radove svili strnja ,.osim onih. koje su u 
oprieci s ciljevima i ideal ima narodno kulturnog 
nastojanja"', osim onih kod kojih ,.prestaje ideali- 
sticki, blagotvorni utjecaj u nasem nar. zivotu". 
i od to doba pocima sustavno izrugavanje ,.mo- 
dernoj". a preko ciele g. 1899. sute mladi. 

Zar se ustrasise? Ne, uvukose. Cieli pokret 
odlucnije je, s nekom ogradom, bio shvacen od naj- 
mladjili. koji su tada jos sjedili na skolskim klu- 
pama. U ,,Nov. Nadi" citamo o ,.Hrv. Salonu" ove 



— 162 — 

misli. koje je vriedno napomenuti: „Mi jo§ imaino 
preinulo razvi.jenih, i^otovih knji^evnika, koji bi 
inogli zapodjeti cisto knjizevnu borbu. To nije 
nezadovoljstvo sa knji^evnira smjerora, ne<^o s 
knjizoviiim prilikama. — Program „Mlad()sti" bio 
je vise jedan sentimentalni iizdah nego tol)Oznje 
tuinacenje modernosti. Protiv nasili razrovanih i 
slabili knji:^evnih prilika, digao se je dakle program 
slabosti . . . Fraza u borbi protiv naturalizina uiie- 
sena je u nas iz vana, bez obzira na nase prilike, 
jer 11 lias naturalizma — nema . . . Zlo je, ako se 
pocme misliti, da je toj novoj struji glaviii biljeg 
sentimentalnost. Mi slaveni imamo dosta melanho- 
lije pa lie treba da bolestnu strami ,.moderne" 
(koja ipak ii njoj bez sumnje prevladava) hotice 
iiiiosimo. Ni literariii prilozi „Hrv. saloiia"' nisii 
pokazali siiaznih iiidividualnosti. U iiajvise siucajeva 
idii nasi pisci zlatiiom sredinom". Pisac se jos iiada 
da ce mladji iiaobrazbom i radom potisiiiiti starije, 
nada se, da ce ove borbe iskristalizirati nazore 
mladjih, ali opet priznaje, da je ta borba vise 
iiatezaiije o pojmove, nego zbiljan rat. Nada se,. 
da ce ta borba unistiti mnoge stare t'raze. ali 
primjecuje „ako sarao ne postavi nove''. 

Ova rezerva je u istinii bila umjestiia, jer ni 
praksa ni program moderne nisu razvili sve siiage, 
jer su se javile i opet traze. jer se je svake druge 
godine javljabi potreba odpociiika, tako lS9fi., tako 
1899., tako 1902., dok nije napokon citava litera- 
tura do^ivjela piistos g. 1904. Od g. 1895. ovarao 
na oko je sve do 1900. rastao 2ar i sjaj moderne 
ali de facto je slabila njena zivotna snaga, a svaka 
pobjoda reakcije bila je veca, laganija i ubitac- 
nija. A tragiciia kriviija lezala je bas ii programu 
slabosti kod jednog diela mladjih, u tricavosti po- 
lemike. u 1'ragmentarnosti radova, u komoditetu 
misli, u labiiitetii osjecanja. A od g. 1899. pa 
sve do g. 190.'). vodi se borba vise o ..\'ienac'' i 
iijegov posjed nego o moderne misli. Vodi se borba 
za simpatije publike, vodi se izriigavaiijeiii, vodi 
se jednora rieci borba socialnoga rivaliteta, ona 
borba J. Hranilovica, koja je najvise pokvarila 



— 163 — 

norraalni razvoj prilika i svela po^lede od velikih 
ciljeva, na male borbe i doskocice. 

XVI. Odmor. 

Tiekom g. 1899. prestaje izlaziti ,,Novi Viek"', 
prestaje izlaziti djacka ,.Nova Nada"', ,,Salon'' je 
bio i onako proraciman tek na 4 broja, ,,Vienac" 
pako sve se odlncnije stavio protiva mladih. Ove 
godiiie dapace ostase bez redovitog'a glasila i omla- 
dinci. koji su radili na politickom polju. ,.Novo 
Doba"' zapelo, ,.Xar. Misao"' prestala. Knjizevuost 
se zaklonila u koliko se dalo u ,.Yienac'', „Pro- 
svjetu" i ,. Nadir'. Borbe su jos odjekivale, ali za 
pravo su sarao stariji izdavali brosure i pisali 
clanke proti novim smjerovima, a mladji nisu imali 
^dje da odgovaraju. 

Osim poznatili brosura pisao je jos u ..Viencu" 
J. Hrauilovic ranoztvo biljezaka (,.Nevolje naseg^ 
mladog' liricarstva''. ,,Drame Tucica", ,.Pjesme A. 
Vebera", ,,Kosmopol{tizam u knjizevnosti"' i t. d.) 
a J. Pasaric tendenciozne biljezke iz stranih lite- 
ratura (,.Anarhija u knjizevnosti" ..Nova struja u 
ruskoj knjizevnosti"). Ali i u kritickim clancima 
prevladava tradizionalizam. Jaksa Cedomil, koji je 
u ,,X. Vieku" vrlo mnog:o pisao o raladjoj knjizi 
u romanskih naroda. te se zalio i na nase mlade, 
pise u ,. Viencu" o Tjeskovaru i Xikolicu simpaticno 
ali ih odvraca od nastranosti. On pise u ..Nadi" 
i Nietzscheu, dakako proti njemu. U istom listu 
pise D. Ilijic o secesiji, pobijajuci ju. U ..Prosvjeti" 
pise Petravic o „simbolizrau" pobijajuci ga. U 
,. Viencu" pise Hranilovic o ..I\Iodernoj*', rekapitu- 
lirajuci Markoviceve izvode. On pise i o Kranjce- 
vicu, cije pjesrae izdaje te godine ,.Matica". ali sa 
takovim hotoraicnim izkrivljivanjem, da ga prika- 
zuje kao dobrocudnog:, slucajnog pesiniistu, tvrdeci 
da su mu pjesme ,.sto dalje. sadrzajera jasnije", 
i da ,,njegov momentani(!) pesimizara i ocaj pre- 
stane, cim niu Ijubav prema otacbini prozme dusu, 
te ga uzdigne na krilima vjere(!j". Ovo zabasu- 
rivanje istine prevladava od sada u kritikaraa mah. 



— i(;4 - 

Kraiijcevir je sve obratiio od ovoga prikaza Hra- 
iiilovira, ali moineiitano Je trebalo tako j)isati — 
pa se pisalo sa najvecim cinizmoiii. Nesto bolje, 
ali isto nepodpuno pise u ,.Nov. Vieku" o Kranj- 
cevicu Petravic, a liepo u „Obzoru"' Nebajev. 

Inace su listovi piini raznib bilje^aka o svem 
i svacem. a izticu se tek nekoji claiici Srepebi, 
Pasarica, dr. A. Radica, Ivanova, vSabi(*a. JakSe. 
Tresica. Zivota i bninora pokazuje u ,,N. Vieku" 
sa svojim ,.liiproiRtir' jedini Matos a uz njega 
kasnije u ,.H. E'l-avir' Zyr Xapnbi. li)ak pisu u 
.A'ieiiac'" i „Prosvjetir' i mhidji (Doiujaiiic, Kranj- 
cevic, Nikolic, Bertie. Ivanov, Livadii'-. ^^trizic-, 
Tucic), pa Gjalski i Kozarac od srediije geueracije. 
Medjutira su to sve same sitnije stvari, a karakte- 
i-jsticne su jedino Kranjceviceve pjesme ..Na kolo- 
dvonr' (,.Ab kad cerao krenut dalje?) i „Ponoc" 
(,.Poluo('' kuca. a zora daleko'*). Kranjcevic je 
<b)bro markirao zastoj („Dosadno je ovdje svuda, 
da se kreue raakar kuda, niz to pusto ravno 
polje!") U ,,Viencu" n. pr. prevbidava (sa 17 pje- 
sama) dr. Gj. Arnold, ujegov ucenik Podravski 
(20 pjes.). .1. Hranilovic, .leretov. a javljaju se i 
F. ^Farkovic i Tniski. Iniade i Nikolini i Bego- 
vica i Domjanica, ali se vidi, da su tek nekako 
ti'pljeni i u zapecku. U „Prosvjeti" prevladjuje 
Yoliinii- Dezelic ('osim drugib, velikiiu ciklusoui 
,.Koi)ii()ui i uiorera") i Jeretov. U ..Xadi" je po- 
pzija slaba. Xovela stoji nesto bolje, ali i tu su 
bolji sanio stariji radnici. Osini nianjib crtica 
(.jijalski pise ..Pricanja stare artije", al i ta izbledjela 
kao rukopis stare artije. Novak pise po obicaju 
dosta, ali ne velike radnje. Kozarac jedini ove 
i^odine objelodanjuje svoje vazne radnje ..Rodu u 
pobodu" i „()prava". Inace od novijib ))isara po- 
€iina se izticati nesto Bertie, unasa svjezine nesto 
Ci])pico, skicira nesto radnja Spun-Strizic, liepib 
novoleta ima Livadic. pa smo gotovi. .leretov 
objelodanjuje mnoztvo crtica u „Prosvjeti" i „Viencu", 
koje su i)iilicno uspjele, ali s prenuilo snage. Inace 
zaprcmiaju najveci objaui bistorijski loniani Tru- 
belke („Finis Hercegovine" i >rVojaca"). Davile 



1«5 



(..Zagorska riiza"), Diagosica (,,Kroz more jada"). 
Prievodi vrlo rajesoviti i sitni bez vaznosti, osim 
Daudetovog" ..Stupa obitelji" (..Vienac*') i Sienkie- 
wiszevpg ,.Qiio Vadis?"' (Prosvjeta"). U draiiii se 
iztice i opet liistorijska stvar Tresica ..Katarina 
Zriiiska", a i)iil)liku i kritiku ushiciije ..Cyrano de 
Bergerac'', te zavlada iieka .,cyranonianija". Treci 
pak Tucicev dramatski pokusaj (..Svrsetak'") u 
kazalistu i kritici dozivi iiasko. 

Inace se te godine slave jos razni jubileji. 
Tako Gjalskieva 15 godisnjica, ali prodje bez oso- 
bitog znacenja. Slavi se Piiskinov jubilej, pise se 
iijemu i p.jeva. a ..Matica" spremi niz prievoda. 
A iiapokon se slavi i 80 god. Trnskoga, kojoj 
ostentativno sudjeluju mladi, te Nikolic pocima 
pjevati prigodnice. 

Od posebnih edicija, osim Kranjcevicevih pje- 
saraa. koje daju nesto krepcine, i Cippicovih no- 
vela, koje prolaze. osim ii Dalmaciji. prilicno bez 
dojma. te polumodernizovanih Weberovih ..Pjesama'". 
vriedi napomenuti Strizica „]\[odermi legendu", 
Tncic-Xikolica ..Knjigu zivota" i Yel. Dezelica 
,.Pjesme". Prva nije bar sentimentalna, druga je 
upravo malokrvna. treca je puna onog za Dezelica 
znacajnog neokatolickog idoalizraa. 

Opca depresija dakle vlada ove godine. Ali u 
toj depresiji sii nekoji momenti vrlo karakteristicni 
i siidbonosni. Xakon prodiranja. nada. progi"ama, 
izlozbe. polemike, vidimo kako ostaju mladji po- 
tisnnti. neradini. slabunjavi. Osim sitnib, neiispjelib 
ili zabasurenili djola. mladi se reprezentirajn sa 
..Knjigom zivota". kojoj u predgovoru daje Ivanov 
neko programaticno znacenje. Medjutim ta knjiga 
nije plod zivota, nego n dieln Tucicevom neiskreno 
trazerstvo izhitrenog simbolizma. vrlo kaciperskog, 
a n Nikolicevora dielu nostalgija, ceznja. bolestni, 
bezpomocni psihizam. 

Kranjcevic se bez protesta od strane niladjili 
izkrivljuje od strane starijih u stai'omodnog idea- 
listu, Strizic je i odvise u zivotu dandy, pa ga 
ne uzimlju ozbiljno. pa ostaju u istinu sarao Ar- 
iioldi i Dezelici. uz nesto sablonskib historickih 



— 166 — 

romana. ,,Qno-vadizara" i ..cyianizain" u jednu 
ruku, sentimentalizam mladjih ii dru^ii, a ,,arnol- 
dizam'' starih u trecu, eto signature te godine. 
Medjutim se u politic! sve vise istice reakcionar- 
nost. natjecu se i „domovinasi" i ,,obzoiasi" u torae, 
a sprema se prvi katolicki sastanak. Jedino Frank 
istice liberalizam. istice ga i magjaronstvo, pru- 
zajuci osobite poj::odnosti i slobodn raladima u 
„Nar. Novinama'' Prava politicka reakcija i dema- 
gogija, koju reprezentira Frank i prava politicka 
tiranija pod Khiienom, to sn zastitnici. kulturnog 
liberalizma — dasto. lib iz politickib obzira. A to 
cini, da knlturna nastojanja postaju abstraktna, 
bez sociable radikalne pozadine, bez politicke ne- 
ovisnosti. Umjetnost se odieljuje jos vise od zi- 
vota i gubi korijenje, te lebdi n zrakn. Ona 
pocinia nz to biti izrabljivana od stranackib iiia- 
nevranata. 

