(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "knjige-www.gora-tewhid.blogspot.com"


Skracena verzija knjige 



1WJUMF IS™ 




Autor 
Es Sejh Rahmetullah bin Halil El Hindi 



Sazeo 



dr Muhamed Abdul Kadir Melkavi 



§tampa i distribucija 

Ministarstvo islama, vakufa i misionarstva u saradnji sa Humanitarnom 

organizacijom "Ibrahim bin Abdul Aziz Al Ibrahim" 

Kraljevina Saudijska Arabija 



Stampa 

Ministarstvo islama, vakufa i misionarstva u saradnji sa Humanitarnom 

organizacijom ''Ibrahim bin Abdul Aziz Al Ibrahim" 

Kraljevina Saudi jska Arabija 



Skracena verzija knjige 

TRIHJMF ISTINE 



Autor 
Es Sejh Rahmetullah bin Halii El Hindi 



Saieo 
dr Muhamed Abdul Kadir Melkavi 



Izdato 1418. hidzretske godine, pod nadzorom Odleljenja za izdavacku i 

distributibnu djelatnost Ministarstva 



1997 / 1418 H. 



^AJI # U51 <^^JI j+J dill ^i- <~.*i 



. u-U Jl - . J*JI jl^il v t$ _>-ii- 
f— Tlx>V! j^TYl 

jfclk.fcij-f5L.yi-Y U^JI Jf 3L.yi -> 
NA/W1 TU,YV tfJtfJ 






Posveta: 

- rtuhoctziru koaa pozivaju hrscanshoj "tjubavi i spose 
nju", nofeon sto je s tnition sunaroctnifea pobjegao prect 
njihovim Hrvavim krstom, 

- onome ho traga za istlnom, 

- onome Ho ne cjubi iz victa eta ce se njeqov ztvot, ctanas 
iti sutra, uaasiti i eta ce aa na; ctrazi ostaviti u tamnoj 
jatni Koja ce se vatrom ispuniti iti ctzennetskom bascom 
postati, 

- i onome feo vjeruje eta ce nakon stnrti za vjeru u fioga 
pitan biti. 



Nafeon smrti netna povratfea na ovaj svijet i nema nove, 
prilihe. Zato izaberi vjeru kojom ce tvoj (iospoetar biti 
zadovoljan i prije nego povjerujes onima hoji ftucaju na 
tvoja vrata, ctobro upoznaj ono ccmu te zovu, 

i 0bavz2.no procitaj ovu hnjiqu prije nego sto oetsetis s 
ofocja sfijeta. 



fti/jec prevodioca: 



Hvala Uzi>isenom Aiiahu, i neka je btogostov i spas na 
Njegovog posljednjeq Posfanika, njeqovu porodicu i ptemenite 
asftobe! 

Borba izmectu is tine i nets tine, vjere i ftrivot>jerstva nece 
prestati ctofe, postoje ne6esa i Zemtja. Tledutim, ma koliko kri- 
vovjerstvo izqledalo mocno, stefelo pobornifea i preplavilo zem 
tju, konacna pobjeda ce pripasti Atlahovoj ptavoj vjeri, jer je On 
sam Sebe zaduzio cuvanjem Svoje posljednje Objave. Dokazi 
misionara krivovjerstva su stabi, sto ce pokazati i ova knjiqa 
koju imate u rufcama. 



JCratha bioqrafija autora knjlqe '"Izharul-hakk" 

Tluhammed Hjahmetutlah ibn Haliluilah Tl-Kiranevi vocti 
porijehlo od treceg nati/e 'Usmana r.a. Roden je 1818. 9. u blizi- 
ni fiethija, alavnoq qradu Inctije. ftjegova poroctica je poznata 
po vrsnim mecCicinarima, ucenjacima mnoqih druqih znanosti i 
visokim drustvenim poCozajima. On ticno je dobro poznavao 
pexzijski, arapsfti i urcto jezik. Bio je vrstan poznavalac 
seriatsfcih znanosti, medicine, perzijsite knjizevnosti, matema- 
tike, geometrije, krscanstva i jevrejstva. Osjetio je veliJku opas- 
nost oct krscanskih ntisionara, Jloji su, zajedno s enqleskim kol- 
onizatorima uCagati ogroman tract na pokrstavanju njegovog 
naroda, te je ustao u ottbranu Islama. Napustio je pro/esorsfe-i 
posao, osnovao centar za isCamske misionare fcoji ce stati precC 
krstase fcoji pCjuju na sve sto je islamsb i poceo pisati o vjera- 
ma. Njegova najpoznatija cCjeCa u kojima se suprostai/tja misio- 
narima krscanstva su: 

1. Izatetul-evhami: (na pexzijskom jeziku). 

2. Izaletus-sufcuki: (na urctsfeom jeziku) 

3. Tl-Vdzazul "Isevij (na urctsfcom jeziku), 

4. Et-Burufcul-tami'ah (na arapsbom), 

5. Tlua'ddilu i avidzazil tnizani, 



6. Jahlvbxd mctaini, 

7- Mi jorut tahkiki 

8. XznaruihafcJt. 

Ucestovao ic 1857. a. u neuspjetoj revotuciii prottv fcolo- 
nizatora, te je zo njvm raspisana potjer nica i zabranieno 
s tampon jc, rasturame. prodavanje i citanje njeaovxh kniiaa. 
Uspio je uciniti hidzxu u rUftu gdje je imenovan predavacem u 
Haremi Serifu. U ndli je osnovao statu (nedresetus-savCijje) 
ftoja i danas postoji i radi. No botji svijet je preselio 22. Ramo- 
zana, 1308. h.9./ 1.5.1891. 9. 

Kafco je dosto do pisanja iinjiae Izharul hafcfc."? 

Svecenici su u 18. i 19. stoljecu, po btaaosfovu frwdeza u 
Indiji utaaali ogromne napore na pokrstavanju mustimana. }e- 
dan od njinovih najistaknutijih misionoro je bio Dr fonder \z- 
nosio je mno9e neisUne o Istamu, Kur anu i Muhammedu 
(s.a.v.s.). ]avno je izazivao mustimansfee ucenjake na debatu. 
ftahmetuuah mu ie poslao devet pisama na feoja ;e Dr Fonder 
odaovarao i u kojima su se dogovorili da vode medusobni dija- 
(09. ")odat\ od uslova koje je postavio Dr fonder je bio da Hah- 
metuUah ne odustaje do Uraja dij 0(090, a HahmetuUah je us- 
(ovtjavao da se rasprava vodi javno, pred masom svijeta. 
Tafcoder je doaovoreno da tema disputacije budu stjedece tacfte: 
deroqacija u vjersftim knjiaama, isflrivCjivanje nebesHih ftnjiaa, 
osobenost Isaa as., trojstvo, nadnaravni karakter Kur ana i 
vjerovjesnicfea misija Ttuhatnmeda (s.a.v.s.). Doaovoreno je da 
prvi dio rasprave bude 11. i 12. redzeba, 1270. h. 9. /1854. 9.) i 
to na prve dvije teme; deroaacvja u vjersfiim knjiaama i iskrivl- 
jivanje nebesJUh flnjiqa. TafLo je i bilo. polemika je vodena u 
EHberabadu, aradu poznatom po Tadz Tlahalu. Prvi dan je pri- 
sustvovato ofeo 500 najjistaftnutijin qradana Indije, medu feoji- 
ma su biti musCimani, ftrscani, idolopoMonici, predstaimici 
enatesfte koUmizatorske vtosti, vojno tica, veliki cinovnici, naj- 
poznatiji misionari firscanstva, svecenici i novinari. Vvjest o 
tofiu disputacije se brzo rasirda te je sCjedeceg dana raspravi 
prisustvovalo 0H0 1000 ljudi. HahmetuUah je, uz *4tfanovu 
pomoc, ovom raspravom jasno razotfc-rio Cice i djefo Dr fonder a. 
Doftazao je da je o Islomu pisao bez znanja i aionamjerno. Dr 
fonder je u dijaloau javno priznao da u dva Zavjeta postoje 



iskrivljivanja, da su autori, rvepaznjom ili namjerno, nacinili 
grjesku na 40.000 mjesta. Znqlezi su na njeaa bili qnjevni, te je 
poraz pokusao umanjiti narednoq dana. fledutim, Allah je ntio 
da istina dode i do onih fcoji je nisu culi prvi dan. Poftusaj 
Tonder a da dokaze da su se iskrivljivanja desila samo na nefeo- 
lifco mjesta je propao, a Ttahmetuttah je pojasnio da njeqov cilj 
nije da utvrdi na fcotifeo mjesta je njihova Knjiqa isdrivljena, 
nego sanvo to da je ona iskrivlj ena pa makar sanvo na jednom 
mjestu. Posto se ne moze, posiaurno, utvrditi fcoje je od dva 
kontradifctorna nvjesta iskrivtjeno , cijeta Knjiqa postaje 
sumnjiva. 

Krajem druqoq dana Tonder je cvrsto odtucio prekinuti 
dijaloq. 'Njeqov nastavafe je ustovio Hahtnetullahovim priz- 
nanjenv da su dv>a Zavjeta oriqinalne fiozije objave, jer je bio 
svjestan da se tefcstovi knjiqe koju suaovornift snvatra iskrivtje- 
nonv ne moqu uzeti kao dohaz u dijaloqu. Zanemario je svoje 
vtastito priznanje njihove iskrivtjenosti a trazi od Hahmetutta- 
ha da prizna njihovu ispravnost. Hahmetullah je shvatio da 
Fonder time zeti prekinuti dijaloq i pobojao se da svijet ne po- 
misti da je on prekinuo dijaloq, te je na Uraju ustao i vehao: ")a 
dolazim u doqovoreno vrijeme, tacno nabn dt»a mjeseca, na 
dijaloq s Dr Tonderom. 1 ne posto ji razloq za nvoj nedolazak". 
Dr Fonder nije nista re&ao, a u doqovoreno vrijeme nije dosao. 
ftasprafljato se, dakle, sanvo o deroqaciji nebeskih knjiqa i nji- 
hovom iskrivljivanju. 

Nafcon poraza Tonder napusta Indiju. ftasprava nije nas- 
tavljena. Njeqovi sunarodnjaci su 9a prezirali, jer je iznevjerio 
njihova ocekivanja. Otputovao je u JVjemacku, zatinv »4.ustriju i 
firitaniju. fiobio je novi misionarski zadatak u Tursfeoj u koju 
je otputovao 1858. 9. U Tursfeoj je krivo predstavio sve navode 
dijaloqa s HahmetuUahom . Vijest o tonve je poqodila sultana 
Abdul Aziza, koji ubrzo saznaje od turskifi hadzija da se 
Hahmetullah nalazi u Tleki. Vozvao qa je da nastavi dijaloq s 
Br f bnderom u Tursfeoj . Xada je Fonder za to saznao pobjeqao je 
iz Turske bojeci se susreta s njime. Sultan je trazio od Hahme- 
tuUaha da napise knjiqu o toj raspravi i da iznese svoje 
misljenje o preostalim tenvama o kojima je trebalo da se vodi 
debata. Hahmetullah ju je poceo pisati krajem decembra, 1863. 
9. a zavrsio u junu 1864. 9. Tafeo je knjiqa "Izharul hakk" re- 
zultat pomenute disputacije. Nafeon zavrsetka sultan je naredio 



da se precede no devet stranih jezxka, u fcoje spadaju i stjedeci: 
njemacki, francuski, enaieski, turslti, urdo, kedzraUjje (jedan 
od mdijsfun jezUta) ... 

Postovani citaodel 

Ti pred sobom imas fiompendijum tog velikoa djela, kojeq 
je obradio Dr TleSkavi, a ciji se izlazak iz stampe na arapsftom 
teft ocefiuje. 

U oriainatu ove sfiracene verzije nemo o6;asnjenja i Jus 
nota. Smatrao som da pojedine dijefove tehsta treba pojasniti, 
tako bi bili razumljivi i za mustimane i za Urscane. 

- Prijevod znacenja fiura nskih ajeta sam uzimao iz 
prijevoda Kur ana od fiesima Korftuta, izdatoq 1989. 9. 

- fiibtijsfie tefistove sam prenosio iz Bibtije fioju je izdaCa 
"Krscansfca stvarnost" u Zagreou, 1944. 9. Medutim, autor je 
feoristio pise izdanja Bibtije na arapsfcom jeziku te se neki na- 
vodi tih izdanja raztUiuju od nauoda pomenute Bibtije te sam 
ih ticno prijevodio. »4utor je ukazao na njih tafto sto je pomenuo 
aodinu izdanja Bibtije iz fcoje donosi citate. 

- Podatke o nekim ucenjacima sam naveo u /usnoti, a 
imena Itoja se ne pomvnju u bibtijsfeom tekstu sam, zboq nedos- 
tatfca literature t potesfcoco u transHripciji, na kra ju fmjiae na- 
pisao arapsfcim slovvma, kako bi ifc istrazivac moaao taltse pro- 
naci u rjecnicima. 

- Xtnena fcoja se pominju i u Urscansfeoj i u islamskoj ter- 
minofoqiji sam prvi puta naveo u Jusnoti, radi iaksea razumij- 
evanja tefcsta, a na kraju sam \h iznio u tabeti. 

- Naveo sam najmanje jednu fiadisltu zbirku u Jtojoj se 
natazi pomenuti Kadis, iti poll dnjiau u fcojoj se tiafnze podaci 
pomenuti u ovom djelu. 

X na fcraju, kao i na pocetku, zahualjujem Allahu dz. s. 
fcoji mi je omoaucio da prevedem ovo djeto. Znam da u prijevo- 
da ima manjfcavosti, jer covjefc, je sfcion grijesenju. 

notim Ailaha dz. s. da ovaj trud bade samo radi Tijeaa i 
da se ovim djeCom ofcoriste oni fcoji traaaju za istinom. 

Hvata pripada Allahu dz. %., a btaaostov ftjeaovom Posta- 
niitul 



J*#J&JJ Jlf>-y 



U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 



PREDGOVOR 

Neka je hvala Allahu 1 i blagoslov vjerovjesniku Muhame- 
du 2 (s.a.v.s.) 3 koji nije znao ni ditati ni pisati , njegovoj porodi- 
ci i ashabima 4 ! 

Allah mi je omogucio da obradim knjigu "Izharul-hakk" 
(Trijumf Istine) koju je napisao Rahmetullah ibn Halil Er- 
Rahman El-Kiranevi El-Usmani El-Hindi. 

Pri obradi ovog djela sluzio sam se vrijednim rukopisom 
autora i drugim kojeg je autor diktirao. Prvo izdanje (u mojoj 
obradi) izaslo je godine 1410. h./1989. i to u £etiri toma pod 
pokroviteljstvom "Generalnog predsjednistva za znanstvena is- 



1) Bog, Gospodar svjetova, Stvoritelj svega ...; kr§d. Jahve, Gospod, Bog. 

2) Muhammed ibn 'Abdullah ibn 'Abdul Muttallib El HaSimijj El Kurejsijj, 
vodi porijeklo od Ismaila ibn Ibrahima a.s., on je posljednji Allahov poslanik, 
roden je u Meki 570. g. ili 571. g.n.e. Prva Objava Uzvisenog Allaha mu je 
do§la u blizini Meke 610. g., kada je bio u 40. godini zivota. Umro je 12. re- 
biu'l evvela 633. g. i tada je broj njegovih sljedbenika i ashaba bio oko 
124.000. 

3) Skradenica arapskih rije£i: "Sallellahu 'alejhi ve sellem", koje zna£e: 
"Allahov blagoslov i selam neka je na njega", a uvijek se izgovaraju pri spo- 
menu Muhammedovog (s.a.v.s.) imena. 

4) Ashabi su mushmani koji su iivjeli u vrijeme Muhammeda a.s., i vidjeli ga 
makar jedan put u zlvotu, i umrli u Islamu. Kada se neki od njih spomene tre- 
ba re6i "radijellahu anhu", tj. "neka je Allah s njime zadovoljan" 



8 



trazivanja, fetve 1 , da" ve 2 i upu^ivanjc" dije je sjediSte u Rijadu.. 
Mnogi moji prijatelji su tralili da "Izharul-hakk" napiSem lah- 
kim, jednostavnim i razumljivim stilom u jednom tomu, kako bi 
se olakSalo njeno prevodenje na strane jezike i kako bi se u£inila 
preprckom krsdanskim misionarima koji ulazu ogromne naporc 
u unoSenju smutnji u Islam. Medutim, zaokupljcnost 
stampanjem nekih drugih mojih knjiga me je sprijedila u tome. 
Njihove zelje su kmnisane zahtjevom plemenitog brata, doktora 
Abdullaha ibn Ahmeda Ez-Zejda, predstavnika za Stamparsku i 
prevodilaCku djelatnost pri "Generalnom predsjedniStvu za 
znanstvena istrazivanja, fetve, da've i upucivanje" koji mi je 
ukazao na potrebu ulaganja truda na ovome polju, narodito nak- 
on Sto su se u svijetu desili opasni dogadaji kojima su krstasi 
pokazali svoje neprijateljstvo prema Islamu i svoje zelje da na 
brz nacm pokrste islamski svijet. Tako se u meni javila zelja da 
izdam skracenu verziju ovog djela. 

Molim onoga ko zeli da ovo djelo prevede na bilo koji 
drugi jezik da citate iz obadva Zavjeta 3 ne prevodi samostalno 
nego da ih prenosi iz knjiga izdatih na tome jeziku. 

Ovoj skradenoj verziji sam dodao neke podatke radi 
pojaSnjavanja, kao npr.: 

datume nekih historijskih dogadaja. 

godine smrti nekih osoba. 

dva imena za osobu ako se njeno ime pise na dva na£ina. 

staro i novo ime grada, ako on ima stari i novi naziv. 

precizirao sam o kojemu se mjestu radi ako dva mjesta imaju 
jedno te isto ime. 

objasnio sam neke strucne izraze. 

dodao sam podatke o nekim dogadajima iz krsdanske i islams- 
ke historije radi dodatnog pojasnjenja. 

vokalizovao sam neke harfove 4 kako bi se izbjegla mogudnost 
nepravilnog ditanja i izgovora. 



1) Pravno rjeSenje koje izdaje neki od islamskih uCenjaka, 

2) Pozivanje u Islam mudro i lijepom rijeiju. 

3) Stari zavjct i Novi zavjet. 

4) Slova. 



naveo sam nazive nekih knjiga bez spominjanja imena njiho- 
vih autora. 

- nekada sam spomenuo ime autora i datum njegove smrti. 

- neke tekstove iz obadva Zavjeta sam navodio iz vise izdanja 
radi njihovog potkrepljivanja. 

- premetao sam odredene podatke naprijed ili nazad kako bi se 
Citalac sto vise okoristio i kako bih ga postedio konfuznih i nes- 
redenih misli. 

-tri prva poglavlja knjige "Izharul-hakk" sam sazeo u jedno i re- 
zervisao ga za knjige jevreja i krscana, navodenje njihovih ime- 
na, utvrdivanje njihove iskrivljenosti i dokidanja. Uradio sam to 
jedino zato da ocekivani cilj bude postignut i da sazetak ovog 
djela bude u najvecoj mogucoj mjeri koristan za Sitalaca. 

I dodajem - pomoc dolazi od Allaha dz.s. 

Ovo veliko djelo "Izharul-hakk" od autora Rahmetullaha 
ibn Halila El-Hindija je sastavljeno iz uvoda i sest glava, a ovo 
sto slijedi je srz i bit toga djela. 

Dr Muhamed Abdulkadir Melkavi 

Profesor na Univerzitetu kralja Suuda 

Rijad: 1.1.1415. h./ 10.6.1994. 



10 



Uvod 

(Uvodne napomene) 

1 . Tekstovi knjiga protestantskih 1 ucenjaka su velinom do 
nas doSli putem naturanja, a ne putem uvjerenja. 

2. Protestanti uvijek mijenjaju svoje knjige, obnavljajudi 
neke od njihovih sadrzaja - umanjivanjem ili dodavanjem te 
zbog toga imamo velike razlike izmedu njihovih ranijih i novijih 
izdanja, na Sto titalac treba da obrati painju. 

3. Ne smeta isticanje izraza: pogreSka, zabluda ili lai u 
mnogim sadriajima i izmiSljenim pridama o vjerovjesnicima, jer 
se radi o stvarnom iskrivljivanju nebeskih Knjiga, a ne o 
Bozijem govoru. To ne spada u loS odnos prema nebeskim 
Knjigama, jer je objelodanjivanje iskrivljenosti, laii i isprav 
Ijanje nekih njihovih bestidnih sadrzaja duznost svakog musli- 
mana. 

4. KrScanski ucenjaci su uobicajili isticati i objelodanjivati 



1) Protestantizam: Ime nove krttanske sekte, izvedeno iz rijeCi "protest". Ova 
sekta se pojavila u 16. stoljelu kao bunt protiv zabluda prisutnih u katoliciz- 
mu, u koje spadaju i prodaja indulgencija (oproStajnica za grijehe), zabrana 
ienidbe sveJtenika. zabrana Citaoja evandelja, nametanje velikih poreza, 
sprijeiavanje izu£avanja prirodoslovnih nauka. Evropa se za reformu shva- 
tanja vjere pripremala od dvanaestog stoljeda. U torn procesu su se istakli nje- 
maCki teolog Martin Luther (umro 1546. g.) t koji se suprostavio papi Leqpu 
(X), kao i francuski teolog Dion Kelvin (umro 1563. g.), Cije su pristalice 
poznate kao francuski protestanti (Hidiunut), a iije su crke nazivane 
evandeljske crkve. Oni nemaju centralno vodstvo vezano s papom u Rimu, 
odbacuju monaltvo, upudivanje molitvi svecima, trazenje njihovog zagovor- 
niftva, crkvene slike, ikone i indulgencije. Ova sekta ima pristalice u Engles 
koj, Njemackoj, Austriji, Americi i Danskoj. 



11 



rijetka "slaba" misljenja islamskih ucenjaka, da bi ih potom de- 
mantovali i time ditaocu kazali da su knjige islamskih ucenjaka 
prepune neosnovanih ideja, a u stvari, radi se o tome da oni uvi- 
jek prikrivaju ispravna misljenja i ne ukazuju na njih, a kada ih, 
pak, prenose iskrivljuju ih, ili ih prenose krnjavim sto pred- 
stavlja najodvratnije iznevjeravanje naudnog povjerenja u citi- 
ranju njima suprotnih misljenja. Takav je i postupak svestenika 
dr Fondera 1 u poznatoj disputaciji sa Sejhom - Allah mu se smi- 
lovao - u Indiji, 1270. hidzretske godine 1854. n.e., koju je obja- 
vio na engleskom jeziku nakon sto je u potpunosti iskrivio na- 
vode obiju strana. U nekim svojim knjigama dr Fonder prevodi i 
komentarise kur'anske ajete 2 po vlastitom nahodenju, zatim ih 
napada i pretenduje da je njegovo tumacenje, a ne tumacenje is- 
lamskih ucenjaka, ispravno. Medutim, on uopste ne poznaje niti 
arapski jezik niti kufanske znanosti, a zeli da se prihvati njego- 
vo neispravno i lose tumacenje, a odbaci ispravno tumacenje 
svih islamskih komentatora Kur N ana. 

Allahu, pokazi nam istinu istinom i ucini nas njenim sljed- 
benicima i pokazi nam zabludu zabludom i udalji nas od nje. 



1) Dr C.C.P Ponder je americki orijentalista, katolik koji je presao u protes- 
tantizam iz pohlepe za ovosvjetskim dobrima, radi udobrovoljavanja supruge 
protestantkinje i nastanjivanja Engleske (§to je to objasnio njegov prijatelj, 
svecenik Ferench).. Engleska crkva ga je poslala u Indiju, radi pokrstavanja 
muslimana. I on se ubraja u trecu osobu po aktivnosti u §irenju krSdanastva u 
Indiji. U posljednje vrijeme svog djelovanja u Indiji je javno izazivao musli- 
manske ufienjake na dijalog, misleci da mu niko nije ravan. I dijalog se, 
konaCno, desio, a njegov rezultat je i knjiga "Izharul hakk ", koju sada £ita§ u 
skradenoj verziji. 

2) Odlomci ili recenice Casnog Kur'ana. 



12 



IKfcVA GLAVA 

Imena knjiga Starog i Novog zavjeta, utvrdivanje 
njihovih iskrivljenosti i njihovo opovrgavanje 

Prva knjiga sadrzi detiri poglavlja: 

Prvo poglavlje: Navodcnjc imcna knjiga i njihovo nabra- 
janjc. 

Drugo poglavlje: Dokazi da sljcdbcnici Knjigc 1 ncmaju 
ncprckinut lanac prcnosilaca Starog i Novog zavjeta i ncosnova- 
nost tvrdnje da jc danasnja Biblija nebeska Objava. 

Trece poglavlje: Dokazi da je ova Biblija prepuna protu- 
rijc£nosti,grjcsaka i iskrivljivanja. 

Cetvrto poglavlje: Dokazi postojanja derogacije u knjiga- 
ma oba Zavjeta. 



I) Jevreji i kr§cani. 



13 



Prvo poglavlje: 

Navodenje imena knjiga i njihovo nabrajanje: 

Krscani dijele svoje knjige na dva dijela: 

Prvi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane 
posredstvom vjerovjesnika koji su zivjeli prije 'Isa'a a.s. x ,i 
nazivaju ih "Stari zavjet" ili "Davni (Drevni) zavjet" 

Drugi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane po 
nadahnucu, nakon Isa'a a.s. i nazivaju ih "Novi zavjet" 

Stari i Novi zavjet zajedno sa£injavaju "Bibliju" To je 
grcka rijec sa znaeenjem "knjiga", a na omotu te knjige koja 
sadrzi Stari i Novi zavjet pisu "Sveta knjiga" 

Prvi dio njihove Svete knjige 2 je Stari zavjet, i on sadrzi 
39 poslanica 3 : 

1 Knjiga Postanka 

2 Knjiga Izlaska 

3 Levitski zakonik 

4 Knjiga Brojeva 

5 Ponovljeni zakon 

Ovih pet knjiga naslovili su kao "Poslanice Mojsijeve" 4 iIi 
Tora 5 Tora je rijec hebrejskog porijekla a ima znacenje: zakon, 
pravo i podu£avanje. Medutim, oni danas pod rijecju Tora 
podrazumijevaju Stari zavjet, tj. Pet knjiga Musaovih a.s. i 
knjige koje slijede: 

6 . Josua 6 



1) Krsc. Isus, ili Mesija; vjerovjesnik izraelskog naroda, roden u Nezaretu, i 
od njegovog rodenja se racuna vrijeme, tj. nova era. 

2) Biblija koju sljedbenici Knjige smatraju svetom. 

3) Knjiga, a misli se na neku od biblijskih knjiga. 

4) Isl.: Musa a.s. tj. veliki Allahov poslanik Izraelcima o kome Kur'an mnogo 
govori: 

5) Isl.: Tevrat: tj. Allahova knjiga objavljena Musau a.s. 

6) Knjiga JoSije sin Amona koji vladarem postaje 638. g.p.n.e. 



14 



7 Suci 

8 Knjiga o Ruti 

9 Prva knjiga o Samuelu 

10 Dniga knjiga Samuelu 

1 1 . Prva knjiga o Kraljevima 

12 Dniga knjiga o Kraljevima 

13 . Prva knjiga Ljetopisa 

14 Dniga knjiga Ljetopisa 

15 Knjiga Ezrina 

16 Knjiga Nehemijina 

17 . Estera 

18 Job 

19 Psalmi 1 (Davidovi) 2 

20 Poslovice (Salomonove) 3 

21 Propovjednik 

22 Pjesma nad pjesmama 

23 . Izaija 

24 Jeremija 

25 . Tuialjke (Jeremijine) 

26 Ezekiel 

27 Daniel 
28 . Hosea 

29 Joel 

30 . Amos 

31 Obadija 
32 . Jona 

33 . Mihej 

34 Nahum 

35 Habakuk 
36 . Sefonija 
37 . Hagej 
38 . Zaharija 4 

1 ) Isl. Zebur, knjiga objavljena Davudu a.s. • 

2) Isl. Davud as., poslanik Izraelcima, otac Sulejmana a s. 

3) Isl. Sulejman a.s. sin Davuda a.s 

4) Izraelski vjerovjesnik iijc vjerovjesniStvo nije potvitieno Islamom. Ovdje 
se ne misli na Zekerijaa oca Jahja a s. kojega muslimani smatraju vjerovjesni- 
kom iz prvog stoljeca prije Isaa a*., koji je vodio brigu o Merjemi, majci baa 



15 



39 Malahija (Ovaj vjerovjesnik je zivio 420 g.p.n.e.) 1 

Samirije 2 od svih ovih knjiga priznaju samo sedam: Pet 
knjiga Musaovih, Josua i Sudije. Taj samurijski Tevrat se 
razlikuje od hebrejskog kojeg su prihvatili jevreji, a njih dva se 
opet razlikuju od grdkog Tevrata. U grdkom Tevratu se nalazi 
sedam poslanica vise nego u hebrejskom, koje se nazivaju 
apokrifnim poslanicama, a to su: 

1 . Baruh (izraelskog vjerovjesnika) 

2 Tobija 

3 . Judita 

4 Mudrost Salomonova 

5 . Knjiga Josue sina Sirahova (latin. Ecclesiasticus) 

6 . Prva knjiga o Makabejcima 

7 . Druga knjiga o Makabejcima 

I sa ovim grdki Tevrat obuhvata 46 poslanica. 

A sto se tice Novog zavjeta koji predstavlja drugi sastavni 
dio njihove Svete knjige on, sada, sadrzi 27 poslanica pod 
sljedecim imenima: 

1 Evandelje 3 po Mateju 

2 . Evandelje po Marku 

3 . Evandelje po Luki 

4 . Evandelje po Ivanu 

Izraz "evandelje" je rezervisan za ove detiri poslanice, pa 
se koristi izraz "cetiri evandelja". Rijed "evandelje" je uzeta od 
grdke rijedi "inkilijus" ili od koptske rijeci "inklijun" koja znadi 
"radosna vijest" ili "podudavanje" Medutim, oni danas pod 



=a.s. i koga sljedbenici Knjige ne smatraju vjerovjesnikom, vec ga smatraju 
jednim od monaha, nego se ovdje misli na Zaharuja koji je Zivio u vrijeme 
Ezre, i Sije ime se obicno pominje s imenom Hagaj. 

1) (g.p.n.e.): tj. prije nove ere, ili prije rodenja Isaa a.s., a za datume poslije 
rodenja 'Isaa a.s. cemo pisati samo skracenicu (n.e.) 

2) Samira je grad udaljen od Napolisa oko 8 km. On je bio prijestolnica deset 
jevrejskih plemena veoma dugo vrijeme, tako da se ime Samira koristilo za 
5itavu Sjevernu Kraljevinu. Kasnije su svi stanovnici u srednjem dijelu Pales- 
tine, (oko Napolisa) oslovljavani Samirijama. Njihov broj je danas veoma 
mali. 

3) Isl. IndZil, koji je objavljen 'Isau a.s. 



16 



pojmom "evandelje" podrazumijevaju knjigu koja obuhvata sve 
knjige Novog zavjeta, tj. navedena cetiri Evandelja i njihove 
sljedece dodatke: 

5 . Djela Apostolska 

6 Pavlova poslanica Rimljanima 

7 . Prva poslanica Koricanima 

8 Druga poslanica Koricanima 

9 . Pavlova poslanica Galadanima 

10 Pavlova poslanica Efezanima 

1 1 Pavlova poslanica Filipljanima 

12 . Pavlova poslanica Kolosanima 

13 . Pavlova prva poslanica Solunjanima 

14 . Pavlova Druga poslanica Solunjanima 

15 Pavlova prva poslanica Timoteju 

16 Pavlova Druga poslanica Timoteju 

17 Pavlova poslanica Titu 

18 Pavlova poslanica Filemonu 

19 . Pavlova poslanica Hebrejima 

20 o Jakovljeva poslanica 

21 . Prva Petrova poslanica 

22 . Druga Petrova poslanica 

23 o Prva Ivanova poslanica 

24 . Druga Ivanova poslanica 

25 . Treca Ivanova poslanica 

26 . Juditina poslanica 

27 . Otkrovenje (Ivanovo) 

Prema tome ukupan broj poslanica Svele Knjige kod 
krSdana ima sljedeci redosljed: 

- U hebrejskom Tevratu: Stari zavjet (39) + Novi zayjet 
(27) = (66) poslanica. 

- U grdkom Tevratu: Stari zavjet (46) + Novi zavjet (27) 
= (73) poslanice. 

Po naredbi vladara Kostantina (I) 1 odrian je skup 

DKostantin, (288-337), Sin kralja Kostantina i kraljice Helene, rimski im- 
perator koji samostalno vlada od 312. g. 313. g. je izdao zakon kojim daje 
velika prava krttanima. On jc prvi dosao na idcju da sazove krSdanske sku- 
pove. Pod ojegovim nadzorom je odrzan Nikejski ekumenski akup, na kome 
sc vodila rasprava o Arijusijevom osporavanju bozanakog karaktera Isaa as. 



17 



krsdanskih udenjaka 325. godine n.e. u gradu Nikeji (Nice) 1 radi 
donosenja suda o sumnjivim poslanicama. Ovaj skup je, nakon 
savjetovanja i dugih razgovora donio odluku da se prihvati samo 
poslanica Judite, a odbaci ostalih (14) jer su sumnjive, 
izmisljene i neprihvatljive. Te poslanice su: 

1 .Estera 

2 . Jakovljeva poslanica 

3 . Druga Petrova poslanica 

4 . Druga Ivanova poslanica 

5 Treda Ivanova poslanica 

6 . Judina poslanica 

7 Poslanica Hebrejima (pripisuje se Pavlu) 

8 Mudrost Salomonova 

9 . Toba 

10 . Baruh 

1 1 Knjiga Josue sina Sirahova 

12 Prva poslanica Makabejaca 

13 Druga poslanica Makabejaca 

14 Ivanovo otkrovenje (Ivanovo bozansko providenje) 

To se jasno vidi u uvodu knjige Poslanice Juditine koju je 
napisao Jerome 2 (umro 420. g.n.e.). 

Nakon samo 39 godina (364. g.) odrzan je, u gradu 
Ludisija novi skup krscanskih udenjaka koji zakljuduje da se 
mora priznati prvih sedam poslanica (pogledaj od broja 1-7) 
koje je skup u Nikeji odbacio, i smatrati ih ispravnim i 
neiskrivljenim, a narednih sedam (pogledaj od broja 8-14) 
laznim, iskrivljenim i patvorenim, pa se ne dozvoljava njihovo 
prihvatanje. Skup je te zakljudke potvrdio javnim proglasom. 

Ponovo, nakon 33 godine, (397 .g.) odrzava se novi skup 
krscanskih udenjaka u gradu Kartaga, (koji se nalazi u 
Tuniskom zalivu) i ovaj skup zakljuduje da se moraju priznati i 
uzeti ispravnim i drugih sedam poslanica (od broja 8-14) koje su 



1) Nice, Nikaia je stari grad u Maloj Aziji danaSnji Iznik, i u njemu su 
odrzana dva velika krscanska skupa: 325. i 787 g. 

2) Jerome: (348-420), jedan od najvecih misionara u prvo vrijeme 
krscanstva, poznat kao (Saint). Njegova najpoznatija djela su "Prevod 
evandelja na latinski jezik" i "Popis dogadaja" 



18 



odbacila dva prethodna skupa smatrajudi ih sumnjivim i laznim. 
Dakle, ovaj kartaSki skup je poniStio zakljudke dva ranije 
odrzana skupa i ustvrdio da su sve sumnjive i lazne poslanice, 
ustvari, istinite i prihvatljive za ogromnu vedinu krSdanskog 
svijeta. I na ovome se ostalo 12 vjekova, sve do polovine 16. 
stoljeda, kada se pojavila protestantska sekta, koja je odbacila 
sljedede knjige: 

Juditinu poslanicu 

Mudrost Salomonovu 

Knjigu Tobijinu 

Knjigu Baruhinu 

Knjigu Josue sina Sirahova, i 

Prvu knjigu o Makabejcima. 

Od poslanice "Ester" koja se sastojala od (16) poglavlja 
protestanti su prihvatili samo 9 prvih poglavlja (do kraja tredeg 
pasusa u desetom poglavlju) a odbacili sve od (4-og) pasusa 
desetog poglavlja do kraja 16-og poglavlja. Za ispravnost tog 
postupka navode sljedede dokaze: 

1 . Hebrejski originalni tekst ovih poslanica je zagubljen i 
postoji samo njihov prijevod. 

2. Jevreji ibrijanskog porijekla ne priznaju ove apokrifne 
poslanice Starog zavjeta. 

3. Ove poslanice odbacuju mnogi kr§<5ani i nisu se slozili u 
tome da su ispravne. 

4. Jerome (umro 420. g.) je za ove poslanice rekao da nisu 
kompletne i dovoljne da utvrde i rijese vjerska pitanja. 

5. Klaus je izjavio da se neki dijelovi ovih poslanica ne 
mogu pro£itati. 

6. Istoridar Eusebius je izjavio da su ove poslanice 
iskrivljene, a narocuo Druga knjiga o Makabejcima. 

Pogledaj kako su knjige koje odbacise hiljade prethodnika, 
zbog zagubljenosti njihovih originala, njihove iskrivljenosti, 
odbacenosti od strane jevreja, postale kod danaSnjih krSdana 
prihvatljivim, nadahnutim i obaveznim da se slijede. A katolidka 



19 



crkva 1 i danas prihvata sve te apokrifne, sumnjive i lazne knjige, 
svejedno pripadale one Novom ili Starom zavjetu, slijededi 
odluke skupa iz Kartage. 

A kakvu vrijednost i smisao ima to sto ovi danas 
prihvataju ono sto su odbacili njihovi prethodnici!? 

Odrzani skupovi predstavljaju samo temelj i osnovu za 
razilazenje krscana koji sumnjaju u ispravnost i bozansko 
porijeklo svojih knjiga. 



1) KrScanska sekta koja ne obuhvata samo jedan odredeni narod, nego nastoji 
okupiti sve narode u svoje okrilje. Priznaje i slijedi rimskog papu, kao 
vrhovnog duhovnog poglavara svih katolika u svijetu. Najvise pristalica ima 
u Italiji, Austriji, Belgiji, Francuskoj, Spaniji i Portugaliji. PoSto je u njenom 
okrilju viSe zapadnih zemalja, nazivaju je i zapadna crkva, ili latinska ckva. 
Dok se za grCku crkvu kaze da je istocna, ili ortodoksna, koja ne priznaje 
papu. Ortodoksna crkva je najraSirenija u GrCkoj i JugoistoCnoj Evropi. 
Osnovna razlika izmedu katolicke i protestantske crkve je u tome Sto 
protestanti trafce slobodu misli, istraiivanja, proucavanja vjere i njenih 
temeljnih dogmi, dok su katolici sve to zabranili, zestoko kaznivsi, i na 
loma5i spalivSi neke slobodoumne nau£nike. Medutim, ovdje se ne radi o 
bitnim razilafenjima, jer obje sekte vjeruju u trojstvo, bozansku prirodu Isaa 
a.s. i u njegovo raspede radi iskupljenja svih ljudskih grijeha. (El-Mevsua' 
el-'arebijje el-mujessere: str. 1489.). 



20 



Drugo poglavlje: 

Dokazi da sljedbenici Knjige nemaju neprekinut lanac 
prenosilaca Starog i Novog zavjeta i neosnovanost tvrdnje 
da je danasnja Biblija nebeska Objava. 

Nebeska knjiga koja se mora slijediti je samo ona koja je 
pisana posredstvom vjerovjesnika i koja je nakon toga do nas 
doprla neprekinutim lancem prenosilaca bez izmjena i 
modifikacija. Pripisivanje knjige nekome ko ima inspiraciju, 
samo na temelju sumnji i pretpostavki, nije dovoljan dokaz da 
knjiga doista pripada toj osobi kojoj se pripisuje, pa kada bi tu 
tvrdnju zastupala i Citava grupa ili nekoliko gmpa ljudi. 
Uodljivo je da za knjige Starog zavjeta, pripisane Musau, Ezri, 
JoSui, Jeremiji, Habakuku i Sulejmanu a.s., nema nikakvog 
dokaza da, doista, pripadaju njima. To zato Sto je lanac njihovih 
prenosilaca izgubljen?! 

Takode je oCevidno da je broj knjiga Novog zavjeta 
pripisanih Isau a.s., Merjemi 1 , apostolima i njihovim 
sljedbenicima vedi od sedamdeset i da su se danasnji ksdani 
slozili u tome da su one laine i izmisljene?! 

A zatim, primjedujemo da je za katolike obaveza slijediti 
apokrifne poslanice, a za jevreje i protestante je duznost njihovo 
odbacivanje?! 

Znaci da pripisivanje neke knjige nekome vjerovjesniku ili 
apostolu nije dokaz da je ta knjiga plod objave i nadahnuda i 
njeno slijedenje nije obavezno. Mnogo puta je §ejh Rahmetullah 
u svojim dijalozima sa krsCanskim udenjacima trazio od njih 
cjelovit lanac prenosilaca bilo koje knjige od knjiga dva Zavjeta 
pa su se ispri£ali time da je on prekinut zbog mnogih nesreda i 
kuSnji krSdana u vremenskom periodu od 313 godina. 

Cinjenica je da oni za lance prenosilaca svojih knjiga 
imaju jedino sumnje i pretpostavke koje ne znace niSta. Njihovo 



1) Kkr5.: Marija majka Isusa. 



21 



ustezanje od donosenja cjelovitog lanca bilo koje od svojih 
knjiga jasno govori o njihovoj nemogucnosti da to urade, jer da 
mogu ne bi to propustili dime je definitivno dokazano da su 
njihove knjige ostale bez cjelovitog lanac prenosilaca. A sada 
pojedinacno o njihovim knjigama. 



Tevrat: 

Uistinu ovaj danasnji Tevrat koji se pripisuje Musau a.s. 
nije od njega i na to ukazuje nekoliko cmjenica: 

1 . Ovom Tevratu je prekinut lanac prenosilaca prije kralja 
Jusuje sina Amonova koji je na prijesto dosao 638. p.n.e. 
Primjerak Tevrata koji je pronaden 18 godina nakon njegovog 
ustoli£enja ne moze se uzeti kao oslonac, jer ga je napisao 
svecenik Hilkija. Pored toga sto se ne moze uzeti kao izvor 
treba dodati da preovladava misljenje da je i taj primjerak 
zagubljen prije nego je Bretschneider 1 osvojio Palestinu 587 
g.p.n.e. Ako pretpostavimo da tada nije izgubljen, ta izgubljen je 
svaki trag Tevratu i ostalim svim knjigama Starog zavjeta u 
vrijeme osvojenja Palestine. Oni tvrde da je Ezra napisao neke 
poslanice u Babilonu, medutim i to sto je on napisao je nestalo 
kada je Entijuks (IV) 2 osvojio Palestinu. On je vladao Sirijom od 
175-163. g.p.n.e. i radio je na tome da unisti jevrejstvo i 
preobrati Palestinu u helenizam pa je prodao polozaje jevrejskih 
svestenika za novae i ubio ih izmedu (40.000) i (70.000), 
konfiskovao je sve njihove posjede, bogomolje i zrtvovao svinju 



1) Bretschneider: tj. Nabukodonozor, vladar Babilona koji je 587. g.p.n.e. 
porobio Palestinu, srusio hram Sulejmana a.s. i sve istaknute licnosti prognao 
kao roblje u Babilon. 

2) Entijuks (IV): Entjuhs je ime za nekoliko rimskih vladara koji su dosli pos- 
lije Alexandra Makedonskog (Velikog) koji su vladali Sirijom. Ovdje se misli 
na Entijuksa (IV) koji je vladao od 175-163. g.p.n.e., koji je nastojao unistiti 
jevrejsku vjeru. Ubio je oko 40-70 hiljada jevreja. Ogromno bogatstvo koje 
se nalazilo u Hramu je oteo, a na njegovom oltaru je zaklao svinju, a potom 
naredio vojsci od 20 000 vojnika da potpuno uniste Kuds. Srusili su ga do te- 
melja, popalili kuce, pobili sve sto se krece. Spasio se samo koje uspio pob- 
jeci u brda. Ovaj divlja£ki dogadaj je potakao Makabejce na revoluciju. 



22 



spaljujudi je na dan pokolja jevrcja, naredivSi vojsci od 20.000 
vojnika opsadu Jcrusalima. Napali su ga u subotu kada su bili 
okupljcni na molitvi. Opljadkali su in, poruSili i popalili im kucc 
i zidinc, pobili svc ljude, pa £ak i djecu i zene. Toga dana se 
spasio samo onaj ko sc sakrio u brdima, rupama i pedinama. 1 

2. Velika neslaganja i medusobne proturijecnosti izmcdu 
poslanica danasnjeg Tevrata i Prve i Druge knjige Ljetopisa koje 
je napisao Ezra uz pomoc" Hagaja i Zaharija. Jevrejski i 
krsdanski ucenjaci su se slozili u tome da je Ezra pogrijeSio 
oslanjajudi se na manjkave listove i da nije pravio razliku 
izmedu sinova i unuka. Ova trojica vjerovjesnika su bili 
sljedbenici Tevrata i da je ovaj, danas postojedi, Tevrat 
Musaovo a.s. djelo, oni ga ne bi osporili niti se sa njime raziSli i 
ne bi pali u ovako veliku gresku oslanjajudi se na nepotpune 
dokumente. Isto tako da je Ezrin Tevrat plod nadahnula kao 5to 
oni tvrde ne bi se desila apsurdna i besmislena proturijecja 
izmedu njega i Prve i Druge knjige Ljetopisa. Sa ovim se jasno 
objelodanjuje da danasnji Tevrat nije Tevrat koji je pisan u 
vrijeme Musaa a.s. i da on nije Tevrat koji je pisao Ezra. 
Cinjenica je jedino to da je danasnji Tevrat samo skup predaja i 
prica koje su se proSirile kod jevreja a koje su sabrali njihovi 
rabini ne provjeravajudi im vjerodostojnost. Oni su ih uz ostale 
po si an ice stavili u Zbornik knjiga Starog zavjeta, koji sadrzi pet 
poslanica koje se pripisuju Musau a.s. Ovo miSljenje je danas 
veoma rasireno u Evropi a narodito medu ucenjacima Njemadke. 

3. Postoje jasna neslaganja i proturijecja u propisima 
danasnjeg poznatog Tevrata i Poslanice Ezekiela. Da je, dakle, 
ovaj danasnji Tevrat ispravan ne bi mu proturijedila Ezekielova 
Poslanica u propisima. 

4. U danas priznatom Tevratu ne postoji ni jedno mjesto 
gdje pisac govori o vlastitim stanjima i dogadajima koje je lidno 
vidio svojim odima, nego naprotiv, svi izrazi u njemu svjedode 
da Musa a.s, nije njegov autor i da je ova knjiga samo skup 
predaja i prica raSirenih medu jevrejima, s tim da se spominje 
kome pripadaju koje rijeci. Za ono Sto je po miSljenju pisca 
Boiiji govor stavio je ispred njega 7 Bog rede", a za ono sto je 

1) Vidi ta£ku broj 2 na strani strani 86. 



23 



smatrao rijedima Musaovim a.s. naveo je "Rece Mojsije" I u 
svim situacijama je pisac o Musau a.s. govorio u formi treceg 
lica. Npr: "I popeo se Mojsije", "I rece muGospod", "Iumroje 
tamo Mojsije " Da je danasnji Tevrat Objava koja je dosla 
Musau a.s. govorilo bi se u prvom lieu barem na jednom mjestu, 
jer govor u prvom lieu je upecatljiviji i uliva rijecmia dodatnu 
snagu. I samo ovo je dovoljan dokaz da danasnji Tevrat nije 
Objava koja je dosla Musau a.s. 

5. Jedan od uvazenih krscanskih ucenjaka dr Aleksandar 
Kids je u predgovoru "Nove Biblije" rekao da za tri stvari 
postoje jasni dokazi: 

a - da danasnji Tevrat nije djelo Musaovo a.s. 

b- da je danasnji Tevrat napisan u Palestini, a ne u vrijeme 
Musasa a.s. kada je izraelski narod bio u pustinji Sinaj. 

c - da je danasnji Tevrat sastavljen u vrijeme Sulejmana 
a.s. tj. u periodu od desetog do osmog vijeka prije Isaa a.s., sto 
ukazuje na to da je izmedu njegovog pisanja i smrti Musaa a.s. 
proteklo vise od 500 godina. 

6. Iz iskustva se zna da se jezik uveliko razlikuje u raznim 
vremenskim razdobljima. Ako se, npr. uporedi jezik Engleza 
prije 400 godina i danasnji engleski naci ce se medu njima 
ogromna razlika. Norton, jedan od velikih krscanskih ucenjaka 
je rekao da ne postoji bitna razlika u stilu Tevrata i stilu ostalih 
knjiga Starog zavjeta koje su pisane poslije oslobadanja 
Izrailicana iz Babilona. A izmedu Musaove a.s. smrti i njihovog 
oslobadanja je vremenski jaz od oko 900 godina. I zbog 
nepostojanja bitne razlike u stilu kojim je pisan Tevrat i ostale 
knjige Starog zavjeta, udenjak Lijusidn veliki poznavaoc 
hebrejskog jezika, tvrdi da su sve ove knjige napisane u istom 
vremenskom periodu. 

7 U knjizi Ponovljeni zakon (27:5 i 8): 

"(5) Ondje sagradi i zrtvenik Jahvi 1 , Bogu svome 
zrtvenik od kamenja, na koje nisi spustao gvozde. (8) Ispisi na 
torn kamenju sve rijeci ovog Zakona: urezi ih dobro" 

A u Poslanici Josua (8:30 i 32) stoji: 



1) Kr&anski naziv za Boga. 



24 



"(30) Tada podize Josua zrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, 
na gori Ebalu. (32) Tu na kamenju Josua prepise Zakon Mojsi- 
jev, koji bjeSe napisan za sinove Izraelove." 

Iz ovih tekstova se vidi da je kamcn oltara bio dovoljan 
da se na njcmu ispiSe Musaov a.s. Tcvrat, a da je Musaov Tevrat 
bio isti kao i ovaj danasnji koji sadiii pet knjiga Musaovih a.s. u 
ovom omjeru ne bi bilo moguce ispisati ga na kamenom oltaru. 

8. Mnostvo grjesaka u Tevratu i brojna proturijecja izmedu 
njegovih knjiga iskljucuju mogudnost da je danasnji Tevrat isti 
onaj Tevrat sa kojim je dosao Musa a.s., jer je govor objavljen 
Musau a.s. ili kojeg je on napisao, iznad toga je da u njemu bude 
toliki broj grjesaka i oprednosti. 



Knjiga Josue ( sina Nunova ) 

Nakon sto smo vidjeli u kakvom se stanju nalazi Tevrat 
koji je temelj religije Izraelaca pogledajmo u kakvom je stanju 
Josuina knjiga koja se nalazi na drugom mjestu poslije Tevrata. 
Ucenjaci sljedbenika Knjige ni do danas ne znaju s pouzdanjem 
ime njenog autora, niti vrijeme njenog pisanja. I tu su se raziSli 
na pet sljededih miSljenja: 

1 da je njcn autor JoSua sin Nuna, pomodnik Musaa a.s. 

2 da je njen autor Elezer sin Haruna a.s. J , 

3 - da je njen autor Finhasa sin Elezara sin Haruna a.s. 

4 da je njen autor vjerovjesnik Samuel. 

5 da je njen autor vjerovjesnik Jeremija. 

A izmedu Jeremije i Josue a.s. je vise od 8 vjekova i ova 
ogromna razlika je potpun dokaz da oni nemaju lanac 
prenosilaca za svoje knjige i da sve to grade na pretpostavci i da 
je ta pretpostavka njihov lanac. 

U knjizi Josue postoje rijeCi i misli koje nikako ne mogu 
biti njegove, kao Sto u njemu postoje drugi odlomci koji ukazuju 
na to da bi njihov autor mogao biti iz vremena Davuda a.s. ili 
iza njega. I sve ovo jasno govori da ta knjiga nije djelo JoSuino. 



1) Kr§d. Aron. 



25 



Izmedu danasnjeg Tevrata i Josuine knjige postoje velike 
oprednosti u nekim propisima i da je danasnji Tevrat dosao od 
Musa a.s., kao sto tvrde, ili da je knjiga Josuina zaista njegovo 
djelo, bilo bi nezamislivo da mu Josua protivurijedi i osporava 
ga u nekim propisima. Kako da Musaov zastupnik Josua cini 
takve greske i proturijedi mu u dogadajima koji se desavaju u 
njegovom vremenu?! 

Vidjeli smo u kakvom se stanju nalaze Tevrat i Knjiga 
Josue zamjenika Musaova a.s., a ni ostale knjige Starog zavjeta 
nisu u boljem stanju. Prourijecja su u njima veca, izrazitija i 
zesca tako da su neki istrazivadi osporili neke knjige Starog 
zavjeta u cijelosti proglasivsi ih laznim pripovjetkama i 
izmisljenim pricama, jer su prethodnici u knjige Zakonika 
unijeli mnoge iskrivljene knjige koje su u osnovi bile 
neprihvatljive i odbacene. 

I ovo je dovoljan dokaz da sljedbenici Knjige ne posjeduju 
cjelovit lanac prenosilaca ni za jednu od svojih knjiga i da 
govore na temelju sumnji i nagadanja, i da knjiga nije plod 
nadahnuca samim time sto se pripise osobi koja ima inspiraciju i 
nadahnuce. 



Evandelja: 

Svi krscanski prethodnici i znatan broj danasnjih se slazu 
u tome da je Evandelje po Mateju pisano hebrejskim jezikom i 
da je zagubljeno zbog izmjena koje su u njemu pravile 
krscanske sekte i ogromnih nesreda koje su zadesile krsdane u 
prva tri stoljeca. A sto se tide danas postojeceg primjerka 
Evandelja po Matiju na hebrejskom jeziku ono je prijevod 
prijevoda s grdkog jezika i za njega ne posjeduju lanac 
prenosilaca, niti znaju ime njegovog prijevodioca, niti bilo sta o 
njemu, sto je priznao i Jerome. Sav govor o njemu se temelji na 
pretpostavkama: "Vjerovatno ga je preveo taj i taj ...", ali na 
temelju ovakvih sumnji se ne moze ustanoviti da li knjiga 
pripada njenom autoru. 

Tekstovi vise od pedeset ucenjaka su saglasni da ovo 



1 



26 



Evandelje koje se pripisuje Mateju (koje je ujedno prvo i 
najstarije kod njih) zasigurno nije njegovo djelo, jer su sve 
knjige Novog zavjeta pisane na grdkom jeziku osim Evandelja 
po Mateju i Pavlove poslanice Hebrejima. Posigumo se zna da 
su njih dvije pisane hebrejskim jezikom i za to postoje 
vjerodostojni podaci i Matej je jedini koji je pisao Evandelje na 
hebrejskom. On je svoje Evandelje napisao na hebrejskom 
jeziku za jevreje u Palestini koji su ocekivali najavljenu osobu 
od potomaka Ibrahima a.s.* i Davuda a.s., zatim su ga prijevodili 
prijevodioci prema vlastitom razumijevanju i sposobnostima. A 
Sto se tide Mateja, on svoje Evandelje nije preveo na grdki jezik, 
a njegov prijevodioc je anonimna osoba. Preostale evandeljske 
knjige su pisane na grdkom jeziku. Onaj ko tvrdi da su Matej 
kao i ostali pisci napisali svoja evandelja na grdkom jeziku je u 
zabludi. 

Istraiivad Norton je napisao veliku knjigu u kojoj tvrdi da 
je Tevrat apokrifno djelo i da ga nije napisao Musa a.s., a 
registrovao je u evandeljima i mnos'tvo iskrivljenosti. Pomenuo 
je u ovoj knjizi uvjerenje da je Matej svoje Evandelje napisao na 
hebrejskom, jer su u tome saglasni svi njegovi prethodnici i ni 
jedan od njih to ne osporava, i to svjedodenje je prihvatljivo. 
Opredno miSljenje i ne postoji, tako da je dokazivanje izlisno. 
Prethodnici svjedode da su krSdani jevrejskog porijekla imali 
hebrejski primjerak ove knjige i da je on postojao i bio u 
upotrebi do vremena Jeromea. A danaSnji primjerak Evandelja 
po Mateju je samo prijevod kome se ne zna ni prijevodioc (niti 
mnoStvo dmgih bitnih podataka) ni njegovo stanje. Tvrdnje 
prethodnika potkrepljuje to sto je Matej bio apostol i licno vidio 
Isaa a.s. u vedini situacija, duo vedinu njegovih rijedi vlastitim 
usima, i da je on autor ovog Indiila to bi se vidjelo barem na 
jednom mjestu u njegovom opisivanju dogadaja koje je vidio. 
Govorio bi u prvom lieu kao Sto je to obicaj i kod tadasnjih, a i 
danasnjih autora. Dakle, ovo Evandelje posigurno nije njegovo 
djelo. 



1) Ibrahim ibn Arer ibn Nahur.: kii6. Abraham; 



27 



Faustus, jedan od velikih udenjaka sekte Manichanens 1 
profesor El-Dzermeni kaze: "Ovo Evandelje je u cijelosti laz. 
Njegova prva dvija poglavlja su pridodata i neprihvatljiva za 
maricionite 2 , ebionite 3 Juni Tirin i svestenika Vilijemsa" 

Istrazivad Norton je ova dva evandeljska poglavlja na 
mnogim mjestima osporio. 

Jerome je izjavio da mnogi raniji udenjaci sumnjaju u 
izvomost 17. glave (posljednje) u Evandelju po Marku, kao i u 
1. i 2. glave i nekih odlomka 22. glave Evandelja po Luki. A 1. 
i 2. glava nikada nisu bile sastavnim dijelom Knjige sekte 

1) Manichanens: Njen osnivaC je iranski reformator, Mani sin Fatika koji je 
Zivio u Perziji (Iranu) u tre^em stoljedu nove ere, u vrijeme Sabura (I). Mani 
je bio medzusija (vatropoklonik), ali je osnovao vjeru izmedu vatropoklonst- 
va i krscanstva. Na njega je velik uticaj ostavio budizam. 242. g. se proglasio 
vjerovjesnikom koji je poslan da dopuni vjeru koju je Isa a.s. ostavio manjka- 
vom. Tadasnji vlastodr§ci su ga protjerali, a kada se vratio u zemlju osuden je 
na smrt i ubio ga je Behram bin Hermuz sin Sabura. Medutim, time nije 
sprijeceno njegovo ucenje, nego se proSirilo u raznim podrucjima rimske 
imperije, u Maloj Aziji, Bugarskoj i Austriji. To u£enje je nailazilo na zestok 
otpor krSdanstva i ono je uniSteno 500. g. Lard tier navodi: "Sekta Mani- 
chanes ne priznaje knjige Starog Zavjeta, tvrdi da je sotona obmanuo izraels- 
ke vjerovjesnike, da je on razgovarao s Mojsijem i da mu je on, a ne Bog, i 
on mu je dao Toru, i da su za njih izraelski vjerovjesnici kradljivci (Evandelje 
po Ivanu 10:8), te da su Novi zavjet zadesila iskrivljivanja te se od njega 
moze uzeti Sto se zeli a odbaciti preostalo. Kod njih postoje savrseni kr§dani i 
posluSni krScani, a voda njihove sekte je Isusov zastupnik, koga slu§a dva- 
naest poglavara poput Isusovih apostola, i 72 episkopa koliko je i Isus imao 
ucenika." 

2) Maricionite: Sekta koju je osnovao Marsijun 144. g. On je porekao Boga 
Starog zavjeta govoreci da je on nemilosrdan i grub. Za kratko vrijeme je oko 
sebe okupio veliki broj krSdana. Ova sekta odbacuje sve knjige Starog zavje- 
ta, tvrdedi da nisu od Boga, a za knjige Novog zavjeta tvrdi da su sve izvitop- 
erene osim Evandelja po Luki i deset Pavlovih Poslanica, a i to Lukino 
Evandelje i deset Pavlovih Poslanica se razlikuju od danasnjeg Lukinog 
Evandelja i danasnjih deset Pavlovih Poslanica. Oni vjeruju da je Isa a.s. 
nakon smrti usao u Dzehennem (pakao) i iz njega izbavio lose du§e, poput 
Kabila, stanovnike Sodome (Lutova a.s. naroda), a ostavio u njemu dobre, 
poput Nuha a.s., Ibrahima a.s., i dr. U trecem stolje«5u je ove ideje poprimio 
Mani koji osniva sektu Manichanes. Ispreplitanjem mis"ljenja te dvije sekte 
nestaje sekta Marsijuni (Marcionites) a njeno ucenje je preuzela sekta Mani- 
chanes. 

3) Ebioniti: Sekta koju je osnovao Ebion El-Iskenderij, veliki poznavalac jezi 



28 



maricionitc. 

Istrazivac" Norton veli da su odlomci od devetog do 
dvadcsctog, u scsnaestoj glavi Evandelja po Marku umctnuti i 
da su pisci inace skloni dodavanju vise nego oduzimanju. 

A sto se tide Evandelja koje se pripisuje Ivanu, postoji 
nekoliko Cinjenica koje ukazuju da ga nije napisao apostol Ivan. 
Evo nekih od njih: 

1 . Ni jedna recenica ovog Evandelja ne ukazuje na to da je 
pisac pisao o dogadajima koje je li£no vidio ili su se desili u 
njegovom prisustvu. Naprotiv, njegove recenice, misli i odlomci 
potvrduju da je njihov autor neko drugi a ne apostol Ivan. On 
na kraju ovog Evandelja kaze (21:24): 

"Ovo je taj ucenik sto svjedodi za ovo i napisa ovo. I 
znamo daje istinito njegovo svjedocanstvo" I kada pisac navodi 
Ivanov govor upotrebljava zamjenicu tredeg lica da bi, 
neposredno nakon toga (u vlastitom govoru), upotrijebio 
zamjenicu za prvo lice "znamo" i time jasno kazao da je autor 
neko drugi, a ne Ivan. 

2. Erinijus 1 (koji je iivio u drugom stoljedu n.e.) je udio 
pred Polycarpom, ucenikom apostola Ivana. U vrijeme Erinijusa 
grupa ljudi je tvrdila da ovo Evandelje nije njegovo djelo. 
Erinijus je Sutio i nije im se suprostavio. Da je ovo Evandelje 
zaista njegovo djelo to bi znao njegov ucenik Polycarp, a on bi 
obavijestio svoga ucenika Erinijusa. A poznato je daje Erinijus 
znao mnogo predaja napamet i prenio je od Polycarpa mnogo 
podataka manje bitnih od ovoga. Erinijus je prvi koji je 
pomenuo 3 evandelja (Matejevo, Markovo i Lukino) oko 200 
g.n.e., a nije pomenuo Ivanovo Evandelje. Drugi koji pominje 
ova tri evandelja, a prvi koji pominje i cetvrto (Ivanovo), je Cle- 



=ka u prvom stoljecu nove ere. Sekta ebioniti se pojavila u vrijeme Pavla i 
zestoko se opirala njegovom uCenju. Njen osnivaC Ebion je postao poznat po 
pismu u kome napada jevreje , na koje je uzvratio jevrejski uCenjak Josip. 

I ) Roden je u Aziji u drugom stoljecu, sluXbovao u crkvi Lion u Francuskoj 
gdje je postao biskup. U£enik je Polikarpa. i on prvi pominje tri evandelja 
(oko 200. g.: (Matejevo, Markovo i Lukino). (Kitabu tarihi kenisetil Mesih 
ala vedzhil ihtisar: str. 46.) 



29 



ment IAleksandar 216. g. Tako oni koji vjeruju da je ovo 
Evandelje djelo apostola Ivana nisu u stanju donijeti ni jedan 
dokaz protiv onih koji to pori£u, a nije im posvjedo£io ni 
Erinijus. 

