(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Književnik"

This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project 
to make the world's books discoverable online. 

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject 
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books 
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover. 

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the 
publisher to a library and finally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying. 

We also ask that you: 

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of 
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers 
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web 



at |http : //books . google . com/ 



I 




^6ra»!^ 




1 

f 

1 

4 



■.H^^mt;; 



KNJIŽEVNIK. 

ČASOPIS /^; ■"'~^' 

JEZIK I POVIEST HRVATSKU I SRBSKU 




%• 



rRODJfUT^gJSrANOSTI. 

POĐPOBOM HATtCE ILIB8KE 

UREDJUJM «!yU>AJU 

ANJO AAĆKI, V-PaGIĆ, JOSIP TORBAR. 



GODINA TEECA. 

« 



(AD-BA- 







n ZAOBEBU. 

Štamparija Dragutina Albrechta. 
1866. 



y-3 






/ oS^3:l.3o ^ :L3 r 



Književiiika treće godine bijahn 0¥i siirađoici: 

Bakotić C. A., profesor na Rieci. 

Bogišić Valtazar dr., u c. dvorskoj biblioteci u Beču. 

Danićić Gjttro, pravi ćlan jugosl. akademije, u Zagrebu. 

Iveković Franjo dr., profesor bogoslovije u Zagrebu. 

Jagić Vatroslav, pravi član jugosl. akademije, profesor u Zagrebu. 

Jirećek Hermenegild dr., u c. kic^i državnom ministarstvu u Beću. 

Lopašić Eadoslav, kotarski sudac u Severinu. 

Ljubić Sime, pravi član jugosl. akademije, profesor na Rieci. 

Matković Petar dr., profesor u Zagrebu. 

Penz Gjuro, profesor u Osieku. 

Raćki Franjo dr., pravi Član jugosl. akademije, kr. školski nadzornik u Zagrebu. 

Radetić Ivan, profesor u Osieku. 

Vnkasović Živko, pravi član jugosl. akademije, gimn. direktor u Osieku. 



Sadržaj. 

I. 

Jezikoslovje, poviest hrvatsko-srbske književnosti i 
književne starine. 

Strana 

a) Bazprave : 

Prilozi k tumačenju nasib narodnih pjesama, od J. Radetića .... 242 

Hrvatska Zrinijada prama magjarskoi, od đra. Fr. Ivekovića .... 310 

Adrianskoga mora Sirena : hrvatski epos XVft. vieka, priobć, od V. Jagića .S36 

b) Kratke knjiševfte i^esti : ■ 

Ćirilski zbornik XVI -XVII. stoljeća, od V. Jagića 121 

Stari spomenici pisma i jezika jugozapadnih Slovjena, od V. Jagića • • 131 

Tipik sv. Save za Orahovicu, priobć. Gj. Daničić 139 

Odnošaj medju lingvistikom i antropoloerijom, od V. Jagića .... 293 

porieklu Indoevropejaca, priobć. od V. Jagića 297 

Sveti Gjuragj Kratovac, priobć. Gj. Daničić 303 

Štampana hrvatska knjiga XVI. vieka, priobć. V. Jagić 306 

Kratak priegled hrvatsko-srbske književnosti, napisao V. Jagić • • • 552 

c) Kritike : 

Obzor historiji slavjan. literatur od Pipina i Spasoviča, pripominje V. Jagić 152 

Znanstvene radnje hfv. gimn. programa, pripominje V. Jagić .... 310 

Grammatica della lingua Serbocroata di Pietro Budmanni, presudjuje Gj. 

Daničić i ' * ' ^^ 

PrimČri staroh^rvatskoga jezika od V. Jagića, dio II., pripominje dr. Fr, 

Rački 597 

Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih , izd. Gj. Daničić , pripominje dr. 

Fr. Rački 598 



n. 

Poviest, starine, zemljopis, narodopis i narodni običaji, 

statistika itd. 

Strana 
a) Bazprave : 

važnosti sakupi jaD ja narodnijeh pravnijeh običaja kod Slovena. Napisao 

dr. V. Bogišić 1,161,408 

Starine i njihovo znamenovanje, napisao V. Jagić 48 

Panonija u IX. stoljeća. Napisao dr. H. Jireček 87 

Grad Cetin, historijska monografija od B. Lopaiića 477 

Predaje Jadranske. Biomeda ilirskom, napisao S. Ljnbić .... 496 

Ob obrani hrvatsko-slavonske granice, napisao dr. Fr. Bački .... 510 

Najnovija kartografija o jngoslovjenskih zemljah, od dra. P. Hatkovića • 75 

Statistika moralnosti n Hrvatskoj i Slavoniji, od dra. P. Matkovića • • 264 
h) Kritike : 

Opis Bosne od T. Eovačevića, pripominje dr. Pr. Bački 156 

Bartenfttajnov kratak izvestaj o stanju ilirskoga naroda, prev. A. Sandić 

pripominje V. Jagić 157 

Životopis Nikole Zrinjskoga od prof. M. Mesića, pripominje dr. Fr. Bački 590 

Glasnik srbskoga učenoga društva, knjiga II. — pripom. dr. Fr. Bački • 596 

Statistika od dra P. Matkovića, pripominje dr. Fr. Bački 599 

m. 

Prirodne znanosti. 

a) Baeprave : 

Dosadanji napredak u prirodopisu: 

ni. bilinah, napisao 2. Vukasović 107, 281 

IV. rudah, napisao 2. Vukasović 541 

Nešto vatrometih, napisao C. A. Bakotić 115 

b) Kritike : 

Pojavi iz priroda od D. A. Bakotića, pripom. 2. Vukasović .... 316 

IV. 
Hrvatsko-srbski knjigopis za god. 1865., 

sastavio Drag. Jagić 145 

V. 
Naputak za opisivanje pravnijeh običaja^ koji u narodu živu, 

od dra. V. Đogišića 600 

VI. 
Meteorologičke pažnje 
na kr. gimnaziji Osiečkoj 614 



-^oo^oo« 



I. Sazprave. 

važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh 
običaja kod Slovena. 

Napisao 
Đr. Valtasar Bogišić. 

Nauka je spoznata ili dokazana istina. Ali da se spozna i dokaže narav 
ikoje stvari, treba ilobro i jasno poznati svekolike njezine odnodaje sa dru- 
gijem bližijem ili daljijem stvarima. iSamo na taj način možemo doći do onoga 
bistroga i opredijeljenoga pojma, koji sačinjava istinu spoznatu i dokazanu, 
koji sačinjava nauku. Kako je neograničen broj stvari, koje se predstavljaju 
čovječkome umu, a još viša množina odnošaja njihovijeh sa drugljem stva- 
rima, otuda dolazi, du nije nikako moguće, da jedan čovjek ili jedno poko- 
ljenje shvati sve te stvari i dopre u svake do stupnja istine dokazane. Iz 
toga slijedi, da pojedine nauke nijesu nigda iznenada buknuie i jednog dana 
porasle, nego su morale vijekovima jedna iza druge, zaviseći ili nezaviseći 
jedna od druge, na vidik izlaziti i razvijati se. Red napredka svake na- 
uke služio je kategoriji vremena i to istijem redom i mjerom, kojijem bi 
nove okolnosti rasvjetljivale pojedina snošenja, ili prije prezrena, ili sakri- 
vena, ili sasvijem zaboravljena. 

Samo ako uzmemo navedeno tvrdjenje kao istinito, moći ćemo nekijem 
načinom shvatiti, zašto se u znanstvenom životu narodi kadgod dogodi, da, 
dočim se polje nekijeh nauka ili znanstvenijeh struka u kratko vrijeme raz- 
vije i dopre do nekoga usavršenja ; druga znanstvena polja, koja po svojoj 
unutrašnjoj vrijednosti i po plodu kojega obećavaju — isto su kao i prva, a 
kadgod i još više važna — svejednako, radi poznatijeh ili nepoznatijeh uz- 
roka ostaju zanemarena i lualone potpunom ledinom. 

Jedna od tijeh važnijeh ali zanemarenij eh struka u književnosti sloven- 
skijeh plemena, jest zaisto živo običajno pravo narodno; i upravo o tome 
znamenitome predmetu naumismo probesjediti u ovome spisu. 

Da je narodno pravo isto kao i narodni jezik glavni dio narodnog 
bića — da se isto kao i jezik neprestano u organićkome razvitku nalazi — 
da kao i jezik najbolje pokazuje ćud i značaj pojedinoga naroda; jednom 
riječju: da je narodno pravo u mnogome obziru sasvijem slično, pače jed- 
nake naravi sa narodnijcm jezikom, to već na više mjesta izrekoše i Sa- 
Kf^iževnik III, i. 1 



2 Dr. V. BogiSid 

vigny^) i Grimm*), a to isto i iza njih mnogi drugi kazaše i opetovaše, 
tako da se je to mnijenje medju učenijem ljudima sasvijem udomaćilo — radi 
toga mislim, da bi svako novo dokazivanje o toj stvari posve izlišno bilo. 
Zadaća je ovoga spisa u glavnome ta, da opomene na veliku važnost 
poznavanja običajnog prava slovenskijeh plemena ne samo za historiju narod- 
noga prava, nego i za historiju slovensku u opće, a i za svekolike ostale 
nauke njojzi srodne, ali najpreče da priopćenjem nekolikijeh pravnijeh obi- 
čaja, simbola i tamo odnosećijeh se poslovica, iscrpljenijeh nešto iz knjiga a 
nešto iz usta ljudi, koji u narodu žive, opomene na množinu toga blaga, koje 
se srećom još uzdrži u prostomu narodu, nebilitijem obodrio na sakupljanje, 

n"e nego nam i to dragocjeno gradivo, uplivom današnjeg kozmopolitizma 
rugijeh osobitijeh okolnosti sasvijem ne izgine. 

Ali prije svega mislim da neće suvišno biti, ako se obazremo i na obi- 
čajno pravo samo o sebi kao pravo u opće, te pokažemo njegovu važnost hi- 
storičkijem svjedočbama različnijeh vremena i naroda. 

Već stari rimski pravnici, kojijeh vještini i dan današnji se čudimo i 
kojijeh spisi još se i sad drže kao uzor pri učenju pravnijeh nauka a u ne- 
ko likijem državam imaju jošter i potpunu legis vim, stavljaju običajno pravo 
(consuetuđo, mores majorum) uprav upored pisanim pravom ili postanovlje- 
nim zakonom. Čujmo, što o tome misli glasoviti rimski pravnik Salvius Ju- 
lianus (onaj isti, koji caru Hadrianu bi desna ruka u uredjenju praetorskoga 
edikta), koji u 96. knjizi svojijeh pandekta medju ostalijem kaže: »Inveterata 
con suetudo pro lege non immerito custoditur et hoc est j u s quod dicitur 
moribus constitutum. Nam quum ipsae leges nulla alia ex causa nos 
teneant, quam quod juđicio populi receptae sunt, merito et ea, quae sine ulio 
Bcripto populus proba vit, tenebunt omnes; nam qaid interest, suffragio popu- 
luB voluntatem suam declaret, an rebus ipsis et factis ? Quare rectissime etiam. 
illud receptum est, ut leges non solum sufiragio legislatoris, sed etiam ta- 
cito consensu omnium per đesuetudinum abrogentur«< (fr. 32. Dig. I. 3). 

Sam car Konstantin prvi, u doba kad se je neograničena monarhija već 
dobro utvrdila bila, te pravo naroda u sudjelovanju kod zakonodavstva spade 
na puku formalnost, neusudi se jošter zanijekati pravnijem običajima njihovu 
valjanost, nego zadovolji se odreći jim silu uništiti i preinačiti pisani zakon. 
On veli: „Consuetidinis usuBque longaevi non vilis auctoritas est, sed non 
U8que adeo sui valitura momento ut aut rationem vincat aut legem.^) 



') Đ. p. u djelu : Vom Beruf unserer Zeit fiir Gesetzgebung unđ Recht8wi8sen8chaft, 
Heidelberg 1814., na str. 8. kaže: nWo wir zuerst urkandlicbe Gescbichte fin- 
den, bat das biirgerlicbe Recht scbon einen bestimmten Cbarakter, dem Volk 
eigentbiimlicb, eo wie seine Spracbe, Sitte, Verfaasung. Ja diese Erscbei- 
nangen baben kein abgesondertes Dasein. es sind nur einzelne Kraflte nnd Tba- 
tigkeiten des Volkes in der Natur untrennbar verbanden and nnr unserer Be- 
tracbtung als besondere Eigenschafteu erscheinend • • • ** pa malo niže na strani 
11.: „Aber dieser organische Zusammenhang des Rechtes mit dem We8en nnd 
Cbarakter des Volkes bewahrt sicb aucb im Fortgang der Zeiten, und auch 
bierin ist es der Spracbe zn vergleichen. 8o wie far diese, gibt es aucb fiir 
das Recbt keinen Augenblick eines absoluten Stillstandes, es ist derselben Be- 
wegang und £ntwicklung unterworfen, wie jede andere Ricbtung des Volkes • • • «< 

^) Medju ostalijem u svojijem : „Deutsche Recbtaaltertbiimer. Vorrede p. IX. kaže : 
^Namentlich sind die weistbamer des deutscben recbtes, ibrem wesen undgebalt 
nacb, voUig vergleicbbar der gemeinen volksspracbe und den volksliedern". 

^) Osim toga u izvorima rimskoga prava nalazi se mnoštvo svjeđočan8tv& o važ- 



Pravni običaji kod Sloveua. 3 

Svakomu je poznato, koje je mjesto u srednjemu vijeku zauzimala crkva 
u javnijem po^slovima katoličkijeh država, pa pokraj toga i njezino pravo (jus 
canonicum). Sto se je crkva trudila, da njezino pravo dobije prevagu vrhu 
svakoga drugoga prava različnijeh naroda, pa i vrhu običajnoga, to se je 
potpuno slagalo sasveopćijem znanajem rimske crkve. Ali ni ona, kojoj je 
usredotoćenje zakonodavne, nadgledne i izvršne vlasti upravo i davalo nje- 
zinu ogromnu silu, nije mogla zanijekati valjanost ovoga najprirodnijeg i naj- 
prvobitnijeg izvora svakoga prava. Pače consuetudo , po crkvenom pravilu 
ima i derogativnu silu, razumije se, pod uvjetom, da je razborita i zakonito 
ustanovljena.^) Ali mi vidimo, da su mnogi običaji, prerada po crkvenom 
pravu consuetudines irrationabiles, ipak uzdržali svoju valjanost, nama netreba 
nego napomenuti samo n. p. običaj crkve galikanske u odnošaju sa pravom 
primata rimske crkve. Razumije se, da je schola nastojala i taj pojav oprav- 
dati, nazvavši take običaje consuetudines toleratae. 

Što ni svemoguća crkva u srednjem vijeku neuradi, to se je činilo uči- 
teljima tako zvanoga prirodnog prava, da će, sa svojijem pravnijem apriori- 
stičkijem načelima, isukanijem tobože iz gologa razuma, sasvijem izlišne učiniti 

Sravne običaje. To krivo mnijenje naturalista (mi tijem nećemo ni najmanje 
a nijećemo zasluge, koje ima ta škola za napredak pravnijeh nauka u opće), 
najjasnije se pojavljuje početkom našega stoljeća u kodifikaciji prava, na 
kojoj radiše najznatniji pravnici pomenute škole.') Ali i sami ti Kodifikatori 
ako baš u glavnome i drukčije misliše i djelovaše, ipak duboko ćutiše važ- 
nost običajnog prava. Jedna izreka Portalis-a, najčuvenijega medju četiri 
urednika Napoleonovog Coda u svome : Discours preliminaire du premier pro- 
jet de code civil, to nam najjasnije pokazuje. Medju ostalijem, on kaže: 
Aes codes des peuples se font avec le temps, mais k proprement parler on 
ne les fait pas.^ 

Kako svuda tako i ovdje obistini se ono davno pravilo: da prekomjer- 
nomu pretisku odgovara još silniji otpor. Najprije Hugo, osnovatelj historičko- 
juridičke škole pokaza, koliko je nesmotreno i neosnovano to postupanje a 
za njim još bolje i temeljitije slavni Savigny u svome znamenitom spisu: 
„Ueber den Beruf unserer Zeit ftir Gesetzgebung und Recht8wissen8chaft^^) 
pokazavši kako odlično mjesto u pravnome znanju zauzimlju pravni običaji. 
Od monografija koje taj predmet pod zakrilje uzeše, osobito nam je napo- 
menuti djelo čuvenog Puchte, o običajnom pravu. *) Od tada može se reći, 
da je medju učenijem pravnicima već potpuno priznata velika važnost živi- 
jeh običaja kao izvor prava. 



nosti običaja pravnijeh kod Rimljana. Sravni još n. p. fir. 33, D. I. 3, fr. 35. 
h. 40 h. t. 

') Decret. Gregor. IX lib. I. tit 4. (de consuetudine) cap. 11. 9Quum tanto sint 
graviora peccata, quanto diutias infelicem animam detinent alUgatam, nemo sanae 
mentia intelligit, naturali juri (po crkvenom pravu ; jus naturale est quod in lege 
et evangelio continetur [Gratianus in proem. distinct. I.]) cujuh transgreuio peri- 
culum salutis inducit, quacumque consuetudine, quae dicenda est veriua in hac 
parte corruptela, posse aliquatenu8 derogari. Licet etiam longaevae consuetudinis 
non sit vilis auctoritas, non tamen est U8que adeo valitura ut vel juri positivo 
debeat praejudicium generare, nisi fiierit rationabilis et legitime sit praescripta. " 

') Vidji n. p. Austrijanski opći zakonik gradjanski §. 1 i 1 1 i pruski L a n d- 
recht §. 314. 

>) Sravni i Sy8tem des beutig<9n rom. Recbtes. Erlangen 1840 — 1849. 8. §. 12. 

*) Das GewohnheitsTecht. Erlangen 1828 in 8. 



4 Dr. V. Bogiiid. 

Ta i zakoni ') i pisano pravo u staro i sredovječno doba sto su drugo 
nego većijem dijelom opisani narodni običaji, koji se na pravo odnose? ^) A 
to je sasvijem naravno. Ne samo u historička, dali i u mukla predhistorićka 
vremena pa i u najprvobitnijem stanju, ljudi su u nekome saobraćaju življelii 
jer po svojoj naravi nijesu mogli, ni u tome stanju, svijem svojijem potreba- 
ma sami zadovoljiti. Za taj saobraćaj moraše imati i neka pravila po kojijem 
bi ravnali svoje odnošaje. Eto nam prvoga izvora svakome pravu i običaju. 
To je stanje, razumije se, dugo trajalo i mnogo prije nego je ikakva pisa- 
noga ili znanstveno-razloženoga zakona bilo, pravni se je običaj opsluživao^ 
i prema okolnostima i potrebama, razvijao i popunjavao. običajnom pravu 
može se dakle to isto reći što i o jeziku, koji, sa svijem svojijem gramatič- 
kijem pravilima, življaše, i razvijaše se, mnogo i mnogo vijekova prije, nego 
ikakvom Staroindijancu ili Grku, i na pamet pade slovnicu napisati. A kako 
god Što gramatici napisaše samo ona pravila, koja u dotičnom narodnome 
jeziku nadjoše, isto tako i prvi narodni zakonodavci opisaše glavna pravila 
saobraćam, koja u narodu življahu, i najviše da se usudiše gdje što preina- 
čiti, da bi kao popravili to što im se činjaše nezgodno. Opisati što postoji, 
to je i najlakše i najprirodnije a i najpametnije, jer ni tudje pravo kao ni 
tudj jezik, nemogu se nikakvomu narodu nasilno, i sve na jedanput narinuti. 
Svojevoljno zakonodavstvo, koje se nimalo na običaje neoozire, jedva da i 
malo po malo, i za više stotina godina pusti žile u narodu, za koji je odredjeno. 

Da je uredjenju zakona glavni temelj i gradja narodni običaj, naći 
ćemo potvrdjeno i u historiji zakonodavstva svakoga naroda i svakoga vre- 
mena. 

Mimolazeći svekolike istočne narode i njihove pravne odnošaje, pogle- 
dajmo samo na one koji su nam pobliži, i koji nas stoga više i zanimaju. 

Grci što se prava tiče sasvijem su drugačiji bili nego Kiraljani. U Grčkoj 
nema nigdje traga formularnome pravu koje u Rimu nalazimo — Grci ras- 
pravljahu svoje pravne razmirice ex aequo et bono kao i Sloveni: rimsko 
strictum jus, barem u privatnom pravu bilo je sasvijem protivno grčkomu 
duhu, riječju, u njih su se malo ne svikolici pravni odnošaji a osobito pri- 
vatno pravo osnivali na samijem običajima narodnijem, koji su dolikovali 
živahnoj i pokretnoj grčkoj ćudi. I u njihovijem najznamenitijim zakonodav- 
stvima (Ljkurg okolo 844 g. Drakon ok. 624, Solon ok. 594 pred Hr.) nala- 
zimo taj isti značaj, jer nije nego samo u gdječem popravljeno običajno pravo, 
a gdje su se od običaja odalečila, to se odnosilo najviše na javno pravo i 
na ustav, privatnomu ostaše u glavnome i opet običaji. 

A šta da kažemo o narodu, koji nam ostavi toliko spomenika svoje 
jurističke vještine, i koji su i danas uzor cijelome izobraženom svijetu? Šta 
njihovom najstarijem i najznatnijem decemvirskom zakonu? 



i" 



^) Riječ zakon koja iz Slovenskoga pređje u arbanaSki jezik Arbanasima znači 
mos. Miklosich, Lezicon palaeosloven.-graeco-latinum. Vinđobonae 1862 — 1865 
snb voće a^AKONl. I kod Srba ista riječ znači osim religio, eucharistia, lex, joŠ 
i m 8. Vnk navodi za ovo posljednje značenje nekoliko stihova narodne pjesme, 
evo jih: Sarajevo ognjem izgorjelo, 

Što u tebe zli zakon postade : 
Da se ljube bule udovice, 
Ostavljaju lijepe djevojke. 

(Rječnik sub zakon). 
*) Sravni n. p. i I. Hinlopen. Dissertatio de iure quod e moribus proficiscitar, ip- 
sius iuris scripti fonte. Trajecti ad Rhenum 1800. 



Pravni običaji kod Slovena. 5 

I neki noviji učeni ljudi oslanjajući se na neka mjesta u Livija, *) Ci- 
cerona, ') Pomponija *) i još nekijeh rimskijeh pisaca, tvrde, da je grčko pravo 
(priča kaže, da je Jefežanin Hermodor pomagao uredjivanje zakona XIL ta- 
blica Decemvirima legibus scribundis, a druga da Deceraviri u Atinu otidoše 
da tamo prouče Solonove zakone, koja predanja rimski spisatelji , po svome 
običaju, uzeše za gotove novce) znatnoga upliva imalo pri sastavljanju toga 
glasovitoga zakonika. Puchta ^) naprotiv i š njime svi pobolji pravnički pisci 
dokazuju, da lex XII. tab. ništa drugo nije, do pismeno utvrdjenje, već od 
davna u narodu valjan ijeh pravnijeh običaja. Ali Puchta se ni tijem neza- 
dovoljuje, nego hoće da dokaže, da skoro svi izvori prava rimskoga u 1. i 
2. dobi svoga razvitka (1. od najstarijeh vremena do XII. tab., 2. od XII. 
tab. do Cicerona) nijesu drugo nego dalji razvitak običajnog prava ; jer, tvrdi 
on, i interpretatio ili responsa prudentiuui, i jus gentium na istome se teme- 
lju osnivaše, a većijem dijelom i edicta magistratuum. 

Isto to nalazimo i kod germanskijeh naroda srednjega vijeka. Ako uz- 
memo svekolike leges barbarorum *) franačke dobe te jih proučimo, naći ćemo, 
da premda većinom latinski pisane, nijesu drugo nego pismena zbirka živijeh 
običaja, pojednijeh germanskijeh plemena, sa neznatnom primjesom novijeh 
ustanovljenja •). 

I u 11. i 12. vijeku kad se u mnogijem njemačkijem zemljama javi 
potreba pisanijeh zakona, vidimo da u glavnome ti zakoni nijesu drugo do 
opisanje narodnijeh običaja koji u pravo zasijecaju. Još i danas valjani iiber 
ili libri feudorum, koga nepoznati milanski pravnici sastaviše okolo polovine 
12. vijeka, iz valjanijeh običaja feudnijeh u Lombardiji, zvaše se, osim go- 
rerečenijem imenom, još češće naprosto: Consuetudines feudales ''). 

I dvije važne zbirke ove dobe: Sachsenspiegel i Schwabenspiegel , sa- 
drže čisto germansko narodno pravo, samo sto se u prvu zbirku uvukoše 
neka pravila iz kanoničkog, a u posljednju i još neka iz rimskoga prava. 
Ki kod slovenskijeh naroda nije moglo mnogo drukčije biti. Najstariji 
slovenski spisani zakonik jest n|>au4ii PycivaH ^), koju čini napisati veliki knez 
Jaroslav g. 1016 — 1020. po svoj prilici, najprije samo za Veliki Novgorod. I 
ovaj je zakonik, s malijem iznimkam, pismeno utvrdjenje davnašnjeg prava 
koje bijaše u narodnijem običajima kod sjevernijeh slovenskijeh plemena i 



>) Lib. 3. c. 9. 10. 31. 8eq. 

«) Lib. 2. c. 36. 87. \ 

3) Lib. 2. §. 4. Dig. de origine juriš (I. 2). 

*) Das Gewohnheit8recht. Erlangen 1828. cap. II.; Institutionen §. 54. 

*) Lex Šalica okolo g. 486. popravljena g. 496 — ; Lex Burgundiorum (470 — 516); 
Lex Wi8igotborum u 5. rijeku — ; Lex Ripuariorum 511 — 534, popravljena g. 
628 — 638 — ; Lex Alamannorum okolo 550, pregledana g. 622 — 638 — ; Lex 
Bajuvariorum okolo g. 638; pak leges Frisionum, Saxonum, Anglorum et We- 
rinorum itd. 

') Sravni međju ostalijem : Wttlter, Deutsche Rechtsgescbichte i £icfahom, Deutsche 
Staats- unđ Recbtsgeschicbte. 

'') Isto kako Sto te consuetudines i do danas uzdržase svoju valjanost, tako i po- 
znati droit coutumier uzdrža se i gospodova sve do kraja prošastog vijeka u 
boljoj polovici francuske države ; a komu je nepoznato da je i do danainjega 
dno a svijem odnoSajima medjunarodnog prava glavni izvor consaetudo? 

*) PyC. 4ocTonaMflT. T. 1. 1815 i II. 1843 — Ewers, Das aiteste Recht der 
Russen. Dorpat 1826. 8. Ralačov. 1846. 8. 



6 Dr. V. BogiSić. 

S njima pomiješanijeh Skandinavaca '). To se isto može kazati i o poznijem 
prilozima ruske pravde. 

Prava Eonrada Znojemskoga od g. 1189 ') kao i prava staroga go- 
spodina Rozenberskoga ^ pri svrsi 13. vijeka, takodjer su većijem dijelom 
zoirke pravila, koja od starina u narodu življahu. 

I sam znameniti Statui Vislicki sastavljen god. 1347. po naredbi Kazi- 
mira Velikoga ^), zakonik koji Maciejow8kiy ne bez nekoga razloga, sravnjuje 
Justinianovoj zbirci, premda izradjen pod glavniiem sudjelovanjem učenijeh 
Romanista i Canonista, (adhibitis viriš doctis in lege divina et humana peri- 
tis) ima io§ velik dio pravnijeh običaja narodnijeh, istinabog ne neposredno 
sabranijen nego već od prije opisanijeh. 

Ali mnogo i mnogo više nego Vislicki Statut držao se je narodnoga 
običaja slavni srpski car Stjepan Dušan pri pisanju svoga zakonika g. 1349. 
i 1354. *) jer ovdje, ako izuzmemo neke carske i saborske naredbe i nešto 
crkovnoga upliva, vlada u njemu čili narodni slovenski duh. •) 

Hotimice mimolazimo poznije zakone slovenskijeh a i tuđjijeh naroda, 
jer bi nas samo nabrajanje i najpovršnije ocjenjivanje svijefa znatnijefa daleko 
preko granica ovoga spisa odvuklo. Osim toga, u njima se tudj upliv i sa- 
movolja zakonodavčeva sve to više šire i mah preotimlju. 

Mi smo do sada nastojali, da u kratko historičkijem svjedočbama, doka- 
žemo kako su važni pravni običaji sami po sebi i za pravničke nauke. Neće 
izlišno biti ako sada svrnemo oko i na korist koju njihovo poznanje donosi 
i drugijem uzgrednijem manje ili više srodnijem znanostima. 

oto se historije tiče to su već mnogi povjestnici o tome pisali od kolike 
je važnosti za njihovu nauku znanje prava u opće a osobito pravnijeh obi- 
čaja. "^ A mi ako pogledamo do koga se stepena pope u naše doba historička 
nauka, možemo bez straha kazati, da dan današnji nije moguće gojitelju te 
učiteljice narodi dostojno svoju zadaću svršiti, tiko nije i u juridičkijem zna- 
nostima podobro uvježban. S toga držimo, da učeni firancuzki pravoznanac Or- 
tolan poapuno pravo ima, kad predgovor svoje povjestnice rimskoga prava 
počimlje sa znamenitijem riječima : „Tout historien devrait &tre jurisconsulte, 
tout jurisconsulte devrait &tre historien.« 

Mi smo uvjereni, da bi slavni talijanac Giambattista Vico, bio teško. 



^) Skandinavski živalj u niskoj pravdi nebi bilo teško ni danas označiti. 

') V. A. Boczek, Codez dipl. et epist. Moraviae. Olom. 1886 I. 168. Jura pri- 

maeva Moraviae. Brunae 1781 p. 23 8q. 
«) Palack^, Archiv I. 1840. 
*) Bandtkie, Jns polonicum codicibns veter. mss. et editionibus quibu8qae eollatis. 

Varsaviae 1831. 4. 
^) ŠafaHk, Pam&tky Jihoslov. 1851; Mikloiić u Beču 1856 8.; Srbski Ljetopis 

g. 1828. pa opet ibid. g. 1859. 
') Me(yu Statutima jugoslovenskijeh općina ili pomanj^eh krajina odliknju se neki , a 

osobito neki hrvatski narodnijem dahom. Vidji n. p. zakon Vinodolski od god. 

1280. (kolo Bv. III. 1843), Statut otoka Krka od god. 1388 (Arkiv za po- 

vjestnicu jugoslav. II. 1852), Statut Poljički od g. 1400 s poznijem dodatcima 

(ibid. V. 1859 sa izvrsnijem palaeografiČkijem objašnjenjem prof. Mesida). 
'') Sravni na p. Wach8muth, £ntwurf einer Theorie der Geschichte p. 89 — i 

Sjbel, Ueber den Štand der neneren deutschen Geschichtsschreibung u knjizi : 

Kleine hist. Scbriften. Miinchen 1865 str. 345 i slijed. 



Pravni obični kod Slovena. 7 

još u prošastom vijeku, do toga đofiao, da novi pat pokaže u istraživanju 
rimske historije i starina, da nije prije svega bio valjan jurisconsultus. ') 

Ali i u našem vijeku nalazimo potvrdjenu tu istinu, i to upravo na 
istome polju rimske historije. Ko bi se bio ikada nadao, da malo godina po 
sto čuveni Niebuhr izdade svoju rimsku historiju, djelo koje je u tomu ob- 
zira obilježilo kao novu dobu, da bi se iko našao ko bi se usudio, nadajući 
se uspjehu, to teško polje iznova obradjivati. To je uprav Mommsenova slava, 
da je i za takijem preizvrstnijem žeteocem, ipak još obilan snop klasja znao 
sakupiti. A zašto mu je to za rukom pošlo? Jer osim bistre glave i prostrane 
historičke nauke , bi i vještijem pravnikom ; k tomu još Savignyeve škole, 
^^'j^ j^9 kako je poznato, najrevnija gojiteljica i pokroviteljica običajnoga 
prava. 

To naše tvrdjenje posvjedočava se i u učevnoj praksi visokijeh škola u 
Njemačkoj. Ovdje gdje su zaisto i historičke i pravne nauke u potpunom 
cvijetu, njemačko pravo i povjestnica tako su združene i spojene, da se pre- 
daju kao jedan jedincati predmet ili nauka. Tako isto i u školskijem knji- 
gama nalazimo te dvije nauke u jednu stopljene. ^) 

Kad je kako vidjesmo toliko potrebno znanje prava i pravnijeh običaja 
za historiju kogamudrago naroda a da koliko više važnosti moraju imati obi- 
čaji pravni za historiju narodnoga prava? Tu su važnost pokazali već naj- 
temeljitije najčuveniji pravnici historičke škole kao : Hugo % Savigny *), 
Warnkonig ^), Stahl ^), Puchta u različnijem svojijem djelima, a ovaj posljed- 
nji napisa, kako gorje napomenusmo, posebno poveće djelo samo o tome pred- 
metu '). 

Jakob Grimm pak djelom pokaza važnost prostonarodnoga običaja, davši 
se na sabiranje toga blaga za objašnjenje historije prava svoga naroda. Ali 
u Njemačkoj radi dugoga gospodovanja tudjega prava, narodno, što ne udje 
u pisano pravo, skoro sasvijem isčeznu. Neostade mu dakle drugo, nego 
iskati po prašljivijem Arhivima zapisnike starijeh narodnijeh sudova , nebi li 
tamo štogod staroga pravnoga običaja zapisano našao. I gle sreće I Taj veliki 
istražitelj, ne samo da i sam nadje množinu spomenika, nego mu i sa neko- 
liko krajeva njemačke zemlje bi poslan ne malahan broj. On ih izdade u 
četiri debela sveska^), koja sadrže izvore prava i običaja pojedinijeh sela i 



') Sravni njegovo glavno djelo: Cinque libri đi scienza nuova đ* intorao alla co- 
mune natura delle nazioni, izdano najprije g. 1725 a preradjeno g. 1732. 

^) Navedimo znatnije. Eichhorn, Deutsche Stai^ts- und Rechtsgeachichte (u više iz- 
danja); Zopfl, Deutsche Staats- und Rechtsgescbichte , Stuttgart 1844—1847 
2. Aufl. ; Pbilipps, Deutsche Reichs- und Rechtsgeachichte; Schulte, Deutsche 
Reichs- und Rechtsgeschichte, Stuttgart 1861; Schulte. Alterthiimer des deut- 
schen Reiches und Rechtes. Leipzig u. Heidlbg. 1860. 

^) Encjclopaedie 8. Aufi. — ; Philosophie des positiven Rechtes 1. Aufl.; Civilisti- 
sches Magazin Bd. 4, Nr. 4. 

*) Ueber den Beruf unserer Zeit fiir Gesetzgeb ung. Heidi^lberg 1814; 2. Aufl. 1828 

*) Versuch einer Begriinđang des Rechtes durch eine Vemunftidee. Bonn 1819 — 
Allg. juristische Fundamentallchre §.3 — ; Vorschule §. 8 i slijed. — ; Ency- 
clopaedie §. 52 i slijed. 

^ Philosophie des Rechtes nach geschichtlicber Ansicht, Heidelberg 1880 — 1837 
Bd. 2, Abth. 1, pag. 137—145. 

^ Das Grewofanheitsrecht. Erlangen 1828. 

^) Wei8thiimer. Gottingen. 1840 — 1863 8. Osim drugijeh pomanjijeh izdanja i 
Bečka Akademija znanosti radi oko izdanja jedne zbirke toga roateriala, koja 



8 Dr. V. Bogiiid. 

gospoltina. Najstariji dopiru do svršetka trinaestoga vijeka, ali razjasnjoju 
pravne odnošaie mnogo starijeg vremena. Ta je zbirka tako važna , da se 
može bez straha kazati, da je sada najobilniji izvor za historiju germanskoga 
prava. 

Naprotiv tomu, kako već napomenusmo, ioš živijeh pravnijeh običaja 
sasma se malo u Njemačkoj nalazi, koji nebi bili ili u zakon profili ili inače 
opisani. To je može biti Grimmu povoda dalo da preporuči učenijem Dan- 
cima i Švedima ^) sabiranje živijeh pravnijeh običaja ; jer tamo gdje se je 
značaj narodni bolje održao nego u Njemačkoj i gdje se je toliko materijala 
nafilo za germansku mitologiju, mišljaše, da će se još i toga gradiva mnogo 
naći moći. 

Mi vidimo, koliku važnost dava Gb*imm sakupljanju pravnijeh običaja 
za historiju germanskoga pr&va; a vidimo i to. koliko već spravljena blaga u 
navedenijem Weisthumima leži, na raspoloženje povjestniku germanskoga prava. 

Da koju dragocjenost kao historički izvor mora imati za slovenskoga 
naučenika živi običaj narodni, koji pisanijeh spomenika pomenute vrste go- 
tovo i nema V ^) Ali još jednoga uzroka radi , kod Slovena je taj historički 
izvor važniji nego drugdje, a to : jer prosti Šloven, kako je poznato , mimo 
ikoji drugi narod najtvrdje se drži starinske navike. Učeni i vješti pravnik 
poznati će n. p. nekoliko još živijeh pravnijeh običaja, medju današnjijem 
Crnogorcima, koji malo ne potpuno odgovara ustanovljenjem ruske pravde 
sastavljene početkom jedanaestoga vijeka ^). Ta vlastito.^t prostoga Slovena 
može se potvrditi i sa nekoliko historičkijeh primjera. 



može biti, nede biti mnogo manja ođ Grimmove, i koja će do skoro pod tisak 
doći. U odboru za taj posao ima ljudi kao: MikloSić, Karajan. Pfeiffer. 

^) „Mocbte meine arbeit einem erfabrenen Schweden oder Dauen in đie bande 
fallen đer dadurcb, was von alterthiimlicben recbtsgebrauchen nicbt 80wohl in 
den gedruckten alten gesetzen, als v i e 1 m e b r in der lebendigen uberlieferung 
des nordiscben landmanns oder in gericbtsverhandlungcn der spateren jabrbun- 
derte, dort erbalten sein muss, bewogen wurde anfznzeichnen." Duutscbe Rechts- 
altertbumer Vonrede XyiII. 

*) Dorf-Weisthumer aus Mabren, koje izdade Chlumeck^ (Arcbiv fur Kiinde osterr. 
Ge8cbic1it8quellen 1851, 17. Band), premda ćeski pisani mi bismo rekli, ili da su 
prijevod njemačkijeb, ili da su skrojeni po njemačkome dubu. I u Elsasu ima 
francuskijeb prijevoda njemačkijeb Weistbuma; sravni Hanauer: Les pajsans de 
TAlsace au Mo^en-Age. Pari^ et Strasbourg 1865. p. 31. Znamenita je i Grim- 
mova primjedba (Recbtsaltertbumer. Vorrede p. XI.) da u svijem zemljama gdje 
su Nijemci Slovene susjede imali, skoro nikakvijeb Weistbuma nije moguće naći. 
Čudnovato je koliko se narodi, što se nagnuća k zapisivanju tiče, jedan od dru- 
goga razlikuju : jedni zaneseni za pisarijom, kako stari Egjpćani, koji naslikavSi 
na zidu konja itd. zapisivaše da je konj, a opet drugi narodi jedva da jim se 
vrijedno činilo zapisati i najvažnije uspomene. Slovene možemo zaisto uvrstiti u 
ovaj posljednji razred naroda, jer najvažnijim dogođjajima narodne povjestnice, 
sačuvaše poneki spomen samo u pjesmama i predanjima. Ali ni ta negativnost 
nije bila bez nekoga ploda. Sloveni u opće, a osobito Srbi i Hrvati , da su se 
više pisarijom bavili , teško da bi se sad Europa divila njihovijem narodnijero 
pjesničkijem umotvorima, a može biti da i mores majornm nebi se bili tako 
čvrsto kod njib sačuvali. 
') Ko bi rad vidjeti koliko se i su malo takoga materijala, može va^an pravnik 
okoristiti, neka zaviri u izvrstno Jirečkovo djelo: Slovanskć pr&vo v Čech4cb i 
na Moravč. v Praze ISeS^-lSei 8. 



Pravili običaji kod Slovena. 9 

Ne samo kod polabskijeh Slovena gdje briSćanstvo bi uvedeno, kao i 
kod Meksikanaca i Peruanaca, silom mača i najžešćijem nasiljem i nečovje- 
čjem, nego i tamo gdje ga Sloveni bez otpora primifie, svećenstvo je dakako 
gledalo i nastojalo sa svijem sredstvima da istrijebi stare poganske obrede i 
običaje. Ali sasvijem tijem poznato je koliko se koristiSe Hanu6. J. Jireček, 
Erben, Strojev, Snjegirev, Sacfaarov i drugi koji o slovenskoj mitologiji pi- 
saše, zbirkami praznovjernijeh običaja koji još i sada žive kod Slovena. Ali 
kud ćed tvrdjega dokaza toj vlastitosti našega naroda. Ima žalibože sloven- 
skijeh plemena, koja radi nepovoljnijeh okolnosti i jezik svoj izgubiše : obi- 
čaje svoje starinske ipak pridržaše. Ltliieburški Sloveni, kako je poznato, 
sasvijem se ponijemčiše, ali običaja čisto slovenskoga još i dan današnji kod 
njih naći možemo.') Isto tako ima slovenskijeh plemena koja i svoju kršćan- 
sku TJeru promijeniše ali nekoliko obreda iz prijašnje vjere opet pridržaše. 
Tako n. p. bratstvo Vučedabići, u Barskoj nahiji koji su sada Muhamedanci, 
slave Arandjelov dan kao krstno ime, tako isto i selo Mrkovići ne daleko od 
Vučednbića, takodjer turske vjere, ne samo da slave krstna imena, nego i o 
trojidinu dne nose krste, kao i njihova hrišćanska braća *). Isto se to 
može kazati i o Pomacima, bugarskijem poturčenjacima, koji medju ostalijem, 
isto kao i pravoslavni Bugari, na zadušnice idu, da se mole na grobove svo- 
jijeh mrtvijeh srodnika') 

Ali ne samo za historiju naroda u opće i za historiju narodnoga prava, 
da je koristno poznanje pravnijeh običaja, nego za sve druge srodne nauke 
koje se bave sa istraživanjem, razjašnjenjem , sravnjivanjem narodni]eh svoj- 
stva i vlastitosti : jer sve te nauke, kako je poznato, nijesu ništa drugo nego 
različne grane koje izlaze iz jednoga jedincatoga korijena — narodnog života 
— i u njemu se opet sjedinjuju *). Nijesu ni gole znanosti samo koje se ko- 
ristuju tijem poznanjem, nego je od velike pomoći i praktičnijem vještinama. 
Ono je i do sada mnogo poslužilo obrtnijem državnicima za svakojake dr- 
žavne svrhe, ali najviše u zakonarstvu. 

U svakoj uredjenoj državi kad se god ima nov zakon sačiniti ili stari 
preinačiti : osim učenijeh jurista, budu obično pozvani na savjetovanje i pre- 
tresanje, i ljudi koji žive u krugu za koji se zakon sastavlja ili preinačuje, 
te žive običaje svoga kruga dobro poznaju; ili se ti običaji preko činovnika 
sakupe ^). 

Vojničko uredjenje kojemudrago države ili pokrajine, pa bilo ono najiz- 
vrstnije na bijelome svijetu, poznato je, da neproraiče najbolje prosvjete, na- 



*) Vid. Ednard Ziehen. Wendi8che Weiden. Erzahlungen aus dem irendisohea Volks- 
leben. Frankfurt a/M. 1854, naveden u Časopisu češkoga Musea g. 1857. str. 
157 u članku: Pončmčili Slovane Inneburiti etc.; napisao J. B. Mal^. Žno nam 
je, da nijesmo mogli do izvornika. 

') Vuk rječnik snb Mrkovići i Šestani. 

^ Wanderer Morgenblatt g. 1864. u feuilletonu. 

^) Poznato je, da u Berlinu izlazi posebni časopis kome je zadaća , osim jeziko- 
slornijeh nauka, baviti se i sa svojstvima pojedtnijeh naroda, te iz tijeh svoj- 
stva izvlačiti zakone njihovog duševnog razvitka. To je: Zeitschrift fiir Volker- 
psychologie und Sprachwi8sen8chaft pod uredničtvom Steinthala i Lazar us-a. 

*) Sravni za Njemačku n. p. ProtocoUe der Commission zur Berathung eines allg. 
deutschen Handelsgesetzbuches , herausg. vou J. Lutz, Wiirzbarg 1858 — ; za 
Austriju: D. p. Dvorski ukaz 24. Studenoga 1821 koijem se naredjuje sakup- 
\J6nje ob;čaja (Observanzen) koji se odnose na feudno pravo • ; za Rusiju : 
Acta odbora za oslobodjenje težaka. 



10 Dr. V. Bogišid. 

predka i blagostanja. Mi bismo ipak kazali da u hrvatskoj granici u kojoj 
žalibože i još vojnički sustav go&poduje, bio bi mnogo nesnosljiviji, da ured- 
nik graničarskoga statuta od g. 1807. i 1850. nije ga onako vješto na na- 
rodnome običaju sagradio i odasvud istijem opleo. Naproti toma rekli bismo, da, 
da je urednik građanskoga zakonika kneževine Srbije bio vještiji narodnome 
običaju, nebi se bilo onoliko protivusiovnijeh §§ u zakonik uvuklo, ne samo 
sa živijem običajem, nego i raedju pojedinijem §§. jednoga te istoga zako- 
nika. ') 

Kad čovjek to sve promozga i prosudi, te uvidi preveliku važnost toga 
gradiva u svakojakom obziru, mogao bi lako pomisliti, da u slovenskoj knji- 
ževnosti zbirke pravnijefa običaja i poslovica hrpimice leže učenijem ljudima 
na raspoloženje; jer kako se po svemu Slovenstvu našlo ljudi, koji s odu- 
ševljenjem sabiraSe narodne pjesme, da će se biti našlo i onijeh, koji se za 
pravne običaje zauzeše. Ali ko bi tako mislio ljuto bi se prevario, jer do 
sada, jedva da je o tome i nešto malo spisa i članaka sastavljeno bilo. 

Budi nam sada dopušteno obazreti se na nekoje pojave u novijoj slo- 
venskoj književnosti jer bi nam to moglo, kakogod opravdati ili razjasniti 
taj nedostatak. 

Kod većine slovenskijeh plemena opazi se početak živahnijeg kretanja 
i djelovanja literarnoga početkom druge četvrti tekućega vijeka, upravo u 
vrijeme, kad u susjednoj Njemačkoj književnosti, živahno se bavljahu učeni 
ljudi sa predmetima, koji pokazuju svoj narod u cijelome njegovu biću, u 

Erošlosti i sadašnjosti. Radi kratkoće mi se moramo na jednoga učenoga 
[ijemca ograničiti, ali čovjeka koji, ne samo dade tijem naukama sasvijem 
novi pravac, nego u njima više, nego do sada iko drugi i uradi. Taj je čo- 
vjek slavni Jakob Orimm. Za naše svrhe , čini nam se , sasvijem dovoljno 
progovoriti koju, samo o njegovoj djelatnosti. 

Literarna radnja Jakoba Grimma može se razdijeliti u tri glavne struke, 
a to su: narodni jezik i pjesničtvo ^), narodna mitologija^) i narodno pra- 
vo *). Grimm kao da je sve te struke držao kao jedno jedino polje, za polje 
koje filologu u širem smislu, nesmije nepoznato biti. U tome mnijeniu nas 
utvrdjuje njegovo često izjavljenje, da se on neubraja medju one filologe, 
koji se na gole riječi ograničuju ^). Ali ne vazda ni svak, može s uspjehom 
ujedno obradjivati sve te znanstvene struke. U opće polihistorstvo može samo 
koristno biti u doba, kad su znanosti više usredotočene nego rasprostranjene, 
ili pri početku i preobraženju nekijeh znanstvenijeh struka, i to, kad ga se 
^) Vidji D. p. gl. XV. ,,0 naslieđstvenim pravama i otnoŠeoiama n zadruzi." 
^ Deutaobe Grammatik Tom. L 1. Ausg. Gottingen 1819 2. Ausg. ib. 1822. S.Aaag. 
1881. Tom; II.— IV. ibid 1826—1837 8. — Geschiohte đer deutocben Sprache, 
Leipsig 1848 ibid 1853. — Đeatsches Worterbuch. Leipzig 1852—1865. 5 
VoU. (4. i 5. oitu joS potpuni). 
') Dctttoche Mjthologie. Gottingen 1835, ibid 1844. — Kinder- und Hausmar- 
chen. Berlin 1812 — 1814. Ova knjiga bi mnogo puta tiskana. Sadržaj sakupi 
i uredi zajednički sa bratom Wilhelmom. — Deutsche Sagen (on i Wilhelm) 
Berlin 1816—18. 
*) Deutsche Rcchtsalterthumer. Gottingen 1828. 8.; ibid 1854, 8. — Weisthiimer, 
GSttingen 1840—1863 4. Voli. — Poesie im Rechte u „Zeitschrift fur Geschicht- 
liche Recht8wi88en8chaft'' Bd. 2, Seite 31 und folg. Po smrti GrimmoToj poČeSe 
se štampati njegovi pomai^i spisi, koji zasijecaju u sve tri navedene struke. Do 
sada izidjoše dva sveska. 
*) N. p. u Geschichte der deutscben Sprache u predgovoru str. XIII. kaŽe: „Sprach- 
forschung von der ich ausgehe hat mich doch nie in der Weise befriedtgen kon- 
nen, dass ich nicht immer gern von den Wortern zu den Saohen gelangt ware ; 
ich wollte nicht nurHauser bauen, sondern auch darin wohnen,^ a u istoj knjizi 



Pravni običaji kod Sloveiia. ] 1 

late na to kao pozvani geniji. Oni su sami tada kao Aristotel i Leibnitz naj- 
boljijem izrazom znanstvene znamenitosti svoga vremena. Izim tijefa okolno- 
sti, polihistorstvo niti je moguće niti je koristno za napredak nauka. To je 
dobro poznalo naše doba i zato, ne samo u praktičkijem strukama, vidimo 
podijeljene radnje ^), nego su podijeljene i u naukama, te istražitelj obično 
se u istraživanju ograničuje na jednu glavnu struku, a u drugijem strukama, 
koje su kao njezine pobočnice i koje mu treba poznati, mora se osloniti na 
istraživanje onijefa, kojijem je ta pobočnica glavna nauka. 

Orimm je pokazao novi put i način, kojijem se ima postupati o) radju- 
jući te znanstvene struke, toli važne za poznanje, kako nekadašnjega, tako 
i sadašnjega bića svakojega naroda. To je njegova najviša zasluga: pa baš 
i ako je u tome revnome r&du, na nekijem mjestima i zabasao, to mu ni- 
kako nemože na ukor služiti. Š njime ili za njime vidimo po nekoliko pre- 
izvrstnijeh glava u svakoj struci ponapose raditi. I upravto podijeljenje radnje 
pravi je uzrok rascvjetu u kome se sad nalaze te znanstvene struke u Nje- 
mačkoj. 

A što se medjutijem radilo na sličnome polju kod slovenskijeh naroda? 

Kod većine slovenskijeh plemena, kako već napomenusmo, poče prepo- 
rodjenje književnosti ili živahnija duševna radinost upravo u vrijeme, kad 
se u susjednoj nama Njemačkoj najživlje nastojaše istraživati, sabirati, raz- 
jasnjivati sve što zasijeca u narodno biće. 

Naravno je, da se i kod Slovena sad živo odazva ta plemenita i blago- 
slovljena misao narodnoga Yva)Ot aeaursv. Ali ovdje sve te grane nenapredovaše 
jednako, nešto radi polifaistorstva, kome je teško izbjeći u djetinstvu ili pre- 
porođjenju svake književnosti ili znanosti, nešto radi toga, što mnogi radnik 
prionu na jednu jedincatu struku i nepromislivši i pokušavši, jesu li njegove 
sile i sposobnosti primjerenije k toj, ili ka drugoj zanemarenijoj struci. Kod 
Slovena, možemo kazati, da jezikoslovje proguta malone sve književne sile. 
Jezikoslovje je, osobito u doba kad se narod počne buditi, po svojoj naravi 
najvažnija i najprimamniia nauka, te po tome najviše književnika narodnijeh 
uza nju i prione. Nije se .dakle čuditi, da iz te vojske raootnika nalazimo na 
ovome polju imena kao Kopitar« Vostokov, Šafarik, Miklošić, Karadžić, Da- 
ničić, Hattala, imena koja bi najrazvijenijoj književnosti koga mu drago pro- 
svijećenoga naroda na diku služiti mogla. Narodni jezik i narodno pjesničtvo 
stoje u tijesnome savezu. 8 toga vidimo uz revno izdavanje djelft starijeh i 
novijeh umjetnijeh pjesnika još revnije sabiranje prostonarodnijeh pjesama, 
pripovijedaka, bajaka, poslovica, iziHeka i riječi. Priložimo k tomu : da sloven- 
skilem jezikoslovjem još pri svršetku prošastoga vijeka poče se baviti patri- 

i'jarn Slavistike Đobrovsk]^ ;^) i spomenimo se s kojijem udivljenjem i odušev- 
ljenjem biše primljene u zapadnoj Evropi, slovenske prostonarodne pjesme u 
opće, a osobito Vukova zbirka — pak ćemo lako dokučiti zastoje ova struka, 
ako je sa ostalijem sravnimo, tako dobro napredovala. 

Druga glavna struka, koju je Orimm obradjivao, bi narodno vjerovanje. 



nalazimo sedmi otsjek, koji se isključivo sa „Glaube, Recht, Sitte** bavi. Sravni 
takodjer: Rede auf Lachmann u „kleinere Scbriften«* Berlin 1864 I. p. 150; 
„Man kann alle Philologen die es zu etwas gebracbt baben, in solcbe theilen, 
welcbe die Worte um der Sachen, oder die Sachen um der Worte willen trei- 
ben eto.« 
*) Srbi imaju poslovicu za to : nPet zanata deset nevolja^. ' 
^) Prvo njegovo jezikoslovno djelo bi izdano g. 1799 pod nazvom : „Die Bild- 
samkeit der slavischen Spraebe''. 



12 Dr. V. BogiSid. 

I U slovenskijem literaturama bila je obrađjivana narodna mitologija — ali 
razumije se da se ni iz daleka nemože mjeriti sa radinosti, koja se razvi na 
jezikoslovnom polju. I ovdje vidimo, ne mnogo, ali ipak nekoliko izvrstnijeh 
spisa i sastavaka od ljudi kao Erben, J. Jireček, Hanuš, Strojev, Snjegirev, 
Sachiirov. Ne samo da su se stari pisani spomenici pri tomu upotrebljavali, 
da li i još danas živući sujevjemi običaji, obredi, bajke itd. kod prostoga 
naroda svijeh plemena , koji se sa velikom pomnjom i revnošću na sve 
strane sabiraše. Osobito ove zbirke običaja, pripovijedaka, pjesmica itd. mnogo 
pomogoše, da se po moguf^nosti popuni i razbistri to malo, što nam Stari 
ostaviše zapisano o basnoslovju starijeh Slovena. Te radnje dovedoše nas ba- 
rem do toga, da se u učenom svijetu prilično utvrdilo mnijenje, da su glavni 
bogovi svijeh slovenskijeh plemena bili jedni te isti.*) 

Osobito za narodno njemačko pravo Grimmom prokrčeni put i radnje, 
koje na tome polju započe, označiše novu dobu u istraživanju narodnoga 
prava kod Nijemaca. Komu je pravniku nepoznato, koliko pozniji graditelji 
povjestnice njemačkog prava za svoju zgradu gradje izvukoše iz te obilne 
spreme, koju Jacob Grimm, a po njemu i njegovi suradnici i nasljednici na- 
puniše ? Koliko se i danas ta sprema upotrebljava i svejednako novoodkrive- 
noga gradiva u istu ulaže? 

A što se medjutijem sakupilo i uradilo na tomu važnom polju kod Slo- 
vena? Ovdje, ako i proti volji, moramo ipak kazati, da smo najsiromašniji. 
Ali razumjejrao se. Mi negovorimo ovdje o spisima, koji se oslanjaju na pi- 
sane izvore i na naročito zakonarstvo; jer ko nepozna ogromno djelo Ma- 
cie]owskoga^) i preizvrstno djelo H. Jirečeka;^) zatim debela izdanja pisme- 
nijeh spomenika staroga prava i zakonodavstva svijeh slovenskijeh plemena? 
Mi ovdje govorimo o spisima, koji se osnivaju osobito na živijem narodnijem 
običajima, ili o zbirkama tijeh običaja, koje bi nekijem načinom odgovarale 
Grimmovijem Weisthumima ili još bolje onomu, što on želi da sakupe danski 
i švedski učeni ljudi ; zbirkama, kojijem bi se nadopunilo, razbistrilo i popra- 
vilo to što imamo zapisano o starome pravu, te znanstveno još bolje dokazala 
istovjetnost glavnijeh pravnijeh načela kod svijeh slovenskijeh plemena. Spisa 
ove vrste za čudo je malo, te se mogu svikolici na prste prebrojiti: 

Kod južnijeh Slovena napisa UtjeSenović svoje izvrstno djelo o jugo- 
slovenskoj zadruzi*) i Milice vić članak o istome predmetu.*) Kod Rusft Ma- 
karov opisa nStare i nove ruske kletve i prisege** ;®) Snjegirev u djelu «Ru8i 
u svojijem poslovicama« ') navede nekoliko pravnijeh običaja i poslovica ; Tar- 



*) Od inostranaca sravni Grimm, Deutsche Mythologie I. str. 88 : „Das đeutsche 
volk liegt mitteu zwi8chen Letten, Slaveo, Litbauem, Finoen, latiter volkersohaf- 
ten, đie gotter erkennen und einen geordneten cultus pflegen. slavische volker« 
in weit entlegene gebiete verbroitet, haben ihre gotter gemeinschaftlicb : wie 
solite es in Deutscbland anders seio?« U novije vrijeme podiže se važan glas, 
koji se podpuno neslaŽe sa gorenavedenijem obćijem mnijenjem. Vide Miklošić: 
Die Rusalien, Wien 1864, p. 19. 

') Historija prawodaw8tw Slowianskicb. Drago izdanje u VarSavi 1856 i slijed. 8. 

*) Slovansk^ privo v Čecb4cb i na Moravž. U Pragu 1868—1864. 8. 2 voU. 

*) Die Hauskommunionen der Sudslaven. Wien 1859. 

^) Pregled zadružnog stanja Srba seljaka: u Glasniku srbske slovesnosti knj. 9, 
g. 1857. 

•) U Tpy4flxi H jSTon. hct. h 4peB. q. IV. kh. 1. 
') Py(CKie BT. CBOHXT> nocjioBHuax'B. MocKRa 1831. 8. 



Pravni običaji kod Slovena. 13 

novski napisa nPravno biće u Maloj Rusiji«* ^) i još nešto pomanjijeh članaka 
rasprdanijeh po časopisima. Najposlije g. 1864 rusko zemljopisno društvo u 
šestoj knjizi svoga etnografičkog zbornika pozivlje na sakupljanje narodnijeh 
juridičkijeh običaja prilažući i program za taj posao. Od Čeho-Slovaka Čela- 
kovsk]^ probra neke poslovice, koje se njemu činjahu da na pravo spadaju, 
te ih izđade pod naslovom: Slovanskž prdvnickd prislovi.^) U koliko je meni 
poznato, to je sve, sto je u novije vrijeme pisano o tome predmetu.^) 

A što je uzrok; da je uprav to polje u nas ostalo malone u potpunoj 
ledini? Raspravni odgovor na to pitanje daleko bi nas odveo: mi ga ostav- 
ljamo da nanj svak po svome odgovara ; ali nemožemo su manje, da već sada 
neka mnijenja nenapomenemo, koja nam u privatnome razgovoru biše saop- 
ćena, jer bi se lako mogli i drugi za nj[ima povesti. Neki kažu : da isto kao 
što je slovenski narod zanesen za pjesničtvom tako da se i slovenski knji- 
ževnici nerado bave sa ozbiljnijem i suhoparnijem predmetima ; neki opet da 
predmet: t. j. opisivanje narodnijeh pravniieh običaja, nije od tako velike 
znanstvene važnosti — a neki najposlije, aa Sloveni, od davnijeh vremena, 
pod tudjijero gospostvom ili uplivom, izgubise malone svekolike starodavne 
svoje narodne običaje koji se na pravo odnose, te da nepreostaje više ništa 
što bi se sakupiti i opisati moglo. Na prvo mnijenje moglo bi se, medju osta- 
lijem, odgovoriti : da pravo narodno ne spada upravo medju suhe i nepoe- 
tične predmete, i pozvati se u tome tvrdjenju na svjedočbu Grimmovu^). Da 
ni drugo nije na istini osnovano pokazasmo već gorje — a da je treće i još 
manje, pokazati ćemo malo niže, navodeći još živijeh pravnijeh običaja, koji 
na sebi nose još i sad pečat prvobitnoga slovenskoga značaja. Istina je da 
u nekijem slovenskijem pograničnijem predijelima ili u zemljama gdje pomi- 
ješano i tudjega naroda žive, slovenski karakter ili je isčeznuo ili se pomi- 
ješao sa tudjijem , ali većina zemalja gdje Sloven u massi živi, pa gdje mu 
se je i uništila politička sloboda, samo da mu je ostala neka općinska samo- 
uprava, tamo se je podobro sačuvao i svojijeh običaja izobilja još iroađe. Ali 
i miješanja, pa i sami presadjeni tudji instituti, nijesu bez vrijednosti. — ima 
i tu važnijeh momenata za povjestnika. Radi toga sabiratelj i opisatelj narod- 
nog običaja treba samo da ga opiše kakav je sada, ne obzirući se — : je li 
narodni samorast, ili je donošnji prijesad — : razabirati narodno od tudjega, 
istraživati vrijeme toga presadjenja, označiti zgodu tomu, itd. to je posao uče- 
noga pravnika i povjestnika koji bude htio upotrebljavati sakupljeno gradivo. 

Mi smo se ovijem uvodom više i nego srao mislili zabavili, te bi bilo 
veće vrijeme da predjemo i na glavni dio ovoga spisa, t. j. na opisivanje 
običaja koji ovamo spadaju i koji nam do ruka dodjoše. Razumije se i samo 
sobom, da pogledom na zadaću i smjer ovoga sastavka, nije se moguće ovdje 
držati samijeh onijeh običaja, koji imaju sve postulate valjanog običajnoga 
prava (consuetudo stricto sensu juridico) Za nas je dakle sasvijem ravno- 



') U K)pH4HyecKHXx 3anHeKaxi> Pe4KHHa 1842 ro4. T. II. 

') U časop. česk. musea god. 1851. I. 16. i u djelu: Mudroslovi narodu slovan- 
skćho ve pjrislovich. V Fraze 1852, str. 338 i sijed. 

^ Čudnovata je stvar, da ni inače velezaslaŽno društvo za povjestnicu jugoslavensku 
u svoijem pitanjima, koje rasposla Članovima i ostalijem domoljubima na od- 
govor , nije uvrstilo ni jednoga, koje bi se na narodno običajno pravo odno- 
silo : dočim mjihologičkijeh, medju 26 pitanja, ima nimalo manje do 5 ! Ipak 
u društvenomu Časopisu Arkivu ima posebni odsjek za pravo. 

^) Poesie im Rechte u Zeitschrift fiir gescbichtlicbe Rccbtswiasenscbaft red. v. Sa- 
vignj Bd. 11. s. 31 ff. 



14 Dr. V. BogiSid. 

đušno, da li neki pravni običaj zbilja ima legis vim ili ne. da li se taj običaj 
slaže sa pisanijem pravom ili mu protuslovi, je li običaj dobar ili zao, je li po- 
stao cum ratione, ili opinione necessitatis , za naše svrhe tu je malo šta iz- 
metati. 

Radi toga mislimo, da nam neće niko zamjeriti, Sto smo, na nekoliko 
mjesta, opširnije progovorili o čemu, što u strogom smislu nebi amo ni spa- 
dalo. Mi to učinismo samo gdje nam se činilo, da neka stvar ili odnošaj, 
služi kao substrat tomu ili onomu pravnom običaju, ili da stoji u tješnjoj 
svezi sa istijem, te da ga može podobro objasniti i protumačiti. To isto budi 
rečeno i za poslovice. 

Do sada najviše govoriš mo o važnosti sabiranja običaja koji u narodu 
žive. Ali narodni običaj nije kao žerava u pepelu, sakriven samo u narodnoj 
svijesti, niti ograničuje svoje objavljenje na samo djelovanje u medjusobnom sa- 
obraćaju, da li se izjavljuje i u duševnijem pučkijem umotvorima kao u pjes- 
mama, bajkama itd., ali najglavnije u poslovicama. Nećemo ovdje govora ši« 
riti o znamenitosti pravnijeh poslovica: o tomu su već drugi na više mjesta 
besjedili,') nego ćemo uz običaje navesti i ponekoliko poslovica, koje budu 
ovamo spadale, i to svijeh slovenskijeh plemena u izvornom jeziku, u koliko 
budu dopuštale granice ovoga sastavka.^ 

Pjesme i pripovijetke usilovani smo za sada mimoići i samo se na njih 
kad i kad, kao mimogred, obazreti. 

Pravna simbolika narodna spada pod isti pojam „pravni običaj« te što 
e ovima rečeno valja i za simboliku. O njoj napose nemamo šta reći, što 
i ovdje pristajalo, nego ćemo uz običaje i na nju se obazreti, a gdje bude 
trebalo odrediti joj i posebno poglavlje. 

Izvora ćemo se vjerno držati i navoditi jih — ; što iscrpemo iz onijeh 
koji su naški pisani, nastojati ćemo da se i sloga i riječi spisateljevijeh po 
mogućnosti držimo, a iz onijeh pak, koji su u drugijem jezicima, moramo se 
zadovoljiti priopćiti sadržaj što u kraće moguće bude. Od onoga što nam je 
ustmeno ili pismeno bilo saopćeno, od ljudi koji medju narodom žive, prido- 
dati ćemo pri svakom slučaju ime priopćitelja. Gdje nebude toga, znak je 
da je to spisatelj sam autoptično primjetio. 

Iz toga što je do sada rečeno, čitatelj će biti uvidio što je smjer ovoga 
spisa. Mislimo dakle, da niko neće iskati nekakve potpunosti i stroge siste- 
me u spisu, koji sa zbirkom primjera, slučajno tamo 1 ovamo sakupljenijeh, 
i radi lakšega pregleda u neke razdijele poredjenijeh, druge svrhe nema, nego 
kako je već rečeno, da opomene i uvjeri, da toga važnoga gradiva još u na- 
rodu živi i da kupioca čeka. A pri najboljoj volji nešto potpunijega napisati 
nije nam bilo moguće radi oskudice u sredstvima koja nemogosmo do ruka 
pribaviti. I od toga mala što napomenusmo, da je bilo glavno pisano o prav- 



Li 



') Sravni n. pr. WarDkonig: Juristi sebe £d cjelo padie, str. 94: ^Der Urgrand alles 
Rechtes ist ein eingeborener Rechtssinn der Volker, seine Wiege die Fa- 
mi I i e , seine Urforin das Gewohnheitsrecht, seine ersten Abstractionen 
sind die Recht88pruchworter.*' 

^ Sačinitelj ovoga spisa ima jih već sakupljenijeh mnogo više, nego je ovdje moguće 
navesti. Netom zbirku popuni namjera u posebnom i povećem djelu jih izdati sa 
objaSnjenjem i primjedbama. Radi toga ustruČati će se za sada svakoga primje- 
ćanja i ograničiti će pc, gdje te gdje na golo sravnjivanje sa neslovenskijem 
poslovicama. Radi istog uzroka i da bi uštedio prostora, neće za sada ni iz- 
vore navesti, iz kojijeh je crpio pojedine poslovice. 



Pravni običaji kod Slovena. 15 

nijem običajima, nekoje važne sastavke nemogosmo dobaviti '). A koliko nam 
je još knjiga, iz kojijeh bismo bili nešto crpiti mogli, ili nemogaće bilo do- 
biti, ili nam nepoznato ostalo! Poznance, koji se rodišc ili žive medju naro- 
dom te poznaju njegove običaje, i koji bi nam bili mogli štogod priopćiti, 
nijesmo ni pozvali, jer je namjera naša bila upravo ovijem spisom na to jifa 
opomenuti i pozvati ^). Od onijeh koji se pobliže desiše, te nam na nekolika 
ustmena pitanja ustmeno i odgovoriše, dužni smo osobito zahvaliti : veleuče- 
nomu gospodinu grofu Niku velikomu Puciću iz Dubrovnika, ocu Franjevcu 
gosp. Simu Milinoviću iz Sinja i g. Petru Vasiljevu Odžakovu iz Leskovca 
u Bugarskoj. 

Obzirom na namjeru spisa, i to što će tu navedeno biti, mislimo da će 
biti dovoljno. Na potpuni sistem narodnoga običajnog prava, moći će se tek 
onda misliti, kad se bude gradje izobila sakupilo. 

Navodeći pojedine pravne običaje, nećemo se obzirati napisane zakone, 
jer su ti prilično poznati, a i sravnjivanje sa zakonima i običajima drugijeh 
naroda i prošastijeh vremena odvelo bi nas daleko. Ako gdjegod i to učini- 
mo, učiniti ćemo kao iznimku i uzgredno. 

Razumije se, da se mi moramo ograničiti na samu sadašnjost, ali neka 
nam se nezamjeri ako mi tu sadašnjost u nekijem slučajevima i do početka 
tekućega vijeka protegnemo. 

O odnošajima medju seljacima i zemaljskijem gospodarima svakome je 
na raspoloženje cijela literatura i zvanična opisanja '). Kadi nedostatka vre- 
mena, i radi nemogućnosti cijelu tu massu u tijesne granice ovoga spisa zbiti, 
odlučismo radije sasvijem je izostaviti. Zbog sličnijeh i drugijeh uzroka izo- 
staju i crkveni i feudni pravni odnošaji. 



Poslovice 

koje se odnose na pravo, običaj i zakon u opče. *) 

Što je pravo i Bogu je drago.*) 
TIpaB4y Bon, eHAHT-L. r. 
Bce MHHyeTca, 04Ha npasAa ocraerca. r. 
Jače pravo nego mač. 






') Kao gori naveđeDe spise Makarova i TarnoTskoga. 

') Veliku bi usluga narodnoj znanosti učinio svaki rodoljub, kad bi se u svojoj 

okolici zauzeo opisanja toga ili onoga običaja narodnoga, koji u pravo zasijeca. 

Mi mislimo da bi taj posao najlakši bio svećenicima, koji po selima žive. Ko bi 

se god toga važnoga djela primio te bi nam izvolio o tome javiti, mi bismo 

mu dragovoljno poslali naputak koji, osobito' za one, koji se nijesu pravnom 

naukom bavili, mnogo bi jim posao taj olakSao. 
') U Austriji u aktima za rasterećenje zemalja — u Busiji u aktima i spisima o 

oslobodjenju seljaka. 
^) Slijededa početna slova, koja se uz poslovice nalaze, znaČe : b. =s bugarski, 

b.r. = bijeloruski, č. =s češki, d.l. = donjoluŽički, g.l. = gornjolužički, m.r. 

= maloruski, p. = poljski, r. = ruski, sč. = slovački, sn. = slovenski. 
^) Wa8 billig und recbt is^ ist Gott lieb. 



16 Dr. V. Bogišic. 

Prawo gorsze niž miecz. p. 

PrAvo ma tenk^^ nos. 6. 

Prawo i woInoiJć ci^gn%ć jak rzemieii može. p. 

Pravem se fei a po nč'm jdi. d 

I đjavo zna, što je pravo (ali neće đa čini). 

Pravda narode podigne, a nepravda jih potre. 

Ni oni što nepravdu čine, nevole je. 

Bi» KOMi 4o6pa nSTi, bi> tomi> h npaBAti Ma.io. r. 

Na kom vi&da, na tom pravda, č.^) 

CH.ibnbie niuuyT^ npaB4y. r. 

Eah'ih pyKbi npBBu QHiiiyTi>, eAiibi h MaHcyTi>. m.r. 

Kdož moc md, ten pržvo. č. 

Hs.Mt cHJbH*Be, T-BMi npaBSc. r.') 

Wjet&i si, a wjet§e mas prawo. g.l. 

V^še m&že hrsf moći, nežli plnj^ pytel prava, č.') 

Ako pravda nepomože, krivda neće pomoći. 

PrAvo nepomftže, když levo premfiie. Č. 

Kde sila vćvodi, ku pr^vu se nechodi. č.^) 

Ta^ cH^a Bjia4«en>, Ty n> saKoHi. ycTynaen.. r. 

Od inata nema gorega zanata. 

Htn, TaKaKi npaBi>, modi. anarb qy}Kou upaBi. r. 

Vrch prava, vrch krivdy. č.*) 

Hole pHsne pravo, holć bezpravi, č. 

We zhm rzađzie najwi^cćj praw i rozkazu. p.') 

Zle mravy, dobrž prAva. č.) 

Zao običaj dobar zakon čini.^) 

Nov^ pan, nove privo. č.®) 

Nova sprava, novi priva. č. 

Nove sudije, novi zakoni. 

Nov^m pravem, stare se kazi. č.') 



*) La loi dit ce que le roi veut. — Que veut le roi, si veuf U loi. — Dhs ist 
rechtf was der Konig sagt. — The Iaws go on the Khigs* errands. 

^) He who bAth the lougcst 8word, is alway8 thongiit to be in the right. 

^) Man koinmt mit einer Hand voU Gewalt weiter, als mit cinem Back voU Recht. 
— Might overcomes right. — Porce passe droit. 

*) pCa? TCapojOT)? ou$£V It/Jjzi vćjjlo^ (Monand). — Non prodest mtio ubi vis impe- 
rat. — Ratio contra vim parum valet. — Nihil est juri tam iuimicum, quam 
vis. — Contra forza val poco ragione in ogni loco. — Ou force regue droit 
n' a lieu. — Raison centre le fort est un trćs piteux port. — Force n' est 
pas droit. — Do fuer9a viene derecho se pierde. — Wo Qewalt herrscbt, 
8chweigen die Rechte. — Es ist bos rechten, wo Gewalt Richter ist. 

^) Summitm jus summa injuria. — Summum jus summa crax. — Grau giustizia 
graude offesa. — Derecho apnrado, tuerto tornado. — Streng Recht gewis8 
Unrecht. 

®) Corruptissima repablica plurimae leges. 

^) Bonae leges ez malis moribus procreantur. — La legge nasce dal peccato. — 
Dai mali costumi nascono le buone leggi. ^ Le crime fait la loi. — Von 
schlimmen Sitten kommen gute Gesetze. 

*) Novas rex nova lez. — Neue Regenten neae Gesetze. — New lorda new law8. 

') Lez posterior derogat priori. — Eino neue Satzung vertreibt ein altes Recht. 



Pravni običaji kod Slovena. 17 

Ugo^jaj zakon razbija. ^) 
Dobr4 vfde prAvo ruši. 6. 
Bđicim prdva pomihaji. č. ^) 
Pr&va bdicim, ne spicim slouži. č. 

06bmaH He KJiSTKa. r. 

6Ha4a BTopa npHpoAa. mr. ^) 

Običaj je draga narav. 

Co si^ wielom godzi, to w objczaj wchodzi. p. 

Co kraj, to objczaj. p. *) 

mo KpaH, TO očHMiaH. mr. 

Každy kraj ma 8w6j obyczaj. p. 

Každ^ kraj svć prAvo md. 6. 

K4}K4Biu KpaH Mae cbIh oćbmm. mr. 

Svako selo svoju pjesmu pjeva. 

Kolik krajdv, tolik krojflv. 6. 

Koliko je sela, toliko je navidaja. 

Juki kraj, taki obyczaj. p. 

Jakć prase, taky kvik, jakf nArod, tak;^ zvjk. č. 

^T0 ropoAi, TO HopoBt, qTo 4epeBHa, to o6biqaM; ^to 3eMjm, to npoKasbi, 

mo ABopi TO roBopi. r. 
Bi. qy>K0H MOHaCTHpb ci cbohmi jCTaBOMi He Ko/in.i'b. r. 

Jest zakon i u paklu. 

Što sila nemože zakon opravi. 

r4t 4o6pbi Bt Hapo4jr npaBbi, TaMi xpaHaTCH h ycTaBbi. r. 

Bcye saKOHbi nacaTb, Kor4a hkt. He acno-iHHT'b. r. 

Uzalud se zakoni pišu kad se neđrže. 

MAlo platny pIoty, pi'es kterć se leže. č. 

Ko naredbe van daje, valja da jim on prvi nastaje. *) 

Ko zakon stavlja i opslužit ga ima. 

npaBe4H0My saKOHi hb nKCaH-b. r. •) 

SaKOHi He nepeacHTb 6e33aK0HH0My, a npaBe4H0My. r. 

4ypHeBH saKOHi ue nncaH'b. mr. 

Stare ustawy, 4wieže potrawy — sa najlepsze. p. 

NenI na svfetS tak pevnćho pravidla (zAkonu), aby se hnouti nemohlo. 6. 



^) I patti rompon le leggi. — Volont^ d* est que droit. 

^) Vigilantibus jura. 

^) 1£6oq d[XXY) fuai^. — Consvetađo eat altera natura. — Conaaetttdine 6 ana se- 

conda natura. — L' uso điventa natura. — L* ueo vince natura. — L* uao fa 
' legge. — Coutume est une autre nature (12 Xy. vijeka). — Coutume dure ; vaut 

nature. — Gustom is second nature. 
^) Suu8 est mos cuique genti. — Mores hominum regioni respondent. — £n cada 

tierra su uso. — Qual paese tal usansa. — Autant đe villes autant đe gnises. 

— Landlich sittlich. -^ Kuiđa ma, neuđa wii8. (čuđ.) 
^) Patere legem quam ipse tulisti. — (Ausonius) Legem pareto, quisque legem 

sanzeris. — Paulud 1. 23. D. 82. 3. (de legatis et fideicommissis) : ,yđeeet enim 

tantae majestati, eas servare leges qQiba0 ipse solutus esse viđetur.** — Chi fk 

la legge servarla degge. — A king should impose severer Lawes upon himself 

then on bis subjects. 
^ *0 (Jiv)Sžv dl2iX(l»v ouBevb^ SeiTai v6{aou. — Le leggi son fatte pei tristi. 

Kf^iiermik IH. 1. 2 



18 Dr. V. BogiSid. 

Pržva jak pavučina, brouk se probije, a na mouchu vina. č. *) 
U8tawy jako paj^czjna, mucha ulgnie (uwi^znie), b^k j% przebije. p. 
SaKOHT. KaKT> nayTHHa, ui^eHi, npo6beTCfl a Myxa TBaaHeTt. r. 
Sto više zakona, to više prestupljenja. ') 
r4* MHOrO 3aK0H0BT>, Ty H o6h4'i> MHoro. r. 
CiporOH 3aK0HX, BHHOBHBIMH TBOpHTT>. T. 

što strožiji zakoni to više krivaca. 

SaKOHi HaaaA'B ne 4tHCTByeTT>. r. *) 

Hhkto HeB*B4SHieMX 3aK0Ha, OTroeapHBaTbca ae Moncerb. r. *) 

Nevedomost hHcfau nečini. č. ^) 

Hy>K4a 3aK0HX nepeMSHHei'L. r. 

Hy>K4a 3aK0HX H3MSHflBa. b. 

Nužda zakon izmjenjuje. 

Hy>K4a saKOHi ^oMHTb. mr. ®) 

Potreba zakon ru6i. 

Potrzeba prawo }amie. p. 

Nuznd (a nahld) potreba prdva lomi. č. 

Potrzebie U8tawy ust^puj^. p. 

Hy)K4a HC 3Haeri 3aKi>Ha r. 

Zlu zakonu noge prebi. '') 

Krv učini, a ne postavi zla zakona. ^) 

Mučno je u staru selu nov zakon postaviti. 

A. Privatno pravo. 

I. Obitelj. 

i. MedjuBobni odnosaji članova zadružne obitelji^ koji se poblize ojeline tiču. 

Svakom je vrapcu svoje gnijezdo drago •) 
Gdje ko niče tu se i običe. 
r4'B cocna B3pocjia, laM-B ona h KpacHa. r. 
4oHX, 4oH'B a Jiyqme 4omi. r. *") 

C-b p04HTeJlbCK0M SCM^H, yMpH 4a HC CX04H. r. 



^) Similes sant leges aranearam teliš , qua8 .muscae validiores perrumpant, imbecil- 

liores tautum irretitae tenentur. — Les petits sont subjects auz lojs, et les 

grands eo font a leur guise (iz ZV. vijeka). 
^) Je mehr Gesetze đesto mehr Untugend. 
^) Lex ad praeterita trabi negnit. 

^) Uowi88enheit hilft nicbt, denn jeder muss setn Recht wi88en. 
^) Unirasend siindigt nicbt. 
•) 'AviY>ti[) ou8k ©soT [ji^ovrat. — Neeessitas cogi neqait — Necessitas fraogit legem. 

— La necessitii rompe la legge ili: necessitk non ha legge. — Necessit^ n* a 

point de loi. — Necessit^r bas no law. — Notb bat kein G^botb. — Noth bricbt 

Eisen. — N6db bfjdber Raetb (dan.). 
^) A la mala costambre quebrarle la pierna. — Gateau et mauvaise eoutume se 

doivent rompre. — Break the lega of ao evil custom. 
^) £ meglio ammazzare uno; ili: 6 meglio arđere una cittk che mettere uua cat* 

tiva nsanza. 
^) A cada paxaro, su nido le parece hermoso. — Ogn' acella hrama di jugne aa 

sa nidu. — A ogni ucello sac nido h hello. 
^®) 01x0^ 9^o^9 o^^o^ apioTO^. — Domus propria domus optima. — Gasa mia mamma 

mia. — Gasa mia časa mia, per picciua che tu sia, tu mi semhri una hadia. 



Pravni običaji kod Slovena. 19 

Wo8ebna wjaža jo zlota wmowata d. 1. ^) 
Moja kuća moja sloboda. 

TbOM 40M1> TBOfl H BOJfl. T. 

4oMa KdLKT> xoM7, a bi jif04flX'L KaKi BejiHTi>. r. 

Doma jako cfacesz, u ludzi jak przyBtoji. p. 

Svak je u svojoj kući kralj. ') 

Čovjek je sam^ kao dub posjećen. ^) 

Ni u raju nije dobro samomu. 

I mrav družbu hoće. 

Krv nije voda. *) 

Erew niejest woda. p. 

KpoBb He B04a. r. 

Elrev neni voda. č. 

Svoj svome najvolije. *J 

Svoj svome i nehotice oratuje. 

Cboh CBoero HexpaHH, a reuiKo h ropKo koh-to ro h^mb. b. 

Svoji se i psi časom pokolju^ pa časom opet i sližu. 

Ako svoj i vodi na jamu, u jamu ne meće. 

Braća bila, braća mila 

U tudjemu nije nigda svoga. 

Ko neće svoga za brata, a on će tudjina za gospodara. 

Gdje je sloga , tu je i Božiji blagoslov. 

Od složne braće i djavoli bježe. 

Prut po prut kad hoćeš; aP snopa nigda neprelomi. 

B-L 40MS, H-BT-L xo3HHHa 6ojibme. r. *) 

KoaflUHi BS AOM'fi, KaK-B ABpaaMX bi paio. r. 

Oospodarz každy w 8wćm domu pan. p. 

Svaki domaćin domu vladika. 

Po starješini Bog pomaga. 

Gdzie g}owj niemasz, rz^du niepytaj. p. '^ 

Jeden dflm, dvou p&n& netrpi. č. 

4o6pafl rojioBa, ero rojoBi kopmhti. r. ®) 

BcflKOH AOM'b Ao6pbmT> xo3flHHOM'L xopomi». 

Ne d&m pžnu čest d&va, ale pdn domu. č. ^) 

Zna vrag mnogo, jer je star. '") 

Dla tego diabel m^dry, že stary. p. 



^) Eigeiier Herđ ist Golde8werth. 

^ Domi saae gailibet rex. — In časa sua ciascuno h re. — Mientre eo mi časa 

me estć Bej me soj, — Chacun est maitre en sa maison. — Mj boaae m^ 

kingdom. 
^) Vae Boli ! — Uomo solo nimico di Dio. — L* homme qui eat seul est fou. 
*) II sangae non ^ acqaa. — L' acqaa lava , e il saague strigne. 
^) Legami mani e piei e gettami fira i miei. — Ž meglia jeute che bocconi. (korsik.) 
^) The master is tbe eye of tbe bouse. 
^) Est domus ingrata ni dominante rata. — Tbet aet ont i Hw8ae, som Ingben 

aer Kw8ae. (dan.) 
^ One fatber is sufficient to govem an bundred cbildren, and a bundred cbildren 

are not sufficient to govem one fatber. 
') The master makea tbe boose to be respected, not tbe bouse tbe master. 
^*^ Consilia tutoria sunt, quae dant aenes. — Utile consiliis praebere senilibus aures. 

— Qui a dge doit Stre sage. — Cousiglio di veccbio non rompe mai la testa. 

— U diavle ne sa, epp6 ne sa, percb* h beccbia. (korsik.) 

2* 



20 Dr. V. BogiSić. 

^ Ko radi; onaj valja da i sudi. 
Ko je mudar, dovoljno je star. 
I z mladć hlavy, soud pravj^. č. 
Gdje je dobra starješina vesela je sva družina. 
Ocat, koji nije ljut, a domaćin, koji nije zao, nevalja nifita. 
ViSe vidi gazda s jednijem okom nego sluga s oba dva. ^) 
Zlo po gazdu, koga sluga uči. ^) 
Čim glava klone, ni noge tvrdo ne ostanu. 
Kad mačka drijema, miševi bijesne. ^ 
Gdje nije mačke, misi kolo vode. 
Gorje mu, per komur se misi ino mačke bratijo. sn. 
Gdje žena gospodari tu djavo služi. *) 
Bčda mužem, im-že žena vldde. č. (Libušin sud.) 
Zlo po kuču, gdje kokoš pjeva, a pjetao sluša. ^) 
Nešfastn^ takf đftm b^vd, kde kohout miči a slepice zpiv4. č. 
Gdje žena gaće obuče, a muž skute, teško ti i po njih i po kuću. 
T-BrnKo Ha 0H& 3' K&ma, y kok-to »cena-Ta Ha.iara KajinaKT>. b. 
Teško kući, gdje mač sluša, a kudjelja zapovijeda. 
Oti> xo3aHHa aojltkho naxHyTb B-BipoMi*, on košarku 4biM0M'L. r. 
Kuća bez žene kao i bez mačke, a bez čovjeka kao bez psa. 
Besi HceHbi aomi ^^o 6e3T» kouikh, a 6e3i MyHca »ito 6e3 co6aKH. r. 
K&ma 6e3T> men^k, chiao 6e3i» oB^api. b. 
Žena vrla valja zlata. ®) 
Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi. 
Jedno se goloj, a drugo sijedoj bradi pristoji. 
Kad te stariji kore, ćuti i slušaj ako i nijemi kriv. 
U mladjega pogovora nema. 
CTaprnKSt H BT. op4t noqHTaK)T'i>. r. 
CjiymaH crapbi-T-B, sa 4a ycTapsieuib. b. 
I komar je muška glavica ! 

Bolje je biti pijevac jedan dan , nego kokoš mjesec. 
Bolje je za godinu volom, nego sto godina kravom. 
Sestra udata, susjeda nazvata. 
Dogovor kuće neobara. '') 

Bolja je šteta dogovorna, nego korist samovoljna. 
Ko se sam svjetuje, sam i pogine. ^) 
Ako smo mi braća, nijesu kese sestre. 
y Koro 4'BTKH y Toro H flrc)4Kn. r. 



^) One eye of the master secs more than foor eyea of his servent. 

^) Malum est habere servuin qai dominum docet. 

^) Libere agunt mares, careant si felibus aedes. ~ QQand les chata n* y sont pas, 
les souris dansent — Quando la gatta non h in paese, i topi ballano. — 
Wenn die Katze nicht zu Hanse ist haben die Manse Kirchtag. 

^) Alla conocchia il pazzo s* inginocchia. — Le bracbe air nomo, e alla donna il camiciotto. 

^) Trista 6 qnella časa, ove il gallo tace e la gallina canta. — In časa non c^ h 
pače, quanđo gallina canta e gallo tace. — Con mal esta la časa, donde la 
rueca manda el espađa! — C* est chose qui moult me dćplaist, qaand poule 
parle et coq se taist. (starofr.) 

®) La femme est la clef du mćnage. — The best fomitare in the hoase, is a 
virtnous woman. 

^) Chi trov6 consiglio , invent6 la salute. 

^ Chi si consiglia da se, da se si ritrova. 



Pravni običaji kod Slovena. 21 

Djeca 8U siromahom živo blago. 

Kakav rod taki plod. 

Bolje i sirota (u dobroj kući); nego u zla oca dijete. 

Cjiy5K6a He 4py3Koa. mr. *) 

Služba nije družba. 

Volim u dobra služiti nego u hrdjava zapovijedati. 

He Kynj'BH'i> ue cjiyra, a hc poMceni He 4MTa. r. 

Ko plaća neka i zapovijeda. 

Mbe KymaK), Toro u c.iymaio. r. 

Kdo ći chlžb jl a pivo pije, toho plseii zpivej. č. *) 

Cejiž kljeb jiš, tefao pačerje dyrbiš zpiewać. gl. 

Čiji se kruh jede, onoga se pjesma pjevat mora. 

Na czyjem w6zku siedzisz, tego piosnk^ ćpiewaj. p. 

^CH-ro KOHb %3Aemh, HeroB&-T& ntccHL T|>e6a 4a ntemb, b. 

U valjanoga gazde, valjane i sluge. ^) 

Koliko sluga, toliko neprijatelja. ^) 

Uvod. Obitelj kod sadašnjiieh slovenskijeh plemena, po njezinom unu- 
trašnjem ustroju, može se razdijeliti na dvije vrste: ili je zadružna, ili je 
inokosna. Ali ova poSljednja vrsta može se opet na dvoje razlikovati, a 
to: ili na familiju, koja je spala na inokoštinu zbog uzroka, koji ne stoje ni 
u kakvoj svezi s običajem, n. p. : radi istraženja ostalijefa članova, zbog slu- 
čajnoga razdijeljenja itd., u takoj inokoštini, netom se raširi i postane zadruž- 
nom i opet će vladati ista pravila kao i u svakoj drugoj zadruzi; — ili na 
familiju, koja obično sa ' ženidbom počimlje, to jest gdje po običaju nigda 
nema više članova do muža i žene i njihove djece ; od koje , kad muško do 
ženidbe dodje, odvaja se obično od dosadanje familije te osniva novu. 

ovoj posljednjoj vrsti inokoštine mi nećemo zboriti , jer je poznata 
svakomu — ovo nije nego ona svagdanja familija, koju možemo u svakoj 
varoši poznati i proučiti, i koja je s malijem razlikama u cijeloj zapadnoj 
Europi jedna ista. 

1 inokoštini prve vrste nećemo da mnogo govor širimo, jer ona ako 
i ne actualno a ono barem potencialno ima jednake zakone sa za- 
družnom — te govoreći zadruzi govorimo tijem i inokoštini. 

Zadruga je ona obitelj, gdje više poje^inijeh ljudi iste krvi (nije baš 
nuždno, da su svikolici iste krvi) a i familiji u užem smislu zajedno žive i 
jedno jedino gospodarstvo, koje je njihova opća svojina, zajednički obradjuju 
i uživaju po4 upravom glavara, koga obično sami izbiraju. Naravno je, da 
nama — koji smo naučni na juridi$ke pojmove tudje obitelji — nije lako 
od prve shvatiti unutrašnju narav te sveze. Ko hoće poznati bitnu razliku 
zadružne slovenske familije sa njemu poznatijem, neka ih medju se sravni, 
pak će naći u njoj ne samo pojedinijeh različnostd, nego sasVijem različnu i 
glavnu misao, na kojoj se osniva*;. 

^) Služma-tužma. (lit.) 

^) Weflsen Brod ich esse, desBen Lied ich singe. — Hois Brod jeg spiser, dens 

. Vise jeg quader. (dao.) 
^) Tel seigneur, tel page et serviteur. — Tel maitre tel valet. — Like matter, 

like man. — Wie der Herr 80 der Knecht. — Som Herren, saa Tieneren. (dan.) 
*) ^ocst [JLSv 6X^pbv Tb 3ouXov ToT? SeoTcćrai?. (Hermog.) — Qui multiplicat serros 

multipHeat rapinam. Qnot servos babemns totidem habemns hostes. (Macrob.) 
*) Vidji iravnjenje slovenske obitelji sa rimskom i germanskom u ^^geschichtliche 

Darstellung der Erbfolgerechte der Slaven.*" Posen 1836. p. 9 i slijed. 



22 Dr. V. BogiSid. 

Kod svijeh starijeh slovenskijeh plemena gospođovala je zadružna obi- 
telj *) , od kojijeh neka je plemena vremenom prije a neka poslije izgubiSe, 
neka je pak u svojoj prvobitnoj potpunosti ili u nečem preinačene i do da- 
našnjeg dana sačuvaše. Ali i kod onijeh, koji je izgubise, nalazi se gdje i 
gdje još barem po koji okrnjen ostatak ^. 

Zadružnost familije najbolje se poznaje po broju oženjenijeb članova, 
koji je sastavljaju. Taj je broj sasvijem različan po različnijem zemljama i 
mjestima y i to po tomu: kako su okolnosti toga ili ovoga mjesta više ili 
manje dobre za zadružnost, i po višoj ili manjoj sklonosti, koju ima narod 
dotičnog predijela k zadružnome životu ili k inokoštini. 

Ulješenović *) kaže (mi mislipo, da se to navlastito na Hrvatsku, Sla- 
voniju i vojničku granicu odnosi), da zadružne kuće imaju u srednju ruku 
po 10—15 čeljadi, od kojijeh 3—4 oženjene, ali dodaje, da u plodovitijem 
predielima ima bogatijeh kuća, u kojijem žive zajedno 60 — 60 glava. U 
riječkoj i varaždinskoj županiji najviše je pojedinijeh familija, jer je malo 
zemlje za velike obitelji. Koliko djece može doma življeti, toliko jih i ostaje 
kod kuće, ostali idu na drugu stranu, da dobiju što im treba. Pojedino na- 
sljedstvo i ovdje je rijetko. 

Za Slavoniju s granicom vojničkom Čaplović kaže: Nije ništa izvan- 
redno kuća sa 60 duša; ali nadje se, prem da rijetko, i do 100 glava u 
jednoj obitelji. Od 20 do 60 čeljadi u kući to je sasvijem obično*). 

Gospodarski list *), govoreći o zadruzi u Hrvatskoj, kaže : «družba broji 
po 10, 16, 20, 30 do 50 članova s djecom zajedno." 

Kod takozvanijeh Morlaka u Dalmaciji kaže Lovrić®), da ima mnogo 
obitelji, koje imaju do 30, neke do 40, a još neke i 50 glava; ali ove po- 
sljednje , pridodaje on , mogle bi se lako prebrojiti. To nam isto na riječ 
potvrdjuje i g. Milinović. A Vuk u svome rječniku pod riječi »zadruga- 
kaže : «U Dalmaciji u Kosovu pokazivali sa mi čovjeka po prezimenu Tri- 
funovića, koji ima 62 čeljadi, medju kojom je 13 žena s muževima i 2 udo- 
vice. O Božiću 1 krstnom imenu i kad koga žene sastanu se svi u kući, 
a onako žive po planini i po polju, a starješina ponajviše u mlinu. Ova kuća 
ima oko 1400 koza i ovaca, do 50 goveda i 14 konja. U Konavlima u Du- 
brovačkom okružju, gdje vlada u opće zadružna sistema '') i ovdje ima familija 

1) Procopius de bello Gothico L. III. cap. 14. ŠafaHk Starožit 2. str. 433. — 
Jireček. Slov. Pravo. I. §. 15- — Kalačov I. oddiel I. p. 7 i 8. 

>) Vrijedno je apomena, da dočim neka slovenska plemena u življem snošenja sa 
strancima skoro izgnbiSe u familiji staru zadružnu formu, neki tudji narodi SIo- 
venima pogranični je poprimiSe. Madjarima u Baranjskoj stolici izvjestno je, 
da je od susjednijeh Srba primiSe, isto kao i ostali Madjari od Slovena župa- 
nije uzajmiše (v. Jireček Slov. Pravo I. str. 67) — a i Šćipetarskoj zadruzi, 
o kojoj Hahn govori , možebit da je bugarska i srpska služila kao ugled. Sći- 
petarski fis mi bismo prije sravnili sa crnogorskijem bratstvom ili plemenom, 
nego kao sto ga neki spisatelji sravnjuju sa jugoslov. zadrugom (sravni Hahn, 
Reise von Bolgrad nach Salonich u „Denkschriften der Akad. der Wi8Sensch., 
pbil.-histor. Classe 11. Bd. 2. Abth. str. 33 i 74"). 

^) Die Hauscommunionen der Siiđslaven p. 19, 25 i 26. 

^) Slavonien und zum Theil Croatien. Pest 1819. 8. I. 105. Sravni i djelo nepoznatog 
pisca: Die illyrischen Provinzen. Wien 1812. 8. p. 106. 

*) God. 1861. str. 121. 

^) Osservazioni sopra diversi pezzi del viaggio in Dalmazia del Luj. Alberto Fortis. 
Venezia 1776. p. 98. 

') Kohl. Rcise nach Istrien, Dalmatien etc. II. 412. 



Pravni običaji kod SloveDa. 23 

tako mnogobrojnijeh i starijeh u zadruzi, da zadrugari se veće mogu bez 
ikakve crkvene zaprjeke iz iste kuće ženiti. To se dogodilo nazad malo 
godina u Klaićevoj kući u selu Popovićima a tako isto i u Miljasovoj u 
Gornjoj -bandi Konavaoskoj. Grof Niko veliki Pucić kaže, da se to pred 
dvije godine i u Župi (Breno) kod Dubrovnika dogodilo. Ovdje dakle imamo 
faktično, to što je za Hrvatsku Utješenović kao jedva moguće ili kao naj- 
rjedju iznimku držao (Hauskomun. p. 21). U plemenu Vasojevići Prekomski 
kod Crne Gore po Srbskome Dnevniku ^) ima do 1400 zadruga po 40 — oO 
dufia, medju kojijem mnoge sa osam oženjenijeh ljudi. 

I u Crnoj Gori 20 — 30 duša u jednoj obitelji Iako je naći "j. Isto to 
od prilike može se i za kneževinu Srbiju uzeti. »U selu Ripinju, nabije beo- 
gradske, bila je kuća nekijeh Rodica, u kojoj je bilo 37 duša, koje ljudi koje 
žena i đjece» ^). 

Za Bugarsku priopćuje nepoznati ali dobro obaviješteni dopisnik bečkog 
lista Wanderera u svojijem piamima sa Stare Planine, da ni tamo nijesu rijetke 
kuće, koje imaju 40 do 60 glava. On nam malo niže o zadružnosti Bugarskoj 
još bolju svjedočbu daje, gdje od prilike ovako o tome kazuje: kad se ku- 
ćani tako umnože, da neimaju više mjesta u glavnoj kući, tad se u oboru 
f^agrade posebna prebivališta. Kad pak ni to nije dosta, tad se osnuju blizu 
domaćega sela, kao male naselbine (kolibe), koje u najboljem skladu žive sa 
glavnom porodicom i pod upravom zajedničkoga d j a d a. Te kolibe budu 
nazvane po imenu djada, pod upravom kojega biše osnovane: tako n. p. u 
Lovičkom kotaru kod sela Tetev«na ima koliba, koje se zovu Vlajkovci, 
u Tmovskom kotaru kod sela Drjanova Gančovci, kod sela Grabova 
Jenkovci, kolibe prozvane po djadima, koji se zvaše Vlajko, Gančo, 
Jenko^). To nam isto potvrdjuje i g. Odžakov. A da je obično mnogo- 
brojna familija i u zapadnoj Bugarskoj te da i tu zadruga vlada svjedoči 
nam opisanje stanova, koje nam daju neki putnici^) i koji su sasma slični 
stanovima zadružnijeh familija kod Srba i Hrvata, koje nam opisa Utješe- 
nović u gorenavedenom djelu. Kako što se svi narodni običaji uzdrže naj- 
bolje samo po selima, tako se samo u selima uzdržala i zadruga; po varo- 
šima, gdje najviše tudj duh vlada, ne nalazimo obično do zapadno- europejsku 
formu familije. Ali i tu ima iznimaka, koje nam kažu, koliko duboko jugo- 
slovenska plemena osjećaju potrebu u zadruzi življeti. Na ostrvu Lošinju, 
gdje leži pomorsko - trgovačka varoš istoga imena (Lussin piccolo), nalazi se 
jošter bogatijeh kuća, u kojijem se uzdržao zadružni oblik u familiji. Zna- 
meniti putnik Kobi ') navodi nam najbogatiju kuću Lošinjsku Vidolića i kaže, 
da sa ženama i djecom u kući ima do 60 glava. »Premda ova kuća, kaže 
on, ima Commandita i Com ptoira u Aleksandriji, u Carigradu, u Odessi, 
Taganroku i po obalama cijeloga Crnog mora, ipak i familija ovoga Lošinj- 



*) Od god. 1858 cit. u Jirečkovu Slov. pravu. I. 66. 

^) Vuk. MoDtenegro unđ die Montenegriuer u djelu Reisen und Reisebeschreibungen 

p. 73. Sravni i Cjprieu Robert. Les Slaves de Turquie I. 104. 
') MiliČević u Glasniku društva srbske slovesnosti g. 1857. p. 146; sravni i Vukov 

Rječnik sub v. zadruga kao i Jos. Jirečeka Die serbischen Privilegien u Oesterr. 

Revne 1864. VH. 11. 
*) WaDderer 1864. Nr. 234 Morgenblatt u Feuilletonu. 
^) Kanitz. Bulg. Fragmente u Oesterreich. Revne 1864. VI. 201 i Hahn. Reise von 

Belgrad nach Salonicb u Denkscbriften der Akademie der Wis8enscbaften phil.- 

hist. Classe 11. Band 2. Abtheilung p. 33. 
*) Reise nach Istrien, Dalmatien und Montenegro. II. 415. 



24 Dp. V. Bogiši<5. 

skog Rothschilđa živi n potpunoj zadruzi. Isto tako Hahn ') nam navodi 
jednu bogatu trgovačku familiju u bugarskoj varoši Prilipu, u kojoj bijaše: 
stara mati i pet sinova sa svojijem ženama i djecom , koji svi u jednoj kući 
stanovahu i blagovahu za jednijem stolom. Ja sam uvjeren, da bi se još 
mnogo takoga šta po varošima našlo, osobito pak u onijem, koje od sloven- 
skoga sela malo po malo postadoše varoš kao uprav Mali Lošinj i Prilip'). 

Ali ne samo kod Jugoslovena nego i kod drugijeh slovenskijeh plemena 
sačuvao se je, akoprem po okolnostima manje ili više preinačen, zadružni 
oblik familije. Slovačku nam familiju češka spisateljka Božena Njemcova^ 
tako opisuje, da odmah možemo u njoj spoznati neke crte slovenske zadružne 
kuće. I kod Gorala poljskijeh Tatra (Podhalani) nalazimo u familijama obično 
taj isti značaj *). To isto svjcdof'i nam i za Galiciju i za cijelu Malu Rusiju 

Eohlov putopis^), premda neki E. Gor ko priopćuje®), da je sad tamo 

zavladao medju seljanima kan neki pomamni nagon k inokoštini. Ipak štogod 
on u tomu obziru javlja, odnosi se najviše na Charkovsku gubemiju. 

Kod Veliko -Rusa zadružna je familija porodila zadružnu općinu, jer 
kako ćemo na svome mjestu vidjeti, ista glavna načela vladaju sa obje vrste 
zadruge: s kućevnom i s općinskom. Ovdje dakle, gdje narod u općini ima 
utočište svome zadružnom nagonu, nije čudo, što ne ćuti velike potrebe u za- 
družnoj familiji življeti, kako druga plemena, u kojijeh je općina drugijem 
putem do razvitka došla. Ipak i koa ovoga najznatnijeg slovenskoga ple- 
mena, koje nalazimo ne samo u evropskoj Rusiji nego i u Sibiriii i u Kam- 
čatci i u Americi, nije ni zadružna familija sasvijem rijetka. O tomu nam 
dava Haxthausen na mnogo mjesta potpunu svjedočbu ^). 

Prije nego počnemo opisivati medjusobne odnošaje pojedinijeh članova 
u obitelji, čini nam se da neće biti izlišno u kratko progovoriti i o imenu, 
kojijem se familije naznačuju. 

Utješenović u opće kaže, da kod Srba i Hrvata zadružne obitelji imaju 
jedno jedino prezime, kome se pridade još i domaćinove ime^). 

O prezimenu kod Srba (cognomen) Vuk je u svome rječniku^) zanimiv 
članak napisao, koji ćemo mi, ako je baš i podugačak, skoro cijel prepisati. 
On kaže: »U Crnoj gori i u Hercegovini narod naš ima svoja prezimena, 

») 1. c. p. 108. 

') Još više nego zadmgatn po varošima moramo se čuditi, da su se neke crte stare 
slovenske familije sačuvale i kod Hrvata i Slovaka , kq}i živu u rasijanijem ostrov- 
Čidima u Đolojoj Austriji (a predjelima Ober i Unter đem Mannhartsberg i Unter 
đem Wienerwald) odasvuda ispresijecani i opkruženi njemačkijem življem. Godine 
1846. bilo ih je u svoj dolnjoj Austriji samo 15.000 duša. (A. V. Šembera u 
Hrvatskoj Danici br. 32., 38. i 34. god. 1845.) ^ 

^) OhT9Lzf ze Života slovenskćho u Časopisu Češkoga museuma 1859. p. 27; vide i 
Jirečka Slov. pravo I. 67. 

*) Zejszner. Piesni ludu Podhalan p. 2. 

^) Reisen im lonern von Russland und Polen lU. 34. Sravni i Hazthausen Studien 
etc. n. 85. 

•) Hapo4HBix'i> HpaBaxi> h o6Hqaflxi>: u Cgjibikom'b 6jaroyCTpoHCTBy god. 
1858. Nr. 6. p. 242. 

'^) U svome djelu : Studien tiber die inneren Zust^nde des Volkslebens und iosbe- 
sondere die landlichen Einrichtungen Russlands. Hanuover 1847 — 1852. sravni 
n. p. Bd. I. Vorrede str. XL, zatijem str. 109, 128, 181, 155, 186, 182, 123. 
Hauscommunionen p. 19. 
Sub voće prezime. 



^ 



Pravili običaji kod diovena. 25 

kojima se porodice pozivinu od koljena na koljeno kao i u ostaloj Evropi; 
u Srbiji pak toga običaja do našega vremena nije bilo^ nego se svaki pozivao 
po svome ocu dođavSi oćinome krštenom imenu ović ili evićy kod imena^ koja 
se svrSuju na Je i o samo vićj a kod onijeh, koja se svršuju na a, samo ić, 
n. p. Milanović, Milo&ević, Milojević, Ranković, Miletić (i to je značilo: sin 
Milovanov, Milošev itd.); ako li je komu otac umro prije matere, on se je 

Eozivao po materi dodavši materinome krstnom imenu mjesto a, te, n. p. 
lužič, Smiljanić, Peruničič itd. (i to je opet značilo : sin Ružin, Smiljanin itd.). 
Tako i kad su se koji iz Hercegovine ili iz Crne gore saselili u Srbiju, oni 
su počevši se zvati po ovome donjozemskome običaju prezimena svoja malo 
po malo poizostavljali , gdjekoji i pozaboravljali, a gdjekojima ako se i spo- 
minjalo staro prezime najviše su jih kao poruge radi njime nazivali. Meni 
je pripovijedao znatni poglavica za Karadjordjeva vremena Mladen, da je on 
starinom iz Drobnjakft iz sela Tušimnje od C ero vica, ali se je zvao po 
ocu Milovanović. Sad se tek od godine 1804. počelo i u Srbiji, osobito 
kod znatnijeh ljudi, da se ne pišu po očinome krštenom imenu, nego ili kao 
što Bu slušali, da su im se stari zvali ili onako kako im se otac zvao i pisao. 
I u carstvu austrijskome, u današnjemu Vojvodstvu, naši su se ljudi doskora 
zvali i pisali po očinome ili materinome krštenom imenu kao i u Srbiji, dokle 
im zemaljske starješine, osobito videći, da u jednoj kuci i u jednoj porodici 
ima po nekoliko različnijeh prezimena, nijesu to zabranili, te su ona imena, 
kojima se ko po ocu ili po materi zvao, ostala u napredak prezimena. Vr- 
šački oborknez Arso, koji je umro prije nekoliko godina, zvao se po svome 
ocu Manojlović i kad je za zasluge svojega oca Manojla postao ma- 
djarski plemić, primio je njegovo kršteno ime E manu el za prezime. Može 
biti da je u Crnojgori i po njezinijem okolinama osveta najveći uzrok, što 
ljudi drže svoja stara prezimena, da bi onaj, koji bi pomislio koga da ubije, 
odmah znao s kim če se zavaditi i kome će krv dužan ostati A u Sr- 
biji onake osvete nije bilo, ,niti je moglo biti; zato toga radi nije trebalo 
držati se staroga prezimena, a ako je još ko bio od kake znatne i turcima 
mrske porodice , prije mu je valjalo da se krije nego po njoj da se poziva, 
kao što su jamačno u početku vlade turske mnogi učinili ; zato kad su Turci 
kupili harač, svaki se kazivao po imenu svojega oca ili matere, a u drugijem 
događjajima slabo je ko koga i pitao a još manje pisao kako se zove ; zato 
je u nas do danas joŠ običaj , da se mnogi ljudi poznaju i zovu više po kr- 
štenomu imenu nego i po kakvomu prezimenu. I Bošnjaci turskoga zakona, 
osobito gospoda, drže svoja stara prezimena, pa j6š i onaka, koja pokazuju, 
da su njihovi stari bili Hrišćani, i da se oni po zakonu samo zovu Turci a 
po rodu i po jeziku da su pravi Srbi, i koijeh bi oni po svome današnjemu 
mišljenju valjalo da se stide, n. p. Pilipović, Gjurgjević, Todoro- 
V i ć itd. Može biti da je kod njih uzrok , što su ova prezimena u starijem 
njihovijem beratima na spiahiluke i na ostala gospodstva. U narodu našemu 
ima prezimena, koja se ne svršuju na ić i koja nijesu postala od očinijeh ili 
materinijeh krštenijeh imena, nego je neko one porodice najprije onako pro- 
zvan, n. p. Euliza, Besara, Šakabent, MlatiŠuma itd. U Srbiji i 
ovako očino prezime često se na sinu okrene na ić (da bi se pokazalo , da 
je on sin onoga), n. p. ljudi ima i sad, koji se zovu Euliza, a za turskoga 
vremena u Šapcu je bio jedan trgovac Jakob Euzli ć ; tako je za Karadjor- 
djijeva vremena u Crnoj rijeci bio vojvoda Petar Džoda, a njegov sin čini 
mi se da se zove sad Džodić; tako je u Užičkoj nahiji skoro bio nekakav 
starješina Pavle Štule, a njegov sin sadzove se Štulović itd. I ovako su 
jamačno postala u narodu našemu sva prezimena, koja nijesu od krštenijeh 
imena, n. p. Šeremetović,Gagović,Zimonjić,Čarapić,Cukić itd. 



26 Dr. V. Bogišid. 

Od ovijeh prezimena valja razlikovati ona, koja su postala od kakve službe 
ili od kakvoga osobitoga posla, po čemu su oca ili mater zvali više nego 
krštenijem imenom, n. p. Vojvodić, Knežević, Vlastelinović, Pi- 
sarovi ć itd. Po ovomu i Marko sin kralja Vukašina nije se zvao Vukaši- 
nović, nego Kraljević.** 

U Dalmaciji cijeloj svaka porodica ili obitelj ima svoje prezime, od koji- 
jeh su većina kao i kod ostalijeh Srba i Hrvata negda bila samo patron !• 
mica. U manjijem mjestima, kad se o članu tud je obitelji govori, ne zove 
se vazda po imenu i prezimenu nego i samo krštenijem imenom, komu se 
pripoji očino ime, ako je muško čeljade; n. p. Petar Matkov; i djevojke ne- 
udate isto tako ali još češće materinijem imenom n. p. Jurka Perina. Ženi 
se udatoj osim njezina imena pridoda i muževlje ime, n. p. Mare Franova, 
ali Ivan Marin ne govori se nigda, ako ne porugljivo ili u šali ^). U Konav- 
lima u Dubrovačkom okružju nezakonita djeca, koja se iz građa tamo šalju 
na odgojenje, imaju svako svoje ime i prezime, koje mu u porodionici grad- 
skoj daju, ali kad odrastu niko za to prezime ne zna, nego ih svak zove 
prezimenom kuće, gdje su othranjeni bili. Tako isto i domazeta malo ko zove 
prezimenom , koje je sobom donio , nego one kuće , u kojoj je , kako u Ko- 
navlima kažu, došao na ulaž^). Njegova pak djeca ne nose nikakva dru- 
goga prezimena do onoga, što mu je materin otac nosio. Kad Konavljanin 
susjeda (koji ima obično isto prezime) dozivlje ili o njemu govori, pri- 
doda njegovu krštenom imenu još i njihov; n. p. Vuko njihov. Slane 
njihova itd. 

„U Crnoj gori«, kaže Vuk, „ljudi od jednoga bratstva imaju jedno 
prezime i slave jedno krstno ime, i tako su svi kao od jednoga roda", od 
tole u njih poslovica: jako bratstvo brzo zapleće^). Crnogorci kad 
jedan drugoga zove ili š njime govori, vazda prida uz kršteno i očino mu 
ime, n. p. Vuko Golubov, Mrdjen Savićev itd., samo ako je iz drugoga ple- 
mena, te ga ne poznaje pitat će ga i od koga je bratstva. Crničani se zovu po 
očinu i djedovu imenu, Mićo Ilijin ili Mićo Ilije Petrova^]. Ali ne samo da 
Crnogorci imaju ime , k tomu očino ime i prezime bratstva , nego se prido- 
daje i ime plemena, n. p. Savo Markov Petrović Njeguš, a ako pleme ima 
drugijeh odijelienja a ta odijel jenja imaju svoje ime, tad se pridoda i to, n. p. 
Cetinje se dijeli na Baice i Donji kraj, te se kaže n. p. Gjiko Milov Marti- 
nović Baica Cetinjanin ^). 

U Bugarskoj su imena porodici kao i u zapadnoj Europi ; neima čovjek 
nego samo jedno prezime; ali obično ima u selu poviše familija, koje imaju 
isto prezime (Odžakov). 

Imena i prezimena obitelji i njihovijeh članova kod drugijeh sloven* 
skijeh plemena, neimajući za sada izvora, nego za malo više od onoga, Sto 
se u opće njima znade^ sasvijem ih prelazimo. 

Mi gore rekosmo, da se familija kod Slovena osniva na krvi. Ali to 
ima i mnbgo iznimaka. domazetima i posincima mi ćemo niže na svome 
mjestu probesjediti, koji, što se i samo sobom razumije, tijem već postaju 
članovima familije. Ali da se i nahodnici, koji se obično iz gradova na selo 
šalju na odgojenje, pa i same sluge više drže kao članovi familije nego 

*) Potvrdjuje Mili no vid-. 

^) Ne M<lofiao u laž** kako Vuk kaše; v. Rječnik pod riječi laŽ. 
^) Rječnik snb voće bratstvo. 
*) Medaković. Život i običaji Crnogorac^ p. 78. 

^) Vuk. Montenegro und die Montenegriner u Reisen und Landerbescbreibungen v. 
Widemann und Hauff. 11. Lieferung p. 42. 



Pravni običaji kod Slovena. 27 

tuđjine, vidjet ćemo niže. Za sada ćemo samo navesti dva primjera, koja 
ukrjep^uju naSe tvrdjenje. 

Hasthausen je svojijem očima vidio u selu Goropiatničkaja (u rnskoj 
Jaroslavskoj gubemiji) jednu obitelj, koju on ovako opisuje : »Glava je obitelji 
bio jedan starac , udovac već od 20 godina i bez djece ; kao domaćica je 
baka udovica , koja je . samo daleko neSto u rodu domaćinu bila — ova je 
starica imala krasnu kćerku, kojoj je bilo 15 godina. Muž pokojne kćeri te 
stare domaćice bio je po drugi put oženjen, i on je sa svojom ženom i sa 
petero diece glavne radnje težačke obavljao. Ova obitelj, ako i nije krvlju 
spoiena bila, ipak je življela, kako mi g. Karnovič (njegov pratilac) kaza, u 
najljepšoj slozi i ljubavi. Familije u sličnijem odnošajima ovde nijesu ri- 
jeuce ^).<« Isti spisatelj na drugome mjestu^) kaže od prilike: Najbolja po- 
tvrda tomu, da ruskome čovjeku nije sve do krvi, jest to: da Škopci (reli- 
giosna sekta), koji imaju ženu i djecu, skrbe se za njih istom Ijubavju kao 
da sa njihove žene i djeca. Ruski seljak ima i tu riječ: Što je mene briga 
za bikom kad je junac moj ! 

Premda u slovenskoj familiji vlada u načelu potpuna jednakost medju 
članovima, koji je sačinjavaju ipak spol i životna doba, imaju ne malo upliva 
na pravo, dužnosti i sudbinu pojedinijeh članova. Po naravi ovoga spisa 
mi moramo to uplesti u opisivanju odnofiaja pojedinijeh članova, jer ovi nijesu 
sYuda jednaci *— ali nam se čini, da neće biti neumjestno, da i od toga nešto, 
sto ima opciji značaj, i ovdje navedemo. 

Spol : Ženske po svojoj prirodi i opredijeljenju, Sto se prava tiče, i kod 
najizobraženijeh natoda nemogu se s muškijem mjeriti. Taj položaj ženskijeh 
prema muškima kod srpskog i hrvatskog seljaka još je gori nego drueovdje ; 
one su, kako ćemo niže vidjeti, opterećene najtežijem domaćijem poslovima, 
isključene od svake uprave (ako izuzmemo domaćicu) nigdje pri savjetovanju o 
domaćijem poslovima nemaju glasa, a i od nasljedstva su skoro sasvijem is- 
ključene. Crnogorcima kaže Međaković^) u opće: „Žena mu (Crnogorcu) 
mora biti u svemu pokorna i poslušna. Muški u kući svi su stariji od žen- 
ske. Crnogorac drži, da su ženske više od štete nego od koristi.«« A neko- 
liko redaka pred tijem: »Odma čim porodi žena, druge žene paze da li 
je muško ili žensko ; ako je muško , odma istrče s puškom prea kuću pa 
meću iz puške. Ostali bratstvenici od svega sela, dok čuju da se djetić pri- 
dao , meću svi iz pušaka i svi se raduju , što su stekli jednu pušku više. 
Crnogorcu valjda ništa milije ne može biti nego kad mu se prida djetić.«* — 
9iAko ide Crnogorka putem a vidi iz daleka čovjeka da će joj prekrstiti put, 
ona će odma nasprama njegovog prekršća stati i čekat će dok onaj mine 
preko puta. Kad se čovjek primaknuo blizu nje, pristupit će i celivat će ga 
u ruku, poklonit će se pa će onda poći svojim putom. — Koliko će god 
muških ući n kuću, svakojeg će ona celivati u ruku. To čini Crnogorka i 
kad je djevojkom, nevjestom, udovicom ili kad je sasvijem staricom.'' 

Da Crnogorac drži sam sebe kao neko mnogo uzvišenije i potpunije 
stvorenje nego je ženska, to je istina. Pače kad se sjetimo onoga nega- 
lantnoga da prostite (salva venia), koje Crnogorac i tako zvani dalmatinski 
Morlak a i svaki prosti Srbin i Hrvat upotrebljuju kad o ženi govore, na prvi 
pogled bismo lako mogli misliti , da joj odriče i opće ljudsko dostojanstvo. 
Ali ako pomislimo, da on to govori o svojoj ženi. a nigda o nikakvoj dje- 

') 8tiiđien tiber đie inneren Zast&nđe RoMlanđs, I. 109. 

«) ibid. ni. 146. 

^ Život i običaj Crnogoraoa p. 18 ibid p. 21. 



28 Dr. V. BogiSid. 

vojci, ni o staroj babi ili udovici; lako ćemo doći do misli, da je to ueka preko- 
mjerna stidljivost seljakova, te da se taj »da prostiš« bez sumnje odnosi na 
misao tajnoga saobraćaja sa ženom. I Vuk je toga mnijenja, te navodi još 
jednu misao , koja se čini da je veoma srodna sa gorenavedenom , to jest : 
da se rodjeni sin u Srba zove po grijehu sin, a to po grijehu nalazi 
se u 21. pjesmi 2. svezka Vukove zbirke predloženo i roditelju*). Još 
nas više u tomu mnijenju okrjepljuje to, što Vuk pripovijeda^): da bi se sra- 
mota činila, kad bi žena za svoijem mrtvijem mužem kukala i naricala (što 
je u Crnoj gori osobito u običaju), a još više djevojci za svojijem vjereni- 
kom '). Ali prezrenju ženskijeh u opće neće moći ni pomisliti onaj , koji 
znade, da najviša svečanost i veselje u životu prostoga Srbina a i ostalijeh 
Slovena jest svadba, i komu je poznato koliko on važnosti daje tome poslu, 
koliko ga muke stane, dokle isprosi djevojku, s kakovom točnosti on is- 
punjuje najsitnije obrede pri toj svečanosti itd. 

Što se kućne radnje tiče kod svijeh Srba i Hrvata, to je sasvijem ženski 
posao. Milićević kaže za žensku radnju u kneževini Srbiji , da je odveć 
teretna , pa bila ona u zadrugama ili inokoštini , i da ko te terete nije 
svojijem očima vidio, tome je teško predstaviti jih i opisati. „Osim toga, kaže 
rečeni spisatelj, što žena po svom opredijeljenju radja, doji, njeguje i othra- 
i^j^J6 djecu, ona odijeva od glave do peta sebe, muža i svu djecu, a često 
još po nekoliko iz zadruge (i to od platna, koje ona sama utrlji, izgrebena, 
oprede, smota, skuha, osnuje, izatče i ubijeli. Tako biva i s vunenijem odi- 
jelom, u kome ljudi pomognu toliko što ostrigu vunu s ovaca i podijele je 
medju ženama pa poslije sve što treba rade same žene) — žena gotovi jelo 
svake vrste i na svom ramenu mora ga radnicima odnijeti , ma oni i na sat 
hoda daleko bili, ona muze stoku, siri sir, donosi vodu za kuću, i onoj stoci 
i živini, koja ljeti pase ondje, gdje nema vode; kao i sva ostala posluga u 
kući žensku gleda. Ali malo ima i poljskijeh radova, u kojima žene ne pomažu 
Ijudma, a ljudi može se reći ni u kakvom domaćem ne dijele terete sa že- 
nama. Vrlo je rijedak čovjek — u selu — koji bi mjesto žene donio vode 
kući ili saro, kad bi ona i bolesna bila, umijesio hljeb, jer se to smatra kao 
posao ženski, posao, koji čovjeka (kao) ponižava*)!" 

To je od prilike isto tako i okolo Sinja u Dalmaciji po izvješću gosp. 
Milinovića a i u Eonavlima (u Dubrovačkom okružju) po primjedbi g. grofa 
Pucića. Samo što u Eonavlima rijetko , da žene tču , nego samo opredu 
konac pa nose tkanje u obližu varoš tkaljama od zanata. Bogatije kuće i 
bijeljenje platna i krojenje a i vezenje daju da se radi izvan kuće. 

U Crnoj gori, kaže Vuk ^), da je ženama još teže nego i kod ostalijeh 
Srba. Ovdje često može čovjek vidjeti naprćenu ženu s bremenom, koje 
jedva može nositi , gdje se penje i vere uz krš i planinu , a muža uzanju 
gdje seta s puškom na ramenu i s čibukom u ruci. Crnogorka kao i druga 
Srpkinja osobito u Bosni, Hercegovini i Srbiji nimalo ne promjenjuje svoj 
obični način života, baš ni kad je tegotna nego do časa poroda radi kao i 

') Vak. Montenegro and die MontenegriDer p. 95 sravni i Miklošid Monumenta 

serbica p. 417, gdje se pastorku kaže nCNMS UN B€;k rpMA (r^lklCA)." 
«) Vuk. ibiđ. p. 100. 

^ U OTom smisla mora se uzeti i u Gothe-ovoj tuževnoj pjesmi Hasanaginice onaj stih : 
„Ihn besucht die Mutter und die Schirester. 
Scbamhaft saumt sein treues Weib zu koramen.** 
Ženi se ne pristoji činiti vidjeti, da ima požudu imati muža kod sebe. (Vuk ibid.) 
*) Milidevid 1. c. p. 152, 153. 
^) Montenegro p. 95 i 96 sravni i Ami Bond. Le Slaves de Turquie I. 109. 



Pravni običaji kod Slovena. 29 

vasđa. Dosta puta se dogodi, da je a šumi; gdje otide da usiječe drva, iz- 
nenada napanu bolesti poroda, te u Sumi ili gdje se nadje bez ikakve pomoći 
porodi, pa i metnuvši dijete u pregljaču kao da nije ništa ni bilo, donese ga 
doma zdravo i veselo. I pri svemu tome teškomu trudu Crnogorka kao i 
ostale Srpkinje i Hrvatice u opće svejednako je vesela, te i pri najumomijoj 
radnji ne prestaje svoje mile pjesme pjevati. Ko ne poznaje nježnost i bogat- 
stvo Vukove zbirke ženskijeh pjesama! 

Isto kao što su svi Crnogorci vojnici i četnici, tako su na poluostrvu 
Pelješcu svi muškarci pomorci (to se može reći i o ostalijem primorcima 
Dubrovačkoga okružja), te tako veći dio svoga života tudja mora i svjetske 
pučine brode, tako su i ovdje žene usiiovane činiti ne samo domaće poslove 
nego obradjivati baštine, kupiti ljetinu, mljeti masline itd. U nekijem selima 
nije rijetko vidjeti, da same žene sprovadjaju i ukopavaju i mrtce. Ali je u 
•srednju ruku ovijem ženama lako. Na Pelješcu su najviše bogate kape- 
tanske i trgovačke kuće pak jim je lako hraniti i težaka i sluga koliko jim 
je za volju. 

I u Bugarskoj a osobito po selima okolo Trnova žene rade skoro više 
nego muški, i ovdje su muškijem pokorne, i u svakome obziru njihova sud- 
bina nije mnogo bolja nego kod Srba. Ovdje samo u nekijem kućama, odkle 
muški idu obično svake godine ni baštovanstvo (vidi niže) ili inače na 
dobit, ostaju same doma nekoliko mjeseca, te ako i rade više nego kad bi 
doma muški bili, imaju zato i kućnu upravu dokle se god muškarci vrate '). 
Ali dopisnik Wandererov neda nikako da je istinito mnijenje, da je u Bugar- 
skoj žena kao rob držana, nego paček da je milovana i štovana a to, on 
kaže, slijedi iz (zadružnog) ustroja familije, jer drukčije nije ni moguće da 
bude, isto kao što nije moguće, da žena u kući gospodstvo prisvoji^). 

Božena Njemcova kaže, da i kod Slovaka u Ugarskoj žene moraju više 
raditi nego rade njezine susjede Madjarice i s toga da je Slovačkinja i valja- 
nija u radnji*). 

Ruskijem muzikom naprotiv, kako kaže Haxthausen, gospoduje više 
žena nego on ženom. 

Ciiodine života. I kod Srba i Hrvata i Bugara mnogo se na »godine** 
pojedinijeh članova gleda. Po godinama se žene i udaju , po godinama za 
stolom sjede, po godinama i neke radnje obavljaju 

U gornjoj Dalmaciji po. priopćenju g. Milinovića svi se muški članovi 
dijele na mlad je i starije. 8a ovijem pošliednijem se starješina savje- 
tuje o považnijem poslovima kutnjijem, a o mlađjijem je riječ : „Dok stariji 
zbore za mladje je šutiti." Ovi miadji predju u broj s ta rij eh tek kad 
do godina dodju, u kojijem se obično ljudi žene, pa baš ako i ostanu neože- 
njeni. Ovo je doba po različnijem predjelima različno. Ali i miadji dijele 
se opet na dvoje: jedno su djeca a drugo momci. Momak se obično tek 
počne da broji kad je gaće obukao. Svaki jedva čeka da momkom postane, 
premda tijem nikakvo pravo ne steče nego umnožava sam sebi teret, jer ako 
je do sada ženama doma prisluživao ili išao sa malo ovaca na pašu, sad 
mora da ide u polje raditi. Kad je dječko gaće obukao , već se on di^i da 
je čovjekom postao, te da se š njime ne smije tako lako zapredati. 

Ali ni vrijeme, kad djeca s gaćama ljudi postaju, nije svud jednako. 
Dočim se u nekijem predjelima to zbiva u doba, kad su djeca po rimskome 

*) Odžakov. 

<) WaĐđerer 1864 Nr. 234 Morgenblatt u podlistku. 

^) Časopis česk. Maseama 1859 p. 88. 



30 Dr. V. Bogišić. 

pravu jo6 infantiae proxinii, u nekijem naprotiv tek kad se približe 
pubertati. Vuk kaže u opće, da se gaće oblače o 6. ili 7. godini^), ali 
po grofu Puciću u Konavlima i u svijem obližnijem selima djeca u košulji 
idu sve do 9. ili 10. godine. Milinović nam kaže, da u gornjoj Dalmaciji 
okolo Sinja i u Neretvi često su djeca do 11. i 12. godine bez gaća. A u 
Mostaru, sačinitelju ovoga spisa su kazali, da po Bosni i Hercegovini ima 
siromaha seljaka, koji svoje muškarce sve do 13. i do 14. godine drže u 
košulji ili u koretu i to da bi uštedili harač, jer kako je poznato, Turci ne 
uzimlju harač za ženske i za djecu. Ni ženske ne nose prije djevojačkog 
odijela, dok se nijesu približile godinama zrelosti. U Konavlima djevojčica 
sve do 12 — 13 godina nosi tako zvani koret, i tek tada obuče modrinu 
kao velika djevojka. Žene udate nose se kao djevojke, samo što na britvi 
za pašom imaju srebrnu verižicu mješte djevojačkog traka, i Sto na glavi 
mješte djevojačke kape bez kite, nose tako zvani hondelj s bijelom kitom. 
U prijašnje doba djevojka, koja se do 30. godine nebi udala, morala bi na 
svoju djevojačku kapu prišit tako zvanu šarenu kitu, kao znak da nije 
više za udaju. 

Kako u Konavlima tako skoro svuda kod Srba i Hrvata žene se po 
odjeći odlikuju od djevojaka. To je isto i kod Bugara (Odžakov). 

I kod Slovaka djevojka tek kad joj je 14 godina počne djevojačku 
pa rtu nositi, te je nosi sve dokle se uda a tada je zamijeni kapkom. 
Parta je kao neki djevičanski znak, radi toga prespanka (obešćašćena 
djevojka) nesmije partu nositi'). 

To je i u gornjoj Dalmaciji običaj. Ako bi se usudila taka djevojka 
doći s običnijem djevojačkijem znakom pred crkvu ili na trg ili na koje mu 
drago javno mjesto, druge djevojke joj ga otrgnu i nogama pogaze. (Mi- 
linović.) 

U opće se uzimlje: da su sve nepokretnine — dakle zemlje i kuće u 
zadružnijem familijama osobito kod Hrvata, Srba i Bugara svojina cijele fa- 
milije. Te nepokretnine, koje sačinjavaju stalni imetak obitelji i od kojijeh 
žensko iz očine kuće ne može naslijediti, zove se u Paštrovićima S t e ž e r ili 
Stožer, a u Crnoj gori H a s a b a ^). Stežer je kao condominium ne samo 
sadanjijeh članova obitelji nego i budućijeh, a pojedinci nijesu nego kao po 
redu dolazeći uživaoci (usufructuarii) toga stožera. Pokretne stvari i novci 
naprotiv mogu prijeći u potpunu sopstvenost suvremenijeh zadrugara ^). U Kusa 
idea užitka (ususfructus) tako je mah preotela proti idei sopstvenost i pojedi- 
naca, da svekolike zemlje nijesu svojina pojedinijeh familija nego raširene 
obitelji općine, koja s vremena na vrijeme, prema broju oženjeuijeh liudi u 
svakoj familiji , razdjeljuje jim općinsku zemlju ^). Kod Hrvata , orba i 
Bugara k stožeru, kako rekosmo, pripadaju i svekolike zgrade, obori, kuća- 
rice, gumna, plijevnice itd. Ali ovdje se u velikijem zadrugama razdjeljuju 
na glavne zgrade , gdje obično domaćin stanuje i gdje je svagdanji skup i 
blagovanje svijeh zadrugara®) i na pobočne zgrade: medju kojijem pregra- 

') Rječnik sub gaće. 

') Bož. Ndmcova. Ohnaj ze života Blovenskeho u Časopisa česk. Museama 1859 p. 89. 

^ Vttk. Rječnik suh voće Stežer i Hasaba. 

^) tomu odnoiaja kod atarijeh Čeha a i Slovena u opće sravni JireČkovo Slov. 

Pravo. 1. p. 67. 
^) Haxthaa8en I. 127. 
®) U^ešenović. Die Hauacommuiiionen I. 18. Kanits Balg. Fragmente u Oesterr. 

Bavue g. 1864. VI. 201. Hahn. Beise von Helgrad nach Salonich. p. 33. 



Pravni običigi kod Slovena. 31 

đak ili zgrada, gdje oženjeni zadrugari sa ženama žive, zove se kućar ^). 
Ovaj kućar a nekijem predjelima, ako je odijeljen od glavne kuće, može 
biti i osobina jednoga zadrugara — isto kao i svaki zadrugar može imati i 
svoj posebni peculium. 
* Fošto o imenu, spolu, godinama a nešto i o imetku uopće progovo- 

rismo, možemo sada prijeći da posebno pregledamo prava i dužnosti članova 
zadruge medju se, koja se pobliže odnose na cjelinu. 

a) Staije&na kućni ili domaćin. 

Za Hrvate, Srbe i Bugare Utješenović kaže u opće, ne obzimći se na 
pojedine predijele, da nije vazda najstariji član domaćin, pače da i kad u 
jednoj kući nema nego samo otac sa sinovima, netom ovaj oćuti, da njegove 
sile nijesu zadosta upravi, on se svojevoljno odreče domaćinstva po narodnoj 
poslovici : „ko radi onaj valja da i sudi.^ Domaćinstvo tada preda ne vazda 
najstarijemu nego najvaljanijemu i razboritijemu sinu. Ako pak ima brata 
ili koga drugoga sro&ika u kući , i ovomu, ako je stariji nego sinovi. Često 
se i izbira domaćin. 

Domaćin upravlja sa kućom, pa imade i executivnu vlast. Ali sve Sto 
on preduzme, mora se prije posavjetovati s kućanima, i s toga domaćin, koji 
samo zapovijeda izvršenje bez da kaže uzrok tomu, lako da svijem omrzne. 

I sa slugom često se gospodari savjetuju, hoće li nešto poduzeti ili ne. 
Prihod iz cijeloga gospodarstva čuva domaćin i domaćica i od toga se nami* 
ruju troškovi za cijelu kuću i za javne poreze ^). 

ZoL Slavoniju i za Granicu Gaplović kaže : Domaćina izbira cijela obi- 
telj, njegovo starješinstvo traje za života i samo neki važni uzroci čine mu 
izgubiti vlast. I državna vlast je u pomoći domaćinu, ako ne može sam da 
čini izvršiti svoje naredbe. Imetak, koji većinom u životinji sastoji, pripada 
cijeloj obitelji; gospodar je samo otpravitelj i mora kućanima, ako oni to 
iziskuju, dati račun o svojoj upravi. 

U kneževini Srbiji što se osobe tiče, osim Sto je gore rečeno, pridodaje 
Milićević, da se domaćinstvo ili staiješinstvo ne predaje svagda dogovorom, 
nego da ga često koji zadrugar prisvoji sam, a da ga ostali kao i nehotice 
za starješinu kućnog priznaju. Zatijem nabraja on osim rečenijeh još slije- 
deće poslove, koji pripadaju domaćinu : „On zapovijeda, šta će se kad i kako 
raditi; on odredjuje svakog od mladjijeh na posao i u svakom kućnom radu 
pomaže i sam, gdje i koliko dospije. — On svjetuje i kara nemarne ; on sudi 
i poravnava sporečene zadrugare (on samo mladje može ošinuti ili i istući, a 
prema svima drugima tek savjet i artovanje upotrebljava). On pogadja i 
isplaćuje nadničare ili ma kakve radnike za kućevne poslove. On prodaje, 
što je za prodaju') i kupuje sto kući treba. On drži kućevne novce, gdje 
jih ima. Njemu ostali zadrugari daju račun o onomu, što su potrošili, i vra- 
ćaju, što im je preteklo. On o krstnom imenu nosi kolač u crkvu i lomi ga 
sa svećenikom (po varošima domaćin posije često i po djetetu kolač u crkvu, 
da ga tamo svećenik sam prelomi, ali bi ovo bila u selu velika poruga). 
On o zadušnicama namjenjuje mrtvima za dušu svijeće i poskurice i nosi jih 
u crkvu*). 

1) Vuk. I^ečnik sub kućar. 

^) Haascommunionen p. 22. Vidji i gospodarski list 1861. str. 121. i Illyrische 

ProTinzen p. 121. 
') Sravni §. 510. Srpskoga sakonika gradjanskoga. 
^) Oraj se običaj sastoji u toma: umijesi se dosta poskurica i načini dosta svijeća 

voitanijeh pa njutru na zadušnice (u subotu pred bijelu nedjelju), pošto se 



32 Dr. V. Bogišid. 

On izlazi u općinu na skup i dogovor seoski; on tu prima ođ vlasti 
zapovijesti i kazuje jih svojijem domaćima ; on se poziva da odgovori, ako bi 
koji od njegovijeh mladjijeh kakvu povredu tudjoj časti ilijmanju učinio. 
Preko njega samo pozivaju se njegovi mladji na sud općinski , kad zašto 
ovome trebaju : u kratko on je neki posrednik izmedju svoje male države — 
kuće — i vlasti seoske '). & tomu se može pridodati , da i u Srbiji starje- 
šina nije ništa više nego drugi koji zadrugar i da ako zlo upravlja može bit 
smetnut sa zapovijesti. Na njegovo mjesto bude izabran ili mu sin ili koji 
drugi zadrugar^). 

^ Što je kazano o domaćinu u Srpskoj kneževini, to se može kazati i o 
seljacima u Dubrovačkom okružju a osobito u Konavaoskom predijelu. Ovdje 
se samo može izostaviti to, što se tiče crkvenoga obreda pravoslavnoga, jer 
su Dubrovački seljaci svi katolici. Ali i ovdje u svakom crkvenome poslu i 
obredu domaćin se gleda, pače i praznovjerne neke običaje i obrede on mora 
ovršiti. N. p. na badnji dan u večer glavom domaćin mora pristaviti 
badnjak i cijelu kuću okaditi. U dubrovačkijem selima, gdje imaju tako 
zvana braća (fraternitas) , premda je svaki seljanin netom dovrši 18 godina 
članom te braće, te ima pravo glasa kao i drugi, ipak na godišnju gostbu, 
na kojoj se raćuni pregledaju, dolaze sami domaćini. U pravnom obziru on je 
i od državne sudbene vlasti pripoznat kao mandatar cijele familije, premda to 
gradjanskijem zakonima nije pismeno potvrdjeno. I politička oblast, štogod 
ima da javi familiji ili da naredi kakvu javnu služDu , kao : popravljenje 
puta, mostova itd., ona naredjuie domaćinu, a ovaj odredjuje, koji od zadru- 
gara ima službu izvršiti. U dubrovačkom okružju ima još mnogo seljačkijeh 
obitelji 9 koje žive u kmetstvu, a to se ovdje razumije odnošaj seljaka 
prema gospodaru , na čijoj zemlji sjedi. Prema ovomu gospodaru sam je do- 
maćin odgovoran za sve dohotke i pristojbine, koje on za zemlju prima. 

Svake godine mora domaćin zadrugarima davati račun svoje uprave. 
Kad nebi dao računa ili u čemu drugomu se nevaljalim ili nesposobnim po- 
kazao, bude smetnut s uprave a izabran drugi. Obično je domaćin ože- 
njen, ali ima mnogo kuća, gdje i nije (grof N. Pucić). 

U Lovreću u Dalmaciji (a kako je ovdje tako je u cijeloj okolici Imot- 
skoj) u glavnome je, što se domaćina tiče, isto kao što kazasmo za Srbiju, 
ako odbijemo razlike u crkvenome odnošaju, jer su i ovdje seljaci svi ka- 
tolici. Osim toga moramo primjetiti, da u kućama, gdje je otac cijele fami- 
lije još živ a radi starosti ne može više da upravlja, on obično izbira doma- 
ćina na svoje mjesto. Izbor očin poštuje se obično dok je god on živ , pa 
baš da domaćin i nije najsposobniji — ali kad starac umre, ako nijesu za- 
dovoljni s domaćinom, oni ga zbace te izberu koga jim je volja. To pre- 
imućtvo oca postoji samo, kako rekosmo u obiteljima, gdje je otac sa 
sinovima ili unučadma u kući, ali ako on ima braće, stričeva ili druge 
svojte tad svikolici zadrugari izbiraju domaćina po općemu običaju (Milinović ^. 

svi u kući Bogu mole, đomaćiD uzme i svijeće i poskurice, pa sastavi jeđuu 
poskuricu i jednu svijeću i prekrstivši se pogubi ih obe govoreći : novo sa pokoj 
duie mome ocu«*, pa uz drugu: „ stricu ** ili već koga ima mrtvog, dokle jih sve 
ne spomene; najposlije uz jednu rekne: „ovo za pokoj duie svima mogem 
znanijem i neznanijem mrtvima. ** Ovo se poslije sve odnese crkvi, te se sv^eće 
zapale a poskurice pojedu i podijele sirotinji pred crkvom.^ 

<) Milićević u Glasniku 1857. p. 148. 

^ Cyprien Robert. Les Slaves de Tarqaie. I. 219. 

^) Za cijelu sredozemnu Dalmaciju sravni. Lovrich, Osservaaioni sopra diversi peszi 
del viaggio in Dalmazia del Sig. Alberto Fortis. p. 98« 



Pravni običiji kod Slovena. 83 

Vuk zove domaćina kutnjim starjeSinom za južna stranu srpski- 
jeh zemalja u opće. Cujmo kako on opisuje neka njegova prava i dužnosti. 
nKutnji starješina vlada i upravlja kućom i svim imanjem; on naredjuje dje- 
tiće ili momčad kuda će koji ići i šta će koji raditi ; on prodaje (s dogovo- 
rom kućana), Sto je za prodaju, i kupuje, sto treba kupiti; on drži kesu od 
novaca i brine se, kako će platiti harač, poreza i ostale dacije. Kad se mole 
Bogu, on počinje i svršuje. Kad ima kakvijeh gostiju u kući, starješina se 
sam 6 njima razgovara i on fi njima ruča i večera (u velikijem kućama, gdje 
ima mnogo čeljadi, najprije se postave na jednoj sovri starješini i gostima 
[koijeh u takovijem kućama ima gotovo svaki dan], a na drugoj djetićima i 
momčadma, koja rade u polju, pa onda večeraju žene i djeca). Starješina 
nije svagda najstariji godinama u kući: kad otac ostari, on preda starješin- 
stvo najpametnijemu svome sinu (ili bratu ili sinovcu), ako će biti i naj- 
mladji; ako se dogodi, da koji starješina ne upravlja dobro kućom, onda 
kućani izberu drugoga ^). To od prilike isto govori Vuk i napose o Crnoj 
gori «). 

O starješini bugarske zadružne familije u opće navedimo to, što nepo- 
znati Bugarin u svojijem pismima u bečkom dnevniku Wandereru priopćuje : 
Kutnji staiješina, kaže on, koga zovu djado, ima običajno upravu cije- 
loga kućnoga bića, ima zakonodavnu vlast, koju on ne vodi svojevoljno i 
despotično, nego u dogovoru sa svojijem kućnijem članovima, od koijeh ima 
svaki pravo glasovanja, i kako zna, da Je probitačnije cijeloj familiji. Radi 
toga sve , što on naredi , bude dragovoljno ispunjeno , i on je svud praćen 
nekijem čuvstvom zahvalnosti i poštovanja. Tako je ovdje ta uredba fami- 
lije kao učionica ćudorednosti , na njoj se osniva zadružnost interesa, ona 
podiže i uzdržava kao neki općinski duh i sućutje. Dopisnik produžuje 
svoje opisanje i kaže, da je djado pri svakoj zgodi zastupnik svoje obitelji, 
pri ozbiljnijem kao i pri zabavnijem, a ove su posljednje, kao što je po- 
znato, tijesno spojene sa bugarskijem narodnijem životom. Na zborovima 
(koji su nalik na somove srpske), o kojijem ćemo na svome mjestu probe- 
sjediti, vas je narod, koji se tu sadje, pri blagovanju razdijeljen na gomile, 
od kojijeh svaka sadrži Jednu familiju. Djado zauzimlje počastno mjesto 
u tome krugu isto kao i doma, s desne strane sjede muški a s lijeve ženske 
i to redom po godinama. Dokle on ne dopusti ne smije se ni kolo na livadi 
započeti ^. 

Odžakov kaže za svoje rodno mjesto Leskovac (blizu Trnova u Bu- 
garskoj), da se kutnji starješina zove i Domakin. Ovaj je obično otac, 
ako su svi kućani njegovi sinovi, unuci itd. ; ako su braća ili bratučeđi, koji 
u zadruzi žive, tad je najstariji brat, ako ovaj nije za to sposoban, tad onaj, 
koji je za njime najstariji itd. Domakin vlada kućom i svom imovinom i 
gospodarstvom. Štogod domakin nepokretnina kupi, to Je svojina cijele 
obitelji, ali prodati ne smije nikakve bez dozvoljenja svijeh odraslijeh kućana. 



^) j^'ečiiik 8ub voće StarjeSina. Isto i u Ljubićevijem običajima Morlaka u Zori 
dalmatinskoj br. 21. g. 1846. 

') Montenegro and die Montenegriner u Widemmauovoj i Hauffovoj zbirci u Beise- 
oud £4anderbeBchTeibuagea (Stuttgart und Tubingen 1837) 11. Lieferuug p. 73. 
Čudnovato je, da Medakovid , koji je tako vješto opisao život i ^obič%je Crnogo- 
raca (U Novom Sada 1860) nije pobliže opisao unutrnje odnošaje crnogorske 
porodice. Sravni i Cyprien Robert Les Slaves de Turquie I. 104 i 219. Ami 
Boud. La Turquie IV. p. 141. 

') Wanderer 1864. MorgenbiaU Nr. 284 (u podlistku). 

Kvoieevnik HL 1. 3 



34 Dr. V. Bogiiid. 

Ako je otac đomakin, on ne daje godišnjega raSuna, jer on i tako kupuje sve 
ito komu treba — ali ako su braća u zadruzi, brat domaćin je dužan davati 
godiSnji račun i što ostane čista dobitka, podijeli se medju oženjenom bra- 
ćom; neoženjeni obično i ne prima ništa u novcu, jer on rijetko doma 
i radi. 

Kod Slovaka u gornjoj Ugarskoj otac, a negdje i stari otac (djed) 
glava je £Euniliji. Kad ovaj umre starješina je ili sin ili brat, koga on nakon 
sebe naznači. Slušati otca i za njega raditi moraju djeca i dječija djeca i 
nevjeste i svi ostali. On se za sve stara i naređjuje; na njegovoj glavi 
sve leži*). 

U Galicu i u cijeloj Maloj Rusiji, gdje zadruga vlada, kutnji starje- 
šina ima skoro ista prava i dužnosti kao kod južnijeh Slovena. Putnik Kohl 
samo pridodaje, da po očinoj smrti dade se vladanje kuće najsposob- 
nijem sinu. Svikolici opslužuju njegove naredbe, i kad on samo naidje na 
kakvo prepiranje zadrugara, zadosta je, da jih okom pogleda pak se sve utiša 
i poravna*). 

O kućnome 8|urješini velikoruskome u opće EUixtliau8en ^ pripovijeda 
od prilike ovo, što slijedi : Ruska obitelj bez oca ne može opstojati. Ako ro- 
djenoga oca nema, tad stupi na njegovo mjesto njegov najstariji brat ili sin 
s jednakom vlasti, kakvu i otac imadjaše. Ako je slučajno najstariji zapri- 
ječen primiti očinsku vlast (ili što je s uma sišao ili što je otišao u kalu- 
djere Itd.), tad ostali iz beru sebi starješinu, a taj izbor može i na najmla- 
djega pasti. Tijem izborom taj najmladji postaje starcem i od tada sviko- 
lici ga bez pogovora slušaju. Sam starješina u cijeloj porodici ima po- 
sebnu sobu. 

b) Domaćioa. 

Obično je domaćinova žena domaćica, ali to ne da mora vazda i svuda 
biti. Ipak mora da je udata: djevojka nikako ne može biti domaćicom, kako 
Što momak može domaćinom — a teško i udovica. 

Csaplovics kaže, da je u Slavoniji gospodareva žena gospodaricom i o 
iznimkama ništa ne govori. On dodaje, da je posao gospodarice razdjeljivati 
radnju medju ženskijem isto kao što domaćin to medju muskijem čini^). 

Za kneževinu Srbiju Milice vić kaže o domaćici: „Medju ženama je ona 
prva, kojoj je muž najstariji, premda su one u svojim poslovima nezavisne 
jedna od druge. Žena dobiva stareštvo po mužu, pa ma ona udadbom i mladja 
bila. Na pmiku dva su brata u zadruzi, oba oženjena i starijeg je i 
žena u kući starija, pa i ako ona umre i on se oženi po drugi put, opet 
je ova druga njegova žena starija od svoje jetrve, koja je istina prije došla 
u kuću ali za mladjeg brata. Izuzima se slučaj , kad je starješina u kući 
sin, kome je još živa mati, koja je tad starija od domaćinove žene. U osta- 
lom to ne znači mnogo biti prva medju ženama, jer su njima i prava i duž- 
nosti skoro jednaka svakojako ^). 

Za Imotsku okolicu u Dalmaciji pripovijeda Milino vić, da se domaćica 
osim toga imena zove istopanica. I ovdje je domaćicom obično žena 
domaćinova sa gorenavedenom iznimkom, to jest ako je sin domaćin a mati 



*) Božena Njemcova. ObraEy ze života sloTenek^ho. U časopisu češkoga Museuma 

1859. p. 87. 
^ Kohl. Seise im Innem von Russlanđ unđ Polen III. 34. 
3) Stadien II. 85. lU. 123. 
*) Slavonien etc. L 105. 
») Pregled. •• 154 i 155. 



Pravni običaji kod Slovena. 36 

jošter u dobru života. Ona drži ključeve od kućnijeh sprema, naredjuje, fito 
će koja od ženskijeh raditi (jer ovdje ne rede kao u Hrvatskoj, u Srbiji i 
u Crnoj gori); ona obično mijesi hljeb, spravlja ručak, užinu, večeru i 
k tomu, gdje sama ne doseže, prizivi je starije žene, da joj pomognu, skrbi 
se, da bude na vrijeme odneseno jelo težacima itd. 

U Dubrovačkom okružju a osobito u Konavlima domaćica je često i 
druga žena a ne samo domaćinova. To se dogodi ne samo u pomenutom 
slučaju , kad je sin domaćin a mati mu živa , nego i kad domaćin nije ože- 
njen (a to se često sluč])^ ali dosta puta i dogovorom. U velikijem i boga- 
tijem kohavaoskijem kucam čini se zadrugarima, da je to opasna centraliza- 
cija vlasti oba glavarstva kao u jedne ruke sjediniti, s toga misli, da je do- 
bro, oslabiti to usredotočenje stavivsi uz domaćina čeljade, koje mu nije tako 
blizko kao njegova žena. Poslovi su domaćice skoro isti, kao Sto je i malo 
gorje pomcnuto (grof Niko veliki Pucić). 

I u Crnoj gori nije domaćicom vazda žena domaćinova, nego može biti 
1 koja druga žena *). 

U Bugarskoj, osobito okolo Trnova, domaćica se zove domovnica i 
ona je obično domaćinova žena. Ona obavlja sve, što i domaćica srpske 
kuće , i k tomu , u nekijem kucam za nekoliko mjeseca na godinu , ima 
upravu cijele familije. * Taj ženski interregnum pada u doba, kad muški 
otidu na baštovansto ili inače na dobit izvan Bugarske, s kojima otiđe 
obično i domaćin. Kako sve ostale poslove, tako sklapa domovnica često 
i ugovore, n. p. prodade štogod ili Kupi, uzme ili dade štogod na veresiju itd. 
Za doba, kad domaćina doma nije^ ona dakle i juridički predstavlja familiju, 
ier sve, što je ona sklopila i učinila, to ostaje valjano za cijelu obitelj isto 
kao da je i domaćin učinio (Odžakov). 

I kod Slovaka je, kako Božena Njemcova kaže, domaćica žena starje- 
šine. Ona ima unutrašnju upravu kuće, a u tome je nevjesta pomaže. Ako 
je nevjesta valjana , dade joj svekrva dosta puta i ključe od domaćijeh 
sprema ^). 

c) Zadrugari 

Mi već kazasmo, da svi zadrugari kao i domaćin imaju jednako pravo 
na stežer i na uživanje ploda. Samo u upravi i vodjenju gospodarstva, nji- 
hova su prava i dužnosti različne od domaćinovijen ; — o njegovijem smo 
već govorili, a sad ćemo da govorimo o zadrugarskijem. Zadrugari i medju 
se imaju jednaka prava i dužnosti. Medju oženjenijem i neoženjenijem (ov^e 
izostavljamo djecu) nema druge razlike osim te , što ženidbeno stanje i sa 
sobom donosi; ipak se ne može zanijekati, da je oženjenijem bolji život nego 
drugijem. 

U nekijem srpskijem i hrvatskijem predjelima, kaže Utješenović ^), da 
preostatak od onoga, što se iz ljetine u novcu dobilo, razdjeljuje se medju 
oženjene ljude , isto kao što gore vidjesmo , da je običaj i u Trnovskoj 
okolici. Svaki oženjeni ima za sebe i za svoju ženu i djecu ili veću sobu 
u glavnoj kući ili odijeljenu zgradu*) (to je posljednje običnije u velikijem 
i bogatijem zadrugama); neoženjeni ima ili manju sobu ili svi momci spa- 
vaju u jednoj sobi. 



') Vuk. Montenegro etc. p. 74. 

^ Obraz^. U časopisa češkoga Museuma 1859. p. 87. 

^ Hausconunanionen p. 22. 

*) Vuk. Pjesme H. 9. stih 78—74. 

3» 



S6 Dr. y. BogiSid 

Mi smo gorje kazali; đa godine imaju neki upliv na neka prava i duž- 
nosti. Tako pri blagovanju, gdje su svi muški (osim djece i žena) zajedno, 
rede se po starjeSinstvu. Obično i domaćin jede s ostalijem muškarcima, 
samo ako je gost u kući, on s gostom sam jede. Eazasmo i to, da se vazda 
neki razdio pravi medju mlad ij em i starijem. U Eonavlima n. p. samo 
se stariji medju se a mladji medju se zovu krstenijem imenom. Isto tako 
stariji mladjega kad zove upotrebljuje kršteno ime, ali obratno nikada, neso 
mladji, kad sa starijem govori, vazda će pred kršteno ime dodati dundo 
ili stric e, pa baš da mu je i bratučed ili da mu i nije u krvi (grof 
Pucić). 

U gornjoj Dalmaciji (osobito u Imotskoj okolici) i m 1 a d j i mogu u 
kućnom zboru svoje mnijenje kazati, ali obično na njih se mnogo ne pasd 
(Milinović). 

Najviše pravo , što na starješinstvu po godinama ide , to je ženidba. 
Skoro kod svijeh Srba i Hrvata ljudi se drže čvrsto toga reda. 

Za kneževinu Srbiju, kaže Milićević ^), da su vrlo rijetki slučajevi, da 
se mladji godinama ženi prije još neoženjenog starijega. To se dogodi 
obično samo onda, kad je stariji sakat ili bolestan. To isto valja i za Imot- 
sku okolicu kao i za ostalu sredozemnu Dalmaciju (Milinović). 

U Dubrovačkom okružju, a osobito uKonavaoskom predijclu, ako više 
braće u zadruzi imaju svaki po nekoliko sinova za ženidbu ; najprije se ženi 
najstariji sin najstarijega brata, za njime najstariji sin drugoga brata itd., pa 
baš da je ovaj i mladji od prednajstarijega bratučeda. Tek kad su se izže- 
nili najstariji sinovi svekolike braće, tad dolazi red na prednajstarijega sina 
najstarijeg brata, i tijem redom tako naprijeda. Ako mladji hoće da se ženi 
prije nego ga je red došao , pa baš ako na to i privole ostali kućani , ipak 
onaj, na komu je red, može se oprijeti, i taj mladji mora se š njime nago- 
diti, za da mu on to dopusti, pa Daš ako je stariji bolešljiv ili sakat. Ako 
se ostalijem kućanima čini, da je korisnije da se mladji oženi a ne stariji, i 
oni se nagadjaju š njime, i moraju mu dozvoliti neko drugo preimućtvo. 
Nije rijetko , da se tomu neoženjeniku kao naknada predade domaćinstvo 
(grof Pucić). 

Sasvijem protivan običaj može se opaziti u Hrvatskom primorju. Ovdje 
gdje radi nepovoljnijeh tellurskijeh odnošaja, nije se mogla razviti zadruga, 
starija braća mogu se samo izvan kuće ženiti (na blago, na ulaz ili u odi- 
jeljeno gospodarstvo), a u očinu kuću ženi se samo naj mladji sin i to 
tek kad se svekolike sestre poudaju ^). 

Na taj red ženidbe po godinama nigdje se ne pazi više što u Bugar- 
skoj osobito po selima okolo Trnova. Ovdje, ako je i radi kakovog prirod- 
nog nedostatka zapriječen stariji brat ženiti se, mora mladji, na koga pade 
red , u zapriječenoga iskati dopuštenje , jer proti njegovoj volji ni roditelji 
mu ga dati ne mogu (Odžakov^). 

Sto se odnošaja zadrugarskijeh prema starješini i prema cjelini tiče: 
opća je dužnost svijeh zadrugara raditi na korist zadruge i u tomu opsluži- 
vati naredbe domaćinove — najglavnije pak pravo njihovo: da jim se iz opće 
riznice domaće sredstva dadu, što im neophodno treba da mogu življeti. 

Mi smo gorje već kazali, da obično zadrugari ili izrično ili tacite izbiraju 
domaćina. Oni ga mogu i smetnuti i na njegovo mjesto i drugoga izabrati. 



1) Pregled u Glasniku g. 1857 str. 161. 

«) Slavische Blatter. 1865. 10. Heft. 

^ Sravni i Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VIII. 244. 



Pravni obični kod Slovena. 37 

Ali i kad je izabran domaćin, on ne vlada kod Hrvata, Srba i Bnffara svoje- 
voljno, nego za svaku važniju stvar dogovara se i savjetuje sa zadružnicima. 
Tek 6to se u tomu dogovoru zaključi, on može i mora izvrfiiti. Pri tomu 
savjetovanju najviše se gleda na glasove starijeh članova i onijeh, koje za 
pametnije drže. 

Za kneževinu Srbiju evo što o tomu kaže Milićević^): ^Svi zadrugari 
ma i nenunoljetni bili pitaju se u dogovoru kućevnom. Šta više, Srbi seljaci, 
tako vole, sve s dogovorom otpočeti, da se često gazda sa slugom o svakom 
poslu kao sa ortakom ili zadrugarom dogovara. Udiviteljno je , kako Srbi 
miluju dogovor u svakom preduzeću i kako mrze na onoga, koji preduzima 
i svršuje sam, a neće nikoga ni za što da pita. — Svakome poslu u dobroj 
zadruzi prethodi složki dogovor, a izvršenje onog, Sto se dogovorom iz- 
bere , ostavlja se uvijek starješini zadruge. Dogovori ovi bivaju, gdje se 
prije zadrugari sastanu , ili na radu ili na putu ili na ručku ili u veče na 
večeri , i starješina jih ne saziva u jedan man , nego , kao što rekoh , gdje 
se s knem prije sastane. 

U glavnome to je tako i u Hrvatskoj i Slavoniji ^). Nije ni u Dalma- 
ciji drukčije, samo grof Pucić primjećuje, da se u Konavlima često dogodi, 
da se domaćin zaduži bez znanja zadrugara, i to je Sto u tome predijelu bude 
često uzrok velikoj smutnji a dosta puta zato se i razdijeli zadruga. U Ko- 
navlima je običaj, da domaćin svake godine dade račun zadrugarima, koliko 
je preko godine dohodka i razhodka bilo. 

I u Bugarskoj isto tako Đ o m a k i n se sa zadrugarima dogovara , ali 
ako je u kući samo otac sa sinovima pa je on još domaćin, on ne dava, kako 
smo već i gore kazali, nikakova računa (Odžakov). 

Svaki zadrugar može imati i posebni svoj peculium , koji Je neograni- 
čena gegova sopstvenost i koji se zove osobina^) au Slavoniji p r ć i j a *)• 

Za srpske seljake Milićević piše : »Svaki zadrugar može , radeći onda, 
kad zadruga svetkuje , ili inače izvan zadruge , pribaviti koju paru ; n. p. on 
može umjeti graditi kace, kola itd. , pa na svečaniku, kad u njegovoj kući 
niko ne radi (osim zapovjednijeh praznika svetkuju seljani mnogo drugijeh 
malijeh svečanika, u koje bi valjalo raditi: u ove dane oni ne rade seoi a 
idu drugima na mobu ili za novce kome šta urade; ovo uvijek čine mladji, 
kojima [kao] nije tako grjehota kao starijema), može on načiniti koje bure, 
naobručati koju kacu ili opasati kola i dobitak od toga njegova je sopstve- 
nost, niti mu starješina od nje traži računa (a on sam, ako hoće, može to i 
zadruzi kao opći prihod ustupiti). I baš kad se zna, da zadrugar ima svoji- 
jeh (takijeh) novaca, a potreba se ukaže, da on podje kudgod od kuće, kao 
na priliku na kuluk, na sabor crkvi, ili na kumstvo, ili kud u goste, 
starješina mu zadruge mora dati od kućevnijeh novaca onoliko , koliko je 
nuždno, da se on tamo s obrazom provede; nu on ako želi biti malo pro- 
stranije ruke dodat će sam k tome od one svoje sopstvenosti.^ 



•) L. c. p. 149 i 150. 

^ Utješenović 1. c. 21. Gospodarski list 1861. p. 121. 

^ Vukov rječnik snb voće osobina. Slična ovoj osobini pojedinijeh zadmg&ra je i 
osobina pojedinoga kaludjera po manastirima a FntSkoj gori, gdje svaki osim 
manastirskoga može imati n. p. vinograd ili košnice. Od prije su mnogi kaludjeri 
imali osopštine, ali je to ukinuto pod metropolitom Nenadovićem, i samo je 
ostalo dopušteno kaludjera imati svoje salate ili kakvoga drugoga povrća. Vuk 
pod osopitina. 

*) Csaplovics. Slavonien etc. I. 105. 