Sukob izmedju ronianskog tipa idealisticke 
reakcije i sjevernjackog tipa modernizraa je time 
odklonjen. Kriticki smjerovi najniladjih i onili od 
pi'azke grupe su onemoguceni. i\IodPi"na se odrice 
svake odgojne socijalno-kultiirne. letorniatorske ili 
revohicionarne misije u dniztvu i zivotu naroda. 
Boj ideja po lualo prelazi w konkurenciju bojov- 
nika i njihovih podnzeda. Ideje postaju plastem i 
krinkoni poslovnib i politickib speknlacija. 1 u to 
doba, na krajii g. 1899. pisu \'ukeli(' i Ogrizovic 
svoju prvu ..Trgovinu ideja", satiru na inlade i 
stare i sve ove knji^evne boj eve. All ta satira je 
pisana ipak tako. da jn raznmjeti raogn sarao 
najupuceniji. 

Da je bilo tako, svjedoce i receni jubileji, 
osobito onaj Trnskoga. Pocima se naiiue misliti 
na - taktiku. Mladji hoce da poka^u, da oni 
nisu uopce proti starima. Stari pako. slaved Gljal- 
skoga. hoce da pokazn, da nisu proti njemu. Eto 
igre skrivaca mjesto kulturnog boja. A ta igra 
znaci u kritici i u produkciji — neiskrenost i pi- 
sanje prema zalitjevu taktike. Sredstva ])olitike 
stranacke pocinju so rabiti u kulturnom nastojanju, 
koje je imalo radikalno preosnovati nase prilike i 



— 167 — 

misli. Ovakim nacinom, dakako. to je nemogude- 
bilo postici. 

Nasla se torraula, da se bori za slobodn i 
ozdravljenje knjizevnih prilika, ali one se nisu 
ozdrav'ile bas za to, jer se je borilo starom rae- 
todom. Nakon realizma i pojava idealisticke re- 
akcije modernog smjera, imala se zapodjeti borba 

raoderne nazore, a kad tamo vidimo, da se od 
sada dalje imaju mladji boriti protiv epigona tradi- 
cionalnog idealizma. protiv epigona onog smjera, proti 
kome su se imali boriti prvi realiste 80-tih godina. 

1 eto to je ono najgore. sto smo dosli sa tocku 
od prije 20 godina, nasli one iste protivnike istih 
nazora. samo sto smo im suprostavili umjesto rea- 
lizma, koji je dao bar bujnu no vein i roman — 
sentimentalizam crtice. 

XVII. Na prelazu stoljeca. 

Pod kraj godine 1899. spremali se mladji i 
opet na nova poduzeca. Radilo se je oko osnntka 
modernog mjesecnika pod imenom ..Zivot"'. Bilo je 
sabrano i nesto novaca, a skupit se imalo i mnogo 
knjizevnika i umjetnika. Ali kao -sto se dogodilo 
,.Mladosti", tako je bilo i sada : Jos prije nego je 
izasao i prvi broj, izdade dr. A. Radic brosuru 
..Zivot" ili smrt brvatskog preporoda". Govi ri se 
tu klubu knjizevnika i umjetnika, zigosn se 
knjizevnicke vecernje zabave, te nastoji uokazati^ 
da moderni pokret znaci smrt onih ideja 1 prin- 
cipa. koje preporodise od ilirizma ovamo nas na- 
rodni zivot. Hrv. preporod jos nije dovrsen, a 
sada spriecavaju njegovu provedbu moderni. Bro- 
sura nastoji da socialno difamira mladje, prikazav 
njihove sastanke orgijama, da ih 2igose kao izdaj- 
nike naroda i da dokaze, kako prekidajii sa svira 
tradicijama. Jos gleda da prikaze mladje kao kre- 
tene, te ih zove ..literatima od dva redka". 

Medjutim, pocetkom 1900. izadje prvi broj 
..Zivota". Vanredno je otmene, raskosne opreme, 
bez snmnje najelegantniji list, sto smo ga do sada 
imali, list, koji se vanjstinom uspjesno takmio sa 



- 168 — 

na.iljepsim stranini listovima to vrsti. Moto mu Je 
jediia stara kajkavska leceiiica: ,,Ar se zdi^u 
mladi, poslujii inaiijivo, te ])0(l^izu v stareli, kaj 
bilo vg'asljivo", dakle niraalo revolucionarna. Pa i 
nije „Zivot" revoL.cionaran. Nastojao je okiipiti 
sve, sto je slobodnijega u Hrvatskoj i u istiim 
mu se odazvase najbolji nasi pisci prosle i)eriode. 

U godinii i i)ol, sto je izlazio. donio je n. pr. 
dva klasicna veledjela Vojnovira (.,SutoiV" i ..Allons 
et'aiits) iz .,Diibrovacke ti'iob)^ije", od Borote 
..Badujak" i krasnu, njeznu „Xenijii'\ Leskovara 
,,Prica Ijubavi", Kozarca ..San savjetnika Orlica", 
Gjalskog^a „Sa setnje" i .,Napokon!", M. Senoe 
zgodne primorske porti-ete ..Tone Granparola", 
„Sniieon Karonja", ,.Pjei' od poita", Cippica ..(jtrgnuti 
zivot", Tiicica veliku pripovjest ..Zadnje poglavlje", 
uz 2 crtice. Strizica .,I)oloies", Begovic-a liepo 
„Pabircenje". te uz nekoje manje simbolicke crtice 
Ivanova, Malcinovica. IMatosa. Ylajalia. pi-ekrasnu 
psiholosku studiju Livadi('a ..Mali probitci", uz 
vise sitnih prievoda. Ali nalazimo tu i pojav, 
koji nadjosrao prvi put kod djacke ..Xove Nade" 
i ..Mladosti". da suradjuju Slovenci : Cankar (,.0b 
zori", ..Mimi" ,.()dloze.ie suknje'-) i (^.ovekar (.,Na 
verandi'). Sve ove radnje (osini i)arinanjib) dotje- 
rane su. ])sihob^zki i umjetnicki prolinjene po 
shvacanju i obliku, sigurnoni rukoin crtane. Nakon 
vjezbanja u t'ormi i giranastike u simboliraa zadnjih 
godiiia, kano da se sada poniakla za korak napried 
i di-ama i novela, koja se odlikuje intenzitetom 
osje(''anja. ostrinom opazanja. bogatosru nianse, 
elegancijom crtanja. Ali pisci tih i-adnja nisu oni 
isti, koji su aktivno markirali ,,modernu" nego ili 
reaiiste, ili njihovi nastavljaci. koji su stajali po 
strani, ali kojib se dojmio modoiiii smjer te se 
njime okoi'istili i protaucali, prodnbili. Psibizam i 
intiniitet prevladjuje. ali ne u onoj i)ukoj abstraktno 
simboliskoj tonni, nego kao izgladjeiije i i)atinininje 
^gnibe realnosti i to dokazuje, da bi se bila razvila 
krasna litei-arna produkcija, da se nije tada i 
kasnije cieli pokret izrodio u polemik:e neliterarne 



— 169 - 

naravi i n sliedei'im godinama klonuo. iie podav 
knji^evnicima do vol J no idejne hrane. 

U poeziji vejao je isto take simpatican diili. 
Izasle su Kranjcevireve krasne i duboke pjesme : 
..Krist djetetu u Crkvi", ..Zivot". Xazorove siiazne 
legende ..Crf. ...Ihrilo i J^ada". .,Zeiia Galilejka"'. 
,,Riiza", Begoviceve ..Pastourelle", „Soneti", ali nada 
sve je dobro reprezentiran sa svojora neohelenskom, 
vedrom, neobicno plasticnom poezijoni Yidric (..Am- 
brozijska noc"', ..Elije Glauko", Pompejanska sli- 
cica''. ..Perun'', .,Scerzo'\ ..Romanca". ..Roblje"'). Sva 
ova poezija odise zeljom zivota, vedrinom. prirod- 
noscu i snagom. A iiporedo njoj ide nostalgicna 
lirika Nikolica (,.Ja drhcem kao sjena", ..Oktobar") 
sa njegovom skolora (Badalic V., Bosnjak I.), te 
Domjaniceva poezija iiemira (5 pjesama). Javljaju 
se jos i Alanpovic, Tresic, Toraic Veljko (..Hebrejske 
melodije"). Lisicar i di\ a i Vojnovic sa ..Dubro- 
vackim sonetima". Jasne su vec ovdje dvie skole 
lirike, jedna vedra. a druga sumorna. 

Ali poezija je te godine i iiiace nastupila sa 
dvie nfobiene knjige. Nazor je izdao ..Slavenske 
legende" a Eegovic ..Knjiga Boccadoro", dva od- 
krica. dva klicaja zivota. jedan veleban, ali sa 
idilickora tendencijom. drugi objestan, sa raskosnim 
cuvstvora. Obje pune poezije paganizraa, bilo sta- 
roslavenskog, bilo renaisancnog. \ec g. 1899. je 
Segvic u ,.Xov. Vieku" a kasnije u knjizi. prikazao 
drevnu ..Yjeru Vidovn". te upozorivao pjesnike, da 
crpe iz tog vrela pobude. I Tresic je 1900. obje- 
lodanio pjesmii „Vidov san", ali i ako je udovoljio 
zalitjevu li-atra Segvica, koji je ocito mogao traziti 
od pjesnika. da crpe tek ornamente i motive iz 
poganske religije. nije ni iz daleka ucinio ono sta 
Nazor. Tresicev Vid filozofira, on je Jaliveh, koji 
stvara sviet iz nista, a ne poganski bog. Nazor 
je pako unio dnh stare religije raedju nas. Begovic 
je opet popularizovao talijansku renaisancu, raalo 
poznatn i propaganda mn je uspjela. 

A svakako vriedi zabiljeziti. da je u to doba 
poceo pjevati na snopove i izdavati knjige mladi 
Sane Kurjakovic, pjesnik vrlo slabe unijetnicke 



— 170 — 

ciene, ali znacajan po dull ovo<^ vremena svojoni 
imitacijnm bec'-arske narorodne poezije. svojom ras- 
pojasoscu i j^nibom pilaiiiterijoni seosko<^ nionika. 

Moderna poezija je i iiiace jos zastupana. tako 
nalazimo Domjaiiiea u ,.Nadi" (3 pj.), ,.Prosvjeti"' 
(2 pj.), „Viencu-' (5 pJ.). Nikolica u ,.Nadr' (1 pj.) 
„Viencu" (2 pj.) itd. Jediiom rieci, moderna lirika 
je ove godine producirala uz 3 knji^e kojih 70 
pjesama, kvantura ne bas osobit, ali kvalitet dobar. 

Novela i moderna crtica, osim samili dviju 
knjiga (.Milcinovica ,.Zapisci" i Matosa ..Novo 
Iverje"') dotjeraiiili. osebujnih i markantnih, te u 
Matid izaslili Gjalskievih liepili ..Diljem doma" i 
Novakovih dobro proucenih ,.Posljednjih Stipan- 
cica". pa ovih u ,,Zivotu'' prije spomeniitili, dala 
je jos nekoliko dobrih radnja. U ,.Nadi" n. pr. se 
je ,.Neznatnim Ijudima"' Car-Emin, inace pisac 
lokalne tendencije, priblizio modernoj noveli, Cip- 
pico izdao ,.Na moiir' i obseznu ,.Za kruliom'', 
Livadic studije raalih Ijudi ..Sanja na svjetlu" 
„Gospodja Jelica", Strizic ,.Snmnje jednog zivota". 
Begovic ,.Umjetnikove zapiske", u ..Prosvjeti" Li- 
vadic ..Cviet u sumraku"', svega (mimo posebnih 
knjiga) do 30 radnja. U prispodobi sa kvautumom 
prodnkcije kod razmaha realizma g. 1885. premalo, 
ali su i to prosjecno solidne i dotjerane radnje. 

U drami rade osim Vojnovica od modei'uih 
jos Ivanov (.,Vir'') i Strizic (..Oni bez srece"), a 
Selak izdaje tri radnicke drame. koje bi htjele 
biti natnralisticne. ali su tek puke dramatske 
vjezbe, slabo uspjele. 

