Književnik

Google

This 1s a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before 1t was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book 1s one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book 1s in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google 1s proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.

We also ask that you:

+ Make non-commercial use of the files We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrain from automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text 1s helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attribution The Google “watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove 1t.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book 1s in the public domain for users in the United States, that the work 1s also in the public domain for users in other
countries. Whether a book 1s still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book 1s allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission 1s to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

alhttp://books:cooglae.Gom/

Bo 1,420,419

dsi

KNJIŽEVNIK. <.

. ČASOPIS = |Čcinaa

| ZA lu one : u
JEZIK | POVIEST HRVATSKU | SRBSKU

L

ANOSTI.

NC

si
PODPOROM MATICE ILIRSKE
UREDJUJ I S.DAJU

ANJO o V.BBAGIĆ, JOSIP TORBAR.

A

GODINA TREĆA.

|

Da : ši KI 1 i AD 3 q

X Na “leko O a NE 0 J R E
"4 1 8 bom

AVON Ja #
pa kakiuvar

ua
-- no oea menu pru

U ZAGREBU.

Štamparija Dragutina Albrechta.
1866.

PoI
JE

Kg

ČA - 29. 106C

(Ć /os32a30_ 135 |

Književniku treće godine bijahu ovi suradnici:

Bakotić C. A., profesor na Rieci.

Bogišić Valtazar dr., u c. dvorskoj biblioteci u Beču.

Daničić Gjuro, pravi član jugosl. akademije, u Zagrebu.

Iveković Franjo dr., profesor bogoslovije u Zagrebu.

Jagić Vatroslav, pravi član jugosl. akademije, profesor u Zagrebu. .
Jireček Hermenegild dr., u c. kr, državaolu ministarstvu u Beću.
Lopašić Radoslav, kotarski sudac u Severinu.

Ljubić Sime, pravi član jugosl. akademije, profesor na Rieci.

Matković Petar dr., profesor u Zagrebu.

Penz Gjuro, profesor u Osieku.

Rački Franjo dr., pravi član jugosl. akademije, kr. školski nadzornik u Zagrebu.
Radetić Ivan, profesor u Osieku.

Vukasović Živko, pravi član jugosl. akademije, gimn. direktor u Osieku.

Sadržaj.
I.

Jezikoslovje, poviest hrvatskosrbske književnostii i
književne štarine.

Strana

a) Razprave :

Prilozi k tumačenju naših narodnih pjesama, od J. Rađetića + +. + - 242

Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj, od dra. Fr. Ivekovića . 810

Adrianskoga mora Sirena: hrvatski epos XVII. vieka, priobć. od Y. Jagića 336
b) Kratke književne viesti : '

Cirilski zbornik XVI — XVII. stoljeća, od V. Jagića . +. 121

Stari spomenici pisma i jezika jugozapadnih Slovjena, od v. Jagića +. 131

Tipik sv. Save za Orahovicu, priobć. Gj. Daničić. +. 139

Odnošaj medju lingvistikom i antropologijom, od V. Jagića e 293

O porieklu Indoevropejaca, priobć. od V. Jagića +. -. - ee 297

Sveti Gjuragj Kratovac, priobć. Gj. Daničić . ie 303

Štampana hrvatska knjiga XVI. vieka, priobć. V. Jagić e 306

Kratak priegled hrvatsko-srbske književnosti, napisao V. Jagić +. +. - 552
c) Kritike :

Obzor historiji slavjan. literatur od Pipina i .Spasoviča, pripominje V. Jagić 152.

Znanstvene radnje hiv. gimn. programa, pripominje V. Jagić . . 310

Grammatica della lingua Serbocroata di Pietro Budmani, prosndjuje oj.

Daničić i- 586
Primčri starohčrvatskoga jezika od v. Jogića dio II. ) pripominje dr. Fr. 507
ački .

Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih , izd. Gj. Daničić, pripominje dr
Fr. Rački 598

II.

Poviest, starine, zemljopis, narodopisi narodni običaji,
statistika itd.

Strana
a) Rasprave :
O važnosti porupljanja narodnijeh pravnijeh običaja kod Slovena. Napisao
V. Bogišić -. . 1,161,408
Starine i “njihovo znamenovanje, napisao v. Jagić e 48
Panonija u IX. stoljeću. Napisao dr. H. Jireček + + + + 817
Grad Cetin, historijska monografija od R. Lopašića . > e 471
Predaje Jadranske. O Diomedu ilirskom, napisao S. Ljubić a 496
Ob obrani hrvatsko-slavonske granice, napisao dr. Fr. Rački . . 510
Najnovija kartografija o jugoslovjenskih zemljah, od dra. P. Matkovića , 15
Statistika moralnosti u Hrvatskoj i Slavoniji, od dra. P. Matkovića . - 264.
b) Kritike :
Opis Bosne od T. Kovačevića, pripominje dr. Fr. Rački 156
Bartenštajnov kratak izveštaj o stanju ilirskoga naroda, prov NI Bandić
pripominje V. Jagić - 157
Životopis Nikole Zrinjskoga od prof. M. Mesića, pripominj e “dr. Fr. Rački 590
Glasnik srbskoga učenoga društva, knjiga II. — pi gom. r. Fr. Rački . 596
Statistika od dra_P. Matkovića, pripominje dr. Fr ki. > . 599
IN.
Prirodne znanosti.
a) Rasprave :
Dosadanji napredak u prirodopisu :
ITI. O bilinah, napisao Ž. Vukasović + + < +444 4+. 107, 281
IV. O rudah, napisao Ž. Vukasović + +. 4+ 541
Nešto o vatrometih, napisao C. A, Bakotić ++ ia 115
b) Kritike :
Pojavi iz priroda od D. A. Bakotića, pripom. Ž. Vukasović. +... 316
IV.
Hrvatsko-srbski Knjigopie za god. 1865.,
sastavio Drag. Jagić . 2 e e e . . . e e . e e 2 . 145
V. |
Naputak za opisivanje pravnijeh običaja, koji u narodu živu,
od dra. V. Bogišića + +. 600
VI.
Meteorologi čke pažnje
na kr. gimnaziji Osiečkoj - + +. - . a 614

I. Razprave.

o

O važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh
običaja kod Slovena.

Napisao

Dr. Valtagar Bogišić.

Nauka je spoznata ili dokazana istina. Ali da se spozna i dokaže narav
ikoje stvari, treba dobro i jasno poznati svekolike njezine odnošaje sa dru-
gijem bližijem ili daljijem stvarima. Samo na taj način možemo doći do onoga
bistruga i opredijeljenoga pojma, koji sačinjava istinu spoznatu i dokazanu,
koji sačinjava nauku. Kako je neograničen broj stvari, koje se predstavljaju
čovječkome umu, a još viša množina odnošaja njihovijeh sa drugijem stva-
rima, otuda dolazi, da nije nikako moguće, da jedan čovjek ili jedno poko-
ljenje shvati sve te stvari i dopre u svake do stupnja istine dokazane. Iz
toga slijedi, da pojedine nauke nijesu nigda iznenada buknuie i jednog dana
porasle, nego su morale vijekovima jedna iza druge, zaviseći ili nezaviseći
jedna od druge, na vidik izlaziti i razvijati se. Red napredka svake na-
uke služio je kategoriji vremena i to istijem redom i mjerom, kojijem bi
nove okolnosti rasvjetljivale pojedina snošenja, ili prije prezrena, li sakri-
vena, ili sasvijem zaboravljena.

Samo ako uzmemo navedeno tvrdjenje kao istinito, moći ćemo nekijem
načinom shvatiti, zašto se u znanstvenom životu naroda kadgod dogodi, da,
dočim se polje nekijeh nauka ili znanstvenijeh struka u kratko vrijeme raz-
vije i dopre do nekoga usavršenja; druga znanstvena polja, koja po svojoj
unutrašnjoj vrijednosti i po plodu kojega obećavaju — isto su kao i prva, a
kadgod i još više važna — svejednako, radi poznatijeh ili nepoznatijeh uz-
roka ostaju zanemarena i malone potpunom ledinom.

Jedna od tijeh važnijeh ali zanemarenijeh struka u književnosti sloven-
skijeh plemena, jest zaisto živo običajno pravo narodno; i upravo o tome
znamenitome predmetu naumismo probesjediti u ovome spisu.

Da je narodno pravo isto kao i narodni jezik glavni dio narodnog
bića — da se isto kao i jezik neprestano u organičkome razvitku nalazi —
da kao i jezik najbolje pokazuje ćud i značaj pojedinoga naroda; jednom
riječju: da je narodno pravo u mnogome obziru sasvijem slično, pače jed-
nake naravi sa narodnijem jezikom, to već na više mjesta izrekoše i Sa-

Književnik III. 1. 1

2 Dr. V. Bogišić.
,
vigny') i Grimm?), a to isto i iza njih mnogi drugi kazaše i opetovaše,
tako da se je to mnijenje medju učenijem ljudima sasvijem adomaćilo — radi
toga mislim, da bi svako novo dokazivanje o toj stvari posve izlišno bilo.

Zadaća je ovoga spisa u glavnome ta, da opomene na veliku važnost
poznavanja običajnog prava slovenskijeh plemena ne samo za historiju narod-
noga prava, nego i za historiju slovensku u opće, a i za svekolike ostale
nauke njojzi srodne, ali najpreče da priopćenjem nekolikijeh pravnijeh obi-
čaja, simbola i tamo odnosećijeh se poslovica, iscrpljenijeh nešto iz knjiga a
nešto iz usta ljudi, koji u narodu žive, opomene na množinu toga blaga, koje
se srećom još uzdrži u prostomu narodu, nebilitijem obodrio na sakupljanje,
prije nego nam i to dragocjeno gradivo, uplivom današnjeg kozmopolitizma
1 drugijeh osobitijeh okolnosti sasvijem ne izgine.

Ali prije svega mislim da neće suvišno biti, ako se obazremo i na obi-
čajno pravo samo o sebi kao pravo u opće, te pokažemo njegovu važnost hi-
storičkijem svjedočbama različnijeh vremena i naroda.

eć stari rimski pravnici, kojijeh vještini i dan današnji se čudimo i
kojijeh spisi još se i sad drže kao uzor pri učenju pravnijeh nauka a u ne-
kolikijem državam imaju jošter i potpunu legis vim, stavljaju običajno pravo
(consuetudo, mores majorum) uprav upored pisanim pravom ili postanovlje-
nim zakonom. Cujmo, što o tome misli glasoviti rimski pravnik Salvius Ju
lianus (onaj isti, koji caru Hadrianu bi desna ruka u uredjenju praetorskoga
edikta), koji u 96. knjizi svojijeh pandekta medju ostalijem kaže: »Inveterata
con suetudo pro lege non immerito custoditur et hoc est jus quod dicitur
moribus constitutum. Nam quum ipsae leges nulla alia ex causa nos
teneant, quam quod judicio populi receptae sunt, merito et ea, quae sine ullo
scripto populus probavit, tenebunt omnes; nam quid interest, suffragio popu-
lus voluntatem suam declaret, an rebus ipsis et factis? Quare rectissime etiam.
illud receptum est, ut leges non solum suffragio legislatoris, sed etiam ta-
cito consensu omnium per desuetudinum abrogentur« (fr. 32. Dig. 1. 3).

Sam car Konstantin prvi, u doba kad se je neograničena monarhija već
dobro utvrdila bila, te pravo naroda u sudjelovanju kod zakonodavstva spade
na puku formalnost, neusudi se jošter zanijekati pravnijem običajima njihovu
valjanost, nego zadovolji se odreći jim silu uništiti i preinačiti pisani zakon.
On veli: ,Consuetidinis ususque longaevi non vilis auctoritas est, sed non
usque adeo sui valitura momento ut aut rationem vincat aut legem.?)

I) np. u djelu: Vom Beruf unserer Zeit fiir Gesetzgebung und Rechtswissenschaft,
Heidelberg 1814., na str. 8. kaže: » Wo wir zuerst urkundliche Geschichte fin-
den, hat das biirgerliche Recht schon einen bestimmten Charakter, dem Volk
eigenthiimlich, «o _ wie seine Sprache, Sitte, Verfassung. Ja diese Erscbei-
nungen haben kein abgesondertes Dasein, es sind nur einzelne Krifte und Tbi-
tigkeiten des Volkes in der Natur untrennbar verbunden und nur unserer Be-
tracbtung als besondere Eigenschaften erscheinend- +.“ pa malo niže na strani
11.: ,Aber dieser organische Zusammenhang des Recbtes mit dem Wesen und
Charakter des Volkes bewihrt sich auch im Fortgang der Zeiten, und auch
hierin ist e8 der Sprache zu vergleichen. So wie fiir diese, gibt es auch fiir
das Recht keinen Augenblick eines absoluten Stillstandes, es ist derselben Be-
wegung und Entwicklung unterworfen, wie jede andere Richtung des Volkes. + -«

2) Medju ostalijem u svojijem : , Deutsche Rechtsalterthiimer. Vorrede p. IX. kaže:
»Namentlich sind die weisthiimer des deutschen rechtes, ihrem wesen und gehalt
nach, vollig vergleichbar der gemeinen volkssprache und den volkslieđern“.

8) Osim toga u izvorima rimskoga prava nalazi se mnoštvo svjedočanstva o važ-

Pravni običaji kod Slovena. 3

Svakomu je poznato, koje je mjesto u srednjemu vijeku zauzimala crkva
u javnijem poslovima katoličkijeh država, pa pokraj toga i njezino pravo (jus
canonicum). Sto se je crkva trudila, da njezino pravo dobije prevagu vrhu
svakoga drugoga prava različnijeh naroda, pa i vrhu običajnoga, to se je
potpuno slagalo sa sveopćijem značajem rimske crkve. Ali ni ona, kojoj je
usredotočenje zakonodavne, nadgledne i izvršne vlasti upravo i davalo nje-
zinu ogromnu silu, nije mogla zanijekati valjanost ovoga najprirodnijeg i naj-
prvobitnijeg izvora svakoga prava. Pače consuetudo, po crkvenom pravilu
ima i derogativnu silu, razumije se, pod uvjetom, da je razborita i zakonito
ustanovljena.!) Ali mi vidimo, da su mnogi običaji, premda po crkvenom
pravu consuetudines irrationabiles, ipak uzdržali svoju valjanost, nama netreba
nego napomenuti samo n. p. običaj crkve galikanske u odnošaju sa pravom
primata rimske crkve. Razumije se, da je schola nastojala i taj pojav oprav-
dati, nazvavši take običaje consuetudines toleratae.

to ni svemoguća crkva u srednjem vijeku neuradi, to se je činilo uči-
teljima tako zvanoga prirodnog rava, da će, sa svojijen pravnijem apriori-
stičkijem načelima, isukanijem tobože iz gologa razuma, sasvijem izlišne učiniti
pravne običaje. To krivo mnijenje naturalistA (mi tijem nećemo ni najmanje
da nijećemo zasluge, koje ima ta škola za napredak pravnijeh nauka u opće),
najjasnije se pojavljuje početkom našega stoljeća u kodifikaciji prava, na
kojoj radiše najznatniji pravnici pomenute škole.*) Ali i sami ti Kodifikatori
ako baš u glavnome i drukčije misliše i djelovaše, ipak duboko ćutiše važ-
nost običajnog prava. Jedna izreka Portalis-a, najčuvenijega medju četiri
urednika Napoleonovog Coda u svome: Discours preliminaire du premier pro-
jet de code civil, to nam najjasnije pokazuje. Medju ostalijem, on kaže:
»les codes des peuples se font avec le temps, mais A proprement parler on
ne les fait pas.“

Kako svuda tako i ovdje obistini se ono davno pravilo: da prekomjer-
nomu pretisku odgovara još silniji otpor. Najprije Hugo, osnovatelj historičko -
juridičke Skole pokaza, koliko je nesmotreno i neosnovano to postupanje a
za njim još bolje i temeljitije slavni Savigny u svome znamenitom spisu:
pUeber den Beruf unserer Zeit fir Gesetzgebung und Rechtswissenschaft“5)
pokazavši kako odlično mjesto u pravnome znanju zauzimlju pravni običaji.
Od monografija koje taj predmet pod zakrilje uzeše, osobito nam je napo-
menuti djelo čuvenog Puchte, o običajnom pravu. *) Od tada može se reći,
da je medju učenijem pravnicima već potpuno priznata velika važnost živi-
jeh običaja kao izvor prava.

nosti običaja pravnijeh kod Rimljana. Sravni još n. p. fr. 33, D. I. 3, fr. 35.
fr. 40h. t. |

I) Decret. Gregor. IX lib. I. tit 4. (de consuetudine) cap. 11. ,Quum tanto sint
graviora peccata, quanto diutius infelicem animam detinent alligatam, nemo sanae
mentis intelligit, naturali juri (po crkvenom pravu; jus naturale est quod in lege
et evangelio continetur [Gratianus in proem. distinct. I.)) cujus transgressio peri-
culum asalutis inducit, quacumque consuetudine, quae dicenda est verius in bac
parte corruptela, posse aliquatenus derogari. Licet etiam longaevae consuetudinis
non sit vilis auctoritas, non tamen est usque adeo valitura ut vel juri positivo
debeat praejudicium generare, nisi fuerit rationabilis et legitime sit praescripta.“

2) Vidji n. p. Austrijanski opći zakonik gradjanski 8. 10 i 11 i pruski Land-
recht 8. 314.

5) Sravni i System des heutigen rom. Recbtes. Erlangen 1840 —1849. 8. 8. 12.

*) Das Gewohnheitsrecht. Erlangen 1828 in 8.
%

4 Dr. V. Bogišić.

Ta i zakoni !') i pisano pravo u staro i sredovječno doba što su drugo
nego većijem dijelom opisani narodni običaji, koji se na pravo odnose? *) A
to je sasvijem naravno. Ne samo u historička, dali i u mukla predhistorička
vremena pa i u najprvobitnijem stanju, ljudi su u nekome saobraćaju življeli,
jer po svojoj naravi nijesu mogli, ni u tome stanju, svijem svojijem potreba-
ma sami zadovoljiti. Za taj saobraćaj moraše imati i neka pravila po kojijem
bi ravnali svoje odnošaje. Eto nam prvoga izvora svakome pravu i običaju.
To je stanje, razumije se, dugo trajalo i mnogo prije nego je ikakva pisa-
noga ili znanstveno-razloženoga zakona bilo, pravni se je običaj opsluživao,
i prema okolnostima i potrebama, razvijao i popunjavao. O običajnom pravu
može se dakle to isto reći što i o jeziku, koji, sa svijem svojijem gramatič-
kijem pravilima, življaše, i razvijaše se, mnogo i mnogo vijekova prije, nego
ikakvom Staroindijancu ili Grku, i na pamet pade slovnicu napisati. A kako
god što gramatici napisače samo ona pravila, koja u dotičnom narodnome
jeziku nadjoše, isto tako i prvi narodni zakonodavci opisaše glavna pravila
saobraćaja, koja u narodu življahu, i najviše da se usudiše gdje što preina-
čiti, da bi kao popravili to što im se činjaše nezgodno. Opisati što postoji,
to je i najlakše i najprirodnije a i najpametnije, jer ni tudje pravo kao ni
tudj jezik, nemogu se nikakvomu narodu nasilno, i sve na jedanput narinuti.
Svojevoljno zakonodavstvo, koje se nimalo na običaje neobzire, jedva da i
malo po malo, i za više stotina godina pusti žile u narodu, za koji je odredjeno.

a je uredjenju zakona glavni temelj i gradja narodni običaj, naći

ćemo potvrdjeno i u historiji zakonodavstva svakoga naroda i svakoga vre-
mena.

Mimolazeći svekolike istočne narode i njihove pravne odnošaje, pogle-
dajmo samo na one koji su nam pobliži, i koji nas s toga više i zanimaju,

Grci što se prava tiče sasvijem su drugačiji bili nego Rimljani. U Grčkoj
nema nigdje traga formularnome pravu koje u Rimu nalazimo — Grci ras-
pravljahu svoje pravne razmirice ex aequo et bono kao i Sloveni: rimsko
strictum jus, barem u privatnom pravu bilo je sasvijem protivno grčkomu
duhu, riječju, u njih su se malo ne svikolici pravni odnošaji a osobito pri-
vatno pravo osnivali na samijem običajima narodnijem, koji su dolikovali
živahnoj i pokretnoj grčkoj ćudi. I u njihovijem najznamenitijim zakonodav-
stvima (Lykurg okolo 844 g. Drakon ok. 624, Solon ok. 594 pred Hr.) nala-
zimo taj isti značaj, jer nije nego sumo u gdječem popravljeno obićajno pravo,
a gdje su se od običaja odalečila, to se odnosilo najviše na javno pravo i
na ustav, privatnomu ostaše u glavnome i opet običaji.

A šta da kažemo o narodu, koji nam ostavi toliko spomenika svoje
jurističće vještine, i koji su i danas uzor cijelome izobraženom svijetu? Šta
i O njihovom najstarijem i najznatnijem decemvirskom zakonu?

') Riječ zakon koja iz Slovenskoga predje u arbanaški jezik Arbanasima znači
mos. Miklosich, Lexicon palaeosloven.-graeco-latinum. Vindobonae_ 1862—1865
sub voce zakonNt. I kod Srba ista riječ znači osim religio, eucharistia, lex, još
i mos. Vuk navodi za ovo pošljednje značenje nekoliko stihova narodne pjesme,
evo jih: Sarajevo ognjem izgorjelo,

Što u tebe zli zakon postade:
Da se ljube bule udovice,
Ostavljaju lijepe djevojke.
(Rječnik sub zakon).

%) Sravni n. p. i I. Hinlopen. Dissertatio de iure quod e moribus proficiscitur, ip-

sius iuris scripti fonte. Trajecti ad Rhenum 1800.

Pravni običaji kod Slovena. 5

I neki noviji učeni ljudi oslanjajući se na neka mjesta u Livija, !') Ci-
cerona, *) Pomponija *) i još nekijeh rimskijeh pisaca, tvrde, da je grčko pravo
(priča kaže, da je Jefežanin Hermodor pomagao uredjivanje zakona XII. ta-
blica Decemvirima legibus scribundis, a druga da Decemviri u Atinu otidoše
da tamo prouče Solonove zakone, koja predanja rimski spisatelji, po svome
običaju, uzeše za gotove novce) znatnoga upliva imalo pri sastavljanju toga
glasovitoga zakonika. Puchta *) naprotiv i Š njime svi pobolji pravnički pisci
dokazuju, da lex_XII. tab. ništa drugo nije, do pismeno utvrdjenje, već od
davna u narodu valjanijeh pravnijeh običaja. Ali Puchta se ni tijem neza-
dovoljuje, nego hoće da dokaže, da skoro svi izvori prava rimskoga u l.i
2. dobi svoga razvitka (1. od najstarijeh vremena do XII. tab., 2. od XII.
tab. do Cicerona) nijesu drugo nego dalji razvitak običajnog prava ; jer, tvrdi
On, i interpretatio ili responsa prudentium, i jus gentium na istome se teme-
lju osnivauše, a većijem dijelom i edicta magistratuum.

Isto to nalazimo i kod germanskijeh naroda srednjega vijeka. Ako uz-
memo svekolike leges barbarorum *) franačke dobe te jih proučimo, naći ćemo,
da premda većinom latinski pisane, nijesu drugo nego pismena zbirka živijeh
običaja, pojednijeh germanskijeh plemena, sa neznatnom primjesom novijeh
ustanovljenja 5).

Iu1l.i 12. vijeku kad se u mnogijem njemačkijem zemljama javi
potreba pisanijeh zakona, vidimo da u glavnome ti zakoni nijesu drugo do
opisanje narodnijeh običaja koji u pravo zasijecaju. Još i danas valjani liber
ili libri feudorum, koga nepoznati milanski pravnici sastaviše okolo polovine
12. vijeka. iz valjanijeh običaja feudnijeh u Lombardiji, zvaše se, osim go-
rerečenijem imenom, još češće naprosto: Consuetudines feudales 7).

I dvije važne zbirke ove dobe: Sachsenspiegel i Sehwabenspiegel, sa-
drže čisto germansko narodno pravo, samo što se u prvu zbirku uvukoše
neka pravila iz kanoničkog, a u pošljednju i još neka iz rimskoga prava.

i kod slovenskijeh naroda nije moglo mnogo drukčije biti. Najstariji
slovenski spisani zakonik jest TIpasau Pyckag 8), koju čini napisati veliki knez
Jaroslav g. 1016—1020. po svoj prilici, najprije samo za Veliki Novgorod. I
ovaj je zakonik, s malijem iznimkam, pismeno utvrdjenje davnašnjeg prava
koje bijaše u narodnijem običajima kod sjevernijeh slovenskijeh plemena i

_——

1) Lib. 3, c. 9. 10. 31. seg.

2) Lib. 2. c. 36. 87. \

3) Lib. 2. 8. 4. Dig. de origine juris (I. 2).

*) Das Gewohnheitsrecht. Erlangen 1828. cap. II.; Institutionen 8. 54.

5) Lex Salica okolo g. 486. popravljena g. 496 —; Lex Burgundiorum (470—516);
Lex Wisigothorum u 5. vijeku —; Lex Ripuariorum 6511 —6534, popravljena g.
628—638 —; Lex Alamannorum okolo 550, pregledana g. 622—-638 —; Lex
Bajuvariorum okolo g. 638; puk leges Frisionum, Saxonum, Anglorum et We-
rinorum itd.

6) Sravni medju ostalijem: Walter, Deutsche Rechtsgescbichte i Eicbhorn, Deutsche
Staats- und Rechtsgeschichte.

7) Isto kako što te consuetudines i do danas uzdržaše svoju valjanost, tako i po-
znati droit coutumier uzdrža se i gospodova sve do kraja prošastog vijeka u
boljoj polovici francuske države; a komu je nepoznato da je i do današnjega
dno u svijem odnošajima medjunarodnog prava glavni izvor consuetudo?

8) Pyc. Zocronamar. T. 1. 1815 i 11. 1843 — Ewers, Das iilteste Recht der

Russen. Dorpat 1826. 8. Kalačov. 1846. 8.

G Dr. V. Bogišić.

š njima pomiješanijeh Skandinavaca '). To se isto može kazati i o poznijem
prilozima ruske pravde.

Prava Konrada Znojemskoga od g. 1189 ?) kao i prava staroga go-
spodina Rozenberskoga 5) pri svrsi 13. vijeka, takodjer su većijem dijelom
zbirke pravila, koja od starina u narodu življahu.

I sam znameniti Statut Vislicki sastavljen god. 1347. po naredbi Kazi-
mira Velikoga *), zakonik koji Maciejowski, ne bez nekoga razloga, sravnjuje
Justinianovoj zbirci, premda izradjen pod glavnijem sudjelovanjem učenijeh
Romanista i Canonista, (adhibitis viris doctis in lege divina et humana peri-
tie) ima joč velik dio prevnijeh običaja narodnijeh, istinabog ne neposredno
sabranijeh nego već od prije opisanijeh.

Ali mnogo i mnogo više nego Vislicki Statut držao se je narodnoga
običaja slavni srpski car Stjepan Dušan pri pisanju svoga zakonika g. 1349.
i 1354. *) jer ovdje, ako izuzmemo neke carske i saborske naredbe i nešto
crkovnoga upliva, vlada u njemu čili narodni slovenski duh. $)

Hotimice mimolazimo poznije zakone slovenskijeh a i tudjijeh naroda,
jer bi nas samo nabrajanje i najpovršnije ocjenjivanje svijeh znatnijeh daleko
preko granica ovoga spisa odvuklo. Osim toga, u njima se tudj upliv i sa-
movolja zakonodavčeva sve to više Šire i mah preotimlju.

Mi smo do sada nastojali, da u kratko historičkijem svjedočbama, doka-
žemo kako su važni pravni običaji sami po sebi i za pravničke nauke. Neće
izlišno biti ako sada svrnemo oko i na korist koju njihovo poznanje donosi
i drugijem uzgrednijem manje ili više srodnijem znanostima.

Što se historije tiče to su već mnogi povjestnici o tome pisali od kolike
je važnosti za njihovu nauku znanje prava u opće a osobito pravnijeh obi-
čaja. 7) A mi ako pogledamo do koga se stepena pope u naše doba historička
nauku, možemo bez straha kazati, da dan danačnji nije moguće gojitelju te
učiteljice naroda dostojno svoju zadaću svršiti, ako nije i u juridičkijem zna-
nostima podobro uvježban. S toga držimo, da učeni francuzki pravoznanac Or-
tolan podpuno pravo ima, kad predgovor svoje povjestnice rimskoga prava
počimlje sa znamenitijem riječima : , Tout historien devrait čtre jurisconsulte,
tout jurisconsulte devrait &tre historien.«

Mi smo uvjereni, da bi slavni talijanac Giambattista Vico, bio teško,

1) Skandinavski živalj u ruskoj pravdi nebi bilo teško ni danas označiti.

2) V. A. Boczek, Codex dipl. et epist. Moraviae. Olom. 1886 I. 168. Jura pri-
maeva Moraviae. Brunae 1781 p. 23 sa.

Šš) Palacky, Archiv I. 1840.

*) Bandtkie, Jus polonicum codicibus veter. mass. et editiouibus quibusque collatis.
Varsaviae 1831. 4.

5) Šafafik, Pam&tky Jihoslov. 1851; Miklošić u Beču 1856 8.; Srbski Ljetopis
g. 1828. pa opet ibid. g. 1859.

6) Medju Statutima jugoslovenskijeh općina ili pomanjijeh krajina odlikuju se neki , a
osobito neki hrvatski narodnijem duhom. Vidji n. p. zakon Vinodolski od god.
1280. (kolo sv. III. 1843), Statut otoka Krka od god. 1388 (Arkiv za po-
vjestnicu jugoslav. II. 1852), Statut Poljički od g. 1400 s poznijem dodatcima
(ibid. V. 1859 sa izvrsnijem palaeografičkijem objašnjenjem prof. Mesića).

7) Sravni na p. Wachsmuth, Entwurf einer Theorie der Geschichte p. 89 — i
Sybel, Ueber den Stand der neueren deutschen Geschichtsschreibung u knjizi:
Kleine hist. Schriften. Miinchen 1865 str. 345 i slijed.

Pravni običaji kod Slovena. 1

još u prošastom vijeku, do toga došao, da novi put pokaže u istraživanju
rimske historije i starina, da nije prije svega bio valjan jurisconsultus. ')

Ali i u našem vijeku nalazimo potvrdjenu tu istinu, i to upravo na
istome polju rimske historije. Ko bi se bio ikada nadao, da malo godina po
što čuveni Niebuhr izdade svoju rimsku historiju, djelo koje je u tomu ob-
ziru obilježilo kao novu dobu, da bi se iko našao ko bi se usudio, nadajući
se uspjehu, to teško polje iznova obradjivati. To je uprav Mommsenova slava,
da je i za takijem preizvrstnijem žeteocem, ipak još obilan snop klasja znao
sakupiti. A zašto mu je to za rukom pošlo? Jer osim bistre glave i prostrane
historičke nauke, bi i vještijem pravnikom; k tomu još Savignyeve škole,
koja je, kako je poznato, najrevnija gojiteljica i pokroviteljica običajnoga
prava.

To naše tvrdjenje posvjedočava se i u učevnoj praksi visokijeh škola u
Njemačkoj. Ovdje gdje su zaisto i historičke i pravne nauke u potpunom
cvijetu, njemačko pravo i povjestnica tako su združene i spojene, da se pre-
daju kao jedan jedineati predmet ili nauka. Tako isto i u školskijem knji-
gama nalazimo te dvije nauke u jednu stopljene. ?)

Kad je kako vidjesmo toliko potrebno znanje prava i pravnijeh običaja
za historiju kogamudrago naroda a da koliko više važnosti moraju imati obi-
čaji pravni za historiju narodnoga prava? Tu su važnost pokazali već naj-
temeljitije najčuveniji pravnici historičke škole kao: Hugo 2), Savigny *),
Warnkčnig 5), Stabl %), Puchta u različnijem svojijem djelima, a ovaj pošljed-
nji napisa, kako gorje napomenusmo, posebno poveće djelo samo o tome pred-
metu 7).

Jakob Grimm pak djelom pokaza važnost prostonarodnoga običaja, davši
se na sabiranje toga blaga za objasnjenje historije prava svoga naroda. Ali
u Njemačkoj radi dugoga gospodovanja tudjega prava, narodno, što ne udje
u pisano pravo, skoro sasvijem isčeznu. Neostade mu dakle drugo, nego
iskati po prašljivijem Arhivima zapisnike starijeh narodnijeh sudova , nebi li
tamo štogod staroga pravnoga običaja zapisano našao. I gle sreće! Taj veliki
istražitelj, ne samo da i sam nadje množinu spomenika, nego mu i sa neko-
liko krajeva njemačke zemlje bi poslan ne malahan broj. On ih izdade u
četiri debela sveska *), koja sadrže izvore prava i običaja pojedinijeh sela i

1) Sravni njegovo glavno djelo: Cinque libri di scienza nuova d' intorno alla co-
mune natura delle nazioni, izdano najprije g. 1725 a preradjeno g. 1732.

3) Navedimo znatnije. Eichhorn, Deutsche Staats- und Rechtsgeschichte (u više iz-
danja); Zopfl, Deutsche Staats- und Rechtsgeschichte, Stuttgart 1844—1847
2. Aufl.; Philipps, Deutsche Reichs- und Rechtsgeschichte; Schulte, Deutsche
Reichbs- und Rechtsgeschichte, Stuttgart 1861; Schulte. Alterthiimer des deut-
schen Reiches und Recbtes. Leipzig u. Heidlbg. 1860.

3) Encyclopaedie 8. Auf. —; Philosophie des positiven Rechtes 1. Auf; Cirilisti-
sches Magazin Bd. 4, Nr. 4.

*) Ueber den Beruf unserer Zeit fiir Gesetzgeb ung. Heidelberg 1814; 2. Aufi. 1828

5) Versuch einer Begriindung des Rechtes durch eine Vernunftidee. Bonn 1819 —
Allg. juristische Fundamentallebre 8. 3 —; Vorschule 8. 8 i slijed. —; Ency-
clopaedie &. 52 i slijed.

$) Philosophie des Rechtes nach geschichtlicher Ansicht, Heidelberg 1880—1837
Bd. 2, Abth. 1, pag. 137—145.

7 Das Gewohnheitsrecht. Erlavgen 1828.

8) Weisthiimer. Gčttingen. 1840 —1868 8. Osim drugijeh pomanjijeh izdanja i
Bečka Akademija znanosti radi oko izdanja jedne zbirke toga materiala, koja

8 Dr. V. Bogišić.

gospoština. Najstariji dopiru do svršetka trinaestoga vijeka, ali razjasnjuju
pravne odnošaje mnogo starijeg vremena. 'Ta je zbirka tako važna, da se
može bez straha kazati, da je sada najobilniji izvor za historiju germanskoga
rava.
: Naprotiv tomu, kako već napomenusmo, još živijeh pravnijeh običaja
sasma se malo u Njemačkoj nalazi, koji nebi bili ili u zakon prešli ili inače
opisani. To je može biti Grimmu povoda dalo da preporuči učenijem Dan-
cima i Švedima !) sabiranje živijeh pravnijeh običaja ; jer tamo gdje se je
značaj narodni bolje održao nego u Njemačkoj i gdje se je toliko materijala
našlo za germansku mitologiju, mišljaše, da će se još i toga gradiva mnogo
naći moći.

Mi vidimo, koliku važnost dava Grimm sakupljanju pravnijeh običaja
za historiju germanskoga prava; a vidimo i to. koliko već spravljena blaga u
navedenijem Weisthumima leži, na raspoloženje povjestniku germanskoga prava.

Da koju dragocjenost kao historički izvor mora imati za slovenskoga
naučenika živi običaj narodni, koji pisanijeh spomenika pomenute vrste go-
tovo i nema ? ?) Ali još jednoga uzroka radi, kod Slovena je taj historički
izvor važniji nego drugdje, a to: jer prosti Sloven, kako je poznato, mimo
ikoji drugi narod najtvrdje se drži starinske navike. Učeni i vješti pravnik
poznati će n. p. nekoliko još živijeh pravnijeh običaja, medju današnjijem
Crnogorcima, koji malo ne potpuno odgovara ustanovljenjem ruske pravde
sastavljene početkom jedanaestoga vijeka *). Ta vlastitost prostoga Slovena
može se potvrditi i sa nekoliko historičkijeh primjera.

može biti, neće biti mnogo manja od Grimmove, i koja će do skoro pod tisak
doći. U odboru za taj posao ima ljudi kao: Miklošić, Karajan. Pfeiffer.

1) ,Mo6chte meine arbeit einem erfahrenen Schweden oder Dinen in die hiinde
fallen der dadurch, was von alterthiimlichen rechtsgebriiuchen nicht sowoh! in
den gedruckten alten gesetzen, ala viel mehr in der lebendigen iiberlieferung
des nordischen landmanns oder in gerichtsverhandlungen der spiiteren jahrhun-
derte, dort erhalten sein mues, bewogen wiirde aufzuzeichnen.“ Deutsche Rechts-
alterthiimer Vorrede XVIII.

Dorf-Weisthiimer aus Miihren, koje izdade Chlumecky (Archiv fir Kunde dsterr.
Geschiclitsquellen 1851, 17. Band), premda česki pisani mi bismo rekli, ili da su
prijevod njemačkijeh, ili da su skrojeni po njemačkome duhu. I u Elsasu ima
francuskijeb prijevoda njemačkijeh Weisthuma ; sravni Hanauer: Les paysans de
Alsace au Moyen-Age. Pari# et Strasbourg 1865. p. 31. Znamenita je i Grim-
mova primjedba (Rechtsalterthiimer. Vorrede p. XI.) da u svijem zemljama gdje
su Nijemci Slovene susjede imali, skoro nikakvijeh Weisthuma nije moguće naći.
Čudnovato je koliko se narodi, što se nagnuća k zapisivanju tiče, jedan od dru-
goga razlikuju: jedni zanešeni za pisarijom, kako stari Egypćani, koji naslikavši
na zidu konja itd. zapisivuše da je konj, a opet drugi narodi jedva da jim se
vrijedno činilo zapisati i najvažnije uspomene. Slovene možemo zaisto uvrstiti u
ovaj pošljednji razred naroda, jer najvažnijim dogodjajima narodne povjestnice,
sačuvaše poneki spomen samo u pjesmama i predanjima. Ali ni ta negativnost
nije bila bez nekoga ploda. Sloveni u opće, a osobito Srbi i Hrvati, da su se
više pisarijom bavili, teško da bi se sad _ Europa divila njihovijem narodnijem
pjesničkijem umotvorima, a može biti da i mores majorum nebi se bili tako
čvrsto kod njih sačuvali. '

N-?

3) Ko bi rad vidjeti koliko se i su malo takoga materijala, može valjan pravnik
okoristiti, neka zaviri u izvrstno Jirečkovo djelo: Slovanskć pr&vo v Čecb&ch i
na Moravč. v Praze 1863—1864 8.

Pravni običaji kod Slovena. 9

Ne samo kod polabskijeh Slovena gdje hrišćanstvo bi uvedeno, kao i .
kod Meksikanaca i Peruanaca, silom mača i najžešćijem nasiljem i nečovje-
čjem, nego i tamo gdje ga Sloveni bez otpora primiše, svećenstvo je dakako
gledalo i nastojalo sa svijem sredstvima da istrijebi stare poganske obrede i
običaje. Ali sasvijem tijem poznato je koliko se koristiše Hanuš. J. Jireček,
Erben, Strojev, Snjegirev, Sacharov i drugi koji o slovenskoj mitologiji pi-
saše, zbirkami praznovjernijeh običaja koji još i sada žive kod Slovena. Ali
kud ćeš tvrdjega dokaza toj vlastitosti našega naroda. Ima žalibože sloven-
skijeh plemena. koja radi nepovoljnijeh okolnosti i jezik svoj izgubiše: obi-
čaje svoje starinske ipak pridržaše. Liineburški Sloveni, kako je poznato,
sasvijem se ponijemčiše, ali običaja čisto slovenskoga još i dan današnji kod
njih naći možemo.') Isto tako ima slovenskijeh plemena koja i svoju kršćan-
sku vjeru promijeniše ali nekoliko obreda iz prijašnje vjere opet pridržaše.
Tako n. p. bratstvo Vučedabići, u Barskoj nahiji koji su sada Muhamedanci,
slave Arandjelov dan kao krstno ime, tako isto i selo Mrkovići ne daleko od
Vučed:bića, takodjer turske vjere, ne samo da slave krstna imena, nego i o
trojičinu dne nose krste, kao i njihova hrišćanska braća 2). Isto se to
može kazati i o Pomacima, bugarskijem poturčenjacima, koji medju ostalijem,
isto kao i pravoslavni Bugari, na zadušnice idu, da se mole na grobove svo-
jijeh mrtvijeh srodnika *)

Ali ne samo za historiju naroda u opće i za historiju narodnoga prava,
da je koristno poznanje pravnijeh običaja, nego za sve druge srodne nauke
koje se bave sa istraživanjem, razjasnjenjem, sravnjivanjem narodnijeh svoj-
stva i vlastitosti: jer sve te nauke, kako je poznato, nijesu ništa drugo nego
različne grane koje izlaze iz jednoga jedincatoga korijena — narodnog života
— i u njemu se opet sjediniuju *). Nijesu ni gole znanosti samo koje se ko-
ristuju tijem poznanjem, nego je od velike pomoći i praktičnijem vještinama.
Ono je i do sada mnogo poslužilo obrtnijem državnicima za svakojake dr-
žavne svrhe, ali najviše u zakonarstvu.

U svakoj uredjenoj državi kad se god ima nov zakon sačiniti ili stari
preinačiti: osim učenijeh jurista, budu obično pozvani na savjetovanje i pre-
tresanje, i ljudi koji žive u krugu za koji se zakon sastavlja ili preinačuje,
je žive Mai svoga kruga dobro poznaju; ili se ti običaji preko činovnika
sakupe 5).

Nojničko uredjenje kojemudrago države ili pokrajine, pa bilo ono najiz-
vrstnije na bijelome svijetu, poznato je, da nepromiče najbolje prosvjete, na-

D Vid. Eduard Ziehen. Wendische Weiden. Erzšhlungen aus dem wendischeu Volks-
leben. Frankfurt a/M. 1854, naveden u časopisu českoga Musea g. 1857. str.
157 u članku: Pončmčili Slovane liineburšti etc.; napisao J. B. Maly. Žao nam
je, da nijesmo mogli do izvornika.

9) Vuk rječnik sub Mrkovići i Šestani.
3) Wanderer Morgenblatt g. 1864. u feuilletonu.

4) Poznato je, da u Berlinu izlazi posebni časopis kome je zadaća, osim jeziko-
slovnijeh nauka, baviti se i sa svojstvima pojedinijeh naroda, te iz tijeh svoj-
stva izvlačiti zakone njihovog duševnog razvitka. To je: Zeitschrift fiir Volker-
psychologie und Sprachwissenscbaft pod uredničtvom Steinthala i Lazarus-a.

8) Sravni za Njemačku n. p. Protocolle đer Commission zur Berathung eines allg.
deutschen Handelsgesetzbuches, herausg. von J. Luiz, Wiirzburg 1858 —; za
Austriju: n. p. Dvorski ukaz 24. Studenoga 1821 koijem se naredjuje sakup-
ljenje običaja (Observanzen) koji suvu odnose na feudno pravo - ; za Rusiju:
Acta odbora za oslobodjenje težaka.

10 Dr. V. Bogišić.

da je urednik gradjanskoga zakonika kneževine Srbije bio vještiji narodnome
običaju, nebi se bilo onoliko protivuslovnijeh 88 u zakonik uvuklo, ne samo
se živijem običajem, nego i medju pojedinijem 88. jednoga te istoga zako-
nika. ') |
Kad čovjek to sve promozga i prosudi, te uvidi preveliku važnost toga
gradiva u svakojakom obziru, mogao bi lako pomisliti, da u slovenskoj knji-
ževnosti zbirke pravnijeh običaja i poslovica hrpimice leže učenijem ljudima
na raspoloženje; jer kako se po svemu Slovenstvu našlo ljudi, koji s odu-
ševljenjem sabiraše narodne pjesme, da će se biti našlo i onijeh, koji se za
pravne običaje zauzeše. Ali ko bi tako mislio ljuto bi se prevario, jer
sada, jedra da je o tome i nešto malo spisa i članaka sastavljeno bilo.
udi nam sada dopušteno obazreti se na nekoje pojave u novijoj slo-
venskoj književnosti jer bi nam to moglo, kakogod opravdati ili razjasniti
taj nedostatak.
Kod većine slovenskijeh plemena opazi se početak živahnijeg kretanja
i djelovanja literarnoga početkom druge četvrti tekućega vijeka, upravo u
vrijeme, kad u susjednoj Njemačkoj književnosti, živahno se bavljahu učeni
ljudi sa predmetima, koji pokazuju svoj narod u cijelome njegovu biću, u
prošlosti i sadašnjosti. Radi kratkoće mi se moramo na jednoga učenoga
ijemca ograničiti, ali čovjeka koji, ne samo dade tijem naukama sasvijem
novi pravac, nego u njima više, nego do sada iko drugi i uradi. Taj je čo-
vjek slavni Jakob Grimm. Za naše svrhe, čini nam se, sasvijem dovoljno
progovoriti koju, samo o njegovoj djelatnosti.
Literarna radnja Jakoba Grimma može se razdijeliti u tri glavne struke,
a to su: narodni jezik i pjesničtvo *), narodna mitologija 3) i narodno pra-
vo *). Grimm kao da je sve te struke držao kao jedno jedino polje, za polje
koje filologu u širem smislu, nesmije nepoznato biti. U tome mnijerju nas
utvrdjuje njegovo često izjavljenje, da se ou neubraja medju one filologe,
koji se na gole riječi ograničuju 5). Ali ne vazda ni svak, može s uspjehom
ujedno obradjivati sve te znanstvene struke. U opće polihistorstvo može samo
koristno biti u doba, kad su znanosti više usredotočene nego rasprostranjene,
ili pri početku i preobraženju nekijeh znanstvenijeh struka, i to, kad ga se

') Vidji n. p. gl. XV. ,O nasliedstvenim pravama i otnošeniama u zadruzi.“

5) Deutsche Grammatik Tom. L 1. Ausg. Gčttingen 1819 2. Ausg. ib. 1822. 8. Ausg.
1881. Tom; 1I.—IV. ibid 1826 —1837 8. — Geschichte der deutschen Sprache,
Leipzig 1848 ibid 1853. — Deutsches Worterbuch. Leipzig 1852—1865. 5
Voll. (4. i 5. nisu još potpuni).

š) Deutache_ Mythologie. Gčttingen 1885, ibid 1844. — Kinder- und Hausmir-

chen. Berlin 1812—1814. Ova knjiga bi mnogo puta tiskana. Sadržaj sakupi

i uredi zajednički sa bratom Wilhelmom. — Deutsche Sagen (on i Wilhelm)

Berlin 1816 —18.

Deutsche Rechtsalterthiimer. Gčttingen 1828. 8.; ibid 1854, 8. — Weisthiimer,

Gčšttingen 1840 — 18683 4. Voll. — Poesie im Rechte u , Zeitschrift fiir Gescbicht-

liche Rechtswissenschaft“ Bd. 2, Seite 31 und folg. Po smrti Grimmovoj počeše

se štampati njegovi pomanji spisi, koji zasijecaju u sve tri navedene struke. Do
sada izidjoše dva sveska.

5) N. p. u Geschichte der deutschen Sprache u predgovoru str. XIII. kaže: ,Sprach-
forschung von der ich ausgehe hat mich doch nie in der Weise befriedigen kčn-
nen, dass ich nicht immer gern von den Wortern zu den Sachen gelangt wire ;
ich wollte nicht nur Hiuser bauen, sondern auch darin wohnen,“ a u istoj knjizi

4

hi

Pravni običaji kod Slovena. 11

late na to kao pozvani geniji. Oni su sami tada kao Aristotel i Leibnitz naj-
boljijem izrazom znanstvene znamenitosti svoga vremena. Izim tijeh okolno-
sti, polihistorstvo niti je moguće niti je koristno za napredak nauka. To je
dobro poznalo naše doba i zato, ne samo u praktičkijem strukama, vidimo
podijeljene radnje !'), nego su podijeljene i u naukama, te istražitelj obično
se u istraživanju ograničuje na jednu glavnu struku, a u drugijem strukama,
koje su kao njezine pobočnice i koje mu treba poznati, mora se osloniti na
istraživanje onijeh, kojijem je ta pobočnica glavna nauka.

Grimm je pokazao novi put i način, kojijem se ima postupati o! radju-
jući te znanstvene struke, toli važne za poznanje, kako nekadašnjega, tako
1 sadašnjega bića svakojega naroda. To je njegova najviša zasluga: pa baš
i ako je u tome revnome ridu, na nekijem mjestima i zabasao, to mu ni-
kako nemože na ukor služiti. Š njime ili za njime vidimo po nekoliko pre-
izvrstnijeh glava u svakoj struci ponapose raditi. I uprav to podijeljenje radnje
pravi je uzrok rasevjetu u kome se sad nalaze te znanstvene struke u Nje-
mačkoj.

A što se medjutijem radilo na sličnome polju kod slovenskijeh naroda?

Kod većine slovenskijeh plemena, kako već napomenusmo, poče prepo-
rodjenje književnosti ili živahnija duševna radinost upravo u vrijeme, kad
se u susjednoj nama Njemačkoj najživlje nastojaše istraživati, sabirati, raz-
jasnjivati sve što zasijeca u narodno biće. .

Naravno je, da se i kod Slovena sad živo odazva ta plemenita i blago-
slovljena misao narodnoga yvćt dexurćv. Ali ovdje sve te grane nenapredovaše
jednako, nešto radi polihistorstva, kome je teško izbjeći u djetinstvu il: pre-
porodjenju svake književnosti ili znanosti, nešto radi toga, što mnogi radnik
prionu na jednu jedincatu struku i nepromislivši i pokušavši, jesu li njegove
sile i sposobnosti primjerenije k toj, ili ka drugoj zanemarenijoj struci. Kod
Slovena, možemo kazati, da jezikoslovje proguta malone sve književne sile.
Jezikoslovje je, osobito u doba kad se narod počne buditi, po svojoj naravi
najvažnija i najprimamnija nauka, te po tome najviše književnika narodnijeh
uza nju i prione. Nije se dakle čuditi, da iz te vojske rabotnika nalazimo na
ovome polju imena kao Kopitar, Vostokov, Šafarik, Miklošić, Karadžić, Da-
ničić, Hattala, imena koja bi najrazvijenijoj književnosti koga mu drago pro-
svijećenoga naroda na diku služiti mogla. Narodni jezik i narodno pjesničtvo
stoje u tijesnome savezu. S toga vidimo uz revno izdavanje djela starijeh i
novijeh umjetnijeh pjesnika još revnije sabiranje prostonarodnijeh pjesama,
pripovijedaka, bajaka, poslovica, izrjeka i riječi. Priložimo k tomu: da sloven-
skijem jezikoslovjem još pri svršetku prošastoga vijeka poče se baviti patri-
jer Slavistike Dobrovsky ;2) i spomenimo se s kojijem udivljenjem i odušev-
ljenjem biše primljene u zapadnoj Evropi, slovenske prostonarodne pjesme u
opće, a osobito Vukova zbirka — pak ćemo lako dokučiti zašto je ova struka,
ako je sa ostalijem sravnimo, tako dobro napredovala.

Druga glavna struka, koju je Grimm obradjivao, bi narodno vjerovanje.

nalazimo sedmi otsjek, koji se isključivo ea ,Glaube, Recht, Sitte“ bavi. Sravni
takodjer: Rede auf Lachmann u ,kleinere Schriften«_ Berlin 1864 I. p. 150;
»Man kann alle Philologen die es zu etwas gebracht haben, in solche theilen,
welche die Worte um der Sachen, oder die Sachen um đer Worte willen trei-
ben etc.«

\

Srbi imaju poslovicu za to: »Pet zanata deset nevolja“.

2) Prvo njegovo jezikoslovno djelo bi izdano g. 1799 pod nazvom: ,Die Bild-
samkeit der slavischen Sprache“.

12 Dr. V. Bogišić.

I u slovenskijem literaturama bila je obradjivana narodna mitologija — ali
razumije se da se ni iz daleka nemože mjeriti sa radinosti, koja se razvi na
jezikoslovnom polju. I ovdje vidimo, ne mnogo, ali ipak nekoliko izvrstnijeh
spisa i sastavaka od ljudi kao Erben, J. Jireček, Hanuš, Strojev, Snjegirev,
Sachurov. Ne samo da su se stari pisani spomenici pri tomu upotrebljavali,
da li i još danas živući sujevjerni običaji, obredi, bajke itd. kod prostoga
naroda svijeh plemena, koji se sa velikom pomnjom i revnošću na sve
strane sabiraše. Osobito ove zbirke običaja, pripovijedaka, pjesmica itd. mnogo
pomogoše, da se po mogućnosti popuni i razbistri to malo, što nam Stari
ostaviše zapisano o basnoslovju starijeh Slovena. Te radnje dovedoše nas ba-
rem do toga, da se u učenom svijetu prilično utvrdilo mnijenje, da su glavni
bogovi svijeh slovenskijeh plemena bili jedni te isti.!)

Osobito za narodno njemačko pravo Grimmom prokrčeni put i radnje,
koje na tome polju započe, označiše novu dobu u istraživanju narodnoga
prava kod Nijemaca. Komu je pravniku nepoznato, koliko pozniji graditelji
povjestnice njemačkog prava za svoju zgradu gradje izvukoše iz te obilne
spreme, koju Jacob Grimm, a po njemu i njegovi suradnici i nasljednici na-
puniše ? Koliko se i danas ta sprema upotrebljava i svejednako novoodkrive-
noga gradiva u istu ulaže?

A što se medjutijem sakupilo i uradilo na tomu važnom polju kod Slo-
vena? Ovdje, ako 1 proti volji, moramo ipak kazati, da smo najsiromašniji.
Ali razumjejmo se. Mi negovorimo ovdje o spisima, koji se oslanjaju na pi-
sane izvore i na naročito zakonarstvo; jer ko nepozna ogromno djelo Ma-
ciejowskoga*) i preizvrstno djelo H. Jirečeka;5) zatim debela izdanja pisme-
nijeh spomenika staroga prava i zakonodavstva svijeh slovenskijeh plemena?
Mi ovdje govorimo o spisima, koji se osnivaju osobito na živijem narodnijem
običajima, ili o zbirkama tijeh običaja, koje bi nekijem načinom odgovarale
Grimmovijem Weisthumima ili još bolje onomu, što on želi da sakupe danski
i švedski učeni ljudi; zbirkama, kojijem bi se nadopunilo, razbistrilo i popra-
vilo to što imamo zapisano o starome pravu, te znanstveno još bolje dokazala
istovjetnost glavnijeh pravnijeh načela kod svijeh slovenskijeh plemena. Spisa
ove vrste za čudo je malo, te se mogu svikolici na prste prebrojiti :

Kod južnijeh Slovena napisa Utješenović svoje izvrstno djelo o jugo-
slovenskoj zadruzi“) i Milićević članak o istome predmetu.5) Kod Rus& Ma-
Kkarov opisa »Stare i nove ruske kletve i prisege“ ;*) Snjegirev u djelu »Rusi
u svojijem poslovicama«") navede nekoliko pravnijeh običaja i poslovica; Tar-

< oo.

1) Od inostranaca sravni Grimm, Deutsche Mythologie I. str. 88: ,Dus deutsche
volk liegt mitten zwischen Letten, Slaven, Litbauern, Finven, lauter volkerschaf-
ten, die gotter erkennen und einen geordneten cultus pflegen. slavische vdlker,
in weit entlegene gebiete verbrcitet, haben ihre gčtter gemeinschaftlich : wie
solite es in Deutschland anders sein?« U novije vrijeme podiže se važan glas,
koji se podpuno neslaže sa gorenavedenijem obćijem mnijenjem, Vide Miklošić:
Die Rusalien, Wien 1864, p. 19.

8) Historija prawodawstw Slowianskich. Drugo izdanje u Varšavi 1856 i slijed. 8.

5) Slovanskć pravo v Čechich i na Moravč. U Pragu 1868— 1864. 8. 2 voll.

*) Die Hauskommunionen der Siidslaven. Wien 1859,

5) Pregled zadružnog stanja Srba seljaka: u Glasniku srbske slovesnosti knj. 9,
g. 1857.

$_ U Tpyaaxt 4 gsTorm. HCT. u Ape. u. IV. Ku. 1.

?) Pyeckie BB CBOHXB nocaoBanaxE. Mocekma_ 1831. 8.

Pravni običaji kod Slovena. 13

novski napisa »Pravno biće u Maloj Rusiji«!) i još nešto pomanjijeh članaka
raspršanijeh po časopisima. Najposlije g. 1864 rusko zemljopisno društvo u
šestoj knjizi svoga etnografičkog zbornika pozivlje na sakupljanje narodnijeh
juridičkijeh običaja prilažući i program za taj posao. Od Čeho-Slovaka Čela-
kovsky probra neke poslovice, koje se njemu činjahu da na pravo spadaju,
te ih izdade pod naslovom: Slovanska pravnick& pfislovi.") U koliko je meni
poznato, to je sve, što je u novije vrijeme pisano o tome predmetu.)

A što je uzrok, da je uprav to polje u nas ostalo malone u potpunoj
ledini ? Raspravni odgovor na to pitanje daleko bi nas odveo: mi ga ostav-
ljamo da nanj svak po svome odgovara; ali nemožemo su manje, da već sada
neka mnijenja nenapomenemo, koja nam u privatnome razgovoru biše saop-
ćena, jer bi se lako mogli i drugi za njima povesti. Neki kažu: da isto kao
što je slovenski narod zanešen za pjesničtvom tako da se i slovenski knji-
ževnici nerado bave sa ozbiljnijem i suhoparnijem predmetima ; neki opet da
predmet: t. j. opisivanje narodnijeh pravnijeh običaja, nije od tako velike
znanstvene važnosti — a neki najposlije, da Sloveni, od davnijeh vremena,
pod tudjijem gospostvom ili uplivom, izgubiše maloue svekolike starodavne
svoje narodne običaje koji se na pravo odnose, te da nepreostaje više ništa
što bi sc sakupiti i opisati moglo. Na prvo mnijenje moglo bi se, medju osta-
lijem, odgovoriti: da pravo narodno ne spada upravo medju suhe i nepoe-
tične predmete, i pozvati se u tome tvrdjenju na svjedočbu Grimmovu *). Da
ni drugo nije na istini osnovano pokazasmo već gorje -— a da je treće i još
manje, pokazati ćemo malo niže, navodeći još živijeh pravnijeh običaja, koji
na sebi nose još i sad pečat prvobitnoga slovenskoga značaja. Istina je da
u nekijem slovenskijem pograničnijem predijelima ili u zemljima gdje pomi-
ješano i tudjega naroda žive, slovenski karakter ili je isčeznuo ili se pomi-
ješao sa tudjijem, ali većina zemalja gdje Sloven u massi živi, pa gdje mu
se je i uništila politička sloboda, samo da mu je ostala neka općinska samo-
uprava, tamo se je podobro sačuvao i svojijeh običaja izobilja još imade. Ali
i miješanja, pa i sami presadjeni tudji instituti, nijesu bez vrijednosti — ima
i tu važnijeh momenata za povjestnika. Radi toga sabiratelj i opisatelj narod-
nog običaja treba samo da ga opiše kakav je sada, ne obzirući se —: je li
narodni samorast, ili je donošnji prijesad — : razabirati narodno od tudjega,
istraživati vrijeme toga presadjenja, označiti zgodu tomu, itd. to je posao uče-
noga pravnika i povjestnika koji bude htio upotrebljavati sakupljeno gradivo.

Mi smo se ovijem uvodom više i nego smo mislili zabavili, te bi bilo
veće vrijeme da predjemo i na glavni dio ovoga spisa, t. ). na opisivanje
običaja koji ovamo spadaju i koji nam do ruka dodjoše. Razumije se i samo
sobom, da pogledom na zadaću i smjer ovoga sastavka, nije se moguće ovdje
držati samijeh onijeh običaja, koji imaju sve postulate valjanog običajnoga
prava (consuetudo stricto sensu juridico) Za nas je dakle sasvijem ravno-

_—__

)) U IOpnzuueckuxb 3anuekaxb Peakuna 1842 rog. T. II.

') U Časop. česk. musea god. 1851. I. 16. i u djelu: Mudroslovi narodu slovan-
skćho ve prislovich, V Praze 1852, str. 338 i sljed.

8) Čudnovata je stvar, da ni inače velezaslužno društvo za povjestnicu jugoslavensku
u svoijem pitanjima, koje rasposla članovima i ostalijem domoljubima na od-
govor, nije uvrstilo ni jednoga, koje bi se na narodno običajno pravo odno-
silo: dočim mythologičkijeh, medju 26 pitanja, ima nimalo manje do 5! Ipak
u društvcnomu časopisu Arkivu ima posebni odsjek za pravo.

4; Poesie im Rechte u Zeitschrift fur geschichtliche Rechtswissenschaft red. v. Sa-
vigny Bd. II. s. 31 £.

14 Dr. V. Bogišić.

dušno, dalineki pravni običaj zbilja ima legis vim ili ne. da li se taj običaj
slaže sa pisanijem pravom ili mu protuslovi, jeli običaj dobar ili zao, jeli po-
stao cum ratione, ili opinione necessitatis, za naše svrhe tu je malo šta iz-
metati.

Radi toga mislimo, da nam neće niko zamjeriti, što smo, na nekoliko
mjesta. opširnije progovorili o čemu, što u strogom smislu nebi amo ni spa-
dalo. Mi to učinismo samo gdje nam se činilo, da neka stvar ili odnošaj,
služi kao substrat tomu ili onomu pravnom običaju, ili da stoji u tješnjoj
svezi sa istijem, te da ga može podobro objasniti i protumačiti. o isto budi
rečeno i za poslovice.

Do sada najviše govorismo o važnosti sabiranja običaja koji u narodu
žive. Ali narodni običaj nije kao žerava u pepelu, sakriven samo u narodnoj
svijesti, niti ograničuje svoje objavljenje na samo djelovanje u medjusobnom 8a-
obraćaju, dali se izjavljuje i u duševnijem pučkijem umotvorima kao u pjes-
mama, bajkama itd., ali najglavnije u poslovicama. Nećemo ovdje govora ši-
riti o znamenitosti pravnijeh poslovica: o tomu su već drugi na više mjesta
besjedili,') nego ćemo uz običaje navesti i ponekoliko poslovica, koje budu
ovamo spadale, i to svijeh slovenskijeh plemena u izvornom jeziku, u koliko
budu dopuštale granice ovoga sastavku.?)

Pjesme i pripovijetke usilovani smo za sada mimoići i samo se na njih
kad i kad, kao mimogred, obazreti.

Pravna simbolika narodna spada pod isti pojam ,pravni običaj“ te što
je o ovima rečeno valja i za simboliku. O njoj napose nemamo šta reći, što
bi ovdje pristajalo, nego ćemo uz običaje i na nju se obazreti, a gdje bude
trebalo odrediti joj i posebno poglavlje.

Izvora ćemo se vjerno držati i navoditi jih —; što iscrpemo iz onijeh
koji su naški pisani, nastojati ćemo da se i sloga i riječi spisateljevijeh po
mogućnosti držimo, a iz onijeh pak, koji su u drugijem jezicima, moramo se
zadovoljiti priopćiti sadržaj što u kraće moguće bude. Od onoga što nam je
ustmeno ili pismeno bilo saopćeno, od ljudi koji medju narodom žive, prido-
dati ćemo pri svakom slučaju ime priopćitelja. Gdje nebude toga, znak je
da je to spisatelj sam autoptično primjetio.

Iz toga što je do sada rečeno, čitatelj će biti uvidio što je smjer ovoga
spisa. Mislimo dakle, da niko neće iskati nekakve potpunosti 1 stroge siste-
me u spisu, koji sa zbirkom primjera, slučajno tamo i ovamo sakupljenijeh,
i radi lakšega pregleda u neke razdijele poredjenijeh, druge svrhe nema, nego

kako je već rečeno, da opomene i uvjeri, da joge važnoga gradiva još u na-.

rodu živi i da kupioca čeka. A pri najboljoj volji nešto potpunijega napisati
nije nam bilo moguće radi oskudice u sredstvima koja nemogosmo do ruka
pribaviti. I od toga mala što napomenusmo, da je bilo glavno pisano o prav-

") Sravni n. pr. Warnkšnig: Juristische Encyclopiidie, str. 94: ,Der Urgrund alles
Rechtes ist ein eingeborener Rechtssinn der Volker, seine Wiege die Fa-
milie, seine Urform das Gewohnheitsrecht, seine ersten Abstractionen
sind die Rechtsspriichwčrter.“

2) Sačinitelj ovoga spisa ima jih već sskupljenijeh mnogo više, nego je ovdje moguće
navesti. Netom zbirku popuni namjera u posebnom i povećem djelu jih izdati sa
objašnjenjem i primjedbama. Radi toga ustručati će se za sada svakoga primje-
ćanja i ograničiti će re, gdje te gdje na golo sravnjivanje sa neslovenskijem
poslovicama. Radi istog uzroka i da bi uštedio prostora, neće za sada ni iz-
vore navesti, iz kojijeh je crpio pojedine poslovice.

Pravni običaji kod Slovena. 15

nijem običajima, nekoje važne sastavke nemogosmo dobaviti !). A koliko nam
je još knjiga, iz kojijeh bismo bili nešto crpiti mogli, ili nemoguće bilo do-
biti, ili nam nepoznato ostalo! Poznance, koji se rodiše ili žive medju naro-
dom te poznaju njegove običaje, i koji bi nam bili mogli štogod priopćiti,
nijesmo ni pozvali, jer je namjera naša bila upravo ovijem spisom na to jih
opomenuti i pozvati *). Od onijeh koji se pobliže desiše, te nam na nekolika
ustmena pitanja ustmeno i odgovoriše, dužni smo osobito zahvaliti: veleuče-
nomu gospodinu grofu Niku velikomu Puciću iz Dubrovnika, ocu Franjevcu
gosp. Simu Milinoviću iz Sinja i g. Petru Vasiljevu Odžakovu iz Leskovca
u Bugarskoj.

Obzirom na namjeru spisa, i to što će tu navedeno biti, mislimo da će
biti dovoljno. Na potpuni sistem narodnoga običajnog prava, moći će se tek
onda misliti, kad se bude gradje izobila sakupilo.

Navodeći pojedine pravne običaje, nećemo se obzirati na pisane zakone,
jer su ti prilično poznati, a i sravnjivanje sa zakonima i običajima drugijeh
naroda i prošastijeh vremena odvelo bi nas daleko. Ako gdjegod i to učini-
mo, učiniti ćemo kao iznimku i uzgredno.

Razumije se, da se mi moramo ograničiti na samu sadašnjost, ali neka
nam se nezamjeri ako mi tu sadašnjost u nekijem slučajevima i do početka
tekućega vijeka protegnemo.

O odnošajima medju seljacima i zemaljskijem gospodarima svakome je
na raspoloženje cijela literatura i zvanična opisanja 3). Radi nedostatka vre-
mena, i radi nemogućnosti cijelu tu massu u tijesne granice ovoga spisa zbiti,
odlučismo radije sasvijem je izostaviti. Zbog sličnijeh i drugijeh uzroka izo-
staju i crkveni i feudni pravni odnnšaji.

Poslovice Ki a,
. - o.
koje se odnose na pravo, običaj i zakon u opće. *)

Što je pravo i Bogu je drago.5)
IIpaay Bore BHAHTT. Fr.

Bce MHHYETCA, OAHA IIPABAA OCTAETCA. Fr,
Jače pravo nego mač.

-_-

!) Kao gori navedene spise Makarova i Tarnovskoga.

8) Veliku bi uslugu narodnoj znanosti učinio svaki rodoljub, kad bi se u svojoj
okolici zauzeo opisanja toga ili onoga običaja narodnoga, koji u pravo zasijeca.
Mi mislimo da bi taj posao najlakši bio svećenicima, koji po selima žive. Ko bi
se god toga važnoga djela primio te bi nam izvolio o tome javiti, mi bismo
mu dragovoljno poslali naputak koji, osobito za one, koji se nijesu pravnom
naukom bavili, mnogo bi jim posao taj olakšao.

3) U Austriji u aktima za rasterećenje zemalja —: u Rusiji u aktima i spisima o
oslobodjenju seljaka,

*) Slijedeća početna slova, koja se uz poslovice nalaze, znače: b. == bugarski,
b.r. == bijeloruski, č. == česki, d.l. == donjolužički, g.l. == gornjolužički, m.r,
=== maloruski, p. == poljski, r. == ruski, sč. == slovački, sn. == slovenski,

%)_ Was billig und recht ist, ist Gott lieb.

16

5)

Dr. V. Bogišić.

Prawo gorsze niž miecz. p.

Pravo ma tenky nos. Čč.

Prawo i wolnošsć ciagnać jak rzemien može. p.
Pravem se fed a po nčm jdi. ć,

I djavo zna, što je pravo (ali neće da čini).
Pravda narode podigne, a nepravda jih potre.
Ni oni što nepravdu čine, nevole je.

BB KOME AOGpA HETB, BB TOMB H NPABABI MALO. F. |
Na kom vlada, na tom pravda. č.!)

Cu2bhble nu4uyTb npaBAy. r.

EAHiH pyKbBl NpaBu OMUIJTE, €AHBI H MAKYTB. MIF.

Kdož moc md, ten pravo. Čč.

UBME CHABHBC, TEME NpaBse. F.?)

Wjetši si, a wjetše maš prawo. g.l.

Vyše miže hrst moci, nežli plny pytel prava. č.*)

Ako pravda nepomože, krivda neće pomoći.

Pravo nepomiže, když levo premiže. Ć.

Kde sila vćvodi, ku pravu se nechodi. č.“)

DAB CHJA BJAABETB, TJ TB JAKOHB JETYNNETT. F.

Od inata nema gorega zanata.

Hsrb TUKHXB NpuaBRB, UTOGE 3HATb UJAKOM HPABT. F.

Vrch prava, vrch kfivdy. č.?)

Hole prisne pravo, holć bezpravi. Čč.

We zlem rzadvie najwiecćj praw i rozkazu. p.*)

Zle mravy, dobrć prava. č.)

Zao obićaj dobar zakon čini.?)

Novy pan, nove pravo. č.5)

Novi sprava, nova prava. č.

Nove sudije, novi zakoni.

Novym pravem, starć se kazi. č.?)

La loi dit ce que le roi veut. — Que veut le roi, si veut la loi. — Das ist
recht, was der Konig sagt. — The laws go on the Kings' errands.

He who hath the lougest sword, is always thought to be in the right.

Man kčinmt mit einer Hand voll Gewalt weiter, als mit einem Sack voli Recht.
— Might overcomes right. — Force passe droit.

Blag mapovane ovščv togvet vsuog (Menand). — Non prodest ratio ubi vis impe-
rat, — Ratio contra vim parum valet. — Nihil est juri tam iuimicum, quam
vis. — Contra forza val poco ragione in ogni loco. — Ou force regue droit
n' a lieu. —- Raison contre le fort est un trčs piteux port. — Force n' est
pas droit. — Do fuerca viene derecho se pierde. — Wo Gewalt herrseht,
schweigen die Rechte. — Es ist bis rechlen, wo Gewalt Richter ist. |
Summum jus summa injuria. -— Summum jus summa crux. — Gran giustizia
grande offesa. — Derecho apurado, tuerto tornado. — Streng Recht gewiss
Unrecht.

Corruptissima republica plurimue leges.

Bonae leges ex malis moribus procreantur. — La legge nasce dal peccato. —
Dai mali costumi nascono le buone leggi. — Le crime fait la loi. — Von
schlimmen Sitten kommen gute Gesetze.

Novus rex nova lex. — Neue Regenten neue Gesetze. — New lords new laws.
Lex posterior derogat priori. — Eine neue Satzung vertreibt ein altes Recht.

Pravni običaji kod Slovena. 117

Ugodjaj zakon razbija. ')

Dobra viile pravo ruši. č.

Bdicim prava pomshaji. č. *)
Prava bdicim, ne spicim slouži. Čč.

O6bIdAH HE KJSBTKA. F.

BuaAa BTOpA npupoga. mr. 5)

Običaj je druga narav.

Co sie wielom godzi, to w obyczaj wehodzi. p.

Co kraj, to obyezaj. p. “)

Hlo kpaš, TO o6uuaš. mr.

Každy kraj ma sw6j obyezaj. p.

KaždyY kraj svć pravo ma. č.

KaKABIH KDAH Mae CBi4 OGbBINAM. MF.

Svako selo svoju pjesmu pjeva.

Kolik kraj&v, tolik krojav. č.

Koliko je sela, toliko je navičaja.

Jaki kraj, taki obyczaj. p.

Jakć prase, taky kvik, jaky narod, taky zvyk. č.

UTO FOpOđE, TO HOPOBE, UTO AČPEBHA, TO OGBIUA; UTO ZEMJA, TO NPOKA3BI,
UTO ABOPB TO TOBODT. F. |

BB uyxOii MOHACTHPb CB CBOHMB YCTABOME HE XOAATE. F.

Jest zakon i u paklu.
to sila nemože zakon opravi.
TA5 AOGpBI BB HapOAyY HPABBI, TAME XPAHATCA H YCTABBI. F.
Bcye 3aKOBBI NMCATB, KOTAQ HX H6 MCNOJHATEB. T.
Uzalud se zakoni pišu kad se nedrže.
Malo platny ploty, pfes kterć se leze. Čč.
Ko naredbe van daje, valja da jim on prvi nastaje. %)
Ko zakon stavlja i opslužit ga ima.
[IpaB€AHOMy 3HKOHB HE IHCaHT. Fr. 6)
ŽAKOHB HE IEpexKHTB 6E334KOHHOMY, & NPABEAHOMJ. F.
AypueBa 34aKOHB H€ NHCAHE. MF.
Stare ustawy, Swieže potrawy—sa najlepsze. p.
Neni na svščtč tak pevnćho pravidla (zdkonu), aby se hnouti nemohlo. č.

I) I patti rompon le leggi. — Volontć n' est que droit.

9) Vigilantibus jura.

3) "E0oc KAM guđig. — Consvetudo est altera natura. — Consuetudine č una se-
conda natura, — Lr'uso diventa natura. -—— L' uso vince natura. — L' uso fa
“ legge. — Coutume est une autre nature (iz XV. vijeka). — Coutume dure; vaut
nature. — Custom is second nature.

*) Suus est mos cuique genti. — Mores hominum regioni respondent. — En cada
tierra su uso. — Qual paese tal usanza. — Autant de villes autant de guises.
— Lčndlich sittlich. — Kuida ma, neuda wiis. (čud.)

5) Patere legem quam ipse tulisti. — (Ausonius) Legem pareto, quisque legem
sanxeris. — Paulus 1. 23. D. 82. 3. (de legatis et fideicommissis): ,decet enim
tantao majestati, eas servare leges quibus ipse solutus esse videtur.“ — Chi fa
la legge servarla degge. — A king should impose severer Lawes upon himself
then on his subjects.

6) “O umndiv ddixdv obČevoc Šeirat vouou. — Le leggi son fatte pei tristi.

Književnik III. 1. 2

18 Dr. V. Bogišić.

Pr&va jak pavučina, brouk se probije, a na mouchu vina. č. ')

Ustawy jako pajeczyna, mucha ulgnie (uwiaznie), bak ja przebije. p.

JAKOHB KAKE IAVTHHA, LIJEHB NPOGbETCA A MyXa JBA3ZHETT. F.
to više zakona, to više prestupljenja. *)

TAB MHOTO 3AKOHOBB, TY H OG6HMAB MHOTO. Fr.

Crporo#i 34KOHB, BHHOBHBIMH TBOPHTP. F.
to strožiji zakoni to više krivaca.

JAaKOHB HAZA/P HE ABACTBJyOTP. F. *)

HukTO HEeBBAEHICME 3AKOHA, OTTOBAPHBATBĆA HE MOKETB. Fr. *)

Nevč&domost hFichu nečini. č. 5)

Hy>KA2 34KOHB IIEDEMBHAETU. F.

Hy>KAa 3aKOHE H3MEHABA. b.

Nužda zakon izmjenjuje.

HyxxAa 3aKOHB JOMHTB. MF. %)

Potreba zakon ruši.

Potrzeba prawo lamie. p.

Nuzn& (a nahl4) potreba prava lomi. č.

Potrzebie ustawy ustepuja. p.

Hyaza He 3HaeTB 3aK0Ha r.

Zlu zakonu noge prebi. 7)

Krv učini, a ne postavi zla zakona. *)

Mučno je u staru selu nov zakon postaviti.

A. Privatno pravo.
I. Obitelj.

1. Medjusobni odnosšaji članova zadružne obitelji, koji se pobliže ojeline tiču.
Svakom je vrapeu svoje gnijezdo drago *) |
Gdje ko niče tu se i običe.
TAB COCHA B3pPOCJA, TAME OHA H KPUCHA. F.
AoHB, Zou a gyumne A4omMt. r. 1)
CE poguTeabCKOH 3eMJIH, VMpM AA HE CXOAH. F.

1) Similes sunt leges aranearum telis, quas .muscae validiores perrumpunt, imbecil-
liores tantum irretitae tenentur. — Les petits sont subjects aux loys, et les
grands en font a leur guise (iz XV. vijeka).

2) Je mehr Gesetze desto mehr Untugend.

3) Lex ad praeterita trahi nequit.

4) Unwissenheit hilft nicht, denn jeder muss sein Recht wissen.

5) Unwissend siindigt nicht.

6) 'Avzyxn ovdi Bedi payovraL — Necessitas cogi nequit. — Necessitas frangit legem.
— La necessita rompe la legge ili: necessita non ha legge. — Necessitć n' a
point de loi. — Necessity has no law. — Noth hat kein Geboth. — Noth bricht
Eisen. — N6dh brydher Raeth (dan.).

?) A la mala costumbre quebrarle la pierna. — Gateau et mauvaise coutume se
doivent rompre. — Break the legs of an evil custom.

8) E meglio ammazzare uno; ili: č meglio ardere una citth che mettere una cat
tiva usanza.

9) A cada paxaro, su nido le parece hermoso. — Ogn' acelln brama di jugne au
su nidu. — A ogni ucello suo nido a bello.
10) Oixog glXo4, otxog dpiaroc. — Domus propria domus optima. — Casa mia mamma

mia. — Casa mia casa mia, per piccina che tu sia, tu mi sembri una badia.

Pravni običaji kod Slovena. 19

Wosebna wjaža jo zlota winowata d. 1. !)
Moja kuća moja sloboda.
Tso# AOMB TBOA H BOJ. F.
Aoma KaKEB X04y, a Bb JIOAAXB KAKE BEJATE. T.
Doma jako chcesz, u ludzi jak przystoji. p.
Svak je u svojoj kući kralj. ?)
ovjek je sam, kao dub posječen. *)
Ni u raju nije dobro samomu.
I mrav družbu hoće.
Krv nije voda. '
Krew niejest woda. p.
KpoBb H€ BOZA. F.
Krev neni voda. Čč.
Svoj svome najvolije. 1
Svoj svome i nehotice bratuje.
CBoš CBOETO HEXPAHH, A TELIKO M TOPKO KOZ-TO TO Hsma. b.
Svoji se i psi časom pokolju, pa časom opet i sližu.
Ako svoj i vodi na jamu, u jamu ne meće.
Braća bila, braća mila
U tudjemu nije nigda svoga.
Ko neće svoga za brata, a on će tudjina za gospodara.
Gdje je sloga, tu je i Božiji blagoslov.
Od složne braće i djavoli bježe.
Prut po prut kad hoćeš, al' snopa nigda neprelomi.
BE AOMS, HETB XO3AHHA GOJBIIE. FT. #)
XO34HHB BE AOMB, KAKE ABpaaME BB pAĐ. r.
Gospodarz každy w swćm domu pan. p.
Svaki domaćin domu vladika.
Po starješini Bog pomaga.
Gdzie glowy niemasz, rzagdu niepytaj. p. 7)
Jeden dam, dvou p4ni netrpi. Čč.
Ao6pag rogoBa, GTO roZoBB KOpMHTE. F. 5)
Bcako# AOMB AOGPBIME XO3AHHOMB XOPOLIT.
Ne dfim p4nu čest dava, ale pin domu. č. *)
Zna vrag mnogo, jer je star. !)
Dla tego diabel madry, že stary. p.

1) Eigener Herd ist Goldeswerth.

2) Domi suae quilibet rex. — In casa sua ciascuno A re. — Mientre en mi casa
me estć Rey me 80y. — Chacun est maitre en sa maison. — My house my
kingdom.

3) Vae soli! .— Uomo solo nimico di Dio. — L' homme qui est seul est fou.

4) 11 sangue non & acqua. — L'acqua lava, e il sangue strigne.

S) Legami mani e piei e gettami fra i mjei. — E megliu jente che bocconi. (korsik.)

6) The master is the eye of the house.

T) Est domus ingrata ni dominante rata. — Thet aet ont i Hwsae, som Inghen
ser Kwsae. (dan.)

8) One father is sufficient to govern an hundred children, and a hundred children
are not sufficient to govern one father.

9) The master makes the house to be respected, not the house the master.

10) Consilia tutoria sunt, quae dant senes. — Utile consiliis praebere senilibus aures.
— Qui a Bge doit &tre sage. — Consiglio di vecchio non rompe mai la testa.
— U diavle ne sa, eppo ne sa, perch' & becchiu. (korsik.)

2

20

Dr. V. Bogišic.

“ Ko radi, onaj valja da i sudi.
Ko je mudar, dovoljno je star.
I z mlade hlavy, soud pravy. č.
Gdje je dobra starješina vesela je sva družina.
Ocat, koji nije ljut, a domaćin, koji nije zao, nevalja ništa.
Više vidi gazda s jednijem okom nego sluga s oba dva. !)
Zlo po gazdu, koga sluga uči. *)
im glava klone, ni noge tvrdo ne ostanu.
Kad mačka drijema, miševi bijesne. 5)
Gdje nije mačke, miši kolo vode.
Gorje mu, per komur se miši ino mačke bratijo. sn.
Gdje žena gospodari tu djavo služi. “)
Bčda mužem, im-že žena vlade. č. (Libušin sud.)
Zlo po kuću, gdje kokoš pjeva, a pjetao sluša. 5)
Neštastny taky dm byv4, kde kohout mliči a slepice zpiva. č.
Gdje žena gaće obuče, a muž skute, teško ti i po njih i po kuću.
TsqmKo Ha OH& 3' K&IA, V KOM-TO KeHa-Ta Hagara Kaanakt. b.
Teško kući, gdje mač sluša, a kudjelja zapovijeda.
OTE XOZAMHA AO.DIKHO NAXHYTB BBTPOME, OTB XO3ZAMKA ABIMOMT. F.
Kuća bez žene kao i bez mačke, a bez čovjeka kao bez psa.
Be3 2KeHbl AOMB "TO 6€35 KOLIKA, a 6636 MIKA UTO 663 COGuKH. fr.
Kaua 6e36 2KeHa, CTaqo 6e36 oBuapt. b.
ena vrla valja zlata. %)
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi.
Jedno se goloj, a drugo sijedoj bradi pristoji.
Kad te stariji kore, ćuti i slušaj ako i nijesi kriv.
U mladjega pogovora nema.
CTAapIIHXB H BB OPAB NOUATAĐTE. T.
CaymaH cTapbi-T5, 34 Za ycTapsrib. b.
I komar je muška glavica!
Bolje je biti pijevac jedan dan, nego kokoš mjesec.
Bolje je za godinu volom, nego sto godina kravom.
Sestra udata, susjeda nazvata.
Dogovor kuće neobara. 7)
Bolja je šteta dogovorna, nego korist samovoljna.
Ko se sam svjetuje, sam i pogine. 2)
Ako smo mi braća, nijesu kese sestre.
Y KOFO ABTKH JV TOTO H ATOAKH. F.

V) One eye of the master sees more than four eyes of his servent.

9) Malum est habere servum qui dominum docet.

3) Libere agunt mures, careant si felibus aedes. — Quand les chata n' y sont pas,
les souris dansent. — Quando la gatta non č in paese, i topi ballano. —
Wenn die Katze nicht zu Hause ist haben die Minse Kirchtag.

*) Alla conocchia il pazzo s' inginocchia. — Le brache all!' uomo, e alla donna il camiciotto,

5) Trista č quella casa, ove il gallo tace e la gallina canta. — In casa non € &
pace, quando gallina canta e gallo tace. — Con mal esta la casa, donde la
rueca manda el espada! — C' est chose qui moult me dćplaist, quand poule
parle et coq se taist. (starofr.)

6) La femme est la clef du mćnage. — The best forniture in the house, is a
virtnous woman.

7) Chi trovo consiglio, inventd la salute.

5) Chi si consiglia da se, da se si ritrova.

Pravni običaji kod Slovena, 21

Djeca su siromahom živo blago.
Kakav rod taki plod. '
Bolje i sirota (u dobroj kući), nego u zla oca dijete.
Cayx«6a He apyok6a. mr. !)
Služba nije družba.
Volim u dobra služiti nego u hrdjava zapovijedati.
He KyN4BEB He CJIyTAa, A HE POKEH'B HE AUTA. F.
Ko plaća neka i zapovijeda.
Upe KYINA, TOFO H CAJINAB. F.
Kdo ći chleb ji a pivo pije, toho pisež zpivej. č. ?)
Cejiž kljeb jiš, teho pačerje dyrbiš zpiewać. gl.

iji se kruh jede, onoga se pjesma pjevat mora.
Na czyjem wćzku siedzisz, tego piosnke spiewaj. p.
Uc#-TO KOHB B3A0IB, HETOB&-T& NEBCEHB TpeĆa Aa IIBEIIB, b.
U valjanoga gazde, valjane i sluge. *)
Koliko sluga, toliko neprijatelja. *)

Uvod. Obitelj kod sadašnjijeh slovenskijeh plemena, po njezinom unu-
trašnjem ustroju, može se razdijeliti na dvije vrste: ili je zadružna, ili je
inokosna. Ali ova pošljednja vrsta može se opet na dvoje razlikovati, a
to: ili na familiju, koja je spala na inokoštinu zbog uzroka, koji ne stoje ni
u kakvoj svezi s običajem, n. p.: radi istraženja ostalijeh članova, zbog slu-
čajnoga razdijeljenja itd., u takoj inokoštini, netom se raširi i postane zadruž-
nom i opet će vladati ista pravila kao i u svakoj drugoj zadruzi; — ili na
familiju, koja obično sa» ženidbom počimlje, to jest gdje po običaju nigda
nema više članova do muža i žene i njihove djece; od koje, kad muško do
ženidbe dodje, odvaja se obično od dosadanje familije te osniva novu.

O ovoj pošljednjoj vrsti inokoštine mi nećemo zboriti, jer je poznata
svakomu — ovo nije nego ona svagdanja familija, koju možemo u svakoj
varoši poznati i proučiti, i koja je s malijem razlikama u cijeloj zapadnoj
Europi jedna ista.

I o inokoštini prve vrste nećemo da mnogo govor širimo, jer ona ako
ine actualno a ono barem potencialno ima jednake zakone sa za-
družnom — te govoreći o zadruzi govorimo tijem i o inokoštini.

Zadruga je ona obitelj, gdje više pojedinijeh ljudi iste krvi (nije baš
nuždno, da su svikolici iste krvi) a i familija u užem smislu zajedno žive i
jedno jedino gospodarstvo, koje je njihova opća svojina, zajednički obradjuju
i uživaju pod upravom glavara, koga obično sami izbiraju. Naravno je, da
nama — koji smo naučni na juridičke pojmove tudje obitelji — nije lako
od prve shvatiti unutrašnju narav te sveze. Ko hoće poznati bitnu razliku
zadružne slovenske familije sa njemu poznatijem, neka ih medju se sravni,
pak će naći u njoj ne samo pojedinijeh različnosti, nego sasvijem različnu i
glavnu misao, na kojoj se osniva 5).

1) Služma-tužma. (lit.)

2) Wessen Brod ich esse, dessen Lied ich singe. — Hois Brod jeg spiser, dens

. Vise jeg quider. (dan.)

3) Tel seigneur, tel page et serviteur. — Tel maitre tel valet. — Like master,
like man. — Wie der Herr so der Knecht. — Som Herren, saa Tieneren. (dan.)

€) gogst užv čy0očv To čolAov roic Šegnora. (Hermog.) — Qui multiplicat servos
multiplicat rapinam. Quot servos habemus totidem habemna hostes. (Macrob.)

5) Vidji sravnjenje slovenske obitelji sa rimskom i germanskom u ,geschichtliche

Darstellung der Erbfolgerechte der Slaven.“ Posen 1836. p. 9 i slijed, |

22 Dr. V. Bogišić.

Kod svijeh starijeh slovenskijeh plemena gospodovala je zadružna obi-
telj !), od kojijeh neka je plemena vremenom prije a neka poslije izgubiše,
neka je pok u svojoj prvobitnoj potpunosti ili u nečem preinačene i .do da-
našnjeg dana sačuvaše. Ali i kod onijeh, koji je izgubiše, nalazi se gdje i
gdje još barem po koji okrnjen ostatak ?).

Zadružnost familije najbolje se poznaje po broju oženjenijeh članova,
koji je sastavljaju. Taj je broj sasvijem različan po različnijem zemljama i
mjestima, i to po tomu: kako su okolnosti toga ili ovoga mjesta više ili
manje dobre za zadružnost, i po višoj ili manjoj sklonosti, koju ima narod
dotičnog predijela k zadružnome životu ili k inokoštini.

Utješenović %) kaže (mi mislimo, da se to navlastito na Hrvatsku, Sla-
voniju i vojničku granicu odnosi), da zadružne kuće imaju u srednju ruku
po 10—15 čeljadi, od kojijeh 3—4 oženjeno, ali dodaje, da u plodovitijem
predjelima ima bogatijeh kuća, u kojijem žive zajedno 50—60 glava. U
riječkoj i varaždinskoj županiji najviše je pojedinijeh familija, jer je malo
zemlje za velike obitelji. Koliko djece može doma življeti, toliko jih i ostaje
kod kuće, ostali idu na drugu stranu, da dobiju što im treba. Pojedino na-
sljedstvo i ovdje je rijetko.

Za Slavoniju s granicom vojničkom Čaplović kaže: Nije ništa izvan-
redno kuća sa 60 duša; ali nadje se, prem da rijetko, i do 100 glava u
jednoj obitelji Od 20 do 50 čeljadi u kući to je sasvijem obićno *).

Gospodarski list 5), govoreći o zadruzi u Hrvatskoj, kaže: »družba broji
po 10, 15, 20, 30 do 50 članova s djecom zajedno.“

Kod takozvanijeh Morlaka u Dalmaciji kaže Lovrić #), da ima mnogo
obitelji, koje imaju do 30, neke do 40, a još neke i 50 glava ; ali ove po-
šljednje, pridodaje on, mogle bi se lako prebrojiti. "To nam isto na riječ
potvrdjuje i g. Milinović. A Vuk u svome rječniku pod riječi »zadruga«
kaže: »U Dalmaciji u Kosovu pokazivali sa mi čovjeka po prezimenu Tri-
funovića, koji ima 62 čeljadi, medju kojom je 13 žena s muževima i 2 udo-
vice. O Božiću i o krstnom imenu i kad koga žene sastanu se svi u kući,
a onako žive po planini i po polju, a starješina ponajviše u mlinu. Ova kuća
ima oko 1400 koza i ovaca, do 50 goveda i 14 konja. U Konavlima u Du-
brovačkom okružju, gdje vlada u opće zadružna sistema 7) i ovdje ima familija

1) Procopius de bello Gothico L. JII. cap. 14. ŠafaFik Starožit 2. str. 483. —
Jireček. Slov. Pravo. I. 8. 15. — Kalačov I. oddiel I. p. 17 i 8.

£) Vrijedno je spomena, da dočim neka slovenska plemena u življem snošenju sa
strancima skoro izgubiše u familiji staru zadružnu formu, neki tudji narodi Slo-
venima pogranični je poprimiše. O Madjarima u Baranjskoj stolici izvjestno je,
da je od susjednijeh Srba primiše, isto kao i ostali Madjari od Slovena župa -
nije uzajmiše (v. Jireček Slov. Pravo I. str. 67) — a i Šćipetarskoj zadruzi,
o kojoj Hahn govori, možebit da je bugarska i srpska služila kao ugled. Šći-
petarski fis mi bismo prije sravnili sa crnogorskijem bratstvom ili plemenom,
nego kao što ga neki spisatelji sravnjuju sa jugoslov. zadrugom (sravni Hahn,
Reise von Belgrad nach Salonich u ,Denkschriften der Akad. der Wissensch.,
pbil.-histor. Classe 11. Bd. 2. Abth. str. 38 i 74“). |

3) Die Hauscommunionen der Siidslaven p. 19, 25 i 26.

*) Slavonien und zum 'Theil Croatien. Pest 1819. 8. I. 105. Sravni i djelo nepoznatog
pisca : Die illyrischen Provinzen. Wien 1812. 8. p. 106.

5) God. 1861. str. 121.

6) Osservazioni sopra diversi pezzi del viaggio in Dalmazia del Luj. Alberto Fortis.
Venezia 1776. p. 98.

7) Kohl. Reise nach Istrien, Dalmatien ete. II. 412.

Pravni običaji kod Slovena. 23

tako mnogobrojnijeh i starijeh u zadruzi, da zadrugari se veće mogu bez
ikakve crkvene zaprjeke iz iste kuće ženiti. To se dogodilo nazad malo
godine u Klaićevoj kući u selu Popovićima a tako isto i u Miljasovoj u

ornjoj-bandi Konavaoskoj. Grof Niko veliki Pucić kaže, da se to pred
dvije godine i u Župi (Breno) kod Dubrovnika dogodilo. Ovdje dakle imamo
faktično, to što je za Hrvatsku Utješenović kao jedva moguće ili kao naj-
rjedju iznimku držao (Hauskomun. p. 21). U plemenu Vasojevići Prekomski
kod Crne Gore po Srbskome Dnevniku !) ima do 1400 zadruga po 40—50
duša, medju kojijem mnoge sa osam oženjenijeh ljudi.

I u Crnoj Gori 20—30 duša u jednoj obitelji lako je naći"). Isto to
od prilike može se i za kneževinu Srbiju uzeti. »U selu Ripinju, nahije beo-
gradske, bila je kuća nekijeh Rodića, u kojoj je bilo 37 duša, koje ljudi koje
žena i djece« *).

Za Bugarsku priopćuje nepoznati ali dobro obaviješteni dopisnik bečkog
lista Wanderera u svojijem pismima sa Stare Planine, da ni tamo nijesu rijetke
kuće, koje imaju 40 do 60 glava. On nam malo niže o zadružnosti Bugarskoj
još bolju svjedočbu daje, gdje od prilike ovako o tome kazuje: kad se ku-
ćani tako umnože, da neimaju viče mjesta u glavnoj kući, tad se u oboru
sagrade posebna prebivališta. Kad pak ni to nije dosta, tad se osnuju blizu
domaćega sela, kao male naselbine (kolibe), koje u najboljem skladu žive sa
glavnom porodicom i pod upravom zajedničkoga djada. 'Te kolibe budu
nazvane po imenu djada, pod upravom kojega biše osnovane : tako n. p. u
Lovičkom kotaru kod sela Tetevena ima koliba, koje se zovu Vlajkovci,
u Trnovskom kotaru kod sela Drjanova Gančovci, kod sela Grabova
Jenkovci, kolibe prozvane po djadima, koji se zvaše Vlajko, Gančo,
Jenko *). To nam isto potvrdjuje i g. Odžakov. A da je obično mnogo-
brojna familija i u zapadnoj Bugarskoj te da i tu zadruga vlada svjedoči
nam opisanje stanova, koje nam daju neki putnici“) i koji su sasma slični
stanovima zadružnijeh familija kod Srba i Hrvata, koje nam opisa Utješe-
nović u gorenavedenom djelu. Kako što se svi narodni običaji uzdrže naj-
bolje samo po selima, tako se samo u selima uzdržala i zadruga; po varo-
šima, gdje najviše tudj duh vlada, ne nalazimo obično do zapadno-europejsku
formu familije. Ali i tu ima iznimaka, koje nam kažu, koliko duboko jugo-
slovenska plemena osjećaju potrebu u zadruzi življeti. Na ostrvu Lošinju,
gdje leži pomorsko - trgovačka varoš istoga imena (Lussin piccolo), nalazi se
jošter bogatijeh kuća, u kojijem se uzdržao zadružni oblik u familiji. Zna-
meniti putnik Kohl 65) navodi nam najbogatiju kuću Lošinjsku Vidolića i kaže,
da sa ženama i djecom u kući ima do 50 glava. »Premda ova kuća, kaže
on, ima Commandita i Com ptoira u Aleksandriji, u Carigradu, u Odessi,
Taganroku i po obalama cijeloga Crnog mora, ipak i familija ovoga Lošinj-

I) Od god. 1858 cit. u Jirečkovu Slov. pravu. I. 66.

2) Vuk. Montenegro und die Montenegriner u djelu Reisen und Reisebeschreibungen
p. 13. Sravni i Cyprien Robert. Les Slaves de Turquie I. 104.

8) Miličević u Glasniku društva srbske slovesnosti g. 1857. p. 146; sravni i Vukov
Rječnik sub v. zadruga kao i Jos. Jirečeka Die serbischen Privilegien u Oesterr.
Revue 1864. VII. 11.

€) Wanderer 1864. Nr. 234 Morgenblatt u Feuilletonu,

%) Kanitz. Bulg. Fragmente u Oesterreich. Revne 1864. VI. 201 i Hahn. Reise von
Belgrad nach Salonich u Denkschriften der Akademie der Wissenschaften phil.-
bist. Classe 11. Band 2. Abtheilung p. 33.

6) Reise nach Istrien, Dalmatien und Montenegro. II. 415,

24 Dr. V. Bogišić.

skog Rothschilda živi u potpunoj zadruzi. Isto tako Hahn!) nam navodi
jednu bogatu trgovačku familiju u bugarskoj varoši Prilipu, u kojoj bijaše:
stara mati i pet sinova sa svojijem ženama 1 djecom, koji svi u jednoj kući
stanovahu i blagovabu za jednijem stolom. Ja sam uvjeren, da bi se još
mnogo takoga šta po varosšima našlo, osobito pak u onijem, koje od sloven-
skoga sela malo po malo postadoše varoš kao uprav Mali Lošinj i Prilip ?).

Ali ne samo kod Jugoslovena nego i kod drugijeh slovenskijeh plemena
sačuvao se je, akoprem po okolnostima manje ili više preinačen, zadružni
oblik familije. Slovačku nam familiju česka spisateljka Božena Njemcova *)
tako opisuje, da odmah možemo u njoj spoznati neke crte slovenske zadružne
kuće. I kod Gorala poljskijeh Tatra (Podhalani) nalazimo u familijama obično
taj isti značaj *). To isto svjedoči nam i za Galiciju i za cijelu Malu Rusiju
Kohlov putopis 5), premda neki E. Gor----- ko priopćuje *), da je sad tamo
zavladao medju seljanima kan neki pomamni nagon k inokoštini. Ipak štogod
on u tomu obziru javlja, odnosi se najviše na Charkovsku guberniju.

Kod Veliko - Rusa zadružna je familija porodila zadružnu općinu, jer
kako ćemo na svome mjestu vidjeti, ista glavna načela vladaju sa obje vrste
zadruge: s kućevnom i s općinskom. Ovdje dakle, gdje uarod u općini ima
utočište svome zadružnom nagonu, nije čudo, što ne ćuti velike potrebe u za-
družnoj familiji življeti, kako druga plemena, u kojijeh je općina drugijem
putem do razvitka došla. Ipak i kod ovoga najznatnijeg slovenskoga ple-
mena, koje nalazimo ne samo u evropskoj Rusiji nego i u Sibiriji i u Kam-
čatci i u Americi, nije ni zadružna familija sasvijem rijetka. tomu nam
dava Haxthausen na mnogo mjesta potpunu svjedočbu 7).

Prije nego počnemo opisivati medjusobne odnošaje pojedinijeh članova
u obitelji, čini nam se da neće biti izlišno u kratko progovoriti i o imenu,
kojijem se familije naznačuju.

Utješenović u opće kaže, da kod Srba i Hrvata zadružne obitelji imaju
jedno jedino prezime, kome se pridade još i domaćinovo ime*),

o prezimenu kod Srba (cognomen) Vuk je u svome rječniku ?) zanimiv
članak napisao, koji ćemo mi, ako je baš i podugačak , skoro cijel prepisati.
On kaže: »U Crnoj gori i u Hercegovini narod naš ima svoja prezimena,

1) 1. e. p. 108.

2) Još više nego zadrugam po varošima moramo se čuditi, da su se neke crte stare
slovenske familije sačuvale i kod Hrvata i Slovaka, koji živu u rasijanijem ostrov-
čićima u Dolojoj Austriji (u predjelima Ober i Unter dem Mannhartsberg i Unter
dem Wienerwald) odasvuda ispresijecani i opkruženi njemačkijem življem. Godine
1845. bilo ih je u svoj dolnjoj Austriji samo 15.000 duša. (A. V. Šembera u
Hrvatskoj Danici br. 32., 38. i 34. god. 1845.) B

3) Obrazy ze života slovenskćho u Časopisu českoga museuma 1859. p. 27; vide i
Jirečka Slov. pravo I. 67.

4) Zejszner. Piesni ludu Podhalan p. 2.

5) Reisen im Innern von Russland und Polen III. 34. Sravni i Haxthausen Studien
etc. II. 85.

8) O HApOAHBIXB HPABAXE H OGHYAAXB: U CCJBIKOMRE GJIATOJCTpOHCTRY god.
1858. Nr. 6. p. 242.

7) U svome djelu: Studien iiber die inneren Zustinde des Volkslebens und insbe-
sondere die lindlichen Einrichtungen Russlands. Hannover 1847-——1852. sravni
np. p. Bd. I. Vorrede str. XI., zatijem str. 109, 128, 181, 155, 186, 182, 1283.

8) Hauscommunionen p. 19.

' Sub voce prezime.

——————————— = = =a
ua

Pravni običaji kod Slovena. 25

kojima se porodice pozivaju od koljena na koljeno kao i u ostaloj Evropi ;
u Brbiji pak toga običaja do našega vremena nije bilo, nego se svaki pozivao
po svome ocu dodavši očinome krštenom imenu ovič ili ević, kod imena, koja
se svršuju na je i o samo vić, a kod onijeh, koja se svršuju na a, samo tc,
n. p. Milanović, Milošević, Milojević, Ranković, Miletić (i to je značilo: sin
Milovanov, Milošev itd.); ako li je komu otac umro prije matere, on se je

ozivao po materi dodavši materinome krstnom imenu mjesto a, tčć, n. p.
Ružić Smiljanić, Peruničić itd. (i to je opet značilo : sin Ružin, Smiljanin itd.).
Tako i kad su se koji iz Hercegovine il iz Crne gore saselili u Srbiju, oni
su počevši se zvati po ovome donjozemskome običaju prezimena svoja malo
po malo poizostavljali, gdjekoji i pozaboravljali, a gdjekojima ako se i spo-
minjalo staro prezime najviše su jih kao poruge radi njime nazivali. Meni
je pripovijedao znatni poglavica za Karadjordjeva vremena Mladen, da je on
starinom iz Drobnjak iz sela Tušimnje od Cerovića, ali se je zvao po
ocu Milovanović. Sad se tek od godine 1804. počelo i u Srbiji, osobito
kod znatnijeh ljudi, da se ne pišu po očinome krštenom imenu, nego ili kao
što su slušali, da su im se stari zvali ili onako kako im se otac zvao i pisao.
I u carstvu austrijskome, u današnjemu Vojvodstvu, naši su se judi doskora
zvali i pisali po očinome ili materinome krštenom imenu kao i u Srbiji, dokle
im zemaljske starješine, osobito videći, da u jednoj kući i u jednoj porodici
ima po nekoliko različnijeh prezimena, nijesu to zabranili , te su ona imena,
kojima se ko po ocu ili po materi zvao, ostala u napredak prezimena. Vr-
šački oborknez Arso, koji je umro prije nekoliko godina, zvao se po svome
ocu Manojlović i kad je za zasluge svojega oca Manojla postao ma-
djarski plemić, primio je njegovo kršteno ime Emanue] za prezime. Može
biti da je u Crnojgori i po njezinijem okolinama osveta najveći uzrok , što
ljudi drže svoja stara prezimena, da bi onaj, koji bi pomislio koga da ubije,
odmah znao s kim će se zavaditi i kome će krv dužan ostati + - » . . A u Sr-
biji onake osvete nije bilo, ,niti je moglo biti; zato toga radi nije trebalo
držati se staroga prezimena, a ako je još ko bio od kake znatne i turcima
mrske porodice, prije mu je valjalo da se krije nego po njoj da se poziva,
kao što su jamačno u početku vlade turske mnogi učinili; zato kad su Turci
kupili harač, svaki se kazivao po imenu svojega oca ili matere, a u drugijem
dogadjajima slabo je ko koga i pitao a još manje pisao kako se zove; zato
je u nas do danas još običaj, da se mnogi ljudi poznaju i zovu više po kr-
štenomu imenu nego i po kakvomu prezimenu. I Bošnjaci turskoga zakona,
osobito gospoda, drže svoja stara prezimena, pa j6š i onaka, koja pokazuju,
da su njihovi stari bili Hrišćani, i da se oni po zakonu samo zovu Turci a
po rodu i po jeziku da su pravi Srbi, i koijeh bi oni po svome današnjemu
mišljenju valjalo da se stide, n. p. Filipović, Gjurgjević, Todoro-
vićitd. Može biti da je kod njih uzrok, što su ova prezimena u starijem
njihovijem beratima na spahiluke i na ostala gospodstva. U narodu našemu
ima prezimena, koja se ne svršuju na ič i koja nijesu postala od očinijeh ili
materinijeh krštenijeh imena, nego je neko one porodice najprije onako pro-
zvan, n. p. Kuliza, Besara, Sakabent, Mlatišuma itd. U Srbiji i
ovako očino prezime često se na sinu okrene na ić (da bi se pokazalo, da
je on sin onoga), n. P: ljudi ima i sad, koji se zovu Kuliza, a za turskoga
vremena u Sapcu je bio jedan trgovac Jakob Kuzlić ; tako je za Karadjor-
djijeva vremena u Crnoj rijeci bio vojvoda Petar Džoda, a njegov sin čini
mi se da se zove sad Džodić; tako je u Užičkoj nahiji skoro bio nekakav
starješina Pavle Štule, a njegov sin sadzove se Štulović itd. I ovako su
jamačno postala u narodu našemu sva prezimena, koja nijesu od krštenijeh
imena, n. p. Šeremetović,Gagović,Zimonjić, Čarapić, Cukić itd.

26 Dr. V. Bogišić.

Od ovijeh prezimena valja razlikovati ona, koja su postala od kakve službe
ili od kakvoga osobitoga posla, po čemu su oca ili mater zvali više nego
krštenijem imenom, n. p. Vojvodić, Knežević, Vlastelinović, Pi-
sarović itd. Po ovomu i Marko sin kralja Vukašina nije se zvao Vukaši-
nović, nego Kraljević.«

U Dalmaciji cijeloj svaka porodica ili obitelj ima svoje prezime, od koji-
jeh su većina kao i kod ostalijeh Srba i Hrvata negda bila samo patroni-
mica. U manjijem mjestima, kad se o članu tudje obitelji govori, ne zove
se vazda po imenu i prezimenu nego i samo krštenijem imenom, komu se
pripoji očino ime, ako je muško čeljade; n. p. Petar Matkov ; i djevojke ne-
udate isto tako ali još češće materinijem imenom n. p. Jurka Perina. Ženi
se udatoj osim njezina imena pridoda i muževlje ime, n. p. Mare Franova,
ali Ivan Marin ne govori se nigda, ako ne porugljivo ili u šali !). U Konav-
lima u Dubrovačkom okružju nezakonita djeca, koja se iz grada tamo šalju
na odgojenje, imaju svako svoje ime i prezime, koje mu u porodionici grad-
škoj daju, ali kad odrastu niko za to prezime ne zna, nego ih svak zove
prezimenom kuće, gdje su othranjeni bili. Tako isto i domazeta malo ko zove
prezimenom, koje je sobom donio, nego one kuće. u kojoj je, kako u Ko-
navlima kažu, došao na ulaž“"). Njegova pak djeca ne nose nikakva dru-
goga prezimena do onoga, što mu je materin otac nosio. Kad Konavljanin
susjeda (koji ima obično isto prezime) dozivlje ili o njemu govori, pri-
doda njegovu krštenom imenu još i njihov; n. p. Vuko njihov, Stane
njihova itd.

»U Crnoj gori“, kaže Vuk, ,ljudi od jednoga bratstva imaju jedno
prezime i slave jedno krstno ime, i tako su svi kao od jednoga roda“, od
tole u njih poslovica: jako bratstvo brzo zapleće*). Crnogorci kad
jedan drugoga zove di Š njime govori, vazda prida uz kršteno i očino mu
ime, n. p. Vuko Golubov, Mrdjen Savićev itd., samo ako je iz drugoga ple-
mena, te ga ne poznaje pitat će ga i od koga je bratstva. Crničani se zovu po
očinu i djedovu imenu, Mićo Ilijin ili Mićo Ilije Petrova“). Ali ne samo da
Crnogorci imaju ime, k tomu očino ime i prezime bratstva, nego se prido-
daje i ime plemena, n. p. Savo Markov Petrović Njeguš, a ako pleme ima
drugijeb odijeljenja a ta odijeljenja imaju svoje ime, tad se pridoda i to, n. p.
Cetinje se dijeli na Baice i Donji kraj, te se kaže n. p. Gjiko Milov Marti-
nović Baica Cetinjanin *).

U Bugarskoj su imena porodici kao i u zapadnoj Europi ; neima čovjek
nego samo jedno prezime; ali obično ima u selu poviše familija, koje imaju
isto prezime (Odžakov).

Imena i prezimena obitelji i njihovijeh članova kod drugijeh sloven-
skijeh plemena, neimajući za sada izvora, nego za malo više od onoga, što
se u opće o njima znade, sasvijem ih prelazimo.

i gore rekosmo, da se familija kod Slovena osniva na krvi. Ali to
ima i mnogo iznimaka. O domazetima i posincima mi ćemo niže na svome
mjestu probesjediti, koji, što se i samo sobom razumije, tijem već postaju
članovima familije. Ali da se i nahodnici, koji se obično iz gradova na selo
šalju na odgojenje, pa i same sluge više drže kao članovi familije nego

") Potvrdjuje Milinović.

2) Ne ,došao u laž“ kako Vuk kaže; v. Rječnik pod riječi laž.

3) Rječnik sub voce bratstvo.

$) Medaković. Život i običaji CrnogoracA p. 78.

5) Vuk. Montenegro und die Montenegriner u Reisen und Li&nderbescbreibungen v.
Widemann und Hauff. 11. Lieferung p. 42.

Pravni običaji kod Slovena. 21

tudjine, vidjet ćemo niže. Za sada ćemo samo navesti dva primjera, koja
ukrjepijuju naše tvrdjenje.

axthausen je svojijem očima vidio u selu Goropiatničkaja (u ruskoj
Jaroslavskoj guberniji) jednu obitelj, koju on ovako opisuje: »Glava je obitelji
bio jedan starac, udovac već od 20 godina i bez djece; kao domaćica je
baka udovica, koja je. samo daleko nešto u rodu domaćinu bila — ova je
starica imala krasnu kćerku, kojoj je bilo 15 godina. Muž pokojne kćeri te
stare domaćice bio je po drugi put oženjen, i on je sa svojom ženom i sa
petero djece glavne radnje težačke obavljao. Ova obitelj, ako i nije krvlju
spojena bila, ipak je življela, kako mi g. Karnovič (njegov pratilac) kaza, u
najljepšoj slozi i ljubavi. Familije u sličnijem odnošajima ovde nijesu ri-
jetke l).« Isti spisatelj na drugome mjestu %) kaže od prilike: Najbolja po-
tvrda tomu, da ruskome čovjeku nije sve do krvi, jest to: da Skopci (reli-
giosna sekta), koji imaju ženu i djecu, skrbe se za njih istom ljubavju kao
da su njihove žene i djeca. Ruski seljak ima i tu riječ: Sto je mene briga
za bikom kad je junac moj!

Premda u slovenskoj familiji vlada u načelu potpuna jednakost medju
članovima, koji je sačinjavaju ipak spol i životna doba, imaju ne malo upliva
na pravo, dužnosti i sudbinu pojedinijeh članova. Po naravi ovoga spisa
mi moramo to uplesti u opisivanju odnošaja pojedinijeh članova, jer ovi nijesu
svuda jednaci — ali nam se čini, da neće biti neumjestno, da i od toga nešto,
što ima općiji značaj, i ovdje navedemo.

Spol: Ženske po svojoj prirodi i opredijeljenju, što se prava tiče, i kod
najizobraženijeh naroda nemogu se s muškijem mjeriti. Taj položaj ženskijeh
prema muškima kod srpskog i hrvatskog seljaka još je gori nego drugovdje;
one au, kako ćemo niže vidjeti, opterećene najtežijem domaćijem poslovima,
isključene od svake uprave (ako izuzmemo domaćicu) nigdje pri savjetovanju o
domaćijem poslovima nemaju glasa, a i od nasljedstva su skoro sasvijem is-
ključene. O Crnogorcima kaže Medaković 5) u opće: ,Žena mu (Crnogorcu)
mora biti u svemu pokorna i poslušna. Muški u kući svi su stariji od žen-
ske. Crnogorac drži, da su ženske više od štete nego od koristi.“ A neko-
liko redaka pred tijem: »Odma čim porodi žena, druge žene paze da li
je muško ili žensko; ako je muško, odma istrče s puškom pred kuću pa
meću iz puške. Ostali bratstvenici od svega sela, dok čuju da se djetić pri-
dao, meću svi iz pušaka i svi se raduju, što su stekli jednu pušku više.
Crnogorcu valjda ništa milije ne može biti nego kad mu se prida djetić.“ —
»Ako ide Crnogorka putem a vidi iz daleka čovjeka da će joj prekrstiti put,
ona će odma nasprama njegovog prekršća stati i čekat će dok onaj mine
preko puta. Kad se čovjek primaknuo blizu nje, pristupit će i celivat će ga
u ruku, poklonit će se pa će onda poći svojim putom. — Koliko će god
muških ući u kuću, svakojeg će ona celivati u ruku. To čini Crnogorka i
kad je djevojkom, nevjestom, udovicom ili kad je sasvijem staricom.«

Da Crnogorac drži sam sebe kao neko mnogo uzvišenije i potpunije
stvorenje nego je ženska, to je istina. Pače kad se sjetimo onoga nega-
lantnoga da prostite siva venia), koje Crnogorac i tako zvani dalmatinski
Morlak a i svaki prosti Srbin i Hrvat upotrebljuju kad o ženi govore, na prvi
pogled bismo lako mogli misliti, da joj odriče i opće ljudsko dostojanstvo.
Ali ako pomislimo, da on to govori o svojoj ženi. a nigda o nikakvoj dje-

1) Studien iber die inneren Zustinde Russlanda. I. 109.
9) ibid. IlI. 146.
8) Život i običaj Crnogoraca p. 18 ibid p. 21.

28 Dr. V. Bogišić.

vojci, ni o staroj babi ili udovici, lako ćemo doći do misli, da je to neka preko-
mjerna stidljivost seljakova, te da se taj »da prostiš« bez sumnje odnosi na
misao tajnoga saobraćaja sa ženom. I Vuk je toga mnijenja, te navodi još
jednu misao, koja se čini da je veoma srodna sa gorenavedenom, to jest:
da se rodjeni sin u Srba zove po grijehu sin, a to po grijehu nalazi
se u 2i. pjesmi 2. svezka Vukove zbirke predloženo i roditelju!). Još
nas više u tomu mnijenju okrjepljuje to, što Vuk pripovijeda *): da bi se sra-
mota činila, kad bi žena za svoijem mrtvijem mužem kukala i naricala (što
je u Crnoj gori osobito u običaju), a još više djevojci za svojijem vjereni-
kom *). Ali o prezrenju ženskijeh u opće neće moći ni pomisliti onaj, koji
znade, da najviša svečanost i veselje u životu prostoga Srbina a i ostalijeh
Slovena jest svadba, i komu je poznato koliko on važnosti daje tome poslu,
koliko ga muke stane, dokle isprosi djevojku, s kakovom točnosti on is-
punjuje najsitnije obrede pri toj svečanosti itd.

to se kućne radnje tiče kod svijeh Srba i Hrvata, to je sasvijem ženski
posao. Milićević kaže za žensku radnju u kneževini Srbiji, da je odveć
teretna, pa bila ona u zadrugama ili inokoštini, i da ko te terete nije
svojijem očima vidio, tome je teško predstaviti jih i opisati. ,Osim toga, kaže
rečeni spisatelj, što žena po svom opredijeljenju radja, doji, njeguje i othra-
njuje djecu, ona odijeva od glave do peta sebe, muža i svu djecu, a često
još po nekoliko iz zadruge (i to od platna, koje ona sama utrlji, izgrebena,
oprede, smota, skuha, osnuje, izatče i ubijeli. Tako biva i s vunenijem odi-
jelom, u kome ljudi pomognu toliko što ostrigu vunu s ovaca i podijele je
medju ženama pa poslije sve što treba rade same žene) -— žena gotovi jelo
svake vrste i na svom ramenu mora ga radnicima odnijeti, ma oni i na sat
hoda daleko bili, ona muze stoku, siri šir, donosi vodu za kuću, i onoj stoci
i živini, koja ljeti pase ondje, gdje nema vode; kao i sva ostala posluga u
kući žensku gleda. Ali malo ima i poljskijeh radova, u kojima žene ne pomažu
ljudma, a ljudi može se reći ni u kakvom domaćem ne dijele terete sa že-
nama. Vrlo je rijedak čovjek — u selu — koji bi mjesto žene donio vode
kući ili sam, kad bi ona i bolesna bila, umijesio hljeb, jer se to smatra kao
posao ženski, posao, koji čovjeka (kao) ponižava *) |“

To je od prilike isto tako i okolo Sinja u Dalmaciji po izvješću gosp.
Milinovića a i u Konavlima (u Dubrovačkom okružju) po primjedbi g. grofa
Pucića. Samo što u Konavlima rijetko, da žene tču, nego samo opredu
konac pa nose tkanje u obližu varoš tkaljama od zanata. Bogatije kuće i
bijeljenje platna i krojenje a i vezenje daju da se radi izvan kuće.

U Crnoj gori, kaže Vuk 5), da je ženama još teže nego i kod ostalijeb
Srba. Ovdje često može čovjek vidjeti naprćenu ženu s bremenom, koje
jedva može nositi, gdje se penje i vere uz krš i planinu, a muža uzanju
gdje šeta s puškom na ramenu i s čibukom u ruci. Crnogorka kao i druga
Srpkinja osobito u Bosni, Hercegovini i Srbiji nimalo ne promjenjuje svoj
obični način života, baš ni kad je tegotna nego do časa poroda radi kao i

1) Vuk. Montenegro und die Montenegriner p. 95 sravni i Miklošić Monumenta
serbica p. 417, gdje se pastorku kaže »CNRA MN BEZb FpbXA (Fp&XH).“
9) Vuk. ibid. p. 100.
8) U ovom smislu mora se uzeti i u Gčthe-ovoj tuževnoj pjesmi Hasanaginice onaj stih:
nibn besucht die Mutter und die Schwester.
Scbamhaft sumt sein treues Weib zu kommen.“
Ženi se ne pristoji činiti vidjeti, da ima požudu imati muža kod sebe. (Vuk ibid.)
€) Milićević 1. c. p. 152, 153.
5) Montenegro p. 95 i 96 sravni i Ami Bonć. Le Slaves de Turquie I. 109.

Pravni običaji kod Slovena. 29

vazda. Dosta puta se dogodi, da je u šumi, gdje otide da usiječe drva, iz-
nenada napanu bolesti poroda, te u šumi ili gdje se nadje bez ikakve pomoći
porodi, &. i metnuvši dijete u pregljaču kao da nije ništa ni bilo, donese ga
doma zdravo i veselo. I pri svemu tome teškomu trudu Crnogorka kao i
ostale Srpkinje i Hrvatice u opće svejednako je vesela, te i pri najumornijoj
radnji ne prestaje svoje mile pjesme pjevati. Ko ne poznaje nježnost i bogat-
stvo Vukove zbirke ženskijeh pjesama!

Isto kao što su svi Crnogorci vojnici i četnici, tako su na poluostrvu
Pelješcu svi muškarci pomorci (to se može reći i o ostalijem primorcima
Dubrovačkoga okružja), te tako veći dio svoga života tudja mora i svjetske
pučine brode, tako su i ovdje žene usilovane činiti ne samo domaće poslove
nego obradjivati baštine, kupiti ljetinu, mljeti masline itd. U nekijem selima
nije rijetko vidjeti, da same žene sprovadjaju i ukopavaju i mrtce. Ali je u
.srednju ruku ovijem ženama lako. Na Pelješcu su najviše bogate ka pe-
tanske i trgovačke kuće pak jim je lako hraniti i težaka i sluga koliko jim
je za volju.

I u Bugarskoj a osobito po selima okolo Trnova žene rade skoro više
nego muški, i ovdje su muškijem pokorne, i u svakome obziru njihova sud-
bina nije mnogo bolja nego kod Srba. Ovdje samo u nekijem kućama. odkle
muški idu obično svake godine na baštovanstvo (vidi niže) ili inače na
dobit, ostaju same doma nekoliko mjeseca, te ako i rade više nego kad bi
doma muški bili, imaju zato i kućnu upravu dokle se god muškarci vrate !).
Ali dopisnik Wandererov neda nikako da je istinito mnijenje, da je u Bugar-
škoj žena kao rob držana, nego paček da je milovana i štovana a to, on
kaže, slijedi iz (zadružnog) ustroja familije, jer drukčije nije ni moguće da
bude, isto kao što nije moguće, da žena u kući gospodstvo prisvoji ?).

Božena Njemcova kaže, da i kod Slovaka u Ugarskoj žene moraju više
raditi nego rade njezine susjede Madjarice i s toga da je Slovačkinja i valja-
nija u radnji ?).

Ruskijem mužikom naprotiv, kako kaže Haxthausen, gospoduje više
žena nego on ženom.

Godine života. I kod Srba i Hrvata i Bugara mnogo se na ,godine“
pojedinijeh članova gleda. Po godinama se žene i udaju, po godinama za
stolom sjede, po godinama i neke radnje obavljaju

U gornjoj Dalmaciji po, priopćenju g. Milinovića svi se muški članovi
dijele na mladje i starije. Sa ovijem pošljećnijem se starješina savje-
tuje o považnijem poslovima kutnjijem, a o mladjijem je riječ: ,Dok stariji
zbore za mladje je šutit.“ Ovi mladji predju u broj starijeh tek kad
do godina dodju, u kojijem se obično ljudi žene, pa baš ako i ostanu neože-
njeni. Ovo je doba po različnijem predjelima različno. Ali i mladji dijele
se opet na dvoje: jedno su djeca a drugo momci. Momak se obično tek
počne da broji kad je gaće obukao. Svaki jedva čeka da momkom postane,
premda tijem nikakvo pravo ne steče nego umnožava sam sebi teret, jer ako
je do sada ženama doma prisluživao ili išao sa malo ovaca na pašu, sad
mora da ide u polje raditi. Kad je dječko gaće obukao, već se on drži da
je čovjekom postao, te da se Šš njime ne smije tako lako zapredati.

Ali ni vrijeme, kad djeca s gaćama ljudi postaju, nije svud jednako.
Dočim se u nekijem predjelima to zbiva u doba, kad su djeca po rimskome

I) Odžakov.
2) Wanderer 1864 Nr. 234 Morgenblatt u podlistku.
3) Časopis česk. Museuma 1859 p. 88.

30 Dr. V. Bogišić.

pravu još infantiae proximi, u nekijem naprotiv tek kad se približe
pubertati. Vuk kaže u opće, da se gaće oblače o 6. ili 7. godini), ali
po grofu Puciću u Konavlima i u svijem obližnijem selima djeca u košulji
idu sve do 9. ili 10. godine. Milinović nam kaže, da u gornjoj Dalmaciji
okolo Sinja i u Neretvi često su djeca do 11. i 12. godine bez gaća. A u
Mostaru, sačinitelju ovoga spisa su kazali, da po Bosni i Hercegovini ima
siromaha seljaka, koji svoje muškarce sve do 13. i do 14. godine drže u
košulji ili u koretu i to da bi uštedili harač, jer kako je poznato, Turci ne
uzimlju harač za ženske i za djecu. Ni ženske ne nose prije djevojačkog
odijela, dok se nijesu približile godinama zrelosti. U Konavlima djevojčica
sve do 12 — 13 godina nosi tako zvani koret, i tek tada obuče modrinu
kao velika djevojka. Žene udate nose se kao djevojke, samo što na britvi
za pasom imaju srebrnu verižicu mješte djevojačkog traka, i što na glavi
Teške djevojačke kape bez kite, nose tako zvani hondelj s bijelom kitom.

prijašnje doba djevojka, koja se do 30. godine nebi udala, morala bi na
svoju djevojačku kapu prišit tako zvanu šarenu kitu, kao znak da nije
više za udaju.

Kako u Konavlima tako skoro svuda kod Srba i Hrvata žene se po
odjeći odlikuju od djevojaka. To je isto i kod Bugara (Odžakov).

I kod Slovaka djevojka tek kad joj je 14 godina počne djevojačku
partu nositi, te je nosi sve dokle se uda a tada je zamijeni kapkom.
Parta je kao neki djevičanski znak, radi toga prespanka (obešćašćena
djevojka) nesmije partu nositi ?).

To je i u gornjoj Dalmaciji običaj. Ako bi se usudila taka djevojka
doći a običnijem djevojačkijem znakom pred crkvu ili na trg ili na koje mu
irage javno mjesto, druge djevojke joj ga otrgnu i nogama pogaze. (Mi-
inović.)

U opće se uzimlje: da su sve nepokretnine — dakle zemlje i kuće u
zadružnijem familijama osobito kod Hrvata, Srba i Bugara svojina cijele fa-
milije. Te nepokretnine, koje sačinjavaju stalni imetak obitelji i od kojijeh
žensko iz očine kuće ne može nuslijediti, zove se u Paštrovićima Stežer ili
Stožer, a u Crnoj gori Hasaba*). Stežer je kao condominium ne samo
sadanjijeh članova obitelji nego i budućijeh, a pojedinci nijesu nego kao po
redu dolazeći uživaoci (usufructuarii) toga stežera. Pokretne stvari i novci
naprotiv mogu prijeći u potpunu sopstvenost suvremenijeh zadrugara *). U Rusa
idea užitka (ususfructus) tako je mah preotela proti idei sopstvenosti pojedi-
naca, da svekolike zemlje nijesu svojina pojedinijeh familija nego raširene
obitelji općine, koja s vremena na vrijeme, prema broju oženjenijeh ljudi u
svakoj familiji, razdjeljuje jim općinsku zemlju*). Kod Hrvata, Srba i
Bugara k stežeru, kako rekosmo, pripadaju i svekolike zgrade, obori, kuća-
rice, gumna, plijevnice itd. Ali ovdje se u velikijem zadrugama razdjeljuju
ua glavne zgrade, gdje obično domaćin stanuje i gdje je svagdanji skup i
blagovanje svijeh zadrugara 5) i na pobočne zgrade: medju kojijem pregra-

1) Rječnik sub gaće.

9) Bož. Nčmcova. Obrazy ze života slovenskćho u Časopisu česk. Museuma 1859 p. 89.

3) Vuk. Rječnik sub voce Stežer i Hasaba.

$) O tomu odnoščaju kod starijeh Čeha a i Slovena u opće sravni Jirečkovo Slov.
Pravo. L. p. 67.

5) Haxthausen I. 127.

6) Utješenović. Die Hauscommunionen I. 18. Kanitz Bulg. Fragmente u Oesterr.
Revue g. 1864. VI. 201. Hahn. Reise von Belgrad nach Salonich. p. 33.

Pravni običaji kod Slovena. 31

dak ili zgrada, gdje oženjeni zadrugari sa ženama žive, zove se kućar!).

Ovaj kućar u nekijem predjelima, ako je odijeljen od glavne kuće, može

biti i osobina jednoga zadrugara — isto kao i svaki zadrugar može imati i
svoj posebni peculium.

' ošto o imenu, spolu, godinama a nešto i o imetku u opće progovo-

rismo, možemo sada prijeći da posebno pregledamo prava i dužnosti članova

zadruge medju se, koja se pobliže odnose na cjelinu.

a) Starješina kućni ili domaćin.

Za Hrvate, Srbe i Bugare Utješenović kaže u opće, ne obzirući se na
pojedine predijele, da nije vazda najstariji član domaćin, pače da i kad u
jednoj kući nema nego samo otac sa sinovima, netom ovaj oćuti, da njegove
sile nijesu zadosta upravi, on se svojevoljno odreče domaćinstva po narodnoj
poslovici: ,ko radi onaj valja da i sudi.“ Domaćinstvo tada preda ne vazda
najstarijemu nego najvaljanijemu i razboritijemu sinu. Ako pak ima brata
ili koga drugoga srodnika u kući, i ovomu, ako je stariji nego sinovi. Često
se i izbira domaćin.

Domaćin upravlja sa kućom, pa imade i executivnu vlast. Ali sva što
on preduzme, mora se prije posavjetovati s kućanima, i s toga domaćin, koji
samo zapovijeda izvršenje bez da kaže uzrok tomu, lako da svijem omrzne.

I sa slugom često se gospodari savjetuju, hoće li nešto poduzeti ili ne.
Prihod iz cijeloga gospodarstva čuva domaćin i domaćica i od toga se nami-
ruju troškovi za cijelu kuću i za javne poreze ?).

Za Slavoniju i za Granicu Caplović kaže: Domaćina izbira cijela obi-
telj, njegovo starješinstvo traje za života i samo neki važni uzroci čine mu
izgubiti vlast. I državna vlast je u pomoći domaćinu, ako ne može sam da
čini izvršiti svoje naredbe. Imetak, koji većinom u životinji sastoji, pripada
cijeloj obitelji; gospodar je samo otpravitelj i mora kućanima, ako oni to
iziskuju, dati račun o svojoj upravi.

U kneževini Srbiji što se osobe tiče, osim što je gore rečeno, pridodaje
Milićević, da se domaćinstvo ili starješinstvo ne predaje svagda dogovorom,
nego da ga često koji zadrugar prisvoji sam, a da ga ostali kao i nehotice
za starješinu kućnog priznaju. Žatijem nabraja on osim rečenijeh još slije-
deće poslove, koji pripadaju domaćinu: ,On zapovijeda, šta će se kad i kako
raditi; on odredjuje svakog od mladjijeh na posao i u svakom kućnom radu
pomaže i sam, gdje i koliko dospije. -— On svjetuje i kara nemarne; on sudi
i poravnava sporečene zadrugare (on samo mladje može ošinuti ili i istući, a
prema svima drugima tek savjet i artovanje upotrebljava). On pogadja i
isplaćuje nadničare ili ma kakve radnike za kućevne poslove. On prodaje,
što je za pprodaju 5) i kupuje što kući treba. On drži kućevne novce, gdje
jih ima. Njemu ostali zadrugari daju račun o onomu, što su potrošili, i vra-
Čaju, što im je preteklo. On o krstnom imenu nosi kolač u crkvu i lomi ga
sa svećenikom (po varošima domaćin pošlje često i po djetetu kolač u crkvu,
da ga tamo svećenik sam prelomi, ali bi ovo bila u selu velika poruga).
On o zadušnicama namjenjuje mrtvima za dušu svijeće i poskurice i nosi jih
u crkvu).

1) Vuk. Rječnik sub kućar.

2) Hauscommunionen p. 22. Vidji i gospodarski list 1861. str. 121. i Illyrische
Provinzen p. 121.

3) Sravni 8. 5610. Srpskoga zakonika gradjanskoga.

4) Ovaj se običaj sastoji u tomu: umijesi se dosta poskurica i načini dosta svijeća
voštanijeh pa ujutru na zadušnice (u subotu pred bijelu nedjelju), pošto se

32 Dr. V. Bogišić.

On izlazi u općinu na skup i dogovor seoski; on tu prima od vlasti
zapovijesti i kazuje jih svojijem domaćima; on se poziva da odgovori, ako bi
koji od njegovijeh mladjijeh kakvu povredu tudjoj časti ili imanju učinio.
Preko njega samo pozivaju se njegovi mladji na sud općinski, kad zašto
ovome trebaju: u kraiko on je neki posrednik izmedju svoje male države —
kuće — i vlasti seoske '). K tomu se može pridodati, da i u Srbiji starje-
šina nije ništa više nego drugi koji zadrugar i da ako zlo upravlja može bit
smetnut sa zapovijesti. Na njegovo mjesto bude izabran ili mu sin ili koji
drugi zadrugar ?).

to je kazano o domaćinu u Srpskoj kneževini, to se može kazati i o
seljacima u Dubrovačkom okružju a osobito u Konavaoskom predijelu. Ovdje
se samo može izostaviti to, što se tiče crkvenoga obreda pravoslavnoga, jer
su Dubrovački seljaci svi katolici. Ali i ovdje u svakom crkvenome poslu i
obredu domaćin se gleda, pače i praznovjerne neke običaje i obrede on mora
ovršiti. N. p. na badnji dan u večer glavom domaćin mora pristaviti
badnjak i cijelu kuću okaditi. U dubrovačkijem selima, gdje imaju tako
zvana braća (fraternitas), premda je svaki seljanin netom dovrši 18 godina
članom te braće, te ima pravo glasa kao i drugi, ipak na godišnju gostbu,
na kojoj se računi pregledaju, dolaze sami domaćini. U pravnom obziru on je
i od državne sudbene vlasti pripoznat kao mandatar cijele familije, premda to
gradjanskijem zakonima nije pismeno potvrdjeno. I politička oblast, štogod
ima da javi familiji ili da naredi kakvu javnu službu, kao: popravljenje
puta, mostova itd., ona neredjuje domaćinu, a ovaj odredjuje, koji od zadru-
gara ima službu izvršiti. U dubrovačkom okružju ima još mnogo seljačkijeh
obitelji, koje žive u kmetstvu, a to se ovdje razumije odnošaj seljaka
prema gospodaru, na čijoj zemlji sjedi. Prema ovomu gospodaru sam je do-
maćin odgovoran za sve dohotke i pristojbine, koje on za zemlju prima.

Svake godine mora domaćin zadrugarima davati račun svoje uprave.
Kad nebi dao računa ili u čemu drugomu se nevaljalim ili nesposobnim po-
kazao, bude smetnut s uprave a izabran drugi. Obično je domaćin ože-
njen, ali ima mnogo kuća, gdje i nije (grof N. Pucić).

U Lovreću u Dalmaciji (a kako je ovdje tako je u cijeloj okolici Imot-
skoj) u glavnome je, što se domaćina tiče, isto kao što kazasmo za Srbiju,
ako odbijemo razlike u crkvenome odnošaju, jer su i ovdje seljaci svi ka-
tolici. Osim toga moramo primjetiti, da u kućama, gdje je otac cijele fami-
lije još živ a radi starosti ne može više da upravlja, on obično izbira doma-
ćina na svoje mjesto. Izbor očin poštuje se obično dok je god on živ, pa
baš da domaćin i nije najsposobniji — ali kad starac umre, ako nijesu za-
dovoljni s domaćinom, oni ga zbace te izberu koga jim je volja. To pre-
imućtvo oca postoji samo, kako rekosmo u obiteljima, gdje je otac sa
sinovima ili unučadma u kući, ali ako on ima braće, striceva ili druge
svojte tad svikolici zadrugari izbiraju domaćina po općemu običaju (Milinović 3).

svi u kući Bogu mole, domaćin uzme i svijeće i poskurice, pa sastavi jeduu
poskuricu i jednu svijeću i prekrstivši se poljubi ih obe govoreći: novo za pokoj
duše mome ocu«, pa uz drugu: ,stricu“ ili već koga ima mrtvog, dokle jih sve
ne spomene; najposlije uz jednu rekne: ,ovo za pokoj duše svima moijem
znanijem i neznanijem mrtvima.“ Ovo se poslije sve odnese crkvi, te se svijeće
zapale a poskurice pojedu i podijele sirotinji pred crkvom.“

1) Milićević u Glasniku 1857. p. 148.

2) Cyprien Robert. Les Slaves de Turquie. I. 219,

3) Za cijelu sredozemnu Dalmaciju sravni. Lovrich, Osservazioni sopra diversi pezzi
del viaggio in Dalmazia del Sig. Alberto Fortis. p. 98.

Pravni običaji kod Slovena. 83

Vuk zove domaćina kutnjim starješinom za južnu stranu srpski-
jeh zemalja u opće. Cujmo kako on opisuje neka njegova prava i dužnosti.
»Kutnji starješina vlada i upravlja kućom i svim imanjem; on naredjuje dje-
tiće ili momčad kuda će koji ići i šta će koji raditi; on prodaje (s dogovo-
rom kućana), što je za prodaju, i kupuje, što treba kupiti; on drži kesu od
novaca i brine se, kako će platiti harač, poreza i ostale dacije. Kad se mole
Bogu, on počinje i svršuje. Kad ima kakvijeh gostiju u kući, starješina se
sam Š njima razgovara i on š njima ruča i večera (u velikijem kućama, gdje
ima mnogo čeljadi, najprije se postave na jednoj sovri starješini i gostima
[koijeh u takovijem kućama ima gotovo svaki dan], a na drugoj djetićima i
momčadma, koja rade a polju, pa onda večeraju žene i djeca). Starješina
nije svagda najstariji godinama u kući: kad otac ostari, on preda starješin-
stvo najpametnijemu svome sinu (ili bratu ili sinovcu), ako će biti i naj-
mladji; ako se dogodi, da koji starješina ne upravlja dobro kućom , onda
im izberu drugoga !). To od prilike isto govori Vuk i napose o Crnoj

ori ?).
d O starješini bugarske zadružne familije u opće nayedimo to, što nepo-
znati Bugarin u svojijem pismima u bečkom dnevniku Wanderer priopćuje :
Kutnji starješina, kaže on, koga zovu djado, ima običajno upravu cije-
loga kućnoga bića, ima zakonodavnu vlast, koju on ne vodi svojevoljno i
despotično, nego u dogovoru sa svojijem sućnijem članovima, od koijeh ima
svaki pravo glasovanja, i kako zna, da je probitačnije cijeloj familiji. Radi
toga sve, što on naredi, bude dragovoljno ispunjeno, i on je svud praćen
nekijem čuvstvom zahvalnosti i poštovanja. Tako je ovdje ta uredba fami-
lije kao učionica ćudorednosti, na njoj se osniva zadružnost interesa, ona
podiže i uzdržava kao neki općinski duh i sućutje. Dopisnik produžuje
svoje opisanje i kaže, da je djado pri svakoj zgodi zastupnik svoje obitelji,
pri ozbiljnijem kao i pri zabavnijem, a ove su pošljednje, kao što je po-
znato, tijesno spojene sa bugarskijem narodnijem životom. Na zborovima
(koji su nalik na sajmove srpske), o kojijem ćemo na svome mjestu probe-
sjediti, vas je narod » koji se tu sadje, pri blagovanju razdijeljen na gomile,
od kojijeh svaka sadrži jednu familiju. Djado zauzimlje počastno mjesto
u tome krugu isto kao i doma, s desne strane sjede muški a s lijeve ženske
i to redom po godinama. Dokle on ne dopusti ne smije se ni kolo na livadi
započeti %).

Odžakov kaže za svoje rodno mjesto Leskovac (blizu Trnova u Bu-
garskoj), da se kutnji starješina zove i Domakin. Ovaj je obično otac,
ako su svi kućani njegovi sinovi, unuci itd.; ako su braća ll bratučedi, koji
u zadruzi žive, tad je najstariji brat, ako ovaj nije za to sposoban, tad onaj,
koji je za njime najstariji itd. Domakin vlada kućom i svom imovinom i
gospodarstvom. Stogod domakin nepokretnina kupi, to je svojina cijele
obitelji, ali prodati ne smije nikakve bez dozvoljenja svijeh odraslijeh kućana.

1) Rječnik sub voce Starješiva. Isto i u Ljubićevijem običajima Morlaka u Zori
dalmatinskoj br. 21. g. 1846.

9) Montenegro und die Montenegriner u Widemmanovoj i Hauffovoj zbirci u Reise-
und Liinderbeschreibungen (Stuttgart und Tibingen 1837) 11. Lieferung p. 73.
Čudnovato je, da Medaković, koji je tako vješto opisao život i običaje Crnogo-
raca (U Novom Sadu 1860) nije pobliže opisao unutrnje odnošaje crnogorske
porodice. Sravni i Cyprien Robert. Les Slaves de Turguie I. 104 i 219. Ami
Bouć. La Turquie IV. p. I41.

8) Wanderer 1864. Morgenblatt Nr. 234 (u podlistku).
Knjiševnik III. 1. 3

Z4 Dr, V. Bogišid.

Ako je otac domakin, on ne daje godišnjega računa, jer on i tako kupuje sve
što komu treba — ali ako su braća u zadruzi, brat domaćin je dužan davati
godišnji račun i što ostane čista dobitka, podijeli se medju oženjenom bra-
ćom; neoženjeni obično i ne prima ništa u novcu, jer on rijetko doma
i radi.
Kod Slovaka u gornjoj Ugarskoj otac, a negdje i stari otac (djed)
glava je familiji. Kad ovaj umre starješina je ili sin ili brat, koga on nakon
sebe naznači. Slušati otca i za njega raditi moraju djeca i dječija djeca i
nevjeste i svi ostali. On se za sve stara i naredjuje; na njegovoj glavi
sve leži !).

U Galiču i u cijeloj Maloj Rusiji, gdje zadruga vlada, kutnji starje-
šina ima skoro ista prava i dužnosti kao kod južnijeh Slovena. Putnik Kohl
samo pridodaje, da po očinoj smrti dade se vladanje kuće najsposob-
nijem sinu. Švikolici opslužuju njegove naredbe, i kad on samo naidje na
kakvo popaj zadrugara, zadosta je, da jih okom pogleda pak se sve utiša
i poravna *).

' O kućnome sjarješini velikoruskome u opće Haxthausen *) pripovijeda
od prilike ovo, što slijedi: Ruska obitelj bez oca ne može opstojati. Ako ro-
djenoga oca nema, tad stupi na njegovo mjesto njegov najstariji brat ili sin
s jednakom vlasti, kakvu i otac imadjaše. Ako je slučajno najstariji zapri-
ječen primiti očinsku vlast (ili što je s uma sišao ili što je otišao u kalu-
djere itd.), tad ostali izberu sebi starješinu, a taj izbor može i na najmla-
djega pasti. Tijem izborom taj najmladji postaje starcem i od tada sviko-
lici ga bez pogovora slušaju. Sam starješina u cijeloj porodici ima po-
sebnu sobu.

b) Domaćica.

Obično je domaćinova žena domaćica, ali to ne da mora vazda i svuda
biti. Ipak mora da je udata: djevojka nikako ne može biti domaćicom, kako
što momak može domaćinom — a teško i udovica.

Csaplovics kaže, da je u Slavoniji gospodareva žena gospodaricom i o
iznimkama ništa ne govori. On dodaje, da je posao gospodarice razdjeljivati
radnju medju ženskijem isto kao što domaćin to medju muškijem čini *).

Za kneževinu Srbiju Milićević kaže o domaćici: ,Medju ženama je ona
prva, kojoj je muž najstariji, premda su one u svojim poslovima nezavisne
jedna od druge. Žena dobiva stareštvo po mužu, pa ma ona udadbom i mladja
bila. Na priliku dva su brata u zadruzi, oba oženjena i starijeg je i
žena u kući starija, pa i ako ona umre i on se oženi po drugi put, opet
je ova druga njegova žena starija od svoje jetrve, koje je istina prije došla
u kuću ali za mladjeg brata. Izuzima se slučaj, kad je starješina u kući
8in, kome je još živa mati, koja je tad starija od domaćinove žene. U osta-
lom to ne znači mnogo biti prva medju ženama, jer su njima i prava i duž-
nosti skoro jednaka svakojako 5).

Za Imotsku okolicu u Dalmaciji pripovijeda Milinović, da se domaćica
osim toga imena zove i stopanica. I ovdje je domaćicom obično žena
domaćinova sa gorenavedenom iznimkom, to jest ako je sin domaćin a mati

1) Božena Njemcova. Obrazy ze šivota slovenskćho. U časopisu českoga Museuma
1859. p. 81.

9) Kohl. Reise im Innern von Russland und Polen III. 34.

3) Studien II. 85. III. 128.

€) Slavonien etc. 1. 105.

5) Pregled... 154 i 155.

Pravni običaji kod Slovena. 30

jošter u dobru životu. Ona drži ključeve od kućnijeh sprema, naredjuje, što
će koja od ženskijeh raditi (jer ovdje ne rede kao u Hrvatskoj, u Srbiji i
u Crnoj gori); ona obićno mijesi hljeb, spravlja ručak, užinu, večeru i
k tomu, gdje sama ne doseže, prizivlje starije žene, da joj pomognu, skrbi
se, da bude na vrijeme odnešeno jelo težacima itd.

U Dubrovačkom okružju a osobito u Konavlima domaćica je često i
druga žena a ne samo domaćinova. To se dogodi ne samo u pomenutom
slučaju, kad je sin domaćin a mati mu živa, nego i kad domaćin nije ože-
njen (a te se često sluči), ali dosta puta i dogovorom. U velikijem 1 boga-
tijem konavaoskijem kućam čini se zadrugarima, da je to opasna centraliza-
cija vlasti oba glavarstva kao u jedne ruke sjediniti, s toga misli, da je do-
bro, oslabiti to usredotočenje stavivši uz domaćina čeljade, koje mu nije tako
blizko kao njegova žena. Poslovi su domaćice skoro isti, kao što je i malo
gorje pomenuto (grof Niko veliki Pucić).

I u Crnoj gori nije domaćicom vazda žena domaćinova, nego može biti
i koja druga žena').

U Bugarskoj, osobito okolo Trnova, domaćica se zove domovnicai
ona je obično domaćinova žena. Ona obavlja sve, što i domaćica srpske
kuće, i k tomu, u nekijem kućam za nekoliko mjeseca na godinu, ima
upravu cijele familije. Taj ženski interregnum pada u doba, kad muški
otidu na baštovansto ili inače na dobit izvan Bugarske, s kojima otide
obično i domaćin. Kako sve ostale poslove, tako sklapa domovnica često
i ugovore, n. p. prodade štogod ili kupi, uzme ili dade štogod na veresiju itd.
Za doba, kad domaćina doma nije, ona dakle i juridički predstavlja familiju,
jer sve, što je ona sklopila i učinila, to ostaje valjano za cijelu obitelj isto

odajei domaćin učinio (Odžakov).

I kod Slovaka je, kako Božena Njemcova kaže, domaćica žena starje-
šine. Ona ima unutrašnju upravu kuće, a u tome je nevjesta pomaže. Ako
je nevjesta valjana, dade joj svekrva dosta puta i ključe od domaćijeh
sprema ").

c) Zadrugari.

Mi već kazasmo, da svi zadrugari kao i domaćin imaju jednako pravo
na stežer i na uživanje ploda. Samo u upravi i vodjenju gospodarstva, nji-
hova su prava i dužnosti različne od domaćinovijeh — o njegovijem smo
već govorili, a sad ćemo da govorimo o zadrugarskijem. Zadrugari i medju
se imaju jednaka prava i dužnosti. Medju oženjenijem i neoženjenijem (ovdje
izostavljamo djecu) nema druge razlike osim te, što ženidbeno stanje i sa
sobom donosi; ipak se ne može zanijekati, da je oženjenijem bolji život nego
drugijem.

U nekijem srpskijem i hrvatskijem predjelima, kaže Utješenović %), da
preostatak od onoga, što se iz ljetine u novcu dobilo, razdjeljuje se medju
oženjene ljude, isto kao što gore vidjesmo, da je običaj i u Trnovskoj
okolici. Svaki oženjeni ima za sebe i za svoju ženu i djecu ili veću sobu
u glavnoj kući ili odijeljenu zgradu *) (to je pošljednje običnije u velikijem
i bogatijem zadrugama); neoženjeni ima ili manju sobu ili svi momci spa-
vaju u jednoj sobi. '

1) Vuk. Montenegro etc. p. 74. '

8) Obrazy. U časopisu českoga Museuma 1859. p. 87.
8) Hauscommunionen p. 22.

4) Vuk. Pjesme II. 9. stih 78— 74.

3%

86 Dr. V. Bogišić.

Mi smo gorje kazali, da godine imaju neki upliv na neka prava i duž-
nosti. Tako pri blagovanju, gdje su svi muški (osim djece i žena) zajedno,
rede se po starješinstvu. Obično i domaćin jede s ostalijem muškarcima,
samo ako je gost u kući, on s gostom sam jede. Kazasmo i to, da se vazda
neki razdio pravi medju mladijem i starijem. U Konavlima n. p. samo
se stariji medju se a mladji medju se zovu krštenijem imenom. Isto tako
stariji mladjega kad zove upotrebljuje kršteno ime, ali obratno nikada, ne
mladji, kad sa starijem govori, vazda će pred kršteno ime dodati dundo
ili striče, pa baš da mu je i bratučed ili da mu i nije u krvi (grof
Pucić).

mo gornjoj Dalmaciji (osobito u Imotskoj okolici) i mladji mogu u
kućnom zboru svoje mpijenje kazati, ali obično na njih se mnogo ne pazi
(Milinović).

Najviše pravo, što na starješinstvu po godinama ide, to je ženidba.
Skoro kod svijeh Srba i Hrvata ljudi se drže čvrsto toga reda.

Za kneževinu Srbiju, kaže Milićević !), da su vrlo rijetki slučajevi, da
se mladji godinama ženi prije još neoženjenog starijega. To se dogodi
obično samo onda, kad je stariji sakat ili bolestan. To isto valja i za Imot-
sku okolicu kao i za ostalu sredozemnu Dalmaciju (Milinović).

U Dubrovačkom okružju, a osobito u Konavaoskom predijelu, ako više
braće u zadruzi imaju svaki po nekoliko sinova za ženidbu; najprije se ženi
najstariji sin najstarijega brata, za njime najstariji sin drugoga brata itd., pa
baš da je ovaj i mladji od prednajstarijega bratučeda. Tek kad su se izže-
nili najstariji sinovi svekolike braće, tad dolazi red na prednajstarijega sina
najstarijeg brata, i tijem redom tako naprijeda. Ako mladji hoće da se ženi
prije nego ga je red došao, pa baš ako na to i privole ostali kućani, ipak
onaj, na komu je red, može se oprijeti, i taj mladji mora se š njime nago-
diti, za da mu on to dopusti, pa baš ako je stariji bolešljiv ili sakat. Ako
se ostalijem kućanima čini, da je korisnije da se mladji oženi a ne stariji, i
oni se nagadjaju š njime, i moraju mu dozvoliti neko drugo preimnetvo,
Nije rijetko, da se tomu neoženjeniku kao naknada predade domaćinstvo
(grof Pucić).

Sasvijem protivan običaj može se opaziti u Hrvatskom primorju. Ovdje
gdje radi nepovoljnijeh tellurskijeh odnošaja, nije se mogla razviti zadruga,
starija braća mogu se samo izvan kuće ženiti (na blago, na ulaž ili u odi-
jeljeno gospodarstvo), a u očinu kuću ženi se samo najmladji sin i to
tek kad se svekolike sestre poudaju ?).

Na taj red ženidbe po godinama nigdje se ne pazi više što u Bugar-
skoj osobito po selima okolo Trnova. Ovdje, ako je 1 radi kakovog prirod-
nog nedostatka zapriječen stariji brat ženiti se, mora mladji, na koga pade
red, u zapriječenoga iskati dopuštenje, jer proti njegovoj volji ni roditelji
mu ga dati ne mogu (Odžakov %).

to se odnošaja zadrugarskijeh prema starješini i prema cjelini tiče:
opća je dužnost svijeh zadrugara raditi na korist zadruge i u tomu opsluži-
vati naredbe domaćinove — najglavnije pak pravo njihovo: da jim se iz opće
riznice domaće sredstva dadu, što im neophodno treba da mogu življeti.

Mi smo gorje već kazali, da obično zadrugari ili izrično ili tacite izbiraju
domaćina. Oni ga mogu i smetnuti i na njegovo mjesto i drugoga izabrati.

1) Pregled u Glasniku g. 1857 str. 161.
2) Slavische Blitter. 1865. 10. Heft.
3) Sravni i Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VIII. 244.

= (qr "am

Pravni običaji kod Slovena. 37

Ali i kad je izabran domaćin, on ne vlada kod Hrvata, Srba i Bugara svoje-
voljno, nego za svaku važniju stvar dogovara se i savjetuje sa zadružnicima.
Tek što se u tomu dogovoru zaključi, on može i mora izvršiti. Pri tomu
savjetovanju najviše se gleda na glasove starijeh članova i onijeh, koje za
pametnije drže.

Za kneževinu Srbiju evo što o tomu kaže Milićević !): ,Svi zadrugari
ma i nepunoljetni bili pitaju se u dogovoru kućevnom. Šta više, Srbi seljaci,
tako vole, sve s dogovorom otpočeti, da se često gazda sa slugom o svakom
poslu kao sa ortakom ili zadrugarom dogovara. Udiviteljno je, kako Srbi
miluju dogovor u svakom preduzeću i kako mrze na onoga, koji preduzima
i svršuje sam, a neće nikoga ni za što da pita. — Svakome poslu u dobroj
zadruzi prethodi složki dogovor, a izvršenje onog, što se dogovorom iz-
bere, ostavlja se uvijek starješini zadruge. Dogovori ovi bivaju, gdje se
prije zadrugari sastanu, ili na radu ili na putu ili na ručku ili u veče na
večeri, i starješina jih ne saziva u jedan mah, nego, kao što rekoh, gdje
se 8 jem prije sastane.

glavnome to je tako i u Hrvatskoj i Slavoniji 2). Nije ni u Dalma-
ciji drukčije, samo grof Pucić primjećuje, da se u Konavlima često dogodi,
da se domaćin zaduži bez znanja zadrugara, i to je što u tome predijelu bude
često uzrok velikoj smutnji a dosta puta zato se i razdijeli uga. U Ko-
navlima je običaj, da domaćin svake godine dade račun zadrugarima, koliko
je preko godine dohodka i razhodka bilo.

I u Bugarskoj isto tako Domakin se sa zadrugarima dogovara, ali
ako je u kući samo otac sa sinovima pa je on još domaćin, on ne dava, kako .
smo već i gore kazali, nikakova računa (Odžakov).

Svaki zadrugar može imati i posebni svoj peculium, koji je neograni-
čena zjegova sopstvenost i koji se zove osobina5) a u Slavoniji prćija“).

a srpske seljake Milićević piše: »Svaki zadrugar može, radeći onda,
kad zadruga svetkuje, ili inače izvan zadruge, pribaviti poj paru; n. p. on
može umjeti graditi kace, kola itd., pa na svečaniku, u njegovoj kući
niko ne radi (osim zapovjednijeh praznika svetkuju seljani mnogo drugijeh
malijeh svečanika, u koje bi valjalo raditi: u ove dane oni ne rade sebi a
idu drugima na mobu ili za novce kome šta urade; ovo uvijek čine mladji,
kojima [kao] nije tako grjehota kao starijema), može on načiniti koje bure,
naobručati koju kacu ih opasati kola i dobitak od toga njegova je sopstve-
nost, niti mu starješina od nje traži računa (a on sam, ako hoće, može to i
zadruzi kao opći prihod ustupiti). I baš kad se zna, da zadrugar ima svoji-
jeh (takijeh) novaca, a potreba se ukaže, da on podje kudgod od kuće, kao
na priliku na kuluk, na sabor crkvi, ili na kumstvo, ili kud u goste,
starješina mu zadruge mora dati od kućevnijeh novaca onoliko, koliko je
nuždno, da se on tamo s obrazom provede; nu on ako želi biti malo pro-
stranije ruke dodat će sam k tome od one svoje sopstvenosti.“

) Le. p. 149 i 150. '

2) Utješenović 1. c. 21. Gospodarski list 1861. p. 121.

3) Vukov rječnik sub voce osobina. Slična ovoj osobini pojedinijeh zadrugara je i
osobina pojedinoga kaludjera po manastirima u Fruškoj gori, gdje svaki osim
manastirskoga može imati n. p. vinograd ili košnice. Od prije su mnogi kaludjeri
imali osopštine, ali je to ukinuto pod metropolitom Nenadovićem, i samo je
ostalo dopušteno kaludjeru imati svoje salate ili kakvoga drugoga povrća. Vuk
pod osopština.

4) Csaplovics. Slavonien etc. I. 105,

38 Dr. V. Bogišić.

U glavnome to isto i Utješenović veli, koji i ostale Srbe i Hrvate u
svome djelu zauzimlje. On samo to pridodaje: Svaki muž i žena (Ehepaar)
ima nešto i svoje sopstvenosti, obično u mladoj životinji, koja ili ide na pašu
sa drugijem, ili bude u selu kod kakva srodnika othranjeno — ili je komad
vinograda ili mala glavnica, koja se u selu na dobit dade itd. Cesto najme
za sebe i komad zemlje, koji uzgred obradjuju. Pak malo niže produžuje:
U nekijem kućama ima red medju mladjijem ljudima, kad će koji ići na
dobit, tako da svaku godinu ili svake dvije ili tri drugi ide za neko vri-
jeme na tudju službu ili radnju. Sto dobije, to je njegovo ili sve ili jedan
dio, jer mora obično dati nešto i u opću riznicu, osobito ako je cijelo ljeto
izvan zadruge radio pa došao doma da prezimi. Ali ako je u kući mnogo
ljudi, tako da jih je odviše za domaću radnju, tad jedan dio ide na tudju
radnju i za dulje vrijeme, a kad se nagode i za svedj otidu iz kuće. Od
onijeh, što odu na nauke, te udju u državnu službu ili postanu odvjetnici,
ili ljekari, ili oni, što otidu u varoš da zanat nauče ili trgovinu, ili oni, što
idu u vojnike, malo da se koji doma i vrati nego ostaju na drugijem mje-
stima a zadruge se odreku na korist onijeh, koji su doma ostali !).

Csaplovics za Vojničku Granicu u opće primjećuje, da nijedan kućanin
ne smije imati polja i živoga kao osobinu, ali i novaca i pokućtva može, jer
kad doma nema radnje, može pojedinac i na dobit ići, akoprem od toga
mora jedan dio i kući dati. Vojnik, što u ratu zaplijeni ili uštedi, to je nje-
govo ili njegove žene i djece *).

Za okolicu Sinjsku može se skoro isto kazati: pojedini zadrugari, što
izvan kuće steku, to je njihova sopstvenost, ali od toga ipak mora nešto
kupiti u kuću, kao n. p. kakvu odjeću itd., samo da se i kuća od te nje-
gove dobiti nešto okoristi, inače drugi ga put na dobit nebi pustili. Osim
toga, ako koji zadrugar nešto uštedi od svoje dobiti, te dodje kući nevolja
ili potreba kakva: kao gladna godina, plaćanje poreza pri oskudici novaca itd.,
tad drži se kao da je dužan on sve svoje dati, da zadrugu iz nevolje izbavi
(Milinović).

U Konavlima ako koji zadrugar znade zanat kakav, ako je n. p. ko-
vač, krojač itd., on što zanatom svojijem dobije, to je njegov neograničeni
peculium, ali kad treba radnje na polju, on mora platiti nadničara , koji će
na njegovo mjesto raditi. Ako što treba kući, što spada u njegov zanat, on
to obično učini, ali mu se zato ništa ne plaća, nego najviše da mu se štogod
od nadnica, što plaća za sebe, otpusti. Taj zanat on mora kod kuće raditi,
jer ako se na drugo mjesto nastanio n. p. u obližnoj varoši, te svejednako
nepomaga kuću, u nekoliko godina (čini mi se u 30) izgubi pravo na za-
družni sležer, to jest ako do diobe dodje, jer dokle je god zadruga u cjelini
neće mu niko zabraniti, da se doma vrati pa ako će buš i nakon 50 godina.
Pravo na imetak pri diobi može biti, da s toga gubi što u Konavlima i do
danas se nalazi kmetstva, to jest ima seljaka, koji, kako kazasmo, nijesu
vlastnici zemlje, nego zemlja i kuća ima drugoga gospodara a seljačkoj za-
druzi pripadaju samo meliorationes, a to su: medje, stabri maslina, smokava
itd., što se na zemlji nalaze, tako se drži, da što je starijeh maslina, loza itd.
bilo, da se to istražilo u 30 godina, a što je nova na tudju zemlju usadjeno,
tu on nema nikakva prava, jer on to nije pomogao nasaditi. Isto se to može
kazati i o mornarima, koji iz zadruge izlaze te idu na more da štogod
steku. Ali ovi obično, kad nekoliko godina po moru budu, vrate se opet u

1) Hauscommunionen p. 22 i 25.
2) Slavonien etc. II. 317.

Pravni običaji kod Slovena. 39

zadrugu i pridrže kao svojinu to, što su tamo stekli, a u ostalom postanu
opet zadrugari težaci.

Utješenović kaže, da kućar ili cijele posebne zgrade, gdje oženjen za-
drugar stanuje (kažu, da se u nekijem predjelima u Hrvatskoj zove po-
stelja), da je to obično njegova sopstvenost a ne zadružna!). U Dubro-
vačkom okružju toga se ne nalazi. Ovdje u opće ali navlaštito u Župi
(Breno) i u Konavlima ima nemalo velikijeh bogatijeh porodica, koje okolo
glavne kuće imaju po nekoliko posebnijeh zgrada za prebivanje pojedinijem
oženjenijem zadrugarima, ali sve te zgrade ne spadaju ni u kakav posebni
peculium, nego pripadaju cijeloj zadruzi. Bogata kuća Bećira u selu Ploči-
cama sačinjava sa takijem zgradami kao cijelo malo selo, ali nikakav kućar
ne pripada pojedincima, nego cijeloj zadružnoj familiji.

U Bugarskoj takodjer je običaj, da zadrugari idu na dobit, ali ovdje
je taj običaj u široj mjeri upotrebljen nego kod Srba i Hrvata. Ovdje ne
samo neoženjenici nego i oženjeni ljudi, a u manjijem zadrugama i domaćin
idu na dobit, tako da, kako već gorje napomenusmo, same ženske doma ostaju.
Tu izvanrednu dobit zovu nesvaaća, ali nije ni turska riječ kjar, koja isto
to znači, manje obična. Najglavnija vrsta pečalbe je vrtlarstvo (GamroBaH-
eTo). koje 9 mjeseca traje i koje ne samo u Bugarskoj nego i u stranijem
zemljama preduzimlju (o tomu niže). Važna je vrsta pečalbe i društvo,
koje se sastavi obično u Staroj Planini, pa ide u Dobruču da žanje žito za
platu gazdama, koji imaju prostrana polja a doma malo vojske. i to traje
skoro mjesec dana (i o tome niže opširnije). Stogod pojedinci na pečalbi
dobiju, to je njihova neograničena vlastitost, samo ako je kuća trebala slugu
kao zamjenu u radnji domaćoj, onoga ili onijeh, što su na dobiti, oni tada
surazmjerno od svoga plate toga zamjenika. Od toga dobitka često da poje-
dini kupe i komad njive, koji i ako je njihova svojina, ipak se zadružno
obradjuje kao i druge zadružne zemlje, i plod s njih ide sljedovno u za-
družnu kasu. Samo kad bi se do diobe došlo, razumije se, da taj komad
zemlje uzimlje vlastnik uz dio, koji mu pripada od zadružnijeh nepokretnina,
a to mu se u taj dio ne uračunava (Odžakov).

d) Ženske.

Govoreći o ženskijem u zadruzi, mi ćemo na ovom mjestu najglav-
nije govoriti o njihovijem odnošajima prema cjelini, o odnošajima ženskijeh
medju sobom i prema drugijem zadrugarima. Na odnošaje, u kojima stoji
kao kći, žena, mati, obazret ćemo se pobliže u drugome otsjeku. Ali na
ovome mjestu da lakše pojmimo te odnošaje, moramo napose govoriti o dje-
vojkama, koje su u zadruzi, o udatijem ženama i o udovicama.

a) Djevojke u zadruzi.

Svaka djevojka kao i svako drugo čeljade u kući rodjeno ili dovedeno
ima pravo da bude oskrbljena svijem onijem, što joj treba, isto kao i muški,
i to dakako po mogućnosti familije, dokle se god u zadruzi nalazi"). Ali
imaju i terete nositi kako jih nose i drugi zadrugari na korist zadruge, svako
po svojemu znanju, sili i sposobnosti. I one dakle imaju svoj dio u svijem
radnjama i poljskijem i kućnijem kao i udate žene. Ali i djevojke kao i
ostali zadrugari mogu imati svoj posebni peculium i obično ga imaju, i one
mogu kao i muški izvan kuće štogod dobiti, ili ako jim štogod roditelji da-

1) Hauscommunionen p. 19.
9) Utješenović 1. e. 20.

40 Dr. V. Bogišić.

ruju, a štogod i doma uraditi kao predivom, tkanjem, vezom itd. Ali je ta
njihova dobit tanka, pak da štogod i uštede, to rijetko da one u novcu drže,
nego ulože odmah u ruho za buduće udadbe.

U kneževini Srbiji kad se ovce ostrigu i dijeli vuna, daje se djevoj-
kama, kad prirastu, više vune nego drugima, i ostavljaju se pokadkad od
poljskog rada, da i sebi štogod darova spreme ').

U Dubrovačkom okružju po selima, koja su bliže grada, djevojkama
se odredi po jedan stabar smokve, jabuke ili u opće kad je brča toga voća,
odredi se nekoliko dana, kad one mogu brati neku vrstu voća te nositi u
varoš na prodaju: od toga, što dobiju, to je njihova vlastitost. Tako zvane

ovrške djevojke (muški površani ili brdjani to su ljudi, koji po
brdima i pri vrsima planina žive), koje nemaju doma toga voća, nose drva
u varoš te za sebe prodaju. Neke djevojke goje i svilene bube na svoj račun,
ni u to im se muški ne prte, ali je običnije. da se žene u zadruzi proizvo-
djenjem “svile bave. Murvinsko (dudovo) lišće beru sa domaćijeh stabara,
ali ni zato kući od svoje dobiti nikakva dijela ne daju.

I u Bugarskoj ima obično svaka djevojka kod kuće svoj vrtlić , gdje
cvijeće sadi i goji i drugo koješta, što pak za sebe prodaje, a novce (sre-
brne i zlatne), što iz toga izvadi, naniže na ogrlicu, kojom vrat okrašuje
(Odžakov *).

U istočnoj Sibiriji, kaže Ščukin, ženske siju konoplje i bave se vrtlar-
stvom. Novce, što izvade prodavši konoplje, sjemena, duhana i drugijeh svoji-
jeh vrtlarskijeh proizvoda, to je neograničena svojina žena i djevojaka, koje
se tijem bave 5).

Isto kao što gore od muškijeh kazasmo, i za žene se strogo gleda, da
se udaju onijem redom, kako se koja rodila *).

Ža Crnugoru i za Srbiju kaže Vuk, da bi to najviša uvreda bila, kad
bi kogod došao prositi mladju kćer a da bi jošter doma starija bila 5).

Hercegovini, gdje i ženskoj djeci briju kosu, pripovijedaju, da mladja
sestra ne smije pustiti kosu dok se starija ne isprosi %).

U Bugarskoj je ostalo predanje u narodu, da su u staro doba mladju
djevojku pod korito (kurito) sakrivali, kad je dolazio momak da stariju gleda,
bojeći se da mu se nebi mladja, osobito ako je bila ljepša, prije primilila.
Od toga je (kažu) ostala i danas riječ kuritina za malu djevojku").

Djevojka u zadružnijem kućama, udavajući se, ne nosi sobom nikakva
dijela od zadružne imovine, jer bi to bilo proti idei, na kojoj se zadruga
osniva. Ona istupljujuć iz dosadanje i prelazeći u drugu kuću, prestaje biti
članom prve te s toga ne može imati više ni ona prava, koja je prije imala,
i koja imaju jošter one, koje su u zadruzi ostale. To nije samo za ženske,
koje se udaju, nego i za muškarce, koji se žene izvan zadruge na ulaž. Ali
djevojka » koja udavši se izgubi pravo biti članom dosadanje, postaje zato
članom nove zadruge. A ko odmah dobije onoliko koliko je izgubio, o tome
se ne može ni kazati, da je šta izgubio.

U opće kod Srba i Hrvata pri udadbi zadruga dade ruho ili popuni
ono, što je djevojka imala, i dade troškove za svadbu. Po običaju miraz ili

1) Milićević 1. e. 154.
Sravni i Wanderera g. 1864 br. 134 u podlistku.
8) Programma u Etnog. Slovniku svez. 6. in fine p. 17.
4) Milićević 1. c. 151. Pucić, Milinović.
%) Montenegro p. 78.
6) Vuk. Srpske poslovice p. 86.
7) Arkiv za Povjest. jugoslav. VIII. 144 i Odšakov.

- o o _ o -.

Pravni običaji kod Slovena. 41

prćiju ne samo da zadruga nije dužna dati, nego je naprotiv običaj još u
mnogijem zemljama i mjestima, da mladoženja nešto za djevojku plati. Mi
ćemo o tome u drugome odsjeku pobliže progovoriti.

B) Žene udate.

Razumije se, da i one, čim se za jednoga zadrugara udadu, postanu
pravijem članovima zadruge. Otuda slijedi, da moraju imati kao i drugi za-
drugarske terete i prava. Što se ženske radnje u zadrugama tiče i njezina
podijeljenja u kneževini Srbiji, Milićević ovako pripovijeda: »Ženama u za-
druzi podijeljena su prava i dužnosti. One redom rade sve kućevne poslove:
tako redom sire sir, t. j. svaka mora jedno ljeto biti stanara te musti stoku,
siriti, sabirati maslo i skorup ; a druge, koje kod kuće ostanu, moraju rediti.
Ovo biva ovako: svaka žena mora nedjelju dana od ponedjelnika u jutro
počinjući mijesiti hljeb, kuhati jelo i nositi ga radnicima, gdje se uznahode
na radu. I za ovu nedjelju dana, dokle koja redi, ne ide ona na rad, ako
je zadruga veća, ako li je zadruga mala, ona i u poljskom radu pomaže ko-
liko dospije. Od reda se oslobodjava svekrva i novodovedena mlada;
prva za svagda a druga za godinu dana, od kako je dovedena, no ovo biva
1 jedno i drugo u onijem zadrugama, gdje je sloga i ljubav, a dogadja se u
nekijem kućama: svekrvu ćeraju da redi doklegod može, a mladoj, štono
riječ, treći dan ruke u tijesto (t. j. da redi); tek ovo oboje ne služi zadruzi
na diku i tako da se izrazimo, opće mišljenje ne odobrava ovake postupke.“«
Pa malo niže, pokušavši da opiše u opće velike ženske terete, produžuje :
»Žene imaju u svom ženskom radu mnoga pravila, koja nigdje nijesu napisana,
nu koja se predavanjem od oca na sina izučavaju i čuvaju.«

»U zadruzi, gdje ima po 5—6 a ne rijetko i po 10 žena, nemaju one
sve jednak broj djece: neka radja svake godine, neka u tri tek jednom a
neka i nikako. Sad sve skupa da izradjuju, što za cijelu kuću treba, bilo bi
nepravo za onu, koja ili nema djece nikako ili jih ima malo. S toga su jim
ti poslovi ovako podijeljeni: Svaka žena u zadruzi odijeva svoga muža i
svoju djecu sama, ali ako je svekar udov, onda uzme i njega da odijeva
ona, koja svojijeh ima najmanje na odijelu. Tako isto biva i ako koji dje-
ver — zadrugar — obudovi, onda i njega pa i djecu mu odijeva, koja od
onijeh snaha, koje svojijeh najmanje imaju na odijelu.«

nNo sve što žene izradjuju, izradjuju ga ili od vune ili od težine —
kudjelje — zato se vuna, pošto se ostriže s ovaca, podijeli ili na onoliko
dijela, koliko je muškijeh glava u kući, ili na onoliko, koliko svega ima
duša u zadruzi, pa se poslije svakoj ženi da onoliko dijelova, koliko ona
ima na odijelu bilo muškijeh glava, bilo duša. Prvo se zove dioba po mu -
škima a drugo dioba po čeljadima (ili kao što na mnogo mjesta govore
po živini).“

»Za konoplje ima zadruga opći jedan konopljak ili dva, koji se, kad
bude vrijeme, poore plugom općim kao i drugo oranje, pa poslije se svakoj
stranki u kući, koju po jedna žena odijeva, odijeli po leja konopljaka, koju
onda ta ista stranka uskopa i zasije, potom kad konoplje dospije, bere, [o
sjeca, kiseli, i, pošto se na zadružnijem kolima prenese kući, trlji, češlja,
zumba, prede; Kuha, snuje, tče itd.“

pSvaka ovaka stranka mora sebi od svojijeh konopljaka i sjeme osta-
viti, dai do godine ima čim posijati. Ovo je sjeme sopstvenost dotične
stranke, koja ga može drugoj, ako ova ostane bez svoga, i prodati za
novce !).“

D) 14 e. 154 i 155. Sravni i Utješenović p. 23.

42 Dr. V. Bogišić.

I Csaplovics za Slavoniju kaže, da žene obavljaju kuharske i kućne
poslove redom i da se ona, preko ove nedjelje u kojoj na nju red pane, zove
reduša?) a po Vuku i redara"). Utješenović kaže neopredijeljeno i u
opće, da u nekijem krajevima žene rede“): i to je upravo istina, jer n. p.
ni u Imotskoj okolici po g. Milinoviću, niti u Dubrovačkomu okružju nije
obično to redarenje.

U Imotskoj okolici u zadruzi žena odijeva svoga muža i svoju djecu,
baš kako gorje za kneževinu Srbiju kazasmo , samo ako jedan zadrugar ob-
udovi ili nije nikako ni oženjen, tad ga mora odijevati žena onoga, komu
je on najbliži po krvi. Ako otac ima oženjenijeh sinova te mu je žena
tako onemogla, da ga više ne odijeva ili da je umrla, tad ga je dužna žena
najstarijega sina odijevati, ali se obično ni ostale ne ustežu u čemugod sve-
kra poslužiti. Broć (po Linneu: rubia tinctorum), koji se u ovoj okolici jako
upotrebljuje za bojadisanje haljina, svaka žena posije i odgoji onoliko, koliko
misli da će dosta biti za one, koje je dužna odijevati. Ali ipak ako jo pre-
nestane a još treba, dade joj druga od svoga mukti, jer misli, da bi do go-
dine i njoj od njezine drage mogla potreba biti (Milinović). U Konavlima
svaka žena odijeva i popravlja odjeću svoga muža i djece, sestra brata, a
koji nema ni žene ni sestre, domaćica odredjuje jednu od žena ili djevojaka,
koja će to učiniti. U boljijem kućama veći je dio odjeće kupovan, tad se
ženska radnja ograničuje na samo opravljanje i krpljenje (gr. Pucić).

Udate žene takodjer mogu imati svoj peculium, premda one, kad jim
što izvanrednoga treba, najviše od muža ištu, i ovaj što može to joj dade.
Neke, koje su iz boljijeh kuća došle, donesu i sa sobom koji novac i koji
komad životinje, to ona ili doma hrani s ostalom stokom ili dade napolice
kakvoj susjedi ili poznatoj seljanci.

U Konavlima je sasvijem rijetko, da udata žena otide izvan kuće na
dobit kako djevojke, a iz poboljijeh kuća to nigda ne biva, jer bi sasma za-
zorno bilo. Udate se žene ovdje bave često sa gojenjem svilenijeh buba i
obično iz toga izvade i lijepa novca. Laneno sjeme, što doma rodi, pripada
ženama i one ga obično za sebe prodaju.

Y) Udovice.

U Paštrovićima (u Boci Kotorskoj) ako udovica nema djece, dodju či -
zini prijašni kućani, zaviju je u crno, te je odvedu kući odkle je i došla,
sa svijem ruhom, što je sa sobom donijela, radi toga odmah poslije svadbe, kad
se donese ruho nevjestino, bude komad po komad sve izbrojeno pred sve-
krom i svekrvom 4).

U Dubrovačkom okružju, a osobito u Konavaoskom kraju, udovica ima
pravo i po smrti muževljoj ostati u zadruzi, gdje je dovedena bila, i to ne-
gledajući jel se zarodila il nije. Ali ima pravo i vratiti se u zadrugu, gdje
se je rodila — ipak to se rijetko dogodi, pa baš da i djece nema, pa da joj
je i gore u muževljoj zadruzi, teško da će se doma vratiti.

A za Lonju u Hrvatskoj u opće kaže se: ,Udove se ovdje baš po kr-
šćanskih propisih zaštićuju. Po smrti muževljoj niko joj (udovici) na žao

1) Slavonien ete. I. 105. Sravni i Vukove srpske pjesme Il, komad 26. (Zidanje
Skadra) stih 122.

2) Vuk. Rječnik sub redara.

3) Hauscommunionen p. 34.

4) Vuk. Montenegro etc. 88.

Pravni običaji kod Slovena. 43

učiniti _ne smije, t. j. ako je ona od svakoga mirna; ako joj ko što učini pak
ga tuži, oštrije se kazni, nego da joj se muž potužio ').“

U Trnovskoj okolici u Bugarskoj a osobito u prostranome selu Leskovcu
kaže Odžakov, da udovica, ako djece nema, vraća se obično doma, ali samo
ako joj je još otac živ, te od svega imetka muževljeva prima četvrti dio");
inače ostaje u muževljoj kući.

I kod Slovaka udovica, ako djece nema, te se nema čemu dobru na-
dati od muževlje obitelji, vrati se doma; ako ni doma ne može biti, ide u
službu #).

U selu u Šeremožnu. Charkovskoj guberniji kaže Haxthausen, da kod
Odnodvoraca udovice ne primaju nikakva dijela, ali sinovi, kćeri ili drugi
srodnici, koji naslijede zemlju, dužni su je hraniti i sahraniti“).

e) Djeca.

Svakolika djeca, koja se u zadruzi rode, članovi su zadruge. I djeca
imaju sva prava drugijeh zadrugara, i na njih od kad se rode i krste pa
unaprijeda, štogod jim treba mora se iz zadružnićke riznice priskrbiti. Druga
zadrugarska prava razumije se, da ne mogu uživati dokle ne odrastu. Ali ni
od radnje nijesu djeca oproštena; u Konavlima dijete od 4—5 godina već
čuva ovce na paši i dužno je učiniti ne samo što mu otac i mati, nego što
mu i domaćin 1 domaćica zapovjedi. A teško da se smije zanećati kad mu
i kakav drugi stariji zadrugar štogod naruči.

I iz ovoga, što do sada kazasmo o zadruzi, svak će lako uvidjeti moći,
da sirote, koje bez oca ostanu u zadruzi, ne trebaju da se državna vlast za
njih zauzimlje, sa svijem onijem opreznostima i sredstvima, koja su se tako
organično razvila u rimskome pravu, i koja pod naslovom tutela et cura
zauzimlju velevažno mjesto u sistemi rimskoga obiteljskog prava. A to je
radi toga, što se rimska familija osniva na načelima sasvijem različnijem
nogo li slovenska. Radi sličnoga uzroka i germanska Vormundschaft
treba mnogo više prava nego isti taj odnošaj u slovenskoj zadružnoj familiji
iziskuje. Misleći dakle, da nama ne treba osobiti odsjek za skrbničtvo sirota,
ovdje ćemo u kratko progovoriti o tomu, što bi inače onamo spadalo.

Radi dva glavna uzroka za sirote, koje se nalaze u zadruzi, izlišna je
svaka briga državne vlasti. Najprije što se osobe tiče (persona pupilli), di-
jete, ako je i ostalo bez oca, ne može se još reći, da je sirota, jer domaćin,
otac cijele obitelji, je živ, kog je dužnost skrbiti se za dobro moralno i ma-
terijalno svijeh članova zadruge, a budući i djeca članovi zadruge, slijedi da
i njih mora štititi i braniti kao svoju rodjenu djecu, ne gledajući jesu li rodi-
telji te djece još živi ili ne. Što se pak imanja tiče, on od svoga oca (ako
nije imao štogod osobine) ne može ništa naslijediti, jer je proti naravi za-
druge, da se svaki put, kad koji zadrugar umre, zadružni stežer komada.
Prirodnije je, da se uzme: kao da je pokojni zadrugar izgubio svoje pravo
isto kako i onaj, koji istupi iz ove a predje u drugu zadrugu, kao n. p. dje-
vojka kad se uda ili muškarac, koji domazetom postane. Idealni pak dio,

1) Arkiv za povjest. jugosl. VII. 282. priopćuje Modrušić.

2) Lako da je to upliv rimsko - byzantinskoga prava. U ostalom i kod Arbanasa,
Bugarskijeh susjeda, žena ako nema djece vraća se u svoj fis i dobije osmi
dio muževlje ostavštine, ali ako ima djece, žive š njima. v. Helferding. Bosna
etc. p. 198.

3) Božena Njemcova. Obrazy ze života slovenskćho. Časopis česk. mus. 1859 p. 87.

4) Studien etc. II. 116.

44 Dr. V. Bogišić.

koga i siroče isto kao i svaki drugi član u zadruzi ima od kad se rodio ili
od kad je u zadrugu primljen bio, pa sve dokle ne istupi ili umre, u ne-
razdijeljenoj je zajednici sa ostalijem, tako da, kad domaćin ili ostali zadru-
gari obradjuju i nastoje sačuvati svoje, tijem najsigurnije i njegovo obdje-
lavaju i čuvaju. Ako je pak nešto osobine od ovca naslijedio, najpristojnije
a i najlakše da i tu skrb domaćin sa zadrugarima na se uzme dokle dijete
do razbora dodje.

I gradjanski zakonik kneževine Srbije, koji je inače, bez obzira na 0s0-
bitosti narodnog prava, po zapadno - europskome kalupu skrojen, ipak je pri-
sljen pripoznati, da je starješina zadruge naravni tutor maloljetne zaostavše

jece!).

? I u Konavlima, gdje vlada austrijski gradjanski zakonik, rijetko je, da
se vlast umiješa u zadružne poslove, a osobito u nasljedstvo i skrbničtvo,
ako nije zamoljena od koga, komu je stalo do toga. Skrbničtvo se obično
ostavlja dogovoru i odluci zadrugara s domaćinom.

Za Lonju u Hrvatskoj kaže se, da za djecu 'pokojnikovu ne samo ku-
ćani, nego i bližnji seljani zgodom se obziru ?). |

U Leskovcu prostranom selu, kao varoš, na blizu Trnova, gdje su se
već uvukli i tudji običaji i neka načela inostranoga prava, kad nejako dijete
ostane za ocem, ako je otac imao brata on ima skrbničtvo (ktitor), ako je
imanja, općina sve popiše te njemu preda da upravlja i po mogućnosti umno-
žava. Ako brat neće, tad općina dade komu drugomu uglednu i poštenu
čovjeku upravu imanja, ali je brat svakako dužan, ako je 1 odijeljen dijete
braniti, štititi i zato u svojoj ga kući hraniti i nadgledati. Ako brata nije a
dijete je nejako i siromaško, tad općina plaća nešto kakvoj poštenoj ženi u
selu, da siroče odgoji i othrani, dokle poraste da može i samo štogod steći.
Kad punetjetje nastupa nije ustanovljeno, nego se to po zrelosti pojedine
osobe sudi. Ženidba i udadba su kao jedan biljeg te zrelosti.

Pred što se ima mladić oženiti (a to obično biva u 18—19. godini),
skrbnik mu preda imanje, ako ga ima pred glavarom i starješinam seoski-
jem: Oni pregledaju račune i ako su dobri potvrde jih, i posao dospije sa
gozbom , koju momak spravi. Prije je momak bio dužan od toga, što primi
nešto u crkvu dati, ali u novije vrijeme to se daje u učioničku riznicu.

To je tako u Leskovcu, ali po manjijem selima, koja su udaljena od glav-
noga grada, a osobito u tako zvanomu Šopskom kraju, u skrbničtvo se niko
neprti osim kućana i domaćina, a samo ako se kuća istražila, tad obližnji
seljani i općina (Odžakov).

f) Poslužnici.

Nigdje se bolje ne objavljuje slovensko načelo jednakosti, što u odno-
šaju poslužnika u familijama, a osobito u zadružnijem, gdje se, barem u spo-
ljašnosti, skoro nimalo ne odlikuje od ostalijeh zadrugara. Radi toga premda
bi inače možda priličnije bilo o poslužnicima u kakvomu drugomu odsjeku
govoriti, mi ćemo radi pomenute sličnosti to ovdje da učinimo.

Mi smo gorje vidjeli kako se u kneževini Srbiji gazda često i sa slugom
savjetoje i dogovara.

a Crnogorca, kaže Medaković, kad ima dosta baštine i stoke, pa ne
može da na sve strane smaže, onda uzima pristava, koji mu čuva stoku
pomaga rabotati. Malo je Crnogoraca, koji drže i momka i momicu *).

1) g8. 519 i 520.
2) Arkiv za povjest. jugosl. VII. 282.
8) Život i običaji Crnogoraca p. 17.

Pravni običaji kod Slovena. 45

I u krajini Negotinskoj i u Braničevu poslužnik, koji kod kuće radi,
zove se pristav!)

U Imotskoj okolici u seljačkijem kućama slugu oni ne zovu tijem ime-
nom nego najmjenikom, jer oni kažu sama gradska gospoda imaju sluga.
Taj najmjenik je držan isto kao i ostali kućanin: on je hranjen, odje-
ven, obuven kao i zadrugar, on iste radnje radi kao i drugi — ali mu je
zato i plata malahna; jedva da ima i 20 forinta _ na godinu. On nigda ne
zove svoje gospodare tijem nazivom, nego samijem Kkrštenijem imenom kao i
ostali kućani, samo starije zove dundo ili striče a starije ženske tetka,
naslov, koji se obično daje svakomu postarijemu seljaku ili seljakinji od mla-
djijeh. Sluškinje se zovu najmjenice, ove su držane mutatis mutandis isto
kao i muški, samo ako do udadbe dodje mješte plate opreme je, to jest
dadu joj ruho i učine pirno veselje na kućne troškove isto kao i svakoj
drugoj djevojci iz zadruge. Ako najmjenik ili najmjenica ostanu više
godina u toj kući te predju godine ženidbe ili udadbe, oni i ostanu za svedj
tu kao članovi te obitelji, niti ištu niti primaju platu, te budu i u starosti
sahranjeni sve do smrti kao i ostali zadrugari (Milinović).

a dalmatinskom ostrvu Korčuli sluga se zove junak a služkinja
djevojka.

U Konavlima o slugama možemo isto kazati, što je kazano i za Imot-
sku okolicu, samo što se ovdje sluga obično zove momak. Kako već gore
napomenusmo, u Konavlima ima priličan broj nezakonite djece (Konavljani
ih zovu mulad, tudje dijete, tudji ili eufemistično kraljeva djeca,
jer gradski porodnički zavod sve do 10. godine plaća nešto za odgojenje te
djece), koja netom se rode, budu poslana iz grada na selo, da se tamo od-
goje. Ova djeca budu othranjena isto kao i ostala, pa i kad veliki postanu,
oni se drže a drže jih i kućani u sve i posve kao članove kućne. Samo
ako zadruga dodje do diobe nemaju dijela, nego se pridruže jednoj od no-
vijeh obitelji, koje iz dosadanje proizidju. Ovi tudji akoina more podju,
potpomažu po mogućnosti kuću, u kojoj su se odgojili, kao i drugi zadru-
gari — a mnogi kad neće više da ide glavom po svijetu, vrati se opet u
stari zavičaj kao u sebe doma i obično je radostno primljen. Cesto se do-
godi, da se tomu tudjemu dopusti i oženiti u zadruzi i tijem padnu po
gebi i dosadanje male razlike medju njime i ostalijem pravijem zadrugarima.

U samom gradu Dubrovniku sačuvao se je u nekijem kućama i do
našega vremena karakterističan odnošaj sluškinja (i ovdje jih nezovu nigda
ovako nego djevojke) prema kući, u kojoj služe i koji je za vrijeme re-
publike mnogi običniji bio. Mi ćemo samo prepisati to, što je Vuk u svome
rječniku 'o tome zabilježio sa svijem obredima i podrobnostima pri takozva-
noj spravi, tamo opisanijem, jer nam se čini, da ni ove nijesu bez neke
zanimivosti. Vuk kaže: ,,-+-Ove djevojke nijesu imale više plate do po tri
Dubrovačka dukata (koje u današnjem novcima nije iznosilo punijeh pet
cvancik4) na godinu, ali je gospodja bila dužna poslije nekoliko godina svaku
apraviti, i kad bi koja u službu pošla, svagda joj se kazalo do koliko
će je godina spraviti, ali prije 10—12 godina nije to bivalo nikad, a koje
su vrlo mlade u službu polazile, one su se spravljale tek i poslije 15 godina.
Ako bi djevojka, koja makar jedan dan prije odredjenoga roka za spravu
gospodju svoju ostavila ili bi je gospodja za kakovu veliku krivicu otjerala,
nije imala pravo ništa više tražiti do pomenuta tri dukata na godinu, i go-
spodja je još imala vlast svući s nje svoje haljine, a dati joj njezine, koje
su u početku, kad bi koja došla, svagda ostavljane. Ni ona odredjena tri

1) Rječnik sub voce Pristav,

46 Dr. V. Bogišić.

dukata na godinu nijesu djevojkama prije sprave davana, a ako bi djevojci
ko poklonio što u novcu, ona nije smjela sebi za ono ništa kupiti, nego je
novce davala gospodji, da joj ostavi do sprave, a ona je išla samo u onijem
haljinama, što joj da gospodja. Sprava je svagda bivala u subotu, a u četvr-
tak bi gospodja poslala spravljenicu (djevojku, koja je spravlja) svoj
svojoj rodbini i prijateljicama i drugaricama, te bi ih pozvala na spravu.
Došla pozvana gospodja ili ne došla, valjalo je po svojoj sluzi da pošalje na
tanjiru ili na kakvome većemu sudu najmanje jednu forintu u srebru, pored
koje se metne i naranča ili barem jabuka, a kad što i po marama, bijelijeh
konaca, platna i što za haljinu. Stvari ove slale su se u subotu ispred
podne i dobro je gospodja pazila, šta od koje zvanice dolazi, jer je valjalo,
da joj ona ono sve vrati kad ona stane djevojku spravljati. 1 od kuće dje-
vojačke makar kako da je siromašna, valjalo je, da joj se pošalje na spravu
barem jedan ili dva koša, granama od masline lijepo iskićene, s raglič-
nijem darovima, n. p. pantljikama, maramama, platnom, kolačima, pršutama,
kad što i živijem jagnjetom. Koševe one nosile su po dvije lijepo obučene
djevojke; pred njima je išao jedan muškarac udarajući u lijericu ili u
miješnice, a za njima djevojački najbliži rod. S ovijem koševima udaralo se
preko pijace, baš ako im pravi put onuda nebi ni bio, i to izpred podne kad
je najviše ljudi na pijaci; ako je sprava u predgradju, ovi što idu s koše-
vima metali su iz puške kad dodju pred kuću. Kad su zvanice dolazile u
kuću, najprije su se pozdravljale s gospodjom, pa su tad spravljenici česti-
tale spravu, zahvaljujući Bogu što je ona dočekala taj sretni i veseli dan
(koji je ondje bio gotovo veći od udaje). Sto je god ko donosio na spravu
kao i djevojačku platu i ono, što joj je ko kad poklonio, te je dala gospodji
na ostavu, i što joj je gospodja onda poklanjala, poredjalo bi se po stolovima,
1 kad bi zvanice dolazile, pokazivala bi im gospodjina kći ili sestra ili kakva
prijateljica govoreći n. p. »ovo joj je došlo iz njezina doma, ovo joj je plata,
ovo su joj darovi, ovo joj je darovala gospodja, ovo njezina sestra itd.“ Na
gdjekoijem spravama metala se na sto glava od voska te se u nju novci za-
badali. Slugama i sluškinjama, što darove donose, davalo se što da piju,
n. p. muškarcima rozolije a ženskinju limunade i štogod slatko da založe,
pa su onda išli u drugu sobu, gdje se sviralo i igralo i poigravši malo išlo
je svako svoijem putem, a zvanice su se častile i kafom. Poslije podne kad
se već mislilo, da su darovi sa sviju strana prispjeli, dozvali bi spravljenicu
iz druge sobe, pa bi jedan za to odredjeni čovjek pred gospodjom od doma
i pred zvanicama izbrojio sve novce i ostale stvari i kazao bi spravljenici,
da je to njezino, onda bi ona klekla pred gospodju, koja je sjedila na sto-
lici, i molila bi je za oproštenje i za blagoslov, i ona bi lagoslovila i po-
kropila vodicom i nju i novce i sve stvari; potom bi djevojka ustala i po-
ljubivši u ruku i svoju gospodju i ostale sve otišla opet u drugu sobu, gdje
se igra, i s tijem je sprava već svršena, samo bi mladež ostala još da se
proveseli. Oni, što su došli s koševima od djevojačke kuće, ostali bi te noćili
1 spravljenica je bila dužna kupiti im za jelo kakvoga smoka, n. p. ribe ili
mesa, a ostalo se davalo iz kuće. Kad bi bilo u nedjelju u jutro, oni bi se
vratili opet onako kao i što su došli. Na ovijem spravama Kažu, da se je
moglo skupiti za djevojku od 150 do 200 forinti u novcu osim ostalijeh
stvari. Spravljenica poslije sprave mogla je ići u službu kome joj je volja,
a mogla se je pogoditi, da služi u napredak ondje, gdje je i bila, a gdjekoje su
ostajale te služile opet na spravu, ali se do ove nije služilo dugo kao do
prve nego najviše 5—6 godina, a pored toga imala je i plate po 10—15 fo-
rinti na godinu, ali od toga valjalo je, da se i odijeva. Ovako su na spravu
najviše služile kmetice kod vlastele, ali su služile i druge djevojke kako kod

Starine i njihovo znamenovanje. 417

vlastele tako i kod pučana. Ovdje su kad što i momci služili na spravu, ali
oni nijesu onoliko dobijali koliko djevojke, nego su im samo davali lijepe
haljine i blagoslov. I zanatlije su spravljali svoje šegrte, kojima su osim
novijeh haljina i blagoslova davali i sav alat od svoga zanata.“ Mi moramo
samo primjetiti, da iako su muški još manje na spravi primali osim toga
bila je, kao dužnost gospodareva, ako je momak to želio, da ga spravi na
more, a to je osim što bi mu dao sve mornarsko odijelo sa sandukom i po-
steljom, da mu nadje i brod, s kojijem će izići na dvor.

U Bugarskoj u Trnovskoj okolici nije rijetko, da u familiji, gdje neima
ženske djece, uzmu u kuću siromašku djevojku. Toj djevojci niti se dava
pata niti se drži kao kakva sluškinja, nego kao kućno čeljade, te joj se

ade prćija kad se uda isto kano i domaćoj kćeri. Taka djevojka zove se
hranjenica.. Ako ima drugijeh sluškinja u kući one su svekolike pod
njezmom upravom.

U Rusiji, kaže Haxthausen, sluga u plemićkoj kući, koji njeguje go-
spodareva sinka, miluje ga više nego sam otac; on je držan skoro kao alan
familije i ne zove se sluga nego AfAbKa !).

l) Studien ete. III. 145. Sravni i Heimov Slovar sub voce AA/BKA,

Starine 1 njihovo znamenovanje

s obzirom na ono, što je u zagrebačkom narodnom muzeju.

Odpokle sam u Zagrebu, uviek sam rado dolazio u naš narodni muzej,
te mi je i sada milo, kad mogu u časovih, koji su mi prosti od zvanja škol-
skoga i književne radnje, da se na soji trenutak ondje zabavim. Mene je,
kao što valjda svakoga, tečaj nauke dovoljno o tom osvjedočio, koliko su
važni i za znanstveni napredak naroda potrebiti ovakovi zavodi, koje samo
prosviećeni narodi stvaraju, jer samo u njih taj smisao imade. Dakako
u jednakoj mjeri, u kojoj raste njihova važnost, množe se i zahtjevi, što se
na njih stavljaju: u jednakoj mjeri .uvidja se žalibog i siromaštvo našega
muzeja.

Meni nebi ni malo težko bilo dokazati, da mnogi od onieh ljudi, koji
su se do sada hvale vriednim načinom starali za naš muzej, niesu ipak pravo
shvaćali zadatka ovoga zavoda. Nekoji na priliku htjedoše od njega da učine
puku zbirku prirodopisnu; drugi misliše, da ovamo curiosa spadaju; a skoro
nikomu nepade na um, da od našega muzeja uznastoji stvoriti živu sliku
svega prirodnog i duševnog života naše zemlje, pa da ga uredi prema tomu,
da bude uspješnom podlogom naše znanstvene radnje. Ovo je načelo istom
u najnovije doba priznano, zašto se veli, da će od sada muzej stojati u uz-
kom spojenju s akademijom znanosti i umjetnosti. Nadati se je dakle, da će
do skora i ovdje prestati diletantizam i mjesto nereda zavladati red.

Nijedan odsjek našega muzeja nije onako kukavno zastupljen, kao što
odsjek arheologijski, u kojem bi imale na ogled stojati starine naše
zemlje, t. j. starinski svjedoci života i obrazovanja onieh naroda, koji su od
negda pak do danas ovuda obitavali. Držim, da se takove starine u nas
još premalo ciene, pak se i neopominjem, da je o tom predmetu u našoj
književnosti mnogo pisano. Niti u organu društva ,za jugoslavensku povjest-
nicu i starine“, u Arkivu, neima mnogo valjana o starinah; barem u mu-
zeju čuvanih stvari nije ondje još nitko opisao, ili pozornosti domaćih ljudi
na njih svratio; samo neke komade pripominje tudjemu svietu Em. von
Graffenried'). To su, scienim, dovoljni razlozi, zašto sam naumio ovdje
da o tom predmetu nekoliko rieči napišem; ali već u napried izpoviedam,
da je to samo nuzgredice moje zanimanje, na koliko stoji u svezi sa srav-
njujućim jezikoslovjem. Ja sam rad ovim razlaganjem potaknuti gdjekoga,
koji ima zgode i prilike, da tomu predmetu dalju brigu posveti; što bi po

1) U djelu: Archiv fit Kunde čsterr. Geschichtsquellen. B. XXIX. str. 805 i 831.
Ovdje se doduše neveli, da se one starine u našem muzeju nahode, ali to bih
rekao sudeći po opisu.

Starine i njihovo znamenovanje. 49

mojem uvjerenju osobito dolikovalo gg. zemaljskim posjednikom, županijskim
častnikom , župnikom i učiteljem. Kamo sreće, da oni u svojih područjih
paze na takove stvari, da ih čuvaju od propasti i grabljivih ruka tudjinskih !).

Ciela je istina, da čovjek što se dublje upusti u nauku, to većma osjeća,
kako je slabo i ograničeno znanje ljudsko, i kako malo razumijemo od svega
onoga, što smo radi znati i razumjeti. Kada s najvećom pomnjom posabe-
remo sva pismena svjedočanstva, koja se protežu na narodnju prošlost,
brzo ćemo uvidjeti, da ipak u njih neima svega, da o mnogih odnošajih
života posvem šute. Pismena svjedočanstva razjašnjuju istom veoma neznatnu
česticu od cielosti narodnog bića, koje se proteže ne preko stotina već preko
tisuća godina.

Pismena viest predpostavlja u svakom slučaju dvoje: ponajprije da je
narodom već poznata vještina pisanja; zatim koji narod i nebi sam po sebi
pismen bio, da dodje barem u dotak s razvijenijimi susjedi, koji će nešto o
njegovoj prošlosti zabilježiti. Jedno i drugo dodje prilično kasno u sviet.

a priliku da uzmemo samo narode slovjenske, u historiji ovoga svieta neima
njim traga niti preko sebe niti preko inih čak do poslije rodjenja Hristova,
skoprem zato sada više nikomu nepada na um, da se posumnja o njihovu
boravljenju u Evropi već mnogo viekova prije toga doba. Istinabog kod
mnogih naroda čini se, da je to nešto drugčije; ali konačno izilaze i oni na
isto. Jer ako se i nemože zanijekati, da se u starih Grka — davnijih naroda
i nespominjuć — čitavu tisuću godina ranije otvori knjiga života, a ono ima
izpred ove jedne još i druga, i treća itd. tisuća, gdje itako o njihovu životu
neimamo nikakvih pismenih svjedočanstva. I tu se dakle, ali ranije, razdvaja
prošlost narodnja u jednu historijsku, a drugu predhistorijsku dobu.

Ali kamo toliki viekovi narodnjeg života? jeda li: su spomenu ljud-
skomu cjelovito propali i izgubili se? Ili da isto pitanje drugima riečima
stavim: Neostavljaju li narodi nikakvih inače tragova nakon sebe, koji bi
nadmašivali dobu viesti pismenih, koji bi drugojačije ali ipak razgovietno
za njih svjedočili i najpoznijemu potomstvu ?

Dugo vrieme bješe narodnja prošlost izučana iz samih knjiga, a mimo
švih ostalih spomena prelažaše se bez zanimanja. To bijahu vremena, kada
se čovjek jošter nije dovoljno obazreo po ovom svietu, niti je valjano proučio
sve uvjete života ljudskoga, niti upoznao njihova upliva i sveze sa samim
sobom ; u obće kada je malo znao o prirodi a još manje o stanovištu svojem
u prirodi. Ali božanska iskra uma ljudskoga ide i preko ovih tiesnih granica
svimi putevi i sredstvi za napredkom — za istinom. Snagom svojom dušev-
nom izmjeri čovjek daleke puteve tjelesa nebeskih, obadje sve krajeve svieta,
prodre duboko u tajne zemaljske: riečju što je nad žemljom, na njoj i u njoj
posta predmetom ljudskoga iztraživanja, a najskoli sam život čovječji.

1) Da bi se u narodu probudila sviest za znamenovanje starina, ima drugdje taj
liepi običaj, te se pišu lako razumljive knjižice, koje se na trošak zemaljski ili
kojega društva bilo badava bilo za lak novac diele medju puk. Ovako izdade
već g. 1837. društvo »fiir nordische Alterthumskunde« liepu knjižicu: Leitfaden
zur nordischen Alterthumskunde, Wocel u Pragu napisa g. 1845, sličnu knjigu:
Grundziige der b&hmischen Alterthumskunde. — Ruska akademija dade god.
1861. prevesti iz danskoga na ruski jezik opis kopenhagenskoga muzeja od gla-
sovitoga starinara Worsaae, pod naslovom: CEBepHBIA APeBHOCTH KOPOJEB-
ckaro Mysea Bb Konenrarens. — Prošle godine izadje u Beču prilična knji-
žica: Leitfaden zur Kunde des heidnischen Alterthums mit Beziehung auf die
Gsterreichischen Linder, od bečkoga čuvara Sackena,

Književnik III. 1. 4

50 V. Jagić.

Od ovoga vremena oživje čitava narav iznova, narodi već izdavna mrtvi
ustaju iz svojih grobova, naš pogled dopire do same kolievke čovječanstva.

A koji su putevi, što nas dovode u onu tamnu dalekih, predhistorijskih
yremena, koja li svjetila, što. ih toliko obasjavaju ?

Ja sam već nekoliko puti uvažavao jezik!) kao jedno takovo sred-
stvo, koje nas može odvesti daleko onkraj sviju historijskih uspomena. Ovdje
ću još i to da primjetim, da pitajući o medjusobnoj suvislosti i genetskoj
srodnosti naroda valja se najvećma držati razredbe po jeziku. Naj-
glasovitiji narodoslovci *) vole načelo ovo nego li prirodoslovno, najme
razredbu po ustroju tjelesnom, osobito po lubanji. Ipak da budem pra-
vedan, reći ću, da ima slučajeva, kamo više nedopire trag jezika, već ostaju
samo neki znaci prirodoslovni *); prvenstvo dakle načela jezikoslovnoga raz-
umije se samo ondje, gdje su oba gledišta na izbor stavljena, a gdje toga
neima, zadovoljit ćemo se s oniem, što jest.

Uzevši dakle, da nam se narod i jezikom i ustrojem tjelesnim na pri-
spodobu nudja, to ćemo svakako jezik odabrati za temelj iztraživanja*), te
istom prema njemu gledati na ostale znake. U izvode pak jezikoslovne po-
uzdat ćemo se redovito tim većma, počem ima mnogo dokaza u svietu, da
uplivom izmienjena podneblja, preinaćena života i razvijenije kulture narodi
prije, lakše i jače odstupaju od svojega tjelesnoga lika, nego li od jezika.
Antropologija navodi rado za primjer današnjega Madjara i Turčina, koji se
oplemeniše dvojakim uplivom, nešto od obrazovanijeg života nešto od mieša-
nja s nadvladanim narodom slovjenskim, pak jim uza sve to osta jezik nena-
rušen, karaktera ural-altajskoga. To je dakle krjepak dokaz o većem posto-
janstvu ustroja jezičnoga, nego li tjelesnoga. U obće danas se dovoljno znade,
da narodi jezika tako Tako neostavljaju, van ako će s njim i sami posvema
se raztočiti.

Jezik je dakle vele važno i najpoglavitije pomagalo za razaznati narod-
nju srodnost. Ali kojim načinom može nam on razlog dati i o predhistorij-
skom stanju naroda?

Današnji jezikoslovci udariše pri tom sasvim oniem istim pravcem iz-
traživanja, kojim znanosti prirodne: smatrajući jezik svojstvenom imovinom
čovječjom, naravi ustrojne, koji žive i koji se mienja po stalnih zakonih, što

I) Sr. Knjiž. IL sv. 4. str. 530 i slied.

2) Waitz Anthropologie I. str. 281 razlaže potanko i uzroke prvenstva jezikoslovnoga.

3) Na primjer iz tako zvane kamene dobe, o kojoj ću niže govoriti, neima ni
kakvih jezičnih ostanaka, ali ima ostanaka čovječjega tiela, imenito i nekoliko
lubanja. Sr. Sacken Leitfaden zur Kunde der heidn. Alterth. 37. C. Vogt
Vorlesungen iiber den Menschen II. str. 3 i slied.

4) Vriedno je čuti rieči Sehleicherove u razpravici: Ueber die Bedeutung der
Sprache fir die Naturgeschichte des Menschen, str. 17: Nach unserer Ansicbt ist
also fiir den Menschen die iusserlich wahrnehmbare Bildung des Hirn- und Ge-
sichtsschiidela und des Kočrpers iiberhaupt weniger wesentlich, als jene nicht minder
materielle aber unendlich feinere kčrperliche Beschaffenheit, deren Symptom die
Sprache ist. Das natiirliche System der Sprache ist nach meinem Dafirhalten zu-
gleich das natiirliche System der Menschheit. ..-. Die Thiere, mag man nach
ihrer_ morphologischen Bildung anordnen: fiir den Menschen erscheint uns die
dussere Gestalt gewissermassen als ein nunmehr iiberwundenes, als ein fir sein
eigentlictes wahres Wesen mehr oder minder bedeutungsloses Moment. Den Men-
schen zu classificiren bediirfen wir, so bediinkt uns, feinerer, hčherer,
dem Menschen ausschliesslich eigenthiimlicher Kriterien.
Diese finden wir in der Sprache.

Starine i njihovo znamenovanje, 51

su iznad samovolje pojediuca čovjeka. Preko ovih zakona podje im za ru-
kom, da pronadju izmedju više jezika odnošaje srodstvene, da ih napokon
svedu na jedan izvor. Geolog, posakupiv sve ostanke organskoga života (bilja
i životinjstva), koji se nalaze u raznih nasadih kore zemaljske, umije prilično
vjerno sastaviti sliku života prirodnoga pojedinih zemaljskih tvorba. Jednako
će i jezikoslovac, porazabrav iz onih jezika, kojih je srodnost dokazana, sve
rieči, što su već od iskona stalna imovina sviju članova čitavoga poriekla,
prilično lako sastaviti sliku duševnoga i kulturnoga stanja onieh naroda, kojim
su ove rieči već onda pripadale, kada su još u zajednici živjeli, kada su
nekim načinom prvodobnu tvorbu sačinjavali.

U tom se i sastoji prava dražest znanstvenoga jezikoslovja, osobito kada
se onako shvati, kao što reće J. Grimm: jezikoslovje, kaže, za kojim ja idem,
nemogaše me nikada tako zadovoljiti, da nebih vazda volje imao da od rieči
priedjem na stvari; nehtjedoh kuće samo da gradim, već da u njih i stanujem.

Jeziku sa strane idu narodne priče i pjesme, koje će moći, kad
ih se dovoljan broj izporedi, bitno popuniti izvode jezikoslovne. Uz kompa-
rativnu filologiju već se polaže temelj komparativnoj mitologiji, premda se
ovaj ogranak znanstvenog iztraživanja imade boriti a neizmjernimi zaprjekami
i poteškoćami, dok dodje do sigurnih rezultata. O komparativnoj jvrispraden-
ciji, koja takodjer ovamo spada, govori sprieda liepa razprava od dra. Bogi-
šića. Kako narod naš još i danas mnogo priča, i po onih krajevih, kud se
narodna pjesma sve slabije odziva, mora se doista jako žaliti, što neimamo
marljivijih sabirača toga neprecienjenoga blaga. U sabiranju pripoviedaka
nije još ni valjan početak učinjen, a upravo od njih smijemo se nadati veli-
kim koristim za razjašnjenje naše prošlosti.

Jezik i pripoviedke — to su dva pojava ćovječjega života, što 8 naro-
dom žive i umiru; da u najgorem slučaju može so pomisliti i ta nezgoda te
će zbilja nestati svi trazi ovoga dvćga. Ta bi se nezgoda snašla, kada bi
narod propao prije, nego li se je sam dovio do vještine pisanja, niti je nakon
sebe ostavio književnih spomena, pa kada nisu ni drugi ništa o njem zabilje-
žili. Žalibog još su zbilja i danas u golemoj većini onakovi narodi, koji ne-
umiju čitati ni pisati; a poviest nas uči, da ih je mnogo propalo tako da
neostaviše nakon sebe ništa do li pukih nekoliko imena vlastitih, upisanih u
knjige starih povjestnika.

Valja nam se dakle još i dalje obazreti za novimi sredstvi, koja su po-
dobna odastrieti koprenu s tajnosti davnih vremena. Svaki je narod tielom
svojim i potrebami prirodnimi privezan za ovu zemlju; na njoj rodi se čovjek,
po njoj koračaše stopa ustalaca i skitnica, u njoj leže i napokon njegovi
ostanci tjelesni. Po zemlji kao i pod zemljom treba još da ištemo stare stope
čovječansiva, pa da zavirnemo gnakar u samu utrobu zemaljsku, u hladan
grob, koji krije ostanke nekošnjega života, bilo od samoga tiela čovječjega,
bilo od orudja i sprava, koje su čovjeku u raznih poslovih od potrebe bile,
pak se čas slučajno sačuvale, čas ga kao milo i drago u grob spratile.

Uzmite ma koji prediel Evrope, skoro sa svakim skopčana je uspomena
raznih naroda, za koje već iz historije znamo, da su zasebice onuda živjeli.
Neće li nas dakle bar ona ljubav, koju osjećamo prema mjestu rodjenja
svoga, ona sladost, kojom izušćujemo milo ime domovine, potaknuti na potra-
živanje uspomena, što ih u svom krilu nosi? A možemo li reći, da si do-
movinu dobro poznamo, ako tu bitnu sastojinu njezine slike s uma smetnemo ?
Spremni li smo razdirati utrobu zemaljsku, da zadovoljimo pohlepnoj želji za
dobitkom, a da nebudemo jednako voljni posabirati ostanke sviju onih naroda,
kojim je ista ova zemlja prije nas i naših otaca život pružala? Zaglibiti se

4*

52 V. Jagić.

u sadašnjost na toliko, da nepreostane narodu ni malo vremena niti smisla te
bi se i prošlosti opominjao — to je vazda bio i bit će znak surovosti.

U novije doba našega stoljeća, gdje se sustavno razviše razni pravci
znanosti prirodnih, kao: geognozija, geologija, paleontologija itd. probudi se
medju obrazovanimi narodi evropejskimi takodjer volja i smisao za paleon-:
tologiju čovjeka, to će reći za praviekove njegova boravljenja na zemlji.
Toj nauci najviše je do danas doprineo ovropejski sjever, zašto js onamo
najkasnje doprla pismenost, a najviše se sačuvalo svakojakih uspomena sta-
rinskoga , pogane oga, svieta. Osobito udaraju u oči stari grobovi (mo-
gile), kojih se onuda nebrojena množina vidja, imenito uz obalu baltskoga
mora, u Daniji i Sveciji. U njih nadjoše čas kostiju mrtvih tjelesa, čas
praha i pepela od spaljenih mrtvaca, uz to još svakojakoga orudja i uresa.

korom opaziše tu razliku, da se u nekojih nalazi samo predmeta vele prosto
iz kamena, kostiju i rogova izradjenih; u drugih da već ima i kov-
nih stvari, nego samo iz bakra ili mjedi livenih, zatim uresa od zlata;
u trećih istom da pridolazi i stvari od željeza radjenih. Uzevši k tomu,
kako se je istodobno razprostrlo već i znanje zemljopisno, to se je iskustvom
doznalo, da još i sada ima tako zvanih divljih naroda, koje Evropljani zate-
koše pri prvom dolazku stranom na tako nizkom stupnju života, da još nisu
poznavali nikakvih kovova, stranom na nešto višem, da su upotrebljavali
orudje od bakra i urese od zlata, ali nigdje željeza — te je lako bilo doći
na tu misao, da i ovi grobovi evropejskoga sjevera pripadaju raznim stup-
njevom ljudske kulture.

Ali da se ovi jedincati domišljaji uzmogu spraviti pod neki sustav, ne-
bijaše dovoljno samo znatno mnoštvo odkrivenih starina, nego je valjalo dobro
motriti i na potanke okolnosti, u kojih se starine nalaze pri prvom odkri-
venju, jer se u tom sastoje odlučni momenti za riešenje njihova znameno-
vanja. Ove okolnosti izkazaše se tečajem iztraživanja toli važne, da mnoge
i mnoge starine bez njih gube svu vriednost.

Zato podižem i ja umah ovdje glas svoj te silno opominjem svakoga,
koji bi ili nahvalice išao za starinami ili slučajno gdje što našao, neka ga
nemrzi oprezno postupati i na svaku malenkost paziti, kako i gdje, na kojem
mjestu i kakovu je položaju štogod našao. Kako će se čitatelj i sam osvje-
dočiti, imam dovoljna razloga, zašto to pravilo na sav glas preporučam; u
nas su do sada protiv njega grdno griešili.

Nigdje u Evropi nieau do danas starine toli pomnjivo iztražene, koli u

veciji, Danskoj i Meklenburgu ; a u njihov krasni primjer ugledaše se tako-
djer ostale prosviećene države, kao Britanija, Švajcarska, Francuska, Germa-
nija i Amerika. U Kopenhagenu, kaže Schiefner, ima ogroman muzej tamo-
zemnih starina; prelazeć kroz njegove mnogobrojne dvorane, gdje se čuvaju
sva moguća orudja i sprave, počamši s ngjstarijimi vremeni a zaključujuć
s umjetninami srednjega vieka, prenosi se posjetitelj i nehotice u davne,
minule viekove te u nekoliko časova obadje svu poviest onih strana !).

Komu nepada pri tom na um, da je i naša domovina od najstarijih do
naših vremena mnogo stanovnika izmienila, koji su veoma različiti bili iz-
medju sebe po obrazovanosti i načinu života: jedna je doba tračko -ilirska,
druga celtska, zatim su naselbe grčke i gospodstvo rimsko , iza njega sliede
pričlazno narodi sredovječni pod gospodstvom bizantskim, i tada istom ple-
mena slovjenska, napokon Hrvati i Srbi. A gdje nam je slika i prilika tih
promjena na licu naše zemlje? Razgrabiše je žalibog skoro sasvim naši

1) O co6upaHiu zoucropuuecKHXb ApeBuocreu BR Pocig AJA €THOTpa&ATECKATO
My36A; u zapiskah imperatorskoj akademiji nauk, u I. 1. 118.

Starine i njihovo znamenovanje. 58

susjedi, koji su mogućniji i prosviećeniji od nas, te umiju starine više što-
vati nego li mi. Ipak nije još ni sada prekasno, da se osviestimo, pak da
nedamo, da nam naše dragocjene uspomene tudjinci na očigled otimlju, ili da
se barbarski utamanjuju. Sva dojakošnja sredstva, da se predusreti tomu
narodnomu kvaru, bijahu ništava 1 nedostatna; a jako se bojim, da bi i ze-
maljski propisi slabo koristili, već kao svagdje, tako držim da bi i tu bolje
djelovala dobra uputa, nego li ma najstroža zapovied.

Po onakvih dakle pomno i obzirno sastavljenih zbirkah, kako rekoh da
ih ima u Danskoj, Švedskoj i Meklenburgu, dokazaše učenjaci !), da se sva-
kolika kultura čovječanstva, gledeć na njezin hod i napredak, može zgodno
porazdieliti u tri dobe: u kamenu, mjedenu i željeznu. Ori izrazi
neimaju ovdje nikakva simbolskoga značenja, kao što navikosmo čitati ih
kod pjesnika, kad govore o starih zlatnih itd. vremenih: ovdje označuju one
tri meči zbilja tri različita stepena a razvoju čovječanstva, pokle je doka-
zano, da iznajprije ljudi niesu umjeli ništa iz ruda liti niti kovati, već su
orudje izradjivali iz drva, kostiju i kamena; zatim je polaganim prie-
lazom nastupilo doba mjedeno, kadno čovjek upozna bakar, mjed i
zlato — prvo i drugo za orudje, treće za urese — ali napokon dodje i
dreote malo gospodstvo željeza.

Da nebi tko ovieh rieči krivo tumačio, moram najprije pripomenuti, da
se ovdje govori samo o čovječanstva u obćenito, a da se nemisli posebice na
ovaj, onaj li narod. To je već sasvim drugo pitanje, u kakovu odnošaju
stoje poznati današnji ili nekošnji narodi evropejski prema oniem trima do-
bama. Sada više neima doista nikakve sumnje, da je negda boravio u Evropi,
imenito pri baltskom moru. neki narod (ili njih više) tako nizke obrazova-
nosti, da nije drugačijeg orudja poznavao van od kamena, kosti i drva, niti
drugačijeg uresa, van od jantara; ali jeda je taj nerazvijeni narod bio
upravo indoevropejskog poriekla, ili nije, to se nemože istom odrješitošću
niti uztvrditi niti uznijekati. Vjerojatnije jest svakako, da to nije bio narod
indoevropejski.

A zašto? Jer po onom, kako si valja predstavljati da je negda živio
pranarod indoevropejski, dade se velikom vjerojatnošću izvoditi, da je već u
Aziji, u pradomovini svojoj, umjeo izradjivati orudje od mjedi, a urese od
zlata, da je već tada prevalio dobu kamenitu, niti je putno pomisliti, da bi
poslije tu vještinu zaboravio bio.

Evo ovdje pruža nam se zgoda, da uporavimo posljedak iztraživanja
jezikoslovnih.

U sanskritu ima za jednu rudu rieč ,ajas', kojoj očevidno odgovara u
latinskom ,aesć (m. ais), u gotskom ,aiz' i staronjem. ,&rć. Ove rieči poduda-
raju se tako medju sobom, da se o nijednoj nemože posumnjati, jeda bi
bila uzajmita. Smijemo dakle izreći, da su stari Indija, Baktrani (jer i u
njih ima ,ajanb9), Itali, Celti i Germani već od iskona, onamo u azijskoj pra-
domovini, upotrebljavali neku rudu po imenu: ,ajas'. Ta rieč znači dojsta u
sanskritu po običnom tumačenju: željezo, ali je jako vjerojatna domisao M.
Miillerova *), na koju nas napućuje takodjer znamenovanje latinskoga ,aes“ i
germanskoga ,aiz', da su prvobitno i u Indiji pod riečju ,ajas“ razumjevali u
obće rudu, ili kov par excellence, t. j. bakar. Tako se isto ima uzeti i
zendski ,ajanh', što Justi prevadja najprije s riečju ,Metall“, zatim ,Eisen,
eisernes Gefiiss“ 8). Ako je to istina, tada bismo imali već u sanskritskom i

1) I to je rezultat danskih starinara, kao što su Thomsen, Worsaae itd.
2) Vorlesungen II. str. 220.
3) Justi Handbuch der Zend-Sprache 28.

54 V. Jagić.

zendskom jeziku izravno svjedočanstvo, da ona ista rieč, što je odprije zna-
čila samo u obće kov (a taj bješe upravo bakar ili mjed), priedje kasnije u
posebno značenje onoga kova, koji je čitavim životom ljudskim obladao, a
to je željezo. Ova domnjeva može se potvrditi i drugim liepim primjerom, '
ako smijemo uzporediti yaXx$g i ,želčzo“, što barem glasovni zakoni Čini se
da dopuštaju. Grčki xaXx$c znači ponajprije onaj jedan kov, koji je čovjeku
služio za sve potrebe života, dakle bakar ili mjed, zašto željeza ni bilo nije !):
po tomu bi dakle i slovjenska rieč ,željezo', ako je ikada u savezu stojala
S xalx6c, imala najprije značiti u obće kov ili aes t. j. prema okolnostim
vremena: bakar, a tekar kasnije prieći u uže znamenovanje, koje je i danas
s istom rieči spojeno, Za dokaz ovakova prielaza u znamenovanju može se
navesti mnogo sličnih slučajeva: n. p. slov. rieč ,ruda“ znači u estbenskom,
lappskom i finskom jeziku, kamo se je po svoj prilici kao tudjinka uvukla,
upravo posebnu rudu: željezo; Grimm sluti, da je gotski ,eisarn' t. j. eisen:
željezo, izvedeno od ,aiz', što znači ,aes(?); M. Miiller pripovieda?). da su
Meksikanci izprva mjed zvali: ,tepuztli', a kasnije upoznav se nakon dolazka

panjolaca sa željezom, da im znači ,tepuztli' željezo, dapače i u obće rudu,
a za pobliže označenje da se dodadu rieči crn i crven. A nije li se nešto
slična dogodilo u našoj rieči .gvozd“? odakle gvozditi, zagvozditi, zagvozda i
— .gvoždjeć. U tih rieči nebijaše prvobitno nikakva potrebita dodatka od
željeza, pa je ipak u novijem hrvatskom jeziku ,gvoždje“ postalo upravo si-
nonimom starije i valjanije rieči ,željezo“.

Iz svega toga dade se ov čas barem toliko zaključiti, da su Indoevrop-
ljani već negda u Aziji, dok još zajedno življahu, svakako poznavali barem
jednu vrst metalla, koja je čovječanstvu potrebita i koristna bila za razno
orudje. Toga se mnienja drže danas malo ne svi znamenitiji starinari, po-
vjestnici i jezikoslovci; n. pr. Mommsen *), Grimm 5), Sehleicher #) itd.

Znamenito je doista, kako se prije pomenute rieči kreću samo u užem
krugu ovih triju značenja kov ili ruda, bakar ili mjed, i željezo; ovih gra-
nica neprekoračuju nigdje. Grimmovo poredjivanje grčke rieči olčnpog s nje-
mačkom silber' ili slovjenskom ,srebro', moramo sasvim odrješito zabaciti.
Nego ima jošter jedna ruda, koja već vanjskim sjajem brzo udara u oči, te
su jamačno znali za .h Indoevropljani, dok su još u zadruzi živjeli: to je
zlato. Ovaj je metall dobio svoje ime od žarko-svietle boje 7), od koriena
.ghr', koji znači: lucere, splendere. Taj korien razgranao se je u litvo-slovj.
jezicih na više grana, kano u: ,grć odakle: grčti, u ,žr“, odatle: žar, u ,zr',
odatle: zršti, zorja; u ,žl4 odatle: žlt (žut), i ,zl' odatle — zla-to. Rieč
zlato postade dometkom to od koriena ,zl* onako, kao ,blato“ od koriena
»bl4 ili ,dlato“ (mi kažemo: dlieto) od koriena ,dl“. — Od istoga koriena posta
gotski: ,gulth“ (gold), grčki ypvs6c (m. ygv-rtoc), i sanskritski ,hiranam' (m.

1) Hesiod Op. et D. 150:
Toig Š' Tv ydhxez učv rebyea, yahxeot Šć te olxo,
Xalxo 5" eloydlovro pćkag Š' gbx čaxe gišnpo«a
5) Sehleicheru čini se vjerojatnije, da je ,eisarn“ uzajmito iz celtskoga; ali u našem
slučaju nečini to nikakve razlike, jer staroirski ,iarn': željezo, stoji i tako u savezu
8 ,ajasć i ,aesć. 3nnmucKu HMp. AKa4A. HayKB Tom. 8 str. 45.
3) Vorlesungen II. str. 218.
€) R&m. Geschichte I. 17 (III. izd.).
5) Gesch. d. deutsch. spr. 9 (II. izd.).
6) U razpravi: KpoTKkili OGepKB AOHCTOPHHCCKOH >KH3HH CBBEDO - BOCTOUHATO
OT4BJA HH,TO-FEPMAHCKHXB A3ZBIKORBT.
7) Sr. mnogo sličnih primjera u Zeitschrift fiir Volkerpsych. I. 510.

Starine i njihovo znamenovanje. 55

gharanam, to je od istoga koriena ali s drugim dometkom). Slovjenskomu
zla-to, ako neuzinemo u obzir različitost sufixa: ta i na ili ana, vrlo je na
blizu zendska rieč: ,zar-anja“, bliže svakako od sanskritskoga ,hiranjam“. —
Ove su si rieči tako očevidno srodne i skroz jednako sagradjene, da im se
mora izvor tražiti u onoj zajednici sviju indoevropejskih naroda, koju sma-
tramo kolievkom čitavoga poriekla. Dakle ne samo, što je metal! u obće,
nego i što je zlato, znadoše narodi indoevropejski još prije svoga razlazka
kao narodne osebine. Po tome i znaci kamene dobe, koja je u Evropi su-
deći po kamenih starinah, trajala nebrojene viekove, nespadaju na narode
inodoevropejske, već na neki stariji odsjek vremena na narode pred -arijske,
koje su Indoevropljani putujuć u Evropu već našli ovdje kao autochtone.

Sada se samo pita, kojemu od indoevropejskih naroda pripadaju silni
ostanci mjedene dobe, koji se izkapaju po sjevernoj i srednjoj Evropi? jeda
li samo jednomu ili redom svima? pa ako i svima ukupno, to možebiti ipak
najpoglavitije jednomu. Misliti se može na Celte, Germane i Slovjene; po
srednjoj Evropi takodjer na upliv naselbina grčkih i rimskih, i na upliv tr-
govačkih saveza s ovimi narodi, zatim još na Etrurane il pače Feni-
čane. Dok -se ovo pitanje nerieši, ostaje svakolika mjedena doba srednje i
sjeverne Evrope bez prava znamenovanja: mi se divimo bogatstvu i ljepoti
njezinih starina, ali ueznamo za sigurno kazati, čije je to djelo, čija li ga
ruka izradjivala. Vriedni starinar česki Wocel preporuča punim pravom i
ovdje kao nujsigurniji put, koji k svrsi vodi, način sravnjujući iztraži-
vanja te sjeća na sjajne posljedke, koje već do danas postigoše one nauke,
koje se drže sravnjujućega pravca, kao: jezikoslovje, anatomija itd. Ovaj
je način osobito potrebit oniem krajevom, koji kako znamo iz historije, izmie-
niše zasebice više stanovnika, što se tiče n. pr. takodjer naše domovine, da
većega diela austrijske cesarevine.

ini se, da većina današnjih starinara prijanja za tu misao, da su ostanci
mjedene dobe u sjevernoj i srednjoj Evropi ponajviše celtskoga izvora.
Ovo se mnienje upire zbilja o dva vele znamenita razloga: jedno je karakter
starina samih, u čemu se čudnovato slažu; drugo je poznato iz poviesti silno
raširenje naroda celtskih po čitavoj skoro srednjoj i sjevernoj Evropi, dok ih
neiztisnuše iz mnogih krajeva nadomičući se Germani i Slovjeni !).

Konačna rješitba ovoga pitanja ustanovit će podjedno i dobu, u koju
se od prilike imadu uvrstititi pomenute mjedene starine, jer iz historije zna-
demo, dokle su u kojih predielih stanovali Celti, kada li nadošli onamo Ger-
mani ili Slovinjani.

Nego pri tom još mi valja doskočiti krivu mnienju, kao da bi se one
tri dobe mogle strogo jedna od druge odieliti. To neodgovara nikako samoj
naravi čovječjoj, da ce ljudi u jedan mah pomotnuti staru navadu i stari
način života, čim se upoznaše s nekom, makar i puno boljom novinom. Zato
bi posvem krivo bili misliti, da svaka starina kamene dobe izključuje porabu
kovova. Tomu se i protive toliki slučaji, gdje su na istome mjestu izkopali
uz kameno orudje takodjer starine mjedene, ili komade željezne uz većinu
orudja mjedenoga. Ta u obće ove tri periode kulture čovječanske niti niesu
svuda u svietu jednako trajale. Kada Evropljani dodjoše u 16. i 17 stoljeću
po prvi put medju tako zvane divlje narode američke i polinežke, zatekoče
ih na jako nejednakom stupnju kulture. Jedni niesu skoro još ni znali, što su
rude; drugi izradjivahu orudje iz sirova bakra, a urese iz zlata; kod trećih

1) Sr. Wocel Archaeolog. Parallelen I. str. 735 u Sitrzungsberichte der kais. Akad.
d. Wiss. phil.-hist. Cl. B. XI.; i Sacken Heidn. Alterth. str. 181.

56 V. Jagić.

nadje se već i mjedi iliti bronca; istom veoma riedki umješe liti i kovati
željezo !). Ove vjerodostojnimi svjedoci dokazane razlikosti svakako su vrlo
znamenito pomagalo kod tumačenja evropejskih starina; zašto nam nekim
načinom pred oči stavljaju žive primjere, kako je mogao negda i u Evropi
živjeti onaj narod (jedan ili njih više). kojemu se do danas uspomena saču-
vala tek u grobu i u zemlji. I zbilja nadjoše već dosta analogija medju
starinami kamenimi ili mjedenimi, koje su poizkopane u Evropi, i medju
orudjem divljih naroda, koje oni još i sada upotrebljuju.

Iz poviesti znade se, da se kod Grka Homerove dobe puno više spo-
minje yaMx&c, nego li oišnpoc. Već tada imadjahu Grci svoje zlatare (xpudo-
oše) 1 mjedare (xaAxew), ali ni glasa željezaru. Homerovo doba naroda grč-
koga stavlja Grote?) na izmak razdoblja mjedenoga. Rimljani počeše pri-
lično kasno izradjivati željezo; još u XII. zakonskih tablica, gdje se spominje
starih osam ciehova, neima željezara, nego samo zlatar i mjedar, a tomu do-
daje Mommsen *) liepu opazku, kako je i poslije zahtievao (ritual) obrednik
rimski, da budu sveti plug i nož svećenički iz bakra. Ipak bjehu ovi evro-
pejski južnjaci već onda u kulturi daleko napredniji od sjevernih evropejskih
naroda, niti se smija zanijekati, da su tečajem viekova mnogostrano utjecali
u razvitak evropejskoga sjevera; samo što bi pretjerano bilo tvrditi, da su
srednjoevropejske mjedene starine sve same uvezene tvorine etrurske ili fe-
ničke, pak tomu se i protive najznamenitiji arheolozi, kao: Thomsen, Worsaae,
Schreiber, Troyon, Franka, Lisch, Wocel, Sacken itd.

Nas napose tiče se ovdje još jedno pitanje. na koje smo radi odgovor
čuti, najme: kada su slovjenski narodi naučili izradjivati metalle? i može
li se iztaknuti nekoja granica toga vremena? I ovdje dozvat ćemo u pomoć
ne samo historiju, već i filologiju. Kao narod arijskoga poriekla učestvuju
Slovjeni jamačno već od izhoda u onu obrazovanost, koje su svi Indoevrop-
ljani jednaki dielnici. Rezultati jezikoslovni vode nas na tu misao, da su se
narodi germano-slovjenski ponajranije odružili od cieloga arijskoga čvora ter
pošli posebnom stazom samosvojna života; samo se još u tome neslažu svi
filolozi, nije li ih na tom putu još nekoji narod donekle popratio, zašto neki
misle, da se je najprije čitava evropejska svojta arijskih naroda odkinula od
svojte azijatske, a kod evropejskog odiela napose ima ih, koji opet protiv
javnoga mnienja drže za Itale, da su oduže boravili u zadruzi sa sjevernimi
narodi *). Iz naše sfere primjera moglo bi se za dokaz toga navesti, što se
u rieči za zlato čudno slažu Latini (aurum) i Litvani (aukšas). Bilo tomu,
kako mu drago, posebnu i užu zadrugu sjevernoevropejskih naroda (Germana,
Litvana i Slovjena) karakteriše osobito rieč ,srebro', u kojoj se slažu Ger-
mani, Litvani i Slovjeni s jedne, a Grci, Itali i Celti s druge strane. Jedni
vele toj rudi: srebro (slov.), sidabras (litv.), silubr (got.), a drugi: argYrion
(gr.), argentum (lat.), airgjod (irski). I arheologija uči, da su narodi istom
nakon mjedi i zlata počeli upotrebljavati srebro. Napokon, kažu rezultati

1) Kovnoga orudja nenadjoše Evropljani u sjevernih stranah sjeverne Amerike (Waitz
Anthrop. III. 97), ali ga vidjahu oko New-Yorka, Virginije, Caroline i Floride
i to bješe čist bakar (Waitz 1. c. 73). Na višem stupnju kulture bjebu stanov-
nici sjeverozapadne obale i oregonskoga kraja (Waitz 1. c. 326), a na najvišem
Mehikanci (Waitz IV. 104).

2) Grote-ove grčke poviesti njemački prievod od Th. Fischera Tom. I. str. 100, op. 4.
3) Mommsen rom. Gesch. I. 119 (III. izd.).

€) Lottner Ueber die stellung der Italer innerhalb des indoeuropilischen stammes u
Zeitschrift fir _vergl. Sprachforschung VII. str. 168.

Starine i njihovo znamenovanje. 517

jezikoslovni, odciepiše se takodjer Germani kao samosvoja narodna osebina,
te ostaše sami Litvani i Slovjeni u jednoj zadruzi: ovu zadnju predhistorij-
sku dobu označuje, držim, najbolje upravo rieč (i stvar) željezo, u kojoj
se jedini Litvani i Slovjeni slažu. Slovjenskomu ,želčzo' odgovara litvanski
,geležis“, a letski ,dzelze“, a to su rieči takova obličja, da se nesmije ni po-
misliti na zajam iz slovjenštine; jer inače nebi u litvanskom počimala rieč
sa g već sa . Obadvie dakle rieči obranjene su zakoni glasovnimi !) od
sumnje, jeda bi bile uzajmite.

Po toj dakle analizi jezikoslovnoj moradoše Slovjeni bivši još u zadruzi
s Litvani kao litvo-slovjenski narod, poznavati sve poglavitije rude, najme:
zlato, srebro i željezo; tim većma valja ovaj izvod za ono doba, kada se
napokon nadjoše sami za sebe, odruženi i od istih Litvanaca, kao jedan*narod
slovjenski, s razlikami dakako narječnimi, koje su tada već nosile u sebi
zametak današnjih slov. plemena. Pak i to potvrdjuje najboljma njihov jezik,
koji premda se kako je poznato, dieli u više narječja, ipak su rieči: zlato,
srebro, olovo, želčzo, mšd, kovati itd. zajednička imovina sviju
Slovinjana još od onoga vremena, dok su svi skupa živjeli u pradomovini
evropejskoj, onkraj karpatskih gora, dakle prije razlazka u današnje, zapadne:
i južne, krajeve *). Poznato jest, da su se Slovjeni u V. stoljeću posl. Iskr.
počeli kretati prema zapadu i jugu; dakle već pred taj rok pada ono stanje
njihove obrazovanosti, kada su umjeli izradjivati iz gori pomenutih ruda i
orudje za svagdanje potrebe života, i razne urese za nakit tiela.

Nakon ovih obćenitih razmatranja hoću da pripoviedam nešto u kratko
o dobi kamenoj i dobi mjedenoj, donoseći za razjašnjenje što više dokaza iz
naše domovine, iz našega muzeja: svega niesam naumio opisati, a pravo
govoreć nebih niti mogao to učiniti, jer mi maujkaju tomu potrebita sredstva *).

Kamena doba. Tako zovu onaj stupanj u razvoju čovječanstva, kada
je čovječji život još posvema prost bio i njegovo stanje jako surovo; ljudi
življabu ponajvećma od lova na divlje zvjerove i ribe. Prema okolnostim
nebijaše upravo izključen niti užitak zemaljskih plodova, ali ih sasvim jedno-
stavno dobavljahu. Orudje, za život potrebito, sastojaše se od drva, kostiju
i kamenja: nezgrapno oklesan kamen, šiljat rog, skala od kosti i prut od
drva — to bjehu sva sredstva, kojimi odpoče čovjek prvo, veoma kukavno,
gospodovanje nad prirodom. Ali da se i uz ta ograničena pomagala lako
obavljaju mnogi, raznovrstni poslovi, dokazuju nam slični prizori iz života
divljih naroda. U Americi n. p. pripoviedaju da ima divljaka, koji drugo-
jačega oružja nepoznadu, van gori pomenuto; uz to imade u kući neotesanih
klupa, drvenih pladnjeva i zdjela, pletenih košara, kožnatih torba i zemljanih

1) Litvanski bo jezik razlikuje se od slovjenskoga osobito po tom, što neima nekih
zakona glasovnih, koji su naskroz obladali u slovjenštini. Simo spada imenito
prieglas suglasa grlenih g, k, h iza mekih samoglasa u nebne £, ć, #, o čemu
litvanština ništa nezna. Zato slov. ,žltć: žut, glasi u litv. ,geltas!, slov. ,želad'
litv. ,gileć, slov. ,žrny“ (žrvan) lit. ,girnos', slov. ,živć litv. ,givas“ itd. Dosljedno
prema tomu i slov. ,želčzo“ a litv. ,geležis'. Letsko narječje stoji već na pola
puta prema slovjenštini sr. Bielenstein I. 8. 60 i 61.

5) Ovaj je dokaz već mnogo puti uporavljen ; najposlije čini mi se opet od Wocela.
(Sr. u čsterr. Wochenschrift 1865 str. 353: iber den Culturzustand der Slaven
zur Zeit ihres urspriinglichen Gesammtverbandes.)

Š) Ja sam umah iz prvine osjećao, da takovoj razpravi, kao što je ova ovdje, tre-
baju drvorezi. Nemogav ih ipak dobiti iz Beča, kamo sam se na nekoga
nakladatelja obratio bio, prilažem ovoj razpravi jednu tablicu u kamen urezanih
likova.

58 V. Jagić.

lonava. Zemljano posudje izradjuju prostom rukom i opaljuju na otvorenoj
vatri. Iz štetina i kosti prave igle za švalo. Kuću grade od drva, poutak-
nuv naokrug u zemlju ovisokih prutova, koji se pri vrhuncu privinu i svežu,
tako da čitava gradja naliči na čunj ili stog siena. To se još s vana i &
nutra prekrije kožami ili gunjevi. Samo s jedne strane ima pri zemlji tolika
rupa, da se može unići i izaći '). Mi neimamo ni malo razloga posumnjati,
jeda su i evropejski stanovnici kamene dobe ovako od prilike živjeli; da-
pače neki tragovi svjedoče, da su ljudi one dobe u Evropi dielomice stano-
vali još u špiljah i pećinah, ili bi izrili duplja u zemlju te ih obložili ka-
menjem i omazali blatom 2).

Trajanje _ ove dobe, koju kamenom prozvaše, nemože se ni iz daleka
opredieliti. "Glavnu rieč smije o tom povesti geologija, koja priznaje, da su
svi do danas odkriveni ostanci života čovječjega, kao čovječje kosti i surovo
orudje od kamena, istom iz četvrte, tako zvane postpliocenske dobe; nego
ona pravda učenih geologa o diluviju ili aluviju, koju je već Književnik spo-
menuo 5), rekao bih, da se sve većma nagiblje na stranu diluvija, i to će
mnienje, čini se, doskora obćenitu pobjedu održati, jer je trudbom francuskih
'i engleskih učenjaka izašlo na vidjelo toliko nedvojbenih slučajeva, da ae
niti nejsilovitijim izvraćanjem nije lako oteti istini 4).

onim slučajevom ostanaka čovječjega kostura i kamenih starina, koji
su izbrojeni u Književniku 1. str. 392 kao odkriće u takozvanih špiljah ko-
šćenicah, može se dodati, da su nekoja mjesta i opet pomno ispitana, a ne-
koja se iznova pridružila, tako da su sada mnogi učenjaci o tom podpuno
osvjedočeni, koji su se prije protivili, kao n. pr. C. Vogt i Rigollot.

Najviše kamenin& nadjoše u dolini Somskoj izod Abbevilla), a C.
Vogt netaji, da je ovdje napokon i špekulacija preotela mah te su u novije
doba stanovnici onoga mjesta, samo da zadovolje nalogi znanstvenih i neznan-
stvenih putnika, počeli upravo zanat tjerati s prievarom, i tako je čitavo
mjesto izašlo na zločest glas. Orudje, što je ovdje izkopano, jest nezgrapno
zaoštren kremen, nalik stranom na noževe ili treske (splitter,
eclats), stranom na sjekirice jajasta obličja (eiformige steiniixte); ima jim
po 9—7* dužine i 3—4“ širine 5).

U Francuskoj u departement-u Aričge blizu Pireneja, imadu dvie sa
čovječjih ostanaka i kamenih starina znamenite špilje-košćenice. U špilji kod
Lherma nadjoše uz ostanke čovječjeg kostura: jedan kameniti nož, cjeva-
nicu kost ili golien od medvjeda spiljara, koja je za rezanje priredjena bila,
tri provrtane čeljusti od istovrstnog medvjeda i zašiljen parožak od jelena ;
napokon do dvadeset prepolovljenih medvjedjih čeljusti. priredjenih za orudje
kao motiku. U špilji kod Lombriva odkrivene su uz kosti čovječje, koje
su pomiešane s kostima mesožderA i biljoždera, i to smedjih medvjeda, tu-
rova, sobova, jelena, konja, još ovakve umjetnine: pasji zubi-očnjaci, koji su
pri korienu provrtani. To isto od prilike opetuje se u špilji kod Auri-

1) Taj opis valja imenito za divljake u Novoj Evglezkoj ; sr. Waitz, Anthropologie
III. str. 89 i slied.

2) Lisch, Jahrbiicher fiir Mecklenburg. Gesch. u. Alterth. XX. 276, XXI. 228. Slično
jo s tim, što se pripovieda o Eskimo - narodu oko Princ - regenten - baja; Waitz
l. ce. 806.

8) Književnik I. str. 390 i aslied., u članku: Geologičke crtice od J. Torbara.

4) sr. Sacken, Leitf. des Heidn. Alterth. 83—835; Diefenbach, Vorschule der
Všikerkunde 184— 192, C. Vogt, Vorlesungen iiber den Menschen II. 1—80.

5) sr. Vogt Vorles. Il. 58—55, s drvorezi u Sackena Leitfad. 27—28.

Starine i njihovo znamenovanje, 59

gnac-a u južnoj Francuskoj, u špiljah belgijskih kod Lutiha, u Engle-
škoj kod Brixhama, u Brasiliji itd.

Znamenito mjesto kremenog orudja ima takodjer u danskih i šlezviških
tresetnjačah (torfmoor), zašto su ondje dokazane tri razne vegetacije:
dvie predhistorijske i jedna historijska. Najstarije predhistorijske dobe jest
vegetacija borova, koja u ovom tresetu sačinjava najniži sloj ; za njom slie-
djaše viekovanje hrastovo, i to je srednji sloj treseta; napokon dolazi doba
bukova. Vriedno je dakle spomenuti, da se samo u najnižem sloju uz treset
borov nahodi kamenih starina, ostanaka života čovječkoga iz kamene dobe;
u srednjem pako, t. j. hrastovom nasadu može se već naći i mjedenih pred-
meta, dočim gospodstvo željeza vlada istom u gornjem i najnovijem nasadu.
Razdoblje pojedinih slojeva nadmašuje po računu geologa čitave tisuće
godina !).

Nego govoreći o kamenoj dobi nevalja misliti, kao da bi čovječanstvo
kroza sve viekove toga odsjeka stojalo na istom i jednako nizkom stupnju
kulture, a da nije ni malo napredovalo. "Toj pomisli, koja je već a priori
skroz nevjerojatna, protive se takodjer same starine, zašto su jedne, kako
već rekoh, skroz neizradjene i neugladjene, druge pak pomnije, s većom okret-
nošću i vještinom izdjelane, ter mnogoličnije.

Ovaj se napredak najbolje vidi na poganskih grobovih sjeverne Evrope,
na tako zvanih mogilah. Ima ih više vrsti, pak se razlikuju što po samoj
gradji, što po sadržaju onih starina, koje se u njih nahode*). Ovamo spa-
daju samo one mogile, u kojih nenadjoše ništa iz kova izradjena, već sve
sam kamen, ili posudje zemljano. Najstarije mogile, kako ih opisuju stari-
nari, jesu pravi kamenjaci bez humova (tumulus) t. j. kameniti stubovi vire
iznad zemlje po 3—-5 stopa, a pokriveni su golemimi pločami. Nekoč miš-
ljahu, da su to poganski žrtvenici, jer naliče zbilja na kamenite stolove.
Niemci zovu ih ,hiinen -gršiber“, te je u naroda vjera, da su ovo spomenici
nekog oriaškog polubožanskog naroda. Ovih mogila ima po sjevernoj Germaniji
sve do Turinžke i Slezke, u Slezwigu, Jiitlandu, na Fiinenu i Seelandu, u
sonenu i Vestgotlandiji, u Holandezkoj, Angliji, Škociji i Irskoj, u sjevernoj
i zapadnoj Francuskoj, u Spaniji i Portugalu. U Danskoj zovu ih: steen-
dysser, u Angliji: cromlechs, u Francuskoj: pierres plates ili grottes aux fćes.

Velezaslužni starinar meklenburški Lis ch opisuje na obširno dvie takve
mogile, što su pod njegovom pazkom god. 1860 otvorene u Altsammitu, te
se odlikuju veličinom čitave grobnice. Svaka od ovih mogila sastoji se iz
golemih granitnih stupova, oko 6 visokih, 9—6' širokih i 3 debelih; po
4 stupa stoje poredice sa svake strane, po jedan u pročelju i jedan u za:
čelju. Osam onih postraničnih kamena (stećaka) pokriveno je golemimi plo-
čami, ovdje ima ih četiri (a kadšto je po jedna samo ili dvie). Buduć da
oni četverouglo namješteni stećci niesu jedan tik do drugoga, zato su na dnu
dire izpunjene omanjimi pločami tako, da je s nutrnje strane čitav prostor
na 2 stope visine dobro obložen kamenom, pak za veću sigurnost još i s vana
zatrpan zemljom i kamenjem. Ovako naliči nutrnji prostor na kamenu raku,
koja je ovdje do 18' duga i 8' široka (drugdje je drugačije); nego ovdje je
taj prostor pretinjen manjimi crvenimi pločicami u komore ili pretince, koje
na poprieko koje na uzduž, u kojih su sahranjena tjelesa mrtvaca, stranom

1) sr. Charles Lyell , The Antiquity of Man“, kod Maxa Millera Vorles. II. 213.

8) O mogilah njemačke zemlje razpravlja sustavno: Weinhold, Die heidnisehe Todten-
bestattnug in Deutschland u Sitzungsber. der Akad. d. Wissensch. phil.-hist. Cl.
XXIX. str. 119 i slied. '

60 V. Jagić.

ležećki, stranom stojećki. Svaka ova komorica izmazana je ha dnu ilova-
čom i posipana raztučenim i razpaljenim kremenom, te si moramo misliti, da
je ovdje valjda prije gorjela žrtva, nego li je mrtvo tielo položeno i sahra-
njeno. Komorica ima prema veličinu groba sad jedna (tad je mogila grob
od jednog čovjeka), sad više ih, do 6—8 itd. Čim bješe mrtvac u grob po-
ložen, a do nogu mu metnute one stvari, što se danas izkapaju pod ime-
nom kamenih starina, kao kameniti klinovi, striele i zemljano posudje, zasi-
pošo ga svega pieskom i zatrpaše zgora još kamenjem '). Ovakova grobnica,

amenita raka, leži kadšto na umjetno podignutom ili od prirode uzvišenom
humu, koji se odugo pruža, te je n. pr. po 150—180 dug i 20—30 širok,
a obložen je stećci, granitnimi stopovi, kojih ima po 50—80—100 i prieko *).
Najgolemije su one ploče, kojimi su stupovi, stećci, od grobnice nadkriveni;
njihova težina ima po koji put preko 2 do 3 stotine centi. U Luneburškoj
kod Siidbostela ima jedan takov kamen, koji je 367 centi težak 5); a na pri-
liku samo proračuna je težina jednog kamenjaka kod Ulzena u Hanoverskoj,
gdje ima 14 stećaka i 6 pokrovnih kamena, na 143130 funti“).

Ove su mogile dvojako znamenite: što se ovamo mrtvaci niesu s do
ljivali, već skoro beziznimice sahranjivali, i što se u njih nenahodi
nigdje ni traga kovinam, nego su sve stvari, koje uz mrtvaca leže, samo od
kamena, kao klinovi, kladiva, dlieta, ili od roga i kosti, napokon po-
sude od zemlje.

Kod trupova opaziše, da nekoji niesu u grobu ležali, već sjedjeli ili
čučali. Za znamenovanje toga običaja nezna se pravo, ali se znade, da su
tako činili a čine i još mnogi narodi kod ukapanja mrtvaca. Waits >), koji to
tumači iz puke štednje prostora, pripovieda, da tog običaja ima ne samo u
Americi, nego i u Africi; a tako isto da je našao Troyon5) u grobovih
waadtlandskih.

Što mrtvačkih tjelesa niesu palili već zakapali, tim je pružena zgoda,
da se sačuva po koji ostanak od samog čovječjeg tiela; a to je danas jako
važno, zašto se misli, da se po gradji čovječjih lubanja mogu razabrati ge-
netička snošenja izmedju raznih naroda. U tu je svrhu zbilja izpitano već
jako mnogo lubanja, pak se ov čas smije barem to reći, da se lubanje, koje
su u špiljah košćenicah i mogilah nadjene, sve u tome slažu, što im je
[prednje strana jako nerazvijena, čelo nizko i plosno, oči i obrve vele izbu-
ljene, dočim je naprotiv zadnja čest lubanje obilno razvita i zatiljak čvrst.
Anatomi dokazuju, da su to poznati biljezi lubanje nerazvijenih naroda, i
tiem potvrdjuju već gori pomenuto mnienje, da stanovnici evropejski kamene
dobe niesu bili Indoevropljani, već nekakov predarijski narod ").

1) Lisch, Jahrbiicher B. XXVI. god. 1861 str. 115 — 126.

9) Lisch, Jahrb. XXIV. g. 1859.

Š) Klemm, Handbuch der germ. Alterthumskunde 105 (kod Weinholda).

*) Estorff, Heidnische Alterth. der Gegend von Uelzen 121 (kod Weinholda).

5) Waitz, Anthrop. III. 200, II. 196.

$) Juhrb. fiir Mecklenb. XI. (1847) str. 895.

7) sr. Zur Kenntpniss der šiltesten Rassenschidel od dra. Schaffhausena u Jahrb.
fir Mecklenb. Alterth. XXIV. (1859) str. 167. U toj razpravici izpituje se jedna
lubanja iz Neanderthalske pećine, zatim dvie iz mogila Meklenburških. Sr. tako-
djer: O6B OAHOME MHHAMO-BEHACKOMTI teDeEBB BB MekJzen6yprs od K. M. Baera
u Zapiskah imperatorsk. Akad. Nauk Tom V. knj. 1. str. 34. Najtočnije govori
o tib lubanjah C. Vogt u Vorlesangen Il. 157—193; ali upravo iz njegova
razlaganja vidi ae, da za sada još nemogu lubanje ništa dokazati.

Starine i njihovo znamenovanje. 61

Kamene stvari, što se u tih gomilah vidjaju, te su jamačno po pogan-
skom običaju navlaš u grob ukopane, budi da mrivacu na obranu služe,
budi s kojeg inog religioznoga uzroka, koji je nam nepoznat, niesu ni malo
različite od gori pomenutog kamenog orudja, samo da se opaža veći napre-
dak i veća vještina u izradjivanju. Klinovi kremeniti ovdje su nešto tanji,
ali široki, izbrušena reza; čini se, da su ih u drveni prociep zakvačivali i
kao sjekirice (ili praće) upotrebljavali. Glavica ovieh klinova jest obično
osječena, kadšto i oblasta. Čim je klin uzak, zovu ga dlietom; pak i njih ima
u mogilah. Još niesu riedki kopljani šiljci od kremena.

Zemljane posude niesu ovdje imale tog opredieljenja, da čuvaju pepeo
ili kosti, čim se niesu tjelesa sažigala, nego može biti, da su u tome mrtvacu
jelo i pilo pružali. Dokazano jest, da su ove posude prostom rukom prav-
ljene i na otvorenoj vatri paljene '); a po formi naliče na koniier ili tikvicu,
krušku i kruglju, kadšto s posve malimi ručicami; najviše jesu malene, nizka
trbuha, grlić im je visok i širok, nekoje su sasvim kao čaše. Ukrašene su
često kratkimi crticami ili ljuskami, i taj je ukras mnogo krat zamazan
vapnom *).

Uz ove starine iz grobova izvadjene, nahodi se čas ovdje čas ondje i
drugih kojekakvih predmeta iz kamena; gdjekoji su osobito vješto izradjeni
i izgladjeni, te se čini du spadaju već na izmak ove dobe. To su na priliku

tocilji od pješčenjaka kamena (crvene boje), ploče tanke i četvero-
ugle, kadšto izdubene poput elipse usljed brušenja;

kladiva (čekići), kojih ima dvie vrsti: jedni su probušeni, i to ili u
sredini, ili prema kraju; drugi ili uiesu probušeni ili istom navrtani. Ovo
orudje obično nije iz kremena, jer je pretvrd, već od drugih vrsti, kano od
zmijevca (serpentina). Poradi mnogojake službe, koju je taj komad orudja
činio, zovu ga neki takodjer sjekirom (streitaxt), osobito gdje je šiljata obličja,
oveći te sa strane probušen.

Osim toga ima još kamenih mačeva, ivera, na polumjesec naličnih no-
ževa, pila i jajastih komada za trenje itd. Nekoji granitni komadi, izdubeni
prema jednoj strani, nalik su na presječene naćve te ih jedni drže, da su
služili kao brusovi, dočim drugi misle, da su to bili žrvnji, odakle bi se,
ako je istina, dale izvoditi važne posljedice o načinu života onog vremena.

Kamenih starina, kao što su gori pomenute, medju kojimi ima i vele
ugladjenih primjeraka, nahodi se nue samo po sjevernoj Njemačkoj i Danskoj,
nego takodjer po ostaloj Evropi kao i izvan nje kod svakojakih naroda. Spo-
menut ću, jer se naše braće tiče, da se osobitom, hvale vriednom brigom,
staraju za starine svoje zemlje Cesi: kod njihova českoga muzeja ima pose-
ban arheologisjki odsjek, koji izdaje vriedan časopis: pamatky archeologicke
a mistopisne (do sada dvanaest tečaja). Po opisu arheologijske zbirke českoga
muzeja od god. 1896. bješe za onda u muzeju preko stotinu komada: kame-
nih sjekirica, kladiva, klinova) itd.

U našem narodnom muzeju ima u obće jako malo starina prema
onomu, koliko je trojedna kraljevina bogata na starih uspomenah negdanjega
života ; ali tomu se nije ništa čuditi, zašto se nije za tu stvar sustavno nitko
brinuo, već ako je tko što dragovoljno i ob svojem trošku ovamo poslao. Pak
i one starine, koje su ovdje ondje odkrivene, nisu do sada još žalibog skoro
nikoga potakle, da takovim stvarim dalje traga ište. I tu si je najviše za-

1) Lisch Jahrb. X. (1845) str. 239.
2) Lisch Jahrb. XII. (1847) str. 402.
3) Archeologickć sbirky Musea kralovstvi Českćho. Dila II. sešit 4, str. 165.

62 V. Jagić.

sluga stekao pokojni Mijat Sabljar, samo šteta što njegovih točnih opisa nije
časomice prijavljivao učenomu svietu organ društva za njugoslavenske« sta-
rine — to jest Arkiv.

Da dakle ja ovdje uz kamenu dobu pripomenem, što u zagrebačkom
muzeju imade, brzo ću izbrojiti sve kamene stvari. Do sele imamo samo pet
komada kamenih starina, i to: jedan kremeniti klin, koji pokloni J. Knežić
g. 1554 a našao ga je (ili dobio) u Holštajnu kod sela Šenfelda; zatim jednu
sjekiricu iz zmijevca, 4: 2“ dugačku, 1“ T'"' široku, probušenu prema glavi,
a nadjenu u Štajerskoj, i jedan posve okrugao kladivac, upravo kroz sre-
dinu probušen, od syenita: u promjeru škulja iznosi 10'. I taj komad nadjen
je u Štajerskoj. Ove dvie posljednje starine pokloni muzeju gradjanski lje-

ar Gjula Hegedii$. — Ova su tri komada zato po nas manje važna, što
niesu u našoj domovini izkopana.

Nasuprot u Hrvatskoj nadjoše, dakle u strogom smislu spada medju
domaće starine, kladivo ili sjekirica, oblo -šiljata, iz zmijevca, 4* 1“' duga,
2: 6" široka, kod brida 1" 4“ debela, a kod držka mnogo tanja. Skulja ima
u promjeru 9''. Ovaj čekić nadjoše na Viničnom, u župi Visočkoj, žu-
pena Križevačkoj; pokloni ga narodnomu muzeju pokojni župnik visočki

ernak. Žalibože nigdje nije nabliže zapisano, kako i kojom je prigodom
taj komad našast.

Najljepši je komad kamene dobe u našem muzeju: sjekira od
zmijevca kamena (serpentina), 8“ duga, 2 * 3““ široka pri rezu, a 1' 9: na
drugoj strani; kod uha debela je 2“ 6", te uho ima u promjeru 11''. Važe
3 funta 2 lota. Za taj liepo ugladjeni komad doznao sam ovieh dana od
vjerodostojnih svjedoka, .da su ga našli blizu sela Vidovca pod gorom za-
grebačkom. Pobliže okolnosti niesu ni tu poznate, ali neki vele, da bi se
onamo moglo naći više takovih starina.

Smiešno bi bilo, tko bi htio da već iz ova dva !') komada izvodi ikakva
zaključenja gledeć na elnografiju ili kulturnu historiju našieh zemalja; samo
ću toliko reći, da prema liepo izradjenomu obličju ovih starina moglo bi biti,
da spadaju u ono poznije doba, kada je već bakar i mjed ušao u život ali
tako, da je uz to i kamenito orudje pridržalo svoju praktičnu vriednost.

Ovoga razgleda po prvoj dobi u kulturi čovječjoj nemogu završiti a da
nepripomenem toli važnih nadvodnih gradjevina (pfahlbauten), po ko-
jih se zadnji desetak godina znatno razširio naš vidik u davnu predhistorij-
sku prošlost, i mnogo objasnio naš pojam o tadanjem životu čovječjem.

Godine 1854 zimi, kada je voda jezera curiškoga u Švajcarskoj jako
nizko opala, opaziše netom pri obali jedne i druge strane množinu stupova.
kako su iznad vode provirili. Protražujuć izbliže nadjoše u dnu izmedju njih
mnogo ostanaka životinjskih kostiju i komada orudja te ostalih sprava, koje
za izvjestno pokazuju, da su nad onimi stupovi negda sagradjene bile kuće-
rine od drva i blata. Broj ovih stupova, koji su već sasma prhki od truh-
losti, nadmašuje kadšto čitave tisuće, da na nekom mjestu u pfiffikon-
jezeru broje ih do 1C0000! Ova su mjesta redovito po 100—300 koračaja
odaljena od obale, gdje se ona polagano u dubinu spušta, a nepropada str-
menito u ponor; još se je i na to gledalo, da budu mjesta prisojna, zaklo-
nita od bure.

'\ Em. Graffenried opisuje još jedan čekić (gdje je sada?) ovako: Grebengradi.
Ovdje u okolici nadjena je liepa sjekirica od serpentina, 3“ 8 “ duga, 2"' 5"
široka (pri rezu) s 11“ promjera u škulji. Dobro je izgladjena, i modro-zelene
svietle boje.“ Arkiv fiir Kunde Geterr. Geschichtsquellen. XXIX, B. str. 807.

Starine | njihovo znamenovanje. 63

Stupovi zabijeni su baš u prvobitno dno jezera, iznad kojega je narastao
od svakojakih odpadina i otrebina čovječjega života nov nasad truhleži i iz-
gorjelina, koji je nekoje od onih stupova sasvim prekrio, a samo nekoji
ga nadvisuju. Kasnije, kad su već razoreni (ponajvećma spaljeni) om
drveni stanovi i ljudi prestali ovuda obitavati, zamuljen je i taj kulturni nasad
iznovice muljem, pieskom ili tresetom.

Pomenuti kulturni nasad svakako je najvažniji pri čitavom pojavljenju
nadvodnih gradjevina. Iz ostanaka, koje ovdje nadjoše, može se razabrati,
ne samo kakove su bile one kućerine, nego takodjer kako je od prilike
narod u njih živio, čime se bavio, na kojem li stupnju stojao razvoja život-
noga. Po onom, što se do danas znade, protumačiše starinari, da nadvodne
gradje naspadaju na skroz u jednu dobu (n. pr. kamenitu), nego jedne da
su starije, a druge mladje; mnoge nisu nikako iz kamene dobe, jer nadjoše
u kulturnom nasadu mjedenih (riedko i željeznih) stvari.

Navesti ću jedan primjer, kako je izračunana velika starina nadvodnih
gradjevina kod Robenhausena. Bečki profesor Kner putova god. 1364
u Svajcarsku, da na svoje oči vidi i prouči ona znamenita odkrića; o Ro-
benhausenu pripovieda, da se ondje stupovi nadvodnih stanova prostiru preko
3—4 jutra, ali da danas nisu više po prvobitnom stanju svome u jezeru,
nego izvan njega u tresetu, u što se je tečajem vremena pretvorilo dno jezera
s južne strane. Ali upravo to i jest važno, da se izračuna viek onih kolaca,
Svakako najme mora se uzeti, da su i ovdje gradjevine sagradjene bile nad
jezerom, a kolci zabijeni u jezero; ono doba dakle prostiraše se jezero dalje,
nego li danas. Dokazano je pako, da je u vrieme Rimljana jezero imalo već
skoro one iste obale, koje i danas, i da Rimljani niti znali nisu ni za kakva
nadvodna sela, jer bi to inače jamačno spomenuli bili: napokon zaslužni sta-
rinar švajcarski dr. Keller pronašao je, da su već Rimljani gradeć neku cestu
vadili iz dna jezera od razorenih nadvodnih sela kamenito orudje (klinove i
sjekirice), što su negda oni stanovnici za svojeg života upotrebljavali !).

Dakle mnogo viekova prije rodjenja Hristova življahu stanovnici onih
kućerina, kojih se ostanci vidjaju u tih stupovih robenhausenskoga treseta.

Pokle je u švajcarskih jezerih na mnogo mjesta odkriveno znamenitih
uspomena starodavnoga života ljudskoga, podjoše učeni ljudi i drugdje tra-
žiti, nebi li što slična našli. 1 zbilja do danas ima već mnogo sličnih od-
krića oko jezera evropejskih, što ipak nije ovdje moj zadatak, da na obširno
pripoviedam. Samo ću spomenuti, da u austrijanskoj cesarevini do sada znadu
za nadvodne gradjevine u Lago di Garda kod Peschiere ?), ali se Kner nada,
da će im ući u trag još u jezerih esterajhskih ; možda iwa što i u Koruškoj *).
Nasuprot dr. Unger neima mnogo nade“), da će se štogodj naći u jezerih
ugarskih.

A zašto htjedoše ljudi, da ostave liepe doline i prijazne brežuljke pa
da podju nad vodu stanovati? Nije li to jako čudnovato? Doista morao je
neki važni razlog tomu biti, ali mi ga za izvjestno neznamo, nego samo na-
gadjamo. Neki slute*), da je taj način stanovanja smjerao na obranbu od

1) sr. Kner, u Sitzungsberichte Math.-naturwiss. Classe, Erste Abth. L. 4. str. 335.

2) sr. Der Pfahlbau im Garda-See od Sackena, u Sitzuvgsberichte XLVIII str. 298.
Spomena je vriedno, da ta gradjevina spada u mjedenu dobu, jer su u kul-
turnom nasadu našli mnogo mjedenih starina.

3) sr. Archiv fir vaterlind. Gesch. u Topographie fiir Kirnthen IX. (1864) Klagen-
furt str. 129.

4) Sitzungsherichte L. 56. 501.

5) Sacken n. n. m. str. 61.

64 V. Jagić.

divljih zvieri i neprijateljskih navala; drugi drže !), da su to zahtjevala sno-
šenja trgovačka, jer da nije narodom bilo drugojakoga pristupe nego po vodi,
i da se je u nadvodnih zgradah samo časomice stanovalo, u doba medjusob-
noga trgovanja, te su to bili kao hambari, magaze i skladišta za robu.

Bilo ovako il onako, za sada valja nam se zadovoljiti tim, što znamo,
da se je taj običaj na mnogo mjesta držao i u historijsko, nam poznato,
doba. Otac historije pripovieda (V. 16), kako je Darijev vodj Megabazos,
osvajajući narode evropske Tracije, došo do Peonjana, te je one, koji su na
kopnu stanovali, brzo uprepastio i svladao, al mu nepodje tako za rukom,
da i one pridobije, koji su stanovali na jezeru praziadskom. Njihove stanove
opisuje ovako: ,U sred jezera stoje na visokih stupovih balvani poredjeni
jedan do drugoga; do njih ima s kopna uzak pristup po jednome mostu.
One stupove, koji su izpod balvana, spuštahu izprva svi gradjani zajednički
u jezero, ali kasnije uzakoniše ovako: koliko bi se god puti tko ženio, za
svaku ženu zabija po tri stupa, koji se sa gore Orbela dobavljaju; a svatko
ima više žena. Stanuju pak ovako: Na balvanih ima svatko po jednu ko-
libu, u kojoj žive, a kroz podinu ovieh balvana vode po jedna vratašca dolje
u jezero. Nejaku dječicu privezuju užetom za nogu, bojeći se da im se u
vodu neskovrljaju. Konje 1 marvu pasu ribami.“

Učeni starinari dokućuju istom sada pravi smisao ovoga opisa nakon
znamenitih odkrića nadvodnoga obitavanja po Švajcarskoj. Danas dakle ne-
ima više o tom sumnje, da su nekako u jedno doba na više mjesta po Ev-
ropi ljudi onako stanovali, kako starac Herodot pripovieda, da je u 5. vieku

rije rodjenja Hristova vidio u Traciji. Da, koliko se danaske poznaje sviet

1 ljudi, slobodno je reći, da takova običaja svuda imade: putopisci pripovie-
daju o tom s raznih strana svieta. Na priliku divlji narodi afrički grade
kuće na stupovih, jeda bi se obranili od zvjerova *); to isto čine i Malajci %),
koji na otocih stanuju, te koji put kuće na plavih grade, koje ih po rie-
kah nose.

Kada dakle po tih prispodobah sudeći neima ništa čudnovata u samoj
stvari, nego je u mnogu ruku raztumačuju istovjetni primjeri, to su i ostale
kombinacije učenih starinara dostojne svega uvaženja i podpune vjere.

Mjedena doba. Mnogi starinari drže, da je nakon gospodstva ka-
mene dobe iznajprije zavladala doba bakrena i tada istom mjeđena;ali
većina ih misli, držim, razložitije, da se taj red nemože za sve krajeve svieta
jednako dokazati“). Na priliku u Evropi pojavlja se umah iza kamenite dobe
toliko mnoštvo stariua mjedenih te bi jako težko bilo uvrstiti u sredinu medju
njih trajno gospodstvo čistoga bakra, što se je po svoj prilici dogodilo u
Americi. O Evropi dakle reći ćemo, da amah poslije kamene dobe sliedi
doba mjedi, smjese kovne od bakra i cina*5); ali i to so razumije tako,
da je oduže vremena još svejednako trajalo doba prielazno, kada se uzpo-
reda upotrebljavao bakar ili mjed i orudje od kamena. Jeda li pako ovaj
prielaz kulture ljudske s kamena na kovove i u kakvoj svezi stoji s na-

1) C. Vogt Vorlesungen II. 136.

2) sr. Waitz, Anthropologie II. 387, 485. .

3) Waita 1. e. V. 121, 131, 184.

€) Sr. o tom pitanju Sitzungsber. der phil.-hist. Classe XLIX. str. 138.

%) Bakar biva, kad mu se primieša cin, svjetlije boje, gušći i krući, te jasnije zvuči,
a jače odoljuje uzduhu i vlazi. Hiinefeld Metall. Denkmil. 9. Samo iz tudjega
spominjanja (kod Maxa Miillera) poznato mi je djelo: les Mćtaux I Antiquitć.
Paris 1868, ođ francuskog akademika J. P. Rossignol-a.

i o

Starine i njihovo znamenovanje. 65

došlicami arijskimi (narodi indoevropejskimi), te se danas nemože pravo
razabrati.

Novije vrieme ide poglavito za tim, da razaznade, komu li pripada onaj
silni broj bronca (mjedenih kovina), što se dnevice izkapaju po sjevernoj i
srednjoj Evropi, te se u mnogu ruku razlikuju od onieh starina, koje su ne-
dvojbeno rimske. To bi i bilo vriedno znati osobito radi onih zemalja, gdje
su se i prije i za rimskoga gospodstva skitali kojekakvi narodi barbarski.

Tomu za volju poredjuju medju sobom mjedene starine raznih evropej-
skih zemalja, to po materiji to po obličju.

Iztražujući materiju doziva se u pomoć analiza lučbena, da protu-
mači sastavine starih bronca. I zbilja starinari se nadaju, da će lučba mnogo
doprinieti konačnoj rješidbi toga važnoga pitanja. Nego do sada jedva što
pravo i počeše oviem načinom izpitivati starine !). Kao najglavniji posljedak
dojakošnjih analiza priobćit ću ova načela: Stare bronce sjeverno- i srednjo-
evropske, čim su starije, tim su bliže čistomu bakru, kojega ima redo-
vito do 90%, i prieko ; ostalo je sve cin, i to po 5% do 100). Neima pako
nikakve primjese od olova, cinka, željeza, srebra. Ovake starine,
ako niesu rimske, što se može ponešto opredieliti po geografijskom položaju,
prisvajaju starinari (barem većina ih) celtskomnu narodu. Po olovu
ako je primiešan bakru i cinu, slute na nešto pozniju dobu, kada je uz mjed
gospodovalo već i željezo: u ostalom takove starine, drži se, da su dosta
riedke. Primjesa cinka dokazuje već očevidno, da je starina kasnije dobe,
to jest da nespada više u pravo mjedeno doba, nego čak u posljednje vie-
kove života poganskoga i u srednji viek ; to bi dakle prema položenju zem-
ljopisnome bile starine germanske ili slovjenske. Nego ako je bronca rim-
ska 2) ima već od prije, najme od konca republike, skoro svagda i primie-
šana cinka.

Uzmemo li prema ovim načelom sravnjivati kovine sjeverne i srednje
Evrope, makar baš jako odalečene bile, naći će se pok da se za šudo
slažu i u kvalitativnom i u kvantitativnom razmjerju. Prvi razred t. j. sa-
stavinu bakra i cina, diele opet u 4 vrsti: prva vrst ima čist bakar, druga
vrst do 95%, bakra, treća vrst do 90% bakra, četvrta do 85%, bakra ; ostali
su dielovi cina.

Drugi razred t. j. kada je i olovo primiešano, sastoji sa obično iz 80%,
bakra, po 12%, cina, a do 6%/, olova.

Treći razred, t. j. kada je primiešan cinak, ima do 70% bakra (naj-
manje), a do 30% cinka (to je najviše); u tu smjesu dolazi još u raznoj
mjeri cina (do 1—2%,) i olova (po 0:5—1%).

Na primjer kod starina keltskih iz Hallstatta dokazuje analiza lučbena
oko 89—92%, bakra, a 6—9% cina; prema tomu spadaju one u 3. vrst pr-

1) Sr. o tome: Chemische Analysen antiker Metalle aus heidnisehen Griibern; raz-
prava je štampana u Jahrbiicher fiir Mecklenburg. Gesch. u, Alterth. IX. str. 317.
Wocel Archaeolog. Parallelen u Sitzungsberichte XI. str. 711 i XVL str. 169;
Wocel u Pam&tky II. 289. Schrčtter: die chem. Bestandtheile der Bronzen von
Hallstatt u Sitzungsberichte XXXVII. 189. Ostale analize i dotične knjige naći
će čitatelj napomenute u ovih razpravah.

2) Niti u rimskom bakru najstarije epoke neima drugačije primjese, van nešto cina;
to je dakle redovit kov prave injedene dobe po čitavoj Evropi; ali u novce mie-
šahu Rimljani veoma rado i olova. Istom od vremena carskih prinadodje u
rimski bakar (i za novee) obično miešanje sa cinkom — tako zvani mesing.
Sr. Mommsen Rom. Miinzwesen 191, 170, 676, 162.

Književnik III. 1. 5

66 V. Jagić.

voga razreda iliti već na izmak celtske dobe, i to se posvema podudara s
oniem, što se inače pripovieda o tih starinah !).

I u našem muzeju ima mjedenih starina rimskih -:i nerimskih; ja bih
najvolio da mogu čitatelju za potvrdu gore rečenih pravila navesti odavle
nekoliko analiza lučbenih, ali još ih nije nitko lučbeno izpitao. Nego naš
profesor lučbe Žulić obeća, da će se do skora toga posla latiti, te je već do
sada podvrgao analizi nekoliko komada, koji spadaju k starinam mjedenim,
što su izkopane u Grobniku. Njegova analiza glasi ovako:

a) j
bakar: 65700, bakar: = 88:503,
cink: 29-441, cin: 11:153,
željezo: P 4+808. željezo: = 0:220,

kobalt: 0124.

Po ovoj analizi") vidi se, da je u a) sasvim drugačija smjesa kovna,
nego li u 2). Kako to, ako su ove stvari na istom mjestu izkopane? Na to
ja neznam drugačije odgovoriti, van što se vidi, da je onaj pod a) analizo-
vani komad od obične kopče rimske (fibula), kakovih u zagr. muzeju dovo-
ljan broj imade; nasuprot ono pod 2) jest komadićak bakrene zavojke (spi-
rale), kakovih se izkapa jako mnogo po srednjoj i sjevernoj Evropi. S ana-
lizom pod b) slaže se takodjer komadićak puceta, koje je, čini mi se, na ne-
kom uresu visjelo 3)

ini se dakle, da su u Grobniku izkopane dvojake starine; rimske (na
što nas vode suzne bočice i još neke stvari) i nerimske. Nego to će se
istom onda nioći kazati, kada se svi komadi pomno izpitaju.

K ovomu, što sam u kratko rekao o važnosti analiza lučbenih, valja
pripomenuti i to, da je još svakako potrebit drugi važni, neposredniji kri-
terij za razaznavanje starina, t. j. obilježje vanjsko. Veli se doduše,
da je rimske bronce lako razaznati po bogato i liepo razvijenoj umjetnosti ;
ali novije doba pruža nam dovoljnih dokaza, da se i sjeverne, bez sumnje
nerimske, starine iztiču jednako plemenitim obličjem, da su i one s umjet-
noga gledišta osobita uvaženja dostojne. Zato se i vraćaju starinari sve jed-
nako na tu misao, da ima po svoj prilici neka starinska sveza medju mjede-
nom epokom južnoevropejskom i medju istovrstnimi starinami srednje 1 sjeverne
Evrope *). Jer je vele čudnovato, da se od sjevera do juga, od zapada do
istoka, skoro svuda po Evropi opetuju neki karakteristični likovi.

Mjesto što bih na dugo izbrajao sva ona geografijska *) imena, gdje su

1) Die Griiber bei Hallstadt von Jos. Gaisberger, Linz 1848, gdje se dokazuje, da
su mjedene starine hallstattske od naroda celtskoga.

2) Analiza sub 6) jako si je srodna s nekojimi hallstattskimi u tom, što ima tra-
gova kobalta ovdje kao i ondje. Takovih primjera navodi se više kod Schrčttera
l. cit. str. 181.

3) Ovaj ures, liepom patinom obučen, naliči veoma mnogo na sliku pod brojem 39.
u knjizi: Leitfaden str. 99.

4) Sr. iznovice Sacken u Sitzungsberichte XLIX., str. 114 u razpravi: ,Die Funde
an der langen Wand bei Wiener-Neustadt“ : Aber weitere Funde in Italien, be-
sonders in etruskischen Gršbern, welche dieselben oder wenigstens sehr šihnliche
Gegenstiinde enthalten, weisen unlšugbar auf eine Abhiingigkeit unserer heimi-
schen Bronzen von diesen und lassen den Zusammenhang mit ihnen, besonders
durch die Gemeinsamkeit des Stiles, wenigstens in seinen Elementen nicht ver-
kennen ...

5) O austrijanskoj arbeologijskoj topografiji ima prilično temeljitih izvještaja u , Archiv
fir Kunde čsterr. Geschichtsqnellen“, što od Seidla što od Kennera (do sele izadje

bo

Starine i njihovo znamenovanje. u o T

do u najnovije vrieme našli traga starinam mjedenim u pećinah, grobovih,
riekah 1itd., — što bi mi jedva i moguće bilo učiniti poradi velike množine
— ograničujem se na našu domovinu, trojednu kraljevinu, koja je i onako
to domaćemnu to stranomu svietu sa svojih starina još posvem terra incognita.
Kao što je različita prošlost onieh zemalja, koje sačinjavaju današnju
trojednu kraljevinu, onako su različite i starine, što se ovuda nalaze. Dalma-
cija podpade već u drugom vieku prije Iskr. pod vlast rimsku !), Panonija
istom za doba Augustovo"): dakle * rimsko gospodstvo starije u današnjoj
Dalmaciji, nego li u Hrvatskoj i Slavoniji, po tom mogu i starine rimske,
govoreć a priori, starije biti u Dalmaciji, nego li u Hrvatskoj i Slavoniji,
kuda nedospje obrazovanost Rimljana prije doba careva rimskih. Da to na
jednom primjeru pokažemo, spomenut ću rimske novce, o kojih Mommsen
izriekom veli, da jih iz dobe republikanske u posavskoj Panoniji neima 3).

Narodi, koji su ovuda stanovali i rimskomu se gospodstvu odupirali,
bjehu srodni medju sobom, zašto su prvobitno svi spadali na jedno, silno
razgranjeno tračko-ilirsko pleme ; ali je ovo pleme mjestimice jako izmiešano
bilo narodi celtskimi, kao n. pr. stanovnici hrvatskoga primorja do Rieke i
Senja, tako zvani Japidi, a još većma stanovnici turske Hrvatske, Bosne i
Srbije do Morave, na sjeveru do Save i Kupe, kojih središtem bješe čvrsti

ad Siscija. Ovo je pravi celtski narod, po imenu Skordiski; o njihovoj

ivljoj hrabrosti i okrutnosti pripoviedaju strašnih stvari. Arheologu je važno
znati, što povjestnici pripoviedaju, da su n. p. Japidi način vojevanja i oružje
imali od Celta“); jer će se on toga opominjati, kada mu dodju pred oči
neke mjedene starine, koje su nadjene u današnjem hrvatskom primorju i
Lici, medju kojimi i onako imadu takodjer mjedene otke (haches gnulois).
O pravih Dalmatih drže medjutim povjestnici protivno, da niesu bili pomie-
šani sa Celti.

Starine današnje Dalmacije, čini se, da su malo ne izključivo rimske,
i to: ostanci rimskih gradjevina, zatim posude zemljane i staklene, komadi
uresa il orudja od mjedi 1 željeza. Najbogatije jest okružje Splitsko, zem-
ljište stare Salone s ruševinami palače cara Dukljanina. Ža taj prediel ima
golemih zasluga dr. Carrara. Uspjeh njegova izkapanja, koje vodjaše
dielomice ob trošku c. bečke akademije, priobćen je do god. 1850 u poseb-
noj knjizi: ,Topografia e scavi di Salona', povrh toga u priegledu kod Seidla
u ,Archivuć>), "Kod izkapanja idjaše se poglavito za tim, da se razkriju ne-
koji graditeljski spomenici i da se što sigurnije ustanovi stara rimska topogra-
fija. Carrarino iztraživanje obsiže čitavo okružje od Splita prema Sinju,
Čitluku, Gardumu ; poimence još ova mjesta: Dragović, Danilo, Garjak, Ko-

-

osam izvještaja). Po enom sastavljen je kratak priegled u Sacken: Leitfaden
str. 123—125. U austrijanskih zemljah veliko je bogatstvo mjedenih starina,
samo što niesu sve zemlje jednako izpitane. Vriedno bi bilo, da se a vremenom
prigotovi poseban zemljovid arheolog. topografije.

1) Mommsen r&m. Gesch. II. str. 163, 167.

2) Dio Cass. LIV., 28, 31. 34, 36; LV., 2. sr. Giesebrecht, Geseh. d. deutschen
Kaiserzeit str. 15. Tomek, Geschichte Ousterreichs str. 23.

š) Rom. Miinzwesen 694.

4) Mommsen r&m. Gesch. II. 167.

5) Archiv fir Kunde čsterr. Geschichtsquellen Jahrg. 1849 II. str. 194; Jahrg.
1851 VI. 246. Sravni takodjer u hrvatskom ,Arkivu za jugoslav. povjestnicu i
starine' 1I. 2. str. 325, ili u njemačkoj knjizi: Fr. Petter, Dalmatien in seinen
verschiedenen Beziehungen. Gotha 1857 LiI.

5*

68 V. Jagić.

šule, Sitno, Trilj, Vrljika itd. Uza Carraru iztraživaše mnogo ob istom pred-
metu takodjer dr. Lanza'!): njihovi rezultati niesu svagdje u suglasju. Nego
starina nadjoše još i na inih mjestih ") to na kopnu, to na otocih, kao: Visu,
Hvaru itd.

U Hrvatskoj i Slavoniji ima takodjer podosta mjesta, koja su pod
onim istim ili drugim imenom već od rimskih vremena dobro poznata, kao:
Sisak, Mitrovica, Osiek, Vinkovci itd. Naravski, da se je oko njih već odavna
sastajala pažnja domaćih i stranih arheologa: dovoljno je, da pripomenem
ime slavnoga Katančića. Nego ono bijahu samo nadpisi, na koje su svraćali
svoju pozornost starinari, kao što je naš Katančić; zatim spomenici graditelj-
stveni i ponešto novci; naprotiv za onakve starinske predmete, koji su čovjeku
potrebiti u raznih prigodah njegova domaćega i ratnoga života, kao: oružje,
orudje, uresi itd. — za to se je mnogo manje ili skoro ništa marilo, jer se
nije pravo ni uvidjalo, čemu bi to bilo.

Ja sam ovdje sastavio u priegledu što podpuniji mjestopis hrvatskih
starina; ujedno sam u kratko naznaćio, gdje su što našli.

U županiji Varaždinskoj: Varaždin'), Petrianec*), To-
plice?%), Vinica“), Radoboj"), Lobor).

1) Nadjoše novaca panonskih: Seidl Chronik I. 27. %) g. 1805 izkopane su
ovdje dragocjene starine rimske, koje su sada u Beču: narukvice i rukobrani sr.
Sacken u. Kenner, die Sammlungen des k. k. Miinz- und Antiken-Cabinetes str,
342, 346, 347. U toj okolici moglo bi se još i sada štogod naći. 3) Ovo je
mjesto bogato na starinah rimskih, sr. A. Rakovec, Die Schwefeltherme Toplice
(1863) str 117. *) rimski nadpis, odkriven od Kukuljevića, Archiv fiir čsterr.
Gesch. XXIV. 377. ) znamenite mogile, o kojih će biti niže govor, sr, Sitzungeb.
1851, VI. 293 i Archiv, XXIX. 307. 8) kameniti spomenik rimski, relief sa tri
kipa, sada u zagreb. muzeju, Archiv XXIX. 307.

U županiji Zagrebačkoj: Trnava"), Kostelj#), Repišće"),
Degoj!), Sisak '').

7) tragovi rimsk, vodovoda, opeke i jedna svetiljka; odkrio Kukuljević. Archiv
XXIV. 376. 5) dvie mjedene narukvice: gdje su? neznam. Archiv, XXIX. 305.
Ovaj je Kostelj kod Krašića; ali u zagorskom Kostelu piše Sabljar, da je nadjeua
mjedena karika (valjda narukvica), koja je sada u zagr. muzeju. *) blizu Jaske;
ovdje nadjoše rimske opeke, crni lončić, zdjelicu, mrtvačku svetiljku, a Sabljar
govori u svojih bilježkah još o nekakih grobovih. 19) g. 1857 izvadiše iz Kupe
zlatnu rimsku kopču na obluk načinjenu (biigelhafte); sada je u bečkom kabinetu,
kupljena za 56 for. Archiv XXIX. 306. 11) u Sisku izkopano je nebrojeno čislo
starina, žalibog veća ih je čest ili umah razlupana ili zametnuta i uzidana u nove
žgrade. Što je važnije i dragocjenije, ode ponajviše u tudje ruke ; u zagr. muzeju

1) sr. poglavito: ,Monumenti Salonitani inediti“ u Denkschrift. d. Acad. d. Wiss.
phiL-hist. CL _B. VII. (g. 1856). Od prije već izadje i od J. Arnetha: Reise-
bemerkungen u B. I. str. 300 i slied. — Sva ova djela bave se poglavito sa
starinami Solinskimi.

2) sr. u Archiv fiir Osterr. Geschichtsquellen XIII. 140—143, XXIX. 887, XXXIII.
183—146. Gledaj takodjer u našem ,Arkivu“: Starodalmatinsko pčnezoslovje od
S. Ljubića, IL. 1. 169; opis Lovreća, VI. 208; opis okolice Makarske i Sinjske,
VIL 96 i 140.

U zagr. muzeju imade iz Dalmacije: zemljani lončić, zdjelica i malen
ozaklopac iz Solina; lončić i suzna bočica iz Visa; etrurska posuda iz Visa;
opeke iz Solina; kameni kip (liepi ženski trup od mramora, bez glave) iz Nina;
napokon 4 rimske bakr. kopče i jedna kostena igla iz Solina, i zavojčica mje-
dene žice iz Nina.

Starine i njihovo znamenovanje. 69

neima sada ništa osobita, van nekoje posude zemljane, nekoliko kopča nignskih,
igle i praporci, mrtvačke avetiljike, staklene bočice, opeke i komadi mozaika.
Spomena je vriedna takodjer jedna mjedena otka (palstab), samo što neima više
obličja starinskoga, jer je netko ostrugao s nje patinu. Dieriehova zbirka, koja
je nedavno za naš muzej nabavljena, nije jošter otvorena niti u red stavljena.
U njoj bilo bi po izkazu dosta anticaglia od mjedi, srebra; zatim opeka i mo-
zaika, kamena mramornih, a najviše novaca (do 400 rimskih, počamši od Augusta
sve do Justiniana). Znamenit imao bi biti jedau novac celtski. Sr. još Seidl
ehronik I. 29, III. 89; Archiv XXIX. 306; Miins- u. Antiken-Kab. 334.

U županiji Riečkoj: Rieka-Trsat!%), Grobnik!)

19) Stari novci, koje je Sabljar ovuda nalazio i u muzej pripošiljao, sada su u
muz. zbirci ; sr. takodjer Archiv XXIX. 308, gdje se poimence navadjaju srebrni
novei rimske republike, koji su nadjeni kod razvaljivanja jedne pećine:
sada su u Senju. 15) Ovdje su našli prije nekoliko godina u grobu (?) uz dva
mrtvačka kostura: 2 liepo na točak radjene mjedene tave s držali, nekoliko suznih
bočica, dvie zemljane zdjelice, tri kopče i komade nekog uresa. Ovamo čini se,
da spadaju oni komadi starina, što im je sprieda priobćena analiza lučbena. Za-
sebice, na drugom mjestu, nadjena je već prije jedna kopča sa zavojitim perom.
Grobničke kopče niesu obične troglave rimske, niti im se trn vrti oko poprječne'
osi, već je sve na obluk iz jednoga komada izradjeno, nalik kopčam hall-
stadtskim 4). Napokon ima odavle još nekoliko zrna jantarovih.

U županiji Požeškoj: Brestovac!4), i selišta Treštanovci!) i
Ratelovci (? Bratuljevci %).

14) Ovdje je god. 1821 nadjen dragocjen zlatni ures, koji je sada u Beču;
sr. Sammlungen des Minz- u. Antiken-Kab. str. 346, 15) O razvalinah rimskih
na ovome mjestu govori Pavić u Arkivu II. 2. 340, ali su ondje mjesta valjda po-
grješno štampana.

U županiji Virovitičkj: Osiek, Selce!*) kod Djakova.

18) g. 1858 otvoriše ovdje tri groba rimska, u dva nadjoše čovječje kosture ;
uz to bijahu: jedna srebrna rimska kopča, željezni svietnjak, dva novca od Konst.
Velikoga, jedan od Liciniana, i jedan željezni lončić. Starine i nekoliko opeka
prispjelo je u narodni muzej. — O staroj Mursi, današnjem Osieku, gledaj Progr.
Os. gimn. od g. 1859.

U Sriemu osobito je na glasu Mitrovica !").

17) Opis Sriema sr. u našem Arkivu II. 2. 407, III. 814 i IV. 201. O Mi.
trovici napose još Sitzungsber. XL. 354, ondje je od Arnetha nekoliko nadpisa
priobćeno.

U vojničkoj Hrvatskoj odlikuje se starinami osobito Lika, gdje je
mnogo iztraživao pokojni Sapljar. Spomena su vriedna ova mjesta: Ba g !),
Bilaj 9), Brušane?%), Cemernicaf*!), Kula"), Lapac"), Lovi-
nac"), Mazin), Sv. Michail2), Mutilić?"), Popina?) velika i
mala, Suvaja?2), Svračkovo Selo#), Tolić3!), Trnovac#), Ud-
bina *) Zvonigrads). Obćeniti karakter ličkih starina nije rimski, već
barbarski.

19) Ovdje je prije više godina izkopana žara (jedna ili više njih ?), i u njoj:
mjedena kopča), kliešte; nekoliko suznih bočica, dvie su nešto znamenitije poradi
toga, što su svana zavojito omotane kao tankom žutom nitić), i 4 komada sta-

a) sr. u Gaisbergera Tab. V. lik 6 i 7; Sacken Leitfaden str. 99, lik 87.

b) Ova kopča valiči sasvim na onu, što je u Sedmogradskoj našasta, sr. Archiv XXIX.
str. 321, samo što je naša od žute mjedi.

€) sr. Arneth Archaeol. Analect. Sitsungsb. XL. 708, lik 5.

T0

V. Jagić.

bjenih mrndjela. 1?) Dva bakrena kotača od zavojite mjedene žice; to je nekakov
ures za prsi, nalik na slične urese u celtskih grobovih srednje i agjeverne Evrope ;
u sredini izmedju zavojaka visi saponac s 4 rupice. 2%) medju stienami nadjoše
bakrena kliešta, zatim kopču, kao one u broju 18. sr. Archiv XXIX. 332.
21) Odavle došao je u naš muzej jedan celt (mjedena otka), poklonio ga Sabljar ;
gdje je uprav nadjen, neznam. 2%) u našem muzeju ima znamenita, ukusno izra-
djena, kopča od mjedia); u Arehiv XXIX. 381 spominje se ukrugla ploča od
vapnenjaka s kozom u reliefu:; još prije nadjoše ovdje snamenite novce, sr. Mommsen
R&m. Miinzwesen 694, op. 94. 23) odavle su u muzeju tri znamenite kopče:
jedna nalik na okrug, druga je slična br. 20; ovdje nadjoše takodjer maleni cornu
copiae s emaljom. "*) mjedeni šiljak od koplja; nekoliko (8) mjedenih karika,
koje čini se da su služile kao rukobran, sr. Archiv XXIX. 331; napokon velika
zavojka od jake mjedene žice, koja je valjda na ruku navlačena bila, prema ra-
menu ima 4" 6'“' u promjeru, a prema ruci 3"' 4", sastoji se od 41 zavoja.
25) narukvica od žute mjedi. 26) kliešta od mjedi. 27) žara, u kojoj da je bila
bakrena igla i mrndjela od stakla. 25) u grobu na prsima jednoga mrtvaca našast
je u Velikoj Popini upravo onakov ures od dvie plosne zavojke iz mjedene žice,
kakovih nadjoše više u celtskih grobovih halistattskihD), sr. Archiv XXIX. 831.
29) mjedeni šiljak od koplja, sr. pod br. 24, u narod, muzeju. 3%) kopča, u
komadih, i bakrena igla. 3!) Seidl, Chronik I. 29. 3%) na groblju izkopano je
više komada plosnatih zavojaka; to su jamačno ostanci od poznatih uresa sa za-
vojkami, kakovih se mnogo izkapa u poganskih grobovih srednje i sjeverne Ev-
ropec). 55) U nekom vrta nadjoše: bakrenu iglu, narukvicu od tanke žice, dvie
na okrug uvinute igle, svaka je s jednoga kraja debela i šuplja, s drugoga tanka
i oštra; napokon malenu cievčicu od zavojite plosnate žice (1:* T““ duga, 0 ' 8“
u promjerju), koja takodjer sjeća na slične komađe inih poganskih grobova dj).
34) u našem muzeju ima 11 komada bakrenih putaca (knčpfe), kojim sličnih iz-
kopaše i u Grobniku,

U ogulinskoj i otočkoj pukovniji vojničke Hrvatske imadu ova

mjesta sa starinami, na koliko se do danas znade: Drežnik %), Kosinj),
Rudopoljes), Senj), Sveti Gjure%) i Starigrad“) kod Senja,
Stinica#!), Vitalj*?).

35) Starine drežničke spadaja medju najzanimljivije, koje su do sada odkri-
vene u Hrvatskoj. God. 1853. nadjoše pastiri u nekoj pećini uz Koranu sliedeće
stvari, koje se sada čuvaju u zagrebačkom muzeju kao poklon regimente: jedna,
neobično velika kopča, pravljena od mjedi, obična nerimskog obličja; zatim
igla oduga kao ražanj, s jedne strane šiljata, s druge pri kraju s plosnom oblom
glavom; dvie kratke igle za ures s razporenom jabučicom, iznad koje imade
malen prstenak €); zavojka od krupne žice tako dugačka, da preko lakia ruke
siže, te se i zbilja navlačila na ruku kao štit od udarca mača (sr. pod br. 24);
mjedena karika kao narukvica; dvie cievčice od plosne, zavojite žice (sr.
pod br. 24.); plosni kotač od tanke zavojite žice (sr. pod br. 32.); ures od
5 zavojito sastavljenih kolutića, jedan u drugome, a povrh toga ima na jednom
još malen prstenak/); napokon jedan srpg9) i tri mjedene otke (celti, hache

a) nalik na onu, koja je nadjena u Štajerskoj, i naslikana Archiv XXIX. str. 220, lik 11.
b) vašemu uresu naliči sasvim onaj u Gaisbergera (die Graber bei Hallstatt), Tab. II. lik 3;

ili jož bliže u Sackena (Funde an der langen Wand) XLIX. str. 122, lik 1.
c) sr. u Gaisbergera Tab. III. lik 9, 10.

d) sr. u Gaisbergera Tab. IX lik 2; u Sackena (d. Funde an d. langen Wand bei Wiener-

Neustadt) Sitzungsberichte XLIX. str. 119, lik 4, str. 125, lik 11.

€) naslikana jedna kod Graffenrieđa u Archivu XXIX. 333.
f) slična uresa ima u Hessen-Darmstadtu, sr. Dorow Opferplštze 2, 88 (u Weinholda str. 180).
g) jedini komad ove vrsti u nas, ali se posve slaže s običnimi mjedenimi srpovi, od kojih

ima mnogo komada iz Hallstatta (Gaisberger die Gršber bei Hallstatt, Tab. VII. lik 5

Starine i njihovo znamenovanje. TI

gaulois). S ovim ovdje neslaše se posvema opis od Em. Grafenrieda u Archivu
XXIX. 333; može biti, da niesu sve stvari dospjele u naš muzej. 38) Seidi
Chron. II. 32. 37%) Archiv XXIX. 332. 38) Arehiv XXIX. 884, XXXIII. 124:
na tim mjestima spominju se rimski novci i tragovi rimskieh grobova. 39) Iz tog
mjesta stiže u naš muzej više rimskih stvari, kao: obične vrsti kopča, malen
mjedeni praporac, komadi mjedene posude, valjda od tavice, i želud od mjedi;
zavojit prsten, bakren putac, komad ključa. *%) mjedene igle. *!) Archiv
XXXI. 271: posuda od pješčena kamena s nekimi starinami u njoj. %7) Archiv
XXIV. 403; nešto ima u našem muzeju (komadi mjedenog uresa).

U vojničkoj Slavoniji naći će se starina, osobito rimskieh, oko Gra-
diške, Oriovca, Vinkovaca, Zemuna itd.

Nemislim, da bih oviem ovdje izbrojio bio sva naša mjesta, gdje su igda
naišli na tragove kojekakvih rimskih ili nerimskih starina; ali je već i to
prilično mnogo te pokazuje dovoljno, da je naša zemlja veoma bogata stari-
nami. Sasvim tiem, ako izuzmete kop Šolinsku, nije ni na jednom mjestu
nahvalice izkapano, već što je ljude sreća namjerila na ovo il ono; pak još
i to valja uglaviti, da nam nije bilo niti državnih niti društvenih novaca, da
se ovakve starine traže ili odkupljuju, nego je sve to sastavila dobra volja
pojedinih narodnjaka. Zato se ponajviše niti nezna za pravi razlog ovieh sta-
rina, niti su izbliže opisane, kako ih je tko našao i na kojem upravo mjestu.

Zato ja i niesam ovdje jošter razlikovao, što bi iz koje dobe bibo, niti
su odieljene starine po vrstah, nego je za sada pomiešano jedno: s drugiem,
rimsko s nerimskiem, mjedeno s kameniem i s gradjevniem u obće. Svatko
će rado priznati, da je prva i najpreča dužnost, da se u obće saznade,
gdje se od prilike mogu u nas naći starine; a kakove su, o tom neće težko
biti da se i kasnije govori, kad ih se više iznadje i pojedince izpita.

Za sada kazat ću ipak toliko, da skoro svi starinari drže kao najpo-
glavitiji znak pravog mjedenoga doba neko mjedeno orudje, nalik na sjeki.
rice, tako zvane otke (streitmeissel, celt, hache gaulois); da misli se još i
to, da je ovo orudje valjda podjedno i dokaz nerimskoga izvora dotič-
nieh starina. Jer premda se u novije doba nahodi pogdjekud i u Italiji
ovakih stvari, čini se ipak, da to biva veoma riedko, izuzam može biti gor-
nju Italiju !), koja je i onako celtska te nemože narušiti pravila. Nemislim,
da je samo onako bez značenja, što i u nas imade veoma malo i riedko mje-
denih otaka; već se i to posvema podudara s glavniem pravilom, po kojemu
su mjedene i ostale starine naše domovine većinom rimske. Tim važnije jesu
one tri otke (celti), koje su pomenuti pastiri našli u pećini Drežničkoj, a
sada su u zagrebačkom muzeju; na njihovu obličju neima ništa osobita, po
čemu bi se išta razlikovale od običnih celta srednje i sjeverne Evrope. Po-
vrh toga našla se u Lici (u Cemernici, u satniji Srbskoj) još jedna mje-
dena otka, nešto veća od Drežničkih ; a u opisu muzejalnih starina pripomi-
nje se takodjer mjedena otka iz Opatovca (onkraj Križevaca, u križevač-
koj pukovniji), ali se sada više nemože naći. Šteta, što se nezna, odakle
dodje u naš muzej onaj pod brojem 7. upisani komad mjedene otke; zašto

i 6; naš srp naliči na lik 6), zatim nekoliko odlomaka izvadjenih iz korita riske
Dunava (sr. Achtzent. Ber. u. d. Museum Francisco-Carolinum Linz 1858 str. 170— 1711).
Ne izdavna nadjoše jedan takov srp u Koruškoj, u glanskoj dolini kod Zweikirchena
(sr. Archiv fiir Kšrnthen, Klagenfurt 1864 str. 123).

1) Na primjer kod nadvodnih gradja jezera Gardskoga u gornjoj Italiji nadjoše
mnogo bronca, medju kojimi i palstaba, striela, srpova itd. sr. Backen: der Pfahl-
bau im Garda-See str. 312 i slied.

12 V. Jagić.

je ovo mnogo vriedna, zelenom patinom skroz i skroz pokrivena, da upravo
izjedena starina one vrsti, koju ,palstab“ zovu starinari.

Mjedene otke izradjene su očevidno po prvobitnom ogledu negdanjih
kamenitih sjekirica, samo što su nešto prikladnije udešene za drvenu drža-
licu, koja se čas zgora utiče u šuplju glavu, čas medju uvinuta plosna uha
kao prociep. Prema tomu i razlikuju sjeverni starinari dvojake otke: one
prve zovu celti, ove potonje palstabi.

Mnogo se je već razmišljalo o tome, zašto su stari narodi upotrebljavali
celte i palstabe; napokon dodjoše na tu misao, da ih valjda niti niesu samo
za jedan posao upotrebljavali, već svakojako i za poslove kućevne, domaće,
a po ovoj prilici 1 u ratu protiv neprijatelja !) itd.

Kod ostalieh mjedenih starina karakterisano je ono, što najradje do-
lazi a čini se, da i nije rimskog izvora, jedniem znamenitim obličjem , koje
se svejednako povraća u najrazličitijih stvarih: to je obličje zavojito.
Zavojaka ima svakojakih : ima ih plosnih, a to su kao kotačići od tanke žice
za ures na prsima ili za kopče; ima ih i od krupnije žice razvučenih kao
valjak, koji se može nataći na ruku; napokon su od te forme načinjene
raznolike narukvice, ogrlice i prsteni *).

Pomenute vrsti starina nahode se danas najradje u grobovih, najme
uz truplje sahranjenih mrtvaca, ili uz kosti i pepeo spaljenih tjelesa. Po
tomu lako je doći na to pitanje, neima li i u nas starih, poganskih grobova,
kadno ima, kako vidjesmo, starina, koje se većinom iz grobova dobavljaju.
Nam bi trebalo pomnijih opisa, gdje i kako je što u našoj domovini, nego li
što ih sada imamo, da uzmožemo na ovo pitanje onako odgovoriti, kako bi
koristno bilo po znanost arheologijsku. Pokojni Sabljar, koji se je najvećma
bavio skupljanjem ovakih stvari, pripominje doista uz neke starine, ali samo
u kratko, da su nadjene — u grobu; ali kakovi bi ovi grobovi bili, toga
neznamo. Tako se veli za onaj mjedeni ures od dviju zavojaka, koji sam
spomenuo pod br. 28, da je bio u grobu, na prsima jednoga mrtvaca ;
tomu dodaje sam Sabljar na drugom mjestu, da je taj ures izkopan ,u ta-
mošnjim mogilama.“ Jednako se kaže za mjedene zavojke , što su spo-
menute pod br. 32, da su ih našli ,u starom groblju“ u selu Trnovcu),
pak i ono, što je nadjeno na Udbini, pod br. 33, veli se da je bilo ,u jed-
nom grobu.“ Mjedene zavojke i karike, što su iz Lovinca dospjele u naš
muzej, nadjene su takodjer ,u jednom grobu na desnoj ruci mrtvačkoj“ i
psa desnog lakta jednog u Lovincu izkopanog čovjeka.“ Napokon glasi opis

1) sr. Wocel archeolog. Parall. str. 722, opazka 1., gdje se na obširno pripovieda,
što je tko mislio o toj starini; zatim ima posebno djelo: Schreiber, die ehernen
Streitkeile in Deutschland, Freiburg 1842.

%) Bei den Bronzealterthiimern spielt die Sehneckenwindung eine hervorragende Rolle,
sowohl neben den concentrischen Kreisen als Ornament, als auch als Schmuak-
gegenstand, aus rundem oder prismatischem Draht gefertigt. So sind Fibeln aus
zwei Disken von Spiralen bestehend sehr hiufig, besonders in Siid-Deutschland,
der Schweiz und Italien. ---. Eine nicht minder ausgebreitete Verwendung fand
das Spiralgewinde zu Armbiindern: sie kommen mit 2—20 Windungen bis
zu 1!/, Fuss Lčnge fast in allen Lindern von Italien bis nach Dinemark und
Russland vor, besonđers hšufig iu Ungarn. Sacken: Die Funde an der langen
Wand bei Wiener-Neustadt str. 128—129.

Jedna bilježka kod Sabljara kaše, da se ovdje kod crkva kopaju stvari mje-

dene, željezne, zemljane, staklene, zatim zrna od jantara i stakla. Ovdje bi dakle
vriedno bilo, da se i dalje traži.

8

N7f

Starine i njihovo znamenovanje. 13

mjesta, gdje su našli starine grobničke, takodjer ovako: ,da su bile u jednoj
luknji (!) kod dviju skupa ležećih okostnica.“ Evo dakle već u tome
dovoljan broj starina, igvadjenih iz grobova; ali ovieh nije nitko potanje opisao,
da bismo pravo znali, kakovi bijahu, i što se sve u njih nalažaše.

Inače spadaju mjedene starine u onu vrst grobova, gdje se nad sahra-
njenim ili spaljenim mrtvacem uzdiže nasap zemlje kao greb (tumulus), pak
to i jesu u užem značenju prave mogile ili gomile!) A da takovieh i
ovuda imade, rekao bih sudeći po onome, što Sabljar u svojih bilježkah pri-
povieda, gdje veli, da se takovih brežuljaka nahodi kod male Popine i jedan
od njih da je baš ogroman, zatim kod Mekinjara i više Podlapča; a na dru-
gom mjestu spominje, da se ,od Svračkova sela povrh brda do Podlapča na-
lazi mnogo malih mogila, u kojih ima ljudskih kostiju.“ Najobširnija bilježka
o gradini Oblaju kod Dolnjega Lapca glasi rieč po rieč ovako: ,Kod Dol-
njega Lapca ima u jednoj ravnici osamljeno dugoljasto brdo Oblaj zvano,
na komu se vidi trag od negdašnjega grada. U ravnici na podnožju toga
brda u oranici kažu da ima svodasta raka: u jednome takovom svodu na-
djena je posuda od crnkaste zemlje, i nalazi se kod tamošnjeg trgovca gosp.
Jove Omčikusa, koji se bavi skupljanjem starinskih novaca. U toj posudi
bješe zemlje, nekoliko stvari od mjedi i štokakva staklena zrnca. Zname-
nito je, da se u toj okolici svaki čas nadju starorimski novci.“ Iz svieh
ovieh bilježčica, koje je pokojni Sabljar pripadom posakupio i upisao u svoje
knjižice, vidi se samo toliko, da su ovo neizvjestni glasovi, koji tek nešto
malo veće vriede nego li da rečem ništa: jedan pripovieda za drugiem, a
nitko se nije sam osvjedočio ob istini onoga, što se pripovieda. Zato neima od
ovakih kratkih viesti skoro nikakve koristi, ako nećemo da uzmemo za ko-
rist to, što bismo i preko ovieh nesigurnieh izvještaja barem lako mogli doći
do onoga, čega sad još nikako neimamo i neznamo. Ali tomu poslu trebao
bi vješt starinar, koji bi opreznim postupanjem umjeo uvažiti sve one okol-
nosti, na koje se svraća današnja arheologija u izpitivariju starina i riešava-
nju njihove znamenitosti. Za dokaz, kako nevješta ruka lako može pokva-
riti posao, navesti ću samo jedan primjer iz naše domovine, najme mogile
Radobo jeke Neki A. Morlot putujući godine 1850. u geologijskom poslu
po hrv. Žagorju naidje kod Radoboja na mogile, kojih bješe na broju 11;
skoro nijedan humić nije viši od 6—6 stopa, a u promjerju imadu po 45—
90 stopa širine i više; zato i jest lako mimo njih proći, a da ih čovjek ni
neopazi. Pošav pomenuti Morlot svojim putem napried, ostavi domaćiem
ljudma, da gomile razkopaju i potraže, jeda li bi se u njih našlo što zname-
nito. To je i učinjeno, ali žalibog rekao bih, da nije onom vještinom, koja
bi tomu trebala; zato je iza prvoga traženja valjalo još nekoliko puti taj
posao nastaviti, nu kako se veli i u samom izvještaju o prvom prekapanju,
nije bila niti ona jedna gomila, koju počeše sustavno iztraživati, do kraja
prekopane , niti je drugieh itko pomno izpitivao, van što je tu i tamo po

oja gomila izprerovljena bila ?). Stvari, koje ovdje nadjoše prije g. 1860.,
niesu baš ni malo znamenite: nešto prhkih kostiju, svakojakih criepova,

1) U Arkivu za povjestn. jugosl. VI. 321 kaže se, da po Makarskom okružju u
u Dalmaciji narod ove brešuljke zbilja zove: gomile i gomilice. O mogilah
(njem. hiigelgriber) i njihovih vrstih govori na obširno Weinhold, Sitzungsber.
XXIX. B. u razpravi: ,die heidnische Todtenbestattung in Deutschland str. 184.
Neki zovu ih čunjasti grobovi (kegelgriber), jer onaj nasap zemlje naliči na čunj
(kegel). U tih grobovih ima čas nespaljenih (sahranjenih), čas spaljenih mrtvaca;
mjestimice skupa jedno i drugo kao u Hallstadtu.

2) sr. Sitzungsberichte VI. B. g. 1851, str. 293, i Archiv VI. 1851, str. 286.

14 V. Jagić

traga od la i nekoliko modrih mrndjela (djindjuha , glasperlen) ; od ko-
vova nadjoše: komadić prosta željeza i kao a Sabljar veli, jedan željezni
celt, ali ni traga bronci. Kud su te stvari dospjele, to ja neznam; u na-
rodnom muzeju neima ništa, do li jedna modra mrndjela. Tako se dogodi,
da je istom god. 1860. iznova ove gomile razkapao neki Graffenried,
pak, jer jer vještije kop započeo, zato je i više stvari izneo na vidjelo. Tako
se pripovieda '), da je u jednoj mogili našao mnogo posuda, kremen-
kamena i tragova spaljenih tjelesa; u drugoj stajaše u sredini žara
(urne) i jedno zrno od jantara; u trećoj komadi posuda i jedan kremen-
kamen. To sve ode dakako u strani sviet, ali budimo pravedni te recimo
kako je istina, da s krivnjom našom, zašto se niesmo bolje brinuli za ono,
što je desetak godina stojalo nepropitano, pokle se je već doznalo, da su
ovdje prave mogile, u kojih bi se moglo bilo i vriednijih starina naći, nego
li se upravo našlo. U ostalom spadaju mogile Radobojske svakako već u
posljednje viekove poganskoga života, u dobu željeznu, kao što svjedoči
ono željezno dlieto (ili celt), koje su iz jedne mogile izkopali.

A tko zna, koliko starina i povrh toga, što sam ja ovdje napomenuo,
sakriva naša domovina u svojem krilu? kad ćemo za njih doznati? Kad se
srećom i slučajem tkogodj na nešto namjeri. Pak i onda još niesmo sigurni,
da će ono, što se je, upravo u naš muzej doći, zašto neima u svakoga
čovjeka tolike domorodne sviesti, da će si za dužnost smatrati, da najprije
misli na _ umnoženje domaćih znanstvenih zavoda. Tu bi valjalo, da se pa-
triotizmu i dobroj volji priteče u pomoć posebnim društvom arbeolo-
gijskim, koje će se svakojako morati ustrojiti, a ja bih rekao, da bi mu
najzgodnije mjesto bilo u jugoslav. akademiji kao pod odsjek historičko-
jezikoslovnoga razreda.

Dok se to nezbude, zadatak je ove razpravice, kao što sam rekao na
početku tako i svršujem, da svrati pozornost našeg obćinstva i na ono, što
već imamo u zagrebačkom muzeju, i na ono, što bismo, sudeć po dosada-
njem, barem mogli imati.

I) Archiv XXIX. str. 807.

Izjašnjenje priložene tablice :

Broj 1—8.: starine Drežničke, o kojih bješe govor u opazci 35.

Broj 9—10.: mjedeni uresi iz Grobnika, o kojih je spomen u opazci 13.
Broj 11—12.: dva zrua jantarova, takodjer iz Grobnika; sr. istu opasku.
Broj 18.; mjedena kopča iz Kule; gledaj opazku 22.