38 Dr. V. Bogifii^. 

U ^vnome to isto i Utješenović veli, koji i ostale Srbe i Hrvate u 
svome djelu zaazimlje. On samo to pridodaje: Svaki muž i žena (Ehepaar) 
ima nelto i svoje sopstvenosti, obično u mladoj životinji, koja ili ide na pašu 
sa drugijem , ili bude u selu kod kakva srodnika othranjeno — ili je komad 
vinograda ili mala glavnica, koja se u selu na dobit dade itd. Cesto najme 
za sebe i komad zemlje, koji uzgred obradjuju. Pak malo niže produžuje: 
U nekijem kućama ima red međju miadjijem ljudima, kad će koji iei na 
dobit, tako da svaku godinu ili svake dvije ili tri drugi ide za neko vri- 
jeme na tudju službu ili radnju. Sto dobije , to je njegovo ili sve ili jedan 
dio , jer mora obično dati nešto i u opću riznicu , osobito ako je cijelo ljeto 
izvan zadruge radio pa došao doma da prezimi. Ali ako je u kući mnogo 
ljudi , tako da jih je odviše za domaću radnju , tad jedan dio ide na tndiu 
radnju i za dulje vrijeme, a kad se nagode i za svedj otidu iz kuće. Od 
onijeh, što odu na nauke, te udju u državnu službu ili postanu odvjetnici, 
ili Ijekari, ili oni, što otidu u varoš da zanat nauče ili trgovinu, ili oni, što 
idu u vojnike, malo da se koji doma i vrati nego ostaju na drugijem mje- 
stima a zadruge se odreku na korist onijeb, koji su doma ostali '). 

Csaplovics za Vojničku Granicu u opće primjećuje, da nijedan kućanin 
ne smije imati polja i živoga kao osobinu, ali i novaca i pokućtva može, jer 
kad doma nema radnje , može pojedinac i na dobit ići , akoprem od toga 
mora jedan dio i kući dati. Vojnik, što u ratu zaplijeni ili uštedi, to je nje- 
govo ili njegove žene i djece ^). 

Za okolicu Sinjsku može se skoro isto kazati: pojedini zadrugari, što 
izvan kuće steku , to je njihova sopstvenost , ali od toga ipak mora nešto 
kupiti u kuću , kao n. p. kakvu odjeću itd. , samo da se i kuća od te nje- 
gove dobiti nešto okoristi , inače dru^ ga put na dobit nebi pustili. Osim 
toga, ako koji zadrugar nešto uštedi od svoje dobiti, te dodje kući nevolja 
ili potreba kakva : kao gladna godina, plaćanje poreza pri oskudici novaca itd., 
tad drži se kao da je dužan on sve svoje dati, da zadrugu iz nevolje izbavi 
(Milinović). 

U Konavlima ako koji zadrugar znade zanat kakav, ako je n. p. ko- 
vač, krojač itd., on što zanatom svojiiem dobije, to je njegov neograničeni 
peculium , ali kad treba radnje na polju , on mora platiti nadničara , koji će 
na njegovo mjesto raditi. Ako što treba kući, što spada u njegov zanat, on 
to obično učini, ali mu se zato ništa ne plaća, nego najviše da mu se štogod 
od nadnica, što plaća za sebe, otpusti. Taj zanat on mora kod kuće raditi, 
jer ako se na drugo mjesto nastanio n. p. u obližnoj varoši , te svejednako 
nepomaga kuću, u nekoliko godina (čini mi se u 30) izgubi pravo na za- 
družni sležer, to jest ako do diobe dodje, jer dokle je god zadruga u cjelini 
neće mu niko zabraniti, da se doma vrati pa ako će buš i nakon 50 godina. 
IVavo na imetak pri diobi može biti, da s toga gubi što u Konavlima i do 
danas se nalazi kmetstva, to jest ima seljaka, koji, kako kazasmo, nijesu 
vlastnici zemlje, nego zemlja i kuća ima drugoga gospodara a seljačkoj za- 
druzi pripadaju samo meliorationes , a to su: medje, stabri maslina, smokava 
itd., što se na zemlji nalaze, tako se drži, da što je starijeh maslina, loza itd. 
bilo, da se to istražilo u 30 godina, a što je nova na tudju zemlju usadjeno, 
tu on nema nikakva prava, jer on to nije pomogao nasaditi. Isto se to može 
kazati i o mornarima, koji iz zadruge izlaze te idu na more da štogod 
steku. Ali ovi obično , kad nekoliko godina po moru budu, vrate se opet u 



^) Hau8CommuDion«n p. 22 i 25. 
3) SlaTonien eto. II. 317. 



PniTiii običaji kod Slovena. 39 

zadrugu i pridrže kao svojinu to, 6to su tamo stekli, a u ostalom postanu 
opet zadrugari težacL 

Utješenović kaže, da kućar ili cijele posebne zgrade, gdje oženjen za- 
drugar stanuje (kažu, da se u nekijem predjelima u Hrvatskoj zove po- 
stelja), da je to obično njegova sopstvenost a ne zadružna'). U Dubro- 
vačkom okružju toga se ne nalazi. Ovdje u opće ali navlastito u Župi 
(Breno) i u Konavlima ima nemalo velikijeh bogatijeh porodica, koje okolo 
glavne kuće imaju po nekoliko posebnijeh zgrada za prebivanje pojedinijem 
oženjenijem zadrugarima, ali sve te zgrade ne spadaju ni u kakav posebni 
peculium, nego pripadaju cijeloj zadruzi. Bogata kuća Bećira u selu Ploči- 
cama sačinjava sa takijem zgradami kao cijelo malo selo, ali nikakav kućar 
ne pripada pojedincima, nego cijeloj zadružnoj familiji. 

U Bugarskoj takodjer je običaj, da zadrugari idu na dobit, ali ovdje 
je taj običaj u široj mjeri upotrebljen nego kod Srba i Hrvata. Ovdje ne 
samo neoženjenici nego i oženjeni ljudi, a u manjijem zadrugama i domaćin 
idu na dobit, tako da, kako već gorje napomenusmo, same ženske doma ostaju. 
Tu izvanrednu dobit zovu neqaj6a, ali nije ni turska riječ kjar, koja isto 
to znači , manje obična. Najglavnija vrsta pečalbe je vrtlarstvo (6amT0BaH- 
CTĐo^ , koje 9 mjeseca traje i koje ne samo u Bugarskoj nego i u stranijem 
zemljama preduzimlju (o tomu niže). Važna je vrsta pečalbe i društvo, 
koje se sastavi obično u Staroj Planini, pa ide u Dobruču da žanje žito za 
platu gazdama, koji imaju prostrana polja a doma malo vojske. I to traje 
skoro mjesec dana (i o tome niže opširnije). Štogod pojedinci na pečalbi 
dobiju, to je njihova neograničena vlastitost, samo ako je kuća trebala slugu 
kao zamjenu u radnji domaćoj, onoga ili onijeh, što su na dobiti, oni tada 
surazmjerno od svoga plate toga zamjenika. Od toga dobitka često da poje- 
dini kupe i komad njive , koji i ako je njihova svojina , ipak se zadružno 
obradjuje kao i druge zadružne zemlje, i plod s njih ide sljedovno u za- 
družnu kasu. Samo kad bi se do diobe došlo , razumije se , da taj komad 
zemlje uzimlje vlastnik uz dio, koji mu pripada od zadružnijeh nepokretnina, 
a to mu se u taj dio ne uračunava (Odžakov). 



Govoreći o ženskijem u zadruzi, mi ćemo na ovom mjestu najglav- 
nije govoriti o njihovijem odnošajima prema cjelini, o odnošajima ženskijeh 
medju sobom i prema drugijem zadrugarima. Na odnošaje , u kojima stoji 
kao kći , žena , mati , obazret ćemo se pobliže u drugome otsjeku. Ali na 
ovome mjestu da lakše pojmimo te odnošaje, moramo napose govoriti o dje- 
vojkama, koje su u zadruzi, o udatijem ženama i o udovicama. 

a) Djevojke u zadruzi. 

Svaka djevojka kao i svako drugo čeljade u kući rodjeno ili dovedeno 
ima pravo da bude oskrbljena svijem onijem, što joj treba, isto kao i muški, 
i to dakako po mogućnosti familije, dokle se god u zadruzi nalazi^). Ali 
imaju i terete nositi kako jih nose i drugi zadrugari na korist zadruge, svako 
po svojemu znanju, sili i sposobnosti. I one dakle imaju svoj dio u svijem 
radnjama i poljskijem i kućnijem kao i udate žene. Ali i djevojke kao i 
ostali zadrugari mogu imati svoj posebni peculium i obično ga imaju, i one 
mogu kao i muški izvan kuće štogod dobiti, ili ako jim štogod roditelji da- 

') Hauscommanionen p. 19. 
^ UtjeSenoyić 1. c 20. 



40 Dr. V. BogiSid. 

ruju, a fitogod i doma uraditi kao predivom ^ tkanjem^ vezom itd. Ali je ta 
njihova dobit tanka, pak da fitogod i uštede, to rijetko da one u novcu drže, 
nego ulože odmah u ruho za buduće udadbe. 

U kneževini Srbiji kad se ovce ostrigu i dijeli vuna, daje se djevoj- 
kama, kad prirastu, više vune nego drugima, i ostavljaju se pokadkad od 
poljskog rada, da i sebi fitogod darova spreme *). 

U Dubrovačkom okružju po selima, koja su bliže grada, djevojkama 
se odredi po jedan stabar smokve, jabuke ili u opće kad je brča toga voća, 
odredi se nekoliko dana, kad one mogu brati neku vrstu voća te nositi u 
varofi na prodaju: od toga, fito dobiju, to je njihova vlastitost. Tako zvane 
povrfike djevojke fmufiki povrfiani ui brdjani, to su ljudi, koji po 
brdima i pri vrsima planina žive), koje nemaju doma toga voća, nose drva 
u varofi te za sebe prodaju. Neke djevojke goje i svilene bube na svoj račun, 
ni u to im se mufiki ne prte, ali je običnije . da se žene u zadruzi proizvo- 
dienjem * svile bave. Murvinsko (dudovo) lifiće beru sa domaćijeh stabara, 
ali ni zato kući od svoje dobiti nikakva dijela ne daju. 

I u Bugarskoj ima obično svaka djevojka kod kuće svoj vrtlić , gdje 
cvijeće sadi i goji i drugo koješta, fito pak za sebe prodaje, a novce (sre- 
brne i zlatne), fito iz toga izvadi, naniže na ogrlicu, kojom vrat okrafiuje 
(Odžakov*). 

U istočnoj Sibiriji, kaže Ščukin, ženske siju konoplje i bave se vrtlar- 
stvom. Novce, fito izvade prodavši konoplje, sjemena, duhana i drugijeh svoji- 
jeh vrtlarskijeh proizvoda, to je neograničena svojina žena i djevojaka, koje 
se tijem bave^). 

Isto kao fito gore od mufikijeh kazasmo, i za žene se strogo gleda, da 
se udflju onijem redom, kako se koja rodila*). 

Za Cmugoru i za Srbiju kaže Vuk, da bi to najvifia uvreda bila, kad 
bi kogod dofiao prositi mladju kćer a da bi jofiter doma starija bila ^). 

U Hercegovini, gdje i ženskoj djeci briju kosu, pripovijedaju, da mladja 
sestra ne smije pustiti kosu dok se starija ne isprosi^). 

U Bugarskoj je ostalo predanje u narodu, da su u staro doba mladju 
djevojku pod korito (kurito) sakrivali, kad ie dolazio momak da stariju gleda, 
boieći se da mu se nebi mladja , osobito ako je bila ljepša , prije primilila. 
Od toga je (kažu) ostala i danas riječ kuritina za malu djevojku^. 

Djevojka u zadružnijem kućama, udavajući se, ne nosi sobom nikakva 
dijela od zadružne imovine, jer bi to bilo proti idei, na kojoj se zadruga 
osniva. Ona istupljujuć iz dosadanje i prelazeći u drugu kuću, prestaje biti 
članom prve te s toga ne može imati više ni ona prava, koja je prije imala, 
i koja imaju jofiter one, koje su u zadruzi ostale. To nije samo za ženske, 
koje se udaju, nego i za mufikarce, koji se žene izvan zadruge na ulaz. Ali 
djevojka , koja udavfii se izgubi pravo biti članom dosadanje , postaje zato 
članom nove zadruge. A ko odmah dobije onoliko koliko je izgubio, o tome 
se ne može ni kazati, da je fita izgubio. 

U opće kod Srba i Hrvata pri udadbi zadruga dade ruho ili popuni 
ono, fito je djevojka imala, i dade trofikove za svadbu. Po običaju miraz ili 



Milićerić 1. e. 154. 

Sravni i Wanderera g. 1864 br. 134 u pođlistku. 
') Programma u Etnog. Slovniku svez. 6. in fine p. 17. 

MilićeTić 1. c. 151. Pacić, Milinović. 

MontcDegro p. 78. 
^) Vuk. Srpske poslovice p. 86. 
') Arkiv Ea Povjest. jugoslav. VIII. 144 i Odžakov. 



PmvĐi običaji kod Slovena. 41 

prćga ne samo da zadruga nije dužna dati , nego je naprotiv običaj joi u 
mnogijem zemljama i mjeetima, da mladoženja nešto za ajevojku plati. Mi 
ćemo tome u drugome odsjeku pobliže progovoriti. 

0) Žene udate. 

Razumije se , da i one , čim se za jednoga zadrugara udadu , postanu 
pravijem članovima zadruge. Otuda slijedi, da moraju imati kao i drugi za- 
drugarske terete i prava. Što se ženske radnje u zadrugama tiče i njezina 
podijeljenja u kneževini Srbiji, Milićević ovako pripovijeda: »Ženama u za- 
druzi podijeljena su prava i dužnosti. One redom rade sve kućevne poslove: 
tako redom sire sir, t j. svaka mora jedno ljeto biti stanara te musti stoku, 
siriti, sabirati maslo i skorup; a drlige, koje kod kuće ostanu, moraju rediti. 
Ovo biva ovako: svaka žena mora nedjelju dana od ponedjelnika u iutro 
počinjući mijesiti hljeb, kuhati jelo i nositi ga radnicima, gdje se uznahode 
na radu. I za ovu nedjelju dana, dokle koja redi, ne ide ona na rad, ako 
je zadruga veća, ako li je zadruga mala, ona i u poljskom radu pomaže ko- 
liko dospije. Od reda se oslobodjava svekrva i novodovedena ml&da; 
prva za svagda a druga za eodinu dana, od kako je dovedena, no ovo biva 
i jedno i drugo u onijem zadrugama, gdje je sloga i ljubav, a dogadja se u 
nekijem kućama: svekrvu ćeraju da redi doklegod može, a mladoj, štono 
riječ, treći dan ruke u tijesto (t j. da redi); tek ovo oboje ne služi zadruzi 
na diku i tako da se izrazimo, opće mišljenje ne odobrava ovake postupke.«* 
Pa malo niže, pokušavši da opiše u opće velike ženske terete, produžuje: 
,Žene imaju u svom ženskom radu mnoga pravila, koja nigdje nijesu napisana, 
nu koja se predavanjem od oca na sina izučavaju i čuvaju.» 

„D zadruzi, gdje ima po 6 — 6 a ne rijetko i po 10 žena, nemaju one 
sve jednak broj djece : neka radja svake godine , neka u tri tek jednom a 
neka i nikako. Sad sve skupa da izradjuju, što za cijelu kuću treba, bilo bi 
nepravo za onu, koja ili nema djece nikako ili jih ima malo. S toga su jim 
ti poslovi ovako podijeljeni: Svaka žena u zadruzi odijeva svoga muža i 
svoju djecu sama , ali ako je svekar udov , onda uzme i njega da odijeva 
ona, koja svojijeh ima najmanje na odijelu. Tako isto biva i ako koji dje- 
ver — zadrugar — obudovi , onda i njega pa i djecu mu odijeva , koja od 
onijeh snaha, koje svojijeh najmanje imaju na odijelu. «< 

„No sve što žene izradjuju, izradjuju ga ili od vune ili od težine^ — 
kudjelje — zato se vuna , pošto se ostriže s ovaca , podijeli ili na onoliko 
dijela , koliko je muškijeh elava u kući , ili na onoliko , koliko svega ima 
duša u zadruzi, pa se poslije svakoj ženi da onoliko dijelova, koliko ona 
ima na odijelu bilo muškijeh glava, bilo duša. Prvo se zove dioba po m u - 
škima a drugo dioba po čeljad i ma (ili kao što na mnogo mjesta govore 
po živini)." 

„Za konoplje ima zadruga opći jedan konopljak ili dva , koji se , kad 
bude vrijeme, poore plugom općim kao i drugo oranje, pa poslije se svakoj 
stranki u kući, koju po jedna žena odijeva, odijeli po leja konopljaka, koju 
onda ta ista stranka uskopa i zasije, potom kad konoplje dospije, bere, po- 
sjeca, kiseli, i, pošto se na zadružnijem kolima prenese kući, trlji, češlja, 
zumba, prede; kuna, snuje, tče itd." 

„Svaka ovaka stranka mora sebi od svojijeh konopljaka i sjeme osta- 
viti , da i do godine ima čim posijati. Ovo je sjeme sopstvenost dotične 
stranke , koja ga može drugoj , ako ova ostane bez svoga , i prodati za 
novce *).** 

') 1. c. 154 i 155. Sravni i Utjeienović p. 23. 



42 Dr. V. Bogišid. 

I Csaplovics za Slavoniju kaže , da žene obavljaju kuharske i kućne 
poslove redom i da se ona, preko ove nedjelje u kojoj na nju red pane, zove 
reduSa^) a po Vuku i redara^). Utješenović kaže neopredijeljeno i u 
opće, da u nekijem krajevima žene rede^): i to je upravo istina, jer n. p. 
ni u Imotskoj okolici po g. Milinoviću, niti u Dubrovačkomu okružju nije 
obično to redarenje. 

U Imotskoj okolici u zadruzi žena odijeva svoga muža i svoju djecu, 
ba§ kako gorje za kneževinu Srbiju kazasmo , samo ako jedan zadrugar ob* 
udovi ili nije nikako ni oženjen, tad ga mora odijevati žena onoga, komu 
je on najbliži po krvi. Ako otac ima oženjenijeh sinova te mu je žena 
tako onemogla, aa ga više ne odijeva ili da je umrla, tad ga je dužna žena 
najstarijega sina odijevati, ali se obično ni ostale ne ustežu u Čemugod sve- 
kra poslužiti. Broć (po Linneu : rubia tinctorum), koji se u ovoj okolici jako 
upotrebljuje za bojađisanje haljina, svaka žena posije i odgoji onoliko, koliko 
misli da će dosta biti za one, koje je dužna odijevati. Ali ipak ako joj pre- 
nestane a još treba, dade joj druga od svoga mukti, jer misli, da bi do go- 
dine i njoj od njezine dr^ge mogla potreba biti (Milinović). U Eonavlima 
svaka žena odijeva i popravlja odjeću svoga muža i djece , sestra brata , a 
koji nema ni žene ni sestre, domaćica odredjuje jednu od žena ili djevojaka, 
koja će to učiniti. U boljijem kućama veći je dio odjeće kupovan, tad se 
ženska radnja ograničuje na samo opravljanje i krpljenje (gr. Pucić). 

Udate žene takodjer mogu imati svoj peculium, premda one, kad jim 
što izvanrednoga treba , najviše od muža ištu , i ovaj što može to joj dade. 
Neke , koje su iz boljijeh kuća došle , donesu i sa sobom koji novac i koji 
komad životinje , to ona ili doma hrani s ostalom stokom ili dade napolice 
kakvoj susjedi ili poznatoj seljanci. 

U Eonavlima je sasvijem rijetko, da udata žena otide izvan kuće na 
dobit kako djevojke, a iz poboljijeh kuća to nigda ne biva, jer bi sasma za- 
zorno bilo. Udate se žene ovdje bave često sa gojenjem svilenijeh buba i 
obično iz toga izvade i lijepa novca. Laneno sjeme, što doma rodi, pripada 
ženama i one ga obično za sebe prodaju. 

y) Udovice. 

U PaStrovićima (u Boci Kotorskoj) ako udovica nema djece, dodju nje- 
zini prijašni kućani , zaviju je u crno , te je odvedu kući odkle je i došla, 
sa svijem ruhom, što je sa sobom donijela, radi toga odmah poslije svadbe, kad 
se donese ruho nevjestino , bude komad po komad sve izbrojeno pred sve- 
krom i svekrvom*). 

U Dubrovačkom okružju, a osobito u Konavaoskom kraju, udovica ima 
pravo i po smrti muževljoj ostati u zadruzi, gdje je dovedena bila, i to ne- 
gledajući ieli se zaredila ili nije. Ali ima pravo i vratiti se u zadrugu, gdje 
se je rodila — ipak to se rijetko dogodi, pa baš da i djece nema, pa da joj 
je i gore u muževljoj zadruzi, teško da će se doma vratiti. 

A za Lonju u Hrvatskoj u opće kaže se : „Udove se ovdje baš po kr- 
šćanskih propisih zaštićuju. Po smrti muževljoj niko joj (udovici) na žao 



^) SUvoDien etc I. 105. Sravni i Vukove srpske pjesme IL komad 26. (Zidaige 

Skadra) stih 122. 
^) Vuk. ^ečnik sub redara. 
^ HauscommunioDen p. 34. 
*) Vuk. Montenegro etc. 88. 



Prarni običaji kod Slovtoa. 43 

nčiniti ne smije, i j. ako je ona od svakoga mirna; ako joj ko Sto učini pak 
ga tuži, ofitrije se kazni, ne^ da joj se muž potužio ').'' 

U Trnovskoj okolici u Bugarskoj a osobito u prostranome selu Leskovcu 
kaže Odžakov, da udovica, ako djece nema, vrada se obično doma, ali samo 
ako joj je ]oS otac živ , te od svega imetka muževljeva prima četvrti dio ^) ; 
inače ostaje u muževljoj kući. 

I kod Slovaka udovica, ako djece nema, te se nema čemu dobru na- 
dati od muževlje obitelji , vrati se doma ; ako ni doma ne može biti , ide u 
službu «). 

U selu u ŠeremoŽnu Charkovskoj gubemiji kaže Haxtliausen , da kod 
Odnođvoraca udovice ne primaju nikakva dijela , ali sinovi , kćeri ili drugi 
srodnici, koji naslijeđe zemlju, dužni su je hraniti i sahraniti^). 

e) Đjeoa. 

Svakolika djeca, koja se u zadruzi rode, članovi su zadruge. I djeca 
imaju sva prava drugijeh zadrugara, i na njih od kad se rode i krste pa 
unaprijeda. Štogod jim treba mora se iz zađružnićke riznice priskrbiti. Druga 
zađrugarska prava razumije se, da ne mogu uživati dokle ne odrastu. Ali ni 
od radnje nijesu djeca oproStena; u Konavlima dijete od 4 — 5 godina već 
čuva ovce na paši i dužno je učiniti ne samo što mu otac i mati , nego Sto 
mu i domaćin i domaćica zapovjedi. A teško da se smije zanećati kad mu 
i kakav drugi stariji zadrugar Štogod naruči. 

I iz ovoga, što do sada kazasmo o zadruzi, svak će lako uvidjeti moći, 
da sirote , koje bez oca ostanu u zadruzi , ne trebaju da se državna vlast 'za 
njih zauzimlje, sa svijem onijem opreznostima i sredstvima, koja su se tako 
organično razvila u rimskome pravu, i koja pod naslovom tutela et cura 
zauzimlju velevažno mjesto u sistemi rimskoga obiteljskog prava. A to je 
radi toga, što se rimska familija osniva na načelima sasvijem različnijem 
nego li slovenska. Badi sličnoga uzroka i germanska Vormundschaft 
treba mnogo više prava nego isti taj odnošaj u slovenskoj zadružnoj familiji 
iziskuje. Misleći dakle, da nama ne treba osobiti odsjek za skrbničtvo sirota^ 
ovdje ćemo u kratko progovoriti o tomu, što bi inače onamo spadalo. 

Radi dva glavna uzroka za sirote , koje se nalaze u zadruzi , izlišna je 
svaka briga državne vlasti. Najprije što se osobe tiče (persona pupilli), di- 
jete, ako je i ostalo bez oca, ne može se još reći, da je sirota, jer domaćin, 
otac cijele obitelji, je živ, kog je dužnost skrbiti se za dobro moralno i ma- 
terijalno svijeh članova zadruge, a budući i djeca članovi zadruge, slijedi da 
i njih mora štititi i braniti kao svoju rođjenu djecu, ne gledajući jesu li rodi- 
telji te djece još živi ili ne. Što se pak imanja tiče, on od svoga oca (ako 
nije imao štogod osobine) ne može ništa naslijediti , jer je proti naravi za- 
druge, da se svaki put, kad koji zadrugar umre, zadružni stežer komada. 
Prirodnije je, da se uzme: kao da je pokojni zadrugar izgubio svoje pravo 
isto kako i onaj, koji istupi iz ove a predje u drugu zadrugu, kao n. p. dje- 
vojka kad se uda ili muškarac, ko]i domazetom postane. Idealni pak dio, 

') Arkiv sa povjest. jugoal. VII. 282. priopćaje ModruSić. 

^) Lako da je to upliv rimsko - bjzantioskoga prava. U ostalom i kođ Arbanasa, 
Bugamkijeh susjeda, žena ako nema djece vraća se u svoj fis i dobije osmi 
dio muževlje ostavštine, ali ako ima djece, žive š njima. v. Helferding. Bosna 
etc. p. 198. 

^ Božena Njemcova. Obrazy ze života slovensk^ho. Časopis česk. mus. 1859 p. 87. 

*) Stndien etc. II. 116. 



44 Dr. V. Bogišid. 

koga i siroče isto kao i svaki drugi član u zadruzi ima od kad se rodio ili 
od kad je u zadrugu primljen bio, pa sve dokle ne istupi ili umre, u ne- 
razdijeljenoj je zajednici sa ostalijem, tako da, kad domaćin ili ostali zadru- 
gari obradjuju i nastoje sačuvati svoje, tijem najsigurnije i njegovo obdje- 
lavajn i čuvaju. Ako ie pak ne§to osobine od ovca naslijedio, najpristojnije 
a i najlakše da i tu skrb domaćin sa zadrugarima na se uzme dokle dijete 
do razbora dodje. 

I građianski zakonik kneževine Srbije, koji je inače, bez obzira na oso- 
bitosti narodnog prava, po zapadno - europskome kalupu skrojen, ipak je pri- 
siljen pripoznati, da je starješina zadruge naravni tutor maloljetne zaostavše 
djece *)• 

I u Konavlima, gdje vlada austrijski gradjanski zakonik, rijetko je, da 
se vlast umiješa u zadružne poslove , a osobito u nasljedstvo i skrbničtvo, 
ako nije zamoljena od koga, komu je stalo do toga. Skrbničtvo se obično 
ostavlja dogovoru i odluci zadrugara s domaćinom. 

Za Loniu u Hrvatskoj kaže se, da za djecu pokojnikovu ne samo ku- 
ćani, nego i bližnji seljani zg6dom se obziru '). 

U Leskovcu prostranom selu, kao varoš, na blizu Trnova, gdje su se 
već uvukli i tudji običaji i neka načela ijiostranoga prava, kad nejako dijete 
ostane za ocem , ako je otac imao brata on ima skrbničtvo (ktitor), ako je 
imanja, općina sve popiše te njemu preda da upravlja i po mogućnosti umno- 
žava. Ako brat neće, tad općina dade komu drugomu uglednu i poštenu 
čovjeku upravu imanja, ali je brat svakako dužan, ako je i odijeljen dijete 
braniti, štititi i zato u svojoj ga kući hraniti i nadgledati. Ako brata nije a 
diiete je nejako i siromaško, tad općina plaća nešto kakvoj poštenoj ženi u 
selu, da siroče odgoji i othrani , dokle poraste da može i samo štogod steći. 
Kad punolje^'e nastupa nije ustanovljeno , nego se to po zrelosti pojedine 
osobe sudi. Ženidba i uđadba su kao jedan biljeg te zrelosti. 

Pred što se ima mladić oženiti (a to obično biva u 18 — 19. godini), 
skrbnik mu preda imanje, ako ga ima pred glavarom i starješinam seoski- 
jem : Oni pregledaju račune i ako su dobri potvrde jih , i posao dospije sa 
gozbom , koju momak spravi. Prije je momak bio dužan od toga, što primi 
nešto U crkvu dati, ali u novije vrijeme to se daje u učioničku riznicu. 

To je tako u Leskovcu, ali po manjuem selima, koja su udaljena od glav- 
noga građa, a osobito u tako zvanomu Sopskom kraju, u skrbničtvo se niko 
neprti osim kučana i domaćina, a samo ako se kuća istražila, tad obližnji 
seljani i općina (Odžakov). 

f) PosIužnicL 

Nigdje se bolje ne objavljuje slovensko načelo jednakosti, što u odno- 
šaju posiužnika u familijama, a osobito u zadružnijem, gdje se, barem u spo- 
Ijašnosti, skoro nimalo ne odlikuje od ostalijeh zadrugara. Radi toga premda 
bi inače možda priličnije bilo o poslužnicima u kakvomu drugomu odsjeku 
govoriti, mi ćemo radi pomenute sličnosti to ovdje da učinimo. 

Mi smo gorje vidjeli kako se u kneževini Srbiji gazda često i sa slugom 
savjetvne i dogovara. 

ŽsL Crnogorca, kaže Medaković, kad ima dosta baštine i stoke, pa ne 
može da na sve strane smaže, onda uzima pristava, koji mu čuva stoku 
pomaga rabotati. Malo je Crnogoraca, koji drže i momka i momicu'). 

«) §§. 519 i 520. 

^ Arkiv za povjest. jagosl. VII. 282. 

^) Život i običaji Crnogoraca p. 17. 



Pravni običaji kod Slovena. 45 

I u krajini Negotinskoj i u Braničeva poslažnik , koji kod kuće radi, 
zove se pristav *). 

U Imotskoj okolici u seljačkijem kućama slugu oni ne zovu tijem ime- 
nom nego najmjenikom, jer oni kažu sama gradska gospoda imaju sluga. 
Taj najmjenik je držan isto kao i ostali kućanin: on je hranjen, odje- 
ven, obuven kao i zadrugar, on iste radnje radi kao i drugi — ali mu je 
zato i plata malahna; jedva da ima i 20 forinta na godinu. On nigda ne 
zove svoje gospodare tijem nazivom, nego samijem krštenijem imenom kao i 
ostali kućani, samo starije zove dundo ili striče a starije ženske tetka, 
naslov, koji se obično daje svakomu postarijemu seljaku ili seljakinji od mla- 
djijeh. Sluškinje se zovu n a j m j e n i c e , ove su držane mutatis mutandis isto 
kao i muški, samo ako do udadbe dodje mješte plate opreme je, to jest 
dadu joj ruho i učine pirno veselje na ki\ćne troškove isto kao i svakoj 
drugoj djevojci iz zadruge. Ako najmienik ili naj mjenica ostanu više 
godina u toj kući te prelju godine ženiabe ili udadbe, oni i ostanu za svedj 
tu kao članovi te obitelji, niti ištu niti primaju platu, te budu i u starosti 
sahranjeni sve do smrti kao i ostali zadrugari (Mdinović). 

^a dalmatinskom ostrvu Korčuli sluga se zove junak a služkinja 
djevojka. 

U Konavlima o slugama možemo isto kazati, što je kazano i za Imot- 
sku okolicu, samo što se ovdje sluga obično zove momak. Kako već gore 
napomenusmo, u Konavlima ima priličan broj nezakonite djece (Konavljani 
ih zovu mulad, tudje dijete, tudji ili eufemistično kraljeva djeca, 
jer gradski porodnički zavod sve do 10. godine plaća nešto za odgojenje te 
djece), koja netom se rode, budu poslana iz građa na selo, da se tamo od- 
goje. Ova djeca budu othranjena isto kao i ostala, pa i kad veliki postanu, 
oni se drže a drže iih i kućani u sve i posve kao članove kućne. Samo 
ako zadruga dodje do diobe nemaju dijela , nego se pridruže jednoj od no* 
vijeh obitelji, koje iz dosadanje proizidju. Ovi tudji ako i na more podju, 
potpomažu po mogućnosti kuću, u kojoj su se odgojili, kao i drugi zadru- 
gari — a mnogi kad neće više da ide glavom po svijetu, vrati se opet u 
stari zavičaj kao u sebe doma i obično je radostno primljen. Često se do- 
godi, da se tomu tudje mu dopusti i oženiti u zadruzi i tijem padnu po 
sebi i dosadanje, male razlike medju njime i ostalijem pravijem zadrugarima. 

U samom gradu Dubrovniku sačuvao se je u nekijem kućama i do 
našega vremena karakterističan odnošaj sluškmja (i ovdje jih nezovu nigda 
ovako nego djevojke) prema kući, u kojoj služe i koji je za vrijeme re- 
publike mnogi običniji bio. Mi ćemo samo prepisati to, što je Vuk u svome 
rječniku 'o tome zabilježio sa svijem obredima i podrobnostima pri takozva- 
noj spravi, tamo opisanijem, jer nam se čini, da ni ove nijesu bez neke 
zanimivosti. Vuk kaže: „•••Ove djevojke nijesu imale više plate do po tri 
Dubrovačka dukata (koje u današnjem novcima nije iznosilo punijeh pet 
cvancik^) na godinu, ali je gospodja bila dužna poslije nekoliko godina svaku 
spraviti, i kad bi koja u službu pošla, svagda joj se kazalo do koliko 
će je godina spraviti , ali prije 10 — 12 godina nije to bivalo nikad , a koje 
su vrlo mlade u službu polazile, one su se spravljale tek i poslije 15 godina. 
Ako bi djevojka, koja makar jedan dan prije odredjenoga roka za spravu 
gospodju svoju ostavila ili bi je gospodja za kakovu veliku krivicu otjerala, 
nije imala pravo ništa više tražiti do pomenuta tri dukata na godinu, i go- 
spodja je još imala vlast svući s nje svoje haljine , a đ^ti joj njezine , koje 
su u početku, kad bi koja došla, svagda ostavljane. Ni ona odredjena tri 

') Rječnik snb voće Pristav, 



46 Dr. V. Bogiiid 

dukata na godinu nijesn djevojkama prije sprave davana , a ako bi djevojci 
ko poklonio što u novcu, ona nije smjela sebi za ono hiSta kupiti , nego je 
novce davala gospođji, da joj ostavi do sprave, a ona je išla samo u onijem 
haljinama, sto joj da gospodja. Sprava je svagda bivala u subotu, a u četvr- 
tak bi gospodja poslala spravljenicu (djevojku, koja je spravlja) svoj 
svojoj rodbini i prijateljicama i drugaricama, te bi ih pozvala na spravu. 
Došla pozvana gospodja ili ne došla, valjalo je po svojoj sluzi da pošalje na 
tanjim ili na kakvome većemu sudu najmanje jednu j&rintu u srebru, pored 
koje se metne i naranča ili barem jabuka, a kad što i po marama, bijelijeh 
konaca, platna i što za haljinu. Stvari ove slale su se u subotu ispred 
podne i dobro je gospodja pazila, šta od koje zvanice dolazi, jer je valjalo, 
da joj ona ono sve vrati kad ona stane djevojku spravljati. I od kuće dje- 
vojačke makar kako da je siromašna, valjalo je, da joj se pošalje na sprava 
barem jedan ili dva koša, granama od masline lijepo iskićene, s različ* 
nijem darovima, n. p. pantljikama, maramama, platnom, kolačima, pršutama, 
kad što i živijem jagnjetom. Koševe one nosile su po dvije lijepo obučene 
djevojke; pred njima je išao jedan muškarac udarajući u lijericu ili u 
miješnice, a za njima djevojački najbliži rod. S ovijem koševima udaralo se 
preko pijace, baš ako im pravi put onuda nebi ni bio, i to izpred podne kad 
je najviše ljudi na pijaci; ako je sprava u predgradju, ovi Što iau s koše- 
vima metali su iz puške kad dodju pred kuću. Kad su zvanice dolazile u 
kuću, najprije su se pozdravljale s gospodjom, pa su tad spravljenici česti- 
tale spravu, zahvaljujući Bogu što je ona dočekala taj sretni i veseli dan 
(koji je ondje bio gotovo veći od udaje). Što je god ko donosio na sprava 
kao i djevojačku platu i ono, što joj je ko kad poklonio, te je dala gospodji 
na ostavu, i što joi Je gospodja onda poklanjala, poredjalo bi se po stolovima, 
I kad bi zvanice đoJazire, pokazivala bi im gospodjina kći ili sestra ili kakva 
prijateljica govoreći n. p. ,,ovo joj je došlo iz njezina doma, ovo joj je plata, 
ovo su joj darovi, ovo joj je darovala gospodja, ovo njezina sestra itd.** Na 
gdjekoijem spravama metala se na st6 glava od voska te se u nju novci za* 
badali. Slugama i sluškinjama, što darove donose, davalo se što da pija, 
n. p. muškarcima rozolije a ženskinju limunade i štogod slatko da založe, 
pa su onda išli u drugu sobu, gdje se sviralo i igralo i poigravši malo išlo 
je svako svoijem putem, a zvanice su se častile i kafom. Poslije podne kad 
se već mislilo, da su darovi sa sviju strana prispjeli, dozvali bi spravljenicu 
iz druge sobe, pa bi jedan za to odredjeni čovjek pred gospodjom od doma 
i pred zvanicama izbrojio sve novce i ostale stvari i kazao bi spravljenici, 
da je to niezino, onda bi ona klekla pred gospodju, koja 1e sjedila na sto- 
lici, i molila bi je za oproštenje i za olagoslov, i ona bi blagoslovila i po- 
kropila vodicom i nju i novce i sve stvari; potom bi djevojka ustala i po- 
Ijubivši u ruku i svoju gospodju i ostale sve otišla opet u drugu sobu, gdje 
se igra, i s tijem je sprava već svršena, samo bi mladež ostala još da se 
proveseU. Oni, što su došli s koševima od djevojačke kuće, ostali bi te noćili 
i spravljenica je bila dužna kupiti im za jelo kakvoga smoka , n. p. ribe ili 
mesa, a ostalo se davalo iz kuće. Kad bi bilo u nedjelju u jutro, oni bi se 
vratili opet onako kao i što su došli. Na ovijem spravama kažu, da se je 
moglo skupiti za djevojku od 150 do 200 jorinti u novcu osim ostalijeh 
stvari. Spravljenica poslije sprave mogla je ići u službu kome joj je volja, 
a moda se je pogoditi, da služi u napredak ondje, gdje je i bila, a gdjekoje su 
ostajale te služile opet na spravu, ali se do ove nije služilo dugo kao do 
prve nego najviše 5 — 6 godina, a pored toga imala je i nlate po 10 — 15 fo- 
rinti na godinu, ali od toga valjalo je, da se i odijeva. Ovako su na spravu 
najviše služile kmetice kod vlastele, ali su služile i druge djevojke kako kod 



Starine i njihovo znamenovai^je. 47 

vlastele tako i kcd pučana. Ovdje su kad što i momci služili na spravu, ali 
oni nijesu onoliko dobijali koliko djevojke , nego su im samo davali lijepe 
haljine i blagoslov. I zanatlije su spravljali svoje šegrte, kojima su osim 
novijeh haljina i blagoslova davali i sav alat od svoga zanata. '^ Mi moramo 
samo primjetiti, da i ako su muški još manje na spravi primali osim toga 
bila je, kao dužnost gospodareva , ako je momak to želio , da ga spravi n a 
more, a to je osim što bi mu dao sve mornarske odijelo sa sandukom i po- 
steljom, da mu nadje i brod, s kojijem će izići na dvor. 

U Bugarskoj u Tmovskoj okolici nije rijetko, da u familiji, gdje neima 
ženske djece, uzmu u kuću siromašku djevojku. Toj djevojci niti se dava 

Slata niti se drži kao kakva sluškinja , nego kao kućno čeljade , te joj se 
ade prćija kad se uda isto kano i domaćeg kćeri. Taka djevojka zove se 
branjenica.' Ako ima drugijeh sluškinja u kući one su svekolike pod 
njezinom upravom. 

U Rusiji, kaže Haxthausen, sluga u plemićkoj kući, koji njeguje go- 
spodareva sinka, miluje ga više nego sam otac; on je držan skoro kao član 
familije i ne zove se sluga nego 4H4i>Ka ^). 



') Stuđien etc. HI. 145. Sravni i Heimov Slovar sub voće 4fl4LKa. 



Starine i njihovo znamenovanje 

s obzirom na ono, što je n zagrebačkom narodnom mnzejn. 

Odpokle sam u Zagrebu, uviek sam rado dolazio u iiaš narodni muzej, 
te mi je i sada milo, kad mogu u časovih, koji su mi prosti od zvanja škol- 
skoga i književne radnje, da se na koji trenutak ondje zabavim. Mene je, 
kao što valjda svakoga, tečaj nauke dovoljno o tom osvjedočio, koliko su 
važni i za znanstveni napredak naroda potrebiti ovakovi zavodi, koje samo 
prosviećeni narodi stvaraju, jer samo u njih taj smisao imađe. Dakako 
u jednakoj nneri, u kojoj raste njihova važnost, množe se i zahtjevi, fito se 
na njih stavljaju: u jednakoj mjeri .uvidja se žalibog i siromaštvo našega 
muzeja. 

Meni nebi ni malo težko bilo dokazati, da mnogi od onieh ljudi, koji 
su se do sada hvale vriednim načinom starali za naš muzej, niesu ipak pravo 
shvaćali zadatka ovoga zavoda. Nekoji na priliku h^edoše od njega da učine 
puku zbirku prirodopisnu ; drugi misliše, da ovamo curiosa spadaju ; a skoro 
nikomu nepade na um , da od našega muzeja uznastoji stvoriti živu sliku 
svega prirodnog i duševnog života naše zemlje, pa da ga uredi prema tomu, 
da bude uspješnom podlogom naše znanstvene radnje. Ovo je načelo istom 
u najnovije doba priznano, zašto se veli, da će od sada muzej stojati u uz- 
kom spojenju s akademijom znanosti i umjetnosti. Najlati se je dakle, da će 
do skora i ovdje prestati diletantizam i mjesto nereda zavladati red. 

Nijedan oasjek našega muzeja niie onako kukavno zastupljen, kao što 
odsjek arheolog ijski, u kojem bi imale na ogled stojati strine naše 
zemlje, t j. starinski svjedoci života i obrazovanja onieh naroda, koji su od 
negda pak do danas ovuda obitavali. Držim, da se takove starine u nas 
još premalo ciene , pak se i neopominjem , da je o tom predmetu u našoj 
književnosti mnogo pisano. Niti u organu društva „za jugoslavensku povjest- 
nicu i starine^, u Arkivu, neima mnogo valjana o starinah; barem u mu- 
zeju čuvanih stvari nije ondje ioš nitko opisao , ili pozornosti domaćih ljudi 
na njih svratio: samo neke komade pripominje tuđjemu svietu Em. von 
Oraffenried '). To su, scienim, dovoljni razlozi, zašto sam naumio ovdje 
da tom predmetu nekoliko rieči napišem; ali već u napried izpoviedam, 
da je to samo nuzgredice moje zanimanje, na koliko stoji u svezi sa srav- 
njujućim jezikoslovjem. Ja sam rad ovim razlaganjem potaknuti gdjekoga, 
koji ima zgode i prilike, da tomu predmetu dalju brigu posveti; što bi po 

>) U (Uelu: Archiv fii«' Kunde osterr. GkschichtsgueUen. B. XXIX. str. 805 i 831. 
Ovdje se dođuSe neveli, da se one starine u našem muzeju nahode, ali to bih 
rekao sudeći po opisu. 



Starine i njihovo znamenovanje. 49 

mojem uvjerenju osobito dolikovalo gg. zemaljskim posjednikom, županijskim 
častnikom , župnikom i učiteljem. Kamo sreće , da oni u svojih područjih 
paze na takove stvari, da ih čuvaju od propasti i grabljivih ruka tudjinskih ^). 

Ciela je istina, da čovjek što se dublje upusti u nauku, to večma osjeća, 
kako je slabo i ograničeno znanje ljudsko, i kako malo razumijemo od svega 
onoga, što smo radi znati i razumjeti. Kada s najvećom poronjom posabe- 
remo sva pismena svjedočanstva, koja se protežu na narodni u prošlost, 
brzo ćemo uvidjeti , da ipak u njih neima svega , da o mnogih odnošajih 
života posvem šute. Pismena svjedočanstva razjašnjuju istom veoma neznatna 
česticu od cielosti narodnog bića, koje se proteže ne preko stotina već preko 
tisuća godina. 

Pismena viest predpostavlja u svakom slučaju dvoje: ponajprije daje 
narodom već poznata vještina pisanja; zatim koji narod i nebi sam po sebi 
pismen bio, da dodje barem u dotak s razvijenijimi susjedi, koji će nešto o 
njegovoj prošlosti zabilježiti. Jedno i drugo dodje prilično kasno u sviet. 
Ka priliku da uzmemo samo narode slovjenske, u historiji ovoga svieta neima 
njim traga niti preko sebe niti preko inih čak do poslije rodjenja Hristova, 
akoprem zato sada više nikomu nepada na um, da se posumnja o njihova 
boravljenju u Evropi već mnogo viekova prije toga doba. Istinabog kod 
mnogih naroda čini se, da je to nešto drugčije; ali konačno izilaze i oni na 
isto. Jer ako se i nemože zanijekati, da se u starih Grka — davnijih naroda 
i nespominjuć — čitavu tisuća godina ranije otvori knjiga života, a ono ima 
izpređ ove jedne još i druga, i treća itd. tisuća, gdje itako o njihovu života 
neimamo nikakvih pismenih svjedočanstva. I tu se dakle, ali ranije, razdvaja 
prošlost narodnja u jednu historijsku, a drugu predhistorijskn dobu. 

Ali kamo toliki viekovi narodnjeg života? jeda li su spomenu ljud- 
skomu cjelovito propali i izgubili se? Ili da isto pitanje drugima riečima 
stavim: Neostavljaju li narodi nikakvih inače tragova nakon sebe, koji bi 
nadmašivali dobu viesti pismenih, koji bi drugojačije ali ipak razgovietno 
za njih svjedočili i najpoznijemu potomstvu? 

Dugo vrieme bješe narodnja prošlost izučana iz samih knjiga, a mimo 
svih ostalih spomena prelažaše se bez zanimanja. To bijahu vremena, kada 
se čovjek jošter nije dovoljno obazreo po ovom svietu, niti je valjano proučio 
sve uvjete života ljudskoga, niti upoznao njihova upliva i sveze sa samim 
sobom ; u obće kada je malo znao o prirodi a još manje o stanovištu svojem 
u prirodi. Ali božanska iskra uma Ijudskogn ide i preko ovih tiesnih granica 
svimi putevi i sredstvi za napredkom — za istinom. Snagom svojom dušev- 
nom izmjeri čovjek daleke puteve tjelesa nebeskih, obadje sve krajeve svieta, 
prodre duboko u tajne zemaljske : riečju što je nad žemljom, na njoj i u njoj 
posta predmetom ljudskoga iztraživanja. a najskoli sam život čovječji. 

^) Da bi se u narodu probudila sviest za znamenovanje starina', ima drugdje taj 
liepi ubičaj, te se pišu Inko razumljive knjižice, koje se na trošak zemaljski ili 
kojega društva bilo badava bilo za lak novac diele medju puk. Ovako izdade 
već g. 1837. društvo nfnr nordische Aiterthumskundeu liepu knjižicu : Leitfaden 
zur nordischen Alterthumskunde. Wocel u Pragu napisa g. 1845. sličnu knjigu: 
Grundzuge der bohmischen Alterthumskonde. — Ruska akademija dade god. 
1861. prevesti iz danskoga na ruski jezik opis kopenhagenskoga muzeja od gla- 
sovitoga starinara Wor8aae, pod naslovom: CssepHbiH 4peBH0CTn Kopojiee- 
CKaro My3efl bt> Konen rarcH-B. — Prošle godine izadje u Beču prilična knji- 
žica: Leitfaden zur Kunde des heidnischen Alterthums mit Beziehung auf die 
osterreichischen Lander, od bečkoga čuvara Sackena, 
Kfi^iževnik IH. t 4 



60 V. Jagid. 

Od ovoga vremena oživje čitava narav iznova, narodi već izdavna mrtvi 
ustaju iz svojih grobova, nsJk pogled dopire do same kolievke čovječanstva. 

A koji su putevi, što nas dovode u onu tamnu dalekih, predhistorijskih 
vremena, koja li svjetila, što ih toliko obasjavaju? 

Ja sam već nekoliko puti uvažavao jezik') kao jedno takovo sred- 
stvo, koje nas može odvesti daleko onkraj sviju historijskih uspomena. Ovdje 
ću još i to da primjetim , da pitajući o medjusobnoj suvislosti i genetskoj 
srodnosti naroda valja se najvećma držati razredbe po jeziku. Naj- 
glasovitiji narodoslovci ^) vole načelo ovo nego li prirodoslovno, najme 
razredbu po ustroju tjelesnom, osobito po lubanji. Ipak da budem pra- 
vedan, reći ću, da ima slučajeva, kamo vise nedopire trag jezika, već ostaju 
samo neki znaci prirodoslovni ^) ; prvenstvo dakle načela jezikoslovnoga raz- 
umije se samo ondje, gdje su oba gledišta na izbor stavljena, a gdje toga 
neima , zadovoljit ćemo se s oniem, sto jest. 

Uzevši dakle , da nam se narod i jezikom i ustrojem tjelesnim na pri- 
spodobu nudja, to ćemo svakako jezik odabrati za temelj iztraživanja ^) , te 
istom prema njemu gledati na ostale znake. U izvode pak jezikoslovne po- 
uzdat ćemo se redovito tim većma, počem ima mnogo dokaza u svietu, da 
uplivom izmienjena podneblja, preinačena života i razvijenije kulture narodi 
prije , lakše i jače odstupaju od svojega tjelesnoga lika , nego li od jezika. 
Antropologija navodi rado za primjer današnjega Madjara i Turčina, koji se 
oplemeniše dvojakim uplivom, nešto od obrazovanijeg života nešto od miesa- 
nja s nadvladanim narodom slovjenskim, pak jim uza sve to osta jezik nena- 
rušen, karaktera ural-altajskoga. To je dakle krjepak dokaz o većem posto- 
janstvu ustroja jezičnoga, nego li tjelesnoga. U obće danas se dovoljno znade, 
da narodi jezika tako lako neostavljaju, van ako će s njim i sami posvema 
se raztočiti. 

Jezik je dakle vele važno i najpoglavitije pomagalo za razaznati narod- 
niu srodnost Ali kojim načinom može nam on razlog dati i o predhistorij- 
SKom stanju naroda? 

Današnji jezikoslovci udariše pri tom sasvim oniem istim pravcem is- 
traživanja, kojim znanosti prirodne: smatrajući jezik svojstvenom imovinom 
čovječjom, naravi ustrojne, koji žive i koji se mienja po stalnih zakonih, što 



*) Sr. Knjiž. IL sv. 4. str. 530 i slied. 

^) Waitz Anthropologie I. str. 281 razlaže potanko i uzroke prvenstva jezikoslovnoga. 

^) Na primjer iz tako zvane kamene dobe, o kojoj ću niže govoriti, neima ni 
kakvih jezičnih ostanaka, ali ima ostanaka Čovječjega tiela, imenito i nekoliko 
lubanja. Sr. Sacken Leitfaden zur Kunde der heidn. Aiterth. 37. C. Vogt 
Vorlesungen iiber den Menschen II. str. 3 i slied. 

^) Vriedno je čuti rieČi Schleicherove u razpravici : Ueber die Bedeutung der 
Sprache fur die Naturgeschichte dcs M euschen, str. 1 7 : Nach unserer Ansicht ist 
also fiir dea Menschen die ausserlich wahrnehmbare Bildung des Hirn- und (re- 
si eh tsschadcls und des Korpers tiberhaupt weniger wesentlich, als jene nicht minder 
materielle aber unendlich feinere korperliche Beschaffenheit , deren Sjmptom die 
Sprache ist. Das natUrliche Sjstem der Sprache ist nach meinem Dafiirhalten zu- 

gleich das natiirliche Sy8tem der Menschheit Die Thiere, mag man nach 

ihrer morphologischen Bildung anordnen: fUr den Menschen erscheint uns die 
iiussere Gestalt gewis6ermas8en als ein nunmehr iiberwundenes , als ein fiir sein 
eigentliches wahre8 We8en mehr oder minder bedeutungsloses Moment. Den Men- 
schen zu classificiren bediirfen wir, so bedtinkt uns, feinerer, hoherer, 
dem Menschen ausschliesslich eigenthiimli cher Kriterien. 
Diese finden wir in der Sprache. 



Starine i njihovo znamenovanje. 51 

8u iznad samovolje pojedinca čovjeka. Preko ovih zakona podje im za ru- 
kom , da pronadju izmedju više jezika odnošaje srodstvene , da ih napokon 
svedu na jedan izvor. Geolog, posakupiv sve ostanke organskoga života fbilja 
i životinjstva), koji se nalaze u raznih nasadih kore zemaljske, umije prilično 
vjerno sastaviti sliku života prirodnoga pojedinih zemaljskih tvorba. Jednako 
će i jezikoslovac, porazabrav iz onih jezika, kojih je srodnost dokazana, sve 
rieči , što su već od iskona stalna imovina sviju članova čitavoga poriekla^ 
prilično lako sastaviti sliku duševnoga i kulturnoga stanja onieh naroda, kojim 
su ove rieči već onda pripadale, kada su još u zajednici živjeli, kada su 
nekim načinom prvodobnu tvorbu sačinjavali. 

U tom se i sastoji prava dražest znanstvenoga jezikoslovja, osobito kada 
se onako shvati, kao što reće J. Grimm : jezikoslovje, kaže, za kojim ja idem, 
nemogaSe me nikada tako zadovoljiti, da nebih vazda volje imao da od rieči 
priedjem na stvari ; nehtjedoh kuće samo da gradim, već da u njih i stanujem. 

Jeziku sa strane idu narodne priče i pjesme, koje će moći^ kad 
ih se dovoljan broj izporedi, bitno popuniti izvode jezikoslovne. Uz kompa- 
rativnu filologija već se polaže temelj komparativnoj mitologiji, premda se 
ovaj ogranak znanstvenog iztraživanja imade boriti s neizmjernimi zaprjekami 
i poteškoćami, dok dodje do sigurnih rezultata. O komparativnoj jurispruden- 
ciji, koja takodjer ovamo spada, govori sprieda liepa razprava od dra. Bogi- 
šića. Kako narod naš još i danas mnogo priča, i po onih krajevih, kad se 
narodna pjesma sve slabije odziva , mora se doista jako žaliti , što neimamo 
marljivijih sabirača toga neprecienjenoga blaga. U sabiranju pripovieđaka 
nije još ni valjan početak učinjen, a upravo od njih smijemo se nadati veli- 
kim koristim za razjašnjenje naše prošlosti. 

Jezik i pripoviedke — to su dva pojava čovječjega života , Sto s naro- 
dom žive i umiru; da u najgorem slučaju može so pomisliti i ta nezgoda te 
će zbilja nestati svi traži ovoga dvoga. Ta bi se nezgoda snašla, kada bi 
narod propao prije, nego li se je sam dovio do vještine pisanja, niti je nakon 
sebe ostavio književnih spomena, pa kada nisu ni drugi ništa o njem zabilje- 
žili. Žalibog još su zbilja i danas u golemoj većini onakovi narodi, koji ne- 
umiju čitati ni pisati ; a poviest nas uči , da ih je mno^o propalo tako da 
neostaviše nakon sebe ništa do li pukih nekoliko imena vlastitih, upisanih u 
knjige starih povjestnika. 

Valja nam se dakle još i dalje obazreti za novimi sredstvi, koja su po- 
dobna odastrieti koprenu s tajnosti davnih vremena. Svaki je narod tielom 
svojim i potrebami prirodnimi privezan za ovu zemlju ; na njoj rodi se čovjek, 
po njoj koračaše stopa ustalaca i skitnica, u njoj leže i napokon njegovi 
ostanci ^elesni. Po zemlji kao i pod zemljom treba još da ištemo stare stope 
čovječanstva, pa da zavirnemo ipakar u samu utrobu zemaljsku, u hladan 
grob, koji krije ostanke nekosnjega života, bilo od samoga tiela čovječjega, 
bilo od orudja i spravit, koje su čovjeku u raznih poslovih od potrebe bile, 
pak se čas slučajno sačuvale, čas ga kao milo i drago u grob spratile. 

Uzmite ma koji prediel Evrope, skoro sa svakim skopčana je uspomena 
raznih naroda, za koje već iz historije znamo, da su zasebice onuda živjeli. 
Neće li nas dakle bar ona ljubav , koju osjećamo prema mjestu rodjenja 
svoga, ona sladost, kojom izušćujemo milo ime domovine, pptaknuti na potra- 
živanje uspomena, što ih u svom krilu nosi? A možemo li reći, da si do- 
movinu dobro poznamo, ako tu bitnu sastojinu njezine slike s uma smetnemo ? 
Spremni li smo razdirati utrobu zemaljsku, da zadovoljimo pohlepnoj želji za 
dobitkom, a da hebudemo jednako vo^ni posabirati ostanke sviju onih naroda, 
kojim je ista ova zemlja prije nas i naših otaca život pružala? Zaglibiti se 

4* 



62 V. Jagid. ^ 

a sadaSnjost na toliko, da nepreostane naroda ni malo vremena niti smisla te 
bi se i prošlosti opominjao — to je vazda bio i bit 6e znak surovosti. 

U novije đooa naSega stoljec^, gdje se sustavno razviSe razni pravci 
znanosti prirodnih y kao: geognozija, geologija , paleontologija itd. probudi se 
medju obrazovanimi narodi evropejskimi takodjer volja i smisao za paleon- 
tologiju čovjeka , to ie reći za praviekove njegova boravljenja na zemlji. 
Toj nauci najviše je do danas doprineo evropeiski sjever , zašto je onamo 
najkasnje doprla pismenost, a najviše se sačuvalo svakojakih uspomena sta- 
rinskoga, poganskoga, svieta. Osobito udaraju u oči stari grobovi (mo- 
gile), kojin se onuda nebrojena množina vidja, imenito uz obalu baltsKoga 
mora , u Daniji i Šveciji. U njih nadjoše čas kostiju mrtvih tjelesa , čas 
praha i pepela od spaljenih mrtvaca , uz to još svakojakoga orudja i uresa, 
okorom opaziše tu razliku, da se u nekojih nalazi samo predmeta vele prosto 
iz kamena, kostiju i rogova izradjenih; u drugih da već ima i kov- 
nih stvari, nego samo iz bakra ili mjedi livenih, zatim uresa od zlata; 
u trećih istom da pridolazi i stvari od željeza radjenih. Uzevši k tomu, 
kako se je istodobno razprostrlo već i znanje zemljopisno, to se je iskustvom 
doznalo, da još i sada ima tako zvanih divljih naroda, koje Evropljani zate- 
koše pri prvom dolazku stranom na tako nizkom stupnju života, da još nisu 
poznavali nikakvih kovova, stranom na nešto višem, da su upotrebljavali 
orudje od bakra i urese od zlata, ali nigdje željeza — te ie lako bilo doći 
na tu misao, da i ovi grobovi evropejskoga sjevera pripadaju raznim stup- 
njevom ljudske kulture. 

Ali da se ovi jedincati domišljaji uzmogu spraviti pod neki sustav, ne- 
bijaše dovoljno samo znatno mnoštvo odkrivenih starina, nego je valjalo dobro | 

motriti i na potanke okolnosti, u kojih se starine nalaze pri prvom odkri- ' 

venju, jer se u tom sastoje odlučni momenti za riešenje njihova znamene- 
vanja. Ove okolnosti izkazaše se tečajem iztraživanja toli važne, da mnoge i 

i mnoge starine bez njih gube svu vriednost. ^ 

Zato podižem i ja umah ovdje glas svoj te silno opominjem svakoga, | 

koji bi ili nahvalice išao za starinami ili slučajno gdje što našao, neka ga { 

nemrzi oprezno postupati i na svaku malenkost paziti, kako i gdje, na kojem | 

mjestu i kakovu je položaju štogod našao. Kako će se čitatelj i ^am osvje- i 

doćiti, imam dovoljna razloga, zašto to pravilo na sav glas preporučam; u I 

nas su do sada protiv njega grdno griešili. 

Nigdje u Evropi nieau do danas starine toli pomnjivo iztražene, koli u 
Šveciji, Danskoj i Meklenburgu ; a u njihov krasni primjer ugledaše se tako- 
djer ostale prosviećene države, kao Britanija, Švajcarska, Francuska, Germa- 
nija i Amerika. U Kopenhagenu, kaže Schiefner, ima ogroman muzej tamo- 
zemnih starina ; prelazeć kroz njegove mnogobrojne dvorane , gdje se čuvaju 
sva moguća orudja i sprave, počumši s n^jstarijimi vremeni a zaključujuć 
s omjetninami srednjega vieka , prenosi se posjetitelj i nehotice u davne, 
minule viekove te u nekoliko časova obadje svu poviest onih strana *). 

Komu nepađa pri tom na ura, da je i naša domovina od najstarijih do 
naših vremena mnogo stanovnika izmienila, koji su veoma različiti bili iz- 
medju sebe po obrazovanosti i načinu života: jedna je doba tračko - ilirska, 
druea celtska , zatim su naselbe grčke i gospodstvo rimsko , iza njega sliede 
prielazno narodi sredovječni pod gospodstvom bizantskim, i tada istom ple- 
mena slovjenska , napokon Hrvati i Srbi. A gdje nam je slika i prilika tih 
promjena na licu naše zemlje? Razgrabiše je žalibog skoro sasvim naši 

') co6HpaHiH 40HCTopHqcCKHXi 4peBH0CTeH Bt PocIh AJin 6rHorpa«HqecKaro 
My3ea; u zapiskah imperatorskoj akademiji nauk, a I. 1. 118. 



Starine i igihovo znameDOTanJe. 6S 

BUfljeđi, koji su mogućniji i prosviećeniji od nas, te umiju starine viSe što- 
vati nego U mi. Ipak nije još ni sada prekasno, da se osviestimo, pak da 
nedamo, da nam naše dragocjene uspomene tudjinci na očigled otimlju, ili da 
se barbarski utamanjuju. Sva dojakošnja sredstva, da se predusreti tomu 
narodnomu kvaru , bijahu ništava i nedostatna ; a jako se bojim, da bi i ze- 
maljski propisi slabo koristili, već kao svagdje^ tako držim da bi i tu bolje 
djelovala dobra uputa, nego li ma najstroža zapovied. 

Po onakvih dakle pomno i obzirno sastavljenih zbirkah, kako rekoh da 
ih ima u Danskoj , Švedskoj i Meklenburgu, dokazaše učenjaci ^), da se sva- 
kolika kultura čovječanstva, gledeč na njezin hod i napredak, može zgodno 
porazdieliti u tri dobe: u kamenu, mjedenu i željeznu. Ovi izrazi 
neimaju ovdje nikakva simbolskoga značenja, kao što navikosmo čitati ih 
kod pjesnika, kad govore o starih zlatnih itd. vremenih: ovdje označuju one 
tri rieči zbilja tri različita stepena u razvoju čovječanstva, pokle je doka- 
zano, da iznajprije ljudi niesu umjeli ništa iz ruda liti niti kovati, već su 
orudje izradjivali iz drva, kostiju i kamena; zatim je polaganim prie- 
lazom nastupilo doba mjedeno, kadno čovjek upozna bakar, mjed i 
zlato — prvo i drugo za orudje, treće za urese — ali napokon dodje i 
đreote malo gospodstvo željeza. 

Da nebi tko ovieh rieči krivo tumačio, moram najprije pripomenuti, da 
86 ovdje govori samo o čovječanstva u obćenito, a da se nemisli posebice na 
ovaj , onaj li narod. To je već sasvim drugo pitanje , u kakovu odnošaju 
stoje poznati današnji ili nekošnji narodi evropejski prema oniem trima do- 
bama. Sada više neima doista nikakve sumnje, da je negda boravio u Evropi, 
imenito pri baltskom moru. neki narod (ili njih više) tako nizke obrazova- 
nosti, da nije drugačijeg orudja poznavao van od kamena, kosti i drva, niti 
drugačijeg uresa, van od jantara; ali jeda je taj nerazvijeni narod bio 
upravo inđoevropejskog poriekla, ili nije, to se nemože istom odrjeSitošću 
niti ustvrditi niti uznijekati. Vjerojatnije jest svakako, da to nije bio narod 
indoevropejski. 

A zašto ? Jer po onom , kako si valja predstavljati da je negda živio 
pranarod indoevropejski, dade se velikom vjerojatnošću izvoditi, da je već u 
Aziji, u pradomovini svojoj, umjeo izradjivati orudje od mjedi, a urese od 
zlata, da je već tada prevalio dobu kamenitu, niti je putno pomisliti, da bi 
poslije tu vještinu zaboravio bio. 

Evo ovdje pruža nam se zgoda, da uporavimo posljedak iztraživanja 
jezikoslovnih. 

U sanskritu ima za jednu rudu rieč ,ajas' , kojoj očevidno odgovara u 
latinskom ,aes^ (m. ais), u gotskom ,aiz' i staronjem. ,lr^ Ove rieči poduda- 
raju se tako medju sobom, da se o nijednoj nemože posumnjati, jeda bi 
bila uzajmita. Smijemo dakle izreći, da su stari Indijci, Baktrani (jer i u 
njih ima ,ajanh^, Itali, Celti i Germani već od iskona, onamo u azijskoj pra- 
domovini, upotrebljavali neku rudu po imenu: ,ajas^ Ta rieč znači doista a 
sanskritu po običnom tumačenju : željezo , ali je jako vjerojatna domisao M. 
MuUerova °) , na koju nas napućuje takodjer znamenovanje latinskoga ,aes' i 
germanskoga ^aiz', da su prvobitno i u Indiji pod riečju ,ajas' razumjevali u 
obće rudu, ili kov par exoellence, t. j. bakar. Tako se isto ima uzeti i 
zendski ,ajanh', što Justi prevadja najprije s riečju ,Metall', zatim ,Eisen, 
eisemes Gefass'^. Ako je to istina, tada bismo imali već u sanskritskom i 

^) I to je rezultat danskih starinara, kao Sto su Thomsen, Wor8aae itd. 

^ VorlesuDgen II. str. 220. 

3) Joflti Haodbuch der Zend-Sprache 28. 



54 V. Jagid. 

zendskom jeeiku izravno svjedočanstvo, da ona ista rieč, Sto je ođprije zna- 
čila samo u obće kov (a taj bješe upravo bakar ili mjed), priedje kasnije u 
posebno značenje onoga kova, koji je čitavim životom ljudskim obladao , a 
to je željezo. Ova domnjeva može se potvrditi i drugim liepim primjerom, 
ako smijemo uzporediti y^0Lkr.6q i ,želčzo', što barem glasovni zakoni čini se 
da dopuštaju. Grčki X(x\%6(; znači ponajprije onaj jedan kov, koji je čovjeku 
služio za sve potrebe života, dakle bakar ili mjed, zašto željeza ni bilo nije *) : 
po tomu bi dakle i slovjenska rieć ,željezo*, ako je ikada u savezu stojala 
8 x^^'^^^) imala najprije značiti u obće kov ili aes t. j. prema okolnostim 
vremena: bakar, a tekar kasnije prieči u uže znamenovanje, koje je i danas 
8 istom rieči spojeno. Za dokaz ovakova prielaza u znamenovanju može se 
navesti mnogo sličnih slučajeva: n. p. slov. rieč ,ruda' znači u estbenskom, 
lappskom i finskom jeziku, kamo se je po svoj prilici kao tudjinka uvukla, 
upravo posebnu rudu: željezo; Grimm sluti, da je gotski ,eisarn' t. j. eisen: 
željezo, izvedeno od ,aiz', što znači ,aes'*); M. Miiller pripovieda ^) , da su 
Meksikanci izprva mjed zvali : ,tepuztli', a kasnije upoznav se nakon dolazka 
Španjolaca sa željezom, da im znači ,tepuztli* željezo, dapače i u obće rudu, 
a za pobliže označenje da se dodađu rieči crn i crven. A nije li se nešto 
slična dogodilo u našoj rieči .gvozd' ? odakle gvozditi, zagvozditi, zagvozđa i 
— ,gvoždje^ U tih rieči nebijaše prvobitno nikakva potrebita dodatka od 
željeza, pa je ipak u novijem hrvatskom jeziku ,gvoždje' postalo upravo si- 
nonimom starije i valjanije rieči ,željezo'. 

Iz svega toga dade se ov čas barem toliko zaključiti, da su Indoevrop- 
ljani već negda u Aziji, dok još zajedno življahu, svakako poznavali barem 
jednu vrst metalla, koja je čovječanstvu potrebita i koristna bila za razno 
orudje. Toga se mnienja drže danas malo ne svi znamenitiji starinari, po- 
vjestnici i jezikoslovci; n. pr. Mommsen*), (Jrimm*), Schleicher*) itd. 

Znamenito je doista, kako se prije pomenute rieči kreču samo u užem 
krugu ovih triju značenja: kov ili ruda, bakar ili mjed, i željezo; ovih gra- 
nica neprekoračuju nigdje. Grimmovo poredjivanje grčke rieči aCBtjpoi; s nje- 
mačkom ,8ilber' ili slovjenskom .srebro^, moramo sasvim odrješito zabaciti. 
Nego ima jošter jedna ruda, koja već vanjskim sjajem brzo udara u oči, te 
eu jamačno znali za nju Indoevropljani, dok su još u zadruzi živjeli: to je 
zlato. Ovaj je metali dobio svoje ime od žarko-svietle boje^), od koriena 
.ghr', koji znači: lucere, splendere. Taj korien razgranao se je u litvo-slovj. 
jezicih na više grana, kano u: ,gr' odakle: greti, u ,žr', odatle: žar, u ,zr*, 
odatle: zrSti, zona; u ,žl', odatle: žlt (žut), i ,zl' odatle — zla- to. Rieč 
zlato postade đometkom to od koriena ,zl' onako , kao ,blato' od koriena 
,blS ili ,dlato' (mi kažemo : dlieto) od koriena ,dl'. — Od istoga koriena posta 
gotski: ,gulth* (gold), grčki /puaćg (m. ^jpj-'Zio^) , i sanskritski ,hiranam' (m. 

*) Hesiod Op. et D. 150: 

ToT^ V t)v )^aXx£a [Lh ':e{y/eix^ yji\%€Gi Se te oIxoi, 
XaXxw B' eipvil^ovTO [>.i\oLq 5' oux eax6 ctžripo?, 

*) Schleicheru čini se vjerojatnije, da je ,ei8arn' usajmito iz celtskoga ; ali u našem 
slučaju neČini to nikakve razlike, jer staroirski ,iarn* : željezo, stoji i tako u saveza 
s ,aja8* I ,ae8*. 3rtnHCKH HMp. AKa4. na^'Kt Tom. 8 str. 46. 

3) Vorlesungen II. str. 218. 

*) Rom Geschichte I. 17 (III. izd.). 

*) Gesch. d. deutsch. spr. 9 (II. izd.). 

•) U razpravi : KpuTKiif oqe|>KT» 40H(*T()pH«ieeK0H 5KH3hh ci5Be[)o - BOCToqHaro 
OT^tJJia ni!4^-ropMancKHX'i. aslikort.. 

^) Sr. mnogo sličnih primjera u Zeitschrift fiir Volkerps^ch. I. 510. 



Starine i njihovo znamenovanje. 55 

gharanam, to je od istoga koriena ali s dragim dometkom). Siovjenskomu 
zla-to , ako neuzuiemo u obzir različitost 8ufixA : ta i na ili ana , vrlo je na 
blizu zendska rieč: ^^ar-anja^ bliže svakako od sanskritskoga ^hiranjam'. — 
Ove sn si rieči tako očevidno srodae i skroz jednako sagradjene, da im se 
mora izvor tražiti u onoj zajednici sviju indoevropejskih naroda/ koju sma- 
tramo kolievkom čitavoga poriekla. Dakle ne samo, što je metali u obće, 
nego i što je zlato , znadoše narodi indoevropejski Još prije svoga razlazka 
kao narodne osebine. Po tome i znaci kamene dobe , koja je u Evropi .su- 
deći po kamenih starinah , trajala nebrojene viekove , nespadaju na narode 
inodoevropejske, već na neki stariji odsjek vremena na narode pred - arijske, 
koje su Indoevropljani putujuć u Evropu već našli ovdje kao autochtone. 

Sada se samo pita, kojemu od indoevropejskih naroda pripadaju silni 
ostanci mjedene dobe, koji se izkapaju po sjevernoj i srednjoj Evropi? jeda 
li samo jednomu ili redom svima? pa ako i svima ukupno, to možebiti ipak 
najpoglavitije jednomu. Misliti se može na Celte, Germane i Slovjene; po 
srednjoj Evropi takodjer na upliv naselbina grčkih i rimskih, i na upliv tr- 
govačkih saveza s ovimi narodi, zatim još na Etrarane il pače Feni- 
čane. Dok se ovo pitanje nerieši, ostaje svakolika mjedena doba srednje i 
sjeverne Evrope bez prava znamenovanja : mi se divimo bogatstvu i ljepoti 
njezinih starina, ali ueznamo za sigurno kazati, čije je to djelo, čija li ga 
ruka izradjivala. Vriedni starinar češki Wocel preporuča punim pravom i 
ovdje kao najsigurniji put, koji k svrsi vodi, način sravnjujući iztraži- 
vanja te sjeća na sjajne posljedke, koje već do danas postigoše one nauke, 
koje se drže sravnjujućega pravca, kao: jezikoslovje , anatomija itd. Ovaj 
je način osobito potrebit oniem krajevom, koji kako znamo iz historije, izmie- 
nise zasebice više stanovnika, što se tiče n. pr. takodjer naše domovine, dk 
većega diela austrijske cesarevine. 

Čini se, da većina današnjih starinara prijanja za tu misao, da su ostanci 
mjedene dobe u sjevernoj i srednjoj Evropi ponajviše celtskoga izvora. 
Ovo se mnienje upire zbilja o dva vele znamenita razloga : jedno je karakter 
starina samih, u čemu se čudnovato slažu; drugo je poznato iz poviesti silno 
raširenje naroda celtskib po čitavoj skoro srednjoj i sjevernoj Evropi, dok ih 
neiztisnuše iz mnogih krajeva nadomičući se Germani i Slovjeni *). 

Konačna rješitba ovoga pitanja ustanovit će podjedno i dobu, u koju 
se od prilike imađu uvrstititi pomenute mjedene starine, jer iz historije zna- 
demO; dokle su u kojih predielih stanovali Celti, kada li nadošli onamo Ger- 
mani ili Slovinjani. 

Nego pri tom još mi valja doskočiti krivu mnienju, kao da bi se one 
tri dobe mogle strogo jedna od druge odieliti. To neodgovara nikako samoj 
naravi čovječjoj , da će ljudi u jedan mah pomotnuti staru navada i stari 
način života, čim se upoznaše s nekom, makar i puno boljom novinom. Zato 
bi posvem krivo bili misliti, da svaka starina kamene dobe izključuje porabu 
kovova. Tomu se i protive toliki slučaji, gdje su na istome mjestu izkopali 
uz kameno orudje takodjer starine mjedene, ili komade željezne uz većinu 
orudja mjedenoga. Ta u obće ove tri periode kulture čovječanske niti niesu 
svuda u svietu jednako trajale. Kada Evropljani dodjoše u 16. i 17 stoljeću 
po prvi put medju tako zvane divlje narode američke i polinežke, zatekoše 
ih na jako nejednakom stupnju kulture. Jedni niesu skoro još ni znali, što su 
rade; drugi izradjivahu oradje iz sirova bakra, a urese iz zlata; kod trećih 



^) Sr. Wooel Arcbaeolog. Parallelen I. str. 736 u Sitznngsberichte đer kais. Akad. 
đ. Wis8. phll.-bist CL B. XI.; i Sacken Heiđn. Alterth. str. 181. 



56 V. Jagić. 

nadje se već i mjedi iliti bronca; istom veoma rieđki umješe liti i kovati 
željezo ^). Ove vjerođostojnimi svjedoci dokazane razlikosti svakako su vrlo 
znamenito pomagalo kod tumačenja evropejskih starina; zašto nara nekim 
načinom pred oči stavljaju žive primjere , kako je mogao negda i u Evropi 
živjeti onaj narod (jedan ili njih više) . kojemu se do danas uspomena saču- 
vala tek u grobu i u zemlji. I zbilja oadjoše već dosta analogija medju 
starinami kamenimi ili mjedenim! , koje su poizkopane u Evropi , i medju 
orudjem divljih naroda, koje oni još i sada upotrebljuju. 

Iz poviesti znade se, da se kod Grka Homerove dobe puno više spo- 
minie x*^^?9 ^^go 1* <x®iQpO(:. Već tada imadjahu Grci svoje zlatare (^jp^o- 
Xo6<;) i mjedare (xaXx€6(;), ali ni glasa željezaru. Homerovo doba naroda grč- 
koga stavlja Grote ^) na izmak razdoblja mjedenoga. Rimljani počeše pri- 
lično kasno izradjivati željezo ; još u XII. zakonskih tablica, gdje se spominje 
starih osam ciehova, neima željezara, nego samo zlatar i mjedar, a tomu do- 
daje Mommsen^ liepu opazku, kako je i poslije zahtievao (ritual) obrednik 
rimski, da budu sveti plug i nož svećenički iz bakra. Ipak bjehu ovi evro- 
pejski južnjaci već onda u kulturi daleko napredniji od sjevernih evropejskih 
naroda y niti se smije zanijekati, da su tečajem viekova mnogostrano utjecali 
u razvitak evropejskoga sjevera; samo što bi pretjerano bilo tvrditi, da su 
srednjoevropejske mjedene starine sve same uvezene tvorine etrurske ili fe- 
ničke, pak tomu se i protive najznamenitiji arheolozi, kao : Thomsen, Worsaaey 
Schreiber, Troyon, Franks, Lisch, Wocel, Sacken itd. 

Nas napose tiče se ovdje još jedno pitanje . na koje smo radi odgovor 
čuti, najme: kada su slovjenski narodi naučili izradjivati metalle? i može 
li se iztaknuti nekoja granica toga vremena? I ovdje dozvat ćemo u pomoć 
ne samo historiju , već i filologiju. Kao narod arijskoga poriekla učestvuju 
Slovjeni jamačno već od izhoda u onu obrazovanost, koje su svi Indoevrop- 
ljani jednaki dieinici. Rezultati jezikoslovni vode nas na tu misao, da su se 
narodi germano-slovjenski ponajranije ođružili od cieloga arijskoga čvora ter 
pošli posebnom stazom samosvojna života; samo se još u tome neslažu svi 
filolozi, nije li ih na tom putu još nekoji narod donekle popratio, zašto neki 
misle, da se je najprije čitava evropejska svojta arijskih naroda odkinula od 
svojte azijatske, a kod evropejskog odiela napose ima ih, koji opet protiv 
javnoga mnienja drže za Itale,' da su oduže boravili .u zadruzi sa sjevernim! 
narodi *). Iz naše sfere primjera moglo bi se za dokaz toga navesti , što se 
u rieč! za zlato čudno slažu Latin! (aurum) i Litvani (aukšas). Bilo tomu, 
kako mu drago, posebnu i užu zadrugu sjevernoevropejskih naroda (Germana, 
Litvana i Slovjena) karakteriše osobito rieč ,srebroS u kojoj se slažu Ger- 
mani, Litvani i Slovjeni s jedne, a Grci, Itali i Celti s druge strane. Jedni 
vele toj rudi: srebro (slov.), sidabras (litv.), silubr (got.), a drugi: arg^rion 
(gr.), argentum (lat.), airgjod (irski). I arheologija uči, da su narodi istom 
nakon mjedi i zlata počeli upotrebljavati srebro. Napokon, kažu rezultati 



^) Kovnoga oruđja DenadjoSe Evropljani u Bjevernih straDah sjeverne Amerike (Waitz 
Anthrop. IH. 97), ali ga vidjahu oko New-Yorka, Virginije, Caroline i Floride 
i to bje^e Čist bakar (Waitz 1. c. 73). Na višem stupnju kulture bjebu stanov- 
nici sjeverozapadne obale i oregonskoga kraja (Waitz 1. c. 326), a na najvišem 
Mebikanci (Waitz IV. 104). 

^) Grote-ove grčke poviesti njemački prievod od Th. Fischera Tom. I. str. 100, op. 4. 

^) Mommsen rom. Gesch. I. 179 (III. izd.). 

^ Lottner Ueber die stellung der Italer innerhalb des indoeuropaiachen stammes u 
Zeitschrift fiir vergl. Sprachfbrachuug VII. str. 168. 



StariDe i njihovo mamenoTanje. 57 

jezikoslovui , odciepiše se takodjer Germani kao samosvoja narodna osebina, 
te ostaše sami Litvani I Slovjeni u jednoj zadruzi : ovn zadnju predhistorij- 
sku dobu označuje, držim, najbolje upravo rieč (i stvar) željezo, u kojoj 
se jedini Litvani i Slovjeni slažu. Slovjenskomu ,želčzo^ odgovara litvanski 
^geležisS a letski ,dzelze', a to su rieČi takova obličja, da se nesmije ni po- 
misliti na zajam iz slovjenStine ; jer inače nebi u litvanskom počimala rieč 
sa g već sa . Obadvie dakle rieči obranjene su zakoni glasovnim! ^) od 
sumnje, jeda bi bile uzajmite. 

Po toj dakle analizi jezikoslovnoj moradoše Slovjeni bivfii joS u zadruzi 
s Litvani kao litvo - slovjenski narod , poznavati sve poglavitije rude, najme : 
zlato , srebro i željezo ; tim većma valja ovaj izvod za ono doba , kada se 
napokon nadjoše sami za sebe, odruženi i od istih Litvanaca, kao jedan*narođ 
slovjenski, s razlikami dakako narječnimi, koje su tada već nosile u sebi 
zametak današnjih slov. plemena. Pak i to potvrdjuje najboljma njihov jezik, 
koji premda se kako je poznato, dieli u vifie narječja, ipak su rieči: zlato, 
srebro, olovo, želčzo, m6d, kovati itd. zajednička imovina sviju 
Slovinjana još od onoga vremena, dok su svi skupa živjeli u pradomovini 
evropejskoj, onkraj karpatskih gora, dakle prije razlazka u današnje, zapadne- 
i južne, krajeve '). Poznato jest, da su se Slovjeni u V. stoljeću posl. Iskr. 
počeli kretati prema zapadu i jugu; dakle već pred taj rok pada ono stanje 
njihove obrazovanosti, kada su umjeli izradjivati iz gori pomenutih ruda i 
orudje za svagdanje potrebe života, i razne urese za nakit tiela. 

Nakon ovih obćenitih razmatranja hoću da pripoviedam nešto u kratko 
o dobi kamenoj i dobi mjedenoj, donoseći za razjašnjenje što više dokaza iz 
naše domovine , iz našega muzeja : svega niesam naumio opisati , a pravo 
govoreć nebih niti mogao to učiniti, jer mi manjkaju tomu potrebita sredstva ^. 

Kamena doba. Tako zovu onaj stupanj u razvoju čovječanstva, kada 
je čovječji život još posvema prost bio i njegovo stanje jako surovo ; ljudi 
življahu ponajvećma od lova na divlje zvjerove i ribe« Prema okolnostim 
nebijaše upravo izključen niti užitak zemaljskih plodova, ali ih sasvim jedno- 
stavno dobavljahu. Orudje, za život potrebito, sastojaše se od drva, kostiju 
i kamenja : nezgrapno oklesan kamen , šiljat rog , skala od kosti i prut od 
drva — to bjehu sva sredstva, kojimi odpoče čovjek prvo, veoma kukavno, 
gospodovanje nad prirodom. Ali da se i uz ta ograničena pomagala lako 
obavljaju mnogi , razno vrstni poslo.vi , dokazuju nam slični prizori iz života 
divljih naroda. U Americi n. p. pripovieđaju da ima divljaka, koji drugo- 
jačega oružja nepoznadu, van gori pomenuto; uz to imade u kući neotesanih 
klupa, drvenih pladnjeva i zdjela, pletenih košara, kožnatih torba i zemljanih 

*) Litvanski bo jezik razh'koje se od alovjenskoga osobito po tom, ito neima nekih 
zakona glasovnih , koji su naskroz obladali u slovjenStini. Simo spada imenito 
prieglas sttglasa grlenih g^ k, h iza mekih samoglasa n nebne i, c, «, o čemu 
litvaniitina niŠta nezna. Zato slov. ,žlt': žut, glasi u litv. ^geltas^, slov. ,že1^d^ 
litv. ,gile*, slov. ,Žrny* (Žrvan) lit ,girnos*, slov. ,živ* litv. ,givas* itd. Dosljedno 
prema tomu i slov. ,Želšzo' a litv. ,geležis^ Letsko narječje stoji već na pola 
puta prema slovjenStini sr. Bielenstein I. §. 60 i 61. 

*} Ovaj je dokaz već mnogo pati uporavljen ; najposlije Čini mi se opet od Wocela. 
(Sr. u osterr. Wochenschrift 1865 str. 353: iiber den Culturzustand der Slaven 
zar Zeit ihres arspriinglichen Gesammtverbandes.) 

*) Ja sam umah iz prvine osjećao, da takovoj razpravi, kao što je ova ovdje, tre- 
baju drvorezi. Nemogav ih ipak dobiti iz Beča, kamo sam se na nekoga 
nakladatelja obratio bio, prilazem ovoj raspravi jednu tablicu u kamen urezanih 
likova. 



68 V. Jagld 

lonaca. Zemljano posndje izrađjuju prostom rukom i opaljuju na otvorenoj 
vatri. Iz fitetina i kosti prave igle za Svalo. Kuću grade od drva, pontak- 
nuv naokrug u zemlju ovisokib prutova, koji se pri vrhuncu privinu i svezu, 
tako da čitava gradja naliči na čunj ili stog siena. To se joS s vana i s 
nutra prekrije kožami ili gunjevi. Samo s jedne strane ima pri zemlji tolika 
rupa, da se može unići i izaći '). Mi neimamo ni malo razloga posumnjati, 
jeda su i evropejski stanovnici kamene dobe ovako od prilike živjeli; da- 
pače neki tragovi svjedoče, da su ljudi one dobe u Evropi dielomice stano- 
vali još u špiljah i pećinah, ili bi izrili duplja u zemlju te ih obložili ka- 
menjem i omazali blatom^). 

Trajanje ove dobe, koju kamenom prozvaše, nemože se ni iz daleka 
opredicliti. Olavnu rieć smije o tom povesti geologija, koja priznaje, da su 
svi do danas odkriveni ostanci života čovječjega, kao čovječje kosti i surovo 
orudje od kamena, istom iz četvrte, tako zvane postpliocenske dobe; nego 
ona pravda učenih geologa o diluviju ili aluviju, koju je već Književnik spo- 
menuo*), rekao bih, da se sve većma nagiblje na stranu diluvija, i to će 
mnienje, čini se, doskora obćenitu pobjedu održati, jer je trudbom francuskih 
*i engleskih učenjaka izašlo na vidjelo toliko nedvojbenih slučajeva, da se 
niti najsilovitijim izvraćanjem nije lako oteti istini*). 

K onim slučajevom ostanaka čovječjega kostura i kamenih starina, koji 
su izbrojeni u Književniku I. str. 392 kao odkriće u takozvanih Apiljah ko* 
šćenicah, može se dodati, da su nekoja mjesta i opet pomno izpitana, a ne- 
koja se iznova pridružila, tako da su sada mnogi učenjaci o tom podpimo 
osvjedočeni, koji su se prije protivili, kao n. pr. C. Vogt i RigoUot. 

Najviše kamenini nadjoše u dolini Somskoj (kod Abbevilla), a C. 
Vogt netaji, da je ovdje napokon i špekulacija preotela mah te su u novije 
doba stanovnici onoga mjesta, samo da zadovolje nalogi znanstvenih i neznan- 
stvenih putnika, počeli upravo zanat tjerati s prievarom, i tako je čitavo 
mjesto izašlo na zločest glas. Orudje, sto je ovdje izkopano, jest nezgrapno 
zaoštren kremen, nalik stranom na noževe ili troske (splitter, 
eclats), stranom na sjekirice jajasta obličja (eiformige steintete); ima jim 
po 5—7 ' dužine i 3— 4 * širine *). 

U Francuskoj u departement-u Ari^ge blizu Pireneja, imadu dvie sa 
čovječjih ostanaka i kamenih starina znamenite špilje-košćenice. U špilji kod 
Lherma nadjoše uz ostanke čovječjeg kostura: jedan kameniti nož, cjeva- 
nicu kost ili golien od medvjeda spiljara, koja je za rezanje priredjena bila, 
tri prevrtane čeljusti od istovrstnog medvjeda i zašiljen parožak od jelena ; 
napokon do dvadeset prepolovljenih medvjedjih čeljusti, priredjenih za orudje 
kao motiku. U Spilji kod Lombriva odkrivene su uz kosti čovječje, koje 
su pomieSane s kostima mesožderft i biljožderft, i to smedjih medvjeda, tu- 
rova, sobova, jelena, konja, još ovakve umjetnine: pasji znbi-očnjaci, koji su 
pri korienu prevrtani. To isto od prilike opetuje se u Spilji kod Auri- 

') Taj opis valja imenito za divljake n Novoj Engleskoj ; 8r. Waitz, AĐtbropologie 

III. str. 89 i slied. 
^) Lisch, Jahrbiicher fur Mecklenburg. Gesch. u, Alterth. XX. 276, XXL 228. Slično' 

jo s tim, Sto se pripovieda o Eskimo - naroda oko Princ • regenten - baja ; Waitx 

1. c. 306. 

^ Književnik I. str. 390 i slied., u članku: Geologičke crtice od J. Torbara. 
^) sr. Sacken, Leitf. đes Heidn. Alterth. 33 — 35; Diefenbach, Vortchule đer 
Volkerkunde 184--192, C. Vogt, Vorlesungen uber đen Menschen U. 1—80. 
*) sr. Vogt Vorlerf. II. 53—55, s drvorezi u Sackena Leitfad. 27—28. 



Starine i njihoTO mamenovanje. 69 

gnac-a n jožnoj Francaskoj, u špiljah belgijskih kod Lutiha, u Engle* 
skoj kod Brisbama, u Braailiji itd. 

Znamenito mjesto kremenog oruđja ima takodjer u danskih i šlezvifikih 
tresetnjačah (torimoor), zašto su ondje dokazane tri razne vegetacije: 
dvie predhistorijske i jedna historijska. Majstarije predhistorijske dobe jest 
vegetacija borova, koja u ovom tresetu sačinjava najniži sloj; za njom slie- 
djaSe viekovanje hrastovo, i to je srednji sloj treseta; napokon dolazi doba 
bukova. Vriedno je dakle spomenuti, da se samo u najnižem sloju uz treset 
borov nahodi kamenih starina, ostanaka života čovječkoga iz kamene dobe; 
u srednjem pako , t. j. hrastovom nasadu može se već naći i mjedenih pred- 
meta, dočini gospodstvo željeza vlada istom u gornjem i najnovijem nasadu. 
Razdoblie pojedinih slojeva nadraafiuje po računu geolog^ čitave tisuće 
godina ^). 

Nego govoreći o kamenoj dobi nevalja misliti, kao da bi čovječanstvo 
kroza sve viekove toga odsjeka stojalo na istom i jednako nizkom stupnju 
kulture , a da nije ni malo napredovalo. Toj pomisli , koja je veo a priori 
skroz nevjerojatna, protive se takodjer same starine, zafito su jedne, kako 
već rekoh, skroz neizradjene i neugladjene, druge pak pomnije, s većom okret- 
nošću i vještinom izdjelane, ter mnogoličnije. 

Ovaj se napredak najbolje vidi na poganskih grobovih sjeverne Evrope, 
na tako zvanih mogilah. Ima ih viSe vrsti, pak se razlikuju Sto po samoj 
grtulji, što po sadržaju onih starina, koje se u njih nahode^). Ovamo spa- 
daju samo one mogile, u kojih nenadjoSe ništa iz kova izradjena, već sve 
sam kamen, ili posudje zemljano. Najstarije mogile, kako ih opisuju stari- 
nari, jesu pravi kamenjaci bez humova (tumulus) t j. kameniti stubovi vire 
iznad zemlje po 3 — o stopa, a pokriveni su golerairai pločami. Nekoč miS- 
Ijahu , da su to poganski žrtvenici , jer naliče zbilja na kamenite stolove. 
Niemci zovu ih ,hiinen - graber', te je u naroda vjera, da su ovo spomenici 
nekog oriaskog polubožanskog naroda. Ovih mogila ima po sjevernoj Germaniji 
sve do Turinžke i Šlezke, u Šlezwigu, Jiitlandu^, na Ftinenu i 8eelandu, u 
Šonenu i Vestgotlandiji, u Holandezkoj, Angliji, Skociji i Irskoj, u sjevernoj 
i zapadnoj Francuskoj , u Španiji i Portugalu. U Danskoj zovu ih : steen- 
dysser, u Angliji: cromlechs, u Francuskoj: pierres plates ili grottes aux fćes. 

Velezaslužni starinar meklenburški Lisch opisuje na obširno dvie takve 
mogile, što su pod njegovom pazkom god. 1860 otvorene u Altsammitu, te 
se odlikujU veličinom čitave grobnice. Svaka od ovih mogila sastoii se iz 
golemih granitnih stupova, oko 6 visokih, 5 — 6 širokih i 3 debelih; po 
4 stupa stoje poredice sa svake strane, po jedan u pročelju i jedan u za* 
Celju. Osam onih postraničnih kamena (stećaka) pokriveno je golemimi plo- 
čami, ovdje ima ih četiri (a kadšto je po jedna samo ili dvie). Buduć da 
oni cetverouglo namješteni stećci niesu jedan tik do drugoga, zato su na dnu 
dire izpunjene omaniimi pločami tako, da je s nutrnje strane čitav prostor 
na 2 stope visine dobro obložen kamenom, pak za veću sigurnost još i s vana 
zatrpan zemljom i kamenjem. Ovako naliči nutrnji prostor na kamenu raku, 
koja je ovdje do 18' duga i 8' široka (drugdje je drugačije); nego ovdje je 
taj prostor pretinjen manjimi crvenimi pločicami u komore ili pretince, koje 
na poprieko koje na uzduž, u kojih su sahranjena tjelesa mrtvaca, stranom 



1) sr. Charles Lyell „The Antiquit7 of Man<*, kod Maza Miillera Vorles. II. 213. 
^) mogilah njemačke zem^e raspravlja sustavno: Weinholđ, Die heiđnische Todten- 

bestattmig in Deutschlanđ a Sitzungsber. der Akađ. d. Wi88en6ch. phil.-hist. Cl. 

XXIX. str. 119 i slied. 



60 V. Jagić. 

ležećki , stranom stojećki. Svaka ova komorica izmazuna je lia dnu ilova- 
6om i posipana raztučeniro i razpaljenini kremenom, te si moramo misliti, da 
je ovdje valjda prije gorjela žrtva, nego li je mrtvo tielo položeno i sahra- 
njeno. Komorica ima prema veličinu groba sad jedna (tad je mogila grob 
od jednog čovjeka), sad vi6e ih, do 6 — ^8 itd. Čim bjeie mrtvac u grob po- 
ložen , a do nogu mu metnnte one stvari , sto se danas iskapaju pod ime- 
nom kamenih starina, kao kameniti klinovi, striele i zemljano posudje, sasi- 
Eaše ga svega pieskom i zatrpaše zgora još kamenjem '). Ovakova grobnica, 
amenita raka, leži kadšto na umjetno podignutom ili od prirode uzvišenom 
humu, koji se odugo pruža, te je n. pr. po 150 — 180 dug i 20 — 30 širok, 
a obložen je stećci, granitnimi stopovi, kojih ima po 50 — 80 — 100 i prieko*). 
Najgolemije su one ploče, kojimi su stupovi, stećci, od grobnice nađkriveni; 
njihova težina ima po koji put preko 2 do 3 stotine centi. U Luneburškoj 
kod Siidbostela ima jedan takov kamen, koji je 367 centi težak ') ; a na pri- 
liku samo proračuna je težina jednog kamenjaka kod Ulzena u Hanoverskoj, 
gdje ima 14 stećaka i 6 pokrovnih kamena, na 143130 funti ^). 

Ove su mogile dvojako znamenite: što se ovamo mrtvaci niesu spa- 
ljivali, već skoro beziznimice sahranjivali, i što se u njih nenahodi 
nigdje ni traga kovinam, nego su sve stvari, koje uz mrtvaca leže, samo od 
kamena, kao klinovi, kladiva, dlieta, ili od roga i kosti, napokon po- 
sude od zemlje. 

Kod trupova opaziše, da nekoji niesu u grobu ležali, već sjedjeli ili 
čučali. Za znamenovanje toga običaja nezna se pravo , ali se znade , da su 
tako činili a čine i još mnogi narodi kod ukapanja mrtvaca. Waitz % koji to 
tumači iz puke štednje prostora, pripovieda, da tog običaja ima ne samo u 
Americi, nego i u Africi; a tako isto da je našao Troyon*) u grobovih 
waadtlandskih. 

Sto mrtvačkih tjelesa niesu palili već zakapali, tim je pružena zgoda, 
da se sačuva po koji ostanak od samog čov]ečjeg tiela; a to je danas jako 
važno, zaSto se misli, da se po građji čovječjih lubanja mogu razabrati ge- 
netička snošenja izmedju raznih naroda. U tu je svrhu zbilja izpitano već 
jako mnogo lubanja, pak se ov čas smije barem to reći, da se lubanje, koje 
su u špiljah košćenicah i mogilah nadjene, sve u tome slažu, što im je 
prednja strana jako nerazvijena , čelo nizko i plesno , oči i obrve vele izbu- 
Ijene, dočim je naprotiv zadnja čest lubanje obilno razvita i zatiljak čvrst. 
Anatomi dokazuju, da su to poznati bilježi lubanje nerazvijenih naroda, i 
tiem potvrdjuju već gori pomenuto mnienje, da stanovnici evropejski kamene 
dobe niesu bili Indoevropljani, već nekakov predarijski narod ^). 

*) Liech, Jabrbucher B. XXVI. god. 1861 str. 115-126. 

«) Lisch, Jahrb. XXIV. g. 1859. 

^ Klemm, Handbuch der germ. Altertbamskunđe 105 (kod WeiDbo1dB). 

^) Estorff, Heiđniscbe Alterth. der Gegend vo'n Uelzen 131 (kod WeiDbolđa). 

*) Waitz, Anthrop. III. 200, U. 196. 

«) Jiibrb. fur Mecklenb. XII. (1847) str. 395. 

^; sr. Zor Kenntniss der altesten RassenscfaŠdel od dra. Scbaffbaasena u Jahrb. 
fur Mecklenb. Alterth. XXIV. (1859) str. 167. U toj razpravici izpituje se jedna 
lubanja iz Neandertbahke pećine, zatim dvie iz mogila Meklenburikib. Sr. tako- 
djer : 06i 04HOMI MHnMo-BeH4CK0MT» qepeHS bi MeKjieH6ypr% od K. M. Baera 
u Zapiskah imperatorsk. Akad. Nauk Toui V. knj. I. str. 34. Najtočnije govori 
tib labanjah C. Vogt u Vorlesangen IL 157 — 193; ali upravo iz njegova 
razlaganja vidi se, da za tada joi nemogu lubanje niita dokazati. 



Starioe i njihovo znamenoTaoje. 61 

Kamene stvari, &to se a tih gomilah vidjaju, te su jamačno po pogan- 
skom običaju navlas u grob ukopane , budi da mrtvacu na obranu slože, 
budi 8 kojeg inog religioznoga uzroka, koji je nam nepoznat, niesu ni malo 
različite od gori pomenutog kamenog orudja, samo da se opaža veći napre- 
dak i veća vjefitina u izradjivanju« Klinovi kremeniti ovdje su nedto tanji, 
ali fiiroki, izbrufiena reza; čini se, da su ih u drveni prociep zakvačivali i 
kao sjekirice (ili praće) upotrebljavali. Glavica ovieh klinova jest obično 
osječena, kadšto i oblasta. Cim je klin uzak, zovu ga dlietom ; pak i njih ima 
u mogilah. Još niesu riedki kopljani šiljci od kremena. 

Zemljane posude niesu ovdje imale tog opredieljenja , da čuvaju pepeo 
ili kosti, čim se niesu tjelesa sažigala, nego može biti, da su u tome mrtvacu 
jelo i pilo pružali. Dokazano jest, da su ove posude prostom rukom prav- 
ljene i na otvorenoj vatri paljene*); a po formi naliče na koniier ili tikvicu, 
krušku i kruglju, kadšto s posve malimi ručicami ; najviše jesu malene, nizka 
trbuha, grlić im je visok i širok, nekoje su sasvim kao čaše. Ukrašene su 
često kratkimi crticami ili Ijuskami , i taj je ukras mnogo krat zamazan 
vapnom ^. 

Uz ove starine iz grobova izvadjene, nahodi se ćas ovdje čas ondje i 
drugih kojekakvih predmeta iz kamena; gdjekoji su osobito vješto izradieni 
i izgladjeni, te se čini da spadaju već na izmak ove dobe. To su na priliku 

to cilj i od pješčenjaka kamena (crvene boje), ploče tanke i četvero- 
ugle, kadšto izdubene poput elipse usljed brušenja; 

kladiva (čekići), kojih ima dvie vrsti: jedni su probušeni, i to ili u 
sredini, ili prema kraju f drugi ili uiesu probušeni ili istom navrtani. Ovo 
orudje obično nije iz kremena, jer je pretvrd, već od drugih vrsti, kano od 
zmijevca (serpentina). Poradi mnogojake službe , koju je taj komad orudja 
činio, zovu ga neki takodjer sjekirom (streitaxt), osobito gdje je šiljata obličja, 
oveći te sa strane probušen. 

Osim toga ima još kamenih mačeva, ivera, na polumjesec naličnih no- 
ževa, pila i jajastih komada za trenje itd. Nekoji granitni komadi, izdubeni 
prema jednoj strani, nalik su na presječene naćve te ih jedni drže, da su 
služili kao brusovi , dočim drugi misle , da su to bili žrvnji , odakle bi se, 
ako je istina, dale izvoditi važne posljedice o načinu života onog vremena. 

Elamenih starina, kao što su gori pomenute, medju kojimi ima i vele 
ugladjenih primjeraka, nahodi se no samo po sjevernoj Njemačkoj i Danskoj, 
nego takodjer po ostaloj Evropi kao i izvan nje kod svakojakih naroda. Spo- 
menut ću, jer se naše braće tiče, da se osobitom, hvale vriednom brigom, 
staraju za starine svoje zemlje Česi: kod njihova češkoga muzeja ima pose- 
ban arfaeologisjki odsjek, koji izdaje vriedan Časopis: pamdtky archeologicke 
a mistopisne (do sada dvanaest tečaja). Po opisu arheoiogijske zbirke češkoga 
muzeja od god. 1856. bješe za onda u muzeju preko stotinu komada: kame- 
nih sjekirica, kladiva, klinova^) itd. 

U našem narodnom muzeju ima u obće jako malo starina prema 
onomu, koliko je trojedna kraljevina bogata na starih uspomenah negdanjega 
života ; ali tomu se nije ništa čuditi, zašto se nije za tu stvar sustavno nitko 
brinuo, već ako je tko što dragovoljno i ob svojem trošku ovamo poslao. Pak 
i one starine, koje su ovdje ondje odkrivene, nisu do sada još žalibog skoro 
nikoga potakle, da takovim stvarim dalje traga ište. I tu si je najviše za- 



1) Lisch Jahrh. X. (1845) atr. 239. 

^ Lisch Jahrb. Xn. (1847) str. 402. 

3) Archeologicke sbirkj Musea kr41oT8ty{ Česk^ho. Dil« II. sešit 4. str. 165. i 

J 



62 V. Jaglć. 

sluga stekao pokojni Mijat Sabljar , samo šteta Sto njegovih točnih opisa nije 
časomice prijavljivao učenomu svietu organ đruStva za »jugoslavenske«« sta- 
rine — to jest Arkiv. 

Da dakle ja ovdje uz kamenu dobu pripomenom, sto u zagrebačkom 
muzeju imade, brzo ću izbrojiti sve kamene stvari. Do sele imamo samo pet 
komada kamenih starina, i to: jedan kremeniti klin, koji pokloni J. Knežić 
g. 1854 a našao ga je (ili dobio) u Holdtajnu kod sela Šenfelda ; zatim jedna 
sjekiricu iz zmijevca, 4 2'" dugačku, 1" 7'" široku, probušenu prema glavi, 
a nadjenu u Štajerskoj, i jedan posve okrugao kladi vac, upravo kroz sre- 
dinu probušen, od sjenita: u promjeru škulja iznosi 10 ' . I taj komad nadjen 
je u Štajerskoj. Ove dvie posljednje starine pokloni muzeju gradjanski Ije- 
kar Ojula Hegeduš. — Ova su tri komada zato po nas manje važna, što 
niesu u našoj domovini izkopana. 

Nasuprot u Hrvatskoj nadjoše, dakle u strogom smislu spada medju 
domaće starine, kladivo ili sjekirica, oblo - šiljata , iz zmijevca, 4' T" duga, 
2' 6'" široka, kod brida 1" 4" debela, a kod držk:i mnogo tanja. Škulja ima 
u promjeru 9' . Ovaj čekić nadjose na Viničnom, u župi Visočkoj , žu- 
puniji Križevačkoj ; pokloni ga narodnomu muzeju pokojni župnik visočki 
Vernak. Žalibože nigdje nije nabliže zapisano, kako i kojom je prigodom 
taj komad našast. 

Najljepši je komad kamene dobe u našem muzeju: sjekira od 
zmijevca kamena (serpentina), 8" duga, 2* 3'' široka pri reza, a 1 ' 9" na 
drugoj strani; kod uha debela je 2" 6", te uho ima u promjeru II''. Važe 
S funta 2 lota. Za taj liepo ugladjeni komad doznao sam ovieh dana od 
vjerodostojnih svjedoka, da su ga našli blizu sela Vid ovca pod gorom za- 
grebačkom. Pobliže okolnosti niesu ni tu poznate, ali neki vele, da bi se 
onamo moglo naći više takovih starina. 

Smiesno bi bilo, tko bi htio da već iz ova dva ') komada izvodi ikakva 
zaključenja gledeć na etnografiju ili kulturnu historiju našieh zemalja; samo 
ću toliko reći, da prema liepo izradjenomu obličju ovih starina moglo bi biti, 
da spadaju u ono poznije doba, kada je već bakar i mjed ušao u život ali 
tako, da je uz to i kamenito orudje pridržalo svoju praktičnu vriednost. 

Ovoga razgleda po prvoj dobi u kulturi čovječjoj nemogu završiti a da 
nepripomenem toli važnih nadvodnih gradjevina (pfahlbaaten) , po ko- 
jih se zadnji desetak godina znatno razširio naš vidik u davnu predhistorij- 
sku prošlost, i mnogo objasnio naš pojam o tadanjem životu čovječjem. 

Godine 1854 zimi , kada je voda Jezera curiškoga u Švajcarskoj jako 
nizko opala, opaziše netom pri obali jedne i druge strane množinu stupova, 
kako su iznad vode provirili. Protražujuć izbliže nadjoše u dnu izmedju njih 
mnogo ostanaka životinjskih kostiju i komada orudja te ostalih sprava, koje 
za izvjestno pokazuju, da su nad onimi stupovi negda sagradjene bile kuće- 
rine od drva i blata. Broj ovih stupova, koji su već sasma prhki od truh- 
losti , nadmašuje kadšto čitave tisuće , dk na nekom mjestu u pfaffikon- 
jezeru broje ih do ICOOOO! Ova su mjesta redovito po i 00— 300 koračaja 
odaljena od obale, gdje se ona polagano u dubinu spušta, a nepropada str- 
menito u ponor ; još se je i na to gledalo , da budu mjesta prisojna , zaklo- 
nita od bure. 



*) Em. GrafFenried opisuje još jedan čekić (gdje je sada ?) ovako: ,Grebengrad. 
Ovdje u okolici nadjena je liepa sjekirica od serpentina, 3" 3 " dug^, 2" 5'" 
široka (pri rezu) s 11'" promjera u Skulji. Dobro je izgladjena^ i modro-zelene 
svietle boje.' Arkiv far Kande osterr. Geachichtsgnelleo. XXIX. B. str. 807. 



Starine i njihovo zoamenoTanJe. 63 

Stupovi zabijen! su baš u prvobitno dno jezera^ iznad kojega je narastao 
od svakojakih odpadina i otrebina čovječjega života nov nasad truhleži i iz* 
gorjelina , koji je nekoje od onih stupova sasvim prekrio ; a samo nekoji 
ga nadvisuju. Kasnije , kad su već razoreni (ponajvećma spaljeni) om 
drveni stanovi i ljudi prestali ovuda obitavati, zamuljen je i taj kulturni nasad 
iznovice muljem, pieskom ili tresetom. 

Pomenuti kulturni nasad svakako je najvažniji pri čitavom pojavlienju 
nadvodnih gradjevina. Iz ostanaka, koje ovdje nadjoše, može se razabrati, 
ne samo kakove su bile one kućerine , ne^o takodjer kako je od prilike 
narod u njih živio, čime se bavio, na kojem li stupnju stojao razvoja život- 
noga. Po onom, što se do danas znade, protumačiše starinari, da nadvodne 
gradje naspadaju na skroz u jednu dobu (n. pr. kamenitu), nego jedne da 
su starije, a druge mladje; mnoge nisu nikako iz kamene dobe, jer nadjoae 
u kulturnom nasadu mjedenih (riedko i željeznih) stvari. 

Navesti ću jedan primjer, kako je izračunana velika starina nadvodnih 
gradjevina kod Robenhausena. Bečki profesor Kner putova god. 1864 
u Svajcarsku, da na svoje oči vidi i prouči ona znamenita odkrića; o Ro- 
benhausenu pripovieda, da se ondje stupovi nadvodnih stanova prostiru preko 
3—4 jutra, ali da danas nisu vise po prvobitnom stanju svome u jezeru, 
nego izvan njega u tresetu, u što se je tečajem vremena pretvorilo dno jezera 
s južne strane. Ali upravo to i jest važno, da se izračuna viek onih kolaca. 
Svakako najme mora se uzeti, da su i ovdje gradjevine sagradjeue bile nad 
jezerom, a kolci zabijeni u jezero ; ono doba dakle prostiraše se jezero dalje, 
nego li danas. Dokazano je pako, da je u vrierae Rimljana jezero imalo već 
skoro one iste obale, koje i danas, i da Rimljani niti znali nisu ni za kakva 
nadvodna sela, jer bi to inače jamačno spomenuli bili; napokon zaslužni sta- 
rinar svajcarski dr. Keller pronašao je, da su već Rimljani gradeć neku cestu 
vadili iz dna jezera od razorenih nadvodnih sela kamenito orudje (klinove i 
BJekirice), što su negda oni stanovnici za svojeg života upotrebljavali *). 

Dakle mnogo viekova prije rodjenja Hristova življahu stanovnici onih 
kućerina, kojih se ostanci vidjaju u tih stupovih robenhausenskoga treseta. 

Pokle je u švajcarskih jezerih na mnogo mjesta odkriveno znamenilih 
uspomena starodavnoga života ljudskoga, podjose učeni ljudi i drugdje tra- 
žiti, nebi li što slična našli. 1 zbilja do danas ima već mnogo sličnih od- 
krića oko jezera evropejskih, što ipaK nije ovdje moj zadatak, da na obsimo 
pripoviedam. Samo ću spomenuti, da u austrijanskoj cesarevini do sada znadu 
za nadvodne gradjevine u Lago di Garda kod Peschiere ^), ali se Kner nada, 
da će im ući u trag još u jezerih esterajhskih ; možda ima što i u Koruškoj ^). 
Nasuprot dr. Unger neima mnogo nade ^) , da će se štogodj naći u jezerih 
ugarskih. 

A zašto htjedoše ljudi, da ostave liepe doline i prijazne brežuljke pa 
da podju nad vodu stanovati? Nije li to jako čudnovato t Doista morao je 
neki važni razlog tomu biti, ali mi ga za izvjestno neznamo, nego samo na- 
gadjamo. Neki slute ^), da je taj način stanovanja smjerao na obranbu od 

^) 8T. Kner, a Sitzungsbericbte Math.-naturwi88. Classe, Erste Abth. L. 4. str. 335. 

>) sr. Der P&hlbau im Garda-See od Sackena, u Sitzungsbericbte XLVIIL str. 298. 
Spomena je vriedno, da ta gradjevina spada a mjedenu dobo, jer su a kul- 
turnom nasadu našli mnogo mjedenih starina. 

^ sr. ArcbiT fiir vaterland. Gesch. u Topographie fiir Karnthen IX. (1864) Klagen- 
fnrt str. 129. 

^) Sitzungsberichte L. 6. 507. 

^) Sacken n. n. m. str. 61. 



64 V. Jagid. 

divljih zvieri i neprijateljskih navala; drugi drže *\ da su to zahtjevala sno- 
šenja trgovačka, jer da nije narodom bilo drugojakoga pristupa nego po vodi, 
i da se je u nadvodnih zgradah samo časomice stanovalo, u doba medjusob- 
noga trgovanja, te su to bili kao hambari, magaze i skladišta za robu. 

Bilo ovako il onako , za sada valja nam se zadovoljiti tim , što znamo, 
da se je taj običaj na mnogo mjesta držao i u historijsko, nara poznato, 
doba. Otac historije pripovieda (V. 16), kako je Darijev vodj Megabazos, 
osvajajući narode evropske Tracije , došd do Peonjana, te je one, koji su na 
kopnu stanovali, brzo upropastio i svladao, al mu nepodje tako za rukom, 
da i one pridobije, koji su stanovali na jezeru praziadskom. Njihove stanove 
opisuje ovako : „U sred jezera stoje na visokih stupovih balvani poredjeni 
jedan do drugoga; do njih ima s kopua uzak pristup po jednome mostu. 
One stupove, koji su izpod balvana, spuštahu izprva svi gradjani zajednički 
u jezero, ali kasnije uzakoniše ovako: koliko bi se god puti tko ženio, za 
svaku ženu zabija po tri stupa, koji se sa gore Orbela dobavljaju; a svatko 
ima više žena. Stanuju pak ovako: Na balvanili ima svatko po jednu ko- 
libu, u kojoj žive, a kroz podinu ovieh balvana vode po jedna vratašca dolje 
u jezero. Nejaku dječicu privezuju uzetom za n();^ii, bojeći se da im se u 
vođu neskovrljaju. Konje i marvu pasu ribami." 

Učeni starinari dokućuju istom sada pravi smisao ovoga opisa nakon 
znamenitih odkrića nadvođnoga obitavanja po Švajcarskoj. Danas dakle ne- 
ima više o tom sumnje, da su nekako u jedno doba na više mjesta f>o Ev- 
ropi ljudi onako stanovali, kako starac Herodot pripovieda, da je u 5. vieku 
prije rodjenja Hristova vidio u Traciji. Dk, koliko se danaske poznaje sviet 
1 ljudi, slobodno je reći, da takova običaja svuda imade: putopisci pripovie- 
daju o tom s raznih strana svieta. Na priliku divlji narodi afrički grade 
kuće na stupovih, jeda bi se obranili od zvjerova ') ; to isto čine i Malajci ^, 
koji na otocih stanuju, te koji put kuće na plavih grade, koje ih po rie- 
kah nose. 

Kada dakle po tih prispodobah sudeći neima ništa čudnovata u samoj 
stvari, nego je u mnogu ruku raztumačuju istovjetni primjeri, to su i ostale 
kombinacije učenih starinara dostojne svega uvaženja i podpune vjere. 

Mjedena doba. Mnogi starinari drže, daje nakon gospodstva ka- 
mene dobe iznajprije zavladala doba bakrena i tada istom mjedena; ali 
većina ih misli, držim, razložitije, da se taj red nemože za sve krajeve svieta 
jednako dokazati ^). Na priliku u Evropi pojavlja se umah iza kamenite dobe 
toliko mnoštvo starina mjedenih te bi jako težko bilo uvrstiti u sredinu medju 
njih trajno gospodstvo čistoga bakra, što se je po svoj prilici dogodilo u 
Americi. O Evropi dakle reći ćemo, da uman poslije kamene dobe sliedi 
doba mjedi, smjese kovne od bakra i cina^); ali i to so razumije tako, 
da je oduže vremena još svejednako trajalo doba prielazno , kada se uzpo- 
reda upotrebljavao bakar ili mjed i orudje od kamena. Jeda li pako ovaj 
prielaz kulture ljudske s kamena na kovove i u kakvoj svezi stoji s na- 



') C. Vogt Vorlesungen IL 136. 

*) sr. Wait2, Antbropologie II. 387, 435. 

») Waita 1. c. V. 121, 131, 184. 

^) Sr. tom pitanja Sitzungsber. der phil.-hist. Classe XLIX. str. 133. 

^) Bakar biva, kad mu se primieša cin, svjetlije boje, gašdi i krući, te jasnije zvuči, 
a jače odoljuje uzdahu i vlazi. Hiiaefeld Metali. Denkm&l. 9. Samo iz tuđjega 
spominjanja (kod Maxa Miillera) poznato mi je djelo : les Mćtaux 1* AĐtiquitć. 
Pariš 1863, o^ francuskog akademika J. P. Rossignol-a. 



Starine i njihovo znamenovanje. 65 

đošlicami arijskimi (narodi indoevropejskimi) , te se danas nemože pravo 
razabrati. 

Novije vrieme ide poglavito za tim, da razaznade^ komu U pripada onaj 
silni broj bronca (mjedenih kovina) , što se dnevice izkapaju po sjevernoj i 
srednjoj Evropi, te se u mnogu ruku razlikuju od onieh starina, koje su ne- 
dvojbeno rimske. To bi i bilo vriedno znati osobito radi onih zemalja, gdje 
su se i prije i za rimskoga gospodstva skitali kojekakvi narodi barbarski. 

Tomu za volju poredjuju medju sobom mjedene starine raznih evropej- 
skih zemalja, to po materiji to po obličju. 

Iztražujući materiju doziva se u pomoć analiza lučbena, da protu- 
mači sastavine starih bronca. I zbilja starinari se nadaju, da će lučba mnogo 
doprinieti konačnoj rješidbi toga važnoga pitanja, ^ego do sada jedva što 
pravo i počeše oviem načinom izpitivati starine *). Kao najglavniji posljedak 
dojakošnjih analiza priobćit ću ova načela: Stare bronce sjeverno- i srednjo- 
evropske, čim su starije, tim su bliže čistomu bakru, kojega ima redo- 
vito do 90% i prieko; ostalo je sve c i n, i to po o^/o do 10"^. Neima pako 
nikakve primjese od olova, cinka, željeza, srebra. Ovake starine, 
ako niesu rimske, što se može ponešto opredieliti po geografijskom položaju, 
prisvajaju starinari (barem većina ih) celtskomu narodu. Po olovu, 
ako je primiešan bakru i činu, slute na nešto pozniju dobu, kada je uz mjed 
gospodovalo već i željezo: u ostalom takove starine, drži se, da su dosta 
riedke. Primjesa cinka dokazuje već očevidno, da je starina kasnije dobe, 
to jest da nespada više u pravo mjedeno doba, nego čak u posljednje vie- 
kove života poganskoga i u srednji viek ; to bi dakle prema položenju zem- 
ljopisnome bile starine germanske ili slovjenske. Nego ako je bronca rim- 
ska*) ima već od prije, najme od konca republike, skoro svagda i primie- 
šana cinka. 

Uzmemo li prema ovim načelom sravnjivati kovine sjeverne i srednje 
Evrope , makar baš jako odalečene bile , naći će se ipak , da se za čudo 
slažu i u kvalitativnom i u kvantitativnom razmjerju. Prvi razred t. j. sa- 
stavinu bakra i čina, diele opet u 4 vrsti: prva vrst ima čist bakar, druga 
vrst do 957o bakra, treća vrst do 90% bakra, četvrta do 867o ^^akra ; ostali 
su dielovi čina. 

Drugi razred t. j. kada je i olovo primiešano, sastoji sa obično iz 807o 
bakra, po 127© čina, a do 6% olova. 

Treći razred, t. j. kada je primiešan cinak, ima do 707o bakra (naj- 
manje), a do 307o cinka (to je najviše); u tu smjesu dolazi još u raznoj 
mjeri čina (do 1—2%) i olova (po 0-5— 1%). 

Na primjer kod starina keltskih iz Hallstatta dokazuje analiza lučbena 
oko 89 — 927o bakra, a 6 — 97© čina; prema tomu spadaju one u 3, vrst pr- 



^) Sr. o tome: Chemische ADaly8en autiker Metalle aas heidniBchen Gr&bern; raz- 
prara je štampana u Jahrbiicher far Mecklenburg. Gescii. u. Alterth. IX. str. 317. 
Wocel Archaeolog. Paralleleo u Sitzangaberichte XI. str. 711 i XyL str. 169; 
WoceI u Pam4tky II. 289. Schrotter: đie chem. Bestanđtheile đer Bronzen von 
HalUtatt u SitzungBbericbte XXXVIL 189. Ostale analize i dotične knjige naći 
6e čitatelj napomenute u ovih razpravah. 

^ Niti u rimskom bakru najstarije epoke neima dragačije primjese , van nodto dna ; 
to je dakle redovit kov prave mjedene dobe po čitavoj Evropi ; ali u novce mie- 
Sahu Rimljani veoma rado i olova. Istom od vremena carskih prinadodjc u 
rimski bakar (i za novee) obično mieSanje sa cinkom — tako zvani mesing. 
Sr. Mommsen Bom. Munzwesen 191, 170, 676, 762. 

Književnik UI. 1. 5 



66 V. Jagid 

voga razreda iliti već na izmak celtske dobe, i to se posvema podadara s 
oniem, što se inače pripovieda o tih starinah '). 

I u našem muzeju ima mjedenih starina rimskih i nerimakih; ja bih 

najvolio da mogu čitatelju za potvrdu gore rečenih pravila navesti odavle 

nekoliko analiza lučbenih, ali još ih nije nitko lučbeno izpitao. Nego naš 

profesor lučbe Žulić obeća, da će se do skora toga posla latiti, te je već do 

sada podvrgao analizi nekoliko komada, koji spadaju k starinam mjedenim.. 

što su izkopane u Grobniku. Njegova analiza glasi ovako: 

a) b) 

bakar: 65-700, bakar: 88-603, 

cink: 29-447, ein: 1M53, 

željezo: 4*853. željezo: 0*220, 

kobalt: 0-124. 

Po ovoj analizi ^) vidi se , da je u a) sasvim drugačija smjesa kovna, 
nego li u b). Kako to, ako su ove stvari na istom mjestu izkopane? Na to 
ja neznam drugačije odgovoriti, van što se vidi, da je onaj pod a) analizo- 
vani komad od obične kopče rimske (fibula), kakovih u zagr. muzeju dovo- 
ljan broj imade; nasuprot ono pod b) jest komadićak bakrene zavojke (spi- 
rale), kakovih se izkapa jako mnogo po srednjoj i sjevernoj Evropi. S ana- 
lizom pod 6) slaže se takodjer komadićak puceta, koje je, čini mi se, na ne- 
kom uresu visjelo®). 

Čini se aakle, da su u Grobniku izkopane dvojake starine; rimske (na 
što nas vode suzne bočice i još neke stvari) i nerimske. Nego to će .se 
istom onda n^oći kazati, kada se svi komadi pomno izpitaju. 

K ovomu, što sam u kratko rekao o važnosti analiza lučbenih, valja 
pripomenuti i to , da je još svakako potrebit drugi važni , neposredniji kri- 
terij za razaznavanje starina, t. j. obilježje vanjsko. Veli se doduše, 
da je rimske bronce lako razaznati po bogato i liepo razvijenoj umjetnosti ; 
ali novije doba pruža nam dovoljnih dokaza, da se i sjeverne, bez sumnje 
nerimske, starine iztiču jednako plemenitim obličjem, da su i one s umjet- 
noga gledišta osobita uvaženja dostojne. Zato se i vraćaju starinari sve jed- 
nako na tu misao, da ima po svoj prilici neka starinska sveza medju mjede- 
nom epokom južnoevropejskom i medju istovrstnimi starinami srednje i sjeverne 
Evrope *). Jer je vele čudnovato , da se od sjevera do juga , oa zapada do 
istoka, skoro svuda po Evropi opetuju neki karakteristični likovi. 

Mjesto što bih na dugo izbrajao sva ona geografijska ^) imena, gdje su 

') Die Graber bei Hallst^dt von Jos. Gaisberger, Linz 1848, gdje se dokazuje, da 
su mjedene starine hallstattske od naroda celtskoga. 

') Analiza sub b) jako si je srodna s nekojim! hallstattskimi u tom, Što ima tra- 
gova kobalta ovdje kao i ondje. Takovih primjera navodi se više kod Schrottera 
1. cit. §tr. 181. 

^ Ovaj ures, liepom patinom obučen, naliči veoma mnogo na sliku pod brojem 39. 
u knjizi: Leitfaden str. 99. 

^) Sr. iznovice Sacken u Sitzungsberichte XLIX., str. 1 1 4 u raspravi : „ Die Funde 
an der langen Wand bei Wiener-Neustadt'' : Aber weitere Funde in Itatien, be- 
sonders in etruskischen Grabern, welche dieselben oder wentg8tens sehr &hnliche 
Gkgenstande enthalten , weisen unl^ugbar auf eine Abbangigkeit unserer heimi- 
schen Bronzen von diesen und lassen den Znsammenhang mit ifanen , besonders 
durch die Gemeinsamkeit des Stiles, wenigstens in seinen Elementen nicht ver- 
kennen . . . 

^) austrijanskoj arbeologijskoj topografiji ima prilično temeljitih izvještaja a „Archiv 
fur Kunde osterr. G«schicht8qncllen'', što od Seidla Sto od Kennera (do sele izadje 



I 

Starine i njihovo znamenovanje. | q 




do u najnovije vrieme na&li traga starinam mjedenim u pećinah, grobovih, 
riekah itd., — što bi mi jedva i moguće bilo učiniti poradi velike množine 
— ogranidujem se na našu domovinu , trojednu kraljevinu , koja je i onako 
to domaćemu to stranomu svietu sa svojih starina još posvem terra incognita* 

Kao što je različita prošlost onieh zemalja, koje sačinjavaju današnju 
trojednu kralj evinu; onako su različite i starine, što se ovuda nalaze. Dalma- 
cija podpade već u drugom vieku prije Iskr. pod vlast rimsku ') , Panonija 
istom za doba Augustovo ^) : dakle ie rimsko gospodstvo starije u današnjoj 
Dalmaciji; nego li u Hrvatskoj i Slavoniji, po tom mogu i starine rimske^ 
govoreć a priori , starije biti u Dalmaciji, nego li u Hrvatskoj i Slavoniji^ 
kuda neđospje obrazovanost Rimljana prije doba careva rimskih. Da to na 
jednom primjeru pokažemo, spomenut ću rimske novce, o koiih Mommsen 
izriekom veli, da jih iz dobe republikanske u posavskoj Panom]i neima^). 

Narodi, koji su ovuda stanovali i rimskomu se gospodstvu odupirali, 
bjehu srodni medju sobom , zašto su prvobitno svi spadali na jedno , silno 
razgranjeno tračko-ilirsko pleme ; ali je ovo pleme mjestimice jak:o izmieSano 
bilo narodi celtskimi, kao n. pr. stanovnici nrvatskoga primorja do Rieke i 
Senja, tako zvani Japidi, a još većma stanovnici turske Hrvatske, Bosne i 
Srbije do Morave, na sjeveru do Save i Kupe, kojih središtem bješe čvrsti 

frađ Siscija. Ovo je pravi celtski narod , po imenu Skordiski ; o njihovoj 
ivljoj hrabrosti i okrutnosti pripoviedaju strašnih stvari. Arheologu je važno 
znati, što povjestnici pripoviedaju, da su n. p. Japidi način vojevanja i oružje 
imali od Celta ^) ; ier će se on toga opominjati , kada mu dodju pred oči 
neke mjedene starine, koje su nadjene u današnjem hrvatskom primorju i 
Lici, medju kojimi i onako imadu takodjer mjedene otke (haches gaulois). 
O pravih Dalmatih drže medjutim povjestnici protivno , da niesu bili pomie- 
šani sa Celti. 

Starine današnje Dalmacije, čini se, da su malo ne izključivo rimskOj 
i to: ostanci rimskih gradjevina, zatim posude zemljane i staklene, komadi 
uresa il oruđja od mjedi i željeza. Najbogatije jest okružje Splitsko, zem- 
ljište stare Salone s rusevinami palače cara Dukljanina. Ža taj prediel ima 
golemih zasluga dr. Car r ara. Uspjeh njegova izkapanja, koje vodjaše 
dielomice ob trošku c. bečke akademije, priobćon je do god. 1850 u poseb- 
noj knjizi : ,Topografia e sca vi di Salona^, povrh toga u priegledu kod Seidla 
u ,Arcnivu^^). Kod izkapanja idjaše se poglavito za tim, da se razkriju ne- 
koji graditeljski spomenici i da se što sigurnije ustanovi stara rimska topogra- 
frja. Carrarino iztraživanje obsiže čitavo okružje od Splita prema Sinju, 
^tluku, Gardumu ; poimence još ova mjesta: Drago vić. Danilo, Garjak, Ko- 



osam izvještaja). Po •nom sastavljen je kratak priegleđ u Sacken: Leitfađen 
str. 123 — 125. U austrijanskib zemljah veliko je bogatstvo mjedenih starina, 
samo što niesu sve zemlje jednako ispitane. Vrieđno bi bilo, da se s vremenom 
prigotovi poseban zemljovid arheolog, topografije. 

^) Mommsen rom. Gesch. II. str. ;L63, 167. 

^) Dio Cass. LIV., 28, dl. 34, 36; LV., 2. sr. Giesebreeht, Oesch. d. dentseben 
Kaiserzeit str. 15. Tomek, Geschichte Ovsterreichs str. 23. 

^ Rom. Miinzwesen 694. 

*) Mommsen rom. Gesch. II. 167. 

^) Archiv far Kunde osterr. Gkscbicbtsgaelien Jahrg. 1849 II. str. 194; Jahrg. 
1851 VI. 246. Sravni takodjer u hrvatskom ,Arkivu za jugoslav. povjestnicu i 
starine' II. 2. str. 325, ili n njemačkoj knjizi: Fr. Petter, Dalmatien in seinen 
verschiedenen Beziehungen. Gotha 1857 I. i II. 

6* 



68 V. Jagi<5. 

Sule, Sitno, Trilj, Vrljika itd. Uea Carraru iztraživafie mnogo ob istom pred- 
meta takodjer dr. Lanza'): njihovi reznltati niesu svagdje u suglasju. Nego 
starina nadjoše još i na inih mjestih ^) to na kopnu, to na otocih, kao : Visu, 
Hvaru itd. 

U Hrvatskoj i Slavoniji ima takodjer podosta mjesta , koja su pod 
onim istim ili drugim imenom već od rimskih vremena dobro poznata, kao: 
Sisak, Mitrovica, Osiek, Vinkovci itd. Naravski, da se je oko njih već odavna 
sastajala pažnja domaćih i stranih arheologa: dovoljno je, da pripomenom 
ime slavnoga Katančića. Nego ono bijahu samo nadpisi, na koje su svraćali 
svoju pozornost starinari, kao sto je naš Katančić ; zatim spomenici graditelj- 
stveni i ponešto novci ; naprotiv za onakve starinske predmete, koji su čovjeku 
potrebiti u raznih prigodah njegova domaćega i ratnoga života, kao: oružje, 
orudje , uresi' itd. — za to se je mnogo manje ili skoro ništa marilo , jer se 
nije pravo ni uvidjalo, čemu bi to bilo. 

Ja sam ovdje sastavio u priegledu što pođpuniji mjestopis hrvatskih 
starina; ujedno sam u kratko naznačio, gdje su što našli. 

U županiji Varaždinskoj: Varaždin*), Petrianec^), To- 
plice^), Vinica*), Radoboj*), Lobor®). 

^) Nadjoše novaca panonskih: Seidl Chronik I. 27. ^) g. 1805 izkopaoe sa 
ovdje dragocjene starine rimske, koje su sada u Beču : narukvice i rukobrani sr. 
Sacken u. Kenner, die Sammlungen des k. k. Miinz- und Antiken-Cabinetes str. 
342, 346, 347. U toj okolici moglo bi se joŠ i sada Štogod naći. ^) Ovo je 
mjesto bogato na startnah rimskih , sr. A. Rakovec , Die Schwefeltherme Toplice 
(1863) str 117. *) rimski nadpis , odkriven od Rukuljevića, Archiv fiir osterr. 
Gesch. XXIV. 377. ^) znamenite mogile, o kojih <!e biti niže govor, sr. Sitzungsb. 
1851, VI. 293 i Archiv, XXIX. 307. ^) kameniti spomenik rimski, relief sa tri 
kipa, sada u zagreb. muzeju, Archiv XXIX. 307. 

U županiji Zagrebačkoj: Trnava''), Kostelj®), RepiSće'), 
Degoj^«)^ Sisak"). 

^) tragovi rimsk. vodovoda, opeke i jedna svetiljka; odkrio Kukuljevid. Archiv 
XXIV. 376. ®) dvie mjedene narukvice: gdje su? neznam. Archiv, XXIX. 305. 
Ovaj je Kostelj kod Krašida; ali u zagorskom Kostelu piše Sabljar, daje nadjena 
mjedena karika (valjda narukvica), koja je sada u zagr. muzeju. ^) blizu Jaske; 
ovdje nadjoše rimske opeke , crni lončid , zdjelicu , mrtvačku svetiljku , a Sabljar 
govori u svojih biljeŽkah joŠ o nekakih grobovih. ^^ g. 1857 izvadiše iz Kupe 
zlatnu rimsku kopČu na obluk načinjenu (bugelhafte) ; sada je u bečkom kabinetu, 
kupljena za 56 for. Archiv XXIX. 306. ^^) u Sisku izkopano je nebrojeno Čislo 
starina, žalibog veča ih je čest ili umah razlupana ili zametnuta i uzidana u nove 
sgrade. Što je važnije i dragocjenije, ode ponajviše u tudje ruke ; u zagr. muzeja 



^) sr. poglavito: „Monumenti Salonitani inediti** u Đenkschrift. d. Acad. d. Wi88. 
pbiL-hiBt Cl. B. VII. (g. 1856). Od prije već izadje i od J. Arnetha : Reise- 
bemerkangen u B. I. str. 300 i slied. — Sva ova djela bave se poglavito sa 
starinami Solinskimi. 

«) sr. u Archiv fur osterr. Geschichtsguellen XIII. 140—143, XXIX. 337, XXXIIL 
183 — 146. Gledaj takodjer u našem ,Arkivu*: Starodalmatinsko pšnezoslovjc od 
S. Ljubica, II. 1. 169; opis Lovreča, VI. 208; opis okolice Makarske i Sinjske, 
Vn. 96 i 140. 

U zagr. muzeju imade iz Dalmacije: zemljani lončić, zdjelica i malen 
zaklopac ie Solina; lončić i suzna bočica iz Visa; etrurska posuđa iz Visa; 
opeke iz Solina; kameni kip (liepi ženski trup od mramora, bez glave) iz Nina; 
napokon 4 rimske bakr. kopče i jedna kestena igla iz Solina, i zavojčica mje- 
dene žice iz Nina. 



Starine i njihovo znamenovanje. 69 

Đoima sada niita osobita, van neicoje posade zemljane, nekoliko kopča ajoiskib, 
igle i praporci, mrtvačke evetiljke, staklene bočice, opeke i komadi mozaika. 
Spomena je vriedna takodjer jedna mjedena otka (paUtab), samo ito neima više 
obGčja starinskoga, jer je netko ostrugao s nje patinu. Dieriehova zbirka, koja 
je nedavno za nafi muzej nabavljena, nije joiter otvorena niti u red stavljena. 
U njoj bilo bi po izkazu dosta anticaglia od mjedi, srebra; zatim opeka i mo- 
aaika, kamena mramornih, a najviie novaca (do 400 rimskih, počaraSi od Augusta 
ave do Justiniana). Znamenit imao bi biti jedan novac celtski. Sr. još Seidl 
ehronik L 29, III. 39; Arobiv XXIX. 306; Miinz- u. Antiken*Kab. 334. 
U žnpaniji Riečkoj: Rieka-Trsat »«), Grobnik'^), 

") Stari novci, koje je Sabljar ovuda nalazio i u muzej pnpoSiljao, sada su u 
mnz. zbirci ; sr. takodjer Archiv XXIX. 308, gdje se poimence navadjaju srebrni 
novci rimske republike, koji su nadjeni kođ razvaljivanja jedne pećine : 
sada su u Senju. ^') Ovdje su našli prije nekoliko godina u grobu (?) uz dva 
mrtvačka kostura : 2 liepo na toČak radjene mjedene tave s držali, nekoliko suznih 
bočica, dvie zemljane zdjelice, tri kopče i komade nekog uresa. Ovamo Čini se, 
da spadaju oni komadi starina. Sto im je sprieda priobćena analiza lučbena. Za- 
sebice , na drugom mjestu, nadjena je ved prije jedna kopča sa zavojitim perom. 
Grobničke kopče niesu obične troglave rimske, niti im se trn vrti oko poprječne 
osi, već je sve na obluk iz jednoga komada izradjeno, nalik kopčam hall- 
stadtskima^. Napokon ima odavle joŠ nekoliko zrna jantarovih. 

U županiji PožeSkoj: Brestovac"), i selišta TreStanovci **) i 
R a t e 1 V c i (? Bratuljevci ?). 

") Ovdje je god. 1821 nadjen dragocjen zlatni ures, koji je sada u Beču; 
sr. Sammlungen des Miinz- u. Antiken-Kab. str. 346. '^) razvalinah rimskih 
na ovome mjestu govori Pavić u Arkivu II. 2. 340, ali su ondje mjesta valjda po- 
grješno štampana. 

U županiji Virovitičkj: Oslek, Selce *•) kod Djakova. 

^^) g. 1858 otvoriSe ovdje tri groba rimska, u dva nadjoSe čovječje kosture; 
uz to bijahu : jedna srebrna rimska kopča, željezni svietnjak, dva novca od Konst. 
Velikoga, jedan od Liciniana, i jedan željezni lončić. Starine i nekoliko opeka 
prispjelo je u narodni muzej. — staroj Mursi, današnjem Osieku, gledaj Progr. 
Os. gimn. od g. 1859. 

U Sriemu osobito je na glasu Mitro vica *'). 

") Opis Sriema sr. u našem Arkivu n. 2. 407, III. 314 i IV. 201. Mi- 
trovici napose još Sitznngsber. XL. 354 , ondje je od Ametha nekoliko nadpisa 
priobćeno. 

U vojničkoj Hrvatskoj odlikuje se starinami osobito Lika; gdje je 
mnogo iztraživao pokojni Sabljar. Spomena su vriedna ova mjesta : B a g *^), 
Bilaj*^, BruSane«<»), Cemernica«'), Kula««), Lapac«^, Lovi- 
nac«^), Mazin«»), Sv. MichaiP«), Mutilić«'), Popina«^) velika i 
mala, Suvaja««), Svračkovo Selo«®), Tolić«^), Trnovac«*), Ud- 
bina««). Zvonigrad«*). Obćeniti karakter ličkih starina nije rimski, već 
barbarski. 

'^) Ovdje je prije više godina izkopana žara (jedna ili više njih?), i u njoj: 
mjedena kopča &^, klieSte; nekoliko suznih bočica, dvie su neŠto znamenitije poradi 
toga, Što su svana zavojito omotane kao tankom žutom niti ej, i 4 komada sta- 



a) sr. u Gaisbergera Tab. V. lik 6 i 7 ; Saekon Leitfaden str. 99, lik 37. 

b) Ova kopča naliči sasvim na onu , sto je u Seđmogradskoj nasasta , sr. Archiv XXIX. 
str. 321, samo Sto je naša od žute mjedi. 

C) sr. Ameth Arohaeol. Analeot. Sitaungsb. XL. 708, lik 6. 



70 V. Jagić. 

hlemh mrađjela. ^^ Dva bakrena kotača od zavojite mjedene žice; to je nekakoT 
ures ca prsi, nalik na slične nrese n celtskih grobovih srednje i sjoTeriie Evrope ; 
u sredini icmedjn zavojaka visi saponac s 4 mpice. *®) medjn stienami nadjoie 
bakrena klieita, zatim kopču, kao one u broju 13. sr. Arcinv XXIX. 332. 
'^) Odavle došao je u nai muzej jedan celt (mjedena otka), poklonio ga Sabljar; 
gdje je uprav nadjen, neznam. ^^) u naiem muzeju ima znamenita, ukusno izra- 
djena, kopča od mjedi a;; u Arcfaiv XXIX. 331 spominje se ukiugla ploča od 
vapnenjaka s kozom u reliefn; joi prije nadjoie ovdje znamenite novoe, sr. Mommsen 
Rom. Miinzwesen 694, op. 94. '^) odavle su u muzeju tri znamenite kopče: 
jedna nalik na okrug, druga je sličnu br. 20 ; ovdje nadjoie tukodjer maleni comu 
copiae j emaljom. ^*) mjedeni Šiljak od koplja; nekoliko (8) mjedenih karika, 
koje čini se da su služile kao rukobran, sr. Arcbiv XXIX. 331; napokon velika 
zavojka od jake mjedene žice, koja je valjda na ruku navlačena bila, prema ra- 
menu ima 4" 6"' u promjeru, a prema raci 3" 4'", sastoji se od 41 zavoja. 
^^) narukvica od žute mjedi. ^*) klieita od mjedi. ^'^) žara, u kojoj da je bila 
bakrena igla i mmdjela od stakla. ^®) u grobu na prsima jednoga mrtvaca naiast 
je u Velikoj Popini upravo onakov ures od dvie plosne zavojke iz ngedene žice, 
kakovih nadjoie viie u celtskih grobovih hallstattskih2)J, sr. Archiv XXIX. 331. 
*^ mjedeni iiljak od koplja, sr. pod br. 24, u narod, muzeju. ^®) kopča, u 
komadih, i bakrena igla. 3') Seidl, Chronik I. 29. ^^) na groblju izkopano je 
viie komada plosnatih zavojaka; to su jamačno ostanci od poznatih uresa sa za- 
vojkami , kakovih se mnogo izkapa u poganskih grobovih srednje i sjeverne Ev- 
rope c^. '^) U nekom vrtu nadjoSe: bi^renu iglu, narukvicu od tanke žice, dvie 
na okrug uvinute igle, svaka je s jednoga kraja debela i iuplja, s drugoga tanka 
i oštra; napokon malenu cievčicu od zavojite plosnate žice (1 ' 1'" duga, ' 3'" 
u promjerju) , koja takođjer sjeda na slične komade iuih poganskih grobova d), 
^^) u našem muzeju ima 11 komada bakrenih putaca (knopfe), kojim sličnih iz- 
iLopaše i u Grobniku. 
U ogulinskoj i otočkoj pukovniji vojničke Hrvatske imadu ova 
mjesta sa starinami, na koliko se do danas znade : D r e ž n i k '^), Kosinj ^% 
Rudopolje«^), Senj38), Sveti Gjure««) i Starigrad*«) kod Senja, 
Stinica*^, Vitalj"). 

^^) Starine drežničke spadaju medju najzanimljivije, koje su do sada odkri- 
vene u Hrvatskoj. God. 1853. nadjoSe pastiri u nekoj pećini uz Koranu sliedeće 
stvari, koje se sada čuvaju u zagrebačkom muzeju kao poklon regimente : jedna, 
neobično velika kopča, pravljena od mjedi, obična nerimskog obličja; zatim 
igla oduga kao ražanj, s jedne strane šiljata, s druge pri kraju s plesnom oblom 
glavom; dvie kratke igle za ures s razporenom jabučicom, iznad koje imade 
malen prstenak^j; zavojka od krupne žice tako dugačka, da preko lakta ruke 
siže, te se i zbilja navlačila na ruku kao štit od udarca mača (sr. pod br. 24); 
mjedena karika kao narukvica ; dvie c i e v č i c e od plosne , zavojite žice (sr. 
pod br. 24.); plosni kotač od tanke zavojite žice (sr. pod br. 32.); ures od 
5 zavojito sastavljenih kolutića, jedan u drugome, a povrh toga ima na jednom 
joi malen prstenak/*^; napokon jedan 9T^g) i tri mjedene otke (celti, bache 



a) nalik na onu, koja je nađjena u Štajerskoj, i naslikiina Archiv XXIX. str. 220, lik 11. 

b) našemu uresu naliči sasvim onaj u Gaisbergera (die Orftber bei Hallstatt), Tab. II. lik 3; 
ili jož bliže u Saokena (Funđe an đer langen Wana) XLIX. str. 122, Uk 7. 

c) sr. a Oaisbergera Tab. III. lik 9, 10. 
^) sr. u Gaisbergera Tab. IX lik 2; u Sackena (đ. Funđe an đ. langen Wanđ bei Wiener- 

Neostadt) Sitzungsberichte XLIX. str. 119, lik 4, str. 125, Uk 11. 

e) naslikana jedna kod Graffenrieđa u Arehivu XXIX. 333. 

f) slična uresa ima u Hesjen-Darmstadtu, sr. Đorow Opferpllltse 2, 88 (u Weinholda str. 180). 

g) jedini komad ove vrsti u nas, ali se posve slaie s obi^.nimi mjeđenimi srpovi, od kojih 
ima mnogo komada iz Hallstatte (Gaisberger die Griiber bei Hallstatt, Tab. VII. lik 5 



s>, 



Starine i njihoTO zDAmenovanje. 71 

gaalm). S ovim orc^e neslaže se posvema opis od Em. Grafienrieđa n Arehiva 
XXIX. 333; može biti, da niesu sve stvari dospjele n naS mosej. ^^) Seidl 
Chroo. n. 32. 3') Archiv XXIX. 332. 3«) Arehiv XXIX. 384, XXXnL 124: 
iia tim mjestima spominju se rimski novci i tragovi rimskieh grobova. ^*) Is tog 
mjesta stiže u naš muzej viŠe rimskih stvari , kao : obične vrsti kopda , malen 
mjedeni praporac, komadi mjedene posude, valjda od tavice, i želud od mjedi; 
zavojit prsten, bakren putac, komad k^uča. ^°) mjedene igle. ^^) Archiv 
XXXIU. 271: posuda od pješČena kamena s nekim! starinami u njoj. ^^) Archiv 
XXIV. 403; neSto ima u našem muzeju (komadi mjedenog uresa). 
U vojničkoj Slavoniji naći će se starina, osobito rimskieh, oko Gra- 
di&ke, Oriovca, Vinkovaca, Zemuna itd. 

Nemislim, đa bih oviem ovdje izbrojio bio sva naša mjesta, gdje su igda 
naifili na tragove kojekakvih rimskih ili nerimskih starina ; ali je već i to 
prilično mnogo te pokazuje dovoljno, da je naša zemlja veoma bogata stari- 
nami. Sasvim tiem , ako izuzmete kop Solinsku , nije ni na jednom mjestu 
nahvalice izkapano, već što je ljude sreća namjerila na ovo il ono; pak još 
i to valja uglaviti, da nam nije bilo niti državnih niti društvenih novaca, da 
se ovakve starine traže ili odkupljuju, nego je sve to sastavila dobra volja 
pojedinih narodnjaka. Zato se ponajviše niti nezna za pravi razlog ovieh sta- 
rina, niti su izbliže opisane, kako ih je tko našao i na kojem upravo mjestu. 
Zato ja i niesam ovdje jošter razlikovao, što bi iz koje dobe bilo, niti 
8U odieljene starine po vrstah, nego je za sada pomiešano jedno s drugiem, 
rimsko s neriraskiem, mjedeno s kameniem i s gradjevniem u obće. Svatko 
će rado priznati , da je prva i najpreča dužnost , da se u obće saznade, 
gdje se od prilike mogu u nas naći starine ; a kakove su, o tom neće težko 
biti da se i kasnije govori, kad ih se više iznadje i pojedince izpita. 

Za sada kazat ću ipak toliko , da skoro svi starinari drže kao najpo- 
glavitiji znak pravog mjedenoga doba neko mjedeno orudje, nalik na sjeki- 
rice^ tako zvane otke (streitmeissel , celt, hache gaulois); da misli se još i 
to, da je ovo orudje valjda pođjedno i dokaz nerimskoga izvora dotič- 
nieh starina. Jer premda se u novije doba nahodi pogdjekud i u Italiji 
ovakih stvari, čini se ipak, da to biva veoma riedko, izuzam može biti gor- 
nju Italiju*), koja je i onako celtska te nemože narušiti pravila. Nemislim, 
đa je samo onako bez značenja, što i u nas imade veoma malo i riedko mje- 
denih otaka ; već se i to posvema podudara s glavniem pravilom, po kojemu 
su mjedene i ostale starine naše domovine većinom rimske. Tim važnije jesu 
one tri otke (celti), koje su pomenuti pastiri našli u pećini Drežničkoj, a 
sada 8U u zagrebačkom muzeju; na njihovu obličju neima ništa osobita, po 
Čemu bi se išta razlikovale od običnih celta srednje i sjeverne Evrope. Po- 
vrh toga našla se u Lici (u Cemernici , u satniji Srbskoj) još jedna mje- 
dena otka, nešto veća od Drežničkih; a u opisu muzejalnih starina pripomi- 
nje se takodjer mjedena otka iz Opatovca (onkraj Križevaca, u križevač- 
koj pukovniji) , ali se sada više nemože naći. Šteta , što se nezna , odakle 
dodje a naš muzej onaj pod brojem 7. upisani komad mjedene otke; zašto 



i 6 ; na« srp naliči na lik 6) , zatim nekoliko odlomaka isvadjenih is korita rieke 
Dunava (sr. Achtzent Đer. u. d. Museum Francisco-Carolinum Linz 1858 str. 170 — 171). 
Ne izđavna nacyoSe jedan takov srp ti Kornftkoj , u glanskoj dolini kod ZweikirclieDa 
(sr. Archiv fiir Kfirnthen, Klagenfart 1864 str. 123). 

^) Na primjer kod nadvodnih gradja jezera Gardskoga u gornjoj Italiji nađjoSe 
mnogo bronca, medja kojimi i palstaba, striela, srpova itđ. sr. Saeken : der Pfahl- 
bau im Garda-See str. 312 i slied. 



72 V. Jagid. 

je ovo mnogo vrieđna, zelenom patinom skroz i skroz pokrivena , da apravo 
izjeđena starina one vrsti, koju ,palstab' zovu starinari. 

Mjedene otke izradjene su očevidno po prvobitnom ogledu negdanjih 
kamenitih sjekirica, samo što su ne§to prikladnije udešene za drvenu drža- 
licu , koja se čas zgora utiče u šuplju glavu , čas medju uvinuta plosna uha 
kao prociep. Prema tomu i razlikuju sjeverni starinari dvojake otke: one 
prve zovu celti, ove potonje palstabi. 

Mnogo se je već razmišljalo o tome, zašto su stari narodi upotrebljavali 
celte i palstabe; napokon dodjoše na tu misao, da ih valjda niti nieau samo 
za jedan posao upotrebljavali , već svakojako i za poslove kućevne, domaće, 
a po svoj prilici i u ratu protiv neprijatelja ') itd. 

Kod ostalieh mjedenih starina karakterisano je ono, što najradje do- 
lazi a Čini se, da i nije rimskog izvora, jedniem znamenitim obličjem, koje 
se svejednako povraća u najrazličitijih stvarih: to je obličje zavojito. 
Zavojaka ima svakojakih : ima ih plesnih, a to su kao kotačići od tanke žice 
za ures na prsima ili za kopče; ima ih i od krupnije žice razvučenih kao 
valjak , koji se može nataći na ruku ; napokon su od te forme načinjene 
raznolike narukvice, ogrlice i prsteni ^). 

Pomenute vrsti starina nahode se danas najradje u grobovih, najme 
uz truplje sahranjenih mrtvaca, ili uz kosti i pepeo spaljenih tjelesa. Po 
tomu lako je doći na to pitanje, neima li i u nas starih, poganskih grobova, 
kadno ima, kako vidjesmo, starina, koje se većinom iz grobova dobavljaju. 
Nam bi trebalo pomnijih opisa, gdje i kako je što u našoj domovini, nego U 
što ih sada imamo, da uzmožemo na ovo pitanje onako odgovoriti, kako bi 
koristno bilo po znanost arheologijsku. Pokojni Sabljar, koji se je najvećma 
bavio skupljanjem ovakih stvari, pripominje doista uz neke starine, ali samo 
u kratko, da su nadjene — u groDu; ali kakovi bi ovi grobovi bili, toga 
neznamo. Tako se veli za onaj mjedeni ures od dviju zavojaka, koji sam 
spomenuo pod br. 28 , da je bio u grobu, na prsima jednoga mrtvaca ; 
tomu dodaje sam Sabljar na drugom mjestu , da je taj ures izkopan „u ta- 
mošnjim mogilama.^ Jednako se kaže za mjeaene zavojke , što su spo- 
menute pod br. 32, da su ih našli „u starom groblju" u selu Trnovcu ^), 
pak i ono , što je nadjene na Udbini, pod br. 33, veli se da je bilo „u jed- 
nom grobu." Mjedene zavojke i karike, što su iz Lo vinca dospjele u naš 
muzej, nadjene su takodjer „u jednom grobu na desnoj ruci mrtvačkoj" i 
„sa desnog lakta jednog u Lovincu izkopanog čovjeka." Napokon glasi opis 



^) sr. Wocel archeolog. Parali, str. 722, opazka 1., gdje se na obiimo pripovieda, 
što je tko mislio o toj starini; zatim ima posebno djelo: Schreiber, die ehernea 
Streitkeile in Deutschland, Freiburg 1842. 

') Bei deu Bronzealterthiimern spielt die Schneckenwindung eine hervorragende Rolle, 
80wohl neben den concentrischen Rreisen als Ornament, als aach als Scbmack- 
gegenstand, aus rundem oder prismatischem Draht gefertigt. So sind Fibeln aus 
zwei Disken vod Spiralen bestehend sehr h&ufig, beaonđers ia Sud-Deutschlaod, 
der Schweiz und Italien- • • • Eine nicht minder ausgebreitete yerwendung fand 
das Spiralgewinde za Armbandern: sie kommen mit 2 — 20 WinduDgeD bis 
zu 17^ Fuss L&nge fast in allen Landera yon Italien bis nach Danemark und 
Russland vor, besonders haufig in Ungam. Sacken: Die Funde an der langen 
Wand bei Wiener-Neustadt str. 128 — 129. 

^) Jedna bi^ežka kod Sabljara kaže, da se ovdjf) kod crkve kopajn stvari mje- 
dene, Željezne, zemljane, staklene, zatim zrna od jantara i stakla. Ovdje bi dakle 
vriedno bilo, da se i dalje traži. 



Starine i ojihovo znamen ovanje. 73 

mjesta, gdje su našli starine grobničke, takođjer ovako : „da su bile a jednoj 
laknji (!) kod dviju skupa ležećih okostnica.« Evo dakle već u tome 
dovoljan broj starina, izvadjenih iz grobova; ali ovieh nije nitko potanje opisao, 
da bismo pravo znali, kakovi bijahu, i što se sve u njih nalažaše. 

Inače spadaju mjedene starine u onu vrst grobova, gdje se nad sahra- 
njenim ili spaljenim mrtvacem uzdiže nasap zemlje kao greb (tumulus), pak 
to i jesu u užem značenju prave mogile ili gomile ^). A da takovieh i 
ovuda imade, rekao bih sudeči po onome, ito Sabljar u svojih bilježkah pri- 
povieda, gdje veli, da se takovih brežuljaka nahođi kod male Popine i jedan 
od njih da je baš ogroman, zatim kod Mekinjara i više Podlapča ; a na dru- 
gom mjestu spominje, da se ^od Svračkova sela povrh brda do Podlapča na- 
lazi mnogo malih mogila, u kojih ima ljudskih kostiju. '^ Najobšimija bilježka 
o gradini Oblaju kod Dolnjega Lapca glasi rieč po rieč ovako: „Kod Dol- 
njega Lapca ima u jednoj ravnici osamljeno dugoljasto brdo Oblaj zvano, 
na komu se vidi trag od negdašnjega građa. U ravnici na podnožju toga 
brda u oranici kažu da ima svodasta raka : u Jednome takovom svodu na- 
đjena je posuda od cmkaste zemlje, i nalazi se kod tamošnjeg trgovca gosp. 
Jove Omčikusa, koji se bavi skupljanjem starinskih novaca. U toj posudi 
bješe zemlje, nekoliko stvari od mjedi i štokakva staklena zrnca. Zname- 
nito je, da se u toj okolici svaki čas nadju starorimski novci. ** Iz svieh 
ovieh bilježćica, koje je pokojni Sabljar pripadom posakupio i upisao u svoje 
knjižice, vidi se samo toliko, da su ovo neizvjestni glasovi, koji tek nešto 
malo veće vriede nego li da rečem ništa : jedan pripovieda za đrugiem , a 
nitko se nije sam osvjedočio ob istini onoga, što se pripovieda. Zato neima od 
ovakih kratkih viesti skoro nikakve koristi, ako nećemo da uzmemo za ko- 
rist tO; što bismo i preko ovieh nesigurnieh izvještaja barem lako mogli doći 
do onoga, čega sad još nikako neimamo i neznamo. Ali tomu poslu trebao 
bi vješt starinar, koji bi opreznim postupanjem umjeo uvažiti sve one okol- 
nosti, na koje se svraća današnja arheologija u izpitivaiiju starina i riešava- 
nju njihove znamenitosti. Za dokaz, kako nevjesta ruka lako može pokva- 
riti posao, navesti ću samo jedan primjer iz naše domovine, najme m o g i 1 e 
Radobojske. Neki A. Morlot putujući godine 1850. u geologijskom poslu 
po hrv. Zagoiju naidje kod Radoboja na mogile , kojih bješe na broju 1 1 ; 
skoro nijedan humić nije viši od 6 — 6 stopa, a u promjerju imadu po 45 — 
50 stopa širine i više; zato i jest lako mimo njih proći, a da ih čovjek ni 
neopazi. Pošav pomenuti Morlot svojim putem naprled, ostavi domaćiem 
Ijudma, da gomile razkopaju i potraže, jeda li bi se u njih našlo što zname- 
nito. To je i učinjeno , ali žalibog rekao bih, da nije onom vještinom, koja 
bi tomu trebala; zato je iza prvoga traženja valjalo još nekoliko puti taj 
posao nastaviti, nu kako se veli i u samom izvještaju o prvom prekapanju, 
nije bila niti ona jedna gomila , koju počeše sustavno iztraživati , do kraja 
prekopana , niti je drugieh itko pomno izpitivao , van što je tu i tamo po 
koja gomila izprerovljena bila^). Stvari, koje ovdje nadjoše prije g. 1860., 
niesu baš ni malo znamenite: nešto prhkih kostiju, svakojakih criepova, 

^) U Arkivu za poTJestn. jagosl. VI. 821 kaže se, da po Makarskom okružja v 
u Dalmaciji narod ove brežu\|ke zbilja zove: gomile i gomilice. mogilah 
(i^em. hiigelgraber) i njihorih vrstih gorori na obiimo Weiiihold, Sitzungsber. 
XXIX. B. u razprAvi: ,die heidnische Todtenbestattung in Deutschland^ str. 184. 
Neki zovu ih čunjasti grobovi (kegelgraber), jer onaj nasap zemlje naliči na čunj 
(kegel). U tih grobovih ima čas nespaljenih (sahranjenih), čas spaljenih mrtvaca; 
mjestimice skupa jedno i drugo kao u Hallstadtu. 

^ sr. Sitzungsberichte VI. B. g. 1851, str. 293, i Archiv VI. 1851, str. 286. 



74 V. Jagid 

tnga od pepeU i nekoliko modrih mmdjeU (djindjidiA , glatperien) ; od ko- 
TOTft nadjoie: komadić prosta željeza i kao što Sabljar veli, jedan željesni 
celt, ali ni traga bronci. Kad sa te stvari dospjele, to ja nesnam; a na- 
rodnom mazeja neima ništa, do li jedna modra mmđjela« Tako se dogodi, 
da je istom god. 1860. iznova ove gomile lazkapao neki Graffenried, 
pak, jer jer vještije kop započeo, zato je i više stvari izneo na vidjelo. Tako 
se pripovieda *j, da je u jeonoj mogili našao nmogo posada^ kremen- 
kamena i tragova sjMdjenih tjelesa; a dragoj stajaše a sredini žara 
(ame) i jedno zrno od jantara; a trećoj komadi posada i jedan kremen- 
kamen« To sve ode dakako a strani sviet, ali budimo pravedni te recimo 
kako je istina, da s krivnjom našom, zašto se niesmo bolje brinuli za ono, 
što je desetak godina stojalo nepropitano , pokle se je već doznalo , da su 
ovdje prave mogile, u kojih bi se moglo bilo i vriednijih starina naći, nego 
li se upravo našlo. U ostalom spadaju mogile Radobojske svakako već u 
posljednje vickove poganskoga života, u dobu želieznu, kao što svjedoči 
ono željezno dlieto (ili celt), koje su iz jedne mogile izkopidL 

A tko zna, koliko starina i povrh toga, što sam ja ovdje napomenuo, 
sakriva naša domovina u svojem krilu? kad ćemo za njih doznati? Kad se 
srećom i slučajem tkogodj na nešto namjeri. Pak i onda još niesmo sigurni, 
da će ono, što se na^e, upravo u naš muzej doći, zašto neima u svakoga 
čovjeka tolike đomorodne sviesti, da će si za dužnost smatrati, da najprije 
misli na umnoženje domaćih znanstvenih zavoda. Tu bi valjalo, da se pa* 
triotizmu i dobroj volji priteče u pomoć posebnim društvom arheolo- 
gijskim, koje će se svakojako morati ustrojiti, a ja bih rekao, da bi mu 
najzgodnije mjesto bilo u jugoslav. akademiji kao pododsjek bistoričko- 
jezikoslovnoga razreda. 

Dok se to nezbude, zadatak je ove razpravice, kao što sam rekao na 
početku tako i svršujem, da svrati pozornost našeg obćinstva i na ono, što 
već imamg u zagrebačkom muzeju, i na ono, što bismo, sudeć po dosada- 
njem, barem mogli imati. 



•) ArchiT XXIX. str. 807. 



Izjašnjenje priložene tablice; 

Broj 1 — 8.: starine Drežoićke, o kojih bješe govor u opasci 36. 

Broj 9 — 10*: mjedeni uresi iz Grobnika, o kojih je spomen u opasci 13. 

Broj 11 — 12.: dva srua jantarova, takodjer iz Grobnika; sr. istu opasku. 

Broj 18.: mjedena kopča is Kule; gledaj opasku 22. 

Broj 14.: jedna od triju kopča iz Dolnjega Lapca, pomenutih u opasci 23. 

Broj 15.: is sv. Mihaila u Lici mjedena igla; gled. op. 26. 

Broj 16.: ures iz Velike Popine, spominje se u opasci 28. 

Broj 17.: mjedena otka, o kojoj je govor na str. 71 i 72; odakle je^ nesna se. 

Broj 18.: modra mmc^ela (glasperle) iz mogile Radobojske, sravni str. 74. 



■ o o M < on 



Zemljopisni odlomci. 