3. Opovrgavanje pripadnosti ovog Evandelja apostolu 
Ivanu nije osobina samo sljedbenika Islama, kao sto se vidi iz 
ovoga sto slijedi: 

a - idolopoklonidki udenjak Selsus je jos u drugom 
stoljecu n.e. tvrdio da su krs<5ani sadrzaje svojih evandelja 
izmijenili tri ili 5etiri puta. 

b - udenjak Faustus i voda sekte manichanens je u 
5etvrtom stoljecu govorio da je siguran da Novi zavjet nije pisao 
Isa a.s. niti njegovi apostoli, nego da je njegov autor osoba kojoj 
se ni ime ne zna i da ga je pripisao apostolima i njihovim 
ucenicima samo zato da bi ga ljudi prihvatili. On je time 
sljedbenicima Isaa a.s. nanio veliku nepravdu, jer je napisao 
knjige prepune grjesaka i proturijecja. 

c - Istandel je napisao da je autor Ivanovog Evandelja, bez 
sumnje, jedan od ucenika aleksandrijske skole. 

d istrazivad Bretschneider je rekao: "Zaista ovo 
Evandelje kao i tri Ivanove poslanice nisu djelo apostola Ivana. 
One su zajedno s Evandeljem napisane pocetkom drugog 
stoljeca. 

f - poznati istrazivaC Krutis veli: "Uistinu je crkva 
Ephesus dodala 21. poglavlje." 

g - vjerska sekta uludzin 1 je u drugom stoljecu odbacila 
ovo Evandelje i sve sa dim je dosao Ivan i odbacila svaku 
mogucnost da to budu djela apostola Ivana. 

I zaklju5ujem rijedima istrazivada Horna koji u 
pojasnjenjima kaze da su do nas doprli podaci o vremenu 



1) Uludzm: sekta koja se pojavila u juznoj i zapadnoj Evropi, u drugom 
stoljecu. Odbacila je Ivanovo Evandelje i sve Sto se njemu pripisuje. Brak je 
smatrala grij'ehom, a dozvoljavala je: blud, spolne odnose sa zabranjenim 
osobama i pljadku. Njenepristalice su neke obrede obavljale u Sumama i brdi- 
ma. Obozavali su sotonu a grdili Mesiha a.s. Svi ti postupci su krajili ugled 
crkve, pa je papa Enusan III (1 198-1216) bio prinuden povesti rat protiv njih. 
(Tarihu El-DSem'ijjati Es-Sirrijje vel-harekati es-sirrijje, izdata u Egiptu 
1926. g., str. 25-27). 



30 



pisanja Evandelja, od strane starih crkvenih istoridara, manjkavi 
i nc dovode do cilja, jer su prvi prethodnici phhvatili izmisljene 
predaje i laine pride istinitim i zapisali ih u svojim knjigama. 
Oni poslije njih su ih prihvatili iz poStovanja prema njima, a 
zatim su i istinite i laine predaje prenoSene od jednog do drugog 
pisca, da bi na kraju bilo nemogude njihovo razlikovanje i 
razdvajanje zbog dugog vremenskog perioda. 

I Horn navodi razilazenja po pitanju pisanja Evandelja na 
sljededi nadin: 

- Evandelje po Mateju je pisano: 37., ili 38., ili 41 ., ili 43., 
ili 48., ili 61 . ili 62., ili 63. ili 64. godine. 

- Evandelje po Marku: 56. ili nakon nje do 65. godine. 
Evandelje po Luki: 53., ili 63. ili 64. godine. 
Evandelje po Ivanu: 68., ili 69., ili 70., ili 97 ili 98. 

godine. 

Eto, tako je stanje ova detiri pomenuta evandelja kod 
krSdana, a ni ostale poslanicc Novog zavjeta nisu u boljem 
stanju. 

To jasno pokazuje svakoj razumnoj osobi da krsdani ne 
posjeduju cjclovit lanac prenosilaca knjiga Starog i Novog 
zavjeta. 

Zbog toga oni nemaju osnova tvrditi da su njihove knjige 
pisanc po nadahnudu i Boiijoj objavi.jer je ta tvrdnja u osnovi 
neistinita, na sto ukazuju i sljededi podaci: 

a - ove knjige su prepune namjerno i nenamjerno unesenih 
grjesaka i ispravki, a mnogobrojna su i opredna shvatanja i 
tumadenja, tako da udenjaci sljedbenika Knjige nemaju osnova 
da ih poridu. Njihovi istrazivadi i komentatori su dak bili 
prinudeni priznati mnogobrojne izmjene i greske, kao sto su 
priznali da se u nekim oprednim stavovima za jednu misao tvrdi 
da je ispravna, a za drugu da je lazna. Odredene nelogidnosti su 
pokusali ispraviti blagim, ali u biti slabim isprikama, koje zdrav 
razum ne prihvata, jer je apsurd da se u bozanskom govoru nade 
grijeSka i iskrivljenost. Kada se bozanski govor iskrivi on 
prestaje biti bozanskim (nadahnudem). 
IstraZivad Horn je rckao: "Piscima je bilo dopusteno da pisu 



31 



prema vlastitim htijenjima, obidajima i shvatanjima. I niko ne 
tvrdi da su oni u svim situacijama bili nadahnjivani i da su 
svaku stvar pisali po nadahnudu i da je svaki propis plod tog 
nadahnuca. 

Sakupljadi Komentara Henrya i Scottal tvrde: "Nije 
obavezno da sve sto je napisao vjerovjesnik bude nadahnjujuce 
ili zakonodavno" 

U "Enciclapadia Britannica" se navodi da veliki broj 
udenjaka kaze: "Nije svaki govor i svaki navedeni opis u Svetoj 
knjizi stvar nadahnuca. Oni koji tvrde da je svaki govor u njoj 
nadahnude to ne mogu lahko dokazati." 

U "Rees Enciklopediji" koju su napisali istaknuti 
istrazivadi se navodi: "U djelima pisaca ove knjige i u njihovom 
govorima se nalaze grjeske i proturijedja. Apostoli jedni druge 
nisu smatrali autorima objave i nadahnuca, a prijasnji krscani 
apostole nisu smatrali nepogresivim, jer se u njihovim 
ponasanjima katkada javi protuslovlje. Isti sludaj je i sa 
knjigama koje su pisali udenici apostola. Tako su udenjaci po 
pitanju nadahnuca u Evandeljima po Marku i Luki uzdrzani. 
Istaknuti protestantski udenjaci tvrde da svaki govor u Novom 
zavjetu nije rezultat nadahnuda i da su apostoli pogrijesili. 

b - znanstvenik Norton prenosi rijedi Eicharna: "Krsdanski 
narod je u podetku imao kratku poslanicu u kojoj su opisani 
dogadaji iz Isusova zivota i ona se moze nazvati originalnim 
Evandeljem koje je napisano za vjernike koji nisu duli Isusove 
rijedi svojim usima i koji ga nisu vidjeli vlastitim odima. Ovo 
Evandelje je bilo osnova svim ostalim, mnogobrojnim, 
evandeljima koja su se pojavila u prva dva stoljeca, a medu 
njima i Evandelje po Mateju, Marku i Luki. Medutim, ova 
Evandelja su pala u ruke onih koji su ih prosirili, dodavsi im 
nove sadrzaje. Tako se u njima postepeno pojavio visak i 
izmijesali istiniti dogadaji s laznim pridama, u kojima de se kroz 
preduga kazivanja pojaviti los stil pripovijedanja. I kada god su 



1) Komentar Henrya i Iskata je izdat u Londonu. To su prvobitno bila dva za- 
sebna komentara. Svaki od njih dvojice je imao svoj komentar, a objedinila ih 
je i u skradenoj verziji izdala grupa njihovih u^enjaka, naslovivSi ga kao 
"Komentar Henrya i Iskata" 



32 



ove predaje i pride prenoSene s usta na usta, postajalc su ruinije 
i nepouzdanije, tako da jc crkva, krajem drugog i podetkom 
tredeg stoljeda, bila prinudena, izmedu mnogobrojinih evandelja 
koja su bila u upotrebi i kojih je bilo vise od sedamdeset, 
izabrati dctiri. Crkva je htjela da ljudi prihvate ova cetiri 
evandelja, a odbace ostala. A da je briznije duvala originalno 
Evandelje od stranih dodavanja bila bi dostojna pohvale, 
medutim, to je bilo teSko zbog dopuna u mnogim primjercima. 
Nije postojao primjerak bez dodataka, tako da je bilo nemogude 
razabrati original od primjesa, te je zbog toga vedina 
prethodnika sumnjala u mnoge odlomke evandelja i nije bila u 
stanju izvesti stvar na distac. Stampa u to vrijeme nije poslojala, 
pa je svaki vlasnik primjerka unosio u njega sta je htio od 
pripovijedaka i predaja. I kada se ovaj primjerak umnozi i raSiri, 
nije se znalo da li on sadr2i samo rijedi autora ili ne? 
Opominjaci i upudivadi su se uporno ialili da su pisci i vlasnici 
primjeraka, u veoma kratkom vremenu, izmijenili njihove knjige 
i da su sotonski udenici u njih unijeli nedist, izbacujudi pojedine 
dijelove, a unosedi druge po vlastitom nahodenju, da Sveta 
knjiga nije ostala saduvana i da je iz nje isdezlo svojstvo 
bozanskog nadahnuda. Od dokaza da je iskrivljivanje Svete 
knjige u to vrijeme postalo uobidajeno su i rijedi pisaca na kraju 
njihovih knjiga u kojima preklinju teskom zakletvom da im se 
knjige ne iskrivljuju i prizivaju prokletsvo na one koji to urade. 
Medutim, iskrivljivanje se desilo i u samoj biografiji Isaa a.s. i 
prosirilo se do te mjere da je idolopoklonidki naudnik Sulsus 
zamjerio krsdanima tvrdedi da su njihova evandelja izmijenjena 
tri, Cetiri ili vise puta. To nije dudno ako se zna da su se mnogi 
ljudi, nemodni da dodu do originala, joS od vremena 
objavljivanja Indzila, uposlili u mijenjanju, dodavajudi im ili 
oduzimajuci od njih ili mijenjajudi rijed drugom slidnom rijedju. 
Mijenjali su i opis Isaovih a.s. dogadaja i njegove rijedi onako 
kako je to njima odgovaralo, a obidaj mijenjanja koji je zaiivio 
u prvoj generaciji se nastavlja i u drugoj i tredoj, sve dok se nije 
raSirio do te mjere da su oni koji ne slijede krSdansku vjeru 
veoma dobro upoznali ovaj njihov obidaj. 

Clement Aleksandar Janus krajem drugog stoljeda 
napominje da su tada postojali ljudi kojima je mijenjanje 



33 



evandelja bila glavna preokupacija. 

Norton je, komentarisuci rijeCi Eichorna dodao da ovo nije 
misljenje samo Eichorna nego i mnogih mislioca Njemadke. I 
pored toga sto je Norton poznat kao branilac evandelja, 
pomenuo je i podrobno opisao sedam umetnutih dijelova u ova 
cetiri evandelja i priznao da su iskrivljena. Objasnio je da se laz 
izmijesala sa opisom nadnaravnih dogadaja i da je danas veoma 
tesko razluditi istinu od lazi. 

Pa moze li knjiga u kojoj se istina ispreplela sa lazi biti 
plod bozanskog nadahnuca?! Pa da li i dalje, neko od 
sljedbenika Knjige ima pravo tvrditi da su sve knjige dva 
Zavjeta ili njihovi odlomci rezultat nadahnuca?! 

Mi muslimani dvrsto vjerujemo da su originalni Tevrat 
koji je objavljen Musau a.s. kao i originalni Indzil koji je 
objavljen Isau a.s. zagubljeni prije pojave Muhammeda 
(s.a.v.s.) i da od njih u ovom vremenu imamo samo dvije 
historijske knjige u kojima su se ispreplele istinite i lazne 
predaje. I ne kazemo da su one bile o£uvane do pojave 
Muhammeda (s.a.v.s.) i da je njihovo iskrivljene uslijedilo 
nakon toga. Ni jedan musliman to ne tvrdi. 

A sto se tide poslanica Pavla, one su u osnovi 
neprihvatljive, jer ga mi muslimani smatramo jednim od mnogih 
lazova koji su se pojavili u prvom stoljecu cyi je zadatak bio 
iskrivljivanje Isaove a.s, vjere, a apostoli su Isaovi a.s. ucenici i 
njegovi iskreni sljedbenici. Vjerujemo da su bili pobozni, ali ne 
smatramo da su bili vjerovjesnici. Njihove rije£i su za nas kao 
rijedi vrijednih ucenjaka koji pokusavaju smaostalno rijesiti 
neka vjerska pitanja, a podlozni su i grijesenju. Gubljenje 
originalnog Evandelja i lanca njegovog prenosenja u prvom i 
drugom stoljecu skida svaku odgovornost sa rije£i apostola, a 
naro&to zbog toga sto oni, u mnogim sluCajevima, nisu 
razumjeli sta to Isa a.s. zeli da kaze, sto se jasno primjeduje u 
danasnjim evandeljima zbog udestalog uopstavanja njegovih 
rijedi. 

A sto se tide Marka i Luke, oni nisu apostoli i ne postoji ni 
jedan dokaz da im je od Boga dolazila objava, a nisu imali ni 



34 



Cast vidjeti Isaa a.s. 

Tevrat je za nas muslimane nebeska knjiga objavljena 
Musau a.s., kao Sto je i Indiil nebcska Knjiga objavljena Isau 
a.s. Sve Sto se nalazilo u njima je objava od UzviSenog Allaha i 
nije ih bilo dopuSteno mijenjati dodavanjem, oduzimanjem ili 
bilo kojim drugim mijenjanjem njihovih rije£i. U sljedeclm 
surama: El-Bekara, 87; Hud, 1 10; El-Mu'minun, 49; El-Furkan, 
35; El-Kasas, 43; Es-Sedida, 23; Fussilet, 45 su rijett 
UzviSenog: n I Mi smo Musau knjigu dali ..." 

A u suri El-Maida, 46 i suri B-Hadid, 27 Allah Uzviieni 
govori o Isau a.s.: "I Mi smo mu dali Indiil ..." 

U suri Merjem, 30 takode o Isau a.s.: "Meni je On 
knjigu dao i vjerovjesnikom me ucinio ..." 

A u suri El-Bekara (136) i u suri Ali 'Imran, 84 su 
Allahove di. S. rijedi: "... i (vjerujemo) u ono Sto je dato 
Musau i Isau ..." (tj. knjigu Tevrat i knjigu Indiil). 

Zna£i da ove historijske knjige i poslanice Starog i Novog 
zavjeta, poznate po imenu Sveta knjiga, nisu Tevrat i Indiil koji 
su pomenuti u £asnome Kufanu i ne treba ih smatrati istinitim i 
bozanskim. Ocjena svih knjiga dvaju Zavjeta je sljedeca: svaka 
predaja u njima koja se slaze s Casnim Kur'anom je za nas 
prihvatljiva i vjerujemo u nju, a svaka predaja koju osporava 
Casni Kurgan je za nas neprihvatljiva i u biti je odbacujemo. A 
ona o kojoj Casni Kurgan niSta ne govori, ne potvrduje je, ali i 
ne osporava i mi Sutimo, ni mi je ne potvrdujemo a i ne 
osporavamo. Uzviseni Allah u suri El-Maida *48. kaze: "A tebi 
objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prye 
objavljene i da nad njima bdi." Kurgan je duvar ranije 
objavljenih knjiga i iskren je prema njima. Objelodanjuje i 
podrzava u njima istinu, a laii koje se nalaze u njima iznosi na 
vidjelo i odbacuje ih. 

Islamski udenjaci koji su se suprostavili Tori i Evamfelju i 
obznanili u njima laii i izvitoperenosti, nisu imali namjeni da se 
time suprostave Tevratu i Indiilu koje je Uzviseni Allah objavio 
Musau i Isau a.s. Namjera im je suprostaviti se ovim 
historijskim i zivotopisnim knjigama koje su, u ovih nekoliko 



35 



stoljeda, sabrane u dva Zavjeta, a potom proglasene 
"objavljenim" i putem nadahnuca napisanim knjigama. To su 
one knjige o kojima Uzviseni Allah kaze: "A tesko onima koji 
svojim rukama pisu Knjigu, a zatim govore: 'Evo, ovo je od 
Allaha' - da bi zato korist neznatnu izvukli. I tesko njima 
zbog onoga sto ruke njihove pisu i tesko njima sto na taj 
na£in zaraduju!" (El- Bekara, 79). 

Svi sljedbenici Islama su slozni da je istinski Tevrat ono s 
dime je, od Uzvisenog Allaha, dosao Musa a.s. i da je istinski 
Indzil ono sto sto je govorio Isa a .s. od objave koju mu je 
poslao Uzviseni Allah i da ova skupina knjiga poznata pod 
imenom Stari i Novi zavjet nije ono sto je pomenuto u Casnom 
Kur v anu, jer danasnji Tevrat ima tri, a Indzil Cetiri razlicite 
verzije, a Allah je objavio samo jedan Tevrat Musau a.s. i samo 
jedan Indzil Isau a.s. Onaj ko porekne Tevrat i Indzil koji su 
pomenuti u Casnome Kur'anu je nevjernik i otpadnik od Islama. 
A onaj ko porekne lazne pride, predaje i potvore na Allaha i 
Njegove casne vjerovjesnike, koje se nalaze u Starom i Novom 
zavjetu (Svetoj knjizi) nije nevjernik i ne izlazi iz okvira Islama. 
Naprotiv, opovrgavanje i objelodanjivanje iskrivljivanja i lazi 
koje se u njima nalaze je duznost islamskih udenjaka kako bi se 
razludilo bozansko od onoga sto ne prilidi Njegovoj 
velidanstvenosti i kako bi se Cast Allahovih vjerovjesnika 
saduvala od blacenja. 

Ove tri medusobno razlidite verzije Tevrata su prepune 
medusobnih proturijednosti i iskljudivosti. U njima je, izmedu 
ostalog, navedena prida o smrti Musaa a.s. i njegovom pokopu u 
zemlji Moap i po tome sa sigurnoscu saznajemo da to nije 
istinski, od Allaha Musau a.s. objavljeni, Tevrat. 

Cetiri danasnja evandelja su, takode, prepuna medusobnih 
iskljudivosti i protivrijeanosti. Pomenuto je u njima kazivanje o 
raspecu Isaa a.s (po njihovom tvrdenju), opisano je da je razapet 
i umro u taj i taj dan, ukopan tada i tada, iz 5ega izvodimo jasan 
zakljudak da ta knjiga nije stvarni Indzil koji je objavljen Isau 
a.s. 



36 



Trece poglavlje: 

Dokazi da jc ova Biblija prepuna proturijecnosti, 
grjesaka i iskrivljivanja 

Prvi dio: 

Objelodanjivanje nekih protivrijeSnosti 

1. Neslaganja u imenima i broju Benjaminovih sinova: 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (7:6) stoji: 

"Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica." 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (8:1-2): 

"(]) Benjamin rodi prvenca Belu drugog Asbela, tredeg 
Ahraba, (2) ietvrtog Nohu i petog Rafu." 

U knjizi Postanak (46:21): 

"Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, ASbel, Gera, Naaman, 
Ehi, Ro$, Mupim, Hupim i Ard." 

Prema prvom tekstu Bcnijamin ima samo tri sina, a prema 
drugom pet. Tako ova dva teksta iskljuduju jedan drugoga. 
RaziSli su se u imenima i broju. A slaiu se samo u imenu Bela. 
Dok, prema tre£em tekstu on ima deset sinova. Dakle razilazi se 
u odnosu na prva dva teksta u broju i imenima, a slaze se samo 
po pitanju dva imena, a sva tri teksta slazu se samo u imenu 
Bela. 

Prva dva teksta su iz isle Knjige i predstavljaju 
protivurijecje u rijeCima jednog te istog autora, a to je Ezra. 
Zatim imamo protivrije£nost i medusobnu isklju£ivost izmedu 
onoga sto je napisao Ezra u Prvoj knjizi Ljetopisa i onoga Sto je 
napisano u knjizi Postanje. KrS<5anski udenjaci su se u ovim 
protivrijecjima spleli i bili konadno prinudeni priznati grjeSku i 
pripisati je Ezri. Rekli su: "Rodoslovni listovi iz kojih jc Ezra 
uzimao podatke nisu bili kompletni te zato nije pravio razliku 
izmedu sinova i unuka" 



37 



2. Kontroverza u broju izraelskih i judejskih boraca: 

U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:9): 

"Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijase osam 
stotina tisuca ratnika vicnih macu, a Judejaca pet stotina tisuca 
ljudi." 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:5): 

"Joab dade Davidu popis naroda: Izraelaca bijase milijun 
i sto tisuca ljudi vicnih madu, a Judejaca cetiri stotine i 
sedamdeset tisuca vicnih macu". 

Prema prvom tekstu broj ratnika u Izraelu je: (800.000), a 
u Judeji (500.000), a prema drugom tekstu njihov broj u Izraelu 
je: (1.100.000), a u Judeji (470.000). 

Izmedu dva navedena teksta postoji ogromna razlika u 
zbrajanju ratnika. Razlika u broju ratnika Izraela je (300.000), a 
razlika u broju boraca Jude dostize (30.000). Adam Clark 1 je u 
svome komentaru priznao da je veoma tesko odrediti koji je 
tekst ispravan, jer je u historijskim knjigama bilo jako mnogo 
korigovanja i izvitoperivanja. Ulaganje truda u to je bezvrijedno 
pa je najbolje priznati iskrivljavanje jer ovo je cmjenica koja se 
ne moze osporiti, a ni prenosioci nisu bill nadahnjivani. 

3. Proturije£nost u vijesti Gad Eraja: 

U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:13): 

"Gad tako pode Davidu i javi mu ovo: ^Hoces li da dodu 
sedam gladnih godina na tvoju zemlju, Hi da tri mjeseca bjezis 
pred svojim neprijateljem koji ce te goniti..."? 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:1 1-12): 

"(11) Dosavsi Davidu Gad mu rece: Ovako veli Jahve 
Biraj sebi (12) Hi glad za tri godine, Hi da tri mjeseca bjezis 
pred neprijateljima, i mac tvojih neprijatelja da te stize..." 

I izmedu dva teksta postoji razlika u duzini gladovanja. U 
prvom tekstu sedam godina, a u drugom tri godine. Njihovi 
komentatori su priznali da je u prvom tekstu grjeska. Adam 



1) Adam Clark: (1675-1729. g.), jedan od najistaknutijih engleskih filozofa, 
veliki protestantski komentator, u£enik i prijatelj Ishaka Newtona. 1851 . g. je 
u Londonu izdat njegov komentar Starog i Novog zavjeta. 



38 



Clark kaie: "Zaista jc tekst Prve knjige Ljetopisa, bez sumnje, u 
pravu i on se slaie s grcirim primjerkom." 

4. Neslaganje po pitanju starosti krajja Ahazija u 
vrUeme njegovog ustoU£enja: 

U Drugoj knjizi o Kraljevima (8:26): 
"Ahaziji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a 
kraijevaoje godinu dana u Jeruzalemu''. 

U Drugoj knjizi Ljetopisa (22:2): 

"Bile su mu ietrdeset i dvije godine kad se zakraljio. 
Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu" 

I tako se jedan tekst suprostavlja drugome. Razlika je u 
dvadeset godina. Drugi tekst je, bez sumnje, pogreSan, jer prema 
onome Sto stoji u Drugoj knjizi Ljetopisa (21:20 i 22:1-2) 
njegov otac Joram je umro u detrdesetoj godini iivota, a Ahazija 
ga je naslijedio odmah nakon njegove smrti. Prema tome ako 
drugi tekst nije pogreSan trebalo bi da Ahazija bude stariji od 
svoga oca dvije godine, Sto je nemoguce. Da je ovdje pisac 
pogrijeSio potvrduju Adam Clark, Horn, Henry i Scott u svojim 
komentarima. 

5. Neslaganje po pitanju starosti kralja Jojakina u 
vrtyeme njegovog ustoUcenja: 

U Drugoj knjizi o Kraljevima (24:8-9): 

"(8) Jojakinuje bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i 
kraijevaoje tri meseca u Jeruzalemu ... (9) Onje dinio Stoje zlo 
u odima Jahvinim " » 

U Drugoj knjizi Ljetopisa (36:9): 

n Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a 
kraljevoje tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; dinio je Stoje 
zlo u Jahvinim odima." 

I izmedu ova dva teksta je razlika u deset godina. 
Komentatori su objasnili da je grjeSka, posigurno, u drugom 
teksta, jer je duzina njegove vlasti samo tri mjeseca, zatim je 
odveden kao zarobljenik u Babilon i ostao zajedno sa svojim 
zenama u zatvoru. Suprotno je obicaju da osoba od osam godina 
ima supruge i suprotno je zakonu da se kaze za nekoga poput 



39 



ovog djeCaka: "... cinio je ono sto je zlo u Jahvinim ocima" 
Zbog toga udenjak Adam Clark kaze: "Ovaj dio poslanice je 
iskrivljen". 

6. Neslaganje u broju onih koje je jednim udarcem 
koplja ubio jedan od Davudovih a.s. heroja: 

U Drugoj knjizi o Samuelu (23:8): 

"... on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i 
pobio ih najedanput" 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (11:11): 

"... on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobi ih 
odjednom " 

Razlika u zbrajanju ubijenih u dva navedena teksta je 500. 
Adam Clark i dr Kennicott kazu: "U ovom pasusu postoje tri 
velike grjeske" 

7 Neslaganje u broju ptica i stoke koja je uzeta u 
Nuhovu sljs. 1 ladu: 

U knjizi Postanak (6:19-20): 

"(19) A od svega sto je zivo od svih bica uvedi u 
korablju od svakoga po dvoje, da s tobom prezivi, i neka budu 
musko i zensko. (20) Od ptica prema njihovim vrstama, od 
zivotinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova sto po 
zemlji puze po njihovim vrstama: po dvoje od svega neka ude k 
tebi, da prezivi" 

U istoj knjizi (7:8-9): 

"(8) Od cistih zivotinja i od zivotinja koje nisu ciste, od 
ptica, od svega sto zemljom puzi, (9) ude po dvoje - muzjak i 
zenka - u korablju s Noom, kakoje parovi, sve musko i zensko, 
kakoje Bog naredio Noi" 

U istoj knjizi (7:2-3): 

"(2) Uzmi sa sobom od svih cistih zivotinja po sedam 
parova: muzjaka i njegovu zenku. a od necistih po dvoje, 
muzjaka i zenku njegovu. (3) Is to tako od ptica nebeskih po 
sedam parova muzjaka i zenku da im se sjeme sacuva na 
zemlji". 

l)Krs.:Noja. 



40 



Ovo su tri teksta jedne, te Ute, knjige. Iz prvog i drugog se 
razumije da jc UzviSeni Allah naredio Nuhu a*, da ukrca u ladu 
od svih iivotinja, ptica i insekata po dvojc, muSko i iensko, i 
razumije se da jc to Nuh a.s. i uradio. 

A iz treceg teksta se razumije da mu je UzviSeni Allah 
naredio da uzme sedam parova samo od Cistih iivotinja i Cistih 
ptica, a Sto se tice stoke koja nije Cista, da od nje uzme samo po 
dvoje, muSko i iensko. 

U prvom i drogom tekstu se ne pominje broj sedam, dok 
se rijec* "parovi* pominje u sva tri teksta. U tredem tekstu je 
broj dva (po dvoje) rezervisan samo za nefiste iivotinje, a broj 
sedam za ptice i ostale ftvotinje, Sto se ne slaze s prva dva teksta 
i Sto predstavlja ogromnu razliku. 

8. Neslaganje u broju Davudovih a.s. zarobtfenika: 

U Drugoj knjizi o Samuelu (8:4): 
" David zarobi od njega tisudu i sedam stotina konjanika i 
dvadeset tisuda pjeSaka" 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (18:4): 

"David zarobi od njega tisudu bojnih kola, sedam tisuda 
konjanika i dvadeset tisuda pjeiaka* 

Dva teksta su se raziSla u (1.000) kola i (5.300) konjanika 
kojih ima vise u drugom tekstu. 

9. Neslaganje u broju Aramejaca koje je Davud a j. 
pobio: 

U Drugoj knjizi o Samuelu (10:18): 
"... i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i 
detrdeset tisuda pjeSaka". 

U Prvoj knjizi Ljetopisa (19:18): 

"Ali Aramejci udariSe u bijeg ispred hraelaca i David im 
pobi sedam tisuda konja od bojnih kola i detrdeset tisuda 
pjeSaka* • 

I tako se u drugom tekstu nade (6.300) kola vise nego u 
prvom. 



41 



10. Neslaganje u broju Sulejmanovih a.s. konja: 

U Prvoj knjizi o Kraljevima (5:6): 

"Salomon je imao cetrdeset tisuca konja za vucu i 
dvanaeset tisuca zajahanje" 

U Drugoj knjizi Ljetopisa (9:25): 

"Salomon je imao cetiri tisuce konjskih jasala i bojnih 
kola, i dvanaest tisuda konjanika ...". 

Razlika izmedu ova dva teksta: (36.000) konja vise u 
prvom nego u drugom tekstu. Komentator Adam Clark je rekao: 
"Najbolje je da priznamo izvitoperenost broja" 

11. Neslaganje u porijeklu Isaa ajs.: 

Isaova a.s. loza u Evandelju po Mateju (1:1-17), i 
Evandelju po Luki (3:23-38). Onaj ko napravi uporedbu ove 
dvije loze naci ce sest velikih proturijecja: 

a - u Evandelju po Mateju (1:16), se kaze da je muz Isaove 
a.s. majke bio Josip sin Jakova, a u Evandjelju po Luki (3:23), 
se kaze da je to bio Josip sin Helijev. 

b - u Evandelju po Mateju (1:6) se kaze da Isa a.s. vodi 
porijeklo od Davudovog a.s. sina Sulejmana a.s., a u Evandelju 
po Luki (3:31) da on vodi porijeklo od Davudovog a.s. sina 
Natana. 

c iz Evandelja po Mateju (1:6-11) se saznaje da su svi 
preci Isaa a.s. od Davuda a.s. do zatocenistva u Babilonu, bili 
poznati kraljevi, a iz Evandelja po Luki (3:27-31) saznajemo da 
oni nisu bili niti kraljevi niti poznati, izuzev Davuda a.s. i 
njegovog sina Natana. 

d - prema Matejevom Evandelju (1:12) Salatijel je sin 
Jehoniev, a prema Lukinom Evandelju (3:27) Salatijel je sin 
Nerijeva. 

e - prema Evandelju po Mateju (1:13) Zorobadelovom 
sinu je ime Abijuda, a prema Lukinom (3:27) Rezin. A cudno je 
i to da medu imenima Zorobadelovih sinova pomenutim u Prvoj 
Knjizi Ljetopisa (3:19), nema imena Abijud i Rezin. 

f - iz Evandelja po Mateju (1:6-17) se saznaje da u lozi 



42 



izmedu Davuda a*, i Isaa a*, postoji dvadeset i Sest generacija, 
a xt Evandelja po Luki (3:23-31) da u toj istqj lozi, izmedu njih, 
postoji cetrdeset i jedna generacija. 

Start kr&anski istra2iva£i i ucenjaci su joS od treceg 
stoljeca nove ere, kada su ova dva Evandelja postala poznata, 
naprosto ostali nemocni pied ovim proturijecjima i nisu ih mogli 
izbrisati. Zudili su da ove proturijetnosti isceznu tokom 
vremena, ali su njihove nade propale. Ove proturijecnosti u lozi 
su i danas prisutne te i danaSnjim ucenjacima predstavljaju 
kamen spoticanja. 

12. Razlika u broju onih koje je Isa a.s. izlyetio: 

U Evandelju po Mateju (20:29-34) se navodi prica o dva 
slijepca. Navodim samo neke njene odlomke: 

"(29) Kad su izJtazili iz Jerihona, pode za njim silan narod, 
(30) Kraj puta sjedila dva slijepca ... (34) lsus se saiali te im se 
dotafe odiju. Oni smjesta progledaSe ipodoSe za njim. n 

U Evandelju po Mateju (8:28-34) se navodi prica o dvojici 
ludaka. Navodim samo prve recenice: 

"(28) Kad stigoSe na drugu obalu, u gadarski kraj, dodoSe 
mu i< susret dva opsjednuta, Sto su izaSli iz grobova. Oni bijahu 
toko bijesni da nitko nije mogao prodi onim putem ". 

U ova dva evandeljska teksta oni su slijepi i ludi. 

Prva prica se navodi i u Evandelju po Marku (10:46-52), 
ali se iz nje saznaje da je na putu sjedio samo jedan slijepac 
kome je ime Bartimej. Druga priCa se pominj^ u Evandelju po 
Marku (5:1-20), kao i u Evandelju po Luki (8:26-39), i u njoj se 
pominje isti slucaj s tim da se iz posljednje dvije vidi da ga je na 
putu docekala samo jedna luda osoba. 

13. Pniturijecja po pitanju Stapa pomenutog u oporuci 
Isaa a s. dvanaestorici apostola: 

U Evandelju po Mateju (10:9-10) stoji: 

"(9) Ne pribavljajte sebi u pojase, ni zlatnog, ni 
srebrenog, ni bakrenog novca; (10) ni putne tor be, ni dviju 
naijina, ni obude, ni Stapa ..." 

Ista misao se navodi u Evandelju po Luki (9:3): 



43 



7 rece im: 'Nista ne uzimajte na put: ni stapa, ni torbe, ni 
kruha, ni novca! Niti imajte po dvije haljine." 

U Evandelju po Marku (6:8-9): 

"(8) Zapovjedi im da na put, osim jedino stapa, ne nose 
nista: ni kruha, ni torbe, ni bakrenog novca u pojasu, (9) nego 
samo sandale na nogama; i da ne oblace dviju haljina" 

Imamo tri teksta. U prvom i drugom stoji zabrana Isaa a.s., 
dvanaestorici ucenika koje salje, da sa sobom na put nose bilo 
sta, pa dak i stap. 

Medutim u trecem tekstu se navodi da im je Isa a.s. 
dozvolio da sa sobom na put ponesu samo stap. 

14. Proturijecje u svjedocenju Isaa a.s. o samome sebi: 

U Evandelju po Ivanu (5:31) stoje ove Isaove a.s. rijeci: 
"Ako ja svjedocim sam za se, moje svedocanstvo nije 
vjerodostojno " 

U istom Evandelju (8:14) Isa a.s. kaze: 
7 ako ja svjedocim sam za se odvrati im Isus - moje je 
svedocanstvo vjerodostojno ..." 

Prvi tekst zna5i da ne treba uzimati svedo£enje Isaa a.s. o 
samome sebi, dok drugi zna£i da se to njegovo svedocenje mora 
prihvatiti. 

15. Neslaganje po pitanju ko je nosio krst do mjesta 
r as pec a: 

U Evandelju po Mateju (27:32): 

"Izlazeci sretose nekog Cirenca, imenom Simuna, i 
prisilise ga da mu ponese kriz" 

U Evandelju po Luki (23:26): 

"Dok su ga vodili, uhvatise nekoga Simuna, Cirenca, koji 
je dolazio iz polja, te na njega stavise kriz da ga nosi za 
Isusom " 

U Evandelju po Ivanu (19:17): 

"... A on, noseci svoj kriz, uzide na mjesto zvano Lubanja, 
hebrejski Golgota" 

Tri teksta o istom dogadaju. Prvi i drugi (Matejev i Lukin) 



44 



tvrde da je khz nosio Simun Circnac, a tredi (Ivanov) da ga jc 
nosio sam Isa a.s. 

16. Da li je Isa a .s. gradio mir ili ga je ruSio? 

U Evandelju po Mateju (5:9): 

"Blago mirotvorcimajer 6e se zvati sinovi Bozji!" 

U Evandelju po Luki (9:56): 

"...jer sin dovjeftji nije dosao da pogubi duSe dovjedije, 
nego da ih spase ". 

U Evandelju po Mateju (10:34): 

"Nemojte misliti da sam dosao donijeti na zemlju mir! 
Nisam dosao da donesem mir, nego mac" 

U Evandelju po Luki (12:49 i 51): 

"(49) Dosao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih 
zelio da se ve6 zapalio! (51) Mislite li da sam dosao donijeti na 
zemlju mir? Ne, kazem vam, nego razdor" 

Proturijecje je o£ito. U prva dva teksta pohvala 
mirotvorcima "blago mirotvorcima" , te tvrdnja da "sin covjeciji 
nije doSao da pogubi duse ljudske, nego da ih spasi", da bi, 
samome sebi, u tredem i cetvrtom tekstu osporio miroljubivost i 
objasnio da je doSao s macem da baci oganj i razdor na zemlju. 

I tako se nezaobilazno namele sud da Isa a.s. nije dosao da 
spasi, nego da uniSti i da nije od onih za koje se kaze: "blago 
mirotvorcima " 



45 



Drugi dio: 

Objasnjenje nekih grjesaka 

Proturijecja koja su do sada pomenuta se otkrivaju 
poredenjem razliCitih knjiga, njihovih prijevoda i poglavlja. 
Medutim, grjeske koje sada navodimo su vidne onda kada se ne 
slazu sa stvarnoscu, razumom, obidajima, historijom, 
matematikom ili bilo kojom drugom naukom, shodno izjavama 
istrazivaca, kao sto ce se vidjeti. 

1. Grjeska u duzini boravka Izraelaca u Egiptu: 

U Poslanici Izlazak (12:40-41) se navodi: 

"(40) Vrijeme sto su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo 
je cetiri stotine i trideset godina. (41) I kad se navrsi cetiri 
stotine i trideset godina tocno onoga dana sve cete Jahvine 
izidose iz zemlje egipatske'' 

Ovo je grjeska, jer duzina boravka Izraelaca u Egiptu je 
samo dvije stotine i petnaest godina, a period od (430) godina je, 
ustvari, duzina oba njihova boravka u Kenanu (Palestini) i 
Egiptu (tj. boravak Izraelaca i boravak njihovih djedova prije 
njih). Jer je vrijeme od ulazka Ibrahima a.s. u Kenan do rodenja 
njegova sina Ishaka a.s. (25) godina, a od rodenja Ishaka do 
rodenja Ja'kuba a.s. 1 (60) godina, a Ja'kub je imao (130) godina 
kada je usao u Egipat. Tako je zbir godina od ulaska Ibrahima 
a.s. u Kenan do ulaska njegovog unuka Ja'kuba u Egipat dvije 
stotine i petnaest godina (215). (tj. 25 + 60 + 130 = 215 godina). 

A duzina boravka sinova Izraelovih u Egiptu, otkako je 
Ja'kub a.s. u njega usao do njihovog izlaska sa Musaom a.s., je, 
takoder, dvije stotine i petnaest godina (215). Tako su, dakle, 
oba boravka (sinova i predaka Izraelovih) u Kenanu i Egiptu 
trajala ukupno Cetiri stotine i trideset godina, a ne samo jedan od 
njih. Istrazivaft, istori5ari i komentatori Biblije priznaju ovu 
grjesku, objasnjavajuci: "Zaista je tacna verzija samurijskog 
primjerka Starog zavjeta koji objedinjava ta dva boravka i ta 
verzija dokida ostale" 

Evo teksta samurijskog primjerka Tevrata, knjiga Izlazak 



l)Kr§.: Jakob 



46 



(12:40): 

"Boravak sinova Izraelovih i njihovih djedova u Kenanu i 
Egiptu trajaoje ietiri stotine i trideset godina* '. 

A evo i njenog teksta u grCkoj verziji Tevrata: 
"Izraelci i njihovi djedovi su, u Kenanu i Egiptu, boravili 
detiri stotine i trideset godina". 

Do istog zakljutka je doSao i autor knjige, "Vodic* kroz 
bogatstvo Svetog Pisma", koju krSdanski istraziva£i priznaju i 
cijene. On navodi da je od Ja'kubaova boravaka u Egiptu do 
rodenja Isaa a.s. proteklo (1.706) godina, a od vremena kada su 
Izraelci preSli more i kada je potopljen faraon, pa do rodenja 
Isaa a.s. (1.491) godina. I ako izracunamo (1706-1491=215) 
godina, a to je duiina boravka Izraelaca u Egiptu od Ja'kubaova 
dolaska u njega pa do Musaova a.s. izlaska iz njega, tj. 
faraonova potopa. I kada znamo da je Ja'kub a.s. cetvrti djed 
Musaov a.s. (jer je Musa a.s. sin Imranov sin Kahatov sin Lavija 
sin Ja'kuba) dolazimo do Cvrstog uvjerenja da je nemoguce da 
su Izraelci u Egiptu boravili duze od (2 IS) godina. A s tim se 
slazu i svi jevrejski i krScanski istrazivati, ucenjaci i istoricari, 
dok tvrdnje hebrejskog Tevrata o boravku Izraelaca (samo) u 
Egiptu, u vremenskom periodu od (430) godina su proglasili 
netacnim. Zato Adam Clark u svome komentaru kaie: "Svi se, 
uistinu, slaiu da je sadriaj hebrejske Tore veoma sumnjiv, da su 
Pet Mojsijevih Poslanica iz samirijske Tore ispravnije od ostalih 
i da historija potvrduje ono Sto se navodi u samirijskoj Tori" 

Sakupljadi Henry-Scottova komentara sji rekli: "Zaista je 
samirijska verzija taCna i dokida svaku sumnju u tekst". 

Postalo je sasvim jasno da sljedbenici Knjige, za navode u 
knjizi Izlazak (12:40) nemaju objaSnjenja osim priznanja da su 
pogresni. 

2. GrjeSka u zbrajanju Izraelaca koji su sa Musaom 
a a. napustili Egipat: 

U knjizi Brojevi (1:44-47): 

"(44) To su oni koje popisaie Mojsije i Aron ... (45) Bili su 
popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od 



47 



dvadeset godina i vise, svi za borbu sposobni u Izraelu. (46) 
Biloje, dakle, svih popisanih sest stotina i tri tisuce i pet stotina 
i pedeset. (47) Medu te nisu se ubrojali Levijevci prema svojem 
pradjedovskom plemenu" 

Iz teksta se razumije da je broj onih koji su sa Musaom i 
Harunom a.s. izasli iz Egipta, starijih od dvadeset godina i 
sposobnih za rat, bio (603.550). U taj broj nisu usli Levijevci (ni 
njihove zene ni ljudi), zatim sve zene Izraelaca i svi muskarci 
mladi od dvadeset godina. Ako se tome broju pridodaju svi koji 
nisu popisani njihov broj nece biti manji od dva i po miliona, a 
ovaj broj nije ta£an zbog nekoliko cinjenica: 

a - Jer se u knjizi Postanak (46:27), u knjizi Izlazak (1:5) i 
u knjizi Ponovljeni zakonik (10:22) pominje da je ukupan broj 
dlanova Ja'kubaove a.s. porodice koji su dosli u Egipat 
sedamdeset (70) osoba. 

b - Jer je boravak Izrelaca u Egiptu trajao samo dvije 
stotine i petnaest (215) godina. 

c Jer se u poslanici Izlazak (1:15-22) navodi da su, 
osamdeset (80) godina prije izlaska Izraelaca iz Egipta, njihova 
muska novorodenSad bila ubijana, a zenska ostavljana u zivotu. 

I kada se imaju u vidu ove tri Sinjenice razum zakljucuje 
da je pomenuti broj (603.550) pogresan. Pa kada bismo 
zanemarili i ubijanje njihove novorodencadi, te pretpostavili da 
se njihov broj svakih dvadeset i pet godina udvostrudavao, 
ustanovili bismo da se broj sedamdeset (70) u dvije stotine i 
petnaest (215) godina udvostru£io devet puta i da on nije veci od 
trideset i sest hiljada (36.000). Pa kako onda, broj njihovih 
ratnika, moze biti (603.550)?! A ako je broj njihovih boraca bio 
veci od pola miliona, broj ukupnog stanovnistva ne moze biti 
manji od dva i po miliona, a to je apsurd kojeg zdrav razum ne 
moze prihvatiti. Ako tome pridodamo ubijanje novorodencadi 
apsurd postaje oSitiji i veci. Osporavanju ovoga broja (603.550) 
je pribjegao i veliki istrazivad Ibni Haldun 1 u uvodu svoje 
historije, jer izmedu Ja'kuba i Musaa a.s. su samo tri oca tj. 



1) Ibn Haldun, Velijjud-Din Ebu Zejd: Abdurrahman ibn Muhammed ibn 
Muhammed ibn El Husejn ibn D2abir ibn Haldun El-Hadramavi El-ISbUijj; 



48 



detiri gencracijc i on jc prema poslanici Izlazak (6:16-20) i 
poslanici Brojevi (3:17-19): (Mojsije sin Amramov sin Kehata 
sin Levija sin Jakoba) i ncmogude jc da sedamdeset osoba 
imaju, samo u detiri gencracijc, tako velik priraStaj. 

Postojc jo3 dvijc stvari kojc potvrduju grjeSku u ovome 
broju: 

a - u poslanici Izlazak se pominje (12:38-42): 

- da su sa sobom, imali mnoga stada ovaca i goveda, 
da su more preSli u jednoj nodi, 

da su se iseljavali svaki dan, 

- i da su im direktne rijedi Musaove a.s. bile dovoljne kao 
naredba za iseljavanje. 

Nakon prelaska mora Izraelci su odsjeli kod dvanaest 
izvora u blizini doline Sinaj. Da su Izraelci bili u broju koji je 
ranijc pomenut bilo bi nemugude da sa mnostvom svojc stoke 
prcdu more u jednoj nodi, da se iseljavaju svaki dan i da svi duju 
direktne rijedi Musaove a.s. koje su bile dovoljne kao naredba 
za iseljavanje, kao §to ni mjesto oko doline Sinaj ne bi bilo 
dovoljno prostrano za sve njih i njihovu stoku. 

b U poslanici Izlazak (1:15-22) se navodi da su Izraelci 
za svojc zene u Egiptu imali samo dvije porodilje i da im je 
faraon narcdio da ubijaju svako njihovo musko novorodende. Da 
je broj Izraelaca bio tako velik bilo bi apsurdno vjerovati da su 
samo dvije babice poradale sve njihove zene. 

Naprotiv, bilo bi neophodno da ih bude na stotine. Istina je 
da je broj Izraelaca bio onoliki koliki je mogao nastati 
prirastajem (70) osoba u vremenskom periodu od (215) godina. 
Njima su, uistinu, bile dovoljne dvije babice za porod, bila im je 
dovoljna samo jedna nod za izlazak sa stokom iz Egipta u Sinaj, 
tome broju bio je sasvim dovoljan glas Musaa a.s. kao naredba 
za iseljavanje svaki dan i prostor oko doline Sinaj bio je 
dovoljan da na njemu odsjednu sa svojom stokom. Zato bez 



=(1332-1406). roden je u Tunisu, studirao je jezifike znanosti, knjizevnost, 
vjeru i filozofiju. Volio je poloiaje i blizinu vladara. Udestovao je u borbama 
protiv Timurlenka. Mnogo je putovao. Njegovo najpoznatije djelo je 
"Mukaddima" Ubraja se u osnivaCe filozofije historije i sociologije. 



49 

najmanje sumnje tvrdimo da je broj (603.550) Izraelaca 
sposobnih za rat, pomenutih u Poslanici Brojevi (1:44-47) 
pogresan. 

3. Grjeska iz koje proizilazi osporavanje Davudove 
a.s. vjerovjesniSke misije: 

U knjizi Ponovljeni zakon (23:2) pise: 

"U sabor Gospodnji nece ulaziti onaj kojije roden iz veze 
nedozvoljene; ni deseto koljeno njegovo nece ulaziti u sabor 
Gospodnji. " 

Ovaj navod je netacan, jer se iz njega razumije da Davud 
a.s. ne ulazi u sabor Gospodnji, i da nije vjerovjesnik, jer je 
Peres dijete zinaluka. Prema onome sto se navodi u knjizi 
Postanak (38:12-30) njegov otac Juda je ucinio blud sa svojom 
snahom Tamarom koja je iz tog bludnog cma rodila Peresa, a 
Davud a.s. je, u toj lozi, deveto koljeno iza Peresa, a ako 
brojimo i Peresa onda je on deseto koljeno, jer loza Davudova 
prema onome sto se navodi u Evandelju po Mateju (1:1-6), i 
Evandelju po Luki (3:31-33) slijedi ovako: 

"David, sin Jesejev, sin Obedov, sin Boozov, sin 
Salmonov, sin Naasonov, sin Aminabadov, sin Aramov, sin 
Esromov, sin Faresov, sin Judin, sin Jakovljev, sin Izakov, sin 
Abrahamov. " 

A prema onome sto se navodi u pjesniCkoj knjizi Psalmi 
(89:26-27), Davud a.s. je predsjedavajudi na skupu Jahvinom i 
on je iznad svih kraljeva na ZemJji, te i to potvrduje cmjenicu da 
je tekst u knjizi Ponovljeni zakon (23:2) pogresan. U Lukinom 
Evandelju koji je izdao Ri5ard Vats 1825. g. u Londonu i u 
Lukinom Evandelju koje je 1826. g. izdao Kilketa u Davudovu 
a.s. lozu je, izmedu Arama i Esroma, ubaceno ime Jerem (tj. 
Aram sin Jevrema sin Esroma sin Peresa) te je Davud a.s. prema 
tome jedanaesto koljeno. Medutim, ljudi koji iskrivise Svetu 
knjigu dodajudi joj ovo ime, zaboravise ga dopisati u istom 
izdanju, i istoj lozi, koju navode u Evandelju po Mateju. I istina 
o tome izade na vidjelo, a proturijecje izmedu ova dva 
Evandelja po pitanju Davudove a.s. loze osta prisutno i u 



50 



danasnjim izdanjima. Ime Jevrem, takoder, nije navcdcno u 
izdanju iz 1844. i 1865. g. kao ni kasnije u Evandelju po Mateju 
i Luki. U svima njima je ostalo Aram sin Esroma. Istina je da je 
navod iz knjige Ponovljcni zakon (23:2) u osnovi pogresan kao 
Sto je i kazivanje o bludu Jude sa snahom Tamarom potvora, jer 
je apsurdno da ovakav sud bude izreden od strane UzviSenog 
Boga ili Musaa a.s. Komentator Horsley je za rijedi n ni deseto 
koljeno njegovo nede ulaziti u sabor Gospodnji" rekao da su 
pridodate i da je njima izmijenjen tekst. 

4. GrjeSka u broju nastradalih stanovnika Bet Semesa: 

Dovoljno je spomenuti sljedede dvije misli iz pride o 
kovcegu navedene u Prvoj knjizi Samuelovoj (6:13 i 19): 

"(13) Stanovnici Bet Semesa upravo su bili zabavljeni 
zetvom pSenice u dolini. DigavSi odi ugledaSe Kovdeg ipotrdaie 
mu s veseljem u susret. (19) Gospod udari stanovnike 
Bet-Semesa kad se zagledaSe u Kovdeg Gospodnji, i pobi 
pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz naroda. I narod bi u 
otajanjujer ga Gospod udari velikom pogibijom." * 

I ova vijest je, u to nema sumnje, netacna. Adam Clark je, 
nakon opovrgavanja ove vijesti, rekao: "Hebrejski tekst je u 
vedini sludajeva izvitoperen. Ili su mu neke rijeCi oduzete ili 
pridodate. Rije£i "pedeset hiljada" su dopisane, ili grjeSkom ili 
namjerno, jer je nemogude da jedno malo selo ima toliki broj 
stanovnika i da tako velik broj ljudi u isto vrijeme ianje iito, a 
joS je apsurdnije da pedeset hiljada ljudi istovremeno vidi 
kovceg postavljen na kamenu u sred njive." • 

U latinskoj verziji su navedene ove rijedi: "... sedamdeset 
poglavara i pedeset hiljada obitnog naroda" U grdkom, kao i 
hebrejskom izdanju: "... pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz 
naroda". Na sirskom i arapskom jeziku:"... pet hiljada 
sedamdeset ljudi." Kod historidara Josepha 2 samo: "sedamdeset 
osoba."* Neki istaknuti svedenici su spomenuli i neke druge 



1) Ovaj chat se nalazi u hebrejskoj verziji Prve knjige Samuelove, a nema ga 
u zagreba£kom izdanju Biblije iz 1994. g 

2) Joseph: (37-95), jevrejski historicar i rabin, vladar pokrajine El-D2elil. 67. 
g. su ga zarobili Rimljani, ali je u Rimu uiivao prava slobodnog gradanina te 



51 



brojeve. Ove medusobne iskljucivosti nam jasno potvrduju da se 
je ovdje, zaista, desilo iskrivljivanje - dodavanjem ili 
izbacivanjem necega. 

Henry i Scott u svome komentaru smatraju nevjerovatnim 
da stanovnici jednog malog sela toliko zgrijese i budu kaznjeni 
tako surovom kaznom, pa su posumnjali u istinitost vijesti. 

Razmotre li se izjave ovih komentatora Biblije vidjet ce se 
kako su ovaj dogadaj smatrali nemogucim, a vijesti o njemu su 
porekli te priznali grjesku i namjerno iskrivljivanje 
povecavanjem broja ili njegovim smanjivanjem. 

5. Grjeska u proracunu visine trijema kojega je 
sagradio Sulejman a:s.: 

U Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) stoji: 

"Trijem koji je bio pred Domom, imaoje, po sirini ovoga 
potonjega, u duzinu dvadeset lakata, a visokje bio sto i dvadeset 
lakata." 

A u Prvoj knjizi o Kraljevima (6:2) stoji da je visina kuce 
koju je gradio Sulejman a.s. trideset lakata, pa kako onda visina 
trijema moze biti stotinu i dvadeset lakata?! Adam Clark je 
priznao da se u Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) radi o gresci, pa su 
prijevodioci na sirski i arapski jezik izbacili rijed stotinu i rekli: 
"njegova visina je dvadeset laktova" Ispravka u arapskoj verziji 
je napravljena 1844. godine, pa navedeni pasus sada glasi: 
"Prednji trijem odgovarase sirini doma i imase dvadeset lakata 
duzine i dvadeset lakata visine." 

6. Netacnost u broju Abijeve i Jeroboamove vojske: 

U Drugoj knjizi Ljetopisa (13:3 i 17): 

"(3) Abija je izasao u boj s hrabrim ratnicima, sa cetiri 
stotine tisuca izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red 
protiv njega osam stotina tisuca ljudi, sve biranih junaka. (17) 
Abija je s narodom ucinio velik pokolj medu njima, te je od 
Izraela palo pobijenih pet stotina tisuca izabranih ljudi." 

Njihovi komentatori su priznali grjesku u broju u ova dva 



se posvetio pisanju, a najpoznatije knjige su mu: "Rat jevreja", "Stara jev- 
rejska istorija'' i "Poslanica protiv Ebijunita'' 



52 



navoda, jcr spomcnuti broj jc ncsrazmjcran broju ovih vladara. 
Oni nisu u to vrijcmc ni izbliza dostigli taj broj. Zato je ovaj 
broj, u vcdini izdanja na latinskom jeziku prepravljcn, tc na 
prvom mjcstu sada stoji: "cetrdeset hiljada"; na drugom: 
"osamdeset hiljada" \ a na tredem: "pedeset hiijada" 
Komcntatori su se ovom izmjenom zadovoljili, a sa njom su se 
slozili Horn i Adam Clark, koji su cesto ukazivali na grjeSke i 
iskrivljivanja u historijskim knjigama. 

7. Grjeska u odredivanju jela s drveta i starosne dobi 
Ademaajs. 1 : 

UknjiziPostanak(2:17): 

"... ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj 
dan u koji s njega okusis, zacijelo des umrijeti" 

Ovo jc netadno, jer je Adem a.s. jeo sa tog drveta i nije 
toga dana umro, nego je, naprotiv, 2ivio nakon toga vise od 
devet stotina godina. 

U knjizi Postanak (6:3): 

n Onda Jahve rece: Nete moj duh u covjeku ostati dovjeka; 
dovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bade stotinu i dvadeset 
godina " 

I ovo je netaCno, jer su zivoti u prastara vremena bili 
veoma dugi. Prema onome sto stoji u knjizi Postanak (5:1-31) 
Adem a.s. je zivio 930 godina, Set 2 912 g., Enos 905 g., Kenan 
910 g., Mahalalel 895 g., Jerd 962 g., Enoh 3 365 g., MetuSalah 
969 g., Lamek 777 g.; a prema navodima iz knjige Postanak 
(9:29) Nuh a.s. je zivio 950 godina. 

Tako se iz navedenoga jasno uodava da je ogranidavanje 
zivotnog vijeka Ademovih a.s. sinova na stotinu i dvadeset 
godina grjeSka. 

8. Netacno zbrajanje generacija u Isaovoj a^. lozi: 

U Evandelju po Mateju (1:1-17) se navodi Isaova a.s. loza 
gdje se izmedu ostaloga kale: 

l)Kr§.: Adam. 

2) Isl.Sita.s. 

3) Isl.: Idrisa^. 



53 



"(17) Svega, dakle: od Abrahama do Davida cetrnaest 
koljena; od Davida do prognanstva u Babilon cetrnaest koljena; 
od prognanstva u Babilon do Krista cetrnaest koljena" 

Iz teksta se saznaje da je Isaova a.s. loza (od Ibrahima a.s. 
do Isaa a.s.) podijeljena na tri dijela. Svaki njen dio sadrzi (14) 
koljena. Tako je ukupan broj koljena (od Ibrahima a.s. do Isaa 
a.s.) cetrdeset i dvije generacije, sto je u osnovi netadno, jer 
njegova loza u sebi sadrzi (41) generaciju. Tako prvi dio od 
Ibrahima a.s. do Davuda a.s. ima (14) generacija, dmgi dio od 
Sulejmana do Jehonije (14) generacija i u trecem dijelu od 
Salatiela do Isaa a.s. ima (13) generacija. Burfri je jos u trecem 
vijeku bio suocen s ovom grjeskom, medutim nije za nju 
pronasao adekvatno rjesenje niti odgovor. 

9. Grjeska u pripisivanju saucesnika i drugova Davudu 
ajs. kod poglavara svecenstva: 

U Evandelju po Mateju (12:3-4): 

"(3) On im odgovori: 'Zar niste citali sto ucini David kad 
sa svojim pratiocima ogladnje? (4) Kako ude u kucu Bozju te 
jede postavljene kruhove, koje nije bilo dopusteno jesti ni njemu 
ni njegovim pratiocima, vec samo svecenicima?", a slidan navod 
postoji i u Evandelju po Luki (6:3-4). 

A u Evandelju po Marku (2:25-26): 

"(25) On im odgovori: 'Zar niste nigda citali sto ucini 
David kad bi u nevolji i skupa sa svojim pratiocima ogladnje 1 ? 
(26) Kako ude u kucu Bozju, u vrijeme velikog svecenika 
Abijatara, te kako jede postavljene kruhove, koje je dopusteno 
jesti jedino svecenicima, i kako ih dade svojim pratiocima?" 

Rije£i: "/* njegovim pratiocima", "ni njegovim pratiocima", 
i "kako ih dade svojim pratiocima " su sve netadne zato sto je 
Davud a.s. tada bio sam. 

Isto tako su pogresne i sljedece rije£i: "u vrijeme velikog 
svecenika Abijatra" zato sto se veliki svecenik kome je 
pobjegao Davud a.s. zove Ahimelek. Ove grjeske se otkrivaju 
vradanjem osnovi pride u Prvoj Samuelovoj Knjizi (21:1-9 i 
22:9-23). Zbog toga je gosp. Dzevil u svojoj knjizi napisao da 



54 



sc ovdjc radi o grc&i, iskrivljavanju pridodavanjem, a u tome su 
ga podriali i ostali naucnici. 

10. GrjeSka u opisu dogadaja koji sc nisu desili u 
vrtyeme raspeda: 

U Evandelju po Mateju (27:50-53): 

"(50) A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duSu. 
(51) I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; 
zemlja se potrese, pe6\ne se raspuknuSe, (52) a grobovi otvoriSe, 
te uskrsnuSe mnoga tjelesa pravednika Sto bijahu umrli. (53) 
hidoSe iz grobova poslije Isusova uskrsnuda, dodoSe u Sveti 
grad i pokazaSe se mnogima.* 

Cijepanje zavjese u Hramu se pominje i u Evandelju po 
Marku (15:38), kao i u Evandelju po Luki (23:45), ali u njima 
nisu pomenute neke druge stvari, kao npr.: potresanje zemlje, 
pucanje pedina, otvaranje grobova, izlazak uskrsnulih, njihov 
ulazak u sveti grad i pokazivanje pred masom svijeta koje se 
pominju u Evandelju po Mateju. O ovim veoma vainim 
dogadajima nije pisao ni jedan istoriCar toga vremena osim 
Matej. Zaborav u ovome slucaju je nedovoljan izgovor, jer iako 
je Covjek sklon zaboravu, nemoguce je da zaboravi dogadaje 
poput ovih, a naro£ito Luka koji je bio najmarivljiji u biljezenju 
Cudnih dogadaja. Kako shvatiti da svakodnevni nevaini 
dogadaji budu pribiljeieni, a da ne budu pribiljeieni ovi 
nadnaravni?! 

Dakle, ova predaja je laina. Cak je i istraiivaC Norton koji 
je poznat kao pristrani sljedbenik evandelja, naveo nekoliko 
dokaza o njenoj netacnosti, te kaie: "Prifie poput ove su bile u 
opticaju kod jevreja nakon ruSenja Jeruzalema, i vjerovatno ju je 
neko od autora zabiljeiio u fusnoti, a zatim je to neko od njenih 
prijevodioca uvrstio u sami tekst." 

Iz Nortonovih rijedi se saznaje da je prijevodioc Evandelja 
po Mateju prijevodio nasumice. Nije pravio razliku izmedu 
sirovog i suhog, prenosio je sve pribiljeXeno, i istine i grjeSke, 
bez provjeravanja lanaca prenosilaca. Pa da li je onda 
dozvoljeno oslanjanje na prijevode poput ovog?! 



55 



11. Grjeska u imenu oca Salinova: 

U Evandelju po Luki (3:36): 

"Salin (Salah) sin Kainamov, (sin) Arfaksadov" 

Ime Kainam koje se nalazi izmedu imena Salin i Arfaksad 
je, bez imalo sumnje, na pogresnom mjestu. U knjizi Postanak 
(10:24): 

"Arpaksad rodi Salaha " 

U istoj knjizi (11:12-13) stoji: 

"(12) Kadje Arpaksadu bib trideset i pet godina, rodi mu 
se Selah. (13) Po rodenju Selahovu Arpaksad je zivio cetiri 
stotine i tri godine ...". 

Po pitanju ovog teksta slazu se hebrejsko i samirijsko 
izdanje kao i Prva Knjiga Ljetopisa (1:18). U sve tri navedene 
knjige se kaze da je Salah (Salin) sin Arpaksadov, a ne njegov 
unuk i to dokazuje da je ono s 5ime je dosao Luka grjeska. Ime 
Kainam se jos pominje samo u gr£kom prijevodu Starog zavjeta 
(lat. Septuaginti). Postoji velika vjerovatnoca da su neki krscani 
izmijenili gr^ki Stari zavjet kako bi ga uskladili sa Evandeljem, 
kako se grjeska ne bi pripisala njihovom izdanju Evandelja. 



56 



Tretidio 

Dokazi da je tekst iskrivjjen myeqjaqjem, 

dodavaqjem ill oduzimaqjem 

1. Iskrivyivanja po pitanju du&ne Jnvota veUkana prije 
potopa: 

U knjizi Postanje (5:1-32) odreduje se vremenski period 
koji je protekao od stvaranja Adema a.s. do Nuhovog a.s. 
potopa, kao i starost velikana koji su iivjeli izmedu njih dvojioe. 
Pa da vidimo koliko je trajao taj period? Prema samirijskom 
Tevratu od stvaranja Adema a.s. do potopa je 1307 godina; 
prema hebrejskoj 1656 godina, a prema gr&koj 2262 godine. 
Razlika izmedu tri izdanja iste knjige je ogromna. Tri izdanja 
iste knjige, a ne slaiu se. Oni se slaiu jedino u tome da je Adem 
a.s. umro u 930. godini iivota, Postanak (5:5), kao i u tome da je 
Nuh a.s. imao 600 godina u vrijeme potopa, Postanak (7:6). Ako 
sada od vremena potopa 1307 g. oduzmemo onoliko godina 
koliko je Adem a.s. iivio tj. 930 g. to iznosi 377 g. Prema tome 
Adem a.s. je umro 377 godina prije potopa. 

Sad od 600 g. koliko in je imao Nuh a.s. kada je nastupio 
potop oduzmimo 377 g. (prije potopa, tj. do vremena kada je* 
umro Adem a*.), i vidjet demo da je Nuh a.s. prema ovoj 
racunici iz samirijskog Tevrata iivio u vrijeme Adema a.s. 223 
godine. Ovo miSljenje je u cijelosti neosnovano i poricu ga svi 
historicari, a oprecno je i hebrejskom i grtkom Tevratu, jer, ako 
saberemo broj godina koliko ih je imao Adem a.s. kada je umro 
930 sa 600 godina koliko ihje imao Nuh a.s. u vrijeme potopa, 
dolazimo do broja 1530 g. 