Produkcija je u sve pretezno solidna. Nego i 
u pouci i kritici iniade ove godine vise stvaniosti. 
U „Zivotu'' n. pr. pise Hrcic o ceskoj umjctiiosti, 
Ivanov Segantini-u i \'ojnovicn. Jaksa Cedoiiiil 
talijanskom pjesniku Pascolinu, Jeny o uinjet- 
nosti nasega vremena, Livadic o hrvatskoj kiijizi 
i siromastvu, o novijoj knjizevnosti i za slobodu 
stvaranja. Marjanovic o ceskoj poeziji. Niotzsclicu, 
Maeterlincku, Neliajev o Leskovaru, Miletic o Bo- 
roti. Plavsic o ruskoj i slovenskoj umjetnosti. 
Krnic o Kranjcevi(^u, Ylajali o Multatulli-u. Tiir- 



— 171 — 

kovic VI. parizkoj izlozbi itd. Brojni su jos pri- 
kazi i kritiko (oko 100 sastavaka). Kritika uz 
prikaz je raznolika i mirua, pa akoprera stoji uz 
modernu, nije ipak partajska. Uz dosta reklara- 
nosti i pisanja prema taktici imade i objektivnosti 
u prosndjivanju moderiie, ciji se predstavnici i 
produkti ne primajn bez rezerve. Ali najraarkant- 
nije je to, da su tu mladi po prvi put iskreno i 
stvarno prikazali. popularizovali i procienili po 
pravora zuamenovanju pisce srednje generacije, 
koje je stara kritika ili sablonski izdizala ili mi- 
moilazila (n. pr. Vojnovica. Novaka, Borotu, Gjal- 
skoga. Ki"anjcevica. Leskovara)^ 

Sto nije ucinjeno vec u ..Zivotu". ucinjeno je 
u drugira edicijaraa. U ,,Nadi" n. pr. pise stariji, 
ali modernih nazora Dvornikovic studiju o „kul- 
turnoj vriednosti beletristike", pisu dopise iz Za- 
greba. Beca i Praga o literaturi. umjetnosti i glu- 
mistnoj umjetnosti Jelovsek. Marjanovic, Neliajev, 
a nalazimo i jedno 15 kritika od raladjih pera. 

Ali jos sire i svestranije kulturno nastojanje 
opaza se kod jednog poduzeca one grupe, koja se 
prije skupila oko ,.Xove Nade"'. Ove godine je do- 
duse izlazio kao organ politicke skupine reali- 
sticke ,.Glas", ali tek u par brojeva 1 ne redovito. 
Bavio se nesto i kritikora (jedno pet sastavaka), 
ali nije mogao da zadobije ono znacenje, sto ga 
iraadjase ..Hrv. Misao" i ,.Novo Doba"'. A ,.Zivot" 
nije posvema udovoljavao najmladjiiua. koji su 
htjeli. da se vise naglasuje golema razlika u kul- 
turnom misljenju stare i mlade generacije i da se 
s obzirom na rastucu reakciju prosiri rad na si- 
rokoj kulturno-socialnoj bazi. a ne ostane tek u 
uzkora okviru literarne borbe o raodernizam i slo- 
bodu stvaranja. I odmab pocetkora g. 1900. pocinju 
se javljati radnje tih najmladjih u listu ..Svjetlo", 
sto ga u Kaiiovcu, kao lokalan list izdavao Dusan 
Lopasic. ,.Svjetlo" kao najstariji lokalni list (iz- 
lazio ver preko 25 godina ) otvorilo je mladima svoje 
stupce. Lopasic. sudjelujuei brojnim patriotskim i 
satirickim pjesmama (anonimno ili pseudonimno) 
u pocetku godina 80-tih za vrieme prvih pokreta 



— 172 — 

ondasnje mlade genoracije, iiapisav vise novela (u 
almaiiakii „}frvatska" i dniji-(l,je) i ne sla^uci se ii 
svem s mladiraa, dao im svoj list (tjednik), te 
nlozio i imioge zrtve. 

Radilo se sve badava, ali najmladji su imali 
svoj tjednik i skiipilo se naskoro oko 40 surad- 
nika, medju tima jedno 5 zena, jedno 15 od onili. 
sto se kupili oko „Nove Nade", a prikljucilo se 
je i ostalili mladjih (n. pr. Begovic, Basagic, Je- 
retov, Koharic, Lunacek, Hrcic, Plavsic, Prelog, 
Kraiis itd.) List je donosio malo beletristike i to 
vecinom prevodne, a od originalnih prinosa bile 
sii to samo l)rojne simbolisticke crtice. J moze se 
uzeti. da se bas u ,,Svjetlu" najbolje pokazao ka- 
rakter onodobnog naseg crticarstva. koje je bilo 
vise simbolijsko u zamisli, iiego 11 u frazeologiji, 
dosta iskreno i sa uvjerenjein pisano. Nema ni tu 
snage, ali ima dosta i ako uvijenoga i nejasnoga, 
raisaonoga inateriala. Milcinovic i Karlov (Diirr) 
su najizi-azitiji. Lirike ima dosta malo 1 to samlike. 

Ali vaziiost „Svjetla'' ne stoji u prodiikciji, 
nego u polemici, u radikalnoj kritici i pouci. List 
je donosio silii aforizama iz tudjili pisaca oda- 
i)ranih po nekom siistavn. biljezaka o savremenim 
vanjskim i doinarim literarnim pojavima. izvadke 
iz revija, pregied kazalista i ocjene, bavio se 
^enskim, radnickim 1 socijalnira pitanjem. ali samo 
n obcenitom pravcu. Narocito pak se bavio kul- 
turnim ])itanjima, prirodnom filozolijom i litera- 
tnroin. I'osve izrazita tendencija i tiziognoniija iz- 
bija iz gotovo svili sastavaka. Bio je to jedan 
pravi pokret onih duhova, koji su se kupili oko 
lista, zanosan 1 poduzetan, agresivan i radin. 

U ne vise od deset mjeseci sabralo se kojili 
]o kazalistnili reterata i to ne sablonskili, kojih 
20 kritika iz literature, pisanih dosta obsirno i 
pomno, silu biljezaka i preko 60 spomena vriiHluih 
clanaka. Socialno-narodnim pitanjima bavi so ranogo 
n. pr. u nizu clanaka „Hrvati u XIX. vijeku'', ana- 
lizira se pogresna idealogija naseg patriotizma i 
nerealnog rada, a od istog pisca nalazimo origi- 
nalne portrete o Kvaterniku i Starceyicu, plodni 



— 173 — 

one fi:odine mhuli sociolog- Mikov {P. Skok) pise 
posve moderne ,.Glose o patriotizinu", ,,Patriotizam 
i naobrazba", ..Stranka i individium", ..Inteligencija, 
i piik", ..Zadatcl djactva". a iialazimo jos clanaka- 
o zenskom, o radnickom pitanju itd. Prosvjetnim 
pitanjima bave se pisci clanaka .,Poljaci u Nje- 
mackoj", „Ideali uzgoja", ..Pncka pozorista" ..Pncki 
igrokazi", „Organizacija pokrajinskili pozorista", 
.,Socializacija nrajetnosti". Prirodnom lilozolijom 
se izcrpivo bave ovece radnje „Pracovjek u Kra- 
pini". .,E. Haeckel". .,Duh prirodnih znanosti n XIX. 
vijeku", ,,Haeckelizani i Darvinizam", ,,August 
Sraetana", „Brusina"' itd. Historijom se bave krasni 
clanci pok. Koharica ..Ideje o historiografiji" i 
„Rennaisanca". A napokou nalazimo mnogo lite- 
rarnih clanaka. Marjanovic pise literarne por- 
traite: A. Kovacic, Begovic, Nazor, Matos, Gjalski, 
Tresic, Cankar, Yidric, Kranjcevic i Vojnovic, te 
neke kazalistne impresije: Fijan. g-dja. Strozzi, 
gdjica. Mihicic, gdja. Borstnik, te stndiju o St. 
Przibyszewskomu. Mikov pise portraite o Jelov- 
sekii i Arnoldu, te studije o Gjalskome, Kozarcii, 
Leskovaru, o studiju sela n literaturi, o starim i 
mladim i o ,,Knjizi zivota''. te kritiku o Nazoru i 
Begovicu. Uz to nalazimo jos prikaze Bukovca, 
Zoline .,Plodnosti". Stirnera. Vidovica, .,Mlade 
Poljske" te dva clanka pisana narocito za taj l[st od 
vodja ceske iiiodej-ne Prochaske i Karaseka (..('eska 
kronika" i „Posljednja taza ceske literatiu'e"). A 
uz to jos brojne polemicke i programne clanke. 
Bad je dakle obilan i raznolik. 

Xaprania ovoj djelatnosti niladjih nije stajala 
djelatnost starijih u npraviiom I'azmjeni. U poe- 
ziji je zastupan Arnold (sa kojih 18 pjesaiua), te 
njegov ucenik M. Podravski (sa isto toliko). oba 
se javljajn u .A'iencu". Harambasic se tek cetiri 
puta javlja, Hranilovir Jovo sa :> prigodne pjesme. 
Jeretov sa dvadeset sitnijih. Milakovic sa jedno 
desetak. Tresic- sa 10 refleksivnih pjesama tezeg 
kalibra i velikom pjesmoni ..Paralipomeni Ura- 
niona"; te \e\. Dezelic sa par pjesania. Uz to se 
javljajn jos s par pjesama mladji i stariji od stare 

12 



- 174 — 

skole: Brezan. Hire Miroslav. Krsic ivo, Kuku- 
Ijevic' Bozidar. Mil<M- Ferdo. .Mirko Nikolic. A' 
R(izi(''. Trnski 1., Mirko SatVet. Kuzraa Novic, M. 
vSabic ltd. Pi-oduk('ija stare skole ciele te godine 
iziiosi najvise 150 pjesama. vecinom romanca i 
lirike. Vz to su u ovo zadnje vrieme izasle u po- 
sel)iiiin knjigaiiia pjesme (Jj. Arnolda. pjesme M. 
Podravskoga, N. Ostojiea: ..Ouvstva i poleti" i I. 
Ostojica: „Suze i osmjesi", pa pjesme Petravica. 
Kvantitet ie po torn vec'-i nego kod modern ih. ali 
je originalitet daleko manji. Citava ta poezija ne. 
nosi iia sebi nikakovog znaka savreraeuosti, osim 
— blijedoce, a spada pretezno u sedamdesete godine. 
dapace jedan dio i u doba ,,Nase gore lista". Je- 
dino se nesto izdizu Dezelic i Tresic misaonom 
sadrzinom. 

U noveli su zastupani F. Becic (,Jzgubljeni 
biser'"), I. Trnski (sa 2 ovece novele), Davila H. 
(,.Amerikanka" i veliki hist, roman .,Teski dani"j. 
1. Devcic (2 crtice), Lovretic (4 ovece folkloristicke 
novele), M. Pogacic C.Za oluje". oveca radnja i 
jedna crtica). Zagorka (sa pet sest radnja). te jos 
jedno desetak maloznaenih ili pocetuickih noveli- 
stickili ])okusaca. Od nasljednika realizma imamo 
vise (desetak) dobrih novela od \. Novaka. ali ili 
ne mozerao ubrojiti ni u inoderni ni tradicionalni 
smjer. Liepe su to i svje^e radnje ..Patricijka". 
„S mora". ..Nakon 20 godina", .,Na napusteuom 
otoku", ..IT predzorje" itd.; nadalje par radova 
Cara-Emina. Truhelke. N. v^imica i — gotovi smo. 
Uz to je izdao jos J. E. Tom ('• roman ..Meiitn" 
a Novak ..Posljednje Stipancice" u sverau dakle 
40 radova. po torn i objamom i brojem vise od mo- 
dernih. ali vecina je stvari dapace jos iz pred- 
realisticke skole, a to svadja literarni znamen te 
piodukcije (osim kod par realistickih pisaca) skoro 
na nulu. 

U pouci i kritici se ove godine stariji nadjose 
^)iisiljeni vise uposliti. J. FIranilovic, J. Pasaric, 
Surmin Gj.. .laksa Cedomil. A. Petravic. H. Hin- 
kovic izticu se u kritici sa mno^tvom radnja. sto 
kritickih. sto polemicnih. 