Priobduje 
prof. dr. Petar Matković. 

m. 

Najnovija kartografija o Jugoslovjenskih zemljah. 

Karte von Boanien , der Hercegovina und des Paschaliki von Novibazar. 
kvi ADorđnung đe« k. k. Oeneralatabes nach den neuesten Qi}el1en und mit Aus- 
oahme der Rraioa an Ort und Stelle gesammeUen topografiechen Skiszen «nt- 
worfen und gezeichnet von Hauptmann Eo8kiewicz, erganzt und lithografirt im 
militar-geografiscben Institute. Wien 1865. (4 for.) 

Pregledni krajobraz sviju katastralnih obcina u Hrvatskoj i Slavoniji, 1864, 
Mjerilo 1 bečki palac = 2000 hvati. (7 stot.) 

Kartografija , koja u razvoj geografičke znanosti neposredno zasieca, 
tisavrSuje se tim više, čim se zemlje znanstveno iztraže, potankb izmjere i o 
njih obielođane posebni zemljovidi. PoSto su gotovo u svih izobraženih dr- 
žavah za vojničke i porezne svrhe uvedeni posebni uredi; pošto je u ovih 
tiređih kao i kod gradjevnih oblasti bogato gradivo sakupljeno za pobliže 
poznavanje zemlje, koje se u dotičnih arkivih tajno već neskriva : može kar* 
tografija ovaj cienjeni materijal rabiti na korist svoju. Ako uvažimo, da 
astronomičke radnje u mjerenju stepena (Gradmessungen) i označivanju po- 
ložaja mjesta (Ortsbestimmungen) skokom napreduju, da različiti interesi 
našega stoljeća proizvode množinu znanstvenih i tehničkih radnja, koje nam 
svestrano pripomažu da se pobliže upoznamo s naravju naše zemlje; pak da 
ovi posebni interesi osim prebogate književnosti donose takodjer posebne 
slikovne opise: to se nećemo ni malo diviti, Sto od dana do dana u sve ve- 
ćem broju izlaze na sviet svakojake karte , po imenu hypsometričke, 
hjdrografske i orografske, geologijske, botaničke, 
zoologijske, statističke, brodarske, poštarske, že- 
ljezničke, pače i zdravstvene i tko znade kakove jošte. Usti to 
nas uči izkustvo, da se prema ugladjenijemu ukusu velikoga obćinstva usa- 
vršuje i tehničko izvođjenje, te krajobrazi niesu samo izvanjski prekrasno 
nakićeni, nego su zbilja pravi obrazi zemlje, vjerne slike onoga izvornika. 



76 Dr. P. Matkovi<^. 

koji predstavljaju. Usljeđ svega toga neđa se dakle tajiti; da je kartografija 
stupila u sasvim novu dobu, u dobu svoga pravoga života« 

Negda bješe kartografija istom pomoćno sredstvo geografijske nauke, 
te je svakojako trebovala razjasnjujuće rieči , ako se htjelo , da se živahno 
predoči slika nacrtanih zemalja; sada pak ima geografijska karta sama za 
sebe krjepoSću svojih znakova djelovati te često mora baš naprotiv ona biti 
osnovom rieči , odakle se ne samo izvadja karakter formalnoga vanjskoga 
poredjivanja, već se po tome ravna takodjer znanstveni tečaj misli. Karto- 
grafijsko je gradivo u obče yeć toli naraslo, i takove je narav^ da treba silna 
napora, da se- znanfitveno riizgledne, ako se nrist fcalh^eVom danaSnje zna- 
nosti odgovoriti. 

Kartografijska sredstva nisu o svih izobraženih dielovih naše zemlje 
jednako savršena, imade imenito službenih i topc^afijskih posebnih radnja, 
koje su na velerazličitom stepenu savršenstva i znanstvene vriednote. Kao 
što svaka nauka, tako imade i kartografija svoju historiju, koja, osobito sta- 
rija, nije dovoljno izpitana niti na stepen današnjega geografijskoga znanja 
dovedena ; premda je za posljednjih godina mnogo u dotičnom predmetu uči- 
njeno ')• Historije kartografijske nije zadaća, da pruži podpuni imenik svih- 
kolikih kartografijskih pojava, već na nju spadaju samo oni kartografijski 
proizvodi, koji su primjereni stanju znanosti. Dakle u krug njenih razma- 
tranja neposredno spadaju samo kartografijske i srodne radnje, koje osobito 
označuju bitnost onieh radnja ili same po sebi razprostranjuju dotični znan- 
stveni obzor. S toga gledišta priobćuje čuveni S y d o v od godine 1857. po- 
čamši u Petermanovom ge o graf i j s k o m časopisu viesti o 
svakogodišnjih najvažnijih kartografijskih pojavih s obzirom na posebne topo- 
grafijske radnje ^) ; časopis berlinskoga geografijskoga društva, i izvješća bečke 
akademije znanosti donose takodjer sličnih viesti; iz ovih i inih vrela crpi- 
amo ponajviše sliedeće historijske crtice o kartografiji Balkanskoga poluotoka. 
Ovi članci, koji obavješćuju što je na kartografijskom polju učinjeno i što 
jošte preostaje da se učini, od velecienjene su vriednostii osobito onomu stru- 
kovnjaku^ koji nije u takovoj prilici, da bi same izvore mogao razgledavati 
i učiti. 

Prije nego li što ocienimo sa znanstvenoga stanovišta gore navedene 
kartografijske pojave, reći nam je koju o sadašnjem kartografijskom stano- 
vištu zemalja Balkanskoga poluotoka, budući da su one zemlje, štono nam 
jih upitne karte predstavljaju, gotovo obedvie njegove sastavine. 

Što nam krajobrazi o zemljištnoj naravi Balkanskoga poluotoka pred- 
ači\ju, to su rezultati vojničkih zauzeća i pretraživanja ili znanstvenog puto- 



^) Sr. D' Avezac. Coup d* oeil hi8torique sur le projection des cartes. BulUtio de 

la Soc. de gćographie. Pariš 1863. 
*) E. V. Sydow. Der kartographische Standpunkt Eoropa's mit besonđerer Riick- 

richt auf đen Fortschritt der topographiscben Spe^ial-Arbeiten. (Dr. A. Peter- 

mann liber wichtige neue Erforscfaungen anf dem Gevammtgebiete der Geogra- 

phie. Gotba: Jiutus Perthes 1858—1866.) 



Zen^opisiu odlomci. 77 

▼anja ponajviše Engleza ; Francuza i Niemaca. Potom stoji u naravi same 
stvari , da je kartografija Balkanskoga poluotoka jošte vele kmjava te za 
buduća znanstvena izpitavanja osti^'e veoma mnogo posla. Lapie, jedan od 
prvih i najokretnijih dastnika francezkoga mjerničko * geografijskoga zbora, 
objelodani godine 1822, veliki krajobraz europejske Turske u mjerilu 
1 : 80*000 ^) ; on izvede svoj posao toli umno i vješto , kao što je za onda 
samo moguće bilo. Lapie rabio je različito gradivo imenito vrlo marljiva 
izvješća o vojničkom pretraživanju franoezkih častnika ^ koje general Q u i 1 - 
leminot revno sabra i pomnoža, zatim austrijske i ruske radnje topo- 
grafijske, koje su sadržane bile u austrijskom krajobrazu Vlaške od 
god. 1812., u ruskoj karti Moldavske i Vlaške od god. 1817— 
1820., u Riedlovoj karti Bosne i Srbske od god* 1810. itd. 
Ovo kartografsko djelo premda od velike ciene ipak je pokazivalo mana, 
kojih dobra specijalna karta nebi smjela trpiti. Nu pored toga izradjeno je 
po ovom Lapievom djelu: karta u Kotinom zavodu god. 1828. u mjerilu 
1 : 1,000.000«) i Wei8sova od god. 1829.3) ^ mjerilu 1: 676.000, jerbo 
nije bilo boljega i novijega gradiva. Novu dobu nastupi kartografija euro; 
pejske Turske ruako-turskim ratom god. 1828. i 1829. Nije bp 
samo u svrhu ratovanja Ehatoffov krajobraz Vlaške, Bugarske i Bnm- 
Ilije u mjerilu 1 : 840.000 (na ruskom jeziku u Petrogradu 1828.) svjetlo 
ugledao , već su Busi vojsci iza leđja astronomskim! opazkami označili polo* 
žaj mnogih točaka, i tim izvrstno gradivo prižili, kojega su se potonja o 
dotičnom ratu izdana djela ^) strogo držala, razloži v svestrano riečju i slikom 
apitnu zgodu. Jednako znamenite bijahu stečevine za znanost: Bouć svo* 
jim klasičkim djelom i preglednim zemljovidom ^) , a njegov pratilac V i s -> 
q u e s n e 1 sakupi toli bogato topografsko gradivo, da je svoj dnevnik „d' u n 
vojrage dans la Turquie d'Europe^ ukrasio dvjema izvrstnima La* 
pijem izradjenima krajobrazima Arbanaske i Makedonije^) u mjerilu 
1 : 800.000 i tim mnogo doprineo za ubaviest dotičnih krajeva. Ako dodamo 
k ovom gradivu krajobraz Srbske izradjen kneževskim mjernikom Bu- 
garskijem (u Biogradu 1845.) u mjerilu 1: 345.000, zatim zemljovid 
Crnegore, koji c. kr. pukovnik Karačaj 1847. u mjerilu 1 : 300.000 izr 
dade^), k tomu izvrstne putopise Griesebacha, Miilllera i Hahna, 



*) Lapie: Carte de la Turquie d* Europe Vsoooo* ^^ listova. Pariš 1822. 

') Daa osmanische Beich in Europa, mit einem Theile deasalben in Asien, nebst 

den angrenzenden ^sterreichischen und rusaischen Gtebieten, in dem.Stande vom 

Jahre 1828. Mtt. Viootiooo- ^ ^*- Munchen. 
*) P. T. Wei88, k. k. Oberstlieutenant : Karte der europaischen Turkei. Mat. VsTeooo- 

U BI. Wien 1829. 
^) Ruako odLukjanovida (u Petrogradu 1844), a njemačko od Moltkea (a Berliau 1844). 
*) Ami Bonć: La Turgnie d* Europe 4 tom. Pariš 1840, Vienne 1854. 
^) Mćmoires de la Soeietć gćologiqoe de France, Sćr. I., tome 5. Pariš 1842. 

Sćr. IL, tome 1. Pariš 1843. 
^) Karaoeaj. Carte da pajs de Montenegro, dresće d' apr^ des opecalioiis g^ođćtique8 

sur !«• lićuz et recherohes le plus soigneuses. 1 lUt. U Beču 1847 . 



78 Dr. P. Matkovid. 

to je sTakako bilo primjereno potrebam vremena, Sto je god. 1853. Dr. H. 
Kiepert na svjetlo isisao 8 novim krajobrazom europejske Tur- 
ske u mjerilu 1: 1,000.000^). Kiepert je svekoliko gradivo svladao i pri- 
mjerno znanosti upotrebio, u koliko se mogaše upotrebiti kod sastavljanja 
upitne karte. On je Lapievo kartografsko djelo i svekolike po njemu izve- 
dene karte učinio suvišnim!, te tim u historiji kartografije Balkanskoga polu- 
otoka posve novi odsjek otvorio. Da je Kiepertov krajobraz, kojim se doc- 
niji putnici na svojih znanstvenih putovanjih služiše, kao Sto Lapiev za kratko 
vrieme u mnogom obziru nedostatnim postao, to svjedoče potonji objeloda- 
njeni kartografski nacrti. Visque8nelova bo karta T racije u mjerila 
1 : 800.000 ^ izpravila je Kiepertovu u mnogome. Anstrijanci su god. 1855. 
do 1857. velikom naporom Vlašku triangulovali (od medje Erdeljske do Kju- 
stendže na Crnom moru) i gradivo za novi krajobraz priredili , koji se u 
mjerilu 1 : 288.000 u ie st listova izradjuje u vojničkom geografskom zavoda 
u Beču«). 

Kartografija Balkanskoga poluotoka znatno je napredovala god. 1860. 
publikacijom radnja o regulaciji crnogorskih medja. Usljed toga izda topo- 
grafski odsjek britanskoga vojnoga ministarstva god. 1860. 
kartu Crnegore u mjerilu 1 : 200.000^). Sličnu kartu Crnegore objelodani 
Paulini u Beču u mjerilu 1: 300.000, koja je s malimi iznimkami pokra- 
čena polag englezkoga originala^). Ovaj krajobraz Crnegore važan je glede 
medjasnjih krajeva imenito sjevero-zapadnih i zapadnih, glede ostalih pako 
pograničnih predjela, kao i glede nutrnjega zemljiSta, prilično je nepodpun 
osobito radi nestašice mjestnih imena i vodenih korita, kao takodjer glede 
imena nekojih potoka i gora. 

Uza sve to ipak je geografsko znanje znamenite europejske Turske toli 
krnjavo, da je svaki i najmanji geografsko- kartografski nacrt, kojim se znanje 
cjeline popunjuje,* svakom, koga poznavanje upitnih zemalja zanima, a oso* 
bito geografu od velike važnosti te se svaki korak u dotičnom napredku 
uvažava i s veseljem bilježi. 

Rat izmedju Crnegore i Turske god. 1861—1863. probudio je pozor- 
nost na dvie pokrajine Balkanskoga poluotoka, na Hercegovinu i Crnu> 



^) H Kiepert. General-Rarte der eoropaischen Turkei, nach allen vorhandenen Ori- 

giualkarten und idnerarischen Hilfsmitteln bearbdtet aađ gezeichnet 4 Blatter. 

Berlin 1858. Kiepert je radio god. 1863. na novijem izdanju ove karte, koja 

žalibože jošte do danas nije svjetlo ugledala. 
^ A. Visguesnel. Carte de la Trače et d'uoe partie de la Macddonie. 1 list. 

Pans 1854. 
*) Moldavo • vlaška vlada upotrebila je austrijska mjerenja za isradjenje specijalne 

karte u 112 odsjeka, od kojih su početkom god. 1863. 84 Usta litografovana. 
^) Col. Sir. H. James : Map of Monteoegro, from a copj hy Lieut. R. £., attached 

to Major Cox British Commissioner for tlie Demarcation of the Bandaries of 

Montenegro in 1859—60. Mj. 1: 200.000. 1 list. 1860. 
^) Paulini: Carta di Montenegro. Coi confini descritti della commissione aostriaca, 

inglese e francese negli anni 1859 et 60. Mj. 1: 800.000. 1 list. Vienna 1861. 



ZemljopisDi odlomci. 79 

goru, koje su tom zgodom kartografski na toliko razjaSnjenO; na koliko sa 
sredstva dopnšćala. Blau, pruski konzul, izradi kartu Hercegovine u mje- 
rila 1 : 500.000 , koju priobći uz vrlo zanimiva razjašnjenja u berlinskom 
geografskom časopisu '). Blau moradjaSe se kod sastavljenja karte s velikimi 
težkoćami boriti , zato i netaji nesavršenost svojega toli znamenitoga nacrta. 
Najveća zasluga Blauove karte sastoji se u plastićkom i topografičkom naciv 
tanja međjaSnih prediela Crn^ore, imenito što je ovoj zemlji sa sjevera, 
sjevero-iztoka i sjevero-zapada. Na ovom zemljovidu nalazimo za prvi krat 
ne samo čitav tečaj Tare i Tušine-Pive, već i one mitičke prediele iz- 
medju Gacka, Nikšića, KolaSina i Foče, dočim je onaj dio karte, 
Ita je KolaSinu na iztoku, prilično kmjav. Osobito pak imade se uvažiti to- 
pografija one znamenite višave izmedju Gacke, Pive i Drob'njaka i 
to smjerom od zapada prama iztoku kao takodjar izmedju gora Nikšičkih 
i Grnegore^. Sastavite!] karte Crnegore prof. dr. Kiepert, koja izidje 
s kratkim tumačem u berlinskom geografskom časopisu ^) , uporavio je sa- 
vjestno svekoliko prediduće gradivo , to je svojim kritičkim umom mnogu 
kartografičku sumnju riešio^ uz to se vidi, koliko jošte preostaje pukotina 
kartografički popuniti, a to se očekuje od karte, na kojoj ruski generalštab- 
ski častnik više godina na mjestu radi^). 

Kanio na svojem arheologijskom putovanju po Srbiji god. 1860. ima- 
djaše priliku znatno izpraviti kartu proputovanib predjela. Tako je n. p. za 
prvi put točno kartografski ubilježio gore: Triglav, kosu na Ibru, zatim 
Povlen, Maglen, Belogu, Mosinje, Kobasicu i mnogo više mje- 
sta na stočištu srbske i bugarske Morave. Rezultate svojih geografičkih iz- 
pitivanja priobćio je u spisib Bečke akademije znanosti^). 

Čuveni konzul Hahn, pisac znamenitoge djela o Arbanaskoj, proputova 
god. 1858. sa srbskim majorom Za eh om predjele izmedju Beograda i So- 
lana zbog željezničke pruge, koja bi se uz Moravu i Vardar do obala Arhi- 
pelaga bez zaprieka izvesti dala^). U tu svrhu iztražio je oba spomenuta 
riečja i za onda malo poznate ondješnje predjele, koje je geografski temeljito 
opisao i nacrtao ''). Koli bi znamenitije i koristnije za znanost bilo ovo puto- 
vanje, da je Hahna koji geolog ili botanik pratio. Akademija znanosti u Beču 
dozvolila je istomu učenjaku za god. 1864. novčanu podporu, da proputuje i 
znanstveno izpita manje poznate krajeve Arbanaske i Makedonije. Zadaća 
mu je bila proputovati sasvim nepoznati srednji tečaj Crnoga - Drina i kot- 
linu Prilipa, od Ohrida preko Bitolja pa uzduž Treske k Skoplju, zatim Var- 



1) Zeitschrift fiir allgemeine Erdkunde. Neue Folge XI. Bd. S. 461 ff. Berlin 1861. 
*) Sr. Listak Pozorov. Noviji zemljovidi o Hercegovini i Crnojgori. God. 1862. br. 104. 
^ Zeitschriit fiir allgemeine Erdkunde. Neue Folge XIII. 8. H. Berlin 1862. 
^) Pobliže Riepertovoj karti vidi u Liatku Pozorovom g. 1863. br. 96. i 97. 
^) Beitrage znr Rartographie d. Furstenthums Serbien, Sitzungsber. XLyn. 79. 
•) 8r. Književnik god. 1866. III., str. 412. 

^) Habn : Reise von Belgrad nacb Salonik. (Denkschriften der kais. Akademie der 
Wi88enBcbaften. XI. Bd. Wien 1861.) 



80 Dr. P. MatkiTid 

dar do oića da proplovi, po tom prama sjevero-sapada k Crnoj *Riekiy a 
napokon da Đevol do ušća istraži 

Beaamont, predsjednik geografićkoga dmitva a 6enfii , objelodani 
god 1862. krajobraz jnžne Bosne, Hercegovine i Crnegore'). Uaa 
sve mahne tajiti se neda, da je kartografija upitnih krajeva ponešto ispravio 
imenito glede točnijega i pUstičnijega crtanja gora. B jeNovibazaraka 
kotlino toli vjerno po naravi nacrtao, kao Sto nijedan od nj^ovih prediast- 
nika; on je ispravio na sjevero-iztokn od Cmegore Blanov zemljovid, popu- 
nio slika visokih gora. U obće se prisnati ima, da sa orografićka raz- 
mjer ja na Banmontovoj karti vještijim crtanjem točnije izražena nego li na 
karti Biauovoj i Panlinovoj. Na prvi pogled lasno se rasliknjn najniža 
bila od najviših, kao Kom, Dormitor, glavice Kačkoga Koma i Pro- 
kletije do Peklena i Oljeba (Žljeba). 

Čuveni H. Barth na svojem putovanja (god. 1862.) kroz Bugarsku i 
Trakiju za Halu-Aziju pratijaše pozornim okom orografičke odnošaje; svoja 
geografiČka opažanja priobčio je sa slikovnim nacrtom, tim je izpravio na 
više mjesta kartu jugo-izločnih krajeva Balkanskoga poluotoka ^. 

Šedova karta austrijske carevine obsiže (odsjek 14. i 19.) kneževinu 
Srbiju. Sastavite!] osnova svoju radnju na ruskih geodetičkih mjerenjih, koja 
su temeljita i vjerodostojna. Krasno nacrtano tlo temelji se na oštroumnoj 
kombinaciji sastaviteljovoj, koji si je dao truda, da predoči jasnu i pregledan 
sliku toli znamenite zemlje. Pored svieh hipoteza ipak se priznati ima, da 
je Šedova karta Srbije za sada joSte najbolja. 

Budući da je.viest, koja se god. 1860. po svietu razniela, da će najme 
turska vlada svoju državu pustiti katastralno izmjeriti, praznom rieči ostala, 
s toga su kartografske tečevine o europejskoj Turskoj toli neznatne, da kar- 
tografija Afrike razmjerno hitrije napreduje nego li Balkanskoga poluotoka. 
Sva bo ova obća opažanja imaju se smatrati kao pojedina koristna zrnca, 
koja nisu toli znamenita, kao što bi bila da bi se ove kartografičke radnje na 
sistematičnom geodetičnom temelju osnivale. 

U izvješću Kiepertovom zemljovidu Cmegore primjetbmo konačno ^ : 
„Dočim gotovo sve zemlje jugo-iztočnoga poluotoka europejskoga skokom na 
geografički vidik stupaju i geografički fantomi sa karta malo po malo izče- 
zavaju: neima o sjevero - zapadnoj strani, susjednoj nam Bosni ni spo- 
mene. Da se ova posljednja zemlja znanstveno izpita imat će biti zadaća 
jugoslavenske akademije znanosti; premda možda imade u Beču 
dragocjenoga geografičko-kartografičkoga gradiva u arkivu vojničkoga mi- 
nistarstva ili vojničkoga geografičkoga zavoda, — Sto je žalibože pilitička 

>) SitEaogsberichte der kais. Akademie đer Wi8senBchafteo. Mathemati8ch-natorwiB- 

BeDtchaftliche Claase. XLy. Bđ. 5. H. 647 ff. 
*) Barth: Reise đurch đas Innere der europiiischen Tiirkei im Herbst 1862. mit 

Karte 1 : 500.000. Berlia 1864. 
») listak Posora god. 1863. br. 97. 



Zemljopisni odlomci. 81 

tajna — buđuć su đosadanji auBtrijski konzali u Sarajeva obično vojnički 
častnici inače vje6ti generalštapci.^ 

Jedva Sto je znanstveni sviet prestao tužiti se o pođpunoj nedostatnosti 
gotovo sviju orografičkih nacrta : Visquesnelovom o Rođopskom gorju, o 
zemljoviđih Crnegore, Bosne itđ. ; iznenadi nas gore navedena karta Bosne, 
Hercegovine i Novipazarskoga pašaluka sa susjednimi krajevi, 
koju vojničko - geografički zavod u Beču na svjetlo iznese po naredbi c. kr. 
generalfitopa. Vojnički kartograiički zavod u Beču, koji si je glede svojih 
kartografičkih proizvoda slavno ime stekao, objelodani za kratko vrieme koli 
za znanost u obče, toli za nas Jugoalovjene napose evo već drugu vele zna- 
menitu i krasnu geografičku radnju: Dalmaciju naime '), koja poput okvira 
sa zapada Balkanski poluotok zaprema, i gore navedenu kartu Bosne i 
Hercegovine, kojom je publikacijom sumnja o tajnom skrivanju karto- 
grafičkoga materijala iz političkoga obzira sasvim izčeznula. Dobra pako 
specijalna karta gornje Krajine, koja će Balkanski poluotok sa sjevero- 
zapada obrubiti jofite za sada neobstoji, regimentske bo karte neodgovaraju 
sadalhjem kartografičkomu stanovištu, osobito ona Ličke pukovnije. 

Upitna karta Bosne, Hercegovine i Novipazarskoga paSa- 
luka sastoji se iz četiri lista, osnovana je na mjerilu 1: 400.000 na- 
ravne veličine ili jedan palac = l^io ^^str. milje. Na ovoj karti nije na 
žalost geo- i kartografa označena ni geografička dužina ni širina; s toga 
stanovišta dakle karta se neda ni prosuditi. Nu pored svega toga neimade 
sumnje , da bi karta glede točnosti položaja pogrješna bila , buduć imademo 
pred sobom radnju, koja je resultat lokalnih pretraga i najmarljivijifa nauka. 
Ovaj kartografički proizvod kapetana Roskievića bitno će promienitt 
zemljovide europejske Turske bud u nutrnjoj bud izvanskoj razredbi, te će 
se velike praznine čisto novimi nazori popunim Sastavitelj je svekoliko karto- 
i geografičko staro i novo gradivo toli tiskom izdano koli u vojničkom geo- 
grafićkom arkivu sakupljeno svladao i vješto uporabio; za to nam jamči 
upitna karta, za koju si gosp. kapetan Roskiević velikih zasluga steče; ona 
bo je najbolja, što za sada o Bosnoj i Hercegovini imademo. Tlo je, premda 
mjestimice pretamno, prilično karakteristički nacrtano, a odlikuje se velikom 
množinom topografičkih imena, koja se glede pravilnosti jezične i pravopisne 
od svih dosadanjih sličnih radnja bitno razlikuju. U tom je vojnički geogra* 
fički zavod pametno postupao , uvaživ , da se vješte tehničke sile posvetiti 
imaju k znanstvenom izradjenju karte, koja se imala točno izvesti. Gieogra- 
fička znanost ima biti dotičnom zavodu za izdanje upitne karte vrlo zahvalna, 
jerbo slika sama po sebi pruža obilatu ubaviest, koja se u ostalih zemljovi- 
đih i djelih uzalud traži. Pored toga nebi bilo suvišno , da je karti , kao što 
je već drugdje opaženo^), dodan neki tumač (Commentar), koji bi s jedne 
strane upućivao o pretraženom zemljištu i načinu pretraživanja, s druge pak 



>) Sr. Književnik II. sv. 4. str. 575. 

^) A. Petermanns geographische Mittheiluogen 1865. 12. H. S. 459. 

Književnik IIL 1, 



82 Dr. P. Matkovid. 

strane znalo bi se^ Sto jošte nije pretraženo ^ te je za sada jošte geografički 
sumnjivo. Krajobraz Bosne takovim komentarom bio bi geografićkoj znanosti 
od neizmjerne koristi, što ipak visoke vojničke vlasti iz osobitih razloga pri- 
obćivati žalibože neobičaju. Mi smo si dali velika truda, da se upitna gradiva 
đočepamO; ali svi napori bijahu uzalud. Usljed toga nam za sada ino nepre- 
ostaje, već da samu kartu pomoćju klasičkoga Bouć-ova djela, na kojem se 
i onako gotovo sva hipsometrija osniva ^) , u najglavnijih točkah analizovati 
poku&amO; te tim da naSa orografička obilježja^) dotičnih krajeva bar pone- 
što razSirimo i popunimo. 

Bosna, najbregovitija pokrajina europejske Turske, sastavljena je sa gro- 
made drugih uzporednih gorskih kosa, koje se sa sjevero-zapada prama jugo* 
iztoku protežu; najviSe kose dižu se 5500—6500 stopa iznad mora. Ove 
kose su medju sobom razstavljene mnogobrojnimi iirokimi plodovitimi dolinami 
(Une, Sane, Vrbasa, Bosne i njihovih pritoka), koje su gustimi jelo* 
vimi, bukovimi, hrastovimi i brezovimi sumarni bujno obrasle. 
Ovaj veliki nepravilni trokut čini se, daje nastavak posljednjih ogra- 
naka vapnenih Alpa (Krasgore). Bosna se po naravi dieli na dvoje: na sje- 
vernu i južnu Bosnu. 

Sjeverna Bosna, ima svoje naravne medje, koje ju poput četve- 
rokuta zapremaju, imenito: Drina, Sava, Una i ono visoko sljeme, 
koje se izmedju Olamoća i Livna diže (Raduša-PIanina, Zec-Pla- 
nina, 5500 — 6500 stopa iznad mora), razmeđjuje Unu, Vrbas i Bosnu od 
Neretve, te se stere prama Kreševu i Konjici k Neretvi u Hercegovinu (Li- 
sac 5300', Visočica pl. 5000'). Predjel dakle ovkraj Une imao bi po na- 
ravi pripadati na austrijsku Hrvatsku t. j. na trojednu kraljevinu. Uz- 
poređne poglavitije kose, koje se Pljefiivicom i Dinarom istim pravcem pro- 
težu, jesu; izmedju Une i Sane: Risovac gora i Grmeč, Ljupina, 
Bilajsko brdo, Crvljevica gora i Crni vrh, izmedju Sane i Vr- 
basa Kozarac pl. i Krnjo brdo, Dobrinja, Kragujevača, Li- 
sina, Orbovica (4500') i Koprivnica (4580), koja se na jngo-zapadu 
Vitorog-pl. hvata; izmedju Vrbasa i Bosne: Skatavica, s koje prama 
sjevero-iztoku Borjak-pl. i Krnin izlaze; izmedju Banjaluke i Travnika 
dižu se: Lipovac, Ornavica-pl., Vlašič-pl., a iznad Skoplja diže 
se 5000' visoka (Radovan, Vranića, Štit) kosa. Bosni na iztoku diže se uz 
iztočni brieg velike Tinje do Gornje-Tuzle M aj e vi ca - p 1. sa sjevernim ogran- 
kom Jasenica gorom, izmedju Spreče i Krivaje diže se 6000 stop. visoka 
Konjuh-pl. sa (5000') Javornik-RaSevom pl. ; iznad Sarajeva če- 
mrna pl. sa 4800' visokom Ozren pl., a s iztoka Romania-Stupča- 
nica pl. (5300') s Kutom i Visočnik-Studenom pl. , koju nastavlja 
5000' visoka Javorina-planina. 

Južna Bosna naliči poluotoku, kojega spaja samo dolina Drine, raz- 

') Hohenqaoten nach Ami Bou^ and theilwei8e nach Diesen gescb'atzt. 
<) Književnik U. 3. sv. «tr. 403. 



Zemljopisui odlomci. 83 

stavljena od ostale Bosne visokimi 5 do 6000 stop. visokimi kosami (Zeca i 
Raduše), koje se produžuju od zapada prama iztoku poput visokoga sljemena, 
koje dieli Sarajevo iza ledja i Drina u okolici Ragatice (Đželibi* Bazar). 
Ovi su krajevi za mnogo pristupniji sa sjeverne •strane nego li sa zapadne i 
iztočne, da se nebi gore protezale pravcem od sjevero * zapada prama jugo- 
iztoku. Naravne medje južne Bosne s hercegovačke i crnogorske strane jesu 
visoka sljemena, koja se 6, 6 i više od 7000 stopa visoko dižu, te gospođuju 
iztočnom dolinom Neretve: imenito dolomitske glavice od sjev.-sjev.-zap. k 
jug.-jug.-izt. protežućega se Vol ujka (6060), pa pilastoga Đormitora 
(8000') i od Tare do Kolaiina ; zatim gromada Koma, jedne od najviših tur- 
skih gora (9000), Eučkoga-Koma, Prokletije, Bora, visoki gorski 
bedemi (Plavi na jugu) Mokreplanine i Gljeba (Žljeba) s njihovimi 
predgorji do prama Mitrovici na Ibru. Jošte naravnija medja ove jugo- 
iztočne strane bilo bi razvodje od vreliSta Ibra do podnožja Eopaonika, 
gore dakle, koje se protežu od kule Jeleš do Rogozne planine (4500). 

Iztočna medja južne Bosne vrlo je slabo odieljena od Srbije i ostale 
Turske: bud dielom Ibra iznad njegovih pritoka, pa od RaSke do Mitrovice, 
bud uzkom Novibazarskom kotlinom, bud napokon nizkim slabo obraslim 
sljemenom, koje se stere Vapi na iztoku. Ovaj dio Bosne obsiže više mjesta 
od neke znamenitosti gledeć na obranu kao i na obsjedanje zemlje; imenito 
Višegrad, Ooražde i Foču na Drini, zatim Pri ep olj e, Sje- 
li i c u a osobito Novipazar pravi ključ turskih zemalja. Nijedno izmedju 
ovih mjesta nije toli znamenito, da bi moglo glavnim gradom biti kao Sto u 
sjevernoj Bosni Sarajevo sa svojom kotlinom, koja se do Travnika pro- 
teže , vazda je središtem administrativnim i vojničkim. Jajce je igralo 
sličnu rolu samo za zlokobnih vremena za Bosnu naime za turskih ratova. 

Hercegovina, koja Dalmacijom medjaši , smatrati se može kao 
kotlina Neretve, koja prima mnogo pritoka sa sjevero-zapadnih kao i sa jugo- 
iztočnih krajeva ; osim toga znamenita je pođzemnimi potoci , imenito onimi; 
koji dolaze sa podzemnih spilja Trebinjšćice i Gacke. Hercegovina nenaliči 
ni iz daleka čvrsto ogradjenoj kotlini kao što Tesalija , prepletena je s go- 
rami srednje visine, izmedju kojih stere se po koja široka dolina ili kotlina, 
kao su Nevesinjska, Gacko, Livno izmedju Mostara i Blagaja. 
Medje hercegovačke prama Dubrovniku odviš su nizke, prama Prologu pako 
su odveć visoke. Sa strane Bosanske medje su joj vele čvrste, jerbo je za- 
premaju 5 do 6 i 8000 stopa visoke masivne visočine, presiečene su samo 
od sedam do osam više ili manje mučnih prielaza, koji su, kada snieg zapade, 
ponajviše zatvoreni. Njezino glavno mjesto nemože po naravi ino biti, nego 
vazda blagi Mostar, gdje se nalazi ruševina i ostanaka gospodstva rimskoga. 

Mislimo, da neće suvišno biti, ako ovomu konačno dodamo uz političko 
razdieljenje površinu i broj stanovničtva, kao što se na 3. listu upitne karte 
nalazi, a to samo od prilike; od matematične bo točnosti nemože ni govora 
biti, Sto Turska *nije katastralno izmjerena, pa što se pučanstvo u Turskoj, 
neobičaje popisivati, kao što u drugih izobraženih državah. 

6* 



84 Dr. P. Matkovic'. 

Bosna je razđieljena na pet kaimakamata (okružja): Sarajevo, 
Travnik; Zvornik, Banjaluka i Bihać, a ovi na 39 kotara (niuđir- 
luka). Hercegovina đieli se na dva kaimakamata (Mostar i Trebinje) i 
na 13 kotara. Novibazarski* pašalnk na dva kaimakamata (Novibazar i 
Pije vije) i na 8 kotara. 

r-| .1. Katolika Pravosl. Muhamed. Ži^i. Cig. Ukupno 

Bosna 760 122.000 360.000 300.000 5 000 9.000 796.000 

Hercegovina 220 42.000 130.000 55.000 500 2.500 230.000 
Novi bazar 135 — 100.000 23.000 200 1.800 125,000 

Ukupno 1.115 164.000 590.000 378.000 5.700 13.300 1,161.000 

Potom su ove zemlje vrlo rieđko napučene: Bosna na 1 □milju broji 
1047, Hercegovina 1454 (približuje se Dalmaciji 1740), Novibazjir 912 sta- 
novnika ; gustoća pučanstva dakle u svih trih jest od prilike ona , koja je u 
Salcbnržkoj, najredje napučenoj austrijskoj krunovini. 

Primjeren potrebam vremena smatrati se ima gorenavedeni pregledni 
krajobraz sviuh katastralnih obćina u Hrvatskoj i Slavo- 
niji, koji; izradjen god. 1864. u katastralnom uredu u Za- 
grebu, nedavno u Beču na svjetlo izidje; sastoji se iz 9 listova, osno- 
van je na mjerilu 1 bečki palac = 2000 hvati *j. 

Neimade gotovo zemlje u austrijskoj cesarevini , koja bi toli siromašna 
na zemljovidih bila, kao što je Hrvatska i Slavonija. Svekolike karte o Hr- 
vatskoj i Slavoniji bud posebne bud pridružene Ugarskoj koli gledeč na tlo 
(Ten-ain) toli glede topografije neodgovaraju novijem kartografičkom stano- 
vištu. Neimade tomu dugo, što se je vojnička karta cest& od god. 1832. za 
sve moguće đlučajeve kopirala. 

Za izradjenje valjanoga zemljovida nekoje zemlje treba golemih znan- 
stvenih priprava, kojih se je vlada u Hrvatskoj i Slavoniji tek pred nekoliko 
godina primila. Po tom što kartografičkoga o Hrvatskoj i Slavoniji ponešto 
valjanoga imademo, to proiztiče iz najnovije dobe. 

Zemljovid Hrvatske i Slavonije i dotične vojničke Krajine K a t z e n - 
schl&gerom izradjen i god. 1867. izdan, jedina je priručna karta, koja 
se u školi , uredu i u trgovačkih pisamah rabi te je za sada občinskoj po- 
trebi doskočila. Upitni zemljovid je u ostalom obični kartografički proizvod, 
kojemu sasvim manjka znanstvena osnova, inače bi sadašnjem kartografičkom 
stanovištu odgovarao, imenito fali karti tlu primjereno plastičko lice. 

Geologičke karte Hrvatske i Slavonije i dotične vojničke Klrajine 
izdane u c. kr. geologičkom zavodu u Beču, predočuju resultate prieglednih 
geologičkih iztraživanja, kojim je u poznavanju zemljištnih razmjerja upitnih 
zemalja znatan napredak učinjen. Žalimo, što su ova geologička razmjerja 
unesena na stari zemljovid cestft od god. 1831. , na kojih je topografija toli 



^) Prodaje se u katastralnom uredu kod ovđješnjega c. kr. financijalnoga zemaljskoga 
ravnate^stva. 



Zemljopisni ođlomoi. 85 

nagrđjena, da je na mnogih mjestih vrlo težko pravo topografičko ime raz- 
gonetati. 

Kružićev krajobraz trojedne kraljevine i pripadajućih 
diela vojničke Krajine, koji 3pada u 17. a podnipo6to u 19. stoljeće, 
ocienismo jurve na drugom mjestu *). 

Sve ovo daleko je nadvisila karta Hrvatske i Slavonije , koja nije po- 
sebni zemljovid već sastavina one velike iz 20 listova sastojeće generalne 
karte austrijske cesarevine, koju čuveni podpukovnik Šeda u mjerilu 
1 : 576.000 od god. 1857. u Beču izdaje. Koncem god. 1865. manjkale Še- 
dovoj karte jolte tri odsjeka*, naime: (XV.) Sedmigradska s VlaSkom^ 
(XVIII.) Hercegovina i Dalmacija i (IX.) Tiska ravnica; ova će jamačno 
jošte ove godine svjetlo ugledati. Odsjek XIII. sadržaje: Peću&ke gore, 
sj e vero-zapadnu stupnjevinu Bosanskoga gorja i hrvatsko- 
slavonsku Mezopotamiju (zemlja izmedju Drave i Save), koju popunjuje 
s iztoka XIV. , a s jugo-zapada XII. odsjek , posljednji sadržaje Kranjsku i 
poluotok Istru sa susjednimi predjeli Hrvatske. Šeda je osnovao svoju zna- 
menitu radnju na autentičkih i najnovijih vrelih , koja je marljivo i umno 
preradio. A što se tiče tehničkoga izvođenja karte priznano je od najvećih 
kartografičkih auktoriteta , da je upitna radnja u svakom obziru 
majstorsko dj'elo. Ova je prva kartografička radnja o Hrvatskoj i Sla- 
voniji i dotičnoj Krajini na tudjem jeziku, koja se gledeć na topografiju toč- 
nošću i pravi Inosću jezičnom i pravopisnom iznad svih dosadanjih odlikuje, 
Buduć da Seđa nije samo svojim izvrstnim djelom znanstvenom stanovištu 
namjeravao zadovoljiti, nego ju takodjer zahtjevu praktične porabe udesiti, 
s toga posljednjeg razloga preobilno ju je napunio topografskimi imeni. Ovo 
topografsko prepunjenje kvari ponešto priegled te neizrazuje onako mjesti- 
mice vertikalna razmjerja zemlje, kao sto bi željeti bilo. Uz to su s obzirom 
na mjerilo i na preobilnu topografiju pismena toli sitna, da treba dobro oru- 
žati oko da se mogu mjesta osobito u gorovitih krajevih čitati. Mi ćemo 
ovu kartu jošte uvažiti u savezu sa sliedećom. 

Gore navedeni katastralni krajobraz Hrvatske i Slavonijo 
osnovan je na potankoj katastralnoj izmjeri. Tim je kartografija pomenutih 
zemalja svoju novu dobu nastupila; na ovoj bo karti imati će se osnivati 
svaka buduća kartografska radnja o Hrvatskoj i Slavoniji. Najvišim riese- 
njem od god. 1817. bje odlučeno austrijsku cesarevinu katastralno izmjeriti. 
Ove katastralne operacije , nekoliko krat prekinute , dospješe koncem god. 
1863. tako daleko , da je u čitavoj carevini austrijskoj (osim vojničke Kra- 
jine , gdje je triangulovanje tek započelo) , jošte 4.062 austr. milje □ pre- 
ostalo na tanko izmjeriti; imenito u Ugarskoj od 3727*7 austr. m. Q joste 
3107-8 a. m. □ uz to čitav Erdelj od 964-8 m. □. U Hrvatskoj i Slavoniji 
započeto je triangulovanje U. i HI. reda god. 1857 , a izmjera na tanko tra- 
jaše od god. 1859. do 1863. uključivo. Katastralne operacije svake zemlje u 



^) Književnik I. 3., str. 443. 



86 Dr. P. MmtkoTi^. 

aostrijtkoj carevini temelje se na posebnom zemaljskom astronomskom meri- 
điann ; razlike pak izmedju ovih zemaljskih meriđiana i glavnoga bečkoga 
meridiana (zvonik sv. Stjepana) dovedene sa računom u suglasje. Katastralne 
operacije u Hrvatskoj i Slavoniji osnovane su na astronomskom meriđiana 
od Klofitr a- Ivanića, na kojem če se meriđianu valjda upitne operacije 
i u vojničkoj Krajini osnivati. 

Ovom kartom znatno je napredovalo geografsko poznavanje Hrvatske i 
Slavonije, te nije samo za poreznu upravu zemlje neobhodno potrebita, več 
je sa geografičkoga i statističkoga gledifita vrlo znamenita. Upitnim krajobra- 
zom ponajprije je točno označena razitost zemlje; površina, koja se u geo- 
grafiji i statistici od prililike (334 austr. m. Q) navađjala, sada je točno pro- 
računana, uz to je na 5. listu dodan broj poreznih obćina i broj komada 
zemlje. Po tom broji: 

Riečka županija 

Zagrebačka „ 
Varaždinska „ 

Križevačka , 

Požežka „ 

Virovitička „ 

Sriemska . 



porec. 


povriina 


komada 


obćina 


jatara 


cemlje 


66 


281.189 


333.173 


337 


770.861 


689.886 


149 


317.672 


364.467 


140 


310.724 


307.327 


185 


436.141 


251.119 


227 


813.098 • 


366.950 


118 


424.033 


338.338 



Ukupno . . 1.222 3,353.718 2,651.260 

Usljed toga dakle iznosi površina Hrvatske i Slavonije 335*37 austr. 
milja □ (10000 jutara ide na 1 a. m. □). 

Narav stvari zahtieva, da se triangulovanjem zemlje čim više točaka 
izmjeri. Svekolike trigonometarski izmjerene visine na karti su točno une- 
sene i u bečkih hvatih izražene '). Tim je geografija Hrvatske i Slavonije 
znatno napredovala , jer su pruženi točni podatci za proučiti vertikalna raz- 
mjerja ili hipsometriju zemlje. Plastika zemlje nije doista na katastralnom 
krajobrazu nacrtana, nu ovoj nestašici doskače Šedova karta, koja predočuje 
dosti jasnu sliku naše domovine. 

Žalimo , što se na upitnom katastralnom krajobrazu ogromna pukotina 
nalazi, naime varaždinska vojnička Krajina, u kojoj vojnički katastar nije 
jošte svoje operacije smirio. 

Pošto je ovom katastralnom potankom izmjerom kartografski temelj za 
Hrvatsku i Slavoniju položen; s toga je vojnička vlast započela sa svoga 
gledišta pretraživanje o vertikalnih i topografičkih odndšajih zemljišta. Od ovih 
VDJničkih topografičkih radnja, nadamo se za koju godinu tako zvanoj general- 
štopskoj karti Hrvatbke i Slavonije, koja bez sumnje neće zaostati iza sličnih 
izvrstnih u vojničko-geografičkom zavodu izvedenih kartografičkih djela. 

*) Zoamenitije hipsometričke točke (asljed trigonometrićkoga mjerenja) samo u Hrvat- 
•koj priobdene sa već od Zeithammera. Sr. PetermaDns Geographische Mittbeilungen 
1861., str. 95—105. 



Panonija n IX. stoUećn. 

Priobdaje 
dr. Hermenegild Jiredek. 

I. 

Panonija sastojala se je za vrieme Rimljana iz triju česti : iz Panonije 
gornje t. j. međju gorami đanaSnje bečke Sume (starim Eumeo-berkom), Du- 
navom i riekom Rabom, s jezerom Neziđerskim i s glavnim građom Carnu- 
tum ; iz Panonije dolnje, što je ležala medju Dunavom, Dravom i gorami sada 
štajerskimi (mons Gaetius) s jezerom Plesom (jezero blatno) i s glavnim gra- 
dom Acincum (današnjim Buđin-građom) ; napokon iz Panonije treće ili iz 
Valerije, medju Dunavom, Dravom i Savom. 

Ime Panonije sačuva se uzprkos svim uepogodam, prouzročenim seobom 
naroda, i to tako, da razlikujemo jošte u 9. stoljeću Panoniju gornju i Pano- 
nija dolnju, u istom obsegU; kao i za rimskih vremena; samo Valerija i j. 
zemlja medju Dravom i Dunavom nije više spadala u obseg Panonije. 

Pošto se Longobardi preseliše u Italiju g. 569, ostane Panonija u vlasti 
Avara, neposrednih nasljednika Longobarda. Avari pridržaše gospodstvo, te 
gospodovahu sve do godine 796., koje su godine bivši poraženi u dvjema 
vojnama i sami podpali pod vlast franačkoga kralja Karla (velikoga). 

Panonija imala je zahvaliti se Frankom i Slovjenom, što se oslobodi avar- 
skoga jarma ; g. 796. posla naime Erich, markgrof furlanski , svoj narod pod 
vojvodstvom Slovjenina Zvonimira, bez dvojbe kneza panonskih Hrvata, proti 
glavnomu h ringu Avara (međju Dunavom i Tisom), te pošto on taj hring 
predobi, pridruži mu se iste godine jeseni takodjer sin Karlov Pipin s Bavarci, 
8 Alemani i s Talijani, da jih sasvim poraze. (Herichus duz Forojuliensis, mis- 
sis hominibus cum Wonomyro Sclavo in Pannonias, hringum gentis Avarorum 
— spoliavit. A n n. L a u r. His ezpletis rex Pippinum filium suum cum Italicis 
ac Baioricis copiis in Pannoniam ire jussit, Einh. Ann. Garolus 796 Aeri- 
cum comitem destinavit et cum eo immensam multituđinem, Hunos extermi- 
nare. Qui minime resistentes reddiđerunt se per praefatum comitem Carolo. 
Eodem anno igitur misit Garolus Pipinum filium suum in Hunnia cum exer- 
citu multo; qui perveniens usque ad celebrem eorum locum, qai dicitur 
rincb, ubi iterum omnes eorum principes se redđidemnt Pippino etc. Anon. 
de Gonv.) 



88 Dr. H. Jireček. 

Pipin vraćajući se s ove pobjedonosne vojne, podloži Panoniju svojoj 
moći te uvede ujedno crkveni red. Političku upravu Panonije preda Gerolđu, 
svaku kralja Karla, upravljatelju bavarske vojvodine ; crkvenu upravu uredi 
takOf da su biskupi pasovski dobili gornju Panoniju t. j. zemlju medju Ku- 
meo-berkom, Dunavom i Rabom, dočim je dolnja Panonija, medju Rabom, 
Dunavom i Dravom, podpala pod salcburžke biskupe. (Pippinus inde rever- 
tens partem Panoniae circa lacum Pelissa inferioris, ultra fluvium qui đicitur 
Hrapa, et sic usque ad Dravum fluvium et eou8qe, ubi Dravus fluit in Danu- 
bium, prout potestatem babuit, praenominavit Arnoni Javavensium episcopo. 
A n n.) 

Pošto su Avari nadvladani, a Panonija podpade pod vlast franačku^ odlahna 
žiteljstvu, koje su Avari okrutno tlačili. Ovo žiteljstvo bješe slovjensko, 
poraiešano s ostanci Gepiđa i Avara. Odatle sliedi, daje Panonija već 
za vrieme avarskoga gospodstva imala čestimice slovjensko žiteljstvo. Broj 
Slovjena bijaše ovdje tako velik, da su Franci dolnju Panoniju počeli nazi- 
vati Slavonijom (Sclavinia) razumievajući tim ujedno takodjer stare krajeve 
karantanske (mittens in Sciaviniam, in partes videlicet Quarantanas atque infe- 
rioris Pannoniae; -— Partes Sclavorum, Sclavinia, Slavonia. Anon.) 

Medju ovimi Slovjeni i zaostalimi Avari zametnuše se naskoro velike 
kavge sjedistih, i to tako, da je god. 805. kapcban avarski otišao k caru 
Karlu moleć ga, da mu opredieli drugo sjedište, i to u gornjoj Panoniji medju 
Carnuntom i Sabarijom, jer da nemože ostati dulje u svojib dosadanjih sjedi- 
stih, zbog nasilja, što mu čine Slovjeni. Car Karlo pristade na njegovu molbu, 
nu taj kapchan umre na brzo, a kavge medju Slovjeni i Avari nastavljahu se 
i nadalje, dok nestiže god. 811. vojska u Panoniju upravo s tom namjenom, 
da se mir povrati. 

II. 

Kakova su plemena i pođrietla bili panonski Slovjeni? Na ovo pita- 
nje odgovara dovoljno već samo ime, kojim jih Franci nazivahu, a ovo je 
bilo „Sclavi^ za narod, a nSclavinia«« za zemlju, („slougenzin luarcha*" 
slovensko zemljište, sclavinae literae, slovensko pismo, slovenskije 
knigj.) Odatle izvodimo, da su se zvali »Slovjeni"" i da su proizlazili od 
onih Slovinjana, koji su imali svoja sjedišta u Erdelju i na tračkom poluotoku. 

Ovo mnienje potvrdjuje jos i dalnji razlog, što se osniva na imenih na- 
selbina i na nazivih mjesta ; topički nazivi erdeljski i panonski sigurno se vrlo 
sudaraju. Nemislimo tu doduše na ime Pleso, kojim se je nazivalo blatno 
jezero već za rimskih vremena i sve do 9. stoljeća (Peiso lacus, Pelso lacus, 
lacus Pelissa^ Pelisa-sco), niti mislimo na imena rieka: Sala, Mura, Drava i Sava 
poznatih već za rimskih vremena; nu pred očima nara je naziv grada Pešte, 
naziv šume bakonjske i oblici raznih topičkih imena. 

Ime Pešć jest u savezu sa staroslovjenskim (bugarskim) pešćera, sa 
hrvatskim i srbskim peć, sa češkim pec; te znači špilju u stienu iztesanu ili 
od prirode načinjenu, dakle u strogom smislu našu rieč: pećina. Ime Ofen, 



Panonija u IX. stoljetnu. 89 

kojim se sada Budin njemački zove, nije ništa dnigo nego li prievođ rieči 
peć u kašnjem smislu, (cf. češki pec) ođkuda moramo izvoditi, da je ime 
Pešta prvobitno pripadalo naselbini na desnom ^ a ne na lievom briegu Du- 
nava, te da je uzeto od pećinastih peći ili brloga (barlang), kakove se još i 
danas vide u Promontoru. (Sr. Barlang -^ falva »^ Peštera u Erdelju.) 

Šuma sada Bakonjska, zvaše seBukonj-Šumla (još danas B. Mariae 
V. de Bocconio vel Buctati ulias Bakon-Surola). Što je „Šumla^ ? Sigurno 
ništa drugo nego li hrvatski i srbski nšuma,*« slovački »hora.« Ime Šumla 
glasi kao i naziv tvrdje Šumle na Balkanu te se opetuje takodjer u nazivih 
naselbina Ki8-Soml70, Somlo-Vasarhelj bUzu bakonjske šume, glasovitih vinar- 
stvom, zatim u nazivih naselbina erdeljskih Aifalu-Somljo i Csomafalvi^Somljo 
(u Gyorgy-Sz.-Miklos). — Što znači Bukonj, težko je reći. Stariji oblik iz 
IX. stoljeća jest Bnkon (Sug Comes de Bukon 1082)^ drugi pako glasi Bo- 
kon (locus Beel in silva Bokon 1036, sadašnji Bakon7-bel B. Mariae V. de 
Bocconio), odkuda nasta po magjarskom izgovoru današnji Bakonj. Nije li 
možda rieć ^buk,«« drvo koje je na gorah bakonjskih veoma razšireno, izvor 
evo rieči, odakle i Bukovina? Nu bilo kako mu drago ^ važnije je svjedočan- 
stvo, osnivajuće se na rieči „šumla,^ jer ova je bez svake dvojbe i glasom i 
oblikom staroslovjenska kao što i pešć. 

Mjestno ime Koveđd kod Pećuha, glasilo je prvobitno bez dvojbe Govosd, 
kao što se i dan danas imenuje naselbina kod Broose u Erdelju Gura-6o- 
vosdi ; Govosd pako nije ništa drugo nego li Gvozd (cf. Kovasna »= Evasna, 
Zalatna = Zlatna) ; a gvozd znači šumu, goru (gora, gura), odakle sliedi, da 
je Gura-Govozdi tautologija. — Tapolcza (na sjevernom briegu Blatnoga 
jezera), prvobitno Toplica, opetuje se u Erdelju na dvjema mjestima, kod 
Broose i kod Bistrice. — Berzence t. j. Brzuica, prvobitno rieka = Briznik 
u Brooskom srezu. — Dabroncz ss Dobrocz kod Brose, Dobruča na ušću 
Dunava. — Ddbronte- hegy a« Debren i Debrek u Erdelju. — Ter- 
nava rieka = Ternava (Kokei), Ternavica u Erdelju. — Stregom (Oštro- 
gom) =s Strigonica kod Broose i druge. ^ Kao sto imade u okolici blatnoga 
jezera, tako imade i u Erdelju nekoliko naselbina i dvorova, koji se zovu 
Č e h i : Somlyo-Gsehi , Panczel-Cseh , Szilagj-Cseh, gdje nam nevalja misliti 
na kakove češke naselbine. — T z i t u n , stara naselbina kod grada Bez- 
prema u XI. vieku imenovana, glasi kao naziv thesalskoga grada Zeitun, znači 
pako kao Cetinj na Grooj Gori mjesto poraslo crnogoricom. — I na to se je 
vriedno obazrieti, da nas naziv slovjensko - panonskoga kneza Inga sjeća na 
ime erdeljske gore za Brašovom, Ingo-vanyo6 zvane, gdje su u susjedstvu 
i drugi nazivi slovjenski: Predjal to jest predjel (Wasserscheide) , Zagou, 
Kvasna (Kovaszna) , Patak (potok). — Napokon posvjedočavaju i oblici 
imena okolo blatnoga jezera izvor dako-slovjenski, kao Vara^clhegj, Sarosci, 
8zepe5(i, Kole«c/, Hiiko5c{, Nada«cf (bug. nedežde = nada), Szombath (Subota), 
8zent t. j. 8V§ti>, sveti u Magjara, Keszthel t. j. kostel (crkva), gdje se o pre- 
slovi u 6, kao što i u nazivu Veda^ Vedica =s Voda, Vodica ; Chezul Hezil 
= Kocel. 



90 Dr. H. Jireček. 

Promatrajuć sva ova svjedočanstva nemože nam se ino nego da izre- 
čemo temeljito mnienje, da su Slovjeni, što su se iza poraza Avara koncem 
Vin. stoljeća na jednom u velikom broja a Panoniji pojavili, bili „Slovjeni* 
u nžem smisla. 

Drago pleme bijahu Da dl e bi, o kojih je dvapnta govor, jedanput 
god. 873. kod Anonyma (in Dadleipin), po dragipat god. 891. (in comitatu 
Dudleipa). Pleme toga imena pojavljuje se i na dragih stranah Slovjenskoga 
svieta, kod ruskih i kod čeških Slovjena; ovdje su bili naseljeni na ricci, 
koja se zove Knežaha. Ime Knežaha je jedno te isto kao i Kaniža, dočim 
Kaniža nije nego obljubljeno Magjarom razstavljanje iz kneža-ha.*) Dadlebi 
bijahu dakle naseljeni kod rieke Mure, ondje gdje u nju atiće Knežaha. U 
ostalom je i drugi potok Knežaha u susjedstvu, na kojem leži naselbina R&cz- 
Kaniža. U srezu tih Dudleba bijaše naselbina imenom Ruginesfeld (891.) 

Pribiua knez nitranski dodje okolo god. 840. u Panoniju zajedno sa 
sinom si Koceljem, u pratnji mnogo prijatelja, koji su s njim pošli iz prvo- 
bitne nitranske domovine, preko Bugarske sve do Panonije. (Privina cum 
suis pertransivit duvium Sava. Anon). A nećemo pogriešiti, ako budemo 
smatrali osobe družine Pribinove od g. 850. za Slovake, koji su s njim došli; 
bijahu pako sliedeći: osim sina Kocelja, Unzata, Chotimir, Ljutomir, Skrben, 
Silic, Vlkan, Vitimir, Trebic, Prisnic, Svemir, Čežka, Krešimir i Gojmir 
(Anon). Vitimir i Unzata preživise Pribinu, budući su živili jošte g. 864—865. 
Neima dvojbe, da je jezik , kojim govorahu Pribina i Kocelj bio nitransko- 
slovački i da su tim jezikom u obće govorili u Pribinovu gradu. 

Pošto je Panonija podpala pod Karlovu vlast, započeše se i Bavarci 
ovdje naseljivati, osobito se mnogo svećenika dovuče u netom osvojene pokra- 
jine, gdje jih čeka bogota žetva, medju žitelji istom pokršćenimi. (Po8tqaam 
Garoltts Hanis rejectis episcopatas dignitatem Juvavensis ecclesiae rectori com- 
mendavit, coeperunt populi, sive Sclavi vel Bagoarii inhabitare terram, unde 
ilU ezpulsi sunt Hunni, et multiplicari. Anon.) 

Oni Avari, što zaostaše u Panoniji, spominju se ovdje g. 821. posljed- 
njiput. Već Anonjmus, koji je pisao okolo god. 871 — 873. piše o njih tako, 
kao da jih ovdje ni neima, dočim dodaje jošte o Gepidih izriekom, da jošte 
nekoji ovdje stanuju (de Gepidis autem qaidam ađhuc ibi resiđent). 



m. 

Jedva što je Karlo Panonija, koju Avarom ote, svojoj državi pridružio, 
obljubi ju veoma ; valjda zato, što je tim postao susjedom bizantinske države, za 
čim su Franci već odavna težili. I zbilja, stan Sirmium počeše od ovo doba 
nazivati franačkim krajištem: Frauko-Ghorion. — Karlo videći, da će biti 



') Znamenit je pojav, Sto su i u Češkoj ime Dudlebi i Knežaha u uzkom savezu ; 
Duđlebi je naselbina kod Kraljeva Gradca a KnSšna je neka, što nedaleko od 
toga grada u Orliću (cf. Orljava) utiče. 



Panonija n IX. ato^edn. 91 

kršćanstvo najbolje sredstvo učvršćenju političke vlasti, pobrine se iz 
svih sila za to, đa žiteljstvo panonsko poprime vjeru krstovu. Pak gle, živalj 
slovjenski prigrli bez odvlake svjetlo vjere kršćanske te se pokrsti najvećom 
pripravnoSću. Karlo nemogaše ni dočekati povratak salcburžkoga biskupa 
Amona iz Rima, gdje je upravo primio dostojanstvo nabiskupa, da ga k Slo- 
vjenom podalje. Jodte god. 798. ode Arno u Panoniju, poslije toga posjećen 
je Deotericus za chorepiskopa panonskoga. Isti nadbiskup Arno i markgrof 
Gerolđ uvedoše Deoterika u Panoniju, te ga predadoše alovjenskim knezovom. 
Zemljište, kojim je upravljao Deoterik kao duhovni upravitelj, obsizaše zemlju 
karantansku i zemlju panonsku sve do stoka Dunava i Drave (illi episcopo 
regionem Carantanorum et confines eorum occidentali parte Dravi fluminis 
usgae dum Dravus fluit in amnem Danubii. A n o n.) Opaziti valja, da je ovdje 
uredjeno pođbiskupst vo za svukoliku zemlju k orutansko- pa- 
nou sku.^) 

Prvi podbiskup ili chorepiscopus (t. j. pokrajinski biskup) bješe rečeni 
Deoterik i to od 798. ili 799. sve do vremena nadbiskupa Adalrama. 

Drugi bješe Otto, ustanovljen od nabiskupa Adalrama, koji je stolovao 
na arcibiskupskoj stolici od 822—836. 

Treći bješe Osvald, ustanovljen od arcibiskupa Liupramma, koji vla- 
daše od 836—869. Ovaj Osvald živio je joSte za arcibiskupa Ađalvina (vlad. 
859—873) 1 za pape Nikole I. (858—867) , koji mu posla dva lista, naziva- 
juć ga chorepiskopom karantanskim : (Huic Osvaldo scripsit Nikolaus papa 
duos canones, qui in Corpore decretorum inventur^). 

Knez Pribina izprosi od arcibiskupa Ljupramma (vlad. 836—869) poseb- 
noga svećenika za svoj grad Blatno a ovaj mu dade najprije svećenika Do- 
minika (god. 850, dedit Privina presbjterum suum Dominicum in manus et 
potestatem Liupramrai, et L. illi presbjtero licentiam concessit, in sua dioe- 
cesi missam canendi, commendans illi ecclesiam illam — i. e. Sanctae Dei 
6. Mariae in castro Mosaburg — et popolum procurandum, sicut ordo p r e s- 



*) Već prije togH, za ealcbur2koga biskupa Virgilija, bijaše podbiskiipom u pravoj 
Karantanskoj Modestas; nu taj umre joSte za živa Vir^lija (Virgil sam nmru 
g. 784), a nikakav pođbiskap nebjeie za tim o Karantansku poslan, već samo 
svećenici. 

*'') Moć ito ju ehorepitkopi imacUahu opisuje se kod Anonima ovako: Virgilins episc. 
sua viče misao suo episcopo, nomine Modesto, ad docendam illam plebem et 
cum eo quatuor presbjteros et unum diakonam cum aliis clericis — dans ei 
licentiam 1/ ecclesias consecrare et 2. clericos ordinare juxta canonum diffini- 
tionem, nibilgue šibi usurpare, quod decretis sanctorum patrum contrairet. — 
Jussu CaroH ordinatus est Deodericus episcopus ab Arnone archiepiscopo, quem 
ipse Arno et Geroldus comes perducentcs in Sclaviniam dederunt in maiins prin- 
cipum, commendantes illi episcopo regionem, ut 1. potestative populum regcrct 
sua praedicatiorie et evangelica doctrina doceret servire Deo, et 2. ut ecclesias 
constructaa dedicasset, 3. presbjrteros ordinando constituisset. 4. totumque eccle- 
aiasticnm officium in illis partibus, prout canonicus ordo exposcit, perficeret. — 
(0 razlici medju cborepiskopi i biskupi piie Decret. Gratiani, c 4 Đist.LXVlII.) 



92 Dr. H. Jeriček. 

byteratu8 expo6cit. Anon.); iz kojih se rieči uviđiti može, da je Dominik 
bio svećenik druge biskupije, a ne salcburžke. Po smrti Dominika naslieđi ga 
Swarnagal presbf ter, et praeclarus doctor cum diaconis et clericis ; po Swar- 
nagalu Altfridas presbjrter et magister eujuscunque artis, sve za vrieme I>ju- 
pramma, dakle medju godinami 850—859. 

Ovoga Altfrida povisi nasljednik Ljuprammov, arcibiskup Ađalvin, na 
arcipopa (Quem Adalvious archipresbjr teru m ibi — in Mosaburg — con- 
stituit, commendans illi claves ecclesiae curamque post illam totius popuU 
gerendam. Anon.) 

Altfrida naslieđi, kao arcipop Rihpaldus, koji je stanovao na Blatnu sve 
do vremena Methodijevih, koji bje&e ustanovljen za biskupa panonskoga, 
dakle do god. 870. 

Ove se godine obnovi stara propala panonska biskupija, s biskupskim sje- 
dištem u Blatnu gradu Koceljevu, te nebijaše više podredjena arcibiskupom 
salcburžkim, već stajaše neposredno pod rimskom stolicom; jer propala pa- 
nonska biskupija podpadaše pod rimski patrijarhat. Ovim se razjasnuju rieči 
u dopisu pape Adriana god. 869. Kocelju: Hi fratres, Constantinus et Metho- 
dius, cognoscentes apostolicae sedi hereditarie obvenire vestras partes etc; 
i rieči Methodijeve, koji reče njemačkim biskupom, da je to baštinstvo sv. 
Petra, te ako si kakovo pravo na to prisvajaju, da proti kanonom grieše. 

panonskoj se biskupiji prepirahu njemački biskupi ljuto s rimskom 
stolicom ; ovomu prepiranju moramo pripisati postanak vrlo važnoga spisa, koji 
se zove Anonymus de conversione Bagoariorum, što bi spisan okolo 871 — 873. 
u Salcburgu, kao sto i dva dopisa pape Ivana VIII. kralju Ljudevitu Njemač- 
komu i legatu Pavlu Ankonitanskomu. Napokon pobiedi Rim, a panonska 
biskupija bude neposredno sdružena s rimskom stolicom. A kada Methoda 
povisiše na čast arcibiskupa moravsko - panonskoga 874., postade Panonija 
čest moravske biskupije. 

Kada je rimska stolica iz nova panonsku biskupiju ustrojavala, pozivaše 
se na to, da je u Panoniji bio negda biskupom sv. Andronik, jedan od 70, 
nasljednikom kojega postade Methodius g. 869, (da i svčtit' na episkopa tvo 
V Panoniji na stol sv. Andronika apostola ot 70. Ježe i byst\ Leg. Pann.) 
Grci nazivahu Andronika zbilja apostolom, a tiem se nitko drugi nemisli nego 
Andronikus, koga spominje apostol Pavao u epistoli Rimljanom (XVI, 7), 
>* Pozdravite Andronika i Junija, rodjake i sutamničare moje» koji su glasoviti 
medju apostoli i koji bijahu preda mnom u krstu." Kod Pseuđo-Dorothea 
piše se o Androniku, da je bio biskupom u Panoniji : (cujus, meminit aposto- 
lus in epistola ad Romanos), Panoniae episcopus (Schlozer Nestor). 

IV. 

Karlo uređiv crkvu uredi podjeđno i politički red. Panonski Slovjeni 
zadržase svoje knezove, najvišu upravu vojuičku i političku dobiše markgrofi 
franačko*bavarski. 

Imena knezova slovjenskih jesu sliedeća: Ingo, koji primi prvi vjeru 



Panonija u IX. stoljeća. 93 

kršćansku (798.)) te silovito nastojaše, da ju raširi medju podčinjenim si pu- 
kom. (Quorum ducum atque comitum unus, Ingo, multum carus erat populis 
et amabilis propter suam prudentiam. Cui tam obediens fuit omnis populus, 
ut si cuique vel carta sine literis ab illo đirecta fuit, nullus ausus est snum 
neglegere praeceptum.' (A n o n. ') 

Po Ingu navode se početkom 9. stoljeća: „aliqui duces in illis parti- 
bus, quorum uomina sunt: Priwislauga, Cemicas, Ztoimar, Etgar, sve dok se 
oko god. 838—840 nespominje Pribina. 

Njemački markgrofi, kojim bješe povjerena skrb nad Panonijom, slie- 
đjahu jedan za drugim ovako: 

6 e r 1 d u 8 I., svak oaru Karlu (796 —799, ubijen u bitki s Avari neg- 
dje u Panoniji, nezna se gdje). — Goterammus (802 ubijen u nekoj raz* 
mirici na bavarskom gradu Gfinzburku, in castello Guntionis). — Werin- 
harius, Warnariu8 (Wenier), 805, stolujući u Laureacu. — A 1 bericus. — 
Gotafridua (823). — Geroldus II. ot Baldricus Forojuliensis 826 
comites, avarici limitis custodes. comites ac pannonici limitis praefecU. Gerolđ 
se imenuje još godine 834. — Badbodus 835—856. Za njega bijahu slie- 
deći manji grofovi: Helmoinus, Albgaricus, Pabo. — Carlmannus 856 — 863 
(expulit Pannonici limitis et Carantani duces). — G undacaru8 863 — 869. — 
Wilbelmus etEngiscalcus 871. — Aribo comes 884. — Arnul- 
fus, Carimanni filius 884. 

U isto vrieme, kada je Arnulf Panonijom gospodovao, naime god. 884, 
dogodi se, da se je Arnulf razdvojio sa Svatoplukom, knezom moravskim, 
koji ga pokrivi zbog očitoga neprijateljstva ; Arnulf primi stranom pod zaštitu 
neprijatelje Svatoplukove, sinove Wilhelmove, i Engiskalkove, stranom pobuni 
Bugare, da navale god. 883 na svatoplukovu državu. Iz toga porodi se rat, u 
kojem Svatopluk, prebrodiv Dunav s vojskom, oplieni gornju Panoniju strašno 
i jedan dio đolnje, nebivši radi toga pokaran od cara Karla Debeloga. 

Brzo zatim poče Arnulf navaljivati na cara Karla Debeloga, hoteći ga 
s priestolja srušiti ; u tu svrhu pomiri se sa Svatoplukom (885), da tim sigur- 
nije može udariti na Karla, sto godine 887 zbilja i učini, imajući sa sobom 
vojsku, sastojeću iz korutansko-panonskih Slovjena (cum manu valida Norico- 
rum et Sclavorum. Anu. F u 1 d.) 

Malo je vremena postojao mir medju Arnulfom i Svatoplukom ; jošte 
godine 890. dodje Arnuli u Panoniju, te se sastane prijateljski sa Svatoplu- 
kom u Omuntesberkn. Isto se tako god. 891. mir obnovi; nu već god. 892. 
opre se Svatopluk Arnulfu tako, da Arnulf zaključi udariti na Moravu svimi 
silami. U ovo vrieme opažavamo prviput, da Svatopluk posjeduje Panoniju; 
jer sada Arnulf poSiljajući poslanike k Bugarom, stanujućim na Tisi, nemo- 
goše oni preko Panonije, već morađoše na okolo po Savi, da dođju k Buga- 



^) Ob ovom kneza Inga pripovieda se ista priporiest kao i o Svatoplaku 80 god. 
kaŠDJe; koji nebijahti krSćani, o tih ae kaže, da au vani objedovati morali sa 
vrati, čim jih prisili, da su se pokrstili. 



94 Dr. H. JirečeV. 

rom (missi propter insiđias Zuentibalđi đucis terrestre iter non valentes Iia- 
bere, per fluenta Savae navigio in Bulgaria perđacti. 892.) 

Pripoviedanjem cara Konstantina Porf. nadopunjuje se znanje, da je 
Svatopluk posjedovao znamenite dielove Panonije, jer kaže, da je država Sva- 
toplukova Velika Morava poćimala, gledeć od juga na sjever, već odmah za 
Sriemom; nu Blatno nebijaše još u moći Svatoplnkovoj. 

Dvie godine po smrti Svatoplukovoj predade Arnulf grad Blatno kneza 
slovenskomu Braslavu, da ga brani u pogibeljib, što sn se u ono vrieme vrlo 
umnožavale; jer su se već i Magjari počeli naseljivati na granicah Panonije, 
bivši u tom kako se kaže podupirani od Moravaca. 

Jošte god. 900. kaže se, da su Magjari navalili na južne dielove Mo- 
ravske, naime na Korutansku, ćim se samo Panonija razumievati može. 

A god. 949. piše car Konstantin Prof. : Zemlja, što ju Magjari osvojiše, 
bješe zemlja moravska, iz koje iztjeraše domaće žiteljstvo, (Turcae terram 
ad sedes coUocandas quaerent6s, magnam Moraviam ingressi, incolas ejus expule- 
runt, ibique sedes suas posuerunt, tenentque etiam in hodiernum usque điena). 

V. 

Da laglje razumijemo i upoznademo dogadjaje panonske u 9. vieku, navo* 
dimp u sliedećem članku regesta i zapiske iz kronika, protežućih se na Pa- 
noniju kronologićkim redom: 

806. Capcanus princeps Hunorum, propter necessitatem populi sui, impe- 
ratorem (Carolum) adiit postulans šibi locum dari ad habitandum inter Sa- 
bariam et Carnuntum, quia propter infestationem Sclavoram in pristinis seđi- 
bus esse non poterat (Ann. Einh.) 

811. Imperator misit exercitum in Pannonias ad controversias Hunorum 
et Sclavoram finiendas. Girca medium Novembr. Aqaa8 venit; fuerunt Aqui8 
adventum eius ex8pectantes, qui de Pannonia venerunt, Gan-izanci, princeps 
Avarum et Tudun, et alii primores ac duces Sclavoram circa Danubiam babi- 
tantium, qai a ducibas copiarum qaae in Pannoniam missae fuerant^ ad prae- 
sentiam principis' jussi venerunt (Ann. Einh.) 

820. Tres ezercitus contra Liudevitum in Pannoniam mittuntar, qaoram 
unas de Italia per Alpes Noricas, alter de Saxonia per Carantanoram pro- 
vinciam, tertius Francorum per Boioariam et Pannoniam superiorem ingressi, 
cum in anum venerunt, totam pene regionem ferro et igni devastantes nuUo 
gravi damno accepto reversi sunt. (Ann. Einh.) 

821. In quo conventu (Francofnrtensi) omnium orientalium Sdavorum i. 
e. Abodritarum, Soraborum, Wilezorum, Beheimorum, Marvanorum, Praeđene- 
centorum et in Pannonia residentiam Avarorum legati cum muneribus ad se 
directas audivit imperator. (Ann. Einh.) 

827. Interea Bulgari Sclavos in Pannonia sedentes, misso per Dravum 
navali exercita, ferro et igne vastaverunt et expulsis eoram ducibas Bulga- 
ricos super eos rectores constituerunt. (Aon, Fuld.) 

829. Ludovicus rex audita atque discussa quaestione inter Adalramum 



Panonija u IX. stoljeću. 95 

archiepiscopum Salcburgensem (dicentem, Arnonem antecessorem suum ipsam 
parochiam haboisse et ibi praedicaBse) et Reginherum Patavicosem episcopum 
(aftirmantem, ipsam parochiam ad đioecesim Pataviensem pertinere debere) 
parochiam eo modo inter eos dividere jassit: Ut Reginharua ep habeat ad 
đioecesim suam đe ista occidentali parte fluvii qui vocatur Spraza, ubi ipsa 
oritur et in aliam Sprazam cadit, et ipsa in Rapam fluit ; Adairammus vero 
archiepiscopus ex occidentali ripa supradictarum aquarum in orientalali et in 
australi parte ad đioecesim Juvavensem, et ita in antea, sicut Arno antecessor 
eius habuit, pleniter habeat (Mon. Boic. XXXI. n. 23.) 

834. Ratbodus suscepit defensionem termini (in Oriente). In cujus spatio 
temporis qaiđam Priaina, ezulatus a Mojmaro duce Maravorum supra Danu- 
binm venit ad Radbodam. Qui statim illum praesentavit damno regi Hludo- 
vico (Germanico 840 — 876) et sno jussu fide instructus baptisatus est in eccle- 
sia St. Martini loco Treisma nuncupato, curte videlicet pertinenti ad sedem 
Juvavensem (Traiskirchen). Qui et postea Radbodo comissus, aliquođ cum illo 
fuit tempns. (Anon. de con. Bag.) 

Cui quondam (Pribinae) Adalramus archiepiscopus (Juvavensis, f a. 836) 
oltra DaDubiom in sna proprietate loco vocato Nitrava consecravit ecclesiam 
(verisimillime ad honorem 8t. Emerammi, quae hodiedum est cathedralis epis- 
copi Nitriensis in castro Nitriensi (Anon. d e c o n v.) 

838. Interim ezorta est inter illos (Pribinam et Radbodonem) aliqua dis- 
sensio, quam Privina timens, fugam iniit in regionem Vulgariam cum suis et 
Chozil filius ejus cum illo. Et non multo post de Vulgaria Ratimari ducis 
(838) adiit regionem. Iiloque tempore Hludovicus rex Bagoariorum misit Rat- 
bođum cum exercitu multo ad ezterminanđum Ratimarum ducem (Anon. 
de conv.) 

Batimarns dilBsus se defendi posse, in fugam versus et praedictus Pri- 
ma substitit et cum suis pertransivit fluvium Sava, ibique susceptus a Sala- 
chone comite pacificatus est cum Ratbođo. (Anon. de conv.) 

Aliqua vero interim occasione percepta rogantibus praedicti regis fide- 
Ubns praeatavit rex Privinae aliquam inferioris Pannoniae in beneficium par- 
tem circa fluvium qui dicitur Sala. Tune coepit ibi ille habitare et munimen 
aedificare in quođam nemore et palude Salae fluminis et circumcunque popu- 
los congregare ac multum ampliari in terra illa. (Anon. de conv.) 

848. Pervenit ad notitiam Hludovici regis, quod Priuina benevolus fuit 
erga Đei servitium et suum, quibusdam suis fidelibus saepius ammonentibus, 
concessit illi in proprium totum, quod prius habuit in beneficium ; actum loco 
pnblico in Reganespurk a. D. 848, Indictione 11, die 4. Idus Octobris« (Anon. 
đe conv.) 

Sed po8tquam prefatum munimen aedificavit, construxit infra primitus 

. ecclesiam, qttam Liuprammus archiepiscopus (Juvavensis 836—859) cum in 

illa regione ministerium sacerdotale potestative exercuit, in illud veniens ca- 

strum in honore S. Dei G. Mariae consecravit , anno vid. 850. (Anon d e 

conv.) 



96 Dr. H. Jireček. 

850. Tune (i. e. a. 850, IX. Kal. Febr.)deđit Priuina presbjterum auum 
nomine Dominicam in manus et potestatem Liaprammi arch., et Littprammas 
illi presbytero licentiam concessit, in sua dioecesi missam canenđi, commen- 
dans illi ecclesiam illam et populum procurandum , sicat ordo presbjrteratas 
exposcit. (Anon. de conv.) 

850. Indeque rediens idem pontifex et cum eo Chezil, consecravit eccle- 
siam Sandrati presbjteri et ecclesiam Ermperhti presbjteri. 

852. Transactis fere duorum (852) aut trium (853) spatiis anuortTm ađ 
Salapiugin consecravit Liuprammus ecclesiam in honore Sti. Hruodberti, qaaai 
Priuina cum omni supra posito trađidit Deo et 8. Petro atque Hruodberto 
(i. e. patronis ecclesiae Juvavensis) perpetuo in nsum fructaarium viriš Dei 
Salcburgensium babendi (Anon. de conv.) 

Postmodum vero roganti Privinae misit Luiprammus arch. magistros đe 
Salcburk, murarios et pictores, fabros et lignarios, qui infra civitatem Privi- 
nae honorabilem ecclesiam construierunt , quam ipse Liuprammus aedificari 
fecit of!Qciumque ecclesiae ibidem celere peregit. In qua ecclesia Adriaoas 
martjr humatus pausat. (Anon. de conv.) 

Item in eadem civitate ecclesia Sti. Joannis Bapt. constat dedicata et 
foris civitatum i a (tredecim locis) temboribus Liuprammi ecclesiae đeđicatae 
sunty ceterisque locis ubi Priuina et sui voluerunt populi (Anon. de c o n v.) 

Post obitum Dominici presbyten Svarnagal presbjter ac praeclarus doc- 
tor illuc missus est cum diaconis et clericis. Post illum vero Altfiidam pres- 
bjterum et magistrum cuiu8cunque artis Liuprammus direxit, quem Adalvinns 
successor Liuprammi (859—873) archipresbytemm ibi constituit commenđana illi 
claves ecclesiae curamque post illum totius populi gerendain. (A n o n. de conv.) 

Similiter eo defuncto Ribpaldum constituit (Adalvinus) archipresbjt^nim. 
Qui multum temporis ibi demoratus est, exercens suum potestative officium, 
sicut illi licuit archiepiscopus suns, ti8que dum quiđam Graecus Methodias no- 
mine eto. (Anon. de conv.) 

860. Ludovicus rex monasterio Altabensi (in Bavaria) confirmat doua- 
tionen Pribinae : «)Dedit Briuuinus fidelis dux noster, cum consensn et iicentia 
nostra ad monasterium S. Mauritii Mart. de sua proprietate in suo dacatu 
quicquid habuit ad Salapiugin infra terminos istos. In orientem ultra Salam 
fluviolum usque in Slougenzin marchan et Stresmaren, et sic sursum per 
Salam tt8que ad Uuallungesbah et sic inde U8que in Hrabagiskeit et in Chi- 
rihstetin- (860, 20. Febr. M o n. Boic. XL 119). 

861. Privinam Maravi occiderunt (cc. 860. Anon. de conv.) 

861. Kocel, quidam comes de Sclavis nomine (Ohezul) S. Corbiniano 
bona quaedam dedit. (a. 861, 12. Kal. Apr. in loco publico Ratispona. Mei- 
chelbeck Hist. Fris. L 363.) 

865. Arch. Juvav. Adalvinus Nativitatem Christi oelebravit in castro Che- . 
zilpnis, noviter Mosapurc vocato, quod illi successit moriente patre suo Briwina. 
(Anon. de conv.) Mense Januario 865 consecravit Adalvinus ecclesias in 
quinque locis, eodemque anno 8extam ad Tizkere (Id.). 



Panonija u IX.. stoljeću. 97 

SeqtteDti quoque tempore veniens iterum in illam partem causa coofir- 
mationis et praeđicatioDis, consecravit ecclesias in sex locis. (A d o n. đ e co n v.) 

867. il^KKTk-aBe KoubCTAikTUM NAO^iiia (iz Morave) Koifbiik kum^ nA«OHiiCMy, . 
II Ki^siociib BCiikUH cAoiieiikCRue KiiHry ■ao^vnth c6 HMb, H Bkj^a f^o HeTH A€C6Tk ofve- 

MUlk, OYYHTII C6 Nllk. BcARIO-Se YbCTIi CfkTBOfb KUOV, UHUO nf^OBOAH H .H BCBli^eTli-Ke 
■H mih PACTBCAABa MH (0Tb Koi|bAA BH ^AtlTA BH C|^6B|^a NB HBOK BBI|IB, IIOAOBBBBb CBABli- 
rCMkCKOK CIOBO M Be^k IIHI|I6, TbBkMO llAtllbHttKli HCOfOBIb «Tb OBOM .♦. CbTb B 0Tb- 

no^cTH Bjcb. (živ. Sv. K D s t. XV.) 

869. HocaABb-SC K0l|6ilb Bb AnOCIOflBBOV., H|^0CH Mb^KIABA J^ BU KMO^ OTbOOV- 
CTBAb ; H l^eve anOCTOAHBb : H€ TeB« KJ^HBOIIO^ TOBbllO, Bb n BbCtUb CT^BAMb Tmilb 
CAOBBHbCBBUb OIAIO H O^TUTSAM 0Tb BOFA, H OTb CBlTAfO AnOCTOAA HCTI^A^ nfkSBArO HA- 
CTOAbBHKA H BAlOTCAb^blfA l|A|MkCTBNIO HBBeCbHOMOV' H ROCAA H , MAnHCABb OOHCTO- 

AHM CHio: {iBBAl^tAHb eoHCBonb etc. (Leg. PanD. VIII.) 

— Chosil comes tradit đe hereditate saa ad S. Emmerammum (Ratis- 
bonae) proprietatem y,in villa nuncupante Reginivartesđorf et in Rosdorf.*« 
(Pez. An. Lib. trad. I. 233). 

— Hf HiATb-»e H K0l|bAb Cb BeAHMOlO TBCTNIO, H OABU BOCAA B Rb AROCTOAHBO^, 
B ABA A^CATC UO^Vb TGCTbBMA VAJ^H, A^ H IBUOf CBlTHTb UA OBHCMOnbCTBO Bb nAHbllORfH, 
BA CTOAb CBlTArO 2lHbA|kOBHMA AROCTOAA OTb .0. (70), K-BBe H BUCTb. (Leg. P a n D. VIII.) 

— Ricbpaldus archipresbjter multum temporis ibi demoratus egt, exercen8 
suum potestative of&cium, situt illi licuit arcbiepiscopus suue, U8que dum qui- 
dam Graecus Methodius nomiDe. noviter inventis Sclavinis literis linguam lati- 
nam doctriDamque romanam atque literas auctorales latinas philosophice super- 
đuceas, vilescere fecit cuncto populo ex parte missas et evangelia eccleslasti- 
cainqae of&cium illorum, qui boe latine celebraverunt; quođ ille ferre non 
▼alens seđem repetivit Juvavensem. (A non. de conv.) 

872. Cta^u Bfarb Bbi^j^BHBic cbpAbi|e HtueTecBAro bo|ioa» ba BACb; cb BctUM 
€nHCBORy: uKIbo ma mari6h obaacth orvHuiH." OMb-aee (Metbodij) otb«i|ia : »H n^b 

A^IC CblJCb B«AA*'^>'> MKO BAfflIA KCTb, BfOUt BUjCb ^O^MAb, MO CBlTAfO HeTfA KCTb! ^A 
H^BJIOm, AI|I€'AH BU |IB€MHA (^A^H AAMOMbCTBA NA CTAfUl ni^e^tAV HACT0VRAI6T6 Y|ieCb 
BAHOHy Bb;b6|^ABIAI0l|ie OfTCMNA Eo»HA, BAM^eTC Cl, Krj^A BARO yOTll|ie BMAt^bBOf 
rO|kOY BOCTAHMMb TtM€HeMb npOBHTH, UO^rb BARIb H^Xtl6T6.M PlLRIA-aS6 leUOf: »IftfO 
rAArOAl, IM AOBO^ACMIN.'' OtB«I|IA OMb: »HCTHBOV rAArOAM) n|k€j^b l|ApH, H NeCTblBBIO 
M; Ry TBO^BTe B0AM> BAUIM> ma mm«.« & OHArO ^(ACAABRie Bb CbABU, /^fbSRAARlA HOAb 

T|^6TMA itTA. (L g. P a n n. IX.) 

872. List pape Ivana VIII. kralju njemačkomu Ljudevitu, da se nepro- 
tivi obnovi panonske biskupije ; Pannoniam dioecesim ub olim apostolicae sedis 
fuisse privilegiis deputatam (Jaffe Reg. Pont. Rom. N. 2247.) 

872. List istoga pape Pavlu biskupu ankonitanskomu, legatu poslanomu u 
Njemačku i u Panoniju, da se utvrdi nova biskupija panonska proti Salcburž- 
kom svećenstu. (Jaffe. Reg Pont. Rom. 2248; Wattenbach Beitrage.) 

873. ^ORj^e Rb AHOCTOAMROV (yTO M60>0/^HA j^l^bSRATb eRNCKORH), H O^BlL^tRb^ 
ROCAA BAJLTBOV MA MA, fiji MCROlOTb MbRlA BCH RO^OSCBM CRMCBORM ^ AOHbAeSB€ H f^ph- 
SUTb. — H TABO H ROVCTHflIA, ^CRbAlti Koi|bAW: >fill|l6 COfO MMAflIH 0^ CCB«, BeH^bBO^- 

Kf^izevnik III, 1, 7 



98 Dr. H. Jireček. 

^CBi uck A06^^.«< lo 9un iieH];k6UBa csATAro fleT^oia cor^a; veru^ii so OTk ■■>& 
eHNCMonii OTUfOBO. (Adalvin arcibiskup Salcburžki f 873, Ermanrik ep. Pesot- 
ski t 874. Anno, opise. Freisinski f 875 a četvrti nepoznat, valjda biskup 
Sebenski.) 

— List pape Ivana VIII. Karlomanu: Reddito ac restituto nobis Panno- 
niensinm episcopatu liceat fratri nostro Metbodio qui iilic a sede apostolica 
ordinatus est, secundum priscam consnetudinem Ubere, quae sunt episcopi, 
gerere (Jaffe. Reg. N. 2258.) 

— List istoga pape Mutimiru, knezu Sclavoniae, da se spoji s biskupi- 
jom panonskom i podčini Methodiju. (Jaffe Reg. 2259.) 

874 Methodij biskup panonski podignut na čast nadbiskupa panonsko- 
moravskoga (arcbiepiscopus Pannoniensis ecclesiaei archiepiscopus S. ecclesiae 
Marabensis). 

— Joannes VIII. papa Cozili comiti de non dimittendid uroribus: Eos 
qui uxores suas dimiserunt vel illis ad alias viventibus migraverunt nuptias, 
tam diu cum consentaneis eorum excommunicamu8, quou8que posterioribas 
remotis priores poenitendo receperint Praecipue cum haec pessima consuetudo 
ex paganorum more remansit (Wattenbacb Beitr. — Jaffe Reg. Pont 
Rom. 2592.') 



') U Gratianova Decretu nalasi se nekoliko mjesta, koja su azeta is liatova uprav- 
^enih na osobe u slovjenskoj zemlji. Ovamo spadaju : 

Dva dopisa pape Nikole I. (858 — 867), poslana cborepiskopa 
Osvalđa Korutanskomu. Osvald, koji bijafie chorepiskop u Koratanskoj za nad- 
biskupa salcburžkih Ljnpramma (836^859) i Adalvina (859 — 878), opita se 
kod papinske stolice , Sto bi bilo pravo n sliedeča dva slučaja, ito se očevidno 
u Rorutanskoj dogodile: 1. Svedenici braneći se silom proti nasilju poganina 
ubise protivnika. 2. Izmedju dva svećenika udari jedan drugoga bez nakane 1 to 
samo u razjarenosti svoga druga tako, da se ovaj s konja sruSi te si vrat skrha. 
Odgovori papinski sadržavaju nauk, šfo bi imao chorepiskop* u tom slučaju Činiti. 
(Huic Osbaldo scripsit Nicolaus papa duos canones, qui in Corpore decretorum 
inveniuotar. Excerpt. de Carant) Decr. Grat. Lib. I. Dist L. cap. 6.; i Lib. 
I. Dist. L. cap. 89. 

Dopis istoga pape Nikole I. biskupu Ninskomu, da se bez dozvolje 
rimske stolice nesmije urediti novi crkveni zbor. Decr. Grat Lib. III. Dist. 
I. cap. 8. 

Dva dopisa pape Ivana VIII. (872 — 882), jedan kralju Ljudevita 
njemačkomu, drugi papinskomu legatu Pavlu ankonitanskomu, oba radi istoga 
uzroka, naime radi obnove panonske biskupije, kao ito gore spomenusmo. Cano- 
nes zastarjelosti glede crkve, ito su iz tih dopisa sastavljeni, sadržavaju se u 
Decr. Grat. Lib. II. causa Xyi. Quaest. 8. cap. 14. i Lib. II. causa 
Xyi. qaaest. IIL cap. 17. 

Dopis pape Ivana VIII. knezu hrvatskomu Domagoju (vlad. 865^876): 
Joannes Demago dud glorioso, zbog gusara, da jih gleda kazniti. Decr. Grat 
Lib. II. causa XXIIL quae8t 8. cap. 12. 

Sve ove canones navodi Em. Lud. Bichter u svojem izdanju corpus juriš 
canonici (Lipsiae 1839) s dodatkom, da su iz neznane dobe; mislimo, da nam 
je ovom razpravom za rukom poilo naznačiti točno doba, kojega se je to zbilo, 
^m smo i jugoslovjenskoj historiji pomogli. 



Panonija u IX. stoljeišu. ■ 99 

874. Dietmaras arch. Salcb. ecdesiam ađ Bettowe Gozurini coniilia oon* 
secravit. (Anon. St. Ruodb). 

884. Arnulfus Earlmanni regis filias, tune Pannoniam tenuit (Anon. 
Fuld.) 

884. Navala Svatoplukove vojske preko Dunava iz Morave u Panoniju 
zbog neprijateljskih nakana Arnulfovih. Diu collectis ex omni parte Sclavo- 
rum copiis cum magno exercitu invađit Pannoniam. In regno Arnulfi per 12 
đies ex8polianđo versabatur. — Bitka na rieci Rabi. — Pannonia đe Hraba 
flumine ađ Orientem tota đeleta est. (Ann. Fuld.) 

— In partibus Sciavinienaibus, in comitatu Dudleipa vocato in Rugines 
feld, sicut Ghozil dnx quondam inibi ad opus suum habere visus est, et veluti 
Reginger in eodem comitatu juxta aquam qua6 dicitur Knesaha, in beneficium 
habebat (Hormayer H. Liut. 88.) 

892. Arnulfus rex assumptis secum Francis, Baioariis, Alamannis mense 
Julio Maravam venit; ibi per quatuor bebdomadas cum tanta multitudinO) 
Ungaris etiam ibidem ad se cum expeditione venientibus, omnem illam regio- 
nem incendio devastandam vursabatur. — Missos etiam suos inđe ad Bul- 
garios mense Septembri transmisit Missi autem propter insidias Zuentibaldi 
dncis terrestre iter non valebant habere, de regno Brazlavonis (inter Dravum 
et Savum) per fluvium Odagra uaque Gulpam, dein per fluenta Savae flumi- 
nis navigio in Bulgariam perducti (Ann. Fuld.) 

894. Avari qni dicuntur Ungari, in his temporibus ultra Danubium pera- 
grantes multa miserabilia perpetravere. (Ann. Fuld.) 

896. Stipantibus iisdem in partibus inter se conflictibus, — Arnulphus 
imp. Pannoniam cum Urbe Paludarum (i. e. Moosburg, Blatno) tuendam Braz- 
avoni, duci suo, in id tempus commendavit (Ann. Fuld.) 

899. Gentes Pannoniae Italiam depopulantur. (Ann. F u I d). 

900. Ipsi Maravi multitudinem Ungarorum non modicam ad se sumpse- 
runt et more eorum capita suorum pseudo - christianorum penitus detonderunt 
et super nos christianos immiserunt atque ipsi supervenerunt, et alios cap- 
tivos duxerunt, alios occiderunt, alios ferina carcerum fame et siti perdide- 
runt, innumeros vero exilio deputaverunt et nobiles viros atque honestas mu- 
lieres in servitium redegerunt, ecclesias Dei incenderunt et omnia aedificia 
deleverunt, ita ut in tota Pannonia, nostra maxima provincia, tantum nna non 
apparea, ecclesia; prout episcopi a vobis (papa) destinati, si fateri velint, 
enarrare ]>os8unt, quantos dies transierunt et totam terram desolatam viderunt 
(Tužba nadbiskupa salcburžkoga Theotmara na Moravce, kod 
papinske stolice god. 900, koji posla tri biskupa u Moravsku, da posvete jed- 
noga nadbiskupa i tri biskupa u moravskoj nadbiskupiji.) 

900. Ungari ex improviso cum manu valida ultra Anesin fluvium reg- 
num Boiaricum hostiliter invaserunt (Ann. Fuld.) Plus quam mille ex eis 
oociđuntur. (Ann. Meli.). 

901. Ungari australem plagam regni illorum (i. e. Moravarum) Carun- 



100 Dr. H. Jireček. 

tanum đevastanđo mtmverant (901 Ann. Fald.). Dngari Carentaniam iova* 
đunt, et in Sabbato comissa pugna occiđuntur. (Ano. Meli.) 

VI. 
Imena slovjenskih osoba, što se spomiDJu u IIL stoljeću u PanoDiji, pri- 
padaju stranom a) Slovjenom prasjeđiocem, stranom b) Slovjenom, nadoSlim 
8 Pribinom i Eoceljem iz Nitre. 

a) Slovjenom prasjediocem pripadaju : 

Ingo, ime slovjenskoga kneza iz g. 798. — Pri bi si a v (piše se Pri- 
wi8lauga), ime slovenskoga kneza iz početka IX. stoljeća. — Zemitčh (piše 
se Cemicas). — Žitimirili Stojmir (piSe se Ztoimar, Zto7mar, Spojmar, 
Zicimar). 

b) Slovjenom Pribinovim (Nitranskim) pripadaju: 

Pribina (pisano Priuina, Briuinus). Oblik Pribina je jedino pravi, jer 
imamo ime naselbine u češkoj Pribčnicef što predpostavlja osobni oblik Pri- 
bina. — Eocelj (pisano kod Anonyma Hezilo, u listinah Chezul, nu a sIo- 
Tjenskih i u grčkih spomenicih Eocelj, Eotzeles). Oblik Eocelj jedino je pravi, 
jer ima naselbina, iz imena kojih se zaključuje, da su odatle postala: Eoce- 
Ijevo u Srbiji, Eocel-ovici u češkoj. U ostalom nije nemoguće, da je Eocelj, 
bivši ujedno s otcem pokršten na dvoru salcburžkih biskupa, dobio ovom zgo- 
dom ovo ime, što nas spominje na njemačko Caozilo (Verbriid. Buch ▼. 
S. Peter.) — Unzata, ime dakako slovjensko, što se, kako se čini, nalazi 
u mjestnih štajerskih imenih Unz-markt, Unz-dorf. — Chotimir ili Cho- 
tomir (pisano Chotemir, kod Anonjma suglasno s Cheitmaro, nazivom 
korutanskoga kneza). Naselbina u Češkoj Chotomirici (GhotomčHce). — Lj u- 
tomir (pisano Liutemir). Grad u Češkoj Ljutomirici (Litomčrice). Utemelji- 
telj naselbine sada štajerske Lutomer' (Luttenberg) u slovenskih brežuljcib. 
— Skrben (pisano Skurben). Naselbina na Moravskoj Skrbei^, koje je ime 
izvedeno iz osobnoga naziva Skrben. — Vlkan ili Vlkonj (pisano Wlkina, 
Wulkina). U Češkoj Vlkanov, (koje ime zahtjeva osobu Vlkan), i VIkonici (koje 
ime zahtjeva ime Vlkonj). — Vitimir (pisano Witemir). — Svemir (pisano 
doduše Svemin, nu po svoj prilici Svemir, s čim valja sravnati češko Svebor 
Svčslav, Sverad, Sveprav.) — Čežka (pisano Zeska) Sr. češko mjestno ime 
Čežkovici (Čižkovice). — Erčširair (pisano Crisimir). Sr. češki Ei^esomjsl, 
hrvatski EreSimir. — Gojmir (pisano Goimer). Ime se ovo dan danas nalazi 
u nazivu županije Gomorske te je složeno iz rieči »goj^ i »mir« , što oboje 
znači „mir" (Friede, cf. iz-goj friedlos). 

Imena pisana Trebiz, Siliz, Brisnuz, jesu, kao Sto se čini, pri- 
kraćena od Trebislav, Silislav, Prisnoslav, kao što Rastiz, iz Rastislav. Godine 
898. spominje se slovjenski knez u zemlji Austriji, komu bijaše ime Prisno- 
slav: Priznolaw quidam Sclavus dux. (Ann. Fuld.) 

vn. 

Sliedeći članak pruža nam topografički priegled Panonije u IX. stoljeću. 
Jezero Pleso (sada jezero Blatno), spominje se već godine 48. poslije 



Panonija u IX. sto^edu. 101 

Isukrsia (Peiso ili Pelso; g 873. zove Be Ucus Pelissa, konoem IX. stoljeća 
Pilesa-seo). Od ono doba, što je Pribina sagradio na zapadnom kraju istoga 
jesera, ovdje gdje u nj utiče Sala, usred blata svoj glavni grad Blatno, poče 
se po istom gradu nazivati jezerom blatnim. 

Veoma je zanimiva pripoviest, koju pripoviedaju Hrvati osobito Ličani 
postanku toga jezera po svjedočanstvu Vuka Earadžića. Bog hoteći kazniti 
škrtca Gavana bogataša naloži angjelima 

Na dvoru mu stvorite 
Balatino jezero. 

Mjesto dvaju angjela dodjoše sam Isukrst i sv, Petar pred Gavanove 
dvoi% ; kad je sluga kazao, da bi im dao jagnje , ali je u planini u ovcama, 
oni mu rekli: ,Ako ti je na srđcu pomialjenje, kao što je govorenje, sad će 
jagnje tu biti/ i u taj se mah jagnje tu obri. Pošto oni reknu sluzi, da bježi 
odande u planinu ; udare munje i gromovi, te dvore Gavanove sažežu, i ondje 
postane jezero, u kome, vele, sad pjetli poju i zvona zvone. ^) 

Sala rieka (fluvins, qui dicitur Sala 873); zemlju, što se razprostire u 
pokrajini ove rieke, dobi Pribina iz riiku kralja Ljudevita Njemačkoga naj- 
prije kao leno (beneficum), zatim kao vlastničtvo (in proprium quod prius 
habuit in beneficiam.) Na ušću rieke Sale u Blatno jezero sagradi Pribina 
grad Blatno. Tamo gdje Sala, promieniv pravac svoga teka čini zavoj kod da- 
našnjega Salabera, postade naselbina Sala-beug (cf. Persen-beug u Austriji 
t. j. zavoj Brzinice) - Wallungesbach,koji se spominje g. 858., današnji 
potok Waliczka, utiče na južnoj strani u Salu. — Mura rieka, starodavni 
Muros iz god. 10. poslije Isuk. -> Trnava (Durnowe god. 875.) u Medju- 
murju. — Drava, takodjer ime starodavno, Drabos iz god. 10. poslije Isuk. 
Đravus u VIU., IX., X. stoljeću. — Knez ah a dva potoka istoga imena, jedan 
tekući Velikom Kanižom, koja se po istom potoku prozva i utičući u Muru 
na sjevernom briegu; drugi tekući naseibinom R&cz-Elanižom te utičući na 
južnom briegu u Muru. — Businica potok, koji teće sa slovjenskih brežu- 
ljaka na južnu stranu te kod Ormuža u Dravu utiče, kojemu je još i dan 
danas u njemačkom ime Possnitz. — Raba, za rimskih vremena god. 160 
Araba, god. 871. kod Niemaca Hraba ili Bapa zvana. — Rabio a, dva pri- 
toka velike Rabe, koji su u listini god. 829. izkvareno nazvani Spraza. .— 
Pennichinaha, današnja Pinka (875-*888). — Fischere, bez dvojbe 
Bjstra, Bistrica, današnja Feistritz u Štajerskoj. — Ablanza, kasn^e La- 
venza, današnja Lafiaitz, rieka, što dieli Ugarsku od Štajerske. Utiče u Rabu. 
— Dunav (Danubius), unj uticaše u gornjoj Panoniji Fishaha (današnja 
Fischa), na kojoj se pokrsti okolo god. 798. avarski chagan, i Swarzaha, 
gdje se je god. 862. bila bitka medju Earlomanom i medju vojskom Ljude, 
vita Njemačkoga. Mislim, da se je Swarzaha zvala rieka. kojoj je sada ime 
Litava (Leitha), jer se još i danas zove gornji jedan pritok Schwarzach, a 
uza to je jasno, da se ta bitka nije bil^ u gorah, već u ravnini na dolnjem 
teku Sohwarzave. — Moosburg, Urbs Paludarum, Blaten-grad ili 



^} Imađn i narodne pjesme o nesmiljenom GaTann, kojega sn đTori on^je bivali, f^e danas 
Blatno jeiero. 



102 Dr. H. Jireček. 

Blatno. Ovaj grad (munimen, castram, dvitas) utemlji knoB Pribina n Po- 
salini asređ gajeva i močvara (in qao<]am nemore et paluđe Salae) te sagradi 
ondje crkvu, koju posveti dne 24. siečnja 850. arcibiskup Ljupram najsvetijoj 
Bogorodici Mariji; gradjenju druge crkve posla mu arcibiskup obrtnike iz Salc- 
burga, zidare i slikare, željezare i tesare; u ovoj crkvi počivahu ostanci sv. 
Adrijana mučenika, komu posveti i samu crkvu arcibiskup Ljupram. Treća 
crkva sagradjena za Pribine, bijaše posvećena joSte za Ljuprama sv. Ivanu 
Krstitelju. Početak godine 865. iliti Božić svetkovaSe arcibiskup Adalvin na 
gradu Blatnu, koga su okolo 873. zvali Niemci Mosaburg t. j. u močvarah i 
u blntu grad sagradjen , a godine 896. urbs Paludarum. Ovaj se (rrad 
zvaie slovjenski Blaten-grad, jer kod mnicha Cbrabra naziva se Kocelj »Ine- 
zom blatenskim^ a jezero Pleso, u koje utiče rieka Sala nedaleko od građa, 
dobi naziv Blatnoga jezera, Plattensee, Balaton-fava, dočim se je jošte god. 
873. nazivalo Pilisa-seo (t j. Pleso-See) — Na mjestu grada Blatna posta 
trgovište Salavar god. 1024. (villa Salavar, forum). Okolica je po opisu Ivana 
Eoll4ra u Cestopisu I. — ravna dolina, kojom rieka ili potok Sala nebismo 
rekli teče, već ruje te se na čas gubi pod crnom močvarnom zemljom. 
Vode često sasvim iz vida nestaje te se opet iznenada pojavlja. Na jednom i 
drugom briegu Sale imade mnogo raztresenih i osamljenih gajeva ili dielova 
jošika (Erlenwald). Mjesto na kojem stajaše grad, nešto je povišeno, popot 
načinjenoga otoka. Cieli grad bijaše pođug četverokut, opasan obkopom, ko- 
jemu se i sada nalaze tragovi. Iz nacrta i iz cieloga načina gradjenja vidi 
se jasno bizantinski slog. U kutu medju sjevernom i iztočnom stranom stajaše 
hram, kao što se iz ruševine ove svetinje vidjeti može te se i sada jošte opa- 
žava slikanja na njezinih ziđovih. Kako je prostran morao biti taj grad, mo- 
žemo odatle zaključiti, Sto su sadašnja Salavarska crkva, župa i mnoge gospo- 
darske zgrade, kao što i veći dio Sala-Opatovskoga samostana, zatim mostovi 
i ceste u ovoj okolici iz ruševina i gradiva ovoga grada sagradjeni. — Sala- 
beug (od Salapiugin). Tako se zove mjesto na zavoju rieke Sale, ondje gdje 
se ova rieka vijuga oštrim kutom prama jugu ostavljajući najedanput pravac 
iztočni. Ovdje utemelji Pribina crkvu, koju posveti god. 852—853 arcibiskup 
Ljuprnm zaštitniku salcburžkomu sv. Rupertu (8. Hrodberti). Ova naselbina 
obstoji još i danas te se zove sv. Rupert. magjarski Sz. Groth, što nekoji 
nevaljano prevode sv. Gotthard. (Oroth je skraćeno Hruodbertus.) U okolici 
Salabeuga pokloni Pribina dne 20. veljače 860. samostanu sv. M auricija u 
dolnjem Altaichu zemlju sa sliedećimi granicami: Quiđquid habuit in Salapiugiti 
infra terminos istos. Na istoku za riekom Salom sve do granice slovjeoske 
(usque ad slougenzin marcham) i do Stresmaren (?) i tako uz Salu 
sve do Wallungesbacha (t j. do potoka Valiczkoga) a odavle sve do Hra- 
bagiskeita i Ririchs tettena (?) — Duđlebi (ih Duđleipin). Ovdje 
bijaše posvećena crkva, za koju se nožna, kada je utemeljena. — Comitatos 
Dudieipa 889. — Ussitin. Ovdje posveti Ljupram crkvu za Pribine (ad 
Ussitin). Hnienje, da se tim imade razumjeti današnji Gross-Sontag (Velika 
Nedjelja kod Ormttža)^ čini se, da je temeljito, ako promotrimo da se ova 



Panonija u IX. stoljeću. lOS 

naselbina naUm baS u istih mjestih, gdje se spominju susjedne naselbine 
(foris dvitatem Moosburg in Đudleipin, in Ussitin, ađ Buzinica, ad Petto- 
Tiam). -^ Businiza. Prvobitno ime potoka, Sto teČe sa slovenskih brežu- 
ljaka na jng te utiče u Dravu kod građa Ormuža (Poessnitz). — Bettovia 
(ad B— am). Stara rimska naselbina Pettovium, današnji Ptuj (Pettau). Ovdje 
posveti Ljupram novo utemeljenu crkvu. G-odine 874. kaže se u Actuarium 
Garstense, da je 0Bettowe^ spadalo ad comitem Gozwinum : Đietmarus arch. 
ecdesiam ad Bettowe 6ozwini comitis consecravit — Ecclesia Sandrati 
presbjteri. — Ecclesia Ermperhti presbjteri. — Stepiliberc. — 
Lindolves-cbirichun (Lindolfskirchenj. Bez dvojbe danadnji Lintols- 
dorf u slovenskih brežuljcih. — Eeisi, valjda današnji Gelse. — Wi6d- 
heres - chirichun (Wiedherskirchen). — Isangrimes - chirichun 
(Isengrimskirchen). — Beatus- chirichun. — Ad quinque Basili- 
caa. Stara rimska naselbina. — Otachares • chirichun (Otakarskir- 
chen) i Paldmutes-chirichun (Baltmundskirchen). Sve ovdje imeno- 
vane crkve sagradjene su za arcibiskupa Ljuprama, koje on sam posveti, 
dakle još prije god. 859. Iz naziva chirichun (Eirchen) može se za- 
ključiti , da su nekoje od ovih crkava za se obstajale izvan naselbma, 
kao što ima i dan danas mnogo samotnih crkava u južnoj Štajerskoj, po- 
najviše na brežidjcih. Piše se još u novije doba, da se n. pr. kod Nagj- 
Recse nalaze ruševine dviju crkava, jedne u šumi a druge nedaleko od 
naselbine na otvorenom polju. — Crkva sv. Stjepana, in proprietate 
Wittimaris, posvećena god. 865. na dan sv. Stjepana, prvoga mučenika, po 
arcibiskupu Adalvinu istomu svetcu (in honore s. Stephani protomartjris). 
Nedaleko od Blatna, jer je arcibiskup božićevao na Blatnu te drugi dan tu 
crkvu posvetio, što nije drugač biti moglo, već u jutro. — Ortah (ad Or- 
tahu). Ovdje posveti arcibiskup Adalvin novo sagradjenu crkvu na putu idući 
iz Blatna, dne 1. siečnja 865. (po sadašnjem koledaru) na čast sv. Mihalju 
arkandjelju. Naselbina pripadaše knezu Eocelju. Bez dvojbe današnja Orta- 
h^Lza (Ortah-hiza). — Weride (ad Weride, Worth t. j. oštro v). Ovdje po- 
sveti isti Adalvin dne 13. siečnja 865. novu crkvu sv. Pavlu (Wdrth an der 
Lafiutz). — Spizzun (ad Spizzun), gdje je umah sliedećega dana 14. sieč- 
nja Adalvin posvetio crkvu sv. Margariti djevici. — Termperhc. Ovdje 
posvećena Adalvinom na istom putu i to sv. Lovrincu (St Laurentii). — 
Fizkere (ad Fizkere), naselbina, gdje Adalvin 866. posveti crkvu i sve- 
ćenika ustanovi, nezna se kojemu svetcu. — Oella Unzatonis. Ovdje 
bijaše sagradjena crkva i posvećena iza g. 865. arcibiskupom Adalvinom sv. 
Petru. Valjda je to današnji Zell na sjevernom briegu Sale. ~ Stradao h. 
Ovdje posveti crkvu Adalvin iza g. 865. sv. Stjepanu prvomu mučeniku. •— 
Weride (in Weride). Ovdje bj^ sagradjena crkva i posvećena takodjer 
Adalvinom sv. Petru. — Quartinaha. Ovdje posveti Adalvin novu crkvu 
i to sv. Ivanu Evang. medju g. 865 — 873 (Anon.). Quartinaha, juxta Bilisa- 
seo (Petz Thes.). Valjda današnji Eeszthelj. — Muzzilines - chiri- 
chun. Crkva posvećena medju g. 865 -873. — AbUnza (ad A.). Ovdje 



104 Dr. H. Jireček. 

bje iBto tako posvećena crkva medjn god. 865 — 873. — Reginiuuartes- 
dorf, villa, ubi Cocel de hereditate saa dedit proprietatem monasterio S. 
Emmerammi Ratisbonae (868). — RosdoVf, villa, ubi Cocel de hereditate 
ftua dedit proprietatem monasterio 8. Emmerammi Ratisbonae (868). — Ru- 
ginesfeld, in comitatu Đndleipa, sicut Chozil dux quondam inibi ad opus 
suum habere visus est (889. Hormayer, H. Liutpold 88. Ad Rugi8weld 875.). 

Nabrajajući naselbine poznate u pokrajini blatne Panonije nesmijemo 
zaboraviti, da su crkvice sv. Klimenta pape i mučenika, ako kakovih već 
imade , iz 9. stoljeća , te da jib mimoići nesmijemo , tim manje, Sto su jasno 
svjedočanstvo, da je u ovih pokrajinah Konstantin ^Cyrill) i Method bio i 
djelovao, dapače da se po svoj prilici može naznačiti po ovih crkvicah put, 
kojim dodjoše sv. braća iz Bizantije u Rostislavovn Moravu. Mi poznajemo 
sliedeće crkvice i mjestna imena Kliment (Kelemen) zvana, idući od juga na 
sjever: Klimenta, selo u srezu starohrvatskoga grada, sada bosanskoga Jajce. 
— Kelemen, selo u županiji Varaždinskoj, blizu Varažd. Toplica, u župi 
Jalžabetskoj, s crkvicom sv. Klimenta, podružnicom crkve Jalžabetske (Schem. 
duch. Zagreb.). — Heiligenbrunn (Szent-Kut), naselbina sada hrvatsko- 
njemačka s crkvom sv. Klimenta, u srezu Nemet-Ujvarskom, medju Giissin- 
gom i Kčrmdndom. Ova se naselbina navodi već g. 1189. u listinah: Eme- 
ricus confirmat omnes donationes monasterio S. Oothardi eleemosjnarum no- 
mine factas : praedium Bothian dictum ; in eodem praedio dedit Hencho comes 
unam vineam ; concessit idem comes ad Sacrum fontem et capellam 
cum vinea. Circa eundem sacrum fontem in territorio Novi Castri habent 
iidem fratres vineas (Fejćr II. 327). — Biik, s crkvom sv. Klimenta, paro- 
chia antiqua, u srezu Csepregskom u gjurskoj biskupiji. O Csepregu piše se 
ovako: Ruderibus celebris Romanorum civitatis Scarabantiae-Juliae, praesulis 
cathedra primiš ecclesiae saeculis inclytae, impositum esse oppidum Csepreg, 
communi geographorum sententia statuitur. — Močonek (Mocsonok), sa 
crkvom sv. Klimenta, selo nitranskoga biskupa, na putu medju Dunavom i 
medju starim gradom Nitrom, odkuda je vodio put preko rieke Vage u Glo- 
govca k ugarskim vratima na moravskoj granici i dalje u Veligrad, glavni 
grad Rostislavove države. 

U pokrajini Panonije imenuju se osim Heiligenbrunna i Baka joSte slie- 
deća dva mjesta sa spomenici sv. Klimenta: Opatija Tihanjska imadjade 
zemlju u naselbini Gamaz zvanoj : Alia est villa quae vocatur Gamaz , in 
qua habet ecclesia T. terram quae duabus continetur viis, quarum una vo- 
catur Ziget-zadu, altera Magna, quae siibul ad St. Clementem terminan- 
tur (Pejćr). -^ Magna via spomenuta ovdje sačuva rie u uspomeni jo&te da- 
nas, budući se tako zove naselbina uza nju sagradjena: Nagj-Dorog t. j. 
Velika Draga (put medju Szigetom i Dombovarom). To je sigurno stara rim- 
ska cesta. — Medju OStrogonom i Buđimom je naselbina Kostelec (Kesz- 
t5lcz), koja ima crkvu utemeljenu sv. Klementu, naselbina sigurno stara, jer 
naziv Kostelec nije po obliku nov. Naselbine, što se navode u XI. stoljeću, 
dakle pofito Magjari pokrajine stare Panonije osvojifte, imađu ponajviše joite 



Panonija u IX. stoljećn. 106 

sloTJeoBka imenai kao Ito: Pol os ni k, selo imenovano u grčkoj listini samo- 
stana vesprimskoga bi. Djevice, đanaSnji Poloske. — Knesa t. j. Kneza 
(selo) danaSnji Kenese, na iztočnom kraju Blatnoga jezera. — Tzitun, da- 
nadnji Cseten. — Podrugu (po -drugi) današnji Padragh kod bakonjske 
sume. — Žale se (za-lesjž) u istoj okolici. — Grintzari, Grnčiari, t. j. 
gmfiari, lončari, figuli. — Sobor t. j. Sbor kod Blatna. — Keszthel t j. 
Kostel, na briegu blatnoga jezera. -— Dusnak t. j. DuSnik, proanimati, 
proanimati, pro anima dati. 

Isti grad Vesprim pisan je prvobitno Bezprem (1082.), Bezprem pako 
je ime, fito je i kod čeških Slovjena obično. Bezprem grad je dakle toliko, 
kao Bezpremonis castrum. (Nazivanje Vesprima imenom Hezilsburga ili Wei8- 
bruna je sasvim krivo ; da je Koceij utemeljitelj grada Vesprima, nije ničim 
dokazano). 

vin. 

Navala Magjara na Panoniju prisili ondješnje žiteljstvo na to, da si po- 
traže nova sigurnija sjedišta, ostaviv ovu domovinu. Tomu je svjedok car 
Konstantin Porf. , koji kaže: Turci (Hungari) magnam Moraviam ingressi, 
incolas ejus expulerunt, ibique scdes suas posuerunt. — Quaeque supererat 
multitudo, dissipata confugit ad finitimas gentes, nimirum ad Bulgaros, Tur- 
cos, Croatas et ad reliquas nationes. Nu neodoše svi iz Panonije , jer je si- 
gurno, da jih mnogo ovdje preosta, čemu nam je dokaz iz XI. vieka, jer 
se ovdje spominje dosta siojenskih osobnih imena u listinah , i to : In prae- 
dio Chatar (današnji Csatar na Valickom potoku), Nezdik (Nesdigz, Nezdigi), 
Bratšj (Brathei), Radek (Radec), Džčina (Decinna), Bojik i sin mu Braslav 
(Boic cum Bratla filio), Bolislav (Bolizlaus), Duga, Sudimir iliti Zitomir (Sy- 
demer), Boleslav (Bolezlau, filius Choma), VapuSa (Vapussa). — In praedio 
Sala: Domamir (Đonaraer), Đidek (Didec), Radosta (Radasta), Budiša (Bu- 
dissa), Pribislav (Pribizla), Zdata (Sduta), Mysla (Musla), Đčda, Sobčslav 
(Scabislaus) , StojSa (Stoissa), Dččimir (Decemer), Velen, VySeslav (Boisze- 
lau), Sudibog (Sudibog), Ghiniata (Gunuata). 

IX. 

Histerična slika Panonije u IXp stoljeću, što ju ovdje nacrtasmo, od 
znamenite je važnosti, gledamo li na pitanje o jeziku, kojim su Konstantin 
i Method sv. pismo Slovjenom preveli. 

Konstantin stade prevoditi evandjelje prije nego li što se odputi k Rosti- 
slavu u Moravu ; on prevede naime u Carigradu evandjelje sv. Ivana : Isprva 
bč slovo, a slovo bč u Boga, i Bog be slovo (Žit sv. Konst). Zajedno s 
Methodom prevede Konstantin, osim evandjelja, jošte i apostol t. j. čine apo- 
stolske zajedno s epistolarni; zatim psaltir; nadalje izrađiše Štiva potrebna 
za službu božju (psaltir bo bč tokmo i evangelie s apostolom i izbrannymi 
službami i cerkovnymi s filosofom preložil pervčje. (Leg. Pann.) To bijahu 
knjige slovjenske , što jih Konstantin i Method sa sobom ponesoše , idući iz 
Morave u Rim , da jih predlože papinskoj stolici, zbog vike. Sto ju podigoše 



106 Dr. H. Jireček. 

latinski popovi. To su one slovjenske knjige, Sto jih obljubi Eocelj, kada se 
k njemu vratiše oba apostola na grad Blatno na tom putu. Jedan dio pre- 
vedofie braća jošte u Bjzantu, drugi sigurno istom u Moravi za svoga četvero- 
godišnjega boravljenja ondje. Čini se pako , da su se ovdje joSte sasvim po 
onom jeziku ravnali, koga znadjahu joSte od kuće, dakle po jeziku s o 1 a n - 
skih Slovjena, osim Sto možda prigrliše nekoje oblike i rieči moravskoga 
naroda, da jih bolje razumiju. 

Method dovrSi sam prievod sv. pisma, i to posljednjih godina svoga 
nadbiskupovanja u Moravi. Imenito pako prevede sa grčkoga jezika u slo- 
venski „vsia knjig7 ispoln', razvč Makiabei^, te prevede nomokanon t. j. cr- 
kvena pravila i nknigj otečeskja^ t. j. paterik, životopise svetih i crkvenih 
otaca (Leg. Pann.). Uvažimo li , da je Method bio 4 godine (863 — 867.) s 
Eonstantinom u Moravskoj, zatim nekoje vrieme na Blatnu (869—874.), ako- 
prem ne uzastopce , i nadalje opet u Moravskoj : saznat ćemo , da se je nje- 
gov slovenski jezik u mnogom prilagodio jeziku ovih pokrajina. U blatnoj 
Panoniji pako bijaSe smjesa raznih narečja: slovenskoga, u užem 
smislu, nitransko-slovaćkoga i dudlebskoga, dodim je u Morav- 
skoj vladao jezik moravsko-česki. Nebi bilo dakle čudo, da se u prievodih 
Methođovih nenalazi viSe ona cista slovjenStina solunska, s kojom dodje g. 
863. u Moravsku. 

Nadalje nije manje važno, što su učenici Methodovi bili koje Slovjeni 
iz blatne Panonije , koje iz Moravske. Znamo naime sigurno , da je već 
Konstantin sa sobom poveo učenike moravske u Rim , da jih ondje upope 
(ide svčtit učenniky svoje), koji se zatim u Moravsku vratiSe (tri kao po- 
povi , a dva kao anagnosti). Znamo takodjer , da je Kocelj obljubio sloven- 
ske knjige „vdal do 50 učenik učiti se im**, kao Sto i to, da jih je sam 
naučio. Ovi učenici, prepisivajući knjige prevedene svojimi učitelji, prenosili 
su bez dvojbe mnoge oblike i rieči svoga vlastitoga narječja u tekst prepi- 
sanih knjiga, Sto je momenat vrlo važan za učenje starih slovenskih teksta 
bibličkih knjiga. 



Izpravci. 

Na ttr. 88 inude se početak ovako čitati : Pipin vrać^jaći se s ore pobjedonosne Tojne, 
podloži Panonija Karlovoj moći, koji uvede ijedno crkveni red. Politička nprava 
Panon^e predana bode Greroldu crkvena oprava ure^jena tako itd. 

Na str. 89 red 13 mjesto IX. stoljeća čiUj : XI. stojeća. 

Na sir. 94 red 6 čitaj ovako : nn sam grad Blatno nebijate joS u moći Svatoplukovoj. 

Na str. 94 red 7 zdola m. Wilesoram 6it Wilczorum. 

Na str. 95 red 12 m. damno čit domno. 

Na str. 96 red 1 zdola m. Tizkere čit. Fizkere. 



Dosađai^i napredak u prirodopisn. 

Priobduje 

Živko Vukasović. 

(Nastavak.) 

III. O bllinali. 

Poznato je, da bilina raste, doklegod živi, pa da rastuć veća svestrano. 
veličini bilinft zuamo u obće, da je veoma razlidua. Danas poznaju ljudi 
gorostase od bilina, u kojih deblo naraste visoko 50, 60, 80, pače 140 stonft, 
a debelo pri zemlji 5, 6 do 31 stope u premjeru, dodim ciela bilina (deolo 
sa kroSnjom) uzrasti može 160, preko 200, pače i 363 stope visoka. Nu oni 
poznaju i takovih bilina, koje nemožefi inače vidjeti nego kroz sitnozor, jer 
su presićušne, a to tako, da od nekih možeš ih 60.000 jednu tik druge sta- 
viti i tek ćeš njimi moči pokriti ćetverokutnik, velik Va4 P^^^ 0* 

Razmatrajuč bilino našli su ljudi, da ciela bilina, izuzam ih sasvim 
malo, nemože imati oblika ni pravilna ni sumjema, ali da joj pojedini udovi 
mogu biti oblika i pravilna i sumjema. 

Kao Što su ljudi od nekada poznavali koristne im i štetne životinje, tako 
su im i biline takove od nekada poznate bile. Tako nabraja Theophrast, 
učenik i vjerni sljedbenik Aristotelov, koga imamo smatrati kao osnovatelja 
znanstvenoga biliarstva, do 700 bilina^, a svih bilina skupa, što su u staroj 
dobi opisane ili barem spominjane, nabrojili su učenjaci samo 1200^). Dočim 
se je taj broj u srednjem vieku samu na nekoliko poinuožao , poznajemo ih 
danas opisanih 200.000 vrsti ^). Pa to nam je prvi dokaz , koli orijaški je 
poznavanje bilina napredovalo od Theophrasta do danas. 

Govoreć o životinjah kazao sam, da začetak svake životinje jest sta- 
nica ^). Pa kao što su učenjaci najnovije dobe odkrili tu ta^nu o začetku živo- 
tinja, isto tako nastojali su, da doznadu i za začetak biline. I zbilja našli 
8Q, da svaka bilina postaje iz jedne stanice ter da se svi njezini ustroji tvore 
iz stanica. .Pače poznato je učenjakom danas i takovih bilina, koje ne samo 

') Burmeister^s ^Geologiscbe Bilder** sv. II. str. 196, 200. — H. too Mohrs 
' „Omndzuge der Anatomie nnd PhysiologJe der vegetalnliacbea Zelle" str. 29 S. 

— Schacht'a «Lehrbuch der Anatomie uod Pbjaiologis der Oewiich8e'' II. sv. 

■tr. 544. — M. Willkomm*8 .,Wander dea Mikroskops" str. 104. 
^) Tbeophrast's ^ Naturgeschicbte der Gew&chse'' od R. Spreogela II. sv. 
^ £. Winckler's »Gesckicbte der Botanik«' str. 42. 
^) A. N. Bohners « Natorforscbang und Kalturleben in ihren oeaesten Ergebnis- 

sen« str. 96. 
^) Gleđ^ »Kojiževnik" god. II., sv. 8., str. 426. 



108 Ž. VoktSOTić. 

đa postaja ie jedne stanice, nego koje i nadalje sa cieloga života ostaja jedno* 
stanićave, premda nekoje od njih, sto je veoma čudnovato, narasta i 1 stopa 
dage ^), Stanica i pojavi njezina života jesu apravo najvažniji obret prirodo- 
slova najnovije dobe. C hilina obreo je stanica Schleiđen. Danas se zna, da 
stanica sastoji iz staničnoga tinja, početnice, prvine, staničnjaka i ine sadr 
zine to kapljevite to krate. Ona je sprvince okrugla, bez ikoje lazice, velika 
y&9o' ' ^^ ^' f kadkada i 2 ^. Nu danas su poznate i vlastitosti pojedinih 
česti stanice. Tako znamo o staničnom tinju , da je a malih stanica veoma 
mehak , sasvim nemanjast i proziran , dočim je u starijih tvrd, pače u nekih 
bilina tako tvrd, da para kovino, onda dosta pata namočen žudmi, crvenimi 
ili mrkimi maatifi , po čem mora da i od svoje proeimosti mnogo izgabi. 
O njem znamo još i to, da kroz njega lahko probija voda, te da ga omehkne 
i nabubri, zatim da sastoji iz staničnine (Cellulose), koja je opet slučena iz 
agljibi, vodika i kisika. Uz stanični tinj priližu iz nutra nove naslage, koje 
se po njem poput kolobarića, prugica, uvoja, mrežica i inaće to manje to 
vi&e pravilno slažu te ga sve to viie debljaju. Čim je tinj deblji, tim sla- 
bije probija voda kroz njega, a kada jednoč probijati nenzmože, onda mora 
stanica prestati živiti. Drvova stanica je dakle mrtva, pa s toga ju i vidimo 
dosta puta u šupljih drvetih sasvim truhlu i sprhlu, nehudiv ipak životu dr- 
veta, buduč ono svoje najmladje i još neodebljale stanice ima u libovini, koja 
se svake godine ponavlja, kao Sto to jasno svjedoče svakoljetni godovi dr- 
veta. — O početnici futriculus primordialis ') znamo danas, da je ona tanka, 
sitnozoma opnica izpod staničnoga tinja, u kojoj sigurno ima dušika. Ona 
se u podpunoj cjelosti održi za cieloga života samo u nekih biiinah ili u nekih 
udovih od bilina. dočim je u dragih nestane, kada su stanice odebljale. — 
Prvina (protoplasma) jest mutna , zrnato • sluzava tekučina biele masti , koja 
ima dušika. Ona se nemieša sa ostalom kapljevitom sadržinom stanice, a 
često puta struji. Nje ima u svih živih stanica, ali je nestane, kada stanica 
ugine. Sto se tiče čudnovatoga pojava, najme strujanja prvine, to su učenjaci 
našli, da prvina u stanici struji kolo u okolo, netvoreć nikakvih postranih 
stmjica, ili da ona na taj način u kolu struječ tvori jošt i male strujice, koje 
teku posried stanice ^). Ona struji veoma polagano , jer se po našašču Moh- 
lovom u sekundi pomakne u nekih slučajevih za '/^^^ ", u arugih za Vtso'"' 
a u nekih za Visso"**)- ^"j® •^ j® mislilo, da je strujanje prvine vidjeti 
samo u nekih vodenih biiinah , ali u novije doba našli su , da je taj pojav 
občenit svim bilinam. Što je pako uzrok tomu čudnovatomu pojavu, to se 
za sasvim izvjestno još ni danas nezna. — O staničnjaku (koga Kob. Brown 
naziva „nucleus cellulae*^ a Schleiđen „cytoblast^> znamo sada, da je okmgla 
ili dugoljasto -okrugla, obično plosnata stvarca, Koja je ponajviše prozirna i 
nemanjasta, imajuća sitnozrnu sadržinu. On je velik 00220'" do 0*0009" ^)y 
nalazi se u mlađjih stanicah uviek a u starijih nestane ga prije ili poslije. 

^) Sebsehfs „Lehrbucfa der Anstomie nad Phjrriologie der G«wichM'' sv. 1. «tr. 37. 
^) H. Ton Mohr« „Grandinge der Anatomie and PhTtiologie der vegetabiKsebeD 

ZeUe« str. 174. 
' ^) To ime dao Joj H. pl. Mohl. O početnici veli N. Priogsheim, da nije drogo 

nego >«oJ8ka, jace ttinnta t egnenuta naalaga prvine. SchUcht*a »Lehrbnch der 

Anatomie uod Phjsfologie der GewJlehM'' str. 89. 
^) To strojanje opisao je Corti Ye<S god. 1774., ali se poslije bijaše sa njega sasrim 

zaboravilo, tako da ga god. 1807. morade Treviranus po drogi pot obreti. 
^ H. v6A Mdhrs' „Grundaiige der Anatomie and Phjrsiologie der vegetabilischen 

Zelle'' str. 201. 
*) St. Endlicber*s und Fr. Unger's .GrandzOge der Botanik" str. 22. 



Dosadanji napredak u prirodopUu. 109 

Njega vidifi ili prosta unutar u fitanici ili prietranSena a prvini, ali nikada 
izvan po6etnice. Od njega polaze strujice prvine, premda se čini, da on po- 
najviše na miru stoji , kada prvina struji. Nu ipak vidio ga je Mobi jednoč 
gore dole micati se , te je i proraćunao , da se je u sekundi pomakao za 
V45000' ' ')* Staničnjaka našli su u kratkih stanicah po 1 ili 2, ali u dugolja* 
stih dosta puta njih po 6 i više u jednom redu. Unutn u staničnjaku našli su 
dalje jednu malu prozirnu krugljicu ili njih više, koju su nazvali jez^ricom 
(nucleolus) od staničnjaka'). — U starijih stanioah ima malo prvine, ali zato 
ima tim više staničnoga soka, doćim ga je sprvince bilo samo u pojedinih 
prazninah, koje se stvoriše u prvini. Množina toga soka, što ga stanica treba, 
jest doduše različna u bilina, ali se ipak zna, da ga u savršenijih bilina u 
stanicah od većine njihovih ustroja nesmije nestati izpod neke stalne mjere, 
jer bi inače stanica uginula. Premda u staniČDpm soku ima dosta ustrojina 
i neustrojina otopljenih, to on ipak obično izgleda kao čista voda. ELadkada 
je on crveno ili modro omašten otopivimi crvenimi ili modrimi mastili. Premda 
je stanični sok stanici za život bezuvjetno potrebit, to ipak poznaju današnji 
učenjaci stanica, koje se mogu sasušiti i duže vremena sasušene, rek bi oba- 
mrle ostati, ali ipak zato nepoginuti, nego se opet iznovice oživiti, kada opet 
vode dobiju. Tako mogu vrsti od pezize i nostoka duže vremena sasušene 
ležati kao obamrle, nu topla kišica oživjeti će ih na novo ^). Tomu čudu po- 
dobno našli smo i u životinja, najme u kolosuka^). — U staničnom soku, 
koga su u novije doba marljivo izpitavali , našli su krutina: škrob, zelenilo, 
inulin , neke smole i težko-topive soli ; kapljevine : mastna i hlapiva' ulja ; 
otopine : slador, teklinu, dekstrin, drhteninu, razne soli i još neke druge stvari. 
Učenjaci su nastojali, da saznaju za vlastitosti tih pojedinih sastavina, pa su 
u tom i dobro uspjeli, ali bilo bi premnogo, aka bih ovdje izbrajao sve nji- 
hove vlastitosti, koje su nam danas poznate, s toga ću ja samo najvažnije 
spomenuti. — Škrob (amjlum) imadu sve biline osim gljiva, u kojih do sada 
još nije nadjen, ali ga neimadu sve u svako doba. Škrob su samo riedko našli 
bezlik, nego obćenito našli su ga kao sitna, nemanjasta, prozirna zrnca, ve- 
lika 7]ooo ^^ '^Viooo milimetra. Svako takovo zrnce sastavilo se je iz na- 
slaga razne debljine. Kao što Payen ući, pretvara se škrob u bilini za dobe 
njena rasta po malo u dekstrin i slador, a iz tih opet tvori se pod uplivom 
prvine i staničnjaka staničnina, koju prvina izlučuje kao opnicu. Znade se 
|09 i to, da lišajevi ovomu pojavu obratno tvore iz staničnine škrob ^). Inulin, 
oj i se nalazi kao sitna, okrugla, veoma prozirna zrnca, Čini se kao da u 
nekih bilina zamjenjuje škrob. njem uče Mulder i Payen, da se veoma 
lahko pretvara u slador. — Zelenilo (cblorophjU) 1. o kom stoji zelen lišća i 
inih zelenih udova biline, nenađjoše nigda otopljeno u staničnom soku, s čega 
niti neima zelena stanična soka. Ono je u stanicah ili bezliko, ili upodobljeno 

*) H. von Mobrs nGrandztige đer Anatomie und Pbjsiologie der vegetabilischen 
Zelle« str. 201. 

^ Prvi je staničnjaka vidio Robert Brown , ali Scbleiđen je prvi sbvatio njegovu 
važnost sa život stanice. staničnjaku veli Mobi, da sluzavo - zrnata krugljica, 
omotana opnicom, u kojoj vazda ima po jedna jezgri ca ili njih po viSe, a Unger 
veli, da je on mjeburićak, koji ima i opnicu i sadržinu to kapljevitu to krutu. 

^ H. Scbacbts nLebrbucb der Anatomie und Phjsiologie der Gewach6eM str. 55. 

*) Gledaj nRnjiževnik« god. H, sv. 3., str. 423. 

^) Škrob je bio poznat u staro doba, ali lučbeno izpitao ga je prvi Baspail, premda 
pogrjeSno, ali poilije Berzelias. Da su ikrobova zrnca sastavljena iz naslaga, 
pokazao je prvi J. Fritache. 



i" 

k< 



110 Ž. VukasoTid 

kao vrpca ili opnica , ili ponajviše kao manje ili veće knigljice '). Malđer 
mnije, đa se škrob pretvara u zelenilo, da zelenilo dakle nije drugo nego 
pretvorina iz škroba, ali tomu se mnienju protivi Mohl, koji je našao u sta- 
nicah kadkađa zelenila prije , nego su imale fikrobovnih zrnaca. On pače 
tvrđi , đa je postanak zelenila , koje se osobito na svjetlu tvori , u blizom 
spoju sa prvinom. Zelenilo pretvara se u nekih okolnostih u žuto mastilo, 
žutilo (xanthophyll) , u crveno ili mrko mastilo, crvenilo ili mrčilo (erjtfaro- 
pbyll). S takova žutila žuti se u jesen lišće naših drveta. — Teklinu i dek- 
strin nadjoše u bilinah cesto puta pomješane sa drhteninom i mastili. Dek- 
strin se tvori iz škroba , a iz dekstrina teklina. -— Sladora imadu veoma 
mnoge biline; u nekih bilina zamjenjuje on prije cvatnje škrob, a i postaje 
iz njega. — Drhteninu našli su u slnznih udovih bilja, nu razno preinačena. 
Mastna ulja našli su u staničnom soku plivajuća kao manje ili veće kapljice, 
i to najviše u sjemenju, dočim hlapiva ulja izpunjuiu ili pojedine stanice ili 
više stanica ili praznine izroedju stanica. Od hlapivin ulja polazi miris našega 
cvieća. Mastna ulja zamjenjuju u nekih bilinah škrob. Lučba novije dobe na- 
učila nas je poznavati razne vrsti i mastnih i hlapivih ulja, ali o tom mi 
nije ovdje govoriti. — Smolu i vosak našli su koje u stanicah koje kao la- 
čevinu izvan njih. O smoli misle, da postaje iz škroba, a vosku valjda da 
se tvori iz sladora. — Soli, što ih nadjoše u staničnom soku, jesu, kao lučba 
uči, slačenine iz lužnina ili lužnih zemalja i iciselina neustrojnih ili ustrojnih. 
Soli lužnina otopljene su u staničnom soku, a one od lužnih zemalja uledile 
su se ponajviše. Dalje nadjoše, đa su u tih solih osnovom ponajviše pepe- 
lika , sodika i vapno , a kiselinom da su : sumporova , nranikova , ugljikova, 
ceceljeva, srieševa, grozdova, jabukova i ine kiseline. ledcih znamo, da se 
u stanicah nalaze ili pojedince, ili njih više skupa sraslih, tvoreć ili zvjez- 
dolike kukance ili svežnjiće. Napokon mi je spomenuti, da su osim tih tvari 
našli u nekih bilinah jošt i drugih, premda manje važnih. 

Učenjaci nisu se tim zadovoljili, da su izpitali sadržinu stanice, nego 
su i o tom nastojali, da i postanak stanice saznadu. To hvale vriedno nasto- 
janje urodilo je dobrim plodom. Danas nam je poznato, da najprije postane 
staničnjak, za njim početnica, a onda stanični tinj, da dakle sadržina stanice 
postaje prije staničnoga tinja. Nove stanice postaju uviek unutar jur posto- 
jećih stanica, tako zvanih starica, a nikada izmeđju niih. To biva ovako: 
U stanici-starici postaje najprije toliko staničnjaka, koliKO stanica u njoj po- 
stati ima. Ti staničnjaci postanu ili iz staničnjaka stanice-starice ^), dočim se 
on razdieli, ili postanu iz nova iz prvine, uočim se ona na pojedinih mje- 
stancih skrutne kao sićušne gvalice. Poklem se je to sbilo, počme se počet- 
nica odkučivati od tinja na onakvih mjestih, koja su srieđ dvaju a dvaju 
staničnjaka. Ti odkučci početnice suvraćaju se prama središtu stanice, gdje 
se napokon i sastanu te skupa srastu. Sada je dakle svaki staničnjak obko- 
Ijen ovojem, koji je jedan dio početnice od stanice-starice. Te novo postale 
stanice, tako zvane stanice-mlađice , dobivaju na skoro tinj, koji se kao ta- 
našna naslaga staničhine izlučuje iz vana na površini od početnice. Čim se 
je stanica-mlađica dogotovila, započme rasti, to jest razprostranjivati se, pa i 
to biva usljeđ hrane, što ju tinju daje početnica. Ako je više stanica -mla- 

') Nageli tvrđi, da kragljice od zelenila nisu drago nego mjehnridi, te je on u 
nekih bilina na takTom mjehuridku dobro razlučiti mogao opnicu od zelene sa- 
đržine. On je pače osvjedočen, da su kragljice od zelenila sasvim podobne 
stanicam. 

^ Mohrs nGhrondzIige der Anatomie unđ Phjsiologie der vegetabilischen Zelle« 
str. 214 uči, da je taj način umnoženja staničnjaka riedak. 



Dosađanji napredak u prirodopisu. 111 

dica postalo u stanici-starici^ Sto obično i biva, onda se usljed razprostranjenja 
stanica-mladica razdere stanica-starica a njezin tinj se raztvori. U stanicah* 
mladicah radjaju se opet nove stanice, te tako može iz samo nekoliko sta- 
nica-starica proizaći a kratko vrieme velika staničevina, cieli ud biline, list, 
pup. Takovo umnoženje stanica nazivaju diobom. Ali Schleiden naSao je 
jost i drugi način umnoženja, a taj jest, da se neupotrebi sva sadržina sta- 
nice-starice na tvorenje stanica-mladica, nego samo neki dio sadržine, da se 
dakle stanica prosta tvori u stanici. Takova stanica - mladica jest prema sta- 
nici-starici premalena, jer nije sa njezinim tinjem u nikakvom spoju, ili ba- 
rem nije potrebno da bude. Izpitujuč razne vrsti bilja, doznali su učenjaci i 
za to, na koji od pomenutih načina se stanice umnožavaju u svakoj vrsti 
bilja i u svakom udu oiline, ali mi ovdje nije prostora, da i to sve nabrajam. 
Kn zato hoću u kratko da spomenem, 6to su doznali ob obliku stanica. Po- 
četni oblik stanica, koje se proste tvore, naSli su, da je manje ili vifie okru- 
gao, dočim se oblik stanica diobom postalih ravna i po obliku stanice-stiirice 
i po smjeru , kojim se je dioba obavila. Taj oblik promjenjuje se različito 
dielom usljed pritiska, što ga čini jedna stanica na drugu sebi bližnju, die- 
lom pako usljed nejednake hranitbe. Naravno je, da se stanice moraju u 
stisci sa drugimi stanicami splofititi sa onih strana, na kojih se sastaju, a 
sada je poznato, da tada postanu stanice mnogoplohne, ponajviše šestero- 
plobne. Isto tako je poznato, da usljed nejednake hranitbe postaju stanice 

Eruge, zrakolike, krpaste i raznovrstnoga nepravilnoga oblika. Tomu je naj- 
olji dokaz kaulerpa, resina od stope, koja ima razvržen koren, povaljenu 
stabliku, grančice i lišće, a to sve je u nje razvilo se iz jedne jedincate 
stanice '). Hrani li se pako stanica svagdje jednako, onda ona doduše raste, 
ali usljed takove hranitbe nepromjenjuje si oblika. Napokon mi je o tom 
još spomenuti čudo, Sto ga je Kersten odkrio, da se najme iz stanice može 
pače razviti sasvim druga biljka od one, koja bi se po pravilu iz nje izviti 
imala, ako se samo njezina hrana promieni. Tako se je on osvjedočio, da 
se peludka (koja nije ino nego stanica^ od pjegavoga klinčaca, iz koje bi 
se pravilno imao izviti klinčac (karanfilj) , ako se stavi na vlažni tresetnjak 
ili u stabliku od gjurine, doduše otegne kao i na njuški od klinčaca, ali da 
se na skoro promieni u stabljiku sa svržicami , koje se završe sa krugljiči- 
cami, u kojih ima sitnih zrnaSaca, podobnih sjemenkam. Iz te stanice po- 
stala je dakle sasvim nova biljka, koja je sasvim podobna pliešnjevom, koji 
5 ostaju na tvarih raztvorenih, truhlih i uzkisavajućih '). Tim je dakako nova 
oba protumačila barem dielomice tajnu o postanku pliešnjeva na bilini i u 
njoj. Pliešnjeva nalazimo medju inim i u sginulih stanicah raznoga bilja. O 
pliešnjevih unutar stanica mislilo se je, aa su oni boležljivi izvodi same 
staničevine , ili da su tud sami od sebe postali. Nu Schacht je dokazao, da 
plieSnjevi iz vana probijaju kroz stanični tinj u stanicu, pa da prelazeć iz 
stanice u stanicu dosta puta baš i duboko na nutar u bilinu dospjevaju. Na- 
ravno je , da pliešanj stanični tinj neprobija silovito , nego ga on polagano 
razluči na onom mjestancu, na kojem ga se dotiče kraj niti od pliešnja, i 
to usljed lučbenoga postupka, koji se unutar niti sbiva. S toga i nije rupica 
u staničnom tinju prostranija, nego je nit od pliešnja debela, koja se je kroz 
rupicu provukla. Dublje na nutar se provlačeć, razlučuje pliešanj staničninu 
i škrob, pretvarajuć ih valjda u slador, te dospjeva unutar u tanko - tinjate, 
neodrvenjene stanice. Nu pliešanj probija i debelo-tinjate, pače i odrvenjene 

^) Scbacht*8 »Lehrbaeb đer Anatomie and Ph^siologie der Gkw&cfaBe« str. 96. 
^ Klencke*8 i»Natarwi8sen8chaften der letzten funfzig Jahre und ihr Einflus« auf 
das Menschenleben str. 140. 



112 2. VuksBOvić. 

stanice, a pri tom ga pomažu pući. Samorodjom netreba nam postanak pliM- 
ĐJeva ni onda tumačiti, kada bismo pliešnjeva našli samo unutar u bilini. 
dočim ih iz vana na njoj nebi bilo, a to s razloga, sto bo je moguće, da je 
i tud pliešnjeva bilo, ali da ih je poslije zbog pomanjkanja hrane nestalo, ili 
što nemožemo uviek doznati za put, kojim je pliešanj tamo dospio. 

Učenjaci novije dobe dokazali su, da bilina neima cjevčica, kroz koje 
bi u njoj sok tekao, kao sto ih ima životinja. O njih se sada zna, da sok 
kroz njih neteče, pače da u sebi samo kratko vrieme s početka nešto soka 
imadu a da poslije ništa drugoga neimada do zraka. I to su našli, da ima 
dosta rodova bilja, koji nikakvih cjevčica neimadu, pa se danas zna i za te 
rodove. Učenjakom novije dobe imamo hvaliti, da su nam protumačili i do- 
kazali, da te cjevčice u bilina postaju iz redaka povrh stojećih si stanica, 
dočim se oni sljube i pretini izmedju stanica ili sasvim ili dielomice nestane ^). 
Pošto dakle cjevčice postaju iz redaka stanica, to jim moraju i tinji istoga 
sastava biti, da usljed nejednakoga izlučivanja nove staničnine iz početnice u 
stanica budu tinji iz nutra kolutavi, zavojiti, piknjavi ili prugavi, pa s toga 
će dakako morati biti i cjevčica kolutavih, zavojitih, piknjavih ili progavih. 
O stanicah se sada zna, da se njih više ili skupa spoji ili da ostanu nespo- 
jene. Spojene stanice sastavljaju stanice vinu (textus cellulosus), od kojih razni 
učenjaci uzimaju razne vrsti ^). Isto tako zna se i o cjevčicah, da se one u 
bilinah nikada nenalaze pojedince, nego uviek spojene kao obli svežnjići. O 
cjevnih svežnjićih pako zna se, da se oni pravilno nesastoje iz samih cjevčica, 
nego iz cjevčica i inih stanica, najme drvovica, likovica i osobito mezgovnica, 
paće da svaki takav svežnjić sprvince sastoji iz samih mezgovnica, od kojih se 
pako poslije neki redci pretvore u cjevčice, drugi opet u likovice i drvovice, 
dočim neki nepromienjeni ostanu. Ovdje mi je jošt spomenuti, da se te cjev- 
čice nesmiju zamieniti sa mliečnicami, o kojih se sada zna, da nisu ino nego 
osobita vrst likovica. Svaka mliečnica je dakle stanica, premda mnogostruko 
razgranjena, ipak sama za sebe, bez ikakvoga spoja sa drugimi mliečnicami. 
Iz toga sliedi po sebi, da mliečnice nemogu, kao sto su neki krivo mislili, 
u bilini raznaSati sok, koji je obično biel kao mlieko a riedko žut ili crven ^, 

Kada sam jur spomenuo drvovice, kazati mi je o njih, da je iz njih 
samih sastavljeno drvo od crnogorice, a većim dielom drvo bjelogorice, pače 
da ih imadu i zeline. One, buduć su debelotinjate , opore i tvrde, imadu tu 
zadaću, da bilini podadu potrebnu joj čvrstoću, s čega bismo nekim načinom 
mogli reći, da oue sastavljaju kostur biline« 

Buduć stanice nepriližu svagdje dosta dobro jedna uz drugu, ostaje iz- 
medju njih praznina, s čega je u staničevini i viditi postaničnih jažica i jazi. 
Postanične jazi su prostrane a jažice su tiesne , ponajviše trougle. U nekih 
bilina postanu iz tih postaničnih jažica prave spremke osobitih sokova. Po- 
moćju sitnozora doznalo se je još i za ine praznine i jažice u staničevini, 
tako zvane uzdušnice, koje postaju ili usljed osobitoga razvoja stanica, ili 

^) Malpigbi i Grew bijahu prvi , koji u bilinah istodobno obreše cjevčice , ali pl. 
Mohl bijaše prvi, koji njihov postanak iz stanica protumači. 

^ H. Schacht razlikuje ove vrsti staničevine: staničevinu gljiva i lišigeva; stani- 
čevinu resina; parenhim (srčikovinu) ; meigovinu; cjevčice; đrvovinn; likovinu; 
tjeničnu staničevinu; staničninn plute (Lehrbuch der Anatomie und Ph/aiologie 
der Gkirachse str. 153, 154, 155). — Mayer raalikige: merenhim (krug^aše- 
vinu), parenhim, prosenhim (drvovina) i pleurenbim. — Link razliki^e: paren- 
him i prosenhim (£. Winkler'8 „Oeschichte der Botanik" str. 457). 

^) mliečcu govori već Theophrast, ali mu nepoznige ni sastava ni mliečnica. 
(Theopbrasts Naturgeschichte der Gewachse od Sprengela sv. L, str. 42, 307.) 



DosHdanji napredak n prirodopisu. 113 

usljed osobitoga načina nmnoženja i poredanja stanica. U takovih prazninah 
je uviek zraka i one su za to oaredjene^ da u bilini posreduju kolanje zraka^ 
koje joj je za život neobhodno potrebno. 

Stanice u staničevini spaja medju sobom medstaničnina, o kojoj Schacht 
misli , da postaje iz raztvorine tinja poginulih stanica-starica ^). Pomoćju sit- 
nozora dokazali su, da medstaničnine ima i izmedju stanica cjevnoga svež« 
njića. Medstaničnine neimadu doduše životinje, ali u pla&tu nekih životinja*) 
našli su staničnine tako naslagane izmedju rarenica dušičnatih, da ona jednu 
mrenicu razstavlja od druge. 

Tjenica (epidermis ^) omata kao koža sve male zelene udove biline. 
Nju imadu sve biline osim gljiva, lišajeva i resina, koje su sastavljene samo 
iz jedne vrsti stanica. Tjenica sastoji, kako je sada poznato, iz jedne vanj- 
ske naslage stanica, a kadkada i iz njih više. Stanice su sploštene, više ši- 
roke nego visoke, a sljubile su se jedna s drugom tako, da izmedju njih možeš 
samo gdje no gdjesto viditi malucnih praznina. Najznamenitije u tjenice jesu 
puci (stomata), koje već za rana na taj način postaju, da se unutar nekih 
tjeničnih stanica diobom stvore po dvie nove stanice, po tom se tinji stanica- 
starica raztroše, a napokon se par a par stanica - mladica u sredini razkući, 
ostaviv izmedju se lazicu, koja je nekada prostranija a nekada tjesnija. U 
savršenijih bilina našli su izpod pući, ako u nju neposredno nevođi koja uz- 
dušnica, šupljinicu, tako zvani uzdušnjak (athemhohle), u kojega vode i iz- 
lievaju se zrakom napunjene postanićne jažice. Svaka tjenica neima puci. 
Tako je poznato , da u bilina pod vodom rastućih tjenica neima pući , da u 
bilina na kopnu rastućih tjenica gornje strane od lista dosta puta neima puci, 
pače da u nekih od potonjih bilina tjenica neima nigdje puci. Još mi spo- 
menuti o svrbi tih puci. Kroz nje najme ulazi zrak u uzdušnjake ter se tud 
razstavi u kiselik, dušik i ugljikovu kiselinu. Odtale se razdiele i razidju 
kroz postanične jažice po cieloj bilini. Istodobno odstranjuju se iz biline 
kroz puci oni plinovi , što ih je bilina kao nepotrebne u postanične Jažice 
izlučila, ponajviše ugljikova kiselina i kisik. — Sve tjenične stanice izlučuju 
manje više ; skutnuta lučevina jest prava potjenica (cuticula). Ona je kao 
tanka kožurica ovila površje bilja, a postaje, kao što sada znamo, iz staničnih 
tinja prijašnjih stanica-starica, deblja pako poslije lučevinom. Sto ju izlučuju 
stanice izpod nje. Stanice, koje preveć izlučuju, neimadu potjenice, dok to 
traje*). Tjenica je veoma mnogo puta porasla dlačicami (pili), liušticami (le- 
pides), žliezdicami (glandulae), čekinjami (setae), boculjami (aculei). Dlačice 
nisu drugo nego produžene tjenične stanice. Žaoke su dlačice sa pognutom 
glavicom na vrhu. DoČim dlačica može sastojati iz jedne stanice ili njih više, 
sastoji Ijuštica iz više stanica. O Ijuštici može se reći, da je više-staničava, plos- 
nata dlačica sa kratkim držkom. Ljušticam su manje više podobne žliezdice, 
koje sastoje iz kupica dlačica. I o čekinjah zna se sada, da nisu drugo nego 
debelo-tinjate odrvenjene dlačice, kao što opet boculje nisu ino nego kupici 
đebelo-tinjatih odrvenjenih stanica. U mnogih bilina nakupilo se je u tjenici 

*) MoldeDhawer i Agardh prvi su , koji spominju , da izmedju stanica neke tvari 

ima, ali pl. Mohl je prvi tu tvar nazvao tiintercellularsubstanzu (međstaničoiDom). 

Schleiden i Unger misle, da medstaničnina nije drugo nego lučevina stanica. 
^ U plaStu od nphallusia mamili ariš« (Schacht's nLehrbuch der Anatomie und 

Pbjsiologie der Gew'&ch8eu sv. L, str. 133). 
*) Tjenicn su prvi točno izpitali otac 1 sin Rroker. — Brongniart je prvi razlučio 

potjenicn od tjenice i spoznao ju kao tanaSnu kožuricu. 
^) Treviranus i Schleiden misle, da potjenica nije drugo nego lučevina tjeničnih 

stanica. Mohl razlikuje pravu potjenicu i potjenične naslage izpod nje. 

Kf^evnik HL L 8 



114 Ž. Vuk as ovi ć. 

Iju&tica iz kremenjače , pa a toga jim je površje hrapavo. Na nekih ađovih 
biline nestane na skoro tjenice, a na tih mjestih zamieni ju pluta (suber ^)j 
koja postaje u tjenici ili izpod nje. Stanice • plutovice , u kojih su tinji iz 
osobite opružne tvari , razderu najme na skoro tjenične stanice te oviju lub 
mjesto ^enice. Plutu ima sve naše drveće i grmlje, pače i onako vo drveće, 
u koga je lub sasvim gladak, samo da je u nekoga drveta tanja a u nekoga 
deblja. Ona je opredieljena, da bilinu čuva od nepogoda i ozledi joj zacje- 
Ijuje, buduć su našli, da su se sve zacieljene ozledi pokrile plutom. Ako 
tanki kupici plute probiju tjenicu, onda postanu na dotičnih mjestih pjege 
(centicellae), koje su sive ili smedje. 

Danas je poznato, da nutarnji sastav biline nestoji ni malo o njenom 
vanjskom obliku, nego samo o tom, kako su se u njoj pomenuti cjcvni svež- 
njići prama sebi i prama ostaloj staničevini poslagali. Našli su, da je to raz> 
redjenie različno u bezsupnica, jednosupnica i dvosupnica. U bezsupnica 
(acotyledonae) smjestili su se cjevni svežnjići ili samo u sredini od stablike 
i grančice, ili su se u stabliki i grančici pravilno ili nepravilno u kupićih 
razmjestili. U jednosupnica (monocotyledonae) razmetnuli su se u staničevini 
cjevni svežnjići sasvim nepravilno, bez ikakva reda, dočim su se u dvosup- 
nica (dicotyledonae) pravilno poput zraka poredali okolo sredine. Kao što 
se je za tu razliku nutarnjega sastava bilja doznalo, tako se je doznalo i 
za razliku drva (lignum). Ono je najme u drveća bjelogorice sastavljeno iz 
cjevčica, drvovica, mezgovnica i libovnica*), a u paoma iz cjevčica, liko- 
vica i libovnica, dočim je u crnogorice sastavljeno iz samih drvovica, kao 
što sam to jur napomenuo. 

Stanica ima ovršiti dvie glavne obave, najme hranjenje i razplodjenje. 
U najnesavršenijih bilinah, sastojećih iz jedne jedincate stanice, obavlja ta 
ista stanica i hranjenje i razplođjivanje , i to u prvoj dobi hranjenje a u doc- 
nijoj razplodjenje. U savršenijih bilinah obavljaju posebne stanice hranitbu 
a opet posebne razplod. Kako se stanice razplodjuju, jur je spomenuto, a 
kako se biline razplodjuju , kazati ću, kada budem govorio o cieloj bilini i 
njezinom životu. Stanica upija kroz svoj tinj hranu kapljevitu ili uzđušnu, 
nu krutu nikada, pa tu hranu i priugotavlja ona u sebi. Kojim pako nači- 
nom i kakvom hranom se ciela bilina hrani, to ću poslije kazati. Sada mi je 
još kazati, da sam o stanici s toga nešto obširnije govorio, jer je upravo 
ona najvažniji obret nove dobe, i jer bez poznavanja života stanična nemo- 
žeš znati ni život ciele biline. 



^) Sprengel je prvi, koji govori o pluti, koja po njegovom mnienju postaje u tjenici. 

^) U libovnicah tvore se i nove stanice i veoma razne tvari, kao: Škrob, slador, 
teklina, mastna i hlapiva ulja, smole, zelenilo i druge. Iz takovih stanica sa- 
stavlja se libovina, bez koje nije niti jedne biline niti jednoga uda od biline, 
dapače ima bilina, koje sastoje iz libovine ili sasvim ili većim dielom. 



>oo9So^* 



Nešto o vatrometih a obće, a napose s obzirom 
na JDgoslovjenski podanak. 

Priobdio 
C. A. Bakotić. 

O postaoku zemlje. 

Zemljoslovci tumače postanak sadašnje spodobe zemlje slieđećim nači- 
nom. Vele, da zemlja sastoji iz svemime tvari, koja se je odtrgla od sunca, 
kad se je ovo tjelo preustrojavalo. Takova tvar nije bila svakako niti u 
stanju kapljevnom niti u krutom, nego je morala biti u niekakvom razvlače- 
nom stanju (materia diffiisa). Netom se je ova tvar odtrgla od sunčane mase, 
u isti man ostala je podvržena dvjema silama: i to privlačenju sunca i mole- 
kularnoj privlačivosti. Prva ovih sila držala je zemlju u savezu sa suncem, 
a druga stiskala je čestice tvari okolo naokolo njenog središta; te se je 
tako zemlja u svom prvom razvitku nalazila u nekakvom stanju ravnovjesja. 
Nu ovo ravnovjesje bilo bi svakako nestalno bilo, da u isto doba zemlja ne- 
bijaše podvržena okretanju okolo svoje osi dok se je okretala i okolo sunca. 
U ovom dosta brzom okretanju odnosno na veličinu planete, tvar se je upo- 
ređala ostavSi dakako razredjena napram središtu veće nego li napram po- 
vrSaju. Prostor, u kom se je ovaj pojav izperio, imao je dakako veliku 
razliku u toploti napram toplini zametka zem^e; te buduč da je ova tvar 
po sebi loši voditelj topline, ona se je po površaju ohladila, i to iz dvaju 
uzroka: 1. jer je prostor, s kojim je površaj zametka bio u dotikn, preveć 
leden bio ') , 2. jer osrednja toplina nije mogla lošim voditeljem doprieti do 
površaja. Da se nisu paka niti odmah niti sve do danas uzporedile osred- 
nje molekule u stalnom ravnovjesju, to nam svjedoče oni zemljoslovni po- 
javi, koji nas često iznebuše to na jednom to na drugom mjestu površaja 
ove planete. — U prvom zametku dakle zemlja prem da je sadržavala u 
sebi inovrstna počela, iz kojih je sastavljena, ipak je morala sastojietti iz 
jednorodne mase, koja se je kašnje podielila, i to u velikih rastancih 
vremena , u sve one nasade , koje dan danas učenjaci broje. Najglavnije ta- 
kove nasade morale su se svakako uzporediti več kako je zemlja zauzimala 
svoju klubkastu spodobu. Razvlačiva tvar, u svom prolazku od neizmjerne 
topmie do neizmjernog leda, rad prostora, u kom se je nalazila, prošla je 
svakako iz toga stanja najprije u kapljevno ; i u tom postupnom pretvaranju, 
razvitkom osrednjih sila , podigle su se kašnje kopnine , to u spodobi pluto- 
ničnih klisura, to u spodobi vodenih klisura, to u spodobi metamorfičnih 



^) Sv^mfmi prostor, veli se, da ima — 50^ R. toplote; a možda još i manje. 

8* 



116 C. A. Bakotić. 

klisura; i tako se je ustanovilo ono ravnovjesje izmedju kopnina i mora, 
koje se nemože poremetiti; jer se nalazi u suglasju s nutrnjimi silami zemlje. 
Planine dakle nisu proizvedene ohladjenjem izvanjske tvari, nu uzdignućem 
nutrnje^ iza kako su se izporedile nekakve poređe, bilo to usljed lučbenoga 
djelovanja, ili usljed munjino-magnetičnoga djelovanja, ili medjusobnim slu- 
čenjem ovih dvaju djelovanja. Mi moramo smatrati središte zemlje kao 
ogromnu lučbenu tvornicu, gdje no nam priroda pripravlja sve one promjene, 
koje se opažaju na površaju planete, na kojoj mi stanujemo. 

O vatrometih u obće. 