Prema raCunanju hebrejskog Tevrata 1656-1530 = 126; tj. 
Nuh a.s. je roden 126 godina nakon smrti Adema a.s. 

A prema onome Sto se navodi u gr&kom Tevratu 
2262-1530=732, tj. Nuh a.s. je roden 732 godine nakon smrti 
Adema a.s. 



57 



Zbog velikog razilazenja izmedu ove tri knjige, poznati 
jevrejski historidar Joseph, koga postuju i svi krscani, ne oslanja 
se na tri pomenute knjige i daje prednost misljenju da je od 
stvaranja Adema a.s. do potopa proteklo 2256 godina. 

2. Iskrivljivanje knjiga u pitanjima zivotne dobi 
velikana poslije potopa: 

U Postanku (11:10-26) su donoseni podaci o vremenskom 
periodu izmedu Nuhova a.s. potopa i rodenja Ibrahima a.s., kao i 
koliko je koji velikan u tome vremenu zivio. Tako je duzina 
perida izmedu potopa i rodenja Ibrahimova a.s. prema 
hebrejskom Tevratu 292 godine, samirijskom 942 godine, a 
prema grdkom 1072 godine. Uo£ava se ogromno neslaganje 
izmedu ove tri knjige. Jedino se slazu u tome da je Nuh a.s. 
zivio poslije potopa 350 godina, Postanak (9:28). 

I ako od 350 godina koliko je Nuh a.s. zivio poslije 
potopa oduzmemo 292 godine tj. broj godina od potopa do 
Ibrahimovog a.s. rodenja, vidjet cemo daje Ibrahim a.s. prema 
hebrejskom Tevratu, u vrijeme Nuha a.s., zivio 58 godina. 
Naravno, ovo je neistina i sa ovim se ne slaze niko od 
historidara a to osporavaju i samirijski i grcki Tevrat. Samirijski 
Tevrat nam donosi sljedeci racun: 942-350=592, tj. Ibrahim a.s. 
se rodio 592 godine poslije Nuhove a.s. smrti. 

Dok grcki Tevrat ima treci radun: 1072-350=722, tj. 
Ibrahim a.s. se rodio 722 godine poslije Nuhove a.s. smrti. 

Zbog ovako velikih razilazenja izmedu tri verzije jedne te 
iste knjige jevrejski historiCar Joseph, koga cijene i mnogi 
krscani, se ne oslanja na pomenute knjige i pribjegava misljenju 
da su od Nuhova a.s. potopa do Ibrahimovog a.s. rodenja 
protekle 993 godine. 

Henry i Scott, u svome komentaru Biblije, navode izjavu 
Ekstajna 1 : "Jevreji su 130. godine izvitoperili hebrejsku verziju 
Knjige izmijenivsi mjesta koja govore o tome koliko su zivjeli 



1) (354-430) Veliki ucenjak, filozof i orator, roden u A12iru. Krsdanstvo je 
(prigrlio u 34. godini iivota, nakon cega je slovio kao njegov najveci pobor- 
mk. Nastojao je povezati Platonovu filozofiju s krscanskom vjerom. Najpoz- 
natija djela su mu: "Boziji grad", "Priznanja" i "Trojstvo" Ostavio je 
znadajan trag u odgojnom i obrazovnom procesu u krscanskom svijetu. 



58 



velikani prijc i poslije potopa, kako bi prijevod Knjige na grclri 
jezik osvanuo nevjerodostojan. Uradili su to za inat krscanima 
koji su tada vise cijenili grdku vcrziju Knjige nego jcvrejsku. 

Horn u svome komentaru navodi da je Hales jakim 
dokazima utvrdio izopa£ivanje hebrejske vcrzijc Knjige, a 
Kennicott je utvrdio da su Jevreji svoju Knjigu iskrivljivali 
namjemo. 

Dakle, priznavanje namjernih korekcija u historijskim 
knjigama, dodavanjem ili oduzimanjem od njihovih sadriaja, je 
jedino objasnjenje i izlaz kome su pribjegli komentatori i 
istraiivati Svete knjige. A na to in je navelo slijepo slijedenje 
vlastite sekte i licni prohtjevi. 

3. Preinaka imena brda odabranog za podizanje 
kamena: 

U hebrejskom primjerku knjige Ponovljeni zakon (27:4) 
piSe: 

"Kada, dakle, prijedeS preko Jordana, onda to kamenje, 
kako li donas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu, i okredi ga 
krefom. 9 

Ova misao je u samirijskoj veziji Tevrata formulisana 
ovako: 

"Kada budete preSli preko Jordana, podignudete na brdu 
Gerizimi te kamenove, koje vam ja danas savjetujem da 
podignete, i omalteriSite ih malterom*. 

Iz knjige Ponovljeni zakon (27:12-13 i # l 1:29) se razumije 
da se brda Gerirzim i Ebel nalaze jedno nasuprot drugoga u 
Napolisu u Palestini. Taj tekst u Ponovljenom zakonu (11:29) 
glasi: 

n Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideS daje 
zaposjedneS, tada nod gorom Gerizimom izreci blagoslov, a 
prokletstvo nod gorom Ebalom* 

Izmedu jevreja hebrejskog i jevreja samirijskog pofijekla, 
u prastara vremena pa i danas, se vode iucne polemike i postoje 
poznate razmirice po pitanju imena blagoslovljenog brda na 
kome je Musa a.s. podigao kamen. Svaka strana optuiuje onu 



59 



drugu za iskrivljivanje Tevrata promjenom imena brda. 
Protestantski se istraziva£i i komentatori u tome i danas spore. 
Jedni tvrde da je tacna samirijska, a drugi hebrejska verzija. 
Prema Adamu Clarku i Keniju bliza je istini samirijska verzija, 
zato sto su jevreji hebrejskog porijekla ovaj tekst namjerno 
izmijenili i to iz neprijateljstva prema jevrejima samirijskog 
porijekla koji brdo Garizim smatraju cistim i svetim, jer je 
bogato izvorima, rastinjem i parkovima, te mu u potpunosti 
odgovara izraz "blagoslovljeno" A sto se tide brda Ebal, ono je 
kamenito, na njemu nema rastinja, i sasvim mu odgovara naziv 
"prokleto" Istaknuti poznavaoci krscanstva i na ovom mjestu 
priznaju iskrivljivanje hebrejske verzije Tevrata. 

4. Korekcija u imenu kraljevine: 

U hebrejskom primjerku Druge knjige Ljetopisa (28:19) se 
kaze: 

"Jahve je poceo ponizavati Judejce zbog Ahaza kralja 
Izraelovog..." 

Rije5 "Izraelovog" je, u to nema sumnje pogresna. Ahaz je kralj 
Jude - Juzne Kraljevine cija je prijestolnica Izrael, a ne kralj 
Sjeverne Kraljevine Cija je prijestolnica Napolis. Ispravno je 
staviti ryec" Juda na mjesto rijeCi Izrael. Tako stoji i u grckoj i 
latinskoj verziji Knjige: "Jer Jahve ponizi Judu zbog Ahaza 
kralja Jude..." Hebrejska knjiga je, dakle, na ovome mjestu 
prepravljena. 

5. Smetenost i kolebanje izmedu negacije i potvrde: 

U hebrejskim Psalmima (105:28) stoji: 

7 ne protivise se rijeci Njegovoj" 

A ova recenica u grckim Psalmima glasi ovako: 

" i oni se usprotivise rijeci Njegovoj" 

I tako u hebrejskim Psalmima imamo demantovanje 
protivljenja a u grckim njegovu potvrdu, tako da se, posigurno u 
jednoj od njih nalazi greska, sto su i njihovi ucenjaci priznali. 
Pokusavali su razlu£iti istinu od lazi, medutim, gresku nisu 
uspjeli definisati. Henry i Scott navode u svome komentaru da 
su istrazivanja o torn proturijecju potrajala veoma dugo i da se 
greska desila dodavanjem ili ispustanjem jednog slova. 



60 



6. Dokaz da je danaSnji Tevrat pisan postyje Musaa 
as.: 

U knjizi Postanak (36:31) sc navodi: 
"Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije 
negoje zavladao kralj sinova Izraehvih" 

Zatim slijede re&enice u kojima se pominju imena 
edomskih kraljeva koji su vladali prije prvog izraelskog kralja 
Taluta (Saula), kojega je naslijedio Davud a.s. a prije njih su 
Izraelom vladale sudije. Ovi odlomci iz knjige Postanak 
(36:31-39) se u istoj formi nalaze i u Prvoj knjizi Ljetopisa 
(1:43-50) i njihova suglasnost s Prvom knjigom Ljetopisa je 
otigledna, jer oni jasno ukazuju na to da je njihov autor iivio 
nakon vladavine Izraelaca u Palestini. Njihov prvi kralj je bio 
Talut (Saul), a to je bilo 3S6 godina nakon Musaa a.s. Nema 
nikakve osnove da ove rijefii budu sastavnim dijelom prve 
tevratske knjige Postanak. Pa kako je, onda, mogla udi u njen 
osnovni tekst?! 

Ta£an je sud Adama Clarka koji kaie da ovo uopSte nisu 
rijeCi Musa a.s., nego su, zapravo, komentar pisan ispod teksta 
nekih verzija knjige Postanak. Prenosioc teksta je smatrao da se 
radi o osnovnom tekstu, te ih je unio u njega. 

Ovaj komentator otvoreno priznaje da ovih devet pasusa 
ne pripada Tevratu, ved su pridodati osnovnom tekstu jednog od 
njegovih izdanja. Zatim je taj dodatak usao u sve kasnije verzije 
Knjige. Eto iz ovog njegovog priznanja saznajemo da su njihove 
knjige bile izloiene iskrivljivanju i korigovanju umetanjem 
stranog teksta. 

7. Korekcija dodavanjem rJjeSi "Jos' i donas ": 

U knjizi Ponovljeni zakon (3:14) se kaie: 
"ManaSeov sin Jair zauzeoje svu argopsku krajinu do 
mede GeSurovaca i Maakinovaca. On ta baianska mjesta nazva 
svojim imenom, pa sejoi i donas zovu Jairova Sela". • 

Citav ovaj odlomak nijeMusaova^.govor.Onajkogaje 
izrekao je posigurno iivio mnogo vremena nakon Jaira sina 
Manaseova. Na to ukazuju njegove rijedi "... pa sejoi i donas 



61 



zovu J air ova Sela". A ovakvi izrazi se koriste samo za davno 
proslo vrijeme. 

Horn je kategoriCki osporio mogucnost da su ova dva 
odlomka (navedeni pod brojem 6 i 7) rije£i Musaa a.s.; jer 
odlomak (36:31) pomenut u knjizi Postanak ukazuje na to da je 
njegov autor zivio poslije osnivanja jevrejske drzave u Palestini, 
a drugi odlomak upuduje na zakljucak da je taj autor zivio 
poslije dolaska jevreja u Palestinu. Oba vremenska perioda su 
poslije Musaa a.s. Ova dva odlomka nisu beznacajna, naprotiv 
oni su teski teret osnovnom tekstu knjige, jer da je Musa a.s. 
autor knjige Ponovljeni zakon ne bi rekao: "... pa sejos i danas 
zovu ... " Horn smatra da je ove rijedi, nekoliko vjekova nakon 
Musaa a.s., dopisao neki od autora, ispod teksta, kako bi se zna- 
lo da ime koje je tome mjestu dao Jair postoji i danas. Zatim je, 
u kasnijim izdanjima, ovaj kratki kometar usao u osnovni tekst. 
Onaj ko sumnja u rijedi Horna neka pogleda gr5ku verziju, pa ce 
se uvjeriti da se pridodate rijeSi koje nalazimo u osnovnom tek- 
stu nekih izdanja nalaze u nekim drugim izdanjima, ali kao ko- 
mentar ispod teksta. Horn priznaje da su komentatori ispod tek- 
sta u osnovni tekst Knjige ubaceni nekoliko vjekova poslije 
Musa" a a.s., da bi kasnije postali njenim sastavnim dijelom. Pot- 
om su se rasirili u poznim knjigama. Treba li jaceg dokaza da 
su njihove knjige bile izlozene iskrivljivanju? 

Zato sakupljadi Komentara Henry i Scott kazu da su umet- 
nute rijedi poput ovih, koje je neko od autora unio u osnovni 
tekst Knjige poslije Musaa a.s., bile ostavljene da se ne bi unio 
nered u sadrzaj Knjige. 

Cio navedeni odlomak se ne moze pripisati Musau a.s. Isti 
slucaj je i sa recenicom u knjizi Brojevi (32:41): 

"A Manaseov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih 
prozva n Jair ova Sela" '. 

Medutim, otvorimo li Prvu knjigu Ljetopisa (2:22), 
sucelidemo se sa iskrivljivanjem drugaclje prirode. Saznademo 
da Jair, ustvari, nije sin Manasijev nego Segubov: 

"Segub rodi Jaira, kojije imao dvadeset i tri grada u gi- 
leadskoj zemlji" . 



62 



Tako se greSka u imenu njegovog oca dcsila u jednoj od 
navedenih knjiga Brojcvi i Ponovljeni zakon, (a vec* je utvrdcno 
da su one, ustvari, umetnutc u tekst nakon Musaa a.s.) ili pak, u 
Prvoj knjizi Ljetopisa. 

Stoga autori "Kamusul kitabil rmikaddes'i, Stampanog u 
Americi, Engleskoj i Indiji kaiu: "Neke recenice 'Pet Mojsijevih 
knjiga 1 jasno ukazuju da nisu rijeci Musaove a.s. U njima post- 
oje izrazi koji ne odgovaraju njegovom stilu i njegovom nacuiu 
govora." Zatim su priznali da nisu u stanju utvrditi ko je ove 
recenice pridodao. 

SakupljaSi Komentara Henry i Scott kazu da se rijeCi 
*...joS i danas" nalaze u vecmi knjiga Starog zavjeta. Presudili 
su da je svaka recenica slicna ovoj, pridodata i dopisana nikama 
autora. Iz knjige JoSua su naveli osam odlomaka da posluie kao 
primjer tome. Daljnja pretraga i detaljno nabrajanje slicnih 
navoda u ostalim knjigama Starog zavjeta bi potrajala. 

8. Izvitoperivanje dodavanjem predgovora nekim 
poglavyima: 

Ko pomno isCita poCetak knjige Ponovljeni zakon (1:1*5) 
sa siguraoSdu zna da tih pet odlomaka nisu Musaove a.s. rije£i, 
jer pisac o Musau a.s. govori u tredem lieu. Npr.: 

"(7) ... ovo su rijedi Sto ih je Mojsije upravio svemu 
Izraelu ... (3) ... Mojsije re£e Izraelcima sve Sto muje Jahve za 
njih naredivao. (5) ... dakle s onu stranu Jordana, u zemlji 
moapskoj, poie Mojsije raziagati ovaj Zakon ..." 

Adam Clark je potvrdio da su ove recehice pridodate kao 
predgovor Ponovljenom zakonu i da 34. poglavlje knjige 
Ponovljeni zakon nije govor Musaa a.s. Njegov govor se 
zavrSava sa 33. poglavljem i nije dopuSteno tvrditi da je Musa 
a.s. napisao ovo poglavlje. To je daleko od istine. Adam Clark 
tvrdi da je 34. poglavlje bilo poglavlje JoSuine Knjige. Mnogi 
komentatori tvrde da je ovo poglavlje napisalo sedamdeset du- 
hovnih voda, nakon Musaove a.s. smrti i da je ono bilo prvim 
poglavljem JoSuine Knjige da bi kasnije bilo svrstano u knjigu 
Ponovljeni zakon. 

Ali, za ovu konstataciju ne postoji dokaz. Sakuplja£i Dav- 
1) "RijeCoika Svete Knjige" 



63 



olijevog i Rodzmentovog i Henryjeva-Scottovog komentara 
kazu: "Ovo poglavlje je dodao Josua, Samuel ili Ezra ili neka 
druga nepoznata osoba, a mozda i nakon Izraelovog povratka iz 
babilonskog ropstva" 

Pogledaj koliko sumnje i kolebljivosti u njihovim 
rijedima! 

U sljededim redovima navodimo odlomke iz 34. poglavlja 
knjige Ponovljeni zakon: 

"(1) Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo 
Nebo ... gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana. (4) 
Potom mu rece Jahve: ... (5) I Mojsije, sluga Jahvin, umrije 
ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. (6) I ukopa ga 
on u dolini u zemlji nasuprot Bet Perou. Do dana danasnjega 
nitko nije doznao za njegov grob. (7) Mojsiju bijase sto i dvade- 
set godina kad umrije ...(8) Izraelci oplakivahu Mojsija ... (JO) 
Ne pojavi se vise prorok u Izraelu ravan Mojsiju ..." 

Pa zar da nebeska Knjiga objavljena Musau a.s. sadrzi 
opis njegove smrti, pokopa, naricanja za njim, brisanje svakog 
traga njegovom mezaru sve do danas i odbijanje mogucnosti da 
se pojavi njemu ravan prorok?! 

Mi muslimani cvrsto vjerujemo da 34. poglavlje 
Ponovljenog zakona kojim se zavrsava pet Musaovih a.s. Knji- 
ga nije njegovo djelo. I ne samo to, nego osnovano tvrdimo da 
ni jedno djelo od pet Knjiga koje se pripisuju Musau a.s. nije on 
napisao, i nije ih dozvoljeno njemu pripisivati. Sve ove nesugla- 
sice, pogreske i iskrivljivanja su nasi neoborivi dokazi. Nebeska 
Knjiga objavljena vjerovjesniku ne moze sadrzavati ovakve 
greske. To je vrijedanje, blacenje i potvaranje vjerovjesnika. A i 
dio sljedbenika Knjige se, takode, slaze s onim sto smo iznijeli i 
prihvata navedene dokaze. 

9. Iskrivljivanje radi potpore trojstva: 

U nekim izdanjima Prve Ivanove Poslanice (5:7-8) stoji: 
"Oni koji svjedoce (7) (na nebu su troje: Otac, Rijec i Duh 

Sveti, i ovo troje su jedno. (8) A i oni koji na Zemlji svjedoce) su 

troje: Duh, voda i krv, i ovo troje je ujednome" 



64 



Njihovi ucenjaci kazu da jc ova misao prvotoo glasila ova- 

ko: 

"Oni koji svjedofe su troje: Duh, voda i krv, i ovo trojeje 
ujednome* 

Ovo je tekst izdanja iz 1865. g. i u njemu nema u zagradi na- 
vedenih rije&i. 

A u izdanju iz 1825/1826. godine stoji ovako: "Jerje troje 
Sto svedofi: Duh, voda i krv; i ovo troje se ujedinjuje ujed- 
nome". 

Dva tcksta su slicna pa su oni koji vjeruju u trojstvo dodali 
u osnovni tekst sljedece rijeCi: n (na nebu su troje: Otac, Rijef i 
Duh Sveti i ovo troje su jedno, a i na Zemlji svjedode)". 
Medutim, ova re£enica je danas temelj uCenja o trojstvu i pored 
toga Sto se zna da je posigumo naknadno uneSena u osnovni 
tekst, Sto su potvrdili i mnogi krSdanski istraiivadi, izjavljujudi 
da je treba izbaciti iz Knjige. U tome se istiCu: Krisbah, Sulz, 
Horn, Adem Clark i skuplja£i Hemyjeva i Scottova komentara. 

A Sto se tice Ekstajna, najpoznatijeg krSdanskog ucenjaka 
Cetvrtog vijeka, a koji je i danas autoritet sljedbenika trojstva, on 
je vodio dijalog sa strankom Irin koja odbacuje uCenje o trojst- 
vu. Napisao je deset pisama u kojima komentariSe Prvu Ivanovu 
Poslanicu, a da ni jedanput nije naveo pomenutu re£enicu, niti ju 
je uzeo kao dokaz protiv negatora trojstva, nego je neubjedljivo 
pokusao potkrijepiti ideju o trojstvu tako Sto je u fusnoti proko- 
mentarisao da se pod rijecju "voda" misli na Oca, rijecju "krv" 
ma Sina, a rijecju "Duh" na Duha Svetoga*, i to je njegov naj- 
ve£i korak i istup. A da je ova recenica u to vrijeme bila sastav- 
nim dijelom Poslanice, naveo bi je kao dokaz u svojim pismima 
polemiSudi sa poricateljima trojstva. Medutim, zagovornici 
trojstva, poslije Ekstajna, su iskoristili taj njegov cudni komen- 
tar i na temelju njega izmislili ovu, za svoje krivovjerstvo, koris- 
nu potporu. 2^tim su je unijeli u osnovni tekst Prve Ivanove 
Poslanice. * 

U poznatom dijalogu koji se vodio u Indiji godine 
(1270.hyi854. g.n.e.), izmedu E5-Sejha Rahmetullah El- 
Kiranija s jedne strane i svecenika doktora Fondera i Ferencha s 



65 



druge strane, ta dvojica svestnika su priznali da je ova recenica 
umetnuta. Takoder su priznali sedam drugih izmjena. 

Studirajudi ovu recenicu, Horn je o njoj napisao 12 strani- 
ca. Sakupljaft Henryjeva i Scottova komentara su tu studiju do- 
nijeli u skracenom obliku, navodedi sljedede dokaze za laznost 
ovih rije£i: 

1 . One ne postoje ni u jednom grfckom izdanju napisanom 
prije sesnaestog vijeka. 

2. Ne postoje u stampanim primjercima koji su naucno 
obradeni i studiozno pripremani u prvo vrijeme. 

3. Nema ih ni u ve<5ini starih latinskih izdanja kao ni u sta- 
rim prije vodima na ostale jezike, izuzev latinskog. 

4. Ni jedan od prethodnika i crkvenih historidara se nije 
oslanjao na ovu recenicu. 

5. Vedina prvaka protestantske sekte i obnovitelja njihove 
vjere su ovu recenicu izbacili iz teksta, a samo mali dio njih ju 
je obiljezio znakom sumnje. 

Navedeni dokazi jasno ukazuju da su krscani svoje Knjige 
namjemo prepravljali i iskrivljivali kada su u tome vidjeli vlasti- 
tu korist i trijumf svog vjerovanja. Kongo vanju Knjige su bila 
vrata sirom otvorena prije izuma stamparije, ali je cudno da se 
ona nisu zabravila njenim izumom, nego se iskrivljivanje i dalje 
nastavlja. Osnivad protestantizma i njegov prvi voda Luther 1 je 
preveo Svetu knjigu na njemadki jezik kako bi bila od koristi 
njegovim sljedbenicima. Taj prijevod je stampan, nekoliko puta, 
za njegova zivota. U tim izdanjima nema ranije pomenute, 



1) Martin Luther Saksonac: (1483-1546), osnivac" i voda protestantskog pok- 
reta koji se bono protiv nereda u katoli^koj crkvi. Suprostavio se tadasnjem 
papi Lijunu (X) okadivgi na vrata crkve 95 tekstova kao dokaz protiv pape, 
od stvari u kojima mu se suprostavio je i prodaja indulgencija (oproStajnica 
za grijehe) i zabrana Citanja evandelja, zbog £ega ga je papa 1521. g. iskl- 
ju£io iz crkve. 1525. g. je ozenio kaludericu Katarinu Fon, a 1537. g. je uz 
pornoc" oekih ministara pro§irio svoje u^enje. Pridobio je medu protestantima 
svoje pristalice koji se nazivaju luteristi. Za svoje sljedbenike je preveo Svetu 
knjigu na njemaCki jezik. Stari zavjet je preveo s hebrejskog jezika izdatog 
1494. g. Taj prevod je Stampan dva puta. Drugo izdanje je bilo neposredno 
pred njegovu smrt 1546. g. Oporucu) je svojim sljedbenicima da ne prepravl- 
jaju njegov prijevod, §to su oni (nakon 30 godina) prekrgili 1574. g. iskrivivSi 
ga u novom izdanju. 



66 



umetnute recenice. Zadnje izdanje, za njegovi zivota, je izailo 
1546. g., a u predgovoru tog itampanog izdanja Luther je opo- 
ruSio da niko ne mijenja njegov prijcvod. Medutim, po obicaju 
sljedbcnika Knjige, a narotito krScana, brzo je zaboravljena i 
prekrsena njegova oporuka. I nije proteklo ni trideset godina od 
smrti njihovog vode, a gradani Frankfurta u Njemadkoj 1574. g. 
su ponovo Stampali njegov prijevod Knjige i u njega dodali ovu 
laznu recenicu. Nakon toga su je, u nekoliko narednih izdanja, 
ponovo izbacili bojeli se za vlastiti ugled. Godine 1596. i 1599. 
ponovo Stampaju Lutherov prijevod Knjige u Vitnbergu i dopi- 
suju ovu recenicu, a 1596. g. su in u tome slijedili i stanovnici 
Hamburga. Izdavati Knjige u Vitenbergu su se bojali razlititih 
izdanja jedne te iste Knjige pa su tu recenicu iz novog izdanja 
ponovo izbacili. Sljedbenici Luthera nisu bili zadovoljni ovom 
neodlutnoscu te su zauzeli jedinstven stav: recenicu treba unijeti 
u sva naredna izdanja i time iznova prekrSili oporuku svoga 
vode! Pa kako, onda, ocekivati da osude mali broj prepisivaca 
koji su, prije izuma Stamparije, samovoljno prepravljali izdanja 
Knjige kada isto to rade i oni, nakon ovolikog mnoStva 
Stamparija?! 

Takode, i poznati filozof Isaoc Newton 1 , u pismu od pede- 
set stranica, tvrdi da je ova rccenica, a i neke druge, izmftljena i 
laina. * 

Ta recenica je, u izdanjima iz 1865. i 1983. godine, stavl- 
jena izmedu dvije velike polumjesecaste zagrade. Njen tekst je 
glasio: 

"Jer oni Sto svjedode (na nebu su troje: Otac, Rijet i Duh 
sveti i ovo troje je jedno, a i oni koji svedode na Zemlji) su 
troje: Duh, voda i krv; i ovo troje je ujednome* 

Izdavati i lektori ta dva izdanja su na prvoj stranici napi- 
sali: "RijeCi i recenice koje ne postoje u starim, najvjerodostoj- 
nijim izdanjima stavljene su u polumjesecaste zagrade" 

Medutim, ista redenica opet nije pomenuta u fatinskoj 

1) Isaoc Newton: (1643-1727) engleski nauCnik, jedan od najpozoatijih 
ucenjaka u svoje vrijeme u oblasti matematike, prirodoslovnth nauka i astro- 
nomijc. profesor na kembridiskom univerzitetu od 1669-1701. g. Otkrio je 
nekoliko zakona u oblasti svjetlosti, kretanju tijela i gravitacije. Postojanje 
svemira je smatrao dokazoro postojanja Stvoritelja. 



67 



verziji Novog zavjeta kojeg je, 1982. g. izdala katolicka 
stamparija "Darul-Masrik" u Bejrutu, kao sto nije pomenuta ni u 
izdanju Slobodne stamparije u Bejrutu 1983. g. pod nadzorom 
Dzan Avna. 

10. Korekcija s ciljem dokazivanja da je Isa a.s. sin 
Boziji: 

U Djelima Apostola (8:37) ! se kaze: 
"Filip mu rece: Ako verujes od svega srca svoga, motes. A 
evnuh odgovori: Verujem daje Isus Hrislos Sin Boziji" 

Re£enicu: "A evnuh odgovori: Verujem daje Isus Hristos 
Sin Boziji" je izmislio i dodao neko od zagovornika trojstva, a s 
tim, da je ova recenica potvora i laz, slazu se i ucenjaci Krisbah 
iSulz. 

11. Korekcija opisa bludnog cina Rubena s ocevom ro- 
binjom (prileznicom): 

U hebrejskoj verziji Postanka (35:22) se navodi: 
"Dokje Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s 
Bilhom, prileznicom svoga oca. Sazna za to Izrael" 

Ovaj tekst je, bez sumnje, prepravljen, a i sami jevreji su 
priznali da mu nesto nedostaje. Sakuplja5i Henryjeva i Scottova 
komentara su rekli sljedece: "Jevreji su priznali da su ove misli 
krnjave, pa su ih prenijeli iz gr£kog jezika ovako, a bio je u 
njegovim (Izraelovim) odima ruzan (pokuden)" 

Zasto su herejski jevreji ove rijeci izbacili iz svojih Knji- 
ga?! 

11. Korigovanje cina krade pehara: 

U hebrejskoj verziji Postanka (44:5) pise: 
"Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar ...?" 

Ovaj tekst je izmijenjen. Nepotpun je, u to nema sumnje. 
Komentator Horsley je to potvrdio i naredio da se misao dopuni 
prema grckoj verziji, te je nakon ispravke misao ovako glasila: 
"Zasto ste ukrali moju kupu? Ovo nije ona iz koje pije moj gos- 



1) Ove re£enice u Bibliji izdatoj 1944. g. nema, ali zato ne postoji ni njen 
redni broj (37), nego nakon broja 36, dolazi broj 38, i time kao da se zeli uka- 
zati da tu ne§to nedostaje. 



68 



podar ...?" 

12. Korigovanje izbacivanjem imena Merjemc kceri 
Imranove 1 , sestre Musaove: 

Hebrejska verzija knjigc Izlazak (6:20) kaie: 
m Amram se ozeni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi 
Arona i Mojsija". 

Korigovanje izbacivanjem teksta, ovdje je oCito ako 
recenicu uporedimo sa samirijskom verzijom. 
A u grCkoj verziji stoji ovako: "... i ona mu rodi Arona i Mojsija 
i Mariju sestru im". 

Adam Clark veli: "Veclna israiivaca smatra da su rijeSi: m i 
Mariju sestru im", bile prisutne u hebrejskom tekstu" 

To znadi da su ih hebrejski jevreji izbacili za inat Samirij- 
ama koji su se oslanjali na samirijski Tevrat ili kr&anima koji 
su slijedili grCki Tevrat. 

Iz teksta se, takode, razumije da je Amram sin Kahatov sin 
Lavija ozenio Jokebedu, kderku Lavijevu, tj. tetku po ocu 
(ocevu sestru). U ovom kon tekstu, rijed "tetka" pominje se: 

- u samirijskom i ibrijskom Tevratu; 

- u njegovim prijevodima na arapski jezik iz 181 1 M 1865., 
1970. i 1983.g; 

- u perzijskim izdanjima iz 1839., 1845. i 1856. g; 

- kao i u indijskim izdanjima iz 1822., 1829. i 1842. g. a s 
obzirom da je brak s tetkom zabranjen po Tevratu, §to se vidi iz 
Levitka (18:12 i 20:19), prilikom Stampanjaarapskog prijevoda, 
u vrijeme pape Erpeniusa (I) 2 (umro 1644. g.) rijed "tetka" je 
zamijenjena rijeCju "amidzitna* ', pa je tekst nakon toga glasio 
ovako: "Amram se oieni Jokebedom, kderkom svoga amidie". 
Ovaj pasus s rijecju amidiiina* , nalazimo u prijevodima na 
arapski jezik izdatim 1625., 1671., 1844., 1848. g. Zakljucak je 



1) 'Imran: kri£. Amram 

2) Erbanijusa (I): Erpeoius: (1568-1644. g.), rodom iz grada Florensa u Itali- 
ji, papa u vrijeme od (1623-1644). U njegovo vrijeme se vodio rat izmedu 
katolika i protestanata u vremenskom razdoblju od trideset godina u kojemu 
katolicima nije pruiio nikakvu znaSajnu pomo£. Bio je aktivan u uredivanju 
cifcvenih poalova. 



69 



jasan i na ovome mjestu su izmijenili tekst svojih Knjiga. 

13. Korigovanje Zebura (Psalama) dopunjavanjem ili 
dokidanjem: 

Izmedu treceg i cetrvtog odlomka cetrnaestog Psalma lat- 
inske, arapske i vatikanske (jedna od grdkih verzija) verzije 
Knjige, postoje sljedece redenice: 

"grob otvoren grloje njihovo, 

jezikom se svojim za prevare sluze, 

ijed gujinje pod usnama njihovim. 

Usta su im puna kletve i gorcine, 

brze su im noge da krv proliju, 

pustosje i rasap na stazama njihovim. 

Puta mira ne poznaju, 

nema straha od Boga pred ocima njihovim " 

Ovih stihova nema u hebrejskoj verziji, ali se nalaze u 
Pavlovoj poslanici Rimljanima (3:13-18). Korigovanje je o£ito. 
Pitanje je samo da li su ove stihove izbrisali jevreji iz hebrejske 
verzije za inat krsdanima koji koriste gr£ki prijevod ili su ih 
krsdani umetnuli podupiruci njima ucenje Pavla u pomenutim 
verzijama. Dakle, iskrivljivanje se je, uistinu, desilo u jednoj od 
verzija knjige, dodavanjem ili dokidanjem. 

14. Korigovanje Lukinog Evanjdelja dokidanjem: 

U Evandelju po Luki (21:32-34) stoji: 

"(32) Zaista kazem vam, ovaj narastaj sigurno nece proci 
dok se to sve ne dogodi. (33) Nebo ce i zemlja proci, ali rijeci 
moje sigurno nece proci. (34) Pazite sami na se da vam srca ne 
otvrdnu od razuzdanosti ..." 

Horn je rekao: "U Evandelju po Luki, izmedu trideset 
trece i trideset cetvrte recenice, nedostaje citava recenica. Svi 
komentatori i istrazivaft su pred torn manjkavoscu zatvarali oci, 
sve dok istraziva£ Hales nije ukazao na to. Horn se odvazio i 
naredio da se u Evandelje po Luki doda recenica iz Markova i 
Matejeva Evandelja, kako bi sva tri bila u suglasju 

Da bi se lakse uo5ilo namjerno korigovanje izbacivanjem 
teksta iz Evandelja po Luki, evo navoda iz dva druga evandelja: 



70 



Evandelje po Mateju (24:34-36): 

*(34) Zaista, kaiem vam, ovaj naraStaj nede prodi dok se 
sve to ne zbude. (35) Nebo de i zemlja prodi, ali rijedi moje nede 
prodi. (36) Sto se tide onog dana i dasa, o tome nitko niSta ne 
zna; ni andeli nebeski, ni Sin, vedjedino Otac." 

Evandelje po Marku (13:30-32): 

"(30) Zaista, kaiem vam, ovaj naraStaj nede prodi dok se 
sve ovo ne zbude. (31) Nebo i zemlja prodi de, ali rijedi moje 
nede prodi. (32) Sto se tide onog dana i dasa, o tome nitko niSta 
ne zna; ni andeli na nebu, ni Sin, vedjedino Otac." 

I tako je, recenicu koja je izbacena iz Lukinog Evandelja, 
a koja se joS uvijek nalazi u Evandelju po Mateju (24:36); i u 
Evandelju po Marku (13:32), du2nost vratiti na njeno mjesto i u 
Lukino Evandelje, nakon priznanja Horna i Halesa. 

15. Korekcije zbog medusobnog inata izmedu jevreja i 
kr$6ina: 

U Evandelju po Mateju (2:23) stoji: 
"Tamo dode i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se 
ispunilo ono Sto su rekli proroci: *Zvat de ga Nazaredanin' * 

Rije£i: "... da bi se ispunilo ono Sto su rekli proroci: % Zvat 
de ga Nazaredanin' n , spadaju u poznate greSke ovog Evandelja; 
jer ovih rijedi nema ni u jednoj knjizi koja se pripisuje vjerovjes- 
nicima. Ove su rijedi unijeli krSdani za inat jevrejima, Sto pred- 
stavlja iskrivljivanje dodavanjem, ili su ih pak, jevreji izbacili iz 
svojih knjiga za inat k§6anima, Sto predst|vlja iskrivljivanje 
dokidanjem. 

Istra2iva£ Chrysostom kao i katolidki udenjaci vjeruju da 
su ove rijedi bile sastavnim dijelom vjerovjesnidkih knjiga, ali 
su te knjige zagubili jevreji iz nemara i odsustva dvrste vjere. 
Jedne su pocijepali, a druge spalili. 

A kada su uvidjeli da su ih apostoli ozbiljno pri^rlili i 
uzeli dokazom za svoje vjerovanje neke od njih su namjemo za- 
gubUi kako bi opovrgli vjerovjesniStvo Isaa a *. To se saznaje iz 
njihovog spaljivanja knjiga iz kojih je gradu prenosio Matej. 

D2asten je u dijalogu sa jevrejem Tarifunom rekao: 



71 



"Jevreji su mnoge knjige preina£ili i izbacili ih iz Starog zavjeta, 
kako bi postalo vidno da je Novi zavjet u kontradikciji sa Starim 
zavjetom." Ovo pokazuje, kako je u stara vremena prepravljanje 
bilo lahko. Jasno je kako su s lica zemlje isdezle i zauvijek nes- 
tale mnoge knjige iz inata jednih prema drugima?! A ima li 
ve<5eg falsifikovanja od toga da njihove frakcije namjerno i iz 
lidnih prohtjeva uniste nebeske knjige. 

Kada su jevreji preina£avali svoje knjige da bi osporili 
poslani£ku misiju Isaa a.s., a krscani da bi utvrdili ucenje o 
trojstvu, bozanskoj prirodi Isaa a.s. ili njegovom poslanstvu, 
onda nije dudno sto su iskrivljivali radosne vijesti koje ukazuju 
na poslanstvo Muhammeda (s.a.v.s.). 

Naprotiv, oni u tome prednjace. Preina5avali su i jos uvi- 
jek preinacuju svaku rijed korisnu za muslimane. 



72 



Krscanske zablude i odgovori na njih 



Prva zabluda: 

Krscani s mat raj u da su samo muslimani ti koji njihova 
dva Zavjeta proglasavaju iskrivljenim i time neuke odvode u 
zabludu. 

Odgovor na ovu zabludu slijedi u tri naredne tadke: 

1. Navodenje izjava onih koji nisu krscani: 

a - idolopoklonidki udenjak Selsus je joS u drugom vijeku 
izdao knjigu kao odgovor krsdanima. Evo jednog od citata iz te 
knjige, koji nam je prenio njemadki udenjak Eichorn: "KrSdani 
su svoja evandelja obnavljali tri, detiri i vise puta. I izgleda da je 
njihov sadrzaj u potpunosti izmjenjen zbog destih iskrivljivan- 
ja." 

Ovaj idolopoklonidki ucenjak nas obavjestava da su krsdani 
svoja evandelja izmijenili Cetiri puta do vremena u kome je on 
zivio. 

b - ameridki svedenik i obnovitelj Parker (umro 1860. g.) 
koji je u odima krSdana otpadnik i ateista je rekao: "U 
krsdanskim knjigama postoji trideset hiljada razliditosti i protu- 
rijedja." 

c - jedan heretik je nadinio tabelu knjiga koje se pripisuju 
Isau a.s., Merjemi r.a. i apostolima, a koje krsdani danas odba- 
cuju. Na tabeli se nalaze 74 knjige. Potom je rekao: "Kako 
mozemo znati koje knjige su bozanska objava, da li one u Nov- 
om zavjetu, koje prihvataju krscani ili ove koje oni odbacuju?! 
A kada znamo da su i priznate knjige, prije pronalaska 
stamparije, bile izlozene korekcijama, sumnja postaje jos veda." 

2. Navodenje misljenja starih krScanskih struja koje 
danasnji krscani smatraju (i)novatorskim: 

a Sekta ebioniti: 

Ova sekta se pojavila u prvom stoljedu, u vrijeme Pavla 



73 



kome se zestoko suprostavljala i proglasila ga otpadnikom od 
vjere. Iz Starog zavjeta je prihvatala samo Tevrat, a iz Novog 
samo Evandelje po Mateju. Medutim, to njihovo Evandelje se 
bitno razlikuje od ovog danasnjeg koje se pripisuje Mateju i 
koje slijede sljedbenici Pavla. U njemu ne postoje dva prva po- 
glavlja, jer oni smatraju da su ona na mnogim mjestima iskrivl- 
jena. Ova sekta je odbacila u£enje o bozanstvenosti Isaa a.s., 
tvrdeci da je on samo covjek. 

b - Sekta marcioniti: 

Ovo je, takoder, jedna od starih krscanskih sekti. Odbaci- 
vala je sve knjige Starog zavjeta govoreci: "One nisu bozanske" 
Takoder je odbacivala sve knjige Novog zavjeta osim Evandelja 
po Luki i dest Pavlovih poslanica koje se razlikuju od njegovih 
danas priznatih poslanica. A od Evandelja po Luki je odbacivala 
dva prva poglavlja, kao i mnoge druge odlomke, od kojih je 
Lardner 1 u svome komentaru pomenuo 14. Bil navodi u svojoj 
historiji da ova sekta vjeruje da postoje dva boga, bog dobra i 
bog zla. Tvrdili su da su Tevrat i ostale knjige Starog zavjeta 
djelo boga zla, jer se ne slazu sa knjigama Novog zavjeta. 

c - Sekta manichanes: 

Najpoznatiji ucenjak ove sekte je Faustus koji je zivio u 
detvrtom stoljecu. Lardner u svome komentaru prenosi od Ek- 
stajna sljedece rijedi: "Faustus je rekao: "Odbacujem sve sto su 
vasi ocevi i djedovi prevarom unijeli u Novi zavjet. Ukaljali su 
njegovu £istotu i oskrnavili mu dobrotu. Ovo je provjerena 
stvar. Danasnji Novi zavjet nije napisao ni Isus niti njegovi 
ufcenici. Napisala ga je anonimna osoba, a zatim ga pripisala 
njegovim ucenicima i njihovim prijateljima iz straha da ga ljudi 
ne odbace, uvidjevsi da ona pise o dogadajima koje ne poznaje. 
Time je sljedbenicima Isusa ucmio veliku nepravdu jer je napi- 
sao knjige prepune gresaka i proturijecja." 

Voda ove sekte je isticao nekoliko stvari od kojih su naj- 

poznatije: 

1 . Krsdani su u Novi zavjet unijeli ono sto mu ne pripada. 

2. Danasnji Novi zavjet nije napisao Isa a.s.; niti njegovi 
ucenici; niti oni koji iza njih dolaze, nego ga je napisao Covjek 

1) Lardner: Izdao, u 10 tomova, komentar Biblije, 1825. g. u Londonu. 



74 



komc se ni imc ne zna. 

3. U ovom Novom zavjetu ima mnogo greSaka i kontra- 

dikcija. 

Lardner u svome komentani kaic: "Historical! se slalu u 
tome da sekta manichanens nije nikada prihvatila Stari zavjet . 
Naprotiv, oni tvrde da ga je sotona izdiktirao Mojsiju i zabludio 
vjerovjesnike Izraela, te ih zato opisuje kao kradljivce i lopove." 

Iz prethodne dvije tadke se vidi da su oni koji se ne slazu 
sa krSdanima, kao i stare krScanske sekte koje danaSnji krScani 
smatraju otpadnidkim , jo5 od prvih stoljeca na sav glas ukazivali 
na iskrivljivanje Starog i Novog zavjeta. 

3. Navodenje ryec? fanaticnih kr&anskih komentatora 
i historical* prihvacenih od strane svih krScana: 

a - Adam Clark tvrdi: "Velina opisa koje su historical! 
napisali o Gospodu (misli na Isaa a.s.) su neistiniti, jer su pisali 
o izmiSljenim dogadajima kao da su se zaista desili. A grijeSili 
su, namjerno ili nenamjerno, i na drugim mjestima. Tako je 
velina evandelja raSirenih u prvim krScanskim stoljelima lazna. 
Broj takvih evandelja bio je vedi od 70. Sabrao ih je Fabricius i 
Stampao u tri toma. 

b - Musau a.s. se, osim njegovih pet poznatih knjiga 
(Postanak, Izlazak, Levitski zakon, Brojevi i Ponovljeni zakon) 
pripisuju i Sest sljede^ih knjiga, koje su danas poznate kao Tora: 

1 - Otkrivenje 

2 - Knjiga malog Postanja • 

3 - Knjiga Uzdignuda 

4 - Knjiga Tajni 

5 - Testament 

6 Knjiga Priznanja 

Horn kaie: "Pretpostavlja se da su ove knjige izmiiljene u 
samim po5etcima kr§£anstva, tj. u prvom krScanskom vijeku. 

c ■ HistoriCar Mevsim je rekao: "Egipatski jevreji su joS 
prije pojave Isusa nautili poznatu filozofsku uzredicu: "Lai i 
prevara su ne samo dozvoljeni radi uvecanja iskrenosti i odanos- 
ti Bogu, nego su i pohvalni", te se njihov rad u skladu sa ovim 



75 



pravilom jasno ogleda u mnogim starim knjigama. Epidemija 
ove nevaljale poslovice se ubrzo rasirila medu krscanina, sto se 
da vidjeti u mnogim knjigama koje su lazno pripisali svojim vel- 
ikanima. 

Ali ako su laz i prevara bili kod jevreja pohvalni prije Isaa 
a.s., a kod krscana nakon njegove pojave, pa da li ta laz, falsifik- 
acija i iskrivljivanje imaju granicu kod koje ce stati?! 

d Lardner u svome komentaru navodi: "Zaklju£eno je da 
sveta evandelja nisu dobra i ispravna jer su njihovi autori bili 
neznalice. Neznanje autora je iznudilo zakljucak da sveta 
evandelja nisu ispravna i dobra, pa su po naredbi vladara Enasti- 
tusa 1 (koji je vladao izmedu 491-518.) drugi puta ispravljena. 
Da su ta evandelja tada imala stabilan i pouzdan lanac prenosio- 
ca ne bi tadasnji vladar naredio njihovo korigovanje. Ucinio je 
to jer su autori Indzila bile nepoznate osobe. Tako su njegovi 
korektori greske i proturijecja ispravili prema stepenu svoga 
znanja. Taj slucaj je u potpunosti dokazao iskrivljivanje kao i to 
da su lanci njihovih prenosioca zagubljeni. 

e Ekstajn, Hales i mnogi drugi krscanski prethodnici su 
rekli: "Jevreji su 130. g. namjerno izvitoperili hebrejski Tevrat 
za inat krscanima koji su koristili Tevrat na grckom jeziku, kako 
bi ovaj prije vod postao slabim i nepouzdanim osloncem" A 
Kennicott je naveo neoborive dokaze da su jevreji svoj hebrejski 
Tevrat iskrivili iz neprijateljstva prema Samirijama koji su imali 
vlastiti Tevrat i nisu slijedili hebrejski. 

f - komentator Harsli kaze: "Nema sumnje da je sveti tekst 
izmijenjen. To je o£ito u razlicitostima knjiga i medusobnoj 
iskljucivosti njihovih odlomaka i recenica. Gotovo sa sigur- 
noscu mozemo reci da su u osnovni tekst usle veoma odvratne 
misli, a hebrejska verzija Tevrata je bila u najgroznijem stanju." 



1) Enastitus: Rimski imperator od (491-518). Bio je, prije zenidbe imperator- 
kom Zejnunom, beznacajni radnik na dvoru pa mu je ona dala vlast. U 
po£etku je vladao pravedeno. U njegovo vrijeme su se rasirile vjerske ras- 
prave sto je dovelo do odcjepljenja Perzije i Bugarske od njegove kraljevine i 
rusenja mnogih gradova. 



76 



g - Vatsun veii: "Urudzen 1 se tu2io na razli&tosti za koje 
jc navodio raznovrsne razloge poput nemara autora, njihove pok- 
varenosU ili ncpainjc. I kada je Jerome htio prevesti Novi zavjet 
sabrao je njegove razli&te verzije i suodio se s mnoStvom 
ogromnih razlika". Adam Clark u svome komentaru kaie: "U 
vrijeme Jeromea su postojali mnogobrojni prijevodi na latinski 
jezik od razlitttih prijevodioca. Neki od njih su bili iskrivljeni 
do krajnje gran ice. Odredeni dijelovi su bili u potpunom protus- 
lovlju sa drugima, Sto je potvrdio i sam Jerome' 1 

h - svedenik Filips Kvadinlus je 1649. g. napisao i 
Stampao jednu knjigu kao odgovor nekim muslimanima i naz- 
vao je "Fantazije" On u njoj kale: "U Starom zavjetu je korigo- 
vanje veoma cesto i mi krSdani smo safcuvali ove knjige kako bi 
bile dokaz jevrejskih iskivljivanja, a mi se ne slaiemo sa njiho- 
vim laiima." 

i - od protestantske sekte je pristigla kralju Jamesu (I) 2 
(umro 1625.) peticija u kojoj kaiu: "Psalmi koji su sastavni dio 
nase molitve se razlikuju od hebrejskog teksta. Na oko dvije sto- 
tine mjesta im je neSto pridodato, oduzeto ili izmijenjeno\ 

j * engleski historiCar Mr. Tomas Karlajl 3 (umro 1881. g.) 
je rekao: "Engleski prijevodioci su iznevjerili ocekivano. Oma- 



1) Urudzen: USenjak koji je prenio rijedi idolopoklonika Selsusa i dozvolio 
da se apokrifoe knjige pripiSu poznatim autorima. 

2) James (I): James: (1566-1625), sin lorda Dar Nelk Marije kraljice Skotske 
Iako je bio vladar Britanije, poznat je i kao James (VII) vladar Skotske i taj 
naziv je dobio u prvoj godini svoga livota. Njegova stvarna vlast Britanijom 
poCinje 1603. g. te dobiva naziv James (I) vladar Britanije. U njegovo vri- 
jeme je odrzan vjerski kongres u kraljevskom dvoru Himton 1604. g. i na 
torn kongresu je doneSena sluibena verzija Tevrata na engleskom jeziku, 
poznata kao Tekst Kralja Jamesa, sluibenim pecatom ovjeren i Stampan 
1611. g. Taj tekst je ispravljan 1881. g. te je nazvan Ispravljena verzija 
Knjige, zatim je iznova prepravljan 1952. g. nakon Sega je nazvan (R.S.V.) 
Takode je mijenjan 1971. g. Kralj James je vodio prevrtljivu politiku pa su 
protiv njega ustali katolici i procestanti. U njegovo vrijeme je po&ela koloniz- 
acija Sjeveroe Amerike. 

3) Tomas Karlajl: (1795-1881. g.) f engleski piaac i mstoriCar, studirao je teol- 
ogiju i zakon. Slijedio je romanti£ki pravac. U svoje vrijeme je slovio kao 
jedna od najpoznatijih osoba. Napisao je nekoliko knjiga. 



77 



lovazili su istinu i u zabludu odveli neznalice. Cilj evandelja je 
bio dobar, a oni su ga iskrivili. Tama im je draza od svjetlosti, 
laz istinitija od istine" 

k - gospodin Breton, klju£na liSnost u skupstini za novo 
prevodenje u Britaniji je rekao svecenicima: "Postojeci engleski 
prijevod je, uistinu, prepun gresaka, a vas poznati prijevod na 
engleski jezik je iskrivio tekst Starog zavjeta na 848 mjesta, i 
postao uzrokom odbacivanja i Novog zavjeta od strane ogrom- 
nog broja ljudi" 



Uzroci nastanka razlicitih jezickih 
izraza u dva Zavjeta 

Horn je u svome komentaru rekao: "Za nastanak razlicitih 
jezi5kih varijanti postoje cetiri uzroka : 

1. Nemar i zaborav autora: 

Pretpostavka je da se desio na sljedece nacme: 

1. Da onaj ko prepisivacu £ita tekst pogrijesi u ditanju ili, 
pak, pisar pogresno razumi njegove rije£i te ih napise onako 
kako on misli. 

2. jska i grdka slova su sli£na jedna drugima, te pisar 
napise jedna umjesto drugih. 

3. Pisaru su se znak na slovu ili crta na kojoj pise ucmili 
slovom ili, pak, nije razumio sta se redenicom zeli reci, pa je 
reSenicu, po vlastitom misljenju, ispravio i tako pao u gresku. 

4. Da pisar nenamjerno prede iz poglavlja u poglavlje, a 
kada to primijeti ne izbrise odmah ono sto je napisao, da bi prili- 
kom sljedeceg pisanja nastavio tamo gdje je stao i tako nehotice 
ostavio ono sto je ranije napisao na pogresnom mjestu. 

5. Da pisar zaboravi jedno, a pocne pisati nesto drugo, pa 
kada se sjeti zaboravljenoga upise ga na mjestu na kome je tre- 
nutno zastao. I tako prebaci misao sa njenog pravog mjesta na 



78 



dmgo mjesto. 

6. Da pogled pisara u toku prepisivanja padne na recenicu 
koja nije na redu i tako izostavi dio teksta. 

7. Da pisar pogrijeSi u razumijevanju odredenih izraza te 
ih upifc prema vlastitom shvatanju i tako pogrijeSi. 

8. 1 najceSdi uzrok gresaka je neukost pisara koji nisu raz- 
likovali osnovni tekst od fusnota i komentara, pa su sve unosili 
u osnovni tekst knjiga. 

2. Manjkavost u knjizi iz koje se prepisuje: 

Pretpostavlja se da je do tog doSlo na sljedece nadine: 

1 . Brisanje oznaka na slovima. 

2. Dio objasnjenja teksta nije ubiljezen na istoj strani, pa 
je pisar mislio da su to rijeSi glavnog teksta i tu ih i ubiljezio. 

3. Zaboravljeni tekst je naknadno zapisan u fusnoti bez 
obiljeiavanja stranice kojoj pripada, tako da sljedeli prepisivafi 
nije znao njegovo pravo mjesto, te ga je stavio na neko od 
mjesta, po vlastitoj procjeni, i u tome pogrijeSio. 

3. ZamiSljene ispravke: 

One su se deSavale na sljedece nacme: 

1. Po procjeni pisara odredeni tekst je bio manjkav ili nije 
shvatio Sta se njime zeli re^i ili je, pak, za sasvim ispravnu 
redenicu mislio da je pogreSna. 

2. Neki istraiivadi se nisu zadovoljili samo ispravljanjem 
pogreSaka, nego su stilski nedotjerane misli zamijenili ljepSim 
knjiievnim izrazima. Tako su izbacili suviSne rijecl i izraze koji 
se ponavljaju, ako njima nisu vidjeli nikakvu razliku. 

3. Ukalupljavali su redenice u stihove respektiraju^i njiho- 
va znadenja i pravedi ih jednakima. SuviSe kratke recenice su 
povedavali, a dugadke smanjivali. Ovo je naro£ito zadesilo 
evandelja, pa je zato dodavanje cesta pojava u Pavlovim Posla- 
nicama koji je nastojao da recenice koje prenosi iz Starog zavje- 
ta, uskladi sa duhom grCkog jezika. I ovo je najce&i naCin isk- 



79 



rivljivanja. 

4. Neki komentatori su se trudili da izraze i recenice Sta- 
rog zavjeta usklade sa latinskom verzijom. 

4. Namjerno izvitoperivanje: 

Knjige su na ovaj nacin izvitoperivali i ekstremisti i nova- 
tori u vjeri. Od novatora se, u namjernom preinacavanju, najvise 
isticao Marsijun, dok su ekstremisti namjerno mijenjali tekst 
kako bi potvrdili ionako prihvatljivu postavku ili kako bi izbjeg- 
li prigovore. Tim korekcijama se kasnije davala prednost. Horn 
je za ovu vrstu namjernih iskrivljivanja od strane vjerskih fanati- 
ka, koji su u svome narodu bili poznati kao vjerski ljudi, naveo 
mnogo primjera. 

I kada se zna da je komentar ili sadrzaj fusnota usao u 
tekst zbog neznanja i nemara pisara, da su prepisivaci licno pop- 
ravaljali one recenice koje su smatrali pogresnim, da su lose 
srocene odlomke mijenjali biranim i lijepim knjizevnim izrazi- 
ma; da su brisali suvisan i ponovljen govor, da su govor nastoja- 
li pretociti u medusobno jednake ili slicne recenice (sto je cest 
sludaj u evandeljima), da su neki istrazivaci Novi zavjet usk- 
ladivali sa latinskim prijevodom, da su novatori namjerno vrsili 
korekcije, da su vjerski fanatici preinacavali tekst da bi njihovo 
udenje bilo prihvatljivo i da bi bili postedeni prigovora i napada 
i da su ovakva iskrivljivanja kasnije preovladala, pa sta to oni, 
onda, od korekcija nisu udinili?! Inakoja to vrata iskrivljivan- 
ja nisu usli?! Pa zar da se i dalje cmi nevjerovatnim ako 
kazemo: "Zaista su krscani, obozavaoci kriza, nakon pojave Is- 
lama namjerno promijenili ona mjesta koja su isla u prilog mus- 
limanima, da bi kasniji narastaji te korekcije ucmili preovlada- 
vajucim u5enjem?! M I ne samo to, oni su za korekcije teksta 
protiv muslimana zainteresovaniji nego za korekcije kojima se 
medusobno jedni drugima suprostavljaju. 

Druga zabluda: 

Krscani misle da je Isa a.s., zaista, zivi svjedok knjiga 
Starog zavjeta, adasu bile iskrivljene ne bi ih uzimao kao os- 
novu y nego bi bio duzan dajevreje optuzi za iskrivljivanje. 



80 



Ovaj pogreSan zakljufiak zahtijeva odgovor, jer ni jedna od 
knjiga Starog ili Novog zavjeta nije prenoSena doslovno i nepre- 
kidnim slijedom; ni jedna od njih nema lanac penosioca do nje- 
nog autora; njih su zadesili svi oblici iskrivljivanja; dokazano je 
da su ih vjerski ekstremisti prepravljali da izbjegnu kritike i 
dokaiu ispravnost svoga udenja, pa su nam zbog toga sve post- 
ale sumnjive. Nije dozvoljeno neke dijelove njihovog teksta uzi- 
mati kao dokaz protiv nas, jer uvijek postoji mogudnost da su 
upravo ti dijelovi teksta dopisani rukama fanatiCnih kr&ana, u 
drugom i trecem stoljedu, kao odgovor sektama ebionit, Marcio- 
nit ili manichanes koje su Stari zavjet odbacivale u cijelosti ili 
njegov vedi dio, da bi kasnije bili opsteprihvadeni i priznati kao 
Sto su uradili protiv sekte irin. 

Zatim, kada bi smo zaimirili pred umetnutim i toj knjizi 
stranim recenicama za koje ne znamo ni lanac prenosioca, niti 
njihova imena i broj, pa kako da onda saznamo je li broj knjiga 
Starog zavjeta 39 kao §to to danas tvrde protestanti ili pak 46 
kao Sto tvrde katolici?! 

Jevrejski historicar Joseph koji je zivio poslije Isaa a.s. i 
koji je bio veoma odan vjeri, Cije knjige cijene i krSdani, je u 
svojoj historiji napisao: "Mi jevreji nemamo stotine medusobno 
razliCitih knjiga. Imamo ih samo 22 od kojih je pet Mojsijevih" 

Dakle, pored Pet Musaovih knjiga u sastav Tore ulazi i se- 
damnaest drugih knjiga. Medutim, kod protestanata je broj tih 
pridodatih knjiga 34, a kod katolika 41 . Pa koje od tih pridoda- 
tih knjiga spadaju u tih 17, a koje ne?! 

Ve£ smo ditali tvrdnje istraiivada Chrysostoma i kato- 
H5kih udenjaka da su jevreji, nepainjom i pomanjkanjem vjere, 
svoje knjige zagubili. Jedne su pocijepali, a druge spalili. Postoji 
vjerovatnoda da bas neke od tih knjiga ulaze u sastav 17 pomen- 
utih. Istrazivadi su potvrdili da se tako zameo trag dvadeset knji- 
ga koje su pomenute, a danas ne postoje. 

Thomas Inglis je rekao: "Svijet je slozan u tome da broj 
zagubljenih knjiga koje tvore Svetu knjigu nije manji od 20" 

Svjedodenja Josepha pokazuju da postoji pet knjiga koje 
se pripisuju Musau a.s. Medutim, ne zna se jesu li ove danaSnje 



81 



te koje mu je Joseph pripisao? 

Ocevidno je da nisu, jer se Joseph u svojoj historiji na ove 
danasnje knjige nije nikada oslanjao. 

Kada bismo se i slozili s time da su danasnje knjige Starog 
zavjeta iste one koje su bile rasirene u vrijeme Isaa a.s., i da su 
ih potvrdili on i njegovi ucenici, morali bismo se pomiriti i s 
time da su ih u to vrijeme posjedovali i jevreji, bez obzira pripa- 
daju li one osobama kojima se pripisuju ili ne, i bez obzira na to 
jesu li dogadaji koje donose istiniti ili su pak samo neki od njih 
istiniti, a drugi lazni; opet se iz tog svjedocenja ne razumije da 
neka od tin knjiga pripada osobi kojoj se pripisuje; kao ni to da 
je svaki njihov dio potpuno istinit. Da su Isa a.s. i njegovi 
ucenici i prenijeli nesto iz tih knjiga, to samo po sebi ne zna£i da 
ta knjiga zaista pripada osobi kojoj se pripisuje i ne znadi da ih 
ne treba provjeriti. Da je Isa a.s. iznio svoj sud o svakoj toj knji- 
zi i da se izjasnio o svakom njenom propisu, potvrdivsi da je od 
Allaha i da je potom to njegovo svjedocenje preneseno preko, 
nama poznatih i pouzdanih ljudi, to bi bio valjan dokaz njene 
autenticnosti i ujedno i osnov za sumnje u preostale knjige. 
Medutim, takve izjave od Isaa a.s., o bilo kojoj knjizi Starog 
zavjeta, se nigdje ne pominju i nisu dokazane. 

Istrazivac Bili u svojoj knjizi kaze da je Isus za Tevrat re- 
kao da je od Boga. Ali te njegove rijeci nisu dokaz da je cio Sta- 
ri zavjet ili da su svaki njegov odlomak i svaka njegova knjiga 
originalni, niti da su provjera i utvrdivanje njihovih autora 
izlisni. Isaovi a.s. ucenici, kao i jevreji koji su zivjeli u njegovo 
vrijeme, su, uistinu, prihvatali te knjige i koristili ih kao 
udzbenike iz 5ega se razumije da su tada bile poznate i prih- 
vacene. Medutim, prenosenje odlomka iz Starog zavjeta u Novi 
ne potvrduje njegovu istinitost i ne iskljucuje potrebu njegove 
provjere. 

Pretpostavimo li da je i Isa a.s. priznao knjige Starog zav- 
jeta, to njegovo priznanje ne iskljucuje kasnija iskrivljivanja i 
korekcije. Jevreji su ih korigovali prije Isaa a.s., a to su radili i 
poslije njega. Vec smo vidjeli da je ogromna vedina ucenjaka, 
istrazivada, komentatora i historidara potvrdila da su jevreji 130. 
g. nakon Isaa a.s., namjerno i za inat krscanima, izmijenili svoje 



82 



knjige. Eventualno svjedocenje Isaa a.s., daklc, ne iskljuduje 
mogudnost da tc knjige nakon njega budu iskrivljenc. 



Treca zabluda: 

Krscani vjeruju da je korigovanje Svete knjige bilo ne- 
mogucejer su njeni primjerci bili razasuti na istoku i zapadu i 
niko in nije bio u stanju izmijeniti. 

Odgovarajudi na ove pogreSke i zablude navodimo nckoli- 
ko stvari koje eliminisu tvrdnje da je njihovo iskrivljivanje bilo 
nemogude: 

1 Musa a.s. je napisao primjerak Tevrata i predao ga ra- 
binima (svedenicima) preporudivsi im da ga duvaju u sanduku 
(tabutu) kojega je lidno napravio. Taj Musaov a.s. Tevrat je 
stavljcn u taj sanduk i prva generacija ga je tako saduvala. Nak- 
on nje se stanje u izraelskom narodu izmijenilo. Nekada su 
Tevrat prihvatali, a nekad ga odbacivali i od vjere se odmetali. 
Tako su radili sve do vladavine Davuda i Sulejmana a.s. kada se 
njihova vjera ispravila. Medutim, Tevrat koji su stavili u sanduk 
se zagubio prije pojave Sulejmana a.s. zbog ceste kolebljivosti u 
vjeri i njenog odbacivanja, i ne zna se tadno kada je zagubljen, 
pa kada je Sulejman a.s. otvorio tabut nije u njemu nasao nista 
osim dvije ploce na kojima su bili ispisani samo propisi (deset 
zapovijedi), kao §to se to jasno kaze u Prvoj knjizi o Kraljevima 
(8:9). Prema njihovim svetim knjigama krajem Sulejmanove a.s. 
vladavine se desilo veliko otpadnistvo (ova je bez sumnje pot- 
vora na Sulejmana a.s. Oni kazu da se Sulejman a.s. pred smrt 
odrekao vjere, obozavao kipove i sagradio im mnogo hramova 
kako bi udobrovoljio svoje supruge (Prva knjiga o Kraljevima: 
(11:1-11). Ali, ako je, prema njihovim prljavim izjavama, pred 
kraj svoga zivota Sulejman a.s. postao heretik i idolopoklonik, 
pa kakvu on onda korist ima od Tevrata? 