175 



Ne spominajiu- brojue pi-igodiie i literariio- 
tilolozke prinose. izticu se Hraiiilovicevi prikazi 
Arnolda. Toraira. Badalica i Torbara. pisani po- 
znatoni njegovom rutinom. ali uvijek sa ocitora 
tendenc-ijom istaviti te pisce kao uzornike onog- 
srajera. u iiiie koga se borio protiv mladili. Jos 
jace se ta tendencija opaza u sitnijim njegovim 
prilozimn. u kojima nije propnstio popratiti ni jedan 
pojav u uasnj kiijizi. Pisuci o mladima. o Tucicu. 
Jelovsekii. Milcinovicu, Begovi(''U. Selaku. Kvede- 
rovoj. ..Matici", Ostojicu itd. udara redovno u za- 
g:rizeni polemicki i izrugivacki ton. govoreci o, 
mladjoj. a u hvale o zdravlju i tradicijama, govo- 
reci starijoj skoli. Uvijek je bojovan i ne pise 
s nekiiii mirnm. iiego nz ol)jestnu pozii ide za tim. 
da diskreditira raladji smjer. rabeci razne dosko- 
cice. A dosta cesto ide tako daleko, da izvrce i 
hvata se svakog sredstva. Jednom rieci kriticar 
partaicar. Pasaric donosi vecinora samo ekscerpte 
i prixaze stranili djela. ali i to sa izrazitom ten- 
dencijom. da te biljeske sekimdirajii Hranilovicevoj 
polemici. Surmin uz literarno-historicke biljezke, 
priobcio je u ..Nadi" studiju .,Jedno stoljece medju 
Hrvatima". pregled razvoja uase literature i njenog 
diiha. dokaznjiK'i pretezni upliv njemacke roniantike. 
Novija je literatura povrsno obradjena i ne podaje 
n tome sirih pogleda na razvoj. Politeo uz par 
sitnijih radnja priobcuje veliku studiju ..Nekoje misli 
knjizevnosti na pocetku vieka". Radnja je pisana 
po Bninetieru. te na nju glosira pisac o nasoj 
literaturi. Sjajni stil i vedre misli obiljezje su Po- 
litea. a isto tako naglasivanje idealizma i krscan- 
skog snijera. Moralizujuca tendencija se osobito 
iztice, pa hoce da iztakne u literaturi neki idea- 
listicki realizam. nasljedov^anje romanskih starijih 
literatura. neku blagu mjesavinu svih smjerova. 
prodahnutu patriotsko-etickom tendencijom. Jednom 
I'ijeci pogorsani Brunetiere. 

U istom pravcu pisu Jaksa i Petravic. Prvi 
imitira Brunetiere sa pismima o starim i mladim, 
discoiirs de combat, ..Zivotu". Begovicu i Nazom, 
najmladjima. pred viekora, individualizam u knji- 



— 176 — 

i^evnosti, te kritikaina i prikazima Neere, J. Hra- 
nilovica, Tucic-Nikolica, Gjalskoga, Petravica, za- 
briniito pozivljuci bojovnike starih i raladih na 
mir i slo^^u, zeleci polag'aiii razvoj, propovjedajmu 
blagi realizam, citirajuc'i jos Voj^liea, Roda, Ije- 
maitrea i druge Francuze, koji navjestaju prelaz 
u idealisticku reakciju. Petravic pako pise o Osto- 
jicima, V. De^elicu. S. Grej^orcicu. Marradiu itd. 
uz iste tendencije. Hinkovic napokon pi-iobeuje 
feljetonisticke opazke o modernizmu u liepoj knjizi. 
Uz jos^ desetak prikaza te nekoliko glazbenih cla- 
naka Cackovica i Kuhaca i ekscerpata ovo bi bila 
literarno-kriticka pouka staroga smjera. \Mdimo tu 
jasno dva pravca. -Jedan daliuatinsko-ramanski, 
Brunetierov. a drugi zagrebacki. tradicionalno idea- 
listicki. Idejno je prvi bogatiji i znamenoviiiji, a 
isto tako je i stvarniji i sirih pogleda. Drugi je 
osoban, zagrizeniji. Prvi zastupa iieku ideju, drugi 
piiku obranii tradicionalnog posjeda. Prvi jezastupuik 
jediiog kultui'iiog boja. a drugi boja koiikurencije. 
Prispodobiiiio ili dakle djelatnost niladiii i 
starih na ])rekizn stoljeca, to cemo lako uvidjeti, 
da je i beletristicka 1 poucna produkcija pivih 
kvalitativno veoraa nad produkcijom drugih. U po- 
uci dapace je i kvaiititativno daleko preniasuje. I 
ova godiua mogla bi se oznaciti kao vrliunac 
mladih pokreta i tvoracke snage niuderiie, mogla 
bi se oznaciti pobjedom nad tradicionalizmom, koji 
je i)okazao literarnu nemo('. A napokon bi se moglo 
l)ilo dori i do I'azbistrenja odnosaja iziiiedju dvie 
reakcije: ronianskoni i germanskoin. ti'adicionalnom 
i progresivnoni, niedjii koje se tiska sve vise sla- 
venski duh, d(masan i inladom lirik(»iu i (n 
,,Svjetlu") kritikoni i ])Oiuladjenjeiii realisticke iio- 
vele, koja polazi od I'liskoga roniana. Ali taj raz- 
voj je spriecen, a spriecila ga je nietoda 1)0i-l)(>. 

XVIII. Depreslja. 

Literarni pokiet nije i opet dugo potrajiip. 
Cvjetao je i ovoga pnta tek godinu dana i nesto 
vise. Sliedece godine doduSe iniade dosta produk- 
cije. ali slabe ciene. a onda sve vise i vise opada 



177 



i djelatnost i interes za titeraturu, raskladaju se 
gnipe. a mladji prelaze iia politicko socialno polje. 
Napokon g. 1904. dnzivljujemo i literarni i poli- 
ticki debacle. 

Znakovi desolucije mogu se opaziti vec god. 
1900. Koncera godine preiizima urednictvo ..Vienca'" 
dr. Gj. Arnold. Ali list sve vise pada. ..Zivot'" 
se drzi, ali u prvoj polovici g. 1901. vec ne iz- 
lazi redovito. Zaduja tri broja poliigodista raorajii 
radi zakasiijenja izaci zajedno i onda list prestaje. 
.,Svjetlo" iza g. 1900. gubi svoju literarnu vaznost. 
U jeseiii poknsase mladji. da pokrenu ii Zagrebu 
..Novo vSvjetlo" ali izadje tek jedan broj. „Glas'' 
prestane takodjer nakon neredovitog izlazenja izla- 
ziti. Kazaliste g. 1901. pocima sve nize padati, 
dok 1902. ne dodje na vrlo nizke grane. I sve se 
to zgadja u vrieme. kad se javlja reakcija ii snaz- 
nijoj tonni. G. 1900. obdrzava se ..I. hrv. katolicki 
kongres ii Zagrebu". koji lulara temelje klerika- 
lizmu. g. 1901. imamo proslavu 400-godisnjice 
Marulica. koja prolazi suho i oiicielno, te je vise 
blamaza. nego Ii slava za nas knjizevni sviet. Iste 
godine priredjuje se II. izlozba nasih umjetnika, 
ali intei'es nije onakav, kao kod prve. A napokon 
u jesen te godine imamo nagle izbore za sabor. 
kod kojih opozicija dozivljnje silan poraz, izgubiv 
skoro 20 mandata. 

G. 1901. produkcija je dosta velika. ali 
osrednja i daleko veca kod tradicionalista nego Ii 
kod modernista. U poeziji nesto pjevaju Alaupovic, 
Arnold. Brezan. Jeretov. Krstinic, Ivo Krsic, Kiir- 
jakovic, Lepusic, Milakovic, Miroljub, Nikolic Mirko, 
Podravski. Rozic. Sabic, Tomic J. E., Trnski. 
Novic K.. Ostojic, Antoncic. Dezelic, Jambresak. 
Sirovica i dr., svega kojih i:50 pjesama, od toga 
do sto ])rigodnih. Novelu zastnpaju Beci(''. Davila, 
Crnovrsanin. Jelasic, Kuhac Mira. Kuten Gjuro. 
Lepusic. Miler F. Z., Podravski. Ritig, Im-Torasic. 
Zagorka. Mulabdic. Albertinov, I. Devcic, Dezelic, 
Hire M. Koscevic. Lovretic. Trnski i par drugih, 
sa kojih 60 radnja. Ovece radje pise tek Becic 
t,.Nervozni duelanti") Mulabdic (.,Nova vremena") 



— 178 - 

i Davila (,.Na jezerima''), Vecina iiiiena u novelistici 
bez znacenja, a radiije bez literanie pretenzije. 
Puke vjezbe vise manje uspjele ili neuspjele. ka- 
kovom sinjeru se ne mo2e ni govoriti, jer mogu 
spadati i u doba Bogovira i u doba vSenoc i tako 
ce se pisati po provincialniin listovima za pedeset 
godina! Inace se javlja sa vise boljih stvari. tek 
V. Novak („Iz moje biljeznice". ..Janica". ..U glib"), 
Car Emin, te D)-azenovic, (sa jediiom crticom). 
..Matica'' je te godine izdala jos Mulabdireve pri- 
povjesti ..Na obali Bosne", Cai-evo ..Pusto ognjiste" 
i ..Spomen-Cviece"' k jubileju ytrosraayera. U ovoj 
knjizi ili almanaku imade do sto literarnih priloga, 
ali se od pisaca, koji nisii uz raladje osim Novaka 
i jediie krasne, klesaue Drazenoviceve crtice. irialo 
sto iztice. 

Broj posebnih edicija je ove godine vrlo velik. 
ali su to vecinom sabrane starije stvari. Jeretov 
izdaje svoje ..Zadnje pjesme", najbolju sbirku iije- 
gove poezije, M. Sabic ,,Trenutci"' dosta cjelovit 
niz lirike, sa dosta cnvstva, ali okovaiiog sablonom, 
Tresic svoje dosta ukocene na narodnu skrojene 
..Gjule i snmbule", Milakovic ,.Staze i putevi", stu- 
pajuci vec zaprasenim i preiitrtim, cesto i napu- 
stenim cestama. D. Sirovica izdaje ,.Nove pjesrae"'. 
pnne patriotske frazeologije, koja bi imala da mar- 
kira jako cnvstvo i ogorcenje, Stj. Ilijic „Pjesme 
w stihu i prozi", izticiK'i neki ulizani idealizam, 
I. Krnic „Ljiibavnu pricu", niz slabili novela, toboi 
pohiniodernih, Kurjakovic becarsku liriku pod na- 
slovom ..Sanini mill casi". .los mozemo dodati 
k toino sabrane pjesme (,,Zinizelenke" ) ilirskog 
starca Stj. Ilijasevica, vise manje lokalne satire 
Neurastenicnsa ,,Pregrst susnja", te novo izdanje 
,,Kohana i Vlaste". Broj je velik, koji svjedoci, da 
se tradicionaliste uprli, da izadjn najavu. I u 
istinu sn oni te godine najobilnije reprezentii-ani, 
te joj dajii signaturn. Veci dio i relativno bolji 
dio te prodnkcije potjece iz Dalmacije, a pisci su 
vecim dielom djeca pjesnicke generacije 80-tih go- 
dina, koja hoce, da se zanosi i Tresicera i roraa- 
nizmom. ali ne mo^e da sakrije nategu u pjevanju. 



— 17ii — 

Modenia generacija jos se i slabije leprezen- 
tira. Kranjcevii' priobcuje tek 3 pjesme (,.Ziiiiska 
pj.", ,.Slap". ..Sveljndski hram") Domjanic 2, Nazor 
jedini oko 20. Uz to izdaje. Begovic prigodnu 
knjizicu ,,Hrvatska pjesiiia"' i Nazor ,.Pjesma lirv. 
naioda'', povodom Maruli('evog jiibileja. Nikoli('. 
pako izdaje 11. izdanje svojih pjesama. Mora se 
jos zabiljeziti, da se poceo cesre javljati snazan 
mladji pjesnik Zv. Devcic, koji osim sto pjeva 
po nekim listoviraa, izdaje zbirkn ..Lncida inter- 
valla". U noveli se iztice Leskovar (u ..Spomen 
cviecu") manjora skicom, iiesto Cipico, Matos sa par 
stvari. §trizic izdaje knjizicu ..Ignes tatui"', a raar- 
kaptan postaje Z. Bertie sa par slavonskili novela 
(,.Paraskina sreca^'). Skoro nije za vjerovati, ali ovo 
je sve! Jos se moze govoriti o nekoj djelatnosti 
u drami, jer imanio od Tucica ,.Buru". ali bez 
uspjeha, Ivanova ..Kneginju Jelenu" pa dramati- 
zacijn ..Zlatarevog zlata"', Begovica dramolet ..Blago 
i sretno umiranje" (u ,.Nadi") i Dimitrijevicevu 
,,Obraz pred svietom". 