Broj 14.: jedna od triju kopča iz Dolnjega Lapca, pomenutih u opazci 23.
Broj 15.: iz sv, Mihaila u Lici mjedena igla; gled. op. 26.

Broj 16.: ures iz Velike Popine, spominje se u opazci 28.

Broj 17.: mjedena otka, o kojoj je govor na str. 71 i 72; odakle je, nezna se.
Broj 18.: modra mrndjela (glasperle) iz mogile Radobojske, sravni str. 14.

———ooliijee———

Zemljopisni odlomci.
Priobćuje
prof. dr. Petar Matković.

III.
Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah.

Karte von Bosnien, der Hercegovina und des Paschaliks von Novibazar.
Auf Anordnung des k. k. Generalstabes nach den neuesten Quellen und mit Aus-
nahme der Kraina_ an Ort und Stelle gesammelten topografischen Skizzen ent-
worfen und gezeichnet von Hauptmann Roskiewicz, erginzt und lithografirt im
militar-geografiscben Institute. Wien 1865. (4 for.)

Pregledni krajobraz sviju Kkatastralnih obćina u Hrvatskoj i Slavoniji. 1864,
Mjerilo 1 bečki palac == 2000 hvati. (7 stot.)

Kartografija, koja u razvoj geografičke znanosti neposredno zasieca,
usavršuje se tim više, čim se zemlje znanstveno iztraže, potanko izmjere i o
njih obielodane posebni zemljovidi. Pošto su gotovo u svih izobraženih dr-
žavah za vojničke i porezne svrhe uvedeni posebni uredi; pošto je u ovih '
uredih kao i kod gradjevnih oblasti bogato gradivo sakupljeno za pobliže
poznavanje zemlje, koje se u dotičnih arkivih tajno već neskriva: može kar-
tografija ovaj cienjeni materijal rabiti na korist svoju. Ako uvažimo, da
astronomičke radnje u mjerenju stepena (Gradmessungen) i označivanju po-
ložaja mjesta (Ortsbestimmungen) skokom napreduju, da različiti interesi
našega stoljeća proizvode množinu znanstvenih i tehničkih radnja, koje nam
svestrano pripomažu da se pobliže upoznamo s naravju naše zemlje; pak da
ovi posebni interesi osim prebogate književnosti donose takodjer posebne
slikovne opise: to se nećemo ni malo diviti, što od dana do dana u sve ve-
ćem broju izlaze na sviet svakojake karte, po imenu hypsometričke,
hydrografske i orografske, geologijske, botaničke,
zoologijske, statističke, brodarske, poštarske, že-
ljezničke, pače i zdravstvene i tko znade kakove jošte. Uz to
nas uči izkustvo, da se prema ugladjenijemu ukusu velikoga obćinstva usa-
vršuje i tehničko izvodjenje, te krajobrazi niesu samo izvanjski prekrasno
nakićeni, nego su zbilja pravi obrazi zemlje, vjerne slike onoga izvornika,

16 Dr. P. Matković.

koji predstavljaju. Usljed svega toga neda se dakle tajiti, da je kartografija
stupila u sasvim novu dobu, u dobu svoga pravoga života.

Negda bješe kartografija istom pomoćno sredstvo geografijske nauke,
te je svakojako trebovala razjasnjujuće rieči, ako se btjelo, da se živahno
predoči slika nacrtanih zemalja; sada pak ima geografijska karta sama za
sebe krjepošću svojih znakova djelovati te često mora baš naprotiv ona biti
osnovom rieći, odakle se ne samo izvadja karakter formalnoga vanjskoga
poredjivanja, već se po tome ravna takodjer znanstveni tečaj misli. Karto-
grafijsko je gradivo u obće već toli naraslo,i takove je naravi, da treba silna
napora, da se. znanstveno razgledne, ako: se misk tahtjevom današnje zna-
nosti odgovoriti.

Kartografijska sredstva nisu o svih izobraženih dielovih naše zemlje
jednako savršena, imade imenito službenih i topografijskih posebnih radnja,
koje su na velerazličitom stepenu savršenstva i znanstvene vriednote. Kao
što svaka nauka, tako imade i kartografija svoju historiju, koja, osobito sta-
rija, nije dovoljno izpitana niti na stepen današnjega geografijskoga znanja
dovedena; premda je za posljednjih godina mnogo u dotičnom predmetu uči-
njeno '). "Historije kartografijske nije zadaća, da pruži podpuni imenik svih-
kolikih kartografijskih pojava, već na nju spadaju samo oni kartografijski
proizvodi, koji su primjereni stanju znanosti. Dakle u krug njenih razma-
tranja neposredno spadaju samo kartografijske i srodne radnje, koje osobito
označuju bitnost onieh radnja ili same po sebi razprostranjuju dotični znan-
stveni obzor. S toga gledišta priobćuje čuveni Sydov od godine 1857. po-
čamši u Petermanovom geografijskom časopisu viesti o
svakogodišnjih najvažnijih kartografijskih pojavih s obzirom na posebne topo-
grafijske radnje 2); časopis berlinskoga geografijskoga društva i izvješća bečke
akademije znanosti donose takodjer sličnih viesti; iz ovih i inib vrela crpi-
. smo ponajviše sliedeće historijske crtice o kartografiji Balkanskoga poluotoka.
Ovi članci, koji obavješćuju što je na kartografijskom polju učinjeno i što
jošte preostaje da se učini, od velecienjene su vriednosti, osobito onomu stru-
kovnjaku, koji nije u takovoj prilici, da bi same izvore mogao razgledavati
il učiti.

Prije nego li što ocienimo sa znanstvenoga stanovišta gore navedene
kartografijske pojave, reći nam je koju o sadašnjem kartografijskom stano-
vištu zemalja Balkanskoga poluotoka, budući da su one zemlje, štono nam
jih upitne karte predstavljaju, gotovo obedvie njegove sastavine.

to nam krajobrazi o zemljištnoj naravi Balkanskoga poluotoka pred -
očuju, to su rezultati vojničkih zauzeća i pretraživanja ili znanstvenog puto-

1) Sr. D' Avezac. Coup d'oeil historique sur le projection des cartes. Bulletin de
la Soc. de gćographie. Paris 1863.

2) E. v. Sydow. Der kartograpbische Standpunkt Europa's mit besonđerer Riick-
sicht auf den Portschritt der topographischen Spezial-Arbeiten. (Dr. A. Peter-

mann iiber wichtige neue Erforschungen auf dem Gesammtgebiete der Geogra-
phie. Gotba : Justus Perthes 1858—1866.)

Zemljopisni odlomci. 117

vanja ponajviše Engleza, Francuza i Niemaca. Potom stoji u naravi same
stvari, da je kartografija Balkanskoga poluotoka jošte vele krnjava te za
buduća znanstvena izpitavanja ostaje veoma mnogo posla. Lapie, jedan od
prvih i najokretnijih častnika francezkoga mjerničko - geografijskoga zbora,
objelodani godine 1822. veliki krajobraz europejske Turske u mjerilu
1: 80:000'); on izvede svoj posao toli umno i vješto, kao što je za onda
samo moguće bilo. Lapie rabio je različito gradivo imenito vrlo marljiva
izvješća o vojničkom pretraživanju francezkih častnika , koje general Guil-
leminot revno sabra i pomnoža, zatim austrijske i ruske radnje topo-
grafijske, koje su sadržane bile u austrijskom krajobrazu Vlaške od
god. 1812, u ruskoj karti Moldavske i Vlaške od god. 1817—
1820., u Riedlovoj karti Bosne i Srbske od god. 1810. itd,
Ovo kartografsko djelo premda od velike ciene ipak je pokazivalo mana,
kojih dobra specijalna karta nebi smjela trpiti. Nu pored toga izradjeno je
po ovom Lapievom djelu: karta u Kotinom zavodu god. 1828. u mjerilu
1: 1,000.000 2) i Weissova od god. 1829.5) u mjerilu 1: 576.000, jerbo
nije bilo boljega i novijega gradiva. Novu dobu nastupi kartografija euro-
pejske Turske ruako-turskim ratom god. 1828. i 1829. Nije bo
samo u svrhu ratovanja Khatoffov krajobraz Vlaške, Bugarske i Rum-
Ilije u mjerilu 1: 840.000 (na ruskom jeziku u Petrogradu 1828.) svjetlo
ugledao, već su Rusi vojsci iza ledja astronomskimi opazkami označili polo-
žaj mnogih točaka, i tim izvrstno gradivo prižili, kojega su se potonja o
dotičnom ratu izdana djela“) strogo držala, razloživ svestrano riečju i slikom
upitnu zgodu. Jednako znamenite bijahu stečevine za znanost: Bou svo-
jim klasičkim djelom i preglednim zemljovidom 5), a njegov pratilac V is -
quesnel sakupi toli bogato topografsko gradivo, da je svoj dnevnik ,d'un
voyage dans la Turquie d' Europe“ ukrasio dvjema izvrstnima La-
pijem izradjenima krajobrazima Arbanaske i Makedonije“) u mjerilu
1: 800.000 i tim mnogo doprineo za ubaviest dotičnih krajeva. Ako dodamo
k ovom gradivu krajobraz Srbske izradjen kneževskim mjernikom Bu -
garskijem (u Biogradu 1845.) u mjerilu 1: 345.000, zatim zemljovid
Crnegore, koji c. kr. pukovnik Karačaj 1847. u mjerilu 1: 300.000 iz-
dade 7), k tomu izvrstne putopise Griesebacha, Milllera i Hahna,

1) Lapie: Carte de la Turquie d' Europe '/eggog» 15 listova. Paris 1822.

2) Das osmanische Reich in Europa, mit einem Theile desselben in Asien, nebst
den angrenzenden čsterreichischen und russischen Gebieten, in dem. Stande vom
Jahre 1828. Mat. !/,0oyooo: 6 Bl. Miinchen.

8) F. v. Weiss, k. k. Oberstlieutenant : Karte der europiliischen Tiirkei. Mst. '/,4000"
Qi BI. Wien 1829. “

4) Rusko od Lukjanovića (u Petrogradu 1844), a njemačko od Moltkea (u Berlinu 1844).

5) Ami Bouć: La Turquie d' Europe 4 tom. Paris 1840, Vienne 1854.

6) Mćmoires de la Soeietć gćologique de France, Sćr. 1., tome 5. Paris 1842,
Sćr. IL, tome I. Paris 1843.

7) Karacsay. Carte da pays de Montenegro, dresće d'aprćs des operations gćodćtiques
sur lea lićux et recberches le plus soigneuses. 1 list. U Beču 1847,

18 Dr. P. Matković.

to je svakako bilo primjereno potrebam vremena, što je god. 1853. Dr. H.
Kiepert na svjetlo izišao s novim krajobrazom europejske Tur-
ske u mjerilu 1: 1,000.000 !). Kiepert je svekoliko gradivo svladao i pri-
mjerno znanosti upotrebio, u koliko se mogaše upotrebiti kod sastavljanja
upitne karte. On je Lapievo kartografsko djelo i svekolike po njemu izve-
dene karte učinio suvišnimi, te tim u historiji kartografije Balkanskoga polu-
otoka posve novi odsjek otvorio. Da je Kiepertov krajobraz, kojim se doc-
niji putnici na svojih znanstvenih putovanjih služiše, kao što Lapiev za kratko
vrieme u mnogom obziru nedostatnim postao, to svjedoče potonji objeloda-
njeni kartografski nacrti. Visquesnelova_ bo karta Tracije u mjerilu
1: 800.000 *) izpravila je Kiepertovu u mnogome. Anstrijanci su god. 1855.
do 1857. velikom naporom Vlašku triangulovali (od medje Erdeljske do Kju-
stendže na Crnom moru) i gradivo za novi krajobraz priredili, koji se u
mjerilu 1: 288.000 u šest listova izradjuje u vojničkom geografskom zavodu
u Beču %).

Kartografija Balkanskoga poluotoka znatno je napredovala god. 1860.
publikacijom radnja o regulaciji crnogorskih medja. Usljed toga izda to po-
grafski odsjek britanskoga vojnoga ministarstva god. 1860.
kartu Crnegore u mjerilu 1: 200.000€). Slišnu kartu Crnegore objelodani
Paulini u Beču u mjerilu 1: 300.000, koja je s malimi iznimkami pokra-
ćena polag engleskoga originala 5). Ovaj krajobraz Crnegore važan je glede
medjašnjih krajeva imenito sjevero-zapadnih i zapadnih, glede ostalih pako
pograničnih predjela, kao i glede nutrnjega zemljišta, prilično je nepodpun
osobito radi nestašice mjestnih imena i vodenih korita, kao takodjer glede
imena nekojih potoka i gora.

Uza sve to ipak je geografsko znanje znamenite europejske Turske toli
krnjavo, da je svaki i najmanji geografsko-kartografski nacrt, kojim se znanje
cjeline popunjuje,: svakom, koga poznavanje upitnih zemalja zanima, a oso-
bito geografu od velike važnosti te se svaki korak u dotičnom napredku
uvažava i s veseljem bilježi.

Rat izmedju Crnegore i Turske god. 1861—1863. probudio je pozor-
nost na dvie pokrajine Balkanskoga poluotoka, na Hercegovinu i Crnu-

" H. Kiepert. General-Karte der europilischen Tiirkei, nach allen vorhandenen Ori-
ginalkarten und itinerarischen Hilfsmitteln bearbeitet und gezeichnet. 4 Blištter.
Berlin 1858. Kiepert je radio god. 1868. na novijem izdanju ove karte, koja
žalibože jošte do danas nije svjetlo ugledala.

2) A. Visquesnel. Carte de la Trace et d'une partie de la Macćdonie. 1 list.
Paris 1864.

š) Moldavo-vlaška vlada upotrebila je austrijska mjerenja za isradjenje specijalne
karte u 112 odsjeka, od kojih su početkom god, 1868. 84 lista litografovana.

4) Col. Sir. H. James: Map of Montenegro, from a copy by Lieut. R. E., attached
to Major Cox British Commissioner for the Demarcation of the Bundaries of
Montenegro in 1859 —60. Mj. 1: 200.000. 1 list. 1860.

5) Paulini: Carta di Montenegro. Coi confini descritti della commissione austriaca,
inglese e francese negli anni 1859 et 60. Mj. 1: 800.000. 1 list. Vienna 1861.

Zemljopisni odlomci. 19

goru, koje su tom zgodom kartografski na toliko razjašnjene, na koliko su
sredstva dopušćala. Blau, pruski konzul, izradi kartu Hercegovine u mje-
rilu 1: 500.000, koju priobći uz vrlo zanimiva razjašnjenja u berlinskom
geografskom časopisu '). Blau moradjaše se kod sastavljenja karte s velikimi
težkoćami boriti, zato i netaji nesavršenost svojega toli znamenitoga nacrta.
Najveća zasluga Blauove karte sastoji se u plastičkom i topografičkom nacr-
tanju medjašnih prediela Crnegore, imenito što je ovoj zemlji sa sjevera,
sjevero-iztoka i sjevero-zapada. Na ovom zemljovidu nalazimo za prvi krat
ne samo čitav tečaj Tare i Tušine-Pive, već i one mitičke prediele iz-
međju Gacka, Nikšića, Kolašina i Foče, dočim je onaj dio karte,
šta je Kolašinu na iztoku, prilično krnjav. Osobito pak imade se uvažiti to-
pografija one znamenite višave izmedju Gacke, Pive i Drobnjakai
to smjerom od zapada prama iztoku kao takodjar izmedju gora Nikšićkih
i Crnegore?). Sastavitelj karte Crnegore prof. dr. Kiepert, koja izidje
s kratkim tumačem u berlinskom geografskom časopisu *) , uporavio je sa-
vjestno svekoliko prediduće gradivo, to je svojim kritičkim umom mnogu
kartografičku sumnju riešio, uz to se vidi, koliko jošte preostaje pukotina
kartografički popuniti, a to se očekuje od karte, na kojoj ruski generalštab-
ski častnik više godina na mjestu radi“).

Kanic na svojem arheologijskom putovanju po Srbiji god. 1860. ima-
djaše priliku znatno izpraviti kartu proputovanih predjela. Tako je n. p. za
prvi put točno kartografski ubilježio gore: Triglav, kosu na Ibru, zatim
Povlen, Maglen, Belogu, Mosinje, Kobasicu i mnogo više mje-
sta na stočištu srbske i bugarske Morave. Rezultate svojih geografičkih iz-
pitivanja priobćio je u spisih Bečke akademije znanosti 5).

Čuveni konzul Hahn, pisac znamenitoge djela o Arbanaskoj, proputova
god. 1858. sa srbskim majorom Zachom predjele izmedju Beograda i So-
luna zbog željezničke pruge, koja bi se uz Moravu i Vardar do obala Arhi-
pelaga bez zaprieka izvesti dala5). U tu svrhu iztražio je oba spomenuta
riečja i za onda malo poznate ondješnje predjele, koje je geografski temeljito
opisao i nacrtao"). Koli bi znamenitije i koristnije za znanost bilo ovo puto-
vanje, da je Hahna koji geolog ili botanik pratio. Akademija znanosti u Beču
dozvolila je istomu učenjaku za god. 1864. novčanu podporu, da proputuje i
znanstveno izpita manje poznate krajeve Arbanaske i Makedonije. Zadaća
mu je bila proputovati sasvim nepoznati srednji tečaj Crnoga - Drina i kot-
linu Prilipa, od Ohrida preko Bitolja pa uzduž Treske k Škoplju, zatim Var-

1) Zeitschrift fiir allgemeine Erdkunde. Neue Folge XI. Bd. S, 461 ff. Berlin 1861.

9)_Sr. Listak Pozorov. Noviji zemljovidi o Hercegovini i Crnojgori. God. 1862. br. 104.

3) Zeitschrift fiir allgoemeine Erdkunde. Neue Folge XIII. 3. H. Berlin 1862.

4) Pobliže o Kiepertovoj karti vidi u Listku Pozorovom g. 1863. br. 96. i 97.

5) _Beitrige zur Kartographie d. Fiirstenthums Serbien, Sitzungsber. XLVII. 79.

6) Sr. Književnik god. 1865. III., str. 412.

?) Hahn: Reise von Belgrad nach Salonik. (Denkschriften der kais. Akademie der
Wissenschaften. XI. Bd. Wien 1861.)

80 Dr. P. Matkivić

dar do ušća da proplovi, po tom prama sjevero-zapadu k Crnoj-Rieki, a
napokon da Devol do ušća istraži.

Beaumont, predsjednik geografičkoga družtva u Genfu, objelodani
god. 1862. krajobraz južne Bosne, Hercegovine i Crnegore'). Uza
sve mahne tajiti se neda, da je kartografiju upitnih krajeva ponešto izpravio
imenito glede točnijega i plastičnijega crtanja gora. B je Novibazarsku
kotlinu toli vjerno po naravi nacrtao, kao što nijedan od njegovih predšast-
nika; on je izpravio na sjevero-iztoku od Crnegore Blauov zemljovid, popu-
nio sliku visokih gora. U obće se priznati ima, da su orografička raz-
mjerja na Baumontovoj karti vještijim crtanjem točnije izražena nego li na
karti Blauovoj i Paulinovoj. Na prvi pogled lasno se razlikuju najniža
bila od najviših, kao Kom, Dormitor, glavice Kučkoga Koma i Pro-
kletije do Peklena i Gljeba (Žljeba).

Čuveni H. Barth na svojem putovanju (god. 1862.) kroz Bugarsku i
Trakiju za Malu-Aziju pratijaše pozornim okom orografičke odnošaje; svoja
geografička opažanja priobćio je sa slikovnim nacrtom, tim je izpravio na
više mjesta kartu jugo-izločnih krajeva Balkanskoga poluotoka *).

Šedova karta austrijske carevine obsiže (odsjek 14. i 19.) kneževinu
Srbiju. Sastavitelj osnova svoju radnju na ruskih geodetičkih mjerenjih, koja
su temeljita i vjerodostojna. Krasno nacrtano tlo temelji se na oštroumnoj
kombinaciji sastaviteljovoj, koji si je dao truda, da predoči jasnu i preglednu
sliku toli znamenite zemlje. Pored svieh hipoteza ipak se priznati ima, da
je Šedova karta Srbije za sada jošte najbolja.

Budući da je. viest, koja se god. 1860. po svietu razniela, da će najme
turska vlada svoju državu pustiti katastralno izmjeriti, praznom rieči ostala,
s toga su kartografske tečevine o europejskoj Turskoj toli neznatne, da kar-
tografija Afrike razmjerno hitrije napreduje nego li Balkanskoga poluotoka.
Sva bo ova obća opažanja imaju se smatrati kao pojedina koristna zrnca,
koja nisu toli znamenita, kao što bi bila da bi se ove kartografičke radnje na
sistematičnom geodetičnom temelju osnivale.

U izvješću o Kiepertovom zemljovidu Crnegore primjetismo konačno *):
»Dočim gotovo sve zemlje jugo-iztočnoga poluotoka europejskoga skokom na
geografički vidik stupaju i geografički fantomi sa karta malo po malo izče-
Zavaju: neima o sjevero -zapadnoj strani, susjednoj nam Bosni ni spo-
mene. Da se ova posljednja zemlja znanstveno izpita imat će biti zadaća
jugoslavenske akademije znanosti; premda možda imade u Beču
dragocjenoga geografičko-kartografičkoga gradiva u arkivu vojničkoga mi-
nistarstva ili vojničkoga geografičkoga zavoda, — što je žalibože pilitička

') Bitzungsberichte der kais. Akademie der Wissenschaften. Mathematisch-natarvwis-
senschaftliche Classe. XLV. Bd. 5. H. 6417 £f.

?) Barth: Reise durch das Innere der europiiischen Tiirkei im Herbst 1862. mit
Karte 1: 500.000. Berlin 1864.

3) Listak Pozora god. 1868. br. 97.

Zemljopisni odlomci. 81

tajna — buduć su dosadanji austrijski konzuli u Sarajevu obično vojnički
častnici inače vješti generalštapci.“

Jedva što je znanstveni sviet prestao tužiti se o podpunoj nedostatnosti
gotovo sviju orografičkih nacrta: Visqunesnelovom o Rodopskom gorju, o
zemljovidih Crnegore, Bosne itd.; iznenadi nas gore navedena karta Bosne,
Hercegovine i Novipazarskoga pašaluka sa susjednimi krajevi,
koju vojničko - geografički zavod u Beču na svjetlo iznese po naredbi c. kr.
generalštopa. Vojnički kartografički zavod u Beču, koji si je glede svojih
kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli
za znanost u obće, toli za nas Jugoslovjene napose evo već drugu vele zna-
menitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime '), koja poput okvira
sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedena kartu Bosnei
Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju karto-
grafičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula. Dobra pako
specijalna karta gornje Krajine, koja će Balkanski poluotok sa sjevero-
zapada obrubiti jošte za sada neobstoji, regimentske bo karte neodgovaraju
sadašnjem kartografičkomu stanovištu, osobito ona Ličke pukovnije.

Upitna karta Bosne, Hercegovine i Novipazarskoga paša-
luka sastoji se iz četiri lista, osnovana je na mjerilu 1: 400.000 na-
ravne veličine ili jedan palac == 1*/,, austr. milje. Na ovoj karti nije na
žalost geo- i kartografa označena ni geografička dužina ni širina; s toga
stanovišta dakle karta se neda ni prosuditi. Nu pored svega toga neimade
sumnje, da bi karta glede točnosti položaja pogrješna bila, buduć imađemo
Ovaj kartografički proizvod kapetana Roskievića bitno će promieniti
zemljovide europejske Turske bud u nutrnjoj bud izvanskoj razredbi, te će
se velike praznine čisto novimi nazori popuni. Sastavitelj je svekoliko karto-
i geografičko staro i novo gradivo toli tiskom izdano koli u vojničkom geo-
grafičkom arkivu sakupljeno svladao i vješto uporabio; za to nam jamči
upitna karta, za koju si gosp. kapetan Roskiević velikih zasluga steče; ona
bo je najbolja, što za sada o Bosnoj i Hercegovini imademo. Tlo je, premda
mjestimice pretamno, prilično karakteristički nacrtano, a odlikuje se velikom
množinom topografičkih imena, koja se glede pravilnosti jezične i pravopisne
od svih dosadanjih sličnih radnja bitno razlikuju. U tom je vojnički geogra-
fički zavod pametno postupao, uvaživ, da se vješte tehničke sile posvetiti
imaju k znanstvenom izradjenju karte, koja se imala točno izvesti. Greogra-
fička znanost ima biti dotičnom zavodu za izdanje upitne karte vrlo sahvalna,
jerbo slika sama po sebi pruža obilatu ubaviest, koja se u ostalih zemljovi-
dih i djelih uzalud traži. Pored toga nebi bilo suvišno, da je karti, kao što
je već drugdje opaženo *), dodan neki tumač (Commentar), koji bi s jedne
strane upućivao o pretraženom zemljištu i načinu pretraživanja, s druge pak

I) Sr. Književnik II. sv. 4. str. 675.
9) A. Petermanns geographische Mittheilungen 1865. 12. H. S. 459.

Knjiševnik III. 1. 6

82 Dr, P. Matković.

strane znalo bi se, što jošte nije pretraženo, te je za sada jošte geografički
sumnjivo. Krajobraz Bosne takovim komentarom bio bi geografičkoj znanosti
od neizmjerne koristi, što ipak visoke vojničke vlasti iz osobitih razloga pri-
obćivati žalibože neobičaju.. Mi smo si dali velika truda, da se upitna gradiva
dočepamo, ali svi napori bijahu uzalud. Usljed toga nam za sada ino nepre-
ostaje, već da samu kartu pomoćju klasičkoga Bou6-ova djela, na kojem se
i onako gotovo sva hipsometrija osniva !), u najglavnijih točkah analizovati
pokušamo, te tim da naša orografička obilježja *) dotičnih krajeva bar pone-
što razširimo i popunimo.

Bosna, najbregovitija pokrajina europejske Turske, sastavljena je sa gro-
made drugih uzporednih gorskih kosa, koje se sa sjevero-zapada prama jugo-
iztoku protežu; najviše kose dižu se 6500— 6500 stopa iznad mora. Ove
kose su medju sobom razstavljene mnogobrojnimi širokimi plodovitimi dolinami
(Une, Sane, Vrbasa, Bosne i njihovih pritoka), koje su gustimi jelo-
ovimi, bukovimi, hrastovimi i brezovimi šumami bujno obrasle.
Ovaj veliki nepravilni trokut čini se, da je nastavak posljednjih ogra-
naka vapnenih Alpa (Krasgore). Bosna se po naravi dieli na dvoje: na sje-
vernu i južnu Bosnu.

Sjeverna Bosna ima svoje naravne medje, koje ju poput četve-
rokuta zapremaju, imenito: Drina, Sava, Una i ono visoko sljeme,
koje se izmedju Glamoća i Livna diže (Raduša-Planina, Zec-Pla-
nina, 56500—6500 stopa iznad mora), razmedjuje Unu, Vrbas i Bosnu od
Neretve, te se stere prama Kreševu i Konjici k Neretvi u Hercegovinu (Li-
sac 5300, Visočica pl. 56000"). Predjel dakle ovkraj Une imao bi po na-
ravi pripadati na austrijsku Hrvatsku t. j. na trojednu kraljevinu. Uz-
poredne poglavitije kose, koje se Plješivicom i Dinarom istim pravcem pro-
težu, jesu; izmedju Une i Sane: Risovac gora i Grmeš, Ljupina,
Bilajsko brdo, Crvljevica gora i Crni vrh, izmedju Sane i Vr-
basa Kozarac pl i Krnjo brdo, Dobrinja, Kragujevača, Li-
sina, Grbovica (4500) i Koprivnica (4580), koja se na jugo-zapadu
Vitorog-pl. hvata; izmedju Vrbasa i Bosne: Skatavica, s koje prama
sjevero-iztoku Borjak-pl. i Krnin izlaze; izmedju Banjaluke i Travnika
dižu se: Lipovac, Ornavica-pl., Vlašić-pl., a iznad Skoplja diže
se 5000“ visoka (Radovan, Vranica, Štit) kosa. Bosni na iztoku diže se uz
iztočni brieg velike Tinje do Gornje-Tuzle Majevica -pl. sa sjevernim ogran-
kom Jasenica gorom, izmedju Spreče i Krivaje diže se 6000 stop. visoka
Konjuh-pl. sa (5000) Javornik-Raševom pl.; iznad Sarajeva Č e -
mrna pl. sa 4800' visokom Ozren pl., a s iztoka Romania-Stupča-
nica pl. (5300) s Kutom i Visočnik-Studenom pl., koju nastavlja
5000' visoka Javorina-planina.

Južna Bosna naliči poluotoku, kojega spaja samo dolina Drine, raz-

1) Hčhenquoten nach Ami Bouć und theilweise nach Diesen geschitzt.
9) Književnik II. 3. sv. str, 403.

Zemljopisni odlomci. &3

stavljena od ostale Bosne visokimi 5 do 6000 stop. visokimi kosami (Zeca i
Raduše), koje se produžuju od zapada prama iztoku poput visokoga sljemena,
koje dieli Sarajevo iza ledja i Drina u okolici Ragatice (Dželibi- Bazar).
Ovi su krajevi za mnogo pristupniji sa sjeverne «strane nego li sa zapadne i
iztočne, da se nebi gore protezale pravcem od sjevero - zapada prama jugo-
iztoku. Naravne medje južne Bosne s hercegovačke i crnogorske strane jesu
visoka sljemena, koja se 5, 6 i više od 7000 stopa visoko dižu, te gospoduju
istočnom dolinom Neretve: imenito dolomitske glavice od sjev.-sjev.-zap. k
jug.-jug.-izt. protežućega se Volujka (6060), pa pilastoga Dormitora
(8000) i od Tare do Kolašina ; zatim gromada Koma, jedne od najviših tur-
skih gora (9000), Kučkoga-Koma, Prokletije, Bora, visoki gorski
bedemi (Plavi na jugu) Mokreplaninei Gljeba (Žljeba) s njihovimi
predgorji do prama Mitrovici na Ibru. Jošte naravnija medja ove jugo-
iztočne strane bilo bi razvodje od vrelišta Ibra do podnožja Kopaonika,
gore dakle, koje se protežu od kule Jeleš do Rogozne planine (4500).

Iztočna medja južne Bosne vrlo je slabo odieljena od Srbije i ostale
Turske: bud dielom Ibra iznad njegovih pritoka, pa od Raške do Mitrovice,
bud uzkom Novibazarskom kotlinom, bud napokon nizkim slabo obraslim
sljemenom, koje se stere Vapi na iztoku. Ovaj dio Bosne obsiže više mjesta
od neke znamenitosti gledeć na obranu kao i na obsjedanje zemlje; imenito
Višegrad, Goražde i Foču na Drini, zatim Priepolje, Sje-
nicu a osobito Novipazar pravi ključ turskih zemalja. Nijedno izmedju
ovih mjesta nije toli znamenito, da bi moglo glavnim gradom biti kao što u
sjevernoj Bosni Sarajevo sa svojom kotlinom, koja se do Travnika pro-
teže, vazda je središtem administrativnim i vojničkim. Jajce je igralo
sličnu rolu samo za zlokobnih vremena za Bosnu naime za turskih ratova.

Hercegovina, koja Dalmacijom medjaši, smatrati se može kao
kotlina Neretve, koja prima mnogo pritoka sa sjevero-zapadnih kao i sa jugo-
iztočnih krajeva; osim toga znamenita je podzemnimi potoci, imenito onimi,
koji dolaze sa podzemnih spilja Trebinjšćice i Gačke. Hercegovina nenalići
ni iz daleka čvrsto ogradjenoj kotlini kao što Tesalija, prepletena je s go-
rami srednje visine, izmedju kojih stere se po koja široka dolina ili kotlina,
kao su Nevesinjska, Gacko, Livno izmedju Mostara i Blagaja.
Medje hercegovačke prama Dubrovniku odviš su nizke, prama Prologu pako
su odveć visoke. Sa strane Bosanske medje su joj vele čvrste, jerbo je za-
premaju 5 do 6 i 8000 stopa visoke masivne visočine, presiečene su samo
od sedam do osam više ili manje mučnih prielaza, koji su, kada snieg zapade,
ponajviše zatvoreni. Njezino glavno mjesto nemože po naravi ino biti, nego
vazda blagi Mostar, gdje se nalazi ruševina i ostanaka gospodstva rimskoga,

Mislimo, da neće suvišno biti, ako ovomu konačno dodamo uz političko
razdieljenje površinu i broj stanovničtva, kao što se na 3. listu upitne karte
nalazi, a to samo od prilike; od matematične bo točnosti nemože ni govora
biti, što Turska-nije katastralno izmjerena, pa što se pučanstvo u Turskoj,
neobičaje popisivati, kao što u drugih izobraženih državah.

6*

84 Dr. P. Matković.

Bosna je razdieljena na pet kaimakamata (okružja): Sarajevo.
Travnik, Zvornik, Banjaluka i Bihać, a ovi na 39 kotara (mudir-
luka). Hercegovina dieli se na dva kaimakamata (Mostari Trebinje) i
na 13 kotara. Novibazarskr pašaluk na dva kaimakamata (Novibazar i
Pljevlje) i na 8 kotara.

a Lojavilja Katolika Pravosl. Muhamed. Žid. Cig. Ukupno
Bosna 160 122.000 360.000 300.000 5000 9.000 796.000
Hercegovina 220 42.000 130.000 55.000 — 500 2.500 230.000
Novibazar 135 — 100.000 23.000 200 1.800 125.000

Ukupno _ 1.115 164.000 590.000 378.000 5.700 13.300 1,151.000
Potom su ove zemlje vrlo riedko napučene: Bosna na 1 [milju broji
* 1047, Hercegovina 1454 (približuje se Dalmaciji 1740), Novibazar 912 sta-
novnika; gustoća pučanstva dakle u svih trih jest od prilike ona, koja je u
Salcburžkoj, najredje napučenoj austrijskoj krunovini.

Primjeren potrebam vremena smatrati se ima gorenavedeni pregledni
krajobraz sviuh katastralnih obćina u Hrvatskoj i Slavo-
niji, koji, izradjen god. 1864. u katastralnom uredu u Za-
grebu, nedavno u Beču na svjetlo izidje; sastoji se iz 9 listova, osno-
van je na mjerilu 1 bečki palac = 2000 hvati !).

Neimade gotovo zemlje u austrijskoj cesarevini, koja bi toli siromašna
na zemljovidih bila, kao što je Hrvatska i Slavonija. Svekolike karte o Hr-
vatskoj i Slavoniji bud posebne bud pridružene Ugarskoj koli gledeć na tlo
(Terrain) toli glede topografije neodgovaraju novijem kartografičkom stano-
vištu. Neimade tomu dugo, što se je vojnička karta cestA od god. 1832. za
sve moguće slučajeve kopirala.

Za izradjenje valjanoga zemljovida nekoje zemlje treba golemih znan-
stvenih priprava, kojih se je vlada u Hrvatskoj i Slavoniji tek pred nekoliko
godina primila. Po tom što kartografičkoga o Hrvatskoj i Slavoniji ponešto
valjanoga imađemo, to proiztiče iz najnovije dobe.

Zemljovid Hrvatske i Slavonije i dotične vojničke Krajine Katzen -
sehlaigerom izradjen i god. 1851. izdan, jedina je priručna karta, koja
se u školi, uredu i u trgovačkih pisarnah rabi te je za sada obćinskoj po-
trebi doskočila. Upitni zemljovid je u ostalom obični kartografički proizvod,
kojemu sasvim manjka znanstvena osnova, inače bi sadašnjem kartografičkom
stanovištu odgovarao, imenito fali karti tlu primjereno plastičko lice.

Geologičke karte Hrvatske i Slavonije i dotične vojničke Krajine
izdane u c. kr. geologičkom zavodu u Beču, predočuju resultate prieglednih
geologičkih iztraživanja, kojim je u poznavanju zemljištnih razmjerja upitnili
zemalja znatan napredak učinjen. Žalimo, što su ova geologička razmjerja
unešena na stari zemljovid cest& od god. 1831., na kojih je topografija toli

1) Prodaje se u katastralnom uredu kod ovdješnjega c. kr. financijalnoga zemaljskoga
ravnateljstva.

Zemljopisni odlomci. 85

nagrdjena, da je na mnogih mjestih vrlo težko pravo topografičko ime raz-
gonetati.

Kružićev krajobraz trojedne kraljevine i pripadajućih
diela vojničke Krajine, koji spada u 17. a podnipošto u 19. stoljeće,
ocienismo jurve na drugom mjestu !).

Sve ovo daleko je nadvisila karta Hrvatske i Slavonije, koja nije po-
sebni zemljovid već sastavina one velike iz 20 listova sastojeće generalne
karte austrijske cesarevine, koju čuveni podpukovnik Šeda u mjerilu
1: 576.000 od god. 1857. u Beču izdaje. Koncem god. 1865. manjkaše Š e-
dovoj karte jošte tri odsjeka, naime: (XV.) Sedmigradska s Vlaškom,
(XVIII) Hercegovina i Dalmacija i (LX.) Tiska ravnica; ova će jamačno
jošte ove godine svjetlo ugledati. Odsjek XIII. sadržaje: Pećuške gore,
sjevero-zapadnu stupnjevinu Bosanskoga gorja i hrvatsko-
slavonsku Mezopotamiju (zemlja izmedju Drave i Save), koju popunjuje
s iztoka XIV., a s jugo-zapada XII. odsjek, posljednji sadržaje Kranjsku i
poluotok Istru sa susjednimi predjeli Hrvatske. Šeda je osnovao svoju zna-
menitu radnju na autentičkih i najnovijih vrelih, koja je marljivo i umno
preradio. A što se tiče tehničkoga izvedenja karte priznano je od najvećih
kartografičkih auktoriteta, da je upitna radnja u svakom obziru
majstorsko djelo. Ova je prva kartografička radnja o Hrvatskoj i Sla-
voniji i dotičnoj Krajini na tudjem jeziku, koja se gledeć na topografiju toč-
nošću i pravilnošću jezičnom i pravopisnom iznad svih dosadanjih odlikuje.
Buduć da Šeda nije samo svojim izvrstnim djelom znanstvenom stanovištu
namjeravao zadovoljiti, nego ju takodjer zahtjevu praktične porabe udesiti,
s toga posljednjeg razloga preobilno ju je napunio topografskimi imeni. Ovo
topografsko prepunjenje kvari ponešto priegled te neizrazuje onako mjesti-
mice vertikalna razmjerja zemlje, kao što bi željeti bilo. Uz to su s obzirom
na mjerilo i na preobilnu topografiju pismena toli sitna, da treba dobro oru-
žati oko da se mogu mjesta osubito u gorovitih krajevih čitati. Mi ćemo
ovu kartu jošte uvažiti u savezu sa sliedećom.

Gore navedeni katastralni krajobraz Hrvatske i Slavonije
osnovan je na potankoj katastralnoj izmjeri. Tim je kartografija pomenutih
zemalja svoju novu dobu nastupila; na ovoj bo karti imati će se osnivati
svaka buduća kartografska radnja o Hrvatskoj i Slavoniji. Najvišim rieše-
njem od god. 1817. bje odlučeno austrijsku cesarevinu katastralno izmjeriti.
Ove katastralne operacije, nekoliko krat prekinute, dospješe koncem god.
1863. tako daleko, da je u čitavoj carevini austrijskoj (osim vojničke Kra-
jne, gdje je triangulovanje tek započelo), jošte 4.062 austr. milje [_] pre-
ostalo _na tanko izmjeriti; imenito u Ugarskoj od 3127:7 austr. m. [_) jošte
31078 a. m. [] uz to čitav Erdelj od 954:8 m. [L]. U Hrvatskoj i Slavoniji
započeto je triangulovanje II. i III. reda god. 1857, a izmjera na tanko tra-
jaše od god. 1859. do 1863. uključivo. Katastralne operacije svake zemlje u

1) Književnik I. 3., str. 443.

86 Dr. P. Matković.

austrijskoj carevini temelje se na posebnom zemaljskom astronomskom meri-
dianu ; razlike pak izmedju ovih zemaljskih meridiana i glavnoga bečkoga
meridiana (zvonik sv. Stjepana) dovedene su računom u suglasje. Katastralne
operacije u Hrvatskoj i Slavoniji osnovane su na astronomskom meridianu
od Kloštra-Ivanića, na kojem će se meridianu valjda upitne operacije
i u vojničkoj Krajini osnivati.

Ovom kartom znatno je napredovalo geografsko poznavanje Hrvatske i
Slavonije, te nije samo za poreznu upravu zemlje neobhodno potrebita, već
je sa geografičkoga i statističkoga gledišta vrlo znamenita. Upitnim krajobra-
zom ponajprije je točno označena razitost zemlje; površina, koja se u geo-
grafiji i statistici od prililike (334 austr. m. [_]) navadjala, sada je točno pro-
računana, uz to je na 9. listu dodan broj poreznih obćina i broj komada

zemlje. Po tom broji: porez. površina komada
obćina jutara zemlje

Riečka županija - > 66 281.189 333.173
Zagrebačka n +. 3831 170.861 689.856
Varaždinska , +. 149 817.672 364.467
Križevačka . .. 140 310.724 301.321
Požežka a ' 185 436.141 251.119
Virovitička > +. 227 813.098 “ 366.950
Sriemska " +. 118 424.033 338.338
Ukupno +. -. 1.222 3,353.118 2,651.260

Usljed toga dakle iznosi površina Hrvatske i Slavonije 335:37 austr.
milja [[] (10000 jutara ide na 1 a. m. [[]).

Narav stvari zahtieva, da se triangulovanjem zemlje čim više točaka
izmjeri. Svekolike trigonometarski izmjerene visine na karti su točno une-
šene i u bečkih hvatih izražene !). Tim je geografija Hrvatske i Slavonije
znatno napredovala , jer su pruženi točni podatci za proučiti vertikalna raz-
mjerja ili hipsometriju zemlje. Plastika zemlje nije doista na katastralnom
krajobrazu nacrtana, nu ovoj nestašici doskače Šedova karta, koja predočuje
dosti jasnu sliku naše domovine.

Žalimo, što se na upitnom katastralnom krajobrazu ogromna pukotina
nalazi, naime varaždinska vojnička Krajina, u kojoj vojnički katastar nije
jošte svoje operacije smirio.

Pošto je ovom katastralnom potankom izmjerom kartografski temelj za
Hrvatsku i Slavoniju položen; s toga je vojnička vlast započela sa svoga
gledišta pretraživanje o vertikalnih i topografičkih odndšajih zemljišta. Od ovih
vojničkih topografičkih radnja, nadamo se za koju godinu tako zvanoj general-
štopskoj karti Hrvatske i Slavonije, koja bez sumnje neće zaostati iza sličnih
izvrstnih u vojničko-geografičkom zavodu izvedenih kartografičkih djela.

') Znamenitije hipsometričke točke (usljed trigonometričkoga mjerenja) samo u Hrvat-
skoj priobćene su već od Zeithammera. Sr. Petermanns Geographische Mittheilungen
1861., str. 895 — 105.

———-— BEE) ———

Panonija u LX. stoljeću.
Priobćuje
dr. Hermenegild Jireček.

I.

Panonija sastojala se je za vrieme Rimljana iz triju česti: iz Panonije
gornje t. j. medju gorami današnje bečke šume (starim Kumeo-berkom), Du-
navom i riekom Rabom, s jezerom Neziderskim i s glavnim gradom Carnu-
tum ; iz Panonije dolnje, što je ležala medju Dunavom, Dravom i gorami sada
štajerskimi (mons Caetius) s jezerom Plesom (jezero blatno) i s glavnim gra-
dom Acincum (današnjim Budin-gradom); napokon iz Panonije treće ili iz
Valerije, medju Dunavom, Dravom i Savom.

Ime Panonije sačuva se uzprkos svim nepogodam, prouzročenim seobom
naroda, i to tako, da razlikujemo jošte u 9. stoljeću Panoniju gornju i Pano-
niju dolnju, u istom obsegu, kao i za rimskih vremena; samo Valerija t. j.
zemlja medju Dravom i Dunavom nije više spadala u obseg Panonije.

Pošto se Longobardi preseliše u Italiju g. 569, ostane Panonija u vlasti
Avara, neposrednih nasljednika Longobarda. Avari pridržaše gospodstvo, te
gospodovahu sve do godine 796., koje su godine bivši poraženi u dvjema
vojnama i sami podpali pod vlast franačkoga kralja Karla (velikoga).

Panonija imala je zahvaliti se Frankom i Slovjenom, što se oslobodi avar-
skoga jarma ; g. 196. posla naime Erich, markgrof furlanski, svoj narod pod
vojvodstvom Slovjenina Zvonimira, bez dvojbe kneza panonskih Hrvata, proti
glavnomu hringu Avara (medju Dunavom i Tisom), te pošto on taj hring
predobi, pridruži mu se iste godine jeseni takodjer sin Karlov Pipin s Bavarci,
s Alemani i s Talijani, da jih sasvim poraze. (Herichus dux Forojuliensis, mis-
sis hominibus cum Wonomyro Sclavo in Pannonias, hringum gentis Avarorum
— spoliavit. Ann.Laur. His expletis rex Pippinum filium suum cum Italicis
ac Baioricis copiis in Pannoniam ire jussit, Einh. Ann. Carolus 796 Aeri-
cum comitem destinavit et cum eo immensam multitudinem, Hunos extermi-
nare. Qui minime resistentes reddiđerunt se per praefatum comitem Carolo.
Eodem anno igitur misit Carolus Pipinum filium suum in Hunnia cum exer-
citu malto; qui perveniens usque ad celebrem eorum locum, qui dicitur
rinch, ubi iterum omnes eorum principes se reddiderunt Pippino etc. Anon.
de Conv.) :

88 Dr. H. Jireček.

Pipin vraćajući se s ove pobjedonosne vojne, podloži Panoniju svojoj
moći te uvede ujedno crkveni red. Političku upravu Panonije preda Geroldu,
svaku kralja Karla, upravljatelju bavarske vojvodine; crkvenu upravu uredi
tako, da su biskupi pasovski dobili gornju Panoniju t. j. zemlju medju Ku-
meo-berkom, Dunavom i Rabom, dočim je dolnja Panonija, medju Rabom,
Dunavom i Dravom, podpala pod salcburžke biskupe. (Pippinus inde rever-
tens partem Panoniae circa lacum Pelissa inferioris, ultra fluvium qui dicitur
Hrapa, et sic usque ad Dravum fluvium et eousqe, ubi Dravus fluit in Danu-
bium, prout potestatem babuit, praenominavit Arnoni Juvavensium episcopo.

Anon
Pošto su Avari nadvladani, a Panonija podpade pod vlast franačku, odlahnu

žiteljstvu, koje su Avari okrutno tlačili. Ovo žiteljstvo bješe slovjensko,
pomiešano s ostanci Gepida i Avara. Odatle sliedi, da je Panonija već
za vrieme avarskoga gospodstva imala čestimice slovjensko žiteljstvo. Broj
Slovjena bijaše ovdje tako velik, da su Franci dolnju Panoniju počeli nazi-
vati Slavonijom (Sclavinia) razumievajući tim ujedno takodjer stare krajeve
karantanske (mittens in Sclaviniam, in partes videlicet Quarantanas atque infe-
rioris Pannoniae; — Partes Sclavorum, Sclavinia, Slavonia. Anon.)

Medju ovimi Slovjeni i zaostalimi Avari zametnuše se naskoro velike
kavge o šjedištih, i to tako, da je god. 805. kapchan avarski otišao k caru
Karlu moleć ga, da mu opredieli drugo sjedište, i to u gornjoj Panoniji medju
Carnuntom i Sabarijom, jer da nemože ostati dulje u svojih dosadanjih sjedi-
štih, zbog nasilja, što mu čine Slovjeni. Car Karlo pristade na njegovu molbu,
nu taj kapchan umre na brzo, a kavge medju Slovjeni i Avari nastavljahu se
i nadalje, dok nestiže god. 811. vojska u Panoniju upravo s tom namjenom,
da se mir povrati.

II.

Kakova su plemena i podrietla bili panonski Slovjeni? Na ovo pita-
nje odgovara dovoljno već samo ime, kojim jih Franci nazivahu, a ovo je
bilo ,»Scelavi“ za narod, a »Sclavinia« za zemlju, (,slougenzin marcha«
slovensko zemljište, sclavinae literae, slovensko pismo, slovenskije
knigy.) Odatle izvodimo, da su se zvali »Slovjeni« i da su proizlazili od
onih Slovinjana, koji su imali svoja sjedišta u Erdelju i na tračkom poluotoku.

Ovo mnienje potvrdjuje još i daloji razlog, što se osniva na imenih na-
selbina i na nazivih mjesta; topički nazivi erdeljski i panonski sigurno se vrlo
sudaraju. Nemislimo tu doduše na ime Pleso, kojim se je nazivalo blatno
jezero već za rimskih vremena i sve do 9. stoljeća (Peiso lacus, Pelso lacus,
lacus Pelissa, Pelisa-sco), niti mislimo na imena rieka: Sala, Mura, Drava i Sava
poznatih već za rimskih vremena; nu pred očima nam je naziv grada Pešte,
naziv šume bakonjske i oblici raznih topičkih imena.

Ime Pešć jest u savezu sa staroslovjenskim (bugarskim) pešćera, sa
hrvatskim i srbskim peć, sa českim pec, te znači špilju u stienu iztesanu ili
od prirode načinjenu, dakle u strogom smislu našu rieč: pećina. Ime Ofen,

Panonija u IX. stoljeću. 89

kojim se sada Budin njemački zove, nije ništa drugo nego li prievod rieči
peć u kašnjem smislu, (cf. česki pec) odkuda moramo izvoditi, da je ime
Pešta prvobitno pripadalo naselbini na desnom, a ne na lievom briegu Du-
nava, te da je uzeto od pećinastih peći ili brloga (barlang), kakove ge još i
danas vide u Promontoru. (Sr. Barlang — falva == Peštera u Erdelju.)

Šuma sada Bakonjska, zvaše se Bukonj-Šumla (još danas B. Mariae
V. de Boceonio vel Buctati ulias Bakon-Sumla). Što je ,Šumla“? Sigurno
ništa drugo nego li hrvatski i srbski »Ššuma,« slovački ,hora.« Ime Šumla
glasi kao i naziv tvrdje Šumle na Balkanu te se opetuje takodjer u nazivih
naselbina Kis-Somlyo, Somlo-Vasarhely blizu bakonjske šume, glasovitih vinar-
stvom, zatim u nazivih naselbina erdeljskih Alfalu-Somlyo i Csomafalvi-Somlyo
(u Gyčćrgy-Sz.- Miklos). — Što znači Bukonj, težko je reći. Stariji oblik iz
IX. stoljeća jest Bukon (Sug Comes de Bukon 1082), drugi pako glasi Bo-
kon (locus Beć6l in silva Bokon 1036, sadašnji Bakony-b6l B. Mariae V. de
Bocconio), odkuda nasta po magjarskom izgovoru današnji Bakonj. Nije li
možda rieč »buk,« drvo koje je na gorah bakonjskih veoma razšireno, izvor
evo rieči, odakle i Bukovina? Nu bilo kako mu drago, važnije je svjedočan-
stvo, osnivajuće se na rieči ,šumla,“ jer ova je bez svake dvojbe i glasom i
oblikom staroslovjenska kao što i pešć.

Mjestno ime Kćvesd kod Pećuha, glasilo je prvobitno bez dvojbe Govosd,
kao što se i dan danas imenuje naselbina kod Broose u, Erdelju Gura-Go-
rosdi; Govosd pako nije ništa drugo nego li Gvozd (cf. Kovasna == Kvasna,
Zalatna = Zlatna); a gvozd znači šumu, goru (gora, gura), odakle sliedi, da
je Gura-Govozdi tautologija. — Tapoleza (na sjevernom briegu Blatnoga
jezera), prvobitno Ioplica, opetuje se u Erdelju na dvjema mjestima, kod
Broose 1 kod Bistrice. — Berzence t. j. Brznica, prvobitno rieka == Briznik
u Brooskom srezu. — Dabroncz == Dobrocz kod Brose, Dobruča na ušću
Dunava. — Doibrčnte-hegy == Debren i Debrek u Erdelju. — Ter-
nava rieka == Ternava (Kokel), Ternavica u Erdelju. — Stršgom (Oštro-
gom) == Strigonica kod Broose i druge. — Kao što imade u okolici blatnoga
jezera, tako imade i u Erdelju nekoliko naselbina i dvorova, koji se zovu
Čehi: Somlyo-Csehi, Panczel-Cseh, Szilagy-Cseh, gdje nam nevalja misliti
na kakove česke naselbine. — Tzitun, stara naselbina kod grada Bez-
prema u XI. vieku imenovana, glasi kao naziv thesalskoga grada Zeitun, znači
pako kao Cetinj na Crnoj Gori mjesto poraslo crnogoricom. — I na to se je
vriedno obazrieti, da nas naziv slovjensko - panonskoga kneza Inga sjeća na
ime erdeljske gore za Brašovom, Ingo-vanyos zvane, gdje su u susjedstvu
i drugi nazivi slovjenski: Predjal to jest predjel (Wasserscheide), Zagon,
Krasna (Kovaszna), Patak (potok). — Napokon posvjedočavaju i oblici
imena okolo blatnoga jezera izvor dako-slovjenski, kao Varasdhegy, Sarosd,
Szepesd, Kčlesd, Biikosd, Nadasd (bug. nedežde = nada), Szombath (Subota),
Szent t.j. svete, sveti u Magjara, Keszthel t. j. kostel (crkva), gdje se o pre-
slovi u e, kao što i u nazivu Veda, Vedica == Voda, Vodica; Chezul Hezil
= Kocal.

90 Dr. H. Jireček.

Promatrajuć sva ova svjedočanstva nemože nam se ino nego da izre-
čemo temeljito mnienje, da su Slovjeni, što su se iza poraza Avara koncem
VIII. stoljeća na jednom u velikom broju u Panoniji pojavili, bili ,Slovjeni“
u užem smislu.

Drugo pleme bijahu Dudlebi, o kojih je dvaputa govor, jedanput
god. 873. kod _ Anonyma (in Daudleipin), po drugiput god. 891. (in comitatu
Dudleipa). Pleme toga imena pojavljuje se i na drugih stranah Slovjenskoga
svieta, kod ruskih i kod českih Slovjena; ovdje su bili naseljeni na rieci,
koja se zove Knežaha. Ime Knežaha je jedno te isto kao i Kaniža, dočim
Kaniža nije nego obljubljeno Magjarom razstavljanje iz kneža-ha.!) Dudlebi |
bijahu dakle naseljeni kod rieke Mure, ondje gdje u nju utiče Knežaha. U
ostalom je i drugi potok Knežaha u susjedstvu, na kojem leži naselbina RAcz-
Kaniža. U srezu tih Dudleba bijaše naselbina imenom Ruginesfeld (891.)

Pribina knez nitranski dodje okolo god. 840. u Panoniju zajedno sa
sinom si Koceljem, u pratnji mnogo prijatelja, koji su s njim pošli iz prvo-
bitne nitranske domovine, preko Bugarske sve do Panonije. (Privina cum
suis pertransivit Auvium Sava. Anon). A nećemo pogriešiti, ako budemo
smatrali osobe družine Pribinove od g. 850. za Slovake, koji su s njim došli;
bijahu pako sliedeći: osim sina Kocelja, Unzata, Chotimir, Ljutomir, Skrben,
Silic, Vlkan, Vitimir, Trebic, Prisnic, Svemir, Čežka, Krešimir i Gojmir
(A non). Vitimir i Unzata preživiše Pribinu, budući su živili jošte g. 864—865.
Neima dvojbe, da je jezik, kojim govorahu Pribina i Kocelj bio nitransko-
slovački i da su tim jezikom u obće govorili u Pribinovu gradu.

Pošto je Panonija podpala pod Karlovu vlast, započeše se i Bavarci
ovdje naseljivati, osobito se mnogo svećenika dovuće u netom osvojene pokra-
jine, gdje jih čeka bogota žetva, medju žitelji istom pokršćenimi. (Postquam
Carolus Hanis rejectis episcopatus dignitatem Juvavensis ecclesiae.rectori com-
mendavit, coeperunt populi, sive Sclavi vel Bagoarii inhabitare terram, unde
ili expulsi sunt Hunni, et multiplicari. Anon.)

Oni Avari, što zaostaše u Panoniji, spominju se ovdje g. 821. posljed-
njiput. Već Anonymus, koji je pisao okolo god. 871—873. piše o njih tako,
kao da jih ovdje ni neima, dočim dodaje jošte o Gepidih izri&kom, da jošte
nekoji ovdje stanuju (de Gepidis autem quidam adhuc ibi resident).

III.

Jedva što je Karlo Panoniju, koju Avarom ote, svojoj državi pridružio,
obljubi ju veoma ; valjda zato, što je tim postao susjedom bizantinske države, za
čim su Franci već odavna težili. I zbilja, stari Sirmium počeše od ovo doba
nazivati franačkim krajištem: Frauko-Chorion. — Karlo videći, da će biti

!) Znamenit je pojav, što su i u Českoj ime Dudlebi i Knežaha u uzkom savezu;
Dudlebi je naselbina kod Kraljeva Gradca a Knčžna je rieka, što nedaleko od
toga grada u Orlicu (cf. Orljava) utiče.

Panonija u IX, stoljeću. 91

kršćanstvo najbolje sredstvo učvršćenju političke vlasti, pobrine se iz
svih sila za to, da žiteljstvo panonsko poprime vjeru krstovu. Pak gle, živalj
slovjenski prigrli bez odvlake svjetlo vjere kršćanske te se pokrsti najvećom
pripravnošću. Karlo nemogaše ni dočekati povratak salcburžkoga biskupa
Arnona iz Rima, gdje je upravo primio dostojanstvo nabiskupa, da ga k Slo-
vjenom pošalje. Jošte god. 798. ode Arno u Panoniju, poslije toga posvećen
je Deotericus za chorepiskopa panonskoga. Isti nadbiskup Arno i markgrof
Gerold uvedoše Deoterika u Panoniju, te ga predadoše slovjenskim knezovom.
Zemljište, kojim je upravljao Deoterik kao duhovni upravitelj, obsizaše zemlju
karantansku i zemlju panonsku sve do stoka Dunava i Drave (illi episcopo
vegionem Carantanorum et confines eorum occidentali parte Dravi fluminis
usque dum Dravus fluit in amnem Danubii. A non.) Opaziti valja, da je ovdje
uredjeno podbiskupstvo za svukoliku zemlju korutansko-pa-
nonsku.!)

Prvi podbiskup ili chorepiscopus (t. j. pokrajinski biskup) bješe rečeni
Deoterik i to od 798. ili 799. sve do vremena nadbiskupa Adalrama.

Drugi bješe Otto, ustanovljen od nabiskupa Adalrama, koji je stolovao
na arcibiskupskoj stolici od 822—836.

Treći bješe Osvald, ustanovljen od arcibiskupa Liupramma, koji vla-
daše od 836—859. Ovaj Osvald živio je jošte za arcibiskupa Adalvina (vlad.
859— 873) i za pape Nikole I. (8568—867), koji mu posla dva lista, naziva-
juć ga chorepiskopom karantanskim: (Huic Osvaldo scripsit Nikolaus papa
duos canones, qui in Corpore decretorum inventur?).

Knez Pribina izprosi od arcibiskupa Ljupramma (vlad. 836 —859) poseb-
noga svećenika za svoj grad Blatno a ovaj mu dade najprije svećenika Do-
minika (god. 850, dedit Privina presbyterum suum Dominicum in manus et
potestatem Liuprammi, et L. illi presbytero licentiam concessit, in sua dioe-
cesi missam canendi, commendans illi ecelesiam illam — i. e. Sanctae Dei
G. Mariae in castro Mosaburg — et popolum procurandum, sicut ordo pres-

I) Već prije toga, za salcburžkoga biskupa Virgilija, bijaše podbiskupom u pravoj
Karantanskoj Modestus; nu taj umre jošte za živa Virgilija (Virgil sam umre
g. 184), a nikakav podbiskup nebješe za tim u Karantansku poslan, već samo
svećenici,

5) Moć što ju chorepiskopi imadjahu opisuje se kod Anonima ovako : Virgilius episc.
sua vice misso suo episcopo, nomine Modesto, ad docendam illam plebem et
cum eo quatuor presbyteros et unum diakonum cum aliis clericis -— dans ei
licentiam 1.* ecclesia consecrare et 2. clericos ordinare juxta canonum diffini-
tionem, nibilque sibi usurpare, quod decretis sanctorum patrum contrairet. —
Jussu Caroli ordinatus est Deodericus episcopus ab Arnone archiepiscopo, quem
ipse Arno et Geroldus comes perducentes in Selaviniam deđerunt in manus prin-
cipum, commendantes illi episcopo regionem, ut 1. potestative populum regerct
sua praedicatione et evangelica doctrina doceret servire Deo, et 2. ut ecclesius
consiructas dedicasset, 3. presbyteros ordinundo constituisset. 4. totumque eccle-
siasticum officium in illis partibug, prout canonicus ordo exposcit, perficeret. —
(O razlici medju chorepiskopi i biskupi piše Decret. Gratiani, c. 4 Dist. LXVIII.)

92 Dr. H. Jeriček.

byteratus exposcit. Anon.); iz kojih se rieči uviditi može, da je Dominik
bio svećenik druge biskupije, a ne salcburžke. Po smrti Dominika naslieđi ga
Swarnagal presbyter, et praeclarus doctor cum diaconis et clericis; po Swar-
nagalu Altfridus presbyter et magister cujuscunque artis, sve za vrieme I.ju-
pramma, dakle medju godinami 850—859.

Ovoga Altfrida povisi nasljednik Ljuprammov, arcibiskup Adalvin, na
arcipopa (Quem Adalvinus archipresbyterum ibi — in Mosaburg — con-
stituit, commendans illi claves ecclesiae curamque post illum totius populi
gerendam. Anon.)

Altfrida nasliedi, kao arcipop Rihpaldus, koji je stanovao na Blatnu sve
do vremena Methodijevih, koji bješe ustanovljen za biskupa panonskoga,
dakle do god. 870.

Ove se godine obnovi stara propala panonska biskupija, s biskupskim sje-
dištem u Blatnu gradu Koceljevu, te nebijaše više podredjena arcibiskupom
salcburžkim, već stajaše neposredno pod rimskom stolicom; jer propala pa-
nonska biskupija podpadaše pod rimski patrijarhat. Ovim se razjasnuju rieči
u dopisu pape Adriana god. 869. Kocelju: Hi fratres, Constantinus et Metho-
dius, cognoscentes apostolicae sedi hereditarie obvenire vestras partes etc.;
i rieči Methodijeve, koji reče njemačkim biskupom, da je to baštinstvo sv.
Petra, te ako si kakovo pravo na to prisvajaju, da proti kanonom grieše.

O panonskoj se biskupiji prepirahu njemački biskupi ljuto s rimskom
stolicom ; ovomu prepiranju moramo pripisati postanak vrlo važnoga spisa, koji
se zove Anonymus de conversione Bagoariorum, što bi spisan okolo 871—873.
u Salcburgu, kao što i dva dopisa pape Ivana VIII. kralju Ljudevitu Njemač-
komu i legatu Pavlu Ankonitanskomu. Napokon pobiedi Rim, a panonska
biskupija bude neposredno sdružena 8 rimskom stolicom. A kada Methoda
povisiše na čast arcibiskupa moravsko - panonskoga 874., postade Panonija
čest moravske biskupije.

Kada je rimska stolica iz nova panonsku biskupiju ustrojavala, pozivaše
se na to, da je u Panoniji bio negda biskupom sv. Andronik, jedan od 70,
nasljednikom kojega postade Methodius g. 869, (da i svčtit' na episkopstvo
v Panoniji na stol sv. Andronika apostola ot 70. Ježe i byst'. Leg. Pann.)
Grci nazivahu Andronika zbilja apostolom, a tiem se nitko drugi nemisli nego
Andronikus, koga spominje apostol Pavao u epistoli Rimljanom (XVI, 7),
»Pozdravite Andronika i Junija, rodjake i sutamničare moje, koji su glasoviti
medju apostoli i koji bijahu preda mnom u krstu.“ Kod Pseudo-Dorothea
piše se o Androniku, da je bio biskupom u Panoniji: (cujus, meminit aposto-
lus in epistola ad Romanos), Panoniae episcopus (Sehl&zer Nestor).

IV.
Karlo urediv crkvu uredi podjedno i politički red. Panonski Slovjeni
zadržaše svoje knezove, najvišu upravu vojničku i političku dobiše markgrofi

franačko-bavarski.
Imena knezova slovjenskih jesu sliedeća: Ingo, koji primi prvi vjeru

Panonija u IX. stoljeća. 93

kršćansku (798.), te silovito nastojaše, da ju raširi medju podčinjenim si pu-
kom. (Quorun ducum atque comitum unus, Ingo, multum carus erat populis
et amabilis propter suam prudentiam. Cui tam obediens fuit ompnis populus,
ut si cuique vel carta sine literis ab illo directa fuit, nullus ausus est saum
neglegere praeceptum. (Anon.!)

Po Iongu navode se početkom 9. stoljeća: ,aliqui duces in illis parti-
bus, quorum nomina sunt: Priwislauga, Cemicas, Ztoimar, Etgar, sve dok se
oko god. 838—840 nespominje Pribina. “

Njemački markgrofi, kojim bješe povjerena skrb nad Panonijom, slie-
djahu jedan za drugim ovako:

Geroldus L, svak caru Karlu (796 —799, ubijen u bitki s Avari neg-
dje u Panoniji, nezna se gdje). — Goterammus (802 ubijen u nekoj raz-
mirici na bavarskom gradu Giinzburku, in castello Guntionis). — Werin-
harius, Warnarius (Werner), 805, stolujući u Laureacu. — Albericus. —
Gotafridus (823). — Geroldus II. et Baldricus Forojuliensis 826
comites, avarici limitis custodes. comites ac pannonici limitis praefecti. Gerold
se imenuje još godine 834. — Radbodus 835—856. Za njega bijahu slie-
deći manji grofovi: Helmoinus, Albgaricus, Pabo. — Carlmannus 856—863
(expulit Pannonici limitis et Carantani duces) — Gundacarus863—869. —
Wilhelmus et Engiscalcus 871. — Aribo comes 884. — Arnul-
fus, Carlmanni filius 884.

U isto vrieme, kada je Arnulf Panonijom gospodovao, naime god. 884,
dogodi se, da se je Arnulf razdvojio sa Svatoplukom, knezom moravskim,
koji ga pokrivi zbog očitoga neprijateljstva ; Arnulf primi stranom pod zaštitu
neprijatelje Svatoplukove, sinove Wilhelmove, i Engiskalkove, stranom pobuni
Bugare, da navale god. 883 na svatoplukovu državu. Iz toga porodi se rat, u
kojem Svatopluk, prebrodiv Dunav s vojskom, oplieni gornju Panoniju strašno
i jedan dio dolnje, nebivši radi toga pokaran od cara Karla Debeloga.

Brzo zatim poče Arnulf navaljivati na cara Karla Debeloga, hoteći ga
s priestolja srušiti; u tu svrhu pomiri se sa Svatoplukom (885), da tim sigur-
nije može udariti na Karla, što godine 887 zbilja i učini, imajući sa sobom
vojsku, sastojeću iz korutansko-panonskih Slovjena (cum manu valida Norico-
rum et Sclavorum. Ann. Fuld,)

Malo je vremena postojao mir medju Arnulfom i Svatoplukom ; jošte
godine 890. dodje Arnulf u Panoniju, te se sastane prijateljski sa Svatoplu-
kom u Omuntesberku. Isto se tako god. 891. mir obnovi; nu već god. 892.
opre se Svatopluk Arnulfu tako, da Arnnlf zaključi udariti na Moravu svimi
silami. U ovo vrieme opažavamo prviput, da Svatopluk posjeduje Panoniju ;
jer sada Arnulf pošiljajući poslanike k Bugarom, stanujućim na Tisi, nemo-
goše oni preko Panonije, već moradoše na okolo po Savi, da dodju k Buga-

1) Ob ovom knezu Ingu pripovieda se ista pripoviest kao i o Svatopluku 80 god.
kašnje; koji nebijahu kršćani, o tih se kaže, da su vani objedovati morali za
vrati, čim jih prisili, da su se pokrstili.

94 Dr. H. Jireček.

rom (missi propter insidias Zuentibaldi ducis terrestre iter non valentes ha-
bere, per fluenta Savae navigio in Bulgaria perducti. 892.)

Pripoviedanjem cara Konstantina Porf. nadopunjuje se znanje, da je
Svatopluk posjedovao znamenite dielove Panonije, jer kaže, da je država Sva-
toplukova Velika Morava počimala, gledeć od juga na sjever, već odmah za
Sriemom ; nu Blatno nebijaše još u moći Svatoplukovoj.

Dvie godine po smrti Svatoplukovoj predade Arnulf grad Blatno knezu
slovenskomu Braslavu, da ga brani u pogibeljih, što su se u ono vrieme vrlo
umnožavale; jer su se već i Magjari počeli naseljivati na granicah Panonije,
bivši u tom kako se kaže podupirani od Moravaca.

Jošte god. 900. kaže se, da su Magjari navalili na južne dielove Mo-
ravske, naime na Korutansku, čim se samo Panonija razumievati može.

A god. 949. piše car Konstantin Prof.: Zemlja, što ju Magjari osvojiše,
bješe zemlja moravska, iz koje iztjeraše domaće žiteljstvo, (Turcae terram
ad sedes collocandas quaerentes, magnam Moraviam ingressi, incolas e&jus expule-
runt, ibique sedes suas posuerunt, tenentque etiam in hodiernum usque diem).

V.

Da laglje razumijemo i upoznademo dogadjaje panonske u 9. vieku, navo-
dimo u sliedećem članku regesta i zapiske iz kronika, protežućih se na Pa-
noniju kronologičkim redom:

805. Capcanus princeps Hunorum, propter necessitatem populi sui, impe-
ratorem (Carolum) adiit. postulans sibi locum dari ad habitandum inter Sa-
bariam et Carnuntum, quia propter infestationem Sclavorum in pristinis sedi-
bus esse non poterat. (Ann. Einh.)

811. Imperator misit exercitum in Pannonias ad controversias Hunorum
et Sclavorum finiendas. Circa medium Novembr. Aquas venit; fuerunt Aquis
adventum eius exspectantes, qui de Pannonia venerunt, Can-izauci, princeps
Avarum et Tudun, et alii primores ac duces Selavorum circa Danubium habi-
tantium, qui a ducibus copiarum quae in Pannoniam missae fuerunt, ad prae-
sentiam principis: jussi venerunt. (Ann. Einh.)

820. Tres exercitus contra Liudevitum in Pannoniam mittuntur, quorum
unus de Italia per Alpes Noricas, alter de Saxonia per Carantanorum pro-
vinciam, tertius Francorum per Boiosriam et Pannoniam superiorem ingressi,
cum in unum venerunt, totam pene regionem ferro et igni devastantes nullo
gravi damno accepto reversi sunt. (Ann. Einh.)

821. In quo conventu (Francofurtensi) omnium orientalium Sclavorum i.
e. Abodritarum, Soraborum, Wilezorum, Beheimorum, Marvanorum, Praedene-
centorum et in Pannonia residentium Avarorum legati cum muneribus ad se
directas audivit imperator. (Ann. Einh.)

827. Interea Bulgari Sclavos in Pannonia sedentes, misso per Dravum
navali exercitu, ferro et igne vastaverunt et expulsis eorum ducibus Bulga-
ricos super eos rectores constitueruot. (Ann, Fuld.)

829. Ludovicus rex audita atque discussa quaestione inter Adalramum

Panonija u IX. stoljeću. 95

archiepiscopum Salcburgensem (dicentem, Arnonem antecessorem suum ipsam
parocbiam habuisse et ibi praedicasse) et Reginherum Patavicnsem episcopum
(affirmantem, ipsam parocbiam ad dioecesim Pataviensem pertinere debere)
parochiam eo modo inter eos dividere jussit: Ut Reginharu3 ep habeat ad
dioecesim suam de ista occidentali parte fluvii qui vocatur Spraza, ubi ipsa
oritur_ et in aliam Sprazam cadit, et ipsa in Rapam fluit; Adalrammus vero
archiepiscopus ex occidentali ripa supradictarum aquarum in orientalali et in
australi parte ad dioecesim Juvavensem, et ita in antea, sicut Arno antecessor
eius habuit, pleniter habeat. (Mon. Boic. XXXI. n. 23.)

834. Ratbodus suscepit defensionem termini (in Oriente). In cujus spatio
temporis quidam Priuina, exulatus a Mojmaro duce Maravorumn supra Danu-
bium venit ad Radbodum. Qui statim illum praesentavit damono regi Hludo-
vico (Germanico 840—876) et suo jussu fide instructus baptisatus est in eccle-
sia St. Martini loco Treisma nuncupato, curte videlicet pertinenti ad sedem
Juvavensem (Traiskirchen). Qui et postea Radbodo comissus, aliquod cum illo
fuit tempus. (Anon. de con. Bag.)

Cui quondam (Pribinae) Adalramus archiepiscopus (Juvavensis, + a. 836)
ultra Danubium in sua proprietate loco vocato Nitrava consecravit ecclesiam
(verisimillime ad honorem St. Emerammi, quae hodiedum est cathedralis epis-
copi Nitriensis in castro Nitriensi (Anon. de con.)

838. Interim exorta est inter illos (Pribinam et Radbodonem) aliqua dis-
gensio, quam Privina timens, fugam iniit in regionem Vulgariam cum suis et
Chozil filius ejus cum illo. Et non multo post de Vulgaria Ratimari ducis
(838) adiit regionem. Iilogue tempore Hludovicus rex Bagoariorum misit Rat-
bodum cum exercitu multo ad exterminandum Ratimarum ducem (Anon.
de conv.)

Ratimarus diffisus se defendi posse, in fugam versus et praedictus Pri-
vina substitit et cum suis pertransivit fluvium Sava, ibique susceptus a Sala-
chone comite pacificatus est cum Ratbodo. (Anon. de conv.)

Aliqua vero interim occasione percepta rogantibus praedicti regis fide-
libus praestavit rex Privinae aliquam inferioris Pannoniae in beneficium par-
tem circa fluvium qui dicitur Sala. Tunc coepit ibi ille habitare et munimen
aedificare in quodam nemore et palude Salae fluminis et circumcunque popu-
los congregare ac multum ampliari in terra illa. (Anon. de conv.)

848. Pervenit ad notitiam Hludovici regis, quod Priuina benevolus fuit
erga Dei servitium et suum, quibusdam syvis fidelibus saepius ammonentibus,
concessit illi in proprium totum, quod prius habuit in beneficium; actum loco
publico in Reganespurk a. D. 848, Indietione 11, die 4. Idus Octobris. (A non.
de conv.)

Sed postquam prefatum munimen aedificavit, construxit infra primitus
. ecclesiam, quam Liuprammus archiepiscopus (Juvavensis 8356—859) cum in
illa regione ministerium sacerdotale potestative exercuit, in illud veniens ca-
strum in honore S. Dei G. Mariae consecravit, anno vid. 850. (Anon de
conv.)

96 * Dr. H. Jireček.

850. Tunc (i. e. a. 890, IX. Kal. Febr.) dedit Priuina presbyterum suurin
nomine Dominicum in manus et potestatem Liuprammi arch., et Liuprammus
ili presbytero licentiam concessit, in sua dioecesi missam canendi, commen-
dans illi ecclesiam illam et populum procurandum, sicut ordo presbyteratus
exposcit. (Anon. de conv.)

850. Indeque rediens idem pontifex et cum eo Chezil, consecravit eccle-
siam Sandrati presbyteri et ecclesiam Ermperhti presbyteri.

852. Transactis fere duorum (852) aut trium (853) spatiis annorim ad
Salapiugin consecravit Liuprammus ecclesiam in honore Sti. Hruodberti, quam
Priuina cum omni supra posito tradidit Deo et S. Petro atque Hruodberto
(i. e. patronis ecclesiae Juvavensis) perpetuo in nsum fructuarium viris Dei
Salcburgensium babendi (Anon. de conv,)

Postmodum vero roganti Privinae misit Luiprammus arch. magistros de
Saleburk, murarios et pictores, fabros et lignarios, qui infra civitatem Privi-
nae honorabilem ecclesiam construxerunt, quam ipse Liuprammus aedificari
fecit officiumque ecclesiae ibidem colere peregit. In qua ecclesia Adrianus
martyr humatus pausat. (Anop. de con.)

Item in eadem civitate ecclesia Sti. Joannis Bapt. constat dedicata et
forig civitatum in (tredecim locis) temboribus Liuprammi ecclesiao dedicatae
sunt, ceterisque locis ubi Priuina et sui voluerunt populi (Aaon. de conv.)

Post obitum Dominici presbyteri Svarnaga! presbyter ac praeclarus doc-
tor illuc missus est cum diaconis et clericis. Post illum vero Altiridum pres-
byterum et magistrum cuiuscunque artis Liuprammus direxit, quem Adalvinus
successor Liuprammi (859.—873) arcbipresbyterum ibi constituit commendans illi
claves ecclesiae curamque post illum totius populi gerendain. (Anon.de conv.)

Similiter eo defuncto Rihpaldum constituit (Adalvinus) archipresbyterum.
Qui multum temporis ibi demoratus est, exercens suum potestative officium,
sicut illi licuit archiepiscopus suus, usque dum quidam Graecus Methodius no-
mine etc. (Anon. de cony.)

860. Ludovicus rex monasterio Altahensi (in Bavaria) confirmat dona-
tionen Pribinae: »Dedit Briuuinus fidelis dux noster, cum consensu et licentia
nostra ad monasterium S. Mauritii Mart. de sua proprietate in suo ducatu
quicquid habuit ad Salapiugin infra terminos istos. In orientem ultra Salam
fluviolum usque in Slougenzin marchan et Stresmaren, et sic sursum per
Salam usque ad Uuallungesbah et sic inde usque in Hrabagiskeit et in Chi-
rihstetin« (860, 20. Febr. Mon. Boic. XI. 119).

861. Privinam Maravi occiderunt (cc. 860. Anon. de conv.)

861. Kocel, quidam comes de Sclavis nomine (Chezul) S. Corbiniano
bona quaedam dedit. (a. 861, 12. Kal. Apr. in loco publico Ratispona. Mei-
chelbeck Hist. Fris. I. 358.)

865. Arch. Juvav. Adalvinus Nativitatem Christi celebravit in castro Che- .
zilonis, noviter Mosapurc vocato, quod illi successit moriente patre suo Briwina.
(Anon. de conv.) Mense Januario 865 consecravit Adalvinus ecclesias in
quinque locis, eodemque anno sextam ad Tizkere (Id.).

Panonija u IX. stoljeću. 97

Sequenti quoque tempore veniens iterum in illam partem causa confir-
mationis et praedicationis, consecravit ecclesias in sex locia. (Anon. deconv.)

867. Npzern-x6 Konncranbruna ugovia (iz Morave) Kogban KN€EZL NANONLCKHM, .
UH ERZAOGAb EEABMH CROHENKCKHE KNHFB NAOVYNTH CE HM, H E6AI ZO HETH AGCETL OVY6-
NHKb, OVYSTH CE NME. KEANIO-XE YRCTb CRTEOPB BEMOY, MHMO NPOROXH H .H REBBZETL-ME
NH O GTb PacTECAARA MH (TB KOLAZ HH ZNATA NM CPEEDA NE HNOIE KOMIN, NOROKNEL €EANL-
PERRCKOIE CAOEO M GEZL RHNIC, TBKBMO MATNKENKL HCOPOMIH GTL OEOIO .0. CBTh W OTL-
noveru ax. (Živ. Sv. Konst. XV.)

869. Ilocaask-xe Kogen kk anocTonuxov, mpocn MeeogNa Ar EH IGMOY OTLNOV-
CTMAR ; HP peye Anocroznun: Ne TEEZ IGAHNOMOV TOKBMO, Wb HO BECRMB CTPZNAME T2ML
CROKENECKNME IMAO HN OvvuTenni ore Bora, m GTL cgararo anocrona Flerpa, nphgaro na-
CTORANNKA HP KMOYGARDbIJA NIpRCTBNIG HEBECKNOMOV. H ROCAA H, NANNCASE €HECTO-
ame cmo: Aapaptauk enuckone etc. (Leg. Pann. VIII)

— Chozil comes tradit de hereditate sua ad S. Emmerammum (Ratis-
bonae) proprietatem ,in villa nuncupante Reginivartesdorf et in Rosdorf.«
(Pez. An. Lib. trad. I. 233).

— Mpuuru-me u KOgLav CL HEAHKOIO YECTWO, HP MAKI NOCAA & KA AROCTOANEGY,
WAHA AECATE MOVNE VECTEEHA YAAH, ZA M IEMOY CEATNTE HA GHnCKONKCTEO BA [lauunonlu,
NA CTOAR CEATAFO AHRApONHKA ANOCTONA OTE .0. (10), ie-xe u gucre. (Log. Pann. VIII.)

— Richpaldus archipresbyter multum temporis ibi demoratus est, exercens
suum potestative officium, sicut illi licuit archiepiscopus suus, usque dum qui-
dum Graecus Methodius nomine. noviter inventis Sclavinis literis linguam lati-
nam doctrinamque romanam atque literas auctorales latinas philosophice super-
ducens, vilescere fecit cuncto populo ex parte missas et evangelia eeclesiasti-
cumque officium illorum, qui hoc latine celebraverunt; quod ille ferre non
valens sedem repetivit Juvavensem. (Anon. de conv.)

872. CTapH EpATb BRZABHKE CHDABIJE BRMEYECKAFO MOPONM NA RACE, Cb ECIMN
enuckonu: niko na namen ogaacru ovyvniu.« Owa-xe (Metbodij) orezua : »H uzt
BE GMXb KRALI, MKO RAIA IECT&, KAPOM EBXh KOJSHAL, MO CBATArO [lerpa ecru! Aa
MOGEKOIO, XIJE-AH EM PEENNA PAZH RAKOMECIKA MA CTAPMA NPEAZAL NACTOVRAJETE YpECh
KANONIK KRZLEpANMIOME Ovyenma Komuna, EAMWA6ETE CA, IETAA NAKO KOTAIJE MEARZLNOVY
FOpOY KOCTANIJME TRMEHEMB NpOEHTH, MOZE KGB HZAZIETE.“ Pra-mE 1EMOY: '»ilpo
FAAFONA, ZNA gopovgemin.« Oruzua odn: »HCTHKOY FAATONIO NpEAR HApH, M ONECTRIKIO
CA; EH TEODNTE KONIO EAUHO NA Mu.« A ONAFO ZACNARME Bb CRA, APRRKZANIH NON
zperua azra. (Leg. Pann. IX)

872. List pape Ivana VIII. kralju njemačkomu Ljudevitu, da se nepro-
tivi obnovi panonske biskupije ; Pannoniam dioecesim ab olim apostolicae sedis
fuisse privilegiis deputatan (Jaffe Reg. Pont. Rom. N. 2247.)

872. List istoga pape Pavlu biskupu ankonitanskomu, legatu poslanomu u
Njemačku i u Panoniju, da se utvrdi nova biskupija panonska proti Saleburž-
kom svećenstu. (Jaffe. Reg. Pont. Rom. 2248; Wattenbach Beitrige.)

873. Houge xu anocromakov (yro Me&ogna ApuziTa €NHCKONH), HP OVEZAZER,
NOCAA KAATBOV NA NA, AA RENOIOTE MBA BCH KOpONCEN EMHCKONN, NONRACKG H Api-

mari. — H rano u novcruma, peke Komameo: »Čipe C6r0 MMAMH OY CEEE, NEHZBEOV-
Književnik III. 1. |

98 Dr. H. Jireček.

gemu uick zospt.« Mo ouu neuzusnima cgararo [lerpoga COVAA ; YETMPN EO OTL WuKL
enucuonn ovupoma. (Adalvin arcibiskup Salcburžki + 873, Ermanrik ep. Pasov-
ski + 874. Anno, episc. Freisinski £ 875 a četvrti nepoznat, valjda biskup
Sebenski.)

— List pape Ivana VIII. Karlomanu: Reddito ac restituto nobis Panno-
niensium episcopatu liceat fratri nostro Methodio qui illic a sede apostolica
ordinatus est, secundum priscam consuetudinem libere, quae sunt episcopi,
gerere (Jaffe. Reg. N. 2258.)

— List istoga pape Mutimiru, knezu Sclavoniae, da se spoji s biskupi-
jom panonskom i podčini Methodiju. (Jaff& Reg. 2259.)

874. Methodij biskup panonski podignut na čast nadbiskupa panonsko-
moravskoga (archiepiscopus Pannoniensis ecclesiae, archiepiscopus S. ecclesiae
Marabensis). |

— Joannes VIII. papa Cozili comiti de non dimittendis uxoribus: Eos
qui uxores suas dimiserunt vel illis ad alias viventibus migraverunt nuptias,
tam diu cum consentaneis eorum excommunicamus, quousque posterioribus
remotis priores poenitendo receperint. Praecipue cum baec pessima consuetudo
ex paganorum more remansit (Wattenbach Beitr — Jaffe Reg. Pont
Rom. 2592.)

1) U Gratianovu Decretu nalasi se nekoliko mjesta, koja su uzeta iz listova uprav-
ljenih na osobe u slovjenskoj zemlji. Ovamo spadaju:

Dva dopisa pape Nikole I. (858—867), poslana chorepiskopu
Osvaldu Korutanskomu. Osvald, koji bijaše chorepiskop u Korutanskoj za nad-
biskupa salcburžkih Ljupramma (836 —859) i Adalvina (859—878), upita se
kod papinske stolice, što bi bilo pravo u sliedeća dva slučaja, što se očevidno
u Korutanskoj dogodiše: 1. Svećenici braneći se silom proti nasilju poganina
ubiše protivnika. 2. Izmedju dva svećenika udari jedan drugoga bez nakane i to
samo u razjarenosti svoga druga tako, da se ovaj s konja sruši te si vrat skrha.
Odgovori papinski sadržavaju nauk, što bi imao chorepiskop u tom slučaju činiti.
(Huic Osbaldo scripsit Nicolaus papa duos canones, qui in Corpore decretorum
inveniuntur. Excerpt. de Carant.) D ecr. Grat. Lib. 1. Dist. L. cap. 6; i Lib.
I. Dist. L. cap. 89.

Dopis istoga pape Nikole I. biskupu Ninskomu, da se bez dozvolje
rimske stolice nesmije urediti novi crkveni zbor. Decr. Grat. Lib. III. Dist.
I. cap. 8.

Dva dopisa pape lvana VIII. (872—882), jedan kralju Ljudevitu
njemačkomu, drugi papinskomu legatu Pavlu ankonitanskomu, oba radi istoga
uzroka, naime radi obnove panonske biskupije, kao što gore spomenusmo. Cano-
nes o zastarjelosti glede crkve, što su iz tih dopisa sastavljeni, sadržavaju se u
Decr. Grat, Lib, II. causa XVI. Quaest. 8. cap. 14. i Lib.Il.causa
XVI. quaest. III. cap. 17.

Dopispapelvana VIII. knezu hrvatskomu Domagoju (vlad. 865—876):
Joannes Demago duci glorioso, zbog gusara, da jih gleda kazniti. Decr. Grat.
Lib. II. causa XXIII. quasest. 8. cap. 12.

Sve ove canones navodi Em. Lud. Richter u svojem izdanju corpus juris
canonici (Lipsiae 1839) s dodatkom, da su iz neznane dobe; mislimo, da nam
je ovom razpravom za rukom pošlo naznačiti točno doba, kojega se je to zbilo,
čim smo i jugoslovjenskoj historiji pomogli.

Panonija u IX. stoljeću. . 99

814. Dietmarus arch. Salcb. ecclesiam ad Bettowe Gozwini comitis. con-
secravit. (Anon. St. Ruodb).

884. Arnulfus Karlmanni regis filius, tunc Pannoniam tenuit (Anon.
Fuld.)

884. Navala Svatoplukove vojske preko Dunava iz Morave u Panoniju
zbog neprijateljskih nakana Arnulfovih. Diu collectis ex omni parte Sclavo-
rum copiis cum magno exercitu invadit Pannoniam. In regno Arnulfi per 12
dies exspoliando versabatur. — Bitka na rieci Rabi. — Pannonia de Hraba
flumine ad Orientem tota deleta est. (Ann. Fuld.)

— In partibus Sclaviniensibus, in eomitatu Dudleipa vocato in Rogines
feld, sicut Chozil dux quondam inibi ad opus suum habere visus est, st veluti
Reginger in eodem comitatu juxta aquam quae dicitur Knesaha, in beneficium
habebat (Hormayer H. Liut. 88.)

892. Arnuifus rex assumptis secum Francis, Baioariis, Alamannis mense
Julio Maravam venit; ibi per quatuor hebdomadas cum tanta multitudine,
Ungaris etiam ibidem ad se cum expeditione venientibus, omnem illam regio-
nem incendio devastandam versabatur. — Missos etiam suos inde ad Bul-
garios mense Septembri transmisit. Missi sutem propter insidias Zuentibaldi
ducis terrestre iter non valebant habere, de regno Brazlavonis (inter Dravum
et Savum) per fluvium Odagra usque Gulpam, dein per fluenta Savae flumi-
nis navigio in Bulgariam perducti (Ann. Fuld.)

894. Avari qui dicuntur Ungari, in his temporibus ultra Danubium pera-
grantes multa miserabilia perpetravere. (Ann. Fuld.)

896. Stipantibus uisdem in partibus inter se conflictibus, — Arnulphus
imp. Pannoniam cum Urbe Paludarum (i. e. Moosburg, Blatno) tuendam Braz-
avoni, duci suo, in id tempus commendavit (Ann. Fuld.)

899. Gentes Pannoniae Italiam depopulantur. (Ann. Fuld).

900. Ipsi Maravi multitudinem Ungarorum non modicam ad se sumpse-
runt et more eorum capita suorum pseudo - christianorum penitus detonderunt
et super nos christianos immiserunt atque ipsi supervenerunt, et alios cap-
tivos duxerunt, alios occiderunt, alios ferina carcerum fame et siti perdide-
runt, innumeros vero exilio deputaverunt et nobiles viros atque honestas mu-
lieres in servitium redegerunt, ecclesias Dei incenderunt et omnia aedificia
deleverunt, ita ut in tota Pannonia, nostra maxima provincia, tantum una non
apparea, ecclesia; prout episcopi a vobis (papa) destinati, si fateri velint,
enarrare p»ossunt, quantos dies transierunt et totam terram desolatam viderunt.
(Tužba nadbiskupa salcburžkoga Theotmara na Moravce, kod
papinske stolice god. 900, koji posla tri biskupa u Moravsku, da posvete jed-
noga nadbiskupa i tri biskupa u moravskoj nadbiskupiji.)

900. Ungari ex improviso cum manu valida ultra Anesin fluvium reg-
num Boiaricum hostiliter invaserunt (Ann. Fuld.) Plus quam mille ex eis
occiduntur. (Ann. Mell).

901. Ungari australem plagam regni illorum (i. e. Moravarum) Carun-

a

100 Dr. H. Jireček.

tanum devastando intraverunt (901 Ann. Fuld.). Ungari Carentaniam inva-
dunt, et in Sabbato comissa pugna occiduntur. (Ann. Mell.)

VI.

Imena slovjenskih osoba, što se spominju u IX. stoljeću u Panoniji, pri-
padaju stranom a) Slovjenom prasjediocem, stranom 2) Slovjenom, nadošlim
s Pribinom i Koceljem iz Nitre.

a) Slovjenom prasjediocem pripadaju:

Ingo, ime slovjenskoga kneza iz g. 798. — Pribislav (piše se Pri-
wislauga), ime slovenskoga kneza iz početka IX. stoljeća. — Zemitčh (piše
se Cemicas). — Žitimirili Stojmir (piše se Ztoimar, Ztoymar, Spoymar,
Zicimar).

6) Slovjenom Pribinovim (Nitranskim) pripadaju:

Pribina (pisano Priuina, Briuinus). Oblik Pribina je jedino pravi, jer
imamo ime naselbine u Českoj Pribčnice, što predpostavlja osobni oblik Pri-
bina. — Kocelj (pisano kod Anonyma Hezilo, u listinah Chezul, nu u slo-
vjenskih i u grčkih spomenicih Kocelj, Kotzeles). Oblik Kacelj jedino je pravi,
jer ima naselbina, iz imena kojih se zaključuje, da su odatle postala: Koce-
ljevo u Srbiji, Kocel-ovici u Českoj. U ostalom nije nemoguće, da je Kocelj,
bivši ujedno s otcem pokršten na dvoru salcburžkih biskupa, dobio ovom zgo-
dom ovo ime, što nas spominje na njemačko Caozilo (Verbriid. Buch v.
S. Peter.) — Unzata, ime dakako slovjensko, što se, kako se čini, nalazi
u mjestnih štajerskih imenih Unz-markt, Unz-dorf. — Chotimir ili Cho-
tomir (pisano Chotemir, kod Anonyma suglasno s Cheitmaro, nazivom
korutanskoga kneza). Naselbina u Českoj Chotomirici (Chotomščtice). — Lj u-
tomir (pisano Liutemir). Grad u Českoj Ljutomirici (Litomčrice). Utemelji-
telj naselbine sada štajerske Lutomčr' (Luttenberg) u slovenskih brežuljcih.
— Skrben (pisano Skurben). Naselbina na Moravskoj Skrbeli, koje je ime
izvedeno iz osobnoga naziva Skrben. — Vlkan ili Vlkonj (pisano Wikina,
Wulkina). U Českoj Vikanov, (koje ime zahtjeva osobu Vikan), i Vlkonici (koje
ime zahtjeva ime Vlkonj). — Vitimir (pisano Witemir). — Svemir (pisano
doduše Svemin, nu po svoj prilici Svemir, s čim valja sravnati česko Sv6bor
Sveslav, Svćrad, Svćprav.) — Čežka (pisano Zeska) Sr. česko mjestno ime
Čežkovici (Čižkovice), — Krššimir (pisano Crisimir). Sr. česki Kresomysl,
hrvatski Krešimir. — Gojmir (pisano Goimer). Ime se ovo dan danas nalazi
u nazivu županije Gomčrske te je složeno iz rieči ,goj“ i »mir«, što oboje
znači »mir“ (Friede, cf. iz-goj friedlos).

Imena pisana Trebiz, Siliz, Brisnuz, jesu, kao što se čini, pri-
kraćena od Trebislav, Silislav, Prisnoslav, kao što Rastiz, iz Rastislav. Godine
898. spominje se slovjenski knez u zemlji Austriji, komu bijaše ime Prisno-
slav: Priznolaw quidam Sclavus dux. (Ann. Fuld)

VII.
Sliedeći članak pruža nam topografički priegled Panonije u IX. stoljeću.
Jezero Pleso (sada jezero Blatno), spominje se već godine 48. poslije

Panonija u IX. stoljeću. 101

Isukrsta (Peiso ili Pelao; g 873. zove se lacus Pelissa, koncem IX. stoljeća
Pilesa-seo). Od ono doba, što je Pribina sagradio na zapadnom kraju istoga
jezera, ovdje gdje unj utiče Sala, usred blata svoj glavni grad Blatno, poče
se po istom gradu nazivati jezerom blatnim.

Veoma je zanimiva pripoviest, koju pripoviedaju Hrvati osobito Ličani
o postanku toga jezera po svjedočanstvu Vuka Karadžića. Bog hoteći kazniti
škrtca Gavana bogataša naloži angjelima

Na dvoru mu stvorite
Balatino jezero.

Mjesto dvaju angjela dodjoše sam Isukrst i sv, Petar pred Gavanove
dvorb ; kad je sluga kazao, da bi im dao jagnje, ali je u planini u ovcama,
oni mu rekli: ,Ako ti je na srdcu pomišljenje, kao što je govorenje, sad će
jaguje tu biti,“ i u taj se mah jagnje tu obri. Pošto oni reknu sluzi, da bježi
odande u planinu; udare munje i gromovi, te dvore Gavanove sažežu, i ondje
postane jezero, u kome, vele, sad pjetli poju i zvona zvone.!)

Sala rieka (Auvius, qui dicitur Sala 873); zemlju, što se razprostire u
pokrajini ove rieke, dobi Pribina iz riku kralja Ljudevita Njemačkoga naj-
prije kao leno (beneficum), zatim kao vlastničtvo (in proprium quod prius
habuit in beneficium.) Na ušću rieke Sale u Blatno jezero sagradi Pribina
grad Blatno. Tamo gdje Sala, promieniv pravac svoga teka čini zavoj kod da-
našnjega Salabera, postade pnaselbina Sala-beug (cf. Persen-beug u Austriji
t. j. zavoj Brzinice) - Wallungesbach,koji se spominje g. 858., današnji
potok Waliczka, utiče na južnoj strani u Salu. — Mura rieka, starodavni
Muros iz god. 10. poslije Isuk. — Trnava (Durnowe god. 875.) u Medju-
murju. — Drava, takodjer ime starodavno, Drabos iz god. 10. poslije Isuk.
Dravus u VIII, IX, X. stoljeću. — Knežaha dva potoka istoga imena, jedan
tekući Velikom Kanižom, koja se po istom potoku prozva i utičući u Muru
na sjevernom briegu; drugi tekući naselbinom R&cz-Kanižom te utičući na
južnom briegu u Muru. — Businica potok, koji teče sa slovjenskih brežu-
ljaka na južnu stranu te kod Ormuža u Dravu utiče, kojemu je još i dan
danas u njemačkom ime Possnitz. — Raba, za rimskih vrem&na god. 160
Arabo, god. 871. kod Nismaca Hraba ili Rapa zvana. — Rabica, dva pri-
toka velike Rabe, koji su u listini god. 829. izkvareno nazvani Spraza. —
Pennichinaha, današnja Pinka (875—888). — Fischere, bez dvojbe
Bystra, Bystrica, današnja Feistritz u Štajerskoj. — Ablanza, kasnije La-
venza, današnja Lafnitz, rieka, što dieli Ugarsku od Štajerske. Utiče u Rabu.
— Dunav (Danubius), unj uticaše u gornjoj Panoniji Fishaha (današnja
Fischa), na kojoj se pokrsti okolo god. 798. avarski chagan, i Swarzaha,
gdje se je god. 862. bila bitka medju Karlomanom i medju vojskom Ljude.
vita Njemačkoga.. Mislim, da se je Swarzaha zvala rieka. kojoj je sada ime:
Litava (Leitha), jer se još i danas zove gornji jedan pritok Schwarzach, a
uza to je jasno, da se ta bitka nije bila u gorah, već u ravnini va dolnjem
teku Schwarzave. — Moosburg, Urbs Paludarum, Blaten-grad ili

!) Imadu i narodne pjesme o nesmiljenom Gavanu, kojega su dvori ondje bivali, gdje danas
Blatno jezero.

102 Dr. H. Jireček.

Blatno. Ovaj grad (munimen, castrum, civitas) utemlji knez Pribina u Po-
salini usred gajeva i močvara (in quodam nemore et palude Salae) te sagradi
ondje crkvu, koju posveti dne 24. siečnja 850. arcibiskup Ljupram najsvetijoj
Bogorodici Mariji; gradjenja druge crkve posla mu arcibiskup obrtnike iz Salc-
burga, zidare i slikare, željezare i tesare; u ovoj crkvi počivahu ostanci sv.
Adrijana mučenika, komu posveti i samu crkvu arcibiskup Ljupram. Treća
crkva sagradjena za Pribine, bijaše posvećena jošte za Ljuprama av. Ivanu
Krstitelju. Početak godine 865. iliti Božić svetkovaše arcibiskup Adalvin na
gradu Blatnu, koga su okolo 873. zvali Niemci Mosaburg t. j. u močvarah i
u blatu grad sagradjen, a godine 896. urbs Paludarum. Ovaj se pe
zvaše slovjenski Blaten-grad, jer kod mnicha Chrabra naziva se Kocelj »kne-
zom blatenskim“ a jezero Pleso, u koje utiče rieka Sala nedaleko od grada,
dobi naziv Blatnoga jezera, Plattensee, Balaton-fava, dočim se je jošte god.
873. nazivalo Pilisa-seo (t. j. Pleso-See) — Na mjestu grada Blatna posta
trgovište Salavar god. 1024. (villa Salavar, forum). Okolica je po opisu Irana
Koll&ra u Cestopisu 1. — ravna dolina, kojom rieka ili potok Sala nebismo
rekli teče, već ruje te se na čas gubi pod crnom močvarnom zemljom.
Vode često sasvim iz vida nestaje te se opet iznenada pojavlja. Na jednom i
drugom briegu Sale imade mnogo raztresenih i osamljenih gajeva ili dielova
jošika (Erlenwald). Mjesto na kojem stajaše grad, nešto je povišeno, poput
načinjenoga otoka. Cieli grad bijaše podug četverokut, opasan obkopom, ko-
jemu se i sada nalaze tragovi. Iz nacrta i iz cieloga načina gradjenja vidi
se jasno bizantinski slog. U kutu medju sjevernom i iztočnom stranom stajaše
hram, kao što se iz ruševine ove svetinje vidjeti može te se i sada jošte opa-
žava slikarija na njezinih zidovih. Kako je prostran morao biti taj grad, mo-
žemo odatle zaključiti, što su sadašnja Salavarska crkva, župa i mnoge gospo -
darske zgrade, kao što i veći dio Sala-Opatovskoga samostana, zatim mostovi
i ceste u ovoj okolici iz ruševina i gradiva ovoga grada sagradjeni. — Sala-
beug (od Salapiugin). Tako se zove mjesto na zavoju riske Sale, ondje gdje
se ova rieka vijuga oštrim kutom prama jugu ostavljajući najedanput pravac
iztočni. Ovdje utemelji Pribina crkvu, koju posveti god. 852—8583 arcibiskup
Ljupram zaštitniku saleburžkomu sv. Rupertu (S. Hrodberti). Ova naselbina
obstoji još i danas te se zove sv. Rupert. magjarski Sz. Grćth, što nekoji
nevaljano prevode sv. Gotthard. (Grdth je skraćeno Hruodbertus.) U okolici
Salabeuga pokloni Pribina dne 20. veljače 860. samostanu sv. Mauricija u
dolnjem Altaichu zemlju sa sliedećimi granicami: Quidquid habuit in Salapiugiti
infra terminos istos. Na istoku za riekom Salom sve do granice slovjenske
(usque ad slougenzin marcham) i do Stresmaren (?) i tako uz Salu
sve do Wallungesbacha (t. j. do potoka Valiczkoga) a odavle sve do Hra-
bagiskeita i Kirichstettena (?) — Dudlebi (in Dudleipin). Ovdje

bijaše posvećena crkva, za koju se nezna, kada je utemeljena. — Comitatus
Dudleipa 889. — Ussitin. Ovdje posveti Ljupram crkvu za Pribine (ad

Ussitin). Mnienje, da se tim imade razumjeti današnji Gross-Sontag (Velika
Nedjelja kod Ormuža), čini se, da je temeljito, ako promotrino da se ova

Panonija u IX. stoljeću. 108

naselbina nalazi baš u istih mjestih, gdje se spominju susjedne naselbine
(foris civitatem Moosburg in Dudleipin, in Ussitin, ad Buzinica, ad Petto-
viam). — Businiza. Prvobitno ime potoka, što teče sa slovenskih brežu-
ljaka na jug te utiče u Dravu kod grada Ormuža (Poessnitz). — Bettovia
(ad B—am). Stara rimska naselbina Pettovium, današnji Ptuj (Pettau). Ovdje
posveti Ljupram novo utemeljenu crkvu. Godine 874. kaže se u Actuarium
Garstense, da je ,Bettowe“ spadalo ad comitem Gozwinum: Dietmarus arch.
ecclesiam ad Bettowe Gozwini comitis consecravit. — Ecclesia Sandrati
presbyteri. — Ecclesia Ermperhti presbyteri. — Stepilibere. —
Lindolves-chirichun (Lindolfskirchen). Bez dvojbe današnji Lintols-
dorf u slovenskih brežuljcih. — Keisi, valjda današnji Gelse. — Wied -
heres-chirichun (Wiedherskirchen). — Isangrimes -chirichun
(Isengrimskirchen). — Beatus-chirichun. — Ad quinque Basili-
cas. Stara rimska naselbina. — Otachares-chirichun (Otakarskir-
chen) i Paldmutes-chirichun (Baltmundskirchen). Sve ovdje imeno-
vane crkve sagradjene su za arcibiskupa Ljuprama, koje on sam posveti,
dakle još prije god. 859. Iz naziva chirichun (Kirchen) može se za-
ključiti, da su nekoje od ovih crkava za se obstajale izvan naselbina,
kao što ima i dan danas mnogo samotnih crkava u južnoj Štajerskoj, po-
najviše na brežuljcih. Piše se još u novije doba, da se n. pr. kod Nagy-
Recse nalaze ruševine dviju crkava, jedne u šumi a druge nedaleko od
naselbine na otvorenom polju. — Crkva sv. Stjepana, in proprietate
Wittimaris, posvećena god. 865. na dan sv. Stjepana, prvoga mučenika, po
arcibiskupu Adalvinu istomu svetcu (in honore s. Stephani protomartyris).
Nedaleko od Blatna, jer je arcibiskup božićevao na Blatnu te drugi dan tu
crkvu posvetio, što nije drugač biti moglo, već u jutro. — Ortah (ad Or-
tahu). Ovdje posveti arcibiskup Adalvin novo sagradjenu crkvu na putu idući
iz Blatna, dne 1. siečnja 865. (po sadašnjem koledaru) na čast sv. Mihalju
arkandjelju. Naselbina pripadaše knezu Kocelju. Bez dvojbe današnja Orta-
h4za (Ortah-h4za). — Weride (ad Weride, Worth t. j. ostrov). Ovdje po-
sveti isti Adalvin dne 13. siečnja 865. novu crkvu sv. Pavlu (Wčrth an der
Lafnitz). — Spizzun (ad Spizzun), gdje je umah sliedećega dana 14. sieč-
nja Adalvin posvetio crkvu sv. Margariti djevici. — Termperhc. Ovdje
posvećena Adalvinom na istom putu i to sv. Lovrincu (St. Laurentii). —
Fizkere (ad Fizkere), naselbina, gdje Adalvin 865. posveti crkvu i sve-
ćenika ustanovi, nezna se kojemu svetcu. — Cella Unzatonis. Ovdje
bijaše sagradjena crkva i posvećena. iza g. 860. arcibiskupom Adalvinom sv.
Petru.. Valjda je to današnji Zell na sjevernom. briegu Sale. — Stradach.
Ovdje posveti crkvu Adalvin iza g. 865. sv. Stjepanu prvomu mučeniku.. —
Weride (in Weride). Ovdje bje sagradjena crkva i posvećena takodjer
Adalvinom sv. Petru. — Quartinaha. Ovdje posveti Adalvin novu crkvu
i to sv. Ivanu Evang. medju g. 865—873 (Anon.). Quartinaha, juxta Bilisa-
seo (Petz Thes.). Valjda današnji Kessthely — Muzzilines -chiri-
chun. Crkva posvećena medju g. 865 —873. — Abldnza (ad A.). Ovdje

104 Dr. H. Jireček.

bje isto tako posvećena crkva medju god. 865--873. -— Reginiuuartes-
dorf, villa, ubi Cocel de hereditate sua dedit proprietatem monasterio S.
Emmerammi Ratisbonae (868). — Rosdorf, villa, ubi Cocel de hereditate
sua dedit proprietatem monasterio 5. Emmerammi Ratisbonae (868). — Ru-
ginesfeld, in comitatu Dudleipa, sicut Chozil dux quondam inibi ad opus
suum habere visus est (889. Hormayer, H. Liutpold 88. Ad Rugisweld 875.).

Nabrajajući naselbine poznate u pokrajini blatne Panonije nesmijemo
zaboraviti, da su crkvice sv. Klimenta pape i mučenika, ako kakovih već
imade, iz 9. stoljeća, te da jib mimoići nesmijemo, tim manje, što su jasno
svjedočanstvo, da je u ovih pokrajinah Konstantin (Cyrill) i Method bio i
djelovao, dapače da se po svoj prilici može naznačiti po ovih crkvicah put,
kojim dodjoše sv. braća iz Bizantije u Rostislavovu Moravu. Mi poznajemo
sliedeće crkvice i mjestna imena Kliment (Kelemen) zvana, idući od juga na
sjever: Klimenta, selo u srezu starohrvatskoga grada, sada bosanskoga Jajce.
— Kelemen, selo u županiji Varaždinskoj, blizu Varažd. Toplica, u župi
Jalžabetskoj, s crkvicom sv. Klimenta, podružnicom crkve Jalžabetske (Schem.
duch. Zagreb.). — Heiligenbrunn (Szent-Kut), naselbina sada hrvatsko-
njemačka s crkvom sv. Klimenta, u srezu Nemet-Ujvarskom, medju Giissin-
gom i K6rm&ndom. Ova se naselbina navodi već g. 1189. u listinah: Eme-
ricus confirmat omnes donationes monasterio S. Gothardi eleemosynarum no-
mine factas: praedium Bothian dictum ; in eodem praedio dedit Hencho comes
unam vineam ; concessit idem comes ad Sacrum fontem et capellam
cum vinea. Circa eundem sacrum fontem in territorio Novi Castri habent
iidem fratres vineas (Fej6r II. 327). —- Biik, s crkvom sv. Klimenta, paro-
chia antiqua, u srezu Csepregskom u gjurskoj biskupiji. O Csepregu piše se
ovako: Ruderibus celebris Romanorum civitatis Scarabantiae-Juliae, praesulis
cathedra primis ecclesiae saeculis inclytae, impositum esse oppidum Csepreg,
communi geographorum sententia statuitur. —- Močonek (Mocsonok), sa
crkvom sv. Klimenta, selo nitranskoga biskupa, na putu medju Dunavom i
medju starim gradom Nitrom, odkuda je vodio put preko rieke Vage u Glo-
govca k ugarskim vratima na moravskoj granici i dalje u Veligrad, glavni
grad Rostislavove države.

U. pokrajini Panonije imenuju se osim Heiligenbrunna i Btika jošte slie-
deća dva mjesta sa spomenici sv. Klimenta: Opatija Tihanjska imadjaše
zemlju u naselbini Gamaz zvanoj: Alia est villa quae vocatur Gamaz, in
qua habet ecclesia T. terram quae duabus continetur viis, quarum una vo-
catur Ziget-zadu, altera Magna, quae simhul ad St. Clementem terminan-
tur (Fej6r). — Magna via spomenuta ovdje sačuva ge u uspomeni jošte da-
nas, budući se tako zove naselbina uza nju sagradjena: Nagy - Dorog t. j.
Velika Draga (put medju Szigetom i Dombovarom). To je sigurno stara rim-
ska cesta. — Medju Oštrogonom i Budimom je naselbina Kostelec (Kesz-
t6lcz), koja ima crkvu utemeljenu sv. Klementu, našelbina sigurno stara, jer
naziv Kostelec.nije po obliku nov. Naselbine, što se navode u XI. stoljeću,
dakle pošto Magjari pokrajine stare Panonije osvojiše, imadu ponajviše jošte

Panonija u IX. stoljeću. 105

slovjenska imena, kao što: Polosnik, selo imenovano u grčkoj listini samo-
stana vesprimskoga bl. Djevice, današnji Pol&ske. — Knesa t. j. Kneža

(selo) današnji Kenese, na iztočnom kraju Blatnoga jezera. — Tzitun, da-
našnji Cseten. — Podrugu (po-drugi) današnji Padragh kod bakonjske
šume. — Zalese (za-lesjć) u istoj okolici. — Grintzari, Grnčiari, t. j.

grnčari, lončari, figuli. — Sobor t. j. Sbor kod Blatna. — Keszthel t.j.
Kostel, na briegu blatnoga jezera. — Dusnak t. j. Dušnik, proanimati,
proanimati, pro anima dati.

Isti grad Vesprim pisan je prvobitno Bezprem (1082.), Bezprem pako
je ime, što je i kod českih Slovjena obično. Bezprem grad je dakle toliko,
kao Bezpremonis castrum. (Nazivanje Vesprima imenom Hezilsburga ili Weis-
bruna je sasvim krivo; da je Kocelj utemeljitelj grada Vesprima, nije ničim
dokazano).

VIII.

Navala Magjara na Panoniju prisili ondješnje žiteljstvo na to, da si po-
traže nova sigurnija sjedišta, ostaviv ovu domovinu. Tomu je svjedok car
Konstantin Porf., koji kaže: Turci (Hungari) magnam Moraviam ingressi,
incolas ejus expulerunt, ibique sedes suas posuerunt. — Quaeque supererat
multitudo, dissipata confugit ad finitimas gentes, nimirum ad Bulgaros, Tur-
cos, Croatas et ad reliquas nationes. Nu neodoše svi iz Panonije, jer je si-
gurno, da jih mnogo ovdje preosta, čemu nam je dokaz iz XI. vieka, jer
se ovdje spominje dosta slojenskih osobnih imena u listinah, i to: In prae-
dio Chatar (današnji Csatar na Valickom potoku), Nezdik (Nesdigz, Nezdigi),
Bratčj (Brathei), Radek (Radec), Dččina (Decinna), Bojik i sin mu Braslav
(Boic cum Bratla filio), Bolislav (Bolizlans), Duga, Sudimir iliti Žitomir (Sy-
demer), Boleslav (Bolezlau, filius Choma), Vapuša (Vapussa). — In praedio
Sala: Domamir (Donamer), Didek (Didec), Radosta (Radasta), Budiša (Bu-
dissa), Pribislav (Pribizla\, Zdata (Sduta), Mysla (Musla), Dčda, Sobčslav
(Scabislaus), Stojša (Stoissa), Dččimir (Decemer), Velen, Vyšeslav (Boisze-
lau), Sudibog (Sudibog), Guniata (Gunuata).

IX.

Historična slika Panonije u IX, stoljeću, što ju ovdje nacrtasmo, od
znamenite je važnosti, gledamo li na pitanje o jeziku, kojim su Konstantin
i Method sv. pismo Slovjenom preveli.

Konstantin stade prevoditi evandjelje prije nego li što se odputi k Rosti-
slavu u Moravu; on prevede naime u Carigradu evandjelje sv. Ivana: Isprva
bč slovo, a slovo bč u Boga, i Bog bš slovo (Žit. sv. Konst.). Zajedno s
Methodom prevede Konstantin, osim evandjelja, jošte i apostol t.j. čine apo-
stolske zajedno s epistolami; zatim psaltir; nadalje izradiše štiva potrebna
za službu božju (psaltir bo bč tokmo i evangelie s apostolom i izbrannymi
službami i cerkovnymi s filosofom preložil pervčje. (Leg. Pann.) To bijahu
knjige slovjenske, što jih Konstantin i Method sa sobom ponesoše, idući iz
Morave u Rim, da jih predlože papinskoj stolici, zbog vike, što ju podigoše

106 Dr. H. Jireček.

latinski popovi. To su one slovjenske knjige, što jih obljubi Kocelj, kada se
k njemu vratiše oba apostola na grad Blatno na tom putu. Jedan dio pre-
vedoše braća jošte u Byzantu, drugi sigurno istom u Moravi za svoga četvero-
godišnjega boravljenja ondje. Čini se pako, da su se ovdje jošte sasvim po
onom jeziku ravnali, koga znadjahu jošte od kuće, dakle po jeziku solun-
ških Slovjena, osim što možda prigrliše nekoje oblike i rieči moravskoga
naroda, da jih bolje razumiju.

Method dovrši sam prievod sv. pisma, i to posljednjih godina svoga
nadbiskupovanja u Moravi. Imenito pako prevede sa grčkoga jezika u slo-
venski ,vsia knjigy ispoln', razvč Makzrabei“, te prevede nomokanon t. j. cr-
kvena pravila i ,knigy otečeskya“ t. j. paterik, životopise svetih i crkvenih
otaca (Leg. Pann.). Uvažimo li, da je Method bio 4 godine (863—867.) s
Konstantinom u Moravskoj, zatim nekoje vrieme na Blatnu (869—874.), ako-
prem ne uzastopce, i nadalje opet u Moravskoj: saznat ćemo, da se je nje-
gov slovenski jezik u mnogom prilagodio jeziku ovih pokrajina. U blatnoj
Panoniji pako bijaše smjesa raznih narečja: slovenskoga, u užem
smislu, nitransko-slovačkoga i dudlebskoga, dočim je u Morav-
skoj vladao jezik moravsko-česki. Nebi bilo dakle čudo, da se u prievodih
Methodovih nenalazi više ona čista slovjenština solunska, s kojom dodje g.
863. u Moravsku.

Nadalje nije manje važno, što su učenici Methodovi bili koje Slovjeni
iz blatne Panonije, koje iz Moravske. Znamo naime sigurno, da je već
Konstantin sa sobom poveo učenike moravske u Rim, da jih ondje upope
(ide svčtit učenniky svoje), koji se zatim u Moravsku vratiše (tri kao po-
povi, a dva kao anagnosti). Znamo takodjer, da je Kocelj obljubio sloven-
ske knjige ,vdal do 50 učenik učiti se im“, kao što i to, da jih je sam
naučio. Ovi učenici, prepisivajući knjige prevedene svojimi učitelji, prenosili
su bez dvojbe mnoge oblike i rieči svoga vlastitoga narječja u tekst prepi-
sanih knjiga, što je momenat vrlo važan za učenje starih slovenskih teksta
bibličkih knjiga.

Izpravci,.

Na str. 88 imade se početak ovako čitati: Pipin vraćajući se s ove pobjedonosne vojne,
podloži Panoniju Karlovoj moći, koji uvede ujedno crkveni red. Politička uprava
Panonije predana bude Geroldu - - +... crkvena uprava uredjena tako itd.

Na str, 89 red 13 mjesto LX. stoljeća čitaj: XI. stoljeća.

Na sir. 94 red 6 čitaj ovako: nu sam grad Blatno nebijaše još u moći Svatoplukovoj.

Na str. 94 red 7 zdola m. Wilezorum čit. Wilezorum.

Na str. 95 red 12 m. damno čit. domno.

Na str. 96 red 1 zdola m. Tizkere čit. Fizkere.

— mame. —

Dosadanji napredak u prirodopisu.
Priobćuje
Živko Vukasović.

(Nastavak.)

INI. O bilinanh.

Poznato je, da bilina raste, doklegod živi, pa da rastuć veća svestrano.
O veličini bilin& znamo u obće, da je veoma različna. Danas poznaju ljudi
gorostase od bilina, u kojih deblo naraste visoko 50, 60, 80, pače 140 stopa,
a debelo pri zemlji 5, 6 do 31 stope u premjeru, dočim ciela bilina (deblo
sa krošnjom) uzrasti može 160, preko 200, pače i 363 stope visoka. Nu oni
poznaju 1 takovih bilina, koje nemožeš inače vidjeti nego kroz sitnozor, jer
su presićušne, a to tako, da od nekih možeš ih 60.000 jednu tik druge sta-
viti i tek ćeš njimi moći pokriti ćetverokutnik, velik g palca ').

Razmatrajuć biline našli su ljudi, da viela bilina, izuzam ih sasvim
malo, nemože imati oblika ni pravilna ni sumjerna, ali da joj pojedini udovi
mogu biti oblika i pravilna i sumjerna.

Kao što su ljudi od nekada poznavali koristne im i štetne životinje, tako
su im i biline takove od nekada poznate bile. Tako nabraja Theophrast,
učenik i vjerni sljedbenik Aristotelov, koga imamo smatrati kao osnovatelja
znanstvenoga biljarstva, do 700 bilina 2), a svih bilina skupa, što su u staroj
dobi opisane ili barem spominjane, nabrojili su učenjaci samo 1200). Dočim
se je taj broj u srednjem vieku samu na nekoliko pouwnožao, poznajemo ih
danas opisanih 200.000 vrsti 4). Pa to nam je prvi dokaz, koli orijaški je
poznavanje bilina napredovalo od Theophrasta do danas.

Govoreć o životinjah kazav sam, da začetak svake životinje jest sta-
nica *), Pa kao što su učenjaci najnovije dobe odkrili tu tajnu o začetku živo-
tinja, isto tako nastojali su, da doznadu 1 za začetak biline. I zbilja našli
su, da svaku bilina postaje iz jedne stanice ter da se svi njezini ustroji tvore
iz stanica. .Pače poznato je učenjakom dunas i takovih bilina, koje ne samo

') Burmeister's ,Geologiscbe Bilder“ sv. II. str. 196, 200. — H. vou Mohbl's
* ,»Grundziige der Anatomie und Physiologie der vegetabilischen Zelle“ str. 223.
— Schacht's ,Lehrbuch der Anatomie und Phyeiologie der Gevwiichse“ II. sv.
str. 544. — M. Willkomm's , Wunder des Mikroskops“ str. 104.

3) Theophrast's , Naturgeschichte der Gewšchue“ od K. Sprengela II. sv.

3 E. Winckler's , Geschichte der Botanik“ str. 42.

9 A. N. Bohner's , Naturfor«chung und Kulturleben in ihren nenesten Ergebnis-
sen“ str. 96.

*) Gledaj ,Književnik“ god. Il, sv. 8., str. 426.

108 Ž. Vukasović.

da postaju iz jedne stanice, nego koje i nadalje za cieloga života ostaju jedno-
staničave, premda nekoje od njih, što je veoma čudnovato, narastu i | stopu
duge !). Stanica i pojavi njezina života jesu upravo najvažniji obret prirodo-
slova najnovije dobe. U bilina obreo je stanicu Schleiden. Danas se zna, da
stanica sastoji iz staničnoga tinja, početnice, prvine, staničnjaka i ine sadr-
žine to kapljevite to krute. Ona je sprvince okrugla, bez ikoje lazice, velika
'soo'* do 1, kadkada i 2 7). Nu danas su poznate i vlastitosti pojedinih
česti stanice. Tako znamo o staničnom tinju, da je u malih stanica veoma
mehak, sasvim nemanjast i proziran, dočim je u starijih tvrd, pače u nekih
bilina tako tvrd, da para kovinu, onda dosta puta namočen žutimi, crvenimi
ili mrkimi mastili, po čem mora da i od svoje prozirnosti mnogo izgubi.
O njem znamo još i to, da kroz njega lahko probija voda, te da ga omehkne
i nabubri, zatim da sastoji iz staničnine (Cellulose), koja je opet slučena iz
ugljika, vodika i kisika. Uz stanični tinj prilišu iz nutra nove naslage, koje
se po njem poput kolobarića, prugica, uvoja, mrežica i inaće to manje to
više pravilno slažu te ga sve to više debljaju. Cim je tinj deblji, tim sla-
bije probija voda kroz njega, a kada jednoč probijati neuzmože, onda mora
stanica prestati živiti. Drvova stanica je dakle mrtva, pa s toga ju i vidimo
dosta puta u šupljih drvetih sasvim truhlu i sprhlu, nehudiv ipak životu dr-
veta, buduć ono svoje najmladje i još neodebljale stanice ima u libovini, koja
se svake godine ponavlja, kao što to jasno svjedoče svakoljetni godovi dr-
veta. — O početnici (utriculus primordialis 2) znamo danas, da je ona tanka,
sitnozorna opnica izpod staničnoga tinja, u kojoj sigurno ima dušika. Ona
se u podpunoj cjelosti održi za cieloga života samo u nekih bilinah ili u nekih
udovih od bilina. dočim je u drugih nestane, kada su stanice odebljale. —
Prvina (protoplasma) jest mutna, zrnato - sluzava tekućina biele masti, koja
ima dušika. Ona se nemieša sa ostalom kapljevitom sadržinom stanice, a
često puta struji. Nje ima u svih živih stanica, ali je nestane, kada stanica
ugine. Što se tiče čudnovatoga pojava, najme strujanja prvine, to su nčenjaci
našli, da prvina u stanici struji kolo u okolo, netvoreć nikakvih postranih
strujica. ili da ona na taj način u kolu strujeć tvori jošt i male strujice, koje
teku posried stanice *). Ona struji veoma polagano, jer se po našašću Moh-
lovom u sekundi pomakne u nekih slučajevih za !/49 “, u drugih za Miso 0
a u nekih za '/,g50''5). Prije se je mislilo, da je strujanje prvine vidjeti
samo u nekih vodenih bilinah, ali a novije doba našli su, da je taj pojav
obćenit svim bilinam. Što je pako uzrok tomu čudnovatomu pojavu, to se
za sasvim izvjestno još ni danas nezna. — O staničnjaku (koga Rob. Brown
naziva ,nucleus cellulae“ a Sehleiden noytoblast“) znamo sada, da je okrugla
ili dugoljasto - okrugla, obično plosnata stvarca, koja je ponajviše prozirna i
nemanjasta, imajuća sitnozrnu sadržinu. On je velik 0:0220'“ do 0-0009“ $),
nalazi se u mladjih stanicah uviek a u starijih nestane ga prije ili poslije.

7) Sehachfs ,Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewichse“ sv. L str. 37.
2) H. von Mobl's ,Grundziige der Anatomie und Physiologie der vegetabilischen
Zelle“ str. 174.

“ 8) To ime dao joj H. pl. Mohl. O početnici veli N. Pringsheim, da nije drugo
nego vanjska, jače stinuta i sgusnuta naslaga prvine. Schlachts ,Lehrbucb der
Anatomie und Physiologie der Gewichse“ str. 89.

*) To strujavje opisao je Corti već god. 1774., ali se poslije bijaše za ujega sasvim
zaboravilo, tako da ga god. 1807. morade Treviranus po drugi put obreti.

9) H. von Mohl's“ ,Grundziige der Anatomic und Physiologie der vegetabilischen
Zelle“ str. 201. :

%) St. Endlicher's und Fr. Unger's ,Grundziige der Botanik“ str. 22.

Dosadanji napredak u prirodopisu. 109

Njega vidiš ili prosta unutar u stanici ili pristrančena u prvini, ali nikada
izvan početnice. Od njega polaze strujice prvine, premda se čini, da on po-
najviše na miru stoji, kada prvina struji. Nu ipak vidio ga je Mohl jednoč
gore dole micati se, te je i proračunao, da se je u sekundi pomakao za
) so00((!). Staničnjaka našli su u kratkih stanicah po 1 ili 2, ali u dugolja-
stih dosta puta njih po 6 i više u jednom redu. Unutri u staničnjaku našli su
dalje jednu malu prozirnu krugljicu ili njih više, koju su nazvali jezgricom
(nucleolus) od staničnjaka *). — U starijih stanicah ima malo prvine, ali zato
ima tim više staničnoga soka, dočim ga je sprvince bilo samo u pojedinih
prazninah, koje se stvoriše u prvini. Množina toga soka, što ga stanica treba,
jest doduše različna u bilina, ali se ipak zna, da ga u savršenijih bilina u
stanicah od većine njihovih ustroja nesmije nestati izpod neke stalne mjere,
jer bi inače stanica uginula. Premda u staničnom soku ima dosta ustrojina
1 neustrojina otopljenih, to on ipak obično izgleda kao čista voda. Kadkada
je on crveno ili modro omašten otopivimi crvenimi ili modrimi mastili. Premda
je stanični sok stanici za život bezuvjetno potrebit, to ipak poznaju današnji
ućenjaci stanica, koje se mogu sasušiti i duže vremena sasušene, rek bi oba-
mrle ostati, ali ipak zato nepoginuti, nego se opet iznovice oživiti, kada opet
vode dobiju. Tako mogu vrsti od pezize i nostoka duže vremena sasušene
ležati kao obamrle, nu topla kišica oživjeti će ih na novo #). Tomu čudu po-
dobno našli smo i u životinja, najme u kolosuka *). — U staničnom soku,
koga su u novije doba marljivo izpitavali, našli su krutina: škrob, zelenilo,
inulin, neke smole i težko-topive soli; kapljevine: mastna i hlapiva' ulja ;
otopine : slador, teklinu, dekstrin, drhteninu, razne soli i još neke druge stvari.
Ućenjaci su nastojali, da saznaju za vlastitosti tih pojedinih sastavina, pa su
u tom i dobro uspjeli, ali bilo bi premnogo, ako bih ovdje izbrajao sve nji-
hove vlastitosti, koje su nam danas poznate, s toga ću ja samo najvažnije
spomenuti. — Skrob (amylum) imadu sve biline osim gljiva, u kojih do sada
još nije nadjen, ali ga neimadu sve u svako doba. Skrob su samo riedko našli
bezlik, nego obćenito našli su ga kao sitna, nemanjasta, prozirna zrnca, ve-
lika ooo do '9%/4000 milimetra. Svako takovo zrnce sastavilo se je iz na-
slaga razne debljine. Kao što Payen uči, pretvara se škrob u bilini za dobe
njena rasta po malo u dekstrin i slador, a iz tih opet tvori se pod uplivom
prvine i staničnjaka staničnina, koju prvina izlučuje kao opnicu. Znade se
još i to, da lišajevi ovomu pojavu obratno tvore is staničnine škrob *). Inulin,
koji se nalazi kao sitna, okrugla, veoma prozirna zrnca, čini se kao da u
nekih bilina zamjenjuje škrob. O njem uče Mulder i Payen, da se veoma
lahko pretvara u slador. — Zelenilo (cblorophyl!), o kom stoji zelen lišća i
inih zelenih udova biline, nenadjoše nigda otopljeno u staničnom soku, s čega
niti neima zelena stanična soka. Ono je u stanicah ili bezliko, ili upodobljeno

DOH. von Mobl's »Grundziige der Anatomie und Pbysiologie der vegetabilischen
Zelle« str. 201.

2) Prvi je staničnjaka vidio Robert Brown, ali Schleiden je prvi shvatio njegovu
važnost za život stanice. O staničnjaku veli Mohl, da sluzavo -zrnata krugljica,
omotana opnicom, u kojoj vazda ima po jedna jezgrica ili njih po više, a Unger
veli, da je on mjehurićak, koji ima i opnicu i sadržinu to kapljevitu to krutu,

3) _H. Schachts »Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewiichse« str. 55.

4) Gledaj »Književnik« god. IL, sv. 3., str. 428.

5) Škrob je bio poznat u staro doba, ali lučbeno izpitao ga je prvi Raspail, premda
pogrješno, ali poslije Berzelius. Da su škrobova zrnca sastavljena iz naslaga,
pokazao je prvi J. Fritache.

110 Ž. Vukasović.

kao vrpca ili opnica, ili ponajviše kao manje ili veće krugljice '). Mulder
mnije, da se škrob pretvara u zelenilo, da zelenilo dakle nije drugo nego
pretvorina iz škroba, ali tomu se mnienju protivi Mohl, koji je našao u sta-
nicah kadkada zelenila prije, nego su imale škrobovnih zrnaca. On pače
tvrdi, da je postanak zelenila, Koje se osobito na svjetlu tvori, u blizom
spoju sa prvinom. Želenilo pretvara se u nekih okolnostih u žuto mastilo,
žutilo (xanthophyll), u crveno ili mrko mastilo, crvenilo ili mrčilo (erythro-
phyll). S takova žutila žuti se u jesen lišće naših drveta. — Teklinu i dek-
strin nadjoše u bilinah često puta pomješane sa drhteninom i mastili. Dek-
strin se tvori iz škroba, a iz dekstrina teklina. — Sladora imadu veoma
mnoge biline; u nekih bilina zamjenjuje on prije cvatnje škrob, a i postaje
iz njega. — Drhteninu našli su u slnznih udovih bilja, nu razno preinačenu.
Mastna ulja našli su u staničnom soku plivajuća kao manje ili veće kapljice,
i to najviše u sjemenju, dočim hlapiva ulja izpunjuju ili pojedine stanice ili
više stanica ili praznine izmedju stanica. Od hlapivih ulja polazi miris našega
cvieća. Mastna ulja zamjenjuju u nekih bilinah škrob. Lučba novije dobe na-
učila nas je poznavati razne vrsti i mastnih i hlapivih ulja, ali o tom mi

nije ovdje govoriti. — Smolu i vosak našli su koje u stanicah koje kao lu-
čevinu izvan njih. O smoli misle, da postaje iz škroba, a vosku valjda da
se tvori iz sladora. — Soli, što ih nadjoše u staničnom soku, jesu, kao lučba

uči, slučenine iz lužnina ili lužnih zemalja i kiselina neustrojnih ili ustrojnih.
Soli lužnina otopljene su u staničnom soku, a one od lužnih zemalja uledile
su se ponajviše. Dalje nadjoše, da su u tih solih osnovom ponajviše pepe-
lika, sodika i vapno, a kiselinom da su: sumporova, pranikova, ugljikova,
ceceljeva, srieševa, grozdova, jabukova i ine kiseline. d ledcih znamo, da se
u stanicah nalaze ili pojedince, ili njih više skupa sraslib, tvoreć ili zvjez-
dolike kukance ili svežnjiće. Napokon mi je spomenuti, da su osim tih tvari
našli u nekih bilmah jošt i drugih, premda manje važnih.

Učenjaci nisu se tim zadovoljili, da su izpitali sadržinu stanice, nego
su i o tom nastojali, da i postanak stanice saznadu. To hvale vriedno nasto-
janje urodilo je dobrim plodom. Danas nam je poznato, da najprije postane
staničnjak, za njim početnica, a onda stanični tinj, da dakle sadržina stanice
postaje prije staničnoga tinja. Nove stanice postaju uviek unutar jur posto-
jećih stanica, tako zvanih starica, a nikada izmedju njih. To biva ovako:
U stanici-starici postaje najprije toliko staničnjaka, koliko stanica u njoj po-
stati ima. Ti staničnjaci postanu ili iz staničnjaka stanice-starice *), dočim se
on razdieli, ili postanu iz nova iz prvine, dočim se ona na pojedinih mje-
stancih skrutne kao sićušne gvalice. Poklem se je to sbilo, počme se poćet-
nica odkučivati od tinja na onakvih mjestih, koja su sried dvaju a dvaju
staničnjaka. Ti odkučci početnice suvraćaju se prama središtu stanice, gdje
se napokon i sastanu te skupa srastu. Sada je dakle svaki staničnjak obko-
ljen ovojem, koji je jedan dio početnice od stanice-starice. Te novo postale
stanice, tako zvane stanice-mladice, dobivaju na skoro tinj, koji se kao ta-
našna naslaga staničnine izlučuje iz vana na površini od početnice. Cim se
je stanica-mladica dogotovila, započme rasti, to jest razprostranjivati se, pa i
to biva usljed hrane, što ju tinju daje početnica. Ako je više stanica - mla-

1) Nigeli tvrdi, da krugljice od zelenila nisu drugo nego mjehurići, te je on u
nekih bilina na takvom mjehurićku dobro razlučiti mogao opnicu od zelene sa-
držine. On je pače osvjedočen, da su krugljice od zelenila sasvim podobne
stanicam.

9 Mohl's »Grundziige der Anatomie und Physiologie der vegetabilischen Zelle«
str. 214 uči, da je taj način umnoženja staničujaka riedak.

Dosadanji napredak u prirodopisu. lll

dica postalo u stanici-starici, što obično i biva, onda se usljed razprostranjenja
stanica-mladica razdere stanica-starica a njezin tinj se raztvori. U stanicah-
mladicah radjaju se opet nove stanice, te tako može iz samo nekoliko sta-
nica-starica proizaći u kratko vrieme velika staničevina, cieli ud biline, list,
pup. Takovo umnoženje stanica nazivaju diobom. Ali Schleiden našao je
jošt i drugi način umnoženja, a taj jest, da se neupotrebi sva sadržina sta-
nice-starice na tvorenje stanica-mladica, nego samo neki dio sadržine, da se
dakle stanica prosta tvori u stanici. Takova stanica - mladica jest prema sta-
nici-starici premalena, jer nije sa njezinim tinjem u nikakvom spoju, ili ba-
rem nije potrebno da bude. Izpitujuć razne vrsti bilja, doznali su učenjaci i
za to, na koji od pomenutih načina se stanice umnožavaju u svakoj vrsti
bilja i u svakom udu biline, ali mi ovdje nije prostora, da i to sve nabrajam.
Nu zato hoću u kratko da spomenem, što su doznali ob obliku stanica. Po-
četni oblik stanica, koje se proste tvore, našli su, da je manje ili više okru-
gao, dočim se oblik stanica diobom postalih ravna i po obliku stanice-starice
i po smjeru, kojim sa je dioba obavila. Taj oblik promjenjuje se različito
dielom usljed pritiska, što ga čini jedna stanica na drugu sobi bližnju, die-
lom pako usljed nejednake hranitbe. Naravno je, da se stanice moraju u
stisci sa drugimi stanicami sploštiti sa onih strana, na kojih se sastaju, a
sada je poznato, da tada postanu stanice mnogoplohne, ponajviše šestero-
plobne. Isto tako je poznato, da usljed nejednake hranitbe postaju stanice

ruge, zrakolike, krpaste i raznovrstnoga nepravilnoga oblika. Tomu je naj-
bolji dokaz kaulerpa, resina od stope, koja ima razvržen koren, povaljenu
stabliku, grančice i lišće, a to sve je u nje razvilo se iz jedne jedincate
stanice !'). Hrani li se pako stanica svagdje jednako, onda ona doduše raste,
ali usljed takove hranitbe nepromjenjuje si oblika. Napokon mi je o tom
još spomenuti čudo, što ga ja Kersten odkrio, da se najme iz stanice može

ače razviti sasvim druga biljka od one, koja bi se po pravilu iz nje izviti
imala, ako se samo njezina hrana promieni. Tako se je on osvjedočio, da
se peludka (koja nije ino nego ranili od pjegavoga klinčaca, iz koje bi
se pravilno imao izviti klinčac (karanfilj), ako se stavi na vlažni tresetnjak |
ili u stabliku od gjurine, doduše otegne kao i na njuški od klinčaca, ali da
se na skoro promieni u stabljiku sa svržicami, koje se završe sa krugljiči-
cami, u kojih ima sitnih zrnašaca, podobnih sjemenkam. Iz te stanice po-
stala je dakle sasvim nova biljka, koja je sasvim podobna pliešnjevom, koji
postaju na tvarih raztvorenih, truhlih i uzkisavajućih*). Tim je dakako nova
doba protumačila barem dielomice tajnu o postanku pliešnjeva na bilini i u
njoj Pliešnjeva nalazimo medju inim i u sginulih stanicah raznoga bilja. O
pliešnjevih unutar stanica mislilo se je, da su oni boležljivi izvodi same
staničevine , ili da su tud sami od sebe postali. Nu Schacht je dokazao, da
pliešnjevi iz vana probijaju kroz stanični tinj u stanicu, pa da prelazeć iz
stanice u stanicu dosta puta baš i duboko na nutar u bilinu dospjevaju. Na-
ravno je, da pliešanj stanični tinj neprobija silovito, nego ga on polagano
razluči na onom mjestancu, na kojem ga se dotiče kraj niti od plešnja, i
to usljed lučbenoga postupka, koji se unutar niti sbiva. S toga i nije rupica
u staničnom tinju prostranija, nego je nit od pliešnja debela, koja se je kroz
rupicu provukla. Dublje na nutar se provlačeć, razlučuje pliešanj staničninu
i škrob, pretvarajuć ih valjda u slador, te dospjeva unutar u ianko -tinjate,
neodrvenjene stanice. Nu pliešanj probija i debelo-tinjate, pače i odrvenjene

1) Scbacht's »Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewiichse« str. 96,
9) Klencke's »Naturwissenschaften der letzten fiinfzig Jahre und ihr Einfluss auf
das Menschenleben str. 140.

112 Ž. Vukasović.

stanice, a pri tom ga pomažu puči. Samorodjom netreba nam postanak plieš-
njeva ni onda tumačiti, kada bismo pliešnjeva našli samo unutar u bilini.
dočim ih iz vana na njoj nebi bilo, a to s razloga, što bo je moguće, da je
i tud pliešnjeva bilo, ali da ih je poslije zbog pomanjkanja hrane nestalo, ili
što nemožemo uviek doznati za put, kojim je pliešanj tamo dospio.

Učenjaci novije dobe dokazali su, da bilina neima cjevčica, kroz koje
bi u njoj sok tekao, kao što ih ima životinja. O njih se sada zna, da sok
kroz njih neteče, pače da u sebi samo kratko vrieme s početka nešto soka
imadu a da poslije ništa drugoga neimadu do zraka. I to su našli, da ima
dosta rodova bilja, koji nikakvih cjevčica neimadu, pa se danas zna i za te
rodove. Učenjakom novije dobe imamo hvaliti, da su nam protumačili i do-
kazali, da te cjevčice u bilina postaju iz redaka povrh stojećih si stanica,
dočim se oni sljube i pretini izmedju stanica ili sasvim ili dielomice nestane !).
Pošto dakle cjevčice postaju iz redaka stanica, to jim moraju i tinji istoga
sastava biti, da usljed nejednakoga izlučivanja nove staničnine iz početnice u
stanica budu tinji iz nutra kolutavi, zavojiti, piknjavi ili prugavi, pa s toga
će dakako morati biti i cjevčica kolutavih, zavojitih, piknjavih ili prugavih.
O stanicah se sada zna, da se njih više ili skupu spoji ili da ostanu nespo-
jene. Spojene stanice sastavljaju staničevinu (textus cellulosus), od kojih razni
učenjaci uzimaju razne vrsti *). Isto tako zna se i o cjevčicah, da se one u
bilinah nikada nenalaze pojedince, nego uviek spojene kao obli svežnjići. O
cjevnih svežnjićih pako zna se, da se oni pravilno nesastoje iz samih cjevčica,
nego iz čjevčica i inih stanica, najme drvovica, likovica i osobito mezgovnica,
pače da svaki takav svežnjić sprvince sastoji iz samih mezgovnica, od kojih se
pako poslije neki redci pretvore u cjevčice, drugi opet u likovice i drvovice,
dočim neki nepromienjeni ostanu. Ovdje mi je jošt spomenuti, da se te cjev-
čice nesmiju zamieniti sa mliečnicami, o kojih se zada zna, da nisu ino nego
osobita vrst likovica. Svaka mliečnica je dakle stanica, premda mnogostruko
razgranjena, ipak sama za sebe, bez ikakvoga spoja sa drugimi mliečnicami.
Iz toga sliedi po sebi, da mliečnice nemogu, kao što su neki krivo mislili,
u bilini raznašati sok, koji je obično biel kao mlieko a riedko žut ili crven ").

Kada sam jur spomenuo drvovice, kazati mi je o njih, da je iz njih
samih sastavljeno drvo od crnogorice, a većim dielom drvo bjelogorice, pače
da ih imadu i zeline. One, buduć su debelotinjate, opore i tvrde, imadu tu
zadaću, da bilini podadu potrebnu joj čvrstoću, s čega bismo nekim načinom
mogli reći, da oue sastavljaju koštur biline.

Buduć stanice nepriližu svagdje dosta dobro jedna uz drugu, ostaje iz-
medju njih praznina, s čega je u staničevini i viditi postaničnih jažica 1 jazi.
Postanične jazi su prostrane a jažice su tiesne, ponajviše trougle. U nekih
bilina postanu iz tih postaničnih jažica prave spremke osobitih sokova. Po-
moćju sitnozora doznalo se je još i za ine praznine i jažice u staničevini,
tako zvane uzdušnice, koje postaju ili usljed osobitoga razvoja stanica, ili

') Malpigbi i Grew bijahu prvi, koji u bilinah istodobno obreše cjevčice, ali pl.
Moh! bijaše prvi, koji njihov postunak iz stanica protumači.

9) H. Schacht razlikuje ove vrsti staničevine: staničevinu gljiva i lišajeva; stani-
čevinu resina; parenhim (srčikovinu); mezgovinu ; cjevčice; drvovinu; likovinu ;
tjeničnu staničevinu ; staničninu plute (Lehrbuch der Anatomie und Physiologie
der Gewiichse str. 153, 154, 155). — Mayer razlikuje: merenhim (krugljaše-
vinu), parenhim, prosenhim (drvovina) i pleurenbim. — Link razlikuje: paren-
bim i prosenhim (E. Winkler's ,, Geschichte der Botanik“ str, 457).

3) O mliečcu govori već Theophrast, ali mu nepoznaje ni sastava ni mliečnica.
(Theophrast's Naturgeschichte der Gewichse od Sprengela sv. I., str. 42, 307.)

Dosadanji napredak u prirodopisu. 113

usljed osobitoga načina umnoženja i poredanja stanica. U takovih prazninah
je uviek zraka i one su za to odredjene, da u bilini posreduju kolanje zraka,
koje joj je za život neobhodno potrebno.

Stanice u staničevini spaja medju sobom medstaničnina, o kojoj Schacht
misli. da postaje iz raztvorine tinja poginulih stanica-starica !). Pomoćju sit-
nozora dokazali su, da medstaničnine ima i izmedju stanica cjevnoga svež-
njića. Medstaničnine neimadu doduše životinje, ali u plaštu nekih životinja *)
našli su staničnine tako naslagane izmedju mrenica dušičnatih, da ona jednu
mrenicu razstavlja od druge.

Tjenica (opiđermis 3) omata kao koža sve male zelene udove biline.
Nju imadu ave biline osim gljiva, lišajeva i resina, koje su sastavljene samo
iz jedne vrsti stanica. Tjenica sastoji, kako je sada poznato, iz jedne vanj-
ske naslage stanica, a kadkada i iz njih više. Stanice su sploštene, više ši-
roke nego visoke, a sljubile su se jedna s drugom tako, da izmedju njih možeš
samo gdje no gdješto viditi malucnih praznina. Najznamenitije u tjenice jesu
puči (stomata), koje već za rana na taj način postaju, da se unutar nekih
tjeničnih stanica diobom stvore po dvie nove stanice, po tom se tinji stanica-
starica raztroše, a napokon se par a par stanica - mladica u sredini razkuči,
ostaviv izmedju se lazicu, koja je nekada prostranija a nekada tjesnija. U
savršenijih bilina našli su izpod puči, ako u nju neposredno nevođi koja uz-
dušnica , šupljinicu, tako zvani uzdušnjak (athemhč o) u kojega vode i iz-
lievaju se zrakom mnapunjene postanične jažice. Svaka tjenica neima puši.
Tako je poznato, da u bilina pod vodom rastućih tjenica neima puči, da u
bilina na kopnu rastućih tjenica gornje strane od lista dosta puta neima puči,
pače da u nekih od potonjih bilina tjenica neima nigdje puči. Još mi spo-
menuti o svrhi tih puči. Kroz nje najme ulazi zrak u uzdušnjake ter se tud
razstavi u kiselik, dušik i ugljikovu kiselinu. Odtale se razdiele i razidju
kroz postanične jažice po oteloj bilini. Istodobno odstranjuju se iz biline
kroz puči oni plinovi, što ih je bilina kao nepotrebne u postanične jažice
izlučila, ponajviše ugljikova kiselina i kisik. — Sve tjenične stanice izlučuju
manje više; skutnuta lučevina jest prava potjenica (cuticula). Ona je kao
tanka kožurica ovila površje bilja, a postaje, kao što sada znamo, iz staničnih
tinja prijašnjih stanica-starica, deblja pako poslije lučevinom, što ju izlučuju
stanice izpod nje. Stanice, koje preveć izlučuju, neimadu potjenice, dok to
traje €). Tjenica je veoma mnogo puta porasla dlačicami (piti), njušticamai (le-
pides), žliezdicami (glandulae), čekinjami (setae), boculjami (aculei). Dlačice
nisu drugo nego produžene tjenične stanice. Žaoke su dlačice sa pognutom
glavicom na vrhu. Dočim dlačica može sastojati iz jedne stanice ili njih više,
sastoji ljuštica iz više stanica. O ljuštici može se reći, da je više-staničava, plos-
nata dlačica sa kratkim držkom. Ljušticam su manje više podobne žliezdice,
koje sastoje iz kupica dlaćica. I o čekinjah zna se sada, da nisu drugo nego
debelo-tinjate odrvenjene dlačice, kao što opet boculje nisu ino nego Kkupići
debelo-tinjatih odrvenjenih stanica. U mnogih bilina nakupilo se je u tjenici

1) Moldenhawer i Agardh prvi su, koji spominju, da izmedju stanica neke tvari
ima, ali pl. Mohl je prvi tu tvar nazvao nintercellularsubstanz« (medstaničninom).
Sehleiden i Unger misle, da medstaničnina nije drugo nego lučevina stanica.

X U plaštu od »phallusia_ mamillaris« (Schacht's »Lehrbuch der Avatomie und
Pbysiologie der Gewiiehse« sv. I., str. 133).

3) Tjenicu su prvi točno izpitali otac i sin Kroker. — Brongniart je prvi razlučio
potjenicu od tjenice i spoznao ju kao tanašnu kožuricu,

€) Treviranus i Schleiden misle, da potjenica nije drugo nego lučevina tjeničnih
stanica. Mohl razlikuje pravu potjenicu i potjenične naslage izpod nje.
Knjiševnik III. 1. 8

li4 Ž. Vukasović.

ljuštica iz kremenjače, pa s toga jim je površje hrapavo. Na nekih udovih
biline nestane na skoro tjenice, a na tih mjestih zamieni ju pluta (suber !),
koja postaje u tjenici ili izpod nje. Stanice-pvlutovice, u kojih su tinji iz
osobite opružne tvari, razderu najme na skoro tjenične stanice te oviju lub
mjesto tjenice. Plutu ima sve naše drveće i grmlje, pače i onakovo drveće,
u koga je lub sasvim gladak, samo da je u nekoga drveta tanja a u nekoga
deblja. Ona je opredieljena, da bilinu čuva od nepogoda i ozlodi joj zacje-
ljuje, buduć su našli, da su se sve zacieljene ozledi pokrile plutom. Ako
tanki kupići plute probiju tjenicu, onda postanu na dotičnih mjestih pjege
(centicellae), koje su sive ili smedje.

Danas je poznato, da nutarnji sastav biline nestoji ni malo o njenom
vanjskom obliku, nego samo o tom, kako su se u njoj pomenuti cjevni svež-
njići prama sebi i prama ostaloj staničevini poslagali. Našli su, da je to raz-
redjenje različno u bezsupnica, jednosupnica i dvosupnica. U bezsupnica
(acotyledonae) smjestili su se cjevni svežnjići ili samo u sredini od stablike
i grančice, ili su se u stabliki i grančici pravilno ili nepravilno u kupićih
razmjestili. U jednosupnica (monocotyledonae) razmetnuli su se u staničevini
cjevni svežnjići sasvim nepravilno, bez ikakva reda, dočim su se u dvosup-
nica (dicotyledonae) pravilno poput zraka poredali okolo sredine. Kao što
se je za tu razliku nutarnjega sastava bilja doznalo, tako se je doznalo i
za razliku drva (liguum). Ono je najme u drveća bjelogorice sastavljeno iz
cjevčica, drvovica, mezgovnica i libovnica?), a u paoma iz cjevčica, liko-
vica i libovnica, dočim je u crnogorice sastavljeno iz samih drvovica, kao
što sam to jur napomenuo.

Stanica ima ovršiti dvie glavne obave, najme hranjenje i razplodjenje.
U najnesavršenijih bilinah, sastojećih iz jedne jedincate stanice, obavlja ta
ista stanica i hranjenje i razplodjivanje, i to u prvoj dobi hranjenje a u doc-
nijoj razplodjenje. U savršenijih bilinah obavljaju posebne stanice hranitbu
a opet posebne razplod. Kako se stanice razplodjuju, jur je spomenuto, a
kako se biline razplodjuju, kazati ću, kada budem govorio o cieloj bilini i
njezinom životu. Stanica upija kroz svoj tinj hranu kapljevitu ili uzdušnu,
nu krutu nikada, pa tu hranu i priugotavlja ona u sebi. Kojim pako nači-
nom i kakvom hranom se ciela bilina hrani, to ću poslije kazati. Sada mi je
još kazati, da sam o stanici s toga nešto obširnije govorio, jer je upravo
ona najvažniji obret nove dobe, i jer bez poznavanja života stanična nemo-
žeš znati ni život ciele biline. '

1) Sprengel je prvi, koji govori o pluti, koja po njegovom mnienju postaje u tjenici.

2) U libovnicah tvore se i nove stanice i veoma razne tvari, kao: škrob, slador,
teklina, mastna i hlapiva ulja, smole, zelenilo i druge. Iz takovih stanica sa-
stavlja se libovina, bez koje nije niti jedne biline niti jednoga uda od biline,
dapače ima bilina, koje sastoje iz libovine ili sasvim ili većim dielom.

Nešto o vatrometih u obće, a napose s obzirom
na jugoslovjenski podanak.
Priobćio
C. A. Bakotić.

O postanku zemlje.

Zemljoslovci tumače postanak sadašnje spodobe zemlje sliedećim nači-
nom. Vele, da zemlja sastoji iz svemirne tvari, koja se je odtrgla od sunca,
kad se je ovo tjelo preustrojavalo. Takova tvar nje bila svakako niti u
stanju kapljevnom niti u krutom, nego je morala biti u nekakvom razvlače-
nom stanju (materia diffusa). Netom se je ova tvar odtrgla od sunčane mase,
u isti mah ostala je podvržena dvjema silama: i to privlačenju sunca i mole-
kularnoj privlačivosti. Prva ovih sila držala je zemlju u savezu sa suncem,
a druga stiskala je čestice tvari okolo naokolo njenog središta; te se je
tako zemlja u svom prvom razvitku nalazila u nekakvom stanju ravnovjesja.
Nu ovo ravnovjesje bilo bi svakako nestalno bilo, da u isto doba zemlja ne-
bijaše podvržena okretanju okolo svoje osi dok se je okretala i okolo sunca.
U ovom dosta brzom okretanju odnosno na veličinu planete, tvar se je upo-
redala ostavši dakako razredjena napram središtu veće nego li napram po-
vršaju. Prostor, u kom se je ovaj pojav izpenio, imao je dakako veliku
razliku u toploti napram toplini zametka zemlje; te buduć da je ova tvar
po sebi loši voditelj topline, ona se je po površaju ohladila, i to iz dvaju
uzroka: 1. jer je prostor, s kojim je površaj zametka bio u dotikn, preveć
leden bio !), 2. jer osrednja toplina nije mogla lošim voditeljem doprieti do
površaja. Da se nisu paka niti odmah niti sve do danas uzporedile osred-
nje molekule u stalnom ravnovjesju, to nam svjedoče oni zemljoslovni po-
javi, koji nas često iznebuše to na jednom to na drugom mjestu površaja
ove planete. — U prvom zametku dakle zemlja prem da je sadržavala u
sebi inovrstna počela, iz kojih je sastavljena, ipak je morala sastojati iz
jednorodne mase, koja se je kašnje podielila, i to u velikih rastancih
vremena, u sve one nasade, koje dan danas učenjaci broje. Najglavnije ta-
kove nasade morale su se svakako uzporediti već kako je zemlja zauzimala
svoju klabkastu spodobu. Razvlačiva tvar, u svom prolazku od neizmjerne
topline do neizmjernog leda, rad prostora, u kom se je nalazila, prošla je
svakako iz toga stanja najprije u kapljevno; i u tom postupnom pretvaranju,
razvitkom osrednjih sila, podigle su se kašnje kopnine, to u spodobi pluto-
ničnih klisura, to u spodobi vodenih klisura, to u spodobi metamorfičnih

1) Svemirni prostor, veli se, da ima —50 R. toplote; a možda još i manje.

8*

116 C. A. Bakotić.

klisura; i tako se je ustanovilo ono ravnovjesje izmedju kopnina i mora,
koje se nemože poremetiti, jer se nalazi u suglasju s nutrnjimi silami zemlje.
Planine dakle nisu proizvedene ohladjenjem izvanjske tvari, nu uzdignućem
nutrnje, iza kako su se izporedile nekakve porede, bilo to usljed lučbenoga
djelovanja, ili usljed munjino-magnetičnoga djelovanja , ili medjusobnim slu-
čenjem ovih dvaju djelovanja. Mi moramo smatrati središte zemlje kao
ogromnu lučbenu tvornicu, dje no nam priroda pripravlja sve one promjene,
koje se opažaju na površaju planete, na kojoj mi stanujemo.

O vatrometih u obće.

Najveći pojav, to jest onaj, koji da se izperi, iziskuje najveću silu i
koji nas straši ujedno i uzveličava, to je doisto pojav vatrometa. Taj pojav
zavisi možda ili o stalnom ili o vremenitom saobćenju površaja zemlje sa
središtem. Izmislilo se je, da on zavisi o jednom izmedju triju sliedećih
uzroka. Nekoji ga proizvadjaju iz neprestanoga djelovanja zažarene tvari u
središtu zemlje, koja bivši zbijena odnosno u malom prostoru, traži da se
budi kako razširi, te zato upire neprestano proti površnoj tvrdoj kori; i da
samo negdje nadje kakav prolazak do površaja, ili da nadje istu koru po-
vršaja ne posve stalnu, prodre svakojakim kidanjem. — Drugi drže, da se
taj pojav izkoli jedino usljed neprestanoga lučbenoga djelovanja izpod povr-
aja zemlje. — Treći napokon mniju, da je munjina ona sila, koja u nutr-
njosti zemlje proizvadja ovu vrst pojava. Ele ako se samo osvrnemo na
ustroj zemlje, moramo se najvećma držati prvoga mnienja, toliko više što se
može držati, da je drugo i treće sadržano već u prvom. I kad promislimo,
da toplota zemlje raste od površaja napram središtu svaku 100 metara za
jedan stupanj, osvjedočeni smo, da izpod ove čvrste kore, koja neima doisto
svuda jednaku guštinu, nalaze se sve to topliji nasadi, dok napokon pram
središtu moraju biti zažareni, a upravo u središtu mora obstojati plinovno-
zažareni raztok. Ako se dakle kojekuda i kojekako podere izvanjski oklop,
moraju se svakako izporediti ovi vatrometni pojavi.

Broji se dan danas do 270 djelujućih vatrometa na zemlji, izmedju ko-
jih do 190 nalazi se po obalah i po otocih tihoga Oceana. Lyell je prora-
čunao, da u različitih mjestih zemlje najmanje 20 takovih planina kida vatru
svake godine. Nizki vatrometi češće kidaju nego li visoki, koji, ako i ki-
daju, prije se otvore na boku nego li na tjemenu. Vatrometi se nalaze izpo-
redjeni na kupove ili u upravnoj liniji, kao što to biva u sugorju Anda.
Samo na otoku Jave ima 38 vatrometa. Ove se planine dižu uviek blizu
mora; jedini primjer vatrometnoga kidanja daleko za 1500 milja od mora,
opažamo na visočini iztočne Azije. — Vrhunci vatrometa obično su sastav-
ljeni iz nagomilanih velikih klisura izpuhane trakite i lave s razonodjenimi
prodoli ; a čunj izmeta najčešće je osamljen i okružev težkimi grebinami, na-
stavljenimi jedna na drugu: i to je izpuhani krater.

Pojav kiđanja vatrometa najčešće je izjavljen trusom, što nas još većma
uvjerava, da površaj zemlje a ovih pojavih saobći sa središtem. Trus se po-
javlja ne samo u obližih mjestih kojega vatrometa, nu takodjer i u više
odaljenih. Da je to istina, dosta je napomenuti, da trus, koji je srušio Lis-
bonu 1. studenoga god. 1755., osjećao se je na Alpah, na obalah Svedske, po
Antilah, po Canada-u, po Turingiji i napokon po močvarah Baltičkoga pri-
morja. Odaljene riečine bijahu izgubile svoje korito. Topli izvori Tosplitza
najprije bijahu se osušili, te poslije protekoše opsta omašćeni željeznim kisom,
poplavivši grad. U Cadici more se bijaše podiglo za 20 metara vrh običnoga
omirja. U malih Antilah, gdje plima dosiže najvećma do 75 centimetara,

Nešto o vatrometih. 117

crni valovi bijahu se podigli za 7 metara visoko. Trus se je rasširio onaj
dan površajem većim za 4 puta od Evrope ').

Tim vidimo, da se ove podzemne sile na daleko razlažu, i to ne po-
vršno nego duboko izpod površaja, izjavljajući svoje djelovanje kroz one
neizmjerne pukotine, koje se križaju svuda uzduž, poprieko, naobal po ze-
maljskoj kom.

Iz već navedena uvidja se, da možemo brojiti dvie vrsti vatrometa:
jedni su uviek otvoreni t. j. spojeni neprestano s nutrnošću zemlje, a drogi
kidaju na razmake. Kad se otvor vatrometa zaguši, često se planina provali,
i na mjesto vatrometa objavi se sumpornjača ili vrijuće jezero.

Ima dovoljnih znakova, kojima se mogu označiti takove planine. One
su, kao što se je reklo, blizu mora; dapače mnogi tvrde, da one moraju
biti neposredno skopćane s morem, što nam nekim načinom dokasuje raz-
lučba kidanih tvari. One stoje osamoćene u spodobi čunja, kojega je tjeme
vrlet i grebina. S one strune, s koje se izkidana tvar nalaže, bujno se raz-
vija svako bilje. Izpod takovih planina ili blizu njih imaju traga sumpor-
njače, sumporna vrela ili u obće topla vrela itd,

Da li imaju traga vatrometne gore na jugoslovjenskom podanku.

Humboldt (iz koga sam uzeo više podataka ovdje rasvijenih) osvrća-
jući se na turske pokrajine veli: ,Indices d'une ancienne r6volution du globe
se trouvent sur beautoup de points du continent de la Grace et dans l'Asie
Mineure, paye qui seront pour le gćologue une riche mine d' observations,
quand la lumičre sera retournće dans le foyer d'ou elle a commenc6 A ray-
onner sur | Occident, quand !'humanitć tourmentće ne ge6mira plus sous ie
joug barbare des Osmanlis.“ Nu da se je rečeni učenjak osvrnuo na cieli
balkanski poluotok, mogao je zaista svoju slutnju još većma ojačati. Ako se
od Ljubljane putuje kroz dolnju Kranjsku napram Trstu, te ako se nadalje
pozorno motri kopnina uzduž hrvatskoga primorja ili još napried i dalmatin-
skoga primorja; ako se prateć Julske Alpe prouči slovinsko zemljište čak
do mora, mora se za stalno reći, da će onaj, koji bude sretno proučio ove
krajeve u zemljoslovnom obziru, obogatit znanost neizmjernim blagom. Ko-
rak za korakom ovo je sve vulkanička zemlja, na kojoj ona možda nebrojna
središta izmet& nebijahu još po nikomu označena. Dao Bog, da se i kod
nas ustanove jednom takova znanstvena družtva, koja bi nam proučila barem
podanak , na kojem živemo. Jer moramo dosad priznati svietu, da barem u
zemljoslovnom obziru, bolje poznajemo amerikansku kopninu nego isto zem-
ljište trojedne kraljevine. Koliko krasna nauka nebi pribavilo zemljoslovcu
znanstveno motrenje primorskih i dalmatinskih otoka; kakvih vrela za pri-
spodobu ove znanosti nebi se našlo u Granici i u poblišoj Bosni? Ja nisam
u ovoj vrsti nauka nikakav strukovnjak, nu ipak i površnim motrenjem uvi-
djam važnost sustava našega podanka, te zato ove mekoje opazke predla-
žem načim strukovnjakom, bi jih oni pobliže proučili. Dubrovnik, slovin-
ska Atina, bijaše jur srušen trusom. Mljet, liepi otočić jadranskoga mora,
pokazuje primjer rlupljenoga vatrometa, is kojega izvire netrošivim vrelom
sijaset plovućca. Uzlovi okruglih otočića uzdignutih iz dubine jadranskoga
mora, takove su spodobe, da dosta jasno pokazuju vulkanički izvor. Ovo su
podatci javni i obćeniti nu jošte neproučeni. Kao primjer kušnje u takovom
motrenju navesti ću ono, što sam opazio na brdu Mrljanu, koji se diže nad
gradom Spljetom u Dalmaciji.

1) Humboldt: Tableaux de la Nature.

118 C. A. Bakotić.

Pogled Spljeta ') i njegove okolice. — Mrljan. — Njegova spodoba
i visina. — Njegova priroda i zaključci.

Spljet grad stoji pri 43% 30: 11'' sjeverne zemljopisne širine i pri 169
26' 10': iztočne zemljopisne dužine uzete od Greenwicheva poldnevnika. On
se širi u polukrugu pred okom, kad se s mora dojedri. Prizor je veličan-
stven; i to vesela to ubijena duša mora pred njim da uzklikne. Tvrdi miri
palače rimskoga cara Dukljana gdješto razdrti, gdješto poderani, svuda sme-
djavi, crni, jer jih je vrieme omrčilo, pašu i sada polovinu grada. Nove
zgradje posvuda izvedene izkazuju bježavu mladost napram kostastoj starosti.
Na temelju, koji je prije obmivalo more, sada se kule dižu. Zagradja su
protegnuta i izčišćena, putevi razkrojeni, zvonici dogradjeni: — a svuda te
vinograd i vrtao obkoljava, sunce grije a val cjeliva. Razlomljena sila rim-
skih careva na moru, grabi ti korak pred Zvonimirovom krunom, dokle je
Orseolo razvio Lavov barjak po našem kraju i uništio gusu od Neretve, al'
ujedno s gusom zakopao je i narodni ponos žalostne ove zemlje. Ovuda su
prolitali orlovi rimski, ovuda je Law svetoga Marka brao kite i resio svoju
poviest našom krvlju, — ovuda je tudjin koracao jogunast kao po stečevini
svojoj; — a naši djedovi, koji nisu uzmicali ni poklecali pred crnom silom,
posrćali su uviek kad jih je laskala mama lacmanske udvorice. — Pred ovim
veličanstvenim prizorom tko nebi uzkliknuo: Mila Dalmacijo! pe li izbro-
jeni tvoji crni danci ili će jih se još množina nasukafi?--. Kad te vidim,
kad se tebe sjećam, čini mi se, da te mogu prispodobiti tužnomu groblju,
na kojem ljesketaju simo i tamo zlatni napisi — izvanjska gledja. Podbra.
dila si se i zamotala kao udovica, koja plače svoga muža dok ga se nena-
plače: ele tvoj čovjek žive, bolan je ali žive; ustani ženo, osvjetlaj se
te se požuri, da mu ranu izliečiš, da mu jade olakšaš; skupi svoje sinove
vesele i skladne u razbujenoj mladosti te se života naživi. A ti morska ze-
nice, Spljete bieli, budi nam dragocjeni kamen naše sreće i našega uskrs-
nuća. Dosta te je tudji žalac probadao, tudja ruka pljeskala, tudja rieč pri-
vabljivala, tudja haljina zanašala, tudji narod dražio; — neuzkrati sinovom
svojim ime i pojam velike otačbine, uzorane i uzkopane domaćim ratilom, a
nakićene zelenim i mirisnim cviećem svojim.

Iza grada pram sjeveru, za koji puškomet daleko, ugleda oko kašte-
lansko more, koje se lašći i cakli tihano kao jezero, i koje plače na okrug
sedam sela, što se dižu ukraj njega, kao sedam labudova, kao sedam braće
u kolu uhvaćene, kao sedam moma zagrljenih o večernjoj zabavi kad silazi
sunce. Povrh sela raste svuda na brežuljcih zelena maslina, razbujena oskoruša,
Kitna mendula, drobna smokva, stepasta braskva, i na trkljah pripeta stere se
loza po zemlji. Kaštela su župna i liepa kao dar božji, a njihovi sinovi pri-
stali i kipni ljudi, slavna grana hrvatskoga plemena, starinom junaci, poka-
zuju i dan danas svojom krasnom strukom smionost svojega srca. am
iztoku leži starodavni Solin, okružen svojimi poderinami i svojom poviešću
kao najtvrdjim bedemom, kroz koji teče i dan danas ona rieka, koja je tada
plakala mramorne stupove uzvišenih palača, a sada para korito i ruši obale,

!) Ovu rieč ,Spljet“ stari filolozi proizvadjaju iz latinske rieči Palatium; nu
moj štovani prijatelj Kazali kazao mi je jednoč, da je čuo u Hercegovini, da
narod pod imenom ,spljet“ razumieva nasipnu zemlju == terra d'alluvione.
I tko je Spljet vidio, mora priznati, da je sagradjen na nasipnoj zemlji, koja se
je možda splila daždom, potokom ili bujicom s okolo stojećih planina, koje su
za tim, većim dielom, i ostale gole.

Nešto o vatrometih. 119

trgajuć graje plodnih livada. Oh da ona voda ima glasa! oh da ono tlo ima
rieči! + -. Na tavanih izgujbanog mramora nagrudila se zemlja, iz koje se
penje loza, razbuja maslina, vitla se lovorika i bršljan, i posvuda podvije se
vrba kao milostiva žena kad nariče obaljenom i raztresenom kosom nad mi-
lim pokojnikom. Pram zapadu diže se iz mora Trogir sa svojim hramom,
koji bi krasio i Rim sveti, kad bi se u njem nalazio. Pram podnevu penje
se otresito iz vala siedi Mrljan, kremenit, spiljast, podkopan, gol kao kuća
bez gospodara. Onaj Mrljan, koji se je zelenio kao zelenika za vrieme solin-
ske propasti, sada je s veće strane pust, kukast, zarašćen bliedom kaduljom,
indijanskom smokvicom i čvrstim Aloem, i jedva se s ove strane koza po
njem nabrsti. Oh da Mrljan otvori svoju čeljust te da stane mrmljati i ki-
dati kao možda jednoč, što bi bilo sa Spljetom, koji mu na podnožju stoji i.
koji viri pram jugu zvonikom svetoga Dujma kao jednim okom? Pusto li
si Spljetsko polje okićeno vrtlom, sadom i vinogradom, nakvašeno božjom
rosicom a ljudskom nenavidicom. Tebe kriepi tvoja poviest i ufanje boljih
vremena: dao Bog da ti se čiste nade neizpuše u cvjetanom pupku, što ti
se je stoprv naherio.

Sad se može najlakše uzrazumjeti usred koje veličanstvene prirode stoji
Mrljan. Pedeset koračaja daleko od grada napram zapadu on se pruža u more;
samo je jednim okrajkom spojen s kopnom, i na tom okrajku stoji Veli Varoš.
On pokazuje tri vrhunca sasvim okrugla i rek bi šiljašta, medju kojimi onaj u
sriedi visok je za 918 bečkih stopa. Veoma je različit prizor ovoga brda, ako
se motri s dva različita stajališta: t. j. s rta, na kom je groblje svetoga Stjepana,
ili a rta od Poljuda; s drugimi riečmi da li se motri strana Mrljana, koja je
obraćena pram podnevu, ili ona koja je obraćena pram sjeveru. Sa strane
podneva Mrljan je bujno obrašćen svakim cviećem i svakim voćem ; a sa strane
sjevera (kao što sam rekao) on je gol i kukast. Obale su na moru sa svih
strana hridovite i visoke, i opaža se sve okolo naokolo neobična dubina u
moru. Mrljan je sav može se reći podpokan i šupalj, i ja mislim, već kako
sam vidio, da je Veli Varoš sasvim sagradjen na prirodnom svodu, ili vrh
podzemnih galerija. Počamši iza Bajamontove palače otvara se podzemno
zijatno, koje vodi kroz brdo za dvie i pol talijanske milje daleko, te se na
svršetku sdružuje s popriekim žliebom, koji para brdo od sjevera do po-
dneva. Ovaj poprieki podzemni žlieb ima više izvanjskih otvora, u jednom
od kojih da se izpali kubura, čuje se razlievanje glasa izlaziti bistro kroz
glavno zijatno iza rečene Bajamontove palače. Dubinu takovih podzemnih
prodoli nije mi bilo moguće opredieliti: nu ona je svakako zamašita, te se
mora uvijati i pod morem. U jedno takovo zijatno pram sjeveru brda spu-
stio sam za jedno 20 hvati duboko dobro zažareni plamen svieće, i u toj
dubini svieća se je utrnula čudnovatim štropotom i jakim plamenom, razvija:
jući zagušni vonj sumpora. Kroz to isto zijatno spustio sam komad daske,
koja je izplivala poslije nekoliko sati za dvie i pol talijanske milje daleko
iz izvora sumporne vode. 'Taj izvor teče neprestano iz grebina pram po-
dnevu na podnožju brda kroz sredinu Veloga Varoša, te se u more izlieva.
Ova sumporna voda mora svakako izvirati iz dubokih podzemnih tavana,
jer | ponešto i mlaka, navlastito dok stupi u dahokružni zrak. — U sluča-
jevih kad trus zadrma zemljom, kroz ova zijatna čuje se onaj čudnovati tu-
Mo » kao da se uzlovi razriešavaju podzemnim gruvanjem topova. — Na
Mrljanu sa strane sjevera može se opaziti, da je kamenje najvećma kreme-
nito, te su se odatle i vadili u staro doba oni kremeni, što su se upotreb-
ljavali na dugocievkah i na kuburah. — Tjeme navlastito središnjega šiljka
Mrljana sastoji se iz nagomilanih grebina uz vrletne prodoli i razpukline kao
što obično biva pri krateru vulkaničkih planina.

120 C. A. Bakatić.

Usljed ovib oznaka!) ja mislim da se može zaključiti, da je Mrljan
ugušeni vatromet. Zdralo kidanja morao je biti osrednji šiljak, a izkidana
tvar morala se nadometati sa strane podneva. Sad nastaje pitanje: da li je
Mrljan sam po sebi sačinjavao uzalj vatrometa ili je bio spojen s kojim dru-
gim uzljem. Ja mislim, da se tomu nemože odgovoriti dok se svestrano
1 potanko neobjavi sveza otoka i otočića Jadranskoga mora, i u tom bi
nam veliku korist doprinieli naši strukovnjaci. Doba kidanja Mrljana sva-
kako je spojena s razvojem ili s uzdignućem naših ostrovčića, i moći će se
označiti točno jedino onda, kad bude protumačen svestrano naš podanak. —
Dao Bog, da nebude nam uviek tudjin najvećma morao kazati, kakva nam
je kuća i zemlja naša.

. Ove crtice sam napisao jedino iz dobre volje napram našemu napredku
i želio bi, da se kao takove i primu. |

DI bilo bi jih još na broju.

II. Kratke književne viesti.

I

Cirilski zbornik XVI—XVII. stoljeća u biblioteci
Kukuljevićevoj.

Opis sizvadcima.

U opisu knjižnice Kukuljevićeve (Književnik II. str. 318) spominje se
medju ,rukopisi slavenskimi" pod brojem 4. takodjer neki cirilski zbornik,
ja već neznam pravo, jeda li onaj pod brojem 8. »rođoslovje srbskih vlada-
rov“ ili onaj pod brojem 17.: ,rodoslovje svetih ktitor i gospod srpskih«.
Po naslovu sudeć rekao bih, da se onaj rukopis, koji je sada u mene, raz-
umieva pod broj 17., ali s druge strane _ pomislio bih opet prije na broj 8.,
zašto je taj rukopis, o kojem ću ovdje da govorim, pisan na artiji, a za onaj
pod brojem 17. kaže se, da je: cod. perg. saec. XV., što se za naš rukopis
nemože kazati.

Nu bilo kako mu drago, ja ću da govorim o tom, da u knjižnici Ku.
kuljevićevoj imade cirilski zbornik, rukopis od artije u srednjoj osmini, koji
sudeć po pismu i ostalom karakteru spada svakojako u XVI. ili XVII. sto-
ljeće. Njegvv je sadržaj veoma bogat i raznolik, a dielomice takodjer zanim-
ljiv i dosta važan.

1.

Na dvanaest prvih listova imade: ,Pogocaesb crixn o KTHTOpb N FOCNOXE
CPRECKNKK ZGMAR.« Ja sam ga sravnjivao s oniem, što je štampano u Šafartika
i u Glasniku, te sam našao; da se od druge strane drugoga lista napried
mnogo slaže s oniem, što je kod Šefafika na strani 57., gdje se u redku 5.
govori, kako je Maksimian udario na Konstantina, samo što je u Kukuljeviće-
vom rukopisu ova pripoviest mnogo duža, da u obće početak toga rodoslova (prva
četiri lista, doba Konstantinovo) jako je obširan. Na kraju druge strane četvr.
lista svrčuje se taj rimsko-byzantski odsjek našieh ljetopisa oviem riečma:
Mu ZG KORLOTARTANA KNAE ZETA CEOEFO NGHpEEOPNMOE KECTOCPEANE NP TOMHTEACTEO

| 9

122 Kratke književne viesti.

NA xpicrianexb, DOBEAE NApbP KOMBCTANTNNH GTCEWIN ANKHRNIO MOYYRTENOV rmaEST. I
umah zatiem počimaju rieči: cla me SNAEEb CHH& GFO BEN OVpOlR Eh E2ENIjE H
CTpAKOV M OVIACE EHRAETU M ERFRCIEOV CE EbMAETR itd. (6r. U Šafafika str. 57. red
33). Odavle slaže se naš rukopis sa Šafafikovim Karlovačkim t. j. s onim
što je na strani 57. od redka 35., zatim na strani 58., 59., 60. i 61., ali da-
kako da se to neima tako misliti, kao da bi baš od rieči do rieči u jednom
bilo što i u drugom, nego je čas ovdje čas ondje nešto promienjeno ili da je
što pridano ili izostavljeno. Tko će danas sutra da se lati koristnoga posla,
da iz tolikih ljetopisa sastavi jedan izpravan i čitak tekst, nevalja mu pro-
pustiti, da uzme u pomoć i naš rukopis. S toga će dobro biti, da se i taj
rodoslov najprije obaška štampa. Ja ću ovdje za dokaz mojih rieči samo
neke različnosti napomenuti.

U Šaf. 57. red. 34: uz TEpogau zeuna zaxnula: Kuk. list. Sa. red. 6.: ma
ZEPAACN M ZANAANCH CTpAnt zeMnN zaxabumio. — Šaf. 57. red. 36.: CTEOpN m€ m
UPRKOGA BB Aptkaxk: Kuk. 1. da. r. 12: m CH CRTEOpNINE UPRKOKE BA APTEECOK . . .
na mowowk ceka. — Šaf. 57. 38: gucoxoy guio — mapenome: Kuk.l.5a. 15: ga-
AGpEYNEH Zb GXEAANON CEOCH FPRJMNN M EAEAOCAOEH, CHIJE PEY4, BA DOHOMENKE N OV-
KOpNZNOV CHUE HApEKOME rEKOMNAA nonoMu itd. — Šaf. 58. 2.: BBCAYRCKUNME OV-
kpamenn u ouovatcregnuu: Kuk. 1. Da. 20. točnije: BCAYRCKNMH AOBPOTAME OVKPANICNIM
KRABAPbCTEOMb MOVIACTENNMH. — Što je Šaf. 58. 4—16, dosta poremećeno, to se
čita nešto u kraće ali razgovietnije u Kuk. — Šaf. 58, 34 izpravljen je red
rieči u Kuk. ovako list 6b. 10: npecgeren EOFopojNiju EBbEGJENIA, FRAFORENN ŠN-
nongapi! — Šaf. 98, 38 izostavljene su u Kuk. rieči: su gocna, te stoji samo:
npn peije amue. — Šaf. 59, 2: u Kuk. 6b. Ta. ovako: Credame Memana ae u uaa-
MENWNH EMCTR Eh BpATH CEOEH, HA NCOZbNNIR CE HA NCML FAAFOAN CRETAFO HEGIJA . ..
u oEucrn Creqann NEMANA BRANKH KOVRANA BH CRMOXARIEAENI FOCNOJNIE ELCEKA CPREh-

CKNXL ZEMAR HP NOMOPCKNKH, KNGKANTNE, AAAGMATIE, TBAKOVNJE, ZAKABMNIO. — Šaf. 59,
8: cu .zi. aaroub u Kuk. izpravnije: .zu. azra. — 59, 16, u Šaf.: no cm

caga-zeua, u Kukulj. 7b. red. 1—4. drugačije: Ro €6u Ke HOCTAKNAGTK CE IjA-
POFPACKNMA MAPEMb H HATPNAPBXOMA HN MAOTOME CEETHE FOPH AA RECT CABA APKTENNCKOML
giCExk cpamckuxu zeuan. — Šaf. 59, 28, što je pogrješno u štampanom or croaut,
to je izpravnije u Kuk. ov crosexh (pravilno bilo bi: ma croma). — Što je u
Šaf. 60, 10-—14 jamačno pogrješno na onom mjestu upisano, jer prekida ro-
doslov prvovjenčanoga kralja Stjepana Nemanjića, toga neima u našem ruko-
pisu na ovom mjestu, već s traga, kamo i spada, najme ondje, gdje bi bilo
po Šafafikovu poredanju na str. 62. u redku 6., te se čita kod Kukuljevića
na listu 9b. i 10. ovako: su npema6unuh Ai EAZbEPATNM C6' CNN € ZGANKATO OVRARA
ROMANE BARKANA, GPATE ZEC NPREOZEHYANOMOV KAAAS CTEŠANOV H CEETOMOY CABK, Nph-
BOMOY ApXIERHCKONOV CPBECKOMOV. CBH EG BALKIHR KGAHKH KREZ pOJN O CHNA AMHTAN
KOVNARA, Gb NROVACKOME GEPAZE NAPEYERO NME CFO MARNAL, ME CRZIAA NPEKEL CEG-
TAfO GOFOMKAGNIA NpH pCHG ANME, Bh MECTE GPOJAPEZT. CLR KE PORN CHNN H AluERH.
OPLEN CRNE GFO EPATHCAAEb KNEZB. BPATNCAAKL KE pPOJH CHRH BH AAIGPM. MALEN CHNb
GFO EpATLKO KNEZA HRAHKR. CL KE POAN CHHN MH AAEDR. .4. AANIN GFO KNETHNA Mu-
INA, BA HNOYACTEMA GQEpAZE KAPEYENA GYrGHTA, MUKE BOANO CHRH M WAGON: .1. CHNb

Kratke književne viesti. 123

€ro cre$nun. m ENCTb CTGQGARE KEANNNH AECIOTb O CPBEACME H Cb (GEO CTPANOV RO-
Kovnazna rocnognne. Oviem svršuje se 1. strana ljetopisa, te zatiem sliedi izbra-
janje onih dogadjaja, koji se pojedince svake godine dogodiše pod zaglav-
kom: a ce eru surna kameru. "Prije ipak, nego što ću o tom drugom diela
govoriti, hoću da pripomenem još k Šaf. 60, 19, da iza rieči: E2na ovpomn
u Kuk. sljeduje (1. 92. r. 7): BE HMR NpagEAN CEOGFO, CNpEYL CTIGŠANA NPANA OY-
pom. — Šaf. 60, 21 poslije ovrpsenaro sliedi: ga emua. — Zatim je izostav-
ljeno ono, što se u Šafafika čita 60, 22—30, od rieči: verapkru dO MMAOYTNSL
i opet 60, 34—61, 5 i 61, 8—19. — Šaf. 61, 21 dršim da je n upamesanera
pogrješno mjesto onoga, što je razumljivije u Kuk. uza upanesncrza ; u istom
redku iza rpokeuun ima mjesto: m gamuanuv, što je u Šaf., u Kuk. bolje: m
ZAHAANNUE Crpanaub, a to je svakako razumljivije, pače slaže se s njegovim
običnim naslovom, kako se čita u listinah (sr. u Miklošića str. 133, 136, 139,
140). — U drugom kraćem dielu počima na listu 10. pod gori pomenutim
zaglavkom brojenje godina od Adama, a istom na 11. listu dolazi srbska po-
lovica, i to je početak ovaj: sg aaro a.g.u.r. (6743==1235) upneTu NaYexcrzo aneyen
PAAOCAZEb XpaNaEIH KpAAb, H WAPCTEORA .M. nar. Umah za ovim ide: Eh AqT0
zy.0.m. (6718==1210) gaupanu Ce MNAOVTNNH KDAAL BANCKIM, N grcanosa .M.H. NATA,
H ovupe GKTouEpla ke. | - Za oviem dolazi ono, što je u Saf. 71. red2. 1.,
onda red 17. i 18. — Zatim se kaže: gb nero 2... (6820==1312) pozu ce
NAp& CTEQAKK. Eb nero 2.0.2.8. (6864==1355)lnpecTagn ce AEKEMEDIA, .KA., IJAPHCTROBA
Ze xy. aari. Sada sljeduje u Šaf. 71. redak 31, 74, red. 6—T, redak 1. a
tada: sn zero 2.(8).q.4. (6894==1386) ncxogu Wap MOVpATK NA KNEZA MAZAPA M
NANA WW. HO Eb TON ORETO NOMABYE CALNLNE. Za oviem: KE nero z.e.c.z. (6897
==1389) normet cuerim KHEZE AIZAPR NA KOCOROV, MRCENA MONA .€1. WAPRCTROBA .ZI.
MTR. MORE TON ARTO NpCIE MAYEAECTEG CHNE €FO GEANKN AECNOTE cTEdaNE. — Iza
ovoga ide, što je kod Šaf. 74, 24, samo što naš rukopis imade: Fpaga Tph-
nogo; zatim: ga naro 2.1". (6903==1394) nornga KAZETE MA EAACIEKE, M CE NNME
MADKO KPARCENKE H KOMECTAANNE. — Za ovim Šaf. 14, 33 i 37, i tada: ga aero
zgr. (6968==1454) OVXEATH MEKOVAE ČEPEZAEETOBHKA OV NPOTUIEENOV, GKTOMEPIA
g. M OTOH NETO OVEN AMHTADA PAJOEEHKE DETDA KORAYERHKA NOXE CPEBPRHNNOME MAM.
OTOH NETO MpM(MH) WAPE MEXMERB HORO EPERHO MN ECE FpANOBE CHTNNYKE. KB HETO
az. (0964==1456) OVxBATH CENAACEHKE MNXAHNA RECNOTA FIOpEFA BH CRGZA ra OY
SEZAFpAA2, AEKEMERIA .ZI., M TON AGTO BEKANAN CE EAAANCAAKK KORAK, CHNE ZABETE (810)
KARA, MATA .ZL, HN OTON O RETO PAZEN MEKORE API MEXMEJA NOXR EGRRFPNAOME. BH TOM
LETO OVMpE MEKOVAR OY BEARFAAOV, MŽCCIJA IEKTOVCTA, .Z1. AKNE. OV CpeJOoy. Ovim
svršuje se 11. list.

U 12. listu čita se iz početka : KOREWE .Z. — MOMOY ERKOV, HOY6ZO GCMOMOV
Kewoy, mocacauuu& neroua. Što zatim sliedi, vriedno je da se cielo ovdje na-
štampa, jer se oviem znamenito izpravlja ono, što je štampano u Šafačika
tr 83., redak 15—28. Evo, kako je u Kukuljevićevu rukopisu: sh naro
Ine. (7029=:1521). cle NATO NAAC COVATANE COVACNUANE RA pPEKOV CAKOY CE MNOXI-
CIROMA NZMANATERE, M NpEXORNAKOV pEKOV CAROY MKOKE NO COVXOY, CŠH pEYE, NO MO-
CTOr NA GQRE NOAR Cp€MA, H oHNIN OKE GA OMOPAGAN RPENAOVNE, MKONE HG BA

124 Kratke književne viosti.

MOIKNO MH PEKAME TEME CHENBMEA UZMANATENE OVADAKITN, ISKE OVTORNG NMGIBE BAJE-
KOT NE TOM CHANG pEME, FRIFORIO CASOY HN AOVNBER, HoOQNCTOXNNME GTE EACOKIOV
CROZOVIJNH KEZETPAXR M NNINE GKPACNIE FpAJU, M AGTEXOV MWKOZG ZUTE KANZATE CGA3 U
PORAOEE NAZEMNIG. QAG VIOKO, TOFAA TAKOKOM. CKAREH ZEMAM TOW UMONMJA &W ER TON
ZGMEN, FNIFOMIO CAEMG, AHERA MGCTA M CERA ZENOVCTEME, A NAREEH HP FPANOEE MZO-
pume, ZO CRNOKOVNIH GSAŠTAAJE NEKORGIP OVFANRNK APEKECT E NZMANARTENANME, HN KRNN-
MOME EEE GSZenHELAanNAe Yoja.

UREEIA AEFONETA .KR. ADRA. A FOCNORAA IGEGNA GNMMNA AECBOTNNA M NEKOZGIO
GCTARN CNARAN FPAAK KAVNANNKE H AAG CE BETCTEDY BPENO pEKE KOFNABA OV E RNOVY-
Tpanov aovrašim, A CRABNOV H ANENOV ZGMNO AECNOTOGOV TOVANJKH BONAGNNIE, A
BENH EPA KOVRHNNKA PAZOPIE MRCENG CGKTGNJEDIA .0. ZRNE. Ki ORRTO ZAA. (1034
==1026) none Wapu COVREGMANE FpAZA GBOVANNME.

Po ovom, kako rekoh, može se znamenito izpraviti tekst Šafafikov. Po
riečih našega rukopisa BE KOpAEAN Npeunovie neima više ni malo sumnje, da
se one tamne rječi Šafafikove (str. 83. r. 17.) imadu ovako pročitati: uns ze
BR Zapgmajs. Jednako se našiem tekstom potvrdjuje konjektura Daničićeva
(Rječnik II. 210), da se mjesto ozegmu ima čitati caasun. Napokon su načiem
rukopisom liepo raztumačene one kod Šafafika 83, 25 skroz nerazumljive
rieči: za ovrpenotw ov ropov, što nije ništa drugo nego li: Oy BENOKTABNIO
eyrpuio !

e

Od trinaestoga lista napried sliedi zanimljiva bogoslovska zoologija!
Tomu je predmetu ovaj naslov gapisan na listu 13. crvenimi slovi: caose s
EGIMEXE NORGIINXR H RETEIEBKE : EPATUE Ci€ G BRIEEXE CHXL EAAFOZECTU AAXATTERR OY
pnaz ouaaauov gorocnenjev. Meni je kazivao presv. gospodin Ivan Kukuljević,
da je već prije mnogo godina nekoji učeni Ruski putnik ovaj tekst prepisao;
ali neznam niti se opominjem, da bi bio gdje što o tom čitao. Nego za iz-
vjestno držim, da je to ono isto, što Miklošić spominje u svom divno boga-
gatom rječniku na atrani XV. pod kraticom: Nom.-Barb. Miklošić kaže ondje :
Nomocansaem excipiunt physiologus et alia quaedam. Dakle naše ,cnoze
o uemrexi' bit će ono isto, što je u njega taj ,physiologus“. I zbilja, u Mi-
klošićevu rječniku nahodim skoro sve rieči, za koje bi čovjek u prvi mah
mislio, da su riedke i neobične. Oviem tekstom neće se dakle mnogo obo-
gatiti slovj. leksikografija, ali je zato ipak vriedan, da se u skraćenoj formi
naštampa, što se tim putem sve bolje i bolje upoznajemo s pravim karakte-
rom starosrbske književnosti. Jer ako to i jesu tek prievodi, svakojako valja
da su bile osobite okolnosti i razlozi, radi kojih se je srbska književnost
upravo za ovakvim stvarma grčkog prievoda mašala. Karakter ovieh prie-
voda prikazuje nam nekim načinom takodjer pravac starosrbske obrazova-
nosti. U tekstu nije se ništa mienjalo, van što su pokraćene rieči izpisane
po običaju damašnjem.

CNOzO WApOoy RAZOV ZEGACKOMOV.

N&EE 06CTR K&CEMA ZEGpOMA IJApE, MMET GO .F. ARAA BCAHH GQ CEER. .2. ZENO

Kratke književne viosti. 125

AbHOEO, CFAX pUEANETA €FO AbENIWI, MANA EFO pANANETK BEAM H MPRTRA. W NEMHTH
UPRTER, AONJCKE NPNAČIb ABER H JZOVNETE Eb NOZADH IEFO N GO/GHEET, BAKO EOFb AOV-
NOV KR AJLEMA H ECH GOKMENNOME. .E. AERO ABBOKO, E€FAA CNHTb, BHZAH EFO ZPETL OTE
+Z. CTPARBbI H PAZOVMEETA OTE AOBAIJE W OVTEPNNANET CE, JA GFO NOKIJH NA CuE NE
OBPEINIETK ... ,F. NENO NAKORO, CFAA MCTE YROREKA, OGDAZb EMOY HE MCTA HH NOFNE-
ROYETE, A EFAA NZECTb VAORRKA, NM NONMETh YAOEZYIO FAAEOV FREANIONIH NA OBDAZE
RAAYETb MOTO, H NOGMA ROFACEETA 00.

Czozo (a ZOVEpOV ZERPOV.

ZOVEAPE IECTR EGABKA ZERPA KE CABYEH NAMXOANTA Kb APEROV, POFU GHIONIE O
ApEBO, NH EAHRR GTA ZEZpIH HE OBNAAANETE CE NNMRA. H CTAPRIHTE MEEAOV BOJE, NpH
KOAN CPONTE, NE NHETE KOZE, PAZEG IGANOVNIR EE MECĆIH. GFAN KONIETb NHTH, NpHXO-
AHTE BA BOAOV H ZANTA KOROV # TAAYET CE BGAMN. EFAA NANMET CE, QOINNET CE MKO OTE
EHNA A MANXOANTE KR AAGROV GHIOIJIE H GBOPOVIJIE APERHE H HAAETK NA ZEMNIO, NOBHETA
CE KPGHKO KGCENE CE H OVBNETE FAZBOY CROIO, NE NEKHTE HKO MPBTEE. H NPHXOJHTE
MOESIA HO OGBPRTAGTE EFO ZABHNTA H GVERETA €FO BEZE NOVAJE.

Caogo za CAONA ZA ZETA.

ZEEp5 1GCTR RUGNEME CRNORE EEARKA ZGNO, MENA BEAHKA MMA OG CEER. NOYH-
TATE EFO HACH ZEGAH, RH ONE HMATh FARBRCTREA BE MOCTEKb, HH CE MOZKETE CRFNOVTH.
H EFAA XOIBGTE MNOVRROVTH, HAHXOATA KE APEBOV FPRBAROV HP KRCKNONHTA CE NOYH-
NOVTN. ABE AEKETh, NE MOXETA BACTATA, NE HMATE EO CECTIEH KOCTEMA. NPHKOKHT
EO AOEWb MN NMNOCEJACTE APERO TOH, AA EFAA NACNONNTE C€ ROYHNOYTH, HAAETE CE CE
HUME ABSKO, M UANNOANTA NOBANE H OMPRNMETE GF0. H APOVFO NENO GFO, IETAA KOIETE
CROMHNA KA MPNIMETE& NAOAL No OGQEPETAETE APEBO MANRAOPIROV H OKOVNINETb OTA NEFO
Od ORPEKOANTE KAO OCNONOY Ho OZANFPAČTR GFO HO MPNXOARTE MN OOPHBASNTA FA MA APEBO.
TOKAE H OTE BEKOKCHTE H PAKADNFACTA CE H IIPRMENAETE C€ KR NEH. TANOM EREA CNEXE
NOJAAE AAAMOV. GOFOY KIIEMOV CAAEA Kb REK&. ČOVXb FACE, FA6 FAAFONAKOV IBAAOCKO
ECIMN ZOKOVIJIE, CEHHR CNOHE MAMAC C6 M AGAIN PUKAIOIJIE MNOTO. YIO EFO HENNKH
CRARA BH OBONAE KRZARNENOVTH EFO H OMNOFO PRKACTA QEA. YOVIRE HXA 'Z' CRNONOKE HN TH
OPEAOE M NE MOFOMIG ELZAENFNOVTIH EFO, M GCH PHKAIOMIK KANOCNO MH YIOMG HXE .BI.
CEORA M OTE O ORAHAOME M ONE MOFOWE REZAEHFHOVTH €FO M CEH PNKAXOV EANNOFAACNO. H
BANAC SENNA CAONEK MAR H TE XB KEZABNIKE. H ETAZ KOIEETE PAZAATH CNONNIJA, NpH-
KOJETE O B& KBOJOV, NZMEPAČTE EOZOV, H NOEMAETA GENIJA NOCOME AONAE IEMOV HOZE
OVNPERBNTA CE.

CNOEO ZA (GApNA NAPA AETEIINME NTRUJAME.

(DpaR IECTE IJApR AETEIIHME BEINEME, NOEDEH IECTA, .p. ARTE IEHEETE EEC-DEYAAR
HO CACTAPAR CE, OXMPAETE U ZAAEEMOTb OYH €MOY N HE MOJKETh NOKHTR. M ZAERETA CE OV
čCHHPY NGEECROVIO H NOXOAHTH NA NOBOANO GAATO NA BICTOKE. H NAKH NAARETE NA NPOCTOV
KAMEROK H CEABTA .H. Z6NU NA KAMENOV, Hi CNAZETh EMOY EbCA OXHPA NA KAMENOV. H
MAKU GOKOVNAET CE Eh NOPOANOMb GAATOV TOHNIE Hb ZbRE H CEXNTA HPOTHEOV CAbRBIJOV H
KIJA pAZrpEET CE GTh CEBNBIJA, TOFAX GQYHCTET CE QYH GMOY H BOVAETK MKO H MNAJB.

CAOEO ZA FohAHJOV.

TpkARNA ICT MOEGZNA G MOTEN BH OXOJHTb, OBA ZAEANO, H CREHETB FNEZAO CEEE.
ANE EKE GDTK O NUXE O UOTHBNETb MOVKb MAN ZCHA, KANOETE GAHNh APOVTAFO NO CAMATH,
M MOYTNOY BOJOV AMET MH FPENACTK NH NA CUpOZO APĆHO CEZAETA.

0%

126 Kratke književne viesti.

Caogo & AETENOY NTHIJIH.

AeT€ab HECTh YENOAMEHA NTNIJA M KDACNA M AETAG GTE ApEEA AO APEBA, pRTONI
KMOIE W OVKOMb CANIWI, XA MIJE IECTb AOVNNO APEEO, EBCGANTA CE Eh NEM HP ChENEN
THEZNO. MIJE AH TEBRAO ADEHO EOVAČTK, GEZNTL GQTb HETO . ..

Caogo Za HONOVBNIJA, KAKO KURET.

(lonovnayb t€cTk NacTpa NTHA, ZARNRIH FHEZAO, N HZBOARTA METEBIJE. H EFAA ZAZDI- |

CTOVT H GOVAOVTK 10 NEEECE XpANEIJE CE, TOFJA pOAHTEANE MXh BRNNAOVTL Eh FNEZIO
H CKOVEOVTh KC1 NEPHA CEOH H GOVAOVTE IKO HH MAAJIM. HO MNOKH VEZA NXL NOCET NUL
NHIHOY, AORACKE NOPACTETA HUME NEPNIM M EOVAOVTb MKO H NpemjE.

Caogo ZA FONOVEA BTHIJOV.

FonovEb I€crh MEKA NTMIJI, CHENPAIOTE CE A1 CTPEFOVTA CEER GT. MCTPEEA, NIA
ECTb €AHHb HAH MHOZN, H KACH OVU HMOYTh GQ MCTAEEG.

Caogo 0 emuponor.

> GubApORb ECTh BE MOpN BOEROZA PNGAME GACEMb, IGCTh KLZOPh €FO HKO M KOM

H XOARTA NO AKOV HN OHMITE KONCNOV FANBOV H GNANAH, A NO FARBOV BOKO H pasa, a»

IGCTb BB NEKOME MECTE MODA PNEA MINA ZAATO-ZApNI, BCCMH PHEAMH ECTA NAPA H NEXNN
NA GAHOMb MECTE H €CHBADONb KOXNTE AEAIIH Eb FOAHRE HP KAANAETA CE HBO CKOEIOT.
EFKA XOANTb H GHEABONH NBOKOJETR MO HEMb BACE PHEH MANE NM FOAEME H ME CMERTI
ZAGABHTH APOVFA APOVZE, AONJEZE MOKAONETA CG MH KAZEBATET CE H HONARANIOT CE H
KECENE EOVAOVTA.

CaoEO O HNOpOFOV KAKO ZHEETE.

Huoporh I€CTb ZBEpL EEA ZENO, HMATR ROC KOCTENL, NMAEKOANTE NPEZ OVCTI
EMOV H NO GPANOV EMOV GNHPAET CE H NE MOKETA CE OvcTu EbZUTM (sic! mag€Tn?)
KHIPOV, PAZBE CTOIGIHE APEEO NACETb MH IEZNKE NA CTPANOV HZNMAOIJIH. HN EFJA ENANTI
ZBEBE, KOIO NIOEO MOCTHFNET&, M MATAKNETE MI pOFR CEON A1 ETAA NZINENETA XHECJE
HA FARBE, TOFAR HAFAKJAČI NA EZHKEB €F0.

Cnogo & ECTECOVNOV H APOVFOMAI GINE.

GCTECOVNE H APOVFN BIHNA GOGA KAHRb OVCTARb HMATE. EFXA PAZAAČTE QPLANIA
IHIJE, NE MOKETL EFO pOJNTU, KONACKE MpNAETE MOVE ICIE EL HGEOEOV NpPONACIb n
MONECETE KAMENHE GOTH HPONACTIH, TOFAA PAZAAETE. ABOVTO ACAO IECTb. ETA NE NMATI
KPANOV, MOCTNT CE .M. KERN, XA EFAA GOEPEIBETA MPNINOV, IBO EH HARE ZA .M. ANU, TON
NZEAAETA ZA EAHWE ALNE. .F. AENO €FO. HMATL NGPO MA YENR MH CERTHTE GMOY Kb NON
MKO ZBEZAA HM MRHTh CE KpEEa NA ROKTOV AECHOH HOZH, NOKOANTE ETO KAREb, FXG GCTh
MPbINA CETEOPHAA CE, HA CE NAMCTA.

Caozo & CTPEKO-HZMNAS.

CrpuKO-KAMNAR BECTb BZAHM MTNIJA. EFAA PARAZETA MHE, EE BOZOV CNOCHTH ETO
H OCGANTE NA KOZE, (QYVRMA ZARTE MANIJA CEOEFO, ZA MIG GV CEOEH KAMO GTEDATETE,
ZANPRTABA GOVAETE. AA GFAA XOETE CNATH, TON GAHNMA GKOME CNHTK, A APOVZENI
EAIOAETK. E€CTE APOVFAM EEIRR O NAHAHYRA KA OZMNH NO OARLIENNIA GIG 1ECTE 8. MAKITA.
MA GTAA GHANTA CTPEKO-KAMNNA MANIJA PAZANOMA, ONE NPNKOAHTE HN ZDNTE, IGFAA KAMO
OTEPATNTE (QYH CTPBKOKAMNAR, A1-CNHNA ARXKETA MI HHIA.

Crogo e enenov.

Gren HMATE BAZOpE AHRIN, CRCTADNET CO ZA .M. RATE, CFAA OVCETRTE CTADOCII
CEO, RIBETE NO FOpAXE ZMRNOV AOVNKOV NO GEONAGTE. JA CTAZ GEPEIJETK ZMIHO, GZ6

Kratke književne viesti. 127

CE JECA TPNIb CEAAYHAA, H NOZNARACIK 10 H KONAETA ZEMAIO. AA NIJE IECTb Hb KAMENOV,
HOCHTE KOAOV Eh OVCTEXh N ZANEBACTH. A1 NIJE HZMETA 10, NOFANTACTA IO IJENIO, MH GE-
FAEYh EEAHKO Bb BOXOV H NOFpOVZHUT CE BCE. H HZAEZb NEMNTK MA CADNBIJOV “F* AHH,
H NOMAAAAET CE H BOVA€TH BIKO EANNE IONE.

Crogo 0 mcnnje.

lcnnga I€cTh NOTA EEijih HA CERTE€, MKO NHIHO TAKOM. NEKHNTA KEN4CKH NONb NA
ZANAZ€, A MOVACKIH HA KRCTOIJE. EFAA XOIIETH PACTHTH CE, NOXOANTE HA KACTOKE,
HCKATH MOYA, A MOVKACNH NA ZANAAN, HCKITH ZKEHOV H AROXOAHTH TOMOV NA FNEZAO A
TA TOMOV, MH ONAKH XpENETNTE OBORABAIOMIH NOKE APOVFh APOVTOV MH NOVIJINETE MERH
TAH TOMOVH RA FHEZAO A ThH TOMOVN, H NAKH NAAb NENAMN XpENETKTG R BA NEHAKL
POXET CE DTENUC MH GOMHROVTE. EFAA BOVA€Tk EPEME NEpNATETH, NIOECINE IFTENIIH POAH-
TEA€, GNPACKAIOTK FAAEOV €FO M GTEVETH (H) OVMpETK. EFAA HTERIJH BBZBACTOVTK, NO-
KORNTb MOV(Rb)CKI HOR NA BACTOKh, A KENCKO WA ZA(NA)KR. TAG NEKNTH ZVOVMKO MECTA
FORTH ZEMAIENb H NOEbih TBH ZBEPH OVAAEAACTE GITKAAJAČT CE YNOREKb KECA Bh ZERENOV
TPAROV A TONHTE TAAEOV GWUTOMH HP OPHXOAHTb GOTH HETDA ANbTE NPbTb EbZUb HP KPbi-
YNT& FRACOMH KEAHEMb. ACNRAR NOVIJIAETE GOFNR .2. H O.E. OH O.F.OME OGOMAAHTE YRNOEEKA H
NIKIN CEO OGNAMIHIO ZATHNIETK OVIM CKOCH AA NE YIOETh FRAC IKONE PEYE RDOPORE*
OVCANIMNXh CAOVXh TKOH H OVBOMX CE. YRNOREKb GTBTHKAETH CL NPOVTOME HP OVIH
IEMOVY MH KPNIViŠTE, (GRB GT FRAC OVMPETE, BAEHMETR CFO H EbXAMA EME CCT GMOV NA
nereecov !).

CNoEO EKE O CTPNIJE, KIKO KHKRTE MA ZEMAH.

CrpaKE €CTb NEKA NTHUJA, EFAA CTDOHTK FNEZAO CEEE, MHNOIETh MACE H CTPBIBETK
KACEXR (OKPBCTH CEEZ, EFAA XOIETE KHAETH, KAMYHTL H FAATONETB, XA KACAKh CHE GCTL
GKPRCTK AA ENANTE ROZA OVIpARNARAET CE, NMONEKE CTPRKA NWOENTE APOVAHNOV CEO
N Covcezn cEor.

CNONO cxe e CRAERIO, KAKO ZGNEČTE.

CAABEH KCTb NTRIJA, CbEHPAIOT CE CE APOVFOME CROHURL, EZNNh CNHT AO NONMO-
WOIAHML, A APOVTHH CTPEAETE EFO HN NAZA RH .BI. KPBATH NPOCNARNAETE GOTA Ek NOAM-
WOINIE. W ONAKIH TAH OVCNNTh, A APOVFIN NAKIH OTA NONOUGILIHR CTARKETA IEFO. KE
CRETOV CANNNGHMb FNICOME BACH NPOCNARETE GBOFA . .

CNORO EME GO NACTOEHIJE. HMATH NACTOEHIJA M APOVTH VHHB, HIH FA NANPNGAR.

NACTOBHIJA ECTE MEKA NTHIJA, NPEKOAHTE BB IEPOVCONNMK XDINE PRAH M NIKH Np6-
KOANTE Bb NOAH YEXA pAMIH. EFAA TEOPHTA FHEZAO KAZE MOJMH HAH NAAL BOROM, NO-
NEKE MUMITA RO NAZMOV H KAETEOV Ch ZMNIGIO H NOXBANOV HMATE ZMAM NaAA RACTOBH-
EIO. €FAA GEXOV BICH Eb KHEOTE HOICKE, TOFAA NOCNA ZUM CTPBIJENA H PEYE EMOV" HAH
EH&AE, KOM €CT KPbKR NOCANAKA. NACTOEHIJA YI H EMOJZEME, AA EFAA NOBDATHT CE
CTPLIIENE, AH MOBECTR ZMIH, CDETE EFO NACTOEHIJA H BENPOCR €FO R PAZOVME, HKO VAO-
EEYIO KPBEb KAZATH XOIETb. TOFAN OT6AbPbKA (SIC) EMOVY FAAROV, MA RE KAMETK. ZMNM
TOFgA MOKEAAN CE RA MICTOBHIJOV, IKO AR HEH HE AACTE EHTIH FMEZAN. RACTORHIJA pey€'
AZG OMAAB YNOBEKH BHTH XOIJOV FNEZAO, FA€ ECTK TEE€ ZNO MPHXOAHTH. TOFO PRAH YNO-
KEWH NIOEETE NACTOEHIJOV.

D) Ovdje je očevidno mnogo pogriešeno u tekstu, ali bi se moglo izpraviti uz pomoć
drugoga kojega rukopisa. Ja sam štampao rieč po rieč.

_ ———>- —_—— — > -— -— ——- —- > -

128 Kratke knjiševne viesti.

Caoxo & MACEHIJH, KAKO ZHNECTE.

GREENA ECTh XNTDA NTNIJA, CTPOHTR CEEE FHEZAO H MNOCHTA MNIJA MH C MAJA NO-
CHTR CKOM MINIJA, Mb KDIAETA OTE HNHGXL EPEENIJE WIHIJA HP MAHNOCHTR NA CEOE FNEZAO
H NOMNOFO PGAOVET CE O YIORANXb WNIJEKE, NEKE AH GQ CEROHEXA. H HZKH ELZA NZKORNTA
TENI MNAAČ M KPAKETE ApOVra (TR) APOVFE MTHIJE M XpPINHTA HXb HP NOMNOFOY pa-
KOVET CE O TOVIANXE MENE AH O CEONEXR, AX EFAA MOpACTOVTA MH ONOZNAIOTA MATEPA
CEOIO HH NOHAOVTR KR MATEPEME CKOHMR H ONA KR EZAMJEH NEYEAN OCTANETE.

Caogo o XHnen Bb MOpH.

Xuueu €cTE KA MODH MH MAAEZETE NN XOANTE HR MKO KAIONKO BANACT CE, PAZKE
PUKO HZHMACTE, GANKO CE XpANNTE, HA EFAA VIETE IOFE KB MOPN C PREOME CKENPRETI
H GOTLKAARACTE CE, AA EFO ME HZMETNETE H HE MOZET CE EBZEDATNIH.

Crogo za gmesa. (Ovdje počima drugo pismo.)

Bank ICT& NOXEATHEE ZEGOb, AIE NE GEPCIETR MCTN, UZNAETR NA npocT(p)aNO
MECTO M KAZDETE NA MEEO M KBZOEETE KR GOFOV TAACOM& KCAHKOME, FAAFORC' FOCNGAN
TH ME CATEODHAR ECH M ME PEYE MH TPAKOV MICTH MH ADEEO FAHCTN, NA GTA ZNKA
KPANNTN CE. VOVE ME HHN EFO, HGAHNHEME FAACOME BBZGROVTA“ NOMAN NAM, FOCNOAN,
NOMAN. TOFAA FOCNOXE MOMACTE XpANNIJOV.

Caogo Za mepaBa.

Epagh IGCT& FAACNA OTNIJA, HN CRENPAIOTA CE KE EEYGDOY ZAGANO, M EFAA HM
BOVAETA CNATH, MOCHAMOTR CTpAKR O CEEE H EBZNMAETA KZMH OV EANOV KOFOV, A NA
ABOVFOM CTONTE NOZ, MH EFXA ZAAPEMACTE, MCRAACTk EMOY KAMN H KRZOVONETA, No NNN
KE NpPOBOVAČTA CE H OCTANTOVTA CE H NOMAOV HNOFO CTPAKA.

Crogo o ZuHH M BON.

ZuNB IECTE MOTA BEGI, MAR HMATh MOTOCTK ECAHKOY H CRTEOPH EOFb KPARJKOV
MEXAOV YAOKRKOME H MEXAOY ZUHOMB, ČFAA KE NONZETA ZMNIA KOZOV RHTH UZGAOVGTL
MAR KI KpAH EOXE, A CA AXOME HE BRACZETK Eh KOXOV, NOHENE KOXOV XOMIETL NAM-
KHTH, AA KTO GH TOVH KOXOV NHAR, UPRTEANJE EH EHAL.

Caoko Za BON.

Hoan IECTE HA CAOVIBEOV YROBRKOMB Eb CPRABIJN CEOEMR GEZAZAOBANK M BACA AOEPA
MNCAHTR H HMATE CPbABIJE KANOpANKO H CFA1 GEPEMICTE TAE KAbEh KONIOIO, ZEMAIO GEO-
NAKAČTE M RLNHETR NZA CPbAbIJA' CAABA TEEG ENAAHKO FOCNOJN, CATBOPHEH HACK GT ZEMAE,
M OMAKN Bb ZEMAIE NONAGMO. H HHH TEKOVTH KA NEMOVY, CAZKĆIHE GOFA FAICOME BEANEME.

CaoKo ZA NAIONA NTHHNOV.

[laoyng I€CTE KpACINE MNOFO, H XOAHTA Cb KPACOTOIO KENHKOIO H NOTDECETA CE
Eb FWZAH CEOEH (H) KRZNOCHTA C€ KGAMH. EFAN BE KNAHTE NOFH CKOE, H KRZOKETE GAOCNO
H PEYETK' FOCNOAN, YEMOY KAKO TEAO, TAKO M HOFH NE CATKORH.

CaoKO & Ancniju.

Nacnya cr kexunra ') (') nega. €rga N€ GEpEETK MCTR YTO, NPHXOARTK KL
NpHCOHNO MECTO HP OMPRTEHTE CE, EAKA OVAPKSHTE KOVIMOV OV CEEE. N MAHXOXETK HTNHIJE
NETEIIE M CKOVEAIOTK 10. GOMA KE CKOYHKIH OVXHTHTK GOTA HNXA H BCTE.

CroBo e NICTOKNIJH NTHIJH.

NacTOENIJA IECTA HEZAOGNKA MTHIJA, H NAPEEHRACTE Kb MOVCTHNH MOAR FOAHNE ZA

1) Može biti rexuuTa' grčka rieč.

Kratke knjiševne viesti. 129

VETA PAAN M ELCXPIRNTK MXR. ZA DIE OCRENGETA, MOXOANTE KE NOVCTHNIO H NANKMOCHTA
GHENE NME N RpOZDETE.

Caogo & MacH COVENOR M IGN GOXRNOM. KOMO MHROVTA.

dilaca COVINNA COVINHTE CE MA CARNBIJOV M NA MPAZOV MH MA KETNOV H Na CRETOV,
UNOFO TPRNHTA IKCRAOV H ZHMOV. 1 KOXENA ZKABA NE MOXETE TAKON TObHETN, NA KE
ZNMOV BEFAST& BA FROVEHNOY, A EA CAbNbIJE HCKOJNTA NA GOFPGAANIJE, NO GFAA NpniKE-
ZETE CRBEBIJE, KEFAET& KR EORXOV.

Caozo & nyeu.

[sena IGCTh GOMHM, NAOJA GIG YOVNANR IECTh RE OYIO, TPOVAL IGIE NPOCEGIJINETA CE.

3.

Prije pomenute dvie stvari obsižu u našem rukopisu upravo 30 listova.
Na 31. listu, na drugoj strani odpočinje nov predmet, i to: Macena cenTeMEpta
"A OAbBA BRZENUENNE YRCTNAFO GEBOTKOPEWATO KPRCTA FOCNOAA NAMEFO
IMCOY-KpkCTA. GTLYE ENArOCIOKH. Pod ovim zaglavkom imade obična pripoviest o
Konstantinu, kako je pobjedu održao pod znakom križa, i kako je mati mu
Jelena pronašla krst Isukrstov. Zatim na drugoj strani četrdesetoga lista
sliedi : MECENA OKTOMEDIN 'AW' ARNE, YTENNE CEETHE MOKYEHNUJE NETKH
(nego to nije slovjenska svetica), a na listu četrdesettrećem dolazi: o ru K pa -
zzane gapoxogo,ali ni to nije tekst iz sv. pisma staroga zavjeta, već po
svoj prilici nekaki apokrif, u kojem se vrlo čudne stvari pripoviedaju. Kako
je najme poslao Bog andjela svoga, da ide k Barochu i da ga uzvede do
tajnosti nebeskih, i što je sve na tom svojem putu susreo, što li vidio! Čega
Baroch nerazumije ili nemože sam dokučiti, o tom. pita pratioca andjela i on
mu tumači. N. pr. na pitanje: NOYTO ZOVRA TBYEHA CE€TA CARBIJOV NE HMATAE ;
odgovara andjel: canuin KApOme m CKAOY TH BCA' KECH, EFAX NpENACTH ZUNM IAAMA
H CEFOY M GEAHYH CIO MAFOTOV M MAAKACTA CE (O NAFOTE CEOEH FOpKO. H MAAKAME CE
Q ONMIO ECI TEADE, MGBECA H CZLEbIJE MH ZREZAN, H TRIPR KONEBAINE C€ AO NpECTONA
GOXIH. AFFEAM KE HO CHAR NORBHFOMIE CE GQ NPECTOVIACHH AAAMOBE 1 NOVNA NOCMEH CE.
ZATO MpOFNEKA CE NA MIO GOFE H NOMpAYH CEETE €IE H CTEOPN IO BR MAAO BpEME CTA-
DETH CE M OMAKH pOANTH CE, A HC HPhKA ME RE E€ TAKO, NA GCIE CRETNEH CAbRBIJA M
MEFOTOV AbHH HMOVIJIH. — Za oviem sliedi na drugoj strani 51. lista nov čla-
nak: YIOAO CRETAFO H NpENOJAOKNATFO GA HaHMEFO HHKOIH i Opet na
listu D7.: VIOAECA CRETAFO (NJA HAMEFO HHKONE. A na listu 59. čita se krupnimi
crvenimi slovi izpisan naslov nova sadržaja ovako: wa(nm)canie & nptgamin ro-
CNOJA MAMIEFO IHCOV-XpiCTA, EKE Bb CNOMENOV NHCA EEPEHCKIHME HRKOANME KE Ch EAZFO-
GEPIZNAME IOCIPOME Cb MHUR NOFPEENIE TENO IHCOVCOKO, KA NETO KE REIHKATO &60-
MOCIA "ZU-TOKE MpEROKHME HZ EEpEHCKHXE NA FPRYRCKZA KECA (C)IH EAHKA CKARMINE CG
MB NORTECUEME nmđATE. — U knjizi Šafafikovoj (Geschichte der siidslavischen
Literatur III. 1. 197) spominje se neki rukopis XVI. stoljeća: Kanon sv.
Nikole (iz Karlovačke knjižnice), u kojem takodjer dolazi nesamo »Čudo
sv. Nikole“, nego takodjer knjiga Nikodemova ,o predanju spasitelja“. Bez
dvojbe bit će u obadva rukopisa isti tekst. U našem rukopisu ide taj tekst
na 30 listova do lista 89. — Na drugoj strani lista 89. čita se iznova: ua-

Književnik IIL 1. 10

130 Kratke književne vieste.

GENA AKFOVCTA *€I' CROKO 1G(A)HHA EOFOCRORA MA OVCNENNE NpECKETHE ENAAKYRIJE NZE
H GOrOpognije M npncno gzein mape. Početak ove besjede glasi ovako: cgeraa m
MNpECAAEHAA GOFOPOANIJA HP NAHCNOXEKA MAPIA NO GEHYAIO NA CEETBI FDOEB FOCNOJA NIMErO
ICOV O XpMCTA KOJENIH O KAAHTH W NOKROMHTH O CEETEH KONENE CEOH MONAME CE NZ MJEK
powabINIrO ce cuna itd. — Na listu 102. sliedi: CNOKO CBETAFO NpRNOXOENAATO OTLIJA
NAMEFO IGAHANA ZAATOOVCTATO MATPHADXA KONCTARTHNA FPARA, CAOKO GQ GYE NIMH PAX-
Kpsmenue. Ovo ,slovo“ obuzima 4 lista, a svršuje se na listu 107.; čini se, da
je to onaj isti tekst, koji se spominje u Šafafika (III. 1. str. 217) u nekom pra-
vilniku Matija Vlastara, rukopisu XIV. v. knjižnice Karlovačke. — Na listu
107. imade opeta neka pobožna igračka pod naslovom: OVKAZE FOCNOgA NaMETO
wcoy xpuera, koja se sastoji od pitanja i odgovora; medju ostaliem dolaze i
ova pitanja: pij MN, KTO QBpE NATHRCKOV KNHFOV; pEYE' MATOVCANA. plji MH, KTO
QEPRTE FABYKOV KNHFOV; PEYE' MEDKOVPIE. pijH MN GOVFApCKOV; Kvpnan. Malo
zatiem pita ge: piji MH, KORHKO POZA OTL XAMA; EOVFApE H ECH MEKPIJENJH. PUH
MH, KOAHKO pOga AGETOEA; peY€' KCH Frphija m omarune. U jednom od sliedećih pi-
tanja dolazi rieč, koja nije u Miklošića zabilježena: piju MN, KONHKO KA&NKA
(valjda xnanneka 2) poga; *'uz' U istom članku ima nešto redji gramatički oblik :
QTbONHXR O ZIYEKOV CE NEKEpNH EZNIJH. — Na strani 110. sliedi nov predmet:
caogo czeraro icigopa, iz kojega ću zabilježiti: ucroyanya nptcenxawra (u Mi-
klošića ima samo glagol nptcaxaru, al neima nNpRcRixXaTH); Toro pagu me ovna -
zovu ce «pacore menkekom (cf. Miklošić s. v. OVNAgaTH); :BERA M1 AOEBO NECTE
OVKPAIENA, ME HI CHRAENIE MOVIKOV MCHOGEPAZNA IECTb H TEHKOWNHM... KENA IECTL
ZABPANO AAOV OVFOTOBNIJE OvpoKnije (OV pOKHIJE) AOYAMA; KE OBRAKAKEH PEYN
CABAbIJI CKOIEFO KEHE, KOAHTA EO XOVNAIONIH CE NpOTHKOV MOVIKOV; Ch MAAYEDL
FAAFOAKTE TH, NE OVRAAOVEH CE TOMOY; ZA1 ZENA ENEMA GECHT CE, MOENMA EN -
CHT CE; KOVUAMA MAFOVBA, IOHHMR NOFHEZJR, KOP OVIKA AAOBA, CEETINME QENOX-
HHWA... CRERKOVNNNIJA GECOMB. — Na listu 114., na drugoj strani sliedi:
EbNpOCk i OTKETk O KRIEXK; pod ovim naslovom ima svakojakih kratkih pitanja
s odgovori, najviše iz prirode i iz sv. pisma. Napomenut ću jednu kao za-
gonetku u formi poslovice: B&NpOcb' ya (NbCA) XpAHMXE, (GONE KOVKOV NOMAraME.
OTBTTA' ZAh PJER HA FOCNOJINA KAEEETAME. Poradi gramatičkog oblika bilježim:
KBNpOCA' KTO HCKA CAIRO H GKDPE(TE) *I' H EGCNAIKA CE KGANKO. (OTEETA' CEETAA EACNI
TOHCKA KPRCTA FOCNOAbHIA H OBPETE *F' KPCTE, 'E' PAZBOHNHYA H EAR KHZNO-
RAEhYR. — Na 118. listu počima & ABamagectrixa zogu, odakle vadim sliedeće
izrjeke, vriedne da se spomenu poradi nekojih rieči: ZOMA € CI4_FRAFOMOT&
CE, ZAMIEKE KNHZHENG NOKTE HMOVTE, ... MIKOZE BR OAOMORE(Xb) MHPCKIHXA BRP E -
EBTKEH pAZAHYHIH GHBNOTE, CBAEIOEAIOT OVEO CIA 'EI' ZEEZAH H CRAPANOVTE ECE
neBEeCoKpovrogo guagno (Neznam, jeda li se imadu upravo ovako proči-
tati rukopisne rieči gc€ ueeco Kpoyro, s titlom & nad ro, gugmo?),... KOEao
MXb MHMATK NpECTIBH 'T', EANRA KE NPECTIKA HMATK CTARNA AECETK, TOFA PAANH gE€-
CETHHIJA HAPNIJAET CE, ... BANEMAH OVEO KRCEFAA OVMORNANE H CMOTPH, . ..
u" covrovinegnu nenaozn. — Na 122. listu sliedi: cxazamix novnognika, odakle
ću ovo izvaditi: *I' AbHR AOYNI KAENE pOJH CE. TE ZEHE QEAOYAaNA (jamačno
ogamabnE, sr. Mikl. s. v. a ja držim, da ta rieč znači: pogibeljan, opasan,

Kratke knjiševne viesti. 131

dan u koji valja biti na oprezu ter se čuvati) GCovernaro pagu KaeNa .. cbšb
NENAKOCTRNE..., ARAFO XHEE Ho NpurccTEna (ja držim, da ovdje znači
upravo: ,sretan', t. j. koji je pri česti, gr. ebuopoc); *€: gane novun dolazi opet
ista rieč: TR GENOVANE OCOVETNATO pAAN KREMA, . . . GE POZAR CE, EZNTHER (OČe-
vidno od uza, ali držim, da je rieč krivo tvorena, ako nije pogrješno napi-
sana, valjda mjesto ezucrusk, a ovo m. uzacrage, jer na drugom mjestu ima
zbilja: ezecrna0),... "61 ARNE ZOVRN XOBpO NEKE CTAENTH, KAPE Kem. — Na
listu 126. sliedi: cxogo & znwm xpicraaucijzut. Napokon na listu 130.: cnozo &
camyont, koje se svršuje na listu 134., a tu je ujedno i kraj našemu zborniku.
V. Jagić.

HI.
Btari spomenici pisma i jezika jugo-zapadnih Slo-
vjena od IX—XII. vieka od J. Sreznjevskoga.
5 primjetbami i izpravci.

Kada se s više strana ide za jednom te istom stvari, to biva sasvim
naravski, da će se ona, netom odkrivena i na vidjelo iznesena, brzo u više
dielova podieliti i raznieti po svietu. Ovaka nemila sudbina stiže knji-
ževne spomenike južnih Slovinjana. Nakon tisuću godina od pri-
like prikazuje nam se eto u naše dane malo ne onaj isti prizor, tek u dru-
gačijem razmjerju, koji se dogodi nekoč u zlatnom vieku velikoga cara bu-
garskoga Simeuna. Negda bo pošiljahu Bugari blagovjestnike k narodu
ruskomu, da onamo propoviedaju rieč božju i da pouče Ruse u knjizi
slovjenskoj: sada pako silaze sami Rusi na slovjenski jug, ako i ne kao
blagovjestnici rieči božje, a ono kao poslanici državni ili znanstveni putnici,
ako i ne da pouče Bugare u prosvjeti XIX. vieka, a ono Ja posakupe ovuda
za se i za svoju korist a više puti možda i na silu da otmu još ono malo
dobro, što se od starine ovuda sačuvalo, pak da i to odvuku u daleki sjever,
u svoju rusku domovinu. Samo da ovo, što rekoh, nebiva uprav, kao da je
prosta otimačina, već pod vidom i imenom napredka i obrazovanosti evro-
pejske, koja se gradi da veoma štuje — starine. Pak zbilja, kad čovjek po-
misli, kolike bi od ovih stvari lako propasti mogle, da još duže ondje ostanu,
gdje su do sada bile, to moramo, premda nerado i težkim srcem, ipak sami
sebi priznati, da volimo, da nam mnoge naše južne starine odu onamo na
ledeni sjever, gdje će se barem sigurnije čuvati, nego: li da ih posve nestane
ovdje na jugu pod kopitom Turskim. Ipak naša sjeverna braća trebalo bi,
govoreći iskreno, da budu nešto zahvalnija prama slovjenskomu jugu, pak
da gledaju, kako će barem neki diel onih duševnih kamata, koje gori po-
menuta glavnica njim donosi, uložiti na korist našu, svoje južne braće. Al
ovako nemožemo se doista pohvaliti, da bi i do sada radili bili svi oni, za
koje dobro znamo, da su na jugu obogatili svoje književne zbirke. Zato
kad se u nas čuje, da je ovaj ili onaj rukopis od naših jugoslovjenskih knji-
ževnih starina dospjeo u Rusku, nije naša radost uprav golema, kao što bi

132 Kratke književne viesti.

mogla biti, da se u Ruskoj drugčije radi, niti su baš velike naše nade, da
će ta starina do skora ugledati bieli sviet. Ja napominjem sve to izriekom
zato, što sam rad da i ruski učenjaci to doznadu, i što mi se prilika pruža,
da iskrenu hvalu izrečem onomu jednomu od riedkih učenieh Rusa, kojega
ge taj naš ukor nimalo netiče, nego koji upravo za to, što se rado bavi sta-
rinami južnih Slovjena, zaslužuje, da smo mu veoma zahvalni, a to je poznati
ruski jezikoslovac J. Sreznjevski.

On je prije nekoliko godina izdao priegled starih spomenika ruskoga
jezika i pisma: u 10. tomu bivših, ali sada obustavljenih ,izvčstija“ pod na-
slovom: ApeBHie NaMATHHKH PYCCKATU A3BIKA M NMCBMA — A prošle godine 1865.
izadje opet od istoga njega knjiga vele važna i po nas: ApeBnie naMATKMKH
NHCBMA M A36IKA HTO3ZAMAAHBIXB CIABAHB (IX—XII. vieka). O6mjee noBpemenioe
0GO3psHi€ CE 3AMBTKANH O IIAMATHHKAXB A0CeZB GHBIIHX'b HCH3BBCTHBIMH. Kod
ruskih spomenika bjebu priloženi ,obćemu obzoru“ straga izvadci iz samieh
spomenika, što i jest najdragocjenije; neznam, hoće li Sreznjevski to isto i
ovdje učiniti. Za sada imam pred sobom tek obći obzor (o6iuee o6o3psnie),
iz kojega, znajući kako su ruske knjige u nas velika riedkost, hoću čitate-
ljem Književnika da pripoviedam o svem, što je ikoliko znamenito te nam
može biti manje poznato. A nadam se, da ću ovako malenom uslugom poslu-
žiti takodjer samomu g. Sreznjevskomu, te će on moje primjetbe i izpravke
primiti kao uzdarje za njegovu knjigu, koju mi je upravo ovieh dana
poslao.

Pod riečju ,jugozapadni Slovjeni“ razumieva Sreznjevski cirilske i gla-
golske spomenike naroda bugarskoga, srbskoga, hrvatskoga i slovenskoga,
počam od LX. vieka t. j. od god. 8950. sve do konca vieka X]II.; a tuje on
opisao ne samo izvjestne te još do danas sačuvane spomenike, nego i sve
ono, gdje se preko neizravnih svjedočanstva barem doslućuje, da je nekoč
bilo kojekakvih cirilskih i glagolskih spomenika. U takovu slučaju izpisao
bi Sreznjevski za dokaz ono mjesto, gdje se tako govori, da se vidi, da se
po tom razumije neki spomenik cirilski ili glagolski.

Slovjenska pismena. U tom držeći se svjedočanstva Hrabrova,
hoće Sreznjevski u kratko da konštatira: 1. da su Slovjeni u pogansko doba
upotrebljavali ,črte“ i ,rčze'; 2. da su se nakon pokrštenja još uviek služili
stranom rimskimi, stranom grčkimi slovi; 3. da je slovjensku azbuku sasta-
vio $lozof Konstantin. Za dokaz, da su Slovjeni doista neko vrieme grčkim
alfabetom pisali slovjenske rieči, navadja se ovdje medju ostalim i razlog —
paleografički: ,što nas azbuka greko-slovjenska, kako je vidimo u naj.
starijih slovjenskih spomenicih, opominje crtami svojimi na azbuku grčku
VII—VIII. viska, kada se jošte nije upotrebljavao skoropis, kada su se po-
četna slova razlikovala od ostalih samo veličinom. Ako ništa više, to su
svakojako barem neke molitve i pjesme morale prevedene biti na slovjenski
jezik za Slovjene već u prvo vrieme poslije njihova pokrštenja t. j. prije no
što je Konstantin sastavio slovjensku azbuku. Od budućih istraživanja valja
očekivati, da će ili potvrditi ili oprovrći tu domisao, da je stari slovjenski

Kratke književne viesti. 183

jezik, poznat u obće pod imenom crkvenoga, prvo književno obrazovanje
polučio jošte prije 850. godine.“ — Za glagolicu napram cirilici veli se, da
su ,veoma oštroumne kombinacije učenih ljudi gledeć na starinu glagolice;
u ostalom da jedva ikoja čest dokaza, kojimi se je dosele nastojalo podkrie-
piti misao o prvenstvu glagolice, može održati strogu kritiku.“ Nego tu
strogu kritiku valjalo bi iznieti na sviet, da je znamo.

Do god. 862. i poslije. Ovamo spominje se Konstantina filozofa
prievod knjiga sv. pisma i bogoslužnih i izpoviedanje vjere. Sreznjev-
ski drži dakle, da je ,Namucaumu o npagou gzpa“, što se sačavalo u rkp.
XV. etol., pisao zbilja naš Konstantin. Proti tomu govori, ne bez razloga,
Rački u Tisuđnici na str. 18. A sa knjigu ,Kapnaz ciozanecunin“ vriedno
je sjetiti na ono, što je takodjer već Rački prispodobio, da u staroj hrvat-
skoj kronici dolazi po svoj prilici to isto pod imenom ,metodios“, kadno se
veli: ,vazmi knjige, ke pri Hrvatih ostaše i pri njih se nabode a zovu se
metodios“, ili kod Dakljanina: ,librum Sclavorum qui dicitur Metho-
dius, legat.“ Još ću spomenuti, da se je i Sreznj. izjavio za god. 862., kad
bi imao Konstantin filosof s gotovim poslom iz Carigrada krenuti put Mo-
ravske ; on dopušta dakle, da se može godina Hrabrova ovako računati, da
se od 6363 odbije 5600. Obširno i o tom sr. u Račkoga Il. 139.

K 866. godini spominju se pitanja novokršćenih Bugara na rimskoga
papu Nikolu I. (sr. Hilferding ,Ilucema o6E Heropin Cep6oBE u BolrapB“
str. 77), o kojih Sreznj. kaže ,da nije moguće pomisliti, da bi ova pitanja
i u prvom izvoru pisana bila latinskim jezikom.“

Medju god. 869—885. spada književno djelovanje nadbiskupa Morav-
skoga Metodija; iz bilježke Exarchove, koja govori, da je Metodij preveo
sviju 60 ustavnih knjiga na slovjenski jezik ,mxome cavmmaxt“, izvodi Srez-
njevski, da je u doba Ivana exarha bugarskoga još slabo poznat bio u Bu-
garskoj književni r&d Metodijev.

Godini 880—890. pripisuje se poznata u nas viest o slovjenskom
psaltiru, pisanom po nalogu nadbiskupa solinskoga (spljetskoga) Teodora.
Srevnjevski dvoji, da bi taj spomenik pisan bio glagolicom ; medjutim on se
vara, ako misli, da je u nas samo odatle izvodjeno, da je taj izvornik gla-
golski pisan, što je i priepis popa Nikole rabskoga bio glagolski. Tko hoće,
da to poreče, valjalo bi da nam prije dokaže, gdje i kada je prekinut i ob-
ustavljen život cirilice u Spljetskoj bispupiji a nadovezana na-nj glagolica,
koja je, što se pouzdano znade, u XI. i XII. vieku svuda po Dalmaciji i
primorskoj Hrvatskoj bujno cvala, o kojoj u XIII. visku govore kao o sta.
rom običaju zemaljskom (ut illis efficiaris conformis et terrae consve-
tudinsm imiteris piše papa Inocencij god. 1248. biskupa Senjskomu Fi.
pu, a god. 1252. kaže i opet biskupu Krčkomu: prout iidem et praede-
cessores sui facere consueverant); trebalo bi da nam dokaže, da su
se Hrvati na zborovih crkvenih X. i XI. vieka za drugu svetinju borili, a
drugu malo zatim obćenito upotrebljavali. Pak sve to da se je tako iz-
mienilo, te nije nigdje tolikoj promjeni ni traga ni glasa ostalo! Ili zar su

134 Kratke književne viesti.

možebiti rimske pape i latinsko svećenstvo imali ikakva razloga, da samo
na cirilicu navaljuju, a da štite i zagovaraju glagolicu? Tko može to doka-
zati? Smijemo dakle reći, da je sudeći po svih konsekvencijah tako narav-
ski, da je Theodorov psaltir bio u Spljetu pisan glagolicom, i to jamačno za
onda još oblom glagolicom , da bi se upravo oni, koji protivno tvrde, imali
svom silom uprieti, da mnienje svoje ma kojim razlogom potvrde.

God. 885—916. Episkopu Klimentu, slavnomu učeniku Metodijevu,
pripadaju po iztraživanju Undoljskoga sliedeća djela, koja su se sačuvala u
kojekakvih ruskih zbornicih: ,Zapoviedi o praznicih, u svete dane
apostola, mučenika ili svetitelja, s početkom ovim: , la IECT€ KRJOVij€ EpATIE.“
— »Pouka na uspomenu apostola ili mučenika: EpATum BpRcRO KAJAN.“ —
»Pouka ep. Klimenta na uzkrsenje: NAnKbuu tcmu gpirum.« (Ovo troje na-
hodi se u zborniku Troicke Lavre, rkp. do god. 1200.) — »Pouka sv. Kli-
menta na preobraženje gda. našega 1. Hrista: [lecasmanre spane“ (u rkp.
XIII. v.). — »Pohvale na prestavljenje presvete vladičice Bogorodice, stvo-
reno Klimentom episkopom: Ce must cRETMiO upaxamucrgo« (u zborniku XIV.
V.). — »Pobvalno slovo, sastavljeno ep. Klimentom ua uspomenu blaž. pror.
Zaharije o rodjenju Ivana Krstitelja: Cazrx Eicin upagegaunov“ (u zborniku
XIV. v.). — »Na jutrenju Bogojavljenja. Slovo pohvalno Ivana Krstitelja,
sastavljeno ep. Klimentom: Flpumge Imcoycx orz Faanzea“ (u zborn. XVI. v.). —
»Klimenta ep. slovo pohvalno o četverodnevnom Lazaru: (Ce npeATerera czz-
zozapnoe Topzecrzo“ (u zborn. XIV. v.). — »Klimenta ep. Pohvala sv. i sl.
Hristovu muč. i pobjedonoscu Dimitriju mirotočcu: MacTa SpaTIE CEZTAO NpuZ-
muecrzo«“ (u spisu XVII. v.). — »Pohvala arbistratigu Mihailu i Gavrilu, sa-
stavljena Klimentom: Macra npazanomosnqu“ (u zborn. XIV. v.). — »Pohvala
sv. Klimentu patr. Rimskomu, spisana Klimentom ep.: Nego pagocrnio zeceinrh
ca“ (u zborn. XIV. v.). — Još se u kasnijih spisih (KIV—XVII. v.) nahodi:
Pohvala sv. Kirillv učitelju slovensku jazyku“: Ce NoBtzgAme NaMt XpucTOMOCIJE.
— Šafafik prisvaja Klimentu takodjer legendu panonsku. — Napokon je
Klimente, po životopisu sudeć, napisao i dodatak k Triodu.

God. 894—907.: djela Konstantina presvitera i episkopa bugarskoga:
već su poznata iz Šafalika, iznova u »Opisaniju rukop. Sinod. bibl. II. 2.«
Samo ću još dodati, da se Sreznj. domišlja, da ovomu Konstantinu pripada
takodjer poznati prolog evangjelja pećskoga, odkriven Hilferdingom. — Po
jednoj bilježci hronografičkoj, koja se nahodi u rukopisu Konstantinova prie-
voda knjiga Atanasije Aleksandrinskoga proti Arijanom, može se ući u ttag
s jedne strane nekomu črnorizcu Tudoru, koji je pomenuti prievod. Kon-
stantinov prepisao god. 907. po nalogu kneza svoga (Simeona): BANuca me
uje Tovgopk vopnopuzegum Aozosz (ili Asucoxx); s druge strane doznajemo za
mjesto njegova sjedišta: na sema Tuva, ... NJEE6 CRATAM ZAATIMI NDAKTA NWORHA
CRTEOPENA ECTh TAMIKJG KNAZEML (sc. Simeonom). Poznato je iz Klimentova ži-
votopisa (cap. XXIJI.), kako su Boris i Simeon marljivo nastojali oko gra-
djenja crkvi i manastira; pače Sreznjevski drži, da se pod gori pomenutim
»Duksom« (dux == knez) niti nerazumieva nitko drugi, van upravo sam Boris-

Kratke književne viesti. 135

Mihail, o kojem i Ivan exarch govori u jednom od svojih prologa, kao o
»črnorizcu Duksu«.

God. 927. okt. 8. učinjen je pismen ugovor medju Grci i Bugari;
obširnija pripoviest o tom dogodjaju sačuvala se u nastavku Georgija Hamar-
tola, odakle se ovdje priobćuje ulomak slov. prievoda. — U nekom zborniku
XV. vieka, Novgorodske knjižnice, u razpravi o herezijah kaže se medju
ostalim: ,a exe o eperuvkckuxE kunraxt borvunaa nena“, odakle punim pravom iz-
vodi Sreznjevski eksistenciju nekakih knjiga bogumilskih, o kojih se sada više
ništa nezna. — U listini ruskoga kneza Svjatoslava caru grčkomu Ivanu Ci-
mishiju od god. 972., koja je pisana pod uplivom crkvenoslovjenskoga iliti
starobug. jezika, sluti Sreznjevski, da ima tragova glagolskoga izvornika
u krivom upotrebljavanju brojeva (o čem je obširnije govorio već prije u
Izvčst. imp. Akad. VII.), te misli, da bi moglo biti, da su u obće dogovori
onoga vremena medju Rusi i grčkimi carevi sastavljani bili glagolicom!
— O glagolskom napisu popa Giorgija u Iverskom manastiru na
sv. Gori od god. 6490. (== 982.) ima, kaže se, potanko izvješće od samoga
o. arhim. Porfirija u ,Izv. Arheolog. obšćestva V. str. 13 od god. 1863.;
Sreznjevski sa svoje strane pripovieda, da je u fotografskom snimku, izve-
denom poznatim Sevastjanovim, našao doista glagolska pismena,
ali mu se pričinilo, kao da su ova pismena napisana istom nad predjaš-
nja grčka. — Oko godine 1000 stavljaju se starine frizinske; poslije
god. 1015. spada ,žiće blaž. Vladimira kneza Krajinskoga“, o kojem
govori pop Dukljanski pogl. 30. (sr. Knjiž. 1. 218.)

Sreznjevski uze si truda, te poizvadi takodjer iz istranskoga raz-
voda sve one bilježčice, koje govore o starih listovih, što su pisani bili na
predjašnjih razvodih. Nego tomu dodaje on dvojaku sumnju, a jedna čini se
žalibog da je jako temeljita. Pita se najme, jeda li je godina 1025. , Što se
dvaput spominje u Kukuljevićevih: Acta Croatica, str. 18 i 23, sasvim pouz-
dana? 1 zbilja, kad čovjek tu stvar pobliže razmotri, čini se, kao da je na
oba mjesta tek pogrješno izostavljeno brojno slovo &, te je mjesto: #-E-R-lIb
(1125) pisano samo: #8 (1025). Jer eno takova pogrješka ima zbilja na
str. 38, kad se poredi sa stranom 39. Na oba dva mjesta govori se o listu
»gospodina Panšpetala“, pak je na strani 39 podpuno izpisano : 46-ih (1187),
a na strani 38 pogrješno: 4-m.db (1087)! Takova pogrješka čini se, da je i
na strani 21, gdje se govoreć o razvođih medju Vodnjanci, Barbanci i Gu-
ranom, spominju dva stara lista, jedan je pisan +-EZ (1140), a drugi, kaže
se, već &-Ula (1058). I ovdje moralo bi biti jamačno: #--Fis t. j. 1158,
ako nije godina još i gore izkvarena. — Zato ja držim, da je takodjer na
strani 23 pogrješno ubilježeno: #-8-m (1025), m. s-t-&Ub (1125), dočim je
umah sprieda na str. 24: aaa (1220), valjda takodjer pogrješno m. 48-E-B
(1120), jer po smislu trebalo bi, da su si godine na obadva mjesta, ako ne
iste, a ono bar na blizu. Izpravak od 1025 na 1125 potvrdjuje se nekim
načinom i tim, što se na strani 11 spominje zbilja godina #-B-am (11265).
Jednakim načinom na str. 18 čini se, da je u 4B izostavljen &, tako da

136 Kratke književne viesti.

bi valjalo čitati #-5-2-0u (1125); jer sprieda na istoj strani ima &-b-5Bb (1150).
Napokon čini se takodjer #-e-P-mh (1271) na str. 29 da je pogrješno mjesto
a-b-P-mh (1171); imade bo na str. 14 i 15 dvakrat godina: 4#--P t. j. 1170.
Ovako bi svi ti listovi, na koje su se u XIV. vieku (1325. god.) pozivali,
spadali u XII. viek, dapače neke godine, kao 1125, 1130, 1150 i 1170 ope-
tuju se i više puti, što je prema stvari posvem naravno i razumljivo. —
Drugu sumnju Sreznjevskovu o pismu ovih listova, na koliko su hrvatski
bili, nemožemo nikako usvojiti, osobito ako pristanemo na to, da su dotični
listovi zbilja istom iz XII. stoljeća.

Prije god. 1047. bješe pisan onaj rukopis proročkih knjiga, bugarske
recenzije, odakle je u Novgorodu god. 1047. učinjen jedan priepis popom
Upyrom Lihim. Poznato jest, kakove su se kombinacije izvodile iz nje-
gova podpisa: uuuru cm c-xovpmaognijs. Sreznjevski kaže, da bi ova rieč baš
mogla značiti i što drugo, nego li pismena; to mu i mi dopuštamo. Ali kad
on pita, jeda li već znamo, kako je davan tekst proročkih knjiga u glagolskih
spomenicih, na to smije mu se odgovoriti, da je u naših rukopisih (n. pr. u
jednom iz knjižnice Kukuljevićeve) taj tekst zbilja posvema starodavan, pun
očitih tragova i dokaza, da je preveden sa grčkoga jezika. sr. u mojih Staro-
hčrv. primčr. Il. 61.

Da je do god. 1058 —1059. mnogo slovjenskih i to glagolskih ruko-
pisa bivalo u našoj domovini, imenito Dalmaciji, dokazuju zaključci zbora
Spljetskoga, o kojih govori Thoma Archidiae. cap. XVI. Ime pape Aleksan-
dra dobro je izpravio Sreznjevski u Nikolu II.; sr. Književnik 1. str. #387.

Do godine 1100. stavlja se neki odlomak evangjelistara ci-
rilskoga, koji se čuva u imperatorskoj javnoj biblioteci, te je izdan u
nIzvčst. arheolog. Obšćestva« V. str. 29—37. Taj odlomak, kaže Sreznjev-
ski, da se odlikuje tim, što pravilno upotrebljava nosne glasove &, A, &, mi
z; ali da mješa nih. Još da ima nekakvih znakova, što bi mogle biti note.

Do god. 1100. ide takodjer Suprasaljski kodeks, koji je izdao Miklo-
šić u Beču 1851. —- Da je hrvatska listina glagolska od Dragoslava iz
Dobrinja, koju pisa Kirin sin Radonjin, zbilja u glagolskom izvorniku od
god. 1100. — to je dokazao dr. Crnčić u Književniku II. str. 21.

Po mnienju Sreznjevskovom još se kreću oko godine 1100 sliedeće
ruske književne starine, na kojih se očito vidi, da su prepišane sa jugo-
slovjenskih glagolskih izvornika: 1. odlomak tumačenoga psaltira
XI. v., poznat pod imenom Evgenijevskog odlomka, u kojem se nahode
tri glagolska slova: 9, 8, SP: ODRCNONTE FOCNOSOV MECHE NOKK; BTEDLAN CA
CPZABIJE MOI O POCNOAN; “PZ-NOMITH IOTARNIOIETE AOVXE MON KI T6ER. — 2. Zbor.
nik XIII. govora Grigorija Nazianzina, XI. v., u kojem se nahodi jedno glag.
slovo: 2: A6 me m oTu crpazgara. — 3. Ulomak iz zbornika pouka (homilija)
XII. v., u kojem se nahode ova glag. slova: &, € ng, db, s, 3, (M, 6, DB, &,
m. — 4. Crkveni ustav s kondakarom, XII. v.; s ovim glag. zapiskom:
MEAAŠlA podla (uncaaas) mazašta. — 5. Službena mineja za April, XII. v.

x ovakim zapiskom: CDROS6sP#Imau BRNA maoro. — 6. Kirila Jerusolimskoga

Kratke knjiševne viesti. 137

učenja i pre sa Židovi, XII. v., sa glag. zapiskom: #M&Ae% %8 (rocnogn)
vadima.

Glagolske spomenike, koji spadaju u XI. viek ili početak XII., te
su se ili čitavi sačuvali ili barem u odlomcih, izbraja Sreznjevski ove:

a) Od bogoslužnih knjiga: 1. odlomak sšinajski (tri lista u 8.) iz
liturgarija: u privatnim rukama u Ruskoj. U obće sličan je dotičnim ciril-
skim službenikom, ipak nekih stvari da u cirilskih neima. Naštampan čitav
od Sreznjevskoga u »Izvčst. arheolog. obšć.« V. str. 1—12. — 2. odlomci
Pražki. — b) Od knjiga sv. pisma novoga zavjeta: 1, Assem evan-
gelistar (Sreznjevski još nespominje podpunoga izdanja Zagrebačkoga).
2. odlomak ohridski (dva lista u 4.) u Grigoroviča, štampan u Izvšst.
arheol. obšć. III. 449—451. 3. Atonsko (svetogorsko, Grigorovičevo) te -
troje vangjelje (171 1. u 4.) u Grigoroviča. Odlomci naštampani u Izvšst.
arheolog. obšć. IV. 3—15. 4. Zografsko tetrojevangjelje, sada u
imperat. biblioteci (304 1. u mal. 4.). "Odlomci štampani u Izvčst. arheolog.
obšć. IV. 93—119. 5. Mihanovićev odlomak (dva lista) sr. ŠafaF. pdm.
50. — c) Iz zbornik poučnih: 1. glagoljaš Klocov: Sreznjevski ga je iz-
nova čitava izdao u Izvčst. arbeolog. obšć. IV. 273—304. 2. odlomak Ma-
kedonski (1 list u 4., u dva stupca) iz zbornika pouk4 Efrema Sirskoga,
svojina Hilferdingova. Štampan u Izvčst. arheolog. obšć. IV. 381—390.
3. Atonski (Grigorovičev) odlomak (1 list u 4.), sadržava komad neke
homilije s molitvom k sv. Trojici, sr. Izvčst. arheol. obšć. IV. 889 —394. —
Starinu ovih spomenika mjeri Sreznjevski po upotrebljavanju ili samoga um
(najstarije) ili won i , ili (najpoznije) samoga %. Nego meni se čini, da to
baš nije najsigurniji kriterij. — Okolo 1100 stavlja Sreznjevski neki novi
prolog Ivana Exarcha, našast od Sreznj. u posebnoj redakciji, valjda
preinačen od nekoga k nekoj osobitoj svrsi; na jednom listu, sada u Hilfer-
dinga, sr. Izvčst. arheol. obšć. V. 66—68. Ovdje se mieša ui Nu, zik,
aia, t upotrebljuje se mjesto m, a m. ww dolazi i glag. m! — U isto se
doba stavljaju poučenja (katekeze) Kirila Jerusolimskoga, koja su
već poznata i štampana u Izvčst. Akad. Nauk. 1. 91—95. — Pod god. 1125,
1130, 1140, 1150, 1158, 1170, 1187, 1195 spominju se stari hrvatski listovi iz
razvoda istranskoga. — O hrvatskom ljetopisu, koji je pop Dukljanski upotrebio,
do god. 1150 — napućuje i Sreznj. čitatelja na naš Književnik II. 199—227.
-- God. 1189: listina Kulina bana. — God: 1190: listina ugovorna izmedju
Dubrovčana i župana Miroslava (sr. Mikl. Mon. br. 5); tek podpis nije npere
Već — Kph€Tb; neznam, jeda Sreznj. nahvalice nehtjede toga izpraviti, ili
samo slučajno. — Još bi valjalo, držim, spomenuti i onu stariju listinu Miro-
slavovu od g. 1186., koja nosi srbski podpis: RZb K€AH KUNZHk KNEKE C6 H NOAb-
WuCaxh. RZh KNEZb Mupocnagb Kaenan ce u nogvnicagh. sr. Mikl. m. serb. br. 3. —
Pod god. 1192. pripovieda se, da ima u Sv. Gori listina bug. kneza Ivana
Kalimana As&nja, izvjestna samo po pripoviesti Grigorovičevoj i o. arhim.
Porfirija. — K onoj listini, koja se u Mikl. pod br. 6. od god. 1193. spo-
minje, nadostavlja Sreznj. sliedeći podpis: ECRXb NpABOZZLREKE HDECTHIRb MORE-

10%

*

138 Krutke književne viesti.

&uuku Caza rpamosniu. — Listinu, što je u Mikl. pod br. 19. usvojena Stefanu
kralju prvovjenčanomu, dakle 1195—1228, odnosi Sreznj. na župana St. Ne-
manju (dakle do g. 1195), i to poradi podpisa: rocnogunu Cređam, jer da se
taj naslov: rocnogumu, i u drugih spomenicih upravo njemu daje. — U crkvi
sv. Save u Kareji na sv. Gori ima iznad vrata godina: a. y. z. (6707==1199).
— Do 1196. god. mora se staviti psaltir Bolonjski, pisan od Josifa
i Tihote u Ohridu-gradu s primjesom nekoliko glagolskih rieči. — Od
god. 1199.: tipik Savin u Orahovici, manastiru Karejskom. U Daničića
ima bolji priepis, nego li je onaj, što je štampan u Golubici: po tome ga je on
ovdje štampao. — Sreznjevski se prevario za onaj napis u crkvi sv. Stjepana
kod Aleksinca, koji je prvi put štampan u Glasniku I. 184, te je krivo čitao
godinu a. y. z. mjesto 2. u. Z., a to nije po Isukrstu 1199. već 1399., dakle
nije niti knezu Cregaun nitko drugi, već Stefan Lazarević. Tako je taj napis
i štampan u Mikl. mon. serb. str. 245. — Listina Nemanjina, dana ma-
nastiru Hilandarskomu, od god. 1199.—1200., štampana je u Miklošića sasvim
točno (ja nerazumijem Sreznjevskovih rieči: He BNOJHE BEBpHO, van ako on
razumije pod tim prigovorom, što je Miklošić kratice razriešio), samo na
str. 6. u redku 6. i 7. očevidno nevalja Tsure nego rsure, kao što je već
Daničić dobro izpravio.

Do 1200 god. stavlja Sreznjevski: 1. rukopis Grigorovičev: A po -
stolar cirilski s primjesom glagolskom, odakle su dva glagolska
lista našt. u Šaf. p4m. 54. — 2. Listinu Popovske obćine. — 3. Odlomak
liturgije, koji je nekoč bio u manastiru Cetinjskom sa sliedećim zapisom:
Cuu CRETAA W GOKECTECNNAM ANTUpFNHA nona Oeodaka nanuca ce psxoiw nona Mogo-
CAAKA. AA IEFOZE KONJETK, NOMENH pAEA xpucT# Oeoana. aunun. Jeda li je taj od-
lomak zbilja tako star, neznam. — 4. Abecenarium bulgaricum. — 5. Glagol-
ske odlomke starohrv. rukopisa, štampanih u Šafafika, Kukuljevića i Br-
čića. O pravoj starosti ovieh odlomaka netreba ni malo sumnjati, jer se oni
zbilja bitno razlikuju od potonjih rukopisa glagolskih, to pravilnošću staro-
slovjenskoga jezika, to znakovi paleografičkimi. Ja ću doskora imati priliku,
da o tom na obširnije govorim. Za sada ću tek spomenuti, da sam k dosada
poznatim starohrv. odlomkom dobio još jedan znamenit odlomak legende o
Ivanu i Prohoru, koji je očevidno istodoban s legendom o sv. Tekli (gled.
u Staroherv. Primčrih II. str. 77). — 6. Starosrbsko evangjelje, koje
je sada svojina arhim. Porfirija Uspenskoga, a pisa ga ,u Peći u gradu Rasi“
grješni starac Simeon, obsiže 159 listova u 2 stupca u 4. To će biti evan-
gjelistar (evangjelski lekcionar), njegov dakle tekst razredjen je na lekcije
prema dnevnomu čitanju. Sreznjevski je naštampao u svom ,obozrčniju“ či-
tavu bilježku, koja se čita na posljednja dva stupca posljednjega lista, odakle
sam ja u Književniku II. 445 tek izvadak priobćio. Ali ondje (u Sreznjev-
skoga) ima jamačno pogrješaka, jer ja nevjerujem, da se u rukopisu nahodi
u m. u, ili ggtumn om. gptue itd.

Poslije 13. Febr. 1200 stavlja Sreznj. neku listinu, koja da se na-
hodi u hilandarskom manastiru u sv. Gori: izdana je od velikog župana Ste-

Kratke književne viesti. 139

fana Nemanjića sa sliedećim podpisom: Kpk€TK RenHiEra moynana Cregana utcTt-
NOFA FOCNOAHNA KCEN CPREKCIJR(H) ZEMAH, MRCEIA CENTEMEPNM .KG. ZbNb CTEOpH CE CHE.
O tom neima ni spomena u Miklošićevoj zbirci. -— Okolo god. 1200 bješe
označio pokojni Voskotov neki cirilski stihirar bugarskoga raz-
reda, od kojega je u Rusku donio 6 listova u 4. A. S. Norov iz Sinaja (?).
U tom se rukopisu miešaju po bugarskom načinu nosni samoglaši a 8 2, %
stoji m. 2, it m. m, neima jotovanih samoglasa, a nepotrebljuje a-epenthe-
ticum. Za primjer imadu u Sreznj. navedene ove rječi: KSNATpb NpHHME; NE-
AEbERTA MZAPOCTN FAAEHNZ, CEO CAMTNUN HE MVpžrt. — U istu dobu spadaju
jošter: Tumačeni psaltir bivši nekoč svojina Pogodinova (dovoljno već
poznat); odlomak psaltira, koji se spominje u Šafafika (Geschichte d.
stidsl. Lit. III. 1. 126); odlomak evangjelistara, napomenut takodjer
Šafafikom (Gesch. d. stidsl. Lit. III. 1. 190); bugarski apostol, priepis
cirilaki sa glag. izvornika, u Šaf. pam. str. XIL.; napokon: L jestvica
Ivana Ljestvičnika, odlomak (4 lista) rukopisa srbske recenzije,
svojina Hilferdingova, o kojem Sreznj. tvrdi, da je po pismu sudeć istodoban
s gore pomenutim evangjeljem starca Simeona, dakle oko god. 1200.

V. Jagić.

HI,

TuruK cBeTora CaBe 3a OpaxoBnily.

MHMamehy Tpn Tnnuka cBeTora CaBe camo je jegau RariTaMiaH mo: M3 GT y-
zeuunukora je namramnao II. J. Illavapuk camo rajekojy 3suarumjy pajeu y
Jahrbiicher der Literatur_ 1831 Bd. 53 u nekoduko Bpera y Serbische Lese-
korner 119; ma xnaangapcekora je caMo Harmuce o4 HeKOJIHKO FJaBA Ha-
mramnao /. AspaMmosnh y aBuje kuure cBoje1 ,Omucanie ApeBHocTit Cp6cku y
Cseroi. Fopn“ 9, m »Csera Fopa« 24; 04 opaxoBuukora mu kapejekori
Hamwramnao je Takobep II. J. Illavapuk Hekosnko Bpcra y Lesekčrner 119, a
nuo je uamramnan_y Tosy6uun II. 1840 crp. 247—251. Illasapuk je WmraMnao
oBaj KoMaA #3 npajenuca moBora spemeHa (in junger Copie. Lesekčrn. 10), Koju
je samao y KapaoBnuma y murponojuTekoj 6a6anorenu (Jahrbiicher Ha Iome-
HyroM Mjecry a Geschichte der siidal. Liter. III. 202. 203); a ozakse je y To-
Sy6Hnu uHO THUHK IITaMNAH, HUMje HHTAje Ka3ZAH0 ; AJIM KaKO Ta je Tozy6uuu npu-
JoxHo cuHoBan Ji. Myumukora, ue rpeća cymwaru aa je y Fogy6uny Aomao 3
xaprnja ucrora JI. Mymuukora, Koja ra je mo CBoj npniBna npernacao 13 noNe-
HyTOFA KAPJIOBaNKOFA npujenaca. — Kogako 64H uoBjek MOTA9 >KAJHTH IITO NIpBA
ABa TanuKa jom Hujecy HANITAMIIAHA, HCTO TOJHKO AKO HE jolI BHIME Tpeća ;Ka-
aura mro je rpehu rmramnan oHako Kako je mramnaH y Togy6uua: okaje My je

140 Kratke književne vieste.

He CaMo jesuK OGpHyT HA pPYCKH, HETO HH HajMaĐe Tpara OA CTapaue uje My
OCTAB.&EHO, TaKO Aa ja HujecaM HMao UT& M3 TOFA CIOMEHUKA nNOoTpeGuTHA y
cBojeM pjeunuky (OcuM ogujex HekozaKko BpCTa 1iTo uma y Lesekčrner). Macauu
Aa he Te HHUITABOCTH OUpOCTETH OBY AparoujemocrT 4 nospaTuTa joj ako M ne
NoTNyHy a oo unak cjajay KPACOTy PyKOIHAC IO KOM je OBAje IITAMIAM. OH ce
Hazasu y Buorpagy y Gućauoreua yuedora Apylursa cpnckora nog 6pojem BI ;
nacaH je no MOM MBIIJBEEby TEK y Halle Bpujeme, aaH je Bpao Bjepau npujenac :
TO cBjegoue cBpx cBera cTape pujeuu 4 OGJHUH, H. II. TOVNKJE, HNYECIPE, FRTPE,
NomaYe, Taru, rognua (hora) Aaauaoyru, Nag& TOBA KGAHOEK; — pyCH3Ma HeMA HH-
jeguora; % croja noHajmume Ha cBojem mjecry (Npzuovapocrk), ocra_pajerko
cToja MjecTo era € (B€IBAETE, BR MRCYE, HpiHgeT€), a CaMO ABa NyTA CTOjA %
Mjecro e (MRTANNMMN, EEX2TE); E je AOCTA pHjeTkO H30CTaB.BCHO FAje 6H Tpe-
6aao, a jom pebe Mjecro wera CTOju &; I10 HApOAHOM TOBOpJ UMA A MJeCTO &
uu Mehy ABA CyrZđaCHa CaMO ueTupH nyra (€CAMR, YEANGUE, CAKAKOVUAMET CE, K3) ;
Mjecro a ama caMo jegan myrT &» (gaza); aAocra je pujeTko #%, dero sijecTO era
HajBuile CTOJH €, HAK HMA ANWECIJINMA IE, HAKAMIGTE, Bh HEH, OvTpilicte. Tajekoje
Cy u3Mehy oBnjex morpjemaka Morze Aohu CcaMO y IpenucuBaiy; Heke Hmameby
IbHX, OCOGUTO HAKRIO MjeCTO WAKAIO, MHCIHM Za He MOry ĆuTA norpjemke nacija
6uorpagckora npujenuca, ako je OH, KAKO CYAHMM IO XApTHjU u UMCMY, 2KBBHO
mawmera Bujeka, Hero one cBjegove ga je mucau Tora pykonaca npenacaBao ca
cTapujera npujenuca, u za je Taj crapuju npajenac 6uo rmucaH y ono Bpujeme
KaA Cy Gre y o6uuajy Take norpjermxe.

IlomenyTe norpjemke u HejeguakocTu ja cam monpaBo u m3jegaauuo, u
TAKO €BO yCTaBa KOjH je CBeTu CaBa CpiCcKH HanHucao 3a hesgujy cBeTora Case
jepycaaumckora y OpaxoBnua sam KapejaMma y CserToj Topa:

Naveno npRMOVADOCTH CTPAXE FOCNOAKNA, PAZOVMb KE ERAT KBCEMB TKODGINTRNIM ;
MKO OVBO EZMTAKTE KCAHKNH AROCTORE [laKAb: HXbIBE OKO HE EHAZ, HH OVXO CABIMA,
MH NA CARABIJE YAOERKOV NG BRZNAE, NKE OVTOTOKA GOT NOGEMTEHME H.!) TEMEKE CAN-
MICMTE CE, EARCAKOMOV KOTEMITOMOV CENACTH CE NOXOBAKTE NOJENZATH CE MBCFEORATN
TECENBINIMH HO NPHCKPREBHBINME MOVTEME. NOVTA EO KPATRKE IGCTR, GPATHIE MON NO-
GUMA, NMAZE TOYEMR. ANME IECTh ZHTHIE NAMEC, NAPA, OPRCTA H NpAX&; KA MINE
MEADIETE C€, 1 BB CKOPE NOFBIBIIETb. MARR EO IECTE TPOVAb KHTHH NAMETO, BERNKNO
IK H BECKONAY KNOIE ENAFHINXb KRZAANNIE.") TRUAZE H AZb ERCEXb NOCALALNEH H FAZI KNKH,
NpHCENO CNAEBIN H OVNNIGEH NI NOAENZANNIG AOVXOEBNOIE, NPHMRCTEOBABE Eb CČEETOVIO
Topov, OEpRTOXE GOFOHZEPANAM CKRTHAZ PAZAHYREBIHMH OBPAZN TEKOVITE Kb NOABHFOV
KOVKOBRNOMOY. TRMARE H OAZA OVKDRIUHER CEOIO NEMOITA NOZENFOXh CE, IEAHKO CHAŽ
MOTOVINTH, OVCRTKOPHXE OGFDINOV CBETOVIO, KOME UPRCEGTNJE BRAABYHIJE NAME GOF6-
PORNIJE MAHCRNOX REG Mapnic OELIHTAAFO CEGTNAFO HTHM, H KERHIE HUB AOBONbNG OY
Kapomxn, HARE JA NpHXOJENITE RDREMBAOTE HFOVMENE H BRCA BpATHIM. NO C6MER 6
AKG OVCETKOPNKA TOVNKAG 6VŠ) > OpaxoBnii MECTO GEZMABENIO CBETAAFO H NARNO-
MOBbNJATO OTLIJA HAWEFO CAEM BE KHANWTE ABEMA HAH H TPEME, NO FRACOY FOCNOKA-

') Y pykonucy &. ?) Y pykonncy gazgania. 5) Y pykonucy ov e.

Kratke knjiševne viesti. 141

MIO: MARIE IGCTA ABA HAH TAMIG CREPANN KE M6 MOJE, TOV ISCMb IZA NO CpRAT NXR.
TRMAZG CHO ZAROKRAb KAMO BRERMA AA ISCTE KRNOMO.

Mu NporTa ZA NE NMMATE OEAACTN NJAb TOBb KCANOKE HH NFOVMCHR CEGTNATO &A-
MEFO MONACTNOA, NH NRK NEKETO OTA BDATHIC AA NG HMGTE CEMOVINTATH SNBOVITAATO
KR NGNNH CEH CHETAJFO GIBM. MN YBTO OBPRTANETK CE OV TOM KEZHN, HAH EHNO HAN
OBOMITE, A1 ME NMETE OVZNMITH RANIH MONACTNAR NHYECAPE OTK TOFO, NAH HFOVUENA
NEZMA OTRAARATH, RR HAVE KI ANIGTh CE TOV OTE NANMIEFO MONACTIPA NOMENH pAAN
CR&MITA CRETOMOV GZER MACNA AHTpR .%.; A O HNOME ERCEMA MA KOMO ERZAAFAIO HFOV-
MENOV MN ERCEH EpATNH, AINTE YEME NMOVTE MOITH RONCRINTATH O GPATA GHEOVITJAFO
Eb KERNH CEH, TO, ERPOVIO Bh GOTA, KDE MA NE OCKOVARIET EH FPECTb MOVKEI HM
YRANBIJE MACAA, H MOO AMITE M FPRENOV MOAHTROV NONAVE NMATA XOMTETE KR NO-
MOMITL CEER. IEFORE BO AZb OCTEEAO 10 CRMPRTH CEOIEH Eb TOW KCAHNH, TK JA Opt-
EMEMIETK ZO ZNBOTA CEOIGFO NENPZMZNANE HH OTE KOTOEE.

[lo romME mak CHNOKE OSPAZA AABAO AA GHBANTE: A1 CKEAKOVNAMIETE CE HFOV-
MEMB CEETAATO MONACTIPA CR BECGIO BpATNIGIO, HM AA HZEKAMOTE MOYVZA KOFOBOMZNKEA ,
NKE IGCTb ROZOBKNE ZHTU BR KEAHH Bh MRCTE TOMA, AMOEO AUTE KOVAETh KETO NOH-
FOVMEEE MAH HNL NRKBTO NOPAGOTAK KIIHNXb MRCTOV TOMOV CEETOMOV, JA ROCHAAICTA
CE KR TO MRCTO, H TE KRCAKOV CEOEOMOV HP OBAACTE AA MMAT& BAB KEANIGIO TOBE,
AKOZE HN BORAC HNCAXOME ; A MONACIHPA NN HFOTMENE JA ME RMATA HHKOIGRE OGAACTH
NJJE NGANOBR TOEb; NN HAK OMMTA POJH AA NE HOCTABAMIEIh CE NEKRTO OV KEZNN
TOB ZA ME KOVAC NOCTONNA NOAERAA XOVKOBRNNAFO.

Cuu me OYCTARE OVCTABARJO KB NEAR TOH, KA APRIKHTK XOTEM ZNTH Bb HEN:
ROHEXRALNEKL H CPRAOV H METEKE HH MACAZ MIEAK MN OEHNA MHH; KhOERTOpbNHKA KE
HOZR YETEDPETEKA MACAO BUEZb H BHNO MiM; CMIE GE KRCE NETH O ARNNIC IEAUNOM
AbHEME ZA MCH, RA COVEOTOV X€ H Bb NEAZNIO pLIEBE H CHOR BH KACA NPOYaH, NO ABI-
TR O ABREME MACNNIC. BR ROCTA KE KCANKhIH Bb COYGOTOV H KR HEARNIO MACNO BAB
HOENNA BEKOVINAN, 1 EA MNM OABNH MH OBNNA HH MACA. A Kb OPOZAACTEOV KPNCTOBOV
NOCTk, MKOXE H KB OHNMI OAbHH OVCTAKHXOME, GOVAN HO TEFH TAKORAČ. A EKA NOCTE Kb
CRETMNM AMNOCTONOME TAKORAE AA IECTB, MKORG H ORE HRE AbHH MIpRNPOCTE OVCTI-
ERXOMA.

BE URTHH E ZA APLENTK CE CNKO OVCTABK: OVTPRNH H ECYEDRNHA HKOKE IECTI
OEBYAH; NA OVTPRHN KE NpRZE BBCE FOAHITE ZA NOIETh CE MO .F. KATHCUH NCANE-
THpA, 1 NA KEYEpANH: Kb FOCNOXOV IEFAA, pPIZEE TpON(ApHH). FOZHNE KE NOREMb PAZbNO:
BPREOVIO FOANHOV Ch OVTPENICIO E€Zb NCAABTADA, NA TPETHICH KE FOXANE H ONA MECTON
NOMA AEKETOH NEENIEMb NO .F. KATHCMB O MCAABTHPA Ch METANHIIMH, MIKOXE OBNYAH
NUIMO ; MA BBCAKO KE NAYEAO KE RPNHXRTE NOKNONHME CE NO .F. UGTANHIG!); HO RAKN
KONKYAEGING MCANBMA, HP PEKGUIOV AAHNOVFH, NO .F. METAN(HIE), HAH BE EEYEpbNH HAH Bb
UETEMONR NAH Eh NUCAABTHPH HIH Bb FOAHNAKb HIH EGO NORNOVNOUIT KNMIJAKA ; ERCAKOH
KE CNOVAKRET CBEPbNIAIOMTH CE KONBUOV, FAEDE FAAFONJETh CE: BOKE, OVNITEADH NB H
GRAFOCNOEH HM, NO .Bi. METAN(HH). NONOVNODITEHNIJA MEP NZEAETh CE BE UPRKBEH CR
GRAKENIMH NO .F. KATHCUbI H KANONE GOFOpORBIJH, Z VRTO KE OCTAIGTE NMCANETNPA, TO
NZIRAFOAB O AIOEO Eh AKHE NOGO Kb OHOMITH, TEYNIO ZA NpŽNREAISTE CE MCZARTHOb NA

I") Y pyxonucy Merania.

142 Kratke književne viesti.

KEHb M HOMITE. Bb COVEOTOV KE EEYEDR KBIEAJETA MKORE HMIMO OEHYAN AFPNIENIMO ;
CE IE NEEAIEME NZ AFPRNNNN, PEHBIME, TOHCECTO, NP HOMUNOVH ME KOZE, H HO TO
NOM KANOHE arpnannić,!) u no TOME YRTETK CE TETPRIGBANBIGANIA FAAKA IGABNA ; ATE
NN BOVAČTA HEESZMONEHNO, ZA NpENOAOBKTH; H RO TOMA HAYNNAKTH CE CAOYZBEA OVY-
TPRUB OTBOTERNE RO MECTH NCAREMAXE, NO EOFb FOCNOZE OTERRELIE .F. NATECIMI u
YETEPATOY KATNCMOV, EAAKEHE CE NMpRAZTNICMH : ANRTERLCKIIE CAGOPE; NO TOMA C-
OMG)anne, NO TOM VETENNIC, M WHO CGMB CTENGNNIG, KRECE AGXANNIE, IGKANAFEANJE, NO
IGEANRFEANIO KRCKPBCENNIE XPHCTOBO, M NO TOME NOMNNOVN ME GOK6, H RZCAN ZA BEZLNO
ZA NOKTE (GAME, HOMO TOME KANONE EKCKPECENA, MIKOZE HMAMO OSHYAN, HP CRETO-
MOV, AMITE MUAIH, HO NO TOMB CAEPEIAIGTE CG, MIKOZE HN NOROGAKTA. O CEETIJNXL ZC€
H GOZECTERHMHXh AHTOVPEFHMKE, HPOTNEOV CHAR ZZ CAOVIKETE CE. KE FOCHOJECKLIIE ZE€
M BENAKMIE OpAZARNNKHH DONOEAIETE NAME CbEMOJATH Kb IIZNNN M EEAZNNH NOMTENOMA,
NOMRNAIOHITE CNOBO FAZFONIEMOMHE: EbANTE NP MOANTG CE, JA NE ERHNACTE BE NANACTE,
AOVXS EO KRAĐE A MARTE NEMOTRNA, CEFO PRAH EBANTE, TPOVAR GO NMAOJE CEONN
CRNRCTE, AIMTE CN CREPBNINTE, HP BAZKENN BOVAČTE.

Cum 6 OVCTAK& B& NETNN OH OZA OHENNH OVHNCAXOME, MOABEOIG MOANME CE,
MKO AA GOVACTA NENPZTKOPENE, PIZER ANTE ER EOREZNE KENAAČTA, TO IGANKO WPt-
NOCTE MOZETE. O NHTHH ME HOO BACHHH, ABITE CEROVYNTH CE NRKOMOV AWENEOMOY")
MpHIMECTENIC HA OVTRMERNIE TH, TOTAN AA PAZAAAKTE CE NOCTL, PAZBE CPRAN DB NETEKA.
O CEOEOAE KE MECTA TOFO ZAKAHNIIO FOCNOgEMR mamnuh Hcoycu ApncTOME S RATCEE-
TOIO KGFO MATEPNIO, MKOKE RHCAKOME ZAR, MA ME GOVACTE NOTHOPENO. ATE XA KETO
CHE ODPETEOPNTH H CAMOVITATN NMETI. HKOVSTAAFO KB MRCTK CEMA, HAH YETO OYZ-
HMATH HMETA, IEKE IGCTR BR MECTR TOME, MAH OTE KNHTE NAH OTE NKONR NAN NNO,
YRTO GOVAČTE OV MECTE TOME, HpOKAETE GOVAN M ZAKEZATE OTE CECTHIG R ZNEO-
TROPEMITEIE TPONIJE, OTRIJA NO OCHNA MH CEEYNAFO AOVXA, H MNOIO FPRIMERNHME KA NE
GOVACTA MpOMTENE MH OKA CHNIEUb EZIJR HH KA BOVAOVUITEMA. C6FO PAN MRCAKE H
NOARBNNCAKR CN CHO pOVKORNCANNIE K& ALTO .2TZ.

BRCAXR NOCARA ERHH ČABA FpRM KNNH.

Heka Mu 6yAe C.Io60aRo jou: HanoMeHyTH, 4a ce MjecrTo Koje je Ila&apnk
mramnao y Lesekčrner Aocra pasaukyje og oBora upujenaca a caaxe ce puje-
quuMa y Togy6uuu, asu za Apxum Aa je TO mjećcTo oBaKko Kako je y 6umorpaA-
CKOM npujenucy Bjepauje opurudagy, koje Huje BP.IO TEMIKO IIO3ZHATH.

Y 3arpc6y mjecena anpusa 1866.

b. Aaunnuah

PY pykonucy arpunainne moske 6uru mjecrTo arpunninns.
*) y pyxonuey na CrpaHH AOA8HO KAO AA CE NONpABH: MOGHMOMOV.

*

"ERE >

III. Hrvatsko-srbski knjigopis*)

za god. 1865.

sastavio

Dragutin Jagić, pravnik u Zagrebu.

Agjić Kajo otac. »Štienje svet.
evangjelja i poslanicah“ u Požegi
1865. 8-na, 288 str.

Asapnh AgekcaHzap. ,llpuno-
BezKe« II. uacrE y Beorpaxy 1864.

— 1. Oggedens 8-na, 140 crTp. 1864.

— IL S » 154 crp. 1865.

Arkiv za povjestnicu jugo-
slavensku, knjiga VIII, uredio

Ivan Kukuljević Sakcinski. U

Zagrebu kod dr. Ljudevita Gaja
i u Mletcih u pečatnji del Co-
mercio 1865. 8-na, 285 str.

Bau Maranja. »ApKABOCAOBHA D83-
npaBa c Bu4oBaa#om+,“ y Beorpaay
KOA Auapuha, 8-ua, 128 crp 1865.

Basil& Vinko. »Razmišljaj ovo
dobro,“ napisao 0. B. Baudrand.
U Rimu 1865., str. 136.

— »Molitvenik za katolička poslan-

stva po slovinskih državah na jugu
U Rimu 1865., str. 300.

Bogišić V. dr. »O preuredjenju
narodnoga Muzeja u Zagrebu, (Pre-
štamp. iz Pozora) 1866.

BoqmKkosuh JoBaH. »Cp6eka cuH-
TukCa« 1I. cE., y Beorpaxy 1864.
8-ua, og 97—215 crp.

Uceush. b. ,O6acneds Ka3HHT6JIHOFTE
3ZAKOHHKA 34 KHAMKCBCTBO CpGio y
Beorpaay, 1., II. u IIl. cB., 1865 go
cTp. 288. IV. cB., 1866.40 crp. 384.

Uypamnh AraHa3aHje. ,0 MOHa-
mecrBy enickoma,“ y bBeorpaay
1865, 104 crTp. 8-Ha.

AZaHndnuuh Đypo. ,/KuBoT cR. Cu-
MCyHa HM CGB. Case,“ y Buorpaay,
8-ua, XIX. a. u 345 crTp. 1865.

— ,CBeTo nucMo. IIocTaee HJu IpBa
Kibura MojcujeBa.“ Y Ileuwru Ha-

*) Ovo je nastavak biblivgrafije od prošle godine, koja je štampana u »Književnika“ 1865 ;
sv. I. str. 146. Što se je opasilo, da ondje nije naštampano, uvršćeno je ovamo. U novije
vrieme mnogo se brinu srbski listovi, da donose što polpuniju bibliografiju ; hvale je
vriedna u tome i Danica i Matica i Vila. Tim gore stoji biografija u nas, tako da će
ovaj knjigopis podpuniji biti za srbsku, nego li za hrvatsku polovicu. Čini se, da naši
spisatelji i štampari jošter neznadu za onaj evropejski običaj, po kojemu se novoizašle
knjige šalju na uredničtva raznih časopisa, da ih oglase obćinstvu, A da bi se tko i
domorodne dužnosti sjetio, te i na narodnu mazejalnu knjižnica pomislio — o tom ueima

ni govora, do riedkib iznimaka.

VJ.

144 Knjigopis.

Kaag. A. Pajxapaa, 16-ua 110 crTp.
1865.

— ,»IIpunoBezKe 43 CTapora M HOBOTA
zaBeTa,“ y Buorpagy Masa 8-nHa,
220 cTp.

— OCBeTrakeBy OraezaJy. IIpetuTamII.
u3 BugoBgaHa. Y Buorp. 1865, ua
8-du cTp. 32.

Daničić Gjuro. »Psaltir Davi-
dov“ preveo. U Beču 1864, 16-na
152 str.

d' ABpunza Ag4ogea: Heropujeka
Pacmarpawa o Byrapckoj. Y 3eMyHy
mranap. J. K. Conpona, 1864, 8-ua
CTp. 32.

AecnoroBuh Iler. ,HeBeu_ necme
3a 4euy.“ Y 3vu6opy 32. 78 cTp.
Deželić Gjuro. »Dragoljub,“ ko-
ledar za god. 1866, u Zagrebu kod
Albrechta, 8-na, LXIV. 1. 112 str.

— »Pjesmarica,« sbirka rado pjeva-
nih pjesamah, u Zagrebu kod Al-
brechta, 18695, 32-na, 781 str, 21.

— »Dragušica,“ spisi Zdravka Niem-
čića sa slikom spisatelja. U Za-
grebu, 1866, 8-na, 352 str.

Dežman Ivan. ,Smiljan i Ko-
viljka,« pčsan. naklad. Svetozara
Galca, 1866 god. mala 8-na IX.
288 str.

AparaueBsuh, Haueda uceTOBaa,
Harucao jegaH Illnaw&ogan. Y Buorp.
o.T. pusi Aicrpe6. opur. Apama
y 3. pa3špega. IIpeuur. 43 CBEeTOBUZA.
Y Beorpaay 1865.

Filipović Ivan. »Franje Hoff.
manna, 150 ćudorednih pripovč-
dakah za mladež obojega spola
sa bojadisanimi slikami,“ izdaje
Lav. Hartm&n u Zagrebu 1865 g.
I. svezak 64 str., 16-na, 4 slike,
isto tako IIL., III. i IV. sv.

OdurunoB4hib J. ,llapb Jocuerp

H HBIOBB ABODE, OAB Jyu3e

Mu.69x*t. #. OAGJEHE, IpBA CBECKa,
y Beorp. 1865, sa 8-na, crp. 180
GC HIyCTpanujamn.

TracHHnKk cp6cK. yuenor aApy-
mrsBa. Kernra I. (ceska XVIII) y
Beorpaay y 4px. mram. 1865 rr.
8-ua, 388 cTp.

TOARMIHAAKT, KAJEHAAD BEJHKH 34
rog. 1866, us/aga enackoncka me-
uaraa y HoBo-Caxy, 8-Ha 51 crp.
1865 rog.

Goleš Miroslav. Prievod ,Krie-
post premaže bogatstvo,“ vesela
igra u 3 čina od Duhnovića. U
Zagrebu 1865, kod Albrechta 16-na
68 str.

Hartman Lavosl. ,Mala zvier-
nica sa bojadisanimi slikami«, u
Zagrebu 1865 g. popriečna 4-na
21 str.

— »Prirodopis sisavacah i pticah sa
143 slike,“ u Zagrebu.

-— »Atlas slikah k prirodopisu ži-
vinstva i bilinstva, sa 334 slike
na 32 table s tumačenjem svih sli-
kah na hrvatskom, slovenskom,
latinskom, talijanskom, njemačkom
i magjarskom jeziku, u Zagrebu
god. 1865.

Jagić Vatroslav. »Primčri sta-
rohervatskoga jezika iz glagolskih i
cirilakih književnih starinah sa-
stavljeni za sedmi i osmi gim. raz-
red. Dio drugi: uvod i primčri staro-
hervatski. U Zagrebu, kod Jakića
1866, 8-na, str. XXVI. i 196.

Jakić Ante. ,Hrvatski pučki ko-
ledar,« u Zagrebu, mala 8-na 32 str:

Juranić A. »Vjenčić narodnih pje-
samah.“ U Zadru, 8-na, 64 str.

HukoBsuh MuaoBaaH. KpaTak šayK
Manapekor 63uKa. H.Caa 1865. 16-ua
cTp. 138

JocuneoBuh K. ,Hapogsu HacraB-

Knjigopis. 145.

REK,“ K&ZeHANpP 3a rogusy 1866.
Y Ilemru. 8-Ha, 18 crTp.

JoBanosuh JoB. »lIpuxgamago«
MaJeHBH KageHAap sa rog. 1866 y
Ilemru, (3 cTp., uma [Ipukramao
a sa rog. 1865.

JoBanoBsahi Mnuaan. ,Xemnja 3a
noTpe6y Buie kemcke ImkoJge , (Ha
crpasux _ayropa) Y Beorpaay. 1865,
cTp. 140.

— XpBrmjea, yBOZHO CAOBO, TOBO-
pno y Be.uKoj mkoda. Y Beorpaay,
1865. cTp. 22.

JosanoBah I. ,Mraga_ ApaAeHT«
CBF.Ie3KH POMaH NpeBeAeH C pyc-
Kora. Y Beorpaay. 1865 r. y muramn.
H. CreeaHoBuha, Mas. 8-ua 126 cTp.

JocumoBah E. »PauyH € AGJIOBHMA.
Y Beorp. 1864.

KageHAzAapb ca meMaru43MOME Cp6-
CKOPB Kum«eBcrBa 3a rog. 1866 y
BeorpaAy, 8-ua, 109 cTp.

Kakav bi imao biti savez medju
kraljevinom Hrvatskom i Slavo-
nijom i kraljevinom Ugarskom s
obzirom na medjusobne njihove
odnošaje. U Beču 1865 god., 16
str., 8-na.

Kapaqnuh Byk. »HapoaHe njecme,«
V. Ki. y Beuy, 8-na, 2. 4., 529 erp.

— »IIpuupaBa 3a 4CTOpđujy CBCTA CBH-
jera pagu Ajene.“ nmpeBeo mo IIlre-
nepy mokojan Aumurpuje B.a7u-
caBipeBuh. Y Beuwy y usktagu AHe
yaose KapaguheBe, y 16-uu, 2 1.
202 cTp.

Karadžić Vuk St. preveo Novi
zavjet Gospoda našega Isusa Hri-
sta.“ 1864 god. u Beču 16-na 15. 1.
593 str.

Kapaqunh* OTE. Gpemnja, npe-
ITAMIAO » AparoMmupt xKynaHb Tpe-
O(gubegig“ , og E. Muxaugosnša y

Književnik III. 1.

Beorpaay 1865 roa. a. IL 179 orp.,
qu. 11. 163 crTp. y 8-na.

Klaić Franjo. ,Mali ratar« ili
kratki nauk .o ratarstvu u pitanjih
i odgovorih, za porabu u pučkih
učionah polag spisa b. L. Baboa.
Kod Jakića u Zagrebu, 8-na. 104
str. 1865 g.

— »Mali stočar« ili kratki nauk o
stočarstvu u pitanjih i odgovorih
8-na, 109 str., 1865 u Zagrebu.

— »Mala gospodarica“ ili najbitnije
čestice umnoga gospodarstva, za
djevojčice koje žele biti dobre go-
spodarice. Kod Jakića u Zagrebu
god. 1865, 8-na, (8 str.

Knjižica molitvenka, u ŽZa-
grebu god. 1864, 32-na, 383 str.

Kovačević Gj. ,Prve pjesme“ u
Zagrebu kod Albrechta g. 1865,
16-na, 168 str.

Kosasuesnh Tomo. »Onucb Bocne
u Xepuerosuue. Y Beorpazy ; y ap-
»aBuoH imramn. 1865, Beg. 8-Ha,
erp. .105.

Kukuljević Sakcinski ,Ža-
koniti odnošaji Hrvatske, Dalma-
macije i Slavonije prema Austriji
i Ugarskoj.“ U Zagrebu 1865. kod
Albrechta, mala 8-na, 19 str.

Naga HupogHH KaJTeuAap 3a npocry
roauuy 1866. Y 3emyuy 16 -ua,
80 eTp.

Jacra, Malu KieH4apb 3a r. 1866,
H3/AG CIHCKOIICKA KHbUTONEUATHA y
HoBo-Caay. 1865 rog. 32, 64 crp.

Jlašapešuh CBETOJHEK. CIIOMEHAK,
uaBpope necme. Y Hosom Cazy r.
1865. Ha 16-uu, 4 4. 86 'cTp. (L cB.
usahe r. 1860).

JZeHopMaH'E, HAHHOBiH CAHOBHHKT.
Y Beorpaxy 1865 (usa. B. Bago:
uh) 8a, cTp. 96.

ll

146 Knjigopis.

Ljubić Sime. »Ogledalo književne
povjesti jugoslavjanske na poduča-
vanje mladeži.“ Knjiga I. na Rieci
1864, 8-na, 344 str.

— ,Vladanje mletačko na Rieci“
4-na, 18 str.

Mažfik V. »Vienac«, drugo izdanje
u Zagrebu 1865.

— »Vienac« prvo izdanje u Zagrebu

i to:
II. knjiga »Crtice i pripoviesti o
dvoživcih, ribah i mekušcih.« 41
bojadisana slika, 8-na, 76 st. g. 1865.
IV. knjiga »Crtice i pripoviesti o
bubah i ostalih nižih životinjah.«
g. 1865. 92 str. 8-na 64 slike.

— »Zemljopis trojedne kraljevine,“
prvo izdanje kod Albrecbta u Za-
grebu, 8-na 125 str. sa nacrtom
Zagreba i zemljovidom trojedne
kraljevine.

— »Zemljopis trojedne kraljevine,“
drugo izdanje. 8-na, 120 str.

Marfikova Ljubica. »Milica Ga-
lotti,“ igrokaz od Lessinga. Nakl.
A. Jakića. 1865 g., 8-na, 48 str.

Matica dalmatinska. ,Narodni
koledar novi i stari za prostu go-
dinu 1866. Uredio Antun Šimunić.
Četvrta godina. U Zadru 1865 g.
8-na, 127.

— »Narodne pjesme.“ U Zadru tis-
kom Damarski-Ružierovim, 1865 g.
8-na 184 str. u dva stupca.

Marana Cp6cexka. Cp6cku geTonHo
za rog. 1864., roa. XXXVIIIL. Ki.
109 sed. 8-na, 315 cTp. Y _Hosom
Caay 1865 ro.

Maruh Aunuurpnje. »Heropnja
emtoco$Hje« y Beorp. (no UlIser-
depy) 8-ma, 3 a. 221 crp. 1865 r.

— »Hcropuja emaoco&nje« y Beo-
rpaay Ii. zao, 8-na, 4 a., 290 cTp.
1865 rog.

Mesić Matija. »Povčst cčrkve Isu-
sove,“ kod Lj. Gaja u Zagrebu
god. 1865. 8-na, 448 str.

MuauheBpnh M. $. »IIyrunuka 1a-
CMa.« Y BeorpaAy y Ap». IHTaMI.
1865, crp. 102 c upuao3H K TOMJ:
»uopoTa« (no Tacrouy Ae Byp»Ky)
cTp. 29.

MumxKoBnh b. »MareMaTnuHa H &B-
3HUHA FeOTpaedja 3a CDPe/Ib€ IIKOJE.
(43 »eMauK. ayETOp.) Y Beorpay
1865 rog. cTp. 112.

— PawyHcku 344aTIH, 34 ynorpećse-
be APXHTEKTHK€ KH aAlFEGpe, CKY-
IIHO, ypeAHO A H3paa4uo. Y Beorpaay.
crp. 253.

Muxau1go MHATPOI OZHTA. »Ila-
cTupcke 6eceze BojumnamMa,« y Beo-
rpaAy. cTp. 33.

MuayTuHOBHh Spol. »nC4OBO 34
ypeheHs UpKBe NIpaBsocaaBke y Ap-
IKABH AYCTPHCKOH HA Ca6Opy pa3-
NpaBHOM y KapaoBuu peueHo 25.
Jasyapuja 1865 r. Y HoBosm Caay
KOA ykca, 8-na, 1 4. 21 crp.

MuroByK FT. nIItaHB 34 HajHOBHH
OGIITH CAeAHHEHH, E/AHB CBHIO XPH-
CTHAHA BCCJEHCKH KAJEHAADB. S H.
Caay kog dbykca 1869 rog. 8-Ha,
28 (31) crp., ca jezuom Ta6anuos.

MusHHce, eaHor uraHa €. HJHRCKOF
ca6opa 1864 r., Kao upeAJor 3a 3a-
KOH NpKkBeHH. 8-Ha. 32 cTp. Y Ho-
BOME Caay 1865.

Molitve, koje duhovni pastiri s
pobožnem ljudstvom skrbi svojoj
duhovnoj zaufanem občinski mo:
liti imaju. Jedanajsto izdanje. U
Zagrebu 1864, mala 8-na 258 str.

MonameBuhBAHAp.alloyaureane
Ay XOBHE GecBge y AaHe NpazAHHune
u Heagsaue.“ Y Hosom-Caay 1865,
8-na, 5 a. 240 crp.

Narodna moralna snaga južnih Sla-

Knjigopis. 147

venah i hrvatske političke stranke
u Zagrebu 1865 god. 8-na 13 str.

Nauk kršćanski s dodatkom meš-
nih i ostalih molitvah, litanijah i
popevkah. U Belovaru 1865 god.
mal 8-na 298 str.

Hay K H3 cB. uucma. Y HosoM Caay
1869, 16-na. crp. 70.

HekOJ1ZHKO HApOAHHX IECAaMA 3a HA
u3yCT yuewe. Y Hosom Caagy 16-Ha
100 crp. 1865 r.

HenazoBunh Mira. Haneza, MRCIH
u u3pasu Hanogeona 1. TIpeBoa.
Y Beorpazy, roa. 1865.

— benepagsa 6apona SKoMAHA, &HAJH-
TMUKH IIZAH BE.ZHKHX DATHHX KOMOH-
panuja, seo upa: IlozarTuka para
m &nsocoeunja Bojena. Y Beorpaa
1865, crp. 140 na 8-un.

HuKkaHOp't.,YnyTCTBO 34 UHTAHE CB.
NHCMA CTAPOT'E M HOBOTE 3AB5Ta,“
beorpaa, r. 1865. 8-ua. cTp. 358.

Hosuh JokcHmM. »Kapabopbic u3-
GaBHTE Cp6nie (NONPAB.bEH H IIpE-
mramuaH). Y_Hosom Caay 1865, Ha
8-uu, crp. 484.

Obredoslovica t.j. Obredi i obi-
čaji kat. crkve, spisao za mladež
dr. Anselmo Ricker, a preveo je-
dan svećenik nadbiskupije zagre-
bačke (Tadić). U Zagrebu 1865,
8-na, 95 str.

Opanmh kodezap 3a rog. 1869, ype-
Amo ra CynaeuBh Jopa na IJeruey
1865 rod. Bena.

- Kozegap 3a rog. 1866, ypegquo ra
Cyngeuuh Joan, Ha Ieruwy 1866
rog. 8-ua, 93 crTp.

Pacel Vinko. »Oblici književne
hrvaštine.“ U Karlovcu 1865 god.
8-na, 52 str.

Ap. lasuuh Jocue. 30040rnja no
Muau-EaBapacy Aracaiy H auBHcy.
Y Beorpaay. 1865, crp. 364.

— Dropa y okoguuu 6eorpagckoj, no
AHAJHTHUKOM METOAY CACTABHO.“ Y
Beorpaay. 1865 X. crp. 295.

Pavlinović Mihov. »Ognjišar,«
pjesma, u Zadru 8-na, 32 str.
1865 god.

Haszrosuh Jopa. »CyheHH qac.«
HcTrOpnjeKA HOBOJA OZA DpPHApHKA
Illrajue6nxa. Y HoBoM Caay Koa
ernmaekorcke Kuuroneuariwe 1865 r.,
16-ua 2 g. 152 crp.

Pejaković Stjepan. »Napisnik
o skupštinah petrinjske bratovštine
poljodelske.“ U Beču 1865, 8-na.

Iecmapuua. Y Hosom Cagy 1865
r. 16-ua, 116 crTp.

IlerpamoBah TFTepasum »Cp6cko-
AaJIMATHHCKU — Mara3anu XXIV. y
3aapy 1865 roa., 8-ua, 192 eTp.

— »IloBscrPb npaBsocaaBuora o6ure-
CTBA JaAapeKora.«

IIerposuh Hanja. »Xpuerigacka
crašana« III. cseska. Oz cTp. 129
—192, 8-ua. Y Hos. Cagy 1865. r.

— »Xpucriaucka cra3uija« IV. cB.
Oz cTp. 193-252 8-ua. Y H. Cagxy
1865 roa.

Pjesmarica. Zbirka najpoznatijih
i rado pjevanih hrvatskih pjesa-
mah. U Zagrebu kod A. Jakića,
1865, 16-na, 217 str.

IlonoBsamh CreBaH. »Mugaorm O6pe-
Hopuh mum ocao6ojee Cp6uje.« Y
Beorpaay 1865 r. 8-ua 195 erp.

IlonoBuh A. X. npesog M. A. Pa-
tuaha oA pomana: »MouHT6 XpuacT0.«

Ilonosuh bophe. »3a6asa Cp6-
KuibaMa,« Y Hosom Caay, 1865.
nevaTiba. Hr. Pykca y 16-uu. 1,
cB.: »IIpunoBeake Hakode B. Foro-
Jba« upeBco € pyckora #. lIono-
Buh, crp. 182. — II. cB.: ,IIpano-
noseake Huxose Toro.sa,cTp. 184.
— III. cB: Earapa Jurua By.tBepa,

*

148 Knjigopis.

NnocgeseH zauu Ilomneja ;« npeBee
c uuraeckor asa KocTuh. cTp. 141.
— IV.ceB.: ByaBepa Ilocaezsgu
AaHu Ilomneja, erp. 268.

— ,»CKkynibeBa cnucu Kocre PyBap-
na.« 1. zeo. Y HoBom Caay 1866
TOA. Mada 8-na, XIX. a, 480 cTp.

IlpaBOoc1aBHO I8CTHPCKO GOTrOCAO- —

Big«, Y Beorpa/y.

Put u Nebo. Molitvena knjižica
svakdanje pobožnosti. U Belo-
varu 1865 god. 16-na, 324 str.

Rački Franjo dr. »Assemanov ili
Vatikanski evangelistar« 1865 god.
U Zagrebu kod A. Jakića 4-na,
CXIX. 1. 211 str. i jedna tabla.
(tekst ovoga dragocjenoga spome-
nika štampan ja sav bugarskom
glagolieom).

— »Ocjena starijih izvora za poviest
hrvatsku i srbsku srednjega vie-
ka.« U Zagrebu 1865 god, 8-na,
178 str. Pretiskano iz Književnika.

Ap. Posenu M. nIloyka 0 OZPKABy
34paB.ba.« Y beorpaay y Ap»KaBHoj
mwramnap. 1865 r. 8-ua, 85 cTp.

— Hayka o aomahemM Jeqeiy 6oge-
cTu.« IIo Koxedy, Boky, PuxTepy
u ap. 1866. Y Beorpagy, 8-ua, 4.

187 cTp.

Rubetić. »Svibanjska pobožnost.«
Troškom Svet. Galca u Zagrebu
1865 god. 16-na, 287 str. XVI. |.

PyXKHUA, BEJHKH KAJEHAAP 34 TOA.
1866 ca caukama. Y Hosom Caagy
H3ZAJAKHHFOLEVATILA DyKkCOBa 16-Ba
50 crTp.

Cau#agHh AJeKC. »KpaTak u3BewmrTij
O CTA&y pacejauora MHOro6pojaora
HAHDCKOFA HApOAA NO HAP. 4 _KPAĐ.
HACJEAKHUKUM 3eM.baMA.4 Y Beuy

1866 r. XXXI. 4., 120 crp. 8-ua.

Sbornik zakonah i naredabah, va-
ljanib za Hšrvatsku 1 Slavoniju.

God. 1865. u tiskarnu dr. Ljud.
Gaja.

Senečić. »Sveobći pučki koledar.«
U Požegi za godinu 1866, velika
8-na, 60 str.

Sibilla ili Lado hrvatski. Troškom
Fr. Župana. U Zagrebu 1864 g.
4-na, 40 str.

CpehkoBuhllanra. »Onmra BCTO-

| puja« Il. cB., II. uecTu. Y Beorpaay
1865 rog. 80 cTp.

— »Cauau nama.“ Y Beorraxy 1865,
cTp. 125.

Sbirka zabavnih narodnih pje-
samah (četvrto pomn. izdanje). U
Zagrebu 1865, 32-na, str. 40.

Starčević D.preštampao »Aždaja
Sedmoglava, a drugačije ukor malo-
vridnosti čovičanskih,« od Vida
Došena. U Zagrebu 1865 god. na
vel. 8-ni, str. 221. Nakl. A. Jakića.

Starčević A. dr. »Govor što ga
izusti u saboru trojedne kraljevine
dne 27. sečnja 1866 god. U Za-
grebu, 8-na.

Stojanović M. »Špisi za puk«
kod Ant. Jakića u Zagrebu 1865
I. dio: 1) Čudoredba, 58 str. 2)
Zakoni, 101 str. 3) Moli se Bogu
11 str. mala 8-na. IL. dio: Zdra-
voslovje IX. 1. 135 str. mala
8-na.

CnoMeH Ha CeHTAaHADeHCKY CBETKO-
KOBHHY NpHJHKOM AOJA3KA ILIOM.
rocnogsuna bemuamuKa Kazame sa
TOAHIIBH M3OHT CDGEKE IDABOCI.
cenraHapeiicke uxose 9. aBrycTa
1865 rog. Y HoBom Cazy seJ. 8-Ha
20 cTp.

Cynaeuah J. »IlerpoB A4aH Ha Ile-
THEby.« Ha IUerawy 1865 r. 32-na,
22 cTp.

— »Hua Aparounjedor 6ucepa HJuH Ay
XOBHHX H MOpaTHRX Iljecama 3a Aje-

Knjigopis. 149

uy.« Ha [Heruwy Apyro B348Be
1865 maga 8-na, 128 crp.

CranKkoBuh A. »Crnucu iokojKora
J. Crejuha.« S Beorpaay.

Sbor duhovne mladeži za-
grebačke: »Isus prijatelj ma-
lenih.« Šesto izdanje. U Zagrebu
1865, 16-na, 215 str.

Šic Fr. »Zaručnica Isusova« poučna
i molitvena knjiga namienjena dje-
vojkam. Kod Albrechta, u Zagrebu,
16-na, 6 I. 304 str., 1865 god.

— »Jirsik propovjedi« III. dio. U
Zagrebu 1866, 8-na, 241 str.

Štokan Nik. »Dogodjaji Čičikova
ili mrtve duše od Gogolja. U Za-
grebu 1866, 8-na, 326 str.

Truhelka. »Sbirka igrokazah za
mladež,« I. dio. U Zagrebu, 16-na
2 1, 68 str, 1865 g. II. dio 1866.

Trnski Ivan. »Kriesnice« knjiga
I. nakl. Svet. Galca. U Karlovcu
1865 god., mala 8-na 127 str.

TogopoBuh Cr. »IlpTame cao6n4-
HOM PYKOM 34 IpBH pa3peA FuNH.«
Y Beorpaay 1865 ua sen. 4-uu, 6
CTp. A 27 Ta6anua.

Tkalčević A. »Iridion.“ Napisao
grof Sigm. Krasinski, iz poljskoga
preveo. U Zagrebu kod Albrechta
1865 god., 8-na. VI. 1. 211 str.

Tomić Eugen. »Leljinke« pjesme
u Požegi 1865, 16-na, 136 str,

BazeHTa J. Ap. »Hayka 0 uyBaiby
3ApaB.ba.« [IpeBeo na ueimKkora sega
»ŽApaBOBEAA“ OA AP. Koguma 4 no
NOTpećaMa HANICE HApOJA VMHORHO.
Y Beorpuay 1864 rog. 8-na, 8 1.
366 cTp.

BazoxKkHuh. slllyma4uHan CG Kadeu-
Aapom« aa 1866 rog. S BeorpaAy,
8-Ha, 32 cTp.

— »Za6aBHHK € KaZeHAapom« 3a 1866
r. Y Beorpaay 8-Ha, 25 ecTp.

Byumh. »Teopuja mpoae, OCBET.bE-
HA IpHMEpuMA 3A yueuuKe BBIIHX
paapega y ruMHa3ujaNa KHOKeBHBe
Cp6uje.“ Y Beorpagy 1865. r.

ByknuepuhE H. HsacueHne cBer.
AHMTypfH€, BEHeEPpHA M IOTPEHA, TO
UJAHLJUMA 43 AyXOBHE GeCBAe 3a
MJ&AGKE Cp6cKy. Y Com6opy y
mramn. A. Barsepa u ap. 1865.

— »Camobua KHBHFA 38 DAZACHABAHB
UpKBeHora noga. Y _ Com6opy 1865,
Ha 16-uu, cTp. 200.

Byxkuuesuh . Macau o ypeheHro
RpKBEHONpOCBETHH OAROIIAA Cpla
y AycTpun. Y H. CaAy.

ša6aBHna uuTaornna I. Jena Esa
no Mepujy MuxoBy, 8-na, 177 cTp.
I. Bopća y >KHBOTY, npeBeze Ego-
ruja Mujarosuhka, 8-ma 122 crp.
rog. 1865. III. Ke.xuepcKu >KuBOT.
Y Beorpaay 1866. 8-na, 18 cTp.

»ŽAKOHHKE O IIOCTJIIKY CYACKOME Y
rpaancKuME IapHHlaMa«“ 32 KHR-
2KEBCTBO Cpćiro. Y Beorpag 1865 r.
cTp. 169 u XVIII.

»JaKORBE O NpaBozacrynHunamMa.« Y Be-
orpaay 1865 r.

»ŽaKOHB O NOCTJIKY CYACKOME y
KPMBHUHHMB ACJIHMA 38 KHADKEBCTBO
Cp6uw.« Y Beorpaay 1865. r. cTp.
166 u XVI.

»36OpHUK 38KOHA HM ypezća Hazanbi
Y KHAKEBCTBY Cp6ii OZA oueTKa
ao kpaa 1864 rog. XVII. cs. 8-Ha,
cTp. 296.

JapaBkoBuh C8. nUeTupu rogue
43 NPOMLIOCTH, HIH OpPT6 H3 KPEN-
CKOFA pATa,“ IpeBO4 € pyckora y
Beorpagy 1866 y cBeckama.

Zoričić Pet. »Zemljopis za niše
gimnazije i realke.« U Zagrebu
1866. Kod dr. Ljud. Gaja. 8-na,
199 str.

150 Knjigopis.

Zorić Jos. »Fabiola.« U Zagrebu
kod Albrechta 1866 god.

»Zvončec nebeski ili poziv k pobož-
nosti.“ U Belov. 32-na, 312. str.

n3JaTu60pb.« KasengapB 3a 1866 r.
I. roauHa, ype4uo AHT. ;KuBaHoBHh,
8-na, 160 cTp.

iKuBKkoBHh. [Ipakxyuewa TezeMaka
cuHa YauceBsa og &ĐDeHeJona,.

[. kibura 8-ua—-1— 86 cTp.
IL o» o» 87—180 »
NI. o» » 181—290
IV. o» » 291—398_,

y Beorpaay 1865.

»Županija varaždinska i magjaroma-
nija u Hrvatskoj i Slavoniji.“ Na-
pisao X. g. 1865, mala 8-na, 25
str. U Zagrebu.

Časopisi za god. 1865—1866.

»Deorpaacke HIJyCTpOBAHE
HoBnne.“ y bBeorpaay, ypea4HuK
MuaoByk. Maza3c Meceuno 2 nyra.
Ilujeđa 6 e. 50 nosu.

Bosiljak, list za mladež. U Za-
grebu, urednik i vlastnik Ivan
Filipović. Izlazi 1. i 15. svakog
mjeseca na cielom arku. Ciena
2 for.

A4anuua. JucT 3a 3a6aBy H KBH-
2KEeBHOGT. Y HoBom Caa4y, ypcAHuK
bopbe Ilonoenh. Hasa3u 10, 20 u
NOCAeAIbBET ZAHA y Mjeceny Ha Ta-
ćak H no. Ilujena 5 e.

Danica ilirska U Zagrebu.
Urednik dr. Lj. Gaj. Izlazi svake
subote kao dodatak Nar. Novina
na čitavom arku.

Domobran. Politički dnevnik U
Zagrebu. Urednik Gj. Deželić. Iz-
lazi svaki dan osim nedelje i praz-
nika, na čitavom arku. Ciena 16
for. (prestao izlaziti konc. ožujka
1866.)

Glasnik Dalmatinski, ured.
A Kuzmanić. U Zadru dva puta
na nedjelju. Ciena 5 for. 25 nov.

Glasonoša, IHustrirani hrvatski
časopis. U Beču, urednik Abel Luk-
šić. Prestao izlaziti koncem god.

69.

Gospodarski list. U Zagrebu,
urednik Drag. Lambl. Izlazi svaki
četvrtak, ciena 4 for.

Karlovački viestnik.« U Kar-
lovcu, ured. Lj. Tomšić. Izlazi sva-
ke sub. na čitavom arku, ciena 6 f.

Katolički list. U Zagrebu, ured-
nik N. Horvat. Izlazi svaki čet-
vrtak. ciena 6 for.

Književnik. Časopis za jezik i
poviest hrvatsku i srbsku i pri-
rodne znanosti. Podporom Matice
ilirske uredjuju i izdaju dr. Fr.
Rački, V. Jagić, J. Torbar. Izlazi
u Zagrebu svaki četvrt god. jedan
svezak od 10 tabaka. Godišnja
ciena 5 for.

KoMmapan, MaJeuBu .14eT. S HoBon
Ca4y. Ypeanuk Jluze Tegcuku. Tpa
ImyTa Ha Njeceu, nujena 4 e.

Jeronuc cpćeku. H34. Marga opć.
Ypea. A. Xayuh. Hagasu y HoBuu
Ca4y, y cBe3skama. IlujeHa cB. le.

Ma&aTHuua. JHCT34 KIBHIKeEBHOCT H 3H-
6aBy. Y H. Caay. Hazaje Maruna 6p6-
cka. YpcAHuK A. Xaguh. H3da38 Kao
u oZaHnua. IUgjena 4 2.

Narodni list. U Zadru. Izlazi kao
dodatak k: nil Nazionale,» svake

“subote na po arka; ured. Nodilo.

Narodne novine. U Zagrebu,

Knjigopis. 151

urednik dr. Lj. Gaj, izlaze svaki
dan osim nedjelje i praznika na
čitavom arku, ciena 14 for.

Napredak, školski list. U Za-
grebu, urednik J. Fabković. Izlazi
1. i 15. mjeseca, ciena 3 for.

Hanpeaaxk,(nosaT. zucT) y HoBom
Caay, ypeasuk bopbe IIonoBui.
H3.1a34_HeTBpTKOM H Hezje/boM. Ilu-
jena 10 eop.

Našegore list. Zabavno poučni
časopis. U Zagrebu, urednik Mijo
Krešić. Izlazi svaki deseti dan na
čitavom arku, ciena 5 for.

Pozor. (Politički list.) U Zagrebu,
urednik Bogoslav Šulek, vlastnik
Ivan Perkovac. Izlazi svaki dan
osim nedjelje i praznika na čita-
vom arku. Ciena 18 for.

Tipajare& G6p6. mzagexku. y
CoM6Opy, M3JAZH KAO AOAATAK K
LIKOJCKOME JHCTY CBAaKOr Mjećelja
jeapea, uujena 1 e. 20 u.

Py:ka, INAJbHBH JHCT; M34. M ypeš.
bedemeBnh. Y Beorp. jegaHnyT Ha
nez. nujena 4 «op

Cexak. Y Hosom Cazy, ypeasuK 5.
Paagsh, nujeda 4 &0p., jeaHnyT Ba
HeAC.bY.

Sidro, trgovački list u Zagrebu
urednik A. Jakić; prestao u lipnju
god. 1865.

Cp6ekac40o604a. Y TenoBu. Ypea-
HuK Baga. JoBaHoBuh, gasa3H 1. u
15. cBakor mjecenma, nujea 5 #0p.

Cpćo6panti. Y Hosom Ca1y, ypea-
HuK Ilerap HuHuKoBuh, #34434 3 nyr
Ha Hege.by. I[ujeda 12 e.

Cp6 cke HoBuHe. Y Beorpaay. BJ
JHCT, H34836 TPM IIJT HA HE6AE.BJ.
Ilujesa 6 e0p. a. B.

CBEeTOBHAA'B. S bBeorpasy, ype4HuK
A. AHapab, ussa3su 3 myT Ha ne-
4e.y, uujena 14 sop.

Slavonac. Vlastnik i urednik M.
Kraljević. U Požegi, prestao kon-
cem lipnja 1865 god.

Sviet, polit. dnevnik. Urednik Iv.
Vončina. U Zagrebu, ciena 20 f.

HIKkogcku gucrT. Y Com6opy. Ypea-
HHK Huxoda BykuueBuh. Haua3u
ABa NyT Ha mjecen, cBakor 15. m
INOCIeAĐET, nNujena aajeguo ca A4o- '
AaTKOM 4 #.

BaaoBaau. Y Beorpagy, ypeauuk
Muaoni IlonoBuh. Haza3su 3 nyT na
TJeđaH, CBAKH YTOPAK, UETBPTAK H
ey6oTy. Ilujema 15 eop.

Buaa, 4HcT 32 3204By, KE>H2KeBHOCT
u HayKy, y Beorpaay, ypeauuk Cr.
HosakOBHh, H3.ZAJM CBAKE He/OJbE,
nujema 5 40p.

BojuH, 4ucT 3a Boje HayKe, Be-
IITHH& M HOBOCTH. YpeAmuk Apa-
TameRuh oemuup u npoeecop. y
Beorpagy, msza3s4 cBaku mjecen 1
CB638K, O4 3 Ta6. 1. 8. &#0p.

JacraBa, (NOZuT. 4HCT) y Ilemru,
ypeanuk CBeT. MnseTHh, Hs.ra3u 2
nyr na Tjegan. Iujema 10 e.