Nakon smrti Sulejmana a.s., 931 g.p.n.e. deSava se velika 
hereza. Jevrejska plemena su od jednc kraljevine formirala 
dvijc. Jerboam Nabatov je postao kraljem deset plemena u sje- 
vernom dijelu Palestine. Svoju kraljevinu je nazvao Kraljevina 



83 



Izrael, a za prijestolnicu je izabrao Tirset koji se nalazi u blizini 
Napolisa. A Rehbuam sin Sulejmana a.s. je postao kraljem dva- 
ju plemena na jugu Palestine. Svoju drzavu je nazvao Kraljevina 
Juda, a za prijestolnicu uzeo Urslim (Kudus). U tim dvjema 
kraljevinama se rasirilo bezbostvo. Ono je u Izraelu bilo izrazi- 
tije i zesce, jer se njegov kralj Jerboam, nakon ustolidenja, preo- 
bratio u idolopoklonika. Napravio je telad od zlata i naredio da 
se obozavaju, a u tome ga je slijedilo njegovih deset plemena. 
Poceli su obozavati kipove, a ko je od njih ostao u monoteis- 
ti£koj vjeri odselio je u Kraljevinu Judu. 

U Kraljevini Izrael se na vlasti smijenilo 19 kraljeva, ali se 
njihovo stanje nije izmijenilo i svih deset plemena, od njihovog 
prvog do zadnjeg kralja, je odbacivalo vjeru u Boga. Obozavali 
su kipove i zanemarili Tevrat, pa in je Uzviseni Allah unistio 
tako sto je, 722. g.p.n.e., dopustio Asurijama 1 , predvodenim 
Serdzunom (I), da zavladaju nad njima. Veci dio ih je pao u 
ropstvo ili je likvidiran, dok je drugi dio raseljen po drugim 
kraljevinama, te ih je u njihovoj Kraljevini Izrael ostalo veoma 
malo. Zatim su u Kraljevinu Izrael nastanili idolopoklonike, te 
se ova mala izraelska skupina izmijesala s njima. Zenili su se 
njihovim djevojkama i mnozili, a njihovi potomci su prozvani 
Samirije. Od vremena prvog izraelskog kralja Jerboama, pa do 
njihovog unistenja protekla su dva stoljeca i u torn periodu oni 
nisu uopste marili za Tevrat. Njegovo prisustvo u Kraljevini je 
bilo kao prisustvo zmaja iz bajki o kome se prica, a koji u stvari 
i ne postoji. U Kraljevini Juda koja je obuhvatala dva jevrejska 
plemena, nakon Sulejmanove a.s. smrti se smijenilo 20 kraljeva, 
od kojih je broj otpadnika od vjere bio veci nego broj vjernika 
(monoteista). Cak je i Sulejmanov a.s. sin Redzan sirio paganst- 
vo, pa su kipovi stavljani ispod svakog drveta i obozavani. Allah 
je ucinio da nad njima zavlada egipatski kralj Sisek koji je napao 
kraljevinu Judu te unistio temelje hrama i kraljevog dvora. Za- 
tim je Allah vlast nad njima i njihovim trecim kraljem dao idol- 
opokloniku Basi, sinu treceg kralja Kraljevine Izrael. I on je, 



1) Asurije su stari narod koji je zivio u dolini rijeke Ed-Didzle, tj. dana^njem 
iraCkom dijelu Kurdistana (sjevero-isto£ni dio Iraka). ObozavaU su zvijezde. 
Njihova vlast je trajala 10 stoljeca. Ratovali su protiv Babilonaca na jugu, i 
Hajsijina na sjevero-zapadu. Neki kraljevi Jude i Izraela su im placali danak. 



84 



takodcr, bio idolopoklonik i otpadnik, koji je dosao u Kuds i 
opljadkao hram i kraljevski dvorac. U vrijcmc Ahzije, sedmog 
kralja Jude, na svakom kraju grada Kudsa su sagradeni oltari za 
prinoSenje zrtava kipu Ba'lu, tako da su time bila blokirana sva 
vrata Bejtul-Makdisa. U vrijemc Manasije, cetrnacstog kralja 
Jude zavladao je pravi ateizam. Vccina stanovnika Kraljevine se 
preobratila u idolopokJonikc. U predvorju Bejtul Makdisa su iz- 
gradeni oltari za prinosenje zrtava kipovima, a kip koga je Man- 
asije li£no obozavao je stajao u Bejtul-Makdisu. Isto stanje je 
bilo i u vrijeme njegova sina Amona. 

638. g.p.n.e. vlast je naslijedio Josua sin Amona koji se 
iskreno pokajao i vratio Allahu. Naredio je da se ozivi vjcra Mu- 
saova a.s., srusio je crteze i simbole ateizma i idolopoklonstva, 
za savjetnika je imenovao svedenika Hilkiju, a svome pisam Sa- 
fanu je naredio da od naroda sakuplja porez za obnovu Hrama. 
Tevrat mu je jako nedostajao, medutim, niko nijc duo da njego- 
va verzija postoji do 621 . g.p.n.e. tj. do 17. godine nakon njego- 
va ustoliccnja. U 18. godini njegov savjetnik, svecenik Hilkija, 
je izjavio da je u Bejtul-Makdisu, dok je brojao za gradnju Hra- 
ma prikupljeno srcbro, pronaSao rukopis Ponovljenog zakona i 
skup drugih zakona. Ovu knjigu je dao Safanu da je prodita kral- 
ju Josui. Kada je Josua saslusao njcn sadrzaj, od zalosti za 
grijcsnim Izraclcima, pocijcpao je svoje odijelo. (Druga knjiga o 
Kraljcvima 22:1-1 1 i Druga knjiga Ljetopisa 34:1-19). 

Medutim, na ovu knjigu i na rijcdi Hilkije se ne moze os- 
lonuti zato sto je prije Ahazije Hram pljadkan dva puta, a u njc- 
govo vrijeme preurcden u Hram za kipove, pa su u njcg svakod- 
nevno ulazili vratari i zvonari. U toku dva stoljeda, tj. od 
po£etka Ahazijine vladavine (843. g.p.n.e. pa sve do 621. 
g.p.n.e. (tj. sedamnaeste godine (17.-te) vladavine JoSuine, niko 
nije ni duo za ime Tevrata, niti ga je vidio. Znamo da su Josua i 
njegovi velikodostojnici ulagali ogromne napore na ozivljavanju 
Musaovog zakona i udenja, a i kaluderi su svakodnevno ulazili u 
Hram, pa jc £udno da Ponovljeni zakon bude u Hramu, a da ga 
niko ne vidi tokom 17 godina. Istina je, medutim, to da ga jc 
Hilkija lidno napisao. Kada je vidio da su Josua i njegovi velika- 
ni jako zaintcrcsovani za uspostavljanje Musaovog a.s. zakonika 



85 



napisao je knjigu, po predajama koje su svecenici ili obidni lju- 
di prepricavali, ne gledajuci jesu li one istinite ili lazne. £itavih 
17 godina je radio na njihovom prikupljanju i biljezenju. I kada 
je okoncao posao, pripisao ih je Musau a.s. tvrdeci da ih je pro- 
nasao u Hramu. Ovakve lazi i potvore, radi sirenja vjere, su bile 
vjerom pohvalne kod poznih jevreja i krscanskih prethodnika. 

I bez obzira na ono sto je uradio Hilkija, Zakonik kojega 
je predao kralju Josui 620. g.p.n.e., u 18. godini njegove vlada- 
vine, on je nastavio raditi na njemu do kraja svoga zivota, tj. 13 
narednih godina. Nakon smrti Josue na vlast je dosao njegov sin 
Jehvahaz, koji je otpao od vjere i u zemlji ponovo rasirio nev- 
jerstvo. Allah je htio da nad njima zavlada egipatski kralj Neho 1 , 
koji ga je zarobio, a zatim na njegov kraljevski tron postavio 
njegovog brata Jojakima sina Josuina koji je, takoder, bio jeretik 
i idolopoklonik kao i njegov brat. Nakon njegove smrti Vladao je 
njegov sin Jojakin sin Jojakima, koji je isto tako bio ateista i 
idolopoklonik kao i njegov otac i amidza. Allahovom odredbom 
nad njim je zagospodario Bahtansir (Nebuhiznasr) kralj Babilo- 
na. Zarobio je i njega i ogroman broj Izraelaca, opljadkao Hram, 
Kuds i kraljev dvor, a potom na vlast postavio njegovog amidzu 
Sidkiju sina Josuina, koji je, takode, bio idolopoklonik kao i nje- 
gova dva brata, a koji je vladao 1 1 godina pokoravajud se Neb- 
uhiznasru. 587. g.p.n.e. dosao je Nebuhiznasr, uhapsio Sidkiju, 
na njegove o£i ubio svu njegovu djecu, zatim mu iskopao o£i, 
okovao ga i sa preostalim Izraelcanima poslao u ropstvo u Babi- 
lon, te spalio Hram, kraljev dvor i sve kuce u Kudsu, unistivsi 
ga do temelja i konacno srusivsi Kraljevinu Judu, 587. g.p.n.e., 
tj. 135 godina nakon sto je Sargon (II) Asurijac unistio Kraljevi- 
nu Izrael. 

ZnaSi, lanac prenosilaca Tevrata kod jevreja je prekinut 
prije Josuina vladavine (638-608 g.p.n.e.), a na knjigu koju je on 



1) Neho sin faraona Bismatika (I). Drugi faraon dvadeset i seste faraonske 
porodice koju je osnovao njegov otac. Vladao izmedu (609-583. g.p.n.e.)- 
Okupirao Palestinu i Siriju, porazio ga Nabukodonozor. 



86 



pronasao sc nc moie oslanjati, jcr za nju nc postoji lanac pre- 
nosilaca i po njoj sc radilo samo 13 godina, nakon Cega joj se 
zameo svaki trag. Ocigledno jc nestala u vrijcmc povratka ateiz- 
ma, hereze i idolopoklonstva u toku vladavine JoSuinih sinova, 
daklc, prije Bahtansira. A da jc i sa&uvana prije Bahtansira u 
dogadajima vezanim za njega bi posigurno nestala, jer su i sve 
ostale knjige Starog zavjeta, napisane prije tog dogadaja, u torn 
periodu nestale sa lica zemlje. Ovu £injenicu priznaju i kr&ani i 
jevreji, te su zato prinudeni reel: "Ezra je po drugi puta napisao 
Stari zavjet u Babilonu" 

Autori Rijetnika Svete Knjige pominju da je vedina svetih 
knjiga upropaStena i zagubljena u vrijeme jeresa i progona, a 
naroCito u vrijeme pedesetpetogodisnje vladavine Menesijine 
(693-639. g.p.n.e.) i uvjereni su da je primjerak koji je pronaSao 
Hiklija uniSten u toku oskrvnuca Hrama. 

2. PoSto je Ezra (prema njihovom miSljenju) po drugi put 
napisao Stari zavjet, dogodila se druga velika nesreca koja se 
pominje u Prvoj knjizi o Mekabejcima, historiji Josephovoj, kao 
i u nekim drugim knjigama. Naime, kada je Entijuks (IV) osvo- 
jio UreSlim htio je da uniSti jevrejsku vjeru, te je spalio sve 
knjige Starog zavjeta koje je uspio pronadi. Zatim je naredio da 
se ubije svako kod koga se pronade primjerak Starog zavjeta i 
ko ukaie na sprovodenje Zakonika. To je radeno svaki mjesec u 
toku tri i po godine, a to se odvijalo oko 161. g.p.n.e. Ubijen je 
ogroman broj jevreja i uniStene su sve knjige koje je napisao 
Ezra. Zato je John Milner re kao: "Ucenjagi su saglasni u tome 
da su primjerak Tevrata i primjerci Starog zavjeta uniSteni ruka- 
ma Bahtansirovih vojnika. A kada su se pojavile Ezrine predaje 
uniStene su u dogadajima Entijuksa. Zatim su se jevrejima desile 
i druge nesrele u kojima su zagubljene i Ezrine predaje i predaje 
kojima se ni broj ne zna, a u te dogadaje spada i dogadaj Tita 1 
Rimljanina 70. g.n.e. O tome opSimo pise historija Josepha kao i 
druge historije. U toku ovog dogadaja je u Kudsu i okolmi, sabl- 
jom, raspecem na kriiu, vatrom ili gladu ubio milion i stotinu 



1) Tito, Titus: Ime mu je Flafijus Sebabinus. Rodeo je 39. g., a u Kuds ga je, 
kao vojskovodu s velikom vojskom, poslao njegov otac 70. g. Ubio je oko 
70.000 jevreja, a Kuds sravnio sa zemljom. Imperator je od 79. 81. g. (H- 
Mevsu'a El-'Arebijje: str. 568. 



87 



hiljada osoba. Zarobio je, i u raznim pokrajinama prodao, deve- 
deset i sedam hiljada ljudi. Zatim je velike mase stanovnistva 
unistio u predjelima Palestine i Sirije. Zato, ako je nesto od Sta- 
rog zavjeta i sacuvano od spaljivanja u vrijeme Entijuksa, sigur- 
no je spaljeno ili zagubljeno u ovim dogadajima 1 - 

3. Stari krsdani nisu priznavali jske verzije Starog zavjeta. 
Vjerovali su da su iskrivljene pa su, sve do kraja drugog stol- 
jeca, koristili grCki prijevod. A u jevrejskim bogomoljama se 
grcki prijevod upotrebljavao sve do konca prvog stoljeca. I kod 
jednih i kod drugih je broj primjeraka jske verzije bio veoma 
mali. Jevreji su, odlukom savjetodavnog vijeca, dokinuli sve 
knjige pisane u sedmom i osmom stoljecu, jer su se u mnogome 
razlikovale od knjiga na koje su se oni oslanjali. Tako ni jedna 
verzija knjige pisana u ova dva stoljeca nije dosla u ruke onih 
koji su kasnije pokusali ispravljati greske u njima. Posto su jev- 
reji unistili sve primjerke, izuzev onih sa kojima su oni bili zad- 
ovoljni, pred njima su se otvorile sve predispozicije za mijen- 
janje knjiga kako je to njima odgovaralo. 

4. Dogadaji koji su, u prva tri stoljeca, zadesili krsdanski 
svijet su ucmili da kod njih preostane samo mali broj primjera- 
ka, te je iskrivljivanje malog broja knjiga bilo veoma lahko. Nji- 
hova historija potvrduje da su oni u toku ova tri stoljeca bili 
izlozeni mnogim nesrecama. Mnogobrojni periodi prepuni nasil- 
ja i terora nad njima su bili dovoljno dugi da zagube originalnu 
verziju Indzila i ostalih svetih knjiga. Sljedecih deset razdoblja 
su bila najstrasnija u cijeloj njihovoj historiji: 

Prvi period: 

64. g., period vladavine Nerona 2 koji je toliko bio poznat 
po nasilju i grubosti, da je spalio grad Rim, a zatim za to optuzio 
krsdane i zestoko ih zlostavljao. Piznavanje pripadnosti 
krsdanstvu je bio ogroman grijeh. Ubio je Pavla, njegovu supru- 

1) Vidi broj 1 . na 21 . strani. 

2) Neron Klaudijus Kajser, rimski imperator roden 37. g., postao imperato- 
rem 54. g., poznat po nasilju. Ubio je majku, suprugu, brata i uCitelja, a za- 
tim, 64. ili 67. g. spalio cio Rim. Dok je Rim gorio stajao je na krovu svoje 
zgrade i li£no nadzirao spaljivanje. Potom je za palei Rima optuiio krSdane i 
nemilosrdo ih kaznjavao. Ubio je Pavla i Petra. Kada je osjetio da ga narod 



88 



gu i masu drugog svijeta, a ubijanje se nastavilo i u drugim gra- 
dovima sve do njegove smrli, tj. do 68. g. 

Drugi period: 

Period vladavine rimskog imperatora Dumisjana 
(Dumitjanusa) 1 , Titovog brala koji je 70. g. izvrSio veliki ma- 
sakr nad jevrejima. On je bio veoma si Ian, ohol i neprijateljslri 
je, poput Nerona, postupao s krScanima. Ubio je apostola Ivana, 
naredio opSti masakr krScana, opljatkao im imetke i nad njima 
poCinio zlocme kakve nije podinio nitko od njegovih prethodni- 
ka. I malo je trebalo pa da u korijenu uniSti krScanstvo. Ovako 
stanje je potrajalo sve do 96. godine, kada je ubijen. 

Trefl period: 

U vrijeme vladavine Trajana 2 , koji je postao rimski imper- 
ator 98. g., nastavlja se teror nad krScanima. Teror se nastavlja 
101. g., a nesnoSljiv postaje 108. g. kada nareduje smaknuce 
svakog ko pripada Davudovoj a.s. lozi. Oficiri su vrSili pretrage 
i ubijali svakog koga su od njih pronaSli. Mnogi episkopi su ubi- 
jeni raspecem, udarcem ili utapanjem u mom. Ovo je potrajalo 
tokom cijelog njegovog iivota, sve dok ga nije iznenadila smrt 
117. g. 

Cetvrti period: 

Period vladavine Marcusa Antoniusa koji je postao rims- 
kim imperatorom 161. g. On je bio krvolocni, idolopokloniclri, 
ekstremni filozof. Za krSlane iznova poSinju crni dani. Ubijani 
su i na istoku i na zapadu i taj nevideni teior je trajao oko deset 
godina. Od episkopa je zahtijevao da budu zajedno sa cuvarima 
kipova, a onaj ko bi to odbio stavljan je na zeljeznu stolicu is- 
pod koje je lozena vatra. Zatim bi njegovo tijelo trgali kukama 
od zeljeza. 



prcziie i radi na njegovom smaknudu ubio je sam sebe 68. g. 

1) Dumisjana (Dumitjanusa), Domicijan: 2ivio od (51-96), rimsti car (81- 
96). On je Titov brat koji je pocuiio nezapamcene zloCine nad krscanima, ot- 
rovala ga je njegova supruga. 

2) Tradiana, Trojanusa, Trajan: (53-1 17), rodeo u Spaniji, jedan od najboljih 
rimskih vojskovoda, zakraljio se 98. g., ufivntio granice rimske imperije. 
KrScane je bez milosti mufio. (El-Mevsu'a: str. 502.). 



89 



Peti period: 

U vrijeme vladara Severusa 1 koji imperatorom Rima post- 
aje 193. g. a pocmje s progonom krscana 202. g. On je naredio 
da se oni posvuda ubijaju. Pomor je bio najveci u Egiptu, Karta- 
gi i Francuskoj gdje su na najzvjerskiji nacm ubijene hiljade lju- 
di, tako da su krsdani mislili da je doslo vrijeme Dedzala. 

Sesti period: 

Vrijeme vladavine Maximina koji je postao rimskim im- 
peratorom 235. g. Ozivio je idolopoklonstvo i naredio mucenje, 
progon i ubijanje krsdana 237 godine. On je izdao naredbu o 
ubijanju svih njihovih udenjaka vjerujuci da ce mu neuki ljudi, 
nakon toga, biti slijepo pokorni. Zatim je naredio ubijanje sva- 
kog krsdanina bez istrage i suda. Mnogo je skupina od pedeset- 
sezdeset ljudi zavrsavalo zivot u zajednidkim grobnicama. 
Medutim, nije se time zadovoljio, vec je planirao pobiti i sve 
stanovnike Rima. Nad njim je, konadno 238. g., izvrsio atentat 
jedan od njegovih vojnika. 

Sedmi period: 

Vrijeme Di Sesa (Denisa) koji je zlodjela nad krsdanima 
poceo vrsiti 253. g. On je radio na potpunom iskorjenjivanju 
krsdanstva. Svojim namjesnicima je izdao naredbu da to urade i 
oni su to sprovodili sa velikom surovoscu. Tragali su za 
krsdanima i ubijali ih posvuda, nakon zestokog mudenja. Nasilje 
je bilo najzesde u Egiptu, Africi, Italiji i istoku (Maloj Aziji), i 
predjelima Sirije, Palestine i Jordana, tako da su se mnogi 
krsdani u tim mjestima preobratili u idolopoklonike. 

Osmi period: 

Period vladara Vilijana (Valjiranusa-Falrijana), koji teror 
nad krscanima podinje sprovoditi 257. g. kada izdaje smrtnu 
presudu svim episkopima i slugama vjere. Naredio je da se upo- 
kore i unize svi ugledni krscani i da se konfiskuje sva njihova 
imovina. Njihove zene su prognane van domovine nakon sto im 
je sav nakit otet. Ko je od njih i nakon toga ostao krscanin i od- 

1) Svirjusa (Sifirus) Severus: (164-211), roden u Africi, rimsko prijestolje 
prigrabio 193. g. upokorio sve pobune, ustanke protiv njega i revolucije u 
svoje vrijeme, u Aziji i Evropi. Veliko je nasilje vr§io nad krscanima. 



90 



bio prinijeti irtvu njihovom kipu Diubitru, ubijcn je, spaljen ili 
bacen tigrovima da ga rastrgaju. Tako jc ubijcno nekoliko hilja- 
da krSdana, dok su preostali okovani u lance i kao robljc 
koriSteni za driavne poslove. 

Deveti period: 

Vrijeme vladara Urlina 1 koji je, 274. g. izdao razne akte 
protiv kr&ana. Medutim tada nije stradao veliki broj krScana jer 
je i on sam ubrzo ubijen. 

Deseti period: 

Vrijeme Dioklecijana (Dekledjanus)* koji je postao impe- 
ratorem Rima 284. g. Teror nad krSdanima je poceo provoditi 
286. g. kada ih je ubio 6 600. Vrhunac mucenja je trajao od 
302. do 313. g. On je, 302. g. spalio Citav grad Fridiija, tako da 
u njemu nije ostao ni jedan krSdanin. Takoder je, ogroman tnid 
uloiio na uniStavanju kr&anskih svetih knjiga. U martu 303. g. 
je naredio ruSenje svih crkava, spaljivanje svih knjiga i zabranio 
okupljanje kr&ana radi zajedni£ke molitve. Njegovi namjesnici 
su naredbu revnosno sproveli. Crkve su uniStene u svim mjesti- 
ma, spaljena je svaka knjiga koju su pronaSli i iestoko kaznjen 
svak na koga se sumnjalo da je sakrio neku od knjiga. KrSlani 
su prestali obavljati zajedni&ku molitvu. Jusi Bis* kaie, da je 
svojim o£ima vidio rusenje crkava i spaljivanje svetih knjiga na 
pijacama. 

Dioklecijan je svome namjesniku za Egipat naredio da pri- 

1) Orlin: Urlin: (Nasitus), imperator Rima, vladao samo Cetiri mjeseca, ubi- 
jen 274. g. 

2) Dioklecijana (Dekledjanus): (imper. 284.g.) Diocletian: (245- 317), rodi- 
telji su mu bili veoma skromni, bio je vojskovoda a od 284 g. rimski impera- 
tor. Uspio je upokoriti Perziju i neke druge pokrajine. Zlostavljao je krSdane 
viSe od deset godina, i na istoku i na zapadu. Namjesniku Egipta je naredio 
da prisili Kopte na klanjanje kipovima, a da se sabljom ubije sval^ko to od- 
bije. Ubijeno ih je oko 800 000. 2ivio je u raskoinoj tvrdavi u Sahinu. 

3) Jusi Bis: GrCki historicar roden u Palestini. Od 314-339. g. je bio kajserski 
biskup za podru£je Palestine. Ni^ se slagao s odlukama nikejskog skupa koji 
je odrzan 325. g. Napisao je "Et-Tarihal Kenesijj" (Crkvenu iatoriju) u 10 to- 
mova, i to djelo je najvece djelo napisano u toj oblasti kod katolika i protes- 
tanata. Stampana je 1847. g. (El-Mevsu'a: str. 265.) 



91 



sili Kopte na obozavanje kipova i da sabljom odsijede glavu 
svakome ko se usprotivi. Ubijeno ih je 800.000, pa je njegovo 
vrijeme nazvano "vrijeme mudenika" Svaki dan je ubijano oko 
30-80 krsdana. 

Teror, duzi i zesdi od svih prethodnih, je trajao 10 godina i 
smrt se sirila istokom i zapadom. 

U ovim zbivanjima i nesredama opisanim i u njihovim his- 
torijskim knjigama, nezamislivo je prisustvo velikog broja sve- 
tih knjiga i njihova rasijanost na istoku i zapadu, kao sto to oni 
tvrde. I ne samo to, nego je nezamisliva i sama mogucnost da 
bilo koji primjerak, koji su imali u svojim rukama, ocuvaju. 
Nisu ih mogli proucavati niti u njima greske ispraviti, jer se is- 
pravnim originalima, u ovakvim situacijama, zameo svaki trag. 
Tako se pisarima knjiga ukazala velika mogucnost da ih iskrive 
prema vlastitim prohtjevima. 

Zbog navedenih, a i mnogih drugih objektivnih okolnosti 
zagubljeni su lanci prenosioca knjiga dvaju Zavjeta. Danas post- 
ojeca dva Zavjeta su samo izmisljene potvore. Ni jevreji ni 
krscani ne posjeduju lanac prenosioca ni za jednu od njihovih 
knjiga. Sejh Rahmetullah je u dijalogu s dvojicom svecenika, 
Fonderom i Ferenchom, to od njih trazio, a oni su se ispridavali, 
objasnjavajuci da je razlog gubitka cjelovitog lanca prenosioca 
bio period velikih kusnji, smutnji i nesreca, koje su trajale sve 
do 313. g. 

Ovim je potvrdeno da ne postoji valjan dokaz da su nji- 
hove knjige napisane u odredenom stoljecu. Na kraju poslanica 
nije zabiljezeno da je autor zavrsio njihovo pisanje u toj i toj go- 
dini, kao sto je slucaj s vecinom islamskih knjiga. Sljedbenici 
Knjige samo nagadaju, pretpostavljaju i govore: vjerovatno je 
napisana tada i tada, u torn i torn stoljecu. A pretpostavke nisu 
nikakav dokaz protiv onoga koji se s tim ne slaze. 

Mi muslimani ne tvrdimo da knjige jevreja i krscana nisu 
izvitoperene prije pojave Muhammeda (s.a.v.s.) i da su tek nak- 
on njegove pojave izmijenjene, nego su svi muslimani saglasnu 
u tome da su te njihove knjige iskrivljene i prije pojave Muham- 



92 



meda (s.a.v.s.), da su svi land njihovih prenosioca zagubljeni, 
da su mnoga mjesta u njima izmijenjena i nakon Muhammeda 
(sjl.v.s.), i mnogobrojni primjcrci nisu valjan dokaz da one nisu 
iskrivljene. Naprotiv, brojnost starih izdanja samo potvrtuje iz- 
vitoperivanje s obzirom da one sadrze patvorene i laine knjige i 
ogromne medusobne iskljudivosti. To jc jedan od najve^ih doka- 
za da su njihovi preci te svoje "Svete knjige" mijenjali, a ako je 
neSto staro ne znaCi i da je istinito. 

Konacno su - hvala Allahu - dokazani svi oblici iskrivlji- 
vanja u knjigama jevreja i krScana i dokazano je da oni nemaju 
lanac prenosioca ni za jednu svoju knjigu, i da oni samo 
nagadaju i pretpostavljaju. A istina od sumnji i pretpostavki 
nema nikakvu korist. 



93 



Cetvrto poglavlje 



Utvrdivanje derogacije (nesha) u dva Zavjeta 

Arapska rije£ "nesh" ima dva znadenja: 

1 . Onemogucavanje, ukidanje, ponistavanje, anuliranje, 
obesnazivanje i brisanje. U duhu arapskog jezika ovu rijed ko- 
ristimo u sljedecim kombinacijama: Sunce je izbrisalo hlad; 
Vjetar je izbrisao trag; Sudac je dokinuo presudu. 

Rijed s istim znacenjem nalazimo, u Allahovom govoru, u 
suri El-Bekara, ajet 106.: 

"Mi nijedan propis ne dokinemo, niti ga u zaborav po- 
t is nemo, a da bolji od njega ili slican njemu ne donesemo." 

Kao i u suri El-Hadzdz, ajet 52.: 

"Allah bi ono sto je sejtan ubacio uklonuo, a zatim bi 
rijecl Svoje ucvrstio". (tj. odstranio bi ih i obesnazio tako da od 
njih ne ostane nikakav trag). 

2 - Prenijeti, prevesti, transportirati, premjestiti, presaditi, 
(is)pisati, prekopirati, popraviti, mijenjati, preobrazavati, pretva- 
rati, transformirati ... 

U arapskom jeziku se kaze: Prepisao je knjigu; Pcela je 
prenijela med; a pominje se i u suri El-Dzasije: 

" ... jer smo naredili da se zapise sve sto ste radili" . 

"Nesh" u islamskoj terminology i: odredivanje koliko traje 
konadna izvrsna presuda uz odredene sarte, ili "oslobadenje od 
zakonski donesene presude zbog naknadnog dokaza" 
Kod nas muslimana derogacija ne postoji: 
u pricama i vijestima, 

u jasnim razumskim (aksiomima) cmjenicama kao npr: u tome 
da Allah opstoji i daje jedan; 

- u pitanjima akaida (vjerovanja) (npr: obaveznost vjerovanja i 
zabrana ne vjerovanja i pripisivanja Bogu druga); 



94 



u vjccno vazeeim propisima (npr: rijcCi UzviScnog Allaha: 
"... i nikada njihovo svjedotenje ne prihvatajte"), (En- 

Nur. 4); 

- u vremenski odredenim propisima prijc njihovog vremena; 
niti u dovama. 

Kod nas derogacija postoji samo u prakti£nim propisima 
rclativnc prirode, koji se mogu desiti a i ne moraju, i koji nisu 
vje£no vazedi niti vremenski ograniceni, dakle samo u opstim 
propisima. 

Muslimani pod "neshom" u terminoloSkom znacenju ne 
podrazumijevaju isto sto i jevreji koji Uzvisenom Allahu pripi- 
suju privid, jer znacenje privida je otkrivanje ili shvatanje 
necega nakon sto je bilo skriveno i nepoznato. Tako je po njima 
Bog donosio naredbe i zabrane, a da nije znao kakve 6e biti nji- 
hove posljedice, te je nakon sto je to saznao dokidao raniju od- 
luku. Tako su oni Bogu pripisali neznanje da nas Allah sa£uva 
od ovako izopacenog vjerovanja - a Allah je iznad toga i 
Uzvisen je. 

Znacenje "nesha'' u terminologiji muslimana je da 
UzviSeni Allah zna da odredeni propis, naredba ili zabrana osta- 
ju aktuelnim i obaveznim za one radi kojih je donesena sve do 
odredenog, Njemu poznatog vremena, da bi ga zatim dokinuo. 
Tj. kada dode odredeno vrijeme, o kome je Allah oduvijek sve 
znao, On pravnim subjektima propisuje drugi zakon u kome se 
propise dodatna obaveza ili olaksica u odnosu na prethodni pro- 
pis ili se pak on potpuno dokine. Tako je ovaj drugi propis, ust- 
vari, samo objasnjenje da treba prekinuti rad po onom ranijem. 
Medutim, mi smo odredenim propisom zaduzeni, jer za drugi 
nismo ni znali, kao Sto nismo znali ni vrijeme njegovog propisi- 
vanja. Za nas prvi propis nije privremen i mi smo ga smatrali 
vje£nim. Kada je drugi propis donesen, zbog ogranidenosti naSih 
umova, mislimo da se radi o obnovi i promjeni prvog propisa. 
Medutim, on kod Allaha nije obnova i promjena nego samo obz- 
nana da rad po prvom propisu prestaje. U ovome je velika mu- 
drost i korist koju Allah zna, svejedno otkrila se ona nama ili ne, 
jer su svi zakoni koje je Allah propisao Svojim robovima korisni 
za njih. To se ogleda u zadobijanju koristi ili u njenom upot- 



95 



punjenju, te u odstranjivanju zla ili njegovom umanjivanju. Mu- 
drosti i koristi postoje u odnosu na stanje zaduzenih ljudi ili vri- 
jeme i mjesto i to je nesto sto ne zna niko osim Allaha (hvaljen 
neka je On). Zato je "nesh" iskljudivo Njegovo pravo. Tu ne 
postoji privid kojeg je Allahu nemoguce pripisati jer je Njegovo 
znanje iskonsko i vjecno. On sve zna prije nego sto se desi, a 
privid je svojstven samo nama ljudima. 

Nakon pojasnjenja termina "derogacije" u Islamu kazemo: 
"Za nas u Starom i Novom zavjetu ne postoji ni jedna derogira- 
na prida, nego su neke od njih, nesumnjivo, lazne", kao: 

1. da je Lut a.s. 1 po£inio blud sa svoje dvije kceri, i da su 
obje zanijele s njim; (Postanak 19:30-38). 

2. da je Juda sin Ja'kuba a.s. ucmio blud sa snahom 
(zenom svoga sina) Tamarom i da je ona iz tog odnosa zatrudni- 
la i rodila blizance - Pereza i Zeraha: (Postanak 38:12-30); i da 
su vjerovjesnici Davud a.s., Sulejman a.s. i Isa a.s. vanbradna 
djeca Perezova: (Evandelje po Mateju 1:3-16). 

3. da je Davud a.s. pocmio blud sa suprugom Urija, te je iz 
tog odnosa zanijela. Zatim je on na prevaru ubio njenog muza i 
uzeo je sebi za zenu; (Druga knjiga o Samuelu 1 1:2-27) 

4. da je Sulejman a.s. koncem svoga zivota postao otpad- 
nik od vjere, robovao idolima i sagradio im hramove u kojima 
<5e in obozavati. (Prva knjiga o Kraljevima 11:1-13) 

5. da je Harun a.s. napravio tele Izraelcima, da ga je lidno 
obozavao i njima naredio da mu se klanjaju; (Izlazak 32: 1-6). 

Za ove pride i slicne tvrdnje ne kazemo da su derogirane, 
nego da su, nesumnjivo, laz i potvora na vjerovjesnike 
Uzvisenog Allaha. 

Prema ovom strucnom znaCenju rijedi - za nas - Zebur ne 
dokida Tevrat niti njega dokida Indzil, jer je Zebur skup dova a 
dove se ne dokidaju. 

Nama je zabranjena upotreba Zebura i drugih knjiga dvaju 
Zavjeta, Starog i Novog, jer su sve te knjige krajnje sumnjive, 
svi lanci njihovih prenosica zagubljeni i u svima je utvrdeno ko- 



l)Kr5.: Lot(prorok). 



96 



rigovanje svih vista. 

Postojc opSti propisi prikladni za dokidanje i mi priznaje- 
mo da se ncki od njih nalaze i u Tcvratu. Islamski seriat jc doki- 
nuo nekc od njih. Ne kaiemo da je islamski Seriat dokinuo svaki 
propis u Tevratu, jer neki od njih, zaista, nisu dokinuti, kao npr.: 
zabrana krivokletsva, ubistva, bluda, homoseksualnosti, kradc, 
lainog svjedoCenja, varanje komSije u njegovom imetku i casti, 
sklapanje braka s mahremima (zabranjenim osobama) i zlostavl- 
janje roditelja. Navedene zabrane su ostale zabranjenim i u is- 
lamskom zakoniku, dakle, nisu dokinute. 

Ponekad se derogirajudi propis nalazi u zakonu novog vje- 
rovjesnika, a derogirani u zakonu ranijeg vjerovjesnika, a neka- 
da se obadva propisa - i derogirani i derogirajudi - nalaze u za- 
konu istog vjerovjesnika. Primjera za ovo u dva Zavjeta, Novom 
i Starom, ima jako mnogo. A evo nekih, gdje se derogirajudi 
propis nalazi u zakonu novog vjerovjesnika, a derogirani u za- 
konu ranijeg vjerovjesnika, i do nekih od njih dolazimo 
logidkim zakljudkom, kao npr.: 

1. Brak sa sestrom je bio dozvotyeii zakonom Adema 
a.s.: 

Njegovi sinovi su se zenili svojim sestrama, §to je kasnije 
postalo strogo zabranjenim u zakonu Musaa a.s. U Levitskoin 
zakoniku (18:9) se navodi: 

" Ne otkrivaj golotinje svoje sestre, kderi svoga oca Hi 
kderi svoje majke, - bila rodena u ku£i Hi ipan njel" 

U Levitskom zakoniku (20:17) stoji: 

"Covjek koji bi se oienio svojom sestrom, kderju svoga 
oca Hi kderju svoje majke, te vidio njezinu golotinju, a ona vid- 
jeia njegovu pogrdnaje to djelo! neka se istrijebe pred odima 
naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre pa neka snosi i poslje- 
dice svoje krivnje." 

U Ponovljenom zakonu (27:22) je pomenuto: 

"Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kd 
njegova oca Hi k£i njegove majke.* 



97 



Da brak sa sestrom, u zakonu Adema a.s., nije bio dozvol- 
jen, prema ovome tekstu bi sva njegova djeca bila bludnici i tre- 
balo bi ih kazniti smrtnom kaznom i proklesti ih. £injenica je da 
je taj brak bio dozvoljen a zatim u zakonu Musaa a.s. zabranjen. 

2. Meso svih zivotinja u vrijeme Nuha a.s. je bilo doz- 
voljeno: 

U Postanku (9:3) pise: 

"Sve sto se krece i zivi neka vam bude za hranu; sve vam 
dajem kao sto vam dadoh zeleno bilje". 

Tako su sve zivotinje po zakonu Nuha a.s. bile dozvoljene, 
kao i svo bilje. Musaov seriat je dokinuo neke, pa su postale za- 
branjenim kao sto se navodi u Levitskom zakoniku (11:4-8). A 
slican odlomak postoji i u Ponovljenom zakoniku (14:7-8): 

"(7) Samo od prezivaca Hi od zivotinja s razdvojenim pa- 
porcima ne mozete jesti ove: devu, arnebete i svisca. Te, naime, 
iako prezivaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas 
neciste. (8) A svinja, premda imapapke razdvojene, ne prefiva: 
nekaje za vas necista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina 
strva doticati" 

3. Po Ja'kubovom a.s. seriatu je bilo dozvoljeno sasta- 
viti dvije sestre u braku: 

To je u&nio i sam Ja'kub a.s. Istovremeno je ozenio dvije 
sestre, Leu i Rahelu, kao sto se navodi u Postanku (29:15-35). 
Zatim je Musaov a.s. seriat to zabranio. U Levitku (18:18) se 
kaze: 

"Ne uzimaj sebi koju zenu u isto vrijeme kad i njezinu ses- 
tru, da je ljubomorom zalostis otkrivajuci golotinju ovoj preko 
nje za njezina zivota! " 

I da nije bilo dozvoljeno sastaviti u braku dvije sestre u 
vrijeme Ja'kuba a.s. njegova djeca bi bila vanbrancna - Allah u se 
utjecemo - a vedina izraelskih vjerovjesnika vode porijeklo od 
njegovih sinova. 

4. Brak sa raspustenicom: 

Prema Musavom a.s. seriatu bilo je dozvoljeno razvesti se 



98 



od zene iz bilo kojeg razloga. Nakon njenog izlaska iz kuce 
svakom covjeku jc bilo dozvoijeno da jc ozeni, kao Sto sc navo- 
di u Pbnovljcnom zakonu (24:1-4). Medutim, u Isaovom a.s. za- 
konu nije bio dozvoljen razvod osim zbog bluda i nije bilo 
dopuSteno drugom covjeku da ozeni tu raspuStenicu. Brak sa 
raspuStenicom jc bio ravan bludu, kao 5to jc pojaSnjeno u 
Evandelju po Mateju (5:31-32): 

"(31) Takoderje reieno: 'Tko otpusti svoju ienu, nekajoj 
da otpusni list!' (32) A ja vam kaiem: Svaki onaj koji otpusti 
svoju ienu - osim zbog bludniStva - navodije na preljub, i koji 
se ozeni takvom otpuStenicom, dini preljub." 

U Evandelju po Mateju (19:8-9) stoji odgovor Isaa a.s. 
Farisejima: 

m (8) On im odgovori: 'Mojsije vam je zbog vaSeg okorje- 
log srca dopustio da moiete otpustiti svoje iene. Ali u podetku 
nije bilo toko. (9) Aja vam kaiem: tko otpusti svoju ienu osim 
zbog bludniitva - te se ozeni drugom, dini preljub; i tko se oieni 
otpuStenicom, preljub dini." 

Ovime je potvrdeno da se dokidanje propisa desilo dva 
puta. To se razumije iz osme tadke. Tj. prije Musaa a.s. je raz- 
vod braka bio zabranjen, zatim je u njegovom seriatu dopuSten, 
a u Seriatu Isaovom a.s. je ponovo zabranjen, i ne samo to nego 
je postao ravan bludu. 

5. Dokidanje svih propisa Tevrata: 

U Musaovom a.s. Tevratu su svi propisi izraelskog zako- 
na. I svim njihovim vjerovjesnicima je bilo naredeno da po nje- 
mu rade. Tu spadaju propisi o zivotinjama, Sta je od njih dozvoi- 
jeno jesti, a §ta zabranjeno. Isa a.s. je, takode, jedan od 
Izraelaca. On slijedi Seriat Musa a.s. i nije doSao da ga dokine, 
Sto je on licno potvrdio u Evandelju po Mateju (5:17-18): 

"(17) Nemojte misliti da sam doSao ukinuti Zakon i Pro- 
rokef Ne dodoh da ih ukinem, ved da ih ostvarim. (IBfjer, zais- 
ta, kaiem vam, dok opstoji nebo i zemlja, nijednajota, nijedna 
kovrdca slova iz Zakona sigurno nede nestati, a da se sve ne 
ostvari." 



99 



Svecenik Dr Fonder je, na 24. strani svoje knjige Mizanul- 
hakk, ova dva odlomka, uzeo kao dokaz da propisi Tevrata nisu 
derogirani i tako odbacio postavku da je Isa a.s. nesto dokinuo 
od njegovih propisa, jer on nije dosao da rusi i dokida vec da 
dopunjava. 

Medutim, sve zabrane u Tevratu su postale dozvoljenim 
Pavlovim pravnim rjesenjem. U njegovom zakonu ne postoje 
zabranjene stvari, osim za one koji su nedisti. Tako su £iste stva- 
ri neciste necistima, a neciste stvari ciste £istima. Ovo je vrlo 
dudnovato misljenje. U Pavlovoj poslanici Rimljanima (14:14) 
stoji: 

"Ja znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da nista nije 
necisto po sebi, nego samo onome koji nesto drzi necistim, 
necisto je " 

A u Pavlovoj poslanici Titu (1:15) pise: 

"Cistimaje sve cisto, a onima koji su okaljani i nevjernici 
nista nije cisto, nego su im okaljani i razum i savjest" 

Iz prethodna dva teksta se razumije da Musa a.s. i ostali 
izraelski vjerovjesnici, sve do Isaa a.s. i njegovih sljedbenika, 
nisu bili cisti pa im je prema tome sve bilo zabranjeno. I tako. 
Isa a.s. nije bio u stanju dokinuti zakon Musaov. ali posto su 
sljedbenici Pavlovi cisti sve zabranjene stvari i sva zabranjena 
jela su im postale dozvoljenim. Tako je njihov poglavar Pavle 
uspio u potpunosti dokinuti Musaov a.s. zakon. Ulozioje veliki 
trud da dokaze kako su svi propisi Tevrata derogirani i kako je 
sve postalo dozvoljeno. U Prvoj poslanici Timoteju (4: 1-7) Pav- 
le je napisao: 

"(1) Duh izricito veli da ce u posljednja vremena neki ot- 
pasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i davolske nauke, 
(2) podmukle lasce, koji su ozigosani u vlastitoj savjesti, (3-) koji 
zabranjuju zenidbu i (nareduju) uzdrzavanje od jela koja Bog 
stvori da ih vjernici oni sto potpuno upoznase istinu - uzimaju 
sa zahvalnoscu. (4) Svako je stvorenje Bozje dobro, i nista ne 
treba odbaciti ako se uzima sa zahvalnoscu; (5) posvecuje ga, 
naime, Bozja rijec i molitva. (6) Ako ovo izlozis braci, bit ces 
dobar sluzbenik Krista Isusa, othranjen zasadama vjere i dobre 



100 



nauke koju vjerno slijediS. (7) Izbjegavaj svjetovne i babama 
svojstvene priie ...". 

6. Dokidanje izraelskih praznika i subote: 

Propisi vezani za praznike i subotu su opSirno doneseni u 
knjizi Lcvitski zakonik (23:1-44). U odlomcima: (14, 21, 31 i 
41) se pominje da su to stroge obaveze vaiece za sva vremena i 
sve generacije Izraelaca i obaveza ih je sprovoditi u svim njiho- 
vim kucama. 

Velicanje subote je bio vjecni propis u Musaovom a*. 
Seriatu. Svak ko bi radio u subotu kainjavan je smnSu. 

Njeno Stovanje se ponavlja na vise mjesta u Starom zavje- 
tu, a evo nekih navoda: 
Knjiga Postanka (2:2-3); 
Knjiga Izlaska (20:8-11; 23:12; 34:21); 
Levitski zakonik (19:3; 23:3); 
Ponovljeni zakonik (5:12-15); 
Jeremija (17:19-27); 
Izaija (56:1-8; 58:13-14); 
Nehemija (9: 14); 
Ezekiel (20:12-24). 

A kainjavanje smr^u svakog ko radi u subotu je pomenut© 
u: Knjizi Izlaska (31:12-17; 35:1-3). U vrijeme Musaa a.s. su 
pronaSH covjeka koji u subotu sakuplja drva. Izveli su ga iz toga 
mjesta i kamenovali ga dok nije umro, kao Sto se navodi u knjizi 
Brojevi (15:32-36). 

Pavle je sve propise o Stovanju subote dokinuo. U svojoj 
Poslanici KoloSanima (2:16) je napisao: 

"Prema tome, neka vas nitko ne osuduje zbogjela ilipida, 
Hi zjbog godiSnjih blagdana, Hi mladaka, Hi subota!" 

U komentaru Devalija i Dzerdementa se istide sljede^i 
navod dvojice ucenjaka - komentatora - Biblije: "Kod jeVreja su 
postojale tri vrste praznika: Jedan godiSnji, jedan mjesedni i je- 
dan sedmiCni. Svi ovi blagdani su ukinuti pa, cak i subota. Um- 
jesto nje krScani su, za svoj blagdan, uzeli nedelju. 



101 



7. Derogacija propisa o sunecenju (obrezivanju): 

Propis o obrezivanju postoji jos u Ibrahimovom a.s. zako- 
nu kao vje6na obaveza, kao sto to on javno obznanjuje u knjizi 
Postanak (17:9-14). Izdvajamo samo nekoliko recenica: 

"(12) Svako musko medu vama, kroz vasa pokoljenja, kad 
mu se navrsi osam dana, neka bude obrezano ..." (13) ... Tako 
6e moj Savez na vasem tijelu ostati vjecnim Savezom." 

I ta odredba je ostala na snazi u vrijeme Ismailova i Isha- 
kova a.s. potomstva, kao i u zakonu Musaa a.s. U Levitku (12:3) 
se specijalno za musko novorodence kaze: 

"Osmoga dana neka se dijete obreze." 

I Isa a.s. je obrezan. Evandelje po Luki (2:21) nam to 
potvrduje: 

"Kad prode osam dana, i kad je Dijete trebalo obrezati, 
nadjenuse mu ime Isus...". 

U obredima krscana i danas postoji odredena molitva koja 
se obavlja na dan kada je obrezan Isa a.s. u znak sjedanja na taj 
dan. Obaveznost obrezivanja je ostala vazedom tokom cijelog 
njegovog zivota. Medutim, Pavle je bio uporan u nastojanju da 
ovaj obred dokine. To se jasno uocava u njegovim sljedecim 
poslanicama: 

- Poslanici Rimljanima (2:25-29); 

- Poslanici Galacanima (2:3-5; 5:1-6; 6:11-16); 
Poslanici Filipljanima (3:3); i u 

Poslanici Kolosanima (2: 1 1). 
Zadovoljicemo se sa dva navoda iz njegove Poslanice 
Galacanima (5:2 i 6): 

"(2) Pazite! J a, Pavao, velim vam: primite li obrezanje, 
Krist za vas nece imati vise nikakva znacenja. (6) Uistinu, u 
Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje ..." 

Krsdani su ovaj svoj vje£iti propis napustili, a Isa a.s. ga 
nikada nije osporio. Povjerovali su da im ga Pavle moze dokinu- 
ti. 

8. Vrijednost Tevrata u ocima Pavla: 

U Pavlovoj poslanici Hebrejima (7:18) se kaze: 



102 



"Tim se ukida prijainja zapovijed zbog njezine nemodi i 

beskorisnosti ..." 

U izdanju iz 1825. i 1826. g. ova misao je formulisana 

ovako: 

"Dokidaju se ranije doSli propisi, jer su izloleni slabosti i 

beskorisnosti." 

Ova recenica je u izdanjima iz 1671.; 1823. i 1844. godine 

navedena ovako: 

"Bezvrijednost prve oporukeje bila u njenoj slabosti i be- 
skorisnosti", a u izdanju 1882. g. stoji: 

"Dakle, raniju oporuku odbacujemo zbog njene slabosti i 
beskorisnosti." 

U Poslanici Hebrejima (8:7 i 13) se veli: 

"(7) Da je zbilja onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se 
trazilo mjesto za drugi ... (13) A kad veli: l novi\ time je prvi 
proglasio zastarjelim. A Sto stari pa zastarjeva, blizu je 
isdeznuda." 

Te dvije recenice su u izdanjima iz 1823. i 1844. godine 
glasile: 

"(7) Da je prvi bio bez pokude, ne bi se, umjesto njega, 
traiio drugi. (13) A kad veli: nov savez, prvi naSini starim, a 
onaj Stoje ostario i zastarijeva blizu je pogreSnosti." 

Isti tekst u izdanjima iz 1825. i 1826. godine glasi: 

"(7) A da prvi propis nije bio opredan, ne bi drugi imao 
mjesta. (13) 1 njegovom rijedju prvi propis ie zamijenjen novitn, 
a neSto staro i raspadajude je blizu iSdeznucu". 

U Poslanici Hebrejima (10:9) stoji: 

"Tako ukida prvo da uspostavi drugo" 

U izdanju iz 1825. i 1826. godine taj tekst glasi ovako: 

"Ja ukidam prvo da bi se udvrstilo drugo", 

U prethodnim navodima Pavle je za Tevrat rekao da je 
slab, beskoristan, lo§, zaslario, da je oprecan, da je blizu po- 
greSnosti, da treba da iScezne, da je za odbaciti, da je u raspa- 
danju, blizu prolaznosti, odstranjen i dokinut. 

Komentatori Devali i Rodierment prenose rije£i Bajla 



103 



"Sasvim je vidno da Bog stari krnjavi propis, zeli dokinuti no- 
vim i boljim. Tako je dokinuo i jevrejski, a umjesto njega osno- 
vao krscanski pravac. U njemu je vijest o zrtvi jevreja bila ne- 
potpuna, te je Isus izabrao smrt da ispravi tu njihovu 
manjkavost. Eto, tako je prakticno jedan pravac dokinut dru- 
gim." 

Iz navedenih primjera proistice sljedece: 's 

1 . Postojanje deogiranih propisa u ranijim zakonima i de- 
rogirajucih u kasnijim zakonima, nije specificno samo za Islam, 
nego se to nalazi i u drugim zakonima. 

2. Pavle je dokinuo sve propise Tevrata, bili oni vje£ni ili 
privremeni, kao i sve stroge obaveze i zabrane. Prema onome 
sto je napisao u svojim poslanicama sve je derogirano, a njegovi 
sljedbenici su od svega toga oslobodeni. 

3. Pojam derogacije Tevrata i njegovih propisa, se po- 
minje i u Pavlovom govoru, kao i u izjavama njegovih komenta- 
tora i ucenjaka. 

4. Pavle tvrdi da je ono sto je staro i raspadajuce blizu pro- 
laznosti, nestanka, da je slabo, beskorisno, ruzno, lose, pred 
isceznucem, odbaceno, nepohvalno, oprecno i dokinuto. Dakle, 
nije 5udno sto je Islam dokinuo propise sljedbenika Knjige. 
Naprotiv, to je bilo neophodno prema rijedima Pavla, jer su pro- 
pisi sljedbenika Knjige zastarjeli u odnosu na nove propise Isla- 
ma. A kako i ne bi bila neophodna njihova derogacija, kada su 
njihov Pavle i komentatori o Tevratu, koji je po njihovom 
ubjedenju Boziji govor, dali takve neprilicne izjave?! 

Dokidanje propisa Tevrata i Evandelja propisima Casnoga 
Kufana je stvar u koju nema sumnje. Za to postoje primjeri i u 
proslim narodima. A kada se ukinu njihovi propisi ukida se i rad 
po njima i zamjenjuje se radom po Casnome Kufanu. 

U narednim redovima su primjeri i dokidajucih i dokinutih 
propisa u seriatu jednog vjerovjesnika do nekih od njih dolazi- 
mo logi5kim zakljucivanjem, kao npr.: 

1. Ukidanje propisa o klanju: 

U knjizi Postanak (22:1-14) se navodi da je Bog naredio 



104 



Ibrahimu a.s. da zakolje sina Ishaka 1 (medutim, radi se o Ismailu 
a.s. 2 ). I kada se odazvao i pomirio s odrebom Bog jc tu naredbu 
ukinuo prijc ncgo jc postupljeno po njoj. Zamijcnio ju jc klan- 
jem vclikog ovna koji jc spuSten s nebesa. 

2. Dokidanje naredbe izrecene Eiekidu prUe ncgo jc i 
radio po njoj: 

U poslanici Ezekiel (4: 10, 12 i 14 i 15) se vcli: 

n ( 10) Jelo Sto deSgajesti bit de izmjereno: dvadeset Sekela 
na dan; a jest deS ga u odredeno vrijeme ... (12) A jest deS 
pogadu odjedma, Sto deSje pred njima ispedi na ljudskim izmet- 
ima ... (14) Ja mu odgovorih: 'Jao, Jahve Gospode, gle, moja 
duSa nije okaljana, jer se od djetinjstva jo$ ne okusih nidega 
uginulog ni rastrganog, niti u moja usta ikad ude meso nedisto. 
(15) A on de: Vie, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih iz- 
metina, da na njoj ispedeS kruh." 

Iz teksta se razumije da je Bog naredio Ezekielu da ispede 
hljeb na ljudskom izmetu i kada je zavapio Ezekiel, Bog dokida 
odredbu prije rada po njoj i nareduje da hljeb bude pecen na 
govedoj baljegi. 

3. Ukidanje naredbe o klanju na za to prcdvidcnom 
mjestu: 

Navodi se u knjizi Levitski zakonik (17:1-6) da je Bog 
naredio Musau a.s. i Izraelcima da kolju zrtve svoje: vola, jagnje 
ili kozu, na odredenom mjestu, blizu Satora za sastanke (Kupole 
vremena, Kupole zavjeta, Kupole svjedoOenja) kako bi irtve 
bile kurbani Gospodu. Onaj ko zakolje van tog mjesta bice istri- 
jebljen iz naroda svoga ili ubijen. 

Zatim je ovaj propis dokinut poslanicom Ponovljeni zakon 
(12:15-22) te im je postalo dozvoljeno klati na bilo kojem mjes- 
tu, bez ogranidavanja na odredeno mjesto. Horn u svome ko- 
mentaru, nakon citiranja navoda iz knjige Levitski zakonik i 
poslanice Ponovljeni zakon, koji ukazuju na ovo, kaie: "Na ova 
dva mjesta je jasna proturijednost, medutim, ako se uzme u ob- 

1) Kri.: Izak. 

2) Krfd.: JiSmael. 



105 



zir da se mojsijevski zakonik povecavao i smanjivao shodno po- 
trebi izraelskog naroda i da je bio izlozen izmjeni, stvar postaje 
veoma jasna. Musa a.s. je, nakon cetrdeset godina lutanja, pred 
ulaz u Palestinu, zamijenio propise knjige Levitski zakonik pos- 
lanicom Ponovljeni zakon, sto predstavlja cestu derogaciju. 
Tako je njima nakon ulaska u Palestinu dozvoljeno da kolju 
krave, ovce i koze na bilo kome mjestu i da jedu njihovo meso" 

Tako je on priznao da u Musaovom a.s. zakonu postoji 
derogacija i da se taj zakon povedavao i smanjivao shodno stan- 
ju u kome se nalazio narod Izraelov. Ali cudno je da sljedbenici 
Knjige kritikuju druge zakone zbog postojanja derogacije, 
umanjivanja i dodavanja u njima, i govore da dokidanje zna£i 
pripisivanje Bogu neznanja. Medutim, ovo se ne odnosi na de- 
rogaciju o kojoj govore muslimani tvrdeci da je propis o doki- 
danju isklju£ivo pravo Allaha dz.s. , nego se to odnosi na vjero- 
vanje u privid dije postojanje oni priznaju u svojim knjigama i o 
kome otvoreno govori Pavle u svojim poslanicama. 

4. Propis o starosnoj dobi Levijinih sinova koji mogu 
vrsiti sluzbu: 

U knjizi Brojevi (4:3, 23, 30, 35, 39. 43, 46) se kaze da 
dob lavijinskog rabina odredenog da sluzi u satoru za sastanke 
ne moze biti manja od trideset i veca od pedeset godina. 
n ...od trideset godina navise, sve do pedeset godina ...", 
da bi se u istoj Knjizi (8:24 i 25) kasnije reklo da starost lavi- 
jinskih rabina odredenih za sluzbu ne moze biti manja od 25 go- 
dina, niti veca od 50. 

Ova razlika je ili medusobno proturijecje i iskljudivost 
koja je nastala iskrivljivanjem, ili pak dokidanje prvog propisa 
drugim. Jedno od ovo dvoje se mora priznati. 

5. Visak godina u starosnoj dobi Ezekiela: 

U Drugoj knjizi o Kraljevima (20:1-6) se tvrdi da je Bog 
naredio vjerovjesniku Isaiji sinu Amosovom da ide Ahazju kral- 
ju Kraljevine Juda i obavijesti ga o njegovoj smrti kako bi osta- 
vio oporuku svojim ukucanima. Kralj Ahazja se okrenuo zidu, 
pomolio se i gorko zaplakao. I nakon sto je Izaija prenio poruku 
i izasao, Bog je odluku promijenio i, prije nego je dosao kuci, 



106 



naredio Izaiji da sc ponovo vrati Ahazji i obavijcsti ga da jc Bog 
duo molitvu njegovu, vidio suze njcgove, izlijetio ga i dodao vi- 
jeku njegovome IS godina 2ivota. 

Oba propisa, i dokinuti i dokidajuli, su dostavljeni 
Boiijom Objavom, posredstvom vjcrovjcsnika Izaijc. 

6. feaova a j». poslanica izraedu posebnog i opfteg: 

U Evandclju po Matcju (10:5-6) se kaic: 

"(5) Tu dvanaestoricu posla Isus i naredi im: Ne idite k 
poganima, ne ulazite ni ujedan samarijski grad!* (6) Nego idite 
radije k izgubljenim ovcama dotna Izraelova." 

U Evandelju po Mateju (15:24) stoji: 
*On odgovori: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama 
doma Izraelova.* 

U ove dvije poruke Isa a.s. je ogranitio svoju misiju 
samo na Izraelce. 

U Evandelju po Marku (16:15) pise da je Isa a.s. rekao 
apostolima: 

"... Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest 
svakom stvorenju " . 

KrSlani vjemju da ovaj tekst ukazuje na univerzalnost 
misije. Tako ovaj tekst derogira pomenutu osobenost. Prva 
odredba je, dakJe, dokinuta. Tj. Isa a.s. je prvotno ograniCio 
svoju misiju samo na Izraellane, a potom je to ogranidavanje 
dokinuo i naredio da se titav svijet pozove.^Ako oni prihvate de- 
rogaciju, onda smo postigli Sto smo htjeli. Utvrdili smo da de- 
rogacija u njihovim knjigama, ipak, postoji i da one nisu od 
toga poStedene. A ako se pak ne sloze s time dokazali smo 
medusobne isklju6ivosti i iskrivljivanje njihovih knjiga. Ta£no 
je, ustvari, to da navedenu recenicu u Markovom Evandelju nije 
rekao Isa a.s. 

I ovi primjeri su sasvim dovoljni. Sumnja u postojanje 
obje vrste derogacije u knjigama krSdana i jevreja vise ne posto- 
ji. Sada je sasvim jasno da je njihova tvrdnja o nepostojanju de- 
rogacije u njihovim knjigama, potpuno neosnovana. A kako 
uopSte mogu tako neSto tvrditi kada se potrebe Boiijih robova 



107 



razlikuju shodno vremenu, mjestu i onima na koje obaveza 
pada. Neke obaveze su zaduzeni ljudi u stanju izvrsavati u ne- 
kim vremenima, dok u drugim vremenima nisu. Neki propisi u 
jednom vremenu ljudima odgovaraju, dok im u drugom ne od- 
govaraju. Boziji robovi ne znaju u cemu je njihova istinska kor- 
ist, medutim, Allah koji ih je stvorio to bolje od njih zna. Po- 
lazedi od toga, sljedbenicima Knjige nije dopusteno proizvoljno 
i isprazno tumacenje i nijekanje postojanja derogacije od strane 
sveznanog i o svemu obavijestenog Allaha dz.s. 



108 



HRUGA GLAVA 



Opovrgavanje trojstva 



Sadrii uvod i tri poglavlja: 

Uvod: Pojasnjenja koja daju uvid u poglavlja. 

Prvo poglavlje: Opovrgavanje trojstva razumskim 
dokazima. 

Drugo poglavlje: Opovrgavanje trojstva rije£ima 
Isaa a.s. 

Trece poglavlje: Opovrgavanje bozanske prirode Isaove 
a.s. lidnosti tradicionalnim dokazima 



109 



Uvod 



Pojasnjenja koja daju uvid u poglavlja 

Prvo: 

Stari zavjet govori da je Allah jedan i jedini. Da nema su- 
prugu, niti dijete. Ziv je i besmrtan. U stanju je da radi sve sto 
node. Nista nije sli£no ni Njegovom bicu niti Njegovim svojstvi- 
ma. Ova stvar je tako jasna i za nju postoji toliko dokaza da ih je 
suvisno navoditi. 

Drugo: 

Obozavati nekoga ili nesto mimo Allaha je strogo zabran- 
jeno, zabrana se nalazi na mnogo mjesta u Tevratu. Evo samo 
nekih od njih: Knjiga Izlaska (20:3, 4, 5, 23; 34:14, 17); Ponovl- 
jenizakon (13:1-11; 17:2-7). 

Tevrat nareduje da se ubije svako ko poziva obozavanju 
nekoga mimo Allaha, pa kada bi bio i vjerovjesnik kome su date 
velicanstvene mu'dzize 1 . Tevrat jasno govori da se mora kamen- 
ovati svako ko se klanja nekome ili necemu drugome mimo Al- 
laha ili na to nekoga navraca, bio on musko ili zensko, bio bliski 
rod ili prijatelj. 

Trece: 

U Tevratu se navode odlomci koji nedvosmisleno kazuju 
da je Uzviseni Bog Cist od svake manjkavosti i da mu nista nije 
sli£no. U Ponovljenom zakonu (4:12, 15) stoji: 

"(12) Isred ognja Jahve je govorio vama; culi ste zvuk 
rijeci, ali lika niste nazreli. (15) ... Onoga dana kad vamje Jah- 



1) Natprirodna i nesvakida§nja Allahova djela koja se desavaju na molbu ne- 
kog Njegovog poslanika ili vjerovjesnika. Svaki vjerovjesnik je imao 
mu'dSize. Razlika izmedu mu'dzize i kerameta je u tome §to se keramet mofe 
desiti i ljudima koji nisu vjerovjesnici, a mu'dziza se desava samo vjerovjes- 
nicima i poslanicima UzviSenog Allaha, kojom dokazuju istinitost svoje mis- 
U'e. 



no 



ve , Bog vol, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikak- 
valika...*. 

I Novi zavjet potvrduje da jc, na ovome svijctu nemoguce 
vidjeti Boga. Pogledaj tekst Evandelja po Ivanu (1:18): 

"Boga nitko nikada nije vidio." 

U Prvoj Pavlovoj poslanici Timoteju (6:16) stoji: 

"... kojega nitko od ljudi nije vidio i ne mole vidjeti". 

U Prvoj Ivanovoj Poslanici (4:12) se kaze: 

"Boga nikad nitko nije gledao ...". 