Sve ovo zaista daje pravu sliku klonnca. Ne- 
koji najmladji su htjeli, da sto i opet pokrenu, 
te vidimo, kako u to doba djaci izdaju list ,.Xova 
zviezda" i dosta knjiga. U listu imade dosta radnja, 
ali osim jedne iz rimskog zivota, sve ])ez talenta 
pisane. Posebne zbirke izdaje jos Likotinovic 
(j.Pjesme") kao puke slabe vjezbe, Lj. Ivanic 
(,.Skice"j, a Seiko Nina radikalnom pozom pise 
satire „^ivot", ali sve to najmladje nije literatura, 
nego nabacani prizvuci iz citauja bilo Arnolda, 
bilo nasili modernista. 1 jos u g. 1902. ide to na- 
stojanje najmladjih, da nesto pokrenu. Tako jedna 
grupa izda;e preko pol godine mjesecnik ,,]\Ilada 
Hrvatska", nezadovoljna slabocama i kompromis- 
uoscu modernili, kojiraa porice i pravo na tai naslov. 
Htjela bi radikalniju literaturu. te se obara na 
sve i sva. Bilo bi i simpaticno ovo uastojanje. da 
nije na koncu ostalo dosta povrsno i plitko. Jedina 
veca novela te gruj^e (,,Razbacana uda"') neproku- 
hana je karikatura tim slabija. sto je htjela biti 
ozbiljna dekadentna novela. Nekoj e Devciceve 



— 180 — • 

pjesiue i uesto lirik(3 Stj. Kralja, i)ar bolje iiitui- 
ranih. nego li izradjenili i prokiiliaiiih clanaka i 
• — ,.Mlada Hivatska" prestade izlaziti. 

Poncno kulturno stivo isto tako pokaznje pre- 
vagu i)litkosti, pabircenja i bezidejiiosti. Vec sama 
ta ciiijeiiica. sto se k jiibileju Marulica iiije izdala 
m jedna obseznija ni teraeljitija, ni znanstvena ni 
populariia kiijiga ili studija o nasoj cetiristogo- 
disTijoj knjizi — dosta govori. Svi govori i pri- 
godni clanci bill sii posve sablonski, bez jednog 
sirog i kriticnijeg pogleda i bez ijodne velike 
niisli. A i sama proslava je bila posve obicna iiasa 
parada, u trakovima i cilindrima. sa pohodiraa i 
svecanim besjedama. Mladji su sudjelovali i ne 
sndjelovali kod toga, a narod je dobio tek jednn 
biosuru. par iioviiiskih clanaka. kojn piigodiiu dra- 
matskii predstavu ( Markovica. Krstinica) i - - raz- 
glednice! ..Matica"' je .ios k tome izdala ...luditu". 
1 tako prodjose bez uspjeha i ostase tek na pa- 
piru teoietski predlozi mladjili o dostojnijoj pro- 
slavi 40()-fiodisiijice. priobreiii n ..Zivotu". ..Svjetlu" 
i ,.Nadi".' 

Ali ni kriticki rad luladjih ove godinc nije 
osobit. Sav je skupljen jedino u ..Nadi". Ovaj list 
ovili zadnjih godina bez snmnje donosi najobihiije 
gradivo od svih ostalili listova zajedno. V bezbroj 
biljezaka i 0('j(Mia i)rati sve pojave domac'c i strane. 
a narocito jos srl)sk(\ slovciiacke i bugarske knjige. 
XemogiK'e bi bilo dati pregled materiala tn izne- 
senog, jci- I'znosi godiraice po 200 i vise intorma- 
tivnih i kiitickili. sto vei-ih. sto manjili, ali uvjek 
paznj(i vriednili biljezaka i radova. All nza sve to 
ne vi'si onog litei-ai-nog ui)liva. koji bi mn i)o tom 
sadi-zajn dolikovao. jedno za to. jer je izvan sre- 
dista. a drugo jer. akoprem pretezno moderno ure- 
djivan, nema literarnog pravca. a uz to mu smeta 
to, sto je listom bosansko vlade. Ove godine pisu 
n poiici u ..Nadu" od mladjih -lelovsek (o Nei-iidi. 
Hill)('i-tn. Bjornsonu. Haiii)tmannu i raznim prazkim 
izlozl)ama) Nehajev (zagrebacka kazalistna pisma). 
Matos, te Marjanovi(3 (studiju o Janku Leskovaru 
i vise kritikaY V modoniom ])ravcn pise svoje 



— 181 — 

studije (..0 psiliolozkim osnovama estetskog' osj(^- 
cauja"', „Govor unijetnosti" i „Eticki dojam umjet- 
nosti"') Lj. Dvornikovic. Nalazimo jos koji to re- 
terat od mladjili ali manje vaznosti. 

Od nemodernista se javlja Jaksa Cedomil 
(,.Xovije pjesiiictvo u trancuskoj"'. o mletackoj iz- 
lozbi i jos jednim reieratom u ,.Prosvjeti"), Pe- 
travi(^ (,.0 plagiatiraa", o J. Milakovicu), Stj. Ilijic 
(o Brnuetieru i najnovijoj knjizevnosti), pa onda 
ostali glavno u ,.Viencu". J. Hranilovi('' u jedno 
HO clancica i)rati svaki domari literariii pojav, 
hvaleci svoje, a zabacujiu'-i luodernisticke pristase. 
Pasaric se javlja tek sa 3 stvarce. a Politeo pise 
Tresic'ii, Verdiu. Fogazzaru, o gTckom tatuiuu u 
novijoj drami i t. d. a ostalo su sve sami histo- 
ricko-literanii prinosi i biljezke, putopisi i slicno. 
Vaziiiji je Pintarov claiiak o ..Svjetskoj povjesti'" 
Matice Hrvatske. te pokaznje iiesto sire vidike. 
A konacuo se mora spomeniiti i opet jedan ucenik 
Arnolda. koji iiije u kritici ni malo sretniji od 
Podravskoga ii poeziji. To je dr. A. Bazala. koji 
je po torn postao i docenat iia imiverzi. Pise ka- 
zalistue ocjene i dvie overe radnje: ..Doba sotista" 
te ..Psihologija u iiaseiu ninjetnoin pjesnictvu". 
Prva radnja ima ocitu tendenciju, da uadje u dobi 
sotista grckih ogledalo iiasili inodernistickili teorija. 
pa je ta radnja dosta dobar ekscerpt. Ali druga(koja 
ide kroz IS bi-ojeva) po koiicepciji svojoj je iieki 
uiiicnm — skoro bi rekao — idiotskog" polaznog 
principa. Po naslovu sudec izgledalo bi, da ce se 
tu analizirati psiiiolozki elementi i psiholo^ka 
struktiira i poteneija, te izvori nase poezije. Ali ne 
— pouajprije je bjelodana nepodpuiiost vec u torn 
sto pisac nziiua u racun saino one pjesnie i pjes- 
nike. koje je izdala ,3Iatica". Ali drugo je jos 
gore: on uzme Arnoldovii psihologiju za skole, pa 
izvadi n. pr. delinicijii srcbe i onda ne navodi to, 
kako se srcba u nasih pjesnika ocituje. nego je li 
oni srcbi kazu isto ili ne, sto je rekao Arnold. 
Ovako to ide od paragrafa do pai'agrata x\rnol- 
dove skolske knjige. A mi ne znamo, kakvoga to ima 
smisla, za sto se je pisac dao na taj trud, sto je 



— 182 — 

litio i — sto je rekao. Nista, bas nista, nego je 
samo litio pokazati neku marljivost i strnnijactvo, 
da se habilitira ... I ako iista, ovo je znak posve- 
nuisnje iinpotencije. n koju jo pala literatura. 0\'-o 
je zalostni epilog- visegodisnjih naprezaiija. 

Nasa je literatura nestaliia. Iduce godine imade 
doduse nesto vise piodnkcije i iiesto boljih stvari. 
a g. 1903. preuziinlju ..Vieiiac" Ivanov i Gjalski, 
te se trade da nesto i priize. sto im prilicno i 
uspjeva. all nema vise ni pokreta, ni zanosa, iii 
saiija. ni interesa. .,Moderna" je prestala i lie i)o- 
dize se vise. Borba jos inia i bit ce ih, ali u doba 
klonuca i nemara literarne raoderne, jaca se ne 
samo tradicionalizam, nego i intolerantna klerikalna 
reakcija sve vise i vise. A sto je glavno. neina 
vise raedju mladjinia onog vrienja ideja i cuvstava, 
sto ill je cinilo simpaticnima. 

Godina 1902. nije vise imala nikakove odre- 
djene literarne fiziognoniije. Uporedo se javlja vise 
razlicitih literarnili pojava. ali ni jedan ne moze 
da odlucno zavlada, jer nema u ovo doba ii nasoj 
literaturi sredisnje mocne organizacijone ideje. Isto 
se tako cijepa interes i kod literarne publike. Izaslo 
je doduse na javu vise zanimivib literarnili djela, 
te se je javilo vise mladili talenata. Ali sve je 
nekuda rastreseno. sve se mijesa i is])repli(''e, docim 
je mnogo toga ostalo neopazeno ili neocjenjeno. 
I rui moramo da se nebote pitamo: je li nasa lite- 
ratura tako brzo sustala pa se usjela ili se razvija 
i dalje; kamo taj tok smjera; kakovi se novi vidici 
otvaraju: cega joj ne dostaje. i sto jn skrece sa 
kolotecine, sto joj bistrinu muti: koje crte ce se 
sloziti u novu tiziognoraiju, a kojih ce nestati, te 
napokon kakova c-e ta nova iiziognomija izgledati. 

Od 1902. je zapocela i neka nnutarnja re- 
akcija na oiiaj nemocni lirizam i na onu aualitic- 
nost, koja i je previse slabila duliove. U jednu 
se ruku poceo javljati opet sve veci interes 
za prilike realnoga zivota, pocelo se pristupati 
kakoj takoj sintezi, i nove te^nje dobivati neki 
pozitivniji i politicniji karakter. I u tom je bas 
oznaka ovili i)Oslije(injili godina. U javnom zivotu 



— 1.S3 — 

markira tu teznju za uecira pozitivuiiii i za uza- 
jamnoiii liannouijoiii sviju graiia zivota pojav lirv. 
naprediie omladine u organn ..Hrvatska Misao". 
Od institucija, koje su dovedene u zivot od mladjih 
preostalo je .,drustvo hrvatskih knjizevnika". Ali 
i Olio je stalo da vegetira, jedva da i vegetira — 
uiiutariiji zivot koji je bio. dok je postojao jos 
„klub", a i u doba pocetka druztva, vaiirediio bujaii, 
prestao je. Stari i mladji elemeiiti. koji su se u 
drustvu nasli pod jednini krovom nisu uakon ze- 
stokih sukoba i poleinika, vodjenih poglavito iz- 
medjii ..Zivota" i ,.Vienca", a i driigili listova. mogli 
da se sblize tako, da bi bio iiiogiic zajednicki raz- 
mali, pa se je — osim par predavanja za zimske 
sezone, slabo posjeceuih — rad diiistvene uprave 
ogranicio lih na to, da uzdrzava citaonicu i skuplja 
kapital. I u istiuii je predsjediiikii Ivaiin vitezii 
Trnskomu poslo za rukom ii kratko vrijenie saku- 
piti ziiatan kapital. 

Xapokon je osim svega toga djelovalo vrJo 
depriiiiirajuci na mladje i to, da je proslava 400- 
godisnjice Mariilica oiiako hladiio ispala bas par 
tjedaiia iiakoii silnog izboruog poraza hrvatske 
politicke opozicije. pa sn u toj ciiijenici vidjeli 
potvrdii da je citavi uas zivot omlitavio. izgubio 
ono zdravo i muzevno pregnuce i da je ta proslava 
bas zalostna potvrda te cinjeiiice. 

1 to je potaklo muoge, osobito mladje. da su 
poceli jace osjecati uski savez. koji vlada izmedju 
drustveuo-narodnog javnog zivota i kulture. doticno 
literature. 

I tu imamo, da traziino povod koji je potaknuo 
velik dio mladjega elementa, da pocme ponovno 
sa revizijom svega dosadanjega rada a u 
drugu ruku. da se okupi i pokrene pokret, koji bi 
isao za tim, da odgovori na sva vaznija pitanja 
savremenog naseg zivota. Oko nove godine izdala 
je ,,hrvatska napredna omladina" jednu brosuru 
pod naslovom ,.Poraz i Slavlje"' u kojoj je ostroj 
kritici podvrgla uzroke, koji su doveli do izbornoga 
poraza i do onakovog slavlja (proslave). koje je 
ona okrstila ..kiilturnim porazom"'. U toj brusuri 



— 184 — 

kusalo se je na to tiksirati i iickojc pozitivne ideje. 
Istaknuo se je odlucno u politici smjer realist'cki, 
u knlturi slobodonmni i naprediijacki, u socijalnom 
2ivotu deraoki'atski. na<^lasila se je potreba eko- 
nomskog- prepoi'oda i od literature se je ti-azilo, da 
j^ive zbiljskim zivotom. da biide plodom iskreiioga 
osjecaja. slobodne misli i savjestnoga rada. 