3Maj, y Ilemru, ypeauuk JoBaš Jo-
BaHoBuh, #3834 2 NyT HA Mjecen,
jeaaunyT ga Ta6aKk, a jegaanyT Ha
no, uujema 4 eop.

30 a, y Hosom Caay. (IIpecraga).

— PURE

IV. Kritika.

a aaa

0630pb ucropiHm caaBsaHckHXb gareparyps. Napisao ga A. H
IIsinua i (poljsku literaturu) B. A. CnacoBuut. C. Ilerep6yprr. 1865.
U 8., 536 strana. |

Ima tomu upravo četrdeset godina, što je pokojni Šafatik po prviput
8 velikim trudom sastavio knjigu, gdje se u kratku priegledu pripovieda
život i sudba sviju slovjenskih književnosti. To je poznato djelo: geschichte
der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten. Ofen 1826., koje
radi veoma podpune bibliografije još i danas jako mnogo vriedi. Ovo bješe
njegova prva sveslovjenska knjiga, spisana u plemenitoj nakani slo -
vjenske književne uzajemnosti, kojoj Safafik osta vjeran sve
do svoje smrti. Premda je medjutim književni život slovjenskih plemena
li&po uznapredovao te su se razvila čak nova središta duševne radnje, o
kojih se donle još niti mislilo nije — znamenito je ipak, što se poslije Safa-
fika jedva itko nadje koji bi pošao oniem istim vele koristnim , ali slabo
utrvenim putem. Imali bismo puno. volje, da za razloge upitamo, odakle
toliko mlitavosti slovjenskoj znanosti ili tako malo pouzdanja slovjenskim
književnikom u svoju snagu; ali šta ćemo, kada znamo, da tomu pomanj-
kanju književničke radinosti niesu baš krivi sami književnici, nego ukupno
naše današnje kulturno stanje, gleđeć toli na državni koli na književni život.
Kod slovjenskih bo naroda nije jošter obćenito obladala misao niti se osje-
tila potreba, da bismo imali bud prije bud većma poznavati historiju slovjen-
skih naroda i slovjenskih literatura, nego li to jedno i drugo u kulturnih
naroda zapadne Evrope. Pa kako da i dodjemo do te pomisli, kada se kod
naroda slovjenskih nije do sada skoto ni jedan od onieb uvjeta izpunio, o
kojih stoji prava krjepost i snaga literature nekojega naroda. Zato bi uza
svekoliko nastojanje veoma težko bilo, nerečem li nemoguće, da se od aslo-
.vjenskih literatura sastavi slika jedinstvena, da se nutrnjom svezom sveže
ono, što je od iskona svojimi posebitimi putevi hodalo. ,To je bilo jamačno
i Pipinu na pameti, kada je svoje djelo prozvao ,obzorom' (0630p5) historije
slavjanskih literatura, dakle u množini, a nipošto slavjanske
literature, jer niti je jećna cielost, a niti dielovi jedne cielosti.

Misao književne uzajemnosti slovjenske, potaknuta kod naroda česko-
slovenskoga, nadje mnogo odziva po slovjenskom svietu, a zapadnoj Evropi,
imenito dosadanjim gospodarom slovjenskim, Niemcem, zada čudo straha —
tako zvani panslavizam. Čini se, da je upravo ova nerazložita bojazan slo-
vjenskih neprijatelja, njihovo nesmišljeno zaziranje od onoga, čega još niti
bilo nije, napokon zbilja zavelo na stranputice mnoge ljude, koji su onoj

Kritika. 153

ideji iskreno odani bili, te su bezazlenoj književnoj uzajemnosti podmetnuli

sve druge svrhe. U tome se osobito odlikuju slavjanofili ruski,
Koji sa vrhunca svoga sjevernoga kolosa ruskoga kao sa kakove visoke
zvjezdarnice motre savkolik slovjenski sviet te već u napriedak umiju izra-
čunati onaj dan i onaj čas, kada će čitavo slovjenstvo potonuti u moru grčko-
slovjenske pravoslavne kulture naroda ruskoga! Književna uzajemnost slo-
vjenska, to je ona moralna sveza slovjenskih naroda, koju bi valjalo njego-
vati porazumljenjem i složnom radinošću na polju književnom, dovodeći oviem
putem razna plemena k medjusobnomu upoznavanju, te putem književnosti
šireći zdrave pomisli o pravom stanju slovjenstva is jednoga kraja k dru-
gomu. Mjesto toga izvrže se kod ruskih slavjanofila ,pitanje slovjensko“
(BONpOCE rana osli) u sebičnu težnju za narodnim i političkim ujedinjenjem
sviju slovjenskih plemena u jednu ,nacionalnu massu“; slavjanofili nastoje,
kaže Pipin, dobro tvoriti »slavjanskoj braći“ i nepitajući njih o tome — sa
svoga sebičnoga gledišta.

Ako je slavjanofilom do nečega drugoga, nego li konačno do jedinoga
gospodstva ruskoga, a ono jih moramo žaliti, što si dadoše preoteti tako
krasnu zgodu, kao što je historija slovjenskih literatura, da nam odkriju
misli svoje o sadanjem kulturnom stanju naroda slovjenskih, pa da čujemo,
kakovu si oni u svojoj pameti grade sliku njegove budućnosti. Evo prvi uti-
sak, što se veli, ote jim g. A. Pipin, koji je na nesreću odrješit protivnik
svakoga slavjanofilstva, pače koji je slavjanofilska načela stavio na sito i
rešeto. Ja moram i nehotice priznati, da je ova knjiga Pipinova upravo po
sve slovjenske narode, koji niesu Rusi, veoma važna; zašto sadržaje više toli
težkih osvada protiv slavjanofila ruskih, da, ako ih oni nesuzbiju, morat
ćemo se sudeći po ovom razlaganju odupirati ruskomu slavjanofilstvu kao
najvećemu protivniku samostalna razvoja našega državnoga i narodnoga bića.
Kako Pipin tumači i pobija načela ruskoga slavjanofilstva, koja su nam već
i odprije podobro poznata, htjeli bi domorodci ruski, da se cielo slovjenstvo
pretvori u jedan golemi »greko -slavjanski pravoslavni« sviet! 'To je dakle
na jedan red tolika ljubav, da bi od nje više naroda slovjenskih lako i glava
zaboljela! Za dokaz tih slavjanofilskih težnja navodi pisac nekoliko toli krup-
nih takta, koja su podobna i najpomamnijega rusofila ponešto raztriezniti.
Njihov pako ,greko-slavjanski“ sviet i njegove tobožnje blagodati podvrgnute su
u toj knjizi strogoj, ali veoma oštroumnoj kritici: pisac dokazuje, kako se ba-
dava nekakve slovjenske simpatije podmeću onamo, gdje nije nego interes
politički (Rusi i istočno pitanje) ili srodnost vjerozakonska (simpa-
tije k pravoslavnim Srbom, dočim takove nježnosti neoćutješe nikada
bosanski katolici ili katolički Dalmatinci i Hrvati, str. 29); on dokazuje,
kako se varaju slavjanofili, kada u grčko-iztočnom svietu traže pravi slovjen-
ski život i čistu slovjensku obćinu, koje se već i ondje izdavna pomjerilo ;
jednom riečju on vojuje protiv slavjanofilske dogme, kao da se tobože za-
padnoevropejska civilizacija neslaže s naravi slovjenskom, nego da će ,greko-
slavjanski“ sviet uzkrisiti novu, posebnu slovjensku, civilizaciju.

Stajalište Pipinovo u ovoj knjizi jest posvema izvjestno i točno izra-
ženo; mislim da u Ruskoj takove ljude zovu, da su zapadnjaci, zašto pri-
snavaju, da je kultura zapadne Evrope naprednija od kulture i života iztočne

vrope. Vriedno je dakle čuti i njegove obćenite misli, koje se čitaju na

m uvodu u historiju pojedinih literatura, da vidimo, s kojega gledišta
on motri današnje duševno stanje naroda slovjenskih.

Nemože biti o tom govora, kaže Pipin, da literature slovjenske, gledeć
na «kulturnu historiju, neimaju one važnosti niti znamenovanja, koje pripada
poglavitijim literaturam zapadne Evrope. Jošter do nedavna bjehu Slovjeni

154 Kritika.

malo ne sasvim udaljeni od onoga pokreta u obćem čovječanskom razvitku,
kojega su faktori bivali narodi zapadni -.. Pravo kaza već Herder, da slo-
vjenski narodi zapremaju više mjesta na zemlji, nego li u historiji.

jihova historička radinost očitova se dojako u dva pojava: u odbranjivanju
svoje narodne osebine, koja po historičkih okolnostih dospjevaše u opasnost,
da ili sasvim propadne ili se raztoči u tudjoj narodnosti; i u Širenju neke
civilizacije — posredstvom ruskoga plemena — na evropejski i azijatski iztok.
Oba ova pojava, kad se izporede sa zapadnom civilizacijom, imadjahu oče-
vidno tek pasivno značenje; a na zapad neprotezaše se njihovo djelovanje ni
malo. Kada se ona narodna svojstva, radi kojih vatreni zagovornici slovjen-
ske narodnosti hvale pleme slovjensko, porede uz tobožnju skvarenost zapad-
njačku, vidi se, da niesu žalibog ništa unapredila djelo obćega obrazovanja,
da u istinu niesu prouzročila niti nutrnjega blagostanja plemenskoga. I opet
misle slovjenski patrioti (slavjanofili), da Slovjeni već nose u sviet svoju
civilizaciju s nekimi višimi načeli, koja će tobože izmieniti sadanju evropej-
sku kulturu, kao ubojitu po karakter slovjenski! Nego ove njihove domisli
jošter su jako daleko od istine, a nije baš ni od potrebe, da se sadanja evro-
pejska civilizacija iztriebi; zašto ona još sve jednako ostaje civilizacijom go-
spodujućom, koja jošter nije svojega zadatka svršila. Dosadanji rezultati
njezine ideje niesu jošter potreseni nijednom drugom teorijom, a najmanje
teorijom slovjenskom, koja nije ni dotle dospjela, da se historički ustanovi
kao nešto jedinstveno, cjelovito i kulturno-radino. Historija znade za Slovjene,
kako su oduviek razciepani na nekoliko odieljenih narodnosti s veoma razli-
čitim karakterom, obrazovanošću i djelovanjem, koje jošter neiztaknuše svoga
posebnoga i svima njima zajedničkoga kultarnoga principa - +

Nedržim, da bi itko mogao kazati, da ove misli niesu istinite ili da nije
njimi dobro označeno dojakošnje kulturno stanje naroda slovjenskih. Ali pi-
sac, kako je strog u ocjenjivanju onoga, što je dosada na umnome polju uradio
duh slovjenski, onako je i pravedan, te nahodi ipak i u historiji slovjenske
literature barem nekoliko fakta podpuno samosvojne radinosti, koja imadjaše
veliko značenje u historiji civilizacije. Primjera radi spominje se pokret hu-
sitski, o kojem historik veli, da bi taj jediti čin dovoljan bio, da slovjenskoj
literaturi osigura ono mjesto, koje ju ide u historiji civilizacije. Taj primjer
energičke misli, kaže, svjedoči nam dovoljno, da je pleme slovjensko doista
pleme kulturno, dakle od interesa historičkoga. Istina da takovih golemih
pojava radine i napredne misli neima baš mnogo u slovjenskom svietu, ali
već i po tome avidjamo » da su vrstni bili da što smjelo izvedu i smjelo se
odupru, a to se mora uzeti kao dobar gnak ...

Evo _ iz ovakih misli poteče djelo Pipinovo. Kako vidite, on je čovjek
triezna mišljenja, koji negoni za idejali; netraži ondje nekakve tobožne osobine
slovjenske, gdje nije nego li vječito zaostajanje za razvijenijimi narodi zapadno-
evropejskimi. Ta bolje je svakako jednom makar i nepovoljnu istinu slušati,
nego li vazda govoriti o velikom slovjenskom svietu kao o misteriju, za
koji obični ljudi slabo štogod ili ništa neznadu. Zlo i naopako po čovjeka,
koji nemože podnieti prigovora; to je znak, da nije prijatelj napredka, već
da je šuplja neznalica ili nadriknjiga: isto bi tako griešno bilo i od čitavih
naroda, da neuzmogu podnieti istine. Dakako zato još netreba, da upravo ra-
dost poćutimo s toga, što nadjosmo, da su prigovori Pipinovi protiva slavja-
nofilstva istiniti i razložiti; a da istinu kažem, čini mi se, da je u tu po-
grješku upao upravo sam Pipin. Od radosti bo, što mu podje za rukom (o-
kazati, da slavjanofili zgradu svoju ni na kakovu temelju negrade, rekao
bih, da je kojiput i prekoračio mjeru pravednosti te vojujuć s pobjedom
protiv slavjanofilstva, kakovo je sadanje rusko, umanjuje vriednost i one

f

Kritika. | Mo | ; js

moralne na književnom nastojanju utemeljene sveze, koja bi ipak zašvim
dobro postojati mogla medju plemeni slovjenskimi, ako je baš ov čas i ne-
osjećamo toliko. i on razmatrajući uvjete narodnoga jedinstva sa više
strana, kao sa strane jezika, narodne poezije, priča i običaja itd., dolazi na-
pokon do ovoga posve odrješitoga izvoda niječnoga: Slovjenska plemena,
kaže, živješe dakle odieljenim životom, budući raztrgana u samome početku
u svojih interesih i težnjah, te okružena uvjetima posve razne naravi. Ovako
se razvilo mnoštvo likova slovjenskoga tipa. iz kojih podpunoma odsievaju
svi njegovi raznolični uvjeti, a sami ovi likovi odaljiše se od prvobitnoga
izvora, u kojem ih sjedinjivaše jedinstvo poriekla. Ograničimo li se na masu
narodnu, to ćemo naći, da je težko ustanoviti obći tip, koji bi ujedinjivao
bjeloruskoga seljaka, velikoruskoga mužika, dalmatinskoga uskoka itd. Prie-
djemo li pako na obrazovane razrede, to nam je i opet težko, da u kakovo
od slovjensko jedinstvo smjestimo sadanje društvene težnje Rusa, Poljaka,

eha, Srbina itd.: njihovo jedinstvo nemože biti toliko slovjensko, koliko
evropejsko, jedinstvo obrazovanja i političkoga razvitka ... Ovako Pipin, a
ja držim, da je u tom svakako predaleko pošao, i mi ga u tome nećemo
sliediti, van da nam se dokaže, da izmedju onakova centralizovana jedinstva,
kakovo je ruskim slavjanofilom pred očima, i onoga jedinstva, koje je tek
na obćeevropejskoj civilizaciji sagradjeno, neima više nikakva srednjega puta.
Da taj srednji put ima, dopušta, rekao bih, na drugom mjestu knjige svoje
i sam Pipin, kadno kaže, da neće nikomu na um pasti, da zaniječe srodnost
medju narodi slovjenskimi u jeziku, običajih itd.; ili kadno veli, da može
biti pače da bi se mogao i historički dokazati narodni instinkt, koji je u neku
ruku približavao razna slovjenska plemena — — tek što on misli, i u tom
ima pravo, da se od ovoga srodstva nemože zaključiti ni na kakovo narodno
jedinstvo, kao što, kaže, srodnost medju jezikom francuskim i talijanskim ne-
može biti temeljem narodnoga jedinstva izmedju oba ova naroda ---

Nam valja da je veoma drago, što je sam ruski historik u toj knjizi
osudio pretjerane i nenaravske težnje ruskih slavjanofila, s kojimi se u toj
formi nemože porazumjeti nijedno slovjensko pleme, u kojega još ikoliko
vjere imade u sebe sama i svoju snagu narodnu. Mi se još dobro opomi-
njemo onoga» pravoslavno - kulturnoga katekizma (k Serbam poslanie iz Mo-
skvy), koji je u svoje doba osudio Dj. Daničić u Danici Novosadskoj god.
1861. str. 11; a evo vidimo, da su misli razborita Srbina takodjer misli raz-
boritih Rusa. Jer liepo i istinito kaže Pipin, opisujući taj jednostrani reli-
giozni fatalizam: neima sumnje, kaže, da je razkol religiozni silne tragove
ostavio i na čitavoj historiji plemena, tim što je uskorio njegovo razdruženje
— i na odieljenih narodnostih, tim što je raznim pravcem pognao prve za-
metke obrazovanja, koji su se od toga časa u njih razvijali pod dvjema raz-
niem uplivima, najme ili Rima ili Bizantije. Bilo bi ipak veoma čudnovato,
da se toj razlikosti u pravcu religioznom dade ono fatalno značenje, koje mu
davaju nekoji zanešeni štovatelji staroga slovjenstva, imenito ljudi iz škole
moskovskoga panslavizma. Ovi historici zaboravljaju, da su Slovjeni negda
čitavi pogani bili, da su se narodna svojstva i pojmovi starih Slovjena, koji
već imadjahu podieljene narodnosti, dovršili još u davno predhistorijsko doba ;
zaboravljaju , da pored konservatizma narodno - patriarbalnoga života, koji se
mlitavo razvija, etnografija čak još u naše vrieme nahodi u narodu kadšto
na tragove poganskoga panteizma; zaboravljuju konačno i na fakta kasnije
historije, te nam predstavljaju jednu formu kršćanstva kao nepromjenljivi
uvjet slovjenske naravi i narodnosti, a drugu kao skrajnu pogibelj za narod-
nost. Prva od tih forma po njihovu je mišljenju — kršćanstvo pravoslavno,
druga -— kršćanstvo rimsko; prava narodnost slovjenska imala bi se svako-

156 Kritika.

jako sjediniti s pravoslavjem, jer ona, koja neće da se s njim sjedini, nije
narodnost čista, nego skvarena. Na tom temelju, kaže, gradi se zatiem sva
historija slov. plemena, njime se tumače sve njegove prošle i sadanje sudbe ;
jednoj religioznoj formi usvajaju se sva moralna i društvena dostojinstva
iztočnoga slovjenstva, koje da je tobože zadržalo starodavna narodna načela ;
drugoj pako, koja se, kažu, sastoji od klanjanja pred lažnim autoritetom, —
poguce narodnosti i svi ini pojavi propasti u životu zapadnoga slovjenstva,

anoti : njegovi nenormalni društveni odnošaji, odvojenje aristokracije od na-
roda, potlačenje mass4, feudalizam, padanje obćine itd. . +. Ovo jednostrano
ograničeno gledište uporavlja se na sve pojave slovjenske historije; na tom
temelju predstavlja se sva historija zapadnoga slovjenstva kao jedan grieh,
za koji ono u sadanje vrieme kaznu trpi poniženjem svoje narodnosti i svo-
jega političkoga značenja. Zapadno slovjenstvo da može obnoviti svoju mo-
ralnu snagu samo podpunim preporodjenjem, povrativ se ka gori pomenutim
nepromjenljivim uvjetom čiste slovjenske narodnosti - - - itd.

Evo ovakovo je vjeroizpoviedanje slavjanofila ruskih po onome, kako
je Pipin njihove glavne misli posakupio u jednu jezgru. Ako sam se nešto
duže oko toga zabavio, što je tek uvod u knjizi Pipinovoj, opravdat ću to
lako važnošću samoga pitanja, na koje tiem svraćam pozor naših domorodaca
i književnika. Držim bo, da je dobro i potrebito, da se znade, kako misle i
umuju o sadanjem stanju slovjenskih naroda rodoljubi ruski, kakovu si po-
mišljaju budućnost ovjeh naroda jedni i drugi, slavjanofili i zapadnjaci, i koji
se uvjeti stavljaju od ovieh, koji li od onieh, da već jednom i slovjenski
sviet stupi u kolo onieh kulturnih naroda, koji radino grade na napredicu
čovječanstva, na usavršenju njegovih moralnih i društvenih odnošaja. Mislim
upravo, da bi dobro bilo, kad bi se iz Pipinove knjige preveo na hrvatski
jezik toli uvod (sBegenic str. 1—49) koli zaglavak sedmi: prieporod i
panslavizam (Bospoxaenie u nascaaBu3mE str. 493 —530).

Priegledom literarnim, koji ovim redom idu: Bugari, Srbi, Rusi, Česi,
Lužičani, Poljaci — biti će namienjena posebna kritika, koja će drugiput doći.

V. Jagić.
e
Opis Bosne i Hercegovine od Tome Kovačevića. U Beogradu
1865. Str. VI, 106.

»Književnik« rado ocjenjuje svaku knjigu, kojoj je zadaća razbistriti
poviest, zemljopis i statistiku jugoslov. zemalja, a najpače onih, koje su u
turskoj carevini. Knjige o posljednjih milije su nam tim više, što su i redje
a najredje iz pera domaćih pisaca, i što su one zemlje još sveudilj znanosti
zakrčene i zatvorene.

S toga sam baš željno primio u ruke gore navedeni »opis Bosne i Her-
cegovine« ; ali tim mučnije bijaše mi, kada pročitavši nekoliko listova opa-
zih, da se u nadi ljuto prevarih. Mjesto izvornoga djela, kako bi se dalo
nagadjati već iz samoga naslova, imadoh pred sobom drugo pokvareno iz-
danje Jukićeva zemljopisa (u Zagrebu 1851) cirilskimi pismeni. Kovačević
veli doduše u predgovoru, da se Jukić osim vlastitoga znanja »polzovao be-
ležkama mnogi rodoljubaca pa i moim« (t. j. Kovačevića); ter da je on taj
svoj zemljopis bio »dovršio« još god. 1851., nu da ga tek sada mogao obje-
lodaniti. Ali Jukić, u koliko mi poznato, negovori nigdje o tih ,beležkah“;
prem savjestno navadja djela, kojimi se gdje služio.

Ele bilo kako mu drago, ako je Jukićev zemljopis već razpačan, pak
ako je nastala potreba novoga izdanja, Jukićevu imenu i spomenu za volju,
trebalo je njegov zemljopis, ma i cirilicom, preštampati, pak bar ondje iz-

Kritika. 151

praviti i izpuniti, gdje se po novijih iztraživanjih i resultatih može. Mjesto
da to Kovačić učini, on je od paragrafa do paragrafa sliedio Jukića, gdješto
izpisao od rieči do rieči, a drugdje isto kazao drugimi riečmi, ali hrdjavijim
i nepravilnijim jezikom; pak je toj knjizi nadjenuo svoje ime! Ni primjetba
na str. 19, ni 88. 16—19. na kraju nisu mogli opunovlastiti pisca, da tomu
djelu nadjene svoje ime.

Kada sam ovako opazio, da je Kovačević prepisao Jukića, mislio sam
si, da je valjda bar statističke podatke promienio i izpravio, jer je u njih
izmed 1851. i 1865. bar kakova promjena. Ali i tudjer je pisac sliepo pre-
pisao Jukića. Njemu imade Bosna i Hercegovina sveudilj 1063 ( ]milje u
prostoru, prem se sada uzima, da jim je 980 ["]m. i to Bosni 760 []m. i

ercegovini 220 L]m. Njemu nije poznato, da se sada k Bosni broji (poli-
tički) i novopazarski paščalik sa 139 []m. tako, da sada Bosna kano turska
pokrajina imade u prostoru 1115 []milja. I broj pučanstva izvadio je Ko-
vačević iz Jukićeva zemljopisa. U tom mu nebi toliko prigovorio, jer se u
turskom carstvu nemože točno doznati taj broj; ali je ipak mogao bar ondje,
gdje se dade, i to izpuniti. Tako za broj katolika mogao je imati pri ruci
*šematizam »Bosnae argentinae« od god. 1864. Po Jukiću bilo je katolika u
bosanskom vikariatu 112.000 duša, u hercegovačkom 33.060 duša, doćim po
šematizmu imade jih u prvom 132.257 duša, dakle za dvadeset tisuća više.
Ako se ovim doda do 90.000 katolika u Hercegovini (sr. Književnik 1865.
str. 308), to bi u Bosnoj i Hercegovini bilo katolika do 182.251.

Rekao sam, da je Kovačević zemljopis Jukićev pokvario, i to u for-
malnom obziru, što mu je jezik mnogo nepravilniji i slabiji nego li je u bo-
sanskoga redovnika; n. p. u 8. 9. Jukić piše: »svi sudovi u Bosni za to se:
samo brinu, da danke i poreze skupe od stanovnikah«, a Kovačević je istu
misao ovako opisao (str. 13): »sva nadležateljstva blistatelne porte
u Bosni postoeća tu poglavitu i skoro jedinstvenu dužnost imaju, da danak
i porezu od raje pokupe« itd. Pokvario ga je zatim, što »opis Bosne« nije
nadahnut onim pomirljivim duhom, koji odlikuje Jukića, izmedju jednokrvne
braće svih triju vjerozakona. Najgore u Kovačevića prolaze Bošnjaci katolici.
Oni su »zasliepljeni rimokatolici“ (str. V); svi stanovnici jesu dakako sami
ovejani Srbi, a »nejednako naimenovanje izišlo je iz popovske fabrike koji
su htjeli po svojoj zloći i po nameri propagandista jedan isti narod razvoditi«
itd. (str. 21). Tko će se o tom osvjedočiti, u koga je veći fanatizam, u fratra
bosanskoga ili u pravoslavnoga pisca, toga svjetujem, da sravna 8. 11. u
Jukićevu zemljopisu (str. 16) i Kovačevićevu opisu (str. 18).

Pročitavši taj ,opis Bosne i Hercegovine“ nisam mogao dokučiti: k
čemu je sviet ugledao. Naša se knjiga doista nije s njega obogatila. .

Dr. Fr. Rački.

Joada Xpucroseopa Bapreumrajua Kkparak H3BeLITaj O CTa&by pace-
jasora MBOoro6pojora MJHPCKOTaA HAapOoAđA NO UAp. H KPA. HACIIEAHHM
3EMJBAMA ; IIpeBED A zekKCaHa4ap Cauauh. Y Beuy 1866. Be. 8-Ha cTp. 120.

Kako punim pravom spada medju prve dužnosti prosviećena gradjanina,

da znade historiju svojega naroda, to je tim veću pohvalu zavriedio g. A.

Sandić, što se je u svom rodoljubivom osjećanju stavio na prievod klasič-

noga djela Bartenštajnova o stanju srbskoga naroda u zemljah krune ugar-

ske tečajem 16., 17. i 18. vieka. Ja mislim, da se ovo djelo smije prozvati
klasičko, kada se uzme na um, tko mu je bio pisac, komu ga je on namie-
nio, i što je njim namjeravao postići. Baron Bartenštajn (1689—1767) bješe
tajni savjetnik, predsjednik ,ilirskoj deputaciji“, ministar carice i kraljice

158 Kritika.

Marije Terezije, i odgojitelj potonjega cara Josipa. Za nauku pomenutog
carevića bješe on napisao u kratko devet knjiga o carevini i njezinoj
upravi, medju kojimi i ovaj ovdje ,izveštaj“ o narodu ilirskom“, kojega je
stanje Bartenštajnu dobro poznato bilo. Njegova nakana bješe doista, da u
nasljednika Marije Terezije na priestolu carsko-njemačkom i ugarsko-hrvat-
skom probudi pozornost na taj ,ilirski“ narod, na njegovo društveno i du-
ševno stanje, i da mu sa svoje strane kao obziran i mudar državnik očituje,
što misli. kako bi se dvor mogao oviem narodom što bolje poslužiti na
svoju korist.

Tko će reći, da knjiga, što postaje pod ovakovim okolnostima, nije
svakojako vele zanimljiva, pa da i negovori upravo o našem narodu, kao
što zbilja govori! Zato valja jako žaliti, što se nije prevodiocu odazvao
veći broj predupisnika, te bi bio knjigu opravio onakovimi prilogami, koje
bi i njezinu cienu znamenito povećale i čitateljem veliku korist doniele. Ja
držim, da tomu nije toliko uzrok nehajstvo našega obćinstva — ta nemože
biti, da tako slabo marimo za knjige, što govore o našoj prošlosti! — koliko
neuredjeno stanje naše književne trgovine, te se naška knjiga težko može
razturiti medju narod. Zato mislim, da će naš sviet barem sada, pokle je
već knjiga štampana, pokazati čitatelju, da umije njegov trud uvažiti, i pod-
jedno potaknuti u njem volju, da ipak makar baš naoseb izdade u srbskom
prievodu još i ono, što je toj knjizi namienjeno bilo.

Govoreći ob onom, što je u toj knjizi posao srbskoga spisatelja, najme
o srbskom prievodu, valja reći, da je ne samo razgovietan i razumljiv, već
takodjer, što se više može, pravilan i prema naravi našega jezika udešen ;
a to će svakako mnogo značiti, kada se pomisli, da je ovo prievod sa nje-
mačkoga jezika, kojega narav mi nemožemo lako odnieti. Još je uza sve
drugo hvale vriedno i to, da je prevodilac takodjer latinske citate izpod linije
naveo u srbskom prievodu, da ih može svatko razumjeti. S te strane dakle
može se ova knjiga svakomu svesrdno preporučiti.

Ali i drugačije ovaj je ,izveštaj“ vriedan, da se pomno čita, da se s
razmišljanjem čita; jer ga je pisao stran čovjek o našem narodu, a povrh
toga čovjek državnik, u kojega neima razloga čuvstvu srca, već njime vlada
hladni razum državnički. Iz poviesti austrijske dovoljno je svakomu poznato,
da se kao crvena nit kroz njezino nutrnje stanje provlači borba izmedju dr-
žavnika njemačkih i ugarskih : to je navaljivanje na samostalnost zemalja
krune ugarske s jedne, a odpor protiv centralizacije njemačke s druge strane.
Iz ove knjige naučit će čitatelj, kako je već negđa jadni ,ilirski“ narod bivao
uzrokom spora i priepora izmedju obedvic pomenute stanke; kako je često
puti služio kao oružje u rukama jednoga protiv drugoga, a odatle na nj
mržnja s one stranke, protiv koje ga ja druga upotrebila. Bartenštajn bješe
premudar državnik, a da nebi osjetio te protivnosti, i upravo zato vriedno je
čuti, kamo on sam sebe stavlja u tom pitanju:

»Meni nije, kaže na str. 35 srbskoga prievoda, nijedna strana poznata
nec beneficiv nee injuria; i moja je nepromenjiva namera udilj doveka, da
sudim nit kome za ljubav niti kome na žao, već sasvim nepartajički, koje
mi se čini, da je nuždno naime u ilirskim stvarima; i kad od točke do
točke sve redom zakačice još jedared pažljivo promotrim, koje su se toga
radi od vremena do vremena javljale, i koje su od česti i pre a od česti od
godine 1793 kroz moje ruke prolazile: to nemogu da se uzdržim a nepo-
mislim, kad bi bili imali u svakoj prilici gornje merilo neprestano pred
očima i po njemu se vladali, mimoišli bi bili često bezkorisno piskaranje,
izlišno konferencijsko savetovanje, tegobe koje su se nalazile u stvaranju
prenajviše odluke, i jednom reči — sila mnogo neugodnih škodljivosti.“

Kritika. 159

Ovako Bartenštajn, što je i opet nov dokaz njegove državničke razbo-
ritosti. Mi ćemo vjerovati njegovim riečim, ali ne tako, da bismo mislili, da
se je u svojoj naklonosti prema ilirskomu narodu dao zanieti do toga, te bi
zaboravio, da je Niemac, i da je državnik, koji napram ustavnih zemalja
krune ugarske tjera politiku njemačku. On je prijatelj ilirskomu narodu, ali
samo u toliko, koliko može podnieti razlog politike njemačke, koja je nape-
rena protiv politike ugarske: on je onakov od prilike prijatelj Ilirom, kakov
bješe predšastnik sadanjega državnoga ministra austrijanskoga nekojim ne-
magjarskim narodom u Ugarskoj.

Dva su momenta, oko kojih se poglavito kreće ovaj Bartenštajnov iz-
vještaj o stanju naroda pravoslavno - srbskoga (== ilirskoga): njihove privile-
gije i vjera. O jednom i drugom govori on prijazno po srbski narod, ali
tako, da se vidi, da nije ni u jednom u samoj stvari razlog, zašto ju on za-
govara, već u drugih okolnostih, koje su izvan nje, najme što mu upravo
tako donosi — salus rei publicae. Zato i kaže (na str. 81), da je uvjeren,
da može vladalac od Ilira' veće hasne vući, nego li od drugih podanika
(razumieva se: ugarskih), ali pod dva uvjeta: vako budu Nemcima pod-
loženi« (dakle ne pod krunom ugarskom) i ako se bude iole pazilo ma nji-
hove običaje. On je zato, da se privilegije, što su već jednom dane narodu
ilirskomu, neuzkraćuju, poradi toga, što bi se uzkraćivanjem više štete nego
li koristi učinilo samoj državi; jer »kad su radi, da potomke Grka, što
ovamo dolaze, zadrže i još i više njih primame, koji se u mirno doba
pojedince a u ratno gomilama svojevoljno podlažu c. i kr. vlasti — to je
nuždno da se privilegije, koje su onda obećane i posle za svake redom vlade
potvrdjivane, ne samo drže, već da se osvedoče i o njinom držanju njihovi
jednoverci, koji su iza njih ostali. --« Ali s druge strane nije njemu nikako
po ćudi, što se je car Leopold I. prenaglio, te onim, koji su još pod tur-
skim jarmom stenjali, ,nebi !' ih samo pridobio, nije se ustručavao, ponuditi
i samu slobodu, da biraju sebi svoga vojvodu“; zašto je, kaže, ova
sloboština sasma opasna, i bila bi kraljev. vrhovnoj vlasti sasma na štetu
(str. 84). Da se je kasnije od toga odustalo, tomu je sila pripomogao
prvi mitropolit Arsenije Carnović, što nehtjede, ,da ima kraj sebe ikakva
svetska čoveka, koji bi mu čast i slavu smanjati mogao“. Ovim je dvoru
jako posluženo bilo, jer je mitropolitu »ciglim zakraćenjem svetskih pri-
hoda daleko lakše voditi, upravljati i pod uzdom ga držati, nego li kakva
generala, koji rat razume i upravlja mnogobrojnim ljudstvom za boj«
(str. 85).

S datih je od prilike razloga Bartenštajn i protiv silovita unijaćenja, jer
bi to, kaže, odvratilo narod od preseljivanja (str. 13) te bi se radje naselja-
vao u Mljetačkoj vlasti (Dalmaciji), gdje ih s radošću primaju i gdje u dr-
žanju svoje vjere podpunu slobodu uživaju (str. 20), a najposlije nešto važi
i sumnja na rusku susjednu državu, koja se »revnostno zauzima za svoje
jednoverce, koji se nalaze u ovdašnjim nasled. zemljama“ (str. 70).

Inače rije Bartenštajn nijednom prilikom u svojoj knjizi zatajao, da
je protivnik Ugarskoj i ugarsko - hrvatskomu ustavu, zašto smeta politici dr-
žavnika njemačkih (sr. str. 27, 29, 69), a hvali pregnuće vladara njemačkih,
kojim su one zemlje, u kojih stanovaše ,Iliri', odieljene držali od krune Ugar-
ske. Tako je, kaže, naredio »Ferdinand I. naslednicima, da nepre-
strano na um uzimaju, kako će neunijale Grke, koji se staniše u ona
dva pusta sreza (to je tako zvani Desertum primuny i secundum, kasnije va-
raždinsko i gornje -karlovačko generalstvo), sasvim odlučiti od Ugra i tesno
ih skopčati s austrijskim nasledničkim zemljama, kao što posle iz tog istog
razloga nj. veličanstvo, pokojni car Leopold I., kad su se Ličani i Krbav-

a

160 Kritika.

ljani podložili njegovoj vlasti, nije ih hteo uteloviti ni Dalmaciji ni Hrvat-
skoj, već gornje -karlovačkom generalstvu«“ (str. 19). Dosljedno tomu žali
Bartenštajn, što je kraljica Marija Terezija morala donekle zadovoljiti zahtje-
vom kraljevine Ugarske, koja joj je veliku vjernost izkazala u njezinoj naj-
težoj nevolji, kada sa više strana ustadoše na kraljicu mnogi i silni neprija-
telji, a ostaviše ju svikolici saveznici; osobito je pako protivan oniem član-
kom ugarskoga sabora, u kojih se govori o ukinuću militarskoga (krajiškoga)
sustava, kao u članku XVIII. ug. sab. od god. 1741., te kaže ,da nisu pre-
najvišu službu najbolje izvršili ni oni, koji su svoj savet na tom krivom ka-
zivanju osnivali, kao ni drugi, koji su ih u tom podpomagali« (str. 30), a
na drugom mjestu zove utjelovljenje onih dielova s Lraljavinom Ugarskom, da
je bilo prenaglo (iibereilt) (str. 48).

Ovo je samo nekoliko primjera iz knjige Bartenštajnove, da se vidi,
kojim je načinom pisana; a tko nebi s tiem zadovoljan bio, kako je on
prije sto i više godina sudio o čitavoj jednoj polovici današnjega austrijskoga
carstva, bit će mu ipak milo, da vidi, kako je mnogim današnjim pojavom
državnim traga naći daleko u historiji.

' V. Jagić.

I. Razprave.

O važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh
običaja kod Slovena.
Napisao
Dr. Valtazar Bogišić.
(Produženje.)

2. Obitelj u užem smislu, ili muš # žena i njihova djeca.

Čovjek bez žene glava bez tijela, a žena bez čovjeka tijelo bez glave.
UEAOBEKE Će3 >KeH& NAHE OnaJEeHE. b
KOZOCTOH — NOJTENOBEKA. T.
guepre a Kena BAE Bora npuanavena. mr. 1)
mierć i žona od boga przeznaozona. p.
AOoME KylNH KPBITBIŠ, KA&TAHP IIHTBIŠ, & KEHY HG NOHATYIO. L.
Pierwsza žona od boga, druga od ludzi, trzecia od diabla. p. *)
U kojima se ljetim može sablja pasati u onim i ženiti.
Ženi sina kad hoćeš a kćer udaj kad možeš. 5)
sKeHH CHIHA KOJM XOUEB, KOJH MOKEIIE AZABAH AOTE. Mr.
Ožen syna kiedy zechcesz, a wydaj c6ćrke kiedy možesz. p.
Oželi syna kdy chceš, a vdej deeru kdy mbižeš. č.
Mlada žena u stara muža obdan žena obnoć udovica. *)
U starca mlada žena bijeda gotova.
MOJOAHNA y CTapđKA — HH ASBKA, HH 6a6a, HA BAOBA. r.
Od znana zelja glava ne boli. 5)

I) Nozze e magistrato, dal Cielo č destinato. — Les mariages se font en Ciel, et
se consomment en la terre.

2) La prima č moglie, la seconda compagnia, la terza eresia. — The first wife is
matrimony ; the second, company ; the third, heresy.

3) Casa el hijo quando quisieres, y la hija quando pudieres, — Marry your son,
when you will, but your daughter when you can.

$) Uxor seni sponso regina. — Aćomova Y&p yćpovra vnpelo Yuvh.

5) Marito e moglie della tua villa, compari e comari lontan le cento miglia. — El
bijo de tu vezina, quitale el moco y c&salo con tu hija. — Qui loin se va
marier sera trompć gu veut tromper. — Kaufe deines Nachbars Kind: und freie
deines Nachbars Kind.

Kujiševnik ILI. 2. 1

--- — _—

Dr. V. Bogišić.

joe 3a JbicKy (CTapuKa), Aa 6.JH3KO. FP.
onu sej ber ze susodstva a kmotrow proš sej zdaloka. gl.
Zo hoće da se ženi, sebi ravnu neka traži. ')
one obieraj stanu rownego, chcesz-li gomonu ujsć ustavnego. p.
XJAO MJXKY TOMJ, Y KOoroparo >Kcna 6OJbIAA BB AOMJ. F.
Nerovna spfež nerado spolu tahne. Č.
Ko se za novce ženi taj se udaje. *)
Koš-r0 Ca 2KcHe 3a Iapa TOK CA npoaBa. b.
Bt KOIIH8XP HC CEHO, BB IPHAAHOME HE AEHBIH T.
BOJbIIOE IIPHAAHOE MAKA HE CABANETTI. F.
Uzeo vraga radi blaga, vrag ostao, blago propalo.
Pfines s sebou, chceš-li živa byti se mnou. Čč.
Od oca sermija a-od boga žena. ?)
IIpocBaTaKag, uro nmpoganag. O6pyuenna, uTo mogapenaa. *)
JacBaTaHa, uro sanpogana. TIponuTa — upo/ana.
Čigovi prosci onoga djevojka.
Čiji je brži konj toga je 1 djevojka.
Duga vjera pasja vjera.
CE Beuepa A5BK8, CO IIOJVHOUH MOJOAKA, A IIO HApB XOZAMLNIKA. r.

PognTegH ćeper/u AO0ub A0 BSHIJA, A MJ2KB AOJDKEHB GBOpeuE Ce AO KOHNA. F.
TAE MJKB TAME H 2KeH4. F. 5)

Ilo My pa6a, a no pać6s xXogone. r. 5)

KpacHša IaBa HepbeMt, a »Kena MJ>KeME. F. 7)

Svaka žena svojijem mužem prikladna.

IKenow AO06porw H My>KB GecreHB. r. 5)

My»KB >KEHB OTEIIE, >K€EHA MJ2KY BEHEIB. F. 9)

JKena MYXKY IJACTBIPB, A OHE € NACTBIPB. Fr. 1%)

MJKEB BB AOMY T.I8BOf0, A >KeHA AYTIOBĐ. F.

IlonE nočTE, a 1onaAba 6.4HRbI IeučTE. r.

Co muži vzačno (draho) to buđ ženč svato. Čč.

3uaH KeHA CBOE KDHBO BPETEHO! Fr,

Boga u AO6py >KeHy nopTHTB. r.

Iloxymaw CEB NOAylNIKOM, A NOCJE CNPOLIYCE CEB >KeHYLIKOM. F. !!)
JLO6H XKEHY KAKE AJLIY, 4 TPACH KAKE Fpymy. (Gei KAKB 1Iy6y.) r. !?)

1) Thy xark gaurbv ča. — Aequalem uxorem quaere. — Abbi donna di te mi-
nore, se vuoi esser signore.
$) Intolerabilius nihil est quam foemina dives (Juv.. — Dota no arichisse casa.

š) Domus et divitiae_ dantur a parentibus: a domino autem proprie uxor prudeus.
(Salom.)

*) Hija desposađa, bija enagenada. —
lst der Finger beringet

So ist die Jungfrau bedinget.

5) Ubi tu Cajus ibi ego Caja. — Femme franke est anoblie par son mari.

6) Ritters Weib bat Ritters Recht.

?) Des Mannes Ebre ist der Frauen Ehre.

%) Der Weiber Schande ist auch der Miinner Schande.

%) Der Mann ist ein Haupt des Weibes.

19) Senza il pastore non va la pecora.

11) Primo crede mulieris consilio, secundo noli.

15) Donne, asini e noci vogliono le mani atroci. — Buon cavallo e mal cavallo
vuol sprone; buona femmina, e mala femmina vuol bastone.

Pravni običaji kod Slovena. 3

Kona ne (i, CyTBI He UpoKkJHHAM, KHHKBI H€ APA3HH, KOJIH XOWE IIOGB
GTATKOBAJA. MF.

iKena MJyiKA He OBŠTE, A NOAB CBOH ADPABE BEAČTE. F.

Bt CTApbI FOABI 6BIB:0, MY2KE KeHY ĆHBAJTE, A TENEPb KEHA MJIKA OBČTE. F.

BsAA TO6B BOCE, KOJIH Te6e KOpOBA KOJE. MF.

Biada tomu domowi, gdzie krowa doboda wolowi. p.

iKeHy CB My?>KeMB HEKOMY CYAHMTb KDOME Bora. r.

Muž je da teče a žena da čuva. !)

U kojem braku ,moje i tvoje« vlada, nije tu dobra nikada. *)

Kad se jedanput vjenča nemože se razvjenčati.

Lako se oženiti, ali se mučno raženiti.

sKeHuTE6a eCTB, a PO3SKEHATEĆBI HETP. F.

sKeHa He ryC4H, MOHTpABB HA CTEHKY HC IOBECHIIB. F. |

Gaž si mnjo wozel, ga derbiš mnjo mčć, daši jo tebšč libo abo lito. dl. 2)

Smrt jedno rozvaže, kdo s kym si svčt zavaže. Č. 4)

Ženidba bez djece onako je kano i dan bez sunca. 5)
Manželstvo bez dčti, den bez slunečka. Čč.

IKHBŠME HE POAHTEJH, VMPŠME HC JAM. F.

Nejen zploditi, ale tak6 voditi. Š. %)

YMEZB AHMTA POAMTB, VMBH H HAYUHTD. F.

KOpMH CBISA AO IOPBI; OPHAČTE NOpa, CBIHB TEĆA IIOKOPMHTO. F.
KakE Borb A0 Jwaeši, TAKb OTENB AO ABTEH. r.

PogarTedbckoe 6garocaoBenie Ha BOA HE TOHETB BB OIHB HE FOPHTET.
Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga. ')

CBIHB — AOMAIIHIH FOCTE, A AOYb BB JIOAR NOKAČTE. r. *)

Po ocu se poznaje sin, a po materi kći.

jim milejši syn, tim včtši metlu viš. č. ?)

Koro J64io TOTO H bi. T.

Lćpe jest aby dščty plakaly, než otcovć. č. 1%)

AsTe4 HaKa36IBAA CTEIAOME, A HE FPO30i0 H Guueme. r. 1!)

Kogu >KHMBbi POAMTEJH, TO HX'B NOUHTAK, KOJU YMPYTB, NOMHHAB. F.
HsTE TAKOTO APJ?KKA, UTO GATIOLIKA. F.

1) L' omo porta in casa e la dona conserva. — Gli uomini fanno la roba, e le
donne la conservano.

2) Mari et femme sont communo en tous biens. — Mann und Weib haben kein ge-
zweites Gut zu ibrem Leib.

3) Hast du mich genommen so, musst du mich behalten.

*) Le mogli si tolgono a vita non a prova.

%) Matrimonjum sine prole est quasi mundus sine sole.

9) Der Vater muss die Kinder ziehen, bis sie sich selbst erkennen.

) Figliuoli piccoli, fastidii piecoli; figliuoli grandi, fastidii grandi. — Kleine Kin-
der kleine Sorgen, grosse Kinder grosse Sorgen, — When children are little,
they make their parents heads ach; and when they grow up, they make
their hearts ach.

8) Die Tochter sind wie fahrende Habe.

) Qui parcit virgae odit filium suum ... virga atque correptio tribuit sapientiam
(Salom.). — Chi ben ama ben castiga. —— Qui aime bien, chatie bien. — Filla
abborido nunca tebe bom castigo.

10) Eg ist besser dass das Kind weine ala der Vater.

1) Pudore et liberalitate liberos retinere satius esse credo quam metu (Terentius).

" *

4 Dr. Y. Bogišić.

Bčda tćmu domovi, kde tčla rozkazuje volovi. sč.

CTapt ĆaTbKa, yOH.IE 6BI €F0, A yMepB ĆATEKA, KYIHJZTP ĆPI EFO. F.

Jeden ojciec dziesieć synow wychowa, a dziesigć syn6ow jednego ojca
Žžywić niemoga. p. ')

Co matka, to maika. *)

pika MATKM NUČJKE, OPONAMJIA ABTKA. F.

ona mežowi može sie urodzić, a matka juž nie. p.

Chuda matka spiše sedm dčti wychow4 než sedmero dčti jednu matku
vyživi. Č.

Bolje je 8 mužem od gumna do gumna, nego od sina do sina.

Zly prut macocha. č.

Maćeha zla ućeha.

Bb IBCY MEABBAb, 4 Bb AOMY MAUHMXA. F.

Hranitelj kao 1 roditelj. *)

He nogasai 3a BOpOT&, KOJH CBO CHDOTA. F.

a) Stupanje u ženidbenu svezu.
& Pojam o ženidbi.

Što je ženidba svakomu je poznato, a ipek koliko je teško definiciju o
ženidbi dati, možemo vidjeti u množini razlika, koje se nalaze u literaturi
ove naučne struke. A to nije čudo; ženidbom se bavljahu i bogoslovci i filo-
80fi i pravnici i državnici i narodni ekonomi, pak se razumije, da ju je svaki
i definjivao glavno sa svoga gledišta. Ali i ljudi, koji pripadaju toj ili onoj
struci od gorenavedenijeh, nijesu svi istoga mnijenja u definiciji i to po školi
ili sekti kojoj pripadaju, a k tomu se pridružuje manje ili više i subjektivno
mnijenje pojedinca, tako, da skoro nigdje drugovdje u privatnom pravu nije
primjerenija ona stara poslovica: quot homines tot sententiae, kako uprav
ovdje *). I sami noviji zakonodavci ne čine tome iznimke %). Mi nijesmo po-
zvani umnožavati taj chaos definicija kakvom novom, nego samo opisati što
narod o tome misli. Ali narod, kako je poznato, nije naučan abstraktnijem
definicijama svoje misli o toj ili onoj stvari, o tomu ili onomu odnošaju ži-
vota izražavati, nego jih on izražuje na svoj način: ili uzgredno u svojijem
umnijem proizvodima, ili samijem djelom. Mi mislimo dakle, da kad se po-
trudimo sakupiti nekoliko materijala te vrste, to jest običaja, koje narod u
riječi i u dijelu zgodom ženidbe opslužuje, da ćemo tijem i najbolju defini-
ciju o narodnoj misli o ženidbi dati. Umni će čitatelj iz toga najbolje moći
razabrati, da narod ne čini poput većine učenijeh ljudi, koji ženidbu smatraju
skoro isključivo, ili sa religioznog, ili sa moralnog, ili sa ekonomičkog , ili
sa državnog ili sa pravničkog gledišta — nego će vidjeti da u ženidbi pri-

1) Ein Vater kann eher zehn Kinder ernihren, als zehn Kinder einen Vater.

2) Le mamme son mamme — e le matrigne son cagne.

8) Nutritura passa natura.

4) Sravni n. p. Modestin. 1. 1. Dig. de ritu nupt. XXU. 2; 8 1. InstiL I 9;
Arndts, Pandekten 8 393; Catechism. roman. P. II. c. 8. p. 3; Richter, Kirchen-
recht V. Auf. 566; Pachmann, Kirchenrecht II. 8 249; Kant, Rechtslebre 8 25.
Hegel, Phil. des Rechtes & 161; Ahrens, Rechtsphilosophie I. 575.

5) Gledaj n. p. Austr. grad. zakonik 8 44; Allg. Gesetzbuch fir die preuss. Staa-
ten II. Thail I. tit. & 1., 2. i druge.

Najpametnije učiniše oni zakonodavci koji, kao nm. p. francuski i badenski
izostaviše svaku definiciju o ženidbi,

Pravni običaji kod Slavena. 5,

poznaje on smiješane svekolike te elemente, razumije se, neke u manjoj a
neke u većoj mjeri. Vjerni našoj zadaći mi ćemo, Kako i u prvom odsjeku
ovoga spisa, donositi gola fakta koja ovamo spadaju, kako jih budemo našli
u izvorima koji nam do sada do ruke dodjoše, i to uzdržavajući se, što
bude više moguće, od svoje komentacije i podugog sravnjivanja. Ako to gdje
i učinimo učinit ćemo u kratko i kao mimogred. U ovome odsjeku dužni
smo osobito zamoliti čitatelja da nam ne zamjeri, ako nadje da smo štogod
naveli što može biti ovamo nebi ni spadalo: mi smo to već u naprijed u uvodu
opravdali; ali ovdje i to dolazi, da je u ovome odsjeku materija take naravi,
da joj na mnogo mjesta nije moguće točno granice opredijeliti i u tudje po-
lje ne zaći.

Premda se ženidbeni običaji: i obredi slovenskijeh plemena, življela
, ona na obalama i ostrvima jadranskoga ili crnoga, hvalinskoga ili bijeloga
mora, na mirnom okeanu ili na _amerikanskoj obali, graničili oni sa Nijem-
cima ili s Talijancima, sa Magjarima ili sa Turcima, sa Čudima ili sa Tata-
rima, sa Kinezima ili sa Persijancima, skoro na jednakoj glavnoj misli osni-
vaju: a što se razlike u pojedinostima tiče, ako pogledamo na ogromni pro-
stor koji zauzimlju, na geografičke, klimatične i druge razlike zemalja u
kojijem žive, na upliv tudjijeh elemenata s kojijem su u doticaju, naći ćemo
da je to sa svijem naravno, i da je trebalo da se porodi i nemalo ragličnosti:
različnosti koje potpuno odgovaraju provincijalizmom i narječjem u jeziku.
Da bi dakle te provincijalizme, koje je osobito važno poznati, točnije opisali,
mi ćemo opisati običaje i obrede o svakoj zemlji, predjelu ili mjestu, za
koje izvore imamo, posebice, pa baš ako ćemo na taj način i usilovani biti,
često jedan isti običaj ili obred na više mjesta napomenuti,

Ima mnogo obreda i običaja koji u izvorima koji nam do ruku dodjoše,
nijesu opisani nego za ciglu jednu okolicu ili mjesto, tako da bi čovjek mo-
gao misliti, da su oni samo neka osobina dotičnoga mjesta ili predjela —
premda se iz istovjetnosti, sličnosti ili kakvoga drugoga znaka i svojstva dru-
gijeh običaja na drugome mjestu jasno vidi, da se u istom ili sličnom: obliku
ti obredi i običaji, što se čine osobine, jamačno i na tome drugome mjestu
nalaze. Ali i u tijem slučajevima, vjerni našemu pravcu, mi ne hotjesmo činiti
nikakva konjekturnog popunjenja bez izvornog dokaza, nego se zadovoljismo
navesti samo ono što živijem ili mrtvijem izvornikom mogosmo posvjedočiti.
Isto to valja nam kazati i za plemena i krajine u opće. U ovome spisu, ima
mnogo plemena, krajeva i mjesta za koje je neki odnošaj opširno opisan : ima
drugijeh pak, za koje je samo nešto malo napomenuto, a najviše jih je o
kojijem ni riječce ne zapisasmo. A zašto je to uprav tako? Radi prostoga
uzroka što nam za neko pleme, kraj i mjesto bijaše dovoljno opširnijeh izvora
na ruci, za neke sasma malo, a za ostale nimalo. Taj sam nedostatak, može
biti, da će druge potaknuti na autentično popunjenje dosadanjijeh opisanja,
koja pak tako popunjena mogu tek služiti ljepšom gradjom tomu; koji! pted-
uzme potpunije sastaviti djelo ovomu slično.

Kako u svijeh drugijeh narođa, tako i kod slovenskijeh, pozitivni vje-
rozakon je mnogo upliva imao na preinačenje ili umištenje starijeh ženidbe-
nijeh običaja i obreda. Budući da slovenski narodi pripadaju raznij&m vje-
ram tako je naravno, da je taj upliv udario po razlici vjere i ražličnijem
prevod Ta razlika morala se dakako oćutiti i u glavnoj misli o' ženidbi.

ogmatika pravoslavne, katoličke, evangeličke i turske vjere, kojijem u opće
slovenski narodi pripadaju, pa i članci koji se na ženidbu odnose, svakome
su poznati: mi o tome dakle ne ćemo ni riječi progovoriti. Ali ako progo-
vorimo koju, što o tome misle nekoje sekte koje se odalečiše od pravoslavne

6 Dr. V. Bogišić.

Crkve u Rusiji i koje nijesu barem, kod nas na jugu mnogo poznate, mislimo
da neće sasvijem izlišno biti.

Današnji Raskolnici i Jeretici, koji su prvobitno pripadali skoro svi-
kolici pravoslavno-istočnoj Crkvi, žive samo u Rusiji: a i oni što se nalaze
u maloj Aziji, u Turskoj, u Austriji i u Prusiji iseliše se iz Rusije, neki u
prvoj a neki u drugoj polovini prošastoga vijeka. Oni, kako su danas, mogu
se najbolje na slijedeći način razdijeliti :

A. Razkolnici (Packogt==ayisua.)

a, Crapoo6paanbi. !)

a) IHlonosui (ovi se opet razdjeljuju od prilike na 10 sekta.)

B) Besnonosubi (u bezpopovaca ima mnogo više sekta i jamačno
nimalo manje od 200).

B. Jeretici (EpeTukb=alpegtc).

a. AyxoBBele. *)

&) MogokaHsi ili 1yxoBubie xpucTiaHe. Ima jih okolo 10 sekta.

B) Cy6oruuku ili xugoBcreywmic. Ovijeh je dvije glavne sekte; prva
je još nešto sačuvala u sebi Hrišćanskoga značaja, a druga se
skoro sasvijem ujednačila sa pravijem židovima.

Y) Ayxo6opuer (Nema sekta. Oni se mogu držati kao prijelaz ka
slijedećem odijelu).

b. Boxbn ili BOxbpH JIH. Š

a) XJbBIcTBI (koliko je parokija [kopa6.b] toliko i sekta.)

B) Ckonupi (oni pripadaju jednoj sekti [corgacie] ali imaju dvije
škole [roakb==interpretatio)).

Staroobrjadci. Dogma o ženidbi i crkveni obred u Popovaca (nji-
hov je glavni tolk, na zemlji je Crkva i svećenstvo), skoro su isti kao u
pravoslavnijeh Rusa. Neke sekte popovaca imaju svoje svećenstvo, a druge
nemaju, nego se moraju zadovoljiti sa raspopljenicima ili otpadnicima pravo-
slavnog svećenstva — toga radi često se dogodi, da neka sela ili cijeli pre-
djeli i nemaju nikakova svećenika. Za taj slučaj dakle drže da je ženidba
zaključena s roditeljskijem blagoslovom, pri kojemu otac pročita molitvu koju
bi inače djak u crkvi pročitao.

U bespopovaca je sasvijem drukčije. Oni priznaju Crkvu na zem-
lji ali nikako nedadu da na zemlji ima još pravoga svećenstva. Sto se vje-
rovanja o ženidbi tiče oni se razdjeljuju na dva glavna tolka: Jedni kažu:
Tajna je ženidbe roditeljski blagoslov i puteni saobraćaj zeta i
nevjeste. Sljedbenici ovoga tolka razdjeljuju se opet na dvoje; od koji-
jeh jedni od prilike ovako umuju: nemajući mi na zemlji svećenstva a bu-
doći da uprav u svećensk»m blagoslovu stoji tajna ženidbe, mi svi koji smo
oženjeni ne živimo u pravoj ženidbenoj svezi nego u bludnosti, toga radi
drže sami sebe bludnicim a žene svoje bludnicama. Ipak je to u pravnom

1) Bezpopovaca je vajviše u gubernijam koje leže sjeverno od Moskve, a popovci
se glavno nalaze u južnijem od Moskve.

3) Glavna su ajedišta duhovoijeh u Tambovskoj, Saratovskoj i Samarskoj gu-
berniji, na Donu i na Kavkazu,

3) Hlysta ima najviše u unutrašnjijem gubernijama t. j. u onijem koje opkrušuju
moškovsku.

Vrijedno je primjedbe da su avi sektanti Velikorusi a da jih u Malorusa i
Bjelorusa nema. Po tomu ako se je koji inoplemenik pridružio nekoj sekti on
je tijem odmah postao Velikorusom. Ima primjera da Poljaci pa i Nijemci, Čudi,
Židi netom se pridružiše ka kojoj mu drago sekti tijem ujedno i postaše pra-
vijem Velikorusima. Sravni C6opHakE Keljsjeva III. 206—207.

Pravni običaji kod Slovena. 1

odnočajn sve jedno, jer.om drži sebe u kući gospodarom a: ženu svoju gospo-
daricom kao i Rus državne Crkve i djeca su zakonita. Druga stranka toga
istoga tolka mnogo je dosljednija od prve: oni imajući iste te razloge neće
da se žene, jer kažu: grijeh je u bludnosti življeti. Ali posljedica te dosljed-
nosti, gora je nego nedosljednost prvijeh, jer ova stranka opet kaže: Ja sam
slab čovjek, i nikako ne mogu da odolim prirodnome nagonu, taj dakle na-
gon moram namiriti gdjegod mi zapane. Iz toga slijedi naravno da neudava-
jući se djevojke, zatrudne izvan kuće a u svojoj se kući porode, i djeca ostaju
članovima te kuće, i može se kazati, da ovdje ženska strana produžuje svo-
jom djecom familija u očinoj kući, mješte da bi to kako svuda muške glave
činile. Ali ni ovdje ćudoredni glas stidljivosti nije se mogao ugušiti, jer i oni
drže za sramotu da ženska neudata rodi. Toga radi da bi pokrili sramotu,
dogadja se često u ovoj sekti dječije ubojstvo.

D uhovni. Ovi nikako ne drže ženidbu religioznom tajnom. Tako u
njih ne može biti ni govora o tomu nego o valjanosti ženidbe, kojoj su po
njihovu uvjerenju essentialia: roditeljski blagoslov i svjedočanstvo jednovjerne
općine.

I blagoslov i vjenčanje biva zajedno u Co6paniu (sveywy/ == to što Crkva
u pravoslavnijeh i u Katolika) pred jednovjernom općinom; a vjenčanje sa-
stoji u tomu, što načelnik općine pita javno vjerenike, priznaju li se kao muž
1 žena. Pošto su odgovorili da priznaju, ženidba je gotova.

Božiji ljudi što se ženidbe tiče imaju to negativno načelo: Hexe-
HUTbIH HEXKEHWMCb, /KGeHATBIH DAZKEHHCE ; U CCA HE.IB3A, IKUBH CE >KEHOIO KAK CB
vecTpoo (u Skopaca unocecTpie). !) Oni se dakle žene samo da bi imali
ženu koja bi kućom upravljala, a vjenčavaju se u Crkvi samo fiktivno da
bi izbjegli kaznu, jer budući ove sekte najopasnije, vlada jih najpomnije nad-
gleda i najstrožije kazni. Ako pogledamo samo na opću raspuščtenost koju
izazivlje bezumno načelo te sekte 2), nije čudo što je vlada tako stroga, nego
se je čuditi, što i strožija sredstva neupotrebljuje, da bi tu kugu izkorijenila.
Djecu: svojijeh žena drže za svoju, jer kažu da ako su se ženi približili, to
bi nadahnućem duha svetoga.

Škopci au ove iste sekte, i tako se zovu samo pošto se uškope: i oni
imaju djece i drže jih za svoju, ako su jih prije uškopljenja imali. Ali ako
se dogodi da mu i poslije žena rodi dijete, mora ga pred svijetom držati za svoje,
jer bi se drukčije obaznalo da je skopac i potpao bi kazni. %)

B. Vrste ženidbe.

Po jezgri i važnosti svojoj najprije nam se latiti pitanja: da li Sloveni
spadaju medju one narode koji se jednoženstva drže ili medju one u kojijeh
je mnogoženstvo u običaju. |

"), Medju. sljedbenicima sekta ovoga odajeka i starijem Bogomilima, može lako biti
da je negda bila nekakva sveza. Osim. nagnuća ka bešenstvu, koje u obje
sekte nalazimo, ima i to da ruski Božiji ljudi osim sličnosti imena imaju
.i predanje da su jim predci iz Bugarske došli. Tu svezu moglo bi nam i to po-
fvrđiti što, po g. Ivanovu Želudkovu, Božiji vazda kad o roditelju ili o djeci
govore, pridodaju no rpsxy ore, MATb, ili no rpsxy CBIHĐ: to isto nala-
zimo, kako gorje viđjesmo, u mnogo krajeva gdje sada pravoslavni Srbi živu, u
koje se negda Bogomilstvo ugnjezdilo, bilo ili po koji trak pustilo. '

5) Gledaj neke pritnjere u C6opuuky Keljsjeva III. 160. 161.

%) Za svekolike vijesti o ruskijem sektama, koje se nenalaze u Keljsjevovu C6op-
HHKy, dužni smo zahvaliti dobroti g. Vasilja Petroviča Ivanova-Želudkova is

8 Dr. V. Bogišić.

Veće je na dosta mjesta dokazano bilo da i u onijeh abijatskijeh naroda
u kojijeh je i vjerom i običajem dopušteno mnogoženstvo, da se ipak i kod
tijeh naroda može naći traga prirodnome čovječjem nagnuću k jednožehstvu. ')
Ali da učeni ljudi još nijesu to ni dokazali, i da baš i nemamo nikakvijeh
pozitivnijeh dokaza da su Sloveni od vajkada jednoženci bili, bilo bi nam
zadosta promotriti samo narodni charakter i trijezni način života u prostoga
Slovena, da bi se o tome najtemeljitije uvjerili. Dokazi, koji nam jarnče za
taj moralni značaj Slovena, po našemu mnijenja, medju ostalijem, bili bi
slijedeći.

I Najprije krotkost, ustegljivost i nepohotnost slovenska u opće; za tijem
davna zadružna organizacija Slovenske familije, u kojoj i dan današnji gdje
se ta stara forma uzdržala, rijetko je, da će na sve muškarce u kući tako
lako doći red, da se žene; i s toga, kako već na drugome mjestu kasašmo,
Ženidba ide tako strogijem redom. Osim toga valjan psiholog može nekoliko
znaka u običajima slovenskijem i u pojavima njihove istorije 9) opaziti, koje
bi mu dale da pozna ne samo monogamski značaj, dali u većine slovenski-
jeh naroda, uprav neko nagnuće ka beženstvu. Nama netreba nego potnišsliti
na ohaj običaj, po kome u nekoliko plemena slovenskijeh a osobito u Srba ?)
muž i žena prvijeh godina poslije svadbe radi stida se medju sobom i ne-
zovu krštenijem imenom, a nekmoli da bi pred drugijem jedno drugome po-
kazali, da se vole i miluju. Ako pak pogledamo na još dan danas živuće
sekte, koje već gore opisasmo, i vidimo da veći dio njih drži ženidbenu
svezu za griješnu *) i kad pomislimo da esvikolici napori vladini ne mogoše
đo sada, ne samo iskorijeniti, dali ni umanjiti broj najopasnijeh skopaca,
to će nam beženstveno nagnuće učiniti nadvojbenim. 5%) Iz toga, što ćemo
malo niže opisati, pokazati će se, koliku važnost davaju Sloveni djevičan-
stvu, isto kao što će se iz mmnogobrojnijeh svečanijeh obreda vidjeti o je
izvanredan i važan dogadjaj svadbe u životu prostoga Slovenina — i to oboje
mislimo da može naše mnijenje podobro ukrijepiti.

Uvjereni mi tako već a priori o monogamiji slovenskijeh naroda, u
čudu se nadjosmo čitajući u inače izvrstnom djelu o ženidbi %) čuvenoga
prof. Ungera, gdje on nabrajajući narode kod kojijeh se i do danas _mnogo-

Petrograda , koji ne samo da se od nekoliko godina knjiševno bavi mitologiom
i sektologiom, nego radi autoptičnoga istraživanja u toj struci, proputova ne
samo veći dio Rusije, dali i mnoge druge krajeve u Europi i u Aziji.
1) Čitaj n. p. Ungera, Die Ebe in weltgeschichtlicher Entwicklung. Wien 1850 A,
Što nam povjestnica navodi slučajeva da su neki predhristjanski slovenski vla-
daoci (kao n. p. ruski veliki knez Vladimir) u mnogoženstvu šivljeli, nimalo ne-
oslabljuje naše tvrdjenje. I u naroda za koje je dokazano, da su od vajkađa
jednoženci bili, kako n. p. stari Germanci, imamo primjera da su knezovi više
Šena itali, i Tacit jih izvinjava riječima: Qui non fbičine kađ ob hobilitatem
> o pičribus nuptiis ambiuntur (Germania o. 17).
2) Vuk Montenegro ete. 95.

*%) Za to samo dvije izrjeke raskolničke koje nam najbolje pokazuju što oni o že-
nidbi misle: /Kenarble rpBHIATT, Ja RE KAATCA: A MBI TPBIIHMTI, ZA KREMCH
—; Jjunme CeMepbIXB POAMTb, UBME 3AMJXKB XOAHTĐ (Dalj, IIOoCrOBHIIbI
pyc. map. 14.)

) Sravni i goronavedenu primjedbu o sličnosti starijeh Bogomila sa današnjijem
Božijem.

$ Die Ehe in ihrer welthistoriechen Entwicklung str. 11.

Pravni običaji kod Slovena. 9

žekstvo tzdtšalo ; tieđju njima navodi i heka slovenska plemena. Evo što
on kaže: ,u sumoj Europi gospodovao je još dugo taj o čaj (poligynia) u
nekijeh narođa istočne Europe koji s istoka dodjoše, kao kod Žaporožkijeh
Kozaka, medju starijem Strigolnicima i novijem kolnicima“ 1). Premđa u
ovome spisu nije pravo mjesto nikakvu suzbijanju, mi nikako nemožemo da
prijetijemo tu Vijest a da je neoprovrgtierno. Kozaci su vazda življeli kao
ljudi dovijeka ha vojsci u svojijeru sječam (8% csqaxt); a sakupljalo se medju
njih Hudi sa svake strane i od svako narodnosti, što no riječ sa koca i s ko-
nopca, i ratoborni Kozaci dragovoljno su jih primali; jer jć upravo zamat nji-
hov bio ne samo braniti granice 6d neprijate ske navale, nego i gepresteno
va četu i plijen izlaziti u samu neprijateljsku zemlju. Sva opisanja kozački“
jeh sječa u tome se bareih slažu, da oni sobom nijesu imali žena, i to bi
samo dosta bilo, da se oprovrgne kazivanje o njihovu mnoguženstvu %). Ta
priča dakle moža biti da je ovako postala. U Kozačkom phjenmu, koji sobom
donošahu vraćajući se iz neprijateljske zemlje bivalo je, kako i svuda, i tnla-
dijeh žena i djevojaka, koje su osobito takijem beženijem ljudima imale: bifi
ovetima mile, i može biti đa je koji kozački poglavar za koji mjesec dana i
sa dvije i tri sapljeneniće živio hegledajaći mnogo, da li je i u ostavljenoj
otačbini, može biti, oženjen bio. Eto na što možemo svesti kožačko mriogo-
ženstvo.

Što se Strigolnika i Raskolnika tiče, oni su religiozne sekte, a svak
snade đa religiozna načela i običaji radi toga što lako prelaze s jednog na-
roda ha drugi, nemogu se još držati kao običaj toga ii ovoga naroda. Ipak
propitajmo pobliže i poligamiju Strigolnika i Raskolnika. Strigolnici su bih
jerstici posvavči još pri &visi 14. vijeka najprije u Pskovu i Velikom Novgo-
rodu; ali zamućeni i rijetki izvori i koji nam se o hjina sačuvaše, nigdje ne
kažu, da sa u mnogoženstvu življeli: ali i da su — ni to nebi proti našemu
tvrdjenju ništa dokazalo, jer niti ta sekta žive, niti je doprla do novijeh vre-
mena 4). Što e pak Raskolnika tiče inamo Keljsjevovo djelo, gdje su sakupljene

I") Razumije se da prof. Unger nije to iz prsta isisao, nego da je bona fide iz dru-
gijeh knjiga pocrpao. Vijest o poligamiji u Kozaka kaže i sam, da je našao u
Campkausena: ,Bemerkungen iiber _Russland 1807« a o Strigolnicima i Raskol-
nicima u Joannova »Ueber Russland 1795“. Da je Camphausen (kojega djelo
žalibože nemamo pri ruci) po svoj prilici imenom poligamije krstio raspuštenost,
svjedoče nam išvori, koji dokazuju da je u zaporoškijeh kozaka vladalo bežen-
stvo — ali se čudom čudimo, da u djelu Ioannovu, koje u isvornom je-
ziku imamo (5. izdanje od g. 1855.) i pregledasmo, nemogosmo naći strigol-
ničke ni raskolničke poligamije, ako nećemo i opet poligamiom raspuštenost na-
zvati. Mošebit da je u njemačkom prijevodu, is koga je prof. Unger crpao, uprav
tako stvar i prevrnuts.

2) Gledaj n. p. Bantyš-Kamenski, Hcropia: Maaoš# Poccig II. 58 i slijed. To se
isto moše naći | u svakome ruskom povjestniku, togu ruđi izlišno je navođiti druge

2) O starijem Strigolnićima neinamo nego sasvijeri inalo uifima suvremeno pisanijeh
izvora. M&dju njiha sa najvažniji: Poslanića Antonija Patrirha Carigradskoga
Dišand pri švre! 14 vijeka za Novgotod; poslanica Patriarka Carigradskoga Filo-
teja u Pskov; poslanica mitropolita Kijevskoga FPotija od &. 1816. Te su posla-
nice maštampano i nu Iounnovovu djelu Il6juoe Heropuaeckoe HBBECTIĆ O CTPR-
FOABRAKAXb itd. I. 7—16.

*) Kad se je godine 1492. navršilo po brojenju istočne crkve 7000. god. od stvo-
renja svijeta i ljudi vidjeli, da ni Hilijazma ni svrhe svijetu još nema kako

10 X Dr. V. Bogišić,,

službene vijesti o poglavitijem sektama: tu se pe tanko opisuje zeligiosna
igra (paastie) u sekti Hlysta i Skopaca, i raspuštenje i razvratnost
koja iz toga slijedi, ali o poligamiji ni spomena nema. Pače što ge toga tiče
dogmat ove najopasnije vrsti Jeretika jest beženstvo, kako već gore kazasmo,
Koje, razumije se, kako i svuda gdje se silom nastoji ugušiti neki. zahtjev
prirode, -priroda se sama tomu osveti još silnijim otporom. Isto tako i u pro-
šastome vijeku, bila je došla u nekijen gubernijama velikoruskijem baš i
medju seljanima raspuštenost do toga, da je mnogo »jih sa dvije tri žene
živjelo !); .ali je to došlo pak i prošlo, svakako osudjeno varoilnijem mnije-
njem, niti može iko iz toga izvaditi kakav dokaz za običaj poligamije. Po
opredjeljenju ovoga spisa, naša je dužnost opisivati gola fakta, negledeći na
to, potvrdjuju li ona naše mnijenje ili protivno. Toga radi. valja nam ipak
progovoriti koju o jednoj vrsti konkubinata — premda se.na prvi pegled
čini kao. da je to gasvijam protivno našemu dosadanjemu tvrdjenju, — jer se
i do današnjega dne medju Velikorusima nalazi. To pak biva ovijem nači-
nom. Valikorus ne samo dok.je mladićem nego i kad je oženjen, nemože ni-
kako da, se otrese osobitog nagnuća svoga plemena, potucsti se pa svijetu

i u najdalje krajeva, i tamo sreću tražiti. Osobito množina ljudi, koji u $-
biriju ili u rusku Ameriku idu te se na jednom mjestu nastane, i ako se
ikoliko nada, da će koji novac steći, on tu ostane nekoliko godina, odaljen
od svoje familije: U takome slučaju nimalo zazorno nije, da se i oženjen
čovjek pridruži kakvoj ženskoj i da š njome žive: pače po narodnom anije-
nju drži se u opće, a tako misle i članovi ostavljene familije, da je taj na-
čin života za svakoga čovjeka bolji, i uredniji u moralnom i materijalnom
obziru, nego pustolovsko bećarstvo. Taka ženska zove se u Sibiriji i u ruskoj
Americi gmwGoBuuua, Covjeku pak, koji u takoj svezi žive, ništa ne smeta, da
kad mu na um padne, ostavi tu ljubovnicu, davši joj neku naknadu, i
opet se povrati u otačbinu k svojoj pravoj ženi. Taj odnošaj u rodnome
mjestu bio bi veoma zazoran i rijetko ga je naći; to'.je samo predje po-
mješčikom u nekijem predjelima bilo dopušteno: t. j. oni su sami sebi
tako dopuštali. Sada pak od kad je ukinut podanički odnošaj medju težakom
i zemaljskijem gospodarom, ne mogu ni ti nasilnici da živu po pukoj samo-
volji 2). Još jednu vrstu konkubinata kod Velikorusa treba nam napomenuti.
U Rusiji ustroj općine taki je, da je vazđa oženjenu seljaku bolje nego ne-
oženjenu i s toga rijetko je naći ruskoga seljaka neoženjena. Ali to natjeca-
nje za ženidbom radi ekonomičkijeki obzira, dovelo je u nekijem krajevima
do čudnijeh posljedica. Wihelhaus kaže, da je on vidio žena od preko dvaest
godina, gdje u naručju, nosi i zabavlja muža komu nema tek ni 6—7 godina;
tomu je pak posljedica bila, da dokle bi sin podrastao, otac bi sa nevjestom
živio, a sin kad bi do godina došao, žena bi već postala prezrelom: tad bi
on opet oženio sirika svojć žene zrelom: djevojkom s kojom bi sam živio i

-
«

::\ so u opće prije. toga. mislilo paček da se jotkria; i: novi svijet. (Amerika), poče i
u Rusiji kritika i skepticizam, koji malo po malo porodi i tolike- zaskelničke i
. .-jeretičke, sekte, Premda j Strigolnici postaše mysticima, ovi isprva. glavno ustaše
proti .simoniji, ali kad.se nove sekte umnožiše. i razviše, oni se:malo po malo
utopiše u more tijeh novijeh sekta, kojijem stranom i .sami povoda daše, i već
tijekom 16. vijeka Strigolnici kao osobita sekta sasvijem izčeznuše.
I) Vidji poslanicu patriarha Filareta sibirskomu - arh,episkopu Kiprianu g. 1622. i
ostale vijesti u djelu A. Ščanova, Pyccki4 packoJE crapoo6paasecrTBa 180
i slijed.
2) Ivanov-Želudkov.

Pravni običaji kod Slovena. Ji

tako je taj zvjerski odnošaj prelazio sa oca na sina !). I ako su ruski.gra:
djanski zakoni, ustanovljujući zrelije godine, u kojijem: se mladić može že-
niti 2), podobro umanjili taj zli običaj, ipak ga nijesu iskorijenili osobito radi
gorenavedenog običaja, po kome mladi muževi ostaju po nekoliko godina
odaljeni od svoje familije. Pače da nijesu ni sada rijetki taki slučajevi, uvje-
rava nas to, što narod za taki odnošaj ima u svome jeziku osobito ime, koje
stidno budući, izostavljamo, a mješte njega navodimo zagonetku, koju narod
podmeće u usta mužu, koji nakon nekoliko godina dama se povrati 1 u. svoje
žene nadje djece, koje pri odlazku svome nebijaše ostavio. Evo je: 3apaR:
CTYETE MOH GPATIIBI, XKEHbI MO&H ABTH, GKQKHTE CGBOGEM MATEPH: TBOH MYKDB IIPHa
meat. IIpa TOME 3HAliTE BĐI, UTO BALIB OTELB H MHE OTENE, A BAMB OPATE. A >KEeHA
MOA BamE MaTb %). Konkubinat u kome otprije življaše gdjekoji pomješčik,
ne spada u običaj nego je raspuštenost i samovolja, s toga taj odnošaj sasvi-
jem mimolazimo. Jedne vrste konkubinata po svjedočbi Božene. Nčmcove
nalazi se i kod Slovaka, ali samo u donjijem stolicama, gdje je mnogo više
tako zvanijeh prespanka nego li u gornijem. Ove djevojke i ako žive
sa svojim ljubovnikom kako i s mužem pa je inačije uredna i poštena 1 za
svoju se djecu stara kao i druge matere, narod je drži i poštuje kao i drugu
udatu ženu, s tom samo razlikom što je nazivlje žena neprisaahana. *)

Tako zvanu polygamia successiva iz svega što do sad kazasmo slijedi,
da Sloveni u opće mnogo ne ljube; ali ne imajući za sada pod rukom
pozitivnijeh dokaza o tome, usilovani smo i to mimoići. Napomenimo samo,
da nešto crkovna naredba a nešto i narodni običaj prinudiše ruskog zsko-

nodavca, da zabrani ženidbu onomu, koji je već bio tri puta udovcem ili
udovicom *), |

Y. Zaprjeke

Prijedjimo sad na pitanje: ko može u ženidbenu svezu stupiti? Odgovor
kanonista na ovo pitanje, bio bi od prilike: ženiti i udati se može svak u
koga nije nikakovijeh zaprjeka (impedimenta), koje su protivne opredjeljenju
ženidbe i religiozno-moralnijem načelima crkvenijam; k tomu bi pak svjetski
pravnik pridodao zaprjeke, koje.nalazi u gradjanskijem zakonima, a može
it da bi se gdjekoji i na nekoje socialne obazreo. Mi ćemo po planu našega
spisa obazreti se samo na te i njima slične odnošaje,. u koliko nam gradja
do ruka dodje i u koliko uljegoše u narodni običaj, i to, razumije, se, bez .
ikakve razlike, dali su neka impedimenta prave zaprjeke ili ne, a još manje
jesu li neka. impedientia ili dirimentia, nego samo na. prosto. pripovidjeti što
narod o njima misli, sa svijem pak mimolazeći one, koji nam ae činiše odveć
kazuističke naravi. s.

Godine života. Kojijeh se godina. momci vjeraju i žene, koji je waz-
mjer običan medju godinama momka i.djevojke, to: je veoma različno po raz-
ličnim plemenima i predjelima — a na tu razliku imaju.dakako najviše upliva,
osim geografičkog. i. klimatičkog položaja,.i način života i vrste gospodarstva
pojedinijeh plemena i krajeva. Za to samo neki primjeri: (oaoeć

.Za Hrvatsku u opće kaže se, da.se seljak ssauo ženi, često u 14—15.
I) Haxthausen, Studien I. 128. Co e a
5) C80AB 34KOHOBT, izdanje g 1842, 1857 vol. 10: 8 8. m n..
%) GrHorpae. C6OpHUKB. Tom. 6. negukopycekia šaraaku ete: 55. i +14—115;

Dalj., IlocaoBuub! 422.
4) Čas. Češk. Mus. 1859, str. 91.
*") CBOAB 32KOHOBTE. knj. 10 8. 16.

12 Dr. V. Bogišić,

godini !). U hrvatskom primotju naprotiv žene se običtio od B0—25 godina i
rem #6 rijetko dogodi, da se ko oženi prije 16. godine ?). Za Zagorje kod
agreba na riječ. nam kaža g. Bjelošević, da se obično ženi seljak od 18 do

20 godina a djevojka biva 2—3 godine mlađja od momke.

U Slavoniji u Požežkom polju u Veličkoj, Kaptolačkoj i Stražemanač-
koj župi roditelji često zaruče sina, koji je jedva 14 god. navršio sa djevoj-
kom, koje jih je nekoliko preko dvadeset prešla #).

U Vojničkoj grahici, Jović kaže, da se momci raho žene običho u 15.
do 16. a kadgod i u 14. godini: djevojka naprotiv ima često i: 25 gođina.
On navodi po tanko tomu uzroke i posljeđiće. €)

U Imotskoj okolici (u Dalmaciji) sasvijem je drukčije; ovdje po gos P.
Milinoviću žene se ljudi hajviše od 25—30 godina. Ženske su obično 4 do
5 god. mladje. Na ostrvu Mljetu (ne daleko od Dubrovnika) kažu, đa se
ljudi izvanredno rano žene, i to potvrdjuje jedna izreka kojom često u Du.

rovniku i u okoliei nevaljale dječake od 12 do 15 god. prekorć: »još se
igraš, a da si na Mljetu, imao bi kuću djece!« Što je za Imotsku okolicu
rečeno, valja i za seljake Dubrovačkoga okružja a osobito za Konavle.

O Crnogorcima Medaković kaže: On već u 15—16. godini se ženi a
djevojka se udaje i od 13 godina. Ako su u kući ihokosni, vode djevojku
što prije mogu. Kadgod se dogodi, da je odvedu ud lo 1a godina, ali ona
& mužem he spava do vremena zrelosti 5). Vuk tomu pridodaje da je čuo,
da se u Crnoj gori kadgod sluči, da dva oca djeću koja su još u materinoj
utrobi, zaruče pod uvjetom ako bude mužko i žensko #). Vuk i o samom sebi

ripovijeda, da su i njega još za djetinstva roditelji zaručili sa susjedovom
ćerkom Ružom Todorovom, koju kad je Vuk u svijet otišao a djevojka za
udaju bila, roditelji je nehtjedoše udati prije nego k njemu ljude poslaše te
je on oprosti").

U Kneževini Srbiji rijedko da je pri ženitbi momak ili djevojka mladji
od 15—17 godina. Za razmjerje godina _ momkovijeh prama djevojčinijem,
ie) se mari a i obratno, jer je dosta puta jedno od drugoga 10—12 sta-
rije %).

U Bugarskoj a osobito u Trnovskoj okolici najobičnije je doba ženidbe
od 18—20 godina. Ženske i muški obično su istijeh godina. Rijetko je, da
zdrav momak dočeka 25 godina neoženjen, jer se tad počimlju š njime pođ-
rugivati tć mora od poruge ili u kaludjere ili kud kamo da bježi: doma mu
mirna života nema "). Ovdje se drži kao da otac ima pravo ne dopustiti kćeri,

1) Neneste statistisch-geografische Beschreibung des kšn. Ungarn, Kroatićn und Sla.
vonien 466.
%) Slavische Bitter. Jahrg. 1855 Heft 10.
8) Nić, Nar. Slavonski običaji 85.
4) Ethnog. Gemšlde der Slavonisćhen Mlilittr-Grdlnze 119.
8) Život i običaji Črnogoruca 89, 40.
9) Montenegro etc. 79; sravni 1 Kovaljevskoga Uerpipe mecanqa Bb čepnmoropis
388—35.
") Sresnjevski, Vuk Stef. Karadšića, očerk biografičeski u Moskovskdih SBorniku,
god. 1846, str. 850.
9) Vuk, Montenegro ete. 79.
%) To možebit stoji u nekoj svezi sa sličnijem običajem današnjijeh Grka, koji zato
i poslovicu imaju:
"H uxpdć uxpdc ravšećijov,
"H umpds xaAoyepćicu! (Sander. Das Wolksleben der Neu-
griechen. 226).

Pravni običaji | kod Slovena. 18

da se uda sve do. 25 godina života, jar do tada, kaže se, da je dužna raditi
za kuću, u kojoj se rodila i odrasla; ako će da ge prije uda, tad valja da
momak plati nešto, da mu se to dopusti. Vidirskom okružju u pokrajini
koju Bugari zovu Šopluk a stanovnike opji, djevojka je obično podobro
starija nego momak; nije rijetko da ona ima već 25—30 godina & momak
tek 15 ili 16. Isto se to može kazati od prilike i za dolinu Pole izmedju
Sistova i Trnova (Odžakpv).

jerje godina medju zetom i nevjestom na nekijem mjestima u Ru-
siji (u Velikorasa) kako i posljedice toga, mi smo već gore razložili, a za
ostale nemamo izvora pri ruci. K tomu razmjerju odnosi se i narodna ruska
poslovica: »HeBECcTa poAHTCH a »KeHuX& Ha KOHb Ca/uTCa,“ koja nam kaže da
ima u Rusiji ne malo predjela, gdje je običnije da je djevojka mladja od
mladoženje za desetak godina !). I za Permsku guberniju kaže se, da se
muški obično žene od 18 god., ali da je djevojka skoro vazda nekoliko go-
dina starija *). G. Rajevski naprotiv za svoju rodnu Nižegorodsku guberniju
kaza nam, da se muški obično žene od 18—22 godine, a da je djevojka
skoro vazda mladja od momka za 2—3 godine. Buski pak zakonik opre-
dijeli, što se godina tiče, ne samo minumum dali i maximum, jer ko je pre-
šao 80 godina nesmije se više ženiti 5).

Kod Slovaka obično se djevojke udavaju u 15. ili 16. godini a momci
su skoro vazda 2—4 god. stariji. Ali nije rijetko ni to, da kad se bogat zet
namjeri, reditelji udadu kćer i od 12—13 god. U tomu posljednjem slučaju
mlada spava sa svekrvom sve dok do zrelosti ne dodje. U Chyžnem u Ge-
merskoj stolici, pošto se rodi žensko dijete, mati pošalje pjaro (kitu cvjeća)
u kuću gdje ima mati muško dijete, koje bi u svoje vrijeme htjela imati za
zeta. Ako tu kitu mati muškarčićeva primi, tad se počnu medjusobno mali
darovi kadkad šiljati. Dokle se god ti darovi šalju sa obje strane, do tada
je to dvoje djece vjereno, oni su oddanica i oddanec; akoli sa pak pre-
stanu ščiljati, tad je vjera razmetnuta, Ako je ta vjera trajala dok djevojčica
dodje do 15 god. tad se sobaše (biva svadba) “).

to se zaprjeke tako zvane impotentia tiče koja iz godina neproiz-
lasi, ona ima skoro 'isključivo kazuistični charakter, te možemo kazati da za to
nikakvijeh izvora nemamo; za Velikoruse samo imamo jednu i to negativnu
i nepotpunu vijest: ovdje premda kopmuaa Kkuura pripoznaje razdvoj ženidbe
radi nemogućstva izpuniti tako zvanu ženidbenu dužnost , narod toga nepri-
znaje. Što je u Crkvi vjenčano razvjenčati se nemože pa ni radi toga uzroka.
Tomu je najkrepčija svjedočba, da su predje zemaljski gospodari uda-
vali svoje podaničke djevojke za skopce 1 to radi kazni proti njihovoj vo-
lji, narod je držao ženidbu kao zakonitu i nerazdrešivu. Da su te nesretne
žene većinom prisiljene bile po zlu putu poći, razumije se i tako, ali ženidba
te nije razmetala i djeca su bila zakonita djeca skopčeva. Ženu je skopac
trpio, jer mu je domaćom radnjom upravljala, a djecu ne samo radi gospo-

1) Snjegirev, Pycekie ete. I. 69.

%) Marepis4bi Ata reorpaeia u crarucraka Pocciu. TIepmekag ry6epnia II. 585.
Šteta što ovo ogromno djelo koje svakako čast čini ruskomu generalnom štabu,
nije još dovršeno za svekolike ruske gubernije. Ali je još viša šteta što se nijesu
nego sumo veki opisatelji svojski zauzeli opisanja narodnijeh običaja svoje gu-
bernije: ostalijem se činilo da to nema neke važnosti. Što u ovome obairu tu
nedostaje, nadati se je, da će etnografički odsjek semljopianoga. ruskog druš-
tva nadopuniti. *

3) CBoAB 3aKOHOBB izd. 1842 i 1857 svez. X. 8 4.

€ Bož. Njemcova, Obrazy u Čas. Cesk. muzeuma 1858. str. 87, 88.

14 Dr. V. Bogišić.

đarstva nego da jih na skopačku vjeru obrati, jer nikakovoj drugoj sekti
nije tako važan prozelitizam kako skopačkoj !).

Dopuštenje roditelja. Iz narodnog charaktera slavenskijeh plemena, |

koji, kako i do sad vidjesmo, tako je zadružan da mu je teško ravna naći,
slijedi, da ni u najglavnijem poslu čovječijeg života kakav je ženidba i udadba,
volja pojedinca ne može sama odlučiti. Ako tomu pridružimo veliko poštova-
nje u kojem prosti Slovenin u opće drži svakog starijeg čovjeka, a osobito
roditelje — i ako pripoznamo da je glavni charakter slovenske ženidbe eko-
nomičan , nećemo se začuditi, da u izboru nevjeste ili zeta kod svijeh slo-
venskijeh plemena roditelji imaju tako veliki upliv, da baš glavnijem osobama
ženidbe, momku i djevojci, izbor je veoma ograničen, a u nekijem krajevima
upravo i uništen. Kod onijeh plemena pak gdje se stari oblik slovenske fa-
milije pobolje sačuvao, i sami zadrugari na nekijem mjestima imaju više upliva
u izboru nego mladoženja. Ipak ta pasivnost mladjenaca svakijem danom sve
se to više gubi i izčezava. |

I kod samijeh Srba, u kojijeh po Vukovu tvrdjenju očina je briga svome
sinu ženu izabrati *), a mi već gore vidjesmo kako u Crnoj gori oci još i
herodjenu djecu zaručuju, on sam u svome Kovčežiću, barem za Risan (boka
Kotorska u Dalmaciji), ublažuje to svoje tvrdjenje riječima: s..... ali so
ovi običaji već prošli (t. j. da roditelji svoju djecu u kolijevci vjerivaju), i
slabo: se u kojoj kući zadržava još i onaj, da otac sinu djevojku traži i izbira,
nego je sin izbira sam a otac ide te prosi“ %). 2

Za Crnu goru kaže Medaković, da se još i sad djevojka i momak rijetko
pitaju vole li se, već to odredjuju roditelji. Prije nego što će roditelji djevo-
jači obreći djevojkn, valja da pitaju sve bratstvo da li će je dati. Švaki

ratstvenik ima tu i glasa i djela, jer je bratstvo drži kao za sestru, koju,
da joj do nevolje dodje, moraju braniti 4). U Konavlima naprotiv isto je skoro
kao i u Risnu da u izbiranju djevojke ima više glasa sin nego otac.

Za vojničku granicu u opće kaže Jović: hoće li dati prosiocu djevojku
ili ne, glas ženskinja u kućnom zboru često odluči — ali kad se djevojka
ozbiljno opre, ne čine joj nikakove sile?).

Za Zagrebačko Zagorje kažu nam, da bi se teško i ovdje iko usudio,
bio 1 punoljetan ženiti se bez dopuštenja roditelja. Ali opet ni roditelji, prem
da imaju obično nekog upliva u izboru nevjeste ili zeta, svoju djecu nigda
ne nagone, da uzmu ili podju za nemila i nedraga (Bjelošević).

Ža Slavoniju u opće kaže Ilić: najprije momak i djevojka kad se za
gledaju i medjusobno vole, tada jave roditeljima i ištu od njih odobrenje i
blagoslova 5). Isto to i za Bačku potvrdjuje g. Sandić.

U Bugarskoj u opće mnoga je zgoda, i na selu, da se _ momak i dje-
vojka spoznaju to čini da je roditeljska briga vjerati svoju djecu sasvijem
izlišna. Istom kad:su se momak i djevojka spoznali i sporazumjeli, ištu od
roditelja dopuštenje. To isto od prilike kažu i braća Miladinovci i napose za
Kukuš u Bugarskoj 7). U Bugarskijem naselbinam u Besarabiji čini se kao
da pri izboru roditelji imaju više upliva 5).

i) Ivanov-Želudkov i Keljsjev c6opHmKt III. 221.

9) Montenegro etc. 77.

8) Kovčežić 43.

4) Život ete. 37: gledaj i L*univers pittoresque. Europe vol. 39 I. part. p. 196 i 278.
5) Ethn. Gemillde. 113.

8) 1. c. 34.

") Baarapcku Hap. nscuu 517.

8) Marepiaabi etc. Beccapa6ćckaa o6aacre 1. 501.

Pravni običaji kod Slovena. 15

Kod Laborskijeh Rugina po opisanju Kraljickoga !). mladijenci se sami
izbiraju a roditelji samo zatijem potvrdjuju. |

Za Velikoruse u opće kaže nam g. Ivanov-Želudkov, da je moralno
nemoguće, da bi se sin oženio ili kći udala bez dopuštenja roditelja (poan-
TeapcKkoe 6garocaoBenic), pa bili mladijenci sui juris ili ne "). Za ruske seljake
u Kazanskoj guberniji kaže Erdmann, da mladić kad je iskao dopuštenje
svome ocu sam bez ičije pomoći izbira sebi vjerenicu *); naprotiv što se dje-
vojaka tiče u Donskijeh Kozaka, evo što Koch od prilike veli: Ovdje: su
žene prilično uvažavane, ipak malo se gleda na volju kćerinu u izboru bu-
dućega svoga druga, a tako isto i sin teško da će se usuditi da izbere dje-
vojku koja nije roditeljem po volji. To odlučuju obično ne samo roditelji
nego i ostali srodnici. lsto se to može kazati i za seljake ne vojnike u pre-
djelu Donskijeh Kozaka *) kao i za Malojaroslavecki ujezd u Kalužkoj gu-
berniji 2). Naprotiv u Petrozavodskom i Povjenjeckom ujezdu u Olonackoj
guberniji roditelji, kad su se momak i nevjesta zagledali, kažu samo da ili ne).

Za Bjeloruse u Grodnenskoj guberniji kaže se, da se obično otac stara
da nadje sinu djevojku, i da je rijetko da se sin u kakvu drugu zamiluje ").

U Poljaka i Ceha obično se roditelji malo miješaju u izber djevojke
ili momka, nego kad: su izabrali svoga budućega druga, a roditelji samo odo-
bravaju taj izbor *). o

" Za Slovake evo što Božena Njemcova piše: Samo kadkad izbiraju ro-

ditelji sinovima vjerenicu, većinom izbira je on sam i roditelji pristaju na
njegov izbor. Mnogo više nego muški, podložne su kćeri volji roditeljskoj
u tome obziru, jer se često dogodi da kći otide za koga je nije volja. - Za
taj slučaj ima u djevojaka i svoja izreka: »koho v srdci nosim, opustit ho mu-
šim, koho v podkovičkach toho lubit musim.« :I u narodnijem pjesmam ima
radi toga mnogo tužbe na roditelje. Osobito kad ko prosi mladju kćer a sta-
rija je još kod kuće, teško da će mu je roditelji dati ?). |

Opširnije o roditeljskom dopuštenju, o formi'i obredima i svečanostima
pri toj prigođi i blagoslovu govorit ćemo malo niže ujedno sa simbolima, obre-
dima i formulama vjeridbe i svadbe. I o obredima i drugijem običajima, koji
bi nas, površno sudeći, lako naveli da pomislimo na: nekakvu prodaju nevje-
ste govorit ćemo opširmje malo niže. X đ

I o otmici djevojaka (raptus), koja je u svako doba i kod svakog na-
roda toliko posla davala i državnijem i crkvenijem zakonodavcima, isto kao
i pravnicima i sudbenijem vlastima, radi važnosti predmeta valja nam za
sada ostaviti, i o njoj: govoriti opširnije na drugome mjestu i to. sa. više nego
jednoga gledišta. Ali osim otmice može i sa druge strane biti činjena sila ili
roditeljima ili djevojci ili momku ili svijem ujedno: za sve te ostale vrste

1) HayxoBpi G6opuukt g. 1865. str. 135. Za maloruse u opće u prošastom vijeku
sravni Kalačova. ADxHBĐ III. odjel 6,*str. 79, gdje je isti običaj vladao, da
je otac slijedio izbor svoje djece.

%) Sravni i GBOAB 3AKOHOBP knjiga 10 S 6, gdje taj običaj bi poprimljen. Za pro-
šaste vijekove sravni Žerebcova. Civilisat en Russie I. 405,

8) Beitrige etc. I. 69, 60.

*) Reise durch Russland etc. p. 105; Marepiagbi ete, 3eM.lA_BOMCKA ZOHCKALO
425—427. ; na

5) Marepiabi ete. kajyoekag ry6epnig II. 178.

% Rybnikov. ITscuu III. 848.

"\ MarepiaJbi ete. rpoguenickag ryćepnia I. 827.

*) Maezynski. Wlosciane z okolic Krakowa 78—83. Kulda, Svadba... 9,

#) U Čas. Česk. muzeuma 1859. g- str. 91—93,

18 Dr. V. Bogišić.

aile imaju pravnici i canoniste poznati generični israx vis st metaa: mi pak
nemamo za to skoro nikakvijeh izvora, osim za Rusiju u opća; gdje dokle
je padaničkoga prava bilo, često se dogadjalo kako već i drugom zgodom
napomenusmo, da je gospodar zemlje svoje podanike nagonio na ženidbu i
udadbu. Ipak kod naroda i tu je više valjala prazna forma, jer jeli jednom u
crkvi vjenčanje bilo, ženidba je potpuno valjana (Ivanov-Želudkov). lato tako,
ta puka forma (t. j. vjenčanje u crkvi), kod naroda je silnija nego i ewrer
in persona (ili circa qualitatem quae redundat in ejusdem personam), jev
ako se ko vjenča i sa drugom djevojkom a ne onom 8 kojom je mislio i
koju je isprosio, kod Velikorusa ni to neokrnjuje zakonitost ženidbe. Premda
rijetko ali se ipak to kadgod dogodi, i evo u kakvom slučaju: Kao šta već
kazasmo za neke južne slovenske pokrajine, g. Ivanov-Želudkov kaže, da je
to isto i još strožije načelo kod prostog naroda u Rusiji, da se mladja sestra
ne smije udati prije nago se uda starija. Toga radi, to je osobito običaj u
Starovjeraca,. da kad dodju gosti, dvori jih vazda najstarija sestra a mladje
valja da se sakriju. Dogodilo bi se pak da bi kadgod momak ipak spoznao
i zagledao se u mladju sestru pa je isprosio, ali bi gdjekoji otae, premda mu
je i obećao, mislio, da nije ni grijeh ni sramota i prijevarom se služiti samo
da neprekorači toga staroga okorjelog običaja. On bi dakle na dan vjenča-
nja mješte isprošene podmetnuo drugu stariju kćer, a to nije ni bilo tako
teško učiniti, jer je sve do vjenčanja nevjesta gustijem velom pokrivena.:

Za impedimentum cognationis eyo što, obaznasmo: U Tr
noyskoj okolici a i u ostaloj pravoslavnoj Bugarskoj, prostire se ta szaprjeka
i na najdalje stepene srodstva. G. Odžakov nam kaže, da svojtu i po krvi i
po mlijeku i narod broji kako i Crkva istočna sve do sedmog stepena inclu-
give | kažu da se medju se nemogu ženiti. Za dalje od 4—5 stepena može
vladika dati i oproštaj (dispensu) ali to stoji mnogo troškova; narod pak,

a baš da mu je i lakše dispensu dobiti, prolazi se take ženidbe, jer Kaže
da će biti nesrećna i da tu nesreću ni vladičina dispensa uništiti nemože !).
I cognatio spiritualis do nazad malo vremena bila je ženidbenom zaprjekom
do dalekog stepana, ali sada u tome neima prijašnje strogosti. U Dalmaciji
kaže se, da u seljaka ima zaprjeka koje ni sama Crkva nepoznaje ili za koju
je naročito izjavila da to zaprjeke nijesu, jer po g. Kuzmaniću *) medju po-
bratimom i posestrimom po narodnom mišljenju ne može biti ženidbe *).

U Srpskoj Vojvodini idu i još dalje: ne samo kumstvo, pobratimstvo
(rojega sve većma i većma nestaje), nego i svadbeno starosšvatstvo i

jeverstvo čine u narodu ženidbene saprjeke, Osim toga nekad je bio
običaj i medju familijama koje su slavile jedno krasno ime, da se nijesu me-
dju se uzimali. Ko bi se iz take rodbine oženio, obično se drži da će mu
djeca biti mutava ili inače sakata (Sandić).

I prosti Velikorus što se te zaprjeke tiče isto je tako strog kao i dal.

1) Vrijedno je primjetiti, da prem da turski zakon dopušta ženidbu baš medju
bratom i sestrom (samo ako su od dvije matere) turčin arbanasin neće da se
iz svoga fisa ženi pa baš da je u njemu koliko mu drago djevojaka, koje mu
ni najmanje srodne nijesu. Hilferding. Boca 197.

9) Zora Dalmat. g. 1841, Nr. 35.

8) A uprav za pobratinstvo evo šta kaže jedan ganon istočne Crkve: ,i čč dše)-
gokotta dq pd) yeyovoc Aoylljerat xal čari Tps vauow duowAvrov Sri i Oću ut
petrat rhv Pogtw, ovŠeic ŠE yewwa žaury ašekpoy.“ (Conat. Harmenopulos 7p6yetpov
vouav lib. IV. tit. 8, 8 7). U zapadnoj Crkvi u koliko je nama poznato, nije
se nigda ni sumnjalo da probratimstvo može biti ženidbenom zaprjekom.

Pravni običaji kod Slovena. 177

matinski seljak. Ovdje ljudi razdjeljuju svojtu na poAcTB0 (cognatio naturalis
legitima et illegitima), csaToBerBo (affinitas) i kymoBeTBO (cognatio spiritualis) :
slažu se sa Crkvom što se stepena tiče, do koga se je dopušteno ženiti, samo
što je i u tomu narod strožiji nego Crkva. Isto kao što je Dalmatincu po-
bratimstvo zaprjeka ženidbe, tako je i Velikorusu kpecTogoe ili na3Banoe
6pareTBo, i drži da je to ista taka cognatio spiritualis kao i druga (Ivanov-
Želudkov). To skoro isto nalazimo i u Tverskoj i Permskoj guberniji, gdje
seljaci na mnogo mjesta broje neku srodnost gdje je ni Crkva nenalazi, pa
baš ni u takoj izmišljenoj srodnosti neće da se žene, jer po njihovu mnije-
nju, gdje je i najdalji trag srodničke sveze, ženidba sa svijem porodom ima
biti nesretna. Taj strah, nepostati radi toga nesretnijem, dovodi do toga, da
mnogi seljak neće ni u svome selu da se ženi, nego ide i vodi ženu iz dru-
goga sela. U Rusiji ima mnogo i cijelijeh predjela, od kojijeh se predanje
sačuvalo, da u staro doba proizidjoše od jedne iste familije: i u tijem pre-
djelima drži se kao grješna medjusobna ženidba. Medju nekijem vrstama ru-
skijeh Raskolnika pak, može se naći tomu sasvijem protivnijeh običaja !).

Mi smo već vidjeli, kako je mnogoženstvo protivno narodnome sloven-
skom duhu, suvišno bi dakle bilo dokazivanje, da je prijašnja još nerazdrije-
šena ženidba zaprjeka novoj. Za slučaj da se druga ženidba dogodila bona
fide, a još prva ne razmetnula, bilo bi vrijedno znati što narod misli: da li
je prva čvršća ili druga — ali žalibože ni o tome izvora nemamo. Samo
Koch u svome putopisu uzgredno napominje, da u Kozaka kad se prospe
glas, da je oženjeni Kozak poginuo ili u sužanjstvo zapao, žena mu se
često preuda, ako i nije prije oficialno dokazano bilo, da joj prijašnji muž ne
žive više; s toga, kaže on, nije sasvijem rijetko da se prijašnji muž nakon
nekoliko godina doma povrati i na svome mjestu drugoga nadje. Ali Koch
zaboravi najvažnije da nam kaže: da li se žena povrati prijašnjem mužu ili
slijedi živjeti sa drugijem. Ipak iz cijelog govora rekli bismo da je običnije
ovo pošljednje. *)

Sto se razlike vjere (cultus disparitas) tiče, Crnogorac a i svaki pra-
voslavni Srbin, kaže Vuk, drži Turkinju da je nečista, jer nije krštena, pa
baš kad se i pokrsti, ne će njome da se ženi. Pri osvojenju Biograda g. 1807,
pripovijeda on, prem da su turske žene, koje dodjoše Srbima do ruku, bile
ugledne i lijepe, ipak malo se pravijeh Srba nadje, koji bi se njima ženili;
nego se poudaše za Grke i makedonske Vlahe odgojene u varošima medju
Turcima. U srpskijem pjesmama nalazi se često, što bi dalo misliti sasvijem
protivno, ali u svagdanjem životu to se nedogadja. *) '

U Srpskoj Vojvodini po g. Sandiću nema primjera, da bi pravoslavni
Srbin uzeo devojku drugoga zakona. Ni Ruskinju i Slovačkinju, kojijeh je
tamo dosta ali su Uniatke ili Evangeljkinje, neće da uzimlje, a Vlahinju koja
je sasvijem drugoga naroda, samo što je pravoslavna, uzimlje bez ikakva
zazora, makar što mu obično svu kuću povlaši. To se pošljednje može do-
kazati za čitave krajeve i sela, n. p. Mehala i još neka sela okolo Te-
mišvara do nazad 40—50 godina bila su čisto srpska, Vlahinje je povlašiše,
a od prijašnjeg Srpstva ostadoše sama kućna prezimena.

i u Rusiji po g. Ivanovu-Želudkovu narod je u tomu mnogo strog, da

Ga A

') Iru. C6OpBEKE VI. in fine IIporpamma 7. Da i osim raskolnika ima slučajeva
da se otac oženi obudovljenom nevjestom, gledaj u Dalja, IIocaoBHupi 421—422.
9) Reise durch Russland . . 107— 110.

8) Montenegro . . 54, sravni i Ami Bouć, La Turquie IV. 476. i Cyprian Robert,
Les Slaves I. 109. Obojica nijesu drugo nego iz Vuka prevodili.

Knjiševnik ILI. 2. 13

178 Dr. V. Bogišić.

se nesmiju uzimati koji su različne vjere, pa bila medju jednom i drugom
vjerom i najmanja razlika. Da se Raskolnik neće nigda oženiti sa pravo
slavnom i obratno, to se razumije; ali ni sami raskolnici različnijeh sekta
neće medju se da se uzimlju. Šamo ovdje nema toga što u Srba (a to je
dakako interes prozelitizna), da bi štogod smetalo, ako je jedna strana predje
kakvoj drugoj sekti pripadala; jer ni za židovku, ni za muhomedansku Tatarku,
kad je prešla na pravoslavje ili na sektu kojoj vjerenik pripada, nema više
nikakve zaprjeke. Samo oni, koji u konkubinatu izvan rodnoga mjesta živu,
negledaju ni na kakvu razliku u vjeri.

Po istomu g. Želudkovu jedini uzrok osim smrti, koji može razdriješiti
ženidbu po narodnom mišljenju prostijeh Velikorusa jest, kad jedna strana
otide u manastir te se pokaludjeri, druga je strana slobodna i može se opet
oženiti ili udati.

Jošter o jednoj zaprjeci valja nam govoriti, koja je, može se kazati, oso-
bita svojina Slovenskijeh plemena, i koja nam pokazuje, da u njih ženid-
bena sveza ima osim ekonomičkoga još 1 veliko moralno značenje. Riječ je
o djevičanstvu. Prem da djevičanstvo nestavlja Crkva uvjetom valjanosti
ženidbe, pače, barem u katoličkome corpus juris, na nekoliko je mjesta naro-
čito izjavljevo, da nedjevičanstvo nevjestino nije nikakav impedimentum ),
mi ga ipak stavismo medju zaprjeke, jer kako ćemo malo niže vidjeti, ostalo
je još tragova, da je bilo negda kod Slovena strogi impedimentum dirimens,
nimalo manje nego u židova. To nam se najbolje pokazuje u još danas ži-
vućemu običaju skoro u svijeh slovenskijeh plemena (gdje se djevojka vazda
odjećom ili barem uresom na glavi razlikuje od udate žene), da netom se
pokaže, da je neka djevojka izgubila to, što je djevojkom čini, ona nesmije
više djevojačkoga znaka nositi. Ali zato hoće se, da je dokaz očevidan i
javno poznat, to jest, nije dosta pogovaranje ili sumnja da se djevojka s kim
zaboravila, nego moraju vidljive biti i posljedice tomu. U drugijeh plemena
ni tijem se nezadovoljuju, nego hoće imati nedvojbeni dokaz, da djevojka sve
do svadbe nije poznala čovjeka. O otrgnuću djevojačkog znaka paloj djevojci
u nekijem dalmatinskijem predjelima i za Slovake u opće, mi smo već gore
(str. 30) nešto napomenuli, a sad ćemo da navedemo i ostale primjere koji
nam do ruka dodjoše:

Najprije o Slovacima moramo još to pridodati: da u mnogo predjela,
vjerenik kad otide k vjerenici pa kad ostane da prenoći, on ide i spava u
njezinoj sobi, i to roditelji dopuštaju, jer se oslanjaju na poštenje i momkovo
i djevojčino ?). I doduše rijetko se dogodi da, kako što Slovaci kažu, dje-
vojka prespi, ali ako se to dogodi, bogme zlo: i otac je strogo kazni i
osim toga valja još i svakojake druge poruge i poniženja pretrpjeti. Taka
djevojka ne smije više nositi partu niti raspuštene kose, nego treba da ide
povezane glave kao i žene, i radi toga zovu je zavitka. Kad se udaje, ne
smije joj svećenik, kad oglašuje zaručenje, dati obični epiteton poctiva
nego uctiva.*) -

U nekijem predjelima u Českoj prije vjenčanja, zet šalje svečano druš-

1) nm. pr. e. un. 1. XXIX. q. 1.
2) Da je taj običaj bio i po gospodskijem dvorovima u srednjem vijeku, sravni
Weinhold, Die deutschen Frauen 174 i slijed.
= #. Njemcova u Čas. česk. muzeuma 1859, str. 91; Richter, Wanderungen
'—228; Kollar, Narodnić zpjewanky I. 443— 445; Čaplović, Gemšlde II.

z; sravni za Maloruse u prošastome vijeku Kalačova ApxdBt III. odsjek
str. 80.

a

Pravni običaji kod Slovena. 179

tvo, da mu donesu od nevjeste ruzmarinov vijenac za znak njezinog djevi-
čanstva i taj vijenac zet čuva dokle je god živ. !)

I u obje Lužice žive običaj, da samo častna djevojka (česna holca) može
i na svadbi bortu nositi. *)

I kod osamljenijeh Kašuba u Prusiji djevojke se razlikuju od žena po
tomu, kako su jim kose zapletene i po uresu, koji na glavi nose. Pošto dje-
vojka ili ženidbom ili izvan ženidbe dade dokaz da nije više djevicom, ona
ne posje ni djevojačkog znaka nositi, jer bi joj ga ženskadija na silu sni-
mila. 5;

Neki tvrde o tako zvanijem Morlacima u Dalmaciji, da, kad zet prvu
noć ne nadje, da mu je nevjesta kako bi imala biti, ima je pravo otpustiti
a drugom se ženiti. *)

I za krajinu Pokuće i u opće za Rusine u kraljevstvu poljskom kaže
Wojcicki da obeščašćena djevojka nesmije vijenca nositi nego joj valja iti
ubruscom po glavi pokrivenoj. *)

Za Velikoruse takodjer kazuje nam g. Ivanov-Želudkov, da u opće isti
taj običaj vlada.

Prijedjimo na strožije primjere. Za Biograd i u opće za kneževinu Srbiju
evo što Vuk pripovijeda: Sutra dan po svadbi, ako je na košulji znak, da je
do svadbenog dana sačuvano nevjestino djevičanstvo, veliko je veselje, napro-
tiv žalost i smutnja, ako nije. $) U ovom pošljednjem slučaju, kad časte ra-
kijom nevjestine roditelje, nataču jim u šuplju čašu, ali šupljotinu prstom za-
čepe, pa kad otac ili mati čašu u ruku primi, sve piće isteče — tijem je kao
dan znak da se počnu dosjetke i poruga nevjesti i njezinijem roditeljima.
Zatijem valja da roditelji nastoje umiriti zeta, što obično biva darovima, ako
ne će da jim kći natrag bude poslana. ")

U Bugarskoj osobito, veoma strogo paze da nevjesta bude nevina
sve do vjenčanja. Toga radi svati i gosti piruju sve do zore, čekajući da se
ložnica otvori te da mladoženja kaže djeveru i starom svatu, je li djevojka
bila kako ima biti; ali se njemu na riječ i ne vjeruje nego ima biti potvr-
djeno i krvavijem znakom na nevjestinoj košulji. Ako je to, onda biva naj-
više veselje: Gajdari podvostruče sile svirajući, naprotiv ako nije, eto ti
gotove žalosti. Gajdari ne će nipošto veće da sviraju, da jim se ne bi gajde

1) Kulda, Svadba u narodč českoslovanskćm 36, 37: Ovo djelce nije prava
zbirka svadbenijeh običaja, kakvi su uprav u prostome narodu, jer bi rekli da
je glavna svrha spisateljeva bila, da uvede i u gradove svoje otačbine neke
svadbene običaje, koji su tu od davna propali. Premda je knjižica spisana glav-
nijem obzirom na religiozne svrhe, opet se može reći, da joj je ipak u glavnome
temelj, živući narodni običaj.

%) Haupt i Sehmaler, Volkslieder II. 233.

5) Briiggemann, Beschreibung etc. I. str. LXXI.

*) Die Illyr. Provinzen 153.

5) Pjesni I. 92, 93.

9) Da je i u Italiji žive taj običaj evo dokaza: Camicia della donzella che dopo
la prima notte dello sposalizio si ha da mostrare a' parenti degli sposi tinta di
sangue per onore e gloria di ambedue. Questa singolar costumanza introdotta
dalla rustica semplicita de' nostri maggiori, resta ancor nel volgo ed e tanto
sacra, che laddove mancasse la verita, si supplirebbe con sangue di piccioni
messovi di soppiatto, anziche restar disonorati gli sposi; Cortese, Vucabolario s.
v, Cammisa de I onore.

7) Montenegro . . 90.

180 Dr. V. Bogišić.

pokvarilo ; a po nekijem mjestima kažu da i do toga dodje, da je odvezu na
olima opet natrag k njezinim roditeljem, i to je najgora sramota, što se ikad
familiji može dogoditi. G. Odžakov nam je pripovijedao, da okolo Trnova,
roditelji valja da mite i ublažuju mladoženju na svaki mogući način, obeća-
vajući mu dvostruku i trostruku prćiju. Kad bi se pak slučilo, da mladoženja
nije mogao izvršiti svoje obično djelo radi telesne slabosti, onda ga Krijepe
kojekakvijem biljem i siluju ga, da do koji dan svoju dužnost ispuni. ')

Za Rusiju u opće evo što nam o tome g. Ivanov-Želudkov pripovijeda.
I dokle je podanički odnošaj bivao tako zvanog jus primae noctis, nije nigda
de jure postojalo, ali na mnogo mjesta faktično jest, jer je gospodar bio to-
liko silan, da je mogao svoju samovolju i obijest tjerati. Ali gdje se je to
dogadjalo, često bi gospodari i glavom svoju nečovječnost platili, jer se, inače
veoma strpljivom ruskomu seljaku, taj zločin tako velik činio, da je držao
da takoga nasilnika nije nikakav grijeh smaknuti, nego naprotiv, da je to
kao neki munus publicum. Radi toga rijetko se dogadjalo da bi ga ubio onaj
komu je uvreda i sramota učinjena, nego sakupio bi se seoski zbor, koji bi
izabrao ko će da ubije takog zla čovjeka, koji je cijeloj općini jednako opa-
san; ili bi kockom naznačili, ko će izvršiti tu krvnu naredbu. Sto se pak
istraživanja nevjestina djevičanstva tiče, pošto bi zet i nevjesta iz sobe izašli,
gdje su jedno dva sata prije zatvoreni bili, ide snaha ili koja druga žena od
zetove rodbine, da iziskuje trag na ložnici. Ako su dobri glasovi, odmah se
to navijesti gostima i tad biva veliko veselje, ako ne, tad velika poruga i
psovanje na oca i na mater nevjestinu. Dobre glase odmah nose nevjestinijem
roditeljima, a kao za svjedočbu i platno sa postelje. 2)

Mi ovo kazasmo za Velikoruse u opće; ali ne će s gorega biti ako na-
vedemo i posebne primjere pojedinijeh ruskijeh zemalja i predjela. Evo što
o tomu priopćuje N. Krasnov za Donske Kozake. Na svadbi pošto gozba za-
počne, svaha vodi zeta i nevjestu u ložnicu, medju tijem gosti piruju, ali nema
pravog veselja dokle avaha ne donese dobre glase o nevjestinoj nevinosti.
Ako svaha pre nego se pečenje počme sjeći, ne donese nikakova glasa ili
glas nije povoljan, nastane smutnja i počnu se odmah pjevati prijekorne pjesne
roditeljem nevjestinim na sramotu; ali se to veoma rijetko dogodi: obično
je da svaha donese i pokaže znak ili prišapne roditeljima zetovijem, da je
sve u redu; i eto tad najvišeg veselja. Druško i svaha idu k roditeljem
nevjestinim, da jim dadu vesele glase: oni jih daruju i dolaze zajedno š njima
na pir. Tad dovode zeta i nevjestu i posadjuju jih na prva mjesta s kli-
canjem i muzikom, mati ganuta sa suznijem očima celiva kćer, ostali piju
u zdravlje roditelja nevjestinijeh i pri tome pjevaju:

TBI He 604cA, MaTymka, He 60Hca,
BE uepBoHubie uo6oTbI o6yHes ;
Ja XOTb Halla MarytuiKa MOJOAZA
la BBIBCJA MATYNIKY CO CTBIAA.

Isti je taj običaj i kod seljaka u ovoj pokrajini, koji mijesu vojnici
Kozaci. 5)

Isto to skoro je tako i u Kazanskoj guberniji. Samo što ovdje opisatelj
kaže, da lukave svahe znadu taj znak i umjetno napraviti. Tek sutradan po
svadbi idu svaha i zet sa tijem znakom k roditeljima nevjestinijem, da jim
zahvale, što su se starali da sačuvaju čistoću svoje kćeri do ovoga dana. “)

') Arkiv za povjestnicu Jugosl. VIII. 265.

2) Za Ruse u prijašnja vremena sravni Žerebcov, Civilisation en Russie I. 410.
8) MarepiagbiI . . 36MJA AOHCKATO BOHđCKA, 427.

4) Erdmann, Beitrige I. 61—62.

Pravni običaji kod Slovena. > 181

Premda Bobrovski opisujući običaje Grodnenske gubernije ne opisuje
svekolike sitnice, ipak o našem predmetu od prilike ovako kazuje. Kad se
dogodi (što je sasma rijetko), da djevojka nije svoju čistoću do udadbe sa-
čuvalu cijela, svadba gubi obično poetični značaj i svečanu znamenitost. Valja
joj tad jadnoj slušati mnoge pjesme i dosjetke na svoj prijekor. Taka žena
čini se, kao da ne može donijeti sreće u kuću u koju je došla. — Ona nije
uvažavana ni od domaćijeh ni od tudjijeb, a od poruge je ne može obraniti
ni muževljeva ljubav, niti ičija moć: ona je nesretna za života. !)

Nimalo manje strogi od Velikorusa nijesu ni Malorusi. Za Poltavsku
guberniju Bantyš-Kamjenski *) kazuje, da kad nadju da nevjesta nije ne-
vina, dovedu mater pa je prekaraju što nije bolje kćer čuvala, i za porugu
nadjenu joj na vrat xomyre. Cesto kad su roditelji časni i pošteni, htjeli bi
da sakriju uTO He npuaaazace (da nije nevina), ali žene koje su na piru,
pjesmama dosjetkama i kojekakvijem kretanjem života opovide istinu. Kad
su pak povoljni glasovi, veličaju mater, darivaju joj crvene čizme i pripije-
vaju joj:

He Gilica, MaTuHKO, He Gilcg;
Bb 4epBOHbI 4060TKH OGyuCA
11068 TBOH ITJAKHBH 6pasKuaJH
Ilo6E TBOH BOporH MOBYAJH. 3)

Za Podolj Rohrer od prilike o ovoj stvari ovako kazuje. Ovdje pa baš
i kod plemstva (Poljaci) još se i danas drži, da za potpunu zakonitost že-
nidbe neobhodan je postulat djevičanstvo, kojega ako nema, lako se
može dogoditi, da se vjenčanje drži kao ništavo. U predjelima, koji graniče
sa Rusijom, običaj je, da se na svadbi drže dvije gozbe; pošto se prva do-
vrši svedu zeta i nevjestu, a medju tijem gosti se igraju i zabavljaju; a kad
je gotov posac, najstarija gospodja ide da istražuje, je li do svadbe nevjesta
ostala nedirnuta i ako jest (kadgod te rei peritae i zažmure na jedno oko),
tad počimije nova gozba, koja mnogo više traje, a i veselija je mnogo, nego
prva, i tada se neprestano napijaju zdravice nevjesti, koju opet dovedu za

ezu *).
ši U Dubrovačkom okružju življaše do našega vremena običaj, i na prvi
pogled moglo bi se misliti za ovaj kraj sasvijem protivno od toga, što do
sada kazasmo. Ipak mišljenje o potrebi djevičanstva pri ženidbi nije, u glav-
nome, ni ovdje drukčije nego je kod ostalijeh Slovena. Evo toga običaja,
Mornar nalazeći se na morskoj pučini u opasnosti života zavjetuje se, da će
se, ako bi se živ kraja uhvatio, oženiti javnom grješnicom. Teško da ko od
njih taj zavjet nebi ispunio 5).
Prije nego završimo ovaj odsjek, ne će z gorega biti ako napomenemo
i neke primjere, koji se odnose na mjesto i kuću, odkle se ljudi najradije
žene. Steta samo, Što jih za sada ne možemo nego sasvijem malo priopćiti.
Medju gorenavedenijem poslovicama imaju neke, koje nas uče, da se
Srbi i Hrvati u opće najradije iz svoga sela ili predjela žene. To napose

') Marepiasbi . . Tpogueckaa_ FTy6epnia 1. 887.

?) Hcropia Maso Pocciu III. TIpumtuania 80. Za isti ovaj običaj u opće kod
Malorusa u prošastom vijeku sravni Kalačova APDXHBE III. odsjek 6. str. 84.
%) Mi navedosmo i ovu Malorusku pjesmicu uprav radi njezine izvanredne sličnosti

sa gorenavedenom velikoruskom.

4) Slavische _ Bewohner . . II. 124, 125.

5) Naš vrli pjesnik grof Medo Pucić, vješto nam opisa taj mornarski običaj u svome
najnovijem pjesničkom djelu , Cvijeta“.

182 Dr. V. Bogišić.

može se kazati za Dubrovačko okružje, gdje je najveća rijetkost da seljak
jednog predjela traži djevojku u drugomu, da se n. p. konavljanin ženi
iz Župe, iz Oboda itd. i obratno; nego svaki u svome predjelu. To nam
isto i g. Bjelošević za Zagrebačko Zagorje kazuje. Isti taj običaj je i u oko-
lici Krakovskoj, gdje se seljaci razdjeljuju na različna plemena ; i ovdje neće
se skoro niko izim iz svoga plemena oženiti !).

to se pak familije tiče, Crnogorci a i ostali Srbi najviše gledaju na
glas i imanje obitelji, gdje će da žene sina i udaju kćer: na osobnu vrijed-
nost momka i djevojke ne gleda se mnogo *).

U Konavlima svaki momak iz dobre kuće gleda opet, da se iz slične
kuće i oženi, ali se često dogodi, da se lijepa djevojka, pa da je i siromaš-
nija, uda u bogatu kuću. Da se djevojka iz bogate kuće uda u siromašniju,
to je sa svijem rijetko; dočim po gradovima, kako je svakomu poznato, taj
je odnošaj obično sasvijem protivan.

Za tako zvane Morlake u gornjoj Dalmaciji, kaže se, da se najviše na-
tječu oženiti iz kuće, u kojoj se mnogo junaka rodilo i odhranilo. Još se kaže:
i najsiromašnijemu će se dati bez ikakova zatezanja kći iz najbolje kuće *)

I za Vojnička granicu kaže Jović, da roditelji djevojčini pri obećanju
najviše gledaju na bogatstvo i na glas mladoženjine familije *).

Običaj da će prije siromašnu djevojku bogati momak uzeti, nego li
će bogata djevojka za siromašna momka poći, isto kao što kazasmo za Ko-
navle, nalazi se i kod bjeloruskijeh seljaka u Vitepskoj guberniji ?).

8. Načini stupanja u ženidbenu 8vezu.

Skoro svaki narod ima ili je imao više nego jednu formu stupanja u
ženidbenu svezu. U starijeh Rimljana _n. p. poznate su svakome pravniku
tri forme stroge ženidbe: confarreatio, usus i coemptio 5); u Grka, osobito u
Atinjana, bile su dvije čyymac i čmčuacia ?); u Zoroastrovijeh Persijanaca
pet *), u Indijanaca nimalo manje od osam ?). U slovenskijeh naroda za stu-
piti u pravu ženidbu, nema sada nego samo jedna forma i to je vjenčanje,
ali se ipak može na dvije vrste razdijeliti, i to je: vjenčanje, kome su kao
predhodnici prosidba, zaručenje itd. sa svijem bogatstvom simbola, formula,
obreda, o kojijem ćemo na svome mjestu opširnije govoriti, i to je obična
forma ; ali i manje obična, koja se i do našeg vremena samo kod nekijeh
plemena uzdržala, ali od koje ostaje tragova, koji svjedoče (ako i ne samo

ao oblik stupanja u ženidbu), da je negda bila poznata u opće svijem Slo-
venskijem plemenima. Ta manje obična forma jest otmica, u Rusa yBoje.
y6sre, (raptus, fuga). I u gradjanskom i u crkvenom pravu o otmici se ne
govori, nego kao o vrsti zaprjeke i zločina — ali budući ona u nas stranom

') Maezynski, Wlosciane . . b.

9) Montenegro . . 77. ,

%) Die Illyr. Provinzen etc. 165.

*) Ethnog. Gemilde . . 118.

*) ITHOrpa&nveeKH C6opHugt VI. fIporpauma 14.

6) Gajus Inst. 1. & 110—114.

7) Van den Es, De jure familiarum apud Athenienses. 6. sq.

8) Zendavesta III.

9) Ovi se različni oblici ne osnivaju na bitoijem, nego na sasvijem površnijem ruz-
likama. Oni se zovu: Br&hma, Daiva, “Arga, “Asura, G4ndharva, Prigapatja, RA.
xasa i Paicaća. Od tijeh oblika 4 prva spadaju pod pojam blagosovljene

Pravni običaji kod Slovena. 183

i kao forma summaria matrimonii ineundi, mi odlučismo, da govorimo o istoj
na ovome mjestu.

Može biti da proti nikakvoj drugoj narodnoj navadi nije zakonarstvo,
kod svakog naroda, tako strogo bilo kako proti ovoj '), ipak nikakav drugi
zao običaj nije državnijem vlastima toliko muke prouzrokovao, da bi ga is-
korijenili koliko upravo ovaj. Tu su strogost okušala dakako i slovenska ple-
mena, ali ni do današnjeg dne nije taj običaj kod svijeh temeljito isko-
rijenjen.

Svaki državnik i pravnik znade, za koji je uzrok država sva najsilnija
sredstva upotrebljavala, da iskorijeni taj bič —; ali se nama čini, da nebi
bila muka sasvijem zaludna, osobito za psihologiju narodnu, kad bi kogod
pokušao, da temeljitije pokaže uzroke pojavu, koji je tako duboko žile pu-
stio s a osobito to: za što ni narod gdje se otmica dogadja, pa većinom ni
sama ugrabljenica, ne sudi tako strogo o otmici kakono zakonodatelji sude?
Ovdje nije mjesto upuštati se u potanje razglabanje toga pitanja, niti nabra-
jati svekolike moguće uzroke, ali nam se čini, da nećemo pogriješiti, ako
kažemo, da se medju ostalijem u tome pojavlja i individualno pravo mlade-
naca sobom raspolagati po svojoj volji, pravo, koje je obično spregnuto i do
krajnosti ograničeno ekonomičnijem i bog zna još kakvijem obzirima rodi-
telja i familije. Sto se pak tiče pitanja, za što narod pa i sama ugrabljenica
obično lako oprosti to nasilje, tu se medju ostalijem može odgovoriti, da na-
rod u opće rado ima sve, što je junačno i smiono, a da ugrabljenoj djevojci
(ako joj nije prije kogod drugi ozbiljno srce osvojio) po njezinoj ženskoj na-
ravi nije baš tako žao, da joj se uprav za udadbu i nekakva sila učini, te
ugrabljenica sama često nastoji utišavati oluju, koja se proti otmičarom po-
digne *). A _možebit da je osim toga uzrok tomu, i neka djevojčina ponosi-
tost, pomiješana ga zahvalnošću, što vidi, da se radi nje nekoliko ljudi tako ve-
likoj opasnosti izložilo.

Poznato je, da neki kanoniste a osobito galikanski razlikuju otmicu u
raptus violentiae, i raptus seductionis seu subornationis: ovo je pošljednje

ako je djevojka s otmičarima u dogovoru; mi bismo pak imali i još jednu
razliku da učinimo, i to za slučaj, gdje su directe ili indirecte i roditelji u
dogovoru, premda se za ovaj pošljednji slučaj ne može uprav ni kazati da
je raptus, jer tad od otmice ne ostaje nego sama sjena. Mi ipak ne možemo pri-
mjere, koje smo sakupili, na te kategorije razdijeliti, nego jih samo glavni-
jem obzirom na etnografičko-geografički red naprosto opisati: a iz opisanja
pojedinjjeh primjera moći će se lako uvidjeti, soja vrsti koji pripada.

d Svijeh izvora što nam do ruka dodjoše, Vuk je najpotpunije opisao

ženidbe, druge 4 pak pripadaju zlijem ženidbam, i za čudo da medju ove
zle forme ubrajaju ženidbu, gdje su se zet i nevjesta svojevoljno odabrali (G&nd-
harva). (Manova- Dherma - Sastra_ or the institutions of Menu edited by Gra-
ves Hanghton. London 1825, Chpt. III. 20 sq. i Rossbach, Die r&m. Ehe 201.)

1) Za Rimsko pravo gledaj fr. 5. & 2. ad legem Juliam de vi publica. Dig. 48. 6;
e. un. Cod. de raptu virginum seu viduarum nec non sanctimonjalium (IX. 18).
Za germanske leges barbarorum i ostale sredovječne, gledaj u Weinholda. Die
deutschen Frauen 200 sq.

Kanoničko pravo nije tako strogo bilo; sravni: de raptoribus incendiariis et
violatoribus ecclesiarum (V. 17) Decret. Greg. IX. Ustanovljenja novijeh zako-
nika u opće su poznata.

I) Da je toga i u stara vremena bivalo, sravni rimsku priču o otmici Sabina i
njihovo nastojanje, da pomire svoje otmičare sa svojim srodnicima.

184 Dr. V. Bogišić.

otmicu, koja je za njegovo doba u Srbiji bila običajna; zato ćemo š njego-
vijem opisanjem i započeti. »U Srbiji su se, kaže on, otimale djevojke do
našega vremena. Mlada su momčad vrlo rado išla u otmicu i često su nudili
jedan drugoga: ,,ajde, more, da ti otmemo tu ili onu djevojku.«« U ptmicu
se ide s oružjem kakogod na vojsku. Kašto otmičari dovrebaju djevojku kod
stoke, ili kad podje na vodu, pa je nhvate i odvedu; a kašto udare na kuću
noću (kao hajduci), pa obiju kuću i svežu djevojačkoga oca i braću, dok
nadju djevojku i odvedu. Kašto se pobiju djevojačka braća i rodjaci s otmi-
čarima i bude mesa dosta: kao što je u Jadru (u selu Klupcima) g. 1805.
poginuo djevojčin brat i jedan otmičar; i djevojku opet nijesu mogli oteti.
Zato otmičari nesmiju lasno da udare na kuću, gdje znadu da ima mnogo
roda u djevojke, a osobito gdje je selo složno: jer i sejaci, kako stanu puške
pucati i učini se buna, spopadne svaki svoju pušku, patrči u pomoć. Svemu
je selu sramota, kad se iz sela otme djevojka; a otmičarima još veća, kad
se vrate jalo vi. Kad otmičari dokopaju djevojku u ruke, onda je već neće
ostaviti, makar svi izginuli; ako li se djevojka stane zatezati i neće da ide,
oni je vuku za kose i deru štapom kao vola u kupusu. Otmičari nesmiju ići
s djevojkom momačkoj kući: jer podju kašto seljaci s rodom djevojačkijem
za njima u potjeru, nego je odvedu u šumu, i tamo je vjenčaju u kakvoj
kolibi (pudarskoj ili pastjerskoj) ili gdje u šumi. Pop mora vjenčati ako mu
se i neće, jer hoće da ga biju. Kad dodje potjera u selo, onda ovi, od kud
su otmičari, izidju preda njih lijepim načinom i grade mir. Ako se tako po-
mire, dobro ; ako li rod djevojački ode kadiji na tužbu, onda moraju doći i
otmičari s djevojkom. Kad ugleda mati djevojku na mešćemi, a ona se stane
busati rukama u prsi, i jaukati: »»Kuku mene! evo roba moga««; kad se
počmu suditi, kadija najprije pita djevojku: ,,ili je sila ili draga volja ?““
Ako reče djevojka, da je sila, i da ona neće s onijem momkom življeti ni
danas ni sutra, makar je svu isjekli na komade, onda zlo po otmičare;
moraju ležati u apsu i plaćati globu. Ako li djevojka reče (kao što ponaj-
više biva:) »»Nije sila već je draga volja: ja ću za njimiu goru i u vodu,««
onda otmičari dadu štogod kadiji, pa se pomire s djevojačkijem rodom, i
odvedu djevojku kući te čine svadbu. Kašto potjera nenašadši otmičara s dje-
vojkom u selu popali onome, za koga je djevojka oteta, i rodbini njegovoj
kuće i ostalo sve što izgorjeti može, pak se najposlije opet pomire. Najviše
se dogodi te otimaju djevojke, kad momak zaprosi djevojku pa mu je ne-
dadu ; a kašto je i neprose (kad znadu, da je neće dati), nego uprav otidu
i otmu, a momak je nije ni vidio. Djevojke otimaju po najviše momčad, koja
nemaju roditelja, li ako jih imaju, a oni jih neslušaju, nego se skiću koje-
kuda; a za poštena momka i od poštena roda slabo će kad oteti djevojku,
niti će takovi momak otići u otmicu. Crni je Gjorgje bio zabranio otimati
djevojke: izdao je zapovijest, da će svakoga morska, za koga otmu djevojku
pogubiti; popa, koji vjenča otetu djevojku obrijati (razpopiti); kuma, djevera
1 skarog, svata šibati a ostalijem otmičarima svakom pe 80 batina udariti.
Pošto Turei 1813. god. obladaju Srbijom, otmiea se opet povrati, ali je po-
slije knez Miloš Obrenović, sudivši nekolicini po zakonu Karagjorgjevu,
istrijebi sasvijem u području svojemu, a pod vladom turskom jamačno je i
sad u običaju« !)

U Crnojgori otmica se kadkad i danas dogodi, pače sluči se, da i udate
žene budu gdjegod otete. Ovo pošljednje biva, ako se kogod ženom oženi,
koja je od svoga muža pobjegla i prešla u drugu nahiju. Njezin prvi muž

1) Rječnik sub. notmica« i Montenegro .. 91—98.

Pravni običaji kod Slovena. 185

dakle i njegovi srodnici hoće, da se osvete, pa odu u nahiju, gdje ge je bje-
gunica preudala, zgrabe čiju mu drago ženu, odvedu je u svoje selo pa baš
1 proti njezinoj volji udadu je za koga od svojijeh. !)

I u Konavlima premda su stanovnici sasvijem razboriti i pitomi ljudi,
i da sudbena vlast strogo kazni otmicu, ipak još i do danas se kadkad sluči.
Ali ovdje to biva najviše u dogovoru sa djevojkom, koja kad još omrzne
prvi vjerenik, ili kad roditelji neće, da je dadu za koga bi voljela, ona se
tad pusti ugrabiti. Ipak u ovome slučaju običnije je čuti, da kažu ,od-
veli su djevojku.« I ovdje je isto kao u Srbiji, sramota cijelomu selu,
odakle je djevojka ugrabljena, i nazad nekoliko godina bilo je ozbiljna okr-
šaja medju dva konavaoska sela, radi djevojke otete prvome vjereniku.

Ni u tako zvanijeh Morlaka u Dalmaciji a osobito u nekijem predje-
lima zadarskog okružja, nije rijetka otmica. 1 u njih su uzroci skoro jednaci
gore opisanijem. 2)

U Slavoniji, po Caploviću, otmica se dogodi često s toga, što ako je
više prosilaca u djevojke, svaki novi prosilac valja da plati prijašnjemu troš-
kove i uz to valja da dade vazda i djevojci bolji dar, te kad koji nema no-
vaca, da tolike troškove podmiri, a on ide pa otme djevojku. Ipak otmičarima
je često zaludu muka, jer nijedan pop neće da jih vjenča, te ako se ne po-
mire, mora pustiti djevojku, da se doma vrati. Razumije se, da otimači budu
kažnjeni. '

I kod Rusa uzdržala se je u nekijem predjelima otmica *). Ovydje se
najbolje u otmici pojavlja forma ženidbe. Kargopolskom, Vitegorskom i
Pudoškom ujezdu (Olonecka gubernija) ženidba se ovršuje, ili svadbom ili
yBOAOMB (y8030ME inače 6sromt.) U pošljednjem slučaju, razumije se, nema
nikakvijeh preliminarnijeh obreda prije vjenčanja i sve se pripravlja tiho i
kriomice. Djevojka ugovara sa mladoženjom dan bježanja i daje mu kao u
zalog svoje pobolje haljine i urese. Kad je urečeni dan došao, ona uzjaše
na momkova konja i samo s jednom rodjakinjom ide na vjenčanje. Cesto
roditelji znaju za ubjeg kćeri, ali dopuštaju da bi tako uštedjeli svadbene
troškove. Tako n. p. seljaci apanaža Uhodske volosti, sve ženidbe čine
ubje Ki om i vode nevjestu vazda iz drugoga sela. %)

Sardinskom ujezdu u Permskoj guberniji, kaže opisatelj, ženidba
ubjegom nema ništa romantičkog, nego se to čini, da bi se uštedjeli svad-
beni troškovi, darovi itd. To biva dakako sa roditeljskijem dazvoljenjem, jer

") Vuk. Montenegro . . 93.

5) Ljubić u Zori Dalmatinskoj g. 1846. B. 23; Ida Diiringsfeld, Aus Dalmatien
L., 183; Lovrić, Osservazioni ... 142.

3) Slavonien . . L 175.

S) Historičkijeh vijesti o tome za ruske Slovene, gledaj Kalačova ApxuBt 1. odsjek
I. str. 10. Sravni i u Nestoru vijest o Derevljanim, Radimičim, Vjatičim i Sje-
veranim, u kojijeh su medju selima bila nromga, s kojijeh bi mladići BUMKAAH
sebi djevojke za žene (poglav. X. u izdanju Miklošića). Vrijedan je primjedbe
i čudnovati običaj, koji se po Levasseur-Beauplanu, nalazio okolo pologine 17.
vijeka u Ukrajini. Seljak imao je pravo ženiti se kćerom vlastgoskom, pa bila
baš i kći svoga gospodara, ako bi je u svetačni dan na javnoj igri ugrabio i
zdravo š njome u duhravu pobjegao, i za 24 sata ne bio uhvaćen. Ali Bgauplan
i sam misli, da je to skoro nemoguće bilo, ako seljački momak nije big dogo-
voren sa djevojkom, i dodaje, da se to tako najviše i dogadjalo. Degeription de
TUkranie. Nouvelle edition. Paris 1861. p. 119—121.

*) Rybnikov, IIscHu III. 348.

186 Dr. V. Bogišić.

nijedna djevojka nebi se usudila, udati se bez roditeljskog blagoslova, uvje:
rene Ki (kako i u opće svi Rusi), da bez toga nebi nikakove sreće
imala. !

Trag otmici, koja jamačno nije ni u Poljaka rijetka bila u staro doba,
čini nam se, da se nalazi u slijedećem svadbenom običaju i pjesmi. Vojcicki
kaže, da ne samo u Mazura, nego u cijeloj Poljskoj djevojku, kad hoće da
vode na vjenčanje, ona se sakrije za peć, brani se i gorko plače: najposlije
moraju je kao silom odvesti i posaditi na kola. Pjesma pak ovako glasi:

Jakci po mmnie przyjedziecie, matuli pytajcie,

A jesli mnie w domu nićma, to mnie szukajcie,
Ja sie wam bede wzdragala,

S wami nie bede siadala

Gwaltem mnie bierzcie! ?)

g) Sastanci na kojijem se vjeridba upućuje i ugovara.

Ženidba, taj najglavniji dogodjaj za svega čovječeg vijeka, valja da ima
i svoje pripravne stepene, koje, osobito u Slovena, sastoje u nekoliko sveča-
nijeh sastanaka, gdje bivaju uvodni i uglavni ugovori za buduću ženidbu, i
ovi spadaju pod pojam vjeridbe (sponsalia). Ali se ni vjeridba vazda ne
čini tako iznenada, niti medju osobama, koje se slučajno jedno u drugo za
gledaju, a vazda se ne uzimlju ni susjedi, koji se od djetinjstva poznaju —
nego često je čovjeć prisiljen, da i medju nepoznatijem ljudima traži sebi
do smrti druga. Načini, kojijem to biva, različni su, ali u opće poznati i mi
ne trebamo o tomu ni riječce da progovorimo ; ipak dva tri originalna načina,
za koje obaznasmo, da se njima u opće oznanjuje, da je neko za udadbu ili
za ženidbu spreman, nećemo da mimoidjemo.

U Srijemu, po g. Sandiću, gdje je djevojka za udadbu, osim običnog
vijenca o Ivanju dne (ljeti), koji se na krov baca, meću i vijenac na dovra-
tak na avlijskijem vratima. U Banatu (okolo Bečkereka) drugi je znak tome,
što o velikijem blagdanima obično prostru po koji ćilim preko avlijskog zida
i to: osim da znači, da je djevojka za udaju, čini se i radi toga, da bi se
vidjelo, da je djevojka radilica.

U Sandomirskom vojvodstvu običaj je, da su vrata one kuće, gdje je
djevojka za udadbu, nakapana bjelilom, 1 to se bjelilo tek drugi dan, po što
je djevojka za muža odvedena, zbriše %); a u Krakovskoj okolici ne samo
vrata nego i kuća bude bjelilom našarana “).

U Petrogradu, opisuje nam Kohl, javni godišnji sastanak djevojakes,
koje se žele udati, i mladića, koji su radi ženiti se: sastanak, koji je mnogo
nalik na javni sajam. Taj je običaj svakako iz naroda izišao, jer tamo i ne
dolaze nego samo oni razredi pučanstva, koji se najtvrdje drže starinskog

") JIrHorp. C6opiuKkt. VI. IIporpamma_ 10; Marepiagbi . . flepmckaa ry6ep-
Hig II. 554.

2) Wojcicki. Pićsni ladu II. 30 Da posvjedoči, da je negda bježanje djevojske
obično bilo i u Čeha i u Poljaka, učeni Erben se pozivlje na pjesme pod bro-
jem 2, 7, 8, 9: 10. svoje zbirke (prvog izdanja), isto kao i otmica, za koju s
pozivlje na pjes. 75 pomenute zbirke i na 253 druge svezke u zbirci Vojcic-
koga. Sravni i rimsku domum deductio u Rossbach, R&m. Ehe 328 seq. A za
Arbanase, Novogrke i Vlahe. Hahn, Albanesische Studien 145, 196.

3) L'Univers. Europe 10. vol. 239 sq.
*) Macsynski. Wlošciane . . 78, 79.

Pravni običaji kod Slovena. 187

: načina ruskog života. On o tome kazuje od prilike ovako : Na drugi blagdan
duhova u Ljetnom Sadu saberu se svikolici odrasli trgovački sinovi i
kćeri na ogled. Djevojke se odjedu i obuku što ikad ljepše mogu, ali mnogo
više nego na estetiku gledaju, da najbogatiji ures na se stave; i uprav što
se ogromne množine zlatnoga, srebrnoga i bisernoga uresa tiče, teško je što-
god tomu slična igdje vidjeti. Djevojke stoje ili sjede poredjene a za njima
njihove matere. Mladići pak sa svojijem očevima šetaju se ispred djevojaka
zarumenjenijeh od stida, te kad su se siti nagledali prirodne i umjetne lje-
pote i bogatstva, te je svaki svoju zagledao, do osam dana biva prvi posebni
sastanak. Ovaj je običaj pošljednijeh godina podobro oslabio i počeo se je

biti sve više i više, ali ni do današnjega dana nije sa svijem izčeznuo !).

. Ivanov-Želudkov tomu pridodaje, da su vazda snahe tu pritomne i da
mladić netreba, nego joj nogom na nogu stati i ona_ odmah ide š njim na
stranu i kaže mu: ko je označena djevojka, koliko ima prćije itd. Ako on
hoće, ona ga tu odmah i s njezinom materom spozna i dogovore se kad će
biti CMOTPBEBI.

Velikoj važnosti, koju ima ženidba u opće kod Slovena, odgovara pot-
puno množina sastanaka za preliminarne dogovore, isto kako i bogatstvo ob-
reda, formula itd., koji su u običaju na tijem sastancima. Premda se u svi-
jeh slovenskijeh plemena glavni vjeridbeni i svadbeni običaji na jednakoj ili

') Petersburg in Bildern und Skizzen 1. 76—78; Jerrmann, Bilder aus St. Pe-
tersburg 98. Slični tijem javnijem sastancima bivali su u prošastom vijeku i u
Ugarskijeh Rusina, Slovaka a i u Magjara: samo što ovdje nalikovaše više jav-
nom trgu, nego što u Petrogradu, pa sn se _uprav i zvali, barem u Magjara,
tijem imenom (le&ny-všsir). Za Rusine evo što u opće pripovijeda Božena Nčm-

- cova: Taki djevojački trg bivao je dva put na godinu u krasnom brodu kod
Vasilijanskog manastira, gdje su se djevojke i udovice sa svojijem rodjacima kao
i mladići sa svojijem sakupljali. Mlade djevojke dolazile bi okićene vjencima i
pantljikami, udovice po glavi povezane. Sakupljalo bi se po nekoliko tisuća ljudi.
Kadgod je momak i u naprijed znao koju će izabrati, a djevojka je znala ko
će po nju doći, ali jih je mnogo bilo, koji bi se tu po prvi put vidjeli. Obično
bi momak pristupio k djevojci, koja mu se dopadala, pa bi joj, pružajući joj
ruku, sasvijem naprosto kazao: ,Ako trebaš momka ajdmo u popa«! — a kad.
bi mu djevojka dala ruku, on se je nagadjao sa njezinom familiom , što će za
nju da uzmu, i kad bi se pogodili, otišli bi u manastir, gdje bi jih pop vjen-
čao. Zatijem bi pili, jeli, igrali, pa tad i doma odlazili.

Kadgod na tijem sajmovima bilo je i svadje; ako djevojka nebi htjela momka
— njezini rodjaci, razumiju se, bili bi na njezinoj strani, a momak nebi htio,
da je se odreče. Ali, bi li bio momak od bogate kuće, rodjaci bi je sami pri-
silili i proti volji, da otide zanj. Kadgod naprotiv momak i djevojka bijahu do-
govoreni, a njihovi srodnici tomu protivni; tad bi obično momak djevojku oteo
— a zatijem su prinudjeni bili, da mu je dadu. Taj je običaj trajao, kaže
Nčmcova, sve do g. 1720., jer su te godine bili zabranjeni ti sajmovi i od tada
i u Rusina zavlada vjeridba i ženidba. (Mi bismo radije kazali, da je i u Ru.
sina od vajkada bila i formalna vjeridba i ženidba, kao i u drugijeh Slovena,
a da su ti sajmovi bili iz početka ili kao neka opća priprava k vjeridbi ili kao
osobiti modus, koji je može biti s vremenom prevagu dobio : isto kao što, pošto
ovaj zabranjen bi, opet normalni način prevagu dobi.)

Takovi su sajmovi bivali i u Marmaroškoj stolici: u Satmarskoj stolici bivali
su o Mariji Mandaljeni. a u Bibarskoj sakupljahu se Valaši o Petrovu dne
na taj sajam sve do početka našega vijeka. U Sabolčkoj stolici idaći na odpu-

188 Dr. V. Bogišić.

srodnoj misli osnivaju, ipak kako i na drugome mjestu već kazasmo, nalazi
se mnogo i provincijalizama koje radi sravnjivanja treba dakako navesti.

I samo se sobom razumije, da nam vjeridbene običaje treba napose od
svadbenijeh opisati: ali i same vjeridbene radi bogatstva, i radi razlike nazi-
vanja pojedinijeh sastanaka, usilovani smo na dvoje razdijeliti. U prvomu
ćemo dakle odsjeku priopćiti, tako rekavši formalnu stranu: to jest broj sa-
stanaka, nazvanje svakoga, kojijem redom slijedi jedan drugomu, gdje biva,
ko su osobe što se sastaju, riječju: prvi odsjek ima biti kao okvir, u koji će
doći slika opisana u drugom odsjeku. Mi znamo, da ćemo na taj način pri-
lično i umnožiti govor, i ponavljanjem već napomenutijeh imena i stvari kad-
kad.i dosaditi čitatelju — ali smo se voljeli izložiti opasnosti, i dosadni biti,
nego radi kratkoće nerazumljivi ili nejasni. Nepotpunost, koju će čitatelj i
ovdje kao i u naprijed naći, mi smo već gore jedan put za svedj opravdali,
izlišno je dakle o tome već Širiti govora. Sada pak na samo djelo:

Sstajerska. Ovdje se ljudi za vjeridbu najmanje dva puta sastaju a
stoprv treći put, da jim se obeća djevojka. Najprije mladoženja pošalje po-
srednika k djevojčinim roditeljem, koji, ako su skloni, ustanove dan, kad će
da dodju pregledati mladoženjinu kuću i imanje; tek tada dopusti se mlado-
ženji, da dodje na ugovore. !)

Istra. Kod ovdješnjeh hrvatskijeh seljaka valja mladoženji triput ši-
ljati prijatelje, da zanj djevojku prose prije nego mu bude obećana. ")

Hrvatsko primorje. Osobito okolo Senja momak ide glavom k dje-
vojačkom ocu (pošto se je uvjerio, da mu djevojka nije protivna), da prosi
od njega kćer, ako i on privoli, tad dava obilještvo djevojci. Za tijem
ustanove kad i gdje će biti prsten (svečano zaručenje. *)

Hrv. vojnička granica. Jović u opće kaže, da ovdje otac ili koji
drugi kućanin ide da prosi djevojku, ali za odgovor ustanovi se rok i tad
dodje i mladoženja da vidi djevojku. To se zove ići na ogled. Ža tijem
idu kupovati darove sa mladoženjom. Toprva iza toga bude jabuka (kako
drugovdje zaručenje), i tad se ugovara kad će biti svadba. *) U Ličkoj
kraji, najprije je prošnja a zatijem zaruka, gdje momak dava djevojci
obilježje. 5)

Slavonija. Kad je odlučilo momkovo srce, ide on s jednijem ili s dvo-
Jicom svojijeh rodjaka na prosidbu. Kad što momak i neide, nego samo po-
šalje svoje ljude tamo, da dadu novce djevojci. Prelazeći pak na pojedine
predijele, opisatelj kazuje: u Djakovštini mati najprije govori s djevojkom

sty u Maria Poč, bivali su uzgred tu i sastanci, gdje su se svadbe ugova-
rale. Taj običaj morao je biti tad veoma raširen medju Businima, Vlasima i
Magjarima, i cijena za djevojke bila je po svoj prilici velika, jer knaz R&kćczy
naredjuje Satmarskome vojničkom zapogjedniku, da ngdopuštays plaćati za dje-
vojke tako mnogo novaca, jer to dovodi kuće na uboštvo: pego da naredi, da
s za nijednu djevepjku nesmije više od 30 for. platiti ili uzeti. Qd svega toga
neostaje daa pago uspomena. (Obrazy .. u Gas. česk. muzga g. 1899. str.
101—102. Steta što spigateljkg nije navela izvora, gdje je ovu vijest crpila.)

Kr

\) Seidl, Wanderungen. II. 70, 171.

) Die Illyr. Provinzen 157.

3) Hrvatska Danica g. 1845, br. 12.

4) EFthn. Gemiilde . . 113—115.

%) A. V, Rastavčić u Hrv. Danici 1845, br. 35 i slijed.

Pravni običaji kod Slovena. 189

i kuša je: ako nadje, da je voljna, tad pošalje sutradan u veče oca i još
koga da je daruju. Ako li djevojka momka nezna, onda po prosiocima poruči
da dodje na uglede, i onda će kazati hoće li ili neće. Osobito u Veli-
koj, Kaptolačkoj i Stražemanačkoj župi, kaže opisalac, da roditelji
isprose djevojku iz trećega ili četvrtog sela, a mladijenci se i nepoznaju, dok
na vjenčanje nedodju. Djevojka rijetko da će odma prvu večer novce uzeti,
nego je valja dulje vremena moljakat i to nešto radi stida, a nešto da se
razmisli i čuje mnijenje svojijeh rodjaka. Drugo veče poslije primljenih no-
vaca ili prstena ide sam momak k djevojci, kojom se prilikom dogovori s nje-
zinim roditeljima, kad će biti mala riječ, ili, kako u gradiškoj Regi-
menti vele popit, i tamo ide namijenjeni svekar, svekrva i dva susjeda. U
Brodskoj Regimenti isti dan na večer ide otac sa zaručnikom i budućijem
starijem svatom k djevojci sa buklijom, da ustanove kad će biti velika
riječ. Velika riječ u Velikoj zove se rukovna. Cim se u crkvi treći
put mladijenci oglase i to bude u nedjelju pred onu srijedu, kad će biti vjen-
čanje, drži se zapoj ili jabuka: u Velikoj kažu oručica. !)

Srijem. Da se ugovori ženidba, ovdje se hoće još više sastanaka, nego
je po okolnijem predjelima obično. Prije svega otac zamoli kakva poznanc&,
da propita jesu li djevojci otvorena vrata, i ovaj predhodnik zove se
sprovodadžija. Kad ovaj donese dobre glasove, tad ide otac momkov
s istijem posrednikom, koji se sad zove navodadžija, k oeu djevojčinu,
da je kako malo obilježi. Za tijem idu opet, ali sad ide i momak, đa vidi
djevojku, i ako jim je po volji, da ugovore vjeru. Sad dolazi ugleđanje
kuće momkove. Na ugledanje ide obično otac, mati i brat djevojčin: ako
ovijeh nema, tad ko je najbliži u svojti. Sad se tek dogovaraju, kad će doči
na proševinu, gdje se daruju. Najpošljednji kao zvanični sastanak pred
svadbom, jest, kad idu u varoš da kupe ruho. ?)

Bačka. Ovdje idu k djevojci najprije na prsten (kao drugovdje prošenje),
zatijem na jabuku a po trećom na ugovor. *)

Mostar u Hercegovini. Prije svadbe nema nego samo vjeridba
ii prosidba. Prije prosidbe iskuša mladoženja preko oca ili drugoga koga,
bili mu mogla biti djevojka na koju smjera, pak ako su povoljni glasovi,
tad se ide na prosidbu. Na prosidbu (koja biva obično noću radi turskog
straha) ne ide mladoženja, nego mu otac ili brat ili kogod drugi od rodbine.
Kad bi se po nesreći tu pokazalo, izrijekom ili mučki, da ne dadu djevojke,
tad idu opet u drugu, treću kuću, sve dokle isprose djevojkn, jer sjutra kad
bi se obaznalo, da su prosioci jalovi, bilo bi poruge do mile volje. Tako se
kadkad dogodi, da se i siromaška djevojka i nehotice udade za bogata momka.
Neki ugovaraju odmah pri prosidbi, a neki i poslije, kad će biti svadba, a
neki opet vode djevojku te iste noći. *)

Kninska krajina u Dalmaciji. Najprije ile momak sa jednijem
od svoga roda k djevojačkoj kući, da je zagleda i ako jim se svikne, odmah
je ištu od roda njezina. Ako su rodjaci zadovoljni, pa i djevojka pristane,
tad se dogovaraju, kad će biti formalna prošnja. Prošnja bude obično pet-
naest dana poslije zagledačine, i tu se svečano sklopi ugovor. Na proš-
nju, kadkad ide a kadkad i neide momak, nego sami njegovi. Obično deset

1) Tlić, Narod. Slav. običaj 34—483; Čaplović, Slavonien . . . I. 179.
%) Srbski Ljetopis 1845. III. 85—42.

3) Vuk, Rječnik sub Kolači.

*) Ato Marković u Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 97— 99.

190 Dr. V, Bogišić.

dana po prošnji biva oblaza, t. j. mati momkova sa još jednom ženskom
dolazi da pohodi djevojku. Na oblazi bude dogovor i darivanje. ')

Konavle. Momak sa očinijem dogovorom izabere jednog rječitog pri-
jatelja, koga šalju u kuću djevojčinu, da je prosi i taj se zove starisvat
a to prošenje zove seovdje ugovaranje. Za tijem dolazi prstenovanj e.
Za prstenovanjem još nije djevojka sasvijem obilježena, nego tad odrede
dan, kad će da idu u grad kupovati obilježje, koje, razumije se, vjerenik
plaća. Netom je djevojka tako obilježena, drugi momci ne smiju više oko
nje obigravati (grof Pucić).

Risan u Boci Kotorskoj. Prosidba se ovdje ne zove tako, nego
kao i u Crnoj gori i u dubrovačkom kraju i malo ne svud po primorju :
vjeridba ili vjera. Prosiocima se kaže, da dodju tek za osam dana po
odgovor, za koje vrijeme posavjetuje se otac sa cijelom svojtom, a i kćer
preko matere i sestre upita, je li joj milo. Na dan odredjeni za odgovor svr-
šuje se svečano vjera. *)

Crnagora. Pri vjerenju ugovara se, kad će biti svila (to je, što je
drugovdje prstenovanje). Svila biva obično dvije tri nedjelje prije svadbe.
Na svilu dodju trojica od mladoženjine strane, i ugovaraju kad će biti svadba ;
vjerenik ne ide na svilu. N

Jadar u Srbiji. Najprije se ide na prosidbu, pa kad hoće da pr-
stenuju djevojku i da ugovaraju, kad će je voditi, onda se kaže: otišli su
na kolače.)

Bugarska u opće. Ovdje se najprije šalje koji srodnik ili srodnica,
koji se zovu svat i svatica, k djevojčinoj kući, da kuša, bi li je dali.
Tomu posredniku roditelji djevojčini daju tek sjutri dan odgovor, ako je po-
voljan odgovor, i je li svat nasao sve u redu u djevojčinoj kući, biva do
koji dan godež (pogadjanje), i to biva u djevojke doma. *)

Kukuš u Bugarskoj. Prošenje u roditelja djevojčinijeb, zove se
Maju apmacb. Poslije nekoliko mjeseca biva gozba u nevjeste, i to se zove
zededa Krka, jer momak zajedno s darovima nosi joj i zelenijeh kita. Dvije
nedjelje prije svadbe biva rozemE apmucB. Vjeridbeni formalni sastanci za-
vršuju se gozbom, koja se zove pyća. Ova biva sedam dana pred svadbom. 6)

Ugarski Rusini. Najprije ide baba da kuša, može li prosilac doći:
pa tada ide starosta na obzori. Za tijem bivaju svatanky (ugovor).)

Laborski Rusini u Ugarskoj. I ovdje baba upućuje privatno
posav; za tijem je prosidba, na koju ide otac sa svojim susjedom. Tu se
ustanovljuje kad će biti nocmoTpeHu yrasuibi, na koje dolazi otac djevojčin,
da pregle a kuću i baštinu zetova oca, i tad rokuju, kad će biti v6pyuenic
ili zsapyuuubl. Na zaručenje ide otac i sin sa nekoliko muškijeh od rodbine i
sa starostom, koji valja da je dobar govornik, jer je on duša te sveča-
nosti, i valja da je dobro oboružan poznanjem bibličkijeh izrjeka i priča.
Isto tako rječit i sposoban treba da bude i BsiaaBna sa strane djevojčine. *)

1) Sim. Dobrijević u Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 110—113.

2) Vuk, Kovčežić .. 44 i slijed.

8) Medaković, Život.. 37 i slijed.; gledaj i L'Univers pittoresque, Europe, vol. 39,
par. 1. pag. 197 i 278. Za prosidbu u susjednijeh Arbanasa, sravni Hahn, Alb.
Studien 143.

4) Vuk, Rječnik sub Kolači.

5) Arkiv za povj. Jug. VIII, 247 —252.

%) Miladinovci. Ba4r. ap. necu 517—518.

7) Bož, Nčmcova u Čas. česk. muzea g. 1859 str. 101.

8) Kraljicki u HaykoB. C6opuuky g. 1865., 138. —140.

bh

Pravni običaji kod Slovena. 191

Polješuki i Vužani u Grodnanskoj guberniji. Kad je svaha
posao dobro uputila, tad idu na prošnju svati (ovi treba da su oženjeni)
ili otac mladoženjin ide s jednijem svatom. Kad dodju tamo, premda su ro-
ditelji sporazumljeni potpuno, a i kći nije proti tomu, ipak po običaju valja
joj bježati i sakrivati se u susjeda, i kadgod prosiocima valja dva tri puta
dolaziti, dokle najposlije jedna udata žena dovede djevojku na ugovor. Taj
ugovor i ovdje se zove sapyuusbi ili sanoMEbi. !)

Velikorusi u opće. Svaha, koje prije nego ikakav javni ili polu-
javni sastanak bude, imaju prosiocima diplomatičkijem načinom prokrčiti put
— ima jih dvije vrste: ili je starija ali vazda vještija ženska iz mladože-
njine rodbine ili je svaha po zanatu, kojoj je uprav glavni posao, biti posred-
nicom ženidba u svojoj okolici. *) Hoće li se služit svahom prve ili druge
vrste, odlučuju srodnici zetovi isto kao i o osobi svahe. Prava svaha po za-
natu znade ne samo svekolike familijarne podrobnosti s jedne i druge strane,
nego ima kod sebe takodjer i spisak djevojčine prćije. Svahi po zanatu ne
samo da plaćaju njezin trud, nego je darivaju i po svadbi o svakome veli-
kom prazniku, o imeninam, pri krštenju itd. Ako se momak i djevojka ne-
poznaju, svaha ugovara cMorpuubi. Prve smotrine bivaju u crkvi ili na
šetnji ili u kakva poznanca; druge u nevjeste doma, gdje zet pod kojijem
mu drago izgovorom dodje, da bi se osvjedočio, je li djevojka za dobru do-
mačicu odgojena. Tom prilikom niko do mlade ne razlijeva čaj, da bi po-
kazala svoju vještinu — a kućani nastoje na svaki način, da opiju mlado-
ženju, da bi iskusili, nije li pijanica. I rodjaci s jedne i s druge strane hoće,
da spoznaju zeta i nevjestu. Sad dolazi csaroRcTBO, koje se šalje k djevojci,
tek kad se o tome u zetovoj familiji o6ćmume rosocomE vijećalo, i na koje
idu ne veće svahe, nego muški svati. Za svatovstvom dolazi croBope,
koji biva ili istog dana ili koji dan poslije svatovstva. Na sgovoru utvr-
djuje se formalno to, što je kao natuknuto bilo na svatovstvu, i ugovara se
o prčiji djevojčinoj. (Ivanov-Želudkov).

Donski kozaci. I ovdje je početak svemu svaha, za tijem je for-
malna prošnja, a iza toga ugovor i pykoćurve, a po rukobiću biva obred,
koji se zove nogytuku; najposlije u oči svadke /rsBuuuukB. Taj je isti red i
u predjelu Donskijeh Kozaka, u seljaka koji nijesu vojnici. #)

Kalužka gubernija. U Mješcovskom ujezdu ili svaha ili mom-
kova mati, idu da poravne put pobližemu ugovaranju. Žatijem dolazi ugovor,
koji se zove Ja/PI. U oči svadbe biva KypHukt. *) U Malojaroslavačkom
ujezdu, kad svaha svoj posao svrši, idu zetovi roditelji u djevojke na 3amoš,
gdje biva svečani ugovor. %) U Taruškom ujezdu, kad je izabrana nevje-
sta, roditelji šalju samoga mladoženju, da pokuša, bi li djevojčini roditelji
zadovoljni bili. Po tomu je javno cBaroBcT80, na koje ide otac, mati i još ko
od bližnijeh srodnika. Za tijem je nponoš, a istom u oči svadbe BeuepHHb1).

Kazanska gubernija. Iza svatovstva ide mladoženja, sa svojim

') Marepiagbi . . TpoaueHcKag_ry6epnia I. 832, 833.

3) Sravni Du Meril, Des formes du mariuge 7; Weinhold, Die deutschen Frauen
201. seq.

3) Merepi1agi . . 3eM4a Boiicka AoHcKaro 425, 427; Koch, Reise durch Russ-
land 105.

4) Marepiagbi . . Kaayxxerag ry6epnig, 164, 165.
5) Ibid. II. 178, 174.
9 Ibid. II. 177, 178.

192 Dr. V. Bogiši(ć.

roditeljima k djevojčinijem, te se odmah dogovaraju o prćiji itd. Kad je to
gotovo, bude svečano zaručenje. ')

Petrozavodski i Povjenecki ujezdi u Oloneckoj guber
niji. Kad su već metnuli oko na djevojku, idu svati i svaha 60JptmuNr ili
MAJBIMB NOB3A0ME, pO razmjerju zetova imanja, da prose djevojku, i to biva
ob noć. Na svatovstvu uglavljuju dan, kad će biti npaka3bi ili orka3bi i to je
obično dva tri dni po svatovstvu, ali po želji prosilaca, to može biti i
taj isti dan. Bili taj ili drugi dan prikazi, ujedno š njima biva i pyro-
ćurie. Dva tri dni po rukobiću a negdje i isti dan biva nopyuenie, i to je
formalno zaručenje. Po zaručenju budu u nevjeste kadgod još dva tri Beuep-
nuka, od kojijeh se pošljednji u srednjijem ruskijem gubernijama zove AEpm
HuxB. Na te večernike dolaze srodnici sa obje strane. ?)

Permska gubernija. Prosidba preko svata zove se cBaraHie. Ako
zaprjeke nema, dolazi za tijem npoeBaranie, gdje je djevojka definitivno obe-
đana. O6pysenie (zaručenje) je tek u oči svadbe. %)

Bjelorusi u Vilenskoj guberniji. Opisatelj ne navodi nego
samo prošnju koju nazivlje sanomubi i za tijem odmah prelazi na svadbu. “)

rinjemanski Bjelorusi u Grodnenskoj guberniji. Sva
tovstvo, ako je srećno bilo, zove se 3»pyuuubi. U nekijem mjestima te za-
ručine bivaju drugi dan zajedno sa sanomuamu: opet u drugijem po prvoj
zanosan (proglašenje u crkvi. *)

Krakovska okolica. Sto u Rusa obično svaha, to ovdje swach
čini. Kad je to gotovo, ide mladoženja s ocem ili kakvijem drugijem rodja-
kom k djevojci na ošwiadcezyny. Tad dolaze zareczyny, gdje bude
blagoslov, ali se to može učiniti i istog dana, kad su i ošwiadczyny.“*)

Slovačka u opće. Najprije mati šalje kakovu babu ,ohnisko
obzerat« ili kako u okolici Brezna kažu »na dovedy«, gdje ona kuša, jesu
li roditelji djevojčini zadovoljni, ali tek drugi dan dadu joj konačni odgovor.
Sad se uglavljuje kad će biti pripovedy, na koje ide mladoženja s py-
tačem starosvatom, kojega izabere obično u svojoj rodbini. Za tijem dolazi
zaručenje. 7)

Česka i Morava. Kad je medju mladoženjom i djevojkom bila
umluva, tad dolaze svečane namluvy u roditelja nevjestinijeh doma; tu
dolazi mladoženja s ocem ako mu je živ, sa kumom, sa dva svjedoka i s go-
vornikom — a tako isto i nevjesta imade svoga kuma, dva svjedoka i go-
vornika. *)

Obje Lužice. Na prošnju ide momak sa oženjenijem prijateljem, koji
se već prije postarao, da razvidi jesi momak po ćudi djevojčinijem roditeljima.
Pratilac momkov zove se gornjolužički braška, družba, a donjolužicki

obrati, ražisel. Toga jim dana nedavaju odgovora, ali ako se je nadati,
a će odgovor povoljan biti, počme momak češće k djevojci dolaziti. Te po-
1) Erdmann, Beitrige . . . 1. 59, 60.
2) [IseHu III. 348—388. Rybnikov.
3) MarepiaJbI . . Ilepmckag ryćepnig II. 585.
*) Ibid. Bugenckaa ry6epnim 624, 625.
5) Ibid. Tpogneuckag ry6epnia 1. 827, 828.
$) Maczynski, Wiloscianie .. 81—83. Opisanje Forstera u odsjeku Pologne u
Univers pittoresque, Europe vol. 10. p. 239, 231, rekli bi smo, da nije točno.
?) Bož. Nčmcova, Čas. česk. muzea; Pronay, Skizzen . . pag. 4,5; Richter, Wan-
derungen . . 228, 229.
8) Kulda, Svadba . . 9 i slijed.

Pravni običaji kod Slovena. 183

sjete zovu se _gornjoluž. vuhlady a dolnjoluž. hugliedy, ugljedy, i
traju sve, dok mu se ne dade presudni odgovor. Sastanak, na kome se dava
taj odgqvor, zove se na slowo prfinć. Medju tijem i roditelji djevojčini
sa kćerom i nepozvati dodju, da obidju kuću i imanje mladoženjino. Za ti-
jem je zaručenje, koje se u gornjoj Lužici zove slub a u donjoj zlub. Iza
toga dolazi pfipowjedanje, donjoluž. zapowedanje.!)

7) Simbolični obredi, običaji i svečane formule na vjerid-
benijem sastancima. |

Svaki znanstveno izobraženi pravnik zna, koliko je važno poznanje
pravnoga simbolizma za objašnjenje historije razvitka narodnoga prava. Kako
1 vjeridba ima svoju pravnu stranu, evo nas da ovdje u posebnome poglavlju
nekoliko primjera navedemo, koji su spojeni s tijem ženidbenijem ugovorima.
Premda bi i sami simbolični obredi, koji se čisto na mitologiju odnose i ko-
jijeh je na vjeridbenijem sastancima osobito mnogo, podobro razjasnili one,
koji imaju više pravni značaj, ipak mi ne možemo te za sada potpuno u ob-
zir uzeti — jer bi tad trebalo opisati cijele te sastanke do najmanjijeh sitnica —
a to nikako nije naša zadaća. Mi ćemo se dakle samo na one mitologičke,
i to kao mimogred obazreti, za koje nam se bude činilo, da bi mogli više
ili manje razjasniti taj ili onaj odnošaj.

aša zadaća nije ovdje ni razglabati ni odgovarati na pitanje: da li sim-
bolični obredi, koji su kod vjeridbe i svadbe u opće, postaše radi siromaštva
jezika, koji nema za svekolike odnošaje dovoljnijeh izraza, ili iz prirodnoga
čovječeg nagona k simboličkom izrazu -— isto tako mi nećemo mariti pa
po tomu ni razabirati, dali neki simbolični obred zastupa stvar, ili osobu
ili djelo; ili je u običaju radi same svečanosti (solemnitatis causa). I na
njihovo značenje nećemo se osobito obzirati, ali (što nam se čini mnogo važ-
nije), gdjegod nadjemo, da je neki simbolični obred samijem narodom ras-
tumačen, budući to za nas do neke granice interpretatio autentica, svud
ćemo to navesti. Isto ćemo tako navesti, gdje ga nadjemo, i osobno tumačenje
pojedinog izvornog opisatelja, jer je njegovo mnijenje, manje ili više, ipak
pod uplivom narodnoga mnijenja izrečeno. Mi ćemo samo, i to po naravi ovoga
spisa, bilježiti facta naprosto kako smo i u koliko smo ih za neko mjesto ili
kraj u izvorima naći mogli ne popunjajući konjekturalno ni u čem.

I to malo stereotipnijeh izrjeka ili formula, što nam do ruka dodje, isto
ćemo tako navesti ne upuštajući se ni u kakvu klasifikaciju. Sistematičko
rasporedjenje i simbola 1 formula po njihovu unutrnjem i zdvornjem značaju,
isto kao i tumačenje njihovo, moći će se tek onda preduzeti, kad se više

see

0 daru za djevojku i o drugijem odnošajima, koji se imetka tiču, i premda
to sve ima 1 neki upliv na osobne odnošaje medju mužem i ženom, mi smo
ipak radi višijeh uzroka odlučili, na ovom ih mjestu izostaviti, i malo niže u
posebnom poglavlju o njima govoriti.

Na vjeridbenijem sastancima kod svakog naroda medjusobni su darovi
u užem smislu podobro u običaju — ali mi možemo bez straha kazati, da
še nigdje u takoj mjeri ne nalaze, kako u Slovena. Ovdje nema sastanka,
ne samo medju vjerenicima nego ni medju njihovijem roditeljima, rodjacima
i kućanima, da se nemisli šta će se darivati. Kako su u ovome poslu vje-
renici najglavnije osobe, naravno je, da su oni i u tome prvi, jer oni naj-

') Haupt i Schbmaler, Wend. Volkslieder 228, 229.
Književnik III. 2. l4

194 Dr. V. Bogišić.

više darova i daju i primaju. I o ovijem darovima mi ićemo samo onda pro-
govoriti, kad nam se bude činilo, da imaju poveću važnost ili za simbolizam
ili za pravni običaj u sebi. Ostale nije nam moguće nabrojiti sve kolike. To
isto nek rečeno bude o jelu o piću i o igranju. — Predjimo sada na po

jedine primjere:
Slovenija. U Štajerskoj na dan zaručbine pošto je sve ugovo-
reno, preda mladoženja djevojci prsten i nekoliko talijera kao kaparu. To

biva u večer o večeri pred svojtom, susjedstvom i roditeljima. ') Okolo Ro-
gatca ova se kapara zove ara. *) U Pojku na zaručenju pred gostima zet i
nevjesta legnu na prostrti pokrivač na tle, te jih svjedoci njime pokriju. *:
Malo zatijem oboje ustanu a zet uzme nevjestu za desnicu, te je tri put
okolo sebe obrne. Žatijem po tri puta jedno drugomu napije i pri tom se
rukuju, a neki od gosti polijevaju im vinom ruke, a najposlije zet baci ne-
vjesti novaca u skut. *)

Istra. Za ovdješnje hrvatske seljake, kaže se, da prvi put prosioci i
neulaze u kuću djevojčinu, nego s kućnijeh vrata kažu, rad šta dodjoše, a
kućani jim odroče odgovor za osam dana. Nakon osam dana opet dodju,
ali ni opet ne ulaze u kuću, da nebi obuće derali, a otac jim kaže, da
se povrate do četrnaest dana. Ako im on medju tijem ništa protivna ne po-
ruči, dodju i treći put, ali tad već ulaze uprav u kuću i sjedaju, da se go-
ste. *) Istarski Morlaci pri zaručenju daju prsten djevojci i tijem je zaručena.
a dogadjaj taj proglašuje se odmah pucanjem iz pušaka. I u Perojeza, koji
su pravoslavne vjere, to biva skoro isto tako. *)

Hrvatsko primorje. Okolo Senja kad se momak i djevojka dogo-
vore, on joj na prvom sastanku dade jabuku (i u njoj zabodenijeh 5—10
for.), a od tole idu oboje k roditeljima, da jim to jave, pa ako nijesu zado-
voljni, ona mu vrati jabuku i novce natrag; ako pak jesu, tad sami roditelji
navijeste djevojci: »ako bi ti odstupila od ovoga momka, morat ćeš platiti
dvostruko obilještvo« (dar momkov). Tom prilikom i ona njemu što god
daruje. Za tijem rukuju se mladijenci, a otac ili ko drugi polije im ruke
vinom za bolju vjeru ni da je tvrdje zavezano.“ Na zaručenju, koje se ovdje
prsten zove, vjerenik osim prstena dava i još desetak for. Ali i za to ima
svoj obred: Prsten i dar u novcu stave na kolač, a kolač na trpezu pa sve-
kar ili koji drugi starac iz mladoženjine rodbine pita djevojku : »što je ovo«?
Ona odgovori, da je ,kolač i prsten«, na što joj on odmah natakne prsten
na prst, a ona ga u ruku poljubi; kad se taj obred svrši, drži narod, da su
vjerenici kao i u crkvi vjenčani, te da se ne mogu više rastaviti. Sada i
gosti djevojku darivaju. 7) Prije, nego je djevojka zaručena, ne nosi nikakva
prstena, pa bila i najbogatija. Ali po zaručenju svaki svečani dan valja joj
nositi najmanje po jedan od onijeh, što su joj darovani, drukčije bio bi kao
znak, da misli razmetnuti vjeru. 5)

1) Seidl, Wanderungeu II. 71.

2) Novice g. 1859. str. 20, 29.

8) Iilyr. Provinzen. 153.

*) U starijeh Nijemaca tijem se zaglavljivala ženidba. Grimm R. A. 440; Wein-
bold 1. c. 268.

%) Illyr. Provinzen 156. sravni i Selb i Tischbein, Memorie d'un viaggio pittorico
nel lit. Aust. fasc. 7. fol. 4,

9) Istrien 160, 162.

7) Hrv. Danica g. 1845., br. 12.

8) Slavische Blitter 1865, Heft 10.

Pravni običaji kod Slovena. 195

Hrv. vojnička granica u opće. Ako na ogledu, gdje dvoje
mladijeh jedno drugo razgleda, jedno drugomu prigovora ne nadje, ugovara
se dan, kad će da kupuju darove. Na jabuci promjenjuju se prsteni i mla-
doženja daruje djevojci jabuku (od toga i ime), a u jabuci bude zabodeno
nekoliko srebrnijeh ili elatnijeh novaca, dakako po mogućnosti mladoženjinoj.
Osim toga valja mu, da obdari i njezine roditelje i braću i sestre. Tijem je
djevojka formalno zaručena. !) |

Lička krajina. Na prošnji momak dajući djevojci obilježje, kaže
joj od prilike: »Uzmi djevojko ovo obilježje, ako hoćeš dobre volje“; a kad
ruku pruži, da primi obilježje, on pridoda: »Namijenjeno, neznam je li su-
djeno, pazi, još ti jednom velim, da nijesi prisijene, jer radi mladosti još
nemožeš rasuditi na što rukom posežeš.« Tad mladoženja natakne prsten re-
dom nekoliko puta sebi i djevojci na prst, a medju tijem obje matere nešto
potajno broje, ili mole, ili zaklinju, nezna se, jer ne će nijedna da kaže.
Prsten vrijedio što vrijedio, valja da je u njemu crven kamen (za udovice
modar). Izručivši jabuku odmah se pogode, da ako bi ona iznevjerila, da
mora dvostruko obilježje povratiti, i da ima čekati neudata, dokle se
god sadašnji vjerenik ne oženi, i teško da će sveštenik proglasiti s oltara
novu vjeru (ovdje se kaže ozvati), dok se pogodba ne ispuni. To isto biva
kad bi i vjerenik iznevjerio. I ovdje se zaruka zove prsten. “)

Slavonija. U Djakovštini na prosidbi, ako je djevojka od pro-
saca novce primila, tad im domaćin spravi obilnu večeru, na kojoj se napija
najprije udavači. Prosci, kad joj toče vino, bace nekoliko novčića u čašu —
a ona, čim na zdravici zahvali, sve redom poljubi. Na malu riječ kad do-
dju kućani mladoženjini, ovaj ih ljubi i dariva; ali i oni darova sobom do-
nose, kao bukliju, pogaču itd. Od male riječi počevši, pa dok se ne vjenča
djevojka, svakoga kogagod na putu sreta ljubi: muške u ruku, ženske u
obraz. I na velikoj riječi opet po običaju jede se, pije, dariva i celiva.
Napomenimo samo, da kad svekar nazdravi svojoj snasi, napije se, spusti
cvanciku u čašu i dade joj da zahvali. Uoči zapoja, koji je kod djevojke,
gazda kuće, odkle je momak, uzme bukliju, te ide da pozivlje domaćina
(susjed, koji se pri gozbi brine gotovljenjem jela i trpezom) i svatove: u
kojugod kuću dodje, moraju svi kućani iz buklije da piju, ali u kojoj se
kući buklija isprazni, tu je valja i napuniti, što svaki gazda rado i učini. *)

Srijem. Ako se nijesu mladijenci prije poznavali, to momak razgleda
djevojku na prosidbi i otac nuka sina, da dobro razgleda, jer što sad uzme,
bit će mu za života. Tad ako mu se dopane, momak izvadi dar u novcu i
metee na trpezu. Ali ga djevojka odmah ne prihvata, nego još stoji na sred
sobe, i sad će njen otac opet reći: »Eto sad, ako te volja, a ti uzmi dar;
ja te ne natjerujem.“ Ona tad kao razmislivši se, uzme ili prezre dar, ali
je ovo pošljednje sasma rijetko. Ako ga uzme, tad ljubi svima ruku. Na
ugledanju momkove kuće nema ništa osobita, samo što gazda obično ne
govori istinu, kad ugledačima i ocu djevojčinu kazuje: »Evo gledajte slo-
bodno: sve što vidite pred vama, to je Božje pak naše“; jer se obično tog
dana posudi i u susjeda mnogo koješta, da se kuća čini bogatija. Na to će
otac djevojčin pregledavši brzijem okom desno i lijevo od prilike reći: ,Sta
ćemo mnogo gledati? kad nijeste vi pomrli od gladi, neće ni ona, hajde da
pijemo rakiju.« Kad je svršeno pregledanje, tad se izljube i tijem je prija-

!) Jović, Ethn. Gemilde 114, 115.
% Hrv. Danica g. 1835. br. 85 i slijed. priobćio A. V. Rastavčić iz Žitnika.
3) Ilić, Narodni Slav. običaji 37-—45.

ž*

196 Dr. V. Bogišić.

teljstvo još bolje utvrdjeno. Na proševini (to isto što je drugovdje pr-
sten ili zaručenje) svećenik najprije pita dvoje mladijeh o slobodnoj
volji, te jim na prosto blagosovi (ne pod potrabiljem) namjerenje njihovo.
Oni sad jedno drugom dar daju: on nog talijer ili dukat, a ona njemu peš-
kir ili košulju. Sad momak ustane, poljubi sve starije u ruke, pa ide kući
pješke ništa neokusivši, pa bilo daleko koliko mu drago. Ostali ostaju tu, pa
se goste, pjevaju i darivaju. ')

Mostar u Hercegovini. Prosci, kako već gore kazasmo, idu obnoć

rositi djevojku; njihov vodja zove se stari svat. U djevojčinoj kući znaju,

da će prosioci doći, te kad ovi pred vrata dodju, ako nadju, da su svijeće
odunute i da je u kući sve mirno, mogu bogme znati, da nema ništa, pa
idu na drugu stranu. U protivnom slučaju ulaze u kuću, odmah sjedaju za
trpezu: ali istom trećom čašom prosac kaže što traži, i da je svečanije, digne
se na noge, skine kapu, obrne se prema ikonama, preokret se, i tako proseći
djevojku izvadi cekin, prsten i jabuku pred oca djevojčina (tu ne bude ni
mladoženje ni djevojke) s riječima: »Evo znak, ako hoćeš, da budemo prija-
telji.« Tad ustanu, isto tako i otac djevojčin skine kapu, pa se prekrsti i
s desnom rukom prihvati jabuku, cekin i prsten i stavi pred ikone rekavši:
»Da bog da, da bude sretno,“ i opet sjedne. Tad prosioci izvade bukliju,
što su sobom donijeli, te dadu piti ocu rakije. Za tijem je gozba. Pri po-
lasku pošalje djevojka nekoliko maramica vezenijeh, kao uzdarje starom
svatu, a otac predajući mu ih rekne: »Primi brate dar za dar za znak, kako
ja dajem svoju kćer N. za tvoga brata N.« *)

Kninska okolica u Dalmaciji. Na zagledačini daje se dje-
vojci jabuka i u njoj novaca. Na prosidbi kad prosioci sjedu za trpezu, bra-
tučed dovede iznenada djevojku pak zaviče: ,Ko se prima sestre moje?«
Tad jedan od prosilaca ustane i mjesto ženioca, koji i ako je tu, vrlo se sti-
dan pokazuje, rekne: »Primam ja“; onaj opet triput pita: ,Primaš li do vo-
lje i do nevolje?«. »Primam“, odgovori onaj do tri puta, »i do volje i do
nevolje.“ Za tijem daruje izdavaču po ugovoru i uzme djevojku, š njom se

oljubi i tri puta k istoku okrene, krsteći se i zazivljuć pomoć Božju i do-
ru sreću. 5)

Ostrvo Pag u Dalmaciji. Rohrer (koji je najviše iz Fortisa crpao)

kaže, da ovdje, kad mladić dodje da prosi djevojku, da mu njezin otac naj-
rije izbroji svekolike zle navike i nevaljalstvo svoje kćere, a ovaj tad kao
da je opomene, da to nevalja, dade joj laku zaušnicu. *)

Risan. Pri prvoj prošnji nema ništa osobita. Drugi put, kad momkov
otac po odgovor dodje, pred cijelijem skupom srodnika s jedne i s druge
strane, opet svečano pro djevojku ovijem od prilike riječima; ,Evo braćo u
ime Boga ištem kćer N. našega brata N. za moga sina N., i ako mu se mili dat
nam je, evo obilježje kao zalog vjere pred vama, da primi dobrijem časom
i dobrom srećom, ako Bog da.“ Otac djevojački već se prije razgovorio sa
svojima i sa kćerom, ali jih sad opet upita: »šta velite vi braćo moja?“ A
oni mu odgovore : »mi velimo što 1 ti“; onda on reče: ,dakle ja je dajemi
Bog dao u dobar čas,“ pa uzme prsten od oca momačkoga i dade ga ženi
svojoj na ostavu do svadbe; po tom piju rakije i tako je vjeridba svršena.
Za tijem otac i djever idu k nevjesti, te je daruju novcem: i ona njima da-

1) Srbski Ljetopis g. 1845. III. 35 —39.

2) Ato Marković u Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 97— 99.
3) Simo Dobrijevid, Srb. Dalm. Magazin 1861. str. 111, 112.
*) Slav. Bewohner II. 96.

Pravni obicaji kod Slovena. 197

ruje po nešto, osim toga daruju po nešto i svemu ženskinju u kući. Drugi
ili treći dan ide vjerenik k vjerovic , običaj je, da se ona vazda od njega
krije do vjenčanja; s toga poe ije velike molbe dopusti mu se, da je vidi i
došavši k njoj, zagrli je i kao na silu poljubi, po tom joj u ruke utisne ce-
kih, a na prst natakne prsten. Ona se od toga svega brani, a grjekoje jaka
i pobjegne, a darovi im popadaju po zemlji. Vjerenik tom prilikom daruje
sve kućane, a punica i ženskinje opet dadu njemu štogod uzdarja. Iza vje-
renika ide njegova mati da posjeti snahu, ovdi je opet medjusobno darivanje.
Na pohodu dade svekar svojoj snasi prsten.

Na nedjelju dana pred svadbu izidju na pijacu otac vjerenikov i vje-
reničin sa svijem prijateljima i ostalijem znatnijem ljudima od mjesta, i ovdje
jih otac vjerenikov časti svekolike rakijom. On uzme u desnu ruku bocu
rakije, na kojoj je jabuka, a u jabuci dukat, pa stane ovako govoriti: ,Evo
s dobrijem časom isprosio sam kćer N. brata našega N. za svog sina N., i
prizvao sam vas, da pijemo po čašicu rakije, da rečete i vi, da jim Bog da
dobar čas i dobru sreću, (pa pruživši bocu ocu vjereničinu), prijatelju moj,
sretni da ti je čas.« Otac vjereničin primivši je, skine s nje jabuku s cekinom,
a bocu da najstarijemu njihovu poglavaru ili popu, koji uzevši je, napija i
čestita sa svijem ostalijem. Taj isti dan vjerenik pošalje bocu rakije u taz-
binu, da se i oni provesele kao i ovi na pijaci. Onaj cekin, koji vjereničin
otac uzme s boce u jabuci. ne daje vjerenici, nego ga uzme upravo sebi (u
kuću); za to se obično kaže »prodađe kćer za cekin.« U Risnu se škrinja
(kovčeg) djevojčina nekoliko dana prije svadbe nosi k mladoženjinoj kući;
ali kad djever zapovijedi, da je nose, brat djevojčin sjede na skrinju i neda
je s mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer ili najmanje forintu. !)

Crnagara. Prosci nose sobom na prosidbu bocu rakije ili vina, te
kazavši za što su došli, nude oca da pije: ako uzme, te se napije, dobar je
znak, bit će djevojka! ako ne, zaludu im muka. Drugi znak, da je otac pri-
volio, jest, ako spravi proscima ručak. Treći le znak privoljenja, metanje iz
pušaka kad prosci odlaze; ali se tijem samo kao navješćuje bližici prošenje
i obećanje. Ža biljeg, da je obećana djevojka, daju prosci zlatni ili srebrni
novac, ili prsten ocu djevojčinu. Ako je pak ugovoreno, da djevojka dulje
čeka, onda joj dadu i kapicu. Na svilu vjerenik osim darova šalje dvije
boce rakije, jednu u djevojačku kuću, a drugu u selo, gdje je svojta djevo-
jačka. Za tijem se skupi sve bratstvo .pred crkvom, te se daje svakojem do-
maćinu, da pije od one boce rakije. Ovim potvrde svi bratstvenici svoju
dobru volju, kako pristaju, da se djevojka udade u onu kuću, gdje je obe-
ćana. Iza svile ako jedno drugomu zabavi, te hoće, da ga ostavi, onda se
pozivlju na megdan. *)

Bugarska u opće. I prije nego svat ili svatica (ili kako u ne-
kijem predjelima govore dvornik) otide kušati volju djevojčinijeh roditelja,
bi li skloni dati kćer, momak se s djevojkom i prije razgovorio, i obojica
medjusobnijem pitanjem: »šće li me zjeniš ili me Ižiš“ jedno drugome riječ
zadade. Na mjenežu rodjaci momkovi predadu djevojci od njegove strane
je njega tu nije) zlatan ili srebrn prsten ili srebrne grivne (narukvice).

djevojčini roditelji daruju momku prsten. Ta oba prstena mati djevojčina
uzme pa promijeni na krst. Sa mjenežom drži se, kao da je utvrdjena vje-
ridba i počnu već roditeljima čestitati: »cestita nevjesta, cestit zet.“ Djevojka
pak pošalje momku kitu i zlato (a. p. dukat) za znak ljubavi. Na godežu,

" Vak, Kovčežić 44— 51.
2) Medaković, Život .. 88. — 40; Vuk, Montenegro .. 78.

= s. a =-.

198 Dr. V. Bogišić.

gdje se ugovor čini o troškovima svadbe i o prćiji, nema ništa osobita. Iza
godeža sestra momkova donese godenici (sad se djevojka ovako zove)
obilježe od momka, a to bude nekoliko dukata na nizalici, od toga časa go-
denica ne smije bez svoje zaove ići ni na kakvu zabavu. !)

Kukuš u Bugarskoj. Na malom Armasu mijenjaju se znaci. Da
su prosci isprosili djevojku, pozna se po tomu, ako vraćajući se nose preko
ramena po komad odjeće, što im je djevojka darovala. Sutri dan kao za
utvrdjenje vjeridbe šalje zet okolo tridesetero male djece, koju stara žena

rati, i dvoje od te djece nose djevojci voća, kitu cvijeća i koji komad ha
line. I nevjesta po istijem šalje momku štogod na dar. Na velikom Armasu
dijelo se darovi kao i na malom, samo što je ovdje viša svečanost: pri svrsi
ozbe zet služi vinom svekolike goste i ljubi im ruke, iza njega isto to i
djevojka čini. *)

Malorusi. O svatovstvu po što su roditelji nevjestini, a i ona sama
izjavila, da pristaju, uzme nevjesta ubruse (pyruauku), koje je od prije spra-
vila, pa jih privezuje preko pleća crapocramt, a zetu vezuje ubruščić na de
snoj ruci više lakta. Taj se obred zove, davati pyuuuuku ili 3uakH, i pošto je
to svršeno, drži se kao sramota, ko bi udario od riječi nazad, pa bio vjere-
nik ili vjerenica. 5)

U garski Rusini. Kad je starosta na obzori došao, tu djevojke
nema, nego se on sa roditeljima dogovara. Kad je to gotovo, tad dolazi cje
vojka i donosi starostu čašu vode i ovaj joj tom prilikom dava nekoliko
zagonetnijeh pitanja, da razdriješi — i ako jih pametno razdriješi, tad je
priznata, da je dostojna udadbe. Obično je taj ispit tako lasan, da bi najludje
čeljade moglo odgovoriti. U večer kad imaju biti svatanky, zet d dje sa
starostom a nevjesta je sakrivena. Mati kad položi na trpezu somun hljeba,
ide da dovede nevjestu, da bi je prikazala zetu, premda se oni obično i od
prije poznaju. Sad momak i djevojka kroz hljeb pružaju jedno drugomu ruke,
rukujući se i promjenjujući ubrusce za znak zaručenja. Tada ih roditelji
blagosivlju pa počne gozba. Dva tri dni poslije zet šalje nevjesti dare i ve-
liki kolač, a tako i ona njemu. U oči svadbe drugarice nevjestine viju vijence
i šiju crveno-bijelu zastavu nakićenu cvijećem i pantljikama. Na vrhu koplja
biva kita i u njoj zvonce, da bi mogao stjegonoša znake davati svatovima.“)

Laborski Rusini. Na dogovoru medju materom nevjestinom i izasla-
nom babom nema ništa znamenita. Na prosidbi, odmah pošto se mpocoTapu
približe djevojčinoj kući, ona uteče i sakrije se u susjede. Kad je počeo raz-
govor, nadju je i dovedu je, isto tako i susjed ide, da dovede zeta, ali za

anas ne čine drugo, nego se zajedno napiju vodke pošto joj nazdravi: ,Ma-
pbo A4ak Boxe 340peBba,“ a ona odgovori »Aai Boxe«. Ni na dan gledanja,
yr.tuBbi, nema ništa osobita; primjetiti je samo, da otac djevojčin obično sve
tanko po tanko pregleda. Na o6pyueniio kad je dospjelo pitanje selaasubi, koje
upravlja crapocTu, za što je došao, a ovaj mu odgovorio, govorom prepunijem
bibličkijeh izrjeka, tad pita starosta svečano djevojku: MapeKO Nu MA€eIb TbI-
aaKy (volju) ua Toro HBama? i kad ona odgovori, da ima, zapovjedi im, da
se uhvate za ruke, da zamijene ubrusce i da se obrnu tri puta u nakrst i
oni to učine. Opet biva biblički govor, i zatijem momak na zapovijest staro-

!) Arkiv za Povjest. Jugosl. VIII. str. 247—251, i Odžakov.
9) Miladinovci. Hap. 6aar. necu. 517, 518.

5) Iruorpae. c6opHuKE. IIporpamma 16. Za vjeridbene obrede Malorusa u pro-
šastom vijeku, sravni Kalačova Archiv III. odsjek 6. str. 79, 80.

4) Božena Nčmcova u Čas. česk. muzeuma g. 1859., str. 101.

Pravni običaji kod Slovena. 199

stinu stavlja kapu na trpezu, a djevojka mu zatakne kitu za kapu; tad kaže
starosta djevojci: pstavi mu kapu na glavu“; ona posluša, ali je momak do
tri puta skida, a ona isto toliko puta opet stavlja; tad starosta djevojku opo-
mene, da je to učinjeno, da bi znala, da je muž glava ženi. Ža tijem sta-
rosta naredjuje momku, da kaže: »što ljudi prose prosim i ja.“ A kad to
reče, opet dodje sa djevojkom nasred sobe, š njom se rukuje, promjenjuje
ubrusce i tri puta se obrću, u zetovu ubruscu bude srebrn novac, a u nevje-
stinu sitni novci i orasi. Mati, ili ako nje nema, druga ženska iz rodbine,
odriješi sebi ogrnač, pa ga prostre na tle, a zaručnici stupe nanj, tri put se
obrnu i uhvate se za ruke. U to starosta izlijeva vodu iz suda obojici na
glavu i nešto potajno mrmlja. Kad je to gotovo, mati uzme ogrnač, pak kako
u šali ošine njime obojicu, tad se donosi ogomatue (magj. aldomas: upotreb-
ljuje se i u Vlaškoj) t. j. vodku, koja se pije, kad se sklopi koji mu drago
ugovor. Velikorusi to zovu moropslub ili auTKa. !)

Poltavska Gubernija. I ovdje onaj, koji ide prosit djevojku, zove
se cTapocTa ; znak, da im djevojka nemože biti, jest, kad stave pred prosce
tikvu ili kad ih varenom tikvom časte. Naprotiv kad privoljuju i djevojka
i roditelji, tad daju starostama po ubrusac. *) .

Velikorusi u opće. Svati uputivši se u svatovstvo uzmu sobom
piva i jediva, i pomolivši se Bogu idu k napeueuoš# nevjesti, ali skranpnki
com da ne bi susreli popa ili vješticu, jer bi se to držalo za nesreću.
uljegu u kuću djevojčinu, kažu da su došli, da trguju, ali ne kažu odmah o
čemu. Najposlije najstariji izmedju svata, kojijeh je do dva do četiri ali š njima
mladoženje nema, izriče formulu: Y BACE TOBAapB y HaC KynelB. 8) Premda
se ta izrjeka nigda ne upotrebljava, nego samo kad traže djevojku, kućani
čine se, kao da ne razumiju; i tad se svat još jasnije izrazi, da su oni po-
slani, da govore i da se bave mirnijem poslom, pa opet pridoda stereotipnu
izrjeku: “eCTHHM'E IIHPKOMB Aa 3a CBage6Ky. Ako je otacnevjestin zadovoljan
biva savjetovanje, te ako je to izašlo povoljno, BBIOTE NO pyKaME, t. j. svaki
zavije ruku krajem svoje haljine, pa se tako obavitijem rukama rukuju obje
strane, a jedan udari svojom rukom odozgor, pak tad piju MoropbluE *) (aTKH,
senpbićkH), koji je u običaju pri svakom ugovoru.

Na crosopy (momoasKa==3apyuenie) nema ništa osobita; napomenimo samo
to, da kad buduća nevjesta časti vinom goste, da joj oni darivaju novac, a
u to ovaške pjevaju, huleći ženidbu, i plaču, a to čini i nomogBaeunaa (ne-
vjesta).

I pri avatovstvu i pri ugovoru zet i nevjesta kako glavne osobe
sjede na častnom mjestu t. j. BE nepeaueME yr4ay, gdje obično sjedi domaćin
ili kakav otmjeni gost. 8) Treba napomenuti, da i prije ikakve prosidbe, ako
su se momak i djevojka gdjegod sastali, i ona njemu i najmanju stvar po-

I) Kraljicki u HayKOBOME C6opHHuKE g. 1865. str. 139 —147.

% Bantyš-Kamenski, Hcropia magoš Pocci& III. IIpuMsuana 77.

8) Sravni i Puškinovu narodnu pripovijedku IKeHuxE u izdanju njegovijeh djela
g. 1859—61. Tom. 2. str. 348.

*) Moropumub kao znak zaključenog ugovora veoma je star i kod Malorusa, bu-
dući da u jednom kupovnom pismu od 1359 imaju i ove riječi: »A RRT& MO-
FOpNYE OV BNENNKOFO OV KOMS ZA KORU rgomeH.“ Vidi CGOpHBKE HAYKOBBI
1855, str. 186 ili u Maciejowskoga. Historiji slavenskog prava, 3. izd. Tom.
VIL. str. 148.

) Za vjeridbene običaje prijašnijeh vijekova, koji se skoro nijesu nimalo promije-
nili, sravni Žerebcova Essai . . . I. 405, 406.

200 Dr. V. Bogišić.

klona, drži se, da je ona tijem izjavila, da će biti njegova (Ivanov-Že-
ndkov).

Donski Kozaci. Ovdje je svatovstvo dvostruko. Najprije ide zetov
svat k roditeljem djevojčinim, pa ako ovi privole i oni izberu i sa svoje
strane svata, koji se dogovara sa zetovijem svatom o ruhu i o svijem dru-
gijem stvarima. Kad je to gotovo, ide zet sa svatom k djevojčinom ocu, i
za znak obostranog privoljenja nosi sobom hljeba-soli.

Na pyrođaTiw najznamenitije je, što zet i nevjesta pred srodnicima obje
strane dodju nasred sobe, pa se rukuju, za tijem ih roditelji blagoslove, i
najprije nevjesta služi vinom zetovu svojtu, a pak zet isto tako rodbinu ne-
vjestinu, a na poslijedku se mladijenci medju se darivaju. Iloxyuxu bivaju ne-
koliko dana poslije u večer u nevjeste doma, gdje svakolika svojta dolazi,
da pogleda npnaaHoe. Najprije zet i nevjesta sjedaju na nogymku==jastuke,
te piju vino i cjelivaju se, za njima svi mladići, koji se tu nalaze, uzmu sebi
sajmiliju djevojku, pa poredom i oni sjedaju i ljube se izvinjujući se rije-
Čima, »BHHO TOPKO, H#AO NOACJACTATE.“ !)

Koch nam opisuje zaručenje jednog bogatog donskog kozaka. On od
prilike to ovako opisuje. Na pyro6uTio mati najprije privede nevjestu k za-
ručniku i to š njegove lijeve strane. Otac tada stupi preda njih, uzme kćeri
desnu ruku, pak je stavi u momkovu desnicu, izričući na vas glas: ,kćerce
evo tvoga vjerenika«, a njemu ,sinko, evo tebi vjerenice.“ Tad nevjesta sama
služi goste vinom. Pri svrsi pak predade zaručnik svojoj sudjenici nekoliko
komada novaca, a ona njemu za uzdarje komad vezenoga platna, što je sama
izradila. Na rukobitju bude cijelo selo pozvano. Zaručnicu darivaju svi srod-
nici i prijatelji prstenima, svilenim ubruscima itd. %)

Malojeroslavecki ujezd u Kalužkoj guberniji. Ni na sva-
tovstvu ni na zapoju nemamo ništa osobita, da opazimo. Nedjelju prije
svadbe, ako su nevjesti roditelji živi, ako ne, dvije, počne BbiTb (==zavijevanje
==žalost, što joj do mala treba djevovanje ostaviti). Za to vrijeme svako ju-
tro i večer sjeda obećana djevojka za trpezu, pa plače i nariče, a drugarice
njezine netom joj glas začuju, trče joj na pomoć, te je redom grleći i one
plaču i nariču cijele te nedjelje; njezine drugarice žive u nevjestinoj kući i
pomažu joj krojiti i šiti ruho; pošljednje dane pred svadbu djevojka da bi
izvan kuće pokazala svoju žalost, nosi tamni kaftan i na glavi bijel ubrusac.*)

Taruški ujezd u Kalužkoj guberniji. Već na svatovstvu se
ugovara 0 KIoAKs i 0 vinu i ustanovljuje se dan propoja i svadbe. Na
prepojki osim gozbe bivaju medjusobni darovi. Za trpezom zetova rodbina
ima prvo mjesto; na večernicu dolazi zetova rodbina i nevjestine drugarice ;
ove pošljednje iza gozbe i kupanja idu s nevjestom u posebnu sobu, te joj
pomogu plakati i naricati. Te noći one š njome i noćaju. *)

Nižegorodska gubernija. Svatovstvo i zaručenje i sve ostalo ide
istijem redom kao i kod ostalijeh Velikorusa. Napomenimo samo nešto o
obredima. Formula y BaCE TOBapB Y Hac& Kyneus i ovdje je obična. Znak je
da djevojčini roditelji privoljuju, ako dadu svahi piti medovine: osim toga
ubrus, kaj ona nosi sobom u mladoženje doma kao biljeg, da je djevojka is-
prošena. Na zaručenju biva i svećenik, koji blagosivlja zeta i nevjestu i on
im natiče po prsten, koji je zet sobom donio; iza blagoslova se poljube. Tek
od toga dana zet počne dolaziti djevojci u pohode, ali mora vazda koji da-

1) Marepiagbi . .. zeM.m BoiicKa gomekaro. 425-—426.
9) Reise durch Russland 104.
3) Marepiaabi ... KagycKkaa ry6epnia II. 178 —1T4.

4) Ibid. IL. 177, 178.

Pravni običaji kod Slovena. 201

rak sobom donijeti, i to ne samo vjerenici, nego i drugim djevojkama, koje
obično Pomagaj nevjesti šiti i spravljati ruho. Kad nebi donio il bi donio
malo, tad mu prigovaraju u pjesmama, koje svejednako pjevaju. To biva naj-
više večerom, a za tu pomoć djevojka ništa neplaća svojim drugaricam (M.
F. Rajevski). m
ošehonjski ujezd Jaroslavske gubernije. Na rukobitju
svat, koji je sa strane zeta i nevjeste, uzevši ruke zeta i nevjeste i provla-
čeći im tripat uspore kroz ruke, prelomi ga po pola, te jednu polovicu
dade zetovu, a drugu nevjestinu ocu, i to znači, da je ugovor sklopljen t
sad pak počimlju darovi s jedne i s druge strane. Ž

Kazanska gubernija. Zaručenje je ili u djevojke doma ili u crkvi.
Svećenik daje pred svjedocima svijeću najprije vjereniku i vjerenici, pak tad
preko molitve dade im i okadjene prstene a završuje blagoslovom, za tijem
zet se i nevjesta medjusobno darivaju. ")

Permska gubernija. Na svatovstvu nema ništa osobita. Na npo-

Baranio majprije se saberu zetovi rodjaci u njega doma: tu se on najsmjer-
nije klanja svojijem roditeljem i ište u njih blagoslov. Od tolen, kad se po-
mole Bogu, idu x nevjesti. Kad tamo dodju, užižu svijeću pred ikonom i mole
se Bogu, pa kad se i nevjesta pokloni svome ocu i materi, otac je privede
k zetu. Učinu, premda otac nevjestin daje, zet donosi sobom vina i časti
rodjake nevjestine. Na pošljetku nevjesta daruje zeta i rodjake mu, i oni
nevjestu. Pred svadbom ide nevjesta sa svojijem drugaricama, da posjeti svoje
rodjake i poznance, i gdjegod dodju, goste jih. Za trpesom nevjesta i druga-
rica joj plačljivim glasom pjevaju osobite pjesme, kojijem nevjesta zahvaljuje
rodjacima za hljeb-so, za pripravljenu joj gozbu: i oplakuje svoju djevo-
jačku krasota. Taj običaj ipak ne vlada u cijeloj guberniji, dapače ima kra-
jeva (kao n. p. sjeverni kraj Solikarmskoga ujezda) gdje iza prosvatanja, p&
sve do svadbe nevjesta nigdje iz kuće nesmije izaći. 3)

Petrogavodski i Povjenecki ujezd u Olonackoj guber-
niji. Svaha ili svati idu obnoć na prošnju i to stranputicom, da nebi koga
susreli, jer bi tad u posao nesreća udarila. Kad dodju, otvara im se, sjedaju
za sto, časte jih čajem, kafom, hljebom-eolju t. j. pirogama i priganicama-
Na npakašy ili orkasy, pa bilo to odmah na svatovstvu ili kog drugog
urečenog dama, formula kojom roditelji odbijaju predlog jest: Ha xus$E Ha
ća muaocra npocumt (t.j. kad hoćete) a ša To AsJmo (t. j. ženidbu) um no«
mro! Ako li je pak povoljan posao, upale svijeću pred ikonom i mole s8 pa
biva pykućurie. To sastoji u tome, da svati, kako već i gore kazasmo, oba-
vivši ruke krilom od kaftana sa svijem se kućanima rukuju. Poslije rukobića
zaručnica naučena materom pripijevajući moli roditelje, da unište ugovor,
koji je rukobićem stisnut. Pred mopyuenie ide vjerenica sa deset ili dvađeset
djevojaka od kuće do kuće svojih srodnika, da se š njima oprašta pjevajući
tomu zgodne pjesme.

Na dan poručenja, kad su neki pratioci zetovi došli, i prije naa-
kaabnuane odkupiši nevjestu, dodje i zet s ostalijem svatovima k nevjestinoj
kući, tu sjedaju za trpezom, “gdje se svakomu gostu dava komadić kruha;
tad dovedu i nevjestu za trpezu pokritu velom, koju tek iza velike molbe
otkriju, i sad biva svečano pitanje, vole li se mladijenci. Najprije pitaju seta,
je li mu mila nevjesta i on samo mučanjem daje znak da jest, ali za to pra-
tioci njegovi zaviču gromovito: Jo6a, Jo6ća! "Tad i zetovi pratioci hoće da

") Iruorpae. c6opuuKkt. IIporpamma 14, 15.
3) Erdmann, Beitriige 1. 59, 60.
*) Marepia.ki . . . IIepmckag_ry6epaia TI. 585 —586.

202 Dr. V. Bogišić.

itaju, je li nevjesti njihov mladoženja po volji, a ona potvrdjuje, opet šuteći
šli Po njajući €. Njezine pratilice. E neće, da ostanu dužne muškarcima,
nego i one zaviču: »41106%, Jl065!« Za tijem ustane zet, pa dodaje preko tr-
peze nevjesti pehar, a na njemu dvije čaše vina, ali prije, nego joj ga preda,
ustegne ga i prevari je četiri, pet puta: nevjesta tad najprije služi vino svo-
jim srodnikom, tad pratiocima zetovijem, predpošljednjom čašom zeta, a po-
šljednju sama ispije. Ali prije, nego njih dvoje svoje čaše ispiju, valja im se
čašama tucati, i zet vazda gleda, da prolije vina iz svoje čaše u nevjestinu,
i ako mu to za rukom podje, njegovi vale i usklikuju: Aii-Aa modozeuz!
— 3HAZB KAKE 3/BJNATb! Ali-ga xBar&! Učini li to naprotiv nevjesta, usklikuju
njezini: »Hema Bamza (t. j. samra sepxt==preobladala.) BoTb XBaTB-AEBKA!«
mda opisatelj o značenju toga obreda ništa ne govori, mislimo da se tijem
otimlju, ko će imat više upliva u upravi domaćeg života. Sad se opraštaju
i svakoj srodnici valja plakati i opominjati nevjestu, kako joj od sada živ-
ljeti valja »Ha wyxoi ecropomymks.« Sad opet nevjesta služi vinom sve kolike
goste i kako koga posluži, on je dariva novcem — pa i opet najposlije zetu
va piti. Bitnost toga obreda jest, da zet uzamši čašu, podnese je k ustima
i stiska ruku nevjestinu. Ali samo krajnjijem pregibom svojijeh prsta zakvači
pregib njezinijeh. Na nekijem mjestima, to se zove nogapHTb BE NACTE. Tad
Joj zet daje u kutiji darove a njezini srodnici je darivaju, a nevjesta dariva
zetove pratioce. Tijem je gotov obred poručenja. .

Na pošljednjem večerniku ili već na poručenju skidaju s nevje-
oste Bo.mio t. j. pantljike (znak slobode djevičanske), koju inače svekolike dje-
vojke nose. Pri tom skidanju nevjesta se žalosnom pjesmom oprašta od toga
znaka. U Miškovskoj Volosti taj je oproštaj još bolje simbolizovan. Nevjesta
trakovima po glavi i po rukama izvezana ide da provodi slobodu, koju

redstavljaju četiri para djevojaka, što pred njom idu: za njom pak idu dvije
ljevojke, koje predstavljaju robstvo ili ženidbeni život. !)

Bjelorusi. Da je ugovor svršen i utvrdjen, što biva o drugomu sva
tovstvu, ili o prvijem zapojinama, evo znaka. Svati (otac zetov i drugovi
mu) donose sobom u nevjestinu kuću bocu rakije, iz koje piju svi kućani i
svu je popiju — tad domaćica ili mati nevjestina veže praznu bocu sa uski-
jem vunenijem pasom, kakav muškarci nose. U Bjeloruskijeh Katolika ugo-
vor je zaglavljen sapyuunamu t. j. toga časa, kad zet primi od nevjeste preko
njezine matere ubrusac i pojas, 1 kad on u zamjenu stavi na tarjelić za ne-
vjestu novaca; od toga časa drži se zet i nevjesta, kao da su i vjenčani sa
samom razlikom, što do vjenčanja ostaje nevjesta kod matere. Od toga doba
zovu jih već, kao da su i vjenčani, njega ,mladijem“ a nju ,mladom“. Toga
dana t. j. na zaručinama oni ne ostaju dugo na gozbi, nego se sami svedu u
ložnicu i sutra sami i ustaju. Od dana zaručina do vjenčanja zet nastoji, da
svaku noć, ili barem što češće može, dodje da kod nevjeste prenoći; ali ih
oboje mati opominje na ćudorednu dužnost. *)

Bjelorusi i Kriviči u Vilenskoj guberniji. Svati svaha
kad idu da prose djevojku, nose sa sobom sud vina i veliki somun hljeba,
te nude domaće i nijedan ne će ponudu odbiti. Ako je djevojčin otac na-
mjeran dati kćer, on siplje u bocu u kojoj je bilo vino, raži, ako ne, tad je
napuni opet vinom, i tad prosioci omuljeni vraćaju se natrag. 3) Ali ako je
u boci raž, eto ti nevjeste sa svojim drugom u kuću, a svat pozdravivši je,

1) Rybnikov. IIscan III. 848, 849, 357, 364, 365, 888, 390.
9) Iruorpae. C6Opuuxs. IIporpaMma 16.
3) Sravni Du Meril, Des Formes du Mariage 7.—8.

Pravni običaji kod Slavena. - 2083

stiska joj desnicu, stavlja preda nju piroga, sira i nekoliko novaca u čašu,
više kojijeh pak nalije vina. Za tijem se goste — i ovaj obred ovdje se
zove šanosupi. Kao da kod Bjelorusa i nema drugijeh sastanaka prije svadbe. 1)

Prinijemanski Bjelorusi u Grodnjenskoj guberniji. Skoro
isto kao u Vilenskoj ovdje samo da je opisatelj štogod zabilježio, što je pro-
pušteno u opisanju Vilenske. Kad svat i momak dodju prositi djevoj cu, naj-
prije ispod prozora zaviču: Um He Maens Us1ymu 10 upogan ?« dje-
vojčin odgovara: »Maemn 4 IpoCcHME BaCB ZO XaTbl.“ Djevojka odmah pokriva
sto i postavlja nanj hljeb-so; a momak polaže na trpezu votku, pa tad na-
pije u zdravlje djevojci, ona ocu, otac svatu (ili svahi) a svat materi: u ne-
kijem mjestima, kao što vidjesmo i u Vilenskoj guberniji, otac, ako ga nije
volja dati djevojku, nalije opet votkom žbanjicu, koju prosci donesoše; na-
protiv, ako naspe u žbanj raži, to je znak da pristaje, 1 odmah nevjestu od-
pravlja na pacubiraoe k susjedu t. j. da i oni dadu svoje odobrenje. I dje-
vojka u znak privoljenja daje ruku svatu (a momku ne). *)

Krakovjaki. Prosioci nose na ošwiadczyny votke i najprije
davaju materi djevojčinoj da pije: ako primi dragovoljno, dobar je znak, ako
se oteže, bogme zlo. Za tijem isto tako i otac napivši se votke prosiočeve
izjavljuje svoje privoljenje (iz ovoga se vidi, da je ovdje materin glas odluč-
niji nego li 0čin); najposlije prosioci nude votkom i djevojku, koja ako joj
je momak po volji, uzme čašu, srkne, a ostalo daje momku da popije, ali
ako ga neće tad kao stideći se, skriva se za mater i ispričava se, da nemože
pit, ljubeći ocu ruke. Bitni obred na zaručinama jest blagoslov, kojijem
je vjera utvrdjena. 3)

azuri kad idu, da prose djevojku i oni nose sobom bocu s votkom
i pri tom pjevaju:
Pryslali tez nas nasi do wasych,
Abišcie nam dali swoje Brzezeliche
Za nasego chlustaca,
Jak nam dacie, to odkreciewa
A jak nie dacie, to neodkreciewa ; *)
A jak nie dacie
To nam predko odpowiedžcie,
A dalaj pojadziewa,
A tam dostaniewa. *)
Iz ove se pjesme vidi, da je i ovdje znak privoljenja kada se votka primi.

Slovačka. Već na dovedah baba odnese obično mali darak djevoj-
činoj materi, ova ako ga uzme i ako je nudi da sjede za trpezu, nečemu se
je nadati, inače nema ništa. Na pripovedy dolazi mladoženja s družbom
na konjma, pred kojim valja da bude i bjelocrvena zastava, svi u svatovskom
odijelu. Kad pred kuću dodju, domaćin im ide na susret i pošto se pozdrave,
otac pita zašto su došli, a pytač mješte mladoženje u podugačku odgovoru
okićenu sa bibličkijem pričama i izrjekama, dade mu pristojni odgovor. Kad
su u kuću uljegli, otac pita mladoženju i kćer, poznaju li se, a kći netom
odgovori, puna stida, umakne u sobu; tad otac pita starejšoga, može li
on mladoženji kćer povjeriti, a ovaj počne kazivati, koliko je u njega konja,

!) Marepiaabi . . BureHCKag ryć6epnia 624, 625.

7) Marepiaabi . .. Topogueuckas ryćepnia. I. 827.
2) Maezynski, Wlošcianie 79 — 88.

4) Bocu s votkom.

9) Vojcicki, Piešni II. 60.

204 Dr. V. Bogišić

volova itd. kolika je familija, a najposlije hvali vrijednost mladoženjinu. Kad
je to čuo, kaže, da on proti tomu ništa nema, dapače ako je kći zadovoljna,
da neće prazna izaći iz očine kuće. Sad opet dozove kćer i pita je svečano,
voli li momka, pa za tijem pita i njega i nju, imaju li već kakav vjeridbeni
znak, a oni mu svako obično pokaže po srebrni prsten, kojime su se oni
sami već darovali ili preko babe pri obzeranju ohniska. Za tijem je
očin blagoslov, a za blagoslovom njih se dvoje darivaju, ona njemu dade
ubrusac svojom rukom izvezen a u njemu jabuka, oraha itd., i to se zove
zaručno: a i on njoj dade prilično uzdarje, isto kao i njezinijem rodite-
ljima i srodnicima. Sad je gozba; kad mladoženja hoće da odlazi, dadu mu
na put veliki kolač; taj kolač u mladoženje doma bude na dvoje prepolov-
ljen, te jednu polu ostavljaju kod sebe, a drugu šalju na trag nevjesti, pa
kogagod na svadbu pozivlje i jedna i druga strana, pošalju kao znak poziva
i po komadić toga kolača. Taj kolač zove se ričica. ') Pronay kaže, da
iza zaručenja djevojka šalje mladoženji taj kolač, a uza nj i dva svilena
ubrusca i kitu cvijeća. ?)
eska i Morava. Na ugovoru, koji se zove namluvy, pošto su
pokušali podmetnuti drugu djevojku, pa za tijem doveli babu i nuđili je zetu,
odje i prošena djevojka, koja pošto reče, da hoće, prihvati joj otac, ili ako
njega nije, ko dragi na njegovo mjesto, desnu ruku, i stavi je u zetvvu. U
skoj veće je i gradski običaj, da su ogovori pismeni, preoteo mah, i s toga
se drži, da kad je odgovor podpisan, da je tog časa i sklopljen: ali ni pismo
nije dosta, nego valja da je i kakvijem obredom potvrdjen. Djevojka za to
daje na tarjeliću zetu ruzmarin i ubrusac i to Kulda tumači: da je ruzmarin
znak prijatnosti, a ubrusac kao znak ljubovne sveze. Zet nju pak obdari
srebrnijem talijerom, i to znači, kaže Kulda, da će se on odsle za njezinu
hranu starati. %)

Obje Lužice. Na Slubu, braška najprije pita oproštenje svim
srodnicima za svaku uvredu, koju su im možebiti ikad sadanji zaručnici uči-
nili. Znak, da im svi opraštaju, biva, da se svi s družbom rukuju. Zaru-
čenje je gotovo, kad pred svijem gostima momak djevojku za ruku stisne ;
na nekijem je mjestima običaj, da zaručnik ostane kod zaručnice, da spava.
Po zaručenju ne nosi djevojka više crveni trak i to je znak, da je obećana. “)

n. Svadba sa simboličkijem obredima, običajima itd.

»Consensus facit nuptias“ bijaše kratka ali važna izrjeka rimskoga prav-
nika, u kojoj se javljaše glavna juridička misao o rimskoj ženidbi. *) Kad to
čovjek čuje i pomisli na strogu dosljednost pravnika rimskoga i na praktički
um Rimljanima u opće; mogla bi mu se lako narinuti misao: da u Rimu že-
nidba nije bila drugo, nego puki juridički posao —: da moralno-religioznom
življu tu nije nigda ni sjene bivalo. Ali ko posluša i povjestnika, koji pri
povijeda, da je teško bilo, da bi se kogod usudio izostaviti na svadbi obične
obrede i simbole, kao: auspicia, *) flammeum, 7) sex ctines, *) hasta caeli-

1) Bož. Nčmcova u Čas. česk. muz. 1859. str. 91—98.

9) Skizzen. 5.

3) Svadba 16, 17, 28, 29.

*) Haupt i Schmaler 228—289.

5) Unger, Die Ehe... 72.

$) Serv. ad Aen. 4, 25.

7) Festus sub h. v.; Juvenal. 2, 124; 6. 224; 10, 330; Schol. ad Juven. 6, 225.
5) Festus sub h. v.

Pravni običaji kod Slovena. 206

baria, \) corolla, *) camillus, 5) i ostale — i to ne samo na tri stroge svadbe
(confarreatio, usus, coemptio), kojijem se je dobivala manus vrhu žene, nego
i na svadbi slobodne ženidbe — uvidjet će, da koliko je god bio neob-
hodan consensus, tako isto ni obredi nijesu smjeli izostati, ako je ženidba i
u očima naroda pravom ženidbom. biti imala. Ali kud ćemo dalje. I u samo
doba općeg raspuštenja u vrijeme Cesar, kad je osobito ženska raspuštenost
i bezobraznost već do najkrajnjeg kraja doprla bila; u doba, kad je praksa
glavnoga načela: da kao što je ženidbu uglavio consensus, da je tako i puki
dissensus rastaviti može, u najboljem cvijetu bila, i kad su po tom žene mije-
njale muževe, skoro isto tako lako, kao i što su svetačne haljine mijenjale *)
— baš i u ovako doba, vidjet će, da su se ti obredi $očno opslužavali, ako
prem bijahu i izgubili svoju negdašnju znamenitost. *)

Kad je to tako u praktičkijeh i ostarjelijeh Rimljana bilo, da što ća
biti u mladijeh i poetičnijeh naroda, medju kojijem Sloveni, dakako, zauzim-
lju prvo mjesto? Ako su kod Rimske Coniarreatio skoro isto tako važni
svadbeni obredi kao i consensus, mi već gore navedosmo primjera, koji nam
pokazuju, da su obredi, barem kod nekijeh slovenskijeh plemena, mnogo jači ;
jer ni vitia essentialia, kao vis et metus, impotentia itd. u očima naroda ne
mogu ženidbu, uglavljenu običnijem obredima, uništiti.

Ko bi se htio pobliže upoznati sa velikom svečanosti i religioznom toč-
nosti, kojom se u slovenskijeh plemena obavljaju svadbeni obredi, neka se
obrati na izvore, koje smo mi do sada naveli i koje ćemo još u ovome po-
glavlju navesti; jer mi, razumije se, daleko bi prešli postavljene sebi granice,
kad bismo ih potpuno opisivali. Ipak medju tijem neopisanijem običajima od
kojijeh ćemo neke u kratko i u opće ovdje da napomenemo, mislimo, da
potpuno odgovaraju velikoj važnosti, u kojoj drži prosti Slovenin ženidbu i
ženidbene obrede. Uveličavajuća imena, n. p. kojijem nazivlju mladijence i
njihove roditelje, rodjake a 1 pratioce na dan svadbe, svakako ovamo spadaju.

U Velikorusa n. p. zet je Kua36, nevjesta kumaua (a po vjenčanju KHa-
ruug), rodjaci zetovi 6ogpe, upravitelj svadbe rpicankoš; u Malorusa je upra-
vitelj svadbenijeh obreda crapocra. U Srba u nekijem predjelima, kao n. p
u Konavlima, medju svatovskijem častnicima ima i vojvoda, a svaki je
drugi svat gospodin (što u svagdanjem životu nije nigda obično) — a kad
domaćinu ili domaćici od kuće, gdje je svadba, napijaju, nigda to ne biva
bez epiteta ban domaćin, i banica domaćica. U čudnovatom protivorječju
tome uveličavanju (koje može biti u glavnome sluti i želi obilnost i bogat- '
stvo mladijencima), stoji velika skromnost i poniženje mladjenaca, a osobito
nevjeste, koja ne samo da se ima pokazivati svakome pokorna i smjerna,

) Ibid. sub h. v.
3) Ibid. sud h. v.; Schol. ad Juv. 6, 225.
3) Varro de ling. lat. 7, 34.

€) Da nikakve druge svjedočbe nemamo za objest i raspuštenost rimskijeh žena
ove dobe, dosta bi bilo pročitati 6 satiru u Juvenala. Kako su se tada lako i
često dogadjala divortia, pokazuju nam slijedeća dva stiha:
Sic crescit numerus, sic fiunt octo mariti
Quinque per autumnos, titulo res digna sepulchri.
(Juv. VI. 2298, 280.)
A Martial navodi nam još ljepši primjer:
Aut minus aut certe non plus tricesima lux est,
Et nubit decimo jam 'Telesina viro. (Epigr. lib. VI. 7.)
5) Rosabach, die R&mische Ehe 255.

206 Dr. V. Bogišić.

nego u mnogo krajeva poklanja se i ljubi u ruke, kogagod srete putem, a
gdjegdje to ponižavanje traje cijelu prvu godinu po svadbi. U Konavlima
n. p. nevjesta ne smije na svadbenoj gozbi ništa ni okusiti, nego preda nju
kao iz šale meću oglodane kosti.

I što se prostora tiče, svadbena svečanost ne ograničuje se na same
dvije familije u kojijeh je svadba, nego i dan današnji kod velike većine
slovenskih plemena, je li svadba ma u kogagod u selu ili okolici, tijem je i
cijelome selu ili okolici kao neka javna svetkovina.

to se pak vremenoga trajanja svadbene svečanosti tiče, rijetko je, da
će se u slovenskijem predjelima, gdje nije tudj duh sasvijem obladao, u je-
dan dan ovršiti, nego“še mogu u srednju ruku uzeti 3 dni kao minimum, 2
8 dana kao maximum, premda se za prijašnja vremena za oboje i još viši
broj može uzeti. | |

Svikolici obredi i običaji svadbeni kao i kod drugijeh naroda indoeurop-
skijeh, tako i u Slovena mogu se, što se spoljašnosti tiče, razdijeliti na troje:
a) obredi. u kući djevojčinoj, b) odvedenje iz očine kuće (ovdje bi došlo i
vjenčanje i drugi crkveni obredi), c) dolazak nevjeste u kuću mladoženjinu
i obredi koji se ovdje ovršuju. Mi smo već u uvodu pred opisanjem obreda
i običaja, kao materijal za simboliku vjeridbe kazali, kako ćemo i u koliko
ćemo mi tu gradju navoditi, i mislimo, da smo to dovoljno i opravdali —
to isto dakle neka bude rečeno i o materijalu za svadbenu simboliku i for-
mule. Ovdje samo imamo to pridodati, da nam nije moguće bilo razdijeliti
tu gradju na gorenapomenute razdjele, i to radi toga, što za većinu krajeva
i mjesta, o kojijem smo nešto obaznali, nemamo izvora, nego samo za dijelak
jednoga ili drugoga od ta tri odsjeka, a za ostalo izvori šute. Mi ćemo radi
toga i ovdje kao i u odsjeku za vjeridbene sastanke naprosto opisivati sve,
što za jedno mjesto, ili krajinu, ili pleme nadjosmo.

One obrede, koji se u crkvi ovršuju po ritualu ili po drugome pisa-
nom pravilniku, budući to u opće i onako poznato, jer su ti pravilnici jed-
naci i na selu i po gradovima, mi ćemo sasvijem izostaviti.

Priedjimo sada, da vidimo te obrede i običaje u pojedinijem mjestima,
krajevima i zemljama.

Slovenci u opće. Kako i na nekijem mjestima kod Srba vidjesmo,
donesu nevjesti, pošto ju u kuću mladoženjinu dovedu, dječka, te joj ga po-
sade na skut i toga radi i zove se to dijete kolenčak. !) To se barem za
Pajk i za Ipavu znade. Predšto mladijenci imaju bit svedeni u ložnicu, zet
preko stola pruža nevjesti sablju, koju ona tri puta sagiblje; a kad su već
u spavaćoj sobi, jedno drugomu izuva obuću. Kad se ona sagne, on joj sab-
ljom digne vijenac s glave. *)

Štajerski Slovenci. Kad dodju svatovi po djevojku, kućna su
vrata zatvorena; oni kucaju, a kućani jih pitaju što traže; oni odgovore:
»Nevjestu.“ Pošto jim ponude najprije malašnu djevojčicu, pa tad staru babu
ili kuharku, najposlije jim predadu 1 pravu nevjestu. *)

Istra. U tako zvanijeh Morlaka sutri dan po svadbi, svekrva predaje
nevjesti kudjelju, kosu i metlu. Kod Perojeza (to su preseljeni Crnogorci)
ima više obreda kod svadbe. Pred svadbom djevojka pošlje vjereniku kitu

1) U Arbanasa promiču dječka ispod trbuha konju nevjestinu. (Hahn, Studien 146).
9) Die lllyr. Provinzen, strana 1538—155.,

2) Seid), Wanderungen IL 71. To isto pripovijeda Weiuhold za poljsku Slesiju i
za malu Rusiju. Die deutschen Fraven, 252; aravni i za Riječku okolicu: Roh-
rer, Slav. Bewohner II. 98.

Pravni običaji kod Slovena. 207

cvijeća, kao znak harnosti i ljubavi. I ovdje idu svatovi oružani, kao svud
kod Srba, po nevjestu; ali netom se on sa svatovima približi k ulazu u kuću,
i nevjestini svatovi istrče svikolici na vrata, pa jim nedaju uljesti. Cijena je
ulaska ta, da mora jedan od svatova, da gadja jabuku iz puške, i ako je
pogodi, tad de jure ulaze svikolici u kuću; ali 1 ako ne, tad domaćin kao
milostim ganut, pušta jih u kuću, ali tad s praznijem puškama. Po vjenčanju
zet i nevjesta moraju pred svijem pukom, da se zagrle i cjeluju. ') Na gozbi
u mladoženje, prije nego pečenje bude na trpezu izneseno, dignu se svi pa
i zet i nevjesta, te idu pjevajući i puškarajući kroza selo, i gdjegod prodju,
izlaze čeljad iz bližnjijeh kuća i darivaju jih. Mješte u jutro ovdje u večer
prije svedenja nevjesta polijeva ruke svatovima a oni je darivaju. %)

Hrv. vojnička granica. Čuturu, *) znak svadbe, mora čauš svukud
nositi i kogagod srete, nudi ga da pije, a kad je isprazni, ide u čiju mu
drago kuću, koja je puta bliža, da je opet napuni, i svak mu je napuni dra-
govoljno. Nevjesta bude predata djeverom i oni je moraju dobro čuvati, da
je njezine lukave drugarice neukradu, jer bi je tada teškijem novcem morali
otkupiti. Kad dodju svatovi s nevjestom pred mladoženjinu kuću, dodje joj
jetrva ili druga koja žena iz kuće na susret, i dade joj muško dijete, koje
nevjesta u naručju noseći, uljeza u kuću preko prostrtoga platna. *) U kući
joj odmah uzmu dijete, i daju lo kudjelju sa predivom i vretenom u ruke,5)
a pod oba pazuha po somun hljeba, u usta pak grunak cukra; za tijem u
jednu ruku čašu vina, a u drugu čašu vode; i to sve ona odnese u sobu i
postavi na trpezu. U ovijem simbolima, kaže Jović, ima i varijacija. Ali čujmo
kako jih on tumači : dijete, kaže on, što joj se daje, izjavljuje želju, da vjerna
ljubav bude blagoslovena djecom; kudjelja znači, da se kućani nadaju iz
njezinijeh ruka Koristnu radnju vidjeti, a ostali simboli kažu joj, da riječi iz
njezinijeh usta moraju biti slatke i sve ponašanje prijatno i pristojno.

Kad svedu mladijence u ložnicu, u nekijem je mjestima običaj, da jedno
drugo svlači i izuva. U jutro mora nevjesta rano ustati, pomesti sobu, spra-
viti ručak %) i donijeti svatovima vode za umivanja, i za to je oni darivaju.

Nove je snahe dužnost, domaćinu svaki dan izuvati čizme, nositi u ju-
tro vode, da se umije — I to traje sve dok druga snaha u kuću ne dodje,
te je ne odmjeni, ili najmanje godinu dana od vjenčanja, ili dokle se zarodi. 7)

Slavonija. U utorak se pripravlja gozba. Kod nevjeste sastaju se u
večer djevojke cijeloga sela i donesu cvijeće za vijenaca, što su tog dana
brale. I djever i jen ga dodju tog večera k djevojci i donesu kolač i bu-
kliju, koja se postavi na trpezu. Vijenci, razumije se, pletu se pjevanjem, i

') Du-Meril navodi svjedočbu toga običaja u nekoliko naroda. (Les Formes...
87—38). Za njemačka plemena gledaj Weinholda 1. c. 228.

%) Istrien. 161—164.

*) Na mnogo mjesta, osobito u Srba, zove se i buklija, i gdjegod su svati, valja
da bude i buklija, paček u nekoliko krajeva nose je sobom, i kad idu pozivati
na svadbu.

*) Ni u Rimu nije smjela nevjesta stati nogom na goli prag mladoženjine kuće,
nego bi je prenijeli (Rossbach, Die r&m. Ehe 359. |

*) Za rimskom su nevjestom svečano nosili kudjelju i vreteno, do u zetovu kuću (Ross-
bach, 1. e. 350.)

%). I u Arbanasa skoro isto je tako (Hahn 1. c., 147).

') Jović, Ethnog. Gemillde ... 117—128.

208 Dr. V. Bogišić.

kako je koji gotov, stavljaju ga na bukliju. Kada su vijence ') dopleli, tad
je večera i lomljenje kolača *), od kojega svaka djevojka po komadić dobije.

Na mjestima idu još i danas kao i u stara vremena na konjma po dje-
vojku a pucajući iz pušaka. Kad dodju pred djevojčinu kuću, nadju vrata
zatvorena i kum jih mora novcem otvoriti, to jest mora platiti, da jim
se vrata otvore. Iza blagoslova, kad će da vode nevjestu put crkve, na mnogo
mjesta postave žene u kuhinji lonac pun mlijeka ili surutke, koji nevjesta
nogom prevali, da se prolije — to biva, da bi u obilnosti živjela. Tad pred
kućom poigra pošljednji put kao djevojka. Kad je poigrala, daje maramicu
vojvodi mjesto barjaka, koji je prije vojvoda nosio, a u nekijem mjestima i
još nosi. Po vjenčanju obično gleda djevojka, da prije iz crkve izadje, da bi
joj bio muž podložan — a radi toga istog uzroka pred vjenčanjem stane
mladoženji na nogu. *)

Sad dolaze obredi, kad djevojka u mladoženjinu kuću ulazi, o kojijem
Ilić ovako priča: »U Ruševi i okolo, daje svekrva dva somuna hljebs pod
svako pazuho po jedan, udavači, da jih u kuhinju unese. *) Tude nadje sve-
kra, gdje sjedi kod vatre, komu se na krilo posadi, njoj pako dadu muško
dijete, koje ona poljubi, maramicu mu oko vrata metne i u dimnjak pogleda.
Kruh nosi za to, da nigda glada netrpi, a u dimnjak za to gleda, a joj
djeca crne oči imadu. Dru dje opeta ne sjeda svekru na krilo, nego samo
na stolac: daju joj, kad pod krov stupi, rešeto sa pšenicom, da malo prore-
šeta, za tim baci živadma malo pšenice, u znak, da dobro marvu timari.
dijete pusti, daju joj preslicu, te malo prede, zatim — na mjestih — u sva
četiri duvara lupi preslicom. Drugdje joj daju mlijeka da pije, meda i sećera
u usta, da uvijek slatke riječi ima i da mladijenci dobro žive, i sve redom
radi istog uzroka ljubi. U Srijemu nosi iz kuhinje u sobu u jednoj ruci čašu
vina, a u drugoj čašu vode. Okolo Velike potakne vatru i baci u nju kraj-
caru. Prvo, da rano ustaje i vatru loži, a drugo da joj budu lijepa djeca. U
ostalom, skoro u svakom selu imade što drugo u navadi kod ove svečanosti.
Nezaboravimo ni to napomenuti, da mladijenci ulaze u kuću po prostrtu platnu,
a to platno prostiru, da bi nevjesta kuću držala.“

ujmo i obred, kad mladijence u ložnicu svode. ,Došav u kiljer, uda-

vača gjuvegiju komad po komad svlači do rubine i gaća. Nu kad mu čizme
skida *) gleda, da ga š njima po glavi lupi i to zato: da se muž više na to

") Sravni simbolizam rimske; Corona, Corolla. (Rossbach 1. c. 292. Za druge
narode gledaj Du Meril 1. c. 19.—21.

3) Opominje nas na rimski panis farreus (Rossbach, 1. e. 101 sq.) Ruski kopoBaši i
bugarski MezeHuKB, o kojijem ćemo malo niže govoriti, odgovaraju još bolje
rimskome obredu. Za arbanašku Confarreatio sravni Hahn 1. c. 144. 147.

5) U Nijemaca staje zet nevjesti na nogu za znak njezine pokornosti. Weinhold
lc. 224, 228.

*) Sravni i rimsku izrjeku aqua et igni accipi u Weinholda 1. c. 361. I u Grka je
bio običaj voditi nevjestu najprije u ognjište. U donjoj Saksaoniji nevjesta, no-
seći sud vode, okoljuje tri puta ognjište (ibid. 226, 231). Na slični obredi u
Rimljana odnose se i riječi Servija i Valerija Flaka: verti in orbem, koje po
Weinholdu isto znače, što i verti circum aras (1. e. 315). Isti običaj imamo i
u Indiji (Colebrooke, Asiatiae researches VII. 296). I niže navedeni običaj, da
se po vjenčanju zet i nevjesta tri puta obrnu okola stolo pred otarom, može
biti, da stoji sa ovijem u nekoj svezi.

5) Da je ovaj običaj svojina i drugijeh indoevropejskijeh naroda gledaj: Grimm. R.
A. 155. sq.; Du-Meril 1. c. 228; Hahn 1. c. 145.

Pravni običaji kod Slavena. 209

neuči, da ga ona izuva. Nu kum na to dobro pazi, i čim jih skine, gleda da
jih joj iz ruka otme. Na isti način mladoženja svoju sudjenu rasprema do
rubine. Napokon joj kose rasplete, u znak, da više nigda odkrite glave ho-
dati neće. Kad se raspreme, obadvoje kleknu i mole se, po tom legnu i za-
grle se: kum jih pokrije, preko njih postavi tkanicu i na tkanicu metne ba-
rem cvanciku, tobože da u jutru mogu vidjeti, jesu li mirni bili.“ !)

O sutrašnjem ustanku nevjestinu kaže Ilić: »Kućni dječaci u jutru, kad
mlada — ne više djevojka, jer prvi put glavu pokrije — ustane i iz kućara
izide obučena, čim je opaze, da se pomoli, opale pušku. 'Tobože da i kom-
šije znadu, kad je Mlada ustala. Prvi joj je posao, da ide u kuhinju vatru
ložiti 1 spremati, sobu mesti itd. Za dijem ide s djeverom i s jengom (djeve-
rušom), nu mora biti prije sunca, na bunar po vodu. %) Ondje nagrabi vode,
opere ruke i umije se, po tom ruke djeveru i jengi opere i frišku vodu za-
grabi... Došavši kući, svim kućanom ruke pere. Poslije se obuče i praćena
od djevera, jenge, dudaša i čaje s buklijom ide ka kumu na doručak i ruke
prati. Po doručku ide redom svim svatom, da jim ruke pere. Za njezin joj
trud svaki nešto plati.“

» Mladina je dužnost čitavu godinu dana prva da ustane, a stražnja da
legne. Osim toga mora mužu čizme na večer izuvati, noge prati, u jutru
obuću čistu donijeti, vodu za umivanje pripraviti, peć ložiti i reduši u kuhi-
nji pomagati. *) Uaplović tomu pridodaje, da se nipošto nesmiju svesti mladijenci
u nevjeste doma, nemoj da je zet domazetom. U ložnici kad su mladijenci
svedeni, zet sjede na postelju a nevjesta izuje mu čizme i svu odjeću svuče
do košulje. To isto čini i on nevjesti. *)

O obredu, kad nevjesta u mladoženjinu kuću ulazi, kaže Vuk od prilike
ovo: U nekijem krajevima gdje Srbi žive, dodje joj na susret udata žena iz
kuće noseći na desnoj ruci muško dijete a u lijevoj komad platna. Najprije
dječka dade nevjesti na konja i ona ga crvenijem koncem ili trakom obavije
a platno prosteru preda nju. Tad daju nevjesti rešeto a u njemu svakojakog
žita, koje ona rukom prosiplje na sve strane. Za tijem sjaše s konja i do-
vedu je Ro prostrtu platnu u kuću — na nekijem mjestima ona nosi to dijete
u kuću. U Bačkoj n. p. prikumak skine nevjestu s kola, pa je donese do
ognjišta, tu joj dade kudjelju sa lanom i vretenom i tijem ona dotakne sva
četiri mira — tad joj dadu pod oba pazuha po somun hljeba, u usta komad
oiara, u jednu ruku bocu vina. Tako uljeze u sobu i stavi na sto i bocu
i hljeb. >

I Mostar u Hercegovini. I svadba biva obnoć kao i prosidbe, i to
po svoj prilici radi turskoga straha. Pošto su se malo ponapili djeveri i kum,
vodi jih brat u sobu, gdje je djevojka sa ženama. Oni tu odmah skinu joj
pokrivalo s glave i gornju haljinu, a obuku joj svilenu što sa sobom doniješe,
tako joj i kapu promijene i sve haljine i same papuče; *) djever joj rasplete
kose, 7) pa je kum ili djever okrene prema istoku. Tad uzme djever prsten

') Sravni pokrivanje mladijenaca i u Nijemaca (Weinhold 268).

3) U Arbanasa ide i zet s nevjestom na vodu i tamo se štraplju vodom (Hahn
le. 147).

3) Narodni Slav. običaji 45.—72.

*) Slavonien . . [. 179.

5) Vuk, Montenegro 85. sravni i |Univers. Europe XXXIX. (I) 279.

6) U Rimljana i u Grka je takodjer bio običaj preoblačiti nevjestu i to u odjeću
mužatica. Toga pura, tunica recta sa cingulum, vittae laneae; u Grka iuarov
&vdpeiov. (Rossbach. 1. c. 216, 274).

?) Skoro kod svijeh narođa djevojke i udate žene razlikuju se po raspletenijem ili

Književnik III. 2. 15

210 Dr. V. Bogišić.

i baci ga u čašu vode a uhvati ruke djevojčine i postavi jih dlan uz dlani
triput unakrst vodu prekrsti djevojčinijem rukama ; tada kum izvadi prsten
iz vode prekrstivši istijem triput kroz vodu, i nadjede ga djevojci na prri
prst kod paoca desne ruke. !) Tad je uzme djever, pa triput u vis *) digne,
govoreći: nsretno ti bilo prstenovanje.“ Sad joj stavi dugačko pokrivalo na
glavu i pospe je saharom *) pomiješanijem sa sitnijem novcima. Sad idu da
tovare ruho nevjestino, ali brat djevojčin sjede na sanduk, pa ište da ga da:
ruju i prije, nego se to učini, brat neće da se sa sanduka krene — ali nije
ni to dosta, jer braća ni sestru nedadu, nego ištu, da jim se prije dade »zlato
za zlato“, pa jih baš djever mora darovati jednijem dukatom ili dvjema. Mje
šte dobre molitve otac nevjesti samo kaže: »hajde sretno ti bilo“, a ona se
pokloni; to isto govore kum i djeveri i braća, a ona jim ljubi ruku, A iri-
šavši iz kuće poljubi i kutnji prag.

Kad se iz crkve upute, mladoženja otide prije put kuće; a svatovi sa
nevjestom idu polagano, da se nevjesta jedva pomiče, pa da najgušći snijeg
pada, i to da joj nebi kazali, da jedva čeka, da se s mladoženjom sastane.

I prag mladoženjine kuće mora nevjesta poljubiti. U avliji je dočeka
svekrva, zaova i jetrva;. tu jim se pokloni i poljubi u ruku, a one nju u
obraz, pa je pospu sitnijem šećerom i novcima. Mladoženja je dočeka na
pragu od kuhinje i digne ruku, da mu ispod ruke prodje radi podčinjenosti;
svekrva joj donese puno rešeto žita, koje nevjesta na sve strane okolo sebe
prosiplje, a najposlije prebaci rešeto preko sebe; tad joj donesu meda ma
tarjeliću, gdje ona prst zamoči i pomaže vrata *) od kuće, pa onda sebe i
mladoženju po čelu, a najposlije metne komad u usta sebi i mladoženji. Kad
prekroči nogom i to desnom preko praga, čepne g mladoženja malo nogu
svojom nogom, to i opet da mu bude pokorna: odatle stupa naprijed k vatri,
kod koje već stoji vreća žita, na koju sjede i stakne vatru triput. U tom
dok još sjedi, donesu joj malahno dijete muško i metnu u krilo, koje ona
okrene triput, da bi radjala mušku djecu.

Sutra dan pošto su mladijenci svedeni, nevjesta najprije ustane te ide,
probudi najprije svekra i svekrvu, kuma i djevera, donese jim vode, da se
umiju, pa jim se klanja i ljubi u ruku. Mladoženja ide odmah na dućan, jer
se stidi doma stati.

Ako je mlada dobra i učtiva, svakoga što susreta kod svoje kuće za
godinu dana ljubi u ruku, pa i samog prosjaka, koji milostinju prosi. *)

Morlaci u Dalmaciji. Gdja Diringsfeldka kazuje o jabuci sa zla-
tom, o cijeni za nevjestu, o međjusobnom odriješenju pasa (das Giirtell&sen),
ali sve u takom tonu, da se vidi, da je u pripovijedanju više fantazije i
kompilacije, nego toga što je sama vidjela. Osobito ovo pošljednje trudno
nam je vjerovati, i mislimo, da se gospodji barunici, kad je to pisala, vrćelo

zapletenijem kosama: iz toga slijedi, da i na svadbi, gdje djevojka prestaje biti

djevojkom, skoro u svijeh naroda se nalazi obred zapletanja ili raspletanja i |

podstrizanja kosa. Sravni n. p. Du-Meril 1 e. 17; Grimm, R. A. 443; Ros
bach. 274, 280.

1) O upotrebljenju prstena pri vjeridbi i svadbi kod drugijeh naroda, gledaj n. p.

Du-Meril L c. 84, 356; Weinhold 1. o. 225 —228.
9) Sravni rimsko levatio novae nuptae.
3) Ovo je mješte žitom, što se po selim posiplje.
*) U rimljana nevjesta je mazala salom vrata zetove kuće (Rossbach L c. 812, 351.)

5) Srbsko-Dalm. Magazin 1862, str. 100—107, Ato Marković. Da nevjesta u ruku

ljubi kogagod sretne, to je i u Arbanasa običaj (Hahn 1. e. 147).

Pravni običaji kod Slovena. 211

po glavi, kakvo mjesto iz Nibelunga itd., jer takoga običaja do sada nena-
djosmo ni kod Morlaka ni kod drugijeh Slovena. 1). Ali možemo joj vjero-
vati o drugijem obredima, n. p. da kad dodju svatovi s nevjestom pred mla-
doženjinu kuću, nevjesta prije nego sjaše, mora pomilovati djetence i posuti
svate i kuću voćem i prije nego uljeze u kuću, poljubiti kućni prag.

Sjutri dan probude nevjestu i ona mora mladje očešljati i donijeti vode
svatima da se umiju, a oni je zato daruju. *

Kninska Krajina u Dalmaciji. Kad svatovi putuju k djevojčinoj
kući, koga god sretu, moraju mu dati da pije %) ali barem mu ponuditi, isto
kao što i oni, kad ispred čije kuće prodju, moraju ih kućani častiti. *) Na
ruho djevojčino, kad ga imaju odnijeti, sestra njezina sjede, pak ga neda
dokle je nedaruju. Cudnovat je običaj, da svatovi kad polaze, ukradu sa stola
ožicu ili nož ili drugo što; djever i čauš najviše kradu i toj se kradji ni-
malo ne zamjera. 5)

Kad su došli do mladoženjine kuće, nevjesta ulazi najprije u kuhinju,
gdje joj odmah dadu rešeto puno jabuka: ona ga malo proređi, pa onda i
rešetom i jabukam preko kuće, neka djeca kupe. Kad djevojka udje u kuću,
valja da poljubi pnklad i ognjište i da uzdigne, ako ima što pod nogama,
kao ožeg, stolac itd. 6)

Sjutri dan je umivanje svatova kojijem, kao i drugovdje, nevjesta služi
a oni je darivaju.

vaki svat osim darova donese na svadbu iz doma svoga i piva i jediva.7)

Zlarin u Dalmaciji. Kad se nevjesta s vjenčanja vraća, stari svat
golom sabljom digne joj vijenac s glave. 5)

Lovreć iokolica u Dalmaciji. Pošto u jutro svatovi po djevojku
dodju, ona se s bratom sakrije, oni je traže, ali nikako je naći nemogu, dok
Jim kažu: »odveo je taj i taj.« Tad kao najedjeni počmu konje uzjahivati,
nože vaditi... dok kućani kažu, gdje je djevojka. Sad brat kaže, da se je
sakrio sa sestrom, jer da je taj i taj s četom prošao, te tražio djevojku, pa
hoće da mu se dobar dar pokloni. Dok se ugovara i nedadu mu koješta,
neotvara se, ali pošto dar primi, predaje djevojku. Često podmeću i dva i tri
puta drugu djevojku, dok prstenovanu izvedu.

Buklijaš ide pred svatovima i kogagod srete putem, nudi ga da pije. Do
pred kućna vrata zetova vode djeverovi djevojku, ovdje pak na konja joj
daju dijete, koje ona voćem dariva. Tad iz njedara vadi jetuku, u kojoj je
zabodeno nekoliko novčića i hiti je preko kuće. Tad poljubi nevjesta naj
prije gornji i donji kućni prag a za tijem je vode po kući, dodaju :joj da

I) Ako ona pak pod odriješenjem pasa razumije svlačenje i izavanje mla-
dijenaca, tad bi joj mogli vjerovati — ali tad nam valja primjetiti, da simbo-
lično opisanje simboličkijeh običaja nije nikako najrazgovetnije.

2) Ida Diringsfeld, Aus Dalmatien I. 183—185.

3) U Arbanasa ko nebi častio svatove, kad mu prolaze ispred kuće, tijem bi iz-
javio neprijateljstvo prema mladoženji (Hahn |. e. 145).

% I u rimljana svatovi vodeći nevjestu, kogagod bi sreli, nastojali bi, da ga da-
ruju, i to, kako Du-Meril tvrdi, da jih nebi kogod ukleo (1. c. 48). |

5) Ta je kradja obična i u Arbanasa (ibid 145).

$) Isto je to i nekijem predjelima u Francuzkoj običaj: ovdje joj meću pred noge
obično kudjelju, koju ona digne i na mjesto postavi. (Du Meril 1. c. 56).

7) Srb.-Dalm. Magazin 1861. str. 113— 116. U Arbanasa svaki srodnik donosi po
jaguje: ostali gosti plaćaju po nešto za svadbene troškove (Hahn 1. c. 144).

*) Rohrer, Slav. Bewohner II. 97.—98.

*

212 Dr. V. Bogišić.

objesi lopižu, obrne žrvnjem, igle da zaplete, kudjelju da zaprede, metlu:
sto drugijeh stvari u ruke joj daju. Svekrva joj uz to reče: »To te sad čeka.
Sjutra u jutro nevjesta diže se rano, pripravlja i dodaje vodu svakome
svatu za umivanje, perčine jim razčešljuje i kite privezuje a oni je darivaju. '
Risan u Boci Kotorskoj. Ovdje svatovi ne samo da su oružan
kao da na vojsku idu, nego nose i barjak sobom, koji se zadjede i vije ma
kući, gdje je svadba.
Već pri početku svadbe, djevojke s pjesmama nevjestu opominju, da je
dužna u novoj kući biti dobra, a da srditost, ako je ima, valja da ostavi u
staroj kući, inače one daju pravo zetu, u samo nevjestino ime, ćerati zloču
iz nje šibikom. Evo komada te pjesme:
— Kosto mi Stani poruči,
Po onoj zlatnoj jabuci:
»O Stane moja dušice,
Čuo sam da si srdita,
Srdita i ognjevita.
Neg Stane moja dušice,
Ostavi srdost u majke,
A živi oganj u braće,
Ne nos' ga meni u dvore
Ne omrazi me sa majkom.“
A Stane Kostu poruči,
Po onom sivom sokolu:
nO Kosto srećo vesela,
Ako ti budem srdita, >
Srdita i ognjevita,
Napravi zlatnu šibiku
Pa mene šibaj u dvore
Po onom skucu svilenn.“
Kad dolaze svatovi po nevjestu, pripijevaju djevojke i želju očinu, maj:
činu, bratovu, sestrinu, da nevjesta neide iz kuće:
Sunce mi je na istoku, hoće da dodje,
Mlada Stane na pohodu, hoće da podje;
Babo joj se smjerno moli: »Neidi Stane!«
Mlada Stane odgovara tiho smjereno:
»Bogme hoću moj babajko, vrijeme mi je,
I tamo mi baba kažu, kolik da si ti.«
Pošto dodju svatovi, djever podje k vjerenici i obrnuvši je u naokolo
ut istoka (kao što sunce ide, s lijeve strane na desnu), ona mu se pokloni
1 š njim poljubi i ona se više ni s kijem neljubi do vjenčanja. Govori se, da
je odprije bio običaj, da ovdje djever svoju snahu muškim pasom opaše po
ošulji, da bi mušku djecu radjala. Ali je ovo sad prestalo.
Blagoslov dava otac nevjesti, držeći somun hljeba u ruci, a u somunu
je udubena srebrna čaša puna vina. Tako je blagosivlja i mati i ostala rod-
ina. Molitveni somun se odnese i dade popu, ali čašu uzme djever, pa
po što se iz nje na vjenčanju zapoje vinom, dade je nevjesti, da je ostavi
za spomen. ?)
Nevjestu drži brat i čuva jednako od kad započne svadba, i nepušla
je djeveru, dok nedodju na avlijska vrata, pa mu ondje reče: ,Pozlati dje-

I) Milinović u Arkivu za povjestnicu Jugosl. V. 213—215.
9) Sravni pjesmu o diobi Jakšića u II. knj. Vuk. Nar, pjesama na str. 626.

Pravni običaji kod Slovena. 213

rere, ako hoćeš da ti dam ovaku banicu,“ a poslije dugoga takovog prepi-
anja, djever mu što pokloni, (talijer ili najmanje forintu), a on preda djevojku.

Po svršetku vjenčanja pop zapovjedi mladijencima, da se ondje odmah
»wljube. Ako mladoženja nije vrlo stidljiv i uzda se, da će iznenada moći
ugrabiti te djevojku poljubiti, on posluša popa. Ako li se stidi ili se boji,
da to neće moći učiniti, i tako da će se osramotiti, oni oboje kao stideći se
neposlušaju ga.

U kuću djevojka valja da udje preko prostrtoga ćilima, pod kojijem je
muški gatnjik i mali nožić crvenijeh korica, da bi mušku djecu i junake ra-
djala. Na kućnome pragu srete svekrva svoju nevjestu i založi je tri puta
medom iz ožice ....; po tom joj da od roda kakvo muško dijete, te ga po-
dižući od zemlje poljubi i daruje. (Dijete se ovo u Srbiji zove nakonjče, jer
se djevojci daje na konja, a u Risnu nema imena nikakvoga.)

Pri svedenju nevjeste nema nikakova obreda, nego svekrva i njezina :
kći legnu s nevjestom, pa kad opaze da je zaspala, one se polako izvuku i
mjesto sebe pošalju mlad oženju. Od prije je u Risnu bio običaj, da tri prve
noći djeveri spavaju sa nevjestom, ali toga sad već nema.

U jutro nevjesta ustaje prije sviju i počevši od svekra i svekrve svima
još u postelji nazove dobro jutro; po tom naloži vatru i pristovi kafu i pri-
pravlja vodu za umivanje, po tom sa svojom zaovom ili jetrvom namjesti
sve postelje osim svoje, a njezinu valja da namjesti svekrva ili zaova
sama. Kad bude kafa gotova, ona je da svakomu osim svoga muža, a njemu
kao od stida neda. Tad nevjesta ide na vodu.

U prvu nedjelju iza vjenčanja, ima nevjesta da ide u Crkvu — i tamo
je prate same ženske, muškarci se u to nemiješaju. One tog dana toprva je
oblače u ženske haljine, ali u najljepše što se može. Obično se misli (kaže
Vuk), da je nevjesta do ovog dana još jednako djevojka, a poslije toga da
će prestati biti; i za to sjutra dan već nenosi vijenaca i nepoklanja se do
zemlje. !)

Paštrovići u Boci. Pri odlasku s djevojkom iz očine kuće donesu
pogaču, a na pogači čašu vina, koja stoji udubena u hljebu: zet baca do.
tri puta prsten u tu čašu, a nevjesta ga do tri puta vadi sa dva srednja pr-
sta, i stavlja ga pred zeta. Tad mladoženja uzme prsten, te ga natakne ne-
vjesti na prst, medju srednjijem i malijem desne ruke. Za tijem dolazi bla-
goslov, koji se ovdje zove dobra molitva. Nevjesta klekne na tapit i
sklopi pružene ruke, a na ruke joj nalože handžara i kubura koliko držati
može, a dva zastava drže prostrt veo više njezine glave, pa mole i želje
izriču, kako će nevjesta bit dobra, oštena, srećna itd. Formula, koja ne-
smije izostati, jest: »Daj Bože u veliki dobri čas!“ Ža tjem je blagosivlju
roditelji ili ako nije njih, stariji srodnici pa završuju blagoslov riječima; nDaj
Bože, kćerce, da se u. ovu kuću nevratiš drukčije, nego kao mili gost!« K
dodje pak u kuću tastovu, tu je ovaj blagoslovi.

U Crnojgori i u Risnu ta je »dobra molitva“ nešto drugačija. Pred što
še ima nevjesta iz kuće očine uputiti, uzmu svi svatovi jedan po ijedan po-
čevši od starog svata od doma pšenični somun, u kome je zasadjena čaša
vina. Iz te čaše nekrenuvši je rukom, nego samo somun držeći, svaki srkne,
pošto je nevjestu blagoslovio. Najposlije dodje somun djeveru, koji isprazni
čašu, pa je nevjesti preda, da je čuva do vjenčanja, jer se opet iza toga,
isto tako iz te čaše vino prisrkuje. Za tijem pridrži nevjesta tu čašu kao
neki spomen i zove se molitvena čaša ili molitva. ?)

)\ Vuk, Kovčežić. 48—98.
*) Vuk, Montenegro 83— 85.

214 Dr. V. Bogišić.

Crnagora. Plaćanje za djevojku biva na piru i to je uprav, kad su
Svi pirni gosti za stolom, i taj posao uputi stari svat od doma na eslije-

deći način. Uzme pogaču okićenu, ter je donese pred staroga svata od

fta i traži da mu se pogača pozlati. Tad ovaj uzme onoliko novaca, ko-
iko je pogodjeno za djevojku i kao iz učtivosti dade vazda nešto više (ri-
jetko da je cijena manje od 12 talijera==24 for.), te poredja taj novac po
pogači, pa ga sa svom pogačom preda domaćinu. Ovaj pak, da bi odgovorio
na učtivosti, neuzme nigda koliko je ugovoreno, nego vazda nešto manje, a
ostalo sa pogačom vrati zetu, a za to svikolici gosti blagodare domaćinu. ';
Tad uzme stari svat od doma pogaču, pa je prelomi preko glave govoreći:
plz ovog doma pošla u dobri čas, a u oni uljegla u bolji ćas.« Za tijem
desni djever izvadi u marami zavite nove opanke, u kojijema je jedna cvan-
cika, te preda bratu djevojčinu, a ovaj otide u sobu, gdje žene oblače ne-
vjestu, pak joj te opanke obuju na noge. Tada, dočim ona oblači vjenča-
nicu košulju, brat joj skine kapicu s glave, baci je pod noge pa on čas
otide. I kose moraju bit opletene kako u žene, a ne više kako u djevojaka

Pred što se imaju uputit iz djevojčine kuće, desni djever ide da uzme
djevojku oli brat njezin uzme je za ruku pa kaže: ,Nedam je što me nećeš
darovat.“ Djever ga pita »a što ću ti darovat?“ Brat: »daj mi ako ćeš i je-
jan fišek.“ Ovaj izvadi pa mu dade i dva i tri, koje on ipak za sestrom
ispali. Za tijem vode djeveri djevojku k staromu svatu i ovaj joj metne pr-
sten na ruku. Sad je dobra molitva ili blagoslov. Cašu, kojom se pilo na
dobroj molitvi, metne djever u džep ili djevojci u njedra. Pri vjenčanju u
crkvi običaj je, da mladoženja nevjesti stisne ruke sa prstenom tako jako,
da se ova od muke uvija; ali opet njega kum, kad to opazi, kucne, da mi-
ruje. Svatovi putem hodeći i u Crnojgori kogagod sretaju, davaju mu piti
iz svadbene cice. Pred zetovijem Kkućnijem pragom svekrva dočekuje ne-
vjestu, te joj dava malo muško dijete, da prenese preko prostrta bjelja (će-
beta) i praga u kuću pa ga daruje. Ovo prenošenje i darovanje biva zato.
da bi mlada radjala mušku djecu. Tad djeveri predadu nevjestu, te sjedu
Šš njom na odar. Oni je jednako čuvaju i svuda prate, pa prvo veče ona i
spava 8 djeverima. ?)

Sjutri dan po svadbi ima obred nošenja vode. Nevjesta, praćena djeve-
rima, koji iz pušaka pucaju, ide na vrelo ili bunar, odkle obično kućani vodu
donose ; tu ona mora napuniti sud vode i opet uz puškaranje vratiti se doma.
Tu polijeva ruke gostima, da se umiju i za to umivanje svaki je daruje. )

Navedimo sada i neke svadbene običaje, koje Kovaljevski zabilježi. Svaki
gost donese štogod na pir, osobito štogod jela i piva, a jedan donese i živa
pijevca, s kojijem se šala zbija. Nevjesta nesmije cijeli dan svadbe ništa je-
sti, ako joj što djeveri kriomice nedadu. Ti djeveri, koji se drže kao braća
nevjestina, prate svud nevjestu, ni časa je samu nepuste, pa baš i prvu noć
mora š njima spati. Premda su ti djeveri obično bližnji srodnici, ipak se
kadgod dogodi (ali sasma rijetko) da oni zloupotrebe povjerenje, ali su tada
kažnjeni, kao da su rodjena braća tražila, da sramotu učine ili učinila. +)

Užičko okružje u Srbiji. Na svadbu i na slavu može svak doći,
pa baš i nepoznanci, bit će primljeni kao da su i pozvani. 5)

1) Ibid. 88.

9) Medaković, Život .. 89 —50.

3) Vuk, Montenegro 83—85.

*) Uerbipe mscaua itd. 85 —37.

5) Glasnik društva Srb. Slov. X. 317.

Pravni običaji kod Slovena. 215

Bugarska. Ovdje na svadbi ima osobiti obred, kojega u ostalijeh Slo-
vena do sada nenadjosmo, a to je Zasjevka. Tu se svečano sije muka
na tri sita u troje naćve pod pjevanjem, od koje muke isto tako svečano
mijese i peku hljeb. Od te muke ispeče se i jedan kolač, koji bude poma-
zan medom (radi toga medenik).... Kad je to gotovo tad žene kažu zetu,
da sjedne, pak otpasavši jedan kraj pasa, premetnu mu ga nad oči preko
glave, a jedna mlada snaha rastrga mu medenik nad glavom na krst, a s me-
dom namazanima rukama pomaže ga po licu, veleć: ,da se ljubite i rado
imate kao pčela med.« Sad se razdjeljuje svakomu gostu po komadić toga
medenika i uz to se dava iz bijeloga kotla vina srebrnom časicom. !) Ža
tijem u večer bude tako zvana razdjelna ja večera, gdje se mladoženja
oprašta sa svojijem mladijem drugovima prelazeći u red oženjenika. Na ovu
svečanost nedolaze oženjeni ljudi ni žene ni starci. Za večerom i igranjem
idu mijesiti hljeb i to oni sami čine, pače jim djevojke sakriju i kliješta i
ražanj, da nemaju čim oganj razrovati. Ali oni da pokažu, da mogu i da
znadu i bez ženskinja i bez orudja hljeb mijesiti, izdrobe glavnjom živi ug-
ljen, a omotavši tijestom ruku razgrnu žeravu, te metnu kolač u oganj i za-
preću ga opet rukama. :

I u djevojčinoj kući bude isto tako razdjelnaja večera sa njezi-
nijem drugaricam, koje joj pjevaju najnježnije pjesmice n. p.

Toc BeYapb CJ'BHuHLEe!

Y TB0_- MađuHna,

H y TBOK ĆALIA, CJIBHURIJE
A yTpB BEYApE CJBHUHNE

Y APJYT& MAKK&

Y Apyrbi Gamla CABHUHIe.

Hodeći put crkve i ovdje kao i kod Srba nosi tako zvani založnik
bukliju, te dava piti kogagod srete — ali u drugoj ruci nosi i živa pijetla.

I u Bugarskoj mladi najprije razpliću kose i pokrivaju je bulom"),
djevojka biva sa svojijem družicama zatvorena, te je valja kumu do tri puta
od njih otkupiti. Ali nije ni te kupovine dosta, nego ima i druga simbolička
kupovina: založnik, koji nosi pijevca živa sobom (po piscu članka u Ar-
kivu, pijevac predstavlja mladoženju), kupi u djevojaka i kitu, što se zove
"Ila“ koja je mjesto djevojke, te je sada zajedno s pijetlom nosi.

Pritakmovanje se zove, kad roditelji djevojčini blagoslovivši mla-
dijence, podadu jim malo vina i hljeba, da ga okuse. Iza blagoslova roditelji
ih poljube u čelo, a oni njih u ruke. Djever, mladoženja i nevjesta, drže se
za jedan rubac, a žene drže nekoliko zapaljenijeh svijeća. (Pri tom blago-
slovu ima još nekoliko obreda, ali jih se pisac ne sjeća). Od tole se ide u
crkvu na vjenčanje. Kad djevojka izadje, zaove prosiplju žito sa sitnijem
novcima u djevojčino dvorište. U crkvu ide i založnik sa pijetlom, s ilom
isbuklijom. Roditelji djevojčini neidu.

Kad dodju pred kuću mladoženjinu, roditelji njegovi susretnu jih noseći
hljeb i a0, pa jim kažu, da sadju s kola, ali ovi neslušaju, već se s kola

1) U Bugarskoj ima skoro svaki seljak take srebrne čaše, koje se samo na sveča-
nostima upotrebljuju i ostavljaju se u naslijedstvo sinovom. Samo gdjegdje satro
se taj običaj. Rakovski kaže, da je vidio takovijeh čaša, koje imaju do preko
600 godina.

9) Sravni rimski flammeum i prvobitno značenje riječi nubere. Taj se običaj na-
lazi i u današnjijeh Grka i u Arbanasa (Hahn, 1. c. 15). Za druge narode gle-
daj Du Meril 18; Weinhbold 1. c. 252.

216 Dr. V. Bogišić.

oklanjaju. Tad roditelji jih stanu darivati, otac n. p. dade ili obeća neko-
liko ovaca, krava, konja, komad vinograda itd. a mati kojekakav ures, du-
dove itd. Kad je pak nevjesta sašla i preko prostrta platna došla do praga,
dadu joj posudje s medom i kiticu cvijeća, kojom maže pragove, kroz koje

rolazi gore i dolje, dok dodje do sobe. To čini, kažu, da joj blagi budu svi
domaći kao i ona njima.

Sad kum i kumica dadu zetu muško jedno dijete, a nevjesti žensko,
blagosivlju jih, a oni se mučeć klanjaju, pa kad jim i oduzmu djecu, oni se
jednako klanjaju. Kakvi su obredi u ložnici, pisac kaže, da nezna.

Sutri dan mora djevojka, kao i kod Srba, svečano da ide na vodu. Kad
se g vode vrati, bude svečano razbulanje. Djever ubere sa zelena drveta
dvije grančice, te skine buo nevjesti i baci ga na stablo. Tad tek počne ne-
vjesta sa domaćima govoriti. !)

U Trnovskoj okolici svekrva susreta nevjestu na pragu, ne samo sa
hljebom, solju i vinom, nego na pogači nosi još i zlatni i srebrni ures, koji
je od starine u kući, pa predade nevjesti. U tomu, kaže izvjestitelj, narod
vidi dva značenja: najprije obilnost, ljubav i vjernost, a drugo: da tijem
svekrva kao predaje novoj snasi brigu kućnijeh poslova. (Odžakov.)

U nedjelju poslije svadbe kupi djever nevjesti preslicu i povesku, na
kojoj priveže babku i vreteno. 7)

Kukuš u Bugarskoj. 3amece, koji biva u četvrtak, tri dni pred
svadbom, i na kojem se svečano dvije pogače peku, pripada svadbenom ve-
selju. Ovom prigodom ima mnogo obreda pri miješnji, mi napomenimo glavne:
Na troje naćve i na tri sita siju tri djevojke brašno, a malo muško dijete,
kome moraju biti živi roditelji *), siplje vodu i so i promiješa brašno pali-
com, po tom istom palicom udara tri puta po gredi i kaže triput: »momak
i moma.“

U petak skupi se nevjestina rodbina, da joj kosu pletu. I ovdje valja
malo dijete, koje ima oca i majku, da započme taj obred, a djevojke ga do-
vrše metnuvši i kapu na glavu i mamMiy, što je vjerenik na velikom zaru-
čaju darovao.

U subotu nema ništa osobita, ako nećemo da to napomenemo: da se u
momka eakupljaju srodnici, da svečano ubiju vola za svadbe — volu naj-
prije urese glavu i rogove cvijećem i kitami i pripijevaju mu pjesme.

U nedjelju je pak prava svadba. Zet ide sa pratiocima k nevjesti, da
je vodi na vjenčanje. Ali kad dodju, nadju djevojku zatvorenu u sobi i okru-
ženu svojom rodbinom, držeći u ruci rešeto i u njemu pamučna sjemena. Tad
zapjevaju »Otkupljajte snahu djeveri! skupa je snaha, vrijedna je« ... Dje-
veri, koji do sada na dvoru stajaše, dadu nekoliko groša vrataru i ulaze u
nutra; a djevojka rasijevajući sjeme , baca ga na dvor, a gosti ga bacaju
preko kuće. Za tijem kuma stavlja vijenac lozovi na glavu nevjesti, a sve-
krva donosi srebrni ures, kojijem urešuju nevjestu pjevajući: ,Beam cs AoJy
Hala APJXKKO, AYDB AH TM K4AZATB HETONB Ha YEIO-TO, JOVA HA CAPIJE-TO.“

I) Pripovijedaju, da je nevjesta u staro doba nosila buo sve dokle nije rodila, i za
to doba je govjela t. j. ništa nije govorila sa svekrom i svekrvom.

?) Arkiv za povjest. jugosl. VIII. 252—211.

8 I u Rimu pri confarreaciji neke obrede mogoše sami patrimi i matrimi ovrša-
vati. I u Grka samo raic čug9aic moguo je biti upotrebljen u nekijem svad.
benijem obredima (Rossbach 1. e. 138 sq.; 225). U Arbanasa još dan današ-
nji, pri miješanju svadbenoga hljeba, djevojka koja najprije zabode ruke u tije-
sto, valja da joj je živ i otac i mati (Hahn I, c. 144.)

Pravni običaji kod Slovena. 217

Pri blagoslova prolijevaju vino preko zeta i nevjeste, a ova ljubi ruke svim
svatovima.

Kad dodju s nevjestom pred kuću mladoženjinu, prije nego s konja
sjaše, dodaju joj dvoje muško djece, koje ona miluje i s pločom, što ima na
prsima, gladi po obrazu, ljubi jim ručice i dariva jih voćem. Svekar tad pre-

aca preko nevjeste sitne pare i diže je s konja. Tad joj daju dva somuna

kruha pod pazuha i sud vode, kojom je zet lice umio. Sad nevjesta tako na-
prćena ulazi u kuću, pa ide put sobe, gdje se zet za vrata sakrije i dok ona
u nutra ulazi, on je tukne tri put plećima, pa izleti na dvor, a nevjesta od-
nese i somune i sud, pa jih položi u jedan kut sobe.
U ponedjelnik nema ništa osobita. U utornik naćeruju nevjestu, da mete
kuću i da pere sude, a za tijem da umijesi kolač. Pri svemu tome poderao
vaju joj se i podruguju, da neumije ni mesti ni prati ni mijesiti. srijedu
prate nevjestu na bunar, da bi donijela vode. Putem kogagod sreta, služi
vinom i rakijom i ljubi mu ruku. Na kladenac kad dodje, najprije ga obilazi
na okolo i prosiplje iz rukava proso, a u kladenac baca neprobijenu paru,
koju je u ustima donijela. !)

Struga u Bugarskoj. Hodeći na vjenčanje i sa vjenčanja i ovdje
posiplja nevjestu sitnijem novcem i ovsom. *) Kad svatovi prolaze mimo po-
znatu kuću, kućani istrče na dvor i časte jih vinom. Po vjenčanju u Crkvi
zet i nevjesta jedu kruh i piju vino, koje je doneseno od pratilaca zetovijeh,
za tijem i svi srodnici ljube vandjelje, pa i oni vina piju.

Kad su već pred kutnjim pragom zetovijem ili pred sobom, davaju ne-
vjesti kruha i vina. Za tijem uljegu u kuću, i u jednom uglu sjede zet 1
nevjesta jedno uz drugo, i tu donose nevjesti muško dijete, koje joj stavljaju
na jena, a ona ga poljubi i daruje. *

ugari u Bessarabiji. Pri vjenčanju u Crkvi, pošto se zapjeva :
Icaia_ aukyi . . . sasiplju na mladijence sa svijeh strana oraha, slatkiša itd.
za znak, da jim žele u svemu obilnost i bogatstvo: kum i kuma u samoj
crkvi vežu im ruke.

Kad se vraćaju iz crkve, ako je zet iz drugoga sela, seoska djeca od-
kle je djevojka zaokupe zeta, da dade otkup za nevjestu, ali sreća da su i
najmanjijem darkom zadovoljni.

a nekijem mjestima pri gozbi u zetova oca mladijenci sjede za poseb-
nijem stolom, i za nekoliko minuta drže na rukama dvoje malo djece, zet
muško a nevjesta žensko. Na ovom objedu nebude niko od nevjestine svojte.

I ovdje svatovi kad dodju, da uzmu nevjestino ruho, sestra ili rodica
(ali mora biti djevojka) ište kao platu.

Kad svatovi za darove što primiše od mladjenaca, stanu da uzdarje
davaju, što obično bude u novcu, mladijenci nijesu prisutni. Kad se dospije
pirovanje, kum i kuma vode mladijence u sobu, tu zet kumu polijeva ruke
pri umivanju, a on njemu predade novce, što su se na svadbi skupili. Drugi
dan po svadbi šalje svečano svome tastu kozle ili jarca lijepo okićena na
ar. *)

Rusini. Kad su svedeni zet i nevjesta, ova uzme grunak cukra, pa
sutra u jutro dava svome mužu, da bi mu tako š njome življenje sladko bilo.

) Miladinovci. Baar. H. nscuu 518—521.
?) Posipanje mladijenaca žitom, voćem i slatkišima, bivalo je i u Grka i u Rim-
ljana, isto kao i danas skoro u svijeh naroda indoevropejskog porjekla. Gleđaj

n. p. Rossbach 1. c. 226; Du Meril 1. e. 55: Hahn 146, 196.
3) Ibidem 516
idem .

*) Marepiazbi . . Beccapa6ekag o6aacTb. 1. 508—510.

218 Dr. V. Bogišić.

Pod jastukom jim svu noć stoji somun hljeba, kao znak buduće obilnosti.
Nova snaha cijelu prvu godinu, gdjegod i kogagod svoje nove svojte srete,
valja da poljubi. Ovo je pošljednje, kaže Rohrer, običaj i u Kozaka, ali ne-
kaže u kojijeh. ')

Laborski Rusini. Pošto su se svatovi sakupili u mladoženje doma
namijenjeni starosta govori besjedu o častnicima, koji svatovima trebaju
u tom poduzeću. Ali najprije počne od sebe: ,llu npiiimaeTe MEHE& X.FOTINH 3a
crapocTy ?“ IIpiimaeme, npišmueme viču svikolici, pa Š njima i mnoštvo djece,
što se tu sakupi. Tad starosta uzme kitu ovsa, pa ga zadijeva sebi za kapu,
kao znak svoga dostojanstva. Tako budu izabrani i ostali i ovsom nakićeni.

Kod nevjestine kuće svatova nema, nego sam »BbigaBna« i nekoliko
djevojaka, koje pletu vijenac i pjevaju medju ostalijem i ovo:

o EK Mapeko, MipumuKo
KaMAHOrO CepAIla,
fIKB Ke TOGE HE KA.Ib
JEJEeHOTO BEHILA ?
Ba AKE MH TO HG )KAJb
A?Kb MA CEepAlle 6O0JmuTb!
Bo TO BCe CA CTAJO
He no Moe& _BOJH,
He mo MoeH BOJH,
Age mo 6paToBog,
Ilo GparoBo# i cecrpunoš
Ta no MaTepuHoš.

Tad nevjesta klekne a brat joj najmladji stavlja vijenac na glavu.

Kad dodju zetovi pred kuću nevjestinu, Betgasna i djevojke do tri puta
zatvoraju vrata i neće da jih puste unutra, nego pjevajući ištu otkup za dje-
vojku. Za tijem je blagoslov i opći plač.

Pred večer vode nevjestu k mladoženjinoj kući. Kad dodje blizu,
mati zetova uzme u ruke somun hljeba i dočekuje na kutnjim vratima ne-
vjestu, pa je pita: ,Su čim si došla?“ a ona joj odgovori: ,Sa srećom i
zdravljem i s božijem blagoslovom.“ Tad joj stavi na glavu somun i vodi
je u kuću. Nevjesta unišavši, ide uprav trpezi, ljubi joj četiri ugla i sjeda:
i odmah počimlje večera.

Iza večere donose postelju nevjestinu i prostiru je na pod, zet sjede na
postelju a nevjestu mu dovedu na koljena i raspliću joj djevojačku kosu i
pjevajući povezuju joj glavu kao što udate žene nose. Sad idu svatovi i mla-
dijenci na rijeku i bacaju vijenac u vodu, ali ga drže, da ne otpliva i iz
sredine vijenca zahvataju šakom vodu i umivaju se. Zet nosi od te vode
doma i pokropi svekolike goste. Sad se igra i svaki gost poigra sa nevje-
stom i metne joj na tarjelić nekoliko novčića. ?)

Vrhovinci (ugarski Rusini u Marmaroškoj, Bereškoj i Ugvarskoj
županiji.) Uoči svadbe u večer sakupe se gosti na huski, a to su kolači
nalični guskama, i množina ih se toga večera ispeče za svadbe. Odmah u
jutro idu zet i nevjesta na izvor ili na bunar, da se umiju, i u tu vodu go-
sti meću bakrenijeh novaca. Tad se pletu vijenci i posiplju mladijence ječ-
mom. Pri oproštaju nevjeste s roditeljima nemože niko da se suzama opri-
ječi. Sad joj raspliću pletenice i postavljaju vijenac. *)

1) Rohrer, Sl. Bewohner II. 99.— 122.
%) Kraljicki, C6opHuKE HayKuBBI 1865, str. 148 —160.
3) Biedermann, Die Ungarischen Ruthenen .. 78.

Pravni običaji kod Slovena. 219

Polješuki i Bužani (Malorusi u Gorodenskoj guberniji.) U oči
svadbe biva svečano miješenje i pečenje korovaja i u zeta i u nevjeste

oma.

Na dan svadbe ide zet sa svatom (Apy>KKO) i sa sviračem k nevjesti i
poklonivši se svakomu, sjedu za trpezu, a nevjesta mu donese rubac S riječ-
ma: Zapy:o Te63 Crenais mepniuME nogapkoME; a mladoženja daje njoj 10 ili
30 kopjeka sa formulom: Aapyrwo Te63 Maupuno 6HTBIME TAZApOME. Za tijem
Apyx«KO vodi okolo trpeze zeta i nevjestu, držeći se sva trojica za jedan ru-
bac. Sad je blagoslov roditeljski. Putujući k crkvi kogagod sretaju, klanjaju
mu se, a sreteni jim se uklanja s puta. Po vjenčanju zet i nevjesta nogama
turkaju otirač i pas, po mnijenju dpisatelja, bi javno pokazali, da je is-
punjena ženidbena dužnost.

Opet se oboje vraćaju u nevjestinu kuću, gdje jih otac susreta s vot-
kom, a mati stoji kod žbadnjice, koju i zet i nevjesta moraju dotaknuti.

Kad za trpezu sjednu, nevjesta mora se posaditi zetu ob lijevu. Iza
ručka ide mladoženja k roditeljima bez nevjeste, da jim odnese djevojčine
darove. U večer ili sjutri dan vraća se po ženu — ali se ova zatvori u sobu,
odkle je brat dovodi i posadjuje za sto: za tijem ženske vode nevjestu u
sobu i preoblače, a brat dodje i uzme nevjestu, odvede je opet zasato i po-
sadi je sa zetom, oboje na jedan jastuk. Svahe joj raspleću kose i krajeve
joj podžižu za znak, da žena nema više s krasotom kosa ljude primamljivati ;
tad joj mažu kose maslom, a kadkad i medom, stave joj na glavu komad
hljeba i novaca, da bi joj život bio sladak, obilan i bogat. Tad joj svaha
natiče žensku kapu.

Kad dodju u zeta doma, vode mladu okolo stola za znamenje, da će
ona biti gospodarica u kući (ako matere nema). Ti svi obredi zovu se 3B0-
AbIHB1. Pred što se pir svršiti ima, svat ili druško vodi mladu, da joj pokaže
svekolike zgrade, bunare itd., da bi znala kućni red. !)

Ukrajina. Kohl kaže, da je vidio, gdje vode nevjestu, a ona da je
nosila u ruci dugačku drvenu sablju, a na sablji naboden veliki somun kruha.
I sablja i hljeb bijahu lijepo cvijećem okićeni. On ovako tumači taj simbol:
Sablja i hljeb znače, da je muž dužan ženu braniti i hraniti, a cvijeće da
mu ona iz blagodarnosti ima kao cvijet kititi i resiti cijeli život. ?)

Poltavska i Černigovska gubernija. Pri vjenčanju u Crkvi
stoji djevojka držeći sablju, a na sablji je privezana svijeća. Ta sablja stala
je prvog dana svadbe u prednjem uglu. To je prije bilo običnije, sad
je sasma rijetko. Pred što imaju put crkve da se upute, brat raspliće ne-
vjesti kose i kad ter kad joj zamahuje sabljom okolo glave. Njezine druga-
rice pjevaju:

nA TATApHHB ČPATENB TATAPHH'B
TIpoaaBB Cecrpuny 38 TaJepb
A PyCyB KOCOUKY 34 IECTAKB
A GuJe JIHUEHKO TIHLIJO M TAKB.“

Tad davaju novaca bratu, da bi se uklonio iz kraj sestre. U Poltav-
skoj guberniji ne raspliće brat sestri kose, nego stane na vrata s batinom i
prijeti, da će ubiti mladoženju, što mu on sestru hoće da sobom vodi, ali ga
zet ublaži, davši mu malo novaca, i to se zove: brat prodava sestru. ?)

Velikorusi uopće. Uoči svadbe biva AšBmuHukE, na kome se ne-

!) Marepiasbi . . DposueucKaa ry6epnia I. 882, 887.
2) Reise im Innern von Russland .. II. 284.
2) Bantyš Kamenski, Hcropia magoš& Pocciii III. IIpumsuanig 77—19.

220 Dr. V. Bogišić,

jeste oprašta sa djevojačkijem životom i sa svojijem drugaricama. Za tijem
ide djevojka u banju '), da bi, kako kažu, oprala sa sebe stare navike i spra-
vila se k vjenčanju i novome životu. Cijelu večer je gozba, na kojoj su
skoro same djevojke, dosadanje drugarice nevjestine; one nariču pjesmama
i oplakuju nevjestin djevojački život. Na pošljetku nevjesta dariva svoje dru-
garice. Slična Aseuuuuky biva toga večera svečanost i u mladoženje doma.
I on se oprašta sa svojijem drugovima, i on ide u banju, i on jih časti pivom
1 jedivom. 1 koposaši se svečano peče u nevjeste uoči svadbe.

Na svadbi i zet i nevjesta i svadbeni činovnici imaju počastna nazva-
nja, i to se drže kao simboli bogatstva, znatnosti, obilnosti. Toga radi zet
je Kua3b, nevjesta kHmxHa, *) a po vjenčanju kuaruna, srodnici zetovi 6ompe,
upravitelj svadbe Tbicaukoii. Na svadbu pozivlju i magjionika (sopoxea), da
nebi škodio svadbi.

Na velikijem mjestima raspliću kosu nevjesti i pletu je na način mu-
žatica, već na djevičniku, ali u opće to biva na dan svadbe. Pri tomu se
pjevaju pjesme, kojijem se oplakuje djevičanski život, i njegov znak puštena
pletenica, hule se roditelji što prodaše nevjestu, i huli se ženidbeni život.

Kad zet dodje po nevjestu, nepuštaju ga u kuću rodjaci nevjestini i
njezine drugarice, dok ne plati sa sergauy. Kopeki i ostali sitni novci, koje
on plaća, zovu se rubljima, dukatima itd. i to je znak bogatstva.

U crkvu idu svikolici na konjma, a kad u crkvu dodju, natječu se zet
i nevjesta, ko će prije stupit na ćilim, da mu drugo bude podložno. Po vjen-
čanju odmah svećenik daje bocu vina zetu, a ovaj daje nevjesti piti i pije
sam, 4 pa tad lupne bocom o zemlju i popleše je nogama 1 smrvi u male
komadiće, i to valja da sam zet učini bez ičigove pomoći. *) Ti se pilje:
moraju tad pokupiti i baciti u rijeku.

Na vratima od kuće dočekaju roditelji nevjestini djevojku, i nose joj
hljeba-soli i posiplju mladijence hmeljem. Za mladijence stave na trpezu
pečena pijevca, od koga gosti nejedu, nego samo zet i nevjesta, i to na ne

ojim mjestima ne na trpezi nego u sobi. Zet i nevjesta kad na zdravlje
piju, da bi osladili vino, koje, kažu, da je gorko, cjeluju se pred svijem go-
stima.

Soba (Csuuukt), gdje imaju bit svedeni, nebude razgrijana, kako je
inače obično, i to da bi jih zima tobože naćerala, da se jedno k drugomu
privriježi. Budu uvedeni u sobu popraćeni sa ikonama, koje jim objese više
glave. Nevjesta mora izuti crevlje zetu, i u jednoj nadje mali bič, a u dru-
goj novčić; ako izuje prije onu, gdje je novac, to je sreća; ako onu gdje je

') I stari Grci imadoše taj običaj: U Aeoliji crpali sa vodu za nevjestina kupa-
nja u svetom vrelu Ismenos, u Attici pak u vrelu Kallirrhoe ili Enne-
akrunos (Rossbach 1. c. 224); običaj kupanja pri vjenčanju nalazi se i u
Indiji (Colebrooke, Asiatic researchs VII. 290). Za druge narode gledaj Du-
Meril 1. e. 11.

9) Sravni i Šnjegirev, Pycckie II. 88.

3) Koliko je star i važan ovaj običaj, vidimo i s toga, da je na nekijem mjestima
u srednjem vijeku narod držao, da je tijem pićem ženidba gotova. Proti tomu
nalazimo medju ustanovljenjima Andegavske sinode od g. 1277. naročiti kanon:
»Intelleximus nonnullos volentes et intendentes matrimonium ad invicem con-
trahere, nomine matrimonii potare et per hoc credentes se ad invicem matrimo-
nium contraxisse carnaliter se commiscent (can. 3). I ovaj običaj može se naci
i u starijeh i u novijeh naroda; gledaj Du-Meril 40 — 44.

$) I za to razbijanje sada imamo mnogo primjera i u inorođaca. Ibid. 59.—60.

Pravni običaji kod Slovena. 221

bič, to je nesreća: ali svakako mora je tri puta ošinuti onijem malijem bi-
čem ža znak, da bi mu bila podložna (Ivanov-Želudkov). !)

Donski Kozaci. Na djevičniku uoči svadbe oprašta se nevjesta
sa svojim drugaricama i zet sa drugovima. Sutra dan najprije je roditeljski
blagoslov i u zeta i u nevjeste doma. Kad je to gotovo, tad djevojku posa-
djuju u sprednji ugao (to je obično mjesto, gdje sjedi domaćin) pod ikonama,
a uza nju čine da sjedne najmanji od braće ili srodnika, kojemu daju u ruku
štap (zepkaBy) ili svileni bič, i on neda zetu svojega mjesta kod sestre, do-
kle ovaj neotkupi. Sad idu u crkvu i djevojci ras liću kosu, a pošto je cr-
kveni obred ovršen, tad joj zapliću kosu kao u udate žene, a na glavu joj
meću Kasnmakt. ") Pred kućom zetovom roditelji jih susretaja s hljebom-solju
i posiplju jih šenicom, orasima, hmeljem i novcima. Pošto su se okusila prva
jela, svaha spraćuje mlade u ložnicu. I kod seljaka, koji nijesu vojnici, skoro
su jednaci svadbeni običaji. 5)

Malojaroslavecki ujezdu Kaluškoj guberniji. Uoči svadbe
biva svečano kupanje nevjestino. Iza kupanja počnu odijevati nevjestu. Malo
zatim dolazi mati i otac zetov (zet dolazi poznije) i donose sobom ugovoreno
vino, koje se počne ispijati. Kad se to vino (ovdje pod ovijem imenom razu-
mije se svako piće *) ispije, tad domaćin toči svoje i dava srodnicima zeto-
vijem; pri tom vino se ovako služi 5): otac nosi bocu s pićem i nataka, mati
čaše, a nevjesta slatkiša za pred piće. Osim toga oni jih darivaju s ubrus-
cima itd., a i nevjesta čini to isto. Tad nevjesta ide u sobu, pa opet kuka
i pripijeva:

TIpongaE MeHf POAMMBIH ĆATIOIIIKA,

Ha BHEHOH UApOUKE,

IIpoBaa MeHA POAKMAA MATYINIKA

Ha Caa4KOME DPAHHUKE.

OTKpacoBagacb # BO KPACHBIXB ABBJYIMKAXP.

Sutra dan u jutro nevjesta plače, i ako nema oca ni matere, ide na
groblje, gdje je i njene družice prate i padši na koljena na očinu grobu nariče:
PacTynucA MaTb cbipa 3eM.Ia,
TbI OTKPOHCA TpoO6OBAf AOCKH,
BcTpeneHHC€b poAHMBIM ĆATIIIKA,
BJArOCAOBH MEHA BEJIHKUME 6JIATOCJIOBERbINEM B.

To isto biva i na materinu grobu.

Kad se nevjesta obuče, tad se klanja i ište blagoslov ne samo od ro-
ditelja, nego i od svih rodnijeh, pa i od same male djece. Po blagoslovu
sjeda za sto, pak stane naricati:

He cmycka# MCHA, POAHBIH GATIUKA,

Co Wmapokaro nmoABOpnuia ;

HKEB T665 Zb, PofuUMBIKM GATILIKA, HE C.IyTA 6BIJA
A _re6s poguMa MATyulKa, NnocoJB BOJbHIiH.

1) Običaj izuvanja ima biti veoma star. Rognjeda kći polockoga kneza, nehćaše ići
za velikoga kneza Vladimira (g. 980) govoreći: ja neću da izuvam sina jedne
šlužkinje (Nestor, itd. Schl&zera_ V. 197). I u Moskvi je bivao taj običaj do

. nedavno; gledaj putopis Olearija i Gerbersteina, koje navodi Snjegirev Pyc-
ckie II. 838.

2) Osobita kapa udatijeh Kozačkinja.

3) Merepisabi .. ŽeMJA BOH3KA AOHCKATO.

9) Primjetba g. Ivanova-Želudkova.

*) To nije samo na svadbi, nego vazda kad su gosti. (Ivanov-Želudkov).

nome") = ——--._——— po -

222 Dr. V. Bogišić.

Na mjesto zeta sad brat nevjestin uza nju sjeda, i držeć u ruci palicu
čeka zeta, da mu proda sestrinu kosu. Kad zet dodje, družko moli
brata, da ustupi to mjesto zetu, ali ovaj se neća i počne zamahivati palicom,
i ipak malo komada sitnoga novca omekša ga, pa pusti zeta da sjedne.

Poslije vjenčanja u crkvi rgacKka (pratilice nevjestine) u jednom kutu
zapleću kose i natiču joj noBoiaake (kapu što nose žene udate). Ona se
gleda u zrcalo i popravlja na sebi kapu, pa za tijem opet sa zetom zajedno,
pa pitaju i jedno i drugo: koga vide u ogledala. Zet kaže, da vidi svoju
ženu i pozove je po imenu ; isto tako i ona njega. Nevjesta se veoma stidi
pozvati po imenu svoga muža, i kaže, da prodju gdjegdje i deset godina u
ženidbenom životu prije, nego ga ona počne po imenu zvati. Sutra
svadbi, čim svane, Apy»KKO tuče na vrata sobe i pita zeta, hoće li piti ; i ako
hoće, to je znak, da je zadovoljan s nevjestom, to jest, da je nevina bila,
ako neće piti, tad ja protivno značenje. !)

Taruški ujezd u Kaluškoj guberniji. Na dan svadbe najprije
krstni kum rasčešljuje zetu glavu, za tijem dolazi otac i mati s hljebom-solja,
te ga blagosivlju. Druško ga tad vodi u prednju sobu, te tu opet biva rodi-
teljski blagoslov i svijeh srodnika. Kad su povoske gotove, mati stavlja u
svaku po šaku hmelja. Kad dodju blizu kuće nevjestine, seljani se sakupe
pak jim palicom zaprieče put, druško jih ponapoji vinom, 1 tad jih puste
proći. Za tijem druško ulazi u kuću, da pita hoće li primiti zeta; odgovor
je dakako povoljan; i tako sišavši s kola ostaju pred pragom.

Medju tijem i obuku nevjestu, blagoslove i posade je za trpezu; njoj
s desne strane stoji dvoje muško djece, a s lijeve dvoje ili troje žensko.
Druško tad ulazeći u izbu, pita muškiće, zašto su tu sjeli? oni odgovore:
»Daj novaca, pa ćemo ustati.« ,A zašto?“ — ,Mi smo pleli nevjesti obuću.“
Druško jim dade novaca, a oni otidu, pa tad taj razgovor biva i sa malijem
djevojčicama; one kažu: ,Mi smo šile za nevjestu i mnogo iglica polomile«.

ruško i njihova mjesta pokupuje. Za tijem razastiru pod nevjestu ćilim i
pod desnu Joj nogu stavljaju jednu mjericu punu ovsa. Tad se jede i pije
istom tada idu otac i mati s ikonama, da uvedu zeta u kuću: on jim se do
zemlje klanja i š njima se cjeliva. Sad se objeduje. Po objedu otac sjedinju-
jući ruke zetove i nevjestine *) poučava jih: njemu kaže n. p. ljubi je kako
dušu, a tresi kako krušku, a njoj n. p. neslušaj zla jezika itd. Nevjesta tad
plana zahvaljuje roditeljima za hljeb-so. Sad idu u Crkvu. Po vjenčanju
jevojke povezuju nevjestu po glavi.

Nevjestu i zeta dočekuje otac pred kućom sa hljebom-soli, a mati s iko-
nama i koricom kvasa. Tad odmah objeduju mladijenci samo još sa
dvojicom, trojicom u posebnoj sobi, pa tad idu spati. Sad i gosti se sabiraju
i počimlje pravi objed. Ali okolo po objeda, gosti hoće da vide mladijence,
koji valja opet da za trpezu dodju. 5)

Meščovski ujezd u Kaluškoj guberniji. Uoči svadbe u večer
je KypuuKkt=gozba; na kojoj je glavno jelo piroge. Prvi obred na svad-

eni dan jest preodjevanije nevjeste, ito biva na klupi, koja je pokrivena
zvraćenom pelicom (proti zlijem duhovima) *) na kojoj nevjesta sjedi. Kad

1) Marepiaabi . . Ka.ryxxckag ry6epnin, II. 174, 177.

2) Sravni rimsku dexterarum junctio (Rossbach 1. c. 308) kao i indijsku paAni-
graha (Manu III. 43).

š) Marepiaabi . . Kaxyacckag ry6epnia Il. 177.—179.

4) Sravni rimsku pellis lanata (Rossbach 324). Isti običaj nalazi se i u Indiji
(Colebrooke I. c. VII. 305).

Pravni običaji kod Slovena. 223

joj nazuvaju crevlje, stave joj pod pete nekoliko novčića, da bi i u muža u
obilnosti življela. Desnu nogu joj obuva djever (mapoumukt), da bi je budući
muž milovao. Da bi pak u svemu srećna i zadovoljna bila, pribave jednu
ženu udatu, koja s mužem dobro žive, da bi udjela nevjesti brnjice u uši i
da joj stavi svoj ubrusac na glavu: ') Doklegod traje preodijevanje nevjestino,
valja joj oplakivati svoje djevovanje. :

Kad otac sina blagoslovi, ovaj ide k nevjesti a pratioci su mu ApyxKo,
AAbKa, dva nogapyxba i cBaxa, koja jaše na konju i š njom dječko od
sedam godina, koji se zove 6awaHaxt. Kad dodju pred nevjestinu kuću, ku-
caju i ištu kao svratište ; ali tek treći put kad kažu, da su lovci, te da jim
je zec umakao. u kuću, otvaraju jim se, kao preko volje, vrata. Taj zec je,
razumije se, nevjesta, i zet je mora tražiti pe svoj kući, jer je sakriju.

o što se opletu kose, dolazi roditeljski blagoslov, koji nevjesta prosi s
običnom formulom: pogumMbiši ĆaTioIuka i poguMag MarymKka! He npomy y Bace
uu sgara uu cepećpa, uo npomy Boxis i Bamero 6sarocaoBenig.. Ako nijesu
živi roditelji, blagosivljaju kršteni kum i kuma, i tad njima govori 6oroaaHnbI
GaTWIIKa u GOTOZARHAZ MATJIIKA.

Po vjenčanju kod nevjestine kuće. pjevaju djevojke u pohvalu mladijeh,
pak tad jih svežu s pojasom, da bi jedno drugo ljubili i složno življeli. Sad
mati nevjestina, stavljajuć obično groš pred svog zeta, govori mu: »BoTE
Te6a AHTE PJUb: IOCTABb K.ISTB, KJIIA ILIETB H YUH CBOHO XKOBKY HE AJA JIOAeK
a AJA ce6a. ,

Kad se približe mladijenci sa svatovima kući zetovoj, otac jim dodje
na susret sa ikonom a mati s hljebom-solju.

Posljednji je obred što mladijenci idu na kladenac ili na bunar da za-
hitaju vodu *).

Selo Petroselje u Mosaljskom ujezdu Kalužkeguber-
nije. Najprije u mladoženje doma peče se svečano kopoBaži. ŽZatijem odijevaju
zeta i druško ište u Boga blagoslov. Zatijem svaha prostire pelicu pa vodi
mladoženju da se posadi. Tad mu ona razčešljuje kose i maže jih maslom i
posiplje hmeljem. I on ište u oca i matere blagoslov sa gorenavedenom
formulom.

Sutri dan po svadbi najprvo što mlada učini jest, da mete kuću, i uz
to joj prigovaraju: ,K&LIY META qHCTO, A COpy BOHĐ HE BBIHOCH“ (ovo posljed-
nje hoće rijet, da što se doma čini nema nikomu izvan kuće pripovijedati,
a tada joj dadu da peče 6uuupt. Za tijem druško vodi mladu na vodu, ali
joj djeca nedadu prenijeti vodu, nego mora mladoženja donijeti vina i tako
Jih ponapojiti, da bi je pustili. Za tijem svekrva donese kudjelju & vunom i
da nevjesti da prede. E

Kazanska gubernija. U zetovu kuću uvode mladijence preko
prostrta platna u kuću, gdje jih otac dočekuje sa ikonom, a mati sa hlje-
hoisolju, Tad je blagoslov roditeljski, koji mati završi posipljući nevjestu

eljem. *
iz ogorodska gubernija. O svadbi pripovijeda nam g. Rajevsky,
isto to, što već kazasmo za Velikoruse u opće: izlišno bi dakle bilo, opet
opisivati, što je već opisano.

DU starijeh Rimljana je pronuba razdijeljivala kosu nevjesti, isto tako i u
Grka nympheutria jih joj je potstrizala. (Rossbach 216, 274).

3) Marepiasni . . Kaaykckag ryć6epnia II. 164—169.

3) Ibid. IL 171— 178.

*) Erdmann, Beitriige I. 60, 61.

224 Dr. V. Bogišić.

Kostromska gubernija. Isto kao što raspletanje kosa, tako i
običaj razuvanja, kaže Snjegirev, da se drži još u većini predjela ove gu-
bernije.

Nil rohta u Kostromskoj guberniji. I ovdje sirota nevjesta ide
na dan svadbe na grobove svojijeh roditelja, i tu nariče onu običnu formulu,
kojom se blagoslov ište. POAHMBIA GATIOIIKu HP MATJIIKA HE Ha4U HH 3JATA HH
cepe6p:, npoluy pogureabpcKaro 64arocaobenig.“ 2)

Permska gubernija. Tako zvano o6pyuenie biva u oči svadbe. Kad
zet dodje u kuću djevojčinu, ova ne bude još obučena, a dok ona tijem ne-
bude gotova, ni zet ni njegovi pratioci nesjedaju — ali ona se nimalo ne-
žuri, da se obuče, te kadgod moraju čekati na nogama po više nego sat.

Kad zet ulazi u kuću, nevjesta nastoji da ga ozbiljno i upravo u lice
zagleda, da bi joj poslušan bio. Na večeri nevjesta ništa nejede, nego mora
svojijem viljuškama i ožicom zalagati zeta i njegovu svojtu.

Na svadbi prije nego zet dodje, ženske raspleću kosu nevjesti i poju
pjesme, koje odgovaraju tome obredu. -

Kad u crkvu idu, nose sobom piva ili vina, te i tamo u crkvi prija-
telje i znance, koje nadju, napajaju. Kad se vraćaju iz crkve, otac i mati
zetova susretaju jih sa hljebom-soli. Zatijem svahe Mv4oxyio OKPytEB8IOTE,
to jest stavljaju joj na glavu kapu ili ubrusac.

U ložnici svlače nevjestu, i ona kad je svuku, u samoj košulji poslužuje
goste vinom i pirogami.*).

Roditeljski blagoslov biva i na ženidbi, koja se čini ubjegom, a teško
je da će ae ikakva djevojka usuditi, da pobjegne, a da otac za to nezna.

Na dan vjenčanja sastanu se svahe zetove i svahe nevjestine, pa svaka

ripijeva i hvali svoju stranu, dok se i posvade — ali svadja malo traje,
jer se opet lako pomire i medjusobno ljube. *)

Petrozavodski i Povjenecki ujezd u Olonackoj guber-
niji. U oči svadbe ili uprav u jutro na svadbeni dan ide nevjesta svečano,
da se okupa. Pred što će na vjenčanje u crkvu, bude oproštaj, a danas ne
formalni, nego pravi. Tad joj zapliću pletenice, što mogu tvrdje i vezuju
uzlima, za tijem umivaju, oblače i posade na kvasionicu. Sad dodje svaha pa
joj pletenice počme raspletati, a djevojke pjevaju tome zgodne pjesme.

Sad je drugarice vode iz sobe, ali je nepredaju svatima, dok jim oni
neočiste prag, t. j. nedadu po koji groš. Tad se mole Bogu a za tijem
stave nevjestu uza zeta: on joj postavi ruku na glavu, a drugom je obrne
triput po sunčanom tijeku, i u to ako je hitar zet, pogabi nevjestu i zato ga
svikoliki hvale. Kad su se s nevjestom uputili i nekoliko odmakli od tastove
kuće, zet preda nevjestu drušku, a on se vraća k punici, da je pozdravi
t. j. da se cjeluje š njome i da je daruje u novcu, i to se zove: a KpaCibie
CarnorH.

Sad dolazi obred, koji se u Povjeneckom ujezdu zove : mpogaka HeBSCTBI,
i to ovako biva: Tesicauko4 (glavar mladoženjinijeh svatova) počinje trgo-
vinu upitkujući pratilice nevjestine: koja je mati a koja li tetka? To se
čuje i izvan kuće pa viču ljudi: »Idu da je prodaju < Tisiackoj kupuje
nevjestu dijeleći novaca rodjakinjam njezinijem, ali tako, da bližoj po krvi

1) Pyeckie II. 83.

%) Ibid. II. 82.

3) Marepiasbi . . Ilepuwckag ry6epnia II. 685 —588.
*) Ibid. 554—555.

Pravni običaji kod Slovena. 225

više daje, nego daljoj. Osim njih daje novaca i plakalčici. Tad pratioci
zetovi viču: ,Nevjestu ste prodali, nevjesta nije vaša.“ Tad plakalčica
ide da hvali djevojku i kazuje, kako je cupao dobro trgovao, pa završuje:
rEto ti tice ni štipane ni perušane, ti je štiplji i perušaj a od drugoga čuvaj !«

Pred kućom zetovom dočekuju jih svekar i svekrva i blagosivlju jih
hljebom-solju, a svojta jih posiplje žitom i perušinama i napoje jih mlijekom :
prvo da bi življeli mirni i zadovoljni, a drugo, da bi imali bijelu djecu ne
crnu. Kad su u kuću uljezli sjedaju, a nevjesta sakriva oči i lice ubruscom,
tad se približi svekrva ili tetka, diže joj ubrusac s glave i kose joj razdvaja
na dvije strane, tad stavi joj na glavu četvrt aršina kakva platna, a po tom
joj na glavu natiče žensku kapu. !)

U Bijeloj Rusiji. Ako roditelji zeta i nevjeste nijesu živi, na nji-
hovo mjesto blagosivlja jih na dan vjenčanja domaćin te kuće, odkle je zet
ili nevjesta. *)

Bijelorusi i Kriviči u Vilenskoj guberniji. U oči svadbe
i kod nevjeste 1 kod zeta u kući ovršuje se obred pečenja korovaja.

Na dan vjenčanja, prije nego podje u crkvu nevjesta, ide sa svojim
drugaricama, da ište blagoslov u susjeda i prijatelja. Kad se vrati, sjedaju
za sto. Sad svati (3akocHuK4 H mapulaael) donose nevjesti vijenac na ručiniku
(servjeti) ; . je pak na tarjeliću, a pod ručinikom erevlje, bječve i pod-
veze za mlade. Sad, u Otmjanskom, Ljidskom, Tročkom ujezdu, počmu pre-
pirke i alegorije medju Zakosnicima i Maršalima, gdje oni svejed-
nako Maršale upitkuju, za što su došli. A oni jim objavljuju, da dodjoše u
ime cijeloga sela pozdraviti mladijence. Pred što se imaju uputiti k crkvi,
nevjesta pjevajući ište blagoslov u roditelja:

Aa Moš TaTouKa! 64arvcaoBu MeHg /o imiwo6y (vjenčanje) crynaTe;
Kodu 6J4aroc4oBRIIE, CaMB BOrB OJATOCIOBHTE!

Tad je blagosivlju svi domaći i svi gosti. Putem pak nevjesta kogagod
susreta, poklanja mu se. Ako je na putu, kud nevjesta i svatovi prolaze, vo-
denica, to mlinar odmah zaustavi vodu (može bit radi svečanosti); i da bi
opet vodu pustio, mora mu nevjesta dati svoj pojas.

Pred crkvom djevojka se opet svakomu klanja, ali vazda okružena
svojijem drugaricama; tad pristupi zet, klanja jim se i moli jih, da bi mu
predali nevjestu. Ove najprije čine se kao da nečuju, pe najposlije, kao proti
volji, smiluju se zetovoj molbi i dadu mu nevjestu. Neki zetovi pak niti se
klanjaju niti mole, nego je otmu kao silom3). Iz crkve idu opet k djevoj-
činoj kući. Mladoženja sjede u ugao, a nevjesta kod peći. Tad se mladijen-
cima dava jesti, osobito jelo za njih pripravljeno, koje oni jednom ožicom
jedu. Za tijem joj mati stavlja na glavu tri rukoveti lana i na krst kose po-
dažiže, a u to sestra podažiže kose zetu. Tad odstupa mati, ali eto svahe,
soja joj lan diže s glave, a kose joj upravi i povezuje ubrusom. Otac joj
tad daruje kablić, na koji stavi somun hljeba sa solju i nekoliko novaca,
govoreći: »Aapio naćE, A3BUATKAa, XZE6.MB COZEeH. Žatijem zakrivaju mladi oči
i svak je daruje ćim ko može.

') Rybnikov, IIscHa III. 396 —408.

3) U Spartanaca i u starom Byzanciju bio osobiti način stupanja u ženidbu grab-
šom: ali i na običnoj svadbi imadijahu Lakedemonci obred, koji opominjaše na
otmicu i uprav se je zvao dpratew. Sličan obred bio je u Rimljana i tijem se
je baš počimala domum deductio (Rossbach 1. c. 218, 215, 828 sq.). Za druge
narode svavni Du Meril 46, 47; Hahn 141.

Knjičevnik III. 2. 16

LI

226 Dr. V. Bogišić.

Opisatelj završuje svoj članak o svadbi riječima: »U svijem obredima
ima mnogo originalnoga i čudnovatoga ; ali važnost svega toga sastoji u tomu.
što se njihova forma sačuvala onaka, kakva je bila u davna vremena. To i
drugo u tome članku kaže nam, da on ipak nije opisao svekolike običaje. 'j

Prinjemanski Bjelorusi u Grodnenskoj guberniji. U oči
svadbe biva svečano pečenje kopoBua, što se drži kao simbol sreće i obilnosti.
Ta miješnja biva isto veče i u zeta. i u nevjeste doma. Na svadbeni dan zet
donese i predade svečano nevjesti crevlje, vjenčić od rute savijen i novaca
okolo 30 kopjejka — a ona njemu daruje rubac itd. Prije nego joj roditelji

* dadu blagosov, ide djevojka k susjedima i k prijateljicama, da je i oni bla-
goslove. U nekijem mjestima otac oblači kćeri izvraćeni kaput i to je, da joj
nenahude vještice i zli duhovi.