Najveći pojav , to jest onaj , koji da se izperi , iziskuje najveću silu i 
koji nas straši ujedno i uzveličava, to je doisto pojav vatrometa. Taj pojav 
zavisi možda ili o stalnom ili o vremenitom saobćenju površaja zemlje sa 
središtem. Izmislilo se je, da on zavisi o jednom izmedju triju slieđećih 
uzroka. Nekoji ga proizvadjaju iz neprestanoga djelovanja zažarene tvari u 
središtu zemlje , koja bivši zbijena odnosno u malom prostoru , traži da se 
budi kako razširi, te zato upire neprestano proti površnoj tvrdoj kori; i da 
samo negdje nadje kakav prolazak do površaja, ili da nadje istu koru po- 
vršaja ne posve stalnu , prodre svakojakim kidanjem. — Drugi drže , da se 
taj pojav izkoli jedino usljed neprestanoga lučbenoga djelovanja izpođ povr- 
šaja zemlje. — Treći napokon mniju, da je munjina ona sila, koja u nutr- 
DJosti zemlje proizvadja ovu vrst pojava. £le ako se samo OAvrnemo na 
ustroj zemlje, moramo se najvećma držati prvoga mnienja, toliko više što se 
može držati, da je drugo i treće sadržano već u prvom. I kad promislimo, 
da toplota zemlje raste od površaja napram središtu svaku 100 metara za 
jedan stupani, osvjedočeni smo, da izpod ove čvrste kore, koja neima doiato 
svuda jeđnaKu guštinu, nalaze se sve to topliji nasadi, dok napokon pram 
središtu moraju biti zažareni, a upravo u središtu mora obstojati plinovno- 
zažareni raztoK. Ako se dakle kojekuda i kojekako podere izvanjski oklop, 
moraju se svakako izporediti ovi vatrometni pojavi. 

Broji se dan danas do 270 djelujućib vatrometa na zemlji, izmedju ko- 
jih do 190 nalazi se po obalah i po otocih tihoga Oceana. Lyell je prera- 
čunao, da u različitih mjestih zemlje najmanje 20 takovih planina kida vatru 
svake godine. Nizki vatrometi češće kidaju nego li visoki, koji, ako i ki- 
daju, prije se otvore na boku nego li na tjemenu. Vatrometi se nalaze izpo- 
rec^eni na kupove ili u upravnoj liniji, kao što to biva u sugorju And&. 
Samo na otoku Jave ima 38 vatrometa. Ove se planine dižu uviek blizu 
mora; jedini primjer vatrometnoga kidanja daleko za 1500 milja od mora, 
opažamo na visočini iztočne Azije. — Vrhunci vatrometa obično su sastav- 
ljeni iz nagomilanih velikih klisura izpuhane trakite i lave s razonođjenimi 
prodoli ; a čunj izmeta najčešće je osamljen i okružen težkimi grebinami, na< 
stavljenimi jedna na drugu: i to je izpuhani krater. 

Pojav kidanja vatrometa najčešće je izjavljen trasom, što nas jol većoia 
uvjerava, da površaj zemlje n ovih pojavih saobći sa središtem. Trus se po- 
javila ne samo u obližih mjestih kojega vatrometa, nu takodjer i u više 
odaljenih. Da je to isdna, dosta je napomenuti, da trus, koji je^ srušio Lis- 
bonu 1. studenoga god. 17-55., osjećao se je na Alpah, na obalah Švedske, po 
Antilah, po Canada-u, po Turingiji i napokon po močvarah Baltičkoga pri- 
morja. Odaljene riečine bijahu izgubile svoje korito. Topli izvori Toeplitza 
najprije bijahu se osušili, te poslije protekoše opeta omašćeni željeznim kišom, 
poplavivSi grad. U Gadici more se oijase podiglo za 20 metara vrh običnoga 
omirja. U malih Antilah, gdje plima dosiže najvećma do 75 centimetara. 



Neito o vatrometih. 117 

crni valovi bijahu %e podigli za 7 metara visoko. Tras se je rasSirio onaj 
đaa površajem većim za 4 puta od Evrope ^). 

Tim vidimo I da se ove podzemne sile na daleko razlazu, i to ne po- 
vršno nego duboko izpod površaja, izjavljajući svoje djelovanje kroz one 
neizmjerne pukotine, koje se križaju svuda uzduž > poprieko, naobal po ze- 
maljskoj kori. 

Iz već navedena uvidja se, da možemo brojiti dvie vrsti vatrometa: 
jedni su uviek otvoreni t. j. spojeni neprestano s nutmoftću zemlje, a drugi 
kidaju na razmake. Kad se otvor vatrometa zaguSi, cesto se planina provalii 
i na mjesto vatrometa objavi se sumpomjaća ili vrijuće jezero. 

Ima dovoljnih znakova, kojima se mogu označiti takove planine. One 
su , kao 6to se je reklo , blizu mora ; dapače mnogi tvrde , da one moraju 
biti neposredno skopčane s morem. 6to nam nekim načinom dokazuje raz- 
lučba kidanih tvari. One stoje osamoćene u spodobi cunja , kojega je tjeme 
vrlet i grebina. S one strane, s koje se izkidana tvar nalaže, bujno se raz- 
vija svako bilje. Izpod takovih planina ili blizu njih imaju traga sumpor- 
njače, sumporna vrela ili u obće topla vrela itd. 

Da li imaju traga vatronietne gore na jagoslovjeiisl&oni podanica. 

Humboldt (iz koga sam uzeo više podataka ovdje razvijenih) osvrća- 
jući se na turske pokrajine veli : „Indices d'une ancienne rćvolution du globe 
se trouvent sur beaiftoup de points du continent de la Ghrece et dans FAsie 
Mineure, pays qui seront pour le gćologue une riche mine d' observations, 
quand la lumiire sera retournće dans le foyer d'ou elle a commencć k ray- 
onner sur TOccident, quand Thumanitć tourmentće ne gemira plus sous le 
joug barbare des Osmanlis.^ Nu da se je rečeni učenjak osvrnuo na cieli 
balkanski poluotok, mogao je zaista svoju slutnju joi većma ojačati. Ako se 
od Ljubljane putuje kroz dolnju Kranjsku napram Trstu, te ako se nadalje 
pozorno motri kopnina uzduž hrvatskoga primorja ili jofi napried i dalmatin- 
skoga primorja; ako se prateć Julske Alpe prouči slovinsko zemljište čak 
do mora, mora se za stalno reći, da će onaj, koji bude sretno proučio ove 
krajeve u zemljoslovnom obziru, obogatit znanost neizmjernim blagom. Ko- 
rak za korakom ovo je sve vulkanička zemlja, na kojoj ona možda nebrojna 
srediita izmet& nebijahu joS po nikomu označena. Dao Bog, da se i kod 
nas ustanove jednom takova znanstvena družtva, koja bi nam proučila barem 
pođanak, na kojem živemo. Jer moramo dosad priznati svietu, da barem u 
zemljoslovnom obziru, bolje poznajemo amerikansku kopninu nego isto zem- 
ljište trojedne kraljevine. Koliko krasna nauka nebi pribavilo zemljoslovcu 
znanstveno motrenje primorskih i dalmatinskih otoka; kakvih vrela za pri- 
spodobu ove znanosti nebi se našlo a Gk*anici i u pobližoj Bosni ? Ja nisam 
u ovoj vrsti nauka nikakav stnakovnjak, nu ipak i površnim motrenjem uvi- 
djaati važnost sustava našega podani, te zato ove nekoje opazke predla- 
žem našim strukovnjakom, Sa bi jih oni pobliže proučili. Dubrovnik, slpvin«- 
ska Atina, bijaše jur srušen tmsom. Mljet, liepi otočić jadranskoga mora, 
pokazuje primjer ulupljenoga vatroneta, iz kojega izvire aetrošivim vrelom 
sijaset plovućcieu Uzlovi okruglih otočića uzdignutih iz dubine jadranskoga 
mora, takove su spodobe, da dosta jasno pokazuju vulkanički izvor. Ovo su 
podatci javni i obćeniti nu jošte neproučeni. Kao primjer kušnje u takovom 
motrenja navesti ću ono, što sam opazio na brdu Mrljanu, koji se diže nad 
gradom Spljetom u Dalmaciji. 

■) Hamboldt: Tableaui de la Nature. 



t 



118 C. A. Bakotid 



Pogled SpUeta ^) i njegove okoli«^e. — MrUan. — Njegova spodoba 
i viflina. — Njegova priroda I zakljaeei« 

Spljet grad stoji pri 43° 30 11" sjeverne zemljopisne Širine i pri 16" 
26' 10' iztočne zemljopisne dužine uzete od Greenwicheva poldnevnika. On 
se Siri u polukrugu pred okom, kad se s mora dojedri. Prizor je veličan- 
stven; i to vesela to ubijena duša mora pred njim da uzklikne. Tvrdi miri 
palače rimskoga cara Đukljana gdjeSto razdrti, gdješto poderani^ svuda sine- 
djavi, crni, jer jih je vrieme omrčilo, pašu i sada polovinu grada. Nove 
zgradje posvuda izvedene izkazuju bježavu mladost napram kostastoj starosti« 
Na temelju, koji je prije obmivalo more, sada se kule dižu. Zagrađja su 
protegnuta i izčišćena, putevi razkrojeni, zvonici dogradjeni: — a svuda te 
vinograd i vrtao obkoljava, sunce grije a val cjeliva. Razlomijena sila rim- 
skih careva na moru, grabi ti korak pred Zvonimirovom krunom, dokle je 
Orseolo razvio Lavov barjak po našem kraju i uništio gušu od Neretve, al' 
ujedno s gušom zakopao je i narodni ponos žalostne ove zemlje. Ovuda su 
prolitali orlovi rimski, ovuda je La\^ svetoga Marka brao kite i resio svoju 
poviest našom krvlju , — ovuda je tudjin koracao iogunast kao po stečevini 
svojoj ; — a naši djedovi, koji nisu uzmicali ni poklecali pred crnom silom, 
posrćali su uviek kad jih je laskala mama lacmanske udvorice. — Pred ovim 
veličanstvenim prizorom tko nebi uzkliknuo: Mila Dalmacijo! jesu li izbro- 
jeni tvoji crni danci ili će jih se još množina nasukali ? • • • Kad te vidim, 
kad se tebe sjećam, čini mi se, da te mogu prispodobiti tužnomu groblju, 
na kojem Ijesketaju simo i tamo zlatni napisi — izvanjska gledja. Podbra- 
dila si se i zamotala kao udovica, koja plače svoga muža dok ga se nena- 
plače: ele tvoj čovjek žive, bolan je ali žive; ustani ženo, osvjetlaj se 
te se požuri , da mu ranu izliečiš , da mu jade olakšaš ; skupi svoje sinove 
vesele i skladne u razbujenoj mladosti te se života nazivi. A ti morska že- 
nice, Spljete bieli, budi nam dragocjeni kamen naše sreće i našega uskrs- 
nuća. Dosta te je tudji žalac probadao, tudja ruka pljeskala, tudja rieč pri- 
vabljivala, tudja haljina zanašala, tudji narod dražio; — neuzkrati sinovom 
svojim ime i pojam velike otačbine , uzorane i uzkopane domaćim ratilom, a 
nakićene zelenim i mirisnim cviećem svojim. 

Iza građa pram sjeveru, za koji puškomet daleko, ugleda oko kašte- 
lansko more, koje se lasći i cakli tihano kao jezero, i koje plAče na okrug 
sedam sela, što se dižu ukraj njega, kao sedam labudova, kao sedam braće 
u kolu uhvaćene, kao sedam moma zagrljenih o večernjoj zabavi kad silazi 
sunce. Povrh sela raste svuda na brežuljcih zelena maslina, razbujena oskoruša, 
kitna mendula, drobna smokva, stepasta braskva, i na trkljak pripeta stere se 
loza po zemlji. Kaštela su župna i liepa kao dar božji, a njihovi sinovi pri* 
stali i kipni ljudi, slavna grana hrvatskoga plemena, starinom junaci, poka- 
zuju i dan danas svojom krasnom strukom smionost svojega srca. rram 
iztoku leži starodavni Solin, okružen svojimi poderinami i svojom povieSću 
kao najtvrdjim bedemom, kroz koji teče i dan danas ona rieka, koja je tada 
plAkala mramorne stupove uzvišenih palača, a sada para korito i ruši obale, 

') Ovu riec „Spljet" stari filolozi proisvadjajti iz latinske rieŽi Palatiam; nti 
moj štovani prijatelj Kazali kazao mi je jednoć , da je Čuo n Hercegovini , da 
narod pod imenom « spljet** razumieva nasipnu zemlja ^=s terra d^allnvione. 
1 tko je Spljet vidio, mora priznati, da je sagra^jen na nasipnoj zemlji, koja se 
je možda splila daždom, potokom ili bujicom s okolo stojećih planina, koje sa 
za tim, većim dielom, i ostale gole. 



Nešto o vatrometih. ] 19 

trgajuć graje plodnih livada. Oh da ona voda ima glasa ! oh da ono tlo ima 
rieči! • • • Na tavanih izgujbanog mramora nagradila 8e zemlja, iz koje se 
penje loza, razbuja maslina, vitla se lovorika i br&ljan, i posvuda podvije se 
vrba kao milostiva žena kad nariče obaljenom i raztresenon) kosom nad mi- 
lim pokojnikom. Pram zapadu diže se iz mora Trogir sa svojim hramom, 
koji bi krasio i Rim sveti, kad bi se u njem nalazio. Pram podnevu penje 
se otresito iz vala siedi Mrljan, kremenit, spiljast, podkopan, gol kao kuća 
bez gospodara. Onaj Mrljan, koji se je zelenio kao zelenika za vrieme solin- 
ske propasti, sada je s veće strane pust, kukast, zarašćen bliedom kaduljom, 
indijanskom smokvicom i čvrstim Aloem, i iedva se s ove strane koza po 
njem nabrsti. Oh da Mrljan otvori svoju ćeljust te da stane mrmljati i ki- 
dati kao možda jednoć, što bi bilo sa Spljetom, koji mu na podnožju stoji i^ 
koji viri pram jugu zvonikom svetoga Dujma kao jednim okom? Pusto li 
si Spljetsko polje okićeno vrtlom, sadom i vinogradom, nakvašeno božjom 
rosicom a ljudskom nenavidicom. Tebe kriepi tvoja poviest i ufanje boljih 
vremena: dao Bog da ti se čiste nade neizpuše u cvjetanom pupku, što ti 
se je stoprv naherio. 

Sad se može najlakše uzrazumjeti usred koje veličanstvene prirode stoji 
Mrljan. Pedeset koračaja daleko od grada napram zapadu on se pruža u more ; 
samo je jednim okrajkom spojen s kopnom, i na tom okrajku stoji Veli Varoš. 
On pokazuje tri vrhunca sasvim okrugla i rek bi šiljasta, medju kojimi onaj u 
srieđi visok je za 578 bečkih stopa, v eoma je različit prizor ovoga brda, ako 
se motri s dva različita stajališta: t. j. s rta, na kom je groblje svetoga Stjepana, 
ili s rta od Poljuda; s drugimi riečmi da li se motri strana Mrljana, koja je 
obraćena pram podnevu, ili ona koja je obraćena pram sjeveru. Sa strane 
podneva Mrljan je bujno obrašćen svakim cviećem i svakim voćem ; a sa strane 
sjevera (kao što sam rekao) on je gol i kukast. Obale su na moru sa svih 
strana hridovite i visoke, i opaža se sve okolo naokolo neobična dubina u 
moru. Mrljan je sav može se reći podpokan i šupalj, i ja mislim, već kako 
sam vidio, da je Veli Varoš sasvim sagradjen na prirodnom svodu, ili vrh 
podzemnih galerija. Počamši iza Bajamontove palače otvara se podzemno 
zijatno, koje vodi kroz brdo za dvie i pol talijanske milje daleko, te se na 
svršetku sdružuje s popriekim žliebom, koji para brdo od sjevera do po- 
dneva. Ovaj poprieki podzemni žlieb ima više izvanjskih otvora, u jednom 
od kojih da se izpali kubura, čuje se razlievanje glasa izlaziti bistro kroz 
glavno zijatno iza rečene Bajamontove palače. Dubinu takovih podzemnih 
prodoli nije mi bilo moguće opredieliti : nn ona je svakako zamašita , te se 
mora uvijati i pod morem. U jedno takovo zijatno pram sjeveru brda spu- 
stio sam za jedno 20 hvati duboko dobro zažareni plamen svieće, i u toj 
dubini svieća se je utrnula čudnovatim štropotom i jakim plamenom, razvija- 
jaći zagušni vonj sumpora. Kroz to isto zijatno spustio sam komad daske, 
koja je izplivala poslije nekoliko sati za dvie i pol talijanske milje daleko 
iz izvora sumporne vode. Taj izvor teče neprestano iz grebina pram po- 
dnevu na podnožju brda kroz sredinu Veloga Varoša, te se u more izlieva. 
Ova sumporna voda mora svakako izvirati iz dubokih podzemnih tavana, 
jer je ponešto i mlaka, navlastito dok stupi u dahokružni zrak. — U sluča- 
jevih kad trus zadrma zemljom, kroz ova zijatna čuje se onaj čudnovati tu- 
tanj, kao da se uzlovi razriešavaju podzemnim gruvanjem topova. — Na 
Mrljanu sa strane sjevera može se opaziti, da je kamenje najvećma kreme- 
oito, te su se odatle i vadili u staro doba oni kremeni, što su se upotreb- 
ljavali na dugocievkah i na kuburah. — Tjeme navlastito središnjega šiljka 
Mrljana sastoji se iz nagomilanih grebina uz vrletne prodoli i razpukline kao 
ito obično biva pri krateru vulkaničkih planina. 



120 C. A. Bakatid. 

Usljeđ ovib oznaka') ja mislim đa 8d mo£e zakljtifiiti, daje Mrljan 
ugnSeni vatromet. Ždralo kidanja morao je biti osrednji fiiljak, a iskidana 
tvar morala se nadometati sa strane podneva. Sad nastaje pitanje: da li je 
Mrljan sam po sebi sačinjavao nzalj vatrometa ili je bio spojen s kojim dru- 
gim uzljem. Ja mislim, da se tomu nemože odgovoriti dok se svestrano 
i potanko neobjavi sveza otoka i otočića Jadranskoga mora, i n tom bi 
nam velika korist doprinieli nali strukovnjaci. Doba kidanja Mrljana sva- 
kako je spojena s razvojem ili s uzdignućem nadih ostrovčića, i moči če se 
označiti točno jedino onda, kad bade protumačen svestrano na6 podanak. — 
Dao Bog, da nebnde nam uviek tudjin največma morao kazati, kakva nam 
je kuća i zemlja naša. 

Ove crtice sam napisao jedino iz dobre volje napram nafiemn napredku 
i želio bi, đa se kao takove i primu. 



^) I bilo bi jih još na broju. 



II. Kratke književne viesti. 



Ćirilski zbornik XVI — XYII. stoljeća u biblioteci 

Kukuljevićevoj. 

Opis 8 izvadcima. 

U opisu knjižnice Kukaljevićeve (Književnik II. str. 318) spominje se 
medju „rukopisi slavenskimi'* pod brojem 4. takodjer neki ćirilski zbornik, 
ja već neznam pravo, jeda U onaj pod brojem 8. »rodoslovje srbskih vlada- 
rov" ili onaj pod brojem 17.: „rodoslovje svetih ktitor i gospod srpskih««. 
Po naslovu sudeć rekao bih, da se onaj rukopis, koji je sada u mene, raz- 
umieva pod broj 17., ali s druge strane pomislio bih opet prije na broj 8., 
zaUo je taj rnkopis, o kojem ću ovdje da govorim, pisan na artiji, a za onaj 
pod brojem 17. kaže se, da je: cod. perg. saec. XV., fito se za naS rukopis 
nemože kazati. 

Nu bilo kako mu drago, ja ću da govorim o tom, da u knjižnici Ku- 
kuljevićevoj imade ćirilski zbornik, rukopis od artije u srednjoj osmini, koji 
sudeć po pismu i ostalom karakteru spada svakojako u XVI. ili XVII. sto- 
ljeće. Njogvv je sadržaj veoma bogat i raznolik, a dielomice takodjer zanim- 
ljiv i dosta važan. 



Na dvanaest prvih listova imade : „PoAO€/ie«b CTTjfii RTHTO|^b n rocno)(i» 
e^iiBCRiiKk :;eMiik.» Ja sam ga sravnjivao s oniem, sto je fitampano u ŠafaHka 
i n Glasniku, te sam naSao; đa se od druge strane drugoga lista napried 
nmogo slaže s oniem, što je kod ŠirfaHka na strani 57., gdje se u redku 5. 
govori, kako je Maksimian udario na KonstJntina, samo što je u Eukuljeviće- 
vom rukopisu ova pripoviest mnogo duža, da u obće početak toga rodoslova (prva 
četiri lista, doba Konstantinovo) jako je obširan. Na kraju druge strane četvr. 
lista svršuje se taj rimsko-bjzantski odsjek nafiieh ljetopisa oviem riećma : 
V^fk «c NoabCffaaniiNb Enf^€ !;cta csosre N€n|^CBO(kHUO€ asscTocpLAnc n tountsjictho 

9 



122 Kratke književne Tiesti. 

HA K^ICTlAHe?(k, nOB€A€ ^1kfh KOHkCTAHTNHk MTCCipN AHKNHNIO UO^VITCAOV rAAISf. I 

umah zatiem počimaju rieči : gIa X6 iiiAeik cHHk ero bcaii of^OHik Kk E%MM^€ m 
GT^AXOY H o^sAce BHBA6Tb H BsrBCTBO^ €6 Bb^Acn itđ. (bt. 11 ŠafaHka str. 67. red 
33). Odavle slaže se naS rukopis sa ŠafaHkovim Karlovačkim t. j. s onim 
Sto je na strani 57. od redka 35., zatim na strani 58., 59., 60. i 61., ali da- 
kako da se to neima tako misliti, kao da bi bafi od rieči do rieči u jednom 
bilo što i u drugom, nego je čas ovdje čas ondje nešto promienjeno ili da je 
što pridano ili izostavljeno. Tko če danas sutra da se lati koristnoga posla, 
da iz tolikih ljetopisa sastavi jedan izpravan i čitak tekst, nevalja mu pro- 
pustiti, da uzme u pomoć i naš rukopis. S toga će dobro biti, da se i taj 
rodoslov najprije obaška štampa. Ja ću ovdje za dokaz mojih rieči samo 
neke različnosti napomenuti. 

U Šaf. 57. red. 34: K&TB^kA^H i^bmah i^akamIa: Kuk. list 5a. red. 6.: mk 

TBfBABH H ^AHAAHBN CT^AHt ^BMAH ^A^AkUHlO. — Šaf. 57. red. 36«: CkTBO|^H BCB ■ 

^^BKOBk Eh fijf%zvsh: Kuk. 1. 5a. r. 12: ■ cn ^ubo^hb ^^uiobb Bk a^bscm . . . 
HA noMoipBCBB«. — Šaf. 57. 38: bhcobo^ bvio — bb^bkohib: Kuk. 1.5a. 15: B'B- 

IB^eVNBH Eh mBAANON CBOBN rpkAHNN N BAB^OCAOBM, CH^C peHk^ Ek nOHOHBHHB N W(' 
BO^N^HOf CNMB HA^BKOW€ IBJCOMNAA nOHOMB itd. — Šaf 58. 2.: BkCAVBCKUNUB Of- 
B^AHBBN H MO^B&CnBHUH I Kuk. 1. 5a. 20. točnijo : BGAVkCBHMH A^B^TAMB OfK^HBaM 

H K^ABA^bCTBOMk Mo^aBBCTBNNMk. — Što je Šaf. 58. 4 — 16, dosta poremećeno, to se 
čita nešto u kraće ali razgovietnije u Kuk. — Šaf. 58, 34 izpravljen je red 
rieči u Kuk. ovako list 6b. 10: nfBCBCTBH Boro^OANi|H BbBBABaiA, rAAroBBiM ^- 
AOHAA^b! — Šaf. 58, 38 izostavljene su u Kuk. rieči: Eh bochh, te stoji samo: 
a^N pm^E bbmb. — Šaf. 59, 2 : u Kuk. 6b. 7a. ovako : CTe^AMB Hcmana AipB a maa- 

ABNHIH BVCTIi Ek EpME GBOCH, HA aCBAkHHHI« CB HA HCMb rAAfOAH CBBTArB HBB^A . . . 
H EhiCtk CtB^AHE HbMAHA BUHBM BSOfBAHk H CbMOA^UBABHH rOCHOAHHk BkCCKk CpkEk- 
CEHJSh lEUHh H nOMO^CBH]Cli, AH^^VAHTH^i AAAbMATlB, T^ABO^HIB, I^AVABMHIO. — Šaf. 59, 

8: cy .;i. A^TOMk u Kuk. izpravnije: .i^i. AtTNb. — 59, 16, u Šaf.: ■• ch^ 
CABA-^BMAK, U Kukulj. 7b. red. 1—4. drugačije: no ceu bsb hoctabaabtb cc ^a- 

^Or^CBMMk ^!kfEUk H HAT^NA^liJCOMk H H^OTOMb CBBTHB rOfH AA KCTk CABA A^lBHHCBOnb 

EkCEjfk c^ncBNKk nEMEk. — Šaf. 59, 28, što je pogrjeSno u štampanom of ctoah'B, 
to je izpravnije u Kuk. of CTonejCk (pravilno bilo bi : Eh ctob«). — Što je u 
Šaf 60, 10 — 14 jamačno pogrješno na onom mjestu upisano, jer prekida ro- 
doslov prvovjenčanoga kralja Stjepana Nemanjića, toga neima u našem ruko- 
pisu na ovom mjestu , već s traga, kamo i spada, najme ondje, gdje bi bilo 
po Ša&Hkovu poredanju na str. 62. u redku 6., te se čita kod Kukuljevića 
na listu 9b. i 10. ovako: Bk n^BSBABBHUk aa bu^eb^tnu cB-CHHb se BBAHBAro mo^haha 

BBMAHB BAkBANk, B^Tk EU n^BOBBMVAHOMBf B^AB CTB^AHOf H CBBTOMOf CAB«, B^k- 
BOUe^ AfKlCHNCBOnO^ C^kBGBOUOf. CkU S6 BAbKANb BeAMBM BNB^k ^A" ^NHA f^tn^E 
SefHABA, Bk MBOVACBOUk ttB^A^t HA^BBO HUE ETO AAUiA^ H»€ Ck^A If^kBBk CBB- 
TArO BOrOBIBABHlA HfH ^6I|6 AHM6, Bk MBCT6 B^OAA^CB«. CkB BSB fOAH CHHH N AftipC^"* 
llfkBH €BHk ero BfATHCAABk BUBl^k. B^ATNCAABk SB fOAN CHHH H AAip6#N. R^B ONIk 
BfO B^TkBO BNC^k B^AMBB. CL BSB ^OAH CHHH H AAipOpB. .A. AA>|H> ^0 BHBrHHA UB- 
WI|A, Bk HHOVAGTBVk mEp^E BAfBVBHA B^l"^'*' "^^ |M»A" ^>H N A^V^^N* -A* CHBk 



Kratke književne viesti. 123 

ero CT6^im. N IMCTI^ CTC^AIk BeANim A^CnOTb C|^li8X€Mb H Oi MBOIO CT^NOf INh 

Aormsna rocnoAiiNb. Oviem svršuje se 1 . strana ljetopisa, te zatiem slieđi izbra* 
janje onih đogađjaja, koji se pojedince svake godine đogođifie pod saglav- 
kom: A ce on BHTNa kskctl. Prije ipak, nego Sto 6n o tom dragom diela 
goToriti, hoću da pripomenom jofi k Šaf. 60, 19, da iza rieči : Btmi ovfo«b 
u Enk. sljeđnje (1. 9a. r. 7): b& Min n^AA^A^ CBoero, CR^cvi ctb^am b|^aaa Wf- 
^ub. — Šaf. 60, 21 poslije o^rpbCKAro sliedi: aba ^na. — Zatim je izostav- 
ljeno ono, fito se u Šafai^ika čita 60, 22*— 30, od rieči: vctb^tu do iMAOfTHBb 
i opet 60, 34—61, 5 i 61, 8—19. — Šaf. 61, 21 držim da je n N|^AAi6Bb€TBB 
pogrjefino mjesto onoga, Sto je razumljivije u Kuk. n%L K^AieBbCTBA; u istom 
redku iza r^bNMHb ima mjesto : h A^KbNHUb, Sto je u Šaf., u Kuk. bolje : n 
i^ANAAHHUb CT^AHAMb, a to je svakako razumljivije, pače slaže se s njegovim 
običnim naslovom, kako se čita u listinah (sr. u MikloSiča str. 133, 136, 139, 
140). — U drugom kraćem dielu počima na listu 10. pod gori pomenutim 
zaglavkom brojenje godina od Adama, a istom na U. listu dolazi srbska po- 
lovica, i to je početak ovaj: BbA«T0 8.f.M.r.(6743«=:1235) H^neTb havbactbo AMfin 
^AAOCAABb K^flABlH B^AAb, H i)ApcTBOBA .U. AitTb. Đmah za ovim ide ! Bb A«TO 

2*Y.0.H. (6778=1270) BbZpAAH ce UNAOVTMNb NpAAb BANCKIN, N BA^bGTBOBA .M.N. A«Tb, 

H e^^e OKTOMBplA B.€. < Za oviem dolazi ono. Sto je u Šaf. 71. red 2. i 3., 
onda red 17. i 18. — Zatim se kaže: 8b acto 8.M.K. (6820=1312) i^oah c« 

l|Apb CTC^ANb. Bb A6T0 8.M.I.A. (6864= 1 355){n^eCTABH G6 A€K€UBMA> •■'Am IfA^kGTBOBB 

se .BA- A«Tb. Sada sljeduje u Šaf. 71. redak 31, 74, red. 6 — 7, redak 1. a 
tada: Bb acto 8.(i»).g.A. (6894=:1386) hc^oan i|A^l ue^^Tb ha bnci^a m:;a^a h 

HfkNMH HIIBIb. N Bb TOH ACTO nOMbbY6 CAbHbl|e. Za OViom I Bb ACTO ^.^.q.%' (6897 

=1389) nernBt cb€tIn nHe%h AAi^Af b na bocobov, utceifA IiohVa .ei. i|A^bCT808A Ji%. 

AtTb. H Bb TON A«TO n^€ie HAVeAbCTBO CHHb CrO BCAUBN A^CMTb GTe^ttb. — Iza 

ovoga ide, Sto je kod Šaf. 74, 24, samo Sto naS rukopis imade : r^b t^- 
■OBO; zatim: Bb AtTO 2.i|.r. (6903=1394) norHB« BAn^NTb ha BAAcfejcb, n cb HHUb 
UA^BO B^ACBHBb H BOHbCTAAHHb. — Za ovim Šaf. 74, 33 i 37, i tada: Bb a€to 
2.i|4.r. (6963=1454) o^kbath AHKo^Ab ^e^H^^bBeraBHHA o^ it^fHieBi|OY, mbtombiiIa 

.L N TOH A€TO OVBH A^NTA^b ^A^OCBHBb n6T|IA B0BAY68HBA RO^b C^6B^bHH^0Ub MABI. 
N TOH AeTO n^n(MH) l|A^b M€]IM6Ab HOBO B||bAO H BCe f^AOB^ CHTHNVBe. Bb ABTO 

2.i|.iA- (6964=ssl456) ov;kbath CBHAAeBHBb uhjcahaa a^chota m^brA h c8«{A rA of 

CeibriMA«, AOCMB^Ia .;I., H TOH ABTO BbB^AAH ce BAAANCAABb N^AAb, CHHb AAB€T€ (sic) 

i^iA, ma^ta .:;i., n ton acto ^i^bn naBOAb i|A|^a ueKUCAA noA& BCAbr^A^oub. h ton 
lero ofMiie luiBOVAb ov BtAbriiAAO^, utceifA ABbro^CTA, .ai. a&h&- ^V cjie^Of. Ovim 
sTriuje se 11. list. 

U 12. listu čita se iz početka: bon bi|b .;. — homoy b«boy, notsan »cmohov 
tnef, HOCA«AHMUfc ACTOUb. što zatim sliedi, vriedno je da se cielo ovdje na- 
Itampa, jer se oviem znamenito izpravlja ono. Sto je Štampano u Š&fitika 
Btr 83., redak 15 — 23. Evo, kako je u Eukuljevičevu rukopisu: Bb a«t« 

^.K.«. (7029=1521). cTe Atro HAACCOVATANb CO^ACnUANb na IICNOfCABOf Cb UNONU^ 
CTlOUb H^HANATCNb, U n|k€X0SRAA^0Y pCBOV CABOf BIBOBEC DO COVKOT* ^'" f^^i ^^ ^^ 
CTOY MA MNb nOAb C|I6UA, N HHVh »6 Bb BO^ABAH RfeHAOfNIC, BIBOSC Hft Bt 



124 Kratke književoe vi(!8ti. 

UOBNO UH p&tmk imk CHUlHHfc ■:;i|Allllf€ll€ O^AfUKATU* ^9^ Wf|MbfH4 Hl«^« PA^C- 

r^i^OSe nU6ip€. mM VIO^O, TOr^A TAKOIOII CKfi&BII ;€MA|I TO« HIIO|ip|l p Kfc Toa I 

%mum, rviram c^cmc, ahbpa m6€ta h cewi ^ano^cie^e, a ih^mbm n r^^AOBC fAi^o- 
^HMe, A ciiOBOYi|iN s«Air|uiA& peitOAfiip o^r^p^ p^e^Acr^ lupiAMA&upnM^ p ^vam- 
AMie B&H& ♦is^iiiiciittp* vej(A. 

inC€l|A AirOVCTA .Kp. A&PJ^- A rOCNOS^A WA«HA SPCIPA A£CPPTP||a P H^BOtCM 

mfHU CAAPPH rpAA& KpYnMppK& h aaa« C€ BercTBOf Bpepo pene aqtpua ov ■ &po y- 

T^4P0V0YrpVWy A CAARMMr " AlUlPOV 9^^ A^^CHOTOBO^ T^VM« PORAilPPPIf, A 
AenH 9pm^k ffOVPHPHKIk |M^0flPI6 MtCei)a C«KT6MB|llA .♦. A^P&- P^ AtTO ^.A^A« (7034 

:«f«1626) ni^pe i|Afb coYAcmAii& r^^ bovapm«. 

Po ovom, kako rekoh, može se znamenito izpraviti tek^t oafiajrikov. Po 
rie^h našega rukopisa Eh no^bah iip€aAoywe neima vi&e ni malo sumnje, da 
se 0Đj» tamne rječi Šafai'ikove (str. 83. r. 17.) imadu ovako proi5itati: ppa xc | 
Uh A«A"AP&. Jednako se našiem tekstom potvri\juje kopj^ktura Daničićeva 
(Rječnik II. 215), da se mjesto oambnh ima čitati cubnh. Napokon su naliem 
rukopisom liepo raztumačene one kod Safiurika 83^ 25 skroz nerazumljive 
rieči: ;a o^v^cpom o^ ropov, sto nije ništa drugo nego li: ox BUio^T^uiie 
avri^ppi ! 

Od trinaestoga lista napried sliedi zanimljiva bogoslovska zoologija! 
Tomu je predmetu ovaj naslov zapisan na listu 13. crvenimi slovi: cAOPa m 
EtKfVHh nojifiifBnh N act€I|uvcb: bi^athc cfc m EUfVik amh baitobsgtp A^sireiB o^- 
|INAB NiiMUNiev Boroc]ieHi|PV. Meni je kazivao j»*eBV. gospodin Ivan Kukuljević, 
da je već prije mnogo godina nekoji učeni Ruski putnik ovaj tekst prepisao; 
ali neznam niti se opominjem, da bi bio gdje što o tom čitao. Nego za iz- 
vjestno držim, da je to ono isto, što Miklošić spominje u svom divno boga- 
gatom rječniku na strani XV. pod kraticom : Nom.*Barb. Miklošič kaže ondje : 
Nomocanonem exci{nant phjsiologus et alia quaedam. Dakle naše ,cROBe 
e BsniTCXB^ bit če ono isto, što je u njega taj ,pfay8iologu8^ I zbilja, u Mi- 
klošičevu rječniku nahodim skoro sve rieči, za koje bi (čovjek u prvi mah 
mislio, da su riedke i neobične. Oviem tekstom neće se dakle mnogo obo- 
gatiti sloTJ. leksikografija, ali je zato ipak vriedan, da se u skraćenoj formi 
naštampa, što se tim patem sve bolje i bolje upoznajemo s pravim karakte- 
rom starosrbske književnosti. Jer ako to i jesu tek prievodi, svakojako valja 
da su bile osobite okolnosti i razlozi, radi kojih se je srbska književnost 
upravo za ovakvim stvarma grčkog prievoda mašala. Karakter oviefa prie- 
voda prikazuje nam nekim načinom takodjer pravac starosrbske obrazova- 
nosti. U tekstu nije se ništa mienjalo, van što su pokraćene rieči izpisane 
po običaju daaiaŠBJem. 

€aOBO ||A|I0Y AUOf I^BC^CNOMOf. 

Abib icctji Bftceu4 i^c^evK ^a^b, nmbt bo .r. A'Kaa bsahia m csb«. .a. a^ao 



Kratke književne viesti. 125 

iibBOBo, er^a ^nasAserk ero AbBNi|a, maha ero i^nasAfteTk r6Amii n m^ltra. h AesRHTk 

U^kMik, AOnA€aB€ lipilAeTk AbBK H AO^HfiTfc Bb HOI^A^N »rO H (dSKHBeTb, IAKO BOrb AOV- 
WX ^ UAMA N BCH aMKIIBH;WMb. Jg. A«AO AbBOBO, erftA CHHTb, BHKAN erO ^fieTb €J»Tb 
.%. CT^AVIhA H ^Aa^OVUeeTb on AOBAI|b N OYTB|^bBSAA€T C€, A^ CrO AOBI|H HA €16 NC 
OB^€l|ieTk ... .r. A^AO AABOBO, Cr^A IBCTL VAOBUCA, OBpA^b €HOV H6 nCTL NH nOFAC- 

A»Y^TS A« crAA iU{tiCTb v&obma, h noHuerb VAOBtvio rAARov tac^aioiiiIh ha idBpAa^b 

OAAVBTk MHOrO, H ROeUb ROr^BBeTA M). 

Cimo m i^ovb^ov m^'^mf. 

l^OVBA^b KCTL jBUHKA T^KtpL Bb C^bVBH n|^HKOAHTk Kb AM"®Y ) f^^^ KHNI||I€ Cil 
APCBO, HH CAHHb ttTb ^BtpIH H€ CftBAAAACTb CL HHUk. H CTpMIHTb HS6»A0Y BO^e, HpH 
BO|^H ClOHTb, ne HHCTb BO^e, (MJ^BC KAHOYI|lb EL U^C^H. er^A ,XOI|l€Tb HHTH, H^H^O- 
AHTb HA BOAOY H :;pHTb BOAO^ II RAAVeT C€ BCAMH. er^A HAHHeT C€, ainH€T Ce IAKO CdTb 
BHHA n n|IH;COAHTb Bb A^CBOV BHM>I|I€ H BO|kOYi|l€ ^BEHB H HA^eTh HA a^CMAlO, HOBHeTA 
€€ B^HK« BGCeAe C€ H O^BHBTb rAABOV CBOiO, HX6 A€%HTb IAKO UfkbTBb. H n|^HXOAHTb 
IOBAI|b H MBftTABTb CrO S^ABHTA H O^BHeTb CrO BCI^b HO^SRA«. 

Chob9 ;a gaoha j;a :;Bt|iA. 

^n^ph l6€Tb MUeHbUb CAOHb BCAHRA ;;6A0 , A€AA B6AHKA HMA & C6Bt. HOVH- 
TIMTb ero BACH ^BO^H, H «€ HMAfk fHBlCTBA Bb KOCTC^b, HH C€ MOiRCTk GbrHO^TH. 
H er^A !EOI|ieTb HOVRHO^TH, llpH^OAHTb «b AI^BBOV rfkbBABOV H BbCKAOHHTb €€ HOVH- 
■OfTH. Alfie A6»eTb, ne UOaseTb BbCTATH, ne HMATb BO CbCTABH KOCTeMlb. npHXOAHTb 
KO AOBI|b H nO€ei|A€Tb A^^BO TOH , A^ ^^AA HACAOHHTIb Ce HOVHHOVTH , HAAen C6 Cb 

■«iib AH*^« " ip^xoAHTb AOBAi|E H Hi^tHMeTb ero. N Af^o^ro ^eAO ero, lerAA ?coi|i6Tb 

CI0HH||A A^ ni^HIMTb nAOAb H MBI^eTAeTb AI^BO UAHbAO^A^V H OKOVHlAeTb OlTb H6rO 

■ BfeTBOAttT^ <<& CAOHOV H :;AHrpA6Tb ero H npH^OAHTb H n|^HBAAHTb rA HA AI^CBO. 

f«SAiB H 9k BUO^CHf b H |iBHBApHrAeT b ce H nptueuiAeTb ce Kb HeH. TAKOH 6BBA cneAe 

■ A^e AAAMO^. BOrOf KAUieUO^ CAABA Bb BeKb. Vo^Kb TAACb, rA€ rAArOAAKOV SRAAOCHO 
leAUH ^OBOflfie, OAHHb CAOHb HAAe ce H Ae^AHI« |MIKANM|ie MHOrO. YM> ero KCAHKH 
CMHb ■ ii^HAe BV^AVHrNOTV" ^^^ " MHOrO pHKACTA OBA. VO^me HXb *A* CAOHOBC H TH 

B|^HAwe n ne uoroaie Bb^BHraovTH ero, h bch ^HKArnip« sraaocho h vranie HXb .bi. 

CIOHA H TH H^HAOHie H HC MOrOHIC Bb^^ABHrHOVTH CrO H CBH (^HKA^O^ CAHHOrAACHO. H 

■liNAe eAHH^ CAOHb iiAib H Tb H;cb Bb^BHMse. H erAA ;coi|ieTb |^a»aath caohhi|a, n|^H- 
MAHTb Bb B(g|Av, Ha^Me^eTb boao^, h noeuAevb ♦caija nocoub aorah leuov Ho^e 
OTK^e^lTA ce. 

CaOBO ;A M^AA ^^^ ACTeiflHUb nTHI|AUb. 

(0|IAb KCTb l|A^b AeTeiflHMb BCIfieUb, AOBpCH leCTL, .p. AtTb »HBBTb BeC-lieVAAH 

> CAC^fiJIB ce, OjCHpAeTb H ^AACBMOTb OVH CUO^ H HC HOHieTb AOBHTH. ■ a^ABHCTb CC 0^ 
IHCHH^f Heeecp^^NI H nO;COAHTbHB IIO^OAHO BAATO ha BACTOKb. H HABH HAAACTb HA Hf^OCTOf 

lAiieiof H ceAliTb Ji. fihnu ha bamchov, " ciiAA6Tb euof BbCA m x h (^ a ha kamcho^. h 

nUH «BOf HAOT ce Bb HO^OAiOMb SJUITO^ T^H||lb Hb AI^Nb H CCAHTb nf^OTHBOV CAbRblfO^ H 

*^AA fAa;r^eeT ce mtk GAbHbi|A» TorAA ovncTCT ce ovh cuo^ h B0VA6Tb hro h UAAAb. 

CaOBO ;B rfbAHIfOV. 

r^bAHifA lecTb Anse^HA m uof srh h KOAHTb, OBA a^ACAHO, H cbBHCTb rnei^o ccbc. 

^ fiMlfib 40f b HliXb HOrHBHeTb HOVaSb MAH SeHA, »AAIOeTk eAHHb AI^O^rArO AO CAMfkTH, 

> MOfT^Of BOAOV ^^^^ MH rpbRAeTb HH HB CH^OBO aM>0 CCAACTb. 

9* 



126 Kratke knjižeroe Tiesti. 

Caobo m a^tck^T aTNIflN. 

^csreiib lecTk ve^OAiOBHA nTiii|A n KpacHA n a€TA€ oiTb AMi^A AO AM^ fkTMii 
K/iioie H OY;coMb cahhii, aa aipe KCTb AOVn"o ai^^co, BbC€ANTa ce sb H€Mb h CMHcn 
rne^o. ai|i€ ah Ti^bAO ^pet^o BovA^Tb, sesKiiTb MTb H6ro . . . 

Caobo :i^a Hono^iifA, kako sKiiB6Tb. 

nonoYNAi|b lecTb nicTpA nthiia, :;abnbih raei^AO, u H^BOANTb ncvcH^e. n er^a u>^fJ> 

CTOVTb N 60YA0YTb A® N6B6Cb .\pAII€l|l6 C6, TOfAA pOANTCANC H]Cb BbHHAO^Tb Bk HiCip^O 
H CKOYBOYTb BCA Uepm CBOIA H BOYAOYTk lABO N UAAAIH. H HAKN Y€AA VO. HOCCTk HUL 
nHIflOf, A0HACSK6 nO|^ACT6Tb HUb nC^HlA H BOYAOYTb AKO H N^fiRA^- 

Caobo s^a toaovba fiTHi|OY. 

rOAOYBb leCTb M€KA nTHI|A, CbBHpAlOTb Ce A^ CT^erOfTb čest OTb nCT^BA, HU 
6CTb eAHNb NAH UHOa^H, H BACH OfUb HUOYTb M IA€T|^eB6. 

Caobo o eMbA^onof. 

CNbApOUb €CTb Bb UOI^N BOCBOAA ^HBAUb BAC€Mb , KCTb Bba^O^b CfO MKO ■ KOBb 

H ?coAHTb no AK^T » huatb bohckoy rpNBOY h i»nAWb, a no rpbBOY uko h fHKA, ■ 

KCTb Bb H6K0Mb U€CT€ UOpA ^NBA UAAA S^AATO-a^ApHA, BCeUb pHBAUb €CTb ^^k H ACaOin 
NA 6AH0Ub M€CTe H CNbApOnb ^OAHTb ^K^I^H Bb rOAHnC H NAAMACTb C€ l|ApOY CBOCUOf 

erAA ;coAHTb h enbAponb no;coA€Tb no neub bac€ ^hbh haas n roAeue n h€ cueirri 

^ABABHTH JkPO^TSi APOY:;e , A0NA6X€ nOBAOnCTb C€ H Bbl^BpATCT C€ H UOHABAAIOT C€ B 
BeC6A€ BOYAOYTb. 

Caobo o HNoporof kano SHBtTb. 

Hnoporb lecTb :;B6pb bcan s^cao, HUATb nocb NOcreNu, npeicoAHTb np^^ ofcii 

eMOY H no B|IAA0Y 6M0Y <<dllHpA6T C6 H »6 MOSKeTb C€ 0YCTH Bbl^HTM (sic! BU^eTH?) 
KHI|IOY, pAI^Be €T0I6I|I6 ^p^tLO nAC6Tb H KS^HNb NA CTpAHOY H:(HUANM|IH. N CrAA BHANTb 
:i^B€pb, NOlO AIOBO nOCTHrN6Tb; H NATANH€Tb NA porb CBON A^ ^A^ n^UBNCTIi :;B€p€ 
HA rAAB6, TOrAA NArAXAA€Tb HA C^HNb erO. 

Caobo oi ecTbcoYnoY h A1^0Yrout Bint. 

€ci!bcoYnb H ApOYry Binnb oiba KANHb OYCTABb hmatb. erAA pAasAA«Tb opbAU^i 
aHi|6, ne uoxeTb ero |ioahth, a^ma^s^ npHACTb uofasb km Bb h«boboy nponACTb h 

A0H6C€Tb KAMeHHe OlTb H^OUBCTIH, TOFAA ^ANiAAeTb. A^OfrO A^^O KCTb. CTAA H6 NMATb 

xpAHOY, nocTNT c€ .U. A^""« A^ crAA cftBpeifiCTb u^bniof, ipo bh KiAb 1% .u. abh, toh 
Hi^CAAeTb :;a eAHNb aI'"^- »i*- A^ao ero. nuATb nepo ha yca« h CBSTRTb OHOf Bb nof n 

UHO ^Bei^A H lABHTb Ce KpbBb HA NOKTOY A^CHOH HOl^H, HOBOAHTb OrO NpbBb, TAB BCTb 
UpbHlA CbTBOpUAA CB, A^ CB HAlACTb. 

Caobo « cTpbNo-NAUHAB. 

CTpbNO-NAMHAb KCTb BtAHM UTNIfA. CrAA pAKABBTb IIHI|e, Bb BOAO^ CNOCHTb CrO 
H CCAHTb HA BOAC, MVNUA ^pHTb IAHI|A CBOCrO, A« AlflB MVH CBOCN NAUO MTBfATNTb. 
^AnpbTABb BOVA^Tb. A« BFAA XOI|ieTb CHATH , TON CAHHUb t»NOUb CHHTb, A ApOflj^CUb 

BANiACTb. ecTb AP0YrAn Beipb h^hauvna Hb ^iihh h aa^^mki^ kk lecTb .h. aanatl. 

AA erAA BHANTB CTpbKO-NAUHAA IAHI)A pAXAANM|IA, »Hb HpN^OAHTb H ^pHTb, IBrAA KAUO 
CftTBpATHTb tt»YH CTpbKOKAUHAb, A'-CnHHA AMNCTb HA KIHI|A. 

Caobo m cabuov. 

CACNb HUATb Bb^Opb ^HEm, CbCTA^ABT CB l^A .H. ASTb, BTAA OfCBTNTb CTBpOCTI 

cBom, NipeTb no ropA^b :;uhh6v AOVnNOf n MOHAerb. aa €rAB mpeipeTb ;uiw, esc 



Kratke književne virsti. 127 

c€ iccTk Ti^Hipb GHAAVHiiA, H iio:;iiiiiia€Tb 10 N KonseTib %mAfo. AA Ai|ie KCTb Bb Kaueiiov, 

NOCHTb BOAOf Bb O^CTC^b N :;aiieB216Tb. J^A AI|I6 NS^UCTA 10, nOrilHTACTa 10 I|€1II0, H B€- 
ra€TK BCAHBO Bb BO^O^ H nor|kOV:;HT Ce BCe. H N:;A€;;b ll69BNTb H« CAbNblfOlf T A"Hi 

n nouAASBAAeT ce n bova^t*« k^ko cahne lOHb. 

CkOBO KICHN^e. 

KlCHNAA leCTb AIOTA B6qib HA CBtTe, IAKO NHI|I0 TAKON. Ae»NTb X6NSCKN NOAb NA 
:i^AnAA€; A MOVSKACKIH HA BhCTOI|1i. Cf^A ,\0qi€Tb (lACTHTH C6 , HO^COAHTb HA BACTOKb, 
HCKATH MOY»A, A MO^aSACNb HA S^AHA^b, HCKATH SRCHOV H AO^O^HTb TOMO^ NA rN6:^0 A 
TbN TOMOV, H HAKH X|^6neTHTb tilBORABAIOI|IH AOasC f^pOyTh A|^Y>'®T " NOVIflAeTb nCHH 
TbH TOMO^N RA THei^JI^O A TbN TOMO^H , H HAKH HA^b NeNAUN ?Cp6n6THTb H Bb n6HA]Cb 
^A^T €€ nT€NI|e H tilSRHBO^Tb. er^A BOVA^Tb BptMe N6pNAT6TH, AWB€I|I6 nT€NI|IH |^OAH-* 
T€A€, MH^ACKANITb TAABOV erO H CilT€YeTb (h) OVM|^€Tb. er^A HT€H^H Bb:;pAGTOYTb , NO- 
;COANTb liNIY(aUk)cKIN IIOAb HA BACTOKb, A HS6NCK0 HA :;A(nA)Ab, T^C A6SKHTb ^^rO^MNO U6CTA 
rO|IHTb a^eUAKHb H AOBbl|b TbH pLtL^h OlfAABAACTb »TKAAAAeT C€ TAOBISBb BCA Bb 1(6A6H0Y 
TfABOf A TONHTb T^ABO^ OI|T0Mb H n|IHXOAHTb OlTb B€T|IA f^^hrk n|lbTb Bbl^Ub H K|IM- 
YNTk rAA€OMb BeAHBMb. AGHHAb nOYI|IA6Tb tdmb .A. H .B. H .r. H6 »HAAHTb VAOBUKA H 
HAKIH Cb OHAHIHNI a^ATHKAGTb OVHIIH CBOSH A^ »€ yN)6Tb FAAGb IAKOX€ |^€Ve R^OpOHb* 
OfCAHHIHICb CAOVlCb TBOH H OYBOIAX C€. YAOB«Kb OTbTHKACTb CL R^VTOUb H O^NIN 
mUOy H K|IMYNTb, OHb MTb TAACb O^MI^GTb, R||€H|l6Tb CrO H BbJ^AUb CffiC €GTb 6U0!f HA 
HOT^eBO^ % 

CaOBO 6SRe (0 CTpbll«, KAKO NiHBtTb HA ^^CMAH. 

CTpbKb €CTb H6KA nTHI|A, crAA CTpOHTb THCl^AO CCBC, MHAWI6Tb BACC H CT^bSKCTb 
BACe^Cb OKpbCTb CeB«, erAA XOI|l€Tb BHACTH, KI^UVRTL H TAArOACTb, AA BACAKb eSRC €CTb 
»Kl^bCTb AA BHAHTb R A^ OVRpABAABACT C€ , HOHCNSe GT^bKb AM)BNTb AI^OfHCHHOf CBOM) 
H COr€€AN CBOie. 

CaOBO eSRC 61 CAABNH), KAKO »NBCTb. 

CftABtH KCTb nTHI|A, CbBHpAH>T CC Cb ApO^rOUb CBOHMb, CAHHb CHHTb AO HOAM)- 
HOipNH, A AI^OVrHH CTpiSSReTb CfO H HAAb RHUb .BI. K^ATK npOCAABAACTb BOFA Bb HOAM)- 
HOlflHIB. H HAKIH TAH OVCHHTb, A Af^OlfriH HAKIH IDTb nOAK)l!0li]HIA CTpbaSCTb ICFO. Kb 
CBCTOV CAHHHCMb TAACOMb BACH HpOCAABCTb BOFA . . 

CaOBO eSRC «> AACT0BHI|6. HUATb AACTOBHIfA H fi^pO^TH VHHb, HI|IH TA HAHpHCAb. 

AaCTOBHIIA €CTb M6KA nTHI|A, HpC^OANTb Bb ICpOVCOAHMb jCpAHC pAAH H HABH HpC- 
XOAHTb Bb AIOAH V6AA pAAlH. CfAA TBOpHTb rHCl^AO HAAb AIOAMH HAH HAAb BOAON), HO- 
H6»6 HUATb H HH^^MOV H KACTBO^ Cb :;MHI€H> H HO^BAAOV HMATb S^MfllA HAAA AACTOBH- 

qew. crAA Be/cov bach Bb khbotc hon^bc, tofaa hocaa s^uhia CTpbuieHA h pevc cmov* hah 

H BHXA&» kom eCT KpbBb nOCAAAKA. AACTOBHI|A YNI H BAH)ACHI6, A^ CfAA UOBpATHT CG 

CTpbHi6Hb; A^ noBecTb a^uiH; cp6T6 ero aactobhi|a h BbnpocH ero h pA^ovue, ubo vao- 

BeYN) KpbBb KA^ATH XOqi€Tb. TOFAA <0TbAbpbKA (sic) CUOY TAABOV, A^ N€ KAHSeTb. ^UHIA 
TOrAA nO^BAAH C€ HA AACTOBHI|OV, IAKO A^ >€N H6 A^CTb BHTIH THC^^AA* AACTOBHIfA pCTC 
Alh HAAb YAOB'fiKH BHTH ^OlflO^ THCl^AO, TA« CCTb TCBC S^AO HpHJKOAHTH. TOFO pAAH YAO- 
K€I|H AlOBeTb AACTOBHIfOV. 



') Ovdje je očevidno mnogo pogrieŽeno u tekstu , ali bi se moglo izpraviti uz pomoli 
drugoga kojega rukopisa. Ja sam štampao rier po riee. 



128 Kratke književne viesti. 

Caobo m n^ecHiiH, kako sNierb. 

£f€BIU|A €€Tk jmipA nTNIfA, CT^ONTK C€B« TH&ififi H NOCHTK WM^^ N C US&A MO- 
CNTli CIOIA »Nl|a, Nk K^AA^TK CftTk HNUe^k e^eBIII|€ lilHI|A H O^NHOCNTli NA CB06 »0^0 

N nouHoro ^A^oifCT ce o viosRAHick iani|€x&, Ncase ah o cbon€;c&. h oaiih er^A n^koaht^ 
nT6iiqt UAAA6 N K^AA€Tfc Apojff^ ^(Tk) A^^ifrc nTNi|ie n k^anntk hm» n noMHoro^ psL- 
AOifeT ce o Toif»AH;(fc h6sr€ ah o cbonc;«^, a« c^A^ no^AOTO^TK n hoi^naiotl matc^a 

CBOIO N nONAO^Tli KL UATC^tUfc CKONUk H ONA Kfc ltAHI|eH HCVAAN OCTAII6T&. 

Caobo o ichnch wk uo^h. 

XHIieil €CTL B& UOpn NN OAABAeTL NN /COANTk Nk KIKO KAMHKO BAAAGT C€, ^A^B€ 
I^HAO HI^NUACTk, 6ANK0 C€ ;(|^ANNTk, ftA CfAA YN)ieTk MFL BK UO^N C ^HAOUk CkBH^AeTk 
H CftTliKAAAABTL €€, A^ €rO 06 H^UeTHCTk H Ne UOSKei Ce Bk^Bj^ATNTH. 

Caobo :;a balka. (Ovdje počima drugo pismo.) 

RAKKk iccTk No;(BATNBii ^^Bef^ii, Ai|ie He <ftB^ei|ieTii lACTN, Ns^NAtTk NA nfocT(^)aao 

ueCTO H Bk^l^HTk NA NCBO ■ Bk^^OBCTk Kk BOfOlf TAACOUk BeAHKOUk, fAArOAB' rOCflOAH 
TH Ue CATBO^NAk eCN H Oe (»eve uh TpABOlf HAOTH NN AI^^BO r^NCTN , HA CftTk MMA 
IC^AMITH ce. VO^B SKC HNN CFO, HBAHNNeUk TAACOUk Bk^OBO^Tk' OOMAN HAUk, rOCnOA", 

noMAO. TorAA rocnoAk noMACik x|»ahni|oy. 
Caobo :;a vcj^aba. 

iKe^ABk leCTk TAACHA aTHI|A, H Ck6H|^AN>TA CC Rk BCVC^^ S^ACAHO, ■ CFAA NUk 
BOTA^Tk CHATH, nOCHAANITk CTjlASKk CCBC H Bk^nUACTk KAUN 0^ CAHO^ KOTO^ » A M 
A^O^rON CTOHTk HOl%, H CFAA ^AA^CUACTk, NCNAACTk CUO^ KAUN H Nka^O^HNCTk, N HSN 
SKC Oj^OBOrA^TA ce H OCT^NrO^TA CC H NOMAOV NHOFO CTj^ASKA. 

Caobo o a^uNu n boan. 

I^MHIA leCTk AWTA BCIjIk, lAAk NUATk AMTOCTk B€AHBOY H CkTBOj^H BOrk B^ASKAO^ 

uesKAOv vAOBtROUk H uesKAOV :;uHouk, erAA ase noNACTk :;uh» BOAoy hhtn N:{BAOfCTk 

lAAk KA R|IAH BOAe, AA CA AAOUk HC NkACI^CTk Bk BOAOy , IIONCNSe BOAO^ ^OipCTk HAH- 
AHTH, AA KTO BH TO^H BOAO^ HNAk, U^kTBAI|k BN BHAk. 

Caobo ^a boaa. 

BOAk leCTk NA CAOY!RBOy VAOBtKOUk Bk C^kAkl|N CBOCUk BC^AI^AOSANk N BACA AOB|^A 
UNCAHTk N NUATk C^kAkl|e KAnO|IANBO N CFAA <ftB|l€ipeTk TAe K^kBk BOAIOIO, a^eUAM CftBO- 
NABABTk n BkNNCTk N^A CflkAk^A* CAABA TCBC BAAANRO TOCROAN, CATBO^NBN NACk CftTk I^eUAe, 
H NARN Bk ^eUAie HONACUO. N NNH TCKOlfTk KA NCUO^, CAABei|ie BOFA TAACOUk BCANCMk. 

Caobo :;a naiona nTHi|oif. 

llAO^Nk KCTk K|IACANk UNOFO, N jCOANTk Ck K|IACOTONI BCANKONI N NOTj^eceTA CC 
Bk TNS^N CB06H (h) Bk^NOCHTA CC B6AUH. CFAA !B6 BNANTk NOrH CBOC, H Bk^OBCTk »AAOCNO 
N (ICVCTk* rOCnOAN, Y6U0y kako TCAO, tako N NOFH N6 catbo^n. 

Caobo «i ahch^h. 

Ancni|a kct kc^nnta ^) (!) BCipk. crAA nc OB|iei|ieTk iactn yto, n^H^oAHTk Bk 

n|IHCONNO U6CT0 N OU^kTBNTk C6, 6ABA OVAl^l'SKHTk A^VNIOlf Olf CCBC. N NJIHAO A6Tk nTNI|e 
A6T6I|I€ N CKO^BANITk NI. ONA »6 CKOVHBUiH OlfJCHTNTk OTk NNJCk H »CTk. 

Caobo o aactobhi|h nthiin. 

AaCTOBNIIA KCTk NCS^AOBHBA RTNIfA , H fl^eBHBABTk Bk NO^CTNNH NOAk rOANRC ;A 



^) Može biti T6;cnhta! grčka rieč. 



EjraUce knjiševne viosti. 129 

V€rA (lA^II H BliCX^SIIHTIi MlCfc. ^ ai|l€ OCACneCTIk, no;«OAHTL RL nOVCTHNIO H N^HNOCNTk 

SHiiie uuk n ii(io:;|^6TL. 

CaOBO <ft KIKH CO^NOH U aSASH BOJ^tROII. KANO SKNIO^TK. 

SKabA CO^BMA C^^BiNTb CB NA CAkNlil|OY H NA U^S^O^ H NA BeT|»Olf N NA CNBrS^, 
UNOrO T^kNNVL flSeaSAOlf H IHUO^. a BOABNA »ABA NB MONSeTL TAKOH T|lkH€TN, HL BB 
^NMOV BtfABTB BB rAOfENNOf, A Bk CABNBI|C HCKOAHTB NA OrpCAHNipC, H efAB N|IHaB6- 
SCTB CIBNBIfe, BBrABTB BB BO^Olf. 

Čamo o nvbah. 

IhrBBA iBcn binnna, nao^b bm voif^aNk kctb bb mw, t^o^ab mk n^ocbbiiiabtb cb. 

3. 

Prije pomenute đvie stvari obsižu u naSem rukopisu upravo 30 listova. 
Na 31. listu, na drugoj straui odpočinje nov predmet, i to: Mbc€I|a cenTeuB|iiA 

'Ar ABHB BB^BHIOBNNB VkCTNArO SBHBOTBO^ei|IArO B|»BCTA rOCHOAA HANiCrO 

ineor-TriiBCTA. otbvb BAArocAOBH. Pod ovim zaglavkom imade obična pripoviest o 
Eonstantinu, kako je pobjedu održao pod znakom križa, i kako je mati mu 
Jelena pronašla krst Isukrstov. Zatim na drugoj strani četrdesetoga lista 
sliedi : utcei|A ontom6|»ia *Ar ^hnhJ vtbhhb CBBTHe uoYYeHHi|t hctrn 
(nego to nije slovjenska svetica), a na listu četrdesettrećem dolazi : <d tb b |ik - 
KtNNB BA|ioxoBO, ali ui to nije tekst iz sv. pisma staroga zavjeta, već po 
svoj prilici nekaki apokrif, u kojem se vrlo čudne stvari pripoviedaju. Kako 
je najme poslao Bog andjela svoga, da ide k Barochu i da ga uzvede do 
tajnosti nebeskih, i 6to je sve na tom svojem putu susreo, Sto li vidio I čega 
Baroch nerazumije ili nemože sam dokućiti, o tom- pita pratioca andjela i on 
.mu tumači. N. pr. na pitanje: hovto aovna tbvbna cbcta €AkNBi|ov Ne huatb ; 
odgovara andjel : cahihh BA|»oai6 h ckasbov th bca* rgcn , er^A H|»€AActh i^uhia a^aua 

H €BrOY H filBANVH 610 NAfOTO^ H NAAKACTA €€ 10 NAFOie CR06H rO|»KO. H NKAKAUie C6 
O NMIO BCA TBA|»B, HBBeCA H CAkNlil|e H I^Res^N , H TRA|»B KOACEAIUB C€ ^0 n|»eCTOAA 

KoxiB. ArreAu »6 h chah nopuronie c€ <0 n|»ecTOYiiA€NH a^amobg a ao^na nocMcn ce. 

;AT0 n|IOrH€BA C€ NA NIO BOrB H n0U|»AYH CRGTB €16 H CTB0|»H 10 BB UAAO Bp6M6 CTA- 
I^NTH €6 H OAKH |»OAHTH 66 , A N€ Hf^BBA SB6 N6 B6 TAKO, NA B6U16 CB6TA6IA CAkNbl|A H 

AuroTOV i^kNH HUOYi|iH. — Za oviem sliedi na drugoj strani 51. lista nov čla- 
nak: VNi;^o CB6TAro H np6HOAOBNAro (oi|A NAuiero HHKOAH i opet na 
lista 57. : vniabca cB6TAro «ii|A HAOiero nhkoa6. A na listu 59. čita se krupnim! 
crvenimi slovi izpisan naslov nova sadržaja ovako: NA(nH)6ANi6 & ni^tA^NiN ro- 

CnO^A NAHiero INC0Y-;C|^HCTA, 6»6 RB CnOMCNOlf OHCA 6Bp«H6KIHUk HHKOAHUB SB6 CB BABfO- 
OS^A^NHUB KOČIJOM B CB NHIIB n0r|»tBUI6 T6A0 INCOVCOKO, BK AUTO »6 RCANKArO ♦BO-- 
AOCIA 'I^r-TOie np6A0SRHHI6 H:; 6B|»6H6KHXB na r|»BYBCNA KBCA (c)lN 6AHKA CBA^lAOie 6B 

R^R noNiBCiitUB nHAAT6. — U knjizi Šafarikovoj (Gesehichte der siidslavischen 
Literatur III. 1. 197) spominje se neki rukopis XVI. stoljeća: Kanon sv. 
Nikole (iz Karlovačke knjižnice), u kojem takodjer dolazi nesamo „Čudo 
8v. Nikole", nego takodjer knjiga Nikodemova „o predanju spasitelja". Bez 
dvojbe bit će u obadva rukopisa isti tekst. U našem rukopisu ide taj tekst 
na 30 listova do lista 89. — Na drugoj strani lista 89. čita se iznova : m»- 
Knjižemik III. 1. 10 



130 Kratke književne vieste. 

cei|a AsroifCTA *ei* choko io(a)iiHA BorocBosA ha orcncNHC n|i«cK€Tiie BKAAKViiifc «aac 
N BoropoAHi|6 H npHCNO A'^BiH Mii|»H6. Početak ove besjede glasi ovako: cierAA u 

niktCftABNAA SOrO|IOAHI|A N n|»HCIIOA€KA UA|»IA HO OBHVAIO HA CI6TU Tj^OBli rOCOD^A HAUICTO 
mCOV ^I^HCTA ;(0A6I|IH KAAHTH II nOKAONHTH CieT'MI KOfteHE CBOH UOAAHIC CC N^ MieK 

f OKA^niAFO c€ €HHA itd. — Na listu 102. sliedi : ciioio cB6TAro n^tnoj^OBNAAro i»TU|A 

RAVerO lOANkNA l^AATOOVCTAFO OATf^HAp^A KONCTAIITHNA Tf^Ajl^A , CAOBO 4š €IY€ HAfllli fdV^- 

A|»tiueHH€. Ovo ,slovo' obuzima 4 lista, a svršuje se na listu 107.; čini se, da 
je to onaj isti tekst, koji se spominje u ŠafaMka (III. 1. str. 217) u nekom pra- 
vilniku Matija Vlastara, rukopisu XIV. v. knjižnice Karlovačke. — Na listu 
107. imade opeta neka pobožna igračka pod naslovom: oifKA^K rocno^A HAHero 
IHCOV X|»HCTA, koja se sastoji od pitanja i odgovora; međju ostaliem dolaze i 
ova pitanja: pi|H uh, kto ob|i« AATHNCKOif KRuro^; p&te* UATOifCAAL. fi|H uh, rto 
«)Bp'KT€ r|»iiVKOY KNHroif; (leve* ue|»K0Y|»i6. |»i|HiyiNBOYrA|»CKOY; kvi^nal. Malo 
zatiem pita se: |ii|h uh, koahko fO^A a>TL kaua; BOvrApe h bcr HeK|^i|i6HH. ^ifH 
UH, KOAHKO i^OAA A^eTOBA ; p&i^' Kcu rpiii|H H AATHH6. U jodnom od sliedei^fa pi- 
tanja dolazi rieč, koja nije u Miklošića zabilježena: |^I|h uh, koahko jcaahrji 
(valjda KAAniiCKA ?) |»oj^a ; *u:;' U istom Članku ima nešto ređji gramatički oblik : 
(OTik HHKfc :;Ay6.voY ce neKtpHH 6;hi|H. — Na strani 110. sliedi nov predmet: 
CAOKO cseTAro iciAO|»A, iz kojega ću zabilježiti: hctoyrhi|H n^«CH.KAWTL (u Mi- 
klosića ima samo glagol n|itci.KATH, al neima npuciijCATH); Toro |^a/^h H€ 0^0 a - 

AOYH C6 KPAC0T6 SR6HI1CKOH (cf. MikloŠiĆ S. V. OfHAJ^ATH); »eRA HA AOB^O HtCTfc 
O^KpAUieHA, Hb HA CH^A^Hie UOVSRO^ IACHO<0B|IAS^HA KCTk HT&HKOUIHIA... S6HA KCTk 
:;AB^AA0 AAOV OYrOTOBHI|ie OY|»OKHi|l€ (oY pOKHI|l€) AOrniAMK; K€ (OBkMKAIgH |I€YR 

c|»iiAM|A cKOKro xeH€, ;(OAHTk Bo xovnANii|iH ce n|»OTHKor uoy»oY; ck uAAveuk 

rAArOAKTK TH, H€ OVRAADVU C6 TCUO^ ; ^AA SR6HA BHCUA B6CHT C6 , AHIBHUA BM- 

CHT ce; AOYi"A>^>' oArovEA, »rhui nornBtAL, jcopovrBA a^oba, crctihul obho»- 
HHi|A ... c&BLKOYnHHi|A BCCOUK. — Na listu 114., na drugoj strani sliedi: 
Bkopocii i oTBeTii (D Biiiie^k; pod ovim naslovom ima svakojakih kratkih pitanja 
s odgovori, najviše iz prirode i iz sv. pisma. Napomenut ću jednu kao za- 
gonetku u formi poslovice: Biin|»ock* h^a (nkCA) jc^AHHici, oiRb BOifKOV nouArAUie. 
fiiTBtTK* :;aii pABK HA rocROAiHA KAeBtTAHie. Poradi gramatičkog oblika bilježim: 

KknpOCK' KTO nCKA e^IHO H «)Kpt(Te) *r H BkCRAAKA CC B€AHK0. tiHBtTk* GBeTAA eA€RA 
nOHCKA K|»lkCTA rOCROAkHlA H (DBptT€ T KphCTC, 'B' pA^BOHHHVA H e^HRL »H^HO- 

AABkVk. — Na 118. listu počima co ABARA^ectri^fc ^o^h, odakle vadim sliedeće 
izrjeke, vriedne da se spomenu poradi nekojih rieči: ^oaia me cia rAAroAiOTk 

ce, :;AHKXe »HS^HkllU nO^Tk HUOlfTk, . . . lAKOSBe Bk AOUOBt(jKk) UH|»C|CIHXk R|^t- 
BUTKU pAl^AHVHIH BHBAH)Tk, CkAtAOBAlOTk OVBO CIA BI* 2(Bt2^AH H CkA^kaSO^Tk BCB 

HeBecOKjio^roBO bhaho (Neznam, jeda li se imadu upravo ovako proči- 
tati rukopisne rieči Bce HCBeco K|»ovro , s titlom b nad ro, bhaho ?) , ... KoeasAO 

HXk HUATk nptCTABH T% CAHHA »C RfltCTABA HUATk CTAkRk A^CCTk, TOfA ^AAH A^*^ 
C€THHI|A HA^RI|AeT CG, ... BkHCUAH OVBO BkCerAA O^UORHAHt H CUOTfMI , • . . 

H covrovBHBRiH n|iiiA0XH. — Na 122. listu sliedi: cka^ahi« aovrobrika, odakle 
ću ovo izvaditi: *r ^hUL aoyri KAcnk (»oah ce. Tk f^hUL obaova^h^ (jamačno 
OBAiOAkRk, sr. Mikl. s. v. a ja držim, da ta rieč znači: pogibeljan, opasan, 



Kratke knjižeme Tiesti. 131 

dan u koji valja biti na oprezu ter se čuvati) oco^cTNaro p^j^n KaeHa . . cbHk 
NCSAiiocTLHL . . ,, fijikro mn^e h n|»HY6CTfcHK (ja držim, da ovdje znači 
upravo: ,8r6tanS t j. koji je pri česti, gr. tujiopo?); '6- a^h>» Myun dolazi opet 
ista rieč: ik cdBAOifANE ocovcTiiaro |»iiAH mcna, . . . esne (»oah c€, es^HTHSb (oče- 
vidno od h:;a, ali držim, da je rieč krivo tvorena, ako nije pogrjeSuo napi- 
saoa, valjda mjesto ci^ncthbl, a ovo m. h^^hcthrk, jer na drugom mjestu ima 
zbilja: ei^ecTNBo), ... -er ji^kUh aovrh ^oupo iicke ctaihth, ksi^l «6I|iii. — Na 
lista 126. sliedi: ckmo !» »htih ;(|iict«aiici|'KMl. Napokon na listu 130.: choko o 
cMrfm%, koje se svrfinje na listu 134., a tu je ujedno i kraj našemu zborniku. 

V. Jftgič. 

II. 

Stari spomenici pisma i jezika jugo-zapadnih Slo- 
vjena od IX — XII. vieka od J. Sreznjevskoga. 

S priTnjetbami i izpravci. 

Kada se s vise strana ide za jednom te istom stvari, to biva sasvim 
naravski, da će se ona, netom odkrivena i na vidjelo iznesena, brzo u više 
dielova pođieliti i raznieti po svietu. Ovaka nemila sudbina stiže knji- 
ževne spomenike južnih Slovi nj an a. Nakon tisuću godina od pri- 
like prikazuje nam se eto u naše dane malo ne onaj isti prizor, tek u dru- 
gačijem razmjerju , koji se dogodi nekoč u zlatnom vieku velikoga cara bu- 
garskoga Simeuna. Negda bo pošiljabu Bugari blagovjestnike k narodu 
ruskomu , da onamo propoviedaju rieč božju i da pouče Ruse u knjizi 
slovjenskoj : sada pako silaze sami Rusi na slovjenski jug , ako i ne kao 
blagovjestnici rieči božje, a ono kao poslanici državni ili znanstveni putnici, 
ako i ne da pouče Bugare u prosvjeti XIX. vieka, a ono da posakupe ovuda 
za se i za svoju korist a više puti možda i na silu da otmu još ono malo 
dobro, Sto se od starine ovuda sačuvalo, pak da i to odvuku u daleki sjever, 
u svoju rusku domovinu. Samo da ovo, što rekoh, nebiva uprav, kao da je 
prosta otimačina, već pod vidom i imenom napredka i obrazovanosti evro- 
pejake, koja se gradi da veoma štuje — starine. Pak zbilja, kad čovjek po- 
misli, kolike bi od ovih stvari lako propasti mogle, da još duže ondje ostanu, 
gdje 8U do sada bile, to moramo, premda nerado i težkim srcem, ipak sami 
sebi prianati , da volimo , da nam mnoge naše južne starine odu onamo na 
ledeni sjever, gdje će se barem sigurnije čuvati, nego li da ih posve nestane 
ovdje na jugu pod kopitom Turskim. Ipak naša sjeverna braća trebalo bi, 
govoreći iskreno, da budu nešto zahvalnija prama slovjenskomu jugu, pak 
da gledflgu, kako će barem neki diel onih duševnih kamata, koje gori po- 
menuta glavnica njim donosi , uložiti ha korist našu , svoje južne braće. Al 
ovako nemožemo se doista pohvaliti , da bi i do sada radili bili svi oni , za 
koje dobro znamo, da su na jugu obogatili svoje književne zbirke. Zato 
kad se u nas čuje, da je ovaj ili onaj rukopis od naših jugoslovjenskih knji- 
ževnih starina dospjeo u Rusku, nije naša radost uprav golema, kao što bi 



132 Kratke književne viesd. 

mogla biti, da se u Ruskoj drugčije radi, niti su ba6 velike naše nade. da 
će ta starina do skora ugledati bieli sviet. Ja napojninjem sve to izriekom 
Eato, što sam rad da i ruski učenjaci to doznadu, i što mi se prilika pruža^ 
da iskrenu hvalu izrečem onomu jednomu od riedkih učeuieh Rusa, kojega 
se taj naš ukor nimalo hetiče, nego koji upravo za to, što se rado bavi sta- 
rinami južnih Slovjena, zaslužuje, da smo mu veoma zahvalni, a to je poznati 
ruski jezikoslovac J. Sreznjevski. 

On je prije nekoliko godina izdao priegicd starih spomenika ruskoga 
jezika i pisma: u 10. tomu bivših, ali sada obustavljenih „izvčstija*' pod na- 
slovom : 4pe6uie nuMfliHHKH pyccK<iro flSbiKa h nuei>!\ia — a prošle godine 1865. 
izadje opet od istoga njega knjiga vele važna i po nas: ^pesHie na.MflTHHKH 
UHCbMa H fl3biKa K)ro3ana4HbixT» CiaBflH'b (IX — XII. vieka). Oćmec nospeueiiHoc 
o6o3p%h'\e ci» aaMSTRaMH o naMHTHHKax'i> 4(iceji'fi 6HBmHxi> HcuastCTHbiMH. Kod 
ruskih spomenika bjehu priloženi ,obćemu obzoru^ straga izvadci iz samieh 
spomenika, što i jest najdragocjenije; neznam, hoće li Sreznjevski to isto i 
ovdje učiniti. Za sada imam pred sobom tek obći obzor (o6utee o6o3p-fiHic), 
iz kojega, znajući kako su ruske knjige u nas velika riedkost, hoću čitate- 
ljem Književnika da pripoviedam o svem, što je ikoliko znamenito te nam 
može biti manje poznato. A nadam se, da ću ovako malenom uslugom poslu- 
žiti takodjer samomu g. Sreznjevskomu, te će on moje primjetbe i izpravke 
primiti kao uzdarje za njegovu knjigu , koju mi je upravo ovieh dana 
poslao. 

Pod riečju „jugozapadni Slovjeni^ razumieva Sreznjevski ćirilske i gla- 
golske spomenike naroda bugarskoga, srbskoga, hrvatskoga i slovenskoga, 
počam od IX. vieka t. j. od god. 850. sve do konca vieka XU. ; a tu je on 
opisao ne samo izvjestne te još do danas sačuvane spomenike, nego i sve 
ono, gdje se preko neizravnih svjedočanstva barem doslućuje, da je nekoć 
bilo kojekakvih ćirilskih i glagolskih spomenika. U takovu slučaju izpisao 
bi Sreznjevski za dokaz ono mjesto, gdje se tako govori, da se vidi, da se 
po tom razumije neki spomenik ćirilski ili glagolski. 

Slovjenska pismena. U tom držeći se svjedočanstva Hrabrova, 
hoće Sreznjevski u kratko da konstatira: 1. da su Slovjeni u pogansko doba 
upotrebljavali ,črte^ i ,rčze'; 2. da su se nakon pokrštenja još uviek složili 
stranom rimskimi, stranom grčkimi slovi; 3. da je slovjensku azbuku sasta- 
vio filozof Konstantin. Za dokc^z, da su Slovjeni doista neko vrieme grčkim 
alfabetom pisali slovjenske rieči, navadja se ovdje medju ostalim i razlog — 
paleografički: „što nas azbuka greko-slovjenska , kako je vidimo u naj- 
starijih slovjenskih spomenicib, opominje crtami svojimi na azbuku grdkn 
VII — VIII. vieka, kada se jošte nije upotrebljavao skoropie, kada su se po- 
četna slova razlikovala od ostalih samo veUčinom. Ako ništa više, to su 
svakojako barem neke molitve i pjesme morale prevedene biti na slovjenski 
jezik za Slovjene već u prvo vrieme poslije njihova pokrštenja t j. prije no 
ito je Konstantin sastavio slovjensku azbuku. Od budućih iztraživanja valja 
očekivati , da će ili potvrditi ili oprovrći tu domisao , da je stari slovjenski 



Kratke književne ▼iesti. 133 

jezik y posnat a obće pod imenom crkvenoga, prvo književno obrazovanje 
polučio jofite prije 850. godine.^ — Za glagolicii napram ćirilici veli se, da 
BU »veoma oStronmne kombinacije nčenih ljudi gledeć na starinu glagoltce; 
u ostalom da jedva ikoja čest dokaza, kojimi se je dosele nastojalo podkrie- 
piti misao o prvenstvu glagolice, može održati strogu kritiku. ** Nego tu 
strogu kritiku valjalo bi iznieti na sviet, da je znamo. 

Đo god. 862 i poslije. Ovamo spominje se Konstantina filozofa 
prievod knjiga sv. pisma i bogoslužnih i izpoviedanje vjere, Sreznjev- 
zki drži dakle, da je „asnHCAHiiHi o ni^asoN stj^«'* , Ito se sačuvalo u rkp. 
XV. etol.^ pisao zbilja nafi Konstantin. Proti tomu govori, ne bez razloga, 
Rački u Tisućnici na str. 18. A za knjigu «Kii^xi c^okmeckmh" vriedno 
je sjetiti na ono, 6to je takodjer već Rački prispodobio, da u staroj hrvat- 
skoj kronici dolazi po svoj prilici to isto pod imenom „metodios", kadno se 
veli: „vazmi knjige, ke pri Hrvatih ostaše i pri njih se nahode a zovu se 
metođios", ili kod Đakljanina: ^librum Sclavorum qui dicitur Metho- 
dius, legat. ^ Jol ču spomenuti, da se je i Sreznj. izjavio za god. 862., kad 
bi imao Konstantin filosof s gotovim poslom iz Carigrada krenuti put Mo- 
ravske ; on dopnSta dakle , da se može godina Hrabrova ovako računati , da 
se od 6863 odbije 560a Obfiimo i o tom sr. u Bačkoga li. 139. 

E 866. godini spominju se pitanja novokrfičenih Bugara na rimskoga 
papu Nikolu I. (sr. Hilferding „IlHCbMa 06% HCTopin Ceprtoei* h Bojrap'fc" 
str. 77), kojih Sreznj. kaže „da nije moguće pomisliti, da bi ova pitanja 
i u prvom izvoru pisana bila latinskim jezikom." 

Medju god. 869 — 885. spada književno djelovanje nadbiskupa Morav- 
skoga Metodija ; iz bilježke £xarchove , koja govori , da je Metodij preveo 
sviju 60 ustavnih knjiga na slovjenski jezik „MKoaise ckuma^i^, izvodi Srez- 
njevski , da je u doba Ivana exarha bugarskoga još slabo poznat bio u Bu- 
garskoj književni rftd Metodijev. 

Godini 880 — 890. pripisuje se poznata u nas viest o slovjenskom 
psaltiru, pisanom po nalogu nadbiskupa solinskoga (spljetskoga) Teodora. 
SrevDJevski dvoji, da bi taj spomenik pisan bio glagolicom; medjutim on se 
vara, ako misli, da je u nas samo odatle izvodjeno, da je taj izvornik gla- 
golski pisan, Sto je i priepis popa Nikole rabskoga bio glagolski. Tko hoče, 
da to poreče, valjalo bi da nam prije dokaže, gdje i kada je prekinut i ob* 
ustavljen život ćirilice u Spljetskoj bispupiji a nadovesana na-nj glagolica^ 
l^oj* j®9 Sto s® pouzdano enade, u XI« i Xn. vieku svuda po Dalmaciji i 
primorskoj Hrvatskoj bujno ovala, o kojoj u XIIL vieku govore kao o sta- 
rom običaju zemaljskom (ut illis ef&ciaris oonformis et terrae consve* 
tu dine m imiieris piie papa Inocencij god. 1248. biskupft Senjritomu Fi* 
Upn, a god. 12^. kaže i opet biskupu Krčkomu: prout ifdem et praeđe* 
esssores sui facere consueverant); trebalo bi da nam dokaže, da su 
se Hrvati na zborovih crkvenih X. i XI. vieka za drugu svetinja borili, a 
dragu malo zatim občenito upotrebljavali. Pak sve to da se je tako iz- 
mienilo, te nije nigdje tolikoj promjeni ni traga ni glasa ostalo I Ili zar su 



134 Kntke kajtieTne Tiesti. 

mo£ebiti rimske pape i latinsko svećenstvo imali ikakva raslc^, da samo 
na ćirilicu navaljuju^ a da štite i zagovaraju glagolicu? Tko može to doka- 
zati? Smijemo dakle reći, da je sudeći po svili konsekvencijah tako narav- 
ski^ da je Theodorov psaltir bio u Spljetu pisan glagolicom, i to jamačno za 
onda joi oblom glagolicom ^ da bi se upravo ooi , koji protivno tvrde , imali 
svom silom uprieti, da mnienje svoje ma kojim razlogom potvrde. 

God. 885—916. Episkopu Klimentu, slavnomu udeniku Metodijevu, 
pripadaju po iztraživanju Undoljskoga sljedeća djela ^ koja su se sačuvala u 
kojekakvih ruskih zbornicih: y,Zapoviedi o praznicih, u svete dane 
apostola, mučenika ili svetitelja, s početkom ovim: 9^« mctc ztA^V^ Bfsme.' 

— fiPouka na uspomenu apostola ili mučenika: s^tms i^cm um*-" — 
»Pouka ep. Klimenta na uzkrsenje: ^n^skaa kcmii cfSTHH.« (Ovo troje na* 
hodi se u zborniku Troicke Lavre, rkp. do god. 1200.) — nPouka sv. Kli- 
menta na preobraženje gda. našega I. Hrista: neci«MMT€ fi^ATie*' (u rkp. 
Xin. V.). — fiPohvale na prestavljenje presvete vladičice Bogorodice, stvo- 
reno Klimentom episkopom: Cc nmh« citikno M^vg^HkCTse« (u zborniku XIV. 
V.). — »Pohvabo slovo, sastavljeno ep. Klimentom na uspomenu blaž. pror. 
Zaharije o rodjenju Ivana Krstitelja: Cstri bmib n^BCAHMae^*' (u zborniku 
Xiy. V.). — fiNa jutrenju Bogojavljenja. Slovo pohvalno Ivana Krstitelja, 
sastavljeno ep. Klimentom : llfiHAe lHCoyc% on rAnnaca'' (u zboru. KVI. v.). — 
itKlimenta ep. slovo pohvalno o četverodnevnom Lazaru: Ce n|»CATeY€T\ cit- 
Toa(A|^noc TO|isecTBO«< (u zborn. XIV. v.). — «iKlimenta ep. Pohvala sv. i si. 
Hristovu muč. i pobjedonoscu Dimitriju mirotoćcu: HacTA k^tic citTAO m^v 
jMi€CTBO« (u spisu XVn. V.). — fiPohvala arhistratigu Mihailu i Gavrilu, sa- 
stavljena Klimentom: llacn n^^AHOiuoKifN'' (u zborn. XIV. v.). — f*Pohvala 
sv. Klimentu patr. Rimskomu, spisana Klimentom ep. : Meso ^octmio aecuNVk 
os" (u zborn. XIV. v.). — Jos se u kasnijih spisih (XIV — XVn. v.) nahodi: 
,Pohvala sv. Kirillu učitelju slovensku jazjku' : Ce hob^a^ihc huii ;cf ■cTOJUOcifa. 

— Šafi^k prisvaja Sllimentu takodjer legendu panonsku. — Napokon je 
Klimente, po životopisu sudeć, napisao i dodatak k Triodu. 

God. 894 — 907. : djela Konstantina presvitera i episkopa bugarskoga : 
već su poznata iz ŠafaHka, iznova u t»Opisaniju rukop. Sinod. bibl. II. 2.«< 
Samo ću joi dodati, da se Sreznj. domišlja, da ovomu Konstantinu pripada 
takodjer poznati prolog evangjelja pećskoga, odkriven Hilferdingom. — Po 
jednoj bilješci hronografičkoj, koja se nahodi u rukopisu Konstantinova prie- 
voda knjigft Atanasije Aleksanđrinskoga proti Arijanom, može se ući u titag 
s jedoe strane nekomu čmorizou Tudoru, koji je pomenati prievod Kom 
stantinov prepisao god. 907. po nalogu kneza svoga (Simeona) : uumok m 
UJKI lw(Mfip\ vs^M^e^i f^€^n (ili ^SKon); s druge strane đoznajemo za 
mjesto njegova sjedišta: ns zcrm Tvva, . . . nta» cbitah ^uiTn ^^ii aeiiui 
c%TB«fSU ccTii TUiUBAt KU^cuii (sc. Simoonom). Poznato je iz Klimentova ži- 
votopisa (cap. XXIII.), kako su Boris i Simeon marljivo nastojali oka gra- 
djenja crkvi i manastira ; pače Sreznjevski drži , da se pod gori pomenutim 
«Duksom«« (dux «s knez) niti nerazumieva nitko drugi, van upravo sam Boris- 



Kratke knjiševne vietii. 136 

Mihail y o kojem i Ivan exarch govori u jednom od svojih prologa ^ kao o 
fičmorizcu Duksu«. 

God. 927. okt. 8. učinjen je pismen ugovor medju Grci i Bugari; 
obsimija pripoviest o tom dogodjaju saćuvala se u nastavku Georgija Hamar- 
tola, odakle se ovdje priobćuje ulomak slov. prievoda. — U nekom zborniku 
XV. vieka, Novgorodske knjižnice, u razpravi o herezijah kaže se medju 
ostalim: „a €X€ o epcTHVkCRHici RNHrim EorvuHiA noiia", odakle punim pravom iz- 
vodi Sreznjevski eksistenciju nekakih knjiga bogumilskih, o kojih se sada viSe 
ništa nezna. — U listini ruskoga kneza Svjatoslava caru grčkomu Ivanu Ci- 
mishiju od god. 972. , koja je pisana pod uplivom crkvenosiovjenskoga iliti 
Btarobug. jezika, sluti Sreznjevski, da ima tragova glagolskoga izvornika 
u krivom upotrebljavanju brojeva (o čem je obširnije govorio već prije u 
Izvčst. imp. Akad. VII.), te misli, da bi moglo biti, da su u obče dogovori 
onoga vremena medju Rusi i grčkimi carevi sastavljani bili glagolicom! 
— O glagolskom napisu popa Giorgija u Iverskom manastiru na 
sv. Gori od god. 6490. (= 982.) ima, kaže se, potanko izvješće od samoga 
o. arhim. Porfirija u ,Izv. Arheolog, obšćestva V. str. 13 od god. 1863.*; 
Sreznjevski sa svoje strane pripovieda , da je u fotografskom snimku , izve- 
denom poznatim Sevastjanovim , našao doista glagolska pismena, 
ali mu se pričinilo, kao da su ova pismena napisana istom nad predjaš- 
nja grčka. — Oko godine 1000 stavljaju se starine frizinske; poslije 
god. 1015. spada „žice blaž. Vladimira kneza Krajinskoga", o kojem 
govori pop Dukljanski pogl. 30. (sr. Knjiž. I. 218.) 

Sreznjevski uzer si truda, te poizvadi takodjer iz istranskoga raz- 
voda sve one bilježčice, koje govore o starih listovih, što su pisani bili na 
predjašnjih razvodih. Nego tomu dodaje on dvojaku sumnju, a jedna čini se 
žalibog da je jako temeljita. Pita se najme , jeda li je godina 1025. , "^to se 
dvaput spominje u Kukuljevićevih : Acta Croatica, str. 18 i 23, sasvind pouz- 
dana? I zbilja, kad čovjek tu stvar pobliže razmotri, čini se, kao da je na 
oba mjesta tek pogrješno izostavljeno brojno slovo b , te je mjesto : tt*b*8*0h 
(1125) pisano samo: tt*8«llfa (1025). Jer eno takova pogrješka ima zbilja na 
str. 38, kad se poredi sa stranom 39. Na oba dva mjesta govori se o listu 
»gospodina Panšpetala^, pak je na strani 39 podpuno izpisano: ijb«b*8-đb (1187), 
a na strani 38 pogrješno: tt*a«db (1087)! Takova pogrješka čini se, da je i 
na strani 21 , gdje se govoreć o razvodih medju Vodnjanci , Barbanci i Gu- 
ranom, spominju dva stara lista, jedan je pisan «•&•< (1140), a drugi, kaže 
se, već tt-đll«đs (1058). I ovdje moralo bi biti jamačno: tt*b*iRi*đ t« j. 1158, 
ako nije godina još i gore izkvarena. — Zato ja držim , da je takodf^^r na 
strani 23 pogrješno ubilježeno: tt*8*0b (1025), m. ijhb*8«oii (1125), dočim je 
umah sprieda na str. 24: tt«fi«8 (1220), valjda takodjer pogrješno m. ft*L*B 
(1120), jer po smislu trebalo bi, da su si godine na obadva mjesta, ako ne 
iste, a ono bar na blizu. Izpravak od 1025 na 1125 potvrdjuje se nekim 
načinom i tim, što se na strani 11 spominje zbilja godina ft*b*8*oii (1126). 
Jednakim načinom na str. 18 čini se, da je u ihB-Ob izostavljen b, tako da 



136 Krmtke knjišeToe netti. 

bi valjalo čitati #*L*8«iifa (1125); jer sprieda na istoj strani ima it'h'đb (1150). 
Napokon čini se takođjer tt*fi*F*iii (1271) na str. 29 da je pogrje&no mjesto 
ihh'F'ih (1171); imade bo na str. 14 i 15 đvakrat godina: ««E*P t. j. 1170. 
Ovako bi svi ti listovi , na koje su se u Xiy. vieku (1325. gpd.) pozivali, 
spadali u XII. viek, dapače neke godine, kao 1125, 1130, 1150 i 1170 ope- 
tuju se i vi6e puti, fito je prema stvari posvem naravno i razumljivo. — 
Drugu sumnju Sreznjevskovu o pismu ovih listova, na koliko su hrvatski 
bili, nemožeroo nikako usvojiti, osobito ako pristanemo na to, da su dotični 
listovi zbilja istom iz XII. stoljeća. 

Prije god. 1047. bje&e pisan onaj rukopis proročkih knjiga, bugarske 
recenzije, odakle je u Novgorodu god. 1047. učinjen jedan priepis popom 
Upyroro Libim. Poznato jest, kakove su se kombinacije izvodile iz nje- 
gova podpisa: ZHiirai cn KC-KorfiiAOBHi|t. Sreznjevski kaže, da bi ova rieč bafi 
mogla značiti i Sto drugo, nego li pismena; to mu i mi dopuštamo. Ali kad 
on pita, jeda li već znamo, kako je davan tekst proročkih knjiga u glagolskih 
spomenicih, na to smije mu se odgovoriti, da je u nafiih rukopisih (n. pr. u 
jednom iz knjižnice Rukuljevićeve) taj tekst zbilja posvema starodavan, pun 
očitih tragova i dokaza, da je preveden sa grčkoga jezika, sr. u mojih Staro- 
hčrv. primčr. II. 67. 

Da je do god. 1058 — 1059. mnogo slovjenskih i to glagolskih ruko- 
pisa bivalo u našoj domovini, imenito Dalmaciji, dokazuju zaključci zbora 
Spljetskoga, o kojih govori Thoma Archidiac. cap. XVI. Ime pape Aleksan- 
dra dobro je izpravio Sreznjevski u Nikolu II.; sr. Književnik I. str. ♦SS?. 

Do godine 1100. stavlja se neki odlomak evangjelistara ci> 
rilskoga, koji se čuva u imperatorskoj javnoj biblioteci, te je izdan u 
nizvest. arheolog. Obšćestva« V. str. 29 — 37. Taj odlomak, kaže Sreznjev- 
ski, da se odlikuje tim, što pravilno upotrebljava nosne glasove a, a, k, n i 
t ; ali da mieša % i K. Još da ima nekakvih znakova, što bi mogle biti note. 

Do god. 1100. ide takođjer Snprasaljski kodeks, koji je izdao Miklo- 
tic u Beču 1851. — Da je hrvatska listina glagolska od Dragoalava iz 
Dobrinja, koju piša Kirin sin Radonjin, zbilja u glagolskom izvorniku od 
god. 1100. — to je dokazao dr. Crnčić u Književniku II. str. 21. 

Po mnienju Sreznjevskovom još se kreću oko godine 1100 sliedeće 
ruske književne starine , na kojih se očito vidi, da su prepisane sa j u g o • 
slovjenskih glagolskih izvornika: 1. odlomak tumačenoga psaltira 

XI. V., poznat pod imenom Ev'genije vs kog odlomka, u kojem se nahode 
tri glagolska slova: od, a, 9: ooikCaonTC rociiOAOV n«ciik hoiu; stki^kah ci 
e^iAki|e MOK rocnoAH; v^^-nomth iot^kiiioi6t& Ao^jch uon k'l tsc«. — 2. Zbor- 
nik XIII. govori GMgor\ja Nazianzina, XI. v., u kojem se nahodi jedno glag. 
slovo: fi: fi€ »€ n TH ct^aka^tii. — 3. Ulomak iz zbornika pouk4 (homilija) 

XII. V., u kojem se nahode ova glag. slova: A, le 00, đb, dB, a, (U, h, OB, jb, 
«. — 4. Crkveni ustav s kondakarom, XII. v. ; s ovim glag. zapiskom: 
nmhihSlM |DfiA-a (mcASi) ma^Bdlia. — 5. Službena mineja za April, XU. v. 
\ ovakim zapiskom : dbiMU^aFiiDBii iHfiiiiii mnore. — 6. Kirila Jerusolimskoga 



Kratke književne viesti. 137 

učenja i prS sa Židovi, KII. v. , sa glag. zapiskom: fi|DAfi9 %8 (rocnoj^n) 

IDSlIbBIlOifi. 

Glagolske spomenike, koji spadaju u XI. viek ili početak Xn., te 
su se ili čitavi sačuvali ili barem u odlomcih, izbraja Sreznjevski ove: 

a) Od bogoslažnih knjiga: 1. odlomak sinajski (tri lista u 8.) iz 
litargarija: u privatnim rukama u Ruskoj. U obće sličan je dotičnim ćiril- 
skim službenikom, ipak nekih stvari da u ćirilskih neima. Naštampan čitav 
od Sreznjevskoga u «Izvest. arheolog, obšć.« V. str. 1 — 12. — 2. odlomci 
Pražki. — b) Od knjiga sv. pisma novoga zavjeta: 1. Assem evan- 
gelista r (Sreznjevski još nespominje podpunoga izdanja Zagrebačkoga). 

2. odlomak ohridski (dva lista u 4.) u Origoroviča, štampan u Izvšst. 
arheol. obsć. III. 449 — 467. 3. Atonsko (svetogorsko , Grigorovičevo) te- 
troje vangj elje (171 1. u 4.) u Grigoroviča. Odlomci naštampani u Izvest, 
arheolog, obšć. IV. 3—15. 4. Zografsko tetroj e vangjelj e, sada u 
imperat. biblioteci (304 1. u mal. 4.). Odlomci štampani u Izvest, arheolog, 
obšć. IV. 93 — 119. 6. Mihanovićev odlomak (dva lista) sr. Šafah p4m. 
50. — c) Iz zbornik^ poučnih: 1. glagoljaš Klocov: Sreznjevski ga je iz- 
nova čitava izdao u Izvčst. arheolog, obšć. IV. 273 — 304. 2. odlomak Ma- 
kedonski (1 list u 4., u dva stupca) iz zbornika pouk& Efrema Sirskoga, 
svojina Hilferdingova. Štampan u Izvčst. arheolog, obšć. IV. 381 — 390. 

3. A tonski (Ghrigorovičev) odlomak (1 list u 4.)^ sadržava komad neke 
homilije s molitvom k sv. Trojici, sr. Izv6st. arheol. obšć. IV. 389 — 394. — 
Starinu ovih spomenika mjeri Sreznjevski po upotrebljavanju ili samoga iiJOD 
(najstarije) ili uiOfD i w, ili (najpoznije) samoga w. Nego meni se čini, da to 
baš nije najsigurniji kriterij. — Okolo 1100 stavlja Sreznjevski neki novi 
prolog Ivana Exarcha, naSast od Sreznj. u posebnoj redakciji, valjda 
preinačen od nekoga k nekoj osobitoj svrsi ; na jednom listu, sada u Hilfer- 
dinga, sr. Izvčst. arheol. obšć. V. 66—68. Ovdje se mieša u i v, "l i &, 
A i A, t upotrebljuje se mjesto m, a m. lo dolazi i glag. jp! — U isto se 
doba stavljaju poučenja (katekeze) Eirila Jerusolimskoga, koja su 
već poznata i štampana u Izvčst. Akad. Nauk. 1. 91—95. — Pod god. 1125, 
1130, 1140, 1150, 1158, 1170, 1187, 1195 spominju se stari hrvatski listovi iz 
razvoda istranskoga. — O hrvatskom ljetopisu, koji je pop Đukljanski upotrebio, 
do god. 1 150 — napućuje i Sreznj. čitatelja na naš Književnik II. 199 — 227. 
— God. 1189: listina Eulina bana. — God; 1190: listina ugovorna izmedju 
Dubrovčana i župana Miroslava (sr. Mikl. Mon. br. 5) ; tek pođpis nije n^cn 
već — KpixTb ; neznam , jeda Sreznj. nahvalice nehtjede toga izpraviti , ili 
samo slučajno. — Još bi valjalo, držim, spomenuti i onu stariju listinu Miro- 
slavovu od g. 1186., koja nosi srbski podpis: %it, bchh »snaNL kh&kk ce n noj^k- 
uncsjBL %^ nne^h Mh|»ocaakii K/ibiik ce n noAknHca)dk. sr. Mikl. m. serb« br. 3. — 
Pod god. 1192. pripovieda se, da ima u Sv. Gori listina bug. kneza Ivana 
Kalimana AsSnja, izvjestna samo po pripoviesti Grigorovičevoj i o. arhim. 
Porfirija. — K onoj listini, koja se u Mikl. pod br. 6. od god. 1193. spo- 
mmje, uađoBtavlja Sreznj. sliedeći pođpis : ictick ii|^uoi«^IiMKI» K^CTunab mou- 

10* 



138 Kratke književne Tiosti. 



Caba r|»«MiiiUH. — Listinu, lio je u Mikl. pod br. 19. asvojena Stefana 
kralja prvovjenčanomu, dakle 1195 — 1228, odnosi Sreznj. na župana St. Ne- 
manju (dakle do g. 1195), i to poradi podpisa: rocno/Miiiii CTe^am, jer da se 
taj naslov: rocnoAHiik, i u drugih spomenicih upravo njemu daje. — U crkvi 
sv. Save u Eareji na sv. Gori ima iznad vrata godina : 8. f. a;. (6707=1 195). 
— Do 1196. god. mora se staviti psaltir Bolonjski, pisan od Josifa 
i Tihote u Ohridu -gradu s primjesom nekoliko glagolskih rieči. — Od 
god. 1199.: tipik Savin u Orahovici, manastiru Karejskom. U Daničića 
ima bolji priepis, nego li je onaj, 6to je štampan u Golubici : po tome ga je on 
ovdje štampao. — Sreznjevski se prevario za onaj napis u crkvi sv. Stjepana 
kod Aleksiuca, koji je prvi put štampan u Glasniku I. 184, te je krivo čitao 
godinu 2. f. ^. mjesto 2. i|. ;., a to nije po Isukrstu 1199. već 1399., dakle 
nije niti kii6:;ii CTe^Aiiii nitko drugi, već Stefan Lazarević. Tako je taj napis 
i štampan u Mikl. mon. serb. str. 245. — Listina Nema nj ina, dana ma- 
nastiru Hilandarskomu, od god. 1199—1200., štampana je u Miklosića sasvim 
točno (ja nerazumijem Sreznjevskovih rieči: He BnojiH-s B-BpHo, van ako on 
razumije pod tim prigovorom , sto je Miklošić kratice razriešio) , samo na 
str. 6. u redku 6. i 7. očevidno nevalja Tvnre nego TVHre, kao što je već 
Daničić dobro izpravio. 

Do 1200 god. stavlja Sreznjevski: 1. rukopis Grigorovičev : A po- 
stolar ćirilski s primjesom glagolskom, odakle su dva glagolska 
lista našt. u Šaf. pAm. 54. — 2. Listinu Popovske obćine. — 3. Odlomak 
liturgije, koji je nekoč bio u manastiru Cetinjskom sa sliedećim zapisom: 

CnH CSeTAA II SOaK€CTK€liliaKI AIIT«|irHIII nOHA OeO^AKA HAimCA C6 I^VKOiO nOIIA AlOBO- 

CAABA. AA lerosc AONA^Tii, noucNH |iABA icpNGTS Oeo^AHA. AUNiiii. Jeda li je taj od- 
lomak zbilja tako star, neznam. — 4. Abecenarium bulgaricum. — 5. Glagol- 
ske odlomke starohrv. rukopisa, štampanih u Šafarika, Kukuljevića i Br- 
čića. O pravoj starosti ovieh odlomaka netreba ni malo sumnjati, jer se oni 
zbilja bitno razlikuju od potonjih rukopisa glagolskih, to pravilnošću staro- 
slovjenskoga jezika, to znakovi paleografičkimi. Ja ću doskora imati priliku, 
da o tom na obsirnije govorim. Za sada ću tek spomenuti, da sam k dosada 
poznatim starohrv. odlomkom dobio još jedan znamenit odlomak legende o 
Ivanu i Prohoru, koji je očevidno istodoban s legendom o sv. Tekli (gled. 
u Staroherv. Primčrih II. str. 77). — 6. Starosrbsko evangjelje, koje 
je sada svojina arhim. Porfirij^ Uspenskoga, a piša ga „u Peći u gradu Rasi^ 
grješni starac S ime on, obsiže 189 listova u 2 stupca u 4. To će.bitievan- 
gjelistar (evangjelski lekcionar) , njegov dakle tekst razredjen je na lekcije 
prema dnevnomu čitanju. Sreznjevski je naštampao u svom „obozrčniju*' či- 
tavu bilježku, koja se čita na posljednja dva stupca posljednjega lista, odakle 
sam ja u Književniku II. 445 tek izvadak priobćio. AJi ondje (u Sreznjev- 
skoga) ima jamačno pogrješaka, jer ja nevjerujem , da se u rukopisu nahodi 
u m. u, ili BftuiA m. s^tue itd. 

Poslije 13. Febr. 1200 stavlja Sreznj. neku listinu, koja da se na- 
hodi u hilandarskom manastiru u sv. Grori : izdana je od velikog župana Ste- 



Kratke književne Tiesti. 139 

fana Nemanjića sa slieđećim pođpisom : Rf^bCTb BesNicrs SRO^naHA Cie^AHA MitCTb- 

NOra rOCnOil(H«il BCeil C|IKBIiCI|1t(H) I^CMAH, M1tC€l|ll C€nT€MB|IH .R«. AkHk CtEOpn C€ CN6. 

tom neima ni spomena u MikloSićevoj zbirci. — Okolo god. 1200 bjefie 
označio pokojni Voskotov neki ciriUki stihirar bugarskoga raz- 
reda, od kojega je u Rusku donio 6 listova u 4. A. S. Norov iz Sinaja (?). 
U tom se rukopisu mieSaju po bugarskom načinu nosni samoglasi a s s, il 
stoji m. & , i « m. n ; neima jotovanih samoglasa , a nepotrebljuje R-epenthe- 
ticum. Za primjer imadu u Sreznj. navedene ove rieči: BiLHAT|ib n|»hhml; ne- 
ABbeNiia u«A|iocTii riUBHnA, ci camthun bi M^f^tjci. — U istu dobu spadaju 
jolter: Tumačeni psaltir bivSi nekoč svojina Pogodinova (dovoljno već 
poznat); odlomak psaltira, koji se spominje u Šafarika (Geschichte d. 
stidsl. Lit. ni. 1. 126); odlomak evangjelistara, napomenut takodjer 
Šafarikom (Gesch. d. stidsl. Lit. III. 1. 190); bugarski apostol, priepis 
ćirilski sa glag. izvornika , u Šaf. pžm. str. XII.; napokon: Ljestvica 
Ivana Ljestvičnika, odlomak (4 lista) rukopisa srbske recenzije, 
svojina Hilferdingova, o kojem Sreznj. tvrđi, da je po pismu sudeć istodoban 
s gore pomenntim evangjeljem starca Simeona, dakle oko god. 1200« 

V. Jagić. 



-^K>oSO^M 



III. 

Tmuhk cBCTora Caee 3a OpaxoBHuy. 

H3Me^y TpH THHHKa CBCTora CaBC caMo je je4aH HamiaMnaH uho : »3 c t y- 
^cHH^Kora je HarataMnao TI. J, IIIa^apHK caMo r4JeKojy 3HaTHHjy pnjeu y 
Jahrbficher der Literatur 1831 Bd. 53 h hckojIhko Bpcra y Serbische Lese- 
korner 119; h3 xHjiaH4apcKora je caMo HainHce 04 HeKojiHKO r.iaBa Ha- 
mraMnao 4- AspaMOBHh y 4BHJe KHHre CBoje? „OnHcaHie 4peBH0CTift cp6cKH y 
Cbctom FopH" 9, H «CBera Popa« 24; 04 opaxoBHqKora hjih KapejcKo r« 
HamraMnao je raKo^ep II. J. IIIa<i»apHK HBKOjrHKO Bpcra y Lesekdrner 119, a 
UHO je uaraiaMnaH y rojiy6HUH II. 1840 crp. 247 — 251. IIIa*apHK je miaMnao 
onaj K0Ma4 H3 npHjenuca HOBora BpeMena (in junger Copie. LesekSm. 10), kojh 
je Hamao y KapjroBUHMn y MHTponojiHTCKoj 6H(<jiH0TeuH (Jahrbucher Ha noMe- 
HyTOM MJecTy h Geschichte der siidsl. Liter. III. 202. 203); a 04aKJ[e je y To- 
.!y6HUH UHO THUHK miaMnaH, HHje HHr^je Kasano; ajiH Kano ra je VoAy6wx^ npa- 
.lOHCHo CHHOBau.^. MyuiHUKora, hc Tpe6a cyMBbaTH 4a je y ro.fy6Huy 40inao r3 
xapTHJa HCTora JI* MyraHUKora, kojh ra je no cboj npHJiHUH npenHcao hs noMe- 
HyTora KapjiOBa^Kora npHjenHca. — K0.IHK0 6h qoBJeK Morao )KajiHTH raTO npsa 
4Ba THnHKa jom HHjecy HaoiTaMnaHa, hcto tojihko aKo ne jom BHme Tpe6a iKa- 
JHTH mio je TpehH mraMnan onaKo ksko je miaMnan y rojiy6HUH : oH^je My je 



140 Kratke književne vieste. 

He caMo je3HK o6pHyT ua pjckh, aero hm najMaae Tpara 04 CTapnue Haje My 
ocTaBibeHo, TaKO 4a ja HHJecaM HMao mra h3 Tora cnoMeniiKa yaoTpe6aTH y 
CBOjeM pjeqHHKy (ochm ohhjcx HeKOJiHKo epCTa ihto uMa y Lesekorner). Mhcjihm 
4a he Te HHOiTaBocTH oapocTHTH 0By 4paroqjeHocT h noBpaTHTU joj aKo h ne 
noTnyHy a oho anaK cjajHy KpacoTj pyKonHC no kom je 0B4JC lUTaMnaM. Oh ce 
Hajiasa y 6Borpa4y 7 6a6jiaoTeaa yqeHora 4pyuiTBa cpncKora no4 6pojeM 51 ; 
nacaH je no mom Mamj9beH>y Ten y aame BpajeMe, ajia je apjio Bjepaa apajenac : 
TO CBje4oqe CBpx CBera crape paje^a a o6^ai)a, h. n. ToynaBA€i NHveco^e, r^v^ 
nonave, T&ru, rojMiHA (hora) uiHAOvra, ■0^^ tok& ii€iinob& ; — pjrcasMa aeua ua- 
je4Hora; t cioja noBaJBame ua CBOjeM MjecTy (n|»'ftuoyA|^0€T&), 40CTa pajerao 
CTOja MJecTo H>era e (BetpaciL, s& utcTe, Hf^fiiACTc), a caMo 4Ba nyTa CToja % 
Mjecro 6 (MtTANHiiMH, EVA^T^; ^ je 40CTa pajeiKO asocTaBJbCHo r^je 6a rpe- 
6ajio, a jom pe^e MjeCTo H>era CToja %] no Hapo4HOM roBopj aMa a MjecTO k 
ajia Me^j 4Ba cyrjacHa caMO ueiapa nyTa (ecauL, Yiaiiai|&, cLsaKovanneT cc, u) ; 
MJecTo A ama caMo je4an nyT h (aab&io) ; 40CTa je pajeTKo le, nero Mjecro »era 
HajBauie CToja 6, anaK aMa AioB6i|iNMk le, hibaiii6T&, bl hkh, o^t^uiibm. r4JeKoje 
cy a3Me^y OBajex norpjemaKa Morjie 4oha como y apenacaBaiby ; Heae a3Me]^y 
ibaX; oco6aTO j^ABkio MJecTO aabaio, MacjaM 4a He Mory 6hth norpjemKe nacija 
6aorpa4CKora npajenaca, aKo je oh, KaKo ey4aM no xapTaja h □aCMy, »asao 
Hamera Bajena, Hero oho CBje4oqe 4a je nacau tora pyKonHca npenacBBao ca 
CTapajera npajenaca; a 4a je Taj CTapaja npajenac 6ho nacan y oho BpajeMe 
Ka4 cy 6ajie y o6aqajy Tane norpjemKe. 

noMeHyTe norpjeniKe a Heje4HaK0CTH ja caM nonpaaao a a3je4Haqao, a 
TaKO eBO ycTaBa KOja je cseTa Časa cpncKa nanacao 3a hejiHJy caeTora CaBc 
jepycajiaMCKora y OpaxoBauH a^a KapejaMa y Cseroj Popa : 

NaY€AO n|i<BUOYA|»ocTH cipuck rocnoAfeNk, (»Ai^ovuk ase Enark BbC^Mk TBO|»€niTRnHii ; 

URO OfBO BtMTAMTL BeilHKUH AHOCTOSk llABAk : N;(h!R€ OKO N6 9infi;U, NH 0Y;C0 CAUIHA, 
NH HA C^LA&M^ YA0B1lK0y H6 Bb^HAC, HSe O^FOTOBA BOrk AlOBeillTHHUb H. ^) TtUb»e CAU- 
MeMTe C€, BbCABOMOf JCOTeUITOMOlf CbHACTH C6 nOj^OBAlCTb nO^BNI^ATN €€ ttlbCTBOBAm 
T'BCLHUnUb H «|MICN|lbBbHUNUL nOyT6Mb. HOVTb BO K|^ATbKb KCTb; B|^ATHI6 MOH AlO- 

BHMA, nubase Tcveub. auml lecib »hink nauib, hai^a, opbCTb h npi^k; bl uaa« 

nBAnKTb C6, A Bb CKOf^t HOTUBAieTb. UAAb 60 KCTb Tf^OVAt" »HTNIA RADierO, B6AHH0 
X6 N BBCKONkVbNOK BAArUNJCb Bb^^AMNIC^) T'BllbSRe N A^b BbCtXb nOCAtAbNNH N TfltnibHIlH, 
n^CbttO CAABUN N OlfNVAUN HA HO^BH^ARHK AOV^OBbNOIB, n|»Nai bCTBOBABb Bb CbCTO^IO 
r0|»0Y, 0B|»1lT0Xk BOrOH^BI^AHAlA CBItTHAA |^Aa(AHYbHyHUH OBpV^U Y6K0YIIITC Kb nOABHrOlf 
A0y]C0BbN0M0Y. TtllUBC H A^b OlfK|^tllHBb CBOIO HBUOUIVb nOABHrOJCb C6, ICAHKO CHAt 
MOrOfDITH, OrCbTBO^NXb OTpA^OV CBCTO^IO, AOUb ll|^tCB€TUIE BAAAUYHI|€ HAOlCie BOrO- 
|»0AHI|6 HfHCbNOA'BBU Ma^HIC OBbUIYAArO CBBTAArO SHTHIA, H K6AH16 HUb AOBOAbNB 0^ 

KApcnjKb, HA^ase aa n|^H;(OA€iBTe nptBVBAiOTb aroruenb h BbCA spATHn. no cbml sbc 

OAKU 0YCbTB0|^HKb Y0yHSRA€ Olf^) OpA;COBHI|H UtCY0 BB^UALBNIO CBfiTAArO H H^tnO- 
AOBbNAArO OTblfA HAlHBrO CaBV Bb BUfANfliYe AB«U> HAN H T|^6Ub, 00 TAACOlf rOCHOAk- 



") y pyKonBcy le. ^ y pyKonaey Bbi{AAnTA. *) y pyKonaey o^ b. 



Kratke kmjiieTne viesti. 141 

nm: aA««« mcta aba han v^nie ciiSfuiiii sb Mue mok, toy iscMk a:;^ no cp%fi;t u^k. 

T1MlkSB€ €1110 J^AHOKigMk J^IO HkCftUL ^ KCTL K^AOMO. 

Hn ni^OT^ AA M HMATk OBAACTN IIAA>^ TOBli K^ANOBL NH HrOVMCHIi CBOTAAFO HA- 
MtrO MO«aCTII|»A, HH Wkk HtN&TO OT^ B^ATHIC A* «« liU6TL CbMOVOITATH SRNBOV«TAArO 
Bk UMnmU C6H CBOTAOrO CaBU. N VhTO OBf^TAlCTIk €€ 0^ TON K6XNN, NAH BNBO HAN 
OBOMTt, AA K HII€TK Ofl^MIlATII BAMk MOIM€THp& NHY6CAfC OTh TOFO, NAM Nr0VM€Hk 
fm%Uk OTkAMATH, HL OAVC A^ AAMTk Ce TOy OTfc NAMCrO MONACTHI^A OOMeHN fAAN 
CBUDTA CBOTOUOV CaB« UACAA AMTj^i 4. ; A HNOMk B&C€MK NA BOAIO Bk^^AAfAN) HrOV^ 
U6H0Y ■ RkCeH £|^ATNH, AINTB VHUfc HUOVTk MOIHTN NfHC^UlfATH K|»ATA »HBOVHITAArO 
Ek NOAIIH C€N, TO, BtfOVIO Bk BOFA, IC|^e A« Ne OCKOVAl^KTk BV r|^kCTk MO^BU NN 
YBAMkl|k MACAA, H 110 W AHiT€ H r|^1lHiN0Y UOANTBO^ 000 AV6 NM«TN j(OHiT€T€ Bk 00- 
UOMTk €€£«. lerOSC 60 AS^b OCTABAN) 00 CkM|lkTN CB0I6N Bk TON B6ANN, Tk AA »{^t- 
KUBAlBTk AO SNBOTA CBOItfO N6n|^tUtNkNk HH OTk KOrO»€. 

Uo TOMk HABU CNHOBk Ofi^Al^k AABAIO AA BUBAMTk: A^ CkBkKOVOAKIICT k C€ NrOV* 
ueHk CBBTAArO MONACTOI^A Ck BkCBIO B|IATHNIN>, H AA HI^BK^AHITk MOVSA BOrOBOKU^NNBA , 
HK6 IBCTk ROAOBkHk BENTN Kk BCAHH Bk M'BCTt TOUk, AN)BO ANITe BOlfA^Tk BkTO OON- 
rOlTM^Hk HAN NHk H«BkTO nO|»AfiOTAB kMNH/Ck UtCTOV TOUOlf CBBTOUOf, AA HOCVAAlBTk 
C€ Bk TO ITBCTO, H Tk BkCABOV CBOBOAO^ H OBAACTk AA NUATk HAAk BBANI6W TOBk« 
ABOSO N HftKAe HHCAJCOUk; A MOHACTH|^k HH HrO^UeOk AA H6 HIlATk HHK0I€^6 06AACTH 
NAAk HOAHOBk TOBk; HH HABU MUTA (MAH AA N« HOCTABAUNITk C6 HtBkTO Of BeAHH 
TOH A «€ BOVAC AOCTOHHk OflABNAA AO^J^BkHAArO. 

ChH »€ O^CTABk OfCTABAMN) Bk NBAHH TON, AA AI^UBHTk )COT€H XHTH Bk HI6H : 
BOHCAtBkHNBk H C|lftAOlf H HCTkBk HH UACAA MHSAk HH BUHA HHH ; Bk BkTO|»kHNBk SB€ 
N Bk TCTB^kTkNk UACAO KUBAk H BHHO OHH ; CHK S66 BkC€ n€TH fi^hmm MAHHONI 
AkUeUk AA MCH« Bk COVBOTOlf S6 H Bk HeAtllO pUEU H CU^k H BkCA n(M)YAa, H A^A- 
■TH A^O^Mk lAACHHie. Bk HOCTk »€ BCAHNUH Bk CO^BOTOlf H Bk H6A1^AI0 UACAO ttSBAk 
H BHHA BkKOlfHlAH, A Bk HHU A>»ilH HH BHHB HH UACAA. A Bk (lOSA^CTBOV K^HCTOBO^ 
HOCTk, lABOate H Bk HHU A^^HH O^CTABN^OUk, BOlfAN H TkFU TABOSBA^. A Bk HOCTk Bk 
CKCTUHUk AHOCTOAOUk TANOSBAC AA KCTk, IAB03B6 H Bk HH6 A*""" nptN|»OCTe OlfCTA- 



Bk H'BTHH »e AA Al^bSHTk CC CHKO OVCTABk .' OVT|»kH» H BCVOf^kniA tANOaKO KCTk 
OBUVAH; HA OfT^kHH »6 R^t^k BkCC FOANDITC AA HOlCTk CC HO .r. KATHCUU HCAAk- 
TB|IAy A HA BCVepkNH*. Kk TOCHOAOV KFAA, pA^Bt T|»On(Af»HN). FOAHHC X6 HOlCUk pA^kHO: 
B^BOVNI rOAHHO^ Ck OYT|»kHI€N) B6^k nCAAkTH|»A, NA TpCTHIGN X€ rOAHHt H HA MOCTOH 
■ NA ACK6T0H H'KBAlBUk HO .f. BATHCUU RCAAkTH|IA Ck UBTAHHIAUH, »HOBEC OBUVAH 
BUaUO; HA BkCABO X6 NAY6A0 Bk Hf^HHAtTe nOKAOHHUk C6 HO .F. U6TANHI6^); H HABU 
RONkTABkHIB HCAAkUk, H |k€BkUIOV AAnAO^rH, 110 .r. U€TAH(hIC), HAH Bk BCVCpkHH HAH Bk 
U€TeUOH« HAH Bk nCAAkTH|»H HAN Bk rOAHHAJKk HAH Bk nOAOYHOOITkHHI|A)Ck ; BkCANOH 
aSC CAO^NSkEt Ckfl^kOlANlUITH C6 BONkl|OY, ^At^C FAArOAKTk €6 : 60K6, O^UTCA^N NU H 
BilArOCAOBN HU, HO .BI. UeTAH(HH). nOAOYHOniTkHHI|A SBC HlBAlCTk C6 Bk l|pkBkBH Ck 
UA»6HAUH HO .r. BATHCUU H HAHOHk 60rO|lOABI|H, A YkTO »€ OCTAMTk HCAAkTH^A, TO 
N^rAArOAP ANIBO Bk Ai^NB ANIEO Bk HOHITH, TkYHN> AA n|^«H1lBAIBTk CC n€AAkTH|»k HA 



') y pyKonHcy uotahIa. 



142 Kratke književne Tiesti. 

A&Nli H NOMTk. Bk COreOTOf »0 Heve^li SUIAKTL mOK6 NMAIIO OCUVIIII Ar^BHSIO; 
C€ »6 ntlAKUK HA ar|IHnNNH, (»CHIiMe, TpHCICTO, H ndMNHO^H M€ SOaB€, ■ RO TM& 

noKUfc KANONk iir|»iiniiHi6,^) H noTOMk vbTCTii ce TeTi^LMBAiiiircMiii rAABA mamia; ahtc 

Uli BOTA^Tb N6B&S^M0»fcH0, AA flj^tnOUOBKTIi ; H HO TOU& NAVHIIBieTb Ce CHUfS^SA ^f(- 

Ti^kiiH OTiintBiiHie HO MBCTN ncA]iLUt;c&y no Bork rocnoAb 0Tfc«itBi»MC .r. ratsciiu ■ 

YeTB|»liTmr RATHCMOf, BAAKONO CE n|»«ntTIIISUb : ANkrOHliCKU« CliBOfL; no TOM 4 ct- 

a(a)aj»h6, no Touh vfcTennic, h iio cgmii ct6H€hhi6v klcc AWARttf6, MBAH&reiiHK, no 

KRAHlireAHIO BfcCK|lliCeRRI6 ;C|»HCTOBO, H HO TOUL HOUHAOVH M€ BOSRO, H R<BC«H S^A KftjkRO 
AA nOICTL tCAHHb, H nO TOME KAHOHfc BkCRf^fcC&HK, HROSe HMAMO OEMVAR; R CBCTO- 
IIOVi AMT« nilAOlH, H HO TOUli C l»Bf LM ARITK C€, »ROX€ H OO^OSAICTE. CReTIHITCk aB€ 
R BOSI»CTBIiRUH)dk ARTOf|lirHn;CL, llflOTRBOf CHAt A^ CAO^REeTL CO. BL rOCNOALCKUK RBC 
H B6AHRUI6 n|IA:;Al»HHRy OOAOBAlBTfc HAML CbBAlOAATH Bb nUHRR R BEA^kRHH HOMTMMIk, 
nOURRAlOniTC CAOBO rAArOAKMOR: BkARTe H M0ANT6 ce, AA R€ BEHHAOTe BL nanftCTft, 

AOy;cl bo bla^l a ralte ReuouiTEHA, cero (»aah beartc, t|ioyai» bo hhoal cbor?cl 

CER'BCTC, AOITC CRIA CEB|IEHiHTe, H EKARSCRN BO^A^^- 

CrH »€ OVCTABE BE n«THH H BE 0ACHHR OTHRCAJCOME, UOAEEONI MOAMUE C€, 
HRO AA BOVA^TE H6n|ltTB0^eRL, ^A^B'B AMTC BE 60H<B^HL BEHAACTE, TO IBAHRO Kft« 
nOCTE MORtCTE. HRTHR RSC H lAAeRHH, AOITC CEAO^VHTk CC R'BROUOf H»BnBOMOr^ 
ni^HHlECTBRie RA OfTUHICRHIC TR, TOFAA A^ I^A^AM'^*^ ^^ HOCTL, |^AS^B« C^V^J^ ■> nCTERA. 
CBOBOA« »6 UtCTA TOrO I^ARAHHAR) rOCROACUk HAHIHME HcOfCE X|^HCTOIIL R n^«€B€- 
TOlO ICrO UAT€|»HHI, HROSRC HRCAjCOUb l^A^^, A^ "^ BOfA^TE nOTBO|ieHO. AUTO AH KEVD 
CHI6 n|»«TBO|»RTR H CEMOVHITATR HMCTk NSHBOVHITAArO BE M'BCTt C6UE, RAH VETO 0^:^* 
HMATH RUCTE, ICSRC ICCTE BL UtCT« TOUE, RAH OTE RHHrL RAH OTE HRORE RAH HHO, 
TETO BOVA^TE Olf MtCT« TOUE, NfM^KACTE BOVA" M ^^ABCSJATE OTE CB6TUIC H SKNHO- 
TBO|ieHiTCIC T|^OHI|e, OTEI|A H CURA H CBCTAAfO A<^V, H UHOR> r|ltniERUHME AS "^ 
BOfA^TE n|IOHiT6RE HR BE CHKUE B«l|1t HH BE BOTAOf HITOU E. CCrO (»AAH HHCBBE R 
nOAEnNCAJCE CR CBOK I^O^ROHRCAHRK BE AtTO .9^%, 

Becbki nocA^Ai^KHH Caba r^«niEHUH. 

HeKa MH 6y4e CJ10604H0 jom HanoMeHyTH, 4a ce MJecTo Koje je IIIa«apHK 
lUTaMnao y Lesekorner 40CTa pa3JHKyje 04 oeora apHJenHca a cjiaHce c pnje- 
qHMa y Fojjčhuh, ajH 4a ap^kvim 4a je to MJecTo oBaKO KaKo je y 6Horpa4- 
CKOM npHJenHcy BJepHHje opHrHHa.iy, Koje Huje epjio lemKo nosnaiH. 

y 3arpc6y Mjeceua anpHJia 1866. 

]^. 4aHH«iHh 



y pyKonHcy Ar^RnRTRRC mo^kc 6htr mjccto ArpnoRTHRE. 

^ y pyKonHey Ha crpaHH 404aHo Kao 4a ce nonpaBH: AiOBHUOMOf. 



p-^Nai^ar^ 



III. Hrvatsko-srbski knjigopis^) 



za god. 1865. 



sastaTio 



Đragutiii Jagić, pravnik u Zagrebu. 



Agjić Kajo otac. »Štienje svet. 

evangjelja i poslanicah'^ u Požegi 

1865. 8-na; 288 str. 
AH4pHh AjieKCaH4ap. „Ilpuno- 

Be4Ke»» II. ^RCT'b y BeorpaAy 1864. 

— I. 0A4ejieH'B 8-Ha, 140 cip. 1864. 

— II. „ „ 164 CTp. 1865, 
Arkiv za povjestnicu jugo- 
slavensku, knjiga VUI., uredio 
Ivan Kukuljević Sakcinski. U 
Zagrebu kod dr. Ljudevita Gaja 
i u Mletcih u pečatnji del Co- 
mercio 1865. 8-nay 285 str. 

Bau MaTHJa. n4p^aB0Cji0Bua pa3- 
npaea c BH40B4aH0Mi>/ y Beorpa4y 
K04 AH4pHha, 8-Ha, 128 cip 1865. 

Basil^ Vinko. »Razmišljaj ovo 
dobrOy«( napisao o. B. Baudrand. 
U Rimu 1865., str. 136. 

— »Molitvenik za katolička poslan- 



stva po slovinskih državah na jugu 

U Rimu 1865., str. 300. 
Bogifiić V. dr. »0 preuredjenju 

narodnoga Muzeja u Zagrebu. (Pre- 

fitamp. iz Pozora) 1866. 
BomKOBHh JoBaH. »CpčcKa chh- 

TUKCa** II. CB., y Beorpa4y 1864. 

8-ua, 04 97 — 215 crp. 
IJcHHh. ^. „OdHCHeu-B KasiiHieJHor^ 

3aK0HtiKa 3a KHa^KCBCTBO Cp6iH) y 

Beorpa4y, I., II. h III. cb., 1865 40 

CTp. 288. IV. CB., 1866.40 crp. 384. 
4ypjiHh ATaHa3HJe. „0 mohb- 

mecTBy enicKona,« y Beorpa4y 

1865, 104 CTp. 8-Ha. 
4aHHiHh ^ypo. „H{hbot cb. Ch- 

Mcjna H CB. CaBC," y BHorpa4y, 

8-«a, XIX. j. H 345 CTp. 1865. 
— „Cbcto hhcmo. nocTaH>e hau npBa 

KH>Hra MojCHJCBa." y IleuiTH na- 



*} Ovo je nastavak bibliugrafije od profile godine, koja je iUmpana u »Književnika'* 1865; 
sv. I. str. 146. Sto se je opasilo, da ondje nije naStompano, uvrSdeno je ovamo. U novije 
vrieme mnogo se brinu srbski listovi, da donose ito po ipnniju bibliografija ; hvale je 
vriedna n tome i Danica i Matica i Vila. Tim gore stoji biografija u nas, tako da 6b 
ovaj knjigopis podpuniji biti za srbskn, nego U sa hrvatsku polovicu. Čini se, da naSi 
spisatelji i štampari joster neznadu za onaj evropejski običaj , po kojemu se novoizasle 
knjige Šalju na uredničtva raznih časopisa, da ih oglase obćinstvn. A da bi se tko i 
domorodne dužnosti sjetio, te i na narodnu muzejalnu kigižnica pomislio — o tom ueima 
ni govora, do riedkib iznimaka. V»J. 



144 



Knjigopis. 



luaA. A. Pajxap4a, 16-Ha 110 CTp. 
1865. 

— „npHnoBe4Ke h3 ciapora h HOBora 
aaeeTa," y BHorpa4y Majia 8-Ha, 
220 CTp; 

— CBeTHheBy 0rjie4ajiy. IIpeiiiTaMn, 
H3 6H40B4aHa. y BHorp. 1865, Ha 

8-HH CTp. 32. 

Daničić Gjuro. »Psaltir Davi- 
dov" preveo. U BeČu 1864, 16-na 
152 str. 

d' ABpHJia A40Ji*a: HcTopHJCKa 
PacMaTpaH>a o BjrapcKoj. y 3eMyHy 
mTanap. J. K. Conpona, 1864, 8-Ha 
CTp. 32. 

4ecnoTOBHh ELeT. »HeBCH necMe 
3a 4euy." y 3uM6opy 32. 78 cTp. 

DeželićGjuro. »Dragoljub," ko- 
ledar za god. 1866, u Zagrebu kod 
Albrechta, 8.na, LXIV. 1. 112 str. 

— „Pjesmarica,« sbirka rado pjeva- 
nih pjesamah, u Zagrebu kod Al- 
brechta, 1865, 32-na,787 str., 2 1. 

— nDragušica," spisi Zdravka Niem- 
čića sa slikom spisatelja. U Za- 
grebu, 1866, 8-na, 352 str. 

Dežman Ivan. „Smiljan i Ko- 
viljka,« pčsan. naklad. Svetozara 
Galca, 1866 god. mala 8-na IX 1. 
288 str. 

4parameBHh, Hii^icia qeTOBaH>u, 
HanHcao je4aH IIlnaU)0.iau. y Enorp. 
<[>. r. UpHbiH acTpe6. opHr. 4paMa 
y 3. pa3pe4a. IIpeuiT. h3 CBeT0BH4H. 
y Beorpa4y 1865. 

Filipović Ivan. »»Franje HofF- 
manna, 150 ćudorednih pripovč- 
dakah za mladež obojega spola 
sa bojadisanimi slikami,^ izdaje 
Lav. Hartmdn u Zagrebu 1865 g. 
L svezak 64 str., 16-na, 4 slike, 
isto tako II., III. i IV. sv. 

<|»H.IHnOBHhl> J. nUdP'h J0CH<M> 

H usroBi* 4Bopi, 04i> •>IyH3e 



MHj6d\'b. 1. 04e.xeH'K, npBa ceecKa, 
y Beorp. 1866, na 8-Ha, crp. 180 
c HjycTpaiiHjaMH. 

FjacHHKcpdcK. y'ieHor4py- 
mTBa. KftHra I. (CBe3Ka XVIII.) y 
Bcorpa4y y 4P«. mTaM. 1866 r., 
8-Ha, 388 CTp. 

ro4RniHHaK'i>, Ka«ieH4ap eeJHKH sa 
ro4- 1866, 1134a Ja enHCKoncKa ne- 
qaTHaa y HoBo-Ca4y , 8-Ha 61 CTp. 
1865 ro4. 

Goleš Miroslav. Prievod „Krie- 
post premaze bogatstvo,« vesela 
igra u 3 čina od Duhnovića. U 
Zagrebu 1865, kod Albrechta IB-na 
68 str. 

HartmAn Lavosl. „Mala zvier- 
nica sa bojadisanimi slikami«, u 
Zagrebu 1865 g. popriečna 4-na 
21 str. 

— .Prirodopis sisavacah i pticab sa 

143 slike," u Zagrebu. 
- »»Atlas slikah k prirodopisu ži- 
vinstva i bilinstva, sa 334 slike 
na 32 table s tumačenjem svih sli- 
kah na hrvatskom, slovenskom, 
latinskom, talijanskom, njemačkom 
i magjarskom jeziku, u Zagrebu 
god. 1865. 

Jagić Vat r os lav. »»Primčri sta- 
rohervatskoga jezika iz glagolskih i 
ćirilskih književnih starinah sa- 
stavljeni za sedmi i osmi gim. raz- 
red. Dio drugi: uvod i primčri staro- 
h^rvatski. U Zagrebu , kod Jakića 
1866, 8-na, str. XXVI. i 196. 

Jakić Ante. „Hrvatski pučki ko- 
ledar, » u Zagrebu, mala 8-na 32 str* 

Juranić A. »» Vjenčić narodnih pje- 
samah.^ U Zadru, 8-na, 64 str. 

HUKUBHh MHjIOBaH. RpaTEK HayK 
Ma^apcKo^63HKa. H.Ca4l865. 16-Ha 
CTp. 138 

JoCH^OBHh K. „Uap04Hil HaCTHB- 



Knjigopis. 



146l 



HBK,** KajieH4J)p 3&i ro4HHy 1866. 
y neiBTH. 8-Ha, 78 crp. 
JosaHOBHh JoB. »IIpHRjiaiiajioo 
maj&HBH KBJieHAap sa ro4. 1866 y 
IlemTH, 73 CTp.» ima IIpHoanajto 
H sa ro4. 1865. 

JOBRHOBHh MhJBH. „KeMHJB BB 

noTpe6y BHiue HceacKe niKOjie, (hs 

crpaHHK ajTopa) y 5eorpa4y. 1866, 

CTp. 140. 
— XBrHJeHa, yB04Ho cjiobo, tobo- 

pHO y Be^HKOj inKO-iH. y Beorpa4y, 

1865. crp. 22. 
JoBBHOBHh r. „IVIj[a4H Ap4eHT«< 

earjesKfl poMaa npeBe4CH c pyc- 

Kora. y Beorpa4y. 1865 r. y aiiaMn. 

H. CTe^aHOBHha, Ma^. 8-Ha 126 CTp. 

JoCHMOBHh £. nPa4yH C 4CJI0BHMa. 

y Beorp. 1864. 

KftJCH4api> ca mcMa thsmom'l cp6* 
CKori KHflHceBCTBa 3a ro4. 1866 y 
Beorpa4y, 8-Ha, 109 CTp, 

Kakav bi imao biti savez međju 
kraljevinom Hrvatskom i Slavo- 
nijoHi i kraljevinom Ugarskom b 
obzirom na međjusobne njihove 
ođnoSaje. U Beču 1865 god., 16 
8tr.y 8-na. 

Kapa9Hh ByK. «Hapo4He njecMe," 
V. Kib. y Beqy, 8-Ha, 2. ji., 529 crp. 

— »npHnpaea sa HCTopnjy ceera cbh- 
jeia pa4H 4Jeije," opeBeo no Ill^e- 
iiepy noKoJHH 4HMHTpuje Bjia4H- 
caBjfeeBHh. y Be«y'y HaKja4H Ane 
y40Be Kapa^HheBe, y 16-hh, 2 Ji. 
202 cip. 

Karadžiii Vuk St preveo ,Novi 
zavjet Gospođa naiega Isusa Hri- 
sta.«« 1864 god. u Beču 16-na 15. I. 
593 str. 

Kapa^Hh-B Oti. SpeMHJa, npe- 
mTBi^mao »4p^0MHp'i» »cynaH'B ipe- 
6HHi»cciii«* , 04 £. MHxaHJioBHha y 



Beorpa4y 1865 ro4. i. I. 179 orp., 
q. II. 163 CTp. y 8-Ha. 

Klaić Franjo. „Mali vatar« ili 
kratki nauk . o ratarstvu u pitanjih 
i ođgovorih, za porabu u pučkih 
učionah polag spisa b. L. Baboa. 
Kod Jakiča u Zagrebu, 8-na. 104 
str. 1865 g. 

— ' itUali stočar« ili kratki nauk o 
stočarstvu u pitanjih i odgovorih 
8-na, 109 str., 1865 u Zagrebu. 

— „Mala gospodarica^ ili najbitmje 
čestice umnoga gospodarstva, za 
djevojčice koje žele biti dobre go- 
spodarice. Kod Jakića u Zagrebu 
god. 1865, 8-na, 78 str. 

Knjižica molitvenka, u Za- 
grebu god. 1864, 32-Da, 383 str. 

Kovačević Gj. „Prve pjesme'' u 
Zagrebu kod Albrechta g. 1865, 
16-na, 168 str. 

KoBa^ieBHh Tomo. »OflHCb Bochb 
H XepaeroBHHe. y Beorpa4y ; y 4p- 
^aBHou mraMn. 1865, Bejr. 8-Ha, 
CTp. .106. 

Kukuljević Sakcinski „Za- 
koniti odnošaji Hrvatske, Dalma- 
macije i Slavonije prema Austriji 
i Ugarskoj." U Zagrebu 1866. kod 
Albrechta, mala 8'na, 19 str. 

I a ^ a Hupo4HH KajieH4ap 3a npocry 
ro4HHy 1866, y 3eMyHy 16 -hb, 
80 CTp. 

vlacra, MaaH KijieH4api> 3a r. 1866, 
H34ae enHCKoncKaKHbHroncMaTHH y 
HoBo-Ca4y. 1865 ro4. 32^ 64 crp. 

JlaBapeBMhCBCTOjLHK. CnoMCHaK, 
MSBopue necMc. y Hobom Ca4y r, 
1865. Ha 16-HH, 4 j. 86 CTp, (L cb. 
H3a^e r. 1860). 

JleHOpNaUl, HaHHOBiH CaHOBHHK'^. 

y Beorpa4y 1865 (h84. B. Bajo 
3KHh) 8Ha, CTp. 96. 

U 



146 



Knjigopia. 



LjabićSime. »Ogledalo književne 
porjesti jugoslavjanske na poduča- 
vanje mladeži.« Knjiga L na Rieci 
1864, 8-na, 344 Btr. 

— „Vladanje mletačko na Rieci^ 
4-nay 18 str. 

Mai'ik V. itVienac«, drogo izdanje 

u Zagrebu 1865. 
— • »Vienacu prvo izdanje u Zagrebu 

i to: 

III. knjiga »Crtice i pripoviesti o 
đvoživcih, ribah i mekuficih.« 41 
bojadisana slika, 8-na, 76 st. g. 1 865. 

IV. knjiga »Crtice i pripoviesti o 
bubah i ostalih nižih životinjah.« 
g. 1865. 92 str. 8-na 64 slike. 

— »Zemljopis trojedne kraljevine,^ 
prvo izdanje kod Albrechta u Za- 
grebu, 8-na 125 str. sa nacrtom 
Zagreba i zemljovidom trojedne 
kraljevine. 

— »Zemljopis trojedne kraljevine,^ 
drugo izdanje. 8-na, 120 str. 

Mai^ikova Ljubica. »Milica Ga- 
lotti,^ igrokaz od Lessinga. Nakl. 
A. Jakića. 1865 g., 8-na, 48 str. 

Matica dalmatinska. „Narodni 
koledar novi i stari za prostu go- 
dinu 1866. Uredio Antun Šimunič. 
Četvrta godina. U Zadru 1866 g. 
8-na, 127. 

— »Narodne pjesme. «• U Zadru tis- 
kom Damarski-Ružierovim, 1865 g. 
8'na 184 str. u dva stupca. 

MaTHua Cp6cKa. Cp6cKH JiCTonHC 
3a ro4. 1864., ro4. XXXYIH. kh,. 
109 BCJ. 8-Ha, 315 crp. y Hobom 
Ca4y 1865 ro4. 

MaTHh 4HMHTpHJe. »HcTopHJa 
♦BJoco«Hje» y Beorp. (no lllser- 
jepy) 8-Ha, 3 x 221 crp. 1865 r. 

— »HcTopHJa ♦Hdioco^HJe« y Beo- 
rpa4y II. 4ao, S-na, 4 j., 290 crp. 
1865 ro4. 



MesićMatija. »Povest o&rkve Isu- 
sove,« kod Lj. Gaja u Zagreba 
god. 1865. 8-na9 448 str. 

MHjiHheBHh M. ^. »nyTHinKa ob- 
CMa.M y Beorpa4y y 4pHc. mraiui. 
1865, CTp. 102 c npHJi03H k TOMy: 
»nopoTa« (no TaOTonj 4e BypMcy) 
CTp. 29. 

MHmKOBHh^. »MaTeMaTH^Ha h «h- 
sH^iHa reorpa«HJa 3a cpe4i&e mROje. 
(h3 H>eMaqK. ayKTop.) y Beorpa4y 
1865 ro4. CTp. 112. 

— Pa«iyHCKH 3a4aTUH, 3a ynoTpe<Jje- 
H>e apxHTeKTHKe h ajiredpe, CKy- 
UHO, ype4Ho H H3pa4H0. y Beorpa4y. 
CTp. 253. 

MHxaHJ[o MHT pon 0.SHT a. »na- 
CTHpcKe 6ece4e BojHHUHMa,« y Beo- 
rpa4y. CTp. 33. 

iMujijTHUOBHh ypom. »Cjiobo aa 
ype^eHS upKse npasoc^iaBHe y 4p- 
HcaBH ayCTpHCK0M Ha ca6opy pa3- 
npasHOM y KapjEosuH pe^CHo 25. 
JaHyapHJa 1865 r. y Hobom Ca4y 
K04 <l>yKca, 8-Ha, 1 jt. 21 CTp, 

MHJI0ByK r. »IIjiaHl) sa HaJHOĐHB 

o6mTH cae4HHeHH, e4aHi> cbhio xpH* 
CTHana BCCJeHCKH Kajcuaap'B. y H. 
Ca4y K04 4>yKca 1865 ro4. 8-Ha, 
28 (31) crp., ca je4H0M Ta6j[HuoM. 
Mh-suhc, e4Hor <iJiaHa e. H.iHHCKor 
ca6opa 1864 r.. Kao npe4Jior aa 3a- 

KOH UpKBCHH. 8-Ha. 32 CTp. y Ho- 

BOMT> Ca4y 1865. 

Molitve, koje duhovni pastiri s 
pobožnom ljudstvom skrbi svojoj 
duhovnoj zau&nem občinski mo- 
liti imaju. Jedanajsto izdanje. U 
Zagrebu 1864, mala 8-na 258 str. 

MoHameBHh'BAH4p. iinoy4HTejiHe 
4yxoBHe 6ec-B4e y 4aHe npa34HH9He 
H He4'&iHe.^ y HoBOM-Ca4y 1865, 
8-Ha, 5 JI. 240 CTp. 

Nar d na moralna snaga južnih Sla- 



Knjigopis. 



147 



venah i hrvatske političke stranke 
n Zagrebu 1865 god. S-na 13 str. 

Nank kršćanski s dodatkom med- 
nih i ostalih molitvah, litanijah i 
popevkah. U Belovaru 1865 god. 
mal 8«na 298 str. 

HayR H3 CB. nHCMa. y Hođom CaAy 
1865, 16-Ha. CTp. 70. 

Hcrojihko Hapo4HHX necaMa 3a Ha 
H3yCT yqeH>e. y Hobom Ca4y 16-Ha 
100 CTp. 1865 r. 

HeHa40BHh Mjia4* Ha^eJia, mrcjh 
H H3pa3H HanojieoHa 1. npcB04. 
y Beorpa4y, ro4. 1866. 

— ^eHepajia 6apoHa HCoMHHa, ana^H- 
THtncH njiaH bc^hkhk paTHHx kom6h- 
HanHJa, 4eo npsH : IlojiHTHKa para 
H «Hjioco4»HJa BOJBHa. V 5eorpa4 
1865, CTp. 140 Ha 8-hh. 

H H K a H o p i. „y nyTCTBo sa ^HTant cb. 
nHcma CTapori h HOBon saBtTa," 
Beorpa4, r. 1865. 8-Ha. CTp. 358. 

H o B H h J o K c H M. »Kapa^op^ic H3- 
6aBHTejb cp6Hie (iionpaB^bCH h npc- 
niTaMnaH). y Hobom Ca4y 1865, na 
8-HH, crp. 434. 

Obredoslovica t. j. Obredi i obi- 
čaji kat crkve, spisao za mladež 
dr. Anselmo Ricker, a preveo je- 
dan svećenik nadbiskupije zagre- 
bačke (Tadić). U Zagrebu 1865, 
8-na, 95 str. 

OpjiHh Koje4ap 3a ro4. 1865, ype- 
4H0 ra CyH4e«iHh JoBan ua LlerHH>y 
1865 r<>4. 8-Ha. 

• Koje4ap 3a ro4. 1866, ype4H0 ra 
CyH4eqiih JoBaH, na I|erHH>y 1866 
ro4. 8-Ha, 93 CTp. 

Pacel Vinko. »Oblici književne 
hrvafitine.« U Karlovcu 1865 god. 
S-na, 52 str. 

4p- IlaHUHh J o c H 4». 3oo.ioriija no 
MHjiH-£4Bap4Cy AracHDy H.^aHHHcy. 
y Beorpa4y. 1865, CTp. 364. 



— 4>j!opa y OKOJHHH 6eorpa4CKOj, no 
aHa.iRTHYKOM MeT04y cacTaBHO.« y 
Beorpa4y. 1865 X. CTp. 295. 

Pavlinović Mihov. »OgnjiSar,«« 
pjesma, u Zadru 8-na, 32 str. 
1865 god. 

IlaB^OBHh JoĐan. MCy^3HH qac.M 
HcTopHjcKa HOBejia 04 4>pH4pHKa 
IIlTaJHe6Mxa. y Hobom Ca4y K04 
enHCKoncKe KHHroneMaTtte 1865 r.» 
16-Ha 2 JI. 152 crp. 

Pejaković Stjepan. »Napisnik 
o skupštinah petrinjske bratov&tine 
poljodelske.** U Beču 1865, 8-na. 

IlecMapHua. y Hobom Ca4y 1865 
r. 16-Ha, 116 CTp. 

HeTpaHOBHh FcpaaHM iiCp6cKo- 
4ajiMaTHHCKH MaraSHH" XXIV. y 
3a4py 1865 ro4., 8-Ha, 192 CTp. 

— «noBSon> npaBocjiaBHora o($mTe- 
CTBa 3a4apcKora.«* 

IICTpOBHh HJIHJH. »XpHCTmHCKa 

CTasHua« III. CBcsKa. O4 CTp. 129 
—192, 8-Ha. y Hob. Ca4y 1865. r. 

— r)XpHCTiflHCKa CTasHua** IV. cb. 
O4 CTp. 193-252 8-Ha. y H. Ca4y 
1865 ro4. 

Pjesmarica. Zbirka najpoznatijih 
i rado pjevanih hrvatskih pjesa- 
mah. U Zagrebu kod A. Jakića, 
1865, 16-na, 217 str. 

IIonoBHh CTCBaH. nMaJiom 06pe- 
HOBHh HJ!H ocjio6o^eH.e Cp6HJe.« y 
Beorpa4y 1865 r. 8-Ha 195 CTp. 

HonoBHh A. X. npeB04 M. 4- Pa- 
maha 04 poMana : nMoHTe XpHCTO.«« 

IIonoBHh ^op^c. n3a6aBa Cp6- 
KHH>aMa,« y Hobom Ca4y, 1865. 
neiaitta Hra. 4>yKCa y 16-hh. L, 
CB.: iinpHnoBe4Ke Hhkojc B. Foro- 
jta«« npcBco c pycKora ^. Tloao- 
BHh, crp. 182. — II. CB.: „ETpano- 
noBe4Ke Hukojic rorojBa,'CTp. 184. 
— III. cb.: E4rapaJlHTHa By.iBepa, 



148 



KigigopiB. 



nocjeA&H 4aHH IIoMneja;*« npeBco 
c HHFJiecKor JLasa, KocTHh. crp. 147. 
— IV, CB. : ByjBepa UocjieA&ni 
4aHH IIoMneja, crp. 268. 

— «CKynAeaH cnHCH Kocie PyBap- 
ua.« I. 460. y HoBOM C84y 1866 
ro4. Majia 8-Ha, XIX. Ji^ 480 crp. 

npaaocjiaBHo nacTHpCKo 6orocjio- 
Bis**. y Beorpa4y. 

Put u Nebo. Molitvena knjižica 
svakdanje pobožnosti. U Belo- 
varu 1865 god. le-na^ 324 str. 

Ra(^ki Franjo dr. «* Aesemanov ili 
Vatikanski evangelistar«* 1866 god. 
U Zagrebu kod A. Jakića 4-na^ 
CXIX. 1. 211 str. ijedna tabla, 
(tekst OToga dragocjenoga sporne* 
nika Štampan ja sav bugarskom 
glagolieom). 

— »Ocjena starijih izvora za poviest 
hrvatsku i srbsku srednjega vie- 
ka.«^ U Zagrebu 1865 god, 8-na, 
178 str. Pretiskano iz Književnika. 

4p* PoseH M. nllojKa o 04pHcaH>y 
34paBjta.« y Beorpa4y y 4p3KaBHoj 
mraMnap. 1865 r. 8-Ha, 85 crp. 

— HajKa o 40MaheM Jieieibj 6oae- 
CTH." Do Koxejiy, BoKy, PHXTepy 
H 4P- 1866. y 5eorpa4y, 8-Ha, 4. 

187 CTp. 
Rube ti ć. »Svibanjska pobožnost.«* 
Troškom Svet. Qalca u Zagrebu 

1865 god. 16-na, 287 str. XVI. 1. 
Py}KHaa, BeJiHKH KawieH4ap 3a ro4. 

1866 ca cjiHKaMa. y Hobom Ca4y 
H34ajiaKBurone4aTH>a 4>yKC0Ba 16-Ha 
60 CTp. 

CaH4Hh A.ieKC. »KpaTaK HasernTaj 
o CTaH>y pacejaHora Muoro6poJHora 
HjiRpCKora uapo4a no uap. h Kpajb. 
HaCyie4UH^KHM aeMwi>aMa.» y Beqy 
1866 r. XXXI. .«., 120 crp. 8.Ha. 

Sbornik zakonah i naredabah, va- 
ljanih za H&rvatsku i Slavoniju. 



Ood. 1865. u tiskanra đr. Ljad. 

Gaja. 
Senečić. » Sveobći pučld koledar. « 

U Požegi za godinu 1866, velika 

8-na, 60 str. 
S i b i 1 1 a ili Lađo hrvatski. Troškom 

Fr. Župana. U Zagrebu 1864 g. 

4-na, 40 str. 
CpehKOBHh IlaHTa. »Onmra hcto- 

pHja« II. cb., II. 'leCTH. y 5eorpa4y 

1865 ro4. 80 cip. 

— »CHHaH nama.« y Beorpa4y 1865, 
CTp. 125. 

Sbirka zabavnih narodnih pje- 
samah (četvrto pomn. izdanje). U 
Zagrebu 1865, 32-na, str. 40. 

Starčević Đ. preitampao »Aždaja 
Sedmoglava, a drugačije ukor malo- 
vhdnosti čovičanskih,« od Vida 
Dofiena. U Zagrebu 1865 god. na 
vel. 8-ni, str. 221. Nakl. A. Jakića. 

Starčević A. dr. »Govor što ga 
izusti u saboru trojedne kraljevine 
dne 27. sečnja 1866 god. U Za- 
grebu, 8-na. 

Stojanović M. »Spisi za puk«« 
kod Ant. Jakića u Zagreba 1865 
I. dio: 1) Čudoredba, 58 str. 2) 
Zakoni, 101 str. 3) Moli se Bogu 
1 1 str. mala 8-na. II. dio : Zdra- 
voslovje IX. 1. 136 str. mala 
8-na. 

CnoMCH Ha ceHTaH4peucKy cbctko- 
KOBHHy npHJiRKOM 40Jia3Ka naeM. 
rocno4HHa EcHHflMHHa KsjiaHe Ha 
ro4HmibH HsniiT cp6cKe apasoci. 
ceHTaH4peHCKc mKOje 9. aBrycTa 

1866 ro4. y HoBOM Ca4y bcji. 8-Ha 
20 CTp. 

CyH4e^Hh J. nlleTpoB 4aH ua Ue- 
THfty.- Ha I(eTHH>y 1866 r. 32-Ha, 
22 CTp. 

— iiHh3 4paroiyeHor 6Hcepa hjih 4y 
xoBHHX H Mopa^iHHK HJecaMa aa ^jc- 



K^jigopJft. 



149 



qy.« Ha UeTHH>y Apyro H34aibc 
1865 Maja 8-Ha, 128 crp. 

C r a H K o Đ y h A. «*C[ihcm noKOJHora 
J. CTejHha.«» y Beorpa4y. 

Sbor duhovne mladeži za- 
grebačke: nlsus prijatelj ma- 
lenih.« Šesto izdanje. U Zagrebu 
1865, 16-na, 216 str. 

S i c Fr. »Zaručnica Isusova« poučna 
i molitvena knjiga namienjena dje- 
vojkaro. Kod Albrechta, u Zagrebu, 
16-na, 6 1. 304 str.. 1865 god. 

— nJirsik propovjedi«" III. dio. U 
Zagrebu 1866, 8-na, 241 str. 

Što kan Nik. »Dogodjaji Čičikova 
ili mrtve dufie od Oogolja. U Za- 
grebu 1866, 8-na, 326 str. 

T r u h e 1 k a. »Sbirka igrokazah za 
mlađe£,» I. dio. U Zagrebu, 16-na 
2 1., 63 str., 1865 g.U.dio 1866. 

Trnski Ivan. »Kriesnice«^ knjiga 
U. nakl. Svet. Galca. U Karlovcu 
1865 god., mala 8-na 127 str. 

To4opoBHh Ct. nllpTaibe CJ0604- 
HOM pyR0M 3a npsH pa3pe4 rann.*« 
y Beorpa4y 1865 Ha bcj. 4-Ha, 6 
crp. H 27 Ta^jiHua. 

Tkalčevič A. »Iridiou.'^ Napisao 
grof Sigm. Erasinski, iz poljskoga 
preveo. U Zagrebu kod Albreohta 
1865 god., 8-na. VI. 1. 211 str. 

Tomić Eugen. »Leljinke« pjesme 
u Požegi 1865, 16*na, 136 str. 

Bajieara J. 4p- uHajKa o qyBau>y 
34paB.A>a.«« Ilpeseo 113 4emKora 4ejia 
i*34paB0Bt4a'« 04 4p. Ko4HMa h no 
noTpeća^a namet Hapoaa yMHO)^o. 
y Beorpa4y 1864 104. 8-Ha, 8 a. 
366 cTp. 

BajoHCHh. tiL[lyMa4RHaa c Kajieu- 
AapoM« 3u 1866 ro4« y BeorpaAj, 
8-Ha, 32 crp. 
— «i3ii6aBHHK c KadieH4apoM«* 3a 1866 
r. y Beorpa4y 8-Ha, 26 cip. 



ByHh. »TeopHJa npo3e, ocserAO- 
Ha npHMepuMa 3a 7qeHUKe bhdhk 
pa3pe4a y rHMHasHJaMa KHe^eaHBe 
CptfHJe.« y Beorpa4y 1866. r. 

BjKHvesHh'L H. HsACHeHHe csei« 
•lHTyprHe, ee^epna h lOTpeaa, no 
uaHUHMa 113 4yxoBHe <$ecs4e 3a 
.Mj[a4e^'L Cp6cKy. y CoM6opy y 
mraMR. A. Baraepa h 4p.. 1866. 

— nCaMchna KHbHra 3a pa3flCHHBaHt 
upKBeHora noana. y CoM6opy 1865, 
Ha 16-HH, CTp. 200. 

ByKHMe BHh ]^. MhcjIh ype^eHK> 
KpKBeHonpocBeTHH 04Homaii Cp6a 
y AyCTpHH. y H. Ca4y. 

3a6aBHaqHTaoHRiia I. Jlena Esa 
no MepHJy MHX0By, 8-Ha, 177 crp. 
II. Bop6a y »HBOTy, npeBe4e Ejio- 
THJa MHJatoBHhKa, 8-Ha 122 crp. 
ro4. 1865. III. KejiHepCKH »chbot. 
y Beorpa4y 1866. 8-Ha, 78 ctp. 

»BaKOHHiTb o nocTynKy cy4CK0MT» y 
rpa^aHCKRMi> napHHiiaMaM 3a khh- 
»ceacTBO Cp6iK). y Beorpa4 1865 r. 
CTp. 169 H XVIII. 

nSaKOHi o npaB03acTynHHaHMa.«« y Be- 
orpa4y 1865 r. 

«3aK0HX o nocTynKy cy4CK0M'B y 

KpHBH^HHM'B 4edlHMa 3a KHflHCeBCTBO 

Cp6HH).« y Beorpa4y 1865. r. cip. 
166 H XVL 
ii36opHHK 3aK0Ha H ype46a H34aHM 
y KHfl}KeBCTBy Cpdifi 04 noqeTKa 
40 Kpaa 1864 ro4. XVlI. cb. 8-Ha, 
CTp. 296. 

34paBK0BHhCB. n^eTHpH ro4«He 
H3 npOmJIOCTH, HJIH qpTe H3 KpVM- 

CKora paTa,*< npeB04 c pycKort y 
Beorpa4y 1866 y caecKaMa. 
Zoričić Pet »Zemljopis sa nite 
gimnazije i realke.«« U Zagrebu 
1866. Kod dr. Ljud. Oaja. 8-na, 
199 str. 



150 



Knjigopis. 



Zorić Jos. »Fabiola. " U Zagrebu 

kod Albrechta 1866 god. 
»kZvončec nebeski ili poziv k pobož- 

noBti." U Belov. 32-na, 312. str. 
»3jiaTH6op'L.« KajieH4ap'L 3a 1866 r. 

I. ro4HHa, ype4H0 Aht. }KHBaH06Hh, 

8-Ha, 160 CTp. 
}KHBKOBHfa. npHKjryveH>a TejieMaKa 

CHHa VjHceea 04 <t^eHej[0Ha. 



I. KH>Hra 8-Ha 1 — 86 crp* 
II. n « 87—180 n 

III. f^ « 181—290 n 

IY. n n 291—398 n 

y Beorpa4y 1865. 
»Županija Taraždinska i magjaroma- 
nija u Hrvatskoj i Slavoniji.«« Na- 
pisao X. g. 1865, mala S-na, 25 
str. U Zagrebu. 



ČaBopisi za god. 1865—1866. 



„BeorpaACKe Hj[ycTpoBaHe 
HOBHHe." y Beorpa4y, ype4HHK 
MHJiOByK. H3ja3C Mece^HO 2 nyra. 
ItHjeHa 6 «. 50 hob^. 

Bosiljak, list za mladež. U Za- 
grebu, urednik i vlastnik Ivan 
Filipović. Izlazi 1. i 15. svakog 
mjeseca na cielom arku. Ciena 
2 for. 

4aHHiia. .^HCT 3a 3a6auy h kilh- 
MceBHocT. y HoBOM Ca4y, ypc4HHK 
i^op^e IIonoBHh. H3jra3H 10, 20 h 
nocjie4H>er 4aHa y Mjcccuj aa la- 
6aK H no. UHJeiia 5 «. 

Danica ilirska. U Zagrebu. 
Urednik dr. Lj. Gaj. Izlazi svake 
subote kao dodatak Nar. Novina 
na čitavom arku. 

Domobran. Politički dnevnik U 
Zagrebu. Urednik Gj. Deželić. Iz- 
lazi svaki dan osim nedelje i praz- 
nika, na čitavom arku. Ciena 16 
for. (prestao izlaziti konc. ožujka 
1866.) 

Glasnik Dalmatinski, ured. 
A Euzmanić. U Zadru dva puta 
na nedjelju. Ciena 6 for. 25 nov. 