Prethodnim rijeCima je dokazano da UzviSenom Allahu 
nema niSta slid no, da Ga je na ovome svijetu nemoguce vidjeti i 
da onaj ko u sebi ima ljudsku dimenziju nikako ne moie biti 
Bog, pa kada bi se i u "boiijem" govoru ill govoru vjerovjesnika 
ili apostola za njega upotrijebio izraz "bog" ill "gospod"o Jer, 
medusobno oprecne rijefii se ne mogu uzimati kao razumski do- 
kazi, a istovremeno ostavljati prethodno navedene koje su u pot- 
punom suglasju sa razumskim dokazima. Na mnogim mjestima 
se, u knjigama dvaju Zavjeta, rijecju "bog" oslovljavaju: kralj, 
Mojsije, sudije Izraelaca, dobri ljudi, mnogobrojni pojedinci, pa 
Cak i prokleti Sejtan (davo). To je zato Sto ova rijed, ako se ko- 
risti u bilo kojem znaoenju mimo njenog pravog, u svakoj novoj 
upotrebi poprima i novo znacenje. I kako se kod Sitaoca, na 
samom pocetku, ne bi pojavila zbrka treba napomenuti da sam 
kontekst jasno ukazuju na to znacenje. Zato razumnom ne pri- 
H5i da oslovljavanje nekih ljudi ovom rijecju smatra dokazom 
da je on, zaista, Bog ili sin Bo2iji, a da istovremeno zanemaruje 
sve razumske i ispravne tradicionalne dokaze. 

Cetvrto: 

S vjerom u trojstvo nije doSao ni jedan vjerovjesnik i 
trojstvo nije objavljeno ni u jednoj nebeskoj knjizi, a da ono nije 
pomenuto u Tevratu ne treba pojaSnjavati, jer u njemu ni danas, 
ni na jednom mjestu, ne postoji jasan tekst, niti aludiranje na to. 

Jevrejski ucenjaci, od vremena Musaa a.s. do danas, ne 
priznaju trojstvo i nisu zadovoljni da se ono pripiSe njihovim 



Ill 



knjigama. Da je trojstvo istina, Musa a.s. i ostali jevrejski vje- 
rovjesnici, i njihov posljednji poslanik Isa a.s., morali bi ga po- 
drobno objasniti, jer im je bilo naredeno da pojasne i mnogo ne- 
bitnije propise u vjeri i seriatu. Pobornici i sljedbenici trojstva 
vjeruju da je to njihovo vjerovanje kljud uspjeha i spasa i da nit- 
ko nece biti spasen bez njega, bio on Boziji vjerovjesnik ili ne. 
Kako je, onda, moguce da su svi vjerovjesnici otisli s ovog svi- 
jeta, a da tu vjeru nisu dostavili i detaljno je objasnili?! U isto 
vrijeme su podrobno objasnili manje bitne propise, a o nekima 
su govorili i vise puta ukazujuci na potrebu njihovog cuvanja i 
rada po njima i duznosti da se ubije onaj ko neke od njih zapos- 
tavi. Veoma je cudno da je Isa a.s., posljednji vjerovjesnik iz na- 
roda Izraelova i jedan od stubova trojstva kod krscana, podignut 
na nebesa, a da svojim sljedbenicima nije objasnio to vjerovanje 
rije&ma tako jasnim, da im ne treba nikakav komentar. Zasto 
nije rekao: "Bog je troje: Otac, Sin i Sveti Duh. Sin drugi bog 
je sa mnom vezan na ovaj ili onaj naSin ili vezan je sa mnom 
vezom koja je van dometa vasih umova." Ili zasto nije, na bilo 
koji drugi na£in, objasnio to vjerovanje?! 

Cinjenica je, da sljedbenici trojstva nemaju u rukama ni 
jedan dokaz za svoje vjerovanje. Oni samo donose komentare 
koji su daleko od jasnih govora, koji ne trebaju nikakva 
pojasnjenja. 

Autor knjige Mizanul-hakk, svecenik dr Fonder u svojoj 
knjizi Miftahul-esrar, pita: "Zasto se Isus o svojoj bogolikosti 
nije jasno izrazio? Zasto nije kratko i jasno rekao: "Ja sam bog"? 
Da bi potom sam odgovorio na ovaj upit rijecima: "Zaista, nitko 
nije bio u stanju razumjeti bit ove veze i sjedinjenost, prije njeg- 
ovog vaskrsnuca izmedu mrtvih i uspona na nebo. Da je otvore- 
no rekao: "Ja sam bog", oni bi razumjeli da je on bog i svojim 
ljudskim tijelom, a to nije tacno. Postoje mnoge stvari koje je 
rekao samo svojim ucenicima, kao sto stoji u Evandelju po Iva- 
nu (16:12): "Imao bih vamjos mnogo reci, all sada ne mozete 
nositi." Zato su ga jevrejski ucenjaci vise puta pokusali kamen- 
ovati, iako im je on samo na tajanstven i zagonetan nacin 
pokusavao objasniti svoju bogolikost." 



112 



Odgovarajucl dr Foodcru kaSemo sUedece: 
Prvo: 

Tvoj odgovor jc veoma slab. Jer Isa a.s. jc svojim sljedbe- 
nicima i jevrejima, za nemogudnost shvatanja vjere u trojstvo i 
njegovc bogolikosti prije vaskrsenja iz mrtvih i uspona na nebo, 
mogao reel: "Moje tjelesno sjedinjenje s drugim elementom 
boianstva (Sinom) je vama nemoguce razumjeti. Zato se okanite 
proudavanja toga i vjenijte da sam ja bog. Nisam bog u tjeles- 
nom smislu, nego u smislu moje sjedinjenosti £ije je shvatanje 
van dometa vaSUi umova". 

Takoder je cudno da je pomenuta sjedinjenost i nakon 
'Isaovog a.s. uspona na nebo ostala nejasna. 

Nitko od krScanskih ucenjaka, ni danas, nije u stanju da 
objasni kakvocu te veze. Njihove knjige su prepune priznanja da 
je to tajna dye je razumijevanje van dometa ljudskog razuma. 
Ko se 2eli u to uvjeriti neka konsultuje Rijetaik svete knjige u 
cyem je pisanju u&estovalo viSe od dvadeset njihovih u&enjaka, 
teologa, pa 6e vidjeti kako nejasno objaSnjavaju znacenje rijeci 
"trojstvo" 

Drugo: 

ZaSto se 'Isa a*, bojao jevreja i o svojoj bogolikosti im 
govorio samo na tajanstven nadin?! Ta, vi tvrdite da je 'Isa a.s. 
dosao samo zato da iskupi ljudske grijehe, tako Sto ce ga jevreji 
razapeti. I tvrdite da je on sa sigurnoScu znao da 6e ga razapeti. 
Pa kakvog onda smisla ima strah od jevfeja u objaSnjavanju 
vjere koja je nuina za spas?! I kako to da se "velifianstveni 
stvoritelj" nebesa i zemalja plaSi od najunizenijeg naroda na 
Zemlji, kada se zna da su neki izraelski vjerovjesnici istinu ob- 
jasnili bez straha, pa su jedni svirepo muceni, a drugi ubijeni?! 

A 'Isa a^. je zestoko oslovljavao pisare i farizeje. Opisao 
ih je kao licemjere, predvodnike slijepaca, neznalicej zmije. 
Pred svjedocima je na vidjelo iznosio njihovu poganost, pa su se 
neki ialili da ih grdi. Vidi Evandelje po Mateju (23:13-37) i 
Evandelje po Luki (11:37-54). "Isa a*, je jevrejskim ucenjacima 
objasnio njihove pogreSke, zbog njih ih je oslovljavao osoro i 



113 



bez straha, opisao ih grubim opisima. Pa kako povjerovati da on 
u sebi nosi strah od njih koji ga sputavaju da im objasni vjeru 
neophodnu za spas?! Boze saduvaj da njegov plemeniti moral 
bude na tako niskom nivou. 



114 



Prvo poglavlje 



Opovrgavanje trojstva razumskim dokazima: 

Krscani vjeruju da su i trojstvo i vjerovanje u Jednog Boga 
istina. Medutim, ako postoji istinsko trojstvo, postoji i istinsko 
mnoStvo. A ako se utvrdi stvarno trojstvo i mnoStvo, istovreme- 
no iscezava istinska jednoda (tevhid) i nemoguce ju je utvrditi. 
U suprotnom bi trebalo spojiti dvije suSte suprotnosti? To je ne- 
moguce, jer to podrazumijeva mnos'tvo nuzno postojelih bitaka, 
Sto je takoder, apsurd. Tako onaj ko vjeruje u trojstvo ne vjeruje 
istinski u Jednog Boga. Istinska jednola ne posjeduje pravu 
trelinu i ona nije skup jedinki. A troje ima svoj stvarni trcis dio 
i ono je skup tri jedinke, iz cega se razumije da je jedno dio tro- 
ga. I ako se ovo dvoje sjedini na jednome mjestu, to zahtijeva da 
dio postane cjelinom, a cjelina dijelom i da cjelina bude 
tretinoin same sebe, Sto su u stvari tri cjeline jednoga. Troje bi 
bilo tredina jednog, Sto je opet tri puta vece od jednoga, a i taj 
jedan bi u torn slucaju bio tri puta vedi od samoga sebe. Sve to 
razum ne prihvata. 

Istinsko trojstvo je, na temelju toga, iskljucujuce u pitanju 
Allahovog uzviSenog bica. I ako se u knjigama krSlana nade go- 
vor koji svojom vanjStinom ukazuje na trojstvo, on se mora pro- 
komentarisati tako da se slaie sa razumom i tradicionalnim do- 
kazima, jer razum i tradicionalni dokazi ukazuju na apsurdnost 
trojstva bica Uzvisenog Boga. 

D2ord2is Sal, u svome Prijevodu znadenja Kur*ana na 
engleski jezik, Stampanom 1836. g . svojim sunarodnjacima 
upuduje nekoliko savjeta, te izmedu ostalog kaie: "Ne 
poducavajte muslimane temama koje su u oprednosii s razu- 
mom. Oni nisu glupi, pa da ih u ovim pitanjima nadmudrite. U 
takva pitanja spada oboiavanje kipa i boianstvena vecera, jer 
oni o ovim temama znaju mnogo. Svaka crkva ima ovakvih 
tema, a nije u stanju tim temama pridobiti ih." 



115 



Pogledaj kako ovaj svecenik priznaje da u njegovoj vjeri 
postoje teme koje se ne slazu s razumom. A ustvari, radi se o 
tome da su sljedbenici takve vjere pravi idolopoklonici. Islamski 
ucenjaci su rekli: "Nismo, na ovome svijetu, vidjeli nerazboriti- 
jeg i od razuma udaljenijeg ucenja od krscanskog ucenja i losijih 
i ociglednije laznih izjava od njihovih izjava." 



116 



Drugo poglavlje 



Opovrgavaqje trojstva ryefima Isaa ajs.: 

PrvidUt: 

U Evandelju po Ivanu (17:3) se navodi 'Isaov a*, razgovor 
s Bogom: 

"A ovoje vjedni livot: spoznati tebe,jedino pravog Boga, i 
onoga koga siposlao, Isusa Krista" 

Eto, tako je 'Isa a.s. objasnio da se vjedni livot zadobija 
vjerom u Bo2ije jedinstvo i poslanstvo njegovog vjerovjesnika 
'Isaa a.s. On nije rekao: "Vjedni iivot se zadobiva vjerom u 
boiije trojstvo ili vjerom da je Isus Bog i sin Boiiji." PoSto se 
ovdje radi o razgovoru Isaa a.s. s Bogom, izlisan je svaki strah 
od jevreja. Da je vjera u trojstvo i bogolikost 'Isaa a.s. put spa- 
senja, on bi ga objasnio. Medutim, put ka spasenju i vjecnom 
iivotu je u vjeri u stvarnu Boiiju jednocu i poslasnidku misiju 
"Isaa a.s. Suprotno ubjedenje je vjedita propast i jasna zabluda, 
jer je Bozije jedinstvo suSta suprotnost trojstvu, kao Sto je 
'Isaovo a.s. postojanje u svojstvu vjerovjesnika suSta suprotnost 
'Isau kao Bogu! Onaj koji Salje nije isti kao i poslani. 

Drugi citat: 

U Evandelju po Marku (12:28-34) se kaie: 

"(28) Tada se priblizi neki knjizevnik kojije duo njihovu 
prepirku. Videdi da im je dobro odgovorio, upita ga: 'Koja je 
prvaodsvih zapovijedi?' (29) Isus odgovori: 'Prva glasi: '€uj, 
Izraele: Gospodin Bog naS jest jedini Bog. (30) Ljubi Gospodi- 
na Boga svoga svim srcem svojim, svom duSom svojom, svom 
pameti svojom i svom snagom svojom!" (31) Druza je ova: 
'Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebeV Druge zapovijedi vede 
od ovih nema. (32) Dobro, utttelju, rekao si prema istini 
dodeka knjizevnik. On je jedini i nema drugoga osim njega. (33) 
Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom, a 



117 



bliznjega ljubiti kao samoga sebe, to vise vrijedi nego sve palje- 
nice i druge zrtve. (34) Videci da je pametno govorio, rece mu 
Isus: 'Nisi daleko od kraljevstva Bozjeg' " 

Isti tekst se nalazi i u Evandelju po Mateju (22:34-40), ali 
se zadovoljavamo navodenjem sljedecih 'Isaovih a.s. rije£i: 

"(40) O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proro- 
ci. n 

Prethodni citati potvrduju da je prva i najvaznija oporuka, 
u Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika, zapovijest koja 
vodi ka spasenju sadrzana u vjeri da je Bog jedan i da mimo 
Njega drugog Boga nema. Da je vjera u trojstvo i bogolikost 
'Isaa a.s. istinita, bila bi pomenuta i objasnjena u Tevratu i 
knjigama ostalih vjerovjesnika, a 'Isa a.s. bi na pitanje odgovo- 
rio: "Prva zapovijed je vjera u jednog Boga koji je sjedinjen od 
troje, a ja sam drugi clan tog bozanskog saveza i Sin Boziji." 
Medutim, 'Isa a.s. to nikada nije rekao, i ne samo to, nego, u 
Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika za takvo vjerovanje ne 
postoji ni aludiranje, nego se, naprotiv, tvrdi da je put spasenja 
istinska vjera u jednog Boga, oprecna vjeri u trojstvo i vjeri da 
Bog ima sudruga i sina. 

Knjige Starog zavjeta su prepune jasnih tekstova o vjeri u 
jednog Uzvisenog Boga, a primjera radi pogledaj Ponovljeni 
zakon (4:35,39, i 6:4-5); Poslanicu Izaija (45:5-6, i 46:9). 

Treci citat: 

U Evandelju po Marku (13:32) se kaze: 

"Sto se tice onog dana i casa, o tome nitko nista ne zna, ni 
andeli na nebu, ni Sin, vec jedino Otac." 

Ova izjava pobija ucenje o trojstvu i bogolikosti 'Isaa a.s., 
zato sto 'Isa a.s. ogranicava znanje o Sudnjem danu samo na Al- 
laha, iskljucujuci da on ili bilo ko od stvorenja posjeduje znanje 
o njemu. On se, dakle, u neznanju izjednacava sa ostalim stvo- 
renjima. Da je 'Isa a.s. Bog znao bi kada ce se desiti Sudnji dan 
i ne bi svoje znanje o tome demantovao. 



118 



CetvrtidUt: 

U Evanddju po Mateju (27:46 i SO) se kaie: 

"(46) Oko devetog sata povika Isusjakim glasom: Eli, Eli! 
Lenta sabakthani' - a to zjnaii: Bote moj, Bote moj! Zaito si me 
ostavio? (50) A Isus opet povika jakim glasom - i ispusli duSu* 

U Lukinom Evandelju (23:46) stoji: 

n Tada Isus viknu jakim glasom: Ode, u ruke tvoje predaj- 
emduhsvoj!" 

Ove rijeti, koje je po njihovom ubjedenju izustio 'Isa a.s. u 
posljednjim momentima svoga iivota, demantuju njegovu 
boiansku prirodu, jcr da je on bio Bog, ne bi traiio pornoc* od 
drugog Boga. Istinski Bog je Cist od manjkavosti, kao Sto su be- 
spomodnost, posustalost, zamor, vapljenje, traienje pomodi, 
malaksalost i smrt. On je 2iv i preuzviSen. U poslanici Izaija 
(40:28) se veli: 

"Zar ne znai? Zar nisi duo? Jahveje Bog vjedni, krajeva 
zemaljskih stvoritelj: On se ne umara, ne sustaje." 

Postoji mnogo odlomaka poput ovoga iz Izaijine Posla- 
nice. POgledaj: Izaiju (44:6), Jeremiju (10:10), Habakuk (1:12) i 
Prvu Pavlovu Poslanicu Timoteju (1:17). Svi ovi citati ukaziyu 
na to da je istinski Bog vjecan, iiv, presvet, da ne urn ire, da 
osim Njega nema drugog Boga, da je list od slabosti, umora i 
nesposobnosti. Pa kako onda slabi i prolazni smrtnik moze biti 
Bog?! Oni vjeruju da je Bog koga je 'Isa a.s. tada prizivao pravi 
Bog, i u to ne sumnjaju. 

Citaocu pada u oCi odlomak (1:12) iz knjige Habakuk koji 
je u starim izdanjima Knjige glasio ovako: "Bote moj, Svede 
moj? Ti koji ne umireS." 

U njemu se pominje arapska rijeC (la temutu o>«jV ) sa 
znadenjem (ti neceS umrijeti) kojom se negira smrt UzviSenog 
Boga. Medutim, u novijim izdanjima je toj rijeCi izbrisana samo 
jedna tadka Sto je potpuno izmijenilo njeno znaSenje. Tako je, 
sada, umjesto slova (t c*) upisano slovo ( n $ ) = (la nemutu, 
o>*iV) Sto znati (mi necemo umrijeti). Uradili su to zbog uvje- 



119 



renja da je 'Isa a.s. ubijen. Rije5 (la nemutu) "necemo umrijeti" 
u ovom kontekstu nema nikakvog znadenja i nije joj ovdje mjes- 
to. Vidimo kako ih odbrana krivovjerstva navodi na iskrivlja- 
vanje vjerskih knjiga. 

Peti citat: 

U Evandelju po Ivanu (20:17) se prenosi da je 'Isa a.s. re- 
kao Mariji Magdaleni: 

"Isusjoj rece: Nemoj me dulje drzatijerjos nisam uzisao 
k Ocu, nego idi k braci mojoj i reci im: Vzlazim svome Ocu i 
vasem Ocu, svome Bogu i vasem Bogu'." 

Ovom izjavom se 'Isa a.s. poistovijetio sa ostalim ljudima 
u tome da je Bog i njegov i njihov Bog i Otac, kako na njega ne 
bi slagali i rekli da je on Bog i Sin Boziji. I kao sto su njegovi 
ucenici Allahovi robovi, a ne istinski Boziji sinovi, jer se ovdje 
radi o prenesenom znacenju rije£i, tako je i 'Isa a.s. Boziji rob, a 
ne Boziji sin u doslovnom smislu rijedi. Tako, njihovo 
"sinovstvo" u odnosu spram Boga ne znaSi da su oni bogovi, 
kao sto ni njegovo "sinovstvo" ne znaSi da je on Bog. Ove rije£i 
je 'Isa a.s. izustio nakon sto je uskrsnuo izmedu mrtvih, prema 
njihovom vjerovanju, tj. neposredno pred uzdignude je vikao da 
je on Boziji rob i da je Allah i njegov i njihov Bog. Izgovarao je 
te rije£i do zadnjeg momenta svoga boravka na ovoj zemlji. Ovo 
se slaze sa rijedima koje navodi Uzviseni Allah u Kur'anu: 

"Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu 
klanjajte." (Ali-Imran 51.) 

"... klanjajte se Allahu, i mome i vasem Gospodaru!" 

(El-Maida:72ill7). 

"A Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu 
klanjajte." (Merjem, 36.) 

"Allah je i moj i vas Gospodar, pa se Njemu klanjaj- 
te!" (Ez-Zuhruf: 64). 

Govor o trojstvu i bogolikosti 'Isaa a.s. je nespojiv sa ovim 
rijedima i drugim rijedima 'Isaa a.s. kojima se on oprostio od 
svojih ucenika pred uzdignuce. On je sve do tog trena pozivao 
vjeri u jednog jedinog Boga, naredujudi da se samo Njemu klan- 



120 



ja i objasnjavajutf da on. 'Isa, samo Allahu, svomc Gospodaru, 
robuje. 

Sestidtat: 

Odlomaka u kojima 'Isa a.s. izjavljuje da jc on samo 
covjek, ufiitelj, poslanik i vjcrovjcsnik komc sc objavljuje jc u 
Evandeljima tako mnogo da ih jc teSko i pobrojati. Za one koji 
se 2ele obratiti na ove navode izdvajamo samo nckc: 

Evandclje po Mateju: 10:40; 11:19; 13:57; 15:24; 17:12, 
22; 19:16; 21:11, 46; 23:8,10; 26:18. Evandclje po Marku: 
9:37,38; 10:35. 

Evandelje po Luki: 4:43; 5:5; 7:1639,40; 8:24, 45; 
9:33,38,56; 10:16; 12:13; 13:3334; 17:13; 23:47; 24:19. 

Evandelje po Ivanu: 1:38; 4:19, 31,34; 5:23,24, 3637; 
6:14,25; 7:15,16,17,18,52; 8:16,18,26,28,29,40,42; 9:11,15,17; 
11:42; 12:44,49,50; 13:13,14; 14:24; 17:3,8,18,25; 20:16,21. 

Zadovoljavamo se citiranjem samo nekih: 

U Evandelju po Mateju se veli: 

*Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima, prima 
onoga koji meje poslao." (10:40). 

"On odgovori: 'Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama 
doma Izraelova' " (15:24). 

"Svijet im odgovori: Toje prorok, Isus iz Nazareta u Gal- 
ileji." (21:11). 

U istoj Knjizi (23:8 i 10) je i 'Isaov a.s. govor ucenicima: 

"...jer imate samojednog U£itelja n 

U Lukinom Evandelju pise: 

n A on im rede: J drugim gradovima moram donijeti Ra- 
dosnu vijest o kraljevstvu Bozjemjer sam za to poslan* (4:43). 

U istom Evandelju, nakon opisa 'Isaovog a.s. oiivljavanja 
mrtvaca, se kaie: * 

"Sve prisutne obuze strah le su slavili Bog a: 'Velik se pro- 
rok ■ govor Hi su - pojavi medu noma. Bog pohodi narod svof.* 
(7:16). 



121 



"Tko vas slusa, mene slusa. Tko vas prezire, mene prezire. 
Tko prezire mene, prezire onoga koji me poslao," (10: 16). 

U Evandelju po Ivanu se kaze: "(36) ... djela koja mi je 
Otac dao da ih ucinim. Upravo ova djela kojaja cinim svjedoce 
za me da me Otac poslao. (37) I Otac koji me posla svjedocio je 
za me. Vi niti ste kada culi njegova glasa, niti ste vidjeli njegova 
lica." (5:36 i 37). 

U torn Evandelju se, nakon mu'dzize povecavanja male 
kolidine hrane, kaze: 

"Ljudi, kad vidjese cudo koje ucini Isus, rekose: Ovo je 
uistinu prorok koji ima doci na svijet." (6:14). 

"f 15) Zidovi se cudili i pitali: Kako ovaj poznaje Pisma 
kad ih nije ucio? (16) Moja nauka nije od mene - odgovori im 
Isus - nego od onoga koji me je poslao. (17) Ako tko htjedne 
vrsiti volju njegovu, znat ce da li je moja nauka od Boga Hi ja 
govorim sam od sebe. (7:15-17). 

"(18) Ja svedocim za se, i Otac koji me posla svjedoci za 
me. (26) Imao bih mnogo toga o vama govoriti i suditi! Ali koji 
me posla, istinitje, ija sto sam naucio od njega, to govorim svi- 
jetu. (29) Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja 
samajerja uvijek cinim sto je njemu ugodno. (40) Mjesto toga 
vi zelite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam cuo od 
Boga. (42) ...jerja sam od Boga izasao i dosao. Nisam dosao 
sam od sebe, vec me on posla." (8:18, 26, 29, 40, 42). 

"(10) Na to ga upitase: 'Kako su ti se otvorile ocV? (11) 
On odgovori: 'Covjek koji se zove Isus napravi blato te mi pre- 
maza oci ..." (17) Tada ponovo upitase slijepca: 'Sto ti drzis o 
onomu koji ti otvori ocV? - 'Prorok je', odgovori." (9:10, 11, 
17). 

"Vi mene zovete Uciteljem i Gospodinom. Pravo velitejer 
tojesam." (13:13). 

"... Rijec koju slusate nije moja, vec od Oca koji me pos- 
la." (14:24). 

'Isa a.s. je u ovim izjavama jasno obznanio da je on 
covjek, u£itelj svojim ucenicima, od Allaha poslani vjerovjes- 



122 



nik, da mu Allah objavljujc i da nc govori niSta osim istinu koju 
je duo od UzviSenog Allaha. Dostojan jc objave i brizan je nad 
njom. Allahu se niSta nc skriva. 'Isa a.s. je svoje sljedbenike 
poducavao objavi onako kako ju je primio od svoga Gospodaia. 
Njemu je UzviSeni Allah davao cuda. Ali ne njemu kao 
boianstvu ili Svome sinu, nego njemu u svojstvu dovjeka i vje- 
rovjesnika. 

Sedmi citat: 

Navedeno je u Evandelju po Mateju (26:36-46) sljedece: 

"(36) Tada Isus pode s njima u zaselak koji se zove Getse- 
mani, te im rede: Sjednite tu dokja odem onamo i pomolim se. 
(37) Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. 
Medutim ga spopade zalost i tjeskoba. (38) Tada im rede: 
Zalosnaje duSa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom. 
(39) Zatim ode malo dalje, pade nidice te se pomoli: Ode moj! 
Ako je mogude, neka me mimoide ova kaleil Ali neka ne bude 
moja, nego tvoja volja. (40) Tada se vrati k udenicima, node ih 
gdje spavaju, te rede Petru: Tako ne mogoste sa mnom probdjeti 
nijednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duhje 
s pre man, alije tijelo slabo. Ponovo se udalji te uze moliti: Ode 
moj, ako nije mogude da me mine ovaj kalei, a da ga ne pijem, 
neka bude volja tvoja! (43) Kad se opet vrati, node ih gdje spa- 
vaju, jer im bijahu otezale odi. (44) Ostavi ih, udalji se opet teje 
i tredi put molio onim istim rijedima. (45) Potom se vrati 
udenicima te im rede: JoS spavate i podivate!? Evo se pribliii 
das u koji se Sin Covjedji predaje u ruke^grijeSnika. (46) Usta- 
nite! Hajdemo! Evo se pribliii moj izdajnik." 

Odlomci poput ovih iz Lukinog Evandelja (22:39-46), kao 
i u njima navedene 'Isaove a.s. rijedi i opisi situacija u kojima se 
on na§ao, jasno ukazuju da se 'Isa a.s. klanjao samo Allahu i da 
on nije ni Bog, ni Sin Boiiji, jer onaj ko tuguje, stradava, klanja 
se, skruseno moli i umire moie biti samo stvoreni covjek, a ni- 
kako Bog koji stvara. 



123 



Trece poglavlje 

Opovrgavanje bozanske prirode Isaove a.s. 
licnosti tradicionalnim dokazima 

Krscani bogolikost 'Isaa a.s. dokazuju nekim predajama iz 
Evandelja, od kojih je vecina u Ivanovom Evandelju. U nared- 
nim redovima navodimo njihove dokaze i nivelisemo njihov 
pokusaj da ga tim dokazima dokazu: 

Njihov prvi dokaz: 

Oslovljavanje 'Isaa a.s. izrazom "Sin Boziji" 

Taj dokaz je nevazeci iz dva razloga: 

1. Prvi razlog: 

Koristenje izraza "Sin Boziji" za 'Isaa a.s. je oprecan izra- 
zu "Sin covjeciji", kao i izrazu "5m Davida" kojima se oslovlja- 
va 'Isa a.s. 

Pogledaj izraz "Sin covjeciji" kojim se on oslovljava u 
Matejevom Evandelju: (8:20; 9:6; 16:13,27; 17:9,12,22; 18:11; 
19:28; 20:18,28; 24:27; 26:24,45,64); zatim izraz "Sin Davida" , 
takode, u Matejevom Evandelju: (9:27; 12:23; 15:22; 
20:30,31; 21:9,15; 22:42), kao i u Evandelju po Marku: 
(10:47,48), i Evandelju po Luki: (18:38,39). 

Isto tako 'Isaova a.s. geneologija (rodoslovlje) koja se veze 
za Davuda, a zatim za Ja'kuba ibn Ishaka ibn Ibrahima a.s., a 
koja se navodi u Matejevom (1:1-17), i Lukinom Evandelju 
(3:23-34), jasno govori da Isa a.s. vodi porijeklo od pomenutih 
vjerovjesnika koji su potomci 5ovjeka (Adema a.s.), kao i to da 
je on sin £ovjeka, a jasno je da sin covjeka moze biti samo 
covjek, a nikako Sin Boga. 

2. Drugi razlog: 

Rijec "sin" u njihovom govoru "Sin Boziji" ne moze imati 



124 



svojc stvarno znacenje, jer je pravo znacenje rijcdi *sin* t u svim 
jezicima svijeta, onaj koji sc rodio od dva roditclja, a to je u 
slucaju 'Isaa as. nemoguce. To znadi da sc u torn izrazu radi o 
metafori, dije je znacenje: "dobar i bezgrijesan tovjek". 

Dokaz torn metaforiCkom znacenju su rijeSi vojskovodc 
stotnika, navedene u Markovom i Lukinom Evandelju. 
Evandelje po Marku (15:39) biljcii: 

"(39) ... rede: Uistinu, ovaj dovjek bijaie Sin Bo&ji!" 

A u Lukinom Evandelju (23:47) se kaie ovako: 

"Kada stotnik vidje Sto se dogodi, poie slaviti Boga i rede: 
'Zaista ovaj dovjek bijaSe pravednikl* 

Tako je kod Luke ryec" m pravednik* zamijenila Markov iz- 
raz "Sin Boziji* I ako se zanemari to Sto se protivurijecje 
izmedu ova dva izraza desilo zbog kontinuiranog iskrivljivanja 
evandelja, s ciljem da se dokaie bogolikost 'Isaa a .s., a ako se 
pretpostavi da su oba ispravna, ta u njima postoji dokaz da je, 
pravednog i dobrog fovjeka, dopuSteno osloviti sa "Sin BoZiji\ 
tim prije Sto je stotnik vec* na dva mjesta za Isusa rekao da je 
tovjek. 

U Evandeljima se, mimo 'Isaa a.s., izrazom "Sin Boziji" 
oslovljavaju i mnogi drugi dobri ljudi, kao Sto se po&inioc zla 
naziva "sinom sotone" 

U Matejevom Evandelju (5:9,44,45) se kaie: 

"(9) Blago mirotvorcima, jer de se zyati sinovi BozjU (44) 
A ja vam kazem: Ljubite svoje neprijatelje, i molite za one koji 
vas progone, (45) kako biste postali sinovi svoga Oca nebes- 
kog." 

I tako je, prema prethodnoj recenici, 'Isa a.s. miroljubive i 
dobre nazvao "sinovima Boiijim", a Boga oslovio sa "Otac". 

Navodimo neke dijelove razgovora izmedu 'Isaa, a*, i jev- 
reja, zabiljeiene u Ivanovom Evandelju (8:41,42,44): 

"(41) Vi ponavljate djela oca svoga . OdgovoriSe mu: Mi 
nismo rodeni iz preljuba. Mi imamo samo Boga za oca. (42) Isus 
im rede: Kad bi Bog bio vaS otac, mene biste ljubili. (44) Vi 



125 



imate davla za oca i hocete da vrsite zelje oca svoga. ... jer u 
njemu nema istine." 

Jevreji tvrde da su sinovi Boziji, tj. dobri i Allahu pokorni, 
a 'Isa a.s. im uzvrada da su lazci i sejtanu odani i da su njegovi 
sinovi; a on je samo lazac i otac lazova. A otac im, u doslovnom 
smislu rijedi, bez sumnje, nije ni Bog ni sejtan. Zato se mora 
prihvatiti metafori£ko znacenje tih izraza. Nuznost ovakvog raz- 
umijevanja potvrduju mnogobrojni odlomci. U njih spadaju i 
sljededi odlomci iz: 

- Prve Ivanove Poslanice: 

"(8) Tko pocinja grijeh, od davola je , jer je davo grijesnik 
odpocetka ... (9) Tko godje roden od Boga, ne pocinja grijeha, 
jer sjeme Bozje ostaje u njemu; ne moze ostati u grijehu, jer je 
roden od Boga. (10) Djeca Bozja i djeca davolska poznaju se 
poovome..." (3:8,9,10). 

"... / tko god ljubi, od Boga je roden i poznaje Boga". 
(4:7). 

"(7) Tko god vjeruje da je Is us Krist, roden je od Boga; 
tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rodenoga. (2) Po tome 
znamo da ljubimo djecu Bozju: kad god ljubimo Boga i vrsimo 
njegove zapovijedi . " (5:1-2). 

- Pavlove Poslanice Rimljanima (8:14): 

"Svi su oni koje vodi Bozji Duh sinovi Boiji." 

- Pavlove Poslanice Filipljanima (2:14-15): 

"(14) Cinite sve bez mrmljanja i oklijevanja, (15) da bu- 
dete besprekorni i cisti, 'neporocna djeca Bozja' ..." 

I, bez sumnje, niko od pomenutih u ovim citatima nije u 
doslovnom smislu rijeft dijete Bozije, pa je nuzno prihvatiti fig- 
urativno znacenje. U knjigama Starog zavjeta se, u torn kontek- 
stu pominje izraz "Sin Boziji", a "Otac" sa znacenjem Bog, na 
nebrojenim mjestima: 

U Evandelju po Luki (3:38) se za Adema a.s. kaze da je 
n Sin Bozji* 

A u knjizi Izlazak (4:22) se Izrael oslovljava s "Boziji sin 



126 



prvenac\ kao Sto se i Davud a*, u Psalmima (89:26-27) oslovl- 
java sa "prvenac* , a za Boga se kale da je njegov *Otac*. 

U Jeremiji (31:9) se Efrajim naziva *prvencem n t a za Boga 
se koristi izraz "Otac Izraela* 

U Drugoj Knjizi Samuelovoj (7:14) Sulejman a.s. je naz- 
van "Sin Boiiji*, a za Boga je upotrijebljen izraz *njegov Otac". 

I kada bi izraz "Sin Boiiji" kojim se oslovljava 'Isa a.s. bio 
dokaz njegove bogolikosti, onda bi Adem a.s., i Izrael, Efrajim, 
Davud i Sulejman a.s. polagali vece pravo na bogolikost od 
'Isaa, jer su oni njegovi preci i sva trojica su oslovljeni sa "sin 
prvenac" 

Takode se, na viSe mjesta, za sve Izraelce koristi izraz 
"sinovi Bo&ji*. Pogledaj: Ponovljeni zakon (14:1 i 32:19); Izal- 
ja (1:2; 30:1 i 63:8); Hosea (1:10). 

U Ponovljenom zakonu (6:2 i 4) se pod izrazom *sinovi 
Boiiji" misli na Ademove sinove. 

U Izaiji (63:16 i 64:8) se za Boga kaie: "Otac svih Izrae- 
laca* 

U Knjizi Job (38:7) se kaie: 

"... i Bofji su uzvikivali sinovi? nl 

A u Psalmima (68:6): 

"Otac sirota, braniteij udovica Bog je u svom svetom 
iatoru". 

U svim navedenim odlomcima je'neophodno pribjeiiSte 
metafori£kom znacenju. I niko od sljedbenika Knjige ne tvrdi da 
se ti citati razumiju u bukvalnom smislu. I kao Sto je neosnova- 
na i nedopuStena vjera u bogolikost Adema a.s. i njegove djece, 
te Ja v kuba, Efrajima, Davuda, Sulejmana, svih Izraelaca i svih 
jetima, tako je nedopuSteno vjerovati u bogolikost 'Isaa samo s 
toga Sto je oslovljen nekim od izraza kojima se ne 2eli njihovo 
bukvalno znacenje. 

Njihov drugi dokaz: 

Tvrdnja da je 'Isa a^. od neba, a ne od ovog svijeta, kao 

1) U Bibliji koju ovdje korisdmo ttoji: "... i Boiji su uzviknuli dvorjani" 



127 



sto je pomenuto u Ivanovom Evandelju (8:23): 

"On nastavi: x Vi ste od ovoga svijetaja sam od neba. Vi 
ste ovosvjetskija nisam ovosvjetski." 

Oni, zbog ovih rijeci, umisljaju da je 'Isa Bog koji je sisao 
od Boga Oca koji nije od ovoga svijeta. 

Ovo tumacenje je neispravno i suprotno stvarnosti, jer 
je Isa a.s. doista bio od ovoga svijeta. Na njihov komentar se 
odgovara dvojako: 

l.Prvo: 

Ovaj komentar se ne slaze ni s razumskim, niti jasnim 
tradicionalnim dokazima. 

2. Drugo: 

Iste rijedi je 'Isa a.s. rekao i za svoje ucenike, u Ivanovom 
Evandelju (15:19): 

"Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Buduci 
da ne pripadate svijetu - ja vas izabrah od svijeta zato vas svi- 
jet mrzi." 

"(14) Ja sam im predao rijec Tvoju, i svijet ih zamrzi, jer 
vise ne pripadaju svijetu, kao sto nija ne pripadam svijetu. (16) 
Oni ne pripadaju svijetu, kao sto ni ja ne pripadam svijetu." 
(17:14,16). 

'Isa a.s. se, u ovim redcima, izjednacuje sa svojim 
ucenicima u nepripadanju ovom svijetu. 

Te, ako ovaj govor £ini nuznim bogolikost 'Isaa, kao sto 
oni misle, onda i svi njegovi udenici moraju biti bozanstva. 
Posto krsdani negiraju bozansku prirodu njegovih ucenika, to 
jasno potvrduje neosnovanost ovog njihovog komentara. Tadno 
je to da 'Isa a.s. i njegovi udenici nisu bili od uCenika niskog 
dunjaluSkog svijeta, nego su bili udenici onog svijeta (ahireta), 
jer su tragali za Allahovim zadovoljstvom. Ova metafora je 
rasirena u mnogim jezicima. Tako se za isposnike i dobre ljude 
kaze: "Oni, zaista, nisu od ovoga svijeta " 



128 



Njihov treti dokaz: 

Tvrdnja da su 'Isa a*, i "Otac" jedno. Te 'Isaove rijedi sc 
nalaze u Evandelju po Ivanu (10:30): 

"Ja i Otac jedno smo". 

Ovaj govor, po njihovom misljenju, ukazuje na 'Isaovo a*, 
sjedinjenje s Bogom, Sto ga dini Bogom poput njega. 

Ovo tumaceqje je, takoder, neispravno iz dva razloga: 

1. Prvi razlog: 

Isa je, i po njihovom misljenju, oovjek sa duSom koja je u 
stanju da govori, ali on nije sjedinjen s Bogom u smishi njegove 
ljudskosti, nego kaiu da je s Bogom sjedinjena njegova 
boianska, a ne ljudska priroda. Medutim, poSto oni pod ime- 
nom 'Isa podrazumijevaju i njegovu bozansku i ljudsku prirodu, 
pada njihov prethodni komentar. 

2. Drugi razlog: 

Slican govor se odnosi i na apostole. U Evandelju po Iva- 
nu (17:21-23) se kaie: 

*(21) ... da svi budu jedno. Kao Sto si ti, Ode, u meni, ija 
u tebi, toko neka i oni u noma budu jedno, da svijet vjeruje da si 
me ti poslao! (22) Ja sam im predao slavu koju si ti meni dmo t 
da budu jedno kao i mi Sto smo jedno -jau njima, atiu meni -, 
(23) da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti pos- 
lao i da si njih ljubio kao Sto si mene ljubio. " 

Navedene rijedi u ovim odlomcima govore o njegovom 
sjedinjenju s Bogom i njihovom medtisobnom sjedinjenju. I kao 
Sto je jasno da njihovo medusobno sjedinjenje nije stvarno, tako 
je oCito da i 'Isaovo a.s. sjedinjenje s Bogom nije stvarno. A ia- 
pravno znacenje sjedinjenja u ovom sluCaju je "pokoravanje 
odredbama UzviSenog Boga i dinjenje dobrih djeta n . U tome se 
izjednacuju 'Isa, njegovi ucenici i svi vjernici. Razlikaje samo u 
snazi vjeie i njenoj slabosti. 'Isaova a^. pokoroost i savrsenost u 
oboiavanju Allaha je t bez sumnje, veda od pokornosti njegovih 
ucenika, a pod sjedinjenjem se ovdje podrazumijeva istovjetnost 
njihovih zelja i njihovog ucenja. Oni su kao jedan u pokornosti 



129 



Bogu i izvrsavanju Njegovih naredbi i ljubavi prema Njemu. I 
kao sto se ne misli na tjelesno sjedinjenje jednih s drugima ili s 
'Isaom, isto se tako ne misli na sjedinje 'Isaa a.s. s Bozijim 
bicem u doslovnom smislu. 

Njihov £etvrti dokaz: 

Tvrdnja da je videnje 'Isaa a.s. isto sto videnje Boga, jer je 
on u Ocu, a Otac u njemu. U Ivanovom Evandelju (14:9-10) se 
kaze: 

"(9) ... Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako velis: 
x Pokazi nam Oca'? (10) Zar ne vjerujes da samja u Ocu i daje 
Otac u meni? Ja govorim, ne govorim od sebe rijeci koje vam 
kazem. Otac koji boravi u meni cini svoja djela." 

I ovaj govor je, prema njima, dokaz 'Isaove bogolikosti, 
jer je videnje njega istovremeno i videnje Boga koji opstoji u 
njemu. 

I ovo je neosnovano zbog sljedece dvije cinjenice: 

l.Prvacinjenica: 

Vidjeti Boga na ovome svijetu je nemoguce po slovu nji- 
hovih poslanica. Videnje 'Isaa a.s. nije isto sto i videnje Boga. 
Oni videnje komentarisu spoznajom. Spoznavanje 'Isaa a.s. u 
tjelesnom smislu, takode, ne znadi sjedinjenje. Tacno je jedino 
to, da onaj ko je vidio djela koja 'Isa radi isto je kao da je vidio i 
Bozija djela, jer su se ona desila po Njegovom naredenju i Njeg- 
ovoj volji. 

2. Druga cinjenica: 

Isti govor se odnosi i na apostole. U Ivanovom Evandelju 
(14:20) se kaze: 

n U taj dan spoznat cete da samja u Ocu svome, vi u meni 
i ja u vama." 

U Ivanovom Evandelju (17:21) stoji: 

"... da svi jedno budu. Kao sto si ti, Oce, u meni, i ja u 
tebi, tako neka i oni u nama budu jedno." 

U Prvoj Pavlovoj poslanici Koricanima (6:19) pise: 



130 



7/i zar ne znate daje vaie tijelo hram Duha Svetoga, koji 
stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne 
pripaaate sami sebi? " 

A u Drugoj Pavlovoj poslanici Koricanima (6: 16) pise: 

"... A mi smo hram Boga iivoga.*. 

U Pavlovoj poslanici Efeianima (4:6) sc kaie: 

"Jedanje Bog i Otac sviju, kojije nad svima, koji djeluje 
po svima i u svima stanuje.* 

Kada bi ove rijeSi bile znak utjelovljenja i potvrda 'Isaove 
a.s. bogolikosti, iz toga bi proizaSlo da su svi njegovi ucenici, 
svi Koridani i svi Efezani bogovi. Pravi komentar ovim citatima 
je: Pomenuto utjelovljenje Boga u nekome; ili nedije utjelovl- 
jenje u njemu; ili utjelovljenje nekoga u 'Isau; ili utjelovljenje 
'Isaa u njemu, znadi pokoravenje naredbama njih dvojice. A up- 
oznavanje 'Isaa a.s. i pokoravanje njemu, je na istom stupnju 
kao i upoznavanje Boga i pokoravanje Njemu. 

Plemeniti £itao£e! 

Znaj da je navodenje prethodnih citata s pretpostavkom da 
su ispravni; samo radi ukazivanja na nuinost dokazivanja neo- 
snovanosti njihovih komentara u proglasavanju 'Isaa a.s. Bog- 
om. Mi muslimani nikako ne vjerujemo da je ono Sto se navodi 
u Evandeljima 'Isaov a.s. govor ili govor njegovih ucenika, jer 
se lancima prenosioca - svih njihovih knjiga pa i cetiri 
Evandelja - zameo svaki trag. 

NaSe islamsko vjerovanje je da su 'Isa a.s. i njegovi 
ucenici £isti od tih nevjerniCkih ideologija. 

SvjedoCimo da je samo Allah Bog i da nema ortaka, da je 
Muhammed (s.a.v.s.) Njegov rob i poslanik, te da je Isa a.s., 
takode, Allahov rob i poslanik, a Isaovi ucenici su njegovi izas- 
lanici. 



131 



TRBCa GLAVA 



Dokaz da je Kur an Allahov govor i nadnaravno djelo 
te otklanjanje sumnji koje su o Kur an u i casnim 
vjerovjesnickim hadisima 1 iznijeli svecenici. 



Ova glava ima dva poglavlja: 

Prvo poglavlje: 6injenice koje ukazuju da je 
Casni Kufan govor Uzvisenog Allaha, 
i odstranjivanje sumnji koje su 
o njemu iznijeli svecenici. 

Drugo poglavlje: Neosnovanost toboznjih sumnji koje 
svecenici iznose o vjerovjesniCkim hadisima 



1) Ono sto je Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) rekao, radio, preporu&o 
ili sutnjom odobrio, a ovdje se obicno misli na njegove (s.a.v.s.) rijeii. 



132 



Prvo poglavlje 

Cinjenke koje ukazuju da jc Casni Kur an govor 
UzviSeiM^AllahaJodstra^ivanjewunBJikojesu 

o njemu iznjjeli svecenici. 



Prva ftujenka: 

Kuran jc objavljen visokim knjizevnim stilom. Njemu u 
arapskom jeziku ne postoji niSta slidno i sva belaga 1 za njim 
zaostaje. A knjiievnost je iskazivanje odredenog sadriaja, u od- 
govarajucoj situaciji, zadivljujudim jezicicim izrazom, bez manj- 
kavosti ili viSka u objaSnjavanju. Taj veli&anstveni stupanj 
knjizevnog izraiavanja se ogleda u nekoliko aspekata: 

Prvi aspekt: 

Rjetitost arapskih pisaca i pjesnika se velinom ogleda u 
prizorima koje oni vide, kao §to su: opis deve, konja, sluSkinje, 
kralja, rata ili prepada. Njihova knjiievnost se razvijala u toj 
sferi, jer je priroda vecme ljudi tome teiila. I kada se u stilu pis- 
ca ili pjesnika pojavi lijep jezi£ki izraz, oni koji dolaze poslije 
njega ga, vecmom, oponasaju, doradujudi neke njegove aspekte. 
Medutim, Casni Kur an se ne ogranicava na ove stvari, a u nje- 
mu se, i pored toga, nalazi knjiievnost kakvu Arapi nisu srotili 
u svom govoru. 

Dmgi aspekt: 

Knjiievnost Arapa u raznovrsnim granama i temama prc- 
plavljuju laii, tako da je receno: "Najbolje pjesniStvo je ono u 
kome ima najvise laii". Medutim, Kur" an je dosao s vrhunskom 
knjiievnoscu koju u cijelosti proiima samo suSta istina i u ko- 
joj uopSte ne postoji lai. 



1 ) Govor lahak za izgovor, uskladen s pravilima jezika, Cije su recenice, izra- 

zi i rijeCi na pravilan oa&in medusobno ukomponovani, koji ima jaina 
znacenja, i koji odgovara situaciji u kojoj je izrecen. Mi od sada taj govor 
prevodimo u oaS jezik kao knjizevni govor. 



133 



Treci aspekt: 

Od £itave kaside 1 , pjesniku se samo jedan ili dva stiha 
ubrajaju u vrhunsko knjizevno ostvarenje, dok se ostatak ne 
ubraja u lijepi knjizevni izraz, sto nije slucaj sa £asnim 
Kufanom. On je Citav na vrhuncu knjizevnog izrazavanja. Sva 
stvorenja pred takvim lijepim izrazom ostaju nemocna. I onaj ko 
znaladki is£ita suru "Jusuf ' i kazivanje o njemu (neka je mir na 
njega), ne skriva mu se, iako je duga, vrhunska ljepota njenog 
knjizevnog stila. 

Cetvrti aspekt: 

Kada pjesnik ili pisac ponovi sadrzaj ili pricu, njegov po- 
novljeni govor nije kao prvi, dok se kufanski sadrzaji, u kazi- 
vanjima o vjerovjesnicima ponavljaju, pri demu su i prve i druge 
situcije; i propisi i bozanski opisi, nadahnuti. U njemu se pre- 
plicu razliditi sazeti jezidki izrazi sa opsirnim kazivanjima i 
skrivenost sa direktnim obracanjem, ali su njegovi sadrzaji i 
pored toga vrhunski lijepo srodeni i u njima se nazire savrsena 
harmonija. 

Peti aspekt: 

£asni Kur v an sadrzi naredbe i zabrane; obligatnost 
izvrsavanja vjerskih obreda i zabrane nevaljalih i odvratnih dje- 
la; podsticanje na plemeniti moral i davanje prevage Onome nad 
Ovim svijetom. Sve je to iskazano prefinjenim knjizevnim stil- 
om, iako se zna da je sve to veoma tesko sroditi na tako lijep 
nadin. Jer, ako se od vrsnog pisca ili rjectfog pjesnika zatrazi da, 
lijepim i prefinjenim knjizevnim stilom koji sadrzi divne alego- 
rije i precizne metafore, napise samo nekoliko pravnih i akaids- 
kih 2 pitanja, jasno ce do izrazaja doci njegova nemod. 

Sesti aspekt: 

Stil svakog pjesnika je dobar u jednoj oblasti, a slab u dru- 
goj. A £asni Kufan je savrseno srocen i povezan u svim situ- 
acijama: i kada bodri i kada zastrasuje; i kada prijeti i kada sav- 
jetuje, te u svim stanjima i oblastima, radilo se o prijetnji, 

l)Pjesma. 

2) Vjera, ubjedenje. 



134 



savjetovanju ili bilo fcmu drugom. 

Evo nekoliko primjera: 
Primjer bodrenja u rije£ima Uzvisenog: 
"I niko ne zna kakve in, kao nagrada za ono Sto su 
uttnili, skrivene radosti cekaju " * (Es-Sedzda 1 7). 

Primjer zastraSivanja u rije£ima Uzvisenog: 
"... pa je svaki oholi inadzija nastradao, - pred njim ce 
dzehennem 2 biti - i on ce biti pojen odvratnom kapljevinom, 
mucice se da je proguta, ali je nikako ne^e mod proidrijeti i 
smrt ce mu sa svih strana prilaziti, ali on nele umrijeti; nje- 
ga ce teska patnja cekati". (Ibrahim, 15-17). 

Primjer prijetnje i prijekora u govoru Uzvisenog: "I sve 
smo prema grijesima njihovim kazniii: na neke vjetar, pun 
pijeska, poslali, a neke straSnim glasom unistili; neke u 
zemlju utjerali, a neke potopili." (El-'Ankebut; 40). 

Primjer savjetovanja u rijedima Uzvisenog: 

"Zasto oni kaznu Na£u pozuruju?! §ta ti mislis\ ako im 
Mi dopuStamo da godinama uzivaju, i naposljetku ih snade 
ono time im se prijeti ..." (E5-Su x ara ; 204-207). 

Primjer opisa u Allahovom govoru: 

"Allah zna £ta svaka Jena nosi i koliko se materice 
steiu, a koliko sire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidlji- 
vi i vidljivi svijet ...". (Er-Ra'd, 8-9). 

Sedmi aspekt: 

Prelaz iz sadriaja u sadrzaj i iz jedne price u drugu, te ob- 
jedinjavanje razliCitih stvari u govoru, umanjuju kvalitet 
rjeditosti i jeztfku ljepotu. A u Casnom Kufanu je cest prelaz iz 
kazivanja u kazivanje, iz sadrzaja u sadrzaj. Pri tome govor 
sadrzi naredbu, zabranu, obedanje, prijetnju, vjeru u jednog Al- 



1) Kur'an se ne moie prevesti, a da ne izgubi na kvalitetu, jer je on Allahov 
govor. Mi ovdje navodimo prijevode kur anskih znadenja, a to nije ono Sto je 
Allah objavio. Njegova vrijednost u oblasti belage se moie sagledati samo na 
jeziku na kome je objavljen, tj. arapskom. Zato, neka iitaoc ne oCekuje u 
pnjevodu, koji je djelo fiovjeka, ono Sto sadrii originalni Bofiji govor. 

2) Mjesto na bududem svijetu gdje 6e nevjeraici, idolopokJonici vje£no patiti. 
KrSc\: pakao. 



135 



laha, opis Njegovih svojstava, potvrdu vjerovjesnidkih misija, 
podsticanje, zastrasivanje i navodenje primjera. I pored svega 
toga, veza izmedu njegovih dijelova je savrsena, a rjeeitost ne- 
dostizna i van domasaja Arapa, tako da su pred njim njihovi 
najrjeditiji umovi ostali zapanjeni. 

Osmi aspekt: 

Sadrzaj £asnog Kufana je lahak, a njegova znaCenja su 
mnogobrojna. Tako, na primjer, pocetak sure Sad govori o: 

nevjernicima gdje se zastrasuju i gdje im se prijeti kaznama 
kojima su unisteni predasnji narodi; 

- njihovom neslaganju s Muhammedom a.s.; 

- osporavanju njegove misije; 

- zacudenosti onim s cime je on dosao; 
sloznosti njihovog naroda u nevjerstvu; 
pojavi zavidnosti u njihovom govoru; 

prijetnjama da ce oni biti ponizeni i na ovom i buducem svije- 
tu; 

- nevjerstvu iscezlih civilizacija i njihovom unistenju od strane 
Uzvisenog Allaha dz.s., 

prijetnji Kurejsijama i onima koji su kao oni, kaznama kakvi- 
ma su oni raniji unisteni, 

- Muhammedovoj (s.a.v.s.) strpljivosti na patnjama kojima je 
bio izlozen i tjesenju kazivanjima o ranijim vjerovjesnicima. 

I sve navedeno je izreceno jednostavnim i lahkim stilom 
koji objedinjuje mnoga znacenja. Tako u rijecima Uzvisenog 
Allaha u suri El-Bakara, 179.: 

"U odmazdi vam je - opstanak ...", imamo lahak stil s 
mnogobrojnim znacenjima. U njemu je velika knjizevna vrijed- 
nost, a istovremeno sadrze i podudarnost (simetriju) izmedu dva 
suprotna znacenja: "odmazda i opstanak", kao i neobicnost u 
prikazivanju ubistva (odmazde) koje uzrokuje prolaznost zivota 
njegovom zastitom. Ove rijeci su, u pokusaju dokidanja ubijan- 
ja, djelotvoraije od svih ranije poznatih izjava Arapa, jer su to 
znacenje izrazavali na sljedece nadine: "Odmazda prema grupi 
znaci opstanak za sve", "umnozite odmazdu da bi iscezlo ubi- 
janje", "ubijanje je negacija ubijanja" Ovaj njihov posljednji 
govor je najjezgrovitiji i najljepsi. Medutim, kuf anske rijeci: 



136 



"U odmazdi vam je - opstanak ..." su stilslri upecatljivije od 
njega u sljedecem: 

1 . Rijeci UzviScnog: "U odmazdi vam je - opstanak ..." 
su konciznije od svakog njihovog govora. 

2. Njihovc rijcCi: "ubijanje je ncgacija ubijanja", iziskuju 
da postojanje necega bude uzrokom njegovog isceznuca, Sto 
nije slucaj sa Casnim Kuranom, jcr je po njemu samo jedna 
vrsta ubijanja (kisas) 1 uzrok njihovog opstanka. 

3. U njihovim najsazetijim i najljepSim rijelima: "ubijanje 
je negacija ubijanja", postoji ponavljanje rijeCi "ubijanje", Sto 
nije slucaj sa Casnim Kufanom. 

4. Njihove najsazetije i najljepSe rijeCi samo sprijedavaju 
ubijanje, dok rijeii Kur'ana pored sprijecavanja ubijanja sadrie 
u sebi i negaciju ubijanja. RijeC "kisas" objedinjuje obadva 
znacenja. 

5. Njihove najsazetije i najljepSe rije&i ukazuju na traieno, 
tj. na "iivot" koji je samo posljedica necega, tj. negaciju iivota 
£ini potrebnom u osnovi, a iivot samo njenom posljedicom. 
Casni Kufan stavlja akcenat na ono Sto je u osnovi traieno, tj. 
neubijanje je posljedica iz koje proizilazi opstanak iivota Sto se, 
opet, traii u osnovi. 

6. 1 nepravedno ubijanje je ubijanje, iako ono nije negacija 
ubijanja i ne iziskuje da se ubije samo ubica, za razliku od 
Casnog Kufana koji ne dopuSta nepravedno ubijanje i dokida 
ubijanje trazenjem da se ubije (kisasom) samo ubica. Njihov go- 
vor je, prema tome, isprazan, a govor Casnog Kur*ana ispravan 
u svakom pogledu. 

Deveti aspekt: 

"Energicnost i prijatnost" su dva oprecna svojstva i njiho- 
vo navodenje u svim dijelovima dugog govora je strano i neuo- 
b&ajeno kod rjetitih knjiievnika. A njihovo ponavljarfje u svim 
dijelovima Casnog Kufana je dokaz njegove savrSene i neuo- 

1) Kisas: Kazoa koju je UzviSeni Allah propisao za odredena zlodjela, kao 
Sto su opr. namjerno nepravedno ubistvo Sovjeka i presijecanje puteva radi 
pljatke putnika. Ta kazna je u islamskom seriatu odsijecanje glave sabljom, a 
u prethodno pomeoutom ajetu je preveden kao "odmazda". 



137 



bicajene knjizevne i stilske vrijednosti. 

Deseti aspekt: 

£asni Kur N an sadrzi sve oblike lijepih knjizevnih izraza: 
razne vrste potvrdivanja, poredenja, opisivanja, metafora, zatim 
lijep nadin dokazivanja navodenjem prividnog uzroka koji 
sadrzi duhovitu misao, lijep zavrsetak misli, lijepo prekidanje 
misli, lijepo povezivanje misli, razdvajanje i spajanje na odgov- 
arajudim mjestima, odsutstvo nepravilnog, usamljenog i nesk- 
ladnog govora koji je daleko od upotrebe u jeziku, kao i razne 
druge nadine knjizevnog izraza. Najveci arapski knjizevnici i re- 
toridari su se dokazali samo u jednom ili dva pomenuta nadina 
knjizevnog izraza i ako bi se okusali u nekom drugom nadinu 
jezidkog izrazavanja, to im ne bi poslo za rukom i dosla bi do 
izrazaja njihova nesposobnost. £asni Kufan, medutim, sadrzi 
sve navedene grane knjizevnosti. 

Deset nabrojanih aspekata dokazuju da je £asni Kuf an na 
najvisem stupnju neuobicajenog knjizevnog izraza s kakvim 
ljudi ne mogu doci, i onaj ko poznaje jezik Arapa i prefinjene 
tajne njegove knjizevnosti, on poznaje i 5udesnost Casnog 
Kur N ana. 

Druga cinjenica: 

Sastav Kur'ana je cudesan. Podeci njegovog kazivanja, 
njegovi presjeci i zavrsne rijedi su satkane neobidnim stilom, a 
uz to sadrzi i precizna pojasnjenja, bit spoznaje, ljepotu izraza, 
finocu aludiranja, tednost konstrukcije i ispravnost redanja, dime 
su zbunjeni umovi i najrjedtijih Arapa. U toj osobenosti se krije 
velika mudrost, jer neobjektivnom prkosniku nije ostavljena 
sumnja da je Kur x an ukraden (prepisan), ta ovaj govor se razli- 
kuje od njihovog govora i nadmasuje ga, iako knjizevnik, pos- 
matrad ili prozista ulaze veliki trud u pomenutim mjestima, zbog 
kojih vecinom zadobiva pohvale ili kritike. I svakom istaknu- 
tom pjesniku se ubraja u gresku ako nije na lijep nacm kazao 
odlomak ili ako je taj odlomak ukrao od drugoga. 

Arapski prvaci, i pored savrsenog poznavanja tajni ora- 
torstva i neprijateljskog odnosa prema Islamu, u stilu Kufana i 
njegovom sastavu nisu pronasli manjkavost niti su njegovu 



138 



knjiicvnu vrijcdnost uspjeli umanjiti. Naprotiv. oni su priznali 
da to nisu rije£i obicnog govornika niti pjesma pjcsnika, tc su 
ga, zapanjcni njcgovom knjizcvnom vrijednoSdu i Ijepotom izra- 
za, jcdanput opisali kao faroliju, a drugi put kao izmiSIjotinu na- 
roda drevnih. Uzviscni Allah nam otkriva njihove rijcCi u suri 
Fussilet, 26: 

"Ne slusajte ovaj Kur*an, nego pravite buku da biste 
ga nadvikali! " 

A ovako postupa onaj ko jc ostao bcz tcksta i ko jc zapan- 
jen. Ovom zatudujudom osobenoSdu sc potvrduje da jc Kuf an 
£udo (mu'dziza) na polju knjizevnosti, jezidkog izraza i ljcpotc 
stila. 

Arapski knjizevnici i govornici su bili mnogobrojni i poz- 
nati po velikom domoljublju, dzahilijctskom 1 fanatizmu, 
pozrtvovanosti u natjccanjima, hvalisavosti i zastiti plcmcnskog 
porijekla. Pa kako shvatiti njihovo odustajanjc od jednostavne 
stvari, donoSenja tcksta koji nijc duzi od najkrade kur'anske 
sure, a izabiranje tczcg, borbe i zrtvovanja zivota i imctaka, dok 
ih Poslanik (s.a.v.s.) kori i upuduje im izazov poput onog u suri 
El-Bckara, 23-24: 

"A ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu Svome, 
naemite vi jednu suru slienu objavljenim njemu, a pozovite i 
bozanstva vasa, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne 
ueinite, a necete uciniti, onda se duvajte vatre za nevjernike 
pripremljene ...". 

Slican poziv sc ponavlja i u suri Junus, 38: 

"... Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao sto je njemu ob- 
javljena, i koga god hocete, od onih u koje mimo Allaha 
vjerujete, u pomoc pozovite, ako istinu govorite' ." 

Slican zahtjcv se opetuje i u suri El-Isra, 88: 

"Reci: Kada bi se svi ljudi i dzinovi udruzili da sacme 
jedan ovakav Kur an, oni, kao sto je on, ne bi sacmili, pa 
makar jedni drugima pomagalP ." 

Da su Arapi vjcrovali da jc Muhammcd (s.a.v.s.) u pisanju 
1) Nepoznavanje pravog puta, poncanje Boga i srljanje u grijeSenju. 



139 



Casnoga Kufana trazio pomoc od drugih, to su, suprostavljajuci 
mu se, mogli uraditi i oni, jer su mu bili sli£ni u poznavanju je- 
zika i mogucnosti trazenja pomoci od drugih. Posto to nisu urad- 
ili, nego su se odludili na rat i oruzanu borbu protiv njega umjes- 
to borbe jezikom - to je dokaz njihovog priznanja knjizevne 
vrijednosti Kufana i njihove nesposobni da mu se suprostave. 
Vrhunac toga je njihovo podvajanje na one koji vjeruju da je - 
Muhammedu (s.a.v.s.) - Kur v an objavljen od strane njegovog 
Gospodara i prkosnika koji su zbunjeni njegovom izvanrednim 
knjizevnom vrijednoscu. Ovo potvrduju vijesti koje prenosi Vel- 
id bin El-Mugira 1 , 'Utbe ibn Ar-Rabia' i ostali. 

Treca cinjenica: 

Kufan sadrzi vijesti o dogadajima koji ce se desiti u 
buducnosti, a koji su se dogodili upravo onako kako su najavlje- 
ni, u sto spadaju: 

1 . Rijeci Uzvisenog u suri El-Feth, 27: 

"... sigurno cete u Casni hram uci bezbijedni - a ako 
Allah bude htio -, neki obrezanih glava, a neki podrezanih 
kosa, bez straha" 2 , su se potpuno obistinile. 