Hodeći putem i zet i nevjesta moraju se klanjati svakome, kogagod
susretu. I ovdje ako prodju ispod vodenice, mlinar zastavi vodu, a nevjesta
mu daje svoj pas. U crkvi zet ide k družicama nevjestinijem te moli, da
mu dadu nevjestu. Preko evangjelja svaha razpleće nevjesti kose. Iz crkve
ide se u krčmu, a u veče opet u kuću roditelja nevjestinijeh. Da bi se po
kazalo zetovo starješinstvo, on se posadjuje u prednjem uglu, a nevjesta kod
peći sa svojijem dragama. Sad zetovi pratioci davaju pratiocima nevjestinijem
po komadić kruha i sira, a oni njima po koji novčić, to se Zove ' 34MEHH=YC,
Za tijem otac ili brat uzme nevjestu za ruku, pak je dovede k mužu za sto.
'Sad stavljaju nevjesti tako zvanu nameTky za znak, da je stupila u red žena,
i pri tom svečanom obredu same se ženske nahode. Opraštanje s roditeljima je
veoma žalostno.

Kad dodju u zeta doma, svat leže na ženidbenu postelju, a nevjesta
baci se nanj pasom, kao znak, da se vazda tijem oslobodi od napastovanja
oskvrniti muževu postelju.

U nekijem predjelima seoska djeca zapale za nevjestom vreću slame,
da je ona za vazda izašla iz roditeljske kuće i ona jih dariva. *)

Velika Poljska. Vraćajuć se s vjenčanja pjeva se pjesma :

Juž jedziewa od oltarza
Južeš jest moje
— »Jeszczemci nije twoja,
Ieszczem sobie wolna
Miedzy pannami. %)
“Ta nam pjesma pokazuje, da ovdje u narodu još sa svijem nije pro-
drlo obično mnijenje, da je ženidba gotova s crkvenijem obredom.
U večer kad je ples u najboljem cvijetu, žene odvedu nevjestu u sobu
i tu budu oczepiny. Zatijem se opet plačna vraća, gdje je ples i zet je
moli, da se š njime poigra, ali ova se ispričava govoreć mu, da je šepava.
Njegovi drugovi mu se stanu podrugivati, a jedan, kao da bi ga još gore
najadio, pozove nevjestu, da š njime igra i ova nije već šepava, nego skoči
te ide igrati. Opet muž ide da je moli, ali ona tad i gore ošepavi, a tad mu
se opet drugovi izrugaju do mile volje. Najposlije se zetu dosadi, pa joj oz:
biljno zagrmi: »Ženo poznaj svoga muža.“ Odmah pošto je to izrekao, ona
mu živahno ruku pruži, te ide, da igra š njime. To se zove malo igranje,
koje doklegod traje, gosti pjevaju tomu zgodne pjesme. *)

1) Marepiasbi . . Buzenckag ry6epHig. 625—627.

9) MarepiabI . . TpogueuCKag ry6epnig. I. 827—832.
8) Wojcicki, Piešni. II. 114.

*) L' Univers. Europe. 239. —240.

Pravni običaji kod Slovena. 227

Sandomjersko Vojvodstvo. Nevjestu oblače u svadbeno odijelo
i napravljaju u dvoru gospodara zemaljskoga i za taj dan ima tu na raspo-
loženje nekolike sobe. Kose joj plete i vijencem ukrašuje jedna od gospodja
gospodareve kuće. Običaj je, da gospodar najprije započne igrati sa nevje-
stom. !) Evo jednog odlomka pjesme, što se pjeva, kad se uputi na vjen-
čanje :
O' bodaj to bodaj być dziewezyna sobie
Nižli sluzyć moj Jasieiiku tobie
I chociem ja ciebie bardzu pobochala,
Zawsze wianka mojego bede žalowala
Z placzem za ciebie pojde, boć to Boska vola!
Na boru sosna, przi njej topola! *)

Krakovska okolica. Na dan svadbe rano, družice nevjestine idu
od kuče do kuće, da pozivlju na vjenčanje, a iz svake kuće izlazi s blago-
sovom i s darom pa bila i najdrobnija malenkost. Doma pak kad se vrate,
biva roditeljski blagoslov i svijeh kućana. U crkvi zet i nevjesta se natječu,
ko će se prije k otaru približiti i čija će ruka ostati gornja pri vjenčanju,
da bi u ženidbenom životu imao prevagu. S otara prate nevjestu žene mužate
a zeta ljudi oženjeni. o

Svatovi u jednoj ruci nose bič a u drugoj malu zastavicu, to je po svoj
prilici ostatak vremena, kad su oružani po nevjestu hodili.

Na kućnom pragu roditelji dočekuju nevjestu sa hljebom-solju i srebr-
nijem novcem, a otac posiplje po glavi ječmom i zeta i nevjestu: to se pak
sve do zrna pokupi, pa se posije. i ako usjev dobro rodi, nije sumnje, že-
nidba će srečna biti. Za tijem su oczepiny, a to sastoji u tomu, da jedna
starica, kad je nevjesti postrigla pletenicu, natakne joj kapu na način kuku-
ljice a djevojke uz to pjevaju. 2)

Mazuri. Svatovi sa zetom kad dodju po navjestu, gledaju najprije
lijepijem načinom da osvoje nevjestu, i mati jim je dade, ali jedan od kuć-
nih muškaracah stavi se na vrata od sobe i nikako neće da pusti zeta k
nevjesti; — tad se počmu za novce pogadjati i on se sa nekoliko srebrnika
umiri, te kad jih primi brže bolje uteče, da ga nebi ošinuli. *)

Gorali Poljski. Ovdje kojigod je na pir pozvan, mora donijeti na
dar nešto jela — gospodareva je dužnost dati gostima samu rakiju. 5)

U Slovačkoj. Na pir se pozivlje obično cijelo selo — osim toga
kogagod svatovi na putu sretu idući k nevjesti, nude ga jelom i pivom. Kad
dodju do nevjestine kuće, nadju je zatvorenu, pa i kad jim nakon dugoga
prošenja i pjevanja i otvore kuću, dva tri puta jim podmeću drugu djevojku,
dokle jim dovedu pravu nevjestu. U jutro odmah mati zapliće pletenice ne-
vjesti, a njene drugarice pjevaju :

Kukurjenka zaklukala,

Matka diovku zapletula,
nNeplet'že mamka, neplet'že tuho,
Už nebudem vaša diho.« —

pCia že budeš diovka moja?“
pŠuhajova mlada žena.“

') L' Univers. Europe vol. 10, pag. 30.

%) Wojcicki, Pie$ni ludu II. 15.

8) Maczynski, Wloscianie 103—104; L' Univers. Europe X. 287.—238.
*) Rohrer, Sl. Bewohner II. 124.

5) Mgezynski, Wloscianie 120—121.

228 Dr. V. Bogišić.

Pošto je prtač još jednom svečano prosio djevojku u oca i u matere,
i ovi je blagoslovili, idu put erkve. Žene svjetuju nevjestu, da pred otarom
stane zetu na nogu, da bi joj bio pokoran.

Kad idu put doma zetova, na granici sela odkle je nevesta, sakupe se
mladići, pa neće da je puste, dok je zet prilično novcem neotkupi. !) I u
zeta doma budu zatvorena kućna vrata, dok dodju svatovi, ali ovdje netreba,
nego da zapjevaju pjesmu, vrata se odmah otvore i eto jih svijeh na susret.
Sa svijem tijem nevjesta se i nekreće sa kola, dok mati zetova nedodje i
nepozove je, ali tad odmah skoči, poljubi je u ruku i moli je, da bi je pri
mila kao svoju kćer, a da će ona raditi svaku stvar u petak i u su-
botu. Tad ide k ocu i ostalijem kućanima. Obično je, da joj stave na put
kud prelazi, komad drva ili metlu i ako je digne s puta, što obično svakai
učini, to je znak, da će biti uredna. Na gozbi nevjesta nesmije ništa jesti,
nije pristojno ni da govori mnogo, a još manje da se smije. Pred što mla
dijence svedu, raspleću nevjesti pletenice i natiču joj čepec (kapu koju žene
udate nose). Tad se ona sa svojijem družicama oprašta i to plačem i pje-
vanjem. Kad jih pak svedu u ložnicu, na nekijem je mjestma običaj, da ne

(LI

vjesta kad je već sama sa zetom, izvadi iz njedara jabuku, koju je prije dala :

razrezati na dvije jednake polovice, od kojijeh jednu dade mladoženji a drugu
sebi ostavi %), to znači, da i on u životu sve ima dijeliti, kako ona dijeli
Š njime tu jabuku. 2). K tomu pridodaje Richter: Veliki kolač, što djevojka
momku pošalje, raskomada se i šalje se onijem, koje pozivlju na svadbu: to
je znak poziva. Djevojci promjenjuje kapu ili otmjeni gost ili udata ževa.
Preko gozbe okoliši jabuka svekolike goste, koji zabadaju po koji novac da
pomogu nositi svadbene troškove ocu djevojčinu; u nekijem mjestima on daje
samo jelo i rakiju, za ostalo piće staraju se gosti. *)

Gemerska stolica u Ugarskoj. Svekrva kad dovedu novu snahu,
gledi je kroz kolač, za tijem je na pragu pozdravi, pa tad njoj i sinu dade,
a okuse po malo meda. *) |
eska i Morava. Kad dodju svati pred nevjestinu kuću, vrata su
zatvorena, koja pošto se podobro napjevaju svatovi, najposlije se otvore. Ali
je sad nevjesta u sobi, pak je njezine družice nedadu, dok je god zet neotkupi.

Kad svatovi vode nevjestu, često jim zaprječuju put, i moraju ga nov-
cem otvorati. To se najviše dogadjaja kad se djevojka u drugo selo udaje,
mladež seoska hoće da svoje ,pravo brani“, jer jim se, kažu, tijem šteta
nanosi. Kad imaju više sela proći, to jih otvaranje stoji nemalo novca.

I u Ceskoj na nekijem mjestima sačuvao se je običaj, da pošto je ne-
vjesta u zetovu kuću uljegla, bace joj pred noge metlu, koju digne i po-
mete malo oko sebe. Na nekijem mjestima n. p. u okolici Novogmjesta na
Moravi, svekrva je na pragu dočekuje sa somunom hljeba i s drvenim no:

1) Taj običaj zapriječivati prijelaz i iskati otkup za nevjestu, žive još na mjesta
i u Francezkoj i u Italiji. U Romaniji n. p. zapnu joj trak na izlazu i pjevaju:
Chi vuo mnđ vi de que la sposa bella
Bsogna che p8ga prema la gabella,
(Du Meril 49). |
2) Sravni i Solonov zakon, da nevjesta ima u svadbenoj postelji izjesti jabuku.
(Rossbach 227.). '
8) Božena Nčmcova u Čas. česk. muzeuma g. 1859., str. 93—98.
€) Wanderungen 229—231.
5) Bartholomeides. Not. Com. gom. str. 450; isto u Ilićevijem Slov. narodnijem
običajima. 76,

|

Pravni običaji kod Slovena. | 229

žem. Nevjesta hitro izvadi iz žepa gvozdeni nožić, rasijeca hljeb i dava
prosjacima, koji se tom zgodom vazda tu sakupe. Tijem javlja nevjesta svoju
milost k ubogijem. Sada nevjesta cjeliva ruke novijem roditeljima i moli jih.
da bi je za kćer primili, obećajući sa suzama u očima, da će jim do smrti
poslušna biti. Za znak da su je primili, svekrva pa svekar cjeluju je u čelo,
a ona jim zahvali poljubivši jih opet u ruku.

Kad preko gozbe gosti mladu darivaju, meću novce u jedan sud, u kome
ima ovsa. Ako je nevjesta bogata, ona razdijeli sve siromasima.

Pred što će voditi nevjestu iz očine kuće, biva zapletanje kosa na žen-
sku i čepeni. Kad su je žene tako napravile, tad je predadu zetu s rije-
čima: ,Nastoj da to na njoj vazda bude tako uredno, kako je sada“, a tijem
hoće da ga opomenu, da nebi naglo ruku na ženu stavio, jer bi joj tijem
pomrsio kose i haljinu poremetio.

U nekijem mjestima, kad je bilo čepeni, žene idu da prodaju ne-
vjestu. Tu medju gostima se nadje mnogo kupaca, i kojigod što dade poigra
8 jom jedanput, pa je pusti. Pri toj prodaji zbijaju šalu svaka vrste. Na
pošljetku, kad zet za nju plati, on poigra š njom podulje. *)

Kad svatovi dodju po djevojku, ona biva zatvorena u sobi sa nekoliko

drugarica: svatovi dodju pred vrata pa pjevajući ištu djevojku:

Nechceme my ho žadnou zlou
Ani spurnymi slovy dobyvati
Ani železnymi sochory vypracovati
Nybrž mame dar pfipraveny
Stfibrem a zlatem okr&šleny
Dog žto jak jenom ublidate,
Douf&m, že nam ten vaš poklad date.

Jedna od djevojaka iz sobe pjevajući odgovara, da istom kad vide kakvi
su darovi, da će mladu dati; i nakon duga razgovora i pogadjanja otvore
vrata, prime pogodjene novce i predadu nevjestu. Predšto se imaju uputiti
na vjenčanje pjeva se:

Už mou milou do kostela vedou,
Tenkrdt jsi, m& pannenko
Tenkrat jsi m4!

nJeštč nejsem milj nejmilejši
Ještč sam paimamina.“

Opet pjevaju ovu pjesmu, samo što sad mjesto kostela govore ol-
tae. A po vjenčanju pjevaju:
Žž mou milou od olt&fe vedou,
Tenkršt jsi m4 pannenko
Tenkrat jsi ma!
»Už jsem tvoje, miij nejmilejši!
Uz nejsem palimamina. ?)

Ovdje se dakle udomaćila bolje nego kod Poljaka hrišćanska misao, da
je vjenčanjem zaglavljena ženidba.

Gornja Lužica. Kad se svatovi skupe kod mladoženje prije nego
didu po nevjestu, pita ga braška svečano pred svijem gostima, da li je
još u njega tvrda misao, ženiti se. Ovaj, razumije se, odgovori da jest Tad .
opet družba pita javno oproštenje gostima, ako jih je mladoženja kadgod
uvrijedio isto kao što je i na zaručenju bilo. Ako je nevjesta u drugome selu,

3

I) Kulda, Svadba 61—133.
% Erben, Proston&rodni česki pisnč a Fikadla. str. 298.—303.

230 Dr. V. Bogišić.

šalju tamo da pitaju seoskog starješinu, je li jim slobodan ulaz u njegovo selo.
On odgovara, da ako su dobri ljudi, mogu doći, kad jim je volja, pa pri-
doda: neka samo nediraju u stare ljude ni u djecu. Ali sa svijem tijem,
pošto svati na seosku granicu stupe, sva seoska mladež tu sakupljena pre-
prečuje jim put okićenom palicom ili zapetijem trakom. — Uzalud se braška
pozivlje na dopuštenje sudčevo; oni neće nikako da dignu palice, dokle je
neotkupe. Otkup bude po razmjerju imanja zetova, ali rijetko manje od dva
groša ili više od talijera. Kad su došli pred djevojčinu kuću, sve je zatvo-
reno izim dvorišta. Braška kuca, ali stoprva kad je uvjerio kućane, da su
š njime sami dobri ljudi i da konak ištu, domaćin jim otvori. Sad ulazi sam
braška u kuću, pa opet formalno prosi nevjestu. !) Ali ni tada još nije
posao gotov, jer prije nego mu isprošenu djevojku dovedu, nude mu najprije
staru babu, pa hoće da mu podmetnu drugu djevojku. Tad ju braška sve-
čano opet zapita, da li je ona još sklona ići za ovoga mladoženju, te joj
pred gostima izbroji njezine dužnosti kao supruge ; tako i roditelje opet pita,
dopuštaju li vjenčanje, i sve se to završuje osobitom narodnom pjesmom.

Svatovi i gosti pucaju iz pušaka i mahaju štapovima, kako da se imaju
8 nekijem boriti. Prije su nosili i sablje, ali je sad taj običaj skoro svuda
isčezao. Skoro svaki ima kod sebe bocu rakije, te kogagod sretu, davaju mu
piti i nitko nesmije čaše odbiti.

Kad izilaze iz crkve, slćnka (pratilica nevjestina) meće kolača i no-
vaca medju puk. Ako je crkva, gdje je vjenčanje, u drugom selu, dodju
momci i djevojke toga sela, te jim svilenijem trakovima zapriječe prolaz, koji
i opet moraju otkupiti.

Sad dodju pred kuću, gdje će bit pirovanje, nevjesta daje piva piti
svijem prisutnijem, a u nekijem mjestima prije nego će u kuću uljesti, ide
da pregleda obor, gdje i kravu pomuze.

Predšto će mladijence da svedu, oduzimlju svečano Bortu i vijenac
nevjesti i natiču joj žensku kapu (čejpc). Kad jih svedu, braška i slonka
pomagaju svlačiti zeta i nevjestu.

Sutradan po objedu braška upotrebljuje svu svoju rječitost da dokaže,
kako je već kuhinja počela propadati, te ište, da je gosti pomogu popraviti.
Sad pristupa svaki i daje svoj dar s riječima: »Daj Bože, da vas mnogo po-
može, a da mene mnogo neodmože« ; taj cio obred zove se sklad ili okla
dowanje.

Vodeći nevjestu u svoj novi stan, kad prolazi granice seoske, opet kao
što gore kazasmo, seoska mladež zaprječuje jim prijelaz, koji moraju i opet
otkupiti.

Kad do zetove kuće dodju, susrete jih tast i drugi srodnici, te se po-
zdravljaju, ljube i rukuju, i nevjesta jim daje darove, što je sobom donijela.
Zvanijem i nezvanijem gostima, koji se tu sakupiše, dijeli kolača i š njima
piva pije. Zatijem uvodi braška nevjestu svečanom Poejedom, u kojoj ras-
tumači njezino dužnosti prema mužu i njegovijem roditeljima, a ove u isto
doba moli, da je ljubazno prime u svoju familiju i paze kao i druge članove
njezine.

Za tijem dolaze seoske žene te pozdravljaju novu drugaricu pjevanjem,
a ona jim zahvaljuje a često jih i daruje.

Kad je u selu svadba, ako i nemogu svikolici biti pozvani, ipak su na neki
način udionici veselja. Gosta pozvatijeh i iz drugijeh sela bude toliko, da se
moraju razdijeliti po: kućama u selu. Ovi gosti na prvom svadbenom objedu,

1) Sravni Weinhold 1. c. 251.

Pravni običaji kod Slovena. 231

prime svaki toliko jela, da nemože nikako sve da svlada a običaj je, da
nesmije ni natrag vratiti: to dakle što ostane, a ostane više nego polovica,
šalje svaki u kuću, gdje noćuje.

Vrijedno je napomenuti, da i u ovom odaljenom slovenskom ostrvu
ostade spomen slovenskog simbola hljeba-soli. Dva podružki zetovi, koji
pozivlju goste na pir, medju ostalijem stereotipnijem izrazima, kojim se služe)
imaju i taj: ri ako na piru ništa drugo nebude bit će ipak komadić
hljebai slanica (tola kromička a slonička ) !)

Donja Lužica. I ovdje se pri pozivanju gosta na svadbu spominje
hljeb i so kao što kazasmo i o gornjoj Lužici.

Kad dodju svatovi zetovi k nevjestinoj kući, ostaju svikolici u dvorištu
a samo pobratfka zetov ulazi u kuću. Ovdje nalaze sakupljene goste ne-
vjestine, a nevjestu gdje za stolom medju dvije tovariške sjedi velom po-
EKrivena, prepadena i nevesela. Pozdravivši pobratrka goste, primakne se k
stolu pa udarivši po njemu mačem, pita stariju tovarišku: ,Koliko tražiš za
tvoju nevjestu ?« (Ina mu reče n. p. »80 talijera«, ali prvijem posjekom dub
nepada nego se dugo nagadjaju bockajući jedno dugo dosjetkama. Na po-
šljetku nevjesta otkrije licć za neki čas i cijenu utvrde n. p. u 50 talijera.
Tad opet pita pobratrka podrušku, hoće li da mu za tu cijenu napuni trpezu
jelom i pivom ili hoće tvrde talijere. Ona traži to pošljednje i on joj da
n. p. 5 talijera kao kaparu (nawdank). Tad mu daju iz kićene čaše piti i
obje ga podružke darivaju rubcima i cvijećem.

Kad je zet uljegao, tovariška nevjestina mu daje od nevjestine
strane vijenac, grančicu ružmarina i bijeli rubac, a uz to nosi mu na tarje-
liću, u osobitoj čaši za taj obred pripravljenoj, piva, da se napije. Dolazeći
predanj pita ga što mu je od ta tri dara najmilije, a on odgovori: , Drage
volje sve to primam, ali mi je ipak moja zaručnica najmilija.“ Caša, iz koje
je pio, čuva se i poslije svadbe kao nekakav amanet u zetovoj kući.

Predšto u crkva hoće da se upute, pobratfka i ovdje pita svečano
u svijeh gosta oproštenje ako su jim se mladijenci u čemugod omrazili.

Kad je ovršen i crkveni obred, dočekuju zeta i nevjestu seoske dje-
vojke na vratima crkvene ograde zapinju jim trak, i valja jim otkupiti pro:
laz. To je isto ako prelaze iz jednog sela u drugo. Ali prije nego na kola
sjedu, biva pred crkvom igra, koju počne pobratfka s nevjestom.

Trećeg dana svadbe u nevjeste doma darivaju gosti mladijence. To biva
skoro istijem načinom kao što kazasmo i za gornjolužičke Srbe.

Pri oproštaju od roditelja biva svečana besjeda pobratikina, u kojoj
bude medju ostalijem i ovo: »Nevjesta veće nije pod vašom zaštitom (rodi-
teljem), niti imate ikakva prava više nje. Casni zet će se sada za nju starati,
kako je dužan muž za svoju ženu i š njome življeti sve, dok jih smrt ne
rastavi. . .. Sada već ona nije vaša, nego naša t. j. častnoga zeta N. N. iz
N.N.“ Kad su došli do mladoženjine kuće, metnu najprije lonac pred vrata,
za tijem zet uvodi nevjestu u kuću i ona stupa preko jedne palice, koja je
na pragu položena; u to mati pokrije sudom oganj na ognjištu i nevjesta
mora uljesti u tmicu i za malo trenutaka ostane u toj tmini. Kad se opet
rasvijetli kuća, dijeli nevjesta darove roditeljem i svojti zetovoj. Ovaj se
obred zove witawa (dobrodošlica).

Za tijem dodju pred kuću seoske žene i pozdravljaju je pjevajući tome
zgodnu pjesmu. Ona svakoj dade po komad vruća hljeba i tijem kako da

') Haupt i Schmaler 231—240.

232 Dr. V. Bogišić.

je i ona stekla njihova prava. Osim toga i tijem ženama kući šalju take ko-
made hljeba, a u nekijem predjelima taj se hljeb šalje svijem seljanima. ')

U Treptovskoj krajini u Pomeraniji. Kad dodje nevjesta u
zetovu kuću, najprije ide u kuhinju i tu joj kuharica dade okusiti iz sva-
koga lonca, što je na ognju. ?)

0) Prćija i drugi ekonomički odnošaji pri stupanju u ženid-
benu svezu.

I stari i novi spisatelji i starinom poznati kao i u naše doba upotrebljeni
izvori kazuju nam, da skoro svakoga naroda ljudi, nalazeći se na prvijem
stepenima izobraženja, obično plaćaju za djevojku, kojom se hoće ženiti, neku
cijenu ili ocu njezinu ili onomu čija inače djevojka biva. Mi o tome plaćanju
tolike svjedočbe imamo, za skoro svekolike poznatije narode, da nam o tome
nikakve sumnje neostaje. #)

to je u ostalijeh naroda bilo, to je valjalo da bude i u Slovena.
Premda nemamo mnogo izvora o kupovini žena u starijeh Slovena *), pa da
se ni u današnjijeh plemena, koja se inače tako čvrsto drže stare navike, i
nesačuva u običaju to kupovanje kao takovo, ipak mi u već navedenijem
simbolima, obredima i običajima nalazimo trag toj kupovini, a i neki pri-
mjeri, koje ćemo u ovome poglavlju navesti, to će nam takodjer pokazati.

Mi ipak proti svijem tijem svjedočbam usudjujemo se posumnjati, da
li je igda to doista prava prodaja bila, kako što je n. p. u Rimljana bila
prodaja robova (qui personam non habent) ili kakve druge pokretne i nepo-

etne stvari — jer nam je teško vjerovati, da je igda moglo biti naroda, u
kojega do pravilo bilo, da roditelji svoju djecu prodaju kao kakvu mu
drago drugu stvar, pa bio baš taj narod bez početka ikakve izobraženosti,
nalazio se on još upravo u Rousseau-ovu 6tat de nature. Sama bo prirodna
roditeljska ljubav prema svojoj djeci, koju nalazimo kao nagon i u neraz-
ložite životinje, nebi dopustila da postane pravilom taka nečovječnost.
Istina je, da je u starijeh naroda patria potestas tako neograničena bila, da

1) Haupt i Schmaler 241 — 248.

9) Briiggemann, Beschreibung I. str. LXVIIII.

3) Za stare Židove sravni Genes. glava 24. stih 58, gl. 29. st. 18—20, 27; gl.
34. st. 12; Deuteronom. gl. 22. st. 28, 29.

Za Grke: Aristoteles u Politici kaže (2. 8.): zobg Yžo &oyaloug vopouc Mav
&rNouG elvat xat BapBapixoug žaišnpogopodvrć re yao ot “EAAmnvec, xal Tko yuvaixa;
čeovodvro map' 2MiNov; u Homera sravni epiteton za djevojke ZAgegtBorat.

Za Rimljane imamo formu ženidbe coemtio, koja premda mi nevjerujemo,
da je najstarija, kako nam se čini, da Grimm tvrdi (R. Alt 421), ipak je bes
sumnje u starije doba mjesto prazne forme bila prava cijena za djevojku. For-
mula, koju Coemtionator govoraše, ista je kao i pri svakoj kupovini rei mancipi:
»Hunc ego hominem ex jure Quiritium meum esse aio isque mihi hoc aere
aeneaque libra emptus est.“ (Gaj I. 8. 119—122; Vip. XIX. 8. 83—6). .

Za Germanske narode sravni Grimm, 'R. Alt. 420 sq. —; Weinhold, Die

deutschen Frauen 209 sq. —; Rossbach, Die r&m. Ehe 230 sq. --; Lange,
R6m., Alterthiimer I. 88, 89.
Od starijih izvora važna je svjedočba Nestorova, da je Vladimir ženivši se Anom
iz carske byzantinske kuće, dao ze nju grad Cherson njezinoj braći. (Ewers.
226). Sravni i riječ RRNNTH == vendere, NE MATE AH ATNIJE BRENT CA RRRAZBNI
RBEZNI ; — BRNOME A (0 KRANTE ; zatijem riječ Ramo. Miklošić, Lexicon I.
edit. a. h. v.

4

bh

Pravni običaji kod Slovena. 233

joj je pripadalo i vitae necisque jus, a tijem lakše pravo prodaje; ali ako se
je to i dogadjalo, dogadjalo se je kao neka iznimka, vazda kudjeno i osu-
djeno narodnijem mnijenjem —; bi li mi pak uzeli to plaćanje za isprošenu
djevojku kao pravu prodaju, tad bi dječija prodaja postala pravilom:
obićno bo je opredjeljenje svake djevojke adadba.

Nama ni na kraj pameti nije palo, da niječemo factum toga plaćanja,
za koje i sami toliko svjedočanstva navedosmo; mi samo nećemo dok nam
se nedokaže, da vjerujemo da je to bila obična kupovina i prodaja (emptio
venditio) u potpunom juridičkom značenju, nego mislimo naprotiv, da je mo-
rala biti neka razlika izmedj ove kupovine i obične, isto tako različne moraše
biti i posljedice obojih. !)

Nama se čini ovo pitanje tako važno, da bi ge se učeni ljudi imali oz-
biljno latiti pa temeljito promatrati i prosuditi, da li je pomenuto plaćanje za
djevojku naličnije običnoj kupovini, ili nekoj naknadi ili daru za odgojenje
djevojke, i za radnju koju će ona sada u drugoj familiji obavljati ") — u
kome je odnošaju vrijednost prava sobstvenosti (dominium) u naroda u prvom
stepenu izobraženja, sa sadanjijem pojmom o vrijednosti svojine 8) — ; u kome
odnošaju stojaše medju sobom u različna vremena cijena te kupovine i prcija,
Koju je nevjesta u muževu kuću sobom donosila — u kome cijena kupovine
i svadbeni troškovi djevojčine kuće itd. itd. Za odgovor na to pitanje, ne-
obhodno je učenome istražitelju, upoznavati se i sa još živijem običajima,
koji se prćije, povećijih darova i ostalijeh ekonomičkijeh odnošaja tiču, i to
u svijeh poglavitijeh naroda indoevropskog porijekla.

Za slovenska plemena, u ovome važnome predmetu, radi nemarnosti

) Sravni n. p. prema gorenaveđenijem mjestima u Genesis i u Deuteronomiu i stih.
1—11, gl. 21. u Exodu: ,Si quis vendiderit filiam suam in formulam, non
egredietur sicut ancillae exire consueverunt. Si displicuerit oculis
domini sui cni tradita fuerat, dimittet eam; populo autem alieno venđendi non
babibit potestatem, si spreverit eam. Sin autem filio suo desponđerit eam, juxta
morem filiorum faciet illi. Quod si alteram ei acceperit, proviđebit puellae nup-
tias, et vestimenta, et pretium pudicitiae non negabit. Si tria ista non fecerit,
egredietur gratis absque pecunia. Ovo se isto skoro od riječi do riječi nalazi i
u zakonima anglosakskoga kralja Alfreda Velikoga. (Schmid, Die Gesetze der
Angelsachsen 58).

2) Sr. Solovjev, OuepkE HpaB:BB . .. CZaBaHr u Kolačeva_ApkuBy 1. 11.; Du
Meril 1. e. 4.

3) Rossbach n. p. o tome ovako razlaže (1. c. 91.—92): ,U doba kad je prava
kupovina djevojaka još u običaju bila, sobstvenost je imala drukčije značenje i
važnost nego li poslije. Sobstvenost i čast, sobstvenost i potpuno uživanje grad-
janskog prava, sobstvenost i uglednost kao član općine bilo je jedno te isto.
Važnost u državi pojedinoga čovjeka odgovarala je njegovu imetku.... Naj-
višemu dakle, što je čovjek mogao dostignuti, mjerilo je bilo imetak. ... Iz
ovoga se vidi, da forma kupovanja žene pri ženidbi nije mogla podniziti ženu,
nego naprotiv tijem se spoznavala njezina vrijednost — čovjek je za ženu da-
vao, što je imao najdragocijenijega. 'Tek u poznija vremena, kad je sobstvenost
izgubila svoje prijašnje značenje, pravnik Paulus izrekši našelo: »homo liber
nullo pretio aestimatur«, izrekao je javno mišljenje svojijeh suvremenika (Paul
sent. receptae 5, 1. 1.)

Ovo staranje razjasniti ovaj odnošaj, kaže nam, da ne samo nas dali i druge
spisatelje nije mogao zadovoljiti pojam svagdanje prodaje, koji se navedenome od-
nošaju obično podmeće.

234 Dr. V. Bogišić.

većine dosadanjijeh opisatelja narodnijeh obićaja, nemogosmo do sada nikako
više materijala sakupiti do ovo malo, što mi ovdje dosadanjijem redom i na-
činom poredjujemo. m
tajerski Slovenci. Seidl o prćiji ne govori ništa: napominje samo,
da se na svadbi kupe darovi za nevjestu, koji, razumije se, njoj pripadaju.
Starješini, koji najviše dariva i troši, svekolike troškove mladoženja na-

i. !)

Hrv. primorje. Kad roditelji nemaju nego jednu kćer, i njoj ima
pripasti svekoliko očinstvo, ova se zove blagarica i mladić, koji se njom
oženi, ide u njezinu kuću. To ge zove na blago se ženiti. Djevojke, koje
imaju braću, nemaju dijela od očinstva, ali su braća dužna svaku sestru jed-
nako svečano spraviti za muža, ili valja da joj dadu u novcu, što bi za to
potrošili. *) Za Senjsku se okolicu kaže, da kuća dava nevjesti prćiju, a to
sastoji u odjeći i obući i u blagu (životinji), Ruha mora biti 12 košulja, 12
pregača, 3 zubuna (surke bez rukava), 2 haljine, 1 bjelac ili prnjova (bijeli
gunj), 20 jačmaka i 12 para obuće. Blago je životinja; n. p. 5 ovaca, 4 koze,
1 krava itd., te ako je otac ili brat prijateljski, on prehrani tu životinju kod
sebe do Gjurgjeva dana (jer je obično studenoga mjeseca pir); ako ne, od-
mah se odažene k mladoženjinoj kući. Osim toga, štogod nevjesta na piru
Skupi darova od svatova i gosta, to je njezino, 1 koliko je god dara sku-
pila, proglasi se još za pirnom trpezom. $)

Hrv. vojnička granica. Djevojke, koje se udavaju, nose sobom
samo običnu prćiju, ali nikakvu naknadu, za kakvo tobožnje pravo na kućni
stožer. *) Pod imenom prćije nosi djevojka svoje ruho, pokrove za postelju,
a kadkad i štogod novaca. Osim toga zadruga plati jedan dio pirnijeh troškova.

Iza ogleda, kako već kazasmo, idu se kupovati darovi u obližnju varoš.
Glavne osobe pri tome kupovanju jesu: djevojka i domaćin mladoženjin, ona
naznačuje što joj treba za svatovske darove i štogod ona naznači, ovaj valja
da plaća. Što djevojka na svadbi darova sakupi, to je njezino. *)

Zagrebačko Zagorje. Seoska djevojka nenosi u prćiju nepokret-
nina, a osobito ne gdje je zadruga. Kuća joj dade samo ruho i štogod po-
Kućstva, kravicu skoro vazda ili koji drugi komad životinje. U novcu samo
to, što se sabere na piru. Stogod donese u kuću, to ostaje njezino i mužev-
lje (Bjelošević).

lavonija. Ilić govoreći o prćiji djevojčinoj, on tu pribraja ne samo
ruho djevojčino u sanducima, i darove za nove kućane, nego i jastuke i po
stelju. Ovo se obično prevozi zajedno s nevjestom u mladoženjinu kuću. Kad
je sve darove nabrojio, što koga ide, produžuje: »iz ovdje naznačenih darovs
vidi se, da djevojka mora biti vrlo marljiva, ako će pošteno darivati sve
svatove i rod. Odatle slijedi, da joj ono vrijeme od zaruke nije dosta, da
svim zadovolji, nego mora sav djevojački život u tom provesti, osobito ako
ge želi u veću kuća udati. Osim darova i rubina, koji za sebe i djuvegiju
treba, mora imati nekoliko stolnjaka, jer mora s vlastitim stolnjacima cijelu
godinu trpezu sterati, peškire pred ljude kod jela metati itd. Osim toga finije
peškire vješa po sobi, na svaki duvar bar dva ili tri, da se vidi, da je vri-
jedna i sobu svojim ruhom nakititi, — da zadovolji svemu, majka pomogne
te tče svojoj kćeri ruho sa inimi rodjaci.«

1) Wanderungen . . I[. 72.

9) Slav. Blitter Jahrg. 1864, 10 Heft.

3) Danica Hrvatska br. 12, god. 1845.

*) Jović, Ethnog. Gemilde der Slav. Militfrgrinze 39, 118, 115, 122.
5) Caaplovics, Slavonien . . II. 817.

Pravni običaji kod Slovena. 285

»Čim se darovi podijele, uzme vojvoda tanjur... pa kupi novce za
prikazane darove. Najprije kum bar pet forinti dade, stari svat polovicu od
toga, ini po nekoliko groša. Napokon kuće gazda od sviju kućana strane
dade. Novčana je kolikoća opredijeljena, jer svakoj mladi mora biti jednako.
Tako neki 10, drugi 12 ili 15 forinti daju, i to kako je običaj (u svakoj
kući) od starine ostao. Dobiveni se novci mladi izruče.“

Iz riječi na strani 62 Ilićeva opisanja vidimo, da osim toga i gozbe,
koju kuća spravi, djevojka ništa drugo neprima od familije, u kojoj se ro-
dila i do udadbe radila. Na gosbu nose i svatice iz svoje kuće čast, a to
bude pogača, kolači, pita, pečenka, tikva rakije i čutura vina. m

kupovanju djevojaka o kome su tudjinci po svijetu svašta trubili,
kaže Ilić: »Što se onog tiče, da si Slavonac djevojku za ženu kupuje, i da
otac, koji lijepijeh kćeri imade, u njih najveće bogatsvo posjeduje, te da
jednu po triput prodaje, naime ako mu ko poslije više rakije dade: nije vri-
jedno da se odgovara; jer je ovi običaj već pod turskom vladom ukinut.“ 1)
Caplović pak o tome plaćanju za djevojku evo što kaže: I u Slavoniji mora
mladoženja da plaća za djevojku i toga plaćanja ovo je od prilike minimum:
Gospodaru (domaćinu) kuće, gdje je nevjesta, najmanje 12 for., ocu 10, ma-
teri 2, braći svakom po 6 a ostalijem po 7 for. %)

Bosna. Za ovu pokrajinu imamo samo negativnijeh izvora, iz kojijeh
doznajemo, da se u miraz nedaju nepokretna dobra djevojkama, nego samo
ruho i darovi. 5)

Mostar. Prdija je djevojačka pa i kod trgovaca: ruho djevojačko sa
skrinjom, postelja, jastuci, bakreni ibrik i još koji komad pokućstva.“)

U Dalmaciji tako zvani Morlaci, kaže Lovrić, da davaju obično za
djevojku do 10—12 dukata zlatnijeh po mogućstvu. Ali se ovo sve potroši
u darove, što se svatovom dijele. O prćiji djevojčinoj ništa nekazuje. *) A
Ida Diiringsfeld naprotiv negovori o kupovini, nego o prdiji, koju mladože-
nja odkuplja. *)

Kninska okolica u Dalmaciji. Sve darove što roditelji djevoj-
čini davaju svatovima, mora jih mladoženja platiti, i ako jih nije prije platio,
donese Jih, kad je došao da vodi nevjestu. ke novce tad stavi na sto sa kru-
hom, vinom i mesom, što je sa svatovima u zetovu kuću donio. Od rodne
kuće djevojka samo ruho ima, ali se kaže da poljevačine i ostalijeh da-
rova o svadbi može na mjestima sakupiti do preko 50 for., tijem mlada za-
metne prćiju. Ali i to, što mlada skupi u novcu, i to se može reći, da je iz
mladoženjina džepa isteklo, jer to ona od svatova prima kao uzdarje za da-
ak. o jim je podijelila: a te darove, kako vidjesmo, platio je mlado-

nja.

Imotska okolica u Dalmaciji. Udavala se djevojka iz inokosne
ili iz zadružne familije, kaže nam g. Milinović, iz bogate familije ili iz si-
romašne, ona neprima nego svoje ruho i darove, razumije se po razmjeru
imetku : na ostalo imanje, bilo pokretno ili nepokretno, nema nikakva prava.5)

i) Slav. Nar. običaji 62, 69, T1, 75.
2) Slavonien. . I. 175.
*) Srbski Ljetopis 1845. II. 17; Cyprian Robert, Les Slaves de Turquie II. 12.
*) Srbsko-Dalm. Magazin 1861, str. 100. Ato Marković.
. > >) Osservazioni .. p. 142.
6) Aus Dalmatien I. 183.
") Simo Dobrijević u Srb. Dalm. Magazinu 1861. str. 114, 116.
Š) U Arkivu za Povjest. Jugosl. V. 218.

236 Dr, V. Bogišić.

A za svoje rodno mjesto Lovreć piše, da po djevojačke sanduke ide djever u
oči vjeučanja da prenosi. Na njima dijete sjedi i neće da jih dade: badava
je molba i prijetnja, dok mu nedadekoji novčić, neće da se ukloni. Djever
mora sam isturiti sanduke do pred kuću. Djevojka poljubi sanduke i prepo-
ruči jih jednoj ženskoj, koja se njima brine.

Lastovo. Na ovom ostrvu u sred jadranskog mora, koje je skoro isto
tako daleko od talijanske obale, koliko od dalmatinske, premda se je narod-
nost slovenska potpuno uzdržala, od stare zadruge nema samo nekoliko kr-
njataka. U prdiji kći nosi ne samo ruho i štogod novaca, da li i po koji ko-
mad njive ili vinograda, ali nigda se nedogodi, da sestra odnese od očinstva
toliko, koliko bratu ostaje. Kad djevojka primi prćiju, da se pri eventualnoj
svadji nebi mogla pozvati na pisano pravo, skoro svaka se odriče pri
udadbi pismeno svoga očinstva, na korist braće. I to svaka dragovoljno učini,
jer je još ostalo nešto od starog narodnog uvjerenja, da ženska djeca ne-
mogu imat toliko od očinstva koliko muška (g. Lucijanović).

Boka Kotorska. »Koji su pozvati u svatove ili na svadbu, oni uoči
svadbe pošalju vjerenikovoj kući po brava oderana s glavom, koji u ustima
drži grančicu lovorikovu, po veliki somun-kruha iskićen pozlaćenijem cvije-
ćem i barjačićima, i po dvije boce vina...“ ,K vjereničinoj kući šalju zva-
nice po bocu rakije, po lijep kruh i po maramu, a žene neka haljinu, neka
traversu, neka faculet. I ovo je upravo sve za djevojku, ali gdjekoja
mati ustavi što i za sebe.“ ,Pred objedom procijene djevojačke haljine i
ostale sve stvari, što ona misli sa sobom ponijeti od najmanjega do najve-
ćega; i kad stvari ove slože u skrinju (kovčeg), svak baci u nju po kakav
novac ili drugo što. Pošto se skrinja zatvori, ključ uzme djever i zapovjedi,
da je nosi kući mladoženjinoj; ali brat djevojčin sjede na skrinju i neda je
s mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer li najmanje jednu forintu.
Kad nevjesta polijeva ruke svatovima da se umiju, svaki baci u vodu kakav
novac ili drugo što od srebra ili zlata. I ovo je sve nevjestino. Po večeri u
mladoženjinoj kući djeveri s djevojkom povade iz skrinje darove, te ona da-
ruje nove srodnike i svatove. i)

Crnagora. Kovaljevski kaže, da žena nenosi prćije mužu, nego još
ovaj mora za ženu platiti. To mu mi vjerujemo ali mislimo, da svoje ruho
svakako sobom nosi.

K než. Srbija. Prdija ili miraz ne samo da nije u običaju, nego mora
čovjek još platiti za djevojku i obdariti njezine rodjake. Početkom ovoga
vijeka u Srbiji je tako bila poskočila cijena djevojačka, da se siromah čo-
vjek nije mogao ni oženiti — to je prisililo Crnog Gjorgja zakonom nare-
diti, da se za djevojku nesmije više od dukata primiti. Ta cijena bude prije
pira plaćena — u Crnojgori, gdje se isto tako za djevojku plaća, to se čini
na svadbi. *) Ali ocu malo da od toga što ostane, jer on kupi darove za
svatove, koje po običaju baš ima vjerenik kupiti, pak otac to naplati iz oni-
jeh novaca, što se prospu po pogači. I ovdje što nevjesta skupi pri umivs-
nju svatova sutri dan po svadbi, to je njezina svojina. *)

1) Vuk, Kovčežić 51, 52, 86, 90.

9) Uerbipe MECAIA . . 84. Sravni i Zakonik Crnogorski $ 51 i L' Univers. Europe
Vol. 39, 1. 39.

8) Vuk, Montenegro .. 17, 88.

4) Život . . 89, 50. Za Srbe se znade u opće, da mnogo potroše za darove dok
isprose djevojku, ali ćemo mi ipak da naveđemo neke pjesme iz Vukove II.
knjige, na koje se sjećamo i u kojima se to još bolje potvrdjuje: pjesma 56

Pravni običaji kod Slovena. 231

B ugarska. Ovdje nose odmah na svadbi pridanj za djevojkom u
mladoženjinu kuću. !') Odžakov kaže, da okolo Trnova taj pridanj sadržava:
haljine u jednom sanduku, ženski nares srebrni i zlatni po mogućstvu, i što-
god malo životinje; a od nepokretnina kadkad komad vinograda, njive itd.
Još pri zaručenju odmah momkovi roditelji daruju nevjesti po mogućnosti
po koji novac u zlatu. I onaj srebrni ures, što svekrva na pragu dade ne-
vjesti, ostaje nevjestin, ali mu se čini, da ona nesmije tijem raspoložiti mor-
tis causa — jer valja da ostane i opet u istoj kući.

U nekijem predjelima, kaže Odžakov, zet daruje i novaca, a kojigod
obeća kuću ili po kuće, i to ako su samo dva svjedoka čula, da je muž
obećao, nemože joj ni muž ni niko već oteti. To što joj daruje malo prije
vjenčanja, zove se plaćanje mominstva (turski nikiah==pretium virginitatis) ")
i toga radi kad se udovica udava za momka, ne on njoj nego ona njemu
daruje štogod za jingerstvo (opet pretium virginitatis).

Kukuš u Bugarskoj. Na sesemo# kyrka donosi momak nevjesti i
srodnicima darove, medju kojijem donosi lana i platna, da bi od toga spra-
vila darove. O prćiji u cijelome opisanju ništa nema osim kao mimogred
što se napominje, da je u sobi nevjestinoj izloženo ruho, koje nosi sobom
mužu — o nepokretninama ili o novcu ni riječi. 3) Za Bugare u Bessa-
rabiji, osim ruha, ostalo sve što donese žena sa sobom, kaže Bobrovski,

postane svojina muževa. Ruho nevjestino donose svati na dan svadbe u mla-
doženjinu kuću. I darove, što su se u novcu sakupili na svadbi, uzimlje zet.*)

stih 53—56, 81; pjesma 79, stih T—10; pjes. 82, stih 13—15; pjes 87,
stih 8—11; pjesma 89, stih 10—11; pjes. 92, stih 19—29; pjes. 94, stih
32—35; 80.—84 itd. Vrijedno je primjedbe, da u nikakvoj srpskoj pjesni nije mo-
guće naći stiha u komu bi se uprav kazivalo, da se novci daju kao za kupo-
vinu djevojke, nego sve drugijem izrazima n. p.: ,dok isprosi lijepu djevojku,
on potroši tri tovara blaga«; ,on dariva mater i djevojku“ itd.; o kupovanju
nigdje ni spomena. Pače u pjesmi 94, stih 32—35, 80—85, mati je kraljica
Budimska (kojoj zaisto nije potreba primati za kćer novaca) pa uzto ona sama
svojevoljno, bez da joj momak i prosi kćer, nudi mu je, a ovaj joj daje 1000
dukata. Evo komada od te pjesme:
Kad to čula gospodja kraljica,
Ona njemu tiho besjedila :
»Oj sokole Jakšiću Todore!|
pNa dar tebi moja Ikonija,
»Vod' je dvoru te se ženi njome.“
Kad to začu Jakšiću Todore,
Sveza vranca pod bijelom kulom,
Pravo ode na bijelu kulu;
A kad dodje gospodji kraljici,
Kapu skida, baci pod pazuho,
Pokloni se do zemljice crne
Pa izvadi hiljadu dukata,
Te jih daje gospodji kraljici:
»Naj to tebi, gospodja kraljice,
»Pola tebi, pola Ikoniji,.. .“
\) Arkiv za povjest. Jugosl. VIII. 262.
2) Sr. Byzantinsko donatio ante nuptias.
3) Miladinovci, Hap. 6aar. nacin. 517, 519.
*) Marepiaabi . . Beccapa6ekag o6aacTE I. 607, 609.

238 Dr. V. Bogišić.

Laborski Rusini. O prćiji Kraljicki ništa nepiše, ali se može mi-
sliti, da i ovdje nevjesti ruho davaju i kakov komad pokućstva, tijem više,
što se u jednoj svadbenoj pjesmi i ovi stihovi nalaze:

Bepua ca Mapbo 36 ABepiH

Iloaaky4 marepa!

3a NOCTEJB IHCAHY,
Cxkpuuio maačBany. !)

Za drugi predijel Ugarskijeh Rusina Verhovince, kaže Biedermann,
da svojijem kćerima davaju samo pokretnina u prćiju, i ove se prenose od-
mah na dan svadbe u zetovu kuću. %) —.

Selo Trehyzbjansko (Starkovska gubernija, starobjelski ujezd).
Djevojka nenosi ni npugamoe mužu, a naprotiv rijetki su zetovi, koji pri
svatanju itd. nepotroše po 3—10 rubalja. Osim toga, kad su croBopsi, premda
bivaju u nevjeste doma, troškove namiruje zet, tako da ne samo votku, jelo
i piće on donosi, nego i povlagu pri tome ovršuju zetovi srodnici. I svad-
beni troškovi idu iz mladoženjina džepa. Otac nevjestin daje samo objed,
kad se mladijenci vraćaju s vjenčanja, ali taj objed ne traje mnogo, te zato
i mnogo nestoji, dočim otac mladoženjin potroši na svadbi od 15 do 50 ru-
balja, po razmjerju svoga imanja. Ali to nije tako svuda; na nekijem mjestima
zajedno sa KaaakomE biva ugovor i o Upu4aHomE. 2)

Velikorušsi u opće. Na CroBopy biva ugovor o slijedećem :

1. O božijem (roditeljskom) blagoslovu.
2. O npazauHomT.
3. O narpakaeniH.

1) PosuTegpeKoe 64arocaoBenie Ha BBKH Hepyrummoc govori svaki pravi
Rus i predstavljeno je u ikonama, što djevojka nosi iz kuće roditeljske. Te
ikone budu obično srebrnijem okvirom urešene i srebrnom pu3omst oklopljene,
a u bogatijeh budu i dragijem kamenjem urešene. Ako djevojka nema oca,
tad se taj blagoslovilac zove nocaxčuEi4 oreuz te joj pritom ikonu predaje.
I mati (ili mješte nje koja druga ženska od svojte) blagosivlja i daje joj
ikonu: ali osim roditelja može biti i kršteni kum i kuma i kakva baba, koji
hoće da djevojku blagosivlju, ali joj tad i oni moraju dati po ikonu.

2) TIpuganoe, u užem smislu su sanduci sa ruhom nevjestinim, jer je u
Rusa riječ: CTBIAHO BBIXOAHTE 3A MYAB BB OAHOMb CapaeaHs. Pridano je
prične se sabirati, još netom se je kći rodila. U Pridanoje pripada i to, što
se kod Rimljana zvalo peculium adventitium.

3) Harpaxaenie, koje zovu na nekijem mjestima i pridanim —to su

1) C6opHuKE HayKOBBI 1865, str. 158.
2) Biedermann, Die Ungarischen Ruthenen .. 79.

5) IrHOrpae. CGOPHHKT. IIporpaMmma 183. U prošastom vijeku kod Malorusa bio
je kako i danas običaj, da mladji brat uza sestru sjedi i neda je, dok mu se
nedade otkup u novcu. Karakterističan je pogodbeni govor izmedj njega i družka

»Zašto ti tu sjediš“, pita ga družka. — »Ja čuvam svoju sestru“. — »Ona
nije tvoja nego naša“. — »Pa i ako je vaša, morate mi barem platiti to, što
ja potroših, da je othranih“*. — ,A što si ti za nju potratio ?“ » Veoma mnogo:

5 bačvica repe, 3 bačvice kupusa, 4 vola, 6 divljijeh svinja, 10 ovaca, 100
gusaka, 200 kokoši, 75 pataka, 20 vreća hljeba, 5 bačvica piva, 2 meda, 65
rakije itd.“ Ali za to sve neđade mu druška više od 10 kopjeka. U istome
izvoru imamo i jedan spisak svijeh troškova svađbenijeh toliko zetovoj koliko
nevjestinoj kući, te iznose na obje strane skoro jednako (Kalačov Arkiv IIL, br.
82, 87, 88; gledaj i L, odajek 1, str. 9—11.)

Pravni običaji kod Slovena. 239

novci, životinja a rijetko kuća. To kći može samo pri udadbi imati, jer kad
otac umire obično sinovima ostavlja uarpaxzenic, ali kćerima nigda, nego samo
naredi sinovima, da je nagrade kad bi do udadbe došlo, i to surazmjerno
tadanjemu kućnom imetku. Samo roditeljski blagoslov t. j. ikonu joj otac
sam već unaprijed dade. O pridanom, o nagradi i o blagoslovu samo se tad
pogadjaju, ako strana zetova nema dovoljnoga povjerenja u nevjestine srod-
nike. Ivanov-Želudkov. !)

Donski Kozaci. Prćija nevjestina je ovdje obično odijelo njezino,
jastuk, zrcalo, samovar i još štogod pokućstva. Sutra dan po poduškama
prenose svečano svekolike stvari, koje sačinjavaju prćiju, zetovoj kući, i to

iva najviše pješice i na rukama. Djevojke prenosačice, dosadanje nevjestine
drugarice, uz to svejednako pjevaju, a medjutijem pjesmama ima :
CEeCTPHUIBI NOAPJYIUKH
HecuTe noayrmikE,
BepnHTe nmepHnbi
CecTpbI _Karepuubi . . . ?)

Kaluška gubernija. U Meščovskom ujezdu roditelji djevojčini na
ugovoru (nomog8Kka) ištu od budućega zeta Bbirosope, to jest, koliko će no-
vaca dati za nevjestino ruho, i u srednju ruku običaj je, da dade od 35 do
TO rubalja po mogućnosti. Osim toga ima joj još kupiti crevlje. On ili odmah
izbroji, što je obećao ili dade samo kaparu. Spisatelj ništa nekaže, da se po-
gadjaju, koliko će nevjesta ruha ili prćije donijeti. “) U Malojaroslaveckomu
ujezdu, drugi put kad ide svaha, da čuje odgovor od roditelja djevojčinijeh,
ovi kažu kolika ima biti kaaaka, t. j. dar, što mladoženja ima dati ocu dje-
vojčinu i djevojci. Taj je dar u novcu i za djevojku neki komadi odjeće i
vina za pira. Kladka se donosi na svadbu u jutro. IIpuasuoe dava otac, i
obično bude sanduk ruha i još kakav zavoj kao i jastuk. To se sve na dan
svadbe nosi svečano k zetovoj kući, i uprav u sobu, gdje je njegova ložnica.*)
I za selo Petroselje u Mošaljskom ujezdu, kaže se, da otac prima no-
vaca za kćer, ali kao platu za darove, što će on kupiti. O nmpuraHomt spisa-
telj negovori. *) U Taruckom ujezdu ksaaka je obično okolo 30 rubalja
i još nekoliko odjeće za mladu, a osim toga obveže se mladoženja donijeti
1 nekoliko vina za svadbu. 5)

Za Nižegorodsku guberniju kaže nam g. M. Fr. Rajevski, da o
NpHAaHOME nema ništa osobita primjetiti, jer da je skoro sve isto, kao što je
rečeno za Velikoruse u opće. — Za Luko janoki ujezd, a i neka druga
mjesta ove gubernije, po drugom izvoru, valja nam primjetiti, da otac ne-
vjestin ugovara sa zetovijem i to, koliko će djevojka primiti od zeta u novcu
i u ruhu. Ovo se zove ovdje Bkanab, a u Kasirskom ujezdu (Tuljska gu-
bernija) kaaska ili Kaka. 7)

Maložki ujezd u Jaroslavskoj guberniji. Zet plaća za ne-

vjestu takozvani BBIBOAE, i to razmjerno prema svome imanju po 20, 30, 40
rubalja a i više. %) '

1) Za prćiju kod starijeh Rusa sravni Žerebcov, Easai 1. 406, 407.
3) Merepiaapi .. 3eMJIA_AOHCKAFO BOHCKA 425,

%) MarepiaXbi . . Kaay»Kckag ryćepnia M. 165.

4) Ibid. 11. 178.

5) Ibid. IL. 169.

#\ Ibid. II. 178.

?) Hruorpaemuecku C60pHaKkt, [Iporpauma 18.

*) Ibid. 18.

240 Dr. V. Bogišić.

Šardinski ujezd — Permska gubernija. Kad se svadba ovr
šuje A06poME, isprošena djevojka primi kao šaupoct 3—30 rubalja
od oca zetova; za te novce ona kupuje darove za zetove srodnike.

Sibirija. U prijašnje doba pa baš i ne samo u seljaka o prćiji nije ni
bilo ugovora, to se je držalo nepristojno, nego je svak obično davao po svome
imanju. Sčukin kaže, da u istočnoj Sibiriji i do danas traje taj običaj premda
ne svuda. ')

Petrozavodskii Povjenecki ujezd u Olonackoj guber
niji. Isti dan kad nevjestu dovedu, dovezu i npuAaHoe. Pridanoje sastoji naj-
više iz ruba i životinje; novci se rijetko k tomu prilažu. U nekijem mje-
stima koliko će biti pridanoje, zavisi od volje oca ili brata ili strica, koji
joj ga daju, na drugijem pak za pridanoje domaćin se nestara, pa baš da mu
je nevjesta kći: to je sasvijem materina briga. ") Opisatelj kaže, da samo
zeta i to najsiromašnijega stoji svadba najmanje od 27 do 52 rublja. #)

Vitebska gubernija. Ovdašnji bjeloruski seljak daje kćeri samo
pokretnina u prćiju kao i velikorus. Prćija, u kojoj je krava, ovca, nova
šuba, novi kaftan osim ostaloga običnoga ruha, (koje se i bez ikakva ugo-
vora daje) drži se, da je bogata. Bude kadgod nevjesta tako siromaškijeh,
da i čizme i kaftan i šubu za vjenčanja, valja da joj vjerenik kupi. *)

Prinjemenski Bjelorusi (u Grodnenskoj guberniji). Svat ugovara,
koliko će i kakvo će biti npuaanoe. *) Ali to pridanoje, a osobito 0, zet
iz učtivosti nigda nebroji, da bi vidio je li prema ugovoru, nego procijeni
po broju obruča, koji su na sanduku. *)

Krakoviaki. I Maczynski govori samo o wianu, koje se na ko-
lima nosi doma u zeta, dakle ni ovdje o nepokretninama nema govora. 7)

Mazuri. Slijedeća pjesma mazovska odnosi se na darove nevjestine:

Poszly druchny swojs drog
Juž wam wzieto panne mlo
Krzykna nasze swaki
Zašpićwaja: ,Trzeba jej dać
No žalować

a gornuszek ;
Bedzie jadat bebeluszek.
Trzeba jćj dać na lyžke,
Trzeba jćj na myszke,
Trzeba wczyskiego jej dać,
Na gospodarstvo nie žalować.« *)

Slovačka. I ovdje prija je skoro samo ruho nevjestino, ali ima biti
sanduk i darovi, što se za nevjestu sakupi, i to se sve pošljednjeg dana svadbe
prenosi sa pjevanjem i obredima u kuću mladoženjinu. Ako je nevjesta si-
rota, kaže Bož. Nčmcova, i uz to uredna i poštena, bivao je prije običaj, a
možebit da je i sad, da ide pred svadbom po selu, da prosi »na poctivou

1) Ibid. 14.

9) Ibid. 14.

8) Poi6uaKkoBE, IIscuu III 408, 409.

*) Iraorpae. C6OpHukt. IIporpamma 14.

; Marepiagi . . Tpogueickaa ryćepnia I. 827.
€) Ibid. L 882.

7) Maezynski, Wlošcianie. 118, 119.

8) Wojcicki, Piedni. II. 85.

Pravni običaji kod Slovena. 241

kr&su« : svak joj je darivao platna, novaca i sočiva. Toga radi medju slo-
vačkijem svadbenim pjesmama ima i ova:

»Ta Marina matka, tam po raji chodi,

Tam po raji chodi od Boha si prosi:

Pustiž ty mne Bože na jeden biely svčt,

Mam tam jednu ceru, za muž mi ju beru.

Veru t& nepustim, čo by ti tam bolo ;

Dal som j& j€ ludi dobrijeh,

Dary odberati, svati privitati. — ))

Češka i Morava. Nevjestino »roucho“, to jest njezina odjeća i obuća,
renosi se istog dana svadbe po objedu, na kolima zetovijem k zetovoj kući.
Davaju li česki seljaci svojijem kćerima izim ruha i drugo što u prćiju, Er-
ben nekaže. *?) I Kulda negdje u svojoj knjižici včno napominje; vidi se
da razumijeva pokretni imetak a na mjestima i naročito govori, da je to ruho
nevjestino sa nešto pokućstva. Predšto hoće, da odvezu ruho nevjestino, biva
u šali prodaja toga ruha, koje na posljedku zet otkupi za nekoliko novaca
od žena, koje ga prodavaju. 3

Moravska. 1 Sušil u svojoj zbirci govori o peFfinach i šatach a
o nepokretninama nema tamo ni riječi (446—441). Ali da se i novci traže i
davaju u prčiju, svjedoči nam ovo nekoliko stihova narodne pjesme:

y by mnč dal pan Biih dčvče takove,
Co by mščlo všecky cnosti pfi sobšč:
Bohatć a šv4rnć
Bohabojne, pčnčžitć a dobrć. )

Gornja Lužica. N slu bu o objedu otac djevojčin obreče, što će
dati kćeri u prćiju (pomoc), a zet kazuje, kako će on to obezbjediti i upo-
trebljavati. Prćija se prevozi u zetovu kuću na drugi dan svadbe zajedno
s nevjestom. Braška i Slonka upravljaju sa tovarenjem na kola, i nji-
hova je revnost taka, da često čine natovariti na kola stvari, što nepripadaju
k prčiji, ali se te stvari kasnije opet roditeljima vrate. U prćiju nosi nevje-
sta mužu osim svoga ruha i novaca još i pokućstva, kao postelju, stolova,
ormana, posudje itd. 5)

Donja Lužica. Prdija nevjestina zove se ovdje dobytk, i tovare je
na kola te prevoze k mladoženjinoj kući u isto doba, kad i djevojku vode. $)

1) Čas. česk. mug. 1859, str, 95, 100; Pronay, Skizzen 56; Richter, Wanderun-
gen .. 231; Kollar, nar. Zpjewanky I. 445.

*) Erben, Proston&rodnć českć pčsnč, str. 322.

8 Gledaj n. p. 112. Da je i u starijeh Čeha, a i u Slovena u opće žena no-
sila samo pokretne stvari u prćiju, sravni Jireček, Slav. Pravo 1. str. 156 i II. 281.

4) Sušil, Moravske narodnć plsmć. 2 vyd. 421.

% Haupt i Schmaler. 225. II. 237, 239.

$) Ibid. II. 247.

Književnik III. 2, 11

Prilozi k poznavanju naših narodnih pjesama

ga strane etičke.

Napisao

Iv. Radotić.

Od kako nam stade Vuk sakupljati dragocjeni biser narodnoga jezika
i narodnog pjesničtva, od tada počeše se i tudjinci za naše stvari zanimati
Tko nezna, što su Gčthe, Herder, Grim, o naših narodnih pjesmah govorili
i peak — Nu sva dosadašnja razmatranja, koja su učeni Niemci, Francesi
i Englezi itd. na vidjelo iznieli, omedjašuju se jedino na estetičku stranu te
se tiču ponajviše obćega slovjenskoga pjesničtva. !) Ja ću u sliedećem raz-
matranju etičku stranu srbsko-hrvatskih pjesama u obzir uzeti i pri tome sve
ono pretresati, što je za razjašnjenje pojedinih etičkih situacija od osobite
važnosti. — Predmet ovaj valjano shvatiti, te ga sistematički predočiti, to je
radnja tim težja, što su nam s jedne strane pjesme tako razkomadane, da ih
u cielosti nije ni moguće pregledati, a s druge opet strane nije nitko o tome
što sistematično napisao.

U ovom razmatranju uzima se za temelj posvuda Vukova: zbirka, stra-
nom, jer su ondje pjesme najvjernije pobilježene, a stranom, jer se po osta-

1) Srbsko-hrvatske pjesme, što ih je Vuk po narodu sakupio prevedene su ako ne
sasvim a ono bar djelomice u sve poznatije jezike evropejske. — U talijanskom
jeziku ima prievod od Nikole Tomasea. U njem. od g. Talvj 2 sv. Halle
1825—26. (Novo izdanje g. 1853 u Leipcigu). Iz ovih preveo je u jezik
englezki Sir John Brovning. — U francez. od Dozon-sa, bivšega konsula 0
Mostaru. — Što se dotiče pojedinih razmatranja o tom sr. Poćsie populaire des
nationes Slaves u Revue Britannique. Janvier 1837. — Govor držan Gerberom
u Draždjanskoj akademiji znanosti ,o Srbskom narod. pjesničtvu“, naštampan u
»Jahrbiicher fir Literatur, Kunst und Wissenschaft 10. Heft“ 1847. god. —
gori pomenuta prevoditeljica Talyj izdala je u englezkom jeziku god. 1850.
knjigu pod naslovom: ,Historical view of the languages and literature of the
Slave Nations with a sketeh of their popular poetry“ od toga je prievod u nje-
mačkom : Uebersichtliches Handbuch der slavischen Sprachen und Literatur nebst
viner Skizze ihrer Volks-Poesie iibersetzt von Dr. Briihl. Leipzig 1852. Nadalje
Adama Mickievicza, literatura slovianska treće izdanje Poznanju 1865. od čega
i njem. prievod. Što je tu o Srbsko-hrvatskih pjes. osebice, to je prevedeno

Zara 1860. — Isti ovaj revni Dalmatinac preveo je i Bodjanskoga pod nas.

Naše narodne pjesme. 243

lih zbirkah i opet mnoge Vukove pjesme nalaze ; pa je napokon etičko gledište u
svih pjesama isto, tako da nam je Vukova zbirka u tom obziru sasvim dostatna.

Premda nespada u krug našega razmatranja, da se upuštamo u tuma-
čenje nutrnjega njihova sastava, ipak mislim, da neće s gorega biti, ako
se boljega porazumljenja radi svrnemo na dobe, u koje bi se razdieliti mogle.
— Prije svega valja nam razlučiti tako zvane ženske pjesme od junačkih.
One imadu puno starih spomenika u sebi, a važne su veoma za upoznanje
mitologičkih nazora starih Slovjena. — Sto se njihove starine tiče, vriedno je
napomenuti, što Vuk u predgovoru 1. knj. str. 37. govori: ,Ja bi rekao, da
imamo starijih ženskijeh nego junačkijeh pjesma, jer junačkijeh malo imamo
starijih od Kosova, a od Nemanjića nema starije nijedne; a medju ženskima
možebiti da ih ima i od hiljade godina, n. pr. medju kraljičkima, dodolskima
itd. Ja mislim da su Srblji i prije Kosova imali i junačkijeh pjesama od sta-
rine, no budući da je ona promjena tako silno udarila u narod, gotovo su
sve zaboravili, što je bilo donde, pa samo od onde počeli nanovo pripovije-
dati i pjevati.“ — Glede junačkih pjesama možemo četiri periode razlučiti.
U prvu spadaju pjesme, što ih je Vuk na početku druge knjige pobilježio.
Ove pjesme imadu mnogo iz pvganštine, te su većinom mitologičkoga sadr-
žaja. U njih vlada fantazija te se mnogo pjeva o naravskih silah, koje su stari
narodi posvuda obožavali, kao: Jovan i divski starješina, zmije mladoženja itd.
— Druga perioda zasiže zlatno doba, koje su Srblji za vladanja svojih ca-
reva proživili (od 12.-—14. vieka). Dva su stožera, oko kojih se cielo pje-
vanje ove dobe okreće, a to: slavna porodica Nemanjića, koja izumre Stje-
panom Dušanom (1366.), a druga je tragička ona katastrofa, koja se zbude
na Kosovskom polju (13809.), gdje poginu car Lazar i s njim Srbsko carstvo
propade. — Ža ovimi ciklusi sliedi treća perioda, koja bi se mogla ozvati
perioda romantićke poezije. U ovoj se više neuzima poviest naroda za glavni
predmet pjesamstva, no se samo gdjekoje ideje narodnje gomilaju u osobi
pojedinih junaka. Tu se pjevaju djela, ljubav, pustolovlje, koje su proživili u
sukobu s Turci, svojimi gospodari. Na čelu svih stoji Kraljević Marko, kao
uzor narodnoga junačtva. On nam svojimi djeli dokazuje, u kakav dodje sukob
Kršćanstvo s Mahomedanstvom, od kako je nad Srbijom otomanska ruka
vladati počela. Uz junačtva Kraljevića Marka stoje s jedne strane pjesme,

Giuseppe Bodjanski »della poesia popolare slava.“ Zara 1861. — Miklošića u
Oesterr. Revue 1868. 2. knjiga str. 1. — Ljudevita Štura: o narodnih pisnih
a povestech plemen slovanskych 1863. (prievod je i u Srbskom jeziku). —
Prošle godine pisala je Bugarska kneginja Dora d' [utria o narodnosti Srbskoj
po pjes. Vuka Stef. u Revue de deux inondes, o čemu prievod na tal. u Dalm.
časop. Nntionalu. Uz ovo sr. Srbin i njegova poezija od Jak, Ignatovića u Srb-
skoj Danici 1860. —. (Literatura narodnih pjesama slovjenskih u obće i srbskih na
pose, veoma je bogata eli i veoma razpršena ; a još nam uviek manjkaju djela
temeljita, koja bi predmet bar s koje strane do kraja izerpila. K ovome ovdje, što je
g. pisac izbrojio, dodat ću kao najvažnije i zato, što se takodjer našega pjes-
ničtva tiče, osobito uvaženja dostojno djelo od Buslaeva: Hcropnueckie
Oqepku pyćeko# HapoguoH CJOBeCHOCTH M MCKyCTBA. T. 1. pyCCKag Nnapo4-
naa nos3ua Crn6rb. 1861. U tom velikom djelom djelu skupljene su razne nje-
gove razprave, koje se sve odnose na narodnu poeziju slovjensku. Vriedno je
čitanja takodjer, što piše Bezsonov u svam djelu boagrapckig IIBCHU O raz-
mjerju medju srbskim i bugarskim eposom: &IOCB Cep6ekii u GodrapekiK.
Medju prevoditelji slovjenskimi zaslužuje da se spomene od Rusa: Berg — od
Čeha: Kolaž itd. V. Jagić.)
*

244 | Iv. Radetić.

koje pjevaju o domaćem i zadružnom životu, med kojimi se zbog svojeg ob-
sega i umjetnoga sloga osobito odlikuje pjes. 89. ženidba Maksima Crnoje
vića ; s druge strane pjeva se o nasilju turskih aga u Bosni i Hercegovini.
u kojih se Jakšići kao junaci proslavljuju. Pozorište svih tih junačkih čina
prostire se od Bosne čak do Primorja, gdje je opet znamenit junak Ivo Sen-
janin, oko kojega se mnoge pjesme kreću. Četvrta perioda junačkih pjes. spada
u novije doba. Tu se pjevaju stranom čini Srba pod Milošem vojvodom.
stranom bojevi Crnogoraca s Turci.

Naše narodne pjesme izpjevane su istina pod uplivom Kršćanstva ; al
da opet Kršćanstvo sve življe prabitnoga života Slavenskog uništilo nije, po-
kazuju nazori iz bajka i narodnih pjesama. — Ovaj originalni tipus sačuvao
se je osobito u onih momentih, koji se radjaju usljed znamenitih dogodjaja
ljudskoga života, a to su običaji pri porodu, svadbi, pogrebu itd. Svi običaji
osnovani su na praznovjerju i predrasudah, koje u poganštini svoj izvor i po
četak imadu. Ovo je tako bistro i jasno u narod. pjes. izraženo, da svakomu,
koji ih čita, u oči pasti mora.

1. Što govori naša narodna pjesma o Bogu i vjeri, o kazni
i nagradi.

Posljedica toga, da čovjek Boga kao svoga stvoritelja i gospodara pri
znaje, jest vjerozakon ili veza ona, koja čovjeka s Bogom spaja.

Kao glavna crta u značaju slavenskih plemena navadja se medju osta-
lim njegova osobita bogoljubnost i pobožuost. !) Uzdanje u vjeru, nagrada
za dobro i kazna za zlo djelo tako je liepo u nar. pjes. izraženo, da se
čuditi moramo, kako onaj narod, koji je u vječnoj borbi svoj viek proživio,
neprodivlja, no mirno i tiho u svojoj pobožnosti napredova. U njegovih po-
božnih pjesmah i bajkah izliva se čuvstvo utjehe i nade. U njih vidi se ogle-
dalo one srčane naklonosti, koja je tolike svete obitelji uzdigla. U njih su
manastiri, kaludjeri i njihovo sveto zvanje živo naslikani. Bog i vjera, to je
našemu narodu ona čvrsta i jaka poluga, koja ga u svih okolnostih njegova
života podkrepljuje.

Kad je srbsko carstvo na Kosovu palo, vidje narod, da mu drugo ne-
preostaje, nego tvrda vjera i nada u boga. Kao jedina i prava utjeha u nje-
govoj nesreći ostade mu čvrsto uvjerenje, da se je Srbstvo za boljak kršćan-
stva žrtvovati moralo. Ova narodna ideja odkriva nam se u pjes. 46. II. o
propasti Srbskoga carstva. Sv. Ilija najme donaša Lazaru kao zastupniku
cieloga naroda knjigu od Bogorodice, koja mu stavlja na izbor, da li voli |
izgubiti carstvo zemaljsko ili nebesko. Car Lazar, znajuć, da je carstvo ze-
maljsko maleno i kratko, dočim je carstvo nebesko u viek i do vieka, odvaži ,
se na ovo posljednje, i pogibe na Kosovom polju sa svom svojom vojskom. ,
Pa da se ova narodna resignacija još većma naglasi, zaključuje pjesme,
poslije kako je Kosovska katastrofa izpjevana, tužnimi dakako ali utješlji |
vimi riečmi: ,sve je sveto i čestito bilo, i milome bogu pristupačno.“

Čovjek u nar. pjes. toliko svoju vjeru miluje, čuva i brani, da će za nju
u svako doba poginuti. Ništa neoduševljava njega kao vjera. On s vjerom i

1) Fanta Slavis religionis observatio erat ut licet ab omni prope humanitate et sa |
pientiae artibus semoti erant et alieni, ad servitutem difficiles, ad cultum tamen
divinum quae peortinere videbantur, promoverent strenue ac observarent. M. Fren-
zel, de idolis Slavorum 8. 1.

Naše narodne pjesme. 245

u vjeri živi i umire, i to mu je prava svetinja na zemlji, u ime koje ide
slobodno i gine. Da se vidi, da je to istina, navesti ću ovdje pjesmu pod
naslovom: »Ropstvo i ženidba Jakšića Stjepana« II. 95. — Turci najme uda-
riše na Biograd i uhvatiše živa Stjepana Jakšića, te ga odvedoše caru u Stam-
bul. Car videći toga krasnoga junaka hoće, da ga na svoju korist u carstvu
pridrži. On mu nudjaše ne samo vezirstvo, nego i kćer svoju, ako se_paturči.
Nu Stjepan toga nebtjede, već mu reče: (Ž N

Nigda ti se poturčiti neću,

Ni odredi od krsta mojega, (o
Ni Hristovu vjeru pohuliti,
Da me sjedneš u tvoje stolove -
Da mi podaš blago od svijeta.
Car videć, da š njim ništa uraditi nemože, predade ga Ćuprijlić veziru,
nebi li ga ovaj na to nagovorio, al sve uzalud. Vezir mu se napokon zagrozi,

da će ga pogubiti, ako se nepoturči. Nu ni to nije djelovalo. On reče punim
ponosom junačkim :

u .
» +

sm -

Fala vama Hodže i Kadije!
Hoću moju glavu izgubiti,

Radi Krsta i Bogorodice

I zakona od Hrista mojega,
A nigda se poturčiti neću.

Vezir ga ipak nepogubi, no ga predade paši od Novog Pazara. A ovaj
ga u tamnicu baci, misleći, da će mu to dosaditi i on se onda poturčiti. Ka
je Stjepan pol godine u tamnici sjedio, smilova se paša, te on dozva svoju
kćer Hajkunu, naloživši joj, da bi se čim ljepše obukla, i da bi odniela
Stjepanu u tamnicu bocu vode trusovine, da tako zaboravi na svoj porod i
vjeru. !') Hajkuna to učini, al je Stjepan mudar, te nehtjede piti od te vode.
Onda ga stade Hajkuna nagovarati, da bi se poturčio, al on i njoj ono isto
odgovori, što je caru i veziru reko. Na to ga htjede čarom svoje dražesti
obladati i predloži, da bi joj lice obljubio. Al on na to:

Nemože mi zakon podnijeti,

Da kaurin Turske bule ljubi :

Nebo bi se vedro rastvorilo, ć

A iz neba padnulo kamenje,

Ubilo bi i mene i tebe.

Vatrom ljubavi zanesena Hajkuna htjede svakako zanj poći. Nu videć,
da se on poturčiti neda, obreče mu, da će se ona pokrstiti, ako njoj se za-
kune, da će ju uzeti. Pa to on i učini.

Negledeći na to, da mnoge pjesme bogom počinjaju ili s njim svršuju,
izrazuje se to ne samo tim, što se svaka radost i žalost imenom božjim prati,
kao: a brate, da od boga nadješ; bože mili na svem tebi hvala ; blago meni
do boga višnjega itd., nego se to praktičkim putem na vidjelo iznosi, jer se ni-
kakov čin nepoduzima, da se prije boga za pomoćnika pozvalo nebi. I pri
istom piću već se u slavu božju napija, a koliko više izazivlje se bog ondje,
gdje se njegova pomoć zbilja osjeća. |

Narod. pjes. rišu istina vlastitosti božje u obće onako, kao što ih krš-
ćanski vjerozakon predstavlja. Ipak se je pojam o pravednosti božjoj bi reći
izvrgao 1 to osobito u starijih pjesmah, gdje se je poganstvo jasnije sačuvalo.

toj. vođu trusom (Pilzstaub) pomiešanu, o kojoj se pripovieda, da je to voda
zaboravna, jer onaj koji se umije ili napije, da zaboravlja na porod i ista mu
vjera omrzne.

246 Iv. Radetić.

Dočim se bog inače kao veliki jedini, istini sveti i mudri po svuda riše, na-
značuje nam pjes. 74, II. boga kao krvnika, pod kojim je Kraljević Marko
umrieti imao.

Iz poznavanja božje veličine razvio se s jedne strane:

1. strah, što ga čovjek pred bogom imade. Duboko osjećanje božjega
straha izrazuje se nesamo iz daleka u izrazu ,a za boga svi ćemo pred boga«
I. 214, II. 22, 135; no se naročito kao vlastitost svakoga junaka smatra, da
se nikoga osim ,boga“ neboji. sr. II. 8, 78, HI. 18, 200, 21, 84 itd.

Kao najveća kazna nevaljala, grješna života smatra se uzkraćenje onoga,
što je čovjeku za život potrebito, kano ti: hrana. Ovo nam jasno dokazuje
pes 1, II. gdje se Marija tuži nad težkim bezakonjem, što se u svietu čini.

sljed toga na molbu Ilije i ostalih svetaca zatvori bog nebesa, te nepade
ni kiše ni rose, tako da zemlja za tri godine nerodi ni vinom ni pšenicom.
U pjes. 32, proriče Jug iz knjige posljednje vrieme, koje u tom sastoji, da
će nestati ovaca i pšenice itd. |

Da bog svako dobro naplaćuje a zlo kazni, to stoji, al je u naroda
obično mnienje, da se svakomu zlotvoru ili ono isto ili bar nešto nalično dv-
goditi mora, kako je on drugomu učiniti htio. — Tako se u II. 5, (bog ni
kom dužan neostaje) pripovieda, kako je mlada Pavlovica sestru u brata
omrazila, potvorivši je, da mu je ona čedo u kolievci zaklala; s toga ju brat
na repovih konjskih razkide. Da se njena nedužnost naglasi, dodaje pjesma:

Gdje je od nje kaplja krvi pala,
Ondje raste smilje i bosilje;
Gdje je ona sama sobom pala,
Ondje se je crkva sagradila.

Malo zatim razbolje se Pavlovica tako, da je devet godina bolovala, kroz
kosti joj trava pronicala; u travi se ljute zmije legle. Ovako izmučena bo-
lešću tiela i duše, odkri svoj zločin mužu, i on ju kao što je prije nedužnu
sestru, na konjskih repovih razkide. U oprjeci prama gori navedenoj neduž-
nosti, veli se u pjesmi:

Gdje je od nje kaplja krvi pala,
Ondje raste trnje i kopriva;
Gdje je ona sama sobom pala,
Jezero se ondje provalilo.

U pjes. II. 6, (kumovanje Grčica Manojla) pripovieda se, kako je on
pri krstnom kumovanju djecu zamienio, te je ženi, koja je muško čedo imala,
žensko podmetnuo, a drugoj za novce žensko deo; još se je uz to krivo za-
klinjao, pa ga je bog tim kaznio, da mu se je njegovo vlastito diete janje-
tom provrglo, koje on u neznanju svojom rukom ubi. — Pjes. 25, predstavlja
nam, kako je Vidosava svojega muža iznevjerila, te htjela da za Vukašina
podje. Ali ova nevjera donese joj zasluženu kaznu, koja je u tom stajala,
što je Vukašin opominjući se rieči Momčilovih, da će nevjerna ljuba lako 1
njega iznevjeriti, i sam na mjestu dao je ubiti. — U pjes. 30 pripovieda se,
kako su veziri diete kod cara omrazili veleć, da ljubi sestru Grozdianku.
Car razljućen dade diete objesiti. Nu veziri neizbjegoše posljedici, koja
ih čekaše. Razžalošćena Grozdianka objesi se uz Momira, a to dade i povoda,
da je car zlobi vezira u trag ušao, i zato sve vezire povješati dao. Pa da se
u tom prst božji zbilja uvidjeti može, dodaje pjesma po običaju, da su se
Momir i Grozdianka posvetili, a pod vezirim, gdje su obješeni bili, da se je
jezero provalilo itd.

Glede naplate i kazne na drugom svietu pružaju nam narod. pjes. riedko
podatke. Da je duša neumrla, to se živo osjeća, i sami izrazi pokazuju, kao:

Naše narodne pjesme. 247

»nemoj sine izgubiti dušu, bolje ti je izgubiti glavu“, — »ako ćemo izgubiti
dušu itd.“ — Kao najveća nagrada, koja se po smrti postignuti može, riše

nam se posvećenje, koje u tom sastoji, da se ili cielo tielo ili barem koja
čest tiela po smrti neoskvrnjena sačuva. Tako n. p. pjes. II. 14, u kojoj se
pripovieda, kako se je Nahod Simeon posvetio. On je najme u neznanju s
materom sagriešio, pa je zato žestoku pokoru činiti morao. Pokora je u tom
sastojala. da ga je otac Iguman u tamnicu bacio, gdjeno leži voda do koljena,
i po vodi guje i jakrepi; a ključeve baci u Dunavo namjerom, : da će se
Nahod grieha onda oprostiti, kad Dunavo ključeve izbaci. Poslije deset go-
dina nadjoše ribari ključeve u ribi i dadoše ih Igumanu. Kad je on tamnicu
otvorio, al u tamnici mjesto vode i guja sunce sjova, jer se je Simun po-
svetio. U pjes. 19, hoće car Konstantin da se grieha oprosti, što je roditelje
tuko. On načini lučevu ćeliju u koju se stavi, i spali ju poslije kako ju je
lojem i katramom namazao. On je sav izgorio, samo ostane mu jedina ruka.
Ova se je posvetila, njom je mnogo dobra učinio, mnoge gladne jeste
nahranio,

A žedne je care napojio,

Gole, bose jeste preodjeo,

Nadgledao ništa i uboga,

Zato mu se posvetila ruka.

Vjera o veličini božjoj proizvede s druge strane:

2. Pouzdanje u njega. To se očituje 2 molitvom. U narod. pjes.
nema dakako onako razvijenih molitava kao što u Homerovih pjesmah, gdje se
po svuda neki liturgički tipus opaža. !) U narod. pjes. molitva se samo misli
a obično se samo napomene, prije nego će tko što poduzeti. Tko toga neradi,
taj se dobru uspjehu svojega poduzeća ni nadati nemože. Kad je Mahmud-
paša IV. Crnogorskomu vladici poručio, da će na Crnugoru navaliti i vla-
diku pogubiti, dodaje pjesma: al ne veli Turčin, ako bog da, već se Turčin
u silu uzdaše, a sila je u boga višnjega, koji Turčinu ni pomoći neće. Pa
to je i bilo, jer je Turčin sa svom skoro vojskom izginuo.

to tko želi, za ono se i bogu moli i podpuno je uvjerenje, da će bog
svaku molitvu uslišati. — Banović Strahinja pomenu boga, prije nego je u
ordiju Tursku udario i bog mu pomože. II. 44, 309 sr. i 58, 41. — Janko
Jurišić nadje se u nevolji, što imade zardjalu sablju te ju izvući nemože,
kad mu ju najviše treba. On pomenu boga i izvuče sablju. II. 52, 108. —
Todor Jakšić nagovara svoju družinu, da bi pomenula boga, prije nego na
neprijatelja udari, i bog joj pomože.

Višeput se i negleda na to, da li je želja takva, koju bog, po svojoj
svetosti i pravici izpuniti može. Janočkinja Jana II. 101, 16. moli se bogu:
digni Bože Budimljiju Jovu, a umori od Erdelja bana. Jugović majka moli
boga: II. 48.
' Da joj dađe oči sokolove
I bijela krila labudova,

Da odleti na Kosovo ravno,

I da vidi devet Jugovića,

sr. tak. I. 455, 5613, III. 36, 250 itd. — Koliko se iz svega vidi, potreba
jest ono, što moliti uči. Uz ovu molitvu imade i druga vrst molitve, t. j.
molitva zahvalnosti, koja se takodjer na jedini samo uzklik steže; kao: mili

") Molitva svaka počimlje kod Homera svečanim izazivanjem boga, onda se nava-
djaju uzroci, s kojih čovjek na molitvu pravo imade; napokon sliedi predmet
onaj, za kojega se moli. sr. Il. 5, 115.

248 Iv. Radetić.

bože na svem tebi hvala IL. 53, 22. 68, 50. 69, 220. 78, 190. 94, 373. IL
3, 85 itd. — Kao što je molitva u narod. pjes. i onako već čisto izlivanje
srca bez ikakve forme i nakita, tako isto nema niti priprave kakve niti ob- |
reda, koji bi je pratio. Samo u ]IL. 4, ide starac kaludjer k vodi Dunavu, da
ruke pred molitvom opere. Pranje ruka naznačuje po orientalskoj simbolici
moralnu čistoću.
b) Prisegom ili zakletvom. Svaka izrjeka il se samim bogom potvrdjuje

ili vjerom, ili se oboje uzima, n. p. tako mi boga velikoga IlI. 50, 65, 16.;
boga istinitoga III. 45, 119; boga jedinoga II. 16, 35; boga mi IL 71, 90. —
ili dajem ti božju vjeru tvrdu II. 6, 16; tvrdja mi je vjera od kamena Il.
44, 457. — ili tvrda ću ti jemca ostaviti, tvrda jemca boga istinitoga ; dru-
gog jemca, božju vjeru tvrdu III. 18, 125. II. 44, 400; kunem ti se i bo-
gom i vjerom II. 40, 359 itd. — Ova težnja za istinom i tim se podmiruje.
što se čovjek i na sve ono pozivlje, štogod mu je sveto i milo. Tako života
mi moga. 1. 343, 34. 388, 289, 28. II. 5. — Buduć da se imati brata ili
sestru (kao što ćemo niže vidjeti) za najveću sreću smatra, zato seina mno-
gih mjestih brat sestrom i protivno zaklinje. Odtud takodjer i izraz »brat ili
sestra od zakletve“ II. 45, 57. III. 21, 340 itd. — Karakteristično je krivo
zaklinjanje vezira u 1I. 30, 200:

Jeste care bog i njena duša!

Jeste care današnjeg nam dana!

Jeste care umrlog nam časa!
U ustoj pjesmi zaklinje se car Stjepan: .

Tako mi se nedelilo meso

Za života od mojih kostiju.
ili III. 35, 25.:

Tako me perodila majka

Već kobila, koja konja moga,

I mužkijem nepasala pasom

I Turskijem nevnazvala glasom.
sr. 11]. 36, 29. — Osim toga jest junaku oružje najmilije, s kojim se on
zaklinje: tako Il. 16, 36.

Desnica mi neusahla ruka!

Dobru konju griva neopala!

I britka mi sablja nerdjala!

0) Zadužbinom, pod kojom se razumije dobro na korist naroda izvedeno

djelo. zidanje crkava i manastira, to su goleme one žrtve, što jih carevi i
Kraljevi na korist naroda doprinašaju, da si tim slavu kod boga nadju. sr.

II. 23, 31, 35, 31.

Kako čovjek boga štuje, onako i sve, što je bogu milo i drago. Tako
se uz Boga pripominju i svetci. Sr. II. 82, 20, on pomenu oca Nikolaja i ne-
delju i vaskrsenije; isto tako 1II. 7, 221 itd. — Najveći je svetac po mnienju
naroda sv. Jovan. S toga se u velikoj nuždi i pri svakom važnijem činu,
kao što je Kumstvo, uz boga i on izazivlje, kao: bogu hvala i sv. Jovanu
II. 94. ili kunem tebe bogom i svetim Jovanom LI. 51, 75. sr. tak. 66, 150.
61, 125. 75, 30. 83, 10. 98, 240. III. 26, 216 itd.

. Posrednici medju bogom i ljudima jesu patriari, vladike, kaludjeri i djaci.
Oni izpoviedaju, pričešćuju i služe liturgiju. Njihova je rieč sveta, a upliv
kod boga tolik, da na njihovu molitvu bog i čudo učiniti može. sr. III. 11,
gdje na molitvu patriara Save, kojeg sulejman poturčiti htjede, vatra #
neba pode, voda iz kamena proteče i cielu vojsku napoji. Na molitvu patriara
Nike LII. 12, ustavi se sunce na istoku i mjesec na zapadu. Šarac voda
prestane teći i zemlja se strese, sr. i pjes. 13. U pjes. 14. izvadi Dilaver sa:

Naše narodne pjesme. 249

blju, da sieče svetitelja Savu, al] se na molitvu igumana sablja u njegovih
ruku rastopi, a asvetitelju Savi plamen iz ustiju planu i popali po vojski
čadore itd. —

2, Vjera u sudbinu,

Ideja o sudbini u našem je narodu duboko zasadjena, i s toga tolike
bajke o sudjenicah, koje nisu drugo van personifikovanje sudbine onako, kao
što su si to stari Grci i Rimljani predstavljali. Naš narod misli, da je bog
svaku nesreću od vieka odredio 1 svakomu čovjeku dosudio, kakvom će
smrti umrieti, tako da se od toga sačuvati nemože, makar šta radio, i tko
zna kakva sredstva proti tomu upotrebio. Tako se pripovieda, da je neki
car imao kćer, za koju mu kazaše, da će je ujesti zmija i da će od toga
umrieti. Car čuvši to, načini kćeri svojoj dvor od stakla, u koji se ni mrav
nije mogao uvući, a kamo li zmija. i iz njega je nikad nije puštao na polje.
Kad carevoj kćeri dodje sudjeni dan, ona zdrava čitava zaište groždja, da
jede. Sluge joj odmah donesu veliki grozd, u kojemu je unutra bila sakri-
vena mala zmijica, koja je ujede i zada joj sudjenu smrt. — U koliko se u
nar. ja traga tomu nalazi, pokazuju mjesta kao 1, 107, sudjen gospodaru;
450, da mi hoće Mićo sudjen biti; 522, i meni će moj sudjenik doći, 121,
Oj Erceže zete nesudjeni, 785, danas majci sudjen danak glavu gubiti, II. 83.
nesudjena zaova, III. 2i, pa mi nebi od boga sudjeno, 78, nesudjeni druže.
18, tuli tebe sudnji danak nadje, 79, da ja vidju moje nesudjenje, 82, sudjen
djuvegija, IV. 28, nema smrti bez sudjena dana, &4, ako bilo od boga su-
djeno. — Ovomu dodajem i ona mjesta, u kojih se o knjizi govori, za koju
se misli, da je u njoj sve pobilježeno, štogod je bog od vieka dosudio. Kao
što su Grci 1 Rimljani u oči svakoga znatnijega dogadjaja proročišta izpiti-
vali, tako se u nar. pjesmah u knjige gleda, kad se o čemu hoće da saznade,
što će i kako će biti. Ove knjige se obično svojimi pridavnici označuju, al
se ipak nigdje nekaže, kakve se pod tim knjige razumiti moraju. U Il. 32,
navadjaju se knjige staroslavne, u koje stari Jug gleda i posljednje vrieme
proriče :

Vidite li moja braćo draga!
Vidite li kako knjiga kaže,
Nastanut će posljednje vrijeme,
Nestanut će ovce i pšenice

I u polju čele i cvijeta ;

Kum će kuma po sudu ćerati,
I brat brata zvati po megdanu.

U ove iste knjige gleda (st. 140,) da vidi, je li njegova kći Milica
Lazaru sudjenica, pa to je i bilo. U II. 35, nazivlju se knjige carostavne.
Car Lazar hoće, da sagradi sjajnu crkvu Ravanicu, al mu Miloš protivno sa-
vjetuje, veleć, da neka u knjige pogleda, što ove kažu. Knjige su kazale,
da je nastalo postjednje vrieme, u kojem će Turci carstvo preuzeti i sve
crkve oboriti. Pod istim imenom dolaze knjige u pj. 34. Kad su se naime
Uroš, sin Stjepana, i tri brata Mrnjavčevići za Srbsko carstvo otimali, ne-
znajuć na kome je, onda Kraljević Marko u knjige pogleda i reče: knjiga
kaže na Urošu carstvo. Pod ovom knjigom ovdje, mogla bi se i oporuka cara
Stjepana razumjeti, jer je protopop Neđeliko čaušom rek8, koji su k njemu
došli bili, da ga za carstvo, na kome je, popitaju: neka idu Kraljevića Marka
Pitati, on da je kod cara pisar bio i da su u njega knjige carostavne, iz ko-
Jih se znade, na komu je carstvo; al se tomu protivi pj. 33. pod naslovom

250 Iv. Radetić.

»Smrt Dušanova“, iz koje se vidi, da je Srbski car Stjepan pri svojoj smrti
s Vukašinom kraljem ustmeno razpravio, kako da sa carstvom razpoloži.
Dakako, da je ovomu nazoru i turski fatalizam doprineo. Poznato bo
je, da je Muhamed medju ostalim i to učio, da se u nebu knjiga nalazi, u
kojoj je sve pobilježeno, štogod je bog čovjeku dosudio. S toga se u IV. 24,
knjige incijeli navadjuju, pod kojimi se koran razumije.
K nama brže hodže i vaizi
Ponesite_ knjige incijele
Te gledajte što nam knjige kažu,
to će nama biti do pošljetka itd.

3. O griehu i onom što od grieha čuva,

Što je po kršćanskom pojmu griešno, to se kao takvo naravski i u nar.
pj). nalazi. Jedino valja primjetnuti, da se oni griesi, što ih čovjek u svom
neposrednom odnošaju pram bogu ćini, kao zanemarenje službe božje, mo-
litve itd. toliko nepripominju. On se više kreće u obsegu onih moralnih in-
stitucija, koje se na društvo protežu, a u tome muobičaji po neki način bitni
pravac podjeljuju. S toga zanemarenje gostoljubja, prekidanje obiteljske i
zadružne veze, neposluh djece pram roditeljem, da svaka nepravda, koja se
čovjeku čini, to su veliki 1 težki griesi. U II. 59. predbacuje Kraljević Marko
begu Kostadinu tri nečovječtva: 1. što nije dvie sirotice ugostio, 2. što je
pri gošćenju starije mladjim zapostavio, 3. što mu pri gostbi ni otca ni majke
nije bilo. 1. 205, sv. Nikola i Ilija voze duše s ovoga svieta na drugi. Al;
tri nemogu da odvezu, jer su griešne i to: jedna duša griešna, s komšijom
se mrazila; druga duša griešna, kuma na sud vodila; treća duša griešna,
djevojku je skudila. — U II. 4, pripovieda se, kako je ognjana Marija u
pakao sišla, da svoju majku muka oslobodi. Nju sprovadja av. Petar, i on
joj pri svakoj duši kaže, što je koja sgriešila, te tolike muke u paklu trpi.
Tu se vidi, koj nije darovao kumu, koj je klao ovce predhvdnice; koj je
tuko i otca i majku. Na drugom mjestu muče se dva sudije, jer su na ovom
svietu krivo sudili; drugdje je opet krčmarica, koja je vodu u vino miešala
itd. a jjasnije se pako obseg griečnoga života vidi u Il. 1 i 2. Blažena Ma-
rija dolazi zaplakana u krug svetaca, koji upravo blago diele. Na pitanje
Ilije zašto plače, odgovara:

Kako neću suze prolivati,

Kad ja idem iz zemlje Indije,
Iz Indije iz zemlje proklete,

U Indiji težko bezakonje ;

Ne poštuje mladji starijega,

Ne slušaju djeca roditelje,
Roditelji porod pogazili,

Crn im obraz bio na divanu,
Pred samijem bogom istinijem;
Kum svog kuma na sudove tjera
I dovede lažljivo svedoke

I bez vjere i bez čiste duše.

I oglobi kuma vjenčanoga,
Vjenčanoga ili krštenoga,

A brat brata na megdan zaziva,
Djever snagi o sramoti radi,

A brat brata sestrom nedoziva.

Naše narodne pjesme. 251

U sliedećoj pjesmi dodaje se jošte:
Gdje ne mole boga da pomogne

Ne svetkuju sveca nikakvoga
Niti žegu u crkvi svijeće,
Niti služe božju liturgiju.

Nu ovi su primjeri riedki i malo se gdje drugdje napominju.

Sukob, što ga griešni čovjek pram bogu i svietu imade, jest motiv, koji
od grieha odvraća i tim cielu šgrađu etičkoga života podkrjepljuje. Negrieši,
jer imadeš i boga i ljude proti sebi, odziva se u izrazu: to je pred bogom
grehota, a pred ljudmi zazor i sramota. Kad god bi se što ili reći ili uči-
niti imalo, što se sa savješću neslaže, onda se vaviek ova izrjeka navadja. Tako
I. 34, 120, mati Omerova oženi svog sina djevojkom, koja mu po volji
nebijaše, i zato već istu noć po vjenčanju život uzme. Kad je drugi dan bilo,
čuje mati gdje mlada žena jauče. Ona misleć, da ju njezin zaručnik bije,
reče: nemoj tući prvi danak ljube, od ljudi je zazor i sramota, a od boga
velika grijota; isto II. 16, 17, govori Nenad svojoj majci: da mi nije od
ljudi sramote, da mi nije od boga grihota, nebi reko da si moja majka. sr.
tak. II. 26. U III. 84, veli Usejin materi: da mi nije od boga grihota i od
ljudi velika sramota i tebe bi samu pogubio i oči ti crne izvadio. II. 89, st.
230, od boga je velika grijota i od ljudi zazor i sramota. Djevojačku sreću
zatonuti i u njenu rodu uzaptiti. sr. tak. IV. 6, 92. 10, 125. 30, 115. itd.
— Strah dakle pred bogom i sramota pred ljudima, to su dva faktora, koji
moralno osjećanje probudjuju, pošto čovječju samovolju stežu, da nesagrioši.
U čemu pako strah pred bogom sastoji i u koliko se sramota pred bogom
ukazuje, vidit će se iz daljnjeg razmatranja.

4. Poštenje junačko.

Osjećanje časti je u nar. pj. veoma nježno razvijeno. Junaci revno na-
stoje, da svoje poštenje od svake ljage sačuvaju; s toga i veli Crnogorski
vladika svojim junakom IV. 10, 120, da ni striela tako jaka nije, da razčupa
srce u junaka, kao ukor i sramota. Gori smo već kazali, da se svaki zločin
pred bogom kao grjehota, a pred ljudima kao sramota ukazuje. Nu još življe se
to izrazuje tim, što čovjek ne samo positivno onu vriednost priznaje, koju si
ili sam daje, ili ju od drugih zahtieva: kao I. 117, više valja mudra glava
i tvoj pošten glas, neg na tebe zlatna puca i svileni pas; ili I., 225, prvo
ću ti dobro dati, da si štiman u družini, ar. tak. I. 266 ; ili IL 34, ime ti
se po svuda spominjalo, — nego i negativno, kad se teži svemu onomu iz-
bjeći, što bi sramotu prouzrokovati moglo: kao II. 29, gdje car Stjepan zna-
jući, da su mu sestrići pijanice, govori: da će ih objesiti, da ga po svietu
nesramote ili III. JO, gdje se pripovieda, kako si je vojvoda Rajko život
uzeo. jer mu je povriedjeno poštenje. Margita djevojka šetajuć kunijaše voj-
vodu Rajka, što pod njegovim vojvodstvom Turci Sriemu dodijaše, dočim se
pod prijašnjim vojvodom o Turcih ništa ni znalo nije. Djevojka mišljaše, da
Ju nitko nečuje, al je čuo isti Rajko. On onda, pokle ju je uputio, da je
njemu samu nemoguće Sriem braniti, uze nože i udari se u sred srca živa.
Urdje je samoubojstvo počinjeno s povriedjena poštenja, do kojega je junaku
više stalo, nego do vlastitog života.

ast i poštenje onda je pravo na svom mjestu, kad čovjek ne samo
ništa neradi, što je protivno njegovom moralnom zvanju, nego i sve obavlja,
što je kao moralno biće obaviti dužan. »Radi dobro za života; poštuj brata
starijega i tebe će mladji tvoji. U dobru se neponesi, a u zlu se neponišti;
to su rieči izrečene u 1. 213, u kojih je nanizan biser _moralnoga života za
svakoga čovjeka u obće.

252 Tv. Rddetić.

Što se osebice junaka dotiče, to je njihovo zvanje valjano se služiti
&vojim junačtvom i ne pustiti, da ga koji u tom svlada. — Najveća je muka
dati se ubiti bez ikakvoga junačkoga odlikovanja. U Skadarskoj tamnici
(IV. 4,) sjede tri junaka, koji znajući da imadu poginuti, jedan drugoga pi-
taju, što je kome ostaviti najteže. Prvi reče, da mu je najteže ostaviti mladu
ljubovcu, kojom se je jedva oženio; drugi reče: da žali svoje blago i sa-
moranu majku svoju. Nu treći ih ukori zbog toli rdjava junačtva, veleć, da
i on sve to imade, nu da ništa više nežali, nego što _ mora poginuti bez ikakve
zamjene junačke. — Pače i poslije smrti neodriče se junak svojega junač-
tva, no želi bar slušati o njem, kad ga izvršivati nemože ; tako i. 85, mladi
Sekula umiruć moli oca, da ga ukopa na drumu široku:

Da s' naslušam trupka od konjica
I jauka od dobrih junaka.

Dok junak svoje zvanje osjeća, te se u svojem junačkom krugu i va-
ljano kretati znade, dotle je i njegova čast neoboriva, a ponos mu je sveti
pravedan. Cim se pako svojega zvanja zaboravi, te se svojim junačtvom zlo
služiti počme, tim je i granice svoje časti premašio. Njegov ponos pretvorio
se u grubu sebičnost — u jogunstvo, a to je što značaj mnogih junaka u
nar. pj. potamnuje. Kad bi smo junake valjano ocieniti htjeli, valjalo bi nji-
hove značaje pojedince risati. Nu to je predmet preobširan; o njemu samom
bi se ciela knjiga napisati mogla.

Ljubav i junačtvo obični je predmet našega narodnoga pjesamstva. Ali
je znamenito, da se ovo dvoje vaviek odjeljuje i kao medju se različne stvari
smatra. Heroizam u naših narodnih pjesmah nije nigda romantičkom ljubavi
zanešen. Jedina je romantička čast, koja u gdjekojih naših pjesmah na ju-
načtvo potiče.

Izmedju novijih nar. pj. nalaze se dvie pjesme, u kojih se dvoboj
zbog povriedjenoga poštenja zamiće, to se sa svom savršenošću riše. 'Te su
Bi LI. 54, (Vuk Jerinić i Zukan barjaktar) i 70, (Bajo Pivljanin i beg Lju-

ović), koje ću ovdje u sadržaju označiti. — Vuk Jerinić, Dalmatinski ka:
petan, pita u društvu ostale kapetane, da mu kažu, koj je Turčin pri po-
sljednjoj navali njegovoj domovini najveću štetu donio. Oni rekoše Žukana
barjaktara. Vuk to čuvši, pozove Zukana na dvoboj i učini ujedno predlog,
da imade njegova sestra i Zukanova ljuba onomu pripasti, koj dobitnikom
bude. Zukan primi to i pojde da se s Vukom na megdanu sastane. Njihov je
sukob upravo vitežki. Oni neuzimaju medju se niti zaloga niti jemca. Oni
idu u šator, gdje se prijateljski goste i časte, jedan drugomu opraštajuć prije
neg će se megdan početi. Samo se po sebi razumije, da je naš junak Tur-
čina svladao i Hajkunu, ljubu mu, odveo, koju je onda pokrstio i za ljubovcu
uzeo. —— U drugoj pj. poziva beg Ljubović Baju Pivljanina na megdan je
nački zato, što mu je ovaj njegova brata pogubio. Srbski junak znajući do-
bro, da mu Turčin podleći mora, neće da prima megdana, no mu poručuje
da se š njim pomiriti želi. Ali Turčin neće toga da prizna, već mu grdno
i poruglivo odgovori. — Uvriedjeni junak spremi se na megdan i ubije svoga
protivnika, premda je ovaj pancirom oružan bio. |

Osim toga vidimo i Kraljevića Marka, kako gdjekojim vitežkim pri
mjerom prednjači; inače su pako slavohljeplje, težnja za dobitkom ili otima-
nje djevojke glavni motivi junačkoga poduzeća; pače i isti Kraljević Marko
porobi Turke, koji su se desili pri njegovoj slavi: ,da se pjeva i pripovijeda,
što učini Marko od Turaka«. — Dakako da su ovi motivi na nizkom ste
penu moralnosti, al se lako i izpričati mogu tim, što je poduseće napereno
na Turčina kao obćeg dušmanina i vjerozakonskoga progonitelja.

Naše narodne pjesme. 2535

Ako se nadalje u nar. pj. i govori o privatnih stvarih; ako i imade
ljubavnih epizoda, svemu ipak za motiv služi nešto više, što se viših obćih
ivteresa tiče, ili ako i nijeto, a ono se i svaki privatni čin, što se poduzima,
u obćem interesu bar svršuje. Koliko imade pjesama, u kojih se svatovi po-
slije svadbe razilaze ili mladu kući prate, pa najedanput gdjegod na
putu ili naidju na kakvu Tursku silu, koja im put prieči, ili oni i sami u
Turke zabadaju, pa cieloj je svadbi i veselju svršetak: boj, krvoproliće i to
iz osvete prama kletoj sili otomanske ruke. — Tako se svaka pjesma više
manje javnoga narodnjeg života tiče. U svih se pjesmah izražavaju dva na-
čela, nasilje Tursko, te fizično i moralno preimućtvo Srbina, koj je svud po-
jedince jači, svomu se dušmanu sbog njegovog obćeg grieha pobjedom sveti,
i bjedu mu nanešenu svakom danom prilikom kazni. Često i manjina Tursku
silu obara. Junak se osim boga nikoga neboji; s toga i nigdje nepriznaje,
da bi Turčin jači i bolji junak od njega bio. Pa ako se i na mnogih mje-
stih i u Turčinu sila priznaje, to je uzrok, što se priemoć njegova mno-
štvu i vlastitoj neslozi pripisuje: sr. II. 61, gdje Kraljević Marko Alil-agi

vori:
s Ja Turčine ja sam dobar junak,
Ali ti si od mene stariji,
Jer je vaše gospodstvo i carstvo.

Osobita vlastitost, kojom se junaci u nar. pj. odlikuju, jest njihova go-
lema snaga, koja nesastoji samo u tjelesnoj jakosti, nego i u tome, da je
sve veliko i izvanredno, što junaci rade. Kad oni vino piju, nepiju ga obično,
već ledjenom od 12 oka II. 66, 71, 34. — U III. 34, 18. popi Rade tride-
set zdravica, pa ni brka okvasio nije. Kad Gruica Novaković viče, sve sa
gora lišće odpada III. 6, 237 itd.

Osim snage odlikuje ih takodjer osobita odvažnost i pregnuće u izve-
denju namišljenoga kojega čina. —- Junak neodvisan od kakve državne vla-
sti, koja bi ga u njegvoj slobodi zapriečiti mogla; a k tomu navikao na
raznolike ratne doživljaje, vidja i laku priliku, da se nad ostalim odlikuje i
tim svoju strast i sebičnost podmiri. S toga se i lako na sve ono odvaži, što
god u srcu svojem pomisli. Kao što u heroično doba svakoga naroda, tako
i kod naših junaka biva, da se čisto i otvoreno misli odkrivaju i toga radi
na pogrdjenje neprijatelja neštede se niti čini niti izrazi takvi, koji su proti
svakomu razlogu današnjega izobraženja, sr. II. 59, 165. III. 39, 140. 42,
189. 80, 42 itd.

Medju svimi se junaci najvećma iztiče Kraljević Marko, zato ćemo kod
njega malko postojati, da vidimo koliko je njegovo poštenje.

Kraljević Marko, kako nas povjestnica uči, bijaše sin Vukašinov. Ne-
hoteć Lazara za vladara priznati, pridruži se Turčinu te ga u svakom podu-
zeću svojom vojskom podpomagaše. Premda je vazalom Turskim bio, ipak
bi reći, nije ni na svoj narod zaboravio ; a to je valjda i uzrok, što je na-
rodna pjesma osobitu pozornost na njega obratila, te ga i tolikimi pjesmami
proslavila. — Njegovomu junačtvu nemože nitko odoljeti. Jedini je Musa Ke-
sedžija, kojega on za boljega junaka od sebe drži, premda je i njega svla-
dati znao. — Kao što Grci stradaju, dok se Ahil u boj nemieša, tako biva
i Turcima u odsutnosti Markovoj. Pa gdje on silu upotrebiti nemože, a on
se kao Ulix lukavošću poslužuje, da svoju svrhu postigne. Jedno i drugo po-
kazuje II. pj. 62. koje je sadržaj ovaj: Marko sjedeći aa staricom majkom
pri stolu, dobi tri pisma; jedno od Stambula grada, u kojem ga Turski car
u pomoć proti Arabom poziva; drugo od Budima grada, da ide kralju u sva-
love; a treće od Sibinjanin Janka, da ga vjenča gospodjom kraljicom. Po
modrom savjetu matere svoje odvaži se Marko na boj proti Arabom. Čim on

__—-——

254 Iv. Radetić,

u Carigrad dodje, uputi se car 8 njim u društvu preko sinjega mora u Arab.
sku ljutu pokrajinu. Marko zauze odma 44 grada. Samo grad Okan nemo-
gačše za tri godine zauzeti. Medjuto je sjekao Arabske junake i njihove glave

pred cara donosio. Turci zavideć mu obiediše ga kod cara, da on samo mrtve

glave sieče, te ih njemu donosi. Kad je Marko to čuo, zamoli cara, da bi
ga za sutrašnji dan oprostio, jer misli po zakonu i običaju svoj imen dan
proslaviti. Car mu to dozvoli i Marko se odalji. Saznavši Arapi, da neima
onoga strašnoga junaka na šarcu konju velikome, udariše na Turke i potu-
koše njih 30.000. Car pozva Marka, da bi došo, jer da mu je vojska veliku
štetu pretrpjela. Nu Marko voljan kazniti zavist Tursku, sjedi, te se ni mak-
nuti neće. Drugi dan se opetuje, što se je dan pred tim dogodilo. Arapi zna-
jući, da nema Marka udariše opet na Turke i ubiše ih 60.000. Caru je težko
pri srcu i on opet Marka pozivlje, ali on se i opet neće da miče. 'Tako su
Arapi i treći dan jurišali, te ih 100.000 pobili. — Sad jedva krene se Marko
na opetovanu molbu carevu, te udari na Arape i sve ih raztjera. Kad je
Marko ovako rat svršio, bijaše na njemu 70 rana. Da si rane zalieči, dade
mu car 1000 dukata. Nu Marko ne traži drugoga lieka:

Već on ide od krčme do krčme

Te on traži, gdje je bolje vino.

Tek se Marko vina ponapio

I grdne mu rane zarustobe.

Medjutim je Marko čuo, da mu je Mina od Kosture dvore poharao i
ljubu odveo, pa on moli cara, da bi mu dao trista janičara a mjesto oružja,
da bi im kosire i motike podielio. Car to učini i Marko pošalje janičare u
Kostur, da Kosturanom vinograde grade i ondje čekaju, dok on dodje. Do-
čim su janičari u Kosturu bili:

Ode Marko svetoj gori slavnoj
Pričesti se i izpovjedi se,

Jer je mnogu krvcu učinio ;
Pa obuče ruho kaludjersko,
Ode pravo bijelu Kosturu.

Došavši tamo nadje Minu, gdje sjedi i vino pije, a služi mu Markova
ljuba. Na pitanje, odkle mu konj šareni, odgovara Marko, da je bio u Arap-
skoj krajini, i ondje da je Kralj. Marka ubio i tako konja njegova za po-
dušje dobio. Mina uzradovan ovom viesti, koju je već davno očekivao, dade
nalog tobožnjem kaludjeru, da ga vjenča Markovom ljubom. Na to mu dade
Mina iz zahvalnosti kesu dukata i zardjalu sablju. Čim se je Marko ovako
sablje dočekao, odsieče Mini glavu i pozove janičare da mu dvore poharaju.

Kao junak zauzima se Marko nedužnih i potištenih žena; tako u pj.
63. Djevojka uhvaćena od 12 Arapa !), uteče se Marku i zaprosi ga, da bi
ju od 12 Arapa oslobodio, te ju sobom odveo. Marko se odma na to odvaži,
te potuče Arabe, a djevojku sobom odvede, pa dozivlje Jevrosimu majku:

Moja majko, moja sladka r&no!
Evo mati bogom posestrima,
Ran' je, majko, mene kakono si,
Udomi je, kano čedo svoje,
Da bi majko stekli priatelje.

1) Arapin je u nar. pj. kao kakva utvora ili aždaja, proti kojoj se bori Marko kao
Heraklej i Tezej proti škodljivim življem u naravi. — U koliko su pjesme na
Marka i ostale junake se odnoseće na historiji i mitu osnovane, 0 tom v. ze:
nimivi članak u Sedmici Srpskoj, list za nauku i zabavu god. IV. br. 3, 1867
do .1858, br. 8 pod nasal. Prilog izpitivanju Srbskih nar. pjesama,

Naše narodne pjesme. 256

U pj. 69, tuži se opet djevojka, da je Arap prekomorac zulum na Ko-
sovo nametnuo: da mora svaki, ko se ženi il udaje, svadbarinu platiti, a ona
da nema čim platiti. Marko joj dade 30 dukata i još joj obeća, da će on
za nju svadbarinu platiti, neka ga samo u Arapove dvore uvede. Prem je
Arap 40 sluga oko sebe imao, ipak se Marko pobojao nije. On unidje srdito
u Arapinov šator, pa se Arapom jošte podruguje. Na posljedku ga ubije sa
cielom družinom njegovom i tako svadbarinu ukine. — Isto tako zauzima se
Marko u pj. 66. kćeri Turskoga cara, te ju oslobadja od crnoga Arapina, za
kojega je morala proti svojoj volji poći.

Marko je pošten i pravdoljubiv. Gdje pravdu dieliti valja, ondje mu
je otac kao što i svaki drugi. Kad su se Vukašin i Mrnjavčevići za Srbsko
carstvo otimali, tada je Marko po pravdi boga istinoga, kao što ga je mati
naputila bila, carstvo Urošu dosudio. Dakako da se je Vukašin na to raz-.
srdio i Marka pogubiti htio; ali Marko neće da se opire, no bježi pred svo-
jim ocem, jer mu se nepristoji, biti se s roditeljem.

Sve njegove krieposti ukrasuje ponajviše njegova čednost i skromnost,
kao što se iz pj. 61 vidi. — Turčin Alilaga pozivlje Marka na strieljački
megdan, i stavlja taj uvjet, da će mu ako ga nadstrieli, dati svoje dare, cielo
dostojanstvo i Kadunu svoju pubu, Ako pako on Marka nadstrieli, da će ga
objesiti i Sarca mu uzeti. — Premda je Marko svoju prednost osjećao, ne-
htjede ipak te ponude primiti, izgovarajući se, da imade težku bolest srdo-
bolju. No Turčin neda Marku mira, već ga sve više draži, dok ga na to
sklone. Kad se megdan slavodobićem Markovim svršio, stane ga Turčin pla-
čući moliti, da bi ga živa ostavio, a da će mu dati i dvore i ženu i sve što
hoće. Al besjedi Kraljević Marko:

Mene tvoja žena netrebuje
U nas nije kano u Turaka
Snašica je kano i sestrica,
Ja na domu imam ljubu vjernu
Plemenitu Jelicu gospodju.

Turčin se veoma uzradova, zagrli ga i počasti tri bijela dana.

Sve je ovo svietla strana u značaju Markovom. On imade i svoju tam-
niju stranu. Ova je doduše neznatnija i lako se pred tolikim kriepostima izgubi.
Sve što je na njemu ukora vriedno, jest pretjerani njegov junački ponos,
koji mu u jogunstvo prelazi. Ovo se u 70, 31, naročito kaže »Markov je
soko jogunica, kao što je i njegov gospodar. Glavni nacrt tamnije njegove
strane naznačuje se u pj. 53, gdje Vukašin kralj govori:

Imam sina samovoljna,

Sina moga Kraljevića Marka ;
Kudgod ide, nikoga ne pita;
Gdjegod sjedne, svudje pije vino
A sve radi kavgu da ogradi.

Njegova žestina naćera ga, da je djevojci, koja za njim poći nehtjede,
ruke odsjeko i živoj joj oči izvadio. 40. — On ubije Arapsku djevojku,
prem joj je obrekao, da će ju za ljubovcu uzeti, jer ga je iz tamnice oslo-
odila bila, u kojoj je 1 godina čamio. Nu on opet uvidja, da je veliki grieh
počinio, pa zato zadužbine gradi, da se grieha oprosti. — U pj. 13, veli mu
majka, da se kani četovanja, jer joj je dosadilo prati krvave njegove haljine,
nek se lati rala i volova, pa nek ore brda i doline. Marko je istina poslušao ;
al on ne ore brda i doline, već drumove carske. Pa kad su Turci tuda pro-
lazili i na put mu došli, on ih ubija, te njihovo blago kući odnosi veleći:
»majko, to sam tebe danas izorao,“

256 Iv. Radetić.

skog vremena odmiče, tim se i pad Srbstva sve to više osjeća, a usljed toga
i vidimo, da težnja za osvetom nad Turcima sve veća i jača biva.

U novijih pj. ukazuje se nova vrst junaka, pod imenom gorskih haj-
duka, koji su si za pravilo uzeli, ,ko se neosveti, taj se neposveti.“ — Kad
Turci obladuče, svede se sav život narodnji u granice zadružne. Tu je svatko
svoju utjehu i savjet proti Turčinu tražio. I članovi zadruge jedan sa drugoga
štitili. Tko se je Turkom protiviti želio, a nije htio, da odgovornost na cielu
zadrugu pade, taj se je u goru povuko, i ova mu je ocem i materom postala.
Pod hajduci u n. pj. nesmiju se razumjeti pustaije ili lupeži, koji na putnika
navaljuju, te ih globe. Hajduci su junaci u pravom smislu. Oni kao orlovi
i sokolovi gledaju sa visine gora mnoštvo svojih dušmana, pa se na ove
spuštaju kao jastreb na vrabca. Hajduk nosi svoju glavu vaviek u torbi, te je pri-
pravan svaku muku i smrt podnositi, u tom čvrstom uvjerenju, da će ga za
ostavša braća prije ili poslije osvetiti.

Ovi junaci opjevani su panajviše u III. knj. Vukove zbirke. Ja ću ov-
dje samo Dl. navesti, da se vidi kakvom odvažnošću i strpljenjem hajduk
Radoica muke podnosi. — Uhvaćeni junaci sjede u tamnici, medju njimi
mladi Radoica, koji si tu visoku zadaću preuze, kako da izbavi sebe i dru-
gove iz tamnice. On se pričini mrtvim , te ga moradoše iz tamnice iznieti.
Aga hoće da ga zakopati dade, al neda Aginica veleć, da Rade

Nije umro, već se ućutio.
Naložte mu vatru na prsima
Hoće li se od nje uplašiti.

Al je rade srca junačkoga, te se ni nemakne. Bećir-aginica meće ga
i na dalje muke. Ona mu stavi u njedra zmija prisojkinju ; ali on sve strp-
ljivo podnaša. Videći Aginica, da sve to ništa nepomaže, učini jošte jedan
pokus. Ona sakupi kolo djevojačko, a pred kolo liepu Hajkunu, nebi li se
nasmijao na nju. I zbilja, dočim nikakva muka njegovim tjelom pokrenuti
nije mogla, bijaše ljepota ženska, koja ga je očarala, te se i na nju nasmi-
jao. Bećir-aginica neopazivši toga, mišljaše da je zbilja mrtav, te ga u vodu
baci. Rade je to jedva dočekao, jer je dobar plivač bio. On izpliva, pa kako
se je odmorio, povrati se natrag u Agine dvore, ubi Agu i Aginicu, te ovako
izbavi svoje drugove iz tamnice, a Hajkunu uze za svoju ljubovcu.

5. Pobratimstvo i kumstvo.

Obće je poznato, kakvim se srcem i pripravnošću Ki u kući dočekuje,

pa tu ni nema razlike medju bogatim i siromahom. Vino i rakija i ostala

1) Po pripoviedanju naroda, nije Marko umro, no on i danas jošte živi. — Osim
njegova cikla pjesama, nalazimo ga takodjer i u potonjem krugu junaka kao
pj. 19, ženidba Gjurgja Smederevca ili 87, šenidba Popovića Stojana, gdje on
u obojih kao djever služi. U istih ovih pjesmah proslavljuju se i ostali suvrc-
menici Markovi kao: Miloš Obilić, Relja Krilati, Janko od Sibinja itd. Ovaj
prienos starijih junaka u mladje doba ima i kod ostalih naroda.

Naše narodne pjesme. 251

liepa djakonija, koja se gostu podaje, stalan ja izraz, koj se u narod. pjes.
posvuda ori. Ima jedna pjesma, po kojoj majka svoje čedo iz kolievke uze
te ga na zahtjevanje putnikom zakolje. Ovoga su sadržaja pune bajke u na-
rodu, i ono pokazuju, koli je sveta 1 velika ova dužnost, da se pred njom
na sve zaboravlja pače i na ono, što je čovjeku najmilije u životu.

Ovi prijateljski odnošaji bivaju još čvršći i jači u tako zvanom pobra-
timstvu i kumatvu. Običaj je u našega naroda, da se jedan s drugim druži na
uživanje uzajemnoga prava, na medjusobnu obranu i zaštitu, da jedan dru-
goga priznaje i cieni kao što medju braćom u obitelji biva. Sveti ovaj vez
sklapa se tako zvanim pobratimstvom ili posestrimstvom, što je jamačno naj-
krasnija crta u značaju našega naroda. Primjeri prijateljstva, koje nam Ho-
merove pjesme u Ahjilu i Patroklu, u Glauku i Diomedu itd. na vidjelo iz-
nose, jesu dakako uzoriti primjeri, al je pobratimstvo po tome veće, što je
poglavljem vjerozakona postalo, tako da se ovim ne samo vjekovito prije:
teljstvo sklapa, nego se i duševno svojstvo medju prijatelji tim ustanovljuje.
— Dva muža najme ili dvie žene od oka, kad medju se prijateljstvo zavje-
tuju, idu pred oltar i tu pod različitim obredom crkvenim sklapaju savez u
ime boga i svetoga Ivana, s kojim se obvezuju, da će ukupno dobro i zlo
dieliti, makar ih i života stalo. — Ratovi, navale različitih naroda, krvave
osvete u prijašnje vrieme činjahu ovaj sveti savez kod našega naroda malo
da ne potrebitim. Pa upravo u tom nalazimo uzrok tolikih junačkih čina,
koji su u narodu proslavljeni. Budući da je ovo sveti čin u naroda, zato se
na ovu svetinju svako u nevolji pozivlje.

Kad tko drugoga za pomoć bratimiti stane, to će jamačno i odziva naći,
jer je svaki dužan ovu stvar za boga primiti i svojemu bližnjemu pomoći.
U savezu s ovim stoji dakako i to, kad djevojka starijem mužkarcu veli
»moj po bogu brate“ ili mužkarac ženi ,po bogu sestro“ itd. -— Narodne su
pjesme pune ovih primjera, a to je i znamenito za naše pjesme, da se ovimi
odnošaji,sva divljač i surovost ublažuje, i tako nadoknadjuje ono naobraženje,
koje narodu jošte manjka. — Gjuraj Crnojević II. 90, bratimi mlade tamni-
čare, da bi mu pendžer na tamnici ostavili, a oni to za boga primiše. Kad je
Juraj kroz pendžer gledao, vidi svoga pobratima Vuka pa mu predbaci, što
ga je tako brzo zaboravio i hljeb i so pod noge zgazio.!) Na to mu pobra-
tim odgovara, da ga on zaboravio nije, pače da već mjesec dana gleda, kuko
da ga iz tamnice izbavi. sr. tak. II. 26, 30, 37, 51, 57, 61, 63, 88, III. 26 itd.

Prekršaj pobratimske dužnosti po narodnom je mnienju velik grieh ; s
toga se i teško kazni onaj, koji se pobratimstvom ili posestrimstvom na zlo
služi. sr. 1. 206. — Djevojka Mara zavedena u Bugarsku pobrati se s Perom
Bugarinom moleć ga, de bi ju iz Bugarske izveo, pa on to i učini. Kad su
na putu bili, obljubi njoj Pero lice. Na to sinu munja iz neba i udari Peru
Bugarina : Ljuto kune Marija djevojka

Bog ubio svakoga junaka,
Koji ljubi bogom posestrimu.

Što se kumstva dotiče, u tom se narod ravna po zakonu crkvenom.

Pobratimstvo se medju vršnjaci spaja, a kumstvo obično je za starije ljude,

1) Osim ovoga mjesta riedko se gdje sol pri sklapanju pobratimstva napominje,
Sol bijaše po svojoj vlastitosti, jer svaki trulež i gnjilost zaprječuje, vaviek sim-
bol čvrsta i nerazrješiva saveza. U sv. pismu 4 knj. Mojs. 18; 19, pripominje
se sal foederis. To isto znači kod Araba Baret-milleh. A i kod njih se pri skla-
panju prijateljstva hljeb i s6 jede. kao što je i u ovoj pjesmi naznačeno. sr,
Mone Gesch. des Heidenthums II. str. 27.

Književnik ILI. 2. 18

258 lv. Radetić

koje mladji kao svoje roditelje štuju. Koli je veliko bezakonje s kumom se
svadjati, to se vidi iz onih pjesama, koje smo naveli, kad smo o griehu go-
vorili. Kad se tko za kuma pozivlje, dužan je ovu službu primiti makar tim
i u pogibelj života spao. — Wuk oprivica IV. 3, odmetnu se u hajduke, da
izbjegne osveti Crnogorskoga vladike, kojemu je 9. braće pogubio. Knez.
želeći da mu se kako osveti, obeća tri tovara blaga onomu, koj ga ili živa
ili mrtva dovede. Kad to čuje mlada snaha, pozva Koprivicu na kršteno
kumstvo. On, akoprem je znao, da će tim putem knezu u ruke pasti, ne-
htjede ipak svetu ovu dužnost kršćansku propustiti. Kad je dakle na kum-
8tve došo, stadoše u crkvi na njega pucati, al ga nijedno tane nepogodi, jer
ga je bog i sv. Jovan od smrti čuvao, zato što je došo u kumstvo.

Osim vjenčanoga i krštenoga kumstva imade u narodu i kumstvn od
nevolje. Kao što se čovjek, kad se u nevolji nalazi, na pobratimstvo pozivlje,
tako isto biva i sa kumstvom. S toga kumiti bogom i sv. Jovanom, znači to
isto, što i bratimiti. Premda se je ovim izrazom iz početka samo pomoć u
kukvoj nevolji izrazivala, ipak se pod riečju ,kumiti“ u obće ,moliti“ razu-
mije. Kralj Šišman Il. 76, poručuje Radul 'begu: evo mi se muško čedo
rodi, no te kumim bogom istirijem i našijem svetijem Jovanom, da mi krstiš
u bešici sina; to isto sr. 83, i iv. 3. — Jakšić Todor II. 94, moli Zvijezdić
Ivana, da mu ljube odveo nebi. Za to ga kumi nesamo bogom i sv. Ivanom,
nego takodjer nebom i zemljom itd.

6. Život u kući: djevojka, žena ; roditelji, djeca, braća.

Prije svega vriedi spomenuti, u koliko je narod uzor ženske ljepote
shvatiti znao. Ljepota ženska riše se na mnogih mjestih, a sastoji se u tom,
da su joj oči dva kamena draga; dva obraza dva djula rumena; obrvice s
mora pijavice; bieli zubi dva niza bisera. A tanka je, kako i šibka; visoka
je kako omorika. Kada igra, kan da paun šeće; kad govori, ko da golub
guče. Kad se smije, kan da sunce grije itd. sr. tak. II. 35, 95; 36, 120;
18, 25. 82, itd. Nu ova ljepota postane onda tek pravim uzorom, ako se tomu
i njena nutarnja vriednost pridruži. Kao osobita crta ženskoga značaja sma-
tra se stidljivost. Medju ostalim navadjam ovdje pjes. 599, I., koja bi sva-
komu slikaru za ideal ženske nevinosti poslužiti mogla. Djevojke naime
igrajući kolo, gledaju u oblake, kako munja sieva. Medju njimi se nalazi
Milica djevojka, i ova se stidi u oblake gledati. Kad ju ostale s toga ukoriše,
veleći joj, da je luda ili odviše mudra, odgovara ona:

Nit sam luda nit odviše mudra,

Nit sam vila da zbijam oblake,

Već djevojka, da gledam preda se,
Čim manje djevojka o svietu znade, tim je i veća njena kriepost; a kao
čudo ženske savršenosti drži se, ako je ona u kavezu rasla pa nepozna ni
sunca ni mjeseca; niti znade na čem žito raste*) sr. I. 345, 384, II 40 itd.

Poznato je da su strasti i afekti u žene pretežniji nego u mužkarca.
Dočim evaj više misli nego osjeća, to je u žene protivno. Ona više osjeća
negoli misli. S toga su njena čuvstva, osjećanja i nagnuća s njenimi ideami,
pojmovi i sudom tako spojena, da je po neki način bi reći ciela njena du-
ševna radenost samo osjećanje i čuvstvo. Bitnu ovu stranu ženske naravi
narodne su pjesme veoma živo shvatile; s toga je i nježnost glavni živalj na-

. šega litičkoga pjesamstva.
Čuditi bi se morali nad toli nježnimi čuvsti, koja se u sreu dvaju

*) To zaudara po turskom !

Naše narodne pjesme. 259

ljubovnika preljevaju, kad nebismo znali kakav se izvor poezije u tom
nalazi. Prije svega nije nikakav materijalni interes, no čista ljubav, koja
muža sa ženom spaja. — Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago, što je
kome drago I. 320, II. 82, 60. — Volim s dragim po gori hoditi, glog zobati,
s lista vodu piti, studen kamen pod glavu metati, neg s nedragim po gori
šetati, šećer jesti, u svili spavati 310 itd. Pa kolika je sila ljubavi, o tom
sr. L 293, 308 itd.

Djevojka, kao što Nu narod. pjesme rišu, nežali toliku sreću svoju, ko-
liko dragoga svojega. Njezina čuvstva i osjećanja jesu kao jeka druge
njene duše. S toga je i velika nesreća, kad koja svojega muža izgubi.
Kakvom žalošću gine djevojka za dragim, kad se š njim rastavlja ili ga
gubi, vidi se iz 1. 653, 554, 555, 056 _iid.: kak! se topi ona gruda snijega
nako s' topi srce moje za tobom. — Dilber Mara izgubila dragoga, žalila
ga tri godine dana: za godinu lice neumila, a za drugu kosu nečešljala, a
za treću kosu odrezala itd. — Kao udova neudade se tako lako. Zato se u
narod. pjes. svaka ženidba s udovom preziranjem pominje i uvredljivom iro-
nijom proganja.

sljed toli velike ljubavi nije se čuditi, ako se i revnjivost poradja,
koja dakako bez ubojstva i krvničtva nigdje nedovršuje. U 1. 305, ubija
sestra sestru iz revnjivosti. A u 702 udara svojeg muža nožem u srce, jer se
jeu ojenu sestru zagledao.
ko pomislimo, kakvom živahnošću i žrtvom djevojka za udajom teži,
kad veli: 1. 406. A stoborje, ti se oblomilo!
A čardače, ognjem izgorio !
Veće si mi mladoj dodijao
Šetajući sama po čardaku,
Spavajući sama u dušeku:
Okreni se s desna na lijevo
Nikog s desna nikoga s lijeva,
Oko sebe studen jorgan svijam,
A u jorgan sve jade zavijam. —

Ako nadalje pomislimo na one prizore, u kojih se razkoš i naslada,
živimi bojami riše, te se i izrazi onakvi upotrebljavaju, koji se dakako na-
činu sadašnjega izobraženja protive; to moramo reći, da su puteni zahtjevi
najvažnija strana u n. p., koja na bračno spojenje potiče. — Ovakovih po-
java nalazimo i u Homirovih pjesmah. S toga je i mnogo ljudi bilo, koji su
Iliadu i Odisseju zbog surovusti tobože i bezsramlja, koje se u njih riše, od-
sudili. — Tko ovako sudi, taj narodne pjesme s modernoga gledišta razma-
tra, a nemisli, da narod u svojem djetinstvu, kakova ga i naše pjesme rišu,
za nikakvo moralno pokvarenje neznade, te s toga i svoje misli i želje onako
izrazuje, kao što ga je sama narav naučila.

Premda je ljubovno uživanje bi reći najvažniji motiv bračnoga spojenja,
ipak će pozorni čitatelj i plemenitijih osjećaja naći, nego što se obično misliti
može. — Težnja za porodom te strogo i savjestno izpunjivanje roditeljskih
dužnosti pokazuje, da je ženidba onaj institut moralni, kojim se zahtjevi
tjela u suglasje s moralnim poredkom stavljaju i tim obitelj oplemenjuje te
medju članovi neki pietet proizvadja.

Obično se misli da je u našega naroda žena više robinja, nego druga-
rica mužu. Neću reći, da nije orientalski upliv mnogo ovoj strogosti dopri-
neo. U nar. pj. žena svojega muža ni nezove drugčije, van gospodarom sr.
I. 76, 32. 82, 200. 84, 18. 99, 15. III. 2, 49, 192 itd. Kao takav imade
neograničena moć nad njom i zato ju bez ikakve odgovornosti za svaki pre-
supak kazniti može. Kraljević Marko žestoko napada svoju ljubu zato, što

+

260 Iv, Radetić.

ga je u snu probudila. — Ovu strogu podčinjenost žene pokazuju i isti obi.
čaji pri svadbi, medju ostalim osobito to, što je mlada žena dužna svim uku
ćanom služiti, te starješini i djeverom noge prati. Da je ženi težko svim
ukućanom ugoditi, to već i iste pjesme nagadjaju; s toga u 1. 270, drsgi
upućuje dragu, kako njoj se u kući kao zaručnici vladati valja, isto tako i
I. 107. — Nu uza sve to vidimo i opet ženu u onom stanju i vriednosti,
koja je po zakonu ide. Muž ženu prije svega zove »vjerna ljubo«, »mila dušo“,
»gospodjo mudra« itd. Gdjegod mužu uztreba, nestidi se on savjeta od svoje
žene primiti, pače ako se ženi njegovo djelovanje nedopada, znade ga ona
i ukoriti, i muž joj se pokorava sr. II. 35, 45, 17, 89, 118. — A u]ll. 82,
117 veli despot Gjuraj naročito, da on nemože svojoj gospi atar da pokvari.
— Kakvom pako nježnošću i učtivošću muž sa svojom ženom postupa, vidi
se najbolje iz L 7395. Falila se Dilber Ikonija :
' Nije druga stekla gospodara

Ko ja što sam Mrnjaković Jova:

Kudgod ide, za ruku me vodi;

Gdjegod sjedne, na krilo me metne;

Kad se kune, mnome se zaklinje;

. Kad ja spavam na gornjem čardaku,

Tiho šeće, da me neprobudi ;

Kad me budi, u lice me ljubi:

Ustan srce, rodilo se sunce.

Kao posljedak ženidbene sreće smatra se mnogobrojni porod, a u tome
kao ideal: dvie šćeri i četiri sina sr. II. 14, 22. 11, 130. 72, 300. 8],
270. itd. S toga je neplodnost velika nesreća u narodu. Neplodnica nema
nikakva priznanja. Pa kakve se neprilike usljed toga dogadjaju, o tome nam
nar. pj. žalostne primjere pokazuju. — Uz prkos onomu nježnom postupanju,
s kojim se jub u gori navedenoj pjesmi 795, hvali, nemože se srce njenog
zaručnika zadovoljiti, jer je ona neplodnica. On ju ostavi i drugu uzme, koja
mu je sina porodila. Na to se Ikonia od žalosti objesi. U 757, pristaje snaha
uz djevera, da mužu diete poroditi može. O neplodnosti sr. tak. pj. 759, 760 itd.
I o ljubavi roditelja pram djeci, navadjaju pjesme liepih primjera. Oso-

bito je mati ona, koja za svojom djecom gine i čezne sr. 1. 739, 140, 152,
itd. Imade dakako i tomu protivnih primjera. N.

im veću kriepost nar. pj. ženi pripisuju, tim ju opet erniju rišu, kad
jednom zaluta, te se svojega zvanja zaboravi. Gdjegod se o preljubi radi, tu
žena ne samo svojega muža vara, no mu i o životu radi, pa ako joj je diete
na putu, a ona će i ovo umoriti, samo da svoje djavolske težnje podmiri. —
Kao što se u Homirovih pj. svaki bezsramnik psetom prispodablja, tako se
i u naših nar. pj. svaka preljubnica kučkom nazivlje. U II 8, radi majka
sve moguće, da svoje diete kako uništi, jer je njezinoj grješnoj ljubavi na
putu bilo. U II. 295, stavi Vidosava svojega muža Momčila u najveću pogi
poli tako da je svoj život izgubio; a ona da može uz Vukašina pristati. —
U III. 85, mati neznajući kako da pred svojim djetetom svoje namjere po-
stigne, pričini se bolestnom i moli sina, da bi joj vode iz gore donio. Me-
djutim je pako svojega ljubovnika naputila, da ga ubije kad po vodu dojde.
Ali je providnost božja, kao što se po svuda u takvih slučajevih dogadja,
stvar drugčije udesila; jer blago onome, veli pjesma, komu bog pomaže. Sin
saznade za nevjeru materinju, te ubi njenog ljubovnika, a njoj odsieče glavu.
III. 7, pokazuje nam najveći stepen zlobe ženske. Žena prionu uz Turke,
pa ne samo, da na nevjeru svojega muža izdaje, svezavši mu ruke, dok je
spavao, nego i s djetetom jošte nemilice postupa, tako da se čuditi moramo
tolikoj nećutljivosti i bezsramju, kao što je u toj pjesmi naslikano.

Naše narodne pjesme. 261

Premda se ljubav roditeljska na svu djecu proteže, ipak vidimo jednu
izimku. Da roditelji najmladju djecu najviše ljube, to je obični pojav u svietu.
Nu uz veliku ljubav i pozornost, što roditelji najmladjemu sinu pokazuju, za-
kon je u Slovjena, da mu i najveća prava u obitelji pripadaju.

Glede djece pram roditeljem pokazuju nam pjesme veliku pokornost i
poslušnost, a po tome i veliku ljubav, koja medju njimi obstoji. — Kraljeviću :
Marku nalaže mati II. 68, da ide bez oružja, i on joj se pokorava, prem mu
je velika muka ići bez oružja, a još veća majke neposlušati. U pj. II. 84,
koja je istoga sadržaja sa pj. 85. gori navedenom, plaši se diete svoju dušu
nad materom ogriešiti, akoprem mu je ova velikih neprilika prouzrokovala,
jer znade, da je pred bogom grjehota a pred ljudima sramota svoje ljubavi pram
roditeljem nepokazati. Isto tako vidimo i u III. 7, gdje diete sva progonstva
od matere pretrpljena zaboravlja, pa plače i moli oca, da bi joj oprostio. Pa
tko se želi i dalje osvjedočiti o tom. neka čita III. 55, 56, gdje će vidjeti
kako se nejako jošte diete u pogibelj života stavlja, da svojeg ostarjelog
oca od neprilike izbavi.

Mnogo je puti ova ljubav i pretjerana, jer prouzrokuje take izgrede, s ko-
jimi se cieli moralni poredak porušiti mora. Tako ul. 754, ubija muž iz ljubavi
pram materi svojoj ženu, i to zbog malene i neznatne uvrede, te veli, da će
u goru ići, travu pasti i rosicu piti, nebi li se grija ostajao. — Ne samo, da
su roditelji oni, koje djeca slušati i štovati imadu; uo pjesme nam dokazuju,
da je i svaki mladji starijemu, ako mu i nije roditelj, štovanje i pokornost
izkazati dužan. Vrlo poučljivi su o tome primjeri u III. pj. 3 i 65, gdje se
osobito naglasuje pogibelj, u koju onaj dodje, koji nesluša svoga starijega,
pa s toga i obje pjesme na svrhi naročito navadjaju »tako svakom onome
junaku, ko ne sluša svoga starijega.“

Nu svi ovi primjeri o ljubavi roditelja i djece nisu ništa u prispodobi
s onom ljubavju, koja medju braćom obstoji. Brat je sestre branitelj i štiti-
telj. Sestre vise o braći osobitom vatrom svojega čuvstva. S toga je i velika
svetinja braćom se zaklinjati, a nesrećan je opet svaki, koji brata ili sestre
nema. — Kolika je sreća imati brata, to nam pj. na mnogih mjestih poka-
zuju; kao: blago onom bratu, koji ima seju, i obratno I. 306. Ja bih brata
najvolila I. 452; Volim brata nego i gradove II. 90; Volim brata od očinjeg
vida II. 10; Težko bratu jednom bez drugoga II. 75, 155; Sokol veli: meni
jeste bez krila mojega, kao bratu bez svojega brata. U IV. 9, 90. djevojka
nežali toliko svoju glavu, koliko brata, da joj neizgine. A u I. 721, neće se-
stra Ivanova, da ide za Vojina, jer joj je brata pogubio, pa kad ju je ovaj
na silu ugrabio, baci se onda u vodu, jer voli život izgubiti, nego ljuba bra-
tnu krvniku biti.

U nekih se pjesmah ista ljuba za sestrom stavlja. Kao I. 597, Jovan
slomi desnu ruku, i vila mu obeća, da će ga izliečiti pod uvjetom, da mati
dade desnu ruku ; sestrica kosu s upletnjakom; a ljuba gjerdan od bisera.
Majka i sestra žrtvovaše rado svoj ures, ali ljuba nehtje. Na to se vila raz-
ljuti i zadade Ivanu smrt.

Zakukaše do tri kukavice:

Jedna kuka nigda nepristaje ;
Druga kuka jutrom i večerom ;
Treća kuka, kad joj na um pade.

U I. 304, mlada Gjurgjevica broji junake, koji se povratiše s puta,
nebi li svoja tri dobra našla: prvo dobro Gjurgja gospodara; drugo dobro

262 Iv. Radetic.

ručnoge djevera ; treće dobro brata rodjenoga. Nemogavši nijednoga od ovih
naći, baci se u zdvojenje:

Za Gjurgjem je kosu odrezala,
Za djeverom lice izgrdila,

A za bratom oči izvadila ;
Kosu reže, kosa opet raste ;
Lice grdi, a lice izrasta.

Ali oči nemogu izrasti,

Niti srce za bratom rodjenim.

Nadalje koliko je sestri do brata stalo, vidi se iz I, 307:

Dvije sestre brata neimale,

Pa ga viju od bijele svile,

Od bijele i još od crvene:

Struk mu meću drvo šimširovo,
Crue oči dva draga kamena,
Obrvice morske pijavice,

Sitne zube dva niza bisera ;
Zalažu ga medom i šećerom

»To nam jedi pa nam probesjedi.«

Mi smo već i gore naveli dvie pjesme, i to pj. II. 9; braća i sestra, onda
11, Majo i Alija, u kojih nam se upravo ideali bratske ljubavi riša. Uz ovo
vriedi jošte navesti pj. 16, pod naslovom »Predrag i Nenad“, koja je zbog
miline i nježnosti svakoga uvaženja vriedna. Mati odhrani dva sina pod ime-
nom navedenim. Obodvojica odbjegoše majku i pribjegoše gori u hajduke,
gdje je svaki u svojoj četi arambašom postao, al jedan za drugoga ni zna:
nije. Kad je neko vrieme bilo, zaželi Nenad, da vidi svoju majku; s toga
porazdieli blago medju družinu i pojde majci svojoj. Misleći, da neima brata,
ukori majku, što mu ona tobože ni brata ni seju porodila nije, da se njimi
u družini zaklinje. Kad ga je mati uputila, da on brata imađe i da ovaj kao
arambaša četuje, odvaži se Nenad, nemareć za nikakvu pogibelj, na koju ga
je mati pozornim činila, da svojega brata potraži. Došavši u goru, gdje Pre-
drag sa svojom družinom bijaše, stade izazivati svojega brata. Ovaj neznajuć za
njega zapovjedi družini, da se na troje porazdiele i njega iz busije živa
uhvate. Kad je Nenad na prve naišao, počeše ovi striele na njega sipati, a
on im reče :
Nestreljajte braćo iz gorice,
Nebila vas vašeg brata želja,
Kako inene i brata mojega,
Što me tužna ovud poteralo.

Ovo isto dogodi se i kod druge čete, pa kad ga je i ova propustila,
naidje na treću. Razsrdivši se onda, kad i ovi na njega strieljati počnu, na-
vali na četu i syu ju razprši. Kad je Predrag za ovo čuo, podigne se na Ne-
nada, te ga strielom u srce udari. Prije nego je on svoju dušu izpustio, otvara
nam se prizor u srce dirajući, u kojem Predrag svojega brata poznaje i iz
žalosti što ga je ubio, sam sebi nože u srce tura i tako mrtav pokraj brata
pada. — Pa što je opet brat za brata učiniti pripravan, o tome imademo
krasan primjer u III. 57; Sužanj Milutin nahodeći se u tamnici bana Ža-
dranina, piše bratu, da bi ga iz tamnice odkupio. Brat se svuda prometsti
stane, da kako blago sastavi, koje je za vdkupe trebalo. Nemogavši svega
naći, što je ban zahtievao, poče razmišljati, kako da brata iz tamnice oslo-
bodi, a pri tom naravski ništa težko nije, štogod se za brata poduzimlje. On se

Naše narodne pjesme. 383

obuče u prosjačko odielo, te ode od grada do grada, dok dodje u dvora
bana Zadranina. Onamo došavši nadje robinju, gdje nijače u bašici dva ba-
nova sina. Dok se je ova odaljila, da rosjaku podjelu donese, uze on dvoje
djece i pobjegne. Dakako da je onda ban Zadranin u zamjenu svoje djece

njegova brata bezuvjetno iz tamnice pustiti morao.

Na temelju dakle ovoga pieteta, koji u obće medju članovi u obitelji
vlada, razvila se je sreća obiteljskoga života, koji samo onda obstojati može,
kad u kući svaki onoliko valja, koliko valjati mora; kad se, kao što smo
vidjeli, i djeci i braći i roditeljem i starješinam dužno štovanje i ljubav iz-
kazuje.

Z. Čovjek neprijatelj: kletve i osveta.

Dosada smo smatrali čovjeka pram čovjeku s gledišta njegovih pietet-
akih odnošaja. Još nam valja, da u kratko naznačimo i ono, što je tomu
protivno, a to je neprijateljstvo. Narodne pjesme iznose nam upravo ekstreme
u tom na vidjelo; kao što su prijateljske veze čvrste i nerazrješljive, onako
je i neprijateljstvo i mržnja preko mjere velika i neugasiva. -— S ljudmi u
obće ljudski obćiti, to je glas duše našega naroda; s toga i naš čovjek gdje
može, prijaznim se prama bližnjemu pokazuje, pa ni neštedi žrtva, koje mu
zanj učiniti treba; nu težko onom, koji ga je jednom uvriedio.

Već je isto prokletstvo, koje se na koga stavlja, grozno i užasno.
sr. II. 47, 20.

Ko je Srbin i Brbskoga roda

A ne došo na boj na Kosovo,
Ne imao od srca poroda!

Ni mužkoga ni djevojačkoga ;

Od ruke mu ništa nerodilo !
Rvjno vino ni šenica bila;
R'djom kap'o, dok mu je koljena.

Svaka kletva mora se izpuniti; o tom vlada čvrsto uvjerenje u narodu.
Osobito je ženska kletva, kojoj pjesme veliku važnost pripisuju. Tako se u
I. 368, veli, da kad se djevojka zakune, sve se zemlja trese. U II. 7. prokle
mati svoju kćer, kad se je vjenčala i iz kuće izići htjela ,» veleć joj: mila
kćeri i tebe nebilo! Ne doprla tamo ni ovamo; već ostala sredi gore crne!
Pa to se zbilja i dogodi. Jer kad su svatovi na putu bili, razbolje se i ostane
na putu mrtva. — Materinja kletva osjeća se i u istom grobu; jer kad god
ju je zaručnik na grobu pohodio i pitao, da li joj je oteščala zemlja, odgo-
vori ona: nije meni zemlja doteščala, već je težka materinja kletva.

Od kletve još su groznija krvničtva, koja se u nar. pj. sasvim mirno i
hladno pripoviedaju. Krvna je osveta, kao što je poznato, u naroda, osobito u
Crnogoraca tako učvršćena, da se po neki način kao vjerozakonska dužnost
smatra. Osveta prelazi od oca na sina, te se i u dalje koljeno proteže, a
često i mati krvavom košuljom svoju djecu na osvetu potiče. — Načelo toga,
da se glava za glavu daje, po kojem su se svi prvotni narodi ravnali, pro-
teže se u nar. pj. i nadalje; pošto se ne samo krv za krv vraća, no se i
svaki prekršaj onoga pietetičkoga odnošenja u obitelji krvnom osvetom pro-
ganja. U II. o razkida brat sestru i ljubu konjem na repovih. U I. 723, brat
je sestri prosekao dojke, i kroz dojke pomolio ruke, te joj oba oka izvadio.
— U II. 99, Stjepan Jakšić izvadi ljubi svojoj oči, pa joj dade toljagu u

264 Iv. Radetić.

ruku, neka prosi, da se hljebom hrani. A u III. 7 namaza Novaković svoju
nevjernu ljubu voskom i katramom:

I sumporom i brzijem prahom,

Pa je uvi mekanim pamukom,

Pa je poli žestokom rakijom,

Ukopa je zemlji do pojasa,

Pa zapali kosu na vrh glave.

A on sedi piti vino ladno,

A ljuba mu jasnom sviećom «vietli.

H statistici moralnosti u Hrvatskoj i Slavoniji.
Priobćio
prof. dr. Petar Matković.

Statistika moralnosti (Moral- oder Sitten-Statistik) razmatra one
statističke pojave društva čovječanskoga, koji se kod pojedinoga čovjeka sma-
traju kao čini, što proizlaze iz njegove slobodne volje. Statistika moralnosti
bješe sve do posljednjih godina ili vrlo površno izpitivana, jer se je osobita
pozornost obraćala na materijalnu ljudsku radinost, ili se je iz statistike upravo
sasvim izpuštala zato, što se je mislilo, da nije moguće očitovanja duha i
strasti spraviti u račun.

Nu ovaj posljednji razlog nije već s toga dovoljan, da se podpuno za-
niječe statistika moralnosti, što u sve socijalne pojave, koje statistika obsiže,
utječu takodjer duševni i moralni faktori. Osim toga dokaza novije postupa-
nje sa statistikom moralnosti već dosad, da se takodjer moralni pojavi
društva s tolikim uspjehom statistički razmatrati dadu, da je tim statistici
moralnosti u obćoj sravnajućoj statistici odlično mjesto osigurano. Ona bo
kadra je dati razloge o stanju društvenom, koji se nijednim drugim putem
nemogu postići, a ipak su neobhodno potrebiti ne samo za svestrano razma
tranje državnih odnošaja, nego takodjer i za ubaviest o mnogih veoma važ-
nih nu zamršenih sadašnjih socijalnih pitanjih.

Niječe se, da se djela, koja stoje o slobodnoj ljudskoj volji, ili pojavi,
koji su izraz ljudske volje, kao što su n. p. prieštupci moralnih ili kaznenih |
zakona, mogu računu podvrći. Ovaj prigovor proti statistici moralnosti osnivs
se u obće na krivom mnienju o važnosti statističkih podataka. Najprije se
ima primjetiti, da sva izpitavanja statistička o ljudstvu, te sva pravila i za
koni, koji odatle izhode, niesu za pojedinca čovjeka znameniti. Ako stati
stika n. pr. svojim iztraživanjem o razmjerjih pomora kod nekoga naroda
ustanovi zakon pomora (Sterblichkeitagesetz) te dokaže neki sialnired
umiranja, tim se nemisli tvrditi, u kojoj će starosti ova ili ona osoba
umrieti. Isto tako nije kadra statistika moralnosti ustanoviti zakone, na kojih

K statistici moralnosti. 265

bi se temeljilo proricanje o djelih neke osobe. Takove ustanove o pojedi-
nih ljudih sasvim su nemoguće zato, što je ljudska volja slobodna. Sasvim
pak je drugčije, ako se, kao što statistika pučanstva čini, svekoliko pučan-
stvo koje države smatra kao cielost. U ovoj cielosti puka opetuju se po-
javi života toli pravilno, da se već unapried vjerojatno ustanoviti dade, ko-
liko će jih se naroditi, a koliko umrieti; koliko će od narodjenih prije na-
vršene jedne godine životne dobe umrieti, koliko li će jih umrieti u drugoj
itd. itd. godini. To se isto pojavlja u statistici moralnosti. Niti ona nerazma-
tra pojedine ljude, nego čovjeka u obće, najme osrednjega čovjeka
neke države, kojega poznade iz razmatranja velike množine ljudi. Da se
pako moralna djela velike množine ljudi, nezanijekavši slobodne volje sva-
koga pojedinoga, isto tako računu podvrći dadu, kao što pojavi života i po-
mora kod cieloga puka, to su dojakošnja izpitivanja u statistici moralnosti
dokazala što sjajnije, dočim sasvim izčezavaju one iznimke i slučaji, koji se
kod pojedinaca pojavljaju, kao n. pr. kod pojedinih obitelji, malih društva
itd. Quetelet, čuveni belgijski statistik, dokaza svojimi iztraživanji, da,
ako se kod neke množine ljudi ili kod pučanstva koje veće države razmotre
istovrstna moralna djela, n. pr. neka vrst zločina, da se upitni zločini po
nekom pravilu zbivaju. !) A da primjerom dokaže, koji se u mnogo država uz-
porediti može, kako i u djelih, koja vise o slobodnoj volji pojedinaca, ipak
u cielome najveća pravilnost vlada, navodi Quetelet razmjerje godišnjih
vjenčanja. Čuveni statistik dokaza, da su brojevi godišnjih vjenčanja u bel-
gijskih gradovih (1841—45) pravilniji, nego li brojevi pomora, na koje slo-
bodna ljudska volja (izuzam samoubojstvo) neposredno nikakova upliva
neima. 2) '

Odavle sliedi, da djela, koja kod pojedinca čovjeka stoje o njegovoj
slobodnoj volji, kod ukupnoga pučanstva ma koje države, već se u stanovi-
tom stepenu uztežu slobodnoj volji, te ih nešto posve drugo ravna i u njih
utječe. Quetelet izvodi iz upitnih brojeva vjenčanja, da se jamačno više
nego '/,, dio u belgijskih gradovih živućih neoženjenih muškaraca od svoje

l) Quetelet: Sur | Homme et le dćvoloppement de ses faculićs, ou essai
de physique sociale. Paris 1835 (njemački prievod od Riecke-a. Stuttgart

. 1838). — Du Systeme social et des lois qui le rćgissent. Paris 1848.
Osobito važna je njegova razprava: Sur la Statistique morale et le princi-
pes qui doivent en former la base etc. Paris 1846. — Ova razprava kaoi
izvješće o njoj od Deckera i van Meerena, (De P influence du libre
arbitre de # homme sur les faits sociaux) pretiskano je u Memoires de

x Acadćmie Roy. des Scisnces etc. de Belgique. Tome XXI. Brux.
1848. — Wappiius, Allgemeine Bevčikerungs-Statistik II. The. Leip-
zig 1861. S. 385—446, 447— 475. — 0. Hausner, Vergleichende Stati-
sti von Europa. 1. Band. Lemberg 1865. S. 124—169.

) De V influence etc. et particuličrement sur le nombre des mariages III.
Tom. Bulletin de la Commission centrale de statistique. —

Izkazi o vjenčanih u Belgiji (Annuaire de 1 observat. roy de Brux. 1859.
p. 308— 314.

266 Dr. P. Matković.

25—30 godine želi oženiti, nu da odnošaji nedopušćaju. Socijalni bo odno-
čaji Belgijski stavljaju zapreke, da se niti više niti manje nego '/,, dio muš-
kih stanovnika u navedenoj dobi neoženi.

Dojakošnja statistička iztraživanja dokazaše jasno, da se takodjer mo-
ralni podatci, najme djela, koja su kod pojedinca rezultat slobodne odluke,
računu podvrći dadu. Pri tomu se ništa neprotivi, da onaj isti način, koji se
u iztraživanju inih statističkih odnošaja rabi, uporavimo takodjer na takove
pojave u životu narodnom, koji su kod pojedinca napram zahtjevom moral.
noga zakona izraz slobodne moralne odluke. Takovi pojavi dopuštaju, da se
iz njih izvede zaključak o stupnju moralnosti; jer je iz posljedaka slobodno
zaključiti na uzroke po onom pravilu, da su posljedci sa svojimi uzroci su-
razmjerni. Narav stvari zahtieva, da se medju moralnimi pojavi motrenjem
samo oni shvatiti mogu, koji su niječne vrsti, to jest samo oni pojavi,
koji nedostatak moralnosti pokazuju; pojavi, kojih napredujućom moralnošća
sve to većma nestaje ; djela dakle, koja su proti moralnosti. Pravi plodovi
čistoga morala, dobra djela, nedadu se ni nadzirati ni bilježiti, samo se prie-
stupci moralnoga zakona mogu motriti; a medju nemoralnimi djeli dadu se
neposredno nadzirati samo ona, koja u koliko je moralni zakon ujedno
gradjanski, prestupaju takodjer zakon gradjanski, te im na put staje i država.

Statistika moralnosti obsiže dakle poglavito tako zvane negativne
podatke; osobito pak razmatra zločine i ona moralna djela, proti kojim se
zakonom postupa i koja bivaju kažnjena. Tim je statistika zločina, krimi
nalna statistika, za sada poglaviti sadržaj statistike moralnosti; medju
tim to jošte nije cieli njezin obseg. U područje statistike moralnosti spadaju
takodjer nezakoniti porodi, ') razvjenčavanjemužaižene,*)a
beg dvojbe će s vremenom sve to više sličnih motrenja, koja su mjerilo, da se
ocieni moralnost kojega naroda, spadati u statistiku moralnosti, kao što su n.p.
prekomjerno uživanje žestokih pića, igra na velike novce
(hazardi), nemoralni i prosti narodni običaji ili zabave, samo-
ubojstvo itd. itd. Osim toga spada takodjer u obseg statistike moralnosti
mnogo pozitivnih podataka, kao što su n. pr. priprave, kojih se laća
koji narod da ublaži ili izkorieni moralne i materijalne ne
volje, podatci dakle ob obstojećih sirotištih, ubožnicab, bolnicah i ludnicah,
o tako zvanih nabožnih zakladah, dobrotvornih društvih itd.

Buduć da statistika moralnosti u ovom obsegu jošte nije izpitana, niti je
bilo moguće je izpitivati s nestašice potrebitih podataka; te čim je za sada
samo kriminalna statistika znanstveno izpitani dio statistike moralnosti, to sam

e

2) Nezakonite djece rodi se otisjekom na godinu: u Hrvatskoj i Slavoniji

> 4:60), koje razmjetje je takodjer u Ugarskoj i Erdelju zastupano; u Dalmaciji
i Banatu 2%, u Krajini 1:8%, u Tirolu 60/,, u Galiciji 8:5%,, u Kranjskoj i
u austr. Primorju 99%/,, Českoj, Moravskoj i Slezkoj 15%, zatim u gornjoj Au-
striji 21%, Saleburškoj 25%, u dolnjoj Austriji i Štajerskoj 27%. a u Ko
ruškoj 870/,.

3) O tom neimade žalibog kod nas podataka.

K statistici moralnosti. 267

si i ja ovdje za sada odabrao kao predmet iztraživanja samo statistiku
zločina u Hrvatskoji Slavoniji.

U ostalom imam jošte ovdje to opaziti, da su statistička iztraživanja
ove vrsti jošte i tim otegoćena, što samo za nekoje države valjana gradiva
imade ; ') što je ovdje sravnajuću metodu vrlo težko uporaviti, jer su
sudovi u različitih drževah različito ustrojeni; što pojam o gločinu, prekršaja
itd. nije u svakoj državi jednak, dakle što su kazneni zakonici različiti: do-
čim se sravnivanje samo ondje izvesti dade, gdje se dotični izkazi osnivaju
na jednom te istom kaznenom zakoniku. 2) Pored svega toga jesu do sada
poznati kriminalno-statistički podatci dovoljni, da se iz dotičnih izpitivanja

") Statistika zločina s obzirom na statistiku moralnosti najtemeljitije je izpitana u
Francuzkoj i Belgiji. Znamenito djelo u dotičnom području jesu izvješća
(4ćapports) evagdašnjega ministra pravosudja u Francuzkoj o rukovodstvu pra-
vosadju (Comptes gćn, de P administration de la Justice crimi-
nelle en France), osobito izvješće ministra Abatuecia na sadašnjega cara,
tečajem godine 1850., koje obsiže cielu dobu od dvadeset i pet godina (1826
do 1850); napose je tiskano u Annuaire de !' Economie polit. et de
la Statist. pour 1858. p. 92.—167. — O Velikoj-Britaniji i Irskoj izdano
je bogato gradivo, koje nije žalibože praktički poredano (Tables of the
number of criminal Offenders e4c.). — Medju publikacijami ove vrsti
u inih državah navodimo izvješća danskoga statističkoga ureda s uvodom od
Davida, gdje su dotična razmjerju u Danskoj temeljito obrazložena i na mje-
stih s drugimi državami sravnjivana. — U ostalom imade statističkih izkaza o
kaznenom pravosudju u izobilju, koja s veće strane. premda su marljivo izra-
djena, nikakova gradiva nepružaju za statistiku moralnosti, jer osim ukupnoga
broja obtužeuih i osudjenih nerazvršćuju odsudjenika u vrste (a. pr. po dobi,
zločinih _itd.).

U austr. carevini (osim Ugarske, Erdelja, Hrvatsku i Slavonije) vodili su se
od negda izkazi o kaznenom pravosudju. Nu ovi su izkazi toli površni i nepod-
puni bili, da uvedenjem novoga kaznenoga postupka od 29. srpnja 1868 nisu
više praktičnim potrebam odgovarali. Toga radi zavedenjem držuvnih odvjetnič-
tva izdane su takodjer naredbe glede vodjenja statističkih izkaza o kaznenom
pravosudju. Ovi su izkazi kašnje jošte dopunjeni, i uredjuju se od god. 1858.
valjanije nego što prije, te se priobćnju u službenih izkazih. (Statistisehe
Tafeln. -— Stat. Mittheilungen. — Stat. Jahrbuch.) Nu ovi izkazi
nisu dosta po tanko izvedeni, s toga neodgovaraju sasvim zahtjevom statistike
moralnosti. U tu svrhu imali bi se osudjenici navlastito po dobi više specializi.
rati, pa bi se imali dotični izkazi ne samo po zemljah, nego takodjer po okru-
žjih (županijah) razvrstiti, buduć da sva okružja niti su si glede relativnoga
broja, viti glede vrsti zločina jednaka itd. — Pokle su državna odvjetničtva
(31. listopada 1854) n Hrvatskoj i Slavoniji uvedena, vode se upitni izkari i
kod nas. Buduć da iskazi nekojih godina jošte službeno priobćeni nisu, zamolih
kr. domaće državno nadodvjetničtvo, koje mi je upitve izkaze za porabu ustu-
pilo, te mu se za to liepo zahvaljujem, nu samo žalim što su se izkazi
god. 1856. i 1857. izgubili.

") Da se shodna metoda za sravnivanje pronadje, radilo se na statističkih kongre-
sih u Parizu i Beču. Srav. Dritte Versammlung des internationa-
len Congresses fir Statistik zu Wien 1857. II. Section A. Stati-
stik der Strafrechtspflege.

268 Dr. P. Matković.

sliedeći sigurni rezultat izvoditi može: ,dok se pravosudje s namje
rom, da postupa i kazni zločine u kojoj državi, nepromieni,
opetuju se zločini s najvećom pravilnošću gledeć toli na
broj i vrst, koli na razmjer po spolu i dobi. Ovaj rezultat izvede
Quetelet, izpitavši izkaze o broju svake godine obtuženih i osudjenih osoba
u Francuzkoj, Englezkoj, Belgiji i Badenskoj.

Sada prelazimo, da iztražimo da li se spomenuti kriminalno-statistički
zakon takodjer na Hrvatsku i Slavoniju (usljed kriminalnih podataka od po
sljednjih deset godina) uporaviti dade.

Ukupni broj radi zločina osudjenih.

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se radi zločina osudjenih :

godine ukupno jedan osudjenik na

1855 333 2.516 stanovnika

1856 483 1.800 =

1858 511 1.400 »

1859 108 1.282 >

1860 837 1.091 »

1861 116 1.291 "

1862 807 1.159 »

1863 881 1.155 "

1864 921 1.035 »

1865 923 1,056 »
Odsjekom na godinu T12 1.384 stanovnika.

Gledeć na županije najviše zločina broji županija požežka (I! na
448 st.), sriemska (1 na 907 st), i zagrebačka (1 na 1052 st.), zatim
virovitička (1 na 1084 st.), križevačka (1 na 1145 st.), varaždin
ska (4 na 1256 st.) a riečka (mininum — 1 na 5573 st.).

Ako se razgledamo gledeć na broj radi zločina osudjenih po evropej:
skih državah, te sravnimo pokrajine kojegod države jednoga te istoga kaz-
nenoga zakonika, tada broji austr. carevina (svake godine konstant) jednoga
osudjenika radi zločina na 856 stanovnika. Medju austrijskimi zemljami
broji Mljetačka (1 na 1462 st.) najmanje osudjenika, zatim Tirolska (1 na
1420 st.) i Galicija (1 na 1400 st.); najviše pako vojnička Krajina (1 na
310 st.), onda dolnja Austrija (radi Beča — 1 na 572 st.), zatim sliede ostale
zemlje: Kranjska (1 na 670 st.), Primorje, Saleburžka, Štajerska, Moravska
i Koruška (1 na 700—800 st.), gornja Austrija i Šlezka (1 na 800—840 st.),
Česka i Bukovina (1 na 1060 st.) i Dalmacija (1 na 1080 st.). — U Špa-
njolskoj broji razmjerno najviše zločina Aragonija, Granada i Navara. U Por:
tugalskoj, Alemtejo sedam krat više nego li Traz os Montes. U Talijan:
skoj najviše papinska država i nekoji krajevi Napuljske, najmanje Lombar:
dija. U velikoj Britaniji bijaše nekoč Irska sa silnoga broja zločina na zlu
glasu, sada pako je drugačije; pošto je izseljivanje zemlju od nevaljanih

K statistici moralnosti. 269

ljudi očistilo, stoji Irska u pogledu s Englezkom na istom stepenu, dočim je
Škotska duboko pala. U Bavarskoj imade stara Bavarska najviše, a rajnska
Falačka najmanje zločina. U Pruskoj stoji Slezka na najnižem stepenu, za-
tim sliedi Poznanjska, zapadna Pruska i Braniborska; Slezka broji trikrat
više zločina, nego li rajnska pokrajina. U Francezkoj broji Korzika (radi
krvne osvete) najviše zločina. Zatim Provence, Elzas i Languedoc; središnji
departamenti sa slabim prometom i jošte slabijom naobraženošću broje od-
nosno najmanje zločina u Europi (u Bourges-u bilo je slučajeva, da se je
porota iz nestašice kaznivih slučajeva razišla). U Belgiji broje valonske po-
krajine Namur i Henegav najmanje, južni pako Brabant (radi glavnoga grada)
i iztočna Flandrija najviše zločina.

ŽZločinci po spolu.

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se medju osudjenimi radi zločina:
postot. ženskih

godine mužkih ženskih od osudjenih
1855 305 28 8.41%,
1856 426 51 11.80%,
1858 463 48 9.41%,
1859 652 506 8.00%,
1860 164 13 9.98%
1861 665 51 1.120
1862 162 45 0.51%)
1863 840 4] 4.09%,
1864 812 49 5.32%,
1865 863 60 6.50%,
Odsjekom na godinu 661.2 50.8 * 1.61%

Usljed toga broji se žena medju osudjenici do 8 postotaka, dočim se
ih broji: u Saleburžkoj 23, u Slezkoj 21, u dolnjoj Austriji, Českoj i Mo-
ravskoj 20, gornjoj Austriji i Štajerskoj 18, Ugarskoj 14, Bukovini 9, Mlje-
tačkoj 7, a u Krajini i Dalmaciji 4 postotaka. Izvan Austrije broji se žena:
u velikoj Britaniji 18, Francezkoj 17, Belgiji 16, Pruskoj 15, Švedskoj 14,
Talijanskoj 12, Španjolskoj i Portugalskoj 10 postotaka. Iz ovih razmjera
sledi, da žene u civiliziranih zemljah razmjerno više sudjeluju kod zločinstva,
nego li u manje naobraženih, i da na sjeveru žene daju veći kontigenat negoli
na jugu.

- = mama m a

270 Dr. P. Matković.

Zločinci po dobi.

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se osudjenika po dobi. ')

od 14—20, 21—24, 25—30, 831—410, 41—60 preko GO
2 NELE NL NAN NELLA

godine g od i n e
—— —anan_."— 7 m —
1858
mužkih 60 88 84 131 66 T
ženskih 8 8 13 35 10 l
Ukupno 68 96 97 166 16 8
1859
mužkih 62 96 166 201 109 12
ženskih 4 15 12 12 l1 2
Ukupno 66 ill 178 219 120 14
1860
mužkih 98 164 165 216 113 8
ženskih 9 14 14 14 9 3
Ukupno 107 178 179 230 122 l1
1861
mužkih 85 101 188 190 89 12
ženskih 5 ll ll 14 8 2
Ukupno 90 112 199 204 97 14
1862
mužkih 93 140 183 211 115 14
ženskih 8 10 15 8 4 —
Ukupno 101 150 198 223 119 14
1863
mužkih 13 154 185 2817 126 15
ženskih 5 13 9 9 5 —
Ukupno 18 167 194 296 131 15
1864
mužkih 60 143 291 235 126 17
ženskih 5 6 31 5 2 —
Ukupno 60 149 322 240 128 17
1865
mužkih 92 141 266 207 145 12
ženskih 5 12 17 15 10 1
Ukupuo 97 158 283 222 155 13

Odajek. sv. godine

mužkih 11.8 128.4. 191.5. 210.7._111.2 12.1
ženskih 6.1 11.1 15.2 14 T4 1.1
Svega skupa 83.9 139.5 206.7 224.1 118.6 13.2

\) Razvrstanje osudjenih po dobi bijuše prije god. 1858. sasvim drugčije; buduć
da se sa sadašnjim nedade u suglasje dovesti, s toga smo morali u svih sluča:
jevih, gdje se o dobi osudjenika radi, prijašnje godine izostaviti.

K oatatistici inoralnusti. 271

Medju osudjenimi ide na dobu od 14—20 god. 10.7, od 21—40 god.
17.6, od 25—30 god. 26.3, od 31—40 god. 28.6, 41—60 god. 15.1, a na
dobu preko 60 god. ide 1.7%,. Usljed ovoga priegleda sliedi, da se najviše
zločina počini izmedju 31 do 40 godine životne dobe. Mi pako sudimo, đa
je doba medju 25. i 30. godinom u razmjerju najpretežnija u broju zločina;
što je broj zločina medju 31. i 40. godinom dobe pretežniji od broja medjn
29. 1 30., to se odatle tumači, što je ovdje uzeto razdoblje od 6, a ondje od
10 godina. Izkazi osudjenika po dobi odviše su obćseniti, doba 31—4C god.
imala bi se bar razdvojiti, jerbo takovi obćeniti izkasi mogu valjati za sta-
tistiku pravosudja, kao što su oni u statističkom ljetopisu bečke središnje
komisije, a nipošto za statistiku moralnosti.

Da se pronajde pravo brojno razmjerje zločina, ima se jošte na to oba-
zreti, da broj stanovnika različitih dobnih razreda nije jednak. Usljed toga
je dokazano podatcima od duže vremena, da u Francezkoj vjerajatnost poči-
niti zločin najveća pada na dobu od 21. do 25. godine, (točnije na navršenu
24 god.); ovaj se faktum pojavlja dapače svake gedine. Ova vjerojatnost
pada lagano dobom od 25. do 40. godine, a hitrije odtud do svršetka života.
To se opaža ne samo kod mužkoga, nego i kod ženskoga spola. Gledeć na
broj zločina, nadvišen je ženski spol mužkim u svih razredih ljudske dobe
odsjekom za pet puti. Ova iztraživanja protegnutu su na kriminalne izkaze
Belgije, Englezke i Badenske, te se od francezkih izkaza u tem razlikuju,
što u Belgiji pada razmjerno najveći broj zločina na 27, u Englezkoj pako
na 21. ili na 22. godinu. Quetelet tumači ovu razliku tim, što se englez-
kim sudom za razpravljanje ustupljuje mnogo lahkih prekršaja, stranom pako
i tim, što se u Englezkoj veoma često podmiću djeca zu orudja zločina, đo-
čim se oni, koji ih uvode, znaju zatajiti. U Badenskoj takodjer pada najveći
broj zločina na mladju dobu, nego li u Francezkoj, a to s toga razloga, što
se u Badenskoj mnogi priestupci zakona računaju medju zločine, koji dru-
gdje zločini nisu. Iz srauvnjivanja ovih četirih država sliedi, da osim indivi-
dualno-moralnih uzroka, s kojih se obično zakon prestupljuje, takodjer raz-
like narodnosti, zakonodavstva, pravosudja itd., dakle faktori, koji su sa
stanjem kulturnim društva u uzkom savezu, bitni upliv imadu na moralni
razvoj društva. !) Odatle sliedi, da su socijalni odnošaji u različitih državah
u obće slični, nu ipak nisu si jednaki.

Ako sada sravnimo navedene podatke o đobt osudjenika u Hrvatskoj i
Slavoniji sa poznatim nam razmjerjem u Francuzkoj, sliedit će, da ono raz-

') Carey (Grundlagen der Socialwissenschaft. Midnchen 1864. B. III. 8. 5627)
navodi po L. Brace-u, da se je u jednoj od posljednjih godina nalazilo u
New-Yorku u kaznioni 16.000 zločinaca, od kojih je bilo 4000 u dobi izpod
21 god., 800 jih je bilo 9—15_ god. starih; 2401 tatova, 1100 pod 21, a
600 pod 15 god. starosti. God. 1852. četiri petine od obtuženika bile su
jošte maloljetne, a ?%/, zločinaca bile su u dobi od 14—21 god. Ovo razmjerje
zločinaca mlade dobe pokazuje, da mladež u zadružnih sjevero-amerikanskih dr-
žavah prerano dozrieva.

272 Dr, P. Matković.

mjerje. što ga u Francezkoj opazismo, valjda i u Hrvatskoj i Slavoniji stoji,
s tom ipak iznimkom, što će maximum počinjenih zločina u Hrvatskoj i
Slavoniji na navršenu 25 godinu dobe (25—30) pasti, buduć da pučanstvo u
Hrvatskoj i Slavoniji ipak nešto ka:nje dozrieva, nego što u Francezkoj. Ovo
se dakako točno brojevi dokazati nemože, buduć da se razredjenje u popisu
pučanstva po dobi sa razredjenjem osudjenika po dobi neslaže. Po obstoje-
ćem razredjenju dalo bi se to samo izvesti za mužki spol, do navršene ži.
godine, zatim bi se imali razredi dobe od 25. do 40 godine u jedno stegnuti.
Po tom vjerojatnost počiniti zločin za dobu od 14—20 god. (za mužki spol,
iznosi 78/64368==0:000120; za dobu od 21—24 god. (za m. sp.) 128/27970=—
0:000460; za dobu od 25—40 god. (za oba spola ukupno) 431/209554
0:000211, (za mužki spol 402/101271==0'000297, za ženski 29/108272=
0.000027); za dobu od 41—60 god. 118/143.831==0.000081. Usljed ovoga
računa ide razmjerno najveći broj zločina za mužki spol na navršenu 24.
godinu dobe ; faktično na navršenu 25. godinu (25—30). To će isto biti ja-
mačno i za ženski spol.

Quetelet zove ove vjerojatnosti, u različitih dobah počiniti zločin, nag-
nuće na zločin (le penchant au crime) u ovih dobah ; jasnije bi se dalo
kazati zavodjenje ili pristupnost k zločinu (Verleitung oder Zuging-
lichkeit). Tim se u smislu Queteletovu kaže, da svakoj dobi prieti neka po-
gibelj počiniti zločin, koja pogibelj nezavisi samo o dobi, nego tako-
djer ob obstojećih socijalnih odnošajih, o naobraženosti, zakonodavstvu, pra-
vošsudju, narodnih osebinah itd. Usljed toga dade se lasno razabrati, zašto je
pogibelj u gore spomenutoj dobi najveća. To je doba, gdje je već fizički
razvoj gotovo dospio, kadno strasti najžešće planu, a značaj jošte nije do-
zrio. Ova pogibelj nasuprot pada, kada se muškarac oženi, te prione uz obi-
teljsku skrb, a um mu počimlje gospodovati nad strastima. Ova doba naj-
žešćih strasti, u kojoj se pogibelj zavedenja na zlo najveća pokazuje, jest
takodjer fizički pogibeljna, što se naime odlikuje velikim pomorom.

ŽZločinci po vjeri.

Medju osudjenici brojilo se vjere a
rimo- i grčko — grčko-
godine "katoličke iztočne evangeličke židovske
—— RON.
1855 262 61 3 5
1856 402 16 — 5
1858 403 94 9 5
1859 558 137 6 1
1860 638 188 8 3
1861 497 203 ll 5
1862 540 250 14 3
1863 572 299 5 O
1864 5685 291 36 9
1869 634 241 39 9
Odsjekom na godinu 509.1 184 13.1 5.6

K statistici moralnosti. 213

S obzirom na broj stanovnika po vjeri dolazi u Hrvatskoj i Slavoniji
jedan radi zločina osudjeni katolik na 1477 katolika, jedan
osudjenik grčko-iztočne vjere na 728 iztočnih grka, jedan osudjeni
evangelik na 405 evangelika, a jedan osudjeni židov na 1045 židova.
U austr. carevini su si katolici i protestanti u dotičnom pogledu razmjerno
gotovo jednaki, dočim gledeć na grčko-iztočnu vjeru stoji razmjerje, da jedan
radi zločina osudjeni grčko-iztočne vjere ćovjek ide na 690 pravoslavnih, a
glede židova jedan radi zločina osudjeni židov na 1270 židova.

Zločinci po naobraženosti.
U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se medju osudjenimi

neznajućih znajućih znajućih višega
godine čitati ni pisati -— samo čitati — čitati i pisati — naobraženja
1855 283 3 42 4
1856 431 . — 42 4
1858 446 1 63 1
1869 639 10 54 5
1860 162 9 51 9
1861 658 12 45 1
1862 145 12 47 3
1863 166 2 105 8
1864 811 32 16 2
1865 T89 58 14 2
Odsjekom na godinu 633.6 13.9 60.5 3.9

Iz ovoga se priegleda vidi, da medju osudjenimi odsjekom na godinu
radi zločina ide 89 postataka na zločince, koji neznaju ni čitati ni pisati.
Odatle sliedi, koli znamenito djeluje naobraženje na broj zločinaca.

Zločini proti osobi i proti imovini.
Ako se zločini, dosada ukupno razmatrani, razdiele na dva glavna raz-
djela: na zločine proti osobi i na zločine proti imovini; tada se je
brojilo u Hrvatskoj i Slavoniji osudjenih radi zločina proti

godine osobi imovini
NT hi SA
1895 45 288
1856 67 416
1858 94 417
1859 159 549
1860 161 576
1861 17 639

1862 188 619
1863 204 671
1864 2817 634
1865 823 600
Odsjekom na godinu 160.5 641.5
Knjiševnik III. 2. 19

214 Dr. P. Matković.

Iz ovoga priegleda sliedi, da u Hrvatskoj i Slavoniji medju osudjenimi
radi zločina ide 77.5 postotaka na osudjene radi zločina proti imutku
a 22.5 postot. na osudjene radi zločina proti osobi; ovo isto razmjerje nala. |
zimo i u Galiciji (1856.-— 1862). Medju 100 radi zločina osudjenih broji seu
Englezkoj 85 zločina proti imovini, a 15 proti osobi; u Českoj i dolnjoj Au-
striji 84 proti imovini, a 16 proti osobi; u Pruskoj 79 proti imutku, a ži
proti osobi; u Ruskoj 76 proti imovini, a 24 proti osobi; u austrijskoj
carevini 75 proti imovini, a 25 proti osobi; u Danskoj i Ugarskoj 14 proti |
imovini, a 26 proti osobi; u Tirolskoj 69% proti imovini, a 31 proti osobi:
u Francezkoj (O proti imutku, a 30 proti osobi; u Talijanskoj 54 proti imo-
vini, a 48 proti osobi; u Dalmaciji 49 proti imovini, a 51 proti osobi; u
Švajcarskoj 71 proti imovini, a 29 proti osobi; u Švedskoj i Norvežkoj 13
proti imutku, a 27 proti osobi; u Belgiji 63 proti imutku, a 37 proti osobi;
u Španjolskoj 56 proti imutku, a 44 proti osobi; u Portugalskoj napokon 40 |
proti imutku, a 60 proti osobi.

Usljed toga su sve slovjenske zemlje, a uz nje i germanske pretežnije
brojem zločinstva proti imutku, dočim se u romanskih državah opaža pre:
težniji broj zločina počinjenih iz mržnje i ljubavi (proti osobi). Razlika je |
medju Englezkom i Portugalskom tolika, da je čovjek u Englezkoj četiri |
krat sigurniji za život nego li u Portugalskoj; nasuprot pako više od dva-
krat sigurniji za svoj imutak u Portugalskoj, nego li u Englezkoj. Po-
sljednja je država prva u Europi, gdje je broj zločina počivjenih iz pobljepe
za dobitkom najpretežniji, a izmedju austrijskih zemalja dolnja Austrija i
Česka.

Nekoje vrsti zločina.
1. Javno nasilje.
Ova vrst zločina brojila je osudjenih u Hrvatskoj i Slavoniji:
godine — mužkih — ženskih — ukupno jedan slučaj na

LL 2 2 2 —
18506 19 — 19 43.000 stanovnika
1856 14 1 15 56.666 "
1858 16 1 17 52.323 S.
1859 53 83 56 16.071 "
1860 50 — 50 18.240 n
1861 21 ul 22 41.959 "
1862 43 — 43 21.144 »
1863 46 — 46 20.456 "
1864 103 2 105 9.086 "
1865 106 4 110 8.182 »

Odsjekom na godinu — 41.1 1.2 48.3 28.327 stanovnika.

Usljed ovoga priegleda medju osudjenimi radi zločina u godini ide na 7.21
postotaka na javno nasilje. Od ovih ide (g. 1863) na županiju za:
grebačku najviše 59, na varaždinsku 25.4, a na sriemsku 11 postotaka, osta-
tak pako (4.6%,) na ostale županije. Ako osudjene radi nasilja razredimo pv

215

K statistici moralnosti.

dobi, tada najviše osudjenika — 33.9% ide na dobu medju 31. i 40. godi-
nom, zatim 30% na dobu 25—30 godina, a 21% medju 41—60 godina. Po-
gledom na broj godina i količinu pučanstva po dobnih redovih pada razmjerno
najviše zločina ove vrsti na dobu 25—30 godina.

Ovaj zločin ima očevidno čisto ino znamenovanje u Ruskoj, Austriji,
Španjolskoj i Hanoveranskoj, nego li u Francezkoj i Pruskoj; jer dočim je-
dan slučaj u Ruskoj ide na 1600 stanovnika, u Španjolskoj “na 1680, u Au-
striji na 2050, a u Hanoveranskoj na 2200 stanovnika : sluči se ovakov zločin
u Pruskoj na 14.000, a u Francezkoj dapače na 25.000 stanovnika.

2. Umorstvo i ubojstvo.

Ovo je zločin, koji se u svih zemljah u svih kaznenih zakonicih za je-
dan te isti smatra, te nas nuka na dosljedno sravnjivanje. O tom zločinu
imade ne samo iz svih država, nego takodjer iz većine pokrajina dovoljnih
izkaza.

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se

godine umorstva — čedomorstva — ubojstva — ukupno jedan slučaj na
TN. hE a s

1855 5 2 8 15 54.666 stanovnika,

1856 T 1 10 24 35.417 "

1858 10 2 19 31 31.613 »

1859 13 5 18 36 25.000 "

1860 18 2 10 30 30.400 "

1861 4 1 10 15 61.584 |,

1862 12 2 16 30 31.167

1863 21 l 44 66 14.252 "

1864 13 4 40 57 16.720 "

1865 18 3 30 51 13.040 m
Odsjekom na god. 12.1 2.9 20.5 35.6 31.380 stanovn. 1)

ili 34.49), 8%, 57.6. 100%,

Polag ovoga izkaza ide medju osudjenici radi zločina na spomenute
vrsti do 5 postotaka, ito: na umorstvo 1.7%, čedomorstvo 0.4

Jedau slučaj na Jedan slučaj na

m. mamma =
') Papinska država . 8.100 stanov. = Poljska . 83.000,
Grčka 10.100 » Koruška 83.200 — »
Napuljska 10.200, Austrija 34.800 — »
Krajina . 11.400, Galicija . 88.200
Ruska 12.900 > Tirolska —. 42.400 n
Dalmacija 13.500 — » Britanija. . 45.800,
Portugalska 16.100» Dolnja Austrija 52.100,
Talijanska . 16.800, Moravska 60.200 — »
Kranjska 18.800» > Francezka . 62.100,
Ugarska 217.100. Pruska . 66.600,
Štajerska 28.100.» Česka 61.100.»
Španjolska . 29.400, Belgija . 82.800»
Erdeljska 30.100» Nizozemska 95.000,

276 Dr. P. Matković.

a na ubojstvo 2.9%. Od osudjenih radi upitnih vrsti nasilne smrti ide
(1863) na županiju sriemsku 39.4% (absolutni maximum), na virovitičku
19.7%, požežku 15.6%, zagrebačku 13.4%, na varaždinsku 4%, a na kri
ževačku i riečku svagdje po 3.9% (absolutni minimum). Pogledom na broj
stanovnika ide jedan slučaj u županiji sriemskoj na 5.189 (relativni mari.
mum), u požežkoj na 8.000, u virovitičkoj na 15.825, zagrebačkoj na 33.660,
u križevačkoj i riečkoj na 40.000, a u varaždinskoj na 15.000 (relativni mi-
nimum) stanovnika.

Ako osudjene radi umorstva, čedomorstva i ubojstva u Hrvatskoj i Sla-
voniji razredimo po dobi, tada ide odsjekom na godinu (1858—1865) 6.1
šlučajeva na dobu od 21—24 godine ili 21.3%, 9.2 slučajeva na dobu od

25—30 godina ili 29.6%, 7.9 slučajeva na dobu od 31—40 godina ili 25.5%, |

a ostatak od 36.6% ukupno na ostale dobne razrede. Doba dakle od
25—30 godina iu ovom je slučaju najpretežnija.

Izkazi evropejskih država pokazuju, da se umorstva i ubojstva u pa-
pinskoj državi za 11 krat više počini nego li u Belgiji, u Grčkoj 9 krat
više nego li u Nizozemskoj, u Ruskoj 5 krat više, nego li u Pruskoj. Ro
mansko pleme ima razmjerno najviše nagnuća na ove vrsti zločina, a ger-
mansko najmanje. Medju romanskimi narodi u tom su pogledu Francezi naj-
bolji, južni Talijanci i Portugizi najgori. Medju slovjenskimi plemeni najbolji
su Česi, Poljaci i Rusini su u sredini, a Rusi su najgori. Medju Germani su
Holandezi najbolji, a južni Niemci najgori.

3. Razbojstvo i kradja.

Medju osudjenimi u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je osudjenih radi zločina

godine razbojstva — kradje — ukupno; = jedan slučaj na
> _
1855 1 253 264 3106
1856 22 360 382 2226
1858 8 368 316 2336
1859 22 464 486 1828
1860 21 565 586 1531
1861 17 560 517 1603
1862 5 519 584 1600
1863 1 619 626 1536
1864 5 510 575 1694
1865 19 531 550 1755
Odajekom na godinu 12.7 481.9 500.6 1921
ili 2.56%, 97.5% 100%

Od osudjenika radi zločina ide dakle na razbojstvo i kradju :

odsjekom na godinu 70.3 postot., i to: na razbojstvo 1.8%, ili jedan

slučaj na 68.000 stanovnika, !) a na kradju 73.5%, ili jedan slučaj na .

1) Grčka broji (1 na 7800 st.) 483 krat; a Napuljska (1 na 8200 st.) 40 krt -

više razbojstva nego li Danska (1 na 332.000), Talijanska (1 na 16.000 st)
pako 10 krat više nego li Francezka (1na 171.000 st.). Romanske zemlje broje

Sa

i

1

K statistici moralnosti. 2717

1700 duša. !) Jedan slučaj ove vrsti broji se (1865) u županiji požežkoj na
516 (relativni maximum), u sriemskoj na 1140, križevačkoj na 1513, u vi-
rovitičkoj na 1520, varaždinskoj na 1817, zagrebačkoj na 2356, a u riečkoj
na 12.715 (relativni minimum) stanovnika. Kradja zauzima od ukupnoga broja
osudjenih u županiji križevačkoj 15.7%, požežkoj 12,7%, varaždinskoj 69,
virovitičkoj 50", zagrebačkoj i riečkoj u svakoj 440%, a u sriemskoj župa-
niji 40% ; razbojstvo pako obsiže od osudjenih u županiji požežkoj i sriem-
skoj svagdje po 5%, a u virovitičkoj županiji 1.4%. — Ako osudjenike radi
razbojstva i kradje razredimo po dobi, tada ide odsjekom na godinu (1858 —
1665) 64.8 slučajeva ili 11.4%, na dobu od 14 do 20 godina; 104.7 (razboj-
stvo 1.7) sluč. ili 19% na dobu od 21 do 24. godine; 140.6 (razbojstvo 2.8)
sl, ili 25% na starost od 25—30 godina, 155.6 (razbojstvo 4.2) sl. ili 28,5%,
na dobu od 31—40 godina, a 80.1 (razbojstvo 0.8) sl. ili 14.5% na dobu
od 41—60. godine.

4. Pronevjerenje i prievara.
Radi pronevjerenja i prievare osudjeno jih je bilo u Hrvatskoj i Slavoniji

godine pronevjerenje — prievara — ukupno = jedan slučaj na

1855 8 13 21 39.000 stanov.
1856 4 19 23 34.000
1858 9 23 32 21.180
1859 12 43 55 16.363
1860 19 40 59 15.458,
1861 10. 41 51 18.000,
1862 9 20 29 32.200,
1863 20 22 42 22.400,
1864 ll 32 43 22.200,
1865 10 33 43 22.400,
Odsjekom na godinu — 11.2 28.6 39.8 24.980 stanovnika.
ili 28% 12%, 100%

Po tom ide od osudjenika radi zločina odsjekom na godinu na pro-
nevjerenje i prievaru do 6 postotaka (na pronevjerenje 1.7, a na
prievaru 4.3%). Jedan slučaj ove vrsti ide u županiji zagrebačkoj na 11.780,
sriemskoj na 20.700, u varaždinskoj na 25.138, virovitičkoj na 39.900, kri-
ževačkoj na 40.000 stanovnika, požežka i riečka županija relativno najmanje
gotovo ni slučaja. Zločini ove vrsti zauzimlju (1865) od ukupnoga broja osu-

najviše, zatim slovjenske, a najmanje broje razbojstva germanske zemlje. Medju
austr. zemljami stoji u tom pogledu najgore austr. Primorje (1 na 17.300 st.),
zatim Ugarska (1 na 31.000 st.) Krajina (1 na 38.000), Dalmacija (1 na
67.000), dolnja Austrija (1 na 158.000), Česka (1 na 204.000 st.) itd.

V) Jadan slučaj broji se u dolnjoj Austriji na 800 st., u Ugarskoj na 1260, u
Poljskoj na 1860, u Englezkoj na 1550, u Českoj na 1620, u Galiciji na
1170, u Ruskoj na 1830, u Talijanskoj na 85170, u Mljetačkoj na 8870, u
Dalmaciji na 4000. Po tom broji dolnja Austrija 5 krat više kradja nego li
Mljetačka i Dalmacija, a 2 krat više nego li Česka.

278 Dr. V. Matković.

djenih u županiji zagrebačkoj 8:8 (pronevjerenje 2:2, prievara 3:3%) "Ye, sriem-
skoj 2:8%, (sama prievara), virovitičkoj 2:6% (sama prievara), a u križe- |
vačkoj 2%, (samo pronevjerenje). |

5. Težka ozljeda tjelesna.

Medju osudjenimi u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je osudjenih radi zločina

težke ozlede
godine tjelesne jedan slučaj na

Tr ZT ST I.
1850 1 117.141 stanov.
1856 19 44.134.
1858 41 63.500 — »
1859 56 16.072.
1860 69 18.220,
1861 38 24.300»
1862 108 8.658
1863 80 11.762»
1864 113 8.290»
1865 115 8392».

Odsjekom na godinu 64'8 31.606 stanovnika.

Od osudjenika radi zločina ide dakle na težke tjelesne ozljede odsje-
kom na godinu 9:1%. Jedan slučaj ove vrsti dolazi (1865) u županiji sriem-
skoj na 1422, u požežkoj na 9335, virovitičkoj na 6086, zagrebačkoj na
9062, križevačkoj na 10.000, varaždinskoj na 21.400, a u riečkoj na 29.724. |
Ovaj zločin obsiže od ukupnoga broja osudjenih u županiji sriemskoj 35",,
riečkoj 18.7%, virovitičkoj 17%, zagrebačkoj 11:6%, križevačkoj 11:4",
požežkoj 83%, a u varaždinskoj 5:89.

Prirast zločina.

Izkazi o broju radi zločina osudjenih dokazuju, da je broj zločina u -
većem dielu europejskih država za posljednjih dvadeset godina pao. ') Od
ovoga obćega opadanja izuzete su tri države: Ruska, Austrija i Saska |
U Ruskoj su zločini prama broju stanovnika za 3% prirasli; u Austriji i
Saskoj žalibog znamenitije, u posljednjoj državi od god. 1847. za 33%, a .,
u Austriji za 31%. E

U Hrvatskoj i Slavonijiprirastao je broj zločina od go *“
li
') Broj zločina pao je za vrlo neznatno u Pruskoj, Talijanskoj, Portugalskoj, Dan-

skoj, Švajcarskoj i Badenskoj. Znatno pako u sliedećih državah: u Bavarskoj
u 12 godina (1840—1853) za 7%, u Virtemberžkoj u 26 godina (1834 —
1860) za 21%, u Norvežkoj u 16. godina (1840—1857) za 13%, u Šved- |
skoj u 17. god. (1840—1858) za 33%),, u Nizozemskoj u 18. god. (1843— .
1861) za 12%, u Francezkoj u 16. god. (1844—1860) za 58%, u Belgiji

u 21. god. (1840—1861) za 680%, u Špavjolskoj u 28. god. (1888—1861)
za 170, u velikoj Britaniji u 15. god. (1845—60) za 980%,, u Hanoveran:
skoj napokon u 8. god. (1858—1861) za 309%. .

K statistici moralnosti. 279

line 1655 (s obzirom na prirast pučanstva) 59 postotaka, za dvai po!)
rat dakle više se počinilo zločina god. 1865, negoli g. 1855.

Brod osudjenih radi javna nasilja prirastao je u Hrvatskoj i Slavoniji
\ spomenuto doba prema broju stanovnika za 79!/.%; umorstvo i ubojstvo
sa 16%, *) razbojstvo i kradja za 43%, 5) pronevjerenje i prievara za 43%, a
ežke ozljede tjelesne za 92'/,%,.

Ovi od mene priobćeni rezultati, protežući se na statistiku moralnosti,
premda za sada jošte nesavršeni, *) ipak se mogu na toliko smatrati kao
stalni i pouzdani, da se iz njih, kao sigurne osnove u obće zaključiti dade
na socijalne odnošaje. Statistika ima indi samo tu zaduću, da motri, te da iz
dotičnih motrenja izvodi zakon. po kojem se motreni dogodjaji zbivaju ; dalj-
nje pako posljedke i uporavu odatle proizlazećih nauka, prepustila je stati-
stika onim, kojih je zadaća, da se upitnimi odnošaji bave. S toga nam nije
tu posao, da se udubimo u potanje razmatranje, koji su naime uzroci,
dase kod nas razmjerno mnogo zločina počini, da je broj/
zločina svake godine sve to veći, da su nekoji zločini n. pr.
kradja i javno nasilje, osobitozastupani; kojimi bi se sred-
stvi različiti zločini izkorieniti ili barznatnoumaljiti dali,
ina koji način bi se imalodjelovati namoralnost seljačtva,
koje broji kod nas medju osudjenici 73 postotka zločinaca,
niti nam je to ovdje zadaća, a da bi i htjeli koju o tom primjetiti, nisu nam
istražni zapisnici pristupni.

Pored toga neće biti suvišno, da ovdje pozornost svratim jošte na dvie
obće važne opazke, koje se iz priobćenih podataka izvoditi dadu. Ponajprije
stoji, da se zločini kod nekoga pučanstva opetuju vrlo pravilno, toli glede

1

So"

Broj radi zločina osudjenih (1836 39, 1859—62) u Kranjskoj se je i Koruškoj
početverostručio, u Štajerskoj, Moravskoj i Slezkoj potrostručio, Primorje broji
za 2'/ put više, Galicija za dva krat više, u Českoj je prirastao zu 388%, u
gornjoj Austriji i Saleburžkoj za 300%, a u Tirolu za 240) ; u Mletačkoj pako
pao je dotični broj jedva za 1%, a u Dalmaciji na četvrtinu.

Broj umorstva i ubojstva je gotovo svagdje znatno pao, u Španjolskoj preko
100% u Francezkoj za 80%, u velikoj Britaniji u 20 god. za 40%. U Ru-
skoj je broj stalan; u jedinoj pako Austriji je u četiri godine relativno za 140),
prirastao; u Dalmaciji je pao za 100%, u Štajerskoj i Kranjskoj prirastao je
za 40 i 60%.

Razbojstvo se je gotovo svagdje umanjilo: u Dalmaciji nebroji se sada ni de-
setina od negdašnjih razbojstva; u Englezkoj, Galiciji, Českoj nepočini se raz-
bojstva ni polovina, kao što pred 15—20 godina. U Talijanskoj južnoj i u
Ugarskoj se je broj razbojstva posljednjih godina znatno pomnožao.

4) Ovaj moj pokus dovoljno pokazuje, koli na nizkom stepenu je jošte za sada u
Austriji statistika moraluosti, za svaki bo odsjek statistike više je učinjeno, nego li
za ovaj toli važni predmet, naime statistiku moralnosti. Kod nas pako u Hr-
vatskoj i Slavoniji nalazi se u obće statistika na vrlo nizkom stepenn, a nije se
ni čuditi, jere nit imamo ureda nit organa, koji bi se tim svojski zanimao, već
znamo samo to o dotičnom predmetu, gledeć na našu domovinu, što nam se u
nekoliko brojeva u obćem statističkom ljetopisu u Beču priobćuje.

2

o

3)

a

280 Dr. P. Matković.

broja i vrsti, koli glede dobe i spola, da je pučanstvo kao cjelina u tom
pogledu pod nekim uplivom socijalnih odnošaja. Iz ovoga rezultata nipošto
jošte nesliedi, da je pojedini čovjek u svojih djelih podvržen neuklonivu |
predusudu (Vorherbestimmung). Usuprot se pako tim priznaje, dapače potvr-
djuje moralna sloboda pojedinoga čovjeka. One navedene vjerojatnosti zlo-
čina (ili pristupnost k zločinu) izrazuju samo neko razmjerje, i to razmje-
rje moralne ljudske snage prama primami k zločinu, koji o njem i o socijalnih
odnošajih zavise. Upitna razmjerja dokazuju, da su socijalni odnošaji nesavršeni,
te da se čovjek relativno nije kadar oprieti u dotičnih odnošajih stojećoj na-
pasti da sagrieši proti družtvu. Čovjek može u obsegu svoje slobodne volje svu
snagu razviti, da se napasti opre, nu izkustvo svjedoči, da dočim jedan nad-
vlada, drugi bude nadvladan; te tako se opažava, da se u cjelokupnosti
oni isti posljedci opetuju stalno i periodički, dok ostane isto razmjerje mo-
ralne ljudske snage prama onim socijalnim odnošajem, koji na njega mameći
djeluju. Faktori, o kojih visi vjerojatnost zločina, mogu se ljudskom voljom
promieniti i izpraviti, te tim visi takodjer vjerojatnost zločina, obći moral
o ljudskoj volji. To pak izpravlja cjelokupnost (Gesammtheit), ako se ne-
valjane socijalnim odnošajem škodljive naredbe poprave, i tako imade zako-
nodavstvo veliki upliv; s druge pak strane ima se pojedinac moralno jačiti,
da uzmogne naproti napasti doista slobodnim biti. Dva su dakle sredstva, da
se moral popravi: da se odstrane i umanje preustrojenjem zakonodavstva
one u socijalnih odnošajih stojeće namame i da se pojedini moralno ojači.

Izpitivanja izvrstnih izvješća o kaznenom pravosudju u Francezkoj ta-
kodjer su dokazala, da znamenit napredak u intelektualnoj kulturi u Fran-
cezkoj usljed pomnoženih pučkih škola nije imao znatnoga upliva na raz:
mjerje zločina. Prirastom pučkih škola i razširivanjem nauka medju pučan-
stvom nije zločinstvo u istoj mjeri palo. Tim je opet dokazano, da vještina
znati čitati i pisati, na što se ponajviše ide kod pomnožavanja pučkih škola,
po sebi nije ništa drugo, nu sredstvo, kojim se ljudstvo služi i za dobro i za
zlo, te je tim moći i boljim i gorjim postati. Razširivanju znanja medju pu-
čanstvom ima se takodjer pridružiti moralno odgojenje, pobudjivanje i izo-
braženje slobodne volje na temelju vječitoga moralnoga zakona, upisanoga u
ljudskoj savjesti. Mudro zakonodavstvo može uklonjenjem očevidnih mana u
socijalnom ustrojstvu i promakom materijalnoga blagostanja napasti k zločinu
ublažiti, tim samim pako, ako je i zlo poznato, nemože se ni iz daleka zaista
doskočiti, mora dapače u moralu i pobožnosti izrazujuća se za
jednička volja u korist djelati.

Dosadanji napredak u prirodopisu.
Priobćuje
Živko Vukasović.

III. O bilinanh.
. (Nastavak.)

Od vajkada znadu ljudi, da savršenija bilina ima koren, stabliku, grane,
lišće i cviet, ali ih još i danas ima mnogo, koji neznaju, da ima bilina (glji-
vica, lišajeva i resina), koje od svega toga ništa neimadu, ') a još više ih
ima, koji neznaju, da svaka bilina bez iznimke stanicom začima, da svaka
B početka sastoji iz stanica a neke od njih i za ciela života iz samih stanica
sastavljene ostanu, pa da i svaka savršenija bilina sve svoje ustroje iz sta-
nica razvija. Mnogomu će čudnovato biti, da se koren i stablika razvijaju iz
pupoljčice, da koren i stablika rastu na vrhovih, tvoreć tud nove stanice a
razprostranjujuć jur stvorene. Svakomu su doduše manje više poznati razni
vanjski oblici korena i stablike, što ih u bilina nalazimo, a mnogomu je još
i to poznato, da ona sastoji iz srčike, obsrčja, strži, bjelike i luba, ali malo
je ljudi još danas u nas, kojim bi poznat bio nutarnji sastav raznih dielova
korena i stablike. Izpitavajuć stablike raznih bilina, našli su učenjaci novije
dobe, da se ona u nekih bilina (mahova, parožnica) sastoji najvećim dielom
iz parenhima ; dočim u drugih ima još i cjevnih svežnjića, koji su se u raz-
nih bilina na različni, nu sada nam poznati način, to prama sebi to prama
staničevini porazdielili i poslagali. %) I to je sada poznato, da je u bilina stablu
podobno ustrojen i koren, nu da ipak ima bilina, koje u korenu imadu jed-
nostruk cjevni svežnjić, premda u stabliki neimadu cjevnih svežnjića. Mimo-
išav nabrajanje svih sada poznatih razlika izmedju stablike i korena, moram
ipak spomenuti obćenitu razliku izmedju njih, što no ju upoznaše učenjaci tek
u najnovije doba, a ta jest, da svaki koren, bio ma kojega oblika, ima nakore-
nicu (wurzelhaube), ali da neima ni zameta lišću a kamo li samoga lišća. 8) —

)) Theophrastu bijaše to o gljivah poznato. (Theophrasts Naturgeschichte der Ge-
wiichse von K. Sprengel. I. Theil, str. 7.)

9) Čitaj ,Književnik“ god. III., sv. 1., str. 114.

%) »Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewiichse von Dr. Herm. Schacht“,
LI. Band, str. 187.

282 Ž. Vukasović.

Svatko zna, da se list razvija iz pupa i da raste, ali je za čudo. da se je
moralo stoprv u najnovije doba doznati, da on raste u dnu i poleg razdie-
ljenja cjevnih svežnjića istodobno na raznih mjestih svoje plojke. ') Pazeć 1
učeć razvoj bilja, našli su učenjaci, da nije samo ono lišće, što obično tako-
vim nazivamo, nego da i supke (cotyledones), kožušnice (tegmenta), lapovi
(sepala), latice (petala), prašnici (stamina) nisu drugo, nego ponešto preina-
čeno lišće, pače da i pestić (pistillum) dosta puta nije ino nego preinačen
listić, Sada znamo, da ima bilina bez supaka, da ih ima sa 1 supkom, sa 2
supkama, a i sa 4—12 supaka. Supke ?) se razlikuju oblikom od običnoga
lišća, a samo kadkada jim je oblik posvema jednak obliku lišća (u kloba-
čića, cyclamen). 2) One opadaju sa biline, pokle joj lišće naraste, a u tom je
čudnovata vijoplodka (streptocarpus), jer u nje opade samo jedna supka a
druga ostane i poraste velika kao velik list. Još čudnovatija je s toga čud-
novata tuba (welwitschia mirabilis), koja se od svih inih bilina tim razlikuje,
da u nje supke neopadaju, nego joj ostanu za ciela života ter narastu veoma
velike, a i nezamjenjuju se drugim lišćem, jer joj takovo niti neporašta. *)
Nespominjuć sada nam poznate mnoge razlike supaka u raznih bilina, kazati
ću samo još to, da su supke obično listnate, dakle pravomu lišću nalik, ako
sjemenka ima bjelankovine (albumen) a da su debele, tučne, ako sjemenka
neima bjelankovine, ili ako je malo ima. Sve biline nerazvijaju kožušnica,
jer jim puplje takovih netreba, pa u nekih i od onih bilina, koje ih imadu,
opadu sve kožušnice, pokle se je pup razpupio, a u nekih opet ostanu neke
od njih i po tom. O kožušnicah znamo, da sastoje iz parenhima manje više
odebljalih tinja, da u tjenici neimadu puči, a riedko da imadu razvijenih cjev
nih svežnjića. O lišću ne samo da znamo, da nekoje ima tok (sglobak, arti-
culatio), petlju (petiolus) i plojku (lamina), dočim drugo neima svih tih die
lova, nego znamo i to, da list najprije zamiće i razvija srednju žilu, a po
tom s jedne i s druge strane joj pole od plojke. Danas ne samo da pozna-
jemo razne oblike lišća, nego znamo, da oblik lista stoji upravo o raznom
razdieljenju cjevmh svežnjića u njem, koje svaki list sprvince dobiva iz sta-
blike. Nu list nesastoji iz samih cjevnih svežnjića, nego još i iz parenhima
i tjenice, o kojoj sam jur govorio. 5) Spomenuti mi je još to, da lišće mno-
gih bilina, koje na vodi pliva ili je u nju poronjeno, ima velikih uzdušnica,

') Sehleiden bijaše prvi upoznao, da list raste u dnu ili na podini, a Griesebacb
dodade god. 1844. još, da raste i na raznih mjestih plojke. (Schacht's Lebr-
buch der Anatomie und Physiologie der Gewiichse, Bd.lII., str. 4, i Wiegmanns
Archiv, god. 1844., str. 134.)

*) Thbeophrast kao da je za njih znao. (Theophrast's Naturgeschichte der Gewrichse
von K. Sprengel, I. Theil, str. 279).

3) »Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewiichse“ von Dr. Herm. Sebacbt,
sv. IL., str. 95.

*) ,Aus der Natur“ von L. W. Reisland, Jahrgang 1863, str. 410, 411. Tu
čudnovatu bilinu nazvao sum tubom, jer ima obratno čunjasto, do 2 stope Yi-
soko, a 14 do 18 stopa dobelo deblo.

5) Čitaj , Književnik“, god. IIL, sv. 1., str. 118.

|

Dosadanji napredak u prirodopisu. 283

kojih riedko nalazimo u lišću na kopnu rastućih bilina. Ljudem je od ne+
kada poznata razlika izmedju gornje i dolnje strane lista, ali je mnogim još
i sada nepoznato, da tu razliku uzroči staničevina tim, da je ona na dolnjoj
strani mnogo redja nego na gornjoj, te da ima još i mnogo prostranih, zra-
kom napunjenih uzđušnica. !) I to znadu ljudi jur od davna, da se lišće ze-
leni, da ono u jeseni požuti ili pocrveni, ali tek učenjaci novije dobe mora-
doše protumačiti, da se ono zeleni sa zelenila (cblorophyll), žuti ili crveni sa
žutila (xanthophyll) ili crvenila (erythrophyll), koja u jeseni postaju iz zele-
nila. Ta i to zna svatko, da lišće sa biline opada, ali mnogi nezna, da ono
s toga opada, što pluta, postavša u toku, prieči izmjenu soka medju listom
i stablom. Već Theophrast napominje, kako je u nekih bilina lišće poraslo
u nekom redu, a kako opet u nekih bez ikakva reda, %) ali do najnovije
dobe nije se znalo, da se lišće na grani ponajviše razredi po tom, kako je-
dan list prama drugomu stoji u pupu, pa da upravo stoga i poraste lišće ili
na uvojak ili jedan list naprama drugomu. U novije doba opazili i dokazali
su A. Braun i C. Schimper, da lišće, na uvojak u biline raslo, sliedi stalne
zakone, pa da najčešći i najobćenitiji takovi zakoni jesu izraženi ovimi slomci:
May a» "s: e, ia» a, itd. dakle matematičkimi zakoni. 2) Lišće se razvija
iz puplja, u kojem mu leže začetci kao sitne ljuštice. To dakako nečini se
nikomu čudnovato, ali je mnogomu čudnovato, da se u nekih bilina na listu
u staničevini mogu zavrći pupi, iz kojih se može razviti mlada biljka s lišćem
i pakorenjem. Nu tomu će se čuditi samo onaj, koj još nezna, da se pupi
mogu svagdje zamitati, gdjegod se cjevni svežnjići sastanu sa mladom živom
staničevinom. Pravilno je, da stablika razvija pupe, iz kojih se izvija gran-
čica s lišćem, nu poznato je, da stablika može razviti u nekih okolnostih i
takovih pupa, iz kojih se razvije pakorenje, a koren opet takovih, iz kojih
se razviju grančice. Izostavljajuć ovdje nabrajanje manje više poznatih stvari
0 pupu, kazati mi je još u obće to, da razvoj pupa posvema razumljivo do-
kazaše tek učenjaci novije dobe, kao i to, da gomolji i lukovice nisu ino
nego pupi. “) Iz drugih pupa razvija se cviet. Lapovi (listići od čaške) jesu
po svojem ustrojstvu veoma podobni običnomu lišću; jer oni imadu skoro
uviek tjenicu, koja barem na dolnjoj strani lapa ima pući, imadu cjevnih
svežnjića, jesu zeleni sa zelenila kao i lišće. Drugač je sa laticami (listići

") Tbeophrast veli samo, da je gornja strana lista zelenija i gladja, a da dolnja
strana ima vlakanaca i žilica. (Theophrast's Naturgeschichte der Gewiichse von
K. Sprengel, 1. Theil, str. 34).

9) ,»Theophrast's Naturgeschichte der Gewichse“ von K. Sprengel, I. Theil, str. 34.

5) ,Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewichse« von Dr. H. Schacht,
sv, IL, str. 131. — K. Bonnet spazio je, da je lišće sumjero poruzdieljeno na
stabliki i grančicah.

*) Sehleiden, A. Braun i Rčper vele, da pup nije ino nego mlađa nerazvita biljka,
jer se je u svakom pupu zavrgla stablika s lišćem. (,Lehrbuch der Anatomie
und Physiologie der Gewiichse“ von Dr. Herm. Schacht, ev. II, str. 5, onda
»Pbysiologie der Pflanzen und Thiere und Theorie der Pfianzencultur“ von Dr,
M. J. Schleiden, sv. III., str. 191).

284 Ž. Vukasović.

od vjenčića). One neimadu tjeniće sa pučmi, nego ju imadu sa mnogimi oči-
njastimi stanicami, na kojih se svjetlo na osobit način lomi, te po tom čini
gdjekoji cviet sjajan kao baršun. U stanicah imadu one raznomanjasta soka,
pa s toga i jesu raznomanjaste, a dosta puta jesu raznošarene s raznovrsina
razvrgnuća cjevnih svežnjića. Mnoge biline vonjaju. osobito o evatnji, a to,
kao što je sada poznato, s hlapiva ulja i etira, što no se tvori u parenhimu.
Sliedeć razvoj biline, našli su, da i prašnik nije ino nego preinačen list; da
je njemu prašnica (anthera), što je listu plojka, njemu nit (filamentum), što
je listu petlja. Ustrojstvo prašnika dokazuje, da tjenica niti ima pravilno puči,
da je u niti sriednji cjevni svežnjić jednako sastavljen sa onim od lista. ')
O pestiću znamo sada, da se može razviti ili iz listića ili iz česti od stablike,
S čega upravo mnogomu za čudo i može se iz odkinuta cvieta ili ploda od
žabice (opuntia ficus indica), ako se zasadi u suhu zemlju, lahko razviti ko-
ren a bližnje godine iz pazušnih pupa mlade grančice, dakle razviti nova
biljka. *?) Ako se plodnica razvija iz lišća, sastoji iz parenhima, u kom su
se razvrgli cjevni svežnjići, koji se iz plodnice uvlače u vrat pa u njuški
završe. Vanjska tjenica plodnice ima pravilno puči i dlačica a u stanicah od
parenhima dosta puta i zelenila, dočim je nutarnja tjenica prava sluznica,
dakako bez puči. Od plodnice nježnije je sastavljen vrat, a od vrata još
nježnije njuška.

Bilina je prirodnina, koja se ima brinuti, da uzdrži ne samo sebe samu
nego i svoju vrst, s toga joj i treba, da se hrani i razplodjuje. Bilina upija
iz zemlje, vode ili zračja, kako se gdje nalazi, tvari kapljevite i plinovite,
ali ona ih neupija, kao što se je mislilo, cielim svojim korenom, nego samo
mladim zavrhom od korena. Tekućina, što ju koren upija, mora, kao što
Scbleiden %) uči, kroz one redove stanica, koji su medju korenom i kojimgod
razvijajućim se udom biline, po zakonu upoja (endosmose) teći od stanice do |
stanice izmedju drva i luba.*) Učenjakom novije dobe nebijaše“ dovoljno
znati, da bilini za postanak i razvitak treba tla, zraka, vode, topline i svjetla,
nego se oni trsiše da doznadu, koje sastavine ona uzima iztla, koje iz zraka

I) Zaluziansky, rodom Čeh, razlikovao je prvi prašnicu od niti.

2) »Lebrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewichse“ von Dr. H. Schacht,
av. IL, str. 313.

»Physiologie der Pflanzen und Thiere und Theorie der Pflanzencultur“ von Dr.
M. J. Schleiden, av. IIL, str. 115.

Nespominjuć ovdje mnoga mnienja o tečenju soka, kao ni onoga po kojem bi
sok imao teći kroz cvjevčice kao u životinja kao kroz žile, kazati ću samo,
kako o tom dva veoma važna muža, Mobi Schacht misle. — H. pl. Mobi uči.
da kapljevinu upijaju stanice na površini korenove kore, da ona iz njih već u
malib korenićih prelazi u drvo, pa da u tom kroz deblo i grane dalje u ris
teče. Iz drva debla i grana prelazi sok u lišće, i to u njegovu parenhimatičnu
staničevinu. Prije nego je sok do lišća dospio, nebijašv priugotovljen za hranu,
bio je dakle sirov. U lišću se pako taj sok lučbeno promieni i postane za hranu
sposoban. Da odeele bilinu uzhrani, valja mu teći iz lišća dole kroz koru. Po
tom dakle kola sok nekim načinom u bilini. (,Grundziige der Anatomie und

3

4

4

NR

Dasadanji napredak u prirodopisu. 285

a koje iz vode, kao i u tom, kako na razvoj bilja djeluje toplina a kako
svjetlo. Da nebudem predug, kazati ću čim kraće , što danas u glavnom o
tom znamo. — Glavna hrana biline sastoji iz ugljika, vodika, dušika i ki-
sika, ali ona ih neprima kao počela, nega slučene kao ugljikovu kiselinu,
čipavac (amonijak) i vodu. Obično se misli, da bilina za hranu si potrebnu
vodu dobiva po kiši i inih oborinah, nu sada je poznato, da ta voda bilini
za hranu nedotječe. Pa čim joj je dakle manjak podmiriti ? Dokazano je u
novije doba, da ona takov manjak podmiruje vodenom parom iz zračja, što
no ju mnoge sastavine zemlje u velikoj mjeri upijaju. U vodi nalazi bilina
potrebit joj vodik i kisik. Ovaj joj dakle netreba davati zrak, koj ga i onako
ima davati ljudem i životinjam. Kao što su po toj premudroj uredbi prirode
biline veoma potrebne za životljudem i životinjam, tako su za njih ne manje
važne još i s toga, što iz zračja upijaju zadušljivu ugljikovu kiselinu, od
koje si usvajaju ugljik, dočim kisik izlučuju. ') To izlučivanje kisika biva
ponajviše ob dan, osobito u prisuoju, jer bilina ugljikovu kiselinu različuje
pomoćju svjetla. Ona dakle čisti zrak za ljude i životinje. Napredak u lučbi
naučio nas je i to, da se ugljikova kiselina slučuje sa čipavcem, tvoreć ugljič-
no-kiseli čipavac, koj se u zračje uzdiže. Od tale ga upijaju truhlina, prst,
zemlja, rosa, snieg i kiša, sgušćuju ga, pridržavaju ga u tlu ter ga prinašaju
korenju. Iz ugljikove kiseline, vode i čipavca tvori bilina sve svoje ustrojine,
pri čem se veoma vjerovatno ugljikova kiselina ponajprije pretvori u cece-
ljevu, ova u vinovu, vinova u jabukovu, četrunovu itd. kiselinu, a te kise-
line, primiv vodika, pretvore u slador, škrob i ine ustrojine. Sagot uči, da
biline, koje imadu dosta svjetla a vlage osriednje, tvore mnogo protejinina
(bjelance, ljepivo, sočivnina, bademčina), premda bujno nerastu. ?) Nu osim
pomenutih hraniva treba bilini za hranu još i rudnih sastojina. Ona si dakle
odabira tlo, u kojem će naći rudne soli, potrebne joj za razvoj, pa ako ih
u tom tlu nenadje, onda u njem nemože ni uzrasti. Evo kratka primjera.
Bez kremenjače porasla bi zob kršljava, bliede vlati; bez vapnenjače pogi-
nula bi odmah iza kako bi prvi listić iztjerala; bez milovke prilegla bi ne-
moćna k zemlji; bez željeza nebi se zelenila niti pravilno izrasla; bez pepe-
ljike i sodjike porasla bi jedva tri palca visoka; bez mangana ostala bi sla-
bačka 8 malo cvieta. — Glede hrane bilja odkriše u novije doba svu tajnu
prirode, da najme jednaka hranitba radja jednake oblike a nejednaka hra-
nitba nejednake oblike. Ta koji ini je uzrok, da jedva upoznati možeš bi-
line-izvodnice sadjena bilja, nego promienjena hranitba! Ljudi im hranu pro-

Physiologie der vegetabilischen Zelle«, von Hugo von Mohl, str. 230). I Schacht
uči, da sok u bilini teče gore pa po tom dole; da gore teče kroz libovinu
cjevnih svežnjića, a dole valjda kroz parenhim od kore. (»Lehrbuch der Anato-
mie vod Physiologie der Gewichse« von Dr. H. Schacht, sv. I. str. 355 i 356).

1) Chevandier proračunao je, da drveće u šumi za pet ljetnih mjeseci, kada no
lišća ima, oduzme zraku povrh šume '/, ugljikove kiseline. (,Grundziige der
Anatomie und Pbysiologie der vegetabilischen Zelle« von H. v. Mohl, str. 240).

% ,Aus der Natur« von L. W. Reisland. Jahrgang 1868, str. 711.

286 Ž. Vukasović. .

mieniše, a one si oblik izmieniše. Na morskih obalah i pri slatinah rastu

biline sa tustom stablikom i tustim lišćem, jer tlo ima slan-kamena, dočim ,

u tlu sa mnogom kremenjačom raste bilje oporo i okoro; tlo sa mnogim
vapnom radja biline sa kažastim, žilavim lišćem i mirisavim liepomanjastim
cvietom, dočim u tlu sa dovoljnom pepeljikom raste bilje sa sočnim, liepo
zelenim lišćem. — Tvari, što no su bilini potrebne za hranu, moraju biti u
vodi otopive, ako nisu već po sebi kapljevite ili plinovite. Tim načinom pako
upije bilina korenom više vode nego joj treba, pa s toga i izlučuje ona na
lišće više od */, te vode. Fizika je dokazala, da 1 funta vode utaji 7% to-
pline, da se pretvori u paru. Pa buduć su prokušali, da već maleno drvo u
10 ura izhlapi 15 funti vode, to će svatko lahko dokučiti, zašto šume da
umanjuju toplotu prediela, u kom su.

Rekao sam, da se bilina mora brinuti i za uzdržanje svoje vrsti, pa da
se zato mora razplodjivati. U tu svrhu imadu biline, javnocvietke i tajno-
cvietke osim možda gljiva i lišajeva, posebne ustroje, poimence plodila. Pre-
široko bi bilo, da bih hotio opisati plodila pojedinih razreda bilina-tajnocvietka.
zato ću, spomenuv uzgredice, da su obret najnovije dobe, kazati o njih samo
obćenite stvari. Ponajprije reći mi je, da takova plodila mogu biti ili posebni
ustroji ili pako baš samo i jedna jedincata stanica (u resina). Zaplodnik (an-
theridie) tvori jedan zaplodac (antherozoidion) ili njih više. Zaplodci (vrljei)
miču i giblju se prividno hotomice, poklem su zaplodak ostavili. !) Oni za-
plodjuju na razne i čudnovate načine trusnicu (oogonium ; zametnicu, arche-
gonium), u kojoj se poslije oplodnje ili odmah zavrgne mlada biljka ili pako
trusnik (sporangium ; plod) sa mnogimi truskami (spori). Neke od tih nesa-
vršenih bilina kažu čudnovat razvoj, koj mnogo nalići na kotomienju (gene-
rationswechsel), koju smo poznavali u nekih nesavršenih životinja. ?) U ne-
kih najme bilina nije prvi rod naličan biljki-matici nego tek drugi. Tako se
truska od paprati nerazvije odmah kao paprat, nego kao malena, zelena,
listnata biljka, koja sa paprati neima nikakve nalike. Pa tek na toj biljki
pokažu se plodila, u kojih se tvore truske. Nu truska neosipa se sa biljke,
nego se odmah dalje razvija kao nova mlada biljka, koja je prava paprat,
dočim prva biljka polagano ugine. %) Tajnocvietke, koje neimaju spolovila,
razplodjuju se truskami-razplodnicami (stanicami-razplodnicami, brutzellen),
što no se od biljke na razan način odlučuju, ili truskami-vrljicami (schwšrm-
sporen; gibive, bezspolne stanice-razplodnice), koje imadu treptike, pomoćju
kojih neko vrieme u vodi vrljaju, napokon se ustave i klicaju. *) Poznato je

1) Prividno hotomično gibanje i treptike nisn dakle, kao se je do nedavna mislilo,
sigurni biljezi, kojimi bi se mogla životinja razlikovati od biline.

9) Čitaj »Književnik«, god. II. sv. 8., str. 431.

8) »Die Pflanze und ihr Leben« von Dr. M. J. Schleiden, Aufi. 4, str. 58.

*) Za čudo našao je A. Braun, da neke truske-vrljice mogu, ako su već sedam
godina sasušene bile, poslije toga vremena opet oživiti, ako se koji dan namoče
u vodi (,Die Anatomie und Physiologie der Gewichse« von Dr. Herm. Schacbt,
sr. II, str. 226).

Dosadanji napredak u prirodopisu. 287

tajnocvietka, u kojih se iz jedne vrsti truska-vrljica razvijaju biljke sa za-
plodnici (mužke biljke), a iz druge vrsti biljke sa trusnicami (ženske biljke).
Konačno mi je još spomenuti, da se neke tajnocvietke mogu razmnožavati
podzemnimi izdanci, odlučenimi pršljenci i pupi-razplodnici, koji se u njih
mogu razviti baš i na samoj plojki ili petlji od lista. Ako već biline-tajno-
cvietke, nesavršenije od javnocvietka, plodila.imadu, onda će ih imati sigurno
i ove, pa ih zbilja i imadu. Nu premda su ljudi jur od vajkada sadili biline
jednodomne i dvodomne, to oni ipak nebijahu došli na tu misao, da bi bi-
line, barem javnocvietke, mogle imati dvovrstna plodila. Tu istinu moradoše
ljudi upoznati stoprv pri koncu 17. vieka ter nam izjaviti, da takova plodila
jesu: prašnik (stamen), sastojeći iz niti (filamentum) i prašnice (anthera),
onda pestić (pistillum), sastojeći iz plodnice (ovarium), vrata (stylus) i njuške
(stigma). U prašnici tvori se pelud, i to tako, da u svakoj stanici-matici
stvore se po 4 peludke (pollenkčrner). Peludka ima velikom većinom po više
opnica, od kojih nikada nemanjka najnutarnjija, sastojeća vaviek iz stanič-
Bine a sastavljajuć pravu stanicu-peludku, dočim povlaka, koja tu opnicu
ogrće, nesastoji po pravilu iz staničnine, nego koje ine tvari. !) Osim toga
nutarnja opnica neima nikada nikakvih lazica, a vanjska ih ima. U peludki
je plodivo (fovilla), sastojeće iz kapljevine, u kojoj uviek ima bjelanca, dosta
puta sladora, zrnašaca škrobovih a možda i jinulinovih, kapljica mastnoga
ulja. Ako su takove prašnice dozrele, otvore se na razni način, izaspu iz
sebe pelud, koje uviek toliko ima, da od nje sigurno nekoliko peludaka do-
spije na njušku od pestića. Njuška izlučuje vlagu punu hraniva, koju peludka
na nutarnju opnicu upija i po tom raste. Obično odmah iza toga počme se
nutarnja opnica peludke promaljati kao tanahna mješinica ") kroz lazice od
vanjske opnice, a pri tom izlija se u tu mješinicu i plodivo, koje u to doba
ima obično puno dušika. Ta mješinica, produžujuć se neprestano, ulazi na
skoro dalje na nutar kroz njušku u vrat, u kojem ju provodnica-staničevina
(thela conductria) dalje hrani i sigurno dovede u šupljinu od plodnice te na-
pokon do zjalca (ušća, mikropyle) od pupoljčice (gemmula ; ili jajašce, ovu-
lum). *) Od tale protiskuje se ona kroz staničevinu bradavke jezgaričine (ma-

1) Fritzsache naziva nutarnju ili pravu opnicu stanice-peludke ,intine“, vanjsku
pako ,exine“, a ako se izmedju tih opnica dadu još neke razlučiti, ouda ta-
kove imenuje ,intexine“ i ,,exintine“.

2%) Prve mješinice peludaka, i njihovo klijanje (provlačenje u plodnicu), vidio je
god. 1823. Giambattista Amici,

3) Ona se može u nekih bilina tako prod užiti, da joj dužina nadmaši za nekoliko
tisuća puta veličinu premjera njene peludke, od koje polazi (,Grundziige der
Anatomie und Physiologie der vegetabilischen Zelle“ von Hugo v. Mohl, str. 285).

*) Neke biline (dosta ih od crnogorice) opraše se u jednoj godini a zaplode tek
u drugoj, dočim medjutim peludka ili prividno ništa nedjeluje, ;li jur u prvoj
godini doduše mješinicu poćera ali u staničevini papoljčice do druge godine za-
ostane. I Jieska opraši se u veljači, ali ona se zaplodi tek o koncu lipnja. U
nje sgine njuška sa gornjim dielom mješinice, ostali dio mješinice živi u vratu
i dospije tek u ljetu u plodnicu do pupoljčice. Taj pojav sjeća nas na neke

288 Ž. Vukasović.

milla nuclei) sve dalje do kličnice (zametnjaka, sacculus embryonalis), uz
koju se ili priljubi, ili u koju se utisne i udubi, ili koju baš i probije, što
dakako veoma riedko biva. U kličnici nadje ona mjehurićaka (keimblisehen),
koje oplodi valjda tako, da neka čest plodiva u njih preidje kroz tanke opnice
od mješinice, kličnice i kličeva mjehurićka. ') Po oplodnji odluči se dolnji
dio mjehurićka kličeva kao samostalna stanica *), koja se ovije opnicom iz
staničnine. Ta stanica razlučuje se opet na dvie nejednake stanice, od kojih
dolnja manja stanica jest prva stanica buduće klice (embryo), *) a gornja veća
stanica jest zamet kliconoši. Manja stanica razmnožuje se dalje, ter stvori
krugljicu iz mnogih stanica, koja se u svih bilina, izuzam neke, razširuje
listnato (zamiće supke) ili samo s jedne strane ili s dviju strana i uz te li-
stiće ili izmedju njih nadigne (tvori kljunić, plumula), a napokon razluči
stručić (cauliculus) od korenića (radicula). U nekih samo bilina nerazvija se
klica dalje, nego ostane za vazda sama krugljica. — Premda je po tom, što
rekosmo, za oplodjenje neobhodno potrebno, da se kraj peludkove mješinice
neposredno sastane sa kličevim mjehurićkom, to ipak poznajemo danas i ta
kovih bilina, u kojih se iz pupoljčice može razviti plod, a da ona nije oplo-
djena, pače može razviti i klica bez oplodnje. Tako vele, da udovka (coele-
bogyne) svake godine i bez oplodnje rodi klicavim sjemenom. “) Gasparini
tvrdi, da smokve, koje se u ljetu razvijaju, neimadu nikada prašnica, a da
ipak sjemenke radjaju, koje imadu klice. 5) Nalik tomu kote se i neki kukci
bez zaplodnje. %)

im se je sjemena pupoljčica razvila, započme cviet venuti a pri tom
izmjenjivati svoju čašku, vjenčić, prašnike i pestić u ovojke ploda. Buduć ta
preinaka cvieta, kao što sada znamo, u raznih bilina biva na razni način,
8 toga i jesu u raznih bilina plodovi raznoliki. Za primjer evo nekih pre-
inaka. Jagoda nije drugo nego preinačeni dio cvietnika (bliitthenstengel) a
pravi plod jesu ona sitna zrnca, koja za jelo nevaljaju, pepeljuga (malina)

kukce, kojim je za razplodnju jednokratno parenje dovoljno, dočim bo sjeme u
ajemenici (samentasche) duže vremena živo ostane (,Lehrbuch der Anatomie und
Physiologie der Gewiichse« von Dr. Herm. Schacht, sv. IL, str. 374).

I) O zaplodvnji mislio je Linnć ovako: Peludke se na njuški razpadu te izaspu
plodivo na nju. To plodivo probija zatim kroz vrat i plodnicu do jajašca. (,Ge-
schichte der Botanik“ von Emil Winkler, str. 491).

2) Schacht naziva tu stanicu ,protoplasmakugel“ (mjehurićak-prvenac) (, Lehrbuch
der Anatomie und Physiologie der Gewiichse“ von Dr. H. Schacht, sv, IL., str. 387).

3) Schleiden tvrdi, da klica nije tvor pupoljčice, nego da ona postaje u onoj česti
od mješinice, koja se je pomolila i udubila u pupoljčicu. Po tom bi peludka
bila žensko, a pupoljčica mužko spolovilo (,Physiologie der Pflanzen und Thiere
und Theorie der Pflanzencultur“ von Dr. M. F. Sehleiden, sv. III., str. 188).

*) »Lehrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewichse“ von Dr. H. Sehacht
sv. IL, str. 405. Pažnje Regelove, što ih priobći god. 1858. u , botanische
Zeitung“ kao da se toj tvrdnji protive.

5) »Grundziige der Anatomie und Physiologie der vegetabiliscben Zelle“ von Hugo
von Mohl, str. 291.

6) Čitaj ,Književnik", god. II., sv. 8., str. 426.

i

Dosadanji napredak u prirodopisu. 289

nije ino nego skup mesnato i sočano postalih plodolistaka, dočim stapke prave
malu pepeljavu češericu ; jabuka je odebljali dio stapke, trešnja je odebljala
čest latice. Mimoišav nabrajanje raznih vrsti ploda, kazati mi je poznatu
stvar, da najme klica leži u sjemenki. S toga je i sasvim naravno, da ge
biline mogu razmnoživati sjemenom, što je ljudem i onako od vajkada po-
znato. Sjemenka podobi u mnogih stvarih jajetu. Ona najme ima u sebi klici
potrebnu hranu: $krob, koj se pretvara u slador, onda bjelance i mast, a po-
dobne sastavine ima i jaje. Sjemenka ima vode, a te ima i jaje. Staničnine
nenadjoše do sada u jajetu. Staviš li sjemenku u vlažnu zemlju, odmah će
početi klijati. Ona razvija najprije korenić te prama njemu pupoljčicu sa sup-
kami. !) Dočim se ove razvijaju, pojavi se i lišće u svojih začetcih. Na skoro
produlji se stručić, a lišće se razvija. Napokon olistala i okorenila se je
mlada biljka ter živi samostalan život, dakako prama svojoj naravi. Nije mi
ovdje mjesta, da o tom obširnije govorim, s toga samo još spominjem, da su
u novije doba mnogo izpitavani ne samo uvjeti, o kojih stoji klijanje sjeme-
nja, nego i promjene to lučbene to životoslovne, što no se sbivaju sa raznimi
tvarmi sjemena od početka klijanja pa do njegova razvoja u mlade biljke.
Biline-javnocvjetke nerazmnožuju se samo sjemenom, nego one se mogu
razmnoživati i pupi. Zapazili su, da se biline pupi tim više razmnožuju, čim
manje mogu one razviti zrelo sjeme, a da se obratno tim manje razmnožuju
pupljem, čim više zrela sjemena razvijaju. I to je poznato, da se uzčuva od-
lika biline, ako se razmnožuje pupljem, vrst pako, ako se razmnožuje sje-
menom.

Biline neimadu mišica i živaca, s toga se i nemogu hotomice gibati, nu
neke od njih gibaju se prividno hotomice ili ciele ili nekojimi udovi. Takovo
prividno hotomično gibanje vidimo ponajprije na nekih u vodi živućih resinah,
poimence na kus-drčinah (diatomeen), ojatvorkah (desmidieen) i njihalicah (oscil.-
latorien), koje se miču i napried i natražke, a njihalice osim toga još amo
tamo njišu. 2) Ako se takova šta do sada i nespazi u savršenijega bilja, to
se ipak nadje, da se i u njega barem neki jednostavni ustroji previjaju. Za
dokaz spominjem na mješinicu peludke, koja se, ostaviv peludku, previje, da
se uzmože sastati sa dlačicami od njuške ter se uz njih prisloniti, i onda
dalje u vrat ići. Mimoišav jur spomenute vrljke i truske-vrljice, nespo-
minjuć težnju korena u dubinu *) a stablike u vis, rast biline u dužinu i
širinu, kazati ću, da se neke biline svojimi stablikami ovijaju okolo dru-
gih bilina i stvari, ma da su i nekoliko stopa razdaleko. Poznato je, kako

1) Theophrast zna, da koren prije postaje nego stabličica (, Theophrast's Naturge-
schichte đer Gewichse“ von K. Sprengel, I. Theil, str. 279).

2) Kus-drčine broji Ehrenberg medju životinje, ali Kitzing je protivno a nedvoj-
beno dokazao, da kus-drčine jesu biljke. On ih je uvrstio medju resine, a njemu
sliediše većina prirodoslova. (»Die Wunder des Mikroskops« von Dr. Moritz
Willkomm, str. 24. i dalje).

3) Kright tvrdi, da korenić s toga teži u dubinu, jer ga tamo teža vuče (,Ge-
schichte der Botanik“ von Emil Winkler, str. 293).

Književnik III. 2. 20

290 Žž. Vukasović.

u bilina gibivi udovi teže prama svjetlu, ako niesu na svjetlu; kako neke bi-
line svoje lišće kreću u prisunju žarkoga podnebja, a na miru ga ostave,
kuda je naoblačno; kako neke ob noć lišće potonjuju, pače kako osjetnice
(žive trave) lišće nepoklapaju samo već pod večer nego i ob dan onda, ako
im se ma samo jednoga listića takneš. Zamjetili su, da neke biline cviet
sklapaju preko noći a razklapaju preko dana; pa prašnici u nekih bilina
(žutika), ako ih se takneš, u isti čas skoče k pestiću, te svoju prašnicu po-
stave na njušku, pače da to u nekih (tolija) samostalno i nekim stalnim re-
dom biva. Napokon znadu sada i o njuškah, da se u nekih bilina sklapaju,
ako ih se dirneš. — Premda se ni sada još pohvaliti nemožemo, da bismo
svakomu tomu pojavu znali za početni uzrok, to nam je ipak priznati, da je
novija znanost proučila barem mehanizam kretala takova bilja, ter iz njega
mnoge takove pojave pravo protumačila. Najviše tih pojava stoji o nutarnjem
sustavu dotičnih bilina, poimence o fizikalnih vlastitostih stanica i o lučbe-
nom postupku unutarnjih.

Kao što znamo, da neke životinje svjetlucaju, tako su nam i neke bi
line a toga poznate. O svjetlucavih bilinah bajalo se je u staro doba veoma
mnogo, osobito o bilini »aglaophotis.« O njoj pripovieda Aelian, da ob noć
svietli kao zviezda, kao plamteći oganj. !) Neosvrćuć se na takova bajanja,
kazati mi je, da medju bilinami najviše svjetlucaju tajnocvjetke a medju njimi
opet podrvušak podzemni (rhizomorpha subterranea), koj modro svjetluca. 1
tu su do sada zamjetili, da u nekih bilina sok, da prblo drvo (prana), da;
korun svjetluca, kada gnjije. ?) Uzrok tomu svjetlucanju nalaze učenjaci u
laganom okisenju, u nekih slučajevih pako i u samih svjetlucavih gljivicah.

Tražeć i izpitujuć biline po svih krajevih svieta, zamjetili su ljudi, da
neima svagdje svih istih bilina, nego da se je svaka vrst bilja razširila samo
po nekom većem ili manjem dielu zemlje. Nu to razširenje nestoji, kao što
sada znamo, samo o naravi bilina, nego i ob inih okolnostih, poimence o to-
plini i vlagi to tla to zračja, o svjetlu, a po nešto i o munjini. Negovoreć po
tanje o tom, spomenuti ću samo, da su si za tu struku biljarstva uz ine
druge učenjake osobitih zasluga stekli: Tournefort, Humboldt i Schouw, pa
da je Schouw sve biline po njihovom razširenju na zemlji razdielio na 25
prediela. 5)

Već prošloga vieka pomisliše neki prirodoslovi, poimence J.J. Schleuch-
zer, G. A. Volkmann, Antoine de Jussieu na ostanke ustrojina iz pradobe,
ali tek u novije doba potražiše učenjaci brižnije okamine bilina u zemlji.
Buduć bi premnogo bilo, kada bih hotio sve izbrajati, što o takvih bilina
sada znamo, s toga ću ovdje samo najglavnija spomenuti. Do sada nenadjoše
okamina od jednostavnih bilina-staničnjača, ali ih nadjoše od svih inih, to

1) Aus der Natur“ von L. W. Reisland. Jahrgang 1863, str. 654.
3) U istom časopisu, str. 667.

%) U knjizi: ,Grundziige der Botanik“ von St. Endlicher und Fr. Unger, str. 440
možeš tu razdielbu Schouwovu čitati a i potanje se o toj struci biljarstva uputiti.

Dosadanji napredak u prirodopisu. 291

bezsupka, to jednosupka, to dvosupka. Po nadjenih okaminah upoznali su uče-
njaci, da su nesavršenije biline prije živile, te njim tek savršenije postepeno
sliedile, da su dakle bezsupke najstarije biline, jednosupke da su mladje od
njih, a najmladje da su dvosupke. Našli su dalje i to, da medju okaminami
bilja ima ih i takovih, kojim medju sada živućimi bilinami neima zamjenika,
koje su dakle za vazda izginule, a onda i to, da au sadanji zamjenici gdje
kojih sginulih bilina mnogo manji, nego što one bijahu. Medju ostanci bilina
našli su do sada njihovih stablika, grančica, korenja, lišća, pače od nekih i
cvieta, a Gčppert baš i peludi. !) Napokon mi je kazati, da je i sve kameno
ugljevje postalo iz takovih sginulih bilina, pače da je i jantar tvorina ta
kova bilja. ?)

Napokon mi jošt kazati o sustavih bilja u obće. — Theophrast, osno-
vatelj biljarstva, nije doduše sastavio nikakva sustava bilja, ali on ipak raz-
likuje biline vodene i kopnene, onda: drveta, grmove, bokornjače i zeline,
napokon bodljive, listnate i bodljive, lišća bodljiva. š) Buduć se je s vreme-
nom razširivalo poznavanje bilja, oćutiše učenjaci potrebu razredjenja bilja
po sustavu. Od sustava pokušaše najprije stvarati sustav umjetni a onda tek
naravni. Tomu se nije čuditi, ako se pomisli, da je mnogo laglje sastaviti
sustav umjetni, jer mu treba poznavanje samo nekih jednovitih ustroja, nego
naravni, komu se hoće, da bude savršen, poznavanje svih struka biljarstva.
Nu mnogi učenjaci, sastavljajuć sustave umjetne, htjedoše u njih uplesti i
nazore, pribavljene si o naravnoj srodnosti bilina, pa tako u istinu stvoriše
sustave mješovite, koji nebijahu niti umjetni niti naravni. Prvi, koji dodje na
tu misao, da bilje valja po nekih stalnih podobah porazdieliti u redove, bi-
jaše Andrea Cesalpini (rodjen god. 1519.). On dieli biline, kao i Theophrast,
najprije na drveta, grmove, bokornjače i zeline, ali ih dalje razlikuje po bit-
nih razlikah ploda, po odnošaju vjenčića i čaške prama pestiću, napokon po
broju i stavu sjemena ter položaju klice o njem.“) Neupušćajuć se u pota-
nje razglabanje toga prvoga sustava, a mimoišav i mnoge mješovite sustave
(sustav od Wilh. Lauremberga, Joach. Junga, Robr. Morisona, Paul Her-
manna, John Wraya, Jos. Pitton de Tourneforta) preći ću odmah k sustavu
Linnćovomu. On (rodj. god. 1707. a umro god. 1778.) dodje prvi na tu mi-
a0, da na razlici plodila osnuje sustav bilja. Svoj umjetni sustav sastavi on
iz 2 reda, koje evo navodim: monandria (jednoprašnjaci, sa 2 razreda), di-
andria (dvoprašnjaci, sa 3 razreda), triandria (troprašnjaci, sa 3 razreda), te-
trandria (četrprašnjaci, sa 3 razreda), pentandria (petoprašnjaci, sa 6 razreda),
hexandria (šestoprašnjaci, sa 65 razreda), heptandria (sedmoprašnjaci, sa 4
razreda), octandria (osmoprašnjaci, sa 4 razreda), enneandria (devetoprašnjaci,

asa

1) Lebrbuch der Anatomie und Physiologie der Gewichse“ von Dr, H. Schacht,
sv. II. str. 371.

2) Geschichte von Sehopfung“ von Herm. Burmeister. 6. Aufl. str. 412 do 452.

8) Theophrast's Naturgeschichte der Gewichse“ von K. Srengel, 1. Theil, str. 16,
48, 157, 216, 217 i 224.

i) ,Geschichte der Botanik“ von Emil Winkler, str. 73.

292 Ž. Vukasović.

sa 3 razreda), decandria (desetoprašnjaci, sa 5 razreda), dodecandria (dva-
naestoprašnjaci, sa 5 razreda), icosandria (dvaestoprašnjaci, sa 5 razreda),
polyandria (mnogoprašnjaci, sa 7 razreda), didynamia (dvomoćje, sa 2 raz-
reda), tetradynamia (četrmodje, sa 2 razreda), monadelphia (suniće, sa 6 raz-
reda), diadelphia (dvosuniće sa 4 razreda), polyadelphia (velesuniće, sa 3 raz
reda) syngenesia (suprašničje, sa 6 razreda), gynandria (suplodioci, sa 9
razreda), monoecia (jednodomstvo, sa 11 razreda), dioecia (dvodomstvo, sa
11 razreda), polygamia (mješavina, sa 3 razreda) i cryptogamia (tajnocvjetke,
sa 4 razreda). !) Taj sustav popravljali su poslije mnogi učenjaci, medju ko-
jimi spominjem K. P. Thunberga, koj paome, što no ih Linnć nepridieli ni-
jednomu razredu svoga sustava, nego mu ih priključi u posebnom dodatku
pridieli razredu, u koj po svojoj naravi idu. *). Nu ti učenjaci morali su sve
to bolje uvidjati, da se nijednim umjetnim sustavom znanosti zadovoljiti ne-
može, pa 8 toga su i nastojali zamieniti ga naravnim sustavom. M. Adanson
(rodj. god. 1725., umro god. 1806) upoznavši, da se srodnost bilja može opre-
dieliti samo po srodnosti više ustroja skupa, postavi takov sustav sa 58 ple-
mena. 5) Nu Adansonu bijahu svi ustroji jednako važni, pa s toga i opredieli
on srodnost bilja po pukom broju jednakih ili sličnih si ustroja. Toj mani
ugnuv se, postaviše Bernard (rodj. god. 1699., umro god. 1776*) i sinovac
mu Antoine de Jussieu (rodj. god. 1748, umro god. 1836) novi naravni su-
stav sa 15 redova i 100 plemena. Redovi toga sustava jesu ovi: acotyledo-
nes (bezsupke), a od monocotyledones (jednosupka): monobypogynae, mono-
perigynae, monošpigynae, napokon od dicotyledones (dvosupka): epistamineae,
peristamineae, hypostamineae, hypocorolleae, pericorolleae, epicorolleae synan-
therae, epicorolleae chorisanthereae, epipetalae, hypopetalae, peripetalae i di-
clinae. *) Taj sustav Jussieuov, komu poglavito manjka dovoljan broj ple-
mena, da bi se u njega uvrstiti mogle sve poznate biline, izpravljali i dopu-
njivali su Jussieuovi nasljednici, medju kojimi, da nebudem predug, spomi-
njem samo A. P. Decandollea, koj sastavi sustav sa 3 reda a 194 razreda. 5)
Izostavljajuć nabrajanje tih razreda kao i sustava inih učenjaka, navesti ću
na koncu još samo sustav, što ga u najnovije doba postavi Moritz Willkomm.
On dieli biline na sporophyta (trusnjače) i spermatophyta (sjemenjače). Sporo-
phyta dieli na ove redove: angiosporae fibro-cellulosae seu imperfectae (gljive
i lišajevi), angiosporae cellulis parenchymatoideis praeditae seu perfectiores
(resine), gymmnosporae cellulares (parožnice, jetrenjače, mahovi), gymnospo-
rae vasculares (paprat, presličnice, crvotočnice, rizokarpe). Spermatophyta
pako dieli na ove redove: gymnospermae, monocotyledoneae, dicotyledoneae
sa podredi: apetalae, gamopetalae i pleiopetalae. 5)

1) , Geschichte der Botanik“ von Emil Winckler, str. 173 do 189.
7) Ista knjiga, str. 198.

3) Istu knjiga, str. 204.

4) Ista knjiga, str. 269 do 272.

5) Ista knjigu, str. 412 do 415.

€) Teta knjiga, str. 445 do 446.

— —— SE Bede ————

II. Kratke književne viesti.

han ad

1.
Odnošaj medju lingvistikom i antropologijom.

Komparativna filologija ponosi se od nazad pedeset godina rezultati,
koji i njoj samoj i našemu vieku na slavu služe. Njezinimi iztraživanji do-
kazane su stvari, o kojih se do nedavna ni slutilo nije, da će postati pred-
metom toli dubokoumnih razprava, kao što se o njih danaske vode. Nu
čovjek bi skoro smio reći, da joj mnogi baš i zavide one krasne rezultate,
koji su do sele njezi nom pomoćju izneseni na vidjelo, Osobito kod pitanja o
srodstvenoj suvislosti naroda, kojim se ova znanost s toli sjajnim uspjehom
bavi, da se upravo na tom i osniva njezina slava, prigovara joj antropolo-
gija, da si veće pravo prisvaja, nego li je zbilja ide; antropologija se tuži
na lingvistiku, što se tobože gradi, da će sama bez pomoći drugih nauka
riešiti velika i težka pitanja o negdanjem i sadanjem stanju roda ljudskoga,
gledeć na njegove srodstvene razmjere: što se sama bez tudje pomoći upušta
u klasifikaciju roda ljudskoga. Kad bi to istina bila, kao što nije, lako bismo
dokučili, zašto se antropologom na žao daje; jer po tom valjalo bi doista,
da lingvistika najpoglavitije nastojanje antropologije suvišnim smatra. — Ja
sam već na str. 50 mimogredce spomenuo nešto o dvojakom razmjerju, koje
se može pomisliti medju oba načela, po kojih se tumači čovjek, najme me-
dju načelom jezikoslovnim i načelom prirodoslovnim; ovdje ću
pripoviedati, kako njihov medjusobni odnošaj shvaća ne filolog, već antropo-
0g, i to glasoviti dr. P. Broca, sekretar parižkoga antropologičkoga druš-
tva (Socićtć d' anthropologie de Pare). Broca nije prevelik štovatelj filolo-
gije, ali nije niti njezin aliepi protivnik; i zato smijemo reći, da nam valja
njegove prigovore osobito uvažavati, kamo li istom pohvalu, koju izriče
0 lingvistici, kao što ćete sami čuti.

Glasoviti francuzki lingvista Chavće, tumačeć u jednoj sjednici antro-
pologičkoga društva znamenitu razliku medju korieni glagol& i zaimena u
jezika indoevropejskih i semitskih, stade tvrditi i dokazivati, da onoj razli-
kosti jezičkoj mora odgovarati surazmjerna razlikost u fizičkom ustrojstvu
medju Indoevropejci i Semićani. Iz toga se dokazivanja razvi samo od sebe
ovako pitanje: kakovo značenje valja u antropologiji ustupiti znakovom, iz-
vadjenim iz jezika? Imadu li oni istu silu dokaznu kao i znaci, izvadjeni iz
fizičkog ustrojstva? Valja li ih oviem uzporediti, ili više ili niže staviti? Da
na ova pitanja odgovori, razpravlja Broca ponajprije fizičko ustrojstvo, da bi

294 Kratke književne viesti.

se vidjelo, u koliko je kod čovjeka postojano. Fakt&, koji dokazuju to po-
stojanstvo, može se nabrojiti veoma maogo. Dovoljno je reći, da ih ima to-
liko i tako silnih te su mnoge učene ljude doveli na tu misao, da pored toli
neznatnih izmjena, kojim je podvržen čovjek u historičko doba, nije nikako
moguće dokučiti one veoma duboke razlikosti, koje postoje medju raznimi
ljudskimi plemeni — i tako se rodi škola poligenista. Dovoljno je pokazati
na podpunu srodnost, koja se opaža medju basreliefi egipatskih spomenika
iz davne prošlosti, i medju sadanjimi stanovnici doline Nilske; ili pak spo-
menuti lubanju, našastu u Mississipi-delti, koje se starina stavlja na nekoliko
desetaka tisuća godina, pa se ona ipak ukazuje posve jednakom s lubanjami
dosadanjih svjetlokožih stanovnika sjeverne Amerike. Nemože se doduše zani-
jekati, da izmjena imade, i to uplivom klimatičkih, higienskih, socijalnih i raznih
drugih uvjeta; ali te su izmjene razmjerno vrlo neznatne, a po tom i znaci
fizičke organizacije jako postojani. — Sada pita Broca, ukazuje li nam
se i kod jezika isto tako? ili zar može njega izmieniti dugo trajanje vie-
kova, ter napredak bud upadak društva? Ima lingvista, kaže on, koji vje-
ruju i u postojanstvo jezika. Po njihovu mnienju nije jezik štogodj samo-
voljno stvorena, tip njegov nevisi o volji čovječjoj, već je neka vrst instink-
tivna i predodredjena proizvoda organizacije, svojstvene svakoj pojedinoj
rasi. Ovo se mnienje može razjasniti ovakim primjerom: Kad bi moguće bilo
dvoje novorodjene djece smjestiti na pusto ostrvo, a njihovu pazku povjeriti
niemim ljudma, to bi oni preostavljeni sami sebi našli načina, da se uzrazu-
miju i da drug drugu saobći svoje misli i svoje utiske; iznašli bi svoj osebni
jezik, a taj valjalo bi svakojako, da je onoga istoga tipa narječje, kojim su
govorili njihovi roditelji. Nu da zaista ima takova privlačenja k jeziku rodi-
telja, takove prirodne k njemu privrženosti, to bismo vidjeli, kaže Broca, da
si na primjer evrejsko diete, preneseno od mladosti u evropejsko društvo,
s većim trudom prisvaja evropejski jezik, nego li koji drugi po krvi član
iste družine ; ali toga u istinu nema te svatko zna, da diete usvaja bez raz-
like onaj jezik, kojim govori njegova okolina. — Odaberimo drugi put, da
pronadjemo, koliko je postojanstvo znakova, izvadjenih iz jezika. Stavimo,
da nekoliko ljudi govori kojim mu drago osebnim jezikom, i da taj jezik pre-
lazi od koljena na koljeno. Uzporediv ga s drugimi poznatimi jezici, vidimo,
da se neukazuje srodan ni s jednim od njih, da spada k sasvim drugomu
tipu. Mi možemo ustanoviti znakove toga jezika, pa ako to učinimo, imat
ćemo podpuno pravo, da ih uvrstimo u broj karakterističkih znakova onoga
naroda ili one rase. Dapače može se dogoditi, da upravo jezik podaje zna-
kove mnogo očevidnije, da ukazuje razlikosti mnogo bitnije, nego li je fizička
organizacija. Tako se n. p. Kitajac jače razlikuje od Francuza jezikom,
nego li fizičkim ustrojstvom, a narodi semitski i indoevropejski, skoro
jednaki u fizičkom obilježju, razlikuju se jedan od drugoga velikimi i
korjenitimi lingvističkimi razlukami. Pomislimo si dakle narod, koji govori
svojim osebnim jezikom a neima obćenja s drugimi. Svako novo pokoljenje
toga naroda, razabiruć nove utiske, razvijajuć nova uredjenja, izpravljajuć
ili izkrivljujuć svoje društveno stanje, stara se podjedno, da dovede u sklad
svoj jezik s promjenom svojih misli: tako nastaju malo po malo nove rieči,
nove sastavine, novi načini izricanja, što se osobito ondje dogadja, gdje
jošter neima pismenosti, gdje se sva književnost ograničuje na ustmeno pre-
danje priča, koje su prehodeći s koljena na koljeno takodjer izvržene pro-
mjenam. Medjutim i Broca priznaje, da su ove postupne promjene, koje da

o rečemo svu historiju naroda unose u njegov jezik, neobično spore i
polagane. Treba viekova, da se prvi jezik izmieni; drugih viekova, da ga
prestanemo razumjeti; i opet viekova, da se u sasvim novu vidu ukaže. A

Kratke književne viesti. 295

dokle li mogu doprieti te izmjene jezične? Moglo bi se reći, da su bez gra-
nica kao i vrieme, kad nebi lingviste pokazali bih, da se ravnaju po izvjest-
nih zakonih, da nediraju u bitna svojstva jezika, da veća čest koriena od
rieči ostaje nepromienjena, da se i sustav gramatički samo od česti izmienja.
Još nijedan jezik, kaže Broca, nije u doba pristupno našemu spomenu na
toliko izmienio svoga tipa, da se nebi mogao poznati. Ipak je trebao trud
od preko pol vieka, da se sviet uputi u istinu, uzvišenu iznad svake sumnje,
da su jezici, n. pr. grčki, francuski, njemački, ruski, izašli iz jednoga te
istoga izvora, i da svi ovi jezici jošter na sebi nose biljeg onog obćeg oblika,
u kojem su negda jedno bili. Pa nedokazuje li sve to, pita Broca, koliko su
znamenite promjene, kojim su podvrženi jezici, i kako su sakrivene one
sveze, koje ih spajaju s prvobitnim jezikom? — Sravnimo li dakle —
tako zaključuje Broca -— znatne izmjene jezične s neznatnimi izmjenami,
koje nam se ukazuju kod fizičke organizacije, te su još nakon nekoliko
tisuća godina svejednako neznatne, pače skoro i sumnjive, dočim su jezične
izmjene tolike, da skoro posve zaklanjaju izvornike — to je očevidno i jasno,
da znaci izvadjeni iz ustrojstva tjelesnoga kao puno postojaniji, podpuno pravo
imadu, da budu predpostavljeni znakom lingvističkim.

Nu osim ovih, da tako kažemo, prirodnih izmjena, mogu i različite slu-
čajne okolnosti prouzročiti ne samo izmjenu, već upravo podpuno uništenje
jezika, te zamieniti narječje s kakvim god drugim. Poznat je primjer crnaca
na ostrvu Haiti. Stanje robsko, a mnoštvo i raznolikost njihovih domaćih
narječja prinudi ih, te da mogu jednu drugoga razumjeti, odrekoše se svoga
rodnoga jezika i poprimiše jezik svojih gospodara, Dakako njih natjeraše na
to vanredne okolnosti, prouzročene njihovim stanjem, ali žestina i nasilje
niesu istom od danas na svietu, te je težko vjerovati, da bi primjer crnaca
Haitskih bio jedinstven svoje vrsti u svietu. Ali čemu nagadjanja: dosta je
Svratiti pogled na to, kako su jezici i rase u svietu poredane danas, a kako
negda, da uvidimo. da su mnogi narodi nekoliko puti izmienili jezik. Ovako
se izmjenjivanje dogodi skoro na svakoj strani, koja je bila pokorena naro-
dom veće civilizacije od onoga, koji je ondje odprije stanovao. Kamo je god
narod-pobjeditelj dobodio, svakamo bi donosio dakako sa sobom i svoj jezik,
koji se je ondje održao bar uz nekoliko pokoljenja. Taj jezik stajaše u vje-
čitom sukobu s jezikom pobiedjenika, te se dodje i do izmjene rieči, izraza,
pače i nekojih drugotnih gramatičkih oblika; ali nikada se nesališe oba jezika
u jedan, već je svagda tiem svršeno bilo, da je jedan iztisnuo drugoga, pokle
je sam od njega nekoliko rana dopanuo. Koji će od ovaka dva protivnička
jezika nadjačati, to visi o mnogih, veoma nestalnih okolnostih; poglavite su
dvie: brojno razmjerje i stepen civilizacije kod pobjeditelja prema pobiedje-
nikom._Ako je pobiedjeni narod više civilizacije, nego li su nove nadošlice,
pa ga ovi nenadvisuju baš osobitim brojem stanovničtva, tad će prije ili kas-
nije pobjeditelji poprimiti jezik pobiedjenika. Neustrijski Franci, koji su za
dvie dinastije vladali Gallijom, barbarski gospodari one zemlje, u kojoj se je
krila civilizacija rimska, zaboraviše napokon svoj vlastiti jezik te stadoše go-
voriti jezikom svojih robova. Prije nego li za sto godina nakon osvojenja
Normandije, govoriše već vojnici Rollonovi samo francuskim jezikom. Poslije
ti isti Normani, pofrancuzivši se zavojštiše na Angliju, te premda su ju čitavu
razdrobili na mnogo komadića, porazdieljenih medju pokoritelje, premda su
pobiedjenike lišili imanja, postupajući veoma okrutno s njimi, s njihovimi
običaji i jezikom — ipak im nepodje za rukom prinuditi ih, da govore jezi-
kom francuskim. Uzrok tomu nebijaše samo taj, što je pobiedjenika veoma
mnogo bilo, već i taj, što stepen njihove civilizacije nije bio nikoliko niži,
sko nije bio i viši od civilizacije Normana, tog posljednjeg ostanka od sje-

296 Kratke književne viesti.

vernih barbara, koji su se jedva nešto razvili bili za svoga stogodišnjega
prebivanja na francuskoj zemlji. A što se dogodi na istom ostrvu pet stotina
godina prije, kadno Saksi pokoriše Britaniju? Na tom ostrvu, preko kojega
su Rimljani tek prošli, stanovaše poludivlji narodi; stučiše se dakle barbari
s barbarima te nebješe uzroka, zašto bi pobjeditelji podpali pod pobiedjenike
— i tako je jezik saksonski, narječje germansko, cjelovito iztisnuo celtsko
narječje starih Bretona, kojemu neosta trag van u nekoliko mjesta na čita-
vom ostrvu. Tako vidimo u Galliji i Hispaniji, da su stanovnici tih zemalja
8 rimskom civilizacijom poprimili podjedno i jezik latinski zato, što su sto-

jali na posve nizkom stepenu civilizacije. — Iz tih primjera možemo raza-

brati da kada se dva naroda pomiešaju, neima ni najmanje analogije medju
uvjeti, uz koje preotima mah fizički tip, i medju onimi, uz koje tip lingvi-
stički. Poslije nekoliko pokoljenja, kada se već miešanje svršilo, udara
pomiežana rasa natrag k fizičkomu tipu one enatojine > koja je bila mnogo-
rojnija — jezik pako može od manjine stalno obladati nad većinom. Tako
se dakle pobiedjena rasa više ili manje podpuno povraća k svomu prvobit-
nomu tipu; ona progutava svoje pobjeditelje te se neće u njoj napokon opa-
ziti ni kapi njihove krvi, ali zato će i nadalje govoriti novim jezikom i držati
se novih običaja, jer je narječje ovih čišće iztriebljeno i uništeno, nego li
fizički tip onih. Današnji Belgijanci govore jezikom francuzkim, koji je pro-
izašao iz rimskoga, ali tipa rimskoga nesačuvaše, premda su ih negda Rim-
ljani pokorili i dali im svoj jezik. Izmedju svih rasa, koje su ovdje primie-
šavale krv svoju krvi one prvobitne autochtonske rase, počamši od vremena.
kad su Celti ovamo provalili, pak do nadolazka Germana, najteže je medju
massom današnjih Belgijanaca ući u trag rasi latinskoj. Tipa je nestalo, ali
je ostao jezik! — Protiva ovakih primjera mogao bi tkogod navesti, da su svi
ovdje spominjani jezici jednoga poriekla, da su sva ta narječja izašla iz je-
dnoga izvora, dakle da ovi narodi, primajući jedan jezik mjesto drugoga,
niesu ipak izmienili bitnoga i osnovnoga tipa jezičkoga. Na to se može od-
govoriti, da ovi narodi niesu nigda pitali za izvor ili za srodnost novo popri-
mitoga jezika, te bi oni primili bili makar baš i kitajski jezik, da je to bio
jezik starih Rimljana. Pa napokon onaj jezik, koji su negda Kelti svojim
zamienili, sudeći po govoru Baska, posljednjem ostanku prvobitnoga narječja
zapadne Evrope, nije bio baš ni u čem srodan niti s narječjem keltskim,
niti s kojim drugim jezikom indoevropejskim.

Osim postupnih dakle i prirodnih izmjena jezičkih ima i drugih, više
slučajnih, ali kadšto veoma šilovitih promjena. To su takove okolnosti, koje
mogu jedan jezik cjelovito zamieniti drugim, ma one i nebile kadre proiz-
vesti jednake izmjene u tipu fizičkom. Lingvistika dakle nepruža antropolo-
giji znakova i obilježja prvoga reda. Gdje bi došlo do protuslovja medju svje-
dočanstvi njezinimi i svjedočanstvi anatomije, tamo, kaže Broca, da antropolog
neima uzroka dvoumiti. Ako dvie rase govore jednim te istim jezikom, ali
se veoma razlikuju osobinami fizičkimi, to se nemogu niti smatrati za jednu
rasu; isto tako ako su dva naroda savršeno jednaka u svih fizičkih znacih.
ali se bitno razlikuju po jeziku, da još nismo vlastni sumnjati o jedinstvu
rase (?!) — Dočim filolog proti prvoj polovici ovoga zaključka neima šta da

rigovori, nemože se on nikako porazumjeti s drugom polovicom zaključka
rocaova. Pače ja bih rekao, da Broca i sam oduzima svu kriepost ovoj
drugoj polovici svoga rezultata, kadno ovako nastavlja: Lingvisti imadu ipak,
kaže on, veliku prednost pred anatomi. Oni mogu biti bez ovih, ali ovi ne:
mogu biti bez njih. Da izučiš jezike, da ih razvrstaš, da razjasniš historiju
njihova obrazovanja i njihov nutrnji sustav, da upoznaš njihovo razredjenje
medju narode — svemu ti tomu netreba, da si se ponajprije bavio pitanjem

Kratke književne viesti. 2917

o rasah; pače najbolje je filologu baciti se na taj nauk bez ikakvih predje
usvojenih ideja te se porejprije zanimati samo za fakta. Ali sasvim drugačije
je stanje antropologa. Dok se radi o klasifikaciji toli različitih naroda, kao
što su Kitajci i Indusi, Francuzi i Crnci, netreba mu ničije pomoći: on
motri crte njihova lica, razvitak lubanje, boju kože, svojstva vlasi, te smjelo
gradi svoje rezultate; nu kada mu valja sravnjivati narode, koji su si na
bliže, to će brzo uvidjeti, da znaci razlikosti niesu veće toli odlučni. Tada
nahodeć s trudom samo neznatne razlikosti usred velika čisla običnih crta
te neznajući za sigurno, koliko bi se izmjena smjelo pripisati uplivom pri-
rodnim , priznaje antropolog, da su mu fizični znaci nedostatni te da se uz-
može okaniti svake sumnje, zove u pomoć historiju, arheologiju, sravnjujuću
mitologiju, poglavito pako lingvistiku, jer ona bliže od svih ostalih nauka
dovodi do izvora naroda, jer ona najsigurnije prati narode po svih njihovih
putevih i seobah, a njezin se predmet ukazuje postojanijim, nego li ikoji
drugi proizvod radinosti ljudske.

Bem načinom , završuje Broca, izjavljamo mi antropolozi, da se podla-
žemo lingvistici, podlažemo s punim prizvanjem ; nu niti smo dužni niti ho-
ćemo da budemo njezini robovi. Mi tražimo od nje tek upute, ali nikakvih
prigovora ; fakta, koja nam ona dostavlja, primamo rado do znanja, ali upo-
ravljati ih u antropologiji, to znamo mi sami. Fakta, dobivena lingvistikom,
spaja antropologija s fakti sasvim druge naravi, te iz svih tih fakta naukupno
izvodi svoje rezultate, ili gdje nemože doći do pozitivnih rezultata, tamo se
drži onoga, što je barem vjerojatnije. V. Jagić.

2.
O porieklu Indoevropejaca.

U Ruskoj ima društvo, po imenu oGiecrTBo Jio6uTeJeH# ecTecTBOcaosBiA,
ono isto što sprema za godinu 1867. etnografičku izložbu u Moskvi, o kojoj
su i hrvatske novine govorile, imenito Pozor br. 179—181. Njegova se rad-
nja dieli u dva razreda: drugi se razred bavi antropologijom. Od prošle
godine izlaze izvješća ovoga antropologičkoga razreda pod naslovom MH3ss-
Čria aarTponogornuecKkaro orassenig: OoGniccTBa JIOGATEJEH CCTECTBO3ZHAHIA IIPH
HNIIEPATOPCKOM'B MOCČKOBCKOMB YHHBeDCATETE, sasvim prema glasovitomu fran-
cuzkom društvu la Socićt6 d'anthropologie de Parisa. U prvoj, dosada na
sviet izdanoj knjizi ovih izvješća, ima nekoliko veoma zanimljivih razprava,
koje dokazuju, da se je društvo baš svojski latilo posla. Članovi nastoje oko
dvojakoga cilja: da upoznađu ruski sviet s najnovijimi rezultati antropolo-
gičkih iztraživanja u obće; i da ova iztraživanja nadostave u golemom pro-
storu ruskoga carstva. Mnienje Broca-ovo, koje je sprieda priobćeno, pripo-
viedao sam ja po onome, kako ga je jedan član u istom društvu razlagao
(jer u nas francuskih Memoires de la Socićtć d'anthropologie neima); a sad
ću sliedeći isto tako pripoviedanje jednoga od članova onoga ruskoga društva,
pripoviedati čitateljem našega lista nešto o porieklu indoevropejaca, medju
koje, kao što je poznato, spadamo i mi Slovjeni. Ovdje se radi samo o glav-
nih načelih toga pitanja, te se i opet medjusobno pobijaju protivni smjerovi:
jezikoslovni i prirodoslovni. I ovdje se, kao u predjašnjem članku, juriša na
kngvistiku, nebi li joj oteli dosadanje prvenstvo, kojim se ona ponosi kod
svija skoro pitanja, što se tiču predhistorijske prošlosti roda ljudskoga. Čita-
telj će naći, da je napokon i ovdje lingvistika slavno održala mejdan, zašto
njezinih rezultata nitko nije sasvim uzvratio, tek neke modifikacije može biti
da se smiju dopustiti.

298 Kratke književne viesti.

Ovo pitanje o porieklu Indoevropejaca bijaše prije dvie godine sve
strano i na dugo pretresano u parižkom antropologičkom društvu; potaknuo
ga Omalius d'Halloy. Njemu se činjaše, da je svakako jednostran
pravac, što se je do sada za to znamenito pitanje starala skoro sama lin-
gvistika; po njegovu mnienju mogaše se to samo dotle podnositi, dok se
je komparativna filologija u istinu samo zeto jedina bavila tim predmetom,
što je bila početkom našega vieka jako poodskočila i mah preotela nad osta-
limi ogranci znanja čovječjega. Nu sada, pokle se je metoda naučnoga iztra-
živanja na toliko razširila, te se faktički može pokazati, da su nedostatni
oni podatci, na kojih je osnovana lingvistička hipoteza o porieklu indoevro-
pejaca, predloži pomenuti Omalius iznova na riešenje ova dva pitanja:

1. ima li zbilja nesumnjivih dokaza za to, da su se Evropejci naselili
iz Azije; 2. nijesu li bar ona evropejska plemena, koja su do našega vre-
mena sačuvala obće keltsko narječje, potomci prvobitnih stanovnika, autoch-
tona, zapadne Evrope, mjesto što bi proizašla iz plemen& doseljenih u pred.
historijsko vrieme iz Azije? — Učena pravda, koja se tim povodom zamet-
nula, predočuje nam u Živahnoj slici, dokle je danas doprlo iztraživanje o
tom vele znamenitom pitanju, što li se može s razlogom navesti za i što
protiv predloženih pitanja.

Poglavitu rieč protiv Omaliusa govoraše Pruner-Bey, koji se stavlje-
nim pitanjima uzprotivi dokazi iz geografije, historije, arheologije, paleonto-
logije, lingvistike i prirodnih znanosti. Njegovo dokazivanje izhodi iz evro
pejskoga kopna, u kojem on nevidi prave osebnosti i samostalnosti, već ga
smatra samo pripojenom česti Azije, s kojom je svezana u najvećoj dužini
na istočnih granicah. Ural, Kaukaz i Helespont po njegovu se mišljenju ne-
mogu uzeti za granice etničke zato, što nestavljaju pregrada kretanju naroda,
već su im upravo putevi bili u Evropu. Težnja, doprieti do mora i po nje-
govih se bregovih staniti, koja se svagda očitovaše kod historičkih naroda,
može biti da je bila uzrokom i onih predhistoričkih gibanja. — Prelazeć od
geografije k historiji, u njoj nenahodimo, kaže, doduše izravnih svjedočanstva
o izvoru plemena, ali zato nas mogu narodni miti i priče odvesti daleko u
starinu, do samih odaljenih vremena. Tako Žend - Avesta, kažući stopu za
stopom put iranski, obavješćuje nas o prvobitnih plemenih, obavješćuje ob
onom području Arijaca, koje leži medju kaspičkim morem i Hindokušem.
Već davno prije Picteta pokaza Lassen na to područje kao na domovinu In-
dusa te udje u trag njihovu putovanju iz toga kraja do Pentapotamije. Kur:
cijus i Momsen dokazaše to isto o plemenih južne Evrope, što Lassen o In-
dusih. Osnivajući se na paleontologiji jezika. dokazaše oni. da su negda i
Greko-Itali sastavljali jednu cielost. Kurcijus izvodi ih od Frižana, koji bijahu
karika, što je spajala :Arijce Evropejske s azijatskimi. Što se Kelta tiče, koji
su sjedjeli po čitavom pvrepejskom zapadu, i njih dovode predanja iz Tra-
cije, Grčke, iz azijatske Skitije — riečju priznavaju njihov istočni izhod.
Roget de Belloguet pokazuje na njihovu domovinu u centru Azije, Pictet
nahodi svjedočanstva o njihovu bivanju u Kaukazu. Isto tako kretanje s istoka
prema zapadu dokazuje Pruner-Bey i o narodih germanskih, slovjenskih, te
o skandinavskom plemenu, koje broji medju posljednje nadošlice. Sliedeći
dakle već samo sačuvane tradicije valjalo bi po mnienju Prunerovu sva
kako priznati, da je prava domovina Evropejaca isto onako u Aziji, kao
i Indusa. Nu osim predanja nalazi on svjedočanstva za tu domisao još u
nekih spomenicih, u izkapanih ostancih čovjeka i u atributih njegova negda-
njega stanja.

Ovdje si namiće Pruner-Bey pitanje, odkuda izhode naše domaće živo
tinje, kovovi i biljke, kojih ima u spomenicih bakrenoga i mjedenoga viska

Kratke književne viesti. 299

zajedno s dugoglavatimi lubanjami i golemimi kosturi? On se pozivlje na
Isidora _ Qeoffroya Saint Hilaira, koji izmedju 40 domaćih životinja 35 ih drži
za kozmopolite, a od ovih 35 evropejskih pridošlica izvodi 31 iz Azije i sje-
vernih te sjeveroistočnih okrajina afričkih. Nu to pitanje o izhodu domaćih
životinja nije jošter riešeno, i ono, što je Geoffroy izrekao, ima se samo
uzeti kao prilično istini, nipošto kao dokazano. Paleontologička iztraživanja po-
tregoše veoma tu hipotezu. Što se pak tiče biljaka, dokazuje de Candoile, da
je Mesopotamija prava domovina onieh, koje se dan danas nahode u spome-
nicih Švajcarskih. S desnoga briega Eufrata razprostrieše se, kaže, u Evropu
onako, kao vinova loza s Kaukaza i bregova kaspičkoga mora. Takov istočni
izvor_da valja pripisati takodjer izradjivanju kovova, koji se pojaviše kon-
cem kamene periode te zamieniše orudje iste dobe. Podjedno s kamenitim
orudjem predhistorijskoga Evropejca nahodi se još orudje iz nefrita, kojemu
je domovina nedavno odkrivena u Sibiriji. U tom faktu vidi Pruner nov dokaz,
da je ono orudje azijskoga izvora. Kopanje toli mjedenih koli zlatnih ruda
nasta u to vrieme u Sibiriji, bavio se pako tiem čudski narod, koji nam sa
svoje strane pruža nove zanimljive analogije. Pruner najme pokazuje na zna-
menitu srodnost u običajih, proizvodih i kultu medju ovim narodom i medju
Kelti. Ta je srodnost osobito očevidna u mjedenoj periodi: ukrasi, zavojite
narukvice, ustroj grobnica obloženih kamenjem ; običaj sažigati mrtvace, sa-
hranjivati same lubanje, okružavati ostanke čovječje raznim orudjem, pepe-
lom domaćih životinja itd. sve se to nahodi, kaže, kod Čuda i kod Kelta, te
dokazuje jasno, da su oba plemena živjela duže ili kraće vrieme jedno s
drugim u tiesnom obćenju. Na tom temelju dopušta Pruner, da su Kelti pro-
valili u zapadnu Evropu kroz čudski narod.

Evo vidimo dakle, da se glede prvoga pitanja svi pojavi, navedeni od
Prunera, nagiblju onamo, da potvrde hipotezu o istočnom izvoru i porieklu
Evropejaca. Što se pak tiče drugoga pitanja, to on dopušta, da uplivu evro-
pejskih autochtona, koji su stanovali na evropojskom kopnu prije nadošašća
inoplemenika, ima po svoj prilici traga u onom fizičkom raznoličju, koje nam
predočuju indoevropejski narodi, ali misli, da bi valjalo najprije svaki narod
o sebe proučiti, da se uzmogne ustanoviti stepen toga upliva.

Istim smjerom, kojim Pruner-Bey, govorahu u parižkom društvu nekoji
lingviste i arheolozi, dokazujući iz mitologije, lingvistike i etnografije azi-
Jatski izvor Indoevropejaca, te iztražujući arheologičkim pravcem predhisto-
rijski sviet Evrope.

Na protivnoj strani u toj razpri stoje Broca i Bonte, koji si preduzeše,
da će posredovati kod pitanja, predloženih od Omaliusa. Osobito pako valja
reći za Broca-a, da je ovo pitanje postavio na čvrst temelj te posakupio u
jedno sve sigurne rezultate, koji se mogu polučiti iz dosadanjih svjedočan-
stva, Broca razdvaja prvo od predložnih pitanja u dvoje ovako: 1. odkuda
izhode plemena, koja stanuju dan danas u Evropi, i 2. odkuda izhode
narječja, kojimi ona govore. Iztraživanje obiju pitanja, kaže on, valja
da ide naporedo, ali da se nepomieša; jer riešenje može biti da i neće jed-
nako glasiti. Pak zbilja , na pitanje — odakle au izašla plemena evropejska
— odgovara Broca: iz Evrope; a na pitanje — odakle su izašla evropejska
narječja — odgovara: iz Azije. On se dakle odrješito protivi mnienju onieh,
koji iz identičnosti u narječju zaključuju na identičnost u izhodu i porieklu.
On dopušta, da su u Evropi ono vrieme, kada ju je geologičko more rastav-
ljalo od azijatskoga kopna, živjeli ljudi pleme na posve različita od azijskih
plemena; da su kasnije, kad su se oba kopna spujila , ušle u Evropu čete
srjatsko te doniele sa sobom svoje zakone, svoje običaje i svoj jezik; kako
u bliža do nas vreme na narodi mienjaju svoja narječja, onako da su i tada-

300 Kratke književne viesti.

nji starosjedioci Evrope poprimili jezik pridošlic4. Azijatski iseljenici da ni- |
jesu, kaže, nikako bili mnogobrojniji od prvobitnih evropejskih antochtona, te
da ih je bez sumnje nakon nekoliko pokoljenja sasvim nestalo, izmienivši tek
neznatno prvobitni fizički tip starosjedilaca ovropejakih, ali prenesavši za to
na njih sve svoje osobine. Evropejci uzajmiše, kaže on, od civiliziranih pri-
došlica jezik, običaje, religiju. Nu kako se je postupice razprostranjivalo po
Evropi ono narječje azijatskih iseljenika, koje se u obćih crtah sačuvalo kod
svieh današnjih naroda, izuzamši tek Fine, Lapance, Madjare, Turke i Baske
— to je, kaže, već poseban predmet iztraživanja filologičkoga.

I Broca dopušta dakle, da su evropejski jezici izvora azijatskoga, kao
što su u istom društvu dokazivali filolozi i arheolozi, kojim bješe do toga,
da obrane prava filologije i arheologije na riešavanje tih pitanja. Ovako je
dobiven bar jedan izvjestan odgovor te je prieporno pitanje lišeno jedne
sumnje. Preostaje još druga polovica hipoteze Broca-ove, dokazati najme au-
tochtonstvo sadanjih Evropejaca. Toga se posla prihvatio umah on sam, raz
vijajući na dalje avoje misli od prilike ovako: On prigovara najprije, da ako
se dopusti, da su sadanji Evropejci potomci iseljenika azijatskih, to valja
svakojako uzeti, da su ti iseljenici posvuda uništili sve predjašnje stanov-
ničtvo, da su oni na svom putovanju iztriebili i iztražili staro i mlado, mužko
i žensko — a to nije nikako istini podobno. U tom može nam biti, kaže on,
tečaj današnjih pojava nekim mjerilom. da prosudimo prošlost. Mi vidimo, da
današnji Evropejci faktički predobijaju čitave strane svieta; imajući golema
sredstva pri ruci, kadri su zadati smrtan udarac ma kojemu divljemu ple-
menu, kadri su izkorieniti i zatrti na kojem god ostrvu oceanskom jadne,
neoboružane, nage divljake, neostaviv ni traga njihovu imenu. A to je lakoi
dokučiti po tom, što se ovdje sastaju u borbi dvie krajnosti; a sila, koja je
nerazmjerno jača i brojem i sredstvima, mora bez dvojbe održati pobjedu.
Nu ako su autochtoni pokorene zemlje sposobni, da kakov mu drago posao
rade, ako li mogu bar kao robovi služiti, poput crnaca afričkih, ili ako im
podje za rukom, da si prisvoje neko područje te se odklone pritisku inople-
menika, kao što učiniše svietla lica Indijci, ili napokon ako si nadju nepri-
stupno zaklonište u gorah i pećinah — to će ih poštediti i današnji Evro-
pejci pored sve svoje silovitosti i ti će autochtoni sačuvati svoje potomstvo.
— Da bi se dakle iztriebilo neko pleme, nije dovoljno, da bude pokoreno
od drugoga plemena, koje je silnije i razvijenije, nego treba, da je razli-
kost u sredstvih medju oba plemena neobična, skrajna; «da svi uvjeti, koji
prijaju jednim, da se učvrste i ukoriene, budu na propast drugim. A to je
skorv nemoguće. Pače i kod takova pokorenja, kojim se jedno pleme upravo
iztriebi, ipak će se svagda rase smiešati, što se ukazuje kao posljedak nasilja
i neobuzdanosti pokoritelja. — Uzmemo li pako običajniji slučaj, stavimo,
je autochtonsko pleme brojem pretežnije od pridošlica, da se nemože cjelo-
vito iztriebiti, tada mu ništa više nesmeta, da se sačuva u budućih pokolje-
njih, ma i mnogo ustupilo protivnikom, ma i poprimilo jezik, običaje i civi-
lizaciju od pobjeditelja. Fizički tip plemena izmienit će se samo neznatno
od primiešanih nadošlica, koji će se svakim koljenom sve većma i većma
8 njim izgladjivati, van kad bi ti inoplemeni nadošlice postojano dobivali.
nove podkrepe. Pa da se pobjeditelji i uzčuvaju kao pleme, to će oni ipak
sačinjavati samo neku primjesu, bit će ih doduše ali tek naporedo uz auto-
chtone. Takovih pojava ima u Irskoj i Indiji. U Irskoj živu uz crnokose,
crnooke, osmagle i onizke ljude naporedo ljudi visoka stasa, bjeloputni i
plavokosi. U Indiji stoje osebice dva tipa, jedni su bramani iliti pobjeditelji,
drugi sudrasi iliti pobiedjenici. Sve fizičke osebine obiju tipa sačuvaše se do
ovoga časa, a ipak govore jednim te istim jezikom.

Kratke književne viesti. 301

Da vidimo sada, u koliko se mogu ovi rezultati uporaviti na prve čete

azijatske, koje su negda u Evropu provalile, — najme na Kelte. Može li se
misliti, da su oni podjarmili i iztriebili sav onaj kraj, koji su, kako se uzima,
zaselili ? Gledeći na fizička svojstva razlikovahu se Kelti veoma neznatno
od evropejskih autochtona. Današnji Baski i Fini, najbolje sačuvena plemena
evropejskih autochtona, pružaju nam priliku, da dobijemo pojam o fizičkom
karakteru tih osvojitelja. U njih bijaše koža biela, lice ortognatsko, vlasi
gladki i plavi, u obće sve crte kaukazke. Brojem bilo ih jamačno manje od
autochtona. Udaljeni od domovine, neimajući dostatnih sredstva eksistencije,
nemogoše se odvažiti, da pokoreno stanovničtvo iztriebe, već im bijaše oko
toga se starati, da od njega dobiju što veću korist. Tako se dogodi mieša-
nje rasa, i polagano izravnjivanje. Malo po malo umanjiše se Kelti uz neko-
liko pokoljenja, te ih nestade sasvim. Nu da reknemo, da je ovaki posljedak
zavisio tek o razmjernoj malobrojnosti osvojitelja, to mi možemo pomisliti i
drugojačije odnošenje, gdje će pobjeditelji preobladati autochtone. Stavimo
najme , da je njihova civilizacija daleko nadilazila stanje starosjedilaca, tad
bismo joj već morali prisvojiti sva sredstva, da savršno svlada starosjedioce,
koji niesu kadri takovoj se sili uzprotiviti. Nu jeda li je pravo takova šta
kod Kelta pomisliti? Doista nije. Ža evropejske starosjedioce smije se reći,
da su bili podpuni divljaci, posve nepoznati sa civilizacijom, ali sposobni za
razvitak. O pridošlicah pako možemo si sastaviti još vjerniju sliku. U njih
bijaše najme već nekoliko civilizacije, ali sila ove civilizacije nije onoliko pre-
težna bila, koliko se pretežnom javlja civilizacija današnjega Evropejca nad
divljim crncem. Njezin je karakter Bio još posve elementaran: U njih nebi-
jaše slova, oni neimadjahu svoje historije. U njih se pokazivahu istom začetci
stočarstva i poljodjeljstva; oni umješe izradjivati samo one kovove, koji se
vrlo lako iz zemlje dobijaju, naime bakar i mjed. Njihova dakle civilizacija
stajaše napram stanju evropejskih starosjedilaca u onom razmjerju, u kojem
stoji mjedeni viek prema kamenomu — u razmjerju, koje nije baš odviše
razmaknuto. — S toga gledišta neprikazuje nam se dostatnih razloga, da po-
mislimo na savršeni prievrat u stanovničtvu evropejskoga kopna prilikom
onom, kada su Kelti u Evropu provalili. Sa svim tim, kad uzmemo na um
onaj golemi prostor, po kojem se razlila civilizacija keltska, po kojem se
razišao njihov jezik i običaji, to će nas sila njihova upliva u prvi mah po-
raziti. Nam se neda na drugo već da pomislimo, ili da su goleme čete Kelta
najedanput provalile, koje se rasijaše u svih smjerovih po Evropi, ili da je
to bilo prosto preseljavanje jednoga nomadskoga plemena, koje se dugo ski-
talo po cielom prostoru od veće česti Evrope te svuda za sobom ostavljalo
tvrde tragove svoga prebivanja. Pa zbilja obratimo li se k arheologiji, da
nam izmedju ta dva pitanja presudi, to će nam se posljednja domisao prika-
zati puno vjerojatnijom. Mi sretamo tragove Kelta, naporedo s tragovi auto-
chtona, u raznih stepenih razvitka, počam od onih spomenika, g lje se ba-
kreno orudje nahodi zajedno s kamenim orudjem starosjedilaca, prelazeć zatim
k spomenikom francuskim, gdje je čestoputi težko razlučiti jednu vrst orudja
od druge vrsti, i napokon završujuć željeznim viskom. Sav taj dugi odsjek
vremena putovaše Kelti - nomadi po Evropi te se kretaše izprva s istoka na
zapad i sjeverozapad, a zatim sa sjevera na jug.

Evo osnova Broca-ovih misli, kojim se pridružio u istom priepornom pitanju
takodjer Bonte, potvrdjujuć njegove rezultate svojim iztraživanjem. On je
najme posakupio množinu fakta, koja se protežu na fizičke znakove plemena,
te se osobito tiču jednoga znaka, kojemu je veliko znamenovanje kod pitanja
0 miešanju rasa, naime o boji vlasi. Rezultati, đo kojih je došao Bonte, pod-
puno se slažu s naukom Brocaovim.

302 Kratke književne viesti.

Iz svega toga razabrati će čitatelj, da pitanje o porieklu Indoevropejaca,
ako i nije još posvem riešeno, ipak kad se onako razdvoji, kao što predlaže
Broca, tad će se moći na prvu polovicu pitanja, najme o izvoru sviju ele
menata civilizacije evropejske, kao što su jezik, običaji, miti, socijalno stanje
— posve sigurno i stalno odgovoriti, da im je izvor u Aziji, u području
Arijaca; ali na drugu polovicu pitanja, o izvoru samih plemena — odgova
rat će još i na dalje dvojako: jedni će reći, da su plemena evropejska — po-
tomci arijaca, celta itd., drugi, da su potomci prvobitnih starosjedilaca, auto-
chtona, tek s različitimi primjesami. Kao što vidjesmo, Broca pristaje uz ovo
posljednje mnienje, koje i nije baš tako nepodobno istini. . Jagić.

3.
CBeTH bypab KparToBar

Myteuk XVI Bujerka.

Y napognoj 6ućamorenu y BuorpaAy uma pykonuec ua xapruja og 149 u-
cTa y 8., y KOM Cy OBE CTBApH: Ha JuCTy 1—12 uazagsvacie .1.-r0 Yaca; m
guvacie Tperlaro Yaca; MRREAUYACIE .2.-F0 YACA; MRMASTACIG .0.-FO YACH; — BAI.
12—20 maYeno RAREVENNNIJH ; Ha 4. 27—TO macea Nenia .e. noczsgoganie gs m
META CEETAFO BR EAAZERRArO KREZA NAZApA ENEIAFO CAMOJDAENA KLCEIE CARECKNIE XEMIR: |
— Ha 4. T2—136 uazcea TOro .a1. cEgeraro cRegiennomovyvenaka Baacia emicxosi
CeRacrNRCKArO, !) m cEeTaro MovyeRana KTieopria Nogaro name gu GApaauN; — Ba L
131 UCTABR RZEAEM RAZ KOVTIICIO OVCARINNMA; HA ZH. 147 MOARTEA RAJ NOZRM EME-
mom ; na g. 147 pa Apyroj CrpaHH MOAHTEA FAAFONIGMAA RAA TRCTOM; — Ha JECTJ ,
148—149 MONRYEA NA GAAFOCAORENIE MACNA. |

Ha npBoj cTpaHd nom.beAĐera gucra Ha kojoj je Kpaj KibH3H NBITE: CEH
KRNFA ACYARCKA CEETAFO ECANKOMSYVENNKA BA iapex Credana .r. Čpoma, n menog Tora
HCTOM pyKOM CA CBHjeM y AHy: NWCA ZAKApHM BPORFSMENE BE ACTO .4Z9. R NE,
Mecena ceureup(nm); gaze je y ucroj speru 6u40 jom HeIuTO HANUCBHO, AIH CP
BEh HCTP.O TE CE HC MOXKC OpOuHTATK, HETO H3IHAA Ibera jomi CTOJjU : zOx Bupuu(1E).
Ha oBora ce 3amaca He MOxe 3HaTH, Ko je KEBIy NHCA4O H KAA, jep NpoHryxan
Baxapuja camo cBjegouu ga je ou mucao oBaj 3anmac roaHie .4zpne. T. j. Tlgš= |
1617. Aaqu uc he 6HTa Kibira MHOTO CTapmja OZ 3aMHCa: IO IIHCMY MOKe ĆETE
H3 noueTk&8 XVII sajeka.

V caya6u kesa Jazapa uMa H 2KHBOT IBETOB OHAKH KaKaB je y pyKOnHCy
hunpujanoBy (TaacHux IX. cTp. 248). Camo mucaum aa je Bpujeguo Hwanose- |
HyT4 Aa je onaje raje ce kaxe ga je kue3 Ja3ap noraHy8mu Ha KocoBy ,me-
FPGEENE EANZE MEET TOFO EL MRYpORONNN,“ K NOLILBCAROj pujeuu AOAaHo y OBOX
pykonuey aonanje usMehy BpCTa: »EpayaRnije.«

Hajanaruuje je mrTO y OBOM PyKODHCY HM CJyiKGA ,CBETOMJ Ny: |
HHKY Đypbhy HOBOMy“ Ca 2XKHBOTOM ETOBHjeM, KOjera, Ka0 IITO Ce y Xr
BOTy ieroBy kwe, roguue 1515 maaga oa 18 roguHa cnsaaue Typuu y Co
&HjH 3a TO ITO Ce HHje XTHO NOTypuHTH. ?ŽKuBOT IbETOB 32y3HMa Y OBOM PJ:

') Byayha aa cs. Baacnje naga 11. dbe6p., 3a TO Huga he ,TOro« 6ura 10
rpjemuka, dau je maMehy oBora pa3ajeda u npegiera Guo JoluTe Iiro,

Kratke književne viesti. 303

Konucy aacr 110--136; nounie ce opako: Movyenle egeraro uoyvenuxa Fisepria
NOKAFO ER ČApgAKINCIJEM FpaAT. YE ERAFOCAORH. ČAORA ROTPRES XAPOBA NAME CEZAABIH
NICE GOF&. HKO A1 pAZEMCICIJE TANNIM EOZGIE, CHIE KE MH CBTKOPERNU HNR ERCU TRKAMA,
CIJE ME YNOERYACKOG IECTACTKO; A CBDLIIETK" IIPABOTA KAO ZA HEMA, jep CY OBO 1O-
UBEAIbC pujeuHu: H POBONME FORRNH NPREMCTA, H PARAN CAOBA EAHRE BZ ThMU KPOMZIINVIO,
ASM KE RL OHADCTEO MEEECNOE; AA AE CiH CRNORA PON TOANKO TphHENIE NOFUELIME,
EME GE M TAMU NACARACTEOKAME. AJH aK H HHie TO DOpiBH CBPILETAK, HNAK CO
CauyBaao cBe uro je nucau uanucao ynp»Bo obypby. Ja CaM H3 TOTA 2KUBOTA
ućnHcao Imro Hajsuimie Bpujegu npoMujeHuBiuH4 npaBoniHC, Knj Ce AOBOJBEO MOJE
NOJZHATH IO OHOM IITO CAM AOBAE HaBeO H3 PyKONHCA, H EBO:

Cemoy OTEYECTEO G& MRCTO FAAFOMEMO KpATOBA ; BRAFOVRCTHENHXA POJNTENIEH
vego, NuunTpnm u Gapu; KOCTHFGINOV KE OTBpOKOV MECTOIE ARTO, BBAACTA CE DOAH-
TEARMW CEONMH CEERITENIJNHIJb KHMFAME, HP CHMR Rb CKOpE NOOVYNIETb CE; TIE XM-
TPOCTH ZNATOKOVZHNYBCKBIIE EBAZIOTE ETO, H OCRME KOGpE NPHICMENNKE ELEb, Eb OEONXh
ROBPR OVVETENEME OVrORNEb. Ku TOZE EpEME POANTENA IEFO ANUBTpHIE KR FOCNOXOV
APRBAE, OHR KE CHPb OTk OTBIJA OCTA. NO NIGKE AHYbHh EZ OTEPOKE HP KPACbNH ZZAO,
HKO BE OEPRTATKH CE NOAOEKNK IEMOV AENOTOIO Hb MRCTE TOM, IJAPOV HCMAHABTECKOMOV
BANZETA GEFOV IAPACTEOVIOISTOV TOFAA, H OVEOMEb CE AA NE NOVKACIO BREEAČIHH EOV-
METR ER ABOpE IEFO, CHXB PAAH OTKYBCTEO CEOIE OCTARAĐIETA, H RPEXOJBTE Bb Čapb-
AAEHMHCKHH FpAX6, FRAFORICUbIN GOGH, M OOEHTAKETE EL AROpR IEAHHOFO OT CREMITEHHKE
Fp3gA TOFO, AOSDPOJETENE Kb KOBPOASTEAH MPHAATNIE.... AJIH ZpENITE IEFO MOVXAMETOKBH
CKEPRNENHN IGPEHIC, N HE TOBNENITE TOFO BAAFOYHKENE XORCIITA, TRMITAJXOY CE BACE
KPRNOCTNIO Kb CEER TOFO NAHEECTH; H TAKO NZEHAAIOTA IGAHNOFO TEXh OVVENHICLE AO
KORRIJI NZERCIGNA H XbITpA BR CNOEE H Kb OOTBEZTOV EbCAKOMOV FOTOBIN; H TAKO NO-
CHANIOTE IEFO KE NIEMOV CREECEAOBATH Ck NHMR.... Harosapajyhu ra ga ce noTypua
pede MJ: Tb Bbl BEAHKOV CAIEOV H YBCTH NOAOVYHAb, HM NpRKOMOV HP GOFATEHINOMOV
Eh FpAZxE CEMb AbHITEDH O CRIIPEFNR TE GBXb, MH EOTATKCTKOV MHOFOY NACAZABNHKH Bb
ENAR, HM OTb KbCEXb NEE Bb FDIAE YbCTH H NOKNONIENHM KPACOTGI DAJH NPHICIJANK GI,
M MpREJAFO KR TFPAXR Kb OKACEMh HURAH TE EMXOMB; NE AOCTOHTK GO TH TAKOKOV BAA-
FONNYNIO Bb NHITETE CEH N PABBCKB O MPREHEATH; Hb NEKA AX PAGH BH OPABbINIC TEER
MpEgRCTOMETH MH oCRovaetk.... Dypab Aoku3yjyhu My, An je xpuuhaneka Bjepa
HpaBa, OATOBODA MY: ZPOV OTh KEKA UNOKECTEO IJApEH HP CHABNWIH(Xb) MNOFO ENAFA
CRARNA(Eb)EE, NA HEERAHHA PAAH BbCH NMOFBIBONIE M GECIAMETENH ENE, NAYE KE OTE
MOJA BAMIEFO BbCH NOFBIKONIE, H ONE OEPRTAJET CE NHKETOZKE Eh KEpE BAHIEH CEETh HAH
NpIREXBBb HAH IJAPb HAH EA HAH BOIEKOXA HAH COVAHI HAH OVYHTENE HAN OTE NDE-
NPOCTNINKE NIOBO KOH, NA BbCH NOFWEOBIE. ER RANJEN KE EEDR H IHADPNIC Ho APEXHICPENIE
H mpoctu NOosi(te) OTb XpHCTA AUBE H OAO AbNECE CEETHH MH NpaEEAbHHH OEDETAIOTU
CE, H TRAECI NX OTE MHOFHHXb AETA UZINA H HEEAEAHMA NpREHKAIOTA, H PAZAHYRNBIHM
NEAOVFOMB Ch BEPOIO NPHXOACIITHHMb HCIJRAIEHHIA OMNOAARAIOTE, H OBZCM OTb YAOBEKA
OTAMREOTA; H OANITE HE REPOVICNIH, FDEAH Ch MNO, H NoKkAMOV TH Kpaam MunoyTnna
KA FpAAR CEMb AEMENITNATO, KAKO NOYUKAIETb HKOKE OVCRHOVKNH H MKOKE OTE KPHNA
ENAFOOVKANNIE HCNOVINTAKETE .... Kaa TypuuH Kake CBojemy APYlITBy AA HHje MO-
TAO HHNITA CBPUIMTM, OHH OTHAY Mb COVAHN H CRKAZOVIOTh BEMOY EbCA MUKE O NICME,
KNTE HO ZEIKOV NpRAAFNIOTA: MKO BRCOV CROVIEBEOV NAMOV HP ZAKONOJAKNIJA RAMEFO

304 Kratke književne viesti.

ROpovraza crn. Taga cyanja AaosoBe bypba, ma ra H CAM CTAHEe HAFOBAPATH, Aa
ce nerypuH; a Kaa bypab He xrje, OHA1 CREEZABEIIE POVIJE HA OMETA, N OZN EB-
IOMITE, OEN NOPERAIONTE, H HRN NKMOIOMITE RECJANME ICFO Bb TAMbHHIJOV. RAA Ta Bo-
AHIle y TaMHHUy, CpeTe Mx cgemrennko OH (KOA Kojera je cranoBao Đypah) =
Z3AMJH HX AA MY TA AH"AY, H pege: AZb HCNOPOVYRRHKE O MEMA, BH IEFJA KACTPT-
GOVICTA, NAKI NPEARME IEFO RAMA. AJH ra Typnu ue xTjeme nyCcTHTH, HEFO peKOLIE
NOfy: AMITE GHEOTOV IEFO PAAb IECH, OVEZNITAN ICFO NPHNTH Kb NAMCEN KZpŽ. A DOD
HM O1FOBOpH: NO NEKE CHE IECTh, ROEGAHTE AZ NE ERZEPARNMICT: MU NEKLTOZE BAB-
KOJNTH Kb NICMOV, H AZb OVEENITAIO ISFO CETEOPHTH RONAZENA CEE&. TypUH MY AONJ-
CT€E TO, a OH joru 60.&e yTBpau bypba ga ce ne ogpeue XpHcTa_ HunoMaEytn
My An je GOJBE MONA YACA ZAR NpETPRNETN, HETO IH BEKH Kb FICEKN OFKLNtE MOT-
YHTH CE, M Aa CY NEAOCTOHNW CEMDBTH HLIHMMIAHIMAFO EPRMENE Šb KOTEMITON CIJE
HEHTH CE Eb NACh.... CJyTpag4aH _ckyne ce vmer Typud, u H3BeA4aBinu bypba 13
TAMHHLE, CTAHY FA ONEeT HATOBIPATH AA CE NOTYPUH; 4 KAA KHYbTOZE EhZMOFOBE,
R ONAK ZATRADAIOTE KFO BR TAMBHNNOV, Ho OGKERRZN O MOVYRHBIHMH OKORARAIOTA IEUOT
povyt m ROozz.... Tas TO, KOjH ZBOIEME BRMIC COVAHH AOEBPE, :THJE TAR KL COT-
AM MORE I€FO Ho AAPN OBRIHNTARAIC MNOFH AZ IEFO OT OVZA CKOEOAHTE. H ou My 06e
ha Aa he racgaru. Ilocauje oc=M gama oneT u3seay bypba cBesana ma covja-
ANMITE; M CyAHJU F4 OIEeT CT.HE HATOBAPATH: O IONOME, RO YRTO CEEE BLJAK
TAKOKOMOV EECYECTHIO H TAKOROMOV NOpOVFANNIO 2 EBZRAL KIKO TH CE KhCH RORLCIN-
BAIOTA BH ONOPOVFAIOTE ; ZNAIEMNH TEON O TEBE NEY4Ab NMOVTA. NE NOCAOVINAN MENE, S
CRTKODH KRONO MANOV. A Hmatme cyanj: jeguoru cgia, Kojera A4v3RaB, peue Bypby:
ce, Fi€Opbrnic, OTE CERE CBR CHNE MOH EDATH TH EOVAETE, MHZ !') KE OBOH CMNOKE,
H Bb KOMOY MOIEMb Ch HHMR KOVNENHO NOREOVAENIH, H... NO CBMPRTH MOJEN BETOPIH
RACAZABNNKE EOVACINH EBCEMOV MOIEMOV GOFATACIEROV M CATEKINHIO. CA ZANECIKHBICUH
CH, KUKE PEKE, NPEAb CHMH BECEMH ANIO TH ALBbCH, AA OVEZPNIIH CE MKO RCTHHKEO
rm rnaromo. UyBiiH TO Typua CBH y F4AaG NOXBaJHLIC CBojera CYAHJjY. A Ty —
BE.IH NIHCAU — CTOMXE EIHZb IEFO AZb, MH OYECTO BBZHDAIE NI NE OH OMOREKE ") CE KO-
TOY BE OVME CBOIEMb O NISMA, MKO JA NE GOVAET ER NOpOVTANNIE BparoMB. Ka byj-
pab He XTje noc.ryuarTa cyauje, uacra pacapa: bĐypah AoKa3uBame Aa Bjepa
MyxameA4oBa He BaBa, 34 To Typuu HABAJBHBAXY AA Ce Nory6M, a CJ1Hja Ta
Gparame, au Hajnocauje ga4c 4M Ta, M OHH Ta H3BCULIC, H CRTBOPHIIE CKPAROV
EEAHIO.... M ZAZKEFOME, N CRENEKOMIE IGFO OJEKAOV CE NETO, TEYNIO OCTABNIHE Cpi-
YHIE IEFO, H BRDHBOVIIE FO Bb OFHh. H ONAK BZENRKOME IEFO; H OCT Ta CBjeTU-
Bale, AA CC NOTypuu, a OH oneT He xrje, » odu Aa 64 ra BehMa MJyuHau, mi
YEME Eh OFHb NODEKATH ICFO, KO ONPNMITH CE BRCE TRAO IEFO, N ONAK NOKpATREĆE
K&F0, H TAKO y TPH NyTA VUHHHBCIH HAjNOCJHjC TA BbEPRFOMIE NO CPTAR OFRB; #
TAKO AEXE RA OFKH BbZRAKh, H NPRFOPRELIN REZA NA POVKAXh ISTO, KBZAKNIKE JECi-
ROVIO POVKOV CEOIO ZNAMERJAME CE KDRCTA OBPAZBNO , NO KEAZENB KENNICMh FRACOMS:
rocnogu Hincovce XpucTe, Eh povije TEOIEH MPEAAIO KOVE MON; HM TAKO JMpHje; #
MCbNOV COVIITOV NEGOY, Bb HEZAANOV OEIAKE BEAR NAHA€ HAZAR CKPIXOIMO, POCOV BEIEV
RCHOVCTH. A TO EHARELME XPUCTHENE RPOCNARHIME GOFH, AFAPENE KE NOCpPAMNIEHN CTA-

') Y pykonucy mene.
9) Y pykonucy MONGXK.

Kratke književne viesti. 305

mE, IE MNOZEXh OTE HNXA — BCIH IIHCAU —- EHAEXb OTPWEAIOIITNIXA CREZN OTh
DYIIO cCKONML.... Ta4a Xpuiihanu OGcgoGoAHBIIA Ce NPHCTOVNHINE KA KREZOV FAAAA,
4 3ZAMOJZUNIE Ta AA HM AA THjCIO AA FA Morpe6y. AJu Typuu He Aagorme Bu-
uyhnm: ga NE NJARIETE CE, MKO NPHIETH HMATE OTE TAIA IEFO TGCTE NEKOVIO, Wb BiLCE
CLGEZKEMA, NM RERENL IEFO BA EGZAOVXH PAZEZISME, BKOKE CETROpN CE M ua IMngpoguu
m ga Apraomun. !) Aza bypab NEKNAme NO CpRAR OFRM IRAb, H HITO TOA TypuH
JOZKAXY HA BATDY, KACA RO MARE CBFAPAAKOV, H MNENEAR CRTRADAAKOV CE, Th KE II
BPRELIKAMNE. A CHN ZDOMITE OH NE ROOVMRENAKOV VETO A1 CRTBODETE, Na peKOIC:
MA MREKEME ISTO ZO ZNOVTPA, H OAMTE NE CBFOpNTE, AZ OTBNECEME IEFO ZNOVTDA, M
EREDPEREME ISFO BL pOE& TuMSNHM. To Aouvyje nom, na Kaxe xpurmhaHuma, Koja
crajaxy onaje; a jegaH OA HX MbZAN PARAN CEOIEIG CTOIE OV AFApENNNA NENOIGTO OTK
GANE BRENXH AOMOEE TOV, PeUE IIOIJ: OTNARTE BACH EH OTEO MRCTA CEFO. B OVNO-
EA AXE BA EOFA MKO Eh O ROMTA CHO NE OVCRNOV, AO NEJEME NG OVNDIAOV I6F0
No ompnmecovy gax gouk rzom. H Tako ce xpumhaHu passaome. A cjyTpagan
npuje 3ope no mpaky aobe nekun npezeurepa Hlomn %) OTE Frpaga Toro, u O5pz-
TAIETE OFHR FOpEMTE ICITE BEAHH HP HEKOFOZE TOV, IA OTHJE Eh ABOph OMOFO,
NEE OGRUTANNIE AAAE BE, H TAAKHOVER KE BDATA, OHR KE MERMIETh CE IEMOV, H
FAAFONIETA: MKO KAO BpbEOVIO CTDAKOV NOMTH O MNPHHAOXE HP OOEPETOXE HXB BECEKL
CENEMTUNXh , NM MZEXE IEFO OTb OFUHA Ho OEGAONXh KEFO KE OEDRTNINTE, CTPAXA PRAH
CTpIKA NOMTBEBNIKB HE CMBXE OTBNECTH Kh o OROMOV NpEZEHTEPOV, IEMOVIKE EbYEDA
OEZIBTAXE CE; NE AMTE XOMITONIH, OTARECR IEFO Tu. A OH CE pAROCTNIO NPNIEUR IEFO
M KEZAAFAJETA KA DIME CEOIEME H NpHNOCHTA KR UPRKABh CEOIO, H NPHXOZHTA KR NpE-
ZENTEDOV H CRKAZOVICTh IEMOY BACA. OH& KE RpOCNAEHER GOFA HM FAAFONIETE IGMOV HKO
NOMOSARTE BE CEBOPANOVIO UPBKREL IpHHECTH IEFO, KA NOFPEBEHA EOVAGTA. H TAKO Bl
sara. Ila Ka4 CYHNe OFpAHY, CREHBAIOTA KANANKU NPRKEEBNIIC, HP CBKAKVIOTb NME
ELCA GHIREIMAN, A ONONOVEANOTE HY MKO NA Cb CAREOIO NOFPEEOVTR KFO; AJIH OHH HE
čmjeme, Hero pekotme: ImbAR NOFpEEZTE IGFO AA RHKETOKE OVEKCTE; ATE AN mE
KOMETEINA, MAH KBOpOCH COVANIO ; AIMTE TW DOBENNTE, TO AA NOFpEGEME IEFO. A OH TIO-
MOdHB Ce 6Oory OTu/Ae Cyadju H peue My: BRCTOXh OTh OVTDA, U KARNAOKh EE HPRKAER
NO OENYAIO, R CE NO CARA MPEKLEE OBPZTOXH FIGOPAPHM AEKGMTA, H YATO KA CBTEO-
poy o wweug? UyBiiH TO CyAHja, OVAHEH CE R FNAFONA COYIBTHNME TOY: XA OVRRCTE
EKO CEGTA JECTh; CEKAZIMIE EO OTA OVTDA NZKE TOFO KEFOVINTEH BE NOMITE CHIO FAA-
FOROITE: BAKO HECH Mbi CTOMKOMA H CRARXOMA HoP HAKNANIAXOMA AOZENIG NA Ub, BA
NEZANNOV NEKHANME ENCTb. Ila OHA4A peue CyAuja NOmy: BAM H NOFpeEH IErO CL
YRCTNIO, MKOME KRCTE. BI TANO MEKE APEZENTOPE NOBRAR CN EbCRMh. HN TAKO ChEH-
PMIOTE CE BECh KNHpOCE H Cb NpOYNNMN XPHCTNINAN; H OCh CNABOCNOBNIEMi N IRKLMH
BOFANGAIOTE IGFO Bb XpluE cEETNIE MOvvennije Mapnne gh KATO .4z. n .kr. (7025==1519),
MRCEIJA ČEKPOVIPHH AL OABNA, MpHAOVYN CG TOFAA HEAEAM MECONOVC(TANA), .F.-THHE
MITO HZMANARTECKAAFO (JAPA CERNMA, Not MUTPONOZNTS Kupb Ilamuparuu. — — Game
BE ChR MOVYERHKA ARTOURD .HI.—TNRMA, BBZOpOMA € TENAKA H E6ICOKb, MAPOVCNYAKA,
OGPAZOMA MOJARFNOKACTE, BERAH BAZEMINEH H FOYCTM, HOCE HOXHAb, MPhCYH pPOVYBNNR
TINKUH ON OHARZM; OBNYAKMA ZE CRUEpENK H NpENpOCTA, H EhCEXE NPRABEAPAAIE NO-

)) Basa ga Apanonon.
) Y pykonucy nifensaz.
Kujiševnik III. 2. 21

806 Kratke književne viesti.

MROMJEBNIGME, M EECIKOFO: FOCNORO, CNOKZINE NOZLENENIEME, H BHKOFAANKE RACIJE CE
E6ZA PAZOVMA, MHE HZNAE CAOEO UPAZABNO HP NENOROBRNO UZA OYCTR (€F0, NEKE NASU
NOXEAAH CE O KEITH REKOIEH, HHME ZNAT KOMOV YATO NIOEO.