Glasonoša, Illustrirani hrvatski 
časopis. U Beču, urednik Abel Luk- 
šić. Prestao izlaziti koncem god. 
65. 



Gospodarski list. U Zagrebu, 
urednik Drag. Lambl. Izlazi svaki 
četvrtak, ciena 4 for. 

Karlovački viestnik.«« U SLar- 
lovcu, ured. Lj. Tomšič. Izlazi sva- 
ke sub. na čitavom arku, ciena 6 f. 

Katolički list. U Zagrebu, ured- 
nik N. Horvat. Izlazi svaki čet- 
vrtak, ciena 6 for. 

Književnik. Časopis za jezik i 
poviest hrvatsku i srbsku i pri- 
rodne znanosti. Podporom Matice 
ilirske uredjuju i izdaju dr. Fr. 
Rački, V. Jagić, J. Torbar. Izlazi 
u Zagrebu svaki fietvrt god. jedan 
svezak od 10 tabaka. Godišnja 
ciena 5 for. 

KoMapau, majBHBH .iuct. y Hobom 
Ca4y. ype4HHK tlase Tcjic^kh. T[)ii 
nyTa aa Mjeceu, anjcna 4 ♦. 

»leTonHC cpdcKH. H34. MaiHua cpo. 
ype4. A. XavHfe. HajiasH y Hobhm 
Ca4y, y CBCSKUMa. IlujcHa cb. 1 *. 

M# THUa. ^HCT3aKH>H)KeBH0CT H 3a- 

6aBy. y H. Ca4y. H34aje Marnuu Cp6- 
CKa. ype4HHK A. XaaHh. H3Ja3H kiki 
H 4aHHaa. UHJeHa 4*. 

Narodni list. U Zadru. Izlazi kao 
dodatak k: »il Nazionale,«« svake 
subote na po arka; ured. Nodilo. 

Narodne novine. U Zagrebu^ 



Knjigopis. 



151 



urednik đr. Lj. Gaj, izlaze svaki 
dan osim nedjelje i praznika na 
čitavom arku, ciena 14 for. 

Napredak, školski list. U Za- 
greba, urednik J. Fabković. Izlazi 
1. i 15. mjeseca, ciena 3 for. 

Hanpe4aK, (nojHT. jhct) y Hobom 
Ca4y, ype4HHK ^op^e IIonoBHh. 
Ha^asH qeTBpTKOM h HeAJeJbOM. I)h- 
jcHa 10 4>op« 

Nasegore lis t. Zabavno poučni 
časopis. U Zagrebu, urednik Mijo 
KreSić. Izlazi svaki deseti dan na 
čitavom arku, ciena 5 for. 

Pozor. (Politički list.) U Zagrebu, 
urednik Bogoslav dulek, vlastnik 
Ivan Perkovac. Izlazi svaki dan 
osim nedjelje i praznika na čita- 
vom arku* Ciena 18 for. 

lipa'jSLjeJb cp6. Mjia4excH. y 
CoM6opy, H3.fa3H Kao 404aTaK k 
mKOjicKOMC JHCTy CBaKor Mjeceua 
je4ape4, UHJcHa 1 *. 20 h. 

Py}Ka, ma^HBH jihct; H34* h ype^. 
^ejtemesHb. y Eeorp. je4aHnyT hb 
He4. UHjcHa 4 *op' 

C e A a K. y Hobom Ca4y, ype4HHK ^. 
Pa4flb| UHJena 4 ♦op., je4aHnyT Ha 
He4ejty. 

Sidro, trgovački list u Zagrebu 
urednik A. Jakič; prestao u lipnju 
god. 1866. 

Cp6cKac.io6o4a. y FenoBU. ypeA- 

HHK Rxa4. JOBHHOĐHh, H3jia3H 1. H 

15. CBaKor Mjeceiia, iiHJeHa 5 «op. 
C p 6 (5 p a H T*. y HoBOM Ca4y, ypc4- 
HHK IIcTap HhhkobhH, HSJiasH 3 nyT 
Ha He4eJby. UujeHa 12 «. 



Cp6 CKc HOBHHe. y Beorpa4y« bji 
JHCT, M3.ia3e TpH nyT ua He4ej^y. 
ItHJeua 6 «op. a. b. 

CBeT0BH4'B. y 6eorpa4y, ype4HHK 
A. AH4pHh, H3jia3H 3 nyT na ne- 
4eAy, UHJeHa 14 ♦op. 

Slavonac. Vlastnik i urednik M. 
Ejraljević. U Požegi, prestao kon- 
cem lipnja 1865 god. 

Sviet^ polit dnevnik. Urednik Iv. 
Vončina. U Zagrebu, ciena 20 f. 

UIkojckh wIhct. y CoM6opy. ype4- 
HHK HHKOjia ByKHqeBHfc. tisjiasH 
4Ba nyT Ha Mjeceii, csaKor 15. h 
nocj[e4H>er, iiBjena 3aje4H0 ca 40- 

4aTK0M 4 *. 

BH40B4aH. y Beorpa4y, ype4HHK 
MHJom IIonoBHh. H3ja3H 3 nyT ua 
TJe4aH, CBaKH yTopaK, verspraK h 
cy6oTy. U[HJeHa 15 ♦op.- 

Bh Ja, .iHCT 3a 3a(SaBy, Kfi>HxceBH0CT 
H HayKy, y Beorpa4y, ypeAHHK Ct. 
HoBaKOBHh, H3jiawiH CBaKe BeAejbe, 
UHJBHa 5 ♦op. 

BoJHH, JIHCT 3a Bojne HayKe, Be- 
mTHHe H HOBOCTH. ype4HHK 4pa- 
rameBHh o^Hunp h npo^ecop. y 
Beorpa4y, nsjasH CBaKH Mjeceu 1 
CBe3aK, 04 3 Ta6. n, 8. ♦op. 

SacTaBa, (uojht. jihct) y IlemTH, 
ype4HHK CseT. MHJieTHh, H3.ia3H 2 
nyT Ha TJe4aH, IJnjeHa 10 ♦. 

3Maj, y IlemTH, ype4HRK JoBaH Jo- 
BSHOBHh, H3jia3H 2 nyT Ha Mjeceu, 
je4aHnyT Ha Ta6aK, a je4aHnyT na 
no, uHJcHa 4 ♦op. 

3o.*a, y Hobom Ca4y. (IIpecTajia). 



IV. Kritika. 



0($3op% HCTopiH cj[aBffHCKHX'B JHTepaTyp%. Napisao ga A. H 
Ilbiniifl'B i (poljsku literatura) B. 4- CnacoBHqi>. C. nercp6ypri. 1865. 
U 8., 536 strana. 

Ima tomu upravo četrdeset godina, što je pokojni Safai*ik po prvipot 
s velikim trudom sastavio knjigu , gdje se u kratku priegledu pripovieda 
život i sudba sviju slovjenskih književnosti. To je poznato dielo : geschiehte 
der slawischen Sprache unđ Literatur nach allen Mnndarten. Ofen 1826., koje 
radi veoma pođpune bibliografije još i danas jako mnogo vriedi. Ovo bješe 
njegova prva sveslovjenska ki^iga, spisana u plemenitoj nakani s 1 o - 
vjenske književne uzajemnosti, kojoj SafaHk osta vjeran sve 
do svoje smrti. Prerada je medjutim književni život slovjenskih plemena 
liepo uznapredovao te su se razvila čak nova srediSta duševne radnje, o 
kojih se donle još niti mislilo nije — znamenito je ipak, što se posliie Šafa- 
rika jedva itko nadje koji bi pošao oniem istim vele koristnim, ali slabo 
utrvenim putem. Imali bismo puno volje , da za razloge upitamo , odakle 
toliko mlitavosti slovjenskoj znanosti ili tako malo pouzdanja slovjenskim 
književnikom u svoju snagu; ali šta ćemo, kada znamo, da tomu pomanj- 
kanju književničke radinosti niesu biiš krivi sami književnici, nego ukupno 
naše današnje kulturno stanje, gleđeć toli na državni koli na književni život 
Kod slovjenskih bo naroda nije jošter obćenito obladala misao niti se osje- 
tila potreba, da bismo imali bud prij^ bud većma poznavati historiju slovjen- 
:skih naroda i slovjenskih literatura, nego li to jedno i drugo u kulturnih 
naroda zapadne £vrope. Pa kako da i dodjemo do te pomisli, kada se kod 
naroda slovjenskih nije do sada skoro ni jedan od onieb uvjeta izpanio , o 
kojih stoji prava krjepost i snaga literature nekojega naroda. Zato bi uza 
svekoliko nastojanje veoma težko bilo, nerečem li nemoguće, da se od slo- 
vjenskih literatura sastavi slika jedinstvena, da se nutrnjom svezom sveže 
ono, što je od iskona svojimi posebitimi putevi hodalo. ,To je bilo jamačno 
i Pipinu na pameti, kada je svoje, djelo prozvao ,obzorom' (odac^pi) historije 
slavjanskih literatura, dakle u množini, a nipošto slavjanske 
literature, jer niti je jedna cielost, h niti dielovi jedne cielosti. 

Misao književne uzajemnosti slovjenske, potaknuta kod naroda česko- 
slovenskoga, nadje mnogo odziva po slovjeaskom svietu, a zapadnoj Evropi, 
imenito dosadanjim gospodarom slovjenskim, Niemcem, zada čudo straha — 
tako zvani panslavizam. Čini se , da je upravo ova nerazložita bojazan slo- 
vjenskih neprijatelja, njihovo nesmišijeno zaziranje od onoga, čega još niti 
bilo nije , napokon zbilja zavelo na stranputice mnoge ljude , koji su onoj 



Kritika. 153 

ideji iskreno odani bili, te su bezazlenoj književnoj uzajemnosti podmetnuli 
posve druge svrhe. U tome se osobito odlikuju slavjanofili ruski, 
koji Ba vrhunca svoga sjevernoga kolosa ruskoga kao sa kakove visoke 
zvjezdarnice motre savkolik slovjenski sviet te već u napriedak umiju izra- 
čunati onaj dan i onaj čas, kada će čitavo slovjenstvo potonuti u moru grčko- 
slovjenske pravoslavne kulture naroda ruskoga! Književna uzajemnost slo- 
vjenska, to je ona moralna sveza slovjenskih naroda, koju bi valjalo njego- 
vati porazumljenjem i složnom radinofiću na polju književnom, dovodeći oviem 
putem razna plemena k medjusobnomu upoznavanju, te putem književnosti 
iireći zdrave pomisli o pravom stanju slovjenstva iz jednoga kraja k dru- 
gomu. Mjesto toga izvrže se kod ruskih slavjanofila „pitanje slovjensko^ 
(BonpoCB cjiaBaHCKiH^ u sebičnu težnju za narodnim i političkim ujedinjenjem 
sviju slovjenskih plemena u jednu „nacionalnu massu^ ; slavjanofili nastoje, 
ka£e Pipin, dobro tvoriti nslavjanskoj braći- i nepitajući njih o tome — sa 
svoga sebičnoga gledišta. 

Ako je slavjanofilom do nečega drugoga , nego li konačno do jedinoga 
gospodstva ruskoga, a ono jih moramo žaliti, &to si dađoše preoteti tako 
krasnu zgodu ; kao fito je historija slovjenskih literatura , da nam odkriju 
misli svoje o sađanjem kulturnom stanju naroda slovjenskih , pa da čujemo, 
kakovu si oni u svojoj pameti grade sliku njegove budućnosti. Evo prvi uti- 
sak , Sto se veli , ote jim g. A. Pipin , koji je na nesreću odrješit protivnik 
svakoga slavjanofilstva , pače koji je slavjanofilska načela stavio na sito i 
re&eto. Ja moram i nehotice priznati, da je ova knjiga Pipinova upravo po 
sve slovjenske narode, koji niesu Rusi, veoma važna ; zašto sadržaje više toli 
težkih osvada protiv slavjanofila ruskih, da, ako ih oni nesuzbiju, morat 
ćemo se sudeći po ovom razlaganju odupirati ruskomu slavjanolilstvu kao 
najvećemu protivniku samostalna razvoja našega državnoga i narodnoga bića. 
Kako Pipin tumači i pobija načela ruskoga slavjanofilstva, koja su nam već 
i odprije podobro poznata, htjeli bi domorodci ruski, da se cielo slovjenstvo 
pretvori u jedan golemi »greko - slavjanski pravoslavni" sviet! To je dakle 
na jedan red tolika ljubav, da bi od nje više naroda slovjenskih lako i glava 
zaboljela! Za dokaz tih slavjanofilskih težnja navodi nisac nekoliko toli krup- 
nih fakta, koja su podobna i najpomamnijega rusonla ponešto raztriezniti. 
Njihov pako ^greko-slavjanski' sviet i njegove tobožnje blagodati podvrgnute su 
u toj knjizi strogoj, ali veoma oštroumnoj kritici : pisac dokazuje, kako se ba- 
dava nekakve s i o v j e n s k e simpatije podmeću onamo, gdje nije nego interes 
politički (Rusi 1 istočno pitanje) ili srodnost vjerozakonska (simpa- 
tije k pravoslavnim Srbom, dočim takove nježnosti neoćutješe nikada 
bosanski katolici ili katolički Dalmatinci i Hrvati, str. 29); on dokazuje, 
kako se varaju slavjanofili, kada u grčko-iztočnom svietu traže pravi slovjen- 
ski život i čistu slovjensku obćinu, koje se već i ondje izdavna pomjerilo; 
jednom riečju on vojuje protiv slavjanofilske dogme, kao da se tobože za- 
padnoevropejska civilizacija neslaže s naravi slovjenskom, nego da će ,greko- 
slavjanski' sviet uzkrisiti novu, posebnu slovjensku, civilizaciju. 

Stajalište Pipinovo u ovoj knjizi jest posvema izvjestno i točno izra- 
ženo; mislim da u Ruskoj takove ljude zovu, da su zapadnjaci, zašto pri- 
snavaju, da je kultura zapadne Evrope naprednija od kukure i života iztočne 
Evrope. Vriedno je dakle čuti i njegove pbćenite misli, koje se čitaju na 
Blunom uvodu u historiju pojedinih literatura, da vidimo, s kojega gledišta 
on motri današnje duševno stanje naroda slovjenskih. 

Nemože biti o tom govora, kaže Pipin, da literature slovjenske, gledeć 
na kulturnu historiju , neimaju one važnosti niti znamenovanja , koje pripada 
poglavitijim literaturam zapadne Evrope. Jošter do nedavna bjehu Slovjeni 



154 Kritika. 

malo ne sasvim udaljeni od onoga pokreta u obćem čovječanskom razvitku, 
kojega su faktori bivali narodi zapadni • • • Pravo kaza već Herder , da slo- 
vjenski narodi zapremaju više mjesta na zemlji, nego li u historiji, 
lijihova historička radinost očitova se dojako u dva pojava: u odbranjivauja 
svoje narodne osebine, koja po historičkih okolnostih dospjevade u opasnost, 
da ili sasvim propadne ili se raztoči u tudjoj narodnosti; i u Sirenju neke 
civilizacije — posredstvom ruskoga plemena — na evropejski i azijatski iztok. 
Oba ova pojava, kad se izporede sa zapadnom civilizacijom, inaadjahu oče- 
vidno tek pasivno značenje; a na zapad neprotezaše se njihovo djelovanje ni 
malo. Kada se ona narodna svojstva, radi kojih vatreni zagovornici slovjen- 
ske narodnosti hvale pleme slovjensko, porede uz tobožnju skvarenost zapad- 
njačku, vidi se, da niesu žalibog ništa unapredila djelo občega obrazovanja, 
da u istinu niesu prouzročila niti nutrnjega blagostanja plemenskoga. I opet 
misle slovjenski patrioti (slavjanofili) , da Slovjeni već nose u sviet svoja 
civilizaciju s nekimi višimi načeli, koja će tobože izmieniti sadanju evropej- 
sku kulturu, kao ubojitu po karakter slovjenski! Nego ove njihove domisli 
jošter su jako daleko od istine, a nije baš ni od potrebe, da se sadanja evro- 
pejska civilizacija iztriebi ; zašto ona još sve jednako ostaje civilizacijom go- 
spodujućom, koja jošter nije svojega zadatka svršila. Đosadanji rezultati 
njezine ideje niesu jošter potreseni nijednom drugom teorijom, a najmanje 
teorijom slovjenskom, koja nije ni dotle dospjela, da se historički ustanovi 
kao nešto jedinstveno, cjelovito i kultumo-radino. Historija znade za Složene, 
kako su oduviek razciepani na nekoliko odieljenih narodnosti s veoma razli- 
čitim karakterom, obrazovanošću i djelovanjem, koje jošter neiztaknuše svoga 
posebnoga i svima njima zajedničkoga kulturnoga principa • • • 

Nedržim, da bi itko mogao kazati, da ove misli niesu istinite ili da nije 
njimi dobro označeno dojakošnje kulturno stanje naroda slovjenskih. Ali pi- 
sac, kako je strog u ocjenjivanju onoga, stoje dosada na umnome polju uradio 
duh slovjenski, onako je i pravedan, te nahodi ipak i u historiji slovjenske 
literature barem nekoliko fakta podpuno samosvojne radinosti, koja imadjaSe 
veliko značenje u historiji civilizacije. Primjera radi spominje se pokret hu- 
sitski, kojem historik veli, da bi taj jediti čin dovoljan bio, da slovjenskoj 
literaturi osigura ono mjesto, koje ju ide u historiji civilizacije. Taj primjer 
energičke misli, kaže, svjedoči nam dovoljno, da je pleme slovjensko doista 
pleme kulturno, dakle od interesa historićkoga. Istina da takovih golemih 
pojava radine i napredne misli neima baš mnogo u slovjenskom svietu, ali 
već i po tome uviajamo, da su vrstni bili da što smjelo izvedu i smjelo se 
odupru, a to se mora uzeti kao dobar znak • • • 

Evo iz ovakih misli poteče djelo Pipinovo. Kako vidite, on je čovjek 
triezna mišljenja, koji negoni za idejali; netraži ondje nekakve tobožne osobine 
slovjenske, gdje nije nego li vječito zaostajanje za razvijenijimi narodi zapadno- 
evropejskimi. Ta bolje je svakako jednom makar i nepovoljnu istinu slušati, 
nego li vazda govoriti o velikom slovjenskom svietu kao o misteriju , za 
koji obični ljudi slabo štogod ili ništa neznadu. Zlo i naopako po čovjeka, 
koji nemože podnieti prigovora; to je znak, da nije prijatelj napređka, već 
da je šuplja neznalica ili nadriknjiga: isto bi tako griešao bilo i od čitavih 
naroda, da neuzmogu podnieti istine. Dakako zato još netreba, da upravo ra- 
dost poćutimo s toga, Sto nadjosmo, da su prigovori Pipinovi protiva slavja- 
nofilstva istiniti i razložiti; a da istinu kažem, čini mi se, da je u tu do- 
grješku upao upravo sam Pipin. Od radosti bo, što mu podje za rukom ao- 
kazati, da slavjanofili zgradu svoju ni na kakovu temelju negrađe, rekao 
bih, da je kojiput i prekoračio mjeru pravednosti te vojujuć s pobjedom 
protiv slavjanofihtva , kakovo je sadanje rusko, umanjuje vriednost i one 



Kritika. I i, |55 

moralne na književnom nastojanju utemeljene sveze, koja bi ipak sasvim 
dobro postojati mogla medju plemeni slovjenskimi , ako je baft ov ćas i ne- 
osjećamo toliko. Ali on razmatrajući uvjete narodnoga jedinstva sa više 
strana , kao sa strane jezika, narodne poezije, priča i običaja itd., dolazi na- 
pokon do ovoga posve odrješitoga izvoda niječnoga: Slovjensk^ plemena, 
kaže^ živjefie dakle odieljenim životom, budući raztrgana u samome početku 
u svojih interesih i težnjah, te okružena uvjetima posve razne naravi. Ovako 
se razvilo mnoštvo likova slovjenskoga tipa. iz Kojih podpunoraa odsievajn 
svi njegovi raznolični uvjeti, a sami ovi likovi odaljile se od prvobitnoga 
izvora, u kojem ih sjedinjivaše jedinstvo poriekla. Ograničimo li se na masu 
narodna, to ćemo naći, da je težko ustanoviti obći tip, koji bi ujedinjivao 
bjeloruskoga seljaka, velikoruskoga muzika, dalmatinskoga uskoka itd. Prie- 
đjemo li pako na obrazovane razrede, to nam je i opet težko, da u kakovo 
god slovjensko jedinstvo smjestimo sadanje društvene težnje Rusa, Poljaka, 
Ceha, Srbina itd.: njihovo jedinstvo nemože biti toliko sloinensko, koliko 
evropejsko, jedinstvo obrazovanja i političkoga razvitka •• • Ovako Pipin, a 
ja držim , da je u tom svakako predaleko posao , i mi ga u tome nećemo 
sliediti, van da nam se dokaže, da izmedju onakova centralizovana jedinstva, 
kakovo je ruskim slavjanofilom pred očima, i onoga jedinstva, koje je tek 
na obćeevropejskoj civilizaciji sagradjeno, neima više nikakva srednjega puta. 
Da taj srednji put ima, dopusta, rekao bih, na drugom mjestu knjige svoje 
i sam Pipin, kadno kaže, da neće nikomu na um p^sti, da zaniječe srodnost 
medju narodi slovjenskimi u jeziku , običajih itđ. ; ili kadno veli , da može 
biti pače da bi se mogao i historički dokazati narodni instinkt, koji je u neku 
ruku približavao razna slovjenska plemena — — tek što on misli, i u tora 
ima pravo, da se od ovoga srodstva nemože zaključiti ni na kakovo narodno 
jedinstvo, kao što, kaže, srodnost medju jezikom francuskim i talijanskim ne- 
može biti temeljem narodnoga jedinstva izmedju oba ova naroda • • • 

Nam valja da je veoma drago, sto je sara ruski historik u toj knjizi 
osudio pretjerane i nenaravske težnje ruskih slavjanofila, s kojimi se u toj 
formi nemože porazurajeti nijedno slovjensko pleme, u kojega još ikoliko 
vjere imade u sebe sama i svoju snagu narodnu. Mi se još dobro opomi- 
njemo onoga« pravoslavno - kulturnoga katekizma (k Serbam poslanie iz Mo- 
8kvy), koji je u svoje doba osudio Dj. Đaničić u Danici Novosadskoj god. 
1861. str. 77; a evo vidimo, da su misli razborita Srbina takodjer misli raz- 
boritih Rusa. Jer liepo i istinito kaže Pipin, opisujući taj jednostrani reli- 
giozni fatalizam : neima sumnje , kaže , da je razkol religiozni silne tragove 
ostavio i na čitavoj historiji plemena, tim što je uskorio njegovo razdruženje 
— i na odieljenih narodnostih, tim što je raznim pravcem pognao prve za- 
metke obrazovanja, koji su se od toga časa u njih razvijali pod dvjema raz- 
niem uplivima, najme ili Rima ili Bizantije. Bilo bi ipak veoma čudnovato, 
da se toj razlikosti u pravcu religioznom dade ono fatalno značenje, koje mu 
davaju nekoji zaneseni štovatelji staroga slovjenstvH, imenito ljudi h škole 
moskovskoga panslavizma. Ovi historici zaboravljaju, da su Slovjeni negda 
čitavi pogani bili, da su se narodna svojstva i pojmovi starih Slovjena, koji 
već imadjahu podieljene narodnosti, dovršili još u davno predhistorijsko doba; 
zaboravljaju, da pored konservatizma narodno - patriarhalnoga života, koji se 
mlitavo razvija, etnografija čak još u naše vrieme nahodi u narodu kadšto 
na tragove poganskoga panteizma; zaboravljuju konačno i na fakta kasnije 
historije, te nam predstavljaju jednu formu kršćanstva kao nepromjenljivi 
uvjet slovjenske naravi i narodnosti, a drugu kao skrajnu pogibelj za narod- 
nost. Prva od tih forma po njihovu je mišljenju — kršćanstvo pravoslavno, 
dniga — kršćanstvo rimsko ; prava narodnost slovjenska imala oi se svako- 



156 Kritika. 

jako sjediniti s pravoslavjem , jer ona, koja neće da se s njim sjedini, nije 
narodnost čista, nego skvarena. Na tom temelja, kaže, gradi se zatiem sva 
historija slov. plemena, njime se tumače sve njegove prokle i sadanje sudbe ; 
jednoj religioznoj formi usvajaju se sva moralna i društvena dostojinstva 
istočnoga sTovjenstva, koje da je tobože zadržalo starodavna narodna načela ; 
drugoj pako, koja se, ^ažu, sastoji od klanjanja pred lažnim autoritetom, — 
poguba narodnosti i svi ini pojavi propasti u životu zapadnoga slovjenstva, 
kanoti: njegovi nenormalni društveni odnošaji, odvojenje aristokracije od na- 
roda , potlačenje mass& , feudalizam , padanje obćine itd. • • • Ovo jednostrano 
ograničeno gledište uporavlja se na sve pojave slovjenske historije ; na tom 
temelju predstavlja se sva historija zapadnoga slovjenstva kao jedan grieb, 
za koji ono ti sadanje vrieme kaznu trpi poniženjem svoje narodnosti i svo- 
jega političkoga značenja. Zapadno slovjenstvo da može obnoviti svoju mo- 
ralnu snagu samo pođpunim preporodjenjem , povrativ se ka gori pomenutim 
nepromjenljivim uvjetom čiste slovjenske narodnosti - • itd. 

Evo ovakovo je vjeroizpoviedanje slavjanofila ruskih po onome, kako 
je Pipin njihove glavne misli posakupio u jednu jezgru. Ako sam se nešto 
duže oko .toga zabavio , Sto je tek uvod u knjizi Pipinovoj , opravdat ću to 
lako važnošću samoga pitanja, na koje tiem svraćam pozor naših domorodaca 
i književnika. Držim bo, da je dobro i potrebito, da se znade, kako misle i 
umuju sadanjem stanju slovjenskih naroda rodoljubi ruski, kakovu si po- 
mišljaju budućnost ovieh naroda jedni i drugi, slavjanofili i zapadnjaci, i koji 
se uvjeti stavljaju od ovieh, koji li od onieh, da već jednom i slovjenaki 
sviet stupi u kolo onieh kulturnin naroda, koji radino grade na napredku 
čovječanstva, na usavršenju njegovih moralnih i društvenih odnošaja. Mislim 
upravo, da bi dobro bilo, kad bi se iz Pipinove knjige preveo na hrvatski 
jezik toli uvod (bđcacuIo str. 1 — 49) koli zaglavak sedmi: prieporod i 
panslavizam (BOspoHCAOHio h naHCJaBHSMi str. 493—530). 

Prieeledom literarnim, koji ovim redom idu: Bugari, Srbi, Rusi, Česi, 
Lužičani, Poljaci — biti će namienjena posebna kritika, koja će drugiput doćL 

V. Jagić. 

Opis Bosne i Hercegovine od Tome Kovačevića. U Beogradu 
1865. Str. VI, 106. 

nEnjiževnik« rado ocjenjuje svaku knjigu, kojoj je zadaća razbistriti 
poviest, zemljopis i statistiku iugoslov. zemalja, a najpače onih, koje su u 
turskoj carevini. Knjige o posgeđnjih milije su nam tim više, što su i redje 
a najredje iz pera domaćih pisaca, i Sto su one zemlje još sveudilj znanosti 
zakrčene i zatvorene. 

S toga sam baš željno primio u ruke gore navedeni uopis Bosne i Her- 
cegovine«« ; ali tim mučnije bijaše mi , kada pročitavši nekohko listova opa- 
zih, da se u nadi ljuto prevarih. Mjesto izvornoga djela, kako bi se dalo 
nagadjati već iz samoga naslova, imadofa pred sobom drugo pokvareno iz- 
danje Jukićeva zemljopisa (u Zagrebu 1851) cirilskimi pismeni. Kovačević 
veli doduše u predgovoru, da se Jukić osim vlastitoga znanja »polzovao be- 
ležkama mnogi rođoljubaca pk i moim<« (t. j. Kovačevića) ; ter da je on taj 
svoj zemljopis bio »dovršio-« još god. 1851., uh. da ga tek sada mogao obje- 
lodaniti. Ali Jukić, u koliko mi poznato, negovori nigdje o tih „beležkah"; 
prem savjestno navadja djela, kojimi se gdje služio. 

Ele bilo kako mu drago, ako je Jukićev zemljopis već razpačan, pak 
ako je nastala potreba novoga izdanja, Jukićevu imenu i spomenu za volju, 
trebalo je njegov zemljopis, ma i ćirilicom, preštampati, pak bar ondje iz- 



I 



Kritika. 157 

praviti i izpuniti, gdje se po novijih iztraživanjih i reaultatih može. Mjesto 
da to Kovsčić nčini, on je od paragrafa do paragrafa slieđio Jukića, gdješto 
izpisao od rieči do rieči; a drugdje isto kazao drugimi riečmi| ali hrdjavijim 
i nepravilnijim jezikom ; pak je toj knjizi nadjenuo svoje ime ! Ni primjetba 
na str. 79, ni §§. 16—19. na kraju nisu mogli opunovlastiti pisca ^ da tomu 
djelu nadjene svoje ime. 

Kada sam ovako opazio, da je Kovačević prepisao Jukića, mislio sam 
si , da je valjda bar statističke podatke promienio i izpravio , jer je u njih 
izmed 1851. i 1865. bar kakova promjena. Ali i tuđjer je pisac sliepo pre- 
pisao Jukića. Njemu imade Bosna i Hercegovina sveudilj 1063 [[Jmilje u 
prostoru, prem se sada uzima, da jim je 980 Om. i to Bosni 760 Qm. i 
Hercegovini 220 Qm. Njemu nije poznato, da se sada k Bosni broji (poli* 
tički) i novopazarski pašalik sa 135 Q]m. tako , da sada Bosna kano turska 
pokrajina imade u prostoru 1115 Qmilja. I broj pučanstva izvadio je Ko- 
vačević iz Jukićeva zemljopisa. U tom mu nebi toliko prigovorio, jer se u 
turskom carstvu nemože točno doznati taj broj ; ali je ipak mogao bar ondje, 
gdje se dade , i to izpuniti. Tako za broj katolika mogao je imati pri ruci 
*iematizam nBosnae argentinae** od god. 1864. Po Jukiću bilo je katolika u 
bosanskom vikariatu 112.000 duša, u hercegovačkom 33.060 duia, dočim po 
iematizmu imade jih u prvom 132.257 duša, dakle za dvadeset tisuća više. 
Ako se ovim doda do 50.000 katolika u Hercegovini (sr. Književnik 1865. 
str. 308), to bi u Bosnoj i Hercegovini bilo katolika do 182.257. 

Rekao saift, da je Kovačević zemljopis Jukićev pokvario, i to u for- 
malnom obziru, što mu je jezik mnogo nepravilniji i slabiji nego li je u bo- 
sanskoga redovnika; n. p. u §. 9. Jukić piše: nsvi sudovi u Bosni za to se 
samo brinu, da danke i poreze skupe od stanovnikah«, a Kovačević je istu 
misao ovako opisao (str. 13): nsva nadležatelj stva blistatelne porte 
u Bosni postoeća tu poglavitu i skoro jedinstvenu dužnost imaju, da danak 
i porezu od raje pokupe« itd. Pokvario ga je zatim , što »opis Bosne*< nije 
nadahnut onim pomirljivim duhom, koji odlikuje Jukića, izmedju jednokrvne 
braće svih triju vjerozakona. Najgore u Kovačevića prolaze Bošnjaci katolici. 
Oni su uzasliepljeni rimokatolici«« (str. V); svi stanovnici jesu dakako sami 
ovejani Srbi, a »nejednako naimenovanje izišlo je iz popovske fabrike koji 
su htjeli po svojoj zloći i po nameri propagandista jedan isti narod razvoditi«« 
itd. (str. 21). Tko će se o tom osvjedočiti, u koga je veći fanatizam, u fratra 
bosanskoga ili u pravoslavnoga pisca , toga svjetujem, da sravna §. 11. u 
Jukićevu zemljopisu (str. 16) i ETovačevićevu opisu (str. 18). 

Pročitavši taj »opis Bosne i Hercegovine^ nisam mogao dokučiti: k 
čemu je sviet ugledao. Naša se knjiga doista nije s njega obogatila. 

Dr. Pr. Rački. 



JoBaua Xpiicro4»opa BapTCHmTaJHa KparaK H3BemTaj o CTaH>y pace- 
janora MHoro6pojHora HjiHpCKora'Hapo4a no uap. m Kpa.i. uaCwie4HHM 
dCMJbaMa ; npeseo AjieKcaH4ap CaH4Hh. y 5e4y 1866. seJi. 8-Ha crp. 120. 
Kako punim pravom spada medju prve dužnosti prosviećena gradjanina, 
da znade historiju svojega naroda, to je tim veću pohvalu zavriedio g. A. 
Sandić, što se je u svom rodoljubivom osjećanju stavio na prievod klasič- 
noga djela Bartenštajnova o stanju srbskoga naroda u zemljah krune ugar- 
ske tečajem 16., 17. i 18. vieka. Ja mislim, da se ovo djelo smije prozvati 
klasičko, kada se uzme na um, tko mu je bio pisac, komu ga je on namie- 
nio, i Sto je njim namjeravao postići. Baron Bartenštajn (1689—1767) bieše 
tajni savjetnik, predsjednik ^ilirskoj deputaciji^, ministar carice i kraljice 



158 Kritika. 

Marije Terezije, i odgojitelj potonjega cara Josipa. Za nauku pomenatog 
carevića bjefie on napisao u kratko devet knjiga o carevini i njezinoj 
upravi, međju kojimi i ovaj ovdje „izveštaj'^ o narodu ,ilirskom^, kojega je 
stanje Bartenštajnu dobro poznato bilo. Njegova nakana bješe doista , da u 
nasljednika Marije Terezije na priestolu carsko-njemačkom i ugarsko-hrvat- 
skom probudi pozornost na taj „ilirski" narod, na njegovo društveno i du- 
ševno stanje, i da mu sa svoje strane kao obziran i mudar državnik očituje, 
što misli, kako bi se dvor mogao oviem narodom što bolje poslužiti na 
svoju korist. 

Tko će reći, da knjiga, Sto postaje pod ovakovim okolnostima, nije 
svakojako vele zanimljiva , pa da i negovori upravo o našem narodu , kao 
sto zbilja govori 1 Zato valja jako žaliti , što se nije prevodiocu odazvao 
veći broj predupisnika , te bi bio knjigu opravio onakovimi prilogami, koje 
bi i njezinu cienu znamenito povećale i čitateljem veliku korist doniele. Ja 
držim, da tomu nije toliko uzrok nehajstvo našega obćinstva — ta nemože 
biti, da tako slabo marimo za knjige, što govore o našoj prošlosti ! — koliko 
neuredjeno stanje naše književne trgovine, te se naška knjiga težko može 
razturiti medju narod. Zato mislim , da će naš svict barem sada , pokle je * 
već knjiga štampana, pokazati čitatelju, da umije njegov trud uvažiti, i pod- 
jedno potaknuti u njem volju, da ipak makar baš naoseb izdade u srbskom 
prievoau još i ono, što je toj knjizi namienjeno bilo. 

Govoreći ob onom, što je u toj knjizi posao srbskoga spisatelja, najme 
srbskom prievodn, valja reći, da je ne samo razgovietan i razumljiv, već 
takodjer , što se više može , pravilan i prema naravi našega jezika udeSen ; 
a to će svakako mnogo značiti , kada se pomisli , da ie ovo prievod sa nje- 
mačkoga jezika, kojega narav mi nemožerao Iako pođnieti. Još je uza sve 
drugo hvale vriedno i to, da je prevodilac takodjer latinske citate izpod linije 
naveo u srbskom prievodu, da ih može svatko razumjeti. S te strane dakle 
može se ova knjiga svakomu svesrdno preporučiti. 

Ali i drugačije ovaj je „izveštaj^ vriedan, da se pomno čita, da se s 
razmišljanjem čita; jer ga je pisao stran čovjek o našem narodu, a povrh 
toga čovjek državnik, u kojega neima razloga čuvstvu srca, već njime vlada 
hladni razum državnički. Iz poviesti austrijske dovoljno je svakomu poznato, 
da se kao crvena nit kroz njezino nutrnje stanje provlači borba izmedju dr- 
žavnika njemačkih i ugarskih : to je navaljivanje na samostalnost zemalja 
krune ugarske s jedne, a odpor protiv centralizacije njemačke s druge strane. 
Iz ove knjige naučit će čitatelj, kako je već negda jadni ,ilir8ki' narod bivao 
uzrokom spora i priepora izmedju obedvic pomenute stanke; kako je često 
puti služio kao oružje u rukama jednoga protiv drugoga, a odatle na nj 
mržnja s one stranke, protiv koje ga ja druga upotrebila. Bartenštajn bješe 
premudar državnik, a oa nebi osjetio te protivnosti, i upravo zatu vriedno je 
čuti, kamo on sam sebe stavlja u tom pitanju: 

^Meni nije, kaže na str. 85 srbskoga prievoda, nijedna strana poznata 
nec beneficio nec injuria; i moja je ncpromenjiva namera udilj doveka, da 
sudim nit kome za ljubav niti kome na žao, već sasvim nepartajički , koje 
mi se čini, da je nuždno naime u ilirskim stvarima; i kad od točko do 
točke sve redom zakačice još jedared pažljivo promotrim, koje su se toga 
radi od vremena do vremena javljale, i koje su od česti i pre a od česti od 
godine 1753 kroz moje ruke prolazile: to nemogu da se uzdržim a nepo- 
mislim , kad bi bili imali u svakoj prilici gornje merilo neprestano pred 
očima i po njemu se vladali, mimoišii bi bili često bezkorisno piskaranje, 
izlišno konferencijsko savetovanje, tegobe koje su se nalazile u stvaranju 
prenajviše odluke, i jednom reci — sila mnogo neugodnih škodljivosti." 



Kritika. 169 

Ovitko Bartenštajn, Sto je i opet nov dokaz njegove državničke raasbo- 
ritosti. Mi ćemo vjerovati njegovim riečim, ali ne tako^ da bismo mislili, da 
se je n svojoj naklonosti prema ilirskomu narodu dao zanieti do toga, te bi 
zaboravio, da je Niemac, i daje državnik, koji napram ustavnih zemalja 
krune ugarske tjera politiku njemačku. On je prijatelj ilirskomu narodu, ali 
samo u toliko, koliko može podnieti razlog politike njemačke, koja je nape- 
rena protiv politike ugarske : on je onakov od prilike prijatelj Ilirom, kakov 
bješe predšastnik sadanjega državnoga ministra austrijanskoga nekojim ne- 
magjarskim narodom u Ugarskoj. 

Dva su momenta, oko kojih se poglavito kreće ovaj Bartenštajnov iz- 
vještaj stanju naroda pravoslavno - sroskoga (= ilirskoga): njihove privile- 
gije i vjera. O jednom i drugom govori on prijazno po srbski narod, ali 
tako, da se vidi, da nije ni u jednom u samoj stvari razlog, zašto ju on za- 
govara, već u drugih okolnostih, koje su izvan nje, najme ito mu upravo 
tako donosi — salus rei publicae. Zato i kaže (na str. 81), da je uvjeren, 
da može vladalac od ,Ilira' veće hasne vući; nego li od drugih podanika 
(razumieva se : ugarskih) , ali pod dva uvjeta : ^ako budu N e m c i m a pod- 
loženi« (dakle ne pod krunom ugarskom) i ako se bude iole pazilo nu nji- 
hove običaje. On je zato, da se privilegije, što su već jednom dane narodu 
ilirskomu, neuzkraćuju, poradi toga, što bi se uzkraćivanjem više štete nego 
li koristi učinilo samoj državi; jer ^kad su radi, da potomke Grrka, što 
ovamo dolaze, zadrže i još i više njih primame, koji se u mirno doba 
pojedince a u ratno gomilama svojevoljno podlažu c. i kr. vlasti — to je 
nuždno da se privilegije, koje su onda obećane i posle za svake redom vlade 
potvrdjivane , ne samo drže, već da se osvcdoče i o njinom držanju njihovi 
jednoverci, koji su iza njih ostali. • • » Ali s druge strane nije njemu nikako 
po ćudi, što se je car Leopold I. prenaglio, te onim, koji su još pod tur- 
skim jarmom stenjali, „nebi V ih samo pridobio, nije se ustručavao, ponuditi 
i samu slobodu, da biraju sebi svoga vojvodu^; zašto je, kaže, ova 
sloboština sasma opasna, i bila bi kraljev, vrhovnoj vlasti sasma na štetu 
(str. 84). Da se je kasnije od toga odustalo, tomu je sila pripomogao 
prvi mitropolit Arsenije Carnović, što nehtjede, „da ima kraj sebe ikakva 
svetska čoveka, koji bi mu čast i slavu smanjati mogao^. Oviui je dvoru 
jako posluženo bilo, jer je mitropolitu »ciglim zakraćeujem svetskih pri- 
hoda daleko lakše voditi, upravljati i pod uzdom ga držati, nego li kakva 
generala, koji rat razume i upravlja mnogobrojnim ljudstvom za boj» 
(str. 85). 

S istih je od prilike razloga Bartenštajn i protiv silovita unijaćenja, jer 
bi to, kaže, odvratilo narod od preseljivanja (str. 13) te bi se rađjc naselja- 
vao u Mljetačkoj vlasti (Dalmaciji), gdje ih s radošću primaju i gdje u dr- 
žanju svoje vjere podpunu slobodu uživaju (str. 20), a najposlije nešto važi 
i sumnja na rusku susjednu državu, koja se »revnostno zauzima za svoje 
jednoverce, koji se nalaze u ovdašnjim nasled. zemljama^ (str. 70). 

Inače nije Bartenštajn nijednom prilikom u svojoj knjizi zatajao , da 
je protivnik Ugarskoj i ugarsko - hrvatskomu ustavu, zašto smeta politici dr- 
žavnika njemačkih (sr. str. 27, 29, 69), a hvali pregnuće vladara njemačkih, 
kojim su one zemlje, u kojih stanovaše ,Iliri^, odieljene držali od krune Ugar- 
ske. Tako je, kaže, naredio »Ferdinand I. naslednicima, da nepre- 
strano na um uzimaju, kako će neunijate Grke, koji se staniše u ona 
dva pusta sreza (to je tako zvani Deserlnm primurn i aemndum, kasnije va- 
raždinsko i gornje - karlovačko generalstvo) , sasvim odlučiti od Ugra i tesno 
ih skopčati s austrijskim naslednićkim zemljama, kao što posle iz tog istog 
razloga nj. veličanstvo, pokojni car Leopold I.; kad su se Ličani i Krbav- 



160 Kritakn. 

Ijam podložili njegovoj vlasti, nijo ih hteo uteloviti ni Dalmaciji ni Hrvat- 
skoj , već gornje - karlovačkom generalstvu« (str. 19). Dosljedno tomu žali 
Bartenštajn, §to je kraljica Marija Terezija morala donekle zadovoljiti zahtje- 
vom kraljevine Ugarske, koja joj je veliku vjernost izkazala u njezinoj naj- 
težoj nevolji, kada sa viSe strana ustadoše na kraljicu mnogi i silni neprija- 
telji, a ostaviše ju svikolici saveznici; osobito je pako protivan oniem član- 
kom ugarskoga sabora, u kojih se govori o ukinuću militarskoga (krajiškoga) 
sustava, kao u članku XVni. ug. sab. od god. 1741., te kaže „da nisu pre- 
najvišu službu najbolje izvršili ni oni, koji su svoj savet na tom krivom ka- 
zivanju osnivali, kao ni drugi, koji su m u tom podpomagali» (str. 30), a 
na drugom mjestu zove utjelovljenje onih dielova s kraljevinom Ugarskom, da 
je bilo prenaglo (iibereilt) (str. 48). 

Ovo je samo nekoliko primjera iz knjige Bartenštajnove , da se vidi, 
kojim je načinom pisana; a tko nebi s tieqi zadovoljan bio, kako je on 
prije sto i više godina sudio o čitavoj jednoj polovici današnjega austrijskoga 
carstva, bit će mu ipak milo, da vidi, kako je mnogim današnjim pojavom 
državnim traga naći daleko u historiji. 

V. Jagić. 



a oog OOo 



I. Bazprave. 

važnosti sakupljanja narodnijeh pravnijeh 
6bičaja kod Slovena. 

Napisao 
Đr. Valtasar BogiMć. 

(Prođaženje.) 

2. Obitelj u užem smitluj ili mui i iena i njihova dfecm, 

CoTJek bez žene glava bez tijela, a žena bez dovjeka tijelp be^ glave. 

lejOBSKi 663 }KeHA niHb onojieHi. b. 

XojiocTOH — nojiqedioBt|ca. r. 

CMeprL a >KeHa shai* Bora npaaua^eHa. mr. ') 

Smierć i zona od boga przeznaozona, p. 

401111 KynH KpbiTbiH, Ka^raui mHTBi£, a »ceH7 ue noqaTyK>. r. 

Pierw8za zona od boga^ draga od ludzi, trzecia od diabla. p. ^) 

U kojima se Ijetim može sablja pasati u onim i ženiti. 

Ženi sina kad hoćeš a kćer udaj kad možefi. ^ 

}KeiiH cuHa kojih xoq'B, kojh Moxcemb AasaH 40^11. mr« 

Ožeii Bjna kied7 zecbcesz, a W7daj c6rk$ kiedj možesz. p. 

Ožeii sjna kdj cbceS, a vdej aceru kdj mftžefi. č. 

Mlada žena u stara muža oboan žena obnoć udovica. ^) 

U starca mlad^ žena bijeda gotova. 

Mojio4Haa y CTapHKa — hh 4^BKa, uh 6a6a, hh baobb. r. 

Od znana zelja glava ne boU. ^) 



') Nozse e magistrate, dal Cielo ^ đestinato. — Iiiea mariages te font en Ciel, et 

fo coĐsomment en la terre. 
') La prima k moglie, la i^conđa compagnia, la terza eresia. — The first wife if 

matrimony; the teconđ, companj; the third, heresj. 
*) Gasa el 14jo quando goisiores, y la hija qui^A^o pudieres, — Marrj jour aon, 

irben 70a will, bat yoar daugbter wheD jou can. 
^ Uior seni spoDBO regina. — Aeaxotva y^P ^^povzoL rfi[i^l(d ^v^ 
^) Marito e moglie della taa villa, compari e coma^ lontan le cento miglia« — £1 

hijo đe tu veaina, qoftale el moco 7 disalo con tu hija. — Qai loin se va 

marier sera, tromp^ pa vent tromper. — Elaufe deines Nachbara Kind: UAd £rei« 

deinee Nacbbars ILiud. 

KnjUevmk UI. 2. 1 



Dr. V. BogiSić. 

XoTb 3a jiMCKy (ciapHKa), Aa čjehsko. r. 

Zonu sej ber ze susodstva a km6trow proi sej zdaloka. gl. 

Ko hoće da se ženi, sebi ravnu neka traži. *) 

Zon§ obieraj stanu r6wnego, chcesz-li gomonu ujsć ustavnego. p. 

Xy40 My}Ky tomj, y kg repa ro ncena 6ojbaiaH bi AOMy. r, 

Nerovna sptež nerado spolu tahne. 6. 

Eo se za novce ženi taj se udaje. ^ 

KoH-TO Cl HCCHC 3a napi toh ci npoAaea. b. 

Bi KonHaii Hc csho, bi npHAaHOMis hc ACHbrH r. 

Bojibnioe npH4aHoe My)Ka He C4«**«eT'i). r. 

Uzeo vraga radi blaga, vrag ostao, blago propalo. 

PHnes 8 sebou, chceš-li živa b^ti se mnou. č. 

Od oca sermija a od boga žena. ®) 

IIpocBaTaHafl, qTo npo4aHaff. 06pyqeHaff, mo no4apeHnH. *) 

3aCBaTaHa, qTo 3anpo4aHa. IlponHTk — npo4aHk. 

ćigovi prosci onoga djevojka. 

Čiji je Drži konj toga je i djevojka. 

Duga vjera pasja vjera. 

Cl Be^epa 4'BBKa, co nojiyHoqH M0ji04Ka,^a no qapt xo3aH)aiKa. r. 

PoAHTegiH 6eper-iH 40% 40 B-BHua, a My)K'b 40Ji3KeH'B 6epeqb ce 40 KOHua. r. 

r4'B My)Kl TaMl H JKGHa. r. *) 

no My»ct pa6a, a no pa6'B xojiom.. r. •) 

KpacHk naša nepbeMib, a »ccna My»ceM'b. r* ^) 

Svaka žena svojijem mužem prikladna. 

}KeHOK) 4o6poio H My'>m» qecreirB. r. •) 

Myxci> HccHS OTCUi, TKeuBL MyMcy b^hcui. r. ®) 

}KeHa My5Ky njiacTbipb, a oht ch nacTbipb. r. '•) 

Myxc'b bi 40My rjiaBOio, a Mcena 4yiiioK). r. 

Iloni no'BTbj a nona4bH 6j[HHbi neq^TX. r. 

Co muzi vzačno (draho) to bud žen6 svato. č. 

3uaH ^Kena csoe Kpnso spereHo! r. 

Bojfl H 4o6py HceHy nopiHTb. r. 

no4yMaH) CB no4yinKOH), a nocjrs cnpoinycb c% •vKe»ymKOH). r. '^) 

Jbo6H >KeHy Kairb 4yniy, a Tpacn KaKi rpymy. (6ch koki my6y.) r. **) 



*) Ttjv ULcnk ffaurbv tka, — Aequalem uxorem quaere. — Abbi donna di te mi- 

nore, se vuoi esser sigDore. 
*) Intolerabilias nihil est quam foemina dives (Jot.). — Dota no arichiste časa. 
^) DomuB et đivitiae đantur a parentibus: a domino autem proprie uzor prudeus. 

(Salom.) 
^) Hija đesposađa, bija enagenada. — 

Ist der Finger beringet 
So ist die Jungfrau bedinget 
^) Ubi tu CajuB ibi ego Čaja. — Femme franke est anoblie par son mari. 
*) Ritters Weib bat Ritters Recht. 
^ Des Mannes Ebre ist der Frauen Ehre. 
*) Der Weiber Scbande ist auch der Manner Scbande. 
*) Der Mann ist ein Haupt des Weibes. 
^®) Senza il pastore non va la pecora. 
^^) Primo crede mulieris consilio, secundo noli. 
*•) Donne, asini e noći vogliono le mani atroci. — Buon cavallo e mal cavallo 

vuol sprone; buona femmina, e mala femmina tuoI bastone. 



Pravni običaji kod Slovena. 3 

KoHfl ne 6my cj[yTbi ue npoKjiRHad, tkhhkbi ne 4pa3Hif, kojih xoq'i> modi 

CTaTKOBajiH. mr. 
HCeHa Hyxca He 6bgT'i>, a noAi cbom RpaĐi Đe4^TT>. r. 
Bx CTapbi ro4Bi 6bib;ijio, mjtk'b xcetiy 6inBSjn>, a renepb >KeHa Mpna db^Ti. r. 
B-BAa To6s Bojie, kojih Te6e KopoBa Kojie. mr. 
Biada tomu đoinowi, gđzie krowa doboda wo}owi. p. 
5KeHy c-b My3KeMii HeK0My cy4HTb KpoM-B Bora. r. 
Maž je da teče a žena da čuva. ') 

U kojem braku „moje i tvoje« vlada, nije tu dobra nikada. *) 
Kad se jedanput vjenča nemože se razvjenčati. 
Lako se oženiti, ali se mučno raženiti. 
}KeHHTb6a eCTb, a po3MceHHTb6bi hst-b. r. 
iKeaa ne rycjM, noKrpasi na crBHKy hc noB-BCHmb. r. 
Gaž si mnjo woze}, ga derbiš mnjo mčiš, daći jo tebč libo abo lito. dl. ^ 
Smrt' jedno rozvAže, kdo s kym si svčt zavaže. č. *) 

Ženidba bez djece onako je kano i dan bez sunca. ^) 

Manželdtvo bez dšti, den bez slunečka. č. 

}KHBeM'b ne po4HTejiH, yMp@M'b ne jih)4H. r. 

Nejen zploditi^ ale takć voditi, č. ^) 

Vmsjli 4HTfl po4Hrb, yMtH H HayqHTb. r. 

KopMH CbiHa 40 nopbi; apH4eTi nopa, CbiHii Te6fl noKopMHTi. r. 

KaK-b Bor-b 40 jiM)4eH, TaKi oiem 40 4'BTeH. r. 

Po4HTewibCKoe 6jiaroc.io6eHie Ha B04t ne tohctii bi oth« ne ropETi. 

Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga. ^) 

CbiHi — 40MamHiH rocrb, a 4oqb bi jik)4h noH4eTi. r. •) 

Po ocu se poznaje sin, a po materi kći. 

Čim milejši 8yn, tim vetši metlu viii. č. ^) 

Koro jiioćjiio Toro h 6bK). r. 

Lćpe jest aby dety plakaly, než otcovć. č. *®) 

4'BTeH HaKaabiBaH cibuoMi, a He rpoaoio h 6HqeMi,. r. **) 

K0.IU HCHĐbl p04HTejlH, TO HKl UOUHTaU, KOJIH yMpyTb, HOMHHaH. r. 

HsTi TaKoro 4py>KKa, ^to 6aTK)uiKa. r. 



') L' omo porta in časa e la đona conserra. — Gli uomini fanno la roba, e le 
donne la conservano. 

^ Mari et femme sont communo en tous biens. — Mann und Weib haben kein ge- 
zweite8 Gat za ihrem Leib. 

^ Haat đu mich geDommen so, masst đu mich behalten. 

*) Le mogli si tolgono a vita non a prova. 

^) Matrimonium sine prole est guasi mundus sine sole. 

^) Der Vater mass die Kinder ziehen, bis sie sich selbst erkennen. 

^) Figlinoli piccoli, fastidii piccoli; figliaoli grandi, fastidii granđi. — Rleine Kin- 
der kleine Sorgen , grosse Kinder grosse Sorgen. — When children are little, 
they make tbeir parents heads ach; and when they grow up, they make 
their hearts acb. 

®) Die Tochter sinđ wie fabrende Habe. 

^ Qui parcit virgae odit filiam saum . . . virga atqae correptio tribait sapientiam 
(Salom.). — Chi ben ama ben castiga. — Qui aime bien, cbatie bien. — Filla 
abborido nanca tebe bom castigo. 

^^ Es ist besser daše das Kind weine als der Vater. 

*^) Pudore et liberalitate liberos retiuere satius esse credo quam meta (Terentius]. 



jt Dr. y. Bogišid. 

£|^ ^ma domovi, kde tčLa. rozk^ige volovi. 9/1^. 

Crapi* 6aTbKa, y6HJi> 6bi ero, a jMepi> 6aTi>Ka, ^nii^jn* 6^i ero. r. 

Jeden ojciec dziesigć 8yn6w wjchow», ^ đzie^i^ć 8yA6w jeđoego ojca 

Ž7wić meQ)Ofi;%. p. ') 
Co matka, to matka. ^) 
Besi MaTKH n<ieJKH, nppnamU A1stk91. r. 
Zona mfžowi može si^ orodzić, a matka juž nie* p. 
Chuda matka spise sedm deti wycho^^ i^ež seilmero dčti jed^p matka 

vyživi. 6. 
Bolje je s mužem od gumna do gumna, nego ofl sina do sina. 
Zly prut macocha. č. 
Maćeha zla ućeha. 

Bi> Ji-Bcy Me4Bi54i>, a bi AOMy Mawxa. r. 
Hraoiitelj kao i roditelj. ^) 
Ae noAaeau sa aopora, KOf^i cbau jmfiojA. r. 

a) Stupanje u ženidbenu svezu. 
a. Pojam o ženidbi. 

Što je ženidba svakomu je poznato, a ipak koliko je tefiko definicija o 
ženidbi dati, možemo vidjeti u množini razlika, koje se nalaze u literaturi 
ove naučne struke. A to nije čudo ; ženidbom se bavljabu i bogoslove! i filo- 
sofi i pravnici i državnici i narodni ekonomi, pak se razumije, da ju je svaki 
i defidjivao glavno sa svoga gledišta. Ali i ljudi, koji pripadaju toj ili onoj 
struci od gorenavedenijeh, nijesu svi istoga mnijenja u definiciji i to po školi 
ili sekti kojoj pripadaju, a k tomu se pridružuje manje ili više i subjektivno 
mnijenje pojedinca, tako, da skoro nigdje drugovdje u privatnom pravu nije 
primjerenija ona stara poslovica: quot homines tot sententiae, kako uprav 
ovdje *). I sami noviji zakonodavci ne čine tome iznimke ^). Hi nijesmo po- 
zvani umnožavati taj chaos definicija kakvom novom, nego samo opisati što 
narod o tome misli. Ali narod, kako je poznato, nije naučan abstraktnijem 
definicijama svoje misli o toj ili onoj stvari, o tomu ili onomu odnoSaju ži- 
vota izražavati, nego jih on izražaje na svcn način : ili uzgredno u svojijem 
umnijem proizvodima, ili samijem djelom. Mi mislimo dakle, da kad se po- 
trudimo sakupiti nekoliko materijala te vrste, to jest običaja, koje narod u 
riječi i u dijelu zgodom ženidbe opslužuje, da ćemo tijem i najbolju defini- 
ciju narodnoj misli o ženidbi dati. Umni će čitatelj iz toga najbolje moći 
razabrati, da narod ne čini poput većine učenijeh ljudi, koji ženidbu smatraju 
skoro isključivo, ili sa religioznog, ili sa moralnog, ili sa ekonomičkog, ili 
sa državnog ili sa pravničkog gledišta — nego će vidjeti da u ženidbi pri- 



^) Ein Vater kano eher zehn Kioder ernahren, als zehn Riudcr einen Vater. 

^ Le mamme son mamme — e ie matrigne son cagne. 

^) Natritura passa natura. 

*) Sravni n. p. Modestin. 1. 1. Di^. de rita napt. XKII. 2; § 1. Instit I. 9; 

Amđts, Panđekten § 393 ; Catechism. roman. P. II. c. 8. p. 3 ; Bichtier, Kircben- 

recht V. Anfl. 666; Pachmann, Kirchenrecht II. § 249^ Kaat, B^ch^lehr^ § 25. 

Hegel, Phil. đ^ Rechtes § 161; Ahrens, Rechtsphilosophie I. 575. 
^) Gledaj n. p. Austr. grad. zakonik § 44 ; AUg. Gresetzbach fur đie preau. Staa- 

ten n. Theil I. ti t § 1., 2. i druge. 

Najpametnije uČiniše oni zakonodavci koji, kao n. p. francuski i ^deoski 

izostavile svaku definicgu o ženidbi. 



PraTni obi&iji kod Slavena. 5. 

poznaje on smijefiaiie srekolike te elemente, raznmijle se^ neke u tbanjoj a 
neke u većoj mjeri. Vjerni nafioj zadaći mi ćemo, kako i u prvom odsjeku 
ovog^a Bpisa, donositi gola fakta koja ovamo spadaju, kako jih budemo našli 
u izTorima koji nam do sada do ruke dodjoše, i to uzdržavajući se, Sto 
bude više moguće, od svoje komentacije i pođugog sravnjivanja. Ako to gdj'd 
i učinimo učinit ćemo u kratko i kao mimogred. U ovome odsjeku dužni 
smo osobito zamoliti čitatelja da nam ne zamjeri, ako nadje da smo Štogod 
naveli fito može biti ovamo nebi ni spadalo : mi smo to već u naprijed U uvodu 
opravdali ; ali ovdje i to dolazi, da je u ovome odsjeku materija take naravi, 
da joj na mnogo mjesta nije moguće točno granice opredijeliti i u tudje po- 
lje ne zaci. 

Premda se ženidbeni običaji* i obredi slovenskijeh plemena , na življela 
ona na obalama i ostrvima jadranskoga ili crnoga, hvalinskoga m bijeloga 
mora, na mirnom okeanu ili na amerikanskoj obali, grianičili oni sa Nnem- 
cima ili s Talijancima, sa Magjarima ili sa Turcima, sa Čudima ili sa Tata- 
rima, sa Kinezima ili sa Persijancima, skoro na jednakoj glavnoj misli osni- 
vaju: a Sto se razlike u pojeoinostima tiče, ako pogledamo na ogromni pro- 
stor koji zauzimlju. na ^eografičke, klimatične i druge razlike zemalja u 
kojijem žive, na upliv tuđjijen elemenata s kojijem su u doticaju, naći ćemo 
da je to sa svijem naravno, i da je trebalo da se porodi i nemalo različnosti: 
različnosti koje potpuno odgovaraju provincijalizmom i narječjem u jeziku. 
Da bi dakle te provincijalizme, koje je osobito važno poznati, točnije opisali, 
mi ćemo opisati običaje i obrede o svakoj zemlji, predjelu ili mjestu, za 
koje izvore imamo, posebice , pa baš ako ćemo na taj način i usilovani biti, 
Često jedan isti običaj ili obred na više mjesta napomenuti. 

Ima mnogo obreda i običaja koji u^ izvorima koji nam do ruku dodjoSe, 
nijesa opisani nego za ciglu jednu okolicu ili mjesto, tako da bi čovjek mo- 
gao misliti, da su oni samo neka osobina dotičnoga mjesta ili predjela -^ 
premda se iz istovjetnosti, sličnosti ili kakvoga drugoga znaka i svojstva dru- 
gijeh običaja na drugome mjestu jasno vidi, da se u istom ili sličnom obliku 
ti obredi i običaji. Sto se čine osobine, jamačno i na tome drugome nijestu 
nalaze. Ali i u tijem slučajevima, vjerni naSemu pravcu, mi ne hotjesmo* činiti 
nikakva konjektumog popunjenja bez izvornog dokaza, nego se zadovoHismo 
naveati samo ono Sto živijem ili mrtvijem izvornikom mogosmo posvjedočiti. 
Isto to valja nam kazati i za plemena i krajine u opće. U ovome spisu, ima 
mnogo plemena, krajeva i mjesta za koje je neki odnoSaj opSimo opisan : ima 
drogijeh pak^ za koje je samo neSto malo napomenuto, a najviSe jih je o 
kojijem ni riječce ne zapisasmo. A zaSto je to uprav tako? Badi prostoga 
uzroka Sto nam za neko pleme, kraj i mjesto bijaSe dovoljno opSimijeii izvora 
na ruci, za neke sasma malo^ a za ostale nimalo. Taj sam nedostatak, može 
biti, da će druge potaknuti na autentično popunjenje dosadanjijeb ojnsanja^ 
koja pak tako popunjena mogu tek služiti IjepSom gradjom tomu^ kojii pi*ed- 
uzme potpunije sastaviti djelo ovomu slično. 

Kako u svijeh drugijeh naroda^ tako i kod slovenskijeb, pozitiviii vje- 
rozakon je mnogo upliva imao na preinačenje iK uništenje štarijeb žbtiidbe- 
nijeh običaja i obreaa. Budući da slovenski narodi pripadaju raznij^tn vje- 
ram tako je naravno , da je taj upliv udario po razlici vjere i raŽUČnijem 

Etveiim. Ta razlika morala se dakako oćutiti i u glavnoj linisli o' ženidbi, 
ogmatika pravoslavne, katoličke, evangeličke i turske vjere, koj^em u opće 
slovenski narodi pripadaju, pa i članci koji se na ženidbu odnose, svakome 
su poznati: mi o tome dakle ne ćemo ni riječi progovoriti. Ali ako progo- 
vorimo koju. Sto o tome misle nekoje sekte koje se odalečile od pravoslavne 



6 Dr. V. Bogiiie. 

Crkve u Rtisiii i koje nijesu barem, kod nas na jugu mnogo posnate, mislimo 
da neće sasvijem izbino bid. 

ĐanaSnji Raskolnici i Jeretici; koji sa prvobitno pripadali skoro svi- 
kolici pravoslavno-istočnoj Crkvi, žive samo u Rusiji: a i oni sto se nalaze 
u maloj Aziji, u Turskoj, u Austriji i u Prusiji iseliše se iz Rusije, neki a 
prvoj a neki u drugoj polovini prošastoga vijeka. Oni, kako su danas, moga 
se najbolje na slijedeći način razdijeliti: 

A. Kazkolnici (PacK()jii=<JXW[Aa.) 
a. CTapoo6pH4UM. *) 

a) IIonoĐUbi (ovi se opet razdjeljuju od prilike na 10 sekta.) 
0) Be3nonoBUbi (u bezpopovaca ima mnogo 7iše sekta i jamačno 
nimalo manje od 200). 

B. Jeretici (EpcTHKT>=aTp£(7t(;). 

a. Aj^oBUbic. *) 

a) McioKaMbi ili 4yxoBHbic xpHCTlaHe. Ima Jib okolo 10 sekta. 

P) Cy6oTiiHKH ili HCH40BCTByK)mic. Ovijeh je dvije glavne sekte ; prva 
je još nefito sačuvala u sebi Hrišćanskoga značaja, a druga se 
skoro sasvijem ujednačila sa pravijem Židovima. 

y) 4yxo6opubi (Nema sekta. Oni se mogu držati kao prijelaz ka 
slijedećem odijelu). 

b. B0}KbH ili BoHCbH JIK)4H. •) 

a) X.«biCTbi (koliko je parokija [K0f)a6.ib] toliko i sekta.) 
p) CKonubi (oni pripadaju jednoj sekti [corjacie] ali imaju dvije 
škole [TOjiKi>==interpretatio]). 
Staroobrjadci. Dogma o ženidbi i crkveni obred u Popovaca (nji- 
hov je glavni tolk, na zemHi je Crkva i svećenstvo), skoro su isti kao u 
pravoslavnijeh Rusa. Neke šeste popovaca imaju svoje svećenstvo, a druge 
nemaju, nego se moraju zadovoljiti sa raspopljenicima ili otpadnicima pravo- 
slavnog svećenstva — toga radi često se dogodi, da neka sela ili cijeli pre- 
djeli i nemaju nikakova svećenika. Za taj slučaj dakle drže da je ženidba 
zakljačena s roditeljskijem blagoslovom, pri kojemu otac pročita molitvu koju 
bi inače djak u crkvi pročitao. 

Ubespopovaca je sasvijem drukčije. Oni priznaju Crkvu na zem- 
lji ali nikako nedadu da na zemlji ima još pravoga svećenstva. Sto se vje- 
rovanja o ženidbi tiče oni se razdjeljuju na dva glavna tolka: Jedni kažu: 
Tajna je ženidbe roditeljski blagoslov i puteni saobraćaj zeta i 
nevjeste. Sljedbenici ovoga tolka razdjeljuju se opet na dvoje; od koji- 
jeh jedni od prilike ovako amuju: nemajući mi na zemlji svećenstva a bu- 
dući da uprav u svećensk'»m blagoslovu stoji tajna ženidbe, mi svi koji smo 
oženjeni ne živimo u pravoj ženidbenoj svezi nego u blnđnosti, toga radi 
drže sami sebe bludničim a žene svoje bludnicaraa. Ipak je to n pravnom 

') BetpopOTSCa je Bajviie u gubernijam koje leže sjeverno od Moskve, a popovci 
se glavno nalaze u južnijem od Moskve. 

') Glavna su sjedišta dahovnijeh u Tambovskoj, Saraiovskoj i Samarskoj gu- 
berniji, na Donu i na Kavkasn. 

') Hljsta ima najviše u onotraš^jgeoi gubernijama t. j. u on^em koje opkrašttf« 
moskovsku. 

Vrijedno je primjedbe da su svi nektanti Velikorusi a d^ jih u Maloruta i 
Bjelorusa nema. Po tomu ako se je koji inoplemenik pridružio nekoj sekti od 
je tijem odmah postao Velikorusom. Ima primjera da Poljaci pa i Nijemci, Čudi, 
Židi netom se pridrnžiše ka kojoj mu drago sekti tijem ^jedno i postaŠe pra- 
vijem Velikorasima. Sravni C6opHnK'b Ke^sjeva III. 206 — 207. 



Pravni običaji kod Slovena. 7 

odnoSajo 8^e jedno, jer oga drži eebe u kući gospodarom a ženu svoju gospo- 
daricom kao i Rus aržavse Crkve i djeca su zakonita. Druga stranka toga 
istoga tolka mnogo je dosljednija od prve: oni imajući iste te razloge neće 
da ae žene^ jer k^u : grijeh je u bludnosti življeti. Ali posljedica te dosljed- 
noati, gora je nego nedos^eđnost prvijeh, jer ova stranka opet kaže : Ja sam 
slab eovjek, i nikako ne mogu da odolim prirodnome nagonu, taj dakle na- 
gon moram namiriti gdjegod mi zapane. Iz toga slijedi naravno da neudava- 
jući se djevqjke^ zatrudne izvan kuće a u svojoj se kući porode, i djeca ostaju 
članovima te kuće, i može se kazati, da ovdje ženska strana produžuje svo- 
jom djecom familiju u oćinoj kući, mjeite da bi to kako svuda mu&ke glave 
činile. Ali ni ovdje ćudoredni glas stidljivosti nije se mogao ugušiti, jer i oni 
drže za sramotu da ženska neudata rom. Toga radi da bi pokrili sramotu, 
dogadja se često u ovoj sekti dječije ubojstvo. 

L>ubovni. Ovi nikako ne drže ženidbu religioznom tajnom. Tako u 
njih ne može biti ni govora o tomu nego o valjanosti ženidbe, kojoj su po 
njihova uvjerenju essentialia : roditeljski blagoslov i svjedočanstvo jednovjeme 
općine* 

I blagoslov i vjenčanje biva zajedno u Co6paHiH (<7uvaY(i)Yi4=» to što Crkva 
u pravoslavnijeh i u Katolika) pred jednovjernom općinom; a vjenčanje sa- 
stoji u tomu, što načelnik općine pita javno vjerenike, priznaju li se kao muž 
i žena. Pošto su odgovorili da priznaju, ženidba je gotova. 

Božiji ljudi što se ženidbe tiče imaju to negativno načelo: Hexce- 
Hu rbiH HCHveuHCb, /KeuarBiii padHceuHCb ; a ec^iH Hejib3fl, »chbh cl hccuok) kslki> cl 
cecTpoK) (u Skopaca nacecrpie). ') Oni se dakle žene samo da bi imali 
ženu koja bi kućom upravljala, a vjenčavaju se u Crkvi samo fiktivno da 
bi izbjegli kaznu, jer budući ove sekte najopasnije, vlada jih najponmije nad- 
gleda i najstrožije kazni. Ako pogledamo samo na opću raspuštehost koju 
izazivlje bezumno načelo te sekte ^), nije čudo što je vlada tako stroga, neso 
se je čuditi, što i strožija sredstva neupotrebljuje, da bi tu kugu izkorijeniia. 
Djecu svojijeb žena drže za svoju, jer kažu da ako su se ženi približili, to 
bi nadahnućem duha svetoga. 

6 k o p c i su ove iste sekte, i tako se zovu samo pošto se uškope : i oni 
imaju djece i drže jih za svoju, ako su jih prije uškopljenja imali. Ali ako 
se dogodi da mu i poslije žena rodi dijete, mora ga pred svijetom držati za svoje, 
jer bi se drukčije obaznalo da je skopac i potpao bi kazni. ') 

p. Vrste ženidbe. 

Po jezgri i važnosti svojoj najprije nam se latiti pitanja: da li Sloveni 
Bpadajn medjtt one narode koji se jednoženstva drže ili me^u one u kojijeh 
je innogoženstvo u običaju. 

^) Me^u^Bl^edbenicima ^ekta ovoga odjeka i stargem Bogomitima, može lako biti 
da je Degda bila nekakva sveaa. Osim aagnifća ka beženstvu, koje a obje 
sekte nalazimo, ima i to da ruski Božiji ljudi osim sličnosti imena imaju 
i predanje da su jim predci iz Bugarske đoili. Tu svezu moglo bi nam i to po- 
fvrdiii 8tb, po g. Ivanovu Želudkovu, Božiji vazda kad o roditelju ili o djeci 
govore, pridodaju no rptxy orem, Matb, ili no rptxy cliht> : tb isto nala- 
zimo, kako gorje vidjesmo, u mnogo krajeva g4je sada pravoslavni Srbi livu, u 
koje se negda Bogomilstvo ugnjezdilo, bilo ili po koji trak pustilo. 

') OMdaj neke primjere u C6opHHKy Keljsjeva III. 160. 161. 

^ Za svekolike vijesti o ruskijem sektama, koje se nenalaze u Keljsjevovn C6op- 
HHKy, dužni smo zahvaliti dobroti g. Vašima Petroviča Ivanova-Želudkota iz 



8 Đr. V. Bogiiid. 

Ve6e je na dosta mjesta đdbisano bilo da i m onijeh aisijatskncđi narođA 
n kojijeh je i vjerom i obiii^eai đopnfiteno mnogoženstvo , đa se ipak i kod 
tijeh naroda može naći traga prirodnome čovječjem nagnuća k jednožehstvn. *) 
Ali da učeni ljudi jo6 nijesu to ni dokazali, i da bafi i nemamo nikakvijeh 
positivnij^ dokaza da su Sloveni od vajkada jednoženci bili, bilo bi saA 
sadosta promotriti samo narodni chamkter i tr^eeni način života u prostoga 
Slovena, da bi se o tome najtemeljitije uvjerili. Dokasi, koji nam jamče n 
taj moralni EnaČaj Slovena, po naSemu mnijenja > medju estalijism, bili bi 
-slijedeći. 

Nimrije krotkos^ ustegljivost i nepohotnost slovenska u opće; zs tijen 
davna Kađružna organizacija Slovenske familije, u kojoj i dan danaftnji gdje 
00 ta stara forma uzdržala^ rijetko je, da će aa sve mukkafce u kudi tako 
lako doći red, đa se žene; i s toga, kako već na drugome mjesta kaaaamo, 
•ženidba ide tako strogijem redom. Osim toga valjan Đsiholog može nekoliko 
«naka ti običajima slovenskijem i u pojavima tijibave nistorije *) opaziti, koje 
bi mti dale da pozna ne samo monogimiski značaj, dali u većine slot^enslu- 
jeh naroda, uprav neko nagnuće ka beženstvu. Nama netreba nego pomisliti 
na bnaj običi^, po kome u nekoliko plemena slovenskijeh a osobito a Srba ') 
muž i žena prvijeh godina poslije svadbe radi stida se medju sobom i ne- 
aovu krštenijem imenom, a nekmoli đa bi pred drugijem jedno drugome po- 
kazali, da se vole i miluju. Ako pak pogledamo na jo6 dan danaa živuće 
sekte> koje već gore opisasmo, i vicUmo da veći dio njih drži ženiđbenu 
evezu za griješnu ^) i kad pomislimo da svikolioi napori vladini ne mogoie 
do sada, ne samo iskorijeniti, dali ni umanjiti broj najopasnijeh skopaca, 
to će nam beženstveno nagnuće učiniti nadvojbenim. ^) Iz toga, Sto ^mo 
malo iniie opisati, pokazati će se, koliku važnost davaju Sloveni đjevičan- 
stvu, isto kao što iće se iz mnogobrojnijefa svečanijeh obreda vidjeti kako je 
izvanredan i važan dogadjaj svadbe u životu prostoga Slovenina — i to oboje 
mislimo da može na6e mnijenje podobro ukrijepiti. 

Uvjereni mi tako već a priori o monogamiji slovenskijeh naroda, u 
čudu se nadjosmo čitajući u inače izvrstnom djelu o ženidbi *) Čuvenoga 
proif. Ungera, g^ on aabri^aći narode kod kojijeh se i do danas nmogo- 



Petrograda, koji oe same đa se od nekoliko godina ki^išoTne bviri matologioB 
i sektologiom, DCgo radi aatoptičnoga istraživanja a toj struci, propatova ne 
samo veći dio Rusije, dali i maoge druge križeve a Europi i a Aziji. 

') Čitaj n. p. Ungera, Die Ebe in weltge8chichtlicher EntwiekluDg. Wien 1860 8. 

^ Što nam po^estsiea navodi slučajeva da su neki predhris^anski slbvenaki vla- 
daoci (kao n. p. ruski veliki knes Vladimir) u mnogoienstvn živjeli, nimalo ne- 
oslab^uje naie tvrdjenje. I u naroda sa koje je dokazano, da su od vajkađa 
jednoženci bili, kako n. p. stari Ctermanci, imamo primjera da su knezovi viSe 
#Bna Imali , i Taeit jih Iztfajava tiječittia : „^ui non mjidine bčiđ ob iiobilitotem 
pitiribus nuptiii ambiutftu^ (Otaaknia c. 17). 

^ Vuk Montenegro etc 95. 

*) Z# to samo dvije izijeke raskolničke koje aam najbolje pokazuju ito osi o že- 
nidbi misle: )KeHaTi>ie rpsiliaTi, 4a He KaHTca: a mm rpimaM^ 4a KaeMca 
— ; Jyqme ceMepBixi po4HTi>, qsMi saMjHci xo4HTfc (ba\), ilocuoBHm»i 
pyc. Hap. 14.) 

') Sravni i goroaavedenu primjedba sličnosti starijeh Bogomila sa daaali^ijeoi 
BoŽij em. 

^ Die £he in ihrer welthistoriacb^n Enttricklling str. 11. 



Pravni obi^i^i kod Sl^^Tenm. Đ 

i^loBUć tađtiAlo i ttie^ti njinUi nitvođi i Mka sloirefislu pteoiena. Evo Sto 
on kUM: »u Mitnoj Earopi gospodo^ao je joB dugo faj oDičai (poIigyma) n 
nekijeh naroda iitoflne Europe koji s istotui dodioSe, kao kod Zaporo^kijefi 
Kosaka^ m^dfu starijem Strigobicinia i novlleift Raskolnicinla'' >}. Premda a 
otrome spieti nije pravo mjesto nikakvu suEDija'Aiu, mi nikako nemožemd da 
pfijedjemo tu Vijeet a da j^ neoprovrgneiiio; Kozaoi du vasda življoU kao 
ljudi dov^eka na Vojftci u 6v<yjijem sjedam (bi c«4axi)> a sakupljalo se medju 
njib ^lidi sli svake strane i od svAJi^e narodnosti^ Mo no riječ s koca i s ko- 
nopca, i ratobdrtd Kosaci dragovoljno su jfb primali ; jer j^ upravo zanat nji- 
hov bio ne samo biraniti gnuliee 6d nepriiate^ske navale, n>ego i neprestano 
na četu i plijefi islasiti u samu neprijateljsku isemliu. Sva opisanja kosadki«- 
jeh sjefill u tome se barefifa slaftu, da oni sobom nijesu imali i^nitf, i to bi 
samo do«ta bik>, da M oprovrgne kazivanje o njihovu mnoMfienstvu ^. Ta 
priča dakle mMi bili da je ovako postda. U KoMdkom pl^nu, koji sobom 
doao&MdiTi vradiijući se iz neprijatelj^e zemlje bivalo je, kako i svuda, i tnla- 
dijeh fiena i djevojaka, k<ije sa Osobito takijem beženijem Ijufditoa imale biti 
ve<irma mile, i moie biti A je koji kozaiiki poglavar za^ koji mjesec dana i 
sa dvjje i tri zapMeneniee iivio tie^edajnći mnogo, da H je i u ostiv^enoj 
ota6kiniy mofte biti, oženjen bio. Eto na što možettno svesti kdMiSko miilogd- 
ienstvo. 

dtd se Strigolnika i Raekolnika tiče, oni su religiozne šektie, a svak 
znade da religiozna naoeU i običaji radi toga ftto lako prelaze s jednog na- 
roda tia drugi, nemogu se joi^ držati kao običaj toga iK ovoga naroda. Ipak 
pro^tiijmo pobliže i poligamiju Strigolnika i Kaskolnika. Strigolni<ii su biK 
jerettci poetavSi jofi pri dVtsl 14. vijeka najprije u Pskovu i Izlikom Novgo- 
rodu ; aB zamućeni i rijetki izvori ') koji nam se o njima sačuvafie, nigdje ne 
kažu, da su u mnogoženstvu življen : idi i da su — ni to nebf proti nafienm 
tvrdjenju nifita dokazalo, jer niti ta sekta žive, niti je doprla dć novijeh vre- 
mena *). Što ire pak Raskolnika tiče imamo Keljsjevovo djelo, gdje su sakupljene 



*) Basnmije se da prof. Unger nije to iz prsta isisao, nego da je boo a fide is đra- 
gijeb knjiga pocrpao. Vijest o poligamiji a Kozaka kaže i sam, da je naiao n 
Campkaiisena : „Bemerkangen uber Russland 1807m a o Strigolnicima i Baskol- 
nicima a Joannova »Usber Bnssland 1795". t)a je Camphaiisen (kojega djelo 
ialibole nemamo pri ruci) po svoj prilici imenom poligamije krstio raspnltenost, 
sTJedb^ nam isvoH, koji dokazoja da je a aaporoikijeh kozaka vladalo b e 2 e n- 
stvo — ali se čodbm čndimo, da a ^jela toannovn, koje n isvomom je- 
ziku imaino (5. izđaige od g. 1Š56.) i pregledasmo, nemogosmo niuS strigbl- 
ničke oi raskolniSke poligamije, ako nedemo i opet poliganuom raspoitenost na- 
zvati, iitbiebii da je u njemačkom prijevodu, is koga je prof. iTnger erpao^ uprav 
tako stvar i prevmuta. 

^) Gledaj n. p. Baatyi-Kamenski, HcTOpia MaJOH PoeciR II. 58 i slijed. To se 
isf o moie nsifi i U slakom« niskom l>o^jMiliku, toga raiAt izliitto js aatođlti druge 
bjedočbe. 

^ starijem Strigolaldms u^Aiamo negd sasv^eito msl6 i^ma sutremsno pisan^eh 
izvora. Medju njima su najvažn^i : Poslanica Anton^a Patrlarba Carigradskoga 
pikani pri ivH\ U ^«ka žs NbVgbtod ; pbslanica Patri4rkS Carigradskoga Filo- 
teja u Pskov; p6sUtiica mitropolita Kijevskoga FotSja od g. 1816. Te su posla- 
nice naštampane i n losanovotu djelu II^jiHOe HCTOpH<iect(ee H3BtcTie o crpa- 
ro«t&naKaxi itd. I. 7 — IS. 

*) Kad se je godine 1492. navriKlo po brojenju istočne crkve 7000. god. od stvo- 
renja svijeta i ljudi vidjeli, da ni Hilijazma ni svrhe svijetu jo8 nema kako 



10 Dr. V. Bogigi^, 

»lužbene vijesti o pcj^glavit^jem sektama: tu ae po tanko opišite religiona 
igra (paA^uie) u sekti fllysta i Skopaca^ i raspuSteĐJe \ razvratnost 
koja iz toga slijedi, ali o poligamiji ni spomena nema. Pade ito ^e toga tiče 
dogknat ove najopasnije vrsti Jeretika jest beženstvo, kako već gore kacasmo, 
koje^ razumije se, kaKo i svuda gdje se silom na&toji ugufiiti neki. zahtfev 
prirode, priroda se sama tomu osveti još silnijim otporom. Isto tak<^ i u|kro- 
lastome vijeku, bila je doSla u nekijem gubemijama veiikoruAkijem baš i 
medju seljanima ra^puatenost do toga, da je mnogo njih sa dvije tri žene 
živjejio 0)-a1i j^ to došlo pak i prošlo, svakako osudjeiH) narodo^eifi mnije- 
njem, niti može iko isi tog& izvaditi kakav dokaz za ohi^ poligamiie. Fo 
opredjeljenja ovoga spisa, naša je dužnost opisivati gola fekta, negleđeći na 
to, potvrdjuju 11 ona naše mnijenje ili protivno. Toga radi . vaya nam ipak 
progovoriti koju o jednoj vrsti konkuoinata — premda se na prvi pogled 
čini kao. da je to jsasvij^i protivno našemu dosadanjemu tvrdjenja, — jer se 
i do današnjega dne medju Velikorusima nalazi. To pak biva ovijan nači- 
nom. Velikorus ne samo dok. je mladićem nego i kad je oženjen^ n^ĐEH)že ni- 
kako da, se otrese osobitog nagnuća svoga plemena^ potucati se pq evijetuna 
i u najdalje krajevi, i tamo sreću tražiti. Osobito množina \jud^ koji u Si- 
biriju ili u i^naku Ameriku idu te se na jednom mjestu nastao, i ako se 
ikoliko nada, da će koji novao steći, on tu ostane nekoliko godina, odaljen 
od svoje familije. U takome slučaju nimalo zazorno nije, da se i oženjen 
čovjek pridruži kakvoj ženskoj i da š njome žive : pače po narodnom mnije- 
nju drži se u opće, a tako misle i dlanovi ostavljene familije, da je taj na- 
čin života za svakoga čovjeka bolji, i uredniji u moralnom i materijalnom 
obzini, nego pustolovsko bećarstvo. Taka ženska zove se u Sibiriji i u ruskoj 
Americi jioćoBunua. Čovjeku pak, koji u takoj svezi žive, ništa ne smeta, da 
kad mu na um padne, ostavi tu Ijubovnicu, davši joj neku naknadu, i 
opet se povrati u otačbinn k svojoj pravoj ženi. Taj odnošaj u rodnome 
mjestu bio bi veoma zazoran i rijetko ga je naći; to .je samo predje po- 
mješčikom u nekijem predjelima bilo dopušteno: t. j. oni su sami sebi 
tako dopuštali. Sada pak od kad je ukinut podanički odnošaj medju težakom 
i zemaljskijem gospodarom, ne mogu ni ti nasilnici da živu po pukoj samo- 
volji ?).Jo§ jednu vrstu konkubinata kod Velikorusa treba nam napomenuti. 
U Ktisiji ustroj općinietaki je, da je vazda oženjenu seljaku bolje nego ne- 
oženjenu i 8 toga rijetko je naći ruskoga seQaka neoženjena. Ali to natjeca- 
nje za ženidbona radi ekonomičkijeh obzira, dovelo je u nekijem. krajevima 
do čudnijeh posljedica. Wihelhaus kaže, da je on vidio žena od preko dvaest 
godina; gdje u naručju nosi i zabavlja muža komu nema tek ni 6 — 7 godina; 
tomU'jiB pale posliedicai bila, da dokle bi sin pbdrastao, otac bi sa nevjestom 
ŽIVIO, a sin kad, bi do godina došao, žena bi već postala prezrelom : tad bi 
on opet oženio sinka svoj 6 ^ene zrelom djevojkom s kojom bi sam živio i 



^ .«9 .u pp^ MWit^a, pHulilo p4««k da «he, ,QU^ri%: !> ..ae^i «vu^. (Am^ika), poče i 
u Rusiji kritika i skepticizam, koji malo po malo porodi i tolike- laAk^lĐiČke i 

. j$rQtjčki3^^9^kte^ Premda J Strigplnici .j^ost^le Djjjsticima, ooi isprva .^lavpo ustaše 
proti .finaongi, ali kad .se nove sekte umnožiše. i razvile, oni sa.malo po malo 
utopile JU more t^eh novijeh sekta ^ kojijem stranom i sami povoda daše, i već 
tijekom IG. vijeka Strigolnici kao osobita sekta sasvijem izčezouše. 

^) Vidji poslanicu patriarha Filareta sibirskomu arhiepiskopu KipnaoM g. 1622. i 
ostale vijesti u djelu A. Ščanova, PyccKiH paCKOjii> CTttpuo<Jpa4^eCTBa 180 
i slijed. 

^) Ivanov-Želudkov. 



Pravni običaji kod Slovena. JI 

Uko je tig zvjerski odnoiaj prelazio sa oca oa sina '). I ako su ruaki.gr^-; 
djanaki zakoni^ ustanovljujući zrelije godine, u kojijem se mladić može ie? 
niti ^)y podobro umanjili taj zli običaj, ipak ga nijesu iskorijenili osobito |*adt 
gorenavedenog običaja, po kome mladi muževi ostaju po nekoliko gođioa 
odaljeni od svoje familije. Pače da nrjesu ni aada rijetki taka slučajevi^ uvje- 
rava nas to, što narod za taki odnošaj ima u svome jeziki; osobito ime, koje 
stidno budući, izostavljamo, a mješte njega navodimo zagonetku, ko]u naro4 
podmeće u usta mužu, koji nakon nekoliko godina doma se povrati } u svoje 
žene nadje djece, koje pri odlazku svome nebija&e ostavio. Evo jie:. 3ApaBT 
CTyuTe MOH 6paTUbi, }KeHbi Moefi a'Bth, CKancuTe cboch MaTcpa: tboh My>Ki npH<^ 
mejkib. OLpH TOMX SHanTc bbt, ^to aami orem a mh-b otcuii, a eaMi* 6parB. a ^Keua 
3đOfl BaMi MaTi» ^). Konkubinat u kome otprije življaše gdjekoji pomješčik, 
ne spada u običaj nego je raspuštenost i samovolja, s toga taj odnošaj sasvi- 
jem mimolazimo. Jedne vrste konkubinata po svjedočbi Božene. Nšmcove 
nalazi se i kod Slovaka, ali samo u donjijem stolicama, gdje je mnogo više 
tako zvanijeb prespanka nego li u gornijem. Ove djevojke i ako žive 
sa svojim Ijubovnikom kako i s mužem pa je inačije uredna i poštena i za 
svoju se djecu stara kao i druge matere, narod je drži i poštuje kao i drugu 
udatu ženo, s tom samo razlikom što je nazivlje žena neprisahani.^) 
Tako zvanu poljgamia successiva iz svega što do sad kazasmo slnedi, 
đa Sloveni u opće mnogo ne ljube ; ali ne imajući za aada pod rukom 
pozitivnijeh dokaza o tome, usilovani smo i to mimoići. Napomenimo samo, 
da nešto crkovna naredba a nešto i narodni običaj prinudiše ruskog zako- 
nodavca, da zabrani ženidbu onomu, koji je već bio tri puta udovcem ili 
udovicom *). 

Y. Zaprjeke 

Prijedjimo sad na pitanje: ko može u ženidbenu svezu stupiti? Odgovor 
kanonista na ovo pitanje, bio bi od prilike: ženici i udati se može svak u 
koga nije nikakovijeh zaprjeka (impedimenta), koje su protivne opredjeljenju 
ženidbe \ religiozno-moralaijem načelima crkvenij^m; k tomu bi pak svjetski 
pravnik pridodao zaprjeke, koje nalazi u gradjanskijem zakonima, a može 
bit da bi se gdjekoji i na nekoje socialne obazreo. Mi ćemo po planu ivašega 
spisa obazreti se samo na te i njima slične odnošaje, u koliko nam gradja 
do ruka dodje i u koliko uljegoše u narodni običaj, i to, razumije, se, bez 
ikakve razlike, da li su neka impedimenta prave zaprjeke ili ne, a još manje 
jesu li neka.impedientia ili dirlm^ntia, nego samo na prosto pripovidjeti što 
narod o njima misli, sa svijem pak mimolazeći one, koji nam se činiš^ odveć 
kazuističke naravi. • . : ^..^' .,. w - 

Godine života. Eojijeh se godina momci vjeraj^ L žene„ koji je itaz- 
mjer običan međju godinama pio.mka i ^djevojke, taje veoma različno po ^az* 
ličnim plemenima i predjelima — a na tu razliku imaju .dakako najviše upliva, 
osim geografičkog. i. klimatičkog pnl()^aja,,i način živb^ i vrste, gqspp4arstva 
pojedinijeb plemena i krajeva. Za to samo neki primjeri: 

Za Hrvatsku u opde kaže se, 4^ .se ae^ak ^rauo -žeuvj ^sto u 1^-^15. 

*) Haithausen, Stadien I. 128. . . . t 

^ Cb04'B saKOHOBl, izdanje gr ^M2, 1«67 vol.' 16; § 8. 

') GiHorpa*. e6opHHKi>. Tom. 6. BCJHKopyccKia 3ara4KH etci 55. i 114--116; 

Dalj., IIocJOBHUbl 422. 
^) Čas. Česk. Hu». 1859^ str. 91. 
') CB041 saKOHOBi. knj. 10 §. 16. 



i^ ih. V. Bo^iiid. 

gocHn! ^. U hrvfttskoftf prteio^ naprotiv ž6ne se dbiStio ođ 20—25 gtfđina i 
prem ft^ rijetko dogodi, da 6e ko oženi prije 16. godine "). Za Zagorje kod 
Zagreba na Hjed nam kata g. Bjelofević, da se obično žehi seljak od 18 do 
20 godina a djevojka birli 2—3 godine miađja od inonika. 

U Slavoniji u Požežkom ponu n Veiidkoj , Kaptoladkoj i Stražemanač- 

navrfiio sa đievoj- 




Sene običAo li 16. 
do id. a kadgod" i^tt 14. godiiii: djevojka naprotiv ima često i 86 godina. 
Od navodi po tanko tomu nzroke i posljedice. ^ 

U Imotskoj okolici (n Dalittaoiji) sasvijem je drukčije; ovdje ^ gosp. 
Milinoviću žene se ljudi iiajvite od 25—30 godina. Ženske sn obično 4 ao 
5 god. mlađje. Ka ostrvu Mljetu (ne daleko od Dubrovnika) kažu, đa se 
ljudi Izvanredno rano žene, i to potvrdjuje jedna izreka kojom često n Du- 
brovAiku i u okotiti nevaljlile dječake od 12 do 15 god. prekori: »jloš se 
igrafi, a da si nit Mljettf, imao bi kuču djeoe!«« Što je za ImOtskti (mloKcu 
rečOnOi valja i sa segake Dubrovačkoga okružjii a osonito za Konavle. 

O Crnogorcima Medakovič kki^: Ott več u 15^16. godini se i^m a 
djevojka se udaje i od 13 godina. Ako su u kući hiokosni, vode djevojku 
Ito prije mogu. Kadgod te S^oAi, da 1e odvedu od 10^12' godina^ ali ona 
ti muieni ne sp^va do Vreitoena zrelosti *). Vuk tomd pridouje da je 6uo, 
da se u Crnoj gori kadgod sluči, Ah dva oca djecu koja su joi u materinoj 
utrobi, zaruče pod uvjetom ako bude mužko i žensko ^. Vuk i o samom sebi 

Eripovijeda, da su i njega joi za djetinstva roditelji zaručili sa susjedovom 
ćerkom Ružom Tođorovom, koju kad je Vuk u svijet otiiao a djevojka za 
udaju bila, roditelji je nehtjedoie udati prije nego k njemu ljude posla&e te 
je on oprosti ^. 

U Kneževini Srbiji rijedko da je pri ženitbi momak ili djevojka mladji 
od 15—17 godina. Za razmjerje godina momkovijeh prama djevojčinijem, 
slabo se mari a i obratno, jer je dosta puta jedno od drugoga 10 — 12 sta- 
rije •). 

t7 Bugarskoj a osobito u Tmovdkoj okolici najobičnije je doba ženidbe 
od 18 — 20 godina. Ženske i muiki obično su istijeh godina. Rijetko je, da 
zdrav momu dočeka 25 godina neoženjen, jer se tad počimlju i njime pod- 
rugivati te mora od porube ili u kaludjefe ili kud kamo da bježi : doma mu 
mirna života nema ^. Ovdje se đrži kao da otac ima pravo ne dopustili kćeri, 

I ') Nenests statistiftch-gedgrAitsćbe Besehrslbnng ds« kčn. Ungsm, ItroatiSa uad Sla- 

' vonien 466. 

I *) Slavische BUUter. Jthrg. 1855 Heft 10. 

^ nicS, Nar. SUv<AiAi oMčaji «5. 
I ^) Etilnog. GemSlđe der SlAven!*ihea MllitSr-OHliizs 11 St. 

^ 2ivot I obi&Ji Cmogotaca S9, 40. 

^ Moateaegro ste 79; sravni f Kovaljsvtkoga ^etbipe Mscaua si ^epRoropis 
SB— 85. 

*) 8resig>Tski, Vttk SMf. Ksfađiića, očđrk bićgrsđčsski u MoikbVskdih SBorniku, 
, god. 1846, str. 850. 

^ Vuk, Montensgro ete. 79. 

*) To moiebit stoji a aekoj »test sa sliča^em običi|jem daaaiigijeh Gtka, koji ssto 
i poslovicu im^u: 

*11 {i.ixfb; xaXoYep^ul (Saadsr. Dss Ifolksiebsn đsr Nen- 
grieehen. 936). 



Pravni objči^ ko^ SbTenft. 13 

đ^ 9e uđu ftve jdp 25 godia^ životu, jer đp U^ ^9^^ #^; 4* J9 4u^pa Miti 
za kacu, u kojoj se rodila i pdmala; a)i^Q će 4^ fto prije u4af ta4 valja d^ 
mon^ak p^ti pieito^ da ma ae to doputtL U VidifsjjLpoi pjui^^i^ u pob*a|iui 
koji| Bug^i sovu Šopluk a stanoTnike Sopji, ^l^^^j^ j^ oVi6no podobro 
aUpjrija nego moniak; nije rijetko da oni^ ima već 25 — 30 godioa a mpmak 
tek 15 ili J6. I»^ ep to može kasati od prilike i za dounu Po)e izmedju 
ŠietoT^ I Tn^vof (Odžal^pv). 

Bazmjerje godina međju zetom i nevjeatom na nekijem mjestima u Ru- 
siji (u V^lil^orosa) kako i posljedice toga, mi smo već gore ra^dožili, a za 
ostale neiiT^mo izvora pri ruci. K tomu razmjerju odnosi se i narodna ruski^ 
po8i4>Yica: nHeascra po4HTCfl.a x(eHiixx Ha KOHb ca4aTCfl,<* koja nam kaže da 
ima u Basiji ne malo prediela, gdje je običnije da je djevojka mladja od 
mladoženja za desetak goaina ^). I za Permsku guberniju Icaže se, da se 
muški obično žene od 18 god., ali da je djevojka skoro vaz4a nekoliko go- 
dina starija ^). Qt. Rajevski naprotiv za svoju rodnu Niiegorodsku gaberniji; 
k^za nam, da se muiki obično žene od 18 — 22 godine, a da je djevojka 
^koro vazda mladja od momka za 2—3 godine, ^u^ki pal^ zakonik opre- 
dijeli, &to se godina tiče, ne samo minumuip dali i m^^ipmm, jer ko je pre- 
dao 80 godina nesmije se vi&e ieniti^). 

Kod Slovaka obično se djevojke udavaju u 15. ili 16. godini a momci 
su skoro vazda 3—4 god. sti^ji. AU a\je rijetkp ni to, da kad se boigat zet 
namjeri, roditelji udadu kćer i od 12 — 13 god. U tomu posljednjem slučaju, 
mlada spava sa svekrvom sve dok do zrelosti ne docHe. U Chjžnem u (fe- 
merskoj stolici, poSto se rodi žensko dijete, mati pošalje pjaro (kitucvjeća) 
u kuću gdje ima mati muško dijete, koje bi u svoje vr^eme h^ela imati za 
zeta. Ako tu kitu mati muškarčićeva primi, tad se počnu medjusoboo mali 
darovi kadkad šiljati. Dokle se god ti darovi šaliu sa obje strane, do tadi^ 
je to dvoje djece vjereno, oni su oddanica i oddanec; ako li se pak pre- 
stanu šiljati, tad je vjera razmetnuta» Ako je ta vjera trajala dok djevojčica 
đođje do 15 god. tad se sobaše (biva svadba)^). 

Što se zaprjeke tako zvane inipotefitiA tiče koja iz godina neproiz- 
lasi, ona ima skoro isključivo kazuistični charakter, te n^žemp kazati da za to 
ttikakvijeh izvora nemamo ; za Velikoruse samo imamo jednu i to negativnu 
i nepotp9nu vijest: ovdje premdi^ KopM^ofl Ktmra pripoznaje razđvoj ženidbe 
radi nemogućstva izpuniti tako zvan^ ženidbenu oužnost, narod toga nepri- 
ZĐSJe. Što je u Crkvi vjenčano razvjenćati se nemože pa ni radi toga ^zroVa. 
Tomu je n^jkrepčiia svjedpčbf^, da BM^i su predje zemaljski gospcmati uda- 
vali svoje podaničke djevojke za skopoe i to ^^li kazni proti njihovoj vo- 
lji, narpd je držao ženidbu kao zakonitu i nerazdrešivu. Da su te nesretne 
iene većinom prisiljene bile po zli; putu poći, razumge se i tako, ali ženidba 
se nije razmetala i djeca su bila zakonita djeca skopčeva. ženu je skopao 
trpio, jer mu je domaćom radnjom upravljala, a djecu ne samo radi gospo - 

^) SojegireT, PycCKie etc. I. 69. 

^ MaTepiaj&i 4JUi reorpa^ia h ctethcthkh PoccIh. TlepMCKaH ry6epHiH II. 535. 
Šteta ito ovo ogromno đjelp kojf svakako čast čini raskoma generalnom Itaba, 
n^e joi đovrieno sa svekolike ruske gubernije. Ali je joi viša iteta Sto se ngesu 
nego samo neki opisatelji svojski sanseli opisanja narodnijeti običaja svoje ga- 
berače: ostslijem se činilo da to nema neke važnosti. Što u ovome o.Vsiru ta 
nedostaje , nadati se je , da de etnografiČki odsjek ^zemljopisnoga raskof druš- 
tva nadopuniti. 

*) Cb041 3aK0H0Bi» isd. 1842 i 1857 svez. X. f 4. 

*) Bož. Njemcova. Obraz/ a Čas. Cesk. muzeama 1856. str. 87, 88. 



14 Đr. V. Bogišid. 

đarstva nego da jih na skopačka vjeru obrati , jer nikakovoj drugoj sekti 
nije tako važan prozelitizam kako skopačkoj '). 

Dopuštenje roditelja. Iz naroanog cfaaraktera slavenskijeh plemena, 
koji, kako i do sad vidjesmo, tako je zađružan da mu je te6ko ravna naći, 
slijedi, da ni u najglavnijem poslu ćovječijeg života kakav je ženidba i itdadba, 
volja pojedinca ne može sama odlučiti. Ako tomu pridružimo veliko poitova- 
nje u kojem prosti ^iovenin u opće drži svakog starijeg čovjeka, a osobito 
roditelje — i ako pripoznamo da je glavni charakter slovenske ženidbe eko- 
nomičan , nećemo se začuditi, da u izboru nevjeste ili zeta kod svijeh slo- 
venskijeh plemena roditelji imaju tako veliki upliv, da baS ^avnijem osobama 
ženidbe, momku i djevojci, izbor je veoma ograničen, a u nekijem krajevima 
upravo i uništen. Kod onijeh plemena pak gdje se stari oblik slovenske fa- 
milije pobolje sačuvao, i sami zadrugari na nekijem mjestima imaju viSe upliva 
u izboru nego mladoženja. Ipak ta pasivnost roladjenaca svakijem danom sve 
se to više gubi i izčezava. 

I kod samijeh Srba, u kojijeh po Vukovn tvrdjenju očina je briga svome 
sinu ženu izabrati •), a mi već gore vidjesmo kako u Crnoj gori oci jo8 i 
iierodjenu djecu zaručuju, on sam u svome Eovćežićn, barem za Risan (boka 

Kotorska u Dalmaciji), ublažuje to svoje tvrdjenje riječima: n ali sn 

ovi običaji već proSli (t. j. da roditelji svoju cfjecu u kolijevci vjerivaju), i 
slabo se u kojoj kući zadržava jo§ i onaj, aa otac sinu djevojku tnd^i i izbira, 
nego je sin izbira sam a otac ide te prosi" ^. • 

Za Crnu goru kaže Medaković, da se joS i sad djevojka i momak rijetko 
pitaju vole li se, već to odredjuju roditelji. Prije nego Sto će roditelji djevo- 
jački obreći djevojkn, valja da pitaju sve bratstvo da li će je dati. Švaki 
bratstvenik ima tu i glasa i djela, jer je bratstvo drži kao za sestra, koja, 
da joj do nevolje dodje, moraju braniti*). U Konavlima naprotiv isto je skoro 
kao i u Risnu da u izbtranju djevojke ima više glasa sin nego otac. 

Za vojničku granicu u opće kaže Jović: hoće li dati prosiocu djevojku 
ili ne, glas ženskinja u kućnom zboru Često odluči — ali kad se djevojka 
ozbiljno opre, ne čine joj nikakove sile*). 

Za Zagrebačko Zagorje kažu nam, da bi se teško i ovdje iko usudio, 
bio i punoljetan ženiti se bez dopuštenja roditelja. Ali opet ni roditelji, prcm 
da imaju obično nekog upliva u izboru nevjeste ili zeta, svoju djecu nigda 
ne nagone, da uzmu ili podju za nemila i nedraga (Bjelo&ević). 

Ža Slavoniju u opće kaže Ilić: najprije momak i djevojka kad se za- 
gledaju i medjusobno vole, tada jave roditeljima i iStu od njih odobrenje i 
blagoslova *). Isto to i za Bačku potvrdjuje g. Sandić. 

U Bugarskoj u opće mnoga je zgoda, i na selu, da se momak i dje- 
vojka spoznaju, to čini da je roditeljska briga vjerati svoju djecu sasvijem 
izlišna, istom kad su se momak i djevojka spoznali i sporazumjeli, ištu od 
roditelja dopuštenje. To isto od prilike kažu i braća Miladinovci i napose za 
K u k u S u Bugarskoj ''). U Bugarskijem naselbinam u Besarabiji čini se kao 
da pri izboru roditelji imaju više upliva ®). 



») Ivanov Želudkov i Keljsjev cdopHHK^ III. 221. 

^) Montenegro etc. 77. 

») Kovčežid 43. 

*) Život etc. 37: gledaj i L'univers pittoresgue. £urope vol. 39 I. part. p. 196 i 278. 

^) Ethn. Gemalde. 113. 

•) 1. c. 34. 

^) B&irapcKH nap. n^cnH 517. 

^ Ma rcpia.ibi etc. BcccapadCKafl odjiacrb I. 507. 



Pravni običaji kod Slovena. 15 

Kod Laborakij^h Raeina po opieanju Kraljtokoga ') mlađijenci se Bami 
izbirajn a roditelji samo Katijem potvrđjuju. 

Za Velikoruee u opće kaže nam g. Ivanov-Želudkov , đa je morajno 
nemoga6ey da bi ae ain oženio ili kći udala bez dopnitenja roditelja (po4H- 
rejbCKoe č^aroojioBeHic), pa bili mlađijenci sui juriš ili ne ^). Za ruske seljake 
u Kazanskoj guberniji kaže Erđraann, da mladić kad je iskao dopuštenje 
svome ocu sam bez ičije pomoći izbira sebi vjerenicu ^; naprotiv što se dje- 
vojaka tiče u ĐoĐskijeh Kozaka , evo što. Koch od prilike veli : Ovdje sti 
žene prilično uvažavane, ipak malo se gleda na volju kćerinu u izboru bu- 
dućega svoga druga, a tako isto i sin teško da će se usuditi da i^bere dje- 
vojku koja nije roditeljem po volji. To odlučuju obično ne samo roditelji 
nego i ostali srodnici. Isto se to može kazati i za seljake ne vojnike u pre- 
djelu Donskijeh Kozaka**) kao i za Malojaroslavecki ujezd u Kalužkoj gu- 
berniji *). Naprotiv u Petrozavodskom i rovjenjeckom ujezdu u Olonackoj 
guberniji roditelji, kad su se momak i nevjesta zagledati, kažu samo da ili ne ^). 

Za Bjeloruse u Orodnenskoj guberniji kaže se, da se obično otac stara 
da nadje sinu djevojku, i da je rijetko da se sin u kakvu drugu zamiluje ^). 

U Poljaka i Ceha obično se roditelji malo miješaju u izbor djevojke 
ili momka, nego kad su izabrali svoga budućega druga, a roditelji aanfio odo- 
bravaju taj izbor®). 

' Za Slovake evo što Božena Kjemcova piše: Samo kadkad izbiraju ro- 
ditelji sinovima vjerenicu ^ većinom izbira je on sam i roditelji pristaju na 
njegov izbor. Mnogo više nego muški, podložne su kćeri volji roditeljskoj 
u tome obziru, jer se često dogodi da kći otide za koga je nije volja. Za 
taj slučaj ima u djevojaka i svoja izreka: ffkoho v srdoi nosim, opustit ho mu- 
Bim, koho V podkovičkacb toho lubit' musim.« I u narodnijem pjesmara ima 
radi toga mnogo tužbe na roditelje. Osobito kad ko prosi mladju kćer a sta* 
rija je još kod kuće, teško da će mu je roditelji dati *). 

Opširnije o roditeljskom dopuštenju, o formi i obredima i svečanostima 
pri toj prigodi i blagoslovu govorit ćemo malo niže ujedno sa simbolima, obre- 
dima i formulama vjeridbe i svadbe. I o obredima i drugijem običajima, koji 
bi nas, površno sudeći, lako naveli da pomislimo na nekakvu prodaju nevje- 
ste govorit ćemo opširnije malo niže. > 

I otmici djevojaka fraptus), koja je u svako doba i kod svakog na- 
roda toliko posla davala i oržavnijem i crkve(i\jem zakonodavcima, isto kao 
i pravnicima i sudbenijem vlastima, radi važnosti predmeta valja nam za 
sada ostaviti^ i o njojt govoriti opširnije na drugome mjestu i to sa više nego 
jednoga gledišta. AIL osim otmice može i sa druge strane biti činjena sila ili 
roditeljima ili djevojci ili momku ili svijem ujedno: za sve te ostale vrste 

^) HajFKDBBl cdopHHK'B g^ 1865. str. 135. Za malorose u opće u prodattom vijeka 

sravni Ralačova. ApxHB'L III. odjel 6,* str. 79, gdje je isti običaj vladao, dH 

je otac slijedio izbor svoje djece. 
*) Sravni i CBOAI, saKOHOB^L knjiga 10 § 6, gdje taj običaj bi poprimljen. Za pro« 

saste vijekove sravni Žerebcova. Civilisat en Russie I. 405. 
^) BeitrUge eto. I. 59, 60. 
^) Reise dorch Rassland eto. p. 105; MaTepiiMH eto, aeMJfl BoficKa ^OHCKaro 

425—427. 
*) MarepiajiBi eto. Ka.jy>KCKaH rjtfepHi« II. 173. 
•) Rjbnikov. n-BCHH IH. 848. 
') MarepiajTM etc. rpo^HencKaa ry($epHifl I. 827. 

*) M^czyn8ki. Wlo4ciane z okolic Krakowa 78 — 83. Kulda, Svadba ... 9, 
^) U Čas. Česk. muzeuma 1869. g. str. 9J— 93. 



}Q Dr. V. BQgiiii 

ail^ imfkju ppariim i c^nomste p^zMti geaeradni ifonm vto 0t meteže i»i pak 
nemamo za to skoro nikakvijeh izvora ^ osim za Buaija u op4Q; gđJ9 đ^»Ue 
j€^ pođaaidkogu prava bilo, če^to 80 događjalo kako već i dragom «gođom 
nApomeixa9mO; da je gospodar zemlje svoje podimike nagonio na ienidhu i 
iii4Ađbu. Ipak kod naroda i tu je viSe valjala prazna forma, jer je li jednom a 
crkvi vjenčanje bilo, ženidba je potpuno vagana (Ivanov-Želudkov). lato tek(^ 
ta puka forma (t. j. vjenčanje u crkvi), kod naroda ie silnija nego i evrpur 
in peršinu (ili circa qualitatem qttae redunđat in eji^sdem perso&i^m), jev 
ako se ko vjenča i sa drugom djevojkom a n9 onom s kojom je mislio i 
koju je isprosio, kod Velikorusa ni to neokmjuje zakonitost ženidbe* Premda 
rijetko ali se ipak to kadgod dogodi, i evo u kakvom slučaju: Kao fita ve<S 
kazasmo za neke južne slovenske pokri^'ine, g. Ivanov-Želuokov kaže, da je 
to isto i joS strožije načelo kod prostog naroda u Busgi, da se mladja sestra 
ne smiJ6 udati prije nego se uda starija. Toga radi, to je osobito običaj u 
Starovjeraoa,. da kad dodju gosti , dvori jih vazda ninstanja sestra a mUJdj® 
valja da se sakriju. Dogodilo bi se pak da bi kadgod momak ipuk spoznao 
i zagjkdao so u mladju sestru pa je isprosio, ali bi gdjekoji otae, premda mu 
je i obećao, mislio, da nije ni gr^eh ni sramota i prijevarom se ilužiti samo 
di^ neprpkorači toga staroga okorjelog običaja. On bi dakle na dm vjenča- 
nja mjeSte isprofiene podmetnuo drugu stariju kćer, a to n^e ni bilo tako 
teško učiniti, jer je sve do vjenčanja pevj^stii' gu9tijeBi velom pokrivetm.* 

Za impedimentum cognationis evo Sto. obazn^mo: U Tr- 
novskoj okolici a i u ostaloj pravoslavnoj Bugarskoj, prostire se ta aapijeka 
i Da najdalje stepene sredstva. G. Odžakov nam kaže, da svojtu i po Vrvi i 
po mlijeku i narod broji kako i Crkva istočna sve do sedmog stepena indu- 
sive i kfvžu da se medju se nemogu ženiti. Za dalje od 4—6 stepena može 
vladika d^i i oproštaj (disnensu) ali to stoji mnogo troškova; narod pak, 

Cbaš da mu je i lakše dispensu dobiti, prolazi se take ženidbe, jer kaže 
će biti nesrećna i da tu nesreća ni vlađićina diapensa uništiti nemože ^. 
I cognatio s{Mrituali6 do nazad malo vremena bila je ženidbenom zapnekom 
do dalekog stepena, ali sada u tome neima prijašnje strogosti. U DauiMMdji 




U Srpskoj Vojvodini idu i jož dalje : ne samo kumstvo , pobmtimstvo 
^kojega sve većma i većma nestaje), nego i svadbeno s tarosvatstvo i 
ajeverstvo čine u narodu žeoidbene aaprjeke. Osim toga nekad je bio 
običaj i medju familijama koje su slavile jeono krsno ime, da se nijesa me- 
dju se uzimali. Ko bi se iz take rodbine oženio, obično se drži dui ie mu 
djeca biti mutava ili inače sakata (Sandić). 

I prosti Velikoms što se te zaprjeke tiče isto je takp strog kao i dal- 



^) Vr^eđno je prio^'etiti , đa prem da turski sakon đopoita ženidba baS mecU^i 
bratom i sestrom (^amo ako sa od dvije matere) torČia arbanasin neće da se 
ix sToga fisa ženi pa bafi da je a njemu koliko ma drago djevojaka, koje ma 
ni nigmanje srodne nijesa. Hilferding. pocea 197. 

<) Zora Dalmat g. 1847, Nr. 35. 

^ A uprav sa pobratinstvo evo ita ki^že jedan panon istočne Crl^ve; A 84 ^X- 
foicoita (S>( \k^ *(V{o^hq "kerfU^ezai xa( žari icpb; y4*^m d)cii>XuTOv Sri ^ ^4^ F- 
\ULvzai -rijv q)6<jiv, oMei; 8ž Y6vya sofurci A56X<pbv." (Cons^ Hi^rmenopulaa i^pć^cipov 
v6|Aii)v lib. IV. tit 8, g 7). U sapadnoj Crkvi a koliko je naaia posnato, nije 
se nigda ni snmnjalo da probratimsivo može biti Ženidbenom sapijekom. 



Pravni običaji kod Slovena. 177 

matinski seljak. Ovdje ljudi razdjeljuju svojtu na po4CTBO (cognatio naturalis 
legitima et iilegitima), CBaioBC tbo (affinitas) i KyMOBCTBO (cognatio spiritualis) : 
slažu se sa Crkvom što se stepena tiče, do koga se je dopušteno ženiti, samo 
što je 1 u tomu narod strožiji nego Crkva. Isto kao Sto je Dalmatincu p o- 
bratimstvo zaprjeka ženidbe, tako je i Velikorusu KpeciOBoe ili HaaBauoe 
opaTCTBo, i drži da je to ista taka cognatio spiritualis kao i druga flvanov- 
Želudkov). To skoro isto nalazimo i u Tverskoj i Permskoj guberniji, gdje 
seljaci na mnogo mjesta broje neku srodnost gdje je ni Crkva nenalazi, pa 
bas ni u takoj izmišljenoj srodnosti neće da se žene, jer po njihovu mnije- 
nju, gdje je i najdalji trag srodničke sveze, ženidba sa svijem porodom ima 
biti nesretna. Taj strah, nepostati radi toga nesretnijem, dovodi do toga , da 
mnogi seljak neće ni u svome selu da se ženi, nego ide i vodi ženu iz dru- 
goga sela. U Husiji ima mnogo i cijelijeh predjela, od kojijeh se predanje 
sačuvalo, da u staro doba proizidjoše od jedne iste familije : i u tijem pre- 
djelima drži se kao grješna medjusobna ženidba. Medju nekijem vrstama ru- 
skijeh Raskolnika pak, može se naći tomu sasvijem protivnijeh običaja ^). 

Mi smo već vidjeli, kako je mnogoženstvo protivno narodnome sloven- 
skom duhu, suvišno bi dakle bilo dokazivanje, da je prijašnja još nerazđrije- 
aena ženidba zaprjeka novoj. Za slučaj da se druga ženidba dogodila bona 
fide, a još prva ne razmetnula, bilo bi vrijedno znati što narod misli: da li 
je prva čvršća ili druga — ali žalibože ni o tome izvora nemamo. Samo 
Koch u svome putopisu uzgredno napominje, da u Kozjaka kad se prospe 
glas, da je oženjeni Kozak poginuo ili u sužanjstvo zapao, žena mu se 
često preuda, ako i nije prije oficialno dokazano bilo, da joj prijašnji muž ne 
žive vi§e ; s toga, kaže on, nije sasvijem rijetko da se prijašnji muž nakon 
nekoliko godina doma povrati i na svome mjestu drugoga nadje. Ali Koch 
zaboravi najvažnije da nam kaže : da li se žena povrati prijašnjem mužu ili 
slijedi živjeti sa drugijem. Ipak iz cijelog govora rekli bismo da je običnije 
ovo posljednje. ') 

Što se razlike vjere (cultus disparitas) tiče, Crnogorac a i svaki pra- 
voslavni Srbin, kaže Vuk, drži Turkinju da je nečista, jer nije krštena, pa 
baš kad se i pokrsti, ne će njome da se ženi. Pri osvojenju Biograda g. 1807, 
pripovijeda on, prem da su turske žene, koje dodjoše Srbima do ruku, bile 
ugledne i lijepe, ipak malo se pravijeh Srba nadje, koji bi se njima ženili; 
nego se poudaše za Grke i makedonske Vlahe odgojene u varošima medju 
Turcima. U srpskijem pjesmama nalazi se često, što bi dalo misliti sasvijem 
protivno, ali u svagdanjem životu to se nedogađja. ^) 

U Srpskoj Vojvodini po g. Sandiću nema primjera, da bi pravoslavni 
Srbin uzeo dievojku drugoga zakona. Ni Ruskinju i Slovačkinju, kojijeh je 
tamo dosta ali su Uniatke ili Evangelj kinje, neće da uzimlje, a Vlahinju koja 
je sasvijem drugoga naroda, samo što je pravoslavna, uzimlje bez ikakva 
zazora, makar što mu obično svu kuću povlaši. To se posljednje može do- 
kazati za čitave krajeve i sela, n. p. Mehala i još neka sela okolo Te- 
misvara do nazad 40 — 50 godina bila su čisto srpska, Vlahinje je povlašiše, 
a od prijašnjeg Srpstva ostadoše sama kućna prezimena. 

1 u Rusiji po g. Ivanovu-Želudkovu narod je u tomu mnogo strog, da 

^) Bth. CdopHHK'L VI. in fine IIporpaMMa 7. Da i osim raskolnika ima slučajeva 
da 86 otac oženi obuđovljenom nevjestom, gledaj u Dalja, nociOBHUbi 421 — 422. 

<) Bdse đarch Bussland . . 107—110. 

^ Montenegro . . 54, sravni i Ami Bouć, LaTurquie IV. 476. i Cjprian Bobert, 
Les Slaves I. 109. Obojica nijesn drugo nego iz Vuka prevodili. 

Književnik III. 2, 13 



178 Dr. V. Bogiaic. 

se nesmiju uzimati koji su različne vjere, pa bila međju jednom i drugom 
vjerom i najmanja razlika. Da se Raskolnik neće nigda oženiti sa pravo* 
slavnom i obratno, to se razumije; ali ni sami raskolnici različnijeh sekta 
neće medju se da se uzimlju. Samo ovdje nema toga što u Srba (a to je 
dakako interes prozelitizma), da bi štogod smetalo, ako je jedna strana predje 
kakvoj drugoj sekti pripadala ; jer ni za Židovku, ni za muhomedansku Tatarku, 
kad je prešla na pravoslavje ili na sektu kojoj vjerenik pripada, nema više 
nikakve zaprjeke. Samo oni, koji u konkubinatu izvan rodnoga mjesta živu, 
negledaju ni na kakvu razliku u vjeri. 

Po istomu g. Želudk'ovu jedini uzrok osim smrti, koji može razdrijesiti 
ženidbu po narodnom mišljenju prostijeh Velikorusa jest, kad jedna strana 
otide u manastir te se pokaludjeri, druga je strana slobodna i može se opet 
oženiti ili udati. 

Jošter o jednoj zaprjeci valja nam govoriti, koja je, može se kazati, oso- 
bita svojina Slovenskijen plemena, i koja nam pokazuje, da u njih ženid- 
bena sveza ima osim ekonomičkoga još i veliko moralno značenje. Riječ je 
(Ijevicanstvu. Prem da djevičanstvo nestavlja Crkva uvjetom valjanosti 
ženidbe, pače, barem u katoličkome corpus juriš, na nekoliko je mjesta naro- 
čito izjavljeno, da nedjevičanstvo nevjestino nije nikakav impedimentum M, 
mi ga ipak stavismo medju zaprjeke, jer kako ćemo malo niže vidjeti, ostalo 
je još tragova, da je bilo negda kod Slovena strogi impedimentum dirimens, 
nimalo manje nego u Židova. To nam se najbolje pokazuje u još danas ži- 
vućemu običaju skoro u svijeh slovenskijeh plemena (gdje se djevojka vazda 
odjećom ili barem uresom na glavi razlikuje od udate žene), da netom se 
pokaže, da je neka djevojka izgubila to, što je djevojkom čini, ona nesmije 
više djevojačkoga znaka nositi. Ali zato hoće se , da je dokaz očevidan i 
javno poznat, to jest, nije dosta Dogovaranje ili sumnja da se djevojka s kim 
zaboravila, nego moraju vidljive biti i posljedice tomu. U drugijeh plemena 
ni tijem se nezadovoljuju, nego hoće imati nedvojbeni dokaz, da djevojka sve 
do svadbe nije poznala čovjeka. O otrgnuću djevojačkog znaka paloj djevojci 
u nekijem dalmatinskijem predjelima i za Slovake u opće, mi smo već gore 
(str. 30) nešto napomenuli, a sad ćemo da navedemo i ostale primjere koji 
nam do ruka dodjoše: 

Najprije o Slovacima moramo još to pridodati: da u mnogo predjela, 
vjerenik kad otide k vjerenici pa kad ostane da prenoći , on ide i spava u 
njezinoj sobi, i to roditelji dopuštaju, jer se oslanjaju na poštenje i momkovo 
i djevojčino^). I doduše rijetko se dogodi da, kako što Slovaci kažu, dje- 
vojka prespi, ali ako se to dogodi, bogme zlo: i otac je strogo kazni i 
osim toga valja još i svakojake druge poruge i poniženja pretrpjeti. Taka 
djevojka ne smije više nositi par tu niti raspuštene kose, nego treba da ide 
povezane glave kao i žene, i radi toga zovu je za vi tka. Kad se udaje, ne 
smije joj svećenik, kad oglašuje zaručenje, dati obični epiteton poctiva 
nego učtiva. ^) 

U nekijem predjelima u Češkoj prije vjenčanja, zet šalje svečano draš- 



^) n. pr. c. un. 1. XXIX. q. 1. 

^) Da je taj običaj bio i po gospodskijem dvorovima u srednjem vijeku, sravni 
Weinhold, Die deutschen Frauen 174 i slijed. 

1 Njemcova u Čas. česk. muzeuma 1859, str. 91; Richter, Wanderangeii 
i — 228; Kollar, N4rodni^ zpjewank7 I. 443—445; Čaplović, Oem&lđe II. 
; sravni za Maloruse u prošastome vyeku Kalačova ApKKBl IH. odsjek 
str. 80. 



Pravni običaji kod Slovena. 179 

tvo; da mu donesu od nevjeste ruzmarinov vijenac za zoak njezinog djevi- 
čanstva i taj vijenac zet čuva dokle je god živ. ^) 

I u obje Lužice žive običaj, da samo častna djevojka (česna holca) može 
i na svadbi b o r t u nositi. ^) 

I kod osamljenijeh Kašuba u Prusiji djevojke se razlikuju od žena po 
tomu, kako su jim kose zapletene i po uresu, koji na glavi nose. Pošto dje- 
vojka ili ženidbom ili izvan ženidbe dade dokaz da nije više djevicom, ona 
ne smije ni djevojačkog znaka nositi, jer bi joj ga ženskadija na silu sni- 
mila. ^) 

Neki tvrde o tako zvanijem Morlacima u Dalmaciji, da, kad zet prvu 
noć ne nadje, da mu je nevjesta kako bi imala biti, ima je pravo otpustiti 
a drugom ' se ženiti. ^) 

I za krajinu Pokude i u opče za Rusine u kraljevstvu poljskom kaže 
Wojcicki da obesčašćena djevojka nesmije vijenca nositi nego joj valja iti 
ubruscom po glavi pokrivenoj. *) 

Za Velikoruse takodjer kazuje nam g. Ivanov-Želudkov, da u opće isti 
taj običaj vlada. 

Prijedjimo na strožije primjere. Za Biograd i u opće za kneževinu Srbiju 
evo što Vuk pripovijeda: ISutra dan po svadbi, ako je na košulji znak, daje 
do svadbenog dana sačuvano nevjestino djevičanstvo, veliko je veselje, napro- 
tiv žalost i smutnja, ako nije. ®) U ovom posljednjem slučaju, kad časte ra- 
kijom nevjestine roditelje, nataču jim u šuplju čašu, ali šupijotiiiu prstom za- 
čepe, pa kad otac ili mati čašu u ruku primi, sve piće isteče — tijem je kao 
dan znak da se počnu dosjetke i poruga nevjesti i njezinijem roditeljima. 
Zatijem valja da roditelji nastoje umiriti zeta, što obično biva darovima, ako 
ne Ć6 da jim kći natrag bude poslana. ') 

U Bugarskoj osobito, veoma strogo paze da nevjesta bude nevina 
sve do vjenčanja. Toga radi svati i gosti piruju sve do zore, čekajući da se 
ložnica otvori te da mladoženja kaže djeveru i starom svatu, je li djevojka 
bila kako ima biti ; ali se njemu na riječ i ne vjeruje nego ima biti potvr- 
djeno i krvavijem znakom na nevjestinoj košulji. Ako je to, onda biva naj- 
više veselje: Gfajdari podvostruče sile svirajući, naprotiv ako nije, eto ti 
gotove žalosti. Qajdari ne će nipošto veće da sviraju, da jim se ne bi gajde 



') Rulda , Svadba u narodč Českoslovansk^m 36, 37 : Ovo djelce nije prava 
zbirka svadbenijeh običaja, kakvi su uprav u prostome narodu, jer bi rekli da 
je glavna svrha spisateljeva bila, da uvede i u gradove svoje otaČbine neke 
svadbene običaje, koji su tu od davna propali. Premda je knjižica spisana glav- 
nijem obzirom na religiozne svrhe, opet se može reći, da joj je ipak u glavnome 
temelj, živudi narodni običaj. 

^ Haupt i Schmaler, Volkslieder II. 233. 

^ Briiggemann, Beschreibung etc. I. str. LXXI. 

*) Die Illyr. Provinzen 153. 

*) Pjesni I. 92, 93. 

^) Da je i u Italiji Žive taj običaj evo dokaza : Camicia della donzella che depo 
la prima notte dello sposalizio si ha da mostrare a* parenti degli sposi tinta di 
sangue per onore e gloiia di ambedue. Questa singolar costumanza introdotta 
dalla rostica semplicita de' nostri maggiori, resta ancor nel volgo ed ^ tanto 
sacra, che laddove mancasse la veritk, si supplirebbe con sangue di piccioni 
messovi di soppiatto, anzich^ restar disonorati gli sposi; Cortese, Vucabolario s. 
V. Cammisa de Y onore. 

') Montenegro . . 90. 



180 Dt. V. Bogišid. 

Eokrarile ; a po nekijem mjestima kažn da i do toga dodje, da je odvezu na 
olima opet natrag k njezinim roditeljem, i to je najgora sramota, sto se ikad 
fitmiliji mo£e dogoditi. G. Odžakov nam je pripovijedao, da okolo Trnova, 
roditelji valja da mite i ublažuju mladoženju na svaki mogući način , obeća- 
vajući mu dvostruku i trostruku prćiju. Kad bi se pak slučilo, da mladoženja 
nije mogao izvršiti svoje obično djelo radi telesne slabosti, onda ga krijepe 
kojekakvijem biljem i siluju ga, da do koji dan svoju dužnost ispuni. *) 

Za Rusiju u opće evo što nam o tome g. Ivanov-Želudkov pripovijeda. 
I dokle je podanički odnošaj bivao tako zvanog jus primae noctis, nije nigda 
de jure postojalo, ali na mnogo mjesta faktično jest, jer je gospodar bio to- 
liko silan, da je mogao svoju samovolju i obijest tjerati. Ali gdje se je to 
dogadjalo, često bi gospodari i glavom svoju nečovječnost platili, jer se, inače 
veoma strpljivom ruskomu seljaku, taj zločin tako velik činio, da je držao 
da takoga nasilnika nije nikakav grijeh smaknuti, nego naprotiv, da je to 
kao neki munus publicum. Radi toga rijetko se dogadjalo da bi ga ubio onaj 
komu je uvreda i sramota učinjena, nego sakupio bi se seoski zbor, koji bi 
izabrao ko će da ubije takog zla čovjeka, koji je cijeloj općini jednako opa- 
san ; ili bi kockom naznačili y ko će izvršiti tu krvnu naredbu. Što se pak 
istraživanja nevjestina djevičanstva tiče, pošto bi zet i nevjesta iz sobe izašli, 
gdje su jedno dva sata prije zatvoreni bili, ide snaha ili koja druga žena od 
zetove rodbine, da iziskuje trag na ložnici. Ako su dobri glasovi, odmah se 
to navijesti gostima i tad biva veliko veselje, ako ne, tad velika poruga i 
psovanje na oca i na mater nevjestinu. Dobre glase odmah nose nevjestinijem 
roditeljima, a kao za svjedočbu i platno sa postelje. ^) 

Mi ovo kazasmo za Velikorase u opće; ali ne će s gorega biti ako na- 
vedemo i posebne primjere pojedinijeh ruskijeh asemalja i predjela. Evo što 
tomu priopćuje N. Krasnov za Donske Kozake. Na svadbi pošto gozba za- 
počne, svaha vodi zeta i nevjestu u ložnicu, medju tijem gosti piruju, ali nema 
pravog veselja dokle svaha ne donese dobre glase o nevjestinoj nevinosti. 
Ako svaha prije nego se pečenje počme sjeći, ne donese nikakova glasa ili 
glas nije povoljan, nastane smutnja i počnu se odmah pjevati prijekorne pjesne 
roditeljem nevjestinim na sramotu ; ali se to veoma rijetko dogodi : obično 
je da svaha donese i pokaže znak ili prišapne roditeljima zetovijem, da je 
sve u redu ; i eto tad najvišeg veselja. D r u š k o i svaha idu k roditeljem 
nevjestinim, da jim dadu vesele glase«: oni jih daruju i dolaze zajedno š njima 
na pir. Tad dovode zeta i nevjestu i posadjuju jih na prva mjesta s kli- 
canjem i muzikom, mati ganuta sa suznijem očima celiva kćer, ostali piju 
u zdravlje roditelja nevjestinijeh i pri tome pjevaju : 

Tbi Ho doMCfl, MaTymKa, »e čoHca, 

Bt qe|)BOHHbie qo(5oTbi o6ymn; 

4a xorb Hama MaryaiKa M0j!04a 

4a BbiBCJia ]viaTymKy eo CTi>i4a. 
Isti je taj običaj i kod seljaka u ovoj pokrajini , koji nijesu vojnici 
Kozaci. ^ 

Isto to skoro je tako i u Kazanskoj guberniji. Samo što ovdje opisatelj 
kaže, da lukave svahe znadu taj znak i umjetno napraviti. Tek sutradan po 
svadbi idu svaha i zet sa tijem znakom k roditeljima nevjestinijem , da jim 
zahvale, što su se starali da sačuvaju čistoću svoje kćeri do ovoga dana. *) 

') Arkiv za povjestnicu Jugosl. VIIL 265. 

^ Za Ruse a prijašnja vremena sravni Žerebcov, CiTiIisation en Rasflie I. 410. 

^ Marepiajibi . . 3eMJLa AOHCKaro bohckb, 427. 

^) Erđmann, Beitrage I. 61 — 62. 



Pravni običaji kod Slovena. 181 

Premda Bobrovski opisujući običaje Orodnenske gabernije ne opisuje 
svekolike sitnice, ipak o našem predmetu od prilike ovako kazuje. Eiad se 
dogodi (što je sasma rijetko), da djevojka nije svoju čistoću do udadbe sa- 
ća valu cijela, svadba gubi obično poetični značaj i svečanu znamenitost. Valja 
joj tad jadnoj slušati mnoge pjesme i dosjetke na svoj prijekor. Taka žena 
čini se, kao da ne može donijeti sreće u kuću u koju je došla. — Ona nije 
uvažavana ni od domaćijeh ni od tudjijeh, a od poruge je ne može obraniti 
ni moževljeva ljubav, niti ična moć : ona je nesretna za života. ^) 

Nimalo manje strogi od Velikorusa niiesu ni Malorusi« Za Poltavsku 
gubemiju Bantyš-Eamjenski ') kazuje, da kad nadju da nevjesta nije ne- 
vina, dovedu mater pa je prekaraju što nije bolje kćer čuvala, i za porugu 
nadjenu joj na vrat xoMyTb. često kad su roditelji časni i pošteni, htjeli bi 
da sakriju ^to hc npHA^^iacb (da nije nevina), ali žene koje su na piru, 
pjesmama dosjetkama i kojekakvijem kretanjem života opovide istinu. Kad 
su pak povoljni glasovi, veličaju mater, darivaju joj crvene čizme i pripije- 
vaju joj : 

He 6iuCH, MaTHHKO, hb 6iMCfl; 
BT) qepBOHbi qo6oTKH o6yHCfl 

111061 TBOH ny4KHBH dpBMCMaJH 
mo6l TBOH BOpOfH MOBMajH. *) 

Za Podolj Rohrer od prilike o ovoj stvari ovako kazuje. Ovdje pa baš 
i kod plemstva (Poljaci) još se i danas drži, da za potpunu zakonitost že- 
nidbe neobhodan je postulat djevičanstvo, k^ega ako nema, lako se 
može dogoditi, da se vjenčanje drži kao ništavo. U predjelima, koji graniče 
sa Rusijom, običaj je, da se na svadbi drže dvije gozbe; pošto se prva do- 
vrši svedu zeta i nevjestu, a medju tijem gosti se igraju i zabavljaju ; a kad 
je gotov posao, najstarija gospodja ide da istražuje, je li do svadbe nevjesta 
ostala nedirnuta i ako jest (kadgod te rei peritae i zažmure na jedno oko), 
tad počimHe nova gozoa, koja mnogo više traje, a i veselija je mnogo, nego 
prva, i taoa se neprestano napijaju zdravice nevjesti, koju opet dovedu za 
trpezu *). 

U Dubrovačkom okružju življaše do našega vremena običaj, i na prvi 
pogled moglo bi se misliti za ovaj kraj sasvijem protivno od toga, Sto do 
sada kazasmo. Ipak mišljenje potrebi djevičanstva pri ženidbi nije, u glav- 
nome, ni ovdje drukčije nego je kod ostalijeh Slovena. Evo toga običaja. 
Mornar nalazeći se na morskoj pučini u opasnosti života zavjetuje se, da će 
86, ako bi se živ kraja uhvatio, oženiti javnom grješnicom. Teško da ko od 
DJih taj zavjet nebi ispunio ^). 

Prije nego završimo ovaj odsjek, ne će z gorega biti ako napomenemo 
i neke primjere, koji se odnose na mjesto i kuću, odkle se ljudi najradije 
žene. Šteta samo, što jih za sada ne možemo nego sasvijem malo priopćiti. 

Medju gorenavedenijem poslovicama imaju neke, koje nas uče, da se 
Srbi i Hrvati u opće najradije iz svoga sela ili precy0la tene. To napose 



') MaTepiajiM . . rpoAHeHCKaa ry6epHifl I. 887. 

') HcTopiH Majiou Poccim III. IIpuM^RaHiH 80. Za isti ovaj obi&g ti opće kod 

Malorasa u prošastom vijoku sravni Kalačova ApKEBl III. odsjek 6. str. 84. 
^ Mi navedosmo i ovu Malorusku pjesmicu uprav radi njezine izvanredne sličnosti 

sa gorenavedenom velikoraskom. 
^) Slavische Bewohner . . U. 124, 125. 
^) Naš vrli pjesnik grof Medo Pacid, vješto nam opisa taj mornarski običaj n svome 

najnovijem pjesničkom djelu ^Cvgeta'*. 



182 Dr. V, BogiSid. 

može se kazati za DubrovaSko okružje, gdje je najveća rijetkost đa seljak 
jednog predjela traži djevojku u drugomu, da se n. p. konavljanin ženi 
iz Župe, iz Oboda itd. i obratno; nego svaki u svome predjelu. To nam 
isto i g. Bjelošević za Zagrebačko Zagorje kazuje. Isti taj običaj je i u oko- 
lici Krakovskoj, gdje se seljaci razdjeljuju na različna plemena ; i ovdje neće 
se skoro niko izim iz svoga plemena oženiti ^). 

Što se pak familije tiče, Crnogorci a i ostali Srbi najviše gledaju na 
glas i imanje obitelji, gdje će da žene sina i udaju kćer: na osobnu vrijed- 
nost momka i djevojke ne gleda se mnogo *). 

U Konavlima svaki momak iz dobre kuće gleda opet, da se iz slične 
kuće i oženi, ali se često dogodi, da se lijepa djevojka, pa da je i siromaš- 
nija, uda u bogatu kuću. Đa se djevojka iz bogate kuće uda u siromašniju, 
to je sa svijem rijetko; dočim po gradovima, kako je svakomu poznato, taj 
je odnošaj obično sasvijem protivan. 

Za tako zvane Morlake u gornjoj Dalmaciji, kaže se, da se najviše na- 
tječu oženiti iz kuće, u kojoj se mnogo junaka rodilo i odhranilo. Još se kaže : 
i najsiromašnijemu će se dati bez ikakova zatezanja kći iz najbolje kuće ') 

I za Vojničku granicu kaže Jović, da roditelji djevojčini pri obećanju 
najviše gledaju na bogatstvo i na glas mladoženjine familije ^). 

Običaj da će prije siromašnu djevojku bogati momak uzeti ^ nego li 
će bogata djevojka za siromašna momka poći , isto kao što kazasmo za Ko- 
navle, nalazi se i kod bjeloruskijeh seljaka u Vitepskoj guberniji ^). 

$. Načini stupanja u ženidbenu svezu. 

Skoro svaki narod ima ili je imao više nego jednu formu stupanja u 
ženidbenu svezu. U starijeh Rimljana n. p. poznate su svakome pravniku 
tri forme stroge ženidbe : confarreatio, usus i coemptio ^) ; u Grka, osobito u 
Atinjana , bile su dvije 6YY'><ff'? i eictSiKadta ') ; u Zoroastrovijeh Persijanaca 
pet % u Indijanaca nimalo manje od osam *)• U slovenskijeh naroda za stu- 
piti u pravu ženidbu, nema sada nego samo jedna forma i to je vjenčanje, 
ali se ipak može na dvije vrste razdijeliti, i to je: vjenčanje, kome su kao 
predhodnici prosidba, zaručenje itd. sa syijem bogatstvom simbola, formula, 
obreda, o kojijem ćemo na svome mjestu opširnije govoriti, i to je obična 
forma ; ali i manje obična , koja se i do našeg vremena samo kod nekijeh 
plemena uzdržala, ali od koje ostaje tragova, koji svjedoče (ako i ne samo 
Kao oblik stupanja u ženidbu), da je negda bila poznata u opće svijem SIo- 
venskijem plemenima. Ta manje obična forma jest otmica, u Rusa ^0041^. 
y6srx, (raptus, fuga). I u gradjanskom i u crkvenom pravu o otmici se ne 
govori, nego kao o vrsti zaprjeke i zločina — ali budući ona u nas stranom 



') M^cz^nski, Wlošciane . . 5. 

*) Monteoegro . . 77. ' 

') Die Illyr. Provinzen etc. 165. 

*) Etfanog. Gkm&lde ..118. 

*) 3THorpa4i»HqecKH e6opHHK'b VI. Uporpa.MMa 14. 

•) Gajus Inst. I. § 110—114. 

^) Van den Es, De jure familiaram apud Athenienses. 6. 8q. 

*) Zenđavesta III. 

*) Ovi se razliČni oblici ne osnivaju na bitoijem, nogo na sasvijem povrSnijem mz- 
likama. Oni se eovu: Brfthma, Daiva, Araa, :\8ura, G&ndharva, Prftgapa^a, Rk- 
xasa i Pai9aća. Od tijeh oblika 4 prva spadigu pod pojam blagosovljene 



Pravoi običaji kod Sloveoa. 183 

i kao forma summaria matrimonii ineundi^ mi ođlučismo; da govorimo o istoj 
na ovome mjesta. 

Može biti da proti nikakvoj drugoj narodnoj navadi nije zakonarstvo, 
kod svakog naroda, tako strogo bilo kako proti ovoj '), ipak nikakav drugi 
zao običaj nije državnijem vlastima toliko muke prouzrokovao, da bi ga is- 
korijenili koliko upravo ovaj. Tu su strogost okušala dakako i slovenska ple- 
mena , ali ni do današujeg dne nije taj običaj kod svijeh temeljito isko- 
rijenjen. 

Svaki državnik i pravnik znade, za koji je uzrok država sva najsilnija 
sredstva upotrebljavala, da iskorijeni taj bič — ; ali se nama čini, da nebi 
bila muka sasvijem zaludna, osobito za psihologiju narodnu, kad bi kogod 
pokušao, da temeljitije pokaže uzroke pojavu, koji je tako duboko žile pu- 
stio ; a osobito to : za što ni narod gdje se otmica dogadja , pa većinom ni 
sama ngrabljenica, ne sudi tako strogo o otmici kakono zakonodatelji sude? 
Ovdje nije mjesto upuštati se u potanje razglabanje toga pitanja, niti nabra- 
jati svekolike moguće uzroke, ali nam se čini, da nećemo pogriješiti, ako 
kažemo, da se medju ostalijem u tome pojavlja i individualno pravo mlade- 
naca sobom raspolagati po svojoj volji, pravo, koje je obično spregnuto i do 
krajnosti ograničeno ekonomičnijem i bog zna još kakvijem obzirima rodi- 
telja i familije. Što se pak tiče pitanja, za što narod pa i sama ngrabljenica 
obično lako oprosti to nasilje, tu se medju ostalijem može odgovoriti, da na- 
rod u opće rado ima sve, što je junačno i smiono, a da ugrabljenoj djevojci 
(ako joj nije prije kogod drugi ozbiljno srce osvojio) po njezinoj ženskoj na- 
ravi nije baš tako žao , da joj se uprav za udadbu i nekakva sila učini , te 
ugrabljenica sama često nastoji utišavati oluju, koja se proti otmičarom po- 
digne *). A možebit da je osim toga uzrok tomu, i neka djevojčina ponosi- 
tost, pomiješana sa zahvalnošću, što vidi, da se radi nje nekoliko ljudi tako ve- 
likoj opasnosti izložilo. 

Poznato je, da neki kanoniste a osobito galikanski razlikuju otmicu u 
raptus violentiae, i raptus seductionis seu subornationis : ovo je posljednje 
ako je djevojka s otmičarima u dogovoru; mi bismo pak imali i još jednu 
razliku cui učinimo, i to za slučaj, ^dje su directe ili indirecte i roditelji u 
dogovoru, premda se za ovaj posljednji slučaj ne može uprav ni kazati da 
je raptus, jer tad od otmice ne ostaje nego sama sjena. Mi ipak ne možemo pri- 
mjere, koje smo sakupili, na te kategorije razdijeliti, nego jih samo glavni- 
jem obzirom na etnografičko-geografički red naprosto opisati : a iz opisanja 
pojedinijeh primjera moći će se lako uvidjeti, kojoj vrsti koji pripada 

Od svijeh izvora Sto nam do ruka dodjoše. Vuk je najpotpunije opisao 



ženidbe, drage 4 pak pripadaju ziijem ženidbam, i za čudo da medju ove 
zle forme ubrajaju ženidbu, gdje su se zet i ne^'esta svojevoljno odabrali (G&nd- 
harva). (Manova - Dherma - Sastra or tbe institntions of Menn edited bj Gra- 
ves Hanghton. London 1825, Chpt III. 20 sq. i Bossbach, Die rom. Ehe 201.) 

^) Za lEUmsko pravo gledaj fr. 5. § 2. ad legem Juliam de vi pnblica. Dig. 48. 6; 
c. un. Cod, de raptn virginum seu viduarum nec non sanctimonialium (IX. 13). 
Za germanske leges barbarorum i ostale sredovječne, gledaj u Weinholda. Die 
đentscben Frauen 200 8q. 

Kanoničko pravo nije tako strogo bilo; sravni: de raptoribus incendiariis et 
violatoribuB ecclesiarum (V. 17) Decret. Greg. IX. Ustanovljenja novijeb zako- 
nika u opće su poznata. 

') Da je toga i u stara vremena bivalo, sravni rimsku priču o otmici Sabina i 
njihovo nastojanje, da pomire svoje otmičare sa svojim srodnicima. 



164 Dr. V. Bogišid 

otmica, koja je za njegovo doba u Srbiji bila običajna; zato ćemo i oj^go- 
vijem opisanjem i započeti. »U Srbiji su se, kaže on, otimale djevojke do 
našega vremena. Mlada su momčad vrlo rado išla u otmicu i cesto su nudili 
jedan drugoga: »»ajde, more, da ti otmemo tu ili onu djevojku.** » U ptiiiicu 
se ide s oružjem kakogod na vojsku. Eašto otmičari dovrebaju djevojku kod 
stoke, ili kad podje na vodu, pa je nhvate i odvedu ; a kasto udare na kuću 
noću (kao hajduci), pa obiju kuću i svezu djevojačkoga oca i braću, dok 
nadju djevojku i odvedu. Kasto se pobiju djevojačka braća i rodjaci 3 otmi- 
čarima i bude mesa dosta: kao što je u Jadru (u selu Klupcima) g. 1805. 
poginuo djevojčin brat i jedan otmičar; i djevojku opet nijesu mogli oteti. 
Zato otmičari nesmiju lasno da udare na kuću, gdje znadu da ima mnogo 
roda u djevojke, a osobito gdje je selo složno: jer i se jaci, kako stanu puške 
pucati i učini se buna, spopadne svaki svoju pušku, pa trči u pomoć. Svemu 
je selu sramota, kad se iz sela otme djevojka; a otfuičarim;^ još veća, kad 
se vrate jalo vi. Kad otmičari dokopaju djevojku u ruke, onda je već neće 
Ostaviti, makar svi izginuli; ako li se djevojka stane zatezati i neće da ide, 
oni je vuku za kose i deru stapom kao vola u kupusu. Otmičari nesmiju ići 
8 djevojkom momačkoj kući: Jer podju kasto seljaci s rodom djevojačkijem 
za njima u potjeru, nego je oavcdu u šumu, i tamo je vjenčaju u kakvoj 
kolibi (pudarskoj ili pastjerskoj) ili gdje u šumi. Pop mora vjenčati ako mu 
se i neće, jer hoće da ga biju. Kad dodje potjera u selo, onda ovi, od kud 
8U otmičari, izidju preda njih lijepim načinom i grade mir. Ako se tako po- 
mire, dobro; ako li rod djevojački ode kadiji na tužbu, onda moraju doći i 
otmičari s djevojkom. Kad ugleda mati djevojku na mešćemi, a ona se stane 
busati rukama u prsi, i jaukati: n»Kuku mene! evo roba moga«««; kad se 
počmu suditi, kadija najprije pita djevojku: „„ili je sila ili draga volja?**" 
Ako reče djevojka, da je sila, i da ona neće s onijeni momkom življeti ni 
danas ni sutra, makar je svu isjekli na komade, onda zlo po otmičare; 
moraju ležati u apsu i plaćati globu. Ako li djevojka reče (kao što ponaj- 
više biva:) i»«Nije sila već je draga volja: ja ću za njim i u goru i u vodu,««* 
onda otmičari dadu štogod kadiji, pa se pomire s djevojačkijem rodom, i 
odvedu djevojku kući te čine svadbu. Kasto potjera nenašadši otmičara s dje- 
vojkom u selu popali onome, za koga je djevojka oteta, i rodbini njegovoj 
kuće i ostalo sve što izgorjeti može, pak se najposlije opet pomire. Najviše 
se dogodi te otimaju djevojke, kad momak zaprosi djevojku pa mu je ne- 
dadu ; a kasto je i neprose (kad zpadu, da je neće dati), nego uprav otidu 
i otmu, a momak je nije ni vidio. Djevojke otimaju po n^ijviše momčad, koja 
nemaju roditelja, ili ako jih imaju, 4 oni jih neslušaju, nego se skicu koje- 
kuda; a za poštena momka i od poštena roda slabo će kad oteti djevojku, 
niti će takovi momak otići u otmicu. Crni je Gjorgje bio zabranio otimati 
djevojke : izdao je zapovijest, da će svakoga momka, ' za koga otmu djevojku 
pogubiti; popa, koji vjenča otetu djevojku obrijati (razpepiti); kuma, djevera 
i starog svata šibati a ostalijem otmiCarima svakom ' po 60 batina udariti. 
Pošto Turei 1813. god. obladaju Srbijom, otipiea se opet po>wirfi , ali je po- 
slije knee Miloš Obrenović, sudivši o^e^olicini po jsak9ii¥i l^fti^ejofgjcvu, 
istrijebi sasvijem u području svojemu, a poid vUdop t^rsj^oip jaip^čno je i 
sad u običaju.«' ') 

U Crnoigori otmica se kadkad i danas dogodi, pače sluti se, da i udate 
žene budu gdjegod otete. Ovo posljednje biva, ako se kogod ženom oženi, 
koja je od svoga muža pobjegla i prešla u drugu nahiju. Njezin prvi muž 



') I^ečnik sub. notmicau i Mootenegro . . 91 — 93. 



Pravni obiČ&ji kod Slovena. 185 

đa)de i njegovi srodnici hoće, da se osvete, pa odu u Đ^hiju, gdje ne je bje- 
gunica preudala, zgrabe čiju mu drago ženu, odvedu je u svoje selo pa bafi 
i proti njezinoj volji udađu je za koga od svojijeh. *) 

I u Eonavlima premda su stanovnici sasvijem razboriti i pitomi ljudi, 
i da sudbena vlast strogo kazni otmicu, ipak jol i do danas se kadkad sli^či. 
Ali ovdje to biva najviše u dogovoru sa djevojkom, koja kad joj omrzne 
prvi vjerenik, ili kad roditelji neće, da je dadu za koga bi voljela, on^ se 
tad pusti ugrabiti. Ipak u ovome slučaju običnije je čuti, da kažu ,0 4' 
veli su djevojku.« I ovdje je isto kao u Srbiji, sramota cijelomu selu, 
odakle je djevojka ugrabljena, i nazad nekoliko godina bilo je ozbiljna okr- 
šaja medju dva konavaoska sela, radi djevojke otete prvome vjereniku. 

Ni u tako zvanijeh Morlaka u Dalmaciji a osobito u neKijem predje- 
lima zadarskog okružja, nije rijetka otmica. I u njih su uzroci skoro jednaci 
gore opisanijem« ^) 

U Slavoniji, po Čaploviću, otmica se dogodi često s toga, što ako je 
više prosilaca u djevojke, svaki novi prosilac valja da plati prijašnjemu troš- 
kove i uz to valja da dade vazda i djevojci bolji dar, te kad koji nema no- 
vaca, da tolike troškove podmiri, a on ide pa otme djevojku. Ipak otmičarima 
je često zaludu muka, jer nijedan pop neće da jih vjenča, te ako se ne po- 
mire, mora pustiti djevojku, da se doma vrati. Razumije se, da otimači budu 
kažDJeni. *) 

I kod Rusa uzdržala se je u nekijem predjelima otmica ^). Oydje siB 
najbolje u otmici pojavlja forma ženidbe. U Kargopolskom , Vitegorskoj^ i 
Pudoijkom ujezdu (Olonecka gubernija) ženidba se ovršuje, ili s v a d b o m ili 
yB040M'B (yB030M'B iuače 6sroM'L.) U posljednjem slučaju, razumije se, nema 
nikakvijeh preliminarnijeh obreda prije vjenčanja i sve se pripravlja tijio i 
kriomice. Djevojka ugovara sa mladoženjom dan bježanja i daje mu l^ao u 
zalog svoje pobolje haljine i urese. Kad je urečeni dan došao, pna uzjase 
na momkova. konja i samo s jednom rodjakiujom ide na vjenčanje. Ce9to 
roditelji znaju za u bj e g kćeri , ali dopuštaju da bi tako uštedjeli sv^^bene 
troškove. Tako n. p. seljaci apanaža Uhodske vol os ti, sve ženidl^e čine 
ubjegojm i vode nevjestu vazda iz drugoga sela. ^) 

U Sardinskom ujezdu u Fermskoj guberniji, kaže opisatelj, ženidba 
ubjegom nema ništa romantičkog, nego se to čini, i^ bi se uštedjeli svad- 
beni troškovi, darovi itd. To biva dakako sa roditeljskijem do^voljenj^iR, jer 



Vuk. Montenegro . . 93. 

^ Ljabić u Zori Dalmatinskoj g. 1846. B. 33; Iđa During^feld , Aus Dalinatien 
I., lQd; LoFrić, Osservazioni . . . 142. 

3) SlavonieB . . L 176. 

*) HistoriČkijeh vijesti o tome za ruske Slovene, gledaj Kalačova ApxHBl> I. odsjek 
I. str. 10. Sravni i u Nestora vijest o Derevljanim, Badimičim, Vjatičim i Sje- 
veraaim, u kojijeh su medju selima bila Hr^Hl|lll, s kojijeh bi mladići ¥MMKS1IN 
sebi djevojke za Žene (poglav. X. u izdanju MikloSida). Vrijedan je primjedbe 
i čuf|f^9Y{^ti običaj, koji se po Levasseur-Beauplanp , nalazio o^olp polp^ne 17. 
vijetc^ 9 Ukrajini, ^eljak imao je pravo ženiti se kdarom vlast^c^^kojp , pa bila 
)>a^ i kd| 9voga gospodarfk , ako bi je u svetački dan na javnoj igri ugrabio i 
zdravo š njome u dubravu pobjegao, i za 24 sata ne bio nbvaden. 4Ji B^anplan 
i jsfim misli, da je to skoro nemoguće bilo, ako seljački mo^ak ^ije biff dogo- 
voren sa djevojkom, i dodaje, da 9e to tako n«gviie i dpg^djalo. De^crij^tion de 
lUkranre. Nouvelle ćdition. Pariš 1861. p. 119—121. 

*) Rybnikov, n-BCHH HI. 348. 



186 Dr. V. Bogišid. 

nijedna djevojka nebi se usudila^ udati se bez roditeljskog blagoslova, uvje- 
rena budući (kako i u opće svi Rusi), da bez toga nebi nikakove sreće 
imala. ') 

Trag otmici, koja jamačno nije ni u Poljaka rijetka bila u staro doba, 
čini nam se, da se nalazi u slijedećem svadbenom običaju i pjesmi. Vojcicki 
kaže, da ne samo u Mazura, nego u cijeloj Poljskoj djevojku , kad hoće da 
vode na vjenčanje, ona se sakrije za peć, brani se i gorko plače: najposlije 
moraju je kao silom odvesti i posaditi na kola. Pjesma pak ovako glasi: 

Jakci po mnie przyjedziecie, matuli pjtajcie, 

A jeiSli mnie w domu nićma, to mnie szukajcie, 

Ja si^ wam b^d^ wzdragala, 

S wami nie b^d^ siadala 

Gwaltem mnie bierzcie ! ') 

s) Sastanci na kojijem se vjeridba upućuje i ugovara. 

Ženidba, taj najglavniji dogodjaj za svega čovječeg vijeka, valja da ima 
i svoje pripravne stepene, koje, osobito u Slovena, sastoje u nekoliko sveča- 
nijeh sastanaka, gdje bivaju uvodni i uglavni ugovori za buduću ženidbu, i 
ovi spadaju pod pojam vjeriđbe (sponsalia). Ali se ni vjeridba vazda ne 
čini tako iznenada, niti medju osobama, koje se slučajno jedno u drugo za- 
gledaju, a vazda se ne uzimlju ni susjedi, koji se od djetinjstva poznaju — 
nego često je čovjek prisiljen, da i medju nepoznatijem ljudima traži sebi 
do smrti druga. !Načini, kojijem to biva, različni su, ali u opće poznati i mi 
ne trebamo o tomu ni riječce da progovorimo ; ipak dva tri originalna načina, 
za koje obaznasmo, da se njima u opće oznanjuje, da je neko za udadbu ili 
za ženidbu spreman, nećemo da mimoidjemo. 

U Srijemu, po g. Sandiću, gdje je djevojka za udadbu, osim običnog 
vijenca o Ivanju dne (ljeti), koji se na krov baca, meću i vijenac na dovra- 
tak na avlijskijem vratima. U nanatu (okolo Bečkereka) drugi je znak tome, 
6to velikijem blagdanima obično prostru po koji ćilim preko avlijskog zida 
i to: osim da znači, da je djevojka za udaju, čini se i radi toga, da bi se 
vidjelo, da je djevojka radilica. 

U Sandom irskom vojvodstvu običaj je, da su vrata one kuće, gdje je 
djevojka za udadbu, nakapana bjelilom, i to se bjelilo tek drugi dan, po što 
je djevojka za muža odvedena, zbriše ^); a u Krakovskoj okolici ne samo 
vrata nego i kuća bude bjelilom na&arana ^). 

U Fetrogradu, opisuje nam Eohl, javni godiSnji sastanak djevojaka, 
koie se žele udati, i mladića, koji su radi ženiti se : sastanak, koji je mnogo 
nalik na javni sajam. Taj je običaj svakako iz naroda izišao, jer tamo i ne- 
dolaze nego samo oni razredi pučanstva, koji se najtvrdje drže starinskog 



') DiHorp. CdopHHKi. VI. IIporpaMMa 10; Marepiajtti . . IlepMCKaii ry6ep- 
Hifl II. 554. 

') Wojcicki- Pićsni ludu II. 30 Da posvjedoči, da je negda bježanje djevojaka 
obično bilo i u Ceha i a Poljaka, učeni Erben se pozivlje na pjesme pod bro- 
jem 3, 7, 8, 9: 10. svoje zbirke (pnrog izdanja), isto kao i otmica, za kojo » 
pozivlje na pjes. 75 pomenute zbirke i na 253 druge svezke u zbirci Vojcfc- 
koga. Sravni i rimsku domum đeductio u Bossbach, Rom. Ehe 328 6eq. A » 
Arbanase, Novogrke i Vlahe. Hahn, Albanesische Studien 145, 196. 

') L'Univers, Europe 10. vol. 239 sq. 

*) M^czjnski, Wloiciane . . 78, 79. 



Pravni običaji kod SloTena. 187 

načina ruskog života. On o tome kazuje ođ prilike ovako : Na drugi blagdan 
dahova u Ljetnom Sađu saberu se svikolici odrasli trgovački sinovi i 
kćeri na ogled. Djevojke se odjedu i obuku što ikad ljepše mogu, ali mnogo 
više nego na estetiku gledaju, aa najbogatiji ures na se stave; i uprav što 
se ogromne množine zlatnoga, srebrnoga i bisernoga uresa tiče, teško je što- 
god tomu slična igdje vidjeti. Djevojke stoje ili sjede poredjene a za njima 
njihove matere. Mladići pak sa svojijem očevima šetaju se ispred djevojaka 
zarumenjenijeh od stida, te kad su se siti nagledali prirodne i umjetne lje- 
pote i bogatstva^ te je svaki svoju zagledao, do osam dana biva prvi posebni 
sastanak. Ovaj je običaj pošljednijeh godina podobro oslabio i počeo se je 
gubiti sve više i više, ali ni do današnjega dana nije sa svijem izčeznuo ^). 
U. Ivanov-Želudkov tomu pridodaje, da su vazda snahe tu pritomne i da 
mladić netreba, nego joj nogom na nogu stati i ona odmah ide š njim na 
strana i kaže mu : ko je označena djevojka , koliko ima prćije itd. Ako on 
hoće, ona ga tu odmah i s njezinom materom spozna i dogovore se kad će 

biti CMOTpHHfcl. 

Velikoj važnosti, koju ima ženidba u opće kod Slovena, odgovara pot- 
puno množina sastanaka za preliminarne dogovore, isto kako i bogatstvo ob- 
reda, formula itd. , koji su u običaju na tijem sastancima. Premda se u svi- 
jah slovenskijeh plemena glavni vjeridbeni i svadbeni običaji na jednakoj ili 



^) Petersburg in Bilđern und Skizzen I. 76 — 78; Jemnann, Bilđer ans St. Pe- 
tersbarg 98. Slični tijem javnijem sastancima bivali sa u prošastom vijeka i a 
Ugarskijeh Rusina, Slovaka a i a Magjara: samo Sto ovdje nalikovaše više jav- 
nom trgu, nego što u Petrogradu , pa su se uprav i zvali , barem a Magjara, 
tijem imenom (le&ny-v484r). Za Rusine evo Sto u opće pripovijeda Božena Nšm- 
- Gova: Tak i djevojački trg bivao je dva put na godinu u krasnom brodu kod 
Vasilijanskog manastira, gdje su se djevojke i udovice sa svojijem rodjacima kao 
i mladići sa svojijem sakupljali. Mlade djevojke dolazile bi okićene vjencima i 
pantljikami, udovice po glavi povezane. Sakupljalo bi se po nekoliko tisuća ljudi. 
Kadgod je momak i u nnprijed znao koju će izabrati, a djevojka je znala ko 
će po nju doći, ali jih je mnogo bilo, koji bi se tu po prvi put vidjeli. Obično 
bi momak pristupio k djevojci, koja mu se dopadala, pa bi joj, pružajući joj 
ruku, sasvijem naprosto kazao: »Ako trebaš momka ajdmo u popa«*! — a kad 
bi mu djevojka dala ruku, on se je nagadjao sa njezinom familiom , Sto će za 
nju da uzmu, i kad bi se pogodili, otišli bi u manastir, gdje bi jih pop vjen- 
čao. Zatijem bi pili, jeli, igrali, pa tad i doma odlazili. 