1) El-Velid ibn El-Mugire,: (530-622), u predislamsko doba je bio sudija, i 
jedan od najuglednijih Kurejsija. Nije konzumirao alkohol. Kada se pojavio 
Islam on je bio u dubokoj starosti. Protiv Islama se borio svom snagom. Kada 
je cuo Allahove rije£i (sura En-Nahl, 95.), izrazio se pohvalno o Kur'anu, op- 
isujuci njegove ljepote, da bi, nakon §to ga je ukorio Ebu Dzehl, govoreci da 
je to djelo pjesnika, rekao: "Ne, Bogami, niko od vas ne zna bolje pjesnistvo 
od mene" Zatim je sabrao musrike kako bi, pred hadZdZ, ujedinio njihovo 
misljenje po torn pitanju. Predlozili su da Muhammeda (s.a.v.s.) nazovu is- 
posnikom, ludakom, vracem, pjesnikom. On je sve te prijedloge osporio, go- 
voredi da su neosnovani. Upitali su ga, a §ta da, onda, kazemo? Rekao je da 
je najbolje da kaiu da je vra£ koji pravi razdor medu ljudima. Potom su 
do£ekivali ljude na ulazu u Meku i upozoravali ih na opasnost od vraca koji 
se pojavio u Meki. Dakle, El-Velid (neka je proklet) je znao istinu, ali je nije 
htio prihvatiti. Zbog njega je Allah objavio ajete (11-30), sure El-Medesir), 
kojima mu se prijeti iestokom kaznom. 

1) El-Feth, 27: Poslaniku (s.a.v.s.) je u snu pokazano da ce u mini uci u 
Meku i obilaziti oko Kjabe, pa je taj san ispriCao ashabima (r.a.), Sto ih je sil- 
no oveselilo. Iste te godine Poslanik (s.a.v.s.) krece sa ashabima (r.a.) ka 
Meki. Zastali su na Hudejbiji, gdje je Poslanik (s.a.v.s.) (u zul ka'detu, §este 
hidzretske godine) sklopio ugovor s KurejSijama, prema kome ne mogu te 
godine udi u Meku. Obrijao je glavu i zaklao kurban. Dvolicnjaci su to isko 



140 



2. Rijeti UzviSenog u suri An-Nur, 55: 

"Allah obecavadafe one medu vama koji budu vjero- 
vali i dobra djela Sinili sigurno namjesnkima na ZemUi 
poataviti, kao Sto je postavio namjcmiciBia one prtje njih,i 
da ce im zadjelo vjeru njihovu ufrretiti, onu koju im On 
ieli , I da ce im sigurno strah bezbijednoSdu zajntyeniti; oni ce 
se samo Meni klanjati, i nece Men! druge ravnim smatra- 

UzviSeni Allah je Svojc obecanje ispunio. Utvrstio je vje- 
ru muslimana joS za 2ivota Poslanika (s.a.vj.). Njena stabilnott 
se povecala u vrijeme Ebu Bekra Es-Sidika 1 (r^.) 2 , zatim u vri- 
jeme 'Umera ibn El-Hattaba (r.a.) putem velikih osvajafikih po- 
hoda. UCvrSdivanje te vjere se nastavilo u vrijeme 'Usmana 
Zun-Nurejn 3 (r.a.), kada muslimani osvajaju zemlje i na istoku i 

=ristili, pitajuli jedni druge: "Gdje je Muhammedovo obelanje?" I kao odgo- 
vor na ta sumnji&nja, Allah dii. objavljuje ovaj ajet u kojim potvduje da 6e 
obecanje biti ispunjeoo. Naravno, Poslanik (s.a.v s.) im nije obecao da ce te 
godine uli u Meku. Poslanik (s.a.v.8.) je taj sporazum iskoristio u pozivanju 
plemena i susjednih driavnika u Islam. A sljedece godine obavlja umru, da 
bi, godinu dana nakon toga, tj. 8. g.h., kada KurejSije krSe sporazum, uiao s 
ashabima (r.a.) t kao pobjednik u Meku, i to upravo onako kako mu je 
obedano. 

1) Es-Siddik zna£i iskreni, a ovaj nadimak mu je dao Allahov Poslanik 
(s-a.v a.) nakon mi'radia, kada su ga dvolicnjaci, s podsmijehom, pitali je li 
cuo da Muhammed prica kako je u jednoj nodi preSao iz Meke u Kuds 
(Palestinu), zatim proSao sva nebesa i vidio Dzennet i Dzehennem. Upitao in 
je: "Da li je to rekao Muhammed (s.a.v s.)1 Nakon Sto su to potvrdili, rekao 
je: "SvjedoSim da Muhammed (s.a.v.s.) govori samo istinu". Kada je to cuo 
Poslanik (sa.v s.) prozvao ga je "Es-siddik", tj iskreni i onaj koji potvrduje 
istinu. 

2) (r.a.) je skracenica arapskih rijefii koje se izgovaraju pri spomenu nekog 
od ashaba, a one ako se radi o jednom ashabu glase: "Radijellahu 'anhu", ako 
se radi o dva ashaba: "Radijellahu anhuma", ako se radi o vise ashaba: 
"Radijellahu auburn", a ako se radi o jednoj sahabijki: "Radijellahu 'anna" 
ako se radi o vise sahabijki: "Radijellahu 'anhunne" Te rijectu prevodu 
znace: "Allah je s njime (njima) zadovoljan". Zbog velicanstvene uloge koju 
su odigrali u historiji, i emaneta koji su nam prenijeli treba te rijeci uvijek iz- 
govarati pri njihovom spomenu. 

3) Zun-Nurejn je nadimak 'Usmana r ju, a ima znacenje "vlasnik dva svjetla", 
a prozvan je tako zbog toga Sto su za njim bile udate dvije Poslanikove 
(sa.v &.) kcerke, prvo Rukajja r .a., a poslije njene smrti Ummu Kulsum r a.. 



141 



na zapadu. I nije protekla ni cetvrtina stoljeca nakon smrti Pos- 
lanika (s.a.v.s.), a Allahova vjera je pobijedila sve ostale vjere, a 
muslimani su se klanjali Allahu, sigurni i svakog straha liseni. 

3. Rijedi Uzvisenog u suri El-Fath, 16: 

"Bicete pozvani da se borite protiv naroda veoma hra- 
brog i mocnog, sve dok se ne pokori", su se, takode, obisti- 
nile. 

4. Allahove rijedi u suri En-Nasr, 1-2: 

"Kada Allahova pomoc i pobjeda dodu, i vidis ljude 
kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze", su se, takode, 
obistinile onako kako su i najavljene, kada je, osme godine po 
hidzretu oslobodena casna Meka, ljudi su u Allahovu vjeru ulaz- 
ili u skupinama. 

5. Allahovo obecanje Poslaniku (s.a.v.s.) u suri El-Maide, 
67: 

"... a Allah ce te od ljudi stititi", se ostvarilo i pored 
mnostva onih koji su mu htjeli nauditi. Uzviseni Allah ga je, sve 
do njegovog preselenja s ovog svijela stitio od ljudi. 

6. U torn kontekstu su i Allahove rijeci u suri Er-Rum, 2- 
6: 

"(2) Bizantinci su pobijedeni. (3) u susjednoj zemlji, ali 
oni ce, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. (4) za nekoli- 
ko godina - prije Hi poslije, Allahova je odluka i tada ce se 
vjernici radovati 1 (5) Allahovoj pomoc i, - On pomaze kome 
hoce, On je Silan i Samilostan -, (6) obecanje je Allahovo, a 
Allah ce obecanje Svoje ispuniti, ali vecina ljudi ne zna." 



1) Perzijanci su pobijedili Rimljane u Arapima najblizim predjelima, tj. u 
predjelima §ama (izmedu Palestine i Jordana). Vojska perzijskog kralja Sa- 
bura je prisilila bizantiskog kralja Herkula da potraii utodi§te u Kostantinop- 
olisu (danaSnjem Istambolu), gdje je bio dugo pod opsadom. I tada, nakon 
tog poraza, 622. godine, Allah dz.s\ objavljuje Muhmammedu (s.a.v.s.) ovaj 
ajet u kome obedaje pobjedu Bizantincima nad Perzijancima, i to u roku od 
3-9 godina. A Allah svoje obedanje uvijek ispunjava. 1, 627. g. Herkul dobiva 
veliku bitku protiv Perzijanaca u Ninivi, na obali rijeke Tigris, cime razbija 
obrud koji ih je stezao, a 628. g. biva ubijen perzijski kralj Kisra. Te dvije 
zemlje su u to vrijeme bile najvece svjetske sile. Perzija na istoku, Bizantija 



142 



AUahovo obecanje se ispunilo. Rimljani su, sedam godina 
nakon vlastitog poraza, porazili Perzijancc. 

7. Pogledaj, zatim, 9. ajct sure El-Hidir 

H Mi, uistinu, Knr'an objavljujemo I zaista cemo Mi 
nad njim bdjeti!" Tj. UzviSeni Allah ga cuva od iskrivljivanja, 
dodavanja i umanjivanja. To se, danas, jasno otituje. I neka je 
hvala Allahu na toj blagodati. 

Slican mu je i 42. ajet sure Fussilet: 

"Lai joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od 
Mudrog i hvale Dostojnoga" 1 . 

8. U to ulaze i Allahove rijetf u suri El-Bekara 94-95 koje 
se odnose na jevreje: 

"(94) Reci: Ako je u Allaha dzennet 2 osiguran samo za 
vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaielite, ako istinu 
govorite. (95) A nece je nikada zaieliti zbog onoga Sto Sine! 
A Allah dobro zna nevjernike." 

SliCne rijeci se nalaze i u suri El-Diumua': 

"(6) Reci: O Jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih Uudi 
jedini Allahovi miijenici, onda smrt pozelite. (7) A zbog ono- 
ga Sto ruke njihove dine, nece je nikada poieUeti, Allah do- 
bro zna nevjernike". 

Jevreji su, u to nema sumnje, bili najzeSli neprijatelji Alia- 
hovog Poslanika (s.a.v.s.) i njegovi najveli poricatelji, ali ni jed- 
nog od tih poricatelja njegovo poricanje rilje potaklo da kaze da 
zeli smrt. 



na zapadu, i ko je, osim Sveznanog Allaha mogao sa sigumoSdu zoati da 6e 
porazeni Bizantinci pobijediti Peraijance!? (Et-Tefsirul Munir, od Zuhajlija). 
Tada 6e se veseliti muslimani: Perzijaiici su bill medzusije (vatropokloiiici), a 
Bizantinci krScani, te su muslimani prizeljkivali pobjedu onih koji su im bili 
blifi u vjeri. A sljedbenik Knjige je muslimanu uvijek bliii nego idolopoklo- 
nik. (Et-tefsirul Munir, torn 23-24., str j 49.). * 

1) Cist je od svih manjkavosti i niko ne mole umanjiti njegovu vrijednost, 
ukaljati njegovu tistotu, niti rnoie do6i s njemu slicnim. (Et-Tefsirul Munir, 
torn 23-24., str. 241.). 

2) Mjesto na budiuSem svijetu gdje ce dobri muilimani vjecno uiivati. Kiid - 
raj. 



143 



9. U to ulaze i rijeSi Uzvisenog iz sure El-Bakara: 

"(23) A ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu 
Svome, nacmite vi jednu suru slidnu objavljenim njemu, a 
pozovite i bozanstva vasa, osim Allaha, ako istinu govorite. 
(24) Pa ako ne ucinite, a necete uciniti, onda se cuvajte vatre 
za nevjernike pripremljene, cije ce gorivo biti ljudi i ka- 
menje." I obedanje se ispunilo. 

Od vremena Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), kada su arap- 
ski idolopoklonici bili revnosni u pokusaju rusenja njegove mis- 
ije pa do danas, usprkos mnogobrojnim izazovima, niko nije na- 
pisao nesto slicno Kur'anu. I ne samo to, ved nije mogao donijeti 
ni najkradi tekst slidan kur'anskoj suri. 

Prethodne vijesti, kao i njima slidne koje nalazimo u 
Casnome Kur'anu, jasno ukazuju da je On govor Uzvisenog Al- 
laha, jer zakon Allahov se sprovodi, i kada bi onaj ko tvrdi da je 
vjerovjesnik slagao na Allaha, ta njegova vijest se, na posljetku, 
ne bi pokazala istinitom. Naprotiv. Allah bi je razotkrio i obje- 
lodanio ljudima. 

Cetvrta cinjenica: 

Casni Kur'an donosi vijesti o unistenim drevnim civiliza- 
cijama. A poznato je da Muhammed (s.a.v.s.) nije znao ni £itati 
niti pisati, nije s ucenjacima radio u skolama, odrastao je u naro- 
du koji obozava idole, ne zna pisati, ne vlada ni jednom nau- 
kom, a on sam nije nikada izasao van tog naroda kako bi od dru- 
gih udio. Medutim, 6asni Kur'an se pored toga razlikuje od 
ranije objavljenih knjiga u objasnjavanju nekih kazivanja i stan- 
ja. Ta razlika je namjerna, jer treba obznaniti istinu koju su isk- 
rivili sljedbenici ranijih knjiga koji su zagubili njihove originale. 
Knjige koje oni posjeduju nemaju cjelovit lanac prenosilaca, niti 
svojstvo objave i nadahnuca. U suri En-Neml Uzviseni kaze: 

"(76) Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najvise o 
onome u demu se oni razilaze" . 

Peta cinjenica: 

Kur'an je razotkrivao planove dvoli5njaka kada su u taj- 



144 



nosti splctkarili. UzviSeni Allah je o svemu podrobno obav- 
jeStavao Svoga Poslanika. U svemu tome su nalazili samo suStu 
istinu. Kur'anska kazivanja o sebi nisu mogli osporiti. Isti je 
slucaj i s razotkrivanjem skrivenih jevrejskih osjecanja i situaci- 
ja kroz koje su prolazili. 

Sesta tinjenica: 

U Casnom Kur'anu se, djelomicno ili cjelovito, navode 
naudne dinjenice o kojima Arapi i Muhammed (s.a.v.s.) nisu 
niSta znali. U njemu su nauke o zakonima, ukazivanja na puteve 
koji vode ka razumskim dokazima, odgovori zalutalima, 
iivotopisi, savjeti, mudrosti, pouke, kazivanja o buducem svije- 
tu i lijepi propisi o ponaSanju. Iz Casnog Kur'ana proisticu 
mnoge nauke od kojih su najvainije: nauka o ideologijama i vje- 
rama, nauka o seriatskim znanjima i propisima i znanje o moraJu 
i ponaSanju. 

Sedma Sinjenica: 

Cinjenica je da je Kur'an, iako velik i proiet mnogim zna- 
nostima, Cist od protivrijeCnosti i medusobnih oprei nosti, a da je 
ovaj Kur'an djelo nekog drugog mimo Allaha, u njemu bi se, 
bez sumnje, naSle kontradiktornosti, jer velika knjiga od toga 
nije poStedena. PoSto u njemu ne postoji ni najmanja prohv- 
rijeSnost, jasno i bez sumnje znamo da je on djelo UzviSenog 
Allaha, kao Sto se navodi u suri An-Nisa: 

"(82) A zaSto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od 
nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu naili 
mnoge protivrijecnosti". 

Na ovih sedam stvari ukazuju rijeCi UzviSenog u suri H- 
Furkan: 

"(6) ... Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebe- 
sa i Zemlje .«" 

Njegova knjiievna vrijednost, zapanjujudi stil, kazivanje o 
tajanstvenom svijetu, obuhvatanje raznih znanosti i eistota od 
protivrijecja i oprednosti, iako je obimna knjiga, ne moie biti 
niSta drugo do objava Onoga cijem znanju ne promice ni jedan 
atom na nebesima i Zemlji. 



145 



Osma cinjenica: 

£asni Kur'an je trajno cudo koje se isditava u svim krajev- 
ima svijeta, jer se Allah obavezeo da ce ga sacuvati, za razliku 
od nadnaravnih djela ranijih vjerovjesnika koja su bila privrem- 
ena i djelotvorna tokom njihovog zivota, a nestajala sa njihovom 
smrcu. Nadnaravnost Casnog Kur'ana je trajna, i vrijednost joj 
je neumanjena od njegovog objavljivanja do danasnjeg dana. 
Njegovi dokazi i danas plijene i osvajaju, a njegovo osporavanje 
je apsurd. Svijet je prepun prkosnika, bezboznika i protivnika u 
svim sektama i vjerama, ali svi oni su nemocni da donesu tekst 
ravan najkradoj suri Casnoga Kur'ana. I ovo nadnaravno 5udo 
de, ako Bog da, ostati trajno dok postoji ovaj svijet i ljudi na 
njemu. 

Deveta cinjenica: 

Citalac i slusatelj Kur'ana ne osjecaju dosadu. Naprotiv, 
svako njegovo novo is&tavanje uvecava ljubav prema njemu, za 
razliku od svih drugih govora koji, ma kako knjizevno sroceni, 
zamaraju sluh i njihovo visekratno ditanje postaje dosadno i pri- 
rodi dovjeka odvratno, za razliku od £asnog Kur'ana 5ija se 
velicanstvenost neprestano pokazuje, a strahopostovanje prati 
srca njegovih slusaoca. I ova velicanstvenost i strahopostovanje 
plijene srca i onih koji ne znaju njegova znacenja i tumacenja, 
pa £ak i onih koji ne poznaju arapski jezik. 

Deseta cinjenica: 

Tekst £asnog Kur'ana se pamti s velikom lahkocom, kao 
sto to Uzviseni potvrduje u 17 22. 32. i 40. ajetu sure El- 
Kamer: 

"A Mi smo Kur'an ucinili dostupnim za pamcenje" 1 . 

Cak i mala djeca, Casni Kur'an nauce napamet, u vrlo 
kratkom vremenskom periodu. Hafiza 2 Casnog Kur'ana ima tako 
mnogo u svim krajevima svijeta, da se, iz njihovog pamcenja 



1) Rahmetli Korkut je ovaj ajet preveo ovako: "A Mi smo Kur'an ucinili dos- 
tupnim za pouku 1 ' 

2) Hafiz je osoba koja je nauttla napamet cio Kur'an i nastoji po njemu 
iivjeti. 



146 



mo2e napisati cio Kur*an bcz greJke i to ne samo bez gteSke u 
rijetima, nego i u vokalima. Istovrcmcno, u gitavom 
krScanskom svijetu ne postoji ni jedna osoba koja zna napamet 
Indiil, a da ne govorimo o knjigama Dva zavjeta. Ta blagodat 
je, oCito, data samo Muhammedovom (s.a.v.8.) ummetu i njima 
objavljenoj knjizi, Casnom Kur'anu. 



147 



Tri pitanja i odgovori na njih 



Prvo pitanje: Zasto se mu'dziza vjerovjesnika Muhamme- 
da (s.a.v.s.) o&tuje u knjizevnosti? 

Odgovor: Dio mu'dziza se, u svim vremenima, dogadao u 
onome sto krunise to vrijeme, tj. u onome u cemu su ljudi dos- 
tigli vrhunac, stavsi na krajnju granicu do koje covjek moze dos- 
ti<5i. I kada nesto vide van te granice, znali bi da je to od Boga. I 
kada su, npr. faraonovi vracevi u vrijeme Musa a.s. vidjeli pret- 
varanje njegovog stapa u zmiju koja guta njihove carolije, znali 
su da to nije vjestacki nadinjena carolija, vec nesto sto izlazi iz- 
van tih okvira. Shvatili su da se radi o Allahovoj, Musau datoj 
mu'dzizi, te su povjerovali u nju i u onoga ko salje Musaa a.s. 

U vrijeme Isa a.s. je bila razvijena medicina, te su ljudi 
vidjevsi ozivljavanje mrtvog, izljecenje gubavca i od rodenja 
slijepog, znali da to nije stvar medicine, nego mu'dziza koju Al- 
lah daje Isau, ne bi li povjerovali u njegovo poslanstvo i slijedili 

U vrijeme Muhammeda (s.a.v.s.) je knjizevnost bila na 
vrhunacu svoga uspona. Ona je sa svoja dva ogranka, pjes- 
nistvom i prozom, predstavljala njihov ponos. I kada je Mu- 
hammed (s.a.v.s.) dosao s Kur'anom pred kojim su nemocno sta- 
jali svi pjesnici i knjizevnici, odmah su shvatili da je to 
Allahovo djelo i da je onaj ko u njeg ne povjeruje prkosnik i 
ohol. 



Drugo pitanje: U cemu se krije mudrost postupnog i suk- 
cesivnog objavljivanja Kur'ana, a ne njegovog cjelovitog objavl- 
jivanja u jednoj situaciji? 

Odgovor: U postupnom objavljivanju Kur'ana se kriju 
mnoge mudrosti, od kojih su: 

1. Vjerovjesnik (s.a.v.s.) je poslan narodu koji ne zna citati 



148 



i pisati i da im jc Kur'an objavljen najedanput, bUo bi im ga veo- 
ma teSko pamtiti napamet i sprovesti u djclo. Moida bi sc prema 
njemu nemarno ponaSali. Zato jc njcgovo postupno objavlji- 
vanje bilo prikladnije, te su ga ashabi lakse i postupno ufiili, 
poducavali i biljeiili, a tradicija njegovog pamcenja napamet jc 
nastavila iivjeti u njegovom umetu. 

2. Mnogi kur'anski ajeti su objavljeni povodom odredenih 
dogadaja ili kao rjesenje nekih problcma ili kao odgovor na 
postavljeno pitanje ili, pak, kao objaSnjenje propisa. A da jc 
Kur'an objavljen najedanput, to se ne bi dogodilo. Tako je njc- 
govo postupno objavljivanje, vezano uz stvarne dogadaje, os- 
tavljalo daleko dublji trag u dusama, a time je i njihov zeljeni 
efekat jasnije ostvarivan. 

3. Da je Uzviseni Allah objavio Knjigu najedanput, odmah 
bi na pleca vjernika pala i sva vjerska zaduzenja (svi praktiini 
Seriatski propisi). Bilo bi im veoma teSko sprovesti ih u djclo, a 
naroCito zbog derogirajudih i derogiranih ajeta. Medutim, poSto 
je Kur'an sisao postupno i zaduienja su dolazila postupno, te ih 
je bilo lakse podnositi. 

4. Objavljivanje Kur'ana povrcmeno omogucuje Poslaniku 
(s.a.v.s.) da, s vremena na vrijeme, vidi Diibrila a.8. 1 , Sto ga 
u£vr3duje u izvrsenju misije i strpljivosti na nasilju koje mu cuii 
njegov narod. 

5. Postupno objavljivanje £asnog Kur'ana je jasnije ukazi- 
valo na njihovu nemoc* koja je kulminirala kada nisu bill u stan- 
ju dodi ni s jednim, njemu slicnim odlomkom. Poslanik (s.a.v.s.) 
ih je u tome izazivao od samog podetka, i kao da im jc taj izazov 
upudivao svakim novim odlomkom Kur'ana, i kada su se u negi- 
ranju dijela Kur'ana pokazali nemocnim, ta nemod je postala 
oditija i veda pred ditavim Kur'anom. To je bio jasan dokaz da 
su oni, potpuno i u svakom pogledu, nesposobni da se supros- 
tave Kur'anu i donesu neSto njemu slidno. . 



1 ) D&bril ili D&brail a *., ptemeniti melek koji je trio zadufen doitavljanjem 
AUahovih objava poalanicuna. Kric\: Sveti Duh (Gabriel, Mihael Afkandeo). 
Krllani vjeruju da je on predajednik andela i njihov vojikovoda. 



149 



Trece pitanje: Zasto se teme poput vjere u jednog jedinog 
Boga, prizora Sudnjeg dana i kazivanja o vjerovjesnicima po- 
navljaju na vise mjesta? 

Odgovor: Postoji nekoliko razloga za ponavljanje u 
Kur'anu: 

1. Ponavljanje potvrduje zeljeno znacenje. 

2. Velidanstvenost Casnog Kur'ana u knjizevnom i 
jezidkom pogledu, tj. u oblasti u kojoj ih on poziva da ga 
pokusaju nadmasti, se jasnije ocrtava u kazivanjima koja se, 
mnogo puta, ponavljaju u raznovrsnim, skracenim ili opsirnim, 
jezickim izrazima u kojima je ocuvan njegov cudesan stil. Treba 
li, dakle, bolji dokaz da Kur'an nije ljudsko djelo? Knjizevnici 
znaju da je to van ljudske moci. 

3. Protivnici Poslanika (s.a.v.s.) su mu mogli reci: "Jasne 
knjizevne izraze koji odgovaraju ovoj pridi si vee" upotrijebio i 
na torn mjestu ne odgovaraju drugi". Ili, mogli su mu reci: 
"Svaki pisac ima vlastiti stil u pisanju i stil jednoga ne odgovara 
drugome. Neki od njih su vjesti u opsirnom pisanju, a drugi u 
konciznom, i slabost u jednoj vrsti ne znadi i slabost uopsteno" 
Ili su, pak, mogli reci: "Krug visokog knjizevnog stila u razgovi- 
jetnom predocavanju pride je ogranicen i ono s dime si ti dosao 
je sretna podudarnost." Medutim, njihovo ponavljanje u 
skracenim i opsirnim verzijama iskljucuje sve njihove prigo- 
vore. 

4. Vjerovjesniku (s.a.v.s.) je bilo veoma tesko podnositi 
nasilje od svog naroda, kao sto to Uzviseni istice u suri El- 
Hidzr: 

"(97) Mi dobro znamo da ti je tesko u dusi zbog onoga 
sto oni govore." Zato mu Allah, da bi udvrstio njegovo srce, 
prica o slidnim situacijama kroz koje su prosli raniji vjerovjes- 
nicima, te u suri Hud veli: 

"(120) A sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogadajima 
o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje 
u£vrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjer- 
nicima opomena." 



ISO 



S. Narodi su prihvatali Islam, muslimani podnosili zlos- 
tavljanja od nevjeroika, a UzviSeni Allah je, za svaku situaciju, 
od tih kazivanja objavljivao ono Sto odgovara, jer stanje pre- 
thodnika je pouka kasnijim naraStajima ili upozorenjc nevjernic- 
ima. Tako sc kazivanjem, jedan put, zeli ukazati na dogadaje, da 
bi njeno navodenjc, drugi put imalo dnige ciljeve. 

Misionari kr&anstva u ovom kontekstu navode dva 
toboinja dokaza protiv Casnog Kur'ana: 

Njihov prvi toboinji dokaz: 

"Ne slaiemo se da je kur'anski izraz krajnji, nedostiini 
stilski domet, a kada bismo to i prihvatili bio bi to opet nepot- 
pun dokaz njegove nadnaravnosti, jer je to uoCljivo i jasno samo 
onome ko savrseno dobro poznaje arapski jezik. S dnige strane 
to bi znattlo da bi i sve ostale, visokim stilom napisane knjige 
na ostalim jezicima: gr&kom, latinskom i drugim, morale biti od 
Boga. I moguce je da one udovoljavaju zabludjelim zahtjevima i 
pokvarenim sadrzajima, a da ipak budu srocene krajnje rjecitim 
stilom." 

Odgovor: 

Nepriznavanje vrhunskog kur'anskog stila jeste samo oho- 
lo protivljenje, kao Sto je objasnjeno u prvom i drugom dijelu 
prethodnog poglavlja. 

Njihove rijedi: "to ne moze biti jasno nikome osim vrsnom 
poznavaocu arapskog jezika" su istina. Medutim, njegova 
mu'diiza se krije u nesposobnosti najrjeditijih pisaca i pjesnika 
pred njim. Njihova nemod je oCita i ne samo da mu se nisu opi- 
rali, nego su svoju nesposobnost i priznali. Svima koji govore 
ovaj jezik je to jasno samo po sebi, a ucenjaci su to saznali 
izu£avajudi i upoznavajudi jezidke znanosti i naCme govora. 
Obidnom narodu je dovoljno priznanje ucenjaka i najrje£itijih 
govornika da su nemodni suprostaviti se Kur'anu i to je i njima 
dovoljan dokaz, jer ako su udenjaci nemodni, posiguroo su 
nemocni i ostali. Nearpskim narodima je dovoljno priznanje 



151 



nemodi u suprostavljanju Kur'anu od strane Arapa, jer je on ob- 
javljen na njihovom jeziku. I to njihovo priznanje im je dovoljan 
dokaz. Ali i u tim nearapskim narodima, takode, ima i dobrih 
poznavaoca arapskog jezika i islamskih znanosti, te njihovo 
svjedocenje o visokom kur'anskom stilu i njegovom bozanskom 
izvoru je dovoljan dokaz ostalim ljudima iz njihovih sredina. 
Onome ko poznaje arapski jezik i prefinjene finese njegovog 
visokog stila je poznata mu'dziza Kur'ana i njegov velidanstveni 
stil kojim je objavljen. Ovim je jasno potvrdeno da je stil 
£asnog Kur'ana neoboriva mu'dziza, i savrsen, a ne manjkav do- 
kaz, kao sto to oni zele prikazati. 

Zatim, sljedbenici Islama ne tvrde da se mu'dziza Casnog 
Kur'ana krije samo u njegovom visokom stilu, nego kazu: 
"Visoki stil Casnog Kur'ana je samo jedan od mnogobrojnih i 
nepobitnih dokaza da je Kur'an govor Uzvisenog Allaha i ova 
mu'dziza je odigledna kao sto je odigledna i nemoc njegovih 
protivnika od vremena Muhammeda (s.a.v.s.) do danas" 

Njihove rijedi: "... i sve ostale, visokim stilom napisane 
knjige na drugim jezicima ... bi morale biti od Boga", su neprih- 
vatljive, jer nije utvrden vrhunski stil na svim, (u prvom i dru- 
gom dijelu prethodnog poglavlja) pomenutim oblicima, kao ni 
zato sto njihovi autori nisu za njih tvrdili da su mu'dzize, niti da 
njima slicni autori ne mogu napisati slicne knjige. 

Kako svecenici mogu istupiti s takvim tvrdnjama kada oni 
u stranim jezicima ne prave razliku izmedu muskog i zenskog 
roda, jednine, dvojine i mnozine, nominativa, akuzativa i geniti- 
va, a da i ne govorimo o njihovoj (ne)sposobnosti razludivanja 
knjizevnijeg od knjizevnog. To jasno potvrduje primjer pape Er- 
banijusa (VIII) koji nareduje nadbiskupu Sirije Sirkisu El- 
Haruniju da okupi veliki broj svedenika, kaludera, ucenjaka i ek- 
sperata za jevrejski, arapski i grdki jezik, radi ispravke arapskog 
prevoda Biblije koji je bio prepun gresaka. Skup je, 1625. g., 
ulozio ogroman trud na torn projektu, ali je, i pored toga u nje- 
mu ostalo veoma mnogo gresaka, te su, u predgovoru djela bili 
prinudeni ispridati se za neke pogreske. 



152 



Neki odlomci sc nisu uklapali u pravila jezika, ill su mu 
bili suita suprotnost. Tako se npr: rijeC muSkog roda nasla na 
mjcstu rijcfi zenskog roda, jednina na mjcstu mnoiine, vokal 
nominaliva u imenu u kome treba staviti vokalni znak akuzativa 
ili genitiva ili, pak, nominativni znak kod skraoenog glagolskog 
oblika. U izvinjenju su rekli: "Sveti Dun, prostranu boiansku 
rijei, nijc zelio omediti uskim jezttkim barijerama i pravilima 
koja on propisuje. On nam tajne nebeske predocava bez osvrtan- 
ja na rjeditost i jasno jeziftko izralavanje". 

Njihovc rijedi: "I bezvrijedni zahtjevi i piijavi sadiiaji sc 
mogu iskazati jasnim i vrhunskim jeziclrim stilom" sc ne mogu 
primijeniti na Casni Kur'an, jer se u njemu, od poSetka do kraja, 
nalaze samo velidanstveni i plemeniti zahtjevi i sadiiaji vrijedni 
svake pohvale, poput: 

1. Navodenja opisa Allahovog savrsenstva i negiranja nc- 
savrsenih osobina koje Mu se pripisuju, kao Sto je umor, nez- 
nanje, nasilje i si. 

2. Poziv vjeri u jednog jedinog Boga i upozorenje da se 
cuva od idolatrije i svih vrsta nevjerstva u koje spada i trojstvo. 

3. Pominjanje vjerovjesnika i njihovih opisa; isticanje da 
su oni Cisti od idolatrije, nevjerstva i ostalih grijeha; pohvalno 
izraiavanje vjernika o njima i grdnja njihovih neprijatelja; i 
potvrdivanje obaveznosti vjere u sve njih, a posebno u Muham- 
meda (S4i.v.s.) i Isaa a.s. 

4. Obedanje da 6e konaftna pobjeda pripasti vjernicima nad 
nevjernicima. 

5. Pominjanje buduceg svijeta, Dzenneta i Dzehennema, 
vrjednovanja djela i kudenje ovog i hvalenje vjecnog iivota. 

6. PojaSnjavanje dozvoljenog i zabranjenog, naredbi i za- 
brana, propisa vezanih za jela i pida, distodu, vjerske obrede, 
medusobno ophodenje, situacije iz privatnog iivota idr. 

7. Podsticanja na voljenje Allaha i Njegovih prijatelja i 
izbjegavanje razvramika i grijeSnika. 

8. Ukazivanje na neophodnost da se sve dini iskreno i u 



153 



ime Allaha i prijetnja za djela ucmjena da bi se vidjela ili da bi 
se o njima pricalo. 

9 Nuznost lijepog pona§anja i njegova pohvala i osuda 
loseg ponasanja, njegovo grdenje i udaljavanje od njega. 

10. Opomena koja vodi k bogobojaznosti, navracanje na 
sjecanje na Allaha i na djela koja su Njemu draga. 

Nema sumnje da su ovakvi plemeniti zahtjevi dostojni 
hvale i po slovu tradicije i prema razumu. Ovi visoki zahtjevi se 
u Kur'anu ponavljaju radi njihovog utvrdivanja. A ako su ovi 
plemeniti i veltfanstveni ciljevi losi, pa koji su to onda sadrzaji 
dobri?! 



v 

U Casnom Kur'anu ne postoje ruzni sadrzaji poput 
onih iz dva Zavjeta, kao sto su npr.: 

1. U knjizi Postanak (19:30-38) se kaze da je Lut a.s. 
poCinio blud sa svoje dvije kceri i da su one u torn bludnom dinu 
zatrudnile. 

2. U drugoj knjizi o Samuelu (11:1-27) se tvrdi da je Da- 
vud a.s. udinio blud sa suprugom Urija. Potom je njega na pod- 
mukao nacm ubio da bi, zatim, nju ozenio. 

3. U knjizi Izlazak (32:1-6) se tvrdi da je Harun a.s. Izrael- 
cima napravio tele od zlata, i da ga je zajedno s njima obozavao. 

4. U Prvoj knjizi o Kraljevima (11:1-13) se veli da je Su- 
lejman a.s. pred kraj svoga zivota napustio svoju vjeru, 
obozavao kipove i sagradio im hramove. 

5. U Prvoj knjizi o Kraljevima (13:11-30) se isti5e da je 
Boziji vjerovjesnik koji je bio u kuci proroka slagao na Boga u 
dostavljanju misije i da je svojom lazi obmanuo drugog vjerov- 
jesnika i tako ga bacio u srdzbu Gospodara. 

6. U knjizi Postanak (38:12-30) pise da je Juda sin Ja'kuba 
a.s. pocmio nemoralan din sa snahom Tamarom (zenom svoga 
sina Ere),, i da je ona iz tog cma rodila Peresa od kojega vode 
porijeklo i Davud i Sulejman i 'Isa a.s., sto znaSi da su svi oni 
djeca osobe rodene iz bluda. 



154 



7. U knjizi Postanak (35:22) se tvrdi da je Ja'kubov a a. sin 
Ruben potinio blud s ocevom prileznicom Bilhom i kada jc za 
to saznao Izracl nijc nad njima izvrSio kaznu. 

8. Prema Drugoj knjizi o Samuclu (13:1-39) Davudov a*, 
sin Amnon je ucmio blud sa svojom sestrom Tamarom, a njihov 
otac ih nije kaznio kada je za to saznao. 

9 U evandeljima: Matejevom (26:14-16), Markovom 
(14:10-11), Lukinom (22:3-6), i Ivanovom (18:1-5), se tvrdi da 
je Juda Iskariotski, jedan od dvanaest Isaovih a.s. u&enika 
(apostola), izdao Isaa a.s. jevrejima za trideset dirhema. A 
krSdani vjeruju da su apostoli vjerovjesnici i poslanici 
"razapetog boga" 

10. U evandeljima: Matejevom (26:57-68), Markovom 
(14:53-65), Lukinom (22:54-71), i Ivanovom (18:12-24) se 
istice da je prvosvecenik Kaif - za kojega je Ivan tvrdio da je 
vjerovjesnik - smatrao Isaa a.s. lailjivcem, zanijekao ga, 
vrijedao i naredio da se ubije. A Isa a.s. je prema njihovom vjer- 
ovanju gospodar i bog Kaifov, Sto znafii da je vjerovjesnik nare- 
dio smaknuce svoga boga, nakon §to ga je smatrao lailjivcem i 
omalovazavao ga. 

Ovi, i njima slicni, ogavni sadriaji su sastavni dio njihovih 
iskrivljenih knjiga. Oni su popularni kod svecenika i misionara 
krSlanstva i smatraju ih plemenitim i veli&anstvenim 
sadrzajima. Da su u £asnom Kur'anu pronaSli slicna kazivanja, 
moida bi ga prihvatili i priznali da je od Allaha. Medutim, kada 
to nisu u njemu pronaSli napali su ga tasporili njegovu vjero- 
dostojnost. 

Njihov drugi toboinji dokaz: 

"Kur'an se, na mnogo mjesta, ne slaze sa Starim i Novim 
zavjetom, te ne mole biti Boiiji govor" 

Odgovor: 

Za knjige dvaju Zavjeta nije dokazan utvrden lanac njiho- 
vih prenosilaca koji seze do samih autora. Zatim, dokazano je da 
su te knjige prepune proturijecja i greSaka. U njima je dokazana 



155 



namjerna korekcija, dopunjavanjem osnovnog teksta ili njego- 
vim dokidanjem, izmjenom redenica ili rije5i. Razlikovanje 
Kur'ana od tih njihovih knjiga, na mnogim mjestima, nije 
sludajno nego namjerno, kako bi se uodilo da je ono sa £ime se 
Kur'an ne slaze pogresno i iskrivljeno. Ovo neslaganje ne 5ini 
Kur'an manjkavim, nego naprotiv, najjasnije ukazuje da je on is- 
tina, a da su te knjige pogresne. 

Razlike izmedu £asnog Kur'ana i dva Zavjeta mozemo 
podijeliti na tri dijela. Prvi dio se odnosi na dokinute propise, 
drugi na pojedine situacije koje se navode u Casnom Kur'anu, a 
ne pominju se u dva Zavjeta, i treci na pojedine dogadaje opi- 
sane u £asnom Kur'anu na drugaciji nacm nego sto su opisani u 
dva Zavjeta. Oni u ove tri vrste nemaju nikakvog dokaza protiv 
Kur'ana, zbog sljedeceg: 

Sto se tice derogiranih propisa, vec je u prvoj glavi 
objasnjeno da derogacija nije prisutna samo u Casnom Kur'anu, 
nego se nalazi i u ranijim zakonima. Derogaciju u Tori i 
Evandelju je priznao i dr Fonder u velikom dijalogu sa sejhom 
Rahmetullahom, iako ju je prije dijaloga kategoricki osporavao. 

Sto se tide nekih dogadaja pomenutih u Casnom Kur'anu, 
a kojih nema u dva Zavjeta, ta oni ne predstavljaju nikakav do- 
kaz da Kur'an nije Boziji govor, jer i Novi zavjet navodi 
dogadaje kojih nema u Starom zavjetu. I to sto in navodi samo 
Novi zavjet ne smatraju njegovim nedostatkom. Evo nekih 
primjera za to: 

1. U 9. tacci Judine poslanice se navodi: 

"Naprotiv, Mihael arkandeo kad se u borbi za Mojsijevo 
tijelo prepirao s davolom... " 

I ova prepirka se ne pominje ni jednoj knjizi Starog zavje- 
ta. 

2. Zatim se u Poslanici Hebrejima (12:21) kaze: 

"Onajje prizor bio tako strasan daje sam Mojsije izjavio: 
y Preplasen sam i drscernl" 

Musaovo a.s. penjanje na brdo Sinaj i boravak njegovog 
naroda u njegovom podnozju se opisuje i u knjizi Izlazak (19:7- 



156 



25) ali u njeimi nema ovc recenice kao Sto jc nema ni u jednoj 
knjizi Slarog zavjeta. 

3. U Drugoj Pavlovoj poslanki Timoteju (3:8) pife: 

"/ kako se Janes i Jambres usprotiviie Mojsiju ...". Prica o 
Faraonovim carobnjacima se pominjc i u sedmom pasusu knjigc 
Izlazak, ali ni u njoj, niti u bilo kojoj drugoj knjizi Starog zavje- 
ta se nc navodi ova recenica, pa cak ni sam trag ovih dvaju ime- 
na. 

4. U Prvoj Pavlovoj poslanici Korinlanima (15:6) stoji: 

"Zatim se ukazao bradi kojih je bilo zajedno viie od pet 
stotina, od kojih vedina joS i sada iivi, a neki su ved pomrli.* 
Ovoj vijesti nema traga ni u jednom od cetiri evandelja, kao ni 
u ProroCkim knjigama iako se Luka ubraja u najmarljivije ljude 
u biljezenju ovako cudnih dogadaja. 

5. U Evandeljima se uopSteno govori o Sudnjem danu, na- 
gradi za djela, raju i paklu, medutim, tome nema ni pomena u 
Petoknjizju (Pet Musaovih knjiga). Sve Sto se u njima navodi su 
samo ovosvjetska obe^anja za pokorne i ovosvjetske prijetnje za 
nepokome. 

6. U Evandelju po Mateju (1:13-15) se u 'Isaovoj a.s. lozi, 
poslije imena Zorobabel navodi devet imena, medutim, ta se im- 
ena ne pominju ni u jednoj knjizi Starog zavjeta. 

Ovakvih sluSajeva ima veoma mnogo i teSko in je pobro- 
jati. Oni pokazuju da novine kojima se jedna knjiga razlikuje od 
ranije objavljcne knjige, koja ne sadrii lieke od tih dogadaja* ne 
znaCi da tu novu knjigu treba poricati. U protivnom bi se i 
Evandelje moralo poredi jer sadrii opise kojih nema ni u Tori, 
niti u drugim knjigama Starog zavjeta. Tadno je to, da stara knji- 
ga ne mora sadiiavati sve Sto se nalazi u kasnije objavljenoj 
knjizi. 

A za napad na Casni Kur'an zbog nekih njegovih opisa 
koji se razlikuju od onih iz knjiga dvaju Zavjeta oni, takode, ne- 
maju osnovanog dokaza, jer ogromna neslaganja postoje i u 
samom Starom zavjetu izmedu njegovih knjiga, u knjigama No- 
vog zavjeta, zatim izmedu knjiga Sarog i knjiga Novog zavjeta, 



157 



kao sto smo vidjeli u prvoj glavi. Velika neslaganja postoje i 
izmedu tri primjerka Tore (jevrejskog, samirijskog i gr£kog), i 
cetiri verzije Evandelja (Matijeve, Markove, Lukine i Ivanove). 
svecenici, medutim, pred razlikama unutar njihovih knjiga zat- 
varaju o£i, a napadaju Casni Kur'an kako bi tim sumnjicenjem 
odveli neupucene muslimane u zabludu. Kur'anu ne steti to sto 
se razlikuje od njihovih knjiga, zato sto je on od njih neovisna i 
od Allaha dz.s. objavljena knjiga. Naprotiv, upravo to njegovo 
razlikovanje od njih je nepobitan dokaz njegove istinitosti i naj- 
veci dokaz njihove iskrivljenosti. 



158 



Drugo poglavlje 

Neosnovanost toboinjih sumnji koje 
sve&nici iznose o vjeroyjesnidldiii hadisima 

Njihova prva Simula: 

"Prcnosioci Muhammedovih (s.a.v.s.) rijeii su njegove su- 
pnige i rodbina, i to njihovo svjedocenje za njcga je neprihvatlji- 



vo." 



Odgovor: 

Isto sumnjicenje se moie uputiti i na adresu svecenika. 
Moie se redi da su opisivati situacija u kojima se nalazio Isa 
a.s., i prenosioci rijeCi koje imamo u ovim poznatim 
Evandeljima njegovi prijatelji i ucenici i da te njihove rijedi nisu 
valjan dokaz njegove istinitosti. A ni jedan od Muhammedovih 
(s.a.v.s.) sljedbenika nije pretjerao kao Sto je, npr. uSinio pisac 
Evandelja po Ivanu (21:25) koji kaie: 

*A ima i mnogo drugoga Sto udini Isus, i had bi se sve 
popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige 
koje bi se napisale." 

Ova izjava je, u to nema sumnje, £ista la2 i prljavo pjcs- 
nifcko prctjerivanje i pametne nece nikada odvesti takvoj vjeri, 
ali zato moie obmanuti glupe. 

Ono Sto o ashabima (r.a.) iznosi Siitska sekta isna aSerije 1 
nije valjan dokaz svedenicima, jer i u kr&anstvu postoje sekte s 
ubjedenjima zbog kojih ih svecenici proglasavaju inovatorskim i 

1) Siitska sekta koja tvidi da je pravo na vlast poslije Poslanika (sa.vj.) 
imao samo 'Alija ibo Ebi Talib, amidiil Allahovog Poslanika (sa.v &.\ a ko- 
jega, opet, mogu naslijediti samo njegovi potomci. Najvede li'itske sekte su: 
zejdije i isna 'alerije. isna 'alerije su nazvana ovim imenom jer vjeruju u 12 
imama (vjerskih voda), koji su se pojavili poslije smrti Allahovog Poslanika 
(s.a.v s.) od potomaka 'Alije r.a. Tako je prema Isna 'aierijama prvi imam 
'Alija ibn Ebi Talib, a posljednji El-Mehdi El-Muntazar. (El-Mevsu'a El- 
Mujessere: str. 51.)- 



159 



nevjernickim. U to spadaju njihove tvrdnje da postoje dva boga, 
bog dobra i bog zla, zatim da je bog zla dao Musau a.s. Tevrat, 
da je 'Isa a.s. sisao u Dzehennem i izvadio iz njega sve zle duse, 
a u njemu ostavio duse dobrih, da je onaj sto je razgovarao s 
Musaom a.s. i prevario jevrejske vjerovjesnike bio sejtan, zatim 
da su svi vjerovjesnici iz izraelskog naroda kradljivci i lopovi. 
Eto takva ubjedenja imaju te inovatorske sekte. Krscani, bez 
sumnje, ovakve izjave i bezbozna vjerovanja odbacuju, i kazu: 
"Rijedi ovih sekti nisu dokaz protiv ostalih krscana" Tako i mi 
kazemo: "Ako rije£i tih vasih sekti nisu dokaz protiv vas, onda 
ni izjave nekih islamskih sekti nisu dokaz protiv ogromnog bro- 
ja sljedbenika Islama, narodito ako se te njihove rijeSi ne slazu s 
tekstom 6asnog Kur'ana i rije£ima nekih clanova Poslanikove 
porodice. U 6asnom Kur'anu je mnogo ajeta koji jasno kazuju 
da ashabi nikada nisu izrekli nesto sto bi ih izvelo iz okvira Isla- 
ma i odvelo u nevjerstvo. Evo nekih od njih: 

1 . Uzviseni Allah u suri Et-Tevba, 100 kaze: 

"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, mu- 
hadzirima 1 i ensarijama 2 i svim onima koji ih slijede dobra 
djela cineci, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On prip- 
remio dzennetske bas£e kroz koje ce rijeke teci, i oni ce 
vjecno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." 

Uzviseni je obradovao prve muslimane, muhadzire i ensa- 
rije, Svojim zadovoljstvom i vjednim boravkom u dzennetima. 
A u prve se muslimane, nesumnjivo, ubrajaju Ebu Bekr, 'Umer, 
'Usman i 'Alija (r.a.). Dakle, postoji jasan dokaz da su obveselje- 
ni Allahovim zadovoljstvom i Njegovim dzennetima, kao sto 
postoje jasni dokazi da su na ispravan na&n dosli na vlast i vla- 
dali. Zato su rijeSi kriticara o pravu 'Alije, neprihvatljive, kao 
sto su neprihvatljive i kritike o pravu preostale trojice. Kritike te 



1) Onaj ko se, u ime Allaha, iseli da bi sa£uvao Islam. Ovdje se misli na mus- 
limane Meke koji su 622. god. preselili iz rodne Meke u Medinu ostavljajuci 
kude, imetke, porodice, i sve §to im je bilo drago i milo, samo zato da bi 
sacuvali i drugima prenijeli Allahovu vjeru Islam. 

2) Onaj ko doceka muhadiira, podijeli sa njim zalogaj iako je i njemu potre- 
ban, i da mu smjes'taj. U ovom slucaju se misli na stanovnike Medine koji su 
doCekali Poslanika (s.a.v.s.) i muslimane popolovivSi s njima svoje imetke i 
kude 



160 



vrslc ne stojc kada su u pilanju ovi, ili bilo koji drugi od ashaba. 

2. Uzviseni Allah u suri Et-Tcvba (20-22) kazc. 

"U vecoj su fasti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se 
iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalaiuli imetke 
svoje i zivote svoje; oni <Je postici sto zele. Gospodar njihov 
im salje radosne vijesti da ce im milostiv i blagonaklon biti i 
da ce ih u dzennetske basce uvesti, u kojima ce neprekidno 
uzivati, vjecno i zauvijek c"e u njima boraviti. Uistinu, u Alla- 
ha je nagrada velika." 

Uzviseni Allah rede da velika Cast pripada vjernicima koji 
su se iselili i koji su se borili na Allahovu putu zalazu6 imetke 
svoje i zivote svoje, i da ce oni postidi sto zele. On im salje ra- 
dosne vijesti, isticudi da ce prema njima biti milostiv i da ce ih 
uvesti u dzennetske basce, u kojima ce vje£no uzivati. A ncma 
sumnje u to da su se £etvorica prvih halifa iselili i na Allahovu 
putu zalazuli imetke svoje i iivote svoje borili. Njihov uspjeh, 
vijest kojom su obradovani, kao i ispravnost njihove vladavine 
su jasno potvrdcni. I to je kod njih, kao i kod preostalih ashaba 
(r.a.), ncosporno, tako da tu ne postoji mogudnost kritike. 

3. Uzviseni Allah u suri Et-Tevba, 88-89 kazc: 

Ali, Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalaiucl 
imetke svoje i zivote svoje. Njima ce svako dobro pripasti i 
oni c"e ono Sto iele ostvariti. Allah im je pripremio 
dzennetske ba££e kroz koje 6e rijeke teci, u kojima ce vjecno 
boraviti. To je veliki uspjeh!" 

I eto tako Uzviseni Allah obradova ashabe koji vjerovase i 
borise se s Poslanikom (s.a.v.s.). Obeda im svako dobro, uspjeh 
i vjecni boravak u dzennetima. I cetvorica prvih halifa su, bez 
sumnje, vjernici, koji su se borili uz Poslanika (s.a.v.s.), te i oni 
spadaju u one kojima je obecano svako dobro, uspjeh i vjeini 
boravak u dzennetu. A vec" ranije je jasno dokazana ispravnost 
njihove vladavine, te je u pogledu njih i ostalih ashaba (r.a.) sva- 
ka kritika neosnovana. 

Uzviseni Allah u suri El-Hadidi, 41 kale: 

"One koji ce, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu 



161 



obavljati i milostinju udjeljivati i koji ce traziti da se dine 
dobra djela, a odvracati od nevaljalih a Allahu se na kraju 
sve vraca." 

Eto tako su opisani muhadziri, "koji su ni krivi ni duzni 
iz zavidaja svoga prognani" , a koji se pominju u 40. ajetu ove 
sure. 

Opisujudi te muhadzire, Uzviseni Allah istice da su to oni 
koji de kada im se da vlast na Zemlji, raditi cetiri stvari: molitvu 
(namaz) de obavljati, zekjat udjeljivati, trazit da se dine dobra 
djela i odvradat ce od nevaljalih djela. Niko ne sumnja u to da 
je, detvorici prvih halifa, upravo Uzviseni Allah dao vlast, da se 
bas u njihovo vrijeme Islam prosirio, da se prethodni kur'anski 
opisi (Cetiri stvari) odnosi i na njih. Dokazano je da su bili na is- 
pravnom putu, putu kojim je Uzviseni Allah zadovoljan i da su 
sljedbenici i prijatelji Allahovog Poslanika (s.a.v.s.). 

5. Uzviseni Allah u suri En-Nur, 55 kaze: 

"Allah obecava da de one medu vama koji budu vjero- 
vali i dobra djela dinili sigurno namjesnicima na Zemlji 
postaviti, kao sto je postavio namjesnicima one prije njih, i 
da de im zacijelo vjeru njihovu ucvrstiti, onu koju im On 
zeli, i da ce im sigurno strah bezbijednoscu zamijeniti; oni ce 
se samo Meni klanjati, i nece meni druge ravnim smatrati. A 
oni koji poslije toga budu nezahvalni oni su pravi 
grijesnici. 

Poruka je upudena vjernicima prisutnim u vrijeme njene 
objave. Rijed "( ■ a^iri .-VI ) postaviti namjesnicima" upucuje 
na to da de se obecanje ispuniti nakon Poslanika (s.a.v.s.), a poz- 
nato je da je on posljednji Allahov poslanik, poslije kojeg nema 
poslanika, sto znadi da se rijed "( wJ^LiJU-VI ) postaviti nam- 
jesnicima" odnosi na detvoricu imama i halifa poslije Poslanika 
(s.a.v.s.). Sve zamjenice u ovom ajetu se odnose na njih i dosle 
su u mnozini, a stvarna mnozina se ne koristi za broj manji od 
tri 1 . Tako se dolazi do zakljudka da broj imama i vladara kojima 
je obedana vlast nije manji od tri. 



1) U arapskom jeziku postoji jednina, dvojina i mnozina, a mnozina se ne ko- 
risti za manji broj od tri. 



162 



Rije£i Uzvisenog n (^J cfrfra ji i) aactfclo ccnio vjeru 
njihovu uivrstiti" predstavljaju obecanje da ce postici vcliku 
vlast, veli&nu i autoritet u svijetu. Danas niko ne sumnja u to da 
se ovo obecanje ispunilo u slucaju prve trojicc halifa: Ebu Bek- 
ra, 'Umera i 'Usmana (r.a.). 

A rijecl UzviSenog N ( f*J iJ +*3ji ^U I f+l*ft) vjcru aajl- 
hovu koju im On feli" 1 , ukazuju da jc UzviSeni Allah zadovol- 
jan vjcrom koja ce se pojaviti i pobijediti u njihovo vrijeme. 

Zatim rijeSi Uzvisenog (li*f fj aj« xa^ £* fjili <jl 4) 
"i Mi ce im sigurno strah bezbyednoScu zamyeniti" sadric 
obecanje da ce ljudi u vrijeme njihove vladavine biti sigurni i 
straha hseni. Da se je to obecanje ispunilo u vrijeme prve trojice 
halifa (r.a.), u to niko ne sumnja. 

Allahove rijeCi "(11*-* ^ uj*j-V, V ^UjXo^i) Oni ce 

se samo Meni klanjati, i nece Meni druge ravnim smatrati" 

govore da ce ljudi u njihovo vrijeme biti vjernici, a ne idolopok- 
lonici. 

I tako je ovaj ajet dokaz legitimnosti vodstva prve 
tetvorice halifa (r.a.), a narogito prve trojice: Ebu Bekra, 'Umera 
i 'Usmana Zun-Nurejn (r a.), jer su se, upravo za vrijeme njihove 
vladavine desila velika osvanja, driava se ustabilila, vjera 
ucvrstila, a sigumost koja je vladala u njihovo vrijeme nije pott- 
ojala u vrijeme 'Alije (r.a.). Tako je dokazano da su Siitaka 
optuiivanja prve trojice halifa i njihovih sljedbenika (r.a.), i iz- 
jave haridzija 2 protiv 'Usmana i 'Alije (r.%.), neistinite i u suprot- 
nosti s tekstom Casnog Kur'ana. Na njih se ne osvrce i one nisu 
dokaz protiv veline sljedbenika Islama. 

6. UzviSeni Allah u suri El-Feth, 26 kaze: 

"Kad su nevjernici srca svoja punili zarom, zarom pa- 
ganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svo- 
ga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono*zbog cega 
ce postati pravi vjernici, - a oni jesu najpreti i najdostojmji 
za to -, a Allah sve zna. N Zatim u 29. ajetu ove sure kaze: 



l)tj. Islam 

2) Sekta nastala u vrijeme 'Alije ta., tako Ito se okrenula protiv njega. 



163 



"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici 
su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom; 
vidis ih kako se klanjaju i licem na tie padaju zeleci Allaho- 
vu nagradu." 

Uzviseni Allah za sljedbenike Muhammeda (s.a.v.s.) tvrdi 
da su vjemici, da smirenost koju je spustio dijele s Poslanikom, 
da su najpredi i najdostojniji da se pomenu po dobru, da je svako 
dobro nerazdvojno od njih. Zatim ih hvali, isticuci da su strogi 
prema nevjernicima, a samilosni medu sobom i da se klanjaju i 
licem na tie padaju, zeleci Allahovu nagradu i Njegovo zado- 
voljstvo. Prva detiri vladara su sljedbenici Muhammeda 
(s.a.v.s.) i na njih se odnosi ovaj opis i pohvala. Ko o njima ili 
onima koji su ih slijedili ima drugaCije misljenje, zaista, grijesi i 
njegovo ubjedenje je neispravno i oprecno tekstu £asnog 
Kur'ana. 

7. Uzviseni Allah u suri El-Hudzurat, 7 kaze: 

" ... ali, Allah je vama pravo vjerovanje omilio i u srci- 
ma vasim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raska- 
lasenost i neposlusnost vam omrazio. Takvi su na pravom 
putu." 

Iz ovog ajeta se razumije da su sljedbenici Muhammeda 
(s.a.v.s.) voljeli vjeru, mrzili nezahvalnost, raskalasenost i ne- 
poslusnost i da su bili na pravom putu. Ko o njima ima dru- 
ga&je misljenje grijesi i ono se ne slaze s Casnim Kur'anom. 

8. Uzviseni Allah u suri El-Hasr, 8-9 kaze: 

"I siromasnim muhadzirima koji su iz rodnog kraja 
svoga protjerani i imovine svoje liseni, koji zele da Allahovu 
milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova po- 
mognu, to su, zaista, pravi vjernici -, i onima koji su Medi- 
nu za zivljenje izabrali i domom prave vjere jos prije njih je 
ucinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svo- 
jim nikakvu tegobu, zato sto im se daje, ne osjecaju, i vise 
vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni- 
ma koji se uscuvaju lakomosti, oni ce sigurno uspjeti." 

Allah hvali muhadzire isticuci da se nisu iselili radi ovosv- 



164 



jetskih dobara, ncgo iz ielje da Allahovu milost i naklonost 
steknu, Njegovu vjeni i Poslanika pomognu i da su bili iskreni u 
rijedima i u djelima. Potom hvali ensarije koji vole muhadiire 
koji im se doseljavaju, koji sc vesele kada neko dobro zadesi 
muhadiirc i koji vise vole njima nego sebi, mada im je i samima 
potrebno. 

Ovi opisi, bez sumnje, ukazuju na savrienu vjeni. Allah 
svjedoCi da su iskreni. Oni su Ebu Bekm (r .a.) govorUi: "O hali- 
fo Allahovog Poslanika" Te rijedi su govorili iskreno. Zato fie- 
ba iskreno priznati legitimitet njegove vladavine. Ko o njemu, 
ill o muhadiirima i ensarijama druga&ije sudi njegov sud je po- 
greSan, a ideja loSa i oprecna £asnom Kur'anu. 

9. UzviSeni Allah u suri Ali Imran, 1 10 kaze: 

N Vi ste narod najboUi od svih koji se ikada pojavio: 
trazite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u 
Allaha vjerujete." 

UzviSeni Allah hvali prijatelje Muhammeda (s.a.v.s.) go- 
voredi da oni nareduju Cinjenje dobrih djela, da odvracaju od ne- 
valjalih i da vjeruju u Allaha. I cetvorica halifa se, bez sumnje, 
ubrajaju u njih. I onaj ko o njima misli drugacije je grijeSnik i 
otvoreno se suprostavlja £asnom Kur'anu. 

Nekoliko izjava imama iz porodice 'Aiye r .a. 

1. U knjizi "Nehdzul belaga" 1 koja je opce prihvacena kod 
Siita stoje 'Alijine (r.a.) rijedi: "Divna li je ta i ta osoba (a u dni- 
goj predaji: Vrijedan li je taj i taj): 1. Ispravio je krivo, 2. iz- 
IijeCio bolesno, 3. uspostavio Sunnet, 4. ostavio novotarije, 5. 
odselio Ciste odjece, 6. s malo nedostataka, 1 einio je dobro, 8. 
klonuo se zla, 9. neprestano bio Allahu pokoran, 10. i istinski 
Gasejebojao" 

Prema miSljenju veline komentatora (a me\hi njima i 

1 ) Nehdzul-belaga: (Knjiievna metoda) je knjiga za koju iiije tvrdc da sadrii 
izreke 'AUje r a.. Ne zna se je li te izreke sabrao El-Serif El-murtedi Ui nje- 
gov brat El-Serif Er-Redijj. Ez-Zehebi u svojoj knjizi MizanuM'tidali kaze: 
"Ko pomno istita Nehdzul belaga dolazi do cvrstog ubjedenja da je ona la2 
na vladara pravovjemih, 'Aliju ibn Ebi Taliba rju*. 



165 



siitskog pravnika Kemaluddina El-Bahranija 1 ovaj se opis odno- 
si na Ebu Bekra Es-Siddika. Medutim, neki smatraju da se od- 
nosi na 'Umera. 'Alija (r.a.) je naveo deset osobina za Ebu Bekra 
Es-Siddika ili, pak, 'Umera (r.a.). I kada ih je 'Alija, nakon nji- 
hove smrti, ovako opisao, onda se uopste ne moze postaviti pi- 
tanje legitimiteta njihove vladavine poslije smrti Allahovog Pos- 
lanika (s.a.v.s.). 

Od izjava 'Alije o Ebu Bekru Es-Siddiku i 'Umeru (r.a.) 
koje iznose neki komentatori knjige "Nehdzul-belaga" je i ova: 
"Tako mi Boga, njihovo mjesto u Islamu je velidanstveno. Ako 
ih zadesi nekakva nesreca, zadesila je i sam Islam. Neka ih prati 
Allahova milost i neka ih najljepsom nagradom nagradi za sve 
sto su radili." 

2. U knjizi "Kesful-gumme" 2 koju je napisao jedan od vel- 
ikana siitske sekte isna aserije se navode rijeCi 'Alije ibn I'sa El- 
Erdebila 3 , stoji: "Upitan je Imam Ebu Dza'fer (Muhammed El- 
Bakir) da li je dozvoljeno ukrasavanje sablje? Odgovorio je: 
Da, ukrasavao ju je i Ebu Bekr Es-Siddik. Prenosioc dodade: 
"Zar tako? Imam je skocio sa svoga mjesta i povikao: Da, Es- 
Siddik!, da Es-Siddik!, da Es-Siddik!, i onaj ko za njega ne kaze 
'Es-Siddik' (iskreni), dabogda mu Allah ne primio djela ni na 
ovome niti na onome svijetu." 

Autor knjige "El-Fusulul-muhimme" 4 Muhammed ibn El- 
Hasan El.Hurr El-Amili, jedan od istaknutih ucenjaka siitske 
sekte isna aserije, prenosi da su neki ljudi govorili lose o Ebu 
Bekru, 'Umeru i 'Usmanu (r.a.), pa im je Ebu Dza'fer Mu- 
hammed El Bakir rekao: 'Recite mi jeste li vi: "... muhadziri 
koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje 
liseni, koji zele da AUahovu milost i naklonost steknu, i AUa- 



1) Siitski knjiievnik i pravnik, umro 681 . hidZretske, tj.1282. g.). Napisao je 
vise knjiga od kojih je i Komentar Nehdiul belage. (El-E'alam: 7:336). 

2) "KeSful-gumme" (Otklanjanje sumnji). 

3) Umro 692. h.g., tj. 1293. g. 

4) "Vaina poglavlja 1 



166 



ha i Poslanika Njegova pomognu'? 1 OdgovoriSe: 'Ne, nismo*. 
A jcstc li: 'oni koji su Medina a iivyenje izabrali i domom 
prave vjcre joS prtje njih je utinili; koji vole one koji im ae 
doseyavaju'? 2 Odgovorise: 'Ne, nismo*. On im zatim rece: 'Vi 
ste, doista, daleko od toga da budete u jednoj od ove dvije 
grupe, a ja svjedoCim da niste ni od onih za koje UzviSeni Allah 
kaie: 'Oni koji posuje njih dolaze - govore: 'Gospodaru nal, 
oprosti nama i brad nasoj koja su nas u vjeri pretekla i ne 
dopusti da u srcima naSim bude imalo zlobe prema vjernkl- 
ma; Gospodaru naS, ti si, zaista, dobar i milostiv , ! 3N 

Rijecima Ebu Dia'fer Muhammed Al Bakira (neka mu 
UzviSeni Allah Svoju milost podari) je utvrdeno da je Ebu Bekr 
Es-Siddik (r.a.) dostojan nadimka "Es-Siddik" jer je, uistinu, bio 
pouzdan, iskren i pravedan, te da je onaj ko to osporava laiac i 
na ovome i na buducem svijetu. A onaj ko loSe govori o Es- 
Siddiku, 'Umeru El-Faruku 4 i 'Usmanu Zun Nurejnu (r^.) f ne 
spada u skupinu muslimana koje je UzviSeni Allah pohvalio. 
Neka nas Allah sacuva od ruinog miSljenja o ashabima i moli- 
mo Ga da s ovog svijeta odselimo s ljubavlju prema njima. 
Amin. 



Njihova druga sumnja: 

"Autori hadiskih zbirki nisu lidno vidjeli Poslanika 
(s *y&.), niti mu'diize koje je cmio, niti su Culi njegove rijeCi 
bez posrednika. Njegove rijeCi su do njih doSle usmenom pre- 
dajom i to 100-150 g. poslije njegove smrti. Oni su in nakon 
toga sakupili i oko pola odbacili jer su bile nepouzdane." 

Odgovor: 

Ogromna vedina krS^ana i jevreja, onih ranijih i ovih 
danaSnjih, usmene predaje cijeni jednako kao i pisane. I ne samo 
to, nego vedina jevreja usmene predaje smatra potpunijim i vri- 
1)(E1-Hafr,8.). 

2) (El-Hair, 9.) 

3) (El-HaSr, 10.) 

4) Naziv za tr«5eg halifu, 'Umcra r jt., kojcga je dobio zbog uzorae praved- 
notti, i Uj naziv znaSi: onaj koji nstavlja istinu od neistiiie. 



167 



jednijim od pisanih. Katolici usmene predaje smatraju jednako 
vrijednim kao i pisane i vjeruju da se i jedne i druge moraju 
prihvatiti i da se na njima temelji vjera. 



Stav jevreja spram usmenih predaja 

Jevreji svoj vjerozakon dijele na dva dijela: Pisani koji 
nazivaju Tora i nepisani koji nazivaju 'Usmene predaje' koje su 
do njih dosle putem u5enjaka. Oni vjeruju da je Bog na brdu Tur 
objavio Musau a.s. obje ove vrste. Jedna vrsta je do njih doprla 
pisanim putem, a druga preko ucenjaka koji su je prenosili s kol- 
jena na koljeno. Ove dvije vrste su kod njih na istom stupnju. 
Vjeruju da su obje od Boga i da se moraju prihvatiti. Medutim, 
nepisane predaje, vecinom, stavljaju iznad pisanih, govoreci: 
'"Pisani zakonik' je manjkav i na mnogim mjestima nejasan, te 
bez usmenih predaja koje su jasnije, potpunije, i koje 'Pisani 
zakonik' pojasnjavaju i dopunjuju, nije dovoljan kao temelj 
vjere" Zato oni znacenja 'Pisanog zakonika' (Tore) odbacuju 
kada se ne slazu s usmenim predajama. 

Kod njih je postalo opstepoznato da zavjet uzet od sinova 
Izraelovih nije uzet zbog Pisanog zakonika, nego zbog usme- 
nog. I kao da su ovom varkom odbacili 'Pisani zakonik' i u£inili 
usmene predaje osnovom svoje vjere. Bozije rijecH komentarisu 
uskladujuci ih s ovim predajama, iako su se one umnogome raz- 
likovale od pisanog Bozijeg govora. Jevreji su, jos u vrijeme 
'Isaa a.s., toliko zastranili da su usmene predaje vise cijenili 
nego pisane, pa ih je 'Isa a.s. ukorio zamjerujuci im sto iskrivlju- 
ju Boziji govor radi svog udenja. U njihovim knjigama stoji da 
su im usmene predaje njihovih prvaka draze od rije£i Tevrata i 
da su jedni dijelovi Tevrata dobri, a drugi losi, dok su sve pre- 
daje njihovih prvaka dobre i bolje od rijeci vjerovjesnika. 

Iz ovih, i ostalih njima slicnih izjava se saznaje da oni Us- 
mene predaje cijene vise nego 'Pisani zakonik', i da 'Pisani zako- 
nik' razumiju onako kako ga komentarisu usmene predaje. Kod 
njih je 'Pisani zakonik' slidan mrtvom tijelu, a 'Usmene predaje' 
poput duse u kojoj je zivot. 



168 



Oni govore: "Bog je Mojsiju dao Toni i naredio mu da je 
zapise i to je "Pisani zakonik", a pou&io ga je i znacenjima Tore 
i naredio mu da ih dostavi bez pisanja i to je 'Usmeni zakonik'. I 
Mojsije je s ta dva zakonika siSao s brda i prenio ih, Aronu, 
dvojici njegovih sinova i sedamdesetorici poglavara. Potom su 
ih oni prenijeli ostalim Izrafflcanima. Ove usmene predaje su se 
prenosile s koljena na koljeno dok ih nije poceo sakupljati Er- 
Rebij Juda Hakk DuS (Judas) oko ISO. g. koji ih je uz velike 
poteSkoce sakupljao oko 40 godina. Zatim ih je zabiljeiio u 
knjigu koju je nazvao 'Misnah 1 . 1 ta 'Misnah' sadrii usmene pre- 
daje koje su prvaci sedamnaest stoljeca poslije smrti Musaa a.s. 
prenosili jedni drugima usmenim putem. Oni vjeruju da je sve 
Sto se u njima nalazi od Boga, jednako kao i 'Pisani zakonik' i da 
se mora prihvatiti. 

Jevrejski ucenjaci su napisali dva komentara Misnahe, je- 
dan u trecem stoljecu (neki kaiu u petom) u Kudsu, a drugi 
po&etkom sedmog stoljeca u Babilonu i njega nazivaju Gemara, 
tj. savrsena, jer vjeruju da su te dvije knjige savrsen komentar 
osnovnog teksta Misnahe. 'Misnah i Gemara' sakupljene u jed- 
nu knjigu se nazivaju 'Talmud' Radi razlikovanja se kaie: Tal- 
mud jeruzalemski i Talmud babilonski. Gemara je prepuna 
izmiSljenih prica, ali je i pored toga cijenjena kod jevreja. Studi- 
raju je i kod svakog problema se njoj vracaju uzimajuli je za pu- 
tokaz. Jevreji danas vjeru uzimaju iz ta dva Talmuda koji su da- 
leko od Tevrata i ostalih vjerovjesnidkih knjiga. A babilonski 
Talmud smatraju boljim od jeruzalemskog. 

I kada jevreji usmene predaje prenoSene sedamnaest stol- 
jeca stavljaju iznad Tevrata, znaju<5i da su oni u torn periodu bill 
izlozeni velikim kuSnjama i krupnim nedadama koje su dovele 
do uniStenja njihovih pisanih knjiga i gubljenja lanca njihovih 
prenosilaca, a i pored toga te usmene predaje smatraju temeljom 
svojih ubjedenja i svoje yjere, pa kako se onda moze prigovarati 
muslimanima Sto uzimaju casne vjerovjesni&ke hadise, sakupl- 
jene u knjige, jedno ih' dva stoljeca nakon Poslanika (sji.v^.)? 



169 



Stav vecine krscanskih prethodnika 
spram usmenih predaja 

Jusi Bis u svojoj historiji kaze da je Clement u opisima 
apostola Jakoba naveo pripovjetke koje su, od odeva i djedova, 
do njega dosle usmenom predajom. I o apostolu Ivanu je preno- 
sio pripovjetke duvane pamcenjem. Clement je priznao da je us- 
mene pripovjetke prenosio od nekoliko udenjaka, jedan je Sirac 
u Grdkoj, drugi Asurac na Istoku, tredi Jevrej u Palestini. 
Medutim, udenjak od kojega je najvise usmenih predaja prenio, i 
nakon kojeg vise nije trazio udenjaka, je ucenjak skriven u Egip- 
tu. 

Jusi Bis, takode, navodi da je Erinijus biljezio sve sto je 
do njega usmenim putem doslo od Polycarpa 1 I crkva je preno- 
sila od Polycarpa, te se Erinijus ponosio sto ne pise na papir 
nego je, jos od ranih dana, uobidajio da sve pamti. On pominje: 
da je Eknapijus 2 prolazeci kroz Malu Aziju, bodrio razlicite 
crkve da se dvrsto vezu za usmene predaje, istiduci da je Bibis 
pisao sve usmene predaje koje su do njega doprle od voda i nji- 
hovih sljedbenika, jer se rijedima zivih vise okoristio nego 
knjigama; da je poznati historidar Hedzisi Bus, lahkim stilom, u 
pet knjiga napisao predaje o apostolima koje su do njega dosle 
usmenom predajom; da su mnogi biskupi prihvatili usmene pre- 
daje o uskrsu, koje su im prenijele neke osobe, a koje su, zatim, 
biskupi unijeli u knjigu i poslali u crkve naredivsi da ih ljudi 
prihvate; da je, sljedbenik apostolovih udenika, Clement Iskend- 
er Janus, na molbu prijatelja da prikupi usmene predaje koje je 
duo od apostola, napisao knjigu o uskrsu. 

Katolik John Milner je u svom desetom pismu upucenom 
Jamesu Brownu napisao da osnova katoli£ke vjere nisu samo pi- 
sane Bozije rijedi, ve6 mnogo vise od toga, ona obuhvata i pi- 



1) Izmirski biskup. (Tarihu keoisetil Mesih: str. 46.) 

2) Biskup Antakije. Uhapsio ga je imperator Trajan i fcstoko mu£io na vrel- 
om ulju i vatri, komadajudi njegovo tijelo, dok je bio jos" u Sivotu. Na kraju 
ga je bacio divljim zvijerima. (Tarihu kenisetil Mesihi 'ala vedihil ihtisar: str. 
33-35.). 



170 



sane i usmene rijeCi, tj. Svete knjige ali i usmene predaje kojima 
crkva komentarise vjeru. Erinijus je objasnio da jc za onoga ko 
traga za istinom najlakSe da pregleda usmene predaje, jer iako 
su jezici naroda razliciti, bit usmenih predaja je jedna. 

Tako su usmene predaje apostola, prenoSene s pokoljenja 
na pokoljenje, sacuvane u rimskoj katoli&koj crkvi, jer su in 
apostoli predali ljudima, a ljudi su ih predali katolttkoj crkvi. 

Milner u istom pismu kaze da je Tertullien 1 rekao: 
"Inovatori obicno prihvataju Svete knjige, a odbacuju usmene 
predaje kako bi slabe uhvatili u svoju mrezu, a u srednji sloj 
ubacili sumnju, i mi takvima, zato, ne dopuStamo da u svojim 
polemikama uzimaju Svete knjige kao dokaz. Od rasprave koja 
se oslanja na Svete knjige nema druge koristi osim glavobolje i 
bolova u stomaku, a ako se neSto i postigne, to je krnjavo, jer su 
svi propisi kr&anstva i njegovih ubjedenja zbog kojih smo mi 
postali krScani, preneseni usmenim predajama." 

Milner, takode, navodi rijefii Uridiina: "Nama ne prili&i da 
vjerujemo ljudima koji prenose iz Svetih knjiga, a ostavimo us- 
mene predaje koje nam nudi BoZija crkva." 

On nam od Basiliusa 2 prenosi da se u crkvi cuvaju mnoge 
teme kao materijal za savjetovanje. Jedne su uzete iz Svetih 
knjiga, a druge iz usmenih predaja. Njihova snaga u vjeri je jed- 
naka. 

On, takode, pominje da je Ibfans u odgovoru novatorima 
podsticao na upotrebu usmenih predaja, jer nije sve u Svetim 
knjigama. 

Zatim navodi da je Chrysostom rekao da apostoli nisu sve 
dostavili pisanim putem, nego su mnogo toga dostavili usmenim 
putem. I oba na&na su znacajna. Usmene predaje su temelj vjer- 
ovanja, i kada se neSto utvrdi usmenim putem, mi ne traiimo 
drugog dokaza. 

Takode napominje da je Ekstajn rekao da za neka pitanja 



1) Tertullien: (150-240) Katoltfki sveStenik, roden u Kartagi, bono se protiv 
monaStva, oapisao knjigu: "odgovor sljedbeniciina novotarija". 

2) BasUijus: (330-390), nadbiskup turske nadbiskupije i jedan od istaknutih 
knjiievnika grCke crkve. 



171 



ne postoji pisani oslonac, te se uzima iz usmenih predaja; jer 
mnoge nepisane stvari donosi Vrhovna crkva, i one nisu n'api- 
sane. 

Svecenik Er-Rebij Musa Kudsij je naveo mnostvo 
dogadaja iz Svete knjige koji se ne razumiju bez usmenih preda- 
ja. 

Nista od ubjedenja i vjerovanja krscana se ne utvrduje 
Indzilom, naprotiv, sve se uzima iz usmenih predaja, kao npr: da 
je Sin u biti ravan Ocu, da je Sveti Duh proizasao iz Oca i Sina, 
da Mesih ima dvojaku prirodu, a jednu sustinu; da ima dvije 
volje (ljudsku i bozansku), da je nakon smrti usao u dzehennem 
i mnoga druga sli£na vjerovanja. 

Dr Bright istice da stvari koje predstavljaju uspjeh nisu 
sve zapisane, jer su apostoli jedne dogadaje prenijeli pisanjem, a 
druge usmenim putem. I tesko onima koji ne prihvataju i jedne i 
druge, jer su usmene predaje u pitanjima vjerovanja oslonac i 
izvor ravan pisanim tekstovima. 

Biskup Monik kaze da je usmena verzija vrijednija od pi- 
sane. 

Dzelenk Verthe tvrdi da se sva neslaganja u zakoniku 
rjesavaju usmenim predajama, jer su one kljud rjesenja za sve 
razmirice. 

Biskup Mani Sik tvrdi da u vjeri postoji sest stotina stvari 
koje crkva propisuje, a one nisu nigdje u Svetoj knjizi 
pojasnjene, nego su uzete iz usmenih predaja. 

Wiliam Mijur kaze da vjera starih krscana u koju spadaju i 
ubjedenja neophodna za spasenje, nije bila zapisana, nego je 
djeci i onima koji su zeljeli prihvatiti krscanstvo prenosena us- 
menim putem. 

I nakon sto smo vidjeli da se jevreji i krscani vise oslanja- 
ju na usmene nego na pismene predaje, pa cemu onda napad na 
vjerovjesnicke hadise, kada se zna da je Poslanik (s.a.v.s.) re- 
kao: "Budite oprezni s mojim hadisom osim ako ste sigurni da je 
od mene, a ko na mene slaze neka pripremi sebi mjesto u vatri" 1 
1) Ovaj hadis prenose 62 ashaba, a medu njima su i destorica kojima je Pos- 
lanik (s.a.v.s.) jo§ dok su bili u 2ivotu zagarantovao D^ennet. Hadis je mu- 
tevatir biljeie ga mnogi hadiski uCenjaci. (Fethul Bari: 1:1 19). 



172 



I ovaj hadis jc mutevatir 1 , jcr ga prcnosi sezdeset i dva ashaba. 

Zato jc intcres muslimana za pamcenje Casnog Kur'ana i 
vjerovjesnidkih hadisa, joS od prvog stoljeca, vedi od interesa 
kr&ana za pamcenje njihovih svetih knjiga. Medutim, ashabi u 
svoje vrijeme nisu sabrali hadise iz nekoliko razloga, u koje spa- 
da potpuna predostroinost da sc rijcCi Poslanika (s.a.v.s.) ne po- 
mijeSaju sa rijettma UzviSenog Allaha. Ali su ih zato tabiini 2 
bez posebnog redanja, biljeiili u poglavljima fikha 3 , da bi ih, 
kada su bili na uredan natin zabiljezeni, prostudirala i vrijedno- 
vala generacija ljudi koji su dosli poslije tabi'ina. Trud koji su 
oni uloiili na izucavanju hadisa je bio ogroman, tako da sc, u 
upoznavanju biografija prenosioca hadisa, njihove odanosti vjeri 
i sposobnosti pamcenja, pojavila fenomenalna nauka. Svaki pre- 
nosioc hadisa je hadis navodio zajedno s lancem ljudi koji su ga 
do njega prenijeli, i koji seze do Poslanika (s.a.v.s.). Ncki od till 
hadisa prenose tri osobe. Svi hadisi se dijelc na tri dijela: mutev- 
atir, meShur 4 i ahad 5 . 

Tvrdnje kriticara: "... oni su ih sakupili, a zatim oko pola 
odbacili jcr su bili nepouzdani" su neosnovane, jer prenosioci 
hadisa nisu odbacili niSta osim slabih hadisa, tj. one hadise koji 
nisu imali cjclovite lance prenosioca. Njihovo ostavljanje ne 
Skodi. Svi sljedbenici Islama prihvataju sahih hadise 6 , iz pouz- 



1) Hadis kojeg, u svakoj generaciji lanca njegovih prenosioca, prenosi tako 
vclik broj povjcrljivih ljudi (Dajmaoje 10), da razum zakljuCuje da je nemo- 
guce da se svi slofc u laii. I svaki preoosioc je morao HCoo Cuti hadis od 
svog prethodaika. * 

2) Tabi'ini: Geoeiacija ljudi koja je Zivjela neposredno poslije ashaba, koji 
nisu imali srecu vidjeti Poslanika (sa.v.s.)- 

3) Fikh: Nauka koja se bavi islamskim pravom. 

4) MeShur. OpStepoznat hadis medu uCenima, ili pak i medu obiCnim svije- 
tom, koji nije dostigao stepen mutevatir hadisa, i koga u svakoj generaciji 
prenosi najmanje tri osobe. U ovoj vrsti hadisa ima i vjerodostojpih i slabih i 
lainih hadisa, jer se i jedni, i drugi i tredi mogu raliriti medu svijetom. 

5) Ahad: Hadis kojega prenosi obicno jedna osoba u svakoj generaciji, i on je 
na manjem stepenu nego mutevatir. 

6) Sahih hadis: Vjerodostojan hadis, je onaj hadis koji u svakoj generaciji 
prenose potpuno povjerljive i iskrene osobe, i koji nije oprecan hadisu koga 
prenose povjerljivije osobe, i u kojem nema nejasnoca. 



173 



danih hadiskih zbirki, a ne prihvataju hadise iz nepouzdanih 
zbirki, niti one koji se ne slazu sa sahih hadisima. 

I tako postaje o£ito da niko nema pravo napadati sljedbe- 
nike Islama sto prihvataju rijeft svoga Vjerovjesnika (s.a.v.s.). 

Da bi se shvatio stav krsdana po ovom pitanju, prikladno 
je navesti pripovijetku koju biljezi John Milner u svojoj knjizi 
koju je izdao 1838. g. u kojoj se kaze: "... da je francuska svetica 
John Dark 1 , izjavila da je ona ta zena koja se pominje u knjizi 
Ivanovo Otkrivenje (12:1-2) gdje se kaze: 

"(1) Potom se u nebu pokaza velicanstven znak: Zena 
obucena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj 
vijenac od dvanaest zvijezda. (2) Bilaje trudna i 'vikalaje u bo- 
lovima* i mukama 'radanja* " 

Ona je izjavila da je trudna Isusom. Slijedio ju je veliki 
broj krsdana. Bili su veoma radosni zbog te njene trudnoce, pa 
su od zlata i srebra pravili tanjire da s njima dodekaju 
"novorodenog boga " 

Sejh Rahmetullah, kao opasku na ovu pripovijetku kaze: 
"Da li je ovo sretno novorodence dostiglo bozanski stepen poput 
njegovog oca ili ne?! Ako jeste, da li je, onda, vjera u trojstvo 
zamijenjena "detvorostvom" ili ne?! Zatim, je li naziv 'Otac' 
zamijenjen nazivom 'Djed', ili ne?! Pogledajte kako se ovim, i 
slifcnim pridama poigrava umovima svecenika i njihovih poto- 
maka! I, konacno, ko je bio u ovakvom stanju i diji razum je ovo 
prihvatao, nema pravo govoriti o Islamu, njegovom Kur'anu i 
njegovom Vjerovjesniku (s.a.v.s.). 

Boze! Uputi nas na pravi put, i udalji nas od izmisljotina, 
zabluda i pretjerivanja! 



1) John Dark: Poznata je kao Djevica Urlijana, rodena je 1412. g.. Gatanjem 
se bavila od svoje 16. godine zivota, a zadobila je i sljedbenike. Osudena je 
na do2ivotnu robiju, zbog vraCanja i otpadni§tva od vjere, da bi, 1431. g. 
zbog toga bila spaljena. 1920. g. je proglasena sveticom. (El-Mevsua' El- 
Mujessere: str. 608.) 



174 



fcwrrii'IA ©ILA-7A 



Dokazi vjerovjesnicke misije naseg 
vjerovjesnika Muhammeda (s^.vjs.) 

Sadrzi: 

- sest pokazatelja i 

- cetiri radosne vijesti 



175 



Prvi pokazatelj : 

Mnostvo mu'dziza koje su se desile 
Muhammedu (sa.v^.). One se dijele na dvije vrste: 

Prva vrsta: 

Vijesti o nepoznatim dogadajima koji su se desili u 
proslosti i dogadajima koji ce se desiti u buducnosti. 

Vijesti o nepoznatim dogadajima koji su se desili u 
proslosti su mnogobrojne, kao npr. kazivanja o vjerovjesnicima 
i iscezlim civilizacijama, iako o njima nije nista ni od kog 5uo 
niti iz knjiga ditao. Na to ukazuju rijeci Uzvisenog Allaha u suri 
Hud, 49: 

"To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti 
ni narod tvoj niste prije ovoga o tome nista znali." 

Razliditost kur'anskog interpretiranja pojedinih kazivanja, 
u odnosu na Knjige jevreja i krscana, je namjerna. Njome se zeli 
istaknuti da su te njihove knjige iskrivljene i da je Casni Kur'an 
dosao s istinom, kao sto to kaze Uzviseni u suri En-Neml, 76: 

"Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najvise o 
onome u cemu se oni razilaze". 

U hadisima je, takode, veoma mnogo vijesi i o dogadajima 
koji ce se u buducnosti desiti. Evo nekih: 

1. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je obavijestio ashabe (r.a.) da 
ce biti oslobodena Meka, Bejtul Makdis, Jemen, Sirija i 'Irak 1 . 
Najavio je vrijeme bezbijednosti i mira u kome ce zena moci pu- 
tovati iz Hire 2 u Meku, ne strahujuci ni od koga osim od Alla- 
ha 3 . Zatim je rekao da ce Hajber 4 , narednog dana, biti osloboden 
pod vodstvom "Alije (r.a.); da ce muslimani podijeliti blago Per- 
zije i Bizantije; da ce Perzijanke biti njihove sluskinje 1 ; da ce 



1) (El-Bidaje ven-Nihaje: 4: 113-1 15). 

2) Stari historijski grad na obali rijeke Eufrat, udaljen od Kufe oko 5 km. U 
16, 17. i 18. stolje6u je bio prijestolnica kraljevine Al-Hira, kojom je vladalo 
oko 25 arapskih kraljeva. Osvojio ju je Halid ibn El-Velid, 12. g.h. (El- 
Kamus El-Islamij: 2:188). 

3) (Fethul-Bari: 6:610). 
4)(Fethul-Bari:6:lll). 



176 



Pcrzija propasti i nece sc viSe nikada oporaviti 2 ; da ce Bizantija 
biti upokorena stoljecuna, i kada god se pridigne muslimani 6e 
biti li koji 6e je pobijediti. I sve navedeno se desilo, u vrijeme 
ashaba (r.a.), tacno onako, kako jc to Allahov Poslanik (s.a.v.s.) 
najavio. 

2. Kazao jc da se nece pojaviti nered dok je 'Umer (r.a.) 
iiv, i tako je i bilo. 'Umer (r.a.) je svakom neredu stao u kraj. 

3. Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da ce 'Usman (r .a.) biti ubi- 
jen dok bude udio Kur"an, da 6e "Aliju (r.a.) ubiti najvedi bijed- 
nik od njegovih savremenika i da ce Ammara ubiti grupa nasil- 
nika. Njih trojica su (r.a.), zaista, poginuli onako kako je to 
Poslanik (s.a.v.s.) opisao. 

4. Poslanik (s.a.v.s.) je najavio pojavu lainog poslanika u 
plemenu Sekif, i pojavu opasne osobe koja ce posvuda sijati 
smrt. I ovo predskazivanje se obistinilo, kao Sto je Poslanik 
(sa.v.s.) najavio. Muhtar Es-Sekafi 3 se proglasio vjerovjesni- 
kom, te jc, namjesnik Basre Mus'ab bin Ez-Zubejr protiv njcga 
ratovao, i ubio ga u Kufi (67. hidiy 687. g. g.). A osoba koja ce 
posvuda sijati smrt je bio El-Hadidiai Es-Sekafi , koji je umro 
95. hidiretske/ 714. gregorijanske godine. 

5. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da 6e se, nakooos- 
lobadanja Bejtul-Makdisa, pojaviti velika epidemija. Tri godine 
poslije osvojenja Kudsa, u vrijeme 'Umerove vlasti, u selu Amu- 
vas, udaljenom od Kudsa oko 20 kilometara, u kome je bio vojni 
centar, desilo se ono Sto je Poslanik (sii^.s.) najavio. Bila je to 
prva epidemija od pojave Islama i u njoj je umrlo sedamdeset 
hiljada osoba. 

6. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da ce ensarijka Umu 
Hiram bintu Melhan En-Nediarij (r.a.) preli more s narodom 
koji ce ratovati na Allahovom putu. Ona je, u vrijeme 'Usmana 
(r.a.) t s muiem 'Ubadom ibn Es-Samitom (r^.) i voiskom koja 



l)(Fethul-Bari: 6:625). 
2)(EJ-Sifa:l:337). 



3) On se smatra osnivaeem jednog ogrankt baridiijske sckte, koja nosi nje- 
govo ime, El-Muhtarijje. (El-Ealam: 7:192). 



177 



je, na celu sa sirijskim namjesnikom Mu'avijom (r.a.), krenula 
da osvoji ostrvo Kipar, doista, presla more. I kada je presla 
more, dovedena joj je jahalica da je uzjase. Medutim, zivotinja 
ju je bacila na zemlju i ubila je. Na torn mjestu je i ukopana (27. 
h. / 647. g.). Bila je to prva zena koja je udestovala u pomorskoj 
bici s muslimanima. 

7. Rekao je (s.a.v.s.) da ce njegova kcer Fatima (r.a.) biti 
prva od njegove porodice koja de, poslije njega, umrijeti. I ona 
je (r.a.), umrla sest mjeseci nakon njegove smrti (u Ramazanu 
ll.hidz./632.g.). 

8. Rekao je (s.a.v.s.) da ce Hasan ibn 'Alijja (r.a.) biti 
ugledna osoba kojom ce Allah izmiriti dvije ogromne skupine 
ljudi. 

I rijedi Poslanika (s.a.v.s.) se ponovo obistinise. Nakon 
ubistva njegovog oca 'Alije (r.a.), 40. hidz. narod ga proglasava 
halifom. Na torn polozaju ostaje sedam mjeseci. Mrzio je 
medusobno ratovanje muslimana, te se, 41. h. g., u mjesecu 
dzumadel-ula, odrekao vlasti u korist Mua'avije (r.a.). Tako je 
Allah, tim njegovim postupkom, izmirio stanovnike Sirije i Ira- 
ka 1 . 1 ta godina je, zbog toga, nazvana godinom sloge. 

9. Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da ce Husejn ibn 'Alijj (r.a.) 
poginuti u Tafu (u predgradu Kufe, na obali rijeke Eufrat, mjes- 
tu danas poznatom kao Kerbela). I to se i desilo kao sto je 
(s.a.v.s.) rekao. 

10. Poslanik (s.a.v.s.) je rekao da ce Suraka ibn Dza'sem 2 
obudi narukvice kralja perzijskoga. I kada su donesene 'Umeru 
(r.a.), on je pozvao Suraku i predao mu ih, izvrsavajuci time 

l)(Fethul-Bari: 5:306). 

2) Ebu Sufjan Suraka ibn Malik ibn Dza'sem El-Kenani, prije prihvatanja Is- 
lama je bio pustinjski traga£. Kada je Poslanik (s.a.v.s.) selio iz Meke u Me- 
dinu krenuo je za njim s namjerom da ga ubije, kako bi od KurejSija dobio 
obecanu nagradu. Kada je ugledao Poslanika (s.a.v.s.), noge njegovog konja 
su pocele tonuti u pijesak nekoliko puta. Poslanik (s.a.v.s.) mu je izbavio 
konja i obecao mu zlatne narukvice cara perzijskoga. Vratio se u Meku kri- 
juci vijest o Poslaniku (s.a.v.s.). Islam je primio 8. g. h., tj. na dan osvojenja 
Meke. I kada je halifi 'Umeru r.a. doneSen nakit cara Perzije, odmah je naruk- 
vice podario Suraki, ispunjavajudi time obedanje Poslanika (s.a.v.s.). Umro 
je 645. g., za vrijeme vladavine 'Usmana r.a. (Siretu ibn Hi§am: 1:490). 



178 



obecanje Vjcrovjcsnika (s axs.). Tom prilikom jc rekao: "Hvala 
Allahu koji ih jc oduzeo od Kisre 1 , a podario ih Suraki" 

11. Kada je Poslanik (s.a.vj.) poslao Halida ibn Vclida 
Ekadiru ibn Abdul Meliku Kindiju, vlasniku Devmetul- 
Diendela 2 , rekao je da de ga nadi u vrijeme dok bude lovio kra- 
vu. I desilo se kako je Poslanik (s^.vjj.) opisao. 

12. Zatim je najavio izbijanje vatre iz zemlje, u Hidiazu 3 , 
koja de obasjavati vratove deva u Basri. I ta ogromna vatra se 
pojavila u blizini Medine Munevere, u mjesecu diumade-l- 
ahireh, 6S4. nidi. Rasplamsala se tako da su zemlja i sve Sto se 
na njoj nalazilo podrhtavali. Vapaji su se upudivali njenom 
Stvoritelju, a stanovnici Medine su vjerovali da de ona sve 
uniStiti. Ljudi su, u tako teSkom stanju, ostali sve do njenog 
gaSenja, 27. redzepa. Vijest o ovoj vatri je zabiljeiena u histo- 
rijskim knjigama, a o njoj su napisane i posebne knjige. Buhari- 
ja 4 i Muslim 5 , Celiri stotine godina prije njene pojave, donose vi- 
jesti o njoj u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa. 

Druga vrsta: 

NesvakidaSnja, natprirodna djela koja je Poslanik (s.a.vj.) 
uradio. Njih ima oko hiljadu, a evo nekih od njih: 

1 .lsra* iMVradi: 



1) Kisra je naziv za perzijske kraljeve. 

2) Ekadir ibn Abdul Melik El-Kindi, vladar Dtvmetul Dzendela u piedis- 
lamsko doba. Bio je hrabar i i vjeit lovac divljaSi. U vrijeme poboda na Te- 
buk Poslanik (sji.v.s.) mu je po Halidu ibn El-Velidu poslao pismo u kome 
ga poziva u Islam. Neki tvrde da je tada prihvatio Islam, a dmgi da se nakon 
smiti Poslanika (sa.v &.) suprostavio muslimanima pa ga je Halid ibn El- 
Velid ubio i oslobodio Devmetul Dzendel, 633. g. (Sin ibn Hilam, 2:526). 

3) Hidiaz: Okolina Meke i Medine. 

4) Buharija: Ebu 'Abdullah Muhammed ibn Isma'U El-Buhari, f Allah mu se 
smilovao). Roden je u Buhari 194. gJi. / 810. g. Njegovo najpoznatije djelo 
je Sahihul-Buhari. Umro je u Semerkandu 870. g. (El-E'alam: 6:34). 

5) Muslim: Ebul Husejn Muslim ibn El-HadMfadz" ibn Muslim El-Kuiejri 
(Allah mu se smilovao). Poznat je kao imam haditkih ucenjaka. Napisao je 
mnogo djela a najpoznatije je Sahihu Muslim. Umro je u mjesecu redzepu, 
261 . hidzretske godine. 



179 



Uzviseni Allah u suri El-Isra' (1), kaze: 

"Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci pre- 
veo Svoga roba iz Hrama casnog 1 u Hram daleki 2 ciju smo 
okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Nasa 
pokazali." 

Isra i Mi'radz su se desili u budnom stanju, dusom i tije- 
lom, jer se rije£ '"abd" 3 koristi za oboje, tijelo i dusu zajedno. 
Upravo zato su ih nevjeraici odbacili i osporili. Da se nisu desili 
tijelom i u budnom stanju, ne bi postojao razlog za osporavanje i 
negiranje, jer se slicna zbivanja u snovima ne osporavaju. Zar ne 
vidis da niko ne osporava tvrdnju osobe da je u snu letjela isto- 
kom i zapadom, a da se istovremeno nije prevrnula niti pokrenu- 
la u postelji? 

Za nocno putovanje Muhammeda (s.a.v.s.) tijelom i 
dusom, u budnom stanju, i razum i tradicionalni dokazi kazu da 
nije nemogu£e. 

Razumski dokaz: 

Uzviseni Allah je stvoritelj svijeta i On sve moze. Munje- 
vita brzina Muhammedovog (s.a.v.s.) tijela je za Uzvisenog Al- 
laha lahka stvar. Najvise sto se u tome desilo je nadnaravnost. A 
i sve druge mu'dzize su nadnaravni dogadaji. 

Tradicionalni dokaz: 

Uspon tijela na nebo nije nemoguc cm, ni kod jevreja i 
krscana, zbog sljedeceg: 

a) U Knjizi Postanka (5:24) se navodi sljedece: 
"Henok je hodio s Bogom, potom isceznu; Bog ga uze." 
Prema ovom tekstu, vjerovjesnik Idris a.s. je ziv podignut 

u nebesa i tijelom usao u nebesko carstvo. 

b) U Drugoj knjizi o Kraljevima (2: 1 i 1 1) se kaze: 



l)KjabauMeki. 

2) Mesdiidul Aksa u Kudsu (Palestini). 

3) Rije5 ( abd je u ajetu prevedena kao rob, a njeno zna£eaje je §ire, Sto je i u 
samom tekstu pomenuto. 



180 



"(1) Evo Sto se dogodilo kadjt Jahvt uznio ttiju na nebo u 
vihoru; Ilija i Elite jpoSli iz Gil gala. (11) Idoksutako iSli i raz- 
govarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoSe tnedu njih, 
i llija u vihoru wide na nebo." 

I ovaj tekst ukazuje na to da je Ilija 2iv uzdignut na nebo. 
Ova dva teksta su prihvaceni kod svecenika. Oni, takode, vjeru- 
ju da je Isa a.s.. nakon Sto je umro i bio ukopan u kabur, ustao 
£iv i, svojim tijelom se uspeo na nebo, te sjeo na desnu ruku 
svoga Oca. Zato oni, ni s pozicije razuma, niti tradicionalnih do- 
kaza, nemaju pravo osporavati mi'radi Muhammeda (s.a.v.s.). 

2. Polutanje mjeseca: 

Uzviseni Allah u suri El-Kamer (1-2) kaie: 

"Blifi se £as i Mjesec se raspolutio! a oni, uvtyek kada 
vide cudo,okrec*u glavu i govore: '£arouja nepresUna'!" 

Na polutanje mjeseca pred Muhammedom (s.a.v.s.) uka- 
zuju vjerodostojni hadisi. To je dogadaj o kome govori i Casni 
Kur'an i vjerodostojni hadisi navedeni u Muslimovoj i Buhariji- 
noj zbirci vjerodostojnih hadisa. Za svecenike je, najveli 
toboinji dokaz za osporavanje ovog dogadaja, tvrdnja da se je 
taj dogadaj desio, bio bi zapazen na Zemlji, i historicari Citavog 
svijeta bi ga zabiljeiili. Taj njihov toboznji dokaz je za nas veo- 
ma neosnovan i slab zbog sljedeceg: 

a) Nuhov a.s. potop, pomenut u sedmoj i osmoj glavi 
knjige Postanak, je bio veoma znacajan dogadaj i zadesio je 
Citavu Zemlju. Ali ga, i pored toga, negiraju idolopoklonici In- 
dije, Perzije i Keldanije. Kinezi ga potpuno odbacuju i iestoko 
poricu, a bezboM krScani Zapada se tim dogadajem ismijavaju i 
na krajnje nekulturan nadin se izrazavaju o Uzvisenom Bogu i 
Njegovom vjerovjesniku Nuhu a.s. Pa, jesu li svecenici zado- 
voljni s cmjenicom da istocni narodi poricu potop, a bezboznici 
iz njihovog naroda ga uzimaju za podsmijeh?! , 

b) Dogadaj zakaSnjenja Sunca radi JoSue (JeSu'a ibn Nun) 
pomenut u knjizi JoSua (10:12-13), za koji komentatori i histo- 
ricari sljedbenika Knjige kazu da je trajao 24 sata. To je ogro- 
man dogadaj koji se desio 1450 g.p.n.e. i koji su morali primije- 



181 



titi svi stanovnici Zemlje, jer ni gusti oblaci ne mogu znanje o 
njemu sprijediti u mjestima gdje je tada bio dan. Ljudi kod kojih 
je tada bila noc su, takode, morali osjetiti da je noc potrajala 24 
sata duze nego obicno. I pored toga, idolopoklonici Kine i Per- 
zije ga poricu i nigdje ga u svojim hhistorijama ne pominju, a 
evropski ateisti se s tim kazivanjem ismijavaju i negiraju ga. Pa 
da li se svedenici slazu s osporavanjima istocnih naroda i negi- 
ranjem ateista iz njihovog naroda?! 

c) Matej u svome Evandelju (27:51-53) navodi nekoliko 
krupnih dogadaja koji su se desili neposredno poslije raspeca, a 
to su: cijepanje zavjese u hramu od gornjeg kraja do donjega, 
potres zemlje, pucanje kamenja, otvaranje grobova, uskrsnuce 
mnogih tijela svetaca, njihov izlazak iz grobova i ulazak u Kuds, 
te njihovu pojavu pred mnogima. Ovi dogadaji su, zaista, lazni, 
ali kazemo: "Ovi krupni dogadaji se ne pominju u knjigama Bi- 
zantinaca i jevreja, i ne samo to, nego se ne pominju ni u 
Evandelju po Ivanu, a u Evandeljima po Marku i Luki se navodi 
samo cijepanje zavjese u hramu, dok se ostali veliki dogadaji ne 
pominju. A zna se da je njihovo navodenje prece od jecanja ra- 
zapetog 1 ili, pak, nekih drugih nevaznih dogadaja, znajuci da tra- 
govi nekih dogadaja, kao sto je pucanje kamenja i otvaranje gro- 
bova, ostaju i nakon sto se dese. I cudno je to da Matej ne 
pominje kuda su otisli ti sveci sto zivi iz kabura ustase?! Jesu li 
ostali u zivotu ili su se vratili u svoje kabure?! Zato se neki s tim 
velikim preuveli£avanjem ismijavaju i kazu: "To je Matej, vjer- 
ovatno, vidio u snu". Zatim, iz Lukinog Evandelja se razumije 
da se cijepanje zastora u hramu desilo prije smrti "razapetog", 
dok se iz Matejevog i Markovog Evandelja razumije da se to 
dogodilo poslije smrti "razapetog" Pa kako svecenici rjesavaju 
ove dileme?! 

d) U Evandelju po Mateju (3:16-17); Evandelju po Marku 
(1:10-11); i Evandelju po Luki (3:21-22) se kaze da je Ivan 2 
(Jahja a.s.) krstio 'Isaa a.s. u rijeci Jordan, i dok je 'Isa a.s. izla- 
zio iz vode, vidio je kako se nebesa otvaraju i Duha koji mu si- 
lazi u liku goluba. Zatim je do njega dosao glas s neba: "Ti si sin 
Moj, koga sam odabrao!" 

1) Misli na 'Isaa a.s., jer krscani vjeruju da je razapet. 

2) Isl.: Jahja a.s. 



182 



Otvannje nebesa danju i goluba koji silazi s ncbcsa, mora 
vidjcti vecma ljudi na Zemlji, kao Sto moraju cuti i glas fiije 
cuvenje nije specificno samo za jednu osobu. Medutim, niko od 
historical* tog vremcna nije zabiljeiio taj dogadaj, osim trojicc 
pomcnutih evandelista. Zato ateisti Evrope to uzimaju za pod- 
smijeh, i govore: "ZaSto nam Matej nije opisao ta nebe&ka vrata 
koja su se otvorila? Jesu li ona velika, srednja ili mala i na kojoj 
strani neba su se nalazila?!" Svecenici lupaju glave smeteni u 
utvrdivanju toga. Zatim, zaSto nas Matej nije obavijestio Sta se 
je desilo s golubom, da li ga je neko stavio u kavez ili se, pak, 
vratio na nebesa, da li su nebesa bila otvorena £itavo to vrijeme, 
i jesu li vidjeli unutraSnjost nebesa lijepim?! Kako svecenici od- 
govaraju na sva ova pitanja?! Osporavanje Muhammedove 
(s.a.v.s.) mu'diize (polutanja mjeseca) je, dakle, potpuno neo- 
snovano i bez ikakve vrijednosti. 

3. Mu'dziza uvedavanja male koliiine vode: 

Ova mu'diiza se Muhammedu (s.a.v.s.) desila nekoliko 
puta. Enes ibni Malik (r.a.) prenosi da se u vrijeme ikindije za- 
desio u mjestu Zevra, kod medinske pijace. Ljudi su traiili vodu 
da se abdeste, ali je nisu naSli. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je sta- 
vio svoju ruku u posudu u kojoj je bilo malo vode, i iz njegovih 
prstiju je pocela izbijati voda sve dok se nije i posljednji asliab 
abdestio 1 . 

Dzabir ibn Abdullah (r.a.) prenosi da su ljudi na dan bitke 
na Hudejbiji 2 ozednili, a nisu sa sobom imali vode. U Poslanika 
(s.a.v.s.) je bila mala posuda s malo vode. Stavio je u nju ruku i 
izmedu njegovih prstiju je pocela izbijati voda kao iz izvora. A 
ljudi je bilo hiljadi u cetiri stotine 3 . 

Dzabir nam, takode, prenosi da u bici Bevat ljudi nisu 
imali vode, te je doSao Poslanik (s.a.v.s.) s 2ankom u koji je 



1) (Fethul-Bari: 6:580). 

2) Hudejbija je udaljena 14 km. od Meke prema Diidi, a do susreta muslima- 
oa i muSrika na Hudejbiji je doslo, u mjesecu rulka'de, 6. g. h., kada su mus- 
limani krenuli u Meku radi obavijanja 'umre. (EI-Kamus El-Islamijj: 
l:384).l) 

3) (Fethul-Bari: 6:581). 



183 



Poslanik (s.a.v.s.) stavio svoju ruku, zatim je Dzabir (r.a.) nasuo 
u nj malo vode koja je podela kruziti dok se 5anak nije napunio. 
Zatim je naredio ljudima da se abdeste i piju, tako da niko nije 
ostao potreban vode. Potom je Poslanik (s.a.v.s.) izvadio ruku 
iz posude koja je jos uvijek bila puna 1 . 

Muaz ibn Dzebel (r.a.) nam prenosi da su ljudi u ratnom 
pohodu na Tebuk 2 stigli do jednog, veoma slabog, izvora vode. 
Njegov tok je bio poput remena od obuce. Poslanik (s.a.v.s.) je 
prisao, stavio svoje ruke u njega i umio se nakon cega je voda 
pocela tako jako teci da se duo glasan zubor. Svi su pili, a Posla- 
nik (s.a.v.s.) je rekao: "Muaze, ako pozivis dugo, vjerovatno ces 
ovdje vidjeti basce." 3 

'Umer (r.a.) prenosi da je ljude zadesila jaka zed u pohodu 
na Tebuk, pa su klali deve, cijedili njihovu unutricu i tu te£nost 
pili. Ebu Bakr (r.a.) je trazio da Poslanik (s.a.v.s.) uputi Allahu 
dovu. Poslanik (s.a.v.s.) je, podigavsi dlanove molio Allaha 
dz.s. i obilna kisa je pala prije nego je spustio dlanove. Ashabi 
(r.a.) su napunili sve svoje posude vodom i krenuli, primjetivsi 
da je kisa pala samo na njihov logor 4 

'Umran ibn Husajn (r.a.) prenosi da je Vjerovjesnika 
(s.a.v.s.) i njegove ashabe u jednom manjem vojnom pohodu 
zadesila velika zed, te je poslao dvojicu ljudi u odredenom prav- 
cu rekavsi im da ce naci jednu zenu koja na svojoj devi nosi 
mjesinu s vodom. Otisli su i vratili se sa zenom. Poslanik 
(s.a.v.s.) je uputio dovu svome Gospodaru, a zatim naredio lju- 
dima da iz te mjesine napune sve svoje posude. Napunili su ih, a 
da se u mjesini nije smanjila koli£ina vode. Potom je napunio 
njen zavezljaj hranom koju je sabrao od ljudi i rekao joj: "Idi 
sada, mi nismo nista od tvoje vode uzeli, nego nas je Allah nap- 
ojio. 5 " 



l)(Sahihu Muslim: 18:145). 

2) Tebuk: Grad na sjeveru HidZaza. 

3) (Sahihu Muslim: 15:41). 

4) (El-Bidaje ven-Nihaje: 5:1 1, i 6:107). 

5) (Fethul-Bari: 1:447. i Sahihu Muslim: 5: 191). 



184 



4. Mu'd&za uvefanja male koUiine krone: 

Ovo mu se desilo nekoliko puta. Diabir (r.a.) prenosi da je 
jedan dovjek doSao Vjerovjesniku (s.a.v.s.) traiedi od njcga da 
ga nahrani. Dao mu je 30 sa'a 1 jetma. On, njegova zena i gosti 
su to jcli dugo vremena, te je otiSao da izvaga jecam. Potom je 
doSao Poslaniku (s.a.v.s.) i obavijestio ga o tome. Poslanik 
(s.a.v.s.) mu je rekao: "Da ga nisi vagao, joS bi vam dugo bio 
dovoljan. 2 " 

Prenosi se da je Diabir na dan bitke na Hendeku 3 zamije- 
sio jedan sa'a jecma i skuhao ga s mesom koze. Poslanik 
(sa.v.s.) je pljucnuo u tijesto i kazan, i molio za bereket u hrani, 
te se, taj dan, tim sa'om hljeba i kozijim mesom nahranilo hilja- 
du ljudi 4 . 

Diabir (r.a.) nam prenosi da mu je otac umro s velikim du- 
govima. Nakon smrti su mu doSli oni koji su mu pozajmili ime- 
tak traiedi svoje pravo. Plodovi koji su pristizali nisu bili do- 
voljni za vradanje dugova, te im je Diabir ponudio glavnicu 
imetka, Sto su odbili. OtiSao je Poslaniku (s.a.v.s.) i obavijestio 
ga o tome. On (s.a.v.s.) mu je rekao: "Otrgaj plodove i razdijeli 
in na hrpe". Kada je to uradio, Poslanik (s.a.v.s.) je proSao pored 
tih plodova i kod njih u£io dovu, nakon Sega je Diabirsve 
oceve dugove s lahkodom vratio, a od plodova mu je preostak) 
onoliko koliko ih svake godine ubere 5 . 

Enes ibni Malik (r.a.) prenosi da je jednog dana dosao 
Vjerovjesniku (sa.vs.) nosedi pod pazujiom nekoliko jecmenih 
hljebova kojima je Poslanik (sa.v.s.) nahranio osamdeset ljudi*. 

Enes prenosi da mu je Vjerovjesnik (s.a.v.s.), kada je 



1) Sa' je mjcra za iito, oije u svim krajevima isti, a vetinom iznosi oko 3 kg. 

2) (Sahihu Muslim: 15:40). 

3) Ova bitka se odigrala 5. g. po bidzri u piedgradu Medine»a nazvana je 
ovim imenom zato Sto su muslimani, na prijedlog Sebnana Faririje r.a., iiko- 
pali Siroki hendek s onu stranu Mediae s koju su neprijatelji mogli napasti. 

4) (Fethul-Bari:7:395, Sahihu Muslim: 13:216). 

5) (Fethul-Bari: 5:60). 

6) (Fethul-Bari: 6:586, Sahihu Muslim: 13:218). 



185 



ozenio Zejnebu, naredio da, poimenice, pozove ljude. Kada se 
napunila soba i kuda, Poslanik (s.a.v.s.) je stavio pred njih malu 
posudu s jelom od datula. Zatim je u nju stavio tri prsta, i trazio 
od njih da jedu. Ljudi su jeli i izlazili, a posuda je ostajala puna 1 . 

Ebu Ejub (r.a.) nas obavjestava da je pripremio jelo za Al- 
lahovog Poslanika i Ebu Bekra (r.a.). Hrane je bilo dovoljno 
samo za njih dvojicu. Poslanik (s.a.v.s.) je naredio da pozovu 
trideset uglednih Ensarija. Pozvani su, jeli i otisli, zatim mu je 
naredio da pozove sezdeset drugih, koji su se, takode, odazvali 
jeli i izasli, i na posljetku je od njega traiio da mu pozovu se- 
damdeset sljededih. Pozvali su ih i oni su se odazvali, jeli i 
otisli. 2 1 Ejub (r.a.) kaze: "Tu moju hranu je jelo stotinu i osam- 
deset ljudi" 3 . 

Semure ibn Dzundub (r.a.) prenosi da je Poslaniku 
(s.a.v.s.) donesena posuda mesa. Ljudi su jeli iz njega i smjenji- 
vali se od rudka do nodi. Jedni su ustajali, a drugi sjedali 4 

Abdurrahman ibn Ebi Bekr (r.a.) prenosi da je kod Posla- 
nika (s.a.v.s.) bilo stotinu i trideset ljudi. Pripremljen je sa' hrane 
i ovca od koje je ispedena dzigerica, (ili unutrica), i nitko od 130 
ljudi nije ostao, a da nije od toga uzeo komad. Ostatak je stavl- 
jen u dva tanjira, iz koga su, potom, jeli svi, a Abdurrahman je 
ponio sa sobom na devi ono sto je preostalo 5 

Od Seleme ibn Ekve'a, Ebu Hurejre i 'Umera ibn El- 
Hattaba (r.a.) se prenosi da je u nekim pohodima (a neke predaje 
kazu da se radi o bici na Tebuku) muslimane i Allahovog Pos- 
lanika (s.a.v.s.) zadesila velika glad, pa je Poslanik (s.a.v.s.) nar- 
edio da se sakupi sva preostala hrana. Kada su mu dosli s hran- 
om, a najvedi komad koji mu je pristigao je bio jedan sa'a temri, 
postavili su hranu na hrpu koja nije bila veda od koze koja lezi. 
Poslanik (s.a.v.s.) je zatim proudio dovu i naredio ljudima da na- 
pune svoje posude. I u ditavoj vojsci nije ostala ni jedna posuda, 



1) (Fethul-Bari: 9:226, Sahihu Muslim9:233). 

2) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:127). 

3) Vjerovatno je ra£unao i svoju brojou porodicu u one koji su jeli tu hranu. 

4) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:129). 

5) (Fethul-Bari: 5:230). 



186 



a da je nisu napunili, i prcostalo jehrane 1 . 

5 . Govor drveta i kamena i njihovo 
svjedotenje daje on vjerovjesnik: 

Ibn 'Umer (r.a.) prenosi da je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) poz- 
vao jednog beduina (pustinjaka) u Islam, pa mu je on rekao: "A 
ko ce posvjedotiti to Sto govoriS? Poslanik (s.a.v.s.) rece: 'Ova 
semura 2 u ovoj dolini, ona ce mi biti svjedok. I drvo mu se, 
roved zemlju, pocelo priblizavati. Kada je stalo pied njcga, za- 
traiio je da posvjedoCi njegove rije£i, i ono ih je potvrdilo, a 
potom se vratilo na svoje mjesto 3 

Od Dzabira (r.a.) se prenosi da se Poslanik usamio radi 
fizioloSke potrebe, ali nije nasao skrovito mjesto da se sakrije. U 
dolini je ugledao dva drveta. Otisao je do jednog, uhvatio se za 
njegovu granu i rekao mu: "Kreni za mnom, s Allahovom doz- 
volom!" Drvo je krenulo za njim poput zauzdane deve kojoj je s 
ularom stavljeno drvce u nos radi lakSeg vodenja. Tako je pos- 
tupio i s drugim drvetom. Kada se nasao izmedu njih dvoje re- 
kao im je: "Nadvijte se nadamnom, s Allahovim dopuStenjem". 
A kada je obavio nuidu, svako drvo se vratilo na svoje mjesto i 
ispravilo se 4 . 

Od Ibni Abasa (r.a.) prenosi da je Vjerovjesnik (s.a.v j.) 
rekao beduinu: "HoceS li vjerovati da sam ja Allahov Poslanik 
ako mi dodte ova palmina grana? Hodu, odgovori beduin. I grana 
je pocela skakutati te doSla do Poslanika (s.a.v.s.). Poslanik 
(s^i.v^.) joj je, zatim, rekao: "Vrati se", i pna se vratila na svoje 
mjesto 5 . 

Od Burejde ibni El-Husajba se prenosi da je jedan beduin 
od Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) traiio da mu pokaie znak i 
dokaz vjerovjesnidke misije, pa mu je rekao: 'Reci ovom drvetu: 
- Allahov Poslanik te zove -', i drvo se pocelo povijati desno i li- 



1) (Sahihu MusUm: 1:222-225). 

2) Semura je vista drveta 

3) (El-Bidaje veo-NUiaje: 6:144. 31 1). 

4) (Sahihu Muslim 18143). 

5) (El-Bidaje veo-Nihaje: 6:143, 31 1). 



187 



jevo, trgati svoje zile, i roveci zemlju pomelo mu se priblizavati. 
Kada je stiglo do njega progovorilo je: 'Esselamu alejke ja Resu- 
lellah' 1 Beduin rede: 'Naredi mu da se vrati na mjesto gdje je 
poniklo' I drvo se vratilo, a beduin , potom, rece: 'Dozvoli mi da 
ti ucinim sedzdu 2 ! Poslanik (s.a.v.s.) rece: 'Ne, nije dozvoljeno 
na sedzdu padati ni pred kim osim pred Uzvisenim Allahom' 
Beduin rece: 'Onda mi dozvoli da ti poljubim ruke i noge', te mu 
je to dozvolio. 3 " 

Vise od deset ashaba (r.a.) prenosi da je krov Poslanikove 
(s.a.v.s.) dzamije bio postavljen na stubove od palmi. I kada bi 
Poslanik (s.a.v.s.) u£io hutbu 4 , ispeo bi se na jedan od tin palmi- 
nih panjeva, a kada mu je sagraden minber, ispeo se na njega os- 
tavivsi pomenuti panj, te se torn prilikom zacuo glas panja 
sli£an glasu steone deve, koji se je od silnog pla£a raspuknuo. 
Mesdzid je podrhtavao od njegovog jecanja. Ljudi su glasno 
plakali. Tada mu je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) prisao, pomilovao ga, 
pa je usutio. Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: 'On je plakao samo zato 
sto se vise na njemu ne velica Uzviseni Allah, i tako mi Onoga 
u Sijoj je ruci moja dusa, da mu nisam prisao, ostao bi u ovak- 
vom stanju sve do Sudnjeg dana' Zatim je Vjerovjesnik 
(s.a.v.s.) naredio da se stavi ispod minbera." 5 

I ovaj hadis je, po svojoj tekstovnoj gradi opce poznat i 
kod ranijih i kod novih generacija, a njegovo znacenje prenosi 
tako veliki broj ljudi da se moze smatrati nepobitnom naudnom 
cmjenicom. 

Ibni Mes'ud (r.a.) 6 prenosi da su culi glas hrane koja velica 
Allaha dok je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) jede. 



1) Ove rijett znaCe: "Mir i spas neka je na tebe, o Allahov Poslanice"! 

2) Sedida je padanje licem na tie i ona se dini samo Allahu dzi. 

3) (Delailun-Nubuvve od Ebi Nei'ma El-Asfahanija: 2:390). 

4) Hutba, vjersko predavanje koje se, obi£no, odrii petkom na dzuma- 
namazu ili u vrijeme dva bajram-namaza. 

5) (Fethul-Bari: 2:397). 

6) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:323). 



188 



6.Padkipova: 

Ibni 'Abas (r .a.) prenosi da jc oko Kabe bilo 360 kipova 
koji su bili olovom priCvrsceni za kamen. Kada jc Allahov Pos- 
lanik (s.a.v.s.) oslobodio Meku, usao jc u Harem i Stapom koji jc 
nosio pokazivao na idole, govoredi: "DoSla jc istina, a iscezla 
la2. Lai, zaista, nestaje!" 1 1 svaki kip u koga jc pokazao pao jc 
licem na tie, tako da oi jcdan nije ostao na nogama. Zatim jc 
naredio da sc izbace vani 2 . 

7. Poslanik (sA.vj.)je, neke bolesti, izlijeiiopo- 
tiruti bolno mjesto svojom mubarek rukom: 

Sa'd ibn Ebi Vekas (r jbl.) prenosi da jc Katade ibn Nu'man 
(ta.) u bici na Uhudu pogoden u oko koje mu je ispalo na obraz. 
Poslanik (s.a.v.s.) ga jc vratio na mjesto i ono mu je izglcdalo 
ljepSe od zdravog oka 3 . 

'Usman ibn Hunejf (r.a.) prenosi da je slijepac dosao Vje- 
rovjesniku (s.a.v.s.) i rekao mu: "Moli Allaha da mi povrati 
vid" Poslanik (s.a.v.s.) ga je nau£io neke dove kojima cc moliti 
Allaha. Allah mu je dok se vracao kudi, povratio vid 4 . 

Ibni Mula'ib El-Esinne je obolio od trbuSne vodene boles- 
ti, pa je poslao jednog covjeka Vjcrovjesniku (s.a.v.s.). Vjeiov- 
jesnik (sa.v.s.) je uzeo malo praSine sa zemlje, pljucnuo ha nju i 
dao je torn covjeku. On se s tim vratio bolesniku, koji je bio 
blize smrti nego iivotu, ali koji je, nakon Sto je to popio s vo- 
dom, voljom Uzvisenog Allaha odmah (vdravio 5 

Hubejb ibn Fudejk (r.a.) prenosi da je njegov otac oslije- 
pio i da su mu odi pobijelile. Dosao mu je Allahov Poslanik 
(s.a.v.s.) i pljucnuo u o£i, pa je progledao. I u osamdesetoj godi- 
ni iivota je uvla£io iglu u konac*. 



1)(E1-Isra,3) 

2) (Fethul-Bari: 8:400). 

3) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:333, 184; 3:320; 4:38. 500). 

4) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:183-184, 333). 
5)(ES-Sifa:l:322). 

6) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:184, 334). 



189 



Vjerovjesnik (s.a.v.s.) je na dan Hajbera pljucnuo 'Aliji 
ibn Talibu (r.a.) u oko koje je bilo upaljeno, i on je ozdravio. 
Bol je nestala kao da je nije ni bilo 1 

U bici na Hajberu je pljucnuo na ranjenu potkoljenicu Se- 
leme ibn El-Ekve' (r.a.) i rana je odmah zacijelila 2 . 

Vjerovjesniku (s.a.v.s.) je, iz plemena Hasa'm, dosla zena 
s nijemim djetetom. On mu je vodom izaprao usta, oprao ruke, a 
ostatak dao zeni da ga njome poji i potire. Dijete je izlijeceno i 
bilo je razboritije od drugih osoba 3 . 

Ibni Abas (r.a.) prenosi da je Poslaniku (s.a.v.s.) jedanput 
dosla zena s ludim djetetom. Vjerovjesnik (s.a.v.s.) mu je potrao 
prsa iz kojih je izaslo nesto slidno crnom stenetu, nakon cega je 
ozdravilo 4 . 

Vreo lonac se prevrnuo na podlakticu dje£aka Muhamme- 
da ibn Hatiba. Vjerovjesnik (s.a.v.s.) ju je potrao, pomazao svoj- 
om pljuvadkom i ona je istog momenta izlijeCena 5 

Na dlanu Surahbila El-Dzu'frja je bila natekla zlijezda koja 
mu je onemogucavala drzanje sablje i ulara deve, pa se je 
potuzio Vjerovjesniku (s.a.v.s.) koji je njegov dlan poceo 
gnjeCiti sve dok od otekline nije ostao ni trag 6 . 

8 . Poslanikova (s.a.v.s.) uslisana dova: 

Enes ibni Malik prenosi da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) 
molio za njega, ovako: "Boze, uvecaj mu imetak i porod, i daj 
mu veliki bereket (izobilje) u onome sto mu podaris!" I Enes 
kaze: "Bogami je moj imetak velik, a djece i unucadi imam oko 
stotinu" 7 



1) (Fethul-Bari: 6:111). 

2) (Fethul-Bari: 7:475). 
3)(ES-Sifa: 1:324). 

4) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:182, 332). 

5) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:334). 

6) (El-Bidaje ven-Nihaje: 6:185). 

7) (Fethul-Bari: 11:136,144,182). 



190 



Kada je Kisra (perzijski kralj) pocijcpao pismo Vjerovjes- 
nika (s.a.v a.). Vjcrovjcsnik (s.a.v.s.) jc zamolio Allaha da isto 
tako pocijepa njegovu diiavu. I ubrzo nakon toga od njc nijc os- 
talo niSta, kao Sto ni vlast Perzije nijc ostala nad ostalim pokra- 
jinama 1 . 

En-Nabiga El-Dia'dijj je kod Poslanika (s.a.v.s.) spjevao 
lijepu kasidu, pa mu je Poslanik (s.a.v.s.) iekao: "Usta li se ne 
zatvorila" ! I niko nije imao lijepe zube kao on, i ni jedan mu zub 
nije pao, a Xivio je 120 godina, a neki ka2u da mu je uvijek na 
mjestu ispalog zuba nicao novi zub 2 . 

Od Enesa (r.a.) se prenosi da je jedan beduin uSao u 
dzamiju dok je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) driao hutbu i potuiio se 
na suSu. Poslanik je uputio dovu Allahu, i do sljedece diume 
nisu vidjeli Sunce. Sljededi petak je isti beduin uSao u mesdfcid i 
potuiio se na veliku kiSu. Poslanik (s.a.v.s.) je ponovo udinio 
dovu, pa se razvedrilo 3 . 

'Utbe ibn Ebi Leheb je puno grdio i zlostavljao Vjerovjes- 
nika (s.a.v.s.), pa je Vjerovjesnik (s.a.v.s.) molio Allaha da mu 
poSalje jednog od svojih pasa da ga uniSti. Utom je Utbe krenuo 
s karavanom u Siriju. Kada su odsjeli na jednom mjestu, rekao 
je: "Bojim se Muhammedove kletve" Poredali su njegove stvari 
oko njega i sjeli da ga cuvaju. Medutim, doSao je lav, zgrabio 
samo njega i odnio ga 4 . 

Vjerovjesnik (s.a.v.s.) je molio da bude uniSten Muhallim 
ibn Diusame i on je osvanuo mrtav. Kada su ga pokopali, zeml- 
ja ga je izbacila. Zatim su ga nekoliko jJuta ukopavaU, ali ga je 
zemlja svaki puta izbacila iz sebe, te su ga ostavili nepokopa- 
nog 5 

Jedanput je (s^.v.s.) covjeku koji je jeo lijevom rukom re- 
kao: "Jedi desnom!" Covjek je iz oholosti uzvratio: "Ne mogu"! 



l)(Fcthul-Bari: 6:108). 