M3 oBora ce x«uBoTa Aoanuje Aa ra je mucao mon cpegauku. (HIH _Coen;-
CKH) upnjare» ĐypbeB; a y camoj cayx6u kuke mucan # ume cBoje: y oj je
paterpanecnic (aKpocTux) kanouy: mona [lem res !) npunocuTEi, Feprie. Aakae
je non [leja (Ilerap Mau IleTaK) 6Ho Koju Ham je oBo Hanacao.

ApxHeIHCKOII UEPHHTOBCKH DuJZApeT y CBOJeM AJE.IY : »CBATBIC IOKHBIXE Cta-
BaHB« (UepuuroBb 1865), y kom je onucao 4 ,erpaganie“ oBora cs. bypla, To-
MBie Aa je ,cTpaganie cB. Feoprig onHcaniHoc oueBuAHeME HA CEDGCKOME H3BIKE“
M3/3HO Y »JIBTOII. apXe0rp. KOM.“ y C. Ilerep6ypry 1864. Aza KAKO CY PYCKe KbRTE
HayuHe BpHje4HOCTA KOA HAC BEOMA pHjeTKE, TAKO ZA IOMEHYTOFA BeTODHCA ja
Jom HH BHAHO HMjeCaM, MMCJIHMM HC CAMO AA OBaj MOj H3B0A He he GHATH CYBHIIC,
Hero ga 64 AO6po GMJO IITAIINATH H IMHO XKHBOT OBOTA CBELA H CJJKOy He-
FOBY, KAO HAIIE KEbIDKCBHO Aje.mO0, Koje MOXe GuTH Aa 6u Ham NoKAJAJNO IDTO y
TaZANMIbeM IIPpOCBJETHOM CTABby HApOAA HAETA.

Y 3arpe6y 31 jya. 1866. . Aannunh.

4.
Štampana hrvatska knjiga XVI. vieka, kojoj se

je iznova u trag ušlo.

Od hrvatskih knjiga, štampanih u XVI. vieku, ima sad još jako malo
eksemplara, i ti su velika bibliografska riedkost i dragocjenost. Imenito se
znade za neke stare knjige narječja kajkavskoga, da ih ili nikako više
neima, ili tek u jedan do dva komada. Na primjer od hrvatskih knjiga me-
djumurskoga župnika Bučića, koje su u protestantskom duhu spisane bile,
neima danas veće nijednoga komada; premda sudeć po ovom, što ću sad
pripovledati, nesmijemo upravo izgubiti svu nadu, da će se ipak gdjegod

oji komad pronaći. Od Pergošićeva ,Decretum, koteroga ie verbewezi
istvan diachki popiszal a poterdi! gha ie Lasslou koteri e za Mathiasem kral
bil ze usse Ghosspode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherske Corune
ladanie slisse. Od Ivanossa Pergossicha na szloujensski iezik obernien.
Stampan v Nedelischu, Leto nassegha zuelichenia 1514.“ — čuva se jedan
dodi eksemplar, dobro uzdržan, u zagrebačkoj akademičkoj knjižnici. Od

ramčeve ,kronike“ (od g. 1578.) poznata su do sada samo dva komada:
jedan u dra. Ljudevita Gaja u Zagrebu, drugi u licejalnoj knjižnici u Ljub-
ljani. Da je svaki komad od drugoga izdanja, dokazuje već sam naslov, za-
što u Gajevu eksemplaru stoji samo ovako: ,kronika, kratka slovenskim je-
zikom spravljena', a u ljubljanskom se eksemplaru čita: ,kronika, vezda
znovič spravije na, kratka slovenskim jezikom.' Još i drugu razliku spomi-
nje Kukuljević u bibliografiji, I. str. 178. — Antun Vramec bješe zase-
bice kanonik zagrebački i župnik ,in Rain“ (Brežci?), zatim župnik Varaž-
dinski i arcidjakon Bežinski, napokon župnik kod sv. Marka u Žagrebu. On
spominje sam 0 sebi u svojoj kronici pod god. 1567. ovako: ,Ovo vreme
ja jesem v Rime doktorem postal.“ Skoro iza toga valja si misliti, da je već

io i kanonikom zagrebačke biskupije, jer se u kronici, izdanoj ,w Lublane

po Iuane Manline leto MDLXXVIII.“ podpisuje: ,Anthon: Vramecz D. Filo-
1) S pykonicy [za Teze.

|

Kratke knjiševne viesti. 807
sophiae, E. Z. Canonicus ac Parochus in Rain etc.“ Ono, što Krčelić o njem
pripovieda, da je bio i župnikom varaždinskim (Eecl. Zagr. p. 252.), potvr-
djuje se u knjizi, štampanoj u Varaždinu god. 1587., pod naslovom: ,de
Agno paschali etc. authore Blasio Literato Sohryniarich', koja je njemu
posvećena (Arkiv 1., 153). U predgovoru te knjige piše Škrinjarić i ove
rieči : ,,timebam hominum quoque invidorum morsus, quorum nonnulli san -
ctos etiam tuos labores super Evangelia dominicalia et san-
ctorum festa ad decus patriae gentisque Sclavoniae et utili-
tatem christianae reipublicae nunc recens Sclavonice editos et jam
divulgatos malevole reprehendunt.“ Iz ovih se rieči jasno vidi, da je sva-
kako već prije godine 1587. Vramec izdao neko hrvatsko djelo o evan-
gjeljih za nedjelje i praznike; nu pobliže nije se o toj knjizi sve do ovoga
časa mišta znalo, pače Šafarik (Gesch. d. siidsl. Liter. II. 276) još je i dvo-
jio, jeda li je ta knjiga igda izašla na sviet, a Kukuljević spominje u bibli-
ografiji br. 2062 i 2063 kao dva njegova djela, gdje nije nego jedno i to
evangjelja s tumačenji iliti homilijami, pak su ih toga radi Krčelić i Miklou-
šić prozvali: conciones, prodečtva, a Bedeković: postile svetih.

Da je tomu zbilja tako, dokazuje najbolje knjiga sama, kojoj se je
sretno u trag ušlo u Klanjcu; a na tom imamo se zahvaliti vatrenomu rodo-
ljubu, velečastnomu otcu Augustinu Pernaru, velikomu ljubitelju hr-
vatske knjige. On, moj negdanji suučenik i prijatelj od starine, bješe toli
prijazan te mi ne samo javi, da je tu knjigu našao, već mi po želji po-
sla i njezin opis te nekoliko izvadaka , što ja evo iznosim na vidjelo kao
stvar doista veoma važnu. Knjiga je štampana u maloj četvrtini na 238 lista,

po nesreći neima naslovna lista, koji je iztrgnut, ali zato se na posljednjem
istu čitaju naštampane ove rieči: ,štampano v slobodnom. kralevom
varašu Varaždine po Ivane Manliuše. M. D. L. XXXVI.« Evo
dakle, ovim se sasvim potvrdjuju sprieda navedene rieči Škrinjarićeve, a mi
doznasmo za prvu, i po svoj prilici jedinu knjigu hrvatsku, koja je
u 16. vieku štampana u Varaždinu, tako da su nam do sele iz ovdješ-
njih krajeva Hrvatske poznate u svemu dvie hrvatske (kajkavske) knjige
16. vieka: jedna Pergošićeva štampana u Nedelišću g. 1514.; druga Vramčeva,
štampana u Varaždinu god. 1586.

Premda ću ja kasnije, u savezu 8 ostalimi spomenici i starinami kaj-
Kavskoga narječja, ovu knjigu podpunije uvažiti, gdje će se takodjer doka-
zati upliv književnosti hrvatske glogolizma) na probudjenje kajkavštine u XVI.
vieku, kao i utjecanje hrvatskoga jezika (štokavštine 1 čakavštine) u narječje
kajkavsko, nemogu ipak propustiti, da već ovdje nespomenem sasvim u
kratko barem to, kako smo ovom knjigom na jedan put dobili evangjeoski
tekst u kajkavskom narječju, koji je za 65. godina stariji od najstarijega
dojakošnjega teksta, najme od evangjelja Petretićeva! Ovako nam se samo
od sebe nudja uzporedjivanje medju oba teksta, koje je zbilja veoma zna-
menito. Evo nekoliko primjera:

Vramčev Evangjelistar, list 1. Petretićev Evangjelistar, str. 134.

Na deen szvetoga Andreasa apostola
Evang. poleg popiszania szvet. Matth. 4.
dele.

Vuno vreme. Hođechi Jesns poleg mo-
ra Galilenskoga, vide dva brata, Simona,
ki ze zove Peter, i Andreasa brata nie-
govoga, mechuchi ili puschaiucbi mrese v
morie (ar jezta ribicha bijla) i reche nijm.
Nazleduita mene i vchiniti bochu vasz da

Na den szvetoga Andreasa apostola.
Evangeliom sz. Marka, (!) vu 4. deele.

Vu onom vrćmene: Hodecsi Jesus po-
leg morja Galilae&nskoga, vide dva brata,
Simuna, ki sze zove Peter, i Andrešsa
brata nyegova, mresu mecsucsi vu morje,
(ar behu ribicsi) i rćcse nyim: Hodete za
menum, i hocsem vasz vcsiniti lovcze lyd-
dih. Oni pik lekmesztu oztavivssi mrese,

a

808 Kratke knjiševne vlesti.

budete ribari ludi. A onedva lekmesztu
ali on chasz osztavivsi mrese i ladiu, na-
zleduvassta niega. I posedsi odnud, vide
druga dva brata, Jakoba szijna zebedeu-
geva, i Ivanusa brata niegova v ladie i
z- zebedeusem otczem nih, kerpaiuchi mrese
zvoie, i zva nih. A onedva on hip ozta-

n&szleduvasse nyega. I posedsi od ende
vide druga dva brata, Jacopa Zebedaen- |
sevoga szina, i Janusa brata njegova mn

ladje, z-otezem nyihovem Zebedacusen,
kćrpajucsi mrese szvoje: i pćzva nyć. Oni
pak taki oztavivsi mrese i oteza, poydosse
za njim,

yivsi mrese, ladiu i otcza szvoiega, i poi-
doszta za nijm.
K tomu evangjelju ima kod Vramca homilija, koje početak ovako glasi:

Evangelista zpiszuie i »zpomina sze z chetverih ribichev, z Petra, z Andream,
z Jakoba i z Ivanusa, kotere na morie galileomszkom buduche ribiche, Christus nt
chest i officiam apostolzki zval je. Szvoiega kralevstva voinike od zachetka zvoiega
predechtva izbiral, zluge na poveksavanie i potverguuanie, ki ribichi bili ieszu, a one
izte ribiche ne v morie ali v vođe morszke ribe loviti z mresami, nego z mresu du-
hovnu, rechiu bosiu ludi potle loviti imaiu. Koteri vsza lekmesztu i on bip osztavise i
pusztise i poidose za njim, ter v skole i navuke do koncza staase i navuchise ze
niegovoga blasenoga i szvetoga navuka, po gore zasztuplenie na nebo po vszem szviete
navukom, koga szu sze bijli v skole Kristusseve, a dubom szvetim preszviecheni, na
vuchili, nazveschase i prodekuvase, i vnoge na Christussevo zpoznanie dopelase. Dum
diela z denesniega Evangeliuma imeli budemo, a treti historia szvetoga Andreasa bade itd.

Vramčev Evang. list 93.

Na vuzem evang. piše sveti Mar. 16. dele.

V'no vreme. Maria Magdalena i Ma-
ria Jakobova i Salome kupiše masti da
prišedši pomažu Jezuša. Kroto rano per-
voga dne od sobot pridoše k grobu bu-
duči vre sonce izešlo. I govorjahu megj
gobum. Što nam hoče odvaliti kamen z
vrat groba? I gledajuči one videše odva-
lena kamena, beše zato kroto velik. I
noter iduče v grob, videše mladenca se-
dečega na desno, odevena belom svitom i
se prestrašiše itd.

Petretićev Evang. str. 64.
Na vuzmenu nedelju. Evangeliom sv. Marka
vu 16. deele.

Vu onom vremene, Maria Magdalena
i Maria _ mati Jakopova i Salome kupiše
drage masti, da bi pošedši namazale Je-
zuša. I kruto rano pervi den sobote pri:
doše k grobu, gda bi vre sunce zešlo bilo.
I govorahu megj sobum: Gdo nam hoče
odvaliti kamen od vrat groba? I pogle
devši videše odvaljena kamena, ar kruto
velik beše. I vnuteriduči vu grob, videie
mlađenca sedečega na desnu stranu, belum
svitum odevenoga i osupneše.

Homilija u Vramčevu evangjelistaru počima ovako:

Žene dobre i svete rano jutro na treti den kupivši i spravivči masti drage že
lejuči Kristuševo telo pomazati poleg običaja židovskoga naroda. Putem iduči zgova:
rjahu se, što im odvali od vrat kamen, ki je kroto velik bil. Tako govoreči videše
odmeknena i odvalena z vrat kamena. Teda v grob pogledavši posla angela videše Y
grobe, ki je svetel i v svite čiste i biele (sic) opravlen ili oblečen bil. itd.

Vramčev Evang. list 98—99.
Pondelek po vuzme evang. Luk, 24,

V no vreme dva zmegj vučenikov Je-
zuševih išla sta on isti den v kaštiel, ki
beče dalko dve mile od Jeruzalema, ime-
nom Emaus, i ona govorjahota megj so-
bom od oneh vaeb, ka se behu zgodila. [
včinjeno be, zgovarjajoči se ter mej so-
bom iščoči, i ovo Jezuš približavši se
ideše,s njima za jedno. I oči nih zader-
žane behu, da ga ne poznata. I reče k

Petretićev Evang. str. 69.
Na vuzmeni pondelek, Evangeliom sr.
Lukača 24. deele.

Vu onom itd. Dva zmegj Vučenikov
Jesuševih idehota on isti den vu kašti,
koteri na šezdeset tečajev dalko beše od
Jeruzalema, imenom Emmaus. I onedrs
pripovedahoha jeden drugomu od oneh
vseh kotera se pripetila behu. I be, gis
bi se pomenjkuvali te megj sobum spits:
vali i sam Jesuš približavajuč ideše š njini:

Kratke knjiševne viesti.

nima. Kakovo je ovo zgovarjanje, kotero
megj sobom slagata hodeči i jesta žalostna?
I odgovorivši jedan, ki se zove Kleofaš,
reče njemu: I ti sam jesi potnik vu
Jeruzalem i ne si spoznal i razume! ona,
kotera jesu včinjena vu njem v ovih dneh ?
koterema on reče: kotera ? i rekosta nje-
mu od Jezuša nazarenskoga, ki beše mož
prorok, zmožen delom i rečjum pred Bo-
gom i pred vsem luctvom. I kako zdaše
njega popi i poglavnici naši na osugjen'je
smerti i razpeše ga. A mi se nadejasmo,
da hoče biti on, ki odkupiti ima Izraela,
a vezda oberh vseh oveh treti den jest
denes, da su ova včinjena. Da neke žene
od naših jegu nas prestrašile, kotere su
bile jutro rano pri grobe, i ne našedši
telo njegovo, pridoše govoreči, da su i
angelsko viden'je videle, ki govore, da žive.
I pojdoše neki zmegj naših, ki z nami
behu _k grobu, tako jesu i oni našli, kako
žene behu povedale. Da istinno njega ne
sa našli. A on reče k nim. O norci i
liena ili kesna serca na veruvanje itd.

Iz homilije vrhu toga.

809

a oči njihove zderžavahu se, da bi ga ne-
poznali. I reče njim. Kakove su te reči,
kotere megj vami veršite hodeči te ste
žalostni? I odgovorivši jeden, komu ime
beše Kleofas, reče njemu: Ti li si sam
prihodnik vu Jeruzaleme, ki nesi zvedel,
kaa su vu njem včinjena ove dni? kote-
rem on reče: kakova? I rekoše: Od Je-
zuša Nazarenskoga, ki je bil človek pro-
rok zmožen vu čineh i rečeh pred Bogom
i vsem ljuctvom : i kak njega predaše ve-
liki popi i poglavniki naši na skvaren'je
smerti i razpeše njega. A mi smo se vu-
fali, da bi on imel bil osloboditi Izraela.
I vezda oberh vseh oveb treti je den de-
nes, da su ova včinjena. Da pače i ne-
kotere žene zmegj našeh jesu nas prestra-
šile, kotere su pred svetom bile pri grobe,
i nenašedši tela njegova došle eu govo-
reči, da su i angjelsko vigjenje videle ki
ga povedaju živoga. I pošli su nekoteri
zmegj našeh do groba: i onak su našli
kak su žene povedale, a njega nesu našli.
On pak reče njim: O norci i kesnoga
gerdca na veruvanje etc.

V ovom evangeliome gda Kristuš govori, gda pismo sveto tomači, gda kruha

lama dvema vučenikoma v Emausu svojemu gore z mertvih vstajan'ju svedočtvo
pravo daje. V ovom evangeliome budemo imeli pet stran. Perva. Na koteri den vu-
čenika Kristuševa išla sta vu kaštiel Emaus? Na ne dien sobotni na koteri kristuš
gore z mertvi je vstal. Imena evangelišta jednomu ne piše, štimaju biti Lukača evan-
gelištu. Za što dva skupa išla sta? itd.

Evo još odlomak homilije s lista 236:

Židovje dvoji blud su nasleduvali. Pervoga, ar su štimali, da nih ladan'je i kra-
levstvo zemelsko stalo bude veki vekoma. I tem su se hvalili i dičili, i one ki su
protiv tomu govorili i predekuvali, blaznike, spake i nevernike proti svojemu zakonu
i pravde govorili jesu nje. Drugo štiman'je z Mesiaša, da mesiaš zemelski telovni i
sviecki kraal bogat i zmožen bude, ki bi židove od Rimlanov i ostalih neprijatelov
sviecku zmožnostju i oblastju oslobodi! i obranil, i njim zemelska, zlato i srebro, blago
i ostala dobra obilno delil i daval. S teju obeju dveju štiman'je židovsko obilno v de-
nešnem evangeliume kristuš vuči i kaže itd.

Već iz ovo nekoliko ulomaka vidi se, da je jezik evangjelja Vramčevih
više starina sačuvao nego li jezik Petretićev, i to ne samo u oblicih, kao što
su znameniti primjeri dvojine u deklimaciji i konjugaciji, nego i u glasovnom
ustrojstvu, kao što su tragovi nazala x, prieglas samoglasa Ž u o (sonce), iz-
govor dvoglasa # kao re, itd. Sve se to može liepo posvjedočiti suvremenimi
istinami kajkavskimi i knjigom Pergošićevom. Ovdje ću samo još to pripo-
menuti, da se medju kajkavci oko Varaždina i danas govori što mjesto gd o,
pače i nišče ili nešče mjesto nigdo ili negdo.

Još ću gledeć na sam prievod teksta evangjeoskoga spomenuti, da je
Petretiću, kako se evo vidi, od velike koristi bio prievod Vramčev, jer ga je
na mnogo mjesta gotovo rieč po rieč samo izpisao. Jagić,

—— PEP -—

III. Kritika.

Znanstvene radnje dosadanjih gimnazijalnih programa u

Hrvatskoji Slavoniji.

Književniku nemože se nikako odreći to priznanje, da je od svoga po
četka vaviek ozbiljno nastojao, da razboritom kritikom poprati sve važnije
pojave hrvatske književnosti. Kakovim je plodom urodilo naše nastojanje, 0
tom valja da drugi sude; samo se neka nigda nezaboravi, da je u nas za
sada još jako težko Kritike pisati, jer smo istom na prielazu s radljivosti di.
letantske u radljivost podieljenu po vrstah. Pa tako su i oni, koji a na
kritike pišu ili su barem vrstni pisati, podieljeni u svojih mislih na dvoje:
jedni se drže još uviek staroga običaja, da valja svaku našku knjigu pohva:
liti, ma bilo samo zato, što je hrvatska, ako inače baš i nevriedi mnogo;
drugi su stroži u svom sudu te se upuštaju i u prigovore. Rado priznajem,
da »Književniku« nije bilo do kritika prve vrsti, budući mi podpuno osvje-
dočeni, da one našoj književnosti sada već ne samo ništa nepomažu, nego
loj upravo mnogo škode. Zašto hvaliti, što nije vriedno hvale? Nevaljalih
njiga nam netreba; one niti bi igda «iz našega naroda izagnale prianjanje

za tudjinstvo, niti doskočile knjigam tudjim n. pr. njemačkim. Ako ikako,
to se samo dobrom hrvatskom knjigom može u nas probuditi želja za čita
njem ; samo dobrom hrvatskom knjigom može se iztisnuti nevaljaja tudja. Ja
kažem nevaljala tudja zato, što se u nas dan današnji čita doduše mnogo
njemačkih knjiga, ali dobrih i valjalih jako malo, i te se maline nei
mamo ništa bojati, nasuprot bojmo se i zazirimo od otrova one sile neva
ljalih, koje talasi mora njemačkoga kao svoj talog medju nas bacaju. —
Po mojem dakle osvjedočenju ima kao svaka, tako i naša kritika prvu i po
glavitu dužnost, da zahtieva od pisaca, da prije, nego li će knjigu pisati,
svaki dobro prouči onu stvar, o kojoj će pisati; jer treba, da već jednom i
u našoj književnosti zavlada načelo, da se svatko oniem bavi, što razumije,
a nemieša u posao, kojega razumije, opominjući se slatnih rieči staroga
pjesnika :

Sumite materiam vestris, qui scribitis, aequum

viribus, et versate diu, quid ferre recusent,

quid valeant humeri.

Od onoga časa, kada se napokon i u nas prestane misliti, da bi svatko
svaku knjigu kadar bio napisati, prestat će se takodjer necieniti knji
ževnost i književnici; od onoga časa bit će i u našoj domovini, kao št
po ostalom naobraženom svietu, dično i častno ime narodnoga književnika.

ato će naš časopis i nadalje činiti svoju dužnost te nastojati o kritici,
koja se neboji umjereno i s razlogom prigovarati ondje, gdje uztreba, a it

Kritika. 311

pravljati ono, što nevalja. Može biti, da će se tim načinom nepozva-
nici odvraćati i odbijati od pisanja; ali upravo tako i treba, ako smo voljni
književnosti pomoći te joj pribaviti ugleda. Na posljedku nije zbilja niti radi
samih spisatelja probitačno, da im se sve bez razloga samo u zviezde kuje;
ta to je već mnogoga prerano uljuljalo u sanak bezbrižnosti i nenapredka,
a mi se i onako žalibog prije dobe ostavljamo rAda, kako u svem, tako i u
književnosti.

Nego uspjeh književne radnje nestoji samo o tome, da se znade ono,
što će se pisati, već jako mnogo i o tom, da se od onoga, što se zna, iza-
bere predmet priličan okolnostim, primjeren potrebam onih, za koje se piše.
Tai u našoj, makar malenoj književnosti, mogosmo već dovoljno opaziti,
kako neke knjige, inače u sebi dobre, nenalaze mnogo odziva: jamačno zato,
što nisu ili obćenito ili bar ov čas za naš narod shodne, Što neodgovaraju
današnjim potrebam i današnjemu stepenu našega duševnoga razvitka. U tome
mi književnici jako mnogo griešimo, jer se neobaziremo dovoljno na one,
kojim smo knjigu namienili, jer si nestavljamo pitanja, hoće li nas čitatelji
razumjeti, te nepazimo, jeda li nam je knjiga, koju upravo naumismo otis-
nuti u bieli sviet, u savezu s dosadanjom imovinom naše književnosti. Jed-
nom riečju u našoj književnoj radnji neima nikakova sistema, neima nika-
kova reda. Zato je druga zadaća domaće kritike, da svraća pozornost naših
pisaca na onakva pitanja i djela, koja joj se čini da su nam za sada naj-
preča potreba, da svaki hrvatski književnik upiše u pamet ono pravilo mu-
droga pjesnika:

ut iam nunc dicat iam nunc debentia dici,
pleraque differat et praesens in tempus omittat.

Dalo bi se o tom mnogo pisati i liepo pisati — ja bih i želio, da se
tih pitanja prihvate naši književnici, koji su rječitiji od mene i kitnije im
pero od moga — nu ovdje bješe moja nakana, da s malo rieči izrečem na-
čela, kojih smo se do sele i kojih ćemo se od sele mi u Književnikovih kri-
tikah držati, nemareći.za viku nekih tobože uvriedjenih književnika, što im
je posao pokudjen, ako i nije skudjen.

Da potvrdim istinu upravo navedenih rieči o neredu, koji vlada u na-
šoj književnosti, odabrah priegled dosadanjih gimnazijalnih programa naše
domovine, koji sami za sebe kao neku literaturu sačinjavaju.

Poznato je, da je taj običaj poprimila Austrija od Pruske, te ga uvela
u svoje srednje škole i nepitajući mnogo, treba li nam toga i može li se to
kod nas izvesti. Ja si lako mogu pomisliti one neprilike, u koje još sada
često dolaze mnoge velike i male gimnazije od skrbi, da im valja do konca
školske godine po što po to smoći — znanstvenu razpravu! I u hrvatskih
programih ima priličan broj takih mučeničkih radnja, koje nebi bile jamačno
nigda ugledale svieta, da ih nije rodio krivo shvaćeni propis. Da tim nije
nikojoj književnosti pomoženo, to se, mislim, već samo od sebe razumije. Ovo
je dakle jedna vrst razprava u naših programih, koje su hrvatskoj književ-
nosti toliko privriedile, kao da ih i neima.

Nemila sudbina hrvatskih gimnazija pod njemačkim absolutizmom sva-
komu je Hrvatu dobro znana. Neću da dalje o tom govorim, osim što ću
napomenuti, da se je i u hrvatskih programih za sva vremena sačuvao trag
toj dobi. A to nije samo njemački jezik, kojim su pisani programi, već i nje-
mački duh, kojim su pisane razprave u tih programih: tudji pisci pisaše o

812 Kritika.

tudjih predmetih tudjim jezikom. Ako je ovakimi razpravami i pomoženo
ikojoj književnosti, a to nije književnost naša, već njemačka. Ovo je dakle
druga vrst razprava u naših programih, koje su hrvatskoj književnosti toliko
privriedile, kao da ih i neima.

Velika je nesreća i nepravda po naš narod, što neima kod kuće svoga
narodnoga sveučilišta, nego mu se učitelji obrazuju na sveučilištih njemačkih
(i u Pragu je većina profesora njemačka), gdje o svemu više čuju nego li
o svomu. Učeći austrijsku poviest, pripovieda im se o Ober- i Unteresterajhu,
o Salcburgu i Tirolu; a o českoj, ugarskoj i hrvatskoj kruni i Kraljevini
jedva išta ili ništa. Učeći filologiju, grade je na temelju tudjem, na temelju
njemačkom ; sva pitanja i sve potrebe klasičke filologije razlažu im se s gle
dišta njemačkoga : o koristi pako, koju bi mogao nauk klasičke filologije i
našim, slovjenskim literaturam, pružiti — ni riečce! Koja je posljedica ta-
kova obrazovanja? Da su i mnogi hrvatski učitelji, premda domaći sinovi,
ako im nepodje za rukom emancipacija od onih načela, koja su im više
godina za sebe usadjivana u srce, duhom i mišljenjem Niemci; da hrvatski
govore, ali njemački misle; da ako se i bave klasičkom filologijom kao zna
nošću, ipak nerade smjerom potrebitim i koristnim za nas, već kao da pišu
za Niemce usred Germanije! Ja moram ovdje tu našu nesreću iskreno od-
kriti, jer stoji u tieanom savezu s trećom vrsti razprava u hrvatskih progra-
mah: to su razprave, svake hvale dostojne u sebi, ali prema potrebam našim
i našemu stanju literature, ako i nereknem suvišne ili bezkoristne, a ono ba
rem prerane i bez saveza.

Istom nakon toga ostaje četvrta vrst razprava, pisanih bud hrvatskim
bud njemačkim bud taljanskim jezikom, koje se bave ili posebnimi domaćimi
prede ili pak predmeti obćenitimi ali smjerom potreba naših. Žalibog ta:

ovih je razprava, uzevši sve hrvatske programe na okup, upravo najmanje.

Mogao bih k svakoj od ove četiri vrsti naših programa dodati
nekoliko primjera, ali — exempla sunt odiosa, a znam, da će ih sazborit či-
tatelj lako i sam naći.

Ovaj se moj priegled proteže na velike gimnazije u Zagrebu, Osieku,
Varaždinu, Rieci, Karlovcih, Senju i Vinkovcih; zatim na male gimnazije u
Karlovcu i Požegi. Nekoji mi programi manjkaju, osobito od gimnazije riečke.
Žalim takodjer, što nemogoh skupiti programa dalmatinskih, zato ih sasvim
izostavljam.

Priegled.

L. Bazprave pe dagogičko fi osofičko: O koristi i načinu pre-
davanja latinskih klasikah, od A. Vebera (gimn. zagreb. god. 1852., str. 1.)
O povčstnici i njenom predavanju na učilištih, od V. Muhe (progr. osiečki,
1852, str. 7); O koristi gčrčkoga jezika od Iv. Macuna (program zagre
1853, str. 14.); De utilitate lectionis bonorum librorum od otca P. Paulića
(progr. varažd. 1853, str. 6.); Razmatranje včrhu odhranjenja i izobraženja
mladeži učionske, od Sk. Menyeia (progr. osiečki, 1853, str. 4); O važno
sti medjusobne uzajamnosti kućevnoga i školskoga odhranjivanja mladeži, od
Remigia Matkovića (progr. požežki 1853, str. 4.). — Uiber R. Joh.
Lichtenfels Ansicht iiber Philosophie von M. Ch. Ristitsch (!) (progr. dolnj.
karlov. 1854, str. 8.); O važnosti i pčrvenstvu včrozakonskoga podučavanja
mladeži na učilištih od Ottona Siakovića (progr. požežki 1854, str. 5.)
Razmatranje izraza: Nije pravog plemstva bez učenosti, od? (progr. osiočki
1854, str. 2.).— Zur empirischen Psychologie: a) Temperamente und Einfliisse
auf dieselben; b) Aasociations-Gesetze und Tropen von Fr. Vaniček, (prog.
vinkov. 1856, str. 16.). — Was soll eine gute Erziehung aus dem Menschen

Kritika. 818

machen? od P. M. Benišeka (progr. požežki 1857, str. 7.) — Dio tiberaus
rasche Verbreitung der christlichen Lehre etc. zeugen fir die Gottlichkeit
ihres Ursprungs od A. Brodnika (progr. zagr. 1859, str. 17.). Včronauk
kao učevni predmet od J. Zorića (progr. varaždinski 1862, str. 18.). Nešto
o gimnaziji kao vospitatelnom zavedeniju (progr. dol. karl. 1863, str. 14. —
to je prievod iz deterr. gymn. Zeoitschr.). — O neumerlosti čovččje duše,
od A. Štibohara (progr. zagreb. 1864, str. 8.); Rieč u svoje vrieme od
M. Riesela (progr. vinkov. 1864, str. 7.). —- Sudčlovanje kuće odnosno i
obćine s učilištem u odgojivanju i naobraživanju gimnazijalne mladeži, od
M. Nagela (progr. zagr. 1865, str. PoE Nčke misli ob rsobćoj historiji“,
kao predmetu gimnazijske obuke, od Ed. Streera (gro . var. 1865, str. 8.)
LI. Razprave filologičke i literarne: 1. Prilozi k hrvatsko-srb-
skoj gramatici i rječniku: O opredčljenju znamenovanja rščih ,narav«
i »priroda“ i njima odgovarajućih znanostih, od dra. Iv. Ev. Kiseljaka
(progr. zagreb. 1851, str. 3.); Greške Hrvatskih pisac glede sklonovanja sa-
mostavnih riečij, osobito 2a padeža množine, od Frane Kurelca (progr.
riečki 1852, str. 6); Prinos slovnici jugoslovčnskoj, od Imm. Sladovića
(progr. senj. 1853, str. 14.). — Nešto o naravi slavjanskoga glagolja i pri-
spodoba vrčmenah slavjanskoga sa vremeni latinskoga a gdčšto i gčrčkoga
glagolja, od pr. Riesela (progr. vink. 1855, str. 13.). — Razmatranje včrhu
ilirske reciprokacije i njene prispodobe s latinskom, od 9. Blagoevića
(progr. osiečki 1855, str. 6.); O gogoju ilirskom, od A. Vebera (progr.
zagr. 1856, str. 4) — Poraba predlogah u Gundulića i Palmotića, od 8. Že-
ića (u 2. progr. var. 1860 i 1861, str. 19. i 21., vrlo dobra radnja). —
Deklinacija imena samostavnoga uzporedjena kako se razvi u starosloven-
skom-srbskom-hrvatskom jeziku, od Y. Jagića (progr. zagr. 1862, str. 14.).
— Dva odlomka iz srbske sintakse, od L. Zime (progr. dol. karlov. 1864,
str. 29.). O izrčkah, od Ant. Mazeka (progr. požež. 1865, str. 13.). — 2.
Obćenija iztraživanja o hrvatskom jeziku i jugoslov. narješčjih:
O najbližem srodstvu slavenskog jezika s grčkim od Savve Ilića Dobro-
plodnoga (progr. dol. karl. 1855, str. 12. — nesmisao, nevalja ništa) —
Griechisch, Lateinisch und Blavisch in ihrer Wechselseitigkeit od Im. Sla.
dovića (progr. senj. 1856, str. 10, presmjela radnja). — Proben des Slo-
venischen, wie es um Predvor_ im Oberkrain gosprochen wird, od M. Va-
ljavca (progr. varažd. 1808, str. 14. — dobra monografija). — O važnosti
accenta hčrvatskoga za historiu Slavjanah, od A. Mažuranića (pr. agr
1860, str. 5.). — U kojem su razmčrju jugoslavenski jezici prema staros
venštini s jedno, a medju sobom s druge strane, od L. Mahnića (progr.
osiečki 1863, str. 15.). — Eigenthiimlichkeiten des čakavischen Dialectes od
Ch. Horvatića (progr. karlovački 1859, str. 14.). — 8. Članci o hrvat-
skoj ili srbskoj literaturi: Kratak pregled stare literature hčrvatske, od
A. Mažuranića (progr. zagr. 18565, str. 3.). — Sravnenije omirovih epo-
peja sa srbskim narodnim pčsmama, od L. Zime (progr. dol. karl. 1859,
str. 18.); Mnčnje o postanku glogoljskih pismenah, od V.Babukića (progr.
zagr. 1859, str. 10.). — Pabirci po cvieću našega narodnoga pjesničtva, od
V. Jagića (progr. zagr. 1861, str. 20.). — Dinko Ranjina, hrvatski lirik, od
Fr. Petračića (progr. senj. 1862, str. 6.). Nščšto o narodnom pčsamstvu,
od Iv. Radetića (progr. osiečki 1866, str. 14.). — Povrh toga prevedena
je g. 1856. u varažd. progr. Gčtheova Ifigenija u Tauridi na slovenski
jezik od M. Valjavca, i god. 1864. u senj. progr. Mažuranićev Čengić-aga
na njemački jezik od C. Seebergera str. 39. — 4. Članci o litera.
turi grčkoji rimskoj: kratka razmatranja o Homeru od J. Kostića
(pogr. osiečki 1856, str. 5., nastavljeno u progr. g. 1857. str. 6.). — C. Lu-

a-

B14 Kritika.

cilius, Q. Horatius Flaccus und die satirische Poesie, od J. Jurkovića
(progr. osiečki 1857, str. 8.); Tacitus historicorum princeps, od Th. Mattića
(senj. progr. 1857, str. 6.); De C. Taciti vita, scriptis etc. od J. Brunnera
(progr. vink. 1851, str. 10.); Uvod u čitanje Tacita od St. Lazića (dolnj.
karl. progr. 1857). — Loci aliquot ex Taciti agricola, od J. Millera (rieč.
progr. 1858, str. 9.); Ein Beitrag zur homerischen Metrik od Wratschka
(varažd. progr. 1858, str. 4.). — UJiber Lukian's Nigrinus, od A. Schwarza
(progr. senj. 1863, str. 13.) — O glavnoj ideji gorčke tragedije i o ćudo-
rednoj znatnosti Sofokla, od D. Senekovića (varažd. progr. 1864, str. 16.);
Sofoklv je razno označio Kreonta, od J. Kostića (prog. osieč. 1864, str. 11);
O rimskoj satiri, od St. Lazića (dol. karlovački progr. 1864, str. 10.). —
O Sofoklovih značajih u Antigoni, od Fr. Meixnera (zagr. progr. 1866,
str. 8.); Sofokleova Electra od Mart. Senekovića (varažd. progr. 1866,
str. 10.); Početak gorčkoga mudroslovja, od J. Kostića (progr. karlovački
1866, str. 7.). Još ću točnosti za volju spomenuti člančić Eus. Bauera u
požež. progr. za g. 1806.: Zur Geschichte der griechischen Schriftzeichen,
ialecte und Ausesprache (str. 8)! — Da napokon naši čitatelji čuju, kako
je njemačka kultura putujući na istok, i u slavnoj Požegi germanskoga filo-
loga zatekla, napominjem evo jedinu razpravu svoje vrsti od P. M. Beni-
scheka od g. 1855: Ein Wć6rtchen in Hinsicht der deutschen Sprache (str. 7)!
NI. Razprave historičke i geografička: 1. Iz domaće histo-

rije: kratak pregled povčstnice gimn. zagrebačke od A. Mažuranića (progr.
zagr. 1852, str. 8.); kratka povčstnica gima. varaždinske od J. Zadravca
(progr. varažd. 1853, str. 7.); kratka povčstnica gimn. požežke od V. Muhe
(prog. pož. 1893, str. 2.); Chronik des Gymn. zu Žengg od St. Sabljaka
(progr. senj. 1833, str. 5.); Historisch-topogr. Skizze von Zengg, od St. Sa b-
jeka (progr. senj. 1853, str. 5.); Kurz gefasste Geschichte des Vinkovcer
ymnasiums, od ? (progr. vinkov. 1953, str. 7.); kratki opis gimn. osiečke
od J. Lackovića (progr. osieč. 1854, str. 5.); Kurzgefasste Geschichte des
karlstidter Gymnasiums, od ? (progr. karl. 1855, str. 2.); Uiber das alte
Mursa od J. Schallera (progr. os. 1859, str. 12.); Srbski kralj Milutin,
od prof. Ristića (progr. dol. karl. 1858, str. 6.); Der Kampf des letzten
Arpaden Andreas III.... unter besonderer Beriicksichtigung Croatiens, Sla-
voniens, Dalmatiens, od Fr. Bradaške (progr. zagreb. 1858, str. 20.); kri-
žobojnici u Zadru, od S. Ljubića (progr. osieč. 1862, str. 12.); Vladanje
Mljetačko u Rieci, od S. Ljubića (progr. riečki 1865). — 2. Iz slovjen-
ske historije: Život sv. Cirila i Methoda, od M. Mesića (progr. zagreb.
1854, str. 12.); Uiber die Ursitze, die Ausbreitung und erste Entwicklung
der Slaven, od W. KFfižeka (progr. varažd. 1851, str. 15.). — 3. Iz au-
strijske, njemačke i obće historije: Die Vorzeit und 1. Geschichts-
periode der L&nder der čsterr. Monarchie od Fr. Vaničeka (progr. vink.
g. 1854, str. 14. i 1856, str. 22.); Uiber die Eintheilung der Weltgeschichte
od F. B. Kofinek-a (progr. varažd. 1855, str. 12.); Kaiser _Heinrich's II.
Stellung zum rim. Stuhle ete. od F. Špitalera (progr. riečki 1856, str.
16, i progr. 1857, str. 19.); Das Reich des Priestera Johannes od P. Mat
kovića (progr. varažd. 1859, str. 19.); Uiber den jetzigen Standpunkt der
čsterr. Privilegiumafrage, od Fr. Schnitzera (progr. senj. 1860, str. 14.);
Včk i dčlovanje Gergura VII. od J. Zorića (progr. varažd. 1863, str. 26.).
— 8. Izstarožitnosti: Das Consulat in Rom (progr. karl. 1856, str. 2!/,!);
Pogled na starorimsko vremenoslovje od Rjesel-a prog vink. 1861, str. 11).
4. Iz geografije, statistike etc.: Zur čsterr. Vaterlandskunde: 1. Der
Karst, od Fr. Vaniček a (progr. vink. 1855); Beitrige zur Landeskundo
Croatiens, od A, Zeithammera (progr. zagr. 1857, str. 14. Sadržaj: a)

Kritika. 315

Metereol. Beobachtungen, što je nastavljeno u progr. od g. 1858. i 1859.; b)
Verzeichniss des Erderschiitterungen in Agram 1830-—1846 ; c) H&henbestim-
mungen in Croatien, Slavonien und Militirgrenze, d) Die Bewaldung des
Karsttheiles im kroat. Kiistenlande); Der Kulturboden des Broder Regimentes
in seinen Umfangsverhiltnissen, od Fr. Vaničeka (prog. vink. 1860, str. 8.);
Die Rečina, hydrographische Skizze, od dra. J. Lorenza (progr. rieč. 1860.
str. 15., važna razprava); Alte handschr. Schiferkarten, od P. Matko-
vića (progr. varažd. 1860, str. 13.) .

IV. Razprave matematičko-fizičke: Nčkoliko rččih o mathema-
tii i physici s kratkom razpravom o svijanju svčtlosti, od M. Matuncia
Šprogr. varazd. 1854, str. 8); Ueber den thierischen Magnetismus, od J.

acha (ftogr. senj. 1854, str. 3 (!); Uiber die Natur der Wš&rme, od dra.
Fr. Mathona (progr. riečki 1899, str. 15.); Uiber die Zweigstr&me, od F.
Folprechta (progr. varažd. 1596, str. 8.); Von der Polarisation des Lich-
tes, od M. Matuncia (progr. zagr. 1856, str. 22.); Verdiinstung als Haupt-
bedingung des organ. Lebens, od Ž. Vukasovića (progr. os. 1856, str. 6) ;
Uiber das Aufsteigen der Diinste od E. Bauera (progr. pož. 1858, str. 7.);
Uiber die Schwingrichtung des Lichtstrahles, od K. Seebergera (pr. vink.
1858, str. 15.); Electricitit und Magnetismus in ihrer Wechselwirkung od ?
(progr. osiečki 1858, str. 16.); Stellung der Mathematik zu den Naturwissen-
schaften und Philosophie, od J. Šacha (progr. senj. 1858, str. 4.); Heutiger
Stand der Frage iiber Zusammenhang von Licht und W&rme, od J. Bartu-
lića (progr. senj. 1859, str. 4.); Životoslovna munjina, od Ž. Vukasovića
progr. os. 1860, str. 16.); O brojnim znacima i strojevima, od J. Žitka
tom d. karl. 1862); Metoda najmanjih četvorinah, od J. Louna (prog. rieč.
1864); njemački pisana geom. radnja od Seebergera (eni. progr. 1866).

V. Razprave naravopisne: Uiber das Reich des Menschen (!) napi-
sao Špaček (progr. senj. 1855, str. 12.); Naturhistorische Skizzen aus Či |
vil-Kroatien od J. Fr. Tkalca (progr. zagr. 1855, str. 6.); Imenoslovni spi-
sak zoologičesko-botaničeske sbirke, od Dimića (progr. dolnj. karl. 1856);
Thbier und Pflanze, od V. Mihailovića (progr. karl. 1857, str. 9.); Das
Erdbeben, od V. Mihailovića (progr. karl. 1858, str. 12.); o predavanju
Botanike, od dra. J. Tkalca (progr. zagr. 1860, str. 3.); Uiber perenne und
periodische Quellen, od E. Bauera (progr. požež. 1860, str. 13.); Prirodo-
pisne cčrtice iz Hčrvatske, od dra. Tkalca (progr. zagr. 18G4, str. 6.); Das
rhombošdrische Kalkhaloid, od V. Mihailovića (progr. senj. 1865, str. 35.).

VI. O risanju i brzopisu: Der Zeichnungsunterricht an Gymnasium,
od J. Aecurti-a (progr. rieč. 1853); Uiber das Wesen und den Nutzen der
Stenografie, od J. Vinkovića (progr. vink. 1856, str. 6.); Nčšto o našem
bčrzopisu, od Kršnjavoga (progr. osiečki 1865, str. 8.).

Iz ovoga priegleda može čovjek koješta razabrati. Ja se zbilja nadam,
da će ga učitelji hrvatskih gimnazija kod budućih programa bar ponešto uva-
žiti, jer mislim, da im se smije prisvojiti toliko rodoljublja, da pišući raz-
* pravu za program i na potrebu hrvatske književnosti gledaju; a evo im liepe
prilike, da vide, čega u naših programih do sele ima, čega li neima. Lako
je dokučiti više razloga, zašto nisam k svakoj razpravici pridodao kratka
suda o njezinoj znanstvenoj vriednosti, koja obično nije velika ; nu ja se ne-
gradim sveznalicom, koji o svemu svoj sud izriče. Ipak budi mi prosto, da
primjetim nekoliko rieči u obće. Kod većine razprava neodgovara predmet
nimalo svrsi programa; zadaća, koju si pisec stavlja, obično je preobširna,
te se nemože nikako na nekoliko strana izcrpsti. Zato i počima naslov tih
naših razprava obično sa ,nešto', a tko bi sve ove ,nešto“ posabrao u jedan

u -— >

.nepotužim, što gospoda filolozi tako sla

816 Kritika.

;nešto', opet bi izašlo ,neštoć, koje neima u sebi nikakva jedinstva niti cielo-
sti. — Kod razprava hrvatski pisanih, mogao bi se taj način još kako tako
braniti, rekši da u našoj književnosti nije o onoj stvari još ništa pisano ,
bolje nešto nego li ništo; ali dok su se razprave njemački pisale, prem
bez nužde i koristi, nisu nam se bogami bez razloga smijali i podrugivali
njemački recenzenti, kad bi im došle do ruka ovake razprave, kao što: u
karlovačkoj gimnaziji: Uiber das r&mische Consulat na 2! strane; das
Reich des Menschen (to je kao mali kosmos!) na 14 strana; iiber den thie-
rischen Magnetismus na 3 strane; Tacitus historicorum princeps — na 5
strana itd.! — Nu njemačke razprave u hrvatskih programih — to je bilo i
bitisalo, a nigda se nespominjalo! Ali i kod hrvatskih razprava lako je upasti
u jednaku pogrješku, da čovjek nešto napiše pa kasnije mora ssim sebe da
pita, za koga je ono napisao! Kazao je netko, da se mudrost nesastoji toliko
u mudru odgovoru, koliko u mudro stavljenu pitanju: tako kažem i ja, da
se kod hrvatskih programa poglavito i o dobru izboru predmeta, inače
ostat će nam i nadalje programi bezuspješni i neplodni.

Poimence još svraćam pozornost čitatelja na taj čudnovati pojav, što u
pedagogičkih razprava nepade nikomu na um, da ocieni kako valja taj nai
današnji gimnazijalm sustav! Ili zar to nije slobodno? Centralizacija se i
birokracija u političkom životu austrijskom ruši: neznadete li, da je i današnji
sustav gimnazijski na istih načelih sagradjen? — — Zatim nemogu da s

bo mare za hrvatsku literaturu. Nije
li to naša sramota, što n. pr. o Sofoklu, kojega su nam tragedije žalibog još
sasvim nepoznate, niti je u novije dobe, u toj grčkoj eri naših gimnazija išta
iz Sofokla na hrvatski prevedeno — ipak već pišemo o pojedinih karakterih
njegovih drama; a o najslavnijih djelih najslavnijih domaćih pisaca nitko ni
riečce, — van što je ono jedna jedita razprava o Dinku Ranjini pisana na
gimnaziji — senjskoj! Meni se sve tako čini, kao da gospoda učitelji kla-
sičke filologije smatraju, da hrvatski jezik na njih nespada. Ta na koga će
inače spadati? Nisu li oni podjedno i učitelji hrvatskoga jezika? Svakako su
naši programi žalostan dokaz, da je hrvatska literatura na hrvatskih gimna-
zijah u veliku nemaru. Jednako bih se može biti smio potužiti i o domaćoj
historiji, geografiji, prirodopisu itd., ali to nespada na me.

V. Jagić

Pojavi is prirode za pouku prostoga naroda polag talijan
skoga A. Cima-e izradio C. A. Bakotić.

Prije svega mi je kazati, da Cimajeva talijanskoga izdanja te knjižice
neimam pri ruci, a da mi nije ni od prije poznato, stoga dakle da ni kazati
nemogu, u koliko je spisatelj sliedio Cimi, a u koliko i u čem se je odaljio
od njega. Nu to me nemože priečiti, da kažem koju o pomenutoj hrvatskoj
knjižici. Spisatelj je tu knjigu razdielio na tri diela, predpostaviv jim uv
(str. 1. do 83.). v uvodu govori o ,semlji smatranoj kao tielo planetarsko“;
u prvom dielu govori o ,zračnoj česti zemlje i pojavih, koji se u njoj prr'
gadjaju“ (str. 33. do 152.); u drugom dielu govori o ,čvrstoj česti naše
zemlje“ (str. 153. do 180.), napokon u trećem dielu razpravlja o »tekućoj
česti naše zemlje« (str. 181. do 207.). Svaki taj dio dieli spisatelj na neko-
liko poglavji, a u njih razpravlja nauke iz fizike, kemije, prirodopisa i sem-
ljopisa. Knjiga je dakle raznovrstna sadržaja. Ona je namisnjena, kao što
joj s4m naslov kaše, »prostomu narodu“ za pouku, a spisatelj želi, da so
uvede i u »najnižje škole za izobraženje malahne djece« (str. XV.). Tako
plemenitu nakanu mora svatko pohvaliti, pak joj evo i ja ponajveću pohvalu,

Kritika, 311

i to tim više dajem, što su u nas i zbilja još uviek riedki ljudi, koji bi za
prosti narod pisali. Nu da vidimo, u koliko bi se pomenutom knjižicom pre-
iepa nakana spisateljeva dala postići. -— Već iz toga, da spisatelj o razno-
vrstnih a obsežnih strukah znanosti razpravlja u knjižici od 207 strana (8.),
moći će svaki, komu su pomenute znanosti poznate, lahko razabrati, da je
spisatelj u nju mogao samo sabrati i u nju samo nabrojiti dokazane nauke
iz tih struka znanosti. Tako i jest. Ali ja sam osvjedočen, da se puku i
malahnoj djeci znanstvene istine nemogu davati suhoparne, nego da ih valja
zasmočiti mnogimi a lahkimi i poznatimi primjeri, jer će samo tada puku
moći od koristi biti. S toga bih i volio, da je spisatelj znanstvene istine
prema tomu razpravljao, da ih prosti narod shvatiti uzmože, a to bi bio, i
nepovećav knjižice, barem dielom učiniti mogao, da je iz knjižice izstavio
one obsežne a neke za pouku prostoga naroda i nepotrebne »dodatke«. Valjda
iz te mane potekla je druga, da je knjiga pisana jezikom u obćo težko, a
mjestimice baš samo strukovnjaku razumljivim. Evo nekih dokaza: »— i pu-
tovanja okolo zemlje dovršena u različitim vremenima po smielim brodite-
ljima mal da ne u svakom pravcu, dokazuju nam ne samo zemaljsku oblost,
nego jošter njezinu nezavisnost u prostoru« (str. 13.); »prevareni po privid-
nosti, mi vjerujemo, da naša zemlja stoji nepokretna u prostoru, da li ona
kao sve druge prehodnice ima dvostruko kretanje« (str. 16); »— na ovo
svojstvo naslanja se vlagomjer Saussure-a, soji je najsebičniji za meteorolo-
gična_ motrenja« (str. 59.); ,— možemo ga (blisk) pomisliti onakovog, kao
što je baruta, kad se u jedan hip sažge« (str. 107.); »zelene česti sluče se
s kislikom uzduha navlastito noćju kadno mezgra bilja uljulja se a tanki
sanak, kislik se sluči povratkom svjetlosti dana« (str. 130.); »u obće su
obilnije vrielice u zemaljah na tavane, nego-li u kamenitih zemaljah« (str.
199.). Da nebudem.predug, prestajem s tim nabrajanjem, premda bih još
dosta takovih primjera nabrojiti mogao, ali kazati moram, da sam se svagda
upravo domišljati morao onomu, što spisatelj takovimi izrjekami kazati želi.
Ako je pako meni tako bilo, onda smijem reći, da prosti čovjek ili diete
pomenute knjižice neće moći razumjeti, pače mislim, da bi upravo zbog loša
jezika mnogu izrjeku krivo shvatili. Evo primjer&: ,po ovom si moramo
predstaviti središte naše zemlje u vatrenoj pari“ (str. 45.); »pavuljke i plase
sačinjaju se malo po malo u istoj utrobi oblakah« (str. 67.); »premda je zrak
jedno od najprozirnijih tielesah navlastito, kad je bez kakve piene« (str. 93.);
»bilje odvraća uzduhu cielu ugljičnu kiselinu ujedno s vlagom“ (str. 135.);
»žile upijaju bez razlike svakojake kapljevine ali uzdrže samo one tvari što
su jim potrebite u raznom stanju njihovog ploda i odbacuju nepotrebne česti
ujedno sa onim dielom što ostane poslie neg su upili hranu« (str. 139.). —

eć iz tih nekoliko navedenih izrieka vidi svatko dalje i to, da je jezik pun
pogrješaka i slovničkih i sintaktičkih, a takov je u cieloj knjizi. U izobilju
naći ćeš ovakovih pogrješaka: ,sebika; menika; za razprostraniti; za uvje-
riti se; bez da bi mogao izpoložiti; uspiebi; prama skrajnicim; u raznim
godišnim dobima; u izvorim, u jezerim, u riekam, u potocim; voda je u
toliko nestala u zdjeli; da se ova dva tielesa netiču“ itd. Što se napokon
pravopisa tiče, nebih znao kazati, koga spisatelja je u tom sliedio. Buduć
dakle i prostomu narodu, a svakako djeci u školi, valja dati u ruke knjigu,
Pisanu jezikom lahko razumljivim a 1 pravilnim, s toga bi spisatelj svoju
plemenitu i svake hvale vriednu nakanu mogao izvesti samo onda, kada bi
pomenutu knjižicu preradio i pročistio, na čem bi mu se zahvalio svaki pri-
jatelj prosvjete puka.

Pisao u Osieku Živko Vukasović.

——— aii) __

- I. Razprave.

Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

Napisao

Dr. Franjo Iveković.

Svaki Hrvat, koji znade, da su braća Nik«la i Petar Zrivski junačku
smrt pradjeda svojega Nikole Zrinskoga Sigetskoga opjevali pjesmom junač-
kom, onaj magjarskom a ovaj hrvatskom, jamačno je rad saznati, kako je
naša pjesma hrvatska prama magjarskoj. Je li djelo Petrovo sa svim izvorno
i samostalno ; ili je Petar radio dogovorno s Nikolom ; ili je napokon samo
preveo pjesmu Nikolinu s magjarskoga na jezik hrvatski? Pa ako je hrvat-
ska Zrinijada prievod magjarske, da li je prievod točan i prama riečim, ili
slobodan i samo po smislu, da li se je primakao prilično izvorniku, ili je da-
leko za njim zaostao? To će svaki Hrvat rad znati u svako vrieme, kamo
li nebi sada, kad nam je mila svaka stvarca, koja nam pripovieda o Zrin-
skih, ili je od njih potekla; kako da nam ne bude milo čuti što god o Zri-
nijadi, koja je i čedo Zrinskovo i glasnica slave Zrinskove; pa čuti sada,
kad slavimo tristogodišnjicu onoga Zrinskoga, s kojega nam se je ime hrvat-
sko na krilih slave i poštenja raznielo po svem kolikom svietu.

Nikola i Petar Zrinski, !') kao da su slutili, da će jim skorim porodice
nestati sa zemlje, zapjevaše pjesmu, kao što kažu o labudu da milo zapjeva,
prije nego izdahne. A o čem da pjevaju, ako ne o dici i ponosu svojem, o
Sigetskom junaku?

Već je onda bilo Hrvdta, osobito Hrvata velikaša, kojim je bilo milije
tudje od svojega; već je onda bilo ljudi, koji su govorili, da su duarum pa-
triarum filii, kao da može tko imati dvie majke; već je onda zavladao dua-
lizam u mnogih obiteljih hrvatskih, te bi jedan brat ostao vjeran narodu
svojemu, dok bi si drugi obraz hrvatski sakrio obrazinom magjarskom. Tako
se je zbivalo već i u obitelji grofova Zrinskih. Zrinski su gubili gradove i
gospoštine u južnoj Hrvatskoj, gdje su se Turci sve više širili i učvršćivali.
U zamjenu za izgubljeno dobivali su imanja u sjevernoj Hrvatskoj, pa odanle

!) Pišem Zrinski a ne Zrinjski, jer su se onako oni sami svagdje pisali ; k tomu
ima u nas i sada Zrinovića, Zrinšćika, a i Zrinskih n. p. u Sesvetah, krujini
gjurgjevačkoj, i u zagorskom Podgorju.

Književnik ILI. 3. 22

320 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

prelazili u Ugarsku. Već je Nikola, ') junak Sigetski, bio dobio Medjumurje,
koje je onda još pripadalo Hrvatskoj; Nikola (+ 1614), unuk Nikolin a stric
pjesnika, o kojih govorimo, postao bješe velikim županom saladskim ; Nikola
pako, koji izpjeva magjarsku Zrinijadu, bijaše već našljednim velikim župa
nom saladskim i šomočkim, te da mu budu imanja u županiji, priklopi se
Medjumurje via facti županiji saladskoj. Neima li se drugi uzrok, što smo
izgubili Medjumurje, tražiti u tom, što se je Lutherov zakon u Medjumurju
vrlo raširiio već za Jurice Zrinskoga, sina Nikole Sigetskoga, i kasnije za Ju-
ričina sina Jurice, otca pjesnika Nikole i Petra? Jer kad je bilo u Ugarskoj
dopušteno izpoviedat vjeru Lutherovu a u Hrvatskoj zabranjeno, gotovo su
Zrinski, kano privrženici nove vjere, nastojali, kako će Medjumurje doći
k Ugarskoj. Za Juricu Nikolina i Juricu Juričina znademo, da su bili pro-
testanti, premda se je ovaj potonji četiri godine prije smrti (f 1626) povratio
u krilo crkve katoličke. Taj Jurica umre mladovjek, ostaviv dva sina Ni-
kolu i Petra, kojim je skrbnik bio biskup zagrebački Petar Domitrović. Kako
su bili još djecom, kad im se je otac povratio na vjeru katoličku, a k tomu
došli pod skrbničtvo biskupa katoličkoga, ne ima dvojbe, da su obojica od-
gojeni u duhu katoličkom. Sa svim tim čini se, kao da je Nikola kasnije
opet otišao k protestantom, ili jim je barem bio u srcu sklon; dočim je Pe-
tar ostao tvrd katolik. To zaključujem iz same Zrinijade. Jer dočim Petar
u pjev. I. kitici 7. veli, da su Ugri »v rimskoj pravoj veri vele izpačeni,“
Nikola o njih samo kaže, da su liepu kršćansku vjeru nogama ga
zili (szćp keresztyćn hiit&t l4bok al4 nyomts&k); tako i u pjev. V. kit. 36.
stavlja Petar Nikoli Sigetskomu ove rieči u usti:

Nit ćemo pojt k harcu * za ki uzrok mali,

Neg za žene, dicu * za vas puk ostali,

Viru, crikav majcu * ku smo obdržali ;
a Nikola ima u magjarskom: keresztćny szerelmes hazankćrt (za kršćansku
milu nam domovinu). Ova razlika ima svakako razlog, a inomu se, osim po-
menutomu, ne mogu domisliti. Povrh toga Nikola u svojoj magjarskoj Zrini-
jadi piše većinom Kkereszty6ćn mjesto keresztćny (kršćanski), onako govore
danas Magjari protestanti, ovako katolici, uprav kao i u nas pravoslavni:
hrišćani, a katolici: kršćani; samo ne znam, da li su Magjari već u 17. vieku
gradili onu razliku. Nije moja zadaća ovdje iztraživati, koji su članovi poro-
dice Zrinskove zbilja bili protestanti; meni je dovoljno bilo napomenuti, da
jih je medju njimi bilo, koji su sliedili nauk Lutherov, ili su barem bili
skloni novoj vjeri; to sam pako s toga napomenuo, da si lakše protumačimo,

') Za lakše razumievanje evo rodoslovja Zrinskih, o kojih je ovdje govor:
Nikola (+ 1566. u Sigetu.)
Jurica (t ok. 1594.)

m —

Nikola (+ 1614.) Jurica (+ 1626.)

a gos
Nikola (t 1665.) Petar (t 1671.)
pjesnik magjarski. pjesnik hrvatski.

Dr. Franjo Iveković. *'821

kako su se mogli posljednji Zrinski odmetati od hrvatstva a prianjati za
magjarstvo. Jer kad je bio zakon Lutherov, kao što rekoh, zabranjen u Hr-
vatskoj a dopušten u Ugarskoj, bilo se je Hrvatu, koji se je iznevjerio vjeri
svojih djedova, iznevjeriti i narodu svojemu. Uzmimo k tomu, da su posljed-
nji Zrinski dobivali u Ugarskoj velika županstva i ina dostojanstva (i sam
naš junak Nikola Sigetski bio je njeko doba ugarski tovarnik), ne ćemo se
jamačno čuditi, ako vidimo, kako je Sirena mora jadranskoga zapjevala tu-
djim joj jezikom magjarskim.

Nikola je dakle Zrinjski, brat Petrov, na magjarskom jeziku izpjevao
besmrtnu smrt pradjeda svoga Nikole, Leonide hrvatskoga, u eposu pod na-
slovom: A Zrinidsz, vagy az ostromlott Sziget (Žrinijada ili obsjedeni Siget).
Taj je epos izašao u Beču god. 1651. iz pečatnje Mateja Kosmerova, car-
skoga štampara, u zbirci Nikolinih pjesama, kojoj je napis: Adriai tengernek
Siren&ja: Gr6f Zrini Mikl6s (Jadranskoga mora Sirena: Grof Zrinski Nikola).
Iz toga se napisa vidi, da nije pjesnik hotio zbirci svojoj nadjeti ime: Si-
rena mora jadranskoga, nego je sebe smatrao tom Sirenom; zato je i napi-
sao: Adriai tengernek Sirendja: Grof Zrini Mikl6s, a nije metnuo: Grof
Zrini Miklostć! (od grofa Zrinskoga Nikole). Ja imam pri ruci magjarsku
Zrinijadu, koju je na svjetlo izdao Kazinezy Ferenc s ostalimi spisovi Ni-
kole Zrinskoga u Pešti god. 1817. Epos se dieli u 15 pjevanja (ćnekek), a
svako pjevanje u više četverostihih kitica; stihovi su dvanaesterci, s od-
morom poslije šeste slovke. Sva četiri stiha kod svake kitice imadu biti je-
dnaka sroka. Ovo je kao pravilo; nu proti tomu se pravilu često grieši. Već
u prvom versu spogriešamo jednu slovku, a odmah u drugom nije odmor
pravilan. Evo ta dva versa:

En, az ki ez eldttiiffju elm6vel
Jaczottam szerelem|lnek 6des versćvel.
Samo ću još jedan primjer nepravilna odmora navesti, n. p. u pjev.

VII. kit. 39.
O 6let, mely hamar ez vilagbul! kitiinsz!
O rovid ćlet, tiillink mely gyorsan ršpiilsz,
Mikor inkabb kelle|nćl, akkor te megsziinsz,
Es, mint harmat nap e ]lčtt, egyszermind el tiinsz.

Nu i srokovi su, barem po našem pojmu, veoma nepravilni; primjerom

budi nam u pjev. IX. kitica 14.:
Talan rendelt Isten mist erre dolgokra,
Ki keveseb k4r ndlkiil ezt fol v4lallya.
Zrini Deli Viddal igy beszćlnek vala,
Azonban szolton szol Ali Kurt &gylia.

Medjutim zbog nepravilnih srokova ne smijemo biediti pjesnika magjar-
ske Zrinijade; čini mi se, tomu je kriv jezik magjarski, buduć nesposoban
za srokove, barem kako jih mi pojimljemo; jer ćeš i u najboljih pjesnika
magjarskih, u Včrčsmartija i Petčfija, uzalud tražiti srokove po našem, ili
pravije veleć, evropskom pojmu pravilne.

Sad da čujemo sud o magjarskoj Zrinijadi. Najprije možemo navesti sud
samoga pjesnika. Pjesnik je naime pred svoje djelo metnuo predgovor, u

*

322 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

kojem ga s4m ocjenjuje. Buduć taj predgovor kratak i drugčije za nas za
nimljiv, stavljam ga ovdje u vjernu prievodu. Glasi ovako : »Štiocu. Homer
je sto godina poslije raspa Troje pisao o tom historiju; i ja sam opisao po-
slije sto godina rasap Sigeta. Virgilij je deset godina pisao Aeneidu; a meni
sc zbude, ter u jednoj godini, pače jedne zime, dovrših svoj posao. Ne pri-
spodabljam si pero nijednomu od one dvojice; ali se mogu tim pred njimi
pohvaliti, što mi professija iliti zvanje nije pjesničtvo, nego mi je ino, od
od onoga veće i za zemlju našu koristnije. Što sam pisao, pisao sam za za-
bavu, ne čekam zato nikakove nagrade; ona dvojica nisu imali druge brige:
meni je ova bila najzadnja. Pisao sam, kako sam znao, premda bih mjesti-
mice i bolje bio umio, de nisam žalio potratiti više truda. Imade mi mina
u stihovih, nu ima i u mjesecu i u suncu nedostataka, koje zovemo pomr-
činami. Kad vele: saepe et magnus dormitat Homerus, mogu se doista bez
stida obazrieti na svoje pogreške; iskreno kažem, da si nisam nikada iz-
pravljao djelo, jer nisam imao kada; k tomu je ovo prvi plod uma mojega.
Pa da sam ga i dotjerivao, opet nebi bilo in perfectione, quia nihil perfectum
sub sole, nam nec chorda sonum dat, quem vult manus et mens. Historiju
sam pomiešao bajkami; nu tako sam naučio od Homera i Virgilija; tko bude
čitao ovo djelo, lako će razabrati bajke od historije. Turske, hrvatske, latin-
ske rieči upleo sam si u versove, jer mi se je tako ljepše činilo, k tomu je
magjarski jezik siromašan; tko piše historiju, vjerovat će mi, što kažem. —
Napisao sam, da je sultan Suliman poginuo od ruke Nikole Zrinskoga: nau-
čio sam to iz hrvatskoga i talijanskoga ljetopisa (horv4t 68 olasz cronic&bul);
i sami Turci tako govore i pripoviedaju. Što Istv&nfi i Sambucus drugčije
pišu, razlog je, što se nisu toliko obazirali na iztraživanje sukromnih stvari,
koliko na historijski tiek državnih posala. Bilo što mu drago, ondje je pogi-
nuo car Suliman ; to je jamačno. Pisao sam i o ljubavi, nu mirno. Nemogu
reći, da se nisam kadkada stoga i kajao. Medjutim, da je moći liepo složiti
ljubav s junačtvom, naučio sam iz ovoga stiha:

In galea Martis nidum fecere columbae,
Apparet Marti quam sit amica Venus.

S Bogom.“ — “To je predgovor. Iz njega vidimo, da je Nikola dosta čedno mi-
slo o svojoj pjesmi; priznaje, da mu pjesničtvo nije zvanje, te da nije
imao ni volje ni vremena izgladit si i usavršiti djelo. Primjećujem još ovdje
da je Nikola, kako sim kaže, dosta hrvatskih rieči upleo u magjarske ver-
sove; nego mi je udarilo u oči, kako je u magjarskoj pjesmi najviše takovih
rieči hrvatskih upotrebio, koje spadaju na vojevanje, kao n. p. szablja,
kopia (kopje), isztrazsa (straža), puska, sisak, vajda (vojvoda), zaszlć (za-
stava), vitćz, puzdra (tulac) itd. Ne bi li se odatle moglo zaključiti, da su se
vitežki Magjari od Hrvata naučili evropskomu ratovanju ?

A za svjedočanstvo, kako sadanji Magjari sude o Zrinijadi, navest ću
samo Foldyja Ferenca, ponajboljega historika magjarske književnosti. U djelu,
koje je g. 1864—5. u Pešti kod Gustava Emicha na sviet izdao pod naslo-
vom: A magyar nemzeti irodalom tčrtenete a legr6ćgibb idč6ktdl a jelenkorig

Dr. Franjo Iveković. 523

rovid el6ćadasban (Historija magjarske narodne književnosti od najdavnijega
do sadanjega doba u kratku nacrtu), na strani _ 69. i 70. veli o Nikoli Zrin-
skom u obće, da je prvi medju magjarskimi pjesnici, koji je imao tvorna
duha i pjesničke sposobnosti; o Zrinijadi pako napose ovako kaže: »U po-
gledu domišljatosti i poredbe još nije nitko nadkrilio Zrinskoga u našem
pjesničtvu. Ugodno dojimanje do episdda, raznolikost karakt&ra, tanko i isti-
nito opisivanje vrlina, psyhologično vjerno slikanje pondika i nutarnjega bitka,
jasno i živo risanje boraba i napokon krepki pjesnički jezik klassičnim (re-
mekk€) čini djelo, kojemu vriedaosti umaliti ne mogu niti drapavost, pače
mjestimice pogreške jezične niti neskladno stihotvorenje.« Što mislim o tom
sudu, kazat ću kasnije.

Kao što imaju Magjari Zrinijadu od Nikole Zrinskoga, tako ju imamo
i mi Hrvati od Petra Zrinskoga, Nikolina brata. Njekoji pomisliše, da je
naša Zrinijada izvorno djelo, pa da se samo na toliko slaže sa Zrinijadom
magjarskom, u koliko su oba brata radili dogovorno. Ali tu domisao opro-
vrgava s&m Petar, veleć u predgovoru, ,da je dila vojničkoga bana nigdaš-
njega Zrinskoga Miklouša iz ugarskoga na harvacki naš jezik
stumačil.“ Još većma oprovrgava domisao onu sravnjivanje hrvatske Zri-
nijade s magjarskom. Sravniv potanko ovu s onom, velim, da je hrvatska
ŽZrinijada prievod magjarske, nu prievod, koji je prevodilac
prilagodio sebi isvojim hrvatskim čitaocem.

Petar ne prevede samo Zrinijadu nego i ostale pjesme Nikoline, pa zbirku
tih prevedenih pjesama izdade na svjetlo u Benecih g. 1660. pri Zamariji
Turinu pod napisom: Adrianskoga mora Syrena: Grof Zrinski Petar. Niti
Petar nije dakle namjeravao svojoj zbirci prevedenih pjesama nadjenuti na-
slov: Syrena_ mora jadranskoga, nego je sebe nazvao hrvatskom Syrenom,
kako se je god Nikola prozvao magjarskom. Na ine pjesme, koje su u zbirci,
ne ćemo se obzirati, ne budući u savezu sa tristogodišnjicom, koju slavimo.
Našoj je Zrinijadi Petar dao jednostavan naslov: Obsida Sigecka. Dieli se,
kao i magjarska, u 15 pjevanja, ili, kako sam Petar kaže, u 15 dielova; nu
kad sam već gore ove dielove po magjarskom izvorniku imenovao pjevanji,
zadržat ću taj nazov i u napredak za laglje razumievanje.

Nego prije što ću razpravljati o našoj Zrinijadi štampanoj, valja mi
spomenuti što god i o rukopisanoj, koja se nalazi u bečkoj carskoj knjižnici
pod br. 10122, a napisom: Obsidio Sigethana Carmen Heroicum Croaticum
auctore et scriptore manuscript. Comitis Petri a Zrinio olim Croatiae Bano.
Točan priepis ovoga rukopisa ima u knjižnici svojoj pod br. 778. g. Ivan
Kukuljević, koji mi ga je dobrostivo ustupio za porabu. U rukopisu nije
ciela Zrinijada. Od početka ne ima šest uvodnih kitica od Historije, nego
pjesma u rukopisu počima odmah drugom kiticom: Ar med njimi vidi
odurnu nestalnost itd. a dočima kiticom osamdesetom u VIII. pjevanju.
Buduć rukopis različit od štampane Zrinijade, nastade sumnja, da je ru-
kopis ili pako štampani tekst podmenut. Nu o tekstu štampanom prestaje
sumnja, čim se sjetimo, da je knjiga naštampana godine 1660. a Petar,

324 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

njezin pisac, umro istom godine 1671.; za njega živa nije mu se doista
mogla podmenuti. Ali niti rukopis nije podmetnut; jer ako ga sravnimo s hr.
vatskim štampanim tekstom, obzirući se pri tom i na tekst magjarski, vidjet
ćemo, da ne može biti hrvatski tekst u rukopisu od drugoga pisca a onaj u
knjizi od drugoga; jer je jezik i slog u oba teksta hrvatska jedan te isti.
Zatim ima u rukopisu njekojih razlika od teksta magjarskoga, koje se razlike
nalaze i u štampanom hrvatskom tekstu. Tako je u pjev. III. kitica 18. (bro-
jeć po tekstu magjarskom) izpuštena u rukopisu i u knjizi našoj; u pjev.IV.
izpuštene su tri kitice, u V. jedna, u VI. tri, u VII. jedna i u VIII. pjeva
nju jedna strofa, svigdje ista u rukopisu koja i u knjizi. K tomu je pisac
rukopisa gdješto odstupio od izvornika magjarskoga, da bude prievod udešen
za čitaoce Hrvate; pa upravo te promjene nalazimo i u štampanom tekstu
Tako se u pjev. V. kit. 8 u rukopisu i knjizi hrvatskoj stalnost Zrinskova
prispodablja stalnosti gore Velebićke, dočim se u knjizi magjarskoj sravnjuje
s velikimi stienami na visokom Kćsm&rku. U istom se pjevanju kit. 26. u
. oba teksta hrvatska kaže, da se Varaždinsko polje crveni od krvi, dočim se
u magjarskom veli, da je Rinja kod Bobovca u Ugarskoj od krvi topla. U
kitici 62. istoga pjevanja spominje se u oba hrvatska teksta vojvoda Musi-
jević, koji se u tekstu magjarskom zove Bal4s Dešk. Buduć dakle, da je
u štampanoj i rukopisanoj našoj Zrinijadi isti jezik i slog, iste promjene i
razlike od teksta magjarskoga: ne ima sumnje, da su obadvie od istoga pisca.
Nu odakle opet razlike medju rukopisom i štampanicom? Najprije da vidimo,
kakove su te razlike. U rukopisu su stihovi dvanaesterci sa srokovi «amo
na koncu i s odmorom u sredini, upravo kao u magjarskom izvorniku; a u
štampanoj našoj Zrinijadi srokovi su i u sredini kod odmora. Na primjer u
pjev. 1. kitica je 2. u štampanici:
Med njimi on vidi * odurnu nestalnost,
Izbodeću z jidi * vsagdanju nesložnost ;

Vsakojakih udi * iskati nasladnost,
A Bogu cić ljudi * kazati pokornost.

Ova je kitica u rukopisu ovako:

Ar med njimi vidi odurnu nestalnost,
Ostavivši Boga, ter k balvanom služnost,
Listor da si vekšu uhite slobodnost,

I grlu svojemu zadobe požripnost.

U magjarskom pako glasi ovako:

Lata az Magyarnak Alhatatlansagat,
Megvetvćn az Istent hogy im&dna balv&nt;
Csak az, eresztenć szajara az zablat!

Csak az, engednć meg tolthetnć meg torkat!

Iz navedenih kitica ujedno vidimo, da je prievod u rukopisu mnogo
točniji. Ova se točnost opaža u cielom rukopisu, pače je gdješto prevedeno
od rieči do rieči. Kako je prevodilac bio mnogo slobodniji u rukopisu, gdje
se je samo na koncu stihova imao starati za srokove; naravno je, da se ru-
kopis laglje čita, i da je smisao u njem mnogo jasniji nego li u štampanom
prievodu, gdje su porad srokova u sredini pometane kojekakve rieči, s kojih

Dr. Franjo Iveković. 325

bude smisao često vrlo taman, a kadšto upravo nesmisao. Eto u pjev. III.
kit. 24. četvrti veras neima u štampanici nikakova smisla:

Al s taborom nogu * spet mi ne skažuje;
dočim je u rukopisu dosta razumljivo :

Al mi dignut tabor volja ne skažuje.

U magjarskom je: t&borom helyćt nem valtya = tabor moj mjesta ne mienja.

Razlika je nadalje medju rukopisom i štampanicom, što u rukopisu nije

nijedna izvorna kitica od Petra pridodana, a u štampanici jih ima mnogo;
kao što ćemo vidjeti kasnije. Napokon se i u tom razlikuju rukopis i štam-
panica, što štampani hrvatski tekst mnogo više odstupljuje od magjarskoga
nego li rukopisani, premda je već i u rukopisu, kao što smo vidjeli, tekst
gdješto udešen za čitaoce Hrvate. Tako, navest ću samo jedan primjer, po
rukopisu govori Bog Zrinskomu, da ća od njegove ruke pasti Suliman, kako
je i u magjarskom, a po hrvatskoj štampanici (II. 87.) kaže:

Niti smrti tvoje * ta vuk (t.j. Sulimau) vidit neće,

Jer ga palti (== puti) svoje * prvo znoji stoče.

Buduć dakle da imade s jedne strane nedvojbenih dokaza, da je i ru-
kopisana i štampana hrvatska Zrinijada od istoga pisca, a s druge opet strane
ima medju njimi takovih razlika, koje nam daju pravo tvrditi, da je tekst u
rukopisu prvlje sastavljen a kasnije tekst u štampanici: možemo doista pod
istinu kazati, da je Petar najprije uzeo Nikolinu Zrinijadu prevodit točno,
dopuštajuć si samo gdjekoju promjenu, da mu bude djelo prilagodjeno čita-
teljstvu hrvatskomu ; nu prije nego ju je svu preveo ili istom onda, kad je
već preveo cielu, predomisli se inače. Naumi naime pjesmu umjetnije složiti:
da ne budu srokovi samo na kraju stihova, nego i u sredini pri odmoru, ugle-
dav se u davnije pjesnike hrvatske, od kojih ima gotovo svaki versova dva-
naesteraca sa srokovi poslije šeste slovke. Stihova takovih imade Marulić,
Š. Minčetić, Lucić, Vetranić, Hektorević, Ranjina, Držić, Zlatarić, J. Gundu-
lić i drugi. Znao je dakle naš Petar starije hrvatsko pjesničtvo, pa sui
njega znali suvremeni domaći pjesnici, kao što nam liepo svjedoči Trublja
slovinska, koju je uprav njemu u slavu složio Vladislav Minčetić. — Petar
naumi osim toga promjene učiniti u tekstu hrvatskom: pridodati svojih ki-
tica, više jih iz originala izostaviti, od pojedinih strofa magjarskih parafrasom
učiniti po dvie hrvatske, riečju, magjarsku Žrinijadu preraditi a ne samo
jednostavno prevesti na jezik hrvatski. Na tu domisao, preraditi naime Zri-
nijadu, došao je naš pjesnik, kad je ili već cielu Zrinijadu bio preveo, pa u
tom slučaju bio bi rukopis u bečkoj knjižnici ne samo od početka nego i na
kraju krnj, manjkajuć mu gotovo polovica, počamši od 80. kitice u VIII.
pjevanju ; ili je bratovu pjesmu točno po originalu preveo samo do pomenute
kitice, pa ju odmah onda stao preradjivat. Sva je prilika, da je Petar cielu
Zrinijadu onako preveo, kako j& još polovicu imamo u rukopisu; jer se je
istom nezgodom, kojom je izgubljen početak, mogao izgubiti i svršetak,
k tomu je rukopis tako završen, kao da si ga odsjekao, a tako ga sam pi-

326 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

sac nije jamačno ostavio. Da je onaj latinski napis na rukopisu: Obsidio Si
gethana etc. od kasnije ruke, ne treba ni spominjati.

Kako se rukopis, uza sve razlike, mnogo slaže sa štampanom našom
Zrinijadom, možemo za cielo držati, da je Petar, preradjivajuć pjesmu, imao
pri tom za ošnov svoj prievod, a ne magjarski izvornik. Gledao je samo,
kako će mu na sredini versova izaći srokovi, ne obziruć se _morebiti nimalo
na smisao u originalu. Odatle si možemo iztumačiti, kako se je zbilo, te
mnogi stihovi hrvatski imaju ponješto različit smisao od magjarskih; mnogi
su gotovo bez smisla, gdje su magjarski sasvim razumljivi; a mnogi imaju
smisao baš protivan magjarskim. Bilo je pjesniku više do sroka, budi kako
nevaljala, nego li do toga, da mu bude pjesma razumljiva. Svakako je bila
nesretna domisao Petrova graditi srokove u sredini versova.

Petar je, da sve u dvie tri skupimo, pjesmu magjarsku brata
si Nikole najprije preveo, uz veoma neznatne promjene, na
jezik hrvatski;jonda je taj svoj prievod preradio, pridodav ki-
tica novih, izpustiv ih njekoliko iz originala, izpraviv gdjekoja data, razširiv
mnogu kiticu parafrasom u dvie, a stegnuv kadšto dvie u jednu. Razmotrimo
sad redomice promjene učinjene prama izvorniku.

Najprije mi valja napomenuti, kako je Petar svagdje iztaknuo hr-
vatstvo sigetskih junaka. Tako u IV. 35. zove ban Zrinski junake u boju
poginule »obrambom harvackom“, dočim u magjarskom stoji, da su pali »za
sladku našu domovinu« (mi €des haz&nkćrt). U istom pjevanju kitici 43. pri-
povieda pjesnik, da su ,davori zibrani,« razveselivši se rujnim vinom, ,har-
vacki djačili (== pjevali); i sam magjarski original kaže, da su njekoji stali
pjevati hrvatske dovorije, što jih je grlo nosilo (n&mely horvat davorit nagy
torkal kezde). U kitici (0. ima radi versa samo: Zrinski tvardovrati, a u
magjarskom : drzoviti Hrvat Zrinski (vakmer& Horvšt Zrini). Golemi se i u
magjarskom, kao i u hrvatskom (V. 60), zove krstnim imenom Stipan a ne
Istvan. U V. 61. kaže hrvatski pjesnik, da Bat Petar, Patačić Petar i Pa-
pratović Farkaš vodi svaki po sto Hrvata, dočim magjarski veli, da svaki
vodi po sto dobrih momaka. U IX. 119. ne kaže pjesnik hrvatski, u kakovu
je jeziku odgovorio vojvoda Radivoj Deli-Vidu Žarkoviću, misleć, razumieva
ge samo po sebi, da u hrvatskom; nu magjarski veli naročito, da mu je od-
govorio hrvatski (horv4t nyelvel). U X. 28. kaže Radovan o sebi, da je Hr-
vat; tako je i u magjarskom. U obće se može razabrati iz ciele hrvatske
Zrinijade, da je Petar junake sigetske, izuzam ih vrlo malo, držao za cigle
Hrvate. A tudjinaca ne prisvaja svojemu narodu; tako o Dand6-u veli svagda,
da je Ugrin, samo ga jedan put radi sroka piše Dandovićem. Niti Nikoli
Zrinskomu, pjesniku magjarskomu, nije palo na kraj pameti, da si pradjeda,
Nikolu Sigetskoga, smatra Magjarom, nego uviek samo Hrvatom, premda mu
rieč Magyar znači što Ugrin u širem smislu t. j. svakoga, tko spada pod
ugarsku krunu; zato i Petar prevadja rieč Magyar sa Ugrin, pa kad je zbog
sroka dva puta upotrebio rieč Magjar, tumači tu rieč straga u Tomačenju
sa: Ugrin. Tako je bila onda još nepoznata u nas ova rieč! — Po V. 68.

Dr. Franjo Iveković. 3217

rekao bih, da je medju Hrvati u Sigetu bilo i pravoslavnih Hrvata. Tu se
naime kaže, da Radivoj vodi stotinu Vlaha, po kojih naš pjesnik ne može
razumievati Romane ili Talijane nego pravoslavne Hrvate, kad veli i magjar-
ski pjesnik na tom mjestu, da Hr vat Radivoj vodi sto momaka (hoz Hor-
vat Radivoy szaz legćnyt). I po samih krstnih imenih sudeć može se reći,
da je medju sigetskimi junaci bilo i pravoslavnih, koje su ipak svi držali
za prave Hrvate. Tako su bili medju Sigećani dva brata Miloš i Matija Ba-
dankovići. Kako su u šestnaestom vieku narodna krstna imena (Miloš, Radi-
voj, Radovan itd.) u Hrvata katolika bila malo već u običaju: po svoj su
prilici braća Badankovići bili pravoslavni, pa opet se kaže o Matiji Badan-
koviću izriekom, da je Hrvat (u magjarskoj X. 58.). Srbsko ime nije bilo
prošlih viekova poznato kod pravoslavnih Hrvata; istom nam devetnaesti viek
porodi besmrtnika, koji uzeše narode dieliti po vjeri.

Rekosmo, da je hrvatska Zrinijada prievod magjarske, nu prievod, koji
je prevodilac prilagodio sebi i čitaocem si Hrvatom.

Na čitaoce se Hrvate obzire Petar, kad u 21IV. 35. zatočnike
sigetske zove »obrambom harvackom“; u V..8. sravnjuje stalnost Zrinskovu
nepomičnosti gore Velebića (u magj. Kćsmark); u V. 26. spominje bitku,
koja se je bila kod Varaždina, a u magjarskom je govor o bitci na Rinji
kod Bobovca; u V. 61. vode Bat, Patačić i Papratović svaki po sto Hrvata
(u magj. szaz j6 legćny), u V. 63. spominje se Musijević (u magj. Blaž
Dešk); u VI. 34. kaže se, da je Niemac tim zlobniji Hrvatu, što mu je Hr-
vat vjerniji (u magj. se veli, da je Niemac takov proti ugarskomu vojniku,
magyar katona); u LX. 103. veli pjesnik naš o Juraniću i Radivoju, da će
jim slavno ime biti »harvacka sprot turskoj dokle sablja grede« (u magi.
magyar nemzet); u IX. 111. Deli-Vid nazivlje bana Zrinskoga »obrambom
harvackom«, a u kitici sliedećoj veli, da mu je plakati, »jer vidim da j' opast
harvackomu domu« ; sve to nije u tekstu magjarskom. Morda će biti vriedno
takodjer napomenuti, da u III. 4. stoji »orsag slovinski“, dočim je u magi.
ondje »Horv&torszag«. Ovamo možemo napokon i to pribrojiti, što je gotovo
svagdje mjesto Magyar u hrvatskom Ugrin, osim ako uzmemo, da je rieč
Magyar _u 17. vieku bila u nas zbilja nepoznata; jer u tom slučaju ne mo-
žemo reći, da je naš pjesnik hotio i u tom pjesmu preraditi obziruć se na
svoje čitaoce Hrvate, nego je tada rieč Ugrin mjesto Magyar nuždan prievod.

Petar je nadalje u tom preradio pjesmu brata si Nikole, što je gdje
štou pjesmi izpravio ili barem hotio izpraviti. Tako u II. 31. kaže
naš pjesnik, da »Ivanšćak mesec be v dnevu devetom“, kad je car Suli-
man krenuo iz Carigrada proti Ugarskoj, a magjarski pripovieda, da se je
to zbilo na dan deseti Ivanšćaka. U II. 87. govori Bog Zrinskomu, da mu
smrti neće vidjeti car Suliman, nego da će ovaj s&4m prvlje umrieti; u ma-
gjarskom obećaje Bog banu, da će njegovom rukom poginuti turski car;
prama tomu su i kitice 98 —105. u pjevanju XV., dočim se u magjarskom
u dvie kitice pripovieda, kako je Zrinski pogubio Sulimana. U VI. kaže se
o Halul-begu, da je sin kapetana bagdatskoga, a u magjarskom kair-

328 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

skoga. U VII. 77. i kasnije spominje se Abaza Sanzak; u magjarskom na
istih mjestih: Szanz&k Benavir. U X. 54. i u inih kiticah govor je o Batu
Petru, koji se u hrvatskom uviek zove Bat a u magjarskom uviek Bot; samo
ga u V. 61. pjesnik hrvatski zove Bata, po svoj prilici da dobije slovku
više. U X. 62. jednomu je Badankoviću ime Matija, a u magjarskom Ivan;
isto je tako u X. 69. Svilojeviću ime Jule, u magjarskom Antal; i Klisuriću
u hrvatskom Ivan, u magjarskom Mikula. Po XIII. 7. žena Deli-Vidova zove
se Julijanka, u magjarskom Barbara. U XIII. 96. pripovieda se, da je pod
Sigetom poginulo Turaka 40,000 (tisuć dvakrat dvajset), a po magjarskom
ih je izvorniku palo 25,000. — Neznam, ima li se u I. 105. smatrati izprav-
kom ili samovoljnom promjenom poradi stiha, kad se kaže, da se je caru
Sulimanu pridružio s vojskom sin Kralja Atapalika, u magjarskom se pako
čita, da mu se je udružio sam kralj Atapalik; isto je tako morebiti i u VIII.
16. radi versa, da bude slovka manje, napisano šest tisuća derviša, dočim je
u magjarskom deset tisuća.

Preradjivajuć pjesmu obzirao se je Petar rek bi na sebe, na svoju
individualnost, kad je pridao svojih kitica, osobito takovih, koje sadržavaju
nauk moralan; kad je gdjekoje kitice izpustio, gdjekoje opet opisom raširio,
od jedne gradeć dvie, od dvie tri ili četiri.

Pridao je svojih kitica u cieloj pjesmi svega 84. Morda će koga
zanimati, da znade, koje su kitice upravo Petrove. Evo jih u I. su pjevanju
5. 26. 48. 69. i 15—T9.; u II. 88.; u III. 7—11. 37. 52. 91. 92. i 94.; u
IV. 4. 17. 30. 31. i 60.; u V. 1—6. 10. 11. 44. 61. 73. 18. 86. 93. i 101;
u VI. 1. 2. 11. 16. 28. 173—75. i 82. ; u VII. 12. i 108.; u VIII. 6. 13. 19.
33. 49. 83. i 104.; u IX. 7. 37. 38. 54. 64. 81. 82. 95. 96. 106. i 121.; u
X. 3. 4. 43. 44. 61. 77. 115. i 116.; u XI. 19. 22. i 45.; u XIV. 93.; na-
pokon u XV. 32. 98—105. 113. i 115—117. — Buduć da se može po iz-
vornih kiticah najbolje suditi, kakov nam je Petar pjesnik, a staro je izda
nje njegove Žrinijade veoma težko dobiti, niti je prilika, da će se skorim
ciela pjesma iznovice preštampati: poredat ću ovamo one Petrove kitice, ko-
jih je više ujedno a sve tvore njeku cielost.

U pjevanju I. opisav Delimanovu ljubav prama Kumili, kćeri Sulima-
novoj, pridaje ovo razmatranje u kiticah 75—79.:

15.
Oh Bože! ča ženski * sam obličaj može,
Koji evit junački * tako vred premože,
Ni sin človičanski * tako tvrde kože,
Koga, kad će, taki * ovi spol ne zmože.
16.
Ima neč u svojoj * divojka naravi,
Ča z naturom u njoj * višnji Bog postavi,
Jer čim je mlahavoj * već moći i glavi,
Z tim je vse u već6j * človičkoj ljubavi.
17.
Samima očima * kad će da govori,
Kako z strilom ž njima * srdašce umori,

Dr. Franjo Iveković..

Od tud nestanoma, * tužni čovik gori,
Bolje bi veoma * da ga smrt umori.

18.
Sam on ki j' s prvine * zla ljubav otiral,
Bagda j' od kupine * žitka cvit zastiral,
Da ki ji tad medvene * tila slasti zbiral,
Nezbavi se brane * dok bude umiral.

19.

Da b' Deliman ludi * prvić ljubav pustil,
Bil bi meju ljudi * vridniji glas zhustil,
Al buduć da j* ćndi * zloj uzdu prepustil,

Triba j' da se trudi * trudom v ki se j' spustil.

329

U pjevanju III. pripovjediv haš pjesnik, kako je budimski vezir Arslan
izgubio vezirstvo i život, što je četovao bez careve dozvolje, ovako razmatra
u kiticah 7—11. zle pošljedice oholosti i lakomosti:

Petomu je

T

Nut na što te dična * srića bć dvignula,
Do zraka sunčena * ka te j' porinula,
Kako j' brzo mučna * z tobom preminula,
Bolje b' pri čemerna * sama izginula.

8.
Ah! kako je bolje * manje uživati.
Ladanja do volje * priprosta držati,
Nego se kot ulje * zvrh vode znašati,
Pak potle v nevolje * gluboko opasti.

9.
Bolje bi nigdare * ništar ne imeti,
Nego kadgodare * sam svoje želeti,
Častneje bi stare * vrimena ne projti,
Neg da te prevare * ke imaju dojti.

10.
Negda si bil v dike * i u vsih ljubavi,
A sad si velike * vnogih tug v dubravi,
Prvo kako mliko * pun slasti i slavi,
Sada voda rike * ka se z morom spravi.

11.
Veće ti ni dara * nitkore ne nosi,
Nitko ne dohaja * nit milošće prosi,
Ravno tako zgara * roža v slanoj rosi,

Kot tvoja čast stara * da se ne zna tko si.

pjevanju Petar metnuo ovaj uvod:

1.
Nijedno ni vrime * kasno na kaštigu,
Ni v letu ni v zime * vrućini ni v snigu,
Gusto grihov brime * nosi sobom brigu,
Ku pod zalih ime * i dobri dosigu.

2.
Rado zna zlo priti * kad človik ne čeka,
I Bog prija preti * neg žitak podseka,

330 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

Ki je dal živiti * malo vrime veka,
Htil je posuditi * pokoru cić leka.

8.
Vsakomu j' človeku * žitak dan po broju,
V kem služi za diku * ka j' večuem pokoju,
Zato j' i junaku * dopušćeno v boju,
Da kuša na znaku * slavnu sriću svoju.

4.
Lipo se j' skrbiti * za mirno življenje.
Spametno spetiti * nad naglo činjenje,
Svetom prohoditi * lipo j' upućenje,
Al slavno umriti * najlipše j' spećenje.
5.
Ovo Zrinski bane * na svitu se trudi,
Nigdir nepristane * trseć svoje udi,
I još često zdahne * da mu Bog posudi,
Čim na njega mahne * da potlo ne sudi.

6.
Jer znaše kad hoće * Bog koga ljubiti,
Toga misli veće * trudom pohoditi,
Na svetu mu neće * vele ugoditi,
Da kuša nesriće * po kih mu j' v raj priti.

U pjevanju VI. poprati naš pjesnik ovom molitvom Nikolu Zrinskoga,
kad je iz grada sa jedanaest sto junaka navalio na deset puta veću vojsku
Osman-pašinu :

18.
Bože vsemogući * ki s' ričom zgovoril,
Vas ov svit cvatući * za človika stvoril,
U dobru živući * Turkom ga otvoril,
Da b' je potle mrući * od sebe oduril.

14.
Ni jim još zadosti * široko ladanje,
Mest, gradov, tvrdosti * najlipše imanje,
Neg gljede z objesti * i na naše stanje,
Bože ne prepusti * da evrše ufunje.

15.
Ovo kako vuci * gredu na koljenje,
Noseći u ruci * vernih duš trpljenje,
Puške, meči, luci * nad tvojih svršenje,
Sada ih potuci * za drugo kršćenje,
Sav epos dokanča Petar ovimi kiticami:
115.
Po takovoj diki * prolitja krvnoga,
Pusti žitak Zrinski * srid druma slavnoga,
Stup, šćit, ban hrvacki * grada Sigeckoga
Glavar, i strah turski * prvi vika svoga,
116.
Ovdi već pisati * i pero dospiva,
Gdi oko zvirati * suzami prispiva,
Zrinskoga plakati * srce prisiljiva,
Milo spominati * i mrtva i živa.

Dr. Franjo Iveković. 331

117.

Vetar tira oblak * vode dvižu slapi,
Droban otca momak * u materi vapi,
Bula kida pletak * z vlasi lišca drapi,
Tak Tatar, tak Turak * Kaur i Harapi.

118.
(ova je kiticn u magjarskom, ali drugčije.)

Ti Bože u svemu * popivkinju ovu
Primi po krvnomu * ku popisah slovu,
Na boju, na domu * vode, kopnu, stovu,
Diku, čast virnomu * i staru i novu,
Prodilji Zrinskomu * i rodu njegovu.

Moleći Boga, da jim rod uzdrži, završiše oba brata pjesmu. Nu promi-
slu se Božjemu svidje druga: može se reći, da se upravo njimi dokanča rod
Zrinskih. Jer i sami skorim poginuše smrću silovitom, i njihovi sinovi, Adam
Nikolin i Ivan Petrov, umroše mladovjeki, bez potomstva: Adam -od topa
kod Slankamena a Ivan u tamnici Rattenberžkoj u Tirolu (# 1703.). — Ki-
tice, koje je Petar pridodao, nisu nuždne za laglje razumievanje ciele pjesme;
mogao bi ih pače izpustiti, nepomutiv joj smisla nimalo. Te su kitice veći-
nom izljev srca bogoljubna, srca, koje je kušalo i uvidjelo taštinu svih stvari
svjetovnih. Jedino bi se moglo kazati o 37. i 38. kitici u IX. pjevanju, da
smisao ponješto razjačnjuju. O gdjekojih se pridodanih kiticah pače mora
kazati, da su upravo suvišne; tako se kiticom 59. u I. pjevanju bez nužde
prekida besjeda Sulimanova. Isto su tako suvišno pridane kitice 78. i 93. u
V. pjevanju.

Ako je već izvornimi kiticami Petrovimi naša Zrinijada narasla veća od
magjarske, još se je više povećala parafrasami. Petar je naime vrlo
često od jedne kitice Nikoline sagradio dvie, opisav obširnije misao izvornih
stihova. Za primjer tomu uzmimo pjevanje IX. Ondje su kitice 16. i 17.,
19. i 20., 28. i 29., 44. i 45., 52. i 53., 60. i 61., 62. i 638., 67. i 68., 86.
i 87., 91. i 92. načinjene od jedne kitice magjarske, a kitice 10—12., 23—25.
46—48., 12—74., 100—103., 109—112. od dvie magjarske. Većinom se timi
parafrasami smisao hrvatske. pjesme neluči od magjarske, nego se sa više
neči isto kaže. Samo kadkada bude u hrvatskom misao ljepše izrečena, kao
hp. kiticami 117. i 118. u pjevanju III. Tako se i kiticami 104. i 105.
bivlje opisuje u hrvatskom nego li u magjarskom vrlina Deli-Vidova. Kad je
naš Petar na mnogo mjesta parafrasovao magjarski tekst, svatko će pomisliti,
da se barem na tih mjestih lakše razumije tekst hrvatski nego li magjarski.
Pa opet imade parafrasovanih kitica, kojim ćeš smisao moći pogoditi, istom
kad ih sravniš s izvornikom. Što se n. p. u VI. u tri kitiee (70. TL. i 12.)
pripovieda, u magjarskom se u dvie mnogo razgovietnije kaže, kako je naime
Zrinski iz Sigeta poslao četu uhodit, a ova se brzo namjerila na Turčina,
koji jim je izpripovjedio, što su hotjeli znati. Ovdje su kod parafrasovanih
versova, kao i drugdje, uzrok nejasnoći i nesmislu srokovi u sredini, kojim
še u obće prinose prevelike žrtve. — Pridodanimi kiticami i parafrasami na-

332 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

rasla je naša Zrinijada znatno spram magjarske. Tako ima n.p. VI. pjevanje
u hrvatskoj 138. kitica a u magjarskoj 115. Još bi bila većma narasla, da
nije Petar njekoliko kitica izvornih izpustio, i gdješto dvie stegnuo u jednu

Izpustio je iz originala u svem 34 kitice. Zašto je to učinio, tomu
se nemogu domisliti; jer premda se tim smisao većinom ništa nemuti, ali kad
je s4m pridao mnogo strofa i k tomu mnogo jih parafrasovao, nerazjasniv
pjesme nimalo, mogao je još i one kitice prevesti ili preraditi. Pače je izpu-
stio kadkada strofu, koja bi liepo razbistrila smisao; u pjevanju VI. za kit:
com 108. izpuštena je kitica, iz koje doznajemo, da se je Harapin Hamvivan
Deli-Vidu bio opro, pa istom onda pobjegao, kad mu se je slomila sulica;
u pjevanju X. za strofom 58. izpuštene su pometnjom prevodiočevom ili po-
greškom štamparskom tri kitice, bez kojih se strofa 59. ne može razumjeti;
tek iz magjarskoga teksta znademo, da je Badanković pograbio Embrulaha
sina Nezir-Čelebijeva, ter metnuv ga pod pazuhe, hotio š njim pobjeći, kad
eto Delimana. U pjevanju XIV. za kiticom 4. izpustio je naš pjesnik 8 strofa,
jamačno od čednosti, jer se tudjer hvali njegova hrabrost i vrlina, pa rodo-
ljubje Vešelćnijevo i Boćanijevo. U pet prvih kitica kaže magjarski pjesnik,
kako mu je brat Petar strah i trepet Bosni i Hercegovini, i kolika je ju-
načtva počinio proti Turkom; ali za njim da plazi veliko pseto, kojemu se
iz ustiju pjeni biesna zavist. Nu brate, veli pjesnik, ne boj se ništa, jer nebo
vidi, da je sjena junačtvu zavist. Zavist je nam Zrinskim baština, i bit će
nam, dok nam bude koljena. A ne samo Turci da nas grizu, nego i drugi,
koji nas glodju kao rdja gvoždje. Neka jih, izkrhat će si zube! U šestoj od
izpuštenih kitica zove Veselćnija stupom domovine, koji videć ju kako pro-
pada, veliku nosi skrb u glavi. U sedmoj veli o Boćaniju, da ramenom po-
dupire državu, kako se ne bi srušila. Iz navedenih 8 strofa možemo nagadjati,
da su već onda, kad je Nikola pisao Zrinijadu, dakle prije g. 1651., mnogi
velikaši ugarski i hrvatski bili nezadovoljni s njemačkom vladom, ter se stali
rotiti proti njoj ; znademo, kako su uprav dvadeset godina nakon izdane Zri
nijade magjarske urotnici, medju njimi naš Petar i pomenuti Vešelćni, »e-
sretno dokončali život.

Vidjevši, koje je kitice Petar izpustio, možemo se još obazreti i na
one strofe, koje su stegnute, načinjene od dvie magjarske. Tih ima vrlo
malo. U desetom je pjevanju kitica 11., u četrnaestom pako 23. i 34. satvo-
rena od dvie izvorne.

Iz toga, što smo do sada kazali o kiticah pridodanih i izpuštenih, o
parafrasovanih i stegnutih, razabiremo, da je Petar samo s početka i u sre
dini povećavao pjesmu bratovljevu, a prama svršetku ju pače skraćivao. Tako
ne ima u pjevanju XII. i XIII. 'nijedna pridana izvorna strofa, a u pjevanju
je XIV. samo jedna. U pjevanju XIII. i XV. ne ima nijedna parafrasa, u XII.
samo jedna, u XIV. samo dvie. Usuprot ima prama svršetku sve više izpu-
štenih kitica; n. p. u pjevanju XII. izpušteno jih je 7, u XIV. spogriešavamo
11 strofa. — I u tom se je Petar pokazao pravim Hrvatom: s početka mnogo

Dr. Franjo Iveković. 333

dobre volje i marljivosti, al u brzo malakše srce. Ili zar nevidimo gotovo u
svakom našem radu na početku više napora nego li na svršetku ?

Sravnivši na taj način našu Zrinijadu s magjarskom, hoćemo još nje-
koliko kitica u hrvatskom tekstu da iztumačimo iz magjarskoga. Ima naime
dosta strofa, koje su u hrvatskom veomn nerazumljive, pa se samo uz izvor-
nik mogu razumjeti. Ovoj su nerazumljivosti uzrok srokovi, zbog kojih nije
naš pjesnik kadkada mnogo mario za smisao. Pače, ima kitica u našoj pjesmi,
kojih nećeš moći niti iz originala protumačiti. — U I. 30. težko se razumije,
tko je stari Selim, u čiji se je obraz paklena furija Alekto preobrazila; iz
magjarskoga se pako odmah razabire, da je to Selim, pokojni otac Sulima-
nov. U I. 37. nagovara furija, pretvoriv se Selimom, cara Sulimana, da neide
proti Izmaelu, kojega Selim nije mogao savladati, niti proti Tammi, koji je
već jedanput potukao vojsku Sulimanovu, nego (u kit. 38.) neka s vojskom
krene na Ugre, koje smo već više puta predobili itd. Ovakov je smisao u
izvorniku, a u hrvatskom nikakov ili upravo protivan; jer se tudjer kaže,
da je od uma Sulimanova padala vojska Tammina, pa opet veli u kitici 68.
Suliman, kad Ugre potuče, da će onda lako i Tammu pobiediti. Što znači u
LIL 24.: A z taborom nogu spet mi ne zkažuje, već sam gore rekao, naime :
moj tabor ne će mjesta promieniti. U IV. 57. kudgodar prohaja, razumievaj :
paša, kojega je Zrinski pustio slobodna. U V. 56. začudih se čitajuć, da Se-
čedi Matej vodi sto Poljaka; u magjarskom stoji: sto krepkih momaka
(szaz eros legćny). Je li tu naš pjesnik pomeo legćny sa lengyel == Poljak,
ili je ini razlog promjeni? U VI. kako treba kitice 10. 71. i 72. razumjeti,
rekao sam već gore. U pjevanju IX. strofa 76. ima po magjarskom ovaj smi-
sao: Ne daleko od okola straže tri tisuće Tatara, i ondje je glavom Idriz
Zagatar, koji obilazi naokolo, da kaur straga ne nanese štete. Što će reći u
X. 42. veras treći: Jur Demirhan kako i povodnja biše, težko će tko razu-
mjeti, a u magjarskom se liepo kaže: Demirhan je srdit kao povodnja od
kopnećega sniega narasla. Kako je samovoljno postupao kadkada naš pjes-
nik, svjedoči nam kitica 91. u XI. pjevanju, koja u magjarskom ovako glasi:
Jamer velikim udarcem odsieče glavu Šaru, koji jaučuć pušta dušu u prah;
Kenan posječe Palikuću, al Ivan ubije Mehmeta, Ejvaza, Bahtjara, Pirkuča,
Begdeza. Ma i bila ova sva imena izmišljena, ipak ih ne bi bio smio naš pjes-
nik tako samovoljno premetnuti. U magjarskom je očevidno ovaj smisao:
Turčin Jamer ubije kršćanina Šara, turčin Kenan kršćanina Palikuću, ali
kršćanin Ivan posječe turke Mehmeta, Ejvaza itd.; u hrvatskom se pako veli,
da je turčin Jamer ubio kršćane Šarfora (u magj. Šar) i Palikuću, k tomu
turke Mehmeta, Ejvaza itd. U XIII. 92. veras: V kih te zubi znamo zvarhu
nas brusiti, u magjarskom glasi: Jer su si zmajevi (turci) nabrusili na nas
zube. Napokon u XV. 36. prva dva versa znače, gledeć na tekst magjarski:
Oružje je nosio voz nebeski (g&ncč6l-szekere, kolije), koji je olahkotio teret
preslavnomu ovomu šeregu.

Kadšto je naš pjesnik jedino zbog stiha ili sroka sagriešio proti slov-
nici ili što izpustio, pa tim dakako smisao vrlo otegotio. U 1. 73. u versu:

334 Hrvatska Zrinijada prama magjarskoj.

Jer v ljubav Rustane Kumila odajde, stoji Rustane mjesto Rastana ili pra-
vije Rustanovu, samo da bude srok sa: svane; a imalo bi biti: Jer u ljubav
Rustanovu Kumila odajde, t.j. Kumila bude žena Rustanova. Tako su u VIII.
40. i 41. pometani nominativi za accusative radi sroka, n. p. pogublja silni
šeregi carovi mjesto: silne šerege carove. I u [. 102. stoji: Uldair, Lehella,
Turančen ostali, mjesto: Uldaira, Lehella, Turančena ostali, samo da prištedi;
dvie slovke. U VII. 85. izpustio je naš pjesnik zbog stiha Pavla Jozu, za
kojega junaka doznajemo samo iz magjarskoga teksta, odkuda takodjer znamo,
da je Peneziću bilo ime Abraham. U X. 30. radi sroka je Hajdić mjesto
Hajdu. U X. 59. Badanković se zove Badnjević jamačno zato, da se prištedi
slovka. '

Imade u našoj Zrinijadi rieči manje poznatih, za koje sam mislio, da
ću jih moći iz magjarskoga teksta protumačiti; nu kad se nije naš pjesnik,
preradjivajuć prvi svoj prievod, mnogo obzirao na original, nije čudo, što su
mi gdjekoje rieči i nakon sravnjivanja s magjarskim ostale nejasne. N. p. u
I. 82. ,kako vidovinski dar (== da) mu konj letiše.« Takove su rieči:
nastorljiv (I. 65.), pruz (II. 32.), gumine (II. 41.), klop (III. 115.), nesmira
(IV. 66.), bzikaljka (V. 76.), tamašan (VI. 5.), šegarija (VIII. 95.) stulica
(IX. 85.), rasedati se (IX. 107.), tinja (IX. 123), rapoći (X. 51.), tiniti (X.
52.) neraše? (X. T1.), zuoi ? (X. 82.), bliti (XI. 4.), hlinuti (XI. 63.), siun?
(XI. 94.), strup (XII. 9.), bišć (XII. 75.), morske siče (XIII. 28.), vistoviti
(XIII. 94.), nastoriti (XIV. 65.), valja, talja (XIV. T2.), stov (XIV. 118.). Nu
gdjekoje je rieči moći ipak protumačiti iz magjarskoga; n. p. ston (I. 101.)
znači krš, stiena; jagma (II. 27.) == juriš; rasprav (II. 34.) = širok; ho-
štada (HI. 17.), iz magjarskoga hćstad a ovo iz njemačkoga vorstadt, znači
prigradje; kobus (III. 35.) == lira; putonog (XII. 19.) == konj. ')

Buduć naša Zrinijada prievod magjarske, ne ćemo se čuditi, na umu
imajući kad je taj prievod načinjen, ako naidemo na gdjekoju magjarsku
rieč; nego ima tih rieči dosta malo, a mogao jih je prevodilac posve lako
zamieniti drugimi. Spomenut ća samo: hadnagy==poručnik, kapetan; patan-
tija (magj. pattantyn)==top ; ine kao: harcovati, orsag itd. bit će poznate či-
taocem. — Našao sam u našoj Zrinijadi čak njemačke tri rieči: bilikom
(VII. 24.), erbinstvo (VII. 50.) i merkati (LX. 118.). Kad se rieč bilikom na-
lazi u knjizi hrvatskoj prije dvie stotine godina štampanoj, možemo reći, da
se bilikom dandanas pije zbilja »po staroj hrvatskoj navadi“; nu već nam
samo njemačko porieklo te rieči kazuje, da je navada piti bilikom u postanku
svojim njemačka ; pa to možemo tim smjelije tvrditi, što znamo, da bilikom
ne ima nijedna ina grana slavjanska nego hrvatska, i da su Niemci prošlih
viekova bili u pilu zbilja majstori, imajući bilikome, zdravice itd. Eto vam
dva primjera. Mladi grof Ernesto Mansfeld bijaše u 16. vieku razglašen pi-
janac, jer da izpije svaki tjedan petdeset vjedara vina. Majka njegova, bra-
neć ga u listu, koji se je sačuvao do donas, kaže, da je strogo i nepristrano

1) Gledaj o tih riečih, kao i o svem jezičnom, sliedeći članak. V.J.

Dr. Franjo Iveković. 330

iztraživala, je li ono glasanje istinito; ele se na posljedku osvjedočila, da je
sve ono, što sviet govori o pijanstvu njezina sinčića, priesna laž i crna kle-
veta, jer da grofić nepopije više na tjedan, kad je sam, nego samo tri
v jedra! Palatinski pako grof Joan Kazimir pripoviedajuć o posjetu svojem
kod Georgija Friderika, markgrofa Brandenburžkoga, veli, da je morao iz-
Piti velik bilikom (grossen Villkom), a društvu da je bilo najveće veselje,
što su domaćina dva puta u jedan dan spravili pod stol. Dakle su nam i u
tom Niemci bili učitelji!

Ako se bude kada naša Žrinijada preštampavala, imat će se obzir uzeti
na magjarski tekst; jer u prvom izdanju imade još pogrešaka štamparskih,
koje mute smisao, a niesu straga izpravljene. Tako se jamačno u 1. 99. versu
drugom mjesto: Vlovi Bajazeta sina veliki Chan, ima čitati: Vlovi Bajazeta
Živa (u magj. elevenen meg fog4 Bajazitet). U I. 103. mjesto Haecinie
čitaj Hercinie ; u III. 68. mjesto Rustan čitaj Risman; u VII. 60. mjesto sin
carov Rustan čitaj: zet carov Rustan ; jer znamo iz same pjesme, da se je
Rustan oženio kćerju carevom, pa i u magjarskom ima: cs&szar veje (zet
carev). Gdjekoja bi se rieč morda radi čudne orthografije u prvom izdanju
krivo preštampala, ako se nebi gledalo na značenje u izvorniku. Tako se
nisam u VII. 91. nikako mogao dosjetiti, kako da čitam rieč: V periui, dok
nisam vidio u magjarskom, da je ondje za tu rieč: tollas==perjat, po čem
sam lako razabrao, da se ono ima čitati: V perju j. |

Ne buduć svrha ovoj razpravi ocieniti hrvatsku Zrinijadu samu o sebi,
. nego ju tek sravniti s magjarskom, nije mi iztraživati vriednost njenu nu-
tarnju i spoljašnju, pa na posljedcih iztraživanja osnovan sud izreći. Nu tko
Obsidu Sigecku ma i površno pročita, i k tomu uzme na um, što smo ovdje
kazali o njoj, kako je prevedena i preradjena po izvorniku magjarskom, pri-
stat će uza me, kad reknem, da je Zrinijada Petra Zrinskoga do-
sta loše djelo i glede nutarnjega sastava i glede spoljaš-
njega oblika. Čuli smo, kako Magjari sude o svojoj Zrinijadi; priznajem,
da je naša Zrinijada nješto lošija od njihove; ali da je naša i dobro prera-
djena ili samo dobro prevedena, opet j& ne bismo mogli uvrstiti medju bolje
naše pjesme. Što Magjari onako visoko ciene Zrinijadu svoju, bit će razlog,
da šutim o drugih, i samo ime Zrinskovo: oni se i tudjim razplamćuju, a mi
Hrvati slabo i svojim.

Knjiševnik III. 3. 23

Adrianskoga mora Sirena
iliti
Obsida Sigetska.
Hrvatski epos XVII. vieka,

priobćio ga i ocisnio

V. Jagić.

U v o dd.

U predjašnjoj razpravi iztumačio nam je g. dr. Iveković razmjerje Zri-
nijade hrvatske od grofa Petra Zrinskoga prema Zrinijadi magjarskoj od
grofa Nikole Zrinskoga. On dokaza svjedočanstvom iz samih rieči Petro-
vih, a još većma sravnjivanjem jednoga i drugoga eposa, da je djelo hrvat-
sko zbilja prevedeno sa magjarskoga jezika, samo što je prema potrebam či-
tatelja hrvatskih u mnogom izmienjeno i preinačeno; uz to je čas nešto izo-
stavljeno, čas nešto dodano. Uzevši na okup sve razlikosti, koje su ondje
pomnjivo izkazane, može se punim pravom reći, da uz Zrinijadu magjarsku
imade zbilja ne samo po jeziku već s neke ruke i po stvari takodjer Zrini-
jada hrvatska. :

Pjesnici magjarske i hrvatske Zrinijade rodjena su braća; a ipak nijesu
više u tom složni, da istomu narodu služe, da se jednako ponose slavom
hrvatskog imena i one zemlje, koja ih je rodila. Nikola bijaše mišljenjem i
osjećanjem više Magjar nego li Hrvat; zato i pjeva pjesmu magjarsku '):
Petar opominje se jošter živo hrvatskoga poriekla; zato mu je na srcu tako-
djer slava naroda hrvatskoga, a na ustima pjesma hrvatska.

1) I Nikola se opominje doduše, da potječe iz hrvatskoga roda, ali mu je slava
hrv. jezika i književnosti ostala po svoj prilici nepoznata; a kako se o sjaju
ugarskoga dvora sunčao, bješe mu takodjer magjarski jezik bliži srcu, nego li
djedovski hrvatski. U nekom latinskom pismu od g. 1658., upravljenom na
Ivana Ručića, natuca nešto o tom, kao da mu se po Hrvatskoj koješta pri-
govara; ondje dolazi ova znamenita izrjeka: Ego mihi conscius aliter
sum; etenim non degenerem me Croatam et quidem Zrinium
esse escio. Čini se, da se smisao ove izrjeke proteže ili na junačtvo ili na
vjeru, jer je sprieda rekao: Togatorum illorum censorum judicium facile
fero.. Ovo je isto pismo još po tome znamenito, što je on upleo medju latinski
tekst ove hrvatske rieči: ar guszto krat Goszpodin Bogh da nam sze

V. Jagić. 331

Po tom ima epos Petrov nešto drugačiju i veću vriednost, nego li kao
puki prievod sa magjarštine: njegova je pjesma smjera hrvatskoga, namie-
njena narodu hrvatskomu, da sačuva u narodnoj pameti uspomenu na neu-
mrloga bana hrvatskoga i junaka sigetskoga. To nam kaže sam pjesnik
u predgovoru, koji rieč po rieč ovako glasi :

»Plemenito i dobro rojenim, svake hvale i časti dostojnim, virnim i vrid-
nim junakom, vse horvacke i primorske krajine hrabrenim vite-
zovom: pozdravljenje.

»Nisam hotil uzmanjkati, dila vojničkoga bana nigdašnjega Zrinskoga

Miklouša iz ugrskoga na hrvacki naš jezik stumačiti, starijih mojih
u svakom kripostnom činu pute naslidujući; ne štimajući zato, da bi se tim
takmac momu bratu Zrinskomu Mikloušu, takajše banu hrvackomu, uščinil,
koj skoznovitim trudom i marljivom pomnjom iz vnogih kronik, tuliko vu-
grskih, diačkih, kuliko i latinskih, izibranom svojom pametjom, na vugrski
jezik istu historiju vnogimi odičenu peldami i nauki spravil je i popisal. Pače
niti se trsim š njim skupa poredice cilj pisnikov izgoditi, nego za njim vpu-
ćujem i ravnam delo moje, k6 ako prem je malo, ali velikoga i slavnoga
spomenutja budući, naklanjam Vam, hrabreni vitezovi, domoslavni Hrvacke
i Primorske krajine branitelji i čuvari. A to iz trih zrokov. Prvi: da svit
vidi, kakove sini i viteze ov naš orsag zdrži, rćdi i poštuje, premda od
vnogih zapušćeni i skoro za nemar vrženi jesmo. Drugi: da ge
mi u slavna ova dila kako u zrcalo nagljedajući poznati moremo, kim i ka-
kovim načinom nastojat imamo, polak doma našega i polak vernosti Gospo-
dina žitak naš, krv našu, nešparati izlijati. Treti zato: da se sa mnom diše
i raduju ostanki onih, kojim pridji z banom Zrinskim Mikloušem hrabreno,
čestito i vridno večnu krunu u nebesih zadobiše, svagda na najveće preci-
nivši istinsku rič onu: Dulce pro patria mori. Zato Vas prosim vitezovi, vsih
zajedno prijaznostjom objimljući, da ovo moje popisanje za dobro primete,
.uzdržite i naslidujete; ter ako bi se koja u njemu riči ili versa falinga na-
hodila, ne slova nego činjenja, ne verse nego moje hotenje i ljubljeno spo-
znanje procinite: pisah jer ova, ne kako dijak, nego kako krajinski Vaš to-
ariš, koj jur po veće puti srićno, pošteno i stalno po krajini s vami skupa
prohodil sam, vnogu ljubav pokrajinsku meni od Vas iskazanu obćutivši i
spoznavši. Koje radi ni samo ovo pismo, rižme ili verse, Vama prikažujem,
nego i krv, tilo i žitak moj, suprot vere kršćanske neprijatelju istočnomu od
sada u napridak obećujem, želeći Vas tulikimi srićami od Boga okinčenih,
kulikimi nebo zvizdami, more ribami, z listi gore i lugi jesu odičeni.“

Ovaj se predgovor čita pred hrvatskom pjesmom mjesto onoga, koji

Nikola napisa pred Zrinijadu magjarsku. Magjarskoga predgovora nehtjede

turszke szramote nagledati. Odavle se vidi, da je Nikola doduše i hr-
vatski govorio, ali tek u privatnih prilikah, onako na primjer kao što još dan
današnji mnoga hrvatska gospoda samo sa slugami u kući ili pak od nevolje
hrvatski govore! Gore pomenuto latinsko pismo štampano je u: Gydri Tdrtć-
nelmi ćs Rćgćszeti fiizetek. II., 3. str. 194.

*

338 Sirena.

Petar prevesti; a to pravo i učini, jer je ovaj hrvatski za nas puno vrjed-
niji, nego li onaj magjarski; pače tko bi ih sravnio, lako će i to naći, da je
Petar mnogo ljepše izrekao svoju namjeru, koja mu bješe pred očima pre-
vodeći djelo bratovo sa magjarštine, nego li je ono, što Nikola kaže u svo-
jem predgovoru. Petar je kao pjesnik posve iskren i skroman, neće da se
s bratom takmi o prvenstvo slave pjesničke — u predgovoru Nikolinu ima
neka bahatost, koja nam nemože biti nikako po ćudi —; ali zato ima u pred-
govoru Petrovu, čega u Nikole nećeš naći, najme tendencija narodna
Komu li neće ugoditi ona tri ondje spomenuta razloga Petrova, kadno veli:
nijesmo niti mi Hrvati posljednji, i u nas ima slavnih sinova, ma baš tudjin-
stvo za Hrvate slabo marilo (Petrova žalba smjera prije svega na Niemce);
ga tim gdje želi, da se i potomci ugledaju u junačtvo neumrloga Nikole si-
getskoga (da Petar u 19. stoljeću živi, nebi od svoga naroda tražio samo
junačtva na ratištu, već i junačtva na polju znanja i umjenja!); napokon
gdje hoće da ovom pjesmom utješi one, kojih su djedovi slavno poginuli uz
bana Nikolu kod Sigeta — pa ovu je utjehu upravo i samomu sebi namie-
nio. Da, ako je slava junaka sigetskoga uviek živjela u uspomeni svieh na-
roda, koji se umiju uznieti do štovanja velikih uzora krjeposti ljudske, a
ono treba nada sve, da živi i da se štuje u nas, koji smo jamačno više nego li
mnogi drugi narodi, utjehe i pouzdanja potrebni : tražimo to u spomenu slav-
nih dogodjaja naše prošlosti, kako nas svjetuje u svojem predgovoru ') Pe-
tar Zrinski!

Rekoh, da smo vlastni epos hrvatski za nešto veće smatrati, nego li za

1) Ne samo u predgovoru, već po čitavoj pjesmi spominje Petar Zrinski s pono-
som pradjeda svoga kao bana hrvatskoga, a njegove vitezove kao na glasu
junake hrvatske. Osim običnih mjesta, kano: 2, 61; 3, 17; 6, 18, 84; 1,
10, 74; 8, 92; 12, 10; 15, 59, 106, 115, izri&kom vriedni su da se napo-
menu ovi dokazi:

»Dobri Zrinski bane, obrambo hrvatskau

Deli Vid plače, a zašto ? (9, 111)
jer vidim (kaže) da j' opast hrvatskomu domu.
(9, 112)

Na drugom se mjestu veli, da će slava Radivoja i Juranića dotle trajati:
Dokle se v zemaljskoj vojski ljudi črede,
Sprot veri kršćanskoj i pogani rede;
Hrvatska sprot Turskoj dokle sablja grede
(9, 108).
Radovan odvraća udarac sablje turačke uz ovaj ponositi uzklik :
Ja sam pak Hrvatom, ni mi tajno ime
(10, 28).
I sam ban pozdravlja svoje vitezove ovako:
Vitezi kršćanski, kruno človičanska,
Glavari vitežki, obrambo hrvatska
(4, 85); a
kad su jednom skupljeni u bana na gostbi:
Davori zibrani, hrvatski djačihu
(4, 48) i t. d.

V. Jagić. 889

cigli prievod s magjarskoga jezika. Sva je prilika, da je Petar u tom poslu
zbilja onako postupao, kako se pripovieda u predjašnjoj razpravi; po onom
dakle ovo njegovo djelo niti nije upravo samo prievod, već parafraza pre-
voda iliti imitacija izvornika, koja na mnogo mjesta i svojim putem ide. Ali
dakako hrvatska Zrinijada nije onoliko izvorna prema magjarskoj, koliko
n. p. Eneida prema epopejam homerskim, koliko oslobodjeni Jerusolim prema
Eneidi, i koliko Gundulićev Osman prema Tassovu Jerusolimu: što se god
ima pohvaliti ili pokuditi u hrvatskoj Zrinijadi sa strane pjesničke, sa vried-
nosti nutrnje, to neide našemu pjesniku ni u pokor ni u pohvalu, već je svo-
jina izvornika magjarskoga. Ako što o tom rečem, učinit ću kritici magjar-
skoj za volju, da se vidi, u koliko možemo pristati uz njihov sud. Nego pjes-
nik se može i po prievodu suditi: a u tom spada grof Petar Zrinski pred
naše sudište.

1. Sadržaj.

Hrvatska se Zrinijada dieli u 15. pjevanja ili kako ih sam Petar nazva,

u 15. ,dielova«. Uvod u ,hištoriju“ ima 6. kitica, a njegov početak jako
nas sjeća na ona uvodna 4. stiha nevirgilijeva ; samo što se ovdje pjesnik
poziva na svoje ljubavne, a Virgilij na svoje seljanske pjesme. Sravni

Ille ego, qui quondam gracili modulatus avena

carmen, et egressus silvis vicina coegi

ut quamvis avido parerent arva colono,

gratum opus agricolis, at nunc horrentia Martis

Arma virumque cano... sa početkom Zrinijade:

Ovo ja ki prvo u mojoj mladosti
Nastojah marljivo v ljubave kriposti,

Suprot stah batrivo vsakoj okornosti,

Sad ću spivat pravo Marča batrivosti.

Mjesto kojegod muze iliti vile zove se u pomoć djevica bogorodica, !)
da pjesnik uzvriedi pjevati o junaku, koji slavno proli krv svoju za vjeru
Isusovu, te se invokacija završuje ovom kiticom:

Daj ime ki i sad njegovo nosimo,
2 istoka na zapad skoro pronosimo,

Poganski srd i jad slavno obnosimo,
Sluge tvoga nikad glasa ne vgasimo.

1) Zazivanje bogorodice sjeća na invokaciju Tassovu. Sravni :
Muza ka venčena nisi lovorikom
Nit kitja zelena nikakovom dikom ,
Nego si krunjena slavnih dobrot žitkom
Zvrh zraka sunčena svitlostjom velikom
sa ovimi stihovi 'Tassovimi :
O Musa, tu, che di caduchi allori
Non circondi la fronte in Elicona,
Ma su nel cielo infra i beati cori
Hai di stelle immortali aurea corona.

—————————

s og

340 | Sirena.

Diel prvi. Bog pogleda s neba te vidje, kako se izopačiše Ugri: me-
dju njimi neima više sloge ni poslušnosti, niti štovanja božjega, oni ugrez-
nuše u težke griehe i bezakonja. Ljutit doziva preda se arandjela Mihaila,
te mu se tuži kako su Ugri nezahvalni, što ih je svakim dobrom blagoslo-
vio, udielio im zemlju, koja mliekom i medom teče, te ih obdario svimi da-
rovi tiela i duše. Šalje ga dakle, da sadje u pakao, da najljuću furiju, Alektu,
razdrieši i potjera u Carigrad caru turskomu, eda bi ga potakla na rat pro-
tiv naroda i zemlje ugarske, koja će strašne jade pretrpjeti, dok se pokaje
za griehe (1—23). Bez odmora sletje andjeo u pakao, skide sto lanaca s Alekte
te je odpravi da otruje srce Sulejmanovo. Furija ') preobrazi se na Sulej-
manova otca, starca Selima, prikaza se sinu u snu, kori ga s njegove lienosti
i neodvažnosti, zašto neće da upotrebi neslogu kršćansku na svoju korist.
(24—46).

Sulejman prenuv se iza sna, skupi oko sebe vezire na divan, pripo-
vjedi im svoj čudni sanak, podkriepi ga glasom, koji mu je stigao iz Budima
od Arslan-bega, gdje se živahno opisuju jadi i kukavština kršćanska te se
predlaže rat protiv kršćana (47—66). Za tim sliedi opis vojske, kako se na
poziv Sulejmanov zgrnula iza svieh krajeva njegova carstva. Prvi su Tatari
krimski, kojih glava bijaše mladi vitez Deliman (na drugom se mjestu zove
takodjer Krim-beg), sin chana prekopitanskoga (70):

Kako poplav hitra, vojska mu j' batriva,
Štimal bi, da z vedra naglu smrt doziva ;
Svak s konjem kot z jidra oružan dospiva,
Nit ga vod al vitra sila ne zdrživa.

Taj Deliman bješe nekoč u Galati ugledao krasnu kćer carevu Ku-

millu 2): (72—14)

Koje vlasi lipši tako ga svezaše,

Da srce odprivši v nju stavit željaše ;

Oči neg uprivši takov pogljed daše,

Da vsom moćom padši, prez nje vmrit htijaše.
K domu se povrne, da pred vojskom pride,

Brže Kumilline da ga oči vide;

Tim toga mu svane, da se vkanjen najde,

Jer v ljubav Rustane Kumilla odajde.
Nepokojan veće, turobne mu oči,

Prestat nigdir neće, pune suze toči;

Srce mu trepeće, v čemeru se moči,

Nego da ne steče, u dne i u noći.

[Za ovimi stihovi sliedi onaj izvorni umetak od hrvatskoga pjesnika,
— refeksija o ženskoj ljubavi — koji je sprieda štampan, a neima ga u
magjarskom izvorniku (75—80)].

1) Alekto i njezina slika uzeta je iz Eneide Virgilijeve VIL. 324 i elied. Još je
bliže našemu prizor _Tassov u IX. pjevanju, gdje so Alekto upravo u slici starcs
prikazuje caru Solimanu.

%) Ona kći careva, koja je za Rustema pošla, zvaše se, kako Hammer piše, Mi
hrmah. '

V. Jagić. 341

Druga je vojska arapska u ,pet strašnih šeregov“, sa pet vodja: Ami-
rašen vitez na konju Karabullu, Olinde, Hamvivan sin velikoga kralja sir-
skoga Menetana, silni Demirhan i brat mu rodjeni Alderan. (81—89)

Treći su Mamaluci, za vezira bi jim dan Kair beg ') (90 —92). Četvrti
Čirkasi s vodjom Aigaš-pašom (93—-94). Peti Zagatari, Tatari iz daleke Scitije.

Ovi v takvo misto nisu se gannuli
Ko nisu vse čisto v harač obrnuli,
Ali z puna pusto zavsim ne rinuli
V kim godir su listo jednuč osvanuli.
Jošće proti Turkom kad su vojevali
Malo da ih končom nisu izkončali;
Neg da našim grihom još su je pušćali,
I božjom kaštigom zvrh nas prepušćali. (96—98)

Scite jašu u četiri odjela, a bješe ih dvanaest tisuća. (99 —102) Ali i
osim njih turska je vojska nebrojena, jev svaki neprijatelj kršćanstva rado
pristaje za vojskom Solimanovom ; čak iza Inda rieke pridružuje se sin Ata-
palika kralja silnomu caru turskomu: (106 --107)

Joh! kamo oblak ta hoće se spusćati,
Al koju stran svita misli zalijati,
Oh! kako srdita Boga će sproznati,
Komu će strahota ova dodijati !

Kot nebo oblaki vsu zemlju pokrihu,
Šeregi veliki za vsih stran dospihu;
Još z Azije Turki ti se ne brojihu,
Nit Evrope puki, ki tu dovrvihu, (Konac)

Die! drugi. Medjutim skupi Arslan beg, vezir budimski, bez znanja
careva vojsku proti gradu Paloti, u kojem zapoviedaše Thury (Turri), te
podsjede grad lumbardami. Turry provali iz potaje noćju na turski tabor,
razbi Kurt-agu s množinom Turaka, te se sretno vrati u grad. — Arslan,
ljutit, što mu je pao Kurt-aga i množina njegovih janičara, ponovi sutra dan
juriš, ali mu i opet loša sreća bila: sjoš većim kvarom bude suzbijen. Pjes-
nik ga opisuje kao pomamna, pijana turčina:

Skače srdit k zidom, psuje kapitana,
Šišmišom, govedom i tatom izvana;

Ali mu lumbardom bi odpoved dana,
Od Turria k vudom konjskim naravnana.
Da ga janičari skoro ne zgrabiše,

I njega puškari z lumbarde probiše ;
Zato norac stari jedva ušal biše:
Takovi se dari pijancu deliše.

Ki će vojsku redit, vaak se čuvaj vina,
Kom se more opit bud dugo pitvina,
Ako si pogubit ne misli imena,

Vojska ku smi vodit, da ni izgubljena.

!) Chairbeg se spominje kao namjestnik Egipatski ono doba, kada je Sulejman
stupio na priestol; imadjaše mamelučkoga sultana udovicu za ženu, a umrie
još god. 1523.!

342 Sirena.

Arslan pijan biše od vina maslaka,
Kad škodom spoznaše Turria junaka,
Kurt-agu zgubiše, zaspana divjaka,
Zla kušat moraše i sam vsakojaka.

Jošte punih deset dana podsjedaše Arslan beg s jednakim neuspjehom
grad Palotu, dokle napokon uplašen, što je čuo, da se više kršćana gradu
primiče, pobježe natrag u .Budim. !') (1- -30).

Bješe deveti dan mjeseca Ivanšćaka, ?) kadno je car Soliman krenuo iz
Carigrada; on

Jaše veseloga konja harapina,

Ne b' malar lipljega zmalal to j' istina,
Stupa je lahkoga, kot po vodi pina,
Pruza nog frižkoga, ključeć do kolina:

Pukle mu vstavici oble krvne oči,

Po suhoj glavici kička mu se toči,
Već krat mu s plamici z nosa sapa skoči,
Kot Neptunu v rici kad pine protoči.

K zemlji j' priguul glavu, visoka je vrata,

Redku tanku grivu vitar mu zahvata,
Prs' ima razpravu redi elefanta,
Nogu jelenovu, kopito do stanka.

Pokorno pod carom i tiho korače,

Al kad car strimenom malo kreće jače,
Ravno se kot vitrom bistri sokol zmače,
Al kot med dvom rukom viverica skače.

U sedlu veliki sidjaše car ravno, '

Na glavi mu tanki tumban staše spravno,
Dvoji ž njega struki svijahu se slavno ;
Bled v obraz, čvrst v ruki, brade side davno.

Po plećih mu sbaja vsa hazdija zlata,

Iz kaftana halja lipa dugovata,
Viei misir-sablja z pasa do podplata,
Grku j' zneta bila cesaru iz vrata.

Z vridnostjom obi dvi progljeda na strani

S pogljedi skrbljivi lahko vsakim znani,
V srcu ognji živi strilom su opravni,
Ki kršćanskoj krvi k škode budu dani. 3) (32—38)

Cara okružuje množina vojske sprieda i straga, i sva za rat potrebita
sprava; na dvie milje pred njim idu šesdeset na broju hodža, koji novce
diele ubogim, da se mole bogu za spas i pobjedu carevu. (39—43) Pjesnik
upotrebljuje tu zgodu, da pokle je opisao vanjsku sjajnost carevu, naslika i
sliku njegove duše; jer nahodi, da ima u njega ipak mnogih krjeposti:

Reć ću po prilike, bar me posluhnite,
Ako ravno vojske od cara su zbite,
Listor mu poganske Čast vire uzmite,
Bolje ćudi turske nigdir ne vidite.

3) Obično se uzima 1. Svibanj, sr. Mesić, str. 228, Hammer III., 488.
5) Ovaj se opis neosniva na historičkoj istini, jer se zna, da se je ovaj put Sul
tan na kolih vozio, budući slab što od starosti što od kostobolje. sr. Hammer, 439.

V. Jagić. 343

Vsako pero piše prez dvojnosti ova,
Zmed pogan ne biše na svitu takova,
Pameti najlipše ruka junakova
Ka vnogib pobiše i z vnogim harcova.

Janačtvo, razumnost, staše v njem jednako,
Vojništva marljivost znašaše ga jako ;

Da bi ga nestalnost ne ladala tako,
Vsud bi mu pohvalnost jer bi dobil vsako.

Ali kada sina Mustafu zadavi,

Zrok se zloćna čina očito objavi,
Za to ga rodbina već kot prij ne slavi,
Na to ga rumena njegva Roža spravi.

Kako z drugim gdano ni se ž njim igrala
Srića, ak ga j' ravno kadgod kaštigala,
Vojsku gubeć krvno dugo odbižala,

V red ju j' njegva spravno spet mudrost dozvala.

On kot prut ne biše, staše kot pećina,
Slap ga ne splašiše nit morska pučina,

Ako kad zlomiše jakost kaurina,
Ništ' ga ne napriše takova novina.

Ta poglavar britak dojde v strane naše,

Strašan kot zal oblak vojskom se črnjaše,
Ki akprem rasutak neg Ugrom jahbaše,
Svitu za dospitak zadosti bijaše. (44—50)

Putujući Sulejman dodje do Biograda. Odavle posla beglerbega Petrafa,
stričića svoga, (Pertewpašu), na grad Gjulu, kojim je zapoviedao Kerečenji |
Laslo, te ga sramotno izdao u ruke turske; ali niti njega neminu zaslužena
plaća za opako izdajstvo. Sa tri kitice liepo se tumači nevjera turska i lu-
dost onieh, koji vjeruju Turčinu. (51—59)

U to doba bješe slavni ban hrvatski, grof Nikola Zrinski zapovjedni-
kom (kapitanom) Sigeta grada, jednako na glasu sa hrabrosti i junačtva, kao
i sa velike pobožnosti. Da nam pjesnik njegovu krjepost što življe predoči,
pjeva u epizodi neku prigodu, kako se ban Zrinski pred propelom molio
bogu velikomu, a bog mu se prikaza, te mu obreče rajsko naselje uz mu:
čeničku krunu. (60—88, konac) Ovako nas je pjesnik izbliže upoznao s obe-
dvie glavne osobe čitavoga eposa, sa carem Sulejmanom i s banom Zrin-
skim. Svakomu je pridodan i kratak opis njegove ćudi i njegova mišljenja.

Diel treći. Sulejman je na putu k Jegru gradu. Na Dunavu zapovieda,
da sagrade mostove, da može vojska prieći preko rieke. Ali nenadan dogo-
djaj osujeti njegove namjere. Mjesto nerazumnoga Arslana bješe Mustafa 99-

kolović ') povišen na vezirstvo budimsko, — Kitica 6--11. refleksije pjesni-
kove o nesmotrenosti Arslanovoj — a na Mustafino mjesto u Bosnu poslan

Mehmet Guilirpaša (Kilardžibaša) 2), Digav se on iz Sulejmanova tabora put

"\ Historički ; bijaše nećak velikoga vezira.
2) I to je historički; Istvaufi kaže: Mustaphae vero successorem in Bosnensi prae-

fectura, Mehemetem, Dispensatorem suum, quem barbari Quilergibassam vocant,
constituit.

344 Sirena.

Bosne, dodje s dvie tisuće konjika pod Šikloš-grad te se ovdje utabori u rav
nici izpred grada, da prenoći. (1-—14) Badava bi opominjanje Skenderbega, koji
mu je iz grada na pozdrave izašao, da se čuva bana Zrinskoga, što u se-
sjednom gradu Sigetu sjedi te dan i noć na neprijatelja vreba; badava bi svje:
tovanje, da se barem ljudi zaklone u tvrdi Šikloš, ako već i ostane ostalo
blago na polju: Mehmet se svim razlogom Skenderbegovim uzprotivi, jer,
kaže (14—24): |
Kim glasom al dikom bih ja v Bosnu došal,
Da b' kot slepić mrakom od tud za strab prošal :
Lud bih pod noć vojskom mojom kudgod zašal,
Zbivši tabor mukom mista si ne našal.
Vidiš i kako me nebo batrivije
Pun oblak z vodome listor da ne lije,
Nit je noćas vrime da četnik četuje,.
Još manje z vojskome da glavar putuje.
A što mi svom hvalom spominaš Zrinskoga,
Još i pod Stambulom čuhmo ga vrloga;
Bože, da b' mo glavom htil tako srićnoga,
Na medanu ovom da b' kušal onoga.
Spoznasmo njegovu već krat nepokojnost
S kom vsu moć carovu dopelja v zlovoljnost ;
Često mu nad glavu car hti spustit zmožnost,
Neg mu jur gotovu zdrža zrokov množnost.
Al se jednuč hoće i on prebititi,
Kot lisac v pustoće šegav uhititi,
Ah! moje nesriće, neću ga viditi
Noćas, nit se v pleće njegovo bititi. (25—29).

Skenderbeg osta dakle kod Mehmeta pod šatorom na večeri. Ovdje pro-
vodiše časove jeduć i pijuć, sve do gluho doba noći ; onaj isti momak turski,
što im je kod večere služio, pjevaše poslije pjesmu o — sreći (30—44)
U to se vrieme približavaše već i Zrinski sa 800 konjanika i 1000 pješaka
što ih je u Sigetu po izboru skupio i kratkim govorom ohrabrene poveo
proti neprijatelju: dan i noć bez odmora. putujući padoše pred zoru u dolinu
Sigetsku (45-—655):

U jednom dumboko jarku tabor staše,
Gradovnom jednako mejom se sklapljaše ;
Z druge strane pako k Sigetu gljedaše,
U vsem frtalj lahko milje obstiraše. (56)

Ovim jarkom potihoma vodjaše ban hrvatski vojsku, ogibljuć se pomno
svakoj straži, dok iznenada počmu Turci od njihovih mačeva padati kao
snoplje: tako se istom uz kriku i viku prenuše vodje iza sna, imenito i sam
Mehmet paša. U toj sječi i pokolju odlikova se sin pašin Rizman, te ubi
Andriju Franka i Jurja Čilaga, obori s konja Soljmoša, a spremaše se veći
na Domjana Tolnaja, Sarkanj-Jurja, i mlada Jurčića, nego s protivne mu
strane dojuri na susret vitez Farkašić, koji je upravo posjekao Butal-agu,
Jusup Oda-pašu, Kurtašu i Hasan-ahmeta. U to smotriv veliku pogibelj, 1+
vali sam ban Zrinski. Od njegove silne desnice izgiboše i sin (Risman) i

V. Jagić. 245

i otac (Mehmet), koji je sinu u pomoć pritekao. !) Turci ustrašeni nagnuše
u divljem neredu bježati, ali jih zaustavi pećujski Beg Ibrahim govorom pu-
nim korbe i poruga: on ubi Silu Marka, Tot Benka, i kukavnoga Čeri Pa-
vla, koji se je zaludo molio, da mu život oprosti. Iznova se ukaza Petar
Farkašić na mejdanu 8 više Turaka, svim redom poodsjeca glave, dok se
napokon namjeri na hrabroga Rahmata. Silovito se tučiše oba viteza i oba
padoše jednim zamjenitim udarcem, ali Farkašić osta samo ranjen, Rahmat
pako mrtav.
Kot kad javor mali zelenjem okinčen,
— V gore se provali prik jelvom pritiščen,
S konja se obali Farkašić odičen,
A ta Rahmat zali zvrh njega kot smućen.
Na Farkašić Petra ravno pal bijaše,
Nau tloh kot od vetra šiba se lamljaše;
Proklinajuć z nedra dušu van spušćaše,
Ohbolo si jetra ov negda hranjačše. (67—118)_ >.

Jošter jedini Alajbeg stoji na bojištu, a da nije posvema klonuo duhom ;
ali i njemu posluži loša sreća, jer se mora predati živ u ruke bana Zrin-
skoga *) (119—127, konac). Štujući ban hrabrost u protivnika Alajbega, po-
kle bi već uhvaćen, poštova veoma i sama sebe: tako se krvavi prizor svr-
šuje blago.

Diel četvrti. Iz dogodjaja, pripoviedana na koncu trećega pjevanja,
izvodi pjesnik liep nauk o nestalnosti sreće: kako upravo pogibe Mehmed,
onako će do mala i Zrinski. To je izrečeno u ovih devet kitica:

Na 'vem svitu živuć dokle človek bludi,

Blaženstvo ziskujuć trsi se i trudi,

A sriću igrajuć ne zna i ne sudi,

Ka već krat med kažuć pelinom ga nudi.
Kojega gusto krat nesrića obajde,

Kad tad ćeš zagljedat da ga tužna najde;

Čim sriće kolovrat na više odajde,

S tim veće rezikat s človikom izajde.
Človika rasutku veseli se srića,

Zbog koga mu diku redi nebom asplića;

V najvećem reziku ispliva nesrića,

V činu človičansku tim se rok zaplića.
Tako sreća biva s pridavkom nesrića

I z nesriće zbiva pomanjkana srića ;

Kot ki haljan spliva, teži mu obuća,

I kašuje dospiva gdi j' pokoja kuća.
Prilike z daleka ni mi triba dati,

Prem da ih od veka kot vlas morem zbrati;

A —————=e

') Junačtvo mladjahnoga Rezmana opominje nas na Lausa u Eneidi, kojega za-
jedno s otcem stiže isto onaki udes, kao i ovdje otca Mehmeta. Sr. Eneide X.
knjiga pod konac.

*) Kako historija pripovieda o tom porazu, gl. u Mesića, str. 229. Naročito valja
spomenuti, da kod Šikloša nije Zrinskoga ni bilo.

346 Sirena.

Vsaki će z rasutka Mehmet-paše znati,
Ča častjom dočeka čim li sriću splati.
Blažen će bit prozvan ki se ne prevraća,
Nego čeka spravan kud srića obraća;
V zlu dobru vsaki dan lahko se on plaća,
Koga razum stalan k vrimenu privraća.
Ovo sad Zrinskomu dobra sreća služi,
Ali se i njemu na skorom prituži ;
Danas v harcu svomu prem da Turke ruži,
Vred se još mrtvomu glava s kolcem združi.
Veseliš se Zrinski, željno Turke sičeš,
Projt će al' v čas kratki nad čim se sad smiješ ;
Konac vse već težki s tim si povekšuješ,
Bolje b' da Mehmetski žitak ne ubiješ.
Al meni ni vridno govoriti toga,
Ki mu držim davno dušu bit kod Boga;
Zna v Sigetu čudno konac žitka svoga,
S kim ze mito slavno od Boga zmožnoga. (1—9)

Ovo pjesničko razmišljanje o sreći i nesreći završuje pjesnik jednom
kiticom, koju na sebe sama proteže, pjevajući ovako :

I mene z vrimenom srića k igri steže,
Negda pak žubčinom pak slastjom priteže ;
Sad -se igra sa mnom sad mi stavi mreže,
Zato ju nestalnom poznam mutnjom brže. (11)

Upravo sviće zora, čuje se glasan zvuk trubalja; vodja saziva vojsku
na okup, da se zahvali Bogu na izvojevanoj pobjedi. Zatim sahranjuju mrtve
junake, a Farkašića težko ranjena meću na nosila, te ga nose tiho pred voj-
skom, koja se vraća kući, natovarena prebogatim plienom. Opis vraćajuće se
vojske 22—31. Došavši sretno kući u Siget, zahvališe se i opet u hramu
božjemu na pobjedi, a trupove nekih odličnijih junaka položiše pred crkvom
na odar, oko kojega se izkupila sva kolika vojska, te će ban hrvatski suz-
nim očima reći ove rieči: (35—38)

Vitezi kršćanski, kruno človičanska,
Glavari vitežki, obrambo hrvacka,
Virom mučeniki rad hiže, ostanka,
Proliste človečki krvcu prez prestanka.
Kojim blagoslovom hoću vas dičiti?
Kom ričom al slovom smit ću vas kinčiti?
Kršćanskim razlogom htiste se zručiti,
Krvnim težkim plovom dušom se lučiti.
Rad bih meju vami iz srca ležati,
Lipi vaši najmi s vami uživati,
V desnoj božjoj s palmi jer ćete sidati,
Gdi žalost s tugami neće vas zjidati.
Al Bog more biti, ki vas vesel vidi,
Htil me j' zahraniti da mi svit zavidi;
Pak po dičnoj smrti da vas duh moj slidi,
V tron vekovečnosti gdi sam s vami sidi.

V. Jagić 83417

Nakon toga govora razpušta vodja vojsku a kapetane zove sebi na
gostbu, kod koje se desi i sin mu Jurica, !) pa mu otac govori ove rieči:
Nastoj služit Bogu, Jurica sinsk moj,
Na moju gljej nogu ki imih ljuti boj;
Stupin mojih v tragu tvrdo ti vazda stoj,
Jer ti j' v trudu vnogu pušćati žitak tvoj. (40)

Kod gostbe sjedi i uhvaćeni Alajbeg, i njemu ponudiše sluge »kupe
zlatnokrove« rujna vinca, ali je Turčin sjetan neveseo; dok kršćanski junaci,
pokle im se ,moždjani od vina stopihu“ svaki sebe i svoja junačka djela
hrvatskom pjesmom hvali (hrvački djačihu), sjedi Alajbeg pun velje ža-
losti. Zrinski ga tješi blagim riečima, te mu i slobodu obećaje, ako mu uz-
može oprostiti sužanjstva turskoga vojvodu Radovana. (41-—-55)

Medjuto se širi glas o pobjedi bana Zrinskoga i doprie čak do cara;
ali paše neće crnu glasu da vjeruju, dok nestiže turski bjegunac Jslan upravo
iz Šikloša te potvrdi žalostnu sitinu. (56—67). Sada sazva Sulejman vieće i
odluči mjesto Jegra krenuti od osvete proti Sigetu gradu: mostove podunav-
ske obrnite, kaže, simo; kadiašćer-hodža neka prikaže žrtvu od tisuću ovaca,
i njimi da se orlovi hrane. I zbilja na poklane ovce prispje mnoštvo orlova,
Piljuga i kanjaca, ali se dogodi čudo, koje na zlo sluti (68—73):

Ovde ću veliko čudo povidati,
Jedan oral kako črn' poče letati;
K vragu bi ga lubko mogal spodabljati,
Jer se j' velik tako i škur znal skazati.
S kreljuti j' britak bil kot ki britvom gane,
Trikrat je obletil te ovce poklane;
Najzad se j' k tlu spustil razrenuć kavrane,
I ke ji tu nahodil srake, kanje, vrane.
Kad je ptice zignal jur vse do jedine,
Šetajuć je zgljedal te vnoge mrcine;
Niti je privonjal k odurnoj jistvine,
Neg se j' v oblak dvigal med škure višine. (1/4—76)

Ovo čudo tumači hodža na zlo, ali car nevjeruje njegovu tumačenju,
već mu se još i ruga. Nov se znak nesreće dogodi sutra pred zoru: dva
bieana konja trče kroz šatore te čine mnogo štete:

Po šatorih ričuć drče simo tamo,
Konopce obgrizuć trzaju vsakamo ;
Vnogoga potlačuć ki biži ovamo,

Vas tabor obtičuć jednu uru samo.

Komu trbuh nogom, komu glavu tlače,
Izružiše rugom šatorske polače ;

Ki skuči pod prugom, ki potučen jauče,
Ki kaursku kričom Ččalariju zače. (87.—88)

Iz nenada puče strašan glas, da je sam ban Zrinski bahnuo u tabor:
šav se tabor uzruja, velika zavlada smetnja i zabuna; poplašeni trče ljudi i
konji. Turci se kolju sami medju sobom. Aigas-paša juriša na Martuzana,

") To je izkićenje pjesničko, kao što i sve, što se o sinu Jurici govori, kojega u
Sigetu nije bilo.

348 m Sirena.

misleći da je Zrinski, te ga najposlije uhvati i svezana vodi pred cara, gdje
sa sramotom izadje na vidjelo, da to nije bio Zrinski, kao što se mislil,
već Turčin (89—108, konac). — Tim se svršuje prva strana eposa: to su
priprave na obsadu Sigeta i juriš.

Diel peti. Počima pjesničkim razmatranjem, koje je izvorno, te već na:
pried štampano. (1—6).

Zrinskomu stižu sveudilj glasovi, da će car podasjesti i jurišati Siget
On se toga ni malo neboji, već kao obziran vojevoda nastoji, da se poganinu
junački opre. (7—11). Zatim doziva preda se glavare i kapetane, viteze i ju-
nake, te im pripovieda ozbiljno ali neustrašeno, da znadu što ih čeka: 0n
im dokazuje, da tko se u boga uzda, netreba mu se strašiti sile neprijatelj.
ske; opominje ih, neka mu budu vazda vjerni, a od nevjere odvraća ih pri
mjerima, kako Turci nagradjuju izdajice. (12—44). Krjepki govor završuje
ban svečanom zakletvom, da će vazda sve do posljednjega hipa svog života
8 njimi biti, na što svi redom trgoše britke sablje te se zaklinju, da ćei
oni njemu uviek vjerni ostaji: prvi Farkašić, za njim Novaković Ivan, Dan
dović, Istvan Oršić, Sečedi Mate, Gašpar Alapić, Andrijan Radovan, Stipan
Golemi, Bata Petar, Patačić Petar, Papratović Farkaš, Kobač Miko, Museje-
vić, Medvej, Bik Andraš, Bartol Gereci, Juranić Lovrinac, Ostroni Petar,
Radivoj, Ivan Bajoni, Andraš Gusić, i napokon silni Deli Vid, kojega nam
pjesnik u ovakoj slici pred oči dovodi (45—68):

Not i Deli Vida biča prestrašnoga
Nut triska prez reda tabora turskoga ;
Poznat ga je vređa s prohoda zmožnoga,
S pol treto sto zada šerega vrloga.

Spodobit je njega malo k oroslanu,
Jer ga ni bližnjega Marču nezdržanu ;
Oko spušća toga oganj, smrt i ranu,
Lanča mu se duga vliče na ramenu.

Na njem bi pancirska košulja od svile,
Njustna kapa stika čez pleća mu vdilje;
Na njoj krila žihka sokola se bile,
Buzdohana teška ruke su mu vile.

Do zemlje mu vise na petah ostrozi,
Polag bedra mu se demeckinja vozi ;
Spod ovoga vise kot spod šćita vnozi,
Jak, hitar spozna se, srdit, kad se grozi.

Razumnosti veće jur ne more biti,

Ča godar on hoće vridno j' učiniti;
Jer se nigdar ne će na 'no potegnuti
Koje nebi viće moglo potvrditi. (69—73)

Svi dakle ovi prisegoše svečano, da će do smrti vjerno stajati uz
bana Zrinskoga. Vodja ogleda tvrdinje gradske, te ih opravlja sviem, štoje
potrebito, da uztraje ma i poduže obsjedanje. (74—82). A kad je već sve
liepo uredjeno bilo, sjede pisati knjigu poslanicu kralju ugarskomu, koju je
pjesnik ovako izkitio :

V. Jagić. 349

Jur su dva tajedna zmožni gospodine,
Da se s carom silna vojska na me rine,
I da j' to istina, guste su novine,

Zato ti dajem na znanje do istine:

Čim morem ter znajem, jur sam vas pripravan,
Z vitezi, oružjem, dosti dobro spravan ;
Marljiv zagroženjem, batrivostjom stalan,
Srićom i življenjem v božje ruke zdavan.

Nemrem pisat bolja zmožnu kralju momu,
Neg da j' vse ča valja v gradu Sigeckomu ;
Ako j' listor volja Božja spravna k tomu,
Vred Siget proslavlja Ban imenu tvomu.

Potribe u građu spravne su tvrdomu,

Sprot žeje i gladu i žitku tesnomu ;
Vsi to dobro znadu da j' v mistu ovomu,
Čim znam vrnut škodu i kvare vsakomu.

Al se bojim, druga bude svrha grada,

Tere i tvoj sluga da pogine tada,
Cara silenoga sila pride kada,
S popela grackoga, da vsim konac poda.

Neg svitli kralj zmožni da v zdravju ostane,
Ak se prem nasloni smrt med Sigećane;
Prosim, moji sini da se srićno hrane,

I po mojoj sini tvom milošćom brane.

Prošćenje ću vzeti od tebe na vike,

Jer te već videti, nebu mi prilike ;
Bog kraljestvu daj ti sriće vse velike,
Za vsim pako dojti u nebeske dike. (83 —90.)

Ovaj list predaje otac sinu Jurici, te se s njim ovako za uviek, kako
sluti, oprašta :

Nigdar već sinko moj ne budem te vidil,
Jer v milošći božjoj to sam sad izvidil,
Da pri uri skradnjoj kod mene si sidil ;
Ufam sam u čin tvoj, da me budeš gslidil.
Ovo vsa ladanja otac ti j' ostavil,
Sabljom ti j' imanja ka imaš dobarvil;
S tulka pristojanja buš li Boga slavil ?
Boj se njega znanja ki te j' srićom spravil.
Gospodinom sam te včinil da prebivaš,
Grade tere kmete spravih da uživaš;
Ak si ravno dite, vsemu zapoviduš,
Neg samo dobrote neću da zabljivaš.
Uči !) se vitežke od mene stalnosti,
Uči se krajinske preskrbne vernosti ;
Pogljej na velike pomoje i kriposti,
Gljej vnoge prilike v kih je sriće dosti.
_ 2 >
') Sravni u Virgilija En. XII. 435:
Disce, puer, virtutem ex me verumgqgue laborem,
Fortunam ex aliis....
šis memor et te animo repetentem exempla tuorum
et pater Aeneas et avonculus excitet Hector.

V. Jagić.

Ne drž se tamnosti, gljej drugih dobrote,
Jer v vsakoj ludosti puno je sramote;
U kratkoj mladosti ne zbiraj lipote,

Sveta himbenosti nestalne slipose.

Ja vsa zla otajna i dobra razvideć,
Stalna i nestalna oduril sam sideć ;

Što mi je svit z davna dal, opet zuvideć
Obima rukama nazad vuče grabeć.

Ne najdoh pristanka kadi bih počinul,
Nit stalna počinka ki bi mi ne zbignul;
Kadgodar sam z lahka na svit oči dvignul,
Tad od zla vsakaka k zemlji sam je prignul.

Samo kad sam k tebi Bože vsemogući,
Zdvignul u potrebi moji oči vrući,

Vse mi spunjeno bi v boju, v polju, v kući,
Spoznah to u sebi v milošće živući.
Sinko služi Boga, njegve pute brodi,
Ki buduć Bog vsega človikom se rodi;
Da te ruka njega sagdi srićno vodi,
A tvoja zmožnoga Turka da oškodi.
Na guste obrati spomeni se moje,
Kot mlad oral leti da činjenje tvoje;
Mene ne odjati, neg s poganom boje
Drž, da vsak smi reti: dite Banovo je.
A ja od sadane v nebu ću moliti,
Da Bog neprestane pomoć ti deliti;
I da mu vsudane budeš znal služiti,
Pak v nebeskem stane da nam se j' viditi.

Ti ov moj list sada hoćeš odnest kralju,

Neka se za goda na vojsku spravljaju ;
V čem da zmisle vreda orsag ostavljaju,
Jer se jur kod grada sultanski valjaju.
Sin mu odgovara:
\ Što to otac tvrdi, nemilostiv hoće?
Banu Zrinski mladi odgovarat poče ;
Odagnati kadi otac sina doče,
Ter da ga ne vidi vik vikoma veće?

Orlov sin čestiti reče, ne ću biti,

Neg se još v mladosti moram zneveriti ;
Tako prija smrti veliš mi otiti,
Nač me učiš sam ti to ne smim činiti.

Ku god sriću žitka Bog odluči tebi,
Vridno j' da ju dočka i moj žitak sebi,
Sramotno skrit sinka ni ti u potrebi,
Liplja j' nami dika skupnim v lipom nebi.

To li j' stat viteštvom kako učiš mene,
Da v harcu najprvom strah mene odrene ?
Tvojega li smihom gdo sina spomene ?

Ah ne daj Bog vikom da se tako krene.

Z ocem ada svomu daj sinu umriti
I po meču momu sad ću krv proliti;
Bolje se je tvomu imenu zatriti,

Neg listor jednomu v njem špotom živiti.

Sirena. 851

Ali otac odvraća:

Poče otac reti z razuma staroga :
O dite mudrosti i htinja vrloga,
Kuliko jesi ti srca užganoga,

Tuliko t' je biti triba vgašenoga.

Sladko je misliti dobiti poštenje,
Al misal sliditi vred zna ukanjenje;
Mučno j' v boju najti častno uzvišenje,
Srića potvrditi lip glas i rojenje.

Uzeti človiku nigdor smrt ne more,
A živuću diku vsaki mu premore:
Zato da priliku Bog, komu vsa dvore,
Da srićan u žitku muti se kot more.

Unesla te j' sada batrivost velika,

Kako kad se lada severom trstika, ,
Al će te još negda bit radost tulika,
Kot iz cvita kada žarki duh protika.

Cvitje pred vrimenom ni dobro trgati,
Niti se zelenom rožom oblagati,

Nego jur rumenom, kad počne dišati,
Ter dragim plemenom može naslajati.

S prilikom se j' svomu kontu približati,
Nit si hvaljen v tomu d'oć sad smrt kušati,
Kad tak mlad nikomu ne znaš pomagati,
Neg kada vaakomu budeš služit znati.

Božja je, naša ni duša, ku imamo,

Ž njom pečat slobodni, to znaj, da nimamo ;
Budeš još potribni, mi to dobro znamo,
Potrenoj krajini ku teško čuvamo.
Mene j' žitak dano ovdi dokončati,
Jer božje otajno mora obastati ;
Tu mi se j' potribno silom harcovati,
Ti ćeš me pak slavno znat naslidovati (91—115, konac).

Diel šesti. U to doba dospje Sulejman k Haršanju. !) Odavle izasla
poslanike u Siget k banu Zrinskomu: jedan se zvaše Halul-beg, koji ,glu-
boko razuman, sladko govoraše, človičtvom spodoban lipo se držaše“; drugi
bješe strašni Demirhan, kojega je car turski kao za strah upotrebljavao radi
divlje ćudi i naravi. *) Govor Halul-begov sastavljen je velikom vještinom
govorničkom, pa i kao tendenciozan zaslužuje, da se ovdje preštampa:

om

O ti, reče, zvezdo v Isusovem boje!
Kapitan i čudo v tom junačkom broje;
Nisi tu za ludo, vire ti je moje,

Kako kaže čredo vsih, ki te nastoje.

Koji orsag tvoje jur ne zna viteštvo,
Koji kraj svita je ki ne ču junačtvo?

!) sr. Mesić, 287.

*) Ovaj je prizor naličan poslaničtvu egipatskoga kralja na Gotfrida u Tassovu Je-
rosgolimu II. 58 i slied. I omdje su dva poslanika, jedno je Alet, drugo Argant;
i ondje se jedan iztiče sladkom riečju, drugi divljom ćudi itd.

Književnik III. 3. 24

852

Sirena.

Ki jazik ne prije tvoje slavno banstvo ?
Ki lip glas ne poje ili poglavarstvo ?
Kudđagod svitlina ishodi sunčena
Ali j' zadnjim tmina zapadom skapljena ;
Kud je mora črna pučina stavljena:
Vsud je Bane dična čut tvoga imena.
Vaud ti j' delo čudom velikim čujeno,
I pred Sulimanom vele pohvaljeno,
Junačtvom, viteštvom slavno, odičeno,
Za vsim, neg ni virom zmožno uzvišeno.
Za zrok nas obiju simo j' car odlučil,
Vsu prijazan svoju po nas ti j' poručil,
Da b' razumnost svoju ku imaš razlučil,
Spodobnu nut prošnju ovu ti j' naručil.
Najprvo Siget grad da mu v ruke podaš,
Tvrdovrat kot do sad da se ne okidaš;
Jer sam prez moći jad zaman nazvišćivaš,
Tvrd odlučak nazad ako odpovidaš.
Nemogućna takoj da se ne povidaš,
I da Siget ni tvoj, ludo ne spominaš;
Zva jere glavar moj da ga ti uživaš,
Iz njega činiš boj i v njem zapovidaš.
Ne prosi car grada tvoga za bogastvo,
Koga se povida zvrh zemlje mogućstvo ;
On kupac ne gljeda kamenja blaženstvo,
Ki veći del lada svita i gospostvo.
Al nas rok odluke, da znaš, drugam vođi,
Kim od božje ruke milošća ishodi;
Do zlate jabuke moć nas višnja brodi,
Jer misec sve trake kako sunce plodi.
Zato se je sada veliki car zdvignul,
Vnožinu naroda voljom božjom dvignul:
Nemoj da b' se ada sprot bogu potegnul,
Slavnom moćom kada božastvenom krenul.
Velika razumnost biše v Kazul-paše,
V dobi se pod zmožnost silnu caru daše;
Jer njega mogućnost vele dobro znaše,
Pernije dostojnost drugač ne ladaše.
Jošće razumnije držim Lužitane,
Z kih sprot caru nijo koji vojsku gane,
Francoze vsak znaje da su mu od strane,
A sprot ovim tvoje kamo moći kane?
Zato dobro sebe iz nevolje čini,
Većega od tebe srditost ne primi ;
Zruči grad v potrebe z riči poniznimi,
Da ga j držat trebe ufanje odrini.
Vsaki človik kripost u napridak meće,
I tvoja pokornost zaman biti ne će;
Štogod srca željnost tvoga poželit će,
Veruj, da ti milost careva dat hoće.
Još ako Ćć bogastva od cara iskati,
Cić tvoga človičtva i kotar držati,
Dat će t bogme banstva_ v kem ćeš se prozvati,
Obilno gospostva ko ćeš uživati.

V. Jagić.

Jošće i Siget grad prikazat će tebi,

Ako ga tako rad želil budeš sebi ;

U njem za smrt i glad sam će imat skrbi,
Ostavit te nikad ne će u potrebi.

Veruj, da ti ne će to biti skraćeno ;
Samo da mu j' veće carstvo odičeno,
Ljuetvo njegvo hoće da j' vnutar pušćeno,
Onako pak bit će vse tebi zručeno.

Ako li inako misliš učiniti,

Grad z ljuctvom vsakako na niš će ti priti,
I sam žitak teško morat ćeš zgubiti,
Ki bi mogal lahko u slavi živiti.

Lip glas ki procvita kot sunce u letu,
Ime ko prolita po širokom svetu,

Popel srid Sigeta zatrt će ti v cvetu,
Ne će ti bit mita ni tvomu ditetu.

More bit, da je ki, koji te batrivi,
Dajuć pred te sladki dobar glas vik živi;
Al deš poznat taki, da je človik krivi
U nevoljah prhki, v nevire najprvi.

To su samim medom povlečene riči ;
Kada nigdor u tom viteštvo ne diči,
Šakom ljudi jednom ki će suprot teći
Sto tisuć šeregom i kih ni moć zreći?

Ali te prisega more bit zdržava
Cesara nimškoga, ka se kod vas dava;
Znaj, da te od toga sam bog razvezava,
Nemogućnost svoga kada oprošćava,

Ako se pak ufaš bane v pomoć nimšku,
Da od nje prijimaš tvoju sriću Zrinsku:
Veruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku,

Od njega moć imaš kad primeš smrt tminsku.

Još i sam to bolje moreš razumiti,
Da bi te rad gljublje pod zemljom viditi,
Neg da živa sablje moraju asliditi:
Take j' Nimac volje tebi ugoditi.

Malo j' ki prijazan jur Nimčku ne spozna,
Ugrom je protivan i kruto dotožna ;
Hrvat ki j' već viran tomu j' već nazlobna,

Vnoga j' za to vsak dan vsud prilika složna.

Nimcu li veruješ ti razumni bane?

Od njega ščekuješ pomoći poslane ?
Ki, s kimi vojuješ, želi zakopane,
Prij' neg ku ziskuješ u pomoć se gane.

Prijaznosti Nimške gdo b' ne znal poznati,
Kako z Ugri zlizke znadu baratati,

Katane ugrske za ništar držati:
Hiljad znam istinske na to pelde dati.

Al po ričah tvojih neka t' Nimac pride:
Na nogah rakovih znaš li da on ide?
Potle duša vas vsih z mrtvih tel izide,
Siget grad ruk svojih već Nimci ne vide.

303

Sirena.

Jednom da ti ričom povim, gospodine,
Včinil si na kratkom vnoga do istine,

Naš tabor pred tobom malo da ne zgine,
Ti s' dal konču gradom, ti potre zidine.

Veruj ričam mojem i nu posluhni me,
Jur je na najvećem mistu tvoje ime;

Pred vsakim obličjem častno j' tvoje &ime,
Jur ni više ob čem da je dvigne vrime.

Listor ob tom budi da se ne poskali,

Da te ne oškodi kakov vihar zali;
Z visoka kadgodi srića što obali,
Na ništar dohodi kot iskra med vali.

Zato biži i ti pred sriće skušnjami,
Glas ne zlomi da ti vratnimi žilami;
Triba se j' ugnuti dalje pred vojskami,
Koje se minjati v hip znadu srićami.

Takovo ufanje nimaj u pameti,

Da kih malo zbranje razbijal si v četi,
I sad predobiš je kad su skupa speti,
Bog obeća! kim je stati u Sigeti.

To ti car poruča po kih dob te ljubi,
Zrinskomu naruča da svoj glas ne zgubi ;
Ovo se sam spušća već z milion ljudi,

Da vas kotar skonča, ak ban rič pohudi. 10—43.
Jednako liepo, ali mnogo u kraće i odrješitije odgovara ban:

Dobri posle v kratkom mudro si se javil,
Srditom i mehkom vse ričom opraril ;

V posalastvu carskom ljubav si postavil,
Mene car bude s kom i vse moje slavil.

Čudim se jer nigdar nisam mislil toga,
Da b' svoju milost car stavil pred Zrinskoga,
Naškodil sam mu ar z hotenja pravoga
Gdi sam mogal vsigdar z srca veseloga.

Prijazni na kratkom tako odpovidam,

Da je nigdar s Turkom podiliti ne dam,
Dokle god kaurom vse škode ne predam ;
Jer škodu z bratinstvom nikakor stat ne znam.

Ako pak prijaznu moju tak car želi,
Dobro j neg da vrnu što su nam uzeli
Njegvi ruk4 silni; potle Zrinski veli,

Da car, Turci, banu budu prijatelji.

Gdi me pak imenom Siget prosiš grada,
Dobri posle, u tom znaš što ću t' reć sada:
Da j vsih mojih željom najzadnja navada,
Trpit dobro vsim zlom jednako i glada,

Da pri bogu za to milošću dobimo,

Ne marimo ako ,i žitak zgubimo,
Himbeno gospostvo i vse ča držimo
Svita poglavarstvo ko vred ide mimo.

Bar nas z ovim neka car ništar ne gladi,
Jer nas veće svecka niš dika ne sladi,

Ne ćemo dobićka himbenosti radi,
Želeć slavna veka i stari i mladi.

V. Jagić. 855

Ako ne veruje,. neka simo zvadi
Silu, kom šetuje, neka nas ogradi,
Što se god zla čuje, prijet ćemo radi,
A on ča ščekuje, poznat hoće tadi.]
Ako nam Bog pošlje za grihe meč britak,
Ter nas caru odslje poda za dobitak,
Z drage ćemo volje toj smrti dat žitak,
Al će i vam poslje dodijat rasutak.
Zavidit ne ćemo lip vaš žitak ni mi,
Kad Siget zminimo s kraji nebeskimi ;
Z svita preminemo ranami telnimi,
I plaću primemo z glasi vekvečnimi.
Zato moreš otit k caru ričmi timi,
Da j «slobodan slidit put silami avimi ;
Dobro će jur vidit, što more z malimi
Zrinski ban mu škodit junaci svojimi. 46—56.

Što je gladkih i sladkih rieči u Halul-bega, toliko je pa još i više div-
ljega gnjeva u Dimirhana, koji razpaljen ovim nenadanim odgovorom prieti
banu ratom, što mu ga kaže u njedrih nosi. Neustrašenu ipak i na sve zlo
pripravnu navješćuje, kako se je sam Sulejman glavom sa silnom vojskom di-
gao proti Sigetu i da je već na domaku. (57—61). Čuvši Sulejman. za tvr-
doglavost bana Zrinskoga, zapovjedi Sokoloviću, da izašalje Osmanpašu i
Alikurt-bega, !) neka podsjedu grad i caru mjesto za tabor prilično odaberu.
Ova dvojica podjoše umah sa deset tisuća vojske i mnoštvom janičara; a kad
se već dokučili Sigetu, izasla im Zrinski odabranu četu konjanika na susret,
da uhode tursku vojsku. (62—71). Prema tomu što je doznao, odluči ban
jošter nezatvarati grada, već ih pričekati izvan grada na junačkom mej-
danu. — Refleksije pjesnikove o lakomosti turskoj u tri kitice. (73—75). —
Jedva što Turci padoše pred Siget te se posadiše na dva mjesta, eto im i
Zrinskoga bana na pozdrav ; iznenada se pomolio na nekom brežuljku, koji
se dizaže medju gradom i turskom vojskom. Prvi bješe ga ugledao turski
derviš, te

bižte, kaur, kriči al ne kriči dugo,
Jer se Dando zbuči nad njega kot jugo;
Ne moguć pobići buhac prije vnogo,
Drugim naglo mrući nit povida drugo.
Krik, vik i drčanje po taboru strane,
Niki lovi konje jošće neuzdane,
A nikoji svoje jašu nesedlane;
Nut čudno zburkanje ko zmiša pogane!
Vnogi u berege sramotno se hrane,
Viditi je vnoge ki pobignut kane;
Još i paši noge bihu trepetane,
Misleć za šerege i njih kapitane.
Gljedaj božje danje nevirni človiče,
Ko daje ni znanje nebesko skrovišće,
o '
') Sr. kod Ištvanfia: Asiaticorum equitum magistrum cum suis copiis et Aliportu-
gum.... praemisit. Po tom se vidi, da je Alikurtbeg samo pogrješno m. Ali-
portug.

856 . Sirena.

Ki zavsin voljan je jer vasa stvori z nišće,
Zna poslat skončanje na lava kot pišće.
Kako kad ki mravom srd probudi kada,
Velikom naglostjom mišaju se tada,
Vnoga pod brimenom obtršena pada;
Ravno Turci takvom bihu redu sada. (79 —83).

U krvavoj sječi pade od ruke banove Rahmad, Haraman, Jusuf, Asa
guš, Halul, Dedo, Turlak i mnogi drugi. Uz Zrinskoga hrabro se drže Del
Vid, Radovan i Novak Stipan. Ali-kurt nemože sa svojimi janičari pravo u
pomoć, jer ga rastavlja od drugova Almaš, koji kad je htio pregaziti, doletje
preda nj ban hrvatski te mu slomi vrat. Deli Vida zanese junačtvo čak on
kraj ri&ke medju janičare, i tu dodje do mejdana medju njim i harapinom
Hamvivanom, koji nemogaše odoljeti vitezu kršćanskomu. Deli Vid probode
ga lančom preko hrbta u trbuh. (84—108).

Tad srdit skočivši Deli-Vid na njega,
Lanču izmaknuvši gaziti poče ga;
Vnoga zgovorivši Turci začuše ga,
Gdi Harapa duši, vide srditoga:
Ovo Siget, koga iskali ste sabljom,
Darovat ću vam ga s Panonijom zemljom,
Al ću prvo toga da se smiriš suljom,
Gnjezda harapskoga šćene črnim žriljom.
Kakono oroslan na dobitku svomu
Šeće se obrtan u srcu jadnomu,
Sad zgleda kot lačan, sad stuplja k mrtvomu,
Veseli se vmackan u plovu krvnomu:
Tako nad Turčinom i Deli Vid staše,
Desnica mu lančom kot hrastom svijaše,
A on kot pećinom z duga se vijaše,
Gdi b' još koga tragom zapazil gljedaše. (109— 112).

Nu dok Deli Vid svlači ubijenoga turčina, doviknu Ali-kamber turskim
četam, grdeći ih, što podnose tolike sramote, a Hamvivana žali opominjući
se, kako ga je otac njegovoj obrani povjerio. I tako dotrčaše Turci te obko-
liše Vida; nego on stoji nepomičan kao stiena medju valovi:

Tu Vid kot pećina med valovi staše,
Krupovit kot stina oblak razganjaše ;
Silna mu godina jur šćit spunjavaše,
Strilom, lančom črna kad ga pokrivaše.
Kamber zadnjim krikom k Vidu je pristupil,
Svojim gospodarom da b' se ne razlučil ;
Nemiloma čidom vrh Vida je lupil,

Al se ji ta nad Vidom udarac rastupil.
Kurt-aga pak rani Deli Vida sabljom,

Glavu mu očrni krvcom kruto malom ;

Ibraim raščini meč na šćitu vrlom,

Ali-Kurt mu vkani bok kopjenim hrlom.
Još i Kamber srdit maše sabljom k njemu,

Poče Vidu zvonit po šćitu čvrstomu ; |

Ov lanču jadovit odhiti k prvomu,

Jer povoljno činit ne hti Vidu svomu.

V. Jagić. 357

Kamber odskočil je i lanča je pala,
Zizim-agi vse je prsa razmetala ;
Duša mu se j' prije zrakom zamotala,
Neg bi rekal, ki je s kim se j' smrt zastala.
Kad prije Žizime smrtnu strašnu ranu,
Deli Vid nad njime britku sablju zmaknu ;
Ter Kurt-agi ž njome glavinu odkinu,
Pak mahom jednome Kambera prekinu.
V Kambru j' stalnost bila kod gospodna svoga,
Da j dušu spustila za pogana toga ;
Zvrh glave j' imila već vernost neg boga,
Ni majka rodila u njoj spodobnoga. 126—1832.

Tako si Deli Vid kroza sve neprijatelje sabljom put prokrčio, došav pako
do Almaša, baci se u nj, prepliva ga i sretno se vrati k svojim. ') (133—138,
konac).

Diel sedmi. Ovomu je pjevanju početak, koji se često čita u epopejah .

Kad bi se jur zrakom zora zabilila,

I vse po širokom svitu prosvitlila,

Slavić ptica j' sladkom glasom zazvonila,

Vsih v gradu Sigeckom pojuć obradila.
Glas prileti nagal v tabor Sulimanu,

Da j' Zrinski ban zavdal smrt agi Osmanu,

Da j' žitak dokonjal mladu Hamvivanu,

I zmožnu duh zignal paši Murtuzanu.

Začuv Demirhan za smrt mlada Hamvivana, tuži se i plače te nagoni
Sulejmana, da čas prije krene s čitavom vojskom put Sigeta. Zrinski se
upravo bavio razgledanjem tvrdinja i bašta gradskih, kad se njegovim očima
prikaza iz daleka silna vojska Sulejmanova ;

Ravno bašte Zrinski Sigecke razgljeda,
Kada prah veliki z daleka zagljeda,
S kim se zrak nebeski vas pomiša vreda,
Ali čim bi teški, procinit mu ne da.
Videć tad po malom carovu vnožinu,
Kot gustih pod nebom oblakov škurinu,
Ki skrit znadu sobom nebesku visinu,
Giblju se nad zemljom ka Mikuli Zrinu.
Zvrh vojske se dimi i tmine svijahu,
Kamenja pod njimi i peski škripljahu ;
Kako kada v zimi u najvećem strahu,
Stoji buk med vsimi ki totu vrvljahu.
Na kopjib pisane zastave drhtiše,
Štimal bi ognjene da meče nosiše ;
Puze na vse strane na konjih i piše,
Samo da z neba ne kot ptice letiše.

_ P
') Ovo je pjesnički izkićena i umnožena pripoviest one bitke, o kojoj i historija
govori, da se zametnula izmedju pomenute dvojice predaslanih vodja turskih i
posade sigetske. Sr. n. p. Istvainfi str. 3124.

358 Sirena.

Okol grada strašan tabor položiše,
Kot Dunaj jadovan kad ledi sklopiše ;
Šatori za vsih stran čudno se biliše,
Uz njih car obrtan i batriv odviše. (1—19).

U znak radosti, što je Sulejman stigao pred Siget, zagrmi po čitavom
taboru turskom do tri puta: Alah Hu, silni topovi zatitnjiše a janičari me-
taše iz dugih pušaka. Zrinski zapovjedi, da se nepozvanim gostom odzdrari
iz golemoga topa, koji prozvaše ,Vuk veliki“. !) Čontoš-P4l opali top, a on
zavali mnogo Turaka na zemljicu crnu, ter prouzroči silnu mješavinu :

Veseli se Čontoš ova razgljedajuć,
Z baštije turskih os zove ponudkujuć:
Uzmite da pod nos bilikum popijuć,
Ki ga ni popil još, dam mu ga nalijuć.
Iz grada vam dojt hte ove rapojnice,
Da je sprobavite čez plućne mešnice;
Niti v grad pridete dokle te zdravice
Čisto ne spijete za Zrinskoga srce. (20—27).

I po drugi put drmnu ,Veliki Vuk', ali trećega hitca nehtjedoše priče
kati Turci, već se povukoše u tabor. Ali i kršćane snadje velika nesreća, jer in
pogibe *) Petar Farkašić, nemogav rana preboljeti, pa samo to žali, što neu
mire kao junak na razbojištu, već bolan u postelji. (28—39). Tužno narje
kuje Zrinski i oplakuje svoga hrabroga junaka (41—52). — Jedva Turi
pravo obastrieše grad, već provaljuje ban, da se po prvi put ogleda s nepr+
jateljem na mejdanu junačkom. Najbliže do grada stajaše Ali-kurt: na-nj
udari Stipan Golemi te počini veliko poklaće; jednako se odlikova hrabri
Radivoj i Juranić (53—172). Ban obali Rustanova brata Arslana; i Abaza
Sandžaku bješe loša sreća, što se protiv bana digao ; tako padoše od njegove
silne desnice još i mnogi drugi (Mustafa, Husein, Gjafer) (73—83). Uz bana
se hrabro drži Deli Vid i drugi junaci. Eno juriša divlji Demirhan, njegova
je žestina Deli Vidu namienjena: kud godj prolazi, sve kolje i sieče oko
sebe; u tamburaša Ištvana vidje turski barjak, koji mu je Juranić dao na
ostavu; on mu ga ote te i sama njega probode. Ovako si krvavim tragom
prokrči put do Vida. Već se iz daleka dozivlju oba protivnika, niti ruke
šire niti lica ljube, već se grdnim riečima ruže; a kad na dohvat sablje
dodjoše, zameće se bojak ljuti: njihova hrabrost i snaga prilično su jednake,
nikako nemože jedan drugomu odoljeti; već je Zrinski prikupio sve svoje
čete, jer je dan nagnuo k večeru, a oni se još uviek biju, napokon i ostav-
ljaju neodlučan mejdan, ali se zaklinju, *) da će se opet sastati. (84—122).

1) I ove momente našega eposa potvrdjuju Budina, IstvAnfi i turski izvori kod

Hammera kao historične i istinite.

2) Istv4nfi kaže: Eodem die, quo arx obsideri coepta est, Petrus Farcassitius Zrivii
legatus, diuturno morbo oppressus, magno cum omnium dolore e vivis excessit.

3) Ovaj prekinuti i opet nastavljeni dvoboj medju Deli Vidom i Demirhanom sjećs
ponešto na Tassove prizore o dvoboju medju Argandom i Tankredom od 6. pje:
vanja napried.

V. Jagić. 859

Diel osmi. Čudnovat je uvod ovoga pjevanja. Zora u slici mladjahne,
u bielo zavijene vile, jaše širokim svietom te donosi svjetlo medju ljude; a
kad se primakla Sigetu, uplaši je strašna vojska turska, koja se oko toga
grada skupila, te žali liepu Ugarsku zemlju:

Ovo kola svoje spuščćala j' van zora,
Gingave nje konje tiha ravna žnora;
Vsak se zmed njih maje kot z daleka gora,
Z nosa, z ust, smrt ognje spušćaju od zgora.

Sama j' bil nosila paćolat na glavi,

V lišcih se j' svitila gibljuć kot u plavi;
Košulja joj bila pancirska vrat slavi,
Dvi j' čide imila kimi ruke bavi.

Kaplja konju vsaka ka z nosa padaše,
Gusta, hladna, friška rosa se činjaše;
Pred njom tmina mraka kot vitar bižaše,
Okol nje z daleka nebo se svitljaše.

Mladim licem veake stvorenja nadeli,
Obraz zemlji majke lipom duhom celi;
Svoga u popivke slavića veseli,

Vod ponavlja vrutke i lugove beli.

Al kada dospiše v Sigecku krajinu,
Onda u misal se dvojeću porinu ;

Gdi mrtvih vijaše velu tel množinu,
Ka vonjbom puvjaše nebesku višinu,

Pr'obrstivši lice vea se j' prominila,

1 kako z božice vila učinila;
Obraz divojčice k sebi je primila,
Z usti skrbno srce tako svidočila:

Bože čija j' ruka ovo učinila,

Zmaj li je ovdika, smrt li je hođila;
Mozibit se j' britka Pitona zbudila,
Slavnu je Ugrom ka zemlju pogubila.

Ako je, to hoću iz neba stupiti,

Tere ov čas pojt ću pozoja pobiti;
Njegov jad i zloću z Ugrov obaliti,
I zvrh njih goruću srdu odvratiti.

Ali mi se tamo vidi tabor biti,

Koji misli kamo, neznam, se vputiti;
Jedno štimam samo, da će vse potriti,
Ovamo onamo vse skupa podriti.

Ah! pogan nevirni, vidim te z daleka,
Već neg jad čemerni mrzim te jalnika ;
Ab! pse malovridni, da b' mi moć tulika,
Vred bi tvoji željni svojega odvitka.

Al njim zlo dodijaj jer veseli nisu,
Čujem gdi joh i jaj k nebu kričali su;
Ne daj bože, ne daj moć, pogani jer eu, :
Ugrom je skončat daj tvoji dragi ki au.

Blagoslovljen bane koji si je ranil,
Turke od vse strane da s' verno obšanil,
I tak domovine prose da b' jih branil,
Za glas i krajine da b' žitak ne shranil. 1—12.

360 Sirena.

Medju tim muče Sulejmana težke brige, te se već i boji za pobjedu:
zato skuplja stare i mlade oko sebe u ratno vieće, kojemu je na čelo stavio
Sokolovića, zapovjediv, da preko njega svaki od viećnika napiše, što o tom
obsjedanju misli. (13—34). Prvi u vieću svjetuje Rustan, zet carev : On opi-
suje nesmotrenost tursku, što zamisliše, da će samo na prosto obkolivši grad
zauzeti ga ; izbraja, koliko je već vojske izginulo kao osveta one nesmotrenosti,
te predlaže, da se sav grad šancima sapne, gradski nasipi da se razruše, a
jarci od vode osuše. (35—51). Protivno govori Deliman. On se smije tomu,
što bi Turci imali pušku i sablju zamieniti motikom :

Lopata, motika ni ladanje naše,

* Neg sablja, stril, puška, tim nam srce maše;
Sada je prilika, veziri i paše,
Najliplja od vika ku nam sriće daše.

Najprij' t& ovako Turci grad zrušiti,
Prahom, žveplom lahko Siget poprašiti ;
Glas nam hoće tako ime pronositi,

Nemojmo inako vrime potrošiti,

Kud je put v Siget znan ni pitat potriba,
Jer ako z njega ban, ja za njim kot riba;
Vidi gdo v njem izvan da Deliman zgiba,

Z motikom da ga van i z lopatom zgriba. (52—62).

I Demirhan pristaje posve uz to umovanje, rugajući se jednako savjetu
Rustanovu, na što ovaj ljutito izilazi iz šatora. (68—10). Za tim progovara
Petraf. On kori neslogu, što se porodila medju vitezovi, dokazujuć primje:
rima, kako su najsilniji vladari i države propale radi nesloge; slaže se s Ru-
stanom i onimi, koji misle, da bi ipak valjalo šance podići, jer

Vim bižu drevođel suprot vuku spravi,
Pred dažjem kuću j' zdel i čoban na travi;
A šanc bi car ne smel pred steklimi lavi,
Znaduć neprijatelj da je blizu pravi!

Mala je sramota gdi j' vela potreba,
Skrbet cić života kad človik pogiba ;

Pače bi rugota da gda mu glas zgiba,
Ako si i plota na pomoć ne giba.

Vse doslje vojevat Zrinskim hodili smo,
Kad je on htil, sedlat konje morali smo,
Nad malih vnogo krat larmali se jesmo,

Na mal bubanj kot rat tabor zdignuli smo. (71—84).

I zbilja napokon pristaše svi na predlog Rustanov. U to vrieme dolas
ljutiti Deliman k caru na divan te ga moli, da mu dozvoli da skupi čest
turskih po izbor junaka, pa da izazovu šest kršćanskih vitezova sa samo
šestim banom na mejdan: on sam da će hrvatskomu banu glavu odrubit,
te je caru pred noge staviti. (85-- 96). Ali Sulejman neprima toga predloga,
već ublažuje žestinu Delimanovu, te ga uvjerava, da će već njegovu hrabrost
drugojačije upotrebiti :

Al priliku tomu drugu j' triba iskat,
Sad ćemo Zrinskomu moć i jakost stiskat;

V, Jagić. 361

V zidine sad t& mu nut lumbarde triskat,
U času malomu tapi tč ee bliskat.
Ako bi ne mogli Sigetu škoditi,
A tebi pustili viteštvo skusiti,
Mi bimo morali špot i rugu čuti,
Da smo takvih dali vitezov zgubiti.
Sinko moj čestiti ljubim te zadosti,
Htij ada zvaliti od mene dvojnosti ;
Ja ću te jur znati k vrimenu privesti,
Ufaj na me neg ti del tve batrivosti. (97—108, konac).

Diel deveti. Ovo pjevanje počima uvodom, koji se s neke strane pro-
teže i opet na samoga pjesnika:
Kamo se otiskoh od pera lahkoga,
Ter nauk ne primoh Ikara padnoga ?
Nespravan se dvigoh prik mora silnoga,
Da pišem stvar vse sploh činjenja čudnoga.
V stališu neg mirnom hištorija grede,
Jer Marč z Muzom v jednom redko mestu sede ;
Apolo s potorom ne zna imat črede,
V larmi rižma pismom ne će pojt u rede.
Kad ću pisat miran u najvećoj šali,
Bubanj Marčov strašan misal mi provali,
Ovo j' Turčin spravan dočšal da dom pali:
Ada suprotivan valja da b' mu stali.
Ali i to nisam prez uma učinil,
Kad moju dužnost sam z dostojnostjom sprimil ;
Darom, ki mi bog sam poda, nis' se linil,
Slidit moje jesam pridje se“posilil. (1-—4).

Ali-kurt se trudi i žuri, dan i noć diže s tri strane šance; !) već dva
dana neizadje nitko iz Sigeta. Deli Vid navaljuje na Zrinskoga s molbami,
da mu bude slobodno provaliti. Ban pripovieda Vidu, kako bez prestanka
razmišlja o načinu, kojim bi što većega kvara zadao Turčinu, te mu najpo-
slije odkriva želju svoju, da bi cesara izviestio o sigetskoj nevolji. (5—12).
Divni junak Deli Vid, kako je spreman slušati svaku odluku banovu, tako
mu se i tu nudja, da će preko tabora neprijateljskoga prodrieti i cesaru ja-
viti njihovu nevolju; ali ga ban nepušta od sebe, jer mu ga treba u gradu.
(18—17). U to vrieme stoje na straži od gradskih bedema, koje neprestano
biju Iumbarde i topovi, dva mlada viteza: Radivoj i Juranić, razgovarajući
še 0 nevolji, koja je pritisla bana Zrinskoga i čitav grad Sigetski. Dogovore
še, da će se ponudiši: banu, eda bi njima dozvolio, da provale noćju kroz
labor turski, pa da ponesu cesaru viest, kako su Turci obsjeli Siget. (18-—33).
Došavši k banu, nadju ga sama s Vidom, gdje se upravo o tom dogovaraju.
Čuvši njihovu odvažnu ponudu, prima ban ganut do suza obećanje. (34—54).

') Sr. o tih radnjah Mesić, str. 251. I Budina kaže: Aliportuk aggerem jacere
munitionemque nocturno tempore, infra arcem interiorem, prope regium hortum,
recte in ipsa palude seu fossa arcis moliri, eoque maiora tormenta statuere
pergit.

362 Sirena.

I zbilja oba mladienca otiskoše se sretno kroz tabor čak do careva šatora;
ali ih ondje snadje skrajna nevolja i napokoh junačka smrt. (55 —130, konae).
Prekrasna ova epizoda izradjena je po liepoj priči u Virgilijevoj Enejidi o
Euryalu i Nisu. !)

Diel deseti. Nestalnost sreće opisuje pjesnik u 6 uvodnih kitica, hoteći
njimi izreći, da je i Sigetu sreća ledja dala te bjegati stala. Ali ban hrvatski
neklone duhom. Već dva diela grada drže Turci u svojim rukama, sada i
opet počima nov juriš: Deliman navaljuje s janičari spaholjani, uza nj Ta
tari, Arnauti, Čirkasi, Karamani, Aigaši u veliku broju, i Zagatari s ljutimi
Arapi. U gradu na sred pijace stoji ban te razredjuje svoju odabranu šaku
vitezova po gradskih bedemih: na henjenskoj bašti stoji Rado Andrijan i Bat
Petar, naprotiv Aigaš-paše stavlja se Deli Vid, do njega Novaković:

Šanc hemjavom turskom vas se prosipaše,
U konju trojanskom tulko ih ne staše;

Pik, bat, čulumakom sablju vsak imaše,
A ki godar s puškom naglu smrt nosaše.

Do kolin sišahu jur vode v bendekyu,

Ke Turci spušćahu da brže isteku,
I još numetahu halug po bereku,
Da im ne pačahu kad k jagmi poteku.

Demirhan put dardom pred njimi kazaše,
Perjem za klobukom sokola mahaše;

Prsi kako šćitom oklopom čuvaše,
Smrt nosaše s trakom kudgod se spušćaše.

Batriv pred vsemi se prvi v grabu spusti,
Kraj sebe pušćaše mrtvih tel zadosti;
Globuši ga griše ak su ravno gusti,

Ki vnogih ubiše pred njegvimi usti.

On rukom, on okom, on vidjenim hodom,
On odprtim grlom batrivi vsih sobom;
Kada dospi bukom k razvaljenim zidom,
Radovana sabljom zagljeda pred redom.

Kako pozoj ljuti kad vidi dobitak,

Krvno grlo spusti na človički žitak,

Stekle si čeljusti lamlje za napitak,

Jad z sebe zrinuti misleć za dospitak:
Ravno stuplja tako Demirhan nemilo,

Od jada, veliko v kem ni bisid bilo,

Neg mrmljajuć gorko čini dardom dilo, .

Ko j' Grgura priko Pokia probilo. (7—23\.

Najbjesniji je sa strane turske Demirhan, a sa strane kršćanske Rado-
van; onaj pokla množinu kršćana, ovaj isto toliko pa još i više Turaka:

1) Historički se potvrdjuje, da je u to doba zbilja šiljao Zrinski glasove caru Ms
ximilijanu o svom stanju, sr. Mesić 2583. Ono je drago pjesnički domišljeno.
Osobito valja znati, da je Lovro Juranić doživio čak posljednju provalu iz Ši
geta, kadno je pred banom kraljevsku zastavu nosio.

V. Jagić. 368

Na pol mrtav niki vapi tovariša,
A niki plač gorki črnom krvjom miša ;
Od meča, od puški ni krič se ne sliša,
Z duga Db reka! vsaki da se nebo zviša.
Na pol živ još buduć med mrtvaci leži
Vitez Slamenović komu noga teži,
Od kolina viseć k nebu mu krič beži,
Pušku proklinajuć koju Turčin drži.
Al tatarski aga k njemu dospil gda bi,
S tal Tatara toga za skut balje zgrabi,
A ruka mu druga v prsa dardu zabi,
K sebi tak mrtvoga dovuć ne pozabi.
I na Demirhana trudnu jakost mače,
Al da b' triba, ne zna, imat ruke jače;
Tu Demirhan, kot zna, šćitom lasno zače,
Buhce zdržat zvana ke bitro odmače. (24—35).
Upravo je divlji Demirhan nesretniku Slamenoviću glavu odsjekao, kad
mu se dokuči junačina Radovan, te podjoše obojica na strašan i krvav mej-
dan, koji pjesnik vrlo živo opisuje, izkitiv opis s više znamenitih prispodoba,
kano ti:
Kako kada diši medvid z driva meda,
Na bukvu stupivši pada ž nje kot z leda,
2 nobtmi ju objamši grize zubi spreda ;
Koru.obelivši koren joj razjeda:
Ravno ta dva tako viteza činiše,
Sami na se vsako nagnut zlo želiše ;
Jur Demirhan kako i povodnja biše,
Radovan nikako al zmanjkat ne htiše. (36 —42).
Radovan neuzmože održati mejdana, jer je snaga Demirhanova mnogo
jača bila: on pade.
Čestiti vojvoda pokri zemlju črnu,
Ter Harapa grda doli sobom zvrnu;
Na pol mrtav vreda zubi k njemu trgnu,
Grizeći ga preda Bogu dušu vernu.
Pod vitezi zemlja j' dvimi zaječala,
Kot z visoka kada j' hrasta kita pala:
Verovat je komaj kad su se metala,
Da se zemlja tih kraj ni ž njimi raspala.
Biše stvar prečudna ka totu pripade,
Za spominak vridna da se mlajim dade:
Jer kot vez bršljana kad zide popade,
Tak kripost Radina s Harapom se najde.
Kad Demirhan zmožni na noge se stavi,
Kot vihar vetreni na druge se spravi;
Vsi bihu pripravni da se ga vsak zbavi,
Jer v rukab kvar strašni i smrt ljutu bavi.
V bašti Radu tilom vitezi pustiše,
Kot jarebi širom plahi odletiše ;
Al z Dandom Vugrinom sto sabalj prispiše,
Ke pomoćom vridnom bižeće šćitiše.
Juriš i sječa traje sve jednako: Bata Petra zanese prekomjerna odvaž-

nost te otvori stražnja vrata sigetska i navali na Delimana. Njemu nena-

304 Birena.

hudi doduše ničta, ali kršćanski junaci poklaše mnogo drugih Turaka, kao
Murtuzana, Šabana, Esvena, Pehlivana i Bećira. Medju to doprče i Deliman
do vrata, gdje se njemu pred nogama sruši od Ali-kurtina topa neka drvena
kula, s kojom pogibe mnogo kršćanskih branitelja, a dvojicu, Svilbjevića i
Klisurića, što htjedoše umaći, ubi okrutni Deliman. (49—74). Taj čaš otvo-
riše s nerazuma Miloš Badanković i Hrvojić i opet vrata: Turci navališe
silom ulaziti, te medju njimi i sam Deliman; a kad je Hrvoić vrata zaklo-
pio, nadje se Deliman zatvorenim. On se ipak toga ništa neuplaši, već sasieče
Badankovića i Hrvojića, te doprie u biesnoj vatri čak do sred pijace siget-
ske, gdje mu izletješe na susret Alapić i Stipan:
Stoprv onda Del'man s pametom se stane,
Vidi, da mu ta dan već dobra ne svane ;
Kakono zvir gladan kad med lovce stane,
Korakom zmed njih v stran, ne bigom se gane.
V krvavu oružju stuplja tatar k vratom,
Za vsih stran mu uju oružjem nad vratom ;
Svi ga sprovajaju sabljom, puškom, batom,
Oganj, krop vlivaju nad njegovim hrptom.
Ter jošće i već krat vrnul se bijaše,
Sram gu be, da hrbat kaurom kazaše ;
Da ide na obrat mislom se boraše,
Najzad srdit do vrat i gizdav idjaše.
Tu z .gvoždja katanac vrata pritvaraše,
S kim Deliman lanac šakom razbijaše ;
Na sindjiru prostac još dvignjen bijaše,
Skoči kot nestorac, grabu preplavaše. (75—91).

Tako bezprimjerna odvažnost spasi Delimana. Već sa svih strana nose
Turci skale, a janičari sa svojih nasipa strielaju silno, tako da se na bašti
nitko ni pomoliti nesmije. Istina Čontoš Pal odbija dugimi lubardami nepri-
jatelja, što ga većma može i umije, ipak se grad nahodi u skrajnoj pogibe-
lji. (92—96). U toj nevolji pregnu ban glavom još jedan put provaliti iz
grada medju Turke: i ta provala .uspje, jer se njegovoj gigantskoj sili ne-
mogaše nitko, pa ni sam Demirhan, postojano oduprieti. 1 taj put opisuje
pjesnik njegovo držanje upravo s oduševljenjem. (97 —116, konac).

Diel jedanaesti. Deliman vrativ se sretno u turski tabor, stidi se svoga
*uzmicanja, a Rustan njegov protivnik ruga mu se još većma, pa zato ga De-
liman strašno posieče, ') tako da je na mjestu mrtav ostao (1—10).

Manjaja s prahom v dnu ni nagla onako,
Grom ni lumbarda v snu strahovita tako,
Srce v 'Tatarinu naglo pljahnu kako,
Kad v jadu zamahnu sabljom kruto jako.
') Sve, što se god govori o Rustemu, zetu carevu, za kojega je pošla bila Mihr
mah, i o njegovu neprijateljstvu sa sinom krimskoga chana Delimanom, mora

se smatrati pjesničkim anachronizmom u toliko, što je Rustem već god. 1561.

naravskom smrću umro. Nije li pjesnik kojemu drugomu prizoru samo ova imena

nadjenuo, toga ja neznam.

V. Jagić. 365

Već Rustan od njega kasno se j' uklonil,
Na treti mah koga udilj je razdvojil;
Stojeć kod mrtvoga i ovo govoril:
Evo ti Krim-bega ki ti j' šalu podnil. (11—12).

U turskom taboru nastaje velika smutnja i zabuna; i Sulejman se pre-
pada, a još veći gnjev uzpaljuje u njegovu srcu Kapidži-paša. U to dolazi
pred cara Demirhan, te brani svoga prijatelja i blaži srdčbu Sulejmanovu,
ali badava, jer ga umiriti nemože. (13—26). Nu i Deliman isto je tako u
ljutini neobuzdan pa nimalo uplašen od groznoga čina, što ga počini; tek
blagim riečim prijatelja Halul-Ajgaša za volju odluči za neko vrieme, da
ukloni još veće zlo, odaljiti se izpred očiju carevih. (27 —40).

Demirhan se sjeća zadane rieći, da će izaći Vidu na mejdan, a to neda
mira njegovu poštenju junačkomu, dok rieči neodrži. On šalje slugu svoga
Šahmana k Doli Vidu, te ga izaziva izpred grada na mejdan. Vid neodbija
ponude, već je s dopuštenjem vodje svoga, bana Zrinskoga, pripravan izaći.
Sam ban prati vjerna druga i prijatelja te najsilnijega junaka sigetskoga do

skrajnih gradskih vrata, a dvie stotine sabalja kršćanskih sliedi ga ćak do
izpred vrata, da se nebi dogodila kakva turska prievara.
Kakono pučinom kad galija šumi,
Jadreć velim vetrom spred slapi se dimi;
Tak Vid batrivostjom šetuje pred timi,
Sam dvojim kreljutom odičen med njimi.
Od turske pak strane Demirhan jadovit,
Kot lav kad se gane človiku naškodit,
Tisuće ih dvigne sobom, da j' strahovit,
I z dvajset sto bline Amirašen srdit. (41—63).

Turski car gledat će taj prizor s nekog obližnjega brda. Junaci se po-
zdravljaju, ne kao braća draga, već kao kleti dušmani.

Rvu se kot lava dva strašna, nemila,
Da neba dva takva još nisu vidila;
Vridna j' moć njihova da j' hvalu dostigla,
Srca junačkoga ka ni prepustila.

Demirhanu z usti živi plamen ide,
Željan krvi piti prija neg otide;

Vidu te stračnosti ništar se ne vide,
Jer ga batrivosti od mladosti stide.

Ter nut kako se je Harapin nategnul,
Kot strašilo dvoje u višak se j' stegnul;
Žestoko oružje z visoka j' zategnul,

njim sve moći svoje na Vidu protegnul,

Deli Vida šišak kako grom raspori,
Viteški zatiljak strašnim mahom podri ;

I skoro k črnoj tak zemlji ga obori,
Mlahavost ia žitak žestoko pritvori.

I") Ako se i neslažu u motivib, ipak su si u izvedenju veoma srodni ovaj prizor
ovdje, i onaj u Tassa (5, 29. i slied.), kako je Rinaldo probo Gernanda, te
toga radi odpravljen u prognanstvo. Pače kitica 23-—24 očevidno je izradjena
po Tassu 6, 86, i kitica 26 —26 po Tassu 6, 37.

366 Sirena.
Tarci se vesele i kričeć jednako,
Smrt videti žele Vida ne inako;
Z druge strane žale naši kruto jako,
Bolja srića ale priskoči nekako.
Deli Vid se dvignu i vsu kripost skupi,
Tere po Turčinu šćit prosikuć lupi,
S tim mahom poganu vas se bok rastupi,
Još kad drugoč mahnu vaš šišak rastrupi.
Ponavlja udarci ta Deli Vid ljuti,
Harapskoj već ruci ne da počinuti;
Vsi se buče Turci svak se totu smuti,
Videć v čudnom harci Harapa ginuti.
Skradnja tvoja ura jur biše prispila,
Kljeta Turska vira, da b' stalnija bila;
I! joj se j prevara davno v rič zabila,
Kak je 2 novom stara knjiga svedočila. (64—80).

Kad se Dimirhan već jedva mogao na nogah držati, potaknu Amirašen
Turke, da navale na kršćane i da ih sasieku; ali kako se na konju kara
bulu primakao Vidu, spopade ga ovaj britkom sabljom te mu odrubi glavu
Sad već nemože ni sam Demirhan, da obustavi razjarenu tursku vojsku, ods
svud navale na onu šaku kršćana, što su bili pred gradskim vratima, i silna
se krv proli.

Vid kako ptić z labka na karbula skoči,
Misleć, zmed njih vanka da k družbi doskoči;

Al se vsud kot rika mišana krv toči,
Turska i kaurska da izreć ni moći. (81—90).

Videći Zrinski nevjeru tursku, poleti i on s pet stotina svojih vojnika
iz grada Deli Vidu u pomoć; pred njegovim strašnim mačem padaju Turci
na kupove, a on ih bije i sieče, žaleći za svojim prijateljem, koji se je u
onoj vrevi daleko umiešao medju Turke. (91- -106).

Diel dvanaesti.

Delimap veće prost neg samodrug bludi,
Misleć skradnjih kripost muči svoje vudi,
Nestance ga žalost vnogim slapom trudi,
Ali mu j batrivost jednaka povsudi.

Njega vidje Kupido te Kkoreći sam sebe sa svoje nemoći, rani ga naj
oštrijom strielom. I tako jače no igda prije stade Deliman uzdisati za Ku:
millom ; jače no igda prije tjera ga želja za njom i njezinom ljepotom.

O! kuliko puti on čas, onu uru,
Deliman mahniti zdvignu oči zgoru ;
Kumillu vapiti poče po vsu zoru,
Nuja se obkiti od čemera gorfi.

Slavića v zelenu ak čuje spivati,
Žalost si nesmernu ćuti ponavljati ;
V nebesku vedrnu kad će pogljedati,
Lipost Kumillinu tu misli imati.

Na vode tekuće ako gdi prispiše,
Suzami je veće svojimi nališe:

V. Jagić. 367

Vidi čim trepeće hladom listje lipše,
Nepokoj mu leće zvrh srca tim više.
Kumilla, Kumilla va sebi govori,
Zašto mi me mila nesrićom umori ;
Nezgovorna sila ka mi v srcu gori,
Zač mi moga tila zavsim ne otvori ?
Zač se ne vmehčuješ od plača ti moga
Nit za potok haješ prolitja suznoga,
Zdravija postaješ gljedeć nevoljnoga,
Tere ne poznaješ trpljenja tužnoga.! , ,
Vsa vedrena lipost i žarkost sunčena i“
Prez tebe je tamnost meni odurena, | ta o S
Protulitja radost nasladnost vrimena,
Listor veću žalost daje mi čemerna.
Tvoji oči čvrsti negda me. raduju,
Negda turobnosti moje ponovljuju ;
Vas sam u dvojnosti, kad me ukanjuju
Drage tve milosti ke me oduruju.
Krvjom mozi biti vtepene mi ruke
Rustan bega hte ti misli zavdat žuhke ;
Pače već radosti imaš v toj prilike,
Da te htih izvesti z Rustanove muke.
Ovo grem k tebi rad, fanti se nad manom,
Sama tvom rukom sad razluči me sa mnom,
Ako t' je moći kad bit nemilosrdnom
Lipotom kom si nad svega svita krunom. (1—18).
Ovako uzdišući, jaše nezna kud kamo, ali ga Kupido vodi upravo put
Biograda, gdje se desila Kumilla. I ona trpi ljubavne muke i ona _se tuži
te žali, što je protiv svoje volje imala biti nesudjenom ljubom Rustanovom.
Stara baka, njezina dvorkinja, tješi je i nagovara, da duže nesakriva plam
ljubavi, koji joj srce razgara ; te ona piše Delimanu listak knjige biele ::
Hoćeš se čuditi batrivosti mojoj,
Delimane zlati, najmre ovakovoj,
Ali suprot stati ne smim volji božjoj,
Podložna ću biti naredbi njegovoj.
Bog ti j' dal da ladaš u svitu nad vsimi,
Na kem zapovidaš svimi uzmožnimi ;
Batrivost ku znašaš znana hudo ni mi,
Ovo i mne imaš, za roba me primi.
Buduć da skazuješ neg onim zmožnosti,
Suprot kih vojuješ veloj okornosti,
Ufam se, kad čuješ moje pokornosti,
Da konče zakriješ nemilosrdnosti.
Cić Rustana volju ak me oduruješ,
Za ljabav njegovu ter me odbićuješ,
Prosim sablju tvoju da me ne miluješ,
Žitak i krv moju da prolit šetuješ. (19—38).
Deliman, primiv pismo, odgovara u kratko, da će doći, vidjeti je i dra-
govoljno joj dvoriti. On hiti u njezin naručaj, neznajući što ga čeka:
Šetuje Deliman, ne zna se mutiti,
Gre ljubavom užgan Kumillu viditi,
Knjiševnik IIL 3. 25

368 Sirena,

Vas hitar, vas željan rad tamo zletiti,
Gdi zna, da dočekan iz srca će biti.
Bože, skrovni kako človečji su čini,
V kih ufanje plitko vnogoga prehini,
Not Deliman kako brz je v toj hitrini,
A nima na žuhko svršenje spomini.
Da vam sriće gredu, oba sad mislite,
V ku al mrižu sedu, skoro obćutite ;
Kako tanko predu Parke, ne mislite,
Kad nesrića preju vkine, ne skrbite.
Kak se hrast udaje Bakuševu listju,
Kako na stup zmije oholo se viju,
I kakono drivje bršljani obzimlju,
Još se ta dva bolje feniza prijimlju. (39 — 44).
U taboru turskom nema medjutim nikakva reda, jer je mnogo vezira
i paša poizginulo od ruke kršćanske. Pojavlja se pače nezadovoljstvo i ne-
strpljivost; neki Deriel tuži se očito na sultana Sulejmana, da neštedi svojib
junaka, da neima s njimi pomilovanja, da ih čak goni od sebe, kao što je
odagnao Delimana. Njegov buntovni govor primit bi s velikim, jednoglasnim
odobravanjem te zaključeno, da Deriel s deset tisuća vojnika podje po De-
limana. (44—65T). Car se ljuti i jedi, ali nemože obustaviti njihove volje:
pristaje dakle, makar nerado, i sam u to, da se natrag pozove Deliman, te
u to ime posla k njemu Terhat-bega. U Delimana raste oholost, što se pred
njim i sam car ponizio; on je nauman vratiti se u tabor, ali mu neda Ku-

milla, koja ga vele rječito ovako zaklinje i odgovara:

Zašto se hoćeš ti u tabor spravljati,
Jedan korak pojti k grobu približati ;
Tam li misliš projti glas zadobivati,

Gdi će zeta znati car požalovati.

Sad morem viditi da si kot ptić lagak,
Da se daš vkaniti na bišć i na zanak;
Sirena pojuć ti vred zavdaje sanak,

V morskoj dubokosti ka ti spravlja konak.

Car gubi sad vojsku, Turke će zatriti,
Pak hoće Tatarsku nestalnost kriviti;

V pogibel vitešku tvu glavu će diti,
Čalariju carsku zvrh tebe odkriti.

Teška gospodina ni dobro srditi,
Od njegva kolina dalje se j' nositi;
Jer on nigdar ne zna veliko trpiti,
Vabi, muti z vana, ni se ž njim viriti.

Znam, da se nesrićne niš moći ne strašiš,
Nje puie nestalne tražit se ne plašiš;

Al na tužnu mene zač konče ne misliš?
S kom tako v nesmerne pogibeli prešiš.

Najbolje veliš da ljubiš me na svitu,
Posvedoči sada da me neć ubitu;

U tom drži vsagda tvoju misal svitu,
Da prez tebe pada moja lipost v cvitu.

Sada znam da sprave nisi za volj mene

Stočil Rustanove krvčice črljene ;

V. Jagić. 369

Još su ti obrve moje odurene,
Želiš, da se z ove duh Kumille zrene.
Ak si nemil tako ter ćeš krvi piti,
Moreš moje lahko prsa otvoriti,
Ne žejaj tuliko, hte te nasititi,
Bolje mi inako ne mreš ugoditi.
Da ti gljedam rane ja po tvojoj smrti,
Moreš li v tom stalne tvoje misli trti?
Da se ada v mene već duša ne krti,
Bolje ti j' s prvine Kumillu zatrti. (58—82).

Deliman je u velikoj skrbi, šta će učiniti; ipak čast preotima mah nad
ljubavju: Kumilla moli se bogu, da njezinu ljubazniku sreću podieli te kreću

oboje na put.

Po tom se ganuše Deliman s Kumillom,
Pred njih povrviše Turci srcem milom ;
I kada jur biše pri bunaru vrilom,
Skupa odsidiše janak z dragom vilom.

Kumillu Deliman zače batriviti,

Ali bi vse zaman kad ne mre hasniti ;
Kako topol jedan počne v zimi gnjiti,
Nje obraz žalostan plačem je grubiti.

Deliman somaka na sablji imaše,

Iz njega napitka Kumilla željaše;
Ž njim zajeti vrutka k bunaru gredjaše,
Konac svoga žitka nevoljna ne znaše.

Jer pozoja negda on rasikal biše,
Kaplja krvi onda v somak prilitiše ;

On takve nikada smrti ne znadiše,
Zato nečist vsagda pri sablji nosiše.

Kumilla ne znadeć otrov je izpila,

Po svem tilu vrveć vred ju j' obćutila ;
Tužnim telom drhteć dušu j' izpustila,
Zgodi joj se ne hteć kako j' i želila.

Što včini Deliman kada to zagljeda,
Sam ni izreć zmožan Merkuriuš reda,
Udilj Tatar jadan tako se zlu preda,
Kako da bi smaman i pun vsega zleda.

Odhiti oružje i halje razdrapi,

Od korenja drivje vsakojačko šćapi ;
Ruči tere psuje, simo tamo tlapi,
Što vidi al čuje, naopako vapi.

Dve noći i dva dni po lugu je hodil,
Još v pamet zlosrićni jedva se j' pribrodil;
Spet oružje shrani i svitom se j' odil,
Da b' kršćanske sini tim veće oškodil. (88—105).

- - --—

Diel trinaesti. Deli Vid šali se medju Turci, ali je smjelost njegova
prevelika te će i njemu doći sudjeni čas. (1—5). On imadjaše u Sigetu ženu,
negda turkinju Hajkunu, sada kršćanku Julijanku, koja težko uzdišući za
svojim hrabrim vojnom, uzjaše vitežki konja te izleti iz grada prema tur-
skomu taboru. Putem srete nekoga Arapina, koji je upravo pošao da caru

*

310 Sirena,

javi, kako je sagledao u taboru Deli Vida, prerušena u turskom odielu.
Čuvši to junakinja kršćanska, posieče sabljom Arapina te se maši na konja.
da odleti. Al joj loša sreća bila, jer je Turci obkoliše i zaustaviše. Srećom
nadje se pri tom prizoru sam Deli Vid, koji upoznav svoju ženu, vara Tur-
čina, da je to njegov sluga te ga ište natrag. Kadija pred koga dodjože,
nevjeruje već mu se hoće svjedočanstva. Tada Vid uzpaljen trže sablju te
dohvaćaj i sieci sve na okolo, a ljubu uhvati pod ruku i na konja karabula:
i tako pobježe skupa s njom sretno u Siget.

Tu Karabul nogom zemlje ne dotiče,
Neg kot pero strilom letećom utiče;
Proletit bi valom moga! morske siče,

Tako se kopitom.lagahno odmiče.

Prelipim dobićkom Turci ga gljedaju,
Da biži Sigeckom vsi putom poznaju ;
Zaman velom bukom Turci ga tiraju,

Jer za njim kot tankom za maglom ostaju.

Veseli v Siget ga junaci čekabu,

Jer ga za mrtvoga istinom držahu ;
Viće radi njega većekrat činjahu
Kod bana dobroga i tanač držahu. (6—30).

S tolika neuspjeha i nesreće opet se smuti, ražalosti Sulejman, te saziva
vezire u vieće. Prvi sjedi Deliman u divanu; uza nj Ali-beg, koji kaže da
se skoro boji istinu govoriti, opominjući se zle kobi, koja je snašla Rustana:
on svjetuje da se Siget ostavi. (81—49). Njemu odgovara Deliman:

Ali-beže tvoje zinu na me usta,
Hteći da me odje tva sramota pusta ;
Al nebo ne čuje što pas lajuć ljusta,
Ki sprot vetru pljuje na bradu mu bljusta.
V harac greš najzad lin a prvi u divan,
Nit mariš da b' carin glas na prvo divan,
Vsaki slavan naš čin po tebi j' zadivan,
Ti s' kot Kožakarin svitlobom zakrivan.
Da jur kad Deliman sramom je pogibal,
Ter ga j' car Suliman očima dostigal,
Je l' tad sablju umian Ali-beg podigal,
Pod Sigetom vridan na kaure sigal?
Ni me tako molil bratom Hrvojiću
Nit me j' tako ljubil vitez Badnjeviću,
I drugi, kim sam smil vnogu skratit sriću,
Kih sam v črnu zvali! zemlju u nesriću.
Al se mozi biti hoćeš tim znašati,
Tvoje bojaznosti veći dil skrivati?
Ne moj se za to ti od mene bojati,
Jer v nevridnoj nohbti ne ću krvi prati.
Moreš još nevridan po meni obstati,
Prem da bi dostojan kot hrast obtesati,
Hoću zato ov dan drugač svetovati,
Ne dajmo si divan ovak špotovati.
Neka gole sablje čini car zgnositi,
Žestok jad do volje vsima obznaniti,

V. Jagić. 871

Na dom đa pošalje vsakoga ubiti,
Ki se v Siget vadlje oganj lini niti.
Ja hoću pred vsima na to delo iti,
Pred vsih vas očima zide razoriti ;
Da sto Zrinskih prema vidim meni ziti,
Na sramota njima pred njih ću stupiti. (50—57).

Na taj predlog svi junaci nikom ponikoše te jedan za drugim iz šatora
umakoše.

Demirhana ljuti i boli medju tim jako, što nije Deli Vidu zadane vjere
održao ; ide k caru te mu tuži svoju sramotu i moli ga, nebi li smio i opet
zvati Vida. Ali mu sultan odvraća, da sad već neima druge, nego jurišati
na razvaljeni grad. Ljutito ostavlja ga Demirhan. Sulejman je u velikoj ne-
prilici, iznova zove k sebi šest izkušanih i najvjernijih savjetnika:

Prvi tako svit da Solimanu caru:

Još jednuč za sada da vsi Siget taru,
Ruke naše tada jeda ga zataru ;
Ako osta, onda ugnimo se kvaru.

Drugi reče samo: ni nam ovdi biti,

Neg dvajset činimo tisuć ostaviti;
Pišce zapovijmo i kojnike bditi,
Da zakrate simo pomoć dohoditi.

Treti se sta redom svitnik govoriti:
Da Ali-kurt vojskom gre Siget paliti
Hendek do tal vodom najprij isušiti,
Halugom i svakom vunom napuniti.

Što misli četrti do istine povi,

Kako ki otiti k domu se gotovi ;
Ne mojmo gubiti tu dni vitezovi,
Da nas ne preprati jesen, daž, krupovi.

Ta peti svetova da k gradu Pećuju
Zbranih tisuća dva kojnikov šetuju ;
Sigecka sastava kud gre da skoznuju,
Da nas spod nje znova škode ne popljuju.

Zavsim pojti domom svet daje i šesti,
Vnogim to uzrokom hiti doprnesti ;

I jur sam car va tom skoro rič namesti,
Al nut z Ali-kurtom duša se razmesti. (58 —80).

Dok se najme ovako viećalo na divanu carskom, razhiti glavu Alikur-
tovu sigetska lumbarda, a car izgubi najboljega svojega topdžiju. Sad je pak
Sulejman do kraja klonuo duhom i svu nadu izgubio, da će išta opraviti
pod Sigetom, dok ga brani junačka mišica bana Zrinskoga; ali gle, čudne
sreće, nenadana zgoda povrati u nj staru hrabrost: doletje golub-listonoša, !)
a Turci ga uhvatiše i pročitaše ovo pismo, upravljeno na kralja ugarskoga:

Ako pitaš, kak smo: kak najbližnji k smrti,
Nit se već ufamo da se ki van skrti ;

Još pet sto ležimo ranami priprti,
Živit ne moremo svud silom obstrti.

a.

1) Sličan je prizor u Tassa XVIII, 49.

372 Sirena.

Ali ni poganski ne mogu se hvalit,
Kim šesti del vojski činismo pognjavit,
Vezire mrtvački i paše povalit,

I vas tabor turski nemirom zabavit.

Još dva dni imamo na svitu živiti,

V kih t& zubi, znamo, zvrhu nas brusiti ;
Vse što vridni jesmo, hoćemo včiniti,
Delom se hoćemo svitu obznaniti.

Ognjem nas vsud misle najveće obajti,
Kadi i odakle ne moremo najti ;

Misal nam je ale v polje na smrt zajti,
Prij' neg damo mile žitke v dim razajti.

Za pomoć nam ada već ne moj misliti,
U koj nije hajda jer smo vistoviti;

Al v Turčinu vimda moreš kvar včiniti,
Ak ćeš za pjim vreda vojsku napustiti.

Ki be kadi zmožan, toga smo ubili,
Al veće razuman, glavom rastavili;

Sam car ter Kajmekan ti su se shranili:
Deliman Demirhan jesu obnorili.

Tisuć dvakrat dvajset jur leže zagnjiti,
A na jagmu deset krat su smili priti;
Veće ti za Siget ne ćemo pisati,

Neg ti Bog vnogo let daj glavu kraniti. 81 —96.
Razabrav car turski sadržaj toga pisma, zapovjedi da se čine priprave
za posljednji juriš. (97—100, konac)

Die! četrnaesti. Ovomu pjevanju stavlja pjesnik ovaki zaglavak:

Ovo sada dična shaja zvezda Zrinska,
Ovo tramontana jaka pokrajinska;

Ovo j' pisam ravna moja rič slovinska,
Dugo od nje tmina ostani maglinska.

Onomu plavčica ne mre se vtopiti, «
Kojega desnica zna timun voditi;

S kim busul, urica virno zna živiti,
Pred takvim danica ne će se zgubiti.

I moj magnet davno jur mi porat kaže,
Ki me silna srićno prik mora dovaže ;
Prijatelji virno jur mi stane snaže,

U kih se pošteno vsak vridan pomaže.

Prijatelje ne znam i ne vidim druge,
Nego kim se klanjam ja i moje sluge ;
Za sad na stran divam razgovore duge,
Jere se pozivam na Sigecke tuge. 1—4.

U carevu taboru ima neki vrač, egipćanin rodom, po imenu Alderan. ')
U njega bijaše vlast nad svimi paklenimi dusi kao i nebeskimi elementi
Podje dakle k caru te mu ponudi svoju službu, da će pobuniti sav paku

') Alderan je kopija Tassova Ismena. Osobito si naliče prizor taj, gdje Alderm

pred Solimana dohodi, i onaj Tassov u II. pjev., gdje Ismen Aladinu svoju po
moć nudja.

V. Jagić. 878

protiv kršćana i sasvim satrti silu sigetsku. (6—11). Kad car u to privolje,
ode on mrmljajući u dubravu te zakla dvanaest kršćanskih sinova, i njihovom
krvlju sred nekakva dva u piesak upisana okruga stade zaklinjati duhove
podzemnoga svieta, da ga slušaju. (12—19). Kad su svi na posluh pripravni
bili, poče im se najprije podrugivati što su se zastidjeli slabašna krsta i od
njega kao svu moć izgubili, pa zatim ih pozva, da pokažu snagu svoju kod
Sigeta i da ga sumporom, vatrom, trje&kom u prah i pepeo obrate. Jedva
što on to izreče, i već leti mnoštvo vragova te se skupljaju nad Sigetom.
Napokon zapovjedi i Hazret-Aliu da na svom konju izjaše iz zemlje. Konja-
nik dolazi blieda lica i namrštena čela, jer ga veljih muka stoji izaći na
ovaj sviet, te žalostnim glasom pripovieda, kako sigetskim kršćanom Alko-
ran ništa nahuditi nemože, jer ih štiti viši i mogućniji bog, koji će i Sulej-
mana skorom smrću kazniti, da osveti nedužno prolivenu krv sigetskih ju-
naka. S ovim navieštenjem vraća se Ali natrag u pakao. (20—58). Medju-
tim biesne furije 8 ognjanimi zubljami te zapaljuju Siget; jaki jug-vjetar
podpiruje još većma vatru. Sigećani priskaču k baštam, ali nemogu ob'rvati
vatre. (569—65). U toj strašnoj stisci neostavlja sve jednako bana hrvatskoga
krjepost srca i postojanstvo duše: on tješi i hrabri svoje vitezove. S protivne
strane nasrću kao pomamni Deliman i okrutni Demirhan, koji bez prestanka
za Deli-Vidom viče i smrću mu se grozi. Deli-Vid nemože tolika rugla pod-
nieti, ako prem mu srce plače, što mora sada, kad je u najvećoj stisci, osta-
viti vodju svoga, bana Zrinskoga. (66—82). Otiskoše se oba suparnika na

neki brežuljak, i ondje pade na mejdanu junačkom najprije Demirhan, a nad
njim izdaše duh svoj Deli-Vid. (83 —105).

Die! petnaesti. Kada ban vidje neuklonivu smrt pred očima, dozva
k sebi odabranu četu kršćanskih vitezova, pohvali divnom ozbiljnošću nji-
hovu dosađanju hrabrost i postojanost, al jim odkri podjedno odluku svoju,
za koju misli da je takodjer volja božja, da zorom sutrašnjega dana svi ko-
liko ih ima izadju iz grada, da se pokažu neprijatelju, tko su. Svi su junaci
spremni umrieti za čast i vjeru Isusovu te se veselo pripravljaju za smrt
kao za pir. (1—11). Ban udje u riznicu, obuče se u sjajne odore, pripasa
britku sablju, turi za pas sto ugarskih dukata kao mito za ubojicu, a sve
ostale dragocjenosti dade spaliti. (12—16). U taj čas sjedi bog na svom prie-
stolu, okružen svimi nebeskimi silami i zborovi :!) (18—21).
Ravno božja milost v stolici sidjaše,
S ke svita mlahavost pompvjivo gljedaše ;
Dika, vridnost, zmožnost okolo nje staše,
A stol se kot svitlost sunčena svitljaše.
Ljubav, srića, pokoj tiho naklonjeni,
Pod njim k službi vsakoj stoje pripravljeni ;
Vre mu hvala takoj kot vrutki vodeni,
I dari kim ni broj kupno razloženi.

!) Sjeća nas na pojavljenje boga u Tassovom IX. pjev. kit. 56.

814 Sirena.

Vnogi spaseniki i blažene duše
Hvaleći ga slatki dvižu glas na više,
Pisnik, kralj židovski, svojom arfom zdiše,
Lipi zbor kraljevski ž njim spiva to lipše.
Nebeska zgovora zvrh glasa svakoga
Eho odgovara iz vrha rajskoga ;
Svet, svet svet od zgora, višuji bog od boga,
Puna su cesara nebo zemlja toga. (17—21).

Svi se nebešćani skupiše, a bog im govori o nevolji i stisci sigetskih
mučenika, kojim valja priteći u pomoć; nalaže arkandjelu Gabrijlu i drugim
krjepostim nebeskim, da podju razganjat vragove a duše hrabrih vitezova
kršćanskih da preda nj donesu i u rajskih dvorovih nastane. Zbor nebeskih
andjela ode pred Siget, gdje se Gabrij! prikaza Zrinskomu u slici liepo obu-
čena junaka te mu pruži zelen vienac slave, a još sjajniji kaže, da ga na
nebu čeka; arkandjel pako Mihail ruži vragove, koji su pod Siget sjeli bili,
te ih tjera natrag u pakao. (22—53).

Kot vihar vetreni k zraku se motahu,
Zmed oblakov tamni nevoljno jaukahu,
Kako vrane črni kad silu vijahu,

Ter noćni kavrani svi skupa kričahu.

Dobićak su v samom našli Alderanu,

I z njega dušinom obložili ranu ;
Pri telu zlosretnom od svih stran se stanu,
Život mu objednom odnesu poganu.

Grad Siget vrazi tak tužni ostaviše,

Prem da se još danak zabili! ne biše;
Al ravno svitat zrak bilom zorom htiše,
I danica svoj trak podignuti više. (22—58).

Čim je zora svanula, sabra ban oko sebe svojih posljednjih pet stotina
vjernih vitezova, te polaganim korakom kao neustrašeni lavovi izadjoše iz

grada. (54—77).

Tu vitez z junakom čudno se zastaju,
Sablja sabljom teškom čvrsto udaraju ;
Krič plačom, prah vikom, v nebo se zdvigaju,
Kopja dardom žihkom prestrašno sklapljaju.

Kot kad oganj suva kad trstinom plazi,
I kako smrt živa ban po Turcih gasi ;
Kakono plav spliva kada vitrom lazi,

Tako ban krv zliva kih pred sobom razi.

Ovdi pofepeni vnogi Turci bihu,

I vnogi ranjeni smrtjom se mutihu ;
Mahometa jedni i Alu vapihu,
Krvjom oškropljeni črnu zemlju krihu.

Ovdi se barjaki pod nogami pletu,

Ovdi vnogi "Turki spod konjih se metu ;
Drug na druga paki meće nogu spetu,
A spod kopit niki rene dušu kljetu.

Vnogi na pol mrtav tovariša zgriza,

Kot pijavka uprav znoj mu iz ran liza;

V. Jagid, 875

Z boka se vnogim krv z dušinom otiza,
A vnogim z vust mlahav žitak se obriza.
Ljudi i oružje jur u vrpi leže,
Kršćanin oboje oči k nebu steže,
Turčin lica svoje ka zemlji poteže,
Od kojega božje sve milošće beže.
Već vsud v krvavih ban potokih prohaja,
Odiću zu veih stran z oružjem napaja ;
Z daleka Deliman okom ga pogaja,
Strašljiv i zlovoljan kot mu vid ne taja. (54—17).

Nitko nemože u toj posljednjoj borbi odoljeti sili banovoj; i golemi De-
liman pada od njegove junačke desnice. Preko kupova mrtvih ili izranjenih
Turaka prokrči si Zrinski put do samoga cara; ali je caru sreća poslužila
te dok se neki Arapin podmetnuo pod sablju banovu, izmače on na konju,
odletje u svoj šator te ondje izriga crnu dušu. Posljednji put okreće se ban
k svojoj već jako razriedjenoj četi, pominje im boga i slavu vjere Isusove,
za koju je sladko umrieti.

Al Turci z duga je nevirni obstrihu,
Blizu k njim na polje iziti ne smihu;
Neg zvrh njih naboje puškene pospihu,
S kimi verne božje totu umorihu.

Olovenim zrnom bana pogodiha,
Kraj oka pod čelom priko ga probihu ;
Slavni udi z banom zemljicu prikrihu,
I dušica tilom tu se razdilihu.

Prelipim šeregom angeli dospibu,
Slavom bogoljubnom Trojicu hvalihu;
Pak čistu med sobom tu dušu družihu,
Od zemlje skupa ž njom v nebo proletihu.

Gabriel Zrinskoga a ostali druge,
Pred zmožnoga boga postaviše sluge;
2 grla pak glasnoga popivkinje duge
Počehu cić toga da su jur zvan tuge.

Duše božastvene i sva moć nebeska,
Te viteze verne ljubljeno dočeka,

Pred bogom se klone, ki hoti od veka
V dike vekivečne uzvičit človeka.

Po takovoj diki prolitja krvnoga,
Pusti žitak Zrinski srid druma slavnoga ;
Stup, Šćit, ban hrvacki grada sigeckoga,
Glavar i strah turski prvi vika svoga.

Ovdi već pisati i pero dospiva,

Gdi oko zvirati suzami prispiva,
Zriuskoga plakati srce prisiljiva,
Milo spominati i mrtva i živa.

Vetar tira oblak, vode dvižu slapi,
Droban otca momak u materi vapi;
Bula kida pletak, z vlasi lica drapi,
Tak Tatar, tak Turak, Kaur i Harapi.

Ti bože u svemu popivkinju ovu
Primi po krvnomu ku popisah slovu,

876 Sirena.

Na boju, na domu, vode, kopnu, stovu,
Diku, čast virnomu i staru i novu,
Provdilji Zrinskomu i rodu njegovu.

Iz ovoga se sadržaja vidi, da Zrinijada spada u onu vrst pravih veli-
kih epopeja, kakovu je Virgilij spjevao po uzoru pjesama homerovih, a Tor-
quato Tasso i drugi velikani pjesnički ponajviše po uzoru Virgilijevu. Da je
Nikola Zrinski, na kojega se jedinoga ovdje obaziremo, jer je magjarski iz-
vornik njegov, odlučno i očevidno prianjao uz Tassa, toga neniječe nijedan
povjestnik književnosti magjarske. Ali se mora i to reći, da je pjesnik, ma i ne-
mislili na poštovanje roda, -+koje ga je napućivalo da taj predmet odabere, svakako
već sa samih estetičkih razloga sretan bio u izboru predmeta za svoju epopeju.

Tko uzporedi Žrinijadu s eposom Gundulićevim pak ih prispodobi nji-
hovu zajedničkomu izvoru i uzoru, epopeji Tassovoj, priznat će doista, ako
je ikoliko pravedan, da je predmet eposa Nikolina mnogo uzvišeniji i zgod-
niji za velepjesan, nego li je predmet Gundulićev. Vojna Sulejmanova na
Ugarsku, kako nas i poviest uči, nebijaše jedinomu Siget-gradu namienjena,
već da čitavu ugarsku i hrvatsku kraljevinu skuči pod jaram turski. Samo
divno i nečuveno junačtvo hrvatskih vitezova mogaše pomrsiti smjelu osnovu
sultanovu, obustaviti ga i sve mu sile skršiti pod zidinami malenoga grada
Sigeta. Po tom dobiva obsada sigetska obćenitije značenje, jer se je ondje
odlučivalo za čitavu Ugarsku i Hrvatsku. Zato je i pjesnik pravo imao, što
je taj historički dogodjaj uzvisio do važnosti Homerske Troje ili Tassova
Jerusolima, pak mu je i pošlo za rukom, da od svojega djela učini nešto
veće nego li prostu pjesan historičku. Neima dakle sumnje, da se Zrinijada
u mnogo uzvišenijoj sferi kreće, nego li Gundulićev Osman. Jer kad će se
predmet bistoričke dobe da uzvisi do pravoga eposa, treba da je izvadjen iz
vrlo ozbiljnih i odlučnih trenutaka vremena, koji duboko zasiecaju u narodni
život, tako da se usljed tih dogodjaja ili čitav narod preporadja i pomladjuje
ili mu je strašnim udarcem cjelovita propast namienjena. Pa tako i jest zbi-
lja u Zrinijadi. Viek je Sulejmanov još sve jednako viek čile, mladjahne
snage života osmanlijskoga u Europi (epski viek); a u Sigetu skupio se cviet
junačke snage naroda hrvatskoga i magjarskoga. Ovaj dakle sam po sebi
znameniti dogodjaj još je pjesnik tim na više digao i za epos upriličio, što
nam umah iz početka predstavlja vojni pohod Turaka kao od boga poslanu
kaznu božju, da osveti griehe naroda ugarskoga. Gdje su tako uzvišeni, da
reknem nebeski motivi, ondje se smiju i u sam tečaj pripoviesti miešati više
(nebeske i paklene) sile, te je podpuno opravdana tako zvana mašinerija,
to će reći ona čudesa, koja se u toj pjesmi zgadjaju i u tečaj stvari utječu.

U Gundulićevu Osmanu neima svega toga: njegov je predmet manje
zgodan i priličan za pravu epopeju; on ga nemogaše i nesmijaše uzdići do
ovako velika značenja, već mu bješe ostati u sferi historičkoj, koju je samo
razčirio i izkitio vrlo nježnom idilikom, tako da čitavo njegovo djelo većma
naliči na veliku idileku pjesan nego li na pravi epos.

V. Jagić. 817

Kretanje i sukobi raznih naroda u gomilah — to je obćeniti, vječiti

predmet velikih epopeja: to je i u Zrinijadi vrlo dobro izvedeno, ali u Os-
manu ima toga jako malo, jer je predmet, kako rekoh, drugačije naravi.
Slike raznolikih strasti i krjeposti ljudskih, koje se u takovih sukobih oči-
tuju, donosi nam epos pred oči; pojedini junak, ako se baš i ističe većom
silom i hrabrošću, stoji ipak s idejom cielosti u najvećem skladu; on je samo
izborit zastupnik nastojanja i poruk teženja cielosti. Epski junaci nestoje
s udesom u borbi, već su pod njim i u njegovoj službi: epos mimoilazi
svaku katastrofu. Zrinski, koliko je god njegov udes tragičan, postaje epskim
junakom, kad se s uma metne njegov svršetak. Jedan magjarski povjestnik
(FT 'oldy) hvali veoma pjesnika Žrinijade magjarske u tom, što je u prkos hi-
storičkoj istini, epopeju tiem završio, da Sulejman pade od ruke bana Zrin-
skoga ; jer, kuže, da bi naravska smrt Sulejmanova bila hors d' oeuvre, po-
kle nestoji ni u kakvoj uzročnoj svezi s ostalimi dogodjaji. Meni se nasu-
prot čini, da je hrvatski pjesnik (Petar Zrinski) dobro uradio, što se je toga
okanio ; jer ja nenalazim, da bi bilo u ideji ove epopeje, kao što Toldy veli,
da je k izpunjenju misije Zrinskove potrebito, da upravo od njegove ruke
pogine Sulejman, Meni se čini, da je misija Zrinskova po ideji epopeje samo
ta, da junački brani grad i da prije žrtvuje svoj život, nego li bi ga predao;
a da na posliedak neće odoljeti sili turskoj, to je u samom djelu više puti
izrečeno kao neko više odredjenje, protiv kojega se junak nesmije opirati.
Pak u obće u eposu nepada sva važnost na katastrofu, kao u tragediji.

O valjanu izboru predmeta vise i mnoge druge krjeposti ovoga djela,
kano: veće jedinstvo i veća suvislost pojedinih dielova epopeje. Ja nemogu
da nerečem, da i u tom Zrinijada prednjači Gundulićevu Osmanu, a to sve
samo zato, što je Gundulić, neimajući elemenata za epopeju u predmetu sa-
mom po sebi, u glavnoj stvari i njezinu poglavitom zastupniku Osmanu, mo-
rao i predaleko zalaziti, te nit pripoviesti onako razpredati, da u Osmanu
ima premnogo opisa i postranih situacija, a premalo od glavnoga čina. Zato
je i priegled u ŽZrinijadi lakši i razgovietniji, nego li u Osmanu; nigdje se
neodaljujemo u toliko od glavne stvari, da bi se moglo na nju zaboraviti,
što bi čovjek smio reći, da se je dogodilo caru Osmanu u prvoj polovici
Gundulićeva eposa.

Sretnim je putem udario pjesnik Zrinijade takodjer u izboru epizoda,
kojih niti ima premnogo niti smetaju glavnoj pripoviesti, a upletene su, kako
se iz sadržaja vidi, upravo na onaka mjesta, gdje je trebalo malena odmora,
da duša čitatelja neizadje iz onoga blagoga mira, koji joj dolikuje u eposu.
Gundulić je u epizodah prekrasan ali se smije reći i prekomjeran; njegove
epizode potamnjuju krasotom i sjajem skoro posvema glavnu pripoviest, pri-
vlače na se preveliku pomnju, jer su i suviše dražestne, tako da se čitatelj
prerado oko njih bavi pa za ostalo i nemari mnogo.

Najveća je ipak vrlina Zrinijade u risanju karaktera. Vidi se, da
je u Nikole Zrinskoga bilo ne samo puno poznavanja života ljudskoga sa
sviju njegovih dobrih i zlih strana, da je bilo puno sladkih i gorkih izku-

378 Sirena.

stva, puno prevarenih nada i slabo pritajena gnjeva, nego i ćud i narav rax-
nih naroda, običaje i navade vremena, umio je on živo, vjerno i istinski na-
slikati. Tomu se dakako hoće toli fantazije pjesničke, koje Zrinskomu zani-
jekati nemožemo, koli zrelosti duševne, kakovoj se je punim pravom nadati
u visoko postavljena dostojanstvenika i mnogo izkušana vojskovodje. Njegove
slike nijesu samo pjesnički liepe i zanimljive, već i istinske, pravomu stanju
tadašnjega vremena primjerene. Karakteri kršćanskih i turskih junaka, koje
je pjesnik iztaknuo, tako su vješto sagradjeni i dosljedno provedeni, da je
svakomu svoj oseban, od svieh drugih različit oblik zapao, a svi su ukupno
toli krasno u eposu poredjeni i razmješteni, da jedan drugoga ni malo ne-
zasjenjuje, već kao na dobro udešenoj slici dolaze svi kolici onako u skladu
pred oči, kako i koliko je koji zaslužio prema svojoj važnosti.

Svestrano je razvijen i na prvom mjestu postavljen ban hrvatski Zrin-
ski. Gdje se on ukazuje, sve se pred njim uklanja što od štovanja što od
straba; bilo u mirnom zboru medju drugovi, bilo u vrevi bojnoj, svagdje
nadvisuje lik njegov sve ostale i snagom tjelesnom i veličinom duševnom.
On je duša i oko vojske kršćanske; njegova rieč svakomu je sveta, za sva-
koga puna utjehe. Bio ma kolik, ma kako hrabar i silan, neima u njega
ništa surova, ništa grozna, ništa divljega: on je brižljiv otac, — to do-
kazuje prizor medju otcem i sinom; on je iskren prijatelj — to svje-
doči tužno narjekovanje zu vrlim Farkašićem i težko rastajanje s hrabrim
Deli Vidom; on je gostoljubiv Hrvat, -— to dokazuje vitežko postu-
panje s uhvaćenim Alaj-begom; on je vjeran podložnik, — to se vidi
iz onoga prizora, gdje ga Turčin na nevjeru nagovara; on je napokon za-
hvalan sin domovine i pobožan kršćanin, — to nam kaže njegova
velika bol nad ,potrenom krajinom« a nepromjenita odanost u volju božju.
Drugi se junaci kršćanski kreću oko njega kao zviezde oko svoga sunca.

S protivne strane zauzima dakako prvo mjesto car Sulejman. Nego
starost i s njom skopčana nemoć tjelesna, a i ljutina srca radi nenadane za-
prjeke, na koju je pod Sigetom nagazio, obustavljaju njegovu običnu radi-
nost. Kako se izprva veselo spremao na tu veliku vojnu, tako kasnije zlo-
voljan i namrgodjen ljubi samoću pod svojim šatorom: kao da vidimo, kako
duh njegov svakim danom sve većma pada i klone. To je i uzrok, što u
turskom taboru neima sloge, neima jedinstva. Magjarskomu se historiku čini,
da je baš u tom pjesnik pogriešio, što nije i s turske strane nekoga zastup-
nika jedne misli i jedne volje izturio. I zbilja jako je čudnovato, što poznati
poturica, odmetnik našega naroda, Mehmet Sokolović, u Zrinijadi baš nikakve
znamenitosti neima! Njega je očevidno pjesnik navlaš prezreo i ponizio.

Još napokon hoću da spomenem, kako je Zrinijada u razmjerju prema
Gundulićevu Osmanu objektivna, i s manje individualnih, subjektivnih re-
fleksija prepletena. Po tom nije u Zrinijadi ni pripoviest onoliko puti pre-
kidana, koliko u Gundulića, gdje da tako rečem, upravo pliva na uzdisajih
i refleksijah pjesničkih. I tu je po mojem osvjedočenju Gundulić pretjerao
imitaciju Tassovu. Nego kako se čitatelj iz prve razprave opominje (gled.

V. Jagić. 379

str. 328—331), upleo je:Petar Zrinski u hrvatski epos mnogo originalnih
kitica, koje su ponajviše pjesničke refleksije tako, da je subjektivni eleme-
nat puno jače zastupan u eposu hrvatskom, nego li u magjarskom. Što li
mogaše Petra sklonuti na tu promjenu? To se za izvjestno baš nezna, ali
ja mislim, da nijesam daleko od istine, ako reknem, da je on to učinio po
primjeru naših dalmatinskih pjesnika.

H. Oblik.

Kako se je čitatelj i sam uvjerio iz odlomaka Petrova eposa, spje-
vana je ta pjesma u dvanaestercih ; ovo je pjesničko mjerilo u našoj književ-
nosti dobro poznato te osobito u starije doba jako mnogo upotrebljavano :
naš ga jezik može lahko podnositi. !) Ali dvie sn stvari, koje u Sireni to
mjerilo jako nagrdjuju : obedvie stoje u sroku iliti rimi. U našoj pjesmi
griču se treća i šesta stopa svakoga stiha; ali kako? ne medju sobom, što i
nije obično, nego s dotičnimi stopami, t.j. s trećom i šestom, svih ostalih
stihova jedne kitice, tako da u kitici neimaju nego samo dva različita sroka,
i to svaki po četiri puta. Jer kako su kitice četverostihe, a svaka od njih
srokom u dvie pole prepolovljena, tako se po četiri puta sriču treće i po
četiri puta šeste slovke.

Petar Zrinski učini zlo, što se je na taki srok vezao; %) on učini zlo
već i toga radi, što se ovako neugodna monotonija provlači kroz kiticu, a
još je i gore po-nj, koji je kako se iz čitave pjesme vidi stihove sa srokovi
jako trudno gradio. Loš je pjesnik, koji mora sroku žrtvovati ne samo neka
pravila deklinacije ili konjugacije, već upravo sve zakone i čitav organizam
jezika.

Takovih primjera mogao bih vam po našoj Sireni ubrati čitave ruko-
vjeti. Tko će na priliku reći, da su miloglasne ove dvie kitice:

Iz tri sto Jančarov dvajset ušlo biše
Ki Arslanu takov pajdaš razglasiše;
On zdvojiti gotov zadrgnut se htiše,
Z dvi tisuć kot vukov srdit doletiš e.
Kad ljuti Demirhan ovo začul biše,
Srce mu čemeran vele jad raniše;
Kako prezpametan halju si deriše,
Da zato Hamvivan već ne oživiše.

I) Doista je ovo mjerilo prikladnije za epos nego li osmerac, koji se je kasnije u
Dubrovniku uvukao u naše epsko pjesničtvo. Najbolje je dakako sliediti ugled
pjesničtva narodnoga, kao što današnji pjesnici i čine, te pjevati u desetercih.
Dvanaesterac mogao bi možebiti dobro poslužiti u drami tek onda, kada treba
nešto s patosom govoriti. U 5. kpjizi Vukovih Narod. pjesama narjekuje
kneginja Darinka u dvanaestercih.

2) Kako je u predjašnjoj . razpravi napomenuto, Petar htjede u tom i samoga Ni-
kolu nadkriliti, jer on u izvorniku magjarskom upotrebljava srokove samo na
kraju stiha. I to je već kazano, da niti onaj rukopisni tekst, što je u c. beč-

koj dvorskoj knjižnici, neima u sredini srokova. Kamo sreće, da je na tome
i ostalo!

380 Sirena.

Ovakih kitica, koje po četiri puta na iše dvršuju, što nije ni mab
ugodno, ima u Sireni vrlo mnogo. Nego naš se pjesnik nije ni drugačijih
nepodoba pobojao, samo da bi mu srok dobro izašao. Eno n. pr.

Zrok njega srdoste lahko bih povidal ;

Jer kada j' v zmožnoste car vojske podigal,
Pod Egar v tvrdoste svojoj se j' uzdvigal,
Na Donaju moste spričit zapovidal,

Da genitiv srdoste i lokal zmožnoste, tvrdoste, nijesu po ni-
kojoj slovnici, po nikojem narječju našega jezika, već da su to prave na-
grde i nakaze samovolje pjesničke — toga mislim da mi netreba izriekom
pripominjati.

Ovako ćeto naći u Sireni: do pol noće radi reče (3, 31); stvarah
(od: stvar) radi stranah; pametom radi hametom, čak v snome
(m. u snu) poradi sroka sa sa mnom e 9, 121. Naći ćete da u jednoj kitici
imadu po dva puta ovaka četiri sroka:

— — zgibeć, — — videći,
— — pudeć — — poseći,
— — gslideć — — vičeći,
— — blišćeć — — meči (3, 85), itd.

Druga je nepodobština Petrovih stihova, što je upotrebljavao takodjer
jednoslovčan (mužki) srok, neimajući na pameti, da je narav našega jezika
drugačija nego li jezika magjarskoga. Naš jezik nagiba težinom slovaka i
naglasom sve više i više prema početku rieči; posljednja je slovka riedko
duga, te u štokavštini nije nigda naglašena. Po tom se dakle sricanje po-
sljednjih slovaka, ako neobseže dvie već jednu slovku, gubi u nas posvema
te i neosjećamo, da ima srok. Na primjer u kitici:

Vitezi kršćanski kruno človičanska,
Glavari vitežki obrambo brvacka,

Virom mučeniki rad biže obstanka,
Proliste človečki krvcu prez prestanka.

osjećamo srok tek kod dvoslovčanoga sricanja, u riečih: obstanka — pre-
stanka, nasuprot ga neumijemo razabrati u: kršćanski — vitežki — mu
čenički -— človečki.

Drugačije je ondje, gdje se sriču jednoslovčanice rieči; u takovih se
kiticah osjeća srok i u našem jeziku: !)

I") Buduć da je u slovenskom jeziku naglas jako često čak na posljedojoj
slovci, to nije nikakvo čudo, što imađu i mužkih srokova. N. pr. u Peršer
novoj pjesmici :

Kak bledi moje lice,
Kak umira luč oči,
Kak teko iz njih solzice,
Ki ljubezen jih rodi.
Naš Stanko Vruz nemogav odoljeti muzikalnomu milinju da mu se kojiput is
miene u pjesmi srokovi muški sa ženskimi, prekorači čak granice naglasa što-
kavskoga, kao n. pr. kad u pjesmi: ,Liepa Anka« sriče: san — tanan, glas

V. Jagić. 381

Nastoj služit Bogu Jurica sinak moj,
Na moju glej nogu ki imih ljuti boj;
Stupin mojih v tragu tvrdo ti vazda stoj,
Jer ti j' v trudu vnogu pušćati žitak tvoj.

Nu i povrh toga dvoga još se nikako nomože reći, da bi stihovi Pe-
trove Sirene gladki i čitki bili; do toga manjka našemu pjesniku jako mnogo.
On ne samo da nije okretan u gradjenju stihova, već niti pjesničkoga je-
zika nepojmi; on nerazumije upravo ništa o tom, što će reći ugladjenost i
tančina u jeziku. Cini se zbilja, da je njemu samo još jako malo u pameti
ostalo od onoga bogatstva i one vitkosti, koje toliko ima u starijem na-
šem jeziku, kojom toli slavno obiluju pjesnici dalmatinski. Tko je privikao
slasti i milinju našega jezika čitajuć pjesnike vieka Gundulićeva, kad uzme
čitati sirenu od Petra Zrinskoga, neće mu doista ni s koje ruke zadovoljiti:
u njegovu jeziku neće naći nikakova uznosa iznad svakidašnjosti, ima pače
i rieči, koje pjesmi nikako nedolikuju; n. pr. samo da čujete ovu kiticu (7, 100):

Ali gdogod si ti, za te malo marim,

Pod ov meč ti j' dojti, da te izmesarim,
Za krvave kosti Turske izhaharim,

“ Neg me htij čekati da ti gospodarim ili 9, 86:
Daj s tvoga dopustka sriću da skusimo,
Prik tabora turska da pete brusimo ili 9, 105:

Tad se je na naglom iz stolca oboril,
Gre bisidit z Banom kot da bi obnoril! itd.
U toj je pjesmi, kao riedko gdje u našoj književnosti, jezik mješovit

i Šarovit: niti je prava štokavština niti čakavština, nego jedno i drugo, a
k tomu još ima primiešanih tragova kajkavskoga narječja. Jednom ricči,
jezik Sirene Petrove živa je slika i prilika nemile sudbine, koja je progo-
nila slavnu porodicu knezova Zrinskih. Već u trećem koljenu od pradjeda
najme do praunuka, življahu Zrinski ponajviše medju medjumurskimi kaj-
kavci u Čakovcu gradu; kako se je ovuda sasvim drugačijim narječjem go-
vorilo, nego li onkraj kupe ili Une medju čistim narodom hrvatskim, pomuti
se bistro vrelo njihova govora te stadoše zanositi kajkavski, ali tako da je
ipak prvobitni tip — narječje čakavsko — jošter i kod Petra Zrinskoga
jači i pretežniji. U obće se može reći, da je u jeziku sirene jadranskoga
mora većina obilježja fonetičkoga čakavska, a manjina kajkavska, ali u rie-
čih, u leksikonu, zauzima kajkavština mnoga mjesta; u sireni se dakle iz-
tiče čakavština većma sa fonetičke, kajkavština sa leksikalne strane. Taj se
pako pojav i u pojedinca čovjeka, kao što je Petar Zrinski, vrlo lahko tu-
mači po obćenitih zakonih, kako se jedno narječje mieša s drugim.

Štovanje prema starini našega jezika nuka me, da se upustim u po-
bliže razmatranje Sirene sa strane jezične. Kako mi je ta zadaća uviek
mila i draga, još mi je milija, kad se sjetim, da imam u ruci plod pera
Zrinskoga — a ovoga se imena godine 1866 s ponosom sjećamo.

obraz, vodopad — hlad, sled — pogled. Ovako nastojanje nije ipak ni pošto
pohvale vriedno.

382 Sirena.

Da od onih rieči počmem, koje se najznamenitijim obilježjem našega
trojega narječja smatraju, jer su jim ime nadjenule, to je spomena vriedno,
da Petar Zrinski nigje neupotrebljava kaj, već svagdje ili što ili ča; ova
pako dva oblika (što i ča) služe mu mješovito i bez razlike jedan pored
drugoga. N. pr. Bože tužnih kripost — što sam sagrišila 12, 92; što j' zla
mogla gode — to je učinila 10, 6; s kim ča j tisuć ljudi — gdo bi izgo-
voril 10, 8; gljedajte ča iz vas — lupeži včiniše 3, 63; neg ča ptič moguć
je kljunom vode znesti. Ovako je zasebice u dva stiha: Što ti je prudilo
— Uča ti j ohasnilo (9, 69). — Osobito je rado pokraćeni oblik če uz
predloge, kano za-č (3, 22), na-č god (3, 84). — Za asimro i uHinro ostaje
ili ništo ili niš (m. ništ), mjesto da bude niš ili neč.!) Sr. ništo ča
v mladosti — pameti imiše (3, 65); niš ju već nekruni — ni veće veseli
10, 2; napokon i ništar, kao najkrepči oblik, n. pr. 8, 41. i u sastavinah:
H ništar, za ništar, pod ništar itd.

Čudno je, kako naš pjesnik neima kaj, kad mu je, reć bi, osobito
omilio kajkavski oblik gdo (m. xeTo) mjesto čak. i štok. tko. N. pr. Pre
velikim čudom — gdo b' nam se ne čudil. Ali kurta smihom — gdo bi
ne osudil (8, 43); nigdo ih ne tira — nit bantuje spreda (4, 31); da
nigdor s Turčinom ne govori z grada (5, 79). Uz to ima samo riedko,
tkoinitko, n. pr. veće ti ni dara — nitkore ne nosi, nitko ne dobaja
(3, 11); nit zna tko kvar poda (9, 89). — Da bi se od kero došlo na gdo,
trebalo je dakako ponajprije € zamieniti u d, jer se tada k& izpred d sam od
sebe upodobljuje u g. Ali zašto priedje ć u 4, na to je mnogo težje odgo-
voriti. Kako su oba suglasna £ i d istoga organizma, samo što je € niem
a d zvučan, čini se da u nekoliko slučajeva narječje kajkavsko voli suglase
Zvučne mjesto niemih. Ja mislim najme, da se našemu primjeru smiju uz-
porediti ovaki pojavi, kao: drčati kajk. prema običnomu trčati: zato
kon trag turski — drčat su vpućene (3, 61); ili kao što je ukajk. narječju
obično, da se pred samoglasima i pred v, 4, r, m, n, j, predlog s (sa, €)
izgovara kao g, n. pr. kot z-visoka kada — poruši se skala (3, 84.); smib
i špot vsakomu — zvrh nas bismo dali (4, 69.); z-onim se hoćemo —
poganom rvati (5, 20); z-neba, zjednim mahom, žnjim itd. Ovamo
spada i rieč nazoči (n. pr. 2, 7: pobit se željaše — nazoči s Turčinom),
gdje se očevidno osim predloga na, još i predlog s (ce) sadrži. Sr. Drugu
j barjak zručil — da se z Vidom zoči (1, 91): štok. suoči; to isto ims
u rieči zutra (n. pr. 4, 85) m. običnoga štok. sutra itd. Kako navedeni
primjeri svjedoče, u tom je pjesnik Sirene kajkavac, premda inaće uviek
piše: što i ča,

Gospodstvo samoglasa a — taj bitni znak našega jezika — nemogaše
kajkavština niti u Sireni zatrti, niti mu išta nahuditi. Samo se nekako kr:
šom uvukao meč m. mač (n. pr. 3, 62: dakle i vi meče — držte spravno

1) Ipak ima i za neč primjera: ima neč u svojoj divojka naravi (1, 76); ti
ki & neč Turaka smil te dni pobiti (6, 58).

V. Jagić. 383

svoje: 5, 59: sto ran mu je britak — meč v lice položil it d.); inače vlada
posvuda a, gdje mu je mjesta budi po korienu budi po zamjeni poluglasnoj. Pače
pravi su pravcati čakavizmi kada čitamo: zalim bludnikom, moći zale itd.; p ra-
vadan (11, 58: neg se v pamet sada — pravadnu obrati), malin (m.
mlin, kajk. melin) 6, 76; ili: za manom (3, 79), od mane (9, 15), pred
manom (9, 123), nad manom (12, 18) itd.; isto tako, kada se starobug.
nazal a nezamjenjuje običnim e već čakavskim a, što biva u rieči jazik
prema wsukt, m. jezik: jaziki vam samo -— viteštvo govore (6, 117); u
rieči podjati prema nospuTu neima mnogo dokaza, jer se sriče sa dokon-
čati (5, 40). Sr. takodjer 12, 39: prijala (npawsa), ali u sroku sa štimala;
nespada simo rieč nadra (6, 59: evo ja u nadrih — mir i vojsku imam),
jer odgovara starobg. usapa ili mapa; pak je i to, kao što se zna, upravo
kajkavski oblik rieči. Uz to ima ipak i nidra: z pomagrani puniš — ni-
dra, skut i ruke (3, 41); i nedra (3, 118). — Napokon ću napomenuti,
da se u Sireni uviek čita mlahav i mlahbavost m. običnoga mlohav,
mlohavost, i da se kajkavski ar mieša sa jer.

Drugih osobina iz života samoglasa neima mnogo: napomenuti se može
rieči: polača (m. palača) i popel 5, 87 16, 28; 14, 40. (in. pepel) kao
znak starine; u m. € urieči veruga (14, 60), ili u mjesto o u rieči: tulik
— kulik kao osobitost narječja kajkavskoga, n. pr. štimal bi borovja —
da vidiš tuliko: janičarov roja — vrveći kuliko (2, 39) cf. 4, 70. Ovako
ima u m. o još u rieči jednuč (h. pr. 2, 66 itd.) i muma k (3, 32). Nego
instrum. na um (m. om) dolazi u Sireni sasvim riedko: spučno govorenje
— znečistoćum bludnost (Uvod, 4.) ef. 3, 1.

Nosnim samoglasima a i a neima traga osim u brenčati (jer v Zrin-

skom srditost — brenči kako v osi 8, 34), i dumbok !) (u jednom
dumboko jarku tabor staše 3, 56). Manje ima dokaza u dotožan
(4orawbHB) 6, 34. poradi četveroga sroka: dotožna — spozna — nazlobna

— složna. Uz nut ima not 12, 42, što je prema stbg. u& i Tu, sr. nuti
čuda majko (12, 22).

Već je kod samoglasa « rečeno, da je on redovit zamjenik stbg. polu-
glasa; dakle da stoji ondje, gdje bi po kajkavskom narječju mjesto polu-
glasa stajao samoglas e. Nego kao spomena vriedne čakavizme navesti
ću oblike: zignati i zibrati (6, 86—87), što je mjesto iza gnati, iza-
brati, kajk. zegnati, zebrati. Ovdje je poluglas zamienjen samogla-
som i; to je ona ista zamjena, kao u vsigdar (prema vsagdar i vsegdar)
6, 47. — Poznata je kao rieč čakavska: kadi (prema stbg. KB), m. obič-
noga gdi — gde: ki be kadi zmožan toga smo ubili 13, 95 itd. U Si-

reni ima jedno uz drugo. Slični su čakavizmi; odname izname itd.

-———

') Ovaj nosni oblik dumbok živi još i danas kod naših čakavaca po Dalmaciji.
U Istri ima i gunbok (tako u nekoj narodnoj pjesmi, priobćenoj od g. Vol-
čića: na sred polja najde gumboku jamčicu itd.); tako sam našao u istarskih
pjesmah takodjer: dunbrava (zelena je mala dunbrava) itd.

Književnik III. 3. 26

384 Sirena.

Samoglasi di r pisani su po tadanjem načinu pisanja kao al i ar:
što ako i nevalja, ipak je shodnije prema organizmu čakavštine i štokav.
štine, nego li današnji, oficijalni, bezjački običaj pisanja er, koji u Sireni
samo kadšto dolazi. Nego samoglasu 4 ima traga još samo u jedinoj rieči
plt (pal): 2, 87; 7, 57; 10, 9; 12, 93. Mjesto ratmaw, što je na našku
tumač, ima u Petra Zrinskoga: tolmač (13, 89), tolnač (3, 24) i ta
nač (13, 30): jedno i drugo povratilo se pokvareno u domovinu iz magjarske
tudjine; dokaz da se čak pojedine rieči, koje bi se inače reklo, da su mrtve,
izranjene kući vraćaju, kamo li nebi živi ljudi! — Od rieči, koje samo-
glasom r počimaju, spomena su vriedne rt (art) 3, 81; i rvati (arvati)
4, 19; 5, 20: ovaj je posljednji oblik s toga znamenit, što se vidi, da onda
još nijesu ovake rieči s aspiracijom izgovarali, kao danas: hrvati, hrdja
itd mjesto pravilnijega: rvati, rdja. Mjesto običnoga trh ima magjarski
oblik tereb, poznat još i danas u kajkavštini, 7, 82. — Mjesto crkva
dolazi čakavski oblik rieči: crikav (5, 36).

Dvoglas s zamjenjuje pjesnik Sirene čas samoglasom i čas samoglasom
e: ipak ima ikavštine više nego li ekavštine. Razlike nepravi on nigdje ni-
kakve; ako ga netjera srok na odlučan izbor, to je posve slučajan. Evo
nekoliko primjera ikavskih: idu kon brig jedan (1, 50), i Turria odnest —
glavu obita si (2, 4. m. obećaje sl), strbg. o6sToywTE cu, sr. i ja obićem
ti 7, 115.; grih drži Turčin to, da rič obdržuje (2, 57); na Ugre Suliman
— tiho će dolisti (2, 86); kad su tila kot snet — turačka ležala (3, 60);
z kršćanskih čekahu — til se nasititi (4, 84). Ovo se mješovito zamjenji-
vanje proteže čak na dočetke padežnih oblika u deklinaciji, n. pr. u rieči
ženskih svršuje se dativ — lokal čas na # čas na e, kano ti: ki kršćanskoj
krvi — k škode budu dani (2, 38), Patratović niki — Farkaš k škode
bitar (5, 61.), itd.

Jako je često, pače redovito odbačen samoglas i kod predloga iz,
kao i u kod predloga uz — i to je, kako se znade, ponajvećma obično u
kajkavskom narječju. N. pr. Nis' li ja iz zemlje — stvoreni od tebe, Grišan
zišal moje — matere z-utrobe? (2, 69.); ki zavsim voljan je — jer vsa
stvori z-nišće (6, 82), z-otprtih prs vrutkom — črljenu krv bljuje (7,
16); ter tako kadgodar — čuše ga zdišuća (7, 40), v suhom Egiptome —
zmožan sam se zglasil (8, 18); gole sablje v ruke — batrivi zimahu
(5, 45); tako ima: zrok m. uzrok itd. Nevalja ovamo pribrojiti oblik
šal, mjesto današnjega običnoga išal; jer je ono prvo starije i pravilnije,
od koriena švd (sravni tomu korien hod), a tomu drugomu priliepio se
po analogiji sa iti — tdem: n. pr. z deset tisuć šal je (6, 69), i Lošonci
je šal — Temišvar podati (5, 40); sr. kano da b' šli na trg (4, 25), da j
četiri nadšal — jedan Turčin naše (3, 23). — Kao što u današnjene jeziku
ima išao m. šao, tako opet nevoli kajkavština prosta glagola pasti, već
samo opasti i opadati. U tom je P. Zrinski takodjer kajkavac n. pr. 3,
8: gluboko opasti itd.

Ima takodjer primjera izbačena iz sredine samoglasa, kano ti: ne-

V. Jagić. 380

mre m. nemore: katanam njegovim — nemre ubižati (3, 19; 5, 85; sr.
12, 27) — tako se i govori obično u kajkavaca —; njegva itd. m. nje-
go va, dalko, zdalka m. daleko itd.; va-nem boju (5, 30) i na-no
(2, 73) stoji mjesto: va onem, na ono; sr. na-venm svitu (4,1), va-vo
sužanjstvo (4, 47). — U današnjem kajkavskom obliku snoćka izbačen je
i, koji se u Sireni jošter čita, ovako: sinoćka: ki sinoćka dušak — vnogi
va se stoči (2, 12). Ovako posta od hote (3. osoba množine, stbg. XOTATb)
ne samohstte (n. pr. 12, 61), već i te: vsu muku prošastnu zabit te radujuć
(1, 20), da te bit, ni dvojna, Ugri predobljeni (1, 61), jer kot vrazi stekli
Banu nete falit (8, 48); a_ mjesto da hoćeš ima čak: d66: štimaš li da
sam klop — d06 me s puške _bobom (3, 115). Napokon je spomena vrie-
dan stegnuti oblik glagola bojati se u bati, što nas sjeća na narječje

slovensko i česko: nemojte se bati 14, 66; kauri te se ar zdavna nisu
bali 14, 45.

I kod samostavnih imena na nije izbačen je # kroza sve padeže, 1 ali se
J nesastavlja s predjašnjim suglasom u jedan glas, kao danas; dakle prema
starobugarskomu tije, dije, lije, nije ostaje u Petra Zrinskoga još uviek
tje (rje), dje (aje), lje (dje), nje (uje), gdje se u izgovoru oba glasa
razgovietno čuju. N. pr. zato bratio (izgovori bratjo; 6parjo) moja (3, 50):
pre prolitia kazuj (izg. prolitja: upodurja) 5, 25; neg mu zrak posudi
milosardia (izg. muzocpaja) tvoga 2, 68; tu z guozdia katanac vrata
pritvaraše (10, 91), izg. z rso3saja, a ne rBoxba. Zato valja i rieči: zlamenie
(10, 9), ladanie, imanie, sztanie, vfanie (6, 74) izgovoriti ovako: 3gamesje,
gaagatje, manje, Cranje, yeauje. Zrinski da razluči Aj od $, Tj od h, Hj od
&, 4j, od s, uzima za posljednju sastavinu y te piše dy, ny, ly; ali za h
uviek ch, premda bi mogao bio i tu ty pridržati te bi još sve jednako nje-
govo pisanje mudrije bilo. nego li je naše nevaljalo i tobožnjom etimologijom
zagovarano pisanje: platja (m. plaća), kretje (m. kreće) itd.

Da priedjemo na suglase, to mi je za veliko čudo, kako Petar Zrinski,
koji se još mnogo opominje svoga pravoga narječja čakavskoga, nepravi
više razlike medju ć i ć, koju upravo Čakavci najtanahnije osjećaju. U štam-
panoj je Sireni skoro uviek ch, bila to krivnja tadanjega nesavršenoga na-
čina pisanja, bio koji god drugi uzrok. Sravni n. pr. u sroku ove rieči:
doszkochi, rasztochi, pomochi (9, 70), ili: hoche, poche, doche,
veche (5, 103) itd. Mislim, da nijesam pogriešio, što sam u današnjoj
štampi povratio ć uz ć onamo, gdje mu je mjesto; ta i u knjizi nekoliko je
puti, da se ć od drazluči, štampano chy za c: chyutite 15, 25; szuichya-
mi 16, 35, chyudi 1, 79, itd.

Mjesto dj (5) čita se u Sireni j, kao što je pravilo narječja čakav-
skoga. Zna se doduše, da i kajkavac često izgovara j mjesto dj; ali ja ću

navesti nekoliko takih primjera, gdje kajkavština nikako neupotrebljava
samo j, kano: možjane ') oblada da su vret počeli (3, 116); al pak belo-

1) U čakavca Ivaniševića: Da gorčije tebe izrani, kost probivši do m ožj ani.
*

386 Sirena.

dano — za dažjem !) vrnula (3, 37); obedvie ove rieči izgovara kajkava:
sa dj: moždjani, deždj; sr. još tuj m. tudj: tuja ladanja zadobih £,
17. Obični su ovaki primjeri: meja, žeja, raj (m. radje), zvijeno
(m. izvidjeno), mlaji (m. mladji), reje (m. redje). itd. Mjesto onoga, što mi
danaske još krivo pišemo nužda, ima u Sireni pravilan čakavskoga izgo-
vora oblik nuja, štokavski bilo bi nudja;i mi ćemo, držim, lako privik-
nuti tomu obliku, ako nam rieči u jeziku treba. Sr. zašto bi človečivo zato
nujom davi! (4, 48); nujA se obkiti od čemera gord (12, 10).

Jezik sirene jadranskoga mora podnosi po svojoj starijoj naravi €
gdje bismo danas izgovarali st kano: š ćit (15, 115 itd.), zašćititi (13,
2), šćititi (12, 97), šćap (8, 101), višć, (vješt 9, 14); šćene 6, 110;
tako i nišće mjesto ništa, n. pr. kad zavsim na nišće *) Ugrina stavimo
(1,58); jer vsa stvori z nišće (6, 82); vsi vi zato nišće nehtite marati
(14, 66). Latinskomu viscus odgovara: bišć (12, 75), a mjesto šćrba čita
se upravo črba (13, 67).

U rieči, koje počimaju suglasima dr, a štokavština ih zamjenjuje sa cr,
piše Petar Zrinski po starom običaju ćr, kano ti: črn, črljen. N. pr. v
zoru ravno kad se črna zemlja hladi (2, 66); jedan oral kako črn poče
letati (4, 74); varaždinsko i sad polje se črljeni (5, 26); črljenu krv
bljuje (7, 76). itd.

Mjesto mnogo, množtvo itd. dolazi u Sireni po kajkavskom na-
rječju uviek: vnogo, vnožina itd. Mjesto predloga kroz uviek čez t.
j. črez sa izbačenim r: čez plućne mešnice (7, 27).

Predlog k prelazi kadšto disimilacijom u h, kano: h-kotarom (4, 63),
h-kvaru (8, 89), h-koncu (12, 73), h-kozam (9, 68), h-kona ku (Id,
11). Kao što je ovdje & pred & preglasio u h, onako biva i u pridjeva žu-
kak, koji u Sireni ipak još i u tom starohrv. obliku dolazi (12, 28) ; kaj-
kavac kaže žuhek i žuhkek, Slovenac žolhek itd. Tako ima još u Si
reni pravilan oblik lagak (kot ptić lagak 12, 75) mjesto novijega, manje
pravilnoga lahak. Nego inače dolaze obedvie rieči i s h, kao žuhki (m.
žukki) 1, 90 lahko itd. Sirena piše nohat, nohti (n. pr. 13, 54), i to je
izgovor kajkavski.

Ovdje ću napomenuti još dvie tri rieči, koje danas nemaju h na svom
mjestu, ali se u Sireni pravilno pišu. Jedno zaman ili zavman (ova
su dva oblika Sireni poznata), a nekoji krivo pišu zahman, što je tek
disimilacijom postalo iz: za-ve-mane. Sa zav-man m. za-man zravni
za-v-da m. za-da (2, 6),za-v-jeti m. za-jeti, premda dolazi i ovo
posljednje n. pr. 12, 100; drugo je ufati i ufanje itd. gdje neima ra
zloga da se piše uhvati itd., čim je rieč postala od upsvati, te je pv u
izgovoru prešlo u f; zatim je glagol venuti (n. pr. 10, 77: Nerazumnu
dika i zelena vene), gdje takodjer neki krivo pišu vehnuti. — Nasu

1) U Ivaniševića: vij ruke pravedne pricinom krvju dažjeći.
2) U Ivaniševića: Nišće, nišće nije u meni: Liše griha, Bože, moje.

V. Jagić. 381

prot je h suvišan u izhustiti (1, 16), jer se pravilno kaže ustiti, a što
je hći m. kći bilo bi strogo po korienu dći, a po izgovoru: ći (12, 30).

Mjesto raz-ženu ili raždenau ima u Šireni razrenu: najzad se
j Kk tlu spustil razrenuć kavrane (4, 75); tako je 1, 116: dokle vas
zmed zida vanka nezrenemo (m. ne-iz-ženem o). — Petar je Zrinski i
u tom kajkavac, što skoro nigda nepiše možem itd. već vaviek morem
itd. (sa 7).

Štokavskoj rieči ipak odgovara kajkavska vendar, koja je složena
od tri diela najme: včmp -da -že. I tuje jezik Sirene jošter osjećao posebne
dielove, jer se čita 15, T1: Al mu ruku vimda odsiče z glavinom, cf. 3,
22. Ali i prosti glagol vim ili vem dobro je poznat u tom značenju. N. pr.
Musulmane Scita vim razbi Tamberlan (1, 99); vim ga rod kršćanski zbog
glasa poštuje 8, 39). — Ovako je razgovietna takodjer rieč vadlje, koja uz
udilj dolazi, te odgovara stbg. BE A4s, lat. continuo, naški: umah ili mahom;
današnji čakavac izgovara tu rieč tako, da se d niti nečuje; najme: valje.
N. pr. Vadlje ta kus sablje — Alaj-Beg odhiti (3, 124); s kih bi razoriti
Siget mogal vadlje (6, 66); Tursku krikne vadlje buljuku nemirom
(6, 113).

Grleni suglasi X, g, h stranom se drže onih zakona, koji za njih va-
ljaju, kada stoje pred samoglasima € i e, stranom se nedrže. U tom se po-
javu, kako znamo, daleko razilaze narječje čakavsko i štokavsko od kaj-
kavskoga, a jezik Petra Zrinskoga mieša jedno s drugim bez razloga. Sr.
na primjer 1, 107.

Kot nebo oblaki vsu zemlju pokrihu,
Šeregi veliki za vsih stran dospihu,

Još z Azije Turki ti se ne brojihu,

Nit Europe puki ki tu dovrvihu.

Ovako takodjer: Jer Gjulu izdaše turskoj ruki va zlo (2, 65); Bu-
dinci bihu tad kod prahi vatreni (5, 26); kot snigi pod ognjem (7, 42).

Nasuprot ima i ovakovih primjera :

Z dvi tisuć kojnici tu se j' Mehmet dvignul,
V malo dan z vojnici pod Šiklouš segnul,
Ondi j' u ravnici odprtoj počinul,

Svilnimi pramici šatore razdvignul (3, 14).

Ovako još: što more z malimi, Zrinski ban mu škodit junaci svojimi
(6, 56) ; ili: Od'vud paša: hoj vi vsakimi jazici,

Kriči, Sultanovi vi ste nevernici,
Kad nam sad gotovi niste pomoćnici
Niste Turci pravi neg ste prerotnici (6, 94).

Odbačenu ili dodanu suglasu neima mnogo primjera. Kao najvažnije
spomena je vriedno, da u Šireni po kajkavskom narječju odpada v pred ?Ž
kod rieči vladati, te se piše ladati: da ja ladam ljudstvom to j' s pa-
meti vaše (1, 51); kako kad se lada severom trstika (5, 111); dobra bana
strašne skrbi misal lada (9, 19); jur Turci dvojega varaša ladahu (10,
10) itd. Isti je slučaj kod glagola uzeti, po kajkavskom vzeti, mjesto
čega redovito stoji zeti: dušu ti vsakako zet ću skoro k sebi (2, 84); jer

388 Sirena.

on silom zeše tvrd i lip grad krupski (3, 4); dobri ban najzaja od slug
ze prošćenje (4, 39); črna ze mrtvoga Hamvivana jama (8, 20); tko oruž-
jem čudnim preze vas najjače (14, 33); lastovic niti je ke b' mu tek pre
zele (1, 85). — Mjesto ptić dolazi i tić (3, 44). Što je danas dignuti,
dizati itd. to se piše u starijem jeziku uviek dvignuti, dvizati itd., pa
tako i u Sireni; ali što je u štokavštini žderati, u tom je kajkavsko na-
rječje vazda prosto umetka d tese kaže: žršti žerem; n.pr. žeru, štuju
z lahka (1, 64) čita se u Sireni uz: poždru (5, 560). Nasuprot voli kajka-
vac spameten mjesto štok. pametan, n. pr. znaj ako spametno to ne
proštima se 1, 32; spametno spetiti (5, 4) itd.

Rieč vas (BBCbB: Omnis) kao i sve, što je odavle izvedeno, voli Sirena
pisati starijim redom suglasa vs, nego li novijim sv, dakle: vsi, vsaki,
vsigdar, povsuda itd., pak se i ovdje kadšto v odbacuje, te ima u Sireni
onako, kako današnji kajkavac izgovara, sagda (1, 78), sagdi (5, 99).
Ali za premetnuće suglasa ima primjer u rieči kojnik (m. konjik), koja
se uviek samo u tom obliku čita.

Prelazeći na oblike imena samostavnih i pridjevnih u deklinaciji, valja
mi reći, da sam nevjerujući u jezik pjesnikov, sumnjivo izbjegavao sve, što
je čudnovato u srokn, jer sam mislio, da je valjda istom sroka radi onako
i napisano. Nego i povrh toga ostaje dovoljno čudnih stvari, tako da je
čovjek skoro u neprilici, bi li sve ono tek ličnimi pogrješkami našega pjes-
nika smatrao.

U nominativu jednine nije ništa čudnovato, samo da ga pjesnik rado upo-
trebljava takodjer mjesto vokativa, kano: Ah pogan nevirni, uz: ah pse
malovridni (8, 10); ipak živi još i vokativ, kojega, kako se znade, današnja
kajkavština više ncima, n. pr. sinu €, 4; pse (8, 10); junače (12, 64),
rožo (9, 66), kruno človičanska obrambo hrvacka (4, 35) itd.

U dativu jednine svršuju ženske rieči kadšto na €, prema stbg. s kano:
jere človik k božjoj prilike stvoreni (7, 45), k škode hitar (5, 61), Ku-
mille Deliman potiho govori (12, 84); kot munjaje svetlog špica se po
blisnu (11, 69). — Ovako ima čak: k jakoste (5, 8).

U instrumentalu jednine izilaze kod Petra Zrinskoga ponajviše sve rieči bez
razlike na om, kano: z morom (3, 10; 4, 63; 8, 28, nijedno nije u sroku); da
biži sigeckom vsi putom poznaju (13, 29); pogibelom (9, 84), pame-
tom (8, 35, 91; 14, 9), ričom (2, 59; 8, 47; 14, 44), mislom (2, 21;
8, 24), ljubavom (9,46) mudrosto m (8,53), moćom (17,112), pomoćom
(9, 12). U treće deklinacije dolazi redovito j pred om, kano: z vrid.
nostjom (2, 38), krvjom (5, 37), naglostjom (3, 84), virnostjom
(5, 81), dostojnostjom (5, 82) itd. Nekoliko primjera na jum već sam
napried spomenuo, kano nestalnostjum (3, 5). — Riedki su primjeri in-
strumentala na u, što je prema stbg. ow, kano: brzinf (6, 104; Il, 44,
oba puta u sroku), moj( rukf (8, 95), vernostaA (13, 6 u sroku), spi-

V. Jagić, | 889

san t keči (u sroku : trepeću) 5, 56; srićii (5. 109); z-danici (12, 2 u
šroKu), strašni sablja (11, 86, u sroku sr. 12, 38, gdje nije u sroku);
nuj i 12, 10 (bez sroka); z-meštriju (9, 14. bez sroka) rukA silnt
(6, 49).

U lokalu jednine dolaze isti oblici kao u dativu, dakle n. pr. v časte

(3, 6. bez sroka), u črnoj tme (7 121), v gore (3, 117); na nebii
&v eti da ćeš kuntent biti (2, 88). Kakovih sečak nepodobština naš pjesnik
neplaši, kad mu valja srok naći, dokazuje čudni lokal: v snome (9, 121)!

U množini voli današnja štokavština kod mnogih mužkih rieči prira-
stak slovčan:; na ovili ev. Koliko su nam narječja našeg jezika poznata,
znamo da toga u kajkavštini, izuzamši genitiv množine na ov ili ev, inače
nigdje neima, a i u čakavštini, t. j. u starijem hrvatskom jeziku u obće,
nije taj pojav običan niti ga ima mnogo. Naš pjesnik udara i tu sredinom,
te ako i nije takove oblike posvema izključio, ipak ih je vrlo riedko upo-
trebio. N. pr. vitezovi, lugove (8, 4), glasove (11, 45).

Nominativ množine, koji u ostalom neima nikakvih osebina, izilazi kad-
što sroku za volju i kod onih ženskih rieči na i gdje je današnji obični
svršetak na e, kano: ribi (10, 4). — Što je 5, T2 nominativ ostrozi, to
čini se da dohodi od ostrog, mjesto običnijega: ostroga.

Genitiv množine nezna u Šireni jošter ništa za onaj h, za koji bi se
danas mnogi od nas do zadnje kapi razuma svojega borio. Sravni na pri-
mjer: šaka ljudi 11, 82; riči tih 6, 57; 9, 33 itd. U prvoj i drugoj de-
klinaciji vlada stariji genitiv, n. pr. od konj (4, 107); z-nohat (12, 25);
kopaj (od kopje 3, 121); sat (od sto) €, 60; samo kadšto i to kao za
nevolju pojavlja se i današnji oblik n. pr. kojnika (5, 54), Turaka —
junaka (6, 98), sr. 11, 83. — Nego i kod ovih rieči (prve i druge dekli-
nacije) ima dosta genitiva na 7; ponajviše sroku za volju: prez mosti (8,
46) radi tamnosti; prez uzroki (9, 10), radi veliki; dvih vojvodi
(9, 102) radi hadi; ar mu dosti daci (5, 64, nominativ je detec) radi:
gerćci, itd. Od neobične rieči tlo ima genitiv množine tal: z-tal tatara
toga za skut halje zgrabi (10 34), hendek do tal vodom najprij isušiti (13,
17). — Pogrješan je genitiv: z misal mojih (9, 33).

U dativu množine dohode uz pravilne oblike, kojih je većina, još koje-
kakvi nepodobni pojavi, kano: stvaram (4, 12), ričam (od rič-rieč), čega
mnogo ima n. pr. 6, 39; 12, 57; 14, 33; očem (7, 42) stoji u sroku, ali
tisućem (5, 59) nije u sroku. Prema vratom (6, 7) i prsom (12, 6),
što je starije, ima 4, 57: k vuham. Kajkavac niti neima, kako znamo,
drugačijega dativa množine u srednjih rieči van na am, Šštokavac voli na
ima ili im, a ono, što mi pišemo, na _ om (em), tako je riedko i zastaralo
da bi vriedno bilo, da naš gramatički areopag o tom padežu što nova odluči
ako li neće da ga živi jezik itu preteče, kao što ga je već kojegdje pretekao.

Akusativ množine dosta je obično, da u našega pjesnika svršuje na t
i kod onih rieči, gdje obično danas izlazi na 6, kano: mosti (4, 71), še-

390 Sirena.

regi (8, 40), posli (8, 41), čini (9, 10), zubi (1, 54; 10, 465; 183, 32)
odmetniki (15, 39) itd.

Instrumental množine mieša dočetak padežni na # s dočetkom na mi,
te piše u Sireni ovako: kipmi konjmi (14, 32), z valmi (6, 99), dar-
mi (9, 63) rogmi (4, 122), nohtmi (10, 41), uz z riči poniznimi (6, 22;
stvari (12, 31), oči (9, 119), ljudi (2, 42) itd.

Lokal je množine i opet svakojako pomiešan, kao što će dokazati ovi
primjeri: po ričah (6, 37), v mislah (9, 10, 39; 13, 69), v oklo pah
(5, 56), dolazi od: oklop, i; zatim _v oblakeh (14, 43), u šeregeh (€,
21). Osobito je znamenit lokal: na tloh (3, 118; 9, 10; 13, 17), koji bi
čovjek lako piscu u grieh upisao, da se nevraća tri puta, a nije mu za ne-
volju. U jednoj istarskoj pjesmi iz zbirke Volčićeve čitam takodjer: tloh:

Kada te ja vidin va bilen berhanu,
Srce mi j' veselo, da te vidin zdravu;
te tvoje nožice ke po tloh trepeću,
ko zlato kamenje od sebe odmeću
U dvojini sačuvaše se tek obični oblici, kano: dva lava strašna (11, 73),

dva tajedna (5, 83), z očiju (1, 25; 11, 38), nas obiju (6, 14), brzima
nogama (6, 64), samima očima (1, 77) itd. Uz oči ima čak i zaime
dvojinu, ovako: moj# oči (5, 98), tvoji (12, 16).

U zaimćn& neima mnogo osobitih oblika; a što i jest neobično ili ne-
pravilno, stoji ponajviše sroku za volju. N. pr. stobt (7, 97) i s mani
(11, 68) stoje radi sroka. Zaimena moj, tvoj, svoj i koji dolaze u čakav-
štini i kajkavštini uviek u skraćenu obliku, gdje se god što skratiti može;
toga se drži i naš pjesnik, n. pr. na _me& delo skrovno (1, 22). Pamti ove
lokale: v kim godar (sc. mestu) 1. 97, po kim 13, 14; v kem 10, 23;
11, 1; 11, 34, 39; na kem 12, 36. Tako 5, 30: va “nem polju, 5, 18:
v vsakem kutu. Ovoga se oblika na em (t.j. stbg. sub) drže takodjer
pridjevi, čemu ima u Sireni dosta primjera: puk v nebeskem stane-da nam
se viditi (5, 101); u red ga je stavil-po lipem načinu (7, 110); gdi v po-
ganskem rodu (15, 31); v prostranem (14, 13), po malem vrimenu
(1, 68); v Isusovem boje (6, 10); ob drugem (10, 36); v drugem
mahu (13, 26). Mjesto toga čita se 1, 56: na malim, ali je u sroku. —
Riedko je, da Sirena piše oblike pridjevne na em, eh itd. m. im, ih, n. pr.
cić hudeh (1, 21), mirnem tragom (13, 47).

Narječje se kajkavsko slaže u tom sa slovenštinom, što je izgubilo no-
minalnu deklinaciju imena pridjevnih, premda nije onako cjelovito, kako slo-
venština. U Sireni ima još dosta nominalnih oblika, samo što ih pjesnik nije
upotrebljavao, gdje im je mjesta, već kako je stih donosio ili da _mu je tre-
bala kraća rieč. Evo nekoliko primjera: te žka gospodina (12, 17); tanka
stvora (3, 34), razuma priprosta (3, D1), zraka sunčena (3, 7); mora
črna (6, 12); užganu plamenu (12, 59), pri šatoru šaru (8, 89). Da ori
primjeri, ma kako pravilni bili sami sobom, nijesu ipak potekli iz sviesti
pjesnikove za pravilnost jezičnu, dokazat će se oviem: I-Jurčića_ mlaja
(3, 172), mnoga Turčina (11, 102), stojeća -gledeća (usroku), junačka

V. Jagič. 39]

(TZ, 25). poganska psa (3, 58) od sigecka zida (8, 32); osobito pako:
zbog oružja naša (11, 17), vsu svitu (5, 34), do treta (trećega) tabora
(9, 67). Držim da su navedeni primjeri dovoljni, da potresu pouzdanjem,
koje bi itko stavljao u jezik našega pjesnika. Ipak moram iz deklinacije
imena pridjevnih spomenuti nešto, čega do sada nijesam znao da ima u sta-
rijem hrvatskom jeziku. U nekoliko slovjenskih narječja zamjenjuje se no-
minativ i akuzativ množ. srednj. spola oblikom ženskoga spola, kano:
u narječju slovenskom (Mikl. Form. 8. 315), u bugarskom (8. 378), u malo-
ruskom (8. 547), u ruskom (8. 630), u poljskom (8. 829), u gornjem i dol-
njem lužičko-srbskom ; dakle u kratko svagdje, izuzamši narječje hrvatsko-
srbsko i česko. To je znamenit pojav u životu slovjenskih narječja, pa mu
ima traga eno i u jeziku Petra Zrinskoga, kao što će dokazati ovi pri-
mjeri: moreš moje lahko-prsa otvoriti (12, 81), Alibeže tvoje-zinu na me
usta (13, 50), ovo kola svoje-spušćala j' van zora (8, 1), Zizimagi
vse je-prsa razmetala (6, 130), mladim lišcem vsake-stvorenja nadeli (8,
4); a on usta slavne-odpre slastjom meda (6, 49), častneje bi stare-
vrimena neprojti, neg da te prevare. ke (sc. vremena) imaju dojti (3, 9), *
Alajbegu nove-poštenja deliše (4, 41), da ne poznah krvne-njegve
lišca lahko (9, 114), ov Sigecke j' odprl-nazanuda vrata (10, 55) itd. —
Ja nedvojim, da će se takih primjera u našem jeziku i više naći, kada se
više jezičnih starina izpita.

Komparativ je u Sireni pravilan, najme na ji ili iji; starijega oblika,
t. j. na ši, eši, koji je u kajkavskom narječju zagospodio, neima ovdje
skoro nimalo; čak mjesto ljepši voli naš pjesnik: liplji: kruna liplja
(2, 84), liplje (3, 6) najlipja (8, 60); ipak i: najlipše (5, 4). Od dug
glasi komparativ: duglji (3, 91; 9, 31; 13, 47); mjesto radji ima po
zakonih pjesnikova jezika raji, raja, n. p. raja bih se dala s Prome-
teom driti (12, 95); mjesto raje ima skraćen oblik raj: raj bi bil orsagu
8, 23. — Samo u sroku čita se komparativ mlajši (5,90, prema: objamši);
i rajši (bez sroka) 13, 65. — Pamti još i ove (kajkavske) oblike: čast-
neje (3, 9), drugačeje (13, 62).

Glagol. Sudeći po onom, kako je Petar Zrinski postupao 8 oblicima
imena samostavnih i pridjevnih, može se već u napried slutiti, da će se i u
glagola naći mnogo starina ili samovolje i bezakonja; uza sve to razkapa-
jući po njegovu jeziku, namjerih se i ovdje na gdjekoje biserzrno, bilo kao
vriedan ostanak jezične starine, bilo inače kao riedkost narječna. Ipak je
primjera vriednih spomena sa starinske pravilnosti mnogo manje nego li onih,
gdje se zgražamo nad okrutnim propadanjem zakona gramatičkih.

Medju ostanke iz starine pribrojit ćeš infinitive: vreći (stbg. BpB--
WT4, BpBI&, lanas: vrći-vržem), kano: z mrižom lovca vreći (3, 86),
mislismo se vreći (8, 79), na zemlju se vreći (10, 39). Ovako ima i: od-
vreći (1, 13), prevreć (13, 1). Prema tomu valjalo bi da je i vleći,
pa ipak ima: vuć (5, 79), i zvući (2, 18) uz participij: povlečen (6,
30) i uz prezens: dovleče (1, 29), vliče (3, 14, 10) i vuče (2, 40; 8,
96). Kajkavac drži se kroza svu konjugaciju oblika: vleči-vlečem. — Spo-

392 Sirena.

mena je vriedan oblik: pluti (14, 90), kao i pluli (2,17), što je pravilno
gradjeno prema maoyTn-n08&. — Pravilan je takodjer infinitiv žiti (3, 99),
a riedak bez predloga oblik niti (usru m. aecru) 13, 56. — Ako pravo
razumijem 11, 4: misli, što će bliti Rustan beg oholi, to je bliti skra-
ćeno od blejati (balare).

U sadanjem vremenu ima ovakih spomena vriednih oblika : zna-
jem (5, 84; 12. 40) oba dva puta u sroku; isto tako 6, 21: znaje. Drva
su čakavizma: zname (4, 90) i odname (8, 15) prema stbg. BB3'BHbNMETb
i orenbMeTE, gdje je po zakonu hrv. jezika poluglas # prešao u a. — Što
se glagol vrčti (upsru, BpuTE) u 8. osobi mn. svršuje na u: vru (1, 43),
to nije ništa neobična, čim se još do danas sačuvao participij-pridjev: vrući,
a, e; ali u Sireni čita se takodjer 3. osoba jednine zavre (6, 57; 7, 12),
samo što je to u sroku te nedokazuje mnogo. — Sliedeć ikavce skraćuje
Sirena smijem (cms, cmsemu) u smim (1, 60; 2, 24), ali zato 3, 26 raz
vlači oblik: batrivije, sroka radi mjesto batrivi (incitat), i žalije (m.
žali) 10, 64. — Prve osobe: molju (9, 20) i privolju (11,46) stoje samo
u sroku; inače voli naš pjesnik prvu osobu skroz na m, čak u moremi
možem m. mogu, kao što ima kajkavac hočem (m. hoću).

Više ima osebina u participiju sadanjega vremena. U Sireni ima mu
mnogo primjera, jer je naš pjesnik i mjesto pridjeva rado upotrebljavao par-
ticipije. Ali s jedne strane nemari on ništa za samoglas, koji je pred parti-
cipijalnim svršetkom ći, s druge se neobazire ni malo na razliku glagola
perfektivnih od imperfektivnih; po tom su u njega oblici participija sad.
vremena veoma neobični i nepravilni. Evo primjera za jedno i drugo. 10,24:
padeći, 12, 102: neznadeć, 2, 9: ziduć, 8, 85: dobeći, 1, 23: zvi-
dući, 2, 89: rasteć, 12, G: vržeći; prosikući (3, 105; 11, 78), pri-
segući (2, 18); mreći (2, 15) uz mrući (1, 1); zgibeć (3, 87); raz
renuć (4, 75); obazreći (7, 57), bižuća (3, 36), potlačuć (4, 81),
tražuć (9, 76), svršeć (5, 75), udreći (3, 88; 4, 96); kažeć (5,115),
hrčeć (2, 10), rveć se (8, 14; 10, 39) itd. Skraćen je oblik steć-steći
(m. stojeći) 3, 73; 5, 48; isto tako vonjući (m. vonjajući) 1, 1; a 10,81:
sma&ć (m. smijuć).

Ali niti ovaj participij nije toliko grozovit, koliko oba prošla vremena:
aorist i imperfekt, u kojih nezna naš pjesnik ni za kakva pravila, već
mu je sve jedno, kako bilo da bilo: oblici na aše, iše, ahu, ihu miešaju
se bez reda i razloga, kako je gdje trebalo sroku ili broju slovaka za volju.
Ovaj je pojav psihologički znamenit, a nije baš ni u historiji našega jezika
preziranja dostojan. Nam valja uviek u pameti držati, što sam ono gori spo-
menuo, kako je Petar Zrinski, izvorom čakavac, odrastao i čitav skoro
viek proživio medju kajkavci, u kojih se upravo to doba prosto vrieme
prošlo, imperfekt i aorist, sve to više gubilo i propadalo.

Već su odavna protumačeni, kako valja, starohrv. oblici: berih, zo-
vih, kladih itd.; rečeno je, da se ti oblici osnivaju na skraćenju samo-
glasnom, kojemu u staroj hrvaštini (čakavštini) mnogo primjera ima po či-

V. Jagić. 898

tavom polju jesičnom. Ovim se načinom razumije, kako postadoše i u Sireni
sliedeći primjeri: ploviše (9, 115), neznadiše (12, 101), dadiše (6, 105),
zoviše (1,69, 94); neznadihu (9, 566), gredihu (9, 34), drihu (4,73).
Ako se ploviše osniva na stbg. obliku nmaossame, ili gredihu na rpa-
araxa, to je i pogrnuhu (1, 96) kao da bi bilo stbg. norppusaxa; isto
tako: sediše (8, 35), bdiše (7, 54), letihu (11, 72), curiše (8,58) itd.
A zatim može se u obće reći, da je u Sireni bez razlike perfektivnih i im-
perfektivnih glagola, svagdje skoro 3. osoba jednine na aše ili iše, a 8.
osoba množine na ahu ili ibu. Evo nekoliko primjera: jer on silom zeše
(t. j. uzeše) 3, 4; (Juranić) speše oči svoje (t. j. uzpeše) 9, 18; Radovan
zapriše (10, 25); Demirhan -prispiše, vojnik doletiše (7, 87); on
činiše, lomiše (5,53); slap ga nesplašiše, zlomiše (2, 49); on slo-
žiše, dijačiše (3, 85), posadiše (4, 42), zapaziše-skaziše (11,93),
nosiše (12, 101). U svih je ovih primjerih, koji se mogu pomuožiti bez
kraja i konca, naglas na predpošljednoj slovci, te se izgovara: doletiše, či-
niše, lomiše, noniše itd, Redji su primjeri na aše, ovako: Arslan spoznaše
(2, 26), bog mu pamet zmotaš e (3, 2) itd. Da bude mjera puna, evo još
i 3. osobe množine: počehu (1, 42), začehu (3, 119), zastrihu (4, 73),
odtrihu (7,12), dospihu (2,30), zvrvihu (9,56), skrbihu, utišihu,
pretrpihu, nesmihu (4, 108); valihu (6, 77), pogodihu, odilihu
(7, 121), točihu (2, 15), obhodihu, ostavihu (9, 75), govorihu
(9, 34); ili na ahu, što je takodjer redje: ostahu, nepodahu (4, 105),
postahu (7, 59), zmišahu (10, 31), dokončahu (2, 30), opahu, do-
pahu (7, 65) itd.

Kao osobinu druge vrsti pripominjem 3, 27: još i pod Stambolom ču-
hmo ga vrloga, a 7, 23: koga Vuk veliki. prozvahoše negda.

U staroj bugarštini drži imperativ (zapovjedni način) posve vjerno svoj
znak i, bilo očito bilo spojeno s osnovnim samoglasom u 4 i #; nego u da-
ljen razvitku jezičnom, kako je naglas silno padao na predjašnju slovku,
oslabi taj samoglas i ili posve u ništar ili ako vas je volja u poluglas ». Evo
tomu primjera iz Sirene: pom oz (5, 44), prisez (7, 115), nehod (3,52),
pače hić u 1, 27: hić hudobo ružna (ft. j. hiti, žuri se); privež (m. pri-
veži) 1, 35 itd.

Napose još vriedni su spomena neki oblici glagola biti-budem. Tako
je u Sireni dobro poznat skraćeni oblik: bum (kud se bum davil 9, 80; po
kim bum čestiti 18, 14 itd.), buš (tak nada mnom negda-buš se veselila
12, 89), bu (v Egri bu pristolje 4, 81; erbinstvo bu tamo 7, 50; moja €
bu desnica, 7, 78; malo je bu gristi 7, 79; sr. 8, 19, 74, 89 ; 11, 4, 95itd.),
bumo (kad bumo dočkati 7, 115). -- U prošlom vremenu dolaze takodjer
samo kraći oblaci beh i bih itd. mjesto bijah, bejah ili bjahb, n. pr.
totu be nestalo (1,44), ne be, ki mrtvomu dušicu pokripi (11,92). Spomena
je vriedan aorist: bimo (mi bimo morali špot i rugu čuti 8, 107). — Kod
sastavljenika kao da se je posve zaboravilo, kakovi su oblici prostoga gla«
gola; odatle dolazi participij dobeć (8, 85) i zabljen (4, 59, 10, 86) itd.

394 Sirena.

Kako u oblicih, tako ima i u riečih koje šta, te je vriedno da se iz
te stare knjige izvadi i u uspomeni našoj obnovi. U tom kratkom leksikal-
nom priegledu naći ćete i takih rieči, kojih nije do sada ubilježio nijedan
rječnik; to je ponajviše jezičko blago, koje još i danas živi medju hrvatskimi
kajkavci; pače u Sireni sastavljen je, kako već rekoh, troji leksikon u jedno,
a kad naš jezik uz-ima valjanih idiotikona, lako će se odavle odabrati, što
kojemu narječju pripada. Riečim kajkavskim dodat ću (k), riečim čakavskim
(č), hoteći tim samo naznačiti ono narječje, u kojem rieč svakako živi; ali
zato neću da rečem, da je u onom drugom kraju neima.

ada uz anda; ovaj drugi oblik dolazi samo 13, 46. I u drugih kaj-
kavaca starije dobe (n. p. u Petretića) vlada oblik ada. Što je ada, štoli
anda? Ako je ada sastavljeno iz a i da, što može biti da jest tako, ali
se za pravo nezna, (znamenito, što stare knjige pišu vaviek ad da, izg. ada),
to se anda mora tako tumačiti, da je n budi onako umetnut kako u »bo-
Žanstvo“ m. ,božastvo', budi da je to ostatak onoga pronominalnoga elementa,
koji se u raznih oblicih ukazuje, kao mt, no, He, Ha, ili u ano, aneb, ne-
bon itd. Nu neću da zašutim još i tu misao, koja mi se po glavi vrze. Anda
jako sjeća na »slavonsko“ indi, što je opet vrlo na blizu i talj. rieči indi
i turskoj imdi, koja od prilike isto znači; ali ja bih predje mislio, da je
indi tursko, nego li taljansko. Tko nebi htio vjerovati, da se i takove riečce
rado iz tudjine uvlače, eno mu: dakle i dake, što ja držim za talj. da
che; eno mu ma i makar (takodjer taljansko), tutako (tuttoche), me-
djer (tursko), tek, teke i tekar (tursko), čak, jok, (tursko) itd.

Bojnik 1, 68; 3, 46 (č). — brana: Turčin, čoban, brana najveć po-
čivahu (9, 55) ; znači valjda isto, što obrana t.j. straže, branište. — brav:
već neg vbrigeh bravi, ali snopi v polju (1,96); ovdje je obćenita značenja
(8). — brknuti: oštrom kosom kot kad kosac travu brknu (9, 94); Belost.
ima samo berknut, berknutje, a znači mu: projicere, dakle isto što obaliti;
poznat je i danas glag. brkati, pobrkati. — broditi u čudnom skladanju:
sinko služi boga, njegve pute brodi (5, 99); do zlate jabuke moć nas višnja
brodi (6, 18). —- buhac, bušiti (udarac, udariti), sr. 1, 43; 7, 94; 6, 19;
10, 28. (k). — buk: stoji buk med vsimi, ki totu vrvljahu 7, 17; kao bu-
čanje; sr. s tih riči na naglom šereg izbuči se (6, 60). — brž i bržda
(fortasse) 4, 10; 8, 67; 11, 10; 12, 8. (k). — bzikaljka: ognjene bzi-
kaljke meju sobom dele 5, 76; Belost. tumači ovu rieč latinskom siringa,
siphon, ili na drugom mjestu hrvatskom: šprihaljka; Murko razlaže još bo-
lje i glagol bzikati, koji još danas medju kajkavci živi, te znači onaj zvuk
bzi, koji se čuje kada se turi jezik medju zube, a zatim kada se na silu
tjera voda iz kakve cievi, n. p. štrcalice. Čudnovat je oblik u Stullievu rječ-
niku, najme: bižikalika!

Čepšti, čepim 12, 19; glagol u Slovenaca i naših kajkavaca dobro
poznat; znači isto, što čučati; sastavlj. počenuti (m. po-čep-nuti). S tim
je jamačno u savezu i glag. čepati, počepati, očepati ili očepiti itd. — člo-
večtvo znači u Sireni isto, što lat. humanitas; po tom je rieč i načinjena

V. Jagić. 395

4, 47 ; 6, 4, 24; 9, 15. — Prema rieči čredo (6, 10; 9, 2) ima takodjer
glagol črediti se: drugi u radoste z dundarom se črede 4, 28; dokle se
v zemaljskoj vojski ljudi črede 9, 103 (k).

D ar, sastavljeno od da-že; čestica koju Belost. tumači drugom, danas
već slabo poznatom riečju leprav, t.j. saltem, tantimmodo, dumtaxat; znači
ponajviše današnje čak ili pače, ili latinsko usque: Vnogo v sebi misleć
dar_mu lice blidi (8, 14); ki čredo zganjaju, dar vse stado puka (9, D8);
biju se dar dimom, oganj z sabalj vije (11, T1) itd. — davor: davori zi-
brani (4, 43) zovu se hrv. junaci. — dijačiti (pjevati) 3, 35; 4, 43; ova
je rieč osobito dobro poznata kod ugrskih Hrvata. — ditac: vse spravnih
ditac (3, 46), znači: mladienac; još i danas dobro poznata rieč osobito po
Medjumurju: d&štec. — dokonjati: 1, 15; 6, 44; 1, 2; 8, 35; običniji je
oblik: dokončati. — dopustak: daj s tvoga dopustka da sriću skušamo
9, 36; m. dopuštenje. — dospitak: svitu za dospitak zadosti bijaše (2,50);
znači: kraj i konac. — dotegnuti: Ali-kurt k pomoći rad bi bil dotegnul
(6, 95); sjeća na slov. utegniti, kajk. vtegnuti, što znači: imati vremena,
dospjeti. — drgnuti: Na Vida vojvodu drči, da ga drgne (6, 124): znači
pravo latinski stringere, a zatim prema savezu: ubosti ili udaviti; poznat
je sastavljeni glagol zadrgnuti; u českom jez. ima drhati s istim zna-
čenjem. — dvojna i dvojnost: da t8 bit, ni dvojna, Ugri predobljeni
(1, 61); vsako pero piše prez dvojnosti ova (2, 45), sr. 9, 26; 12, 16 itd. (k).

Gledati se: čuvati se; sr. gljej se psa stekloga (1, 80). — gnjiz-
dac: ovo ljudi šaka u gnjizdac zavita (14, 38); to valjda nije ništa drugo,
van maleno gniezdo: gniezdašce? — greznuti: v blato j' greznul (6, 95). —
grudan: za njim telom grudan gre Stipan Golemi (5, 60): znači krupan,
golem itd.; dohodi od gruda; ali da je od rpaav, značilo bi: širokih pr-
siju (homeričko: Adgwov grij30c!). — grubiti (foedare, deformem reddere),
rieč starohrvatska: nje obraz žalostan plačem je grubiti (12, 99); sr. ak
sunce pogrubi greduć u slipotu, spet kad rano shodi, prosvitli rugotu (7,
AT); ili zgrubiti: Murtuzana zgrubi velo sramoćenje (4, 106). — grustan:
vsim_ vam žitke grustne do mala spominam (6, 61); rieč u kajk. poznata, znači:
molestus, nauseolus ; sr. glagol. grusti mi se t.j. gadi mi se; štok. ima grsti
mi se, grstiv itd. sr. 8, 174: bude mu se zmožnost al vred prigrustila.

Haljan: kot ki haljan spliva, teži mu obuća (4, 4); to će reći: obu-
čen u haljine! — hiša: sultanovoj hiše (8, 30), stoji istina samo u sroku,
dočim je 8, 82: hiža, ali zna se, da Slovenci i naš stariji jezik imadu ta-
kodjer hiša. — hit obično je ženskoga spola, ali Sirena ima 7, 93: kako
pušken hit. — hitnjost: ali jur. v hitnjosti vse biše smućeno (11, 88). —
hlinuti: (Demirhan) tisuće ih dvigne sobom, da j' strahovit, i z dvajset
sto hline Amirašen srdit (11, 63); hlinuti stoji mjesto hlipnuti, a to
je drugi oblik od glagola hlepšti, hlipati itd. Glavno značenje ovoga
glagola jest: težiti, željeti, ići za čim; najbliže našemu obliku dolazi sastav-
ljenik nahlipnuti, koji se čita u Belostenca pod riečju : aggredior. — hlj u-
stati i ljustati: Al nebo nečuje, što pas lajuć ljusta; ki sprot vetru

396 Sirena.

pljuje, na bradu mu hljusta (13, 50). Ovo je mjesto jako tamno. Smisso
je u obće razgovietan, ali su nerazumljivi zlostreni glagoli ljustati i hlje
stati. Poznato je iz rječnika, da hljustati znači mandere, t. j. žvakati, al
to značenje ovamo nepristaje. Nego ovdje nam pritječe u pomoć jezik polj
ski svojin glagolom: chlustać, koji Linde opisuje evo ovako: pluszezyć,
plusnać t. j. pljuskati, dakle sasvim zgodno prema našemu mjestu, kojemu
je u 2. stihu taj smisao, da »tko proti vjetra pljuje, na bradu mu pljuska
iliti pada.“ Čini se da ovamo spada Belostenčev: hlastati jezikom t j.
tlapiti, pa se tako istom tumači i od hljustati obično značenje t.j. žvakati. U
českom ima takodjer glagol chlostam i ehlast&m, što znači po Jung.
manu: schmisse geben, schlagen, hauen. Ali što će reći onaj prvi glagol
ljustati? — hodataj: v mudrost, v čast, v hodataj rasteć vnogo vrime
(2, 89); obično znači ova rieč: posrednik, moljtelj; ali ovdje mora da je
značenje abstraktno, kao: proštenje, blagoslov. — horugva: svijaju
horugvi 1, 96; poznata starinska rieč, koju je Sirena sa jadranskoga mora
dobavila. — hrlo kopjeno (6, 128), znači doista: rt od kopja; u Belost.
ima hrlec (dakle ista rieč, samo s drugačijim dočetkom) pak znači: rostrum
porci! —- hromeđći strah (10, 105), jamačno rieč izvedena od hrom ili
hromiti.

Izbiti sd: Da se v Arabije ta karabul, vele, skroz vetrov izbije iz
kobile bele (1, 85); znaći dakle ono, što obični glagol: izleći se. — iz
hustiti: ka j' najljuća dole furiju izhusti (1, 16); manje je rasumljivo ovo
mjesto: Da b' Deliman ludi prvić ljubav pustil, bik bi meju ljudi vridniji
glas zhustil (1, 79), znači valjda, što latinski: excitare&. — izmesa-
riti: pod ov meč ti j' dojti, da te izmesarim (7, 100). — izveđati: re
kuć joj cić glasov da povsud izveda (6, 70); običniji je kajkavski oblik:
zvedati ili zezvedati (explorare.) — izviskati: I Ban med ovimi
kako to izviska (6, 99); sastavljenik od iz i viskati, što znači: jubilare
exsultare; i u českom ima: vyskati.