Grupa naprednjaka u koju su se oknpili ve- 
cinom svi glavniji aktivniji elementi do tada odije- 
litili grupa niladiega elementa. pokrenula je pocet- 
kom 1902, godine i svoj organ, polumjesecnik „Hr- 
vatska Misao"'. U radu toga lista prevladjuje go- 
spodarski i drustveno-politicki smjer. Borbe, koje 
su se povele oko ,,Matice Hrvatske" zavrsile su 
ue^vini iiilakiui kompromisora u sastavu odbora. ali 
svejeduo nije bilo ni i)uno sklada ni rada. Kasnije 
su se te borbe (u g. 1904. i 1905.) ponovile i uro- 
dile strajkom 60-torice knjizevuika, ali u ovo dalnje 
razd'jblje, kao sto ni u ponovni pojav ..Vienca'' 
pod redakcijoni ^^g. Ivanova-Dezmana i Gjalskoga, 
te ni u druge kasnije literarne pojave ne('U ulaziti. 

Spomenuti se jos nioze, da se je g. 1902. raz- 
vila i borba proti dotadanjoj kazalistnoj upravi 1. 
pi. Hreljanovira. koja.je urodila odstuponi stare 
uprave, ukinureni opere i novoiu upi-avoin (.\. Man- 
drovic i N. Andric). 

Interes za liteiaturu i uuijetnost je jenjao, a 
poceo se opet zivlje buditi interes za politiku, koji 
je urodio pokretom od g. 1903. i svim onim, sto 
je iza toga do danas sliedilo. radu i razvoju 
politickog diela oniladinskili pokreta govorio sam 
drugdje (,.Hrv. Pokret"' 11. dio). pa je sada red, 
da ovu I'adnju zavrsiiii. 

XIX. Uzroci klonuca. 

Palo je za cielo citaocu u oci. da saui do sada 
skoro neprestano davao vise neki inventar raznih 
radnja i pokreta, nego li crtao tizignomije pisaca. 
Ali ovo donosi sa soboni narav ovog razdoblja 
miena i pokusaja. Ovo razdoblje i nije, kao rea- 
lizaui. dalo onakovih predstavnika. koji bi markirali 



— 185 — 

linijii razvoja. Ovo je naprotiv razdoblje nepi-estanih 
borba, pokusaja, ciepaiija i skladanja, to je rieka, 
koja je dosla na plitcine. llirizam joj je izvor i tii 
se sa raznih strana kupe pritoci. Vraz je 
gorski potok sa carobiiini vodopadiraa pod sjenatim 
hrastovinia. Niemcic kao tihi zuboreci rukav, Bo- 
govic kao ponornica kakova, Mazuranic i Pre- 
radovic su ponovni pojav rieke, dva korita 
iia podnozjii planine, Markovic tok pod prvim vr- 
bikoiu. Seiioa prvo naselje sa mlinovinia, a re- 
alizam dovodi iiove pritoke i rieka ide dubokim 
kori^om kroz ravnicu, valjaluci se sve mii-nija i 
zelenija dalje. Ali ravnica se prepolako spusta i 
rieka se pociina ciepati u rukave, vuci preko plit- 
cina, razlievati u mlake. Obseg iijezinog toka postaje 
sve siri i siri. dubina sve raanja. kadikad se opet 
skupi, kadikad se raztepe, dok se ne prelije u ve- 
like mocvare, te joj je skoro i tesko naci pravo, 
glavno korito. Ovakova je koncem prve polovice 
ovoga decenija i nasa literatura. Pridolaze mnogi 
potoci, ali sve se nekako izprekrizalo i razlilo. I 
nema vise imiogo ni bnciiib vodopada, ni siiazne 
dubine, nego tek amo tamo po koji tihi zakutak 
pod vrbama, po koji otok sasa, po koja pregaziva 
plitcina i mnogo glibovite mocvare. A u torn dielu 
toka ni mlina, ni plovkosti za ladje. Mo2da tek 
nesto ribolova i koji prevoz na dnigu stranu, u 
polja bez stanke pogledn nasem. 

I eto za to je ovo iztrazivanje porjecja nase 
literature ovog zadnjeg decenija i mucno. Sve struje 
i strujice, sve mlake i mlacice treba- nociti i iz- 
pitati, da se vidi kuda se je izgubila velika voda. 
velika energija i kolicina misli i dojmova, koje«n 
u ovo 10 godina pridosle da popiine bastinu rea- 
liznia. A za to manjka i pravi pregled. Ipak mo- 
zemo razabrati nekoje eieniente: imamo najprije 
nekoje ciste smjerove toka. onda plitcine terena i 
napokon bai'o. Prvobitni smjer toka je onaj, kojim 
je islo glavno korito realizma. Di'ugi je izraziti 
pritok Brunetierovski neoidealizaiii. treci je cisti 
modernizara. Ova dva pridolaze u ostom kutn u 
smjer realizma. Sa sti'ane skoro okomito i)ridolaze 



— 18H — 

dvie posve kontrarne struje i to (iiazovimu je tako) 
prirodoiilozoiska i kriticka. te vjersko doj^miatska. 
Nadalje iniamo nekoje plitcine, a te se javijaju ve('- 
na koncii toka struje realizma. idealizma i moder- 
iiizma. Ilslied ])olozenosti tla voda sc siri. uniiruje, 
vrti na mjesti\ te zalazi postrance i podrzava iiilake 
i bare imitatora. tradicionalista i sveg' ostalo^ lite- 
rarnog- ,.Landstnrma''. Izraziti klerikalizam i tilo- 
zofski natiiralizam nailaze na te bare, vrtloge i 
zastoje prije neg'O se i sukobljuju i uzmogim dati od- 
lucau pravac dalnjeiii toku. Shema. koju si lunzeino 
ovako i graticAi sastaviti da'a bi nam nekii pri- 
bliznu orientaciju iz koje bi ram bilo jasno, da kod 
studija ovili pojava moiamo uvaziti dva ^davna 
momenta: sinjerove sti-uja i sastav tla ili da liovo- 
rimo bez prispodobe: idejnu tendenciju raznib po- 
kreta i nas narodni karakter uobce, a prilike ovih 
zadiijih godina napose. 

U dosadasnjem pregledu nastojao sam utvrditi 
takta i podatke. te oznaciti smjer i tendenciju i 
snagu pojedinib skupina i pokreta. Prije svega 
trebalo je istaCi. da se je g. 1894. i 95. vidik iiteraturi 
prosirio, te pukao sirok borizont velike I'avnice 
pred njom Godinu dana kasnije konstatirali smo 
pojav novib pritoka: u „Novom Vieku'' i ,.Prosvjeti" 
neoidealizam; u ..Mhidosti'' modernizam dekadentno- 
simbolicki; u ,.N. Nadi" kriticizam. a u „N. Doba" 
ojacanje realisticko-socioloske kritike. Godiini dana 
kasnije javijaju se vec i bljeskaju na suncii izra- 
ziti obrisi klerikalizma. Godine i9()0. moderna se 
je ve(- spojila sa realizmom. neoidealizam pako 
prelazi u jasnu i sna?.nu kierikalnn struju, a isto 
se tako sna^no ocituje natiiralizam filozolski. Ali 
na to se sve zajedno razlije u velike mocvare. 
Drugo sto smo mogli konstatirati je to, da je ten- 
dencija realizma vec od sredine devedesetib godina 
bila psihicka i tatalisticka. Tendencija pi'azke so- 
ciolozke skupine je bila ta, da realizam o})et svede 
na socialno polje i da ga za zivot zainteresira. Ten- 
dencija moderne skupine je bila opet posve psihicka 
i misticka. te je realizam skretala k tom svom 
smjeru. Najmladja gnipa. za onda jos bi'andezijan- 



— 187 — 

ska, litjela je da modernizain produbi i zajedno sa 
realizniom SAveiie jus dalje. u sinjeru radikalnih 
konsekvencija moderne. t. j. u smjeru znaiistvene. 
iieidealisticke i iiemisticke struje. Sa druge je 
strane neoidealizam htio da potisne sve ove struje 
u praveu teorije bankerota znanosti i priznanja 
necega visega i ti-ansedentuoga. Napokon je kleri- 
kalizam litio da ravno presjece put sviin tim stru- 
jama i zakrci iui daluji tok. Hi da se graiicki 
izrazim: ako je realizam pravac, to je na njegov 
smjer s jedne straue upadao modernizam u kutu 
od 45", a s druge neoidealizam u istom kutr. Kle- 
rikalizam pak s jedne a naturalizam sdruge strane 
upadali su pod pravim kutom. Prema tome su kleri- 
kalizam i kriticizam stajali u praveu jedan proti 
drugome. a pram a modernoj prvi sa 75°, a drugi 
sa 45". Prauia idealizmu prvi sa 45", a drugi sa 
75". Isto tako i idealizam praraa ostalima. 

Iz dosadasnje aualize mogli sino ustanoviti i 
to : da je zivotna snaga realizma bila najaca (s ob- 
zirom na literarnu tvornost), jer su njegovi pisci. 
i ako modernizovani, dali svojim radnjama pecat 
najboljoj godini pokreta t. j. 1900. Naprotiv je 
najveca snaga ideja bila u one grupe, koja se 
kupila oko ,.X. Nade", a osobito oko ..Svietla". 
jer su pisci i kriticari te grupe dali u pouci i 
kritici pecat godini 1900. TT to doba (1. katolicki 
kong^res) bila je snaga klerikalizma siroka, ali ne 
duboka. nego vise manje razlivena. jer su mu se- 
kundirale oporbene straiike iz oportuniteta. a ne 
iz ideje. Idejno je bio klerikalizam dosta slabo repre- 
zentiran. U literaturi i kulturi je njegova snaga 
bila manja od snage svih ostalib skupina. Jaca je 
bila snaga Brunetierovaca. T" produkciji slabija od 
snage modernista, ali u idejnom pogledu veca. I 
mogli bi reiii, da su sveukupne snage moderne, te 
neoidealizma bile priblizno jediiake. Snaga idealizma 
stajala je na sredini raedju snagom klerikalizma 
i snagom produkcije realizma. a snaga modernizma 
je stajala na sredini medju idejnom snagom kriti- 
cizraa i produkcionom realizma. 



— 18« — 

Tz ovog:a se I'azmjera siiap:o i pi-avaca pojedinih 
sinjerova prilicno jasno inoze razal)rati, kamo je 
srajerao u torn casu razvoj iiase litei-atnre. Pravac 
bi taj mogli oznaciti kao neki piodubljeni reali- 
zam, pro2et modernijim slivacaiijem i kriticizmoni. 
Medjiitim to se nije dogodilo. 

U prvom su redu tome dopriniele iiase posebne 
prilike i on da oiio i onakovo upadanje sekundarnih 
struja. koje su usljed tib prilika posve poremetiie 
glavni tok i dovele nas kulturni zivot u zastoj. 

Ne bi mogli sbvatiti mnogih pojava u nasem 
iiajnovijem prosvjetnom zivotu, kada ne bi uzeli ii 
obzir nase socialno-i)()liticke prilike. Proti njima 
su ustajale sve skupine mladjili Ijudi, ali njima su 
sve i podlegle. Bastinu od dva decenija unatrag 
nagomilann, nisu mladji Ijudi uspjeli iscistiti. Oni 
su ju razmetnuli, ali ju nisu odstranili. 

Svi napredniji mladji elementi bez dvojbe su 
bili politickim misljenjem najblizi ..obzorovoj" 
stranci, a daleko od dogmatizmu pravaskib trakcija. 
Svi mladji bez iznimke su bili proti politickom 
kurairstvu, vec sbog sveg individuaiizma i kriticiz- 
ma, bili su daleko od pravastva \er po tom, sto 
su pristajali i u praksi provodili slavensku misao, 
te suradnju sa Srbima. Ogromna vecina njih je u 
dusi i po uvjerenju bilo proti stitnickom i reakcio- 
narnom sistemu neustavnog misljenja i sastava 
vladinovacke stranke. Pa ipak, situacija koja je 
dvie najjare oporbene skupino turila n zagi'ljaj 
svecenstva. odbila je od njib mladje. 

I razvila se ova ubitarna situacija: cisto lite- 
rarna skupina ..modernih", kojoj je bilo vise do 
umjetnosti, nego do politike. vrlo je rado pohrlila 
u otvorene stupce i pod zastitu vladinovaca, koji 
su u litei-atui'l bili zagovornici liberalizma i sb)b(Hl('. 
Ova skupina nije pitabi. dali su ti Ijudi sb)l)od()- 
umni i u javnoj politici, A p!tala je to manje, 
sto su miiogi njezini clanovi bili cinovnicka djeca 
i sto je neoporbena pubiika zagrobacka nu}dernu 
litei'atui'u prilinio susretljivo ])iiuiala. 