2) (Delailun-Nubuwe: 2:458/439). 

3) (Fethul-Bari: 6: 173. 6:64). 

4) (Delailun-Nubuwe: 2:454456). 

5) (Muslim) 



191 



Vjerovjesnik (s.a.v.s.) je rekao: "Dabogda i ne mogao" I nakon 
toga je nikada vise nije mogao podidi do svojih usta 1 

Zadovoljit cemo se navedenim, jer su Poslaniku (s.a.v.s.) 
date mnogobrojne mu'dzize, i ima ih preko hiljadu. I, iako svaka 
od navedenih mu'dziza nije na stepenu mutevatir 2 predaje, u njih 
nema sumnje, jer tema o kojoj oni govore je na stepenu muteva- 
tir predaja i u to nema ni najmanje sumnje. Takav je sluSaj 
'Alijine cudesne hrabrosti i Hatimove darezljivosti 3 Mnostvo 
mu'dziza prenesenih u neprekinutom lancu prenosioca je, sas- 
vim, dovoljno kao neoboriv dokaz postojanja njegovih 
mu'dziza, a kao nepobitan dokaz za one koji ih poricu. 



Drugi pokazatelj: 

Njegovu licnost krase prelijepi moralni principi, 
veliCanstvene osobine, savrsene umne sposobnosti, zadivljujudi 
postupci i druge duhovne, tjelesne, domovinske i rodoslovne od- 
like, za koje razum ne prihvata da mogu biti sabrane u liku 
osobe koja nije vjerovjesnik. Neka od tin osobina se moze nadi 
kod obicnog covjeka, ali ne mogu biti sve sabrane osim u liku 
vjerovjesnika. Tako je njihova sabranost u liku Muhammeda 
(s.a.v.s.) dokaz njegovog vjerovjesnistva. A i njegovi poricatelji 
su priznali postojanje tih velidanstvenih osobina i tog savrsenog 
kodeksa ponasanja u njegovom bicu (s.a.v.s.). 



Treci pokazatelj: 

Njegov seri'at (zakon) tvore tako savrsena ubjedenja, vjer- 



1) (Sahihu Muslim, poglavljeEl-E§ribe). 



2) Hadis kojeg, u svakoj generaciji lanca njegovih prenosioca, prenosi tako 
velik broj povjerljivih ljudi (najmanje 10), da razum zakljucuje da je nemo- 
gude da se svi sloie u laii. I svaki prenosioc je morao licno £uti hadis od 
svog prethodnika. 

3) Ebu Seffan Hatim ibn 'Abdullah Sa'd ibn El-Ha§red2 Et-Tai, diahihjjetski 
pjesnik i hrabri ratnik. 2livio je u Nedidu u Sestom stolje6u, a zbog velike 
dareiljivosti je postao simbolom plemenitosti. Umro je 578. g. (El-Ea'lam: 
2:151). 



192 



ski obiedi, uzajamni odnosi, politike, ufenja i mudrosti, da ooaj 
ko znaladki sagleda cjelovitott Vjerovjesnikovog (sjuvj.) 
Seri'ata, ostaje ubijeden da je on rezultat boianske volje i ne- 
beske Objave, a da je onaj ko je s njime poslan, doista, izaslaoik 
UzviSenog Allaha. Tu ne postoji prostor za osporavanje, osim za 
onoga ko zeli da prkosi, udaljava se i tumara. 

Cetvrti pokazatelj: 

Vjerovjesnik (sa.v.s.) se pojavio u narodu koji nije imao 
boiansku knjigu, niti mu je data mudrost. On im dolazi sa svijet- 
lom Knjigom i krasnom mudroScu. Potice ih da prigrle pravu 
vjeru i rade dobra djela. I, iako je bio nejak, siromasan, s malo 
pomofnika, sukobljen s ditavim svijetom, pojedincima, skupina- 
ma, vladarima i silnicima, uspio je uniStiti njihove svjetonazore, 
poruSiti njihove opsjene, dotudi njihove rcligije i dokrajtiti nji- 
hove driave. Njegova vjera se, u veoma kratkom vremenskom 
periodu, proSirila istokom i zapadom, a njeno Sirenje se nastavl- 
ja tijekom vremena. Njegovi neprijatelji, iako raznovrsni i broj- 
ni, dobro opremljeni, opaki i gordi, veoma uporni i nasrtljivi, 
iako su ulagali ogroman trud, nisu mogli ugasiti svjetlost nje- 
gove vjere niti izbrisati tragove njegovog ucenja. Pa, da li je to 
moguce bez bozanske pomodi i nebeske podrSke?! 

Istinitost Muhammedove (s.a.v.s.) misije potvrduju, cak i 
knjige krSlana i jevreja. Tako u Psalmima stoji: 

"Jer Jahve zna put pravednih, a propashde put opakih" (1:6). 

"... i uniStavaS lafljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi". (5:7) 

"Lice se Jahvino okrede protiv zlodinaca da im spomen zatre na 
zernlji*. (34:17). 

"(17) ...jer de se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon proved' 
niku. (20) A bezboznici 6e propasti, duSmard Jahvini povenui 6e 
ko ures livada, poput dima se rasplmuti*. (37:17 i 20). 

U Djelima apostolskim (5:35-39) se navode sljedede rijeCi 
Gamaliela: 

"(35) Zatim rede onima: 'Izraelci! Promislite dobro 5to ka- 



193 



nite ucinitis tim ljudima! (36) Prije ovoga vremena dize se Teu- 
da, izdajuci se za nesto osobito, i uza nj pristade oko cetiri sto- 
tine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristase bile su rasprsene 
i unistene. (37) Poslije njega, u doba popisa pucanstva, dize se 
Juda Galilejac i povuce dosta naroda za sobom. I on poginu, a 
sve njegove pristase bise rasprsene i unistene. (38) A za ovo 
sada, kazem vam: prodite se tih ljudi ipustite ih! Jer ako njihov 
pothvat, Hi njihovo djelo, potjece od ljudi, propast ce, (39) a ako 
potjece zbilja od Boga, necete ga moci unistiti. Pustite ih, da ne 
dodete u sukob s Bogom!" 

Prema navedenim tekstovima, da je Muhammed (s.a.v.s.) 
lagao na Allaha i da nije bio iskreni vjerovjesnik, Gospodar bi 
ga unistio, spomen bi mu se na Zemlji zatro, ruke bi mu se polo- 
mile, rasplinuo bi se poput dima, sve njegove pristase bi bile 
rasprsene i unistene, i njegova rijeC i djelo bi propali. Medutim, 
Allah nista od ovoga nije uradio. Naprotiv, njegov spomen na 
Zemlji je uzdigao, ukazao mu je Svoju podrsku i pomod, i potvr- 
dio njegove rijedi i djela. I time je istinitost Muhammedovog 
(s.a.v.s.) poslanstva i vjerovjesnistva utvrdena do te mjere da ne 
preostaje nikakav prostor za sumnju. Utvrdeno je, takode, da se 
jevreji i krsdani bore protiv Allaha i Njegova Poslanika 
(s.a.v.s.). Uzviseni Allah u suri Es-Su'ara', 227 kaze: 

"A mnogobosci 6e sigurno saznati u kakvu ce se muku 
uvaliti." 

Uzviseni Allah u suri Es-Saf, 8 veli: 

"Oni zele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a 
Allah ce uciniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo 
bilo nevjernicima." 



Peti pokazatelj: 

Vjerovjesnik (s.a.v.s.) se pojavio u vrijeme kada su svi lju- 
di trebali nekoga ko ce ih uputiti na pravi put i pozvati ih u pra- 
vu vjeru. Arapi su se klanjali kipovima, Perzijanci vjerovali u 
dva boga, Indijci obozavali kravu i drvo, jevreji boga poistov- 
jedivali sa stvorenjima, ili ga poricali i na Njega i Njegove vje- 



194 



rovjesnike iznosili razne potvore i iaii, krfcani Stovaii trojstvo i 
svece. A i preostali dijelovi gvijeta su camili u dolinama zabhi- 
da. Tako jc, u to vrijeme, slanje nckoga ko 6c predstavljati mi- 
lost za sve svjetove, znak mudrosti sveznajuceg i premudrog Al- 
laha. Za tu velicanstvenu misiju, za gradnju tog velebnog 
zdanja, nijc bio dostojan niko osim Muhammed (s.a.v.8.) sin 
AbduUahov koji je odagnao tminu idolatrije trojstva, vjere u dva 
boga i opisivanjc Boga svojstvima stvorcnja. Suncc tcvhida 1 je 
obasjalo Zemlju, na Sto ukazuju i rije&i UzviSenog u suri El- 
Maide (19): 

"O sljedbenici Knjige, dosao vain je Poslanik Nai • 
nakon Sto je neko vryeme prekinuto slanje poslanika - da 
vam objasni, da ne biste rekli: 'rn^je nam dolazio ni onaj ko 
donosi radosne vyesti, ni onaj koji opominje 1 ! Pa, doftao vam 
je, eto, onaj koji donosi radosne vyesti, i onaj ko opominje. - 
A Allah sve mole." 



Sesti pokazatelj: 



Raniji vjerovjesnici su najavili njegovu (s.a.v.s.) vjerov- 
jesnitku misiju, (tj. najava Muhammedove (s.a.v.s.) misije u 
prethodnim nebeskim knjigama). • 

Prije nabrajanja tih radosnih vijesti o njegovom dolasku, 
slijedi ukazivanje na nekoliko stvari: 

1. Vjerovjesnici izraelskog naroda su najavili sljedece 
dogadaje: Dogadaj o Nabukodonosoru, fturugima, Aleksandru i 
njegovim namjesnicima, o onome Sto ce se desiti u Edvemu, 
Egiptu, Ninevi i Babilonu. I neshvatljivo je da niko od njih ne 
najavi dolazak Muhammeda (s.a.v.s.) , koji je u vrijeme svoje 
pojave bio kao najsitnija biljka, da bi kasnije izrasla u ogromno 
drvo u Cijoj kroSnji nalaze uto&Ste mnoge nebeske price. U veo- 
ma kratkom vremenu je sruSio silnike i kraljeve, njejova vjera 
se raSirila u zemljama svih yjerovjesnika izraelskog naroda, os- 
vojila ogromna prostranstva na istoku i zapadu, nadmasila sve 
ostale vjere, i ona je, od tada pa sve do danas, u stalnom porastu. 



1) Tcvhid je vjerovanje samo u jedoog jedioog Boga. 



195 



Ovaj dogadaj je ve£i od svih koje su najavili izraelski vjerovjes- 
nici. Pa kako se zdrav razum moze pomiriti s tvrdnjom da su oni 
najavili nebitne dogadaje, a nisu najavili ovaj, izuzetno veliki, 
dogadaj?! 

2. Kada raniji vjerovjesnik najavi vjerovjesnika koji ce 
doci poslije njega, nije neophodno da o njemu govori podrobno. 
Naprotiv, takve vijesti obicno nisu opsirne i detaljne, nego su 
vecini ljudi skrivene, a jasne samo ucenima; jer oni povezuju 
dinjenice. Ponekad su i njima nepoznate i skrivene, ali kada se 
vjerovjesnik pojavi i njegovo vjerovjesnistvo dokaze 
mu'dzizama i jasnim znakovima vjerovjesnistva, te tajnovite na- 
jave im postaju sasvim jasne i 6iste od sumnji. Zato 'Isa a.s., 
rijecima navedenim u Evandelju po Luki (1 1:52), ukorava jev- 
rejske ucenjake: 

"Jao vama, ucitelji Zakona, jer ste odnijeli kljuc spoznan- 
ja! Vi sami ne udoste, a onima koji htjedose uci zaprijeciste." 

Islamski ucenjaci su rekli: "Ne postoji ni jedna nebeska 
knjiga, a da nije ukazala na pojavu vjerovjesnika Muhammeda 
(s.a.v.s.), medutim, to nije bilo jasno svima, jer da je bilo jasno 
obifcnom svijetu ne bi njihovi u£enjaci bili ukoreni za njeno skri- 
vanje, a nejasnoca je prenosenjem s usta na usta postajala jos 
vecom. 

3. Sljedbenici Knjige su ocekivali drugog vjerovjesnika 
mimo Isaa a.s. (Mesiha a.s.). U Evandelju po Ivanu (1:19-25) se 
pominje da su jevrejski udenjaci pitali Jahjaa a.s. 1 : 

"(19) ...' Tko si ti?' (20) On priznade; ne zanijeka, priz- 
nade: x Ja nisam Mesija' 2 . Upitase ga: 'Jesi li Ilija?' Postoje po- 
rekao, upitase: 'Jesi li (ocekivani) prorok 1 ?" (tj. poslanik koga 
je najavio Musa a.s.). Tako se vidi da su oni Muhammeda 
(s.a.v.s.) o6ekivali isto kao i Mesiha a.s. On je kod njih bio poz- 
nat, tako da im nije trebalo pominjati ime, nego je i sama aluzija 
na njega bila dovoljna. Zato su ga poredili sa Mesihom a.s. U 
Evandelju po Ivanu (7:40-41) pise: 

"Jedni su od naroda, kad cuse te rijeci, govorili: Vvo je 



1) Kr§.: Ivan ill Jo van. 

2) Isl.: Isa a.s. ili Mesih a.s. 



196 



zbilja Prorok' 'Ovoje Mesija', govorili su drugi." 

PoSto se za tog odckivanog vjcrovjcsnika ne tvrdi da de 
dodi prijc Mcsiha a.s., to je ncpobitan dokaz da 6e dodi poslije 
njega, a to je Muhammcd (s.a.v.s.). 

A Sto se tide Mesihovih a.s. rijedi pomenutih u Evandelju 
po Mateju(7:15): 

"duvajte se laznih proroka Sto vam dolaze u ovdjem runu, 
a unutra su grabezljivi vuci", njima se ne moze osporiti Mu- 
hammedovo (s.a.v.s.) vjerovjesniStvo, jer 'Isa a.s. nije upozorio 
na duvanje od iskrenog vjerovjesnika, niti na opreznost prema 
svakom vjerovjesniku koji dode poslije njega, nego je traiio da 
se Suva samo od lainih vjerovjesnika, a njihove knjige, u prvoj 
generaciji poslije uzdignula Isaa a.s., u vrijeme apostola, biljeze 
pojavu mnogih laznih vjerovjesnika. Rijedi Isaa a.s. se odnose 
na te lazne vjerovjesnike, a ne na iskrenog vjerovjesnika koji 
ima znakove koji potvrduju njegovu iskrenost. Zato se, u 
Evandelju po Mateju (7:16, 17 i 20) neposredno nakon tih njeg- 
ovih rijeci, kale: 

n (16) Prepoznat 6ete ih po njihovim rodovima. Zar se s 
tmja here groi&e Hi s drade smokve? (17) Tako svako dobro 
stablo rada dobrim rodom, a zlo stablo rada zlim rodom. (20) 
Dakle, prepoznat 6eie ih po njihovim rodovima." 

Muhammed (s.a.v.s.) je, u to nema sumnje, zaista jedan od 
iskrenih vjerovjesnika. Na to ukazuju njegovi plodovi i plodovi 
njegove misije. Napad na njega od strane njegovih protivnika je 
bezvrijedan, jer su i jevreji osporili vjerovjesnidku misiju Isaa 
a.s. i u laz ga ugonili. Za njih, od postanka svijeta pa do njegove 
pojave, ne postoji gore stvorenje od njega. Evropski ateisti kazu 
da 'Isa a.s. nije uopSte postojao i ismijavaju se s njim. U torn 
kontekstu su napisali mnoge knjige koje su se raSirile u svim 
krajevima svijeta. Broj njihovih pristalica, svaki dan u Evropi 
raste. I kao Sto je za krs'c'ane, pa i za nas, neprihvatljivo pori- 
canje Isaa a.s. od strane jevreja i evropskih ateista, tako je, za 
nas, neprihvatljivo poricanje Muhammeda (s.a.v.s.) od strane 
Stovateija trojstva. 



197 



4. I prijasnji i danasnji sljedbenici Knjige su imena 
uobicajili prevoditi, i umjesto njih upisivati njihova znadenja, a 
osnovni tekst koji smatraju Bozijim govorom, dopunjavati ko- 
mentarima. Te dvije cmjenice su kod njih normalne pojave, i ko 
znalaCki proudi njihove prevode na razne jezike, pronadi ce 
mnogo takvih slufcajeva. Zato nije cudo ako koriguju neko vje- 
rovjesnidko ime u tekstu u kome je najavljen Muhammed 
(s.a.v.s.) ili dodaju nesto nerazborito, jer je to kod njih 
uobi£ajeno. I od njih se ne moze ocekivati da u svojim knjigama 
sacuvaju ime Muhammed, Ahmed ili neki od njegovih nadima- 
ka (s.a.v.s.), jer oni imaju prirodnu sklonost za korigovanje i 
prepravljanje svojih knjiga, do te mjere da bi obesnazili njihove 
tekstove i ucmili ih na prvi pogled bezvrijednim kao dokaze, da 
bi potvrdili neka od svojih udenja, ili odbili, njima upucene, 
prigovore. Njihove sekte su revnosne u suprostavljanju jednih 
drugima. Oni su, bez sumnje, u ovome mnogo zesdi od musli- 
mana. Tako radosne najave Muhammeda (s.a.v.s.), na koje nam 
u njihovim knjigama ukazase prijasnji muslimanski udenjaci, 
nalazimo sada razliditim u mnogim njihovim danasnjim prevod- 
ima, zato sto su nam ih oni izdvojili iz knjiga poznatih u njiho- 
vom vremenu, a izmjene su se desile nakon toga. Razlog tome 
moze biti i razli&tost u prevodenju, ali je ono prvo cesce, jer vi- 
dimo da je njihov obidaj korigovanja prisutan i danas. A sada 
izdvajamo, nekoliko radosnih najava Muhammeda (s.a.v.s.) u 
knjigama jevreja i krsdana. 



198 



Prva radosna vijest: 

U Ponovljenom zakonu (18:17-22) stoji: 

"(17) Nato mi re£e Jahve: 'Pravo su rekli. (18) Podignut 
cu im proroka izmedu njihove brace, kao sto si ti. Stavit cu 
svoje rijeci u njegova usta, da im kaze sve sto mu zapovjedim. 
(19) A ne bude li tko posluiao mojih rijed sto ih prorok bude 
govorio u moje ime, taj ce odgovarati pre da mnom. (20) A pro- 
rok koji bi se usudivao govoriti sto u moje ime sto ja ne budem 
zapovjedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, ta- 
kav prorok neka se pogubi. (21) Mozda 6ei reci u svome srcu: 
Kako cemo raspoznati rije£ koju Jahve nije izrekao?' (22) Kad 
prorok govori u ime Jahve, pa to ne bude i rijed se ne ispuni, 
ondaje to rijec koju Jahve nije kazao. U drskostije taj prorok 
govorio. Nemoj od njega strahovati." 

Ova radosna vijest se ne odnosi na JoSua bin Nuna, kao 
Sto vjeruju jevreji, niti na 'Isaa a.s. kao Sto misle krSdani, nego se 
ove rije£i odnose na Muhammeda (s.a.v.s.), zbog sljededeg: 

1 . Jevreji koji su iivjeli u vrijeme 'Isaa a.s. su o£ekivali 
pojavu drugog (najavljenog) vjerovjesnika. I to njihovo 
ocekivanje je nepobitan dokaz da najavljeni vjerovjesnik nije 
JoSua koji je zivio prije toga, u vrijeme Musa a.s., niti Isa a.s. 
koji je tada bio prisutan kod njih. 

2. U tekstu je upotrijebljen izraz "kao Sto si ti", a JoSua i 
Isa a.s. nisu kao Musa a.s., zato Sto su oni iz naroda izraelskog, a 
prema tekstu Ponovljenog zakona (34:10) u izraelskom narodu 
se nije pojavio vjerovjesnik poput Musaa a.s. s kojim je Allah, 
bez posrednika, razgovarao, koga je poslao sa zasebnom Knjig- 
om i no vim zakonom u kome su zabrane i naredbe, propisi o 
kaznama, halalu i haramu 1 , kupanju, CiSdenju i dr. I dok su JoSua 
i 'Isa a.s. slijedili njegov zakon, on je, u svome narodu, bio na- 
dredeni voda kome su se pokoravali i koji je li£no izvrSavao 
kazne i nad njima vladao. To, medutim, nije sluCaj sa Isaom a.s.; 



1) Halal jc ooo Sto su UzviSeni Allah i Njegov Poslanik (s.a.v.s.) dozvolili, a 
haram ono Sto su strogo zabrauili. 



199 



jer, njegova knjiga Indzil ne sadrzi propise i zakone, a njegov 
narod mu nije bio pokoran. Naprotiv, jevreji su ga, prema vjero- 
vanju krscana, nakon ponizavanja i utjerivanja u laz, ubili 
raspecem. Tako izmedu njega i Musaa a.s. ne postoji velika 
slicnost. 

3 . U ovom tekstu stoji izraz "izmedu njihove brace " , a u 
nekim predajama "iz srednjeg sloja njihove brace" Dvanaest 
jevrejskih plemena je, bez sumnje, zivjelo u to vrijeme sa Mu- 
saom a.s., i da je najavljeni vjerovjesnik bio iz jevrejskog naro- 
da reklo bi se: "od njih", ili "izmedu njih", ili "jedan od njih", ili 
"iz njihovog potomstva" . Josua i 'Isa a.s. vode porijeklo od 
Ja'kuba ibn Ishak ibn Ibrahim a.s., sto zna£i da pripadaju jev- 
rejskom narodu, te se na njih ne odnosi ova radosna najava vje- 
rovjesnika. Ovdje se, pod izrazom "braca" misli na potomke Is- 
maila ibn Ibrahim a.s., jer se u Tevratu izrazom "braca" 
oslovljavaju Ismailovi i Ishakovi potomci. Za Ismaila se u Knji- 
zi Postanka (16:12) kaze: 

"... ipred licem sve mu brace on ce stan sebipodici." 

Takode u knjizi Postanak (25:18): 

"Nastanise se nasuprot svojoj braci" 

I posto Muhammed (s.a.v.s.) vodi porijeklo od Ismailovih 
potomaka, brace Israilovih sinova, to se ova radosna vijest, ne- 
sumnjivo, odnosi na njega. 

4. Ova radosna najava je izrecena u buducem vremenu, jer 
rije£i "Podignut cu im proroka " ukazuju na buduce vrijeme, te 
se ne mogu odnositi na Musaovog a.s. mladi<5a Josuu koji je up- 
ravo u to vrijeme zivio i bio jedan od Izraelaca. 

5. RijeCi: "Stavit cu svoje rijeci u njegova usta" navedene 
u ovoj radosnoj vijesti, aludiraju na to da ce torn najavljenom 
vjerovjesniku silaziti objava i da nece znati 5itati i pisati, nego 
de samo Allahov govor koji mu se objavljuje pamtiti u svojim 
prsima i prenositi ga. Zato se ova najava ne moze odnositi na 
Josuu kome objava nije nikada ni silazila i koji je pisani Tevrat 
5itao, a nije ga prenosio pamcenjem. 

6. U ovoj radosnoj vijesti stoji: "A ne bude li tko poslusao 



200 



mojih rijeii Sto ih prorok bude govorio u moje ime, taj 6e od- 
govarati preda mnom". U nekim predajama, to je re&ene ovako: 
"A onaj ko ne bude sluSao njega, koji u moje ime govori, ja 6u 
mu se osvetiti." PoSto je osveta svojstvo samo tog najavljenog 
vjcrovjcsnika, a ne i ostalih vjerovjesnika, posigumo se pod oa- 
vetom ne misli na ovosvjetsku ili ahiretsku osvetu u 
dzehennemu, jer se ova vista osvete, ovosvjetske i onosvjetstke, 
ne odnosi na poricatelje samo nekog odredenog vjerovjesnika. 
Ovdje se pod izrazom "osveta" misli na ozakonjivanje borbe, fl. 
da Uzviseni Allah najavljenom vjerovjesniku naredi obracun a 
njegovim negatorima, i proglasi dozvoljenim njihovo ubijanje, 
njihove imetke i zarobljavanje njihovih iena i djece. Sve nave- 
deno se odnosi na Muhammeda (s.a.v.s.), a ne na Tsaa a*., jer 
njemu nije bilo naredeno da se bori protiv onih koji su ga pori- 
cali, a u njegovom Indiilu nema kaznenih propisa: kisasa 1 , 
t'azira 2 diihada 3 . 

U izdanju iz 1844. godine, dio ove radosne najave vjerov- 
jesnika glasi: 

"A prorok koji bi se usudivao govoriti Sto u moje ime Sto 
ja ne budem zapovjedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih 
bogova, takav prorok neka se pogubi." 

Tako ovaj tekst, jasno propisuje pogubljenje laznog vje- 
rovjesnika koji u Allahovo ime govori ono Sto mu nije naredio, i 
on je u potpunoj suglasnosti sa Rijedima UzviSenog u suri El- 
Hakka, 44-46: 

"(44) A da je on o Nama kojekakfe rtfecl iznosio, (45) 
Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, (46) a onda ma filu ku- 
cavku presjekli." 

I da Muhammmed (sa.v.s.) nije bio iskreni vjerovjesnik 
bio bi ubijen. Medutim, poznato je da je na mnogo mjesta, pro- 
tiv svojih neprijatelja, lidno vodio rat, a niko ga nije mogao ubi- 

1) Smrtna kazna, koju je Uzviseni Allah propisao, za pojeftine teike 
piekriaje. 

2) Kazna za odredene prestupe £iju tezmu odreduje ieriatski sudija. 

3) Borba Da Allabovom putu radi uzdizaoja AUahove rijefii, i niienja svih sil- 
nika, zajedno s njihovim sistemima koji tpreCavaju ljude da Cuju Utinu o 
Bogu, a da se pri tome niko ne sili na prihvatanje IsJama. 



201 



ti, jer ga je Uzviseni Allah duvao od neprijatelja. Zivio je do 
susreta s Uzvisenim Allahom kada je umro sasvim prirodnom 
smrcu, sto potvrduje rijeci Uzvisenog u suri El-Maida, 67: 

"A Allah ce te cuvati od ljudi" 

A sto se tide 'Isaa a.s., krsdani i jevreji vjeruju da je ubijen 
raspecem, i ako se ustvrdi da se u ovoj radosnoj najavi vjerov- 
jesnika misli na njega, onda bi on prema slovu te iste radosne vi- 
jesti morao biti samozvani i lazni vjerovjesnik kao sto tvrde i 
jevreji da nas Allah saduva od takvog ubjedenja. 

Upozorenje: 

Posto Muhammed (s.a.v.s.) nije ubijen, nego je umro pri- 
rodnom smrcu, jasno se vidi da se ova radosna vijest odnosi na 
njega. Kada su sljedbenici Knjige to primijetili zamijenili su 
rije£i "neka bude pogubljen", koje su postojale u starim izdanji- 
ma, rijecima "umrijet ce", pocevsi od 1865. g.g. pa do danas, 
uporno nastojeci da ospore misiju Muhammeda (s.a.v.s.), jer je 
pojam "smrt" opsirniji od pojma "neka bude pogubljen", a ipra- 
vi i lazni poslanik, oba umiru. Medutim, ova korekcija teksta im 
nije pomogla da izbrisu aludiranje na Muhammeda (s.a.v.s.), 
zbog ovoga sto slijedi: 

8. Zato sto se u dvadeset i drugoj tacci ove radosne vijesti 
kaze da se lazni vjerovjesnik prepoznaje po tome sto najavi neke 
dogadaje "pa to ne bude i rijec se ne ispuni" Muhammed 
(s.a.v.s.) je najavio mnoge dogadaje koji su se trebali desiti u 
buducnosti, £ije desavanje je, kasnije, jasno dokazalo njegovu 
istinitost i to da je, zaista, legitimni, iskreni i pravi poslanik 
Uzvisenog Allaha. 

9. Jevrejski ucenjaci koji su zivjeli u vrijeme Muhammeda 
(s.a.v.s.) su priznali da je, u Tevratu najavljeni vjerovjesnik, up- 
ravo on. I neki od njih su primili Islam, kao: Muhajrik, 
'Abdullah ibn Selam i Ka'b Al-Ahbar, a neki su priznali da je 
Muhammed (s.a.v.s.) najavljeni vjerovjesnik, ali nisu presli na 
Islam, poput: 'Abdullaha ibn Surija, Hujej ibn Ahtaba i njego- 
vog brata Abu Jasira ibn Ahtaba. U tome nema nista neobicno, 



202 



jer su jevrejski ucenjaci koji su iivjeli u vrijcmc 'Isaa a.s. priz- 
nali njegovu vjerovjesniCku misiju i njegove mu'dlize, a potom 
ga proglasili nevjeraikom i naredili njegovo smakmice, Sto se 
jasno vidi u Evandelju po Ivanu (11:45-57, i 18:1-24). 



Prvi prigovor: 

Braca Israilova nisu samo Ismailovi sinovi, nego su njiho- 
va braca i sinovi 'Isevia ibn Ishaka. 

Odgovor: 

Medu sinovima 'Isevija ibn Ishaka se nijc pojavio vjerov- 
jesnik kome bi mogao odgovarati, u ovoj vijesti, navedeni opis, 
kao Sto se nigdje ne pominje ni Boiije obecanje Ibrahimu a a. za 
Isevija ibn Ishaka, ali se, na mnogim mjestima u Tevratu, navo- 
di obecanje Ibrahimu i Hadieri za njihovog sina 'Ismaila i nje- 
govporod. 

Drugi prigovor: 

U nckim izdanjima se u ovoj vijesti kaie: 

"Tvoj Gospodar Bog de podignuti proroka od tebe i *d 
tvoje brade*. I rije£i "od tebe" jasno ukazuju da de taj prorok 
bid od sinova Israilovih. 

Odgovor: 

Ako i prihvatimo tako formulisanu misao, to opet ne pro- 
turijeci nasoj tvrdnji. Zato Sto su rijedi "od tebe" samo sinonim i 
potvrda rijedima n od tvoje bra£e* % a u svakom shicaju, ovim cit- 
atom stavlja akcenat na rijcCi m od tvoje brade". Zatim, kada je 
Muhammed (s.a.v.s.) preselio u Medinu Muneveru, u kojoj je 
upotpunjena njegova misija, u njoj i oko nje je bilo nekoliko 
jevrejskih plemena, poput: Hajbera, Beni An-Nedira, Beni Kaj- 
nuka* i Beni Kurejze. I kao da se pojavio izmedu njih, a u isto 
vrijeme se pojavio izmedu svoje brace. 



203 



Zakljucak: 

Evo nekih slicnosti izmedu Musaa a.s. i Muhammeda 
(s.a.v.s.). I jedan i drugi su: 

(1) Allahov rob i poslanik, 

(2) i jedan i drugi imaju oba roditelja, 

(3) oba su se zenili i imali djecu, 

(4) obojici je nareden dzihad i rat protiv idolopoklonika, 

(5) obojici je naredeno da blud kaznjavaju za to 
odredenom kaznom, 

(6) oba su u stanju sprovesti Bogom propisane kazne, 

(7) oba su cijenjeni poglavari u svojim plemenima 

(8) kod obojice je £isto<5a tijela i odijela uslov za obavl- 
janje vjerskih obreda, a kupanje za dzunuba 1 i zenu poslije men- 
zisa i £iscenja poslije poroda, 

(9) zakon i jednog i drugog zabranjuje prinosenje zrtava 
kipovima, i meso nezaklane zivotinje, 

(10) u zakonima obojice postoje kazne poput kisasa, had- 
da 2 i ta'zira, 

(11) oba zabranjuju kamatu, 

(12) oba su umrli na postelji i oba su pokopani. 

Postoji jos mnogo stvari iz kojih se vidi slicnost, zato 
Uzviseni Allah u suri El-Muzzemmil, 15 kaze: 

"Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedocio 
protiv vas isto onako kao sto smo i faraonu poslanika posla- 
li." 



1) Diunub je nedista osoba koja se mora okupati, a ne£istim se postaje nakon 
spolnog opdenja, polucije, menstruacije, poslijeporodajnog Ciscenja. 

2) Seriatska kazna za odredene prekrSaje. 



204 



Druga radosna vijest: 

U Ponovljenom zakonu (33:1-2) pile: 

*(1) Ovoje biagoslov kojim Mojsije tovjek Bofji - bla- 
goslovi Izraelce pred svoju smrt. (2) Rede on: 'Dode Jahve sa 
Sinaja, sa Seria im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih 
dode od kadeikih zborova, sa svogajuga sve do obronaka\* 

U izdanju iz 1844. g. se navodi sljedece: 

"Oglasio se s gore Parana, a sa njim htijade cutih i zak- 
on od voire." 

Silazak Gospodara (Jahve) sa Sinaja je radi darovanja 
Tevrata Musau a.s., pokazivanje sa Seria je bilo radi davanja 
Indiila Isau a.s., jer je Seria ime za brda u Palestini i ime jednog 
sela u Nasiri, a Njegovo oglaSavanje s gore Paran je radi objavl- 
jivanja £asnog Kur'ana Muhammedu (s.a.v.s.), jer, Paran je 
Meka Mukerrema. Dokaz tome su rijedi Postanja (21:20-21) u 
kojima se govori o 'Ismailu a.s.: 

"(20) Bog je bio s djedakom teje rastao i odrastao. iivio 
je u pustinji i postao vjeit u strijelanju iz luka. (21) Dom mu 
bijaie u pustinji Parana, a njegova mu majka dobavi Unu iz 
zemlje egipatske. " 

U samirijskom primjerku Tora izdatom 1851. g. se ka2e da 
je Paran u Hidiazu, i ta misao glasi: "Nastanio se u Parana 
koji se naiad u Hidiazu. " 

Nema sumnje da je mjesto 'Ismailova a.s. boravka bila 
Meka Mukerrema. U njoj se poslije njega nije pojavio ni jedan 
vjerovjesnik osim njegov unuk Muhammed (s^.v^.). Tako post- 
aje jasno da se Boiijim oglaSavanjem s brda Paran aludira na 
spuStanje Objave Muhammedu (s.a.v.s.) u Meki Mukcrremi, jer 
se nikada ne ka2e: m Bogje doSao s stog mjesta (Hi oglasio se) m , 
osim ako je tu dosla Objava od Njega (neka je Uzviien). I kao 
Sto je Musau a^. na Sinaju spultena Objava u formi TeVrata, a 
Indiil objavljen u Seriu (Palestini), tako se ovdje aludira na ob- 
javu Casnog Kur'ana u Meki Mukeremi. 



205 



Prva objava Kur'ana se desila u pecini Hira 1 koja se nalazi 
na najvisoj ta£ki brda Paran. Rijefci Izdanja iz 1844 g. "... a sa 
njim hiljade cistih", kao i rije£i nekih starih izdanja: "... a sa 
njim su hiljade dobrih i knjiga od vatre", jasno ukazuju na 
ashabe koji su pomogli Muhammeda (s.a.v.s.). Njihovim 
slijedenjem Poslanika (s.a.v.s.) i njihovim dzihadom s njime, je 
uzdignut Islam. I kada nepristran i razuman covjek razmislja ko 
bi mogao biti taj, u Paran poslani, vjerovjesnik s kojim su hil- 
jade £istih i dobrih, i s kojim je "vatrena Knjiga" (u kojoj nema 
ni jedne sure, a da se u njoj nevjernicima i zalutalima ne prijeti 
vatrom), sa sigurnoscu saznaje da je taj najavljeni vjerovjesnik 
Muhammed (s.a.v.s.). Posto je ova radosna vijest jasno ukaziva- 
la na njega, sljedbenici Knjige su, u no vim izdanjima, pribjegli 
brisanju rijedi: "... a sa njim hiljade cistih", i rijeci "... s njim 
je knjiga od vatre". Ova radosna vijest jasno ukazuje na tri vje- 
rovjesnika, Musaa, Isaa i Muhameda (mir neka je s njima) i na 
tri, njima objavljene knjige, cije se objavljivanje desilo na tri 
casna mjesta. Ovo je u suglasju s rije&ma Uzvisenog u suri Et- 

Tin, 1-3: 

"(1) Tako mi smokve i masline, 

(2) i Sinajske gore, 

(3) i grada ovog, bezbijednog", u kojima se aludira na tri 
mjesta u koja su poslata ova tri vjerovjesnika, jer u Palestini ima 
mnogo smokvi i maslina. 

Posto se u Kur'anu htjelo istaci veliSanje, polazi se od 
nizeg ka visem. Tako je Musaova a.s. misija veca od 'Isaove 
a.s., a Muhammedova (s.a.v.s.) veda od poslanica njih obojice. 
Isto tako je i Meka 6asnija i velicanstvenija od Palestine i Sina- 

ja. 

A kada se u Tevratu htio iznijeti hhistorijski poredak, ova 
tri mjesta su pomenuta shodno vremenu u kome su poslana ova 
tri vjerovjesnika. Musaovo a.s. slanje je uporedeno s pojavom 
zore, 'Isaovo s izlazom Sunca, a Muhammedovo (s.a.v.s.) s jas- 
nim podnevskim svjetlom koje je jace od prethodna dva i njime 
je ljudima upotpunjeno to svjetlo. I na Zemlji se nisu pojavili 
vjera i knjiga koje su potisnule mrak sirka i idolatrije, poput Is- 
lama i Kur'ana s kojima je dosao Muhammed (s.a.v.s.). 

1) Pedina na najviSem mekanskom brdu u kojoj je Muhammed (s.a.v.s.) pri- 
mio prvu objavu Kur'ana. 



206 



Treda radosna vijest: 

U Postanku (17:20) se navodi: 

7 za Jiimaela uslisah te. Evo ga blagosMjam: rodnim du 
ga udiniti i silno ga razmnoiUi; dvanaest de knezova od njega 
postati i u velik de narod izrasti. " 

U izdanju 1844. g. njcn tekst glasi: 

"Za JiSmaela sam ti usliSao molbu. Blagosivit du ga, 
udiniti ga velikim i udinit du da se silno razmnoS; dvanaest 6e 
knezova roditi i uiinit dudaod njega vehld narod izraste. " 

Njen tekst u nekim starim izdanjima na arapski jczik glasi: 

"A Sto se tide JiSmaela, molbu sam ti ved usliSao, i evoja 
ga blagosiljam, udinit du da od njega veliki porod izade i 
uvedat du ga sa Bimadmadom. " 

El-Kadi 'Ijad u svojoj knjizi "ES-Sifa" kaie da je Bimad- 
mad jedno od Muhammedovih (s.a.v.s.) imena r a u radosnoj vi- 
jcsti pomenute rijedi "i u velik de narod izrasti" su najava Mu- 
hammeda (s.a.v.s.), jcr od Ismailove a.s. djece nijc niko imao. 
veliki narod, uzuzev njegovog unuka Muhammeda (sa.v.s.), te 
je on taj koji se pominje u Ibrahimovoj i Ismailovoj a.s. dovi, 
navedenoj u suri El-Bekara, 129: 

"Gospodaru naJ, po&alji fan poslanika, jednog od njih, 
koji de im ajete Tvoje kazivati i Knjizi in i mudrosti uclti i 
o^istiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! " 

El-Kurtubi u svojoj knjizi "El l'alamu fima fi dinin-nesara 
minel fesadi vel evhami" 1 vrdi da, ako se uzme brojcana vrijed- 
nost recenica hebrejskog teksta koji koriste jevreji, vidjet ce se 
da se u njoj dva puta pojavljuje Muhammedovo (s.a.v^.) ime, 
jer njen tekst na arapskom jeziku "i udinit du da se, silno razm- 
noii* a u nekim izdanjima "i udinit du da se silno silno razm- 
noZi", se podudara sa rijecju (jL. jlu) m Bimadmad m u hebrejs- 



1) "Obznana nereda i izmtiljotiiia u vjcri kridant". 



207 



kom jeziku, a rijedi "veliki narod" se podudaraju s rijecima 
( Jj^ c^J) "Ledzvi dzudul" Brojcana vrijednost slova u ovim 
rijedima na ibrijskom jeziku, prema sistemu zbrajanja redenica, 
je ista kao i zbir koji se dobija zbrajanjem brojdanih vrijednosti 
slova u imenu (**~ ») "Muhammed" 

To je broj 92, a njegov tabelarni zbir prema navedenom 
sistemu zbrajanja izgleda ovako: 













j 


f 


C 


f 


92 


= 








4 


40 


8 


40 








j 


1 


r 


j 


1 


r 




92 


= 


4 


1 


40 


4 


1 


40 


2 






J 


J 


i 


I 




J 


I 


J 


92 


= 30 


6 


4 


3 


10 


6 


3 


30 



Kada je, u 10. hidzretskom (16. greg.) stoljecu, prihvatio 
Islam rabin 'Abdusselam Ed-Defteri, napisao je kratko pismo 
naslovivsi ga "Er-Risale El-Hadije" 1 u kojem isti£e da je najvise 
dokaza jevrejskih raibna u zbrajanje brojnih vrijednosti slova po 
sistemu "ebdzed" 2 , u kojoj je odgovor jevrejima koji odbijaju da 
je rijec "Bimadmad" simbol za Muhammedovo (s.a.v.s.) ime, 
sto su njihovi rabini saznali i medu sobom sakrili. Zatim je opi- 
sao nacm koristenja tog sistema. 

Bozije obecanje Ibrahimu i Hadzeri da ce 'Ismailovo po- 
tomstvo udiniti velikim narodom je izreceno u kontekstu poh- 
vale i po^asti 'Ismailu, a hvala i dast se ne iskazuju samo radi 



1) Poslanica upute. (KeSfuz-zunun: 2:2027). 

2) Ebdzed je poseban poredak arapskih slova §to lifii naSoj abecedi. 



208 



velikog potomstva, ako ono nc budc od pravih vjernika koji vje- 
ruju samo u jednog i jedinog Boga. Potto se, poslije njcga u 
Meki nijc pojavio ni jedan vjerovjesnik koji tome poziva, otim 
njegov unuk Muhammed (§ a.v j.). taj veliki 'Ismailov narod se 
nije pojavio osim poslanstvom Muhammeda (sji.vj.). Pa, neka 
nam onaj ko nijede istinitost ove radosne vijesti kale gdje je taj 
veliki 'Ismailov narod, mimo Muhammedovog (sa.v j.) umme- 
ta?! 



Cetvrta radosna vijest: 

U kontekstu govora o jevrejskom oboiavanju kipova, u 
Ponovljenom zakonu (32:21) se kale: 

"Niitavnim me bogom na ljubomor potakoSe, razdraiiSe 
me niitavilima svojim, ija 6u njih ljubomornim ucunt, pukom 
niitavnim, razdraSi 6u ih glupim netdm narodom!* 

Njen tekst u izdanju iz 1844. g. glasi: 

"PotakoSe me na ljubomor onim ko nije bog, razljutiie me 
svojim lainim bofanstvima, pa 6u ija njih potaknuti na Ijubo- 
moru fjudima koji nisu narod, i razljutit 6u ihjednim neukOn 
narodom! m 

Ovu radosnu vijest 5ini jasnijom sljedeli tekst iz Izaije 

(65:1-6): 

• 

"(J) Potra&Se me koji ne pitahu za me, nadoSe me koji me 
ne trafjahu; rekoh: Evo me! Evo me! Narodu koji ne prizsvaie 
ime moje. (2) Svagda sam prufao ruku narodu odmetnidkom, 
koji nodi putem zlim, za mislima svojim, (3) narodu koji me bez 
prestanka u lice srdi: trtvuju po vrtovima, ka'dprinose na opek- 
ama, (4) na grobovima stanuju, i node na skrovitim mjestima, 
jedu svinjetinu, medu u zdjele jela netista. (5) I joPgovore: 
Vkloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetimf Oni su mi dim u 
nosu, oganj ito gori povazdan. (6) Evo, sveje napisano preda 
mnom: nedu uiutjet dok im ne platim, dok im ne platim u nje- 



209 

dm." 

Pod neukim narodom se misli na Arape; jer su oni tada bili 
u velikom neznanju i zabludi, kao sto na njih aludiraju i rijeft: 
"Potrazise me koji ne pitahu za me, nadose me koji me ne 
trazahu ... koji ne prizivase ime moje", jer oni nisu istinski 
vjerovali u jednog Boga, nisu znali Njegova svojstva i lijepa im- 
ena, nisu radili po ispravnim zakonima i nisu znali ni zasta osim 
za obozavanje kipova, pa kao da nisu ni pitali za Allaha, niti ga 
prizivali. Lutali su dolinama zabluda, kao sto Uzviseni Allah 
kaze u suri Ali 'Imran, 164: 

"Allah je vjernike miloscu Svojom obasuo kad im je 
jednog izmedu njih kao poslanika poslao, da im rijedi Nje- 
gove kazuje, da ih otisti i da ih Knjizi i mudrosti nauci, jer 
su prije bili u oditoj zabludi." 

Sli5ne rije£i Uzvisenog se nalaze i u suri El-Dzumua', 2: 

"On je neukima poslao Poslanika, jednog izmedu njih, 
da im ajete Njegove kazuje i da ih ocisti i da ih Knjizi i mu- 
drosti nauci, jer su prije bili u ocitoj zabludi." 

Jevreji su omalovazavali Arape zbog toga sto vode pori- 
jeklo od robinje Hadzere i zbog njihovog nepoznavanja Allaha i 
velike zalutalosti. Sebe su smatrali boljim od Arapa, jer su djeca 
Sare koja nije bila robinja, te sto su imali vjerovjesnike, Knjige i 
zakon. Medutim, Izraelci su, ubijajuci vjerovjesnike, udaljava- 
judi se od jednobostva, obozavajuci bozanstva idolopokloni5kih 
naroda i prinosedi im zrtave, rasrdili Uzvisenog Allaha, te se i 
On (neka je slavljen) razljutio oduzimanjem vjerovjesnistva od 
njih. Odlikovao je i izabrao Arape koji su u njihovim o£ima bili 
bijednici i neznalice. Tako je slanje Muhammeda (s.a.v.s.) ovom 
nepismenom narodu, objava Knjige i mudrosti njemu, radi 
upudivanja na pravi put - predstavljalo najveci stepen budenja 
ljutnje kod Izraelaca. 

Ako pratimo historiju jevreja, vidjet cemo da ni jedan nar- 
od nije razljutio jevreje, kao Arapi poslije Muhammedovog 
(s.a.v.s.) poslanstva, jer, iako su Perzijanci i Bizantijci porusili 
jevrejsku kraljevinu u Palestini i puno ih grdili, i pored toga se 



210 



nikada medu njima nije pojavala knjiga i vjerovjesnik poput 
Musaa a.s. i njegove knjige, Sto bi kod njih probudilo ljutnju, za- 
vist i ljubomoni. A Muhammedov (s.a.v.s.) ummet jc jevreje 
grdio i ponizio, a jo* mu jc Allah podario Knjigu i vjerovjes- 
niftvo, nakon Sto ga jc oduzeo od Izraelca. Zato su jevreji dvo- 
litno postupali prema Arapima, ulagivali im sc i bojali ih se. I u 
tome jc, nesumnjivo, vrhunac njihove ljutnje i ljubomore. 

Ko ovu radosnu vijest objasni poslanstvom 'Isaa a.s. na 
njegov komentar se i ne osvrce, jer jc Mesih a.s. iz izraelikog 
naroda i njima jc poslan, a covjek nijc ljubomoran na svoje si- 
nove, ali je, zato, moguce da na njega budu ljubomorai sinovi 
njegove brace ill njegovih amidza, narotito ako su oni u njego- 
vim oCima bijedni i unizeni. Zatim, neznanjc i nepismenost su 
osobine koje se, do kraja sestog stoljcca po 'Isau a4., nisu ni- 
kome pripisivale osim Arapima, jer su titanje, pisanje i druge 
znanosti bili poznati, u to vrijeme, kod mnogih drugih naroda, 
samo ne kod Arapa. I ova radosna vijest, kao da je jasan tekst o 
njima i Muhammedu (s.a.v^.) koji je poslan izmedu njih. 

Radosne vijesti u knjigama jevreja i krS6ina su mnogo- 
brojne. Jedne najavljuju Muhammeda (s.a.v.s.), druge aludiraju 
na njegov ummet, njemu poslatu Objavu, njegov diihad, ili pak, 
ukazuju na slavljenje Allaha i ezan ili ukazuju na Meku Mukcr- 
remu, Sirenje Islama, a neke radosne najave je licno slikovito iz- 
rekao Isa a^., kao Sto nam ih prenose evandelja. 



211 



Zavrsna rijec 



Hvala Uzvisenom Allahu koji mi je omogucio da zavrsim 
ovo djelo, i molim Ga da sud mnogih koji su trazili da napisem 
ovo vazno djelo, udini lijepim, i da ga ucmi korisnim fttaocu 
koji traga za istinom! 

Plemeniti ditaoce! Ova knjiga ti je otkrila istinu o knjiga- 
ma dva Zavjeta. Dokazala je da sljedbenici Knjige ne posjeduju 
cjelovit lanac prenosioca ni za jednu knjigu Starog i Novog zav- 
jeta, da su te knjige izgubile svojstvo bozanskog porijekla i na- 
dahnuca, da su prepune proturijecja, nesuglasica, iskljucivosti, 
gresaka i korekcija. 

Ova knjiga je, isto tako, ukazala na nistavnost dva vjero- 
vanja: trojstva i bogolikosti Mesiha a.s. Utvrdeno je da je Mesih, 
nesumnjivo, stvoreni covjek, Boziji rob i poslanik. 

U ovoj knjizi su odgovori na sumnjidenja koja iznose mis- 
ionari krscanstva i orijentalisti protiv £asnog Kur'ana i dasnog 
vjerovjesnidkog Sunneta. Postoje stvari koje kategoridki ukazuju 
na to da je £asni Kur'an govor Uzvisenog Allaha, kojega je ob- 
javio Svome poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.), koji je najavljen 
u knjigama jevreja i krsdana, i uprkos njihovim iskrivljivanjima, 
radosne vijesti koje se u njima nalaze nisu se nicim obistinile 
osim poslanstvom Muhammeda (s.a.v.s.), i kao da su one jasan 
tekst koji govori da je on iskreni vjerovjesnik i poslanik svjetov- 
ima. 

Razumom obdareni dovjede! Ostavi fanatizam i pristra- 
nost. Odaberi sebi vjeru kojom je Uzviseni Allah zadovoljan da 
bude vjera svih ljudi. A "jedina prava vjera je Islam" ! - 

Boze! Udalji nas od izopadenih vjerovanja! 

Nase posljednje rijedi su: "Zahvalnost pripada Allahu, 
Gospodaru svjetova" ! 



1) Ali 'Imran: 19. 



212 



Imena krttaukih i jevrejskih ufcnjaka koja se ne pominju u Bibliji 




Latinitaim slovima 


Arapskim stovima 


1 


Adam Clark 


d >£ f U 


2 


Horn 


i>JJ* 


3 


Henri i Iskat 


oli-l J fji* 


4 


Lardner 


^ji 


5 


Davolije i Rodiment 


oJ*- J^jJIjJ 


6 


Horsley 


.jO-.U 




7 


Vatsun 


i>-ilj 


8 


JAMES (I) 


JjVlj—^ 


9 


Henn VIA 


^lUl^la 


10 


Marthin Luther Saksonac 


^s~&*J\ jijl Jljl* 


11 


Nabukodonozor - Bretschneider 


Lr^^^) S*^ 


12 


Dtordlis Sal 


( Jj*» ) JL« j^^ 


13 


DrC.CP fonder 


jXU 


14 


Urudien 


o-JJ^jj' • ot+J jjl 


15 


Manichane 


**»* 


16 


Ekstajn 


,Vtl-S1 


17 


Kosttntin (I) 


jjVi;,LA~j 


18 


Jerome 


rj>* 


19 


Entjuhs (IV) 


f-il>ll juitjjLil i ijuija '. 


20 


Erinijus (Erinius) 


( u»j^ J ) u-j^e J 


21 


Uludiin 


<**>Jj1 


22 


Clement Iskender Janus 


(jajJVJ j > AiJ !jm'i«jK 


23 


Tertullien 


U*J.H.M 


24 


Joseph - Josip 


( (jiiji i.»^j J |jM jijiajj 


25 


Neho 


• • 


26 


Isaoc Newton 


Jj>i JL^mI 


27 


Dr Skender Kids 


j>id j 1 Am 


28 


Maximin 


(jM.»'».' ■-■■■<*• ) U«.i'-<« 


29 


Basilius 


■JMJ ll H»L 


30 


Erpenius (VIII) 


(^HilOLjl) ,>IUI ^jiLJ 


31 


Dlevil 


Jw» 


32 


Parker 


J^J^ JJAh} 



213 



40 1 Di Ses (Denis) 



MAAMMffMM fWW 



33 



35 



36 



37 



iij.1 



38 



39 



41 



42 



Justinian 



ii <i W(w»W*wwwwwww»<n>«n(»wwwww» »w 



Enastitus 



iwvwvinrtnw »*www n r w ««vww»w 



Thomas Karlajl 



Neron Klaudijus Kajser 



Domicijan (Dumisjan, Dumitjanus) 



kMMMMMUUMM 



Trajan 



Severus 



( i^j n l*'" ^ < ijlj— >>*■ ) <£-** 



WW » 

jmj nl» HiLl 



"'" i VinfWWfvww i uu 







JJV jl£ (j-L^ 



( J>^ ) UJ^ 



o»jj 



. jj . j 



£j 



................... nrlnrln .. 



Vilirjan 



Uriin 







( tPJJ . ' '.'" ' ) u-^j— 



'"""""*"* """"""innr*"nnnnnr » n » . 






(oL^JLi^^L^JIj)^^ 






43 



Dioklecijan (Dekledjanus), Dicletian 



44 



Lijusidn 



ijXmJJJ 



45 



El-D2ermeni 



^>J' 



46 



Faustus 



Li 



MHWUUWU UAAA 



47 



Selsus 



U" 



48 



Istandel 



Jjjli*J 



49 



Kiutis 



50 



Ephesus 



(J«»M ll 



_: 



51 



Eichorn 



uj 



l«£l 



52 



Ricard Vats 



u^h J jl*j 



53 



Hales 



&* 



n fnnm m «•» i n nr 



54 



Kilketa 



MMMMMM *■ 



!-.<!< 



55 



- 



Kennicott 






56 



Chrysostom 



r* ■■■lj *j* 



57 



DianAvn 



MMMWI lA 



■^..^. U 



MAm • 



58 



Ferench 



B^ 



59; Polycarp 



LJjliJjJ 



60 



Jusi Bis 



g^h! j^j^ 



61 i 



Hedlisi Bus 



j£>Li£±^ 



62 



Brufri 



(S^j^H 



63: 



64 



Krisbah 
Sulz 



^Lu-jj^i 



>!>£ 



65 



Inn 



Tarifan 



i»»»»»>inmvv 



t*f>fl 



. 66, 



ulL,> 






214 



f 67 


Inn 




68 


Bit 


Jf 


69 


labncius 


w*i-VJib 


70 


MevSira 


H*>* 


71 


Philips Kvadinulis 


o»l*>*jfiu*Ai* 


72 


Breton 


^J_H 


73 


Thomas Inglis 


^Jiilj^lk 


74 


Sargon (II) 


yr^l UJ*J- 


75 


Titius 


ij-jL+t 


76 


Marcus Antonius 


U^IaJjZlj] ij-Ij* 


77 


Bajl 


J-L. 


78 


Eknapijus 


«j" j.* ****^' 


79 


BUi 


J~ 


80 


Bibis 


U" .'.'.'.' 


81 


John M ilner 


^iLijU 


82 


James Brown 


OJ-HO"" 1 ** 


83 


Ibfans 


^UJ 


84 


Dr Bright 


^^j^jJ' 


85 


Munich 


dj>* 


86 


Dfclenk Verthe 


<fj jj >.'I'iL 


87 


Mam Sik 


•"j ■- (jjl-* 


88 


Wiliam Mijur 


jj^»r^J 


89 


John Dark 


JjljOl* 


90 


Er-Rebij Musa Kudsij 


^ai ^j* ^1 


91 


Er-Rebij Juda Hakk DuS (Judas) 


(o-^>») lj-jJ J* !Jj*j ^Jl 


92 


Klaus 


cr>^ 


93 


Norton 


tHj>J 


94 


Juni Tirin 


OiJ^i^Ji 


95 


Vilijems 




% 


Sirkis El-Haruni 


uJj jl+JI u-^>- 




















\ 


w .,. ■■ —.— ■■■■■■■—■ ■■■■■■ ■*■—■■■■■- 


j 



215 



Literatura koristena pri obradi ovog djela 

1. El-Mevsua' el-'arebijje el-mujessere, grupa autora, Daru 
nehdati Liban, Bejrut, 1981 . g. 

2. Tarihu El-Dzem'ijjati Es-Sirrijje vel-harekati es-sirrijje, Egi- 
pat, 1926. g. 

3. Komentar Starog i Novog Zavjeta, Adam Clark, London 
1851. g. 

4. Lardner, (komentar Biblije), 1825. g. u Londonu. 

5. Et-Tefsirul Munir, Vehbez-Zuhajli, Darul Fikril muasir, Bej- 
rut, Liban i Damask. 

6. El-E'alam, Hajruddin Ez-Zirkikli, Darul 'Ilmi lilmelajin, Bej- 
rut, 1979. g. 

7. Tarihu kenisetil Mesihi 'ala vedzhil ihtisar, 1839. g. 

8. Fethul Bari, komentar El'Askelani, obrada Muhammed Fuad 
El-Baki, Riasetu Idaretil buhusil 'ilmijjeti vel iftai ved da'veti vel 
irsadi, Riadh. 

9. Sahihu Muslim, komentar En-Nevevi, Riasetu Idaretil buhusil 
'ilmijjeti vel iftai ved da'veti vel irsadi, Riadh. 

10. El-Bidaje ven-Nihaje, Hafiz 'Imaduddin Ebul Feda Ismail 
ibn Kesir, El-Fellah, Riadh. 

11. El-Kamus El-Islamijj, Ahmed 'Atijjetullah, Biblioteka En- 
Nehdatul-misrijje, Kairo, 1963. g. 

12. Es-Sifa:(Es-Sifa fi ta'rifi hukukil Mustafa, El-Kadi Ebil Fadl 
'Ijad ibn Musa El-Hajsabi El-Malikij, Darul kutubil 'Ilmijje, Bej- 
rut, 1979. g. 

13. Es-Siretun Nebevijje, Ibn Hisam, obrada Mustafa Seka i Ib- 
rahim El-Ebjari i 'Abdul Hafiz Sibli, Muessesetu 'ulumil 
Kur'ani. 

14. Delailun-Nubuvve: Ebi Nei'ma El-Asfahanija, obrada Mu- 
hammed Revvas Kala'dzi, El-Mektebetul-'arebijje, Halep, 
1970. g. 



216 



Tabelarni prikaz testih izraza koji se spominju 
i u islamu i kr&anstvu. 


Islamski izrazi 


Kr&anski izrazi 


Allah, Bog, Gospodar 


Jahve.Gospod.Bog 


Poslanik ili vjerovjesnik 


Prorok 


Musa a.s. 


Mojsije 


Tevrat 


Tora 


Zebur 


Psalmi 


Davud a.s. 


David 


Sulejman a.s. 


Salomon 


Indzil 


Evandelje 


Merjema majka 'Isaa a.s. 


Marija majka Isusova 


Isa a.s. 


Isus, ili Mesija 


Harun a.s. 


Aron 


Nuh a.s. 


Noj 


Ibrahim a.s. 


Abraham 


Sit a.s. 


Set 


Idris a.s. 


Henok 


Ja'kub 


Jakob 


Imran 


Amram 


Adem a.s. 


Adam 


Lut a.s. 


Lot 


Jahja a.s. 


Ivan ili Jovan 


Ishak a.s. 


Izak 


Ismail 


JiSmael 


Dzennet 


Raj 


Dzehennem 


Pakao 





217 



SADRZAJ 



2. Posveta 

3. RijeC prevodioca 
7.Predgovor 

10: Uvod 

12. PRVA GLAVA: Imena knjiga Starog i Novog zavjeta, 
utvrdivanje njihovih iskrivljenosti i njihovo opovrgavanje 

13. Prvo poglavlje: Navodenje imena knjiga i njihovo nabrajanje 

20. Drugo poglavlje: Dokazi da sljedbenici Knjige nemaju ne- 
prekinut lanac prenosioca Starog i Novog zavjeta i neosnovanost 
tvrdnje da je danasnja Biblija nebeska Objava 

21.Tevrat 

24. Knjiga Josue (sina Nunova) 

25.Evandelja 

36. Trece poglavlje: Dokazi da je ova Biblija prepuna 
proturijeCnosti, gresaka i iskrivljivanja 

56. Treci dio: Dokazi da je tekst iskrivljen mijenjanjem, 
dodavanjem ili oduzimanjem 

72. Krscanske zablude i odgovori na njih 

72. Prva zabluda 

77. Uzroci nastanka razli&tih jezicltih izraza u dva Zavjeta 

79. Druga zabluda 

82. Treda zabluda 

93. Cetvrto poglavlje: Utvrdivanje derogacije (nesha) u dva Zav- 
jeta 

108. DRUGA GLAVA: Anuliranje trojstva 



218 



109. Uvod: PojaSnjenja koja daju uvid u poglavlja 

1 14. Prvo poglavlje: Anuliranje trojstva razumskim dokazima 

1 16. Drugo poglavlje: Anuliranje trojstva rijecima Isaa a*. 

123 Trece poglavlje: Opovrgavanje boianske prirode Isaove a.s. 
liCnosti tradicionalnim dokazima 

131. TRE6A GLAVA: Dokaz da je Kuf an Allahov govor i 
nadnaravno djelo te otklanjanje sumnji koje su o Kur*anu i 
casnim vjerovjesnidkim hadisima iznijeli svecenici 

132. Prvo poglavlje: Cinjenice koje ukazuju da je Casni Kufan 
govor UzviSenog Allaha, i odstranjivanje sumnji koje su o nje- 
mu iznijeli svecenici 

147. Tri pitanja i odgovori na njih 

158. Drugo poglavlje: Odstranjivanje toboznjih dokaza koje 
svecenici iznose o vjerovjesnidkim hadisima 

164. Nekoliko izjava imama iz porodice 'Alije r.a. 

167. Stav jevreja spram usmenih predaja 

169. Stav vedine krScanskih prethodnika spram usmenih predaja* 

174. CETVRTA GLAVA: Dokazi vjerovjesnidke misije naseg 
vjerovjesnika Muhammeda (s.a.v.s.) 

175. Prvi pokazatelj: MnoStvo mu'diiza koje su se desile Mu- 
hammedu (s.a.v.s.) 

175.Prvavrsta 

178. Druga vrsta 
178.IsraiMi'radi 

179. Razumski dokazi 

179. Tradicionalni dokazi 

180. Polutanje mjeseca 



219 

182. Mu'dziza uvedavanja male kolidine vode 

184. Mu'dziza uvedavanja male koli£ine hrane 

186. Govor drveta i kamena i njihovo svjedocenje da je on vje- 
rovjesnik 

188. Pad kipova 

188. Poslanik (s.a.v.s.) je, neke bolesti, izlije£io potirudi bolno 
mjesto svojom mubarek rukom 

189. Poslanikova (s.a.v.s.) uslisana dova 
191 Drugi pokazatelj 

1 9 l.Treci pokazatelj 

192. £etvrti pokazatelj 

193. Peti pokazatelj 

194. Sesti pokazatelj 
198. Prva radosna vijest 
201.Upozorenje 

202. Prvi prigovor 

202. Odgovor 

202. Drugi prigovor 

202. Odgovor 

203.Zaklju£ak 

204. Druga radosna vijest 

206. Treca radosna vijest 

208. Cetvrta radosna vijest 

211.Zavrsnarije5 

212. Imena krscanskih i jevrejskih ucenjaka koja se ne pominju 



220 

u Bibliji pisana latiniCnim i arapskim slovima 

215. Literature koriStena pri obradi ovog djela 

216. Tabelarni prikaz Cestih izraza koji ae pominju u i&lamu i 
kr&anstvu 

217. Sadriaj 






XlA 




&Jt 



V • 







t^fJ 



t V 



I «l ' 



t I 




r ) >— fw' **^t ^V L*^C "*» g. 



_ft\l\A ^L-c 





n^ 




V o 



r 



£21- 








^_^J\^jJ)l 




aLijVli S^oJIj ^UjVli **•*-*» OiJ*" 5 J ( J J 



^V -r^- \°° -T:cUaj