Jadovitijadovan (1, 28; 8, 104; 5, 58); obodvie rieči bolje po-
znate u kajkavštini, nogo li u ostalih narječjih. — jagnjod: 10, 98, popu
lus nigra. — jalan,n. p. jalni ov svit (7, 41); izišla si jalna med. nas van
lisica (7, 78) — znači ovdje: lažljiv, himben; sr. jaliti se: milost da b' ti
dana, ž njom bi se neg jalil (3, 105), t. j. ti je nebi za istinu kao milost
uzeo, već bi se pretvarao, i hinio hrabrost. Isto je tako, 8, 10: već neg jad
čemerni mrzim te jalnika t. j. himbenika, varalicu. — jareb: kot jarebi
širom plahi odletiše (10, 560); perdix. — jednostručice: sto lanci zve-
zana jednostručice (1, 25). — jelva: abies, 3, 117. — jeti, glagol koji
više nedolazi obično prost, stbg. Trn; jur su se vsudane jeli k zlu spušćati
(1, 63); dobru grofu jel je klječeć govoriti (3, 124); praznu je postelj mit
suzami (13, 8). — jid (m. jed): izbodeću z jidi: vsugdanju nesložnost (1, 2);
neg da mu od jidi mozg nepada (4, 45).

Kahnuti: zmače se mah sabljom, ter ga u bok švagne, kud mu rana
krvjom priko svite kahne (14, 96); neznači li ovdje kahnuti isto, što kih-

V. Jagić. 397

n uti, tad ja drugoga značenja neznam. Istina osobito baš liepo nije reći, da
je prana krvlju kahnula (kihnula)“; ali u našega ,pjesnika“ ima još i gorih
stvari. — kanja znači milvus t. j. jastrieb: piljug, kanj množnosti da mista
nimibu (4, 73). — kara (karanje, karba) 11,24. — k4s: kasom (13,12).
kička (kajk.običnije: kečka): po suhoj glavici kička mu se toči (2, 33). —
kinuti (sc. dardu) na Vida (11, 70): t. j. baciti — kladati: od ovoga
mnogo upotrebljavanog glagola navodim iz Sirene ove primjere: da tabor ne
klada vojska u čišćine (3, 21); povij da k medanu Vid se prvi klada
(11, 55), zvana odzgor komu jesu nadpis klali (13, 89). — ključiti: klju-
čeć do kolina (2, 32); govor je o konju, znači ,curvare', t. j. konj uzvija
nogu do koljena. — klop (3, 115) znači isto, što krpelj, rieč je sloven-
sko-hrvatska, lat. ricinus, njem. schaflaus. — kmet znači po slovenskom
što seljak: razumi med kmete došastje Mehmeta (3, 45). — kob i kobiti se
(3, 44; 4, 51; 6, 90): U vitežtvu momu nigdar se nis kobil; čim se j' naj-
već kobil misec za nesreću — jedno i drugo mjesto znači očevidno: dičiti
se, gloriari — kolovrat sriće 4, 2; u Gundulića je ,kolo od sreće“. —
kon (stbg. koub) današnji predlog kod: zato kon trag turski drčat su vpu-
ćene (3, 67); hodeć kon piški trag (4, 25); trinajst sto konj spravno kon
sebe imaše (4, 95). U prva dva primjera znači za, u trećem kod. — konča:
ti s dal konču gradom (6, 38); malo da ih končom nisu izkončali (1, 98).
Uz to ima konče, što je u kajkavaca običnije končemar, te znači sal-
tem, tamen; n. p. konče se učiti jur po škodi znajmo (8, 49); da konče
zakriješ nemilosrdnosti (12, 37). Ja držim da su konče i konči starinski
lokali. — krakoriti: kot kokoš krakori (7, 101); Belost. ima pod riečju
»Ballina“ samostavno ime: krakorenje. — krtiti: da se ada v mene
već duša ne krti (12, 82): da se u meni više duša ne muči, ne svija;
lat. torqueo; odatle: nit se već ufamo, da se ki van skrti (etorqueo), 13,
90. — krup (gršd, tuča): vitar, snig, krup, vode, lišca mi ne ruži (3, 42);
da nas ne preprati jesen, daž, krupovi. Sr. takodjer krupovit oblak (6, 126).
— krupeljika 10, 106: nekakva trava.
Lasnite se: gdi se god veliki šereg Turak lasni (6, 84); ja mislim,
da je to mjesto lastniti t. j. lastnovati, lat. otiari, naški: bezposličiti,
dangubiti. — lecati se: nis hijenom, da bi me se lecala (2, 4): u stbg.
JAQITH CA, Kaux Ca, i aauaru ca. Rieč je ova kod kajkavaca dobro poznata
i znači: »trzati se od straha.“ — ličati: zač bi se o srića na te potešća-
val, kad mi s tobom lića vse, što sam ziskaval (3, 36); ovaj je glagol meni
nerazumljiv; svakako stoji u savezu s onim, što je u sastavljeniku: obli-
čati, a ovdje znači valjda: liča mi, kao: ,dobiva mi lik“ t. j. ide mi za
rukom. Na drugom mjestu ima obličiti (18, 49), a znači: prigovarati, su-
zbijati, kao i u starobug. j. — lig: Danda strah obhodi, lig da ga ne
zgubi (10, 96); ova riečca znači samo kao i neg, a sastavljena je iz a5
i ce, pa kao što neke priedje u nego i neg, onako i ssxeul8go ilag.
Ja mislim, da je ova riečca lag i lig sadržana takodjer u poznatom obliku
lastor ili 1tstor; držim najme, da je 1&stor postalo od 16g-to-r. Za

398 Sirena.

dokaz. da i g pred € prehodi u s, navesti ću rieč žest (od koriena: žezgi
i prste (od koriena prh). U Sireni ima listo (1, 97) ilistor (5, 85;
107 ; 11, 26). — lašćati se: lašćim se: lišći se od šćita (4, 22). —
ljuljan: afiuma ljuljna jako se napije (2, 21): znači pun ljulja, zatim:
omamljiv, vrtoglav.

Majati: Vsak se zmed njih maje kot z daleka gora (razumieva se o
konjih), 8, 1; znači: svaki konj kima glavom i prši grivami, jer ,majati se,
majem se“ znači: tresti se, labefactari. Sr. u lir. pjesmi: kak se suha pliva
prema vitru maje. — mahat, a0: k jarbolu mahatom (10, 53) znači:
omašan, velik. — manen: manen golom sabljom izteče (2, 13), vsaki j
manen hitil bižat na te riči (4, 91); niki počinjahu maneno bižati (7, 29);
znači: lud, fatuus. — medven (1, 73). — mešina (10, 29). — mešnice
(plućne) 7, 27. — mirovan 2, 10; 3, 16. — mišac (m. današnjega:
mišica): konja jakih mišac (3, 46). — mlaka 1, 68. — mlat: daske,
sidra, mlate (2, 41); znači jamačno, što ,proštac ili ,kolac. — mozibiti
(m. današnjega možebiti ili morebiti) 6, 85; 8, 7; 12, 55 itd. (k). — mo-
rija, z-Sigetske morije brž se spozabismo (4, 10). — mrtelan (m. umrli)
5, 14; 7, 49). (k). — muditi se (9, 5) (k). — muka (5, 76); u kajka-
vaca samo još na voću: mčka. — munjaja (1l, 11; 10, 61 itd.); ovako
dolazi u Sireni uviek. — mutnja (4, 11), obično danas: smutnja. — muž
(u značenju: seljak) 8, 65.

Nad-ići: da j' četiri nadšal jedan turčin naše (3, 23). — namag
nuti: Vizirom namagne (1, 65). — namira: u prvu namiru (11, 42) t j.
bei der ersten begegnung. — naprieti i napirati: niš ga ne napriše
takova novina (2, 49) t. j. ništa ga ne uzbuni ili još bolje: neuzoholi;
na Siget napira (14, 78) t. j. navaljuje. — napojnica (7, 27) t j. nazdra-
vica čaša; — nasladnostiv (čudna riečl): čim ti ričom dvore nasladno-
stivije (2, 59) t. j. čim ti se sladjim riečima udvaraju. — naslajati t. j.
nasladjivati (5, 112). — nastoriti (od nastor==omraza, progon) znači :
progoniti: vse suprotivnosti tu bana nastore (14, 65); odatle: nastorljiv:
ljuctvo meju sobom jako nastorljivo (omraženo, mrzko) 1, 65. Odakle dohodi
nastor? Jeda li je nastor onako gradjena rieč, kao: prostor, zastor itd.?
— navrći: navrže strah u Goliata 3, 114. — nazanuda: vru mu jatra
žuhkom krvom nazanuda (1, 43); koga j' spet zmutila ljudem nazanuda (10,
1); ov sigecke j' odprl nazanuda vrata (10, 585). — nečist kao ime samo-
stavno: zato večist vsagda pri sablji nosiše (12, 101); ima tomu primjera i
u Stullia. — nelomit: utvrjenje nelomito (10, 44): infragilis. -— nemi-
loma: 4, 73; 6, 127; 7, 98, znači isto, što: nemilo, nemilice. Sravni jed.
nako gradjene rieči: nestanoma: od tud nestanoma tužni človik gori
(1, 77); nestanoma u tom misal svoju trudi (2, 2); mjesto toga ima 4, 79:
nestance; zatim: hotenoma, ki si hotenoma vas razum pokvari (2,25).
— nemutljiv: pošlje nemutljivo (2, 20) t. j. bez oklievanja. -- neraše
u stihu: gdi godi vijaše oružje pripravno, onamo idjaše, ćuteć vrime smrtno
jadovit neraše (10, 71); ako to nije štamparska pogrješka m. noraše, što

V. Jagić. 399

bi bilo ili od slov. glagola ,noriti == mergereć ili od njem. ,noreti, norim«
(narr werden), tada se mora misliti na stbg. glagol upsru, sp , upuus, koji
u intenzivnoj formi glasi HUpaTH, HHPIR, HUpieIIM, & Znači: se immergere.
Premda ovo značenje sasvim pristaje u naš stih, ipak je čudnovito, da gla-
gol neglasi ,nirati', imperf. ,niraše“, već ,nerati“ imperf. ,neraše“; u kajkavaca
(kod Habdelića, Belostenca) ima samo glagol: noriti, i sastavljenik: pondi-
rati, pondreti, pondrt, pače ptica ,mergus' zove seu Belost. pondurek
(oblici su znameniti poradi umetnutoga 4!). — nesmira, malo nas z medana ujde
zpod nesmire (4, 66), na tvoju nesmiru (14, 80), znači: immanitas, crudelitas, (od
HE i CEmspa); odatle pridjevno ime: nesmeran: viteže nesmerni (11, 33); što
je već uzeto u pohvalnom značenju, kao: fortis, audax, saevus; još se dalje
razvilo značenje u 4, 33: za dare nesmerne, gdje bi po svoj prilici bolje

bilo čitati: nezmerne (t. j. neizmjerne). — nesrićnak 7,35, m. ne-
srićnjak ili nesritnjak. — nestorac: skoči kot nestorac (10, 91); ja mi-

slim, da nije ništa drugo, nego li premetnuta rieč: nerostac (verres). —
neasvet: tulko bitje v nesvet Ugre je pomelo (2, 54), tad mu gre u ne-
svet vas čin (3, 1), da najveć z nesveta zgubismo se sami. Znači defectus
consilii, desperatio, amentia, ineptia — novica (neuigkeit) 14, 37, slovenska
rieč — nutiti se: sam se na smrt nuti 9, 97, isto, što nuditi.
Občinjati: vnogih ver načine misleć občinjati (1, 63). — obikivati:
razumih, što € se obikuje (13, 69), t. j. što je tvoja navada, što se tebi do.
pada — objednom (umah) 9, 13. — obklastise oklopami t.j. odjenuti se,
obložiti se (10, 83). — obličaj (1,75). — obočitati (10,98) znači: očitovati,
fateri — obraditi (m. obradovati) 7, 1. — obrat: na guste obrati spomeni
se moje (6, 99), t. j. sjećaj se moje okretnosti, obrtnosti, zato ima i pridjev:
obrtan (dexter, industrius), kano: spravan, delinski, obrtan (1, 82), šeće se
obrtan (6, 111), carobrtan i batriv (7, 19). — odbavljati: žitak odbavljati
(život provoditi) 7, 46. — odjatiti: mene ne odjati (5, 100); ja mislim da
znači: neodmetni se od mene, kao što ptica neide od svoga jata. — odklopiti
(otvoriti) 11, 15. — odmudak, kaoi zamudak ; ne daše odmudke (1, 67). —
odpoved (odgovor) 2, 21. — odvećevati: odvećuje smihom (t.j. odgovara)
3, 24. — okidati se: tvrdovrat kot do sad da se ne okidaš (6, 15), t. j. da
se neupropašćuješ — opa dac: od strašna opadca umrihu (10, 68). — operni:
monarke operni (8, 73), viteže operni (9, 95), junače operni (12, 64). Ova
rieč dolazi od: oprieti se, te znači isto, što oporan, dakle: durus, pertinax,
obstinatus. — osišati: kako travica osiša v pušćini 7, 43; prosti glagol si-
šati: do kolin sišahu jur vode v hendeku (10, 18); obadva su glagola sred-
nje vrsti tako, da je od cBxHaTu intenzivni oblik: cmuarTu, nu u stbg. do-
lazi samo: oy-cuxaru i uocuxara. — ošaliti: oštrom čidom vrat mu ošali (3,
69), smrt će ošalit (3, 107), smrt britka nekoga ošali (7, 24). U českom
nači: ošaliti == decipere, ovdje znači još i više najme: udariti, percutere ;
već u Belostenca ima glagol: šaliti u značenju vexare. — oškoditi: tvoja
ruka Turčina da oškodi (5, 99). — otipati kaurskim sabljam (3, 16), znači

valjda isto, što u sloven. j., najme: betasten, beftiihlen; prema tomu: na oprezu
Knjičevnik III. 3. 27

400 Sirena.

biti, uklanjati se, kao što sliepac traži da napipa gdje je što. — ozdrilje: pak
ga za ozdrilje Deli Vid popade (14, 99), običnija je rieč požirak ; strogo
gnači u slov. ožrelje ochsenwamme, palear. Sr. 6, 10: šćene črnim žriljom.
valjda m. žrilom, prema današnjemu: ždrielo, faux.

Padni Ikar (9, 1), caducus. — pariti se (glava od vina) 2, 25 — pah-
nuti banav šišak pahnu 3, 88; vrst udarca; kajkavac veli pehnuti — piljug
(4, 73), što kanja, t.j. vrst jastrieba. — piše, znači pješice, 2, 67 ; 7, 18; 11, 61.
pitvina (prema jestvina) 2, 24. — plava: plave potrene v dubini (1, 55;
običniji je oblik plav, i. — plov: krvnim težkim plovom (4, 36); kot u plov
10, 26. — pletak: bulla kida pletak (15, 117), znači jamačno : pletena kita,
vlasii — pljahnuti: Srce v Tatarinu naglo pljahnu (11, 11): uzkipjeti. —
podbiti: nit se komu daše u pogibelj podbit (1, 100), subigere. — pod d ub-
ati: Car poda se poddube vode, gore, zide (2, 31). — podsesti i podsedba:
Palotu će podsest (2, 4) ; deset dan v podsedbi potrošil je (2, 28). — podjeti:
poduzeti, skrb velu podjamši (3, 13). — pohrupati: dvojim Harap mahom
Vidov šćit pohrupa (7, 105). Belost. ima pod riečju allido ove glagole: hitam, h r u-
pam, lupam; dakle pohrupati znači što i polupati. — pohuditi: rieč pohuditi
(6, 43). — pomikati: ov strah, kvar, smrt, jadan v šakah je pomikal 10, 66. —
pominati (razgovarati se) 3, 30: hoćeš sa mnom pominati ; sr. lipa ga j'
pomina ričom ustavila (13, 13), t. j. lip pomin = liep govor, liepo spo-
menuće. — pomnjuj (9,59) kao imperativ dohodi od pomnjevati, ali
obično je samo: pomniti (pamtiti) u Belost. — poplav, i: 1, 70. — po-
sal, znači što današnja rieč: poslanik (5, 7; 6, 4 itd.) — posiliti se:
slidit moje pridje jesam se posilil (9, 4) ; t. j. požuriti se — poskaliti se
(6, 40) : što i oskaliti se t. j. zabosti skalu u tielo, a skala je njem. splitter,
premda obično znači: felsen ; n. pr. kot z visoka kada poruši se skala (3,
84). — potič: Iskat ću te potič (9, 80,) znači cursim , kao što je u štok.
potoč. — potočiti glavu po tloh (9, 70), devolvere, in orbem s. gyrum agi-
tare. — po tor (8, 13; 9, 2), strages. — potruniti: vnožinu j' živih Turak po-
trunil (10, 52). — povodnik, riečidanas dobro poznata; ali je spominjem,
da se vidi, kako je i Zrinskomu poznata: uze zmed povodnikov konja jakih
mišac (3, 46). — prahački: meštrije prahačke (5, 17); znači pulvergerithe. —-
prece: da b' vse tursko sime prece skupa došlo (1, 48), k njemu j' došal
prece (3, 15), tare bašte prece patarin prehudi (9, 5), pancir zmakne prece
(13, 9); znači vehementer, fortiter. Čini se, da je to lokal od NpsKE. — pre-
davac, znači izdajica (3,18). --pregriha 3,5; 17,80. — prehiniti, ufanje
mnoga prehbini 12, 42. — prerotnik: Niste Turci pravi, neg ste prerotnici
(6, 94: perjurus. — preša: Z mrtva tela zide na prešu dušina (10, 29); sr. s
kom tako v nesmerne pogibeli prešiš (12, 78); znači žuriti se, hititi. — priča:
dozvavši Arhangela k priče (1, 6), Radivoju v priču da odgovorenja (9, 23),
nigdor k njemu nesmi z oružjem na priču (11, 103); znači najobćenitije lat.
causa, a prema tomu u prvom primjeru: preda se (coram se, ante ora), kao
što u slov. priča znači: gegenwart, a pričen: gegenwirtig; u drugom i tre-
ćem primjeru ima se drugačije prevesti. — prija, to je u Sirene redovit

V. Jagić. 401

oblik m. pridje ili prije (stbg. npwx4e). — prihodnica: znači čaša dobrodo-
šlica (4, 48). — prikljeti se: smim vam se prikljeti v jedinoga boga (1, 60),
1 Kajkavac kaže: ja sam te preklel. —priklopiti: kigod nezna uzdu sriće
priklopiti(9, 8). — priličje: v njih Harapi pridu u priličju vragov (1, 81). —
Priprovedati: valjda zabraniti (kajk. veli: prepovedati) 1, 1. — privo-
njati: niti je privonjal k odurnoj jistvine (4, 76); kajkavac rekao bi:
Pri vohnul. — protikati: daslap rike krvne med njimi protika (1, 66). —
prug: ki skuči pod prugom (sc. nogu konjskih) 4, 88; al mu do sad još
nenajdoh pruga (13, 23); ovdje znači isto, što ruski npbirt t. j. saltus, ili na
drugom m. trag. Uz to ima 2, 32, gdje se opisuje konj Sulejmanov, ovako :
pruza nog frižkoga, a to ili je slično rieči: prug, pa da znači: pruga friž-
koga t. j. da konj frižko noge pruža; ili to stoji u savezu s riečju prusiti,
prusac, što znači njem. trab, im trabe laufen? — puškar: I njega puškari
Zz lambarde probiše (2, 23). — putnica noga (11, 44), kao što se kaže: čo-
vjek putnik, tako i ovdje: putnica. noga. —

Raba: primi rabu tvoju, ka j' zaprta v teli 2, 179. — rasprava: prs
ima raspravu redi Elefanta (2, 34); znači jamačno: širina; glag. raspraviti se:
Turci v taboru su se raspravili 3,55, što znači: sich breit machen. — rasipa-
nje, (2,3) rasutnost (2,4), rasutak (2,50). — rasedati se: što j god
kadi bilo, pred njim se raseda 6, 62; srce plemenito, što ti se raseda (9, 107);
to znači: uklanjati se, klonuti. — rastrupiti: još kad drugoč mahnu, vas ši-
šak rastrupi (11, 78): znači što lat. glag. detruncare ili distruncare. — rastvor:
do plamna rastvora 1, 24; to je podzemni sviet. — razluskati glavu (6,
99), značišto i smrviti. —razrobiti tabor (2, 14). — razumstvo 9, 69. —
reda: sam ni izreć zmožan Merkuriuš reda (12, 107); običnije u obliku
v reda: zabra vojsku vreda (2,5), ban mu na to odgovori vreda(9, 107); sravni
takodjer: gdi potok gre, prevreda dospihu (9, 75). Ima i kraći oblik
vred (sspaa:) 1. 57, 15. Ove je rieči znamenovanje poznato; znači mox,
cito, umah. Drugo znači redi (lokal pa1s), najme, ,jednako kao“ perinde
ac; redi elefanta (2, 34); red kadiašćerom, t. j. jednako kao kadiašćeru
(9, 72). — renuti: vojske silne k njemu renu (1, 68); konji tere osli renu
se za njimi (2, 42). — ripčiti: govorit od njega da se niš ripči (13,49)? —
ročna: ni nam ročna na čelu pisana (12, 87); dolazi od rok, te se razu-
mieva ročna ura (smrtna ura). — rota: Mahumedu roti proroku dajući (2,
18); znači ,kletva, prisega. — ruga, e: 8, 38, 107: špot i rugu čuti.

Samodrug (11, 40; 12, 1). — sed: pokojom ter sedom (8, 51) ; sessio. —
sedina: canities 1,56. — siča morska (13, 28), valjda morski put t. j. onaj
pravac, kojim ladja more sieče. — sinja sunčana: med tim sunčena sinja
vpada u more (4, 86). — skadanj: idu kon brig jedan ne dugo za skadnje
(1, 50) ; znači li skadanj što kajk. škedenj ? (njem rieč: stadel-štagel). — s k a-
ziti (pokvariti) car svoju rič skaziše (11, 93); rana, ka mu glavu skaza
(4, 20) stoji u sroku, a valjalo bi da je skazi. — skozno vat (9, 76) (vigi-
lana, attentus), u kajk. poznate surieči: skozen, skoznovati. — skračati: ab-
breviare (3, 1; 3, 66). —skrižati: hajdučki ples sabljami skrižihu (4, 43) ;

*

402 Sirena.

bi od nas skrižan do volje sabljami (5, 29). — skrovnica: posalastva verna
skrovnica (11, 44), occultatrix. — skruniti (kajk. mjesto skvrniti): boga da
ne skruni neprijatelj pusti 2, 75. — skučati; kralj je plačuć skučal (6, 120
ululare. — sladiti, već nas niš dika nesladi (6, 52),a sladati: daorle slada
(4, 12), znači delectare. — slobodstvo (4,47) libertas, libera voluntas. — sle-
pić, da bi kot slepić mrakom v Bosnu došal (3, 25), vespertilio? — sl užica
službenik (2, 65). — smaman (pomaman) 12, 103. — sma st; ako kako strilom
smazt ne priskoči mu (3, 118); ja mislim, da je to rieč sastavljena od c»
MbCTB, dakle što bi bilo stbg. cemEcTE, a znači: kazna, muka, osveta, što je
u vin. zak. mašćenje.— smućna (m. smutnja): smućna se velika po ta-
boru zdvignu (13,18). — s pametiti: opametiti, 9, 71 ; 12, 72. — speti: s peta
m. opet (onaTe) 7, 48; 9, 129; ima čak i sospet: sospet u grad zdravi ter
se k nam vratite (9, 42), gdje je predlog dva puta stavljen. ——spetiti: spa-
metno spetiti nad naglo činjenje (5, 4): Belost. tumači spečujem coerceo, re-
freno ; i spečujem se: cohibeo me; ali ovdje taj glagol toga neznači, nego
spametno spetiti se odgovara lat. prudens ili prudenter versari, gr. rvryžvem.
Samost. ime spećenje t. j. pripećenje znači to isto 5, 3; 11, 87. — spo
dobnost 1, 88; spodabljati 4, 78. — spoganjati t.j. predbacivati, 3,
96; 8, 26. -— sploh: pišem stvar sve sploh (9, 1), slov. rieč. — s plićati (valjda
ad splesti) 4, 2. — spričiti: moste spričit zapovidal (3,3). — sproz vati se,
buduć da se sprozvah z njih nedostojnosti (1, 15), recordari? — spuškati;
spuška (topovi) celo mesto : beschiessen (2, 54). —srd kao mužkoga i ženskoga
spola 1, 27 ; 2, 175; srdost (2, 65), srdoća (2, 73), srdstvo (1, 19). —
stanak (habitatio, domus) 2, 3; zavdat rodu, zidu, stanku rasipanja. Nego
2, 34 opisujuć konja kaže se: nogu ima jelenovu, kopito do stanka; što
to znači ? — stanom: u kom je mestu bil stanom t. j. uviek, stalno; (m, sta-
noma gled. nestanoma) 5, 10.— stavica pukle muv stavici oble krvne oči
(2, 38), govor je o konju, što znači? — stav (ili stava?): čim Laušu stave
ma sablja razčini (1, 55), što znači? — steći (1, 74 itd.) i stekli poznate su
kajk. rieči, m. biesan i pobiesniti. — stelja: dvajset i šest v stelju zastav za-
kopala (3, 49); sr. 9, 57, dojdoše k stelje, v koj su Turci spali, t. j. lager-
stitte, ruheplatz; da zgiba u steli (postelji) 7, 3; vstelju spati 12, 26; konj
z ždribetom u steli (7, 96), valjda u štali? — stenac: kot stenac v školju sta-
novitu (3, 121). — sten: v krvi kot sten šumi (11, 103). — ston: kad se za
ston jedan š njim rvali jesu (1, 101), tamači sam pjesnik riečima skala, pristanišće.
U českom znači ston: stamm, klotz, pflock ; dakle u znamenovanju prenesenom
na kamen, bilo bi: felsen. S druge strane sjeća nas ston sa značenjem: pri-
stanišće, na poznatu rieč: zaton. — stov: na boju, na domu, vode, kopnu
stovu (15, 115)? —stražac 3, 57 itd. — slamni strop (8, 115) culmen, fasti-
gium. — strup: strupom se ijadom nakiti; znači u stbg. vulnus, u slov. otrov
pato je i ovdje. — struk; dvoji z njega (sr. turbana) struki svijahu se slavno
(2, 36). — stulica: tad stulice bilo jednu vluk slagaše (9, 85), i u pjesmi,
plač aripane“: al stulice oštre strile vpremi v srce z tula mile. Što znači
ta rieč, kad nije niti striela niti tulac? — stup: konj je stupa lahkoga (2

e

V. Jagić. 408

36), njem tritt. — stupina (ili stupinja) stupin mojih v tragu tvrdo ti vazda
stoj (4, 40); tovariša htećij stupinje iskati (9, 83). Ovako su još gradjene
rieči : popevkinja, z grla glavnoga popivkinje duge (15, 113; 118); te-
Sinja: jedva mu teginju tila _ konj nosaše (13, 12). —stupljati (intenzivni
glagol od stupiti) 5, 69; 6, 111; 10, 23; sr. lamljati (od lomiti) 3, 118;
1, 108; ogibljati se (3, 57), pogubljati (8, 40), pozavljati (od zvati)
12, 88; nazavljati 7, 99; tapljati (od topiti), da v kry sablju taplja
10, 16. Imaipaki:zazavati 13, 4. — stvor: glavu tanka stvora 3, 34 (kopf
feiner bildung). — suh ota 3, 40; sukrv 1,25; sulja: uznoseći sulju (1, 96),
da se smiriš suljom (6, 110); običnije sulica. — sumnjiti se od koga == za-
zirati od koga 3, 89. — supati: ter vidi da krvjom jur mu glava supa (7,
105); u českom jez. ima glagol supati i supčti, što znači keichen, schwer
athmen, a u Belost. naći ćete supa i supanje, koje on tumači kao: intinctus
vini; čini se, da su ovo rieči u savezu sa: sopsti, sopiti, sapa itd. U
ruskom se veli consrb i za vodu ili dim, kad izadje. Prema tomu je smisao
našega mjesta; caput bullit cruore. — svr&ti se svrem se, jedva j' duh prijimal
svrla_ mu se j' duša (4, 62): efferveo. — šega 2, 86; 3, 24; šegav 3, 29
i šegarija (8, 95) rieči su u kajk. narj. dobro poznate; već u stbg. ima
mara. — šetovati: vsak tamo šetuje 1, 104, — škodan: često me škod-
noga činjaše (1, 37), naglost čini nikoga, da je škodan (11, 2). — škul.
jati se: v brige al u polje da b' se proškuljali (9, 57), što danas pro-
šuljati se. — švagnuti; ter ga u brk švagne (14, 96), u slovač narj.
švaham, kao i u slov. švigam (schwippen).

Takati: ki j kršćansko ime kako blato takal (9, 61); volvere, vo-
lutare. — takmen (8,174) i takmenit (6,58). — tamašan: odnjega _ med
vsimi nebi već tamašna (6, 5); tamašno sad nad me car činjenje spravlja
(11, 31). Stulli tumači: jocosus, facetus; ali ovdje znači od prilike isto, što
manen, t. j. stolidus, čak superbus. — telni (==t8lesni, a, 0): 1,23; 6, 55. —
tež, i: ki ' mi tež odname (8, 15); težati: komu noga teži (težka je) 10, 38. —
tim toga (med tim toga) 1, 13; 11, 41: interim — tin: med šatorske tini
(15, 103), septum. — tiniti: kot gigant med blatom gazeć ih je tinil (10, 52);
stoji li taj glagol u savezu sa TuHa, što znači u bug. »blato«? te bi smisao
ovdje bio: kot gigant med blatom gazeći ih je blatil; ili je to intenzivni
glagol TaTu, Tbi&, što znači: tundere; ali tada bi valjalo da glasi: tinati
ne pako: tiniti! U českom ima zbilja: roztinam, stinam itd. — tinja (rsnu)
9, 123; umbra, — trata: v gore, v polju, v trati (7, 118), varaždinske trati
(9, 44), ležeća vidi v trati (9, 83): cespetum. — trkaš (što u Gundulića trkač)
t.j. tulac za striele 12, 6; tukati: želja njim se tuka 9, 58; t, j. želja im
se nudja. — turobiti (tugovati): turobeć Suliman sediše 7, 54. — tužnjak:
Z kakva sl to sveta tužnjače nakanil (14, 52), znači: jadnik, bjednik, nevoljnik.

Učenik znači: učen čovjek (1,89). — udati se: menise ne uda put,
na ki se davaš (4, 78), znači: meni se nedopada. — ujti == uteći 4, 98. —
uhiliti: ti ptica nevirna, zač si gospodina tvoga ubilila (13, 98); znači preva-
riti, jer je hila == dolus. — umiljen: ponizan 9, 40; umrknuti (extingvi

404 Sirena,

sc. vita) 9, 94. — unesti: unesla te j' sada batrivost velika (5, 111);
znači: zanieti.

V ada: štimate da vada hoće nas pomoći (8, 79); znači isto, što obič.
nija danas rieč svadja, Belost. ima glagol: vadim se i samostavno ime:
svada; sr. 11, 96, ništar se ne vađi, što znači: nihil moratur; 7, 112,
jer sabalj udarci vele ih ne vade, znači takodjer, non multum eos vexant
ili retardant. — va dj en (običnije navadjen) znači : consvetus 10, 43. — vajeti
(m. ujeti) u obliku vajm e se tužiti (8, 15), se tvrditi (13, 73). — van, kao
germanizam u ovakih primjerih: još ni sunce van šlo (1, 48); njega mi
speljaj van (4,53). — variti: zato si zlo vari, ki joj se vdilj poda (10,
3), znači: zlo se čuva, zlo je na oprezu; male cavet sibi; sr. 9, 5, zne-
varce, ex improviso; nevaren znači u hrv. kajkavaca, kao i u drugih
slovenaca: pogibeljan. — vbožiti (ubožiti) 1, 28, pauperum reddere. — vi d o-
vinski, kako vidovinski dar mu konj letiše (1, 82), što će to reći, ja ne-
razumijem, van ako je štamp. pogrješka m. vilovinski; jer se često kaže:
konj mu leti kano vila, pa tako na jednom mjestu ima upravo i Sirena. — vik
(m. vika) 6, 80: krik, vik i drčanje. — vistovit znači: certus, conscius ; jer
smo vistoviti, da itd; rieč je onako gradjena, kao i poznata kajkavska lasto-
vit; Belost. ima takodjer vestovit. — vkaniti (prevariti) 1, 73. — vki-
nuti, kad nesreća preju vkine, neskrbite (12, 43). — vkljenuti, ruku mi
lisicom vkljene (11, 30), jugare. — vmackati: vmackan u plovu krvnomu
(6, 111), beschmutzen, sr. slično značenje glagola vtepsti: krvjom mozi-
biti vtepene mi ruke (12, 17). — vonjba: ka vonjbom punjaše nebesku vi-
šinu (8, 5); vrediti: Sam će sebe vredit (13, 34) t. j. sam će sebi naško-
diti; vrli: vrlo ih nahaja (4, 96), znači: žestoko na njih napada; sr. srdašce
vrlo Zrinski mehčat neda (6, 62), cor verfidum. — vrpa 14, 76, cumulus, ca-
terva. — vsakojački (omnino omnimodo) 2,5; 4,72. — vsudane (1,63; 3,
126); sr. sadane (5, 101), ili u kraće protivan (m. protiva, protiv, upo-
T4B&) 4, 97; 6, 34; 1, 55; 8, 52; sr, naprotivan 7, 104; suprotivan
9, 4. Dakle u stihu: Malo ki prijazan jur nimšku nespozna; Ugrom je pro-
tivan i kruto dotožna (6, 34), nije rieč: protivan, uzeta kao ime pridjevno,
već kao prislov.

Zabava: prez zabave, ohne stčrung 8, 30, sr. nebud nam zabavan
9, 46. — zabljivati 5, 93 intenzivan je oblik od zabiti (oblivisci); zadu-
št vo (zadušbina) 2, 70. — zagodaizagod9,59, zeitlich. — zajčina 7. 101
intenzivni oblik od: zajac, kao mešina (od meh) i dušina (od duša); zala
titi (koga) occupare, circumdare, excipere; 10, 15, 113; zam et snežni (3,
60). — zamaknjivati se: kot dabi dvojila, zamaknjuje se, subducitur, sub-
trahitur. — zanak 12, 75, ono isto što : zanka, pravije: zamka. — zanititi:Ali
Radivoj snažno tako ga zaniti, da udilj nesrićno paru k zemlji hiti: zančtiti
gnači: sufilamare, što ovamo nepristaje. Smisao ovoga mjesta jest, da ga
je (Turčina) Radivoj iznenada jako ošinuo ; to dokazuje takodjer 10, 60:
Vidi Badanković da smirom odniti nemože se ditić, sabljom ga zaniti.
Po svoj prilici dakle bit će ,zanititić ono isto, što njem ,vernieten', dakle tudja

V. Jagić. 405

arieč. — zasliditi: evestigare, tim dvim vojvodam gdi si smrt zaslidil (9, 109).
— zdišac znači: uzdisaj, 12, 90; 'zdihati (glagol intenzivan), za tobom
zdihaju (2, 83) kad zdihaše (3, 108). ar. takodjer glagol: nadahajati,
od glag. nadahnuti): o ti ki batrivost, reče, nadahajaš 1, 45. — zdra.
viti (pozdravljati). — 3, 17, zgribati: da ga van z lopatom zgriba
(8, 62). — zgolj: v zgolj ufanje pristati (13, 45). — 'zharhustiti:
turski se na larmu vas tabor zbarhusti (9, 124), uzbuni se i strča.
— zled, a: prez vsakoga zleda 4, 31; cić zleda i srda 8, 32; uz to
zleda, e: v šatore mu jaše vsakojačka zleda 2,5. — zlizke: kako z Ugri
zlizke znadu baratati (6, 36); čini se, da je to prislov, koji izveden od glag.
lizati“ (sr. kajk. prilizavec itd.) znači : adulatorie, astute. — zmagati (==pre-
magati) koga 4, 57. — zmaknuti se (1, 50), zmaći se (12, 36, zma-
kati se (3, 61), zmicati (3, 81), i zmikovati se (7, 106), surripere. —
znak: ležeći na znaki (supine). — zrak u značenju: aćr, nije svuda poznat,
nego samo u zapadnih stranah našega jezika; nasuprot dolazi ova rieč u Si-
reni još i u starijem, običnijem značenju kao lichtstrahl: zrak milosrdja tvoga
2, 68; harap ognjenimi tu se zraci svitli 10, 13. — zrazati (pravilno bilo
bi: zražati, od zraziti) 10; 30. — zvoj(?): do paklenskih zvoji (u sroku
sa pristoji, razdvoji); stoji li to mjesto ,zavoj“, što li je, neznam. —
žihka krila 5, T1 mislim, da je pogrješno m. ,židka' krila. — žinja 9, 85,
što i žica.

Tudjih rieči ima u Zrinijadi vrlo mnogo: i u tom je Zrinskov epos
živa slika i prilika naše duševne biede i nevolje. Nije dosta, da robujemo
Niemcu i Talijanu, već se još i Magjaru i Turčinu klanjamo!

Taljanske su rieči: arman bartun (oružan brod) 10, 65: armare
i bareone (?). — balota (3, 111): ballotta (kuglja). — banak: vrzmo
priko banka (13, 46): banco. — barat i baratati (6; 36) znači: commer-
cium, usus ; uti, versari cum aliquo. Talj. je rieč baratto i barattare.
Diez izvodi tu rieč od grč. zparvev. — bišć (12, 15): vischio, viscus. —
busul (14, 2): bussola. — drakun (7, 102): dracone. —- &cho (9, 79):
eco. — fundati (7, 12): hodi da fundamo, t. j. da uništimo; fondare, sfon-
dare. — furija (5, 14). — globuš (7, 24, 62; 10, 20): globo. — gumina:
gumina ili gomona (konop). — jarbol: albero ili arbole (10, 563; 11, 97).
— karubin (4, 23): carabina, malena puškica konjanička. — kaštigati
(2, 48): castigare. — katanac: catena; sam pjesnik tumači to riečju: 1o-
kot, što je i opet talj. rieč: lucchetto. — korda 10, 57: corda. — kun-
tent (2, 88): contento. — lektika (4, 20): lectica: lettiga. — lumbarda
(2, 4): bombarda. — meštrovati(od: meštar, maestro) 5, 37. — natura
1, 76. -- palanka (5, 80): palanca, njem. planke, pallissade. — patjolat:
sama je bil nosila patjolat na glavi (8, 2): Belost. tumači pačolat sa: coa
vestis ; talj. fazzoletto; tako dohodi i peča od talj. pezza. — pomagran
3, 41: pomagranato. — porat 14,3: porto. — rezikati (4,2; 13, 2): risi-
care. — spenza (5, 31): spesa, spensa. — školj, talj. scoglio (scopulus)

406 Sirena.

4, 16: drage, gore, školje; 10, 65: ki se j' v školj zatekal. — štentati
(2, 1): stentare. — štimati (2, 39): stimare. — talja (14, 72): taglja
(strages). — timun (14, 2): timone. — tramontana (14, 1): tramon
tana, sc. zviezda. — zapačati (11,43), sr. pačka: impacciare. — valja
(14, 72): vaglia, valor, vriednost.

Njemačke su rieči: bašta (2, 6): njem. bastei dodje od talj. bastia. —
erbinstvo (7, 50); inače ima kajkavac vrlo liepu rieč: odvetek, odvet-
čina, itd. — faliti i falinga (8, 48; 10, 5; 11,51). — fantiti se (7,11;
12, 18): njem. fahnden, staronjem. fanton? — farbati 3, 98, sr. pofarbati
9, 65. — frtalj (3, 56): viertel. — frižak 2, 32. — funat 4, 52.
pfund (pondus). — kapitan, mislim da je takodjer od Niemca k nam do-
šlo. — Komaj==kaum, srednjem. kime. — kr2&pivati: od kih (ras.
topova) krepivahu svi ki bliže staše (10, 44); njem. krepiren odgovara talj.
crepare. — lanča: lanze 4, 14; 97; 7, 73. — larmailarmati 6, 64;
9, 2; 8, 84. — lojtra 10, 92 (leiter). — malar 2, 32. (Srbi vole moler,
nego li: slikar; zašto?). — merkati (9, 118); ovu rieč upotrebljuje i Pe-
tretić i mnogi drugi kajkavci starije dobe jako rado. — muštra 5, 79. —
norac, norost obnoriti (vrlo često u Sireni; n. p. 1, 36; 2, 11; 8,
65; 9, 105). — obšaniti 8, 12: beschimen. — pancir 1, 84. — pro
funt 2, 40: proviant, iz francuzkoga : proviant, talj. provianda. — sala (9,
104): saal. — šanac (2, 54): njem. schanze, franc. chance. — špica Il,
69. — špot 2, 30; 4, 69. sr. špotovati 2, 2; 13, 55. — trumbita
(2, 10; 10,11): trompette, talj. trombetta. — trupa 3, 60: truppe. —žnora
(8, 1): schnur. — žveplo (9, 46): schwefel.

Magjarske su rieči: bantovati (3, 30): b4ntom. — batriv iba-
trivost, glag. batriviti itd.: magj. bator. Nu to je opet slov. rieč 6EAps,
te se je samo u nešto skvarenom obliku natrag vratila. — bereg (6, 10).
bereg, znači u magj. nemus, saltus, a u nas: palua, lacus; Belost. piše i be-
rek. U ostalom ima u nas još ,bara!, u česk. ,bafina u njem. ,bornć i
»brunneć. — buzdohan 5, 81: buzog4ny. — cifrast 10, 57; premda je
rieč cifra arabskoga izvora, ipak u značenju: nakićen, ornatus, držim da
se je uvukla medju kajkavce iz magj. cifrazott. Sr. ,pisan“ (5, 56) u znače-
nju: šaren. — čalarija (4, 88; 12, 76): magj. csalard znači falsus, kajk.
ima još ,čalaren' i ,čalariti — darda (2, 8; 10, 13): d4rda u magj. znači
hasta, lancea; to je iz talj. gdje ima dardo ; ali ja mislim ipak, da nas geo-
grafija naše rieči vodi na neposredni izvor iz magj. jez. — fela (1, 89):
magj. fćle znači: ex eo genere. — gingav (8,1), magj. gyenge znači tener,
imbecilis. — hahar (7, 8; 9, 7), sr. takodjer ishahariti: magj. hćhćr.
= hamalija (4, 81; 6, 88), pjesnik tumači: ,moćić Belost. prevodi sa:
divinatio; u magj. znači homaly: caligo, tmina; od tmine do tajne nije da-
leko. — harc (2, 86) i harcovati (2, 45); magj, harez. — keča (4,
24: na plećih mu britko koča zemlju brodi; 5,56: gre s pisani keču); magi.
rieč ,kecse' tumači Fogarasi »eine Art Mantel“, dakle znači nekakav dio odjeće
ili kabanicu, koja preko ledja visi. — kinč (4, 36), magj. kinca: thesaurus.

V. Jagić. 407

— mentovati (3, 4): mentem, excuso; mentt, liberatus. — njustan
(5, 71): njpust ili nyćst znači: mustela. — O prkanj (3, 21): p4rk&nyo-
zok znači: suggrundo t. j. gradim striehu, p4rk&ny: subgrundia, dakle
Oprkanj: strieba, krov; u ostalom magj. rieč bit će opet iz slov. uzajmljena,
jer ima u českom prkno, u polj. parkan, što se dalje podudara s roman. rie-
čju bricco, brique itd. — pajdaš 12, 16; 3, 63): pajt&s, contubernalis, so-
cius; nu u Sireni (ki Arslanu takov pajdaš razglasiše; da znaju pajdaš
vridno izplatiše) znači pajdaš, što magj. pajt&4ssa4g==cameradschaft. — paloš
(3; 81): pallos, ensis, njem. pallasch. — patantija (2, 28; 17,22): pattan-
tyu, bombarda, tormentum. — pelda: pćlda, exemplum; u ostalom pćlda
sjeća na njem. bild. — šereg (1, 82): sereg, grex; caterva. - šišak 3,
120 itd.: kaciga — tolvajstvo od tolvaj (latro.) — tarna hiža (3,
104): po magj. t4rh4z, aerarium; u ostalom magj. t&r izhodi iz tovari ili
kao što slov. kajk. rieč glasi: tovor (4, 86).

Turske su rieči: bostandžija 18,88. — bunar 12, 98: — bu-
sija 3, 65. — čehaj (4, 26)? — čoban ]0, 107. — čida |, 83; 2, 36;
3, 64 itd, sr. u Vukovu rječniku: džida, koplje. — ćulumak 10, 17, pjes-
nik tumači riečima: pik, čakan. — dazdar 8, 24. — dundar 3, 63; 4,
28. (četa). — eskerice 13, 9. — fajda 9, 33; sr. hajda 18, 94. — ha
luga 13,77. — hasan ili hasna3, 79. — hazdija 2, 87; 4, 34. — hen-
d ek 10, 28; 13, 71. (graba). — hemjava 6, 125; 10, 45; 13, 4. (množtvo).
— hodža 2, 43. — jagma 2, 27 (plien). — juriš 2, 20. — kaftan 2,
31. — kobus 3, 35; 10, 58; pjesnik tumači: leut ili inštrum. turski. -—
konak 1, 81. — košulja 5, 71; 6, 112. — kožakari, pjesnik tumači:

strašljiva baba. — mahia 7, 68. — mamuza 5, 567. — medan i mej-
dan 5, 27. — sindžer 10, 91 ; 14, 12 (lanac). — somak 12, 100; znači
pehar, načinjen od zmijske kože. — šeher 3, 19; pjesnik tumači: vanjski

varoš. — tassan 3, 84. tepsija 14, 13; tumači sam pjesnik: midenica.

— tumban |, 95; 2, 36 ; 3, 4. (Belost. tumači: paćolat turski, cidaris). —
zofra 3, 32.

O važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh
običaja kod Slovena.

Napisao
Dr. Valtazar Bogišić.
(Svršetak 1. dijela.)

ob) Odnošaji medju mužem iženom.

Mi smo u prvom dijelu ovoga odsjeka govorili o zadružnoj familiji,
gdje smo nastojali da nacrtamo, u koliko je moguće bilo, medjusobne odno-
šaje članova zadruge, negledeći na uže familije, koje zadrugu sačinjuju. U
vvome drugome pak, koji upravo ženidbom počesmo, kao što tim i počimlju
odnošaji, o kojim će ovdje riječ biti, nastojat ćemo, da navedemo što saku-
pismo od toga, što spada u ovu užu familiju.

Ovaku obitelj može čovjek naći u dva položaja. Ona ili se nalazi kao
osobita neka grupa u zadružnoj familiji [nalik na ono što u Rimljana bijahu
familije (žena i djeca) ljudi, koji se još nalažahu in patria potestate jedne
osobe); ili biva osamljena bez ikakova bližega snošenja s drugim sličnim
familijama, štono Srbi i Hrvati inokoštinom zovu. Bila ta familija u jednome
ili u drugome položaju, njezini su unutrašnji odnošaji jednaki u bitnosti,
samo što u pojedinostima, familije koje u zadružnoj zajednici živu, imajući
nekoliko odnošaja i sa članovima te šire familije, valja jim prve gdje u čem
preinačiti. Mi se ipak na te preinake nećemo a i nemožemo obzirati, jer i to
malo izvora, što imamo pri ruci, tako je nepotpuno i zamršeno, da se veći-
nom nezna, da li je familija o kojoj neki izvor govori osebna ili je u za-
družnoj svezi. I te će se razlike moći točnije i bolje opisati, kad bude gra-
dje više sakupljeno ; za sada neka i to, što je tu, dosta bude.

enidba, koju mi već opisasmo sa njezinim pripravnim stepenima i sva-
kovrstnim obredima, premda sasvim zaseban čin, ipak je temelj familiji u
užem smislu, a š njome i svijem pravnijem odnošajima, o kojim ćemo mi
sad da progovorimo. Iz toga slijedi, da su u užoj familiji najprve a i naj-
glavnije osobe muž i žena, pak ćemo zato da š njihovim medjusobnim odno-
šajima i počnemo. Ove odnošaje dijele pravnici na one, koji se na osobe
obiju supruga, i na druge, koji se na imetak odnose. Radi nedostatka i ne-
potpunosti izvora mi nemožemo ni tu nikakve razlike činiti, nego, kako i do
sada, kako nam što na ruku dodje tako i navoditi, a iz takoga opisanja ko-
liko je to za sada moguće, moći će se čitatelj upoznati s pravima i dužno-
stima jedne i drnge strane.

Žena je hrvatska na selu, kaže Šenoa, duša gospodarstva. Ona sama
upravlja kućom, namiruje životinju, ona odgaja djecu, ona prede, tče, šije —
jer se odjeća a i pokućtvo većinom doma čini; ona radi kao i muž u polju
i u vinogradu, ona nosi na prodaju letušće, povrće, voće u varoš, koja je gdje-

Dr. V. Bogišić. 409

&dje nekoliko milja daleko. I sa svijem tijem ona je mužu toliko podložna,
“X da kad su gosti, nesiije ni za trpezom sjedati !).

Za Bunjevce okolo Jablanca 2), evo što nam piše g. Vukelić:. »Kod ino-
Kosne familije valja poslovica ,Muž na policu, žena na stolicu.“ Pa tako i
biva: muževlji su poslovi samo vanjski, a ženini kućnji.: Žena razpolaže po

volji kućnjim proizvodima, dakako, to su malenkosti, kao: sir, maslo, jaja,
vuna, kokoši itd., a i sitno blago više puta. Za ovo pošljednje mora mužu
javiti i razloge dati; više puta u muža zato savjeta pita. — Muž se stara

za hranu, nastoji oko njive, usjeva, u gori djelje gradju i vozi k moru itd.

Kada muž nije dobar gospodar, onda narod odobrava ženino zapovjed-
ništvo ; samo da jim zajednički imetak nepropadne, u koliko ga žena uzdr-
žati može. — Narod u opće drži imetak na muževlju imenu. Tako je i kod
dovedena (domazeta)“.

O zajednici imetka muža i žene, upitan prost čovjek iz okolice, odgo-
vori pomenutome opisatelju: »Narod veli, da žena tonut mora, ona nesmije
po vrhu plivat; — a najbolje je kad imaju sve skupno, a gospodar neko
mora biti.“ Imetak jim je zbilja zajednički , stečevina skupna, kakova mu
drago bila. Tome nesmeta ženina prćija ni ruho, što joj na raspolaganje stoji.
K. stvarima, kojima žena, nepitajuć muža raspolagati smije, idu dakle osim
rečenoga još prćija i ruho, ili »dota«.

Combi kazuje samo u opće, da su žene Morlaka u Istriji odveć radine,
mnogo više nego muški 2).

ena u Dalmatinca morlaka svekolike domaće i poljske radnje mora
raditi, prve sama a druge u zajednici sa muškima. Što se uvaženja tiče,
muškarac da mu nije ni osam godina, drži se kao da je nešto više nego
žena, ali zato ženu niko taknut nesmije komu je život mio *).

Za Crnogorku kaže Medaković 5): ,ona gotovi, sprema po kući, šije,
veze, plete, prede i tkaje. Ide na pazare i nosi teška bremena uz velike
strane na ledjima: ide na vodu, u mlin, u drva i za stokom.« Ostalo što se
njezine radnje tiče, navedosmo već gore na str. 28. :

»Ona je u svemu ponosita... ali muža svojeg počituje, i pokorava mu
se tako jako, da je skoro rob svojeg muža; bez znanja muževljevog neće
nikud poći, i ono što muž reče, ona zna da to mora biti.“

a kneževinu Srbiju mi smo već gore (str. 41) o teretnoj. radnji žena
opširnije govorili.

I u Bugarskoj žene i predu i tču za svukoliku čeljad u kući i rade
sve ostalo što treba. Sto se god kuće tiče, za to muški nemaju nikakve
brige 5) O bugarskim naseobinam u Besarabiji evo što se kaže: Otac je u
punom smislu riječi glava familije, isto kao što je muž glava ženi, koja ne-
smije: imati ine želje nego ispunjati volju muževlju i biti njemu prava po-

1) Bilder aus Croatien. Oesterr. Revue 1866. .I. 144. Skoro isto se to kaže i u
Neue geogr. stat. Beschreibung Ungarns ... 466.

2) Ove Bunjevce nesmije čovjek zamijeniti sa Srbima katolicima, koji živu u donjoj
Ugarskoj. Buvnjevci o kojim mi govorimo, a i govoriti ćemo još više puta u
ovome spisu, živu u hrv. Granici počamši od Senja paraleino morskoj obali pa
sve do Dalmacije, ali ipak po 2-—3 sata daleko od mora, jer, kako je poznato
oni što su uzduž obale, zovu se Primorci.

3) Cenni etnografici sull' Istria. 38.

*) Diiringsfald, Aus Dalmatien I. 181.

5) Život i običaji . . 20, 22.

Sestini. Viaggio da Costantinopoli a Bukaresti. 32.

410 Pravni običaji kod Slovena,

moćnica; i to biva ne radi straha, nego po naduhnuću naravi, po o
primjeru i običaju. I ovdje nije rijetka kuća, u kojoj imaju dvije familije u
užem smislu u zadruzi, koje se obično u svemu slažu i bratski paze ').

Rohrer pripovijeda, da jedna rusinska žena, koja mu se dodje potužiti,
da je muževlji brat izbio, plačuć kaza njezino uvjerenje o tomu riječima:
»Ja znam što je pravo, isto kao i naš sudac. Moj muž me može biti, i mora
ako me ne mrzi i ako mu je nešto stalo do mene. Ali tu porugu nećn ni
kako da trpim od njegova brata, on nije moj gospodar.« Čini se dakle, kaže
on, da su njoj bili bati muževi kao dokaz muške jakosti, kojom isto kao
što može kazniti, kad treba, može i zaštititi i obraniti %).

Medju Malorusima u Volinskoj guberniji medju zbirkom pogovoraka
ima za odnošaj nevjestin prema kućanima i ova charakteristična : A XT+ Bobi
OpbiH9C3 ? H9JBHCTK1. A KOTo 6BIOTR? H3BHCTKy. A 34110 6bi0OTE? BATO IMO H>
BACTKN. 9)

I u zemlji donskih Kozaka, kaže Koch“), žene su podložne muškima
više, nego u ostaloj Evropi, a muž je u punom smislu gospodar u svojoj
kući. Najteže radnje žena radi a muški rijetko da se stara tu joj radnju
olakšati 5).

Što se pak vlasti muževlje tiče, to još danas žive po g. Ivanovu-Že-
ludkovu, u prostih Velikorusa predanje, da je muž mogao svoju ženu a otac
djecu prodati ili založiti, pa da se je to negda i događjalo (OTAABAJ'E BR Ka-
6a1y) %). Danas razumije se, od toga ništa nema, nego se u opće muževi za:
dovoljavaju sa načelom: My2« :KeHE OTELE 7), ;KeHa_My%KY BEHCITB.

Što se god u ženidbenoj zajednici steče, narod drži, da je opće obojim
suprugom, ali da muž može stečevinom raspolagati po volji. Novci, što je
žena donijela u pridanomu, drži se, da obojici pripadaju, ali odjeća,
postelja i posudje svojina su same žene. A to je naravno. Za upuaaHoe kće-
rino počnu se roditelji starati netom se kći rodila, pa po tome pridanoje
tako se sraste s osobnostju kćerinoj, da to ostane (osim novaca) njezina ne-

ograničena svojina i pošto se uda. Prodati što mu drago iz ženine prćije,

I) Marepiaspi . . Beccapa6ckag o6aacTE. 604.

2) Rohrer, Slav. Bewohner. 97.

8) ITH. C6OpHuKB. VI. 6u64. ykasaTejb 77. I u Daljevoj zbirci ruskih poslovics
ima množina njih, koje takodjer pokazuju da nevjestin položaj nije najugodniji,
sravni n. pr. one na str. 416 — 417.

*) Koeb, Reise durch Russland 110.

5) Blasius, Reise 1 158.

8) U starijeh Nijemaca muš je mogao šenu i prodat i darovati kome je htio: sr.

Grimm R. A. 461. lex Saxdnum XVIII. 1. 2. U Inglezkoj još i danas, medju

prostim narodom sluči se, da muž prodade svoju ženu.

Dalj, IlocaoBuuel 393. Opominje va rimski odnošaj, gdje se žena smatrala, da

je u muža filine loco. O tome Žerebcov evo što za predpetrova vremena kaže:

Neogranićena je bila vlast muža vrhu žene, i nijedna častna žena nije se smjela

osloboditi te vlasti. Razvoda nije se skoro nigda dogadjalo, nego žena ali i muž

morala se je i proti volje zadovoljiti takijem drugom, kakva ga joj sreća dade.

Sve što je viši razred društva bio komu je žena pripadala, tim je manje ons

imala slobode izlaziti izvan kuće i dolaziti u društvo: tako da žena muži-

kova, ako je i dijelila s mužem najteže radnje ona je mogla ići i na narodne
zabave; trgovačka žena već manje; bojarska je još strožije u kućnom
zatvoru življela, a žene kneževske malo da su kad iz dvora i izlazile (Ci-

vilisation en Russie I. 412— 414.)

7

hi

Dr. V. Bogišić. 411

drži narod, da je golema sramota, i težko da će se koji muž usuditi, što ta-
kova učiniti. Ali žena i ne pitajući muža, raspolaže nekolicinom manjih pro-
izvoda, kako mlijekom, sirom, maslom, letušćem domaćim, perjem, jajima,
lanom, lanenim sjemenom, konopljem i sličnim stvarima. Žena to prodaje kad
i kako je volja i od toga nedaje računa nikakova mužu Kad ko god traži
od muža tih stvari na zajam ili za prodaju, on obično kaže: Jro Ga6be ABJIO
—— GE HTOMP HAAO CE GuGođ noroBopuTi itd. I u Malorusa takodjer — kaže
on žena raspolaže gorenavedenim i njima sličnim stvarima.

U Sibiriji nije rijetko da muž i žena imaju posebni imetak. Da žene
obradjuju za sebe konopljak i drugo povrće, pa da to za sebe prodavaju i
gore smo napomenuli !),

Za Bjeloruse u Grodnenskoj guberniji, evo što se u ovom obziru kaže:
muž ima vrhovnu vlast u kući i despotički .vlada ne samo djecom nego i
ženom ; žena obično ustrpljivo podnosi tu strogost svoga muža, ali mu seo
kadgod i oprječi. Ako se nikako nemogu da slože, žena uteče iz doma i iz
sela ka svojim roditeljem. Ali se dosta puta dogodi, da i svekrva progoni
nesretnu nevjestu i sudbinu nekolikijeh oplakuje često narodna pjesma.

Domaćin pregleda u jutro životinju, namiri je, on vozi, pase živo, sije,
kosi, mlati, kupuje štv treba; prodava životinju i vozi žito na trg. Žena go-
tovi jela, peče hljeb, muze krave, krmi domaće letušće, nagleda vrt, polijeva
zelje, žnje, sabira sjeno. Domaćina domaći poštuju najvećim poštovanjem i
bezuslovno mu se pokoravaju 2).

Poljska žena, osim da nosi prezime svoga muža u privatnom životu,
primi uza svoje ime u adjektivnom obliku i kršteno ime muževlje 2). Ali
ovdje kao da žena nije onoliko podložna, koliko je to obično u slovenskih
seljaka drugijeh plemena. U Vladimirskoj guberniji može se ne rijetko čuti
da muž, kad ga žena počne zadirkivati, otpravi je. običnom izrekom:
He 85 Iloziums >KeHa, He Jyuire Meni).

Ali ima i u Poljskoj predijela, gdje je muževlja vlast vrhu žene skoro
neograničena; gdje muž ženu strogo za svaku malenkost kazni, a ova to
podnosi s ustrpljenjem,: kao da to baš ima biti tako. To se barem kaže za
Podlahiju *).

U Spižkoj i Trenčinskoj stolici drotarske žene kad muški otidu na do-
bit, one doma uz kućne poslove obavljaju i radnju na kukavnom polju. Žimi
predu i tču. da bi barem platno sebi i svojima pribavile. Ali sva njihova
radnja rijetko da odgovara potrebi domaćoj, tako da se skoro svaka zaduži
u ime muževlje dobiti, koji dug on dakako kad se doma vrati, plati isto
kako da se i on zadužio 9).

4
Iz ovo malo primjera vidjesmo, da je žena i kod Slovena u isto tako
strogoj manu mariti, kako što je i kod Rimljana bila, ako ne i još u stro-
žijoj, pa po tome i obsequium i reverentia, koje je rimska žena bila dužna
pokazivati mužu, nije nimalo manja ni u Slovena. Potvrdu tomu nalazimo u
narodnim pjesmama. Kod Srba seljaka n. pr. ni sluga ne zove u običnom
životu gospodara tim nazivom, a kamo li da bi žena muža. Ipak narodna

1) BTH. C60p. Nporp. 19.

9) Marepiagbi . . TpogHesckag ryćepnia I. 820.

8) Zap, Zrcadlo života III. 72; sravni i varijantu: Y HaCb He BE IIOAbUOIS, MJKB
Keubi 6ogbie (Dalj, Ilocaosuust 365).

4) Ibid. III. 14.

5) LD'Univers. Europe 10. str. 231.

6) Pronay, Skizzen. 58-—59.

412 Pravni običaji kod Slovena.

idea, da je žena podložna mužu, pa da ga je poštovati dužna, izražuje se u
mnogim srpskim pjesmam, gdje žena nazivlje muža »svojim gospodarom« !i.
Da bi muž ženu u pjesmi zvao ,svojom gospodjom“ sasvim je rijetko, pa
ako se gdje i sluči, to biva najviše ako je riječ o otmjenijim osobam, kao
što su carevi, kraljevi, banovi itd. ?).

I za Poljsku žemu, o kojoj se obično kaže, da je prema mužu u mnogo
ugodnijem odnošaju nego li druge proste Slovenke, nalazimo da u pjesmama
nazivlje muža ,moj pan“ *).

fedju najvažnije odnošaje medju mužem i ženom spada dakako i fide-
litas conjugalis: obostrano pravo i dužnost ne oskvrniti bračne postelje — a
kako svuda, to se i kod Slovena strožije na to gleda, da žena tu dužnost
ne prekrši “). I zaista, gdje je god Slovenka ostala odalje od inostranog
upliva i drugih okolnosti koje ćudorednost kvare, ona je znala i znade op-
8lužiti tu dužnost, pa bila djevojkom ili ženom, da se vjernije nemože. Ali
žalibože tudj uticaj i tudja uprava, na mnogo je mjesta razrovala ili pone-
koliko okrnjila tu staru narodnu vrlinu.

Za Bošnjake se kaže: ,Na čistoću bračne postelje osobito mnogo drže,
jer će hrišćanin svakog, koji mu u to dirne, ubiti. Turci takovog na mjestu
objese ili kamenjem ubiju, a žena mora pod užasnim mučenjem umrijeti *),
niti joj muž sam, ako bi mu se i htjelo, život sačuvati može. Ipak takova
su zločinstva odveć rijetka, jer se Bošnjaci samo po ljubavi i milosti uzi-
maju i s toga vrlo jedno drugo pazi, pak jednoženstvo, kojeg se oni drže,
bez obzira na odriješena osnovanja korana osniva njihovu domaću sreću.« *)

Jović pak za hrvatsku Granicu kaže, da nema ni u djevojaka ni u
žena veće one čistoće, što je n. p. Hacquet pred 80 godina toliko hvalio.
Uzroke tomu nalazi on, što je mnogo častnika neoženjeno, a uz to stroga
vojnička disciplina, koja kad se zlo upotrebi, može niže ljude na najsramot-
nije posredništvo privesti. Za udate žene uzrok on u tome nalazi, što mu-
ževi bivaju dugo vrijeme odaljeni od kuće, a i to što pri ženidbi obično
malo mare za pristojno razmjerje medju godinama zeta i nevjeste 7).

Bugarske su žene u opće hvaljene radi svoje vjernosti *), a tako isto i
g. Ivanov-Želudkov hvali nam vjernost velikoruske žene. Za Bjeloruse pak
kaže se, da ne samo žene _ nego i muževi jednakom se revnosti čuvaju da
ženidbenu vjernost ne okrnje*). To isto nalazimo u opće potvrdjeno i o
Slovacima 19)

1) Sravni n. p. u drugoj knjizi Vukove zbirke pjesmu 7 stih 119; pj. 25. st
89 ; pj. 31. st. 23; pj. 31. st. 145—146; pj. 59, stih 104; pj. 76. st. 38;
pj. 84. st. 88, 39, 68, 108.

2) Sravni n. p. ibid. pjesmu 45 stih 16 i 21 ; pj. 61. st. 140; pj. 77. st. 911i 101.

3) Wojcicki, Piešni ludu... 1. 70. I u starijeh Atinjana muž je ženi bio x3g195.
(Van den Es, De jure familiarum apud Athenienses 35.)

*) Kod svijeh starijeh naroda, kod kojih je bio običan concubinat, o toj dužnosti
sa muževe strane nije moglo ni govora biti. Za stare se Nijemce naročito kaže,
da žena nije imala nikakova prava tražiti, da muž zamjenjuje vjernošću njezinu
vjernost (Weinhold. 1. e. 294),

5) Kako se kod svih starih naroda strogo kaznila nevjernost bračna a osobito že-
nina, svakomu je poznato. Za Nijemce sr. Weinhold, 1. c. 294.

$) Opisanje Bosne. Srb. Ljetopis, 1845. II. 17.—18. Isto to kaže i Cyprien_Re-
bert u: Les Slaves de Turquie II. 17, što je po svoj prilici iz Ljetopisa i crpio.

7) Ethn. Gemiilde . . 140.

8) Marepiaabi . . Beccapa6ekaa o6.acTE 504.

%) Ibid. Topoaueuckag ry6pnia 1. 820.

19) Božena Nčmcova, Obrazy. Čas. česk. Muz. 1859. str. 87.

Dr. V. Bogišid. 413

Za Srbe kaže Ami Bouć !), da je čistoća ženska toliko od muškaraca
visoko štovana, da ako djevojka s kakvim momkom zatrudni, teško je naći
da bi je ostavio i ne oženio se njome. To bi u narodu bilo držano kao naj-
veća sramota i kao grijeh, koji se nemože drukčije oprostiti. Skoro to isto
i za Bugare kaže.

Mi neznamo nikako ni da opravdamo ni da razjasnimo jedan čudnovati
običaj o: kome kažu, da žive medju poljskim Goralima, jer je u očevidnom
protivuslovju tomu, što mi tvrdismo u opće o Slovenima, pa i primjerima
navedenijem. I sami izvori, iz kojih ga crpismo, donose samo factum a ne-
kažu odkle i kako se je taj običaj tamo ugnijezdio: nećemo dakle ni mi
konjektura da pravimo, nego ćemo samo priopćiti običaj kako ga izvori
opisuju:

Mladi Goral, prije nego se oženi, žive sa ženom svojega prijatelja i to
sa njegovim znanjem. Toj lakoničkoj vijesti pridodaje pisac, da taj običaj
nije plod pokvarenosti dali prijateljske ljubavi, koja je samo prešla ćudo-
redne granice. I ako pogledamo trijeznost života i nepokvarenost Gorala u
svemu ostalomu, to tumačenje čini nam se da baš nije sasvim neumjestno. *)
Taj isti običaj nalazi.Rohrer i u Lomnoj u Galiču, pa mu pridodaje i nazov.
toga zamjenika, koji na tudj račun uživa unaprijeda sladost bračnoga života:
on se zove prziaciolski brat*) To Goralovo svojstvo, koje bi ga i samo
moglo učiniti dostojnim drugom dvorjanik4 dobe Ljudevita XIV. i XV., kao

da se potvrdjuje i drugim izvorima, koji donose primjere njegova krepka
želudca i što se djevojaka tiče. Ovi nam kazuju, da se kođ njih djevojka
najbolje uda, kad je več odgojila nekoliko svoje djece, jer uprav poodraslu
djecu treba mladoženja: takovi su mu odmah od pomoći. Isti pisac dodaje
da ako je u kući gost, koji ostane da prenoći, mati naredi kćeri da mu pro-
stre uza se postelju, pa tek kad se je osvjedočila da je naredba izvršena,
otide potsmjehujući se i želeći jim dobru noć“). Da se i goral Podhalanin
najradije ženi djevojkom, koja mu dovede sobom dvoje, troje djece svjedoči
i Zeyszner *), koji misli, da ta rana plodovitost djevojaka stoji u savezu sa
običajem noćnijeh pohoda k frajerci, pohodi, koji se čini da nijesu onako
nevini kao što vidjesmo, da su kod Slovaka.

Velika većina ženidba tako biva, da žena, koja se udaje, ostavlja svoje
roditelje i svoju rodnu kuću i prelazi u kuću zaživotnoga svoga druga. Da
je to bilo pravilom u svako vrijeme, bile bi nam dosta obične izreke d u-
cere ili duxit uxorem; otišla je za N; nomaa 3amyazr itd. izreke,
koje se upotrebljuju a i upotrebljavale su se u toj ili sličnoj formi, i pred
koju tisuću godina, mješte udade se. Ali nulla regula sine exceptione, tako
i ovdje. je iznimka kad muž, kako kažu, otide na ulaž, postane d o-
mazetom, uljezom, dovedenim, uda se itd. Premda i ovo ne iz-
mjenjuje ništa u bitnosti odnošaja medju mužem i ženom, opet donosi sobom
u nečem i koju preinaku i zato ćemo prije nego dovršimo ovo poglavlje i o
domazetstvu navesti to malo gradje, što nam do sada do ruku dodje.

U Bunjevaca okolo Jablanca po g. Vukeliću je: ,Doveden“ (doma-
zet) kao i drugi muž, što se vlasti nad ženom tiče; dakako samo onda, kad
u miru i ljubavi živu. Žena mu u ničem manje podložna nije nego drugomu

1) IV. 447. 458.

2) L' Univers. Europe 10 str. 238.

3) Reise. 192. |

4) Cesta na Tatry od I. G. u Čas. česk. muz. 1838. str. 55,
5) Pjesni ludu Podhalan. 35.

414 Pravni običaji kod Slovena.

mužu. Tast je gospodar ; po njegovoj smrti prima zet gospodarstvo. Ako u
ljubavi neživu, onda žena zapovijeda mužu; ona bi ga po očinoj smrti izag-
nala da može: da otac nije ,kontrata“ načinio (ako za živa tasta doveden
nedobije »kontrata“ od tasta, to ga žena može izagnati, kad lijepo neživu).
Ako ima š njime dijete muško, to ona metne gospodarstvo na dijete kao
»mušku glavu«, a muža oćera. On se vrati na svoj ,lumer«; ako nije odpi-
san, onda »trbuhom za kruhom«. Narod neodobrava ovoga gospodarstva že-
ninoga.

Kad sin ide iz kuće (iz »lumera«) očine u tudju kuću, otac mu daruje
ili dobra konja, ili vola, ili novaca, ili drugo što: sam noma ništa pravo tra
žiti — premda kći, kad se udaje, dobije od zadruge ,dotu« navadno u blagu;
osim toga daruju je otac i mati od vlastitoga peculia, Osobito je mati kćeri
»privržena« zato joj priklopi »vidon i nevidon«.

U Lovreću u Dalmaciji govore o domazetu:i udao se. Onaj, koji je
otišao na ulaž, ima po običaju ista prava, kao da jei sin svoga tasta, a
žena se drži kao i druga, što je dovedena iz druge kuće. On izlazeći iz
kuće, gdje se rodio, ne nosi sobom ništa, osim svoje odjeće, niti ima pravo
štogod od svojih tražiti. Domazet, ne odmah ali do koju godinu, ostavi svoje
prezime, pa se tastovijem nazivje a njegovi šinovi nikako drukčije, nego kao
da su tastovi unuci ex filio (Milinović).

U Konavlima ženidbom domazet ako oca nema, postaje odmah doma-
ćinom : gospodar zemaljski njega zove na odgovornost za dohodke, a ne ženu
mu. Od Kuće, iz koje je došao, neprima nikakva dijela ni naknade. I pre-
zime svoje zabaci a uzme ono ženine familije (gr. Niko vel. Pučić).

O domazetstvu Crnogorskom evo što Medaković kaže !): »Kad se do-

odi, da se u kojoj kući istraže muški, a ostane sama djevojka, onda se ro-
ditelji staraju, da nadju valjana i poštena momka, te vjenčaju djevojku sa
njim, a njega uzmu u kuću kao posinka i predadu mu sve svoje imanje, da
on uživa i s njime raspolaže.«

»Domazetović oddvaja se od svojeg bratstva i on se više ne zove ime-
nom svojega bratstva, niti po onom bratstvu, od kojeg je djevojka već do
mazetović, kako nije krivo niti jednoj strani niti drugoj. Domazetović
pribija se onomu bratstvu od kojeg je djevojka, jer on medju tijem brat-
stvom živi, pa to s njim mora svako dobro i zlo dijeliti i ono mu može biti
pomoć i obrana u svakoj nevolji.“ Osim gorenavedenih imena za domazeta,
Srbi imaju i riječ pripuz*).

U Velikorusa domazetu obično zaborave prezime kuće, gdje se rodi,
nego ga najviše zovu po tastovu ili puničinu imenu Jleć6egeBB 3ATE, ABAO-
TbHHb 3ATb itd. pa najposlije to ime ostane cijeloj familiji, što od njega pro-
izadje (Ivanov-Želudkov). Da pak domazet obično osvoji cijelo vladanje u
kući tastovoj, pa da ga i zloupotrebi, rekao bi, da potvrdjuju neke narodne
poslovice, kao: Bepu 3aTa Bb AOME, HeCH Bora BOHE! 3HTb BB AOME, H BKOBBI
BOH'b. HST UOpTA BB AOME, IPHMH 3ATA. TECTb 34 3ATA ZABATE PYĆGIb, A NOCIS
A8BAJIE NOJgTOpa UTO6E CBEJH CO ABOPa itd. 3),

I u Ceskoj je li mladić na domazetstvo otišao, on postaje pravim čla-
nom nove familije, tako da prijašnje kućno ime ostavi a uzme ono kojim
se nazivlje ženina kuća. *)

1) Život i običaji... 76.

2) Vuk Rječnik sub Pripuz.

5) Dalj, IIocaoBuipr 420.

*) Jireček. Slov, pravo. I. 157.

Dr. V. Bogišić. 415

Razdriešenje ženidbe.

Ženidba se može razdriješiti: ili za života obojih supruga ili smrću
jednoga od njih. O ovom posljednjem slučaju, koji je skoro bez razmjerja,
kako svak znade, svuda običniji nego prvi pak je svakome i poznat, možemo
govor prištedjeti. Ali govoreći i samo o prvome mi nemožemo činiti kakvih
razlika medju pravijem divortium i prostom separatio a thoro et mensa —
niti ćemo mi tu navoditi svekolike moguće uzroke za koje se može tražiti
jedno ili drugo; a još manje nabrajati posljedice ovoj i onoj vrsti razdvoja
— to mi ostavljamo kanonisti koji piše priručnu knjigu za svoje učenike, ili
zakonodavcu, mi se i ovdje kako i u ostalome moramo zadovoljiti da posta-
vimo pred čitatelja, što nam upotrebljeni izvori doniješe — i to ne po ka-
kovom strogo sistematičnom reda, nego kako što dodje. !) Za Crnugoru
slučajno nam najveće gradje do ruka dodje, te ćemo njome i započeti: ?)

Različni su uzroci radi kojih do razvoda dolazi; ali su po Medakoviću
glavni : rane vjeridbe gdje se još nezna hoće li jedno drugome ugodno biti,
što često Crnogorac kad je djevojku isprosio, hoće da je vodi, pa baš da i
zna da ga mnogo ne voli, a kadgod i radi toga što ima muževa, koji od
objesti hoće da mijenjaju.

Otprije se na zakoniti raspust malo gledalo, već se je to lako i svoje-
voljno dogadjalo , ali bi zato ipak osveta bila, koja bi često iskorijenila i
jednu i drugu: familiju. Radi toga mitropolit Petar I. izdade naredbu, po
kojoj se dopušta raspust, o kome sudi gospodar zemlje.

Raspust može iskati i jedna i druga stranka radi pristojnijeh uzroka,
Ali i kad su muž i žena dogovoreni te oboje jednodušno traže raspust, mora
jedno da plati sramotu i ta sramota se plaća sa 50 talijera. Ako je muž
podadro za raspust, onda on plaća, ako li je žena onda plaća njezin otac.

Poslije ovog prostog raspusta, produžuje Medaković, muž se odmah
ženi sa drugom, a nevjesta se udaje za drugog. Zenu poslije raspusta, koja
niti je više pristala medju djevojke, niti medju žene, zovu puštenica.
Crnogorac je lakom na puštenicu i prije će je uzeti nego djevojku. Ovo je
neka kičeljivost, kojom hoće da pokaže, da je bolji od onog prvog doma-
ćina puštenice.

Ako muž i žena, koji traže raspust, djece imaju, onda ide sa raspustom
teže, jer sud odbija raspust po razlogu tome, što imaju djecu i da su imali
medjusobnu ljubav.

Onda pak ako muž uhvati ženu, da je pogazila bračnu svezu, raspust
8 čini bez odmaka, ali se sramota ne plaća.

O raspustu crnogorskom čujmo, i što Vuk pripovijeda. Razvod bi imao
zavisiti od Vladike (kad je Vuk ovo pisao, još nijesu u Crnojgori knezovi
svjetski bili), jer je on i duhovni i svjetovni poglavar i obično u takome
slučaju, njegovu se riješenju utječu, ali ipak kadgod i u tome Crnogorci rade,
što jih je volja bez ikakva obzira. I u ovome poslu osveta je mjesto državne
vlasti i ovdje je osveta često jedino sredstvo, koje samovolju obuzdava, jer i
ko poćera ženu bez uzroka, i ko je neće da predade ako je od muža ute-
kla, pa bili to uprav i njezini rodjaci, daje podpuni uzrok krvnoj osveti.«

Ako se raspust čini putem suda, kaže Vuk, muž plati nešto odpuštenoj
ženi, što sudci kažu. Simbol pri tome, koji već izumire, jest, da muž odkine

1) O razvodu u Slovena u prijašnja vremena gledaj: Maciejowski hist. slow. praw.
NI. 27.

2) Medaković, Život itd. 188— 186.
Književnik III 3. 98

416 Pravni običaji kod Slovena.

komad od koje mu drago haljine ženine n. pr. od-pasa, od pregljače itd. i
to može bit da znači da je to dvoje veće razdijeljeno i da se nemogu više
sjediniti. Ta se forma obično pred sudcem ispunja iza kako su se pogodili
o tomu što je u raspri bilo, ali se kadgod dogodi da muž razjaren tu ceremo-
niju i sam doma učini pa iza toga ženu iz kuće poćera. !)

usmo dvojicu našinaca, čujmo i tudjina, što o Crnogorskom raz
vodu priča.

Chopin kaže da žena nema nikakova prava u nikakom slučaju iskati
razvod ženidbe, nego samo muž"). Kad je popovo nagovaranje ostalo bez
ikakva ploda, on sazove supruge i svojtu obojih strana pa tu pred njima
biva kratka istraga i rasprava, ali popovo rješenje bude skoro vazda po volji
muževljoj. Obično je da svećenik čini donijeti vina i redom daje piti svima
prisutnima, ali ako muž neće da pije to je znak da se neda odgovoriti nego

a ostaje pri prvoj odluci razdvojiti se sa ženom. Tada svećenik popije
ostalo vino pa uzme jedan kraj od pregljače ženine i dade da ga drži
ženin otac ili bliži rodjak, a ocu ili rodjaku muževu drugi kraj, pa tad s
britvom, koja je jedino za taj posao opredijeljena prereže pregljaču izgo-
varajući razvodnu formulu: Bog vas je razdvojio. *?) U čemu se god ovaj
Francuz sa Vukom i Medakovićem u protuslovju nalazi, mi, razumije se,
volimo vjerovati ovoj dvojici.

U Boci dogodi se kadgod da žena i pobjegne od svoga muža u rod.
Taka se žena zove bjegunica.“*)

Od g. Vuka Vrčevića, koji je mnogo zanimivih pravnih običaja u ne-
kadanjem zadarskom »Pravdonoši«“ priopćio, nalazimo opisan i raspust
ženidbe u Grblju te ga evo ovdje prepisujemo i to od riječi do riječi: ,Kad
ne bi imao muž i žena djece, ili da bi omrznulo jedno dragome, raspust ili
prekinutje ženitbe zvalo se prekinutje gatnjika n. pr. prekinuli su
gatnjik, prekinućemo gatnjik itd. Ako muž naumi da otpravi ženu, treba
da on njoj predloži raspust, i ako ona pristane, kad on govori s bratstvom
(8 rodom) njezinim i stave šest ljudi, kao za po mrtve glave, i koliko ovi
osude, toliko treba da joj da. Tako isto i ako žena predloži mužu valja da
ona njemu plaća. Dosta puta kada su obojica zamjenito zadovoljni sami se iz-
medj sebe nagode te jedno drugome po pogodbi plati. Raspust biva ovak o:
sastave se bližnji od roda ženina i od roda muževljega, pa muž izvadi
gatnjik iz gaća i uhvativši muž za jedan kraj, a žena za drugi prekinu obo-
jica jednim nožem, kojega zejedno lijevom rukom drže za znak da se već
jednom za vazda izmedju njih prekida ljubav, i da je sloboda da se muž
ženi odklen hoće, a žena udava, gdje može. Ali razumijeva se, da je va-
ljalo imati za to dozvoljenje i blagoslov od crkvene vlasti. 5)

Za kneževinu Srbiju evo što Vuk kazuje: ,U Srbiji za vladanja tur-
skoga kad je ko htio ženu pustiti, nije mu trebalo ići popu ni vladici, nego
kadiji ili muselimu. Dosta puta je onaj, koji je htio ženu pustiti, osjekao
joj pero od šamije na glavi ili rogalj od skuta na haljini kakoj, pa je od
gebe otjerao i na sudu raspustio se s njome. A i za Miloša Obrenovića sve-

1) Montenegro 94, 95,

%) Kod starijeh Atinjana mogao je muž bez ikakve krivice ženine tražiti — žena
toga prava nije imala, ako nije važnijeh uzroka bilo. (Van den Es. 1. c.
51—58).

8) Univers. Europe 839. I. 197.—98.

£) Vuk Rječnik s. v. Bjegunica.

5) Broj 27. god. 1861.

Dr. V. Bogišić. / 417

štenstvo se gotovo nije ništa miješalo u puštanje žena, a gotovo je tako bilo
1 za vremena Karadjordjeva. !') Razvod ženidbe i u Bugarskoj biva lako i
vladika će ga lako dopustiti ako obje strane to traže. Pošto su razdvojeni
oboje su slobodni te mogu opet u novi brak stupit. Žena nosi sobom svoj
miraz, ali mužu ostaje u svakome slučaju to što je pri vjenčanju ili prije ili
poslije vjenčanja od njega primila. Po razvodu djeca muška ostaju ocu, a
ženska idu s materom (Odžakov). '

U Sibiriji kaže Ščukin, ako su se žena i muž razdvojili, žena obično
se vraće u svojih rodjaka i nosi nazad sobom to, što joj pripada. Djeca
najviše ostaju kod oca. ?)

Razvod ženidbe nije nikako dopušten; ali kad je medju mužem i že:
nom velika raspra dogodi se reakcija strogosti toga običaja, to dost: ili muž

ili žena pobjegne iz doma i iz sela pa do malo se bjeguncu ili bjegunici i
trag izgubi. *)

e. Odnošaji medju roditeljima i djecom.

Jeli čovječiji um ili ruka nešto proizvela, pa i preradila, mi vidimo da
medju jproizvoditeljem čovjekom i proizvedenom stvari nastane vazda neki
manje ili više tijesan odnošaj, i to radi toga što je taj čovjek dotičnoj stvari
udahnuo jedan dio svoje osobnosti i time je sebi spojio i prisvojio, ili barem
na njoj neko pomanje pravo stekao. A kad taki odnošaj postaje medju čo-
vjekom i bezživotnom stvari — k»kav ima biti medju dva čovjeka, od ko-
jih jedan budući drugome život dao, i najglavnije što za život treba, posljed-
nji nije ništa manje nego duša duše i krv krvi prvoga! Nije dakle čudo
da osnivajući se odnošaji medju roditeljem i djetetom na tako tvrdu i pro-
stranu temelju da je i njihova pravna strana tako važna, da zauzimlje zna-
menito mjesto u odsjeku privatnoga prava. Isto kao što oni medju mužem
i ženom, tako se i ovi odnošaji obično dijele na one, koji se odnose na
osobu i na druge koji se imetka tiču, a završuje se cijeli odsjek obiteljskog
prava naukom o skrbničtvu (tutela et cura). Ipak mi radi gorenavedenih uz-
roka nemožemo ni ovdje nikakova potanjega razdijela činiti nego ćemo, kako
i do sada, kako što dodje bilježiti,

Sto se vladanja roditelja nad djecom“) tiče, a osobito oca (patria po-
testas), reče neki bunjevac graničar g. Vukeliću, da otac više djecom vlada,
nego li mati. Pitao ga zašto, — ,jer čovik“, reče on, ,veću pamet ima nego
žena.« "Zatim reče: »Otac jednako zapovida i muškom i ženskom djecom,
mati vlada s nejakinjom.“

Narod misli i drži da otac može s muškim, što mu je volja, ali dakako
za života: dati mu nm. pr. veći ili manji dio, proćerati zla sina itd. -— Ali
poslije smrti očine dijele braća »grunt« bratinski, a komu otac što ostavi od
novaca, kuća, blaga, robe, ili drugoga česa, to je sveto; to mu niko taknuti
nesmije. -- Sa ženskimi ipak nemože tako postupati. U tom se slučaju po-
kazuje materina vlast i njezina sklonost kćerima. Ako sin pobjegne od oca,
nedobije dijela. Ako pak otac sina silom odažene, dade mu navadno dio kao
i drugomu sinu, što ostaje Š njime. — Otac zapovijeda i gospodari za ži-
vota, makar sin imao 30 ili više godina, makar bio u satniji za gospodara

I) Rječnik sub. pustiti.

3) OTH. C6OpnuKE fIporpamma 18.

3) L' Univers. Europe. 10. str. 231.

4) O tome i o ostalim odnošajima medju roditeljima i djecom u Slovena različite
dobe, osobito po pisanom pravu sr. Maciejowski hist. slow. praw. III. 85—46 ;

V. 80—91.

#*

418 > Pravni običaji kod Slovena.

ubilježen. I to valja takodjer za cijelo Primorje t. j. za sve »gornjaše“ (bu-
njevce) od Senja do Dalmacije, u koliko je opisatelju poznato, a valjati će
po svoj prilici i dalje. — Ako se i oženio sjn, ostaje svejedno pod očinom
vlasti 1 on i njegova žena i djeca. (Na Rabu dalmatinskom ostrvu, vidio je
opisatelj, gdje sin oženjen po sebi žive u drugoj kući, djece je takodjer
imao, ali je svejedno od oca zavisan bio možebit radi toga, što je od oca
mjesečnu potporu dobivao i to u novcu.)

Vrhu date kćere neimaju roditelji nikakove vlasti. U Bunjevaca gra-
ničara svoj peculium može imati muško i žensko ; steče ga u službi i sastoji
obično u novcu, robi ili životinji, kako ko kada za zaslugu dobije. Bunjevci
okolo sv. Jurja sve ove stvari prćijom zovu. Okolo Jablanca zovu samo
blago prćijom, i to roditelji ,namine« djeci na ysriću“ ovcu, kozu, kravu.
Vuna i ,napridak“ (tako zovu omladinu od prćije) ono je sve onoga, čija je
prćija. Ono drugo pako zovu »trud« t. j. što na službi steče od robe, novca
itd. (Vukelić).

Za Maloruse u Chersonskoj guberniji kaže se, da su djeca bezuslovno
pokorna ocu, dokle se ne ožene ili ne udadu. Ipak ovdje netom se sin oženi
odjeljuje se od oca i osnuje sebi novo gospodarstvo te gradi novu 3eMJ4EKy.
To se radi, da bi jedan od drugoga bio nezavisan, i da bi se izbjegle kućne
raspre sa roditeljima i braćom, kojim su dosta puta uzrok ženske. ')

Da jo patria potestas u Velikorusa neograničena po narodnom mišlje-
nju, svjedoči nam izreka, koju nije rijetko čuti da je otac prema sinu upotrebi:
na Teća poguat-a Te6ća u y6bo!« 2%) A da očinska vlast i ne dospijeva kad
je sin već bradatim čovjekom postao, pokazuje sljedeća narodna priča, koja
je po čitavoj Rusiji rasprostranjena: Myxxuk& otide k Caru pa mu se potuži
da mu je šin neposlušan, a sin je bio već no.IKOBHHKOM'. 5) Gar mu odgovori
da on kako otac može u svako doba sina kazniti. Na to mužik uzme sina i
odvedši ga u puliciju čini ga batinati.

Tu pak strogost ublažuje narodna poslovica: OTAAJeHHBIM CBIHB — qTO
OTPE3AHHBIH ZOMOTB ; ali može bit da se to više odnosi na imetak, jer dokle-
god su sinovi neoženjeni, a kćeri neudate, i ono što izvan kuće dobiju, mo-
raju donijeti i predati roditeljima.

Osobito pak kod ruskijeh Staroobrjadaca vlast je očina taka, da može
sina kad hoće isćerati iz kuće nedavši mu ništa do odjeće, što je na njemu.
A jeli otac pri tomu izrekao iformulu proklestva »ByAb TbI NPOKJATE — HST?
Te65 MOero 6.maroCc.roBeHig HH Bb 9TOMB BSKB HH BB 6yAyileME“, tim je siniz-
gubio i čitavo očinstvo (Ivanov-Želudkov).

') Marepiadbi. Xepconekag ry6ćepnia I. 497.

2) U Rimljana starije dobe, otac je imao prema djeci i vitae necisque potestas i jus
noxae dandi a po tomu i pravo prodati svoje dijete. U poznija vremena prvo
dvoje je dakako ukinuto bilo, ali treće nije nego samo ograničeno: otac je mo-
gao prodati dijete samo odmah pošto je rodjeno (sanguinolentum) i to propter
nimiam paupertatem (1. 2. eod, de patre qui fil, distr. 4, 43).

I u Atinjana prije Solona mogao je otac svoje dijete prodati. (Van den Ex.
hoc. 124).
Za Nijemce sr. Grimm. R. A. 461.

8) Samo očina smrt, media ili maxima capitis deminutio očina ili sinova mogla je, u
Rimljana starije dobe, preko očine volje osloboditi sina a patria potestate pa
bio on i najveć magistratus. Paček i po swrti otac je mogao ograničiti sinovu
slobodu odredivši mu po svojoj volji skrbnika pa baš da ga je i naslijedstva
lišio. sr. n. p. 8. 2. Ist. I. 9. 8. 1. 2. 1.1. 12. fr. 5 Dig. I. 6. Ulp. X. $.
3. U poznija vremena to je sve dakako podobro preinačeno bilo,

> zoi -

Dr. V. Bogišić. 419

Za pojedine velikoruske krajeve izvora ne pribavismo do sada nego
samo za slijedeće:

U donskih kozaka otac je familiji glava, pa i oženjeni sinovi živu u
oca doma pod njegovom“upravom radeći za cijelu zadrugu. !)

U kozaka pak na Volzi biva sasvim protivno. U njih nije više ni pro-
stote ni patriarkalnosti. Oženjeni sinovi ostavljaju svoje otčeve i grade sebi
napose kuće. 2)

U prijašnje vrijeme u Sibiriji pater familias bijaše neograničenim za-
povjedni om u kući. Uzdržala se je jošter misao u narodu da roditelji, koji

i ubili svoje dijete, potpadaju samo crkvenoj kazni. 5)
Da u Velikorusa osim oca i mati ima veliku vlast vrhu djece *) pa baš
i vrhu muške odrasle djece, imamo mnogo dokaza u ruskijem narodnim
pjesmama, kako jih imamo množinu i u srpskim za isti odnošaj u Srba. Mi
ćemo da navedemo samo komadić iz pjesme o junaku Vasilju Busljajeviču,
kome ne mogavši da odoli ni cijeli Novgorod, gradjani dodjoše u njegove
matere Amelfe Timofejevne, darovaše je dobro i umoliše da ona ukroti
svoga sina, i mati kako pjesma kaže:
TIocbi tada ASBYIIKY UEpHAaBYIMKY
Ilo Toro Bacuaba BycmaeBanua ;

pa kad ga djevojka pred mater dovede, evo ga
Iloca4uJa BE norpeća rgy6okie,
ŽuUTBOPAJA ABEDBMH >KEJTB3HBINH,
Janupaja 3aMKH ĆYJATHBIMH. *)

U Slovaka u opće, sinovi i kad se ožene ostaju s ocem, osim ako se
koji oženi jedinačkom (jedinica) pa predje u njenu kuću i na njezinu
zemlju (pristal). %)

Za poznanje odnošaja medju roditeljima i djecom rodjenom izvan za-
konite ženidbe, nemamo nikakva izvora, a skoro nikakova ni za oduošaj
djece, koja i ako su u bračno vrijeme rodjena, ipak ima dokaza da nemogu
biti na svijet došli djelom zakenitoga muža. Samo za ovo pošljednje imamo
jedan i to nepotpuni i nepouzdani izvor, koji pripovijeda da u Turčanskoj
stolici gdjekod koji olejkar ostane nekoliko godina na putu na dobiti —
a mnogi otide na put odmah pošto se oženio, pa kad se vrati, dogodi se
kadgod da nadje u svoje žene iznenada i do dvoje djece, koji baš nijesu
blizanci : on niti se ljuti tomu, niti ženu progoni, nego jih mirno pripozna
kao svoju djecu. 7)

I!) Marepiaabi. 3eM4a BolicKa gomekaro 224.

9) Ibid. 225.

3) Ira. C6opunkt. nporpam. 18.

*) Rimska mati nije imala vrhu djece nikakva prava, koje bi naličilo pravu pa-
triae potestatis: toga radi nije mogla ni tudje dijete usvojiti. Tek u poznija
vremena bi i ženami to dopušteno ali: ex indulgentia principis i ad solatium
liberorum amissorum (Inst, de adopt. I. 11 in fine). A u Atinjana, ako udovica
nije imala živa oca ili djeda, odrasli sinovi su joj mjesto muža postajali xyptot.
(Van den Es. 1. ec. 85).

%) Kirša Danilov, Apesnia poc. CruxoTBopeHia 79; sravni ibid. i str. 167.
197-—198. 255.

6) Bož. Nčmcova, Obrazy Čas. česk. Mus. 1859. str. 87.

7) Pronay. . . Skizzen 66.

420 Pravni običaji kod Slovena.

d) Posinjenjeili usvojenje (adoptio, arrogatio).

Pravni odnošaji medju roditeljima i djecom oslanjaju se obično na pu
tenom porodu djece u zakonitoj ženidbi. Mi rekosmo obično, jer to nije je-
dini način kojim se ulazi u taj odnošaj, i pisani zakon i običaj poznaje i
drugi način, kojim čovjek može postati ocem nerodjenoga sina ili kceri,
kao i dijete nerodjenoga oca. Taj običaj nalazi se dakako i u Slovenai
mi ćemo da navedemo i u tomu neka primjere.

O Bunjevcima graničarima, evo što nam na naše pitanje otpisuje g.
Vukelić: Posinjenje je u običaju. Osim namijenjenog oca i sina, traži se pri
voljenje oca i matere dotičnog djeteta. Tom prilikom se drži ,štov« kao pir.
Na taj štov dodje rodbina namijenjenog oca i sina. Prije neg odlazi iz stare
kuće očinske, pita blagoslov u oca, ili u matere, ako oca nema. Ako pako
nema ni oca ni matere onda najbližega i najstarijega rodjaka. Dužnosti po-
očima su, koje i oca, a posinka, koje i sina svejedno. Posinjenik ljubi, štuje
i sluša poočima, kao da ga jei rodio (kao da drugoga oca i neima); a pra-
voga oca još ljubi i štuje akoprem je svu djetinju ljubav i zahvalnost morao
prenijeti na poočima.

U Lovreću u Dalmaciji posinovljenje se sluči, kad neko djece nema.
Posinovitelj zazove glavara sela i popa, i još koga prijatelja na gozbu te
preko te gozbe on se digne i drži govor, kojim medju ostalijem očituje da
je odlučio N uzeti mjesto sina (a i on je tu, ali on muči; može bit zbog
toga što u opće nesmije mladji pred starijem da govori). Njegovi roditelji
ako jih ima i oni su tu pozovati, ali oni obično šute te svojim mučanjem
privoljuju. Za tim se novi poočim i posinak pred svima poljube i tim je
gotov ugovor. Od toga dana posinovljenik i poočim stupaju u pravni odno-
šaj kakav je obično medju rodjenim ocem 1 sinom. On nasljeduje adoptiv-
noga oca kako bi inače i svoga, ali od ostavštine rodjenog oca ne prima
ništa: to sve ide braći, koja su doma ostala (Milinović).

Neznamo jeli Chopin iz bistrijeh izvora crpao, ali evo što on kaže o
adopciji u Crnojgori. Posinjenje biva obično kad je kakvo dijete ostalo bez
roditelja. Evo cijelog obreda. Namijenjeni otac sa nekoliko susjeda dodje na
kućni prag, te stavi ruke na glavu namijenjenoga posinka veleći: Ja te po-
sinjujem, jer te moje srce sinom odabralo : ova je kuća i tvoja kuća, kao isve
što imam tvoje je, i ovaj će savez samo smrt razdriješiti (!). Tad poljubi
pročim posinka u čelo i tim je gotov posao. !)

Da je i u ostalijeh Srba u običaju posinovljenje, svjedoče nam i neko-
like njihove narodne pjesme, a osobito pjesma 30 druge knjige Vukove
zbirke gdje nalazimo i simbolizam pri stupanju u taj odnošaj u stihovima:

nOdnese ga (carica dijete) u gosposke dvore
Prometne ga kroz nedra svilena 7)

Da b se dete od srca nazvalo

Okupa ga i nanegova ga.“

Tu je očevidno simbolizovan čin pravoga rodjenja i Vuk uz to pri-
mjećuje: »pripovijeda se da i sad tako čine oni, koji uzmu koga mjesto
svoga djeteta.“ Da je adoptovano dijete tim postalo pravo dijete adoptujućih
roditelja kazuje nam ista pjesma, jer pripovijeda kakv je posinak Momir
bio zlobno okrivljen, da je obljubio lice sestri Grozdijanki (pravoj

I) L'Univers. Europe 39. 1. 197.

9 U Čerkesa kad uzimlju tudje dijete za svoje, mater familias ga podoji i tim
dobiva dijete svakolika prava zakonita djeteta Grimm, Deutsch. Gramm. I. 91.
sravni i njegovu Geschichte der Deutscheu, spr. I. auf. I. 129.

Dr. V. Bogišić. 421

izćeri adoptivnijeh roditelja), i bi kažnjen isto kao da je to rodjenoj sestri
uaČinio.
Ali ne samo formalno posinenje dali i samo odhranjenje djeteta pro-
zvodi medju njime i odhraniteljem slični odnošaj kakav je medju roditeljem
djetetom, jer narodna pjesma naročito kaže »Ranitelj je kako i roditelj“ !)
Mi smo vidjeli kakva je u Velikorusa očinska vlast. Da se dakle dade
sin u drugu familiju npiemeimeme (in adoptionem), mogli bismo misliti da
je dosta očino dozvoljenje. Ipak kako to zasjeca i u interes imetka cijele
familije, nesmije otac to dopustiti bez dogovora sa domaćim, isto kako što
nemože pristati bez privoljenja kućana ni na ženidbu sina, udaju kćeri, ili
preduzeti čisto ekonomički posao, kako prodati ili kupiti konja, kravu, kuću itd.

IIpiembtuu bivaju i muški i ženski. Kad su se dogovorili i primio po:
očim novoga posinka, ovaj odmah postaje njegov zakoniti nasljednik, ali i
poočim dobiva svakolika prava očinska, te ga može dati i u vojnike isto
kako pravoga sina. Prirodni otac nema već nikakve vlasti nad svojim ro-
djenim sinom, samo je ovaj dužan poštovat i njega i mater i hraniti jih u
starosti kad bi jim do nevolje bilo. Razumije se da djeca, ako su i druge
roditelje, stekli vazda se rado sjećaju na svoje prave roditelje. Toga radi
ima u Velikorusa o prijemišima riječ KAKE H& KOpMH BOKA, A OHB BCC BE
AECB CMOTDHTE.“

Muškarca često posinjuju uprav zato da bi imali koga poslati mjesto
rodjenoga kućanina u državnu vojsku. Ali često i zato uToGE 6bIJO KOMY
no cmpru nemauyTe“ (Ivanov Želudkov).

Medju pravnijem odnošajima Slovenskih plemena, ne samo da je uobi-
čaju posinovljenje, od kojega evo mi nekoliko primjera navedosmo 1 koje u
glavnome odgovara rimskoj adoptio — nego ima i druga vrsta usvojenja
tudjinaca, koja se približa više adrogaciji rimskoga prava. :

Evo što nam o tome za Bunjevce graničare piše g. Vukelić. Covjek,
neimajući nigdje nikoga svoga, pozove k sebi (u svoju kuću) siromašnijega
nfuža i ženu š njihovom djecom. Oni sačinjavaju sada malu zadrugu. Na
siromašniji ,lumer« dodje samo onda bogatiji, kada jih je mnogo na ,lu-
meru« te se jedan zadrugar boji, kad se imetak zadruge razdijeli, da će
biti siromašniji, nego da se k onomu drugom nejačemu pridruži, ili samu
mužu ili samoj ženi; kako se kada sluči, ,braća dadu križe“ t. j. potpišu
njegov odpustni list, te on od tog vremena nema ništa tražiti na lumeru. Akoprem
od »grunta“ ništa zahtievati neima, to mu braća nešto »od sebe« plate, kao naknadu.
Ako je svoga ,truda« (peculium) imao, to nesmije ovoga prodati izvan kuće,
ako bi ga kućani kupiti željeli ili htjeli; ako ga kućani neće, onda može tek
drugomu prodati komu hoće, kad ga već prodavati kani. Djeca prama
očinu adoptivnomu ocu stupaju u isti odnošaj, kao unuci prama djedu. ?)

e) Skrbništvo (tutela) 3)

Mi smo gore na str. 44 pokazali, da su sva pravila rimskoga prava
kao i ustanovljenja novijih zakonodavaca zapadne Evrope sasvim izlišna za

a
a

1) Vuk II. pjesm. ]5. stih 17. U rimskome pravu zvao se je taj odhranjenik
alumnus a za njegov odnošaj sravni fr. 132. prin, Dig. 45, 1.

2) Ali ne samo u bunjevačkom predijelu dali i u cijeloj vojničkoj granici nalazi se
običaj da i cijele familije mogu biti primljene u zadrugu. Osobe primljene familije
dobiju time svakolika prava rodjenijeh zadrugara kuće u koju se došli. Taj je
običaj pripoznao i pisani osnovni zakon graničarski od god. 1850. (8. 44. 45).

8) O skrbništvu u Slovena u davnija vremena osobito po pisanom pravu gl. Macje-
jowski hist. V. 91—105.

422 Pravni običaji kod Slovena.

fauilije, koje su staru slovensku zadružnu formu zadržale, te radi toga ni
jesmo mogli ni naći toliko materijala, da bi sagradili o skrbničtvu posebno
poglavlje. Ona dva primjera, koja se odnose na inokoštinu, mi pridružismo
toj opasci, jer se nenadasmo da ćemo sastavljajući ovu raspravu naići još na
koji izvor. Ali naišavši na neke, prije nego završimo odsjek o familiji, evo
nas da ovdje navedemo još i to, premda malo, što nam poznije pod oko pade.

Za Bunjevce graničare, piše nam g. Vukelić: Ža sirote u zadruzi stara
se zadruga. Od svojih novaca kupuje zadruga na nje prteninu, jere kuća
toga neproizvadja, buduć nije zemljišta tomu. Ako su braća podijeljena, jedan
prikloni k sebi sirote i njihov dio. Zato se baš nejagme, jer su dijeli obično
mršavi. Ako jedan oženjen brat sam djece nema, tada uzme sirote k sebi.
Kad su u zadruzi, gospodarici su na vratu, ona upravlja i skrbi š njima.
Ako sirotam što ostane od roditeljeva peculija, to onaj čuva ko im je naj-
bliži (u rodu) dok djeca odrastu.

Kad sirota nigdje nikoga nema, dogodi se, da se isti kum za sirotče
zauzme. Kad pako sirote same ostanu, niti koga bližnjega imaju, tada se pri-
druži k njima čovjek sa svojom familijom; popiše sve što je kod njih na-
šao; koliko blaga, koliko alata itd.; te pogodi se za koliko godina. Kad
rok izadje, položi račun: Što je više stečeno, nego su prije imali, to dijele
na polovicu ,bratinski“. Sirote počmu uživati svoja prava kao i drugi, kad
se počmu ženiti.

U Konavlima, gdje je zadruga, mi već gore kazasmo, da je izlišno
svako zvanično skrbničtvo za sirote, pa baš ovdje u zadrugama toga i nema.
Ako ostane sirota od inokosne kuće, tad stave susjedi tamo koga, da vlada
imanjem i da pazi na sirotu. Gdje je gospodareva zemlja, on stavi jednog
svoga kmeta tamo, dok siroče doraste (grof Niko vel. Pučić).

U Velikorusa, ako je siroče bez oba roditelja ostalo, dodje kakva su-
sjeda, pa upravlja kućom i imanjem, dok sirota ne podraste, ili seoska cxoAKa
opredijeli čovjeka, koji nema svoje obitelji, koji će raditi i kućom vladati,
dok siroče do godina dodje. Ali to sve biva samo, ako nije nikakova bližega
srodnika, ili ako su interesi siročeta protivni interesu toga srodnika (Ivanov-

Želudkov).
8. Dioba zadruge.

Zadruga je na tako konservativnim načelima utemeljena da, ako baši
nema u sebi namjere vjekovati, kao što misle osnovatelji fideicomissa, da će
njihova utemeljenja uvjek trajati, to ipak lako je naći zadruga, kojim od po-
stanka pa do sada možeš i koju stotinu godina nabrojiti. Ali i stotine godina
najposlije isteku, pa, kako i svemu na svijetu, tako i zadruzi svrha dodje.
Dvije su forme, kojim zadruge nestane — istraženje i dioba. O prvome ne-
mamo šta osobita da primjetimo, toga radi proći ćemo, da u kratko štogod
o diobi reknemo.

Različni su uzroci, koji zadrugu do diobe dovedu ; ali su poglaviti, ne-
sloga, prekomjerno umnoženje zadrugara, a i neki kao nagon, koji članove
njezine k individualizmu tjera: k pretjeranom individualizmu, koji došavši sa
zapada u slovenske zemlje, u nekim već utamani ovu starodavnu formu fa-
milije, a u neke premda se je stoprva uvukao, ipak poče i tamo pokazivati
posljedice svoga uništujućega upliva.

I o diobi su izvori sasma oskudni, pa smo i ovdje usilovani i uzroke
djelidbi, način dijeljenja i sve ostalo što o diobi gdje nadjosmo, uprav kako
nadjosmo i bez svakoga razabiranja, navesti.

Za Bunjevce graničare ovo nam se kazuje: Dioba zadruge je poslje-
dica kad i kad nesloge (kad se braća požene eto sjemena — žena — iz koga

Dr. V. Bogišić. 428

se nesloga, zloba i nenavist poradja) a kad i kad malena ,grunta« i slaba
žitka ; u ovom slučaju kad se razdijele, ide se na to, da će svak za se bo-
lje skrbiti. Vojnički zakoni zabranjuju ovu diobu, zato se i zove , potajnom“.
Kad dakle do toga dodje, oni se na lijepe nagode, te se medjusobno potajno
podijele, a otac dade svakomu sinu dio i blagoslov. Dok se nepočmu ženiti,
dotle se niti nedijele, ma bili tomu neznam kakovi razlozi.

Kad se zadruga razdijeli, poženjena braća ostaju obično svak za se, a
neoženjena s ocem i s materom. Bunjevci više sv. Jurja imaju tu navadu,
da do nopoženjena braća, svaki k jednome oženjenom prikloni, u koliko se
to dade.

Kod dijeljenja negleda se koliko ko djece ima, već svaki brat dobije
jednak dio, ma imao jedan desetero djece, a drugi ni jednoga.

Ocu stoji na volju uzeti polovicu svega !), pa drugu polovicu razdijelik
medj sinove. Ako neće tako, a on uzme dio kao svaki drugi (što češće biva)
te se »priklanja“ jednomu sinu t. j. zajedno s jednim sinom žive. Kad oca
nestane, mati nasljeduje njegova prava. Umre li oboje, to onaj dio njihov
razdijele braća medju se, bez obzira na onoga, komu se je otac priklonio
bio. Pri diobi zadruge nepazi se ništa na peculium: ovaj ostaje svome
vlastniku. |

Na polju što se nahodi ljetine dijeli se »na guvnu na mire.“ »Mira“ zovu
kakvu mu drago mjeru; jednu posudu, za koju baš netreba, da se znade
koliko drži.

Kako je već rečeno, kad će se zadrugari dijeliti, buduć je to javna
tajna "), to se oni medju sobom narede i razdijele imetak. Dogodi li se kad
i kad, da se nemogu gsložiti — u tom slučaju zove otac ,dva starešine ili

odbornika dva poštena čovika.“ »Starešine“ nil »odbornici« nedobivaju nika-
kove plaće, samo budu počašćeni gozbom. Kad su službeno poslati, da jih
dijele, onda dobivaju svaki dan po dvije ,cvancike“ i hranu.

Osobito ako bolji komad zemlje, ili bolja strana kuće, ili kus robe itd.
»koga u srići zapane, Bog mu ga blagosovio;« — ili tako dijele il na dobru
volju.« Na »ždribe“ razumijevaju slamke: koliko nja toliko slamaka; pa ko
najveću ili najmanju izvuče (kako se već narede) dobije opredijeljenu stvar.

Kada radi slaba žitka nemože zadruga da obstoji, onda se nepazi niti
na ma j orat niti na minorat; već jedan izmedj braće ostane kod kuće, koji
nije voljan ostaviti očinski prag. Ostala braća nepitaju nikakve naknade ;
ali se ipak sluči, da je dobiju u novcu -— i tada oni idu u svijet tražiti
službe ili kakov zanat -— dakako sve u potaji pred zakonom. Kada takovoga
satnija traži, vele kućani da neznaju zanj; tako jedan, drugi i treći put —
onda ga ,prekriži kumpania iz lumera«; te ako se kašnje i povrati, nebi
dobio ništa, ma ni naknade prije neprimio. (Vukelić).

Budući su za cijelu granicu uvjeti diobe pisanim zakonom naznačeni,
mi jih sasvim izostavljamo jer jih čitatelj može naći u osnovnom zakonu
vojničke granice. 9) I za granicu glavni su uzrok diobi, kako i u mnogo dru-
gijeh predjela, i opet žene. 5)
I) Po svoj prilici upliv uvedenih pisanih zakona.
") 8. 39—43 zakona god. 1850. sravni i Čaplović, Slavonien II. 817.
) Jović, Ethn. Gemiilde 71. I u narodnim pjesmama napominju se često žene kao
uzrok diobe medju braćom:
»Lasno bi se brate iženili;
Al kad tudje seje sastavimo,
Tudje će nas seje zavaditi,
Baška će nam dvore pograditi«

(Vuk. Knj. [I. pj. 10. stih 9 i slijed).

424 Pravni običaji kod Slovena,

U Slavoniji pri diobi, zadružni se je imetak od prije dijelio in capita;
toprva članak 8 god. 1840. ugarskoga sabora, koji, dakako, većinom nit
znadijaše, što je zadruga ni kako je sastavljena, uvede diobu in sti pites.
Budući to sasvim protivno narodnom običaju, a i nepravedno i nesmislen»
u zadrugama, diže se velika tužba proti tomu nesmotrenom novotarenju, proti
kojemu je ') i nekoliko rodoljuba pisalo. Osnovni zakon graničarski ostao je
vjerniji narodnome običaju te naredi, ako se zadrugari sami ne nagode o
načinu dijeljenja, da jim se dijeli po broju punoljetnih muškaraca. 7)

U Lovreću u Dalmaciji kad se dijele, dijele se in stipites, i niko
nema prava tražiti kakav veći dio pa makar on imao koliko hoće više si-
nova i unučadi nego drugi, ali obično dobre volje ostalijeh dade se onomu,
koji ima veću obitelj, ponekoliko više, ako se boje da s onijem što mu po
pravu ide neće moći življeti. Ako se braća dijele još za očeva života, otac
ima pravo ići ka komugod sinu hoće, i obično otide sa starijem sinom, ali
otac ne poteže nikakav dio nego mu ustupe iz masse ili komad zemlje ili
koju glavu životine Premda po smrti očinoj ostali bi imali pravo opet taj
suvišak razdijeliti, ipak obično ostaje to onomu bratu, koji je oca sahranio;
to mu i sam otac ostavi pod uvjetom da mu se duše spomene.

Diobu obavljaju najobičnije tako zvani dobri ljudi (arbitri), koje
oni izaberu, a to su obično njihovi prijatelji ili ljudi od boljijeh kuća u selu.
Pri djelidbi nesmije ženA biti. — Dobri ljudi najprije razdijele cio imetak u
toliko dijela koliko jih ima biti, ne odredjujući, koji će dio komu pri:
padnuti: tad pitaju svekolike stranke: »jeli ovako dobro i pravedno ?“, i
ako oni odobre, tad dozovu jedno dijete, koje vadi ždrijeb*) ; ako reku da
nije, tad nastoje ili nadodati ondje gdje kažu da je manje, ilijih opet uglave
da je tako pravo. Preko sve te djelidbe dobri ljudi se časte u kući koju di-
jele, a pošto je djelidba gotova, tad ručaju svi zajedno i obično svijeća jim
gori na trpezi kao i na Božić, i pri napijanju, prijašnji starješina zahvali
dobrijem ljudima na njihovu trudu (jer jim se obično ništa: neplaća) i pre-
poruči u opširnom govoru svijem dosadanjijem kućanima, da i od danas budu
u ljubavi živiti kao susjedi, kako su do danas kao kućani živili. (Milinović).

I a Konavlima -su ženske većinom uzrok diobi, ali ovdje biva često i
to, da domaćin neće da računa dava, ili se zaduži kriomice pa zadrugari
neće da pripoznaju duga za koji nijesu pitani bili. Ovdje se dijele in sti
pites. Konavljani drže za najvišu nesreću cijele pnrodice kad do diobe do-
dje, toga radi ima i izreka ,ova bi moma kuću razdijelila“; kojoj se dje-
vojci to reče, drži se da gora biti nemože. (Gr Niko vel. Pucić).

Veoma je zanimljivo što nam Milićević o diobi zadruge u Kneževini
Srbiji kaže, te ćemo mi zato sve što amo spada od riječi do riječi prepisati:
»Vrlo su različni uzroci, koji zadrugu primoravaju da se podijeli al je po-
najčešćiji taj što su zadrugarima nepravično podijeljene dužnosti i prava.
žene je u zadruzi uvijek najteže i one vrlo često rade da se zadruga po-
dijeli; s toga je uopće na njih povika, da one zavadjaju braću i razkrdjuju
zadrugu, no one tome nisu krive toliko koliko samo stanje stvari. Poslije onog,
što smo mi pobrojali da u njine teretne dužnosti spada, netreba zamjeriti, što
sebi traže olakšice.

1) Utješenović, Hauscommunionen . . 225—225 pak str. 237.

3) 8. 40. zak. od god. 1850.

3) I Arabanasi isto tako: svakome udioniku naznačuje se njegov dio ždrijebom. Da
se na sreću i u Rimljana dijelilo, sravni riječ: sors == patrimonium u Fest de
verb. sign. s. h. v.

*

Dr. V. Bogišić. 425

Kad se već vidi, da se zadruga zbog čestih nesporazumljenja mora po-
dijeliti, onda se zadrugari, ako mogu, slože sami izmedju sebe, hoće I se
svaki za sebe odvojti, ili će po više njih zajedno; tako isto dogovore se i o
tome s kim će biti otac mati i maloljetni sinovci i sinovice, ako ima takvih
lica '), pa se onda podijele, pošto najprije načine svi skupa kuće onima, koji
izlaze. Zatim podijele njive, livade, voća, vinograde, stoku, alate i sve što
imaju. Ovo sve ponajčešće biva pred nekoliko njinih susjeda, koje oni sami
pozovu ili jim jih i kmet odredi. Ako se nenamire ni sami ni pred komši-
jama ni pred kmetom, onda se upućuju sudu, koji jim presudjuje po zakonu. *)

Neženjenim zadrugarima na diobi daje se iz općeg imanja onoliko na
ženidbu, koliko su od prilike drugi potrošili kad su se ženili.

Isto tako, daje se onome, koji uzme otca, mater; djeda ili starog strica
osim dijela ovih lica, i na ukopninu ovima od stoke, t. j. na ime onog što
se mora potrošiti kad koje od ovakih lica umre.

Vrlo potresa čovjeka dioba one zadruge, koja je u slozi i ljubavi ži-
vjela, u kojoj je svako gledalo da samo više uradi nego što će ostati dru-
gome. Tu se mora čovjeku sažaliti baš i ako sama stvar nezaslužuje nimalo
žaljenja. Taki slučaji nisu rijetki u našem narodu, a neka mi se_ne zamjeri
što ću spomenuti jedan, koji se prije jedno 60—70 godina dogodio u mojoj
porodici, i koji se i danas spominje s osobitim čuvstvom.

Pradjeda moj Milić, koji je porodicu našu iz Stare Srbije ovamo doveo,
u svojoj 85 godini doživio je ioliko poroda od sebe isvoje braće, da je već
za nekoristno držao više jih sve u skupi ostaviti; stoga jednom, na neki
praznik zovne k sebi sve sinove, sinovce i starije unuke š njihovim ženama
pa im rekne: ,Djeco ja sam rad, da vam kažem, da je košnica već zamati-
»čila i treba da se roji, pletite praznike, skidajte kaptarje da ne pojedu čele
»Zimovnik.“ Oni se svi ubezeknu neznajući šta to upravo znači, a kad jim
on kaže da treba već da se podijele, oni se snevesele, a neki briznu plakati,
i misleći da je tome neko od njih uzrok, zaištu da jim ga odkrije pa da ga
isjeku. »Nije, djeco moja, niko drugi taj, što hoće diobu, nego je hoću ja,
rekne stari; meni je od sviju vas najžalije što će ono što se dosad zvalo
samo naše odsad da se zove i naše i vaše i njino al jei to bolje nego
da se podijelite onda kad sami budete moga doba.«

Naučeni u svemu slušati de du oni su se podijelili al'. djeca njina kroz
dugo vrijeme nijesu mogla da se obavijeste, koje je čija kuća nego su uvi-
jek i danjivala i noćivala gde jih kad zateče dan ili mrak. Bivalo je pričaju,
da sva izglasa zaplaču, kad im se rekne: »Ajdete svako svojoj kući to nije
vaša kuća.“ —«

Za Maloruse u Harkovskoj Guberniji svadje proizhode iz toga što su
roditelji slabi prema svojoj djeci: mladji brat ne štuje starijega. — Do diobe
pak dovodi najčešće nesloga medju ženama, a muževi se lako povedu za

1) Prvim dvoma uvijek stoji na volji s kim oće da budu i uvijek jim se i (i prije
zakona) daje dio imanja, koji drži do njine smrti onaj, kod koga oni sjede, a
poslije se taj podijeli medju svima ili za dovjeka ostaje onome, koji je sačuvao
do smrti oca i mater.

%) Po 8. 496. Zak. Gradj. — Nemožemo da nespomenemo, da sudu nema težeg
posla i zamršenijega od rasprave i diobe zadruge. Ko nije vidio taj proces, ne-
može o njemu dobiti ponjatija makar: da mu se kako opisuje. Najbolje je za

zadrugare, a za sud je velika olakšica, kad se oni slože i podijele pred svojim
*komšijama.

426 Pravni običaji kod Slovena.

njima. Ženska radnja u Harkovskoj Guberniji u razmjerju sa muškom nije
nikako teška jer teže radnje skoro svekolike muški ovršuju. !) '

U Jaroslavskoj guberniji kaže g. Ivanov-Želudkov, da su često ženske
krive diobi familija: (a to nalazimo potvrdjeno i za Rjazansku guberniju *).
Ali se nedogodi vazda da se svi ponapose razdijele, nego često uzmu pak
odijele onoga, koji je postao nesnosan, ili kako oni kažu neyxxuBuuB'E, a ostali
opet ostanu zajedno. Diobu oni sami medju se obavljaju ; ali kad nemogu
sami da se nagode, zovu seoske starce ili rpers4ckiH cyaie — a akojei
ovima preteško riješiti raspru, tad odlučuje mip'.

Dodajmo k tomu i to što kaže Žerebcov o Velikoruskoj diobi: Kad do
diobe dodje, budući da familija ima karakter ravnopravnog društva, oni čla
novi, koji hoće da se odijele i da novu familiju utemelje, nose sobom dio
općega imetka toliko na glavu bez obzira na bliže ili dalje srodstvo. Ta
dioba ne oslabljuje nimalo vez ljubavi, koji spaja pojedine članove. ?)

Ali da ruski narod drži da je veliki grijeh i pred Bog»m i pred lju-
dima onome sinu, koji se od oca odijeli, svjedoči nam narodna pjesma:

»Focnoab Bor MMJOBAJB, FOCYAAPB IAP XKAOBAZT,
OTEUBE MATE — MOJOANA JV C6eĆA BO JIO06BH AEP)KAJHU,
A _H pOAE, NIJEMA Ha MOJOANA HEMOTYTB HACMOTPETHCA,
CycsA4u, 6amKHie IO4HTAIOTB H IKAJYIOTU,

Apy3A H TOBAPHIIH Hu COBETB CBB3KAHOTCA,

To je svekoliko tako dok je s ocem u ljubavi i zajednici; jeli se jed-
nom odijelio, pjesma o njemu sve protivno pjeva. *)

Ali i pošto je razdijeljena zadruga i još ostaju neki odnošaji, koji
opominju na nekadanju zajednicu. Osim odnošsja u kojemu ostaju, kako su-
sjedi i srodnici ostaje jim još jednako prezime, ili kako, već rekosmo za Ko-
navle, gdje se istovjetnost prezimena i po sebi razumije, zovu susjeda samo
krštenijem imenom, pridodavši tomu zamjenicu njihov; n. p. Pero njihov,
Mare njihova itd. Osim toga ostaju jim svima u zajednici dosadanji pe:
nati ili krstjanski govoreći jednako krasno ime, koje svi istoga dana
slave, kako i dosada.

Da nekoliko zadruga ili kuća u selu koje su jedna uz drugu služe
ili slave jedno krsno ime, to nas na misao dovodi da su negda svikolici sa-
činjavali jednu zadrugu *) i da je od davnoga zadružja samo to opće krsno
ime ostalo. 6)

I u Poljskoj ne samo da parochije imaju svaka svoga sveca pokrovi-
telja nego ima i svako selo svoga. ") A možebit da u nekome savezu stoje

') Ceapckoe 6aaroycrpođeTBo Il. 242.

9) Marepiaapi . . Pasanckaa ry6. IV. 136.

3) Civilisation en Russie I. 862. sr. i Haxthausen, Studien . . I. 156.

4) Kirša Danilov str. 295.

5) Sravni Jireček, slov. pravo 1. 63. Još i danas u Turopolju skoro svekolike kuće
koje se u jednome selu nalaze, nose jedno prezime, kako i Crnogorsko bratstvo
(Šenoa, Bilder aus Kroatien u Oesterr. Revue 1866. III. 145.).

$) O krsnom imenu kod Srbo-hrvata sravni: Medaković, život i običaji . . . 64,
Ljubić, Zora Dalmatinska 1846. br. 25; Vuk, II. pj. 20. 21.; Vuk, Rječnik
sub: krsno ime i prislavljati; Jović, Ethn. Gemiilde 80 —89.

7) L' Univers. Europe 10. str. 227. Da danačnje kreno ime stoji u nekoj svezi sa
predhrišćanskim penatom zadruge potvrdjuje i današnje vjerovanje u takovog
duba u nekoliko Slovenskih plemena. Velikorusi zovu ga i danas Aomosoi,
XO34HHB, ABAB, a Malorusi Focnogaps. Paček na nekim mjestima u Malo
rusa žive u običaju još i prava služba tome nevidljivome pokrovitelju familije

Dr, V. Bogišić. 421

sa nekadanjom zadrugom i neka prava, koja imaju susjedi medju se, zatim
pomoć, tlaka, sjedenke itd., koje se nalaze kod svijeh slovenskih plamena, o
kojim ćemo niže progovoriti.

Dodatak kobiteljskim odnošajima.

Prije nego smo diobom zaglavili odsjek, u kojem je o familiji riječ —
bilo bi trebalo o odnošajima i drugijeh članova obitelji medju sobom, kao
medju bratom i sestrom !'), medju nećakom i stricem itd. progovoriti, pa i o
imenima cijele svojte u svijem slovenskim jezicima i narječjima, ali neima-
jući u ovaj par za taj golemi posao, ni vremena ni gradje koliko bi trebalo,
činilo nam se prikladnije, to sasvim mimoići. 9)

Osim toga sasvime slučajnoga uzroka, ti odnošaji ako i imaju ponešto
različna od onoga što se i kod drugih poznatih naroda nalazi, nije ta razlika
tako velika ni značajna da bi neobhodno potrebni bili za objašnjenje obi-
teljskih odnošaja, koje do sada navedosmo.

Tim zanimljivije su druge vrste svojte koje se ni na tankoj ni na de-
beloj Krvi ne osnivaju, a koje kod Slovena nijesu ništa manje važne nego
prve, te ćemo o njima ovdje kao neki dodatak kpravnijem običajima familije
probesjediti. Dvije su vrste te svojte, o kojoj ćemo da progovorimo i to su
kumstvo i pobratimstvo. Taj ćemo pak dodatak vršiti sa pravoom
gostoljublja, koji takodjer osniva niki odnošaj tijesnog prijateljstva ako
ne svojte medju familijoma i gostom, koji je u nju primljen. Navedimo naj-
prije nešto poslovica, koje ovamo spadaju :

Umfe ditč, umfe i kmotrovstvi Č. 5)

Umre kumče, raskide se kumstvo.

IIpu KyME HE >KHTb, a H 6e36 KyMa H€ 6BITP. FT.

Ilpa Ao6pok ro4HHB H KYMOBbA NOGPATHMA r.

Braća će se rodjena svaditi, a pobratimi neće,

Zo6poe 6paTcTBO MuJIBeH GuraTGTBa r.

Host do domu biih do domu. Č.

Goš6 w dom, bog w dom. p

UecTb upuaoxkema (FoCTI), a OTB yĆ6biTKy 6OrE H36aBHJIE. F.*)

U Kamjencu Podoljskomu kad sagrade novu kuću, pak familija prelazi u nju,

ili u koju mu drago drugu kuću, biva taki obred i molitva tome rociogapy i

to na slijedeći način: Pri svečanom ulazku u novi stan, domaćin i domaćica ulaze

zajedno i uspored držeći u rukami hljeb-so, a djeca idu za njima, pa netom stupe
na prag mole se nevidljivome duhu riječma: »Tocnogapy rocuo4apoHbKy, IpbIKMBI

HACB BB KOMHDHOHKY, TBI COĆU CBIABH CIOKIMHO HACE HEZ4HMAK, MBI TO-

SbKO KABAJIOKE XATBI 6BIPCME AJA CE6H, apetira ATA TeOb6H.“ (DTH. C6OPHHKI

VI. cmscb 8). I običaj Velikorusa šiljati srodnicima, koji prelaze u novi stan

hljeb-so, rekli bismo da stoji s' ovim vjerovanjem u uedalekoj svezi.

1) Mi smo n. p. vidjeli gore u nekoliko svadbenih obreda i simbola nekakav oso-
biti odnošaj medju bratom i sestrom. U Velikorusa po g Ivanovu-Želudkovu
sestre starijeg brata nazivlju počastnim imenom FocnyAapb 6parcub što drugoj
braći nigda negovore. A u Sibiriji stariji brat i njegova žena osobito su od
svijeh drugijeh poštovani (DTH. C6opn., nporp. 18.)

9) O slovenskoj svojti gl. Macjejowski hist. III. 22.—25.

3) Wenn't kind dod is, so is de Vadderschap up.

*) Post tres saepe dies, vilescit piscis et hospes, ni sale conditus sit vel specialis
amicus — Si venies bis aut ter, accipiam te libenter, si vero quater pudeat te
bone frater — Hospitis mulieris, pluviae post triduum satis est. — El huesped y
el pace a tres dias hiede — Den ersten Tag cin Gast, den anderen eine Last,
den dritten stinkt er fast.

428 Pravni običaji kod Slovena.

Staročeska byla ctnost: rad byl vid&n v domšč host. č.
Staropolska jest to cnota, nikomu niezamknać wrota. p.
Gošscinošć wielkie zalecienie. p.

K vili milemu hosti rad hospodaf nadsadi svij statek. č.
Dodje gost pa razori post!

XOTA HC GOTATE, n FOCTAME PAAT. F.

Gošcia lepićj nieprzyjmować, niž go tudziež wyforować. p..
KrO FOGTIO paAB, TOMB H COGAKY CTO HAKOPMHTE. F.

Host a ryba tFetiho dne smrdi. č. !)

Gošć i ryba trzeciego dnia precz. p.

Najmilijeg gosta za tri dni dosta.

a) Kumstvo.?)

U Crnogoraca ima pet kumstva: vjenčano, kršteno, šišano,
nevolje i umira osvete.

1) Kumstvo vjenčano, nema skoro nikakvog bližeg srodstva. Ovo
kumstvo uzimaju samo kao neko svjedočenje. Zato kum vjenčani, biva neke
pute pošljednji u svatovima, ako nije kakav glavar ili gospodičić. Pri vjen-
čanju dariva kum popu po deset dinara, a malo jih je, koji će dati po tri
cvancike. Kumu dariva bolje, njoj će dati po 3 cvancike, a neki po 1—2i
do 3 taljira: kakav kum, onakav i dar, a nevjesta dariva kuma sa čarapama
i podvezama ili košuljom ili svilenom maramom. I ona pazi kakav je kum,
pa ga onako i dariva.

2) Kumstvo kršteno, drže Crnogorci kao najbliže srodstvo. Kr-
šteni kum znači kod Crnogoraca, kao da je od iste krvi, kao da je isti brat.
U ovom se vladaju Crnogorci po pravilima crkvenijem. Kum poslije svrše-
nog krštenja, dariva popa sa cvancikom ili više, a kumče sa talijerom ili
dukatom, kako ko može. Dijete se vazda krsti u crkvi. U mnogijem cr-

kvama nema svetog mira, već se miropomazuje sa običnim uljem iz kandjela.

Iz crkve se ide doma, te daju kumu ručak ili objed. Kuma dariva
kuma sa lijepim čarapama, peškirom ili košuljom. Kad se kum krene iz
doma, pa pri rastanku meće domaćin iz puške i viče: »Ajde s Bogom, kume
bila ti dobra sreća!« Kum će isto metati iz puške i odgovorit će: »Ostaj s
Bogom, kume i sa srećom!«

3) Kumstvo šišano. Ovo kumstvo neulazi u nikakvo srodstvo, niti
o kakvoj potrebi. Ovo je više prijateljstvo, milovanje i ljubav medjusobna.

Kad Crnogorac vidi dobrog i poštenog čovjeka, a Š njime nije u nikakvoj
svezi srodstva; ili ako je odskočio od njega, da se nemože š njime pobrati-
miti, a nije mu se pobačilo dijete, da ga zove na kršteno kumstvo, onda ga
zove, da mu dijete šiša.

Ovaj, kad dodje na uglavljeni dan u kuću, dočekaju ga lijepo, pa mu
prinesu na tanjiru nožice i privedu dijete. On uzme nožice u ruke, popri-
makne dijete k sebi, pa zakine nožicama na tri mjesta kosu (u ime svete
Trojice) pa je baci na tanjir, a poslije je kogod od kućevne čeljadi baci na
bunište. Kum celiva kumče i daruje mu po pd talijera, a neki po jedan i
po dva talijera. Kum dobije čarape ili košulju za uzdarje. Pa kad se oni
zovu kumovima i ako se pobači dijete zove ovog za krštenog kuma.

4) Kumstvo nevolje. Kad se nadje Crnogorac u nevolji, onda zove,
ko se prvi namjeri u pomoć i vijeta mu kumstvo. Ovaj, što je u nevolji

') Man zol den gast eren. — Hospitis habenda cura.
5) Gled. Macjejowski hist. III. 25, 802—805.

Dr. V. Bogišić. 429

viče: ,Pomozi mi, kumim te Bogom i svetijem Jovanom! — prvo ti kum-
sstvo od moje kuće, koje bude.«

Nevolja ova biva i onda, kad silni nasrne na siromaha. Ovaj ga kumi
Ta tri puta Bogom i svetijem Jovanom, da ga se prodje: ,Prodji me se, ku-
anim te velikijem Bogom i svetijem Jovanom, što si mi pojahao!« Ako ovaj
silegjija i trećom ne primi Boga i svetoga Jovana, onda ga ovaj može ubiti
bez svake grehote. Akoli primi; ili ako mu drugi u pomoć priteče na vije-
tanje kumstva, onda drvo dijete, koje se u kući rodi, njegovo je t. j. on
mau je kršteni kum. Ovo kumstvo, ako se nepobači dijete, može biti čak
poslije deset godina, jer se ovaj zavjet mora izpuniti.

5) Kumstvo umira osvete. Ovo je kumstvo najčudnovatije. Ovim
kumstvom smiruje se mrtva glava, i krvnik ostaje za vazda osiguran od
svojeg krvničkog djela. Kad ubije čovjek čovjeka, onda krvnik traži, da se
umiri. Zajedno sa umirom osvete traži on i kumstvo, da bolje osigura
svoj život.“ !)

U Bunjevaca graničara ima tri vrste kumstva : kršteno, bermanoi
Ššišano. Nešto o trećem: Kada dijete navrši godinu, onda se mora šišati.
"Toga otac ili mati nesmije, već se taj obred mora svečano prirediti, kao kod
krštenoga ili bermanoga kumstva. Tu se pozovu ili koji drugi poznanci,
kao kod prva dva kumstva, za kumove. Muško muškoga, žensko žen-
skoga šiša. Kum ili kuma zamota u ostrižene vlasi dar, navadno novac;
ali što bilo bilo, srebro mora biti. Od djetinje strane priprave štov. I rodi-
telji darivaju kod ove prilike prćijom (blagom) ili robom. Taj običaj čvrsto
stoji. Do ovoga obreda mnogo drže, ali svakako drže kršteno kumstvo za
prvo (Vukelić).

I Morlaci dalmatinski opslužuju taj obred striženoga kumovstva, koji
proizvodi kod njih isti stepen srodstva kao i kršteno. *)

A za Srbe u opće primjećuje Vuk o šišanom kumstvu: »Kad se dje-
tetu prvi put siječe kosa (šiša se): u ovakome kumstvu može i turčin biti
hrišćaninu kum, a po tome kašto i hrišćani turcima osobito u Bosni i Her-
cegovini šišaju djecu. Sišano kumstvo može biti i bez popa. 5)

') Medaković, Život . . 61—68.

2) Cost. dei Morlacchi 115.

3) Vuk, Rječnik sub Šišano kumstvo i kum.
I u Arbanasa ima običaj šišanja i biva u bogatijeh s velikom svečanosti, ipak
bolji se turski srbanasi drže toga običaja, a kumovi i ovdje bivaju i krstjani
turcima. U Skadarskom površju prvo striženja biva kad je dijete navršilo go-
dinn ili dvije. Iz toga se radja odnošaj medju djetetom i kumom isto kao iz
krštenog kumovstva (L? Univers, Europe 39. I. 145).

Običaj striženja vlasa živio je i u Rusa do nedavna, a još je u njih živa po-
slovica : »HeBBCcTa pozuTCA, A IKEHHXB HA KOHB CAAHTCA.“ To se činilo
kad je djetetu bivalo 2—17 godina zajedno s postriženjem vlasa, pri čemu,
bili su kumovi kao i pri krštenju, Taj obred kojim je mladijenacstupao u broj
gradjana nije samo u Rusiji poznat bio, dali i kod drugijeh Slovena po svje-
dočbi M. Galla i Kadlubka. U Kozaka je to bivalo pošto je dijete 40 dana
navršilo (Snjegirev Pycckie II. 69). A Žerebcov evo što nam kaže:

Jeli dijete navršilo sedmu godinu, bivao je obred metanja na konja i postri-
ženje vlasa. Ovaj običaj napominje predhristjanska vremena, a sačuva se do 18.
vijeka jer knez Ščerbatov kaže, da ga se i sam sjeća. I knezovi ruski opsluži-
vali su taj običaj jer imamo opisanje toga obreda kad Gjuragj sin Ivana III.
sedmu godinu navrši. Kad je obred gotov dijete prelazi iz ženskoga nadzorničiva
pod muško. (Civil. en Russie I. 401.).

430 Pravni običaji kod Slovena.

b) Pobratimstvo.

Osim kumstva ima još jedna važna vrsta srodstva kod Slovena, koja
premda do dan danas ne uzdrža se, nego samo kod nekih plemena, pa da i
ovdje a dana na dan sve to više nestaje — možemo smijelo tvrditi da je
negda u običaju bila i u svijeh ostalijeh.

Pobratimstvo se još najviše nalazi kod Srbo-hrvata, toga radi ćemo o
njima najprije i govoriti.

O pratimstvu kod Srba evo što Vuk kazuje: ,U našijem starijem treb-
nicima (Šrbuljama) ima osobita molitva, koja se čita kad se ko s kim po-
bratimi ') i po tome bi se moglo reći da je u stara vremena pobratim mnogo
više značio nego danas. Crnogorci se još bratime u crkvi i nešto jim pop
čita, a najposlije ljube krst. U Srbiji pak pobratimi postaju na različne na-
čine: 1) Ead ko u snu reče kome: »da si mi po Bogu brat!“ 2) kad ko na
javi pobrati koga u kakoj nevolji 3) kad ko pobrati koga u crkvi i to naj-
više čine žene i djevojke: kad se razboli žena ili djevojka, onda izbere ka-
kvoga momka i ode s njim namastiru ili crkvi kakvoj, te joj ondje metne
krst (čini mi se na glavu, pa veže kakvom maramom) i pop joj ili kalu-
djer, očita molitvu po tom ako ona ozdravi, onda onoga momka zove bra
tom i on nju sestrom (meni se čini da je ovo bugarski običaj: jer sam ja
to prvi put vidio u Biogradu kod Bugara) 4) na družičalo (u Srijemu
govore ružičalo, a u Banatu pobušeni ponedeljnik, a to biva

gi ponedjenik po uskrsu) idu ljudi, a osobito žene prije podne na groblje

te pobušavaju grobove od one godine, dijele za dušu, a popovi čate molitve
i spominju mrtve. Na nekijem mjestima (kao n. p. u Negotinu i u Ršavi)
skupe se momčad i djevojke poslije podne na jedno mjesto, pa igraju i
družičaju se (ponajviše muško s muškim, a žensko sa ženskim) t. j.
opletu vijence od vrbovijeh mladica, pa se kroza njih ljube i mijenjaju jaja
(šarena i crvena) pa poslije promijene i vijence (metnuvši jedno drugom na
lavu) i zakunu se da će biti muškarci pobratimi, a ženske druge

Vlasi kažu kumača) do ono doba godine. 'Fakovi se pobratimi i druge po

tom paze onu svu godinu kao braća i sestre i u različnijem igrama i zbilj-
skijem svadjama pomažu jedno drugome. Kad opet dodje družičalo, onda se
gdjekoji ponove, a gdjekoji ostave. 6) Kad se jedno od jednomjesečića
ženi ili udaje, onda drugo nesmije biti kod kuće, niti smije jesti od onijeh
jela, što se gotove za svadbu. Kad jedno umre, onda metnu u puto jednu
nogu mrtvoga, a drugu živoga, pa onda vn živo dozove kakvoga momka

2) Sačinitelju ovoga spisa podje za rukom doprijeti do staroga molitvenika, koji je
pečatan u Mlecima g. 1538.—1540. poznatim vojvodom Božidarom Vukovićem,
u kojemu nadje tu molitvu; evo je od slova do slova sa svim pogrieškam:

»TFocnogu Gome Hamu Mae BRCA KE CNACERIIO MAME KADPOEA AIOGNTE APBOVI
APOVTA H Op3ipATNO APOVFA APOVFOV NpRrpRMENIA, CAMb VROEZKONIOEYE FOCNOJH
HP ERAFOAMEYE, H PABH TEOK clie, HE KOVKOENOMW NOBOEHIO CEEZ KAZNIOEARIEKE
KB XPAMBE TEOH CAH OCBATNTHCE HP EBRAFOCNOERTH CE; NIPOYN NME EZpOV HE
RNOCTNANOV, NIOEOEh NEAHIJEMEPNOV, MKOME NAPOKA CRATNUMh CEOHNE OYY6ERNKOL
H ANOCTONOMA TEON MADE H TEOMW NMOEOEB MH CMIO CHMR NOgaZAE Xpncre Boze
WAM; AApOVNME KECA MIGE KR CNACENIO Npomenia m GEHEOTA Kžyalm; Tuco
IGCH CEZTb NCTEINNN. NM TEBE CNAKOV BAZCHAAMO OIJOV M CHNOY W CERTOMOT
KOVKOV.

O zabranjenju ioga obreda u pravoslavnoj Crkvi sravni Gvxonornon (s% gost
1694. str. 102) i Du Cange. Glossarium ad scriptores mediae et infimae grse
citatis. 8. v. dŠehgomotnot.

Dr. V, Bogišid. 431

(s kojim se pazi) i reče mu: ,Da si mi po Bogu brat pusti me (ili odriješi
me).“ Onda onaj otvori puto i pusti ga, i to su poslije pobratimi, 1)
Kuzmanić pak koji se glavno na dalmatinske seljake katoličke vjere
obzire, opisuje nam tamošnji obred pobratimstva od prilike ovako: Najviše
to biva (obred pobratimstva) na sajmu, derneku ili blagdanu. Dvojica koja
hoće da se bratime idu k svećeniku, kažu mu što su naumili, izvadi svaki
po šest libara za misu i za svijeće. Na dan u koji će se misa reći idu oni
pod oružjem i u najljepšoj odori k crkvi praćeni svojim rodjacima. Sad
njih dva nova pobratima došavši pred crkvu polože oružje, pak unidju i
kleknu naporedo i drži svaki u ruci po užganu svijeću od petice, a župan
stane do njih (on na jednim mjestim biva kum kao na vjenčanju) držeći u
ruci dvije užgane svijeće. I pop preko mise (u nekim mjestima poslije mise)
pristupi k njima i upita jih zašto se brate. A stariji će odgovoriti: »za lju-
av« 1 tadar će jih pop učiti, kako se oni imaju paziti, nigda svaditi itd.
Oni to sve obećaju, a pop nad njima čita molitvu 1 blagosovi jih. Kad se
misa dospije, oni se izljube pred svim pukom, pa od tole idu sa rodjacima
i prijateljima na jiće i na piće u onoga kuću, koja se bliža crkvi dogodi.
Drugi dan biva gozba i veselje u drugoga pobratima i tijem je pobratimstvo
zaglavljeno. Od te dobe dužni su pobratimi jedan drugome najtvrdju vjer-
nost, pomoć i potporu što sama braća nijesu, kad bi trebalo štono riječ i
glavu za pobratima izgubiti. Sličan je obred i medju ženskijem, koje se se-
strime ili se s muškijem bratime. 2)
Ali i za Crnugoru na pose, navesti ćemo, što o tome Medaković piše,
jer on navodi i glavnije obrede pri uglavljenju pobratimstva.

ang

1) Vuk, Rječnik s. v. pobratim, družičalo i jednomjesečići.

2) Zora Dalmatinska god. 1847. N. 35; sravni i Formaleoni, Topografia veneta
II. 290; Fortis, Viaggio.. 58.59; Lovrich, Osservazioni, 104; Carrara, La Dal-
mazia 170—1171. Što se god o pobratimstvu nalazi u Rohrerovoj knjizi, u
knjizi Costumi dei Morlacchi, i Illyr. Provinzen, kao i u Cassas, Voyage pit-
toresque a takodjer i u Kohl-ovu putopisu, sve je prepisano iz Fortisa. Ida

Diiringsfeldska prepisivala je svoje vijesti o morlakskom pobratimstvu najviše iz

Carrarina djela. ,

Sravni još ' Univers. Europe 39. V. 277 — 218; Jović Ethn. Gemilde 144—144.

Kako se često u srpskijem varodnijem pjesmam nalaze junaci pobratimi i nji-
hove vile posestrime, poznato je svakomu.

Što Ami Bouč (La Turquie II. 84—85) o privremenom pobratimstvu ili pri-
jateljstvu kaže, te navodi kao potvrdu i jedan historički primjer, nami se čini,
da to nije drugo nego vjera, što jedan drugome zadade kao jamstvo, da će
do opredijeljenoga vremena nešto učiniti ili neučiniti. Iz njegova djela prodje
isti taj primjer i u Univers. Europe 39, I. 143.

Za pobratimstvo kod Arbanaza sravni l'Univers. Europe _ 39, I. 143, a za
&šeXpozgtmste kod sadanjih Grka, Sander, Das Volksleben der Neugriechen 240.

Za stare Grke navodi Sander Aeschylovu Sedmoricu proti Thebam, stih 821,
a gospoja Talvj navodi isti običaj starijeh Skita (Lucian Fox). Mi pak za Qete,
čujmo što Ovidij pjeva:

»Scilicet hic etiam, qua nulla ferocior ora est,
Nomen amicitiae barbara corda movet.“

Za pobratimstvo u starih Nijemaca sravni: Grimm, Gesch. der Deutsch. Spra-
che 1. 130—131. (1. izd.)

I Čerkesi poznaju pobratimstvo pod imenom tleuš, koje opisuje Klemm., 4.
16. 62, a Grimm navodi u pomenutom djelu I. 92. (2. izd.).

29

432 Pravni običaj kod Slovena.

»Pobratimstvo je ne samo prijateljstvo, već srodstvo, kojim se sradjaju
dva najdaljna čovjeka. U pobratimstvu uzima Crnogorac, milog za Bogom
brata i oni se paze kao dva rodjena brata. Pobratimstvo biva na tri načina:
Pobratimstvo malo, pobratimstvo nevolje i pobratimstvo
pričestno.

1) Pobratimstvo malo, biva prostim celivom tri puta u obraz. Onaj
koji je prvi ponudio pobratimstvo, onaj časti pa darivaju jedan drugoga. Iz
ovog se pobratimstva prelazi u pričestno pobratimstvo. Ovo biva onda, ako
se poslije ovog paze jednako dobro i radi su, da se u bolje srode i u tvr-
djoj ljubavi živu.

2) Pobratimstvo nevolje biva onda kad se Crnogorac nadje u
kakvoj nevolji, pa kliče najbližeg u pomoć: ,Pomozi, tako ti Boga i svetog
Jovana, uzimam te za Bogom brata!«. Ponudjeni ovo prima, pa i ovo svrše
trojnim celivom.

3) Pobratimstvo pričestno: ovo je pravo i najveće pobratimstvo.
Kad vidi Crnogorac zgodnoga čovjeka, koji mu je u srcu, živi s njim brat-
ski, traži da se s njim pobratimi i da su pričestni pobratimi. Kad sn se za
ovo dogovorili onda zovu popa u crkvu, da im očati molitvu, udju u crkvu,
te stanu obojica pod petrahil Potom dohvate putier vina te će oba zajedno
u jedan mah prinijeti usta k čaši, i srknuti, a za ovim malo hljeba založiti.
Ovako od jednom oba će zajedno iz jednoga putiera po tri put srknuti vina i poza-
ložiti po malo hljeba. Za tim idu te celivaju krst, evandjelje i ikone, a naj-
poslije pocelivaju se tri put u obraz, pa odlaze. Onaj, koji je prvi zvao na

obratimstvo, onaj zove pobratima na ručak ili objed, pa dariva svojeg po-
E ratima, ili košuljom, ili maramom, ili čarapama, a neki puškom, nožem ')
ili čim drugim. Ova se dva pobratima paze do smrti kao dva rodjena brata.

Pobratimstvo čine Crnogorci i sa Turcima. Ovo pobratimstvo biva samo
sa celivom i darivanjem. I ovo se pobratimstvo pazi: ali se dogadja da se
ono i premetne.

osestrimstvo je kod Crnogoraka, što i pobratimstvo kod ljudi. Dvije
žene ili dvije djevojke od milosti posestrime se, i one ispijaju u jedan mah
vino, ma se u tri puta celivaju u obraz i darivaju jedna drugu. Ove pose-
strime živu i paze jedna drugu kao dvije rodjene sestre.

Posestrimstvo biva i od muških sa ženskijem, ali se ovo rijetko dogadja. *)“

Za Slavoniju kaže Stojanović, da je pobratimstvo nerazdrješivo i da
narod za najgoru sramotu drži iznevjeriti se pobratimu ine pomoći ga u ne-
volji. Pri obredu pobratimstva izmjenjuju si darove kao: nož, pušku,, pojas.
čelenku, toke, prsten itd., te pobratimske darove čuvaju obojica kao oko u
glavi, kao najsvetiji amanet. 3)

I kod Bunjevaca graničara, pobratimstvo je još u običaju: Dvojica ne-
imajuć braće (sestara mogu imati) dogovore se medjusobno, rsluže mašu“
t. j. plate svećeniku, nek misu reče u ime pobratimstva. Pod misom ih po-
zakoni kao muža i ženu; forma je. »Uzimlješ li ti Pere Pavu za tvoga ro-
djenoga brata?« Uzimljem. ,Uzimlješ-li ti Pave Peru za tvoga rodjenoga
brata?“ Uzimljem. Ako jedan umre, drugi se stara za njegovu ženu i djecu,
ka da su njegovi. Prije se toga više nalazilo i vidjalo, a sada je narod po-

DV) A nepromjenjuju krste, kako Kovaljevski kaže: on pišući to možebit da se
sjetio na obred, koji je u Rusa u običaju.

2) Medaković, Život 783— 176; za Crnugoru sravni još: L' Univers. Europe vol. 39.
I. 197; Osservatore Dalmato_ 1850. N. 20; Kovaljevski Uerpipe MECAua. 21;
Miller, Albanien 21. Lichtenstein. Reise 1. 177—179.

3) Neven god. 1851. str. 22.

Dr. V. Bogišić. 433

kvareniji, vele, pa se boje, da sa ta svetinja neoskvrni, rabeć je onako često
kako prije. Oni to drže zbilja za veliku svojtu i svetinju. — Isto se tako
sestre dvije ženske (djevojke). (Vukelić).

U Bugarskoj povodi su bratimstvu skoro isti kao i kod Srba, ali naj-
više to biva medju ljudima, koji su medju se negda neprijatelji bili. I ovdje
je najviša dužnost pobratimstva pomoći svoga druga u nevolji i u opasnosti
života (Odžakov).

Da je i u Rusa obično pobratimstvo, a da je od prije i još običnije
bilo, svjedoči nam množina ruskih narodnih pjesama. Rusi zovu pobratima

Ha3BaHBbI 6paTE ili kpecroBbi4 6paTb. Djevojke koje se sestrime, nazivlju se
KYMAMH | KDeCTOBBIMH CEeCTDAMH.

Čitav obred pobratimstva sastoji u tome, što d va namijenjena pobra-
tima Kpecrama nomsHaTbca i tim su oni već braća. Isto kao što vojnički Cr-
nogorac mijenja oružje, koje on inače nikada sa sebe neski da, sa novim po-
bratimom i tim utvrdjuje tu novu svezu, tako i pobožni Ve likorus promijeni
8 njime svoj maTsmubi4 kpeceTE, od koga se inače nerazdjeljuje nego samo
kad u banju ide !) (Ivanov-Želudkov).

Da i Rusi drže da je pobratim više, ili barem da bi imao biti više
nego brat, svjedoče nam arodne pjesme. U jednoj, junak Dobrinja Nikitič
odlazeći na daljni put kaže svojoj ženi:

»KOJH NpođzeTE ABEHAALATb JBT,
XOTE 34 KHA34 XOAHM, XOTb 34 GOApHHA, —
He XOAH TOJBKO 34 para Ha3BnHHaro,
3a Mozogo AJemy IlonoBuua ?)

A _u varianti te same pjesme u drugoj zbirci %) pridodaje: .
»OHE, BOPE — COGAKA, MHB HAZBAHHBIH 6PATE
KpecTOBBIH TO 6paTt Aa Naue poagnaro,«

U Srba pobratimi su medjusobom jednaci a u Velikorusa kao da ima
neka razlika medju mladjim i starijim, slična razlici medju mladjim i sta-
rijim rodjenim bratom.

»OTIPABHJHCE TPH pyCCKiC MOTyuie GOFATBIPH
TyTb OHH KPCCTAMU NOGPATAJHCE :
Crapbi4 kasakb Hapa MypomMeup
BBLIB GOJBII OH OPATU;
Muxaliga IIoTBikE CBIHE HBaHoBiiur
BEIaB CpeAHiH 6parTi;
Moagogog Ao6pbiHa CbiHb MAKUTHHHUB
BBINbB Mobi 6paTEĆ)
A u drugoj pjesmi naročito se kaže o dužnostima pobratima:
»IIoAnHCu 6BIJH NOANHCAHBI
CayxXaTb 60.4pIeMy 6paTy MeHbInaro
A MeHbIieMy 6paTy 6o.IbImaro« *)

Da ruski junak i stečevinu s pobratimom dijeli, vidimo što pobratim

Ilije Muromca dobivši na igri carstvo od Cara Buharskog kaže Iliji:

1) Samo veliki zločinac, misli Velikorus, da nema na sebi krsta, jer o zlu čovjeku
kaže: y HErO AOJDKHO GBICTbB H KDCCTA HA IICB HETE,

2) Rybnikov III. T1.

3) Kirša Danilov, str. 198. Sravni i riječi Vasilja Busljajeva Kosti Novotorženinu
O pobratimstvu u Kirši Danilovu str. 75.

£) Rybnikov III. 81.

5) Ibid. I. 96.

434 Pravni običaji kod Slovena.

AH 2K6 TbI, GPAaTEHUB MOM KPECTOBBIH
Iloayaa4 no2ZB-uapeTBa, IOJB-HMEKCTBA !)

c) Gostoljubje.

Kao da u Slovenina zadružni nagon još nije nasićen mnogobrojnom fa-
milijom, a po tomu i mnogobrojnom svojtom po krvi, po mlijeku i prijatelj-
stvu, pobratimima, posestrimam, kumovim:, zatim susjedima i drugim poznan-
cima s kojijem bi dijelio to što su Bog i kuća dali — ne, Slovenu treba
i izvan toga kruga pokazati svoju blagost, dobroćudnost i neko prirodno
nagnuće k družtvenosti; njegovi bo gosti ne samo da mogu biti obični po-
znanci, da li on drži: da ući u njegovu kuću i iskati da ugošten bude, ima
pravo i nigda nevidjeni čovjek; bio on zemljak, sunarodnik, jednovjerac, bio
inojezičnik i inovjernik, dapače u nekijem slučajevima i sam neprijatelj.

Teško je naći medju Slovenima ikakvu drugu značajnu etnografičku
crtu, koje bi općenitost tako potpuna bila za svakolika slovenska plemena,
koliko je gostoljublje. Ni položaj zemljišta pojedinijeh plemena, ni njihov
način života, ni različni stepen izobraženja, (ako ovo nije sasvim tudje), ni
upliv različnijeh susjednijeh naroda, ni osamljenost nekijeh ogranaka sloven-
skijeh usred tudjega življa, pa nitijek vijekova, nemogoše oslabiti u sloven-
skijem plemenima općenitost toga narodnog značaja, koji jim zaišta na diku
služi koliko ikoja druga narodna vrlina.

I doista najstariji zapadni pisci, koji ne samo da nijesu odveć prija-
teljski bili prema Slovenima, kako jim, manje ili više, nijesu ni potomci,
nego i nepoznavaše potpuno ni Slovena ni njihovijeh običaja, ipak to njihovo
svojstvo jim svaki put tako u oko pade, da nemogoše inaće nego ga, snebi-
vajući se i do neba uzdižući, primjetiti u svojim spisima. *) Isto kao što stari

9) Rybnikov III. 84. Za rusko pobratimstvo sravni i Daljove IlocroBuupi 419 i
Slovar rus. Akademije s. v. BpaTE KpeCTOBBIH i NOGpaTHMCTBO.

Snjegirev govori o pobratimstvu u Rusa, kako o nečem što je negda bivalo i
pridodaje, da su se u stara vremena u Rusiji bratimili, osim posebnijeh ljudi i
carevi, pa i cijele krajine jedna s drugom. Za crkveni obred pri pobratimstvu
on navodi Ilorpce6nunkEB patrijarha Filareta od god. 1652. ali žalibože ne na-
vodi nam uHuHB GparoTBopenia koji se bez sumnje u istoj knjizi nalazi (Pyce-
kie BB CBOHXB NOCIOBULAXB II. 72. 73).

2) Gledaj: Vizantijskog Cara Maurikija, Srpareyxćv. knj. 11. gl 5. »'Eig! še <zis
čmiževovjaćvoto gurois Tirol, xat gtAoppovovevo! gurove Šlagukouatv dx Tomovu elg romov 2U
dy Čćovrat, dq etye i duiketav ro9 umošegousvou gvuBij rov Ećyov PAapijvar moke-
Mov xtwei xar' aurov 8 rorov zaszaJEusvog gćpac "rrovuevog Tv roU Ećvou čaŠlxnIv. u

Zatim Helmolda, Chronica Slavorum lib I. cap. LXXXII. Expletis mysteriis
sacris, rogavit Pribizlaus, ut diverteremur in domum suam quae erat in loco
remotiori. Et excipit nos cum magna alacritate, fecitque nobis convivium lautum.
Mensam nobis appositam viginta fercula cumulaverunt. Illic experimento didici,
quod ante fama vulgante cognovi, quia nulla gens honestior Slavis in hospitali-
tatis gratia. In colligendis enim hospitibus omnes quasi ex sententia alacres
sunt, ut nec hospitium quemquam postulare necesse sit. Quicquid enim agricul-
tura, piscationibus seu venatione conquirunt, totum ia largitatis opus conferunt,
eo fortiorem quemque quo profusiorem jactitantes, cujus ostentationis affectatio
multos eorum ad furta vel latrocinia propellit. Quae utique vitiorum, apud eos
quidem venalia sunt, excusantur enim hospitalitatis palliatione. Slavorum enim legibus
accedens, quod nocte furatus fueris, crastina hospitibus disperties. Si quis vero,
quod rarissimum est, percegrinum hospitio _removisse deprehensus fuerit, hujus

Dr. V. Bogišić. 430

Pisci u zvijezde kuju slovensko gostoljubje, samo ako su s kojijem pleme-
nom u bliži doticaj došli — isto tako i dan današnji, teško je naći putopisca
ili kakva drugoga pa i najpovršnijega opisatelja nekoga slovensko ga plemena
ili kraja, da nebi kao neko čudo tu slovensku vrlinu primjetio, pa mu baš
inače i protivnikom narodnim bio. !

Gostoljublje je dakle slovensko, kako vidjesmo od prijatelja i neprija-
telja u opće pripoznato, tako da se o njegovu obstanku i nemože nikako
sumnjati. Ali je to pripoznanje tako neobično jednoglasno, da je moralo pro-
buditi i nepristrane naučenike na istraživanje uzroka tomu, jer nepoznavši
oni većinom ostala svojstva i odnošaje u Slovena, nego samo površno ili
Krivo, čudjahu se da ta vrlina neodgovara ostalim njihovim svojstvima, o ko-
jim su često čuli, ali obično ne pohvalno nagovještati —; a nijesu mogli ni
protivnici ravnodušni prema tomu ostati: oni su morali dakako nastojati svojim
tobožnjim objasnjenjem, stvar ocrniti ili ako se to nedade barem potamniti..

Medju kudioce Slovenstva spada svakako poznati francuski pisac Cu-
stine *) koji svoju mržnju na tadanju rusku vladu protezaše po zapadno-ev-

domum vel facultates incendio consumere licitum est; atque in id omnium vota
pariter couspirant, illum inglorium, .illum vilem, et ab omnibus eribilandum di-
cenies, qui hospiti partem negare nou timuisset. Sravni takodjer i lib. II. cap.
XII. istoga djela.

A Adam Bremski (Hist. eccl. lib. II. cap XII.) kaže u kratko: ,Omnes enim
(Slavi scilicet) adhuc paganis ritibus oberrant. Caeterum majoribus et hospitali-
tate nulla gens honestor aut benignior poterit invenire.“ Za gostoljubje starih
Rusa sravni Snjegirev, Pyeckie II. 89—99. Sravni takodjer i Radigost ime boga
starih baltičkih Slovena.

I) Od novijeh djela u kojim se to posvjedočava navedimo samo nekolike od oni-
jeh, koji nami pod oko padoše: Za južne Slovene _ u opće 1 Univers, Europe
39, I. 483. Ami Bou&, La Turquie II. 80; za Srbe u opća Richter, Serbiens
Zustinde 44, 56; za Hrvatsku Teleki, Reise durch Ungarn . . 179; napose
pak za Slavoniju, Stojanović, Slike u Nevenu god. 1856 str. 345 ; Rohrer I. c.
II. 104; za hrv. Granicu, Jović 1. c. 140 —141; Kriekel. Fussreise .. Il. 2561.
254 ; za Istriju, Combi, Cenni.. 38; za Bosnu, Hilferding, BocHa . . 10; za
Dalmaciju, Fortis, Viaggio in Dalmazia I. 55; Lovrich, Osservazioni .. 100;
Costumi dei Morlachi 106—107; Cassas, Voyage pittoresque .. 50; Miiller,
Albanien . . 98; Kohl, Reise nach Istrien .. II. 279 — 284. Ida Diiringsfeld,
Aus Dalmatien 1. 191; za Crnugoru, Robert, Les Slaves de Turquie I. 109—110;
Lichtenstein, Reisen I. 184; Medaković, Život .. 69— 71; za Slovence, Hlubek
Ein treues Bild Steiermarks 62; za Bugarske Pomake, Allard 167—168 ; za
Maloruse, Allard 1. e. 173; Rohrer, Slav. Bevohner .. II. 99—100; Bartyš-
Kamenskij Hcropig.. III. 194 ; za Zaporožke Kozake, Gamba, Voyage .. 45,
47; za Kozake na Kavkazu i drugovdje, Koch, Reise durch Rassland, 212.—2183,
348—420; za Donske Kozake, Marepiagbi 3eMJIA BOKCKA AOHCKATO, 226 ;
za Ruse u opće, Erdmann, Beitrige I. 30; Helmerson, Reise nach dem Ural
103-——104; Goebel, Reise in die Steppen 25; Custine, La Russie II. 209; Ro-
bert, Lettres sur la Russie 9; za Poljake, l'Univers, Europe, 39 I. 483; za
Gorale Poljske, Zeyszner, Piesni luđu 16. 17; Obrazy i podr6žy. 34 i slijed;
za Slovake, Neueste stat. geogr. Beschreibung von Ungarn .. 49; Rohrer, 1. c.
H. 151; za Hanake u Moravskoj, Rohrer 1. c. 1. 69; za Obotrite, Briiggemann,
Beschreibung LYIV.

U svome djelu: la Russie en 1839. Paris 1844. Kad je on svoje djelo pisao,
bila je moda u zapadnoj Evropi držati pisca za sve to većeg i klasičnijeg libe-
ralca što je gore o Rusiji pisao, jeli istina pak što je pisao zato je malo ko mario.

g

bh

436 Pravni običaji kod Slovena.

ropskom običaju na cijeli narod, pa da bi potpuna bila crna slika, kojom o
darivaše zapadnju Evropu o Rusiji, valjalo _ mu je preokrenuti i tu narodnu
vrlinu u protivno: on dakle o toj slovenskoj vrlini evo što od prilike kaže: i
rusko gostoljublje, koje se toliko slavi, nije ništa do pukog pretvaranja i
laskanja kojim bi da iskušaju stranca o mislima i djelima njegovim. ') Ovo
zlobno i pakostno, ali djetinjsko tvrdjenje kojim postaje cijeli narod policaj-
skim agentom odveć je smiješno, pa se time samo sobom uništuje, niti treba
ikakova suzbijanja: mi ga samo navedosmo da bi pokazali, dokle _ može do-
tjerati slijepa mržnja pomiješana nepoznanjem predmeta o komu se hoće umovati.

Chopin pak hoće da objasni taj odnošaj sa razloženjem, koje bi može-
bit Arapsko gostoljublje moglo donekle i protumačiti, ali koje za slovensko
nema nikakove vrijednosti. Evo što on kaže: »Chez les nomades on accorde
avec facilitć a V'etranger ce que 1 on a soi meme recu dans des circonstan-
ces semblables. Dans leur vie aventureuse, ils ont besoin de s abandonner
a la Providence, et ils regarderaient comme une ingrutitude envers elle de
repousser | hćte qu' elle leur envoie.“ ?)

Da je i ovo objašnjenje koje on premda ne zlobno i na slovensko go-
stoljubje potegnu sasvim ne umjestno, netreba nam nego napomenuti samo
to: da su svikolici Sloveni bez iznimke od kad se historija o njima sjeća,
vazda bili zemljedjelski narod, a svakomu je poznato da narod koji se te-
žanjem zemlje bavi, nemože više skitačem biti nego naprotiv mora stalna
sjedišta imati.

Ali osim inorodaca, koji su hotimice ili nehotice opako ili nepotpuno
prosudili to slovensko svojstvo — ima žalibože i medju učenim Slovenima ljudi koji
stvar neshvatiše kako se pristoji, što bi se barem od njih čovjek mogao na-
dati. Učeni Solovjev n. p. da bi razjasnio uzroke slovenskom gostoprim-
stvu navodi medju ostalim želju prostoga čovjeka doznati kakvu novost
od putnika koji iz svijeta dolazi; pa tad oslanjajući se na neke Helmoldove
riječi hvastavstvo, zatim da Slovenu, nalazeći se na niskom stepenu izobra-
ženja, mora kao prirodno biti gostoljubje; — ali mi bi smo htjeli da nam g.
Solovjev razjasni zašto drugi narodi na istome istovetnome stepenu izobra-
ženja više nego za gostoprimstvo starahu se za običaje sasvime protivne *)
pa i to: zašto pri tolikoj razlici u stepenu izobraženja, vjero države, pod
nebja, zanata, susjedstva itd. ipak se to svojstvo skoro kod svijeh slovenskih

lemena jednako sačuvalo! Sam g. Solovjev naslanjajući se na svjedočbu Cara
Manrikija kaže, da su stari južni Slovenci bili i sa zarobljenicima blagi, pak
to, medju ostalim, hoće da razjasni time što Sloveni, kako on kaže, nijesu
vojnički narod bili. Pa da i dopustimo da je Sloven teško sklon postati voj-
nikom — napadačem, zašto gosp. Solovjev nije išao naprijeda pa pitao:
a zašto su Sloveni tako miroljubivi ? pak bi može biti bio našac kakovu

') Ibid. 209 ; III. 30.

%) L' Univers, Europe, VII. 804.

3) Nijemci, koji u doba kad je u njih Strandrecht vladao, nijesu zaista u massi
bili izobraženiji nego Sloveni, ili i ako su taj nam sramotni institut pokazuje,
da je izobraženje bilo, ako ništa sui generis, koje jim Sloveni nimalo ne zavide.
A što je bio taj Strandrecht? Ništa drugo nego pravo, stradajuće ljude kojim
je oluja brod razbila i koji se na nečiju obalu spasiše , zaplijeniti, ili u najbo-
ljem slučaju, stvari koje su iz broda iznijeli ugrabiti jim i posvojiti. Tek crkveni
upliv i carski zakoni ukinuše to stidno varvarstvo, ali ga neke zemlje i zemaljski
gospodari pridržaše kao privilegium. 1z toga se najposlije razvi i takozvani Berge-
recbt, U tijesnoj svezi sa Strandrechtom stajaše i Grundruhr, koji bijaše običan
na kopnu i na rijekama (Sehulte, Deutsche R. und Rechtsgeschichte 4834.).

Dr. V. Bogišić. 437

svezu izmedju toga miroljublja, blagoće prema zarobljenicima, gostoljubja,
zadružnosti itd. svezu koja u narodnome blagom duhu žive i u njemu svoj
temelj ima, i koju izvanjske okolnosti kao siromaštvo, bogatstvo, prostota,
ugladjenost itd. mogu po nekoliko preinačiti ali nemogu tako lako iskorijeniti.

Osobito kad čovjek hoće da izreče svoj sud o nekakom pojavu ili
osobitom svojstvu narodnjem, on mora prije svega cio narodni život učiniti
predmetom ozbiljnog iztraživanja, da bi znao u kojoj kauzalnoj svezi stoji
dotični pojav sa ostalim odnošajima narodnog života pa tek tada ga sravnji-
vati sa sličnim odnošajima drugijeh naroda. Ali za to iztraživanje mora se
čovjek velikom opreznošću služiti tudjim izvorima, jer kakva je iskrenost
u većine njih i causae cognitio na kojima svoju presudu o Slovenima grade,
svakomu je poznato. Mi i ne sumnjamo da g. Solovjev kao na glasu historik
poznade veoma dobro navedena pravila — ali ipak ostaje pitanje (koje mi
dakako ostavljamo drugijem da ga riješe): da li se je on ovom prilikom na
njih obazreo koliko bi trebalo?

Mi smo već gore naveli toliko izvora, koji nam svjedoče o gostoljublju
slovenskome, da bi sve pojedine primjere bilo teško, a i dosadno ovdje na-
voditi: upućujemo dakle čitatelje koji bi htjeli pobližih vijesti o tome na na-
vedene izvore. Izabrasmo samo nekoje primjere, koji nam se činiše važniji
ili radi simbolizma koji se u njima nalazi, ili radi kojega drugod uzroka — te
ćemo da jih ovdje i širem krugu čitatelja priopćimo:

Da je gostoprimstvo kao i kod ostalijeh Slovena tako i u Crnojgori u
najboljemu cvijetu o tomu je suvišno govoriti, mi ćemo samo da po g. Me-
dakoviću napomenemo, dokle u Crnojgori dosiže ta charaktcristična crta slo-
venska. Medaković kaže: ,Još je uzvišeniji i plemenitiji charakter Crnogorca
kad prima u nevolji čovjeka pod svoj krov. Svakojem nevoljniku otvorena
su vrata u svakojem domu svakojeg Crnogorca. Nije ta duševna vrlina i
ljudska milost samo za brata Crnogorca, već za svakojeg brata rišćanina pa
i za samog turčina. Negleda se koje je vjere i narodnosti, već se gleda ka-
kva je ljudska nevolja. Dogadjalo se da su Crnogorci kakvog krivca gonili
da ga ubiju, a ovaj se dočepa da u čiju kuću umakne, onda je krivac u
sigurnosti i više ga niko taći nesmije. Ovo je ne samo za Crnogorca već isto
tako i za Turčina, pa ako je Turčin krvnik crnogorski i ćeraju ga Crnogorci
pa pobježe u dom Crnogorca, on je tad spasio svoj život.

Dok je ovaj nevoljnik utekao pod krov Crnogorca, domaćin odma pod
oružjem izlazi pred kuću i motri na one Crnogorce, koji bježećega gone,
pak će jim, pošto se primaknu, reći: ,On je pod moijem krovom, i dok je
u mojemu domu, preko mene živa, nemože mu niko ništa učinit; ako ga
mislite ubit, prije mene pak njega.“ Nema te vlasti niti sile, koja će primo-
rati Crnogorca da izda čovjeka izpod svojeg krova; nema ni blaga, koje bi ga .
zaslijepilo ili prevlastilo, "da pogazi ovaj amanet, ovu naslijedjenu vrlinu svojih
pradjedova. Jeli čovjek jednom ijo s6 1 hljeb !) sa Crnogorcem, onda su oni
braća i blizki drugovi. Kao što svakoga nesrećnika, tako prima Crnogorac
pod svoj krov svakoga uskoka, te ga čuva kao svoga rodjenog u svojemu
domu: a kad se uskoku ukaže zgoda i dobije volju da ide, Crnogorac će
a pratiti i čuvati od svake napasti. Stojao uskok koliko mu drago u domu

nogorca, nigda mu ovaj neće reći da odlazi, niti tražiti kakve naknade,
što je užio kod njega ?).

1) Za ovaj simbol u Srba sravni n. p. i Vuk, Pjesme II., pj. 90 stih 19—21.
8) Medaković, život .. 69. 71. ,I sami gospodari Crnegore podražavali su ovu
vrlinu svojeg naroda i svoje braće. 1787. god. Skadarski paša Mahmut Bušat.

438 Pravni običaji kod Slovena.

O simbolici crnogorskoj, koja je u običaju kad je gost u kući pu-
nici pišu:

Iza prve zdravice domaćin se sa gostom rukuje i to je znak, da ćega
braniti makar ga i glave stalo. Kad gost odlazi, zamoli ga domaćin, da is-
pali pušku a tim kako da posvjedočuje susjedima, da je bio s domaćinom
zadovoljan ').

Ali ne samo čovjeka pod krov primiti i gostiti ga da je običaj — nego
ako mu je nevolja pomoći ga i novcem i kojim drugim sredstvom, drži Cr-
nogorac, da je njegova dužnost.

ad se čovjeku kakva nesreća dogodi, kaže Vuk, n. p. kad mu kuća
izgori, kad ga ko pohara (stoku mu oćera) kad plaća krv (u Bjelopavlićima) i
kad se odijeli, ide u prošnju da se time pomogne. Ta se prošnja zove po-
plata; otišao je u poplatu ").

A _za Slavoniju Stojanović kaže:

»Tko se god pojavi na prag proste kuće, običaj je, da bude primljev
na konak i pogošten štogod se bolje može. Ali ne samo on, nego i njegov
pratilac ako ga ima, a i konj mora biti nahranjen i napojen. , Teško ti kući
u koju gosti nedolaze“: to je opća misao seljaka. Takva kuća nema nikakve
cijene medju susjedima i seljanima, pak iz nje nemože se nijedna djevojka
u bolju.kuću udati, niti iz nje može momak boljom se djevojkom oženiti.
Isto kao što svaki drugi gost bude ugošten, tako isto i prosjak, osobito slije-
pac sa njegovijem vodjom bude napitan i napojen, od strane odjeven i obu-
ven i uz to još obdaren.

A za Srbe u opće čujmo što Vuk kaže:

Krčme su se u Srbiji, u Bosni i Hercegovini do skora gotovo samo u
pjesmama spominjale, a ovako jih nije bilo nigdje u zemlji osim gdješto po
varošima (kao n. p. u Sarajevu) i u Srbiji pored Save i pored Dunava, ili

lija, kom je (nazad tome dvie godine [1785] kad je vladika Petar I. bio pošao
u Rusiju) udario sa silnom vojskom na Crnugoru i došao na Cetinje, opalio
manastir, poglobio i popalio Crnugoru, krene Sultan protiv njega silnu vojsku,
od koje se silni Mahmut poplaši, te zaište u vladike, za slučaj viteške nevolje,
da ga može pod svoj krov primiti. Vladika mu odgovori, da su domovi siro-
mašni u Crnojgori otvoreni svijema nevoljnicima bez razlike, i da on može slo-
bodno pod njegov krov doći, niti on to može odreći, što u zemlji i u narodu
crnogorskom postoji taj zakon, pomoći svakojem čovjeku u nevolji. Na to Mah-
mut paša skloni sve svoje dragocjenosti u Crnugoru i preda ih vladiki na ama-
net. Srećno Mabmut nadbije Sultanovu vojsku, a vladika mu sve amanete po-
vrati.“ Medaković navodi još nekoliko bistoričkijeh fakta, koja potvrđjuju to,
što je rečeno i koje mi zbog kratkoće izostavljamo (ibid 71).

Da su se i drugi slovenski vladari u doba, kad nijesu kod njih još tudja
moda i običaji zavladali bili, u tome odlikovali, svjedočbu nam donosi Snjegirev
za ueke ruske knezove. (Pyeckie . . 94—97) — mi ćemo prepisati samo svje
dočanstvo inostranca, koje on navodi o knezu Jaroslavu: ,Jaroslavus aulam suam
ita construxit, ut regias eidem magnificentia pares per septemtrionem hoc aevo
inveniamus omnino paucas. Ad illum proinde principes quilibet adversa fortuna
pressi, confluxerunt.« (Bilmark. Hist. reg. Holmgard.). A kakvim se opasnostima
dostaput Dubrovnik izložio, primajući medju svoje zidine stradajuće srpske kne-
zove, svakomu je poznato!

') Rodina kronika 1862. str. 238: ali nije do puki prijepis iz Robert-a Les Sla-
ves..1, 109—110.

2) Rječnik sub poplata.

Dr. V. Bogišić. 439

po planinama kud nema sela. Kad ko putuje preko zemlje, on ide na konak
u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kuću, pa pita može li noćiti, a
domaćica ili ko drugi iz kuće kaže: ,Možeš brate, s drage volje i dobro
došao!“ ili mu kaže da nemože, jer nema sijena za konje, ili drugo što,
nego ga uputi, gdje može noćiti. Kad ide mnogo ljudi zajedno, a oni se raz-
dijele po kućama.

Svaki će domaćin primiti rado na konak svakoga putnika, ugostiv ga
kao najboljeg svoga prijatelja i poznanika, n. p. ako se dogodi, da domaćin
nema u kući rakije ili drugo što, a on otide svome susjedu, ili čak u drugo
selo, te uzme u zajam i časti gosta. U gdjekojim gazdinskim kućama gotovo
svaki dan ima gostiju, n. p. danas pop, sjutra kaludjer, prekosjutra turčin
ili kakav prosjak itd. Gdje ko noći odande ga u jutro nepuštaju dok ne ruča;
a na užinu se svraćaju putnici opet tako po selima: dosta puta se čovjek
svrati u kakvu kuću, da se napije vode, ili da zapali lulu, a žene ga pi-
taju, da nije gladan i nude ga da sjede malo, da mu dadu što da použina.
Mnogi begovi po Bosni imaju uz kuću osobiti konak, gdje dočekuju goste ;
u takovom konaku može čovjek biti ako hoće i mjesec dana, davat će mu
Jednako jelo za njega i za konja bez dinara, osim ako što pokloni slugam

odje. !)

Rusko narodne pjesme navode često ceremonijal, kojega mora izvršiti
gost ulazeći u kuću, gdje želi uživati gostovska prava. Obred je prost i na-
lazi se i u ova četiri stiha:

»Mogogoš CogoBeii Cb6iHB DPYAHMHPOBHUT,

CnacoBy o6pa3y MOJZMTCA,

Bragumapy Kua3y (domaćinu) KJaHATCa,

Kuaruus AnpekcsBio4 (domaćici) BB: oco6uuy,« *)
i prijekorno bi bilo onomu, ko ga nebi ispunio, a osim toga nebi ni stekao
sva gostova prava *).

Uljekši u kuću, dočeka domaćin gosta sa gomilom pozdrava kao: »Mu-
JOCTH NpOCHME!“ ,/lo6po noxkadoBaab!« »IocTb goporokl« itd., i posadi ga
odmah za trpezu na najčastnije mjesto u npeaniš yroaB, u kome inače sjedi
samo domaćin *). Stereotipnih izreka, koje nam kazuju, kako gosta valja ča-
stiti, kako ga nuditi, ima množina, pa nećemo u njih ni da diramo, da nebi

1) Vuk, Rječnik sub v. krčma.
8) Kirša Danilov, 5; sravni ibid. str. 25, o Duki Stepanoviču.
5) Taki prijekor zasluži n. p. Tatarin poslanik Cara Kaline. Rybnikov I. 108.

) Zanimivo je mjesto u pjesmi o Aleši Popoviču, gdje se kaže, da veliki knez
Vladimir, zemaljski gospodar, neposadjuje se u nepeanik yroa1p nego da je
Aleši, premda podaniku, to najčastnije mjesto za stolom, a to samo radi toga,
jer mu je gost. Kad je viče gosta posadjuju se redom, obzirom na viši ili ma-
nji glas, junačtvo itd. gosta i njegova oca. Zato Vladimir govori još nepozna-
tomu Aleši i drugovima mu:

»ToH BbI ecu, go6pbi Moaogubi

CK&KHTECA KuKB BACB IIO HMEHH 80BYT",

A 10 HMEHH BAM MUKHO MBCTO AATb,

Tlo H30TUEeCTBY MOXKHU IOKAJOBATH.“
(Kirša Danilov 1, c. 187). Osim toga vidimo, da je Vladimir, ne zapovjedim
nego na lijepi način nastojao vazda utišati svadju, koja bi se porodila medju
gostima. Netom bi se porječio Aleša s drugijem junakom Tugarinom Zmijevičom
odmah bi slugami on zamignuo, da donesu novog jela i piva da bi se tim raz-
metnula kavga (ibid. 188).

440 Pravni običaji kod Slovena.

prekoračili granice. Napomenimo samo, da što se god pred gosta na sto stari,
to se nazivlje hljeb-so !).

Da je gost obezbijedjen bolje, nego da je u sebe doma, dok je u go-
stima, potvrdjuje nam g. Ivanov Želudkov i kaže, da domaćin Nekrasovac u
Maloj Aziji, u koga bješe u gostima, reče mu jednom: »Ni ylas sa glave
neće ti otpasti dok si u mene.“

Pri odlasku, opominje domaćin i kućani gosta i mole ga: »He mponecu
3Fa TJAaCA — COpy M39 H36bI He BBIHOCH. BIIB HHUPOTB CB FPHGAMH, AA H3ZBEL
Zep>ku 3a 3u/aMH. — He o6ycyab Hamry x456-c0gb.« itd. m.

Da u Rusiji i siromah ili prosjak čovjek lako nadje, ko će ga najesti
i napojiti, svjedoči nam izreka, koja se obično može čuti: »Ha Pycu eme
OTB TOZOAA HHKTO HE JMHPAJNE *) 2.

to se simbola vjere i gostoljubja t. j. hljeba-soli tiče, ovaj je još u pot-
punom običaju:

Poznato je svakomu. da i dan današnji u Rusiji svakomu novomu gu-
bernatoru donose prednici naroda dotične gubernije hijeb-so na znak gosto-
primstva i vjernosti. Isto tako i Caru kad dodje u kakvu zemlju ili grad
svoga carstva. U granitnoj Palati u Moskvi i u Eramitage u Peterburgu
imaju u zbirci zlatnog i srebrnog posudja carskog na stotine zlatnijeh i sre-
brnijeh pehara i slanica, na kojim donesoše Caru poslanici različnih zemalja,
gradova i korporacija hljeb-so 5) (Ivanov-Želudkov).

Ovaj se simbol tako srastao sa ideom gostoljublja, da ovo drugoga na
ziva i nema do xas6ocodpcTEo. A i Srbi vjernoga gosta nazivlju često solo-
jednikom *). (Vuk sub v. Solojednik). m.

Koliko je star i ukorijenjen taj simbol u Rusa, pokazuje nam i običaj
da: Kad jedna familija promjenjuje stan u Petrogradu, valja da joj pobliži
poznanci pošalju hljeba-soli na tanjiru i u slanici: ali je ovdje postepena ra-
finacija do toga dovela, da se šalje continens pro contento samo srebrni ta-
njurčić i slanica, a hljeb-so obično se sada i ne šalje *).

Velikoruski seljaci, koji živu odalje od stolnijeh gradova, drže, da je
grijeh uzimati novaca za ugoštenje i prenoćidbu *), uvjereni budući, da je

užnost ugostit tudjinca usmB Bort nocuarb kad god dodje; jer po njihovu

1) Rybnikov 1., 108,

9) Snjegirev, Pyeckie . . II, 98.

3) I kraljevima poljskim su podložnici donosili hljeba za znak vjernosti. (L' Uni-
vers, Europe X., 177— 178).

4) Za značenje soli kod starijeh Grka, Rimljana i nekijeh istočnijeh naroda, sravni
to što navodi Snjegirev, Pycekie II, 89—91. Da je i u Rimljana negda glavni
smok s kruhom bila so, sravni u Horacija (lib. 2. sat. 2) stihove:

. cum sale panis,
Latrantem stomachum bene leniet.
5) Jermann, Unpolitische Bilder aus St. Petersburg. 98—99.

6) I za Zaporožke Kozake kažu, da i oni premda živeći vazda na oružju pa da ima-
dijaku i nagnuće ka grabši, ako je stranac neoplijenjen prešao granicu i u kuću
jim došao, bio je pogošten kako i kod drugijeh Slovena ; i kozak od gosta nigda
ništa nebi htio primiti, osim kao znak zahvalnosti, ako bi mu gost ponudio ra-
kije da pije. Na kozačkim kućami nije vrata bilo, a nije ni familije, jer kasko
znamo Ha Csuaxt nije smjelo žena biti, tako je mogao, koje god htio uljesti
unutra i pogostiti se, ako je što našao; samo je dužnost bila, da ostavi na
stolu dvije slanice prekrštene za znak, da je gost bio u kući i da se pogostio
(Br&msen, Russland . . IL, 417 —418.)

Dr. V. Bogiši(ć. 441

mišljenju, ko za hljeb-so i ložnicu od stranca novaca usimlje, u toga CNOpbIHĐH
BE _AOME HOĆyA€TE ').

Gostoprimstva može čovjek naći i u polarnijem ledovima bijeloga mora,
samo ako je tamo Slovena. Ovdje imamo posve protivnu sliku njemačkoga
Strandrechta, jer ne samo da su nesrećnici, koji se razbiju, primljeni od ruski-
jeh promišljenika kao braća i okrijepljeni što se bolje može, nego se to
gostoprimstvo i na mrtve prostire. Običaj je, da kogod mrtvaca nadje, mora ga
pokopati, pa baš da će mu taj posao činiti izgubiti najbolje vrijeme i pri-
godu za najbogatiji lov. Ovaj je zakon tim više vrijedan spomena, što jedva
da su 6 nedjelja u cijeloj godini zgodne za lov, od kojijeh opet neugodno
vrijeme okrnji polovicu tako, da samo 20 dana u godini ostaju za lov, koji
nekoliko familija valja da oskrbi hranom za cijelu godinu *)

Na Lipovane naselbinu rusku u Bukovini viču ljudi, da nijesu gosto-
ljubivi, te da nerado sa strancima opće i u svoje ih kuće primaju 2). Ali
ako čovjek pomisli, da su ovo raskolnici u kojih ima i taj tolk: da su svi-
kolici oni, koji njihovoj sekti nepripadaju, nečisti, pa jim po tomu zabranjuje
8 inovjercem se miješati, da se nebi i sami opoganili — dopustiti će, da i
ova, što bi čovjek rekao da je iznimka, općemu slovenskomu charakteru go-
stoprimstva, baš nije nikakova iznimka. Jer kad je siromah čovjek usilovan,
radi svoje religiozne savjesti, častiti gosta iz sasvim drugijeh suda i zdjela,
morati na oprezu biti, da nebi ni dotaknuo ostatka kakova jela, čim je gosta
častio, morati baciti na polje te ostatke — tad je naravno, da čovjek više
voli, da mu inovjerni gosti nigda i nedolaze.

li. Nasljedstvo.

HacaEAETBO HH AAPB HM KYILIA. F.
Niti dobru teci, niti zlu ostavi.
Iz čovjeka duša, na imanje gusa.

rtvi živijem oči otvaraju *)

imierć pokaže co kto ma. p.

mierć otwiera, co žywy zawiera. p.

mierć oczy, gebe zawiera, skrynie, i bez klucza otwiera. p.
Opatruj sie poki žyiesz, od dziedzica nieutyjesz. p. *)
Testament umarlego, zwierciadlo žywego. p.
MaTE npH uUbiHB H6 HACIBAHHIJA. TF.
CecrTpa npu 6paTs He Boruuuuua (He Hacasauuua). r. 5)
IIIypuH'b 10 3Af5 He HACJIBHHKE T.
MeHbIOH CBIHB HA KOPHIO CHAMTP. F. 7)
TAs poBnoš 6o#i (asa 6para) TamE cBe (OTUOB0e) nonodaME. r. 5)
HMBHbE HACTE H€ BB KONBIO, A BE CBaHKY.*)
Ha BBIMOPOUHOE HBTB HACAFACABa. BbiMOpOuHOe HA Mipb NOMLNO.

I) Snjegirev, Pyeckie . . II., 98.

2) Erman, Archiv... V. 588. ' '

3) Jaschke, National Kleidertrachten und Ansichten von Ungarn, Croatien . . 14.
*) Le mort saisit le vif — Der Todte erbt den Lebendigen.

5) Niemand stirbt ohne Erben.

8) Der Bruder verfiingt die Schwester.

7) Wo Briider sind, da besitzt der Jingste den Heerd.

*) Gleiche Briider, gleiche Kappen.

9) Speer verfingt Spindelhand — Wo kein Sehwert vorhanden, da erbt die Spindel.

442 Pravni običaji kod Slovena.

U rimskom pravu kao i u pravu svijeh naroda zapadne Europe pravila
o nasljedstvu sačinjaju poseban i povelik odsjek u sistemi privatnoga prava
Ali u Slovena u kojih se familija na sasvim drukčijem temelju osniva nego
u tih naroda: nasljedstvo kao osebni juridički posao nije nego iznimka i po
tome, razumije se, da se nasljedstveno pravo nije moglo ni razviti u Slovena
kako se razvi drugovdje. U Šlovena gdje se je stara zadružna forma familije
sačuvala, nasljedstvo u zapadnome smislu ograničeno je samo na peculium
pojedinih zadrugara (u kojemu nebudući skoro nigda nepokretnina nema velike
važnosti) i na istražbinu. Sto se stožera združnoga tiče, taj nije samo svojina
sadanjih zadrugara nego i budućih, tako da pojedinci nijesu skoro nego uži-
vaoci kućnoga imetka — ovaj ostaje vazda ujedno, kako što ostaje i fami-
lija kao persona juridica dok se god neistraži, a samo se pojedinci mijenjaju

Što se dakle stožera tiče, netrebaju članovi zadruge da čekaju ičigovu
smrt, da bi svaki svoj dio uzeo, pak utemeljio posebnu familiju, nego to
biva kad se god za taj posao zadrugari dogovore, ili da se dijele svikolici
popose ili da odijele onoga, koga vide da mu nije više, radi koga mu drago
uzroka, stanja u zadruzi. O tom poslu — diobi — mi smo već gore govo-
rili, pa smo htjeli da i ovo malo primjera, što o nasljedstvu sakupismo uz
diobu navedemo. A da to nijesmo učinili, nego ovdje posebni odsjek
započeli, uzrok je ne samo, što su nekolika slovenska plemena zadružnu
formu familije odavna izgubila, nego i radi toga što je odsjek o familiji i
bez toga podugačkim postao, pa najposlije i zato, što su se današnji prav-
nici navikli, sve što se nasljedstva tiče, u posebni odsjek slagati.

U Granici je hrvatskoj zadruga zakonom pripoznata a u zadruzi kako
vidjeamo nemože biti nasljedstva u običnom smislu, tako i još manje može
čovjek o testamentu misliti, što se zadružnog imanja tiče. Samo kad se je
zadruga dotole istražila, da nema još živ nego samo jedan član, pa bila to
i ženska, koja inače nenasljeduje, može oporukom dobrima raspoložiti !),
samo naznačeni nasljednik mora imati svojstva, koja pisani zakon iziskuje *).

U Bunjevaca okolo Jablanca u Granici, kada zadrugar umre, to imajn
na njegov peculium, samo žena njegova i djeca pravo. Neima li žene ni djece,
može slobodno svojim peculium-om ili osobičnom oporukom raspolagati. Sin
što je dovedenim postao, ili udata kći, nemogu tražiti dijela od peculia svoga
oca, koji je do smrti u staroj zadruzi bio; ako je ma samo još jedan član
od one zadruge živ. Ali kad umre otac i sva braća te ,lumer ostane pra-
zan“ onda sav »grnut« blago i kuće podijele, sin doveden (resp. odveden) i
udata kći, ako su još ovi živi od roda. Obojica su ispisani iz ,lumera« pa
nebi bilo pravo, da jedno dobije sve — veli narod —. Opisatelj poznaje je-

1) Na ženske prelaze dobra familije tek onda, kad veće muških nema. (Zakon
vojn. Granice od g. 1807. 8. 22.) Tome ustanovljenju evo nekoliko paraliela
i iz drugih slovenskih pisanih zakona. AKO SE GONApRXE HAH EL EORAIEH
ARE&HNE NE EHAETE CINOKT A A6INGPH KOZMETE (Prav. Rusk.) Si quis non ha-
buerit filios vel filium et filias habuerit, ad illas deveniat hereditas (Jura Conr.
8. 18). — Po smrti očinoj, ako on nije za života raspoložio, dijeli se imuće
po jednakim dijelovima na sinove. A gdi muške djece nema, na žensku djecu
kako i otčinstvo tako i djedinstvo . . (Zak. Crnog. 8. 53).

I u Arbanasa doklegod sinova ima, kćeri neprimaju od ostavštine nikakova

dijela (L' Univers. Europe, vol. 39, IL. 145).

2) Jović, Ethn. Gemilđe .. 86, sravni i osnovni zakon vojn. Granice od godine
1850. 8. 28.— 26.

Dr. V. Bogišić. 443

dan ,lumer«, gdje je sve pomrlo, samo sin ostao — ali »benast“, Sestra mu
ndata u drugom selu, brata ludog uzela k sebi i sve što je »lumeru« pripadalo.

Otac može svoje dijete lišiti dijela, ako je zločesto, bio sin ili kći —
ali to samo ako dioba za života očina biva. Po očinoj smrti posreduju pisani
zakoni, te i proćerani sin dobije dio.

Kad otac u zadruzi umre, ostavi navadno sav svoj peculium svojoj
ženi. Ostavi kad i kad i sinovom što kom hoće; ili samo nekojim ili svim.

Po smrti muževoj žena ostane u muževoj kući, a peculium njegov obično
zadrži i uživa. Uda li se po drugi put, onda gubi sve, samo svoj peculium
i prćiju sobom nosi. Ako ima muško dijete, može se udati i peculium uži-
vati, ako dijete prikloni k sebi, dok dijete ne naraste i u očevu se kuću
nepovrati. Ako je žensko dijete, ostane u kući, ,članom zadruge,“ ako ga
mati sobom nepovede. Kad je za udaju, spravi joj zadruga štov i otpravi je
iz kuće, bez ikakva dijela, kako i drugu djevojku.

Kad umre žena neostavivši djece, to se sva njezina prćija povrati nje-
zinim roditeljem, odkuda je donijela, ako ona naročito prije smrti tu svoju
imovinu mužu nezapiše i neostavi. Ako ostavi mužu, niko mu toga oteti ne-
smije niti može, jer je pošljednja volja najsvetija naredba. Isto tako, ako
Žena neostavi mužu svoje dote, nesmije muž njezinim kratiti ni u čem
onoga, što je njihovo po narodnom pravu. U Senju je vidio opisatelj, gdje
po ženinoj smrti sve je njezino, materi joj vraćeno; dapače bilo je stvari,
koje su se poderale; i te su se nadomjestile, te je mati nove dobila. U sv.
Jurju je opet običaj, da se materi sve povraća osim postelje, koja se tamo
obično kćeri u prćiju daje.

U hrvatskom Primorju, gdje radi mršavog žitka nemože da se zadruga
održi, braća i sestre dijele samo materinstvo, očinstvo ne. Sto se očinstva
tiče ili barem očine kuće, vlada podpuni minorat, jer kuća ostaje vazda naj-
mladjemu sinu !).

I turske spahije u Bosni imaju zadružnu formu familije, pa s toga je
i nasljedstvo nalično zadružnome, jer kako opisatelj kaže ,spahiluci kao ne-
razdjelna skupna sobstvenost, prelaze na sve sinove umrlog spahije, a ovi
jih na se uzimlju tim obvezateljstvom, da će u skupu otačbinu braniti pod
vojvodstvom onoga, kog su sami izmedju sebe kao u mudrosti i vrlini naj-
boljega izabrali.« %)

Za Bugarsku evo što nam g. Odžakov kaže:

U Leskovcu kako i u svijem povećijem mjestima, gdje je byzantinsko
pravo prodrlo, braća dijele po očinoj smrti, obično samo pokretnine, kao:
novce, pobolje pokućtvo, kao n. p. bakrene sude; ali i ta djelidba nije nego
obilježenje što je čije, jer nedijeleći nepokretnine, dokle su god zajedno u
zadruzi, pokretnine (osim novaca) cijela familija zamjenito upotrebljuje kao
i dosada.

Kad pak do opće diobe dodje, sinovi uzimlju svaki jednak dio, a kćeri
po dijela svaka, ali joj se neuračunaje to, što je primila pri udadbi, jer
obično i sin isto toliko darova prima koliko i kći. U Sopskom predjelu o
kakvu nasljedstvu kćeri, ni govora nema — one se moraju zadovoljiti ruhom

1) Slav. Blitter I. Jahrg. 10. Heft.

2) Opisanje Bosne u Srb. Ljetopisu 1845, IL, 15. Sravni i u Zelenogorskom ru-
kopisu stihove :
»I umrčli glava čelčdina,
Dčti vše tu zbožiem vjedno vladu,
Vi&dyku si z roda vyberice.«

444 Pravni običaji kod Slovena.

i prćijom, što su pri udadbi primile. Dijele se in stipites ako su dalji srod-
nici: ako su braća, razumije se, in capita.

Dok je mati živa, teško da će medju braćom do djelidbe doći — ali
ako se ipak dogodi, materi opredijele što se pogode, pa ona obično ide i
žive s najmladjim sinom. Ako joj u dio padne njiva ili kuća ili druga nepo-
kretnina, ona to može i prodat i darovat ali samo jednomu od svojieh sinova
ili unučadi. To je dakle nasljedstvo ab intestato.

Što se pak oporuke tiče, kad čovjek ostari ili vidi da mu inače nije
duga života, te hoće da uredi svoje stvari, čini oporuku. Ali ovdje oporuka
nije kako rimski testamentum ili današnji zapadno-evropejski — ; ovdje nema
nikakve tajne što je u oporuci naredjeno, jer su tu prisutni nasljednici, i bez
njihova sporazumljenja (ako su sinovi ili bi inače bili nasljednici ab inte-
stato) oporuka bi bila ništetna !).

Dosta je, da se pri tomu nasljednici ne opiru oporučiteljevim naredbam.
Oporučitelj, obično se malo odaleči od inače običnog nasljedbenug reda, i
zadovolji se najviše tim, što opredijeli koja će stvar (res singularis) svakomu
da pripadne. Po tomu vidimo, da je bugarska oporuka još prije nekakav
contractus nego li testamentum. Na sačinjenje oporuke pozvani budu starje-
šine seoske i pop, pa ako hoće da još bolje utvrdi posao, pred njima čini
da nasljednici obećaju zakletvom, da će izvršiti to, što je on oporučitelj nare-
dio. U povišim selima u novije doba oporuke bivaju i pismeno. Isključenje
iz nasljedstva dogodi se sasvim rijetko. Kad je posao svršen, biva gozba.
Moramo ipak primjetit, da ni take oporuke nijesu davna narodna institucija,
nego su u novije doba bile uvedene *). Pa baš i dan današnji u manjim sč-
lima toga nema, nego sinovi po očinoj smrti ili ostaju u zadruzi ili se dijele
po običaju. A još uz to da Kćeri nebi od zadruge što tražile po byzantin-
skom pravu, koje je, kako rekosmo, po većim mjestima poprimljeno, odreku
se još za očina života nasljedstva na buduću očinu ostavštinu.

Dosta puta razdijeli otac svoj imetak medju sinove još za dobra života.

Mi znamo koliko je starome rimljaninu stalo bilo do toga, da ima ko
će mu i po smrti osobu zastupati i nekim načinom još joj produžiti obstanak:
od tuda u rimskome pravu načelo: heres sustinet personam defuncti, od
tud i staranje imati heredem necessarium, pa makar bio do tada i rob, koji
inače personam non habet#). Taj dalji obstanak svoje osobnosti i po smrti
smatra prosti Velikorus u tome, ako ima koga, ko bi ga ne samo pokopao
da li ga i spomenuo (noMasyTe ili gBaaTb nomMusKka) po običaju narodnom.
Toga radi, kad bi i sin bio a ne pokopao i ne pomenuo svoje roditelje
gubi nasljedstvo, a prelazi na onoga, pe bio i najdalji tudjinac, koji je to uči-
nio. Ovaj običaj, misli g. Ivanov-Želudkov, da žive kod svijeh Velikoruss,
ali kaže, da može jamčiti za Vladimirsku, Orlovsku, Jaroslaveku i Černi-

ovsku guberniju kao i za naseobine ruske u Besarabiji a takodjer za Ne-
asovce u Azijii Filipone u Prusiji, jer se je o tome svojim očima osvjedočio.

1) Slovenska misao, da stožer ne pripada samomu ocu potvrdjuje nam i jedna
listina iz 15. vijeka u kojoj nalazimo, da sin za života očina ostavlja te-
stamentom nekoliko domaćih zemalja crkvi. (Listina je pisana u Skurini kod
Senjske Rijeke 10. junija 1499 štampana u Arkivu za povj. jugoslav. L, 207).
I kod Arbanasa ako otac hoće, da za dušu štogod ostavi, valja da sinovi pri-
vole (L' Univers. Europe, 39. I. 145).

2) Poznato je, da ni Nijemci neznaše za oporuke prije, neg se upoznaše sa kano
ničkim i rimskim pravom. (Gledaj n. p. Graf und Dietherr, Deutsche Rechts-
sprichwčrter_206 i slijed.).

8) Gledaj n. p. 8. 1. Inst. 2. 19, fr. 14, Dig. 38. 16; fr, 11. Dig. 28. 2.

Dr, V. Bogišić. 445

Isto tako po smrti ženinoj njezina prćija prelazi na kćeri, ili na djecu
u opće: — nema li djece, tad mužu ako se obveže spominjati se njezine
duše, inače vraća se u njezinu rodbinu.

U istočnoj Sibiriji po g. Ščukinu, ženina se prćija ne vraća nikada fa-
miliji odkle je žena dovedena ').

Po smrti očinoj u Sibiriji braća se dijele, ali očina kuća ostaje najmla-
djemu bratu, a dioba za života roditelja o njihovoj volji zavisi ?) Da je i u
ostalijeh Velikorusa taj isti običaj, da najmladji brat u očinoj kući ostaje
svjedoče nam narodne poslovice, koje Dalj navodi:

MenbiroMy CBIHY OTUOBCKIH ABOpE, CTApileMy HOBOCEJBE, i

Menpnioii CBIHB Ha KODRIO CHAHTE: pa i sam u tome smislu i tomači te
poslovice 5).

Ili. Stvari.

UpA XEMJA TOTO H XJBĆE. F. “)

Upa 36MJA TOFO M TOpOAbBĆA. F. *)

UeH ABODE, TOTO H XOPOMBI. F,

UeH 6eperb, TOro 4 pbuća. r.

Ha upeii 36M45, TOMyY HM CSB. Fr. $) '

Ha uieMy TOKY MOJOTATB TOMY H XJ5O0B BO34TB. MF.

Kyaa ToJđoBa Ty4a H KHBOTDH. F.

Ve KOHB, TOO H BO3%. F.

XTO KOHA KYIIHTb, Ćepe H Y34euKY. Mr.

Ular s konjem ide.

Moja krava dakle moje i tele. ")

TbpCcH TBJIE-TO NOZAB KpaBa. b.

Kud koža tud i vuna (i rep).
ije june onoga 1 uže.

Ocas musi za lišku. č.

Kud je otišla sjekira, nek ide i držalo.

Každa vče za svim panem kfiči. č. %)

»Moje« (to slowko) 1 »twoje“ wszystek šwiat mjesza oboje! p.

Hled svćho, a nech což jest mćho. Čč.

Povčdč! Pech: Svćho hled, ciziho nech. Čč.

Tudje lijepo svoje najljepše; tudje milo svoje najmilije; tudje sveto
svoje najsvetije.

UroKA4o-TO Xy6aB0, CBOH-TO IIO-Xy64B0 ; TIOKAO-TO MH.IO, & MA MOH-TO IIO-MHJIO.

CBoe CBATO€, UyKE HAHCBATEHKILE, Mr.

Uyxoe A06po CTPAXOME OFOpOKEHO. F.

Tudja gruda (zemlje) ubija čovjeka.

1) Ira. C6oprukt. IIporpaMmma 17.

%) Ibid. 19.—21.

8) [1ocaroBunb1. 682.

*) Acecessorium sequitur suum principale. — Il pit tira il meno.

5) Quod inaedificatur solo cedit — S' intende la casa coll orto — Dem der Ha-
gen, dem ist auch der Graben. — Alle Gebiude folgen dem Grunde.

6) Quod solo datur solo cedit.

7) Dat calf voleht der coe. (holand) — La nave non va senza il batello. — Ogni.
prete mena seco il chierico.

5) Res clamat ad dominum.

446 Pravni običaji kod Slovena.

CE UyiKHMB H HA CepeAB CeJZa pocraBašca, mr. ')
CE UJ2KOFO KOBRA XOTE IOCEpeAB 6OJOTA. Fr.

CE Uy>KOTO KOHA CpeAH Fpf3H AOJOMH. Fr.

S tudja hata na sred blata.

S eudzego konia i srzod blota zsiadaj. p.

S ciziho konč jest prostfed more stiesti. č.

Pusto mlijeko, i psi loču. ?)

UTO B3ATO, TO H _CBATO. FT.

Ni moj lov, ni moj zec.

Našli jame, dčime se. Čč.

Ptednejši časem, bližši pravem. č. 5)

Kto perwszy, ten lepszy. p.

Kdor pred prijde, pred mele. sln. *)

Ko prije u mlin dodje, prije i melje.

KTO NepBše, TOTB H NpABEE. F.

Kto pierwćj do mlyna, pierwej miele. p.

Kdo dFfive do mlyna donese, tome dtive meli. č.
Nadjeno sakriti, svejedno je kao i ukrasti. 5)
Hameat, Aa He OGABHJIE BC6 PABHO UTO YTAHJIT. F.
Kdo čas (lćta) pravni promičel, vzdyckij mlč. č. %)
Dawnošsć swiadek (znok) prawdy. 7)

CTApag KPBIOCTE IpaBBe. r.

UsMb CTAPBE TEMP IIDABBE. F.

Jedno rimam“ više vrijedi, nego deset »dobiću«. )
Lepši jest »drž ho“, než ,chyt' ho“. č. ?)

Lepši sykora v ruce, než slavik v lese. 19)

Ko ništa nema ništa i nevrijedi.

1. Razdijljenje stvari.

Svekolike stvari, na koje čovjek može steći neko pravo, dijele pravnici
na stroge opredijeljene kategorije. Čim je više razvijeno pravo kojega na-
roda t. j. čim su se više učeni pravnici njime bavili, tim se u njemu savr-

1) Ne sawo jojes ir klave nušesi (lit). — Chi del! altrui si veste presto si spo-
glia. — Qui d' autruy bien se vest, tost se devest (iz 16. vijeka).

9) Oecupanti fiunt derelictu. — Tout ce qui vient a la haie est proie.

8) Prior tempore potior jure. — Qui premier prend ne s' en repent (XVI. vijeka).
— Quien primero va primero manja. — El que primero se levanta, primero
se calca. — Chi va primi non va senza. — First come, first served.

*) Qui premier vient au moulin, premier doit moudre son grain. — Chi & primo
al mulino, primo .macina. — Quien primero viene primero muele. — Wer zu-
erst kommt mahlt zuerst. — Den som forst kommen til Mšlien, faaer forst
malet (dan). — Deer aerst compt, der aerst maelt (fries).

5) Cosa trovata non & rubata.

6) Souffrance et accoutumance est desheritance.

7) Anciennetć a autoritć.

5) Beati possidentes, — Beato quien possee, maharon quien demande. — Chi ć
in tenuta, Iddio!' ajuta. — A cavar di casa un morto, ce ne vuol quattro de' viri.

9) Il vaut mieux un , Tiens“ que deux »Tu !' auras“.

10) Mas vale paxaro in mano, que buy trebolando. Mieax vaut un prdsent, que
deux futurs,

Dr. V. Bogišić. 447

šenije ispunila ona stara izreka: qui bene distinguit bene docet. Mi ipak ne-
<emo nipošto da tijem kažemo, da se u običajnom pravu nenalazi razdijelje-
nja nikakova u tome obziru, nego samo da ga nije u takoj mjeri, kako u
razvitom pisanom pravu — pa ako narod i znade djelom taj razdio i uči-
niti, abstraktno i u svojoj potpunosti teško. da žive u narodnoj svijesti. Srav-
Nimo n. p. francuski droit coutumier, kojim se ipak jedan veliki narod ne-
koliko vijekova služio, pa koliko ćemo ga naći nesavršenijega, što se toga
tiče, od pisanoga prava! Nije dakle čuda, da se u slovenskome pravu, na
koje se do sada pravnici, a većinom i zakonodavci maćehinski obziraše, nema
onoga bogatstva ni točnosti u opredjeljenju, koje nalazimo n. p. u pravu
rimskome — a još je manje čudo, ako se sjetimo naravi onoga spisa, da
nama i od toga što ima, ne dodje do znanja, nego samo malahan dio pai
to nepotpuno.

Glavni razdio stvari rimskoga prava u pokretne i nepokretne (res mo-
biles et immobiles) poznaju dakako i prosti Sloveni, samo što oni su drugom
rgodom i na drugi način došli, ako ne do istovetnoga, ipak do sličnoga pojma.

i smo već govorili o zadruzi, kao o najstarijoj formi familije slovenske, a
ova je po svojoj naravi morala poroditi misao o stožeru, gdje su većim
dijelom nepokretnine, da bi se razlikovale od stvari, što su za prodaju i od
osobine pojedinaca, koja sastoji vazda u pokretnim stvarima. !) I Rusi
označuju stalni imetak cijele familije riječi sorumia, a to što se pojedinome
dade da uživa, zovu noMseTbe %).

Da i kod Slovena ima barem praktične vrijednosti razdjeljenje stvari u
glavne i uzgredne (res principales, res accessoriae) svjedoči nam to, da
pri prodaji nekoliko stvari, uzgredna stvar i bez naročite pogodbe, ide sa
glavnom (res accessoria sequitur principalem).

U Konavlima n. p. gdje je često čuti poslovicu: gdje ide june nek ide
i uže“ s prodatim se junetom i uže daje kupcu. Isto tako i u Rusa po po-
slovici y koro ys4a BB pyKaXB y TOrO H BJACTE, po g. Ivanovu-Želudkovu
daje se s prodatim konjem obično i uzda, a takodjer i krava s kablićem
(nogoliduKOME) u što se mlijeko muze. Osim toga, mi već medju poslovicama

poredjenim na početku ovoga odsjeka, navedosmo njih nekoliko, koje se na
ovaj običaj odnose.

Medju stvari extra commercium, po narodnome mišljenju u Rusa, spa-
daju nekijem načinom i ikone, koje predstavljaju sliku božju, bogorodice i
svetaca, jer misle da bi grijeh bio kazati kyuurb o6pa3B, nego se mjesto toga
kaže o6paša MsHHTE: pa tako i viču oni, koji putem ikone prodavaju (Iva-
nov-Zeludkov).

Za ostala razdjeljenja stvari nemamo nego sasvim oskudnijeh i nepot-
punijeh izvora, mislimo dakle, da je za sada to bolje posve izostaviti: a i
onako može bit, da tijekom opisivanja odnošaja, koji spadaju u ovaj odsjek,
da će gdjegdje biti štogod i navedeno, čim bi čitatelj i sam mogao poglavlje
o razdjeljenju stvari, ako ne popuniti, a ono barem pomnožiti.

2. Sobstvenost.

Medju svijem pravima, koje može čovjek na stvarima imati, svakako
je najveće pravo sobstvenost (dominium). Nebudući naš posao davati defini-

1) Za tu razliku kod starih Slovena sr. Jireček 1. c. 1. 155—156. Sr. i razliku
medju bona feudalia i bona allodialia u feudnom pravu. '
9) CaoBapp ruske skademie s. h. v.

Književnik III. 3. 30

448 Pravni običaji kod Slovena.

ciju o sobstvenosti, mi ćemo odmah da progovorimo štogod o nekim nači
nima, kojim se to pravo stječe, u koliko nas izvori budu u tome pomagali

a. prisvojenje.

Kako svuda tako i u Slovena u običaju je pravilo: res nullius (dere-
licta, adespota) cedit primo occupanti !). Kogod prvi dakle nadje stvar, koja
nema gospodara pa je prisvoji (occupatio), njegova je. Vuk nam n. p. svjedoći
da u Srba, kad ko što nadje i samo obilježi stvar, pa je opet ostavi, gdje
je našao, time je stvar našaocu prisvojena ; ona nije više res nullius. On kaže:
»Kkad ko nadje u šumi čele, on izreže sjekirom krst na kori onoga drveta
u kojemu su čele, pa ko jih poslije nadje tako obilježene nesmije ih izsjeći,
jer one već imaju gospodara.“ To obilježenje zove se zakrstiti. *)

I u hrv. primorju po g. Vukeliću često se dogodi, da roj čela padne
na tudju zemlju, ali ovdje se obično ne zadje daleko, pa gospodar zemlje
raspita lako za gospodara njihova, ako ovaj nezna kud je roj krenuo. Go-
spodaru je pak čela slobodno u svako doba, uljesti i bez pitanja u tudj vrt
da »pobere čele«.

Kako što za Srbe vidjesmo, sličan simbol prisvojenja nalazimo i kod
ribara ili lovaca ruskijeh, u polarnijem predjelima bijeloga mora. Oni ulovivši
kakvu zvijer ili našavši koju drugu ničigovu stvar, ako je daleko streha ili
kućarica gdje lov spremaju, a oni je metnu gdje mu drago, samo uza nju
zabodu u zemlju ili u led palicu, i to je simbol, da je zvijer već res alica-
jus, i niko je ni taknuti neće, pa baš da će tu i izagnjiti. Opisatelj potvr-
djuje to i jednim primjerom. On kaže: Ja sam s&4m vidio čamac, gdje se
još ljulja na istome mjestu, gdje ga je neki Pachtuzov pred tri godine
prievezao bio. Taj čamac je bio ipak res derelicta, jer budući se Pachtuzo-
vov brod razbio, on čamca nije mogao sobom nositi: tu ga ostavi, da njim
valovi o kraj tuku kako jim volja, ali jer je još palica uz čamac privezana
bila, niko se nije usudio ni taknuti ga. Ni sam zabodeni kolac nesmije niko
kretati, da ne oslabi. Opisatelj i za to navodi primjer. Kad jednom dodjoh
na jedno mjesto Lapske obale, kaže on, ugledah uz jedan čamac pun mreža
i drugog ribarskog orudja, zaboden jedan komad od vesla, pa kad ja, ne-
znam ni sam za što; uhvatih za veslo, priskočiše odmah nekoliko ruskih
IIpomamaeHuka k meni, moleći me, da to ne činim, jer da je grijeh. Tek
poslije obaznah smisao tijeh riječi, kad me uvjeravaše ljudi, da bi mogao i
svoje zlatne ure u Novoj-Zemlji. gdje hoću na putu ostaviti: pa samo ako
uza njih palicu zabodem, da ću jih bez sumnje opet kad se vratim na istome
mjestu naći.« #)

U kakvoj pustari, gdje nije radjeno i gdje zemlja općini pripada, dosta
je, da neko počne obradjivati komad te zemlje, da tim postane njegova svo-
Jina. U Vukovu bo se rječniku pod riječi zakopina i objašnjenje te riječi
nalazi: »to je moje od starine, ja sam prvi to počeo raditi«. To je rečeno
dakako samo za Srbe.

Ali i u vojn. Granici a osobito u hrv. primorju, po g. Vukeliću drže
ljudi, da »gmajna« nije ničigova (barem što se pojedinaca tiče), jer svaki
: graničar može, gdje hoće, počet komad zemlje obradjivati. Ako dakle gra-
ničar hoće, da krči zemlju za vinograd, a on najprije ogradi okolo onoliko,

I) Quod nullius est, id ratione naturali oceupanti conceditur, sr. 8, Dig. 41, 1.
%) Rječnik s. v. zakrstiti.
\ Erman, Archiv... V. 687—88.

Dr. V. Bogišić. 449

koliko misli, da može uraditi, i netom je dogradio, niko ga nesmije smetati.
On tek tada sadi loze unutra ograde. Ali se svakako prije, nego počne ra-
diti, mora prijaviti ,kumpaniji«.

U Rusa, kad su dvojica zajedno, pa naidju na res nullius onoga je, ko je
prvi ugledao, ali mora prije nego je ugleda i onaj drugi zavikat uypp moe!
— ali ako je u isto doba i drugi ugleda, pa zaviče uypb nonosamE, tad mo-
raju da je dijele. ')

Ali kad je ko što nehotice izgubio, razumije se, da to nije res dere-
licta, pa oni, koji je nadje, ne smije je prisvojiti. U takome slučaju običaj
je u Dubrovniku, da se dade slijepcu koji novčić, te on ,liči« po svijem
ulicami, što je izgubljeno ili nadjeno ; ako je što nadjeno, kaže se, gdje je,
nego onaj čije je da dodje i da donese biljegu ; ako li je izgubljeno, da do-
nese i da uzme »nalježbu“. Za vremena republike zdur (čovjek od straže)
u ovakijem je prigodama ličio. 2)

U Bugarskoj a osobito okolo Trnova, što se izgubi pa kogod nadje,
treba da donese u općinsku riznicu, koja je ujedno i crkvena kasa, pa pop
razglasi, da se je stvar našla, te čija je da donese obilježje i da plati na-
lježbu. Nalježba nije svud jednaka ali svagda iznosi od O do 10%. Ako
joj se nenadje gospodar tad se stvar proda, i onaj koji je našao ima jus
protimiseos, pa i za nižu cijenu nego valja, a novci što se iz te prodaje iz-
vade idu crkvi. Ali i kad je prodata te se nadje ko je izgubio, vrati mu se
ili stvar, ako je još na srijedi, ili izvadjeni novac samo što mu se odbije
nalježba, nešto za crkvu, i svi troškovi što su se učinili za uzdržanje stvari
(impensae necessariae et utiles).

Ako se v6 nadje ili koja druga životinja, općina ga predade obično
onomu, koji ga je našao, te ga ovaj hrani i njime se služi. d se god na-
dje gospodar izgubljenog vola, ko ga nadje mora ga povratiti, ali mu mora
bit plaćeno to, što ga je hranio, a on što se je volom služio, to u račun ne
ide (Odžakov).

I zakopano je blago, razumije se, res derelicta ako ima sve postulate
ničigove stvari, te se može prisvojiti ") — ali prosti narod ima o blagu i
njegovu prisvojenju osobito mišljenje ne samo sagradjeno na narodnom suje-
vjerju, dali njime sa svijeh strana i prepleteno. Navedimo neke primjere.

Po g. Vukeliću u vojn. Krajini pripovijedaju ljudi, kako novci cvate,
ali se straše pristupiti, gdje kažu, da su zakopani, jer blago ,gri“ (djavo)
čuva. Na jednom mjestu, gdje kažu, da su novci zakopani, vele, da o zdra-
voj Mariji zvoni. Kad kome i podje za rukom blago naći, mora znati točuo
ovršiti neke obrede, medju kojijem je neobhodno, da se iskopani novci po-
škrope blagosovljenom vodom odmah na mjestu, jer bi ss inače u pepeo pro-
vrgli. Osim toga kažu. da ko novce zakopa ,metne na njih proklestvo«, pa
ako se ne učini onako, kako je on namjerio, novci se nemogu dignuti. Ipak
ko je našao pa svekolike poteškoće svladao i prisvojio jih, drži narod da
njemu i pripadaju.

I za Srbe u opće, kaže Vuk, da misle, gdje su novci zakopani, osobito

1) Ivanov-Želudkov ITH. C6op. IIporp. 23. Sličan tomu navodi Snjegirev za taku
zgodu i u Grka uzklik ,xowog Epuis« a u Rimljana ,in commune«.

2) Vak Rječnik. s. v. ličiti i nalježba.

3) Thesaurus est vetus quaedam depositio pecuniae, cujus non extat memoria, ut
jam dominum non habeat:; sic enim fit ejus qui invenerit, quod non alterius sit.
Alioquin si quis aliquid, vel lucri causa vel metus vel custodiae condiderit sub
terra, non est thesaurus; cujus etiam fit furtus. fr. 31. 8 1. Dig. h. t.

*

l

450 Pravni običaji kod Slovena.

gdje jih je mnogo, da jih nešto čuva, i da se nemogu lasno iskopati ; mnogi
pripovijedaju kako su jih u tom poslu plašile različne aveti. Gdjekoji kažu,
produžuje uk, da ono mjesto gdje su novci zakopani, valja u veče posuti
rašnom, pa od kakve se životinje ondje nadje trag, onaku životinju valja
ondje zaklati, pa će se onda moći novci iskopati. !)

Sakriveno blago i u Bugarskoj se često traži. Narod kaže, da je blago
koje je u zemlji i u kamenju zakopano, tako čuvano, da se nikako nemože
naći bez neke trave (po svoj prilici izmišljene) koju Bugari zovu raskov-
niče a Srbi raskovnik (Vuk). Blago čuva tarasan (isto što u Srba
vukodlak) ali on od raskovniče bježi. Kogod nadje blago njegovo je. Na
nekijem mjestima kažu, da blago mora djevojka ili dijete iskopati, te kopači
odvedu tamo svoju djevojku ili dijete i to dijete samo zakopa jednom ili
dva puta; te ga tad pošalju kući. A oni kopaju naprijeda. Pri kopanju se
nesmije ništa govoriti. Kad nadju blago, uvjereni su, da blago nepripada
njima nego onomu djetetu, koje je prvo počelo kopati, te mu ga obično i
dadu, a u ime njegovo ostave samo jedan dio za sebe, jer kažu, da je to
namijenjeno bilo djetetu i da je to njegova sreća, pa da djeteta nije bilo,
nebi jim se bilo dalo blago nikako iskopati. (Odžakov).

Velikorusi drže, da blago može tražiti kogod hoće, pa i na tudjoj zem-
lji baš i nepitajući gospodara. Od nadjena blaga daje se polovina onomu ko
nadje a polovina vlasniku zemlje. ?) Ko blago nadje hrani ga obično potajno. 5)

b. Preinaka stvari.

U Velikorusa, u Malorusa, u Poljaka i u Bugara za slučaj, da bi ko-
god bona fide preradio tudju stvar, te joj dao nov oblik (specificatio) ne
slijede se pravila rimskoga prava, *) da bi se odlučilo ko je vlastnik te nove
stvari po razlici slučaja, nego u svakom slučaju i specificator i vlastnik
stvari, postaju condomini po pola pa se poslije nadoknadjuju po cijeni stvari
i po vrijednosti radnje. (Ivanov Želudkov).

c. Prirast.

Sobstvenost se može dobiti i per accessionem i to na različne načine.

I samo se sobom razumije, da plod jedne stvari pripada onomu, čija
je stvar. 5) Premda osobitijeh izvora za to nemamo, mi već navedosmo u
odsjeku za obiteljsko pravo, da pojedini zadrugar ili sin može imat svoje
životinje, pa da i ,napredak“ (fructus) t. j. što svaki komad živoga okoti,
njemu pripada.

Načelo rimskoga prava »solo cedit quod solo implantatur« *) nevalja
za Bugare, Poljake i Ruse, jer kad kogod bona fide nešto usadi ili usije na
tudju zemlju, zemlja ostaje dakako čija je do tad bila, ali i od sjemena i od
onoga, što će iz usjeva roditi, pripada polovica radiocu i to ipso jure: a.
druga polovica vlastniku zemlje. (Ivanov-Želudkov).

Za druge vrste prirasta kao alluvio, avulsio, insula in flumine nata, tako
zvana comnixtio, confusio itd. nemamo nikakvih izvora.

1) Rječnik sub čelinke.

2) Sr. 1. un. Cod. h. t. i 8 39 Inst. h. t.

3) Ivanov-Želudkov — sravni i ITH. C6op. IIporp. 23.

4) Gledaj n. p. Arndts Pandekten S 155 sa izvorima koje navodi.
5) Res accessoria sequitur rem principalem ili cedit rei principali.
6) S 31. 32. I. 2. 1; fr. 7. $ 13, fr. 9. pr. D. 41.1.

Dr. V. Bogišić. 451

d. Predaja.

U Bugarskoj, a osobito oko Trnova, pri prodaji na pr., doklegod nije
učinjen teslim t.j. predaja (traditio), prodavalac se još drži vlasnikom i
sve što se dogodi prodatoj stvari, dakle da pogine ili da se pošteti, to sve
ide na škodu prodavaočevu pa baš da je kupac i platio kupljenu stvar. Te-
slim se čini kao i u rimskome pravu: ili se doista predade prodata stvar
iz ruke u ruku ako je pokretna ili osebna, ako je pak nepokretna ili kollek-
tivna to biva simbolično. Kad je stoka n. p. prodata, prodavalac predade mu

jednu ovcu i tijem su (pars pro toto) prodate sve, ili kupac premjesti kup-
jenu stoku u drugi obor ili jih oćera nekoliko stopa od onle gdje se nalaze,
ili prodavalac kupcu predade malo sijena ili pljeve, ili najposlije kupac za-
bilježi svaki komad kakvim mu drago biljegom. Ako je vino, teslimljeno je,
kad kupac udari svoj pečat na bačvu, pa ili je mjereno ili nije, vino je nje-
govo. Kad se prodaje zemlja, otide kupac i prodavac na lice zemlje, te pro-
davac uzme grun zemlje sa travom pa ga preda kupcu, koji ga opet baci.
Osim toga da bi stvar još bolje kao svojinu obilježio, ili toga istog dana ili
sjutri dan otide na zemlju, pa je malo kako obradi, kako svoju zemlju.
(Odžakov).

Za druge načine kojim se sobstvenost stječe kao: usucapio, adjudicatio,
nedostaje nam izvora.

Zajednica. Sobstvenost se obično drži da je pravo koje jednom čo-
vjeku pripada. — U Slovena pak vidjesmo da gdje je još zadruga ili barem
nešto od stare obiteljske forme ostalo, da je sobstvenost, osobito nepokretnih
stvari, pravo koje pripada cijeloj familiji. Ali nije da nemože biti i drugačije
jer jednoj stvari može biti i više gospodara !), koji baš i ne živu u jednoj
familiji — a u Slovena biva kadgod da jedna cigla stvar pripada i nekoli-
kim familijam: za ovo pošljednje evo i primjera:

Kod Rusina ugarskijeh ima obično svako selo po razmjerju svoga pu-
čanstva nekoliko brašnenih mlinova koji su zajednička svojina nekoličine
familija —; naprotiv pak dogodi se da dva susjedna sela nemaju nego jedan
cigli mlin, a to biva osobito kad u zemljištu jednoga od ta dva sela nema
nikakove riječine (potoka). Skoro svaka seoska kuća ima svoj dio sobstve-
nosti na jednomu takome mlinu, a to pravo sobstvenosti mjeri se po vre-
menu, po istečenju kojega dolazi red na neku kuću da može mljeti; n. pr,
red može doći na jednu kuću svake 7 na drugu svake 14 dana i to se zove
mlinski red. To se pravo obično nasljeduje, a ne prodaje. Ipak dogodi se
kadgod i prodaja, ali to samo po komadić od cijeloga dijela jedne kuće i
to se zbiva obićno kad su se čeljad u jednoj familiji umnožila, a u drugoj
umanjila, tada ova pošljednja prodade što joj je suvišno prvoj n. p. četvrti
dio ili polovinu toga svoga prava. Popravljanje tijeh zajedničkih mlinova
biva, razumije se, po razmjerju prava sobstvenosti svake kuće.

I u Slavoniji primjećuje Čaplović, ima takovih zajedničkih mlina. *) A
g. Ivanov-Želudkov kaže da je on i u Rusiji vidio sela u kojima što se
brašnenih mlina tiče, žive po nekoliko kuća u zajednici. '

!) Premda da rimski pravnik kaže da: ,duorum in solidum dominium vel pos-
segsionem esse non posse nec quemquam partis corporis dominium esse: sed,
produžuje ipak, totius corporis pro indiviso pro parte dominium habere“
(fr. 5. 8. 15. Dig. 13. 6. sravni i fr. 4 8. 7. Dig. 10.1).

2) Čaplović, Slavonien .. I. 116; Stojanović, slike u Nevenu 1856 str. 344.

452 Pravni običaji kod Slovena.

3. Služenje.

Dogodi se često da neko ima najpotpunije pravo na neku stvar t j.
sobstvenost — pa ipak može bit i drugijeh, koji ako i nijesu s vlasnikom
u zajednici, ipak na tu istu stvar imaju neko opredijeljeno pravo, kao n. pr.
uživati stvar na neko vrijeme, služiti se sa stvari u nekijem slučajevima itd.
To je tako zvani jus servitutis u rimskome pravu. ')

Servitus razdjeljuju rimski pravnici najprije u serv. personarum i serv.
rerum. Pod prvu potpadaju, kako je poznato: ususfructus, usus, habitatio,
operae servorum itd. — a drugu vrstu razdjeljuju glavno u serv. praediorum
rusticorum i u serv. praed. urbanorum. *) Mi toga razdjeljenja niti hoćemo
niti možemo činiti, dapače mi ćemo ovdje bez ikakve razlike navesti i pravo
služenja koje pripada neopredijeljenim osobam , kako obćinarima, putnicima
itd. što bi inače prije spadalo u javno pravo.

I kod dobivanja prava na služenje vidimo da i u srpskog seljaka valja
ona stara izreka prior tempere potior jure, isto kako i navedeno pravilo, da
stvar bez gospodara pripada onom, koji je najprvi prisvojio. To nam se po
svjedočuje tim što Vuk kazuje: da čiji čobani u proljeće s ovcami na vrh
kape ugrabe, oni pasu planinu sve ono ljeto. %) Planina dakako valja da je
općinska.

' Riječ supojeiK nahodi se u Vukovu rječniku sa primjedbom da «+
tako zove u Boci onaj, koji s kime zajedno stoku pase i poji. Premda
nije jasno rečeno nama se ipak čini da je to nešto slična rimskoj servitus
pascendi ili compascendi kao i serv, ad aquam adpulsus. Tom prilikom Vuk
primjećuje da je u Crnojgori i okolinama velika nevolja ljeti za napajanje
stoke: kašto kaže on, tjeraju stoku na vode na Turskoj zemlji pa se jedni
s turcima biju, dok drugi za njima stoku poje. *)

U Sinjskoj okolici servitus itineris, aquae hauriendae i njima slične
imaju najobičnije svoj postanak razdijeljenjem velike zadruge u manje obitelji.

to se bunara i čatr'anja tiče, pri djelidbi je obično, da ti pripadnu
sasvim jednoj strani, a da druge imaju pravo služenja, ali je još običnije da
bunar i čatrnje ostaju kao zajednica (in condominio) svijeh stranaka.

Ko hoće da probije prozor na svojoj kući pa baš da je s te strane i
tudj vrtao, to on može učiniti kad ga je god volja, ne tražeći dopuštenja u
gospodara vrta.

Pojedine servitutes pascendi i compascendi sasma su rijetke, ali kad
se požanju njive ili pokose livade, svak (samo iz toga sela) ima pravo, ns
čiju mu drago njivu ili natjerivati stoku i tu je pasti, i to sve dokle se opet
počme zemlja obradjivati. Isto tako kad se koja njiva ili livada zapušti u
u ledinu, svak ima pravo tamo tjerati svoju stoku na pašu i to sve dok je
gospodar nepočne opet obradjivati. Ali prije nego će da na njoj radnju za-
počne, ako hoće da mu niko više svoje živo tamo ne nagoni, on uzme
naokolo kamenje jedan ne daleko od drugoga poredja i tim je označeno da
će se do skora obradjivati. Tad više u tako označenu ogradu niko stoke ne
goni (Milinović).

!) Servitutum non ea natura est ut aliquid faciat quis, veluti viridia tollat sut
amoeniorem prospectum praestet, aut in hoc ut in suo pingat, sed ut aliquid
patiatur aut non faciat (fr. 15. 8. 1. Dig. de serv. 8. 1).

2) Za naziv svake pojedine servitus u rims. pravu, kao i gdje koja spada gledaj
Arnts, Pandekten $. 185. 186. sa navedenim izvorima.

3) Rječnik s. v. kapu.

+) sub. v. Supojnik.

Dr. V. Bogišić. 458

U Bugarskoj kad se porodice dijele, dogodi se čestokrat da po jedno
ili više drveća, koja su odredjena kao sobstvenost jednoj stranci, ostanu na
zemlji druge stranke. Ta drveta premda u tudjoj zemlji, može i vlastnik i
njegovi nasljednici gojiti i voće sabirati sve dok traje. Usahne li jednom ne-
smije novo usaditi: što više; ako iz staroga hreka isklija mladika te drve-
tom postane, to veće nije svojina vlastnika prijašnjega drveta, nego gospo-
dara zemlje, gospodar stabla može samo za sebe uzeti usahnulo drvo. Po-
najviše su ta drveta dudovi, orasi i brestovi. Kad bi gospodar zemlje zlom
namjerom činio da drvo usahne, tad bi morao drugo svoje dati ili kupiti,
od onoliko godina, kako je prvo bilo, ako gospodar usahnule voćke nebi htio
primiti naknadu u novcima.

Obična je i serv. fluminis recipiendi, sa tudjega krova na svoju zemlju,
osobito ako bez velika troška vlasnik kuće nemože odvratiti vodu na svoju
zemlju ili na put.

A okolo Trnova je običaj, ako ko kuću na svojoj zemlji sagradi te je
opkoljen odasvud tudjom zemljom ili dvorištem, netom se oganj u kući užeže
t. j. pošto se onaj koji je kuću sagradio u njoj nastani, ima pravo tražiti
od svoga susjeda da mu dopusti prijelaz sa konjima i kolima punijem sijena
preko svoga ili da mu dotični prostor proda. (Odžakov).

to se tiče prijelaza preko tudje zemlje (serv. itineris, actus, viae) za
Konavle znamo, da ako je čija ograda ili komad zemlje opkoljen tudjom
svud naokolo, jedan od susjeda, preko čije zemlje može najlakše prelaziti
vlasnik opkoljenog komada, dužan mu je dopustiti prijelaz bez ikakve na-
knade.

Za Ogulin nam piše g. Vukelić, da je običaj (koji po svoj prilici i dalje
siže) da dok staza nepobijeli paze da se ne prelazi preko njive — ali jeli
jednom pobijeljela, tada svak ima pravo preko nje prelaziti. Ta su ljudi lu-
kavi primjećuje isti g., pa kad kiša pada prelaze još neutrvenim putem samo
da put zamažu, koji pak iza kiše pobijeli dok sunce pripeče.

U Lovreću i okolici po g. Milinoviću ako je izvor ili opći bunar u ta-
kom položaju, da se nemože do njega inače doći nego prelazeći preko ne-
čije zemlje to pravo ima svaki seljak u vrijeme suše i potrebe i nije dužan
ni u koga dopuštenje pitati. ')

U Velikorusa kao da je sasvim protivno, što se posebnih ljudi tiče,
jer ako treba nekomu kakov prijelaz preko tudje zemlje da bi došao do
svoje, on se mora nagoditi s gospodarom susjednog komada da mu dopusti
prelaziti, inače bo ovaj mu može kad hoće to zabraniti (Ivanov-Želudkov).

Isto kao što kazasmo za Sinjsku okolicu, i u hrv. Primorju je običaj
da pošto se pokosi sijeno ili požanje žito, seljaci tjeraju tamo svoju stoku na
pašu, pa čija god zemlja bila; ali ako gospodar neće da mu na njegovoj
zemlji »blago pasu« on stavi na sred njive dvije grane od kakva stabla —
i tad se nesmije više pasti na toj zemlji (Vukelić).

Okolo Trnova obradjuju se njive obično prez godinu t. j. jedne godine
se radi i sije, a drugu godinu počiva zemlja; dokle god zemlja počiva, može
svak od seljana (samo iz dotičnoga sela) pasti tamo svoju stoku. — Ali
ako je prošlo nekoliko godina da to nije bilo radjeno da se njiva kako ondje
kažu ocjelenila t. j. ledinom postala, tad gospodar ako ima do brzo pred-
uzeti kakvu radnju na toj zemlji, mora joj zataknuti na krajevima po jedan
ili više prutova i omotati jih travom na gornjem kraju. To je znak da se

1) Sr. njemačku poslovicu: Der Brunnen muse Weg und Steg haben (Graf und
Dietherr, Rechtespriichwčrter 84).

————-_———— >

454 Pravni običaji kod Slovena.

više tu pasti nesmije, i taj znak zove se poćka, a zemlja, koja je tijem
obilježena, zove se zapoćena. Taj znak neće niko taknuti do sam
spodara i čobani, koji pasu misle kad bi iskubli tudju poćku, da bi jih ka-
kvo zlo moralo snaći ili jim se dogoditi štogod nemilo (Odžakov). Ali i na
njivama, koje se svake godine obradjuja, od Miholja dana pa sve do Gjur-
gjeva dana, slobodno je pasti stoku. Veliku stoku jetjeraja i bez pastira te
tako stoji po svu zimu da je ko čuva samo ako se približi oluja idu da je
traže da nebi postradala. Preko zime ta životinja čini veliku štetu ko polju,
jer polomi i poglodje mnogu mladu voćku. (Tako je od prilike i u Slavoniji,

ko Čaplović kaže). !) Životinja prelazi iz jednoga sela u zemljište drugoga
te pase (što inače nije dopušteno) pa se ipak rijedko dogodi da bi kogod
koje živinče ukrao. (Odžakov). |

Velikorusi misle da je veliki grijeh uzimati novce za vodu —: voda
je božija. 2) Toga radi ako ja imam bunar u svome dvorištu ja nemogu do-
klegod teče nikome zabraniti da creplje za svoju domaću potrebu i zato baš
netreba da mi je iko pomagao bunare dupsti. Svak dakle ima na mome bu-
naru ser. aquae hauriendae. (Ivanov-Želudkov).

U Slavoniji putnik može ne samo nabrati voća u tudjoj bašti i tu se
na mjestu najestiti, nego nabrati pa i sobom odnijeti, a gospodar ne će mu
ni riječce grke za to progovoriti. Čaplović potvrdjuje to primjerom koji je
svojim očima vidio, pa premda i on iz Ugarske rodom gdje ipak ima gosto
ljublja, veoma se čudi da tu do te granice dopire. %) isto to potvrdjuje i

ermar za Dalmaciju *), samo što primjećuje da se voće nesmije sobom no
siti. Iznimka, koju Germar kaže, da je našao blizu gradova, dolazi od toga,
što su voćnjaci zbog položaja svoga blizu varoši glavni seljakov proizvod.

Na otoku Rabu (u Dalmaciji) putnik mora pitati pudara ako će voća
ubrati i ovaj mu dopusti ne tražeći nikakve plate. Na otoku Krku pak može

1) Slavonien . . 129.

%) U Bugarskoj je obično da bogatije seljačke familije izdubu bunar za napoj lju-
dima i životinji ili sagrađe most: to dobije neki javni charakter i svak se ti-
jem može služiti ma i da nije iz toga sela. Od familije koja je to napravila
dade se ime bunaru n. p. Popov kladenac, Šatov kladenac itd. ali ta familija
ima dužnost popravljati kad što treba na svoje troškove (sravni jus patrovatus
u kanoničkom pravu) i tako da ako se zbog nepopravljanja dogodi komu kakva
škoda ta familija mora je platiti n. p. zbog poderana a neopravljena mosta
konj je propao pa slomio nogu, kuća mora platiti štetu onomu, čiji fe konj
osakaćen ostao.

Kladenci se obično svake 2 —3 godine čiste ali premda ga seljaci sami očiste,
ipak onaj čiji je mora jih dobro napojiti. Taj koji je napravio kladenac, služi
se njime kao i drugi, pa kad bi on za kakvu izvanredna fabrika ili trgovinu
trebao i više vode nego je obično, on je nesmije crepati nego samo onda kad
nije opasnosti da će vode prenestati za svagdanju potrebu ostalijeh seljana.

Isto kao što bunar i most kogod radi dobročinstva sagradi, dogodi se često
da kogod usadi kakvu voćku s koje bi se svak mogao služiti. To on moše
učiniti i usaditi i u tudju zemlju blizu puta samo ako je zemlja u ledini od
nekoliko godina. Ta voćka dobije obično njegovo ime i baš da poslije gospodar
te zemlje cijelu zemlju obrati u vinograd, voćka ostaje vazda opća i svak može
sa nje brati dokle joj je god traga. Ko je usadio drvo valja da ga i goji i
obradjuje. (Odžakov).

3) Slavonien . . I. 158.

*) Reise nach Dalmatien . . 130.

Dr. V. Bogišić. 455

putnik ubrati voća i ne pitajući što mu treba da tu izjede, ali ni ovdje ne-
smije sobom nositi. U vojničkoj krajini misle mnogi da jim nebi rodilo
druge godine kad bi komu voća uskratili (Vukelić).

A za Bugarsku se kaže da putnik može kad god hoće uskočiti u vi-
nograd čiji ga je volja i nabrati koliko mu treba da se najede i koliko
može na dlanu od ruke sa sobom odnijeti. Seljanin istoga sela to nesmije
činiti jer kažu, da svaki seljanin ima svoj vinograd i voćnjak, pa može tamo
jesti ako je gladan: ta je povlastica samo za stranoga putnika. !) '

U cijelom dubrovačkom okružju lov je kao neka servitus publica, jer
lovac može uljesti u čiju mu drago baštu i tu loviti i niko mu nesmije ni
najmanje zaprjeke učiniti. A ima ljudi, koji nemajući svoga vinograda uzmu
pušku pa kako da tobože love, uljegu u vinograd pa tamo groždje zoblju
ili drugo voće jedu. Isto nam to istovetno kazuje i g. Odžakov za Bugarsku.

4. Još neki odnošaji kojim se sobstvenost ograničuje
i bliže opredjeljuje.

Osim toga što do sada navedosmo ima i još odnošaja koji okrnjuju
potpunost prava sobstvenosti na nepokretne stvari. Mi imamo samo neke
primjere xi se odnose na uradjene zemlje: evo jih.

U Dubrovačkoj okolici grane drveta koje vise više tudje zemlje moraju
biti najmanje toliko visoko od zemlje, da čovjek koji kopa može slobodno
motikom zamahivati. Ako su niže gospodar zemlje može je odsjeći ali samo
do pomenute visine. *) Ipak ako dva susjeda uprav neprijatelji nijesu, teško
da će to jedan drugomu učiniti.. Voće koje pada na tudju zemlju na svaki
je način svojina gospodara voćke i on može kad ga je volja pokupiti *) to
što je sa njegova stabla odpadnulo; gospodar zemlje na koju pada, nema na
to nikakova prava. |

G. nam Lucijanović skoro isto to pripovjeda o tome odnošaju za svoj
rodni otok Lastovo.

U Sinjskoj okolici kad se drvo nalazi na granici dviju baština, ono
se drži da je drvo na čijoj je zemlji hrek, ako je pak hrek polu tamo, a polu
ovamo, onda je oba susjeda in comune.“) Kada pak voćka jednomu pri-
pada pa prevjesi svoje grane i više susjedove zemlje ali tako nizoko da pri-
ječi rastenje žita ili drugoga usjeva, on može tražiti da gospodar voćke od-
giječe one grane koje smetaju usjedbi ali ako neće to, kao za naknadu ono
što usjevom gubi, on može brati voće sa grana koje bi inače imale biti od-
sječene. Ali ako su grane toliko visoke da nesmetaju susjedovu usjevu ni
radnji, tad, razumije se, ovaj nema prava ni na voće ni na odsječenje grana.
Gospodar voćke i ovdje može kad god 'hoće dolaziti na susjedovu zemlju da
š nje obere one grane, ali ako tijem štetu kakvu učini mora je platiti (Mi-
linović). U Bugarskoj je to po nešto inače. Ako je na granici drvo pa mu
grane vise više tudje zemlje, taj čija je zemlja može to trpiti, a može i odsjeći
svekolike grane koje više njegove zemlje vise; ali može i još više: on može
sasvim i drvo posjeći ako s običnom sjekirom može sa svoje zemlje doseći
do hreka onoga drva kojega grane neće da trpi; samo što pri tome sječenju

1) Odžakov sr. i Blanqui, Voyage en Bulgarie 226.

9) Sr. rimski interdictum de arboribus caedensis. Dig. 48. 27.

8) U rimskomu je pravu i to ograničeno jer svoje voće na tudjoj zemlji gospodar
nemože kupiti nego ,tertio quoque die.“ A kad bi mu se to zabranilo sredstvo
mu je interdictum de glande legenda.

) Sr. poslov. ,Steht der Baum im Hag, so nimmt Jedermann 'Thsil. (Graf und
Dietherr. Rechtssprichwčrter_ 85).

456 Pravni običaji kod Slovena.

mora klečati i nesmije od stojke sjeći. Ako pak ni to neće, on ima pravo
brati za sebe voće s onijeh grana što više njegove zemlje vise. !) (Odžakov).

Granice, Ovome kratkome odsjeku o stvarima u kome smo radi ne-
dostatka izvora i tako skoro samo o zemljama govorili nek nam se dopusti
kao zaglava navesti štogod i o granicam zemalja različnijeh gospodara.

I ako Slovenin nije tako strog što se granica tiče da bi imao, osobito
za to, svoje »agrimensores“ pa i svoga ,Deus Terminus« kako rimljanin,
ipak .po tome što do sada obaznasmo i u Slovena se prilično strogo na to
gleda da se granice pojedinih zemalja ne prekrše. *)

U Slovenaca se granice medju zemljama strogo drže. G. Orožen kaza
nam da narod drži za veliki grijeh i zločin, kad bi ko premjestio granicu,
zlom namjerom, izmedju dvije zemlje. On pridodaje da tim prekaraju ljudi
ne samo onoga koji to učini, nego i njihove potomke do 3—4 koljena isto
kako i potomke onoga koji se na sudu krivo zakune. Granica se zove mej-
nik, meja, jan. Označuje se zakopavši kam u zemlju ali se podanj stavi
uglijevlja, kržolina itd. da bi se moglo poznati ako bi premješten bio.

U vojničkoj krajini obične su granice medju zemljami »medjaš kamen';
ili se posadi ,živica“ (trnje) na granici, ili susjedi uzoru svak svoje pa
ostave granicu neuzoranu kao putić (Vukelić).

U Lovreću granice njiva u ravnini naz načene su obično brazdom, gra-
nice livade obilježene su zasadjenim kamenom na krajevima one linije koja
dijeli dva komada ili na srijedi te linije; te kad jim treba znati granicu,
potegnu okom od toga kamena put krajevu i tako je uvježbano oko kosaca

a nikada koseći na drugu stranu prekositi neće: Gdje je kameniti krš tu
udjeljaju ili krst (što je najobičnije) ili kakav drugi znak. (Milinović). To
isto se skoro može i za Konavle kazati.

Po g. Maršovu žive još i dan danas običaj u Srijemu, a i u Banatu
da kad se ili pri djelidbi ii pri popravljanju granica, bilo zemalja dva pri-
vatna gospodara, bilo izmedju dvije općine ili gospodštine, dovedu jedno ili
dvoje mlade momčadi, povale jih na mjesto gdje je nova granica udarena,
pa jih dobro izbiju da bi je upamtili i do starosti znali o njoj kazivati. Kad
e zaglavljen taj svečani obred, izbjeni momci budu obilno darovani. Još i
danas u urbarijalnoj raspravi o granicama sudac najvoli kad može take te-
stes solemnes dobaviti da mu o kakvoj granici posvjedoče.

Skoro isto to što kazasmo o granicam u Slovenaca nalazimo da u bitnosti valja
i za Bugare. Granice u polju medju livadama jednoga i drugoga gospodara
su zabilježene kamenom na uglovima. Taj kamen ima konički oblik, gornja
je strana što iz zemlje izviruje ošiljasta, a podanj stave uglijevlja s pepelom,
a tome je jamačno uzrok kako i.u Slovenaca da ako bi kamen bio premje-
šten da barem uglijevlje posvjedoči gdje je prava granica. Osim toga zasadi
se na granici i trnja i gloginja. Granica gore pomenute vrste zove se u
opće kamak. Narod i ovdje misli da ako bi ko premjestio taj kamak,
da bi mu zli duhovi bez dvojbe štogod zla učinili. (Odžakov). Po g. Iva
novu-Želudkovu i u Rusa se drži za velik eločin premjestiti granice s na-
mjerom time susjedovu zemlju okrnjiti, a svoju nepravedno raširiti.

1) Sr. , Was tiber Zaun fallt, ist des Nachbars (ibid).

%) O tomu predmetu u starijeh Čeba: sr. Jireček. O soudu mesnim; u Čas. Česk.
muz. g. 1858 str. 171 i slijed.

e

h 2

4)

Dr. V. Bogišić. 457

IV. Obligacije. !)

YroBopenE — pogroi 6parenE BCEMB ABZAMPE. T.

YrOBODB CBATOG ABJIO. T.

YroBopP He cnopet. r.

IleperoBOpE He YroBOpt. r.

Slovo dčl& muže. Čč. 2)

Slovo za skutek. Čč.

UTO CIOBO TO H ABJO. F.

Konj se ularom a čovjek rječima veže. 5)

Bog 34 pyra-Ta, WegOBSKE 38 M3biKa CA BbPKE. Db.

Boja BAKYTB MOTY34ME, A NOJOBEKA CJZOBAMH. MF.

Vola za rohy, človčka za jazyk lapaji. č.

C4oBOo 38KOHE, ZEPKHCB 34 HETO KAKB 32 KOJ. F.

He gaBb (He CK434BE) COBA KPSIIHCb, 4 AABE ETO AZEpXHCb. F. *)

C2OBO HC CTPEJA, A NJUIE CTPEJBI. F.

Riječ iz usta a kamen iz ruka povratiti se nemože.

Slowo wyrzeczone, dziedzictwo ztracone, i czas ktćry minie, s vod co
uptynie — nigdy sie niezwracaja. P.

Dog di, dobry. solat (ili Čech di, Čech splni) č.

A3HKE MAJTE, ZA BCEMB TBZOME BIAABETP. F.

CeNb 65Z4b, OAHMEE OTBSTT. Fr.

UrO BBITOBOpeHO TO BBIMOJOVEHKO (BBITOpOKEHO). F.

BbITE NO CKAa34HOMy UTO NO IMCAHOMJ. F.

Mšj slovo za slovo, a zlatć hory neslibuj. č.

Omu6Kka BB CZOBE HG CIOPB. F. 5)

Obljuba dolg dela. sln. 9)

O6ENaHbKa HOBĐIH AOBIB. Mr.

Obietnica za dlug stoji. p,

Pripovčd jest spravedliv# dluh. č.

Slibiti jako dšti, a hančti jako pršti. č.

Pojam kojega izražuje lat. riječ obligationes teško ga je u našn narodnu odjeću
preobući, da bi mu sa svake strane jednako pristajala. Neki ga krstiše obvezom,
ali mi volimo pridržati tudju riječ dok se pristojnija narodna ne nadje ili pak
obveza predje u običaj. I neki njemački puristički pravnici htjedoše tudju
riječ zamjeniti sa Gedinge, ali velika većina i to svikolici pobolji pridržaše
stari latinski nazov.

Ein Wort ein Mann.
Verba ligant homines, taurorum cornua funes. — On lie les boeufa par les cor-
nes, et les hommes par les paroles. — El buey por e! cuerno, y el hombre

por el vierbo. — Den Ochsen hilt man bei den Hornern, den Mann beim
Wort, die Frau beim Rock.
Tl faut tourver sept fois sa langue dans la bouche avant de purler.

*) Error non č frode. — Error non fa pagamento. — Chi fala de testa paga de

%)

borsa. — Erreur de calcol ne passe jamais en force de chose jugće.
Promissum cadit in debitum. — Omne promissum de jure debitum est (1. unica
Cod. de suffr.) — Pacta semper et promissa servanda sunt, quae nec vi nec
dolo malo facta sunt. — Ogni promessa & debito. — Chi promette, in debito
ei mette. — Il promettere č la vigilia del dare. — Apršs avoir promis, faire
le faut. — Promettre est veille de donner. — Autant vaut une simple pro-
messe, que les stipulations du droit romain. — Zusagen macht Schuld. — Versprechen
will ein Halten haben. — Belof de maekt schult.

458 Pravni običaji kod Slovena.

Kdo dobrovolnč čemu svoli, toho žadne pravo ne razvodi. č.
Od obećanja do izvršenja dalek put. !)

KTO H3MESHHTE CHOBy (COJDKEDE) TOMY Aa 6yAeTE CTBLABO. F. *)
Sramota je reći pa razreći.

Kdo svćho nedrži slova, nem& poctivosti zhola. č.

Bolje je neobreći nego riječ ne držati. 3)

IT psxXB H6€ HCNOJHATE OSTA. r.*

Slibiti jest pansky, držeti chlapsky. č. 5)

Ranni dešt' a večerni smlouva obč nestale. š.

Co jest ps4no, ma byti dano. č.

IlucMO OuH KOJE. mr.

UTO HANHCAHO NEpOMTE, TOFO WE BBIPJĆHINE TONOPOM?. F.
AO0ATB NJATOKEMB KPACERB, A ZAHMBI OTZANEK. F.

Najprije »naj« poslije ,daj«. %).

Když je pil, plat" 8 šenskyrkou se nevađ. Č.

Neprod&vej kiži, nežlis medvčda zabil. č.

Niepij na žiwego niedzwiedzia skćre. p.

Nekupuj (neprodavej) zajice v pytli. č.

Kup je djavo, otvori oči dobro. ")

OrBapaš Cu 0uu-Te, a TH TH HeOoTBOPIRTUI. b.

Uero ce Be AOCMOTPHIIB (HE AOMSTHINB), TO MOMROŽ AONJATHIIB. F. *)
He npHApelib oKa, npuApeIm MOIeHKky. mr.

Kto oczyma niedojzrzy, workiem doložy. p.

Kdo neproblćda očima, prohl6ćdne mčšcem. Č.

Kdo neotvirA oči, musi mčšcem dotahovati. Čč.

Št6ž njecha woči rozdžerać, ton dyrbi mošnju wotčinjeć. gl.
Chtož žioco woci požiwaš ten derbi mošnu rozšegaš. dl.
BogbHš€ TOPpIyY HST2. F.

Cena jest svobodna, a poddni te6ž. č. *)

Drago proda), a pravo izmjeri. 1%)

Što nedjelja pazari da može ponedjelnik razpazarit, svak bi trgovi.

i) Sunt facta verbis difficiliora. — Promittas, facito: quid enim promittere laedit?

polliciti dives quilibet esse potest. — Da! detto al fatto_ c' & un gran tratb.

— Altro & dire, altro & fare. — Le parole son femmine e i fatti son maschi. —

Fate frate, non parlate. — Promettre est facile, mais effectuer difficile. — Ily

a grande difference entre faire et dire. — Segghen ende doen, dat zijn iweć.
£) Promessa non mantenere č. villania. Ein Schelm der sein Wort nicht hilt.

5) Was du nicht halten vwillst, sollst du nicht versprechen.

€) Chi promette e non attende sulla pietra del!' inferno si distende.

5) Versprechen ist adelmšaniseh, halten ist bšurisch. — Hea meos tootab, herris
peab (čud.).

€) II faut payer, qui veut acheter. — Geld macht Markt. — Wer nicht gibt, da
nimmt nicht.

7) Augen auf, kanf ist kauf.

8) Wer die Augen nicht aufmacht, muss den Beutel aufmachen.

%) Theuer verkanfen ist keine Siinde.

19) Statera dolosa, abominatio est apud dominum: et pondus sequum voluntas ejus
(Sal. XI. 1). — Eadem mensura redde qua aecepisti. — En la balance ! or
et le fer sont tout un, — En la balanca el oro y el hierro son todo uno. —
Wer mit grossem Masse einmisst und mit kleinem aus, der ist ein Dieb.

Dr. V. Bogišić. 459

Ruka ruci sudi. !).
Ruka ruce soudi. č.
PyKa pyKY 3B8€TE. r,
Kro KYIHJE, TOTB 388H CBOETFO HCTIJA HAH ABTH EFO. Fr. *)
Kdos koupil znej svćho jistce. Čč.
Kradzione kupić, pienigdze zgubić. p.
Z wielu rak wieksza pomoc. p. *)
Z mnoha ruk včtši pomoc. Čč.
Kakvo djelo taka i plaća.
Paorska služba — paorska plaća; gospodarska služba — gospodarska
i plaća.
Bakren novac, bakrena i molitva; zlatan novac, zlatna i molitva.
Služba bez plate, načini tate. *)
Cay>K6a BOJBHOCTA H€ TPATHTB. IF.
Veresija pedevsija.
Veresija gola šija.
Mali dug mali zlotvor, veliki dug veliki zlotvor.
Konšč, ženu a flintu nikdy ne pljčuj. č.
Da su dobri zajmi i žene bi se zajmavale.
Velikoj gospodi nevalja u zajam davati.
Hvališa Trdjav platiša. 5)
Kto sie rad dlužy, nierad slowa trzyma. p.
Ko je uzajmio taj je i dužan. *)
Ko što uzajmi, ono će mu se i vratiti. 7) *
Cizi penize pfimčri nemivaji. Č.
Uyxia AeHOEKKH 3YĆACTBI. F.
Dluh byv4, čim d4l vždy mladši. č. 8)
Kar se odloži, se ne opusti. sln. ?)
Uroky mdji bystrć kroky. Č.
Dužnik dobar tudjemu tobocu gospodar. !*)
Prvo plati pa se po drugo povrati.
Oduži pa onda tuži.
Nije umro zajam nego vraćanje. '!)
1) Hand muss Hand wahren.
2) Die Gewiihre muss antworten. -
3) Multae manus onus levius reddunt. — Vir unus nihil insigne praestiterit. —
“Eig dvijo ovčelc dvi. — Assae man, fa presto il pan.
4) Serviteur prić, parent, ni amy ne prendras si veux ć&tre bien servy. — Arbeit
ohne Lohn : ist haib Spott halb Hohn. — Gheboden dienst is onweert.
5) A gran promettitor poca fede si deve. — Hardy demandeur, mauvais payeur.
$) Qui prend doibt rendre, ou !' enfer attendre (iz 16. vijeka). — Wer borgt
muss zahlen.

7) Was gelobt ist, muss bezahit werden. — Qui doit & Luc et paye a Francois,
paye une autre fois.

8) I debiti non si scordano mai. — Pid che il mantello dura 1 inchiostro. —
Alte Schulden rosten nicht. — Beter olde schult den olde vete (hol.) — Boe-
dre oer gammel Gaeldh oen gammel Sagh (dan.).

9) Non aufertur quod differtur. — Aufgeschoben ist nicht aufgehoben.

19) Le bon payeur, est d' autruy bourse seigneur. — El buon pagador, heredero
es đe lo ageno.

11) Les mauvais debiteurs font les mauvais pr6teurs.

460 Pravni običaji kod Slovena.

Dug neplaćen grijeh neprošten.

AF BEIJZATEHB, TBKAKB TOBADR HEMCTOBApeHT. b.
Od wracania boli glowa. !)

Dlužnik wesolo bierze, a smutno oddaje. p. ?)
AOBKHMKB BECEeJNO Gepe, a CMYTHO BHAABE. MF.
Ko se duga ne oduži taj se tuge ne otuži.
Što češće dužnika opominješ, prije će platiti. )
O6bIKAJAKŽ HACTO, AKO HCKAIIB AA NOZyuuuIb. b.
Kdo dluhem plati, ten klin klinem vyrsži. Č.
Zgoda dug naplaćuje. *)

Od zla dužnika i kozu bez jareta (mlijeka). *)
Od zlćho dlužnika, i koza bez mlika. Čč.

BHAb 4HXOTO AOBKHMKA, H IIONOBY GEpH,

Od zlćho dlužnika, i plćvy ber. č.

3a 6Oprb, H NEIAJAB CA B35Ma. b.

Lepši škodka než škoda. Čč.

Kašto i glavnica lijepa vajdica.

Ako kuća izgori, dug na odžak izleti.
UeaoBEKB yMHpa, 6Oprb He ymupa. b.

AOJrb nepBbii HACIBAHHKT. F.

Mrtva glava dugove neplaća.

Ilopyka -—— HAyKA. r.

Ilopyka — pa6orTa. r.

KTO NOPydHTCA TOTB H MJUHTCA. F. |
JAPyuHJICA, KAKE FOJZOBOI NPHJOKHICA. F.
Rukojmš, hrdlo jmš. č. $)

ToTE neuagca KTO Pyqagca. r.

Kto reczy, ten jeczy. p.

Jamac — platac. 7)

1) Le rendre fait mal a la gorge.
2) Qui prčte non ra,
Qui r'a non tit,
Qui tćt non tout,
Si tout non grć,
Si grć non tel. .
Garde toi donc de pršter,
Car a !' emprunter, cousin germain,
Et aurendre, fis de pi... ;
Au pršter ami,
Au rendre ennemi. —
Quien presta no cobra, y si cobra no todo, y si todo no tal, y si tal enemigo
mortal. — Leihen macht Freundschaft, wieder fordern, Feindschaft. — Die leent
haeft schade oft schande (hol.)

8) Dies interpellat pro homine.

4) Abgerechnet ist gut bezahlt.

5) Dal mal pagatore, o aceto o vin cercane. — D' un mauvais debiteur et pajeu:
prend paille et foin pour ton labeur. —- Thw scalt taghe soorth Salth af onde
Geldere (dan.)

$) Biirgen sol! man wiirgen

") Chi entra mallevadore, entra pagatore. — Chi garantisce paga. —- Chi sta per
altri paga per se. — Qui rćpond paie et le sien repand. — Der Birge mu:

Dr. V. Bogišić. 461

bS

Rukojmš: vytrhl z cizi nohy trn, a vstrčil do svć. č.

Slibiš li za druhćho, dej pol svćho. č.

Rukojmšč jako jistec, oba jista pevna. č.

Sebe uvazuje, kdo druheho vyvazuje. č.

Siebie zawodzi, kto drugiego swobodzi. p.

Bez zajma (naruči) nije naprave.

Včrna ruka nic netrati. Č.

Pan Bih stvori! volky, a čert spolky. č.

Ko ima druga ima gospodara. !)

Kad se slože, i slabi su jaki.

AaptE He KyILA He XaATB a XBAJATE. F.

Koro JIG6MIIB, TOTO CAME AAPHNE, A HE JIOOHMQNIE, H OTE HEFO HE TIIPH-
MHIIE. Mr. *)

Ako mi možeš što na silu oteti, nemožeš dati.

UMRE AApATE, TEME HE KOPATE. r.

Darovanomu konju zubi se negledaju. 3)

ZapoBaHy KOHIO BB 3Y6BI HECMOTPATE. I. ,

Bolja mršava namira, neg debela parnica. *)

Kratka sprava je boljši kakor dolga pravda. sln.

Čist račun duga ljubav. 5)

Mi smo u predjašnjem odsjeku naveli i poredili nešto gradje o prav-
nim odnošajima, koji se neposredno na neku stvar oslanjaju bez obzira na
ikakvu osobu ili na kakovo djelo ili propuštenje nekakve osobe. U ovome
odsjeku naprotiv biti će riječ o gradji za onaj dio pravnijeh odnošaja, koje
sa stvarima nestoje neposredno ni u kakovu odnošaju, nego se najprije osla-
njaju na nečije obvezanje nekomu nešto dati, učiniti ili priskrbiti, pa ovo
pošljednje bilo positivno ili negativno. *) Žalibože da su nam za ovaj važni
odsjek izvori veoma oskudni, jer premda je ugovor najglavniji način, kojim

se obligacije radjaju ipak nije jedini — a mi baš štogod navedemo, sve se
na neke vrste ugovora odnosi — ostala vrela obligacija 7) moramo sasvim

radi pomenutog nedostatka izostaviti.

bezahlen. — Stultus homo plaudet manibus cum spoponderit pro amico suo
(Sal. XVII. 18). — Tolle vestimentum ejus, qui fidejussor extitit alieni, et pro
extraneis aufer pignus ab eo.

1) Chi ha compagno, ha padrone. — Qui a compagnon, a maitre.

2) Hostium munera, non munera. — Chi mal accetta, peggio dona.

š) A caval donato non gli si guarda in bocca. — A san Dona non se ghe varda
suso, — A cheval donnć ne lui regarde en la bouche. — Chose donnće doit &tre
louće. — Einem geschenkten Gaul, sieht man nicht ina Maul. — Een joun
goul, siochtme naet yne mouwl (fries.)

t) E migliore un magro accordo, che una grassa sentenza. — Ein magerer Ver-
gleich ist besser, als ein fetter Process.

5) Patti chiari, amici cari e borsa del pari. — Conti spessi, amicizia lunga.

8) Rimski pravnik Paulus, ovako se o jezgri obligacije izražuje. Obligationum sub-

= stantja non in eo consistit, ut aliguod corpus nostrum, aut servitutem nostram
faciat: sed ut alium nobis adstringat ad dandum aliquid, vel faciendum, vel prae-
standum (fr. 8, Dig. 44. 1. pr.)

7) U rimskome pravu: obligationes aut ex contractu nascuntur, aut ex maleficio,
aut proprio quodam jure ex variis causarum figuris (fr. 1. pr. Dig. 44. *1).

462 Pravni običaji kod Slovena.

1. Ugovor i njegovo uglavljenje.

Nije naš posao razlagati što je ugovor u opće, ko može ugovor učiniti
o čemu i kako. Mi po planu ovoga spisa imamo, kako i do sada činismo,
navesti samo to, što nam se bude činilo, da ovamo spada i što karakterizuje
ovaj ili onaj odnošaj —; ko pobliže pouke treba, lako mu je u učevnijem
knjigama naći.

U Granici vojničkoj a osobito u Primorju, kad su se dvojica o nečem
pogodili pije se »likov“ ili »likovo«. Okolo Pazarišta razumijevaju pod liko-
vom samo vino ali nije rijetko da pošto god i zalažu. U Jezeranima kad
čovjek vola kupi, uzme prodalac čašu vina, pa izlije nešto volu medju ro-
gove, a ostalo pruži kupcu neka popije. Pri ugovorima u opće, kod se po-
gode, rukuju se, a kadgod se i ljube, a kupac i vino plati. (Vukelić).

Rohrer pak za neka mjesta u Hrvatskoj pripovijeda, da pri uglavljenju
kupovine svuče kupac svoju šubaru pa prodavac po njoj udara. Kad je to
učinjeno, posao je tako utvrdjen, kao da je pred Bogom i pred svetijem is-
punjenje zakletvom utvrdjeno bilo. ')

Sinjskoj okolici kad se o čem gode, pa kad su se već nagodili hva-
taju se za desnice, a kad je i ko treći tu prisutan, on potvrdi pogodbu uda-
rivši rukom oštrimice njihove dvije ruke tako stisnute, i to se zove pre
sjeći. ?) S tijem je pogodba dovršena. Da bi je potvrdili piju, a piće plaća
obično oni, koji novce prima. (Milinović). Ovako rade i po Hrvate oj.

I u Bugara je običaj, da kad je pogodba dovršena, treći poznanac koji
se tu namjeri ili azme objema svojim rukama uhvaćene dvije desnice ugo-
vornik& pak jih rastavi, ili kako se kaže presječe t. j. sklopjenijem ru
kama ili jednom (desnicom) udre kao sjekirom po zahvaćenijem rukama one
dvojice i time se oni rastave. Za tim se polijeva pogodjena stvar ili po-
880, t. j. onaj, koji je novce primio, plaća piće svima prisutnima. Tim je
ugovor stisnut.

Ako je predmet ugovora poviša stvar, tad se svjedocima, koji su tu,
dade po para i reče jim se od prilike »da ste svjedetelji“ pošto sami upi-
taše: »da-smo-li svjedetelji“? A kad su poslije pozvani pred sud, oni obično
kažu: »mi smo dobili paru za svjedeteljstvo«, a to znači od prilike: ,Mi
smo bili svečani svjedoci“. I svjedocima ugovornici dadu piti ili ručak.
(Odžakov).

Mi smo već gore na str. 85. naveli moropuuE kao znak svršena ugo
govora u Velikorusa i u Malorusa pa navedosmo dokaz i za starinu toga
simbola. Wojcicki kaže, da' se isto to nalazi i kod Poljaka pod imenom lit
kup i da nikakova prodaja kod prostih ljudi ne biva bez litkupa. A za
mohoryez u Malorusa ima u njegovoj zbirci i jedna pjesma od koje evo
dotičnoga komada:

— ,Oj wy ne Kozaky,
Ale hajdamaky,
Bo ja swoi koni
Pid wamy piznala.
Sriberne silelce,
Totiž moje serce!«

1) Slav. Bewohner. II. 102.

2) I u Arbanasu je ugovor stisnut, kad su se ugovornici pred tri svjedoka za
ruke uhvatili. S malim razlikam i kod drugih naroda, hvatanje za ruke ima to
išto značenjo.

Dr. V. Bogišić. 463

n— Ne prawdoczku mowysz, Zak
Ne prawdu howorysz: po
Bo my toty koni, boja
U pana kupyly, o.
Na zeleny trawi, hroszki vidlyczyly, | i

Ž studennoj kyrnyczćnki mohorycz napyly,
A pid kolodaju spaty položyly.« !)

Osim moropernia u Velikorusa pri zaključenju ugovora simbol je, da je
ugovor svršen, kad se dva ugovornika uhvate za ruke te zazovu koga pa3-
HATE : to što u Srba presjeći. Ovaj biva ujedno i svjedokom. Ali ga prije
toga svečano pitaju: »Jesi-li ti svjedok?« Pa kad odgovori da jest, tad mu
tek kažu: ,pasbimad« | Kadgod se nadje ljudi, koji uprav neće da budu svje-
dokom, jer nevjeruju ugovornicima , da su iskreni, ili jim se posao ne čini
častan. Toga radi, kad je više prisutnih osoba ostali naročito kažu: ,Mi smo
svi svjedoci osim N!“

Ako jedna stranka nešto obeća, a druga hoće da obezbjedi točno ispu-
njenje toga obećanja, čini da onaj, koji obećuje kaže : Bor& 3a MCHA NOpYKA —,
ili da pogubi ikonu; a kad je obećanje od velike važnosti, tad proguta malo
zemlje. To je kod Velikorusa najstrašnija zakletva obećanja (juramentum

promissorium) ne samo, dali i zakletva potvrde. (jur. affirmationis). (Ivanov-Že-
ludkov). |

a. Prodaja i kupovina.

U odsjeku za obiteljsko pravo vidjesmo, da je ustrojstvo prave sloven-
ske familije osnovano“*na potpunoj ravnopravnosti svijeh članova. Po tomu
lako je uvidjeti, makar zato nikakova positivnoga izvora ne imali, da ni-
jedan član familije pa ni glava nesmije išta prodati, a osobito nepokretnine
ne, bez dopuštenja familije. To pravo članova familije, barem što se nepo-
kretnina tiče, neutrnu sasvim ni pošto se familije razdijeliše, pa prijašnji čla-
novi postaše susjedima, jer se po svoj prilici iz ovoga i razvi jus protimiseos
koje imaju srodnici i susjedi medjusobno na stvar, koju hoće jedan od njih
da prodade, pravo koje je u nekijeh plemena i danas u običaju.

Za Bugarsku evo što o tome obaznasmo. Najprije otac nesmije prodati
preko volje svoijeh sinova i domaćijeh. Zatim brat makar, da je i odijeljen
ima pravo prijekupa na nepokretnine svoga brata. Ako neće brat, tad dolazi
susjed i to najprije onaj, koji uz tu kuću ili zemlju ima u nižemu položaju
svoju kuću ili zemlju, ?) a to se oslanja na to: da gospodar donje njive itd.
morao je mnogo godina trpiti vodu, što je odozgor padala; popravljati kvar

. što mu je činila itd.

Ako bi zemlja ili kuća bila prodata bez pitanja onoga, koji ima pravo

prijeknpa, to ovaj može zemlju ili kuću otkupiti ponudivši novce, što je za

1) Woicicki. Piešni ludu. II. 348—349.

9) Navedimo zato i jedan historički dokaz: I s počtenim od nas uprošenjem vzgo-
vori: kneže i sudci i gospodo i vi plemeniti ljuđi i vladane! molim vas, slišite
me, ovo mi se _ je spotribilo plemenčine moe prodati za nike moe potribe, mogu
li ili nemogu? Da bi ste mi dali svoj zakon.“ A mi knez i sudci _ s vladanem
imivši pun svit i cel dogovor rekosmo: pojmi našega rotnoga pristava i nudi
svih svoih bližnjih i dalnjih i kih pristoji. I kada se opet vzvrati k nam naš
rotni pristav, nami pitan, nam povida: Da e nudil svih svoih bližnjih i dalnjih i
nigdor ni hoti! pobhititi. A mi rekosmo: ,a ti prodaj komu moreš. (iz listine
Književnik ILI. 3. 81

464 Pravni običaji kod Slovena.

nju dao. Ko se odreče toga prava, pa uslijed toga drugi kupi stvar i ovaj
što je kupio hoće opet da je proda, netreba da obznanjuje ili da nudi onoga,
što se još prije toga prava odrekao, ali ako ovaj po drugome putu obazna.
da će se stvar prodati, pa još prodato nije, može tražiti da se njegovo pravo
prijekupa uvaži. U susjedovu pravu nema nikakve promjene, nego ako i novi
susjed hoće da proda zemlju, koju je kupio, mora dotičnomu susjedu to na
znanje dati. (Odžakov).

U Velikorusa pak ima predjela, gdje niko nesmije prodati svoju kuću
tudjinu, ako nepita prije dopuštenje mipa. (Ivanov-Želudkov). |

Za Bugarsku produžuje g. Odžakov, prodaja i kupovina mora biti javna.
Sam domaćin, ako što proda, kriomice od svojih domaćijeh, oni mogu
odnijeti kupcu novce, za koje mu je prodata stvar, i tražiti da jim se na-
trag povrati. |

Ako pak kogod proda kakvu tudju pokretnu stvar, pa gospodar te
stvari dovede svjedoke da je njegova, on je može uzeti od kupca bez ikakva
novca a kupac nek se gleda sa prodaocem. !) (Odžakov.)

O pobližnijim naročitim uvjetima (pacta) i o onim, što se sami sobom
razumiju pri prodaji, dodje nam do znanja samo to što slijedi:

a Srbe navodi nam Vuk izbacivanje. To najviše biva pri kupo-
vanju stoke, koža itd. gdje trgovac izbaci (odgovara talijanskom scartare)
nekoliko komada, jer mu se ne čine dobri kao i ostali. ?) Vrijedno bi bilo
znati, mora li to biti naročito pogodjeno ili se drži kao nekakov pactum
tacitum.

Kad se konji prodaju, često se pogodi kupac sa prodaocem, da mu
jamči da je konj zdrav, te ako nebude, da je on kriv?), a to znači da je
time ugovor uništen. Ovaj pactum zove se kod Srba ,prodati pod zdravo.“

U Bugara kad se stoka prodaje, obično je, da se pogode, da kad bi
se koje živinče razboljelo, za neko vrijeme, tad da ga kupac može vratiti i
uzeti natrag svoje novce ili da se cijena snizi. *) Taj je rok 1— 6 dana. Ta
se pogodba zove: kupiti pod majar (turski) ili na opit. Ali ako nije ugo-
voreno, pa baš da se vidi da su 1 bolest i drugi nedostatci bili i prije nego
je živina prodata, nepomagaju kupcu nikakva remedia juris.

Velikoruski narod nepozna, niti drži da je pravo, pa baš i očigledno
prevaren bio u kupovini, komugod priteći u pomoć, kako što se u Rimu
činilo sa dvije poznate actiones aedilititiae_ a još manje sa kakvom exceptio
ultra dimidium. Zato ima u narodu i izreka: Topapb 4HUCMB NpolReTCEA, a
ako to nije dosta pitaju prevarenoga kupca deco CMOTPETE? TAB rana GBLIH ?
Pa podrugujući mu se pridodaju: TakB M nago AypaKOBB yumTb! a često se

pisane na Skurini kod senjske Rijeke g. 1470. u Archivu za povjest. jugosl.I.,
203 ;) sravni i slijedeću listinu u istome archivu str. 205. Za njemačko pravo
ima poslovica: , Was von Erben Hand gekommen, muss man den Erben zuerst
bieten“ ; i ,Die vichsten Freunde haben den nichsten Kauf. (Graf und Diet-
herr, Deutsche Rechtssprichwčrter 103.

1) Sravni pravilo rimskoga prava. ubi rem meam invenio, ibi et vindico — a proti
tome i njemačku pravnu poslovicu: Hand muss Hand wahren, i, wo einer sei-
nen Glauben gelassen, da muss er ihn wieder suchen (Graf und Dietherr, Deutsche
Rechtssprichwčrter 113—114).

2) Rječnik sub v. izbaciti.

3) Vuk. Rječnik sub v. Pod.

4) Sr. rims. actio redhibitoria i act. quanti minoris; sr, takodjer i Loysel, Droit
contumier 1. 890.

Dr. V. Bogišić. 465

zaglave ti prijekori sa originalnim sravnjenjem prodaoca i kupca. Ha uro u
NKA BB MOpB? UTOGE KAPućB He Apemaae! (Ivanov-Želudkov).

Istina je, da je kapara obična i pri drugijem ugovorima a ne samo pri
prodaji i kupovini, ali je ipak ovdje najobičnija : osim toga i naši izvori samo
nam je za kupovinu navode, a mi da jim se ne iznevjerimo, evo nas da jih
ovdje i navedemo:

U Lovreću i okolici, kad hoće bolje da utvrde posao, onaj koji kupuje
dade prodaocu kaparu. Ako se kupac poreče gubi kaparu, ako prodalac,
vrati ono što je primio i uz to još toliko. !) Udarati na se je sramota
svakojako, ali opet ne toliko kupcu koliko ako se prodalac poreče.

Svjedoka pri pogodbama bude obično 3—4, ali moraju biti najmanje
dva. Njih ne zovu tek kad su se već pogodili, nego obično pred njima se i
pogadjaju sve dok se pogode. Onaj, koji plaća piće ili užinu, neplaća samo
za sebe i za drugu stranku, nego i za prisutne svjedoke. (Milinović).

U hrv. Primorju kaparu daje kupac, a prodavac je prima. Ima ljudi,
koji dijele drugijem novaca, neka mu to ili ono kaparišu, buduć da sam ne-
može svuda da dosegne. Posrednik jamči, da će onaj, komu je kaparu dao,
izvršiti što je ugovoreno. Ima trgovaca, koji daju i godinu dana naprijed
D. p- u žitu ili u novcu »na mast« itd. (Vukelić). Ovijem posrednicima slični,
mislimo da će biti i grošićari, o kojima Vuk u svome rječniku govori. *)
Premda Vuk kazuje, da je grošićar==proxeneta, mi bismo ga ipak prije srav-
nili sa komisionarom.

U Bugara, kad je kupac dao kaparu a stvar ne teslimjena, pak se po-
kaje i neće stvar da uzme, on gubi kaparu, koja ostaje prodavcu, ali ako
prodavac neće da dade stvar pod pogodjenu cijenu, tad, premda se u narodu
kaže, da i prodavac kad udari na se, mora duplu kaparu vratiti kupcu, to
se obično nedogadja, nego ili vrati kupcu samo primljenu kaparu, ili za one
novce dade mu robe pod pogodjenu cijenu. To misle, da je s toga tako pravo,
što prodavac obično kaže kupcu: da si ti imao pravu volju kupiti stvar, bio
bi je obilježio, a ovako sve što se na njoj moglo kvara dogoditi, bilo bi se
dogodilo meni na štetu. (Odžakov).

I u Sibiriji je obično da ruski trgovci daju inorodcima 3a7arky za
kože, koje jim ovi obećaju donijeti i prodati — ali prije nego je inorodac
i isplatio prvu kaparu, već mu trgovac daje u naprijed novaca za drugo,
tako da mnogi ostaju u svagdašnjem dugu prema trgovcu. *) I ovdje dakle
kao i o hrv. primorju dava kupac kaparu za res futura.

b. Najam.

Za pravila i obične uvjete pri ovoj vrsti ugovora (locatio conductio)
nemamo nego sasvim oskudnih izvora. Zadovoljimo se dakle navesti i tech-

ničke nazove nekijeh vrsta ovoga odnojaša. Za Srbe Vuk kaže: ,Covjek se .

uzme ili stane u najma ili se najmi; kuća se uzme ili da pod kiriju, a
oko čega treba što raditi, ono se zakupljuje ili uzima pod zakup (n. p.
vodenice, zemlja, kakva bara, gdje se riba hvata); volovi se daju na izor;
ovce pod kesim, na kazan se daje ispek.“ *)

U Lovreću i okolici ko nemože svoje zemlje da obradjuje a hoće da
ima neke koristi od njih, on jih daje drugome, da jih obradjuje, najobičnije

1) gr, rime, arrha poenitentialis.
9) s. v. grošićar.

*) Iru. C6op. IIpor, 25.

4) Rječnik sub najam.

m _a_ = = e pen. nomm a 2 a «2

466 Pravni običaji kod Slovena.

s pogodbom, da mu od godišnjeg ploda in natura dava trećinu ili četvr-
tinu, kako je koja zemlja. Kad najamnik hoće, da trga ili žnje, mora javiti
gospodaru od zemlje, da može i on tamo doći ili na svoje mjesto koga po-
slati. Ako je žito, podijele ga na gumnu, ako je groždje u vinograda. Od
tole nosi svak sebi doma ili uzajemno pomaže jedan drugome. U Primorju
naprotiv, gdje kmet ima gospodara, dohodak mora na svoje troškove odnijeti
u gospodarevu vinicu ili žitnicu. (Milinović). Za Karlovčane (Srijemske) kaže
Vuk, da imaju svoje djuturičare (redemptores per aversionem), koji jim u
vinogradima sjede i vinograde djuturiče. ')

U Bosni se često dogadja da turci gradjani kupe stado ovaca pa ga
dadu seljacima kmetima na hranu. Seljak drži ovce na svoj račun, plaća
turčinu godišnje po pletu (zvanciku) od glave ali zato njemu ide i mlijeko
i vuna i napredak. Naprotiv crkne li koja ovca seljak je mora zamijeniti, i

o tome, kad udre kakva pošast na živo, iskopa se mnogo seljačkijeh kuća
ilferding kaže, da kmeti neuzimlju vazda dragovoljno stada pod takom po-
godbom ali jih aga znade i prisiliti na to. ?)

Kuće se u Leskovcu daju, gdje jih ima, pod najam (kirija), a zemlje
obično kad jih gospodar sam nemože da obradjuje da jih na djal, tj.
plod se zemlje dijeli medju gospodarom i najamnikom, kako se pogode n. p.
1, gospodaru u %/, radniku ili inače.

Vlastnik zemlje rijetko je da polovinu poteže, i ako je to, onda mora
i on nešto malo raditi, n. p. ako i ne orati, ali ipak mora pomoći žnjeti i
vrijeći. (Odžakov).

c ) Najam radnje i službe.

Radnje za koje su u Rimljana vladala pravila ugovora locatio conductio
oprararum et operis, izvršuje se u Slovena na dvostruki način. Prvi i obič-
niji, gdje su se narodni običaji bolje učuvali, osniva se na uzajamnosti koja
je dakako u tijesnoj svezi sa slovenskim zadružnim karakterom, ona je kako
pravilo, a slučajevi za koje bi valjala pravila pomenutog ugovora, manje ili
više pripadaju k iznimkama, pa po tome se razumije da se ova vrsta ugo-
vora nije mogla razviti. Toga radi i naši su izvori o tome prilično jalovi.
Najprje dakle o ovoj vrsti 8 kojom ćemo lakše gotovi biti:

o Medakoviću za oštrenje i popravku sječiva učine Crnogorci sa ko-
vačem pogodbu po kojoj mu daju po 10 litara kukuruza na godinu i ugalj.
a ciganin popravlja mu zato preko cijele godine sječivo. Ovu pogodbu i
plaćanje zovu Crnogorci uljetica ?)

Bugarskoj bogati seljaci imaju po 5—6000 ovaca pak uzmu obično
po dva tri glavna pastira, kojima mjesto plate opredijele nekoliko ovaca
n, p. 100 da se dok su u službi broje kao da su njihove, pa korist i
napredak što surazmjerno pada na te 100 ovaca dolazi tijem glavnijem pa-
stirima u dio (tantičme). Ostali čobani koji su pod njihovom vlasti nemaju
nego samu plaću. (Odžakov).

1) Rječnik s. v. Djuturičar.

2) Bocua... 292. Ovo je tako zvani contractus socidae a nalazi se i u izvorima
rimskoga prava: sr. n. p. fr. 3. fr. 54. 8. 2. Dig. 19. 2. U Italiji je po svoj
prilici još dan današnji u običaju sličan ugovor (Arudts-Pandekten 4. Aufl, 503.)

I Nijemcima je takodjer poznat: oni ga zovu Eisern-Vieh-Contrakt a imaju i
poslovicu u kojoj je glavno pravilo toga ugovora: Eisern Vieh stirbt nicht. (Arndts
ibid. 503). '

3) Život. . 147.

Dr. V. Bogišić. 467

Isto kao što Bugari idu u Dobruču da žanju i vrhu žito (o tome niže),
tako i Slovaci u kojijeh je mnogo neplodnija zemlja idu na tisuće u donje
Ugarske stolice da pomagaju žeti i vrijeći. Plata jim je in natura dio od
onoga što požnju i ovrhu, a taj biva obično dvanestina, a gdjegod i samo
Petnaestina ploda: to oni sobom doma nose. Njihova je dobit dakle veća ili
manja po manjoj ili većoj plodnosti zemlje na kojoj žanju i po tome kako
se požnjeveni snopovi plate. Osim dijela imaju i hranu, koju gospodar zemlje
daje. Ima gospodara koji svoje žeteoce već od 20 godina vazda uzimlju, i
vazda kad je žetva gotova ponove ugovor i za do godine.

Prije nego žeteoci započnu radnju izaberu izmedju sebe glavara koji
se i Slovački i Magjarski zove gazda: on nadzire da hrana bude obilna i
uredna, on dijeli medju njima žito koje dobiju kao platu za svoju radnju —
ali je u isto doba i odgovoran gospodaru za točnu i poštenu radnju. ! )

U Sibiriji ruski poduzetnici najimljuju rabotnike davši im 3a/aTKu,
ali se ta kapara drži kao unaprijed plaćena radnja. Toga radi poduzetnici
da bi rabotnike dulje vremena pridržali, i prije nego jim i odrade za ono
što su im dali, oni jim i opet davaju i tako se taj odnošaj takov produži i
Često neki postanu skoro robovima. Za jamstvo poduzetnici kad-dadu ka-
paru uzmu od rabotnika putni list kojega drže sve dok se računi ne iz-
ravnaju. *)

Mi smo već u odsjeku obiteljskog prava govorili o poslužnicima, gdje
smo vidjeli da radi obiteljske zadružnosti i oni su u familijama, barem što
se spoljašnjega tiče, više držani kao zadrugari nego kako sluge *), — Druga
je posljedica zadružnosti ta: da gdje još zadruga cvati sluga malo i trebaju
pa se ni taj odnošaj nije mogao razviti kako drugovdje. O tome dakle cigle
dvije primjedbe:

U nekijem predijelima srpskijem žive, po Vuku, čudnovat običaj, da
sluga pošto je godinu odslužio u gazde i ovaj ga platio, mora ga još bes-
piatno nedjelju dana služiti. Ta se nedjelja zove pasja nedjelja može

it zato, mieli Vuk, što te nedjelje radi sluga samo što ga je volja. *)

I u szlachcica poljskijeh obično se sluge nezovu tim nazivom nego a
zovu kozacima pa baš ako i nijesu u Ukrajini rodjeni. Ovi kozaci bivaju ili
prislužnici ili definitivno uzeti u službu. Kad jedan kozak koji je do sada
prislužnikom ili prostim kozakom bio, postane dvorskim kozakom tu biva i

svečani obred :

Na sto se stavi propelo i sa dvije strane dvije svijeće: svećenik ko-
zaku razjašnjuje u kakov odnošaj on tim prema gospodaru stupa i to za
svega svoga života Tadar kozak podigne ruku u vis, te se kune po formuli,
koju pred njim slog po slog izgovara svećenik, i koja je mnogo nalika na
zakletvu koja je obična na sudu: Ja N. N. kunem se svemogućemu Bogu
i presvetoj Bogorodici da ću i osobu i imovinu g. N. N. koji me je u službu
primio najvjernije čuvati pa kad bi s toga imao pretrpjeti i tjelesnu muku
pa i sam život u opasnost dovesti. Tako me Bog pomogao i Bogorodica.«
Kozak koji je tu formulu jednom izrekao nikako se poreći neće, pa mu go-
spodar najvišu nepravdu učinio i svoju vlast nad jim najgore upotrebljavao. *)

1) Pronay, Skizzen . . 1. 11. 12. .

%) Ira. C6op. IIpor. 25.

5) I u samome Beču u jednoj ofinjenoj, uprav aristokratičnoj srpskoj familiji, sa-
činitelj ovoga spisa je dosta puta primjetio, da kad je god govor o domaćim
poslužnicima bio, nigda jih drugčije neču nazivati do ,naši mladji“.

£) Rječnik sub pasja nedjelja.

$) Rohrer, Slav, Bewohner I44, 145.

468 Pravni običaji kod Slovena.

A sad ćemo du predjemo na načelo uzajemnosti koje vlada medju seljacima
što se težačke radnje tiče.

Aristotel hotjevši da sa dvije riječi obilježi čovjeka, obrati se na svoj-
stvo kojim se njemu činjaše da se najbolje čovječnost odlikuje. i da ga razli-
kuje od životinje, te ga imenova toov zokrizbv. Za što ako jeto grčki mudrac
mogao kazati za sav ljudski rod, i mi to možemo svakako kazati o slovenskim
plemenima napose i to u najširem značenju te riječi.

Mi već vidjesmo zadružnu formu familije, vidjesmo kumovstvo, pobra-
timstvo, gostoljublje tamo i amo raspršana u ovome spisu i odnošaje susjeda
medju se, a tome je svemu vijenac uzajemnost radnje. !) Lako je pak sva-
komu viditi da su svikolici ovi pojavi medju se u naitješnjvi svezi.

Prelazeći na radnje koje se uzajamnom pomoći ili barem u društvu
obavljaju možemo jih najprije u dvoje razdijeliti. U jednu vrstu spadaju
radnje koje se samo radi veće ugodnosti i zabave u društvu rade. Ovamo
spadaju u Srba i Hrvata prelo?) u Bugara Csaenku ?), u Malorusa i Bjelo-
rusa Beuepunibi *), u nekijem Velikoruskijem predjelima nocnasgKbl 5) i slični
večernji sastanci u Slovaka %), pa iu ponjemčenijeh polabskih Slovena 7) itd.;
ali budući glavna svrha ove vrste sastanaka prekraćenje vremena i zabava,
obično budući da najviše ovdje svak za sebe radi, možemo to sasvim izo-
staviti zadovoljavajući se tim da smo je samo napomenuli. Druga vrsta ra-
dioničkih sastanaka zanima nas dakako mnogo više, jer je ovdje glavna
svrha uprav uzajamna pomoć, pa ćemo o tome pojedine primjere, koje do
sada sakupismo, da ponapose navedemo. |

Kod Srba je običaj da idu ljeti u neke svece kad nesmiju sebi raditi,
gazdama na mobu t. j. bez plate, samo za jelo i za piće. Najviše idu na
mobu te žanju (rijetko kose, kopaju kukuruze, kupe sijeno ili šljive — ka-
što se i prede na mobu) zato se žetelačke pjesme zovu i msbarske pjesme.
Na mobu najviše idu mladi momci, djevojke i mlade i svako se obuče i
nakiti, kno na uskrsenje ili na cvijeti, kad ide crkvi ili manastiru, pa cijeli
dan žanjući pjevaju, čepaju se, šale se i vesele, a poslije večere igraju i
pjevaju do neko doba noći. Na nekijem mjestima (kao u Srijemu) kad do-
žanju njivu pa podju kući na večeru, onda djevojke načine od marama bar-
jake, pa onako s barjacima idu pjevajući, kao kakvi svatovi ili vojnici, kad
dodju pred kuću, onda pobodu barjake u zemlju. Moba se obično kupi na
mrsku, i domaćin treba da jih časti kao kad slavi krsno ime (zato svagda i
zovu gazde na mobu, jer siromasi nemaju čim da časte). Na mobu dodju i
prijatelji iz drugijeh sela 1 svaki dovede sa sobom po nekoliko momčadi,
djevojaka i mladih. Na mobu se otimaju ko će poći. 9)

A na drugome mjestu Vuk kazuje da nije ni sama moba na kojoj
pomagaju seljaci jedan drugome raditi, nego se drži kao dužnost onoga koji
volove ima, pomagati poljsku radnju bez ikakve plate onomu koji jih nema.

1) Pridruži k tomu i čisto slovenski institut zajedničkog jamstva, o kojem ćemo
mi u drugome dijelu ovoga spisa govoriti. Za sada sr. to što o tomu kaže učeni
Jiriček, Slov. pravo (společna ruka) I. 161—165. '

2) Jović, Ethnog. Gemilde 132.

8) Arkiv za povjest. Jugosl. III. 286 —248.

*) Marepiasbi . . Topogšenckag ry6epnia I. 820.

5) Studitskij, HapoAubIa nscnu u predgovoru.

6) Richter, Wanderungen . . . 228.

7) Časop. Česk. muz. 1857 str. 168.

8) Vuk, Rječnik sub. v. moba. Turci spabije izopačivši narav tom običaju kmete
pozivahu na mobu kao: na neku dužnost. (Moba Kopčić-bega. Srbski ljetopis g.
1828 svez. IV. str. 21.)

Dr. V. Bogišić. 469

"Taj običaj biva u Srbiji u opće, : a Vuk kaže to napose da je i u Grblju
«u Boci) bivao običaj takome bezvOiniku pomagati. !)

Za Slavoniju evo što Stojanović kazuje: Ako je svladati prešne poljske
poslove: kopanje, žnjenje, košenje, uvoženje trave ili sijena, drva, gradje itd.
ili su zaostali kućni ženski poslovi, pozove težak susjede, kumove, rodjake,
prijatelje i Znance i ovi mu besplatno dodju pomoći za jedan dan što i ko-

iko mogu, a on jih onaj dan dobro hrani i poji, i kad ga opet od njih koji
pozove u mobu, vrati mu ljubav. *)

A za Lovreć i okolicu kaže nam g. Milinović kad ko kuću gradi, zove
susjede i seljane u pomoć, i oni mu rade za ljubav, samo gospodar jih mora
dobro hraniti i napojiti; ali je to uzajamno. Od neko doba počeše pri gradji
same tesare ili meštre zidarske plaćati, prije toga nije bilo. Isto tako kad se
što ima prenositi s jednoga mjesta na drugo, n. p. gnjoj, pijesak, kamenje
itd. jedan drugomu pomaga sa svojijem konjima, volovima 1 vozovima. Ako
je ko sasma inokosan susjedi mu i obrade zemlju i požanju i ovrhu ljetinu,
a on jih samo hrani. To se isto može i za Konavle kazati.

U Bugarskoj žive isti običaj: kad je već jesen došla, društva se ne-
mogu tako lako pod vedrim nebom sabirati, te tada počimlje ražke. Na
tlaki svikolici rade za onu kuću u koju su pozvati. Obično se peruša ku-
kuruz, pređe, tče itd. ali se seljaci pomagaju uzajemno i u poljskijem rad-
njama, kako pri žetvi, berbi, gradjenju kuća itd. Tlake bivaju u djelatne
dane ili na svečane i to obično u večer, a djevojka ili mlada snaha ide po
selu te pozivlje poznance na tlaku. Na tlaku idu djevojke obučene kao na
kakvu svetkovinu, makar bila i najsiromašnija kuća gdje su pozvate. Doma-
ćin je dužan spraviti obilnu večeru pozvatima. Radnja dakako biva uz pje-
vanje, bez koga ništa nema, a kad dodju momci seoski da se zabavljaju
s djevojkama bude i igranja, iza igranja opet je radnja pa opet igranje itd.
dok nije radnja sasvim dovršena. *)

K tomu g. Odžakov pridodaje: Ima nekih poljskih radnja koje po na-
rodnomu mnijenju moraju zajednički učinjene biti, ovdje dolazi n. p. sadjenje
vinograda: tu se sazove sve što je poznanaca na pomoć, pozove se i dje-
vojaka da se veselije radi, a sakupi se toliko ljudi da se obično radnja
svrši za nekoliko sata. Kad je gotov posao tad se u novom vinogradu pije,
a od tole idu svikolici ka gazdinoj kući te se tu goste, pjevaju, igraju i
vesele se.

Evo što Sacharov kazuje o Trogoka u Rusiji: u Bjelorusa na Petrov
dan biva Togoka, a to je gozba suradnicima koji su pozvani bili na n o-
Moup pri obdjelavanju polja. Gozba se toloke svršuje pjesmama i igrama.
U Vjatskoj i Permskoj guberniji rabota u polju počimlje se o Petrovu dne,
i cijeli skup rabotnika zove se ovdje nomouu. Smolenske tlake opisa Kelchen
u svojoj Liflandskoj historiji i tvrdi da riječ toloka proizlazi iz stare estonske
riječi talek koja znači radnja za hranu i piće. “) Mi nijesmo toga mnijenja. -
Onaj koji pozivlje ua nomoue, gosti pomoćnike vinom, mesom, kašom itd. *)

') Ibid. sub. v. bezvonik.

2) Slike u Nevenu 1856. str. 355.

9) Arkiv za povjest. jugos. VIII. 41—42.

*) Ckazanig VIL 35.

5) Iruor. c6op. TIpor. 27. Na ovome se istome mjestu primjećuje da je tlaka
u običaju i kod Litavaca i Latiša u baltičkijem ruskijem pokrajinam i oni je
zovu talkus. Riječ T4aKa nalazi se i u staroslovenskom pa Miklošić misli (uti
videtur) da odgovara njemačkom Frohndienst .. On navodi istu riječ tlaka i za

. Slovence (Lexikon sub. T Ia Ka); po svoj prilici dakle i kod njih žive taj običaj.

470 Pravni običaji kod Slovena.

Samo na CupoTcky: H BAOBBIO IIOMOuB produžuje Snjegirev na drugom mjestu !)
ne treba pomoćnike gostiti jer za sirote i udovice štogod je nuždno za te
pomoći daje Mipe — i njima ne samo da se za badava pomaga pokositi
sijeno, i požnjeti žito, nego jim i za cijelu godišnju potrebu daje drva i luča.
Premda seljaci drže, da je grijeh raditi u nedjeljni dan ipak B,IOBbIO NOMOdE
idu rado pošto ručaju držeći se stare poslovice: Ha BAOBiH ABOpB KOTb IEIKY
K4Hb. Tim načinom slijede i drugoj narodnoj poslovici: 6B Mipy no AATES,
rozoMy py6axa. Tlaka je obična i u Kijevskoj guberniji. A u Sibiriji, osobito
pak u Permskoj guberniji, skoro svekolike muške i ženske radnje seoske,
Čine se nomowanu.

U Poljskoj okolo Ljublina to uzajamno pomaganja u seljaka tako je
ukorjenjeno, da kad zemaljski gospodar (ako je ljeto kišljivo) treba svaki
dan suhi da mu svikolici kmeti žnju, ovima ne ostaje drugoga vremena, da
požnju to svoga što imaju, nego to obnoć moraju učiniti. Ali kad su u sebe
gotovi, baš i obnoć,. mjesto da počivaju, idu te pomagaju drugijem u selu
kojim pomoći treba. *

I u samoj odaljenoj Češkoj i Moravi još i dan današnji žive običaj da
po selima neke poljske radnje pomaga jedno drugomu. Moravski Valasi zovu
tu pomoć pobaba, a u Ceskoj zove se laska.)

d. Društvo.

Ugovor društvene dobiti kod Slovena, kako u zemljedjeljskog naroda,
odnosi se najviše na zemljodjeljsku obrtnost i na one grane što su s ovom
u svezi, pa tako naši dosadanji izvori i nose na sebi taj pečat. Opisanje
znamenitoga velikoruskoga apresa koji se dakako odnosi i na druge indu-
strijalne grane i na trgovinu, za koju Velikorusi imaju osobitu sposobnost —
sada izostavljamo “), jer stoji u tijesnoj svezi sa diobom općinske zemlje
pa ćemo o tome na svome mjestu, u drugom dijelu (javno pravo) ovoga
spisa govoriti.

1) TIpasauuka .. IV. 871—88.

2) Univers. Europe 10. str. 280.

8) Jireček, Slov. Pravo I. 68—69. |

4) Ali nijesu ni sami Velikorusi medju Sloyenima da imaju osobite sposobnosti k promislu
i trgovini — u trgovačkome bo i industrijalnom svijetu nijesu od njih nimalo manje
poznati Srbohrvati, Bugari i Česi — ali da slovenska plemena koja su i manje po-
znata, imaju osobiti dar za te struke, premda nikakova sredstva nemaju koji bi tu
sposobnost u njima krijepila i razvijala — imamo nekoliko dokaza: mi ćemo ipak samo
nešto da navedemo o tome za Slovake:

Slovački seljak u mnogomu je nalik na velikoruskoga, ali najviše u promišlje-
nosti i podozetnosti, pače ga tu u gdječem i prelazi, prosti bo Velikorus rijetko da
će svojom trgovinom preći granice svoje prostrane otačbine, barem europejsko-zapadne,
a slovački seljak, ne samo da obidje cijelu zapadnu Europu trgujući, dali i cijela Rusiju,
Sibiriju, Persiju puček prodre kadgod i do samoga Kltaja.

Ti poduzetni promišljenici slovački zovu se olejkari jer je njihova trgovina mi-
risno i ljekarsko ulje s kojim kažu da mogu ozdraviti svaku bolest: i za sama ne-
blagodarnu ljubav imaju osobitu vrstu melema.

Ta svoja čudotvorna ulja naučiše seljaci pripravljati još za vremena kad je u Turči.
janskoj stolici u Znio-Varalya bio jezuitski samostan, koji je imao i svoju ljekarnicu, i
oni sn ovdje kupovali svoju trgovinu, ali od kad samostana nesta, i sami je priprav-
ljaju. Toga radi ovoj grani promisla otačbina je turčijanska stolica, a sela i trgovišta
gdje Olejkara najviše ima, jesu: Znio, Vritsko, Valesa, Trebosto, sv. Petar, Karlova

Dr. V. Bogišić. 4T1

U Zagrebačkom Zagorju po g. Beloševiću davaju obično ljudi živinčad
na renju, spolovine ili na žitek t. j. dađe seživinče, na neopredijeljeno
vrijeme, kakovu znancu da ga hrani, a plod i korist od toga bude razdije-
ljen medju. vlastnikom i rejnikom. Prije nego se živinčad rejniku u ruke
predade bude procijenjena. Ta procjenba koju obavljaju obično tomu vješti
seljaci, jest ovdje najvažniji momenat, jer ako se živinče poslije dovršene
reje proda, tada se dobitak t. j. ono što se iznad procjenbe dobije, razdijeli
medju rejnikom i vlastnikom 1 to na dva jednaka dijela — s toga se zove
ovaj posao i ,spelovine.«“ Kod kobila, krava ili telica i kod prasica to
biva malo drukčije nego kod mužke živine, jer Zagorac nerado životinju
plodnicu prodaje.

I ovdje se stvar procijeni za slučaj da se proda; ali se obično vlasnik
pogodi s rejnikom, da li će taj s dvojih ili s trojih kravu (telicu) ili
kobilu na reju preuzeti; po tomu dakle ostane dotična krava ili kobila tako
dugo kod rejnika dok dvoje ili troje telića ili ždrebića neokoti, što rejniku

za hranu ostane, a onda tekar prestaje obično reja, i vlasnik može živinu kući
odagnati.

Prasice se davaju obično s polovine t. j. ona ostane kod rejnika na hrani
tako dugo, dok neokoti mlade koji se medju vlasnikom i rejnikom na jed-
naka dva dijela razdjele: ako bi pak prasica neparni broj mladih okotila
onda dobije rejnik jedan komad više od gnijezda. Kad se mladi poodoje
svršena je reja, te gospodar može prasicu sa svojima mladima kući uzeti,

Blatnica i Belan, Prije je njihova trgovina bila podobro raširena po svoj zapadnoj Europi,
ruzmarinska voda koju su oni pripravljali i prodavali u Francuskoj bila je tamo ua glasu
pod imenom seau de la reine_ d' Hongrie«_a i iz Hollandije i Švedske dosta su puta i
pisma na olejkare dolazila kojim su tražila njihovo ljekarsko mnijenje za kojekakve bo-
lesti. Sada je njihova trgovina skoro samo na Rosiju i Persiju ograničena gdje seljaci
još podobro na čudotvorstvo vjeruju, ali i tamo nose i drugijeh stvari na prodaju, jer
samijem uljem malo dobivaju. Olejkari ostaju na putu, po tomu kako posao ide, neki
se vrate odmah do koji mjesec a neki tek nakon 2—3 godine. Oni koji dnlje na putu
ostanu donesu doma osim 2—300 dukata još i par ruskijeh konja, persijskog oružja itd.
Neki Toček is Znio svojim olejkarstvom steče toliki imetak, da mu je plemstvo bilo
dano, a svojoj djeci ostavi nakon sebe nekoliko ,stotine tisuča forinta.“

Mladić koji hoće da olejkarom postane, ide već o avojoj 17—18 godini kao učenik s
majstorom na put i tu ući potrebite jezike. Svaki olejkar znade 4—5 jezika, a ruski
kao i svoj jezik, tako da su se u mnoge olejkarske kuće sa jezikom uvukli i mnogi
ruski običaji. Pomoćnici olejkarovi i učenici koji š njime putuju nazivlju svog maj-
stora doktorom ; oni mu svaki dan daju račun od dobiti, a oni potežu 2 do 5 fi. svako
nedjelje, kao i polovicu od čistoga dobitka. Olejkar kad se doma vrati, kaže Pronay,
po nekoliko puta izbroji pred svijem kućanima dobivene novce.

Još samo dvije riječi o običajima kad na put idu i kad se vraću jer su zanimljivi.

U večer u oči odlazka olejkarova is doma sakupe se svikolici rodjaci, susjedi i ku-
movi da mu čestitaju dobar put, i obilnu dobit, a žena jih Olejkaroya časti sa sladkom
tjestovinom i rakijom osladjenom (slovački hrjatvo). Svaki gost mora po nešto darovat
olejkaru pa baš ako će i po koji grošić sa čestitkom »da mu taj novac donese sreću na
putu“, a uto žena donese na kućni prag dva suda vode, a olejkar kad se hoće da
uputi, sva ga svojta i znanci do vrata doprate i tu se š njime rukuju, a on pred njima
lapne nogom u sudove i obali jih: »da bi mu sreća pritekla kako - voda iz suda iz-
tječe.« Vazda jih otide po 4—5 zajedno te u zajednici i rade, ili bogatiji uzme 2—3
pomoćnika sobom koje plaća, ali mu moraju svaki dan davati raćun o dobitku. Svakoga
olejkara prati žena ili mati do prve štacije gdje zajedno prenoće i sutra se u jutro naj-

472 Pravni običaji kod Slovena.

Kod svake vrste reje vrijeme je neopredijeljeno ; vlastnik može svoje
živinče kući uzeti, kad ga je volja, osobito kad bi vidio, da mu stvar_ po
zlu ide. Ako bi pako stvar više vrijedila, nego kad predaje na reju, a go-
spodar ju hoće kući, ima se opet procijeniti, te polovicu prirastka rejniku u
novcu naknaditi.

Ko imade konje ili volove na reji može sve obične kućne poslove
8 njima obavljati, a i vlastniku je dužan najmanje tri dana s njima u po-
moć doći.

Kod krava neplodnica koje su rejniku za njegov trud samo mlijeko
davale zove se posao davati'na žitek

U Dalmaciji dvije su vrste ugovora obične medju gospodarom stoke i
pastjerom — ili mu se dade stoka za pet do sedam godina da je pase, i da
dava polovicu svakoga dohodka gospodaru, pa baš i polovicu teladi, s uz-
grednijem obvezanjem da kad ugovoreno vrijeme izadje, da vrati gospodaru
glavnicu — : ili poslijen može uz danu stoku još i od svoga životinje pri-
družiti, pak tad od izvadaka potezat i opet polovicu od, svega; ali kad iz-
teče vrijeme, njemu pripada polovica cijeloga glavnoga. Prva vrsta ugovora
zove se talijanskim imenom contratto a capitale, a druga contratto a societa. !')

Mi smo već gore napomenuli baštovanstvo koje je u Bugarskoj obično.
Taj posao ne preuzimlje jedan sam nego njih više, akoprem pod upravom
jednog glavara, i spada u jurističkom smislu pod pojam društvene dobiti
(societas quaestus et lucri). '

Još preko zime čovjek koji ima kapitala otide po svijetu te ište u
spahija koji imaju odviše zemalja, a najmi priličnu prostoriju, gdje bi on
dojdućeg proljeća i ljeta, sa svojom družinom raditi mogao, i dobru dobit
učinio. Kad je ili dao kaparu ili najam platio, vraća sc u Bugarsku i tu
kupi ljude koji će š njime ići na dobit. Radnja se najviše čini u društvu te

nježnije oproste. Skrinjice sa uljem koje obično na plećima nose, voze obicno do ruske
granice na vozu, a tu prodavši voz i konja počnu, obijajući pješice od sela do sela svoju
trgovinu trzivati.

Kad se vraćaju, ako su na putu ostali par godina, to biva vazda u proljeće, ali je običaj
da a selo u večer dodju te tako u rasvjetljenoj kući ostanu cijelu noć brojeći dobivene
novce i pripovijedajući kućanom svoje putne zgođe. (Pronay, Skizzen .. 63 —66.)

I o drugoj svuda poznatoj vrsti slovačkijeh promišljenika progovorimo dvije riječi:

Neplodna zemlja na kojoj žive jedan dio Slovaka u Spiškoj i Trenčinskoj stolici usi-
lova žitelje da se na neko drugo rukodjelje bace: pa se baciše na drotirstvo ili ruko-
djelje iz gvozdene žice. Oni tom žicom sastavljaju razbjene lonce, tanjire, plitice, iz
žice pletu stupice za miša itd. Najviše je Drotara iz Trenčinske stolice u brdovitom
predjelu koji graniči sa Moravskom Šlezkom, a osobito pak u selima: Rovne, Dihepole,
Velika-Divina, Kolarović, Zarjec, Kablo i Sveđernik. U Trenčinskoj stolici bit će jih
okolo 3000. Drotar, razumije se, ne radi doma, nego mora po svijetu iti da radnju ište
ito ne samo u Austriji nego proputuju mnogi i cijelu Njemačku, Švedsku, Norvežku, Ho-
landiju i Franzusku, a u novije doba našlo jih se koji su svojim rukodjeljem doprli do
Amerike. Oni koji neidu izvan Austrije odlaze iz doma obično o Miholju dne, a vrate
se ili dojdućeg proljeća , ili opet u jeseni. Kad se na put spremaju, žene jih doprate
par milja puta, a na rastanku se čašam oproste. Dijete koje ide na put sa majstorom
dobiva od njega 10—25 novčića svake nedjelje ali uzgredni mu je zanat i milostinju
prosit. Kad je već izučio, tad osim forintu što ima na nedjelju poteže i polovicu ođ čistoga
dohodka. Kad pak majstorom postane ima i više. Ako je na putu majstor bio za ne-
koliko mjeseca sa jednijem ili dva druga donese doma 60—100 for., ali ako je ostao
2—3 godine i dalje pulovae donese jih i po 1000 ili 2000. (Pronay, Skiszen.. 51—58.)
Gichtenstein, Reise . . . 90.

Dr. V, Bogiši(ć. 473

Trošak i korist na dio; neki se pogodi _po 1 dio i Y,, drugi 1%/,, neki dio,
neki '/, dijela, neki !/, dio a bude dječurlije što nemaju više nego '/, dio
na glavu. Ali jih ima što nijesu na dio nego na opredijeljenu platu, i tu se
plata uračunava u troškove društva. Svaki koji je na dio, mora dati unaprijed
ulog za svoj dio: ko nema, plaća glavaru, koji zanj troši kamate koje nijesu
nigda manje od 25", za one osam mjeseca. U družini ima obično najmanje
10 osoba, a najviše do 30; glavnica pak koju društvo treba zato poduzeće
iznosi prama broju osoba od prilike 500 do 1000 dukata. Radnja je pod
u pravom glavara, on čini svekolike troškove, ali on kupi i sve novce iz proiz-
voda što se prodavaju. Glavni proizvodi su luk i zelje. Kad je radnja dospjela
1 kad se sve rasprodalo, tad se po razmjerju udioničtva daje svakomu svoj
dio, ako je pak gubitka, što se rijetko dogodi, mora svaki udionik glavaru
nadoknađiti ili ako nema, ide opet drugo Tjeto Šš njime raditi da bi se tako
odužio.
Osim baštovanstva sklopi se slično društvo koje iz stare Planine otide
u Dobrudžu (na Romane == u grčku zemlju, premda tamo nema nego Bu-
gara i Turaka) da žanju žito, najveće kod Turaka koji imaju mnoge zemlje
a malo ruka za radnje. Ta radnja traje od prilike mjesec dana. Jedan pod-
uzetan čovjek sakupi nekoliko momaka, djevojaka i odrasle djece, te ide š
njima tamo u Dobrudžu i žanje gazdama s kojim se pogodi. Ljudi koji su
oženjeni obično primaju dio, i to svaki jednako i djevojkama, djeci i mom-
cima plaćaju nadnice. Glavar se zove Dragoman ili Vojvoda i ima
prosti dio kako i drugi, samo što prima od svake nadnice po nekoliko para
kako neku proviziju. Glavar traži njive, pogadja se, drži račun, prima pare
i troši, ali zato ne radi. U toj vojsci bude obično okolo 50 glava, uzmu so-“
bom 2—3 konja na koje naprte kose i drugi prtljag a oni svi idu pješice.
Po selima Bugarskim bivaju društva ženska, koja drže svilene bube.