Ovakova situacija je jtovukla za soboiii i druge 
konsekvencije. Onaj dio omladinc koji je odiucnije 



189 



naginjao politici i odsudjivao ,.nioderuiste" zbog- 
nPl)atriotizma predbacivajiu'-i im kukavliik, koji 
iiii lie da. da se bace iia sorialne probleme, snasao 
se je hikse sa onom oporboiii, koja se je kupila 
oko ,,Obzora". I tako je doslo do toga, da je so- 
cialno i politick! posve napredna ^rupa postala 
piiritanska s obzirora na literaturu i da nije po- 
lagala vaznosti ua reakcionarno-kultunio stanoviste 
nporbene koalicije, da je napokon sasma napii- 
stila suradnju u kulturnim pitanjima. Njoj je 
bio vazniji politicki uspjeh, od kulturuoga boja 
proti reakciji, pa nije naprosto kroz godine pri- 
znavala obstanak klerikalnih prohtjeva, niti su- 
stavnosti u radu i prodiranju reakcije. Ova je 
grupa htjela izbjeci kulturnom bojii ili ga barem 
odgoditi i zabasuriti. Ovo je naravski otudjilo obje 
skupine, a po torn nisu raogle jedna na drugii 
korekturno djelovati, nego samo iritatorno. 

Svaka bujica pomete sa proplanaka, jaraka i 
cesta svakojakog mulja i triesca, pa tako je i sa 
literarnom bujicom. U svakom pokretu, u svakoj 
grupi, uvjek ima ranogo balasta, pa za to ne bi 
svi ovi i ovakovi pojavi, koje sara do sada spomeniio, 
mnogo znacili, da je bujica doista prodrla sve 
zaprieke i da se nije zaustavila. Ona bi bila i mulj 
i triesce poniela na svojoj povrsini ili stalozila 
na dno, i njezin tok ne bi bio time ometen, a da 
se je cistilo i njeno korito, onda bi joj i snaga i 
dubina dostajala, da postane riekom, plovkom i 
majesteticnora. Xego, tako nije bilo. Prije spomenute 
vanjske smetnje bile su takav terain, koji je raz- 
tepao tok pokreta. a netom spomenute unutarnje 
smetnje bile su onaj talog. koji je stvorio citave 
brane i po torn zastoje. za to su od jednom nastale 
brojne mlake i ralacice. vitlozi i tanani mali od- 
toci, bez snage i jedinstva. Da nije bilo vanjskih 
smetnja, ne bi ni oni epigoni i ostatci iz sedam- 
desetili i osamdesetili godina zaigrati onako odhicnu 
reakcionarnu rolu, ne bi ni oni dobili novih epi- 
goncica. Vec ih 80-te godine bacise na stranu. 
Borba realizma ih je makla s puta, a jer je tok 
realizma bio sredjen. oni nisu mogli opet uci u 

13 



— 190 — 

strnju, nego se po strani vrzli i tu bi bill pomalo 
kloniili iia dno. Ali kada je reali/aiii izgubio de- 
riK'u snagu, klonuo pred nasiin ])rilikama, povukao 
se u sebe. napustio sociahio krcilactvo, te postao 
melanbolicuo mekan, onda su se ovi epigoni opet 
nasli blize sredini struje. U polovini devedesetih 
l^odina su dosle od jednom sa strane nove struje, 
ali kako je vei- prije bilo receno, ujiliovi kutevi 
upadauja i razuijeri ne bi bili jos doveli do zastoja. 
1 doista vidirao, da iz pocetka nije ni ta reakcija 
^pigona jaka. Tek onda. kad su iiase javne prilike 
poraele tokove, oni izadjose na sredinu i luladja 
g'eueracija imala se je na koncu devedesetib godina 
boriti s onakim tradicionalizmom, kojira se bio us- 
pjesno borio realizam na pocetku osaradesetili. I 
tako je unijesto sukoba izmedju modernog kriticizma, 
te neoidealizraa i klerikalizma, doslo do natezanja 
s ovim tradicionalistickim talogoni. 

Ali i ta borba bila bi dovojevana s uspjebora, 
-da su nove struje bile jace i bomogenije u kritici 
i u filozofskoj podlozi. ill drugim riecima: da je 
fundiranje novih misli bilo bolje. iskrenost zajedno 
f;a naobrazbom veca i temeljitija, a kriticizam 
strozi i principielniji. 

Tresir, koji je tumacio sve sanio genijinia. 
nije bio pristasa kakili pokreta i nije vjerovao da 
pokreti sto stvaraju. bar ne u umjetnosti. Mladji 
su vjerovali u masu i oni su najveci dio svojili 
■sila uti-osili u pokrete, i opet u pokrete. I'odrzava- 
Juoi pokrete, nisu dospjeli tvoriti djela, a uz to ti 
pokreti nisu isli za odi'edjeniui ciljevima. Za tvo- 
renje djela pako treba ili niira. ili takovih pokreta. 
koji su homogeni. pa slo^no rade za jedan cilj. 

XX. Priredjeno tlo. 

Nakon klonuca i-ealizraa, u drugoj polovici 
devedesetih godina, pocinje otvoreno da se i u nas 
javlja t. zv. „modernisticki'' pokret, koji se nagla- 
sivao mnogo izrazitije u kritici, nego sto se po- 
kazao produktivnira u beletristici. U beletristic.i se 
pak pokazao plodniji i tvoiniji u lirici. nego li u 



— 191 — 

pripovijesti. A to Je iijedno i karakteristicno po 
cijelo to raziloblje. koje traje do danas. I)va ga 
momenta obiljezuju: lirski i kiiticki. koji se onda 
kod raznih predstaviiika razlicito kombinnje a cesto 
je kritika isto tako liriciia. kao sto je i lirika 
plod iieke auto-analize. 

To kriticiio raspolozeiije polazi od luoderne 
psiholoske, analiticke metode. To je raspolozeiije 
odlncno utjeealo iia sve mladje duhove. koji su 
rasapom naseg javnog- zivota bill potisnuti od tog* 
zivota i iiapustiv velikn realisticku umjetiiost. sklo- 
niili se u zatvorene knigove i priklonili se sitiioj. 
iiitimnoj. psihickoj umjetnosti, te se zadovolj avail 
sa radnjama. koje su vise tragmenti neg'o li zao- 
kruzene cjeline. Psiholoska je kritika proucavala 
djela nekoga pisca za to, da otkrije njegova dusii. 
da nam poda diagnozu autoia. a ne djela. A taj 
smjer je djelovao u nas i na autore, pa su 1 oni 
poceli, da istu kriticku metodu uporabljuju sami 
na sebe. Tz toga se kao nuzua konzekvencija ro- 
dilo to. da su mladji poceli pisati svoja djela sa 
stanovista, da ta djela treba da budu tek doku- 
mentni njihove individualnosti. I tako se prihvatilo 
raijenje, da je svaka umjetnina samo u toliko in- 
teresautna, u koliko je vazna za upoznanje samoga 
pisca. Dok je Leskovar ovakove tipove sanio citao, 
mladji su takovi bill ili su btjeli da budu, te 
su to svojim radnjama litjeli sami da dokumen- 
tiraju. Namjesto vanjskoga svijeta dosao je unu- 
tarnji svijet, vanjsku realnost zamijenila je nijansa 
dusevnih trzaja. kakovi se javljuju u dobama krize. 

Ovaj smjer razvoja i ovakova dispozicija mo- 
rala je da urodi nekom casovitom stagnacijora. jer 
ono, sto je interesantno za psilioloski studij, i ako 
moze, ne mora vec za to da bude i umjetnicko 
djelo. Umjetnina odnosi se prema autoru kao di- 
jete prema roditeljima, te je neko djelo samo onda 
umjetninom, ako moze da zivi samo od sebe, da 
djeluje samo po sebi. Individualizam se jeumodernoj 
umjetnosti u opce zlo ili nepotpimo sbvatio. Ne- 
oboriv je takat, da samo snazui i izraziti indivi- 
dualitet moze da stvori snazno i izrazito djelo. ali 



— 192 — 

yvaki dokuraeuat individualiteta nije jos unijetiiost. 
Djela, koja ne raogu da f) sebi egzistujn, nei'O su 
tako usko vezana o autora, da imaju svoje te^iste 
(ne izlaziste) u njein, slicna sn izrastiina iia tijelu 
i cesto su znak bolesti, vise nego umjetuicke 
tvoruosti autorove. U nas. kao ni drugdje, nije 
se taj fakat znao dosta uvaziti, a kritika nije u 
vecini slucajeva isla za tim, da valjano i stvarno 
razliknje psiholosku vaznost i zanimljivost od umjet- 
nicke i idejne vrijednosti. jer je ona hila gotovo 
iskljucivo analiticka, a u svom poslu I'edovno ira- 
presionisticka. Nije bila sinteticka, nije postavljala 
iiovili. u istinu pozitivnib vrijednota, pa nije za 
to ni potakla snaznije i raziiranjenije iinijetnicke 
tvornosti. — 

Na drugoj je opet strani kritika predstavnika 
starih smjerova bila i odvise polemicna, strancarska 
i bez pravoga razuraijevanja za nove Ijnde. a da bi 
bila mogla na nje ikoliko djelovati. 

Xovi smjerovi i pokreti nastaju u nornialnini 
l)rilikama redovno na dva nacina: ili ih izazove 
jedno ili vise krepkili, novini diibom pi-odalinutih 
djela. ili kritika postavi nove ciljeve i pokaze nove 
puteve, istakne nova sredstva i tako stvori potrebnu 
dispoziciju, ])otakne valjana djela novoga siujera. 
U nas je manjkalo jedno i dingo. A'elikib djela 
novoga smjera nije bilo, a nije ib ni iiioglo biti za 
to. jer su se stariji. bolji i)isci. polagano povlacili. 
a reakcionarni zivlji i klike digli epigone driige i 
trec'-e ruke na pijedestal ])iedstavnika prave i zdrave 
umjetnosti. Mladji su se dementi na to digli. da 
obaraju krive kumire, a taj posao — u koliko i 
nije bio poleinican — bio je negativne naravi. 

Boj, koji se je na to poveo izmedju nibulib 
i starih, ])lod je samo nasili abnonnalnih ])rilika i 
pendant bojevima, sto su se vodili na straiicarsko- 
politickom polju. koje vee svi naucisiiio osudjivati. 
Ovaj boj. koji se je vodio navodno u ime velikih 
principa. i krilatib, nerazuniljivih rijeci, omogucio 
je. da sii se tim prin('ii)ima prikrivali i stari i 
raladi epigoni, povrsni i plitki sastavci i kiikavni 
pigmeji. Ovaj je boj doveo do toga, te se pod 



193 



krinkom tradicija i posvecenih ideala sakrivali ue- 
raocni, matori invalid! ili opet konfuzi nesredjeni 
pocetnici. koji su svoj talenat gusili maniriranira 
pokusajima. Ne cu time niposto da ka^eiii. da je 
taj boj samo plod sporta ili tek pusta danguba, 
jer dobro znam. da je bio izazvan netaktom i ne- 
ozbiljnim i komotnira shvacanjem iiekojih Ijudi. 
koji su tako trivolno poceli da postupaju sa mla- 
djim novotariraa, te su ih pognali naskoro iz de- 
tenzive u ofenzi\Ti. 

Taj boj je, kako vec rekoli, samo plod onih 
prilika. koje su nastale sredinom 90-tili godina, te 
sii potisnule najsoliduije i najvaljanije nase pisce, 
i dozvolile, da kao sto to uvijek u takvim zgo- 
dama biva, zavladajii i Ijudi i klike. koje nalice 
zabokr^cinama u usjelim barama, a nemoguce su 
kod zivih potoka vode bistrice. Za to je i razum- 
Ijivo, da su se svi bolji pisci iz dobe realizma 
bilo ocito bilo mucke prikljucili onima. koji su htjeii. 
da se nasa knjiga opet razbuja zivotom pokretljivim 
i SA^ezim. bilo da su cijeli taj boj, kao nesto ne- 
zdravo, osudjivati. Naglasivalo se. ali ne dovoljno, 
da se til ne bori o pojedine srajerove, nego za 
slobodu, ali ni takova formulacija situacije nije 
bila sasma tocna i pomogla je jos vise opcoj zbrki 
pojraova. Trebalo se boriti za valjanu i solidnu 
literatuni. proti losoj i krzljavoj, za snaznu knjigu 
proti impotentnoj, za trijezan i iskren rad proti 
lakoumnom. hinjenom i povrsnom, moralo se govo- 
riti sposobnosti i nesposobnosti. o pameti i glu- 
posti. a ne modernosti i tradicionalnosti. Da se 
je tako radilo. bila bi se i metoda boj a izmijenila 
i rezultati bill bi bolji. jer bi se bilo tako provelo 
barera ono, sto je glavno. a to jest:*procis(5enje i 
ispaljenje mnogih nasih knjizevnih rana; sigurnije 
bi se bio iskrcio sav onaj drac. sto smeta u istinu 
valjanim i za zivot sposobnira Ijudiraa, koje taj 
drac gusi. — 

Kritikora i nekojim modeniim autorima nz- 
gojeni, boreci se vise za slobodu stvaranja uego 
u istinu stvaraju^i. ogorceni vise na nase jadne 
prilike nego li zaneseni za kakav veliki ideal uove 



- 194 - 

umjetnosti, zadovoljujuci se radujama odredjeuim 
vise za intimiii krug znanaca, nego li za siroku 
javnost, nasi sn mladji pisci postati prejednostrani 
i postavili su preuzan krug-, a da bi mogli stvoriti 
veliku jediiu epohu. U poeziji se to iiije toliko 
opa^alo, koliko ii pripovijesti, a donekle i u drami. 