Kadgod na tijem sajmovima bilo je i svadje ; ako djevojka nebi htjela momka 

— njezini rodjad, razumiju se, bili bi na njezinoj strani , a momak nebi htio, 
da je se odreče. Ali, bi li bio momak od bogate kuće, rodjad bi je sami pri- 
silili i proti volji, da otide zanj. Kadgod naprotiv momak i djevojka bijahu do- 
govoreni, a njihovi srodnici tomu protivni; tad bi obično momak djevojku oteo 

— a zatijem su prinuđjeni bili, da mu je dadu. Taj je običaj trajao, kaže 
Nčmcova, sve do g. 1720., jer su te godine bili zabranjeni ti sajmovi i od tada 
i u Rusina zavlada vjeridba i ženidba. (Mi bismo radije kazali, da je i a Ru- 
sina od vajkada bila i formalna vjeridba i ženidba, kao i u drugijeh Slovena, 
a da sa ti sajmovi bili iz početka ili kao neka opća priprava k vjeridbi ili kao 
osobiti modus, koji je može biti s vremenom prevagu dobio : isto kao Sto, pošto 
ovaj zabranjen bi, opet normalni način prevagu dobi.) 

Takovi su sajmovi bivali i u MarmaroSkoj stolici : u Satmarskoj stolici bivali 
su Mariji Mandaljeni, a u Biharskoj sakupljahu se Val a Si o Petrovu dne 
na tig sajam sve do početka našega vijeka. U Sabolčkoj stolici idući na o d p u- 



leS Dr. V. BogiSič. 

srodnoj misli osnivajU; ipak kako i na drugome mjestu već kazaemo, nalazi 
se ipnogo i provincijalizama koje radi sravnjivanja treba dakako ni^vesti. 

I samo se sobom razumije, da nam vjeridbene običaje treba napose od 
svadbenijeh opisati : ali i same vjeridbene radi bogatstva, i radi razlike nazi- 
vanja pojeđinijeh sastanaka, usilovani smo na dvoje razdijeliti. U prvomu 
ćemo dakle odsjeku priopćiti, tako rekavši formalnu stranu: to jest broj sa- 
sti^naka, nazvanje svakoga, koji]em redom slijedi jedan drugomu, gdje biva, 
ko su osobe što se sastaju, riječju : prvi odsjek ima biti kao okvir, u koji će 
doći slika opisana u drugom odsjeku. Mi znamo, da ćemo na taj način pri- 
lično i umnožiti govor, i ponavljanjem već napomenutijeh imena i stvari kađ- 
kad.i dosaditi čitatelju — ali smo se voljeli izložiti opasnosti, i dosadni biti, 
nego radi kratkoće nerazumljivi ili nejasni. Nepotpunost, koju će čitatelj i 
ovdje kao i u naprijed naći, mi smo već gore jedan put za svedj opravdali 
izlišno je dakle o tome već širiti govora. Sada pak na samo djelo: 

Štajerska. Ovdje se ljudi za vjeridbu najmanje dva puta sastaju a 
stoprv treći put, da jim se obeća djevojka. Najprije mladoženja pošalje po- 
srednika k djevojčinim roditeljem, koji, ako su skloni, ustanove dan, kad će 
da dodju pregledati mladoženjinu kuću i imanje; tek tada dopusti se mlado- 
ženji, da đodje na ugovore. *) 

Istra. Kod ovdješnjeh hrvatskijeh seljaka valja mladoženji triput Si- 
Ijati prijatelje, da zanj djevojku prose prije nego mu bude obećana. ^ 

Hrvatsko primorje. Osobito okolo Senja momak ide glavom k dje- 
vojačkom ocu (pošto se je uvjerio , da mu djevojka nije protivna), da prosi 
od njega kćer, ako i on privoli, tad dava obilještvo djevojci. Za tijem 
ustanove kad i gdje će biti prsten (svečano zaručenje. ^) 

Hrv. vojnička granica. Jović u opće kaže, da ovdje otac ili koji 
drugi kućanin ide da prosi djevojku, ali za odgovor ustanovi se rok i tad 
dodje i mladoženja da vidi djevojku. To se zove ići na ogled. Za tijem 
idu kupovati darove sa mladoženjom. Toprva iza toga bude jabuka (kako 
drugovdje zaručenje), i tad se ugovara kad će biti svadba.*) U Ličkoj 
krajmi, naiprije je prošnja a zatijem zaruka, gdje momak dava djevojci 
obilježje. *j 

Slavonij a. Kad je odlučilo momkovo srce, ide on Bjednijem ili s dvo- 
jicom svojijeh rodjaka na prosidbu. Kad što momak i neide, nego samo po- 
šalje svoje ljude tamo, da dadu novce djevojci. Prelazeći pak na pojedine 
predijele, opisatelj kazuje: u Djakovštini mati najprije govori s djevojkom 



8ty u M^ria Poč, bivali su uzgred tu i si^t^npi, ^4je sa se 9vadl>e ugova- 
rfile. Taj običaj morao je biti tad veoma raširen m^dji; JELii^inima^ Vlasima i 
Magjar^ipa, i cijena ^a djevojke bil^ j^ pp svoj prilici velit;^, jpr l^p^z S4k6cz7 
Ofuredjuje Satmarslfon^e vojničkom z^pofrje^ui^u, ^^ ^^do|»^pt^ay^ plfćfi^ za dje- 
yoj)(p ta^^o mno^o iiovaca, jer to dovodi )(uce xx^^ t^t^pŠ^vp« ^^go d^ u^edi, da 
sp 9^ nij^cfna dj^vpjku nesmije vi^e od 30 for. pl^^it^ \^ Q2^t^. Qd svega toga 
D^ostiij^ ^^T\f» pf^o uspomena. (Qbrazy . . a Qfji. če^jc. fn^^ga g, li^9. str. 
lOl-r-102. Šteta ito spi^ateljk^ nije navela ipov^, gdje j^. ovi;^ vge^t crpila.) 
^r^vni i iirpHi|l3 u Nestorovijeh Drevljana, ^djmj&f, Vj^tiča \ ^everana. (Lj^ 
t^pis X. izd. l^iklošićeva.) 

') ^eidl, Wanderungen. II. 70, 71 

'^ bi'e Illyr. Provinzen 157. 

') Srvatska Danica g. 1845, br. 12. 

*) j:thn. Gemalde . . 113 — 115. 

*) A. V. Rastavčid a Hrv. Danici 1845, br. 35 i slijed. 



PrHvni običaji kod Slovena. 1R9 

i kusa je: ako nađje^ da je voljna^ tad pošalje sutradan u veče oca i jo6 
koga đa je daruju. Ako li djevojka momka nezna, onda po prosiocima poruči 
da dodje na uglede, i onda će kazati hoće li ili neće. Osobito u Veli- 
koj^ Kaptolačkoj i Stražemanačkoj župi, kaže opisalac, da roditelji 
isprose djevojku iz trećega ili četvrtog sela, a mladijenci se i nepoznaju, dok 
na vjenčanje nedodju. Djevojka rijetko đa će odma prvu večer novce uzeti^ 
nego je valja dulje vremena moljakat i to nešto radi stida, a nešto da se 
razmisli i čuje mnijenje svojijeh rodjaka. Drugo veče poslije primljenih no- 
vaca ili prstena ide sam momak k djevojci, kojom se prilikom dogovori s nje- 
zinim roditeljima, kad će biti mala riječ, ili, kako u gradiškoj Regi- 
menti vele popit, i tamo ide namijenjeni svekar, svekrva i dva susjeda. U 
Brodskoj Regimenti isti dan na većer ide otac sa zaručnikom i budućijem 
starijem svatom k djevojci sa buklijom, da ustanove kad će bili velika 
riječ. Velika riječ u Velikoj zove se rukovna. Čim se u crkvi treći 
put mladijenci oglase i to bude u nedjelju pred onu srijedu, kad će biti vjen- 
čanje, drži se zapoj ili jabuka: u Velikoj kažu oručica. *) 

Srijem. Da se ugovori ženidba, ovdje se hoće još vise sastanaka, nego 
je po okolnijem predjelima obično. Prije svega otac zamoli kakva poznanca, 
da propita jesu li djevojci otvorena vrata, i ovaj predhodnik zove se 
sprovodadžija. Kad ovaj donese dobre glasove, tad ide otac momkov 
s istijem posrednikom, koji se sad zove navodadžija, k oeu djevojčinu, 
da je kako malo obilježi. Za tijem idu opet, ali sad ide i momak, đa vidi 
djevojku, i ako jim je po volji, da ugovore vjeru. Sad dolazi ugledanje 
kuće momkove. Na ugledanje ide obično otac, mati i brat djevojčin: ako 
ovijeh nema, tad ko je najbliži u svojti. Sad se tek dogovaraju, kad će dođi 
na proševinu, gdje se daruju. Najpošljednji kao zvanični sastanak pred 
svadbom, jest, kad idu u varoš da kupe ruho. ^) 

Bačka. Ovdje idu k djevojci najprije na prsten (kao drugovdje prosenje), 
zatijem na jabuku a po trećom na ugovor. ^) 

Mostar u Hercegovini. Prije svadbe nema nego samo vjeridba 
ili prosidba. Prije prosidbe iskuša mladoženja preko oca ili drugoga koga^ 
bili mu mogla biti djevojka na koju smjera, pak ako su povoljni glasovi, 
tad se ide na prosidbu. Na prosidbu (koja biva obično noću radi turskog 
straha) ne ide mladoženja, nego mu otac ili brat ili kogod drugi od rodbine. 
Kad bi se po nesreći tu pokazalo, izrijekom ili mučki, da ne dadu djevojke, 
tad idu opet u drugu, treću kuću, sve dokle isprose djevojku, jer sjutra kad 
bi se obaznalo, da su prosioci jalovi, bilo bi poruge do mile volje. Tako se 
kadkad dogodi, da se i siromaška djevojka i nehotice udade za bogata momka. 
Neki ugovaraju odmah pri prosidbi, a neki i poslije, kad će biti svadba, a 
neki opet vode djevojku te iste noći. *) 

Kninska krajina u Dalmaciji. Najprije ide momak sa jednijem 
od svoga roda k djevojačkoj kući, da je zagleda i ako jim se svikne, odmah 
je istu od roda njezina. Ako su rodjaci zadovoljni , pa i djevojka pristane, 
tad se dogovaraju, kad će biti formalna prošnja. Prošnja bude obično pet- 
naest dana poslije zagledačine, i tu se svečano sklopi ugovor. Na proš- 
nju, kadkad ide a kadkad i neide momak, nego sami njegovi. Obično deset 



*) Ilić, Narod. Slav. običaj 34—43; Čaplović, Slavonien ... I. 179. 

«) Srbski Ljetopis 1845. HI. 35—42. 

^ Vuk, Rječnik sub Kolači. 

^] Ato Marković u Srb. Dalm. Magazinu g. 1961. str. 97 — 99. 



190 Dr. V. BogiSić. 

dana po prošnji biva oblaza, t. j. mati momkova sa još jednom ženskom 
dolazi da pohodi djevojku. Na oblazi bude dogovor i darivanje. ') 

Eonavle. Momak sa očinijem dogovorom izabere jednog rječitog pri- 
jatelja, koga šalju u kuću djevojčinu, da je prosi, i taj se zove stari svat 
a to prošenje zove seovdje ugovaranje. Ža tijem dolazi prstenovanj e. 
Za prstenovanjem još nije djevojka sasvijem obilježena, nego tad odrede 
dan, kad će da idu u grad kupovati obilježje, koje, razumije se, vjerenik 
plaća. Netom je djevojka tako obilježena, drugi momci ne smiju vise oko 
nje obigravati (grof Pucić). 

Risan u Boci Kotorskoj. Prosidba se ovdje ne zove tako, nego 
kao i u Crnoj gori i u dubrovačkom kraju i malo ne svud po primorju : 
vjeridba ili vjera. Prosiocima se kaže, da dodju tek za osam dana po 
odgovor, za koje vrijeme posavjetuje se otac sa cijelom svojtom, a i kćer 
preko matere i sestre upita, je li joj milo. Na dan odredjeni za odgovor svr- 
Suje se svečano vjera. *) 

Crnagora. Pri vjerenju ugovara se, kad će biti svila (to je, što je 
drugovdje prstenovanje). Svila biva obično dvije tri nedjelje prije svadbe. 
Na svilu dodju trojica od mladoženjine strane, i ugovaraju kaa će biti svadba ; 
vjerenik ne ide na svilu. ^) 

Jadar u Srbiji. Najprije se ide na prosidbu, pa kad hoće da pr- 
stenuju djevojku i da ugovaraju, kad će je voditi, onda se kaže: otišli su 
na kolače. ^) 

Bugarska u opće. Ovdje se najprije šalje koji srodnik ili srodnica, 
koji se zovu svat i svatica, k djevojčinoj kući, da kuša, bi lije dali. 
Tomu posredniku roditelji djevojčini daju tek sjutri dan odgovor, ako je po- 
voljan odgovor, i je li svat našao sve u redu u djevojčinoj kući , biva do 
koji dan godež (pogadjanje), i to biva u djevojke doma. ^) 

Kukuš u Bugarskoj. Prošenje u roditelja djevojčinijeh, zove se 
MUJiH apMac'%. Poslije nekoliko mjeseca biva gozba u nevjeste, i to se zove 
seJiCHa KHTKa, jer momak zajedno s darovima nosi joj i zelenijeh kita. Dvije 
nedjelje prije svadbe biva ro.ieMT> apMac/L. Vjeridbeni formalni sastanci za- 
vršuju se gozbom, koja se zove py6a. Ova biva sedam dana pred svadbom. ^) 

Ugarski Rusini. Najprije ide baba da kuša, može li prosilac doći: 
pa tada ide starosta na oDzori. Za tijem bivaju svatank^ (ugovor).^) 

Laborski Rusini u Ugarskoj. I ovdje baba upućuje privatno 
posao; za tijem je prosidba, na koju ide otac sa svojim susjedom. Tu se 
ustanovljuje kad će biti nocMOTpcHH ^rjiaubi , na koje dolazi otac djevojčin, 
da pregleda kuću i baštinu zetova oca, i tad rokuju , kad će biti o6pyqeHie 
ili 3apy4HHb]. Na zaručenje ide otac i sin sa nekoliko muskijeh od rodbine i 
sa starostom, koji valja da je dobar govornik, jer je on duša te sveča- 
nosti, i valja da je dobro oboružan poznanjem bibličkijeh izrjeka i priča. 
Isto tako rječit i sposoban treba da bude i BbuaBUfl sa strane djevojčine. *) 

1) Sim. DobrijeTid u Srb. Dalm. Magazina g. 1861. str. 110 — 113. 

^ Vuk, Kovčežić . . 44 i slijed. 

') MedakoTić, Život.. 37 i slijed.; gledaj i L'Univers pittoresqae, Europe, vol. 39, 

par. 1. pag. 197 i 278. Za prosidba u susjednijeb Arbanasa, sravni Hahn, Alb. 

Studien 143. 
^) Vnk, Rječnik sub Kolači. 
*) Arkiv za povj. Jug. VIH, 247—262. 
*) Miladinovci. hiLxr. Hap. nscHH 517 — 518. 
'^) Bož, Nčmcova u Čas. česk. muzea g. 1859 str. 101. 
«) Kraljicki u HajrKOB. C6opHHKy g. 1865., 138 — 140, 



Pravni običaji kod Slovena. 191 

Polj^Suki i Vužani u Grodnanskoj guberniji. Kadjesvaha 
posao dobro uputila, tad idu na prošnju sva ti (ovi treba da su oženjeni) 
ili otac mladoženjin ide s jednijem svatom. Kad dodju tamo, premda su ro- 
ditelji sporazumljeni potpuno, a i kći nije proti tomu, ipak po običaju valja 
joj bježati i sakrivati se u susjeda, i kadgod prosiocima valja dva tri puta 
dolaziti, dokle najposlije jedna udata žena dovede djevojku na ugovor. Taj 
ugovor i ovdje se zove 3apyqHHbi ili sanoHHbi. *) 

Velikorusi u opće. Svaha, koje prije nego ikakav javni ili polu- 
javni sastanak bude, imaju prosiocima diplomatičkijem načinom prokrčiti put 
— ima jih dvije vrste: ili je starija ali vazda vještija ženska iz mladože- 
njine rodbine ili je svaha po zanatu, kojoj je uprav glavni posao, biti poBred- 
nicom ženidba u svojoj okolici. ^) Hoće li se služiti s vab om prve ili druge 
vrste, odlučuju srodnici zetovi isto kao i o osobi svahe. Prava svaha po za- 
natu znade ne samo svekolike familijarne podrobnosti s jedne i druge strane, 
nego ima kod sebe takodjer i spisak djevojčine prćije. Svahi po zanatu ne 
samo da plaćaju njezin trud, nego je darivaju i po svadbi o svakome veli- 
kom prazniku, o imeninam, pri krštenju itd. Ako se momak i djevojka ne- 
poznaju, svaha ugovara CMorpHHbi. Prve smotrine bivaju u crkvi ili na 
šetnji ili u kakva poznanca; druge u nevjeste doma, gdje zet pod kojijem 
mu drago izgovorom dodje, da bi se osvjedočio, je li djevojka za dobru do- 
maćicu odgojena. Tom prilikom niko do mlade ne razlijeva čaj , da bi po- 
kazala svoju vještinu — a kućani nastoje na svaki način, da opiju mlado- 
ženju, da bi iskusili, nije li pijanica. I rodjaci s jedne i s druge strane hoće, 
da spoznaju zeta i nevjestu. Sad dolazi CBaTOBCTBO, koje se šalje k djevojci, 
tek kad se o tome u zetovoj familiji o6aiEiM'B tojiocom'b vijećalo, i na koje 
idu ne veće svahe, nego muški svat i. Za svatovstvom dolazi croBop'L, 
koji biva ili istog dana ili koji dan poslije svatovstva. Na sgovoru utvr- 
djuje se formalno to, što je kao natuknuto bilo na svatovstvu, i ugovara se 
prćiji djevojčinoj. (Ivanov-Zeludkov). 

Donski kozaci. I ovdje je početak svemu svaha, za tijem je for- 
malna prošnja, a iza toga ugovor i pyKo6Hrbe, a po rukobiću biva obred, 
koji se zove no4yu]KH; najposlije u oči svadke 4'BBHqHHK'B. Taj je isti red i 
u predjelu Donskijeh Kozaka, u seljaka koji nijesu vojnici. ^) 

Ealužka gubernija. UMješcovskom ujezdu ili svaha ili mom- 
kova mati, idu da poravne put pobližemu ugovaranju. Zatijem dolazi ugovor, 
koji se zove .ia4bi. U oči svadbe biva KypHHK'b. *) D Malojaroslavačkom 
ujezdu, kad svaha svoj posao svrši, idu zetovi roditelji u djevojke na sanož, 
gdje biva svečani ugovor. *) U Ta ruskom ujezdu, kad je izabrana nevje- 
sta^ roditelji šalju samoga mladoženju, da pokuša, bi li djevojčini roditelji 
zadovoljni bili. Po tomu je javno cBaroBcrBo, na koje ide otac, mati i još ko 
od bližnijeh srodnika. Za tijem je nponoii, a istom u oči svadbe Be^epHHbi*). 
Kazanska gubernija. Iza svatovstva ide mladoženja, sa svojim 



*) MaiepiaJbi . . rpo4HeHCKaa ry6epHia I. 832, 833. 

^) Sravni Da Meril, Des formeB đu mariage 7 ; Weinhold, Die deutschen Frauen 

207. 8eq. 
^) MeTepia.X£>i . . 3eMJH BOUCKa AOHCKaro 425, 427 ; Rocb, Beise dnrch Rusa- 

land 105. 
*) MaTepiajtbi . . Kajiy>KCKaH ry6epHifl, 164, 165. 
*) Ibid. n. 173, 174. 
«) Ibid. II. 177, 178. 



192 Hr. V, BogiSić 

roditeljima k djevojSinijem; te se odmah dogovaraju o prćiji itd. Kad je to 
gotovo, bude svečano zaručenje. *) 

Petrozavodski i Povjenecki ujezdi u Oloneckoj guber- 
niji. Kad su već metnuli oko na djevojku, idu svati i svaha ćoAhmn^'h ili 
ucrfi.iBiMi no'fi340Mi>, po razmjerju zetova imanja, da prose djevojku, i to biva 
ob noć. Na svatovstvu uglavljuju dan, kad će biti npHKasBi ili 0TKa3i>i i to je 
obično dva tri dni po svatovstvu, ali po želji prosilaca, to može biti i 
taj isti dan. Bili taj ili drugi dan prikazi, ujedno š njima biva i pjKo- 
6MTie. Dva tri dni po rukobiću a negdje i isti dan biva nopyqcHie, i to je 
formalno zaručenje. Po zaručenju budu u nevjeste kadgod još dva tri Benep- 
flHKa,* od kojijeh se posljednji u srednjijem ruskijem gubernijama zove 4^1^^ 
HHK'B. Na te večernike dolaze srodnici sa obje strane. ^) 

Permska gubernija. Prosidba preko svata zove se CBaraHie. Ako 
zaprjeke nema, dolazi za tijem npocBaraHie, gdje je djevojka definitivno obe- 
ćana. 06pyqeHie (zaručenje) je tek u oči svadbe. ^ 

Bjelorusi u Vilenskoj guberniji. Opisatelj ne navodi nego 
ffamo prošnju, koju nazivlje sanoHHbi i za tijem odmah prelazi na svadbu. *) 

Prinjemanski Bjelorusi u Grodnenskoj guberniji. Sva- 
tovstvo, ako je srećno bilo, zove se sapj^HHM. U nekijem mjestima te za- 
ručine bivaju drugi dan zajedno sa aanoHHaMH: opet u drugijem po prvoj 
3anoB«4H (proglaSenje u crkvi. *) 

Krakovskft okolica. Sto u Rusa obično svaha, to ovdje swacb 
čini. Kad je to gotovo, ide mladoženja s ocem ili kakvijem drugijem rodja- 
kom k djevojci na 08wiadczyny. Tad dolaze zarf czyny, gdje bude 
blagoslov, ali se to može učiniti i istog dana, kad su i 08wiadczyny. ^j 

Slovačka u opće. Najprije mati šalje kakovu babu „oh nisko 
obzerat«« ili kako u okolici Brezna kažu »na dovedy«, gdje ona kuša, jesu 
li roditelji djevojčini zadovoljni, ali tek drugi dan dadu joj konačni odgovor. 
Sad se uglavljuje kad će biti pripovedy, na koje ide mladoženja s py- 
tačem starosvatom, kojega izabere obično u svojoj rodbini. Za tijem dolazi 
zaručenje. '') 

Češka i Morava. Kad je medju mladoženjom i djevojkom bila 
umluva, tad dolaze svečane namluvy u roditelja nevjestinijeh aoma; tu 
dolazi mladoženja s ocem ako mu je živ, sa kumom, sa dva svjedoka i s go- 
vornikom — a tako isto i nevjesta imade svoga kuma, dva svjedoka i go- 
vornika. ') 

Obje Lužice. Na prošnju ide momak sa oženjenijem prijateljem, koji 
se već prije postarao, da razvidi ieli momak po ćudi djevojčinijem roditeljima. 
Pratilac momKov zove se gornjofužički braška, družba, a donjolužički 
obrati', ražišel. Toga jim dananedavaju odgovora, ali ako se je nadati, 
a će odgovor povoljan biti, počme momak češće k djevojci dolaziti. Te po- 



I 



') Erđmann, Beitrage . . . L 59, 60. 

^) n-BCHH III. 348—388. Rybnikov. 

^) MarepiajiBi . . IlepMCKaff ry6epHiii II. 535. 

*) Ibid. BHJieHCKaa ry6epHia 624, 625. 

*) Ibid. rpo4BeHCKaa ry6epHiji I. 827, 828. 

*) M^czyD8ki , Wlo8cianie .. 81 — 83. Opisanje Forstera u odsjeku Pologne a 

Univers pittore8qae, Europe vol. 10. p. 239, 237, rekli bi smo, da nije toČoo. 
^) 6o2. N^meova, Čas. česk. muzea ; Pronaj, Skizzen . . pag. 4, 5 ; Richter, Waii- 

derungen . . 228, 229. 
^) Kulda, Svadba . . 9 i slijed. 



Pravni običaji kod Slovena. 183 

sjete zovu se gornjoluž. vuhlađ; a đolnjoluž. hugliedy, ugljedy, i 
traju 976, dok mu se ne dade presudni odgovor. Sastanak, na kome se dava 
taj odgqvor, zove se na 8}owo princ. Medju tijem i roditelji djevojčini 
sa keerom i nepozvati dodju, da obidju kuću i imanje mladoženjino. Za ti- 
jem je zaručenje, koje se u gornjoj Lužici zove slub a u donjoj zlub. Iza 
toga dolazi pi'ipowjedanje, donjoluž. zapowedanje. ^) 

;) Simbolični obredi, običaji i svečane formule na vjerid- 

benijem sastancima. 

Svaki znanstveno izobraženi pravnik zna, koliko je važno poznanje 
pravnoga simbolizma za objafinjenje historije razvitka parodnoga prava. Kako 
i vjeriđba ima svoju pravnu stranu, evo nas da ovdje u posebnome poglavlju 
nekoliko primjera navedemo, koji su spojeni s tijem ženidbenijem ugovorima. 
Premda bi i sami simbolični obredi, koji se čisto na mitologiju odnose i ko- 
jijeh je na vjeridbenijem sastancima osobito mnogo, podobro razjasnili one, 
koji imaju vi§e pravni značaj, ipak mi ne možemo te za sada potpuno u ob- 
zir uzeti — jer bi tad trebalo opisati cijele te sastanke do najmanjijeh sitnica — 
a to nikako nije naSa zadaća. Mi ćemo se dakle samo na one mitologičke, 
i to kao mimogred obazreti, za koje nam se bude činilo, da bi mogli više 
ili manje razjasniti taj ili onaj odnoSaj. 

lis&a zadaća nije ovdje ni razglabati ni odgovarati na pitanje : 4a li sim- 
bolični obredi, koji su kod vjeridbe i svadbe u opće, postaie radi siromaštva 
jezika, koji nema za svekolike odnošaje dovoljnijeh izraza, ili iz prirodnoga 
čovječeg nagona k simboličkom izrazu — isto tako mi nećemo mariti pa 
po tomu ni razabirati, dali neki simbolični obred zastupa stvar, ili osobu 
ili djelo; ili je u običaju radi same svečanosti (solemnitatis causa). I na 
njihovo značenje nećemo se osobito obzirati, ali (što nam se čini mnogo važ- 
nije), gdjegod nadjemo, da je neki simbolični obred samijem narodom ras- 
tumačen , budući to za nas do neke granice interpretatio autentica , svud 
ćemo to navesti. Isto ćemo tako navesti, gdje ga nadjemo, i osobno tumačenje 
pojedinog izvornog opisatelja , jer je njegovo mnijenje , manje ili više, ipak 
pod uplivom narodnoga mnijenja izrečeno. Mi ćemo samo, i to po naravi ovoga 
spisa, bilježiti facta naprosto kako smo i u koliko smo ih za neko mjesto ili 
kraj u izvorima naći mogli ne popunjajući konjekturalno ni u čem. 

I to malo stereotipnijeh izrjeka ili formula, što nam do ruka dodje, isto 
ćemo tako navesti ne upuštajući se ni u kakvu klasifikaciju. Sistematičko 
rasporedjenje i simbola i formula po njihovu unutmjem i zdvornjem značaju, 
isto kao i tumačenje njihovo, moći će se tek onda preduzeti, kad se više 
gradje sakupi. 

Istina je, da na ovijem sastancima bude obično uglavljeno i o prćiji i 
daru za djevojku i o drugijem odnošajima, koji se imetka tiču, i premda 
to sve ima i neki upliv na osobne odnošaje medju mužem i ženom, mi smo 
ipak radi višijeh uzroka odlučili, na ovom ih mjestu izostaviti, i malo niže u 
posebnom poglavlju o njima govoriti. 

Na vjeridbenijem sastancima kod svakog naroda medjusobni su darovi 
u užem smislu podobro u običaju — - ali mi možemo bez straha kazati , da 
se nigdje u takoj mjeri ne nalaze, kako u Slovena. Ovdje nema sastanka, 
ne samo medju vjerenicima nego ni medju njihovijem roditeljima, rodjacima 
ikućanima, da se nemisli šta će se darivati. Kako su u ovome poslu vje- 
renici najglavnije osobe, naravno je, da su oni i u tome prvi, jer oni naj- 

*) Haupt i Schmaler, Wenđ. Volkslieđer 228, 229. 
Književnik IIL 2. 14 



194 Dr. V. Bogišić. 

više darova i daju i primaju. I o ovijem darovima mi Ićemo samo onda pro- 
govbriti, kad nam se bude činilo, da imaju poveću važnost ili za simbolizam 
ili za pravni običaj u sebi. Ostale nije nam moguće nabrojiti sve kolike. To 
isto nek rečeno bude o jelu o piću i o igranju. — Predjimo sada na po- 
jedine primjere: 

Slovenija. U Štajerskoj na dan zaručbine po&to je sve ugovo- 
renO; preda mladoženja djevojci prsten i nekoliko talijera kao kaparu. To 
biva u večer o večeri pred svojtom, susjedstvom i roditeljima. ^) Okolo Ro- 
gatca ova se kapara zove ara. ^ U Pojku na zaručenju pred gostima zet i 
nevjesta legnu na prostrti pokrivač na tie , te jih svjedoci njime pokriju, ^i 
Malo zatijem oboje ustanu a zet uzme nevjestu za desnicu^ te je tri pat 
okolo sebe obrne. Zatijem po tri puta jedno drugomu napije i pri tom se 
rukuju^ a neki od gosti polijevaju im vinom ruke, a najposlije zet baci ne- 
vješti novaca u skut. *) 

Istra. Za ovdjefinje hrvatske seljake, kaže se, da prvi put prosiod i 
neulaze u kuću djevojčinu, nego s kućnijeh vrata kažu, rad šta dodjofie, « 
kućani jim odroče odgovor za osam dana. Nakon osam dana opet dodju. 
ali ni opet neulaze u kuću, da nebi obuće derali, a otac jim kaže, da 
se povrate do četrnaest dana. Ako im on medju tijem ništa protivna ne po- 
ruči, dodju i treći put, ali tad već ulaze uprav u kuću i sjedaju, da se go- 
ste. ^) Istarski Morlaci pri zaručenju daju prsten djevojci i tijem je zaručena, 
a dogadjai taj progla&uje se odmah pucanjem iz puiaka. I u Perojeza, koji 
su pravoslavne vjere, to biva skoro isto tako. •) 

Hrvatsko primorje. Okolo Senja kad se momak i djevojka dogo- 
vore, on joj na prvom sastanku dade jabuku (i u njoj zabodenijeh 5 — 10 
for.), a od tole idu oboje k roditeljima, da jim to jave, pa ako nijesu zado- 
voljni, ona mu vrati jabuku i novce natrag ; ako pak jesu, tad sami roditelji 
navijeste djevojci: nako bi ti odstupila od ovoga momka, morat ćeš platiti 
dvostruko obilještvo<« (dar momkov). Tom prilikom i ona njemu sto god 
daruje. Za tijem rukuju se mladijenci, a otac ili ko drugi polije im ruke 
vinom za bolju vjeru ni da je tvrdje zavezano. '^ Na zaručenju, koje se ovdje 
prsten zove, vjerenik osim prstena dava i još desetak for. Ali i za to ima 
svoj obred: Prsten i dar u novcu stave na kolač, a kolač na trpezu pa sve- 
kar ili koji drugi starac iz mladoženjine rodbine pita djevojku : »što je ovo«? 
Ona odgovori, da je „kolač i prsten«* , na što joj on odmah natakne prsten 
na prst, a ona ga u ruku poljubi ; kad se taj obred svrši, drži narod, da su 
vjerenici kao i u crkvi vjenčani, te da se ne mogu više rastaviti. Sada i 
gosti djevojku darivaju. '') Prije, nego je djevojka zaručena, ne nosi nikakva 
prstena, pa bila i najbogatija. Ali po zaručenju svaki svečani dan valja joj 
nositi najmanje po jedan od onijeh, što su joj darovani, drukčije bio bi kao 
znak, da misu razmetnuti vjeru. ^} 



^) Seidl, WanderuDgeu II. 71. 

«) Novice g. 1869. str. 20, 29. 

') Illyr. Provinzen. 153. 

^) U starijeh Nijemaca tijem se zaglavljivala ženidba. Grimm B. A. 440; Wein- 

hold 1. c. 268. 
^) lUjT. Provinzen 156. sravni i Selb i Tischbein, Memorie d*an viaggio pittorico 

nel lit. Auflt fasc. 7. fol. 4. 
^ Istrien 160, 162. 
') Hrv. Danica g. 1845., br. 12. 
^) Slarische Blatter 1865, Heft 10. 



Pravni običaji kod Slovena. 195 

Hrv. Tojnička granica u opće. Ako na ogledu, gdje dvoje 
mlađijek jedno drugo razgleda, jedno drugomu prigovora ne nadje, ugovara 
se dan, kad će da kupuju darove. Na jabuci promjenjuju se prsteni' i mla- 
doženja daruie djevojci jabuku (od toga i ime), a u jabuci bude zabodeno 
nekoliko sreomijeh ili zlatnijeh novaca, dakako po mogućnosti mladoženjin oj. 
Osim toga valja mu, da obdari i njezine roditelje i braću i sestre. Tijem je 
djevojka formalno zaručena. ^) 

Licka krajina. Na prošnji momak dajući djevojci obilježje, kaže 
joj od prilike: »Uzmi djevojko ovo obilježje, ako hoćeš dobre volje^; a kad 
roku pruži, da primi obilježje, on pridoda: nNamijenjeno , neznam je li su- 
đjeno, pazi, još ti jednom velim, da nijesi prisiljena, jer radi mladosti još 
nemožeš rasuditi na što rukom posežeš.«« Tad mladoženja natakne prsten re- 
dom nekoliko puta sebi i djevojci na prst, a medju tijem obje matere nešto 
potajno broje, ili mole, ili zaklinju, nezna se, jer ne će nijedna da kaže. 
Prsten vrijedio Sto vrijedio, valja da j6 u njemu crven kamen (za udovice 
modar). Izručivši jabuku odmah se pogode, da ako bi ona iznevjerila, da 
mora dvostruko obilježje povratiti, i aa ima čekati neudata, dokle se 
god sadašnji vjerenik ne oženi, i teško da će sveštenik proglasiti s oltara 
novu vjeru (ovdje se kaže ozvati), dok se pogodba ne ispuni. To isto biva 
kad bi i vjerenik iznevjerio. I ovdje se zaruka zove prsten. *) 

Slavonija. U Djakovštini na prosidbi, ako je djevojka od pro- 
saca novce primila, tad im domaćin spravi obilnu večeru, na kojoj se napija 
najprije udavači. Prosci, kad joj toče vino, bace nekoliko novčića u čašu — 
a ona, čim na zdravici zahvali, sve redom poljubi. Na malu riječ kad do- 
dju kućani mladoženjini, ovaj ih ljubi i dariva; ali i oni darova sobom do- 
nose, kao bukliju, pogaču itd. Od male riječi počevši, pa dok se ne vjenča 
djevojka, svakoga kogagod na putu sreta ljubi: muške u ruku, ženske u 
obraz. I na velikoj riječi opet po običaju jede se, pije, dariva i celiva. 
Napomenimo samo, da kad svekar nazdravi svojoj snasi, napije se, spusti 
cvanciku u čašu i dade joj da zahvali. Uoči zapoja, koji 1e kod djevojke, 
gazda kuće, odkle je momak, uzme bukliju, te ide da pozivlje domaćina 
(susjed, koji se pri gozbi brine gotovljenjem jela i trpezom) i svatove: u 
kojugod kuću dodje, moraju svi kućani iz buklije da piju, ali u kojoj se 
kući buklija isprazni, tu je valja i napuniti, što svaki gazda rado i učini. ') 

Srijem. Ako se nijesu mladijenci prije poznavali, to momak razgleda 
djevojku na prosidbi i otac nuka sina, da dobro razgleda, jer što sad uzme, 
bit će mu za života. Tad ako mu se dopane, momak izvadi dar u novcu i 
metae na trpezu. Ali ga djevojka odmah ne prihvata, nego još stoji na sred 
sobe, i sad će njen otac opet reći: »Eto sad, ako te volja, a ti uzmi dar; 
ja te ne natjerujem.^ Ona tad kao razmislivši se, uzme ili prezre dar, ali 
je ovo posljednje sasma rijetko. Ako ga uzme, tad ljubi svima ruku. Na 
ugledanju momkove kuće nema ništa osobita, samo što gazda obično ne 
govori istinu, kad ugledačima i ocu djevojčinu kazuje: »Evo gledajte slo- 
bodno: sve što vidite pred vama, to je Božje pak naše**; jer se obično tog 
dana posudi i u susjeda mnogo koješta, da se kuća čini bogatija. Na to ^će 
otac djevojčin pregledavši brzijem okom desno i lijevo od prilike reći: „Sta 
ćemo mnogo gledati? kad nijeste vi pomrli od gladi, neće ni ona, hajde da 
pijemo ratuju.«« Kad je svršeno pregledanje, tad se izljube i tijem je prija- 



') Jovid, Ethn. Gemalde 114, 115. 

') Hrv. Danica g. 1835. br. 35 i slijed, priobćio A. V. Rastavčić iz Žitnika. 

^) Ilić, Narodni Slav. običaji 37 — 45. 



196 Dr. V. Đogišie. 

teljstvo jofi bolje utvrdjeno. Na proeevini (to isto §to je drugo vdje pr- 
sten ili zar učenje) svećenik najprije pita dvoje mladijeh o slobodinoj 
volji; te jim na prosto blagosovi (ne pod potrabiljem) namjerenje njihovo. 
Oni sad jedno drugom dar daju: on nioj talijer ili dukat, a ona njemu peš- 
kir ili košulju. Sad momak ustane, pogubi sve starije u ruke , pa ide kući 
pješke ništa neokusivši, pa bilo daleko koliko mu drago. Ostali ostaju tu, pa 
se goste, pjevaju i darivaju. ') 

Mostar u Hercegovini. Prosci, kako već gore kazasmo, idu obnoć 

Srositi djevojku; njihov vodja zove se stari svat. U djevojčinoj kući znaju, 
a će prosioci doći, te kad ovi pred vrata dodju, ako nadju, da su svijeće 
podunute i da je u kući sve mirno, mogu bogme znati, dk nema ništa, pa 
idu na drugu stranu. U protivnom slučaju ulaze u kuću, odmah sjedaju za 
trpezu : ali istom trećom čašom prošao kaže što traži, i da je svečanije, digne 
se na noge, skine kapu, obrne se prema ikonama, prekrsti se, i tako prošeci 
djevojku izvadi cekin, prsten i jabuku pred oca djevojčina (tu ne bude ni 
mladoženje ni djevojke) s riječima : »Evo znak, ako hoćeš, da budemo prija* 
telji.*« Tad ustanu, isto tako i otac djevojčin skine kapu, pa se prekrsti i 
s desnom rukom prihvati jabuku, cekin i prsten i stavi pred ikone rekavši: 
fiDa bog da, da bude sretno,«« i opet sjedne. Tad prosioci izvade buklija, 
Sto su sobom donijeli, te dadu piti ocu rakije. Za tijem je gozba. Pri po- 
lasku pošalje djevojka nekoliko maramica vezenijeh, kao uzdaije starom 
svatu, a otac predajući mu ih rekne : »Primi brate aar za dar za znak, kako 
ja dajem svoju kćer N. za tvoga brata N.« *) 

Kninska okolica u Dalmaciji. Na zagledaćini daje 6e dje- 
vojci jabuka i u njoj novaca. Na prosidbi kad prosioci sjedu za trpezu, bra- 
tučed dovede iznenada djevojku pak zaviče: „Ro se prima sestre moje?« 
Tad jedan od prosilaca ustane i mjesto ženioca, koji i ako je tu, vrlo se sti- 
dan pokazuje, rekne: »Primam ja** ; onaj opet triput pita: „Primaš li do vo- 
lje i do nevolje?". »Primam", odgovori onaj do tri puta, »i do volje i do 
nevolje.«« Za tijem daruje izdavaču po ugovoru i uzme djevojku, š njom se 
poljubi i tri puta k istoku okrene, krsteći se i zazivljuć pomoć Božju i do- 
oru sreću. ^) 

Ostrvo Pag u Dalmaciji. Rohrer (koji je najviše iz Fortisa crpao) 
kaže, da ovdje, kad mladić dodje da prosi djevojku, da mu njezin otac naj- 

Srije izbroji svekolike zle navike i nevaljalstvo svoje kćere, a ovaj tad kao 
a je opomene, da to nevalja, dade joj laku zaušnicu. *) 

Risan, Pri prvoj prošnji nema ništa osobita. Drugi put, kad momkov 
otac po odgovor dodje, pred cijelijem skupom srodnika s jedne i s druge 
strane, opet svečano prosi djevojku ovijem od prilike riječima: »Evo braćo u 
ime Boga ištem kćer N. našega brata N. za moga sina N., i ako mu se mili dat 
nam je, evo obilježje kao zalog vjere pred vama, da primi dobrijem časom 
i dobrom srećom, aKo Bog da.«* Otac djevojački već se prije razgovorio sa 
svojima i sa kćerom, ali jih sad opet upita: »šta velite vi braćd moja?^ A 
oni mu odgovore : »mi velimo što i ti^ ; onda on reče: „dakle ja Je dajem i 
Bog dao u dobar čas,«« pa uzme prsten od oca momačkoga i dade ga ženi 
svojoj na ostavu do svadbe ; po tom piju rakije i tako je vjeridba svršena. 
Za tijem otac i djever idu k nevjesti, te je daruju novcem : i ona njima da- 



«) Srbski Ljetopis g. 1845. IH. 35—39. 

^ Ato Marković a Srb. Dalm. Magazinu g. 1861. str. 9 7 »99. 
^ Simo Đobi^eviiS, Srb. Dalm. Magazin 1861. str. 111, 112. 
*) Slav. Bewohner II. 96. 



Pravni običaji kod Sloveiia. 19« 

raje po nelto, osim toga daroju po nešto i svemu ženskinju u kaci. Drugi 
ili treći dan ide vjerenik k vierenici, običaj je, da se ona vasda od niega 
krije do vjenčanja; s toga poslije velike molbe dopusti mu se, da je vidi i 
došavgi k njoj, zagrli je i kao na silu poljubi, po tom joj u ruke utisne ce» 
kin^ a na prst natakne prsten. Ona se od toga svega brani, a gdjekoja jaka 
i pobjegne, a darovi im popadaju po zemlji. Vjerenik tom prilikom daruje 
sve kaćane, a punica i ženskinje opet dadu niemu Štogod uzdarja. Iza vje- 
renika ide njegova mati da posjeti snahu, ovdi je opet medjusobno darivanje. 
Na pohodu aade svekar svojoj snasi prsten. 

Na nedjelju dana pred svadbu izidju na pijacu otac vjerenikov i vje* 
reničin sa svijem prijateljima i ostalijem znatnijem ljudima od mjesta, i ov^e 
jih otac vjerenikov časti svekolike rakijom. On uzme u desnu ruku boca 
rakije, na kojoj je jabuka, a u jabuci dukat, pa stane ovako govoriti : „Evo 
s dobrijem časom isprosio sam kćer N. brata našega N. za svog sina N.^ i 
prizvao sam vas, da pijemo po čašicu rakije, da rečete i vi, da jim Bog da 
dobar čas i dobru sreću, (pa pruživši bocu ocu vjereničinu), orijatelju moj, 
sretni da ti je čas.c Otac vjereničin primivši je, skine s nje jabuku s cekinom, 
a bocu da najstarijemu njihovu poglavaru ili popu , koji uzevši je , napija i 
čestita sa svijem ostalijem. Taj isti dan vjerenik pošalje bocu rakije u taz- 
binu, da se i oni provesele kao i ovi na pijaci. Onaj cekin, koji vjereničin 
otac uzme s boce u jabuci, ne daje vjerenici, nego ga uzme upravo sebi (u 
kaca); za to se obično kaže nprođade kćer za cekin.«* U Risnu se Škrinj a 
(kovčeg) djevojčina nekoliko dana prije svadbe nosi k mladoženjinoj kući; 
ali kad djever zapovijedi, da je nose, brat djevojčin sjede na škrinju i neda 
je 8 mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer ili najmanje forintu. ^) 
Crnagccra. Prosci nose sobom na prosidbu bocu rakije ili vina, te 
kazavši za što su došli, nude oca da pije : ako uzme, te se napije, dobar je 
znak, bit će djevojka! ako ne, zaludu im muka. Drugi znak, da je otac pri- 
volio, jest, ako spravi proscima ručak. Treći je znak privoljenja, motanje iz 
pušaka kad prosci odlaze ; ali se tijem samo kao navješćuje bližici prošenje 
i obećanje. Ža biljeg, da je obećana djevojka, daju prosci zlatni ili srebrni 
novac, ili prsten ocu djevojčinu. Ako je pak ugovoreno, da djevojka dulje 
čeka, onda joj dadu i kapicu. Na svilu vjerenik osim darova šalje dvije 
boce rakije, jednu u djevojačku kuću, a drugu u selo, gdje je svojta djevo- 
jačka. Za tijem se skupi sve bratstvo .pred crkvom, te se daje svakojem do- 
maćinu, da pije od one boce rakije. Ovim potvrde svi bratstvenici svoju 
dobru volju, kako pristaju, da se djevojka uđade u onu kuću, gdje je obe- 
ćana. Iza svile ako jedno drugomu zabavi, te hoće, da ga ostavi , onda se 
pozivlju na megdan. ^ 

Bugarska u opće. I prije nego svat ili svatica (ili kako u ne- 
kijem predjelima govore dvornik) otide kušati volju djevojčinijeh roditelja, 
bi li skloni dati kćer, momak se s đjevoikom i prije razgovorio, i obojica 
medjusobnijem pitanjem: ušće li me zjeniS ili me Ižiš^ jedno drugome riječ 
zađade. Na mjenežu rodiaci momkovi predadu djevojci od njegove strane 

fer njega tu nije) zlatan ili srebrn prsten ili srebrne gr i v ne (narukvice), 
đjevoj^ni roditelji daruju momku prsten. Ta oba prstena mati djevojčina 
azme pa promijeni na krst. Sa mjenežom drži se, kao da je utvrdjena vje* 
riđba i počnu već roditeljima čestitati: noestita nevjesta, ceotit zet^ Djevojka 
pak pošalje momku kitu i zlato (n. p. dukat) za znak ljubavi. Na gode ž u, 



') Vak, Kovčešić 44—51. 

*) Medaković, Život . . 88—40; Vuk, Motatenegro . . 78. 



198 Dr. V. Bogišid 

gdje se ugovor čini o troškovima svadbe i o prćiji, nema niSta osobita. Lsa 
gođeža sestra momkova donese godenici (sad se djevojka ovako sove) 
obilježe od momka, a to bade nekoliko dukata na nizalici, od toga čaBa go- 
de ni c a ne smije bez svoje zaove ići ni na kakvu zabavu. ^) 

Kukuš u Bugarskoj. Na malom Armasu mijenjaju se znaci. Da 
su prosci isprosili djevojku, pozna se po tomu, ako vraćajući se nose preko 
ramena po komad odjeće, što im je djevojka darovala. Sutri dan kao za 
utvrdjenje vjeridbe šalje zet okolo tridesetero male djece, koju stara žena 

Erati, i dvoje od te djece nose djevojci voća, kitu cvijeća i koji komad har 
jine. I nevjesta po istijem šalje momku štogod na dar. Na velikom Armasu 
aijele se darovi kao i na malom, samo što je ovdje viša svečanost: pri svrsi 

Š;ozbe zet služi vinom svekolike goste i ljubi im ruke, iza njega isto to i 
jevojka čini. *) 

Malorusi. O svatovstvu po što su roditelji nevjestini, a i ona sama 
izjavila, da pristaju, uzme ne^nesta ubruse (pymHHKH), koje je od prije spra- 
vila, pa jib privezuje preko pleća CTapocTaMi, a zetu vezuje ubruščić na de- 
snoj ruci više lakta. Taj se obred zove, davati pyuiHMKH ili 3hhkr, i pofito je 
to svršeno, drži se kao sramota, ko bi udario od riječi nazad, pa bio vjere- 
nik ili vjerenica. ^) 

Ugarski Rusini. Kad je starosta na obzori došao, tu djevojke 
nema, nego se on sa roditeljima dogovara. Elad je to gotovo, tad dolazi dje- 
vojka i donosi starostu čašu vode i ovaj joj tom prilikom dava nekoliko 
zagonetnijeh pitanja, da razdriješi — i ako jih pametno razdriješi, tad je 
priznata, da je dostojna udadbe. Obično je taj ispit tako lasan, da bi najlađje 
čeljade moglo odgovoriti. U večer kad imaju biti svatanky, zet dodie sa 
starostom a neviesta je sakrivena. Mati kad položi na trpezu somun h^eba, 
ide da dovede nevjestu, da bi je prikazala zetu, premda se oni obično i od 
prije poznaju. Sad momak i djevojka kroz hljeb pružaju jedno drugomu ruke, 
rukujući se i promjenjujući ubrusce za znak zaručen ja. Tada ih roditelji 
blagosivlju pa počne gozba. Dva tri dni poslije zet šalje nevjesti dare i ve- 
liki kolač, a tako i ona njemu. U oči svadbe drugarice nevjestine viju vijence 
i šiju crveno-bijelu zastavu nakićenu cvijećem i pantljikama. Na vrhu koplja 
biva kita i u njoj zvonce, da bi mogao stjegonoša znake davati svatovima.^) 
Laborski Rusini. Na dogovoru medju materom nevjestinom i izasla- 
nom babom nema ništa znamenita. Na prosidbi, odmah pošto se npocoTapH 
približe djevojčinoj kući, ona uteče i sakrije se u susiede. Kad je počeo raz- 
govor, nadju je i dovedu je, isto tako i susjed ide, da dovede zeta, ali za 
danas ne čine drugo, nego se zajedno napiju vodke pošto joj nazdravi: ,Ma- 
pbo 4aH Bo^Ke 340p<>Bbd,» a ona odgovori »ahh Bohcc*«. Ni na dan gledanja, 
yrjiHHbi, nema ništa osobita ; primjetiti je samo, da otac djevojčin obično sve 
tanko po tanko pregleda. Na o6pjqeHiK) kad je dospjelo pitanje BBuaBUbi, koje 
upravlja ciapocTH, za što je došao, a ovaj mu odgovorio, govorom prepunijem 
biblićkijeh izrjeka, tad pita starosta svečano djevojku: MapbKo uh Muemb Tbi- 
AHKy (volju) Ha Toro HBaHa? i kad ona odgovori, da ima, zapovjedi im, da 
se uhvate za ruke, da zamijene ubrusce i da se obrnu tri puta u nakrst i 
oni to učine. Opet biva biblički govor, i zatijem momak na zapovijest staro- 



^) Arkiv za Povjest. Jagosl. VIII. str. 247—251, i Odšakov. 

^) Miladino^d. Hap. 6ajir. nscHH. 517, 518. 

^) dTHorpa«. c6opHaKi>. IIporpaMMa 16. Za vjeridbene obrede Malorasa a pro- 

Sastom vijeku, aravoi Ralačova Archiv HI. odsjek 6. str. 79, 80. 
^) BošeĐa N^mcova u Čas. česk. maaenma g. 1859., str. 101. 



PraTDi običaji kod Slovena. 199 

stinti stavlja kapu na trpezu, a djevojka mu zatakne kitu za kapu ; tad kaže 
starosta djevojci: „stavi mu kapu na glavu^; ona poslufia, ali je momak do 
tri puta skida; a ona isto toliko puta opet stavlja ; tad starosta djevoiku opo- 
mene, da je to učinjeno, da bi znala, da je muž glava ženi. Za tijem sta- 
rosta naredjuje momku, da kaže: »ito ljudi prose prosim i ja.«« A kad to 
reče, opet aodje sa djevojkom nasred sobe, S njom se rukuje, promjenjuje 
ubrusce i tri puta se obrću, u zetovu ubruscu bude srebrn novac, a u nevje- 
stinu sitni novci i orasi. Mati, ili ako nje nema, druga ženska iz rodbine, 
odrijeSi sebi ogmač, pa ga prostre na tle, a zaručnici stupe nanj, tri put se 
obmu i uhvate se za ruke. U to starosta izlijeva vodu iz su((a obo)ici na 
glavu i nešto potajno mrmlja. KaA je to gotovo, mati uzme offmač, pak kako 
a šali osine njime obojicu, tad se donosi 040Maai'B (magi. alđomas: upotreb- 
Ijuje se i u Vlaškoj) t. j. vodku, koja se pije, kad se sklopi koji mu drago 
ugovor. Velikorusi to zovu Moropbmb ili jihtkh. ^) 

Poltavska Oubernija. 1 ovdje onaj, koji ide prosit djevojku, zove 
se CTupocTa; znak, da im djevojka nemože biti, jest, kad stave pred prosce 
tikvu ili kad ih varenom tikvom časte. Naprotiv kad privoljuju i djevojka 
i roditelji, tad daju starostama po ubrusac *) 

Velikorusi u opće. Svati uputivši se u svatovstvo uzmu sobom 
piva i jediva, i pomolivši se Bogu idu k HapeqeHH0H neviesti, ali stranputi- 
com da ne bi susreli popa ili vješticu, jer bi se to držalo za nesreću. Xad 
uljega u kuću djevojčinu, kažu da su došli, da trguju, ali ne kažu odmah o 
čemu. Najposlije najstariji izmedju svata, kojijeh je do dva do četiri ali š njima 
mladoženje nema, izriče formulu: y enc^ Tosapi 7 nac Kjrnem. *) Pk^đa 
se ta izrjeka nigda ne upotrebljava, nego samo kad traže djevojku, kućani 
čine se, kao da ne razumiju ; i tad se svat još jasnije izrazi, da su oni po- 
slani, da govore i da se bave mirnijem poslom, pa opet pridoda stereotipnu 
izrjeku: qecTHHM'i> nHpKOMi Aa 3a CBa4e6Ky. Ako je otac nevjestin zadovoljan 
biva savjetovanje, te ako je to izašlo povoljno, Bbifor^ no pvKaMi, t j. svaki 
zavije ruku krajem svoje haljine, pa se tako obavitijem rukama rukuju obje 
strane, a jedan udari svojom rukom odozgor, pak tad piju Mornpbiqi> ^) (.ihtkHi 
BcnpbicKH), koji je u običaju pri svakom ugovoru. 

Na croBopj (noMojBKa=3apy4eHie) nema ništa osobita; napomenimo samo 
to, da kad buduća nevjesta časti vinom goste, da joj oni darivaju novac, a 
u to djevojke pjevaju, huleći ženidbu, i plaču, a to čini i noMOjiBJieHHafl (ne- 
vjesta). 

1 pri svatovstvu i pri ugovoru zet i nevjesta kako glavne osobe 
siede na častnom mjestu t. j. bi nepeAHCM'b yrjiy, goje obično sjedi domaćin 
ili kakav otmjeni gost ^) Treba napomenuti, da i prije ikakve prosidbe, ako 
Bu se momak i djevojka gdjegod sastali, i ona njemu i najmanju stvar po- 



') Kraljicki a HayKOBOM'b c6(>pHHKS g. 1865. etr. 139 — 147. 

^ Bant^S-Kamenski, HcTopia MajiOH Poccifi III. IIpHMS^aHfl 77. 

^ Sravni i Puškinovu narodnu pripovijedku }KeHHX'b u izdanju njegOTijeh djela 
g. 1869—61. Tom. 2. etr. 348. 

*) MoropHm> kao snak zak^učenog ugovora veoma je Btar i kod Malomsa, bu- 
dući da u jednom kupovnom pismu od 1359 im^n i ove riječi: «& BBTk 110- 
foptn\ 0Y KuBNiiKoro o^ a^us ^a noob r^oneH.«« Vidi C6opHHK-b HajKosbi 
1855, str. 186 ili u Maciejow8koga. Historgi slavenskog prava, 3. izd. Tom. 
VI. str. 148. 

^) 2a vjeridbene običige prijainijeh vijekova, koji se skoro nijesu nimalo promije- 
nili, sravni Žerebcova Essai ... I. 405, 406. 



eOO Br, V. Bogiiić. 

klonila, drži se, da je ona tijem isjavilai da će biti njegova (Ivanov-Že- 
Indkov). 

Đonski Kozaci. Ovdje je svatovstvo dvostruko. Najprije ide zetov 
svat k roditeljem djevojčinim, pa ako ovi privole i oni izberu i sa svoje 
strane svata, koji se dogovara sa zetovijem svatom o ruhu i o svijem dru- 
gijem stvarima. Kad je to gotovo, ide zet sa svatom k djevojčinom ocu, i 
za znak obostranog privoljenja BOsi sobom h 1 j e b a-s o I i. 

Na pyKo6HTtio najznamenitije je, što zet i nevjesta pred srodnicima obje 
sti'ane dodju nasred sobe, pa se rukuju, za tijem ih roditelji blagoslove, i 
najprije nevjesta služi vinom zetovu svojtu, a pak zet isto tako rodbinu ne- 
vjestinu, a na poslijedku se mladijenci medju se darivaju. no4yiiiKH bivaju ne- 
koliko dana poslije u večer u nevjeste doma, gdje svakolika svojta dolazi, 
da pogleda npH4aHoe. Najprije zet i nevjesta sjedaju na no4ymKH=ja8t]ike, 
te piju vino i cjelivaju se, za njima svi mladići, koji se tu nalaze, uzmu sebi 
Bfljmiliju djevojku , pa porodom i oni sjedaju i Ijuoe se izvinjujući se rije- 
čima, nBHHO ropKO, H:>40 n04CJaCTHTl>.^ ') 

Koch nam opisuje zaručenje jednog bogatog donskog kozaka. On od 
prilike to ovako opisuje. Na pyKo6HTK) mati najprije privede nevjestu k za- 
ručniku i to Ik njegove lijeve strane. Otac tada stupi preda njih, uzme kćeri 
desnu ruku, pak ie stavi u momkovu desnicu, izričući na vas glas: «kćerce 
evo tvoga vjerenikat", a njemu ,)Sinko, evo tebi vjerenice.^ Tad nevjesta sama 
služi goste vinom. Pri svrsi pak predade zaručnik svojoj sudjenici nekoliko 
komada novaca, a ona njemu za uzdarje komad vezenoga platna, što je sama 
izradila. Na rukobitju bude cijelo selo pozvano. Zaručnicu darivaju svi srod- 
nici i prijatelji prstenima, svilenim ubrusoima itd. ^) 

Malojeroslavecki ujezd u Kalužkoj guberniji. Ni na sva- 
tovstvu ni na zapoju nemamo ništa osobita, (fa opazimo. Nedjelju prije 
svadbe, ako su nevjesti roditelji živi, ako ne, dvije, počne BbiTb (==zavijevanje 
=žalost, što joj do mala treba djevovanje ostaviti). Za to vrijeme svako ju- 
tro i večer sjeda obećana djevojka za trpezu, pa pla;če i nariče, a drugarice 
njezine netom joj glas začuju, trče joj na pomoć, te je redom grleći i one 
plaču i nariču cijele te nedjelje; njezine drugarice žive u nevjestinoj kući i 
pomažu joj krojiti i siti ruho; posljednje dane pred svadbu djevojloi da bi 
izvan kuće pokazala svoju žalos^ nosi tamni kaftan i na glavi bijel ubrusac.') 

Taruški ujezd u Kalužkoj guberniji. Već na svatovstvu se 
ugovara o kjo4ks i o vinu i ustanovljuje se dan propoja i svadbe. Na 
propojki osim gozbe bivaju medjusobni' darovi. Za trpezom zetova rodbina 
ima prvo miesto ; na večernicu dolazi zetova rodbina i ne viestine drugarice ; 
ove posljednje iza gozbe i kupanja idu s nevjestom u posebnu sobu, te joj 
pomogu plakati i naricati. Te noći one š i\jome i noćaju. ^) 

Nižegorodska gubernija. Svatovstvo i zaručenje i sve ostalo ide 
istijem redom kao i kod ostalijen Velikorusa. Napomenimo samo nešto o 
obredima. Formula y eaci, roBapi y Hacx Kyneu'i> i ovdje je obična. Znak je 
da djevojčini roditelji privoljuju, ako dadu sva hi piti medovine : osim toga 
ubrus, kmi ona nosi sobom u mladoženje doma kao biljeg, da je djevojka is- 
prošena. Na zaručenju biva i svećenik, koji blagosivlja zeta i nevjestu i on 
im natiče po prsten, koji je zet sobom donio; iza blagoslova se poljube. Tek 
od toga dana zet počne dolaziti djevojci u pohode, idi mora vazda koji da- 

^) MaTepiajn>i . . . aeMJH bomcks 4bHCRaro. 425 — 426. 
^ Reise đurch Rasslaod 104. 

^) Maieplajbi . . . Kaj!y>KCKaff ry6epHiH II. 178 — 174. 
*) Ibid. II. 177, 178. 



Pravni običaji kod 91oyena. 201 

rftk sobom đonjjeti, i to ne samo vjerenici; nego i drugim <Ueyojkama, kojo 
obiĆDo pomagaJH nevjesti siti i spravljati ruho. Kad nebi ' đonio il bi domo 
malo; taid mu prigovaraju u pjesmama, koje svejednako pjevaju. To biva naj- 
više večerom, a sa tu pomoć djevojka ništa neplada svojim drugaricam (M. 
F. Rajevski). 

Pošehonjski ujezd Jaroslavske gubernije. Na rukobitju 
8vaty koji je sa strane zeta i nevjeste, uaevii n&e zeta i nevjeste i provla- 
čeci im triput nHpori> kroz ruke, prelomi ga po pola, te jednu polovicu 
dade zetovu, a dn:^a nevjestinu ocu, i to znači, da je ugovor sklopljen t 
sad pak počimlju darovi s jedne i s druge strane. ^) 

Kaza ns ka gubelrnija. Zaručenje je ili u djevojke doma ili u crkvi. 
Svećenik daje pred svjedocima svijeću najprije Tjereniku i vjerenici, pak tad 
preko molitve dade im i okađjene prstene a zavr6nje l^lagoslovom , za tijem 
zet se i nevjesta medjusobno darivaju. ^) 

Permskagubernija. Na svatovstvu nema nifita osobita. Na apo- 
BaraHio najprije se saberu zetovi rodjaci u njega doma: tu se on najsmjer- 
nije klanja svojijem roditeljem i ifite u niih blagoslov. Od tolen, kad se po- 
mole Bogu, idu k nevjesti. Kad tamo dodju, u£ižu svijeću pred ikonom i mole 
se Bogu, pa kad se i nevjesta pokloni svom« ocu i materi, otac ie privede 
k zetu. Užinu, premda otac nevjestin daje, zet donosi sobom vina i časti 
rodjake novjestine. N^a poSljetku nevjesta daruje zeta i rodjake mu, i oni 
nevjesta. Pred svadbom ide nevjesta sa svojijem drugarioama, da posjeti svoje 
rodjake i poznanoe, i gdjegod dodju, goste jih. Za trpezom nevjesta i druga- 
rica joj plačljivim glasom pjevaju osobite pjesme, kojijem nevjesta zahvaljuje 
rodjacima za hljeb-so, za pripravljenu joj gozbu: i oplakuje svoju djevo- 
jačku krasotu. Taj običaj ipak ne vlada u cijeloj guberniji, dapače ima kra- 
jeva (kao n. p. sjeverni kraj SoHkarmskoga ujezda) gdje iza prosvatanja, pa 
sve do svadbe nevjesta nigdje iz kuće nesmije izaći. ') 

Petrozavodski i rovjenecki ujezd u Olonackoj guber- 
niji. Svaha ili svati idu obnoć na pro6nju i to stranputicom, da nebi koga 
susreli, jer bi tad u posao nesreća udarila. Kad dodju, otvara im se, sjedaju 
za sto, časte jih čajem, kafom, h^bom-solju t. j. pirogama i priganicama. 
Na fliM!K(i3y ili oTKU3y, pa bilo to odmah na svatovstvu ili Rog drugog 
nrsčenog datia, formula kojom roditelji odbijaju predlog jest : Ha TiJi's6i> hq 
cojb MHJiocTfi npocHMi (t j. k»d hoćete) a Ha t<i 4'fi^o <t. j. ženidbu) rh no^ 
mTol Ako li je pak povi^ljan posao, upale svijeću pred ikonom i mole se pA 
biva p7«c<t6Brre. To sastoji u tome, da svati, kako već i gore kazasmo, ow- 
vivii ruke krilom od kaflama sa svijem se kućanima rukuju. Poslije rukobića 
mračnica naučena materom pripijevajući moli roditelje, da unište ugovor, 
koji je rukobtćem stisnut. Pred ivc»pyqeHie ide vjerenica sa deset ili dvatđeset 
djevojaka od kuće do kuće svojih srodnika, da se S njima oprafita pjevajući 
tomu zgodne pjesme. 

Na dan poruče a ja, kad su neki pratioci zetovi do&li, i prije lua- 
KcUboiHue odkupili nevjestu, dodie i zet s ostalijem svatovima k nevjestifioj 
kući, tu sjedaju za trpezom, .goje se svakomu gostu đava komadić kruha; 
tad dovedu i nevjestu za trpezu pokrftu velom, koju ixk iza velike molbe 
otkriju, i sad biva svečano pitanje, vole li se mladijenci. Najprije pitaju zeta, 
je li mu mila nevjesta i on samo mucanjem 4aie znak da jest, ali za to pra- 
tioci njegovi zaviču gromovito: Jiioću, Jiioća! Tad i zetovi pratioci hoće da 

') StHorpa*. c6opHHKi. IlporpaiviMa 14, 15. 

^ Erđmann, Beiti%e I. 59, 60. 

') MnieplajLi . . . nepMCKa« ry6ep«iH II. 686—686. 



Đr. V. Bogiiić. 

pitaju^ ie li nerasti njihov mladoženja po volji, a ona potvrđjnje, opet Snieći 
ali poklanjajući se. Njezine pratilice pak neće, da ostanu dužne mu&karcima, 
nego i one zaviču: »Jiiodi, jiiod'B!«« Za tijem ustane zet, pa dodaje preko tr- 
peze nevjesti pehar, a na njemu dvije čaie vina, ali prije, nego joj ga pređa, 
ostegne ga i prevari je četiri, pet puta: nevjesta tad najprije služi vino svo- 
jim srodnikom, tad pratiocima zetovijem, predpoSljednjom fiaSom zeta, a po- 
sljednju sama ispije. Ali prije, nego njih dvoje svoje čaie ispiju, valja im se 
čašama tucati, i zet vazda gleda, da prolije vina iz svoje ča^e n nevjeetinu, 
i ako mu to za rukom podje, njegovi ra hvale i uskliknju : Au-4a Mojio4eirB ! 
— 3¥L3Ljn> Kaicb 34'BJiaTb! Au-4a XBaTi>! Učini li to naprotiv nevjesta, usklikuju 
mezini: nHama BSflja (t. j. esajia Bepx'i>=preobladala.) Bon» xBaT'B-4SBKa!'' 
nremda opisatelj o značenju toga obreda ništa ne govori, mislimo da se tijem 
otimlju, ko će imat više upliva u upravi domaćeg života. Sad se oprsataja 
i svwoi srodnici valja plakati i opominjati nevjestu , kako joj od sada živ- 
Ijeti vana »Ha qyxcou CTopoHjmKS.«« Sad opet nevjesta služi vinom sve kolike 

£ste i kako koga posluži, on je dariva novcem — pa i opet najposlije zeta 
va piti. Bitnost toga obreda jest, da zet uzamSi čašu, podnese je k ustima 
i stiska ruku nevjestinu. Ali samo krajnjijem pregibom svojijeh prsta zakvafi 
pregib njezinijeh. Na nekijem mjestima, to se zove no4apHTb b% ohctl. Tad 
joj zet daje u kutiji darove a njezini srodnici je darivaju, a nevjesta dariva 
zetove pratioce. Tijem je gotov obred poručenja. 

Na posljednjem večer niku ili već na poručenju skidaju s nevje- 
ste BOJK) t. j. pantljike (znak slobode djevičanske), koju inače svekolike dje- 
vojke nose. Pri tom skidanju nevjesta se žalosnom pjesmom oprašta od toga 
znaka. U Miškovskoj Volosti taj je oproštaj još bolje simbolizovan. Nevjesta 
trakovima po glavi i po rukama izvezana ide da provodi slobodu, koju 
predstavljaju četiri para djevojaka, Sto pred njom idu : za njom pak idu dvije 
djevojke, koje predstavljaju robstvo ili ženidbeni život. ') 

Bjelorusi. Da je ugovor svrše^ i utvrdjen, što biva o drugomu sva- 
tovstvu, ili o prvijem zapojinama, evo znaka. Svati (otac zetov i drugovi 
mu) donose sobom u nevjestinu kuću bocu rakije, iz koje piju svi kućani i 
svu je popiju — tad domaćica ili mati nevjestina veže praznu bocu sa uaki* 
jem vunenijem pašom, kakav muškarci nose. U Bjeloruskijeh Katolika ugo- 
vor je zaglavljen 3apyqHHaMH t. j. toga časa, kad zet primi od nevjeste preko 
njezine matere ubrusac i pojas, i kad on u zamjenu stavi na tarjelić za ne- 
vjestu novaca; od toga časa drži se zet i nevjesta, kao da su i vjenčani sa 
samom razlikom, što do vjenčanja ostaje nevjesta kod matere. Od toga doba 
zovu jih već, kao da su i vjenčani, njega „mladijem** a nju „mladom''. Toga 
dana t. j. na zaručinama oni ne ostaju dugo na gozbi, nego se sami svedu u 
ložnicu i sutra sami i ustaju. Od dana zaručina do vjenčanja zet nastoji, da 
svaku noć, ili barem što češće može, dodje da kod nevjeste prenoći; ali ih 
oboje mati opominje na ćudorednu dužnost. ^ 

Bjelorusi i Krivici u Vilenskoj guberniji. Svat i svaha 
kad idu da prose djevojku, nose sa sobom sud vina i veliki somun hljeba, 
te nude domaće i nijedan ne će ponudu odbiti. Ako je djevojčin otac na- 
mjeran dati kćer, on siplje u bocu u kojoj je bilo vino, raži, ako ne, tad je 
napuni opet vinom, i tad prosioci omuljem vraćaju se natrag. ^ Ali ako je 
u boci raž, eto ti nevjeste sa svojim drugom u kuću, a svat pozdravivši je, 

^) RjbnikoT. n«CHH m. 848, 349, 357, 364, 365, 388, 390. 

^ dTHorpa«. c6opHHKi. IIporpaMMa 16. 

') SrsTni Đu Meril, Đea Formes da Msrisge 7*^8. 



Pravili običi^i kod Slavena. 208 

stiska joj desnicU; stavlja pređa nju piroga, sira i nekoliko novaca u čašu, 
vise kojijeh pak nalije vina. Za tijem se goste — i ovaj obred ovdie se 
zove danoHHLi. Kax> da kod Bjelorusa i nema £aigijeh sastanaka prije svadbe. ') 
Prinijemanski Bjelorusi u Grodnjenskoj ^uberniji. Skoro 
isto kao u Vilenskoj : ovdje samo da je opisatelj Štogod zaDilježio^ što je pro- 
puiteno u opisanju Vilenske. Kad svat i momaK dodju prositi djevojku^ naj- 
prije ]8po<\ prozora zaviču : 4h hc Maeq£ iisjymH 40 npo4a}KH ?<« Otac dje- 
vojčin odgovara: »MacMT* h npoCHMi saci 40 xaTbi.« Djevojka odmah poknva 
sto i postavlja nanj hljeb-so; a momak polaže na trpezu votku, pa tad na- 
pije a zdravlje djevojci^ ona ocu, otac svatu (ili svahi) a svat materi: u ne- 
kijem mjestima, kao što vidjesmo i u Vilenskoj guberniji, otac, ako ga nije 
volja dati djevojku, nalije opet votkom žbanjicu, koju prosci doneso&e; na- 
protiv, ako naspe u žbanj raži, to je znak aa pristaje, i odmah nevjestu od- 
pravlja na pacnBiTHOc k susjedu t. j. da i oni dadu svoje odobrenje. I dje- 
vojka u znak privoljenja daje ruku svatu (a momku ne). ') 

Erakovjaki. Prosioci nose na oswiadczvnf votke i najprije 
davajn materi djevojčinoj da pije : ako primi dragovoljno, dobar je znak, ako 
se oteže, bogme zlo. Za tijem isto tako i otac napivši se votke prosiočeve 
i^avljuje svoje privoljenje (iz ovoga se vidi, da je ovdje materin glas odluč- 
niji nego li očin); najposlije prosioci nude votkom i djevojku, koja ako joj 
je momak po volji, uzme ča&u, srkne, a ostalo daje momku da popije, ali 
ako ga neće tad kao stideći se, skriva se za mater i ispričava se, da nemože 
pit, ljubeći ocu ruke. Bitni obred na zaručinama jest blagoslov, kojijem 
je vjera utvrdjena. *) 

H azuri kad idu, da prose djevojku i oni nose sobom bocu s votkom 
i pri tom pjevaju: 

Prjslali tez nas naši do wasych, 
Abiscie nam dali swojf Brzezcliche 
Za nasego chlustaca, 
Jak nam dacie, to odkr9ciewa 
A jak nie dacie, to neodkr9ciewa ; ^) 
A jak nie dacie 
To nam pr^ dko odpowiedžcie, 
A dalaj pojadziewa, 
A tam dostaniewa. ^) 
Iz ove se pjesme vidi,, da je i ovdje znak privoljenja kada se votka primi. 
Slovačka. Već na dovedah baba odnese obično mali darak djevoj- 
činoj materi, ova ako ga uzme i ako je nudi da sjede za trpezu, nečemu se 
je nadati, inače nema ništa. Na pripovedy dolazi mladoženja s družbom 
na konjma, pred kojim valja da bude i bjelocrvena zastava, svi u svatovskom 
odijelu. Kad pred kuću dodju, domaćin im ide na susret i po&to se pozdrave, 
otac pita zašto su došli, a pytač mješte mladoženje u poaugačku odgovoru 
okićenu sa bibličkijem pričama i izrjekama, dade mu pristojni odgovor. Kad 
m u kuću uljegli, otac pita mladoženju i kćer, poznaju li se, a kći netokn 
odgovori, puna stida, umakne u sobu; tad otac pita starejSoga, može li 
on mladoženji kćer povjeriti, a ovaj počne kazivati, koliko je u njega konja. 



') MaTepiajibi . . BiLieucKafl ry6epHifl 624, 625. 

^ MaTepiSdiBi . . . ropo4HeHCKafl ry6epHis. I. 827. 

^ M^jnaki, W}osciaDie 79—88. 

^) Bocu 8 votkom. 

*) Vojcicki, Piesui II. 60. 



204 Dr. V. Bogižić 

Tolova itd. kolika je familija, a najposlije hvali vrijednost mladoženiina« Kad 
je to čuo, kaže, da on proti tomu nidta nema, dapače ako je kći zadovoljna, 
da neće prazna izaći iz oćine kuće. Sad opet dozove kćer i pita je svečano, 
voli li momka, pa za tijem pita i njega i nju, imaju li već kakav vjeridbeni 
znak, a oni mu svako obično pokaže po srebrni prsten, kojime su se oni 
sami već darovali ili preko babe pri obzeranju ohniska. Za tijem je 
oSm blagoslov, a za blagoslovom njih se dvoje darivaju, ona njemn dade 
ubrusac svojom rukom izvezen a u njemu jabuka, oraha itd., i to se zove 
zdrUčno: a i on njoj dade prilično uzdano, isto kao i njezinrjem rodite- 
ljima i srodnicima. Sad je ^ozba; kad mladoženja hoće da odlazi, đada mu 
na put veliki kolač; taj k<Mač u mladoženje doma bude na dvoje prepolov- 
ljen, te jednu polu ostavljaju kod sebe, a drugu dalju na trag nevjesti, pa 
kogagod na svadbu pozivlje i jedna i druga strana, pošalju kao znak poziva 
i po komadić toga kolača. Taj kolač zove se rićica. ') Pronaj kaže, da 
iza zaručenja djevojka Šalje mladoženji taj kolač, a uza nj i dva svflena 
ubrusca i kitu cvijeća. *) 

Ceska i Morava. Na ugovoru, koji se zove namluvy, poKto su 
pokufiali podmetnuti drugu djevojku, pa za tijem doveli babu i nudili je zetu, 
đodje i prosena djevojka, koja poSto reče, da hoće, prihvati joj otac, ili ako 
njega nije, ko drogi na njegovo mjesto, desnu ruku, i stavi je u zetovu. U 
Oeskoj veće je i gradski običaj, da su ogovori pismeni, preoteo mak, i b toga 
se drži, da kad je odgovor pođpisan^ da je tog časa i sklopljen : ali ni pismo 
nije dosta, nego valja da je i kakvijem obredom potvrdjen. Djevojka za to 
daje na tarjeliću zetu ružmarin i ubrusac i to Kulda tumači: da je raznuirin 
znak prijatnosti, a ubrusac kao znak Ijubovne sveze. Zet nju pak obdari 
srebrnijem talijerom, i to znači, kaže Kuida, da će se on odsle za niezinu 
hranu starati. ^) 

Obje Lužice. Ka Slubu, brafika najprije pita oproštenje svim 
srodnicima za svaku uvredu, koju su im možebiti ikad sadanji zaručnici uči- 
nili. Znak, da im svi opraštaju, biva, da se svi s družbom rukuju. Žaru- 
čenje ie gotovo , kad pred svijem gostima momak djevojku za ruku stisne ; 
na nekijem je mjestima običaj, da zaručnik ostane kod zaručnice, da spava. 
Po zaručenju ne nosi djevojka više crveni trak i to je znak, da je obećajia. *) 

V). Svadba sa simboličkijem obredima, običajima itd. 

rtConsensus facit nuptias^ bijaše kratka ali važna izijeka rimskoga prav- 
nika; u kojoj se javljaše glavna juridićka misao o rimskoj ženidbi. ^) Kad to 
ćovjek čuje i pomisli na strogu doisljednost pravnika rimskoga i na praktički 
nm Rimljanima u opće : mogla bi mu se lako narinuti misao : da u Rimu že- 
nidba nije bila drugo, nego puki juridički posao — : da moralno-religioznom 
življu tu nije nigda ni sjene bivalo. Ali ko posluša i povjestnika, koji pri- 
povijeda, da je teško bilo, da bi se kogOd usudio izostaviti na svadbi obične 
t>brede i simbole, kao : auspicia, *) flammeum, ^ sex crinea, *) hasta caeli- 

1) Boi. Nčmcova n 6m. četk. muz. 1859. str. 91 — 98. 

^ Skizzen. 5. 

^ Svadba 16, 17, 28, 29. 

*) Hanpt i Schmaler 228—2^9. 

^) Uoger, Die £he ... 72. 

*) Serv. ađ Aen. 4, 25. 

^ FestUB snb h. ▼.; Juvenal. 2, 124; 6. 224; 10, 330; Schol. ad Joven. 8, 225. 

') FestUB Bub h. v. 



Pravni običaji ko4 Sloveua. 306 

baiis, ^) corolla^ ^) camillus, ^) i ostale — i to ne samo na tri stroge svadbe 
(confarreatio, usus, coemptio), kojijem se je dobivala manus vrhu žene^ nego 
i na svadbi slobodne ženidbe — uvidjet će, da koliko je god bio neob- 
hodan consensus^ tako isto ni obredi nijesu smjeli isostati^ ako je ženidba i 
u očima naroda pravom ženidbom biti imala. Aii kud ćemo dalje. I u samo 
doba općeg raspuštenja u vrijeme Cesar&, kad je osobito ženska raspuštenost 
i bezobraznost već do najkrajnjeg kraja doprla bila; u doba^ kad ie praksa 
glavnoga načela : da kao što je ženidbu uglavio consensus^ da je tako i puki 
dissensus rastaviti može, u najboljem cvijetu bila, i kad su po tom žene mije- 
njale muževe, skoro isto tako lako, kao i sto su svetačne haljine mijenjale ^) 
— baš i u ovako doba, vidjet će, da su se ti obredi i:>dno opslužavali, ako 
prem bijahu i izgubili svoju negdašnju znamenitost. ^) 

Kad je to tako u praktičkijeh i ostarjelijeh Rimljana bilo, da što će 
biti u mladijeh i poetičnijeh naroda, međju koiijem Sloveni, dakako, aauzim- 
Iju prvo mjesto? Ako su kod Rimske Confarreatio skoro isto tako važm 
svadbeni obredi kao i consensus, mi već gore navedosmo primjera, koji nam 
pokazuju, da su obredi, barem kod nekijeh slovenskijeh plemena, mnogo jači ) 
jer ni vitia essentialia, kao vis et metus, impotentia itd. u očima naroda ne 
mogjn ženidbu, uglavljenu običnijem obredima, uništiti. 

Ko bi se htio pobliže upoznati sa velikom svečanosti i religioznom to&* 
Dosti, kojom se u slovenskijeh plemena obavljaju svadbeni obredi, neka se 
obrati na izvore, koje smo mi do sada naveli i koje ćemo još u ovome po- 
glavlju navesti ; jer mi, razumije se, daleko bi prešli postavljene sebi granice, 
kad bismo ih potpuno opisivali. Ipak medju tijem neopisanijem običajima od 
kojijeh ćemo neke u kratko i u opće ovdje da napomenemo, mislimo, da 
potpuno odgovaraju velikoj važnosti, u kojoj drži prosti Slovenin ženidbu i 
ženidbene obrede. Uveličavajuća imena, n. p. kojijem nazivlju mladijence i 
njihove roditelje, rodjake a i pratioce na dan svadbe, svakako ovamo spadaju. 
U Velikorusa n. p. zet je KUfldb, nevjesta KUfl>KHa (a po vjenčanju kua- 
ruHfl), rodiaci zetovi 6oHpc, upravitelj svadbe rbiCflUKOH ; u Malorusa je upra- 
vitelj svadbenijeh obreda CTupocTa. U Srba u nekijem predjelima, kao n. p. 
u Konavlima, medju svatovskijem častnicima ima i vojvoda, a svaki je 
drugi svat gospodin (što u svagdanjem životu nije nigda obično) — a kad 
domaćinu ili domaćici od kuće, gdje je svadba, napijaju , nigda to ne biva 
bez epiteta ban domaćin, i banica domaćica. U čudnovatom protivorječju 
tome uveličavanju (koje može biti u glavnome sluti i želi obilnost i bogat- 
stvo mladijencima), stoji velika skromnost i poniženje mladjenaca, a osobito 
nevjeste, koja ne samo da se ima pokazivati svakome pokorna i smjerna. 



') Ibid. 8ub h. ▼. 

') Ibiđ. sud h. ▼.; Schol. ad Juv. 6, 225. 
*) Varro de ling. lai 7, 34. 

*) Da nikakve druge svjedočb« nemamo za objest i raspnStenoBt rimskijeh žena 
ove dobe, dosta bi bilo pročitati 6 satiru u Javenala. Kako su se tada lako i 
često đogadjala divortia, pokazuju nam slijedeća dva stiha: 
Sic crescit numerus, sic fiunt octo mariti 
QuiDque per autumnos, titulo res đigna sepulchri. 

(Juv. VI. 229, 2»0.) 
A Martial navodi nam još ljepši primjer: 

Aut minus aut certe non plus tricesima lux est, 
£t nubit decimo jam Telesina viro. (Epigr. Hb. VI. 7.) 

^) Bossbach, die Romische £he 255. 



206 Dr. V. Bogiiid. 

nego u mnogo krajeva poklanja se i ljubi u ruke, kogagod srete putem , a 
gdjegdje to ponižavanje traje cijelu prvu godinu po svadbi. U Konavlima 
n. p. nevjesta ne smije na svadbenoj gozbi niSta ni okusiti, nego preda nju 
kao iz šale meću oglodane kosti. 

I Ito se prostora tiče, svadbena svečanost ne ograničuje se na same 
dvije familije u kojijeh je svadba, nego i dan današnji koa velike većine 
slovenskih plemena, ie li svadba ma u kogaeod u selu ili okolici, tijem je i 
cijelome selu ili okolici kao neka javna svetkovina. 

Što se pak vremenoga trajanja svadbene svečanosti tiče, rijetko je, da 
će se u slovenskijem predjelima, gdje nije tudj duh sasvijem obladao, u je- 
dan dan ovršiti, nego1»e mogu u srednju ruku uzeti 3 dni kao minimum, a 
8 dana kao maximum, premda se za prijašnja vremena za oboje i još viši 
broj može uzeti. 

Svikolici obredi i običaji svadbeni kao i kod drugijeh naroda indoeurop- 
skijeh, tako i u Slovena mogu se, što se spoljašnosti tiče, razdijeliti na troje : 
a) obredi. u kući djevojčinoj, b) odvođenje iz očine kuće (ovdje bi došlo i 
vjenčanje i drugi crkveni obredi), c) dolazak nevjeste u kuću mladoženjinu 
i obredi koji se ovdje ovršuju. Mi smo već u uvodu pred opisanjem obreda 
i običaja, kao materijal za simboliku vjeridbe kaauili, kako ćemo i u koliko 
ćemo mi tu gradju navoditi, i mislimo, da smo to dovoljno i opravdali — 
to isto dakle neka bude rečeno i o materijalu za svadbenu simbolika i for- 
mule. Ovdje samo imam6 to pridodati, da nam nije moguće bilo razdijeliti 
tu gradju na gorenapomenute razdjele, i to radi toga, što za većinu krajeva 
i mjesta, o kojijem smo nešto obaznali, nemamo izvora, nego samo za dijelak 
jednoga ili drugoga od ta tri odsjeka, a za ostalo izvori šute. Mi ćemo radi 
toga i ovdje kao i u odsjeku za vjeridbene sastanke naprosto opisivati sve, 
što za jedno mjesto, ili krajinu, ili pleme nadjosmo. 

One obrede, koji se u crkvi ovršuju po ritualu ili po drugome pisa- 
nom pravilniku, budući to u opće i onako poznato , jer su ti pravilnici jed- 
naci i na selu i po gradovima, mi ćemo sasvijem izostaviti. 

Priedjimo sada, da vidimo te obrede i običaje u pojedinijem mjestima, 
krajevima i zemljama. 

Slovenci u opće. Kako i na nekijem mjestima kod Srba vidjesmo, 
donesu nevjesti, pošto ju u kuću mladoženjinu dovedu, dječka, te joj ga po- 
sade na skut i toga radi i zove se to dijete kolenčak. ') To se barem za 
Pajk i za Ipavu znade. Predšto mladijenci imaju bit svedeni u ložnicu, set 
preko stola pruža nevjesti sablju, koju ona tri puta sagiblje; a kad su već 
u spavaćoj sobi, jedno drugomu izuva obuću. Kad se ona sagne, on joj sab- 
ljom digne vijenac s glave. ') 

Štajerski Slovenci. ELad dodju svatovi po djevojku, kućna su 
vrata zatvorena; oni kucaju, a kućani jih pitaju što traže; oni odgovore: 
»Nevjestu.^ Pošto jim ponude najprije malašnu djevojčicu, pa tad staru babu 
ili kuharku, najposlije jim predadu i pravu nevjestu. ') 

Istra. U tako zvanijeh Morlaka sutri dan po svadbi, svekrva predaje 
nevjesti kudjelju, kosu i metlu. Kod Perojeza (to su preseljeni Crnogorci) 
ima više obreda kod svadbe. Pred svadbom djevojka posije vjereniku kitu 



') U Arbanasa promiču djeČka ispod trbuha konja nevjestiuu. (Hahn, Studien 146). 

<) Die Illyr. Provinzen, strana 153—155.« 

*) Seid), Wandeningen II. 71. To isto pripovijeda Weinhold sa poljska Slesija i 

za malu Rusiju. Dic dentschen Fraopn, 262 ; uravni i za Rijecfku okolicu : Roh- 

rer, Slav. Bewohner II. 98. 



Pravni običaji kod Slovena. 201 

cvijeća, kao znak harnosti i ljubavi. I ovdje idu svatovi oružani; kao svud 
kod Srba, po nevjestu ; ali netom se on sa svatovima približi k ulazu u kuću, 
i nevjestini svatovi istrče svikolici na vrata, pa jim nedaju uljesti. Cijena je 
ulaska ta, da mora jedan od svatova, da gadja jabuku iz pu&ke, i ako je 
pogodi, tad de jure ulaze svikolici u kuću; ali i ako ne, tad domaćin kao 
milostim ganut, pušta jih u kuću, ali tad s praznijem puškama. Po inendanju 
zet i nevjesta moraju pred svijem pukom, aa se zagrle i cjeluju. ') m gozbi 
u mladoženje, prije nego pećenje bude na trpezu izneseno, dignu se svi pa 
i zet i nevjesta, te idu pjevajući i puškarajući kroza selo, i gćljegod prodju, 
izlaae čeljad iz bližnjijeh kuća i darivaju jih. Mješte u jutro ovdje u večer 
prije Bvedenja nevjesta polijeva ruke svatovima a oni je darivaju. ^ 

Hrv. vojnička granica. Čuturu,') znak svadbe, mora čauS svukud 
nositi i kogagod srete, nudi ga da pije, a kad je isprazni, ide u čiju mu 
drago kuću, Koja je puta bliža, da je opet napuni, i svak mu je napuni dra- 
govoljno. Nevjesta bude predata djeverom i oni je moraju dobro čuvati, da 
je njezine lukave drugarice neukradu, jer bi je tada teškijem novcem morali 
otkupiti. Kad dodju svatovi s nevjestom pred mladoženjinu kuću, dodje joj 
jetrva ili druga koja žena iz kuće na susret, i dade joj muSko dijete, koje 
nevjesta u naručju noseći, uljeza u kuću preko prostrtoga platna. *) U kući 
joj odmah uzmu dijete, i daju Joj kudjelju sa predivom i vretenom u ruke,') 
a pod oba pazuha po somun h^eba, u usta pak grunak cukra; za tijem u 
jednu ruku čašu vina, a u drugu čašu vode; i to sve ona odnese u sobu i 
postavi na trpezu. U ovijem simbolima, kaže Jović, ima i varijacija. Ali čujmo 
kako jih on tumači : dijete, kaže on, što joj se daje, izjavljuje želju, da vjerna 
ljubav bude blagoslovena djecom; kudjelja znači, da se kućani nadaju iz 
njezinijeh ruka koristnu radnju vidjeti, a ostali simboli kažu joj, da riječi iz 
njezinijeh usta moraju biti slatke i sve ponašanje prijatno i pristojno. 

Elad svedu mladijence u ložnicu, u nekijem je mjestima običaj, da jedno 
drugo svlači i izuva. U jutro mora nevjesta rano ustati, pomesti sobu, spra- 
viti ručak *) i donijeti svatovima vode za umivanja, i za to je oni darivaju. 



Nove je snahe dužnost, domaćinu svaki dan izuvati čizme, nositi u ju- 
tro vode, da se umije — i to traje sve dok druga snaha u kuću ne do^e, 
te je ne odmjeni, ili najmanje go<unu dana od vjenčanja, ili dokle se zarodi. ') 

Slavonija. U utorak se pripravlja gozba. Kod nevjeste sastaju se u 
večer djevojke cijeloga sela i donesu cvijeće za vijenaca, što su tog dana 
brale. I djever i jenga dodju tog večera k djevojci i donesu kolač i bu- 
klija, koja se postavi na trpezu. Vijenci, razumije se, pletu se pjevanjem, i 



*) Du-Meril navodi svjedočbu toga običaja u nekoliko naroda. (Le« Formes . . . 

87 — 38). Za njemačka plemena gledaj Weinholda 1. c. 228. 
«) latrien. 161—164. 
*) Na mnogo mjesta, osobito u Srba, zove se i buklija, i gdjegod su svati , valja 

da bude i buklija, paček u nekoliko krajeva nose je sobom, i kad idu pozivati 

na svadbu. 

*) Ni u Rimu nije smjela nevjesta stati nogom na goli prag mladoženjine koće, 
nego bi je prenijeli (Rossbach, Die rom. Ehe 359. 

*) Za rimskom su nevjestom svečano nosili kudjelju i vreteno, do u zetova kuću (Ross- 
bach, i. c. 350.) 

•) I u Arbanasa skoro isto je tako (Habn 1. c. 147). 

') Jović, Ethnog. Gemiiide . . . 117—128. 



Dr. V. fiogisid. 

kako je koji gotov, stavljaju ga na bukliju. Kada su vijence ') dopleli, tad 
je večera i lomljenje kolača ^), od kojega svaka djevojka po komadić dobij«. 

Na mjestima idu još i danas kao i u stara vremena na konjma pp dje- 
vojku a pucajući iz pufiaka. Kad dodju pred djevojčinu kuću, nadju vrata 
a&atvorena i kum jih mora novcem otvorit i, to jest mora platiti, da jim 
se vrata otvore. Iza blagoslo.va, kad će da vode nevjestu put crkve, na mnogo 
mjesta postave žene u kuhinji lonao pun mlijeka ili surutke, koji nevjesta 
nogom prevali, da se prolije — to biva, da bi u obilnosti živjela. Tad pred 
kućom poigra posljednji put kao djevojka. ELad je poigrala, daje maramicu 
vojvodi mjesto barjaka, koji je prije vojvoda nosio, a u nekijem mjestima i 
još nosi. Po vjenčanju obično gleda djevojka, da prije iz crkve isadje, đ« bi 
joj bio muž podložan — a radi toga istog uzroka pred vjenčanjem stane 
mladoženji na nogu. ^) 

Sad dolaze obredi, kad djevojka u mladoženjinu kuću ulazi, o kojijem 
Ilić ovako priča: nU Ruševi i okolo, daje svekrva dva somuna hljeba pod 
svako pazuiio po jedan, udavači, da jih u kuhinju unese. ^) Tuđe nadje sve- 
kra, gdje sjedi kod vatre, komu se na krilo posadi, njoj pako dadu mo&ko 
dijete, koje ona poljubi, maramicu mu oko vrata metne i u dimnjak pogleda. 
Kruh nosi za to, da nigđa glada netrpi, a u dimnjak za to gleda, da joj 
djeca crne oči imadu. Drugdje opeta ne sjeda svekru na krilo, nego samo 
na stolac : daju joj, kad pod krov stupi, rešeto sa p&enicom, da malo prore- 
Seta, za tim baci živadma malo pšenice, u znak, da dobro marvu timari. Čim 
dijete pusti, daju joj preslicu, te malo pređe, zatim — na mjestih — u sva 
četiri auvara lupi preslicom. Drugdje joj daju mlijeka da pije, meda i šećera 
u usta, da uvijek slatke riječi ima i da mladijenci dobro žive, i sve redom 
radi istog uzroka ljubi. U Srijemu nosi iz kuhinje u sobu u jednoj ruci času 
vina, a u drugoj ča&u vode. Okolo Velike potakne vatru i baci u nju kraj- 
caru. Prvo, da rano ustaje i vatru loži, a drugo da joj budu lijepa djeca. U 
ostalom, skoro u svakom selu imade Sto drugo u navadi kod ove svečanosti. 
Nezaboravimo ni to napomenuti, da mladijenci ulaze u kuću po prostrtu platnu, 
a to platno prostiru, da bi nevjesta kuću držala.^ 

Čujmo i obred, kad mladijence u ložnicu svode. „Došav u kiljer, uda- 
vača gjuvegiju komad po komad svlači do rubine i gaća. Nu kad mu čizme 
skida ') gleda, da ga š njima po glavi lupi i to zato : da se muž više na to 



') Sravni simbolizam rimske; Corona, Corolla. (Rossbach 1. c. 292. Za droge 
narode gledig Du Meril 1. c. 19 — 21. 

^) Opominje nas na rimski panis ftirreas (Rossbach, 1. e. 101 8q.) Ruski KopoBSH i 
bugarski MeAeHHKl, o kojijem ćemo malo niže govoriti, odgovarigu joi bolje 
rimskome obredu. Za arbanaSkn Con&rreatio sravni Habn 1. c. 144. 147. 

') tJ Nijemaca staje zet nevjesti na nogu za znak njezine pokornosti. Weinhold 
1. c, 224, 228. 

^) Sravni i rimsku izrjeku aqua et igni accipi u Weinholda 1. c. 361. I u Grka je 
bio običaj voditi nevjestu najprije u ognjište. U donjoj Saksoniji nevjesta, no- 
seći sud vode, okoljuje tri puta ognjište (ibid. 226, 231). Na slični obredi u 
Rimljana odnose se i riječi Servija i Valerija Fiaka: verti in orbem, koje po 
Weinholdu isto znače, što i verti circum aras (1. e. 315). Isti običaj imamo i 
u Indiji (Colebrooke, Asiatiae researches VII. 296). I niže navedeni običaj, da 
se po vjenčanju zet i nevjesta tri puta obmu okola stolo pred otarom, može 
biti, da stoji sa ovijem u nekoj svezi. 

^) Da je ovaj običaj svojina i đmgijeh indoevropejskijeh naroda gledaj : Grimm. B. 
A. 155. iiq.; Du-Meril 1. c 228; Habn 1. c. 145. 



Pravui običaji kod Slavena. 209 

neači, da ga ona izuva. Na kum na to dobro pazi, i čim jih skine, gleda da 
jih joj iz ruka otme. Na isti način mladoženja svoju suđjenu rasprema do 
rubine. Napokon joj kose rasplete, u znak, da više nigda odkrite glave ho- 
dati neće. Kad se raspreme, obadvoje kleknu i mole se, po tom legnu i za- 
grle se : kum jih pokrije, preko njih postavi tkanicu i na tkanicu metne ba- 
rem cvanciku, tobože da u jutru mogu vidjeti, jesu li mirni bili.^ ') 

O sutrašnjem ustanku nevjestinu kaže Ilić: nKućni dječaci u jutru, kad 
mlada — ne više djevojka, jer prvi put glavu pokrije — ustane i iz kućara 
iziđe obučena, čim je opaze, da se pomoli, opale pušku. Tobože da i kom- 
šije znadu, kad je mlađa ustala. Prvi joj je posao , da ide u kuhinju vatru 
ložiti i spremati, sobu mesti itd. Za tijem ide s djeverom i s jengom (djeve- 
rušom), nu mora biti prije sunca, na bunar po vodu. ^) Ondje nagrabi vode, 
opere ruke i umije se, po tom ruke djeveru i jengi opere i frišku vodu za- 
grabi . . . Došavši kući, svim kućanom ruke pere. Poslije se obuče i praćena 
od djevera, jenge, dudaša i čaje s buklijom ide ka kumu na doručak i ruke 
prati. Po doručku ide redom svim svatom, da jim ruke pere. Za njezin joj 
trud svaki nešto plati. ^ 

„Mladina je dužnost čitavu godinu dana prva da ustane, a stražnja da 
legne. Osim toga mora mužu čizme na večer izuvati, noge prati, u jutru 
obuću čistu donijeti, vodu za umivanje pripraviti, peć ložiti i reduši u kuhi- 
nji pomagati. ^) Oaplović tomu pridodajd, da se nipošto nesmiju svesti mladijenci 
u nevjeste doma, nemoj da je zet domazetom. U ložnici kad su mladijenci 
svedeni, zet sjede na postelju a nevjesta izuje mu čizme i svu o^eću svuče 
do košulje. To isto čini i on nevjesti. *) 

O obredu, kad nevjesta u miadoženjinu kuću ulazi, kaže Vuk od prilike 
ovo: U nekijem krajevima gdje Srbi žive, dodje joj na susret udata žena iz 
kuće noseći na desnoj ruci muško dijete a u lijevoj komad platna. Najprije 
đječka dade nevjesti na konja i ona ga crvenijem koncem ili trakom obavije 
a platno prostoru preda nju. Tad daju nevjesti rešeto a u njemu svakojakog 
žita, koje ona rukom prosiplje na sve strane. Za tijem sjaše s konja i do- 
vedu je po prostrtu platnu u kuću — na nekijem mjestima ona nosi to dijete 
u kuću. U Bačkoj n. p. prikumak skine nevjestu s kola, pa je donese do 
ognjišta, tu joj dade kudjelju sa lanom i vretenom i tijem ona dotakne sva 
četiri mira — tad joj dadu pod oba pazuha po somun hljeba, u usta komad 
cukra, u jednu ruku bocu vina. Tako uljeze u sobu i stavi na sto i bocu 
i hljeb. 5) 

Mostar u Hercegovini. I svadba biva obnoć kao i prosidba, i to 
po svoj prilici radi turskoga straha. Pošto su se malo ponapili djeveri i kum, 
vodi jih brat u sobu, gdje je djevojka sa ženama. Oni tu odmah skinu joj 
pokrivalo s glave i gornju haljinu, a obuku joj svilenu što sa sobom doniješe, 
tako joj i kapu promijene i sve haljine i same papuče ; ^) djever joj rasplete 
kose, ^ pa je kum ili djever okrene prema istoku. Tad uzme djever prsten 

') Sravni pokrivanje mlađijeuaca i u Nijemaca (WeiDholđ 268). 

'j U Arbanasa ide i zet s nevjestom na vodu i tamo se Štraplju vodom (Hahn 

1. c. 147). 
^ Narodni Slav. običaji 45—72. 
♦) Slavonien . . I. 179. 

*) Vuk, Montenegro 85. sravni i TUnivers. Europe XXXIX. (I) 279. 
') U Rimljana i u Grka je takodjer bio običaj preoblačiti nevjestu i to u odjedu 

mužatica. Toga pura, tunica recta sa cingalum , vittae laneae ; u Grka {(jlotiov 

cvSpeTov. (Rossbach. 1. c. 216, 274). 
^) Skoro kod svijeh naroda djevojke i udate žene razlikuju se po raspietenijem ili 

Književnik III, 2. 15 



210 Dr. V. Bogifiid. 

i baci ga u čašu vođe a uhvati ruke djevojčine i postavi jih dlan os dlan i 
triput unakrst vodu prekrsti djevojčinijem rukama; tada kum izvadi prsten 
iz vode prekrstivši istijem triput kroz vodu, i nadjede ga djevojci na prri 
prst kod paoca desne ruke. ^) Tad je uzme djever, pa triput u vis ^ digne, 
govoreći: »sretno ti bilo prstenovanje.^ Sad joj stavi dugačko pokrivalo na 
glavu i pospe je saharom ^) pomiješanijem sa sitnijem novcima. Sad idu (k 
tovare ruho nevjestino, ali brat djevojčin sjede na sanduk, pa ište da ga da- 
ruju i prijC; nego se to učini, brat neće da se sa sanduka krene — ali nije 
ni to dosta, jer braća ni sestru nedadu, nego ištu, da jim se prije dade «*zlato 
za zlato*«, pa jih baš djever mora darovati jednijem dukatom ili dvjema. Mje- 
sto dobre molitve otac nevjesti samo kaže: »hajde sretno ti bilo', a ona se 
pokloni ; to isto govore kum i djeveri i braća, a ona jim ljubi ruko, a isi- 
savši iz kuće poljubi i kutnji prag. 

Elad se iz crkve upute, mladoženja otide prije put kuće; a svatovi u 
nevjestom idu polagano, da se nevjesta jedva pomiče, pa da najguSći snijeg 
pada, i to da joj nebi kazali, da jedva čeka , da se s mladoženjom sastane. 

I prag mladoženjine kuće mora nevjesta poljubiti. U avliji je dočeka 
svekrva^ zaova i jetrva ;, tu jim se pokloni i poljubi u ruku , a one nju a 
obraz, pa je pospu sitnijem šećerom i novcima. Mladoženja je dočeka na 
pragu od kuhinje i digne ruku, da mu ispod ruke prodje radi podčinjenosti; 
svekrva joj donese puno rešeto žita, koje nevjesta na sve strane okolo sebe 
prosiplje, a najposlije prebaci rešeto preko sebe; tad joj donesu meda na 
tarjeliću, gdje ona prst zamoči i pomaže vrata ^) od kuće, pa onda sebe i 
mladoženju po čelu, a najposlije metne komad u usta sebi i mladoženji. Ksd 
prekroči nogom i to desnom preko praga, čepne joi mladoženja malo noga 
svojom nogom, to i opet da mu bude pokorna: odatle stupa naprijed k vatri, 
kod koje već stoji vreća žita, na koju sjede i stakne vatru triput. U tom 
dok još sjedi, donesu joj malahno dijete muško i metnu u krilo , koje ona 
okrene triput, da bi radjala mušku ojecu. 

Sutra dan posto su mladijenci svedeni, nevjesta najprije ustane te ide^ 
probudi najprije svekra i svekrvu, kuma i djevera, donese jim vode, da se 
umiju, pa jim se klanja i ljubi u ruku. Mladoženja ide odmah na dućan, jer 
se stidi doma stati. 

Ako je mlada dobra i učtiva, svakoga što susreta kod svoje kuće u 
godinu dana ljubi u ruku, pa i samog prosjaka, koji milostinju prosi. ^) 

Morlaci u Dalmaciji. Gdja Diiringsfeldka kazuje o jabuci sa zla- 
tom, cijeni za nevjestu, o medjusobnom odriješenju pasa (das Giirtellosen), 
ali sve u takom tonu , da se yiai , da je u pripovijedanju više faiitazije i 
kompilaciie, nego toga što je sama vidjela. Osobito ovo posljednje trudno 
nam je vjerovati, i mislimo, da se gospodji barunici, kad je to pisala, vrćelo 



zapletenijem kosama : iz toga slijedi, da i na svadbi, gdje djevojka prestaje bid 
djevojkom, skoro u svijeh naroda se nalazi obred zapletanja ili raspletanja i 
podstrizanja kosa. Sravni n. p. Du-Meril 1. c. 17; Grimm, R. A. 443; Rou- 
bach. 274, 280. 

^) upotrebljenju prstena pri vjeridbi i svadbi kod drogijeh naroda, gledaj n. p. 

Du-Meril L c. 84, 35; Weinhold 1. c. 226—228. 
') Sravni rimsko levatio novae nnptae. 
') Ovo je mjeite žitom, Sto se po selim posiplje. 

^) U rifflljana nevjesta je mazala salom vrata zetove kude (Rossbach L c. 312, 351.) 
^) Srbsko-Dalm. Magazin 1862, str. 100^107, Ato Biarkovid Da nevjesta uroka 

yabi kogagod sretne, to je i u Arbanasa običaj (Habn 1. c. 147). 



Pravni običaji kod Sloveua. 211 

po glavi) kakvo mjesto iz Nibelunga itd. , ier takoga običaja do sada nena- 
đjosmo ni kod Morlaka ni kod drugijeh Slovena. ^). Ali možemo joj vjero- 
vati o dragijem obredima^ n. p. da kad dodjii svatovi a nevjestom pred mla- 
doženjina kuću, nevjesta prije nego sjaše, mora pomilovati djetence i posuti 
svate i kuću voćem i prije nego uljeze u kuću, poljubiti kućni prag. 

Sjatri dan probude nevjestu i ona mora mladje očešljati i donijeti vode 
svatima da se umiju, a oni je zato daruju. ^) 

Kninska Krajina u Dalmaciji. Kaa svatovi putuju kdjevojčinoj 
kući, koga god sretu, moraju mu dati da pije ^) ali barem mu ponuditi, isto 
kao što i oni, kad ispred čije kuće prodju, moraju ih kućani častiti. *) Na 
ruho djevojčino, kad ga imaju odnijeti, sestra njezina sjede, pak ga neda 
dokle je nedaruju. Ču£iovat je običaj, da svatovi kad polaze, ukradu sa stola 
ožica ili nož ili drugo što; djever i čauš najviše kradu i toj se kradji ni- 
malo ne zamjera. ^) 

Kad su došli do mladoženjine kuće, nevjesta ulazi najprije u kuhinju, 
gdje joj odmah dadu rešeto puno jabuka: ona ga malo proredi, pa onda i 
rešetom i jabukam preko kuće, neka djeca kupe. Kad djevojka udje u kuću, 
valja da poljubi priklad i ognjište i da uzdigne , ako ima što pod nogama, 
kao ožeg, stolac itd. ^) 

Sjutri dan je umivanje svatova kojijem, kao i drugovdje, nevjesta služi 
a oni je darivaju. 

Svaki svat osim darova donese na svadbu iz doma svoga i piva i jediva.^) 

Zlarin u Dalmaciji. Kad se nevjesta s vjenčanja vraća, stari svat 
golom sabljom digne joj vijenac s glave. ^) 

Lovreć i okolica u Dalmaciji. Pošto u jutro svatovi po djevojku 
dođju, ona se s bratom sakrije, oni je traže, ali nikako je naći nemogu, dok 
jim kažu: »»odveo je taj i taj.^ Tad kao najedjeni počmu konje uzjahivati, 
Đože vaditi . . . dok kućani kažu, gdje je djevojka. Sad brat kaže, da se je 
sakrio sa sestrom, jer da je taj i taj s četom prošao, te tražio djevojku, pa 
hoće da mu se dobar dar pokloni. Dok se ugovara i nedadu mu koješta, 
neotvara se, ali pošto dar primi, predaje djevojku. Cesto podmeću i dva i tri 
pata drugu djevojku, dok prstenovanu izvedu. 

Buklijaš ide pred svatovima i kogagod srete putem, nudi ga da pije. Do 
pred kućna vrata zetova vode djeverovi djevojku, ovdje pak na konja joj 
daju dijete, koje ona voćem dariva. Tad iz njedara vad^ jabuku, u kojoj je 
zabodeno nekoliko novčića i hiti je preko kuće. Tad poljubi nevjesta naj- 
prije gornji i donji kućni prag a za tijem je vode po kući, dodaju joj da 



') Ako ona pak pod odriješenjem pasa razumije svlačenje i izavanje mla- 
dijenaca, tad bi joj mogli vjerovati — ali tad nam valja primjetiti , da simbo- 
lično opisanje simboličkijeh običaja nije nikako najrazgovetnije. 

') Ida Diiringsfeld, Aas Dalmatien I. 183—185. 

^ U Arbanasa ko nebi častio svatove, kad ma prolaze ispred kude, tijem bi iz- 
javio neprijateljstvo prema mladoženji (Hahn 1. c. 145). 

*) I u rimljana svatovi vodeći nevjestu, kogagod bi sreli, nastojali bi , da ga da- 
ruju, i to, kako Du-Meril tvrdi, da jih nebi kogod ukleo (1. c. 48). 

^) Ta je kradja obična i u Arbanasa (ibid 145). 

*) Isto je to i nekijem predjelima u Francazkoj običaj ; ovdje joj meča pred noge 
obično kudjelju, koju ona digne i na mjesto postavi. (Du Meril 1. c. 56). 

^) Srb.-Dalm. Magazin 1861. str. 113 — 116. U Arbanasa svaki srodnik donosi po 
jagnje: ostali gosti plaćaju po nešto za svadbene troškove (Hahn 1. c. 144). 

■) Rohrer, Slav. Bewohner II. 97—98. 



212 Dr. V. Bogiiić. 

objesi lopižn, obrne žrvnjem, igle da zaplete , kađjelja da zapređe , metlo i 
sto đrugijeh stvari u ruke joj daju. Svekrva joj uz to reče: »iTo te sad čeka.- 
Sjutra u jutro nevjesta diže se rano, pripravlja i dodaje vodu svakome 
svatu za umivanje, perčine jim razčešljuje i kite privezuje a oni je darivaja. '< 
Risan u Boci Kotorskoj. Ovdje svatovi ne samo da su oružsni 
kao da na vojsku idu, nego nose i baijak sobom, koji se zadjede i vije na 
kući, gdje je svadba. 

Već pri početku svadbe, djevojke s pjesmama nevjestu opominju, daje 
dužna u novoj kući biti dobra, a da srditost, ako je ima , valja da ostavi n 
staroj kući, inače one daju pravo zetu, u samo nevjestino ime, ćerati zloću 
iz nje fiibikom. Evo komada te pjesme: 

— Kosto mi Stani perači, 
Po onoj zlatnoj jabnci: 
»0 Stane moja duSice, 
Čao sam da si srdita. 
Srdita i ognjevita. 
Neg Stane moja đašice, 
Ostavi srdost u majke, 
A živi oganj u braće, 
Ne nos* ga meni n dvore 
Ne omrazi me sa majkom.« 
A Stane Kostn poruči, 
Po onom sivom sokolu : 
91 Rosto srećo vesela, 
Ako ti budem srdita, 
Srdita i ognjevita, 
Napravi zlatnu šibiku 
Pa mene šibaj u dvore 
Po onom skucu svilenu. * 
Kad dolaze svatovi po nevjestu, pripijevaju djevojke i želju očinu, maj- 
činu, bratovu, sestrinu, da nevjesta neide iz kuće: 

Sunce mi je na istoku, hoće da dodje, 
Mlada Stane na pohodu, hoće da podje; 
Babo joj se smjerno moli: »Neidi Stane!« 
Mlada Stane odgovara tiho smjereno: 
»Bogme hoću moj babajko, vrijeme mi je, 
I tamo mi baba kažu, kolik da si ti.« 
PoSto dodju svatovi, djever podje k vjerenici i obrnuvši je u naokolo 
put istoka (kao sto sunce ide, s lijeve strane na desnu), ona mu se pokloni 
1 i njim poljubi i ona se više ni s kijem neljubi do vjenčanja. Gbvuri se, da 

{'e odprije bio običaj, da ovdje diever svoju snahu muškim pašom opase po 
Lošulji, da bi mušku djecu radjala. Ali ]e ovo sad prestalo. 

Blagoslov dava otac nevjesti, držeći somun hljeba u ruci, a u somunu 

t'e udubena srebrna čaša puna vina. Tako je blagosivlja i mati i ostala rod- 
»ina. Molitveni somun se odnese i dade popu, ali čašu uzme djever, pa 
po što se iz nje na vjenčanju zapoje vinom, dade je nevjesti, da je ostaW 
za spomen. ^) 

Nevjestu drži brat i čuva jednako od kad započne svadba, i nepušta 
je djeveru, dok nedodju na avlijska vrata, pa mu ondje reče: » Pozlati dje- 



'} Milinović u Arkivu za povjestnicu Jugosl. V. 213 — 215. 

^ Sravni pjesmu o diobi JakSića u II. knj. Vuk. Nar. pjesama na str. 626. 



Pravni običaji kod Slovena. 213 

rere, ako hoćeš da ti dam ovaku banicu,'^ a poslije dugoga takovog prepi- 
anja, djever mn što pokloni, (talijer ili najmanje forinta), a on preda djevojku. 
Po svršetka vjenčanja pop zapovjedi mladijencima, da se ondje odmah 
loljube. Ako mladoženja nije vrlo stidljiv i uzda se, da će iznenada moći 
ugrabiti te djevojka poljubiti, on posluša popa. Ako li se stidi ili se boji, 
da to neće moći učiniti, i tako da će se osramotiti, oni oboje kao stideći se 
oeposlusaju ga. 

U kacu djevojka valja da udje preko prostrtoga ćilima, pod kojijem je 
muški gatnjik i mali nožić crvenijeh korica, da bi mušku djecu i junake ra- 
djala. Na kućnome pragu srete svekrva svoju nevjestu i založi je tri puta 
medom iz ožice . . . .; po tom joj da od roda kakvo muško dijete, te ga po- 
dižući od zemlje poljubi i daruje. (Dijete se ovo u Srbiji zove nakonjče, jer 
se djevojci daje na konja, a u Risnu nema imena nikakvoga.) 

Pri svedenju nevjeste nema nikakova obreda, nego svekrva i njezina 
kći legnu s nevjestom, pa kad opaze da je zaspala, one se polako izvuku i 
mjesto sebe pošalju mlad oženju. Od prije je u Risnu bio običaj, da tri prve 
noći djeveri spavaju sa nevjestom, ali toga sad već nema. 

U jutro nevjesta ustaje prije sviju i počevši od svekra i svekrve svima 
još u postelji nazove dobro jutro ; po tom naloži vatru i pristavi kafu i pri- 
pravlja vodu za umivanje, po tom sa svojom zaovom iu jetrvom namjesti 
sve postelje osim svoje, a njezinu valja da namjesti svekrva ili zaova 
sama. Kad bude kafa gotova, ona je da svakomu osim svoga muža, a njemu 
kao od stida neda. Tad nevjesta ide na vodu. 

U prvu nedjelju iza vjenčanja, ima nevjesta da ide u Crkvu — i tamo 
je prate same ženske, muškarci se u to nemiješaju. One tog dana toprva je 
oblaće u ženske haljine, ali u najljepše što se može. Obično se misli (kaže 
Vuk), da je nevjesta do ovog dana još jednako djevojka, a poslije toga da 
će prestati biti; i za to sjutra dan već nenosi vijenaca i nepokfanja se do 
zemlje. *) 

Paštrovići u Boci. Pri odlasku s djevojkom iz očine kuće donesu 
pogaču^ a na pogači čašu vina, koja stoji udubena u hljebu: zet baca do 
tri puta prsten u tu čašu, a nevjesta ga do tri puta vadi sa dva srednja pr- 
sta, i stavlja ga pred zeta. Tad mladoženja uzme prsten, te ga natakne ne- 
vjesti na prst, medju srednjijem i malijem desne ruke. Za tijem dolazi bla- 
goslov, koji se ovdje zove dobra molitva. Nevjesta klekne na tapit i 
sklopi pružene ruke, a na ruke joj nalože handžara i kubura koliko držati 
može, a dva zastava drže prostrt veo više njezine glave, pa mole i želje 
izriču, kako će nevjesta bit dobra, poštena, srećna itd. Formula, koja ne- 
smije izostati, jest: nĐaj Bože u veliki dobri čas!** Za tijem je blagosivlju 
roditelji ili ako nije njih, stariji srodnici pa završuju blagoslov riječima : „Daj 
Bože, kćerce, da se u. ovu kuću nevratiš drukčije, nego kao miu gost U Kad 
dodje pak u kuću tastovu, tu je ovai blagoslovi. 

U Cmojgori i u Risnu ta je »dobra molitva** nešto drugačija. Pred sto 
se ima nevjesta iz kuće očine uputiti, uzmu svi svatovi jedan po jedan po- 
čevši od starog svata od doma pšenični somun, u kome je zasadjena čaša 
vina. Iz te čaše nekrenuvši je rukom, nego samo somun držeći, svaki srkne, 
pošto je nevjestu blagoslovio. Kajposlije dodje somun djeveru, koji isprazni 
čašu, pa je nevjesti preda, da je čuva do vjenčanja, jer se opet iza toga, 
isto tako iz te čaše vino prisrkuje. Za tijem pridrži nevjesta tu čaiu kao 
neki spomen i zove se molitvena čaša ili molitva. ') 



') Vuk, KovčeŽid 48—98. 
^) Vuk, MoDtenegro 83—86. 



214 Dr. V. BogiSid. 

Crnagora. Plaćanje za djevojku biva na piru i to je uprav, kad su 
svi pimi gosti za stolom, i taj posao uputi stari «vat od doma hm alije- 
đeći način. Uzme pogaču okićenu, ter je donese pred staroga svata od 

f)uta i traži da mu se pogača pozlati. Tad ovaj uzme onoliko novaca, ko* 
iko je pogodjeno za djevojku i kao iz učtivosti dade vazda nefito više (ri- 
jetko da je cijena manje od 12 talijera=24 for.), te poredja taj novac po 
pogači, pa ga sa svom pogačom preda domaćinu. Ovaj pak, da bi odgovorio 
na učtivosti, neuzme nigda koliko je ugovoreno, nego vazda ne§to manje, a 
ostalo sa pogačom vrati zetu, a za to svikolici gosti blagodare domaćina. ') 
Tad uzme stari svat od doma pogaču, pa je prelomi preko glave govoreći: 
„Iz ovog doma pošla u dobri čas, a u oni uljegla u bolji ćas.« Za tijem 
desni djever izvadi u marami zavite nove opanke, u kojijema je jedna ovan- 
cika, te preda bratu djevojčinu, a ovaj otiđe u sobu, gdje žene oblače ne- 
vjestu, pak joj te opanke obuju na noge. Tada, dočim ona oblači v j e n č a- 
niču košulju, brat joj skine kapicu s glave, baci je pod noge pa on čas 
otide. I kose moraju bit opletene kako u žene, a ne više kako u djevojaka. 

Pred što se imaju uputit iz djevojčine kuće, desni djever ide da uzme 
djevojku oli brat njezin uzme je za ruku pa kaže: „Nedam je što me nećeš 
darovat.« Djever ga pita »a što ću ti darovat?" Brat: »daj mi ako ćefi i je- 
jan fišek.*' Ovaj izvadi pa mu dade i dva i tri, koje on ipak za sestrom 
ispali. Za tijem vode djeveri djevojku k staromu svatu i ovaj joj metne pr- 
sten na ruku. Sad je dobra molitva ili blagoslov. Čašu, kojom se pilo n« 
dobroj molitvi, metne djever u džep ili djevojci u njedra, rri vjenčanju n 
crkvi običaj je, da mladoženja nevjesti stisne ruke sa prstenom tako jako, 
da se ova od muke uvija ; ali opet njega kum, kad to opazi, kucne, đa mi- 
ruje. Svatovi putem bođeći i u Crnoigori kogagod sretajn, davaju mu piti 
iz svadbene cice. Pred zetovijem kućnijem pragom svekrva dočekuje ne- 
vjestu, te joj dava malo muško dijete, da prenese preko prostrta bjelja (će- 
beta) i praga u kuću pa ga daruje. Ovo prenošenje i darovanje biva zato. 
da bi mlada radjala mušku djecu. Tad djeveri predadu nevjestu, te sjeda 
š njom na odar. Oni je jednako čuvaju i svuda prate, pa prvo veče ona i 
spava s djeverima. ') 

Sjutri dan po svadbi ima obred nošenja vode. Nevjesta, praćena djeve- 
rima, koji iz pušaka pucaju, ide na vrelo ili bunar, odkle obično kućani voda 
donose ; tu ona mora napuniti sud vode i opet uz puSkaranje vratiti se doma. 
Tu polijeva ruke gostima, da se umiju i za to umivanje svakf je daruje. ^ 

Navedimo sada i neke svadbene običaje, koje Kovaljevski zabilježi. Svaki 
gost donese štogod na pir, osobito štogod jela i piva, a jedan donese i živa 
pijevca, s kojijem se šala zbija. Nevjesta nesmije cijeli dan svadbe ništa je- 
sti, ako joj što djeveri kriomice nedadu. TI djeveri, koji se drže kao braća 
nevjestina, prate svud nevjestu, ni časa je samu nepuste, pa baš i prvu noć 
mora s njima spati. Premda su ti djeveri obično bližnji srodnici, ipak se 
kadgod dogodi (ali sasma rijetko) da oni zloupotrebe povjerenje, ali su tada 
kažnjeni, kao da su rodjena braća tražila, da sramotu učine ili učinila. ^) 

Užičko okružje u Srbiji. Na svadbu i na slavu može svak doći, 
pa baš i nepoznanci, bit će primljeni kao da su i pozvani. ^) 



>) Ibid. 88. 

^ Međaković, Život . . 89 — 50. 

^ Vuk, Montenegro 83—85. 

*) ^CTBipe MiCHua itci. 36—37. 

^) Glasnik društva Srb. Slov. X. 317. 



Pravni običaji kod Slovena. 216 

Bugarska. Ovdje na svadbi ima osobiti obred, kojega u ostalijeh Slo- 
vena đo sada nenađjosmo, a to je Zasjevka. Tu se svečano sije muka 
na tri sita u troje naćve pod pjevanjem, od koje muke isto tako svečano 
mijese i peku hljeb. Od te muke ispeče se i jedan kolač, koji bude poma- 
zan medom (radi toga m e d e n i k) . • . . Kad je to gotovo tad žene kažu zetu, 
da sjedne, pak otpasavSi jedan kraj pasa, premetnu mu ga nad oči preko 
glave, a jedna mlađa snaha rastrga mu medenik nad glavom na krst, a s me- 
dom namazanima rukama pomaže ga po licu, veleč: ,da se ljubite i rado 
imate kao pčela med.«« Sad se razdjeljuje svakomu gostu po komadić to^a 
medenika i uz to se dava iz bijeloga kotla vina srebrnom čašicom. ^) Za 
tijem u večer bude tako zvana razdjelnaia večera, gdje se mladoženja 
oprašta sa svojijem mladijem drugovima prelazeći u red oženjenika. Na ovu 
svečanost nedolaze oženjeni ljudi ni žene ni starci. Za večerom i icpranjem 
idu mijesiti hljeb i to oni sami čine, pače jim djevojke sakriju i kujeita i 
ražanj, da nemaju čim oganj razrovati. Ali oni da pokažu, da mogu i da 
znadu i bez ženskinja i bez orudja hljeb mijesiti, izdrobe glavnjom živi ug- 
ljen, a omotavfii tijestom ruku razgmu žeravu, te metnu kolač u oganj i za- 
prećn ga opet rukama. 

I u djevojčinoj kući bude isto tako razdjelnaja večera sa njezi- 
nijem drugaricam, koje joj pjevaju najnježnije pjesmice n. p. 

Toc ee^ipb cjiiH^Hiie! 

y TBO MaH^HUA, 

H y TBOH 6RU)a, cjuH^nue 
A yTp'£ ee^ipB Cwii»H9Hqe 

y 4PyrA MaHKA 

y APJThi 6ama cjiH^Hue. 

Hodeći put crkve i ovdje kao i kod Srba nosi tako zvani založnik 
bukliju, te dava piti kogagođ srete — ali u drugoj ruci nosi i živa pijetla. 

I u Bugarskoj mladi najprije razpliču kose i pokrivaju je b u 1 o m ^, 
djevojka biva sa svojijem đružicama zatvorena, te je valja kumu do tri puta 
od njih otkupiti. Ali nije ni te kupovine dosta, nego ima i druga simbolička 
kupovina : založnik, koji nosi pijevca živa sobom (po piscu članka u Ar- 
kivu, pijevac predstavlja mladoženju), kupi u djevojaka i kitu, fito se zove 
^Ila^ koja je mjesto djevojke, te je sada zajedno s pijetlom nosi. 

Pritakmovanje se zove, kad roditelji djevojčini blagoslovivSi mla- 
dijence, podadu iim malo vina i hljeba, da ga okuse. Iza blagoslova roditelji 
jin poljube u čelo, a oni njih u ruke. Djever, mladoženja i nevjesta, drže se 
za jedan rubac, a žene drže nekoliko zapaljenijeh svijeća. (Pri tom blago- 
slovu ima još nekoliko obreda, ali jih se pisac ne sjeća). Od tole se ide u 
crkvu na vjenčanje. Kad djevmka izadie, zaove prosiplju žito sa sitnijem 
novcima u djevojčino dvorište. U crkvuiae i založnik sa pijetlom, s ilom 
i B buklijom. Roditelji djevojčini neidu. 

Kad dodju pred kuću mladoženjinu, roditelji njegovi susretnu jih noseći 
bljeb i so, pa jim kažu, da sadju s kola, ali ovi nesluSaju, već se s kola 



') U Bugarskoj ima skoro svaki seljak take srebrne Čaše, koje se samo na sveča- 
nostima npotrebljnJH i ostavljaju se u naslijeđstvo sinovom. Samo goyegđje šatro 
86 taj običaj. Rakovski kaže, da je vidio takov^eh čaSa, koje imaja do preko 
600 godina. 

*) Sravni rimski flammeam i prvobitno značenje riječi nubere. T%) se obi&g na- 
lasi ] a danainj^eh Grka i n Arbanasa (Hahn, 1. c. 15). Za drage narode gle- 
daj Dn Meril 18; Weinhold 1. c. 



216 Dr. V. BogiSić. 

poklanjaju. Tad roditelji jih stanu darivati , otac n. p. dade ili obeća neko> 
liko ovaca, krava, konja, komad vinograda itd. a mati kojekakav ures , du- 
dove itd. Kad je pak nevjesta sašla i preko prostrta platna došla do praga, 
dadu joj posudje s medom i kiticu cvijeća, kojom maže pragove , kroz koje 

Srolazi gore i dolje, dok dodje do sobe. To čini, kažU; da joj blagi budu svi 
omaći kao i ona njima. 

Sad kum i kumica dadu zetu muško jedno dijete, a nevjesti žensko, 
blagosivlju jih, a oni se mučeć klanjaju, pa kad jim i oduzmu djecu, oni se i 
jednako klanjaju. Kakvi su obredi u ložnici, pisac kaže, da nezna. 

Sutri dan mora djevojka, kao i kod Srba, svečano da ide na vodu. Kad I 
se s vode vrati, bude svečano raz bula nje. Djever ubere sa zelena drveta ' 
dvije grančice, te skine buo nevjesti i baci ga na stablo. Tad tek počne ne- 
vjesta sa domaćima govoriti. ^) i 

U Trnovskoj okolici svekrva susreta nevjestu na pragu, ne samo sa 
hljebom, solju i vinom, nego na pogači nosi još i zlatni i srebrni ures^ koji | 
je od starine u kući, pa predade nevjesti. U tomu , kaže izvjestitelj , narod 
vidi dva značenja: najprije obilnost, ljubav i vjernost^ a drugo: da tijem i 
svekrva kao predaje novoj snasi brigu kućnijeh poslova. (Odžakov.) 

U nedjelju poslije svadbe kupi djever nevjesti preslicu i povesku, na 
kojoj priveže babku i vreteno. ^ ' 

Eukuš u Bugarskoj. SaMeCB, koji biva u četvrtak, tri dni pred 
svadbom, i na kojem se svečano dvije pogače peku, pripada svadbenom ve- ' 
selju. Ovom prigodom ima mnogo obreda pri miješnji, mi napomenimo glavne : 
Na troje naćve i na tri sita siju tri djevojke brašno, a malo muško dijete, i 
kome moraju biti živi roditelji '^), siplje vodu i so i promiješa brašno pali- 
com, po tom istom palicom udara tri puta po gredi i kaže triput: »momak , 
i moma."« 

U petak skupi se nevjestina rodbina, da joj kosu pletu. I ovdje valja 
malo dijete, koje ima oca i majku, da započme taj obred, a djevojke ga do- 
vrše metnuvSi i kapu na glavu i maMiy, što je vjerenik na velikom zara- 
čaju darovao. 

U subotu nema ništa osobita, ako nećemo da to napomenemo: da se n 
momka sakupljaju srodnici, da svečano ubiju vola za svadbe — volu naj- i 
prije urese glavu i rogove cvijećem i kitami i pripijevaju mu pjesme. 

U nedjelju je pak prava svadba. Zet ide sa pratiocima k nevjesti, da | 
je vodi na vjenčanje. Ali kad dodju, nadju djevojku zatvorenu u sobi i okru- 
ženu svojom rodbinom, držeći u ruci rešeto i u njemu pamučna sjemena. Tad | 
zapjevaju «Otkupljajte snahu djeveri! skupa je snaha, vrijedna je« . . . Dje- 
veri, koji do sada na dvoru stajaše, dadu nekoliko groša vrataru i ulaze a 
nutra; a djevojka rasijevajući sjeme, baca ga na dvor, a gosti ga bacaju 
preko kuće. Za tijem kuma stavlja vijenac lozovi na glavu nevjesti, a sve- 
krva donosi srebrni ures, kojijem urešuju nevjestu pjevajući : ,Be4H cs A0jy 
Hama 4py5KK0, 4yp'i» 4a th K-ia4aT'B HeTon-B na mcjio-to, njroqa na c*piie-T0.«» 



') Pripovijedaju, da je nevjesta u staro doba nosila buo sve dokle nije rodila, i za 
to doba je govjela t. j. ništa nije govorila sa svekrom i svekrvom. 

') Arkiv za povjest. jugosl. VIII. 252-— 271. 

''') I u Rimu pri confarreaciji neke obrede mogoše sami patrimi i matrimi ovrsa- 
vati. I u Grka samo T:atq S^ii^i^ak^i^ mogao je biti apotrebljen u nekijem svađ- 
benijem obredima (Bossbach 1. c 138 8q. ; 225). U Arbanasa još dan danal- 
i^i, pri miješanju svadbenoga hljeba, djevojka koja najprije zabode ruke u t^e> 
sto, valja da joj je živ i otac i mati (Habn 1. c. 144.) 



PraTni običaji kod Slovena. 217 

Pri blagoslovu prolijevaju vino preko zeta i nevjeste^ a ova ljubi ruke svim 
svatovima. 

Kad đodju s nevjestom pred kuću mladoženjinu, prije nego s konja 
sjaše, dodaju joj dvoje muSko djece, koje ona miluje i s pločom. Sto ima na 
prsima, gladi po obrazu, ljubi j im ručice i dariva jih voćem. Svekar tad pre- 
baca preko nevjeste sitne pare i diže je s konja. Tad joj daju dva somuna 
kruha pod pazuha i sud vode, kojom je zet lice umio. Sad nevjesta tako na- 
prćena ulazi u kuću, pa ide put sobe, gdje se zet za vrata sakrije i dok ona 
u nutra ulazi, on je tukne tri put plećima, pa izleti na dvor, a nevjesta od- 
nese i somune i sud, pa jih položi u jedan kut sobe. 

U ponedjelnik nema ništa osobita. U utomik naćeruju nevjestu, da mete 
kuću i da pere sude, a za tijem da umijesi kolač. Pri svemu tome podsmije- 
vaju joj se i podruguju, da neumije ni mesti ni prati ni mijesiti. U srijedu 
prate nevjestu na bunar, da bi donijela vode. Putem kogagod sreta, služi 
vinom i rakijom i ljubi mu ruku. Na kladenac kad dodje, najprije ga obilazi 
na okolo i prosiplje iz rukava proso, a u kladenac baca neprobijenu paru, 
^^j^ jo u ustima donijela. ') 

Struga u Bugarskoj. Hodeći na vjenčanje i sa vjenčanja i ovdje 
posiplju nevjestu sitnijem novcem i ovsom. ^) Kad svatovi prolaze mimo po- 
znatu kuću, kućani istrče na dvor i časte Uh vinom. Po vjenčanju u Crkvi 
zet i nevjesta jedu kruh i pija vino, koje je doneseno od pratilaca zetovijeh, 
za tijem i svi srodnici ljube vandjelje, pa i oni vina piju. 

Kad su već pred kutnjim pragom zetovijem ili pred sobom, davaju ne- 
vjesti kruha i vina. Za tijem uljegu u kacu, i u jednom uglu sjede zet i 
nevjesta jedno uz drugo, i tu donose nevjesti muško dijete, koje joj stavljaju 
na koljena, a ona ga poljubi i daruje. ^) 

BugariuBessarabiji. Pri vjenčanju u Crkvi, pošto se zapjeva: 
IcaiH .iHKyM . . . sasiplju na mladijence sa svijeh strana oraha, slatkiša itd. 
za znak, da jim žele u svemu obilnost i bogatstvo : kum i kuma u samoj 
crkvi vežu im ruke. 

Elad se vraćaju iz crkve, ako je zet iz drugoga sela, seoska djeca od- 
kle je djevojka zaokupe zeta, da dade otkup za nevjestu , ali sreća da su i 
najmanjijem darkom zadovoljni. 

Na nekijem mjestima pri gozbi u zetova oca mladijenci sjede za poseb- 

nijem stolom, i za nekoliko minuta drže na rukamu dvoje malo djece, zet 

muško a nevjesta žensko. Na ovom objedu nebude niko od nevjestine svojte. 

I ovdje svatovi kad dodju, da uzmu nevjestino ruho, sestra ili rodica 

(ali mora biti djevojka) ište kao platu. 

Kad svatovi za darove što primiše od mladjenaca, stanu da uzdarje 
davaju. Sto obično bude u novcu, mladijenci nijesu prisutni. Kad se dospije 
pircvanje, kum i kuma vode mladijence u sobu, tu zet kumu polijeva ruke 
pri umivanju, a on njemu pređađe novce, što su se na svadbi skupili. Drugi 
dan po svadbi šalje svečano svome tastu kozle ili jarca lijepo okićena na 
dar. *) 

Rusini. Kad su svedeni zet i nevjesta, ova- uzme ^unak cukra, pa 
sutra u jutro dava svome mužu, da bi mu tako š njome življenje sladko bilo. 

') Miladioovci. Bajir. H. n-BCHH 518 — 521. 

^) Posipanje mladijenaca žitom, roćem i slatkiSima, bivalo je i u Ghrka i u Rim- 
ljana, isto kao i danas skoro u svijeh naroda inđoevropejskog porjekla. Gledaj 
n. p. Rossbach 1. c. 226; Du Meril 1. c. 55; Hahn 146, 196. 

^ Ibidem 516. 

*) MaTepiajBi . . BeccapadcKaa o6jiacTb. I. 608—510. 



218 Đr. V. Bogiiid. 

Pod jastukom jim svu noć stoji somun hljeba, kao znak buduće obilnosti. 
Nova snaha cijelu prvu godinu, gdjegod i kogagod svoje nove svojte srete, 
valja da poljubi. Ovo je pofiljednje, kaže Rolu>er, običaj i u Kozaka, ali ne- 
kaže u kojijeb. ') 

Laborski Rusini. PoSto su se svatovi sakupili u mladoženje doma 
namijenjeni starosta govori besjedu o ćastnicima, koji svatovima trebaju 
u tom poduzeću. Ali najprije počne od sebe : „I{h nplHMaere Meue xj[onuH 3a 
CTapocTj?" IIpiHMaeMe, npifiMJieMe viču svikolici, pa S njima i mnofitvo djece, 
što se tu sakupi. Tad starosta uzme kitu ovsa, pa ga zadijeva sebi za kapa, 
kao znak svoga dostojanstva. Tako budu izabrani i ostali i ovsom nakićeni. 

Kod nevjestine kuće svatova nema, nego sam nBBi4ABUH« i nekoliko 
djevojaka, koje pletu vijenac i pjevaju medju ostalijem i ovo: 

« £m MapbKO, MnpRMKO 

KaMaHoro cep4Ufl, 
Hk'b Hce To6s He 7Kaja> 
SeJiCHoro e-enu^i ? 
Ba HK'B MH ro He »cajb 
Ahcl MH cep4Ue Cojhtl! 
Bo TO Bce Cfl CTajio 
He no MoeH bo^ih, 
He no MocH bojih, 
Ajie no 6paTOBOH, 

IIo 6paT0B0H i CeCTpHHOH 

Tafi no MaiepHHOH. 

Tad nevjesta klekne a brat joj najmlađji stavlja vijenac na glavu. 

Kad dodju zetovi pred kuću nevjestinu, BLiAaaua i djevojke do tri puta 
zatvoraju vrata i neće aa jih puste unutra, nego pjevajući ifitu otkup za dje- 
vojku. Za tijem je blagoslov i opći plač. 

Pred večer vode nevjestu k mladoženjinoj kući. Kad dodje blizu, 
mati zetova uzme u ruke somun hljeba i dočekuje na kutnjim vratima ne 
vještu, pa je pita: „Su čim si došla?" a ona joj odgovori: »Sa srećom , 
zdravljem i s božijem blagoslovom.^ Tad joj stavi na glavu somun i vodi 
je u kuću. Nevjesta unišavši, ide uprav trpezi, ljubi joj četiri ugla i sjeda 
i odmah počimlje večera. 

Iza večere donose postelju nevjestinu i prostiru je na pod, zet sjede na 
postelju a nevjestu mu dovedu na koljena i raspliću joj djevojačku kosu i 
pjevajući povezuju joj glavu kao što udate žene nose. Sad idu svatovi i mla* 
đijenci na rijeku i bacaju vijenac u vodu, ali ga drže, da ne otpliva i iz 
sredine vijenca zahvataiu šakom vodu i umivaju se. Zet nosi od te vođe 
doma i pokropi svekohke goste. Sad se igra i svaki gost poigra sa nevje- 
stom i metne joj na tarjelić nekoliko novčića. ') 

Vrhovinci (ugarski Husini u MarmaroSkoj, Bereškoj i Ugvarskoj 
županiji.) Uoči svadbe u večer sakupe se gosti na huski, a tosu kolači 
nalični guskama, i množila ih se toga večera ispeče za svadbe. Odmah u 
jutro idu zet i neviesta na izvor ili na bunar, da se umiju, i u tu vodu go- 
sti meću bakrenijeh novaca. Tad se pletu vijenci i posiplju mladijence ječ- 
mom. Pri oproštaju nevjeste s roditeljima nemože nišo da se suzama opri- 
ječi. Sad joj raspliću pletenice i postavljaju vijenac. ') 



') Rohrer, SI. Bewohner II. 99—122. 

*) Kraljicki, CdopHHK-B HayKoBbl 1866, str. 148 — 160. 

^ BiedermanD, Đie Ungarisohen Buthenen . . 78. 



Pravni običaji kod Slovena. 219 

Polje&nki i Bužani (Malorusi u Gorođenskoj guberniji.) U ofii 
svadbe biva svečano miješenje i pečenje korov aj a i u zeta i a nevjeste 
doma. 

Na dan svadbe ide zet sa svatom (Apy^Ko) i sa sviračem k nevjesti i 
poklonivfii se svakomu, sjedu za trpeza, a nevjesta mu donese rubac s riječ- 
ma: ^apyH) Tc6a CrcnaHd neprnHMii noAnpKOMi; a mladoženja daje njoj 15 ili 
30 kopjeka sa formulom: 4£^pyK) leća MapHHO dHTbiMi rajapoM'B. Za tijem 
4pyxcK0 vodi okolo trpeze zeta i nevjestu, držeći se sva trojica za jedan ru- 
bac. Sad je blagoslov roditeljski. Putujući k crkvi kogagod sretaju, klanjaju 
mu se, a sreteni jim se uklanja s puta. Po vjenčanju zet i nevjesta nogama 
turkaju otirač i pas, po mnijenju dpisatelja, da bi javno pokazali , da je is- 
punjena ženidbena dužnost. 

Opet se oboje vraćaju u nevjestinu kuću, gdje jih otac susreta s vot- 
kom, a mati stoji kod žbadnjice, koju i zet i nevjesta moraju dotaknuti. 

Kad za trpezu sjednu, nevjesta mora se posaditi zetu ob lijevu. Iza 
ručka ide mladoženja k roditeljima bez nevjeste, da jim odnese djevojčine 
darove. U večer ili sjutri dan vraća se po ženu — ali se ova zatvori u sobu, 
odkle je brat dovodi i posadjuje za sto : za tijem ženske vode nevjestu u 
sobu i preoblače, a brat dodje i uzme nevjestu, odvede je opet za«ato i po- 
sadi je sa zetom, oboje na jedan jastuk. Svahe joj raspleću kose i krajeve 
joj podžižu za znak, da žena nema više s krasotom kosa ljude primamljivati ; 
tad joj mažu kose maslom, a kadkad i medom , stave joj na glavu komad 
hljeba i novaca, da bi joj život bio sladak, obilan i bogat. Tad joj svaha 
natiče žensku kapu. 

Kad dodju u zeta doma, vode mladu okolo stola za znamenje, da će 
ona biti gospodarica u kući (ako matere nema). Ti svi obredi zovu se 3bo- 
4BiHbi. Pred što se pir svršiti ima, svat ili dmško vodi mladu, da joj pokaže 
svekolike zgrade, bunare itd., da bi znala kućni red. ^) 

Ukrajina. Kobi kaže, da ie vidio, gdie vode nevjestu, a ona da je 
nosila u ruci dugačku drvenu sablju, a na sablji naboden veliki somun kruna. 
I sablja i hljeb bijahu lijepo cvijećem okićeni. On ovako tumači taj simbol: 
Sablja i hljeb znače , da je muž dužan ženu braniti i hraniti , a cvijeće da 
mu ona iz blagodarnosti ima kao cvijet kititi i resiti cijeli život. ') 

Poltavska i Černigovska gubernija. Pri vjenčanju u Crkvi 
stoji djevojka držeći sablju, a na sablji je privezana svijeća. Ta sablja stala 
je prvog dana svadbe u prednjem uglu. To je prije bilo običniie, sad 
je sasma rijetko. Pred što imaju put crkve da se upute, brat raspliće ne- 
igesti kose i kad ter kad joj zamahuje sabljom okolo glave. Njezine druga- 
rice pjevaju: 

«A TaiapHH'B ćpureu'B laTapHH'B 
npoAaBT, cecTpHuy sa Tajiepi 
A pycyK) KoeoiKj sa mecraKi 
A 6Hje JH^eHKo uhiii^o h TaKT».«« 

Tad davaju novaca bratu, da bi se uklonio iz kraj sestre. U Poltav- 
skoj guberniji ne raspliće brat sestri kose, nego stane na vrata s batinom i 
prijeti, da će ubiti mladoženju, što mu on sestru hoće da sobom vodi, ali ga 
zet ublaži, davši mu malo novaca, i to se zove : brat prodava sestru. ^) 

Velikorusi u opće. Uoči svadbe biva a'Bbhhhhk'b, na kome se ne- 



') Marepiajibi . . FpoAHeHCKafl ry6epHia I. 832, 837. 

*\ Reise im Innern vod RaMlanđ . . II. 284. 

^) Bantji Kameoski, HCTopiii Majou PocciH III. npHMSqauifl 77 — 79. 



220 



br. V. BogišH. 



](ne8ta oprašta sa đjevojačkijem životom i sa svojijem đrugaricama. Za tijem 
ide djevojka u banju *), da bi, kako kažu, oprala sa sebe stare navike i spra- 
vila se k vjenčanju i novome životu. Cijelu večer je gozba, na kojoj su 
skoro same djevojke, dosadanje drugarice nevjestine; one nariču pjesmama 
i oplakuju nevjestin djevojački život. Na pofiljetku neigesta dariva svoje dru- 

frice. Slična 4■BBH^HHKy biva toga večera svečanost i u mladoženje doma. 
on se opraSta sa svojijem drugovima, i on ide u banju, i on jih časti pivom 
i jedivom. I KopnBaft se svečano peče u nevjeste uoči svadbe. 

Na svadbi i zet i nevjesta i svadbeni činovnici imaju počastna nazva- 
nja, i to se drže kao simboli bogatstva, znatnosti, obilnosti. Toga radi zet 
je KHfl3B, nevjesta KHHHCHa, ') a po vjenčanju KHHrnHH , srodnici zetovi doape, 
upravitelj svadbe TbicauKOH. Na svadbu pozivlju i magjionika (eopo^KCfl), da 
nebi škodio svadbi. 

Na velikijem mjestima raspliću kosu nevjesti i pletu je na način mu- 
žatica, već na d i e v i č n i k u , ali u opće to biva na dan svadbe. Pri tomu se 
pievaju pjesme, kojijem se oplakuje djevičanski život, i njegov znak puštena 
pletenica, hule se roditelji što prodaše nevjestu, i huli se ženidbeni život. 

Kad zet dodje po nevjestu, nepuštaju ga u kuću rodjaci nevjestini i 
njezine diligarice, dok ne plati 3 a b bi 4 a 4 y. Kopeki i ostali sitni novci, koje 
on plaća, zovu se rubljima, dukatima^ itd. i to je znak bogatstva. 

U crkvu idu svikolici na konjma, a kad u crkvu dodju, natječu se zet 
i nevjesta, ko će prije stupit na ćilim, da mu drugo bude podložno. Po vjen- 
čanju odmah svećenik daje bocu vina zetu, a ovaj daje nevjesti piti i piie 
sam, ^ pa tad lupne bocom zemlju i popleše je nogama i smrvi a male 
komadiće, i to valja da sam zet učini Dez ičigove pomoći. *) Ti se piljci 
moraju tad pokupiti i baciti u rijeku. 

Na vratima od kuće dočekaju roditelji nevjestini djevojku, i nose joj 
bljeba-soli i posinlju mladijence hmeljem. Za mladijence stave na trpezu 
nečena pijevca, oa koga gosti nejedu, nego samo zet i nevjesta, i to na ne- 
kojim mjestima ne na trpezi nego u sobi. Zet i nevjesta kad na zdravlje 
piju, da bi osladili vino, koje, kažu, da je gorko, cjeluju se pred svijem go- 
stima. 

Soba (CsHHHKi), gdje imaju bit svedeni, nebude razgrijana, kako je 
inače obično, i to da bi jih zima tobože naćerala, da se jedno k drugomu 
privriježi. Budu uvedeni u sobu popraćeni sa ikonama, koje jim objese više 
glave. Nevjesta mora izuti crevlje zetu, i u jednoj nadje mali bič, a u dru- 
goj novčić ; ako izuje prije onu, gdje je novac, to je sreća ; ako onu gdje je 



*) I Btari Grci imađoSe taj običaj : U Aeoliji crpali sa vođa za nevjesti na kapa- 
Dja a svetom vrelu Ismeocs, u Attici pak u vrelu Kallirrhoe ili Eodc- 
akranos (Rossbach 1. c. 224); običaj kupanja pri vjenčanju nalazi se i u 
Indiji (Colebrooke, Asiatic researchs VII. 290). Za druge narode gledaj Da- 
Meni 1. c. 11. 

•) Sravni i Snjegirev, PyccKie II. 83. 

^ Koliko je star i važan ovaj običaj, vidimo i s toga, da je na nekijem mjestima 
u srednjem vijeku narod držao, da je tijem pićem ženidba gotova. Proti tomu 
nalazimo medju ustanovljenjima Andegavske sinode od g. 1277. naročiti kanon: 
«tlntelleximus nonnullos volentes et intendentes matrimonium ad invicem con- 
trahere, nomine matrimonii potare et per hoc credentes se ad invicem matrimo- 
nium contraxisse camaliter se commiscent (can. 3). I ovaj običaj moŽe se naći 
i u starijeh i u novijeh naroda; gledaj Du-Meril 40 — 44. 

^) I za to razbijanje sada imamo mnogo primjera i u inorodaca. Ibid. 59 — 60. 



Pravni običaji kod Slovena. 221 

bič, to je nesreća: ali svakako mora je tri pata o&inuti onijem maltjem bi- 
čem fea znak, da bi ma bila podložna (Ivanov-Želadkov). ^) 

Đonski Kozaci. Na djevičniku noći svadbe oprašta se nevjesta 
sa sTonm drugaricama i zet sa drugovima. Sutra dan najprije je roditeljski 
bla^slov i u zeta i u nevjeste doma. Kad je to gotovo, tad djevojku posa- 
4)^j^ ^ sprednji ugao (to je obično mjesto, gdje sjedi domaćin) pod ikonama, 
a uza nju čine da sjedne najmanji od brade ili srodnika, kojemu daju u ruku 
štap (4ep?KaBy) ili svileni bič, i on neda zeta svojega mjesta kod sestre, do- 
kle ovaj neotkupi. Sad idu u crkvu i djevojci raspliču kosu, a polto je cr- 
kveni obred ovršen, tad joj zapliću kosu kao u udate žene, a na glavu joj 
meću KajmaKi*. ^ F^ed kućom zetovom roditelji jih susretaja s hljebom-solju 
i posiplju jih fienicom, orasima, hmeljem i novcima. Pošto su se okusila prva 
jela, svaha spraćuje mlade u ložnicu. I kod seljaka, koji nijesu vojnici, skoro 
sa jednaci svadbeni običaji. ^ 

Malojaroslavecki ujezd u KaluSkoj guberniji. Uoči svadbe 
biva svečano kupanje nevjestino. Iza kupanja počnu odijevati nevjestu. Malo 
zatim dolazi mati i otac zetov (zet dolazi poznije) i donose sobom ugovoreno 
vino, koje se počne ispijati. Kad se to vino (ovdje pod ovijem imenom razu- 
mije se svako piće *) ispije, tad domaćin toči svoje i dava srodnicima zeto* 
vijem; pri tom vino se ovako služi ^): otac nosi bocu s pićem i nataka, mati 
čaiše, a nevjesta slatkiša za pred piće. Osim toga oni jin darivaju s ubrus« 
cima itd., a i nevjesta čini to isto. Tad nevjesta ide vl sobu, pa opet kuka 
i pripijeva: 

nponHJn MeHfl poahmbih ćaTiomica, 

Ha BHHHOu qapomcB, 

IIpo-B^ia MCHfl po4HMaff MaTymKa 

Ha eja4K0M'B npflHHmcs. 

OTKpacoaajracb a bo KpacuBiKi 4%BymKax'B. 

Sutra dan u jutro nevjesta plače, i ako nema oca ni matere, ide na 
groblje, gdje je i njene dražice prate i padši na koljena na očinu grobu nariče : 
PaCTynHCfl Marb cbipa seM.ia, 

Tbl OTKpOHCH rpo6oBafl 40CKt1, 

BcTpencHHCb po4hmbih darioaiKa, 
B^aroc^ioBH mch« seJiHKHM'B 6^arocj[OBeRBqeMi. 
To isto biva i na materinu grobu. 

Kad se nevjesta obuče, tad se klanja i ište blagoslov ne samo od ro- 
ditelja, nego i od svih rodnijeh, pa i od same male djece. Po blagoslovu 
sjeda za sto, pak stane naricati : 

He cnycKaH mchh, po4HbiH daiioiuKa, 

Co aiHpoKaro no4BopHma; 

Hmcx Te6-B w!b, po4HMbiw 6aTK)mKa, hg cjyra 6bijia 

A re6-B po4HMa MaTyinKa, nocojn* BOJibHiii. 



'} Običaj iauvaoja ima biti Tcoma star. Rognjeda kći polockoga kneza , nehćaše ići 
za velikoga kneza Vladimira (g. 980) govoreći: ja neća da izavam sina jedne 
slažkinje (Nestor, itd. Schlozera V. 197). I u Moskvi je bivao taj običaj do 
nedavno; gledaj patopis Olearija i Gerbersteina , koje navodi Sojegirev Pye- 
CKie n. 83. 

^ Osobita kapa adatijeb Kozačkinja. 

') MeTepi»JU>i . . 3eM.sa BOHSKa 40HCKaro. 

*) Primjetba g. Ivanova-Želadkova. 

*) To nije samo na svadbi, nego vazda kad su gosti. (Ivanov-Želadkov). 



222 Dr. V. Bogišić. 

Na mjesto seta sad brat nevjestin nsa nm sjeda, i držeć u ruci palica 
čeka seta, da ma proda sestrinu kosu. Kad zet dodje, družko moli 
brata, da ustupi to mjesto zetu, ali ovaj se neća i počne zamahivati palicom, 
i ipak malo komada sitnoga novca omekša ga, pa pusti zeta da sjedne. 

Poslije vjenčanja u crkvi rjiacKii (pratilice nevjestine) u jednom kuta 
zapleću kose i natiču joj aoBoiiHHK'b (kapu što nose žene udate). Ona se sad 
gleda u zrcalo i popravlja na sebi kapu, pa za tijem opet sa zetom zajedno, 
pa pitaju i jedno i drugo : koga vide u ogledalu. Zet kaže , da vidi svoja 
ženu i pozove je po imenu; isto tako i ona njega. Nevjesta se veoma stidi 
pozvati po imenu svoga muža, i kaže, da prodju gdjegdje i deset godina a 
ženidbenom ^ivotu prije, nego ga ona počne po imenu zvati. Sutra dan po 
svadbi, čim svane, 4pv)KK0 tuče na vrata sobe i pita zeta, hoče li piti ; i ako 
hode, to je znak, da je zadovoljan s nevjestom, to jest, da je nevina bila, 
ako neće piti, tad ja protivno značenje. ') 

Taruški ujezd u Kaluškoj guberniji. Na dansvadbe najprije 
krstni kum rasčešljuje zetu glavu, za tijem dolazi otac i mati s hljebom-solja, 
te ga blagosivlju. Druško ga tad vodi u prednju sobu, te tu opet biva rodi- 
teljski blagoslov i svijeh srodnika. Kad su povoske gotove, mati stavlja a 
svaku po šaku hmelja. Kad dodju blizu kuće nevjestine , seljani se sakupe 
pak jim palicom zaprieče put, druško jih ponapoji vinom, i tad jih puste 
proći. Za tijem druško ulazi u kuću, da pita hoće li primiti zeta; odgovor 
je dakako povoljan; i tako sišavši s kola ostaju pred pragom. 

Medju tijem i obuku nevjestu, blagoslove i posade je za trpezu ; njoj 
s desne strane stoji dvoje muško djece, a s lijeve dvoje ili troje žensKO. 
Druško tad ulazeći u izbu, pita muškiće, zašto su tu sjeli? oni odgovore: 
„Daj novaca, pa ćemo ustati.«« „A zašto ?^ ~* „Mi smo pleli nevjesti obuću.*' 
Druško jim dade novaca, a oni otidu, pa tad taj razgovor biva i sa malijem 
djevojčicama; one kažu: „Mi smo šile za nevjestu i mnogo iglica polomile«. 
Druško i njihova mjesta pokupuje. Za tijem razastiru pod nevjestu ćilim i 
pod desnu joj nogu stavljaju jednu mjericu punu ovsa. Tad se jede i pije pa 
istom tada idu otac i mati s ikonama, da uvedu zeta u kuću : on jim se do 
zemlje klanja i š njima se cjeliva. Sad se objeduje. Po objedu otac sjedinju- 
jući ruke zetove i nevjestine ^) poučava jih : njemu kaže n. p. ljubi je kako 
dušu, a tresi kako krušku, a njoj n. p. neslušaj zla jezika itd. Nevjesta tad 

Silačući zahvaljuje roditeljima za hljeb-so. Sad idu u Crkvu. Po vjenčanju 
jevojke povezuju nevjestu po glavi. 

Nevjestu i zeta dočekuje otac pred kućom sa hljebom-soli, a mati s iko- 
nama i koricom kvasa. Tad odmah objeduju mladijenci samo još sa 
dvojicom, trojicom u posebnoj sobi, pa tad idu spati. Sad i gosti se sabiraja 
i počimlie pravi objed. Ali okolo po objeda, gosti hoće da vide mladijence, 
koji valja opet da za trpezu dodju. ^ 

Meščovski ujezd u Kaluškoj guberniji. Uoči svadbe uvečer 

je K7pHHK'B=gozba; na kojoj je glavno jelo piroge. Prvi obred nasvad- 

Deni dan jest preodjevanije nevjeste, i to biva na klupi, koja je pokrivena 

zvraćenom pelicom (proti zlijem duhovima) ^) na kojoj nevjesta sjedi. Kad 



^) Maiepiojubi • • Kajq^»ccKafl vjćepnin, n. 174, 177. 

*) Sravni rimsku đezterarum junctio (Bossbaoh 1. c. 308) kao i indijsku p ft ui- 
gra ha (Manu ni. 43). 

*) MaTepla^Abi . . Kaj[yMCCKaA rjćepma II. 177 — 179. 

^) Sravni rimska pellis lanata (Rossbach 324). Isti običaj nalazi se i u Indiji 
(Colebrooke 1. c VII. 305). 



Pravni običaji kod Sloveiia. 223 

joj nazuvajtt crevlje, stave joj pod pete nekoliko novči<Sa, da bi i u muža a 
obilnosti življela. Desnu nogu joj obuva djever (mapoTOHKi>), da bi je budući 
muž milovao. Da bi pak u svemu srećna i zadovoljna bUa, pribave jednu 
ženo udato, koja s mužem dobro žive, da bi udjela nevjesti brnjice u u&i i 
da joj stavi svoj ubrusac na glavu.') Doklegod traje pre odijevanje nevjestino^ 
valja joj oplakivati svoje djevovanje. 

Kad otac sina blagoslovi, ovaj ide k nevjesti a pratioci su mu 4pyxcKo, 
4flAi>Ka, dva no44PPKi>fl i CBaxa, koja jaše na konju i I njom dječko od 
sedam godina, koji se zove 6jih)4hhk'b. &Eid dodju pred nevjestinu kuću, ku- 
caju i ištu kao svratiste ; ali tek treći put kad kažu, da su lovci, te da jim 
je zec umakao u kućii, otvaraju jim se, kao preko volje, vrata. Taj zec je, 
razamije se, nevjesta, i zet je mora tražiti po svoj kući, jer je sakriju. 

ro što se opletu kose, dolazi roditeljski blagoslov, koji nevjesta prosi s 
običnom formulom: po4HBfbiH daiioiuKa ipo4iiMaa MaTymKa! ue npomj y eaci 
HH sjiaTa HH cepe6pa, ho npomj Bokih i aamero djtarocjioBeHia. Ako nijesu 
živi roditelji, blagosivljaju kršteni kum i kuma, i tad njima govori 6oro4aHHbi 
6aTK>mKa h <$oro4aHHafl MarjmKa. 

Po vjenčanju kod nevjestine kuće pjevaju djevojke u pohvalu mladijeh, 
pak tad jm svezu s pojasom, da bi jedno drugo ljubili i složno življeli. Sad 
mati nevjestina, stavljajuć obično groš pred svog zeta, govori mu: mBoti 
7663 4HTe pym»: nocTaeb KJtbib, Kjna njieib h j^r cboh) HCOHKy ne a-ia jhoa^A 
a 4ja ce6fl. ' 

Ejid se približe mladijenci sa svatovima kući zetovoj, otac jim dodje 
na susret sa ikonom a mati s bljebom-soliu. 

Posljednji je obred što mladijenci idu na kladenac ili na bunar da za- 
hitaju vodu *). 

Selo Petroselj e u Mosaljskom ujezdu Kalužke guber- 
nije. Najprije u mladoženje doma peče se svečano KopoBan. Zatijem odijevaju 
zeta i drnško ište u Boga blagoslov. Zatijem svaha prostire pelicu pa vodi 
mladoženju da se posadi. Tad mu ona razčešljuje kose i maže jih maslom i 
posiplje hmeljem. I on ište u oca i matere blagoslov sa gorenaveđenom 
formulom. 

Sutri dan po svadbi najprvo što mlada učini jest, da mete kuću, i uz 
to joj prigovaraju: „Kauiy mcth qHCT0, a copy Boat ne bbihoch" (ovo posljed- 
nje hoće rijet, da što se doma čini nema nikomu izvan kuće pripovijedati), 
a tada joj dadu da peče 6jiHHbi. Za tijem druško vodi mladu na vodu, ali 
joj djeca nedadu prenijeti Vodu, nego mora mladoženja donijeti vina i tako 
jih ponapojiti, da oi je pustili. Za tijem svekrva donese kudjelju s vunom i 
da nevjesti da prede. ^ * 

Kazanska gubernija. U zetovu kuću uvode mlađijence preko 
prostrta platna u kuću, gdje jih otac dočekuje sa ikonom, a mati sa hlje- 
oom-solju. Tad je blagoslov roditeljski, koji mati završi posipljući nevjestu 
hmeljem. •) 

Nižegorodska gubernija. O svadbi pripovijeda nam g. Rajevskj, 
isto to, što već kazasmo za Velikoruse u opće: izlišno bi dakle bilo, opet 
opisivatii sto je već opisano. 



*) U Btarijeh Rim\jana je pronaba razđijeljivala kosa nefjesti, isto tako i u 
Grka njmpheutria jih joj je potstrizala. (Rossbach 216, 274). 

*) MaTepiajtBi . , KajjHCCKaa ry6epHiH II. 164—169. 

«) Ibid. II. 171—173. 

^) Erdmann, Beitrage I. 60, 61. 



224 Dr. V. BogiSic^ 

Kostromska gubernija. Isto kao što raspletanje kosa, tako i 
običaj razuvanja, kaže Snjegirev, da se drži još u većini predjela ove gn- 
b^mije. ') 

Njerehta u Kostromskoj guberniji. I ovdje sirota nevjesta ide 
na dan svadbe na grobove svoj^eh roditelja, i tu nariče onu obična fonnalii, 
kojom se blagoslov ište. Po4HMBih 6aTfomK» u MaTymKa hc Ha4o hh 3jaTa hh 
cepe6pji, npouif po4MTCJ[bCKaro 6jiarocjioBeHifl.^ *) 

Permska gubernija. Tako zvano o6py4eHie biva u oči svadbe. Kad 
zet dodje u kuću djevojčinu, ova ne bude još obučena, a dok ona tijem ne- 
bude gotova, ni zet ni njegovi pratioci nesjedaju — ali ona se nimalo ne- 
žuri, da se obuče, te kadgod moraju čekati na nogama po više nego sat 

Kad zet ulazi u kuću, nevjesta nastoji da ga ozbiljno i upravo u lioe 
zagleda, da bi joj poslušan bio. Ka večeri nevjesta ništa nejede, nego mora 
svojijem viljuškama i ožicom zalagati zeta i njegovu svojtu. 

Na svadbi prije nego zet dodje, ženske raspleću kosu nevjesti i poju 
pjesme, koje odgovaraju tome obredu. 

Kad u crkvu idu, nose sobom piva ili vina, te i tamo u crkvi prija- 
telje i znance, koje nadju, napajaju. Kad se vraćaju iz crkve, otac i mati 
zetova susretaju jih sa hljebom-soii. Zatijem svahe M«>jio4yio oKpyqHBaiOTii, 
to jest stavljaju joj na glavu kapu ili ubrusac. 

U ložnici svlače nevjestu, i ona kad je svuku, u samoj košulji poslužuje 
goste vinom i pirogami. ^). 

Roditeljski blagoslov biva i na ženidbi, koja se čini ubj egom, a teško 
je da će se ikakva djevojka usuditi, da pobjegne, a da otac za to nezna. 

Na dan vjenčanja sastanu se svahe zetove i svahe nevjestine, pa svaka 
pripijeva i hvali svoju stranu, dok se i posvade — ali svadja malo traje, 
jer se opet lako pomire i medjusobno ljube. ^) 

Petrozavodski i Povjenecki ujezd u Olonackoj guber- 
niji. U oči svadbe ili uprav u jutro na svadbeni dan ide nevjesta svečano, 
da se okupa. Pred što će na vjenčanje u crkvu, bude oproštaj, a danas ne 
formalni, nego pravi. Tad joj zapliću pletenice, što mogu tvrdje i vezuju 
uzlima, za tijem umivaju, oblače i posade na kvasionicu. Sad dodje svaha pa 
joj pletenice počme raspletati, a djevojke pjevaju tome zgodne pjesme. 

Sad je drugarice vođe iz sobe, ali je nepredaju svatima, dok jim oni 
neočiste prag, t. j. nedadu po koji groš. Tad se mole Bogu a za tijem 
stave nevjestu uza zeta: on joj postavi ruku na glavu, a drugom je obrne 
triput po sunčanom tijeku, i u to ako je hitar zet, poljubi nevjestu i zato ga 
svikoliki hvale. Kad su se s nevjestom uputili i nekoliko odmakli od tastove 
kuće, zet preda nevjestu drušku, a on se vraća k punici, da je pozdravi 
t. j. da se cjeluje š njome i da je daruje u novcu, i to se zove: a u KpacHbic 
canorH. 

Sad dolazi obred, koji se u Povjeneckom ujezdu zove : npo4a>Ka HeescTbi, 
i to ovako biva: TbicfliiKOH (glavar mladoženjinijeh svatova) počinje trgo- 
vinu upitkujući pratilice nevjestine: koja je mati a koja li tetka? To se 
čuje i izvan kuće pa viču ljudi: »Idu da je prodaju!« Tisiackoj kupuje 
nevjestu dijeleći novaca rodjakinjam njezinijem, ali tako, da bližoj po krvi 



*) PyccKie U. 83. 

«) Ibid. II. 82. 

•) MaTepiajbi . . ITepMCKafl rjdepHia II. 685—538. 

•) Ibid. 554—565. 



Pravni običaji kod Slovena. 226 

više daje, nego daljoj. Osim njih daje novaca i plakalčici. Tad pratioci 
zetovi viču: „Nevjestu ste prodali, nevjesta nije vaša." Tad plakalčica 
ide da hvali djevojku i kazuje, kako je kupac dobro trgovaO; pa zavrsuje : 
»Eto ti tiče ni štipane ni perušane, ti je štiplji i perušaj a od drugoga čuvaj!«* 
Pred kućom zetovom dočekuju jih svekar i svekrva i blagosivlju jih 
hljebom-solju, a svojta jih posiplje žitom i perušinama i napoje jih mlijekom: 
prvo da bi življeli mirni i zadovoljni, a drugo, da bi imali bijelu djecu ne 
crnu. Kad su u kuću uljezli sjedaju, a nevjesta sakriva oči i lice ubruscom, 
tad se približi svekrva ili tetka, diže joj ubrusac s glave i kose joj razdvaja 
na dvije strane, tad stavi joj na glavu četvrt aršina kakva platna, a po tom 
joj na glavu natiče žensku kapu. *) 

U Bijeloj Rusiji. Ako roditelji zeta i nevjeste nijesu živi, na nji- 
hovo mjesto blagosivlja jih na dan vjenčanja domaćin te kuće, odkle je zet 
ili nevjesta. *) 

Bijelorusi i Krivici u Vilens koj guberniji. U oči svadbe 
i kod nevjeste i kod zeta u kući ovršuje se obred pečenja korova ja. 

Na dan vjenčanja, prije nego podje u crkvu nevjesta, ide sa svojim 
drugaricama, da ište blagoslov u susjeda i prijatelja. Kad se vrati, sjedaju 
za sto. Sad svati (saKocHHKH h Mapma.ii>]) donose nevjesti vijenac na ručiniku 
(servjeti) ; taj je pak na tarjeliću, a pod ručinikom ere vije, bječve i pod- 
veze za mlade. Sad, u Otmjanskom, Ljidskom, Tročkom ujezdu, počmu pre- 
pirke i alegorije medju Zakosnicima i Maršalima, gdje oni svejed- 
nako Maršale upitkuju, za što su došli. A oni jim objavljuju; da dodjoše u 
ime cijeloga sela pozdraviti mladijence. Pred što se imaju uputiti k crkvi; 
nevjesta pjevajući ište blagoslov u roditelja: 

4a Mou TaTo^Ku! čjiaroCJOBH uena a<) mjiio6y (vjenčanje) CTynHTb; 
Kojih 6jiarocjiOBHmi>, caMi Bon 6 jarocjoBHT'B ! 
Tad je blagosivlju svi domaći i svi gosti. Putem pak nevjesta kogagod 
susreta, poklanja mu se. Ako je na putu, kud nevjesta i svatovi prolaze, vo- 
denica, to mlinar odmah zaustavi vodu (može bit radi svečanosti); i da bi 
opet vođu pustio, mora mu nevjesta dati svoj pojas. 

Pred crkvom djevojka se opet svakomu klanja, ali vazda okružena 
Bvojijem drugaricama; tad pristupi zet, klanja jim se i moli jih, da bi mu 
predali nevjestu. Ove najprije čine se kao da nečuju, pa najposlije, kao proti 
volji, smiluju se zetovoj molbi i dadu mu nevjestu. Neki zetovi pak niti se 
klanjaju niti mole, nego je otmu kao silom^). Iz crkve idu opet k djevoj- 
činoj Kući. Mladoženja sjede u ugao, a nevjesta kod peći. Tad se mladijen- 
cima dava jesti, osobito jelo za njih pripravljeno, koje oni jednom ožicom 
jedu. Za tijem joj mati stavlja na glavu tri rukoveti lana i na krst kose po- 
dažiže, a u to sestra podažiže kose zetu. Tad odstupa mati, ali eto svahe, 
koja joj lan diže s glave, a kose joj upravi i povezuje ubrusom. Otac joj 
tad daruje kablić, na koji stavi somun hljeba sa solju i nekoliko novaca, 
govoreći: n^apio afl6s, 43saflTKa, xjis6 >m'b co^ich. Zatijem zakrivaju mladi oči 
i 8vak je daruje čim ko može. 



') Rjrbnikov, IIsCHH IH. 396—408. 

^ U Spartanaca i u starom Byzanciju bio osobiti način stupanja u ženidbu g rab- 
io m: ali i na običnoj svadbi imadijaha Lakeđemonci obred, koji opominjaše na 
otmicu i uprav se je zvao ipita^etv. Sličan obred bio je u Rimljana i tijem se 
je bai počimala domam deductio (Roasbach 1. c. 218, 215, 328 8q.). Za druge 
narode evavni Dn Meril 46, 47; Habn 147. 

Kfijjizevnik III^ 2. 16 



226 Dr. V. BogiSid. 

Opisatelj završuje Bvoj članak o svadbi rijefiima: »U svijem obredima 
ima mnogo originalnoga i čudnovatoga ; ali važnost svega toga sastoji u tomu. 
§to se njihova forma sačuvala onaka, kakva je bila u davna vremena. To i 
drugo u tome članku kaže nam^ da on ipak nije opisao svekolike običaje. ') 

Prinjemanski Bjelorusi u Grodnenskoj guberniji. U oci 
svadbe biva svečano pečenje KopoBafl^ što se drži kao simbol sreće i obilnosti. 
Ta mijesnjabiva isto veče i u zeta. i u nevjeste doma. Na svadbeni dan zet 
donese i predade svečano nevjesti crevlje, vjenčić od rute savijen i novaca 
okolo 30 kopjejka — a ona njemu daruje rubac itd. Prije nego joj roditelji 
' dadu blagosov, ide djevojka k susjedima i k prijateljicama, da je i oni bla- 
goslove. U nekijem mjestima otac oblači kćeri izvraćeni kaputi to je, da joj 
nenahude vještice i zli duhovi. 

Hodeći putem i zet i nevjesta moraju se klanjati svakome, kogagod 
susretu. I ovdje ako prodju ispod vodenice, mlinar zastavi vodu, a nevjesta 
mu daje svoj pas. U crkvi zet ide k družicama nevjestinijem te moli, đa 
mu dadu nevjestu. Preko evangjelja svaha razpleće nevjesti kose. Iz crkve 
ide se u krčmu, a u veče opet u kuću roditelja nevjestiniieh. Đa bi se po- 
kazalo zetovo starješinstvo, on se posadjuje u prednjem uglu, a nevjesta kod 
peći sa svojijem drugama. Sad zetovi pratioci davaju pratiocima nevjestinijem 
po komadić kruha i sira, a oni njima po koji novčić, to se zove • 3;imshh'»c. 
Za tijem otac ili brat uzme nevjestu za ruku, pak je dovede k mužu za sto. 
'Sad stavljaju nevjesti tako zvanu HaMeTKy za znak, da je stupila u red žena, 
i pri tom svečanom obredu same se ženske nahode. Opraštanje s roditeljima je 
veoma žalostno. 

Elad dodju u zeta doma, svat leže na ženidbenu postelju, a nevjesta 
baci se nanj pašom, kao znak, da se vazda tijem oslobodi od napastovanja 
oskvrniti muževu postelju. 

U nekijem predjelima seoska djeca zapale za nevjestom vreću slame, 
da je ona za vazda izašla iz roditeljske kuće i ona jih dariva. ^ 

Velika Poljska. Vraćajuć se s vjenčanja pjeva se pjesma: 
Juž jedziewa od oltarza 
Južeš jest moje 
— rjeszczemci nije twoja, 
leszczem sobie wolna 
Mi^dzy pannami. ^) 

' Ta nam pjesma pokazuje, da ovdje u narodu još sa svijem nije pro- 
drlo obično mnijenje, aa je ženidba gotova s crkvenijem obredom. 

U večer kad je ples u najboljem cvijetu, žene odvedu nevjestu u soba 
i tu budu oczepiny. Zatijem se opet plačna vraća, gdje je ples i zet je 
moli, da se š njime poigra, ali ova se ispričava govoreć mu, da je šepava. 
Njegovi drugovi mu se stanu podragivati, a jedan, kao da bi ga još gore 
najadio, pozove nevjestu, da š njime igra i ova nije već šepava, nego skoči 
te ide igrati. Opet muž ide da je moli, ali ona tad i gore ošepavi, a tad mu 
se opet drugovi izrugaju do mile volje. Najposlije se zetu dosadi, pa joj oz- 
biljno zagrmi: nŽeno poznaj svoga muža.» Odmah pošto je to izrekao, ona 
mu živahno ruku pruži, te ide, da igra š njime. To se zove malo igranje, 
koje doklegod traje, gosti pjevaju tomu zgodne pjesme. ^) 



^) Matepiajbi . . BnjieHCKaa ry6epHiH. 625 — 627. 
") MaiepiaBi . . rpo4HeHCKaa ry6epflifl. I. 827 — 832. 
3) Wojcicki, Plesni. U. 114. 
*) L* Univers. Europe. 239—240. 



Pravni običaji kod Slovena. 227 

Sandomjersko Vojvodstvo. Nevjestu oblače u svadbeno odijelo 
i napravljaju a dvora gospodara zemaljskoga i za taj dan ima tu na raspo- 
loženje nekolike sobe. Kose joj plete i vijencem ukraSuje jedna od gospodja 
gospodareve kuće. Običaj je, da gospodar najprije započne igrati sa nevje- 
stom. ^) Evo jednog odlomka pjesme, što se pjeva, kad se uputi na vjen- 
čanje: 

O^ bodaj to bodaj być dziewczyn^ sobie 

Nižli sluzjć mćj Jasieiiku tobie 

I chociem ja ciebie bardzu pohochala, 

Zawsze wianka mojego b^d^ žalowala 

Z placzem za ciebie p6jd^, boć to Boska vola! 

Na boru sosna, prži njćj topola ! ^) 

Krakovska okolica. Na dan svadbe rano, družice ne vještine idu 
od kuče do kuće, da pozivlju na vjenčanje, a iz svake kuće izlazi s blago- 
sovom i s darom pa bila i najdrobnija malenkost. Doma pak kad se vrate, 
biva roditeljski blagoslov i svijeh kućana. U crkvi zet i nevjesta se natječu, 
ko će se prije k otaru približiti i čija će ruka ostati gornja pri vjenčanju, 
da bi u ženidbenom životu imao prevagu. S otara prate nevjestu žene mužate 
a zeta ljudi oženjeni. 

Svatovi u jednoj ruci nose bič a u drugoj malu zastavicu, to je po svoj 
prilici ostatak vremena, kad su oružani po nevjestu hodili. 

Na kućnom pragu roditelji dočekuju nevjestu sa hljebom-solju i srebr- 
nijem novcem, a otac posiplje po glavi ječmom i zeta i nevjestu : to se pak 
sve do zrna pokupi, pa se posije, i ako usjev dobro rodi, nije sumnje, že- 
nidba će srećna biti. Za tijem su oczepiny, a to sastoji u tomu, da jedna 
starica, kad je nevjesti postrigla pletenicu, natakne joj kapu na način kuku- 
ljice a djevojke uz to pjevaju. ^) 

M azuri. Svatovi sa zetom kad dodju po navjestu, gledaju najprije 
lijepijem načinom da osvoje nevjestu, i mati jim ie dade, ali jedan od kuć- 
nih muškaracah stavi se na vrata od sobe i nikako neće da pusti zeta k 
nevjesti; — tad se počmu za novce pogadjati i on se sa nekoliko srebrnika 
umiri, te kad jih primi brže bolje uteče, da ga nebi ošinuli. *) 

Gorali Poljski. Ovdje kojigod je na pir pozvan, mora donijeti na 
dar nelto jela — gospodareva je dužnost dati gostima samu rakiju. ^) 

U Slovačkoj. Na pir se pozivlje obično cijelo selo — osim toga 
kogagod svatovi na putu sretu idući k nevjesti, nude ga jelom i pivom. iCad 
dodju do nevjestine kuće, nadju je zatvorenu, pa i kaa jim nakon dugoga 
prošenja i pjevanja i otvore kuću, dva tri puta jim podmeću drugu djevojku, 
dokle jim dovedu pravu nevjestu. U jutro odmah mati zapliće pletenice ne- 
vjesti, a njene drugarice pjevaju: 

Eukurjenka zaklukala, 
Matka diovku zapletula, 
nNeplet'že mamka, neplet'že tubo, 
Už nebudem vaša dlho.« — 
„Čia že badeS diovka moja?^ 
„Šuhajova mladd žena.^ 

L' Univers. Europe vol. 10, pag. 30. 

*) Wojcicki, Pieini ludu U. 16. 

') M^szjnski, Wlo8cianie 103—104; V Univers. Europe X. 237 — 238. 

*) Eohrer, SI. Bewohner II. 124. 

*) MyzyDski, Wlo8cianie 120 — 121. 



228 Dr. V. BogiSid. 

PoSto je pjtač još jednom svečano prosio djevojku u oca i n matere, 
i ovi je blagoslovili, idu put crkve. Žene svjetuju nevjestu, da pred otarom 
stane zetu na nogu, da^bi joj bio pokoran. 

Kad idu put doma zetova, na granici sela odkle je nevesta, sakupe se 
mladići, pa neće da je puste, dok je zet prilično novcem neotkupi. *) I a 
zeta doma budu zatvorena kućna vrata, dok dodju svatovi, ali ovdje netreba. 
nego da zapjevaju pjesmu, vrata se odmah otvore i eto jih svijeh na susret 
Sa svijem tijem nevjesta se i nekreće sa kola, dok mati zetova nedođje i 
nepozove je, ali tad odmah skoči, poljubi je u ruku i moli je, da bi je pri- 
mila kao svoju kćer, a da će ona raditi svaku stvar upetakiu su- 
botu. Tad ide k ocu i ostalijem kućanima. Obično je, da joj stave na pat 
kud prelazi, komad drva ili metlu i ako je digne s puta, što obično svaka i 
učini, to je znak, da će biti uredna. Ka gozbi nevjesta nesmije ništa jesti, 
nije pristojno ni da govori mnogo, a još manje da se smije. Irred Sto mla- 
diience svedu, raspleću nevjesti pletenice i natiču joj č e p e c (kapu koju žene 
udate nose). Tad se ona sa svojijem družicama oprašta i to plačem i pje- 
vanjem. Kad jih pak svedu u ložnicu, na nekijem je mjestma običaj, da Đ^ 
vješta kad je već sama sa zetom, izvadi iz njedara jabuku, koju je prije dala 
razrezati na dvije jednake polovice, od kojijeh jednu dade mladoženji a drugu 
sebi ostavi '), to znači, da i on u životu sve ima dijeliti, kako ona dijeli 
š njime tu jabuku. ^). E tomu pridodaje Richter: Veliki kolač, što đjevojb 
momku pošalje, raskomada se i šalje se onijem, koje pozivlju na svadba: to 
je znak poziva. Djevojci promjenjuje kapu ili otmjeni gost ili udata žeoa. 
rreko gozbe okoliši jabuka svekolike goste, koji zabadaju po koji novac da 
pomogu nositi svadbene troškove ocu djevojčinu; u nekijem mjestima on daje 
samo jelo i rakiju, za ostalo piće staraju se gosti. ^) 

Gemerska stolica u Ugarskoj. Svekrva kad dovedu novu snahu, 

Sledi je kroz kolač, za tijem je na pragu pozdravi, pa tad njoj i sinu dade, 
a okuse po malo meda. ^) 

Češka i Morava. Kad dodju svati pred nevjestinu kuću, vrata sa 
zatvorena, koja pošto se podobro napjevaju svatovi, najposlije se otvore. Ali 
je sad nevjesta u sobi, pak je njezine družice nedadu, dok je god zet neotkupi. 
Kad svatovi vode nevjestu, često jim zaprječuju put, i moraju ga nov- 
cem otvorati. To se najviše dogadjaja kad se djevojka u drugo selo udaje^ 
mladež seoska hoće da svoje „pravo brani«, jer jim se, kažu, tiiem šteta 
nanosi. Kad imaju više sela proći, to jih otvaranje stoji nemalo novca. 
I u češkoj na nekijem mjestima sačuvao se je običaj, da pošto je ne- 
^esta u zetovu kuću uljegla, bace joj pred noge metlu, koju digne i po- 
mete malo oko sebe. Na nekijem mjestima n. p. u okolici Novogmjesta na 
Moravi, svekrva je na pragu dočekuje sa somunom hljeba i s drvenim uo- 



^) Taj običaj zapriječivati prijelaz i iskati otkup za nevjestu, žive još na mjesta 

i u Francezkoj i u Italiji. U Romaniji n. p. zapnu joj trak na izlazu i pjevaju : 
Chi vuo mn^ vi de que la sposabella 
Baogna che p@ga prema la gabella. 

(Du Meril 49). 
') Sravni i Solonov zakon, da nevjesta ima u svadbenoj postelji izjesti jabuku. 

(Rossbach 227.). 
^ Božena NSmcova u Čas. česk. muzeuma g. 1859., str. 93 — 98. 
*) Wanđerangen 229—231. 
^) Bartholomeides. Not Com. gom. str. 460 ; isto u Ilidev^em Slov. narodnijem 

običi^ima. 76. 



PraTni obićiji kod Slovena. 229 

žem. Nevjesta hitro izvadi iz žepa gvozdeni nožić, rasijeca hljeb i dava ga 
prosjacima, koji se tom zgodom vazda ta sakupe. Tijem javlja nevjesta svom 
milost k ubogijem. Sada nevjesta cjeliva ruke novijem roditeljima i moli jih, 
da bi je za kćer primili, obećajući sa suzama u očima, da će jim do smrti 
poslušna biti. Za znak da su je primili, svekrva pa svekar cjeluju je u 2elo, 
a ona jim zahvali poljubivfii jih opet u ruku. 

Kad preko gozbe gosti mladu darivaju, meću novce u jedan sud, u kome 
ima ovsa. Ako je nevjesta bogata, ona razdijeli sve siromasima. 

Pred sto će voditi nevjestu iz očine kuće, biva zapletanje kosa na žen- 
sku i č e p e n i. Elad su je žene tako napravile, tad je predadu zetu s rije- 
čima : nNastoj da to na njoj vazda bude tako uredno, kako je sada", a tijem 
hoće da ga opomenu, da nebi naglo ruku na ženu stavio, jer bi joj tijem 
pomrsio kose i haljinu poremetio. 

IT nekijem mjestima, kad je bilo čepeni, žene idu da prodaju ne- 
vjesta. Tu medju gostima se nadje mnogo kupaca, i kojigod fito dade poigra 
8 niom jedanput pa je pusti. Pri toj prodaji zbijaju šalu svake vrste. Na 
posljetku, kad zet za nju plati, on poigra S njom podulje.*) 

Kad svatovi dodju po djevojku, ona biva zatvorena u sobi sa nekoliko 
drugarica: svatovi dodju pred vrata pa pjevajući ištu djevojku: 
Nechceme mj ho žadnou zlou vflli, 
Ani spurn^^mi slovy dob^^vati 
Ani železn^i sochory vjrpracovati 
N^brž mime dar pHpraven;^ 
Stiribrem a zlatem okr&Slenjf^ 
Eter^žto jak jenom uhlidAte, 
Đoumm, že n&m ten vaš poklad date. 
Jedna od djevojaka iz sobe pjevajući odgovara, da istom kad vide kakvi 
su darovi, da će mladu dati; i nakon duga razgovora i pogadjanja otvore 
vrata, prime pogodjene novce i predadu nevjestu. Predšto se imaju uputiti 
na vjenčanje pjeva se: 

Už mou milou do kostela vedou, 
Tenkr&t jsi, mk pannenko 
Tenkrat jsi md! 
nJeStč nejsem milj nejmilejSi 
JeStč sam panmimina.^ 
Opet pjevaju ovu pjesmu, samo Sto sad mjesto kostela govore ol- 
tare. A po vjenčanju pjevaju: 

Už mou milou od oltdfe vedou, 
Tenkr&t jsi mi pannenko 
Tonkrdt jsi m& ! 
TiUž jsem tvoje, milj nejmilejSi! 
Uz nejsem padmdmina. ') 

Ovdje se dakle udomaćila bolje nego kod Poljaka hriSćanska misao, da 
je vjenčanjem zaglavljena ženidba. 

Gornja Lužica. Kad se svatovi skupe kod mladoženje prije nego 
otiđu po nevjestu, pita ga braSka svečano pred svijem gostima, da li je 
joi u njega tvrda misao, ženiti se. Ovaj, razumije se, odgovori da jest Tad 
opet družba pita javno ojHroStenje gostima, ako jih je mladoženja kadgod 
uvrijedio isto kao Sto je i na zaručenju bilo. Ako je nevjesta u drugome selu, 



') Kulđa, Svadba 61—133. 

*} Erben, Prostonirođni češki pfsnč a Hkađla. str. 298-^303. 



230 Dr. V. BogiSid. 

ialja tamo da pitaju seoskog starješinu, je U jim slobodan ulaz u njegovo selo. 
On odgovara, da ako su dobri ljudi, mogu doći, kad jim je volja, pa pri- 
doda: neka samo nediraju u stare ljude ni u djecu. Ali sa svijem tijem, 
pošto svati na seosku granicu stupe, sva seoska mladež .tu sakupljena pre- 
prečuje jim put okićenom palicom ili zapetijem trakom. — Uzalud se braška 
pozivlje na dopuštenje suđčevo; oni neće nikako da dignu palice, dokle je 
neotkupe. Otkup bude po razmjerju imanja zetova, ali rijetko manje od dva 
groša ili više od talijera. Kad su došli pred djevojčinu kuću, sve je zatvo- 
reno izim dvorišta. Braška kuca, ali stoprva kad je uvjerio kućane, da su 
š njime sami dobri ljudi i da konak ištu, domaćin jim otvori. Sad ulazi sam 
braška u kuću, pa opet formalno prosi nevjestu. ^) Ali ni tada još nije 
posao gotov, jer prije nego mu isprošenu djevojku dovedu, nude mu najprije 
staru babu, pa hoće da mu podmetnu drugu djevojku. Tad ju braška sve- 
čano opet zapita, da li je ' ona još sklona ići za ovoga mladoženju, te joj 
pred gostima izbroji njezine dužnosti kao supruge ; tuko i roditelje opet pita, 
dopuštaju li vjenčanje, i sve se to završuje osobitom narodnom pjesmom. 

Svatovi i gosti pucaju iz pušaka i mahaju štapovima, kako da se imaju 
s nekijem boriti. Prije su nosili i sablje, ali je sad taj običaj skoro svuda 
isčezao. Skoro svaki ima kod sebe bocu rakije, te kogagod sretu, davaju ma 
piti i nitko nesmije čaše odbiti. 

Kad izilaze iz crkve , s 1 6 n k a (pratilica nevjestina) meće kolača i no- 
vaca medju puk. Ako je crkva, gdje je vjenčanje, u drugom selu, dodja 
momci i djevojke toga sela, te jim svilenijem trakovima zapriječe prolaz, koji 
i opet moraju otkupiti. 

Sad dodju pred kuću, gdje će bit pirovanje, nevjesta daje piva piti 
svijem prisutnijem, a u nekijem mjestima prije nego će u kuću uljesti^ ide 
da pregleda obor, gdje i kravu pomuze. 

Predšto će mladijence da svedu, oduzimlju svečano Bortu i vijenac 
nevjesti i natiču joj žensku kapu (čejpc). Kad jih svedu, braška i slonka 
pomagaju svlačiti zeta i nevjestu. 

Sutradan po objedu braška upotrebljuje svu svoju rječitost da dokaže, 
kako je već kuhinja počela propadati, te ište, da je gosti pomogu popraviti. 
Sad pristupa svaki i daje svoj dar s riječima: »Daj Bože, da vas mnogo po- 
može, a da mene mnogo neođmože«« ; taj cio obred zove 9e sklad ili s kla- 
do wanje. 

Vodeći nevjestu u svoj novi stan, kad prolazi granice seoske, opet kao 
što gore kazasmo, seoska mladež zaprječuje jim prijelaz, koji moraju i opet 
otkupiti. 

Elad do zetove kuće dodju, susrete jih tast i drugi srodnici, te se po- 
zdravljaju, ljube i rukuju, i nevjesta jim daje darove, što je sobom donijela. 
Zvanijem i nezvanijem gostima, koji se tu sakupiše, dijeh kolača i fi njima 
piva pije. Zatijem uvodi braška nevjestu svečanom besjedom, u kojoj ras- 
tumači njezine dužnosti prema mužu i njegovijem roditeljima, a ove u isto 
doba moli, da je ljubazno prime u svoju familiju i paze kao i druge članove 
njezine. 

Za tijem dolaze seoske žene te pozdravljaju novu drugaricu pjevanjem, 
a ona jim zahvaljuje a često jih i daruje. 

Kad je u selu svadba, ako i nemogu svikolici biti pozvani, ipak su na neki 
način uđionici veselja. Gosta pozvatijeh i iz drugijeh sela bude toliko, da se 
moraju razdijeliti po kućama u selu. Ovi gosti na prvom svadbenom objedu, 



>) Sravni Weinholđ 1. c. 251. 



Pravni obidaji kod Slovena. 231 

prime svaki toliko jela^ da nemože nikako sve da svlada a običaj je, da 
nesmije ni natrag vratiti: to dakle što ostane, a ostane više nego polovica, 
šalje svaki u kuću, gdje noćuje. 

Vrijedno je napomenuti, da i u ovom odaljenom slovenskom ostrvu 
ostade spomen slovenskog simbola hljeba-soli. Dva podružki zetovi, koji 
pozivlju goste na pir, medju ostalijem stereotipnijem izrazima, kojim se služe,^ 
imaju i taj: ni ako na piru ništa drugo neoude bit će ipak komadić 
hljeba i slanica (tola kromička a slonička) ^) 

Donja L uzica. I ovdje se pri pozivanju gosta na svadbu spominje 
hljeb i so kao što kazasmo i o gornjoj Lužici. 

Kad dodju svatovi zetovi k nevjestinoj kući, ostaju svikolici u dvorišta 
a samo pobratrka zetov ulazi u kuću. Ovdje nalaze sakupljene goste ne- 
vjestine, a nevjestu gdje za stolom medju dvije tovariSke sjedi velom po- 
krivena, prepađena i nevesela. Pozdravivši pobrati'ka goste, primakne se k 
stolu pa uđarivši po njemu mačem, pita stariju tovarišku: „Koliko tražiš za 
tvoju nevjestu?« Ona mu reče n. p. »»80 talijera«, ali prvijem posjekom dub 
nepada nego se dugo nagadjaju bockajući jedno dugo dosjetkama. Na po- 
sljetku nevjesta otkrije lice za neki čas i cijenu utvrde n. p. u 50 talijera. 
Tad opet pita pobratrka podrušku, hoće li da mu za tu cijenu napuni trpezu 
jelom i pivom ili hoće tvrde talijere. Ona traži to posljednje i on joj da 
n. p. 5 talijera kao kaparu (nav^dank). Tad mu daju iz kićene čaše piti i 
obje ga podružke darivaju rubcima i cvijećem. 

Kad je zet uljegao, tovariSka nevjestina mu daje od nevjestine 
strane vijenac, grančicu ružmarina i bijeli rubac, a uz to nosi mu na tarje- 
licu, u osobitoj Čaši za taj obred pripravljenoj, piva, da se napije. Dolazeći 
pređanj pita ga što mu je od ta tri dara najmilije, a on odgovori: „Drage 
volje sve to primam, ali mi je ipak moja zaručnica najmilija.^ čaša, iz koje 
je pio, čuva se i poslije svadbe kao nekakav amanet u zetovoj kući. 

Predšto u crkvu hoće da se upute, pobratl^ka i ovdje pita svečano 
u svijeh gosta oproštenje ako su jim se mladijenci u čemugod omrazili. 

Kad je ovršen i crkveni obred, dočekuju zeta i nevjestu seoske dje- 
vojke na vratima crkvene ograde zapinju jim trak, i valja jim otkupiti pro- 
laz. To je isto ako prelaze iz jednog sela u drugo. Ali prije nego na kola 
sjedu, biva pred crkvom igra, koju počne pobrati*ka s nevjestom. 

Trećeg dana svadbe u nevjeste doma darivaju gosti mladijence. To biva 
skoro istijem načinom kao što kazasmo i za gornjolužičke Srbe. 

Pri oproštaju od roditelja biva svečana besjeda pobrati^kina, u kojoj 
bude medju ostalijem i ovo: «*Nevjesta veće nije pod vašom zaštitom (rodi- 
teljem); niti Imate ikakva prava više nje. Časni zet će se sada za nju starati, 
kako je dužan muž za svoju ženu i š njome življeti sve, dok jih smrt ne 
rastavi. . . . Sada već ona nije vaša, nego naša t. j. častnoga zeta N. N. iz 
N. N.*' Kad su došli do mladoženjine kuće, metnu najprije lonac pred vrata, 
za tijem zet uvodi nevjestu u kuću i ona stupa preko jedne palice, koja je 
na pragu položena ; u to mati pokrije sudom oganj na ognjištu i nevjesta 
mora mjesti u tmicu i za malo trenutaka ostane u toj tmini. ELad se opet 
rasvijetli kuća, dijeli nevjesta darove roditeljem i svojti zetovoj. Ovaj se 
obred zove witawa (dobrodošlica). 

Za tijem dodju pred kuću seoske žene i pozdravliaju je pjevajući tome 
zgodnu pjesmu. Ona svakoj dade po komad vruća h^eba i tijem kako da 



*) Haapt i Schmaler 231 — 240. 



232 Dr. V. Bogiiić. 

je i ona stekla njihova prava. Osim toga i tijem ženama kući Šalju take ko- 
made hljeba, a u nekijem predjelima taj se hljeb šalje svije m seljanima. ^) 
UTreptovskoj krajini u Pomeraniji. Rad dođje nevjesta a 
zetovu kuću, najprije ide u kuhinju i tu joj kuharica dade okusiti is sva- 
koga lonca, što je na ognju. ^) 

6) Prćija i drugi ekonomički odnošaji pri stupanju u te nid- 

benu svezu. 

I s&ri i novi spisatelji i starinom poznati kao i u naše doba upotrebljeni 
izvori kazuju nam, da skoro svakoga naroda ljudi, nalazeći se na prvijem 
stepenima izobraženja, obično plaćaju za djevojku, kojom se hoće ženiti, neka 
cijenu ili ocu njezinu ili onomu čija inače djevojka biva. Mi o tome plaćanja 
tolike svjedoćbe imamo, za skoro svekolike poznatije narode, da nam o tome 
nikakve sumnje neostaje. ^) 

Što je u ostalijeh naroda bilo, to je valjalo da bude i u Slovena. 
Premda nemamo mnogo izvora o kupovini žena u starijeh Slovena ^), pa da 
se ni u današnjijeh plemena, koja se inače tako čvrsto drže stare navike, i 
nesačuva u običaju to kupovanje kao takovo, ipak mi u već navedenijem 
simbolima, obredima i običajima nalazimo trag toj kupovini, a i neki pri- 
mjeri, koje ćemo u ovome poglavlju navesti, to će nam takodjer pokazati. 

Mi ipak proti svijem tijem svjedočbam usudjujemo se posumnjati, da 
li je igda to doista prava prodaja bila, kako što je n. p. u Rimljana bila 
prodaja robova (qui personam non habent) ili kakve druge pokretne i nepo- 
kretne stvari — jer nam je teško vjerovati, da je igda moglo biti naroda, o 
kojega je pravilo bilo, da roditelji svoju djecu prodaju kao kakvu mu 
drago drugu stvar, pa bio baš taj narod bez početka ikakve izobraženosti, 
nalazio se on još upravo u Rousseau-ovu ćtat de nature. Sama bo prirodna 
roditeljska ljubav prema svojoj djeci, koju nalazimo kao nagon i u neraz- 
ložite životinje, nebi dopustila da postane pravilom taka nečoviečnost. 
Istina je, da je u starijeh naroda patria potestas tako neograničena bila, da 



^) Haupt i Schmaler 241^248. 
^ Briiggemann, Beschreibaug I. atr. LXVIIII. 

^ Za stare Židove sravni Genes. glava 24. stih 53, gl. 29. st 18 — 20, 27; gl. 
34. St. 12; Deuteronom. gl. 22. st. 28, 29. 

Za Grke : Aristoteles u Politici kaže (2. 8.) : tou( '^ap dp^aCou^ v6(jlou^ X(xv 
dcicXo05 elvat %a\ ^ap^OLpi%o\)i cfftBtjpo^opouvri t6 ^kp o\ "EXXrjVs?, xa( t«? Y"vaixj; 
i(i)vouvT9 xap^ aXXii{X(i>v; u Homera sravni epiteton za djevojke i\^eail^Qiat, 

Za Rimljane imamo formu ženidbe coemtio, koja premda mi nevjerajemo, 
da je najstarija, kako nam se čini, da Grimm tvrdi (R. Alt 421), ipak je bex 
sumnje u starije doba mjesto prazna forme bila prava cijena za djevojka. For- 
mula, koju Coemtionator govoraše, ista je kao i pri svakoj kupovini rei mancipi : 
„Hune ego hominem ex jure Quiritiam meum esse aio isque mihi hoc aere 
a6neaque libra emptus est.« (Gaj I. §. 119 — 122; Ulp. XIX. §. 8—6). 

Za Germanske narode sravni Grimm, R. Alt 420 sq. — ; WeinhoId, Die 
I deutschen Frauen 209 sq. ^; Rossbacb, Die rom. £he 230 Bq. — ; Lange, 

[ Rom.^ Alterthiimer I. 88, 89. 

i ^) Od starijih izvora važna je svjedo čba Nestorova, da je Vladimir ŽenivSi se Anom 

I iz carske b/zantinske ka<Se, dao zv nju grad Cberson njezinoj braći. (Eiren. 

I 226). Sravni i riječ KtNHTH = vendere, ne niT& m nTlll|fc Btlllin Cl IIMl!{klll 

A^Btus ; — Btnoui ^s lo kmhtl ; zatijem riječ atllO. MikloSič, Leiicon II. 

eđit s, h. V. 



Pravni običaji kod Slovena. 233 

joj je pripadalo i vitae necisque jus, a tijem lakfie pravo prodaje'; ali ako se 
je to i đogadjalo, događjalo se je kao neka iznimka^ vazda kadjeno i osu- 
đjeno narodnijem mnijenjem — ; bi li mi pak uzeli to plaćanje za isproiena 
djevojka kao pravu prodaju, tad bi djefiija prodaja postala pravilom: 
obićno bo je opredjeljenje svake djevojke udadoa. 

Nama ni na kraj pameti nije palo, da niječemo factum toga plaćanja, 
za koje i sami toliko svjedočanstva navedosmo; mi samo nećemo dok nam 
se nedokaže, da vjerujemo da je to bila obična kupovina i prodaja (emptio 
venditio) u potpunom juridičkom značenju, nego mislimo naprotiv, da je mo- 
rala biti neka razlika izmedj ove kupovine i obične, isto tako različne moraie 
biti i posljedice obojih. ') 

Nama se čini ovo pitanje tako važno, da bi ga se učeni ljudi imali oz- 
biljno latiti pa temeljito promatrati i prosuditi, da Ti je pomenuto plaćanje za 
djevojku nafičnije običnoj kupovini, ili nekoj naknadi ili daru za odgojenje 
djevojke, i za radnju koju će ona sada u drugoj familiji obavljati ') — u 
kome je odnosaju vrijednost prava sobstvenosti (domininm) u naroda u prvom 
stepenu izobraženja, sa sadanjijem pojmom o vrijednosti svojine ^) — ; u kome 
odnoSajn stoja&e medju sobom u različna vremena cijena te kupovine i prćija, 
koju je nevjesta u muževu kuću sobom donosila — u kome cijena kupovine 
i svadbeni troškovi djevojčine kuće itd. itd. Za odgovor na to pitanje, ne- 
obhodno je učenome istražitelju, upoznavati se i sa još življem običajima, 
koji se prćije, povećijih darova i ostalijeh ekonomičkijeh odnofiaja tiču, i to 
a svijeh poglavitijefa naroda indoevropskog porijekla. 

Za slovenska plemena, u ovome važnome predmetu, radi nemarnosti 



^) Sravni n. p. prema gorenaveđenijem mjestima u Genesis i a Denteronomiu i stih« 
7 — 11, gl. 21. u Exođu: „Si quis venđiderit filiam saam in formalam, non 
egredietur sicat ancillae ezire consueverunt. Si đisplicuerit oculis 
đomini soi cai trađita fuerat, đimittet eam; populo autem alieno venđenđi non 
habibit poteotatem, si spreverit eam. Sin autem filio suo đesponđerit eam, jazta 
morem filiomm faciet illi. Qaod si alteram ei acceperit, proviđebit paellae nup- 
tias, et vestimenta, et pretinm pndicitiae non negabit Si tria ista non fecerit, 
egredietur gratis ab8qae pecunia. Ovo se isto skoro od r^eči do riječi nalazi i 
n zakonima anglosakskoga kralja Alfreda Velikoga. (Schmid, Die Gesetze der 
Angelsachsen 58). 

*) Sr. Solovjev/ OqepKi upaB« bt> . . . C-iaBflHi u Kolačeva ApKHBy I. 11.; Du 
Meril 1. c. 4. 

^ Bossbach n. p. o tome ovako razlaže (1. c. 91— 92): „U doba kad je prava 
kupovina djevojaka joi u običaju bila, sobstvenost je imala drukčije značei^e i 
važnost nego li poslije. Sobstvenost i čast, sobstvenost i potpuno uživaige grad- 
janakog prava, sobstvenost i aglednost kao član općine bilo je jedno te isto. 
Važnost a državi pojedinoga čovjeka odgovarala je njegovu imetku. . . . N^- 
višemu dakle, ito je čovjek mogao dostignuti, o^erilo je bilo imetak. ... Iz 
ovoga se vidi, da forma kupovanja Žene pri Ženidbi nije mogla podniziti ženu, 
nego naprotiv tijem se spoznavala zgezina vrijednost — čovjek je za ženu da- 
vao, ito je imao najdragocijenijega. Tek u pozn^a vremena, kad je sobstvenost 
izgubila svoje prijaSnje značenje, pravnik Paalus izrekSi naielo: »homo liber 
nallo pretio aestimatur«, izrekao je javno miSljenje svojijeh suvremenika (Paul 
sent. receptae 5, 1. 1.) 

Ovo staranje razjasniti evig odnoiaj, kaže nam, da ne samo nas dali i drage 
spisatelje nije mogao zadovoljiti pojam evagdanje prodaje, koji se navedenome od- 
noiajn obično podmeće. 



234 Dr. V. BagiSid 

većine đosađanjijeh opisatelja narođnijeh običaja, nemogosmo đo sada nikako 
više materijala sakupiti do ovo malo, što mi ovdje dosadanjijem redom i na- 
dioom poredjujemo. 

Štajerski Slovenci. Seidl o prćiji ne govori ništa : napominje samo^ 
da se na svadbi kupe darovi za nevjestu, koji, razumije se, njoj pripadaju, 
idtarješini, koji najviše dariva i troši, svekolike troškove mladoženja na- 
knadi. >) 

Hrv. primorje. Kad roditelji nemaju nego jednu kćer, i njoj ims 
pripasti svekoliko očinstvo, ova se zove blagarica i mladić, koji se njom 
oženi, ide u njezinu kuću. To se zove na blago se ženiti. Djevojke, koje 
imaju braću, nemaju dijela od očinstva, ali su braća dužna svaku sestru jed- 
nako svečano spraviti za muža, ili valja da joj dudu u novcu, što bi za to 
potrošili. ^) Za Senjsku se okolicu kaže, da kuća dava nevjesti prćiju, a to 
sastoji u odjeći i obući i u blagu (životinji). Ruha mora biti 12 košulja, 12 
pregača, 3 zubuna (surke bez rukava), 2 haljine, 1 bjelac ili prnjova (bijeli 
gunj), 20 jačmaka i 12 para obuće. Blago je životinja; n. p. 5 ovaca, 4 koze, 
1 krava itd., te ako je otac ili brat prijateljski, on prehrani tu životinju kod 
sebe do Gjurgjeva dana (jer je obično studenoga mjeseca pir); ako ne , od- 
mah se odažene k mladoženjinoj kući. Osim toga, štogod nevjesta na pini 
skupi darova od svatova i gosta, to je njezino, i koliko je god dara sku- 
pila, proglasi se još za pimom trpezom. ^) 

Hrv. vojnička granica. Djevojke, koje se udavaju, nose sobom 
samo običnu prćiju, ali nikakvu naknadu, za kakvo tobožnje pravo na kućni 
stožer. *) Pod imenom prćije nosi djevojka svoje ruho, pokrove za postelju, 
a kadkad i štogod novaca. Osim toga zadruga plati jedan dio pimijeh troškova. 

Iza osleda, kako već kazasmo, idu se kupovati darovi u obližnju varoš. 
Glavne osobe pri tome kupovanju jesu : djevojka i domaćin mladoženjin, ona 
naznačuje što joj treba za svatovsKe darove i štogod ona naznači, ovaj valja 
da plaća. Sto djevojka na svadbi darova sakupi, to je njezino. ^) 

Zagrebačko Zagorje. Seoska djevojka nenosi u prćiju nepokret- 
nina, a osobito ne gdje je zadruga. Kuća joj dade samo ruho i štogod po- 
kućstva, kravicu skoro vazda ili koji drugi komad životinje. U novcu samo 
to, Što se sabere na piru. Štogod donese u kuću, to ostaje njezino i mužev- 
Ije (Bjelošević). 

ol avenija. Ilić govoreći o prćiji djevojčinoj, on tu pribraja ne samo 
ruho djevojčino u sanducima, i darove za nove kućane, nego i jastuke i po- 
stelju. Ovo se obično prevozi zajedno s nevjestom u mladoženjinu kuću. Kad 
je sve darove nabrojio, što koga ide, produžuje: niz ovdje naznačenih darova 
vidi se, da djevojka mora biti vrlo marljiva, ako če pošteno darivati sve 
svatove i rod. Odatle slijedi, da joj ono vrijeme od zaruke nije dosta, da 
svim zadovolji, neso mora sav djevojački život u tom provesti, osobito ako 
se želi u veću kuću udati. Osim darova i rubina, koji za sebe i djuvegiiu 
treba, mora imati nekoliko stolnjaka, jer mora s vlastitim stolnjacima cijelu 
godinu trpezu sterati, peškire pred ljude kod jela metati itd. Osim toga finije 
peškire vješa po sobi, na svaki duvar bar dva ili tri, da se vidi, da je vri- 
jedna i sobu svojim ruhom nakititi, — da zadovolji svemu, majka pomogne 
te tče svojoj kćeri ruho sa inimi rodjaci.« 

*) WaDdeniĐgen . . II. 79. 

^ Slav. Blatter Jahrg. 1864, 10 Heft. 

>) Danica Hrvatska br. 12, god. 1845. 

«) JoTić, Ethttog. Gem&lđeder Slav. MiKtftrgr&nce 39, 118, 115, 122. 

^) Csaplovics, Slavonien . . II. 317. 



Pravni običaji kod Slorena. 385 

^Giin ae darovi podijele, uzme vojvoda tanjur. . . pa kupi novce za 
prikazane darove. Najprije kum bar pet forinti dade, stari svat polovicu od 
toga, ini po nekoliko groša. Napokon kuće gazda od eviju kućana strane 
dade. Novčana je kolikoća opredijeljena, jer svakoj mladi mora biti jednako. 
Tako neki 10, drugi 12 ili 15 forinti daju, i to kako je običaj (u svakoj 
kući) od starine ostao. Dobiveni se novci mladi izruče.^ 

Iz riječi na strani 62 Ilićeva opisanja vidimo, da osim toga i gozbe, 
koju kuća spravi, djevojka nifita drugo neprima od familije, u kojoj se ro- 
dila i do udađbe radila. Na gozbu nose i svatice iz svoje kuće čast, a to 
bude pogača, kolači, pita, pečenka, tikva rakije i čutura vina. 

O kupovanju djevojaka o kome su tuđjinci po svijeta svaSta trubili, 
kaže Uić: nŠto se onog tiče, da si Slavonac djevojku za ienu kupuje, i da 
otac, koji lijepijeh kćeri imade, u njih na]veće bogatsvo posjeduje, te da 
jednu po ti'iput prodaje, naime ako mu ko poslije viSe rakije dade: nije vri- 
jedno da se odgovara; jer je ovi običaj već pod turskom vladom ukinut.^ ^) 
Caplović pak o tome plaćanju za djevojku evo Sto kaže : I u Slavoniji mora 
mladoženja da plaća za djevojku i toga plaćanja ovo je od prilike minimum: 
Gospodaru (domaćinu) kuće, gdje je nevjesta, najmanje 12 for., ocu 10, ma- 
teri 2, braći svakom po 6 a ostalijem po 7 for. *) 

Bosna. Za ovu pokrajinu imamo samo negativnijeh izvora, iz kojijeh 
doznajemo, da se u miraz nedaju nepokretna dobra djevojkama, nego samo 
ruho i darovi. *) 

Mostar. Prćija je djevojačka pa i kod trgovaca: ruho djevojačko sa 
škrinjom, postelja, jastuci, bakreni ibrik i joft koji komad pokućstva/) 

U Dalmaciji tako zvani Morlaci, kaže Lovrić, da davaju obično za 
djevojku do 10—12 dukata zlatnijeh po mogućstvu. Ali se ovo sve potroSi 
u darove, 6to se švatovom dijele. O prćiji djevojčinoj ništa nekazuje. *) A 
Ida Dfiringsfeid naprotiv negovori o kupovini, nego o prćiji, koju mladože- 
nja odkuplja. *) 

Kninska okolica u Dalmaciji. Sve darove Sto roditelji djevoj- 
čini davaju svatovima, mora jih mladoženja platiti, i ako jih nije prije platio, 
donese jih, kad je došao da vođi nevjestu. Te novce tad stavi na sto sa kru- 
hom, vmom i mesom, što je sa svatovima u zetovu kuću donio. Od rodne 
kuće djevojka samo ruho ima, ali se kaže da poljevačine i ostalijeh da- 
rova svadbi može na mjestima sakupiti do preko 50 for., tijem mlada za- 
metne prćiju. AH i to, Sto mlada skupi u novcu, i to se može reći, da je iz 
mladoženjina džepa isteklo, jer to ona od svatova prima kao uzdarje za da- 
rove, koje jim je podijelila: a te darove, kako vidjesmo, platio je mlado- 
ženja. ») 

Imotska okolica u Dalmaciji. Udavala se djevojka iz inokosne 
ili iz zadružne &milije, kaže nam g. Milinović, iz bogate familije ili iz si- 
romašne, ona neprima nego svoje ruho i darove, razumije se po razmjeru 
imetku : na ostalo imanje, bilo pokretno ili nepokretno, nema nikakva prava.^ 



>) Slav. Nar. običaji 62, 69, 71, 76. 

^ SUvonien. . I. 175. 

') Srbski Ljetopis 1845. II. 17; Cyprian Robert, Les Slaves đe Targuie II. 12. 

*) Srbsko-Dalm. Magaziu 1861, str. 100. Ato Marković. 

^) Ossenrazioni . . p. 142. 

*) Aus Đalmatien 1. 183. 

') Simo Dobr^eTić u Srb. Dalm. Magazinu 1861. str. 114, 116. 

") U Arkivn xa Povjeat. Jugosl. V. 213. 



236 Đr. y. Bogiiid 

A za svoje rodno mjesto Lovreć piie^ đa po đjevojaSke sanđake ide djever u 
oči vjenčanja đa prenosi. Na njima dijete sjedi i neće da jih dade : badava 
je molba i prijetnja, dok mu nedadekoji novčić, neće da se ukloni. Djever 
mora sam isturiti sanduke do pred kuću. Djevojka poljubi sanduke i prepo- 
ruči jih jednoj ženskoj, koja se njima brine. 

Lastovo. Na ovom ostrvu u sred jadranskog mora, koje je skoro isto 
tako daleko od talijanske obale, koliko od dalmatinske, premda se je narod- 
nost slovenska potpuno uzdržala, od stare zadruge nema samo nekoliko kr- 
njataka. U prćiji kći nosi ne samo ruho i Štogod novaca, da li i po koji ko- 
mad njive ili vinograda, ali nigda se nedogodi, da sestra odnese od očinstva 
toliko, koliko bratu ostaje. Kad djevojka primi prćiju, da se pri eventaaboj 
svadji nebi mogla pozvati na pisano pravo, skoro svaka se odriče pri 
udadbi pismeno svoga očinstva, na korist braće. I to svaka dragovoljno učini, 
jer je još ostalo nelto od starog narodnog uvjerenja, da ženska djeca ne- 
mogu imat toliko od očinstva koliko muška (g. Lucijanović). 

Boka Kotorska. nKoji su pozvati u svatove ili na svadbu, oni uoči 
svadbe pošalju vjerenikovoj kući po brava oderana s glavom, koji u ustima 
drži grančicu lovorikovu, po veliki somun-kruha iskićen pozlaćenijem cvije- 
ćem i barjačićima, i po dvije boce vina ..." „K vjereničinoj kući šalju zva- 
nice po bocu rakije, po lijep kruh i po maramu, a žene neka haljinu, ^ neks 
traversu, neka facu let. I ovo je upravo sve za djevojku, ali gdjukoja 
mati ustavi što i za sebe.^ „Pred objedom procijene djevojačke haljine i 
ostale sve stvari, što ona misli sa sobom ponijeti od najmanjega do najve- 
ćega; i kad stvari ove slože u škrinju (kovčeg), svak baci u nju po kakav 
novac ili drugo što. Pošto se škrinja zatvori, ključ uzme djever i zapo^edi, 
da je nosi kući mladoženjinoj ; ali brat djevojčin sjede na škrinju i neda je 
s mjesta krenuti, dok mu djever nepokloni talijer ili najmaiije jednu forintu. 
Kad nevjesta polijeva ruke svatovima da se umiju, svaU baci u vodu kakav 
novac ili drugo što od srebra ili zlata. I ovo je sve nevjestino. Po večeri u 
mladoženjinoj kući djeveri s dievojkom povade iz škrinje darove, te ona da- 
ruje nove srodnike i svatove. ^) 

Ornagora. Kovaljevski kaže, da žena nenosi prćije mužu, nego još 
ovai mora za ženu platiti. To mu mi vjerujemo ali mislimo , da svoje nuio 
svaJcako sobom nosi. ^ 

Knez. Srbija. Prćija ili miraz ne samo da nije u običaju, nego mora 
^^j®k još platiti za djevojku i obdariti njezine rodjake. Početkom ovoga 
vijeka u Srbiji je tako bila poskočila cijena djevojačka, da se siromah čo- 
^ek nije mogao ni oženiti — to je prisililo Crnog Gjorgja zakonom nare- 
diti, da se za djevojku nesmije više od dukata primiti. Ta cijena bude prije 
pira plaćena — u Cmojgori, gdje se isto tako za djevojku plaća, to se čini 
na svadbi. ^ Ali ocu malo da od toga što ostane, jer on kupi darove za 
svatove, koje po običaju baš ima vjerenik kupiti, pak otac to naplati iz oni- 
jeh novaca, što se prospu po pogači. I ovdje što nevjesta skupi pri umiva- 
nju svatova sutri dan po svadbi, to je njezina svojina. *) 

») Vuk, Kovčežić 51, 62, 85, 90. 

^ ^eTBipe M-BCfllia . . 34. SrsTui i Zakonik Crnogorski § 51 i L* UniTers. Earope 
Vol. 39, 1. 39. 

^ Vuk, Montenegro . . 77, 83. 

^) Život . . 89, 50. Za Srbe se snađe u opće , đa mnogo potroi« sa darove dok 

isprose đjeTojku, ali ćemo mi ipak đa navedemo neke pjesme iz Vakove II. 

knjige, na koje se qedamo i u kojima se to još bolje potvrdjoje: pjesma 66 



Pravni običaji kod Slovena. 237 

Bugarska. Ovdje nose odmah na svadbi pridanj za djevojkom u 
mladoženjinu kuću. *) Odžakov kaže, da okolo Trnova taj pridanj sadržava: 
haljine u jednom sanduku, ženski nares srebrni i zlatni po mogućstvn, i što- 
god malo životinje; a od nepokretnina kadkad komad vinograda, njive itd. 
Jos pri zaručenju odmah momkovi roditelji daruju nevjesti po mogućnosti 
po koji novac u zlatu. I onaj srebrni ures, što svekrva na pragu dade ne- 
vješti, ostaje nevjestin, ali mu se Čini, da ona nesmije tijem raspoložiti mor- 
tis causa — jer valja da ostane i opet u istoj kući. 

U nekijem predjelima, kaže Odžakov, zet daruje i novaca, a kojigod 
obeća kuću ili po kuće, i to ako su samo dva svjedoka čula, da je muž 
obećao^ nemože joj ni muž ni niko već oteti. To što joj daruje malo prije 
vjenčanja, zove se plaćanje mominstva (turski nikiahspretium virginitatis) ^ 
i toga radi kad se udovica udava za momka, ne on njoj nego ona njemu 
daruje štogod zajingerstvo (opet pretium virginitatis). 

Kukuš u Bugarskoj. Na sejiCHoA KyTKii donosi momak nevjesti i 
srodnicima darove, medju kojijem donosi lana i platna, da bi od toga spra- 
vila darove. O prćiji u cijelome opisanju ništa nema osim kao mimogred 
sto 86 napominje, da je u sobi nevjestinoj izloženo ruho , koje nosi sobom 
mužu — o nepokretninama ili o novcu ni riječi. ^) ZaBugareuBessa- 
rabiji, osim ruha, ostalo sve što donese žena sa sobom, kaže Bobrovski, 
postane svojina muževa. Ruho nevjestino donose svati na dan svadbe u mla- 
doženjinu kuću. I darove, što su se u novcu sakupili na svadbi, uzimlje zet.*) 



stih 53 — 56, 81; pjesma 79, stih 7 — 10; pjes. 82, stih 13—15; pjes 87, 
stih 8 — 11; pjesma 89, stih 10^11; pjes. 92, stih 19—29; pjes. 94, stih 
32 — 35; 80 — 84 itd. Vrijedno je primjedbe, da u nikakvoj srpskoj pjesni nije mo- 
guće naći stiha u koma bi se uprav kazivalo, da se novci daju kao za kupo- 
vinu djevojke, nego sve drugijem izrazima n. p. : „dok isprosi lijepu djevojka, 
on potroši tri tovara blaga«; „on dariva mater i djevojku^ itd.; o kupovanja 
nigdje ni spomena. PaČe u pjesmi 94, stih 32 — 35, 80 — 85, mati je kraljica 
Budimska (kojoj zaisto nije potreba primati za kćer novaca) pa uz to ona sama 
svojevoljno, bez da joj momak i prosi kćer, nudi mu je, a ovaj joj daje 1000 
dukata. £vo komada od te pjesme : 

Kad to ćula gospodja kraljica, 

Ona njemu tiho besjedila: 

»Oj sokole Jakšiću Todorel 

„Na dar tebi moja Ikonija, 

nVod* je dvoru te se ženi njome. ^ 

Kad to začu Jakšiću Todore, 

Sveza vranca pod bijelom kulom, 

Pravo ode na bijelu kulu; 

A kad dodje gospođji kra^'ici, 

Kapu skida, baci pod pazuho. 

Pokloni se do zemljice crne 

Pa izvadi hiljadu dakata, 

Te jih daje gospođji kraljici; 

„Naj to tebi, gospodja kraljice, 

„Pola tebi, pola Ikoniji ....** 
^) Arkiv 9Sa povjest. Jugosl. VIII. 262. 
^) Sr. B7zantin8ko đonatio ante noptias. 
^) Miladinovci, Hap. Ćsjiv. nsCHH. 617, 519. 
*) MaTcpiajbi . . Beccapa6cKafl o6jiacTb I. 507, 609. 



238 Dr. V. Bogišid. 

Laborski Rusini. O prćiji Eraljicki ništa nepiSe^ ali se može mi- 
sliti^ da i ovdje neviesti ruho davaju i kakov komad pokućstva, tijem vise, 
što se u jednoj svadbenoj pjesmi i ovi stihovi nalaze : 

BepiiH Cfl Mapbo s'b 46cpiM 

no4flKyH MBTepH! 

3a nocrejib nHCaHy, 

CKpHHto MajieBaH^. ^) 
Za drugi predijel Ugarskijeh Rusina Verhovince, kaže Biederinann^ 
da svojijem kćerima davaju samo pokretnina u prćiju, i ove se prenose od- 
mah na dan svadbe u zetovu kuću. ^) 

Selo Trehyzbjansko (Starkovska gubernija, starobjelski ajezđ). 
Djevojka nenosi ni npH4BHoe mužu, a naprotiv rijetki su zetovi, koji pri 
svatanju itd. nepotroše po 3 — 10 rubalja. Osim toga, kad su croBopbi, premda 
bivaju u nevjeste doma, troškove namiruje zet, tako da ne samo votku, jelo 
i piće on donosi, nego i povlagu pri tome ovršuju zetovi srodnici. I svad- 
beni troškovi idu iz mladoženjina džepa. Otac nevjestin daje samo objed, 
kad se mladijenci vraćaju s vjenčanja, ali taj objed ne traje mnogo, te zato 
i mnogo nestoji, dočim otac mladoženjin potroši na svadbi od 15 do 50 ru- 
balja, po razmjerju svoga imanja. Ali to nije tako svuda ; na nekijem mjestima 
zajedno sa rjihakomi biva ugovor i o apnAaHOM'B. ^) 

Velikorusi u opće. Na CroBopy biva ugovor o slijedećem: 

1. O božijem (roditeljskom) blagoslovu. . 

2. npH4a^0M7i. 

3. HarpaHC4eHiH. 

1) Po4HTeJK>CKoe 6jiarocjiOBeHie na b-bkh HcpymHMoc govori svaki pravi 
Rus i predstavljeno je u ikonama, što djevojka nosi iz kuće roditeljske. Te 
ikone budu obično srebrnijem okvirom urešene i srebrnom pnaoMi. oklopljene, 
a u bogatijeh budu i dragijem kamenjem urešene. Ako djevojka nema oca, 




roditelja može biti i kršteni kum i kuma i kakva baba, koji 
hoće da djevojku blagosivlju, ali joj tad i oni moraju dati po ikonu. 

2) npH4aH0e, u užem smislu su sanduci sa ruhom nevjestinim, jer je u 
Rusa riječ: CTbi4H0 BBixo4HTb aa MyyKT> bt> 04H0M'b capa*aHS. Pri danoj e 
prične se sabirati, još netom se je kći rodila. U Pridanoje pripada i to, što 
se kod Rimljana zvalo peculium adventitium. 

3) Harpa7K4CHie, koje zovu na nekijem mjestima i pridanim — to sa 



*) C6opHHK'B HayK0Bbi 1866, 8tr. 168. 

^ Biedermann, Die Ungarisoheu Rathenen . . 79. 

') BTHOrpa«. c6opHBKb. IIporpaMMa 13. U prošastom vijeku kod Malonisa bio 
je kako i danas običaj, da mladji brat uza seatru sjedi i oeda je, dok mu se 
nedade otkup u novcu. Karakterističan je pogodbeni govor izmedj njega i d r u ž k a 
„Zašto ti tu sjediš**, pita ga dražka. — nJa čuvam svoju sestru**. — »Ona 
n^e tvoja nego naša«. — nPa i ako je vaša, morate mi barem platiti to, Sto 
ja potroSih, da je othranih*. — „A Sto si ti za nju potratio ?" nVeoma mnogo: 
6 bačvica repe, 3 bačvice kupusa, 4 vola, 6 divljijeh svinja, 10 ovaca, 100 
gusaka, 200 kokoši, 76 pataka, 20 vreća hljeba, 6 bačvica piva, 2 meda, 5 
rakije it^l.'' Ali za to sve nedade mu druSka više od 10 kopjeka. U istome 
izvoru imamo i jedan spisak svijeh troškova svadbenijeh toliko zetovoj koliko 
nevjestinoj kudi, te iznose na obje strane skoro jednako (Kalačov Arkiv IIL, br. 
82, 87, 88; gledaj i I, od^'ek 1, str. 9—11.) 



Pravni običaji kod Slovena. 239 

novci, ftivotinja a rijetko kuća. To kći može samo pri udadbi imati, jer kad 
otac umire običoo sinovima ostavlja Harpa>K4eHic, ali kćerima nigda, nego samo 
naredi sinovima, da je nagrade kad bi do udađbe došlo, i to surazmjemo 
tadanjemu kućnom imetku. Samo roditeljski blagoslov t. j. ikonu joj otac 
sam već unaprijed dade. O pridanom, o nagradi i o blagoslovu samo se tad 
pogadjaju, ako strana zetova nema dovoljnoga povjerenja u nevjestine srod- 
nike. Ivanov-Želudkov. ') 

Donski Kozaci. Prćija nevjestina je ovdje obično odijelo njezino, 

jastuk y zrcalo, sam ovar i još štogod pokućstva. Sutra dan po poduškama 

prenose svečano svekolike stvari, koje sačinjavaju prćiju , zetovoj kući, i to 

biva najviše pješice i na' rukama. .Djevojke prenosaćice, dosadanje nevjestine 

drugarice, uz to svejednako pjevaju, a medjutijem pjesmama ima : 

CccTpHUbi no4pyiiiKH 
HecHTc n()4yniKH, 
EepHTc ncpHiiLi 
Cecipbi KarepHHbi . . . ') 
Ealuška gubernija. U MeŠčovskom ujezdu roditelji djevojčini na 
ugovoru (noMojiBKa) istu od budućega zeta BbiroDop'L, to jest, koliko će no- 
vaca dati za nevjestine ruho, i u srednju ruku običaj je, da dade od 35 do 
70 rubalja po mogućnosti. Osim toga ima joj još kupiti crevlje. On ili odmah 
izbroji, što je obećao ili dade samo kaparu. Spisatelj ništa nekaže, da se po- 
gadjaju, koliko će nevjesta ruha ili prćije donijeti. •*) U Malojaroslaveckomu 
ujezdu, drugi put kad ide svaha, da čule odgovor od roditelja djevojčinijeh, 
ovi kažu kolika ima biti K^iaAKa, t. j. dar, što mladoženja ima dati ocu dje- 
vojčinu i djevojci. Taj je dar u novcu i za djevojku neki komadi odjeće i 
vina za pira. Kladka se donosi na svadbu ujutro. npH4:iHoc dava otac, i 
obično bude sanduk ruha i još kakav zavoj kao i jastuk. To se sve na dan 
svadbe nosi svečano k zetovoj kući, i uprav u sobu, gdje je njegova ložnica>) 
I za selo Petroselje u Mošaljskom ujezdu, kaže se, da otac prima no- 
vaca za kćer, ali kao platu za darove, što će on kupiti. npH^tHOMii spisa- 
telj negovori. ^) U Taruckom ujezdu kjhiaku je obično okolo 30 rubalja 
i još nekoliko odjeće za mladu, a osim toga obveze se mladoženja donijeti 
i nekoliko vina za svadbu. ^) 

Za Nižegorodsku guberniju kaže nam g. M. Fr. Raje vski , da o 
iipH4HH0MT> nema ništa osobita primjettti, jer da je skoro sve isto, kao što je 
rečeno za Velikoruse u opće. — ZaLukojancki ujezd, a i neka druga 
mjesta ove gubemije, po drugom izvoru, valja nam primjetiti, da otac ne- 
vjestin ugovara sa zetovijem i to, koliko će djevojka primiti od zeta u novcu 
i u ruhu. Ovo se zove ovdje đkxi4'i>, a u Easirskom ujezdu (Tuljska gu- 
bernija) KJiaHca ili Kjia4Ka. ') 

Maložki ujezd u Jaroslavskoj guberniji. Zet plaća za ne- 
vjestu takozvani BbiB04'L, i to razmjerno prema svome imanju po 20, 30, 40 
rubalja a i više. ®) 



') Za prćiju kod starijeh Rasa sravni Žerebeov, Essai I. 406, 407. 

^ Merepiajbi . . deMJUi 40HCKaro BoucKa 425. 

^) MarepiaJibi . . KajijnccKaa r76epHifl II. 165. 

*) Ibid. II. 173. 

») Ibid. U. 169. 

«) Ibid. n. 178. 

') 3Tuorpa4»H^ecKH ctfopHHK'B, IIporpaMMa 13. 

») Ibid. 13. 



240 Dr. V. Bogiiić. 

Šardinski ujezd — Permska gubernija. Kad se svadba ovr- 
inje 4o6poM'B, isprodena djevojka primi kao aanpocfe 3 — 30 rabalja 
od oca zetova; ssa te novce ona kupnje darove sa zetove srodnike. 

Sibirija. U prija&nje doba pa haJk i ne samo n seljaka o prćiji nije ni 
bilo ugovora, to se je držalo nepristojno, nego je svak običoo davao po STome 
imanju. Bčakin kaže, da n istočnoj Sibiriji i do danas traje taj običaj premda 
ne svuda. ^) 

Petrozavodski i Povjenecki ujezd u Olonackoj guber- 
niji. Isti dan kad nevjestu dovedu, dovezu i n|>H4aHoe. Pridanoje sastoji naj- 
više iz ruba i životinje; novci se rijetko k tomu . prilažu. U nekijcm mje- 
stima koliko će biti pridanoje, zavisi od volje oca ili brata ili strica, koji 
joj ga daju, na drugi jem pak za pridanoje domaćin se nestara, pa bas da ma 
je nevjesta kći: to je sasvijem materina briga. ') Opisatelj kaže, da samo 
zeta i to najsiromašnijega stoji svadba najmanje od 27 do 52 rublja. *) 

Vitebska gubernija. Ovdašnji bjeloruski seljak daje kćeri samo 
pokretnina u prćiju kao i velikorus. Prćija, u kojoj je krava, ovca, nova 
šuba, novi kafitan osim ostaloga običnoga ruha, (koje se i bez ikakva ugo- 
vora daje) drži se, da je bogata. Bude kadgod nevjesta tako siromaskijeb, 
da i čizme i kaftan i subu za vjenčanja, valja da joj vjerenik kupi. *) 

Prinjemenski Bjelorusi (u Grodnenskoj guberniji). Svat ugovara, 
koliko će i kakvo će biti npu^aHoc. ^) Ali to pridanoje, a osobito runo, zet 
iz učtivosti nigda nebroji , da bi vidio je li prema ugovoru , nego procijeni 
po broju obruča, koji su na sanduku. ^) 

Krakoviaki. I M^zynski govori samo o wianu, koje se na ko- 
lima nosi doma u zeta, dakle ni ovdje o nepokretninama nema govora. ^) 

Ma zuri Slijedeća pjesma mazovska odnosi se na darove nevjestme: 

Po8z}y druchnj swoj^ droga 

Juž wam wzi^to pann^ mlođ^ 

Krzykn^ nasze swaki 

Za8pićwaj^: „Trzeba jćj dać 

Nje žalować 

Na gomuszek; 

B^dzie jadat b^beluszek. 

Trzeba jćj dać na Ivžk^, 

Trzeba jćj na mjszk^, 

Trzeba wczy8kiego jćj dać, 

Na gospodarstvo nie žalować«« *) 

Slovačka. I ovdje prćija je skoro samo ruho nevjestino, ali ima biti 
sanduk i darovi, što se za nevjestu sakupi, i to se sve posljednjeg dana svadbe 
prenosi sa pjevanjem i obredima u kuću mladoženjinu. Ako je nevjesta si- 
rota, kaže Bož. Nčmcova, i uz to uredna i poštena, bivao je prije običaj, a 
možebit da je i sad, da ide pred svadbom po selu, da prosi «na poctivoa 



1) Ibid. 14. 
•) Ibid. U. 

*) PbidHHKOBIb, nscHH UL 408, 409. 

M dTHorpa«. c6opHHfrb. IIporpaMMa 14. 

^) Marepiajnbi . . TpoAfleHCKaa ryčepHifl I. 827. 

•) Ibid. L 882. 

7) Ms^Bxyiuki, Wloicianie. 118, 119. 

^ Wojcicki, Pieiiii. U. 85. 



Pravni običaji kod Slovena. 241 

krdsu«« : svak joj je darivao platna^ novaca i sočiva. Toga radi medju sIo- 
vačkijem svadbenim pjesmama ima i ova: 

91 Ta Marina matka, tam po raji chodi, 

Tam po r&ji chodi od Boba si prosi: 

Pustiž ty mne Bože na jeden biel;^ svčt, 

Mam tam jednu ceru, za muž mi ju beru. 

Veru te nepustim, čo by ti tam bolo; 

Đal som ji jć luđi dobrijch, 

Dary odberati, svati privitati. — ') 
Češka i Morava. Nevjestino »roucho^, to jest njezina odjeća i obuća^ 

?reno8i 8e istog dana svadbe po objedu, na kolima zetovijem k zetovoj kući. 
)avaju li češki seljaci svojijem kćerima izim ruha i drugo što u prćiju, Er- 
ben nekaže. ^) I Kulda negdje u svojoj knjižici v6no napominje; vidi se 
da razumijeva pokretni imetak a na mjestima i naročito govori, da je to ruho 
nevjestino sa nešto pokućstva. Predšto hoće, da odvezu ruho nevjestino, biva 
u šali prodaja toga ruha, koje na posljedku zet otkupi za nekoliko novaca 
od žena, koje ga prodavaju. ^ 

Moravska. I Sušil u svojoj zbirci govori o pei'inach i šatach a 
nepokretninama nema tamo ni riječi (446 — 441). Ali da se i novci traže i 
davaju u prćiju, svjedoči nam ovo nekoliko stihova narodne pjesme: 
I)y hj mnč dal pan Buh dčvče takove, 
Co by melo vSeckf cnosti pri sobč: 
Bohatć a švimć 

Bohabmne, pčnčžitć a dobre. *) 
Gornja Lužica. Na slubu o objedu otac djevojčin obreče, što će 
dati kćeri u prćiju (pomoć), a zet kazuje, kako će on to obezbjediti i upo- 
trebljavati. Prćija se prevozi u zetovu kuću na drugi dan svadbe zajedno 
s nevjestom. Braška i Slonka upravljaju sa tovarenjem na kola, i nji- 
hova je revnost taka, da često čine natovariti na kola stvari, što nepripadaju 
k prćiji, ali se te stvari kasnije opet roditeljima vrate. U prćiju nosi nevje- 
sta mužu osim svoga ruha i novaca još i pokućstva, kao postelju, stolova, 
ormana, posudja itd. ^) 

Donja Lužica. Prćija nevjestina zove se ovdje dobytk, i tovare je 
na kola te prevoze k mladoženjinoj kući u isto doba, kad i djevojku vode. ^) 

') Čas. Česk. muz. 1869, str. 96, 100; Pronay, Skizzen 6; Richter, WaDđerun- 
gen . . 231; Kollar, nar. ZpjewaDky I. 446. 

*) Erben, Prostondrodn^ česk^ pSsnČ, str. 322. 

^) Gledaj n. p. 112. Da je i u starijeh Čeba, a i u Slovena u opće žena no- 
sila samo pokretne stvari u prćiju, sravni Jireček, Slav. Pravo I. str. 166 i U. 281. 

*) SuSil, Moravske narodni pfsm^. 2 vyd. 421. 

*) Hanpt i Schmaler. 225. II. 237, 239. 

•) Ibiđ. II. 247. 



KnjUevnih IH. 3. 17 



Prilozi k poznavanja naših narodnili pjesama 

sa strane etičke. 

Napisao 
Iv. Bađetić. 

Ođ kako nam stade Vuk sakapljati dragocjeni biser narodnoga jezika 
i narodnog pjesničtva, od tada počeše se i tudjinci za naše stvari zanimati. 
Tko nezna, što su Gothe, Herder, Grim, o naših narodnih pjesmah govorili 
i pisali? — Nu sva dosadašnja razmatranja, koja su učeni Niemci, Fraucezi 
i Englezi itd. na vidjelo iznieli, omedjašuju se jedino na estetičku stranu te 
se tiču ponajviše obćega slovjenskoga pjesničtva. ^) Ja ću u sliedećem raz- 
matranju etičku stranu srbsko -hrvatskih pjesama u obzir uzeti i pri tome sve 
ono pretresati, Sto je za razjašnjenje pojedinih etičkih situacija od osobite 
važnosti. — Predmet ovaj valjano shvatiti, te ga sistematički predočiti, to je 
radnja tim težja, što su nam s jedne strane pjesme tako razkomadane, da ih 
u cielosti nije ni moguće pregledati, a s druge opet strane nije nitko o tome 
što sistematično napisao. 

U ovom razmatranju uzima se za temelj posvuda Vukova- zbirka, stra- 
nom, jer su ondje pjesme najvjernije pobilježene, a stranom, jer se po osta- 



') Srbako-hrvatske pjesme, Sto ih je Vuk po naroda sakupio prevedene sa ako ne 
sasvim a ono bar djelomice u sve poznatije jezike evropejske. — U talganskom 
jezika ima prievod od Nikole Tomasea. U njem. ođ g. Talvj 2 sv. Hslle 
1825 — 26. (Novo izdanje g. 1853 a Leipcigu). Iz ovih preveo je n jezik 
englezki Sir John Brovning. — U francez. od Dozon-sa, bivšega konsola o 
Mostara. — Što se dotiče pojedinih razmatranja o tom sr. Po^sie populaire dei 
nationes Slavet a Revne BritanniqUe. Janvier 1837. — Govor držan Gkrberom 
u Draždjanskoj akademiji znanosti „o Srbskom narod, pjesničtva <*, naštampan n 
»Jahrbileher fur Literatur, Kunst und Wissenschaft 10. Heft*' 1847. god. — 
gori pomenata prevoditeljica Talvj izdala je n englezkom jezika god. 1850. 
ktgigu pod naslovom : „Historical view of the languages and literatnre of tbe 
Slave Nations with a sketeh of their popular poetrj" od toga je prievod a nje- 
mačkom : Uebersichtliches Handbach der slavischen Spracheu und Literatar nebst 
ciner Skizze ihrer Volks-Poesie iibersetzt von Đr. Briihl. Leipzig 1852. Nadalje 
Adama Mickievicza, literatura sloviaiiska trede izdanje Pozna^ja 1865. od Čeg& 
i njem. prievod. Što je tu o Srbsko* hrvatskih pjes. osebice, to je prevedeno 
Orsatom Pozzom na tal. pod naslovom; Adamo Mic. dei cantt popolari iliiici, 
2ara 1860. — Isti ovaj revni Dalmatinac preveo je i Bodjanskoga pod nasI. 



Naše narodne pjesme. 243 

lih zbirkah i opet mnoge Vukove pjesme nalaze : pa je napokon etičko glediSte u 
svih pjesama isto, tako da nam je Vukova zbirka u tom obziru sasvim dostatna. 

Premda nespada u krug našega razmatranja, da se upuštamo u tuma- 
čenje nutrnjega njihova sastava, ipak mislim, da neće s gorega biti, ako 
se boljega porazumljenja radi svrnemo na dobe, u koje bi se razdieliti mogle. 

— Prije svega valja nam razlučiti tako zvane ženske pjesme od junačkih. 
One imadu puno starih spomenika u sebi, a važne su veoma za upoznanje 
mitologičkih nazora starih Slovjena. — Što se njihove starine tiče, vriedno je 
napomenuti, što Vuk u predgovoru I. knj, str. 37. govori: „Ja bi rekao, da 
imamo starijih ženskijeh nego junačkijeh pjesma, jer junačkijeh malo imamo 
starijih od Kosova, a od Kemanjića nema starije nijedne; a medju ženskima 
možebiti da ih ima i od hiljade godina, n. pr. medju kraljičkima, dodolskima 
itd. Ja mislim da su Srbiji i prije Kosova imali i junačkijeh pjesama od sta- 
rine, no budući da je ona promjena tako silno udarila u narod, gotovo su 
sve zaboravili, što je bilo donde, pa samo od onde počeli nanovo pripovije- 
dati i pjevati.« — Glede junačkih pjesama možemo četiri periode razlučiti. 
U prvu spadaju pjesme, što ih je Vuk na početku druge knjige pobilježio. 
Ove pjesme imadu mnogo iz poganštine, te su većinom mitologičkoga sadr- 
žaja. U njih vlada fantazija te se mnogo pjeva o naravskih silah, koje su stari 
narodi posvuda obožavali, kao : Jovan i divski starješina, zmiia mladoženja itd. 

— Druga perioda zasiže zlatno doba, koje su Srbiji za vladanja svojih ca- 
reva proživili (od 12. — 14. vieka). Dva su stožera, oko kojih se cieio pje- 
vanje ove dobe okreće, a to: slavna porodica Nemanjića, koja izumre Stje- 
panom Dušanom (1366.), a druga je tragička ona katastrofa, koja se zbude 
na Kosovskom polju (138D.), gdje poginu car Lazar i s njim Srbsko carstvo 
propade. — Za ovimi ciklusi sliedi treća perioda, koja bi se mogla ozvati 
perioda romantićke poezije. U ovoj se više neuzima poviest naroda za glavni 
predmet pjesamstva, no se samo gdjekoje ideje narodnje gomilaju u osobi 
pojedinih junaka. Tu se pjevaju djela, ljubav, pustolovlje, koje su proživili u 
sukobu s Turci, svojimi gospodari. Na čelu svih stoji Kraljević Marko, kao 
uzor narodnoga junačtva. On nam svojimi djeli dokazuje, u kakav dodje sukob 
Kršćanstvo s Mahomedanstvom, od kako je nad Srbijom otomanska ruka 
vladati počela. Uz junačtva Kraljevića Marka stoje s jedne strane pjesme, 



Giuseppe Bodjanski ndella poesia popolare slava. » Žara 1861. — Miklosića u 
Oesterr. Revue 1863. 2. knjiga str. 1. — Ljudevita Štura: o narodnih pisnih 
a povestech plemen slovanskjch 1863. (prievod je i u Srbskom jeziku). — 
Prošle godine pisala je Bugarska kneginja Dora d' I«tria o narodnosti Srbskoj 
po pjes. Vuka Stef. u Revue đe deux mondes, o čemu prievod na tal. u Đalm. 
Časop. Nntionalu. Uz ovo sr. Srbin i njegova poezija od Jak. Ignatovida u Srb- 
skoj Danici 1860. — (Literatura narodnih pjesama slovjenskih u obće i srbskih na 
pose, veoma je bogata ali i veoma razpršena ; a još nam uviek manjkaju djela 
temeljita, koja bi predmet bar s koje strane do kraja izcrpila. K ovome ovdje, Što je 
g. pisac izbrojio, dodat ća kao najvažnije i zato, sto se takodjer našega pjes- 
ničtva tiče, osobito uvaženja dostojno djelo od Buslaeva: HcTOpH^cCKle 
OqepKH pyccKOM Hapo4HOM c^obcchocth h HCKjCTBa. T. I. pyccKafl iiapo4- 
Haa no93Ha Cn6ri. 1861. U tom velikom djelom djelu skupljene su razne nje- 
gove razprave, koje se sve odnose na narodnu poeziju slovjensku. Vriedno je 
čitanja takodjer, što piše Bezsonov u avam djelu BojrapCKifl nsCHM o raz- 
mjeiju medju srbskim i bugarskim eposom: enocb cep6cKiH H 6ojrapcKiH. 
Medju prevoditelji alovjenskimi zaslužuje da se spomene od Busa: Berg — od 
Čeha: RoUlr itd. V. Jagić.) 



244 Iv. Rađetid. 

koje pjevaju o domaćem i zadružnom životu, med kojimi se zbog svojeg ob- 
šega i umjetnoga sloga osobito odlikuie pjes. 89. ženidba Maksima Cmoje- 
vića ; s druge strane pjeva se o nasilju turskih aga u Bosni i Hercegovini, 
u kojih se Jakšići kao junaci prosiavijuju. Pozorište svih tih junačkih ćioa 
prostire se od Bosne Čak do Primorja, gdje je opet znamenit junak Ivo Sen- 
janin, oko kojega se mnoge pjesme kreću. Četvrta perioda junačkih pjes. spad^i 
u novije doba. Tu se pjevaju stranom Čini Srba pod Milošem vojvodom, 
stranom bojevi Crnogoraca s Turci. 

Naie narodne pjesme izpjevane su istina pod upHvom Kršćanstva: al 
da opet Kršćanstvo sve življe prabitnoga života Slavenskog uništilo nije^ po- 
kazuju nazori iz bajka i narodnih pjesama. — Ovaj originalni tipus sačuvao 
se je osobito u onih momentih, koji se radjaju usljed znamenitih dogodjaja 
ljudskoga života, a to su običaji pri porodu, svadbi, pogrebu itd. Svi običaji 
osnovani su na praznovjerju i predrasudah, koje u poganštini svoj izvor i po- 
četak imadu. Ovo je tako bistro i jasno u narod. pjes. izraženo, da svakomu, 
koji ih Čita, u oči pasti mora. 

1. Sto govori naša narodna pjesma o Bogo i Tjeri, o kazni 

i nagradi. 

Posljedica toga, da čovjek Boga kao svoga stvoritelja i gospodara pri- 
znaje, jest vjerozakon ili veza ona, koja čovjeka s Bogom spaja. 

Kao glavna crta u značaju slavenskih plemena navadja se međju osta- 
lim njegova osobita bogoljubnost i pobožuost. ') Uzdanje u vjeru, nagrada 
za dobro i kazna za zlo djelo tako je liepo u nar. pjes. izraženo, da se 
čuditi moramo, kako onaj narod, koji je u vječnoj borbi svoj viek proživio, 
neprodivlja, no mimo i tiho u svojoj pobožnosti napredova. U njegovih po- 
božnih pjesmah i bajkah izliva se čuvstvo utjehe i nade. U njih vidi se ogle- 
dalo one srčane naklonosti, koja je tolike svete obitelji uzdigla. U njih su 
manastiri, kaludjeri i njihovo sveto zvanje živo naslikani. Bog i vjera^ to je 
našemu narodu ona čvrsta i jaka poluga, koja ga u svih okolnostih njegova 
života podkrepljuje. 

Elad je srbsko carstvo na Kosovu palo, vidje narod, da mu drugo ne- 
preostaje^ nego tvrda vjera i nada u boga. Kao jedina i prava utjeha u nje- 
govoj nesreći ostade mu čvrsto uvjerenje, da se je Srbstvo za boljak kršćan- 
stva žrtvovati moralo. Ova narodna ideja odkriva nam se u pjes. 46. II. o 
propasti Srbskoga carstva. Sv. Ilija najme donaša Lazara kao zastupniku 
cieloga naroda knjigu od Bogorodice, koja mu stavlja na izbor, da li voli 
izgubiti carstvo zemaljsko ili nebesko. Car Lazar, znajuć, da je carstvo ze- 
maljsko maleno i kratko, dočim je carstvo nebesko u viek i do vieka, odvaži 
se na ovo posljednje, i pogibe na Kosovom polju sa svom svojom vojskom. 
Pa da se ova narodna resignacija još većma naglasi, zaključuje pjesmaj 
poslije kako je Kosovska katastrofa izpjevana, tužnimi dakako ali utješlji- 
vimi riečmi: „sve je sveto i čestito bilo, i milome bogu pristupačno." 

Čovjek u nar. pjes. toliko svoju vjeru miluje, čuva i brani, da će za nju 
u svako doba poginuti. Ništa neoduševljava njega kao vjera. On s vjerom i 



^) Tanta Slaviš religionis observatio erat ut licet ab omni prope humanttate et sa- 
pientiae artibus semoti erant et alieni, ađ servitutem đifftcilee, ađ caltom tameo 
dtvinnm quae pertinere Viđebantnr, promoverent strenue ac observarent M. Fren- 
sel, de iđolis Slavorum §. 1. 



Naie nvrođne pjesae. 246 

u vjeri živi i umire, i to mu je prava svetinja na zemlji, u ime koje ide 
slobodno i gine. Da se vidi, da je to istina, navesti ću ovdje pjesmu pod 
naslovom : »Ropstvo i ženidba Jaklića Stjepana^« II. 95. — Turci najme uda- 
rise na Biograd i uhvatiše živa Stjepana Jakšića, te ga odvedoše caru u Stam- 
bul. Car videći toga krasnoga junaka hoće, da ga na svoju korist u carstvu 
pridrži. On mu nudjaše ne samo vezirstvo, nego i kćer svoju, ako 9a.paturči. 
Nu Stjepan toga nehtjede, već mu reče: li: ^ 

Nigda ti se potarčiti neća, i 

Ni odreći od krsta mojega, / 

Ni Hristovu vjeru pohulid, I tui 

Da me sjedneš u tvoje stolove W-»-*__ — 

Da mi podaš blago od svijeta. 
Car videć, da š njim ništa uraditi nemože, predade ga Cuprijlić veziru, 
nebi li ga ovaj na to nagovorio, al sve uzalud. Vezir mu se napokon zagrozi, 
da će ga pogubiti, ako se nepoturči. Nu ni to nije djelovalo. On reče punim 
ponosom junačkim: 

Fala vama Hođže i Kadije! 

Hodu moju glavH isgubiti, 

Radi Krsta i Bogorodice 

I sakona od Hrista mojega, 

A nigda be poturČiti neću. 

Vezir ga ipak nepogubi, no ga predade paši od Novog Pazara. A ovaj 
ga u tamnicu baci, misleći, da će mu to dosaditi i on se onda poturčiti. Kad 
je Stjepan pol godine u tamnici sjedio, smilova se paša, te on dozva svoju 
kćer Hajkunu, naloživši joj, da bi se čim ljepše obukla, i da bi odniela 
Stjepanu u tamnicu bocu vode trusovine, da tako zaboravi na svoj porod i 
vjeru. ") Hajkuna to učini, al je Stjepan mudar, te nehtjede piti od te vode. 
Onda ga stade Hajkuna nagovarati, da bi se poturčio, al on i njoj ono isto 
odgovori, sto je caru i veziru reko. Na to ga htjede čarom svoje dražesti 
obladati i predloži, da bi joj lice obljubio. Al on na to: 
Nemože mi zakon podnijeti, 
Da kaurin Turske bule ](jubi : 

Nebo bi se vedro rastvorilo, < 

A iz neba padnulo kamenje, 
Ubilo bi i mene i tebe. 
Vatrom ljubavi zanesena Hajkuna htjede svakako zanj poći. Nu videć, 
da se on poturčiti neda, obreče mu, da će se ona pokrstiti, ako njoj se za- 
kune, da će ju uzeti. Pa to on i učini. 

Negledeći na to, da mnoge pjesme bogom počinjaju ili s njim svrSuju, 
izrazuje se to ne samo tim, što se svaka radost i žalost imenom božjim prati, 
kao : a brate, da od boga nadješ ; bože mili na svem tebi hvala ; blago meni 
do boga višnjega itd., nego se to praktičkim putem na vidjelo iznosi, jer se ni- 
kakov čin nepoduzima, da se prije boga za pomoćnika pozvalo nebi. I pri 
istom piću već se u slavu božju napija, a koliko više izazivlje se bog onc^e, 
gdje se njegova pomoć zbilja osjeća. 

Narod. pjes. rišu istina vlastitosti božje u obće onako, kao što ih krš- 
ćanski vjerozakon predstavlja. Ipak se je pojam o pravednosti božjoj bi reći 
izvrgao i to osobito u starijih pjesma h, gdje se je poganstvo jasnije sačuvalo. 



*) t. j. vodu trasom (Pilzstaub) pomiešanu, o kojoj se pripovieda, da je to voda 
saboravna, jer onaj koji se umije ili napije, da zaboravlja na porod i ista mu 
vjera omrane. 



246 !▼. RadetiiS. 

Dočim se bog inače kao veliki jedini, istini sveti i mađri po svuda riše, na- 
značuje nam pjes. 74, II. boga kao krvnika, pod kojim je Kraljević Marko 
umrieti imao. 

Iz poznavanja božje veličine razvio se s jedne strane : 
1. strah, sto ga čovjek pred bogom imade. Duboko osjećanje božjega 
straha izrazuje se nesamo iz daleka u izrazu ^a za boga svi ćemo pred boga« 
I. 214, III. 22, 135; no se naročito kao vlasti tojst svakoga junaka smatra, da 
se nikoga osim „boga" neboji. sr. II. 8, 78, III. 18, 200, 21, 84 itd. 

Kao najveća kazna nevaljala, grješna života smatra se uzkraćenje onoga, 
što je čovjeku za život potrebito, kano ti : hrana. Ovo nam jasno dokazuje 
pjes. 1, II. gdje se Marija tuži nad težkim bezakonjem, što se u svietu čini. 
Usljed toga na molbu Ilije i ostalih svetaca zatvori bog nebesa, te nepade 
ni kiše ni rose, tako da zemlja za tri godine nerodi ni vinom ni pšenicom. 
U pjes. 32, proriče Jug iz knjige posljednje vrieme, koje u tom sastoji, da 
će nestati ovaca i pšenice itd. 

Da bog svako dobro naplaćuje a zlo kazni, to stoji, al je u naroda 
obično mnienje, da se svakomu zlotvoru ili ono isto ili bar nešto nalićno do- 
goditi mora, kako je on drugomu učiniti htio. — Tako se u II. 5, (bog ni- 
kom dužan neostaje) pripovieda, kako je mlada Pavlovica sestru u brata 
omrazila, potvorivši je, da mu je ona čedo u kolievci zaklala ; s toga ju brat 
na repovih konjskih razkide. Da se njena nedužnost naglasi, dodaje pjesma: 

Gdje je od nje kaplja krvi pala, 

Ondje raste smilje i bosilje; 

Gdje je ona sama sobom pala, 

Ondje se je crkva sagradila. 
Malo zatim razbolje se Pavlovica tako, da je devet godina bolovala, kroz 
kosti joj trava pronicala; u travi se ljute zmije legle. Ovako izmučena bo- 
lešću tiela i duše, odkri svoj zločin mužu, i on ju kao sto je prije nedužnu 
sestru, na konjskih repovih razkide. D oprjeci prama gori navedenoj nedaž- 
nosti, veli se u pjesmi: 

Gdje je od nje kaplja krvi pala, 

Ondje raste truje i kopriva; 

Gdje je ona sama sobom pala, 

Jezero se ondje provalilo. 
U pjes. II. 6, (kumovanje Grčica Manojla) pripovieda se, kako je on 
pri krstnom kuraovanju djecu zamienio, te je ženi, koja je muško čedo imala, 
žensko podmetnuo, a drugoj za novce žensko deo ; još se je uz to krivo za- 
klinjao, pa ga je bog tim kaznio, da mu se je njegovo vlastito diete janje- 
tom provrglo, koje on u neznanju svojom rukom ubi. — Pjes. 26, predstavlja 
nam, kako je Vidosava svojega muža iznevjerila, te htjela da za Vukašina 
podje. Ali ova nevjera donese joj zasluženu kaznu, koja je u tom stojala, 
što je VukaSin opominjući se rieči Momćilovih, da će nevjerna ljuba lako i 
njega iznevjeriti, i sam na mjestu dao je ubiti. — U pjes, 30 pripovieda se, 
kako su veziri diete kod cara omrazili veleć, da ljubi sestru Grozdianku. 
Car razljućen dade diete objesiti. Nu veziri neizbjegoše posljedici, koja 
ih čekaše. Razžalošćena Grozdianka objesi se uz Momira, a to dade i povoda, 
da je car zlobi vezira u trag ušao, i zato sve vezire po vješati dao. Pa da se 
u tom prst božji zbilja uvidjeti može, dodaje pjesma po običaju, da su se 
Momir i Grozdianka posvetili, a pod vezirim, gdje su obješeni bili, da seje 
jezero provalilo itd. 

Glede naplate i kazne na drugom svietu pružaju nam narod. pjes. riedke 
podatke. Da je duša neumrla, to se živo osjeća, i sami izrazi pokazuju, kao: 



NaSe narodne pjesme. 247 

»nemoj sine izgubiti dušu, bolje ti je izgubiti glavu<«, — »ako ćemo izgubiti 
dušu itđ.*« — Kao najveća nagrada, koja se po srarti postignuti može, riše 
nam se posvećenje, koje u tom sastoji, da se ili cielo tielo ili barem koja 
čest tiela po smrti neoskvrnjena sačuva. Tako n. p. pjes. II. 14, u kojoj se 
pripovieđa, kako se je Nahod Simeon posvetio. On je najme u neznanju s 
materom sagrieSio, pa je zato žestoku pokoru činiti morao. Pokora je u tom 
sastojala, da ga je otac Iguman u tamnicu bacio, gdjeno leži voda do koljena, 
i po vodi guje i iakrepi ; a ključeve baci u Dnnavo namjerom, da če se 
Nahod grieha onda oprostiti, kad Dunavo ključeve izbaci, roslije deset go- 
dina nadjofie ribari ključeve u ribi i dadoše ih Igumanu. Kad je on tamnicu 
otvorio, al u tamnici mjesto vode i guja sunce sjeva, jer se je Simun po- 
svetio. U pjes. 19, hoće car Eonstantin da se grieha oprosti, ito je roditelje 
tuko. On načini lučevu ćeliju u koju se stavi, i spali ju poslije kako ju je 
lojem i katramom namazao. On je sav izgorio, samo ostane mu jedina ruka. 
Ova se je posvetila, njom je mnogo dobra učinio, mnoge gladne jeste 
nahranio, 

A žedne je care napojio, 

Gole, bose jeste preođjeo, 

Nadgledao niSta i uboga, 

Zato mn se posvetila raka. 

Vjera o veličini božjoj proizvede s druge strane: 

2. Pouzdanje u njega. To se očituje a) molitvom. U narod. pjes. 
nema dakako onako razvijenih molitava kao Sto u Homerovih pjesmah^ gdje se 
po svuda neki liturgički tipus opaža. ') U nardd. pjes. molitva se samo misli 
a obično se samo napomene, prije nego će tko Sto poduzeti. Tko toga neradi, 
taj se dobru uspjehu svojega poduzeća ni nadati nemože. Kad je Mahmud- 
paša IV. Crnogorskomu vladici poručio, da će na Cmugoru navaliti i vla- 
diku pogubiti, dodaje pjesma: al ne veli Turčin, ako bog da, već se Turčin 
u silu uzdafie, a sila je u boga vifinjega, koji Turčinu ni pomoći neće. Pa 
to je i bilo, jer ie Turčin sa svom skoro vojskom izginuo. 

Sto tko želi, za ono se i bogu moli i podpuno je uvjerenje, da će bog 
svaku molitvu uslifiati. ^ Banović Strahinja pomenu boga, prije nego je u 
ordiju Tursku udario i bog mu pomože. II. 44, 309 sr. i 53, 41. — Janko 
Jurišić nadje se u nevolji, što imade zarđjalu sablju te ju izvući nemože, 
kad mu ju najviše treba. On pomenu boga i izvuče sablju. II. 52, 108. — 
Tođor Jakšić nagovara svoju družinu, da bi pomenula boga, prije nego na 
neprijatelja udari, i bog joj pomože. 

Višeput se i negleđa na to, da li je želja takva, koju boe po svojoj 
svetosti i pravici izpuniti može. Janočkinja Jana II. 101, 16. moU se bogu: 
digni Bože Budimljiju Jovu, a umori od Erdelja bana. Jugović majka moli 
boga: n. 48. 

Da joj dade oči sokolove 

I bijela krila labudova, 

Da odleti na Kosovo ravno, 

I da vidi devet Jugovida. 
sr. tak. I. 455, 513, III. 36, 250 itd. — Koliko se iz svega vidi, potreba 
jest ono, sto moliti uči. Uz ovu molitvu imade i drusa vrst molitve, t. j. 
.molitva zahvalnosti, koja se takodjer na jedini samo uzklik steže ; kao : mili 



') Molitva svaka poČimlje kod Homera svečanim izazivanjem boga, onda se nava- 
djaju uzroci, s kojih Čovjek na molitvu pravo imade; napokon sliedi predmet 
onaj, za kojega se moli. sr. II. 5, 115. 



248 It. Rađetid. 

bože na svem tebi hvala IL 53, 22. 68, 60. 69, 220. 78, 190. 94, 373. IIL 
3, 85 itd. — Kao dto je molitva u narod. pjes. i onako već čisto izlivanje 
srca bez ikakve forme i nakita, tako isto nema niti priprave kakve niti ob- 
reda, koji bi je pratio. Samo u II. 4, ide starac kaludjer k vodi Dunavu, da 
ruke pred molitvom opere. Pranje ruka naznačuje po orientalskoj simbolici 
moralnu čistoću. 

b) Frisegom ili zakletvom. Svaka izrjeka il se samim bogom potvrdjuje 
ili vjerom, ili se oboje uzima, n. p. tako mi boga velikoga lU. 50, 65, 76.; 
boga istinitoga III. 45, 119; boga jedinoga II. 16, 35; boga mi IL 77, 90. — 
ili dajem ti božju vjeru tvrdu IL 6, 16; tvrdja mi je vjera od kamena II. 
44, 457. — ili tvrda ću ti jemca ostaviti, tvrda jemca boga istinitoga; dru- 
gog jemca, božju vjeru tvrdu III. 18, 125. IL 44, 400; kunem ti ae i bo- 
gom i vjerom II. 40, 359 itd. — Ova težnja za istinom i tim se podmiruje, 
što se čovjek i na sve ono pozivlje, štogod mu je sveto i milo. Tako života 
mi moga. I. 343, 34. 388, 289, 28. II. 5. — Buduć da se imati brata ili 
sestru (kao što ćemo niže vidjeti) za najveću sreću smatra, zato se i na mno- 
gih mjestib brat sestrom i protivno zaklinje. Odtud takodjer i izraz »brat ili 
sestra od zakletve" II. 45, 57. HL 21, 340 itd. — Karakteristično je krivo 
zaklinjanje vezira u II. 30, 200: 

Jeste care bog i njena daša! 

Jeste care današnjeg nam dana! 

Jeste care umrlog nam časa! 
n ustoj pjesmi zaklinje se car Stjepan: • 

Tako mi se nedelilo meso 

Za života od mojih kostiju, 
ili m. 36, 25. : 

Tako me nerodila majka 

Već kobila, koja konja moga/ 

I mužkijem nepasala pašom 

I Turskijem nenazvala glasom, 
sr. III. 36, 29. — Osim toga jest junaku oružje najmilije, s kojim se on 
zaklinje: tako II. 16, 36. 

Desnica mi neusahla ruka ! 

Dobru konju griva neopala! 

I britka mi sablja nerdjala! 

c) Zaduz binom, pod kojom se razumije dobro na korist naroda izvedeno 
djelo. Zidanie crkava i manastira, to su goleme one žrtve. Sto jih carevi i 
kraljevi na korist naroda doprinaSaju, da si tim slavu kod boga nadju. sr. 
IL 23, 31, 35, 37. 

Kako ćovjek boga štuje, onako i sve, sto je bogu milo i dras'O. Tako 
se uz Boga pripominju i svetci. Sr. II. 82, 20, on pomenu oca Nikolaja i ne- 
delju i vaskrsenije; isto tako III. 7, 221 itd. — Najveći je svetac po mnienju 
naroda sv. Jovan. S toga se u velikoj nuždi i pri svakom važnijem činu, 
kao što ie kumstvo, uz boga i on izazivlje, kao : bogu hvala i sv. Jovanu 
II. 94. ili kunem tebe bogom i svetim Jovanom II. 61, 75. sr. tek. 66, 160. 
61, 125. 75, 30. 83, 10. 98, 240. III. 26, 216 itd. 

Posrednici medju bogom i ljudima jesu patriari» vladike, kaluđjeri i djaci. 
Oni izpoviedaiu, pričešćuju i služe liturgiju. Njihova je rieč sveta, a upliv 
kod boga tolik, da na njihovu molitvu bog i čudo učiniti može. sr. IIL 11,' 
gdie na molitvu patriara Save, kojeg sulejman poturčiti htjede, vatra » 
neba pade, voda iz kamena preteče i cielu vojsku napoji. Na molitvu patriara 
Nike in. 12, ustevi se sunce na istoku i mjesec na zapadu. Šarac voda 
prestene teći i zemlja se strese, sr. i pjes. 13. U pjes. 14. izvadi Oilaver sa- 



Naie narodne pjesme. 349 

biju, da riete sTetitelja Savn, al se na molitvu igumana sablja a njegovili 
roka rastopi, a svetitelju Savi plamen iz ustiju planu i popali po vojski 
čadore itd. — 

3. Vjera a sudbinu* 

Ideja o sudbini u naSem je narodu duboko zasadjena, i s toga tolike 
bajke o sudjenicab, koje nisu drugo van personifikovanje sudbine onako, kao 
što 8U si to stari Grci i Rimljani predstavljali. Nafi narod misli, da je bog 
svaku nesreću od vieka odredio i svakomu čovjeku dosudio, kakvom će 
smrti umrieti, tako da se od toga sačuvati nemože, makar fita radio, i tko 
zna kakva sredstva proti tomu upotrebio. Tako se pripovieda, da je neki 
car imao kćer, za koju mu kazaše, da će je ujesti zmija i da će od toga 
umrieti. Car čuvši to, načini kćeri svojoj dvor od stakla, u koji se ni mrav 
nije mogao uvući, a kamo li zmija, i iz njega je nikad nije pultao na polje. 
Kad carevoj kćeri dodje suđjeni dan« ona zdrava čitava zaište groždja, da 
jede. Sluge joj odmah donesu veliki grozd ^ u kojemu je unutra bila sakri- 
vena mala zmijica, koja je ujede i zada joj sudjenu smrt. — U koliko se u 
nar. pi. traga tomu nalazi, pokazuju mjesta kao I, 107, sudjen gospodaru; 
450, da mi hoće Mićo sudjen biti; 522, i meni će moj sudjenik doći, 727, 
Oj Erceže zete nesudjeni, 785, danas majci sudjen danak glavu gubiti, II. 83. 
nesudjena zaova, III. 21, pa mi nebi od boga sudjeno, 78, nesudjeni druže. 
78, tu li tebe sudnji danak nadje, 79, da ja vidju moje nesudjenje, 82, sudjen 
djuvegija, IV. 28, nema smrti bez sudjena dana, 54, ako bilo od boga su- 
djeno. — Ovomu dodajem i ona mjesta, u kojih se o knjizi govori, za koju 
se misli, da je u njoj sve pobilježeno, štogod je bog od vieka dosudio. Kao 
što su Qrci i Rimljani u oči svakoga znatnijega dogadjaja proročišta izpiti- 
vali, tako se u nar. pjesmah u knjige gleda, kad se o čemu hoće da saznade, 
što će i kako će biti. Ove knjige se obično svojimi pridavnici označuju, al 
se ipak nigdje nekaže, kakve se pod tim knjige razumiti moraju. U II. 32, 
navadjaju se knjige staroalavne, u koje stari Jug gleda i posljednje vrieme 
proriče: 

Vidite li moja brado draga! 

Vidite li kako knjiga kaže, 

Nastanut će posljednje vrijeme, 

Nestanut će ovce i pšenice 

I u polju ćele i cvijeta ; 

Kum će kuma po sudu derati, 

I brat brata zvati po megdanu. 

U ove iste knjige gleda (st 140,) da vidi, je li njegova kći Milica 
Lazaru sudjenica, pa to je i bilo. Uli. 35, nazivlju se knjige carostavne. 
Car Lazar hoće, da sagradi sjajnu crkvu Ravanicu, al mu MiloS protivno sa- 
vjetuje, veleć, da neka u knjige pogleda, Što ove kažu. Knjige su kazale, 
daje nastalo posljednje vrieme, u kojem će Turci carstvo preuzeti i sve 
crkve oboriti, rod istim imenom dolaze knjige u pj. 34. Kad su se naime 
Uroš, sin Stjepana, i tri brata Mmiavčeviči za Srbsko carstvo otimali, ne- 
znajuć na kome je, onda Kraljević Marko u knjige pogleda i reče : knjiga 
kaže na Uro&u carstvo. Pod ovom knjieom ovdje, mogla bi se i oporuka cara 
Stjepana razumjeti, jer je protopop Nedeljko čaušom rekd, koji su k njemu 
đo&li bili, da ga za carstvo, na kome je, popitaju: neka idu Kraljevića Marka 
pitati, on da je kod cara pisar bio i da su u njega knjige carostavne, iz ko- 
jih se znade, na komu je carstvo ; al se tomu protivi pj. 33. pod naslovom 



260 Iv. Radetić. 

»Smrt Đu&anova**, iz koje se riđi, da je Srbski car Stjepan pri svojoj smrti 
B Vukafiinom kraljem ustmeno razpravio, kako da sa carstvom razpoloži. 

Dakako, da je ovomu nazoru i turski fatalizam doprineo. Poznato bo 
je, da je Muhamed medju ostalim i to učio, da se u nebu knjiga nalazi, n 
kojoj je sve pobilježeno, Štogod je bog čovjeku dosudio. S toga se u IV. 24, 
knjige incijeli navadjiiju, pod kojimi se koran razumije. 

K nama brŽe hodže i vaizi 

Ponesite knjige incijele 

Te gledajte što nam knjige kažu, 

Što će nama biti do posljetka itd. 

3. gTiehn i onom što od j^rleha čuva. 

što je po kršćanskom pojmu griesno, to se kao takvo naravski i u nar. 
pj. nalazi. Jedino valja primjetnuti, da se oni griesi, što ih čovjek u svom 
neposrednom odnošaju pram bogu čini, kao zanemarenje službe božje, mo- 
litve itd« toliko nepripominju. On se više kreće u obsegu onih moralnih in- 
stitucija, koje se na društvo protežu, a u tome mu obićaji po neki način bitni 
pravac podjeljuju. S toga zanemarenje gostoljubja, prekidanje obiteljske i 
zadružne veze, neposluh djece pram roditeljem, dk svaka nepravda, koja se 
čovjeku čini, to su veliki i težki griesi. U II. 59. predbacuje Kraljević Marko 
begu Kostadinu tri nečovječtva: I. Sto nije dvie sirotice ugostio, 2. Sto je 
pri goSćenju starije mladjim zapostavio, 3. što mu pri gostbi ni otca ni majke 
nije bilo. I. 205, sv. Nikola i Ilija voze duše s ovoga svieta na drugi. AlJ 
tri nemogu da odvezu, jer su griešne i to: jedna duša griešna, s komšijom 
se mrazila; druga duša griešna, kuma na sud vodila; treća duša griešna, 
djevojku je skudila. — U II. 4, pripovieda se, kako le ognjana Marija u 
pakao sišla, da svoju majku muka oslobodi. Nju sprovađja sv. Petar, i on 
joj pri svakoj duši kaže, što je koja sgriešila, te tolike muke u paklu trpi. 
Tu se vidi, koj nije darovao kumu, koj je klao ovce predhodnice; koj je 
tuko i otca i majku. Na drugom mjestu muče se dvasudije, jer su na ovom 
svietu krivo sudili ; drugdje je opet krčmarica, koja je vodu u vino miešala 
itd. Najjasnije se pako obseg grieSnoga života vidi u II. 1 i 2. Blažena Ma- 
rija dolazi zaplakana u krug svetaca, koji upravo blago diele. Na pitanje 
Ilije zašto plače, odgovara: 

Kako neću suze prolivati, 
Kad ja idem iz zemlje Indije, 
Iz Indije iz zemlje proklete, 
U Indiji težko bezakonje ; 
Ne poštuje mladji starijega, 
Ne sluši^a djeca roditelje, 
Roditelji porod pogazili. 
Crn im obraz bio na diTanu, 
Pred samijem bogom istinijem; 
Kum svog kuma na sudove ^era 
I dovede lažljivo svedoke 
I bez vjere i bez čiste duše. 
I oglobi kuma vjenčanoga. 
Vjenčanoga ili krŠtenoga, 
A brat brata na megdan zaziva, 
Djever snasi o sramoti radi, 
A brat brata sestrom nedoziva. 



Naie narodne pjetme. 251 

U sliedećoj pjesmi dodaje se joSte: 

Grdje ne mole boga da pomogne 

Ne svetkuju sveca nikakvoga 

Niti Žegu u crkvi svijeće, 

Niti služe božju liturgiju. 
Nu ovi su primjeri riedki i malo se gdje drugdje napominju. 
Sukob, što ga griesni čovjek pram bogu i svietu imađe, je$t motiv, koji 
od grieha odvraća i tim cielu sgrađu etičkoga života podkrjepljuje. Negrieši, 
jer imadefi i boga i ljude proti sebi, odziva se u izrazu: to je pred bogom 
grehota, a pred Ijudmi zazor i sramota. Kad god bi se što ili reći ili uči- 
niti imalo, što se sa savješću neslaže, onda se vaviek ova izrjeka navadja. Tako 
I. 34, 120, mati Omerova oženi svog sina djevojkom, koja mu po volji 
nebijaše, i zato već istu noć po vjenčanju život uzme. Kad je drugi aan bilo, 
čuje mati gdje mlada žena jauče. Ona misleć « da ju njezin zaručnik bije, 
reče : nemoj tući prvi danak ljube, od ljudi je zazor i sramota , a od boga 
velika grijota; isto II. 16, 17, govori Nenad svojoj majci: da mi nije od 
ljudi sramote, da mi nije od boga grihota, nebi reko da si moja majku. sr. 
tak. II. 26. \J III. 84, veli Usejin materi: da mi nije od boga grihota i od 
ljudi velika sramota i tebe bi samu pogubio i oči ti crne izvadio. II. 89, st 
230, od boga je velika grijota i od ljudi zazor i sramota. Djevojačku sreću 
zatonuti i u njenu rodu uzaptiti. sr. tak. IV. 6, 52. 10, 125. 30, 115. itd. 
— Strah dakle pred bogom i sramota pred ljudima, to su dva faktora, koji 
moralno osjećanje probudjuju, pošto čovječju samovolju stežu, da nesagrieši. 
U čemu pako strah pred bogom sastoji i u koliko se sramota pred bogom 
akazuje, vidit će se iz daljnjeg razmatranja. 

4. Poštenje Junačko. 

Osjećanje časti je u nar. pj. veoma nježno razvijeno. Junaci revno na- 
stoje, da svoje poštenje od svake ljage sačuvaju; s toga i veli Crnogorski 
vladika svojim junakom IV. 10, 120, da ni.striela tako jaka nije, da razćupa 
srce u junaka, kao ukor i sramota. Gori smo već kazali, da se svaki zločin 
pred bogom kao grjehota, a pred ljudima kao sramota ukazuje. Nu još življe se 
to izrazuje tim, što čovjek ne samo positivno onu vriednost priznaje, koju si 
ili sam daje, ili ju od drugih zahtieva: kao I. 117, više valja mudra glava 
i tvoj pošten glas, neg na tebe zlatna puca i svileni pas ; ili I., 225, prvo 
ću ti dobro dati, da si stiman u družini, sr. tak. I. 266; ili II. 34, ime ti 
se po svuda spominjalo, — nego i negativno, kad se teži svemu onomu iz- 
bjeći, sto bi sramotu prouzrokovati mo^lo ; kao II. 29, gdje car Stjepan zna- 
jući, da su mu sestrići pijanice, govori: da će ih objesiti, da ga po svietu 
nesramote ili III. 10, gdje se pripovieda, kako si je vojvoda Rajko život 
uzeo, jer mu je povriedjeno poštenje. Margita djevojka šetajuć kunijaše voj- 
voda Rajka, što pod njegovim vojvodstvom Turci Sriemu dodijaše, dočim se 
pod prijašnjim vojvodom o Turcih ništa ni znalo nije. Djevojka mišljaše, da 
ju nitko nečuje, al je čuo isti Rajko. On onda, pokle ju je uputio, daje 
njemu samu nemoguće Sriem braniti, uze nože i udari se u srea srca živa. 
Ovdje je samoubojstvo počinjeno s povriedjena poštenja, do kojega je junaku 
vise stalo, nego do vlastitog života. 

Čast i poštenje onda je pravo na svom mjestu, kad čovjek ne samo 
ništa neradi, što je protivno njegovom moralnom zvanju, nego i sve obavlja,* 
Bto je kao moralno biće obaviti dužan. i*Radi dobro za života; poštuj brata 
starijega i tebe će raladji tvoji. U dobru se neponesi, a u zlu se neponiSti; 
to su rieči izrečene u I. 213, u kojih je nanizan biser moralnoga života za 
svakoga čovjeka u obće. 



358 !▼. Rddetid 

Sto 86 osebice junaka dotiče, to je njihovo zvanje valjano se služiti 
svojim junačtvom i ne pustiti, da ga koji u tom svlada. — Najveća je muka 
dati se ubiti bez ikakvoga junačkoga odlikovanja. U Skadarskoj tamnici 
(IV. 4,) sjede tri junaka, koji znajući da imadu poginuti, jedan drugoga pi- 
taju, Sto je kome ostaviti najteže. Prvi reče, da mu je najteže ostaviti mlada 
Ijubovcu, kojom se je jedva oženio ; drugi reče : da žali svoje blago i sa- 
moranu majku svoju. iNu treći ih ukori zbog toli rdjava junačtva, veleć, da 
i on sve to imade, nu da ništa viSe nežali, neeo što mora poginuti bez ikakve 
zamjene junačke. — Pače i poslije smrti neoariče se junak svojega junač- 
tva, no želi bar slušati o njem, kad ga izvršivati nemože ; tako li. 85, mladi 
Sekula umiruć moli oca, da ga ukopa na drumu široku: 
Da 8* DasIuSam trupka od konjica 
I jaaka od dobrih junaka. 

Dok junak svoje zvanje osjeća, te se u svojem junačkom krugu i va- 
ljano kretati znade, dotle je i njegova čast neoboriva, a ponos mu je sveti 
pravedan. Čim se pako svojega zvanja zaboravi, te se svojim junačtvom zlo 
služiti počme^ tim je i granice svoje časti premašio. Njegov ponos pretvorio 
se u grubu sebičnost — u jogunstvo, a to je Sto značaj mnogih junaka u 
nar. pj. potamnuje. Kad bi smo junake valjano ocieniti htjeli, valjalo bi nji- 
hove značaje pojedince risati. Nu to je predmet preobširan : o njemu samom 
bi se ciela knjiga napisati mogla. 

Ljubav i junačtvo obični je predmet našega narodnoga pjesamstva. Ali 
je znamenito, da se ovo dvoje vaviek odjeljuje i kao medju se različne stvari 
smatra. Heroizam u naših narodnih pjesmah nije nigda romantičkom ljubavi 
zanesen. Jedina je romantička čast, koja u gdjekojih naših pjesmah na ju- 
načtvo potiče. 

Izmedju novijih nar. pj. nalaze se dvie pjesme, u kojih se dvoboj 
zbog povriedjenoga poštenja zamiće, to se sa svom savršenošću riše. Te su 

£j. III. 54, (Vuk Jerinić i Zukan barjaktar) i 70, (Bajo Pivljanin i beg Uu- 
ović), koje ću ovdje u sadržaju označiti. — Vuk Jerinić, Dalmatinski ka- 
petan, pita u društvu ostale kapetane, da mu kažu, koj je Turčin pri po- 
sljednjoj navali njegovoj domovini najveću štetu donio. Oni rekoše Zukana 
barjaktara. Vuk to čuvši, pozove Zukana na dvoboj i učini ujedno predlog, 
da imade njegova sestra i Žukanova ljuba onomu pripasti, koj dobitnikom 
bude. Zukan primi to i pojde da se s Vukom na megdanu sastane. Njihov je 
sukob upravo vitežki. Oni neuzimaju medju se niti zaloga niti jemca. Oni 
idu u šator, gdie se prijateljski goste i časte, jedan drugomu opraštajuć prije 
neg će se megdan početi. Samo se po sebi razumije, oa je naš junak Tur- 
čina svladao i Hajkunu, ljubu mu, odveo, koju je onda pokrstio i za Ijubovcu 
uzeo. — U drugoj pj. poziva beg Ljubović Baju Pivljanina na megdan iu- 
nački zato, što mu je ovaj njegova brata pogubio. Srbski junak znajući ao- 
bro, da mu Turčin podleći mora, neće da prima megdana, no mu poručuje 
da se š njim pomiriti želi. Ali Turčin neće toga da prizna, već mu grdno 
i porugljivo odgovori. — Uvriedjeni junak spremi se na megdan i ubije svoga 
protivni&a, premda je ovaj pancirom oružan bio. 

Osim toga vidimo i Kraljevića Marka, kako gdjekojim vitežkim pri- 
mjerom prednjači; inače su pako slavohljeplje, težnja za dobitkom ili otima- 
nje djevojke glavni motivi junačkoga poduzeća ; pače i isti Kraljević Marko 
porobi Turke, koji su se desili pri njegovoj slavi : ^da se pjeva i pripovijeda, 
što «čini Marko od Turaka««. — Dakako da su ovi motivi na nizkom ste- 
penu moralnosti, al se lako i ispričati mogu tim , što je poduzeće napereso 
nA Turčina kao obćeg dušmanina i vjerozakonskoga progonitelja. 



Naše narodne pj^me. 263 

Ako se nadalje u nar. pj. i govori o privatnih stvarih; ako i imađe 
ljubavnih epizoda, svemu ipak za motiv služi nelto vile, što se vifiih obćih 
interesa tiče, ili ako i nije to, a ono se i svaki privatoi din, što se poduzima, 
u obćem interesu bar svršuje. Koliko inotade pjesama, u kojih se svatovi po- 
slije svadbe razilaze ili mladu kući prate, pa najedanput gdjegod na 
putu ili naidju na kakvu Tursku silu, koja im put prieči, ili oni i sami u 
Turke zabadaju, pa cieloj je svadbi i veselju svršetak: boj, krvoproliće i to 
iz osvete prama kletoj sili otomanske ruke. — Tako se svaka pjesma više 
manje javnoga narodnjeg života tiče. U svih se pjesmah izražavaju dva na- 
čela, nasilje Tursko, te fizično i moralno preimućtvo Srbina, koj je svud po- 
jedince jači, svomu se dušmanu sbog njegovog obćeg griehiA pobjedom sveti, 
i bjedu mu nanesenu svakom danom prilikom kazni. Često i manjina Tursku 
silu obara. Junak se osim boga nikoga neboji; s toga i nigdje nepriznaje, 
da bi Turčin jači i bolji junak od njega bio. Pa ako %e i na mnogih mje- 
stih i u Turčinu sila priznaje, to je uzrok, što se priemoć njegova mno- 
štvu i vlastitoj neslozi pripisuje: sr. II. 61, gdje Kraljević Marko Alil-agi 
govori: 

Ja Turčine ja sam dobar junak, 
Ali ti 8i od meoe stariji, 
Jer je vaie gospodstvo i carstvo. 
Osobita vlastitost, kojom se junaci u nar. pj. odlikuju, jest njihova go- 
lema snaga , koja nesastoji samo u tjelesnoj jakosti, nego i u tome , da je 
sve veliko i izvanredno, što junaci rade. Kad oni vino piju, nepiju ga obično, 
već ledjenom od 12 oka U. 66, 71, 34. — U III. 34, 18. popi Rade tride- 
set zdravica, pa ni brka okvasio nije. Kad Gruica Novaković viče , sve sa 
gora lišće odpada UI. 6, 237 itd. 

Osim snage odlikuje ih takodjer osobita odvažnost i pregnuće u izvo- 
đenju namišljenoga kojega čina. — Junak neodvisan od kakve državne vla- 
sti, koja bi ga u njegvoj slobodi zapriečiti mogla; a k tomu navikao na 
raznolike ratne doživljaje, vidja i laku priliku, da se nad ostalim odlikuje i 
tim svoju strast i sebičnost podmiri. S toga se i lako na sve ono odvaži, što 
god u srcu svojem pomisli. Kao što u heroično doba svakoga naroda, tako 
i kod naših junaka biva, da se čisto i otvoreno misli odkrivaju i toga radi 
na pogrdjenje neprijatelja neštede se niti čini niti izrazi takvi, koii su proti 
svakomu razlogu današnjega izobraženja, sr. II. 59, 165. UI. sS, 140. 42, 
189. 80, 42 itd. 

Medju svimi se junaci najvećma iztiče Kraljević Marko, zato ćemo kod 
njega malko postojati, da vidimo koliko je njegovo poštenje. 

Kraljević Marko, kako nas povjestnica uči, biji^e sin Vukašinov. Ne- 
koteć Lazara za vladara priznati, pridruži se Turčinu te ga u svakom podu- 
zeću svojom vojskom podpomagaše. Premda je vazalom Turskim bio, ipak 
bi reći, nije ni na svoj narod zaboravio; a to je valjda i uzrok, što je na- 
rodna pjesma osobitu pozornost na njega obratila, te ga i tolikimi pjesmami 
proslavila. — Njegovomu junačtvu nemože nitko odoljeti. Jedini je Musa Ke- 
sedžija, kojega on za boljega junaka od sebe drži, premda je i njega svla- 
dati znao. — Kao što Grci stradaju, dok se Ahil u boj nemieša, tako biva 
i Turcima u odsutnosti Markovoj. Pa gdje on silu upotrebiti nemože, a on 
se kao Ulix lukavošću poslužuje, da svoju svrhu postigne. Jedno i druga pa-^ 
kazuje II. pj. 62. koje je sadržaj ovaj : Marko sjedeći aa staricom majkom 
pri stolu, dobi tri pisma; jedno od Stambula grada, u kojem ga Turski car 
Q pomoć proti Arabom poziva ; drugo od Budima grada, da ide kralju u sva- 
tove; a treće od Sibinjanin Janka, da ga vjenča gospodjom kraljicom. Po 
mudrom savjetu matere svoje odvaži se Marko na boj proti Arabom. čim oa 



254 It. Rađeti4 

u Carigrad dođje, uputi se car 8 njim u druStru preko sinjega mora n Arab- 
sku ljutu pokrajinu. Marko zauze odma 44 grada. Samo grad Okan nemo- 
gaSe za tri godine zauzeti. Medjuto je sjekao Arabske junake i njihove glave 
pred cara donosio. Turci zavideć mu obiediše ga kod cara, da on samo mrtve 
glave sieče, te ih njemu donosi. Kad je Marko to čuo , zamoli cara*, da bi 
ga za sutrašnji dan oprostio , jer misli po zakonu i običaju svoj imen dan 
proslaviti. Car mu to dozvoli i Marko se odalji. Saznavši Arapi, da neima 
onoga strašnoga junaka na šarcu konju velikome, udariše na Turile i pota- 
kose njih 30.000. Car pozva Marka, da bi došo, jer da mu je vojska veliku 
štetu pretrpjela. Nu Marko voljan kazniti zavist Tursku, sjedi, te se ni mak- 
nuti neće. Drugi dan se opetuje, što se je dan pred tim dogodilo. Arapi zna- 
jući, da nema Marka udariše opet na Turke i ubiše ih 60.000. Caru je težko 
pri srcu i on opet Marka pozivlje, ali on se i opet neće da miče. Tako su 
Arapi i treći dan jurišali, te ih 100.000 pobili. —• Sad jedva krene se Marko 
na opetovanu molbu carevu, te udari na Arape i sve ih raztjera. Kad je 
Marko ovako rat svršio, bijaše na njemu 70 rana. Da si rane zalieči, dade 
mu car 1000 dukata. Nu Marko ne traži drugoga lieka: 

Ved on ide od krčme do krćme 

Te on traži, gdje je bolje vino. 

Tek se Marko Tina ponapio 

I grdne mu rane zaraetole. 
.Medjutim je Marko čuo, da mu je Mina od Kosture dvore poharao i 
ljubu odveo, pa on moli cara, da bi mu dao trista janičara a mjesto oružja, 
da bi im kosire i motike podielio. Car to učini i Marko pošalje janičare u 
Kostur, da Kosturanom vinograde grade i ondje čekaju, dok on dodje. Do- 
čim su janičari u Kosturu bili : 

Ode Marko svetoj gori slavnoj 

Pričesti se i izpovjedi se, 

Jer je mnogu krvcu učinio ; 

Pa obuče ruho kalndjersko, 

Ode pravo bijelu Kosturu. 
Došavši tamo nadje Minu, gdje sjedi i vino pije, a služi mu Markova 
ljuba. Na pitanje, odkle mu konj šareni, odgovara Marko, da je bio u Arap- 
skoj krajini, i ondje da je Kralj. Marka ubio i tako konja njegova za po- 
dušje dobio. Mina uzradovan ovom viesti, koju je već davno očekivao, dade 
nalog tobožnjem kaludjeru, da ga vjenča Markovom ljubom. Na to mu dade 
Mina iz zahvalnosti kesu dukata i zardjalu sablju. Čim se je Marko ovako 
sablje dočekao, odsieče Mini glavu i pozove janičare da mu dvore poharaju. 
Kao junak zauzima se Marko nedužnih i potištenih žena; tako u pj. 
63. Djevojka uhvaćena od 12 Arapa *), uteče se Marku i zaprosi ga, da bi 
ju od 12 Arapa oslobodio, te ju sobom odveo. Marko se odma na to odvaži, 
te potuče AraDe, a djevojku sobom odvede, pa dozivlje Jevrosimu majku: 

Moja majko, moja slad ka r4no! 

Evo mati bogom posestrima, 

Ran' je, majko, mene kakono si, 

Udomi je, kano čedo svoje, 

Da bi majko stekli priatelje. 



^) Arapin je u nar. pj. kao kakva utvora ili aždaja, proti kojoj se bori Marko kso 
Heraklej i Teaej proti škodljivim življem u naravi. — U koliko aa pjesme oa 
Marka i ostale junake se odnoseće na historiji i mitu osnovane , o tom v. m- 
iiimivi članak u Sedmici Srpskoj, list za nauku i aabavo god. IV. br. 3, 1857 
do 1858, br. 8 pod nasl. Prilog ispitivanju Srbaktfa nar. pjesama. 



Naše narodne pjesme. 256 

U pj. 69, tuži se opet djevojka, da je Arap prekomorac zulum na Ko- 
sovo nametnuo: da mora svaki/ ko se ženi il udaje, svadbarinu platiti, a ona 
da nema čim platiti. Marko joj dade 30 dukata i još joj obeća, da će on 
za nju svadbarinu platiti, neka ga samo u Arapove dvore uvede. Prem je 
Arap 40 sluga oko sebe imao, ipak se Marko pobojao nije. On unidje srdito 
u Arapinov šator, pa se Arapom jošte podruguje. ifa posljedku ga ubije sa 
cielom družinom njegovom i tako svadbarinu ukine. — Isto tako zauzima se 
Marko u pj. 66. kćeri Turskoga cara, te ju oslobadja od crnoga Arapina, za 
kojega je morala proti svojoj volji poći. 

Marko je pošten i pravdoljubiv. Gdje pravdu dieliti valja , ondje mu 
je otac kao što i svaki drugi. Kad su se Vukašin i Mrnjavčevići za vSrbsko 
carstvo otimali, tada je Marko po pravdi boga istinoga, kao što ga je mati 
napatila bila, carstvo Urošu dosudio. Dakako da se je Vukašin na to raz- 
srdio i Marka pogubiti htio ; ali Marko neće da se opire, no bježi pred svo^ 
jim ocem, jer mu se nepristoji, biti se s roditeljem. 

Sve njegove krieposti ukrasuje ponajviše njegova čednost i skromnost, 
kao što se iz pj. 61 vidi. — Turčin Alilaga pozivlje Marka na strieljački 
megdan, i stavlja taj uvjet, da će mu ako ga nadstrieli, dati svoje dare, cielo 
dostojanstvo i Kadunu svoju ljubu. Ako pako on Marka nadstrieli, da će ga 
objesiti i Šarca mu uzeti. — Premda je Marko svoju prednost osjećao, ne- 
htjede ipak te ponude primiti, izgovarajući se, da imade težku bolest srdo- 
bolju. No Turčin neda Marku mira, već ga sve više draži, dok ga ua to 
sklone. Kad se megdan slavodobićem Markovim svršio, stane ga Turčin pla- 
čući moliti, da bi ga živa ostavio, a da će mu dati i dvore i ženu i sve što 
hoće. Al besjedi Kraljević Marko: 

Mene tvoja žena netrebuje 
U nas nije kano u Turaka 
Snaiica je kano i sestrica. 
Ja na domu imam ljubu vjernu 
Plemenitu Jelicu gospodju. 

Turčin se veoma uzradova, zagrli ga i počasti tri bijela dana. 
Sve je ovo svietla strana u značaju Markovom. On imade i svoju tam- 
niju stranu. Ova je doduše neznatnija i lako se pred tolikim kriepostima izgubi. 
Sve što je na njemu ukora vriedno, jest pretjerani njegov junački ponos, 
koji mu u jogunstvo prelazi. Ovo se u 70, 31, naročito kaže «Markov je 
&oko jogunica, kao što je i njegov gospodar." Glavni nacrt tamnije njegove 
strane naznačuje se u pj. 53, gdje Vukašin kralj govori: 
Imam sina samovoljna, 
Sina moga Kraljevića Marka; 
Kttdgod ide, nikoga ne pita; 
Gdjegod sjedne, svuđje pije vino 
A sve radi kavgu da ogradi. 
Njegova žestina naćera ga, da je djevojci, koja za njim poći nehtjede, 
ruke odsjeke i živoj ioj oči izvadio. 40. — On ubije Arapsku djevojku, 

Erem joj je obrekao, da će ju za Ijubovcu uzeti, jer ga je iz tamnice oslo- 
odila bila, u kojoj je 7 godina čamio. Nu on opet uvidja, da je veliki grieh 
počinio, pa zato zadužbine gradi, da se grieha oprosti. — U pj. 73, veli mu 
majka, da se kani četovanja, jer joj je dosadilo prati krvave njegove haljine, 
Dek se lati rala i volova, pa nek ore brda i doline. Marko je istina poslušao ; 
al on ne ore brda i doline, već drumove carske. Pa kad su Turci tuda pro- 
lasili i na put mu došli , on ih ubija , te njihovo blago kući odnosi veleći : 
,majko, to sam tebe danas iaorao,^ 



256 Iv. Radetić. 

Posliie tolikih doživljaja, što ih je u sukobu a Turci proživio, mora da 
ae dieli od ovoga lažljivoga svieta, kao što pjesma naglasaje. Kao ito ma je 
sav život, tako mu je i smrt čudnovata. On ueumire kao ostali Ijadi, niti je 
koji bio, koji ga je svladati mogao ; no on umire od boga, od staroga krvnika 
i tim dovrsujo život, koji mu je 300 gudina trajao. ') 

"* Pjesme, koje se na Kraljevića Marka i njegove suvremenike protežu, 
ukazuju nam jošte dosta živahnu i veselu ćud. Junaci ove dobe slavu sa Srb- 
sku ili sami vidjeli ili je od otaca slušali. Ali čim se više pjesma od Euotov- 
skog vremena odmiče, tim se i pad Srbstva sve to više osjeća, a usljed toga 
i vidimo, da težnja za osvetom nad Turcima sve veća i jaiča Uva. 

U novijih pj. ukazuje se nova vrst junaka, pod imenom gorskih haj- 
duka, koji su si za pravilo uzeli, „ko se neosveti, taj se neposveti.^ — Ejiui 
Turci obladaše, svede se sav život narodnji u granice zadružne. Tu je svatko 
svoju utjehu i savjet proti Turčinu tražio. I članovi zadruge jedan su drug(^ 
štitili. Tko se je Turkom protiviti želio, a nije htio, da odgovornost na cielu 
zadrugu pade, taj se je u gorupovuko, i ova mu je ocem i materom postala. 
Pod hajduci u n. pi. nesmiju se razumjeti pustaije ili lupeži, koji na patnika 
navaljuju, te ih globe. Hajduci su junaci u pravom smislu. Oni kao orlovi 
i sokolovi gledaju sa visine gora mnoštvo svojih dušmana, pa se na ove 
spuštaju kao jastreb na vrabca. Hajduk nosi svoju glavu vaviek u torbi, te je pri- 
pravan svaku muku i smrt podnositi, u tom Čvrstom uvjerenju, da će ga za- 
ostavša braća prije ili poslije osvetiti. 

Ovi junaci opjevani su panajviše u HI. knj. Vukove zbirke. Ja ća ov- 
dje samo 51. navesti, da se vidi kakvom od važnošću i strpljenjem hajduk 
Kadoica muke podnosi. — Uhvaćeni junaci sjede u tamnici, medju njimi 
mladi Radoica, koji si tu visoku zadaću preuze, kako da izbavi sebe i dru- 
gove iz tamnice. On se pričini mrtvim« te ga moradoše iz tamnice iznieti. 
Aga hoće da ga zakopati dade, al neda Aginica veleć, da Rade 

Nije umrO| već se ućutio. 
Naložte mu vatru na prsima 
Hoće li se od nje uplašiti. 

Al je rade srca junačkoga, te se ni nemakne. Bećir-a^inica meće ga 
i na dalje muke. Ona mu stavi u njedra zmiju prisojkinju ; ali on sve strp- 
ljivo podnaša Videći Aginica, da sve to ništa nepomaže , učini jošte jedan 
pokus. Ona sakupi kolo djevojačko, a pred kolo liepu Hajkunu, nebi li se 
nasmijao na nju. I zbilja, dočim nikakva muka njegovim tlelom pokrenuti 
nije mogla, bijaše ljepota ženska, koja ga je očarala, te se i na nju nasmi- 
jao. Bećir-aginica neopazivši toga, mišljaše da je zbilja mrtav, te ga u vodu 
baci. Rade je to jedva dočekao, jer je dobar plivač bio. On izpliva, pa kako 
se je odmorio, povrati se natrag u Agine dvore, ubi Agu i Aginicu, te ovako 
izbavi svoje drugove iz tamnice, a Hajkunu uze za svoju Ijubovcu. 

6. Pobratimstvo 1 kumstvo. 

Obće je poznatO) kakvim se srcem i pripravnošću gost u kući dočekuje, 
pa tu ni nema razlike medju bogatim i siromahom, vino i rakija i ostala 



^) Po pripovieđanju naroda, nije fiiarko umro, no on i danas joite živi. — Orim 
njegova cikla pjesama, nalazimo ga takodjer i u potonjem krugu junaka kao 
pj. 79, ženidba Gjurgja Smederevea ili 87, ženidba Popovića Stojana, gdje on 
u obojih kao djever služi. U istih ovih pjesmah proslavljoju se i ostali suvio- 
menici Markovi kao: Miloš Obilid, Bdja ErilatiL, Janko od Sibinja itd. Oni 
prienos starijih junaka u mladje doba ima i kod ostalih naroda. 



Nade narodne pjeame. 257 

liepa djakonija, koja se gostu pođaje, stalan ja izraz, koj se u narod. pjes. 
posvuda ori. Ima jedna pjesma, po kojoj majka svoje čedo iz kolievke uze 
te ga na zahtjevanje putnikom zakolje. Ovoga su sadržaja pune bajke u na- 
rodu, i ono pokazuju, koli je sveta i velika ova dužnost, da se pred njom 
na sve zaboravlja pače i na ono, što je čovjeku najmilije u životu. 

Ovi prijateljski odnosaji bivaju još čvršći i jači u tako zvanom pobra- 
timstvu i kumstvu. Običaj je u našega naroda, da se jedan s drugim druži na 
uživanje uzajemnoga prava, na medjusobnu obranu i zaštitu, da jedan dru- 
goga priznaje i cieni kao što medju braćom u obitelji biva. Sveti ovaj vez 
sklapa se tako zvanim pobratimstvom ili posestrimstvom, što je jamačno naj- 
krasnija crta u značaju našega naroda. Primjeri prijateljstva, koje nam Ho- 
merove pjesme u Ahilu i Patroklu, u Olauku i Diomedu itd. na vidjelo iz- 
nose, jesu dakako uzoriti primjeri, al je pobratimstvo po tome veće, što je 
poglavljem vjerozakona postalo, tako da se ovim ne samo vjekovito prija- 
teljstvo sklapa, nego se i duševno svojstvo medju prijatelji tim ustanovljuje* 
— Dva muža najme ili dvie žene od oka, kad medju se prijateljstvo zavje- 
tuju, idu pred oltar i tu pod različitim obredom crkvenim sklapaju savez u 
ime boga i svetoga Ivana, s kojim se obvezuju, da će ukupno dobro i zlo 
dieliti, makar ih i života stalo. — Ratovi, navale različitih naroda, krvave 
osvete u prijašnje vrieme činjahu ovaj sveti savez kod našega naroda malo 
da ne potrebitim. Pa upravo u tom nalazimo uzrok tolikih junačkih čina, 
koji su u narodu proslavljeni. Budući da je ovo sveti ćin u naroda, zato se 
na ovu svetinju svako u nevolji pozivlje. 

Kad tko drugoga za pomoć bratimiti stane, to će jamačno i odziva naći, 
jer je svaki dužan ovu stvar za boga primiti i svojemu bližnjemu pomoći. 
^T savezu s ovim stoji dakako i to, kad djevojka starijem mužkarcu veli 
^moj po bogu brate^ ili mužkarac ženi „po bogu sestro^ itd. — Narodne sa 
pjesme pune ovih primjera, a to je i znamenito za naše pjesme, da se ovimi 
odnošaji^sva divljač i surovost ublažuje, i tako nadoknadjuje ono naobraženje, 
koje narodu jošte manjka. — Ojuraj Crnojević II. 90, bratimi mlade tamni- 
čare, da bi mu pendžer na tamnici ostavili, a oni to za boga primiše. Kad je 
Juraj kroz pendžer gledao, vidi svoga pobratima Vuka pa mu predbaci, što 
gaje tako brzo zaboravio i hljeb i s6 pod noge zgazio.^) Na to mu pobra- 
tim odgovara, da ga on zaboravio nije, pače da već mjesec dana gleda, kuko 
da ga iz tamnice izbavi, sr. tak. II. 26, 30, 37, 51, 57, 61, 63, 88, III. 26 itd. 
Prekršaj pobratimske dužnosti po narodnom je mnienju velik grieh; s 
toga se i teško kazni onaj, koji se pobratimstvom ili posestrimstvom na zlo 
složi. sr. I. 206. — Djevojka Mara zavedena u Bugarsku pobrati se s Perom 
Bugarinom moleć ga, de bi ju iz Bugarske izveo, pa on to i učini. Kad su 
na putu bili, obljubi njoj Pero lice. Na to sinu munja iz neba i udari Peru 
Bugarina : Ljuto kune Marija djevojka 

Bog ubio BTakoga junaka, 
Koji ljubi bogom posestrimu. 

Što se kumstva dotiče, u tom se narod ravna po zakonu crkvenom. 
Pobratimstvo se medju vršnjaci spaja, a kumstvo obično je za starije ljude. 



{? 



^) Osim ovoga mjesta riedko se gdje sol pri sklapanju pobratimstva napominje. 
Sol bijaše po svojoj vlastitosti, jer svaki trulež i gnjilost zaprječuje, vaviek sim- 
bol čvrsta i nerazrješiva saveza. U sv. pismu 4 knj. Mojs. 18^ 19, pripomiaje 
se sal foederis. To isto znači kod Araba Baret-milleh. A i kod njib se pri skla- 
panju prijateljstva bljeb i so jede. kao što je i u ovoj pjesmi naznačeno, sr. 
Mone Gesch. des Heidenthnms II. str. 27. 

Književnik UI. 2. 18 



2S8 !▼. Radetid 

koje mlađji kao svoje roditelje Staju. Koli je veliko bezakonje 8 kumom me 
svađjati, to 8e vidi iz onih pjesama, koje smo naveli, kad smo o grieha go- 
vorili. Kad se tko za kuma pozivlje, dužan je ovu službu primiti makar tim 
i u pogibelj života spao. — Vuk &oprivica IV. 3, odmetnu se u hajduke, da 
izbjegne osveti Crnogorskoga vladike, kojemu je 9. braće pogubio. Kjies. 
želeći da mu se kako osveti, obeća tri tovara blaga onomu, koji ga ifi živa 
ili mrtva dovede. Kad to čuje mlada snaha, pozva Koprivicu na krfiteno 
kumstvo. On, akoprem je znao, da će tim putem knezu u ruke pasti, ne- 
htjede ipak svetu ovu dužnost krSćansku propustiti. Rad je dakle na kum- 
stve doSo, stadoše u crkvi na njega pucati, ai ga nijedno tane nepogodi, jer 
ga je bog i sv. Jovan od smrti čuvao, zato Sto je dofio u kumstvo. 

Osim vjenčanoga i krštenoga kumstva imade u narodu i kumstvo od 
nevolje. Kao Sto se čovjek, kad se u nevolji nalazi, na pobratimstvo pozivlje, 
tako isto biva i sa kumstvom. S toga kumiti bogom i sv. Jovanom, znači to 
isto, Sto i bratimitL Premda se je ovim izrazom iz početka samo pomoć u 
kakvoj nevolji izrazivala, ipak se pod riečiu „kumiti*' u obće „moliti'' raso- 
miie. Kralj ŠiSman II. 75, poručuje Rađul 'begu: evo mi se mnfiko čedo 
rodi, no te kumim bogom istinijem i naSifem svetijem Jovanom, da mi krslii 
u beSici sina ; to isto sr. 83, i iV. 3. — JakSić Todor II. 94, moli Zvijezđie 
Ivana, da mu ljube odveo nebi. Za to ga kumi nesamo bogom i sv. Ivanom, 
nego takodjer nebom i zemljom itd. 

•• Život u Kući: djevojka, žena; roditelji, djeca, braća« 

Prije svem vriedi spomenuti, u koliko je narod uzor ženske ljepote 
shvatiti znao. Ljepota ženska riSe se na mnogih mjestih, a sastoji se u tom, 
da su joj oči dva kamena draga; dva obraza dva djula rumena; obrvice s 
nora pijavice; bieli zubi dva niza bisera. A tanka je, kako i Sibka: visoka 
je kako omorika. Kada igra, kan da paun Šeće; kad govori, ko oa golub 
guče. Kad se smije^ kan da sunce grije itd. sr. tak. lU. 35, 95; 36, 120; 
78, 25. 82y itd. Nu ova ljepota postane onda tek pravim uzorom, ako se tomn 
i njena nutarnja vriednost pridruži. Kao osobita crta ženskoga značaja sina- 
tra se stidljivost. Medju ostalim navadjam ovdje pjes. 599, 1., koja bi sva- 
komu slikaru za ideal ženske nevinosti poslužiti mogla. Djevojke naime 
igrajući kolo, gledaju u oblake, kako munja sieva. Medju njimi se nalazi 
Milica djevojka, i ova se stidi u oblake gledati. Kad ju ostile s toga ukoriSe, 
veleći joj, da je luda ili odviSe mudra, odgovara ona: 

Nit sam luda nit odviše mudra, 

Nit sam vila da zbijam oblake, 

Već djevojka, da gledam preda se. 
Čim manje djevojka o svietu znade, tim je i veća njena kriepost; a kao 
čudo ženske savršenosti drži se, ako je ona u kavezu rasla pa nepozna ni 
sunca ni mjeseca; niti znade na čem žito raste*) sr. I. 345, 384, II 40 itd. 
Poznato je da su strasti i afekti u žene pretežniji nego u mužkarca. 
DoČim evai vifie misli nego osjeća, to je u žene protivno. Ona više osjeća 
nego li misli. S toga su njena čuvstva, osjećanja i nagnuća s njenimi ideami, 
pojmovi i sudom tako spojena, da je po neki način bi reći ciela njena du- 
ševna radenost samo osjećanje i čuvstvo. Bitnu ovu stranu ženske naravi 
narodne su pjesme veoma živo shvatile ; s toga je i nježnost glavni živalj na- 
šega liričkoga pjesamstva. 

Čuditi bi se morali nad toli nježnimi čuvsti, koja se u sreu dvaju 

*) To zaudara po turskom ! 



Naie narodna ipjesme. 259 

Ijubovnika preijevaju, kad nebismo znali kakav se izvor poezije a tom 
nalazi. Prije svega nije nikakav materijalni interes, no čista ljubav, koja 
maza sa ženom spaja. — Nije blago ni srebro ni zlato, već je blago, što je 
kome đraeo I. 320, II. 82, 60. — Volim s dragim po gori hoditi, glog zobati, 
8 lista vođu piti, studen kamen pod glavu metati, neg s nedragim po gori 
šetati, šećer jesti, u svili spavati 310 itd. Pa kolika je sila ljubavi, o tom 
sr. L 293, 308 itd. 

Djevojka, kao Sto ju narod, pjesme rilu, nežali toliku sreću svoju, ko- 
liko dragoga svojega. Njezina čuvstva i osjećanja jesu kao jeka druge 
njene duše. S toga je i velika nesreća, kad koja svojega muža izgubi. 
Kakvom žalošću gine djevojka za dragim, kad se š njim rastavlja ili ga 
gubi, vidi se iz I. 553, 554, 555, 556 itd.: kak' se topi ona gruda snijega 
nako s' topi srce moje za tobom. — Đilber Mara izgubila dragoga, žalua 
ga tri godine dana: za godinu lice neumila, a za drugu kosu nečešljala, a 
za treću kosu odrezala itd. — Kao udova neudade se tako lako. Zato se u 
narod. pjes. svaka ženidba s udovom preziranjem pominje i uvredljivom iro- 
nijom proganja. 

Usljed toli velike ljubavi nije se čuditi, ako se i revnjivost poradja, 
koja dakako bez ubojstva i krvničtva nigdje nedovršuje. U I. 303, ubija 
sestra sestru iz revnjivosti. A u 752 udara svojeg muža nožem u srce, jer se 
je u nienu sestru zagledao. 

Ako pomislimo, kakvom živahnošću i žrtvom djevojka za udajom teži, 
kad veli : 1. 406. A stoboije, ti se oblomilo I 

A Čardače, ognjem izgorio ! 
Veće Bi mi mladoj đodijao 
Šetajući sama po čardaku, 
Spavaj odi sama u dašekn: 
Okreni se s desna na Igevo 
Nikog s desna nikoga s lijeva, 
Oko sebe studen jorgan svijam, 
A u jorgan sve jade zavijam. — 
Ako nadalje pomislimo na one prizore, u kojih se razkoš i naslada, 
živimi bojami riše, te se i izrazi onakvi upotrebljavaju, koji se dakako na- 
činu sadašnjega izobraženja protive; to moramo reći, da su puteni zahtjevi 
najvažnija strana u n. p., koja na bračno spojenje potiče. — Ovakovih po- 
java nalazimo i u Homirovih pjesmah. S toga je i mnogo ljudi bilo, koji su 
Iliadu i Odisseju zbog surovosti tobože i bezsramlja, koje se u njih riše, od- 
Budili. — Tko ovako sudi, taj narodne pjesme s modernoga gledišta razma- 
tra, a nemisli, da narod u svojem djetinstvu, kakova ga i naše pjesme rišu, 
za nikakvo moralno pokvarenje neznade, te s toga i svoje misli i želje onako 
izrazuje, kao što ga je sama narav naučila. 

Premda je Ijubovno uživanje bi reći najvažniji motiv bračnoga spojenja, 
ipak će pozorni čitatelj i plemenitijih osjećaja naći, nego što se obično misliti 
može. — Težnja za porodom te strogo i savjestno izpunjivanje roditeljskih 
dužnosti pokazuje, da je ženidba onaj institut moralni, kojim se zahtjevi 
tjela u suglasje s moralnim poredkom stavljaju i tim obitelj oplemenjuje te 
medju članovi neki pietet proizvadja. 

Obično se misli, da je u našega naroda žena više robinja, nego druga- 
rica mužu. Neću reći, da nije orientalski upliv mnogo ovoj strogosti dopri- 
neo. U nar. pj. žena svojega muža ni nezove drugčije, van gospodarom sr. 
D. 76, 32. 82, 200. 84, 78. 99, 15. IH. 2, 49, 192 itd. Kao takav imade 
neograničena moć nad njom i zato ju bez ikakve odgovornosti za svaki pre- 
Btupak kazniti može. Kraljević Marko žestoko napada svoju ljubu zato, što 



260 Iv. Rađetić. 

ga je u snu probudila. — Ovu strogu podčinjenost žene pokazuju i isti obi- 
čaji pri svadbi, medju ostalim osobito to, što je mlada žena dužna svim uko- 
ćanom služiti, te starješini i djeverom noge prati. Đa je ženi težko svim 
ukucanom ugoditi, to već i iste pjesme nagadjaju; s toga u I. i)70, dragi 
upućuje dragu, kako njoj se u kući kao zaručnici vladati valja, isto tako i 
I. 107. — Nu uza sve to vidimo i opet ženu u onom stanju i vriednosti, 
koja je po zakonu ide. Muž ženu prije svega zove n vjerna ljubo*«, n mila dušo ^ 
^gospodjo mudra«« itd. Gdjegod mužu uztreba, nestidi se on savjeta od svoje 
žene primiti, pače ako se ženi njegovo djelovanje nedopada, znade ga ona 
i ukoriti, i muž joj se pokorava sr. II. 36, 45, 77, 89, 118. — A u II. 82, 
117 veli despot Gjuraj naročito, da on nemože svojoj gospi atar da pokvari. 
— Kakvom pako nježnošću i učtivošću muž sa svojom ženom postupa, vidi 
se najbolje iz L 735. Falila se Dilber Ikonija : 

Nije druga stekla gospodara 

Ko ja Sto sam Mrnjakovid Jova: 

Kudgod ide, za ruku me vodi; 

Gdjegod sjedne, na krilo me metne; 

Kad se kane, mnome se zaklinje; 
. Kad ja spavam na gornjem čardaku, 

Tiho šeće, da me neprobudi; 

Kad me budi, u lice me ljubi : 

Ustan srce, rodilo se sunce. 
Kao posljedak ženidbene sreće smatra se mnogobrojni porod, a a tome 
kao ideal: dvie Sćeri i četiri sina sr. III. 14, 22. 71, 130. 72, 300. 81, 
275. itd. S toga je neplodnost velika nesreća u narodu. Neplodnica nema 
nikakva priznanja. Pa kakve se neprilike usljed toga dogadjaju, o tome nam 
nar. pj. žalostne primjere pokazuju. — Uz prkos onomu nježnom postupanju, 
s kojim se ljuba u gori navedenoj pjesmi 755, hvali, nemože se srce njenog 
zaručnika zadovoljiti, jer je ona neplodnica. On ju ostavi i drugu uzme , koja 
mu je sina porodila. Na to se Ikonia od žalosti objesi. U 757, pristaje snaha 
uz djevera, da mužu diete poroditi može. neplodnosti sr. tak. pj. 759, 760 itd. 
I o ljubavi roditelja pram djeci, navadjaju pjesme liepih primjera. Oso- 
bito je mati ona, koja za svojom djecom gine i čezne sr. I. 739, 740, 752, 
itd. Imade dakako i tomu protivnih primjera. 

Čim veću kriepost nar. pj. ženi pripisuju, tim ju opet cmiju ri&u, kad 
jednom zaluta, te se svojega zvanja zaboravi. Gdjegod se o preljubi radi, tu 
žena ne samo svojega muža vara, no mu i o životu radi, pa ako joj je diete 
na putu, a ona će i ovo umoriti, samo da svoje djavolske težnje podmiri. — 
Kao što se u Homirovih pj. svaki bezsramnik psetom prispodablja, tako se 
i u naših nar. pj. svaka preljubnica kučkom nazivlje. U II 8, radi majka 
sve moguće, da svoje diete kako uništi, jer je njezinoj grješnoj ljubavi na 
putu bilo. U II. 25, stavi Vidosava svojega muža Momčila u najveću pogi- 
belj, tako da je svoj život izgubio ; a ona da može uz Vukašina pristati. — 
U III. 85, mati neznajući kako da pred svojim djetetom svoje namjere po- 
stigne, pričini se bolestnom i moli sina, da bi joj vode iz gore donio. Me- 
djutim je pako svojega Ijubovnika naputila, da ga ubije kad po vodu dojđe. 
Ali je providnost božja , kao što se po svuda u takvih slučajevih dogadja, 
stvar drugčije udesila; jer blago onome, veli pjesma, komu bog pomaže. Sin 
saznade za nevjeru materinju, te ubi njenog Ijubovnika, a njoj odsieče glavu. 
III. 7, pokazuje nam najveći stepen zlobe ženske. Žena prionu uz Turke, 
pa ne samo, da na nevjeru svojega muža izdaje , svezavši mu ruke, dok je 
spavao, nego i s djetetom joste nemilice postupa, tako da se čuditi moramo 
tolikoj nećutljivosti i bezsramju, kao što je u toj pjesmi naslikano. 



Naše narodne pjesme. 261 

Premda se liabav roditeljska na svu djecu proteže, ipak vidimo jednu 
izimku. Da roditelji najmladju djecu najviše ljube, to je obični pojav u svietu* 
Nu uz veliku ljubav i pozornost, što roditelji najmladjemu sinu pokazuju, za- 
kon je u Slovjena, da mu i najveća prava u obitelji pripadaju. 

Glede djece pram roditeljem pokazuju nam pjesme veliku pokornost i 
poslušnost, a po tome i veliku ljubav, koja medju njirai obstoji. — Kraljeviću 
Marku nalaže mati II. 68, da ide bez oružja, i on joj se pokorava, prem mu 
je velika muka ići bez oružja, a joS veća majke neposlušati. U pj. II. 84, 
koja je istoga sadržaja sa pj. 85. gori navedenom, plaši se diete svoju dušu 
nad materom ogriešiti, akoprem mu je ova velikih neprilika prouzrokovala, 
jer znade, da je pred bogom grjehota a pred ljudima sramota svoje ljubavi pram 
roditeljem nepokazati. Isto tako vidimo i u III. 7, gdje diete sva progonstva 
od matere pretrpljena zaboravlja, pa plače i moli oca, da bi joj oprostio. Pa 
tko se želi i dalje osvjedočiti o tom. neka čita III. 55, 56, gdje će vidjeti 
kako se nejako jošte diete u pogibelj života stavlja, da svojeg ostarjelog 
oca od neprilike izbavi. 

Mnogo je puti ova ljubav i pretjerana, jer prouzrokuje take izgrede, s ko- 
jimi se cieli moralni poredak porušiti mora. Tako u I. 754, ubija muž iz ljubavi 
pram materi svojoj ženu, i to zbog malene i neznatne uvrede, te veli, da će 
u goru ići, travu pasti i rosicu piti, nebi li se grija ostajao. — Ne samo, da 
su roditelji oni, koje djeca slušati i štovati imadu ; no pjesme nam dokazuju, 
da je i svaki mladji starijemu, ako mu i nije roditelj , štovanje i pokornost 
izkazati dužan. Vrlo poučljivi su o tome primjeri u III. pj. 3 i 65, gdje se 
osobito naglasuje pogibelj, u koju onaj dodje, koji neslusa svoga starijega, 
pa 8 toga i obje pjesme na svrhi naročito navadjaju r^tako svakom onome 
junaku, ko ne sluša svoga starijega." 

Nu svi ovi primjeri o ljubavi roditelja i djece nisu ništa u prispodobi 
8 onom Ijubavju, koja medju braćom obstoji. Brat je sestre branitelj i fititi- 
telj. Sestre vise o braći osobitom vatrom svojega čuvstva. S toga je i velika 
svetinja braćom se zaklinjati, a nesrećan je opet svaki, koji brata ili sestre 
nema. — Kolika je sreća imati brata, to nam pj. na mnogih mjestih poka- 
zuju; kao: blago onom bratu, koji ima seju, i obratno I. 306. Ja bih brata 
najvolila I. 452 ; Volim brata nego i gradove II. 90 ; Volim brata od očinjeg 
vida II. 10; Težko bratu jednom bez drugoga II. 75, 155; Sokol veli: meni 
jeste bez krila mojega, kao bratu bez svojega brata. U IV. 9, 90. djevojka 
nežali toliko svoju glavu, koliko brata, da joj neizgine. A u I. 721, neće se- 
stra Ivanova, da ide za Vojina, jer joj je brata pogubio , pa kad ju ie ovaj 
na silu ugrabio, baci se onda u vodu, jer voli život izgubiti, nego ljuba bra- 
tiuu krvniku biti. 

U nekih se pjesmah ista ljuba za sestrom stavlja. Kao I. 597, Jovan 
slomi desnu ruku, i vila mu obeća, da će ga izliečiti pod uvjetom , da mati 
dade desnu ruku ; sestrica kosu s npletnjakom ; a ljuba gjerdan od bisera. 
Majka i sestra žrtvovaše rado svoj ures, ali ljuba nehtje. Na to se vila raz- 
ljuti i zađade Ivanu smrt 

Zakukase do tri kukavice: 
Jedna kuka nigda nepristaje; 
Druga kuka jutrom i večerom; 
Treća kuka, kad joj na um pade. 

U I. 304, mlada Gjurgjevica broji junake, koji se povratile s puta, 
nebi li svoja tri dobra našla: prvo dobro Gjurgja gospodara; drugo dobro 



262 Iv. Radetic. 

ručnoga djevera ; treće dobro brata rodjenoga. Nemogavfii nijednoga od ovih 
naći| baci se u zdvojenje: 

Za Gjurgjem je kosu odrezala, 
Za djeverom lice izgrdila, 
A za bratom oči izvadila; 
Kosu reže, kosa opet raste ; 
Lice grdi, a lice izrasta. 
Ali oči nemogu izrasti, 
Niti srce za bratom rodjenim. 

Nadalje koliko je sestri do brata stalo^ vidi se iz I, 307: 
Dvije sestre brata neimale, 
Pa ga viju od bijele svile, 
Od bijele i još od crvene : 
Struk mu medu drvo šimširovo, 
Crue oči dva draga kamena, 
Obrvice morske pijavice, 
Sitne zube dva niza bisera ; 
Zalažu ga medom i Sederom 
„To nam jedi pa nam probesjedi.« 

Mi smo već i gore naveli dvie pjesme, i to pj. II. 9; braća i sestra, onda 
11, Majo i Alija, u kojih nam se upravo ideali bratske ljubavi riSu. Uz ovo 
vriedi joSte navesti pj. 16, pod naslovom „Predrag i Nenad", koja je zbog 
miline i nježnosti svakoga uvaženja vriedna. Mati odbrani dva sina pod ime- 
nom navedenim. Obodvojica odbjegoše majku i pribjegoSe gori u hajduke, 
gdje je svaki u svojoj četi aram basom postao, al jedan za drugoga ni znan 
nije. Kad je neko vrieme bilo, zaželi Nenad, da vidi svoju majku ; s toga 
porazdieli blago medju družinu i pojde majci svojoj. Misleći, da neima brata, 
ukori majku, što mu ona tobože ni brata ni seju porodila nije, da se njimi 
u družini zaklinje. Kad ga je mati uputila, da on brata imade i da ovaj kao 
arambaša četuje, odvaži se Nenad, nemareć za nikakvu pogibelj, na koju ga 
je mati pozornim činila, da svojega brata potraži. Došavši u goru, gdje Pre- 
drag sa svojom družinom bijaše, stade izazivati svojega brata. Ovaj neznajuć u 
njega zapovjedi družini, da se na troje porazdiele i njega iz busije živa 
uhvate. Kad je Nenad na prve naišao, počeše ovi striele na njega sipati , a 
on im reče : 

Nestreljajte braćo iz gorice, 

Nebila vas vafieg brata želja, 

Kako mene i brata mojega, 

Što me tužna ovnd poteralo. 

Ovo isto dogodi se i kod drage čete, pa kad ga je i ova propustila, 
naidje na treću. Razsrdivši se onda, kad i ovi na njega strieljati počnu, na- 
vali na četu i svu ju razprši. Kad je Predrag za ovo čuo, podigne se naNe- 
nada, te ga strielom u srce udari, rrije nego je on svoja đašu izpustio, otvara 
nam se prizor u srce dirajući, u kojem Predrag svojega brata poznaje i iz 
žalosti što ga je ubio, sam sebi nože u srce tura i tako mrtav pokraj brata 
pada. — Pa što je opet brat za brata učiniti pripravan , o tome imademo 
krasan primjer u III. 57 ; Sužanj Milutin nahodeći se u tamnici bana Za- 
dranina, piše bratu, da bi ga iz tamnice odkupio. Brat se svuda prometati 
stane, da kako blago sastavi, koje je za ddkupe trebalo. Nemogavši svega 
naći, što je ban zahtievao, poče razmišljati, kako da brata iz tamnice oslo- 
bodi, a pri tom naravski ništa težko nije, štogod se za brata poduzimlje. On s« 



Nade narodne pjesme. 8^ 

obuče u prosjadko odielo, t^ ode ođ grada do grada, dok dodja u dvora 
bana Zadranina. Onamo došavši nadie robii^K, gdje nvjaie u bešici dva ba- 
nova sina. Dok se je ova odaljila, da, prosjaku podjelu donese, uze on dvoje 
djece i pobjegne. Dakako da je onda Dan Zadranin u zamjenu svoje djece 
njegova brata bezuvjetno iz tamnice pustiti morao. 

Na temelju dakle ovoga pieteta, koji u obće medju članovi u obitelji 
vlada, razvila se je sreća obiteljskoga života, koji samo onda obstojati može, 
kad u kući svaki onoliko valja, koliko valjati mora; kad se, kao što smo 
vidjeli, i djeci i braći i roditeljem i starješinam dužno štovanje i ljubav iz- 
kazuje. 

7. Čovjek neprijatelj: kletve i osveta. 

Dosada smo smatrali čovjeka pram čovjeku s gledišta njegovih pietet- 
^ih ođnošaja. Još nam valja, da u kratko naznačimo i ono, što je tomu 
protivno, a to je neprijateljstvo. Narodne pjesme iznose nam upravo ekstreme 
u tom na vidjelo ; kao što su prijateljske veze čvrste i nerazrješljive , onako 
je i neprijateljstvo i mržnja preko mjere velika i neugasiva. — S Ijudmi u 
obće ljudski obćiti, to je glas duše našega naroda; s toga i naš čovjek gdje 
može, prijaznim se prama bližnjemu pokazuje, pa ni neštedi žrtva, koje mu 
zanj učiniti treba; nu težko onom, koji ga je jednom uvriedio. 

Već je isto prokletstvo, koje se na koga stavlja, grozno i užasno, 
sr. II. 47, 20. 

Ko je Hrbin i Brbskoga roda 

A ne došo na boj na Kosovo, 
Ne imao od srca poroda ! 
Ni mužkoga ni djevojačkoga ; 
Ođ ruke mu ništa nerodilo 1 
Rujno vino ni SenSca bila; 
R'djom kap'o, dok mu je koljena. 

Svaka kletva mora se izpuniti; o tom vlada čvrsto uvjerenje u narodu. 
Osobito je ženska kletva, kojoj pjesme veliku važnost pripisuju. Tako se u 
I. 368, veli, da kad se djevojka zakune, sve se zemlja trese. U II. 7. prokle 
mati svoju kčer, kad se Je vjenčala i iz kuće izići ntjela^ veleć joj : mila 
kćeri i tebe nebilo ! Ne doprla tamo ni ovamo ; već ostala sredi gore crne ! 
Pa to se zbilja i dogodi. Jer kad su svatovi na putu bili, razbolje se i ostane 
na putu mrtva. — Materinja kletva osjeća se i u istom grobu ; jer kad god 
ju je zaručnik na grobu pohodio i pitao, da li joj je oteščala zemlja , odgo- 
vori ona : nije meni zemlja doteščala, već je težka materinja kletva. 

Od kletve još su groznija krvničtva, koja se u nar. pj. sasvim mirno i 
hladno pripoviedaju. Krvna je osveta, kao što je poznato, u naroda, osobito u 
Crnogoraca tako učvršćena, da se po neki način kao vjerozakonska dužnost 
smatra. Osveta prelazi od oca na sina, te se i u dalje koljeno proteže, a 
često i mati krvavom košuljom svoju djecu na osvetu potiče. — Načelo toga, 
da se glava za glavu daje, po kojem su se svi prvotni narodi ravnali, pro- 
teže se u nar. pj. i nadalje; pošto se ne samo krv za krv vraća, no se i 
svaki prekršaj onoga pietetičkoga odnošenja u obitelji krvnom osvetom pro- 
ganja. U II. 5 razkida brat sestru i ljubu konjem na repovih. U I. 723, orat 
je sestri prosekao dojke, i kroz dojke pomolio ruke, te joj oba oka istadio. 
— 13 U. 99, Stjepan Ji^ić izvadi ljubi svojoj oči, pa joj dade toljaga a 



264 Iv. Rađeti<<. 

rukn, neka prosi, da se hljebom hrani. A n HL 7 namaza Novakovih tvoju 
nevjernu ljubu voskom i katramom: 

I sumporom i brzijem prahom, 

Pa je uvi mekanim pamukom, 

Pa je poli Žestokom rakijom, 

Ukopa je zemlji do pojasa, 

Pa zapali kosu na vrh glare. 

A on seđi piti vino ladno, 

A ljuba mu jasnom sviećom svietli. 



K statistici moralnosti n HrTatskoj i Slavoniji. 

Ptiob<Sio 
prof. dr. Petar Matković. 

Statistika moralnosti (Moral- ođer Sitten-Statistik) razmatra one 
statističke pojave društva čovječanskoga, koji se kod pojedinoga čovjeka sma- 
traju kao čini, što proizlaze iz njegove slobodne volje. Statistika moralnosti 
bješe sve do posljednjih godina ili vrlo površno izpitivana, jer se je osobit« 
pozornost obraćala na materijalnu ljudsku radinost, ili se je iz statistike upravo 
sasvim izpuštala zato, što se je mislilo, da nije moguće očitovanja duha i 
strasti spraviti u račun. 

Nu ovaj posljednji razlog nije već s toga dovoljan, da se podpuno za- 
niječe statistika moralnosti, što u sve socijalne pojave, koje statistika obsiže, 
utječu takodjer duševni i moralni faktori. Osim toga dokaza novije postupa- 
Ikje sa statistikom moralnosti već dosad, da se takodjer moralni pojavi 
društva s tolikim uspjehom statistički razmatrati dadu, da je tim statistici 
moralnosti u obćoj sravnajućoj statistici odlično mjesto osigurano. Ona bo 
kadra je dati razloge o stanju društvenom, koji se nijednim drugim putem 
nemogu postići, a ipak su neobhodno potrebiti ne samo za svestrano razma- 
tranje državnih odnošaja, nego takodjer i za ubaviest o mnogih veoma važ- 
nih nu zamršenih sadašnjih socijalnih pitanjih. 

Niječe se, da se djela, koja stoje o slobodnoj ljudskoj volji, ili pojavi, 
koji su izraz ljudske volje, kao što su n. p. prie'stupci moralnih ili kaznenih 
zakona, mogu računu podvrći. Ovaj prigovor proti statistici moralnosti osniva 
se u obće na krivom mnienju o važnosti statističkih podataka. Najprije se 
ima primjetiti, da sva izpitavanja statistička o ljudstvu, te sva pravila i sa- 
koni, koji odatle izhode, niesu za pojedinca čovjeka znameniti. Ako stati- 
stika n. pr. svojim iztraživanjem o razmjerjih pomora kod nekoga naroda 
ustanovi zakon p o m o r a (Sterblicbkeitsgesetz) te dokaže neki stalni red 
umiranja, tim se nemisli tvrditi, u kojoj će starosti ova ili ona osoba 
urarieti. Isto tako nije kadra statistika moralnosti ustanoviti zakone, na kojih 



K statistici moralnosti. 266 

bi se temeljilo proricanje o đjelih neke osobe. Takove ustanove o pojedi- 
n i b Ijudih sasvim su nemoguće zato, što je ljudska volja slobodna. Sasvim 
pak je đrugčije, ako se, kao lio statistika pučanstva dini, svekoliko pučan* 
fttvo koje države smatra kao cielost. U ovoj cielosti puka opetuju se po- 
javi života toli pravilno, da se već unapried vjerojatno ustanoviti dade, ko« 
liko će jih se narediti, a koliko umrieti ; koliko će od narodjenih prije na* 
vršene jedne godine životne dobe umrieti, koliko li će jib umrieti u drugoj 
itd. itd. godini. To se isto pojavlja u statistici moralnosti. Niti ona nerazma- 
tra pojedine ljude, nego čovjeka u obće, najme osrednjega čovjeka 
neke države, kojega poznade iz razmatranja velike množine ljudi. Da se 
pako moralna djela velike množine ljudi, nezanijekavfii slobodne volje sva- 
koga pojedinoga, isto tako računu podvrći dadu, kao &to pojavi života i po^ 
mora kod cieloga puka, to su dojakošnja izpitivanja u statistici moralnosti 
dokazala 6to sjajnije, dočim sasvim izčezavaju one iznimke i slučaji, koji se 
kod pojedinaca pojavljaju, kao n. pr. kod pojedinih obitelji, malih druitva 
itd. Quetelet, čuveni belgijski statistik, dokaza svojimi iztraživanji, da, 
ako se kod neke množine ljudi ili kod pučanstva koje veće države razmotre 
istovrstna moralna djela, n. pr. neka vrst zločina, da se upitni zločini po 
nekom pravilu zbivaju. ') A da primjerom dokaže, koji se u mnogo država uz- 
porediti može, kako i u djelih, koja vise o slobodnoj volji pojedinaca, ipak 
u cielome najveća pravilnost vlada, navodi Quetelet razmjeije godišnjih 
vjenčanja. Čuveni statistik dokaza, da su brojevi godišnjih vjenčanja u bel- 
gijskih gradovih (1841—45) pravilniji, nego li brojevi pomora, na koje slo- 
bodna ljudska volja (izuzam samoubojstvo) neposredno nikakova upliva 
neima. *) 

Odavle sliedi, da djela, koja kod pojedinca čovjeka stoje o njegovoj 
slobodnoj volji, kod ukupnoga pučanstva ma koje države, već se u stanovi- 
tom stepenu uztežn slobodnoj volji, te ih nešto posve drugo ravna i u njih 
atječe. Quetelet izvodi iz upitnih brojeva vjenčanja, da se jamačno više 
nego %, dio u belgijskih gradovih živućih neoženjenih muškaraca od svoje 



*) Quetelet: ISur I' Homme et h d^voloppement d» sea facultis , ou essai 
de phif8ique sociale. Pariš 1836 (njemački prieTod od Biecke-a. Stuttgart 
1838). — JDu tiy8thme aocial et dea lota qui le rigiaaent. Pariš 1848. 
Osobito važna je ojegova razprava: Sur la 6tatiatique morale et le princi- 
pea qui doivent en former la haae etc. Pariš 1846. — Ova razprava kao i 
izvješće o njoj od Deckera i van Meerena, (De V influence du lihre 
arbitre de I' homme aur lea faita aociaux) pretiskano je u Memoiresde 

, 1' Acadćmie Koy. des Sciences etc. deBelgique. Tome XXI. Brus. 
1848. — Wappaus, Allgemeine Bevdlkerunga-Statistik IL TheiL Leip- 
zig 1861. S. 385—446, 447'->475. — 0. Hausner, V^gleichende Stati- 
atik von Europa. I. Band. Lemberg 1865. S. 124—169. 

^ De Z' influence etc. et particuli^emerU aur le nombre dea marictgea III. 
Tom. Builetin de la Commission centrale de stati8tique. — 
Izkazi o vjenčanih a Belgiji (Annuaire de T observat. roy de Braz. 1859. 
p. 30a~314. 



266 Dr. P. Matkovi<<. 

36—30 godine želi oženiti, nu da odnofiaji neđopuSi^ju. Socijalni bo ođiio- 
ftajt Belgijski stavljaju zapreke, da se niti vi&e niti manje nego Vi i <^ ™^ 
kih stanovnika u navedenoj dobi neoženi. 

Dojakofinja statistička istraživanja dokaasaSe jasno, da se takođjer mo- 
ralni podatci, najme djela, koja sn kod pojedinca rezultat slobodne odluke, 
računu podvrći dadu. Pri tomu se ništa neprotivi, da onaj isti način, koji te 
u iztraživanju inih statističkih odnošaja rabi, uporavimo takođjer na takove 
pojave u životu narodnom, koji su kod pojedinca napram zahtjevom moral- 
noga zakona izraz slobodne moralne odluke. Takovi pojavi dopuštaju, da se 
iz njih izvede zaključak o stupnju moralnosti ; jer je iz posljedaka slobodno 
zaključiti na uzroke po onom pravilu, da su posljedci sa svojimi uzroci sa- 
razmjerni. Narav stvari zahtieva, da se medju moralnimi pojavi motrenjem 
samo oni shvatiti mogu, koji su niječne vrsti, to jest samo oni pojavi, 
koji nedostatak moralnosti pokazuju; pojavi, kojih napredujućom morainošća 
sve to većma nestaje ; djela dakle, koja su proti moralnosti. Pravi plodovi 
čistoga morala, dobra djela, nedadu se ni nadzirati ni bilježiti, samo se prie- 
Btupci moralnoga zakona mogu motriti; a medju nemoralnimi djeli dadu s« 
neposredno nadzirati samo ona , koja u koliko je moralni zakon ujedno 
gradjanski, prestupaju takodier zakon gradjanski, te im na put staje i država. 

Statistika moralnosti obsiže dakle poglavito tako zvane negativne 
podatke; osobito pak razmatra zločine i ona moralna djela, proti kojim se 
zakonom postupa i koja bivaju kažnjena. Tim je statistika zločina, krimi- 
nalna statistika, za sada poglaviti sadržaj statistike moralnosti; medju 
tim to joite nije cieli njezin obseg. U područje statistike moralnosti spadaju 
takođjer nezakoniti porodi, ') raz vj enčavanje muža i žene, ') a 
bez dvojbe će s vremenom sve to više sličnih motrenja, koja su mjerilo, da se 
ocieni moralnost kojega naroda, spadati u statistiku moralnosti, kao što an n. p« 
prekomjerno uživanje žestokih pića, igra na velike novce 
(hazardi), nemoralni i prosti narodni običaji ili zabave^ samo- 
ubojstvo itd. itd. Osim toga spada takođjer u obseg statistike moralnosti 
mnogo pozitivnih podataka, kao što su n. pr. priprave, kojih se laća 
koji narod da ublaži ili izkorieni moralne i materijalne ne- 
volje, podatci dakle ob obstojećih airotištih, ubožnicab, bolnicab i ludnicak, 
o tako zvanih nabožnih zakladah, dobrotvornih društvih itd. 

Buduć da statistika moralnosti u ovom obsegu jošte nije izpitana, niti je 
bilo moguće je izpitivati s nestašice potrebitih podataka; te čim je za sada 
aamo kriminalna statistika znanstveno izpitani dio statistike moralnosti, to sam 



-*) Nezakonite dj«ce rodi se odsjekom na godinu : u Hrvatskoj i Slavoniji 
4*6%, koje razmjeije je takođjer u Ugarskoj i Erdelja z48tupMno ; u Dalmaciji 
i Banatu 2%, u Krajini 1*87^, u Tirolu 5%. u G*liciji 8'5%, u Kranjskoj i 
u aualr. Paiotoiju 9^/^ Češkoj, Moravskoj i Slezkoj lO^ot ^atiiu u gornjoj Au- 
striji 21%, Salcburžkoj 257^,, u dolnjoj Austriji i Štajerskoj 277^. a u Ko- 
mikoj 37%. 

^) tom neimađe žalibog kod nas podataka. 



R statistici moralnosti. 267 

si i ja ovdje za sada odabrao kao predmet istraživanja samo statistiku 
zločina u Hrvatskoj i Slavoniji. 

U ostalom imam joHte ovdje to opaziti, da su statistička iztraživanja 
ove vrsti joSte i tim otegoiSena, Sto samo za nekoje države valjana gradiva 
imađe; *) Ito je ovdje sravnajuću metoda vrlo težko uporaviti , jer su 
sudovi u različitih drža vab različito ustrojeni ; što pojam o zločinu, prekrSaja 
itd. nije u svakoj državi jednak, dakle što su kazneni zakonici različiti : do- 
čim se sravnivanje samo ondje izvesti dade, gdje se dotični izkazi osnivaju 
na jednom te istom kaznenom zakoniku. ^) Pored svega toga jesu do sa4L|t 
poznati kriminalno-statistički podatci dovoljni, da se iz dotičnih izpitivanja 

^) Statistika zločina s obzirom na statistika moralnosti najtemeljitije je izpitana u 
Francazkoj i Belgiji. Znamenito djelo u dotičnom području jesu izvješća 
(^liapparts) svagdašnjega ministra pravosudja u Francuskoj o rukovodstvu pra- 
voaadja (Comptesg^n. de V administration de la Justice crimi- 
nelle en France), osobito izvjeSce ministra Abatuccia na sadaSnjega cara, 
tečajem godine 1850., koje obsiže cielu dobu od dvadeset i pet godina (1826 
do 1850); napose je tiskano n A n n uai re de V Ćconomie polit, et de 
la Statist, pour 1853. p. 92—167. — Voli koj- Britaniji i Irskoj izdano 
je bogato gradivo, koje nije žalibože praktički poredano (Tables of the 
number ofcriminal f f e n d e r s etc). — Medju poblikacijami ove vruti 
u inih državah navodimo izvješća danskoga statističkoga ureda s uvodom od 
Davida, gdje su dotična razmjerja u Danskoj temeljito obrazložena i na mje- 
stih s drugimi državaroi sravnjivana. — U ostalom imade statističkih izkaza o 
kaznenom pravosudju u izobilju, koja s veće strane, premda su marljivo izra- 
djena, nikakova gradiva nepružaju za statistiku moralnosti, jer osim ukupnoga 
broja obtužeuih i osudjenih nerazvršćuju odsudjenika u vr«te (a. pr. po dobi, 
zločinih itd.). 

U austr. carevini (osim Ugarske, Erdelja, Hrvatsku i Slavonije) vodili sa se 
od negda izkazi o kaznenom pravosudju. Ku ovi su izkazi toli površni i nepod- 
puni bili, da uvedcnjem novoga kaznenoga postupka od 29. srpnja 1858 nisu 
više praktičnim potrebam odgovarali. Toga radi zavedenjom državnih odvjetnič- 
tva izdane su takodjcr naredbe glede vodjenja statističkih i/.kaza o kaznenom 
pravosudju. Ovi su izkazi kašnje joSte dopunjeni, i uredjuju se od god. 1858. 
valjanije nego što prije, te se priobčnju u službenih izkazih. (Statistischc 
Tafeln. — Stat. Mi ttheil u nge n. — Stat. Jabrbuch.) Nu ovi izkazi 
nisu dosta po tanko izvedeni, s toga iieodgovaraju sasvim zahtjevom statistike 
moralnosti. U tu svrhu imali bi se osudjenici navlastito po dobi više specializi« 
rati, pn bi se imali dotični izkazi ne samo po zemljab, nego takodjer po okru- 
žjih (žnpaiiijah) razvrstiti , buduč da sva okružja niti su si glede relativnoga 
broja, niti glede vrsti zločina jednaka itd. — Pokle su državna odvjetnietva 
(31. listopada 1854) u Hrvatskoj i Slavoniji uvedena, vode se upltai izkazi i 
kod nns. Buduć da iskazi nekojih godina joSte službeno priobćeni nisu, aamolih 
kr. domaće državno nadodvjetničtvo , koje mi je upitne izkaze za porabu ustu- 
pilo, te mu se za to liepo zahvaljujem, im samo žalim Sto su se izkazi 
god. 1856. i 1857. izgubili. 

) Da se shodna metoda za sravnivanje pronadje^ radilo se na statističkih kongre- 
sih u Parizu i Beču. Srav. Dritte Versammlung des i n ternation a- 
len Congresses f ii r Statisfik zu Wien 1857. II. Section A. Stati- 
stik der S trafrechtspf lege. 



268 Dr. P. MatkoTid 

sliedeći sigurni rezultat izvoditi može: „dok se pravosudje s namje- 
rom, da postupa i kazni zločine u kojoj državi, nepromieni, 
opetuju se zločini s najvećom pravilnoSću gledeć toli na 
broj i vrst, koli na razmjer po spolu i dobi. Ovaj rezultat izvede 
Quetelet, izpitavši izkaze o broju svake godine obtuženib i osudjenih osoba 
u Francuzkoj, Englezkoj, Belgiji i Badenskoj. 

Sada prelazimo, da iztražimo da li se spomenuti kriminalno-atatistički 
zakon takodjer na Hrvatsku i Slavoniju (usljed kriminalnih podataka od po- 
sljednjih deset godina) uporaviti dade. 

Ukupni broj radi zločina osudjenih. 

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se radi zločina osudjenih: 

godine ukupno jedan osadjenik na 



1856 


333 


2.576 stanovnika 


1856 


483 


1.800 


M 


1858 


611 


1.400 


n 


1859 


708 


1.282 


79 


1860 


837 


1.091 


9 


1861 


716 


1.291 


n 


1862 


807 


1.169 


n 


1863 


881 


1.155 


n 


1864 


921 


1.035 


n 


1865 


923 


1.056 


« 



Odsjekom na godinu 712 1.384 stanovnika. 

Gledeć na županije najviše zločina broji županija požežka (Ina 
448 St.), sriemska (1 na 507 st), i zagrebačka (1 na 1052 st.), zatim 
virovitička (1 na 1084 st.), križevačka (1 na 1145 st.), varaždin- 
ska (4 na 1256 st) a riečka (mininum — 1 na 5573 st). 

Ako se razgledamo gledeć na broj radi zločina osudjenih po evropej- 
skih državah, te sravnimo pokrajine kojegod države jednoga te istoga kaz- 
nenoga zakonika, tada broji austr. carevina (svake godine konstant) jednoga 
osudjenika radi zločina na 856 stanovnika. Medju austrijskimi zemljami 
broji MljetaČka (1 na 1462 st) najmanje osudjenika, zatim Tirolska (1 na 
1420 st) i Galicija (1 na 1400 st); najviše pako vojnička Krajina (1 Q& 
370 St.), onda dolnja Austrija (radi Beča — 1 na 572 st.), zatim sliede ostale 
zemlje: Kranjska (1 na 670 st). Primorje, Salcburžka, Štajerska, Moravska 
i Koruška (1 na 700—800 st.), gornja Austrija i Šlezka (1 na 800— 840 at), 
Češka i Bukovina (1 na 1060 st) i Dalmacija (1 na 1080 st). — U Špa- 
njolskoj broji razmjerno najviše zločina Aragonija, Granada i Navara. U Por- 
tugalskoj , Alemtejo sedam krat više nego li Traz os Montes. U Talijan- 
skoj najviše papinska država i nekoji krajevi Napuljske, najmanje Lombar- 
dija. U velikoj Britaniji bijaše nekoč Irska sa silnoga broja zločina na zlu 
glasu, sada pako je drugačije; pošto je izseljivanje zemlju od nevaljanih 



K statistici moralnosti. 269 

ljudi očistilo, stoji Irska u pogledu s Englezkom na istom stepenu, dočim je 
Škotska duboko pala. U Bavarskoj imade stara Bavarska najviše, a rajnska 
Falačka najmanje zločina. U Pruskoj stoji Slezka na najnižem stepenu, za- 
tim sliedi Poznanjska, zapadna Pruska i Braniborska; Slezka broji trikrat 
vise zločina, nego li rajnska pokrajina. U Franoezkoj broji Korzika (radi 
krvne osvete) najviSe zločina. Zatim Provence, Elzas i Languedoc; središnji 
departamenti sa slabim prometom i jošte slabijom naobraženošću broje od- 
nosno najmanje zločina u Europi (u Bourges-u bilo je slučajeva, da se je 
porota iz nestašice kaznivih slučajeva razišla). U Belgiji broje valonske po- 
krajine Namur i Henegav najmanje, južni pako Brabant (radi glavnoga grada) 
i iztočna Flandrija najviše zločina. 

Zločinci po spolu. 

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se medju osudjenimi radi zločina: 

postot. ženskih 
godine možkih ženskih od osuđjenih 

IssT' '"ioT ^^28^ i^iiVo 

1866 426 67 11.80o/„ 



1858 


463 


48 


9.417« 


1859 


662 


66 


8.007o 


1860 


764 


73 


9.98% 


1861 


665 


51 


7.127o 


1862 


762 


46 


6.577. 


1863 


840 


41 


4.657„ 


1864 


872 


49 


5.327o 


1865 


863 


60 


6.507„ 



Odsjekom na godinu 661.2 50.8 • 7.6 17« 

Usljed toga broji se žena medju osudjenici do 8 postotaka, đočim se 
ih broji: u Salcburžkoj 23, u Slezkoj 21, u dolnjoj Austriji, Češkoj i Mo- 
ravskoj 20, gornjoj Austriji i Štajerskoj 18, Ugarskoj 14, Bukovini 9, Mlje- 
tačkoj 7, a u Krajini i Dalmaciji 4 postotaka. Izvan Austrije broji se žena: 
u velikoj Britaniji 18, Francezkoj 17, Belgiji 16, Pruskoj 15, Švedskoj 14, 
Talijanskoj 12, Španjolskoj i Portugalskoj 10 postotaka. Iz ovih razmjera 
sliedi, da žene u civiliziranih zemljah razmjerno vise sudjeluju kod zločinstva, 
nego li u manje naobraženih, i da na sjeveru žene daju veći kontigenat nego li 
na jugu. 



270 



I>r. P. MatkoTić. 




Zločinci po dobi. 

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se osudjenika po dobi. ') 

od 14—20, 21—24, 25—30, i?l— 40, 41—60 preko IK) 

g 



mužkih 


eo 


88 


84 


131 


66 


7 




ženskih 


8 


8 


13 


36 


10 


1 




Ukupno 


68 


96 


97 


166 


76 


8 




1869 




' 












mužkih 


62 


90 


166 


207 


109 


12 




ženskih 


4 


15 


12 


12 


11 


2 




Ukupno 


66 


111 


178 


219 


120 


14 




1860 
















mužkih 


98 


164 


165 


216 


113 


8 




ženskih 


9 


14 


14 


14 


9 


3 




Ukupno 


107 


178 


179 


280 


122 


11 




1861 
















mužkih 


86 


101 


188 


190 


89 


12 




ženskih 


5 


11 


11 


14 


8 


2 




Ukupno 


90 


112 


199 


204 


97 


14 




1862 
















mužkih 


93 


140 


183 


217 


115 


14 




ženskih 


8 


10 


15 


8 


4 


— 




Ukupno 


101 


150 


198 


226 


119 


14 




1863 
















mužkih 


73 


154 


185 


287 


126 


16 




ženskih 


5 


13 


9 


9 


5 


— 




Ukupno 


78 


167 


194 


296 


131 


15 




1864 
















mužkih 


60 


143 


291 


235 


126 


17 




ženskih 


5 


6 


31 


5 


2 


— 




Ukupno 


65 


149 


322 


240 


128 


17 




1866 
















mužkih 


92 


141 


266 


207 


146 


12 




ženskih 


5 


12 


17 


15 


10 


1 




Ukupno 


97 


153 


283 


222 


165 


13 




Odsjek, sv. godii 


le 














mužkih 


77.8 


128.4 


191.5 


210.7 


111.2 


12.1 




ženskih 


6.1 


11.1 


16.2 


14 


7.4 


1.1 





Svega skupa 83.9 



139.5 206.7 224.7 118.6 



13.2 



*) Razvntaiije osudjenih po dobi bijuše prije god. 1858. sasvim đrugčije; badiic 
da se sa sadašnjim nedađe a suglasje dovesti, s toga smo morali u svib sluis- 
jevih, gdje se o dobi osacyenika radi, prijašnje godine isostaviti. 



K Btatiiitici uoralnutfti. 271 

Medja osndjenimi ide na doba od 14 — 20 god. 10.7, od 21—40 god* 
17.6^ od 25—30 god. 26.3, od 31—40 god. 28.6, 41—60 god. 15.1, a n« 
doba preko 60 god. ide ].77o- Usijed ovoga priegleda sliedi, da se najvifie 
zlodina počini izmedju 31 do 40 godine životne dobe. Mi pako sadimo, da 
je doba medju 25. i 30. godinom u raaEmjerja najpretežnija a broja zločina; 
dto je broj zločina medju 31. i 40. godinom dobe pretežniji od broja medjn 
25. i 30., to se odatle tumači, što je ovdje useto razdoblje od 6, a ondje od 
10 godina. Iskazi osudjenika po dobi odviše su obćeniti, doba 31 — 40 god. 
invaJa bi se bar razdvojiti, jerbo takovi obćeniti izkazi mogu valjati za star 
tistiku pravosudja, kao što bu oni a statističkom ljetopisu bečke središnje 
komisije, a nipošto za statistiku moralnosti. 

Da se pronajde pravo brojno razmjerje zločina, ima se jošte na to oba^ 
zreti, da broj stanovnika različitih dobnih razreda nije jednak. Usijed toga 
je dokazano podatcima od duže vremena, da u Francezkoj vjerajatnost poći- 
niti zločin najveća pada na dobu od 21. do 25. godine, (točnije na navršenu 
24 god.); ovaj se faktum pojavlja dapače svake godine. Ova vjeroja/tnosi 
pada lagano dobom od 25. do 40. godine, a hitrije odtad do svršetka Života. 
To se opaža ne samo kod mužkoga, nego i kod ženskoga spola. Gledeć na 
bit)j zločina, nadviSen je ženski spol možkim u svih razredih ljudske dobe 
odsjekom za pet puti. Ova iztraživanja protegnutu su na kriminalne izkaze 
Belgije, Englezke i Badenske, te se od francezkih izkaza u tem razlikuju, 
što u Belgiji pada razmjerno najveći broj zločina na 27, u Englezkoj pako 
na 21. ili na 22. godina. Quetelet tamači ovu razliku tim, što se englez* 
kim sudom za razpravjjanje ustupljuje mnogo lahkvh prekršaja, stranom pako 
i tim. Što se u Englezkoj veoma često pođmiću djeca za orudja zločina, do- 
čim se oni, koji ih uvode, znaju zatajiti. U Badenskoj takodjerpada najveći 
broj zločina na mladju dobu, nego li u Francezkoj, a to s toga razloga, što 
se u Badenskoj mnogi priestupci zakona računaju medju zločine, koji dru- 
gdje zločini nisu. Iz sravnjivanja ovih četirih država sliedi , da osim indivi- 
doalno-moralnih uzroka, s kojih se obično zakon prestupljuje , takodjer raz- 
like narodnosti, zakonodavstva, pravosudja itd. , daklo faktori, koji su sa 
stanjem kulturnim društva u uzkom savezu, bitni upliv imadu na moralni 
razvoj društva, 'j Odatle sliedi, da su socijalni odnošaji u različitih đržavah 
Q obće slični, nu ipak nisu si jednaki. 

Ako sada sravnimo navedene podatke o đobt osudjenika u Hrvatskoj i 
Slavoniji sa poznatim nam razmjerjem u Francuzkoj, slieđit će, da ono raz- 



') Care 7 (GrUnđlagen đer Socialwi88en8chaft. MHnchen 1864. Đ. III. S. 527) 
navodi po L. Brace-u, da se je u jednoj od pos^ednjih godina nalazilo u 
New-Yorkn u kaznioni 16.000 zločinaca, od kojih je bilo 4000 u dobi izpođ 
21 god., 800 jih je bilo 9—15 god. starih; 2401 tatova, 1100 pod 21, a 
600 pod 15 god. starosti. God. 1852. četiri petine od obtcdlenika bile sa 
joite maloljetne, a ^/^ zločinaca bile su a dobi od 14 — 21 god. Ovo razmjerje 
zločinaca mlade dobe pokazuje, da mladež u zadružnih sjevero-amerikanskih dr- 
iavah prerano dozrieva. 



272 Dr. P. Matković. 

mjerje, §to ga u Francezkoj opazismo, valjda i u Hrvatskoj i Slavoniji stoji, 
B tom ipak iznimkom , Sto će maximum počinjenih zločina u Hrvatskoj i 
Slavoniji na navršenu 25 godinu dobe (25 --30) pasti, biiduć da pučanstvo n 
Hrvatskoj i Slavoniji ipak nešto kaJnje dozrieva, nego što u Francezkoj. Ovo 
se dakako točno brojevi dokazati nemože, buduć da se razredjenje u popisa 
pučanstva po dobi sa razredjenjem osuđjenika po dobi neslaže. Po obstoje- 
ćem razredjenju dalo bi se to samo izvesti za mužki spol, do navršene 24. 
godine, zatim bi se imali razredi dobe od 25. do 40 godine u jedno stegnatL 
Po tom vjerojatnost počiniti zločin za dobu od 14 — 20 god. (za mužki spol; 
iznosi 78/64368=0-000120; za dobu od 21— 24 god. (za m. sp.) 128/27970= 
0-000460; za dobu od 25—40 god. (za oba spola ukupno) 431/209554=: 
0-000211, (za mužki spol 402/101277=0-000297, za ženski 29/108272= 
0.000027); za dobu od 41—60 god. 118/143.837=0.000081. Usljed ovogs 
računa ide razmjerno najveći broj zločina za mužki spol na navršenu 24. 
godinu dobe; faktično na navršenu 25. godinu (26—30). To će isto biti ja- 
mačno i za ženski spol. 

Quetelet zove ove vjerojatnosti, u različitih dobah počiniti zločin, nag- 
nuće na zločin {le pencharU au crime) u ovih dobah; jasnije bi se dalo 
kazati zavodjenje ili pristupnost k zločinu (Verleitung oder Zugilng- 
lichkeit). Tim se u smislu Queteletovu kaže, da svakoj dobi prieti neka po- 
gibelj počiniti zločin, koja pogibelj nezavisi samo o dobi, nego tako- 
djer ob obstojećih socijalnih odnošajih, o naobraženosti, zakonodavstvu, pra* 
vosudju, narodnih osebinah itd. Usljed toga dade se lasno razabrati, zašto je 
pogibelj u gore spomenutoj dobi najveća. To je doba, gdje je već fizički 
razvoj gotovo dospio, kadno strasti najžešće planu, a značaj jošte nije do- 
zrio. Ova pogibelj nasuprot pada, kada se muškarac oženi, te prione uz obi- 
teljsku skrb, a um mu počimije gospodovati nad strastima. Ova doba naj- 
žešćih strasti, u'. kojoj se pogibelj zavođenja na zlo najveća pokazuje, jest 
takodjer fizički pogibeljna, što se naime odlikuje velikim pomorom. 

Zločinci po vjeri. 

Medju osuđjenici brojilo se vjere 

rimo- i grčko grčko- 
gođine katoličke iztočne evangeličke židovske 



1855 


262 


61 


3 


5 


1856 


402 


76 


— 


5 


1858 


403 


94 


9 


5 


1859 


558 


137 


6 


7 


1860 


638 


188 


8 


3 


1861 


497 


203 


U 


5 


1862 


540 


250 


14 


3 


1863 


572 


299 


6 


5 


1864 


585 


291 


36 


9 


1865 


634 


241 


39 


9 



Odsjekom na godinu 509.1 184 13.1 5.6 



K ttatiatici moralnosti. 273 

S obzirom na broj stanovnika po vjeri dolazi u Hrvatskoj i Slavoniji 
jedan radi zločina osudjeni katolik na 1477 katolika, jedan 
osudjenik grčko-iztočne vjere na 728 iztočnih grka , jedan osudjeni 
evangelik na 405 evangelika, a jedan osudjeni Židov na 1045 Židova. 
U austr. carevini su si katolici i protestanti u dotičnom pogledu razmjerno 
gotovo jednaki, dočim gledeć na grčko-iztočnu vjeru stoji razmjerje, da jedan 
radi zločina osudjeni grčko-iztočne vjere čovjek ide na 690 pravoslavnih, a 
glede Židova jedan radi zločina osudjeni Židov na 1270 Židova. 

Zločinci po naobraženosti. 
U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se medju osudjenimi 

nesnajućih znaja<Sih znajućih viiega 

godine čitati ni pisati samo čitati Čitati i pisati naobraženja 



1855 


283 


3 


42 


4 


1856 


437 


— 


42 


4 


1858 


446 


1 


63 


1 


1869 


639 


10 


54 


5 


1860 


762 


9 


57 


9 


1861 


658 


12 


45 


1 


1862 


745 


12 


47 


3 


1863 


766 


2 


105 


8 


1864 


811 


32 


76 


2 


1865 


789 


58 


74 


2 



Odsjekom na godinu 633.6 13.9 60.5 3.9 

Iz ovoga se priegleda vidi, da medju osudjenimi odsjekom na godinu 
radi zločina ide 89 postataka na zločince, koji neznaju ni čitati ni pisati. 
Odatle sliedi, koli znamenito djeluje naobraženje na broj zločinaca. 

Zločini proti osobi i proti imovini. 
Ako se zločini, dosada ukupno razmatrani, razdiele na dva glavna raz- 
djela: na zločine proti osobi i na zločine proti imovini; tada se je 
brojilo u Hrvatskoj i Slavoniji osudjenih radi zločina proti 

godine osobi imovini 

1856^ 45 288 

1856 67 416 

1858 94 417 

1859 159 549 

1860 161 576 

1861 77 639 

1862 188 619 

1863 204 677 

1864 287 634 

1865 323 600 

Odsjekom na godinu 160.5 541.5 

Kffjiievnik lU. 2. 19 



274 Dr. P. Matković. 

Iz ovoga priegleda sliedi, đa u Hrvatskoj i Slavoniji medjn osuđjenimi 
radi zločina ide 77.5 postotaka na osuđjene radi zločina proti imutku, 
a 22.5 postot na osuđjene radi zločina proti osobi; ovo isto razmjerje oaU- 
zimo i u Galiciji (1866 — 1862). Medju 100 radi zločina osudjenih broji se u 
Englezkoj 85 zločina proti imovini, a 15 proti osobi; u Češkoj i dolnjoj Au- 
striji 84 proti imovini, a 16 proti osobi; u Pruskoj 79 proti imutku, a 21 
proti osobi; u Ruskoj 76 proti imovini, a 24 proti osobi; u austrijskoj 
carevini 75 proti imovini, a 25 proti osobi; u Danskoj i. Ugarskoj 74 proti 
imovini, a 26 proti osobi; u Tirolskoj 69 proti imovini, a 31 proti osobi: 
u Francezkoj 70 proti imutku, a 30 proti osobi ; u Talijanskoj 54 proti imo- 
vini, a 48 proti osobi; u Dalmaciji 49 proti imovini, a 51 proti osobi; u 
Švajcarskoj 71 proti imovini, a 29 proti osobi; u Švedskoj i Norvežkoj 73 
proti imutku, a 27 proti osobi; u Belgiji 63 proti imutku, a 37 proti osobi; 
u Španjolskoj 56 proti imutku, a 44 proti osobi ; u Portugalskoj napokon 40 
proti imutku, a 60 proti osobi. 

Usljed toga su sve slovjenske zemlje, a uz nje i germanske pretežnije 
brojem zločinstva proti imutku, dočim se u romanskih državah opaža pre- 
težniji broj zločina počinjenih iz mržnje i ljubavi (proti osobi). Razlika je 
medju Englezkom i Portugalskom tolika, da je čovjek u Englezkoj četiri 
krat sigurniji za život nego li u Portugalskoj ; nasuprot pako više od dva- 
krat sigurniji za svoj imutak u Portugalskoj, nego li u Englezkoj. Po- 
sljednja je država prva u Europi, gdje je broj zločina počinjenih iz pohljepe 
za dobitkom najpretežniji , a izmedju austrijskih zemalja dolnja Austrija i 
Češka. 

Nekoje vrsti zločina. 

1. Javno nasilje. 
Ova vrst zločina brojila je osudjenih u Hrvatskoj i Slavoniji: 
godine muŽkih ženskih ukupno jedan slučaj na 



1866 


19 


— 


19 


43.000 stanovnika 


1856 


14 


1 


15 


66.666 


w 


1868 


16 


1 


17 


62.323 


if 


1859 


53 


3 


56 


16.071 


n 


1860 


50 


— 


50 


18.240 


fi 


1861 


21 


1 


22 


41.959 


n 


1862 


43 


— 


43 


21.744 


»» 


1863 


46 


— 


46 


20.456 


n 


1864 


103 


2 


105 


9.086 


n 


1865 


106 


4 


110 


8.782 


w 



Odsjekom na godinu 47.1 1.2 48-3 28.327 stanovnika. 

Usljed ovoga priegleda medju osuđjenimi radi zločina u godini ide na 7.27 
postotaka na javno nasilje. Od ovih ide (g. 1863) na županiju za- 
grebačku najviše 59, na varaždinsku 2«5.4, a na sriemsku 11 postotaka, osta- 
tak pako (4.6Vo) ^^ ostale županije. Ako osuđjene radi nasilja razredimopo 



K statistici moralnosti. 



275 



dobi, tada najviSe osudjenika — 33.9% ide na dobu medja 31. i 40. godi- 
nom, zatim 30% na dobu 26 — 30 godina, a 21% medju 41 — 60 godina. Po- 
gledom na broj godina i količinu pučanstva po dobnih redovih pada razmjerno 
najviše zločina ove vrsti na dobu 25 — 30 godina. 

Ovaj zločin ima očevidno čisto ino znamenovanje u Ruskoj, Austriji, 
Španjolskoj i Hanoveranskoj, nego li u Francezkoj i Pruskoj ; jer dočim je- 
dan slučaj u Ruskoj ide na 1600 stanovnika, u Španjolskoj 'na 1680, u Au- 
striji na 2050, a u Hanoveranskoj na 2200 stanovnika ; sluči se ovakov zločin 
a Pruskoj na 14.000, a u Francezkoj dapače na 25.000 stanovnika. 

2. Umorstvo i ubojstvo. 

Ovo je zločiu; koji se u svih zemljah u svih kaznenih zakonicih za je- 
dan te isti smatra, te nas nuka na dosljedno sravnjivanje. O tom zločinu 
imade ne samo iz svih država, nego takodjer iz većine pokrajina dovoljnih 
izkaza. 

U Hrvatskoj i Slavoniji brojilo se 

godine umorstva čedomorstva ubojstva ukupno jedan slučaj na 

2 

7 
2 
6 
2 
1 
2 
1 
4 

3_ 

Odsjekom na god. 12.1 2^ 

ili 34.47o 87o 57.6 100% 

Polag ovoga izkaza ide medju osudjenici radi zločina na spomenute 
vrsti do 5 postotaka, i to: na umorstvo 1.7%, čedomorstvo 0.4 



1855 


5 


1856 


7 


1858 


10 


1859 


13 


1860 


18 


1861 


4 


1862 


12 


1863 


21 


1864 


13 


1865 


18 



8 


15 


54.666 stanovnika. 


10 


24 


35.417 


n 


19 


31 


31.613 


f» 


18 


36 


25.000 


f* 


10 


30 


30.400 


» 


10 


16 


61.534 


» 


16 


30 


31.167 


n 


44 


66 


14.262 


n 


40 


57 


16.720 


ff 


30 


51 


13.040 


n 


20.5 


35.6 


31.380 


stanovn. 









Jedan slučaj na 




Jedan slučaj na 


*) Papinska država . . 8.700 stanov. 


Poljska . . . . 


. 33.000 „ 


Grčka . . . 




. 10.100 


Koruška . . 


. 33.200 


Napuljska . 






. 10.200 „ 


Austrija . . 


. . 34.300 


Krajina . . 






. 11.400 n 


Galicija . . . 


. . 38.200 


Buska . . 






. 12.900 


Tirolska . . 


. 42.400 


Dalmacija . 






. 13.500 


Britanija . . 


. , 46.800 


Portugalska 






16.100 


Doinja Austrija 


. 52.700 


Talijanska . 






16.800 „ 


Moravska . . 


. . 60.200 


Kranjska 






. 18.800 „ 


Francezka . . 


. . 62.700 ^ 


Ugarska 






. 27.700 


Pruska . . . 


. 66.600 , 


Štajerska 






. 28.700 


Češka . . . . 


. 67.100 n 


Španjolska . . 






29.400 


Belgija . . . . 


. 82.800 


Erdeljska . . 






30.100 


Nizozemska 


. 95.000 „ 



276 Dr. P. MatkoTid 

a na ubojstvo 2.97o- ^^ osudjenih radi upitnih vrsti nasilne smrti ide 
(1863) na županiju sriemsku 39.47o (absolutni maximum); na virovitičku 
19.77o> požežku 15.67oi zagrebačku 13.4%, na varaždinsku 4%, a na kri- 
ževačku i riećku svagdje po 3.97o (absolutni minimum). Pogledom na broj 
stanovnika ide jedan slučaj u županiji sriemskoj na 5.189 (relativni m&xi- 
mum), u požežkoj na 8.000, u virovitičkoj na 15.825, zagrebačkoj na 33.660, 
u križevačkoj i riečkoj na 40.000, a u varaždinskoj na 75.000 (relativni mi- 
nimum) stanovnika. 

Ako osudjene radi umorstva, čedomorstva i ubojstva u Hrvatskoj i Sla- 
voniji razredimo po dobi, tada ide odsjekom na godinu (1858 — 1865) 6.7 
slučajeva na dobu od 21-— 24 godine ili 21.37o> 9.2 slučajeva na dobu od 
25—30 godina ili 29.67o, 7.9 slučajeva na dobu od 31— 40 godina ili 25.5%, 
a ostatak od 36.67^ ukupno na ostale dobne razrede. Doba dakle od 
25 — 30 godina i u ovom je slučaju najpretežnija. 

Izkazi evropejskih država pokazuju, da se umorstva i ubojstva u pa- 
pinskoj državi za 11 krat više počini nego li u Belgiji, u Grčkoj 9 krat 
vifie nego li u Nizozemskoj, u Ruskoj 5 krat više, nego li u Pruskoj. Ro- 
mansko pleme ima razmjerno najviše nagnuća na ove vrsti zločina, a ger- 
mansko najmanje. Medju romanskimi narodi u tom su pogledu Francezi naj- 
bolji, južni Talijanci i Portugizi najgori. Medju slovjenskirai pleme ni najbolji 
su Česi, Poljaci i Rusini su u sredini, a Rusi su najgori. Medju Grermani su 
Holandezi najbolji, a južni Niemci najgori. 

3. Razbojstvo i kradja. 
Medju osudjenimi u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je osudjenih radi zločina 
godine razbojstva kradje ukupno; jedan slučaj na 



1866 


1 


253 


264 


3106 


1856 


22 


360 


382 


2226 


1858 


8 


368 


376 


2336 


1859 


22 


464 


486 


1828 


1860 


21 


565 


686 


1537 


1861 


17 


660 


677 


1603 


1862 


6 


579 


584 


1600 


1863 


7 


619 


626 


1636 


1864 


6 


670 


675 


1694 


1866 


19 


531 


560 


1765 



Odsjekom na godina 12.7 487.9 600.6 1921 

ili 2.5% 97.57„ 1007o 

Od osudjenika radi zločina ide dakle na razbojstvo i k r a d j u 

odsjekom na godinu 70.3 postot., i to: na razbojstvo 1.87o7 iU jedan 

slučaj na 68.000 stanovnika, ') a na kradju 73.5%, ili jedan slučaj na 



1) Grčka broji (I na 7800 st.) 43 krat; a Napuljska (1 na 8200 st.) 40 krat 
više razbojstva nego li Danska (1 na 332.000), Talijanska (1 na 16.000 st) 
pako 10 krat viSe nego li Francezka (Ina 171.000 st.). Romanske zemlje broje 



K statistici moralnosti. 277 

1700 duSa. *) Jedan slučaj ove vrsti broji se (1865) u županiji požežkoj na 
576 (relativni masimum), u sriemskoj na 1140, križevačkoj na 1513, u vi- 
rovitičkoj na 1520, varaždinskoj na 1817, zagrebačkoj na 2356, a u riečkoj 
na 12.715 (relativni minimum) stanovnika. Kradja zauzima od ukupnoga broja 
osudjenih u županiji križevačkoj 75.77o> požežkoj 72,77o? varaždinskoj 69, 
Tirovitićkoj 507o^ zagrebačkoj i riečkoj u svakoj 447o7 & u sriemskoj župa- 
niji 40% ; razbojstvo pako obsiže od osudjenih u županiji požežkoj i sriem- 
skoj svagdje po 57o> » ^ virovitičkoj županiji 1.47o« — Ako osudjenike radi 
razbojstva i kradje razredimo po dobi, tada ide odsjekom na godinu (1858 — 
1865) 64.8 slučajeva ili 11. 47^ na dobu od 14 do 20 godina; 104.7 (razboj- 
stvo 1,7) sluč. ili 197o na dobu od 21 do 24. godine; 140.B (razbojstvo 2.8) 
si. ili 25Vo na starost od 25—30 godina, 15o.6 (razbojstvo 4.2) si. ili 28,57^ 
na doba od 31 — 40 godina, a 80.1 (razbojstvo 0.8) si. ili 14.57o ^^ d<^^^ 
od 41 — 60. godine. 

4. Pronevjerenje i prievara. 
Radi pronevjerenja i prievare osudjeno jih je bilo u Hrvatskoj i Slavoniji 
godine pronevjerenje prievara ukupno jedan slučaj na 



1865 


8 


1866 


4 


1868 


9 


1869 


12 


1860 


19 


1861 


10 


1862 


9 


1863 


20 


1864 


11 


1866 


10 



13 


21 


39.000 


BtanoT. 


19 


23 


34.000 


» 


23 


32 


27.780 


» 


43 


66 


16.363 


» 


40 


59 


16.458 


» 


41 


61 


18.000 


» 


20 


29 


32.200 


n 


22 


42 


22.400 


t) 


32 


43 


22.200 


» 


33 


43 


22.400 


V 


28.6 


39.8 


24.980 stanovnika. 



Odsjekom na godinu 11.2 

ili 28V„ 72% 100»/o 

Po tom ide od osudjenika radi zločina odsjekom na godinu na p r o- 
nevjerenje i prievaru do 6 postotaka (na pronevjerenje 1.7, a na 
prievaru 4.37o)* Jedan slučaj ove vrsti ide u županiji zagrebačkoj na 11.780, 
sriemskoj na 20.700, u varaždinskoj na 25.138, virovitičkoj na 39.500, kri- 
ževačkoj na 40.000 stanovnika, požežka i riečka županija relativno najmanje 
gotovo ni slučaja. Zločini ove vrsti zauzimlju (1865) od ukupnoga broja osu- 

nftjviSe, zatim slovjenske, a najmanje broje razbojstva germanske zemlje. Medju 
anstr. zemljami stoji tt tom pogleda najgore austr. Primorje (l na 17.300 at.), 
zatim Ugarska (1 na 31.000 st), Krajina (1 na 38.000), Dalmacija (1 na 
67.000), dolnja Austrija (1 na 153.000), Češka (1 na 204.000 st.) itd. 
') Jddan slučaj broji se u doinjoj Austriji na 800 st., u Ugarskoj na 1260, u 
Poljskoj na 1360, u Englezkoj na 1550, u Češkoj na 1620, u Galiciji na 
1770, n Ruskoj na 1830, u Talijanskoj na 3570, u Mljetačkoj na 3870, n 
Dalmaciji na 4000. Po tom broji dolnja Austrija 5 krat viŠe kradja nego li 
Mljetaćka i Dalmacija, a 2 krat viie nego li Češka. 



278 Dr. V. Matkovid. 

djenih u županiji zagrebačkoj 8*8 (pronerjerenje 2'2, prievara 3*3%) %, sriem- 
skoj 2*87o (sama prievara), virovitičkoj 2*67o (sama prievara), a a kriie- 
vačkoj 27o (samo pronevjerenje). 

5. Težka ozljeda tjelesna. 

Međju osudjenimi u Hrvatsko) i Slavoniji bilo je osadjenih radi zloćina 

težke ozledo 
godine tjelesne jedan slučaj na 



1865 


7 


117.141 


stanoT. 


1866 


19 


44.734 


II 


1868 


41 


63.600 


fi 


1859 


56 


16.07a 


n 


1860 


69 


13.220 


• 


1861 


38 


24.300 


n 


1862 


108 


8.658 


n 


1863 


80 


11.762 


n 


1864 


11;> 


8.290 


n 


1865 


116 


8,392 


n 



Odsjekom na godinu 64*8 31.606 stanovnika. 

Od osudjenika radi zločina ide dakle na težke tjelesne ozljede odsje- 
kom na godinu 9*17o- Jedan slučaj ove vrsti dolazi (1865) u županiji sriem- 
skoj na 1422, u požežkoj na 5335, virovitičkoj na 6*086, zagrebačkoj na 
9062, križevačkoj na 10.000, varaždinskoj na 21.400, a u riečkoj na 29.727. 
Ovaj zločin obsiže od ukupnoga broja osudjenih u županiji sriemskoj 35%, 
riečkoj 18.77o, virovitičkoj 177^,, zagrebačkoj 11 -670, križevačkoj ll'47o, 
požežkoj 8*3 7o> a « varaždinskoj 5'87o- 

Prirast zločina. 

Izkazi broju radi zločina osudjenih dokazuju, da je broj zločina u 
većem dielu europejskih država za posljednjih dvadeset godina pao. ') Od 
ovoga obćega opadanja izuzete su tri države : Ruska, Austrija iSaska. 
U Ruskoj su zločini prama broju stanovnika za SV^ prirasli; u Austriji i 
Saskoj žalibog znamenitije, u posljednjoj državi od god. 1847. za 337o> * 
u Austriji za SP/o« 

U Hrvatskoj i Slavoniji prirastao je broj zločina od go- 



') Broj zločina pao je za vrlo neznatno u Pruskoj, Talijanskoj, Portugalskoj, Dan- 
skoj, Švajcarskoj i Badeuskoj. Znatno pako u sliedećih drŽavab: u Bavarskoj 
u 12 godina (1840—1853) za 77^, u Virtemberžkoj u 26 godina (1834- 

1860) za 21%, u Norvežkoj u 16. godina (1840—1857) za 137^, u Šved- 
skoj u 17. god. (1840—1858; za 337o, " Nizozemskoj u 18. god. (1843- 

1861) za 127^,, u Pranoezkoj u 16. god. (1844—1860) za 587^, a Belgiji 
u 21. god. (1840—1861) za 687^, u Španjolskoj u 23. god. (1838—1861) 
za 777oi w velikoj Britaniji u 15. god. (1845 — 60) za 987o, » HanOTersn- 
skoj napokon u 8. god. (1853—1861) za 3097^. 



R atatistici momlnostf. 279 

line 1865 (s obzirom na prirast pučanstva) 59 postotaka, za dva i po ^) 
Lrat dakle više se počinilo zločina god. 1865^ negoli g, 1855. 
Brod osndjenih radi javna nasilja prirastao je u Hrvatskoj i Slavoniji 
1 spomenuto doba prema broju stanovnika za 79 7,%; umor^^tvo i ubojstvo 
* 76"/o> *) razbojstvo i kradja za 43%, ^ pronevjerenje i prievara za 43%, a 
iežke ozljede tjelesne za92Va%- 

Ovi od mene priobćeni rezultati, protežući se na statistiku moralnosti, 
premda za sada jo&te nesavršeni, *) ipak se mogu na toliko smatrati kao 
stalni i pouzdani, da se iz njih, kao sigurne osnove u obće zaključiti dade 
oa socijalne odnošaje. Statistika ima indi samo tu zadaću, da motri, te da iz 
dotičnih motrenja izvodi zakon, po kojem se motreni dogodjaji zbivaju ; dalj- 
nje pako posije dke i upora vu odatle proizlazećih nauka , prepustila je stati- 
stika onim, kojih je zadaća, da se upitnimi odnošaji bave. S toga nam nije 
tu posao, da se udubimo u potanje razmatranje, koji su naime uzroci, 
da se kod nas razmjerno mnogo zločina počini, da je broj 
zločina svake godine sve to veći, da su nekoji zločini n. pr. 
kradja i javno nasilje, osobito zastupani; kojimi bi se sred- 
stvi različiti zločini izkorieniti ili bar zn atno umaljiti dali, 
ina koji način bi se imalo djelo vati namoralnost seljačtva, 
koje broji kod nas medju osudjenici 73 postotka zločinaca, 
niti nam je to ovdje zadaća, a da bi i htjeli koju o tom primjetiti, nisu nam 
iztražni zapisnici pristupni. 

Pored toga neće biti suvišno, da ovdje pozornost svratim jošte na dvie 
obće važne opazke, koje se iz priobćenih podataka izvoditi dadu. Ponajprije 
stoji, da se zločini kod nekoga pučanstva opetuju vrlo pravilno, toli glede 



') Broj radi zločina osudjenib (1836 39, 1859 — 62) u Kranjskoj seje i Koruškoj 
početverostručio, u Štajerskoj, Moravskoj i Slezkoj potrostruČio, Primorje broji 
za 2Yj| put više, Galicija za dva krat viie, u Češkoj je prirastao za 38%, n 
gornjoj Austriji i Salcburžkoj za 30%, a u Tirolu za 24% ; n Mletačkoj pako 
pao je dotični broj jedva za 1%, a u Dalmadji na četvrtinu. 

') Broj umorstva i ubojstva je gotovo svagdje znatno pao, u Španjolskoj preko 
lOOVo " Francezkoj za 807oi u velikoj Britaniji u 20 god. za 40%. U Ru- 
skoj je broj stalan; u jedinoj pako Austriji je u četiri godine relativno za 14% 
prirastao; u Dalmaciji je pao za 100%, u Štajerskoj i Kranjskoj prirastao je 
za 40 i 607o- 

^} Razbojstvo se je gotovo svagdje umanjilo : u Dalmaciji nebroji se sada ni de- 
setina od negdašnjih razbojstva; u Englezkoj, Galiciji, Češkoj nepoćini se raz- 
bojstva ni polovina, kao Što pred 15 — 20 godina. U Talijanskoj južnoj i u 
Ugarskoj se je broj razbojstva posljednjih godina znatno pomnožao. 

*) Ovaj moj pokus dovoljno pokazuje, koli na nizkom stepenu je jošte za sada u 
Austriji statistika moralnosti, za svaki bo odsjek statistike više je učinjeno, nego li 
za ovaj toli važni predmet, naime statistiku moralnosti. Kod nas pako u Hr- 
vatskoj i Slavoniji nalazi se u obće statistika na vrlo nizkom stepenn, a nije se 
ui čuditi, jere nit imamo ureda nit organa, koji bi se tim svojski zanimao, ved 
znamo samo to o dotičnom predmetu, gledec na našu domovinu, sto nam se u 
nekoliko brojeva u obdem statističkom ljetopisu u Beču priobcuje. 



280 Dr. P. MatkoTid. 

broja i vrsti , koli glede dobe i spola, da je pučanstvo kao cjelina u tom 
pogleda pod nekim uplivom socijalnih ođnošaja. Iz ovoga rezultata nipošto 
jo&te nesliedi, da je pojedini čovjek u svojih djelih podvržen neuklonivu 
predusudu (Vorherbestimmung). Usuprot se pako tim priznaje, dapače potvr- 
djuje moralna sloboda pojedinoga čovjeka. One navedene vjerojatnosti zlo- 
čina (ili pristupnost k zločinu) izrazuju samo neko razmjerje, i to razmje- 
rje moralne ljudske snage prama primami k zločinu, koji o njem i o socijalnih 
odnošajih zavise. Upitna razmjerja dokazuju, da su socijalni odno6aji nesavršeni, 
te da se čovjek relativno nije kadar oprieti u dotičnih odnošajih stojećoj na- 
pasti da sagrieši proti družtvu. čovjek može u obsegu svoje slobodne volje svu 
sn&gu razviti, da se napasti opre, nu izkustvo svjedoči, da dočim jedan nad- 
vlada, drugi bude nadvladan; te tako se opaža va , da se u cjelokupnosti 
oni isti posljedci opetuju stalno i periodički, dok ostane isto razmjerje mo- 
ralne ljudske snage prama onim socijalnim odnoiajem, koji na njega mameS 
djeluju. Faktori, o kojih visi vjerojatnost zločina, mogu se ljudskom voljom 
promieniti i izpraviti, te tim visi takodjer vjerojatnost zločina, obći moral 
o ljudskoj volji. To pak izpravlja cjelokupnost (Gesammtheit), ako se ne- 
valjane socijalnim odnošajem škodljive naredbe poprave , i tako imade zako- 
nodavstvo veliki upliv ; s druge pak strane ima se pojedinac moralno jafiti, 
da uzmogne naproti napasti doista slobodnim biti. Dva su dakle sredstva, da 
se moral popravi: da se odstrane i umanje preustrojenjem zakonodavstva 
one u socijalnih odnošajih stojeće namame i da se pojedini moralno ojači. 

Izpitivanja izvrstnih izvješća o kaznenom pravosudju u Francezkoj ta- 
kodjer su dokazala, da znamenit napredak u intelektualnoj kulturi u Fran- 
cezkoj usljed pomnoženih pučkih škola nije imao znatnoga upliva na raz- 
mjerje zločina. Prirastom pučkih škola i razširivanjem nauka medju pučan- 
stvom nijo zločinstvo u istoj mjeri palo. Tim je opet dokazano, da vještina 
znati Čitati i pisati, na što se ponajviše ide kod pomnožavanja pučkih škola, 
po sebi nije ništa drago, nu sredstvo, kojim se ljudstvo služi i za dobro i za 
zlo, te je tim mo6 i boljim i gorjim postati. Razširivanju znanja medju pu- 
čanstvom ima se takodjer pridružiti moralno odgojenje, pobudjivanje i izo- 
braženje slobodne volje na temelju vječitoga moralnoga zakona, upisanoga a 
ljudskoj savjesti. Mudro zakonodavstvo može uklonjenjem očevidnih mana u 
socijalnom ustrojstvu i promakom materijalnoga blagostanja napasti k zločinu 
ublažiti, tim samim pako, ako je i zlo poznato, nemože se ni iz daleka zaista 
doskočiti, mora dapače u moralu i pobožnosti izrazujuća se za- 
jednička volja u korist djelati. 



Dosađanji napredak n prirođopisn. 

Priobcuje 

Živko VukasoTić. 

m. O lbllixiali. 

, (Nastavak.) 

Od vajkada znadu ljudi, da savršenija bilina ima koren, stabliku, grane, 
lišće i cviet, ali ih još i danas ima mnogo, koji neznaju, da ima bilina (glji- 
vica, lišajeva i resina), koje od svega toga ništa neimadu, ') a još više ih 
ima, koji neznaju, da svaka bilina bez iznimke stanicom začima, da svaka 
8 početka sastoji iz stanica a neke od njih i za ciela života iz samih stanica 
sastavljene ostanu, pa da i svaka savršenija bilina sve svoje ustroje iz sta- 
nica razvija. Mnogomu će čudnovato biti, da se koren i stablika razvijaju iz 
pupoljčice, da koren i stablika rastu na vrhovih, tvoreć tud nove stanice a 
razprostranjujuć jur stvorene. Svakomu su doduše manje više poznati razni 
vanjski oblici korena i stablike, što ih u bilina nalazimo, a mnogomu je još 
i to poznato, da ona sastoji iz srčike^ obsrčja, strži, bjelike i luba, ali malo 
je ljudi još danas u nas, kojim bi poznat bio nutarnji sastav raznih dielova 
korena i stablike. Izpitavajuć stablike raznih bilina, našli su učenjaci novije 
dobe, da se ona u nekih bilina (mahova, parožnica) sastoji najvećim dielom 
iz parenhima ; dočim u drugih ima joŠ i cjevnih svežnjića, koji su se u raz- 
nih bilina na različni, nu sada nam poznati način, to prama sebi to prama 
staničevini porazdielili i poslagali. ^) I to je sada poznato, da je u bilina stablu 
podobno ustrojen i koren, nu da ipak ima bilina, koje u korenu imadu jed- 
nostruk cjevni svežnjić, premda u stabliki neimadu cjevnih svežnjića. Mimo- 
isav nabrajanje svih sada poznatih razlika izmedju stablike i korena, moram 
ipak spomenuti obćenitu razliku izmedju njih, što no ju upoznaše učenjaci tek 
u najnovije doba, a ta jest, da svaki koren, bio ma kojega oblika, ima nakore- 
nicu (wurzelhaube), ali da neima ni zameta lisću a kamo li samoga lišća. ^ — 



') Theophrastu bijaše to o gljivah poznato. (Theophrast's Naturgeechichte đer Ge- 

wiichae von K. Sprengel. I. Theil, str. 7.) 
^) Čitaj , Književnik^ god. IIL, sv. 1., str. 114. 
^) „Lehrbnch der Anatomie und Ph^rsiologie đer GlewachBe von Dr. Herm. Schacht'', 

U. Banđ, str. 137. 



282 Ž. yiika80vi<c. 

Svatko zna, da se list razvija iz pupa i da raste, ali je 2ia 6udo, da se je 
moralo stoprv u najnovije doba doznati, da on raste u dnu i poleg fazdic- 
ljenja cjevnih svežnjića istodobno na raznih mjestih svoje plojke. ') Pazeć i 
udeć razvoj bilja, nažli su učenjaci, da nije samo ono liSće, što obično tako- 
vim nazivamo, nego da i supke (cotyledones), kožušnice (tegmenta), lapori 
(šepala), latice (petala), praSnici (stamina) nisu drugo, nego poneSto preina- 
čeno lišće, pače da i pestić (pistillum) dosta puta nije ino nego preinačen 
listić. Sada znamo, da ima bilina bez supaka, da ih ima sa 1 supkom, sa 2 
supkama, a i sa 4—12 supaka. Supke'*) se razlikuju oblikom od obično(pi 
lišća, a samo kadkada jim je oblik posvema jednak obliku liSća (u klobu- 
Čića, cyclamen). *) One opadaju sa biline, pokle joj lišće naraste, a u tom je 
čudnovata vijoplodka (streptocarpus), jer u nje opade samo jedna supka a 
druga ostane i poraste velika kao velik list Još čudnovatija je s toga čud- 
novata tuba (welwit8chia mirabilis), koja se od svih inih bilina tim razlikuje, 
da u nje supke neopadaju, nego joj ostanu za ciela života ter narastu veoma 
velike, a i nezamjenjuju se drugim lišćem, jer joj takovo niti neporašta. *) 
Nespominjuć sada nam poznate mnoge razlike supaka u raznih bilina, kazati 
ću samo još to, da su supke obično listnate, dakle pravomu lišću nalik, ako 
sjemenka ima bjelankovine (albumen) a da su debele, tučne, ako sjemenka 
neima bjelankovine, ili ako je malo ima. Sve biline nerazvijaju kožušnica, 
jer jim puplje takovih netreba, pa u nekih i od onih bilina, koje ih imadu, 
opadu sve kožušnice, pokle se je pup razpupio, a u nekih opet ostanu neke 
od njih i po tom. kožušnicah znamo, da sastoje iz parenhima manje više 
odebljalih tinja, da u tjenici neimadu puci, a riedko da imadu razvijenih cjev 
nih svežnjića. lišću ne samo da znamo, da nekoje ima tok (sglobak, arti* 
cuiatio), petlju (petiolus) i plojku (lamina), dočim drugo neima svih tih die- 
lova, nego znamo i to, da list najprije zamiće i razvija srednju žilu, a po 
tom s jedne i s druge strane joj pole od plojke. Danas ne samo da pozna- 
jemo razne oblike lišća, nego znamo, da oblik lista stoji upravo o raznom 
razdieljenju cjevnih svežnjića u njem, koje svaki list sprvince dobiva iz sta- 
blike. Nu list nesastoji iz samih cjevnih svežnjića , nego još i iz parenhima 
i tjenice, o kojoj sam jur govorio. *) Spomenuti mi je još to, da lišće mno- 
gih bilina, koje na vođi pliva ili je u nju poronjeno, ima velikih uzdušnica, 

') Schleiđen bijaše pnri aposnao, da list rasto u dnu ili na podini, a Griesebiicb 

dodade god. 1844. još, da raate i na raznih mjestih plojke. (Schacht's Lebr- 

buch der Anatomie and Phjsiologie der Gewacb0e, Bd. II., str. 4, i WiegiDsnDfi 

Archiv, god. 1844., str. 134.) 
^) Tbeophrast kao da je za njih znao. (Theophrast^s Naturgeschichte der Gewiicbse 

von K. Sprengel, I. Theil, str. 279). 
^ nLebrbuch der Anatomie and Physiologie der Gew&chse" von Dr. Herm. Schscfat, 

«v. II., str. 96. 
*) „Aus der Natur** von L. W. Reisland, Jahrgang 1863, str. 410, 411. Tu 

čudnovatu bilinu nazvao sum tubom, jer ima obratno ^nnjasto, do 2 stope vi- 

sbko, H 14 do 18 stopa dobelo deblo. 
*) Čitej „ Književnik«, god. 111., sv. 1., str. 113. 



Dosadanji napredak u prirodopieu. 283 

kojih rieđko nalazimo u li&ću na kopnu rastućih hilina. Ljuđem je od ne* 
kada poznata razlika izmedju gornje i dolnje strane Usta, ali je mnogim joi 
i sada nepoznato, da tu razliku uzroci stanidevina tim, da je ona na dolnjoj 
strani mnogo redja nego na gornjoj, te da ima još i mnogo prostranih, zra- 
kom napunjenih uzđusnica. ^) I to znadu ljudi jur od davna, da se lišće ze- 
leni, da ono u jeseni požuti ili pocrveni, ali tek učenjaci novije dobe mora- 
doše protumačiti, da se ono zeleni sa zelenila (chlorophyll), žuti ili ci-veni sa 
žutila (xanthophyll) ili crvenila (erythrophyll), koja u jeseni postaju iz zele- 
nila. Ta i to zna svatko, da lišće sa bilme opada, ali mnogi nezna, da ono 
8 toga opada, što pluta, postavša u toku, prieči izmjenu soka medju listom 
i stablom. Već Theophrast napominje, kako je u nekih bilina lišće poraslo 
u nekom redu, a kako opet u nekih bez ikakva reda, ') ali do najnovije 
dobe nije se znalo, da se lišće na grani ponajviše razredi po tom, kako je- 
dan list prama drugomu stoji u pupu, pa da upravo s toga i poraste lišće ili 
na uvojak ili jedan list naprama drugomu. U novije doba opazili i dokazali 
8u A. Braun i C. Schimper, da lišće, na uvojak u biline raslo, sliedi stalne 
sakone, pa da najčešći i najobćenitiji takovi zakoni jesu izraženi ovimi slomci : 
V41 Vs> Vs) %; Vi3> 7«! J^-' dakle matematičkim! zakoni. *) Lišće se razvija 
iz puplja, u kojem mu leže začetci kao sitne Ijuštice. To dakako nečini se 
nikomu čudnovato, ali je mnogomu čudnovato, da se u nekih bilina na listu 
u staničevini mogu zavrći pupi, ic kojih se može razviti mlada biljka s lišćem 
i pakorenjem. Nu tomu će se čuditi samo onaj, koj još nezna, da se pupi 
mogu svagdje zamitati, gdjegod se cjevni svežnjići sastanu sa mladom živom 
staničevinom. Pravilno je, da stablika razvija pupe, iz kojih se izvija gran- 
čica s lišćem, nu poznato je, da stablika može razviti u nekih okolnostih i 
takovih pupa, iz kojih se razvije pakorenje, a koren opet takovih , iz kojih 
se razviju grančice. Izostavljajuć ovdje nabrajanje manje više poznatih stvari 
pupu, kazati mi je još u obće to, da razvoj pupa posvema razumljivo do- 
kazaše tek učenjaci novije dobe, kao i to, da goraolji i lukovice nisu ino 
nego pupi. ^) Iz drugih pupa razvija se cviet. Lapovi (listići od časke) jesu 
po svojem ustrojstvu veoma podobni običnomu lišću; jer oni imadu skoro 
uviek tjenicu, koja barem na dolnjoj strani lapa ima pući, imadu cjevnih 
svežnjića, jesu zeleni sa zelenila kao i lišće. Drugač je sa laticami (^listići 



') Theopbraat veli samo, da je goraja strana lista zelenija i gladja, a da dolnja 
strana iina vlakanaca i žilica. (Theophraat's Naturgeschichte der 6ewach8e vod 
K. Spreogel, I. Theil, str. 34). 

^) ifTheopbrast's Naturgeschiehte der Gewachse** von K. Sprengel, I. Theil, str. 34. 

^ „Lehrbuch der Anatomie und Phy6iologie der GeirUchse«« von Dr. H. Scbacht, 
sv. II., sir. 131. — K. Boonet spazio je, da je lišće suinjero porazdieljeno na 
stabliki i granČieah. 

*) bcbleiden, A. Braun i Roper vele. da pup nije ino nego mlađa nerazvita biljka^ 
jer se je u svakom pupu zavrgla stablika s lišćem. („Lebrbucb der Anatomie 
und Pby8iologie der 6ewiicbse'' vou Dr. Herm. Scbacbt, sv. II., str. 5, onda 
„Pbjsiologie der Pflanzen und Tbiere nnđ Theorie der Pflanzetieultur^ von Dr« 
M. J. Schleiden, sv. III., str. 191). 



284 2. Vakasovid. 

od vjenčića). One neimađu tjeniče sa pučnai, nego ju imado sa mnogimi odi- 
njastimi stanicami, na kojih se svjetlo na osobit način lomi, te po tom čioi 
gdjekoji cviet sjajan kao baršun. U stanicah imadu one raznomanjasta soka, 
pa 8 toga i jesa raznomanjaste, a dosta puta jesu raznošarene a raanovrstsa 
razvrgnuća cjevnih svežnjića. Mnoge biline vonjaju. osobito o cvatnji, a to, 
kao što je sada poznato, s hlapiva ulja i etira, što no se tvori u parenhimu. 
Sliedeć razvoj biline, našli su, da i prašnik nije ino nego preinačen list; da 
je njemu prašnica (anthera), što je listu plojka, njemu nit (filamentum), sto 
je listu petlja. Ustrojstvo prasnika dokazuje, da tjenica niti ima pravilno pnči, 
da je u niti sriednji cjevni svežnjić jednako sastavljen sa onim od lista. ') 
O pestiću znamo sada, da se može razviti ili iz listića ili iz česti od stablike, 
8 čega upravo mnogomu za čudo i može se iz odkinuta cvieta ili ploda od 
žabice (opuntia ficus indica), ako se zasadi u suhu zemlju, lahko razviti ko- 
ren a bližnje godine iz pazušnih pupa mlade grančice, dakle razviti nova 
biljka. ^) Ako se plodnica razvija iz lišća, sastoji iz parenhima, a kom sa 
se razvrgli cjevni svežnjići, koji se iz plodnice uvlače u vrat pa u njaški 
završe. Vanjska tjenica plodnice ima pravilno puci i dlačica a u stanicah od 
parenhima dosta puta i zelenila, doćim je nutarnja tjenica prava sluznica, 
dakako bez puci. Od plodnice nježnije je sastavljen vrat, a od vrata joi 
nježnije njuška. 

Bilina je prirodnina, koja se ima brinuti, da uzdrži ne samo sebe samu 
nego i svoju vrst, s toga joj i treba, da se hrani i razplodjuje. Bilina upija 
iz zemlje, vode ili zračja, kako se gdje nalazi, tvari kapljevite i plinovite, 
ali ona ih neupija, kao što se je mislilo, cielim svojim korenom, nego samo 
mladim zavrhom od korena. Tekućina , što ju koren upija , mora , kao što 
Schleiden ^) uči, kroz one redove stanica, koji su medju korenom i kojimgod 
razvijajućim se udom biline, po zakonu upoja (enđosmose) teći od stanice do 
stanice izmedju drva i luba. *) Učenjakom novije dobe nebijaše' dovoljno 
znati, da bilini za postanak i razvitak treba tla, zraka, vode, topline i svjetla, 
nego se oni trsiše da doznadn, koje sastavine ona uzima iz tla, koje iz zraka 



'} Zaluzianskj, rodom Čeh, razlikovao je prvi praioicn od niti. 
^) nLebrbuch der Anatomie und Pbjsiologie der Gewachtte^ von Dr. H. Scbaebt, 
sv. II., str. 313. 

^) „Pbyeiologie der Pflanzen und Thiere und Tbeorie der PflanzeĐColtar'' vonDr. 
M. J. SchleideD, ev. III., str. 115. 

*) Nespominjuć ovdje mnoga mnienja o tečenja soka, kao ni onoga po kojem bi 
sok imao teći kroz cvjevČice kao u životinja kao kroz Žile, kazati ću samo, 
kako tom dva veoma važna muža, Mobi Schacht misle. — H. pl. Mobi uči. 
da kap^evinu upijaju stanice na površini korenove kore , da ona iz njih već u 
malih korenicfih prelazi u drvo , pa da u tom kroz deblo i grane dalje a vis 
teČe^ Iz drva debla i grana prelazi sok u lišće, i to u njegovu parenhimatičon 
staniČevinu. Prije nego je sok do lišća dospio, nebijaŠe priugotovljen za brana, 
bio je dakle sirov. U lišdu se pako taj sok lučbeno promieni i postane za hrano 
sposoban. Da odsele bilinu uzhrani, valja ma tedi iz liida dole kroz koru. Po 
tom dakle kola sok nekim načinom a bilini. („Grandziige der Anatomie und 



Dasadanji napredak u prirodopisa. 285 

a koje iz vode, kao i u tom, kako na razvoj bilja djeluje toplina a kako 
svjetlo. Da nebudem predug, kazati 6u čim kraće , što danas u glavnom o 
tom znamo. — Glavna hrana biline sastoji iz ugljika, vodika, dušika i ki- 
sika, ali ona ih neprima kao počela, nego slučene kao ugljikovu kiselinu, 
čipavac (amonijak) i vodu. Obično se misli, da bilina za hranu si potrebnu 
vodu dobiva po kiši i inih oborinah, nu sada je poznato, da ta voda bilini 
za hranu nedotječe. Pa čim joj je dakle manj ak podmiriti ? Dokazano je u 
novije doba, da ona takov manjak podmiruje vodenom parom iz zračja, što 
no ju mnoge sastavine zemlje u velikoj mjeri upijaju. U vodi nalazi biliiui 
potrebit joj vodik i kisik. Ovaj joj dakle netreba davati zrak, koj ga i onako 
ima davati Ijudem i životinjam. Kao što su po toj premudroj uredbi prirode 
biline veoma potrebne za život Ijudem i životinjam, tako su za njih ne manje 
važne još i s toga , što iz zračja upijaju zadušljivu ugljikovu kiselinu , od 
koje si usvajaju ugljik, dočim kisik izlučuju. ') To izlučivanje kisika biva 
ponajviše ob dan, osobito u prisunju, jer bilina ugljikovu kiselinu različuje 
pomočju svjetla. Ona dakle čisti zrak za ljude i životinje. Napredak u lučbi 
naučio nas je i to, da se ugljikova kiselina slučuje sa čipavcem, tvoreć ugljič- 
no-kiseli čipavac, koj se u zračje uzdiže. Od tale ga upijaju truhlina, prst, 
zemlja, rosa, snieg i kiša, aguščuju ga, pridržavaju ga u tlu ter ga prinašaju 
korenju. Iz ug\jikove kiseline, vode i čipavca tvori bilina sve svoje ustrojine, 
pri čem se veoma vjerovatno ugljikova kiselina ponajprije pretvori u cece- 
Ijevu, ova u vinovu, vinova u jabukovu, četrunovu itd. kiselinu , a te kise- 
line, primiv vodika, pretvore u slador, škrob i ine ustrojine. Sagot uči, da 
biline, koje imadu dosta svjetla a vlage osriednje, tvore mnogo protejinina 
(bjelance, Ijepivo, sočivnina, bademčina), premda bujno nerastu. ^) Nu osim 
pomenutih hraniva treba bilini za hranu još i rudnih sastojina. Ona si dakle 
odabira tlo, u kojem će naći rudne soli, potrebne joj za razvoj, pa ako ih 
a tom tlu nenadjo , onda u njem nemože ni uzrasti. Evo kratka primjera. 
Bez kremenjače porasla bi zob kršljava, bliede vlati; bez vapnenjače pogi- 
nula bi odmah iza kako bi prvi listić iztjerala; bez milovke prilegla bi ne- 
moćna k zemlji; bez željeza nebi se zelenila niti pravilno izrasla; bez pepe- 
IJike i sodjike porasla bi jedva tri palca visoka ; bez mangana ostala bi sla- 
bačka s malo cvieta. — Olede hrane bilja odkriše u novije doba svu tajnu 
prirode, da najme jednaka hranitba radja jednake oblike a nejednaka hra^ 
nitba nejednake oblike. Ta koji ini je uzrok, da jedva upoznati možeš bi- 
line-izvodnice sadjena bilja, nego promienjena hranitba! Ljudi im hranu pro- 



Ph78iologie der vegetabiliscben Zelle», vod Hugo von Mobi, str. 230). I Scbacbt 
uči, da sok u bilini teče gore pa po tom dole; da gore teče kros libovinu 
cjevnih svežnjića, a dole valjda kroz parenbim od kore. (»»Lehrbuch der Anato- 
mie und Phjsiologie der Gewach8e« von Dr. H. Scbacbt, sv. I. str. 355 i 356). 

^) Cbevandier proračunao je, da drveće u šumi za pet ljetnih mjeseci , kada no 
lišća ima, oduzme zraku povrh šume 7^ ugljikove kiseline. (»GrundzUge der 
Anatomie und Pbjsiologie der vegetabiliscben Zelle*« von H. v. Mobi, str. 240). 

*) 7)Aus der Natur" von L. W. Reisland. Jabrgang 1863, str. 777. 



286 Ž. Vukasovid. 

mienise, a one si oblik izmieniše. Na morskih obalah i pri siatinab rastu 
biline sa tustom stablikom i tustim lišćem, jer tlo ima slan-kamena, dočin 
u tlu sa mnogom kremenjačom raste bilje oporo i okoro; tlo sa mnogim 
vapnom radja biline sa knžastim, žilavim lišćem i mirisavim liepomanjastiin 
cvietom, đočim u tlu sa dovoljnom pepeljikom raste bilje sa sočnim, liepo 
zelenim lišćem. — Tvari, što no su bilini potrebne za hranu, moraju biti a 
vodi otopive, ako nisu već po sebi kapljevite ili plinovite. Tim načinom pako 
upije bilina korenom više vode nego joj treba, pa s toga i izlučuje ona na 
lišće više od % te vode. Fizika je dokazala, da 1 funta vođe utaji Tf)® to- 
pline, da se pretvori u paru. Pa buduć su prokušali, da već maleno drvo u 
10 ura izhlapi 15 funti vode, to će svatko lahko dokučiti, zašto šume ds 
umanjuju toplotu prediela, u kom su. 

Rekao sam, da se bilina mora brinuti i za uzdržanje svoje vrsti, pa da 
se zato mora razplodjivati. U tu svrhu imadu biline, javnocvietke i tajno- 
cvietke osim možda gljiva i lišajeva, posebne ustroje, poimence plodila. Pre- 
široko bi bilo, da bih hotio opisati plodila pojedinih razreda bilina-tajnocvietka, 
zato ću, spomenuv uzgredice, da su obret najnovije dobe, kazati o njih samo 
obćenite stvari. Ponajprije reći mi je, da takova plodila mogu biti ili posebni 
ustroji ili pako baš samo i jedna jedincata stanica (u resina). Zaplođnik (ao- 
theridie) tvori jedan zaplodac (antherozoidion) ili njih više. Zaplodci (vrljci) 
miču i giblju se prividno hotomice, poklem su zaplodak ostavili. *) Oni za- 
plodjuju na razne i čudnovate načine trusnicu (oogonium ; zametnicu, arehe- 
gonium), u kojoj se poslije oplodnje ili odmah zavrgne mlada biljka ili pako 
trusnik (sporangium ; plod) sa mnogimi truskami (spori). Neke od tih nesa- 
vršenih bilina kažu čudnovat razvoj, koj mnogo naliči na kotomienja (gene- 
rationswechsel), koju smo poznavali u nekih nesavršenih životinja. *) U ne- 
kih najme bilina nije prvi rod naličan biljki-matici nego tek drugi. Tako se 
truska od paprati nerazvije odmah kao paprat, nego kao malena, zelena, 
listnata biljka, koja sa paprati neima nikakve nalike. Pa tek na toj biljki 
pokažu se plodila, u kojih se tvore truske. Nu truska neosipa se sa biljke, 
nego se odmah dalje razvija kao nova mlada biljka, koja je prava paprat, 
dočim prva biljka polagano ugine. ^) Tajnocvietke , koje neimaju spolovila, 
razplodjuju se truskami-razplodnicami (stanicami-razplodnicami , brutzellen), 
što no se od biljke na razan način odlučuju, ili truskami-vrljicami (8chwarm- 
sporen; gibive, bezspolne stanice-razplodnice), koje imadu treptike, pomoćjo 
kojih neko vrieme u vodi vrljaju, napokon se ustave i klicaju. *) Poznato je 



^) Prividno hotomično gibanje i treptike nisu dakle, kao se je do nedavna mislilo, 
Bigumi bilježi, kojimi bi se mogla životinja razlikovati od biline. 

3) ČiUj tiRnjiževnik«, god. II. sv. 3., str. 431. 

*) nDie Pflanze und ihr Leben«« von Dr. M. J. Schleiden, Anfl. 4, str. 58. 

^) Za čudo našao je A. Braun, da neke truske- vrij ice mogu, ako sa već sedam 
godina sasušene bile, poblije toga vremena opet oživiti, ako se koji dan namo^ 
u vodi („Die Anatomie nnd Ph78iologie der QewlUsh8eo von Dr. Herm. Schacht, 
sr. n., 8tr. 226). 



DosadaDJi napredak u prirodopisu. 287 

tajno.cvietka, u kojih »e iz jedne vrsti truska-vrljica razvijaju biljke sa za- 
plodnici (mužke biljke), a iz druge vrsti biljke sa trusnicami (ženske biljke). 
Konačno mi je još spomenuti , da se neke tajnocvietke mogu razmnožavati 
podzemnimi izdanci, odluČenimi prfiljenci i pupi-razplodnici , koji se u njih 
mogu razviti baš i na samoj plojki ili petlji od lista. Ako već biline-tajno* 
cvietke, nesavrsenije od javnocvietka, plodila. imadu, onda će ih imati sigurno 
i ove, pa ih zbilja i imadu. Nu premda su ljudi jur od vajkada sadili biline 
jednodomne i dvodomne, to oni ipak nebijahu došli na tu misao, da bi bi- 
line, barem javnocvietke, mogle imati dvovrstna plodila. Tu istinu moradoše 
ljudi upoznati stoprv pri koncu 17. vleka ter nam izjaviti, da takova plodila 
jesu: prašnik (stamen), sastojeći iz niti (filamentum) i prašnice (anthera), 
onda pestić (pistillum), sastojeći iz plodnice (ovarium), vrata (stjlus) i njuške 
(stigma). U prašnici tvori se pelud, i to tako, da u svakoj stanici-matici 
stvore se po 4 peludke (polienkorner). Peludka ima velikom većinom po više 
opnica, od kojih nikada nemanjka najnutarnjija, sastojeća vaviek iz stanič- 
oine a sastavljajuć pravu stanicu-peludku , dočim povlaka, koja tu opnicu 
ogrće, nesastoji po pravilu iz staničnine, nego koje ine tvari. *) Osim toga 
nutarnja opnica neima nikada nikakvih lazica, a vanjska ih ima. U peludki 
je plodivo (fovilla), sastojeće iz kapljevine, u kojoj uviek ima bjelanca, dosta 
puta sladora, zrnašaca škrobovih a možda i jinulinovih, kapljica mastnoga 
ulja. Ako su takove prašnice dozrele, otvore se na razni način, izaspu iz 
sebe pelud, koje uviek toliko ima, da od nje sigurno nekoliko peludaka do- 
spije na njušku od pestića. Njuška izlućuje vlagu punu hraniva, koju peludka 
na nutarnju opnicu upija i po tom raste. Obično odmah iza toga počme se 
nutarnja opnica peludke promaljati kao tanahna mješinica ^) kroz lazice od 
vanjske opnice, a pri tom izlija se u tu mješinicu i plodivo, koje u to doba 
ima obično puno dušika. Ta mješinica, produžujuć se neprestano, ulazi na 
skoro dalje na nutar kroz njušku u vrat, u kojem ju provodnica-staničevina 
(thela conductria) dalje hrani i sigurno dovede u šupljinu od plodnice te na- 
pokon do zjalca (ušća, mikropyle) od pupoljčice (gemmula; ili jajašce, ovu- 
lum). *) Od tale protiskuje se ona kroz staničevinu bradavke jezgaričine (ma- 



') Fritzsche naziva nutarnju ili pravu opnicu stanice-peludke ,yintine», vanjsku 
pako „ezine", a ako se izmedju tih opnica dadu joS neke razlučiti, ouda ta- 
kove imenuje „intexine** i „exintine". 

*) Prve mjesinice peludaka, i njihovo klijanje (provlačenje u plodnicu), vidio je 
god. 1823. Giambattista Amici. 

^) Ona se može u nekih bilina tako prod užiti, da joj dužina nadmaSi za nekoliko 
tisuća puta veličinu premjera njene peludke, od koje polazi („Grundziige der 
Anatoroie und Ph^siologie der vegetabiliscben Zelle" von Hugo v. Mohl, str. 285), 

*) Neke biline (dosta ih od cmogorice) opraSe se u jednoj godini a zaplode tek 
u drugoj, dočim medjutim peludka ili prividno ništa nedjeluje, ili jur u prvoj 
godini doduše mješinicu počera ali u staničevini papoljČice do druge godine za- 
ostane. I lieska opraši se u veljači, ali ona se zaplodi tek o koncu lipnja. U 
nje sgine njuška sa gornjim dielom mjesinice, ostali dio mjesinice živi u vratu 
i dospije tek u ljetu u plodnicn do pupoljčice. Taj pojav sječa nas na neke 



288 Ž. VukasoTid. 

milla nudei) sve dalje do kličnice (zametnjaka, sacculas embr^onalis), uz 
koju se ili priljubi, ili u koju se utisne i udubi, ili koju bafi i probije , sto 
dakako veoma riedko biva. U kličnici nadje ona mjeburićaka (keimbl&schen), 
koje oplodi valjda tako, da neka čest plodiva u njib preidje kroz tanke opnice 
od mješinice, kličnice i kličeva mjehurička. ^) Po oplodnji odlaći se dolnji 
dio mjehurićka kličeva kao samostalna stanica ^), koja se ovije opnicom iz 
staničnine. Ta stanica razlučuje se opet na dvie nejednake stanice, od kojih 
dolnja manja stanica jest prva stanica buduće klice (embryo), ^) a gornja veća 
stanica jest zamet klicono&i. Manja stanica razmnožuje se dalje , ter stvori 
krugljicu iz mnogib stanica, koja se u svih bilina, izuzam neke, raziiraje 
listnato (zamiće supke) ili samo s jedne strane ili s dviju strana i uz te li- 
stiće ili izmedju njih nađigne (tvori kljunić, plumula), a napokon razluči 
stručić (cauliculus) od korenića (radicula). U nekih samo bilina nerazvija se 
klica dalje, nego ostane za vazda sama krugljica. — Premda je po tom, Ito 
rekosmo, za oplodjenje neobhodno potrebno, da se kraj peludkove mješinice 
neposredno sastane sa kličevim mjehurićkom, to ipak poznajemo danas i tar 
kovih bilina, u kojih se iz pupoljčice može razviti plod, a da ona nije oplo- 
djena, pače može razviti i klica bez oplodnje. Tako vele, da udovka (coele- 
bogjne) svake godine i bez oplodnje rodi klicavim sjemenom. ^) Oasparim 
tvrdi, da smokve, koje se u ljetu razvijaju, neimadu nikada prainica, a da 
ipak sjemenke radjaju, koje imadu klice. ^) Nalik tomu kote se i neki kukci 
bez zaplodnje. ^) 

Čim se je sjemena pupoljčica razvila, započme cviet venuti a pri tom 
izmjenjivati svoju čadku, vjenčić, prašnike i pestić u ovojke ploda. Buduć ta 
preinaka cvieta, kao što sada znamo , u raznih bilina biva na razni način, 
s toga i jesu u raznih bilina plodovi raznoliki. Za primjer evo nekih pre- 
inaka. Jagoda nije drugo nego preinačeni dio cvietnika (bliitkenstengel) a 
pravi plod jesu ona sitna zrnca, koja za jelo nevaljaju, pepeljuga (malina) 



knkce, kojim je za razplođnjn jednokratno parenje dovoljno, doćim bo sjeme u 
^emenici (samentasche) duže vremena Živo ostane („Lehrbucb der Anatomie and 
Pbjsiologie der Gewach8e«< von Dr. Herm Schacht, sv. II., str. 374j. 

') zaplodDJi mislio je Linnć ovako: Peludke se na njuški razpadu te izaspa 
plodivo na nju. To plodivo probija zatim kroz vrat i plodnicu do jajašca. (»Gre- 
schichte der Botanik** von Emil WiDkler, str. 491). 

') Scbacht naziva tu stanicu ^protoplasmakugel'' (mjehurićak-prvenac) („Lehrbuch 
der Anatomie und Pb/siologie der GewachBe'' von Dr. H. Scbacht, sv. II., str. 387). 

^) Scbleiden tvrdi, da klica nije tvor pupoljčice, nego da ona postaje u onoj česti 
od mješinice, koja se je pomolila i udubila u pupoljčicu. Po tom bi peladka 
bila žensko, a pupoljčica mužko spolovilo („Ph^siologie der Pflanzen und Thiere 
und Tbeorie der Pflanzencultur" von Dr. M. F. Scbleiden, sv. III., str. 188). 

*) gLebrbuch der Anatomie und Pbjsiologie der Gewacbse'' von Dr. H. Scbacht, 
sv. II., str. 405. Pažnje Regelove, što ih priobdi god. 1858. o ^botanische 
Zeltung** kao da se toj tvrdnji protive. 

^) i^Grundziige der Anatomie nnd Pbjsiologie der vegetabilischen Zelle** von Hogo 
▼on Mobi, str. 291. 

^) Čitaj ^Književnik", god. II., sv. 3., str. 426. 



Dosadanji napredak u prirodopisu. 289 

nije ino nego skup mesnato i sočano postalih plodolistaka, đočim stapke prave 
malu pepeljavu čegerica ; jabaka je odebljali dio stapke, trešnja je odebljala 
čest latice. Mimoišav nabrajanje raznih vrsti ploda, kazati mi je poznatu 
stvar, da najme klica leži u sjemenki. S toga je i sasvim naravno, da se 
biline mogu razmnoživati sjemenom, Sto je Ijudem i onako od vajkada po- 
znato. Sjemenka podobi u mnogih stvarih jajetu. Ona najme ima u sebi klici 
potrebnu hranu : škrob, koj se pretvara u slador, onda bjelance i mast; a po- 
dobne sastavine ima i jaje. Sjemenka ima vode, a te ima i jaje. Staničnine 
nenadjoše do sada u jajetu. Staviš li sjemenku u vlažnu zemlju, odmah će 
početi klijati. Ona razvija najprije korenič te prama njemu pupoljčicu sa sup- 
kami. *) Dočim se ove razvijaju, pojavi se i lišće u svojih začetcih. Na skoro 
produlji se stručić , a lišće se razvija. Napokon olistala i okorenila se je 
mlađa biljka ter živi samostalan život, dakako prama svojoj naravi. Nije mi 
ovdje mjesta, da o tom obširnije govorim, s toga samo još spominjem, da su 
u novije doba mnogo izpitavani ne samo uvjeti, o kojih stoji klijanje sjeme- 
nja, nego i promjene to ludbene to životoslovne, i^to no se sbivaju sa raznimi 
tvarmi sjemena od početka klijanja pa do njegova razvoja u mlade biljke. 
Biline-javnocvjetke nerazmnožuju se samo sjemenom, nego one se mogu 
razmnoživati i pupi. Zapazili su, da se biline pupi tim više razmnožuju, čim 
manje mogu one razviti zrelo sjeme, a da se obratno tim manje razmnožuju 
pupljem, čim više zrela sjemena razvijaju. I to je poznato, da se uzčuva od- 
lika biline, ako se razmnožuje pupljem, vrst pako, ako se Tazmnožuje sje- 
menom. 

Biline neimadu mišica i živaca, s toga se i nemogu hotomice gibati, nu 
neke od njih gibaju se prividno hotomice ili ciele ili nekojimi udovi. Takovo 
prividno hotomično gibanje vidimo ponajprije na nekih u vodi živućih resinah, 
poimence na kus-drčinah (diatomeen), ojatvorkah (desmidieen) i njihalicah (oscil- 
latorien), koje se miču i napried i natražke, a njihalice osim toga još amo 
tamo njišu. ^) Ako se takova šta do sada i nespazi u savršenijega bilja ; to 
86 ipak nadje, da se i u njega barem neki jednostavni ustroji previjaju. Za 
dokaz spominjem na mješinicu peludke, koja se, ostaviv peludku, previje, da 
se uzmože sastati sa dlačicami od njuške ter se uz njih prisloniti, i onda 
dalje u vrat ići. Mimoišav jur spomenute vrljke i truske-vrljice , nespo- 
minjuć težnju korena u dubinu ^) a stablike u vis , rast biline u dužinu i 
širinu, kazati ću, da se neke biline svojimi stablikami ovijaju okolo dru- 
gih bilina i stvari, ma da su i nekoliko stopa razdaleko. Poznato je, kako 



*) Tbeophrast zna, da koren prije postaje nego stabličica („Theophrast's Naturge- 
achichte der Gewachse" von K. Sprengel, I. Theil, str. 279). 

^) Kas-đrčine broji Ebrenberg medju životinje , ali Kiitzing je protivno a nedvoj- 
beno dokazao, da kus-drČine jesu biljke. On ih je uvrstio medju resino, a njemu 
sliediŠe većina prirodoslova. (nDie Wunder des Mikroskops«« von Dr. Moritz 
WiUkomm, str. 24. i dalje). 

^ Kright tvrdi, da korenid s toga teži u dubinu , jer ga tamo teža vuče (»G-e- 
schichte der Botanik** von Emil Winkler, str. 293). 

Knjiiemik lU. 2. 20 



290 Ž. Vukasović. 

U bilina gibivi udovi teže prama Bvjetlu, ako niesu na svjetla ; kako neke bi- 
line svoje lišće kreću u prisunju žarkoga podnebja, a na miru ga ostave, 
kuda je naoblačno; kako neke ob noć lišće potonjuju, pade kako osjetnice 
(žive trave) lišće nepoklapaju samo već pod večer nego i ob dan onda, ako 
im se ma samo jednoga listića takneš. Zamjetili su, da neke biline cviet 
sklapaju preko noći a razklapaju preko dana; pa prašnici u nekih bilina 
(žutika), ako ih se takneš, u isti čas skoče k pestiću, te svoju prašnicu po- 
stave na njušku, pače da to u nekih (tolija) samostalno i nekim stalnim re- 
dom biva. Napokon znadu sada i o njuškah, da se u nekih bilina sklapaju, 
ako ih se dimeš. — Premda se ni sada još pohvaliti nemožemo, da bismo 
svakomu tomu pojavu znali za početni uzrok, to nam je ipak priznati, daje 
novija znanost proučila barem mehanizam kretala takova bilja, ter iz njega 
mnoge takove pojave pravo protumačila. Najviše tih pojava stoji o nutarnjem 
sustavu dotičnih bilina, poimence o fizikalnih vlastitostih stanica i o lučbe- 
nom postupku unutarnjih. 

Kao što znamo, da neke životinje svjetlucaju, tako su nam i neke bi- 
line s toga poznate. O svjetlucavih bilinah bajalo se je u staro doba veoma 
mnogo, osobito o bilini »aglaophotis.*« O njoj pripovieda Aelian, da ob noć 
svietli kao zviezda, kao plamteći oganj. ') Neosvrćuć se na takova bajanja, 
kazati mi je, da medju bilinami najviše svjetlucaju tajnocvjetke a medju njim! 
opet podrvušak podzemni (rhizomorpha subterranea), koj modro svjetluca. I 
tu su do sada zamjetili, da u nekih bilina sok, da prhlo drvo (prana) , da i 
korun svjetluca^ kada gnjije. ^) Uzrok tomu svjetlucanju nalaze učenjaci u 
laganom okisenju, u nekih slučajevih pako i u samih svjetlucavih gljivicah. 

Tražeć i izpitujuć biline po svih krajevih svieta, zamjetili su ljudi , da 
neima svagdje svih istih bilina, nego da se je svaka vrat bilja razširila samo 
po nekom većem ili manjem dielu zemlje. Nu to razširenje nesioji, kao što 
sada znamo, samo o naravi bilina, nego i ob inih okolnostih, poimence o to- 
plini i vlagi to tla to zračja, o svjetlu, a po nešto i o munjini. Negovoreć po 
tanje o tom, spomenuti ću samo, da su si za tu struku biljarstva uz ine 
druge učenjake osobitih zasluga stekli: Tournefort, Humboldt i Schouvr, pa 
da je Schouw sve biline po njihovom razširenju na zemlji razdielio na 25 
prediela. *) 

Već prošloga vieka pomisliše neki prirodoslovi, poimence J. J. Schleuch- 
zer, 6. A. Volkmann, Antoine de Jussieu na ostanke ustrojina iz pradobe, 
ali tek u novije doba potražiše učenjaci brižnije okamine bilina u zemlji. 
Buduć bi premnogo bilo , kada bih hotio sve izbrajati , sto o takvih bilina 
sada znamo, s toga ću ovdje samo najglavnija spomenuti. Do sada nenadjoše 
okamina od jednostavnih bilina-staničnjača, ali ih nadjoše od svih inih, to 



^) „Au8 der Natur" von L. W. Reisland. Jahrgang 1863, str. 654. 
^) U istom časopisu, str. 667. 

^) U knjizi: „Grundziige der Botanik** von St. Endlicher und Fr. Unger, str. 440 
možeš tu razdielbu Schouwovu Čitati a i potanje se o toj struci biljarstva upntiti. 



Dosađanji napredak n prirodopisa. 291 

bezsapka, to jeđnosupka, to dvosupka« Po nađjenih okaminah upoznali su uče- 
njaci, da an nesavrSenije biline prije živile, te njim tek aavrfienije postepeno 
sliedile, da su dakle bezsupke najstarije biline, jednosupke da su mladje od 
njih, a najmladje da su dvosupke. Našli su dalje i to, da medju okaminami 
bilja ima ih i takovih, kojim medju sada živućimi bilinami neima zamjenika, 
koje 8u dakle za vazda izginulo, a onda i to, da su sadanji zamjenici gdje 
kojih sginulih bilina mnogo manji, nego &to one bijahu. Medju ostanci bilina 
našli 8U do sada njihovih stablika, grančica, korenja, lišča, pače od nekih i 
cvieta, a Gdppert bafi i peludi. ^) Napokon mi je kazati, da je i sve kameno 
agU^^J^ postalo iz takovih sginulih bilina, pače da je i jantar tvorina ta- 
kova bilja. ■) 

Napokon mi joit kazati o šuštavih bilja u obće. — Theophrast, osno- 
vatelj biljarstva, nije doduše sastavio nikakva sustava bilja, ali on ipak raz- 
likuje biline vodene i kopnene, onda: drveta, grmove, bokomjače i zeline, 
napokon bodljive, listnate i bodljive, lišća bodljiva. *) Buduč se je s vreme- 
nom razširivalo poznavanje bilja, oćutiše učenjaci potrebu razredjenja bilja 
po sustavu. Od sustava pokušaše najprije stvarati sustav umjetni a onda tek 
naravni. Tomu se nije čuditi, ako se pomisli, da je mnogo laglje sastaviti 
sustav umjetni, jer mu treba poznavanje samo nekih jednovitih ustroja, nego 
naravni, komu se hoće, da bude savršen, poznavanje svih struka biljarstva. 
Nu mnogi učenjaci, sastavljajuć sustave umjetne, htjedoše u njih uplesti i 
nazore, pribavljene si o naravnoj srodnosti bilina, pa tako u istinu stvoriše 
sustave mješovite, koji nebijahu niti umjetni niti naravni. Prvi, koji dodje na 
tu misao, da bilje valja po nekih stalnih podobah porazdieliti u redove, bi- 
jaše Andrea Cesalpini (rodjen god. 1519.). On dieli biline, kao i Theophrast, 
najprije na drveta, grmove, bokornjače i zeline, ali ih dalje razlikuje po bit- 
nih razlikah ploda, po odnošaju vjenčića i časke prama pestiću, napokon po 
broju i stavu sjemena ter položaju klice o njem. *) Neupušćajuć se u pota- 
nje razglabanje toga prvoga sustava, a mimoišav i mnoge mješovite sustave 
(sustav od Wilh. Lauremberga , Joach. Junga, Robr. Morisona, Paul Her- 
manna, John Wra7a, Jos. Pitton de Tourneforta) preći ću odmah k sustavu 
Linnćovomu. On (rodj. god. 1707. a umro god. 1778.) dodje prvi na tu mi- 
sao, da na razlici plodila osnuje sustav bilja. Svoj umjetni sustav sastavi on 
iz 2 reda, koje evo navodim: monandria (jednoprašnjaci, sa 2 razreda), di- 
andria (dvoprašnjaci, sa 3 razreda), triandria (troprašnjaci, sa 3 razreda), te- 
trandria (četrprašnjaci, sa 3 razreda), pentandria (petoprašnjaci, sa 6 razreda), 
hexandria (šestopraSnjaci , sa 5 razreda), heptandria (sedmoprašnjaci, sa 4 
razreda), octandria (osmoprašnjaci, sa 4 razreda), enneandria (devetoprašnjaci, 



') „Lehrbach der Anatomie unđ Phjsiologie der Gew&cb8e" von Dr. H. Schacht, 

8V. II. 8tr. 371. 
') »Geschichte von Sohoprung** von Herm. Burmeister. 6. Aufl. str. 413 do 452. 
*) „Theophra8t*8 Naturgeschichte der Gewach8e- von K. Srengel, I. Theil, str. 16, 

48, 157, 216, 217 i 224. 
*) gGkschichte der Botanik'' von Emil WiDkler, str. 73. 



292 Ž. VukasoTid. 

sa 3 razreda), đecandria (desetoprafinjad, sa 6 razreda), dođecandria (dra- 
aaestoprašnjaci , sa 5 razreda), icosandria (dvaestoprašnjaoi, sa 5 razreda), 
polyandria (maogoprašnjaci, sa 7 razreda), didynamia (dvomoćje, sa 2 ras- 
reda), tetradynamia (ćetrmoćje, sa 2 razreda), monadelphia (suniće, sa 6 ras- 
reda), diadelphia (dvosuniće sa 4 razreda), polyadelphia (velesuniće, sa 3 raz- 
reda) s^ngenesia (suprašničje , sa 6 razreda) , gynandria (suplodioci, sa 9 
razreda), monoecia (jednodomstvo , sa 11 razreda), dioecia (dvodomstvo, sa 
1 1 razreda), polygamia (mješavina, sa 3 razreda) i cryptogamia (tajoocTJetke, 
sa 4 razreda). *) Taj sustav popravljali su poslije mnogi učenjaci, međju ko- 
jimi spominjem K. P. Thunberga, koj paome, što no ih Linnć nepriđieli ai- 
jednomu razredu svoga sustava, nego mu ih priključi u posebnom dodatku, 
pridieli razredu, u koj po svojoj naravi idu. '). Nu ti učenjaci morali su sve 
to bolje uvidjati, da se nijednim umjetnim sustavom znanosti zadovoljiti ne- 
može, pa s toga su i nastojali zamieniti ga naravnim sustavom. M. Adanson 
(rodj. god. 1725., umro god. 1806) upoznavši, da se srodnost bilja može opre- 
dieliti samo po srodnosti više ustroja skupa, postavi takov sustav sa 58 ple- 
mena. ^ Nu Adansonu bijahu svi ustroji jednako važni, pa s toga i opredieli 
on srodnost bilja po pukom broju jednakih ili sličnih si ustroja. Toj mani 
ugnuv se, postaviše Bernard (rodj. god. 1699., umro god. 1776') i sinovac 
mu Antoine de Jussieu (rodj. god. 1748, umro god. 1836) novi naravni su- 
stav sa 15 redova i 100 plemena. Redovi toga sustava jesu ovi : acotyledo- 
nes (bezsupke), a od monocotyledone8 (jednosupka): monohypogynae, mono- 
perigynae, monoepigynae, napokon od dicotyledones (dvosupka): epistamineae, 
peristamineac; hypostamineae, hypocorolleae, pericoroUeae, epicorolleae 8ynan' 
therae, epicorolleae chorisanthereae, epipetalae, hypopetalae, peripetalae i di- 
clinae. ^) Taj sustav Jussieuov, komu poglavito manjka dovoljan broj ple- 
mena, da bi se u njega uvrstiti mogle sve poznate biline, izpravljali i dopa- 
njivali su Jussieuovi nasljednici, medju kojimi, da nebudem predug, spomi- 
njem samo A. P. Đecandoilea, koj sastavi sustav sa 3 reda a 194 razr^a. ^j 
Izostavljajuć nabrajanje tih razreda kao i sustava inih učenjaka, navesti ću 
na koncu još samo sustav, što ga u najnovije doba postavi Moritz Willkomm. 
On dieli biline na sporophyta (trusnjače) i 8permatophyta (sjemenjače). Sporo- 
phyta dieli na ove redove : angiosporae fibro-cellulosae seu imperfectae (gljive 
i lišajevi), angiosporae cellulis parenchymatoidei8 praeditae seu perfectiores 
(resine), gymmnosporae cellulares (parožnice, jetrenjače, mahovi), gymnospo- 
rae vasculares (paprat, presličnice, crvotočnice, rizokarpe). Spermatophjta 
pako dieli na ove redove: gymnosperraae, monocotyledoneae, dicotyledoneae 
sa podredi : apetalae, gamopetalae i pleiopetalae. ^) 

^) »Geschichte der Botaiiik** von Emil Winckler, str. 173 do 189. 

') Ista knjiga, str. 198. 

^) IstM knjiga, str. 204. 

*) Ista knjiga, str. 269 do 27 2. 

*) Ista knjiga, str. 412 do 415. 

^) Ista knjiga, str. 445 do 446. 



II. Kratke književne viesti. 

1. 

Odnošaj medju lingvistikom i antropologijom^ 

Komparativna filologija ponosi se od nazad pedeset godina rezultati, 
koji i njoj samoj i našemu vieku na slavu služe. Njezinimi iztraživanji do- 
kazane su stvari; o kojih se do nedavna ni slutilo nije, da će postati pred- 
metom toli dubokoumnih razprava, kao što se o njih danaske vode. Nu 
čovjek bi skoro smio reći, da joj mnogi baš i zavide one krasne rezultate^ 
koji su do sele njezinom pomoćju izneseni na vidjelo« Osobito kod pitanja o 
srodstvenoj suvisfosti naroda, kojim se ova znanost s toli sjajnim uspjehom 
bavi, da se upravo na tom i osniva njezina slava, prigovara joj antropolo- 
gija, da si veće pravo prisvaja, nego li je zbilja ide; antropologija se tuži 
na lingvistiku, što se tobože gradi, da će sama bez pomoći drugih nauka 
riešiti velika i težka pitanja o negdanjem i sadanjem stanju roda ^udskoga, 
gledeć na njegove srodstvene razmjere: što se sama bez tudje pomoći upušta 
u klasifikaciju roda ljudskoga. Kad b*i to istina bila, kao što nije, lako bismo 
dokučili, zašto se antropologom na žao daje; jer po tom valjalo bi doista, 
da lingvistika najpoglavitije nastojanje antropologije suvišnim smatra. — Ja 
sam već na str. dO mimogredce spomenuo nešto o dvojakom razmjerju, koje 
se može pomisliti medju oba načela, po kojih se tumači čovjek, najme me- 
dja načelom jezikoslovnim i načelom prirodoslovnim; ovdje ću 
pripoviedati^ kako njihov medjusobni odnošaj shvaća ne filolog, već antropo- 
log, i to glasoviti dr. P. Broca, sekretar parižkoga antropologičkoga druš- 
tva (Socićtć d' anthropologie de ParisV Broca nije preveliK štovatelj filolo- 
gije, ali nije niti njezin sliepi protivnik; i zato smijemo reći, da nam valja 
njegove prigovore osobito uvažavati, kamo li istom pohvalu, koju izriče 
lingvistici, kao što ćete sami čuti. 

Glasoviti francuzki lingvista Chavće, tumačeć u jednoj sjednici antro- 
pologičkoga društva znamenitu razliku medju korieni glagoli i zaimend, u 
jezika inđoevropejskih i semitskih, stade tvrditi i dokazivati, da onoj razli- 
kosti jezičkoj mora odgovarati surazmjema razlikost u fizičkom ustrojstvu 
medju Indoevropejci i Semićani. Iz toga se dokazivanja razvi samo od sebe 
ovako pitanje: kakovo značenje valja u antropologiji ustupiti znakovom, iz- 
vadjenim iz jezika? Imadu li oni istu silu dokaznu kao i znaci, izvadjeni iz 
fizičkog ustrojstva? Valja li ih oviem uzporediti, ili više ili niže staviti? Da 
na ova pitanja odgovori, razpravlja Broca ponajprije fizičko ustrojstvo, da bi 



294 Kratke književne viesti. 

se vidjelo, u koliko je kod čovjeka postojano. Fakti, koji đokaznju to po- 
stojanstvo, može se nabrojiti veoma mnogo. Dovoljno je reći, da ih ima to- 
liko i tako silnih te su mnoge učene ljude doveli na tu misao, da pored toli 
neznatnih izmjena, kojim je podvržen čovjek u historičko doba, nije nikako 
moguće dokučiti one veoma duboke razlikosti , koje postoje medju raznimi 
Ijuđskimi plemeni — i tako se rodi 6koIa poligenista. Dovoljno je pokazati 
na podpunn srodnost, koja se opaža medju basreliefi egipatskih spomenika 
iz davne prošlosti, i medju sadanjimi stanovnici doline Nilske; ili pak spo- 
menuti lubanju, naSastu u Mississipi-delti, koje se starina stavlja na nekoliko 
desetaka tisuća godina, pa se ona ipak ukazuje posve Jednakom s lubanjami 
dosadanjih svjetlokožih stanovnika sjeverne Amerike. Nemože se doduše sani- 
jekati, da izmjena imade, i to uplivom klimatičkih, higienskih, socijalnih i razmh 
drugih uvjeta; ali te su izmjene razmjerno vrlo neznatne, a po tom i znaci 
fizičke organizacije j a k o postojani. — Sada pita Broca, ukazuje li nam 
se i kod jezika isto tako? ili zar može njega izmieniti dugo trajanje vie- 
kova, ter napredak bud upadak druStva? Ima lingvista, kaže on, koji vje- 
ruju i u postojanstvo jezika. Po njihovu mnienju nije jezik fitogodj samo- 
voljno stvorena, tip njegov nevisi o volji čovječjoj, već je neka vrst instink- 
tivna i predodredjena proizvoda organizacije, svojstvene svakoj pojedinoj 
rasi. Ovo se mnienje može razjasniti ovakim primjerom : Kad bi mogude bilo 
dvoje novorodjene djece smjestiti na pusto ostrvo, a njihovu pazku povjeriti 
niemim Ijudma, to bi oni preostavljeni sami sebi na§li načina, da se azraza- 
miju i da dru^ drugu saobći svoje misli i svoje utiske ; iznašli bi svoj osebni 
jezik, a taj valjalo bi svakojako, da je onoga istoga tipa narječje, kojim sn 
govorili njihovi roditelji. Nu da zaista ima takova privlačenja k jeziku rodi- 
telja, takove prirodne k njemu privrženosti, to bismo vidjeli, kaže Broca, da 
si na primjer evrejsko diete, preneseno od mladosti u evropejsko društvo, 
s većim trudom prisvaja evropejski jezik, nego li koji drugi po krvi član 
iste družine; ali toga u istinu nema te svatko zna, da diete usvaja be« raz- 
like onaj jezik, kojim govori njegova okolina. — Odaberimo drugi put, da 
pronadjemo, koliko je postojanstvo znakova, izvadjenih iz jezika. Stavimo, 
da nekoliko ljudi govori kojim mu drago osobnim jezikom, i da taj jezik pre- 
lazi od koljena na koljeno. Uzporediv ga s drugimi poznatimi jezici, vidimo, 
da se neukazuje srodan ni s jednim od njih, da spada k sasvim drugomu 
tipu. Mi možemo ustanoviti znakove toga jezika, pa ako to učinimo, imat 
ćemo podpuno pravo, da ih uvrstimo u broi karakterističkih znakova onoga 
naroda ili one rase. Dapače može se dogoditi , da upravo jezik podaje zna- 
kove mnogo očevidnije, da ukazuje razlikosti mnogo hitnije, nego li je fizička 
organizacija. Tako se n. p. Kitajac jače razlikuje od Francuza jezikom, 
neffo li nzičkim ustrojstvom , a narodi semitski i indoevropejaki , skoro 

J'eđnaki u fizičkom obilježju , razlikuju se jedan od drugoga velikimi i 
:orjenitimi lingvističkimi razlukami. Pomislimo si dakle narod, koji govori 
svojim osobnim jezikom a neima obćenja s drugimi. Svako novo pokoljenje 
toga naroda, razabiruć nove utiske, razvijaj uć nova uredjenja, izpravljaiuć 
ili izkrivljujuć svoje društveno stanje, stara se podjedno, da dovede u sUađ 
svoj jezik s promjenom svojih misli : tako nastaju malo po malo nove rieči, 
nove sastavine , novi načini izricanja , što se osobito ondje dogadja , gdje 
jošter neima pismenosti, gdje se sva književnost ograničuje na ustmeno pre- 
danje priča, koje su prehodeći s koljena na koljeno takodjer izvržene pro- 
mjenam. Medjutim i Broca priznaje , da su ove postupne promjene, koje da 
tako rečemo svu historiju naroda unose u njegov jezik, neobično spore i 
polagane. Treba viekova, da se prvi jezik izmieni; drugih viekova, da ga 
prestanemo razumjeti; i opet viekova, da se u sasvim novu vidu ukaže. A 



Kratke književne viesti. 295 

dokle li mogu đoprieti te izmjene jezične? Moglo bi se reći, da su bez gra- 
nica kao i vrieme, kad nebi lingviste pokazali bili^ da se ravnaju po izvjest- 
nih zakonih, da neđiraju u bitna svojstva jezika, da veća čest koriena od 
rieči ostaje nepromienjena, da se i sustav gramatički samo od česti izmienja. 
Jos nijedan jezik, kaže Broca, nije u doba pristupno našemu spomenu na 
toliko izmienio svoga tipa, da se nebi mogao poznati. Ipak je trebao trud 
od preko pol vieka, da se sviet uputi u istinu, uzvišenu iznad svake sumnje, 
da su jezici, n. pr. grčki, francuski, njemački, ruski, izašli iz jednoga te 
istoga izvora, i da svi ovi jezici jofiter na sebi nose biljeg onog obćeg oblika, 
u kojem su negda jedno bili. Pa nedokazuje li sve to, pita Broca, koliko su 
znamenite promjene, kojim su podvrženi jezici, i kako su sakrivene one 
sveze, koje ih spajaju s prvobitnim jezikom? — Sravnimo li dakle — 
tako zaključuje Broca — znatne izmjene jezične s neznatnimi izmjenami, 
koje nam se ukazuju kod fizičke organizacije, te su još nakon nekoliko 
tisuća godina svejednako neznatne, pače skoro i sumnjive, đočim su jezične 
izmjene tolike, da skoro posve zaklanjaju izvornike — to je očevidno i jasno, 
da znaci izvadjeni iz ustrojstva tjelesnoga kao puno postojaniji, podpuno pravo 
imada, da budu predpostavljeni znakom lingvističkim. 

Nu osim ovih, da tako kažemo, prirodnih izmjena, mogu i različite slu- 
čajne okolnosti prouzročiti ne samo izmjenu, već upravo podpuno uništenje 
jezika, te zamieniti narječje s kakvim god drugim. Poznat je primjer crnaca 
na ostrvu Haiti. Stanje robsko, a mnoštvo i raznolikost njihovih domaćih 
narječja prinudi ih, te da mogu jednu drugoga razumjeti, odrekoše se svoga 
rodnoga jezika i poprimiše jezik svojih gospodara. Dakako njih natjeraše na 
to vanredne okolnosti, prouzročene njinovim stanjem, ali žestina i nasilje 
niesu istom od danas na svietu, te je težko vierovati, da bi primjer crnaca 
Haitskih bio jedinstven svoje vrsti u svietu. Ali čemu nagadjanja: dosta je 
svratiti pogled na to, kako su jezici i rase u svietu poredane danas, a kako 
negda, da uvidimo. da su mnogi narodi nekoliko puti izmienili jezik. Ovako 
se izmjenjivanje dogodi skoro na svakoj strani, koja je bila pokorena naro- 
dom veće civilizacije od onoga, koji je ondje odprije stanovao. Kamo je god 
narod-pobjeditelj dohodio, svakamo bi donosio dakako sa sobom i svoj jezik, 
koji se je ondje održao bar uz nekoliko pokoljenja. Taj jezik stajaše u vje- 
čitom sukobu s jezikom pobiedjenika, te se dodje i do izmjene rieći, izraza, 
pače i nekojih drugotnih gramatičkih oblika ; ali nikada se nesališe oba jezika 
u jedan, već je svagda tiem svršeno bilo, da je jedan iztisnuo drugoga, pokle 
je sam od njega nekoliko rana dopanuo. Koji će od ovaka dva protivnička 
jezika nadjačati, to visi o mnogih, veoma nestalnih okolnostih; poglavite su 
đvie: brojno razmjerje i stepen civilizacije kod pobjeditelja prema pobiedje* 
nikom. Ako je pobiedjeni narod više civilizacije, nego li su nove nadošlice, 
pa ga ovi nenadvisuju baš osobitim brojem stanovničtva, tad će prije ili kas- 
nije pobjeditelji poprimiti jezik pobiedjenika. Neustrijski Franci, koji su za 
dvie dinastije vladali Gallijom, barbarski gospodari one zemlje, u kojoj se je 
krila civilizacija rimska, zaboraviše napokon svoj vlastiti jezik te stadoše go- 
voriti jezikom svojih robova. Prije nego li za sto godina nakon osvojenja 
Normandije, govoriše već vojnici Kollonovi samo francuskim jezikom. Poslije 
ti isti Normani, pofrancuzivši se zavojštiše na Angliju, te premda su ju čitavu 
razdrobili na mnogo komadića, porazdieljenih medju pokoritelje, premda su 
pobiedjenike lišili imanja, postupajući veoma okrutno s njimi, s njihovimi 
običaji i jezikom — ipak im nepodje za rukom prinuditi ih, da govore jezi- 
kom francuskim. Uzrok tomu nebijaše samo taj , što je pobiedjenika veoma 
mnogo bilo, već i tai, što stepen njihove civilizacije nije bio nikoliko niži, 
ako nije bio i viši od civilizacije Normana, tog posljednjeg ostanka od sje- 



296 Kratke knjižeToe viesti. 

vernih barbara, koji su se jedva neSto razvili bili za svoga stogođi&njega 
prebivanja na francuskoj zemlji. A što se dogodi na istom ostrvu pet stotina 
godina prije, kadno Saksi pokoriše Britaniju? Na tom ostrvu, preko kojega 
su Rimljani tek prošli , stanovaše poludivlji narodi ; stučiše se dakle barbari 
8 barbarima te nebješe uzroka, zašto bi pobjeditelji podpali pod pobiedjenike 
— i tako je jezik saksonski, narječje germansko, cjelovito iztisnuo celtsko 
narječje starih Bretona, kojemu neosta trag van u nekoliko mjesta na čita- 
vom ostrvu. Tako vidimo u Galliji i Hispaniji, da su stanovnici tih zemalja 
8 rimskom civilizacijom poprimili podjedno i jezik latinski zato , što bu sto- 
jali na posve nizkom stepenu civilizacije. — Iz tih primjera možemo raza- 
brati da kada se dva naroda pomiešaju, neima ni najmanje analogije medjn 
uvjeti, uz koje preotima mah fizički tip, i medju onimi, uz koje tip lingvi- 
stički. Poslije nekoliko pokoljenja, kada se već miesanje svršilo ^ udara 
Đomiešana rasa natrag k fizičkomu tipu one sastoiine , koja je bila mnogo- 
Drojnija — jezik pako može od manjine stalno obladati nad većinom. Tako 
se dakle pobiedjena rasa više ili manje podpuno povraća k svomu prvobit- 
nomu tipu; ona progutava svoje pobjeaitelje te se neće u njoj napokon opa- 
ziti ni kapi njihove krvi, ali zato će i nadalje govoriti novim jezikom i držati 
se novih običaja, jer je narječje ovih čišće iztriebljeno i uništeno, nego li 
fizički tip onih. Današnji Belgijanci govore jezikom francuzkim, koji je pro- 
izašao iz rimskoga, ali tipa rimskoga nesačuvaše, premda su ih negda Rim- 
ljani pokorili i dali im svoj jezik. Izmedju svih rasa, koje su ovdje primie- 
šavale krv svoju krvi one prvobitne autochtonske rase, počamši od vremena, 
kad su Celti ovamo provalili, pak do nadolazka Oermana, najteže je medju 
massom današnjih Belgijanaca ući u trag rasi latinskoj. Tipa je nestalo , ali 
je ostao jezik ! — Protiva ovakih primjera mogao bi tkogod navesti^ da su svi 
ovdje spominjani jezici jedinoga poriekla, da su sva ta narječja izašla iz je- 
dnoga izvora, dakle da ovi narodi, primajući jedan jezik mjesto dragoga, 
niesu ipak izmienili bitnoga i osnovnoga tipa jezičkoga. Na to se može od- 
govoriti, da ovi narodi niesu nigda pitali za izvor ili za srodnost novo popri- 
mitoga jezika, te bi oni primili bili makar baš i kitajski jezik, da je to bio 
jezik starih Rimljana. Pa napokon onaj jezik, koji su negda Kelti svojim 
zamienili, sudeći po govoru Baska, posljednjem ostanku prvobitnoga narječja 
zapadne Evrope, nije bio baš ni u čem srodan niti s narječjem keltskim, 
niti s kojim drugim jezikom indoevropejskim. 

Osim postupnih dakle i prirodnih izmjena jezičkih ima i drugih , više 
slučajnih, ali kadšto veoma silovitih promjena. To su takove okolnosti, koje 
mogu jedan jezik cjelovito zamieniti drugim, ma one i nebile kadre proiz- 
vesti jednake izmjene u tipu fizičkom. Lingvistika dakle nepruža antropolo- 
giji znakova i obilježja prvoga reda. Gdje bi došlo do protuslovja medju svje- 
dočanstvi njezinimi i svjedočanstvi anatomije, tamo, kaže Broca, da antropolog 
neima uzroka dvoumiti. Ako dvie rase govore jednim te istim jezikom, ali 
se veoma razlikuju osobinami fizičkimi, to se nemogu niti smatrati za jednu 
rasu ; isto tako ako su dva naroda savršeno jednaka u svih fizičkih snacih. 
ali se bitno razlikuju po jeziku, da još nismo vlastni sumnjati o jedinstva 
rase (? !) — Dočim člolog proti prvoj polovici ovoga zaključka neima šta da 

Erigovori, nemože se on nikako porazumjeti s drugom polovicom zaključka 
irocaova. Pače ja bih rekao, da Broca i sam oduzima svu kriepost ovoj 
drugoj polovici svoga rezultata, kadno ovako nastavlja : Lingvisti imadu ipak^ 
kaže on, veliku prednost pred anatemi. Oni mogu biti bez ovih, ali ovi ne- 
mogu biti bez njih. Da izučiš jezike , da ih razvrstaš , da razjasniš historiju 
njihova obrazovanja i njihov nutrnji sustav, da upoznaš njihovo razredjenje 
medju narode — svemu ti tomu netreba, da si se ponajprije bavio pitanjem 



Kratke književne Tiesti. 297 

rasah; pače najbolje je filologu baciti se na taj nauk bez ikakvih pređje 
usvojenih ideja te se ponajprije zanimati samo za fakta. Ali sasvim drugačije 
je stanje antropologa. Dok se radi o klasifikaciji toli različitih naroda ^ kao 
sto 8U Kitajci i Indusi, Francuzi i Crnci, netreba mu ničije pomoći: on 
motri crte njihova lica, razvitak lubanje, boju kože, svojstva vlasi, te smjelo 
gradi svoje rezultate; nu kada mu valja sravnjivati narode, koji su si na 
bliže, to će brzo uvidjeti, da znaci razlikosti niesu veće toli odlučni. Tada 
nahodeć s trudom samo neznatne razlikosti usred velika čisla običnih crta 
te neznajući za sigurno, koliko bi se izmjena smjelo pripisati uplivom pri- 
rodnim, priznaje antropolog, da su mu fizični znaci nedostatni te da se uz- 
može okaniti svake sumnje, zove u pomoć historiju, arheologiju, sravnjujuću 
mitologiju, poglavito pako lingvistiku, jer ona bliže od svih ostalih nauka 
dovodi đo izvora naroda, jer ona najsigurnije prati narode po svih njihovih 
putevih i seobah, a njezin se predmet ukazuje postojanijim, nego li ikoji 
drugi proizvod radinosti ljudske. 

Tiem načinom, zavrsuje Broca, izjavljamo mi antropolozi, da se podla- 
žemo lingvistici , pođlažemo s punim priznanjem ; nu niti smo dužni niti ho- 
ćemo da budemo njezini robovi. Mi tražimo od nje tek upute, ali nikakvih 
prigovora; fakta, koja nam ona dostavlja, primamo rado ao znanja, ali upo- 
ravljati ih u antropologiji, to znamo mi sami. Fakta, dobivena lingvistikom, 
spaja antropologija s fakti sasvim druge naravi, te iz svih tih fakta naukupno 
izvodi svoje rezultate, ili gdje nemože doći do pozitivnih rezultata, tamo se 
drži onoga, što je barem vjerojatnije. V. Jagić. 

porieklu Indoevropejaca. 

u Ruskoj ima društvo, po imenu o6mecTBo jiio6HTejieK eCTecTBOCjiOBiA, 
ono isto što sprema za godinu 1867. etnografičku izložbu u Moskvi, o kojoj 
8u i hrvatske novine govorile, imenito Pozor br. 179 — 181. Njegova se rad- 
nja dieli u dva razreda: drugi se razred bavi antropologijom. Od prošle 
godine izlaze izvješća ovoga antropologičkoga razreda pod naslovom HdBS- 
crifl aHTponojiorHtieeKaro 0T4'BJieHia o6iuccTBa jiiodHTe^ieH ecrecTBOSHaHia npH 
HMnepaTopcKOMii mockobckomi yHHBepCHTeT'&, sasvim prema glasovitomu fran- 
cuzkom društvu la Socićtć d' anthropologie de Pariš. U prvoj , dosada na 
Bviet izdanoj knjizi ovih izvješća, ima nekoliko veoma zanimljivih razprava, 
koje dokazuju, da se je društvo baš svojski latilo posla. Članovi nastoje oko 
dvojakoga cilja: da upoznadu ruski sviet s najnovijimi rezultati antropolo- 
gičkih iztraživanja u obće; i da ova iztraživanja nadostave u golemom pro- 
storu ruskoga carstva. Mnienje Broca-ovo, koje je sprieda priobćeno, pripo- 
viedao sam ja po onome , kako ga je jedan Član u istom društvu razlagao 
(jer u nas francuskih Memoires de la Socićte d' anthropologie neima) ; a sad 
ću sliedeći isto tako pripoviedanje jednoga od članova onoga ruskoga društva, 
pripoviedati čitateljem našega lista nešto o porieklu indoevropejaca, medju 
koje, kao što je poznato, spadamo i mi Slovjeni. Ovdje se radi samo o glav- 
nih načelih toga pitanja, te se i opet medjusobno pobijaju protivni smjerovi : 
jezikoslovni i prirodoslovni. I ovdje se, kao u predjašnjem članku, juriša na 
lingvistiku, nebi li joj oteli dosađanje prvenstvo, kojim se ona ponosi kod 
BviJD skoro pitanja, što se tiču predhistorijske prošlosti roda ljudskoga. Čita* 
telj ('.e naći, da je napokon i ovdje lingvistika slavno održala mejdan, zašto 
njezinih rezultata nitko nije sasvim uzvratio, tek neke modifikacije može biti 
da se smiju dopustiti. 



298 Kratke književne viesti. 

Ovo pitanje o porieklu Indoevropejaca bijaSe prije đvie godine »tc- 
strano i na dugo pretresano u parižkom antropologičkom dmštvu; potaknno 
ga O m a 1 i u s d' H a 1 1 o y. Njemu se činjaee , da je svakako jednostran 
pravac, što se je do sada za to znamenito pitanje starala skoro sama lin- 
gvistika; po njegovu mnienju mogaše se to samo dotle podnositi, dok se 
je komparativna filologija u istinu samo zeto jedina bavila tim predmetom, 
što je bila početkom našega vieka jako poodskočila i mah preotela nad osta- 
lim! ogranci znanja čovječjega. Nu sada, pokle se je metoda naučnoga iztra- 
živanja na toliko razširila, te se faktički može pokazati, da su nedostatni 
oni podatci, na kojih je osnovana lingvistička hipoteza o porieklu indoevro- 
pejaca, predloži pomenuti Omalius iznova na riešenje ova dva pitanja: 

1. ima li zbilja nesumnjivih dokaza za to, da su se Evropejci naselili 
iz Azije; 2. nijesu li bar ona evropejska plemena, koja su do našega vre- 
mena sačuvala obče keltsko narječje, potomci prvobitnih stanovnika, autoch- 
tona, zapadne Evrope, mjesto što bi proizašla iz plemenft doseljenih u pred- 
historijsKo vrieme iz Azije? — Učena pravda, koja se tim povodom zamet- 
nula , predočuje nam u živahnoj slici , dokle je danas doprlo iztražiranje o 
tom vele znamenitom pitanju, što li se može s razlogom navesti za i što 
protiv predloženih pitanja. 

Poglavitu rieč protiv Omaliusa govoraše Pruner-Bey, koji se stavlje- 
nim pitanjima uzprotivi dokazi iz geografije, historije, arheologije, paleonto- 
logije, lingvistike i prirodnih znanosti. Njegovo dokazivanje izhodi iz evro- 
pejskoga kopna , u kojem on nevidi prave osobnosti i samostalnosti , već ga 
smatra samo pripojenom česti Azije , s kojom je svezana u najvećoj dužioi 
na istočnih granicah. Ural, Kaukaz i Helespont po njegovu se mišljenju ne- 
mogu uzeti za granice etničke zato, što nestavljaju pregrada kretanju naroda^ 
već su im upravo putovi bili u Evropu. Težnja, doprieti do mora i po nje- 
govih se bregovih staniti, koja se svagda očitovaše kod historičkih naroda, 
može biti da je bila uzrokom i onih predhistorićkih gibanja. — Prelazeć od 
geografije k historiji, u njoj nenahodimo, kaže, doduše izravnih svjedočanstva 
izvoru plemeni, ali zato nas mogu narodni miti i priče odvesti daleko a 
starinu, do samih odaljenih vremena. Tako Zend-Avesta, kažući stopu za 
stopom put iranski, obavješćuje nas o prvobitnih pleraenih, obavješćuje ob 
onom području Arijaca, koje leži medju kaspičkim morem i Hindokušem. 
Već davno prije Picteta pokaza Lassen na to područje kao na domovinu Id- 
đusa te udje u trag njihovu putovanju iz toga kraja do Pentapotamije. Kur- 
cijus i Momsen dokazaše to isto o plemenih južne Evrope, što Lassen o In- 
dusih. Osnivajući se na paleontologiji jezika . dokazaše oni . da su negda i 
Ghreko-Itali sastavljali jednu cielost. Kurcijus izvodi ih od Frižana, koji bijahu 
karika, što je spajala Arijce Evropejske s azijatskimi. Što se Kelta tiče. koji 
su sjedjeli po čitavom evropejskom zapadu, i njih dovode predanja iz Tra- 
čije, Grčke, iz azijatske Skitije — riečju priznavaju njihov istočni izhod. 
Roget de Belloguet pokazuje na njihovu domovinu u centru Azije, Pictet 
nahodi svjedočanstva o njihovu bivanju u Kaukazu. Isto tako kretanje s istoka 
prema zapadu dokazuje Pruner-Bej i o narodih germanskih, slovjenskih, te 
o skandinavskom plemenu, koje broji medju posljednje nadošlice. Sliedeći 
dakle već samo sačuvane tradicije valjalo bi po mnienju Prunerovu sva- 
kako priznati, da je prava domovina Evropejaca isto onako u Aziji, kao 
i Indnsa. Nu osim predanja nalazi on svjedočanstva za tu domisao jol u 
nekih spomenicih, u izkapanih ostancih čovjeka i u atributih njegova negda- 
njega stanja. 

Ovdje si namiče Pruner-Bey pitanje, odkuda izhode naše domaće živo- 
tinje, kovovi i biljke, kojih ima u spomenicih bakrenoga i mjedenoga vieka 



Kratke knjiševne Tiesti. 290 

zajedno a đugoglavatimi lubanjami i golemimi kosturi? On se posMle na 
Isiđora Geoffiroja Saint Hilaira, koji izmedju 40 domaćih životinja 35 ih drži 
za kozmopolite, a od ovih 35 evropejskih pridoSlica izvodi 31 iz Azije i sje- 
vernih te sjeveroistočnih okrajina afričkih. Nu to pitanje o izhodu domaćih 
životinja nije jošter riešeno, i ono, što je Geoffroj izrekao, ima se samo 
uzeti kao prilično istini, nipoSto kao dokazano. Paleontologička iztraživania po- 
tresoSe veoma tu hipotezu. Što se pak tiče biljaka, dokazuje đe Canđolle, da 
je Meaopotamija prava domovina onieh, koje se dan danas nahode u spome- 
nici h švajcarskih. S desnoga briega Eufrata razprostrieSe se, kaže, u Evropu 
onako, kao vinova loza s Eaukaza i bregova kaspičkoga mora. Takov istočni 
izvor da valja pripisati takodjer izradjivanju kovova, koii se pojaviSe kon- 
cem kamene periode te zamieniše orudje iste dobe. Poajedno s kamenitim 
oradjem predhistorijskoga Evropejca nahodi se joi orudje iz nefrita, kojemu 
je domovina nedavno ođkrtvena u Sibiriji. U tom faktu vidi Pruner nov dokaz, 
da je ono orudje azijskoga izvora. Kopanje toli mjedenih koli zlatnih ruda 
naata u to vrieme u oibiriji, bavio se pako tiem čudski narod, koji nam sa 
svoje strane pruža nove zanimljive analogije. Pruner najme pokazuje na zna- 
menitu srodnost u običajih, proizvodih i kultu medju ovim narodom i medju 
Kelti. Taje srodnost osobito očevidna u mjedenoj periodi: ukrasi, zavojite 
narukvice, ustroj grobnica obloženih kamenjem; običaj sažigati mrtvace, sa- 
hranjivati same lubanje, okružavati ostanke čovječje raznim orudjem, pepe- 
lom domaćih životinja itd. sve se to nahodi, kaže, Kod Čuda i kod Kelta, te 
dokazuje jasno, da su oba plemena živjela duže ili kraće vrieme jedno s 
đrue^m u tiesnom obćenju. Na tom temelju dopušta Pruner, da su Kelti pro- 
valili u zapadnu Evropu kroz čudski narod. 

Evo vidimo dakle, da se glede prvoga pitanja svi pojavi, navedeni od 
Prunera, nagiblju onamo, da potvrde hipotezu o istočnom izvoru i porieklu 
Evropejaca. Što se pak tiče drugoga pitanja, to on dopušta, da uplivu evro- 
pejskih autochtona, koji su stanovali na evropojskom kopnu prije nadošašća 
inoplemenika, ima po svoj prilici traga u onom fizičkom raznoličju, koje nam 
predočuju indoevropejski narodi, ali misli, da bi valjalo najprije svaki narod 
sebe proučiti, da se uzmogne ustanoviti stepen toga upliva. 

Istim smjerom, kojim Pruner-Bej, govorahu u parižkom društvu nekoji 
lingviste i arheolozi , dokazujući iz mitologije , lingvistike i etnografije azi- 
jatski izvor Indoevropejaca, te iztražujući arheologičkim pravcem predhisto- 
rijski sviet Evrope. 

Na protivnoj strani u toj razpri stoje Broca i Bonte, koji si preduzeše, 
da Ć6 posredovati kod pitanja, predloženih od Omaliusa. Osobito pako valja 
reći za Broca-a, da je ovo pitanje postavio na čvrst temelj te posakupio u 
jedno sve sigurne rezultate, koji se mogu polučiti iz dosađanjih s^edočan- 
Btva. Broca razdvaja prvo od predložnih pitanja u dvoje ovako: 1. odkuda 
ishode plemena, koja stanuju dan danas u Evropi, i 2. odkuda izhode 
narječja, kojimi ona govore. Iztraživanje obiju pitanja, kaže on, valja 
da ide naporedo, ali da se nepomieša; jer riešenje može biti da i neće jed- 
nako glasiti. Pak zbilja , na pitanje — odakle su izašla plemena evropejska 
— odgovara Broca: iz Evrope; a na pitanje — odakle su izašla evropejska 
narječja — odgovara : iz Azije. On se dakle odrješito protivi mnienju onieh, 
koji iz identičnosti u narječju zaključuju na identičnost u izhodu i porieklu. 
On dopušta, da su u Evropi ono vrieme, kada ju je geologičko more rastav- 
ljalo od azijatskoga kopna, živjeli ljudi plemena posve različita od azijskih 
plemena; da su kasnije, kad su se oba kopna spojila , ušle u Evropu čete 
asnatske te doniele sa sobom svoje zakone, svoje običaje i svoj jezik; kako 
u bliža do nas vreme na narodi mienjaju svoja narječja, onako da su i tada- 



300 Kratke književne viesti. 

nji starosjedioci Evrope poprimili jessik prido&licft. Azijatski iseljenici da ni- 
jesu, kaže, nikako bili mnogobrojniji od prvobitnih evropejskih aatochtosa, te 
da ih je bez sumnje nakon nekoliko pokoljenja sasvim nestalo, izinienivsi tek 
neznatno prvobitni fizički tip starosjedilaca evropejskih, ali prenesavfii za to 
na njih sve svoje osobine. Evropejci uzajmiše, kaže on, od civiliziranih pri- 
došlica jezik, običaje, religiju. Nu kako se je postupice razprostranjivalo po 
Evropi ono narječje azijatskih iseljenika, koje se u ooćih crtah sačuvalo kod 
svieh danafinjih naroda, izuzamSi tek Fine, Lapance, Madjare, Turke i Baske 

— to je, kaže, već poseban predmet iztraživanja filologičkoga. 
I Broca dopušta dakle, da su evropejski jezici izvora azijatskoga, kao 

što su u istom društvu dokazivali filolozi i arheolozi, kojim bjefie do toga, 
da obrane prava filologije i arheologije na riešavanje tih pitanja. Ovako je 
dobiven bar jedan izvjestan odgovor te je prieporno pitiEUije lifieno jedne 
sumnje. Preostaje još druga polovica hipoteze Broca-ove, doluizati najme aa- 
tochtonstvo sadanjih Evropejaca. Toga se posla prihvatio umah on sam, raz- 
vijajući na dalje svoje misli od prilike ovako : On prigovara najprije, da ako 
se dopusti, da su sadanji Evropejci potomci iseljenika azijatskih, to valja 
svakojako uzeti, da su ti iseljenici posvuda uništili sve predjašnje stanov- 
ničtvo, da su oni na svom putovanju iztriebili i iztražili staro i mlado, mužko 
i žensko — a to nije nikako istini podobno. U tom može nam biti, kaže on, 
tečaj današnjih pojava nekim mjerilom, da prosudimo prošlost. Mi vidimo, da 
današnji Evropejci faktički predobijaju čitave strane svieta; imajući golema 
sredstva pri ruci, kadri su zadati smrtan udarac ma kojemu divljemu ple- 
menu, kadri su izkorieniti i zatrti na kojem god ostrvu oceanskom jaone, 
neoboružane, nage divljake, neostaviv ni traga njihovu imenu. A to je lako i 
dokučiti po tom, što se ovdje sastaju u borbi dvie krajnosti; a sila, koja je 
nerazmjerno jača i brojem i sredstvima, mora bez dvojbe održati pobjedu. 
Nu ako su autochtoni pokorene zemlje sposobni, da kakov mu drago posao 
rade, ako li mogu bar kao robovi služiti, poput crnaca afričkih, ili ako im 
podje za rukom, da si prisvoje neko područje te se odklone pritisku inople- 
menika, kao što učiniše svietla lica Indijci, ili napokon ako si nadju nepri- 
stupno zaklonište u gorah i pećinah — to će ih poštediti i današnji Evro- 
pejci pored sve svoje silovitosti i ti će autochtoni sačuvati svoje potomstvo. 

— Da bi se dakle iztriebilo neko pleme, nije dovoljno, da bude pokoreno 
od drugoga plemena, koje je silnije i razvijenije, nego treba, da je razii- 
kost u sredstvih medjii oba plemena neobična, skrajna; 'da svi uvjeti, koji 
prijaju jednim , da se učvrste i ukoriene , budu na propast drugim. A to je 
skoro nemoguće. Pače i kod takova pokorenja, kojim se jedno pleme upravo 
iztriebi, ipak će se svagda rase smieSati, što se ukazuje kao posljedak nasilja 
i neobuzdanosti pokoritelj4. — Uzmemo li pako običajniji slučaj, stavimo, da 
je autochtonsko pleme brojem pretežnije od pridošlica, da se nemože cjelo- 
vito iztriebiti, tada mu ništa više nesmeta, da se sačuva u budućih pokolje- 
njih, ma i mnogo ustupilo protivnikom, ma i poprimilo jezik, običaje i civi- 
lizaciju od pobjeditelj&. Fizički tip plemena izmienit će se samo neznatno 
od primiesanih nadošlica, koji će se svakim koljenom sve većma i većma 
s njim izgladjivati , van kad bi ti inoplemeni nadošlice postojano dobivali 
nove podkrepe. Pa da se pobjeditelji i uzčuvaju kao pleme, to će oni ipak 

r sačinjavati samo neku primjesu, bit će ih doduše ali tek naporedo uz auto- 

^ chtone. Takovih pojava ima u Irskoj i Indiji. U Irskoj živu uz cmokose, 

crnooke, osmagle i onizke ljude naporedo Qudi visoka stasa, bjeloputni i 

plavokosi. U Indiji stoje osebice dva tipa, jedni su bramani iliti pobjeditelji) 

[ drugi sudrasi iliti pobiedjenici. Sve fizičke osobine obiju tipa sačuvaše se do 

ovoga časa, a ipak govore jednim te istim jezikom. 



Kratke književne viesti. 301 

Da Tiđimo sađa^ u koliko se mogu ovi rezultati uporaviti na prre čete 
azijatske, koje su negda u Evropa provalile, — najme na Kelte. Može li se 
misliti, da su oni podjarmili i iztriebili sav onaj kraj, koji su, kako se uzima, 
zaselili? Gledeći na fizička svojstva razlikovahu se Kelti veoma neznatno 
od evropejskih autochtona. Današnji Baski i Fini, najbolje sačuvena plemena 
evropejsKin autochtona, pružaju nam priliku, da dobijemo pojam o fizičkom 
karakteru tih osvojitelja U njih bijaše koža biela, lice ortognatsko, vlasi 
gladki i plavi, u obće sve crte kaukazke. Brojem bilo ih jamačno manje od 
autochtona. Udaljeni od domovine, neimajući dostatnih sredstva eksistencije, 
nemogofie se odvažiti, da pokoreno stanovničtvo iztriebe, već im bijaše oko 
toga se starati, da od njega dobiju što veću korist. Tako se dogoai mieša- 
nje rasa, i polagano izravnjivanje. Malo po malo umanjiSe se Kelti uz neko- 
liko pokoljenja, te ih nestade sasvim. Nu da reknemo, da je ovaki posljedak 
zavisio tek o razmjernoj malobrojnosti osvojitelja, to mi možemo pomisliti i 
drugojačije odnošenje, gdje će pobieditelji preobladati autochtone. Stavimo 
najme , da je njihova civilizacija daleko nadilazila stanje starosjedilaca , tad 
bismo joj već morali prisvojiti sva sredstva, da savršno svlada starosjedioce, 
koji niesu kadri takovoj se sili uzprotiviti. Nu jeda li je pravo takova šta 
kod Kelta pomisliti? Doista nije. Za evropejske starosjedioce smije se reći, 
da sa bili podpuni divljaci, posve nepoznati sa civilizacijom, ali sposobni za 
razvitak. O pridošlicah pako možemo si sastaviti još vjerniju sliku. U njih 
bijaše najme već nekoliko civilizacije^ ali sila ove civilizacije nije onoliko pre- 
težna bila, koliko se pretežnom javlja civilizacija današnjega Evropejca nad 
divljim crncem. Njezin je karakter bio još posve elementaran : U njih nebi- 
jaše slova, oni neimadjahu svoje historije. U njih se pokazivahu istom začetci 
stočarstva i poljodjeljstva ; oni umješe izradjivati samo one kovove, koji se 
vrlo lako iz zemlje đobijaju, naime bakar i mjed. Njihova dakle civilizacija 
stajaše napram stanju evropejskih starosjedilaca u onom razmjerju, u kojem 
stoji mjedeni viek prema kamenomu — u razmjerju, koje nije baš odviše 
razmaknuto. — S toga gledišta neprikazuje nam se dostatnih razloga, da po- 
mislimo na savršeni prievrat u stanovničtvu evropejskoga kopna prilikom 
onom, kada su Kelti u Evropu provalili. Sa svim tim, kad uzmemo na um 
onaj golemi prostor, po kojem se razlila civilizacija keltska, po kojem se 
razišao njihov jezik i običaji , to će nas sila njihova upliva u prvi mah po- 
raziti. Nam se neda na drugo već da pomislimo, ili da su goleme čete Kelta 
najedanput provalile, koje se rasijaše u svih smjerovih po Evropi, ili da je 
to bilo prosto preseljavanje jednoga nomadskoga plemena, koje se dugo ski- 
talo po cielom prostoru od veće česti Evrope te svuda za sobom ostavljalo 
tvrde tragove svoga prebivanja. Pa zbilja obratimo li se k arheologiji, da 
nam izmedju ta dva pitanja presudi, to će nam se posljednja domisao prika- 
zati puno vjerojatnijom. Mi sretamo tragove Kelta, naporedo s tragovi auto- 
chtona, u raznih stepenih razvitka, počam od onih spomenika, gaje se ba- 
kreno orudje nahodi zajedno s kamenim orudjem starosjedilaca, prelazeć zatim 
k spomenikom francuskim, gdje je čestoputi težko razlučiti jednu vrst orudja 
od druge vrsti, i napokon završujuć željeznim viekom. Sav taj dugi odsjek 
vremena putovaše Kelti -nomadi po Evropi te se kretaše izprva s istoka na 
zapad i sjeverozapad, a zatim sa sjevera na jug. 

Evo osnova Broca-ovih misli, kojim se pridružio u istom priepomom pitanju 
takodjer Bonte, potvrdjujuć njegove rezultate svojim iztraživanjem. On je 
najme posakupio množinu fakta, koja se protežu na fizičke znakove plemena, 
te se osobito tiču jednoga znaka, kojemu je veliko znamene vanje kod pitanja 
miešanju rasa, naime o boji vlasi. Keznltati, io kojih je došao Bonte, pod- 
I puno se slažu s naukom Brocaovim. 



302 Kratke književne vieBti. 

Iz Bvega toga razabrati će čitatelj, da pitanje o porieklu Inđoevropejaou 
ako i nije jo& posvem riešeno, ipak kad se onako razdvoji, kao &to predltie 
Broca, tad će se moći na prvu polovicu pitanja, najme o izvoru sviju ele- 
menata civilizacije evropejske, kao dto su jezik, običaji, miti, socijalno stanje 

— posve sigurno i stalno odgovoriti, da im je izvor u Aziji, u području 
Arijaca; ali na drugu polovicu pitanja, o izvoru samib plemena — odgova- 
rat će joS i na dalje dvojako: jedni će reći, da su plemena evropeiska — po- 
tomci arijaca, celta itd., drugi, da su potomci prvobitnih starosjedilaca, aato- 
cbtona, tek s različitimi primjesami. Kao što vidjesmo, Broca pristaje uz ovo 
posljednje mnienje, koje i nije bad tako nepodobno istini. V. Jagić. 

3. 

Cbcth 5ypa^ KpaToeaii 

MjtieHHK XVI BHJeKa. 

y HapoAHoj 6H6jiHOTeuH y BHorpa4y hms pyKonHC na xapTHJH oa 149 jh- 
cra y 8., y kom cy oee CTBapH: Ha jiHCTy 1 — 12 misasvacVs .a--ro vica; Mt- 
SKAHVAcVe T^erVAro vaca; misavvacTs .8.-ro vaca; utsKAHVAcTe .<».'-ro vaca; — hb j. 
12 — 20 ■AY6Ao RAB€Y6^iiyi|H ; Hd JI. 27—70 ii«c€i|A toiT« .61. nocn^oBAils ift u- 
M€Tk cBSTAro ■ BMaseiiAro RBe:(A Aas^a^A CMBiHAro camoapubi|a blcsk c^kBCiiuic s(€HW; 

— Ha JI, 72—136 iit€€i|A Toro .ai. cscTAro CBeijieHBOMorveBMA RiacIa cafcioii 
csBACTHBCKAro, ') H cBSTAro Mo^veMRA TKO^^rTA HOBAro Hasc Bk Ca^^aku; — r& i- 

137 SCTABk ntSACMU BAA KOVTVKIO OfCJkRUHMK; HaX 147 MOARTBA BAA lOBlM BfAB- 

■OM ; na ji. 147 Ha 4pyroj crpaHH moahtba rAAroAisuAA baa tictou ; — na abct^ 

148 149 MOABTBA ha BAArOCAOBCBIS MACAA. 

Ha npBoj CTpaHH nomji>e4H>er2i jiHCra Ha Kojoj je Kpaj kb>h3h neme: crb 
RmrA AevARCRA CBSTAro BeAHROMBveHHRA Bk i|A^€;c Ctc^ara .r. S^OUA, n RCn04 Tora 

HCTOM pyKOM Ca CBHJCM J 4Hy : HHCA ]^A;CA^HIA H^rSMSHIb B% A€TO •43;^. ■ .■€., 

MtC6i|A €€HT€ii^(rh) ; 4ajbe je y hctoj spcTH 6hjio jom Hemro H»nHC»H0, sjih ce 
Beh RCTpjio Te ce hc mo}Kc opotiHrarH, nero H3Ha4 H>era jom ctojh : boa KBAMi(>*)- 
H3 oBora cc aanHca ne Mo^e snarH, ko je KH>Hry nHcao h Ka4, jep npoBrjMaR 
3axapHJa caMO CBje40iH 4a je oh nHcao oBaj 3anHcro4HHe .-f^l^nc. t. j. 7185^ 
1677. AwiH HC he 6hth KH>Hra mhoto crapnja 04 3anHca: no nHCMy MO»ce 6nvi 
H3 no^eTKB XVn BHjeKa. 

y cjiyxc6H KHe3a .lasapa hmb h }khbot H>eroBOHaKH KBKas je 7 pyKonHcy 
hHnpHJaHOBy (rjiacHHK IX. cip. 248). CaMo mhcjihm 4a je BpHJe4H0 nanoMC- 
HjTTH 4a je 0H4Je r4Je ce Kance 4a je khgs .Ia3ap norHHjBma hb KocoBy „■•- 

r^€B€Hfc BAH^fc ll«€TA TOrO BK MRT^OROAUH,^ K nomj>e4H>OJ pHJe^U 404aBo y 0B0)1 

pyKonHcy 4oaHRje HdMeJ^y spcra: itr^AYARHi|€.(« 

Haj3HaTHHJe je mro y obom pyKonHcy hmb cjiy)K6a „CBeTOMy Hyu- 
HHKy]^yp^yHOBOMy" ca mchbotom H>erOBHJeM, Kojera, Kao mio ce y wh- 
BOTy tteroBy kujkc, ro4HHe 1615 Mwia4a 04 18 ro4HHa cnajHme TypuH y Co- 
♦HJH 3a TO mio ce hhjc xtho noTypqHTH. JKhbot iberoB 3ay3HMa y obom py- 



*) By4yhH 4a CB. BjiacHJe na4a 11. 4>e6p., 3a to Hjiii he „Toro« 6hth no- 
rpjemKa, hjih je H3Me^y oBora pa34jedia h npe4H>era 6hjeo jomre mro. 



Kratke književne viesti. 303 

KonHcy JHCT 110-*136; noqHifce ce osaKo: Mo^veiiVe cBeraro uo^vemuia ficoi^rfii 

NOBArO B& Ca^AAKTNCI|€M rflAA'K* <i>Y6 CHArOCUOKN. CaOKA nOTptCV ;\a^OKa HAIIL cib:^aKTH 
NACL BOr&. CIKO A^ pAl^SUCKUk TAHHU EOSRTe, €l|l€ »6 H CbTHO|l€IH¥ HMk BkCV TBA^k, 

eqi€ X6 YiioB«Yk€K06 iccT&cTHo; H CBpiueTK;) opaBOFA Kuo 4a HCMa, jep cy OBO ao- 
iu^e4ft>c piijequ : h ttBOHUk roAtiiH nfiiBUCTa, h i^aa" caoba caniii bil TkMV K|^OMtUBVio, 
A^ru »e Bik i|Ap€TBO H6B6CII06; AA Ai|>6 cTh caoba pAAH TOAHKO T|ikiitiile noniBuiie, 

€^6 8B6 H TKMB HACAtACTBOBAUC. AjlU aKn H HHJe TO npiBH CSpOieTUK , HnOK CC 

caijBajio CBe mro je nucau HanHCao ynp ibo o ]^yp^y. Jm caM h3 Tora sKHBora 
uenHcao mro HaJBmiie BpHje4H npoMHJeHHBoiH apasonHC, koJh ce 40bojI>ho mohcc 
no3HaTH no ohom mro caM 40B4e Haseo H3 pyKonHCa, h cbo: 

CcMOf OTIiViCTBO CB MtCTO TAArOAlCUO KflATOBA ; EAArOViCTHBUHlCIi |I0ANT6AI6H 
YCAO, ^HMHTpHR N Ca^IU ; AOCTHriilUO^ aS€ OTb|lOKOY neCTOIC AtTO, BbAACTk C€ pOAH- 
TCAfcUn CBONMH CBCIITeNUNUb KHHrAMB , H CHUk Bb CKOpt HOOfVAlCTb C€; TASe ICU- 
T^OCTH 3;AAT0K0Y;HNYbCKUI€ BbAAlOTb lerO, H CHIIb AOBpt HflHKIIbllHK b BUBb, Bb OBON^H 

AOBp« ofVNTeAicub o^roAHBb. Bb loase Bp«M6 |iOAHT€Ab lero ^HUHTpHie Kb rocnoAOV 

n^^HAC, OHb S€ Cnpb OTb OTbl|A OCTA. no Hie»6 AHVbHb Bt OTbflOKb H KflACbHb ;iKAO, 
ABO ■€ OBp'BTATH C€ HOAOBbNb KUOV AtHOTOlO Bb UtCT« TOUb, l|ApOY HCUAHAbTbCKOUOV 
KAU^NTb B€rOY l|ApbCTBOYIOUITOY TOFAA, N OVBOlABb C€ A^ H6 HO^KA^H) BbB6A6Hb EOV" 
A€Tb Bb Ji^EOph ICrO, CHJCb pAf^H OTbVbCTBO CBOK OCTABAttlCTb , H n|l«;COAHTb Bb CoLpk- 
AABHHCBUN r(kAAb, TAArOAlCUUH Co^HH, H OBHTAKTb Bb J^HOp% ICAHHOrO OTb CBeUITCHHKk 

r^AA^l TOrO, AOE(kOA'BT'BAb Kb AOBflOAtT'KAH flflHAArAie AjiH iptmie ICrO UOYXAU€TOBH 

CKB^bHbHNH ie^6HK, H H€ Tpbn6IUT€ TOrO BAArOVHK bH'B ^OA^IUTA , TbUITAA;KOY C€ BbC€M 
R^inOCTHK) Kb CCEt TOrO n(kHB€GTH ; H TAKO H:^BH(kAK>Tb KAHHOrO T«;Cb 0YY€MHI6Ub AO 
IOBbqA H^B'BCTbNA H ;cyT(kA Bb CAOB'B H Kb OTbBtTO^ BbCAKOMO^ rOTOBA ; N TAKO HO- 

cuHAioTb lero Kb Hi6U0Y cbBecKAOBATH cb NHUb.... H;iroBapajyhM Ta 40 cc noTypqH 
pe^e My: tu bu bgahkov caabov h YbCTb noAOVYHAb, n npbBOuov h BorATtiHuiouov 

Kb rpAAt C6Ub AI»VT€(kH Cbn(k€rAb T€ By;Cb, H BOrATbCTBO^ MH0r0Y HACAtA^HHKb Bbl 
BUAb, H OTb BbCt;Cb HXe Bb ff^AA'B TbCTH H nOKAONKNHIA KpACOTU (»AAH npHKUASb Bbl; 
H npbBAArO Bb rpAA'K Bb BbC6Mb HU'BAII T6 By;COMb ; H6 AOCTOHTb BO TN TAKOBO^ BAA- 
n»nYHM Bb NHinTeT« CeH N (»ABbCKU nfk'KBUBATII ; Nb N€KA A^ (^AKH " (lABUNIB T6Bt 

nftAikCTOieTb h CAOfaseTb.... ^ypa^ 40KM3yjyhH mv, 4a je xpHiiihaHCKa Bjepa 

npaBa, 04r0B0pH My: ^poy OTb BtKA UHOXbCTKO l|ApeH H CHAbNyH(^b) MNOrO BAAFA 
CkAtAA(Bb)ltte, Nb H6BK(kHIA (»AAH BbCH nOrUBOUie N B6CnAU€TbNII BblUie, HATC »€ OTL 
^AS BAHierO BbCN nOrUBOUIC, H M6 OBp'BTAieTb C€ NHKbTOase Bb Btp« BAIU6H CB€Tb HSH 
B|kaB€AbHb HAN qApb NAN BAHIA NAN B0I6B0AA NAH COVAHM HAN O^VHTCAb NAH OTb np'K- 
n^OCTUN^b AN>BO KON, Nb BbCN norUBOttIC. Bb HAIUCN »6 Btf^lL H l|A(kNI6 H Apb;CNIC|l6NI€ 
H R|k0CTH AN>AN(ic) OTb XpNCTA A^SR^ H AO A^'NI'Cb CB6THN N lipABCAbNNN 0B(k'KTAI0Tb 
CC, H T'BACCA N^b OTb UHOfUNJCb A«Tb I|1LAA N HCBfk'KAHMA npKBblBAN>Tb, H pA^ANVbNUNUb 
KCAO^rOMb Cb Bt^lOlO npN;KOA€ttlTNNUb NCI|tAieHHIA nOAABAN>Tb, H BtCU OTb VAOBtKb 

onmNHMTb; h auitc hc BtpoviCttiN, r(k6AH Cb mmoio, n nokansov th KpAAKi Mhaovthna 

lb r^AAIK C6Mb ACSKCniTAArO, kako nOVNBAKTb lAKOaSC OfCbNO^BUH N HKONSC OTL K(kNNA 

mroof^oiHHie HcnofUTAieTb.... Ka4 TypqHH KaHce CBojeMy 4pyiiiTBy 4a HHJe Mo- 
rao UHOITa CBpiUHTH, OHH 0TI14y Hb COfAHN H CbKA^O^NITb 16110^ BbCA BUKC HKUb, 
MTC H lUSOV n^HAArAMTb: IAKO BbCOf CAOfNSbBOV HAUOf H I(BK0HOAABbl|A NAlierO 



304 Kratke književne viesti. 

no^ofrAJik MCTL. Tn4n cy4iija 4030Be ^yp^a, na ra r cmm crane iiaroBapaTH, j:« 
cc n<iTyp4H ; a Ka4 ^ypa^ ue XTje, oH4a ckse^ABiiiie ^o^ift ha oncTk, n om em- 

I0IIT6, OBH nOf^tBAlOIHTe, N HIN nilOlOUTe KLCAAHIlie lerO Bli TKMkHHIIOf. K'i\A ra B*i- 

4Hiue y TaMHHuy, cpcTc hx €B6UT€HHKb OHk (ko4 KojePH je cranoBao ^ypa^) b 
3aM '^H Hx 4a My ra 4'i4y, h peqe: A^h Hcno^fVkiHKfc o Bieiik, ■ ktai ibCT^t- 
BOfKTk, RAKU np^Ai^Mk icro BAMk. AjiH Ta TypiiH ue XTjenje nycTHTH, uero pcKoine 
aony: aoitc »hboto^ lero |MAk icch, ovBtnTAU i€ro npHNTH Kh hauch B«pt. A noa