Kod njih vladaju obični uvjeti svakoga društva (Odžakov).

Na mnogo mjesta u Rusiji obično je da ko nema mnogo radilaca u
kući a on uzme drugoga na pomoć, pa dijeli š njime obično po pola (pa6oTa
43% no4y) plod te radnje, ili drukčije na dio kako se pogode. !)

Osobita vrsta društva je tako zvana težačka sprež ili sprega. Pod
tim imenom poznato je u Slavoniji zadružje u kome više kuća spregnu svoju

marvu, volove ili konje, pa zajedno pooru sve svoje njive ne plaćajući ništa
jedan drugomu. 2)

I u Srbiji je u običaju sprega. Evo što Vuk o tome kaže: ljudi koji
nemaju čitavog pluga volova, spregnu po dva, po tri a siromasi i po četiri
(jer se obično ore na 8 ili 6 volova) zajedno, pa tako oru i preko čitave
godine rade koješta i vuku na volovima. Gdjekoji budu u sprezi po nekoliko
godina, koji sprežnik ima više volova n sprezi, onomu više i rade. *)

Nalik je pomenutoj sprezi radnja na zared u Bugara. To biva kad se
nekolike familije dogovore da neke opredijeljene radnje zajednički rade n.
p. ja trebam 10 dana da preorem svoje njive, a nemam nego dva težaka u
sebe doma pa da neradim samogrug 5 dana pozovem susjede, te zajednički
i veselo obradimo u dan: sutra dan pak idem u jednoga susjeda, prekosutra
u drugoga itd. dokle odradim onoliko koliko mi je zajmljeno. Na taj način
mogu na zared biti i konji i volovi i kola itd. Ovo se razlikuje od tlake

I) Drqu. C60p. IIpor. 27. Isto se to nalazi u Baltičkim krajevima ruskim gdje La-
tiši i Litvani stanuju. “

2) M. Stojanović, Slike. . u Nevenu 1856, str. 344.

8) Rječnik sub. sprega.

474 Pravni običaji kod Slovena.

tim što se mora vratiti koliko je zajmljeno, a u tlaci to netreba, a drugo
što jih na tlaci bude mnogo a ovdje najviše po 5—6 glava. (Odžakov).

ivinska sprega obična je po g. Ivanovu-Želudkovu i u ruskijeh se-
ljaka ali se ne sjeća kako je nazivlju.

e. Rukodaće.

Prije nego na pojedine primjere ove vrste ugovora predjemo. navedimo
neke narodne tehničke izraze koje Vuk zapisa i koji ovamo spadaju. Posao
sam zove se rukodaća, rukodavanje (barem u Crnojgori) == mutuum
res creditae. !) Creditor zove se u Boci rukodavalac, rukodavac, ru-
kodavnik."*) Općeniti je pak nazov u svim predjelima dužnik, kako za
riječ debitor tako i za creditor: za posvjedočiti prvo značenje navodi Vuk
poznatu poslovicu »od zla dužnika i kozu bez jareta“, a za drugo običnu
izreku: ,nesmije od dužnika da dodje kući“. 5) A sad na samu stvar:

U Lovreću i okolici u dug se dava obično bez svjedoka i to se drži
osobito skrovito medju vjerovnikom i dužnikom. Ako je dužnik domaćin
znade mu cijela kuća, ali se drži kao neka kućna tajna; ako li je član
kuće teško da ko znade osim njega i onoga koji ga je udužio. Ako vjerov-
nik komu kaže, »Dužan mi je taj i taj«, dužnik će doć pa će ga prekoriti
n»što ti mene ružiš?« ,ili misliš da ti neću platiti?«. Najviša je sramota kad
dužnik zaniječe dug (u Konavlima udari u bah); to je najprezreniji čovjek
u cijeloj okolici, s toga se rijetko dogodi da će jedan drugome dug zanije-
kati. Ako dužnik nemože da na rok plati odnese vjerovniku štogod na čast
samo da ga čeka, da ga ne sramoti 1 negoni, i u tijem častima često plati
duplu ili trostruku kamatu.

Ako se koji član uduži, te nemože platiti, vjerovnik često i u dogo-
voru sa dužnikom, potuži se domaćinu, ovaj dakako nije mu dužan platiti,
ali znajući da će toga radi ili iz doma štogod poginuti, ili da mora onoga
na dobit pustiti da steče što je dužan, najposlije plati, samo zaprijeti vjerov-
niku da ga nebi drugi put udužio. (Milinović).

Zajam je, kaže Medaković, kod Crnogoraca svaka rabota (== stvar),
koju ko kome uzajmi na neko vrijeme. Zajam gotove jaspre, rukodaće
je. Nigdje se valjda lakše nevrću novci, zato je(?) i dobit velika. Na svaki
talijer na godinu plaća se dobiti po 1 cvancika. Crnogorac se svakako muči
da na rok dodje, da donese i glavu i dobit. Uz ovo sve nosi Crnogorac i
kolač t. j. kakov dar. “)

U Bugarskoj rukodaća bez life daje se obično bez svjedoka, i niko
da nezna, al se razumije da se vjerovnik i dužnik dobro poznaju i u tomu
savezu stoje možebit od nekoliko godina. Dužnik i kad mu uzajmljuje novce
i kad jih vraća, donese vjerovniku štogod malo na čast. Skoro se nigda ne
dogodi da bi dužnik zanijekao to što je primio. Dužnik obično, ako vjerov-
nik treba njegova vola ili kola ili tako štogod, posudjuje mu dragovoljno.

Za rukodaću pod lifu, budući da je tu obično poviša svota, učini se
pismo. Kad je pismo gntovo pisar ga preda dužniku, a ovaj ga daje vjerov-
niku na što ga ovaj upita: ,A zašto mi ti to daješ ?“. On odgovori: »Jer si
mi zajmao toliko novaca“. Vjerovnik opet pita: »A za koliko vrijeme?“ —

I) Rječnik s. v. Rukodaće.

2) Ibid a. v. rukodavalav.

3) Ibid s. v. dužnik, U prostog Nijemca, Schuldner je još i danas u mnogo pre-
dijela nazov i za dužnika i za rukodavaoca, u narodnom govoru; riječ Gliu-
biger skrojena je po latinskoj creditor.

4) Medaković. Život... 145

Dr. V. Bogišić. 475

a on odgovori n. p. ,za godinu.“ »A hoćeš li mi ti to pošteno platiti ?“; ,Z
božjom pomoći gledaću da se nezastidim.“ Tad ga vjerovnik opet pita: ,Da
jesu li ovi ljudi tomu svjedoci“? On odgovori: »Neka su.“ Tad mu vjerov-
nik želi dobru sreću, n. p. da mu svaki novac donese tisuću. Svjedoka budu
najmanje dva, običnije tri ili četiri. Budući novci rijetki u zemlji kamate su
visoke, kadgod i preko 20%.

Najviše se duže u Martu mjesecu, a plaćaju se dugovi o Mitrovu dne
(26. oktob. po starom). Oni koji su obvezani platiti u žitu ili u gvoždju,
dadu od prilike onoliko koliko će dosta biti da plate i još što više, pak o
Mitrovu dne poravnaju račun. Cijena žitu i groždju se udara kako je op-
ćina opredijelila, a to je nekoliko para niže od opće cijene, kad vjerovnik
ne uzimlje dobiti.

Sjeme za usjev koje posudi jedan drugomu, on mu vrati od novoga žita,
ali nikakve se dobiti ne dava. Baš i poviše žita kad se uzajmi, za hranu,
ni tu interesa nema nego se samo toliko novoga vrati koliko se i zajmalo. (Odžakov).

Slično rimskoj trajectitia pecunia zajam je koji se nalazi u bugarskijem
narodnijem pjesmama (n. p. u pjesmi bolan Prvan) junačka veresia
t. j. kad junak ide na vojsku ili na megdan kupi konja, sedlo, podkovi itd.
na janačku veresiu, obećavši prodavcu da će platiti ako se živ vrati, ako
li pogine, vjerovnik nema prava iskati kućane dužnikove da mu konja plate. 1)
Po g. Odžakovu i sada kad se neopredijeli rok plaćanju duga, kaže se

uzimljem na junaačku veresšiju.

f. Posuda.

Naruč je riječ kojom Crnogorci a i ostali Srbi nazivlju commodatum
i to biva najviše medju susjedima: kad jednomu treba neka stvar, on ide u
susjeda koji je ima pak je uzme u naruč: rijetko je da će mu biti zanije-
kano što traži. Gdje čovjek nemože naruči naći, to se već zove rdjavo su-
sjedstvo. Naruč je u istvmu značenju poznata i u drugijem predjelima a ne
samo u Crnojgori *), ali se nama čini da je posuda za commodatum običnije.

Za Slavonskog seljaka Stojanović kaže da kadgod jedan što treba, ide
u susjeda pa u njega zajmi što mu treba, a to biva obično kakvo orudje
kao motika, kosa, srp, kola itd. a ženske, razboj, brdo, niti itd. Ali je naj-
običnije da se dvije kuće izberu pa se neprestano medjusobno zaimavaju i
te kuće za označiti taj odnošaj kažu: mi smo sa tijem ili onijem susjedom
u zajmu. Ovo pošljednje se pripovijeda i o Srijemu. *)

I u Bugarskoj najviše se posudjuju motike, rala i drugo težačko orudje
a za to valjaju slična pravila koja su i u rimskome pravu. Ali ako bi se
stvar izgubila, pa daje i stara bila, mora se za nju nova vratiti: zato pravilo
ima i poslovica cTapo To craBa uopo (Odžakov).

g. Ostava.

Za depositum se kod Srba i tudja riječ amanet često čuje a taj posao “)
ima dakako u glavnome jednaka pravila kako i depositum u rimskome
pravu. I za Bugarsku kaže g. Odžakov da za depositum, sequestratio, pignus
nema ništa primjetiti što bi bitno različno bilo od rimskoga. To isto valja.i za
praecarium pa i poslovica narodna potvrdjuje bitnost toga posla: Uo 34a To
H HA BEJIHKB-ACHb CA B3EMA.

1) Nešto slična tomu nalazi se i u srpskijem pjesmam er. Vuk pj. 78 stih. 124,
139—141.
% Vuk, Rječnik sub. naruč i posuditi i Medaković, Život... 157,
2) Stojanović, Slike... u Nevenu g. 1857. str. 24. sr, i Srbski Ljetopis 1845. str. 38.
“ 1) Vuk, Riječnik sub Amanet i Ostava

476 Pravni običaji kod Slovena.

h. Darivanje.

I za darivanje (donatio) po svoj prilici valjaju u glavnome ista pravila
kako i drugovdje — ali pozitivnijeh izvora nema za tu vrstu ugovora. Za-
dovoljimo se dakle s tim što Vuk o srpskoj djeci kazuje. Kad koje dijete
dade što drugomu pa mu opet otme onda mu druga djeca prigovaraju i po-
rugljivo popjevaju:

»Davalo uzimalo
S kokošima spavalo
Kokoši ga litale.« !)

A u Dubrovniku ima medju djecom i poslovica za to pravilo: »što se

dalo (darovalo) prodalo.«

2. Utvrdjenje ugovora.

Nemajući pri ruci nikakovih izvora za ostale vrste ugovora predjimo na
njihovo utvrdjenje ili obezbjedjenje. Ugovori se utvrdjuju na nekoliko načina
ali su dakako najobičniji jamstvo (fidejussio) i zalog (pignus, hypotheca).
Za ovu pošljednju vrstu izvori naši šute a i za prvu sasma su oskudni. *)

Za Bugare g. Odžakov kaže nam da pri zajmu sa jamcima upisuje se
u pismu (zapis) i dužnik i jamac, te se oba potpišu. Dužnik se potpiše svo-
jim imenom i doda k tomu; platac, a jamac svome imenu pridoda dobar
ili kefil i platac. Ostalo kako i u rimskome pravu.

U Velikorusa jamac dosta je da izreče pred svjedocima jedno od obič-
nijeh formula:, Al 32 Hero IOpyka —; A 34 HETO OTBBTHHKB —; OHE BE 3a-
NJATATE, & 34 Hero aan.gauy, pak je time obvezan isto kako da su najtvrdji
pismeni ugovori učinjeni. (Ivanov-Želudkov).

3. Uništenje obligacija.

Svakome je pravniku poznato kako je bogat u rimskom pravu imenik
načina kojim se obligacije uništuju. Dakako i Sloveni jih nekoliko imaju,
samo što nama do znanja nedodjoše, a što nemamo, razumije se, da ni dati
nemožemo. I u Slovena je kako i drugovdje plaćanje (solutio) najobičnije ali
mi o tomu nemamo šta osobite primjetiti. O samoj nadoknadi (compensatio)
možemo dvije riječi progovoriti.

Da i Srbi samo slične stvari medju se nadoknadjuju, a ne druge, u
tome nam svjedoči jedna izreka koju Vuk navodi: ,ne odbi najam za sje-
Kiru“, a to se kaže kad ko nepravo hoće kome da odbije jednu stvar, za
drugu različne vrste. %)

Ali kad je jedan drugome dužan pa nemože da mu plati, a on mu
odradi n. p. odore za onoliko novaca koliko mu je dužan *) jer se ta
radnja može lako u novce okrenuti.

Doplatu Srbi zovu, kaže Vuk, da se n. p. pazari stvar rdjavija za bolju
pak se na rdjaviju još što dopleti, ili kad je meni ko što dužan pa mi dade
ili učini što vrijeti više od duga, te ja njemu valja da doplatim. *)

1) Rječnik sub davalo.
2) Ibid. sub Vraća.

3) Rječnik sub najam.

4) Ibid. sub odorati.

5) Ibid. sub v. doplata.

Cetin.
(Mjestopis i poviest grada.)

Od
Radoslava Lopašića,

Hrvatske spomenike i starine progoni ista nemila kob, koja i hrvatski
narod. Velečanstvenim zadušbinam hrvatskih kraljeva i banova u Solinu,
Biogradu i po drugih primorskih mjestih gotovo da je nestalo već i traga;
velekrasne biskupske i kapitulske crkve u Krbavi, Modrušah i u Cesmi, pa
i opatsku u Topuskom porušio je sa mnogimi drugimi divnimi spomenici
sretnije prošlosti naše divlji Azijat; a stotine i stotine drugih sjajnih sgrada
naših predja: bogate i ponosite zavičaje sokolova Zrinovića, Frankopana,
Gušića i Blagaja, na koliko ih neobori bjesnoća Turčina, u toliko poslije
propadoše, dospjevši u vlastničtvo takovih ljudi, kojim je bila deveta briga
za naše narodne svetinje, a narodna ponosa nikada oćutili nisu.

Nigdje pako nisu naši narodni spomenici više stradali nego li u krajini
vojničkoj; tolika pusta crkvišta i tolike razvaljene gradine, naročito po gor-
njoj (karlovačkoj) krajini jasno o tom svjedoče. Valja upravo reći, da su
naši spomenici u krajini većom stranom baš od onog vremena izginuli, od-
kako ih je naša vlast od Turaka preotela, a Turci ih čuvahu, kao što još i
danas čuvaju uz mnoge pismene spomenike i gradove po Bosni i Hrvatskoj.
U granici kao da su sistematično starine uništavali, kad što za gradivo no-
vijih zdanja, a kad što samo zato, jer se tako komu prohtjelo. Koliko je tu,
što samo ja znadem, propalo umjetnina iz naše prošlosti, a koliko pismenih
spomenika, koji bi mogli sada našu poviest u mnogom obziru razjasniti, da
su sačuvani! |

Uz ovakov žalostan udes naših povjestnih spomenika, gotovo je za čudo,
da nam je ostao cjelovit grad Cetin, koj ako i nije veličanstven i prastar
spomenik, a ovo je po sgodah, što su se sbile u njem, za Hrvate jedan iz-
medju najvažnijih i najdragocjenijih; jer nesamo da je dao Cetin ime jednoj
grani proslavljene obitelji Frankopana (Slunjsko-Cetinskoj), već je postao u
srcu svakoga Hrvata i tim nezaboraviv, što su upravo u njem naši junački
predji prije tri sto i četrdeset godišta svojevoljno i slobodno izabrali Habs-
buržana Ferdinanda hrvatskim kraljem.

Bez dvojbe bio bi pako i Cetin dielio udes mnogih drugih gradova
u krajini, slavnoga Žrinja, staroga Slunja, da nije svojim položajem za dobe
prepiranja i ratovanja sa Turci i poturicami postao jabukom, za koju se oti-
mahu žestoko toli naši, koli dušmani, Državši ga pako svaka stranka za

4178 Cetin.

važnu točku, čuvala ga, dok ga je posjedovala, kao zenicu u oku, tvrdila
ga i gradila, dok ga napokon Austrija, prikučiv si ga za stalno god. 1700.
onako nedogradi kakov je sada.

Mnoga se je rodoljubiva duša s nami skupa prepala prošloga ljeta, kad
no bješe glas pukao, da je vojeno upraviteljstvo odlučilo razoriti grad
Cetin kao tobože nevaljalo i suvišno branište na kordunu, i da nisu za rana
svoj rodoljubivi vapaj podigle u ime naroda naše revne županije i naša na-
rodna glasila. pa napokon i sam hrvatski sabor proti barbarskomu porušenju
toli znamenitoga povjestnoga spomenika, Bog znade, da li nebi bile porav-
nane već sada zidine cetinske sa zemljom. Meni se je upravo udes cetinske
starine na dušu popeo bio, i bojeći se, da će grad odmah rušiti, pohitio sam
minule jeseni mjeseca kolovoza u slunjsku krajinu prama Cetinu, da još ba-
rem za života starca vidim, i o njem prije propasti ono zabilježim, što se
bude dalo. Sto sam ja na tom putu mjestimice upazio, i što sam o Cetinu,
premda na selu i udaljen od knjižnica i arkiva živući, kojegdje zabilježena
našao, to ovim dragovoljno priobćujem domorodnomu čitatelju, znajući da će
on i ovo nekoliko viesti o tako miloj starini rado primiti.

š %
ik

Leži Cetin u sadašnjoj slunjskoj pukovniji pol sata od medje turske
na visokom brdu, oko kojega su ponoriti dolovi; samo od zapadne strane
podižu se još više od grada glavice, nazvane Ploča i Cetinsko bilo. Ja sam
dolazio u Cetin iz Valisela, a od tuda je pogled zaista divan na grad! Cesta
vodi kroz selo cetinsko, sagradjeno na mjestu njekadašnje varoši cetinske, a
to selo broji sada dvadeset i dvie većom stranom katoličke kuće. Mnogo
veće selo ima na glavici Ploči povrh Cetina, nazvano i danas Cetinski Va-
roš. Razvaline samostana franciškanskoga vide se u dvorištu i vinogradu
seljana Mile Mandića. Po osnovah moći je suditi, kolik je bio taj samostan.
u kojem je stajao provincijal cetinske države. Mnogo je više zida stajalo od
samostana g. 1(90., kad su Austrijanci osvojili grad, ali poslije uporabljeno
je kamenje od njega kao gradivo kod popravka bedema gradskih. Jedna
grobna ploča iz crkve sa jedinim napisom iz kršćanske dobe nalazi se nad
kloštarskim studencem u jarku izmedju grada i sela. ') Od zdenca vodi sta-
rinski taracani put do grada.

Glavni ulaz u tvrdju biva na južnoj strani naprotiv od glavice »Ce-
tinskog bila« kroz dvoja vrata. Prva vanjska vode izpod kule čvrsto i ukusno
zidane u starije doba. U veži iste kule uzidani su sa obiju strana štacuni,
i tu je bio pazar, dok su Turci grad držali. Druga vrata idu kroz staru
kasarnu, koja je veoma čvrsto sagradjena. Na istočnoj strani ima kroz platno
gradsko jošter jedan ulaz na ciganska ili kloštarska vrata (tako nazvana,
jerbo je krozanj najpreči put bio do samostana), ali su ta vrata sada uviek
zatvorena.

Na tjemenu brda podiže se stari grad, kojega Turci u svojem kitna-
stom i hvalisavom jeziku nazvaše Drengjulom, to će reći hrvatski ,duboki
biser«. Drengjula je bez dvojbe najstariji dio Cetina. Osnova njezina neima
pravilnoga lika, a duga je u promjeru dvadeset hvati; zidovi Drengjule vi-
soki su dvanaest hvati, vrlo su debeli i jaki. Od juga naslanja se na Dren-

julu jaka i visoka četverouglasta kula, u kojoj je sada namješćena kato-
ička crkva. Uz tu kulu sagradjen je u novije doba (g. 1846.) na lik tur-
ske munare visoki uzki zvonik, na kojem je i ura. Na vrh brda usred

1) Na njoj čita se napis: Hac igitur in fossa requiescunt nobilis Georgii ossa, dicti
Gerguich Kabinensis. Hunc tumulum fecit suis inpensis. MCCCCCII.

Radoslav Lopašić. 479

Drengjule izkopan je još u davno doba zdenac dobre vode. Nad vratima,
što u Drengjulu vode, uzidana je ovelika kamenita ploča, a na njoj je napis
turski, koj pripovieda, kako je Mehmet paša Drengjulu zidao. !) Takav jedan
nad pis nalazi se utesan i na bedemu »Ergarskoj tabli« izvan kloštarskih
vrata na malom kamenu, u kojem se hvali Ali paša, da je bedem podigao. *).

Ma da je tako i zapisano na kamenu, opet je očevidno već po samoj
spodobi i vrsti zida, da niti je Drengjule Mehmet, niti Ergarske Ali paša
zidao iz osnove, već je možebiti jedno i drugo tada lošo popravljeno, a Dren-
glu je svojom starinom daleko pretekla dobu turskih navala i osvojenja.

obće može se uztvrditi, da cetinske zidine, izuzamši bedeme i platno,
potiču iz starije dobe ugarsko-hrvatske neodvislosti, premda neima na njih
nikakva obilježja kakova ukusnijeg i izraženog sloga, niti gotičkoga (grman-
skoga) niti romanskog a bogme niti turskoga, kao što je to nedavna njetko
krivo u bečkom starinarskom družtvu izviestio.

Iz triema Drengjule prekrasan se vidik otvara prama sjeveru i istoku
na mnogobrojna nizka brda, gustom šumom i šikarjem pokrivena, i na ja-
ruge, kojimi teku gusti potoci, natapljajući bujne TEivade kordunaške. Oku
osobito milo godi, da je zemlja sve na okolo pitoma € prilično obradjena.
Dolovi su ponoriti nu nipošto divlji; vinograda ima na više mjesta, i tik
pod zidinami gradskimi; kamena nevidiš nigdje, već samu dobru zemlju ro-
dicu. Pozirajuć na okolovinu Cetinsku i nehotice ćeš se sjetiti na vilovito
naše Zagorje, kojemu ove kardunaške strane mnogo naliče. A kolika li je
morala tu milota i božja blagost biti, dok li nije bila goropad turska ove
kraje poharan '

reko dobro uredjenoga mjesta Valisela i imućnoga sela Batnoge da-
leko oči dopiru u bansku krajinu i Tursku, i dobro je moći razabrati tur-
ske gradove Veliku Kladušu (njekoč gniezdo smionih poturica a sada malone
podrtina uz kukavno selo tursko), pa Podzvizd, a ovamo na kršćanskoj strani
Stari Klokoč i gradinu Krstinsku, od koje stoji samo jedan turanj.

Blizu grada nješto niže prama sjeveru opaža se jošter humak prozvan
Crkvina. *) Tu je bila po svoj prilici u davna doba (već g. 1334.) župna
crkva ,sv. Mirka pod Cetinom«. I nješto dalje na tako zvanom Magjarskom
brdu znadu se ostanci njekadašnje crkve.

Nutarnji grad (Drengjula) opasan je sa dva platna. Nutarnje je osobito
debelo i visoko obuzimajući grad sa svih strana tako, da na istočnoj, južnoj
i zapadnoj strani salazi dalje i nižje od Drengjule, a na sjevernoj, a stra-
nom i na zapadnoj strani bliže joj se domiče. Ovo platno imade na kraje-
vih četiri bedema, koji se zovu tabla Senkovićeva, Begova, Ergarska i Ne-
bojse. Platno i bedemi znatno su oštećeni, a popravak, što je u novije doba
izveden, daleko je u lošijem stanju nego li stari zid. U prostoru medj nu-

1) Taj napis glasi u hrvatskom prievodu: Kad je njekoč plemenitoga roda Mehmet
paša proputovao tvrdje Bosanske, našao je tvrdju Cetin (utrudljivu) tvrdom i
jakom, i savršio je istu dubokom i visokom kulom Drengjulom. Udaljivši se od
tuda, ostao je uviek vezirom. Ovo je mjesto našao vriednim za vrata do po-
bjede. Svaka želja neka mu otvara nebeska vrata. 1179 poslije Hegjire. (g. 1765).

2) U prievođu hrvatskom: Po milosti božjoj dao je upravitelj Bosne Ali paša,
pobjeditelj, za dobe svojega vladanja g. 1152. po Hegjiri (g. 1739.) mjeseca
svibnja ovo sagraditi. Da ga ništa nezavede u svagdanjoj molitvi!

5) Po krajini hrvatskoj i u obližnjoj Turskoj ima veliko množtvo crkvina, to jest
mjesta, gdje su njekoč crkve stajale, dok ih nije ili Turčin razorio ili zub vre-
mena posve oštetio.

32

480 Cetin,

trašnjim platnom i Drengjulom prama istoku i jugu podiže se nova kas ra,
sagradjena g. 1849. troškom od 50.000 for.; osim toga nalaze se tu stare
kazamate, stan zapovjednika tvrdje i stanovi za častnike. Imade tu takodjer
zdenac sa izvrstnom vodom, koj je dublji za četiri hvata od onoga u Dren-
gjuli. Počamši od glavnih gradskih vrata prama istoku i jugu čak do bedema
Ergarske paše grad i drugo vanjsko nižje platno, koje je ipak jako zapušteno.

Grad po svojoj osnovi sačinja sa platnom i bedemi trokut izmedju
glavnih vrata i bedema Begove table i Ergarske. Južna strana toga trokuta
svinuta je poput kakova luka.

Još prije jedno pedeset godina velika je manija vladala, opredieliti po-
ložaje mjestim navedenim kod starih grčkih i rimskih pisaca, osobito kod
Strabona i Ptolomeja, i našlo se je pisaca, koji stari Liburnijski grad Asisiu
(na Peutingerovoj tabli Aseria) tražahu u Cetinu, *) kao što i Strabonov Ven-

um (kod Peutingera Avendo), oslanjajući se na tobožnju istovjetnost imena
u Slunju (Slovinju). Ali krajobraz Peutingerov i putopis Antoninov (Itinera-
rium Antonini) jasno svjedoče, da niti jedno niti drugo rojeeto stare Japidije
nemože se tražiti u Cetinu i Slunju, ter je već Farlati š) došao do zaključka,
da je Asisia ležala dublje u Liburniji od prilike kod Ostrovice u Dalmaciji,
dočim je jedan drugi pisac, pokojni župnik Belić u svojoj rukopisnoj poviesti
senjske biskupije “) posvajao Asisiu za svoje rodno mjesto Bribir u hrvat-
skom primorju, kod kojega se znadu na zapadnoj strani pokraj crkve sv.
Jurja nedaleko od mora ostanci rimskoga grada. Avendo ili Vendum traži
ako vrstni kranjski povjestnik Hicinger u današnjoj Modruši. %) Pored ova-
kova nagadjanja vlada ipak uzprkos učenim iztraživanjem Farlata, Blažko-

1) Izvješće iz Karlovca od 11. kolovoza 1790 u ,Wien. Ztg.«. Gledaj i Berli-
ćevu knjigu : Die Theilnahme der Serb. u. Kroat. an den 4 letzt, Tiirkenkr. str. 339.

2) Ime Cetin posve je slavensko a znači mjesto pokrito gustom i tamnom šumom.
Od toga nam je Cetinje u Crnoj gori, Cetina, kraj i rieka u Dalmaciji i Cetin
pri Bosiljevu, prastara gusta šuma od 3000 rali veličine,

3) Illyricum Sacrum, Tom. I, p. 154.

4) U mojoj sbirci ima prvopis (autograf) te poviesti pod naslovom: Epitome de
inmemorabili antiquitate Civitatis et ecelesiao Segniensis. Žalibože da je ruko-
pis jako oštećen, i da je njekoliko listova izginulo.

5) Mittheilungen d, hist. Vereines fiir Krain. Tečaj 1864, str. 18. i 14. — Valja
priznati, da je kranjsko povjestničko družtvo, nemogavši se sve do sele otresti
nemškutarstva, i. uklanjajući se izpitivanju srednje i novije poviesti, koja imade
iznieti na svjetlo griehe i nepravđe nanešene od njemačkih silnika slavenskomu

Radoslav Lopašić. 481

vića i Katančića još uviek glede poviesti naše u rimsko doba velika neiz-
vjestnost i zaista da će bit nuždno, čim se preči poslovi oko izpitivanja po-
viesti sredovječne i u obće slavenske obave, da koj vrstniji i umniji domaći
povjestnik ozbiljno i temeljito prouči prastaru poglavito rimsku dobu.

Žanimivo jest i to, što pripovieda stariji kranjski povjestnik Schčnle-
ben (Annales Carinthiae), da je Karlo veliki, posegavši duboko i u zem-
lju Hrvata i podigavši na medjah svoga prostranoga carstva pogranične marke
(istočnu i južnu), sazidao na visokih brdih i liticah za obranu osvojenih ze-
malja čvrste gradove, pa iz toga izvodi Schčnleben, da su u Hrvatskoj na-
stali IX. vieka tvrdi gradovi, medju kojimi spominje i Cetin, Slunj, Drež-
nik, Peć, Kladušu, Krstinju, Klokoč i druge. ')

Smiono je za cielo nagovieštati o podizanju gori navedenih gradova po
Frankih za dobe silničtva njihova u Hrvatskoj, dočim o tom u ljetopisih
spomena neima, pa je lakše vjerovati, da je Cetin kao i većina starijih gra-
dova po Hrvatskoj, ako nije jur rimske dobe obstojao, sagradjen po Hrvatih
kao sredotočje i branište obitelji jednog plemena u župi (županiji), pošto
slavenski puci pri svojem doseljenju podigoše u svakoj županiji po jedan ili
više gradova, kako je već koje pleme jako bilo. 2) Medjutim da je ikada
obstajala posebna županija ili Cetinska ili Slunjska, kako njeki nagadjaju,
neima dokaza. Doduše Frankopani dobivši gradove Slunj i Cetin i razdie-
livši se na grane, pisahu se grofovi Cetinjskimi i Slunjekimi, ali njihove dobe
neima traga o županiji istoga imena, već su strane slunjske i cetinske pod-
činjene bile tada uviek zagrebačkoj županiji, a prije došašća Frankopana u
te kraje za dobe prvih ugarsko-hrvatskih kraljeva spadalo je okolište cetin-
ško, kao što i cieli rediel sadašnje slunjske pukovnije sa jednim dielom
turske Hrvatske i sa komadom prve banske krajine pod županiju goričku,
koju valja razlučiti od županije gorske u sadašnjem području prve i druge
banske pukovnije, spomenute u temeljnici kralja Andrije II. od_g. 1211 za
opatiju topusku *), i od županije podgorske, u koje obsegu ležalo je mjesto
Jastrebarsko, kako se to navodi u povelji kralja Bele IV. od g. 1251. *).
Poznato je, da su stare slavenske županije ovamo u današnjoj Hrvatskoj, kao
što i Porfirogenitove u Dalmaciji bile malene, sačinjajući samo skup bližnjih
plemena pod jednim plemenskim županom, pa da su se znatno razlikovale
od ugarskih grofija (comitatus), koje premda na slavenskoj osnovi podignute, |
poprimile su kašnje mnogo iz zapadnoga osobito njemačkoga državnoga ustroj-
stva. Poslije izumrća narodnih hrvatskih kraljeva i sdruženja Hrvatske s Ugar-
skom preoteše i kod nas sve malo po malo mah njeke uredbe ugarske, i
tako nestane starih plemenskih županija, i u mjesto njihovo nastaše većom
stranom iz plemenskih županija razavivša se nasljedna županstva, kao što
je bilo Zapanstvo Šubića u Bribiru dalmatinskom, krčkih knezova (Franko-

ana) u Modruši, Nelipića na Cetini, Gušića u Krbavi, Cistercita na Gori,
Hemplara u Dubici i kao što mi se čini, knezova Blagaja na Gorici, čime je

narodu, mnogo navlastito ovih posljednjih godišta putem svoga časopisa razjas-
nilo rimsku dobu obzirom na naše zemlje, a u tom poslu osobito se odlikuju
članci umnoga kranjskoga povjestnika Hicingera.

1) Po Belićevu rukopisu: Epitome eccles. Segn.

9) Gledaj o tom ŠafaFik: Starožitnosti str. 410 i Geschichte d. serb. Literat, str.
48. pa Jirečkovo djelo: Das Reich in Bč5hmen und Mihren str. 18. i 14.

3) Tiskana je u Književniku g. 1864. str. 94.
$) Jura Regni Dalm. Croat. Slav. T. I, p. 486.

482 Cetin.

ipak i kašnje bitna razlika ostala medju hrvatskimi i ugarskimi županijami,
što je i Engel u svojoj poviesti trojedne kraljevine valjano opazio. ')

Županija gorička pominje se u povelji kr. Mirka od god. 1197., kojom
daruje Stjepanu županu goričkomu, pradjedu sadašnjih grofova Blagajskih,
u Kranjsku i u Tirol se preselivših, zemljište Vodicu, o kojem se veli u l-
stini, da leži u hrvatskom predielu Zare (možebiti Gore) i Dubice, a izmedju
Podgorja, Goric4 i Kranjske (partes Carinthiae.) ') Isto tako navodi se ova
županija i njezin župan Vojislav (Boncelaus) i u povelji Bele mladjega is-
danoj plemićem Klokočkim (Vojkovićem, Otmićem, Maretićem itd.) g. 12243,
pak i u povelji Peranskoj (hospitibus de Perina) od g. 1225., gdje dolazi i
ime župana Miroslava goričkoga “); napokon i u povelji vojvode Bele od
iste godine, kojom daruje crkvi Topuskoj dvadeset marka dohodka od ži:
telja županije Gorske, naposeb je napomenuta županija gorička. *)

Sa medjami županije goričke sudaraše podpunoma prostor užega kotara
goričkoga u njekadašnjem arhidjakonatu goričkom bez Podgorja, Metlike i
Medjurječja. O tom kotaru pripovieda Ivan arcidjakon u svom sborniku, pi-
sanom god. 1334., da je prozvan goričkim po visokom brda preko Kupe
nazvanom »Qorica«, na kojem da je sagradjena crkva sv. Martina. 5) Tu je
razumievao Ivan svakako brdo Martinšćak polag Velemerića u Slanj skoj pu-
kovniji, vrh kojega nalazi se i danas prastara crkva sv. Martina. Uži kotar
gorički dosizao je polag sbornika Ivanova na sjeveru do Kupe, prama za
podu i jugu do Mriežnice i Korane, ostavivši na desnu ruku Šlunj i Furjan,

oja mjesta spadahu pod krbavsku biskupiju; južno obuzimao je taj kotar
prediste Cetina, Kladuše i Hresna, a istočno dopiraše do potok& Gline i
repče; ostala banska krajina sa Gorom, Topuskom i sa drugimi mjesti le-
Žaše izvan kotara i županije goričke, u kojoj su bila poglavita starinska
mjesta Križanić-Turanj, Skrad, Barilović, Mlaka (na Mriežnici), Blagaj, Bu-
dački, Cetin, Klokoč, Kladuša, Hresno, Perna, Stenišnjak i Petrovac (na Pe
trovoj gori).

Kraj gorički brojio je množtvo plemenitih obitelji jošte šestnaestoga
vieka, pišućih se od Gorice, medju kojimi navodim Oršiće, Bariloviće, Dra-
gačiće, Zimiće (Žiniće), Trgkoviće, Tušiloviće, Sidakoviće, Herendiće. 7)

Isto tako držim, da je imao crkveni kotar podgorski (prigorski) u da
našnjem kotaru banijanskom, jastrebarskom, krašićkom i po nješto pokup-
“skom iste medje sa njekadašnjom županijom podgorskom, koje sredotočje
bijaše u Jastrebarskoj.

1) Staatskunde u. Geschichte v. Dalm. Croat. u. Slav. str. 584 u opazci.

7) Izvadak te povelje, tiskune u Fejerovom: Cod. Dipl. II., p. 304. nalazi se ts-
kodjer u knjizi istoga pisca: Croatia et Slavonia disquisita, na str. 44,

3) Jura R. Dalm. Croat. Slav. T. I., p. 49.

4) Ibidem. T. I, p. 188.

5) Fejer: Croat. et Slav. disquis. p. 45.

8) Krčelić: Hist. eccl. Zagr. p. 27.

.7) Gledaj: Acta croat. str. 282: Marko, Mate, Ivan i Krištof, Brnardin Oršići od
Goričan. — Gašpar, Krištvfor i Maximilijan Barilovići de Gorica spominju s
kao susjedi podbana Gašpara Gušića de Turanj (na Korani) u jednoj listini od
g. 1558. (u mojoj sbirci, isto tako se tu spominju Krištof Tergković, Ivan Tu-
šilović, Juraj Sidaković i Ivan Herendić svi de Gorica. O goričkih Barilovićib
ima spomen i u jednoj listini od g. 1574. (u ark. zem. u Zagr. u sv. 4835 no
vouredjenih pisama.) Dragačić Martin i Juraj Zinić (Zimić) oba od Gorice spo
minju se u listinah od g. 1512. i 1548. (u mojoj sbirci.)

Radoslav Lopašić. 483

Cetin imao je bea dvojbe kao i obližnji Klokoč, Izačić, Budački, Bla-
gaj i drugi gradovi svoju posebnu plemensku vlastelu, koja se je zvala po
Cetinu. U jednoj nagodi, sklopljenoj g. 1228. pred palatinom Dionizijom biva
spomenut njeki Petar sin Marcela od plemena cetinskoga (Theten), koj se
otimao sa Rubinom, sinom kneza Joba iz plemena Vojka (Vojkovića) za
njeka.zemljišta medju vodami Pakrom (Puker) i Topkcom (Topolesa). !) Tom
prigodom bješe Rubin pred palatina donio povelje sv. Stjepana kralja i Bele
za veći dokaz, a o prepornih zemljištih veli listina, da ih je njekoč posjelo
i izkrčilo pleme Vojka. Premda se je ova pravda ticala očevidno dvaju
prastarih hrvatskih obitelji, potekavših iz Cetina i Klokoča, to ipak pre-
porno medju strankami zemljište ležaše daleko od jednoga i drugoga mjesta
u okolici današnjega Pakraca, kao što se to vidi iz imena potoka Pakre i
Toplice i sela Medjuriča. koje se takodjer u listini spominje. Da u pravdi
nemože bit govora o kakovu kraju prekokupske Hrvatske, dokazuje i to,
što u sačuvanoj listini dolaze kao svjedoci žitelji izmedj Save i Drave, i što
u pravdi nije sudio ban, već ugarski palatin, kojega vlast, pa ticalo se samo
najvišjega sudstva, nije se niti u ono doba protezala na prediele preko Save
i Kupe, a poveljom kralja Ludovika od g. 1359. bijaše i u ostaloj Slavoniji
sve do Drave strogo zabranjena; jer kao što naročito ista povelja kaže, u
kraljevini Slavoniji (trojednoj kraljevini) jedino je ban nadležan štogodj od-
rediti, razpraviti i dosuditi. *)

Oko grada Cetina razvilo se rano i mjesto cetinsko, koje se spominje
prije došašća Turaka kao varoš (civitas), a danas mu još ima traga u selu
np Cetinskom varošu.« Kako ugledno i napučeno bijaše mjesto već na početku
četrnaestoga vieka, vidi se od tuda, što je već tada (g. 1334.) brojilo dvie
župe, naime sv. Nikole u Cetinu sa tri kapelana i dva graciana (preben-
dara) i svetoga Mirka pod Cetinom, a izim toga obstojao je kod grada i Ba-
mostan Franjevački sv. Marije, najugledniji u cieloj državi hrvatsko - bosan-
skoj, u kojem je sjedio državnik kustodije cetinske, brojeće jošter samostane
u Zrinju, Otoku, Hrastovici, Bišću, Senju, Krupi, Štenišnjaku, Obrovcu
(Ostrožcu?), Bielojstieni i Sisku %), koje svekolike Turci razoriše. U cetin-.,
skom manastiru držani su često sborovi fratarski, tako g. 1514., 1520., 1529.,
1538., 154]. i 1544., što je takodjer znak, koliko je baš cetinski samostan
prednjačio ostalim u Hrvatskoj. *)

Hrvatsko-ugarski kraljevi imahu u staro doba u našoj domovini veliki
. i prostrani posjed, pa je i Cetin bio duže vremena kraljevsko vlastničtvo,

dok li ga neprikaza ujedno sa Slunjem, Klokočem i sa okolovinom kralj Si-
gismund g. 1387. posebnom poveljom knezu Ivanu Senjskomu i Modruškomu,
nagradivši ga tako za vjerne službe i usluge u više prigoda izkazane kralju
Ljudevitu, kraljicam Jelisavi i Mariji i samomu darovatelju.
Znatna bijaše doista podpora oružna i novčana, kojom tada već imućni
knezovi senjsko-modruški pritekoše nevoljnomu, od neprijatelja i urotnika
obkoljenomu, a novaca vele potrebnomu Sigismundu. Najvećma se pako odli-.

') Listina kod Fejera: Croat. et Slav. disquis., st. 128.

9) Preštampana je listina u Jura Dalm. Croat. Slav. Tom. L, p. 132. — Jedan
istodobni po čazmanskom kaptolu uvjeradostojeni priepis ove prevažne listine
imadem i ja u svojoj sbirci. Po tom što je više istodobnih primjeraka ote listine
sve do danas sačuvano, možemo suditi, koliko su naši predji uvažavali i branili
neodvislost svoje domovihe.

3) Fr. Glavinić: Origine della Prov. Bosna Croat.

$) Schem. prov. S. Crucis Croat. Carnioliae Ord. d. Franc. ad a. 1865, p. 10.

484 Cetin.

kova upravo knez Ivan za dobe glasovite urote predstavnika vranskoga
Ivana Paližne i njegovih pristaša proti Sigismundu povedene na Korist Karla
Dračkoga, kojega Paližnovci smioni kraljem proglasiše i u Stolnom Biogradu
okoruniše. Kad no buntovnici, postavši kasnije sve drzovitiji, uhvatiše obje
kraljice Jelisavu, udovu kralja Ludovika, i kćer joj Mariju, ter iste odvedoše
u zatočenje u hrvatsko Primorje, gdje je Jelisava u Novom gradu u zatvoru
preminula, oslobodi kraljice iz sužanjstva pomoćju Mljetčana junački i od.
važni knez Ivan time, što je obkolivši sinovca glave urotnika bana Ivana
Hrvata u gradu Počitelju u Lici, istoga od tuda samo pod uvjetom izpustio
u Novigrad, da tamo izposluje od predstavnika vranskoga oslobodjenje za-
robljene kraljice, što je posljednji sbilja 4. lipnja 1387 učinio. ljica od-
putova na mljetačkoj galiji u Senj, a odtale odpremi ju knez Ivan u Zagreb,
amo joj bješe u susret došao kralj Sigismund. U Zagrebu sdruži se Ivan
sa vojskom kraljevom, pomogavši jošte izhrvati Medved grad, zapremljen
od pristaša Ivana od Paližne !)
Za ovakve odlične zasluge stekoše knezi modruški liepi i bogati dar
u prostranih imanjih Cetina, Slunja i Klokoča, a i u napredak vidimo, kako
se oni umješe okoristiti slaboćom i novčanom oskudicom Sigismunda, koj
Ivanova sinu Nikoli Frankopanu (taj se tako sam pisaše u listinah) založi
kraljevski grad Ozalj za sedamnaest tisuća dukata, a darovanje Cetina i oko-
lice g. 1406 iznovice potvrdi. ?) Sigismundu trebalo je pod svaku cienu mož-
nih privrženika u borbi proti svojim takmacem, pa zato je mitio Frankopane
svakojako, samo da nepredju na siranku suparnika mu Ladislava napolitanskoga,
koj bješe pod 15. rujnom 1406. darovao gradove Nikole Frankopana Cetin i
Slunj, pak grad Arestulin (Ostrovicu?) knezova krbavskih (Gušića), koje
Zove u darovnici očitimi rebeli, Sandalju, velikomu vojvodi bosanskomu ?),
ali taj nije nikada u posjed ovih darovanja došao. Po Maretiću 4) založili bi
bili skoro iza ove dobe Frankopani Cetin knezom celjskim; g. 1429. založio
je pako Nikola Frankopan grad za deset tisuća zlatih braći Tomi i Vladi-
slavu, sinima Benvenuta Okićkoga, koj se je pisao kao vlastnik grada Ostro-
*žina (u 1. banskoj krajini) takodjer Ostrožinski 5). Ali nisu dugo održali
knezi Okićki Cetin u užitku; u jednoj listini bana Matka Talovca od g. 1459.,
izdanoj Tomi Okićkomu navodi se, da je grad Cetin, kojega je držao Okićki
u zalogu za veliki novac, oduzet istomu na silu po kraljevskih protivnicih,
pa u odštetu toga sgubitka oslobodi ban Matko kao upravitelj priorata vran-
škoga kneze Okićke obzirom na njihove izvrstne zasluge za Kralja i bana,
od svih podavaka i službovanja za grad Ostrožin, koj je bio prava priorata
vranskoga. Ovdje nisu izvjestni rebeli, što oteše Okićkomu Cetin, ali po svoj
prilici, da se tu razumievaju pravi vlastnici Cetina Frankopani, koji imahu
povoda sada kao svojaci knezova Celjskih po Jelisavi Frankopanki udatoj
za Fridrika Celjskog ljutit se na Sigismunda radi postupka sa suprugom

1) Po Krčeliću: Hist. Eccl. Zng. str. 140, 141; Eogela: Gesch. Daim. Croat. 81,
str. 588.—540. — Gledaj i razsudu dr. Račkoga o memorialu Pavla Pavlo-
vića, Kojiž. za g. 1865, str. 36—39.

S) Maretić u časopisu Croacii za g. 1840., st. 155.

3) Arkiv za povjest jugosl. knj. VII. str. 60.

4) U Croacii. Pokojni pukovnik barun Maretić, bio je starinom plemić Klokočki,
i sastavio je svoje bilježke o krajiških gradovih po listinah obiteljskih i po ru-
kopisih u bojnom arkivu bečkom.

5) Odnosni prodajni (založni) ugovor čuva se u arkivu biskupije senjske. Vidi re-
gesta u ,Poviesti bisk. Sen. i Modr. od E. Sladovića, str. 169.

Radoslav Lopašić. 480

svojom a njihovom rodicom Barbarom Celjskom, a jošter više na njegova
nasljednika cragj Alberta, koj bješe g. 1438. svrgao Ulrika Celjskog s na-
mjestničtva u Ceskoj. Medjutim da su Frankopani prije kadšto ostavljali
stranku Sigismundovu i približavali se protukralju Ladislavu, dokazuje i po-
velja toga kralja od g. 1403., kojom odobri za Nikolu Frankopana kup Ozlja
od Sigismunda i dozvoli izmjenu toga grada za gradove Petra Novakovića
Ostrovicu i Cetin (Da nije to pogrješka? P.). U listini zove Ladislav Sigismunda
nezakonitim osvojiteljem i otimačem kraljevstva ugarskoga, a kneza Nikolu
hvali kao svoga rodjaka i vjernoga i ljubaznoga savjetnika. !) Ovo karakte-
rizuje posve vjerno prebogatu na političkih kameleonih dobu Sigismundovu,
koj je kao što malo koj vladar u različitih sgodah i nešgodah svoga dugotraj-
noga vladanja izkusio mnogokrat nevjerstvo i izdaju svojih prijašnjih najve-
ćih pouzdanika i privrženika, kad jim kadšto ili nije mogao ili nije htio u
svem volju izpuniti.

U napriedak vidimo neprekidno Frankopane kao vlsstnike gradova Ce-
tina i Slunja. Ban Nikola Frankopan (umro g. 1432.) bio je svoje dobe ne
samo na glasu kao junak na oružju, već je poznat i kao osnovatelj više
rozgva svoje obitelji, rodivši devetero sinova. Po njegovu sinu Dujmu prozva
se jedna grana Frankopana oko g. 1440. knezovi Slunjskimi ili Cetinskimi,
dočim se potomci kneza Stjepana, brata Dujmova, pisahu knezovi Ozaljskimi,
a potomci kneza Bartola (7), knezovi Tržačkimi, nipošto od primorskoga Tr-
sata, već od Tržca grada na Korani sa turske strane na kordunu ogulinske
pukovnije. 5) Bogati i vele prostrani posjed razdieliše Frankopani medju so-

om, a tečajem vremena steče ozaljski ogranak najveće blaga i imanja. Iz
različitih listina vidi se, da su Ozaljski Frankopani za dobe posljednjega kneza
Stjepana držali poglavito ove gradine: Novigrad pri moru, Grobnik, Trsat,
Bakar, Hrelin, Drivenik, Grižane, Bribir i Ledenice u Primorju; Ozalj,
Ribnik, Dubovac, Novigrad na Dobri, Zvečaj, Skrad i Lipu u zagrebačkoj
županiji; Modrušu, Vitunj, Ogulin, Ključ, Tovunjsku peć, Lukovdol, Plaški,
Janjač, Jesenicu sve to u kninskoj županiji (in comitatu Thiniensi); zatim
jošter Brod na Kupi, Moravice, Podstenje, Ozivnice i Gerovo, Gredu i Mlaku
na Mriežnici. 2) Slunjska grana posjedovala je gradove Slunj, Cetin, Kre-
1) Listina u Arkivu za poviest jugoslav. knj. VII., st. 46.
2) Za to ja imam ove razloge: 1. Grad Trsat nije bio vlastničtvo tržačke grane
već ozaljske, dočim je bio Tržac poglavito imanje Tržačana sve od prilike do
g. 1575., kad ga Turci silom oteše. 2. Tržački Frankopani uviek se dosljedno
pisahu u latinskih pismih ,comites de 'Tersacz«, a hrvatski »Tersaczki i Ter-
sachki“, a nipošto ,comites de Tersat, Tersact, Terszachki“. Tako čitam za g.
1555. ,Nicolaus Tersaczki“, g. 1607. ,Nicol. com. a Tersacz« i , Wolfan Fran-
kopan knez Tersachkj“, g. 1661. ,Marches Ferenaz Frangepan grof Tersachki“,
Cirilicom pišu se ti Frankopani »TpoKauku« (Acta croatica str. 240; premda je
listina skoro za sto _ godina _mladja, nego li se tu veli (1540); pošto se Ga-
mirčani istom početkom šestnaestoga vieka pod gjeneralom Jurjem Lenkovićem
naseliše, a Ivan Gal bio je zapovjednik ogulinski oko g. 1620. Valvazor knj,
XIL, 72 str.) 3. Da se Tržački upravo po Tržea prozvaše, svjedoči i Valvazor,
istodobnik posljednih Frankopana 'Tržačkih Jurja, Gašpara i nesretnoga Franje
Krištofa, služeći s njimi kao vojnički častnik na krajini, koju je iz očevida po-
znavao, a on za Tržac ovo kaže: Tersatz oder Tersaz, so auf der Seiten von
Carona (Korena) drei Stunden von Slun gelegen, ist der gr. v. Frangepan Ei-
gensitz, von welchem sie sich auch geschrieben, gajesen.« (Ehre d. Herz. Krain,
XII knj. str. 85.)
3) List. od g. 1544. u arkivu za povj. jugoslav., knj. III., str. 118 i uvodnica u

486 Cetin.

men, obje Kladuše, Krstinju, Letovanić, i jedno doba Stenišnjak, a pod po-
sljednjim Slunjskim knezom Franjom jošter_ Goru i Skrad. !) Napokon Tr-
žačani bili su vlastela još pod knezom Nikolom (oko g. 1560.) u Bosiljevu,
Drežniku, Tržcu i Furianu, a jedno vrieme i u Samoboru i Krapini. *)
Grofovi Slunjski ili Cetinski boravljahu većim dielom u Cetinu, ako-
rem je Slunj poglavito mjesto njihovih posjedovanja bio. Udobnost mjesta,
ota predjela i pitomost i plodnost zemljišta davala je svakako prednost
Cetinu. Listine, što jih izdaše Mihalj i Juraj, pa posljednji Franje Slanjski,
pisane su ponajviše u Cetinu. Žalibože pako, da je baš ovoj grani Franko-
ana najmanje bilo sudjeno uživati udobnosti i blaga ovoga svieta, pošto se
do mala pojavi na medjah neman turska, koja pretvori život naših predja u
vječnu napast, stradanje i krvoproliće. Proti ovim azijatskim barbarom uka-
zaše se upravo slunjsko-cetinski knezovi, budući na prednjoj straži stojeći,
u obrambi domovine i vlastitog ognjišta kao neuplašivi i hrabri vitezovi ; od
njihove loze pogibe va Udbinjskom polju g. 1493. Ivan Cetinski, Juraj Ce-
tinsko-Slunjski Lorio se za svega svojega vieka postojano i neustrašivo s ne-
krstom, a kolik je bio čuveni i slavni vojvoda i junak posljednji Franjo
Slunjski, ban hrvatski, o tom liepo i uzorito pišu naše domaće poviesti.
Kakovi su sve jadi našu nesretnu otačbinu zadeseli za turskoga ratovanja,
koliko je ona usljed toga u svom državnom i narodnom biću rana zadobi
toga će svega jedva tko živ ikada popisati. Iza one grozne bitke kod Udbi-
nje, u kojoj više od deset tisuća Hrvata svoju dragocjenu krvcu prolije,
nije bilo po gotovu ni dana ni mjeseca bez boja i okršaja sa turskom ga-
madom, a turske bujavice razligahu se daleko i prieko medja hrvatskih po
susjednih pokrajina. Ali uzprkos svoj toj nevolji hrvatski narod nije popu-
stio od svoga prava, nikada nije ni pokušao nagadjati se sa silnici, nepri-
znavši nigdje preimućtvo i zaštitu turskih repova, već je nečuvenom dosljed-
nošću nastavio svetu borbu za dom i slobodu do posljednje kapi krvi. 5)
Na posljedku podlegla je i hrvatska hrabrost premašnoj sili turskoga oružja
i Osmanlije, podkriepljeni mišicami srbskih i osanskih poturica, pritisnuše
našu domovinu na sve strani. Ponajjače postrada Hrvatska pod silnim Suli-
manom ; dalmatinska Hrvatska izim jedine tvrdje Kliske podlegne sva tur-
skomu silničtvu, na koliko ju nebješe već prije lukavi i grabežljivi Mljetča-
nin sebi prikučio; tvrdo Jajce jedva odoli nategom i hrabrašću slavnoga
Krste Frankopana jošte za kratko doba, dočim glasovite njekoč županije
Lika i Krbavu nakon dugotrajne borbe poharaše okrutni Turci, koji se po-

imaoja Ozaljskoga za Nikolui Jurja Zrinjske od g. 1581., u ark. kap. zagr. Ja
imađem dobro sastavljena regesta mnogih Frankopansko-Zrinjskih pisama iz re-
čenog arkiva u svojoj sbirci.

1) Uvodnica kap. zagr. od g. 1554. za Fr. Slunjskoga u Krstinju i Kladuša, i
prosvjed Nikole i Gašpara Tržačkih od god. 1572. pred kralj. Marximilijanom
proti podieljevju gradova Slunja, Cetina, Kremena, Kladuše, Krsetine i Letova-
nića na koga drugoga. Ark. kap. zagr., Prot. 3, str. 40.

2) Listina od g. 1559. Ark. kap. Zagr. Prot. L, str. 2.

3) Ratobornost i pošrtvovanje naših predja za čitavo kršćanstvo nisu uviek upravo
oni dostojno ocienili, kojim je to najvećma u prilog išlo. Tako Dalmatinski La.
tinjanin Tuberon, govoreći o porazu Udbinjskom, kori pretjeravo smionstvo Hr
vata (Lud. Tuberonis Commentaria, str. 118) a njemački pisac knjižice: » Was
bat Steiermark fir tien getban in der Tirkennoth, Graz 1848,“ nješto
bunca »von der tibertriebenen Kampflust der Kroaten“, našto se barem Štajer-
ski Niemci nebi smjeli potužiti.

Radoslav Lopašić. 481

slije odlučne nesretne bitke kod Muhača razastru i po čitavoj dolnjoj Slavo-
niji, pustošeći nemilice njezine plodovite krajeve, a narod iz nje u robstvo
odvedeći. Od stare hrvatske kraljevine jedva se još polovica izbavi izpod
turskog jarma, naime raj današnje gradjanske Hrvatske do Virovitice i Po-
žege s jedne strani, a s druge kraj, dopirući nješto preko Une pak do mora,
ali i ta polovica osta pusta udovica bez zakonitoga kralja, koj no, pogibe
nesretno kod Muhača na 29. kolovoza 1526. sa množtvom velmoža i biskupa,
i sa gotovo cielom vojskom.

Težki i zlokobni dogodjaji, koji no iza ovog groznog poraza u Ugar-
skoj i Hrvatskoj navalice sliedom sliediše: obći metež, razrovanost osnovana
na sebičnosti pojedinaca , razdor i nesloga glede izbora novoga kralja i
glede drugih najvažnijih interessa domovine, a uz to sve golemija napast
i pogibelj od Turaka, sve te okolnosti silno zahtievahu, da se državna glava
čim prije postavi. Naši otci sakupiše se u oči nove godine 1527. u Ce-
tinu, da sebi izaberu novoga kralja u samosvjesti svoje narodne i državne
samostalnosti, kako no bjehu i stari Hrvati Rolomanu g. 1102. vladalačka
prava povjenli. | |

Zašto su naši predji upravo Cetin za saborište odabrali, lako ćemo po-
goditi ako uvažimo, da je Cetin ležao gotovo u središtu stare hrvatske kra-
ljevine, da je bio oveliko i napučeno mjesto sa znamenitim gradom i samo-
stanom i osim toga da je u njem sjedio knez Juraj Frankopan, muž, koj je
svojim razborom u svih poslovih domovinskih, pak svojim imetkom, rodo-
ljubjem i uljudnošću slovio kao jedan izmedju najuglednijih velmoža u Hr-
vatskoj. Obzirom na mnoštvo sakupit se imajućih velikaša i zastupnika, i
na pomanjkanje gostiona i pristaništa u ono doba, mnogo je za cielo vrie-
dilo kod izbora sabornoga mjesta gostoljubje cetinskoga kneza, akoprem niti
tada nije bilo kod Hrvata u obće manje prostodušja i srdačnosti, pak i one
starinske hrvatske kreposti: gostoljubja, o kojoj pogledom na Hrvatsku naš
zaslužni i revni rodoljub Vitezović pjeva:

»V celom orsagu oštarije nenajdeš,
nStan i dobru volju, kamo goder zajdes.« !)

Premda tadašnje ratno, a uz to i zimsko dobe. nije bilo povoljno za
saborisanje, i premda jedan znatan dio Hrvata i Slavonaca i to ne baš naj-
lošijih pod čelovodstvom glasovitoga Hrvata, Krste Frankopana, kojemu Ev-
ropa častno ime obranitelja Ilirije nadjenu, i žestokoga, ali značajnoga za-
grebačkoga biskoga Šimuna Erd&da, pristane uz Ivana Zapolju, izabravši
ga svojim kraljem na sboru u Dubravi na dan sv. trijuh kralja 1528., to
se je ipak u sabor cetinski sakupila pogledom na važnost momenta iz svih
strana tadašnje hrvatske države odabrana kita svećenstva, velmoža, plem-
stva 1 zastupstva i samo je žaliti, da imena od više prisutnih članova nisu
na odnosnih listinah zabilježena.

Medju odličnimi velikaši, koji kod izbora kralja u Cetinu prisustvo-

vahu, nalazimo Ivana Karlovića, kneza krbavskoga, kašnje i bana hrvat- ,
skoga, Nikolu Zrinskoga, otca junaka Sigetskoga, Stjepana grofa Blagajskoga,
Jurja Frankopana Cetinjskoga, Vuka i Krstu rankopane Brinjske, sine Iva-
nove, (dočim je Zapoljin pristaš i ban Krsto Fr. bio sin čuvenoga u našoj
poviesti Bernardina Fr.) i biskupa Kninskoga (u Dalmaciji) zajedno opata
Topuskoga Andrije Tuškanića. Njekolicina ovih velikaša imaše ogroman po-

I) U posvetnici na Valvazora, štampaenoj u I. knjisi njegova djela: »Ehre des
Herz. Krain«.

488 Cetin.

sjed ne samo preko Save, već i po ostalih predielih njekadašnje Slavonije ?).
Cetinu bila dakle trojednica, na koliko nije stenjala pod igom turskim ili
mljetačkim, svakolika zastupana.

I imena ostalih u cetinskih izbornih listinah zabilježenih plemića vriedno
je spomenuti, pa ih evo redom sa naznačenjem njihovih zavičaja : Krsto Pe-
ranski od Perne?), Bernardo Tompić (Tunpi6) od Vranograča 8) i Zvečaja.
Ivan Kobasić od Brekovice *), Paval Janković, Gušpar Križanić od Hresna *),
Mihalj Čipčić iz Novoga grada (sada u turskoj Hrvatskoj) *), Mihalj Skoblić
iz staroga plemena Mogorovića u Lici, Nikola Babonožić iz Like, Grgur Ot-
mić, plemić Klokočki, sudac županije zagrebačke 7), Antun Otmić, Ivan No-
vaković iz plemena Novakovića u Lici, Paval Izačić od Izačića %), Gašpar
Ježić, (po svoj prilici iz Primorja), Stjepah Zimić (Zinić) iz Stenišnjaka. ?)

Po mjestih, što su ovdje naznačena, prilično nam je predočeno, dokuda
tada jošter dosizahu ostanci kraljevine Hrvatske (reliquiae regni Croatiae,
kako sami hrvatski stališi na saboru cetinskom o svojoj domovini govore).
Isto tako je iz samih saborskih pisama i iz imena na sabor prispjevših vel-
moža i plemića posve bjelodanc, da je sabor od g. 1527. držan u Cetinu u
sadašnjoj slunjskoj krajini, a nipošto u staroj hrvatskoj županiji na vodi Ce-
tini u Dalmaciji, koja je županija tada jur sa svom nutarnjom Dalmacijom
zakučena bila u jaram turski. !?)

Pošto je Habsburžanin Ferdinand preko svojih poslanika Pavla od Ober-
steina, predstavnika crkve bečke, vojvoda Nikole Jurišića i Ivana Kocijana
(Cazianer) '!') te Ivana Puhlera, zapovjednika grada Mehova u doljnoj Kranj-
skoj, svetčano obećao izjavom vlastoručno podpisanom 5. prosinca 1526,
će štovati, držati i braniti sve povlasti, prava, slobode i povelje kraljevine

1) Da su Zrinjski i Karlovići imali posjedovanja u gornjoj Slavoniji, poznato je;
manje je pako znano, da je te dobe držao Nikola Frankopan Samobor (Uvodnica
za Nik. Fr. od g. 13138), a Vuk Frankopan stari grad Krapinu.

3) Mjesto i gradina u I. banskoj pukovniji.

5) Grad i selo u turskoj Hrvatskoj dvie ure od Kladuše prama iztoku.

4) Grad u tursk. Hrv. preko Une bliže k Bišću.

Š) Hresno ili Hresnik, podrtina grada i varoša kod Gline na turskoj strani na me-
dji Slunjske i I. banske pukovnije; g. 1334. župa u arcidjakonatu garičkom.

Križanići pisahu se u jednoj listini od g. 1505. takodjer ,de Neblyo“. Ja
nemogu označiti položaj tomu mjestu.

8) Spominje se u listini od g. 1501. (Act. croat. p. 182) i zajedno Mibalj Sko-
blić; takodjer u listini od g. 1497. (p. 167) navodi se Čipčić i Mikula Ba-
bonožić.

7) Podrtine grada Otmića vidjet je u šumi otmićkoj jedna sat daleko od Klokoča
u slunjskoj pukovniji.

8) Izačić grad turski na kordunu ogulinske krajine, znamenit i po bitci pod gje-
neralom Waldstitterom, koj je tu g. 1836. Turke grdno izmlatio.

%) Stara gradina, njegda prostrana gospoština u 1. banskoj krajini sjeverno prama
Kupi naprotiv od Rečice i Jamnice; od g. 1384, župa.

10 Vidi glede Cetine Sanudov Dnevnik : Ark. za povj.jug., knj. VIIL, st. 201 i 226.

11) Poznati u našoj poviesti vojskovodja Kocijav, koj nam je inače puno dodijao
i nije našemu narodu na čast, bio je Slovenac iz Kranjske, i ponjemčen je u
Katzianera. Istvanfi ga zove .Cocianus, a Bihaćani u pismu upravljenom na
njega: Koczian. (Krčelić: Not. prael. p. 350.) Ja poznam i sada živuću obitelj
kranjsku Kocijan. Mislim, da imam dovoljno razloga zvati Kocijana njegovim
izvornim slovenskim prezimenom. R. L.

Radoslav Lopašić. 489

Hrvatske i njezinih stanovnika, izabraše naši u Cetinu sakupljeni praotci na
samo novo ljeto 1527. u ime svoje i svih ostalih velikaša i plemića, župa-
nija, gradova i mjesta kao pravi i zakoniti zastupnici naroda svoga Ferdi-
nanda austrijanskoga svojim zakonitim i naravskim kraljem čitave kra-
ljevine Hrvatske (totius regni Croatiae), a njegovu suprugu Anku hrvatskom

aljicom. Ovaj veleznameniti i odlučni čin obaviše naši predji dostojno i
svečano sa misom zahvalnicom u crkvi sv. Marije samostana Cetinskoga;
svi nazočni velikaši, biskup, knezi, plemići i pučani položiše prisegu vjer-
nosti u ruke kraljeva punomoćnika Dr. Pavla Obersteinskoga; zvonovi za-
zvoniše, a topovi zagrmiše, da tim jače po svietu glas se razljegne, kako
Hrvati opet zadobiše voljom naroda postavljenog kralja! — — |

Na 3. siečnja dojaviše stališi Ferdinandu uspjeh izbora, potuživ se u
dojavi na Zapoljevca Krstu Frankopana, i zamolivši kralja, da postavi za
vrhovnoga sudca (bana) glasovitoga Nikolu Jurišića. Napokon pod 27. trav-
njom iste godine poslaše iz Cetina poklisare na kralja sa znamenitom pred-
stavkom, u kojoj iskreno priobćiše Ferdinandu svoja čuvstva, i razgališe vrlo .
turobnu sliku o stanju svoje domovine. U predstavci zamoliše Hrvati kralja
za jur obećanu pomoć uz osjeguranje njihove neuzkolebive vjernosti i posto-
janosti u vjeri kršćanskoj, sbog koje i sbog drage otačbine toliko nevolja
i muka u neprekidnoj osamdesetgodišnjoj borbi sa nekrstom jur podnesoše,
i zamamljive ponude Turaka i Mljetčana odbiše. Sa ponosom pozvaše se
cetinski zastupnici na to, da Hrvatsku nije nikada nitko silom oružja osvojio,
i da su njihovi otci poslije smrti kralja Zvonimira svoje volje sklopili savez
sa krunom Ugarskom (libero arbitrio se coadiunximus circa Sacram Coronam
Regni Hungariae.)

U predstavci živa je slika o tom narisana, kolika je nevolja i oskudica
tada u Hrvatskoj vladala. Usljed nesigurnosti od neprijatelja dovoz hrane
bijaše zapriečen i od mora i Savom, a zemlja opustila vječnim ratovanjem,
glad veliki i pomor naroda. Novaca bijaše malo i to bez vriednosti. Seljani
postavši nestrpljivi usljed velikih kina i napora nemariše ni za vjeru ni
za domovinu, voleći bježat u Turke, nego li i dalje stradati toliko ratova-
njem. U gradovih nebijaše nikakve obskrbe za obranbu, niti oružja niti zaire
niti momčadi.

Sve proricaše strahovitu biedu i gotovu propast, ali ipak hrabri i sviestni
Hrvati nesdvojiše, uzdajući se u vlastite mišice i u svoga kralja, od kojega
Zaiskaše naročito dvie stvari: novaca i bolje uredjenje straža po granicah. !)

Podigavši Hrvati u Cetinu sakupljeni Ferdinanda Austrijskoga na prie-
stol kraljevski, izvedoše oni čin, u kojem se zrcali pravo i svjestno rodo-
ljubje i zrela politička konbinacija, nadajući se pouzdano dobromu uspjehu
od toga izbora u obrani od Turčina tim više, što je Ferdinand usljed do-
zvolje kralja Ludovika držao jur zapremljene svojom vojskom njekoje gradove
u atskoj. Ravno samo iz toga razloga, već sn čestimice i prije Hrvati
prijanjali uz Ferdinandove predšastnike Friderika i Maximilijana, priznavši
jur god. 1419. u Požunu sklopljeni ugovor radi nasljedstva medju kraljem

ladislavom i njegovim sinom Maximilijanom. ?) |

1) O Cetinskom saboru gledaj listine u Arkivu za povjest jugosl. knj. IIL, zatim:
»Jura Reg. Croat. Dalm. et Slav. IL, str. 20—82.“ Sve ovo preštampano je
is Chmelove knjižice: Aktenstiicke zur Gesehichte Kroatiens in den Jahren
1526—27. Wien 1846. Važan je članak o istom predmetu u Pozoru zu god.
1868, br. 126.

9) Gledaj članak prof. Mesića: Hrvati itd. u Kojiževniku za g. 1865, str. 404—406.

490 | Cetin.

Nego da su odviše računali na Ferdinandovu pomoć, pokazali su do
skoro sljedivši dogodjaji; uzprkos obećanju najsvetčanijemn učinio je novi
kralj sasvim malo za sačuvanje Hrvatske, budući odviše zabavljen u svojih
nasljednjih pokrajinah, i sa svojim suparnikom Ivanom Zapoljskim, a Hrva-
tom nije bilo drugoga lieka, van na svoju ruku nastaviti borbu na život ili
smrt prema poslovici: Uzdaj se u se, i u svoje kljuse.

U toj plemenitoj borbi, kako gori jur rekosmo, nisu bili posljednji Ce-
tinski i Slunjski knezi, koji u družtvu drugih boljara hrvatskih, naročito
Zrinjana, Tržačkih Frankopana i knezova Blagajskih jošter nekoliko desetak
godina zaustavljahu silne turske bujavice, prolievajući od dana do dana svoju
dragocjenu krvcu za častni krst i slobodu zlatnu.

Skoro li se pako domaknuše Turci, kao što god. 1512. pod Blagaj,
grad Jurja Blagajskoga '), a g. 1524. pod Skrad i Dubovac, gradove Ber-
nardina Frankopana, 7) 1 pod sami Cetin, osvojivši ga g. 1536. zajedno sa
varošom i kloštrom. %) Knez Juraj Cetinski imao je muke, dok je opet grad
= shrvao i Turke na polje iztjerao.

Ovaj Juraj boravio je stanovito u Slunju i Cetinu, odkuda je za svoga
života uspješno i slavodobitno Turke odbijao. God. 1545. prisvojio si je bio
Juraj po primjeru, što ga bješe ustanovio u Hrvatskoj svećenik križarskog
reda. fratar Henrik u Črnomlju i Metlici *) (u koj se primjer ugledaše kašnje
mnoga druga vlastela one dobe, poimence Zrinjani, Blagaji, plemići Klokočki)
crkvenu desetinu na imanjih svojih u Stenišnjaku, Cetinu, u obiju Kladušah
i Krstioji, sbog čega ukorio ga bješe kralj Ferdinand usljed pritužbe kaptola
zagrebačkoga. *) Kako ugledan i štovan bješe muž knez Juraj, vidit je i
odatle, što su kadšto susjedna vlastela i plemići u važnijih svojih poslovih
u njega pitali savjet i tumač, i njegovu razsudu se podčinjali kao kskovu
zemaljskomu sudcu. Tako u razpri sbog baštine medju Katarinom Križani
ćevom, udatom za Gašpara Peranskoga i Anom Novakovićevom udovom Stje-
pana Križanića podje za rukom upravo nastojanjem kneza Jurja i njegove
supruge Urše prilikom sastanka obiju prepirućih se stranaka u Cetinu nagoda
glede diobe grada Hresna i svega držanja toga vlastelinstva, a za obdrža-
vanje ugovora zakunu se obje stranke pred knezom i izdaše osobitu izpravu. 5)
Juraj Frankopan prestavio se s ovoga svieta god. 1553. ošinut gromom na
vratih grada Stenišnjaka, baš kad se povratio iz turske vojnice od Gradiške
i Velike u Slavoniji. ") Pokopan je po svoj prilici u crkvi Frančiskanskoj u

1) Vitezovićeva Krontka.

2) Dnevnik Marina Sanuda. Ark. knj. VIIIL, str. 190.

š) Vit. Kron.

%) Krčelić: Hist. eccl. Zagr. p. 26——380, i listine priobćene iz sbornika Ivana ar-
cidjakona Goričkoga u ,gJura Cr. Dalm. 81. Tom. I., p. 108—111.

5) Krčelić: Hist. eecl. Zagr. p. 228.

9) Ja imam latinski prievod ove listine, u kojem se veli, da je izvornik pisan
»lingua croatica literis croaticis (glagoljski) in Czetthyn feria tertia proxzima
post festum Circumoisionis (8. siečnja) 1547.« — U listini spominje se Urša
Novakovićka mati Anke Križanićke, i njesin sin Ivan Novaković, koj je prisu-
stvovao kod izbora u Cetiny. Novakovićem daje se tu pridjevak »de Zlamnovcz.«
Novakovići, starinom Ličani, doseliše se početkom šestnaestoga vieka ovamo
bliše ka Kupi.

T) Krčelić: Hist. eccl. Zagr. p. 232.

Radoslav Lopašić. 491

Slunju, gdje jedan nadgrobni kamen sa izvajanim grbom Frankopanskim obi-
lježuje pokopalište jednoga član: obitelji Frankopanske. !)

Jurjev sin Franjo Slunjski i Cetinski bio je vrstni nasljednik otčevih
vrlina i kreposti. Mladjahan jošter povišen bude ujedno sa glasovitim bi-
skupom zagrebačkim Jurjem Draškovićem na čast bansku, koju je dično i
Koristno po domovinu obnašao do svoje žalibože prerane smrti, izlagajuć

Svaki dan život i imetak u svetoj očajanoj borbi proti muzlomanstvu.

Kleti Turci udarahu tada žešće nego li igda prije i na same zavičaje
Frankopanske. Kranjski pisac Kisel pripovieda, da je vitežki Franjo Slunjski
&-_ 1556. u družtvu sa Nikolom i Franjom knezi Tržačkimi, knezom Franjom
Blagajskim, gjeneralom Ivanom Lenkovićem i sa baronom Herbardom Auers-
pergom poginuvšim kašnje na Radonji, dvaputa se uhvatio sa Turci pod Drež-
nikom i Slunjom, grdno ih izmlatio, i mnogo sužanja, medju njimi jedno
šestdeset plemića, iz robstva izbavio. 2)

Usljed vječnoga moljakanja hrvatskih stališa i pojedinaca već za dobe
Cetinskoga sabora i poslije, da se državnimi sredstvi preprieči dalnje hara-
nje i osvajanje po Turcih, napokon su metnute straže u njekoje pogranične
gradove, pa tako dobije i Cetin posadu od deset serežana i četnika, koji
bijahu podčinjeni kapitanu Bihaćkomu. %) Cetinsku posadu kao što i one po
drugih gornjo-hrvatskih mjestih plaćahu počamši od g. 1573. stališi gornjo-

austrijskih država sa 31 for. na mjesec. Za Cetin bješe napose kao što za
Hresno, imanje obitelji Križanića a kašnje Gašpara Peranskoga iskao Len-
Ković već g. 1553. posadnu vojsku (valjda samo plaću) od stališa štajer-
skih. *) Hrvatski g. 1467. rokujući sabor, obrativši osobitu pazku i skrb na

o

1) Na kamenu jo u okrajku napis: »Jacet in tumba magnificus.“ Ostalo pismo
nalazi se valjda na drugoj strani kamena, koja je uzidana, a kamen je za cielo
stajao prije na drugom mjestu. Lik spomenika, kojeg sam si snimio, i latinska
slova govore za šestnaesti viek, po čemu ja sudim, da je tu grob kneza Jurja.

%) Radić: Herbard Auersperg, str. 127 i 128.

8) Normirung d. kroat. Grenzen im J. 1573. kod Radića, str. 286. — Neosno-
vana je tvrdnja da su na krajini u posadah njemačke vojske stajale, i da je
zasluga poglavito Niemaca, što je naša domovina izbavljena bar čestimice iz
čeljusti divljeg Azijata. Barem u gornjoj Hrvatskoj nije bilo nigdje čisto nje-
mačke vojske kroz sva tri vieka ratovanja sa Turci, ako i jesu pojedini zapo-
vjednici i častnici bili Niemci, ili da pravije rečemo, ponjemčeni slBvenski ple-
mići. U prvo doba stajali su narodni serežani i četnici pod hrvatskimi vodjami
Zrinjski, Frankopani, vlastelinom Antonom Gerecem, Dajom Vukovićem, Todio-
lovićem itd., a tako zvani krajiški gjenerali slabo su se pačali u krajiške poslove,
boravili se na svojih imanjih, i samo onda u Hrvatsku dolazili, kad se je trebalo
kakova težjega posla latiti. Poslije podignuća Karlovca koješta je promieujeno u
ustrojstvu vojničkom na krajini, ali i iza te dobe bili su sa vrlo riedkom iz-
nimkom svi vojnici u posadi karlovačkoj i drugdje po krajini pravi pravcati
Hrvati, kojih bijaše za svaku službu vojničku sijaset pri ruci, pošto razširenjem
turske vlasti izgubiše većina izmedju njih sav svoj imetak, a stranom iz osvete
proti Turčinu, stranom sbog nevolje i oskudice rado služahu u krajiškoj vojsci.
Kakovi su Niemci bili na krajini neka štovani čitatelj razabere i iz ovih na-
slova: Vuk Mihačević, veliki zastavnik njemačke vojske u Karlovcu“, ili ,Ivan
Puškarić, Niemac u Ogulinu.“ Ob ovom predmetu bit će jošter više govora u
mojih poviestih Karlovca. R. L.

*) Pratobevera: »Wus hat Steyermark fir Kroatien in der Tirkennoth gethan.“
Graz 1848.

492 Cetin.

poslove, tičuće se obrambe domovine, odredio je člankom VIII., da se po
pravi i utvrdi g. 1559. po Turcih razoreni grad i varoš Cetin, i da se po-
digne na Glini novi kasteo Presjeka, u koju svrhu doznačio bješe sabor 200
težaka i 20 kola iz Ozlja i Dubovca, imanja skupnjaka Stjepana Frankopana
Ozaljskoga i Jurja Zrinjskoga, toliko težaka i 25 kola iz Stenišnjaka, imanja
udove palatina Nadažda, po 10 težaka i troja kola od plemića Barilovića,
Antona Gereca (za imanja Jurja Budačkoga, kojega udovu bješe Gerec uzeo);
zatim toliko od plemića Vojkovića i Otmića, Vojnovića i Buzavina (?); na
pokon moradoše dati i plemići Klokočki 20 težaka i petera kola. Za nad-
stojnika zidanja u Cetinu bje naimenovan njeki Vuk Gyczy. !) Ovom prigo-
dom valjda su troškom zemaljskim podignuta oba platna oko grada, koja
* imadu u svem značaj ote dobe.

Junački ban Franjo Slunjski preminuo je bez odvjetka u mladjahnoj
dobi 2. prosinca 1572. u Varaždinu i bude pokopan u stolnoj crkvi
bačkoj, gdje mu dade napraviti sestra Anka udova Nikole Olaha krasan
spomenik. O njem je i to znamenito, da je bio napravio još za života ugovor
radi prava na nasljedstvo. sa Nikolom Frankopanom Tržačkim isto onako,
kao što je sklopio Stjepan Frankopan Ozaljski g. I544. sa šurjakom svojim
Nikolom Zrinjskim i kašnje sa sinovi njegovimi Nikolom i Jurjom g. 1569. *)
Na temelju toga ugovora prosvjedovahu još tečajem iste godine braća Nikola
i Gašpar Frankopani Tržački pred kraljem Maximilijanom proti podieljenju
gradova (castra) Slunja, Cetina, Kremena, Kladuše, Kestire i gradića (ca-
stellum) Letovanića na koga drugoga ili proti zaokupljenju ovih gradova
po kraljevskom fisku. *) Jošter se digoše i plemići Gorički, Babonožići, Dra-
gačići i drugih do 30 plemića, protiveći se uvedenju kr. fiska u posjed gra-
dova Skrada i Gore.

Medjutim nije se bilo za što svim tim pozvanim i nepozvanim baštini-
kom pravdati i otimati, pošto i onako svi gori napomenuti gradovi izim Slu-
nja i Letovanića dopanuše do skoro turskih šaka. Za Cetin javio je tadaš-
nji biskup zagrebački i ban hrvatski Juraj Drašković, listom od 3. siečnja
1575. na cara Maximilijana, da su ga Turci osvojili. *) G. 1578. odreče se
sestra Franje Slunjskoga, Ana udova Olah Czaszar prava nasljedstva na do-
bra pokojnoga si brata, izručiv svoje pravo na gradove .Slunj, Cetin, Kla-
dušu, Krstinu i Kremen kralju Rudolfu. 5)

Kroz to doba neprekidnoga užasnoga boja stradao je mnogo Cetin, dok
li ga naši g. 1586. konačno nerazoriše. %) Ponjajući pako Turci dobro, od
kolike je on važnosti po svojem položaju kao oslon kod njihova četovanja i
napadanja na krajini, 1 kao utočište i obramba iza stradanja nisu prepustili
unatoč ustanovam primirja od g. 1635. opet ga zauzeti i učvrstiti. Va vazor
pripovieda 7), da su g. 1636. Turci na novo Cetin ostavili, ali je sva prilika,
da oni toga učinili nisu, pošto je podgjeneral karlovački Gašpar Frankopan
vrativši se s vojskom g. 1646. od Perušića pod Cetin, grad silom uzimati
morao, i takova zbilja osvojio i razorio na najveći strah i zator Turaka kra-

1) Krčelić: Hist. eccl. Zagr. p. 268, i Jura Reg. Dalm. Croat. Slav., Tom. IIL
pag. 43. .

2) Arkiv Cap. Zagr. Prot. 1, p. 810. Regesta u mojoj sbirci.

š) U arkivu kap. Zagr. Prot. 38, str. 40.

€) Krčelić: Hist. ececl. Zagr. p. 241.

5) Maretić u Croacii.

8) Maretić.

") Ehre d. Herz. Krain, knj. XIL, str. 85.

Radoslav Lopašić. 498

jišnika, koji već na sami glas, da junak Gašpar dolazi ostavivši kuće i ku-
Gišta, pobjegoše glavom bez obzira. !) Ovo je osvojenje bilo samo prolazno
bez svakih posljedica, ter Turci ostadoše i nadalje gospodari Cetina, u ko-
jem se ugnjezdiše bezi Besirovići, starinom plemići hrvatski, goropadne i ra-
toborne poturice, koji našoj tužnoj krajini u kasnija vremena mnogo dodijahu.
Primirjem karlovačkim (g. 1699.) i poslije požarevačkim (g. 1718.)
promaknute su medje austrijske Hrvatske opet do Une i preko nje, ali zato
urci mnogo mjesta i gradove, koje bi bili morali po glasu ugovora našim
izručiti, ipak neodstupiše, a njekoje dapače kao ti Drežnik na.novo posje-
doše po nehajstvu krajiških zapovjednika, koji tekar za godinu dana iza
zapremljenja stvar dojaviše u Beč. 2) Cetin nisam našao u odnosnih spisih
ove dobe nigdje spomenut, pa zato mislim, da je bio neprekidno u vlasti
turskoj. ' '
Pošto dugo vremena vojevanja na krajini nisu se dotakla Cetina, ob-
sjedoše ga g. 1737. ban hrvatski grof Esterbazi i karlovački gjeneral grof
uraj Herberstein. Punih mjesec dana ležala je vojska okolo grada, kad al
na glas o nesreći dogodivšoj se velikomu kapitanu (Oberhauptmann) Rau-
nachu kod Vakufa, koj je tu poginuo sa tri tisuće bojnih drugova, i na glas
o porazu carske vojske kod Banjaluke pod vojvodom Hildenburgshausenom
odustaše obje vojvode od dolnjega obsjedanja. 2)

Bosanski vezir Ali paša Ećimovri, na glasu državnik (bio je tri puta
velikim vezirom) i vojskovodja proti vojvodi Hildenburgshausenu 4), uvidivši
važnost Cetina na krajini, koj se netom bješe održao proti vojsci od dvade-
set hiljada, dade grad g. 1789. ukriepiti, kako to jur gori navedeni napis na
kamenu svjedoči.

Kad se g. 1788. cesar Josip II. zaratio sa Turci, sakupivši u Karlovcu
poveću vojsku stranom regulaša, stranom Hrvata krajišnika, bila je namjera
vojskovodje gjenerala De Vinsa udariti u jedan mah (9. veljače) na pogra-
nične gradove Bihać, Vakuf, Kladušu, Sturlić Peć i Cetin. _ Ali ne samo da
nisu ti napadaji svagdje sretno za rukom pošli, već su Turci vrlo žestoko
izletili na naše strane, poimence na Klokoč i Permu i silu Božju štete na-
činili. Niti gjenerala kneza Lichtensteina, koj je Vinsa sliedio, nije bolja
sreća pratila; dapače naši nemilo postradaše na 25. travnja iste godine pod
Dubicom. Zauzeće ove tvrdje stajalo je poslije velikih žrtava i mnogo krvi.

Još proljeća g. 1789. namislio je bio glasoviti Lanudon uzimati Cetin,
ali se to svim činio mučniji posao, nego li i uzimanje Brbira (turske Qra-
diške), kojega bješe tada naša vojska pritisnula. Istom g. 1790. mogao je
gjeneral Wallisch, dobivši dovoljno bojnih sprava i lumbarada za obsjedanje,
pod Cetin krenuti iz tabora medju Miljevcem i Cvitovićem. Vojska prispije

o napogled grada 23. lipnja, i odmah stanu naši baterije namješćati i vatru
na grad sipati.

Napadaj bivao je sa južne strane, odkuda je jedino i moguć, iz glavica
Ploče i Cetinskog bila, koje nadvisuju Cetin, ali s ote strane i grad je do-
voljno ukriepljen sa tri bedema, pa nutarnjim i vanjskim platnom.

1) Ratkaj: Memoria Regum et Banorum, p. 194.

2) Engel: Staatsk. u. Gesch. von Kroat. Slav. u. Dalm. str. 323.

8) Izvadak iz izvješća o vojevanju u Bosni g. 1737., 1788. i 1739. od Omara
Efendia polag prievoda baruna Dubskoga kod Engela: Geschichte v. Bosnien
u. Serbicn, str. 182— 1835. — Archiv. P. P. Francisc. Conv. Carolostad. Akps.

2) Vidi o njem.: Hamer, Geschichte d. Osm. Reiches knj. IL, str. 3838. i na dru-
gih mjestih.

494 Cetin.

Turci živo se branijahu, pucajući iz topova i pušaka, a na 1. srpnja
izletiše dva puta na naše na Romanović brdu, budu pako, jer ih je malo
bilo, suzbijeni sa znatnim gubitkom, dočim je u obližnoj šumi nepomično
sakrivena stajala poveća turska vojska, nepodufajući se na kreševo izaći.

Na 1. srpnja započela je tešnja obsada grada time, da su naši topove

rimaknuli na Cetinsko brdo i Veliku crkvinu, jedno dvie sto koračaja uda-

ljeno od grada. Ovaj napredak naše vojske upaziše Turci iz Ruševačkog mo-
sta na Glini, gdje je upravo njihova vojska konje krmila, ali se toga dana
neodvažiše na pomoć, nego istom na 12. srpnja navališe njihovi čopori, jaki
šest hiljada, većinom pješaka, preko Sadikova brda na naše šance na Bilu,
odkuda ih vatra oborena iz topova na Romanović brdu prisili uzmaknuti na-
tražke u tabor pri Grabarskoj. Dvie sto Turaka zaglavilo je ovaj dan u
krvavoj bitci.

Vatra trajaše medjutim na grad neprestano dan i noć, a bila je, kao
što službena izvješća kažu, toli silna, da se na daleko zemlja potresaše kao
od najžešćih gromova, što iz neba padaju.

Sasvim tim, da je grad bio već gola podrtina, a naši ga već od svih
stisnuše, obkoljenici, jedva njih jedna hiljada na broju, uztrajaše postojano
najvećim smionstvom u obrani, uzdajući se još uviek u pomoć turske vojske
u Graberskoj, kamo bjehu 14. srpnja težkom mukom preko naših straža
jednoga glasonošu odpremili.

Ele na 20. srpnja u pet sati poslije podne odvažiše se naši grad juri-
šati. Prvi se popne kroz provale i dopre do Drengjule stražmečtar Mihajlo
Ogrizović sa devet dobrovoljaca, ') a ovi upališe grad, koj je za pol aata
sav u plamu bio. Jedna čest Turaka dade se na bieg kroz kloštarska vrata;
nego se jadnici izbavili nisu: na koliko neizginuše u kloštarskoj jarugi, za-
renuše je natrag u grad, u koj sada kroz tvorena vrata uljeze pobjedonosna
carska vojska. Što se Turaka nije u kazamate posakrilo, sve to naši u pr-
vom jadu pod mač okrenuše. Zapovjednika tvrdje Ali bega Beširevića, starca
od sto i dvanaest godina uhvatiše živa. Turska vojska u taboru kod Grabar-
ske pobježe odmah sutra rano, čim je glas dobila, da je Cetin pao.

Četiri dana gorio je Cetin, dok li nije sve dogorilo, što je bilo od drva.
U tvrdji nadjoše jošter dosta hrane i džebane i sedamnaest topova (izmedju
kojih jednog sa grbom grofa Palfia (valjda hrvatskog bana) i zarobiše 144
Turčina, koje na Svarču odvedoše.

Stari Beširević kazivao je, da je jur šest obsjedanja Cetina zapamtio
bez da je ikada tko grad predobio, pa da nije mogao ni pomisliti, da će ga
ovaj put naši nadvladati. Starac proricaše, da je dobitkom Cetina našim otvo-
ren put u Bosnu (a tomu su se i naši nadali) ali kano što je u obće voje-
vanje naših vojska na krajini jedva kada bilo dosta napredno i uspješno,
tako je i poslije predobljenja cetinske tvrdje usljed dogodivše se smrti cesara
Josipa II. i uslje sklopljenoga u Sištovu mira počinulo oružje, a jedini do-
bitak od tolikih napora i krvoprolića bijaše mala krpa zemlje na kordunu
sa gradovi Cetinom i Drežnikom. ?)

1) U Cetinu mi pripovjeđiše, do su ti dobrovoljei bili stranom Ogulinci, stranom
Slunjani, njih dvadeset i pet na broju.

$) Izvori: Oest. Mil. Zeitschr. .za g. 1827. svezak I., str. 1—42. sa narisom osnove
obsjedanja. — Izviešća iz , Wien. Ztg.“ u knjizi ,dio Theilnahme d. Serben u.
Kroaten an den vier letzten Tiirkenkriegen« od Brlića, str. 8334 —338. — Ar-
cbivium Conventi Francisc. Carolost. Akps.

Radoslav Lopašić. 495

Odkako je Cetin spojen sa austrijskom Hrvatskom, stajao je u njem
zapovjednik korduna do g. 1813., a od te dobe unapried sve do danas po-
stavljen je u Cetinu posebni gradski zapovjednik, a na stražu išla je u grad
uz mjesečnu izmjenu jedna kumpanija regulaša i nekoliko topčija iz posade
karlovačke.

Imajući Turci još uviek zub na Cetin, kojega sgubitak nemogoše pre-
gorjeti, upotrebivši sgodu, kada su Francuzi iz Dalmacije dolazeći pritiski-
vali austrijsku Hrvatsku nasrnuše jurišem g. 1809. na grad i osvojiše ga.

Mjeseca ožujka 1810. pošao je na Turke francuzki gjeneral Delzons sa
dvie kumpanije Francuza, četiri bataliuna Hrvata i dva topa, da osvoji zem-
ljište Cetina 1 Drežnika, ali je izgubio pred Tržcem tri sto ljudi, i morao
je uzmaknut k Slunju. Za ove gubitke grdno je izplatio Turke francuzki
maršal Marmont, upravitelj francuzke Ilirije, koj došavši mjeseca travnja 1810,
u Karlovac, dignu na 6. svibnja vojsku na Turke, i u kratko vrieme popa-
livši Izačić, Klokot i šest drugih sela, i oduzevši Turkom Cetin, vrati se
slavodobitno u Karlovac, a Turci se u buduće bojahu Francuza kao žive vatre.

God. 1812. na 30. travnja uljezu Turci podzemnim putem opet u grad.
Kad je zapovjednik grada kapetan Cindrić upetio Turke, bili su oni prodrli
već u Drengjulu, i on pobiti brže bolje na bedem Senkovićev, hotjevši tu
top ispaliti, kad al ga ubije tursko tane iz Drengjule.

okojni major Katalinić, poznati pisac poviesti dalmatinske, odjurio je
uslied zapovjedi tadašnjega francuzkog vladatelja u Karlovcu de Janina već 1.
svibnja sa petsto husara prama Cetinu, i pošto ista konjanička četa jošte do-
voljno nije bila obskrbljena oružjem, pobrao je karlovački maire Sporer lo-
vačke puške, pištole i nože od gradjanstva i oboružao tako momčad. Drugi
dan zatim primakne se pet hiljada krajiške vojske pod grad, i počme ga
blokirati, našto iz njega izadje na zapovjed vezira bosanskog Beširević, ka-
petan od Ostrvica. ') |

Cetin izgubio je već davna svoju važnost kao krajiška tvrdja, a niti
nas je strah, da će ga poći opet uzimati bosanske i hrvatske poturice, od-
kako ih je Omer paša onako nemilice ukrotio. Zato i jeste koristna i umjestna
naredba, stigavša iza lanjskoga pohoda nj. carske visosti, nadvojvode Leo-
polda, da se Cetin razoruža i posada dokine, ali Cetin grad jeste i drago-
cjeni spomenik našega naroda; i čim su nam dan današnji naši narodni spo-
menici postali toli riedki, i čim nam upravo Cetin dovodi na pamet jedan
izmedju najvažnijih i najuzoritijih momenata iz prošlosti našega narodnoga ži-
vota, naime neodvisan i slobodan izbor jednog predja jasne kuće Habsburga
za priestol hrvatski, tim većma želimo, da nam Cetin ostane sačuvan kao
sladki amanet prošlosti i nerazriešiva kopča izmedju kralja i naroda, pa kao
što je hrvatska vjernost tvrda i neporušiva, tako neka ostane tvrd i neporu-
šen i Cetin, da bude svemu svietu a i kasnomu potomstvu jasno ono mjesto,
gdje se prije tri sta tri deset i devet godišta Hrvati svojemu kralju slo-
bodno i svojevoljno zavjeriše, koju vjeru, kako je to poviest zlatnimi slovi
upisala, nikada i nijednom prilikom prelomili nisu. *)

I") Areh. Franc. i moje bilježke. — Giov. Katalinić: Memorie degli avenimenti
successi ic Dalmacia dopo capvita della republica veneta, str. 107—112.

2) Čim je dokazano, da nije upravo u tom gradu Cetinu obavljen izbor Habsbur-
govaca na priestol hrvatski, zaključi sabor trojedne kraljevine, neka vojena vlast
radi s Cetinom što joj je volja. Uredn. ,Književnika“.

—— Bi —

Knjičevnik III. 4. 33

Predaje Jadranske.
Historičko-kritička iztraživanja o obstanku Diomeda Ilirskoga. :

Od
prof. Sime Ljubića.

Poznato je, da sva prastara poviest evropejska tja do povjestničkoga
doba jedino se bavi o državah, koje leže pokraj medjuzemnoga mora. Niti
je Ilirska najzadnja medju timi državami, dapače svaki, komu su najstariji
povjestnički izvori samo donekle poznati, lasno se uvjeriti može, da izmedju
tih država Ilirska drži jedno od prvih mjesta. Nema doisto ni jednoga sta-
roga zemljopisca ili povjestničara, koj bi mukom mimoišao ilirska plemena
i njihovu važnost političku za ono doba; no svi su nesamo listova svojih
spisa posvetili opisivanju ote ogromne obitelji azijatičkih pokolenja, izašavšoj
u vrieme razprostranjenja čovječanskoga naroda iz srednje Azije pod ime-
nom puka pelačkoga. Te zato čim su se na odmaku srednjega doba počele
razvijati filologičke znanosti, još tada a poslije sve to više, Ilirija si privuče
pozornost najglasovitijih umova, navlastito njemačkih, koji su dugotrajnimi
iztraživanji i težkimi razmatranji tražili razjasniti, što su stari spisatelji u tom
pogledu amo tamo nacrtali ili razbrcano pripovjedili. Medju timi bezdvojbeno

anas stoji kao kolovodja g. G. Hahn, c. k. konsul austrijanski u iztoku,
koj je svojim djelom ,Albanesische Studien« !) jako razgrnuo i razjasnio
starožitnosti ilirske. Ali nijedan od tih velezaslužnih učenjaka do sada nije
ge osobitim načinom starao, da obistini obstanak Diomeda Ilirskoga, koj je
živio u najstarije doba. Naša je sada namjera pokušati, nebismo li mogli
štogod barem svjetlosti doprinieti u toj stvari na korist najdavnijoj poviesti
ovih naših jugoslovjenskih pokrajina, poglavitoga negda siela narodu pelač-
komu. U tom će nam biti pri ruci ne samo, po što je moguće, stari izvori
povjestnički, no i najnovija djela baveća se o prvom dobu obće povjestnice,
a navlastito pako neka proučenja, koja je baš ob ovom predmetu nastavio
vrli naš prijatelj i sugradjanin dosta oglašeni starinar Petar Nisetić.

Bez dvojbe je, da su ove naše zemlje negda štovale uspomenu nekoga
staroga junaka imenom Diomeda; a naša je sada namjera opredieliti, koga
li naroda bijaše sin.

Ako izpitamo stare povjestničke uspomene, one će nam pred oči sta-
viti najprije Diomeda, sina Marta i Cirene, kralja Bistonaca u Tračkoj, koj,
kG što kaže basna, pitaše konje čovječjim mesom, te smrt njegova jest jedno
od djela Erkulovih *). Ovomu se Diomedu ipak ne mogu nikako pripisati one

1) Wien 1853. aus đer k. k. Hof: und Staatsdruckerei in 40.

2) Konji Diomedovi po Hyginus-u (str. 311.) nazivabu se: Lampus, Dinu,
Xanthus i Podargus (V. Apo lod. II. 4. 8. Diod. IV. 15.). Medju biseri
Lippert-ovimi (Daktyliothek. II. 98.) nalazi se jedan, koj tu nemilost pred-
stavlja. Konji stoje pred nosiljem umrvšeg čovjeka, a jedan od njih prsa mu

Prof. Sime Ljubić. 497

uspomene, koje su priživile u narodih naseljenih uzduž iztočne obale mora
Jadranskoga. !)

. Glasoviti Argonaut, Jason, dok je polazio učionu Kironovu, nazivao se
Diomedom. Ta se viest nalazi u basnoslovju Natala de Conti (izdanje Fran-
Kofurtsko od g. 1580.), gdje se čita: ,verum cum adolevisset Jason, a Chiro-
neque medendi artem didicisset, Jason vocatus est, cum prius Diomedes no-
minaretur«. Izdanje mljetačko toga istoga djela od g. 1568., daklem starije
od Frankofurtskoga, nema ni rieči o tom, čim u izdanju Padovanskom od g.
1637. mjesto Diomeda stoji Dolomed. Napis na posudi spominje i raz-
likuje nekoga slavnoga junaka imeni Archonautes et Diomedes; a
oba ta naslova mogla bi se složiti, kad bi se znalo, odkud je de Conti cr-
pio onu zgor navedenu zanimivu viest, ko što se izražuje glasoviti starinar
dr. Braun (Bull, dell' Inst. Arch. di Roma, god. 1838, str. 13), koj, po što
se Čini, nije poznavao izdanje padovansko. Ako se i dopusti, da se je Jason
prvo Diomedom nazivao, dogadjaji, koje ćemo mi docnije razmatrati, nemogu
se nipošto pripisati ovomu junaku, čim djela Jasonova tako su obširno opi-
sana kod starih spisatelja, da nebi se nikako našlo mjesta, gdje bi jih se
pridodati moglo.

. — Treći junak imenom Diomed u staroj poviesti jest sin Tideja etolskoga
i Deifile kćeri Adrastove, unuk pako Oenea kralja keleđonskoga. Oto je
onaj glasoviti Diomed, koj se je po hrabrosti vojničkoj i po oštroj pameti
toliko proslavio za rata Trojanskoga. Treba da o njem malko obširnije pro-
besjedimo i potražimo, jeda bi se njemu predaje jadranske pripisati mogle.
Još djetetom za rata Tebanskoga izgubi otca (Iliad. VI. 222.). Nakon toga
on sam je učestvovao u ratu proti Tebi tja do pridobitja ovoga grada (Il. IV.
405. Apollod. III. 7. 2.). I on se je otimao za Jelenu, no zaman; čega radi
uze si napokon za ženu Egjaleju, kćer Adrastovu (Hegn. ad Apollod. str. 54).
Po smrti Adrastovoj bude kraljem u Argu (Apollod. I. 8. 6.). Njekoji kažu,
da se je Oenej kašnje dokopao toga priestolja (Ant. lib. 37., Schol. Aristoph
Achar. 417.), te jošte za Diomedova vitezovanja pod Trojom živio (Hiad.
VI. 221.) Omir u svojih epičkih prizorih ukazuje nam Diomeda kao najču-
dnovatijeg junaka grčkoga, komu svemoćni udes dopusti, da rani sama boga
od rata i boginju od ljubavi (V. de Diomede Homeri I. S. Chr. Seweiggeri
dissert. LII. in Comm. Soc. Phil. Beck. Lips. 1800. Vol. I. p. 152 etc.). Naj-
davniji povjestnički pojavi grčki, ilirski i italski sačuvaše neke crte, koje
nam spominju ovoga glasovita junaka. Te zato, što slavna djela junaka toga
imena silno sjahu u raznih krajevih i u različno vrieme, mislimo, da nam

grize. Erkul kazni krivce; a kad Diomed stade da jih brani, Erkul i njega
smaknu. Biser kod Mariette-a (T. II. P. I. 77.) sazdaje sasvim slični prizor.
Erkul stoji nad Diomeđom podpuno oružanim i ležećim pod ujegovimi nogami,
dižuć buzdovan, da :a satre. U to se doba pobi Erkul i s Bistonci, koji prem
onda na njega udariše, u što je na morsku obalu sašao bio; da se ukrca i
vrati. U toj prigodi Erkul, da se čim prije baci na dušmana, ostavi Abdera,
svoga ljubimca, da na konje pazi, a ovi ga pojedu. Vinkelman (Mon. ined. 68)
navodi hiser, na kom se vidi, gdje konji Diomedovi strovaljuju Abdera. Hyginus
pako veli, da Abđer bijaše slugom Diomedovim, i da ga je Erkul smaknuo (1. c.)

Hyginus (1. c. p. 250) spominje Diomeda, sina Atlanta i Asterije, smaknuta od
svojih istih konja. Akoprem nemamo o njem ni jedne viesti kod starih spisate-
lja, vjerojatno je ipak, da je on jedna te ista osoba s gor prvo spomenutim
Diomeđom, i da je u obće samo na ovom mjestu ponješto pokvarena osnova
basne (V. Munker ad Hyg. 1. e.).

i
SN

*

/
498 Predaje Jadranske.

treba dobro proučiti poviest njegovu, i po što je moguće skroz davnost i buj-
nost ondašnjeg doba i ostavših pam izvora povjestničkih produbsti i protis-
nuti se, da istinito od neistinitoga razlučiti uzmognemo.

Rekli smo ozgo, da Omir spominje Diomeda za rata trojanskoga i pre-
dobitja Troje !). Povjestničari potonji na dugo pripoviedaju nesreće, što je
pretrpiti morao iz osvete božice Gnjidske, koja se u tom posluži slabošću
1 nestalnošću ljubovnih čustva Egjaleje, nevjerne supruge Diomedove. Kaže
se dakle, da je Diomed, vrativši se od Troje u domovinu, rad zasjeda pre-
ljubovne žene iz prestolnoga mjesta Kalidonskoga, gdje ga je po pravu če-
kao priestol, bježati morao skupa sa svojimi drugovi u strane zemlje, da si
tamo bolju sreću traži (Tzetz. hycophr. 603. 610., Serv. ad Aen. VIII. 9.
XI. 269. Diet. VI. 2.). Prisiljen dakle ostaviti otčinski stan, pribjegne u Ko-
rint, odkud prodje u Etoliju, gdje obrani i osveti Oenta, svoga djeda, proti
šinovom Agrije, koji uznemirivahu i harahu one krajeve. Pošto slavno okonča
to poduzetje, po njekojih sa svojom družinom ukrca se u brodovih i ode u
Italiju. ") Kažu pako, da se je tamo izkrcao na zemlju, koja se zvaše Dau-
nijom, gdje je tada vladao kralj Daun plemena ilirskoga, da ga je Daun go-
stoljubivo primio, i znak svoje harnosti za junačko pomaganje proti neprija-
telju dignuti dao na njegovu čast krasni spomen, sazidan iz kamena razorene
Troje, što ga je sam Diomed za savornju u svojih brodovih nosio (Nat. de
Conti. Mythol. lib. VII. cap. V. p. 717). Osim toga Daun obdari ga liepom
pokrajinom, i dade mu za ženu svoju kćer Evipu. A pripovieda se i to, da
se je u Dauniji Diomed jako proslavio, da je mnogo razširio granice svoje
zemlje, i tamo podignuo nekoliko gradova, izmedju kih se broje: Venusia.
Benevent, Sipont, Arpi i Brindiž, koji su se docnije dičili tim, što početnik
njihov bijaše neki junak imenom Diomed (Ovid. Metam. XIV, 478. Tzetz,
ad Lycophr. 603. Šervius ad Aen. XI. 246.). Cega radi ako se dobro pro.
motri položaj tih gradova, moglo bi se slobodno izvesti, da se je tada oblast
Diomedova pružala nad Kalabrijom, Apulijom i Gjapigjom tja do Daunije,

Izmedju različitih spisatelja, koj govore o Diomedu, imamo Virgjila,
koj u Eneidi (XI. 269 i slied.) kaže, da je Turn Relatinjanin, u što se Enej
dokopa obale italijanske, zaprosio pomoć od Diomeda, koj je na te strane
široko pružao svoju vlast, i tada (v. 246--7).

Iile urbem Argirypam, patriae cognomine gentis
Victor Gargani condebat Japigis armis,

I") V. Hyg. str. 112, — Virg. Aen. XI. 277. — U Daktyliothek-i Lippert-ovoj
(II. 193) taj prizor vidi se jas:o urezan na starom biser :.

2) Eustath. ad Dion. Perieg. v. 485., Schol. Iliad. v. 412.. Serv. ad Aen. XI. 269.
U ovih pripoviedanjih po Heyne-u (Exc. I. ad Aen._.XI.) velika različnost mnie-
nja obstoji medju spisatelji. Neki još kažu, da si je uzeo za ženu Ermionu, i
da je obožanstven bio s Dioskuri (Sehol. Pind. N. x. 29.). To obožavanje mnogo
se običavalo u Italiji. Na dalje u tom pogledu ovako se izrazuje Aristotel (De
Mirab. Auscul. edit. Joan. Beckman. Gott. 1786): Aćyerat ŠE mepi rov Švouaro-
uevov "ijo Aauwlas ronov, iepov stvar Almyac Ayalac xakovuevov, čv wo či (x2)
meAćxEtg yaAxouc xat &nka rov Atouijčovo Eralpwv xat aurov avaxetođat. A malo
kašnje: Ev či zoig Ilauxerivot lv gasw Aprsnišoc lepby, čv O Tivy Šuovouaa-
udvny čv čxelvotc roic romotG yalaijv Ema dvaxsiobar NEyougtv Exovcay ErtYpzuua,

Aorišne Aprćuči Te zato piše Strabo (Lib. VI. p. 434.): xal HAa zom ,

čelxvurar rio Atopdišou čv Toura roig omot Čuvasrelac gela. €y učvo To Tie
čv AOmvac lepo mijc čv Aovxepla, makaa dvatijuara. V. Diod. Sic. Irag. Hist.
Grec. Car. Miller I. 7.

\

Prof. Sime Ljubić. 499

proti bjeguncu trojanskomu, koj je voljom svojih bogova dolazio tamo oti-
mati tudje zemlje. Ta molba ne bje uslišana. Diomed, spomenu v se nesreće,
koje grčki junaci bjehu pretrpili za obsjedanja i poslije razorenja Troje, po-
slanikom latinskim ovako odgovori:

Iovidisse deos, patriis ut redditus aris

Coniugium optatum et pulchram Calydona viderem !

Hunc etiam horribili visu portenta sequuntur,

Et socii amissi petierunt aethera pennis,

Fluminibusque vagantur aves (heu dira meorum

Supplicia !) et acopnlos lacrimosis vocibus implent.
te zaglavi sliedećimi rieči:

44. Cočant in foedera dextrae,

Qua datur: ust, armis concurrant arma, cavete.

Ovidij, gdje zbori o basnovitom preobraženju ptica Diomedovih, do-
daje (XIV. 10):

Si volucrum, quae sit dubiarum forma, requiris,.
Ut non cycenorum, sic albis proxima cycnis.

Imamo pako basnoslovaca, koji naprotiv kažu, da se je to preobraženje
zgodilo iza poslaničtva Turnova, tvrdeć, da drugove Diomedove, nezadovoljne
buduć radi pomoći neizprošene od latinskoga kralja, Venus u ptice pretvori.
U pomenutoj knjizi Aristotelovoj (a po drugih Teofrastovoj) ,De Mirabilibus
Auscultationibus“ čita se (str. 156): 'Ev vj Atounšela vio, T) xeirar čv rw Ašpia,
gaciv iepšv rt gitvat AtopdjŠouc Bavagrćv re zat dyrov. nepi BE ro lepov xUxAWw Teptxađijada:
Šonbac usydAoug roic peređegt, xat BUTXN čKOvtaG peyđAa xal oxAnpđ. rourouc Aćyougty,
čdv učv “E)XAnyec &noBalvugtv čio Tov Tomov, Vsuylav čyew. čdv čE rov BaoBdpuv rwšs
ziv Treptottwv, dvirrasđat, xa! Zuopoupivovo 1) xarapdogetv aUrovG dig TžG *EpzAžo đurdv,
xal roic poyyest zirpwokovrag Gmoxretvetv. MuBeverat ŽE vodvovg yevćođa: dx riv Eralptov
ro Aiojčeuc, vavaepnsdvrwv učv aurov mepi Ti vijsov, rob če Atojčovc ŠoAogovnoćvroc
Uno Tod Alvćou Tou torte BagtAšog TGV Tomu Čxetvov Yevodvou.

Drugi još vele, da se je to preobraženje ovršilo prem po smrti Diome-
dovoj, u što su njegovi drugovi na otoku diomedejskom prikazivali žrtve
na uspomenu svoga vojvode, i to po svemoćnom Gjupiteru, koj jih tim nači-
nom izbavi od smrti, kojoj izbjeći nemogahu, kadno jih izvanjski neprijatelj
bijaše napao. ?)

Glasoviti naravoslovci jako se zauzeše, da razaznaju i označe te ptice,
kojih ima puno još danas na onom otoku; što je valjda, ako li ne proizvelo,
a ono barem ocienilo tu basnu. Razne oznake njihove daju nam stari spisa-
telji, koji otu basnu spominju. Veli Servius o njih: »Latini Diomedeae
vocantur«“ (aves), Greci Erodios dicunt. Obširno i točno o njih pišu: Strabo
(lib. VI. p. 435.), Elianus (Hist. Anim. I. 1.), Antigon. Caryst. (c. 188.),
Šteph. Byz. (v. Awpsjšea), Lycophr. Alex. (v. 592—63.), Tzetzes ad Ly-
cophr. Alex. (v. 603), Phile (V.p. 12), Phavorinus (Virgil. Aen. XI. 271.),
Ovidius (Metam. 14. 457. 208), Plinius (lib. x. c. 44.), Solinus_(c. n. p. 12.),
Isidorus (Orig. lib. XII. ce. 7.), Augustinus (de _Civit. Dei XVIII. 16. i 18),
Antonius Liberalis (c. 37). — Beckmann u izdanju pomenute knjige Ari-
stotelove ,De Mirabilibus Auacultationibus“ (Gottingae 1778. str. 157) na-
vodi i pretresuje rieči tih spisatelja, i po njih daje otim pticam sliedeće

1) đipopevovc Leonici et Camotii edit. — Sylb. čx rov čralpuov roj Aroudjčouc. —
Cod. Vindobon. čx rov rov Atouyjšcua.

2) U povjestnici grčkoj imamo sličnih prizora dogodivših se na grobu Akila, Me-
leagra, Memnona itd. (V. Virg. Aeu. XI. 271i. Heyn. Excurs. 1. Ovid. Met.
XIV. 451.)

500 Predaje Jadranske.

oznake: ,Sunt aves similes fulicarum« (Plin. et Sol.), aut ardearum (AeL
Antiqu. et Steph.), aut olorum (Lycophr. et Ovid.). Corpus earum colore
candido (Plin. Ovid.). Rostrum magnum, durum (Arist.), dentatum (Plin. et SoL).
pOculi igneo colore“ (Plin.). , Vox lacrimosa“ (Ovid.). »Scrobes rostro excavant,
crate consternunt, terra operiunt, instruunt duplici aditu« (Plin. Sol.). »Habent
duos duces, alterum qui agmen ducit, alterum qui cogit (Plin. Sol.) Corovello,
koj je otoke diomeđejske pomnjivo razgledao, na str. 4. ovako opisuje te
ptice: »Has aves nunc Artenas vocant, anatibus amplitudine, paululum gran-
diori; plumas habent in tergo colore glauco vel subnigro, sub pectore autem
albas; capite sunt crassiore atque rotundo: oculis igneis, rostro subađunco ;
brevibus cruribus et pedibus croceis ac cartilagineis instar anseris, alisque
oblongis. Et quam alibi etiam (ut non nulli asserunt) inveniantur, majore ta-
men numero et copia apud Diomedeam insulam habentur, nidificant autem
in foraminibus saxeis uno tantumodo ovo singulae contentae, diem, medio in
pelago, piscando peragunt, nocte revertantur in cryptas, et sub primum
noctis crepusculum, scopulos aestate clamoribus implent, earum garritus veluti
vox vagientis infantuli, et nisi quisquam ipsarum cognitionem calleret, cre-
deret pueros potius in cunis vagire, quam garrire alites in cavernis: pulli
instarum avium sunt in autumno prepingues, et tunc incolae ferreis eos au-
cupantur uncis, non ad vescendum tamen, quia eorum carnes gravi quodam
odore stomachum faciunt, sed ad adipem excipiendum, qui collectus et adser-
vatus, languoribus plurimis inservit«. Aldrovando k opisu te ptice, koja mu
bje prinešena od onih otoka, dodaje i nje sliku (Ornith. Vol. II p. 58.)
Berckmann (1. o. p. 158) nadomeće: ,Videtur tamen avis esse, quae a Linneo
vocatur Procellaria puffinus.« Forster na dugo govori o pticah, koje Linneus
naziva Diomedđeae (Comment. Societ. Gotting. Vol. III. p. 132), te jim
daje novo ime Aptendytarum. Plinij jih imenuje catarractas naime
oplienicami, ko što Sofokles (Lacoont.) naziva orla (xaradbaxrnv) i arpije (Pbi-
neo). Bochart (v. hierozoic. II. p. 278) po sudu Hofmann-ovu (Lex. Univ.) uz
veliku znavstvenost dokazao je, da ptice, koje Grci zovu Erodios, nisu drugo
nego li Ardeae Latinjana. O istom se je predmetu podugo bavio »Veryard
Account of divers. choise Remarks taken in a Tournoy« p. 339. 1701. FoL
Zgor pomenuti naš prijatelj Petar Nisetić, prem naučeni naravoslovac
iz onoga što se je do danas pisalo o ovom predmetu, i iz svojih osobitih raz-
pitivanja izvodi, da ptica, o kojoj govorimo, nije drugo nego Ardea Ciconia,
talijanski Cicogna bianca comune (Strk, lelek), kojoj se pristoje sve
oznake, koje joj Aristotel daje. Ponešto se, veli on, proriedjuje tama ove
basne, ako se stavi opaz na blagu narav i na navade ove ptice. Ona se
obično zadržava na obalah morskih i riečkih, i dobro je poznata po moralnih
svojstvih, što joj se. pripisuju, i koja su svagda i svagdje štovana, najme
trieznost, vjernost ženidbena i otčinska milostivost. Nije nepovjeriva ni div-
lja; laano se pripitomi i navikne ljudskomu življenju; nipošto se ne prikazuje
vesele ćudi, ali se ipak pušta s djecom u igre, poskakajući i s njimi se za-
bavljajuć. Nasuproć Ciconia nigra ljubi samoću, te je divlja i strahovita.
Razlika ćudi u obojih dala je možda povod basnovitoj predaji, da su se
ptice Diomedove prijateljski pazile s Grci, a neprijateljski s barbari.
že nam basna, ko što smo ozgo opazili, da se je oto svevoljno preo-
braženje dogodilo na otoku Diomedovu. Strabo (II. p. 124. VI.-.p. 284.) i
Plinij (III. 30.) spominju dva otoka, jedan najme veći imenom Diomedea
kašnje Tremiti !), a drugi Teutria. Dioniž (repufynag v. 483) navodi

* 1) Ovdje Oktavijan progna svoju razpuštenu unokuw Juliju osme godine Isukrstove
(Tacitus. Ann. IV, 71. V. zemljopisca Ravenatskog, koj ga zova i Amonte.

Prof. Sime Ljubić. 501

jedan sam, kad i Eustakij ima dva, jedan naseljen a drugi pust. Dioniža
sliede: Schimus iz Kia (v. 430), Mela (II. 7. 13.) Aristotel (De Mir. Aus.
80), Steph. Bye. Festus i Suida. Čini se, da su se ovi samo s toga pridr-
žali mnienja Dioniževa, što se na jedan sami otok protežu i obraćaju sve
predaje Diomedove, Tolomej pako (III. 1.) tvrdi, da jih je pet, Heyne (1. c.
Pp. 412.) broji samo tri, a pomorski zemljovid kod Nisetića označuje četiri.
U jedanaestom stoljeću pod naslovom isola diomedea dolazi vas onaj
snop otoka. Heyne (ad Virg. Aen. XI. Edit. III. Lipsiae. Vol. VI. p. 412)
na dugo je pisao o tih otocih i o samoj basni. Oni leže, k6 što je poznato,
u jadranskom moru pri obali kapitanate naprama zalivu Varanskomu. Na
većem, koj se sada zove Tremiti ili Sv. Nikola, negda se je dizao
manastir benediktinski i snažna tvrdjavica, koja se još danas vidi. Otok Sv.
Dominika, u staro doba Teutria, imao je takodjer manastir od istoga
reda. Treći, sad nazvan Caprara, pust je (Enciclop. Metod. Tremiti), a
tako je valjda i četvrti, komu je i ime danas Pianosa (Ersch und Gruber.
Allg. Encyk. Diomedea insula.) Veći ima luku dosta široku i tihu, pošto ju
brani od vjetara nešto sam otok, a nešto pomanji ostrovići, koj joj na-
prama leže.

U basnoslovju Natala de Conti (lib. VII. e. 5.) stoji, da po Timeu 8i-
kulskom i po Alcimu bio bi Diomed. oslobodio predjel Feciski (Faecia) od
opustošenja, čim mu se grozio zmaj Kolkiski, i da su mu došašćem u Italiju
digli tamo kipove na vjekovitu uspomenu toga slavnoga dogadjaja. Pošto,
nastavlja Nisetić, ni u starih ni u sadašnjih zemljopiscih ne dolazi i ma koja
pokrajina imenom Faecia, mislim da se čitati mora Phaeacia, kako se u
staro doba nazivao Krf (Corcyra) i pokrajina ilirska feačkimi (Phaeaces) puci
naseljena, spomenutimi od Pomponija Mele _(lib. II. c. 1. izdanje Alda Ma-
nutia staroga), gdje se veli: »Partheni et Desarethae prima ejus tenent, še-
quentia paulatim (po drugih Taulantii) Enthellae (Enchellae) Pheaces.
To mnienje potvrdjuje Eraclis (De Reb. Pub -Frag. Hist. Grec. p. 220. n.
27.): Kopxupain Atofjšnv čnexalćgavro xal rov nap" avroig dednovra drexretvsv, te
dodaje odmah još i ovo: olg xat guveuaynse oroko moo elo 'Iaruylav čABioy
noheuodatv mpšs Bpavrestovc - xat viućv čruzev. Ali ovaj dogodjaj još točnije nam
opisuje Lycus Rheginus (Italica, e libro tertio; in Tzetz. ad Lyc. 615. — V.
Frag. Hist. Grec. p. 371.), koj kaže, da Diomed, jedva izbjegav zasjedam svoje

. žene, koja ga je smaknuti htjela, mapeyćvero elc rny 'Irallav, Eopiov Šč rnvixadra
zov KoAytwx&v čpodnovra Xupawbpevov Thy DaaxBa čxreve, Thy roi TAa0xou xpuoijv đaniša
xZVEyWY. Tuanđetc ša & Atoundmo čmi Touru opošpa, đvčotdvrac xaresxevagev &auroj čx
ziv MBov rije IDlou, Gy dvćBale rčre gio Thv vabv, xal čovege TOUTOVG KATA Tđv To
čxcice zeštov. Basna o kolkiskom zmaju sudara položajem plemena feačkoga.
Uz taj narod je ležao prastari grad Colchinium (Plin. t. III. c. 22.), sad na-
zvan Ulčinj (Dulcigno), naselbina kolkiska: ,,Olchinium, quod antea Colchi-
nium dictum est, a Colchis conditum.“ Po nas bilo bi doisto nevjerojatno, da
je zmaj kolkiski Krfu škoditi mogao. Ovaj otok stoji do 200 talijanskih milja
na daleko od Ulčinja, i pošto je morem svukud obkoljen, težko je vjerovati,
da mu je mogao taj zmaj kolkiski, najme Kolki iliti Frisijanci ilirskoga po-
rekla, takvu škodu nanesti, da ju je morala povjestnica zabilježiti. Nitko
sbilja neće nam primjetiti, da su oni povjestničari, opisujući nam taj dogodjaj,
i spominjajuć kolkiskoga zmaja, pred ačima imali državu Colehis, i da se
je onamo ta zgoda sbila. Niti nam to povjestnica kaže, niti kritika dopušta
tako mnieti, najme da je naš junak prošao ikada u Cholcis, i tamo se u
zadnjih krajevih pontičkog mora oružja latio.

.. Diomedu se jošte pripisuje jedan drugi dogodjaj, koj bi se ovršio bio
na sjevernoj obali jadranskoga mora pri Soči (Timavus.) Stara predaja kaže,

= i — opomene o a PL

502 Predaje" Jadranske.

da je ovaj grčki junak putovao i u Venetske krajeve, i da se je i tamo
osvietlio po hrabrosti i blagodati, te da su mu oni puci uvjekovječili uspo-
menu obožavajući ga, i dižući mu sjajni hram, gdje su mu svake godine iz-
medju drugih žrtava prikazivali i bieloga konja, te napokon posvetili na uspo-
menu njegovu dvie šume, jednu Junoni a drugu Diani. ')

I obale dalmatinske proslavile su u najstarije doba Diomeda, te se je

redbrežje, sada zvano la Planca, njegda imenovalo Promontorium
Diomedis (Plinius), o kom su stari spisatelji dosta pripovjedeli, navlastito
da je bilo silno napučeno; ali su mu više, nego je sbilja, prostora davali.
Na pr. piše Schimnus iz Kia (žxbuvog & Xioc) ovako (Hudson. Geogr. min. T.
I. p. 24):

Elie čć peydin yeppovnoog "VM,

TpoG Thy Ilehon6vwnsćv Te čELsovuEvI.

Iićhetg Š' čv abvij pam Tmivre xal čexa

"YMoug xaroteiv, Svrag "EXknvac 'yšvoc.

U izvješću o e k. vel. gimnaziji zadarskoj g. šk. 1862/, navodi se još
jedna stara predaja dalmatinska o Diomedu iz nekoga rukopisa od g. ITOH.
(Smaragdus electus-- -per J. Jo. Feffela Sibenicensem- - -R%. P. V. Coronelli
etc.): ,»Oppidum Isse est in portu S. Georgi, tres in vicos discontinuatum - - -
non tamen inter se sunt valde dissiti, nam in unam Parochialem conveniunt,
que B. M. V. delle Graticelle (Spilice) dicitur, eo quod subtus eam
cavernae quaedam erant, Diomedis et sociorum sepulcra putatae; qua de re
dicunt vel hodie, comites ejus in alites conversos, illic, nescio quod earmen
obstrepentes, circumvolitare,« -

U 'odlomcih Katonovih o izvorih čita se: ,Spinedum, Padi ostium, a
Pelasgiis conditoribus Spina dictum, et a Diomede instauratum.« S druge
strane piše Plinij (lib. III. c. 16.): »hoc ante Eridanum ostium dictum est,
ab aliis Spineticum ab urbe Spina, quae fuit juxta praevalens et delphicis
creditum est thesauris condita a Diomede.“ Misli ovih spisatelja ponešto
raznoglase.

eki tvrde, da je Daun smaknuo Diomeda u talijanskib predjelih ;
neki da ga je ubio Eneus na otocih Diomedejskih; a još neki, da je umro
mirno u dugoj starosti. 9) Po drugih pako bio bi iz svoje talijanske zemlje

1) Pindar (Nem. X. 12.) tvrdi, da su Atenjani uvrstili Diomeda medju Bogove.
Hramova na njegovu čust posvećenih bilo je na mnogih mjestih, najme u Tu.
riju, u Metapontu, na ušću Soče i Pada, i u Jakinu (Strab. VI. p. 432. Schol.
Pind 1. e. Scilax. Perieg. 6.) Stanovao je u Krfu (frag. Herac. de rep. p. 28.)
i u Libiji (Plut. Parak. p. 311. Strab. 1. c. Lycophr. 592.) U hramu grada
Lucerije, Ateni posvećenom, vidjahu se sveti darovi Diomedovi i oružja njegovih
drugova; i taj hram sada se _ akcjskoj a sad ilirskoj Ateni pripisuje (Mirab.
Narr. 117. Elian. XI. 5.) Da ukrase grob Diomedov Bogovi učiniše, da vrh
njega uzraste prvi jablan (Tbeophr. H. Pl. IV. 7.) Na biserih često dolazi slika
Diomedova; obično se prikazuje ćelav, držeć zastavu (palađium) u ruci, a ova
mu je gola ili ruhom zamotana (Lippert. Daet. 'T. TI., Mariet. T. II. p. 1. f.
94., Mafei T. II. 79. 80., Berger. Thes. Br. T.I. p. 94., Spanh. ad Callim.
p. 757.) U Firenži se čuva jedna krasna glava Diomedova (Mus. Flor. T. I. f.
22. n. 1, Lippert. Dact. T. IL 181.) Beckmann (1. c.), G. Grote (Gesch.
Griech. Vol. X. Leipzig 1850.) i Preler_ (Griech. Mytolog. Vol. II. Leipzig
1854.) spominju dolazak Diomedov u Italiju, a više ni rieči o njem neđodaju.
Evo nadgrobuice Diomedove, koja se pripisuje Aristotelu (Anth. Graec. ex Rec.
Brunckii, Lipsiae 1794. p. 112):

_

h

Prof. Sime Ljubić. . 508

otišao bez ičija znanja, tako da nije ostala i ma koja uspomena o njegovoj
smrti (Strab. p. 436.) Jedini Schimnus iz Hia pomaže nam otu basnu podo-
sta razjasniti. On nam pripoviedu, da je ovaj junak dokončao svoje dne na
ilirskom zemljištu. Već je dobro poznato, da se je Schimnus u opisivanju
primorskih predjela poslužio sa spisi svojih predjašnjika, što objačuje njegovu
vlast. Piše on dakle (Scymni Chii Periegesis emendavit Aug. Meineke. Be-
rolini 1846.):
*Eyet ŠE XMjuvnv €U pal ho ywpa vrvi
uEy&Any, mao" avroic rhv Auyyirw Aeyopewny.
npogeyija Šč vijsća čari, o9 gagiv rtweg
2)06vra Atopfjšnv umolmetv rov Blov.
69ev čari AtoprljŠeta TAN TOUVOLLA.
bmep ČE Trovrovo eigt Bpuyot BapPBapor,
Sva do sada navedena pripećenja grčkoga junaka, izim Korintianskih
i Etolskih, ili šuti ili jim odrješito prigovara prastari povje stničar _ Diti iz
Krete, koga djelo bje snažno obranjeno i kao vjerodostojno dokazano od Cav.
Compagnoni-a. (Col. de scrit. grec. vol.:1. Milano 1819.), o čem ćemo u na-
stavku podalje probesjediti. Diti dakle u pag. 2. knj. VI. pripovieda ovako:
»Per idem tempus Deux, Neuplii filius, Palamedis frater, cognito, Graecos ad
suos remeare, Argos venit: ibi Aegialem atque Clytemnestram falsis nunciis
adversum maritos armat, praedicto ducere eos secum ex Troja uxores, prae-
latas his: praeterea addere ea, quis mobile suapte natura muliebre ingenium
magis adversum suos incenderetur. faque Aegiale advenienteni Diomedem
er cives aditu prohibet . . . Eo Diomedes expulsus regno, et Teucrus pro-
|ibitns Salamina a Telamone . . . conveniunt . . . Ceterum ubi plures eorum,
qui mare insidiasque suorum evaserant, apud Corinthum fuere, cavent, ut
iuncti inter se singula aggrederentur regna, belloque aditum ad suos patefa-
cerent. Eam rem Nestor prohibet, suadens, tentandos prius civium animos:
neque committendum , uti per seditionem Graecia _omnis intestinis discordiis
corrumperetur. Neque multo post cognoscit Diomedes, in Aetolia ab his, qui
per absentiam ejus regnum infestabant, Oeneum (djed Diomedov) multimodis
affictari: obque profectus ad ea loca omnes, quos auctores injuriae repererat,
interficit: metuque omnibus circum locis injecto, facile ab suis receptus est.
Inde per omnem Graeciam fama orta, suos quisque reges accipiunt: summam
in his, qui apud Trojam bellaverant, virtutem, neque in resistendo cuiusquam
vires idoneas existimantes. Ita nos quoque cum Idomeneo rege Cretam, pa-
trium solum, summa gratulatione civium remeavimus.“ !) |

Emi Atopijšoug KEUuEvou Ey "7; OLLUVOJM Vjow
Altvnrov zdvregatv čmwyBoviotg Atoišn
| 18 lepa xareyst vijsog Opuovujuim.
5 Cfr. Pausan. 1. 25., Apollod. I. 8. 6., Fuchs. Quaest. p. 163. — Poznato je
. pako, da sada grčkoga izvornika Ditijeva neima, 1 da ostaje samo prevod latin-
ski L. Septimia. Mi smo upotriebili izdanje Andrije Dederiću (Bone 18837. p.
217.) Iz sastavka ,Observationes Historicae“ ta priložena pridodajemo sliedeći
ulomak, koj sve to veće objačuje svjedočanje Ditijevo. ,Henricus c. 87. narrat::
Oeace instiganto Diomedem ab Aegialea patria expulsus (fol. 156.), ab Aenea
Troiam vocatum esse, ut 'Troianos contra finitimorum invasiones tueretur (fol.
157.): quod quum fausto eventu fecisset, Aegialeam, metuentem ne maritus
copiis ipsam adoriretur vindictamque sumeret, misso nuntio rogasse, ut secure
domum rediret. Quo nuntio gavisum patriam repetivisse Diomedem, et magno
honore a suis esse receptum (Fol. 158.)«

504 Predaje Jadranske.

Ovo pripoviedanje Ditijevo posjeduje sva svojstva podpune povjestničke
vjerodostojnosti; ali i bez tako rješiva svjedočanja Ditijeva sama kritika sili
nas, da od grčkoga Diomeda odjelimo poveći broj onih dogodjaja povjest
ničkih ili basnovitih, što smo ozgo naveli i njemu pripisali, i da tražimo
koga drugoga Diomeda još starijega, komu bi se pristojati mogli. I sbilja
izim njegov dolazak iz Troje u Korint, pa i srećni uspjeh oružja proti ne-
prijateljem u Etoliji, sve ostalo, što još primeće junačka povjestnica o Dio-
medu, nemože se nikako uz zdravu razsudu, a ni po ma kojoj vjerojatnosti
pripisati vremenu i djelovanju njegovu. Prvo spomenut nam je, da za Dauna,
rodom Ilira, nije se mogao pripetiti dolaz grčkoga Diomeda u njegov dvor:
Da je uprav Dauno ilirski prešao u Italiju, i tamo si neki dio zemlje pri-
svojio, i da se je ta pokrajina njegova po njem nazvala Daunia, to je istini
sasvim prikladno ako stavimo, da se je ta stvar dogodila u najstarija doba,
u koja se narod, stanujući na ilirskoj obali, još izseljivaše u talijanske zemlje.
Vjerojatno je i to, da je u ta doba neki Diomed primljen bio od Dauna, i
da ga je Daun radi njegovih zasluga obdario gospodstvom u onih Krajevih.
S druge strane, ako sustanemo na doba propadnuća Troje, zdrava razsuda
nebi mogla doisto kao vjerojatno primiti, da se je tada Daun, iz svoje se
otačbine izselivši usljed domaće vreve, nastaniti mogao i veliku si oblast
prisvojiti u talijanskih predjelih, koji su već u to doba bili dosta napučeni
1 dobro politički ustanovljeni, te a stanju odbiti njegova napadanja. Pripo-
viedanja Virgilieva o gospodstvu Diomedovu i o uspjehu otimanja Eneaseva
po razorenju Troje u Latium-u neoslabljuju nipošto naše mnienje, čim Virgjil,

#0 pjesnik, izmisli nevjerojatno, samo da tako to sjajnije opjeva i uzveliča
svoga trojanskoga junaka, bilo i uz prkos istini, predaji i spomenikom, samo
da tim više zanima ponositost Augustovu: ,namque erit ille mihi semper
Deus.« Ali dan danaska, tražeć istinu, od povjestničkih dogodjaja mitologičke
bogove sasvim odbiti treba. I ako bi se 1 to dopustilo, da Daun nebješe onaj
prvi Daun ilirski, o kom samo stari spisatelji dosta pripoviedaju, nego neki
nasljednik njegov istoga imena, ovaj onda morao bi biti suvremenik Diomedu
i razorenju roje » kadno je već Italia dovoljno naseljena i ustrojena bila;
te još bi se tada dvojiti moglo o gospodstvu Diomedovu, a navlastito tako
prostranu, kO što se pripovieda.

Najblažija razsuda nebi mogla dopustiti, da je grčki Diomed zaveo na-
selbine na otocih Diomedovih. Vjerojatno je, da su ovi otoci za najdavnijih
izseljivanja iz obale ilirske na talijansku, a ne obratno, radi njihova shodnoga
položaja, ležeći na putu, bili pod oblast Ilira nego li Italijana, a još manje
grčkoga Diomeda. Iliri bit će doisto mnogo držali do tih otoka, čim su imali
na njih dovoljnoga zaklona po svojih neprestanih putovanjih s one na ovu
stranu jadranskoga mora; te zato bit će se na njih stalno naselili, možda
savjetom Diomeda, koga mi tražimo. Cega radi naseljenici onih otoka za na:
gradu velike koristi, koju su primali od čestoga pristajanja brodova vozećih
trgovinu s jedne na drugu obalu, bili bi uvjekovječili uspomenu svoga ute-
meljitelja i dobročinitelja, prozivajuć njegovim imenom najveći otok, a njega
sama mećuć medju bogove.

Basna o zmaju Kolkiskom, obraćajućem u pustoš zemlje feačke, nipošto
se neslaže s povješću grčkoga Diomeda. Kad bi si on _doisto priduzeo bio
obranu ilirskih Feaca proti Kolkom, nebi bio imao potrebe po pobjedi tra-
žiti si utočište kod drugoga naroda, i tamo se težko truditi o sjeguranju svoje
oblasti. Niti je vjerojatno, da su Iliri proslavili Diomeda u talijanskih kraje-
vih s kipovi i spomenici radi zasluga stečenih u ratovih, što je tamo za njih vo-
dio,nego onda samo,. kad bi se dopustilo, da se je to dogodilo za Dauna ilirskoga
koj je nad Daunijom gospodovao. Ako se pako dozvoli, da je u najdavnije

Prof. Sime Ljubić. 505

vrieme živio koj drugi, po svojih djelih vrlo glasoviti, od grčkoga nešto
stariji Diomed, nestaje umah i te potežkoće, a s njome i drugih ne malo.
Dopuštajući dakle, da je u to doba živio glasoviti brodar imenom Dio-
med, koj je prednjačio u jadranskom moru; mogli bismo naravno dozvoliti
i to, da se je on u prijateljskom trgovačkom, za oba isto koristnom, savezu
nalazio s narodom Venetsko-Ilirskim, i da taj dogodjaj zasieca u vrieme
nešto starije od dolazka Antenoreva u ovih stranah, ako i ovo nije baš puka
basna !), da uspomena ovoga predavnoga Diomeda bje od Veneta počašćena,
i da su ga kašnje medju bogove uzbrojili, hram mu podigli i dvie šume po-
svetili. Žrtvovanje konja bieloga, koje su Veneti svake godine činili na Čast
Diomedovu, u prilog je našemu mnienju, da je junak, komu su se ondje
žrtve prikazivale svoju si velju slavu po moru stekao, čim konj posvećen bi
Neptunu, bogu morskomu. I viest Aristotelova, po kojoj bio bi Diomed težko
postradao na moru blizu otoka Diomedejskih, sasvim se slaže s našim mnie-
njem, najme da junak, koga tražimo, biaše glasoviti brodar.

Po onom, što smo do sada izkazali, neka nam bude dopušćeno izpo-
ložiti još jedno dosta valjano mnienje o našem poluotoku Diomedejskom.
Ovo mjesto pri moru i dan danaska jako je opasno za brodare, a bit će doi-
sto bilo još veće pogibeljno u prastara doba, kadno se brodarstvo prem po-
čimaše iz povoja razvijati. Valjda je Diomed kao brodar i uz one obale šta
nesrećnoga pretrpio, ili je on koje druge brodove, u onih krajevih strada-
juće, podpomagao i spasio; a možda je i ondje sudjelovanjem njegovim na-
mješćena bila trgovačka naselbina, pošto taj položaj, čestoga radi prolaženja
brodova uz onu obalu', vrlo bijaše shodan za trgovačke poslove i za promet
s okolnimi narodi na uzajemnu korist. Naseljenici bit će se brinuli navlastito
za stradajuće brodove, a brodari za izvažanje i uvažanje trgovačke robe iz
te zemlje, o kojoj se kaže, ko što smo vidjeli, da silno napučena bijaše u
najstarija vremena. Ako li dakle to kao vjerodostojno primimo, onda bi na-
ravno sliedilo, da su oni puci htjeli uvjekovititi uspomenu Diomedovu, nje-
govim imenom nazivajući ono vele opasno predbriežje.

Niti viesti, što smo iz Katonovih i Plinijevih knjiga izerpili o uteme-
ljenju Spine na ušću Pada, nemogu se nikako pripisati grčkomu Diomedđu
trojanskoga doba, nego li jedinito nekomu drugomu Diomedu, koj je prije
onoga živio. Same njegove rieči dobro promotrsne i shvaćene potvrdjuju naše
mnienje. Veli Kato, da je Diomed popravio Spinu od Pelažga podignutu ;
Plinius pako tvrdi, da ju je Diomed podigao blagom u Delfu pokradjenim.
Nedaje se nipošto vjerovati, da je grčki Diomed taj svetogrdni zločin mogao
ovršiti; a predaja i spisatelji grčki bili bi nam bez dvojbe sačuvali uspomenu
toga velevažnoga ćina, da se je sbilja dogodto. Plinius, jako naučan čovjek,
imao je dobro znati, kada je grčki Diomed, toli Omirom i Virgjilom proslav.
ljen, svoje dne trajao; a poznavao je bezdvojbeno spise Katonove, iz kojih
je često crpio; i pošto mukom mimoidje, što je o tom predmetu Kato napi-
sao, valja reći, da su oba ta glasovita spisatelja, kad su svoja djela pisala,
imala pred očima jednoga te istoga junaka, ali po vremenu starijega nego
što je razorenje Troje.

Ako li dakle uzmemo za istinito, da je u najdalje doba sprovodio svoje
dne taj slavni brodar imenom Diomed, neima prigovora, da je njegovim su-
djelovanjem i ustanovljena i na veći cviet podignuta bila ota trgovačka na-
selbina pelažgička na ušću Pada u Spini. Isto tako sasvim jasno bilo bi pri-

*--5) O tom smo dostu pisali u sastavku , Numografia Dalmata“ (V. Arch. fiir Kund,
Oester. Geseh. d. k. Akad, der Wissensch. XI. ,B. d.)

506 Predaje Jadranske,

šašće njegovo u dvor Dauna ilirskoga u Italiji, i gostoljubivost, kojom ga
je otaj kralj dočekao i počastio. Onomu pako, koj bi držao za nemoguće,
da se je mogao jedan te isti muž u isto vrieme tako silno izsvietliti broda-
renjem i ratovanjem, moglo bi se odvratiti, da ondašnji junaci bili su isto
vješti i jednomu i drugomu, ko što je bio Diomed, te dosta je napomenuti
argonautičko poduzeće.

Ono što Scymuus iz Kija pripovieda o Diomedu, najme da je umro
u ilirskih predjelih kod jezera Liknita, i srećno poduzeće, koga se lako bijaše
na obranu Feaca ilirskih proti zmaju Kolkiskomu, t. j. proti Kolkom ili Fri-
gom (Umep Šš rodrouo elot Boiyot BdpBapot); sve to doisto netrpi prigovora i prama
najstrožijoj kritiki, te nas to više utvrdjuje u misli, da je prije grčkoga bivao
još drugi junak imenom Diomed. Vrlo bi se od istine odalečio onaj, koj bi
mislio, da je Seymnus uzeo mjesto mora jadranskoga, gdje leže otoci Dio-
međejski, jezero Liknitsko; kakovo je bo njegovo opisivanje obale ilirske,
morali su mu dobro bit poznati ti krajevi, a navlastito mjesto, gdje se je
ono jezero nalazilo. A da je uprav mislio na zemlju, gdje leži jezero Liknit-
tko, jasno nas osvjedočava kad veli: omeo BE rovrouo sisi Bpšyot BapBapa. = Po-
znato je, da biela Drinica, koja izvire iz gore Skadarske, i Drinica crna, koja
iztiče iz jezera liknitskog, sdružuju se, pa se opet razstavljaju, te čineć otok
na novo sjedinjuju, i tako blizu Leške u more utiču na dva ušća. I Bojana
s bielom Drinicom mal da ne sastavljaju otok. To, jedno ili drugo, biti će
onaj otok, o kojem govori Scymnus, da je ležao blizu jezera Tiknitskog.
Mogao je Seymnus ipak pogriešiti rekuć, da u onom kraju Epira leži otok
u strogom smislu zemljopisne trminologije, ali nije sbilja pogriešiti mogao
kažuć mjesto, gdje je umro Diomed, muž toli uzvišena glasa, koga smrtna
uspomena osta u Ilirskoj uvjek živa po predaji i po povjestnici, dočim je u
Italiji utrnula; to zato su tamo kašnje smiešali djela novijega s» onimi stari-
jega Diomeda, od koga žalibože ostaje nam sasvim malo viesti, te smo pri-
morani i to malo nasilno preoteti grčkim i rimskim povjestničarom , koji su
obično navlaš po njih nazvanim barbarom otimali slavu i najmanju, a sebi
ju prisvojavali.

I onda, kad se nebi podpuno: vjerovati htjelo u Dita od Krete, ufamo
ipak, da smo se našim umovanjem jako blizu povjestničkoj istini domakli,
najme da djela povjestnička i basnovita, grčkomu Diomedu pripisana, pone-
kako mu se, izim Korinkanskih i etolskih, nepristoje; a da zdrava razsuda
za sva ostala zahtjeva drugoga još starijega Diomeda. Ako se dakle primi,
da su u prastaro doba živila dva Diomeda, jedan stariji od drugoga, oba
pako vrlo glasovita; ako se razluče djela, koja se s grčkim Diomedom sla-
gati mogu, od onih, koja s vremenom i s političkim stanjem njegovim nesu-
daraju; onda svaka nevjerojatnost, koja odasvuda iz te jako tamne povjesti
probija, umah izčezava. |

Iz do sada navedenih naši štioci lasno su opaziti mogli, kako rado
vjerujemo, da je u najstarije vrieme u ovih naših stranah svoje dne sprovo-
dio junak imenom Diomed, rodom Ilir, koj je svojom hrabrošću i bojnom
vještinom jako osvjetlao lice pred svietom svomu narodu Ilirskomu. tim
voljniji smo na toj vjeri, čim smo vidjeli, da izvrstni starinari našeg doba
podpuno se s nami slažu (V. Nitsch. Encyclop. Handb. d. Vorbereit. Wiss.
I. str. 54.; Herm. Myth. str. 85., Handb. d. gr. Alt. f. d. Jug. str. 17. itd)
Na pr. veli E. P. Funke (Neu-Real Schullexicon. Diomedes.): ,Bei dieser
griechisch-italienischen Sage vom Diomedes liegt wahrscheinlich die Geschichte
irgend eines alten italienischen Heros zum Grunde, weicher vielleicht vom
Stamme der [llyrier war; denn die Lage von ihm war eigentlich nur in den

|

Prof. Sime Ljubić. 507

Gegeunden gangbar, wo die Alten Illyrische Včlker hinsetzen.“ Potvrdjuje
barem nekim dielom tu istu stvar i slavni Ritter u djelu ,Ersch und Qru-
ber Allgem. Encyclop. (v. Diomedes) kad piše: ,Es muss allerding auffallen,
den griechischen Helden Diomedes, der bei Homer zwar als ausgezeichneter
Krieger und als Giinstling Minerva's erscheint, aber doch nicht sehr bedeu-
tend iber andre hervorragt, in Grossgriechenland, ja selbst in andern
Theilen Italiens so hoch geehrt, sogar als einen Gott angesehen und ange-
betet zu finden. Das Ršthsel lčst sich aber wahrscheinlich, wenn man an-
nimmt, das ein altitalischer Heros oder Gott einen Namen fiihrte, der durch
A ehnlichkeit des Klanges die Verwechselung mit dem argivischen Helden
bewirkte. Von Grossgriechenland aus mochte auch der Name des Gottes zu
den očstlichen Griechen zuriickgekommen sein, und nun bildete sich die Lage
von des Diomeđes Ankunft in Italien und von seiner Gdtterschaft, selbst
auch bei griechischen Dichtern, wie Pindar und Ibyko3.“.

Zaglavimo. Svaki naš i prostodušni čitatelj i razumni kritik bezdvojbeno
će nam dozvoliti ovo, što je mnogo važno za našu starodavnu poviest, najme
da su u prastaro doba dva bila glasovita junaka imenom Di.meda, jedan
Ilir, drugi Grk, prvi stariji od drugoga, da su povjestničari i basnoslovci
djela obojih jednomu samomu pripisali; da je Diomed ilirski poveći dio
svoga sjajnoga života proveo u našem moru prvo nego je prošao u Peliju;
i da je on napokon htjeo svoj slavni umrli tjek okončati na zemljištu ilir-
skom u svojoj domovini.

Nastavak.

Pošto ova razprava povećim dielom visi o svjedočanstvu Dita iz Krete,
zato neće suvišno biti, ako ovdje malko podulje probesjedimo o tom spisate-
lju jedva poznatom, te ovaj nastavak dodamo, koj u ostalom drži u sebi do-
sta zanimiva toliko za povjestničara koliko i za filologa.

Njemački spisatelji nisu jošte procienili, kako zaslužuje, djelo Ditijevo.
Zadnje izdanje poviesti Ditijeve ugledalo je bieli sviet g. 1839. u Boni An-
drijom Dederićem, koj mu je dodao svoj predgovor uz onaj Perizonija. U
obojih kane ti spisatelji dokazati, da radnja Ditijeva ne samo ne polazi od
trojanskoga doba, u ko je po svjedočanju i sama sastavitelja napisana bila,
no da sam latinski prevod, što nam danas ostaje, jest neistovjetan, i puno
kašnje, nego li se obično drži, pokrojen, najme u srednjem vieku. Dederić,
nepoznajući nimalo, što nekoliko godina prije njega u tom pogledu pisao
bijaše jedan. glasoviti talijanski vještak, dapače odprto u početku svoga pred-
govora izpovjedajući, da su to prvine njegove na književnom polju, trudi se
težko k& nejako momče, da novim mastilom oživi sebičnosti Perizonijeve.
Počima najprije metajuć na ruglo grčke tumače, koji Dita broje medju naj-
starije povjestničare u svietu, i izrazom mira inscitia označuje ljude, koje
malo prije u zviezde kuje, predbacujuć jim, što su se nerazborito 1 sliepo
povesti dali za mnienjem Elijana (Elian. H. A. lib. XI. c. 2. i lib. XIV. c.
do koj tvrdi, da je Diti pisao još za trojanskoga doba. Zatim se upušća u
poduga razmišljanja, koja se netemeljitošću i površnošću odlikuju, da napokon
raztrubi ovu golemu budalaštinu, naime da pošto Diti se neslaže s Omirom,
nije ni ma kojeg ugleda vrijedan.

Mi pako, dok nam se nedokaže protivno, ako je već moguće, dovolj-
nimi razlozi, oslanjamo se na ono, što je veleumno i bistro dokazao vrli
Cav. Compagnoni u predgovoru svoga prevoda poviesti Ditijeve (V.
Collana degli scrittori Greci. Milano 1819. Vol. 1.), i tvrdo se držimo mnie-
nja, da je Diti spisatelj trojanskoga doba, akoprem se je do sada malo koj

508 Predaje Jadranske.

spisalac obće poviesti služio njegovim djelom, niti je pazio na stvari, koje
on kao istovremenite i sasvim istinite predaje. I u tom zaslužuje ukor na-
vlastito Cesare Canti1, italijanac, komu nije mogla nepoznata biti ona
velevažna razprava Compagnonieva, i koj je na tom temelju mogao novim
duhom povjestničkim ukriepiti one mitologičke slike, koje zato, što su olim-
pičkim mastilom bojadisane, nisu ni vjerojatnosti vriedne. Evo u kratko na
čem osniva svoju sgradju onaj dosta poznati filolog.

Omirove pjesni bijahu do dana jedino vrelo, iz koga su povjestničari
crpili svoje znanje o trojanskom dobu; ali je Omir svakojako (ako se i do-
pusti, da je historička osoba) napisao najmavje tri ili četiri stoljeća nakon
razorenja Troje ona svoja epička djela, u kojih je tražio samo čudnovita za
razmnivu svojih sunarodnika; te zato se posluži basnami, izmisli čine i zgode,
koje se nebjehu nikada dogodile, da tim poljepša svoje slike; niti je ma
kada mislio povjestnicu napisati. Ono što je gdješto izvjestnoga u onih svojih
neumrlih obrazih uložio, to je izcrpio iz ustmene predaje, koja ipak neteče
uviek nepokvarena kroz viekove. S druge strane dosta je razloga vjerovati,
da ona djela Omirova nisu drugo van složba starih pjesama narodnih. Ali
ako i dozvolimo, da je Omir uprav živio u ono doba, moramo i to dopu-
stiti, da on nije bio prvi izmedju onih, koji su opisali trojanske dogodjaje.
Omir sam pripovieda, da su se već prije njega junačtva trojanska opjevala
od Feaca i od Proca; te Cicero je sasvim razložito tvrdio, da je bilo 1 prije
Omira pjesnika, koji su djela Trojanska proslavili. Znamo zbilja, da prvo
njega Korin, učenik Palamedov, napisa Iliadu, iz koje je valjda osnovu cr-
pio sam najveći slikar starih uspomena. Neki pako tvrde, da si je Omir

osvojio djelo Kalimakovo. Imamo jošte Kreofila iz Sama i mnogo drugih,
oji su puno prije Omira o istom pologu pjesme slagali. Elijan spominje
Liagrija, koj je prvo Omira trojanske zgode u prosi napisao. I da su uprav
za nekoliko viekova ti stari spisi obstojali, to nam te kako jasno dokazuju
grčki tragiki i tumači, koji nam često daju razumjeti, da su sasvim različna
1 omirovim protivna djela upotriebili. A znamo i to, da su još prije trojan-
skoga doba Grci, k6 što i Feničani imali pismo, i rabili ga u poslovih druž-
tvenoga života.

Neki odbacuju djelo Ditijevo s toga samo, što su ga docnije spisatelji
mukom mimoišli; ali se takovcem može razložito odgovoriti, da pripoviesti
ovoga spisatelja odveć malo su jih mogle zanimati, budi što su u mnogom
Omirovim protuslovile, koje su tada obuzimale svu grčku pamet, budi što
nisu podpuno sudarale duhom grčkim, tad silno razigranim i pomamno samo
za onim, što je moglo njegovu ponositost to većma blazniti i opajati. Isto se,
znamo dobro, radilo i s drugimi spisatelji onoga doba, kad su Tukididu 1
Ksenofontu predpostavljali Grci Erodota, akoprem ovaj nemože se nikako
8 onimi velikimi slikari čovječanstva natjecati.

Ivan Malala upotriebio je poviest Ditijevu u svom ljetopisu. Isto tako
Cedren, Isak Porfirogeneta, Manasses Konstantin, Suidas, Tzetzes, Eusebius
itd. Allazio spominje nekoga staroga govornika, koj je korio Dita, što u
svojem djelu meće u usta grčkih junaka govore, koje su pred čovjekom dr-
žali. I ovdje treba opaziti, da ti grčki spisatelji ne daju mipošto misliti, da
su crpili iz latinskoga prevoda Ditijeva, ili da su dvojili o vjerojatnosti Di-
tijevih predavanja; no svagdje se služe s njim isto kao što i s drugimi naj-
vjerodostojnimi spisatelji narodnimi. Malala, koj po nekojih nije znao latin-
skoga pozike upotriebio je Dita do osam puta.

ostantin Laskari svjedoči, da medju Grci već od 300 godina manjka
tekst grčki Ditijev. I to je nekomu povod dalo, da izrično zanieče njegovo
prednje bivanje. A nije li možda propalo još mnogo drugih spisa, od kojih

Prof. Sime Ljubić. 509

znamo ipak izvjestno, da su negda obstojali ? Zar nemamo baš i drugih
grčkih spisatelja samo u prevodu? A dan danaska ne iznahode li se pra-
stara pisma, od kojih se davno mislilo, da su sasvim ponestala? Guido di
Colonna, spisatelj petnaestoga stoljeća, odprto izpovieda, da je Dita preveo iz
teksta grčkoga. I Marko Tacio kaže, da iz grčkoga izvornika prevadja na
njemački (1540 in Folio).

Na čelu latinskoga prevoda Ditijeva stoji uvod, u kom se pripovieda,
kako se je za Nerona iznašlo to djelo. Sliedi list L. ili Q. Settimia, koj je
taj prevod ovršio, u kom se spominje isti dogodjaj. Neki misle, da u tih
spisih ima protuglovja, te se s toga sile označiti kao podmetnuto samo djelo
Ditijevo. Ali treba opaziti, da mnogo od tih tobožnjih protuslovja samo je
izlično, te sve je lasno dobro upotrelvjenom kritikom razviti i strti. Na pri-
mjer: u uvodu se kaže, da je djelo Ditijevo prevedeno bilo iz puničkog ili
feničkog na grčki jezik, čim se u listu veli, da je taj prevod bio samo pre-

isivanje naime iz puničkih ili feničkih pismena na grčka. No kad i nebi se
dopustiti htjelo iz obzira malko široka, da su u tom oba pisca, naime uvoda
i lista, jednu te istu stvar pod očima imala, mora se ipak svakojako više
vjerovati pisatelju lista, koj je na latinski preveo djelo Ditijevo, nego li sa-
stavitelju uvoda sasvim nepoznatu, tim više, ako promislimo, da u vrieme,
kad se je poviest Ditijeva iznašla, jezik se je njezin morao jako razlikovati
od tadašnjega; čega radi mogla je nastati potreba, da se prevede na živući
govor. |

Na oprovrgnuće onoga, što se je od nekih reklo proti pronadjenju
onoga spisa, odgovara se, da se de u piesku Aleksandrinskom iznašlo više
tablica korovib napisanih; da je Nero, car rimski, bio čovjek mnogo učen,
niti da bi se bio pustio tako lasno prevariti; da na dvoru njegovu živilo je
onda dosta ljudi tanka uma i mnoga knjižestva; da nema mu ni jednoga
suvremenika, koj bi ga s toliko lakovjernosti okrivio, akoprem su točno sve
njegove mane, bile i najmanje, pobrojili.

Onaj pako, koj bi tvrdio, da je tekst latinski radnja prve ruke, neka
pogleda na velike različnosti, koje obstoje medju ono malo komadića grčkih:
što se nalaze u grčkih spisateljih i medju dotičnimi stavci u prevodu latin-
skom. Na primjer: po matici grčkoj kod Tzetses-a Enona (Oiywn) čuvši uboj-
stvo Paridovo, od žalosti se objesi, a po latinskom čeznu i umre. Na dalje
tko je vješt obojemu jeziku, naime grčkomu i latinskomu, lasno će uvidjeti

rednost grčkoga teksta, čim često dolaze stavci sasvim grčkoga kroja,
Boehr. u »Ersch und Gruber Allg. Encyk. ne samo priznaje prvobitnost
grčkoga teksta, nego i nalazi u prevodu latinskom »zahlreiche Gr&cismen. I
akoprem i on suglasuje sa svojimi sunarodniči glede davnosti spisa Ditijeva,
ništanemanje tvrdi, da je spisatelj ovoga djela crpio iz starih vriela; čega
radi »erhšlt auch das Werk von dieser Seite eine Bedeutung und selbst eine
grosse Wichtigkeit, da es von Homer in manchen abweicht, manches andere
aus andern Quellen beibringt, und so wesentliche Beitrige : zur vollstindigen
Kenntniss eines nur hčehst mangelhaft uns bekannten Šagenkreises liefert.“
Grihota, da i pisac toga članka nije poznavao nimalo, što je o istom pred-
metu pisao vrli Compagnoni. | |

Dodajemo i to, da po sudu grčkih povjestničara, koji su se služili dje-
lom Ditijevim, ono je imalo više knjiga, nego što jih se nalazi u latinskom
prevodu, što nam sada ostaje. Napokon isti obraz latinskoga prevoda sam se
po sebi izdaje kao proizvod druge ma koje matice, pošto osnova i mastila
ne gibaju se svojevoljno i slobodno, kao što u izvornicih biva, no stegnuto
i umjetno.

5610 Predaje Jadranske.

Ova i još mnoga druga umovanja vrloga Compagnonia sve to većma
nas ukrepljuje u našem mnienju, tim više, što se oslanjaju na povjestničke
dogodjaje i na takove dosljednosti, koje zdrava razsuda niti bi niti smije
odbaciti. '

|

Ob obrani hrvatsko-slavonske granice u XVI i
XVII. vieku s gledišta državopravnoga.

Napisao
Dr. Franjo Rački.

Šest godina prije ugovora izmed krune ugarsko-hrvatske i srbskih kne-
zova posjela je mletačka republika sve znamenitije točke u hrvatsko-dalma-
tinskom primorju. Pokle naime kralj Ladislav god. 1408. protuzakonito pro-
dade mletačkoj republici za 100.000 dukata Zadar i Vranu ujedno sa svojim
pravom na cielu Dalmaciju (pomnia et singula iura, actiones et titulos com-
petentia et competitura per et super tota Dalmatia«), republika oslonjena na
Ovo pravo a još više na svoju silu, i upotriebiv zabunjenost kralja Sigismunda
stupi u posjed Šibenika (1412), Trogira, Spljeta i Kotora (1420). zatim otoka
Krka, Brača i Hvara. Ostali dio Dalmacije, koj navadno dolazi pod imenom
Hrvatske, ostade još u vlasti ugarsko-hrvatske krune.

Nu veća pogibelj prietijaše Hrvatskoj i Dalmaciji od Turaka navlastito
od dobe, kada propade bosanska država. a tiem Hrvatska i Dalmacija dodje
i a ove strane u neposredni doticaj s Turskom. Ljeti naime god. 1463. sul-
tan Mohamed II. osvoji Bobovac, Ključ, Jajce i ostale gradove Bosanske,

osieče posljednjega kralja Stjepana Tomaševića, zeta posljednjega srbsko
E neza Lazara, Bosnu proglasi turskom pokrajinom i povjeri ju Mohameđu
Mimatoviću, kano bosanskomu sandžaku. !)

Kruna ugarsko-hrvatska držala si je sada za dužnost napredku turskoga
oružja i na ovoj strani na put stati, jer si ona vd njekada prisvajala vrhovnu
vlast na Bosnu i jer padnuće Bosne kosnalo se je njezina bića. S toga kralj
Matija Korvin, koj je načela državnoga prava ugarskoga žilavo i dosljedno

obranio, koj se zabuni dočuv, da Stjepan Tomašević od pape traži (1460)
kraljevsku krunu, ?j koj, vladare bosanske smatraše za vasale ugarske krune,?)
nije mislio mirnim načinom propustiti porti posjeda Bosne. Vojujuć u to ime
misliv je kralj Matija da vojuje za oslobodjenje svoje kraljevine. *) On je

I) Uz ostale izvore u novije doba pristade beogradskim izdanjem (1865) Istorija
ili ljetopis turski“ od Mihajla Konstantinovića iz Ostrovice, koj je bio u turskoj
vojsci išavšoj proti Bosni i ostavljen u Zvečaju kano zapovjednik male posade.
Vidi str. 128—25.

8) _Cf. epist. Pii PP. II. ddto. 7. Juni 1460. Katona XIV., 846 —48.

3) Ibid. p. 494 —99. Kralj naročito piše (1462) u listu na papu: quantum rex
Bosnae, qui quum esset subditus regum Hungariae.Ć“ Zatim u dru
gom pismu iste godine: ,de regno Boznae, quod pertinuit semper et per-
tinet ad Hungariam.“

$) Ibid. p. 657—61: ,quum pro recuperatione dicti regni nostri
Boznac exercituaremues.“

Dr. Fr. Rački. - 511

dakle još iste godine (1463) u jesen glavom vodio vojsku u Bosnu i obko-
lio čvrsto Jajce, ter ga poslije tri mjeseca osvoji. Pokle se kraljevskoj vojsci
Zvečaj predade, a za njim ini takodjer gradovi; pokle Bosna, koju je Ma.
tija punim pravom smatrao za ključ i luku zapadnoga kršćanstva (,,Bosnam
quippe tocius christianitatis, ut ita dicam, clavem et portum«), bijaše po
mogućnosti vojskom providjena, vrati se kralj slavodobitno u Budim vodeć
Avie stotine odličnijih turskih zarobljenika.

Jajce smatralo se je od jedne i druge strane za najvažniju točku u
Bosni. Ugarsko-hrvatska vlada osnovala je ondje, kano u Biogradu, Šabcu i
Srebrniku, posebnu banovinu (»banatus seu capitaneatus de Jajca“) s banom
ili vrhovnim kapetanom na čelu, koj imadjaše jednaku vlast i sredstva za
obranu. !) S druge strane porta napinjala je sve svoje sile, da Jajce osvoji;
nanj udari sam sultan Mohamed II. (1464), zatim (1493) Jakup-paša, onda
Bali-Beg (1524); nu ove žestoke navale razbiše se o hrabrosti našega Ka-
nižaja, Keglevića Petra i Krste Fraukopana. Tko je ipak motrio slabost
i nemar ugarske vlade za Vladislava II. i Ljudevita IL, zatim nutrnje raz-
mirice tada mah preotevše, napokon nehajstvo zapada naprama kršćanskom
istoku, taj mogaše predvidjeti, da požrtvovanje pojedinih vitezova nije u sta-
nju obustaviti bujavice turske, koja se razlila prieko Bosne i Vrbasa osobito
poslije (15621) padnuća Biograda. Vlada Ljudevitova videć ovu pogibelj obrati
se na Ferdinanda kraljeva šurjaka, ter dne 22. Prosinca 1522 uglavi u Niirn-
bergu ugovor s tiem uvjetom: da njemačka vojska od četiri tisuće momaka
do 25. Svibnja 1523 prispije na hrvatsku granicu i ondje posjedne njeke
gradove kano Senj, Krupu, Knin, Skradin, Klis i Ostrovicu, gdje imade na
troškove njemačkih stališa boraviti bar četiri mjeseca. Ugarska vlada obve«
zala se je sa svoje strane, da će toj vojsci pribaviti hranu u što manju cienu
i pridieliti joj svoje častnike obavještene u mjestne okolnosti i vojevanje.
s Turčinom. Isto tako ovlašten: bijaše Ferdinando ugovorom utanačenim s kne-
zom Nikolom Zrinjskim u Beču dne 22. listopada 1524 smjestiti svoju po-
sadu u Novigrad i Dobru Njivu, dva Zrinjskova grada na Uni. *) |

Njemačka vojska dodje sbilja god. 1023. u Hrvatsku, ter obrani -od ne-
prijatelja Skradin, Knin i rupu. Ali ni ova pomoćna ni domaća vojska nije
mogla više obustaviti neprijatelja, koj je našoj domovini tako dodijavao, da
su naši predji u saboru sazvanom u Križevcu 25. siečnja 1526 pomislili
bili, kako da se odciepe od Ugarske a pogode 8 turskim carem, od koga je
poslanik k njim bio došao. Jadi ovi rasli su osobito poslije mohačke Titke
(1526), kada osim vanjskoga neprijatelja biesnio je u Ugarskoj i Hrvatskoj
medj Savom i Dravom gradjanski razdor _medj strankom nadvojvode Ferdi-
nanda i strankom Ivana Zapolje. Dok je Ferdinando putem svojih punomoć-
nika mjeseca srpnja 1527 Žapolji nudio Bosnu s kraljevskom časti, dotle je
Turčin osvojio Banjaluku itd., posjeo Udbinu, dvie hrvatske županije Liku i
Krbavu i čvrstu Vranu. Dok se Ferdinandovoj vojsci u Ugarskoj predade:
Gjur, Komoram i Oštrogon, dok Nikola Salm potuče Zapolju kod Tokaja,
dok Ferdinando dne 20. kolovoza 1527 unidje u Budim, ovdje dne 6. listo-
pada otvori sabor, dok se 3. studenoga u Stolnom Biogradu okruni, a po-
četkom god. 1528. opet viećaše u Budimu, kako bi se i svomu takmacu opr6
i na put stao Turčinu, dotle bez pomoći ostavši grad Jajce predade se san-
,ižakom bosanskomu i smederovskomu (1528).

I) Vidi dipl. Vladisl II. a. 1490. g. 12. sab. 1492 čl. 8., sab. 1507 čl. 5. sab
1518 čl. 21. |

%) Firnhaber: Quellen und Forschungen. 8. 115. 117. NEKarJacnjE
Književnik IIL 4. B4

512 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

Sada je Ferdinando I., od 1. siečnja 1527 izabrani kralj hrvatski, iz-
gubivši dio Hrvatske medj Vrbasom i Unom, kod ove rieke graničio sa
svojim zakletim neprijateljem, ter u isto vrieme (1528) dobio viest, da je
Sulejman svoje mačem izvojevano pravo na krunu Ugarsku predao Ivanu
Zapolji Ovo je sultan odmah sljedeće godine (1529) poslije svoga povratka
iz Beča u Budimu činom zasvjedočio, dočim je Zapolji i njegovim odvjet-
kom izručio krunu uz ostale krunitbene urese, primivši od njega zavjeru
odanosti i privrženosti. Ovo miešanje u poslove ugarske bijaše za portu da
kako samo most, preko kojega htjela je doći do podpuna osvojenja; što se
sbilo poslije smrti (21. srpnja 1540) Ivana Zapolje, dočim odmah sliedeće
godin (2. rujna 1541) sam sultan Sulejman unidje u Budim, crkvu bogoro-

ice pretvori u džamiju, ter pu ejinan- pašu, rodom Ugrina, postavi za svoga
namjestnika u Ugarskoj s odlikom i vlasti vezira!

Tako je veći dio Ugarske postao turskom pokrajinom, kojoj su se
granice sliedećih godina sve dalje razmicale prama zapadu; već 1543. god.
bude joj pridieljen Šikloš, Pećuh, Seksard, stolni Biograd, Vesprim, Višegrad
i Ostrogon itd. Slavonske županije Sriemska, Vukovarska, Požežka bijahu
već pretvorene u turski sandžikat sa stolicom u Požegi, a podčinjene veziru
budimskomu. Hrvatski dio medj Vrbasom i Unom bude takodjer sdružen
8 Bosnom, kojoj pripade još Lika i Krbava. U Dalmaciji širio je Turčin go-
spodstvo prama moru: osvoji čvrst Klis (1537), zatim (1538) Vranu, Nadin,
odkle islažaše na plien do Nina, Zadra i Šibenika, osvoji važan Novigrad
(Castelnuovo) u boci kotorskoj, Risno itd.

Ferdinando, koj poslije treće diobe sa svojim bratom Karlom V. ugo-
vorene dne 7. veljače 1522 posjedovaše nadvojvodinu Austriju, zatim Šta -
jersku, Korušku, Kranjsku, 'lrst, Rieku itd., ter izabran (8. listopada 1526)
za kralja českoga, zatim za kralja ugarskoga i hrvatskoga, može se smatrati
pravim osnovateljem sadanje carevine austrijske — Ferdinando dobio je
samo odlomke Ugarske i trojedne kraljevine. God. 1530. protezala se je
Hrvatskoj i posjedu Ferdinandovu granica od Rieke (Flumen S. Viti) duž
mora k Senju, zatim krenula je prieko planine do medj& krbavske i ličke
županije, koje su već Turci osvojili i posjeli bili. Ondje si je u gradu Udbini
Ibrahim-paša dvor (curiam) sagradio. ') Dalje išla je granica preko Mutnice
(sada Mutnik u tarskoj Hrvatskoj) k Uni, na kojoj Bišće, Krupa, Novi, Ko-
stajnica, Dubica i Jasenovac, bijahu još u rukah hrvatskih. Od Save i Lonje
išla je granica k Dravi tako, da je Virovitica ležala još u slobodnoj Hrvat-
skoj, ter je njoj god. 1538. bilo glavno skladište hrane i oružja za krajišku
vojsku naprama požežkomu sandžakatu. Ova granica nebijaše nepomična, već
se u neprekinutih bojevih razmakla sada ovamo sada onamo; nebijaše niti
dovoljno obezbiedjena proti neprijateljskim navalam. Turci nastojahu širiti
ge sve više k zapadu; i provaljivali su neprestano medje. U Vinodolu bijaše
- nesigurno obitavanje radi navala turskih, ter se je modruški biskup Kožičić
Simun morao na Rieku preseliti. *) Na Senj udarali su Turci u toliko, da se
gradjanstvo god. 1531. spremaše odseliti. *) Gradovi na Uni i oko Une bi-
jahu u svakdanjoj pogibelji, ter su nasrtaji s ove strane najžešći bili. God.
1630. plienili su Turci kod Bužima i spustili se prama Kostajnici, ter harali
na vlastelinstvih Karlovićevih i Keglevićevih. *) Iste godine oko male gospe

1) Vidi list biskupa Andrije god. 15830. ap. Krčelić: Not. praelim. p. 339.
%) Ibid, p. 889.
8) Ibid. p. 349.
%) Ibid. p. 845.

Dr. Fr. Rački. 513

provali druga vojska prieko Une i ražala je medj Kupom i Savom, gdje je
osobito u Gradcu, na imanju zagreb. kaptola mnogo štete počinila. !) Pače
Turci su god. 1530. skoro pred vrata grada Zagreba dopirali. 2) Poslije to-
likih opustošenja podje jim napokon za rukom god. 1538. osvojiti Jasenovac
i Dubicu, sliedeće godine (1539) prodrieše oni do Siska, ter sav predjel
izmed Kupe i Une bijaše izvržen njihovu haranju i pljačkanju. Isto tako iz
svoga požežkoga sandžakata uznemirivahu Turci neprestano gornju Slavoniju ;
tako su god. 1542. oko bogojavljenja harali varaždinsku županiju i sam grad
Varaždin, sliedeće god. 1543. pokle osvojiše Veliku, oteše Petru Bakač-Er-
d&du grad Moslavinu, provališe u varaždinsku županiju, ter pljačkajuć po
Zagorju poslije krvava sukoba s Nikolom Zrinjskim na Lonjskom polju po-
vukoše se s bogatim plienom u Dubicu i Banjaluku.

Dakle niti ostanak kraljevine Hrvatske nebijaše obezbiedjen. Ali ne
samo ovaj mali dio Hrvatske nego i susjedne zemlje austrijske bijahu izvr-
žene vječitu napadanju. Valovi osmanlijskoga samosilja, kada god: poplaviše
Ugarsku i Hrvatsku, razlievahu se tja u Austriju, Štajersku i Kranjsku.
Pljačkanja turska koncem XV. vieka (1473, 1477, 1498, 1499) u tih pokra-
jinah do Celja, Celovca i Ljubljane s jedne, do Gorice i Vidma s druge
strane bijahu prolazna, jer su tada hrvatske predstraže stale na Vrbasu i
Uni. Nu pokle je kod Mohača riešena sudbina Ugarske, pokle je propala
Hrvatska medj pomenutima riekama (1528), Beč je pred svojimi zidinami
vidio turske turbane (1529), a turski čopori razkrilili su se odavle po cieloj
austrijskoj nadvojvodini. Dok su godinu dana kašnje (1530) naš Jurišić i
Lamberg u Carigradu mir ugovarali, provali turska vojska u Kranjsku, oplieni
Kočevje i vrati se s 3000 zarobljenika doma. Kada je slavni Nikola Jurišić
svojom nečuvenom hrabrošću i herdičkim požrtvovanjem kod Kisega stolni
grad Beč branio (1532), plienio je Kasimbeg u Austriji, a Sulejman predje
krvavim putem tik Gradca preko Lipničkoga (Leibnitz) polja i Maribora kod
Vinice u Hrvatsku, gdje Rasina bje uništena, odavle mimo Koprivnice, Vi-
rovitice, Našica i Podgorača u Biograd, dočim je velik vezir Ibrahim uputio
se bio preko Križevca, Čazme, Velike i Požege i na poklon od sultana do-
bio Našice i Podgorač s cielom okolicom. *%) Mimoišav ostale omanje provale
u nasljedne austrijske pokrajine napomenut ću samo, kako je god. 1558.
vojska od 15.000 Turaka udarila na Metliku, odavle okrenula se na Ribnicu
i Kočevje, poplavila Postojnu, Cirknicu, Karst i Klanu, ter preko Grobnika
s robljem i plienom povukla se u zavičaj.

Evo na taj način bijaše sudbina nasljednjih pokrajina austrijskih tiesno
skopčana s udesom Ugarske i Hrvatske. Ove dakle zemlje ne samo je skop-
čala jedna szeza u osobi od god. 1527. zajedničkoga vladaoca, nego jim na-
metnu zajednicu još zajednička pogibelj; Ferdinandu pako nametnu vlada-
lačka dužnost braniti sav svoj posjed, toli nasljedne pokrajine koli ugarsko-
hrvatske zemlje. Ova zajednica obrane, našla je odziva u zajedničkom vla-
daoca kano takodjer u stališih nasljednih i ugarsko-hrvatskih zemalja. Što se
naime god. 1523. uslied ugovora u Niirnbergu pojavi, to se učvrsti i razvi
još većma poslije god. 1527. Već u izbornom saboru u Cetinu obećaše Fer-
dinandovi punomoćnici, a medj ovimi naš junak Nikola Jurišić i vojvoda
Ivan Kacianer, da će Ferdinando, ako bude za kralja hrvatskoga izabran, u
Hrvatskoj za njezinu obranu držati tisuću konjanika i dvie stotine pješaka,

1) Ibid. p. 842.
9) Ibid. p. 358.
8) Hammer: Gesch. des osman, Reiches. IL, 87—95.

514 Ob obrani hrvatsko-alavonske granice.

da će hrvatske tvrdjave providjeti, ter na modi hrvatskoj držati primjeran
broj vojske. Ovo obećanje prihvati i potvrdi Ferdinando u svom odpisu na
hrvatske stališe odgodiv jedino pošiljanje te vojske do svršetka ugarskoga
rata, ali primjetiv, da će svomu vojvodi zapovjediti, neka priskoči Hrvatskoj
u pomoć čim uztreba, a da se hrvatskoj vojsci već sada otvara oružana u
Ljubljani !') Od ovo doba nalazimo sbilja, da ban hrvatski Ivan Torkvat
Karlović, biskup kninski i potonji (1531) banski namjestnik Andrija, Simeon
Kožičić biskup modruški, knez Petar Kruzić kapetan grada Klisa, stanovnici
Bišća i Senja, da svi ovi obće *) s pomenutim Ivanom Kacianerom, Ferdi-
nandovim. vojvodom i ,vrhovnim kapetanom Štajerske, Koruške i Kranjske“.
Ovoga je Ferdinando — kako obaviesti biskupa Andriju pismom iz Praga
od 17. ožujka 15350 — odredio za vojvodu ili kapetana vojske sabrane u
nasljednih pokrajinah, i odredjene, da predje na hrvatsku granicu i preprieči
navalu tursku %); a kašnje, kada su privrženici Zapoljini u gornjoj Slavoniji
medj Dravom i Savom prešli k Ferdinandu, bio je isti Ivan Kacianer
djen, da i ovaj dio Hrvatske brani proti neprijatelju. *) Tako je dakle hr-
vatskoj vojaci prispjela u pomoć vojska nasljednib pokrajina pod vlastitim
vojvodom, i to.ne samo da brani posjed zajedničkoga vladagca već da neprija-
lju no] put stane i preprieči mu kroz atsku provaljivati u Kranjsku i
tajersku. :

: Vriedno je znati, u kakavu odnošaju stala je ova inostrana vojska i
njezin zapovjednik naprama hrvatskoj vojsci i njezinu zapovjedniku. Nu na
to pitanje nemože se jasno odgovoriti, dok se neprouči ustroj tadanje vojske
hrvatske, Mi ćemo ga ovdje u kratko razglobiti kakav bijaše u vrieme kra-
lja Ferdinanda I, (1527—1564).

Od njekada išlo je u djelokrug hrvatskih sabera odredjivati sve, što
se je stališjem i redovom vidjelo od. potrebe za obranu zemlje, kao što je
opredieliti silu vojske, dužnost vojevanja označiti, providjeti gradove i tvr-
djave, pronaći i odlučiti shodna sredstva itd.; ili u kratko: hrvatski sabori
riešavali sd sva vojena i s njimi sdružena financijalna pitanja onako, kako
se istim Bvidjalo na obranu 1 sjegurnost domovine, Kralj .Matija Korvin, koj
nemože se inače hvaliti, da je odviše štovao prava hrvatska, sazivlje odpisom od
18. listop. 1467 stališe hrvatske kroz banove Ivana Tuza i Ladislava Egervar-
skoga *) u sabor, koga će banovi odrediti, na kom će: »vos ipsi unumquem-
que tam magnatem quam nobilem cujusvis status et conditionis p os-
sessionatum hominem connumerare, et quot quisque homines
ad defensionem et. conversationem eius regni nostri pro fa-
cultate disponere posešt fideliter com putare et estimare debeatis;
decernatis quoque sub poena debita, ut iuxta connumerationem et di-
Bpositionem vestram eo numero, quo vosineacongregatione
indixeritis, quotiens pro defensione euis regni nostri opportunum fuerit,
unusquisque personaliter insurgere debeat et teneatur.“ Na

1) Jura regni Croatise 1I., 24. 81—82.

£) Listove i dopise vidi kod Krčelića: de regno Dalm. Croat. ete. p. 286 et seq.

8) Ibid. p. 237: ,Comisimus item, ut cum provinciarum nostrarum Stiriae, Carin-
thiae, Cstnioliae et Tirolis Statibus agant et tractent, ut gentes aliquae condđu-
cantur et in confini& praedicti regni, ad avertendum et praecavendum Thurcorum
insultum, disponant. Quorum capitaneus erit egregius fidelis nobis dilectus Joan-
nes Catzianer .. .“

€) Jura regni Croatiae II.. 38.

5) Ibid L, 208—209. o

Dr. Fr. Rački. 515

saboru dakle imalo se je odlučiti i odrediti: koliko momaka ima svaki veli.
kaš i plemić na noge postaviti za obranu kraljevine, i kada je svaki obve-
zan ustati na oružje (insurrectio). Po istom odpisu sabor je takodjer vlastan
bio izabrati vrhovnoga vojvodu ili kapetana zemaljskoga, koj ujedno a ba-
nom imao bditi nad obranom kraljevine i polag potrebe u smislu sabor-
skoga zaključka (,iuxta disposicionem vestram«) vojsku dignuti na noge. Sa-
bor si je dakle birao i vrhovnoga zapovjednika one vojske, koju on sam
odredjivaše. o
Ova prava izvršivali su hrvatski sabori i pod prvim Habsburgovcem. U
tom obziru veoma su znamenita i za nas poučna oba sabora držana u Kri-
ževcu god. 1537. i 1538., kojih spisi došli su do naših ruku. ') Ovdje se zs
obranu zemlje zaključilo: da svaki velikaš i plemić hrvatski, neizuzam niti
bana, podbana, prabilježnika ili sudaca, neizuzam dakle niti zemaljskih čast-
nika, imade od 30 kmetova (jobagiones) ili ognjišta (fumi) polag prednjega
popisa postaviti i na granici kraljevine kroz godinu uzdržavati jednoga ko-
njanika oboružana i providjena kacigom, štitom i kopljem. Ova vojska stav-
ljala se je ,za čuvanje i obranu kraljevine«. Osim ove krajiške vojske od-
redilo se je: da svaki velikaš, plemić i vlastelin ima biti sveudilj pripravan
sam glavom i sa petim dielom svojih kmetova ili ako bi nuždno bilo sa pod-
punim brojem kmetova po popisu dići se na oružje, ako bi neprijatelj većom
silom prodro u zemlju, ili obsjeo bud grad bud koju tvrdju. Plemstvo dakle
i vlastela hrvatska bijahu dužna i sama i sa svojimi kmetovi biti pod oru-
žjem toli na granici kol u samoj zemlji. Buduć pako da se ova vojska nije
scienila dovoljnom, odlučeno bijaše najmiti (conducere) još 800 konjanika i
200 pješaka i uzdržavati jih za obranu kraljevine. Ova tisuća momaka činila
je pravu vojsku plaćenika (stipendiarii, soldati, Sčldner), koja se je umno-
žavala i razpuštala po okolnostih. Vrhovni zapovjednik hrvatske vojske bi-
jaše »de iure“ sam ban, koj bijaše ipak vezan na dotične zaključke sabor-
ske. Stališi prisvajali su si i u tom pogledu tolika prava, da su banu davali
i tajne naputke »o učvršćenju granica, o stražah i obrani kraljevine« (čl. 9.
sab. 1538). Nu pošto je ban bio na čelu zemaljske uprave, ter nije se mog6
baviti izključivo vojskom, stališi davahu mu u pomoć — kako gore vidje-
smo — vojvodu ili vrhovnoga kapetana (supremus regni capitaneus), koj je
obično bio ,de facto“ vrhovnim zapovjednikom vojske. On je takodjer kupio
plaćenu momčad, kojoj se izabirao kapetan iz sredine plemstva *). Kada se
ukazala nužda obćega ustanka na oružje, onda je vrhovni kapetan po nalogu
bana u svaki kotar poslao po jednoga čovjeka svoga k plemičkomu sudcu,
koj je na taj poziv u svom kotaru ustanak proglasio i popisanu momčad na
oružje digao, a čovjek kapetanov odveo tu momčad na opredieljena mjesta.
Kada su pako Turci u zemlju provalili, onda bližnji velikaši i plemići bili
su dužni provalu ovu dalje obznaniti rikom topova i kriesom (,per ictus et
sonitus bombardorum ac per flammas ignis“). Vojska kretala se tamo, kamo
je od potrebe bilo i kamo je ban zapovjedio. Za ukonačenje i prihra-
njenje vojske bilo je odredjeno: onu vojsku, koja nije bila u tvrdjavah
smještena, dužan bijaše svaki osim plemstva i svećenstva primiti u stan. Po-
trebitu hranu vojsci nabavljao je ,magister victualium“; ali svi plemići i

1) Spisi sabora 1587 sučuvali su se u izvoru u zem. arkivu (Jura II., 88—37);
a zaključki sabora godine 1538. uvršćeni su u sbirku ugarskih sabora (corpus
iuris hung.)

5) Jura Il. 34: ,Quibus iuxta regni consuetuđdinem e medio universitatis
nobiliam capitaneus eligi debebat.«

e
516 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

stališi bijahu dužni od svakih 20 ognjišta držati sveudilj pripravna kola na.
tovarena hranom i odvesti jih tamo, kamo je zapovjedio »magister victua-
lium“. Radi lagljega razašiljanja kadšto se je na važnijih točkah čuvala veća
zaliha hrane; takove točke bijahu god. 1538. Virovitica, Novidvor i Velika.
Osobita se imala briga, da gradovi na granicah kraljevine imadu dosta hrane;
u tu svrhu bili su dužni velikaši, plemići i kaptoli dvadeseti dio žitka t.j.
pšenice, raži i prosa doprinesti za obskrbu gradova i taj dio na svoj trošak
tamo odvesti, kamo je ban zapovjedio. Za kupovanje hrane i odštetu bijaše
zakonom opredieljena ciena, pod kojom nabavljaše se vojsci meso, žito i
yino. !) Isto tako sabor odredjivaše vrst i vriednost novaca, koji su
se u zemlji primati mogli. ?) Nadalje, odredjeno bijaše, tko i kamo imade
voziti oružje, prah, topove i ostale ratne sprave; ali dotični vozari bijahu
oprošteni od vožnje hrane za vojsku. 3) Osobita pazka imala se je na po
granične gradove i tvrdjave (arces finitimae), da se uzdrže u dobru
stanju. U tu svrhu vrhovni kapetan zemaljski bio je dužan (1538 čl. 7) pre-
gledati jih svaki četvrt godine, a na molbu stališa bijaše kapetanu pridieljen
kraljevski povjerenik. Mnogi od ovih gradova bijahu svojina domaće vlastele,
a ona bijaše dužna čuvati jih i uzdržavati u redu. Pošto su pako navalom,
i osvajanjem neprijateljskim vlastela mnogo imetka izgubila bila, saborskim
čl 24 god. 1548. bijaše odredjeno, da kralj po mogućnosti pomaže takove
plemiće u uzdržavanju pograničnih gradova. Kako je neprijatelj mnogo po-
graničnih tvrdja svojom navalom oštetio, a s druge strane svidjelo se je, da
se vojene sile čim više osredotoče, bilo je god. 1550. čl. sab. 71 odredjeno,
da imadu kr. povjerenici zemaljske tvrdje pregledati, ter naložiti da se po-
prave i učvrste.

Iz ovoga pregleda vidi se, da je hrvatsko plemstvo ponajviše vojsku
na noge stavljalo i uzdržavalo ju. Ali bijaše, kako vidismo, i plaćene vojske,
koju su stališi najmili. Osim toga trošilo se je za obskrbu vojske ; ter se je
brana, koju imadjaše plemstvo pripraviti, po opredieljenoj cieni, odkupljivala
(1538. čl. 12.); valjalo je tvrdje u dobru stanju držati; pače pomagalo se je
takodjer onim plemićem, koji imadjahu vlastelinstva na granici, ter radi ne-
prekinutih navala turskih nemogahu svojih zemalja obdjelavati, a tim niti
svojoj dužnosti vojničkoj zadovoljiti (1546. čl. 43.) Nadalje — dio troška za
obranu zemlje, osobito za posade u gradovih, nosio je i kralj iz dohodaka,
koji su tekli iz zemaljskih dobara, iz regalija: carine i triđesetnice itd., kano
takodjer iz prinosa, štono su mu ga sabori davali. Ovi i tiem slični troškovi
za obranu zemlje namirivali su se iz poreza, koj se zvao ,subsidium.«
Svotu »subsidia« i njegovo razporezanje kano i pobiranje odredjivali su hr-
vatski sabori. Kada je kralj trebovao ,subsidium“, obratio se je na stališe.
Tako je Ferdinando god. 1537. od hrvatskih stališa iskao, da od svakoga
kmeta doznače 200 dinara za ,subsidium“, *) koj ima se upotrebiti za plaću

") Po cieniku od god. 1538. stala je funta govedine 1 kr., funta svinjetine 2
dinara, jedan vol za oranje 12 for, jedna ugojena svinja 2 for., jedna kokoš
2 din. jedna pinta vina dva din. itd.

2) U jednoj forinti bijaše 75 krajcara. u jednom grošu četiri krajcara, svaki kraj-
car imao je četiri bečka tuca (obulus).

3) Tako je god. 1538. čl. 6, zagrebački i kriševački grad imao za vožnju topova
dati, prvi 24, drugi 16 konja s koli, za vožnju praha imali su Pavlini držati
pripravna dvoja kola i 12 konja.

$) Jura II. 36.: ,Fidelitates vestras hortamur, ut habita ralione necessitatum va-
riarum, qua et ad defensionem istius regni et aliarum rerum tenemur, velitis

Dr. Fr. Rački. 511

bana, za uzdržanje njegovih konjanika i za izplaćivanje vojske najmljene na
obranu kraljevine. !) Dočim je sabor držan u Varaždinu god. 1531. 1 sabor
u Križevcu od god. 1537. odredio bio jedan forint u ime »subsidia,“ *) sabor
od god. 1538. doznačio je nj. veličanstvu (art. 1.) za godinu dana ,subsi-
dium« od dva forinta tako, da se jedan forint imao položiti u rok od 15
dana, a drugi o sliedđećem duhovu. Od ratnoga poreza ili ,subsidia« različit
bijaše porez za razne potrebe zemaljske, kano za plaćanje prisjednik4 sud-
benoga stola i plemićkih sudaca, za namirenje putnih troškova zemaljskim
poslanikom ka kralja itd. Ovaj porez opredieljivaše takodjer sabor; tako je
sabor križevački od god. 1538. čl. 25. nametnuo svakomu velikašu, plemiću
i vlastelinu za potrebštine zemaljske deset dinara od svakvga ognjišta ili
dima, odavle' taj porez zvao se je »pecuniae fumales« ili dimnica, ter se nije
upotrebljivao za vojničke svrhe.

U ono dobn bijahu dakle u Hrvatskoj dva glavna vrela dohodaka za
namirenje vojničkih i inih zemaljskih potrebština: »subsidium« i dimnica,
»pecuniae fumales.« Porez jedne i druge vrsti, koj u zakonih zove se
obćimi izrazi »contributio“ i ,dica« razporezivao se je po ognjištih
(fumus) i kmetovih (colonus) i pobirao na sliedeći način : 3) svaki sudac ple-
mićki (iudex nobilium) imao je izkaz, »computum“ svih kmetova u svojem
kotaru. Kraljevski »exactores,“ koji su imali pobirati »subsidium« opre-
dieljen jim na saboru, ter jim je s toga valjalo znati točan broj ognjišta i
kmetova, po kojih bijaše razporezan »subsidium«, pošto su se ili sami ili
putem poreznik4 (dicatores) osvjedočili o tom broju, sastavili su »regesta,“
u kojih bješe ubilježeni svi, koji su bili dužni platiti porez. Po ovih »rege-
stih“ imao se pobirati porez; a da se kralj obaviessti o iznosu ,subsidia,«
valjalo je ,regesta“ s ,computom“ poslati kr. komori. Porez pobirali su
seoski sudci (»iudices villarum“), ter predavali »subsidium« »u ruke exac-
tora“ kraljevskih, a ,dimnicu“ u ruke zemaljskih poreznika. Da se predu-
sretne svim zlorabam bilo je vlasteli i vlasteoskim činovnikom zabranjeno
pobirati porez. Kada je minuo rok opredieljen za plaćanje, mogć je ban po-
slati »Spane“, da prisile dotičnike na plaćanje; mi ili je ,blagajnik kralje.
vine“ svoje organe sa sudci plemićkimi razaslao na utjerivanje neplaćena
poreza, odnosno na pljenitbu i ovršbu, ter mu prema potrebi i vojnička po-
moć stala na razpolaganje. %) Ito tako i kr. exactores bijahu ovlašteni tražiti
pomoć kod vrhovnoga kapetana i bana. Zemaljski porez izručen bijaše na-
pokon pblagajniku kraljevine“ (»thesaurarius regni«), koj je
upravljao sve dohodke kraljevine, a bijaše odgovoran saboru, koj je za raz-
vidjenje računa i novčana stanja imenovao svoje povjerenike, a ovim pridru-
žio se kadšto i kr. povjerenik. #) Kadšto je kralj odredio, da se novac po-
bran u ime rsubsidia« izruči njegovu ,magistro solutionis«, koj je dobio na-
putak šta imade s novcem činiti. Tako po odredbi Ferdinanda I. od 27.

nobis de singulis colonis vestris singulos ducentos dinarios in subsidium
contribuere.“

') Ibid. p. 39.

2) Ib. p. 34. Krčelić: de regno dalm. p. 347.

8) Vidi: ,Instructio Ferdinandi 1. super exactione dicae“ izdanu iz Praga dne
217. prosinca 1587. Jura II. 37 —89.

4) Sab. 1538. čl. 1. 8. 4: ,Praeterito autem ipso decimo quinto die _mox domini
bani ad exigendum ipsum subsidium more solito spanos extramittere possint.“

%) Jura II. 84.

*) Sab. 15038. čl. 25. &. 1—8.

518 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

prosinca 15837. kr. exactori Pavao Bornemisa i Pavao Posel imali su porez
izručiti Blažu Špuleru, ovaj pako imao je taj novac izdati za plaću bana, za
uzdržavanje njegovih konjanika i najmljene vojske, a u nikakvu inu svrhu.

Iz ovoga kratkoga nacrta vidi se, da je sav sustav obrane zemaljske u
vrieme prvoga Habsburgovca na prestolju hrvatskom spadao u djelokrug hr-
vatskih sabora. U to doba valja razlikovati dvie vrsti vojske: jedna je na
granici kraljevine prama Turskoj branila zemlju od provale neprijateljske,
druga bijaše spremna ustati na noge čim neprijatelj probivši se kroz granicu
dodje u nutrnjost kraljevine. Prva ili krajiška vojska bijaše na njeki način
stajaća vojska, te bijaše ponamještena ponajviše u pograničnih gradovih i
tvrdjah a sastojala je iz one momčadi, koju je po saborskom zaključku hr-
vatsko plemstvo u opredieljenom broju stavljalo. K ovoj vojsci, koja se je
uzdržavala troškom pojedinih plemića i vlastele, prispjela je najmljena voj-
ska, uzdržavana iz zemaljskoga poreza, ter se je prema potrebi umnožila,
umanjila i razpustila. Osim ove stalne vojske bio je sav narod vojnikom.
kada je spas domovine zahtjevao; jer, kako vidismo, u takovu slučaju bio
je svaki plemić dužan s odredjenim brojem svojih kmetova ili pako sa svimi
skočiti na oružje. Ovo bijaše tako zvana, do novije doba u životu uzdržana
ninsurrectio.« Vrhovnim zapovjednikom vojske svekolike bijaše ban, komu
o bok bijaše od stališa postavljen vrhovni kapetan kraljevine; nu jedan i
drugi bijaše odvisan od sabora, koj je takodjer predpostavljao vojvodu (ka-
petanu). najmljenoj, plaćenoj vojsci. Ža uzdržavanje vojske i tvrdj& brinuli su
ge takodjer naši sabori, ter odredjivali nuždna sredstva u novcu, hrani i orušju.

Osim ove zemaljske vojske, koju je plemstvo davalo i uzdržavalo, ili
koju su stališi plaćali i uznajmljivali, uzdržavao je i kralj vojsku iz »sub-
sidia“, što su mu ga stališi u saboru davali. Ova vojska sastojala je takodjer
iz najamnika, koji su se uzimali podvrgnuvši se prije pregledu (,,lustratione
facta«) i iztragi o njihovoj sposobnosti za vojničtvo. !) Kralj je kadšto nov-
cem podupirao četu, koju je ban sakupio. Tako je Ferdinando banu Nikoli
Zrinjskomu za vrieme od 1. ožujka do konca kolovoza 1553. zajamčio mje-
sečne plaće za 600 konjanika i 400 pješaka, a za vrieme od 1. rujna r. g.
do konca ožujka 1554. za 300 konjanika i 200 pješaka. Za pomenutu četu
dobivao je Zrinjski u svem 20.664 for. a za cielo ugovoreno vrieme 34.440
for. "Novece je izplaćivala kr. komora, koja je na kraju banu ostala dužna
9073 for. ")

Sva ova vojska, bila ona uzdržavana od plemstva, bila najmljena iz
zemaljskih dohodaka, od kralja, ili od stališa, bijaše vojska hrvatska,
odvisna od zakona i vlasti kraljevine. Ni k ovoj vojsci pridru-
žila se je vojska inostrana, od kada je trojedna kraljevina u osobi Ferdinanda
I. svoga zakonitoga kralja sdružena bila s nasljednimi pokrajinami i odkada
istovjetna pogibelj tjerala je našu domovinu i nasljedne pokrajine na zajed-
ničku obranu. Osim toga ležalo je u interesu Ferdinanda I., da stališe hr-
vatske u obrani kraljevine, kojoj bijaše on s4m od god. 1527. vladaocem,

1) Ferdinando 1. god. 1537 (Jura II. 39): ,Item volumus, ut eam pecuniam,
quam exegerint et collegerint, singulo quoque tempore ad manus Blasii Spuler
magistri solutionis praesentent, qui commissionem a nobis nimirum habet, vi
ejusdem pecuniam- - - pro stipendio gentium, tum levis armaturae quam peditum,
ad defensionem regnorum istorum lustratione facta conductorum et
conducendorum erogare et dispensare debeat. .“ '

2) Račun Ladislava Mosoczia u prepisu kod mene iz Cod. Szćcheny. nro 1554.

in fol. lat.

Dr. Fr. Rački, 5619

pomogne sa sredstvi i nasljednih pokrajina, ter ove štiti i brani u Hrvatskoj ;
jer je živa istina, da — k6 što su već primjetili bili hrvatski stališi u iz-
boriom Cetinskom saboru — nebi se bila mogla održati ni Štajerska, Ko-
ruška, Kranjska i Istra, kada bi Hrvatsku stigla bila jednaka s Bosnom sud-
bina. !) Na što se je indi Ferdinando god. 1523. ugovorom odlučio bio, to
mu se je poslije god. 1527. namitalo kano sveta vladalačka dužnost. U Hr-
vatskoj izgledala se je osobito novčana pripomoć od Ferdinanda i to iz raz-
loga osnovanih u ondašnjih okolnostih. Jer je plemstvo na granicah kraljevine
mnoga imanja, koja su Turci osvojili, izgubilo; mnoga imanja u nutrnjosti
bila su poharana koje od Turaka koje u gradjanskom ratu izmedj Ferdi-
nandovih i Zapoljinih pristaša, a i neoštećena imanja nisu se mogla obra-
djivati u tako ratno doba. Plemstvo je indi, tim i ostalo pučanstvo osiroma-
šilo; ter usljed toga nije moglo svojim troškom uzdržavati toliko oboružane
momčadi na granici, koliko je moglo njekada, i koliko nuždno bijaše, da se
krajiški gradovi obrane i neprijatelju na put stane. Odavle nastade potreba,
da se najmi i uzdrži čim više plaćene vojske. Imamo više svjedoka o izcrp-
ljenom stanju naše domovine poslije god. 1526. Sabor od god. 1531. držan
u Varaždinu bijaše na predlog banova Franje Baćana i Ilvana Torkvata Kar-
lovića i vrbovnoga kapetana Ljudevita Pekria na svako ognjište razporezao
po forintu; ali prvih mjeseci od ovoga poreza unišlo je samo 600 for. jer
mnoge gospoštine tadašnje vlastele, kano Hampona, Ivana Toroca, Petra Po-
gana, Tome Pečluja, Pavla Ratkaja, Stjepana Gjule i Franje Stumberga nisu
platile svoga diela. Pače takovu vlastelu, kano vlastelina samoborskoga Un-
gnada, valjalo je ovrhom prisiliti na točno plaćanje. ") S&m ban Karlović,
njekada možan i bogat, jadikuje, da nemože podmiriti troškova za uzdrža-
vanje svojih ratnika, odkako je izgubio Liku i Krbavu, ter mu ostadoše na
medji Krupa, Novi, Mutnica, u nutrnjoj zemlji Klokoč, Rakovec , Ribnik,
Medvedgrad kod Zagreba itd. 5) Što nije god. 1529. turska .vojska poharala,
to su, kako jadikuje biskup Šimun Bakač-Erdčdy u listu pisanom *) u Čazmi
dne 3. lipnja 1530., Ferdinandove čete poplienile osobito u Zagrebu. U ta-
kovih indi okolnostih nije čudo, što su domaća vrela u Hrvatskoj izcrpljena
bila; što se Ferdinando I. god. 1537. hrvatskim stališem tužio, da preko
četiri godine nije od njih ,subsidia« dobio; %) što napokon isti kralj priznade
nuždu, da on sam iz drugih sredstava i nasljedne pokrajine doskoče Hrvat-
skoj ; i što su se pojedini Hrvati na ovu stranu obazirali. Ferdinando je na-
pokon listom od 17. ožujka 1530. obznanio Andriji biskupu Kninskomu, 6)
da ja odredio pripomoćnu vojsku pod zapovjedničtvom Ivana Kacianera, koja
bi imala hrvatsku granicu proti Turčinu braniti, i izjavio nadu, da će mu
pomoći papa, car i kršćanski vladari, ter da će se o vojni proti Turčinu po-
vesti rieč takodjer u dojdućem njemačkom saboru u Augsburgu. Ivan Ka-
cianer, koj je u listopadu 1529. bio kod obrane Beča, bavio se je g. 1530.
do 1531. u Kranjskoj i Štajerskoj kano pokrajinski kapetan Kranjske i vr-
hovni vojvoda Štajerske Koruške i Kranjske (,capitaneus provincialis Car-
niole, supremusque capitaneus Stirie, Carinthie et eiusdem Carniole“), ter je
stanovao u Ljubljani.

1) Jura IL. 28.

9) Vidi list Ivana Karlovića kod Krčelića: Not. praelim. 846 —1.
8) Ibid. p. 844.

4) Ibid. p. 855.

5) Jura II, 35.

6) Not. praelim. p. 337.

520 ' Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

Ivan Kacianer bio je dakle, kako već dva puta napomenusmo, od Fer-
dinanda predpostavljen vojsci inostranoj, koja imala je ujedno s hrvatskom
vojskom braniti hrvatske granice i prepriečiti, da Turčin neprovali u zemlju
i kroz nju u nasljedne pokrajine. Sada možemo kušati, da odgovorimo na
pitanje: u kakovu odnošaju bijaše po zakonu vrhovni zapovjednik ove
inostrane, u pomoć dolazeće vojske naprama ustavnim hrvatskim zapovjed-
nikom, banu i vrhovnomu kapetanu kraljevine ?

Vrhovni kapetan inostrane pomoćne vojske ili kako se u spomenicib
te dobe zove ,generalis capitaneus suae majestatis, regietatis« dužan je bio
raditi ok& obrane zemlje porazumno s vrhovnim kapetanom kraljevine (su-
premus capitaneus_ regni) i odnosno s banom, ter nije smjeo miešati se u
poslove, a kamo li vriedjati zakone zemaljske. Skladno sudjelovanje i obo-
strano porazumljenje tražili su kralj i stališi hrvatski od vrhovnih zapovjed-
nika jedne i druge vojske. !) Ovdje dakle nebijaše spomena o kakovu pod-
činjenju. Vrhovni kapetan kraljevine primao je naloge od bana i od stališa, *)
vrhovni kapetan kraljevski primao je naloge od kralja, oba pako imali su
se dogovoriti u svojih podhvatih vojenih. Ovaj uzajemni odnošaj bio je u
praksi odvisan ponajviše od nazorf kr. vrhovnoga kapetana, koj imadjaše
u vlasti silnija materijalna, osobito novčana sredstva. Sudeć iz listova hrvat-
skoga bana Ivana Karlovića pisanih 8) od cevietnice 1530. do duhova 1531.
često pomenuti Ivan Kacianer prvi general Ferdinandov odredjen za vojvodu
pomoćne vojske nije bio prenagao u obrani hrvatskih granica, ter je rado
puštao moljakati svoju pripomoć. Kacianer je želio, da hrvatski banovi dodju
na dogovor u Brežce, a ne da on k njima podje. Izmedju 4. i 15. Kolovoza
1530. sastade se Kacianer s Karlovićem u Metliki; nl neima traga da bi
bio Kacianer ove godine ili prve polovice sliedeće godine banu pomogao,
bilo vojskom bilo oružjem ili novcem. Tim radje htjeo se Kacianer miešati
u zemaljske poslove; tako je bio na 3. lipnja 1530. odredio sastanak hrvat-
skih stališa bez znanja banova, koj se ipak nije držao. Sa svoje strane po-
zva Karlović vojvodu Kacianera listom od 27. prosinca r. g. na sabor (,ad
hanc dietam“), »da se uzmognu porazgovoriti o koristi nj. veličanstva.“ Ali
kano da su svi listovi banovi ostali bez uspjeha. Tomu valjda nije bio po-
sljednji uzrok!, što su Karlovića kod istoga dvora ocrnili i držali ga za
tajnoga pristašu Zapoljina. On se je medjutim malo kašnje u vječnost pre-
selio, a banskim namjestnikom postade Andrija biskup Eninski usljed kr.
kr. odpisa *) od 27. kolovoza 1531. Kano ban Ivan Karlović jadikuju u isto
doba bez uspjeha Petar Kruzić kapetan grada Klisa, zatim stanovnici senjski
i bihački 5) itd. Tek god. 1537. nalazimo Kacianera sa svojom vojskom uz
Ljudevita Pekria i Pavla Bakića u Slavoniji; n& ovdje je vojnu tako neraz-
borito započeo i tako nesretno dovršio, da mu zapovjedničtvo oduzeto bijaše,

') Hrvatski stališi u saboru Križevačkom god. 1537. izvješćuju kralja Ferdinanda
(Jura Il, 33.), da su Ivana Kacianera ,capitaneum suae majestatis generalem
benevolo atque diligenti animo“ primili. Nalažu Ljudevitu Pekriu, da najmljenu
vojsku hrvatsku vodi ,habita tamen semper mutua intelligentia cum domino
capitaneo et assumpto consilio dominorum statuum.“ Kralj opet
želi od stališa (ib. p. 36): ,ut cum profato generali capitaneo nostro mutuam
intelligentiam et corresponđentiam teneatis.«

5) Sabora god. 1538 čl. 2. čl. 4. 5.

%) Ovu znamenitu sbirku priobći Krčelić: notit. praelim p. 340—47.

$) Izvornik u hrv. zem. arkivu: Jura I. 279.

*) Listove vidi kod Krčelića op. cit. p. 347 —852.

Dr. Franjo Rački. 521

on u Beč opozvan i ondje zatvoren. Utekavši Kacianer u Dubicu, nadje
ovdje kod Zrinjskoga utočište, al do skora i smrt (1539). Na mjesto svrg-
nutoga Ivana Kacianera kr. Ferdinando imenova Hrvata Nikolu Jurišića
svojim vrhovnim kapetanom dne 28. listopada 1537.

Ban i vrhovni kapetan kraljevine Hrvatske i Slavonije nebijahu dakle
u obrani zemlje odvisni od vrhovnoga kapetana kraljevskoga i zapovjednika
pomoćne vojske; oni bijahu samo upućeni na uzajemno porazumljenje i su-
djelovanje. Hrvatski stališi pridržaše si nješto više nacrtan djelokrug okć
sastavljanja, uredjenja i držanja zemaljske vojske i obćega ustanka (insu-
rekcije), oko čuvanja i osjeguranja gradova i tvrdja osobito onih, koje bijahu
na turskoj granici, oko nabave nuždnih vojenih sredstva itd., u kratko:
pršva i dužnosti hrvatskih stališa ok6 obrane zemlje nisu se ničim promie-
nile tim, što im se nasljedne pokrajine pridružiše u vojevanju proti zajed-
ničkom neprijatelju i što zajednički vladar upotrebi za obranu hrvatsko-sla-
vonskih granica svoja i svih svojih zemalja obćenita vojena i novčana sred-
stva, ter što su uz taj zajednički posao pristale takodjer nasljedne pokrajine
svojom krvju i svojim novcem, jer braneć hrvatske granice branile su i svoje.

Jedna od posljedica ove zajedničke obrane bijaše ta: da granice hrvat-
ske nisu više bile štićene samom hrvatskom vojskom, nego takodjer pripo-
moćnom nasljednih austrijskih pokrajina, koja je toga radi posjela njeke
krajiške gradove'i tvrdjave. Nacrtah nješto više, koje su po prilici bile gra-
nice hrvatske god. 1530. Od ono doba, koje ide u početak vladanja kralja
Ferdinanda I, stegnule su se još više ove medje, jer su Turci iz požežkoga
Sandžakata sve dalje medj Savom i Dravom prama zapadu napredovali;
ovdje god. 1552. osvojili Viroviticu i Začesan (Čazmu), odkle puk uteče u
Ivanić, razorili Vrbovac itd. Isto tako osvojivši (1556) Jasenovac, Ko-
stajnicu i Novi harali su dalje medj Unom i Kupom. Iz Like i Krbave
pomicali su se gore, nastanili Bunić i Perušić itd. God. 1563, dakle godinu
dana prije smrti Ferdinanda 1, navadjaju se kano krajiški gradovi: Varaždin,
sv. Jura) Koprivnica, Križevac, Cirkveno, Ivanić, Sisak, Hrastovica, Glina,
Cetin, Slunj, Drežnik, Ogulin, Modruš, Brlog. Otočac, Brinje, Senj, Rieka i
Trsat. Uz ove gradove 1 tvrdje vukla se je pogranična crta, a oni bijahu
one stalne točke, o kojih oslanjaše se obrana zemlje i krajine toli od mora
koli od kraja. U ovo doba prozva se po političkom nazivlju tadanje domo-
vine naše onaj dio krajine, koj je ležao medj Dravom i Savom, »slavon-
skom krajinom (Windische (iršnniz, confinia slavonica)“, ostali pako dio
od jedranskoga mora do Une i Kupe, ,hrvatskom krajinom« (Kraba-
tisehe Granniz, confinia croatica). Rieka Kupa dielila je tada slavonsku od
hrvatske krajine. Prema ovoj diobi od gore navedenih gradova i tvrdjava
ležahu u slavonskoj krajini: Varaždin, Koprivnica, sv. Juraj, Križevac, Oirk.
veno i Ivanić, u hrvatskoj pako krajini: Sisak, Hrastovica, Glina, Cetin,
Slunj, Drežnik, Ogulin, Modruš, Brlog, Otočac, Brinje, Senj, Rieka i Trsat.
Slavonska krajina bijaše bedemom za Štajersku, ko što hrvatska krajina
bijaše bedemom za Kranjsku. Osim hrvatske krajine branio je Kranjsku grad
Žumberak s predjelom, gdje se je još za Ferdinanda I. zametnula sloven-
ska krajina. !') Isto tako osim slavonske krajine branilo je Štajersku

Medjumurje«“, vlastelinstvo (od god. 1546) knezova Zrinjskih, gdje je
kovac osobito učvršćen bio; a Legrad branio je taj važan trokut medj
Dravom i Murom. Preko Drave počela je ugarska krajina“.

) Sr. pda krajini Žumberskoj. Spisal P. Hicinger, Arkiv za jugosl. pov. V. 218
do 221.

522 Ob obrani hrvafsko-slavonske granice.

Pored ove znamenitosti slavonske i hrvatske krajine za nutrnjo-austrij-
ske pokrajine nije čudo, što je kralj Ferdinando I. toliku pozornost na nje
svratio, i što je on, kano vojvoda štajerski i kranjski, tražio od Kranjske i

tajerske sudjelovanje kod obrane te krajine, toli nuždne za njihov obstanak.
God. 1560 izdade Ferdinando za Kranjsku razredbu na noge postavljene
vojske, i zahtievao je, da kada uztreba pripravan bude svaki deseti, peti,
pače treći čovjek itd. Sliedeće god. 1561 dne 1. rujna zahtievače Ferdinando
od zastupnika kranjskih, da vojsci na hrvatskoj granici namire plaću za
devet mjeseci. S4m car dade 20.000 for. ni stališem se to vidjelo premalo,
a pukovnik Lenković jadikovaše iz Zagreba za novcem. !) God. 1564 uzdr-
žavanje ugarske, hrvatske i slavonske krajine stalo je svakoga mjeseca
45.641 for. neračunajuć ovamo one svote, koje su pokrajine neposredno
davale. *?) Ovaj trošak padao je ponajviše na plaće za najmljenu momčad,
koja bijaše s veće česti smještena u krajiških gradovih i tvrdjah. Ovdje
bivala de vojska pod svojimi kapetani; takav bijaše god. 1550 u Koprivnici
Luka Šekel de K&vend, baron od Ormužda (»praefectus ac capitaneus in
Kaproncza“); 5) u Žumberku od god. 1540—59 napominju se kapetani Rau-
nach, Lenković, Ungnad, Denković, u Senju general Lenković, koj je god.
1958 sazidao još danas obstojeću tvrdjavu nad gradom itd. Već god. 1558
od gradova kneza Stjepana Frankopana držao je kralj Ferdinando i u njih
namjestio posadu: grad Modruš, Ključ, Jesenicu i Ogulin. *) Nad cielom
vojskom nasljednjih pokrajina, koja je ležala u krajini hrvatskoj i slavonskoj,
zapoviedao je kadšto jedan »confiniorum Croatiae et Sclavoniae generalis
capitaneus“, nu obično dva t.j. jedan za hrvatsku, drugi za slavonsku kra-
jinu; takovim bijaše god. 1550. Luka Sekel »gentium provinciarum Stiriae
et Carinthiae in regno Selavoniae capitaneus«, a god. 15617 bio je isti Sekel,
koj je obično sjedio u Koprivnici, vrhovnim kapetanom hrvatske i slavonske
krajine. Vrhovnimi kapetani hrvatske krajine bijahu od god. 1535—64:
Erazmo Thurn, Martin Gall, Ivan Lenković, Gjuro Sauer od Kosjaka, Her-
bart Auersperg i Ivan Ungnad (+ 1564).

Takovim načinom bijahu obezbiedjene hrvatske granice za prvoga hr-
vatskoga kralja iz doma habsburžkoga. Ferdinando 1, kako rekosmo, bijaše
zajedničkim vladaocem zemalja ugarsko-hrvatskih, českih i austrijskih; pak
mu je obrana hrvatskih granica jednako na srdcu ležala ko što obrana Kranj-
ske i Štajerske. Ni poslije njegove smrti (25. srpnja 1564) razdieliše tri
Sina sav posjed u smislu njegove oporuke i kućnoga reda od god. 1534:
Maximili ijan II. nasliedio je otca u rimsko-njemačkom carstvu, zatim u
zemljah krune česke i ugarsko -hrvatske tč u dolujoj Austriji, nadvojvoda
Ferdinando dobi gornjo- i prednjo-austrijske nasljedne pokrajine (Tirol i
prednje zemlje, Vorlande), napokon nadvojvoda Karlo dobi nutrnjo-austrij-
ske nasljednje pokrajine t. j. Štajersku, Korušku, Kranjsku, Goricu, Trst i
Istru. Šada dakle ležala je obrana hrvatske i slavonske krajine u bližjem
interesu kralja Maximilijana i nadvojvode Ferdinanda. Karlo je sbilja osvje-
dočen bio o znamenitosti slavonske i hrvatske krajine za obranu nutrnje

1) Fr. Hurter: Geschichte Kaiser Ferdinand ]I. Bd. I. str. 288. Taj glasovit.
pisac upotrebio je u svom djelu listine c. kr. arkiva dv. u Beču, zatim arkiva
vojničkoga ministarstva itd.

2) Ibid. p. 282.

8) Krčelić: not. praelim. p. 368. .

Iz listine u magj. muzeu. Prepis kod mene.

Dr. Franjo Rački. 5285

Austrije, ter je s toga pismom !') od 28. kolovoza 1565. uvjerio Maximilijana,
da će od svoje strane sve moguće činiti, da ga u tom poslu pomogne. Nu
pored svega toga valjalo je na čisto izvesti: što imade za obranu hrvatske
i slavonske krajine doprinesti Maximilian, što Karlo, što li nutrnjo-austrijske
pokrajine. Ovo je trebalo odrediti tim više, što su dolazili glasovi nepovoljni,
da se momčad neplaća, ter radi toga da se buni, i da prieti ostaviti svoja
mjesta; ili da plieni i robi mirne stanovnike. Tako je god. 15665 obkolila u
Varaždinu generala i ostale častnike i zahtievala obskrbu. *) S toga stade
se koncem ove godine car s Karlom dogovarati, u kojem odnošaju imade
jedan i drugi sudjelovati kod obrane krajina. Car htjede čim više tereta
obaliti na nadvojvodu nayodeć razlog: da mu obe krajine ništa nenose, pa
da su one većma bedemom za nutrnju Austriju; nu da je pripravan svake
godine 25.000 for. u pomoć doprinesti. Karlo nebijaše zadovoljan ovom po-
nudom veleć, da on nemože preostali velik trošak preuzeti za obranu zemlje,
koja nije njegova. Poslije dugotrajna dogovaranja bezuspješnoga, u kojem
car napokon obeća pripomoć od 50.000 for. i uzdržavanje krajiških gradje-
vina, bijaše zaključen sastanak braće, u kom imalo bi se odlučiti: koje
tvrdje imale bi se pridržati, kako posjesti i obskrbiti. Sastadoše se takodjer
na dogovaranje odbori triju zemalja: Štajerske, Kranjske i Koruške. Ovdje
se proračunao trošak za slavonsku krajinu na godišnja 112.844 for. brojeć
3118 pješaka, 2788 konjanika i 2216 momaka u posadi, a za hrvatsku kra-
jinu 14.400 for. na godinu. Nadvojvoda nehtjede od svoje strane više od
150.000 for. ponuditi, a car ostade kod obećane svote. Ali i s ovom, u tom
sastanku ugovorenom svotom oklevalo se je dugo. S toga je Maximilian
tražio od Karla, da izplati, što su nutrnjo-austrijski stališi obećali. Karlo se
je uztezao nudeć samo 150.000 od strane Štajerske, jer da sam treba svotu,
oju bi imala doprinesti Kranjska i Koruška. Ovo vidivši car obratio se je
s4m pismom od 11. prosinca 1567. na odbore rečenih pokrajina tražeć od-
redjenu pomoć. Napokon prista nadvojvoda od svoje strane na svotu od
200.000 for. a car dade 50.000 for. tako da za uzdržanje slavonske i hrvat-
ske krajine odredjeno bude 250000 for. Ovaj iznos imao se je podieliti medj
tajersku, Korušku i Kranjsku, ter je bilo dosta prepirke, koliko na koju
odpada. U ostalom mienjaše se i broj momčadi držane u krajinah i novčana
podpora; tako je god. 1513 u slavonskoj krajini bilo samo 1591 pješaka,
448 konjanika 1 1118 haramijaA, u hrvatskoj pako krajini bijaše 2219 pje-
šaka i 531 konjanik ; na slavonsku krajinu potrošilo se je one godine 103.614
for. na hrvatsku 148-988 for. Ove dakle godine uzdržavalo se je u slavon-
skoj i hrvatskoj krajini ukupno 5913 momaka nasljedne vojske s godišnjim
troškom od 252.602 for. %) |
Dogovaranje staliških odbora god, 1574 ostade bez uspjeha. Nu sastanak
odbora Kranjske, Koruške i Štajerske mjeseca kolovoza sliedeće godine
(1575) urodio je većim plodom, jer se je i pogibelj uvidjala i priznalo ku-
kavno stanje krajine, koju je od konačne propasti čuvala više božja nego li
ljudska ruka. “) Posljedak ovoga dogovora bijaše »recess od 56. rujna“ i

!) Kod Hurtera op. cit. p. 289.

9) Ibid. p. 291.

8) Ibid. p. 290.

4) Ibid. p. 612: ,, Was dann die crabattisch Griniczen belangt, ist dieselbig laider
also geschaffen, das da wir das ganeze crabattischer Griniczen Kriegswesen fir
unns nemen, im Herzen darob erschreckhen, .unnd umms dartiber eumtseczen
miissen: - + “ x «o

524 Ob obrani hrvatsko-elavonske granice.

uredba za obranu, gdje se je zaključilo, da će tri pokrajine nutrnjo-
austrijske za obranu krajina doprinesti 307.400 for. i to car 60.000, Stajer-
ska 105.000, Koruška. 75.000, Kranjska 68.000 for. Za učvršćenje i popravak
Dubrave u Medjumurju, Koprivnice, Cirkvena, Ivanića i Vihića kod Zrinja,
ter više manjih gradića do Senja odredjena je svota od 639.040 for.

Toliko su nasljedne nutrnjo-austrijske pokrajine doprinesle za obranu
hrvatske i slavonske krajine u vrieme cara i kralja Maximilijana (1564 —1576).
U koliko je hrvatsko-slavonskim stališem ova pripomoć dobro došla, u to-
liko nisu se oni otimali dužnosti doprinašati za obranu svoje domovine od
svoje strane sva moguća sredstva u krvi i novcu. Pače u tom svetom poslu
natjecali su se. U saboru god 1567. izdali su !) naredbe za učvršćenje
krajiških gradova, imenito Koprivnice, Ivanića, Vrbovca, Siska, Hra-
stovice, Cetina i Trsata; odredili su da se imade kod Preseke na Glini po-
dići nova tvrdjava. Za utvrdjenje tih gradova odredili su shodna *) opet na
saboru god. 1069. i 19571. Za obranu krajine odredjivali su i na noge d i-
zali nuždnu vojsku. Svaki plemić i vlastelin bio je dužan držati pri-
pravna jednoga pješaka od svakoga petoga ognjišta, a jednoga dobro obo-
ružana Konjenisa od svakih 20 ognjišta, ter ga odpremiti, kamo je ban za-
povjedio. U slučaju potrebe služio je po navadi obći ustanak (insurrectio).
— Kao što prije tako i sada davali i odredjivali su hrvatski stališi u saboru
svomu kralju ,subsidium«, ter nisu od njega oprostili god. 156%7. niti
»pokupskih strana zagrebačke, niti ostanka križevačke županije“, akoprem
jim kralj Ferdinando prošlih godina bijaše oprostio subsidij obzirom na si-
romaštvo, koje s haranja turskoga bje ondje zavladalo. Od »subsidia« nisu
bili izuzeti niti kr. gradovi, tako je god. 1568. imao u to ime platiti Varaž-
din 1000 for., Zagreb takodjer 1000 for., Križevac 800 for.; svote za ono
vrieme veoma znatne ; proti kojim obratiše se ovi gradovi na sabor navodeć
oskudicu sbog navala turskih. Sabor trojedne kraljevine od god. 1570. od-
redio je S veličanstvu u ime subsidia za tri godine po 2'/, for. od svakoga
ognjišta. Osim ,subsidia« nametali su ,dimnicu“; tako u saboru g. 1569.
razporezali su stališi na svako ognjište »u svih županijah kraljevine“ pol
forinta, koj se o Jakovljevu imao platiti uz »subsidium.« Iznosom ove dim-
nice imali su se utvrditi krajiški gradovi, osobito pako Hrastovica, *) zatim
podmiriti upravni troškovi; u koju svrhu sabor od god. 1570. razporezao je
10 dinara na svaku kuću plemića jednoga selišta. Za pobiranje ,subsidia“
odredjivali su stališi svoje povjerenike, *) koji su se pridruževali kr. po-
reznikom (,dicatores majestatis«), dočim se je zemaljski namet davao u ruke
blagajnika kraljevine, koga su stališi imenovali. U tom obziru sabori naši
svoja su prava tako dosljedno branili, da su god. 1571. prosvjedovali proti
tomu, što je nadvojvoda Karlo, kr. namjestnik u Ugarskoj, poslao bi Ivana
Szermega, savjetnika kod ug. komore i Ivana Ainkeraytera, da pobroje ognji-
šta i nadziru porezovanje u Hrvatskoj; pače stališi nisu jih ni pustili u zem-
lju. 3) Obskrba gradova i vojske oružjem i hranom ležala je takodjer u dje-
lokrugu hrvatskih sabora, koji su se kadšto u to ime obraćali predstavkom
na svoga kralja. %) Oni su prema potrebi gradili nove tvrdjave; tako godine

") Vidi spise saborske u Jura regni Croat. IL, 40—48.
Š) Ib. p. 55. 59.

5) Ibid. p. 55.

d) Ibid. p. 50.

5) Acta Comit. MSC. regnic. Archivi.

$) Jura II, 60.

Dr. Fr. Rački. 525

1574. Brest kod Kupe, izašiljali povjerenike da nadgledaju učvršćenje tvr-
djava itd. |

Iz ovoga kratkoga izvoda razabrat će pomnjivi čitalac: da je obrana
hrvatske i slavonske krajine sveudilj bila poslom hrvatskoga sabora i na-
roda; nu da su jih u toj obrani podupirale nutrnjo-austrijske pokrajine, koje
poslije god. 1564. nebijahu već niti u osobnoj svezi s Hrvatskom i Slavoni-
jom; dočim vladaocem Hrvatske i Slavonije bijaše Maximilian II., a vladaocem
nutrnje Austrije nadvojvoda Karlo. S toga nastaje pitanje: u kakovu odno-
šaju stao je u toj obrani nadvojvoda naprama kralju hrvatskomu, zatim ban
naprama nadvojvodi, i vrhovni zapovjednici nutrnjo-austrijske vojske naprama
banu, stališem i oblastim kraljevine?

U smislu ustava ugarsko-hrvatskoga kralj jest vrhovni gospodar vojske.
Takovim bijaše i kr. Maximilian II. nad vojskom u hrvatskoj i slavonskoj
krajini, a za takova priznavaše ga takodjer nadvojvoda i pogledom na nu-
trnjo-austrijsku vojsku u krajini. On je kralju podnašao račune o troškovih
za gradjevine, hranu i ostale razhode (28. stud. 1569); on je primao kr. od-
pise o dozvoljenom trošku za vojene svrhe u krajini, takova dozvola bje po-
dieljena svibnja 1571, kojom se doznači 10.000 for. za učvršćenje Kopriv-
nice, Vihića i Legrada. ') Nadvojvoda je svoje doprineske za krajinu pošiljao
preko Maximiliana (1568) itd. Kraljev namjestnik. u Hrvatskoj i Slavoniji
bijaše od njekada ban, koj bijaše podjedno vrhovnim zapovjednikom hrvat-
sko-slavonske vojske, bila ona na granicah ili u nutrnjoj zemlji, a banu bio
je u pomoć vrhovni kapetan kraljevine. Nadvojvoda imao je od svoje strane
nad nutrnjo-austrijskom vojskom u krajini, kako rekosmo, jednoga ili dva
vrhovna zupovjednika, koji su odvisni bili od nadvojvođe, a kroz njega od
cara. Takav bijaše god. 1567. pomenuti Luka Sekel od Ormožda »confinio-
rum Croatiae et Slavoniae general:s capitaneus«, Vid Hallek i Herbart Auersa-
perg (1569) onaj u hrvatskoj, ovaj u slavonskoj krajini itd. Hrvatski ban
nebijaše odvisan ni od nadvojvode ni od njegovih generala ; on bijaše vezan
samo na zakone zemaljske i odredbe saborske. U obrani pako krajine za-
htievalo se je porazumljenje izmed bana i generala. ?) Austrijska vojska bila
je u zemlji namještena jamačno poslije i usljed dogovora sa stališi i s ba-
nom ; pače u gradove hrvatskih velikaša nije smjela unići bez njihove do-
zvole. *) Austrijska dakle vojska bijaše u zemlji samo u posadah. Kapetani
i doglavnici tih posada bijahu dužni mirno vladati se, ne mieščati se u ze-
maljske poslove, ne činiti štete vlasteli i kmetom, nego »zadovoljni sa svo-
jom plaćom bijahu dužni živež kupovati gotovim novcem«. *) Cienu živežu
opredieljivali su navadno ili stališi ili ban; nu sabor god. 1567. bio je od-
lučio, da ovu cienu odrede gradski sudci s kapetani dotičnih posada ,prema
okolnostim vremena“. 5) Isti ,način i red (modus et ordo)«, kojim imade se
austrijska vojska obskrbiti hranom, bio je odvisan od stališa kraljevine; pa

1) Hurter. op. cit. p. 810.

9) Jura regni Croatine p. 43: ndomini bani cum domino generali capitaneo_ mu-
tua habita intelligentia.“ Pag. 44: ,sbsque scitu dd. banorum ac ca-
pitanei generalis , . .“

8) Ibid. p. 47: nnisi qui illos ultro immittere vellent.“

2) Sabor god. 1567. (ib. p. 47): »Capitanei vero praefati et milites in huiusmodi
finitimis locis residentes, ne dominis et nobilibus regni ac miseris colonis illorum
damna _inferant, sed stipendiis suis sint contenti, et omnia necessaria
sibi ipsis peccuniis emant.“

5) Ibid. p. 44.

526 Ob obrani hrvatsko-slavonske granica.

niti u taj posao nije se smio miešati general austrijske vojske. S toga je
general Vid Hallek god. 1571. kroz poslanike zamolio sabor, da odrede, kako
bi.se njegova vojska shodnije providjela hranom, i da bi stališi dobrohotno
odstupili za primjernu cienu (»pro tolerabili pretio«) nješto živeža za , posade
namještene u krajiških gradovih.“ Stališi su toj molbi zadovoljili, ter poje:
dini velikaši ponudili se, da će obskrbiti hranom Ivanić, Sisek, Hrastovicu,
Glinu i Bibač..') U doticaju inostrane vojske s domaćim žiteljstvom doga-
djalo se je, da su vojnici svakojake prekršaje i zločine počinjali, kano: kra-
dju, štetu, otimačinu, zlostavljanje itd. Krivci nisu bili izuzeti od zemaljskih
zakona, a niti podčinjeni samo vlasti svojih doglavnika; već je u saboru od
god. 1567. odredjeno bilo, da se za svaku županiju imenuju dva povjerenika,
kojima će general pridružiti od svoje strane jednoga. Ovo povjerenstvo imalo
je putem podžupana i županijskoga sudca iztražiti takove zločine i prekršaje.
Jednaku iztragu imalo je ono povesti proti državljanom (indigenae), koji bi
kakav zločin ili prestupak počinili proti kapetanom ili vojnikom. Povjeren-
stvo imalo je posljedak svoje iztrage priobćiti banu i generalu, koji porazu-
mjevši se najprije medju sobom kaznili su dotičnike, ban stanovnike kralje-
vine a general svoje vojnike. *)

Iz ovih povjestnih izvoda opet se vidi: da za vrieme Maximiliana II,
kada se obrana krajine još dalje razvila, nije se tim, što je nutrnjo-avustrij-
ska vojska posjela njeke gradove.i njeka mjesta u hrvatskoj i slavonskoj
krajini, u ničem promienio, niti stegnuo djelokrug hrvatskih stališa i hrvat-
skih banova; ter da austrijska vojska pod svojim vrhovnim zapovjednikom
činila je samo posadu krajišku proti zajedničkomu neprijatelju, ostavši
odieljena od vojske kraljevine, bivše pod zapovjedničtvom bana, i odvisne
u svojem ustroju od zemaljskih zakona. Austrijska vojska smatrala se je
kano vojska inostrana, kojoj su oblasti hrvatske išle na ruku; nu koja
bijaše dužna štovati zemaljske zakone. Obe sile, koje su tudjer stale proti
neprijatelju, kano i njihovi doglavnici, imali su porazumno sudjelovati. Svaki
prekršaj iztraživalo je mješovito povjerenstvo, a kazan stala je u rukama
nadležnih vblasti. Generali i kapetani nisu po pravu imali vlasti nad stanov-
ničtvom kraljevine, a još manje imali su kakovu zemljištnu oblast.

Kralj Maximilian II. umro je dne 12. listopada 1576. Nasliedio ga je
stariji sin Rudolfo, koj je još god. 1572. u Požunu okrunjen bio za kralja
ugarsko-hrvatskoga. Za Rudolfa (t 1612), kano i za njegova brata Matije
(1612—19) zemlje krune ugarsko-hrvatske ostadoše odieljene od nutrnjo-au-
strijskih. S toga je medj vladari ovih odieljenih zemalja ugovoriti triebalo, u
kojoj mjeri i kojoj vlasti imadu sudjelovati u obrani hrvatske i slavonske
krajine.

Kralj Rudolfo 1I. pismom od 16. siečnja 1577. pozvao je nadvojvodu
Karla, da opet sazove odbore nutrnjo-austrijskih pokrajina na dogovor, kako
bi se hrvatskoj i slavonskoj krajini najakodnije providjeti moglo. Sastanak
ovaj poče uz prisutnost punomoćnika obiju vladara dogovorati se u Beču“)
oko 5. kolovoza i trajaše do 24 rujna 1577. Punomoćnici nadvojvode tužahu
se: kako je krajina zlo providjena, vojska neuredno plaćana; s toga da mom-
čad krade i plieni i veliku štetu čini pučanstva; kako na dalje imade malo

1) Ibid. p. 58. 69.
%) Ibid. p. 46. 56.

8) Spis: Hauptberathschlagung tiber_ Bestellang der Hougrischen, Windischen und
Crabatischen Granitzen“ itd. u arkivu c. vojničkoga ministarstva kod Hartera
op. cit. p. 811—811.

Dr. Fr. Rački. 5217

vojske, dočim je u krajini hrvatskoj samo 3058 (od ovih 1807 haramija), u
slavonskoj samo 1972 momka, a sav trošak da iznaša 267,298 for., na go-
dinu. Istinu ove tužbe priznadoše austrijski poslanici dodavši, kako je uz
tako slabo uredjenu krajinu Kranjska i Štajerska u pogibelji, osobito od kada
Turci osvojiše u Ugarskoj Siget i Baboču, u Hrvatskoj predjel kod Une.
Tada počelo se je dogovarati o tom: što bi imao kralj, što nadvojvoda, što
nutrnjo-austrijske zemlje preuzeti za obranu krajine. Oni su od cara iz dr-
žavnih dohodaka tražili za hrvatsku i slavonsku krajinu 140.000 for.; nu car
se je tolikoj svoti protivio navodeć, da on od svih svojih zemalja nedobiva
na godinu više od 596,492 for. od stališa njemačkoga carstva u podporu
samo 600.000 for. dočim sav trošak za obranu Ugarske, Hrvatske 1 Slavo-
nije iznosi na godinu 1,661.789 for. od kojih na samu gornjo-ugarsku kra-
jinu, gdje ima uzdržavati 16.862 konjanika, odpada 957.622 for. Poslanici
nenadajuć se većoj pripomoći od ove strane, savjetovali su nadvojvodi, da
se on sam svojski zauzme za obranu krajine, koju je i do sada najviše šti-
tio i koja je najnuždnija njegovim pokrajinam. Ali da bi se podvrgao takovu
teretu samo pod njekimi uvjeti, a medj ovimi glavni bijahu: da se nadvoj-
vodi predade hrvatska i slavonska krajina podpunom vlasti tako, da generali
i kapetani krajiški budu njemu samomu odgovorni, ter da ma isti ban hr-
vatski bude podčinjen u poslovih vojničkih. — Znamenitiji od Bečkoga bi-
jaše sastanak odbora triju nutrnjo-austrijskih pokrajina, koji se u Brucku
na Muri sastadoše na poziv nadvojvode Karla dne 1. sioačnja 1578, i koj
trajaše do konca ožujka ove godine. ') Nadvojvoda je od zastupnika tražio :
da mu podnesu mnienje, kako bi se u buduće krajina imala braniti; da do-
znače u tn svrhu prineske nutrnjo-austrijskih pokrajina, napokon da podnesu
predlog o učvršćenju i obskrbljenju krajiških tvrdjava. Zastupnici složiše se.
dne 1. veljače u zaključku ob obrani, po kojem imala bi ge sva momčad
za vojsku u Štajerskoj, Kranjskoj i Koruškoj popisati, u oružju vježbati,
svaki trideseti momak dići, od momčadi četvrti dio na tri mjeseca poslati u
krajinu, a svaki deseti momak držati u pripremi. Nadvojvoda je od zastup-
nika tražio ukupno 548,205 for. od ovih 159.858 za hrvatsku, 152.496 for.
za slavonsku krajinu. Nu zastupnici zaključiše odmah razporezati 130.000 for.
Dne 1. ožujka predaše zastupnici svoj zaključak o stališu vojene sile u kra-
Jini hrvatskoj, po kojem imalo bi se ondje uzdržavati 1315 haramija,
500 husara, 300 konjanika i 320 njemačkih pješaka, ukupno
2435 momaka. Trošak bje opredieljen u iznosu od 160.848 for.
na godinu. Štajerski zastupnici predložili su napokon, da se obe krajine
t. j. hrvatska i slavonska imade smatrati kano jedna jedina.

Iz ugovora Bečkoga i Bružkoga mogo je Rudolfo razabrati: čemu imade
se nadati za obranu krajina od zemalja, kojim bijaše mu stric vladarom.
Rudolfo sklon više na mir nego li na rat, odan zviezdoslovju i alchymii,
dade se lasno sklonuti na zahtjeve svoga strica i nutrnjo-austrijskih zastup-
nika; ter izdade dne 25. veljače 1578 odpis, kojim nadvojvodu Karla iz raz-
loga, što je sam poslovi njemačkoga carstva i ostalih svojih kraljevina i ze-
malja premnogo obtršen, imenuje vrhovnim zapovjednikom krajiškim i svo-
jim namjestnikom u krajini od Drave do jadranskoga mora, nu dotle dok
se njemu samomu svidjelo i nadvojvodi podnosljivo bude. Ovim imenovanjem
prenese kralj na svoga strica podpunu punovlast u krajini pridržav si pravo

W) U c. kr. arkivu vojn. ministarstva imađe u prepisu: Universal-Landtag, so Ihro
Firstliche Durchlaucht Erzherzog Carl mit Steyr, Cirnthen, Crain und Gčrz zu
Prugg an der Muhr anno 1578 gehalten.« Hurter op. cit. 1., 326—880.
Književnik III. 4. , 35

528 Ob obrani hrvatsko-elavonske granice.

na izvješća u svih važnijih poslovih i na navještenje rata. On upućuje sta-
liše hrvatske i bana na nadvojvodu, komu podjeljuje podjedno vlast imeno-
vati vojničke zapovjednike u krajini itd,
Pošto nadvojvoda Karlo bijaše vladarom zemalja nestojećih u nikakovu
savezu s Ugarskom i trojednom kraljevinom, i buduć Rudolfo naumi nad-
vojvodi Ernestu jednaku vlast predati u krajini ugarskćj: morade se pobri
nuti za priznanje ugarsko-hrvatskih stališa. Kralj dakle obznani ugarskomu
saboru, koj se sakupi u Požunu dne 1. veljače 1578, da je »brigu i upravu
krajine povjerio“ nadvojvodam Ernestu i Karlu, onomu ugarske, ovomu hr-
vatske i slavonske; s toga pozivlje stališe: »da se u onih poslovih, koji se
vojničtva i obrane krajin& tiču, obrate na nadvojvode i da jim budu po-
slušni“, u ostalih pako, tičućih se sudstva, na njega samoga. Stališi nadajuć
se, da će u buduće krajine bolje providjene biti, nisu se tomu imenovanju
nadvojvod& mnogo opirali; već priznaše jih ,pro generalibus. in rebus be-
licis Majestatis suae caesareo-regiae gerentibus«, s tim ipak
ograničenjem : da u vojenih poslovih, koje se tiču Ugarske, imadu se oni
osavjetovati s ugarskimi viećnici; a glede hrvatske i slavonske krajine da
rlo imade se s banom uvjek tako porazumjeti, kako iz njegove vlasti u kra-
jinah nebi proizteklo ništa pogubna za ustav i slobodu kraljevine. ')

Prema tomu vladali su se i naši sabori; nedopuštajuć da Karlo ili nje-
govi ljudi vriedjaju ustav kraljevine; kako ćemo niže vidjeti. Kada je novi
namjestnik kraljev iskao pomoć ili podporu od trojedne kraljevine, predložio
je njezinim stališem svoju želju kroz svoje povjerenike; a stališi su neod-
visno o njegovu predlogu viećali i zaključivali.

Ugarsko-hrvatski stališi priznavajuć dakle vrhovnu vlast nadvojvoda u
vojničkoj upravi krajin4, tako su ju podjedno ograničili, da nebude samo:
stalnosti i ustavnosti kraljevine pogubna. Jer ovu vlast ograničiše na sgoljne
poslove vojničke, pak i u ovih imali su vojvode sveudilj prije porazumjeti
se, Ernesto s ugarskim viećem, Karlo s banom hrvatskim. U svih ostalih
poslovih upravljana bijaše krajina po ustavnih zakonih i od ustavnih obla-
stih zemlje.

Nu uzprkos ovim ogradam ustavnim odvisnost hrvatske i slavonske
krajine, ma samo u vojničkih poslovih, od vladara nutrnjo-austrijskih po-
. krajina nije bila bez opasnosti za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju. Jer tim
je važan dio zemaljske uprave, koj je do sada odvisan bio od organi kra-
ljevine, prenešen bio na nadvojvodu i njegov organ t. j. na dvorsko vo:
jeno vieće (Hofkriegsrath, consilium aulae bellicum) u Gradcu, koje
ustroji Karlo uz tajno vieće (kašnji »gubernium“) i dvorsku komoru
(Hofkammer) za sve nutrnjo-austrijske pokrajine. Nadvojvoda bijaše doduše
čl. 15. sabora 1578 vezan na porazumljenje s hrvatskim banom ; ali šta ako
je ban bio čovjek po ćudi vojenoga vieća? tada je opasnost za Hrvatsku i
Slavoniju bila očevidna. Pa se i ovo odmah pokazalo; jer pošto je ban Gjuro
Drašković premješten iz stolice zagrebačke na Gjursku (1577), i pošto se
njegov sudrug ban Gajo Alapić videć, kako se. banska čast i bahov djelo-'
krug, osobito u krajini krpvji, na njoj zahvali, imenovan bude plemić štajer-
ski Krsto Ungnad za bana i dne 5. veljače 1578 uveden u čast. Uzvisenje
inostranca na bansku čast probudilo je u Hrvatskoj i Slavoniji veliko neza-
dovoljstvo, koje je tim naraslo, što je Ungnad proti običaju položio prisegu

') Art. 16. 8 8: »Serenissimus vero archidux Carolus eam cum domino bano Croa-
tiae et Sclavoniae intelligentiam habeat, ne quid sequatur inconveniena et liber-
tati regni contrarium,“

Dr. Fr. Rački. bkd s 0 .:16529
ne u saboru, nego sukromno pred kraljem, i obvezao se, da će ge časti od-
reći, čim se kralju uzhtjede. Nadalje, što u naslovu ban izpusti Dalmaciju
prozvav se samo hrvatskim i slavonskim banom; što nije Imao po ustavu
banskoga banderija, niti se zanj brinio itd. Iz ovih se učina zaključivalo, da
se u potaji misli Hrvatsku i Siavoniju pridružiti nutrnjo-austrijskim pokraji-
nam ; ter iz njih učiniti »njemačku markgrofiju.«')

Nadvojvoda Karlo odluči ipak bezodvlačno nastupiti svoju čast u kra-
Jini. S toga zapovjedi dne 15. srpnja 1578 Vidu Haleku, da u ime njegovo
od stališa kraljevine zahtieva: neka bi se stališi dobro oboružali, pošli u ta-
bor još prije 10. kolovoza, i neka priprave hranu za vojsku a kola za vož-
nju. Ovi zahtjevi nadvojvode bez predbježnoga dogovora probudili su ogor-
čenje. Mnogi od velikaša nehtjedoše doći na sabor pod tudjim uplivom; oni
pako, koji dojdoše pozvali su se na čl. 15. S 3. pomenutoga sabora i nanj
uputili nadvojvodina punomoćnika. Primjetiše na dalje, da su oni pripravni
sakupiti se pod stiegom kraljevskim u logoru hrvatskoga bana, ter po mo-
gućnosti takodjer nadvojvodu podupirati. Zaključiše napokon svoj prosvjed
ovimi muževnimi riečmi: ,Et hoc fideles regnicolae ad postulationem archi-
ducis Caroli, in quantum pro praesenti pro posse suo praestare possent pro
defensione patriae et familiarum suarum suae serenitati ita exhibent, ne tamen
in usum deveniat, cum regnum hoc Selavoniae semper fuerit
liberum, divisqune regibus Hungariae spontanea solum vo-
luntate ipsorum accesserit.“

Iz ovoga ponašanja hrvatskih stališa vidi se: da oni, prem su priznali
namjestničtvo nadvojvode Karla u vojenih poslovih, nehtjedoše primati od njega
nalogf, već zahtievahu, da se on s njimi u svakom slučaju ustavnim načinom
sporazumje ; a još manje bijahu voljni dopustiti, da nadvojvoda i njegovi organi
izvršuju vojničku vlast u hrvatskoj i slavonskoj krajini u opreci sa zakoni
zemlje. Ovaj slobodan i odvažan govor hrvatskih stališa učinio je blagotvoran
utisak na nadvojvodu, koj je u buduće drugim glasom obćio s njimi, kako se
opazi odmah sliedeće godine. Nadvojvoda je naime, koj je svojim putovanjem
(1567. 1577.) sam proučio krajinu sve do jadranskoga mora, naumio na
obranu nutrnjo-austrijskih pokrajina sazidati jaku tvrdjavu u onom kutu Hr-
vatske, gdje Kupa izlazeć iz planina u ravnicu prima Koranu i Dobru. Ovdje
dakle kupi primjerno zemljište od grofova Zrinjskih, spadajuće na Dubovac,
ter na dan. sv. Margarete 13. srpnja 1578 stavi temelj gradu, koj se njego-
vim imenom ,Karlovac, Karlstadt“ prozvan. Nad 900 turskih glava, ukopanih
u temelj, stadoše se dizati zidovi, na znamen zadaće ove tvrdjave. Nadvoj-
voda je iz svoga mnogo potrošio, nutrnjo-austrijske zemlje: Štajerska, Ko-
ručka i Kranjska doprinesoše osim rabotnika u novcu 350.000 for. Karlo je
suda i hrvatske stališe sakupljene god. 1579 u saboru po svojem punomoć-
niku Jakovu Sekelu i Gjuri Wazleru pozvao na sudjelovanje, ter jim je raz-
ložio i korist tvrdjave ne samo za nutrnju Austriju nego i za Hrvatsku,
osobito prekokupsku, i očitovao svoje namjere, osobito onu, da misli ondje
namjestiti svoga vrhovnoga zapovjednika ili generala hrvatske krajine. Sta-
liši nisu se oglušili takovu pozivu, već su zaključili: da gradovi poza, Ja-
strebarsko, Petrovina, Slavetić i Turan s pripadajućim posjedom imadu po-
magati kod zidanja nove tvrdjave; zatim da prekokupska vlastela imadu u
tu svrhu dati od ognjišta šest rabotnik& i četiri voza. — Da u novi grad
čim više stanovnika namami, obdari ga nadvojvoda različitimi op oastmi, u
kojih imao se osobiti obzir na vojničtvo. “) Za prvoga zapovjednika postav-

1) Vinković Bened. MSC.
2) Povelja kod Krčelića: not. praelim. p. 392. U njem. jeziku u arkivu vojn. po-
*

530 | Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

ljen bijaše Ivan Fernberger, koj bijaše ujedno generalom hrvatske krajine.
U istom svojstvu sliedili su ga još za života Karla: gr. Josip Tharn, bar.
Andrija Auersperg i bar. Krsto Ungnad.

advojvoda Karlo bio je kr. namjestnikom u hrvatskoj i slavonskoj
krajini 12 godina, sve do svoje smrti, do 7. srpnja 1590. Karla nasliedio je
u nutrnjoj Austriji njegov 12godišnji sin Ferdinando pod skrbničtvom cars
Rudolfa, nadvojvode Ferdinanda i Vilima vojvode bavarskoga Kr. namjest-
ničtvo u krajini, kako se iz spis4 hrvatskoga sabora od g. 1593. vidi, preuzeo
je nadvojvoda Ernesto. Nu god. 1595 postavi Rudolfo svoga brata Matiju
svojim namjestnikom u Ugarskoj, koj ga je već god. 1593 u ugarskom
saboru zastupao, a (1594) četvrtoga brata Maximiliana namjestnikom u hr-
vatskoj i slavonskoj krajini. Ovoga je kašnje (1603) nastupio nadvojvoda
Ferdinando. U Ugarskoj i Hrvatskoj vladaše nezadovoljstvo u obće već za
to, što Rudolfo sam neizvršuje prava pripadajućih mu po ugarsko-hrvatskom
ustavu, već ova prava prenaša na svoju braću, i što se tiem inosirancem
otvarahu vrata. S toga su stališi već u ugarskom saboru od god. 1580 za
htievali, da se ustav povrati neozliedjen, da se uprava prodade izključivo do-
maćim sinovom, a inostranci od vojničkih i političkih časti bezodvlačno od-
puste. Zahtjevi ovi. pred kojih izpunjenjem nehtjedoše ni viećati o kraljev-
skih prddlozih, bijahu tako žestoki, da je nadvojvoda Ernesto za dobro pro
našao potajno iz Požuna otići u Beč, i tako sabor razpustiti. Iste tegobe
ponovili su stališi na saborih sazvanih 11. studenoga 1581 i 1. ožujka 1583.
Jednako nezadovoljstvo u Hrvatskoj imalo je odmah taj uspjeh, da se je
nametnuti ban inostranac Krsto Ungnad prinuždenim vidio ostavku dati (1583)
na banskoj časti, i da ova bijaše za tim podieljena obljubljenomu domaćemu
sinu gr. Tomi Bakaču-Erdčdiu, koj je u tu čast početkom god. 1584 uveden
u saboru trojedne kraljevine uz veliku radost sakupljenih stališa. Ovdje se
banska čast, kao od pamtivjeka tako i onda, smatrala stožerom ustavnosti
hrvatske; pa ko što su stališi, kada je nadvojvoda Karlo postao vojenim
namjestnikom u Hrvatskoj i Slavoniji, ogradili se proti svakoj povredi ban-
ske časti, tako su se i sada vladali naprama imenovanju nadvojvode Maxi
miliana u jednakom svojstvu. Kada je indi nadvojvoda s lamsljevskim odpi-
som poslao po svojem poslaniku Gjori Wazleru, kapetanu Optujskom, njeke
naloge na hrvatske stališe, ovi su odbacili ove naloge; a Maximiliana ne-
htjedoše dotle priznati za kr. namjestnika u vojničkih poslovih, dok nije kr.
Rudolfo u drugi odpis uvrstio gori navedeni čl. 15 sab. 1578, kojim se za
jemčuje i ustav zemaljski i čast banska u podpunom obsegu. !') Uz jednog
ogradu i pod jednakim samo uvjetom priznaše hrvatski stališi god. 1603
. nadvojvodu Ferdinanda za namjestnika kr. Rudolfa II. u vojničkih poslovih.

Iz ovih povjestnih izvoda opet se vidi, da kr. namjestničtvom u voj-
ničkih poslovih, koje bijaše povjereno nadvojvodam Karlu, Maximilianu i
Ferdinandu, nebijaše stegnut djelokrug hrvatskih stališa i banova; već da
namjestničtvo ovo bijaše u hrvatskoj i slavonskoj krajini ograničeno ustavom
kraljevine. Nutrnjo-austrijske pokrajine, koje poslije smrti Ferdinanda I.
(1564) nisu bile sa zemljami ugarsko-hrvatske krune niti u osobnoj svezi
sve do kr. Ferdinanda II. (1619), doprinašale su po ugovorih za obranu
hrvatske i slavonske krajine, jer sjegurnost ove ležala je u njihovu vlastitom
interesu. Hrvatsko-slavonski stališi, kano i ugarski, dopuštali su, da se kra

pečiteljstra br. 39. god. 1581. kod Czorniga: Ethnographie der oesterr. Monar-
chie III. 62. Anhang. Ovdje se veli, da leži Karlovac ,in unsern crobattischen
Reich.“

') MSC. Acta gener. regni Congregat.

Dr. Fr. Rački. 581

ljevska vlast u krajini prenese na austrijske+- nadvojvode i da se nutrnjo-au-
strijska vojske. pod svojimi vodjami bori uz hrvatsku; ali ogradjivali su se
proti svakomu izvodu iz toga priznanja na uštrb zemaljskoga ustava (»in-
conveniens et regni libertati contrarium«) i proti ograničenju vlasti banske;
već zahtievahu, da i nadvojvode i vrhovni zapovjednici njemačke vojske
budu sveudilj u porazumljenju s banom. Kako su stališi odbijali svaku po-
vredu ustava, imamo sjajan primjer u saboru od god. 1595, koj je otvoren
pod predsjedničtvom Tome Bakača-Erdčdia drugi dan poslije duhova. Na taj
sabor posla nadvojvoda Maximilian dva punomoćnika Ivana Draškovića Tra-
košćanskoga i Gjuru Labohara, križevačkoga kapetana. Medj ostalimi zahtievi
bijaše i taj, da stališi odrede obći ustanak (insurrectio). Stališi smatrahu taj
zahtjev za povredu ustava, po kojem oni jedini jesu vlastni praviti zakone
ob obrani zemlje i dizati vojsku, kako i kada njim se svidi. Osim toga bo-
jeći se, da mjesto grofa Tome Bakač Erdida, koj se je na banskoj časti bio
zahvalio, nepostane banom tudjinac, obratili su se na njegovo veličanstvo
predstavkom, u kojoj medju ostalimi pišu: »Pro re certissima Sua

ajestas credat: nulli externae nationis Generali nos parituros, neque
ad bellum, etiam si omnes cum patria pereamus, exituros,
sed extrema quaevis, antequam libertate nostra hac in parte prive-
mur, tentaturos.“ Usuprot isti stališi obećaše, da će tako rekuć nemoguća
učiniti (»etiam ea, quae quasi nou sunt possibilia, faciemus«),
ako jih nitko nebude dirao u izvršivanju njihovih prava, i ako jim domaći
sin stao bude na glavi.

Tako su se vladali naši predji u sried najžešće borbe s neprijateljem,
koga su češće vidjali pred vratima svoga glavnoga grada. Oni su dizali glas
proti povredi ustava i svojih prava i tada, kada jim domovina stegnuta bi-
jaše na ostanke zagrebačke, varaždinske i križevačke županije. Turčin naime
bijaše pod basanskim vezirom Hasan-pašom god. 1591 osvojio tvrdjave Hra-
stovicu i Goru, a tim pokle mu se i Bišće na Uni predade (1592), pokori
si preostali dio Hrvatske med Unom i Kupom. Da si Hasan obezbiedi taj
dio i da iz Pokupja uzmogne pomicati se dalje u Posavje i u srdce_Hrvat-
ske, sagradio je (1591. 92) na utoku potoka Petrine u Kupu grad, koj se
odanle »Petrinja« prozva. Ovaj grad bio je neposredno naperen proti našim
tvrdjam na Kupi, imenito proti Brestu, Drenčini i Sisku. U takovih okolno-
stih dočim su stališi u saboru hrvatskom, držanom u Zagrebu početkom
1593, od svoje strane sva moguća učinili za obranu svoje otačbine, obratili
su se putem svojih poslanika Nikole Zelnicaja velikoga predstavnika Zagre-
bačkoga i Gaše Petričevića podprabilježnika na kralja i na ugarske stališe,
ter opisavši stanje Hrvatske zaključiše predstavku ovako: »Status et Ordines
aflictiss&imi regni Sclavoniae, auxilio et ope destituti, antequam in turcicam
potestatem cadant aut relictis patriae sedibus alio commigrent, coram deo,
sua majestate et serenitate, toto Hungariae regno et universa christianitate
solemnissime protestari: si in extremis necessitatibus positi eam
vitav et patriae suae rationem iniverint, quam sors et ne-
cessitas commodiorem ac utiliorem esse duxerit.“

Ovo su doisto rieči iz ustiju naroda borećega se u sdvojenju. Ni u.
knjizi providnosti bijaše zabilježeno, da on u tih skrajnih biedah neima poginuti-
Njekoliko mjeseci poslije navedenoga naricanja steče naše oružje sjajnu po-
bjedu. Pokle naime Turci iz Petrinje provališe u Turopolje, predje Hasan
paša dne 15. lipnja 1593 sa 25—30.000 vojske preko Kupe i obsjede Sisak
Naš Toma Bakač i general Auersperg pohitiše s 8000 momaka Sisku u
pomoć. U kutu, koga čini Odra ulazeć u Kupu, dodje do žestoke bitke. Ona
svrši s podpunom .pobjedom našega oružja: 18.000 Turaka pogine koje na

532 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

polju koje u vodi, a medj njimi sam Hasan. Ova godina toga radi zove s
u turskih ljetopisih ,godina poraza.“ !) Sva kršćanska Evropa uzradovala se
je na glas ove sjajne pobjede i proslavila hrvatskoga junaka Tomu Bakača.
u u Carigradu uzruja se Turstvo i povoda dade ratu, koj -se sliedeće go-
dine otvori u Ugarskoj i Hrvatskoj. U Hrvatskoj diglo se je sve na oružje;
u saboru, komu je predsjedao Toma Bakač, zaključen je obći ustanak pače
naloženo izvanredno oboružanje. Gradovi imali su na noge postaviti odredjen
broj momaka: Zagreb 60, Varaždin 200, Križevci 50, Koprivnica 30, Samo-
bor 40 pješaka; svaki od zagrebačkih kanonika po jednoga, Pavlini četiri
konjanika, isti trgovci inostrani imali su sudjelovati kod ove obćenite obrane.
A svaki bio je dužan stati na odredjenu mjestu; pak ako bi hrvatski velikaš
bez dozvole ostavio logor, nametnuta je nanj globa od 200. for. Za trošak
odredjen bje porez, razporedjene straže i odieli vojeni proti neprijatelju kod
Jastrebarskoga, Selin&, Kraljevca, Kerestinca, Brezovice, Božjakovine, Po
kupska, Podotočja i Vukovine. Bakač i general Lenković udariše dne ži.
srpnja sa 16.000 vojske logor kod Kape (1594); prešavši rieku potukoše
neprijatelja. Pokle je isti nađvojvoda Maximilian mjeseca srpnja preko Za-
greba i Letovaniča k vojsci doš6, osvoje naši Hrastovicu, Qoru i Petrinju;
ter opet posjednu Sisak. Petrinja bude po odluci hrvatskih stališa razorena.
Nu ovaj poraz neprijatelja, koj se bio povukć u Kostajnicu, nije imao veli-
koga uspjeha; jer čim su se naši učvrstivši Sisak natrag vratili, Rustan-beg
posjede opet Hrastoviuu i Goru, ter na razvalinah Petrinje stade graditi novu
tvrdjavu. Naši znajuć kako su pogibeljni Turci, ako se ovdje učvrste, slie-
deće god. 1595 pod novim banom Ivanom Draškovićem i generalom Herber-
steinom udare tudjer na neprijatelja, ter osvoje Petrinju, Hrastovicu i Goru.
Sada odluče stališi hrvatski, da se Petrinja imade popraviti i učvrstiti.
Jedva je poslije tolikoga prolića krvi Pokupje došlo u naše ruke,
porodi se prepirka izmed hrvatskih stališa i vrhovnoga zapovjednika austrij-
ske vojske u hrvatskoj krajini generala Žige Herberstaina o tom: ima li ban
hrvatski, koj je skrbio se za obranu pokupskih gradova Drenčine, Bresta,
Letovanića, Berkisevine, Sredićka itd., brinuti se za obranu takodjer Gore,
Hrastovice i Petrinje, ili pako general karlovački — drugimi riečmi : imadu li
ova tri grada pridieliti se krajini, koja se po svojem položaju u spomenicih
zove pokupska (»colapiana confinia“) a po svojem neposrednom poglavaru
banska (»banalia confinia“), ili pako krajini karlovačkoj. Dočim su stališi
hrvatski konačnu presudu u toj prepirci, u kojoj nije se u ostalom radilo o
zemljištnom pravomoćju, nego o dužnosti i pravih proiztičućih iz neposredne
obrane, ostavili kralju Rudolfu i nadvojvodi Ferdinandu 2), nisu propustili
brinuti se toli na hrvatskih, koli na ugarskih (a. 1596 art. 45, a. 1597 art.
15. 16) saborih za uzdržanje i obezbiedjenje Petrinje, jer bijahu osvjedočeni,
pda od uzdržanja ovoga grada — ovo su njihove rieči — s velike česti visi
sačuvanje i sjegurnost Hrvatske i bližnjih (austrijskih) pokrajina; ter da bi
ove došle u skrajnu pogibelj, kada bi neprijatelj opet osvojiv ovo mjesto.«
Iz ovoga osvjedučenja hrvatski su stališi još god. 1595. u Petrinju stavili
posadu, koja se imala mienjati svakih 15 dana; zatim u saboru, koj je slie-
deće god. 1596. dne 8. travnja u Zagrebu otvoren, odlučiše učvrstiti taj grad
i putem nadvojvode Matije zaiskati pomoć bližnjih pokrajina. Kada je u

') Hammer: Gesch. des osman. Reiches 1I., 582—83.

9) A. 1597 est. 16: ,Supplicant autem SS. Sclavoniae, ut sua Majestas cum se-
renissimo archiduce Ferdinando statuere dignetur: sub cuius protectione
idem confinium Petrinia esse debeat? ne alioquin in hostium
manus iterum deveniat.“

Dr. Fr. Rački. 533

rujnu iste godine Turčin obsjeo Petrinju. brojila je posada hrvatska 350 mo-
maka pod zapovjedi Danila Frankula 1 Gjure Brestovskoga. Ona je svojom
hrabrosti odbila neprijatelja.

Nu u sred neprestane borbe s neprijateljem kršćanstva imali su se hr-
vatski stališi boriti takodjer za svoj ustav i neodvisnost kraljevine proti za-
povjednikom pomoćne austrijske vojske. Jer mnogi od njih tako su se po-
našali, kao da su gospodari u krajini. Tako je pomenute godine 1596. gene-
ral Žiga Herberstain posjeo varaždinski grad porodice Bakač-Erdčdiove, No-
vuves, Petrijanec, Zablatje, zatim Ištvanfijeva i inih plemića imanja do Ko-
privnice ; ') ter metnuo stražu na vratima varaždinskima i uzeo njihove klju-
čeve. Primjer vrhovnih zapovjednika nije ostao bez pobude kod njihovih
kapetana. Valja bo znati, da u gradovih, u kojih stala je posada (praesidiuin,
praesidiarii milites«), zapovjednici te posade bijahu ,kapetani“, ter njim bje
podčinjena ne samo gradska posada nego takodjer straže i odieli vojske u
kotaru gradskom. Tim načinom postadoše u slavonskoj i hrvatskoj krajini
kapetanovine, »capitaneatus“, kakove bijahu varaždinska » koprivnička, sv.
gjurska, križevačka, ivanićka, petrinjska, senjska (s kojom bijaše kadšto ogu-
linska spojena) itd. ?) Ovi kapetani bijahu odvisni od vrhovnoga zapovjed-
nika ili generala, a oni imali su samo vojničku vlast na podčinjene si momke.
Pune su i predstavke i članci sabora ugarskih i hrvatskih onih vremena
pritužba, kako kapetani, častnici vojnički itd. u Ugarskoj, gdje u generalatu
košičkom, bistričkom, gjurskom i kanižkom bijaše više kapetanovina, zatim
u hrvatskoj, slavonskoj i primorskoj (,maritima confinia«) krajini prekora-
čuju svoju vojničku vlast, miešaju se u zemaljske poslove, vriedjaju prava
oblasti kraljevine, osvajaju plemićke i gradske zemlje, prisvajaju si pravo-
moćje na seljake stanujuće u kapetanovini itd. Od tih bezzakonja ja ću ov-
dje njeka navesti, proti kojim napereni su zaključci saborski. KG što Va-
raždin i dio Podravine (1596) osvojila je njemačka vojska Rečice, grad Pavla
Nadaždia (a. 1622. art. 13), zatim Irem i sv. Petar, svojinu grada Kri-
ževca (a. 1635 art. 36), selo Hlebine spadajuće pod Koprivnicu (a. 1659 art.
95) itd., ter ovako počeše prisvajati si zemljište u kraljevini, na koje kapetani
primahu seljake i kmetove pobegše od svoje vlastela (a. 1613 art. 36). Ka-
petani miešali su se rado u područje gradskih oblasti, gdje jim bijaše posada,
navlaš pako u Križevcu, Koprivnici, Karlovcu i Senju; podčinjavali si ple-
miće jednoga selišta i pretvarali jih u kmetove; vriedjali prava vlastele i.
plemstva, odtrgavali jim zemlje i podložnike, pustili vojsku plieniti, harati i
paliti 5); u kratko: pred njimi i pred njemačkom vojskom nebijaše sjeguran
imetak, nepovriedjena osoba, neozliedjena oblast zemaljska. Velika bijaše doista
tužba na razuzdanost njemačke vojske. U saboru godine 1093. potužili su
se hrvatski stališi u predstavci proti zločinom ove vojske, ter primjetili, da,

1) Krčelić: Hist. eccl. Zagr. p. 805. 7.

“) Riečka kapetanovina (,capetanei terrae Fluminis«_ a. 1635 art. 43) ležala je
tada u području zemalja nasljednih.

5) Ova bezzakonja napominju se u čl. 37 god. 1635 ovimi riečmi; »Gravissima
quoque iniuriarum et querelarum moles circa depraedationes . . non solum in mi-
seram plebem verum et ipsam nobilitatem ... per milites praesidiarios Capron-
vense8. . .. vulnerationes item caedes, verberationes, captivationes, incarceratio-
nes, domorum et curiarum nobilium regni Sclavoniae invasiones et depraedationes
ac conflagrationes, bonorum depopulationes, verum direptiones, pecorumque abac-
tiones, colonorum receptiones, liberarum civitatum ... iurium et libertatum
oppressiones . . .«

534 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

ako se njoj nestane na put, bili bi prinuždeni ili drugamo odseliti se ili silom
suzbiti takove pobornike. Na saboru sliedeće godine (1594) ponovila su se
jadikovanja, ter tako crno nacrtala opustošenja počinjena istom vojskom, kao
da je ona još gora od Turaka (»superant hostilem Turcarum barbariem»).
Takovu bezzakonju glavni uzrok bijaše u tom, što je njemačka vojska ne-
uredno plaćana bila a još neurednije hranom obskrbljivana, ter bijaše prisi-
ljena prosjačiti ili otimati si hranu: ,utinam Germani abessent potius — tako
piše Mikač iz Praćna dne 20. travnja 1592 — dici non potest: quantis calum-
niis et opprobriis ad pontem (Kupe) ventitando nos afficiant postulando
commeatum.« ')

Proti ovakovim povredam osobe, imetka i ustava kraljevine kako su
se stališi ogradili i obezbiedili ?

Najpreče sredstvo proti svakoj povredi zemaljskih zakona s te strane
bijaše da kako zahtievati, da se vojska njemačka, kano i inostrani vrhovni
zapovjednici i kapetani iz kraljevine i krajine hrvatske i slavonske odstrane;
pa da se ove časti i službe podiele samim sinovom domaćim. Ovo se sbilja
zahtievalo god. 1608 od Matije II. prije krunitbe. Ovdje se naime u Čl. 1i.
i 12. naročito odlučilo: da se iz gradova u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji
ogobito pako iz Varaždina, kano iz stolice županijske, imadu izvesti vojnički
zapovjednici inostranci i vojska inostrana (»eductis primo ex praesi-
diis generalibus capitaneis aliisque externis praefectis et
militibus«), pa da se banu trojedne kraljevine povrati opet ,starodavna
podpuna vlast od Drave do jadranskoga mora«. Nu pošto su
nutrnjo-austrijske pokrajine od davna prinesci novčanimi podupirale krajine, a u
to ime nadvojvodam podieljena bijaše njeka vlast u krajišku vojničku upravu,
bje zaključeno, da se kralj Matija poslije krunjenja o tom dogovori s Fer-
dinandom poslavši svoje poklisare u Gradac. — Ovaj članak probudio je
ogorčenje u nutrnjo-austrijskih pokrajinah, gdje se mislilo, kano ,da su Niemci
iz mržnje izključeni iz krajine.« Nu siališi nisu se dali smesti takovim pri
govorom ; već su u sliedećem saboru, koj je dne 1. studenoga 1699 otvoren,
Zahtievali čl. 27 izvedenje prijašnjega zaključka, koj je bio ostao samo na
papiru. Sva tri članka t. j. 11. i 12. god. 1608 i 27. god. 1609 točno izra-
zuju, što su stališi htjeli polučiti. Oni su naime htjeli: da se iz Hrvatske i
Slavonije odstrane tudji generali, kapetani i ostali vojnički častnici i da se
inostrana vojska iz gradova izvede; htjeli su da se banu trojedne kraljevine
povrati podpuna vlast, koja njemu po ustavu u vojničkih takodjer poslovih
pripada, ter da se bez njegova znanja i privoljenja nista nečini, da on imade
opet svoj banderij kraljevski. u kratko: da ban bude glavom u vojnič-
koj takodjer upravi. 2) Nu iz navedena razloga priznali su stališi, da
treba i nadvojvodi Ferdinandu, kano vladaru nutrnje Austrije, kojoj bijaše
krajina bedemom i čuvarom (,confiniorum, tanquam antemuralium et certis-
simae custodiae provinciarum“), dati njeki upliv u upravu krajišku, nu takav,
kojim se nevriedja vlast banska. S toga dopustiše: da nadvojvoda preuzme
upravu pod tim uvjetom, da polag prvašnjih odredaba u vojničkih poslovih
bude on sveudilj u porazumljenju s banom (,in rebns bellicis mutuam habeat
correspondentiam“); ovaj pako bude neposrednim poglavarom svim
vojničkim doglavnikom, koje će nadvojvoda namještati na predlog
banov iz domaćih sinova i podanika trojedne kraljevine (,ex commendatione

') Epist. ap. Krčelić: hist. eccl. Zagrub. p. 283.
9) A. 1609, art. 28. 5. 1: »Ne regna illa tam in bellicis quam in iuridi
cis capite carentia ulterius detrimentum capere cogantur.“

Dr. Fr. Rački. 585

domini bani indigenis et legibus patris subjectis praefecturas confiniorum con-
ferat«). Na taj način mislili su stališi najuspješnije predusresti svim trvenjem
i sukobom izmedj vojničkih i gradjanskih upravnih oblasti. Ban kano glava
ciele uprave vojničke i gradjanske (,tam in bellicis, quam in iuridicis caput“),
on neposredni poglavar vojničkih doglavnika, on posrednik medj vladarom
austrijskih pokrajina i hrvatsko-slavonske krajine, a vojnički častnici domaći
&inovi, obvikli na ustav i vezani domaćimi zakoni.

Kada su stališi zahtievali, da ista vojnička uprava bude u rukama do-
maćih sinova, nisu htjeli tim mrzost zasvjedočiti naprama njemačkomu narodu,
ili baciti zaborav na zasluge, koje si nutrnjo-austrijske pokrajine stekoše za
obranu njihove domovine. Bdijuć nad samostalnosti kraljevine, sliedili su
samo primjer inih naroda i država; ') nu zahtievajuć da vojničkimi poslovi
upravljaju državljani, dopuštali su inostrancem pristup u ugarsku i hrvatsku
vojsku, ako jim se hoće služiti pod ugarskimi i hrvatskimi zapovjednici i
pokoriti se zemaljskim zakonom (,8i capitaneis hungaris subesse
et legitua parere voluerint“).

od. 1608. i 1609. bijaše dakle u Ugatskoj i trojednoj kraljevini lo-
zinka: domaća vojska, domaći zapovjednici i častnici vojnički, inostranci
mogu se u vojsku primiti samo kano najemnici, i to ne u četah (»si qui
exterorum, pauciori numero et non turmatim, militiae_ exercendae aut
stipendia merendi gratia ... sese conferre... voluerint“) nego u manjem
broju, ali pod upravom kraljevine, bana i domaćih častnika.

Takav zahtjev, potaknut ponašanjem inostranih vojničkih doglavnika i
i vojske u zemlji, mogo se je god. 1608. staviti, jer se gojila nada u dugo-
trajni mir uslied ugovora, koga su carski punomoćnici dne 1l!. studenoga
1606 na potoku Žitvi (pritoku Dunaja naprama Almašu) utanačili s Turči-
nom. Mir bijaše ugovoren na 20 godina, a njim postavljen prvi evropejski
medjunarodni medjaš, koj je osmanlijskoj sili, prietećoj robstvom Evropi, prvi
put zaviknuo ,dotle i ne dalje“. ") Car neima više sultanu plaćati godišnjega

arača; odnošaj izmed cara i sultana je prijateljski; turskoj i carskoj vojsci
zabranjuje se plienjenje i haranje, šteta ima se nadoknaditi sudijom je u Ugar-
skoj od turske strane vezir budimski od carske zapovjednik gjurski; roblje
imade povratiti jedna i druga strana itd. U kratko: Žitvanskim mirom
uredjen je odnošajizmed porte i cara po načelih medjuna-
rodnoga prava, a ne kano do sada po zahtjcvih turskoga sa-
mosilja.

Poslije žitvanskoga mira scienile su se Ugarska i Hrvatska, prem raz-
komadane, *) sjegurnije od neprijatelja, ter mišljahu, da mogu sada veću po-
zornost obratiti na svoje nutrnje uredjenje; mišljahu da se mogu većma ua-
sloniti na svoje vlastite sile, Nu do skora osvjedočila se je Ugarska, da se
pomoći tudje vojske nemože lišiti koje zbog nutrnjih nemira koje zbog tur-
skoga susjedstvu. S toga je sabor god. 1625. čl. 24. priznao, da se inostrana
vojska nemože izvesti ,propter periculosum praesentis temporis statum«, ter
je dotični članak god. 1608, koj se do tada nebje oživotvorio, obustavio i
njegovo izvedenje odgodilo na mirnija vremena. Ova kao da nisu hijela si-
nuti; jer su i sabori god. 1630., čl. 4, god. 1635. čl. 59, god. 1647. čl. 75.
dopustili, da ostane inostrana vojska u zemlji. Sabor god. 16593. čl. 19. za-

1) Ibid. art, 11.
%) Hammer: Gesch.. des osman. Reiches. 1l., 700-— 702.

8) Od Ugarske i Erdelja imao je tada knez Bočkaj 2082 [], osmanska porta
1859 ((], a kralj Radoll 1222 [7] milja.

5836 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

ključio je, da se inostrana vojska u smislu krunitbenih povelja i čl. 2. sab.
1608 imade izvesti i to u rok od tri godine računajuć od 24. siečnja r. g.
ter da se u buduće nesmije ona u kraljevinu uvesti bez znanja i dozvole
stališa (neque imposterum sine praescitu et consensu regni introducatur«.) Ovaj
sabor bijaše posljednji pod Ferdinandom III. (# 2. travnja 1657). U prvom,
krunitbenom saboru pod kr. Leopoldom I. god. 1659. zahtievali su stališi
opet izvedenje tih zaključaka; ter čl. 25. zaključili: da se inostrana vojska
imade izvesti iz kraljevine u rok od tri godine računajuć od 21. srpnja r. g.
u buduće pako da se bez znanja i dozvole stališa nesmije u kraljevinu uvesti
niti uredna njemačka vojska niti više inostranaca u četi (,sive formatus ger-
manicae militiae exercitus, sive turmatim plures“). Nu tećajem toga roka ne
samo nije obstojavša vojska izvedena, nego je nova i mnogobrojnija (,alius
novus et copiosior itidem germanus miles«) vojska uvedena. Kada su se
stališi u saboru god. 1662. proti tomu potužili, izpričao se je kralj Leopoldo,
navodeć haranje Turaka u Potisju i pogibelj, koja je odanle prietila Ugar-
skoj, kano i sa svoje strane dužnost poprimit shodna sredstva za obranu
kraljevine. Nu dao je isti kralj tvrdu rieč stališem, da će dio njemačke voj-
ske odmah izvesti n nasljednje uustrijske pokrajine; ostali pako dio, koj će
se do odredjenoga broja umanjiti, da će smjestiti u njeke gradove ležeće na
medji, u kojih od njekada stoji posada, pa da će i taj dio poslije Gjurgjeva
god. 1663. izvesti. Ali ni taj put nije se moglo izpuniti ovo obećanje; jer
ove iste godine (1663) poče velik rat s portom i to slabim uspjehom, dočim
Adam Forgač izgubi bitku kod Parkanja dne 7. kolovoza 1663; Montecucoli
povuče se natrag k Požunu; Turci osvoje Nove zamke, Nitru, Levu, Novgrad
1 odvedoše do 100.000 duša u roblje. Montecucoli sjajnu se je sliedeće go-
dine dne 1. kolovoza veziru odužio kod av. Gotharda; nu o kakovn uma-
ljenju vojene sile u Ugarskoj i Hrvatskoj nemogaše biti govora. Ovo su pri-
znali takodjer stališi u saboru god. 1681., ter su čl. 8. dopustili, da inostrana
vojska ostane u zemlji do prijaznijih okolnosti.

Ove okolnosti kano da su sinule poslije velikoga rata, koj je počeo
8 obsjednućem Beča (1683) i svršio s karlovačkim inirom (1699).

Ovako se je skoro čitava XVII. stoljeća o tom radilo, da zemlje krune
ugarske, u koliko nisu bile pod Turčinom, oproste se inostrane vojske, s ko-
jom su ustavne oblasti dolazile u vjekoviti sukob. Sabori ostadoše sveudilj
vjerni svojim zahtjevom; kralji obrekoše izpuniti njihovi želju, ali okolnosti
vremena bijahu neprijazne tim zahtjevom i toj želji. Obzirom na vojsku au-
strijsku u Hrvatskoj to je jedino učinjeno, da je ona iz Varaždina poslije
opetovanih zahtjeva u saborih god. 1635, 1655, 1659, 1662 tekar god. 1681
izvedena, ali malo kašnje opet uvedena; ter da ie austrijska vojska po od-
pisu ') kr. Leopolda od 30. srpnja 1673 umaljena na tisuću momaka, sme-
štenih u posadah i tvrdjah. Stališi hrvatski smatrali su austrijsku vojsku u
obće s gledišta medjunarodnoga prava, čem imademo najsjajniji dokaz u
saboru trojedne kraljevine držanom u Zagrebu god. 1620 dne 26. i sliedećih
mjeseca kolovoza. ?) Na sabor naime dodjoše tri punomoćnika: dva, Leonardo
biskup lavantinski i Gothfried Sthodler vrhovni zapovjednik hrvatske krajine,
u ime nj. c. kr. veličanstva Fordinanda II, jedan, Gjuro Galler od Suam-
berga, u ime Štajerske, izaslani u svrhu, da sklone stališe hrvatske na savez
izmedj trojedne Kraljevine i nutrnje Austrije proti zajedničkomu neprijatelju.
Hrvatski stališi odazvaše se na taj poziv iz razloga, koga je vriedno ovdje

') Origin. in archivo regni Croatiae apud Kukuljević: Jura I, 344—45.
9) Acta op. cit. II, 75.

Dr. Fr. Rački. 5817

po izvorniku navesti: ,iidem SS. et OO. in hisce undequaque saevien
tium bellorum turbinibus com muni hosti communibus et consocia
tis armiset viribus resistendum esse ducunt, ut intelligant
unius salutem et permansionem ex alterius pendere volentes
de praemissarum inclytarum Styriae, Carinthiae et Carnioliae provinciarum
auxilio, promptitudine et erga se affectu in futurum etiam ingruente qua-
vis necessitate certiet securi esse, opere pretium esse ducunt, ut haec
regna cum praenominatis Styriae, Carinthiae et Carnioliae
provinciis mutuam unionis et certae confederationis devinetionem ineant
(salvis tamen semper authoritate, juribus et praerogativis
tam modernae sacratisšsimae caes. regiaeque Majestatis, tam-
quam legitimi regis Hungariae, quam aliorum legitimorum regum Hungariae
ac sacrae siusdem regni coronae, aliisque universis liber-
tatibus, legibusac privilegiis horum regnorum illesis et in suo
rigore pormanonti use Sabor je dakle pristao na to: da sc izmedj
trojedne kraljevine i nutrnjo-austrijskih pokrajina savez utanači za obranu
zajedničku; nu ogradio se je podjedno proti svakomu krivomu izvodu iz toga
čina, imenito proti takovu, kao da tim savezom trojedna kraljevina izstupa
iz svoga odnošaja naprama kruni ugarskoj, ter da pristupa k nutrnjo-austrij-
skim pokrajinam. Ova ograđa bila je potrebita tada za to: što je Ferdinando
IH. bio kralj ugarsko-hrvatski i vladar nutrnjo-austrijski. Osim toga ogradili
su se stališi proti svakoj povredi pr&va trojedne kraljevine. Ova predposlavši
izabrali su za svoje povjerenike i punomoćnike, koji će ugovarati taj savez,
Petra Dimitrovića biskupa zagrebačkoga, bana kneza Nikolu Frankopana,
gr. Tomu Erdčda, ili u njegovoj odsutnosti gr. Žigu Erdčda, zatim prabiljež:
nika Stjepana Patačića, Gjuru Pethea i Gjuru Vrnoca. Na podoban način bili
su hrvatski stališi u saboru držanom u Zagrebu god 1608 dne 2. i 3. rujna
pristupili k savezu; utanačenom izmed Ugarske i nadvojvodine Austrijske
proti Turčinu i protivnikom bečkoga ugovora od god. 1606, ogradjujuć se
opet proti povredi prava trojedne kraljevine. !)

S ovoga gledišta smatrali su hrvatski stališi nutrnjo-austrijsku vojsku
u svojih krajinah kano vojsku savezničku, sastojala ona iz nutrnjo-austrijskih
momaka ili pako iz domaćih najemnika. Za uzdržanje vojske u krajini do-
prinašali su stališi nutrnjo-anstrijski odredjenu svotu, o kojoj. često govore
domaći zakoni imenito čl. 2 god. 1649 i čl 14 god. 16uu2. Istn tako je kralj
iz »subsidia“ i ostalih dohodaka krunskih priskočio zemlji u pomoć, kada
je uztrebala. Tako je Ferdinando III. za učvršćenje Berkiševine, ,ležeće u
središtu pokupske krajine“, odredio 27.000 talira iz tridesetnice u Nedelišću;?)
isti kralj i nasljednik mu Leopoldo I. preuzeše obskrbu pokupske krajine
osobito bojnoin spravom ; 5) Leopoldo I. priskočio je (1684) takodjer hrvatskoj
blagajni, kada se ona zbog velikih troškova za uzdržavanje pokupske krajine
bijaše zadužila. *) Jer važnost ove krajine ne samo za Hrvatsku nego tako-
djer za nutrnju Austriju priznala je i kruna i narod (»non solum ad conser-
vationem illius regni verum etiam vicinarum suae Majestatis

1) Ibid. p. 66—67: ,Sperantes, quod tam Sua Serenitas, quam etiam saepefatum
regnum Hungariae et provinciae _ confoederatae_ eum sint habituri curam, ut
horum regnorum libertates quam primum restituantur, et
sem per sancte ac inviolabiliter conserventur.“

Art. 14 a. 1638.

3) Art. 73 a. 1655, art. 102 a. 1659.

1) A. 1681 art. 75.

588 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

haereditariarum provinciarum securitatem majorem.“) Hr
vatski stališi doprinašahu velike žrtve, da učvrste i u dobru stanju uzdrže
tvrdjave pokupske : Petrinju, Brkiševinu i Letovanić; god. 1691 poslaše tamo.
da razvede krajinu, Tompu i Medjuriečkoga Nikolu. Banska vojska dužna je
bila ondje neprekinuto stražu stražiti i čuvati; pa medj razlozi tužbe iz sa-
bora god. 1621 proti banu Nikoli Frankopanu bijaše i taj: što isti ban za-
pusti bansku krajinu (,confinia banalia“), ter što on i njegovi kapetani digoče
za sebe novac, odredjen za vojsku, koja bi imala ondje uviek stražiti (_in
confinis banalibus perpetuas excubias agere debeant.«) ') Vojska hrvatska
sastojala je i u to doba koje iz plaćenih najamnika, koje iz ustaši. Ustsnak
odredjivao se je u saborih kraljevine *) na temelju čl. 4 god. 1538, o kom
bio je već spomen. U čl. 85 god. 1659 opredjeljuje se potanko: tko je du-
žan ustati na oružje, kada neprijatelj ,većom vojskom prodre u zemlju ili
pako obsjedne koju tvrdjavu.“ Znamenito je, što se tom ustanovom ne samo
državljani bez svake razlike obvezuju skočiti na oružje. nego takodjer i ona
vojska, koja se uzdržaje u hrvatskoj, slavonskoj i primorskoj krajini troškom
austrijskih pokrajina. U takovu slučaju imali su generali ove savezničke vojske
po starih ustanovah biti u porazumljenju s hrvatskim banom.

U kraljevini hrvatskoj i slavonskoj stala je dakle proti neprijatelju
domaća hrvatska i nutrnjo-austrijska vojska. Ovoj je po sudu stališa nestalo
razloga bivstvovanja u krajini, čim nestade predmeta oružane zajednice t. j.
čim je Turčin prestao biti pogibeljnim. Stališi su dakle, kako vidismo, počam
od god. 1608 t. j. poslije Žitvanskoga mira, zahtievali odlazak austrijske
vojske iz krajine, opredieljivali rok toga odlazka, a kadšto prema promie-
njenim okolnostim obustavljali izvedenje svoga zahtieva. Nu do karlovačkoga
mira vojska ova ostade ipak u Ugarskoj i Hrvatskoj. Prem dakle nebude
oživotvoreno ovo najprečje sredstvo, kojim mogahu se dokinuti sukobi izmedj
inostranih vojničkih i ustavnih oblasti, nisu ipak odustajali stališi ovim sukobom
ustavnim putem na kraj stati, ko što svjedoče nebrojeni zakoni stvoreni u ugar-
skih i hrvatskih saborih. Glavno sredstvo. kojim da se zlorabi vojničke vlasti
vrhovnih zapovjednika u hrvatskoj i slavonskoj krajini na put stane, vidjalo
še punim pravom u obezbiedjenoj banskoj časti u smislu starodavnoga
ustavu, po kojem ban trojedne kraljevine je glavom političke i vojene uprave
od Drave do jadranskoga mora (1608: 11). A s banom imade nadvojvoda,
kano vladar nutrnje Austrije, koja je sudjelovala kod obrane Hrvatske i
Slavonije, imadu vrhovni zapovjednici austrijske vojske biti u porazumljenju,
i svoju vojničku vlast imadu tako udesiti, da odanle nesliedi ništa, što bi
»protivno bilo slobodi kraljevine.« Bez banova znanja i privoljenja
nesmije se u kraljevini ništa učiniti, niti vojska uvesti ili izvesti. 3) U kratko:
krunitbene povelje, zakoni sabora ugarskih i trojedne kraljevine kano da su
se natjecali, tko će bolje zajamčiti neodvisnost i djelokrug banske časti. *)
Nadalje — kada nije se moglo izposlovati, da u hrvatskoj i slavonskoj kra-
jini svi častnici austrijske vojske budu u smislu čl. 27 sab. god. 1609 do-
maći sinovi, pristaše stališi donekle uz krunitbenu povelju Ferdinanda II. od
god. 1618, gdje kralj obećaje, da će kod podjeljivanja vojničkih časti u kra-

1) Jura regni II, 79.—81.

3) [bid.

8) Art. 3 a. 1644 (Jura II, 85.)

4) _Cf. 1593. 20, 1606. 8, 1608. 11, 1608. 2. 3. 4. 9, 1609. 13. 27. 28. 62.
65. 67, 1613.38, 1622. 2, 1630. 25, 1685. 32, 1638. 1, 1647. 51, 1681.
1687 itd.

Dr. Fr. Rački. ' 539

jini imati jednaki obzir na Hrvate i na Austrijance; ') na neodustaše tražiti,
da se takodjer u Hrvatskoj i Slavoniji kapetanije i ostale službe gore nave-
denim načinom (kroz bana) daju i podjeljuju samo državljanom hrvatskim. 2)
Isto tako nemogavši izvesti odlazka austrijske vojske, zahtievali su stališi, 3)
da posada njemačka podvrgne se domaćim kapetanom, koji će prisegu vjer-
nosti položiti kralju i odredbe primati od mjestnoga kapetana. Svi krajiški
častnici bijahu obvezani pokoriti se zakonom kraljevine (»capitaneos sive
officiales confiniarios-. -legibus regni subjicere«); pače isti
naputci za generale nisu smjeli ništa sadržavati, što bi se zakonom zemlje
protivilo. *) -Odavle se vidi: da je ustav i zakon kraljevine našim predjem
svetinjom bio takodjer u sred bučnoga oružja, u sred grozna rata; ter da
su oni od svakoga zahtievali štovanje zemaljskih ustanova. U ustav i zakon
kraljevine dirati bijaše strogo zabranjeno svim častnik&m od generala do
kapetana; bijaše jim osobito zabranjeno miešati se u jurisdikciju gospode
zemaljske, gradova i županija, s kojimi su po svojem položaju najviše dola-
zili u doticaj. %) O dozvoli na kakova posebnu, kamo li zemljičtna, jurisdik-
ciju vojničkih oblasti osim u poslovih strogo vojničkih, u to doba neima
govora. Pače plemići ugarski i hrvatski, koji su u austrijskoj vojsci služili,
bijahu samo u vojničkih prekršajih sudjeni po vojničkom sudu mjestnom (od
generala i kapetan) i vojničkom zakonu (,jure militari“), u nevojničkih
pako prestupcih po županijskom sudu i zakonu kraljevine. %) Isto tako kra-
jiški vojnici i momci u posadi bijahu u smislu odredbe Varaždinskoga po-
vjerenstva od god. 1635 sudjeni u mješovitu sudu, sastojećem iz vojničkih
sudija (generala, podkapetana) zatim iz podžupana i prisežnika u većih, iz
plemićkoga sudca i podsudca, kano sudbenih prisjednika, u manjih od držav-
ljana proti istim podignutih parbah. 7) Naprotiv — neima zakona, koj bi
vojničkim oblastim u krajini podielio kakovu sudbenost na stanovnike nevojnike ;
pače kod istih vojnika razlikovali su se prestupci vojničkih naredaba od
prekršaja gradjanskih zakona. Ako su vojničke oblasti ili pojedini častnici
proti zakonom zemlje i proti ustanovam sagriešili, povjerenici izaslani od
stališa razvidjali su samu stvar, izvješće podnieli, a krivci po zakonu kaž-
njeni. 5)
Ako u kratko saberemo sav taj izvod povjestni, imati ćemo ovu sliku
o nutrnjem stanju hrvatske krajine do konca XVII. stoljeća:

Trojedna kraljevina nastojala je iz svih svojih sila, da učvrsti i obez-
biedi svoje granice proti Turstvu. Ove granice uzmicale su prema tomu,

') Jura II, 83—84: ,,In conferendis capitaneatibus, praefecturie, aliisque officiis
confiniorum Croatiae et Sclavoniae, aequalem indigenarum eorunđem regno-
rum cum provincialibus nostris rationem habituros.“

D Cf. art. 31 a. 1635, art, 18 a. 1638.

3) Art. 45 a. 1638.

“A. 1655, art. 7: »Instructiones Capituneorum, eorumqne Generalium et vice-
Generalium a modo in posterum legibus regni conformes.“

%) A, 1618, art. 33: ,Neque capitanei et praefecti confiniorum in bona et juris-
dictionem dominorum terestrium et liberarum civitatum (et comitatuum. art. 7
a. 1655) sub amissione officiorum sese intromittant, statutum est.“ Ovo se po-
tvrdjuje čl. 25 god. 1630, čl. 35, 36 i 39 god. 1635, čl. 22 god. 1688, čl.
48 god. 1641. '

6) A. 1655 art. 7.

DA. 1647 art. 56.

8) Cf. a 1635, art. 37—38.

540 Ob obrani hrvatsko-slavonske granice.

kako je tursko earstvo rastećim osvojivanjem napred pomicalo svoje granice.
Pokle je Srbija pretvorena u tursku pokrajinu, Beograd, Šabac i ostali gra-
dovi u Podunavlju i Posavju činili su granicu medj zemljami krune ugarske-
hrvatske i medj Turskom. Kada su ovi gradovi pali (1521); kada je poslije
žalostnih s tom katastrofom skopčanih dogodjaja, velik dio Ugarske i dolnja
Slavonija došla u tursku vlast, onda su i granice trojedne kraljevine uzmakle
najprije s jedne strane k Virovitici i k Ilovi, s druge k Uni, a kašnje k pre-
djelom gradova Koprivnice, Križevca i Ivanića s jedne a krieci Kupi s druge
strane. Onda je kraljevina Slavonska stegnula se na županiju varaždinsku i
na ostanke križevačke i zagrebačke županije; a kraljevina Hrvatska na onaj
dio, koj se od Kupe proteže prieko Ogulina k Senju. Koncem XVI. vieka
pomakle su se granice u Pokupje, odkako Petrinja, Hrastovica i Gora dodje
u hrvatsku vlast. Ove ostanke trojedne kraljevine branili su hrvatski stališi

o ustanovah utanačenih u saborih ; sami uzdržavali krajiške gradove i tvr-
je; stvarali zakone o vojsci, odredjivali porez za ratne svrhe itd. Hrvatskim
stališem priteče u pomoć austrijska i njemačka vojska, naprije god. 1523.
usljed ugovora od 22. prosinca god. 1522. uglavljenoga medj Ljudevitom IL
kraljem ugarskim i austrijskim nadvojvodom Ferdinandom; zatim pritekoše
kraljevi iz doma habsburžkoga, pokle je ovaj zasjeo ugarsko-hrvatski prie-
stol, ter stališi nutrnjo-austrijskih zemalja, imenito Štajerske, Koruške i Kran-
ske, jer bijahu uvjereni, da se niti njihova domovina nemože obraniti pred
Turčinom, ako ostanci Hrvatske i Slavonije propadnu. Pomoć ova sastojala
je u vojsci i u novcu. Vojska posjeta je većim dielom gradove na granici,
a vojvode joj bijahu generali i kapetani. U to doba razlikuju se ponajprije
dvie krajine t. j. krajina slavonska i hrvatska, koje dielila je rieka
Kupa. Nu ove krajine nisu činile posebnoga zemljišta, odieljena možebit od
županija. Već onaj dio varaždinske, križevačke 1 zagrebačke županije, koj
je ležao na turskoj medji i u kojem bijahu gradovi Varaždin, Koprivnica,
Križevac i Ivanić, sačinjavao je hrvatsku krajinu, od koje čest medj Kupom,
Savom i Unom, pokle su Turci iztisnuti iz Pokupja, zove se u spomenicih
pokupska i banska krajina ') (»colapiana, banalia confinia“); kao što
onaj dio od Senja uz more do Rieke zove se primorska krajina (,ma-
ritima confinia“). U ovih dielovih Hrvatske i Slavonije nisu nikada zako-
nom dokinute ili obustavljene ustavne oblasti, a na njihovo mjesto postav-
ljene možebit vojničke. Ban je sveudilj vrhovni poglavar u političkoj i voj-
ničkoj upravi od Drave do jadranskog mora; svi državljani podčinjeni su
zakonodavstvu kraljevine; županijam, gradovom i vlasteli ostaje nedo-
taknut ustavom jim opredieljen djelokrug. Ovoga ustavnoga ustroja zakono-
davstvo ne samo nemienja, nego ga brani proti napadanju generala i kape-
tana austrijske i njemačke vojske, ter ga novimi ustanovami obezbiedjuje.
Ni jedan stanovnik Hrvatske i Slavonije nije izuzet od zakona kraljevine ;
pače hrvatski državljani, koji su u austrijskoj vojsci služili, sude se u gra-
djanskih prekršajih i prestupcih samo po zakonu ustavnom od ustavnih sudija.

Austrijska vojska smatrala se je u krajini s gledišta medjunarodnoga
prava. Ona je bila za kralja Ferdinanda i Maximiliana (1527—1576) odvisna
od vrhovne zapoviedi vladara ugarskoga i hrvatskoga, kano ustavnoga go-
spodara vojske u zemljah krune ugarsko-hrvatske Tekar god. 1578. odpisom
kralja Rudolfa i priznanjem stališa ugarsko hrvatskih počeli su austrijski nad-
vojvoće kano kraljevi namjestnici miešati se neposredno u vojsku austrijsku
u krajini. Ali hrvatsko-slavonska Krajiška vojska ostade u odnošaju ustav-

1) Od Petrinje zove se takodjer Petrinjska krajina.

Dr. Fr. Rački, | 541

mom naprama stališem, naprama banu i kapetanu kraljevine. Posrednikom
izmedju hrvatske i austrijske vojske bijaše u smislu čl. 15. god. 1578.. ban
hrvatski. Nadvojvode, generali i kapetani austrijske vojske dužni su bili svoje
vojničko djelovanje tako udesiti, da nevriedjaju ustava i zakona zemlje. Ugar-
ski i hrvatski stališi zahtjevali su počem od god. 1608. neprestano, da ino-
strana vojska izijde iz zemlje; pa kako ratne okolnosti XVII. stoljeća toga
nedopuštahu, držeć se nepomično svojih zaključaka zahtjevali su, da se voj-
ničke časti podjeljuju domaćim sinovom.

Tako su hrvatski stališi nastojali prepriečiti : da se u kraljevini Hrvat-
skoj i Slavoniji neosnuje i nerazvije neustavna oblast, a kamo li da se one
česti kraljevine, gdje se u susjedstvu i na medji turskoga carstva udomila
vojnička sila, odtrgnu od zemlje i ustava, i da se tudjer osnuje posebna voj-
nička oblast.

Dosadanji napredak u prirodopisu.
Priobćuje
Živko Vukasović.

IV. o rudan.

Premda su rude od vajkada pozor ljudi na se mamile, ipak su u staro
doba ljndi, pa baš i sami Grci i Rimljani, veoma malo ruda poznavali, a
medju njimi opet ponajviše onakove, koje im ili koristiše, ili im svojim sja-
jem, svojom mašću ili inim kojim vanjskim biljegom u oči osobito udaraše,
kao što su dragolji i kovine. Ali ito malo rud&, što im poznate bijahu,
poznavaše stari više po imenu, nego li po njihovih vlastitostih. Da je tomu
1 zbilja tako, možeš se osvjedočiti, ako pročitaš Theophrastovu knjigu ,rep!
My“ ili Plinijevu ,Historia _naturalis« (knj. 33 do 37). Pročitav te knjige,
uvjeriti ćeš se, da se u njih sbori više o porabi ruda, nego li o njihovoj
naravi, pače da se toga dosta sbori, što nam je danas upravo smiešno. Evo
tomu jednoga primjera. Grkom i Rimljanom bijaše prozirac (yposraMkoc, berg-
krystall) poznat, ali oni neznadoše, da je prozirac uledjena kremenjača, nego
mišljahu. da on nije drugo nego led pretvoren u kamen. — Nauk o rudah
nenapredovaše_ mnogo bolje ni u samom srednjem vieku, pače još na po-
četku 16. vieka mišljaše Theophrastus Paracelsus kao i Plintj, da prozirac
postaje od leda, a inače učeni Tournefort učaše, da sige !) nisu ino nego
okamenjeno drveće. Da i u 17. vieku mišljahu neki rudoslovi, da im valja
koralje i biser ubrajati medju rude. *)

Sravniv takovo poznavanje rud& sa sadanjim znanjem o njih, moramo
se čuditi napredku, što ga je ta struka prirodopisa učinila u najnovije doba,
a meni je ovdje samo u kratko kazati, u čem da se taj napredak sastoji.

D_Sige (stalaktiten) sastoje iz vapna, ali nedavno nadjoše u Francezkoj blizu Bag-
neres de Luchon špilju punu siga ne iz vapna nego željeza, poimence iz bidrata
željezova kisa. ,Aus der Natur“ von L. W. Reisland. Jabrg. 1864, str. 352.

2) ,Geschichie der Mineralogie“ von Fr. von Kobell str. 4, 27 i 35.

542 Dosadanji napredak u prirodopisu.

Dočim su stari, kao što sam malo prije spomenuo, poznavali veoma
malo rud&, pa dočim Werner još godine 1817 ima po prilici 225 vrsti ruda,
poznamo ih mi sada preko 700 nebrojeć ovamo onakove vrsti, koje do sada
nisu još dovoljno izpitane. !) To umnoženje vrsti prvim nam je dokazom, koli
je rudoslovje napredovalo u najnovije doba.

Danas nam je poznato, da rude ili nesastoje iz raznih sastavina, ili da,
ako iz takovih i sastoje, nijedna ta sastavina neima nikakve obave, koja bi
za uzdržanje ciele rude potrebna bila. Rude dakle, neimajuć raznih ustroja,
kao što ih imadu biline 1 životinje, nemogu se razvijati iz svoje nutarnjosti,
nego bivaju samo na taj način veće, da za njih iz vana istovrstune čestice
prijanjaju. To mi se nečini suvišno spomenuti, kad se sjetim, da je još pri
koncu prošloga vieka Robinet učio, da ledac na taj način postati nemože, tč
da je trebalo učenosti Romć€ Delisle-a i Leblanca, da dokažu, da je to ne
samo moguće nego npravo i jedini način, kojim ledac veći bira. Ledcem
(xpsorasžog, krystall) nazvaše naime rudu, koja ima oblik višeploh, pravilan i
stalan, doč.m rude, koje takova oblika neimadu, kao što su staklušine i otvr-
dine, nazvaše bezlikimi. *) Ledci kao prava individua medju rudami bivaju
veći, premda, kao što rekoh, inače, nego biline i životinje O njihovoj veli.
čini znamo, da je u obće različna, jer nam je poznato, da nisu samo ledci
od raznih vrsti rud& razno veliki, nego baš i oni jedne i iste vrsti. Tako
poznajemo sada od prozirca tako sitnih ledaca, da ih samo kroz sitnozor
viditi možemo, ali opet i takovih, koji važe po 100, 200, 800, 1400 funti,
pače jedan i takov, koji je 2913 funti težak, 6:25 stope dug i 1'! stope de-
beo. *) Govoreć dalje ob obliku ledaca spomenuti mi je prije svega i u obće,
da sada poznajemo neke stalne zakone, po kojih ledci svoje obiike tvore.
Od Huygensa znamo, da pravilan oblik ledca polazi od pravilnoga poredanja
četak4, iz kojih se on sastoji. Na dalje poznato nam je danas, da svaka
ruda, uledjujuć se, tvori svoje oblike, pa da je s toga upravo oblik najstal-
niji znak, po kojem možeš razlučiti jednu rudu od druge, premda se je i to
tek u novije doba upoznalo. Ni tomu se nije čuditi, kada pomislimo, da
stalnost i nepromjenljivost oblika nepolazi iz nepromjenljivosti ploh& ledčevih
nego iz nepromjenljivosti bridnih kutova. Steno je najme god. 1669. spazio
a Rome Delisle je godine 1783 nedvojbeno dokazao, da se bridni kutovi
nemienjaju, m& se ostali dielovi ledca još kako promienili, da se dakle po
bridnih kutovih svaki ledac sigurno opredieliti može. Renč Just Hauy je
pako još i to nam dokazao, da su bridni kutovi i u izcjepaka sasvim stalni,

da svaka vrst rude ima uviek samo jednu vrst izcjepka ili ih samo neko-
liko, ali i onda malo, tč da su ti izejepci u svih odlicih rude isti, i da ne-
stoje o njenom vanjskom obliku. Upoznav Hauy cjepkoću (clivage) ruda i
njihove izcjepke, oewjedočio se je dalje, da su neki oblici ledaca kao osnovni,
iz kojih se drugi oblici dadu izsnovati zatupljenjem (truncatio), zaoštrenjem
(acuatio) i zašiljenjem (acuminatio). Tako je, da navedem jedan primjer, na
način Hauyev grof Bournon iz kosoga šestorca (rhomboeder) izsnovao 700
oblika, koji se svi, ma i da ih je samo 56 bitno različnih, i onda pokažu,
ako se vapnenjak, koga je Bournon upravo izpitivao, na izcjepke razkala.
Takovih osnovnih oblika bijaše Hauy 9 našao, premda se dokazalo poslje i
sada se zna, da nisu svi njegovi osnovni oblici upravo takovi, i da ih nije

') Ista knjiga, str. 386.

2) Fuchs je bio prvi, koj je bezlike rude pravo i znanstveno označio. Da su kap-
ljevine i uzdušnine bezlike, razumije se po sebi.

5) Geschichte der Mineralogie“ von Fr. von Kobell, str. 430.

Ž. Vukasović. | 543

toliko. Kada su po tom Kr. S. Weiss i Fr. Mohs još i osi (axls) ledaca
proučili, koje su svakako bitna biljega za razpoznanje ledačnih oblika; onda
su sve ledce, što no se izsnovati dadu iz jednoga osnovnoga oblika, stavili
u jedan razdio ili sustav. !\ Takovih sustava poznajemo sada ovih šest: tesu-
larni (izanovan iz kocke), romboedrički (izsnovan iz kosoga šestorca), pira-
miidalni (izsnovan iz takmobrida četveroploha šilja), ortotipički (izsnovan iz
ortotipa), hemiortotipički (izsnovan iz hemiortotipa) i anortotipički (izsnovan
iz a: ortotipa). ") Da se dva ledca srasti mogu u jedan, možda nije baš čud-
novai., ali je sigurno čudnovato, da takovo sraštanje biva po stalnom zakonu,
najme tom, da su takovim sraslim ledcem neke osi zajedničke, dočim jim se
druge križaju. Da nam je sada poznat ne samo te) zakon, nego još i zakon,
po kojem se oblici ledaca slažu, to nam je zahvaliti neutrudivomu radu uče-
njaka nove dobe. Culi smo, da svaka tvar, uledjujuć se, tvori svoje oblike,
pa to neće možda gdje kojemu biti baš tako čudnovato, ali će se sigurno
svaki čuditi, da se, kao što nas Mitscherlich upozna, jedna i ista tvar može
ulediti u oblicih ledaca, koji se moraju staviti u dva bitno si različna sustava.
Tako je, da navedem jedan primjer, sa ugljično-kiselim vapnom, koje se
kao vapnenjak (calcit) ledi u oblicih romboedričkih, a kao aragonit u oblicih
ortotipičkih. Premda je dakle u vapnenjaka i aragonita lučbeni sastav sasvim
jednak, ipak su im i oblici različni i sva i najvažnija svojstva različna. Nu
osim takovih dvolikih (dimorph) ruda, našli su ih i trolikih. Tako je Hein-
rich Rose našao, da se titanova kiselina pri različnoj toploti ledi kao anatas,
brookit i rutil, dakle jedna i ista tvar ledi u triju različnih oblicih. *) Dalje
upoznaše učenjaci novije dobe zakon, po kojem se mogu dvie različne tvari
ili njih i više ulediti u jednakih oblicih. Tako dobivamo ledce istoga oblika,
da li se slanac sluči sa željezom, manganom ili kromom. '

To nam je doduše svim poznato, da se ledci rud& sami u prirodi tvore,
ali mi nemožemo ni sada još u svakom slučaju izvjestno kazati, na koji na-
čin da je dotični ledac postao. Pa premda to za sada još neznamo, ipak se
misliti nesmije, da učenjaci nisu i o tom nastojali, da to doznadu. Oni su
naime u tu svrhu izpitavali okolnosti i uvjete, u kojih i pod kojimi se rude
na umjetan način tvore. *) Te mi je ovdje u kratko navesti. — Otopi slanca
u vodi — kišnici, dokle ova neuzavrije, tako da se voda slancem zasiti, te

!) , Geschichte der induktiven Wissensachaften“ von J. J. von Littrow. HI. Theil,
str. 217 do 253.

2) U Mohsovom ,Grundriss der Mineralogie“ od god. 1822 ima on 4 sustava, a
u ,Leichtfassliche Anfangsgriinde der Naturgeschichte des Mineralreiches“ I.
Theil, 2. Auf. str. 155 ima on ovih 7 sustava: tesularni, romboedrički, pira-
midalni, ortotipički, hemiortotipički, bhemianortotipički i anortotipički. Dočim
Haidinger u svojem ,Handbuch der bestimmenden Mineralogie“ 2. Auf. str.
182 nabraja 6 sustava, ima ih Nauwann u svojem ,Elemente der Mineralogie“
6 Auf. str. 8 kao i Mohs 7 i to: teseralni, heksagonalni, tetragonalni, rom-
bički, monoklinički, diklinički i triklinički. U oblicih sustava dikliničkoga ili
hemianortotipičkoga lede se samo neke soli i to na umjetan način, ali ni to
nebi više istinito bilo, od kako Zepbarovich nadje, da se sumporno-nakiselo
vapno ledi triklinički.

Anatas, brookit i rutil jesu različne vrsti rudača (erze). ,Handbuch der bestim-
menden Mineralogie“ von Haidinger, 2. Auf. str. 438 i 547.

4) Do sada, i to skoro samo u ovom vieku, stvorili su učenjaci u lučbarnicah na
umjetni način 260 vrsti ruda. ,Aus der Natur“ von L. W. RBaisland. . Jahrg.
1864, str. 848. o
Književnik ILI. 4. 36

3

“7

544 Dosadanji napredak u prirodopisu.

pusti onda, da se taj vrli raztop na miru i polagano ohladi, Pe ćeš vidjeti,
da će ti se iz njega izlučiti slanac, uledjen u osmorcih (oktaedrih). — Sipaj
slan-kamena u vodu dotle, dokle se ona njim nezasiti, a onda grij pola-
gano taj raztop, to će se tim načinom voda izpariti, a slan - kamen će se
uledjen u kocke izlučiti. — Raztali vizmuta, pa proti, da se ta raztalina po-
lagano ohladi, ter ćeš i od nje skratnuvše se ledce dobiti. — Ugrij nadalje
mišomorke, to će se ona odmah izkaditi, i ti nećeš niti spaziti onih presićuš-
nih kapljica, koje pri tom raztaljenju posreduju prelaz krute mišomorke u
Plinovitu, ali i taj k4d će se ulediti, skrutnuv se na kojem hladnijem mjestu.
—- Tako dakle nadjoše učenjaci, da je za tvorenje ledaca potrebno, da bude
tvar, iz koje se ledci tvoriti imadu, prije kapljevita ili plinovita. Nu izpita-
vajuć u tu svrhu rude, našli su dalje, da se sve rude nedadu običnim nači-
nom raztopiti niti pri običnom tlaku i običnoj toploti raztaliti ter od njih
ledci dobiti. Njihovomu neumornomu radu pošlo je za rukom pokazati nam
način, kako se inače netalive rude mogu raztaliti pomoćju jačega tlaka i
veće toplote. Tako je Schafhšutl, koji si je uz Wočhlera, Senarmonta i Dan-
brćea velikih zasluga u toj struci stekao, inače u vodi neotopivu kremenjaču
u njoj otopio i iz nje uledjen bjelutak (quarz) dobio. Dočim nam se je s tim
jednim dokazom ovdje zadovoljiti valja, spomenuti mi je dalje, kako je Mi-
techerlich spazio, da se ledci mogu za čudo tvoriti i iz krutin&4, m& da se
one prije i nepromiene u kapljevine. On je našao, da su se rombički ledci
biele galice, neotopiv se prije, izmienili pri toploti od 42% u ledce klinorom-
bičke. Nu da nebi tko pomislio, da se na taj način mogu možda samo ledci
neke vrsti izmieniti u ledce druge vrsti, s toga ću za dokaz uz pomenuti
primjer navesti još i ovaj o bezlikoj rudi. Fuchs je naime našao, da bezliki
sumpor, ako se ostavi na miru, za nekoliko dan& poprimi sva svojstva leda-
časta sumpora, da se dakle i bezlika tvar_ može pretvoriti u ledce, nepro-
mieniv se prije u tekućinu. Napokon mi je još i to kazati, da je Becquerel
pomoćju galvaničkoga munjotoka ledce tvorio, a da se iz svega vidi, da se
ista vrst rude na razni način lediti može, što je opet veoma važno znati ne
samo rudoslovcu, nego i zemljoznancu i zemljoslovcu.

Poznato je, da jedan obret sa sobom obično u povodu nosi drugi. Tako
je bilo i ovdje. Počem se je naime spazilo, da se rude lediti mogu, nepro-
mieniv se prije u tekućine, onda se je i tumačiti znao mnogi pojav na pali-
kovih (pseudomorphosen), naime na rudah, koje nam se kažu uledjene u
oblicih, o kojih znamo sigurno, da ih one po svojoj tvari sačiniti nemogoše.
Landgrebe uči, da palikovi od rud& postati mogu, ako ruda ustupi koju od
svojih dotadašnjih tvari, ili ako ona Koju novu tvar poprimi, ili ako neke od
soja tvari ustupi a mjesto njih nove poprimi ter se drugom tvarju zamieni
dielom ili posvema, ili napokon da ona niti koje od svojih tvari ustupi niti
koje nove poprimi, u kom slučaju se palik svojimi sastavinami nerazlikuje
od iskonske rude. Tim palikovom dodaje Scheerer još tako zvane preinačence
(paramorphosen), u kojih se doduše preinačuje nutarnji sastav tvari, ali se
bitno nepreinači niti tvar niti vanjski iskonski oblik. Učenjaci su dalje, učeć
te palikove, našli, da pri njihovom postanku osobito djelaju kisik, vodik,
ugljikova kiselina, sumpor, milovka, bjelutak, crvena i gnjeda željezna ru-
dača i sumporna pakovina. Napomonuv još i to, da je Haidinger nastojao
pomenute palikove protumačiti načinom elektrokemičkim, !) kazati ću, da je
poznavanje palikov& koristno ne samo rudoslovcu, nego da je ono još ko-

1) ,»Handbuch der bestimmenden Mineralogie“ von Haidinger, 2. Anfl, str. 300
i daljne.

Ž. Vukasović. 5645

ristnije zemljoznancu. Evo tomu od mnogih dokaza jedan: Ob iskrolistniku
(orthoklas) mislilo se je dugo, da postati može samo na način plutonički, ali
upravo njegovi palikovi uputiše nas, da on može postati i na način neplutu-
nički. ?) Motreć nadalje rude, našli su učenjaci, da one mogu promieniti svoj
lučbeni sastav a uz to promieniti i svoj prijašnji oblik, da se one najme
imogu raztrošiti. Kao što sada znamo, biva takovo raztrošenje usljed djelo-
vanja zraka, vode, topline, munjine itd., a započima obično na površini rude,
ni kad kada može ono i na nutri rude započeti. Nemogu zašutati, da je
Pape u najnovije dobe na površini ledaca motrio neke usljed raztrošenja po-
stale šare (pakruge i kruge) tć da je utuvio, da se u dvojbenih slučajevih iz
takovih šara može spoznati sustav, u koji nam dotični ledac valja staviti. *)

Svaki misaoni čovjek pita se dalje, iz čega rude da sastoje. Na to pi-
tanje odgovarajuć, našla je lučba, da one sastoje iz počela (elementa). U
starom a i u srednjem vieku govorilo se je doduše takodjer o počelih, i to
o 4, najme zemlji, zraku, vodi i vatri, ali ta počela nisu nam danas i zbilja
počela, nego samo znaci razne skupnosti rud4 i znak silne moći, koja se u
njih očituje. Današnjoj lučbi je počelom samo ona tvar, koja se dalje razlu-
čiti nedade. Da to pojmimo, evo primjera. Razluči rumenicu (cinobar) u njene
sastavine, te ćeš dobiti sumpor i živu, koje dalje nemožeš razlučiti u nikakve
sastavine. Sumpor i živa su dakle počela, koja su, slučiv se, sačinila rume-
nicu, a takovih počela poznajemo danas 67. 2) Kao što možeš rumenicu raz-
lučiti u njena počela, tako možeš i svaku drugu rudu. To su i činili u no-
vije doba lučbari, te su nas tako upoznali sa lučbenimi sastavinami ruda.
Razlučba ili analitička lučba jest dakle plod učenjak& novije dobe. Nu da
nitko neposumja, da obretena počela i njihove slučenine i zbilja sastavljaju
rude, eto nam novoga ploda novije dobe, eto nam najme slučbe ili sintetičke

1) Aus der Natur“ von L. W. Reisland. Jahrg. 1864, str. 660.

%) ,Zeitsehrift fir die gesammten Naturwissenschaften“ von Giebel und Siewert.
Jahrg. 1866, str. 80 i 81.

8) Čini mi se, da će koristno biti, ako ovdje nabrojim obretnike počela i dodam
vrieme, kada su ih obreli. Evo ih; Scheele obreo je fluor (1771), kisik (1774),
klor (1774), mangan (1774) i molibden (kao kiselinu, 1778); Priestley nadje

\ kisik (1774); Cavendish nadje vodik (1766); Lavoisier i Chaptal obretoše dušik
(1775); Klaproth nadje cirkonij i uran (1789), titan (1794), cerij (1808) i
sa Hopeom istodobno strontij (1793); Miiller pl. Reichenstein obrete telur (1782);
Vaunquelin nadje krom (1797); Cronstedt obrete nikalj (1731); Hatschett spozna
tantal (1801); Wollaston nadje paladij (1803) i rodij (1804); Smithson Ten-
nant i Collet Descotils obretoše osmij i iridij (1804); Courtois nadje jod (1811);
Arfvedson spozna litij (1817); Berzelius obrete selen (1817), kremik (1825) i
torij (1828); Stromeyer nadje kadmij (1818); Balard spozna brom (1826);
Sefstrom nadje vanadin (1830); Mosander obrete lantan (1888), didim (1843),
«rbij, terbij i itrij (18483); Claus nadje rutenij (1844); H. Rose odkri niobij
(1845); Bunsen i Kirchhoff obretoše cezij (1860) i rubidij (1861); Brandt na-
dje fosfor (1669) i kobalt (1739); Davy i Gay-Lussac obretoše bor, onda Davy
kalij (1807) i barij (1807); Bussy spozna magnezij, a Wohler aluminij i gli-
cij; Crookes obrete talij (1861) a Lamy 1862; de Luyart nadje volfram; indij
obretoše Reich i Richter god. 18683 a Bahr obrete vazij (1863); Duhamel (1735)
razpozna natrij; Bos. Valentinus poznavaše vismut i antimon. Zlato, srebro, ba-
kar, željezo, olovo, kisiter, tutija, živa, sumpor, ugljik, sičan, vapnik, platina

“jesu takodjer poznata, gdjekoja od davne davnine počela. U najnovije doba obreten
je dianij.
*

546 Dosadanji napredak u prirodopisu.

lučbe, koja iz počela zna sastavljati neustrojine. Tako nas ona na primjer
uvjerava, da rumenica i zbilja sastoji iz sumpora i žive, jer i zbilja dobijemo
rumenicu, stalimo li sumpor sa živom. — Kada bih ovdje imao govont
o napredku, što ga je lučba učinila, mogao bi toga cielu knjigu napisati, al
pošto mi to ovdje nije zadaća, kazati ću samo još to, da je novija lučba
spoznala razliku izmedju ustrojina i neustrojina. Ona je najme našla, da su
ustrojine vazda slučenine dvojne, to jest takove, koje uviek postaju samo iz
2 a 2 počela, pa da se takove slučenine opet mogu slučiti sa drugom sluče-
ninom, postalom iz 2 počela. Napokon mi je spomenuti, da rude sve nesa-
stoje iz neustrojnih slučenina, nego da ih ima, ma neka i malo, koje uz ne-
ustrojne slučenine imadu i usirojne, te da su takove rude one, što su iz bilja
postale. Toliko o sastojinah ruda.

Za rudoslovca su nadalje važna, a za svakoga, ma da i nije rudoslo-
vac, zanimiva svojstva fizikalna ruda, s toga se nije ni na njih zaboravilo.
Evo u kratkom, što o njih danas znamo. — Netreba doduše čovjeku nika-
kove osobito učenosti, da medju rudami razpoznati uzmože krutine od kap-
ljevina, a ove opet od uzdušnina, !) ali mu je ipak za razjašnjenje takovih
skupnosti potrebno prirodoslovnoga znanja Svaka stvar opira se jače ili
slabije, ako ju hoćemo razstaviti u četke, iz kojih se sastoji. I to zna valjda
svatko, ali sigurno nije svakomu poznato, da taj odpor polazi od jače ili
slabije privlačivosti, koja vlada izmedju pojedinih četaka dotične rude. Premda
predpostavljam, da je poznato, da toplina skupnost ma koje stvari znatno
promieniti može, nescienim pa za suvišno ovdje spomenuti, da taj upliv
topline neizostaje niti na rudah u prirodi. Tomu je najočitiji dokaz voda,
koja nam se pod žarkim podnebjem prikazuje samo u kapljevitom a na skraj-
nicih zemlje skoro izključivo u krutom stanju. Da će ruda tim tvrdja biti,
čim čvršće se njezini četci medju sobom drže, to je naravno, pa s toga se
tomu niti nečudimo, ali da se u ledaca, kao što sada znamo, ćetci nekimi
smjeri poče a nekimi slabije drže, tomu se ipak barem ponešto čuditi mo-
ramo. Po tom dakle znamo sada, da je u jednoga i istoga ledca tvrdoća raz-
nimi smjeri različna, i to da je cna, kao što je M. L. Frankenheim našao,
raznovrstnimi smjeri manje više različna a istovrstnimi smjeri jednaka. I u
pogledu tvrdoće dakle potvrdjena je valjanost zakona sumjernosti ili sime-
trije, komu je obretnik Hauy. Ista tako spazilo se je tek nedavno, da je
tvrdoća jedne i iste rude različna na površini njenoga ledca i na površini
izcjepka toga ledca, zato se sada tvrdoća rude mjeri po onoj tvrdoći, što ju
njena razcjepina ili razkolina ima. Nu pokraj svega toga nemožemo ipak
tvrdoću ruda sasvim točno opredieliti, jer pravoga mjerila tvrdoće neimamo.
Već Werner kušao je tvrdoću ruda, dočim je mehklju rudu drcao sa tvr-
djom, a Mohs je u tu svrhu sastavio iz 10 ruda ovu postupicu: milovka
(talk), slankamen (steinsalz) ili sadra (gyps), dvrsta (kalkspath), talac (fluss-
spath), apatit, ortoklas, bjelutak (quarz), topas, korund i dijamant. 2) Sa tvr-
doćom ruda nevalja nam zamieniti vrst odpora, što ga rude stavljaju, ako
ih hoćemo razstaviti nožem ili mlatićem, jer gdje koja ruda može od druge
mnogo tvrdja biti, pa ipak će se pomenutim načinom mnogo laglje dati raz-
staviti nego od nje mehklja ruda. Tako je za primjer bjelutak mnogo tvrdji
od tinjca, a ipak je mnogo laglje odbiti komadiće od bjelutka nego od tinjca.

1) Naumann nebroji uzdušnine medju rude. ,Elemente der Mineralogie“ 6. Aufl., str. 1.

9) Breithaupt ima postupicu od 12 stupanja, dočim on izmedju Mohsova 2. i 3.,
onda 5. i 6. umiće po jedan stupanj. ,Aus der Natur“ von L. W. Reisland.
Jahrg. 1865, str. 11.

Ž. Vukasović. 547

IDanas znamo, da se taj odpor očituje kao: krhkoća, mekanost, pođatnost,
gibkoća, pruživost i opružnost.

Kao dalnju prevažnu biljegu rud& upoznali su njihovu posebnu težinu,
pa s toga i jesu to svojstvo u svih rudah čim točnije izpitali. Tud su našli,
da razne vrsti ruda imadu ponajviše i raznu posebnu težinu, a da sve odlike .
jedne i iste vrsti rude imadu skoro sasvim jednaku posebnu težinu, pa da
te premale razlike, kao što Beudant veli, polaze poglavito odtale,. što se
odlike jedna od druge nešto malo razlikuju sastavom, šupljikavošću i sadr-
Žajem zraka. !) Od poznatih krutih ruda najmanju posebnu težinu ima gdje-
koji mrki ugalj, najme 0'5, a najveću ima iridij, najme 23:5, a posebna te-
Žina ostalih ruda nalazi se izmedju njih dviju. Mjesto da ovdje navadjam
posebnu težinu rud4, koja se i onako u svakom novijem rudoslovju naći
može, kazati ću radje, kako da je ta vlastitost rada od praktičke koristi.
Evo primjera. Ako želiš kupiti čista zlata, kazati će ti posebna težina, da li
je čisto ili mu je čega primiešano. Ako je najme zlato 19 puta teže od vode
u istoj mjeri, onda je čisto, ako pako nije, onda nije ono ni čisto, nego mu
je nečega, obično srebra primiešano.

Premda je ljudem već u davnini poznato bilo, da neke rude mogu že-
ljezne čestice k sebi i na se privlačiti, ali se nije znalo, da to biva sa že-
ljeza, što ga takove rude imadu. Izpitavajuć magnetizam rud4, našli su i
sada se zna, da neke rude jedan krajnik magnetično igle k sebi vuku a
drugi od sebe odbijaju, da su dakle neke polarno-magnetične, dočim su druge
na prosto magnetične, jer oba krajnika magnetične igle k sebi vuku. Delesse,
koj se je u novo doba sa izpitavanjem magnetizma rud& mnogo bavio, našao
je, da svaka magnetična tvar može postati polarno-magnetičnom, te da po-
razdieljenje magnetičkih krajnika nestoji o smjeru osi ledca. Napokon mi još
i to kazati, da su našli, da magnet neke rude na se privlači (retraktorne
rude), a da opet neke rude željezne pilotine na se privlače (attraktorne rude),
a da su pogledom na diamagnetizam, koga je Faraday obreo, do sada još
samo malo ruda izpitali.

Već stari poznavaše jantar (fAexrpo) i njegovu vlastitost, da natrljan
sitne stvarce na se privlačiti može, ali to neznadoše, da je munjina tomu
uzrok. Sada je poznato i to, da se munjina u rudi pobuditi može ne samo
trljanjem, nego i pritiskom, ciepanjem, grijanjem i dotikom. I to se zna, koje
su rude dobri munjovodi a koje su loši, napokon koje su polarno-munjevite.
Kako munjevita je koja ruda, to se može saznati iz svakoga boljega rudo-
slovja, s toga ću to nabrajanje ovdje izostaviti.

Nije sumnje, da je već starim poznato bilo svjetlucanje (phosphoreszenz)
nekih ruda, nu Vin. Casciorolus bijaše prvi, koji je god. 1602., hoteć zlato
praviti, spazio na baritu, da on u tmici svjetluca, ako usiptan prije toga u
prisunju postoji. ") Danas se poznaje dosta ruda, koje ovjetucaju, a zna se
i to, da je tomu asvjetlucanju uzrok valjda uzdrmanje, dakako dosta puta
tako jako uzdrmanje čestica dotične rude, da se spoj izmedju: tih čestica
uništi. I načini, kako rude da se pokažu svjetlucavimi, pronadjeni su, a jesu
ovi: Neke rude svjetlucati će, ako ih kršiš, lupaš, ciepaš, trljaš; neke opet,
ako ih ugriješ, pače usiptaš; neke pako, ako su prije postojale u prisunju ;
napokon neke, ako ih u tmici probije nekoliko električnih iskrica. Još mi
je kazati, da rudoslovi svjetlucanje nesmatraju bitnom biljegom ruda, jer su
našli, da od iste rude neke odlike svjetlucaju a druge nesvjetlucaju.

1) »Geschichte der Mineralogie“ von Fr, von Kobell. str. 275.
2) Aus der Natur“ von L. W. Reisland. Jahrgang 1862, str. 652.

> 7 —-— -- ——— — . + - .-__

548 Dosađanji napredak u prirodopisu.

Poznato je, da se svaka zraka svjetla lomi, pade li na proziran ledac, ali
čudnovato je, da ima veoma mnogo ledaca, koji takovu zraku svjetla ne
samo da lome, nego ju i razdvajaju, s čega i vidiš dvostruko svaku stvarcu,
koju kroz takov ledac gledaš. 1 pogledom na takovu dvolomnost, koju je
Erasmus Bartholin prvi zamjetio, izpitali su rude te su našli, da za čudo i
u tom pogledu rudami stalni zakoni vladaju. Našli su najme, da su jedno-
lomne rude ili neuledjene ili uledjene u oblike tesularnoga sustava, a rude
dvolomne da su se aledile u oblike kojega od inih sustava. Izpitavajuć dvo-
lomnost rud&, našli su na dalje, da svaki dvolomni ledac ima po jedan smjer
ili ih po dva, kojimi prolazeće zrake svjetla nerazdvaja, :pa da ti smjeri —
optičke osi — stoje u savezu sa oblikom ledaca. Tako je Brewster g. 1819.
i 1820. našao a mnogi potvrdili, da ledci sustava romboedričkoga i pirami-
dalnoga imadu po jednu takovu os, a ledci inih sustava da ih imadu po dvie,
izuzam dakako \edce tesularnoga sustava, koji, jer nisu dvolomni, neimadđu
nijedne takove osi. Isti Brewster spazio je god. 1817. do 1819. i taj važni
pojav, da najme gdje koji skrozimice istovjetni prozračni ledac u polarizo-
vanom svjetlu raznimi smjeri kaže više masti (farb4), da je punomanjast. I
ta višemanjost stoji, kao što je do sada dokazano, u savezu sa oblikom le-
daca, jer danas znamo, da su ledci sa jednom optičkom osi dvomanjasti, ')
a ledci sa dvie optičke osi da su tromanjasti, dočim su ledci tesularnoga su-
stava jednomanjasti. ") Kao što se te masti kažu stalnimi smjeri, tako nam
gdje koje rude u odsjevanom ili propuštenom svjetlu kažu stalnimi smjeri
osobito svjetlost, tako zvano zviezdje (asterismus). Doduše već Plinij spomi-
nje neki dragulj »asterios«, ali tumač tomu pojavu dadoše tek Brewster, Ba-
binet i Volger. Potonji veli najme, da taj pojav može prouzročiti kad kada
vlaknovitost rude, kad kada prutavost njezine površine i gladkoća njezinih
razcjepina, a u mnogih slučajevih da ga mogu proizvesti i složine ledac&-
sraglace. On je i to našao, da ledci isometričnoga (tesularnoga) sustava kažu
razne zviezdice, ledci pako sustava kvadratičnoga kažu zviezdice četvero-
tračne pravokutne, a ledci sustava heksagonalnoga zviezdice šesterotračne,
napokon da zviezdje nekažu sve rude dosta jasno, pače da ga neke od njih
kao ni kazati nemogu. *)

Osim tih pojava kažu nam rude još i inih krasnih, koje su učenjaci
tek novije dobe protumačiti nastojali. Tako je Hausmann izpitavao nahukle
šare rud& ter je našao, da ih proizvadja pretanka naslaga, složena iz raznih
tvari, različnih od tvari rude one, koja takove šare kaže. — Dužikanje (iri-
siren) rud6 polazi, kao što se sada zna, odtale, što gdje koje rude imadu
sasvim tiesne, sa njihovimi razcjepinami uzporedne puči, koje su se izpunile
tankimi vrstami zraka. — Mnogomanjost (polychroismus) abradorita , veli
Brewster, da polazi odtale, što je pun veoma tiesnih četverouglatih šupljinica,
dočim Bonsdorff misli, da ona polazi od umiešane mu kremenjače. — Tomu
podobno našao je Brewster, da je dragi opal pun presićušnih šupljinica, koje
su se u njem trima raznima smjerima porazdielile. Dočim on veli, da titra-
nje masti polazi s različne veličine tih šupljinica, mislio je Fuchs, da a opala
masti s toga titraju, što mu je bjelutkovih čestica primiešano. — Stokes,
koji je fluorisanje (fluorescenz) na gdje kojem ledcu spazio, našao je, da se
ono raznimi smjeri ledca kaže različno, da je dakle u nekom savezu sa osi

1) Dvomanjost (dichroismue) spasio je prvi Cordier god. 1809.
9) ,Handbuch der bestimmenden Mineralogie“ von Haidinger. 2. Aufl. str. 875.

3) ,Handbuch der Naturgeschichte“ von Otto Volger. str. 1130 i ,Geschichte der
Mineralogie“ von Kobell, str. 265.

Ž. Vukasović. 549

ledca. !) — Talasanje ruda tumačio je Hauy, a preliev Scheerer i Kenngott.
Adular se talasa i prelieva, kao što Scheerer misli, s toga, što ima mnogo
veoma tankih ljuštica crvene željezne rudače, ili, kao što Kenngott misli,
mnogo ljuštica goethita. E. Reusch dokazuje i pokusi i računi, da se taj po-
jav na gdjekojih ledcih pokazuje s toga, što bo oni imadu veoma tanke i
tiesne razcjepe i razkučke, koji su ih skrozimice istom smjerom, ali prama
vanjskoj plohi na ukos probili. %) O tom mi je kazati još i to, da je Haidin-
ger našao, da se ljubičaste i crvene masti ledca prelievaju zelenkasto, žute
pako modro, a modre crveno kao bakar ili žuto kao med, u obće da su si
prelievana i navadna mast ledca komplimentarne, premda i u tom ima iz-
ni .
Iz svega, što do sada kazah, vidjeti je jasno, da se učenjaci novije doba
nisu tim zadovoljili, da razne pojave na rudah samo motre, nego oni su ta-
kove pojave vazda protumačiti nastojali. Evo tomu i još dokaza al u jedno
i pakaza, kako je nauk o rudah u novije doba napredovao. Ta od negda
poznavali su ljudi ruda sjajnih, manjastih i prozračnih, ali oni neznadoše, da
sjaj ruda prouzrokuju zrake svjetla odsjevane i razsjevane, mast pako zrake
odsjevane i propuštene, a prozračnost zrake propuštene. — Haidinger je na-
šao, da jačinu sjaja uzroči veličina ruda i gladkoća njihova površja, vrst
sjaja pako lomljivost i polarisanje svjetla. Tako je on spazio, da se gladki
ledci sjaje kao staklo, alem ili kov, a nikada nesjaje kao mast ili biser, jer,
veli on, sjajnost maslena i biserova stoje više o sastavu rude nego li o nje-
noj tvari. Tako je na dalje i to našao, da se rude sjaje kao staklo, ako
svjetlo slabo lome, sjaje ao alem, ako ga jače lome, a sjaje kao kovina,
ako ga veoma jako lome. — Werner je ustanovio u ruda razne vrsti masti,
koje da kako još i danas postoje. *) Na dočim su Werneru takove masti bile
bitnom biljegom ruda, nisu nam više takovom, buduć se je našlo, da se one
lahko mienjaju.

Učenjaci novije dobe. nisu se zadovoljili sa pukim označenjem masti,
nego su i ovdje iztraživali uzrok, s kojega ruda ovu ili onu mast kaže. Mo-
žemo si misliti, da će uzroci u pojedinih slučajevih različni biti, a meni je
kazati o njih samo to, da je sada poznato, da gdje kojim rudam podaju mast
njihove iskonske i bitne sastavine, drugim pako neke im primiešane i za
njih nebitne tvari, ma takove bile baš i ustrojne. Ovo potonje je za nas
osobito važno, jer nam dokazuje, da su takove rude postale iz mokra. Tako
je, da za primjer navedem samo jedno, god. 1840. Marcel de Serres našao,
da gdje koji slan-kamen nevidi (infusoria) crljenim čine. *) O mastih ću na-
pokon samo još to spomenuti, da je neprestana pažnja dokazala, da su ko-
vinske masti uztrajnije i pouzdanije od nekovinskih masti.

I prije je bilo poznato, da ima ruda prozračnih, suzračnih, prozirnih i
neprozirnih, ali tek Faraday dokaza, da neima mračnih (opak) ruda, dočim
nadje, da srebro i zlato kroz svoje pretanke tanećke svjetlo propušta i pro-
pušteno polarizuje. To isto dokaza o bakru i drugih kovinah Dupasquier, a
Melsens o živi.

1), Lehrbuch der Krystallographie“ von W, H. Miller, iibersetzt und erweitert
durch Dr. J. Grailich, str. 257.

9 Elemente der Mineralogie“ von C. Fr. Naumann, 6. Anfl, str. 109.

3) Čitaj: , Geschichte der Mineralogie“ von Kobell, str. 90; ,Elemente der Mine-
ralogie“ von Naumann, str. 116. ili ,Handbuch der bestimmenden Mineralogie“
von Haidinger, str. 332.

4) , Geschichte der Mineralogie“ von Kobell, str. 398.

550 Dosadanji napređak u prirodopisu,

Da nebuđem predug, spomenuti ću još samo upliv topline na ruđe.
Kao što su učenjaci upoznali, da zakoniti savez postoji izmedju osi leđdeopis-
nih i optičkih, tako je i opet Mitscherlich spoznao, da toplina ledce tesular-
noga sustava pruža svakim smjerom jednako, ledce pako inih sustava da
raznimi smjeri razno pruža, i to, kao što Fr. Pfaff veli, da ih smjerom ne-
jednakih osi nejednako pruža. Dočim je Pfaff još i to našao, da veličina ta-
ova pruženja nije u savezu sa veličinom osi ledca, dokazao je Senarmont,
da je toplovodnost ledaca jednakimi osi jednaka, a različnimi različna. Po
toplovodnosti poredao je Despretz neke ruke, a Berzelius je taj red ovako
priobćio : zlato, srebro, bakar, platina, željezo, tutija, kositer, olovo, mramor,
porculan, ilo. ') Osim toga izpitavali su i taljivost pojedinih ruda, a Kobeli
je za njezino označenje podobno postupnici tvrdoće ustanovio postupnicu ta-
ljivosti, koja se sastoji iz ovih 6 stupanja: raztokov sjajnik (antimonit), na-
trolit, almandin, trakovac (aktinolith), ortoklas i bronzit. “) Napokon mi je
spomenuti, da se nije zaboravilo ni na posebnu toplinu ruda ni na dijater-
miju, ali za sada bavi se timi pojavi više fizika nego ruđoslovje. 2) Takodjer
je izpitavan okus i vonj ili duha nekih ruda, kao i uvjeti, pod kojimi se
oni na tih rudah kažu.
Još mi preostaje kazati o sustavoslovju ruda. — Kao što smo, govoreć
o životinjah i bilinah, vidjeli, da su učenjaci i mnoge i razne sustave sastav-
ljali, tako je to i ovdje bilo. Nu svi ti sustavi dadu se svesti na tri vrsti
tom, kako su rudoslovi, sustavljajuć rude, pazili ili samo na njihove fizikalne
biljege, ili samo na njihove lučbene biljege, ili napokon na ove i one. I ovdje
se je kušalo ponajprije sa sustavom mješovitim, koga su doduše poslije za-
pustili ali ga u najnovije doba i opet poprimili, jer su se uvjerili, da samo
takov sustav znanosti zadovoljuje. dočim joj zadovoljiti nemože niti lučbeni
niti tako zvani prirodoslovni. Premnogo bi bilo, kada bih nabrajao sve razne
sustave ruda, što su ih do sada rudoslovi stavljali, zato ću ja ovdje navesti
samo po jedan i to glavni od svake vrsti. Prije ipak nego to učinim, kazati
mi je, da je arabski liečnik i mudrac Avicenna prvi bio, koji je koncem 10.
vieka rude u ova 4 reda razredio: kamenje, kovine, sumporovite rude i soli. *)
Buduć sam, govoreć o životinjah i bilinah, navadjao sustav Linnćov, to ne-
mogu propustiti, da ovdje nepriobćim njegov sustav ruda. Taj slavni muž
bijaše rude razredio ovako: A. Petrae, sive lapides simplices (vitrescentes
calcariae; apyrae); B. Minerae (salia; sulphura; mercurialia); C. Fossilia,
seu lapides aggregati (terrae ; concreta, e particulis terrestribus coalita ; pe-
trefacta). %) Negovoreć dalje o valjanosti toga sustava, a mimoišav mnoge ine
sustave, baš i Wernerov i Hauyov, navadjam odmah sustav Berzeliusov, koj
da nam bude primjerom lučbena sustava. Berzelius, komu je rudoslovje samo
dio lučbe, razredi rude po elektropozitivnosti, a onda i po elektronegativno-
sti. Evo tih njegovih sustava, 5) 1 to 'najprije onoga po elektepozitivnosti.
Prvi red ima ove razrede: metalloidi, elektronegativne kovine, elektropozi-
tivno kavine. U drugoga reda su pako ovi razredi: sprhle ustrojine, smoline,
kapljevine, pakline, ugljevlje i soli. Sada evo mu sustava po elektronegativ-

1) ,Handbuch der bestimmenden Mineralogie* von Haidinger, str. 389,

2) Elemente der Mineralogie“ von Naumann, 6. Aufi. str, 142.

3) Dijatermiju obreo je Melloni, ali pogledom na nju izpitano ja do sada još samo
malo ruda.

4) , Schul-Naturgeschichte“ von Joh. Leunis. 2. Auf. 3. Theil, str, VIL.

5) , Geschichte der Mineralogie“ von Kobell, str. 61. i 62.

€) Zbog tiesna prostora mogu od sustava navesti samo redove i razrede.

————|

Ž. Vukasović. 561

nosti. U prvom razdielu toga sustava ima on ove redove: Samorodine, sul-
fureti, arsenieti, stibieti, telureti, osmieti, aurieti, hidrargireti; a u drugom
razdielu jesu mu opet ovi ređovi: kisi i njihovi hidrati, sulfati, nitrati, mu-
riati i muriokarbonati, fosfati, fluati i Aluosilikati, borati i borosilikati, karbo-
nati i hidrokarbonati, arsenisti, molibdati, kromati, volframiati, tantalati, ti-
tanisti, silikati i silicio-titaniati, aluminati. !)

Tomu sustavu protivan sustav postavi glasoviti Mohs, a toga evo: Pr-
voga reda redovi jesu ovi: plinovi, voda kiselina, soli; drugoga pako reda
jesu redovi: haloidi (pasoli), bariti (težci), kerati, malahiti, allofani. grafiti
(tuhe), steatiti (mastnici), tinjci, kalanci, dragulji, rudače, kovine, pakovine,
sjajnici, blistavci i sumpornjaci; a razredi trećega reda jesu: smoline i ugljev-
lje. *) Buduć Mohs svojim redovom nebijaše dao nikakvih naziva, to ih nje-
gov vjerni sljedbenik Haidinger redom nazva ovako: akrogenidi (nadzem-
ljače), geogenidi (zemljače) i fitogenidi (biljevnjače) *) Osim Haidingera po-
primi i Zippe sustav Mohaov, preinačiv ga ponešto *), onda Kenngott, prera:
div ga god. 1853. prema sadašnjemu stanju znanosti. N

Od mješovitih sustava najbolji je danas sustav Naumannov, zato ga je
i najviše učenih ljudi poprimilo. Evo redova i razreda toga sustava: kisi
metaloida (kisvodika, kiseline); zemlje i njim podobne slučenine (zemlje,
Auoridi i kloridi); baloidi (vođeni i nevodeni haloldi); amfoterofiti (nevođeni
i vodeni amfoteroliti); metaloliti (vodeni i nevodeni metaloliti); tantalitoidi ;
kisi kovina i podobnih im slučenina (fluoridi, kloridi, bromidi i jodidi, onda
kisi kovina); kovine, samorodne kovine i neke njihove slučenine; galenoidi
(sjajnici); piritoidi (pakovine); kinabariti (blistavoi) ; metaloidi; antracidi. *)

Dočim sam tako od svake vrsti po: jedan sustav napomenut, nefiogu
završiti a da nespomenem, da je god. 1857 Rossi obznanio sustav, sastav-
ljen po načelih zemljoslovno-lučbenih. Redovi toga sustava jesu: rude ekso-
gene, endogene, hipogene, perigene, epigene i metagene. 7) Od koje vriedno-
sti može biti takov sustav, lahko si domišljamo iz onoga, što rekosmo o
postanku ruda, najme da ista vrst rude može postati na razni način. Još ma-
nju vriednost mora imati sustav, sastavljen po nekih naravofilozofičkih na-
čelih, kao što nam ga god. 1813. priobći Oken. On uzkrisuje pokojna 4 stara
počela, pa po njih razredjuje rude na ova 4 razreda: ird-mineralien (rude-
zemnjače); wasser-mineralien (rude-vodenjače); laft-mineralien (rude-uzduš-
njače); feuer-mineralien (rude-ognjenjače %). Toliko o sustavih; a sada mi je
još kazati, da su se učenjaći dugo prepirali o tom, da li se u rudoslovje
imađu uvesti nazivi specifični ili sistematični, kao što ih je Mohs po primjeru

I) ,Handb. d. bestimmenden Mineralogie“ von Haidiuger. 2. Auf. str. 448 i 449.

9) Leichtfassliche Anfangsgriinde der Naturgeschichte des Mineralreiches,“ v. Mohs.
2. Aufl. 1. Theil, str. 417 do 481.

5) ,»Handbuch der bestimmenđen Mineralogie“ von Haidinger. 2. Aufi. str. 458.

*) Lehrbuch der Mineralogie mit naturhistorischer Grundlage“ von Zippe, 1859.
str. 285. 1 dalnje.

5) , Das Mohs'sche Mineralsystem nach dem gegenwirtigen Standpunkte đer Wis-
senschaft“ bearbeitet von Kenngott. Taj sustav naći ćeš i u ,rudoslovju“ od
Živka Vukasovića,

6) Elemente der Mineralogie“ von Naumann. str. 168 do 182.

7) , Geschichte der Mineralogie“ von Kobell. str. 361.

5) Allgemeine Naturgeschichte fiir alle Stinde. I. Band: Mineralogie und Geog-
nosie von Prof. Oken. str. IX. do XXIII.

552 Dosadanji napredak u prirodopisu.

naziva od bilina i životinja tvorio i uvadjao. U toj učenoj prepirci održa
pobjedu specifično nazivlje. Na 2

Napokon mi je kazati, čemu bi se i onako svaki domislio, da bih ja
u ovom sastavku, da podpun uzbude, imao još govoriti o kamenju ter po-
kazati, dokle je napredovalo zemljoznanstvo. Nu i tomu bih zadovoljio, ali
čini mi se da bi to sada suvišno bilo, pošto je u ovom časopisu upravo o
tom jur pisano, ma da i od druga mi.

Tim dakle završujem svoju razpravu, koju sam lanjske godine na _po- ,
nuku prijatelja si započeo, ostavljajuć štovanim čitateljem, da razsude, da li
sam jim njom koristio ili ne. Ako su mogli imati ma i malenu korist, drago
mi je, aka li je neimadoše, onda ću se trsiti, da jim je u buduće drugim
izborom čim više pribavim. |

II. Kratke književne viesti.

Kratak priegled hrvatsko-srbske književnosti
od posljednje dvie-tri godine.

I.

Kod nas se još jednako neponima koja je prava vriednost i značenje
narodne književnosti. Velika većina našega svieta nije jošter uzgojena za
čitanje, pak zato i nemože knjige štovati, jer nezna njezine slasti i koristi.
Drugi ako i čitaju štogod, to čine samo od zanata, čine zato, što se bez
toga nikako nemože da bude. U nas ima i ljudi, odličnih po svojoj časti,
koji su ipak velike mrziknjige. Bio ma kakav pojav narodnoga života, 0oso-
bito koji se očituje u književnosti, oni se već u napried boje, eda se nebi
i na vratima njihova patriotizma pokucalo, da budu tobože podupiratelji na-
rodne prosvjete, čemu oni baš mnogo neteže. Razloga i izgovora da se tomu
ukloniš ima sila božja, medju kojimi nije doista posljednji taj, što su se na-
zad desetak i više godina naši socijalni odnošaji puno promienili, te smo
navikli na goleme, odprije nečuvene materijalne potrebštine svagdanjega ži-
vota, pored kojih nam nestaje sredstvi i vremena, da se i za duhovnu piću
pobrinemo. Da što rekoh, duhovnu piću? zar i te u knjigah ima? Toga vam
mnogi neće ni da vjeruju.

Uz take uvjete lako je pomisliti, kakovo će biti stanje naše književ-
nosti. Može li biti nadanja, da će ona procvasti ondje, gdje je tek nemnogi
štuju, a još redji ljube? Mislim ipak da nije u nas svagda tolika mlitavost
vladala, kolika upravo posljednje dvie-tri godine; da nismo vazda tolike ue-
brige bivali, kolike ov čas, gdje nam je u iste mladeži nekako ohladnjela
negdašnja ljubav prema narodnoj stvari. Mjesto neokaljana oduševljenja usa-
djen je u naše srce otrov podloga materializma; kulturni život zapadnoga
svieta, koji se doselio k nam istom nedavnom epokom njemačkoga vladanja,

Kratke književne viesti. 553

uakaza nam do sada ponajvećma samo svoju zlu sliku. Lakomo otimanje za
dobitkom bez požrtvovanja, beznačajnost u javnom, nemoralnost u familijar-
mnom životu i mnogi drugi grie&i — to su vam užasni pojavi naše današnje
Civilizacije; !) ona je ljutim otrovom zatrovala osobito onaj naš naraštaj,
koji je na nesreću i bez svoje krivnje po opakih tudjih uzorih odgojen te
pod njimi mladjahni viek svoj sproveo; to su duševni sinovi do nedavno
gospodujućega tudjinstva, to je bolest, od koje težko boluje naše vrieme, i
ako se skorim nenadju ozbiljni lječnici, da joj na put stanu, strah me je,
Kasno ćemo je preboljeti. |

Nadasmo se doduše poslije godine 1860., da će nam odlahbnuti, da će
n.stupiti bolja vremena, zgodnija našemu narodnomu razvijanju; ali kao što
svi znamo, ona nas nada većim dielom prevari. Jadni narod naš biju sve
jednako sa svake strane velike nepravde; on podnosi nevolje koje su tim
nesnosljivije, čim se bolje i obćenije osjeća, koliko su nezaslužene ; odasvuda
se gomilaju protivštine njegova narodnoga bića, ako ga još i nisu sasvim
obrvale. Korov života kulturnoga, koji svagda brže niče od plemenita sje-
mena ; bieda materijalnoga stanja, koju su nam skrivili drugi, i domaći raz-
vrat politički, za koji si odgovaramo sami — sve se tokuha kao u vulkan-
skom kotlu, te truje i raztvara naše društvo .. Koliko ima ljudi toliko snage,
da se odupru ovim silovitim protivnikom našega narodnoga živovanja, da
.neupadnu u mrežu jednomu ili drugomu? ..

to je zlo samo od sebe, može po okolnostih još i gore izaći. Veliki
se dogodjaji pripravljaju, o kojih visi sretnija ili još nesretnija budućnost
našega naroda. Štrašno bi bilo, da nas nadju nepripravne, da nam se dogodi
kao oniem djevicam svetoga pisma, koje su bez ulja ostale. . Namrštilo se
nebo, vazduh je pun munjine, koja će za nedugo golemom praskom tik nas
provaliti na zemlju. Rastrkane ovce jednoga krda čvrsto se sabijaju oko svoga
pastira, kada slute, da je oluja na domaku; one sliede poslušno glasu nje-
govu, da ih sretno dojavi na torine. Ima li i u našega naroda takpv obđi
glas, koji bi svi njegovi dielovi jednako poznavali ? Taj bi se mogao za sada
samo u književnosti naći; samo po idealnom polju mogao bi se slobodno
razliegati taj jedinstveni glas, te gromko odjekivati od jednoga kraja do
drugoga. A jesmo li zbilja dotle dospjeli ?

Do sada se nemože govoriti van o slabih pripravah, koje tomu putu
dovode, i o veoma polaganu napredku. Hrvatsko-srbska književnost nenosi
* samo dvoje ime, već je sve do sada žalibog u istinu dvoja; nerazdvajaju
nas samo dvojaka slova, nego što je puno važnije, dvojake ideje. Ako i jest
jedan glavni uvjet izpunjen, jedinstvo jezika, ali gdje nam je jedin-
stvo misli? Mi neradimo jošter ni u dovoljnu porazumljenju, kamo li u

odpunoj slozi! Pravac naše književnosti, kako se razvija na jednom kraju,
bitno se razlikuje od onoga, što biva na drugoj strani. Za neke ideje, koje
su jednoj polovici naroda najsvetiji amanet, neće druga polovica ni da zna;
što će jedne najvećim oduševljenjem nadahnuti, kod toga će drugim krv u
žilah stinuti; čime se jedni ponose, tim se drugi nište; za čim jedni teže,
toga se drugi klone! Može li se tako igda do sloge doći ?

Prateći pazljivim okom našu najnoviju književnost, nahodim veliku raz-

"U Vili 1865, str. 194—197, 217—221, 233—235. ima dobar članak pod
naslovom , Civilizacija“, izradjen po francuskom od M. Milićevića. Protiv nadri-
civilizacije, kakova se u nas koji put osobito kod ženskinja iztiče, mnogo je
pisano u ,Naše gore listu“, i u ,,Danici ilirskoj“. Sr. n. p. u , Dan. il.“ 1865
br. 32: ,jedna večer na šetalištu“, br. 45: ,našim domorodkam“,

054 Kratke književne viesti.

liku medju zapadom i istokom već i kod samih pisaca. Na istoku je po-
sljednji desetak godina prirastao veoma znatan broj mladjih književnika;
na zapadu jedva su mladji radnici podobni izpuniti redove starijih, kamo li
da ih odmiene. To nam je dokaz, da je ono doba, što dodje namah iza ka-
tastrofe od godine 1848., većma nahudilo narodu hrvatskomu nego li narodu
srbskomu. Istina je ciela, da su Hrvati i jače izvrženi bili navalam eleme-
nata tudjih, nego li Srbi, koje je s jedne strane zaklanjao narod magjarski,
s druge štitio ih i podupirao slobodni (barem s narodne strane) život srbski
u kneževini. Nemislim ipak, da je to jedini i dovoljan razlog, da nam pravo
stanje izjasni; zašto su isto ono doba i Slovenci jednako pritišteni bili, i opet
se njihov naraštaj od god. 1850. -1860 surazmjerno bolje i jače održao,
nego li istodobni hrvatski. Uzroci su dakle tomu žalostnomu pojavu sasvim
drugdje. Ja bi ih nahodio ponajviše u tom, što se je od _ god. 1836—1850
hrvatsko pleme izmedju sviju jugoslovinskih najvećma naprezalo, te je visoko
leteći na laganih krilih ilirskoga oduševljenja, znamenit i neobičan duševni
život razpirilo; a kad se iza tga umoreni i u mnogih nadah prevareni sami
sebi dozvaše i u se povratiše, nadjoše u brzo vrata doma svoga zamanda-
ljena gospodstvom tudjih ljudi, tudjih zakona, tudjega jezika; odatle zavlada
narodom očajanje i malođušnost. Po fizičkih zakonih čim je jača akcija, tim
je jača i: reakcija. Jednaki udarci nebole svakoga i svagda jednako.

Gdje ima više mladih književnika, ondje i liepa književnost bolje na-
preduje; mladež se ponajradje bavi pjesničtvom, osobito sitnijimi vrstami,
n. pr. lirikom, zatim pripoviedkami i novelami itd. Starije glave ištu ozbilj-
nije predmete, ili se sasvim ostavljaju književne radnje. Zato je u novije
vrieme i naša beletristika na istoku mnogo napredovala te od godine do
godine dublje korien pušta u plodovitu omladinu: jednakim je korakom ona na
zapadu nazadovala te već i na kraj propasti došla. Može li se zar dublje
pasti, nego li kada čitava polovica našega naroda, što se latinicom služi,
neima nego cigli jedan list, beletristici namienjen, pak je i taj za političke
novine vezan, a nepostoji samostalno. !) Žalostne ove istine neumijem si dru-
gačije protumačiti, nego li tiem, što u nas mladjih književnika nestaje, a
stariji, koliko se još bave knjigom, posvetiše se ozbiljnijim strukam litera-
ture, ili jih političko kretanje svak čas odazivlje na drugo polje, kojemu
treba jednako vrstnih radnika. To vam isto, samo drugimi riečmi, priznaje
takodjer jedan od naših najpoznatijih mladjih pjesnika, čim veli: »Mažura-
nić, Preradović, Trnski bili bi ponosom svakomu narodu ; Čengićaga, Pr-
venci, Kriesnice resile bi svaku književnost. O mladjem naraštaju nije
lahko govorit; taj'se tek razvija(!). Za sad jošt junakuju na vilinjem
mejdanu sve stariji književnici, a prije svega Trnski, komu u hrvatskoj lirici
para neima. ?)«

Ali upravo takvom prigodom, kada svi dobro znamo i osjećamo, da
nam književnost boluje, a vidimo, da niti vrieme i okolnosti mirnu njezinu
razvijanju neprijaju, trebalo bi da se ostvari velika i sveta ideja književnoga
zajedinstva hrvatsko-arbskoga. Ako nam je zbilja do napredka književnoga,
ako je mladeži našoj do narodne beletristike, zašto da neusvoji bar ono, što
joj pruža literatura srbska? Nije li pusta rieč bez značenja, što se govori,
da Hrvati i Srbi imaju jedan jezik i jednu književnost, posvjedočimo to i
životom, dokažimo našim držanjem, da niti je Hrvatu tudje ono, što izlazi

1) Ovo je pisano prije nego se i znalo, da će Deželić izdavati beletrističen časo-
pis , Dragoljub“. Vidjet ćemo, kakav će mu biti uspjeh, koliko li će vriediti.
VA. Šenoa u članku: ,Naša knjiševnost, štamp. u Glasonoši 1865 br. 8.

Kratke književne viesti. 665

rea sviet pod imenom srbskim, niti Srbinu ono, što pod imenom hrvatskim.
Kada dakle nam Hrvatom ,Neven« uvenu, »Slavonac“ i ,Glasonaša“ usah-
nuše, ai »Naše goro list“ požutje, koliko nas čita izvrstne listove srbske,
movosadsku ,Danicu' i ,Maticu“ ili biogradsku ,Vilu“? Odgovor: nikoliko, ili
taaman toliko, da je vrlo na blizu ničemu. Ili dakle recimo, da naš sviet veće
mi malo nehaje za našku knjigu, ili priznajmo, da u toli potrebitoj književ-
moj slozi hrvatsko-srbskoj nedotjerasmo daleko: jedno je i drugo zlo, a skoro
se nezna, što je gore. Naopako po nas, ako se već jednom nebkanimo od
malenkosti velika pitanja graditi, te se poradi neznatnih stvari cjepkati i
slabiti, gdje bi nam bilo znati i vidjeti, ako nismo sliepi, da nam samo

složna i uskorena radnja jamči za uspješan napredak u kolu ostalih kultur-
mih naroda današnjega svieta i vieka.

Tko umije dohvatiti pravo značenje velike rieči Bakonove: ,znanje je >
moć', tko zna kolik je u današnjem razvitku naroda zadatak književnosti,
kolik li je ona faktor narodne eksistencije, taj će doista bolnim srcem i gor-
kim posmjehom pogledati na kukavno stanje naše književnosti, što nije ni
dotle dospjela, da bi se osjećao ikolik nj6zin upliv na podizanje i izpravlja-
nje našega privatnoga i javnoga života. Koje čudo, što ni u kojem pitanju,
koje se tiče našega narodnoga bića, neima medju nami porazumljenja, neima
sloge i zajedničtva, kad nam nije književnost još na toliko ojačala, da bi
nas već iz rana, od mladjahnih godina, kada su nježni utisci naše duše, uz-
gajala jedinstvenim mislima o naših narodnih težnjah i o njihovih konačnih
ciljevih! — —

Nama nestaje glavni preduvjet, bez kojega se cvjetanje narodne knji-
ževnosti ni pomisliti nemože — to je samosvjestan, čisto narodan život
društveni. Prigrlivši voljno obične forme današnje uljudnosti, kako ,nam
ih donie kultura zapadno-evropejska, zatrosmo i sve jednako još zatiremo
naše narodne osebine; odpokle što navikosmo, kako naš prosti narod govori,
O ,nimški« ge odievati, prionusmo takodjer za tudji jezik i tudje mišsli.

olika je anomalija našega društvenoga stanja, vidi se već od tuda, što u
nas mora škola težak bojak biti s domaćim, kućnim životom, mjesto što bi
ga nastavljala i usavršivala. Zato nam i nisu škole onoliko snažne, koliko
bi bile, da mogu graditi na naravitu temelju. U nas će biti sve dotle zlo,
dok nepostane kuća i familija najčvršćim bedemom naše narodnosti; nemi-
slim dakako prostu seljačku kolibu, u kojoj neima višega života, već fami-
liju obrazovanu, koje su članovi oduševljeni idejami donašnje prosvjete, a
uz to svjestni čuvari svoje narodnosti. Ima li u nas dan današnji takovih
kuća, takovih familija? i koliko? Zaredite kroza sve razrede našega društva,
u jednom ćete ih naći manje nego li u drugom. !)

Uz takve okolnosti još je velika sreća po nas, što je barem javni ži-
vot pošao pravcem narodnim, što je barem ondje priznano prirodno pravo
naše narodnosti. Nadajmo se, da njegovu zamašaju neće moći za dugo odo-
ljeti tudjinstvo ni u skromnosti, kamo se krišom zavuklo; uzdajmo se, da
će sila javnosti, koja je narodna, svladati i kuću, koja je sad još tudjinka.

Trojako se dotiče naš javni život književnosti: u školi i naučnih za-
vodih u žurnalistici kao odsjevu, političkoga života, i u narodnih kazalištih.

Neima sumnje, da su danas škole najjača podloga naše književnosti ;

1) Gdje je tudja familija, ondje je tudja i zabava tako u kući kao izvan kuće. |
I zbilja, u nas neima jošter ,begjeda“, već samo ,koncerta“ i ,balova“. Vriedno
bi bilo, da po gdjekoji naš mladić. čita dosjetlivu definiciju, što je ,bal“, što li
»besjeda“, u Vili, 1866, str. 618— 622, 685—638.

556 Kratke knjiševne viesti.

nije ipak ni u tom zadovoljeno svim potrebam. Naše škole ponajprije nisu
posve onako uredjene, kako bi najbolje odgovoralo sadanjemu stepenu
duševnoga razvitka. Povrh toga ima i ta velika nezgoda, što se život školski
na istoku malo ili nimalo nesudara s onim na zapadu: tako se sa dva kraja
obradjuje polje narodne prosvjete, ali bez medjusobnoga podupiranja. "To se
vidi već i u radnji oko školske književnosti, koja je na skroz razdvojena
u hrvatsku i srbsku, jedna ide naporedo uz drugu, pak se slabo gdje i do-
dievaju, kamoli da bi se podpomagale, te jedna drugu podizala. Napokon naši
naučni zavodi nisu svi ni dovršeni, nedotjeraše jošter do najvišega kraja, da
budu koliko bi trebalo samosvojni, da prema volji svojoj i željam našim
uzgoje znanost u pravcu narodnom. Ima istinabog Biograd svoje ,učeno
društvo“ i svoju ,»veliku školu«, ali nije ni ona dosta ,velika“, da bude
pravim središtem i jakim ognjištem, iz kojega bi varnice prosvjete i obra-
zovanja vrcale po čitavom narodu srbskom ; a naš Zagreb neima po nezgodi
i nepravdi još niti akademije niti velike škole.
urnalistika je posljedak silno razvijenoga života političkoga. I ona
spada u književnost, gdje izpunjuje liepu zadaću, da bude učiteljicom na-
roda. Naše novine, kojih broj doduše nije velik, čini se ipak, da nalaze od-
sjekom više čitatelja, nego li ikoja druga knjiga za sebe: ele liepe zgode,
da uz ostali sadržaj, koji je tek dnevna značenja, ponude čitatelje svoje ta-
kodjer obćekoristnimi poukami, da ih makar iza potaje priuče na čitanje
ozbiljskih stvari, da jim što više i što češće pripomenu o narodnoj književ-
nosti, da poprate sve vrednije pojave naše knjige ne tek pukom frazom od
nekoliko obćenitih rieči, već i jezgrovitim izvadkom glavnih misli onoga
djela, neka bi već jednom sviet naš doznao, da je književnost ogledalo na-
rodnih ideja i narodnoga mišljenja. Jednom rieči da kažem, u nas bi se
imala sva skrb na to obratiti, da bude što valjanije i svestranije uredjivan
podlistak političkih novina, ovo domišljato čedo francuske kulture.
Najmogućnije će utjecati na obrazovauje našega društva, kada se va-
ljano razviju, narodna kazališta. Za sada imamo žalibog na svem ko
likom slovinskom jugu tek dva ovaka zavoda; jedan u Zagrebu, drugi u
Novom Sadu. Sto je našega naroda uz jadransko more, svuda gospodi ta-
ljanština i taljanska Talija, počamši od Rieke sve onamo do ponosita Du-
brovnika; a medju Savom, Dravom i Dunavom zabavljaju nas skitalice nje-
mačke, kojim se ni broja nezna. Kako tomu inštitutu treba osobita publika,
nejime narodno obrazovano gradjanstvo, nimalo se nečudim, što ga neima po
nekih pomanjih i siromašnih gradovih, koji su.,većim dielom budi poniemčeni
budi potaljančeni ; ali da Biograd, glavni grad kneževine srbske, stolica srb-
skoga kneza i svih zemaljskih vlasti, jošter nepodiže svoga stalnoga kaza-
lišta, tomu se tim više čudimo, čim manje vjerujemo, da nebi u Biogradu
izpunjeni bili avi gore pomenuti uvjeti. Naša kazališta nisu se dakako jošter
na visoko popela, nisu što bi valjalo da budu, kazališta narodna; koliko
se ipak i u kratko vrieme uz ozbiljau volju i požrtvovanje nekih takovim
zavodom doraslih muževa napredovati može, dokazače nam dvie posljednje
godine pozorišta zagrebačkoga, što je i vrlo stroga kritika javno priznala. !)
a današnje stanje naših kazališta 1 njihov odnošaj prema obćinstvu čini mi
se, da puno znače rieči Schillerove, što ih god. 1782. izreče o njem. pozo-
rištih: Bevor das Publikum fiir seine Biihne gebildet ist, diirfte wohl schwer-

») A. Šenoa ,0 hrvatskom kazalištu“ u Pozoru, g. 1866. br. 242—256. Taj ci-
klus od sedam odužih članaka pisan je u oči novoga odbora, koji se je imao
sastaviti kod zagreb. kazališta, te je oduzevši neke osobne primjetbe, koje se samo
zagreb. pozorištne družine tiču, inače i obćenita uvaženja dostojan.

Kratke književne viesti. 5567

lich die Bilhne ihr Publikum bilden. S toga držim, da je za sretan napre-
dak naših kazališta od prevelike znamenitosti: mirna, pravedna, bezpristrana
kritika; ali kritika, koja se neosvrće tek na pjesnike i glumce, već i na
publiku, a na to kao da su naši kritici zaboravili.

II.

Što je godina 1815 za kneževinu Srbsku, ono je od prilike god. 1848
Za naš narod ov kraj Save; jednim je narod oslobodjen od jarma turskoga,
drugim od veriga gospodstva feudalnoga. Obrazovanje puka, temelj obćenite
sreće i imanja, i uvjet narodne slobode, odpoče u nas godinom 1848., osni-
vanjem narodnih učilišta; kolik je u tom do danas napredak postignut, lako
je razabrati iz historijsko-statističkih izvještaja o stanju pučkih škola koncem
godine 1865, Nov dokaz, koliko su si naši narodni učitelji svjestni svoje
važne zadaće, nahodim u nedavno sastavljenoj »učiteljskoj zadruzi“, od koje
se sudeći po dojakošnjoj radnji možemo nadati sjajnu uspjehu. Nismo više,
hvala Bogu, daleko od onoga doba, gdje će i u puk prodrieti narodna knjiga
te će se s velikom korišću raditi u književnosti pučkoj. Naše narodno uči-
teljstvo i uz njega rodoljubivo svećenstvo prionuše već iz rana za tu narod-
nju potrebu, te opremaju marljivo i dosta vješto u sviet knjige, namienjene
obrazovanju puka, ov čas još ponajviše školske djece. Netreba mi, da po-
imence navodim znatan broj tako zvanih molitvenika, što se godinu po go-
dinu budi iznova sastavljaju budi preštampavaju za crkvenu porabu katoličke
djece (kod sljedbenika pravoslavne vjere neima još toga običaja), niti ću iz-
brajati redom sve one školske knjižice, kojih se svake godine mnogo hiljada
razturi medju djecu narodnih škola — na velik novčani dobitak bečke školske
naklade! Kod ovakih je pojava i onako najzanimljivija strana — broj knjiga,
pv kojem se može proračunati, kako u našega prostoga naroda napreduje
vještina i volja čitanja. Vriedno je ipak napomenuti, da su naše školske
knjige sastavljene većinom medju godinom 1850—1860, te se veli, da ima
u njih dosta tragova čak od državnih načela onoga vremena, poimence u či-
tankah. Neima dvojbe, da će naši samosvjestni narodni učitelji tomu zlu,
ako zbilja koje ima, svakojako doskočiti.

Izvan škole, rekao bih, da ima u nas na zapadu i više i boljih poučno-
zabavnih knjiga, školskoj dječici namienjenih, nego li na istoku: bit će tomu
taj uzrok, što je ovuda narodno učiteljstvo prosvjećenije te i radi više na
književnom polju. Već su u našem časopisu ') pohvalno spominjane prirodo-
slovne knjižice, što ih o svom trošku izdaje naš knjižar L. Hartman, kao: »do-
maće životinje i njihova korist“, ,mala zvčrnica za zabavu i pouku,“ »pri-
rodopis sisavacah“, ,cčrtice i pripovčsti o sisavcih.« Ovamo spada takodjer
nedavno izašla knjiga »domaći prirodopis“, koji je vrlo vješto napisao Lj.
Modec. Ovim bit će možda zadovoljeno prvoj 1 najprečoj potrebi u toj vrsti
znanja; nadostavlja ih s njemačkoga na hrvatski prevedena malena fizika od

uberta (prirodoslovje), koja se osobito zrelijoj ženskoj djeci u ruke daje.
Za manju dječicu možda bi koristnija bila onaka knjižica, kao što su »po-
javi u zraku“, kad bi najme tkogod najvažnije pojave fizikalne prostim i
razgovietnim načinom djeci iztumačio. Imamo istinabog već jednu taku knjigu
»pojavi iŽ prirode“ od Bakotića, ali vještaci kažu, ") da neodgovara sasvim
našim današnjim potrebam.

Našim je narodnim školam osobito prieka potreba valjane knjižice, u

I) Sr. Književnik Il. str. 802.
3) Sr, Književnik IIL, 316.

658 Kratke knjiševne viesti.

kojoj bi se pripoviedale glavne crte iz domaće poviesti; knjiga Tkalčićeva
može tek za nevolju služiti, jer nije za djecu radi svoje kompendiozne !)
naravi; ,obća povčstnica«, koju je nedavna izdao jedan ,domorodac“ (sve-
ćenik Tadić), po osnovi njem. knjižica od Bumiillera i Schustera, nesadrži
kao što i nemože, mnogo iz domaće poviesti; pored toga ova je »obća po-
včstnica« još uviek suviše njemačka, premda je sastavitelj koješta preinačio
ili pridodao. Nadajmo se dakle, da će se skorim koji narodni učitelj toga
posla latiti, osjećajući jamačno najbolje i sam iz svoga dnevnoga poučavanja
potrebu takove knjižice. Neopominjem se, da bi u posljednje tri godine bar
za historiju naroda srbskoga izašla bila koja takva knjiga, kakovu imam
ovdje gre očima, najme za porabu školske djece.

a geografiju napomenuti mi je s pohvalom MaFikov »zemljopis tro-
jedne kraljevine«, koji je za kratko vrieme u dva izdanja izišao; *) manje
je hvale vriedan »zemljopis austrijskih zemaljah“, od istoga pisca. Zastaralo
je već i suvišno Truheljkino »domoslovje« (to ti je njemački: Vaterlands-
kunde!). Medju ove vrste knjigami, što su cirilicom štampane, hvale knjigu:
n»Zemlja na kojoj živimo«, od D. Pavlovića; *) a kao sve što je Vukovo,
tako je biser naše pučke književnosti *) »priprava za istoriju svega svijeta radi
djece“, štampana nakon Vukove smrti. Ovu bi knjigu, to je moje najsvetije
uvjerenje, valjalo svakako i latinicom preštampati, kao i u obće sve, što je
Vuk skupio, napisao ili preveo, jer je doista grjehota, za koju ćemo težko
odgovarati našemu potomstvu, što radi zlosretne razlikosti slova tako valjane
knjige čitavoj zapadnoj strani našega naroda uzkraćujemo. .

Od poučnih pučkih knjiga još su napokon spomena vriedne : Heppova
crkvena poviest, koju su preradili klerici sjemeništa djakovačkoga, zatim
male knjižice Klaićeve: *) mali ratar, stočar i gospodarica; i ,račun s delo-
vima“ od E. Josimovića, koji je sam pisac namienio poglavito učiteljem »ma-
njih škola.“ %) |

U pomenutih knjigah na prvom je mjestu pouka; ali da čitanje knjige
djeci što više omili, valja pouku zasladiti zabavom. Ovoj su svrsi namie-
njene n. pr. pripoviedke, što ih već iz davna neprekinutom marljivošću s nje-
mačkoga po Krištofu Šmidu i P. Hofmanu prevodi i preradjuje »zbor du-
hovne mladeži sjemeništa zagrebačkoga«, koji se je od prijezvao »kolo mla-
dih rodoljubah“. Ovaj zbor postoji sad već tridesetu godinu te je izdao u svemu
do 20 knjižica, koje su kao nagrade školske mnogo raširene ovuda u nas medju
djecom. U posljednjoj svezci ima prievod Hofmanove pripoviedke »Osveta
je moja“. Cirilicom štampanih takvih pripovjedčica neima iz novije dobe,
što ja znam, van ove dvie: »Milivoj i Zlatoje“ od T. Todorovića, i »kotar-
čica eveća« od D. Josića (ovo je upravo prievod Šmida). Isto je tako prije
nekoliko godina iz Smida preveo N. Vukićević pripovjedčicu »Milana«, a po
.drugi put ni neznajući za taj prievod, mnogo lošije neki St. Kovačevič pod
naslovom: »Ružica iz Jelograda“. Ovu malenkost spominjem tek kao ilu-
straciju naših književnih odnošaja. U primjer zagrebačkoga duhovnoga zbora
ugledala se i mladež sjemeništa djakovačkoga, te je izdala pučku knjižicu:

n Šimun Posavac«. Naša zaklada zagrebačka, »za izdavanje pučkih knjiga“

') Sr. Književnik I., 133.

2) Sr. Književnik 1I., 452.

3) To je prievod prerano postradaloga srbskoga književnika. "Kako čitasmo u
Vili, 1866 (br. 10.), štampa se od njega još ,popularna fizika za gimnazije“,
Vila 1866 str. 643. hvali gori pomenutu knjižicu jako.

€) Sr. Vila 1865, str. 229.

5) Sr. Književnik II., str. 450.

6) Sr. Vila 1865, str. 155; hvali se. "

Kratke književne viesti. 559

. nemože nikako da se oporavi od financijalne slaboće pa da nastavi ko-
ristnu radnju, koju je dobro započela, izdavši uz prije pomenute »Pojave
u zraku“ jošter Kampeovo ,odkriće Amerike«“ (tri knjižice) i Kačićev »raz-
govor ugodni naroda slovinskoga«. lvan Filipović prevede prošle godine 150
malenih ćudorednih pripoviedaka od P. Hofmana sa slikami, za djecu (tri
knjižice), a I. Cačić poznatoga ,Robinsona Krusoe«, takodjer s drvorezima.
Od Lobmajera izadje u prievodu s njemačkoga: , Valentin Diival“, moralna
pripoviedka; Janko Tomić poče izdavati zbirku ćudvrednih i zabavnih pri-
poviedaka pod naslovom »Zornica« (u Karlovcu), do sada izadje jedan sno-
Ppić; a najposlije simo spada još M. Kraljevićev n»požežki djak« premda
bi ono, kako se veli, imao biti roman. U formi kazalištna komada preve-
den je s rusinskoga od Goleša ,kriepost premaže bogatstvo“, a marljivi uči-
telj osiečki Truheljka izdaje troškom Hartmanovim u Zagrebu ,zbirku igro-
Kkazuh za djecu“; do sada izadjoše dvie knjižice. Gori pomenuta nuči-
teljska zadruga“ odpoče svoju književnu radnju dvjema dobrima knjižicama,
koje su izašle u brzv jedna za drugom: ,Ljiljan« kao almanah, i »Mali kuć-
nik« kao koledar za god. 1867. Prvo ipak mjesto medju svimi pučkimi spisi
zaslužuje po mojem uvjerenju književna radnja neumornoga našega prosto-
narodnoga spisatelja Mijata Stojanovića. Od njegovih skupljenih spisa, koji
u Zagrebu troškom Jakićevim izlaze, dobismo do sele pod obćenitim naslovom
»Spisi za puk« dvie knjižice, koje su u svake ruke osobite pohvale dostojne.

Sve su ove knjižice pisane nevezanim slogom, to će reći prozom; ali
tko nezna, koliko su mladjahnoj dobi omiljele pjesmice, kako li ih rado diete
čita i na izust uči, te voljnije pamti svaku nauku, koja je u pjesmu zaodje-
vena. Držim, da bi se valjalo na to većma obazirati, nego li što zbilja biva.
Za sada poznam ja tek jednu takvu knjižicu, koja je svesrdne preporuke
dostojna, te bi svakoj književnosti na čast služila: to je ,Niz dragocjenoga
bisera« od J. Sundečića. Velika šteta, što nije i ova knjižica latinskimi
slovi preštampana; ali što nije, može još biti. Tek po naslovu znam za ,Ne-
ven-pesme za decu“ od Despotovića a poznato mi je i to, da ima ćirilicom
štampanih još nekoliko knjižica, gdje su po nekoje narodne pjesme odabrane
za djecu ,na izustučenje“, samo je škoda, kako iz kritika vidim, da riedko
gdje što nije pravi tekst — izkvaren budi ružnim pravopisom budi kako
drugačije. Napokon simo spadaju još istim smjerom spjevane »pčsmice za
mladež trojednice«“ od dra. J. Kiseljaka, što su upravolizašle ; zatim od prije
već poznata, praktična knjižica od St. Novotnoga ,čestitar za mladež«.

Ova radinost u književnosti pučkoj, kako je neizkazano važna, tako i
zaslužuje svaku pohvalu. Čim u nas dan na dan broj školske mladeži raste
te već u svakom mjestu, gdjegod više godina škola postoji, dosta i takvih
mladića ima, koji su od pohadjanja škole oprošteni, tim je veća dužnost
naša, pače i zemaljske vlasti trebalo bi da na to svraćaju osobitu pažnju,
kako će se onim, koji su urednu nauku ostavili, barem dobrom, poučnom i
zabavnom, knjigom pružiti sredstvo u ruke, da od prije naučeno nezaborave
pak da u čitanju dalje napreduju. Naš savkoliki dosadanji napredak nosi i
onako biljeg mladjahnosti, pa takova nam je i književnost; riedko koja knjiga
izilazi u nas na sviet što nebi očito izricala, da je mladeži namienjena, da
se njojzi nudja i preporuča. Tako su skoro sva gori navedena djela mla.
djahne naravi; starijemu peraštoju dolikovale bi sasvim drugačije knjige, ali
koja bi korist bila pisati ih, gdje neima još tko bi ih čitao. Za ono malo
starijih ljudi našega puka, koji umiju knjigu čitati, s dobrim je uspjehom
preštampala nedavna Matica ilirska pjesme Kačićeve (Kačića čita sva Dal-
macija), a za gornje krajeve hrvatske krajine (Liku i Krbavu) izdana je
po drugi put Došenova ,aždaja“. Provincijalna hrvatska, odpokle prihvatismo

Književnik III. 4. 31

560 Kratke književne viesti.

štokavštinu kao narječje književno, zapuštena je sasvim, što se baš nemože
ohvaliti; Slavonija ima bar svoga Relkovića, a ponešto i Kanižlića. Trebalo
* svakako da se sazna, jeda li još koji kraj naroda može biti kakvu stariju.
već odprije mu poznatu knjigu rado čita, pa da mu se preštampa i ako je
moguće, makar kradomice, gdješto izpravi i popuni ili k onomu još štogod
doda. Prvi je uvjet, da nam narod uzhtije čitati, kasnije neće biti težko, da
mu uz njegove starinske još i druge knjige podmetnemo. Ali je težko onomu,
koji u Zagrebu sjedi, da za sve take potrebe sam od sebe dozna; tu bi i opet
trebalo, kao što u svemu većega porazumljenja. !)

Neznam, jeda li je u pisaca uzrok tomu ili u samoga naroda, što mi
se čini, da izmedju prostonarodnih knjiga ćirilicom štampanih manje ih ima,
koje djeci dolikuju, nego li je onih, koje ištu zrelije godine. Sudeći dakle
po knjigah rekao bih, da se snaga pučke književnosti hrvatske upire o mla:
dež. srbske pako o zreliji viek. Ovamo spadaju nekolike knjige, što su u

osljednje doba u Biogradu izašle te imadu fizičko zdravlje naroda pred očima,

kano: ;O nezi bolestnika* od El. Mijatovićke, %) ,pouka o uzdržanju zdravlja!
od dra. Rozena, 2) zatim od istoga pisca: ,pouka o domaćem lečenju bolesti,“ *;
i ,nauka o čuvanju zdravlja“ od dra. Valente. *) Srbskim je majkam namie-
njena »pedagogika« od Katarine Milovuka, a višim ženskim školam ,,dijete-
tika“ od Mil. Jovanovića. %#) Moralnim su pravcem pisane ove knjige za puk:
,hristianska stazica“ od Il. Petrovića (neka vrst crkvene poviesti), ,ogledalo
hrist. dobrodetelji* od Vukićevića,.,poučitelne-duhovne besede' od A. Mona-
ševića ; neki Marinko Radovanović izdaje »život i čedesa sveti.“ svakoga
svetca na oseb; do sada je već nekoliko ,života« izašlo; u Biogradu štam-
pana je knjiga: ,O dužnostima Hristijanina“ a ,naravoučenije o čoveku“ štam-
pano je u Sarajevu, prievod sa grčkoga jezika.

Još ima jedna pučka knjiga, o kojoj je vriedno na pose govoriti, knjiga
koju bi valjalo s najvećom pomnjom i brigom opremati u sviet, jer može
biti od prevelike koristi, pokle je za sada skoro jedina. koju savkolik narod
i po imenu dobro pozna i rado kupuje: to su kalendari. Ali upravo kod
te knjige vidi se, kolika još uviek vlada u našoj književnosti nebriga ili
nemoć. Naši, osobito hrvatski kalendari, najpače oni koji po selih idu, ne-
vriede skoro posvem ništa: u tome zaslužuju naši knjižari, osobito ako im
se još kojekakve povlasti udjeljuju, da jih oštro prekorimo. Znajući bo, da
se ova knjiga s velikim dobitkom prodaje, grieše u tom nadanju te mjesto
veće pomnje idu na to, kako će napokon i od nje odbiti volju naroda. Vriedna
je dakle da se pohvali Matica dalmatinska, što je započela radnju književnu

1) Ima čitavih dielova našega naroda, koji su posvema zaboravljeni i zapušteni.
Tako se nitko u nas nebrine za Istru, malo tko za Medjumurje, a što su Bu-
njevci — toga ni neznamo. Pravoga će rodoljuba zaboljeti srce, kada mu do-
dje u ruke ona bunjevačka (!) pjesma, što je nedavno ,prishtampana“ u Subo-
tici! Kad će se jednom i za narodnu prosvjetu naći — propaganda!

2) Sr. Vila, 1865, str. 11. spominje se s pohvalom.

8) Sr. Vila, 1865, str. 333., 350., 356. kritika od L. Stefanovića ima koje šta
prigovarati.

$) Sr. u Danici 1866, str. 218, 233.; kritika od L. Stefanovića.

5) Sr. Vila, 1865. str. 2838., 252., 262., 277. Kritika od M. Jovanovića prigovara
poglavito, da ovo djelo, što je preradjeni prievod Kodimove ,zdravovjede“, neod-
govara sasvim potrebam prostijega naroda, jer je dosta nerazumljivo.

% Od istoga M. Jovanovića pisani su ,dijetetski odlomci“ u Vili 1866., br. 11-—13,
15, 29.

Kratke književne viesti. 561

izdavanjem kalendara; neka joj podje za rukom, da samo tu jednu knjigu
udomaći po narodu, pak si je stekla velikih zasluga po narodnje obrazova-
nje. Kalendar Matice dalmatinske već je i onako od nekoliko godina naj-
bolji i najzanimljiviji od sviju latinicom štampanih. Naše zagrebačko nebo
kao da neprija kalendarom, jer se napokon evo i ,Dragoljub“ rastavio sa
svietom. Srbskih kalendara ima puno veći broj nego li hrvatskih; to je do-
kaz, da ih se ondje svake godine više i proda. Koliko ih ipak ja poznam,
nisu ni oni osobito vješto uredjivani; meni je najmiliji, ako i nije najveći,
crnogorski ,orlić“. !)

Nemogu se oprostiti 8 ovom granom naše književnosti, a da nespome-
nem napokon onu knjigu, koju treba da poštuje i ljubi staro i mlado, bogato
i siromašno, odlično i priprosto: to je sveto pismo u čistom narodnom
jeziku. Vrlo smo sretni, što u nas dodje taj posao u ruke toli vrstnih knji-
ževnika i prvih znalaca našega jezika, u ruke Vuka Stefanovića Karadžića
i Gjure Daničića. Njihova nam slavna imena jamče, da će ova sveta knjiga u
nas zbilja narodnom svetinjom postati, te će biti vječitom onako, kako je vje-
čita istina onoga, što se u njoj uči. *) Nisu to tek puke rieči, već evo vam do-
kaza. U Pešti je štampano prošle godine po pet hiljada novoga zavjeta sa
psalmima, i po pet hiljada pentatevka: oboje u ćirilskom i latinskom pismu."
To je sve u kratko vrieme razpačano tako, da se već dlovršuje novo dvo-
struko izdanje ćirilicom, jedno većimi drugo manjimi slovi. Sa samoga bio-
gradskog skladišta prodana su do polovice prošle godine 2253 komada, a u
siromašnoj Bosni 890 komada. Društvo se hvali samo u svom ovogodišnjem
izvještaju, da je prievod Daničićev narodu veoma omilio te želi »da bi mu
taj umni i učeni muž i na dalje u pomoć bio, da se skorim dovrši djelo,
koje je on toli sretno započeo.« Neki kao izvadak iz sv. pisma, mladeži namie-
njen, jesu prekrasne IJaničićeve ,pripovijetke iz staroga i novog zavjeta«,
izdane 1865 u Biogradu u petom i šestom izdanju. *) Ovoj obće poznatoj
knjizi naliče ,pobožne zabave«, što su takodjer već u trećem izdanju izašle
u Biogradu; zatim ,biblične povesti novoga zaveta u bibličnim rečma« od
Vukićevića; i od toga su u kratko vrieme razpačana dva izdanja.

Prosvjeta naroda — rieč ova, što već od preko sto godina s jednoga
kraja Evrope do drugoga odjekuje, nije više ni u nas samo pusta rieč; ima
i u nas ljudi, koji o tom nastoje i razmišljaju, caj marljivo prikupljaju mi-
sli i nastojanja drugih, prosvjećenijih uaroda, te ih saobćuju svomu, da obo-
gaćen izkustvom tudjim, što skorije i sam dokuči željeni cilj. Našim narod-
nim učiteljem otvorena su dva ovaka lista, kojih je zadatak, da se bave
važnimi pitanji o promicanju narodne nastave: to su ,Napredak“ i ,Skolski
list. Što oba ova organa narodnoga učiteljstva ipak malo podpore nalaze, to
je dokaz loša stanja mnogih škola i loša znanja mnogih učitelja. Ovakvimi
se pitanji bave na pose i ove knjige: »o vaspitanju“ od dra. Rozena; ,0
osnovnim školama u Americi“ od dra. Hristića, — ovo je prievod s francu-
skoga jezika, a ja bih našim učiteljem svesrdno preporučio, da tu knjižicu
čitaju —; ,zašto naš narod u Austriji propada“ od dra. Natoševića. Ovo je
odgovor. na pitanje, stavljeno od Matice srbske, koji je i nagradu stekao te

1) Sr. Vila, 1865, str. 215; 1866, str, 194.

2) Vriedno je, da se čita što je o tom napisao Čed. Mijatović u Vili 1866,
str. 409 i 426.

8) Sr. Vila, 1865, str. 665.

562 Kratke književne viesti.

iz srbskoga letopisa“ napose odštampan. !) Najposlije svraćam pozor naših
narodnih učitelja na znamenito djelo dra. Matića: Pregled historije vaspitanja
(po njemačkom djelu od Riecka), od kojega izadje do sada samo prva svezka. *)
Ža porabu učitelja i pripravnika sastavio je Fr. Klaić ,pedagogičko-didak-
tički kažiput“ god. 1866. (u Beču).

ITI.

Kod nas neima za sada još ni govora o tom, da bismo u kolu ostalih
kulturnih naroda današnjega svieta podpunoma aktivni bili: s naše je strane
za dugo u napriedak dosta uradjeno, ako obćeniti hod vbrazovanosti i kul-
ture današnjega vieka shvatimo te svojski uznastojimo, kako bismo čim sko-
rije sebi usvojili sve ono dobro i koristno, koje je tudja muka u sviet do-
niela. U tome smo u toliko napredniji od ranijih naroda, što nam netreba
više, da se svagdje uzpinjemo onim istim težkim i strmim putem duboko-
umnih iztraživćnja, kojim oni podjoše; nam je u mnogome dosta da samo
gotovo tudje djelo preuzmemo 1 tudjim se trudom okoristimo. Ima nekoliko
velikih pojava današnje kulture, gdje smo upravo vezani na druge narode;
ima grana znanosti i vještina, gdje ćemo da nereknem za sve viekove, ali
za dugo vremena ostati tudji učenici, istom da budemo marljivi učenici.
Negdje te negdje mora se ipak namah iz početka iztaknuti naša osebina, ne
samo s vana po jeziku već i a nutra po pravcu i sadržini. To su nauke o
svemu onomu, što spada na prošlost i sadašnjost našega naroda, na njegova
tjelesna i duševna svojstva, i na uvjete njegova državnoga i moralnoga bića.
Tu je na prvom mjestu njegov jezik i historija, zatim razvitak društvenoga
i državnoga života, napokon kretanje duha narodnjega, i njegova emanacija
u književnosti i umjetnosti.

Dvojaka je dakle naša naučna radnja: jedno su kopije, drugo originali ;
jedno su naučna djela naše književnosti, izradjena po uzoru tudjem, drugo
radnje domaće i samosvojne. Prenoseći tudje djelo u našu književnost, ima
nam biti dvoje pravilo pred očima: da odabiremo što je najvrstnije i najbo-
lje, eda li nam jedna naška knjiga nadomjestila valjanošću svojom stotinu
tudjih; zatim da što se više može udesimo tudje prema svojemu načinu miš-
ljenja i govorenja, što li se napose nas tiče, to da po svojoj pameti izpra-
vimo i popunimo. Ovako će nam po kadšto prievodi izaći savršeniji i pod-
puniji od samih originala, kao što je već više puti javno priznato.

Još bi se ovdje mogla povesti rieč o tom, jeda li je probitačno, da se
u prevodjenju stranih književnih djela sve jednako držimo najvećma litera-
ture njemačke. Ovo je pitanje toli znamenito, da bi ga valjalo više puti pre-
tresati; ja ću samo toliko reći: mi bi se istina, koliko god puti što prevo-
dimo, ponajprije imali osvrnuti na imovinu slovjenskih književnosti; ali je
živa istina, da za sada još ni ostali Slovjeni niesu u nauci što drugo van
puki prevoditelji tudjih, i to najviše upravo njemačkih knjiga; zatim odlu-
čuju i tu, kao skoro svagdje u životu, praktički interesi: njemačka nam je
knjiga bliža, jeftinija i pristupačnija, nego li ikoja druga budi slovjenska
budi romanska; njemački znamo skoro svi, mnogi još i bolje nego li hrvat-

1) O istom pitanju doniela je i ,Matica« u svojih brojevih 26 —29, odgovor u 4
članka, pisana u formi listova, pod naslovom: ,pisna o opadanju našega na-
roda“. Spomena je vriedan takodjer članak u Vili, 1866, str, 702, 749 pod m-
lovom: nO gajenju ženskinja prema pozivu svojemu“ po Virchowu,

r. »Danica“ (Novosadska), 1866, br. 27.

j

Kratke književne viesti. 568

ski ili srbski; slovjenskih pako narječja neima tko bi i htio, nikakve prilike
da uči. Za vrieme ilirizma bijaše doista u naše mladeži taj liepi običaj, da
je već u školskih godinah sama od sebe učila sjeverna slovjenska narječja,
imenito češko ; ali je potonji absolutizam i tu nit prekinuo pak se od poslije
onaj običaj nikako nemože da posve povrati. Mjesto toga bavimo se danas
nešto više jezici romanskimi, taljanskim i francuskim; i to je hvale vriedno
te za obćenito obrazovanje veoma potrebito, ali se ipak nebi smjelo nigda
zaboraviti, da u svakoj pa i najsiromašnijoj slovjenskoj književnosti ima uz
obćenite evropejske stvari i takih posebnih, kojih nigdje drugdje nećeš
naći van u slovjenskom svietu. Dakako da je i to žalostna istina, da u slo-
vjenskih naroda ima dan današnji svega po nešto, a po najmanje pravoga
slovjenstva, koje je stranom već i propalo stranom se tek razbudjuje.

Premda je naša naučna književnost puna prievoda, ipak se još ni iz
daleka onoliko neprevodi, koliko bi trebalo da zadovoljimo priekim potrebam
obćega obrazovanja. Žalostno je, ali je istina, da kod nas sve da se i hoće, |
jošter se nemože biti bez pomoći <ojegod tudje književnosti; zašto u nas
jošte neima niti onakih knjiga, bez kojih nemože biti nijedna književnost, koja
hoće da podmiri sve uvjete obične današnje obrazovanosti. Uzmite čovjeka
iz raznih doba njegova života i u raznih odnošajib, pak se pitajte, može li
mu se svagda želja za naukom namiriti valjanom naškom knjigom one vrste,
koja bi njemu od potrebe bila? Nipošto! Naučna radnja naše književnosti
sada se ponajviše kreće oko potreba školskih: dakako da su one i prve na
redu te se nesmiju nikako mimoići. Ali školska će knjiga riedko ugadjati
čitatelju izvan škole, osobito kad bi se strogo držali — kao što se žalibog i
moramo, dok nam se s vana zapovieda — njemačkoga načina pisanja škol-
skih knjiga. Povrh toga dok su naše škole vezane na uredjenje takovo, koje
se nije razvilo iz naših nutrnjih potreba, već je svana uneseno, prinudjeni
smo baš i onakve knjige prevoditi, kakove se po njemačkih školah upotreb-
ljuju i nepitajući svagda jeda li su upravo najbolje. Najposlije morao bih
opet i ovdje spominjati zlosretnu našu razdvojenost, što jednu te istu stvar
vazda u dvoje radimo, što kao zli gospodari dvostruke sile trošimo. Kod nas
(Hrvata i Srba) nije ništa nova, da jedno te isto dva izradjuju, pak jedan
za posao drugoga, ma on već i odavna svršen bio, ništa ni nezna; a opet će
se dogoditi, da je ovaj potonji lošije izveo svoj zadatak od onoga predjaš-
njega! Sve to biva samo zato, što nenavikosmo pažljivim okom motriti oba
diela hrvatsko-srbske književnosti: niti Hrvat pazi na ono, što Srbin radi,
niti Srbin na ono, što Hrvat.

U novije doba izradjene su u nas za potrebu škola ove važnije knjige:
Prevedeno je u dva diela veliko njemačko djelo dra. Martina: ,nauk kato-
ličke včre', namienjen višim školam (velikim gimnazijam i realkam) po Au-
striji; prievod, od nekoliko svećenika, onako je težak i abstraktan, kao i
original. Fesslerovu »povčst c&rkve Isusove“ preradio je i kod slovjenskih
naroda obširnije izveo prof. M. Mesić. Tako zvanu obću historiju izradjuje
po poznatoj njemačkoj knjizi Piitzovoj, prof. zagr. gimnazije Fr. Kofinek ;

o sada izadje prvi diel, u kojemu ima stara azijatska, grčka i rimska po-
viest. Fnjiga je ova takodjer izvan škola preporuke vriedna, jer je hrvatski
prevoditelj nastojao, da suhoparna kratkoću njem. izvornika ponešto popuni,
zato je ovaj prievod i čitkiji od njem. teksta. S ovim djelom valjat će izpo-
rediti ,opštu historiju“ od P. Srećkovića, koja je, čini mi se, puno obširnije
osnovana a nije upravo za školu odredjena; do sada izadjoše koliko ja znam
knjiga prva i 4. svezke od druge knjige. Posebne historije naroda hrvatskoga
neima jošter ni za školu ni za kuću; najviše još naći će mladić u prvom

564 Kratke književne viesti.

dielu Ljubićeva »Ogledala“!'); od Krstićeve ,istorije naroda srbskoga“ iza-
djoše istom dvie svezke. *) Ža obću geografiju ima u nas dobra knjiga, na-
mienjena srednjim školam, od prof. Petra Zoričića %) ,zemljopis za niže gim-
nazije i realke“; s njom bi trebalo porediti »matematičnu i fizičnu geogra-
fiju za srednje škole« od Dj. Miškovića. Poznata njem. knjiga Bellingerova,
koja je već prije više godina na hrvatski prevedena, pod naslovom: »zem-
ljopisna početnica«, izašla je nedavno i u srbskom prievodu od prof. A. Ga-
vrilovića *) pod naslovom : , Uputstvo u geografiju.“ Mnogo je pohvaljena »sta-
tistika“ od dra. P. Matkovića; njemačka kritika kaže, da joj u čitavoj Austriji
jednake neima. Svraćam pažnju braće Srbalja na tu knjigu, koji, čini mi se,
da novijega djela te ruke neimaju. Posebna statistika trojedne kraljevine
vješto je izvedena od istoga pisca već prije dvie godine u obćem dielu iz-
ložbenog kataloga. *) Troškom pako c. kr. bečke školske naklade štampan
je prije nekoliko godina Užarevićev prievod Heuflerove statistike austrijan-
skoga cesarstva.

U školsku nauku našega jezika spadaju prije svega izvrstni ,oblici
srpskoga jezika« od Gj. Daničića, %) zatim »oblici književne hrvaštine« od-
V. Pacela, 7) napokon moji »primčri starohčrvatskoga jezika“ 1. i II. dio, i
I. dio slovnice (fonetika starobugarska i hrvateka), 8) Boškovićeva ,srpska
sintaksa« prekinuta je drugom svezkom, a od S. Sretenovića izadje nedavno
u trećem izdanju: ,Nemijenjajuće se riječi i sintaksa srpskog jezika.“ Neka
vrst retorike i stilistike bit će knjiga Vuićeva: ,teorija proze, osvetljena
primerima za učenike viših razreda u gimn. knež. srbske«. Praktičnoj svrsi
služe, manje se obazirući na znanost, latinske gramatike: od Španića u Bio-
gradu, i od otca Kraljevića za hercegovačku mladež, štampana u Rimu. Za
francuski jezik ima praktična gramatika, s francuz. prevedena od M. Gj.
Milićevića, zatim ,0o izgovaranju francus. jezika“ od A. Vulića, i »noviji raz-
govori na srpskom, francuskom, ne.načkom i talijanskom jeziku“ od J. Mi-
lovanovića. %) U nas je za ženske škole spisana, inače dosta slaba, knjiga
od Dragoile Waldherove; !%) »praktički način francuzkoga jezika.“ Valjane
francuske gramatike neima naša literatura jošter, a trebalo bi nam je već
s toga, što je u novije doba francuski jezik postao relativno oblagatnim i na
hrvatskih gimnazijah. Još se je većma čuditi, što niti taljanske gramatike
neimamo ; nu čuo sam, da je već duže vremena u rukopisu dovršena grama-
tika talj. jezika za hrvatske gimnazije od A. Kazali-a; kad će izaći, neznam.
Njemački jezik kao da i bez gramatike dobro znamo, jer ni za nj nije po-
sljednjih godina nikakova gramatika izašla, da li u Biogradu ,praktično na-
stavlenje u nemačkom jeziku za srbsku ,.mladež u prvom gimn. razredu.«
Još ću napomenuti, da se u Zagrebu štampa prievod čuvene grčke gramatike
G. Curtija, izradjen od Fr. Petračića. Bio ma kakov nauk jezika, zapinjat

1) Književni diel ove knjige presudjen je u Književniku, II. 567—572.
%) Sr. a Književniku I. 695.

9) Kritika od Fr, Bradaške u Danici ilir. 1866, str. 201, 212.

4) Gl. Danica (novosadska) 1866, str. 552.

5) 8r. u Književniku I. 600 i II. 141.

9) Sr. Književnik 1, 127.

7) Sr. Književnik II., 308, 581.

8) Prvi diel presudjuje se u Književniku, I. 133.

9) Sr, Vilu, 1865, str. 61.

10) Sr. Književnik I, 604.

Kratke književne viesti. 565

će gdje neima valjanih rječnika, koji su prvo i najpreče pomagalo. U nas
neizadje u novije doba baš nikakov rječnik, niti od latinskoga niti od grč-
koga niti od njemačkoga, niti od taljanskoga, niti od francuskoga jezika.
Meni je samo toliko poznato, da je hrv. vlada prije nekoliko godina radi
naših gimnazija nekojim učiteljem povjerila, da izrade po jedan latinski i po
jedan grčki rječnik ; dokle je taj posao uspio, neznam.

Prirodnim znanostim!) čini mi se da se veća briga posvećuje na istoku
našega knjiž. života nego li na zapadu. Ovdje imamo zoologiju (životinjar-
8tvo), koju je po njem, knjigah izradio J. Torbar, *) zatim mineralogiju (ru-
doslovje) od Ž. Vukasovića — obedvie su ove knjige odredjene za više škole,
a fiziologija (životoslovje) bilja od Ž. Vukasovića 5) namienjena je gospodarsko-
Šumarskomu učilištu u Križevcih. Učenomu je svietu dobro poznato ime dra.
Pančića, koji je prirodne znanosti obogatio 8 nekoliko izvrstnih monografija. Od
njega izadje nedavno u Biogradu ,zoologija«, oveće djelo, koje osobito hvale ;
zatim ,flora u okolini beogradskoj“. Za porabu nižih realnih škola štampana
je u Zagrebu troškom zemaljske vlade chemija (lučba), koju je napisao P.
Žulić; isto je takvu za porabu više ženske škole izradio Milan Jovanović *)
u Biogradu. Za fiziku neznam spomenuti nijedne knjige, što bi posljednje
vrieme izašla, osim nedavno u Biogradu štampane »fizike za ženskinje“ od
Em. Josimovića; 5) u Zagrebu se takodjer upravo sada štampa jedan prie-
vod takve knjige s českoga jezika, namienjen srednjim školam. Manje se
čudimo, što matematika, astronomija itd. nisu u našoj literaturi ili nikako
zastupane il tek s kakvom školskom knjigom, kao što su: ,algebra“ što je
prije tri godine štampana u Biogradu (prievod Močnikove knjige njemačke,
već je odprije izašao i u hrv. prievodu), i ,geometrija« koja se upravo u Za-
grebu doštampava (takodjer prievod s njem. jezika). Zatim imadu od Gj. Mi-
škovića .,računski zadatci za upotrebljenje arhitektike i algebre«; napokon »cr-
tanje slobodnom rukom“ od St. Todorovića %) i ,nauka o geometrijskom
crtanju“, za realke knež. srbske od D. Jovanovića. Nije samo školam, već
i narodu namienjena krasna, razgovietno-popularnim načinom spisana knjiga
»korist i gojenje šumah“ od B. Suleka, što je upravo izpod štampe izašla o
trošku zemaljske vlasti.

Za tekničke i vojene nauke neima u nas nigdje ni škola, van u Bio-
gradu; prema tomu je i književnost. Radi zagreb. velike realke prevedena je
8 njem. jezika Arenstajnova knjiga o makinah: ,strojoslovjeć od J. Cačića.
Vojničkim je naukam namienjen od vrstnoga Dragaševića posebni list ,Vo-
jin,“ koji u mjesečnih svezkah izlazi. Od njega ima i posebna knjiga »na-
čela četovanja« s njem. prevedena; zatim od Mladena Nenadovića: »načela,
misli i izrazi Napoleona 1[.«, »gjenerala barona Zomina analitički plan veli-
kih ratnih kombinacija“ i »ekvitacione studije za kavaleriju«.

Premda u Zagrebu već odavna postoji bar jedno krilo velike škole,
tako zvana pravoslovna akademija, ipak nebroji juridička znanost skoro ni

I") Obćenito o tom govori: , Važnost jestastvenice. Beseda od Vladana Gjorgjevića,
govorena u prvoj skupštini cele srpske omladine.“ Štampana u Novom Sadu.

9) Sr. Književnik 1., 146.

3) Sr. Književnik II., 140. U novije doba misli izdati J. Petrović ,Nauku o ži-
votinjama“ od dra. A. Pokornoga u srb. prievodu; ova je knjiga već odavna
na brv. jezik prevedena. Zna li to g. prevoditelj ?

*) Sr. u Vili 1866, str. 44. i str. 62.

5) Sr. u Vili 1866, str. 676. Knjiga je, kaže se, vrlo liepo štampana s drvorezima.

$) Sr. Vila 1865, str. 606.

566 Kratke književne viesti.

jedne hrvatske knjige, ako izuzmete službene oglase zemaljskih zakona i
vladinih naredaba; nebi li Bog dao, da se već jednom i u tom zavodu razvije
jači život znanstveni. U Biogradu izadjoše posljednjih godina ova juridička
djela: ,filosofia prava“, od Jovana Filipovića; ,osnova kaznitelnog'prava od
Ortolana«, preveo M. Radovanović !), i od istoga prievod Justinijanove in-
stitucije. Od »objasnenja kaznitelnog zakonika za knjažestvo Srbiju“ što ga
piše Gj. Cenić, izadjoše svih sedam svezaka, a od ,objašnjenja trgovačkog
zakonika“, što ga napisao dr. St. Veljković, izdane su dvie svezke. *) Na-
pokon u koliko se pravnika tiče, spada još ovamo, »sudska medicina“, od
dra. A. Medovića. Iz podlistka političkih novina (Srbskih novina) napose je
odštampano 5) ,o ukidanju smrtne kazni“. Brošura političkih, koje bi htjele
da urede Austriju ili da rieše istočno pitanje, ima takodjer nekoliko u našoj
književnosti ; izkustvom je dokazano, da nisu do sada ništa opravile. Poimence
nije ih vriedno spominjati.

Filosofsku nauku zastupa samo jedno, ali vriedno djelo; to je od dra.
Marića izradjena »istorija filosofije“ po izvrstnoj Schweglerovoj knjizi, u dva
diela. *

Bogosl ovna je znanost u katolika latinska; u narodnom jeziku za-
stupa ju tek ,Katolički list«, što u Zagrebu izilazi, svake nedjelje po jedan-

ut. Uz to mi je ovdje napomenuti, da je Fr. Šic preveo s českoga u tri

knjige »Propovjedi od Jirsika“. Takov je »pravoslavni propovednik« od mi-
tropolita srbskog Mihaila, štampan u Biogradu. Još izadje u Biogradu »pra-
voslavno pastirsko bogoslovije“, i , Uputstvo za čitanje sv. pisma“ od Nika-
nora. U Novom Sadu štampano je od Vukićevića djelo o uredjenju pravo-
slavne crkve u Austriji »misli o načinu itd.“, a u Zadru izadje prievod s ru-
skoga od A. Curlića ,kritičeskij pretres voprosa o monašestvu episkopa“.

Evo vam plodova hrvatsko-srbske radnje naučne od dvie-tri posljednje
godine, koji stoje što u bližjoj što u daljoj svezi s potrebami školskimi.
Nije toga doista mnogo, ali je opet neki temelj, i to takvi temelj, na kojem
se može pouzdano gradja nastaviti. Neka se samo jednom podpuno namire
potrebe školske — a tomu se hoće još nekoja godina marljive radnje — pa
će se moći i na šire krugove obćinstva osvrtati, kojim već sada izvan škole
nedostaje valjanih naučnih knjiga. Smijemo se pako tomu nadati, počem je sva
prilika, da će nam narodnu književnost od godine do godine jače podupirati
ne samo zemaljske vlasti, koje za cielo uvidjaju prieku potrebu narodne
prosvjete, nego i naukam posvećeni zavodi, kao što su: Matice, učena druš-
tva, akademije i velike škole; a na posliedak nije nam valjda za uviek su-
djeno, da ostanemo onakvi kakvi smo. Koliko će, na primjer, već sama
školska literatura ojačati, kada se uzpostavi prirod jeno pravo narodnoga je-
zika u Dalmaciji, kada se izbaci iz krajine gospodstvo niemštine, kada se
umnoži broj škola po Srbiji i kada se — — raja oslobodi jarma turskoga.

Naučnih djela, što nisu upravo za školu odredjene, naročito samostal-
nih znanstvenih radnja, ima vrlo malo, i ovo su za sada tek iz nekih doma
ćih znanosti, kano što je domaća historija, zatim prikupljanje i izdavanje jezič-
nih i književnih starina. Ovdje su ponajprije spomena vriedna liepa djela na-
šega Gjure Daničića, o kojih je oKnjiževnik« u svako doba potanko izvješće

* 1) Sr. Vila 1865, str. 14. Ovo je izdano poslije smrti prevoditelja.
2) Sr. Danica (novosad.) 1866, str. 789. Kritika hvali to djelo.
3) Sr. Vila 1866, str. 676. 'To je prievod s njem. jezika od M. Damjanovića.
4) Sr. Vila 1865, str. 405. Onom je kritikom zapodjenut čitav književni rat, koji
se je vrlo žestoko vodio u Vili i Danici.

Kratke književne viesti. 5617

donosio. I zbilja kojoj književnosti nebi na slavu služio onakvi rječnik, ')
kao što je Daničićev »iz književnih starina srpskih«. Zatim ugledaše sviet
njegovim trudom još važne starine, »Nikoljsko jevangjelje« *), »život sv.
Sirmeuna i Save od Domentijana« %), i ,životi kraljeva i archiepiskopa
od Danila“. S -ovim trudom Daničićevim valja porediti mnogocjeni glagolski
spomenik ,Assemanov evangelistar«, izdan od dra. Račkoga s obširnim uvo-
dom, u kojem sam izdavatelj tumači narav i starinu teksta s historičko-pa-
leografske strane, a moja razprava ogleda njegovu filologičko-kritičku stranu. *)
Mnogi drugi spomenici našega jezika čekaju boljih vremena, dok ih tko-
godj iznese na sviet. Polagano napreduje krasno djelo J. Berčića »Odlomci
sv. pisma«, skupljeni i u red spravljeni iz raznih, štampanih i neštampanih,
glagoljskih knjiga; do sada izadjoše tri diela. Ristićevi *) ,,dečanski spome-
nici“ neodgovoriše očekivanju; moji ,primšri starohčrv. jezika“, koji su već
pod školskom literaturom spomenuti, donose samo nekoliko odlomaka od no-
vih, do sada nepoznatih, glagolskih starina. U historiji napominjem srbski
prievod klasičnoga djela Rankova: »istorija srbske revolucije« od St. Nova-
Kkovića i Bartenstajnovo historijsko djelo o »Ilirih“ (Srbih), u srbskom prie-
vodu od A. Sandića %); zatim »Ustanak srbski od god. 1806—1810«, to su
pisma, prevedena s ruskoga, koja se tiču srbskoga ustanka. ") Nedavno iza-
dje takodjer na srbskom jeziku Montesquievo djelo: »razmatranja o uzrocima
veličine rimljana“, prevedeno od M. Gj. Milićevića. Ako su ovo i prievodi,
ali su prievodi djela klasičnih, djela našoj literaturi potrebitih (osobito ona
prva dva); ali niti je prievod niti original, već nešto iskvarena srednjega *)
»opis Bosne“ od T. Kovačevića. Kritičkoj historiji našega naroda polaže si-
guran temelj dr. Fr. Rački onim ciklom razprava, koje su iz ,Književnika«
napose odštampane pod naslovom »Ocjena starijih izvora«. Više u naslovu,
nego li u izvedenju naliče Račkovu djelu članci, štampani u Srbskom Leto-
pisu, pod naslovom: ,Kritička pokušenija u periodu od prvih sedam vekova
srbske istorije“ od _K. Nikolajevića. Svetkovina godine 1866. slavljena na
uspomenu hrvatskoga bana Zrinjskoga, obogati našu historijsku književnost
liepim djelom od prof. M. Mesića, koji napisa po domaćih i stranih izvorih
obširan i kritičan »život Nikole Zrinjskoga“. Čitateljem Književnika poznata
je historijska monografija od istoga pisca, koja će se nastaviti. ?) Jošte mi
je spomenuti historijskoga sadržaja knjigu od P. Srećkovića, pod naslovom
»Sinan-paša“, od koje se više nadasmo, negoli što u njoj nadjosmo. Neznam
jesu li prava historija one »crtice iz krimskoga rata“, što ih s ruskoga preveo
Sv. Zdravković.
Najposlije posvećeni su domaćim naukam nekoji naši časopisi, imenito :

1) Sr. u Književniku II., 441. Ova je kritika preštampana u novosadskoj Danici
1866, str. 578.

2) Ibid. str. 448.

3) Ibid. str. 447.

$) Meni je do sada poznata jedna jedita bilježka, koja ovo izdanje kritički pri-
pominje, u ,zapiskah imperatorskoj akademiji nauk,“ tom IX. knj. 1. od J. Srez-
njevskoga.

5) Sr. u Književniku II., str. 182.

9) Sr, u Književniku IIL., str. 157.

7) Sr. u Vili 1866, str. 523.; nije posve kritički.

8) Sr. Književnik III, str. 156.

2) To je članak: »Hrvati na izmaku XV. i na početku XVI. vieka“ u Književ-
niku 1., 401, 501, IL, 61, 195.

568 Kratke književne viesti.

»Glasnik«, organ učenoga društva biogradskoga; »srbski letopis« koji izlazi
troškom Matice srbske u Novom Sadu; zatim naš »Književnik« i ,Arkiv“.
O ,Glasniku“ izreče Književnik sud svoj već prije nekoliko godina; !) po
novom redu izadjoše do sada 2. svezke, treća je na putu. U drugoj svezci,
koja je bolja od prve, ?) ima jedna historijska monografija od dra. Krstića
»boj pod Beogradom, g. 1456“, a ono drugo su članci, kojih je zadatak
hvale vriedan, da se što bolje upoznaju svi dielovi domovine, ponajprije kne-
ževine srbske; izmedju njih zaslužuje prvo mjesto vrlo podpuna i po kritič-
kih načelih sastavljena topografija od A. V. Bogića: »Opis vračarskog sreza“,
zatim ima ondje još: ,O rekama u Srbiji“ i ,Gradja za topografiju okruga
knjaževačkog“. Izvan »Glasnika«_ al o trošku istoga društva štampana je
prije nekoliko godina ,prepiska o uniji« od Kraljevića Benedikta, dalmatin-
skog episkopa.

»Srbski letopis“, još iza godine 1850. u Pešti-Budimu, bijaše nalik na
drvo, usadjeno u zemlju, u kojoj plodovi njegovi nemogu dozrievati. On bi
donosio obično kojekakvo poluzrelo ili još zeleno voće. Najbolji mu bijahu
prievodi. u koliko bi, razumije se, dobar original odabran za prievod; naj-
manje pako pristajaše u ljetopis — pokusi pjesnički. Medjutim dodje vrieme
te se izpuni obćenita želja ugarskih Srbalja, a Matica srbska preseli se u
Novi Sad. Nemože se poreći, da se je od ono doba kako sva radnja srbske
matice, onako i ,letopis“ pomladio. U Novom Sadu izadjoše do sada dvie
knjige (109 i 110.) »letopisa«, jedna za godinu 1864. i jedna za g. 1865.,
te se u njima vidi liep napredak. Izmedju ostaloga sadržaja već je gori spo-
menuta puno vriedna razprava Natoševićeva; osim toga znamenitiji su članci:
»O srodstvu kao preponi braka po crkvenom pravu pravoslavne crkve“ od
Vukićevića, i životopis Kornelija Stankovića, napisan od Fedora Demelića.

O »Književniku“ pravedno je da izreku drugi sud svoj; da već ga i
izrekoše tako, da se po onome naš časopis neima stidjeti nijednoga svoga
književnoga druga. Naše je nastojanje obilno nagradjeno, ako nam se prizna.
da smo u korist nauke radili onoliko, koliko mogosmo, a svagda da smo
imali pred očima kao nepomičan cilj naše radnje, književnu slogu i zajedin-
stvo izmedju Hrvata i Srbalja.

»Arkiv za povjestnicu jugoslavensku« uredjivan od Ivana Kukuljevića
Sakcinskoga, dospio je do osme knjige; ima u +-njemu mnogo povjestnoga
gradiva, koje će danas sutra liepo osvietliti tamnilo naše prošlosti. Ako je
arkivu još i na dalje život sudjen, željeli bismo, da što češće ugleda bieli
sviet. :

Uz ove, upravo samoj nauci posvećene listove, nisu niti naši zabavni
časopisi nauku sasvim izključili. Tako i valja; zabava neka je poučna: a
pouka zabavna. Zabavan fist neka neodbija svojih čitatelja a osobito čitate-
ljica suhoparnim naučanjem, ali neka ih niti nerazbludjuje pustimi šalami i
jeftinimi dosjetkami. Ovoga se istinitoga načela drže vrstno uredjivani srb-
ski listovi: Vila, Danica (novosadska) i Matica; u nas na zapadu više su mu
vjerni bili , Glasonoša« (dok je izlazio, osobito na početku) i »Danica ilirska«,
manje »Slavonac« i »Naše gore list«. Za dokaz evo nekoliko važnijih čla-
naka iz novosadske , Danice“ od posljednje tri godine: ,, Nešto o mitologiji Grka
i Rimljana“ od prof. Oborknežića 2); »O Bugarima« po Kanitzu *); Izvori

') Sr. u Književniku I., 440.
9) Sr. u Književniku II., 578.
3) Sr. Danicu 1864, br. 4— 15.
*) Sr. ib. 1864, br. 42— 48.

Kratke književno viosti. 569

Nila '); ,Narodi o evropajskoj turskoj« po Kontamberu *); »Vuk Stef. Kara-
džić« s ruskoga (od J. Sreznjevskoga) preveo A. Sandić 3); »Studija iz na-
rodne ekonomije » 4). U »Matici“ naći ćete kao prilog ,k srbskoj emigraciji«
članak: »Uskoci« pripoviedan od Č. Mijatovića po talj. djelu Minucijevu i
Sarpijevu *), zatim ,beleške vremenu Stev. Nemanje“ od istoga %); i više
slika iz prirodopisa. U »Vili“ od prošle i ove godine spomena su vriedni ovi
članci: ,pisma o staroj srpskoj trgovini“ 7) od C. Mijatovića ; »Ljudske rase«
s francus. preveo Gj. Milićević %); »porota po Gastonu de Buržu« od istoga«; *)
» Dubrovnik i Dalmacija« iz Pypinove literarne historije preveo M. Gjurić '*);
> Pohoda u prestolnici crnogorskoj“ od V. Dentona !!) (prevedeno s engl.),
» Istorija sisteme tutorstva« po Bucklu pripoviedao P. Sredković !?); ,Južne
slovenske zemlje u Austriji i evropskoj Turskoj« '3) (prevedeno s engl.);
»nešto o pravništvu u obće, na pose o rimskom« !'*), od G. Geršića.

IV.

-Čusmo, koliko ima u našoj najnovijoj književnosti gradje za prosvjetu
pučku ; vidjesmo, kako je snabdjevena škola i nauka; podjimo još da ogle-
damo svu ostalu imovinu našega današnjega književnog života. Krasna je
zemlja, u kojoj narod naš živi; krasni su i ljudi, koji se taj narod zovu;
velika je njihova prirodna darovitost: ali što je najkrasnije od svega, to je
divota našega jezika i milinje našega narodnoga pjesničtva. Stari Grci ne-
prestaše nigda hvaliti ljepotu domovine svoje, nigda uzvisivati bistar um
naroda svoga; u njihovoj književnosti, kod njihovih pjesnika, i povjestnika,
življaše to uvjerenje, da samo uz onoliku darovitost, koliko je ima u naroda grč-
koga, koji se svojim Homerom ponosi, mogu se roditi geniji mudrosti So-
kratove | Platonove, uzvišenosti Eshilove i Pindarove, i veličanstva Sofoklova.
Naš je narod pred tisuću i više godina posio one zemlje, koje graniče sa
slavnom domovinom negdanjih Grka ; ono isto blago nebo, koje je kriepilo,
kako Tucidid kaže, stare Grke, prija i narodu našemu; i u nas vlada ista
umjerenost prirodna, prosta od usjale žege i prosta od ukočene studeni; i
naš se narod diči pjesničtvom krasote homerske: — a hoće li igda i njemu
svanuti Sokrati i Platoni, Pindari i Sofokli? Ako igda, to tek onda, kad
obrazovanost naša poskoči skokom bistroumlja narodnoga, kada postane vi-
šom potencijom duha narodnjega. Ako želimo igda, da se u mudrosti pro-

1) Sr. ib. 1865, br. 10. 18.

%) Sr. ib. 1866, br. 5— 1.

3) Sr. ib. 1866, br. 24.—26.

4) Sr. ib. 1866, br. 27 — 80.

5) Sr. Maticu 1866, br. 10—17. i br. 20—29.

6) Sr; ib, br. 80—38.

7) 8r. Vilu 1865, str. 25, 41, 68, 81, 105, 121, 187.

8) Ib. str. 145, 162, 170. Ovaj je članak, čini mi se, i napose štampan.

9) Ib. str. 480, 497, 5621. I ovo je naposu Štampano kao dodatak uz ,,putnička
pisma“ od M. Gj. Miličevića.

10) Ib. str. 529, 258, 584, 618.

1) Sr. Vilu 1866, str. 50, 66, 90.

15) Sr. ib. str. 226, 245, 256, 282, 309.

13) Ib. str. 801, 318, 333, 358, 372, 385, 408, 421. Ovo je od poznatih En-
gleskinja, koje su prije nekoliko godina po naših krajevih putovale.

!4) Ib, atr. 695, 712, 727. I napose je štampano.

510 Kratke književne viesti.

slavimo, izučimo ponajprije madrost narodnu; ako hoćemo, da prava ijepota
sine iz djela naših, tražimo je na uzorih narodnih. Nebismo zavriedili van
da nas sav ostali sviet žali, kad bismo se tako izrodili, da neosjećamo više
krasnih svojstva našega narodnoga pjesničtva i pripoviedaka, da neumijemo
više shvatiti mudrost narodnih rieči i poslovica, a oštroumlje i domišljanstvo
narodnih zagonetaka. Nećemo li dakle, da u nas obrazovanost uguši Slovje-
nina, to je samo tim načinom moguće, ako se nigda neotudjimo svojemu.
Da bi se mogao danas sutra potanko proučiti duh našega naroda i na-
čin njegova mišljenja, da bi mogao taj narodnji duh proniknuti kroza svu-
koliku našu književnost, budi nam prva dužnost, da sve kolike njegove po-
jave marljivo posakupimo i od navala sve zatirućega vremena odbranimo. Plo-
dovi neutrudljive marljivosti našega prvaka u narodnoj književnosti, neumr-
loga Vuka, izilaze jednako na sviet, neprekinutim redom jedan za drugim;
uzoriti primjer njegov privlači jednako množinu starijih i mladjih književ-
nika k istomu osla. Starcu bijaše još sudjeno, da prije smrti opremi četvrtu
knjigu »narodnih pjesama“ u sviet; nakon njegove smrti izadje troškom na-
rodnih priloga i peta knjiga. Obedvie su ove knjige žalostno svjedočanstvo,
kako naše junačko narodno pjesničtvo opada; ono je na umoru i ništa ga
neće spasiti od smrti. Toliko nas je više uzradovala ona jedna knjiga žen-
ških pjesama (hercegovačkih), po kojih se prosula bujna dražest našega je-
zika 1 sva ljubežljivost ćudi ženske pomiešana sa čulnošću vatrena južnjaka.
Ove su pjesme neizcrpivo vrelo krasote i nježnosti za našu umjetnu liriku,
ako joj je štogod do toga stalo, da joj pjesme srcu progovaraju, da si otvore
put do njega. ') Vukovu zbirku, koja sada u svemu šest knjiga obsiže,
punjuje jedna knjiga narodnih pjesama, skupljenih na granici i po turskoj
Hrvatskoj od L. Marjanovića ?), koji ima u rukopisu jošte narodnih pjesama,
više nego li za čitavu knjigu. Zatim je ,vjenčić“ć narodnih pjesama izdao A.
Juranić u Dalmaciji; jesu i? ono izvorne pjesme, i kako su skupljene, toga
još nisam doznao; knjižica mi nedodje do ruku. Matica dalmatinska, da za
puk i mladež dalmatinsku priredi knjigu popularnu, koja će jim jamačno
omiljeti, odabra iz do sada poznatoga narodnog pjesničtva jednu knjigu ,Na-
rodnih pjesama«, štampanih što latinicom što ćirilicom. *) Napokon se i svi
naši zabavno-poučni listovi natječu u toj plemenitoj dužnosti, da što više
narodnih pjesama skupe. U »Danici ilirskoj« priobćuje ih Velimir Gaj; go-
dine 1864. i 1865. naštampao je do 14 bosanskih, a god. 1866. nekoliko
crnogorskih, koje mu, kako sam kaže, neki prognanik u pero kaziva. U
»Danici« novosadskoj od g. 1865. ima ih nekoliko saobćenih od T. Petra-
novića iz Sarajeva *), pa još i drugih; isto ih je nekoliko i u godini 1866.
U ,Matici“ naći će se ih desetak iz zbirke Dj. Rajkovića, a u ,Vili“ od
god. 1866. dolaze pod stalnom rubrikom »Narodne pesme«, uz koju urednik
na strani 237. dodaje ove rieči, koje su sasvim meni iz srca pisane: Jedan
put će se osim zbirke pok. Vuka morati pregledati i sva ostala radnja u toj
stvari, koja se pokazala u našoj književnosti, i trebat će kad tad sastaviti

I) Nesluži nam baš na čast, što ove posljednje tri knjige Narodnih pjesama nije
do sele nitko kritički razabrao i ocienio. U kratko, ali istina, reče o četvrtoj
knjizi Vukovoj i o svemu narodnom pjevanju L. Kostić u , Matici“ str. 10, da
one samo ,poskakuju za krilatim gorostasima kosovskim i ajdučkim“.

7) Sr. u Književniku god. 1864. I. s. 599.

8) Književnik, g. 1865. II. s. 574.

4) Kažu da se sada u Sarajevu štampaju n»bosanske narodne pesme“, što ih je
on skupio.

Kratke književne viesti. 5TI

Sistematičnu zbirku sviju poznatih narodnih pesama. Za to treba da pripo-
mognu svi, kojima je mogućno, da se materijal za taj posao i dalje pri-

ku plja i kome dadne bog te se tog posla prihvati, da što više materijala
zateče. '

Manje se obaziru naši sabirači na narodne pripoviedke, premda im je
i u tom pokojni Vuk liep primjer pokazao. Posebne knjige narodnih pripo-
Viedaka, što bi bila izašla nakon poznate Vukove, niti neima u našoj knji-
ževnosti. Valjavec nadostavlja svoju zbirku marljivimi prilozi u slovenskom
n» Olasniku«. U naših povremenih listovih ukaže se kad tad po koja, -ali riedko
onako, kako bi se podudaralo s načeli Kkritičkimi; nigda bo nismo sigurni,
Koliko je u pripoviedanju rieči i izrjeka upravo narodnih, koliko li umovanja
Od onoga, koji je pripoviedku zapisao. Osim toga skoro nigda se nekaže,
gdje je tko pripoviedku čuo i od koga; pripovieda li se ona još i sada, i
kojom prigodom itd. Napomenut ću ipak u dvie tri rieči, što je gdje štam-
Pano. ,Danica ilirska“ ima od godine 1864. nekolike bosanske od Velimira
Qaja; od g. 1869. isto su tako nekolike iz zbirke Velimira Gaja, zatim »sla-
vonske« od Mijata Stojanovića (ali to već nisu, mislim, prave narodne), koje
Bu i godine 1866. nastavljene. Po koju narodnu pripoviedku naći ćete još i
u Naše gore listu (n. pr. u godini 1864. dvie), u Slavoncu i Glasonoši. Srb.
letopis donašaše od prije skoro u svakoj knjizi po nekoliko pravih narodnih
pripoviedaka, ali iza knjige 107. (koja je izašla god. 1864.) taj je liepi obi-
čaj obustavljen; zašto, toga neznam. Onomu načinu, kako Mijat Stojanović
pripovieda, naliči prostonarodno pripoviedanje Joksima Novića Otočanina, koji
napisa nekoliko takvih prostonarodnih pripoviedaka u ,Danici novsadskoj« i
pMatici“; ali ni to nisu prave narodne pripoviedke. Naša mila posestrima Vila«,
kako ni u čem, tako neće ni u tom da zaostane za ostalimi listovi, te poče
i narodne pripoviedke u svom listu priobćivati.

Narodnih je poslovica čitavu knjigu upravo prije nekoliko dana izdao
ovom: »Sbirka hrvatskih

e... _. w__a.

Krasnih narodnih zagonetaka poče donositi Vila; nadajmo se, da će se
u njezin primjer i drugi ugledati.

Istina je ciela, da u nas mnogi ljudi, i književni i neknjiževni, niti ne-
dokučuju, kamo će to neprestano skupljanje narodnih pjesama, pripoviedaka,
poslovica itd. Takvih će nevjernika bez dvojbe sve više nestajati, kad im
mogbudemo oči otvoriti s više onakvih krasnih djela, kao što je jedno upravo
koncu privedeno, Bogišićevo; ,O narodnim pravnim odičajima«, koje je, kako
će čitatelj našega časopisa uvidjeti, na samih narodnih običajih, poslovicah i
riečih sagradjeno, a opet čini epoku u «slovjenskoj pravoslovnoj nauci. Iz
ovoga će se djela Bogišićeva, nadamo se, bolje razabrati korist skupljanja

572 Kratke književne viesti.

naših narodnih stvari, nego li bi se i najodabranijim riečima opisati moglo.
Može biti dakle, da će sad iz nova oživjeti volja do kupljenja takvih pojava
u našem narodnom života, i da će književnost od sele još više takvih stvar:
na sviet iznositi nego li do sele. Posljednje dvie-tri godine nisu u tom baš
jako bogate bile. Osim onoga, što sam napried spomenuo, nesmijem prešu-
tjeti, da liepo narodno blago od godine do godine skuplja , Narodni koledar“
Matice dalmatinske, zatim ,srbsko-dalmatinski magaziu“ i crnogorski »Orlić“:
u njima ćete naći narodnih pjesama, pripoviedaka, poslovica, zagonetaka
Svega toga ima i u »biseru“ zabavniku što ga je N. Stokan sastavio, ali je
nehajstvom izdavatelja samo jedna svezka izašla. () bosanskih običajih na
pisa. Ristić nekoliko članaka u novosadskoj »Danici“; !) a još će se _ mnoga
dobra primjetba naći i u putopisih, koji se naše domovine i našega naroda
tiču; tako n. p. ima u »Vili“ od M. Gj. Milićevića kao dodatak k njego
vim člankom ,S puta« liep opis ,bačijanja« t. j. nekog narodnog običaja,
kako se zajednički čuva i muze stado. *)

Hoćemo li da nam umjetno pjesničtvo procvate, podgajimo ga što
ovim blagom narodnim, o kojem je upravo govor bio, što onom našom sta-
rijom knjigom koja već pred nekolika vieka življaše po južnih krajevih hr-
vatskoga i srbskoga naroda. Nu kako nismo još narodne imovine skupili ni
priugotovili, onako nam čami u tamnilu i velik diel stare književnosti, oso-
bito starih pjesnika. Mi zbilja još i neznamo za sve, što imamo. Za naše
staro pjesničtvo dalmatinsko stekao si je velikih zasluga Ivan Kukuljević:
njegovi ,starohrvatski pjesnici«, od kojih već odprije izadjoše dvie svezke,
nastavljen» su u Književniku, samo šteta što to djelo nije dospjelo. Povrh
pomenute aždaje Došenove i Kačićeve pjesmarice, urodiše posljednje dvie-tri
godine slabimi plodovi. Ante Brčić preštarapao u Zadru pjesmu Ivana Tomka

arnavića 5) o Mandi Budrišićki (izdanje dosta nekritično) a nastojanjem Ve-
limira Gaja izadje upravo pjesan Karnarutićeva: ,Vazetje Sigeta“, o kojoj
ću kasnije napose nekoliko «rieči progovoriti. Jedna je pjesma Palmotićeva
(Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo) štampana u nBiseru“ uredjenom
od Štokana. Nekoliko pjesama genijalnoga Sime Milutinovića, koje se na-
djoše medju njegovimi rukopisi, donie srb. letopis *j, a Matica se ilirska odu-
žuje uspomeni vrloga Stanka Vraza izdavanjem njegovih skupnih djela, od
kojih sn do konca 1866. godine izašle 3. knjižice. Još je koje što preštam-
ano u srbskoj literaturi iz prve periode njezina novijega života, ali bez raz-
ora i kritike, kako se pravo tuži »Vila“ pod naslovom »preštampavanje sta-
rijih knjiga«. *)

Ovo, što mogoh reći o starijoj književnosti, nije odista mnogo ; ali neka
bi bilo i to dosta, da bar za sve ono, što je već naštampano, pokazujemo
nešto više volje i ljubavi. Nu literarno-historijski članci, koji najbolje doka-
zuju, eda li književnost živi, u nas su vrlo riedki, da skoro ih niti neima.
Naše znanje i od najznatnijih hrvatsko-srbskih pjesnika neprekorači do sada
granice podataka životopisnih i bibliografskih; jedva što znamo, koliko i
kada tko pisa, ali kako pisa, koliko li vriedi ono što napisa i u kakovoj ono
svezi stoji sa svojim vremenom i svojim narodom — ovaka pitanja jesu do-
duše puno važnija, ali se na njih još ni pokušalo nije odgovoriti. Naša lite-

1) Sr. o Danici 1866, str. 848, 370, 399, 602, 713, 736.
% Sr. u Vili 1866, str. 5685.

8 Sr. u Književniku g. 1865. IL, str. 577.

€) Sr. Srb. Letopis knjiga 108., str, 39., knjiga 109., str. 93.
5) Sr. u Vili 1866, str. 146.

Kratke književne viesti. 013

rarno-historijska radnja još se neuzdiže do Kritičkoga stadija; niti suvremeni
pojavi književni, kako se pojedince ukazuju, nenalaze dovoljno uvaženja,
kamo li da bi tko čitav odsjek ili viek književnosti podvrgao kritičkomu
razmotrenju. A ipak neima druge, da se dodje do valjane historije naše knji-
ževnosti, van da se prije izpitaju njezini pojedini dielovi. Historija naše knji-
Žževnosti u mnogo je lošijem stanju, nego li državna poviest našega naroda.
Obćenitih priegleda novije književne radnje ima vrlo malo; napomenut ću
članak shrvatska književnost“ od A. Šenoe, !) i »pogled na najnoviju liriku
srbsku“ od T. Nedeljkovića ?). U Danici novosadskoj naidjoh doduše na čla-
nak francuska književnost,“ *) na članak »Homeri njegov ep“, *) na članak
O »ruskom teatru« ; 5) ali bi jednakih članaka što više i više trebalo da je
Pisano o našoj poeziji i našem pozorištu. Pjesnička je kritika razvijenija na
istoku, nego lL na zapadu; koje su važnije. i obširnije, napomenuti ću ih
svaku na svom mjestu. Za obćeniti dokaz pozivam se na liepu i razboritu
kritiku Geršićevu 5) o drami ,seoba Srbalja“, na kritiku 1 odgovor 7) o Kov-
stićevoj »Besedi“, na kritiku o srbskom prievodu %) Gotheova , Tassa“, it. d.
Najposlije radostan je znak, da je našoj liepoj književnosti napredak sudjen,
što se časomice ukazuju već i estetsko-filosofički članci, kao: »nešto u obranu
poezije i veštine«, *) ,nešto o tragičnom osećanju«, '%) ,nekoliko reči o uzvi-
šenom“. !!) U takovih člancih valja se ipak čuvati, da negonimo za pukimi
abstrakcijami njemačke teorije, ili za kakowom filosofskom transcendentalno-
sti, kao što je ono jedna u Matici, pod naslovom: ,Romeo i Julija.« !?)

U našem današnjem pjesničtvu još je jednako najpretežnija epska strana;
ono još uviek zuji žicom prostonarodnih pjesama. Nespominjem toga kao da
bi pogrješka bila, što ja upravo za krjepost držim, samo kad bi naši pjes-
nici umjeli tako pjevati duhom narodnim da pjesme svoje u sklad dovedu i
sa zahtjevima umjetnosti; ali baš ovo drugo svojstvo obično našim pjesnikom
nedostaje. Narodno uzima se u nas obično kao prosto, kao takovo koje se
nemora pokoriti zakonom umjetnosti, kao da se narodno neda izgladiti, ulju- |
diti i idealizovati! Do koje se izvrstnosti može uzdići naše pjesničtvo, kada
se s narodnim sljubi umjetno, pokazuje nam divna pjesma ,Smrt Čengić-age«,
prema kojoj je sve ostalo jedna nedostiž! Tako sve pjesme Joks. Novića Oto-
ćanina (Moskovija, Dušanija, Platonida, Karadjordje) niti su narodne po onome,
kako se danas razumije rieč: narodna pjesma, niti su umjetne, već izmedju
ovoga i onoga nešto u sredini, koje nezadovoljuje podpuno ni jednomu ni

1) U Glasonoši 1865, br. 1, 3, 6, 8. Kratak priegled hrvatske književnosti od g.
1860 —1863 pisah ja u česki časopis ,KritickA pfiloha“ god. 1864, odakle
je preveden i na njemački pod naslovom: ,Die kroatische Literatur, von V.
Jagić“, u Zeitschrift fir slav, Literatur, B. IL. Heft 1, str. 43—55. Ovo je
ovdje kao nastavak onoga.

%) Sr. u Matici, str. 920, 946. Ima i u ,Licejki“ If. ,lak pogled“ od St. Novakovića.

8) GI. Danicu g. 1865, str. 43, 64, 87, 111, 138, 162.

*) Ibid. g. 1865, str. 376, 402, 429, 452.

%) Ibid. g. 1866, str. 422, 451, 471, 492.

6) Sr. Maticu str. 12, 60, 83. 106, 127, 154, 177, 199.

7) Sr. Srb. letopis knj. 109, str. 159. i Matica str. 9, 33.

%) Sr. Vilu, 1865, str. 113, 129.

") Sr. Vilu, 1865 str. 292, 306, 816, 338.

1") Sr. Maticu str. 231, 254, 277. 321, 401, 420.

11) Sr. Danicu g. 1865, str. 738, 764.

19) U Matici br. 36. i sliedeći.

514 Kratke književne viesti.

drugomu. Pjevati n. p: život nizbavitelja Srbije“ u dugačkoj pjesmi mjesto
pripoviedati ga u historičkoj knjizi — to mi se čini da je dan današ-
nji golem anahronizam, i ja se kod takih knjiga uviek opominjem na versi-
ficirane kronike srednjega vieka. Niti »Osvetnici«, premda medju prostona-
rodnimi pjesmami prvo mjesto zaslužuju, poglavito što se zanosljivom ljepo-
tom jezika odlikuju, nisu ipak prosti od iste mane, što im neima ni kraja
ni konca. Jednako mi se čini, da je Kazalov »Grobnik« cilj promašio, gdje
bismo voljeli, da trećega diela nikako neima, a i prva dva da su sabijenija.
Ovakova su narodna pjevanja: »Junački spomenik« od velikoga vojvode cr-
nogorskoga M. Petrovića, zatim »srpske junačke pjesme« što ih spjevao P. Zorić,
nadalje knjiga štampana pod naslovom: »Slavopoj pedeseto-godišnjoj svetko-
vini« od Raškovićeve, »Karadjordje u Staroj Srbiji“ od L. Dugalića, zatim
»Miloš Obrenović ili oslobodjenje Srbije« od St. Popovića, »Bej pod Visom“
od Šima Šugara iz Dalmacije i od St. Ljubiše, »Pjesma o prigodi razkriva-
nja spomenika Jelačića bana« od J. Marića itd. Kod pjesama ove vrsti može

se malo ne kao pravilo uzeti, da su tim bolje čim su kraće; brzini, kojom

naše vrieme napried leti, nedolikuje više ono prekomjerno razvlačenje, koje

su mnogi naši pjesnici kan da jedino iz narodnih pjesama naučili. Bolje od-

govaraju karakteru i pravcu našega vremena, kao i onome, što se danas od

pjesničtva ište, kraće pjesničke pripoviesti, izvadjene što iz historije što iz

narodnih priča, to spjevane lakifi i brzim. kretanjem, koje u brzome pripo-

viedanju puno naliči na baladu. Pače i balada sama u nas se još premalo

poštuje, kao da joj neima i u narodnih pjesmah prekrasnih primjera; a hi-

storički je dokazano, da su upravo balade najzgodnije vježbanje za prielaz

u dramu, koja i onako u nas slabim životom živi. Glavna je po mojem miš-

ljenju nevolja ta, što su tek riedki od naših pjesnika izučili moderne forme

pjesničtva, da u obće što riedki umiju prirodjenu darovitost pjesničku, ako

je ima, uzgajiti naukom. Iz historije pako svieh književnosti, iz životopisa

najslavnijih pjesnika dokazano je i suviše, da neima ništa velika i savršena

bez muke i nauke.

Medju našimi novijimi pjesmami epske naravi, koje su ipak nešto više
nego li puka, razvučena imitacija narodnoga pjevanja, u kojih uz pripoviest
još neka viša misao vlada, spomena je vriedna na prvom mjestu Pucićeva ')
» Ovijeta«, zatim prekrasni Vežićev »Nikola Zrinjski“, nadalje Sundečićeva
»krvava košulja« *) i »Petrov dan na Cetinju“; Kovačevićeva (u njegovih
prvih pjesmah): »Zulejma“ i »Hajdukovanje«. 3) Dežmanova romantička
pripoviest »Smiljan i koviljka« ima veoma krasnih epizoda, ali je ciela na
preširoko osnovana. Umno su izvedene alegorije »Ognjišar«_ od M. Pavlino-
vića, i u Srb. letopisu, knjizi 109. štampana Besodać od L. Kostića. *)

U beletrističnih listovih, »Danici ilirskoj« i »Glasonoši«, zatim »Danici
novosadskoj« i »Vili« naći će se takodjer dosta liepih pripoviesti i balada.
Kao poveće pjesme spominjem vrlo liepo spjevanu »Slavku« od St. Novako-
vića u Vili, %) zatim historičku pripoviedku »Sophija Potocka« od Velimira
Gaja u Danici ilirskoj; *) nadalje »Kozak Jermak« od J. Gržetića Krasa-.
nina u koledaru M. dalm. za g. 1867. str. 132; i »Dieva vitezica« od Anke

') Sr. u Književniku II, str. 245. i u Glasonoši 1865, br. 9.
9) Sr. Književnik II. str. 246. i u Glasonoši 1865, br. 9.

8) Sr. Književnik II. str. 247. i u Glasonoši 1865, br. 12.

€) Sr. Kritiku napomenutu sprieda na str. 578. op. 1.

: U Vili 1865, str. 265. i slied.

%) U Danici ilirskoj 1866, str. 257. i slied.

Kratke knjiševne viesti. 515

Vidovićeve u »Biseru«. ,Glasonoša“ od godine 1864. i 1865. donie nam više
balada, spjevanih što od tankoumnoga kriesničara, Ivana Trnskoga, što od
M. Bogovića, i nekoliko ih od A. Šenoe. ') I u Danici ilirskoj od posljednje
tri godine ima takvih pričalica, kako ih netko prozva, nekoliko od Velimira
Gaja, zatim od Ferde Babića, itd. U Danici novosadskoj protežnije su sićušne
lirske pjesmice; ovamo valjalo bi tek neke i neke uvrstiti, kano: »Graničarka«
od Aberdara, ,Branković u zatvoru“ od Jovana Andrejevića, ,Gjorgje
i Angjelina“ od Mite Popovića i »tri ajduka« od Jov. Jovanovića ?) U Vili
naći ćete pjesmu ,Slep guslar“ od St. Novakovića; ,kosara“, ,bajanovi
dvori“, »prva suza“ od Sime Popovića; »Crni Veo“ iz Puškina od J. Jova-
novića. Što bih u obće imao našoj pjesničkoj priči i baladi prigovoriti,
Čini mi se, da u njima suviše vladaju epski elementi, a premalo dramatičke
Živosti; ali niti za predmete nebrinu se naši pjesnici dovoljno, da ih iznadju
iz domaćega života. Naš omiljeli pjesnik I. TT kažu, da ima u rukopisu či-
tavu zbirku balada; želimo, da što skorije ugledaju sviet. Najposlije ću u tom
kratkom pregledu epskoga pjesničtva točnosti za volju spomenuti još, da je
dr. D. Demeter u ,Biseru“ naštampao prvo pjevanje eposa, koji se kaže da
je gotov u rukopisu, pod naslovom: ,Metul“ (stari ilirski grad); u istoj je
njizi štampao dr. J. Subbotić prvo pjevanje nepoznata inače eposa , KR
8lav«, a Aca Popović prvo pjevanje ,Dženeta“, koji će kako se glasa, do-
skora čitav štampom izaći. '

Najslobodnije se kreće pjesničtvo lirsko. U nježnom osjećanju pje-
sni. a srca nahodi dovoljno mjesta vas kolik ovaj sviet sa svimi pleme
nitimi čuvstvi, pomislima i težnjami svojega vremena i ljudi. Sadržaj lirskih
pjesama onako je bezkrajan, kao što neima granica čuvstvom srca čovječjega.

. Ako se ipak nalazi ideja, čuvstva i teženja, koja sve sviestne članove jed-
noga te istoga haroda već po njihovoj prirodnoj srodnosti uže zajedno vežu,
to je sasvim naravski, da će ona uža srodnost, koja je sagradjena na istom
jeziku, istih običajih i istih historijskih uspomenah, takodjer u srcu pjesnikovu
živahna odziva naći. Po tom se tumači, kako uza svu obćenitost lirskoga
pjevanja smije ipak govora biti i o narodnoj lirici. Dapače ni o što se
nemože tako izvjestno omjeriti prava ciena suvremenoga pjesničtva, kao o
liriku; ni u čem se tako vjerno neogleda karakter vremena, kao u narodnoj
lirici. Lirski je pjesnik, ako mu za istinu pripada ovo častno ime, kao pro-
rok naroda svoga; on umije kao vještac čitati što je duboko upisano u srcu
njegova naroda, umije doslutiti sve njagove tajne želje i težnje te ih zaodje-
nute likom i životom, iznieti preda nj. Genijalni je lirik kao zviezda prehod-
nica naroda svoga.

Čemu to obćenito umovanje? zar da dokažem, da takovih lirika u nas

1) Od I. T(rnskoga) bit će balade: ,Skoči-djevojka“ u Glason. 1864 br. 2; ,Ba-
bakaj* ibid. br. 4; ,Andjeo Andjelina“, ibid. br. 16—27. — Od M. Bogovića:
»Xneginja i prosjakinja“ u Glason. 1864, br. 13; , Na vodi“ romanca u br.
10; ,Kobna svatba“ u Glason, 1865, br. 4; , Ukroćena dieva“, ibid. br. 1. —
Od A. Šenoe: ,Lavov dvor“ u Glason. 1864, br. 45; , Crnogorska štamparna“
ibid. 1865, br. 1; , Anka Neretvanka“ ib. br. 10. Još ima balada ,pod pro-
minćm“ od S. B. ib. br. 13; ,Lasta i jaglac“ narodna priča od Fr. Marko-
vića, ib. br. 15; i u br. 22 — 23 , Romansa“ iz Puškina preveo J.J.

S) Sr. Danicu od god. 1864—1866. Ondje su još neke pjesme, što mogu ovamo
spadati, kao; , Crnogorac i sestra“, ,Prijatelji stari“, ,Na Davidovcu“, ,Graov
laz“, ,Očajnik“, ,Sin Abdije“, ,Na vračaru“, , Danica i more“. , Kaludjersko
vrelo“, ,Nemanjino blago“ itd.

Krnjiševnik ILI. 4. 38

576 Kratke književne viesti.

neima? Nismo li zar svi o tom uvjereni, da u nas tek nekoliko crvića iz
sebe svilenu nit predu, a ono je drugo sve sama prosta kudjelja! Tko bi:
vjerovao, da nije ciela istina, da u oči toli znamenitih dogodjaja, kako se na
slovinskom jugu pripravljaju, naši lirski pjesnici ipak malo što drugo i znadn
i vole, nego li grliti i ljubiti, nego li za dragom uzdisati ili je grudima pri-
tiskati! Čovjek bi očekivao, da će oni, kojih je duša osjetlivija i punija slut-
nja, nego li nas drugih ljudi, uzpaljeni svetom vatrom oduševljenja za sret-
niju budućnost naroda svoga, preduprediti pjesmom želje naše, te će nas pri-
pravljati na vremena, koja istom imaju doći. Ali žalibog o svem tom skoro
ništa. Naše najnovije lirsko pjesničtvo, medju kojim će se naći doduše i vrlo
nježnih i umilnih pjesmica, kan da se boji tolike uzvišenosti te voli ostati kod
običnih predmeta iz svagdanjega života; ono se nikako nemože iz jednoga
klupka, u koje se je uhvatilo, razmotati i razpučati. Vriedno je čuti, kakov
liek negda Schiller njemačkoj lirici propisa, kad se je (god. 1802.) na nju
potužio da opada. Da se lirsko pjesničtvo oslobodi, tomu bi trebalo, kaže
on, da uznapreduje s duhom vremena, da si prisvoji sve njegove krjeposti
i tečevine. Koliko si je god blaga čovječanstvo izkustvom i razumom naba-
vilo, neka mu pjesničtvo život i plodovitost zada, neka ga ono svojom tvor-
nom rukom u omilje obuče. Život, običaje, karakteri čitavu mudrost svoga
vremena, prociedjenu očišćenu i oplemenjena,' neka ono prikupi u svoje ogle-
dalo, pa da idealizujućom vještinom iz sama svoga vieka uzor za viek stvori
.Alito predpostavlja, da onosamonedodje van u zrele, obra
zovane ruke. Dok toga neima, dok neka druga razlika postoji medju mo-
ralno obrazovanim, nesujetnim čovjekom i medju pjesnikom, nego li što bi
ovaj k svim krjepostim onoga prvoga još i pjesničku darovitost donosio,
dotle će pjesničtvo lišeno biti blagotvorna upliva na svoj viek i svaki na-
redak u naučnoj kulturi odkinut će po kojega iz broja njegovih štovatelja.
Nije moguće očekivati, da će obrazovani čovjek tražiti
okrepezaduhi srce u nezrela mladića, pa dau pjesmah na-
dje iste predrasude, istu prostotu, istu pustoš, od koje u
životu zazire. Punim pravom ište on od pjesnika, koji bi ga vjerno pratio
kroza sav život ka» Horacij Rimljanina, da mu bude umnim razvit-
kom i moralnim držanjem posve ravan, jer ni u časovih odmora
i uživanja neće on da se ponizi izpod sama sebe. Nije dakle dovoljno, da
se čuvstvo življimi bojami samo opisuje; treba da se življe i čuvstvuje.
Oduševljenje samim sobom nije dovoljno, već treba da je to oduševljenje
obrazovana duha! Ovako Schiller, a ja nisam kriv, ako sud ovaj nebi
sasvim povoljno izašao, kad bi se protegao na naše lirske pjesnike; pita se
samo, jeda li je pravedan, pa ako je pravedan bio godine 1802. za njem.
literaturu, nije li još i pravedniji god. 186G. za literaturu hrvatsko-srbsku!
Ostavljam posebnoj studiji, da potanko ocieni sve one cvjetiće naše
novije lirike, koje su već prilično nagomilani u zabavnih listovih, da ih metne
na sito i rešeto, pa da pljevu odvije od zdrava zrna. Rekoh već na početku,
da ima više mladjih književnika na istoku nego li na zapadu; prema tomu
je i parnas srbski mnogo bogatiji od hrvatskoga. Kao najpoznatije lirske
pjesnike novijega doba, kojih se pjesme čitaju u Srb. letopisu, Danici novo-
sadskoj i Vili, pripominjem: Jovana Jovanovića, L. Kostića, Damjana Pa-
vlinovića (1), Vladislava (Kaćanskoga), Aberdara, (Kujundžijća), Milorada Po-
ovića Sapčanina, Simu Popovića, J. Grčića, Milana Andrića, Mitu Stojkovića,
Izidora irića, itd. U Danici ilirskoj, Glasonoši, Slavoncu i N. g. 1. pjevaju:
P.P,')I.T.; Velimir Gaj, Ferdo Babić, Ivan Vidović, Gjuro Klarić, ija
1) Od omiljeloga pjesnika _P. Preradovića spominjem samo ove dvie znamenitije
pjesme: ,Ljubav“ oda, štampana u Biseru i Oda ,Slavjanstvu“ u: Glason. 1865,

Kratke književne viesti. OTT

Okrugić Sriemac, Vladimir Nikolić (4), Veljko Rabačević = A. Šenoa, Gjuro
Deželić, St. Lj. Lopašić, E. Tomaj, itd. S juga se odazivlju (u koledaru
Matice dalmatinske, u Narodnom listu): Ana Vidovićeva, M. Pavliriović, J. G.
K rasanin (Gržetić), S. B. (Bozulić) itd. U jednih se i drugih listovih oglasi po
kadšto: J. Sundečić, Nikola Begović i N, Špun. Ljubiteljem pjesničtva bilo bi
izkazano veliko prijateljstvo, a i našoj književnosti bila bi velika usluga, kad
bi se što je ovdje od ovih pjesnika bolje, odabralo u jednu lirsku antologiju.
Grdjekoji pjesnici kano da će i sami na tu misao doći. Tako je. Milorad Po-
pović Sapčanin već izdao jednu, a sad izdaje drugu knjižicu svojih sabranih
pjesama; tako su ,pjesme Vladimira Vasića“ štampane poslije pjesnikove
Smrti od otca mu Ignjata Vasića s nekoliko rieči o životu pjesnikovu od St.
* Novakovića. Osim poznatih prekrasnih »Kriesnica«“ od vrloga 1. Trnskoga u
dvie k ige ') dobismo posljednje dvie-tri godine latinicom štampane još ,Lje-
ljinke« /d J. E. Tomića *) (nekoje od ovih pjesama već su prije pognate iz Sla-
vonca i N.G.L.), ,Prve pjesmo' od Gj. Kovačevića %), »Bršljane« od pok. VI.
Nikolića i ,Sriemsku Vilu“ od Ilije Okrugića Sriemca. Tko ima smisla za
pravu poeziju te je umije razlučiti od puste versifikacije, rado će se latiti
Čitanja prekrasnih Jovanovićevih »Gjulića«, koji su štampani godine 1864.
teta, što se taj nadareni pjesnik i suviše humoristikom bavi te troši sile
svoje na »Zmaja«, gdje bi nam po mojem mnienju drugim načinom više po-
mogao književnosti. Radostno pripominjem najnoviju viest, da je preveo i da
će skorim štampati pjesme Berangerove! Nisu mi poznate pjesme od Sveto-
lika Lazarevića, od kojih izadje II. knjižica god. 1865. pod naslovom ,SŠpo-
menak“. Skorim će izaći ovdje u Zagrebu skupljene pjesme od N. Špuna. .
= Najzreliji je plod pjesničtva drama. Ona stavlja svojoj pojavi mnogih,
znamenitih uvjeta, od kojih su u nas do sada tek nekoji izpunjeni. Uzevši
dakle razvitak književnosti, da ide svojim naravskim putem, nečudim se ni
malo, što nam se proizvodi dramatske umjetnosti istom onako riedko i stid-
ljivo pomaljaju, kao što se ljubica u rano proljeće krije pod bujnu zelen. Reper-
toiri naših kazališta puni su tudjih komada, ima više od četiri petine prie-
voda; izvorne pako drame kao da su rari nantes in gurgite vasto. Alii
drugdje je tako bivalo, pak je sada bolje: nećemo valjda ni mi za uviek na
istom mjestu ostati. I uz naša će kazališta s vremenom, ako im je napredak
sudjen, procvasti izvorna i narodna dramatika. Ta već ni sada nije u nas
onako grozno, glupo i nedotupavno, kao što se surazmjerno prema tadanjemu
vremenu opisuje stanje kazališta njemačkoga polovicom prošloga stoljeća,
kada su u Beču cvali ,hansvuršti“ i »pantaloni«, a u Berlinu, na dvoru Fri-
drika Velikoga, igraše društvo francusko drame Moličrove, Corneillove, Ra-
cinove, Regnardove i Marivoove, njemačko pako pozorište posjećivaše sama
prostota, nasladjujući se pelivanima i skakačima. *) Ali ako ikoja grana naše
jiževnosti, to ište dramatsko pjesničtvo historika, koji bi nam iztumačio
sve njegove dosadanje faze, koji bi nam kritički ocienio svukoliku dosadanju

br. 18. Već se odatle vidi, kako zreli duh pjesnikov teži za uzvišenijimi pred-
meti, nego li je obično pjevušenje naših dana.

") Prvu je knjigu ,Kriesnica“ naša kritika baš s oduševljenjem primila ; što dužih
što kraćih recenzija donesoše ,Pozor“ od A. T., ,Danica ilir.“ od J. Macuna,
» Naše gore list“ itd. Druga je knjiga samo nastavak prve; zato i nije potaknula
nikakvih posebnih recenzija.

2) Sr, u Književniku II. str. 248., Glason. 1865, br. 10 i ,Naše g. 1. 1865, br. 16.

%) Sr. Knjiž. 1. c., Glason. 1. e. br. 12.

4) Sr. Hettner, Literaturg. des achtzehnt, Jahrhund. B. II. t. 2, str, 488.
' *

578 Kratke književne viesti.

imovinu; ovakovo bi djelo mnogo koristilo i pjesnikom, da im se čitav raz-
vitak ove vrste pjesničtva pred oči stavi, i kazalištu, da mu bude na uslugu
podpun izbor narodne dramatske književnosti. Za sada bilo bi dosta, da se
ograničimo na dramatiku 19. stoljeća, jer ono, što imamo iz predjašnjih vie-
kova, čini mi se, da nije ni u kakvoj svezi s novijim književnim životom
ove struke. Buduć da je moj zadatak ovdje ograničen na posljednje dvie-
tri godine, neimam mnogo novina spomenuti. Dr. Jovan Subbotić, M. Ban,
Gj. Maletić, Gj. Jakšić i Lazo Kostić — dobro su znana u našoj književnosti
imena onih pjesnika, koji u najnovije doba dramatičkoj vještini svoju umnu
snagu posvetiše; sa prva tri pjesnika neupoznasmo se istom sada po prvi put,
jer su neke njihove radnje već odavna čuvene u našoj književnosti.

Uzimati gradivo iz domaće historije, naročito iz nesretne katastrofe kosovo-'
poljske to bijaše, reć bi, vječita lozinka naših dojakošnjih dramatika, koju si
odabraše jamačno s najplemenitijom nakanom, da se na krjepostih starih vre-
mena i pokoljenja zapali u potomaka vatra domoljubnoga oduševljenja ; puno
poticaše ih jamačno i neumrla slava genija Šekspirova ili Šilerova, koja se
upravo na njihovih historijskih dramah osniva. Ali ja bih se ipak usudio pri-
jeti da se kod toga nesmiju nigda s uma smetnuti velike teškoće, koje
obično već u samom izabranom predmetu leže te nepodnose, da ono bude
pravi dramatski umotvor, nego izilazi puka dramatizirana i na dialoge razko-
madana historija. I Gčthe opominjaše pjesnike, da budu kod izbora historij-
kih predmeta na oprezu, jer da je najveća snaga pjesničkoga genija tomu
potrebite, ako se hoće historijski predmet da upriliči u vriedan umotvor. !)

ko će reći, da su se ovoj opasnosti, od koje odvraćaše Gšthe, zbilja sretno
uklonili naši dramatici; n. p. u »Miloš-Obiliću“ ili ,ćaru Lazaru“? Kod ova-
kih se predmeta lako upada u jednu od ove dvie pogrješke: ili se pjesnik
strogo drži historijskoga dogodjaja i historijskoga karaktera svojih glavnih
lica ; tada je u velikoj neprilici, jeda li će zadovoljiti svim uvjetom dramat-
ske umjetnosti; ili je u njega jači smisao za pjesničku istinu, tada je u ne-
prilici, da će pomjeriti karaktere historijske ili karaktere narodnog predava-
nja. Od one prve mane, čini mi se, da nije prost Subbotićev »Miloš Obilić“,
u drugu upade Banov »Car Lazar«. Zato će svaki literarni historik priznati,
da je velik znak napredka u našoj najnovijoj dramatici, što se sada više ni
dr. Subbotić ni drugi dramatski pjesnici nedrže bar jednoga jeditoga kola histo-
rijskih predmeta iz dobe propasti srbske, nego se na šire obaziru po histo-
riji i životu našega naroda. Eno dokaza u dramah i tragedijah Subbotićevih,
kada se izporede: Zvonimir, Nemanja, Prehvala i Bodin; eno Jakšićeve
»seobe Srbalja«; eno Kostićeva »Maksima Crnojevića«; eno Banove trage-
dije »Dobrila i Milenko«, koju nadostavlja »Smrt kneza Dobroslava«. Ko-
liko stoji o sretnu izboru, dokaza L. Kostić svojim »Maksimom“, gdje je po
mojem mišljenju već i tiem zasvjedočio vanrednu vještinu pjesničku, što je
umio sred narodnih pjesama tako zgodan predmet pronaći.

Od pomenutih drama i tragedija izadjoše štampom samo nekoje: Sub-
botićev »Zvonimir“ štampan je u Zagrebu latinicom, *) Matica srbska pre-
štampat će ga ćirilicom, pak će valjda i ostale njegove komade izdati; do
sada je samo ,herceg Vladislav“ štampan u četvrtoj knjizi Subbotićevih sa-
branih djela. Od M. Bana izadjoše prošle godine u Biogradu »Crijeti,“ što
nije toliko historijska drama, koliko upravo historija srbskoga ustanka,
predstavljena kroz sama historijska lica. To kaže i sam pjesnik: ,SŠva drama

1) Gervinus, Gesch. d. deutsch. Dichtung, V. str. 6380.
%) Dobru kritiku o , Zvonimiru“ naći ćete u N. G. L. god. 1864, str. 220. i aličd.

Kratke knjiševne viosti. 579

skroz je istorijska, jer budući pisana za svetkovinu i još za života samih
ustalaca, morao sam se stvorova fantazije sasvim kloniti 1 istorije pridržavati
više nego što bih inače bio htio i morao po običnim dramskim pravilama.«
Ja nemislim, da je ovo opravdanje dovoljno. Njegov ncar Lazar« bješe pred-
stavljen prije nekolike godine u Biogradu, ali se kritika !') potuži na to djelo,
i osudi ga što je karaktere, koji su stalno razvijeni i usadjeni u narodnoj sviesti,
kao što su Lazar, Miloš i Vuk, čudno izvrnulo i izopačilo. Cujem, da je taj »car
Lnazar“ ljetos u Spljetu štampan ; a imao je i u podlistku »Svetovida« izaći.
Ostale dvie tragedije , Dobrila i Milenko« i »Smrt kneza Dobroslava« pred-
stavljene su istom nedavno po prviput na Novosadskom pozorištu; prva s
većim uspjehom hego li druga. ?) Jakšićeva »Seoba Srbalja« nagradjena je od
matice srbske kao historijska drama) te je prije nekoliko godina u Novom
Sadu štampana; u Novom Sadu i po Sriemu predstavljaše je već mnogo puti
s dobrim uspjehom. Do skora će, kaže se, izaći i druga njegova drama, od
koje je jedan diel štarpan ove godine u »Vili« pod naslovom : »Jelisaveta
kneginja crnogorska.“ Kostićeva »Maksima Crnojevića« izdala je ove godine
Matica srbska o svom trošku; predstavljen nebi još nigdje. Od poznatoga
Gj. Maletića, koji je prije nekoliko godina izdao dramu »Preodnica srbske
slobode« te je već mnogo krat i predstavljana bila, *) izadje upravo nedavno
u Biogradu nova tragedije, takodjer nagradjena iz Kolarčeva fonda, pod na-
slovom: »Šmrt cara Mihajla«. Nije štampana, ali se radi pozorištnoga efekta
mnogo hvali drama ,Kraljeva seja« od Mil. E. Jovanovića; kažu da je puna
liepe poetske dikcije, i već je više puti predstavljana u Novom Sadu, po Sriemu,
u Osieku itd. A da bude ovaj priegled podpuniji, napomenut ću još »origi-
nalnu“ dramu od F. N. Glogića, koja je g. 1865. u Biogradu štampana pod
naslovom: ,Nahod i danica“; zatim »izvornu“ dramu »posljednja despotica
smedđerevska«“ od Laze Telečkoga, štampanu prošle godine u Novom Sadu, i
napokon nekakova ,Crnoga Jastreba«, originalnu dramu od F. R. u Bio-
gradu. Istina, da medju ovimi djeli ima dosta takvih, koja nisu baš ni od
kakve umjetničko vriednosti; ali zato će se nekoja od njih za cielo dugo
održati i u književnosti i na pozorištu. Hrvatski pjesnici zanemariše drama-
tiku sasvim; to je jako žalostuo. Ako izuzmete poznate historijske drame
Bogovićeve, koji je vrlo vješto odabrao nekoliko znatnih momenata iz hrvat-
ske poviesti, to ostaje još jedini, Zvonimir od Subbotića, a inače je sasvim
napušten narodni život i historija ovih zapadnih strana, te im neima čak ni
na zagrebačkom pozorištu skoro nikakva traga. 5)

Puno nam je siromašnija književnost u narodnoj komediji. Tomu nam
nedostaje elemenata, kao što su velegradski život i njegove spletke, da bi-
smo n. pr. Moličra uzgojili; a opet nije ni sloboda našega javnoga, osobito
političkoga života, tolika, da bi se ukorienila vesela igra engleska; napokon
i od prostodušnosti narodne udaljismo se tako, da za narodne šale skoro
više ni smisla neimamo. Dakle nijedna vrsta vesele igre nije kod nas pod-
gajena, da dospije do oblika umjetničkoga. Okrugićeva ,Sačurica i šubara“

1) Kritika je u Danici novosadskoj 1864, str. 226, od A. Vasiljevića.

2) Kazalištna kritika u Matici str. 786. i 811.

8) Obširan sud o tom djelu, pisan od G. Geršića, spomenut je već sprieda na
str. 573. op. 6.

4) Sr. u Danici novosadskoj 1864, str. 144.

5) U ,Naše gore listu“ 1866, br. 11—12. štampan je na ogled jedan odlomak
nove historijske drame našega mladjahnoga pjesnika J. E. Tomića, koji uze
predmet iz bosanske poviesti.

580 Kratke knjiševne viesti.

odabra doista predmet iz prostonarodnog života — iz života naših sliepaca
— ali joj manjka dramatska tehnika, a što je još gore, naša se gradska pu-
blika za onakve prizore slabo zanima; tako nenadje ovaj komad ni onoliko
uvaženja, koliko za cielo zaslužuje. !) Pun je kazalištnoga efekta »Saran“
od J. Jovanovića; po Banatu i Sriemu mnogo ga predstavljaju i uviek s ve-
likim uspjehom; štampan nije. Šenoina ,Ljubica“ — iz Pozorova podlistka
na pose štampana — odabra si za predmet opakost modernoga gradskoga
života; onakvi prizori, kako ih u »Ljubici« nalazimo, nisu sad već ni u nas
riedki, jer taj korov žalibog već i ovuda cvietom cvate. Predmet Šenoine
»Ljubice« vješto je zapleten, ali nije znatne etičke vriednosti. Nije mi znano,
koliko vriedi »šaljiva« igra od Sv. Stojadinovića, što je izdab u Novom Sadu
kao prvu svezku svojih ,pozorištnih dela«, pod naslovom: »kakva majka,
onakva i ćerka.“

Čim bi naša kazališta jako slabo živjela od komada izvornih, ide im
se na pomoć prievodima sa stranih literatura; ali medju ovimi naći ćete vrlo
malo komada klasičkih, to će reći takovih, koji bi zavriedili da i izvan po-
zorišta medju nami živu, a nipošto se nemože reći, da je tim naša književ-
nost Stogod dobila, što je mnogo od tih djela na naš jezik prevedeno radi
predstavljanja pozorištnoga; prievodi bo na naših kazalištih obično su izpod
svake kritike. Razvidite der samo naše repertoire, koji su sada već dosta
bogati, te sravnite originale njemačke, francuske i taljanske sa samimi imeni
naških prevoditelja, pak ćete u brzo dokučiti, kakovi su ono prievodi; da-
pače ako smo iskreni, priznati nam je još ito, da se obično niti neprevodi
sa originala već sa prievoda! U naših kazalištnih kritikah čita se vječita
tužba poradi jezika, koji na pozorištu vlada; ali se obično neprigovara onomu,
što je prigovora vriedno, već se samo nekoji gramatički oblici hvataju i ne-
milo progone, koji su ipak narodni, ašto je zbilia nenarodno, n.p. loš
izgovor, nevaljal naglasak, siromaštvo u izrazu, nezgra pne rieči i izrjeke,
tomu se neprigovara toliko. U takovih okolnostih neimamo baš mnogo žaliti, što
nije u novije doba skoro nijedan od tih ,kazalištnih« prievoda naštampan:
vriednosti bo književne neimaju nikakve. ?)

U obće valja reći, da je u našoj književnosti jako malo prievoda, koji
bi vriedni bili toga imena, koji bi zbilja svukoliku izvrstnost originala od
stranih naroda k nam dovodili te nas upoznavali i s nutrnjom i s vanjskom
ljepotom njihove duševne imovine. Riedko se pojavi koji prievod u našoj
književnosti, te bi epoku činio, kao što je na primjer kod Niemaca Vossov
prievod Homera ili Schlegelov prievod Sheakspera! Ponešto bit će tomu taj
uzrok, što se ova stvar prelako uzima, što se nezanimaju uviek za prievode
bolji i vrstniji književnici, držeći ovakov posao, rekao bih, kao izpod svoga
dostojanstva, a ono se ipak mnogo vještine tomu hoće, da izadje prievod
valjan i vriedan izporediti se s originalom.

U našoj liepoj književnosti, ako izuzmete sitnije pjesničtvo, zatim pje-
vanja prostonarodna i ono nekoliko pojava izvorne dramatike, neima skoro
nikakva izvorna proizvadjanja. Roman, koji inače danas gospoduje po svih
hteraturah obrazovanoga svieta, jedva što se u nas nekako plašljivo ukazao
u jednome ili dva zastupnika (Jakov Ignjatović, Vladan Gjorgjević); isto su
tako riedke i pomanje pripoviedke ili novele. Tomu je lako uzroka naći:

1) Kritika to priznaje; sr. u Glason. 1865, br. 9.

%) Poznato je, kako je u ono prvo doba narodnoga oduševljenja (prije 20 godina)
skoro svaki kazalištni prievod štampan u kolekciji, pod naslovom: ,Izbor ilir-
skib igrokazah“ od kojega je izašlo 10. svezaka.

Kratke književne viesti, 581

neima u pas još. dovoljno nauke i obrazovanja. Kakova i kolika nam je li-
teratura naučna, upravo onakva i onolika je i liepa književnost: to dvoje
Zajedno raste i zajedno opada. Pa tako su nam i prievodi. Uz nekoliko do-
bra i pohvale vriedna naći ćete mnogo loša i suvišna. Većini naših prevo-
Aitelja nedolazi ni na um, da prije prouče ono, što će prevoditi, da se upute
O valjanosti onoga, što misle iz tudjega vrta u naš presaditi. Jednom rieči
da kažem, kako sam se gori požalio, što nepravimo nikakvih studija o do-
inaćoj književnosti, onako nam svjedoče i prievodi, što jih god u nas ima,
da se nebavimo dovoljno naukom stranih književnosti. Malo je djela preve-
deno na naš jezik tako, da bi se već u izboru mogao smotriti plod zrela
razmišljanja: obično vlada slučaj, koji će jednomu ovu, drugomu onu knjigu
podmetnuti. Tko je i u literaturi navikao na progresivnost, na razložit, složki
napredak; tko je zamislio umom svojim onakvu književnu radinost, kao kada
više žetelaca u liepu redu jednu postat tjeraju, taj će se čuditi nepogodlji-
vosti, koja vlada medju pojedinimi dielovi naše prevedene književnosti, ču-
dit će se na primjer, da je mjesto kakova Waltera Scota sjela na priestol
historičkoga romana — Luiza Miihlbachova!! da je mjesto satirika Gribojedova
došao k nam u pohode Senkovski- Brambeus !! itd. Na čast našim beletristič-
nim listovom kazat ću ipak, da su oni svagda i spisatelje i čitatelje odgo-
varali ') od ovakih ludorija.

Medju prve i najvještije pjesničke prevoditelje u našoj književnosti
spadaju Ivan Trnski i Jovan Jovanović. Oba pjesnika umiju svu krasotu
originala tako prenieti, da se i u našem jeziku sja kao čisto zlato; umiju
stihove tudje preliti u tako ugladjene naške, da se prievod takmi s origina-
lom. Trnski prevede mnogo sitnijih pjesmica, koje su razpršane po hrvat-
skih zabavnih listovih; uz to mu je u rukopisu do kraja svršen pricvod
Puškinova ,Onjegina“, od kojega su odlomci štampani prije nekoliko godina
u karlovačkom ,Glasonoši“. Tko je ono čitao, bit će se uvjerio, da je taj
prievod upravo divan te da će našoj književnosti, kad izadje, na veliku čast
služiti. Jovan Jovanović obogati nam isto tako književnost znatnim brojem
prievoda, što ih je donosio Srbski letopis i Danica — odprije Sedmica itd. — ;
napose je iz Srb. letopisa odštampan Lermontovljev »demon«, koji je pjes-
nik slobodnim poletom posrbio. ?) Rekoh već, da će od njega izaći prievod
Berangerovih pjesama. Kad je rieč o Lermontovu, spomenut ću, da je Gi.
Popović krasno preveo njegova »Junaka našeg doba«, dočim je Puškinova
pDubrovskoga«“ upravo nemilice nagrdio i na rug stavio nekakav ,djakon“
Milan Stokić prievodom štampanim g. 1864. u Biogradu. Od Puškinova »kav-
kaskog roba“ poda nam dobar prievod St. Novaković. Sa divnimi pripovied-
kami J. Turgenjeva upoznaje nas naš J. Miškatović; njegovi prievodi spa-
daju medju najvrstnije, što može naša današnja književnost izkazati. ") Ima
vd Turgenjeva naških prievoda takodjer u Danici novosadskoj, a upravo
sada izadje u ,Matici« njegov ,Faust«. Pripoviedke N. Gogolja prevodi Gj.
Popović: u njegovoj »zabavi Srbkinjama«“ prve su dvie svezke od samih
pripoviedaka Gogoljevih, a u ,Danici“ za god. 1866. izadjoše kao nastavak

I) Sr. n. p. u Danici novosadskoj od god. 1865, str. 716., i drugdje.
2) Sr. u Srp. letopisu knj. 109, str. 171.
* 5) Ovo su prievodi iz Pozorova listka napose štampani u kolekciji pod naslovom :
» Posielo“. Ima ih više: Asja (Pos. 2), Rudjin (Pos. 4), Dvorjansko gniezdo

(Pos, 5), Prva ljubav (Pos. 7), Mumu (u listku Pozor 1866, još nije napose
štampan).

582 Kratke književne viesti.

opet dvie pripoviedke. !) Poznato je, da je Gogoljeve »Mrtve duše“ preveo
okojni Nik. Stokan, pak je ono i napose štampano; prievod je taj dosta
oš i površan. Napokon ima još nekoliko pjesama (Puškin, Lermontov itd.)
i pripoviedaka prevedenih sruske književnosti u naših zabavnih listovih. *)

Poljsku književnost odabra si za prievode naš A. Veber (Tkalčević);
njegovi prozaički prievodi znatno su bolji od pjesničkih. Tako je i +»Iridon“
ljepše preveden 2), nego li »Konrad Wallenrod«. Nekoliko je pripoviedaka
provedeno s poljskoga jezika takodjer u »Danici“ i ,Vili“ (iz Čajkovskoga“)

ahariaševića.) .

S českoga jezika neizadje ništa u naškom prievodu poslije »Babice“
od Božene Njemcove ; ali u »Naše gore listu“ bješe prevedeno nekoliko po-
manjih pripoviesti od Halka, Chocholauška 5); zatim je roman od J. Kollara,
pod naslovom »vragova djeca« u listku Pozororu, preveden od A. Senoe.

S francuske i taljanske liepe književnosti prevodiše u nas velikom vje-
štinom V. Vežić, J. Užarević i J. Jurković. U ove posljednje dvie-tri godine
spada Užarevićev prievod »Osiromašena plemića“, od Okt. Fenilleta ; ova je
drama štampana u ,Glasonoši“ od g. 1864. Od istoga francuskoga pisca iza-
šao je u »Posielu« Jurkovićev prievod »male kneginje“. Racinovu ,Fedru“
prevede u stihovih A. Šenoa god. 1865. u »Glasonoši«. Alfierova -Saula«
poda nam u prievodu prije nekoliko godina vrli Jovan Sundečić (štampano
u Karlovcu g. 1864). Sa Silvijem Pellikom zabavlja se Gj. Deželić. Poslije
» Toma Mora«, koji je prije nekoliko godina izišao, preštampan je ljetos iz
podlistka »Svietova“ njegov prievod Pellikove drame »Franjica Riminska«.
U zabavnih listovih najviše kan da susretamo P. Fevala, premda on baš nije
niti prvi niti najvredniji izmedju današnjih francuskih feuilletonista i roma-
nopisaca %). Uza nj naidjoh i na Viktora Hugu, Balzaka i već pomenutoga
Oktava Feuilleta. Pjesama s talijanskoga jezika prevedenih (od Leopardia,
Ariosta itd.) podaje nam kad tad S. B. (Bozulić) u ,Glasonoši“, »N. G.L=«
i koledaru Mat. dalm.

Na englezku se knjiševnost stavio Lazo Kostić, sada profesor u Novom
Sadu — prevodeći »posljednje Dane Pompeja« od Bulvera, koji izadjoše
(nedovršeno) u 3. i 4. svezci Popovićeve »Zabave Srbkinjama.« Uz to ima
nekoliko s englezkoga prevedenih ripoviedaka u novosad. Danici i Vili, što
od istoga L. Kostića, što od drugih. Kao druga svezka Valožićeve -Zabav-
ne čitaonice“, koja u Biogradu izlazi, štampana je pripoviedka Charlsa Di-
ckensa »Borba u životu,“ u prievodu od El. Mijatovićke, a u četvrtoj svezci
iste kolekcije poče izlaziti srbski prievod englezkoga romana od dra. X.

" Pripoviedka ,kako se svadio Ivan Ivanović sa Ivanom Nikiforovićem“ i , Portret“.
%) N. p. u Danici novosadskoj 1864: ,Mati“ od N. Kukoljnika, u god. 1865.
čitav roman ,Ivan Grozni“ od A. K. Tolstoga; u Vili od g. 1866. , Paulina“
od A. V. Družinina. Napokon je iz Pozorova listka napose odštampana Kolba-
sinova pripoviedka ,sedam klevetah na ljubav“, prievod od A. Šenoe (Pos. 9).
Sr. u Književniku II., str. 300; i u Glason. 1865, br. 10. Konrad Wallenrod
preštampan je iz podlistka ,Svietova“.
"5 U Danici 1865: , Sevastijun Klonović“ od J. Zaharijaševića, u Vili 1865 »Ko-
začka ženidba“ od M. Čajkovskoga, itd. |
5) U Naše gore listu g. 1864. prevedeni su Halkovi ,mužikaši“ od A. Šonoe,
» Harambašina obitelj“ Chocholauškova od M. Divkovića, itd; isto su tako neke
njegove pripoviedke u god. 1865.
Eno vam od sama njega: ,Banker od voska“ u Dan. 1864, ,Plivači“ u Vili
1866, ,Stračan tudjinac“ u N. G. L. 1866.

PRI
h

2

Kratke knjiševne viesti. 583

Sandwita pod naslovom shećimbaša ili dogodjaji Gjusepa Antonelije, doktora
u turskoj službi.“ Ovaj je prievod kao riedko koji zgodan za današnje okol-
nosti. Još je nekakav roman englezki pod naslovom »Mladi Ardent“ izašao
u arb. prievodu od G. Jovanovića, ali je to prevedeno s ruskoga jezika.
Najznamenitije za cielo, što može naša književnost dobiti od englezke, bit
će prievod gorostasa Shakspeara. Nekoliko odlomaka od L, Kostića naći ćete
u Šekspirskom albumu, koji je god. 1864 štampan u Novom Sadu, a nešto i
u Danici. !) Već je ovom svojom pogonom radnjom mladi pjesnik dokazao
da će vrstan biti, da onako prevede Shakspeara na naš jezik te će njim či-
tavu književnost obogatiti; samo se strpimo još koje vrieme, dok se ono bu-
knjanje njegove vatrene mladosti malko primiri i utiša. Tad će on i o »Ro-
meu i Juliji“ blažije i mirnije pripoviedati, nego li ovaj put u »Matici.« Ja
bih rekao, da mi to pelivansko skakutanje, koje svana na ženijalnost naliči,
ostavimo n. pr. Viktoru Hugu; za nas to još nije. — Ima u nas ljudi knji-
ževnika sa vrlo malo savjesti. Taskovimi smatram one, koji premda vide u
svoga književnoga druga ozbiljne nauke o nekom predmetu, n. pr. o pjes-
niku, kao što je Shakspeare, koji je za cielo toga i dostojan, ipak se tim
nedadu zastrašiti već uzimaju istu stvar posve 8 lake ruke, pak će se na naj-
teži predmet baciti posve i nepripravni. Ovake su bagre prievodi Shakspeara
s njemačkih prievoda. Nakon Spire Dimitrovića prevede po drugi put ,Ju-
lija Cezara“ M. Zečević u Biogradu (prošle godine); vriedno bi bilo, da se
oba ova prievoda izporede, da se vidi, jeda li je potonji barem koliko bolji
'i okretniji od predjašnjega, ili je čitava radnja zaludna.

Najobičnije se u nas provodi sa književnosti njemačke; ipak ima i
ovdje za čudo malo izvrstnih prievoda. To se može najlakše ovako protu-
mačiti, što valjane knjige njemačke obično k nam same neće da dodju (ra-
zumije se putem knjižarskim), nego ih treba dozivati i naručivati, a za to
kao da smo premlaki i pretromi; pa tako se zadovoljujemo oniem, što nam
ge samo od sebe nudja, a to su djela njemačka (romani, pripoviedke, bele-
tristični časopisi), kojih bogata književnost njemačka od sebe otiskuje, zašto
se uz dobre stvari nemogu kod kuće u konkurenciji održati, već ih šalje za
granice. Toga radi smatram kao iznimku od običnoga pravila, što je prije
nekoliko godina preveo Damjan Pavlović Gčtheova »Torkvata Tassa,“ pak
je taj prievod vrlo hvaljen. 9) Isto je tako priznanja vriedno, što J. Hadžić

revede Lessingova ,Natana Mudroga,“ a Ljubica Mafikova »Emiliju Ga-
[otti«: nego ova dva prjevoda nisu dotjerana prema klasičnosti izvornoj. Ina-
če se iz Lessinga, Schillera, Gčthea i ostalih velikana njem. književnosti sa-
svim malo prevodi; najviše malene lirske pjesmice. *) Naš mladi pjesnički

1) U albumu ,Spomenik tristogodišnjice Šekspirove svetkovine u N. Sadu“ preve-
den je prvi razdjel ,kralja Rikarda III.“ od dra. J. Andrejevića i L. Kostića ;
u Dapvici novosadskoj g. 1865. izadjoše dva odlomka iz ,Rvmeo i Julija“, ta-
kodjer od L. Kostića.

9) O tom prievodu izadjoše dvie obširnije kritike: u Srb. letopisu knj. 109. i u
Vili g. 1865. str. 113. Kaže se da je od pokojnoga Pavlovića ostao u ruko-
pisu prievod Gčtheove ,Ifigenije na Tavriji“, koji bi valjalo štampati, ako je
isto toliko vriedan, koliko gori pomenuto djelo. Medjutim je odlomak iste Gš-
theove tragedije štampan u srb. prievodu od A. V. Popovića, nedavno u Matici.

8) Iz Schillera tek ću spomenuti: »Momče na potoku“ od J. Grčića u Dan. nov.
1864; ,Ideali“* od Mil. P. Šapčanina u Dan. nov. 1866, i ,liepa tudjinka“
od Iv. Vidovića u Dan. ilir. g. 865. — Uz to ima eitnih pjesmica iz Gčthea (n. p.
balada , Pevac“ od Despotovića), Blumenbagena, Geibela, MahiImana, i A. Griina.

584 Kratke knjiševne viesti.

sviet voli n. pr. Heine-a; !') nepomišljajući na razliku medju odnošaji našimi
i onimi, u kojih Heine uprav posta onakovim kakovim bješe i kao čovjek i kao
pjesnik. Dolikuje li zbilja našoj mladoj književnosti njegovo protuslovje, de-
speracija i nevjera; njegov gorki smieh nad samim sobom i cielim čovje-
čanstvom ; njegova i suviše materialistička ljubav? Dakako, znam, da će mi
iogod odgovoriti: takav je genij našega doba; ali taj odgovor nije još do-
voljan. — +

U prozaičkih prievodih susretamo takodjer više neznatnih i skurilnih,
nego li proslavljenih spisateljskih imena, kojim neki naši prevadjači izkazuju
tu nezasluženu čast te presadjuju njihove malo vriedne plodove u našu knji-
ževnost. Već sam gori spomenuo prievod od Luize Miihlbachove »Car Josip
i nčgov dvor,“ od kojega izadjoše do sada u Biogradu ,odelenč prvo“ u 4
svezke i 3 svezke drugoga »odelenja.« U N. Sadu izadje nedavna prievod
istorijske novele »Sudjeni čas“ od Fr. Steinebacha; tu se, kaže, pripovieda,
kako je Jakov II. pao s engl. priestola. A nebi li onaj prevoditelj (Jov. Pav-
lović) mudrije uradio, da je preveo, što o tom Macaulay piše, koji je valjda
taj historijski dogodjaj bolje shvatio i opisao, nego li Fr. Steinebach! Isto tako
neznam, da li je uprav najpreče bilo, da se kao treća knjiga »Zabavne čita-
onice« Valožićeve prevede nekaki »kelnerski život“ od E. Fromela (prievod
od Sv. Zdravkovića). I Al. Andrić napreduje odvažno s. jednim ,oddelenčm«
za drugim '»svojih« pripoviedaka, koje nisu van rdjavi prievodi. — Žalostno
je doista stanje naše književnosti, kada se sve redom same takove knjige
izdavaju i turaju medju naš čitanju i onako još neobikli sviet, a kada se po-
. zove na predplatu skupljenih djela nezaboravnoga Koste Ruvarca, nenadje se

ni toliko upisnika, da bi mogao Gj. Popović drugu knjigu štampati! Ako to
potraje, morat će napokon i publika zatupiti. Tomu ima jedini utuk : stro-
ga instruktivna kritika, valjano uredjivani beletristični listovi i dobro izabra-
na kolekcija od prievoda; pa kad već nalazimo toliko volje do prievođa,
što je s neke strano dobar znak, najme da se knjige rado čitaju, trebalo bi
da se tim nespretnim prevoditeljem upravo zada kao kakov školski zadatak,
što od prilike neka prevode. N pr. lako je opravdati, pače i pohvaliti, što
je St. Bosković uzeo prevoditi Levičnikova ,Crnogorca ili stradanje Hrišća-
na u Turskoj,“ od kojega izadjoše do sele ciele dvie i prva polovica treće
svezke. Zašto nebi tako radili i drugi.

U Zagrebu neizadje posljednje dvie-trie godine skoro nikakov roman,
osim što je J. Zorić preveo poznatu Wiesemanovu ,Fabiolu«, po kojoj je iz-
radjena i Tkalčićeva pripoviedka »Severila“. Spekulacija braće Pretnera
5 »poviednikom« propade ne samo na štetu onih, koji se upisaše i platiše,
već i na sramotu čitavoj hrvatskoj književnosti, što mora takove prievare
doživjeti.

I s magjarskoga jezika naći ćete dosta pjesničkih i prozaičkih prievoda,
osobito u srbskih beletrističnih listovih. Neznam nije li pravom već i samomu
pjesniku Jovanu Jovanoviću prigovoreno, da suviše upravo s magjarskoga
prevodi, jer da tim veliča magj. književnost preko njezine zasluge. Manje
se čudim, što je beletristika zavoljela M. Jokaja; ta naš je društveni i dr-
žavni život toliko viekova na poredo tekao, da već 1 ova srodnost u našoj
prošlosti privlači književnike na prevodjenje.

Napokon neka se znade, da se i za istočnu poeziju naši pjesnici zani-
maju. Jovanovićev nistočni biser« dovabi čitavo kolo mladjih pjesnika na to

1) Iz Heine-a prevodiše posljednjih godina: J. Grčić, St. Novaković, Andr. Grujić,
Jov. Jovanović, Veljko Rabačević, Vel. Gaj, itd.

Kratke književne viesti. 580

Listro i dražestno vrelo. Spomena su vriedni obširni prievodi Sime Popovića
(u Matici i Vili), koje upravo namjerava štampati u posebnoj knjizi kao
nindijske poezije«.

Kraj tolikih prievoda nesmije se izvorna novelistika pomoliti iza
tiesnih granica zabavnih listova; i ondje tek što lepeće i prhuta za prievo-
dima kao nejaka poletarčad za svojim hraniteljem. Pokle je Jakov Ignjato-
vić zamuknuo, ostaje Vladan Gjorgjević, koji donosi priloge u Danicu i
Vilu ; iz nekih odlomaka, priobćenih u onom prvom listu, doznajemo za nje-
gov novi roman rStajko«, koji će se valjda skorim štampati. Uza nj pripo-
minjem da ima u srb. listovih izvornih pripoviedaka od J. Ognjanovića, Jov.
Ristića, Mil. Popovića Šapčanina i Čed. Mijatovića. Umno pisanih putopisa
donie Vila od pomenutoga Vladana Gjorgjevića i M. Gj. Milićevića, koji su
takodjer naposeb štampani !)+ Ovamo na zapadu poznat je odprije sa svoga
dosjetljiva i liepa pripoviedanja Janko Jurković, a kao putopisac A. Tkalče-
vić. U novije doba donie »Glasonoša« nekoliko malenih, ali krasnih pripo-
vjedčica od »Kriesničara“ (I. Trnskoga); vrlo je vješto pripoviedan takodjer

enoin »turopoljski top« (štampan u Glasonoši 1865), a: nisu loše nekoje pri-
poviedke od B. Lorkovića u N. G. L. Ono su drugo ponajviše tek stilistička
vježbanja nedozrele mladosti, pod koja se pisci niti neusudjuju svojih imena
podpisati, već navlače kojekakve obrazine, nebi li kojiput puno znamenitom
šifrom navabili čitatelja, da i njihove nezrele stvari čita; historiku pako za-
davaju nakon dvie-tri godine velikih jada, dok sve to razabere 1 istini u
trag udje.

U Zagrebu.

V. Jagić.

!) Od VI. Gjorgjevića izadjoše ,Putničke crte. Miramare — Studenica — Dva dana
kroz češko-sasku Švajcarsku“. Od M. Gj. Milićevića izadje do sele prva svezka
»Putničkih pisama“ t. j. ,od_ Zvornika do Kruševca“. Ova su pisma nastav-
ljena u Vili.

III. Kritika.

Grammatica della lingua serbo-croata (illiricu) com pilata da
Pietro Budmani. Fagcicolo I. Vienna 1866. 146 str. u 8.

Dva su razloga da se iz svega srca radujemo ovoj knjizi: jedno što je
knjiga neobično dobra, a drugo što je od mlada pisca, od kojega kad su
mu prvine već ovako temeljne, s punijem pravom valja se nadati velikomu
dobru. Pisana je ova knjiga očevidno za gimnazije u Dalmaciji, i ne znam
treba li se većma radovati ili žaliti, ali je istina da je bolja od svijeh ofici-
jalnijeh knjiga, iz kojih se i s ove i s one strane Save uči narodni jezik, i
ne samo bolja, nego se one ne mogu ni porediti s njom. Ko zna da one gra-
matike, kojima su se vlade naše do danas trudile pokazati svoje staranje za
škole, još ni onamo nijesu prispjele, gdje je nauka o jezicima slovenskim
došla bila gramatikom Dobrovskoga prije četrdeset godina, on će potvrditi
što rekoh, čim malo samo zagleda u gramatiku g. Budmana, jer će odmah
vidjeti da je ona ragjena po načelima koja se danas u nauci drže, da su
prava i istinita. Od tuda je ovoj knjizi velika istinitost i velika jasnoća, i u
tom obojem glavna joj je vrijednost. Ako se nalazi i nedostataka, oni nijesu
taki da bi mogli znatno amaliti glavnu vrijednost, i dolaze koje od namjere
koju je pisac imao, koje od teškoće same stvari, koje od tuda što neke
stvari još nijesu dovoljno pretresane u književnosti, a koje — rekao bih —
i od tuda što se mladost rado i vrlo lako zanosi da pronalazi novo što ne-
zadovoljna onijem što je već učinjeno.

Na prvijeh je 16 strana prvi dio: ,fonetica', gdje su u tri glave (,dell'
alfabeto, dell' accento, eufonia“) istina najprostije ali najpreče stvari iz nauke
o glasovima. Ostatak je sav drugi dio: ,etimologia“, koji opet ima dva glavna
razdjela: prvi je della flessione de' vocaboli'. U substantiva uzima B. tri
deklinacije“ dijeleći ih po drugom padežu jed.: a, e, i. Iz naučnijeh razloga
ne će biti uzeo tu diobu, jer u nauci ni jedan padež nije pretežniji od dru-
goga ; nego je valja da iz praktičkih razloga tako razdijelio. Ali ja ne mi-
slim da se radi praktički, kad se uzima, da se prije deklinacije zna štogod,
što tek iz deklinacije treba da se dozna. U opće ne mogu vjerovati da je
jako praktički odregjivati koliko imade deklinacija ili konjugacija a osobito
starati se da ih izagje što je moguće manje. Od te ,praktičnosti', kojoj su i
konjugacije am em im morale omiljeti, došli su u haos glagoli.u najviše na-
ših gramatika, i B. je imao sa svijem pravo što kod glagola nije htio biti
tako ,praktičan'. Prema sadašnjem stanju naših padeža, njihova obličja, nji-
hovijeh osnova i nastavaka, mislim da se i u nauku najmanje griješi i u

Kritika. 587

praktičnosti da sa ne ostaje ni za jednom drugom: diobom kad se substan-
tivi radi svojih oblika najprije razdijele po rodu, kao što je u mojim ,obli
cima“. Na taj način mislim, da se najzgodnije mogu naši sadašnji padežni
oblici sastaviti sa starijim i da se može učiniti sve što nauka ište, jer se
dobija potpuna sloboda zato. Riječi srednjega roda sastavljajući s riječima
muškoga roda za to, što su u više padeža jednake, griješi se o isto načelo
po kom se uzimlju zajedno, po kom se samo gleda koliko su padeži jednaki
ili različni; jer ako i jesu i jednijem i drugim riječima neki padeži jednaki,
ipak su im drugi padeži (nominativ, akusativ i vokativ jednine i množine)
sa svijem različni tako, da riječi. srednjega roda meju osobinu, kojom stoje
same za se prema svijem drugim riječima: jednaki podoža imaju i riječi
ženskoga roda na a s riječima muškoga roda, pa ih niko ne sastavlja: mno-
žina ili malina jednakosti ne presugjuje, ako ima išta čim stvari nikako ne
idu u jedan red. U ostalom sama je deklinacija u B. posve dobra; za čudo
mi je samo što na str. 28. veli: Turčin fa nel plur. Turci, Turaka,
come se il nom. sing. fosse Turak:, koje će reći daod Turčina nemamo
pravilne množine, — misao, koja je i u ,Književniku“ branjena, premda je
u mojim ,oblicima“ pokazano da ništa ne može biti pravilnije nego što je
množina Turci od Turčin isto onako kao što je Srbi od Srbin, ili
gragjani od gragjanin; kad od Turčin otpadne za množinu skrajnje
ta, kao što odpada od Srbin, mora se ć, koje stoji mjesto & radi glasa i
koji je u tn, opet povratiti u &, a to se & u nom. mn. pred nastavkom +
mora promijeniti na c; a što je u Turčin č mjesto & pred zau Turci
e-mjesto & pred +, to ne bi trebalo da navraća onoga koji piše gramatiku da
izmišlja nepravilnosti, i još onda po što je pokazano da nepravilnosti nema,
jer ne bi trebalo da smeće s uma da je £ od in u tijem riječima druge na-
ravi, a druge # u nom. mn, kao što je t u majčin druge naravi a druge
t u majci, i kao što je e u vok. jed. (bože) druge naravi a druge u ak.
mn. (roge). Još sam rad napomenuti, da je pogrješka što na str. 32. kaže
B, da osnove riječima kao što je ime, u nom. jed. ,perdono la consonante
finale“ ; kad bi to bilo istina, bilo bi n. p. u star. slov. ili u nom. uue ili u
gen. umase, a nije ni jedno ni drugo; može biti da je B. onako rekao radi
praktičnosti, ali mislim da praktičnost ne smije ići dotle da mjesto istine
stavlja štogod što nije istina, nego je njojzi posao samo lakim, razgovijetni-
jem načinom pokazati istinu. — Glagole je razdijelio B. po osnovama na
poznati način ; ali je glagolima kao što je držati dao osobitrazdio u petoj
vrsti; manje je prava imao to učiniti nego da je glagolima kao što je vo-
jevati dao osobit razdio u šestoj vrsti, jer kako u vojevati stoji e mje-
sto o isto tako u držati stoji a _ mjesto 2; pa da je glagolima kao što je
držati dao osobit razdio megju glagolima kao što je vidjeti, onda bi
samo ono učinio što bi učinio da je glagolima kao što je vojevati dao
osobit razdio megju glagolima kao što je kupovati; tako bi glagoli barem
ostali u svojim vrstama, i bilo bi samo nepotrebno cjepkanje, a ovako pre-
nesavši rečene glagole iz jedne vrste u drugu otrgao ih je od onijeh s ko-
Jima su jednaki upravo po onome po čemu ih dijeli i smiješao ih s onijem
8 kojima nemaju ništa. da toga nije manja pogrješka što B. nije dao osobit
razdio glagolima kao što je gnati nego ih je stavio zajedno sa glagolima
kao što je pisati: tako je morao sam sebe poricati, jer rekavši za te gla-
gole da im je ,nastavak prve teme j' (str. 15) morao je poslije kazati za
glagole kao što je gnati da ,il 1. tema non assume il caratt. j“ (str. 96.),
& i ne pominjem neprilike u koju je došao B. sa glagolima kao što je
trovatiikljuvati. To su još male stvari u konjugaciji, jer se i uz njih
sami oblici glagolski mogu pravo saznati, kad se samo to traži; ali B. iznosi

588 Kritika.

i oblike kojih nema: kod velike razboritosti koja se u cijeloj knjizi obilno
pokazuje, ja se ne mogu načuditi kako je B. mogao pos taviti kao osobite gla-
golske oblike: a) ,gerundio presente plčtaći, pletać', b) ,participio presente
attivo pletici, -ćA, -68', e) ,gerundio passato, vezavši, vćz&v', d) ,partic. pas-
sato att. 1. vezavši, -š4, -B&; sve su to ili participia ili gerundia, a oboje ni-
kako nijesu, jer jedno ne može biti dvoje. Tako megju ,tempi semplici“ na-
lazi B. i ,presente nel condizionale“ i dodaje da taj oblik imamo samo od
glagola biti, esse (str. 67), i taj je presens condicionalni: bih, bi, bi, bismo,
biste, bi (str. 102), a poznato je da to nije ništa drugo nego okrnjen aorist,
koji je negda cio činio istu službu; što je dakle sada krnj, za to je po miš-
ljenju g. B. prestao biti aorist i pretvorio se u presens condicionalni i postao
osobit jednostavan oblik! U osobitom razdjelu govori B. o složenijem obli-
cima glagolskim, i to je vrlo dobro, ali tu navodi osim ostaloga i ,suggiun-
tivo da futuro: ako skočim:, tu su oblici: ,kad uspišem, i ,kad budem pi-
sati, i ,da sam znaoć i ,kad budem vidio“; kad je B. izrijekom opravio u
sintaksu ,modo ottativoć, ne znam za što nije to učinio i sa svjema ovijem
oblicima, a bez sumnje bi ne samo konsenkventnije nego i pravije bilo. —
U drugoj je polovini etimologije“ postajanje riječi (,formazione de' vocaboli“).
O stvari tako velikoj, koja jošte nije dovoljno obragjena, ne bi bilo pravo
u knjizi tako maloj tražiti više nego što je učinio g. B.; ali samo malo više
jasnoće veoma bi povisilo vrijednost tom razdjelu. Kad zariječi koje postaju
samo nastavkom % kaže g. B.: ,si- formano senza suffisso“, tijem se stvar
jako zamračuje, i mladići bi mnogo naučili i na veliku stranu jezika sa svi-
jem drugačije gledali kad bi mjesto onoga što B. kaže, mogli doznati da ni-
jedna riječ ne postaje bez nastavka, a nastavak da može i otpasti i to ili po
vremenu (vuk) ili odmah, budući da se sastanu glasovi koji ne mogu stajati
zajedno (boj). Što je B. razdijelio nastavke po logičkom značenju (koje je
veoma prevrtljivo), tijem se stvar istina skraćuje ali i jako zamršuje, da i
ne spominjem da su u tom dijelu gramatike glavna stvar elementi od kojih
postaju riječi i način kako to biva, a logičko značenje vrlo je sukundarna
stvar i tijem manje važnosti što je knjiga manja; razdijelivši onako nastavke
sam je sebe nagnao da o jednom nastavku govori više puta, a više različ-
nijeh nastavaka ujedno napomene. 1 o složenijem riječima što govori nije
dovoljno jasno. Vrlo je dobro ali nije dovoljno što veli: ,la composizione
delle parole consiste nella riunione si due temi in un vocabolo solo“; k ti-
jem riječima ne dodaje nigdje ništa više, a po tijem riječima trebalo bi samo
da se sastave dvije teme pa je gotova riječ složena, a nije tako, nego još
treba nastavak kao i za proste riječi (govor je o najobičnijim složenim rije-
čima, a ostavljam one koje postaju kad se na gotovu riječ samo veže štv
sprijed n. p. ne-prijatelj, pre-dobar, i nekolicinu onijeh za koje bi se moglo
misliti, da je i u njima za gotovu prostu riječ svojim načinom naprijed ve-
zana druga, koje dakle i ne bi postajale od samijeh tema n. p. vucibatina).
Za to su složene riječi sve ,derivate“ a ne, kako B. uzima, samo one koje
postaju od gotovijeh složenijeh riječi n. p. tvrdoglavstvo, i samom načelu naše
komposicije protivne su riječi: talvolta pero manca la primitiva parola com-
posta, cosi p. e. il vocabolo Crnogorac Montenegro č da considerarsi come
derivato da parola composta, sebbene Montenegro non si dica Crnogora ma
Crna Gora“ (str. 123). Crnogorac postaje upravo od riječi Crna Gora
isto onako kao gologlav od gola glava, samo drugim nastavkom ; tako
božogrobac upravo vd božji grob a ne od ,božogrob', koji mora
g. B. da izmišlja. Baš što se ne govori ,Crnogora nego ,Crna gora“, što se
ne govori ,božogrob“ nego ,božji grob', to bi baš trebalo da je odbilo Bud-
+ od onijeh suposita, osobito kad nema ništa što bi na njih nagonilo:

Kritika. 589

kad bi ta suposita mogla biti u našem jeziku, za što se ni ista ni druga ta-
kova ne govore? zar im nije bilo ili nema dosta prilike održati se? Upravo
zato što se suposita ,Crnogora, božogrob« ne mogu složiti s našim jezikom
u samom načelu, upravo za to mnoge nove složene riječi naših književnika,
koje: su načinjene kano sa suposita, nijesu ništa drugo nego nakaze: n. p
riječ ,velevlast“ samo bi onda mogao jezik naš podnijeti mjesto velika
vlast (ili bolje sila) kad bi se u nas govorilo krivovrat mjesto kriv
vrat, ili kad golobrad nebi bio onaj u koga je gola brada nego bi bio
golobrad==gola brada. ') S takim suposicijama ide se još dalje, i neka
mi bude slobodno ovom prilikom kazati i o tom šta mislim, premda se već
ne može ticati knjige Budmanove radi kratkoće njezine. Kaže se n. p. za
riječ brzoplet da je u njoj složen adjektiv i substantiv, a u riječi kotlo-
krp da je složen substantiv i substantiv, izmišljaju se dakle substantivi plet
i krp pa se uzima da se taki gotovi substantivi sastavljaju s drugim rije-
čima u onijem složenijem; kad bi to pravo bilo onda bi i za složene adjek-
tive crnook, bosono g valjalo izmisliti adjektive ok i nog, onda bi 1 za
složeni glagol mirbožati (govoriti: mir božji) valjalo izmisliti nomen ,mir-
bož', ii za bogoraditi (govoriti: boga radi) valjalo izmisliti nomen ,bo-
gorad“, ili glagol raditi u značenju: radi vikati, onda i za riječ zlovolja
(u značenju: onaj ko je zle volje) valjalo bi izmisliti substantiv volja u
značenju: ko ima volju. Neka mi se oprosti ako sam udario u absurda. Naše
složene riječi, o kojima je govor, postaju po istijem zakonima po kojima i
proste, samo što proste postaju od korijena ili od drugih riječi a složene po-
staju od dvije ili od više prostih, bile one od kojih postaju složene — sub-
stantiv ili adjektiv ili glagol itd., i bile one koje slaganjem postaju — sub-
stantiv ili adjektiv ili glagol itd; kao što okat postaje od jedine riječi ,oko“
kad je karakterski znak samo oko, isto tako mora ernook postati od
riječi ,crno oko“ kad je karakterski znak crno oko; ili šta ima čega radi
bi trebalo postajanju riječi crnook tražiti drugi zakon, i čim bi se moglo
opravdati otstupanje od zakona koji se drže u postajanju prostih riječi? —
a kao što crnook, bosonog postaju od ,arno oko ,bosa noga“, tako
brzoplet, kotlokrp ne postaju ni od čega drugoga nego od ,brzo ple-
sti“ kotao krpitić'; i za samu riječ hitroprelja, od koje se druga po-
lovina i sama govori, ne mogu nikako misliti da su u njoj samo sastavljene
riječi ,hitra prelja“ -- one ne mogu biti sastavljene kao što ne mogu
riječi božji grob ili Crna Gora biti sastavljene u ,božogrob' ,Crnogora'
nego tvrdo držim da kao što prelja postaje od ,presti', sa svijem tako hi-
troprelja postaje od ,hitro presti“. — Ne znam kako će biti za školu, ali
je za nauku vrlo dobro što je B. dodao i pravila akcentima, i zasluga mu
je ste strane to veća, što je pravila o akcentima u glagola sam morao tra-
žiti. Ali mu se prvo glavno pravilo mora odbaciti u kom veli: ,in un voca-
bolo non vi puč essere piu di una sillaba accentata' (str. 7); držeći se toga
pravila veli n. p. da riječi nejak, nepravda samo na slog ne imaju
akcenat a drugi slog da je samo prosodički dug, premda istijem riječima
kad su bez sloga ne slogovi jak i prav glase isto onako kao kad su složene
i prenda im kad nijesu složene g. B. priznaje akcenat na istijem slogovima ;
šta više da bi spasao svoje pravilo toliko je konsekventan B. da istina pri-
znaje akcenat na prvom slogu akusativu ljude, ali kad je pred njim pred-

1) Nikoga ne treba da prevari ,Biograd; on ne ide ovamo; kad bi išao ovamo,
glasio bi ,Bjelograd; u njemu su sastavljene riječi Bazan rpiga, gen. Bena rpaga,
kao što se sada govori u Vučitrn, Vučitrna mjesto staroga Banyuu TpEt, BAR-
VHB TPENA.

590 Kritika.

log, onda veli da samo predlog ima akcenat a akusativu slog lju biva samo
prosodički dug i drugačije ga bilježi, premda taj akusativ posve jednako
glasi bio pred njim predlog ili ne bio. Ne znam kakve je imao B. razloge
za to, ali svakojako mislim da ih je prema onome, što je prije njega ura-
gjeno o toj stvari dužan bio kazati '). Nijesu rijetke riječi kojima je B. dao
akcenat kojega nemaju ili barem kojega ja ne mogu potvrditi: tako piše
zadužbina (str. 9.) m. zadužbina, napredak (26) m. napredak, nastavak (110)
m. nš&stavak, cig4nče (20) m. cig4uče; tako veli da riječi gospoda, grddba-
sramdta, čistoća, veličina imaju u dativu gdspodi, grdobi, sramoti, čistoći, vč-
lišini i da im je svjema i u akus. jed. taki akcenat (str. 41), i da zlfto,
m&so ima u lok. jed. zldtu, mćsu (40), da dio ima u gen. dijčla, u dat. di-
jalu, u instr. dijelom (24. 26), da pas ima u gen. pl. pisa (34), itd., koje sam
osobito dužan napomenuti i za to što se g. B. poziva na moje članke.

Napomenuvši znatnije nedostatke u ovoj knjizi mislim da baš za to
mogu s većim pravom kazati, da trud g. Budmana zaslužuje svako pošto-
vanje i da s radošću valja očekivati drugi svezak koji će skorim izaći i u
kom će biti sintaksa.

U Zagrebu dec. 1866.

Gj. Daničić.

Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka. Nacrtao M.
Mesić. Troškom Matice ilirske. U Zagrebu 1866. Str. 298. XC.

Tristogodišnja svetčanost sigetskoga junaka, koja se je netom minule
godine u svih priedjelih trojedne kraljevine upravo veličanstveno slavila, dala
je prigodu mnogim spisom. Negovoreć ovdje o pjesmotvorih upućujemo čita-
telja na prve dvie razprave u tom časopisu, a voljni smo njegovu pozornost
obratiti na najznamenitije djelo, koje je ovom prigodom na sviet izneseno,
t. j. na obširan život Nikole Zrinjskoga, napisan prof. M. Mesićem,

Premda je Nikola dika i: ponos našega naroda, niesmo do sada imali u
brvatskoj knjizi o njegovu životu djela, koje bi stojalo, štono je rieč, na vi-
sini historičke znanosti, i osnivalo se na arkivskih istraživanjih.

Takovo djelo dade nam prof. Mesić u ruke. On je osim monografije
magjarskoga akademika Salomona, osim tiskanih izvora kod Buchholza, Ge-
vaja, Schwandtnera itd., osim suvremenika Ištvanfija, Forgača itd. upotrebio
mnogo do sada ili nikako ili slabo upotrebljenih spomenika. Ovamo idu osim
listina magjarskoga muzeja i akademije magjarske u Pešti, koje su bile i
Salomonu pristupne, listine nalazeće se u našem zemaljskom arkivu, u arkivu
kaptola zagrebačkoga, u zbirci Ivana Kukuljevića, napokon u mletačkom ar-
kivu. Ne samo znanosti nego i svim prijateljem poviesti za volju priobćio je
prof. Mesić u dodatku znamenite listine i izprave, ter izvješća mletačkih po-
slanika i pismo sultana Selima. Listina imade, koje podpunih koje u točnu
izvadku, brojem 73, od kojih je prva_od 8. veljače 1523., a posljednja od
1567. Osobito su važna izvješća Leonarda Contarina i njegova tajnika Jero-
lima Albini-a, koji su mletačku republiku zastupali na dvoru cara imili-

5) Neka je meni dozvoljeno pripomenuti, da se u tom pitanju još uviek dršim
istoga načela, koje izrekoh u ,Knjiševniku“ L str. 197—198 ; ipak mislim, da
se dade jedno drugomu tako na blizu primaknuti te nam netreba drugačijih
znakova nego što ih ustanoviše Vuk i Daničić, da se u nauci necjepkamo.

V. Jagić.

Kritika. 591

ana, zatim Jakova Soranze, mletačkoga poslanika u Carigradu. Ova pisma
počimaju 13. lipnja, pak idu do 23. rujna 1566, a zanimaju se ponajviše baa-
primjernom borbom u Sigetu.

Kao što se odavle vidi: prof. Mesić nije bio u neprilici zbog nestašice
suvremenih viesti i spomenika. Njemu je dapače valjalo u kratko vrieme
svladati toliki material; pak iz toga razloga podpuno uvažavam njegovu tužbu
na kratkoću vremena, 8 koje je trpjeo najpače vanjski oblik ovoga djela, a
zatiem i njegovo nutarnje izvedenje. U takovih bo okolnostih: malo je pisac
mogo obratiti vremena na povjestni pragmatizam; a još manje na reflexije,
koje bi pripoviedane čine subjektivizovale, čitaoca povukle .na duševno su-
djelovanje i cielomu životu dale njeki uzlet.

Ali ovaj nedostatak nadupunit će piscu ono priznanje, da se je mate-
rijalom poslužio vjerno, sdušno i točno, pače rekli bismo prevelikom, onom
naime skrupuloznosti, koja iz spomenika samo ono izvodi, što je u njem ,,crno
na bielom« napisano.

Podpunoma odobravam, da je pisac u uvodu nacrtao kratku poviest o
životu djedova i otca našega junaka (str. 1—38.) Ako nam revni pisac do-
Zvo': ovdje bismo samo to napomenuli, da po našem sudu, kada je na strani
8. b.,<o protumačiti postanak potonjega naslova bribirskih Šubića, bio bi ipak
mogao sa njekoliko rieči točnije navesti, kako su god. 1347. Grgur i Gjuro
Šubići dobili od kralja Ljudevita mjesto Ostrovice grad Zrinj. Na ovaj čin
odnose se dvie -listine istoga kralja.

Dva se glavna _ momenta razjašnjuju u životu Nikole Zrinjskoga kroz
spomenike, koje je prof. Mesić prvi upotrebio: obiteljski njegovi odnošaji
pogledom na imetak, zatiem borba njegova u Sigetu. Kojim: načinom umnoža
si Nikola imetak, to nam razjašnjuju osobito listine zemaljskoga i kaptol-
skoga arkiva. .

Nu pored svega gradiva dosta obilna ostaje još pukotina i brazgotina,
koje bi rado izpuniti um i srdce hrvatskoga povjestnika u životu našega vi-
teza, Tko se o tom želi osvjedočiti, neka pročita one crtice, koje prof. Me.
sić napisa o mladosti Nikole Zrinjskoga (39—43); neka na dalje pročita:
kako je sveudilj taman odnošaj našega Nikole naprama Zapoljevoj stranci u
* našoj domovini, i njegov odnošaj naprama Kacianeru (51—69). Pače dosta
nam je nejasno političko i državničko djelovanje Nikolino za njegova bano-
vanja, a još nejasniji pravi glavni uzrok, zbog koga se on odreče najviše
časti u svojoj domovini. U toliko bješe obuzelo ratovanje sve sile našega bana ;
u toliko je prema tadašnjim okolnostim vojvoda nadvisio državnika, a njegor
vo junačtvo očaralo suvremenike, da nisu ovi pobliže motrili mirna nastoja-
nja našega Nikole! Ali nije se Klio samo naprama našemu banu tako jedno-
stranom pokazala.

Pošto nam dobro dolazi svaka crta, koja je podobna razjasniti tihi ži-
vot našega Nikole, za dopunjak Mesićeva djela priobćujemo ovdje jedan list
njegov, koga nije pisac poznavao sastavljajući tu knjigu. Na str. 195-.97
pripovieda naime Mesić po Vaclavu Bfezani, kako je Nikola god. 1564 dne
10 rujna u Jindfihovu Hradcu vjenčao se s Evom, kćerju Jobsta od Rosen-
berga, a sestrom Vilima najvišega komornika kraljevine Ceske i Petra Vilka,
Od ove dobe, kada se je Nikola zaručio bio s Evom i pripravljao za vjen-
čanje, sačuvalo se je njegovo pismo upravljeno dne 25. srpnja 1564. iz Ca-
kovca na šurjaka mu Joachima kancelira kraljevine Česke. Ovo vlastoručno
pismo Nikole Zrinjskoga priobći Dvorsky u pražkoj »Politici“ broj 272 god.
1866 ; ter glasi ovako:

» Wollgeborner Mein Innsonnder hochvertrautter lieber Herr und schwa-
ger. Euer schreiben hab ich vorgestrigen taga empfangen und darauss ver-

Književnik III. 4. 39

592 Kritika.

nommen, dass ir frisch und gesundi seitt, welchen unns sammentlicher Gott
der Almechtig zu langwierigen Jarn verleihen mit seiner genaden welle.

Betreffendt mein sahen vor wegen Sygeth, ich nimb mier Gott zu mei-
nem zeugen, dass ich darinen kheineswegs mein aigen nutz betraclhit, sonn-
der vermain mit meinen grossen Uncossten treulich zu dienen, endgegen wer-
den mier meine treue dienst mit Ungnaden auch merktlicher meiner ehre
Verlezung belontt, Gott wais am aller besten wie zu grosser Verkhlienerung
meiner ehrn unnd reputacion so grosse unverdinte schmah, schanndt unnd
Ungnad Irer Mjt. mir Kkhumbtt voraus albier in unserm lanndt, da man e
fur gros ausrait, wills aber alles Gott dem Allmechtigen als dem treuisten
belonner haimbsezen.

Darneben dass meine geliebten hochvertrawtten Herrn unnd Schwiger
die hochtzeitliche Freidt von wegen des laidigen Fals des Herrn Wilhelmben
von Rosemberg Gemahels in ansehen meiner Freundtschaft nicht verschieben
lassen, sag ich meiner Herrn unnd schwigern gannz dienstlichen dannkh,
dan mier solches villerschaften hochwichtigen ursachen wegen unndienstlich
war, will also auf benenten zwaintzigisten tag schierist khumenden Monats
Augusti mitsambt der annzall meiner Herrn unnd Freundt auch Frawenzimer
inhalt hier in verschlosner verzaichnus erscheinen, wover aber derselbigen
mer oder weniger zu derselbigen zeitt dahin khumen wollten, will ich meine
Herrn und schwiiger vor meinem dahin ankhumen in albeg schrifftlichen
verstindigen. Unnd also in eill will ich beschliessen auf dissmal! unnd euch
alle mit ainander dem Ewigen Gott beuelhen, der verleih unser zusamen-
khunfit in guetter gesundhaitt und grossen Freiden. Geben zu Tschikhšturn den
25. Julii im 64.

uer ganntz dienstwilliger schwager
Niclauss Graff zu Zrin.«

Iz druge stavke ovoga pisma, koje je pisano na dan smrti kralja Fer-
dinanda I., vidi se: kako su nastojali Nikolu Zrinjskoga njegovi neprijatelji
ocrniti kod kralja, koj ga je prije godine dana t. j. dne 28. svibnja 1563
bio imenovao glavnim kapetanom u Ugarskoj na desnoj strani Dunava. Ali
iz samoga lista neda se razabrati: kakova bješe uvreda, koju imade Nikola
podnesti u Hrvatskoj (allhier in unserm lanndt“).

Najpodpunije mogao je prof. Mesić izraditi posljednju epizodu: »boj za
Siget« (str. 218—295), koja je raznesla po cielom svietu ime hrvatskoga
Leonide. Prem je pisac obširno opisao junačku smrt našega Nikole, scienim
ipak, da ću ugoditi prijateljem naše poviesti, ako ovdje preštampam iz »Po-
hitike« br. 273, 215 _ ono, što je Dvorsky priobćio, iz jednoga suvremenoga
spomenika, komu po nezgodi neima početka:

(Niclass von Serin) batt beromegen ben Gčbel in die redite banbt genomben Unbt if
ang Seinen immer iu ben Blacj Undter ba6 Krieg# Bolth gangen Unbt Benoblen, bag man ben
fireitjabnen Bor Idne Dertroge (oite. Er aber bat tveber Banczer nod) Stuembhauben anlegen wdilen
Sagenbte, Bott merbe jein Bejdiicer fein lnb bag Cr nit gefonnen ang Sitegeth Bumerićjen, on»
ber les bag Jenige, BBag Got Uber Sbn verbengen tverbe, tvielliglid anfftehen unb gebul
en wolle.
XB Ee nun auff ben Blaca thomben, bat Er alle& Khrieg8 BVolđh Hue Rog Unbt Sue& in
guter orbtnung lUnbt gemwšbr befunben, Bele Sciner mit frenben erivartet, Unbt ba Er gejeben,
Dag da6 feller bermagen lIberbanbt genomben, ba6 jelbige8 ane Dueleiden audy bie biecze, raud
bud bampii Zenger aug Buefteben Kheine mčglidbeit gewefen, bat Sr mit erhobener Stimme, bag
bu alle jambt bčbren todnnen, aljo Kaut Unbt Berfičnbig gerebet :
» Meine Žiebe Briiber Unb Manubaffte Solbaten! %Wibie fehet Ihr aflejambt angenjčjeintić,
Bmaffen Gott ber HUmidtige Un$ mit biejem fefter Štraffet Unb bag ung Unfere feinbe mit feflec
eberwteniben unb obfiegen, Sbre mat, fičrđe lnb menge murbe Ung geviBliđjen nit jo Btel alg
biejes feiler fdjabeu, Zdtesvoeniger folen Lier bice son Sott UGer lng Berbčnate Straffe mit
ebuibigem Deren gerne aunehmben, Sintemablenn &Gelbige nit allein Um6 Unffere lnb eine icg«
lijen an6 ln aigene fonmbern gud mb be ganczen bieSjeite fi erfiređhenbten Kraifes [iinben

Kritika. 593

lnb Mifjetbatten wiellen ohne Buveijel eruolget. MBerrer8 tmerbet Ihr im frijčjer gebddhtuue tragen,
Bag geftalt I; Gud Unbt Jor mier Berbunben. Htiemb Derowegen Gott Jum Bergen, bag ZBier
brojamben Leben Unb fterben wollen. Lnbt nadbem Bier nun aflefambt feben, bag lng an bieffen
ortb, vie gerne YBier immer woltten, Ženger BuverGieiben Uub anfjutanern nit magli UMub folde8
Bar aug drei Ubrjadpen : Erftl: bag Ung Dad uneričidlide felier berait ergraiffet, Bor& anbere,
bag Unjer uunmebr ein foleine banbtvoll, Drtettene, bag MBier aud) Berrer8 ainige Lebeng Mittel
nit bafen. Mufjen bann Unfere LBeiber unbt Khienber Bor Unfjeren augen bnnger& vnb burfites
Sterben. — Sollen Bier. Ung denn Bom Ieberbanbt nekmenbten feller Berbrennen Lafen ?
Kbeine&wegeg, Riebe Brileber. LBier wolen ein8 thuen Undt aug ben Slog in ben Unbtern
Blaca eiujallen. Bitbe Guć) Deromegen, Meine Liebe, Kbilne Mietter, Daffet Un Manbafftig Uub
Unerjdrođben in Unjere felinbe jecgen UnD Unjere bapfjerfeit bermuffen erzaigen, Damit Mir Uug
bierburd) nad Unfferm Zbobt einen emwigen rbumb& ermwerben. Gejtalt dbann nitt Ju Hweiffelen, bag
tin Jglider, &o in biejem Blutigen treffen jein Feben enben miirbt, ba8 emige feben bet Qott
baben Unb einen Unfierblidjen Mapmen erlangen merbe, Biel berbaiben Selbft borberogeben Unb
a probali bienaug fiibren, be$ gannoliden Berjebena. bro merbet mir Geborjamblid)
nađyvolgen. '

Oiaubet mier, Pieben Vriiber, fidperlien, bag IQ Gu, bieg Gi Mein Geele von Mainen
laib abfdeibet, gewiegliQ nit Berlafjen tmiefl!“

YIg Er foldge6 gefagt, bat Er mit erbobener Stimme Jeju8! Zejus ! gernffen Uub ben
Kanjeri: fahbnen bem Borenez Suranitjć) benfelfen Bor Seiner ber Butragen gegeben Dao Zbor ere
Bfinen Und bie alba geftandene, mit Qagel Uno Gifernen Khuegeln gelabene 'BBler Unbter bie eine
bringenbte Zirđben loBbrenuen laffen; Daranff in webrenbten raud) mit enbtbišfiten Sčibel Unbt
Bortragung bemelte8 Ranferl: Fahna au8 bem Slog gegaugen. Belden alle Bu Rog nunb Gue$
nod) librige Golbaten nadgenviget Unb algBalb anff ber Brrggen ein ftarđe$ treffen gebalten more
ben, Uubter melem offtwobigebadter Dere Sraff Serin Bon ben Janitidjaren mit bre) Kbueglen
tbobtiio Berwunbet Unb mit cimer buco Qanpt geidoffen worben, bag Er algbalben Dur erben
gejundben Uub gejtorben.

NB foldges die Tiirđben margenomben, baben fie Bum Baičjen ber Victori afebalbt breye
mab! gejdprieren: Halla! Dalla! Hala! —

Mađbeme mun die Unjrigen Gbre8 getrenen Mannbafiten Obriften Unbt Vlibrera beraubet
UMub bergeftalt Sbnen Gelbften meiter&8 meber Hue rbatten nod Ju belffen gewujt, baben Sy ang
(dređpen Buruđh ins Slog Bu mien angefangen. 2iber e8 tvar uuumebt Bu jpatb, Sintemab»
leu alfbereit auff ben Mauern Uunb 'Biicjen alle8 vofler Tileđben gemefen, ZBelde bie Unfrigen mit
fteineu Bu thobt murffen Und barnieber Sibleten, Begen meldje iy fi nidtešmeniger bermafjenn
Miterlid) gevdhret Big Gie alle Xuger 3 ober 4 Berfobnen (Fede in bite Tileđiide Zulpanen
linb Koffen Bermummertt bavon gebradpt morben ) lUimbfbombeu Unb aljo Gott Unb bem Ranier
Ihre tre Beftenbigliden erwiejen. Die Beiber Uub Kinder feinbt beym fećen gelaffen Unb ins
Ziirfijde 2iger gešilhret mworben linb biefe& gefdjabe mebrentheil8 von ben Janitfdjaren, MBeldje ben
Andere Zilrđen jolde Ebrlidpe meiber Und Ktbienber geičnglid iweggufitbren nit Berftattet lInb ba
fi) igon etn Zblirđh eines LReibeg ober RKhienbe$ bemićttigt, baBen& Gbme biefelbem QRanitićdharen
aL aljobalbt weggerieffen ober benjelben Zbilrđhen Gambt ber gefangenen Berjon in ŠStuđkte

erhauet.

3 Wnji ber ZBabiflabt nno mo ber Streitt geidjeben: Somobl im Slog audy in ben Unbteru
Unb oberen Blaca ift ein fo groffe Mčdnge ber Zbobten Ebricften lnb Tirđben geleget, ba mit
teiuen Kue& nit burdpidyreiten ToŠnuen, Sonbern Uber bie beym leben Biiebenen Gbrieften in8
Abitrđijje lager, baben fi) Die Zbitrđben beeber Bićicze Uub aljo be gauczen Sdloffes bemidtigett,
aud) in allen ortpen einlogiret. In Bwifdjen aber ift bag im Sblofgebaube nod) gemebrbte Beuer
fortgangen lImbt ben Buluer Tbnra fam6t ben gemčibern Bu ebener erben ergriefjen, and bag
VBniuer angezitnbet, LBorburd nit alein ber Bufiuerthurn Uab vie barbey geftanbene Qeujfer fjambt
bem geidyiic; zeridpmettert Unb in bie 2uefit gefprenget, Sonbern audy barbei Iiber brey Zaujenbt
Der Bluetbilrfitigen Tblteđgen gleibjamb wmuuberbarlider meige Umbfbomben , BBeffentmegen ein
mićttiges LBeinen Unbt (dpregen in bem Gangen Zitrđijdben [iger anftabt ber Bictori nnb GiegeBe
freuben gebđert morben. Jun beme einer (Iber feine8 Matter8, Der andere be& Bruber8, anbere Hbrer
&bne Unbt gueten Sreunbe erbermlićđjen Unbtergaug famentiret Unbt bebenlett.

Meitter mitrbt befjdrieben, wieDie Bdftung Šigetnad Ibrer eroberung
bejdaffen gemefen unb ma6 vor grvjfe Sturmowinbe, Braufen, Unge-
mitterunb Baidgenaufbem Majfjererfolget.
Die Vitung Giegetb ift durd unanjdrlideg panonfdiijen faft ginglid zerbrodjen uub eins
geriffen, beBgleiden and) bag grobe Qeidiiz, defieu fib Uber 100 Gtiiđbh anff Laffeten unb rbčbern
fiebenbt in biejer Boftung befunben, verberben tmorben. Danu al ber Here raji von Serin vere
merđet, bag Gome bie Bdfinna Bigeth Ičnger auerhalten unb dec liberau6 grofjen Zirđbijdeu
Mat weitler8 gu wmieberfteben nit mligli mebre, bat Er alle foldje gejdilje zu uberlaben uno zu
zerfprengen beuoldjen, tefde6 Er fonfien gemie$, tmvann Gr ainigen Succnr8 von frijbem Krieg8»
bold befommen, nit getban baben tilde, fimtemabin an Munition Vbein mange! geroefen. |
Uber biejer fo groffen Mieberlage beB drifilidjen Khriegsvolđe haben aud) bie biablijćpen
*

594 Kritika.

Gi ment ein Eonboleng unub Miticibt gebabt, baun ber Donanfine& bermafjeu geiwinbt augelanfjen
nno fo trne6 worben, bag man ba6 mafije nit gebraudjen fčnumen, znebeme icinbt audy eridprađiidje
nugewietter unb uugemobulide Šturmwinbe emtfanbten, twelde alle tirlijćbe grzelte nub baređen
in einem %Wugenbliđ umbgemworfjen nuub verrifjen.

Šiernad wiirbtbejQrieben Biebie Zirđen mit vweilaubt Herru Riclaf

Braffen von Eerinbodildbi: gebiQtun6 Haupt umbgangen lnb wagge

alt baffelbeenbtliden aug Der StabtEfen bem Rinu: Kavjer Bugejdiđett

banu Bon Ibhrer May: Seinem Sohne libergeben Bolgenbtt ebriig Be

graben Unb fiberjein grabein Epitaphbium ober Grabjdricfft gejeczet
borben

Den adten Tag be& Monate Šeptembriš bas ift ben Gonntag ber gebubrt Unjerer Biebez
franen ift dbe& Oereen Graffen von Serin Qaupt Mitten Unbter ben Zilrđijen banffen Hu Siegeth
anff ein bobe Stangen gefteđet etwan cine& Steinmurjjes weit Bonn bes Golymanni gezelten anji
gcriditet Unb bie benen Giegcibijen SGolbaten abgenombenen Babue mit beu fpicaeu im bie erbeu
gefcbteđet tvorben linb aljo Rebeu benen anberen anff ber erbenn gelegenen Gčuptern ber &itegethi
iden Stictterfćbafft ben gancjen Tag [ber Bnem pectacl fieben blieben, Bu weldjem and anbere
bar Giegetbilen Bitter Juejamben geflanbte Qlupter (fir Deren iebeg mau einem Gbiebera
Zbilrđben, ZBeldjer eiu foldjeg ang ber Bodfitung Gigeth ins Ziger gebradt Beben bnggaten Beczabit)
efeget toorben. Dabero bie Zbilrđben in8 gemem ang alen 3bren agea (ole Bujeben gleidijamo
da cam Sđdaufpiel Buegeloffenn, beffen fie gleidivobi erbeblide Urjadjen gebabt, eines folidjen

ficrun belbeno angefidt Bu jeben BI ber meber mit gelbt, nod grojen gejbenđen, meber mit
bortten bebrobungen, nod ber grofjen Zbilrđijgen Kbricg6mađ), nod) ainiger anberer erbadpter ge-
falit ben Ziirđben meidjen, nod) Die Bofitung aufigeben Unb barburd) bem Wdmijdjen Kavjer, (ci
nem ZNergbft. Derrn, nit Uintreu wmerben, Sonbern Biel Pieber nad Biclen Mianniigenu Stempiien
Unb fireitten, Micttli& fterben molieu. Sn mafjenn Er ben Šambt [einem Zapfjernn &britg$
Bold ber Ziirđen maćt nit wenig ruinirt Unb gejdmwedet. Dannenijero bicješ Grogmiittizen Heiden
Wer ehren wilrbige$ Qaupt tmvegen feiner PIbliđjen tugenbteu einen jolden (pott an&3unefteben Unb
auf einen pfabi gefteđet Bu merben nit Berfdmelbet Gintemablen Er fi Wictterlidjen Kbrieg8-
feutben in allen Štreitt lnb fedtten wmieber feine Biubrbilrfitige feinb ainige$ Stratagematis, arglicft
ober betruge& niemable gebraudjet &onbern flet8, mie cinem lnnuerzagten belben geblibret, auf
ridttig, rebtlid), Beberzt Unb alfo gejodptten, ba nit allein bie& in brevfiig Zaujenbt Zdrđim
Benanbtliden Zdczeben taufent teiitper lnb Giebentanjenbt Ganitidareu (ben Zrog unb Lumpen
gefienbti nit gered;net) capotirt lnb gefdblageu, Sonbern aud) ben Tyrannen lUndt binethbirfjtigem
&olyman jelbften Bnr be&peration Unb Berzweijflung gebradt, bag berfelbe bre tage (wie obgeo
melbt) Buuor Unb ebe bie Unfirigen auff6 baupt eriegt Unb bie Boifituna Siegeth erobert morbenu,
feine Baffterbafitige eee. mit Betblimmerten Derczen, Bom Uub Bennfnirfgen (fBeiln Er de6
Victori nit Bride tverben thšnneu) aufgegeben.

Wug denen Boruebmften Uub anjebniičiften Tiirdben [feinbt fir biejer Vofitung Giegeth
limbfomben ber Mijer-Baffa, ber BVoffa Wiportuđ, ber Baffa Opicz, bag if beš Sultana Obricfier
Gamerer Unb bez Baffa Sasnabar, be# &ultan& Obriefter Htent» ober Babimaifter. Go ift aud) eine
groffe menge ber Beegen ober Qauptieuthe erfdhlagen tvorben, beren Babi man nit weigt, Beiln 64
bon ben Ziirđben nit bog, jonbernn nur fiir Šultanijhe Sclaven gebalten merben, Dabero bere
felbigen NaSmben ni aufgezeidnet worbenu.

* Den MNeunbten Zag def Monata Septembriš Mem$l. ben Moutag nady Unijer licben Sranenn
geburih bat Mebemet, Sotolotmiczer Baffa, be: Solymanni Sobne Kodter Mann, Unb Obriefieu
atbgeber, bc6 Derriu Sram von Šerin SŠeeligen Qaupt Uigbalbten fru morgens uadjer Ojen
Gcinem Bruber Duftafja Gotolomitiden bem Baffa alba Bue Djen Uberfenbet. ŽBeldjer baffelbige
bem Deren Graffen von Salm in einem Rotben Šammeth cingetviđieter Sambt einem bricff biefje6
Snbalte Buegefdiđi : Dag Er nemblićdjen vernomben Bag maffen bieffer gute obriefite be& Kavjere,
feinc$ Derren8, getrener biener Sein bei Grafjen Biuetsfreuubt mebre. Derentivegen bette Er Ime
beSfelben Daupt praefentiren Unb Berehren Len, bamit bierburd) ein anfang Gbrer beeber Šreuubte
[dpafft gemnadjet twerben mšdte. Stinen Leidinamb aber babe Er ehrlid au begraben Benoblen.
f tvar aber cajke Baffa intention Unb mainung bierburd bem Dertn Oraffen einen grofjeren
fdređben Uub Laibt ein Buiagen.

Mađ) biefem if in bem Ravieri: Belbt iger bodgebadjte# Qerru Sraffen bon Serin (361.
gebidtnus Sobno anfomben, MBeldjer Shrer. Kay: Mit Bue fliffen gefallen Unb allerunber
tbenigift gebethen, ba& &vy fein lnbt feine8 gridledpteć Gnebigifler Batter unb Sducaberr Bu fein
geruben tvolten. LBoranf banu Gbre Kay: Mit: Gbu mit aigenen bduben erboben linb fi) gegtn
enjelben alergbft ercidret, ba& Sie feim llub be gangen 206liden Stamme$ ber Sroffen
bon Gerin genebigifter Derr, VBrjdlirmer Uubt Batter feiu mille. Sr wlće Ravjeri: guabt IJbrer
Savtt: bar. Junge Oraff allerbemiltigift gebanđet Unbt ift nad empfangenan Daupt Seines Der
Batters (eeligeu fambt feinem Gomitat aug bem Belbt Qiger in bie Bdfitung Tidiđaturn geraifet
Unb bat alba bafjelbige Qaupt mit grofjeu Uncofteg neben beu Beidinam (einer erften Gemablin,
Baitoo aa Gatparinae Gebohruen Srangepanin LIbi. gebidjtnua im einer Krufiten brit)

eczen žaffen.

Kritika. 595

Diem Gonbuet Uubt Begšngnua IR Jugegen getvefen belfefben binberbliebene Bravo BIttib
beg Dern VBilfelmba Unmbt Deren Bet;r8 bon Stofenbetg Qaiblide Sbmfter. U6er ber Grnfit vnb
ESepuitur bicffes belben Ganpta ift Bu etieger gebiidtnue Bielermeltes Deren Grafjen von Gerin
etu Epitaphium ober Grabidrijft Bon denen Stanbten be8 Kbilnigreibet Sclabos
niten folgenbter maffen anfigeridpttet morben :

Iilustrissimo Comiti Nicolao Zeriuo, Torquati ex Sorora Nepoti; a Carolo V post
Viennae obsidionem solutam, quod in ea Adolescens adhuc e Tyro multa et praeclara con-
fecisset Equo auroque donato Ad Budam et Pestum pulchra per facinora summa laude
probato Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae Banno, Tavernicorumque Regalium in Pannonia

agistro Singulari cum prudentia functo ; Copiis Caesaris ad dextrum Danibii Latus a
Ferdinando Primo et Marimiliano Secundo Imperatoribus praefecto.

Victis saepissime, fugatis, captis caesisque hostibus infaustissima postremum funestis-
simaque Sigethi expugnatione, ouius arcem contra innumerabilem Solymanni Turcarum prin-
cipis exercitum, facta eorum ingenti et memorabili strage diutius quam viribus par fuerat
defendit. Đefuncto ibidem Solymanno totiua Orbis flagello absumpto, bellicae gloriae fortis-
simo invictissimoque duci de Republica B. M. P. P. (hos est: bene merito patria
posuit). Xuf Femtid) :

Dem Dodgebobrnem Graffen von Serin beg Torquati Von ber Edwfer Endi Bom Ravjer
Carl den Biinfiten ua& abjug ber Tlirđen von belčgerung ber Stabt dien Umb tvilen Bey bere
felben bloquaba nod in feinen bamabligen erflen Kirig8 Jabren erBaigten ritterlijen bapferteit mit
einem KOI geBierten Rog 1nd tenren Klainobien begattem, Dann mwegen feimer bey Ofen Unb
Befi gelaifReten bodriibmbliden Zbatten Unb jomberbahrer KoricgBerfabrenbeit ber Kbiinigreidje
Čroatien, Dalmatien Uno Sclavonen Berorbentem Bano Unb Qauptman ber Kbilnigliđen Zarve»
niterfeben im Pblinigreidje Guugarn. Uber Berbinanbi be& Eritenn vnbt Marimiliani be& Wubern
beeber Wdmijdeu Kbavfjeru Rbrige BVIđer an ber Redhten Seiten be Donamfiufjes Befteiltem Ge-
nerafi. MNađbeme berfelbe bie Seinde offtemabin Jerftreuet, Beriaget, griaagen lnb geidlagen St Gr
enbtliden bey ber Ungiiiđliden linb Laibigen eroberuug Siegetb, Bede Bofitung Cr gegen ber
Unzjabibaren menge be Zilrđilen Rbricg8 Bolđes eine geraumbe Beit Unmb langer al er Bero
mogt, erbalten, eine grofje Babi ber Zitrđen erfihlagen lnb bierbnr& ben Zvrannen Uub geiffeln
Der gancen Gbriftenbett Solymannnm Umb bag Leben gebradht, ritterlid) geblieben. Diefem Um6
ba8 gemeine ZBejen wobimeritirten glormiirbigeu, Starđen lUnbt Uniiberwienbtlijen Kbriegofilrften
bat Dad Batterfanbt gegenmerttige Grabidrieiit anfgeiett.

Difer Eble belbt bat gelebt Zdt nnubt Bierzig Sabr Unb ift den Sicbenbten Tag bes Mo-
nat Septembris in ber Sdladt umbihbomben.

Bernes mirbt bef driebenn Einer. Erbahren, hbolbtfeeligen Sranen
Mannlide Ehatt, Velde Cine6 Hitter Ehbeweib gemefen, Oo [ih beh
eroberung Der Bdfitung Giegeth Bugetragen.

Bor ber lecaten Silegeter Sdladt bat fi cin folder fall Bugetrageu, LBeldper Umb Kbilnfiti:
ger gebčćbtnus miellen Buvermerđben titrbig. Ig nembliden nun mebro ba6 in ber Bdfitun
Giegeth Umblagert Unb Berjdhloffene Kricg6 Bolđi fi Iuem Leaten trefjen gerlifitet, bat einer ang
Denen Wtietteren Sbme Bue gemiibt gefiibret ono betraditet, Bag mafjen Ibnen belčgerten einmabi
nit miiglidjen einer jo Uberaug grofjen Zitrđilden mat Und Barđbe in offenen ftreti Unb Sdladt
Bu wieberfireben, Sonberu bag nidtea gemwirffera Hl6 ba Sty allefambt nmiebergejdblet lnb ermore
bet terben mligen. 'Dieffer batte ein SdUne8, Ubelidjeg , Von BVornebmben gefdledit berthombenes,
Gbemeib Unb molite nit, dag biefelbe nad Seinem ablaiben denen Barbarijćdjen Mationen Zbeilbafitig
Uabt burd berjeibigen Unarfčilie Biebijde geibeit genotbawinget Uubt gejddnbdet merbeu folte.

. mein Gre nun ainige& Miti bieje Seine beregliebfte Ebegenofjin Bu falviren nit batte,
no& Juerfienben mufte, LBar Br gefonnen, bieffelbige in gebeim Buermwilirgen. #Ig aber bie Ghr-
libe Matron fold) Jbreg Manne# Borbaben Liefliglien Unb Brveifel8 obne an6 fonberer eingebung
Qottes Bermerdbett, IR. 6, Che Er foldje graufame That in6 mert geftellet, Ju benjelben gangeu,
Jime Suem fiiefjen gefallen, biefelbige mit meinen Und Bebern geluffet, ud) volgenbt& mt fišge
lijen twortten lIm6 Qotteg Unbt Ibrer beeber ebelidpeu Liebe millen gebetbeu, Dimeilen &y alf
Sein getreue5 GShemeib Ibn ieber Beit wie Ihre aigene Seel Liebet lnb Br fie nit meniger bie
Beit ibre8 tmebrenbten Ebeftanbe8 al Sid felbften geliebet, ud) GleB auff gegentwerttige Stunbe
tinanber nit allein Rein fibele8 tmorbt, fonbern aud fo gar bie FBenigtfte UGrfačje Ine atnigen ln»
willen mit gegeben, bag beromegen (Er feine Qlinbe mit folden Unfdjulbigen binet feiner beraliebften
ehegenofiin nit maculiren wbdfle. Gintenahlen &y alles unb iebe3, So Gott iiber Siu Berbengen
merbe, mit lInb neben Gbme ang Bufteben gany tvillig Und berait fehe.

36 wig“ ipra Sy ,Mein ang ber gancgen 2MBelbt alferfiebefter ebeman, Mag maffen id
bier Berfproden, bag Id bid in Leiner gefabr mie gro bieffelbige immer fein mčge nit Berfafjen
milf. Bin berbalben aud) in diejer Borftebenbten uotbh mit alein beralt, Sonbern aud febr begiirig
mit Unb fambt bier freubig Sufierben auff Dog, Lie Ung beebe Bine liebe Inefamfen gefilget,
ifo ud cin Tbobt in Unzertrenbter liebe Bufamben begraben moge.“

Unb nađbeme &h guegerebet, bat Su mit grofjer cilferttigleut MRanstleiber angelegt, ZBeldjer
br Ebhemann Sein [čpverb in bie Ganbt geben lnb fie neben jeyner &eiten, alg eine tre ge«

596 * Kritika,

febrtin iu ben Streitt gefiipret, WUmwo biefe beroijdje Wmagontin Uub beherate Delbin Sambt Mehr
gebadjten Sbrem Ebegenoffen nit weit bon beg Heru Orafjen vou Serin Geiteu wieber bie Titrđen
bopijer gefodten llub Bolgentts faft in einer weile neben izt mobigebadpten Deren Grafen llnbt
Jbrem Ghemwirtbe cine6 Ritterliden Zbobe$ geftorben, Dur) mbe Dapijerteit Sy fih Jugleid
von Obred aigenen Ebhemanne$ ermorbuug Unb greufidjer barbarijer Sdjanbt uub bienfibartett nit
allein eriebigt, Sonbern au& Ju einem fine Spiegel Ehelidjer treue nub Piebe allen SRatronen
auf Bulbiinfftige ewige Beitten mit Unfterbliden Sbrem (ob unb rbum fusrgeftellet.

Ja sam scienio, da mi je obširnije o djelu prof. Mesića progovoriti, i
tom prigodom u ovom časopisu našemu obćinstvu sahraniti navedene spome-
nike, jer je djelo Mesićevo dostojno uvaženja. Ono i svojim obsegom i svo-
jom temeljitosti daleko nadkriljuje sve, što se je do sada o Nikoli Zrinjskom

isalo, pak služi doisto na ukrasu našoj mladjanoj povjestnoj književnosti.
Ni ova ni »Matica ilirska« nije mogla dostojnije proslaviti tristogodišnje uspo-
mene sigetskoga junaka. A svomu prijatelju prof Mesiću želim, da ga viš
nji okriepi, kako bi našu knjigu obogatio takovimi monografijami, kakovom
je »život Nikole Zrinjskoga.“

Slika Nikole Zrinjskoga u bakrorezu na pročelju knjige liepo je izve-
dena, a nutrnja ciena knjizi liepo štampanoj povećana pridodanom glagolj-
skom listinom s vlastoručnim hrvatskim podpisom sigetskoga viteza,

' r. Rački.

Glasnik srbskog učenog društva. knj. II. (ili sv. XIX sta.
roga reda). U Beogradu 1866. str, 3884 s jednim zemljovidom.

Imam pred sobom drugu knjigu ,glasnika« preustrojenoga učenoga
družtva srbskoga u Beogradu. Ova knjiga može se razdieliti u dvie česti:
u prvoj (1246) poredane su razprave i članci ; u drugoj (346—84) pre-
gled o djelovanju toga učenoga druživa,

Ova knjiga primiče se svomu zadatku, koga po našem sudu imao bi
riešiti »glasnik“ srbskoga učenoga družtva t. j. razprave znanstvene tiču se
Srbije i srbskoga naroda : a niesu, kako je to u prošlih svezcih često bivalo,
sgolnji preradci ili skraćivanje obćenitih znanstenih pitanja,
U toj knjizi dvie su razprave povjestničkoga sadržaja: »B oj pod Beogra-
dom god. 1456.« od dra. Nikole Krstića, zatiem »o našim Pećskim pa-
trijarima, od Jovana Gavrilovića. Ova posljednja razpravica (str. 77—83)
sadržaje samo njekoliko misli o djelovanju pećskih patrijara poslije god.
1459 za narod srbski, ali te misli niesu historički izvedene. Obširnija je
prva razprava Nikole Krstića. Pisac nije za nju upotrebio nikakovih nepo-
znatih i netiskanih izvora, a poslužio se najviše obširnim djelom Telekijevim:
A Hunyadiak kora Magjar orszagon. Krstić je svoju razpravu razdielio u
dvoje: najprije pripovieda ,predhodne dogodjaje“ od 1453, onda opisuje sam
boj god. 1456. ujedno s ojegovinni posljedicami i dogodjaji poslije boja. Ono
što pisac govori o nakanah rimske stolice naprama istoku, opasan turskom
silom (str. 5—7) neslaže se s onodobnimi nastojanji Kaliksta III. i Pija II,
a niti a mnienjem protestanta A. Menzela (Gesch. der Deutschen. Bd. S.
241 £.) i drugih. Neizvjestnost o predaji Beograda ugarskomu kr. Sigismun-
du (str. 32) razjasnio sam u ,Književniku“ II., 476, kamo upućujem pisca.
Iz same razprave niesam mogao razumjeti, je da li je pisac upotrebio iz-
vješće u listovih Niemca Beheima, koj je bio prisutan boju god 1456 (izda-
no u +Quellen und Forschungen Wien 1849., 5. 561—64). Napokon željeli
bismo, da dr. Nikola Krstić, kano Srbin, nepiše ,grofovi cilski« po njemač-
kom, već »celjski, Celje“ po slovenskom. Isto tako, kada je pisao ,ban Ni-

Kritika. 597

kola Iločki, (Ujlaki), bio bi imao dosljedno pisati » Vladislav Gorjanski,“ a
ne Gara. Ova primjetnuvši dodajemo da je razprava marljivo i podpuno
izvedena.

Ostale razprave u toj knjizi »glasnika« odnose se na zemljo- i mjesto-
pis Srbske kneževine: popis vračarskoga sreza“ od Bogića, tako ob-
širan, da bismo željeli, da nam drugi priobće takove opise ostalih srezova
kneževine. Zatiem »o rekama u Srbiji“ od Jovana Mitenkovića. Napokon
»gradja za topografiju okruga knjaževačkog sa kartom“ od
Stefana Mačaja. U prvom i posljednjem opisu navode se i znamenitosti po-
jedinih mjesta i starine, ondje nadjene. Kod repisivanja starih nadpisa prepo-
ručamo čim veću točnost, jer ona dva rimska napisa na str. 341 nečine nam
se točno prepisana, Tako u prvom nadpisu redku 2. trebalo bi vidjeti, nije
li mjesto N uklesano M, pak bi se mjesto NAI imalo čitati MAI (AE) t. j.
MERKVRIO MAI (AE) kao što se čita na jednom nadpisu kod Mommsena:
I scr. neap. nro. 2258., jer neznam, da bi se čitanje P. Šafašika u bilješki:
NAI (sai) dalo drugim nadpisom utvrditi. Isto tako u posljednjem redku mje-
sto NE POS ima se onako odieliti N. E. POS. t j. N (onimi) E (ius): P
(uit). Obraćam pozornost pisca na drugi redak u obće, jer će biti zlo prepi-
gan. — Odlomak drugoga nadpisa tako je manjkav, da se iz njega nemože
ni nagadjati. Dr. Raški,

Primčri staro-hčrvatskoga jezika iz glagolskihiciril.
skih književnih starinah sastavljeni za vil. i VIII, gmn. raz-
red od prof. Vatroslava Jagića. Dio IL U Zagrebu 1866. str.
I-XXVI, 192.

Prvi dio ove čitanke uvažen i ocienjen je u tom časopisu god. ]I., str.
132—136. Onaj diel sadržaje primjere iz staroslovjenskih spomenika, a mo-
že se smatrati kano priprava k ovomu drugomu dielu. Prem je naime svrha
ove čitanke, da se naša mladež upozna s književnimi proizvodi hrvatskimi,
u koje je utjecao crkveni jezik slovjenski, sama je stvar zahtievala, da se
istoj mladeži predoče primjeri iz književnih starina, u kojih je staroslovjen-
ština posverna vladala.

vaj dio čitanke navodi primjere i odlomke iz glagolskih i cirilskih
spomenika od XII. do XVII stoljeća, U njoj je dakle doba naše knjige pred-
hodeća onoj, kojom započima vladavina narodnoga jezika u Hrvatskoj i koju
pjesničtvom otvara naš Marko Marulić.

Prof. Jagić razdielio je taj dio svoje čitanke u dvie glavne Česti, na-
vodeć u prvoj primjere i odlomke iz crkvene, u drugoj iz svjetske glagolske
i cirilske književnosti. Prvu čest dieli opet u dva odsjeka, navodeć u prvom
odlomke iz sv. pisma, u drugom iz homilij&, legendA i životopis4. Drugu
čest dieli u tri odsjeka, navodeć u prvom listine, u drugom zakone, a trećem
puipoviesti ljetopise i smjesice. Ovakovo sustavno razdieljenje hvali se ta-

odjer s gledišta didaktičkoga. Mi bismo imali samo to prigovoriti, da odlo-
mak I. B. 7. spada po svojem sadržaju u II. C. ko što odlomak II. C. 5.
ide po svojem sadržaju cikvenom u I. A. Alina to poredanje imao je jezik
sklonuti pisca.

Od štampanih odlomaka mnogi su u toj čitanci prvi put tiskani, drugi
opet na novo sravnani i izpravljeni. Prof. Jagić stekao si i tim iskreno pri-
znanje što je nastojao pored jezikoslovne i drugu ne manju svrhu promak-
nuti, dočim je izabrao primjere, iz kojih naša mladež može proučiti važnije
izvore za poviest hrvatsku i srbsku. Ovdje svraćamo pozornost na crte is

598 Kritika.

žitija Stjepana Nemanje po Savi i Stjepanu prvovjenčanom, zatim iz života
sv. Save po Domentijanu (str. 9—111); isto tako na navode zakona vino-
dolskoga, dušanova i krčkoga (str. 160—76). Uz jezik naučiti će čitajuća
mladež. iz ovih primjer4 poznavati prvosvetitelje srbeke i državno stanje
naših prodje. |

eoma je poučno, što prof Jagić piše u uvodu (XI—XXVI) iz povie-
sti najstarije hrvatske i srbske književnosti. On dieli glagolsku književnost
u tri dobe; dobu borbe (od IX—XII), dobu mirna užitka (do konca XV)
dobu polagane propasti (XVI v.). A cirilsku književnost dieli takodjer u tri
dobe: prva je od sv. Save do pod konac XV vieka, druga je doba štampa-
nja cirilskih knjiga u XVI. stoljeću, treća je doba propasti cirilskoga štam-
panja u jugoslovjeuskih stranah.

; itanka sastavljena po Jagiću vele je koristna za poznavanje našega
jezika. Jer. ,tko bi rekao — dobro kaže pisac — da se može naš današnji
jezik već i sam za sebe razumjeti boz obzira na starinu, kao odrastao čovjek

ez obzira na njegovu mladost — on bi govorio možebiti u liepih prispodo-
bah, koje ipak nebi bile ništa ino, van gole fraze.“ Takovih mudrijaša imade
zbilja u nas, koji misle, da može biti hrvatski filololog bez znanja ne samo
sanakritekoga, nego i staro-slovjenskoga ili str. bugarskoga jezika.

Osim toga doći će ova čitanka dobro svim onim, koji se žele uputiti
u našu stariju književnost, u njezin duh i smjer, a neimadu ni prilike ni
vremena učiti ju iz samih izvora izvedenih na široko. S toga preporučamo
ovo djece .ne samo našoj mladeži, nego i svim prijateljem paše knjiševne
prošlosti. | m
Ovom je čitankom prof. Jagić ujedno pokazao, kako se iz spomenikć
vade primjeri za čitanku. Nebi li se po tih istih načelih preradila čitanka
Propisana za gornje gimnazije, sadržajuća hrvatsku i srbsku književnost po-

slije XV. stoljeća
Dr. Fr. Rački.

a
.

Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih. Napisao arhieskop
Danilo idrugi. Na svijet izdao Gj. Daničić. U Zagrebu 1866.
Str, XV, 1—386. |

Naš neumorni pisac Gjorgje Daničić obogatio je navedenim djelom našu
jezikoslovnu i povjestnu književnost. Arhiepiskop ilo nije našim štiocem
nepoznata osoba ; (sr. »Književnik“ II.,.218—230); pak za to nećemo o njem
obširno govoriti, a ograničit se više na ovo izdanje.

Qj. Daničić upotriebio je kod svoga izdanja tri rukopisa, vd kojih su
dva u sriemskih Karlovcih u metropolitskoj, a jedan u Lavovu u sveučilišt-
noj: knjižnici. Karlovački rukopisi prepisani su prošloga vieka iz rukopisa
sv, gorskoga, a lavovski pisan je XVI stoljeća. U oba prva jezik je -obrnut
na ruski,“ a u lavovskom je »kako su Srbi pisali u ono vrijeme, ali ne sa-
svijem čist,«Posljednji rukopis, kako sudi Daničić, pisao je »koji od onijeh
Srba, što su u ono vrijeme boravili a i ragjali se i odrastali po vlaškim
zemljama,“

Ovomu izdanju služi za osnov rukopis ,karlovački stariji:« ali ga Da-
riičić popuni karlovačkim mladjim i lavovskim Osim toga naš je Daničić
povratio stari srbski pravopis, u kojem je poslu on osobiti vještak, ko što je
već do sada to dokazao izdavajuć ine. starosrbske spomenjke.

Obzirom na sadržaj dieli se ovo djelo u dvie česti: u prvoj (1—231)
su žitija kraljeva i vladalaca srbskih od kralja Uroša vel. do Stjepana Du-

Kritika. 599

šana. Žitije posljednjega nije podpuno, jer Danilo umre prvih godina nje
gova vladanja. Najobširnija su žitija kr. Dragutina, kraljice Jelene, kr. Milu-
tina i Stjepana Dečanskoga. U drugoj česti su žitija srbskih arkiepiskopa
počam od Arsenije, nasljednika sv. Save, pok do patriarhe Jefrema, ime-
nito do god. 1376. Samo se kaže, da posljednja žitija nepolaze od Danilova
pera, nego od njihova nastavljača.

Prigovaralo se s gledišta stroge historičke kritike onim žitijem što
mu drago, nemože se ipak tajiti: da je neumorni Gj. Daničić svojim kritičkim
izdanjem ovoga špomenika stare srbke književnosti stekć si priznanje i za-
hvalnost svih prijatelja srbske sretnije davnine i njezine književne uspomene.
S toga gledišta radostno će ovo djelo pozdraviti ne samo jezikoslovac i po-
vjestnik nego i svaki ljubitelj jugoslovjenske prošlosti. Svim onim“ a najpače
srbskomu svećenstvu, da se upozna sa svojimi prvimi arhiereji, preporuča se
čim toplije ovaj najnoviji plod Daničićeve neumornosti i radinosti.

Dr. Fr. Rački.

Statistika austrijske carevine za viša učilišta. Napisao dr.
Petar Matković prof na kr. velikoj realki u Zagrebu. U Za-
grebu 1866. str. 399.

Ovoj knjizi, kako riedko kojoj školskih knjiga, pade u dio pohvala

dekanata c. k. profesorskoga sbora mudroslovnoga fakulteta na pražkom

sveučilištu u ime razsudjujućih ju vještaka. Po tom sudu neima za sada
nijedne, ni u njemačkoj ni u talijanskoj književnosti, statistike, koju bi kan-
dididati za gimnazijsko i realno učiteljstvo većim uspjehom mogli rabiti ;

a ona može se i na pravoslovnoj akademiji dobro upotriebiti. |

Ova statistika ima na poseb dvie prednosti: obilje dat& i njihovo raz-
redjenje polag najnaprednijih načela ove znanosti. Dr. Matković, da mu
djelo bude na to veći uhar ne samo učeće ge iladeži, nego i državoslovaca
i publicista posegnuo je i dalje, ter je u notah naveo dotična statistička srav-
njujuća data tičuća se ponajglavnijih država evropejskih.

Pisac najprije uvadja čitaoca u historički razvitak austrijanske carevine
(str. 3—18) navodeć kako je austrijsko krajište od 328 četvornih milja po-
raja o osam i prieko viekova ponaraslo na državu s 11.308: geogr.

milja.

Pisac dieli na dalje statistiku na tri glavna razdjela, od kojih prvi
govori o državnoj glavnoj moći (str. 19—117), kojoj za podlogu služe zem-
d i pučanstvo, drugi o državnoj kulturi (117—336) i to obzirom na

zičnu, tekničku i prometnu stranu; a treći o državnom ustrojstvu. Ova
razdjelba po mojem sudu je naravska i temeljita, a osim toga podaje jasan
priegled u toj znanosti, po kojoj toliki brojevi vrve.

Znamit je po nas treći razdjel, koga je pisac u dva odsjeka razdvojio,
od kojih prvi govori ob ustavu, drugi ob upravi. U tom razdjelu nastojao je
pisac pravo sljubiti, s faktičnimi obstojateljstvi. S toga on upoznava čitaoca
i listopadsko-veljačkim obustavljenim ustavom, a s druge strane navodi te-
meljne državne zakone ugarsko-hrvatskoga ustava.

Valja nam priznati: da se hrvatska učena književnost može ponositi
tim djelom prof. Matkovića. Mi ga preporučamo ne samo učećoj se mladeži,
kojoj je svojim putem preporučeno, nego i našim pravo- i državoslovcem, ter
svakomu izobraženomu našincu, jer se bez statistike neda ni politika uspješno
tjerati. A g. dr. Matkoviću ne samo zahvaljujemo na njegovu trudu, nego ga
molimo, da na tom putu, na kojem pokaza svoju vještinu, i na dalje uztraje.

Dr. Fr. Rački.

—-- — sapun)

Naputak

za opisivanje pravnijeh običaja, koji u narodu živu.

Netom u prvoj svesci ovogodišnjeg ,Književnika“ izadje početak
moje rasprave o pravnim običajima kod Slovena, obrati se k meni nekolicina
rodoljuba, pa i ne _ uprav pravnika, s molbom da bih im poslao kakov napu-
tak za opisivanje toga još živoga vrela za historiju narodnoga prava, jer da
bi i sami željeli poštogod svaki u svojoj okolici opisati i poslati mi. Ja se
ne ogluših nego im poslah odmah naputak, ali samo za neke dijele juridičke
struke, a oni se neoblijeniše, nego mi skoro svaki već po nekoliko i posla od
toga, što je zabilježio. Drugi me pak poznanci nagovaraše da sastavim opšir-
niji naputak, u kome bi bila pitanja iz svake pravne struke, te da ga dadem
štanpom obnarodovati, uvjeravajući me, da će se i još mnogo domoljuba naći
(osobito kod svećenstva, koje najbolje narodni život pozna) koji bi mi rado
na nekoliko, a neki možebit i na većinu pitanja odgovorili. Ja obrekoh da
ću dragovoljno i to učiniti, i evo me da to svoje obećanje ispunim.

Buduć da je važnost stvari potpuno priznata, neostaje mi drugo, nego
moliti najtoplije svakoga, komu je zbilja stalo do napretka narodne knjige,
pa su mu poznati narodni običaji, da se (obzirom na opaske, koje ću malo
niže pridodati) ne oblijeni odgovoriti na nekolika od slijedećih pitanja.

I. Privatno pravo (jus privatum).
1. Obitelj (jus famil.)
a Obitelj šira (== zadruga) u opće.
Jeli u vašemu mjestu ili okolici običnija zadružna ili inokosna familija ?
. Kakav je odnošaj broja jednijeh prama drugijem ?
. Koliko je obično glava u- zadruzi, i koliko ih od prilike u najvećoj za-
druzi biva ?
. Ima li tako velikijeh zadruga, da bi cijelo selo ili općinu sačinjavale, i
kako se nazivlju ta sela: dali prezimenom zadruge, o li?
. Kakva su obična imena (prezimena) pojedinijeh zadruga i koliko fami-
bje jednoga istoga prezimena ima u selu?
. Jesu li svi zadrugari svoji po krvi ili ne, i u kome razmjerju i odno-
šaju stoje te dvije vrste jedna prama drugoj ?
. Dogodi li se kadgod da sasvim tudji ljudi medju se sastave zadrugu ?
. Valja li da je domaćin oženjen, ili može i neoženjeni biti domaćinom,
dali samo stariji čovjek, ili može biti i mladji?
. Može li poneka biti domaćinom (glavom kuće) i u kojim slučajevima
to biva

O o mom ooom=

601

Izbiraju li članovi domaćina, ili se ta čast nasljeduje kakvijem redom,

ii je pak koji zadrugar malo po malo i sam prisvoji ?

. Na koja se svojstva najviše gleda pri izbiranju domaćina ?
. Koja prava i dužnosti ima domaćin prama članovima zadruge i prama

zadružnom imetku ?

. Može li domaćin kazniti radšta kakva zadrugara, ili biva kakav ukupni

kućni red za taj posao i kako to biva?

. U kome je odnošaju domaćin prema općini, državnijem oblastima, i crkvi ?
. Može li domaćin prodati ili kupiti štogod bez dopuštenja zadrugara ?
. Može li domaćin biti lišen te časti: ko to može učiniti, kako, 1 za koje

uzroke to obično biva?

17. Kad je domaćin smetnut ili je umr'o, biraju li odmah drugoga, ili za neko

vrijeme upravlja zadrugom kakav drugi zadrugar i koji ?

. Biva li domaćicom domaćinova žena , ili može biti i koja druga, i što je

običnije ?

. Može li biti domaćicom djevojka ili udovica, ili treba da je udata žena?
. Ima li koja razlika medju izbiranjem domaćice i izbiranjem domaćina ?

to su prava i dužnosti domaćice

. U kojemu je odnošaju domaćica prama domaćinu, u kojem li prama

muškijem članovom zadruge ?
to su prava i dužnosti zadrugara ?

. Na koje se razdjele zadrugari dijele što se godina života tiče ?
. o dijek godina počnu uživati potpuno svoja zadrugarska prava ?
. Od koliko godina počnu imati glasa u savjetovanju domaćemu, i imaju

li ženske tu pristupa i glasa ?

. Biva li savjetovanje o nekoj stvari kad su svi na okupu, kako li?
. Odlučuje li se na tom savjetu većinom glasova, ili jednoglasjem , ili po

višem ili manjem uplivu onoga, koji neko mnijenje zastupa ili kako
inače ?

i domaćica ?

. Koji predmeti pripadaju općemu vijećanju zadrugara, a kojijem raspolaže

svojevoljno domaćin i

. Mogu li zadrugari imati i svoju osobinu (peculium) # |
. Ima li u toj osobini i nepokretnina ili su same pokretne stvari i obično

koje ?

. Idu li zadrugari izvan kuće na dobit i kojim redom ?
. Onaj, koji otide na dobit, daje li kakvu naknadu za domaću radnju, ako

odulje izvan kuće ostane ?
Šalje li zadruga kakva mladoga zadrugara na kakvu nauku, kako na
izučenje bogoslovlja, nautike itd. i plaća li iz zadružne riznice troškove,
odkle li ?

. Ako zadrugar ostane nekoliko godina izvan kuće, gubi li ili umanjuje

li svoje pravo na zadružni imetak, i može li se kad mu je volja povra-
titi u zadrugu ?

. Kojijem se redom žene zadrugani i što je u tomu redu osobita ?
. Za slučaj gladne godine ili kakve druge potrebe, je li dužan imućni

zadrugar dati zadruzi svoju osobinu, i ako jest, u kojoj mjeri to biva i
od kojijem uvjetima ?
oji su znaci poštovanja i posluha mladjega zadrugara prema starijemu :
da li samo nazivanje striče, tetka itd., ili drugi koji?

. Trošak za odjeću i obuću dava li zadruga za svekolike članove, ili da-

vaju nješto i pojedinci ili njihovi roditelji, i u kojoj mjeri ?

. Koja su prava i dužnosti ženskijeh u opće?
. Imaju li žene kakve stvari, kojim mogu raspolagati po volji i nepitajući

muške, kako na pr. prodavati kokoši, jaja, mlijeko, povrće, laneno
sjeme itd. ? :

. Drži li take stvari svaka za sebe, ili ih bude po nekoliko u zajednici,

kako li?

. Daje li se ženama ikakov dijelak od ljetine da š njime po volji ras-

polažu ?

. Odjeću i obuću kupuje li im zadruga, ili je same spremaju i nabavljaju

1 kako to biva?

. Imaju li one još osim toga i svoj posebni peculium ?
. Na dobit može li svaka ženska, ili je to dopušteno samo djevojkama i

udovicama, i kojijem redom to biva ?
Što je obično ženska radnja?

. Kako dijele medju se posao švenja i popravljanja odjeće ?
. Koja osobita prava i dužnosti imaju djevojke u sgadruzi, i u čemu se

nošnjom razlikuju od udatijeh žena?

. U čemu sastoji obično djevojačka osobina ?
. Kojim se redom udaju ?
. Osim onoga, što im roditelji daju-u prćiju, što im još zadruga daje?

to su osobita prava i dužnosti žena udatih?

. Orov jaju li one iste poslove koje i djevojke, koje li?
. Ostaju li udovice obično u muževljoj, ili se vraćaju u rodnu zadrugu

i što su tomu posljedice ?

. Zavisi li to od toga je li se zarodila ili ne, od česa li ?
. Kada se udovica preudaje, daje li zadruga prvoga muža udadbene troš-

kove ili kakvo ruho?

. Dogadja li se često da se udovice preudaju u istu zadrugu ?

Kako se zovu muški poslužnici a kako ženski, zovu li ih slugama
kako li?

. U kakovu odnošaju stoje oni prema domaćinu i prema zadrugama ?
. Koliku od prilike platu imaju na godinu, i u koje se doba godine obično

uzimlju a u koje se otpuštaju ?

b. Obitelj uža.

. Kojijeh se godina vjeraju i žene; dogodi li se kadgod da roditelji još

nejaku djecu zaruče? Sto su posljedice tomu ?

. Koliko vremena obično prodje medju vjeridbom i ženidbom ?
. Kad i koliko bude obično vjeridbenih sastanaka i kako se pojedini sa-

stanci zovu ?

. Bude li simboličkijeh obreda na tijem sastancima i kakovi su ?
. Ko ide na te sastanke ?

. Kada se drži da je vjera sklopljena?
. Sto bivaju obično uzroci da se vjera razmetne ?

to misli narod o svojevoljnom razmetanju vjere ? Mora li onaj, koji bez
uzroka odstupi, dati kakvu naknadu drugoj ostavljenoj strani, ili štogod
pretrpljeti ?

. Dogodi li se često da ko vjerenicu osramoti pa je ostavi, i kad su po-

sljedice očigledne, što misli narod o tome?

. Dogodi li se kadgod da se neko hotimice ili nehotice oženi ili uda, a

da prva ženidba nije razdriješena ?

. Kad bi se to dogodilo bona fide, drži li narod da je prva ženidba pra-

vija i tvrdja nego druga?

. Pridržuje

603

. Nalazi li se u vas konkubinat: što su mu uzroci, što narod o istomu mi-

sli i kako ga nazivlje ?

. Biva li u vas otmica djevojaka, što joj daje povoda i što narod o njoj

misli ?

. Je li po narodnom mišljenju potrebno roditeljsko dopuštenje za ženidbu

i udadbu ; i ako roditelji živi nijesu, ko tad dopušta ?

. Nadje li se roditelja, da bi nagonili svoju djecu, da uzmu ili podju za

koga, koji im nije po volji, i kudi li narod take roditelje ?
Biva li u zadrugama kakov kućni dogovor, kad imaju obećati djevojku
ili momka ženiti, i ima li tu šta osobita ?

. Biva li ženidba medju sljedbenicima različnog zakona ili različne narod-

nosti i što misli narod o takovim ženidbama ?

. Zapreke srodstva kolike su vrste?
. Do koga stepena drži narod da se je grešno uzimati ?
. Ubraja li narod u duhovno srodstvo samo kumovstvo, ili i koji drugi

odnošaj kako n. p. pobratimstvo, djeverstvo itd. ?

. Može li adoptano dijete u ženidbu stupiti sa rodjenom djecom poočima

i drugim njegovim srodnicima ?

. Ljudi iz dobre kuće traže li obično, da se žene opet iz slične kuće ili

ne? Valja li to i za ženske ?
Žene li se ljudi obično iz svoga sela ili i iz drugoga: samo iz svoje ili
i iz tudje okolice?

. Kako i što se ugovara o prćiji ?
. Sto nosi nevjesta obično u prćiju, i prenose li prćiju pred svadbom ili

po svadbi u mladoženje doma ili ujedno sa nevjestom ?

. Daje li se nepokretnina u prćiju ?
. Plaća li zet štogod otcu ili rodjacima nevjestinim ili nevjesti ?
. Kakvi su glavni obredi pri ženidbi, t. j. u oči svadbe, na svadbi u ne-

vjeste doma, na putu put crkve, u crkvi (osim crkvenoga: obreda), pri
asku u kuću mladoženjinu, u kući, u ložnici 1 sjutri dan u jutro?

. Kojim obredom drži narod, da je ženidba svršena ?
. Obrću li se mladijenci oko kakva drveta, stola itd., za znak, da je že-

nidba već gotova

. Dava li narod mnogo važnosti djevičanstvu nevjestinu, i traži li kakav

dokaz tomu ?

. Koje su posljedice, ako nevjesta nije do ženidbe sačuvala svoju čistoću?
. Koja su prava i dužnosti muža prema ženi, a koja žene prema mužu ?
. U čemu se izjavljuje podložnost žene prema mužu ?

. Na koje domaće poslove ima više upliva muž a na koje žena?

. Ima li poslova, koji isključivo jednoj ili drugoj strani pripadaju ?

. Ima li domazet istu vlast vrhu žene kako i dr

ugi muž, ili mu je žena

i domazet svoje prezime, ili primi kućno ime svoje žene od-
mah, pošto je na ulaž otišao?

nešto manje podložna ?

.. Imanje muža i žene drži li narod da je zajedničko, ili pripada samomu

mužu, ili svak svoje pridrži ?

. Cija je stečevina što se u ženidbi dobije ?
. Komu pripada ruho i prćija ženina?
. Ima li stvari u ženidbenoj zajednici, kojim žena i nepitajući muža može

raspoložiti ?

U kakovu je odnošaju muž domazet prema ženinijem dobrima ?

Misli li narod _ da je za života obojih supruga ženidba nerazdrješiva, i
ako je to moguće, za koje se uzroke može razdriješiti?

. Po razdrješenju ženidbe što biva s prćijom, što li s nejakom djecom ?
. Ako djece nije, komu ostaje prćija po smrti ženinoj ?
. Zapovijeda li otac više muškom a mati ženskom djecom, otac odraslom,

a mati nejačicom ?

. Misli li narod da otac može sa sinom što mu volja ?
. Ostaju li djeca vazda pod očinom vlasti, ili samo dok dodju do neki-

jeh godina ?

drže ljudi da je dijete prešlo u broj mladića ili djevojaka i biva
li to označeno čim n. pr. promjenom odjeće, striženjem kosa ili kakvim
drugim obredom ?

. Kad se je sin oženio, ako je još maloljetan, ostaje li pod očinom vlasti,

i ako on ostaje, ostaju li i njegova djeca i žena

. Vrhu udate kćeri imaju li više roditelji njezini kakovu vlast?
. Mogu li djeca imati svoju osobinu odijeljenu od očine i u čemu obično

sastoji ?

. Drži li narod da su djeca dužna hraniti svoje roditelje u starosti ?
. Sluči li se u vas često posinovljenje (adoptio) i što mu daje obično

povode ?
o treba još da privoli na posinjenje osim rodnoga oca ?

. Posinjuje li samo muški, ili mogu i ženske i uzimlju li se za svoju

djecu više muškarci ili djevojke ?

. Ima li kakov simbolični obred pri posinovljenju ?

. Koja prava stječe i dužnosti na se uzimlje posinjenik i poočim?

. Promjenjuje li posinjenik svoje dotadanje ime?

. Promjenjuju li se tijem odnočaji medju posinjenikom i njegovim pravi-

jem roditeljima i u kojoj mjeri
oja je obično razlika medju godinama adoptivnog oca i adoptivnog
djeteta ?

. Dogodi li se kadgod, da neko posini čovjeka s djecom (adrogatio) i

koji odnošaji time nastaju za sve te osobe
ete uzme i odhrani — i, dogadja li se to često i kojom prigodom ?
oja prava i dužnosti imaju nezakonita djeca prema svojim rodi-
teljima ?
ije ime obično nose nezakonita djeca ?

. Kakvi pravni odnošaji iz toga postaju, kad kogod kakvo siromaško di-

e. Dioba zadruge i nasljedstvo

. Je li narod u vašoj okolici više sklon da žive u zadruzi, ili da se dijeli,

misli li da je djelidba nekakva nesreća ?

. Koji su obični uzroci za koje se zadruga dijeli?
. Kad je jednom do diobe došlo, dogodi li se kadgod, da se za tim opet

redomisle, pomire, pa i opet u zadruzi ostanu ?
Ima li svaki zadrugar pravo tražiti da ga odijele ?

. Ima li zadruga pravo, davši jednome članu dio, koji ga ide, isključit
?

ga iz zadruge

. A ima li pravo, radi kakva zločina i nedavši mu nikakova dijela istje-

rati ga iz zadruge ?

. Kad se podijele ostaje li obično svak za sebe, ili njih po više zajedno?
. Po kome se načelu dijele: biva li samo toliko jednakih dijela koliko je

koljena (in stipites), ili je toliko dijela koliko odraslijeh muškijeh glava

da capita) ?

ko je ovo pošljednje, dade li se štogod više onomu, koji ima mnogo djece ?

. Kakva se naknada
. Ko se stara sirotama i njihovim imanjem u zadruzi ko li u inokoštini ?
. Koja se nagrada daje onomu, koji upravlja imanjem siročeta i za njegovu

. Koja su imena za pojedine Č

605

. Primaju li ženske kakov dio pri djelidbi, i s kim ostaju one koje ne-

maju živa ni oca ni brata?
a se braća dijele još za života roditelja kod koga ovi ostaju i ka-
kav se dio njima daje ?

. Pridržava li pi djelidbi svak uz dio i potpuni svoj peculium ?
. Kako dijele lj lj

etinu koja je još na polju, a kako onu što je već sa-

kupljena ?

. Čine li djelidbu sami zadrugari medju se, ili pozovu za to tudje ljude?
. Ko bivaju obično ti dobri ljudi, ko ih p i kako?
. Kad su sve na jednake dijele razdijelili, meću li na sreću što će kome

zapasti i kako to biva?

. Oni, koji kuće neimaju, pomagaju li im je dosadanji zadrugari graditi ?
. Komu pripada peculium po smrti zadrugara ?
. Svojom osobinom može li zadrugar oporukom raspoložiti po volji, a oso-

bito može li, ako ima djecu i ženu?

. Može li sin što je domazetom postao i udata kći iskati dio očine oso-

bine, ako je doma još druge djece ?

da nema doma više djece, nasljeduju li tu osobinu djeca, koja su
već istupila iz zadruge, ili ostaje zadruzi, u kojoj je pokojni zadrugar
Živio i umr'o?

. Kakav je red nasljedstva u inokoštini ?
. Što biva obično kad je familija spala na samu kćer?
. Komu pripadaju dobra zadruge, koja se istraže, te više nikoga živa nema?

Čine li ljudi često oporuke ?

. Bivaju li oporuke pismeno ili usmeno; koliko ima svjedoka i ko su

obično ?

. Bivaju li prisutni pri tome i nasljednici ili ne, i biva li još štogod

osobita ?

. Getavijeju li štogod za dušu i za druge pobožne svrhe i koje su najobičnije ?

to nasljedjuje žena za mužem i muž za ženom ?

. U predjelima, gdje zadruge radi neplodnosti ili drugijeh uzroka biti ne-

može, je li običan majorat ili minorat, t. j. ko ostaje u očinoj kući i
zemlji, da li najetariji sin ili najmladji ?
aje sinu koji izadje iz kuće ?

se osobu brine ?

. Pod čijim nadgledanjem to biva i komu predaje skrbnik (tutor) račune

svoje uprave ?

. Kad siroče nema nikakova imetka, ko se tad njim stara ?
. Nastoji li općina take sirote obskrbiti ? i kako to biva?
. U kojoj godini počnu uživati sirote potpuno svoja prava ?

ko narod raz jeljaje u opće svojtu ?

. Svojtu po krvi razdjeljuje li na svojtu po muškoj lozi (agnati) i po žen-

skoj (cognati), ili ne? ,

. Ima h narod još kakovih kategorija u koje svojtu razdjeljuje n. p. u

svojtupo krvi, po mlijeku, po debeloj i tankojkrvi,
po Prijateljstva, po tazbini itd. ?
nade li narod za kakve stepene srodnosti i kako ih broji?
ove svojte (stric, bratić, pastorak, itd.) i
koje ime latinsko ili talijansko ili njemačko svakome odgovara ?

. Je li pobratimstvo i posestrimstvo u običaju, i ima li ga od više vrsta?
. Koliko vrsta kumstva pozna narod ?

. Kad prodavac

\

. Koji odnošaji nastaju iz pobratimstva i kumstva ?
. Koji su odnošaji medju susjedima: imaju li oni medju se kakva prava

i dužnosti ?

. Cvjeta li u vas još gostoprimstvo i ima li kakvijeh pravila i običaja za

primanje gosta ?

2. Stvari (jus rerum).

. Za koje je pravne slačaje u narodu od neke praktične vrijednosti raz-

djeljenje stvari u pokretne i nepokretne ?
to narod razumije pod stežerom, i ima li i kakovo drugo ime za taj
ojam ?

Koje stvari pripadaju stežeru familije, a koje se mogu otudjiti ?

. Kad se kupi ili proda neka glavna stvar, što se drži da je uzgredna,

n. p. s kućom idu li peći, s konjem uzda itd. ?

. Na koje se načine stječe svojina pokretnijeh i nepokretnijeh stvari ?
. Dogodi li se kadgod prisvojenje (occupatio) polja, lugova, dubrava itd. i

kako to obično biva, 1 što bivaju pravne posljedice tomu ?

. Kakav pojam imaju ljudi o zakopanu blagu ?

. Može li svak i na tudjoj zemlji tražiti blago ?

. Ko je blago našao biva li sa svijem njegovo, ili ga dijeli s kim ?

. Ko nadje izgubljenu stvar, komu je predaje ?

. Ako ih je više u isto doba našlo jednu stvar, dijele li je, ili dijele li

nalježbu i po kome pravilu i mjerilu ?

. Ko nadje na svojoj zemlji tudju ovcu, goluba, roj pčela itd., što tim radi?
. Kad ko na tudjoj zemlji bez zle namjere nešto sagradi, posije ili usadi,

ili iz tudje robe učini

kvu novu stvar, komu pripada zgrada, usjev,
sad ili prečinjena stvar ?

. Kad kakva stvar, pa bila nečija ili ničija, tudjoj stvari priraste (acces-

8i0), n. p. riječina naplije malo po malo jednome komadu zemlje na
obali još jedan komadić (alluvio), ili ga jednome komadu otrgne (avul-
sio) a drugome priloži, biva li to sad svojina gospodara onoga komada,
kome je pristao

. Kad u velikoj rijeci izraste nov otok (insula in flumine nata) i kad pre-

sahna riječina jalvene derelictus), komu pripada taj novi prostor ?
upcu predaje kakvu pokretnu ili nepokretnu stvar, ima
li kakvih simbola ili obreda ?

. Kad neko, baš i nekupivši ili drugim pravnim načinom od ikoga priba-

vivši neku (pokretnu ili nepokretnu) stvar, neprekidno za nekoliko go-
dina posjeduje (usucapio), drži li narod, da sad ta stvar sasvim tomu
dnik u i pripada kako svojina ?

osje '
. Kad svojina dobivene stvari pripada familiji, a kad pojedincu ?

193

194. Koja su pravila zajedničke svojine ?

195. Drveta, kojim je hrek uprav na granici dviju zemalja, jesu li zajed-
nička svojina obojih susjeda, kako li ?

196. Kakvu razliku čini narod medju posjedovanjem (possessio) i svojinom

a (dorniniuro) ?

197. Kakve su obično granice medju zemljama različnijeh gospodara, i kako
se zovu raglične vrste granica (n. p. medja, kamen itd,)

198. Drži li narod, da je sramota ili grjehota ili zločin premjestiti granice
zlom namjerom ?

199

. Grupe drveta, koje se više tudje zemlje prevjese, je li ih dužan susjed

trpljeti, pod kojim uvjetima, i ko š njih voće bere ?

607

. Ima li seljak pravo prijeći preko zemlje susjedove (serv. itineris) ako

ne može drukčije doći do svoje zemlje, i koja su pravila o tome ?

. Ima li medju seljacima Popa doe , po kome jedan ima pravo pasti svoju

životinju na zemlji drugoga (serv. pascuae) ili napajati svoju životinju
na tudjoj vodi ili potoku (servitus pecoris ad aquam adpulsus) ?

. Dogodi li se kadgod, da jedan drugome dopusti nasloniti zgradu na

svoju, i koja se pravila pri tome drže ?

. Ima li kakvih sličnih odnošaja, po kojim bi jedan imao pravo služiti se

za neko vrijeme tudjim konjem, volom itd., i koja su za to pravila?

. Ima li u vas još koja vrsta privatnog ili javnog služenja (servitus) ?
. Kako se obično utercejuje pravo služenja (servitus) i kojom zgodom ?
. Koja prava i dužnosti radjaju se iz zaloga pokretnih i nepokretnih stvari ?

3. Obligacije.

. Koje su formule i simboli obični pri zaključenju ugovora u opće ?
. Misli li narod, da je grijeh ili sramota ne održati zadatu riječ i ne ispu-

niti obećanje ?

. Koje opredjeljenje ima kapara: ko je prima, a ko je dava, i kolika

obično biva ?

. Drži li narod, da je moguće razbiti ugovor radi prijevare, radi toga što

jedna strana nije bila pri bistrom razumu ili maloljetna, radi prevelike
ili prenizoke cijene itd. ?

. Koliko biva svjedoka pri zaključenju ugovora i kakvi bivaju ti svjedoci ?
. Sto je posljedica jamčenja za jamca, i za dvije strane, koje ugovor za-

ključiše ?

. Kakvi su običaji i forme pri zaključenju pojedinijeh vrsta ugovora; kako:

pri prodaji i kupovini (emptio venditio), zajmu (mutuum), posudi (com-
modatum), ostavi (depositum) itd. ?

. Koja prava i dužnosti izviru strankama iz pomenutijeh i sličnijeh ugo-

vora ?

. Kad se drži da je kupovni ugovor zaglavljen (perfectio contractu) ?
. Pri prodaji nepokretnih stvari (kuća, baština) imaju li svojta i susjedno

pravo prijekupa (jus protimiseos), pod kojim uvjetima i kojim redom?

. Plaćajući kupac ugovorenu cijenu pribacuje li koji novac prodavcu

radi sreće ?

. Pri kupovanju životinje, ima li kakvijeh osobitijeh uvjeta, kao n. p. da

prodavac jamči za kakve sakrivene mane prodate životinje, i kad te
mane poslije na vidjelo dodju, što tad biva ?

. Zbiva li se često zamjena njiva, konja itd., i ima li pri tome kakvijeh

osobitijeh obreda, predrasuda i uvjeta ?

. Kakvi bivaju obično uvjeti plaćanja dugova, da li to biva u novcu ili u

kakvim stvarima, da li na rokove ili u jedan put?

. Koji je rok običan za plaćanje, je li Ilin dan, Nikolj dan itd. ?
. Kolika je kamata obična, je hi ova u novcu ili u čemu drugomu ?
. Pod kojijem uvjetima zaimavaju seljaci jedan drugome žita za usjev, i

druge stvari, koje se opet u sličnim stvarima vraćaju (res fungibiles) ?

. Ima li što osobita pri ugovoru, kojim jedan drugome daje kuću pod ki-

riju, zemlju pod zakup itd., i koje su vrste toga posla najobičnije ?

. Pri pogodbi osobne radnje nadničara, majstora itd. (locatio, conduetio

operarum) koji su obični uvjeti i koje značenje ima kapara ?
ko se plaćaju težačke radnje ?
Književnik III. 4. 40

608
221.

228.
229.

230.

231.
232.

233.

234.
230.
236.

231.
238.

239.

240.
241.

242.
243.
244.
245.

246.
241.

248.
249.
290.
251.

252.
203.
254.
255.

Kakvi su običaji i uvjeti pri posudjenju ili najmljenju životinje za rad-
nju ili oplodjenje ?

Pomagaju li težaci jedan drugomu kakvu radnju i pod kojim uvjetima ?
Ima li u vas moba, tlaka, pomoć ili štogod tomu slično: kad i
kako to biva ?

Skupljaju li se momci i djevojke na kakve sastanke, gdje svak za sebe
radi (n. pr. prelo itd.) i što ima tu osobito? '

Kakvi su ugovori i uvjeti pri tovarenju espapa na kola, na brode itd. i
kakvim jamstvom obezbjedjuje prevozilac trgovca ?

Ima li u vas kakva sprega, gdje nekoliko seljačkih kuća odrede neko-
liko volova, konja, kola itd., da se uzajamno njima služe i kakvi tu od-
nošaji bivaju?

Je hi obično u vas, da jedan drugomu predade nekoliko glava životinje
da ih drugi hrani i umnaža. Kakvi odnošaji iz toga izviru i kako se
korist dijeli ?

Koji su odnošaji i uvjeti obični medju ribarima, koji u društvu ribaju ?
Idu li u vas ljudi u društvu na kakvu dobit i pod kojim uvjetima?
Ima li u vas cehova, čim se bave, kako su ustrojeni i koja su prava i
dužnosti članova ?

.Pri darivanju nepokretnina ima li kakvih osobitih simbola i obreda ?

Dogodi li se kadgod, da se darovana stvar opet natrag uzme, i radi ko-
jih se uzroka može to učiniti ?

li. Javno pravo (jus publicum).
A. unutrašnje državno (jus publ. internum).

1. Država i općina.

Sto misli narod o formi državnoj i o državnoj vlasti, i pokorava li se
rado njezinim naredbama ?

Podnosi li radije državne terete ili općinske ?
Koji je odnošaj medju pojedinim familijama i općinom, a koji medju fa-
milijama i njezinijem vlastima ?

U kome odnošaju stoji općina prema državnijem vlastima ?

U kome je odnošaju općina sa crkvom i s crkovnjacima ?

Kako je ustrojena općina i kako je uredjena njezina uprava ?

Koje osobe upravljaju općinom, koliko ih je ikako se zovu i koje naj-
stariji medju njima ?

Kako se izbiraju općinske starješine i ko ima aktivno i pasivno pravo
izbora ?

Pri izboru gledaju li izbirači više na imetak, ili više na osobnu znanost
i sposobnost, ili na godine ? |

Što je djelokrug općinske vlasti ?

Sto je obično obćinski imetak ?

Ima li općina svojih pašnjaka, šuma itd. i kako se upotrebljuju ?

Kako se izvršuju naredbe općinske vlasti, a osobito kaznene, i ko ih
izvršuje ?

Kako se sazivlju općinske skupštine i ko to pravo ima?

Kakav je ustroj tijeh skupština i ko im je predsjednik ?

Kad bivaju ti zborovi, i gdje ?

Ima li koja razlika medju skupštinama obzirom na mjesto, vrijeme, zlo-

609

čin, ili osobnost ljudi, koji imaju biti sudjeni, ili stvari o kojima se ima
vijećati?

. Jesu li skupštine vazda javne ili ne?
. Dijele li se skupštinari ili

vijećnici na one, koji imaju pravo glasa, i na
druge koji ga nemaju?

. Kakav je u opće modus consulendi na zborovima i skupštinama, broje li

se glasovi, i kojim redom to biva ?

. Ko može na skupštine dolaziti ?
. Mogu li i tudji ljudi biti primljeni kao članovi općine i kako to biva?
. A mogu li se rodjeni općinari lišiti prava, koje im pripada kao općina-

rima, rad šta i kako se to dogadja?

. Ima li u vas korporacija kao što su bratovštine, braća itd., što im

je glavna svrha, kako su ustrojene, koja su prava i dužnosti njihovijeh
članova, kakvi su im sastanci itd. ?

. Gradjanski i kazneni postupak (proces. civil. et poen.)

. Koja je osobita razlika sudjenja u stvarima kaznenim i gradjanskim ?
. Ko je obično sudac ili sudci, ko ih bira ili sazivlje ?

. Je li obično, da se neke parnice stavljaju na dobre ljude da ih ri-

ješe; ko ih bira, koliko i kako to biva?

. Može li otac za sina na sud doći, muž za ženu, stariji rodjak za mla-

djega itd. ?

. Imaju stranke ili krivci svoje odvjetnike ?
. Može li sud jedne općine suditi krivca koji pripada drugoj općini, ili za

zločin, koji je izvan granica svoje općine učinjen ?

. Ko i kako donosi tužbu pred sud i ko dovodi okrivljenika ?

. Koji predmeti gradjanski i kazneni pripadaju općinskomu sudu ?
. Ima li koja strana u postupku, koja pismeno biva?

. Kako se i

. Kakvi imaju bit svjedoci da bi im vjerovano bilo i koliko ih treba?

. Nagone li ili puštaju li sina da proti ocu ili za oca svjedoči, otac za

okazivanje pri sudu ovršuje, i koje su vrste dokaza obične?

sina, brat za brata itd. ?

. Ima li ljudi, kojim se nikako ne dopušta da mogu svjedočiti ?
. Pri kletvi svjedoka ili stranaka mora li biti krst, ikone, svijeće itd. 1 kako

se upotrebljuju ?

. Ima li više vrsta zakletve ?
. Je li u običaju kakva čudotvorna vrsta dokaza, kao n. pr. magija, vrela

voda, zaklinjanje ubijena čovjeka itd. ?

. Je li obično tražiti kakvu ukradenu stvar ili sakrivenu osobu po kućama,

na kojim je sumnja, ko to izvršuje i kako ?

. Kada se krivac ne nadje, je li obično da za neke štete i zločine cijela

općina ili okolica odgovara (fidejussio communis) ?

. Sude li sudci po svome objektivnom uvjerenju, ili im vaje suditi 1 proti

svoga uvjerenja, ako su se neki uvjeti formalno ispunili !

. Kojim načinom i redom biva vijećanje o riješenju ?

. Ima li kakva formula, kojom se riješenje objavljuje ?

. Svrši li se kadgod sudbena rasprava sa non liquet i što tad biva?

. Mogu li se stranke ili osudjenik pozvati na drugu vlast proti prvome

riješenju ? ko je ta vlast i kako se to čini?

. Kako se izvršuje osuda i ko je izvršuje?
. Kakva eksekucija biva proti dužnicima?
. Upotrebljuje li narod kakva sredstva, da bi unaprijed zapriječio neke

zločine i prestupljenja ?
40%

610

289.
290.
291.
292.

293.
294.

295.
296.

297.

Kakvijem se kaznima obično kazne krivci u opće, a kakvijem za neke
osobite zločine i prestupljenja ?

Koje kazni drži narod kao teže ili sramotnije, da li zatvor, da li ba-
tine, što li?

Kakav pojam ima narod o časti i sramoti, i da li više voli strožu ka-
zan, nego sramotu ?

Ima li zločina za koje je obična osveta, koji su, kako biva, i ko osvetu
izvršuje ?

Kako se umiruje raspra, koja pod osvetu potpada ?

Dogodi li se kadgod, da koga na smrt osude, kako se i kojim se sred-

stvom izvršuje (vješalima, puškom, kamenjem itd.) ?

Je li obična osuda na prognanstvo iz zemlje i što se dogodi s imetkom
osudjenika, što li s njegovom familijom ?

Kakovo je narodno mnijenje prema onijem, koji radi nedostatka dovolj-
noga dokaza izbjegoše kazni, i što su posljedice tomu ?

3. Kazneno pravo (jus poenale).

Da bi se neko kazniti mogao radi svoga zla djela, treba li da djelo
bude učinjeno zlom namjerom n. pr. A. je nehotice ubio B. zaslužuje li
on po narodnom mišljenju istu kaznu kako da ga je i hotimice ubio,
što li?

. Kakvu razliku čini narod medju zločinom i grijehom, medju zločinom i

prestupljenjem ?

. Koje opačine ubraja u prvu, koje u drugu, a koje u treću kategoriju ?
. Koji su zločini i prestupljenja najobičnija u vašem mjestu ili okolici i

koji su uzroci tomu ?

. Koji su zločini i prestupljenja teži u očima naroda, nego li u državni-

jem zakonima, a koji su naprotiv lakši ?

. Koje okolnosti čine neke zločine težijem, da li n. p. pri kradji razlom-

poje vrata, kradja ob noć, u vrijeme požara itd. ?
ako su kažnjeni oni, koji pomagaju izvršenje nekakva zločina, kako li
oni, koji skrivaju ukradenu stvar, zločinca ili bjegunca ?

. Koju razliku čine ljudi medju pokušajem i izvršenjem nekoga zločina ?
. Drži li narod da višu kaznu zaslužuje ubojica pravedna i opće pošto-

vana čovjeka, nego čovjeka, koji nije bio držan u opće za poštena ?

. Je li dječje ubojstvo često, kako se dogadja i rad šta?

. Dogadja li se samoubojstvo, što su mu uzroci, i što narod o tome misli?
. Otjerivanje ploda utrobnog drži li narod za grijeh ili za zločin?

. Kako to obično čine i ima li ko da bi mu to kao zanat bio?

. Je li u očima naroda teža kradja ili grabša?

. Ima li u vašoj okolici hajduka; što su hajduštvu uzroci, i što narod o

njima misli ?

. Kako su ustrojene hajdučke čete, koja prava i dužnosti ima njihov vo-

dja prema pojedincima, kako dijele plijen, na koga obično udaraju, ka-
kvi su im sastanci itd.?

3. Kako narod gleda na čovjeka koji je negda bio hajdukom ?
. Ima li pri kradji osim veličine u šteti učinjenoj i drugijeh okolnosti

koji je čine lakšom ili težom obzirom na to: ko je ukrao, komu je

ukrao itd. ?

. Dogadja li se često domaća kradja: ima li kakvo osobito ime i što mi-

sli narod o njoj?

339.

340.
341.
342.

611

. Kad ko sa tudjega drveta ubere voća da izjede, drži li narod da je to

kradja, a osobito kad to putnik učini?

. Koliko se plaća za kradju ili ubijenje tudje životinje ?

. Da li se za neke vrste živina mora više platiti nego valjaju, i zašto to?
. Napadanje na tudje nepokretno imanje kako se kazni?

. Što se misli o lovu ptica i zvjeradi u tudjoj ili općinskoj šumi, ili ri-

banju u tudjoj ili općinskoj rijeci ili jezeru ?

. Što misli narod o rušenju i palidbi tudjijeh ili općinskijeh šuma, i kako

se kazne zločinci?

. Dogadja li se ta palidba i rušenje često u vašoj okolici, i što su joj

uzroci ?

. Ima li prestupljenja proti javnomu zdravlju, n. p. prodaja gubavoga

skota, nezdrava mesa itd., 1 kako se kazna?

. Zločini i prestupljenja proti ćudorednosti kao n. p. silovanje djevojaka i

žena, pederestia, prijevara djevojaka, javna bludnost, jesu li strogo kaž-
njeni i kako ih po teškoći razredjuju ?

. Djevojka, koja se s kim zaboravila, pa postale očigledne posljedice tomu,

smije li nositi djevojačko odijelo? A kako je njezine dosadanje druga-
rice gledaju i što u opće narod o njoj misli ?

. Sto misli narod o pjanstvu i skitanju?

. Je li u očima naroda kakvo prestupljenje kriomčarenje (controbanat) ?
. Sto misle ljudi o krivoj zakletvi ili o krivom svjedočanstvu pred sudom?
. Sto su u opće uzroci, da taj ili onaj zločin ili prestupijenje ima prevagu

u vašoj okolici? Nema li tu upliva položaj okolice, karakter stanovnika,
lako sakrivanje posljedica itd.

. Ima li zločina i prestupljenja kojijem bi uzrok bilo sujevjerje narodnje,

a naprotiv ima li kakvo sujevjerje, koje preprečuje nekakav zločin ili
prestupij enje?

. Kakvi zločini imaju osobito škodan upliv na moralnost, obilnost, izobra-

ženje itd. u vašoj okolici ?

. Zdvornje ili medjunarodno pravo (jus publ. externum.)

2. Kakav obični pojam ima narod o tudjoj državi ili narodu, drži li da je u

mirno doba dužan s tudjijem narodom prijateljski postupati ?

. Razlikuje li narode više po narodnosti ili po vgeri, ili po pozitivnim gra-

nicama, i što su uzroci tomu ?

. Ima li kakve poslovice, anekdote ili poruge za ljude, koji pripadaju dru-

gome narodu, vjeri ili državi?

. Kako poštuje imanje i ljude tudjeg naroda, koji preko njegova zemljišta

prelaze ?

. Što misli narod o obezbjedjenju tudjijeh poklisara i o njihovu čašćenju?
. U krajinama, koje graniče s Turcima, je li obično kakvo četovanje i čini

li narod koje razlike medju ratom i četovanjem ? .

. Što su obični uzroci tomu, i misli li narod, da za navještenje rata treba

neki uzrok ili barem izlika?

Drži li naročito objavljenje rata kao potrebno, i ima li tom zgodom ka-
kvijeh obreda ?

Kako u_ratu poštuje imetak neutralnih naroda ?

Što ko zaplijeni, drži li da je njegovo, ili valja da s kim dijeli plijen?
Drži li narod da je pristojno kakvo zlo učiniti neprijateljskijem ženama,
koje im u šake panu?

343. Kako se podnosi sa zarobljenicima, zadrži li ih kod sebe i pošto se mir
ugovorio, ili ih puštava ?

344. Ima li što drugo osobito uz rat ili četovanje ?

345. Kako se pogadja ili ugovara mir ili primirje ?

346. Je li u običaju poručanstvo, koga ili što davaju u poručanstvu i koja su

ravila za to?
347. Kako se proglašuje mir i ima li tu kakvijeh obreda ?

Premda se ovdje priličan broj pitanja nagomilao, razumije se i po sebi,
da njima nije iscrpena svakolika ogromna juridička nauka, nego da bi se iz
iste još moglo stotinama drugijeh pitanja postaviti — ali bojeći se da bismo
tim dosadili čitaocu za sada se i tim zadovoljujemo. Ipak kako i gore ka-
zasmo, mi ne možemo zahtijevati, da nam svaki rodoljub na svako pitanje ni
od ovih navedenih odgovor dade, jer bi time mnogo požrtvovanja od poje-
dinca zahtijevali, osim toga to nije ni moguće, jer svikolici odnošaji, o kojim
mi govorismo, u svakome se predjelu i ne nalaze.

Ko bi pak htio i na svako itanje odgovoriti, pa bilo medju odgovorima
negativnih (t. j. samo primjedba da u dotičnom kraju nema nekoga odnošaja
ni običaja), time ne samo mene bi na to veću zahvalnost obvezao, nego bi i
narodnoj našoj knjizi koristan bio: riječju što ko više uradi tim bolje. Ali da
bi ta radnja u istinu korisna bila, moramo svakoga radnika zamoliti, da se
obazre na slijedeće opaske :

a) Neka se najprije točno zabilježi mjesto i okolica, za koju se odgovara —
tad, da li običaj, o kome je riječ, siže u dalje predjele, (ako je mo-
guće) s kojim razlikama 1 što su uzroci tim razlikama, jeli običaj još
u potpunoj životnoj sili, ili samo životari pa je blizu izumrću — ako je
izumr'o, do koliko je od prilike godina tomu nazad još živio.

b) Neka se opisuju samo fakta, za koje radnik sam znade, jer opisalac
jamči za to svojim imenom (koje molim da se razgovijetno napiše), i to
što se god može točnije, nimalo nemareć za kakvo stilističko kićenje.
Za ono, što je od drugoga čuo pričati, neka zabilježi da je čuo i uprav
kako je čuo.

c) Ako za potvrdu nekoga običaja ima i konkretnih primjera, ili ako jedan
običaj ima iznimaka, neka se navedu i jedni i drugi: neka se samo pri-
aje da su to primjeri i iznimke.

d) Mi znamo, da na mnogo mjesta ima važnijeh običaja za koje mi i nepo-
stavismo nikakvoga gitanja, ali kako se po drugim pitanjima pozna da
ovamo spadaju, neka se ne izostave — osobito pak, ako su slični ili pro-
tivni kakovu običaju, za koji ovdje ima neko pitanje.

e) Od prevelike su važnosti imena, kojim narod nazivlje neki odnošaj, po-
sao, zločin, djelovanje, osobu koja nešto čini ili se u nekome odnošaju
nalazi (n. p. prodaja, posuda, zajam, sprega, sansarija, ubojstvo, kradja:
sočiti, ličiti : rukodavalac, jamac itd.) zato preporučujem, da se najvećom
pomnjom i točnosti zabilježe, — pa i ondje, gdje mi nijesmo na to na-
ročito u dotičnom pitanju ni opomenuli. Ova imena mogu nam, kad ih
se dobar broj sakupi, poslužiti medju ostalim da pročistimo i popunimo
malo po malo naše juridičko zvanično nazivoslovlje, koje je i do danas
još do zla boga sakato, premda kojekako iskrpareno. Takova imena i na-
zivi, koji su prešli iz tudjega jezika u naš, neka se pod nipošto ne pre-
vode ni popravljaju, nego nek se točno zabilježe u samoj formi u koju
ih je narod manje više preinačio i dotjerao: to je važno, jer te tudje
riječi mogu nam često razjasniti izvor nekome običaju, ili barem uzrok
njegovoj manjoj ili višoj preinaci.

f) Isto su tako važne i poslovice i izreke, koje narod ima za množinu od-

-

613

nošaja, neka se dakle ni to nezaboravi, što je točnije i potpunije mo-
guće zabilježiti.

g) Na dosta mjesta ima odnošaja koje je narod radi okolnosti morao pri-
poznati i poprimiti, ali sveudilj misli, da to kako jest nije sasvim pra-
vedno. U tom slučaju neka se i protivni odnošaj opiše, i nek se napo-
mene kako bi po narodnome mišljenju pravije bilo.

h) Mislim da netreba ni napominjati : da opisatelj ima samo gledati na obi-
čaj narodni i na narodno mišljenje opisujući pojedine odnošaje, i nikako
se ne obzirati na pisane zakone, jer su ovi i onako svakomu poznati.

i) Mi smo se ovdje ograničili samo na pitanja, koja se na pravo odnose,
ali kad bi kogod priopćio nešto i o urbarijalnim odnošajima, od velike
bi koristi bilo — mnogomu bo su pravnom običaju upravo urbarijalni od-
nošaji glavni temelj. Takodjer gdje se nalazi i kakova osobita grana tr-
govine, proizvoda, promisla i obrta, bilo bi dobro kad bi se opisale.

Komu nebi bilo sasvim razumljivo kakvo pitanje, neka se izvoli na
mene obratiti, a ja ću se požuriti, da mu ga čim razgovjetnije objasnim,
a kad bi mislio, da bi ga moglo štogod pomoći, ja bih mu dragovoljno
poslao i svoje dijelce o pravnim običajima u kome je opisano, ako i ne
potpuno, nekoliko takovih običaja barem iz privatnoga prava.

)) Odgovori mogu biti pisani u kom mu drago jeziku, a biti će štampani
ili u juridičkomu časopisu koji namjeravamo izdavati, ili kad bi što
prepriječilo izdavanje toga časopisa, u posebnim sveskama, koje bi s vre-
mena na vrijeme izlazile.

Ako se u nas do sada povjesnik narodnoga prava nije mogao nimalo
pomoći narodnim pravnim običajima, zaisto ni jugoslovenski jus scriptum
nije mogao upotrijebiti u svojoj potpunosti i okoristiti se njime kako bi
trebalo i kako bi želio, jer ne samo da još nijesu svikolici objelodanjeni
putem štampe, da li, i što je izdato, nijesu svikolici izdavaoci u tome
poslu jedna o kritički radili; a osim toga zakoni su ili posebice Štam-
pani ili kojekuda po zbornicima raspršani. A svaki povjesnik znade
od kolike bi koristi bilo, kad bi se svakolika statuta i zakoni jugosloven-
skih gradova i općina, pa bili oni pisani kojim mu drago jezikom, u
jedno sabrali pa kako cjeloviti ,corpus“ kritičkim načinom izdali. Ali
za to, naravno, treba što je više moguće rukopisa na raspoloženje imati,
da bi se mogao za svaki zakon najstariji ili najpotpuniji rukopis izabrati,
a ostalim ga, gdje treba, popuniti. Ja se već od nekoga vremena bavim
sakupljanjem takovih rukopisa i vijestima o njima, te molim ovom pri-
likom svekolik» rodoljube, koji bi nekakav rukopis imali, ili zanj oba-
znali, da bi mi izvolili priopćiti uvjete, pod kojim bi mi se dotični ruko-
pis mogao posuditi, prodati, prepisati ili barem opisati.

Dr. V. Bogišić
(u carsk. dvorsk. biblioteci u Beču.)

Meteorologičke pažnje
na kraljevskoj višoj gimnaziji Osiečkoj
od studena 1865 do konca listopada 1866.
Priobćio
Juraj Poenz.

Uvažavajuć, da meteorologija nije samo a gledišta puke teorije veoma važna znanost,
uego da je ona i na druge praktičke struke pače i na samo narodno gospodarstvo od velikog
upliva, počeo sam s namjerom da naše pokrajine dobiju barem jedno meteorologičko pazilište
više, od 1, studena 1865 pravilno motriti meteorologičke pojave a sada evo priobćujem štiocem
rezultat tih svojih pažnja.

Prije svega valja mi reći nekoliko rieči ob ovomjestnih okolnostih.

Grad Osiek leži (na desnoj obali Drave) u ravnici, povišen nad morem (po Kreilu) 305'16
bečk. stop. ') Geografička mu je širina == 45" 33' 43“ a dužina = 16" 21' 53“ od Pariza.?)

BrdinA neima blizu njega; najbližje brđine su mu Našičke a najbližji brežuljci Djako-
kovački i Almaški. Nu mjesto toga porasle su Osieku na jugu, iztoku i zapadu velike glasovite
šume Slavonske.

Tlo je ilovasto i stranom pjeskovito i svuda biljem zaraslo. Ove okolnosti su naravno
od velikog upliva na podnebje ovdašnje, pa po njih ćemo se moći i razne slieđeće meteoro-
logičke pojave, osobito veliku množinu vlage itd. lasno protumačiti.

Odnosno na bilježke u obće valja mi spomenuti :

1. Popriečni godišnji razmjer tlakomjerne visine bijaše == 334:12 par. crt.; najveća tla-
kom visina bijaše dne 9. prosinca 1865 (== 342:33 p. lin.) a najmanja 21. ožujka (== 325:68
p. lin.)

2. Popriečna toplota ciele godine bila je == 9:6"R; najveća == 4-27. 8"R, i to dne 27.
srpnja u 1 s. poslje podne, a najmanja 7. siečnja 1866 u jutro = — T* 8»R.

3. Što se tiče tlaka pare i vlage u zraku razabira se najbolje iz skrižaljke C i D.

Medjutim moram spomenuti, da je vlaga često izvanredno velika, osobito u jutro, i to
ne samo u jeseni, zimi i proljeću, nego i u ljetu. Bili dani najljepši i psichrometrička razlika
danju ma kako velika, ipak pada noćju često rosa, i vlaga je u jutro dosta puta prieko 90%.

4. Glede naoblake znamenito je, da u jeseni i zimi često puta gusta magla zemlju po
više dana pokriva, pa u takovih slučajevih je i vlaga skoro uviek maksimu najbliže.

5. Od vjetrova piriše najčešće: '

Sjevero zapadnjak, istočno zapadnjak, istočno iztočnjak i sjevero istočnjak.

Koliko sam dosada spaziti mogao navješćuju Si i Ji obično pogodno uztrajno vrieme,
dočim Iz obično kišu donosi a Sz kišu i oblake obično raztjeruje.

Popriečna jakost vjetra bila je = 2, t. j. vjetrić, koji bi po prilici lišće na stablu gibao.

') »Jahrbuch der k. k. geologischen Reichsanstalt“ 1853. IV. Jahrgang. Nro. 3. str. 543.
2) ,Ritters geographisch-statistisches Lexikon“ 3. Auf. str. 395.

615

Nu bilo je više puta i jakih vjetrova, najme: 22. travnja 8i,, 17. lipnja Si,, 26. srpnja
Se, 21. kolovoza Sz—Iz,, 2. rujna Sz», 9. rujna [z., 18. rujna jak vjetar izmedju Si i 8, 26.
do 27. rujna Ji,.

6. Atmosferička oborina ciele godine bila je = 212:72 par. crt. Po tom bi razmjerje
bilo == 17:73.

Maksimum dnevni bijaše 8. lipnja == 16:00“; danA sa oborinom bijaše 127. Od tih
bijaše 89 s kišom, 24 sa sniegom, 10 sa maglom, ') a 4 sa tučom.

DanA sa oborinom i grmljavinom bijaše 22, i to u lipnju 8, u srpnju 6 u kolovozu 4»
u Rujnu £. '

1. Izvanredni pojavi u zraku bijahu:

a) Mraz dne 23. svibnja poslje deseto-dnevnoga 8z.

b) Sunčani kolobar dne 26. srpnja od 11'/:—2'/, ure po danu ; prekrasan i čudnovat pojav
zbog veličine kolobara premjer svjetloga kola bijaše velik barem 100 prividnih sunčanib
dijametara !

c) Dne 6. rujna u 8 ur& na večer vidjena je ognjana sjajna pruga, gibajuća se od iztoka
prama zapadu, koja se je napokon poput rakete razpukla na 2 kruglje krasne boje.

d) Dne 12. rujna oko 12 ur noći poćutismo potres zemlje. Usljed dvaju jakih nu.kratko
trajućih tres nzdrhtaše zidovi, zazvečaše prozori i pokrenu se pokućtvo u sobah.
Trajao je po prilici 2 trenutka, a smjer mu bijaše od juga prama sjeveru.

Sprave za motrenje imađob onakove, kakove obično ima svaka stacija meteorologička.
Pažnje sam obavljao u 7 ur. u jutro u 1h poslje podne a u 9h na večer. Morao sam
u 1 ur. bilježiti što sbog mjestnih i službenih okolnosti nemogoh drugač. Dokončav tako svoje
obće opazke, dajem evo sada obširniji priegled pažnja, koji će, mislim, biti svakomu razumljiv,

s A.

. Priegled tlakomjernih visina (visina u parižkih crtah 300 --) na O Rćaum.
reduciranih.

1. 4+ Najračn iajmanja Najveća Najveci
gdino | | pijensto» zaiajeda || EDE | ene | Pe | s |.
i ninja razmjer ja visina Visina Z
re ih | 1 h | 9h ord dne | visine dne |risine | m - visine | dne | E [visine ps
1865 rozi OTP) (ID) UZETI TREVI DINU JESTI! Ko TEO ZLI 1 DPI |
Studena d4 5613465134 osla "BU F 15141:01( 1013079 1(41:51 TI30:40111:111
Prosinca 57-87135:04138:08137:98 | 14,42:27| 5(32:33 1142 98 1(32:16110:17
I 5bb
Siečnja 96:18136:09136 00136:10 | 22138:81| 10125:39) 7139:40 1(24:01115:89
Veljača 33 08133 26131:051/32:653 | 17136:03| 28130:351 9136:22 9129271 6-95
|. Ožujka 210 89130:95131:04150:98 | 28155:29| 1412586] 2 7|35:38 7(25:68| 370
Fravuja 34:00134 :38133:54133:98 | 16136:431 — 2131:69 7136:93 9131:44| 5:49
Svibnja 33:49133:471383:83132:59 6135:91| 2128-25 113616 TATTTI #39
Lipnja 33.91 132:71138:42133:68 | 9[/35:41| 17/2988 TIBbid 9 [28:98] 6:81
Srpnja 39 16132:90132-84132:98 | 9136 39| 113065] 156 511, 4 1|249:99] 6-52
Kolovoza [33:07 3306 3292155 02 | 26135:93| 21130:36 713606, 1180 85| 5:73
Rujna 30719109: 74199'79 537 (7 | 30/3568] 4131:73 9,35'89| 1130:73| 514
Listopada 95-92 3098 36-01 [85:97 | 21/139:36| 1413190 7139:64. 113147] &17
Popriečno god,
razmjerje 139-23[34-18133:95134:12

"') Ovomu neprotivi se moja izrjeka pod br. 4, da je najme ovdje jeseni i zimi često puta
gusta magla, buduć ovu godinu valja u tom pogledu ubrojiti medju iznimke.

Priegled toplote po Rćaumurovom toplomjeru.

Godine | Mjegečna raamjerja | ČIMJEĆE | sjena | Keiedao | Noine |
i razmjerja | razinjerja toplota toplota =
' [| I i i
mjeseca 1h | ih 9h | gnjerja dne topi, | dne| topi. | ane | š| topi. dne| | topl. | A
1865 |
2)
Studena +34 8:6! 541 _ 58 9| 9:9| 141—0.6[ 24) | 1| 14-0[ 18| T[—32| 17-2
| 9 25)
Prosinea = [—14]416][—05[—01| 1/88 991|—44| 1| T] 129 10 1|—7-0| 192
1866 a.
Biečnja —— [—1:1[4+21[+01[+-04 [191483] 8|-—4-7] 30) | 1|+64| 8] 1|—T8| 142
Veljače +15 70. 38| 41 12 89| 24[—0:9| 121 1| 12:8] 24] 71—6*6| 19:4
Ožujka 451 103) 6:21 701 61 92| 151+-0:6| 211| 1| 16:2] 161 TI—-0:9| 17:1
Travnja 7:8] 161[ 9:7! 11:2/ 30! 16:9[ 11 4-9[ 301 1| 22:6! 1| T|—02| 228
Svibnja 9:1| 16:0/ 11-21 12:1 80| 19:1| 22/50 311 11 23:6| 231 TI+-2:2| 214
Lipnja 15:7] 28:8] 16:9] 18:6 | 30] 22-3| 18| 18-4| 80| 1| 27-4| 18| 9 12-0[ 15-4
Srpnja 154] 21:9[ 16:8] 180 | 19 223 , 1451 191 1| 27:8 50) 9) 118[ 160
Kolovoza 13:4| 19:9| 15:0| 16:1 20! 19.7 12] 11:7] 291 1| 41| TI "| _96| 145
Rujna 12:2] 20:4| 14:6| 15:6 2| 181[ 21[ 1211 81 1[ 40 5[ T|_ 91 149
Listopada 4:0| 1131 51| 68 3| 155| 22 02 _1[1| 204] 22[ T|—34| 23:8
Godišnje raz-
mjerje T0| 132) 87| 96
C.
Priegled tlaka pare u parižkih crtah.
. jveća n ajs N i
Godine Mjesečna razmjerja "dovna | Pro ki | opaženi | «
razmjerja | razmjerja tlak | tlak s
mjeseca 7h ih 9h | gršezja dne | visina | dne |vtstna | dne| £ k | stetna | dne] S |visina g
1865
Studena 2-61] 3:39| 3-06] 3:02| 2] 4-43] 15] 141| 11 11 5.70 15) 1| 1:38] 4:32
Prosinca 1:71] 208 1:82[ 1.881 11 3:36! 9 LIB| 1[1| 419 9 T| 108| 316
1866
Siečnja 1:T1| 1:15] 1:86[ 1:78 | 19| 246|_8| 1-18] 191 1| 3:02[_8| 7| 0:88] 214
Veljače 2:11| 2:88| 2:47] 2:49 | 21 3:35) 24 1:43] 21 1| 3:72] 241 T| 1:00] &72
Ožujka 2151 3:49! 3-06) 3:10! 6! 4:26! 29| 2:18! 6! 1 |: 4:88, 16/ T| 1:72] 3:16
Travnja 312| 4:37| 3:85] 3:78 | 30| 544(_1| 2811 17| 1| 0841 7| 193| 5:91
Svibnja 3:92| 4-17] 421| 4:30 | 30 6:76| 23| 2:43] 31| 1| 7:38] 28[ T| 2:01 5:37
Lipnja 6*64| 6:13] 6:96| 6:58 | 21( T-97| 18| 4:69] 21( 1110:77| 19 7| 442] 6:35
Srpnja 6:07| 6:53] 6:30| 6:30 | 17| 8:75! 9 4:98| 19 1 110:00[ 25[ 1| 4-42] 5:58
Kolovoza 5-53| 5:98| 5:97| 5:82| 201 7:43] 12| 437| 21 7| 7:73] 8| TI 4:19[ 3-63
Rujna 4:88/ 587| 5 540| T| 6:35| 28| 391] 24 9| 7:28| 27[ T| 8:27] 3:96
Listopada | 2:62, 910| 301| 291 | 14] 5-82] 19 2:621 3:10] 301| 291|[ 14| 5:321 19 1:81| 14[ 1| G19| 22| 7 1[_14[ 1 | 619[ 22] 1| 1:38 4:81 4-81
| Popriečno g. Popriečno 8] gal gogl aogl 98
razmjerje | 3:64| 428[| 4-05| 8:95

617

D.
Priegled zračne vlage u postotcih maksima.
. jveć ajveć j
Godine Mjesečna razmjerja "dnevna Kome | opadona opažena | «
i razmjerja | razmjerja vlaga vlaga |
' __..— ri
mjeseca Th ih 9h | mjerja dne| “jo | dno "o | dne] s | o, | ane] £| 2. pa
1865 ' *
Studena 90 T4 86 83 21/98 13| TI | 211 71995 | 151 1[ 411585
Prosinca 93 | 88 | 92 | 90 [5098 | 1[ 88| 11/7995 | 2|1| q2l2rs
1866
Siečnja 92 | 85 | 91 | 89 | 9996 | 25] 77 | g] Tl995 | gl 1l 13269
Veljače 91.| va | 87| 85 [ 2399. | 11] 70 [259129199 | 24[ 1| 5ala6
Ožujka 91 | 72 | ga | aa [g0l95. | zaj 68 [SBI 798 | zaj a( ar lsi
Travnja 87 | 58 | 81| 75 | 23195 201 65 | 22| 7199 11, 29170
Svibnja 86 | 58 | 80 | 175 | 13/88 20| 54 | 27| 7197 23| 11 43154
Lipnja 88 | 58 | s1| 72 | 8194 | 2] 60[,51 9198 | 1[ 1| 33|65
Srpnja 82 | 581 781 13 | 24190. | | 56 | 29| 1198 15) i| 89159
Kolovoza 81 | 57 | 84 | 16 6188 29| 55 3| 9 [99:5 | 28| 1| 38161:5
Rujna 87 | 55 [ 79 | za [19/98 [2] 0 [zg 7l89 | 8[1| 4slse
Listopada 85 | 561 80 | 77 | 29/95 3| 60 | 30l 9 [98 8) 1| 44 [54
Popr. god.
razmjerje 88 | 66 | 84 | 79
“E.

Priegled naoblake, smjerova vjetra (u postotcih ukupnoga broja) i

atmosferičke oborine.

Godine

Siečnja
Veljače
Ožujka
Travnja
Svibnja
Lipnja
Srpnja
Kolovoza
Rujna
| Listopada

Popr. godiš.
razmjerje

elo
T 16
1 [6
1 [6
6 |7
514
1138
6.14
615
514
413
413
Kara

Naoblaka

Mjesečna razmjerja

8
6 |—
117
6 |—
1 |-
6 |—
5|—
5 11
4 [—
56 |1—
4 |—
3 |—
4 |1—
5 |

Smjerovi vjetra Oborina
Postotnice ukupnog broja FK Najveća
_—————————__. 2 A8
Si J Ji J | Jz | 2 | Sz Is s5 d |visina
8 |—| 40[1| 8[—]| 15] 636110] 802
26 23 |[—|1 19 | 1| 21| 2:38| 71 0:88
14 [—!| 451 1[| 221 21 15[|[ 930!111| 4:52
8 | 5| 24 | 1| 40 | 31 19 | 22521231[ T24
4[—|17[—1| 38 | —| 31 [ 2916[30| 6:60
121[—| 41[1—[ 18 | 6[ 30 [ 12:10[23| 844
4|—13861—| 91|1| 49 1 1414[127| 7-20
20[—| 9[—[ 17 [ 1| 52 [ 37:04| 8116-00
1ll—[ 41—| 4111 70 | 29:801[20[12-60
38 |—| 101[1—| 26 | 1| 59 | 25341 12/1111
6G|—| 34 |—| 33 | 4| 23 | 20:08| 4| 8-04
43 | 3| 4|1—| T|[ 2[ 111| 450115| 2:34
EOL dal |

ćntinnilates ahenece,in (roatia repertae, quae nunc tn Maseo Zagrabienst ConserDanturna

/meris

1_8,10,16,17.srgneaae in dirmidiam partem verae magnitadinis redactae sunt.

D
4

+ = LE