Razumljivo je. da ou ovakovih pokreta i od 
mladjih Ijudi ne mozemo ocekivati vec sada velikih 
djela, jer ce u takovo doba uvijek lii'ski momenat 
pretegnuti ne samo u stihu nego i u prozi. Pisat 
ce se raanje stvarce, razviti crticarstvo i fragmen- 
tarnost, ali te pojave treba shvatiti tek kao zna- 
kove prelaznoga stadija, a niposto kao delinitivnu 
novu, modernu umjetnost. IT takovim se stvarima 
cesto nalazi mnogo umjetnicke dispozicije, ranogo 
duha i opa2a se dobra riika, ali ne moraju za to 
da budu to gotove umjetnine. Od sretne skice do 
djela 3 OS je dugacak i naporan put. Ovakove radnje 
ne smiju se oraalova^iti, ali bi svakako pozitivna 
kritika imala da pogna autore na taj put i da ih 
na njem bodri i pomade. 

Mora se ipak istaknuti. da se zadujih godina 
prosirio idejni vidokrug nase literature, da je knji- 
zevna opca naobrazba veca i razgranjenija i ako 
nije moMa uvijek solidna, da se je postigla neka 
veca gipkoca u stilu, da se je izostrio pogled i 
protancali ^ivci, da je citavo nase osjecanje dobilo 
mnogo vise nijansa, da smo postal! u opce moder- 
niji i evropejskiji, da smo postal! sposobui za dublji 
dusevni 2!voi za vise intelektualno shvacanje. Nasa 
su sjetila postala osjetljivija i nasa nutrina bogatija. 
Diglo se je u velike razumijevanje modernoga zi- 
vota i modernoga covjeka, javio se vec! smisao za 
novovijeke misli, uspostavio se zivlj! kontakt sa 
stranim svijetom. Sve to stvorilo je povoljan teren 
za novu umjetnost. Bas za to treba sad. kad su 
jenjali bojevi. kad su -nove misli stekle u nasoj 
literaturi gradjansko pravo. kad se izvojstila slo- 
boda umjetnosti. kad se vec konacno prezivljela 
starodavna, frazerska poezija. koja je svoju nemoc 
krila pod plastem tradicija. patiiotizma i t. d.. a 
kad mladji uvidjaju. da treba poceti stvarati. za 



— 195 — 

to treba sada. da se srede uazori i prikupe sred- 
stva za nova djela. U zadnje je doba bio u nas 
zavladao neki eklekticizam nazora i nedisciplino- 
vanost misljenja. te su se u dusama sukobljivali 
uajprotiviiiji smjerovi i medjiisobno slabili i imis- 
tavali. a time imistavali i produktivnn snagii pisaca. 
Rezultanta nije bila uikakova. jer su se kompo- 
nente medjusobnim uuakrstavanjem slabile ili pa- 
ralizovale. Ali danas bi bio red da literatura predje 
u razdoblje velikog sintetickog stvaranja. 

Zaglavak. 

Ako uocimo sve pojave uovodobnoga uaseg 
zivota opazit cemo ova zamiva fakta : u osamde- 
setim g-odinaraa se javlja u noveli svjezi realizam 
i u formalnom i u sadrzajiiom pogledn. Istodobno 
je u poeziji u pimom jeku radikaliia ratobonia 
romantika, ista romantika. koja vlada i u politic- 
kom zivotu. Poloviconi devedesetih godina prelazi 
realizam u -modernizam. a istodobno i to istom 
sada, javlja se socialnu politicki realizam u javnom 
zivotu. Poezija istodobno postaje sentimentalno- 
simbolijskom. U ono prvo doba novela ide novim 
smjerom sama naprijed, mirao i protiv stnije jav- 
noga zivota i poezije, koji idu zajedno. 

U ovo drugo doba pako poezija i novela idu 
zajedno proti politickoj struji iiz koju pristaje 
drama. 

Kao sto je u osamdesetim godinama zavladao 
suhi realizam. koji je kod mirnih naravi rodio 
realistickom novelom. koja 2ivotne nevolje samo 
opisuje, a kod aktivnijih rodio radikalizmom proti 
toj nevoljnoj realnosti i dosljedno njihovoj impul- 
zivnosti doveo do i-omantike. isto je takq bilo i 
kasnije. Xase duhove je ilirizam probudio, Senoino 
doba ih zainteresovalo za dusevni rad i ono je onda 
naravno raoralo prije ili kasnije. da se sukobi sa 
svijetom oko sebe. sa realnosc'-u. To se dogodilo n 
osamdesetim godinama. 1 eto. jedni se obaraju na 
tu realnost. a drugi ju opisujn. Ovo lezi u naravi 
same struke. Pjesnik i politicar i-eagiraju na vanjsko 



- 196 — 

dojmove, prvi cuvstvom. drugi akcijoiu. Novelista 
ju konstatira i opise. To je prvi stadij siikoba sa 
realnoscu. Ali onda dolazi drugi stadij. Xije dosta 
pojave realnosti samo opisati. niti sc samo slijepo 
oboriti iia njih. Opisivac ce najprije luorati kon- 
statirati, da se ta realnost sukobljuje sa iiasom 
jos sanjarskom diisom i da taj sukob proiizrokuje 
bol i patnjii. A tu bol ce naskoro i sani osjetiti u 
foniii nesklada izmedju sebe i okoline. I eto ne- 
zadovoljstva i tuznijega raspolozeiija. Ali bol sili 
covjeka, da trazi iizroke, da turaaci zivotne pojave. 
I eto tako novelista postaje od posmatraca i opi- 
sivaca — iztra^ivalac. Uzroci su vanjski ili unu- 
tarnji ili oboje. 1 eto tako novelista postaje socijolog-. 
psiholog- ili napokon filozol Ovako se i u nas zbilo. 

I pjesnik i politicar morajii da prodju isti 
razvoj. Slijepo reagiranje dovede do razocaranja. 
Onda se ili prilag-odi posvema realnosti ili njinie 
nekovrijeme ovlada malodusnost. Napokon sepocima 
ta realnost ispitivati i sada se rastaje pjesnik od 
politicara. Politicar po svojoj aktivnoj nai-avi sklopi 
kompromis sa torn realnoscu, te postane realistom, 
a pjesnik ili jadikuje ili se uvuce u sebe, da se 
samo svojom dusom bavi i njeno blago spasava i 
cuva. I to se kod nas dogodilo. Politika osamde- 
setih godina dovela nas je do razocaranja. \ isto 
i poezija. 

Jedni su prestali pjevati i politizirati, pa se 
podpuno predali zivotu, na milost i nemilost i oku- 
^ili drusto kao tudjinsko rol)lje. Predaja njihova 
bila je prava prodaja. Drugi su pali u raalodusje: 
ovo malodusje se vidi u politici i u poeziji sre- 
dinom devedesetili godina. Ali napokon se poezija 
od politike rastaje. Politika se krece k realizmu. 
a poezija je placljiva, a onda psihicna. 1 tako se 
eto poezija uadje na istom putu sa novelom. 

Ali napokon javlja se i u poeziji zdravlje i radost 
zivota (Begovic i Nazor.) te se cini. da ona preuziraa 
ulogu cuvarice visega zivota, naravnosti i krepcine. 
da 6e ona podici obamrlu naSu snagu. 

A drama? Ona je plod zrele dobe. Drama je od 
svih knji^evnili vrsti najvise vezana na formu i na neki 



197 



odredjeui nazor o svijetu. Radi prvoga svojstva je 
■ona izvi-^ena uplivu naucne sablonske tehnike, pa 
tu telmiku za to i teze mijenja. Radi dragoga 
svojstva je vezaiia o neke sredjene nazore, lilozotske. 
socijalne ili moraine. Napokon drama ovisi o ne- 
posrednom dojmii na sirii publikii, pa se radi o 
torn, u kojoj je mjeri tu publiku pro^eo jedan li- 
terarni smjer ili jedan nazor o svijetu, a ujedno i 
torn, u koliko je taj osvojio i glumce. Za to i 
nije u osamdesetim i u pocetku devedesetili godina 
nasa drama napredovala, ne samo onoliko koliko 
novela, all niti priblizno onoliko koliko poezija. 

Tek onda, kada u drugoj polovici devedesetih 
godina realizam prelazi iz literature, koja ga na- 
pustila, u zivot i javlja se kao socijalno-politicka 
ideja. koju propaguje cijela skupina mladje gene- 
racije. onda istom se javlja i snaznija socialna 
drama. Ali o drami ne kanim ovdje govoriti. 

Na kraju sam. 

Nakon svega ovoga. sto sam rekao, bit ce 
jasno, koje su uedace, a koje prednosti nase lite- 
rature. Bit ce jasno, koju ulogu imade, da vrsi 
kritika i stampa. l)it ce jasno, da publiku ti'eba 
upozoriti. da imademo literaturu i knjizevnika. 
Knjizevnicima pako treba organizacije. koja ce i 
nase knjizarske prilike urediti. Temelj organickom 
razvoju nase knjige je udario nas literarni realizam. 
Za to je na nama, da poradimo. kako ne bi u 
buduce vise nasa knjiga onako stradala kao sto 
je stradala i da stavimo u promet nase pisce iz 
proslih dvaju decenija. 

Xapokon cu da zavrsim rijecima. kojima je 
u ..Zagovoru" svoga romana ..Oci i djeca" oslovio 
Turgenjev g. 1869. raladju generaciju: 

,.Dosla su nova vremena i tu treba novih 
Ijudi: veterani literature slicni su onima rata, oni 
postaju gotovo svi invalidi. pa i oni koji znadu. da 
se sami za vremena odreknu djelovanja! — Moji 
mladi prijatelji, ja bih vam mogao doviknuti u tonu 
-staroga prijatelja — sa rijecima naseg zajednickog 
ucitelja Geothea : ,.Greift nur binein ins voile y\en- 



— 198 — 

sclieiilehen ! Kin jeder lebfs — nicht vieleii ist's 
bekamit. uiid wo ihrs packt, da ist's interessant''. 

Silu za taj ,.packen" za taj ,.hineingreifen''" 
u zivnt pruza mo2da saino talenat, a talenat ne 
moze da si nitko sani dade — ali sani talenat ne 
dostaje. 

Tu treba neprestanog zajednistva sa drnstvoni. 
koga se trudimo da ocrtamo, potrebna je ljuba^'' 
k istini. neumoljiva istinoljnbnost, sto se tice vla- 
stitili osjecaja. potrebna je sloboda, potpuna slo- 
boda nazora i mijenja — i napokon je potrebna 
naobrazba i znanje! Znanje nije samo po uarodnoj 
poslovici svijetlo, ono je i sloboda. Nista ne cini 
covjeka tako sloljodnini kao sto znanje, nigdje nije 
sloboda toliko potrebna kao sto n stvarima umjet- 
nosti, poezije. A moze li covjek ono. sto ga okru- 
zuje ,.greit'en" i ,.packen*' ako je unntarnje vezan? 

Ne — bez naobrazbe, bez slobode n najsii-em 
sraisln. naprama sebi, naprama svojim idejama i 
sisterainia, dapace 1 naprama svom narodn i })0- 
vjesti — nemoze se poniisliti pravoga nmjetnika, 
bez toga zraka on ne moze da dise. - Jos jedan 
zadnji savjet mladim piscima i zadnjn molbu. — 
Dobri moji prijatelji, ne opravdavajte se nikada. na- 
perila se proti vama bilo kakova podvala. ne 
trudite se nikada — nesporaznmke izjasnjivati, 
ne zelite nikada imati ..zadnjn rijec". Cinite vasu 
duznost i ne brinite se ni za sto drugo. Na svaki 
nacin pustite da mimo vas prodje debar broj go- 
dina, a onda gledajte na svu niskodu sa historij- 
skoga gledista. Cuvajte nas jezik. nas divni ruski 
jezik, rabite sa strahopocitanjem ovo silno oriidje. 
A i onima, kojinia taj jezik nije drugo nego jedno- 
stavo sredstvo, jednostavna poluga za izrazavanje^ 
i onima kazem : ,,Stujte barem zakone raelianike: 
izvucite iz svake stvari najvern mogn('n korist". 



i 



PG 

1618 

S32Z773 



Marjanovic, 
Iza Senoe 



Milan 



PLEASE DO NOT REMOVE 
CARDS OR SUPS FROM THIS POCKET 

UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY