Skip to main content

Full text of "Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, od g. 1463-1850"

See other formats 


Google 



This is a digital copy of a book that was prcscrvod for gcncrations on library shclvcs bcforc it was carcfully scannod by Google as part of a projcct 

to make the world's books discoverablc onlinc. 

It has survived long enough for the copyright to cxpirc and thc book to cntcr thc public domain. A public domain book is one that was never subjcct 

to copyright or whose legal copyright term has expircd. Whcthcr a book is in thc public domain may vary country to country. Public domain books 

are our gateways to the past, representing a wealth of history, cultuie and knowledge that's often difficult to discovcr. 

Marks, notations and other maiginalia present in the original volume will appear in this flle - a reminder of this book's long journcy from thc 

publishcr to a library and rmally to you. 

Usage guidelines 

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the 
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to 
prevent abuse by commercial parties, including placing lechnical restrictions on automated querying. 
We also ask that you: 

+ Make non-commercial use ofthefiles We designed Google Book Scarch for use by individuals, and we request that you use these files for 
personal, non-commercial purposes. 

+ Refrainfivm automated querying Do nol send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine 
translation, optical character recognition or other areas where access to a laige amount of text is hclpful, please contact us. We encourage the 
use of public domain materials for these purposes and may be able to help. 

+ Maintain attributionTht Goog^s "watermark" you see on each flle is essential for informingpeopleabout thisproject and helping them lind 
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it. 

+ Keep it legal Whatcver your use, remember that you are lesponsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just 
becausc we believc a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other 
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can'l offer guidance on whether any speciflc use of 
any speciflc book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Scarch means it can be used in any manner 
anywhere in the world. Copyright infringement liabili^ can be quite severe. 

About Google Book Search 

Google's mission is to organize the world's information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps rcaders 
discovcr the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full icxi of this book on the web 

at |http: //books. google .com/l 



r" 



\^ 



V, ^ 



SAFVET BEG BASAGIC-REDZEPASIC 

(MIRZA SAFVET.) 

^ 



KRATKA UPUTA 



U 



''/?!. 

/^7^ 



PROŠLOST 



BOSNE I 






HERCEGOVINE 



(Od g-. 1463.— 1850.) 




SARAJEVO. 

TLASTITA NAKLADA. 

1900. 



SVA PRAVA PRIDRŽANA. 



TISKARNA „BOSANSKE POŠTE". 






PREDGOVOR. 



Odavno se osjećala potreba, kako za stranca, tako isto i za 
domaćega, da se napiše bar kratka povjest Herceg-Bosne od 
pada bosanske kraljevine 1463. (867.) i utjelovljenja Hercegovine 
1482. (886.) pod tursku vlast. 

Kako je poznato ovo doba naše prošlosti ne samo, da nije 
rasvjetljeno, već je tamnije od zemana Kulina bana radi oskudice 
gradiva, jer još fermani, bujruntije i druge listine, koje truhnu 
po tavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi 
po javnim gragjevinama iz rečenoga doba, koji propadaju s dana 
na dan, nijesu istraženi i povjesnički obragjeni. 

Kad se to gradivo malo po malo obradi i tačno ispitaju sva 
istočna i zapadna vrela, a to će više radinih sila stajati dosta 
truda i vremena; istom onda će poći za rukom jednome povjes- 
ničaru od zanata, da sastavi potpunu povjest pon6sne Bosne i 
junačke Hercegovine, koje su, kao države u državi sve do Omer 
pašinih vremena 1850., sačuvale svoju narodnu i povjesničku 
individualnost u formi aristokratske zadruge prkoseći istoku i 
zapadu. 

Nu usprkos svoj oskudici gradiva s velikim trudom po tur- 
skim i domaćim vrelima, po kronici rahmetli Muvekita i napo- 
kon po maloj zbirci listina u mom arkivu, odlučih, da sastavim 
bar preglednu sliku iz svega, što sam pročitao kroz više godina 
bilježeći razne zgode i nezgode od prve turske provale pod Ti- 
murtaš pašom 1384. (786.) do konca prve polovice XIX. vijeka. 

Nu prije nego pregjem na povjest mislim, da je veoma nužno 
upoznoti štovane čitatelje u kratko s onim narodom, koji se kroz 
vjekove igrao sa sudbinom naše domovine; na ime s Turcima 
(Osmanlijama). Uz to sam mimogred razložio odnošaje Turaka 
prama bosanskim kraljevima i patarenskim velikašima, da se bolje 
razumije katastrofa, ukupni prelaz bogumila na islam, nji- 
hov položaj u domovini i u turskoj državi. 

A sada još nješto o ovome djelcu i njegovim vrelima, oda- 
kle sam crpio gradivo i kako sam ga obragjivo. 



Turska vrela : 
Muvekitova kronika, rukopis, vlasništvo zem. vlade 
za Bosnu i Hercegovinu. 

Ćatib-Čelebi : Fezleke, 2 sv. (št. u Car. 1286. (1869.) 
Nuhbetut-tevarih, (s dodatkom) (št. u Car. 1284. (1867.) 
Tadžut-Tevarih, 2 sv^ (št. u Car.) 
Tarihi-Vasif, (št. u Car.) 
Hadikatiil-vuzera, 5 snopića (št u Car.) 
Ilaveli-esmarut-tevarih (litgr. u Car.) 
Kaniža-tarihi (št. u Car. 1290. (1873.) 
Tarihi-osmani (št. u Car. 1290. (1873.) 
Šek^Tci-NumaniiJe (št u Car. 1291. (1874.) 
Razne listine, popisi bos. namj., bosanski kalendari, koji 
se u mojoj zbirci nalaze. 

Domaća i zapadna vrela: 
SmiČiklas: Povjest Hrvatske. 

Klaić : Pov. Bosne do propasti kraljevstva (Zagr. 1882.) 
Kjiežević : Kratka pov. bos. kraljeva (Dubrovnik, 1883.) 
Knežević : Pad Bosne (Dubrovnik, 1884.) 
Knežević; Car. tur. namj. u Bos. i Herc. 
Lopašić: Bihać i bih. Krajina (Zagreb. 1890.) 
Lopašić: Oko Kupe i Korane (Zagreb. 1896.) 
Asboth: Bosnien und Hercegovina (Wien. 1888.) 
Zinkeisen: Geschichte des. osm. Reiches (Hamb. 1840.) 
Hammer: Geschichte des. osm. Reiches (Budim-P. 1828.) 
JuTcić: Bosanski prijatelj (Zagreb, 1850. — 1870.) 
Hammer: Die Staats-Verfassung u. Venvalt d. Osm. (Wien.) 
I drug-e historičke rasprave u raznim listovima i novinama. 
Eto to su djela, koja sam imao pri ruci sastavljajući povjest 
Heceg-Bosne. Navodim ih ovdje za to, jer bi mi, da sam ih citiro 
u knjizi, zauzeli puno prostora. Koliko je bilo mognće nastojao 
sam, da usporedim, kritično ispitam, pa tek onda napišem ; a sada 
po onoj staroj: 

što sara znao, to sam napisao; 
Ko zna više — bujnim neka piše! 




Primam esse historiae legem, ne quid 
falsi dicere audeat ; deinde ne quid 
veri non audeat. 

Cicero, de Orat. 

(Jsmanlije su ogranak turskoga plemena, koje se na po- 
četku XI. vijeka na poziv tada najmoćnijega vladara na istoku 
sultan Mahmuda Sebuktegina sa Selčukidima doselilo u Horosan. 
Plemenski starješina Osmanlija zvao se Kaji ban. Kad su se Sel- 
čukidi pobiinili protiva gospodstva Sebuktegina izvojštili slpbodu i 
nezavisnost, i Kaji heinovi potomci sudjelovali su u tome ustanku. 

U velikome prevratu u srednjoj Aziji, koji uzvitla početkom 
XIII. vijeka sa svojim divljim hordama silni mugul Termudžin- 
Džengiz han, uzmaknu tadanji poglavica Kaji hanova plemena 
Sulejman-šah ibni Kajaleb pred potopom krvi i vatre iz svoje 
postojbine i naseli se oko Vanskoga jezera. 

Sa smrću Džengizovom raspade se ogromna mugulska drža- 
va, ar s tijem minu i pogibelj, koja je prijetila pojedinim narodima 
i plemenima. Na to odluči Sulejman šah, da se povrati u domo- 
vinu, ali sudbina odredi drugačije. Prelazeći preko rijeke Eufrata 
postane žrtvom bijesnih valova, a gospodstvo nad cijelim pleme- 
nom oižtavi četvorici sinova, koji se razluče u dva tabora. Veći 
dio ode sa dva brata u staru postojbinu, a manji dio, kome bješe do- 
sugjena buma prošlost i velika budućnost, povrati se pod Ertu- 
gril-begom na trag i naseli se privremeno u pokrajini Erzendžanu. 

Jednoga lijepog dana digne se Ertugril beg sa šest stotina 
konjćinika, da se upozna sa okolišnjim predjeUma. Slučajno na- 
basa na razbojište, gdje se dvije vojske bore zadnjim silama 
za pobjedu. Sve turske povijesti u tome se slažu, da je Ertugril 
iz veledušja priključio se slabijem taboru i pobijedio jačega nepri-. 



— 6 — 

jatelja. Pobijegjena vojska bila je tatarska, a pobjedonosna vla- 
dara od Konje (Ikoniuma) sultana Alauddina Selčukovića. Za uči- 
njene usluge sultan pokloni Ertugril begu dolinu Sugud i čajire 
Tomanić, gdje f e stalno nastani sa svojom porodicom. 

Ertugril bega je naslijedio mudri i junački sin Osman, koji 
je osvojio Karadža-Hisar. Za to mu je sultan podijelio begluk i 
uvrstio ga u red vazalnih knezova. Malo kasnije zauze Biledžik 
i Inegjol. 

U to sultan Gazan Džengizović svrgne sultan Alauddina Sel- 
čukovića s prijestolja, a država mu se raspane na više dijelova. 
Svaki tadanji poglavica postao je gospodarom u svojoj pakrajini 
Ugledavši se u ostale i Osman beg proglasi se nezavisnim vlada- 
rom u Karadža-Hisaru god. 1300. (699.). Sultan Osman malo po 
malo uregjivao je i širio svoju državicu. Pred Kojun-Hisarom po- 
razio je dosta veliku bizantsku vojsku i raširio osmanlijsku vlast 
preko Iznika i Bruse. Njega naslijedi sultćin Orhan, koji prenese 
stolicu u Brusu. Najprije vješto uredi vojsku i izradi zakone, za 
tijem nastavi osvajanje na razvalinama bizantske carevine. 

Iza Orhana zasjeo je na osmanlijsko prijestolje sin mu sultan 
Murad I. 1362., koji iz osvojenih pokrajina od kršćanske djece u- 
stroji nove vojnike pod imenom jenjičeri. Za njegova vla- 
danja Osmanlije pregju u Europu, te osvoje Galipolje (Dželiboli) 
a malo za tijem Adrianopolje (Edrenu). U bitci kod Čemamena 
1371. porazi ujedinjene Srbe i Bugare i prisili ih na plaćanje dan- 
ka. Od ove pobjede Osmanlije postale su strah i trepet balkanskim 
državicama, a njihova provala * u Bosnu^) pod Timurtaš pašom 
1384. opomenu i moćnoga kralja Tvrtka I. Kotromanovića, da 
se ugleda za saveznicima, s kojima bi poprimio zajedničku ofenzivu 
ili defenzivu- 

Megju tijem sultan opremi svoga poslanika u Bosnu i zatraži 
danak od kralja. Tvrtko i ostale vojvode s obećanjima otprave 
poslanika. Koliko se vidi do tih obećanja nije mnogo držao Murat, 
već se ozbiljno spremao za rat. Isto tako Tvrtko i drugi bal- 
kanski vladarići nijesu stajali prevjenih * šaka, nego radili na sve 
strane, da se ujedinjenim silama obore na Osmanlije, potuku ih 
i, ako bude moguće, protjeraju iz Europe. U tome savezu svakako 
Tvrtko je igrao prvu ulogu. 



*) Nekibul ešraf Abdulkader veli, da su tom piigodom Turci osvojili: Prijepolje, 
Pljevlje, ČajniČe, Foču, Konjic i Nevesinje, ali ta se vijest čini ue osnovana. Možda 
su samo uplijenili rečene gradove i odmah se povratili na trag. 



— 7 — 

Tako god. 1387. dogje do bitke kod Pločnika. Tvttko i sa- 
veznici poraze Murata i zadovolje se samo pukom pobjedom. 

Da osveti poraz kod Pločnika upne Murat sve sile i nakon 
dvije godine sakupi veliku vojsku i sagje na Kos0vo polje. Tu ga 
dočeka raški knez Lazar Grebljanović na Vidov dan 1389. s pomoć- 
nim bosanskim četama pod Vlatkom Hrvatinićem, aU ovaj put sreća 
posluži Ošmanlijama, pa hametom potuku Srbe i saveznike. Knez 
Lazar izgubi glavu, a stiltan Murata jedan teško ranjeni vojnik iz 
Novog Pazara po imenu Kisrag-oglu Miloš (Miloš Kobilić), kad 
je razgledao razbojište, iz potaje probode nožem.*) 

Posljedica kosovske bitke je, da su Bugarska ^i^ektno, a 
Rašija indirektno potpale pod tursku vlast. 

Dvije godine iza kosovske bitke, odmah iza smrti slavnoga 
Tvrtka na mig iz Edrene provalio je ušćupski namjesnik Omos 
beg u Bosnu, te je harao i pUjenio uzduž i poprijeko.*) 

Ovaj put Turci se zadovolje samo plijenom i vrate u Ušćup. 
Uspjesi osmanUjskoga oružja i česte provale akindžija u južnu 
Ugarsku veoma ^abrinuše ugarsko-hrvatskoga kralja Sigismunda. 
Videći kako prama megji njegove države, tako po cijelome Bal- 
kanu padaju gradovi i pokrajine pod tursko gospodstvo i nada- 
jući se sasvim upravdano, da će skoro na red doći i Ugarska, sakupi 
križarsku vojnu i krene na Edrenu, da jednom za uvijek protjera, 
Turke iz Europe. God. 1396. zametne se bitka kod Nikopolja. 
Križari budu do nogu potučeni. Sam Sigismund s nešto pratnje 
jedva umaknu na jednoj lagji u Carigrad. 

Tom pobjedom Bajezid je osigurao opstanak Osmanlijama 
U Evropi. 

U to iz nenada, baš kad se Bajezid bješe spremio, da obsjedne 
Carigrad, osvanu Timurlenk (Tamerlan) na vratima osmanskoga 
carstva. Sa 120.000 vojnika pogje mu Bajezid u susret. Obje se 
vojske srazišfe kod Angore god. 1402. (805). U valovima nebrojene 
Timurove vojske izgubi se osmanlijska sila. Sam sultan dopade 
sužanjstva^ gdje za kratko vrijeme umre od teškoga jada. 



^) U tome se slažu sve turske povijesti, koje su mi do sad prošle u ruke. Za 
njima su se poveli i mnogi evropski historičari kao Hammer i drugi. Svagdje izričito 
stoji: »bir srbli nefer« (jedan srpski baka.) Po svoj prilici narodna mašta od Miloša 
načinila je kneza i Lazareva zeta i pjesnički okitile Muratovu smrt u svagji Branko- 
vića s Obilićem. Ne znam, za Što bi u tome slučaju turska vrela drugčije pisala! 

') Majkov veli, da je ovaj put Bajezid bio u Bosni, dok o tome turska vrela 
ništa ne bilježe. 



— 8 — 

Na čudo svega svijeta, a na radost balkanskih državica ra- 
spada se osmansko carstvo u više dijelova. Nešto pojagmiše stari 
bezi ^atolski, a nešto raspačaše megju se Bajezidovi sinovi, dok 
nakon deset godina bezvlagja Čelebi-Mehmed I. 1413. ne zasjede 
u Edreni na prijestolje osmanskih careva. Njega naziva turska po- 
vijest drugim osnovateljem turske države. 

Mehmed I. a za njim sin mu Murat II. osvojiše sve izgub- 
ljene zemlje u Maloj Aziji, pa nastave opet osvajanja u Europi.. 
Pošljedni uzdrma dapače carigradske i biogradske zidine, ah mu 
sreća ne posluži, da na njima razvije crveni bajrak s polumjesecom.. 
Ta je slava Fatiha čekala. Megju tijem su u Bosni neprestano 
trajale borbe izmegju kralja i velikaša i napose izmegju pojedinih 
velmoža. Glasoviti bosanski veliki vojvoda i herceg od Splita 
Hrvoje Vukčić-Hrvatinić bješe se ljuto zavadio s ugarskim kra- 
ljem i Sandaljom Hranićem. 

Još odmah iza bitke kod Dobora god. 1408., gdje je sasje- 
čeno 126 bos. patarenskih plemića u vjerskoj gorljivosti ugarskih 
križara, Hrvoje se ogledao na Edrenu, ali zapletaji na istoku bjehu 
zaokupili sultana, pa mu ne može pružiti pomoći. Istom god. 1415. 
nalazimo turske čete u Bosni, gdje s Hrvojom vraćaju pokrajine,, 
koje padoše pod ugarsku vlast. 

Nu ovaj put Turci ne ostaviše Bosnu, već se stalno nasta- 
niše u osvojenim krajevima, da utjerivaju harač od ^bosanskoga 
kralja. Neposredno gospodovali su u Taslidži, Čajniču, Foči i 
Nevesinju. 

Naredne godine umre herceg, koji je četvrt stoljeća tresao 
sudbinom Bosne, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, pa donekle i 
Ugarske. 

Kako već prije Hrvoje bješe predložio Edreni, siiltan Mehmed 
I. imenuje bosanskim begom god. 1418. Ishak bega, koji izabra 
sjedište u Foči.*) 

U proljeće naredne godine dogju Ishak begu pomoćne čete> 

s kojima zauzme Višegrad i Sokol (na utoku Lima u Drinu). 

Na povratku sjavi u Sarajevsko polje, te osvoji malu utvrdu 
Kresavicu. 

Dvije moćne hercegovačke porodice Kosače, gospodari Zahu- 

ma i Pavlovići, gospodari Travunije vodile su zatomi rat jedna 

s drugom kroz dulje vremena. Napokon i jedna i druga zatraži 

pomoć od bosanskoga namjestnika. I sultan i Ishak beg dugo su se 

*) Muvekit str. I2. 



— 9 — 

premišljali, kome da se pridruže. Pošto je Sadalj Hranić Kosaca 
bio tada najugledniji faktor u Bosni, dapače moćniji od samoga 
kralja, nije nikakovo čudo, što je Ishak beg stupio s njime u savez. 

Tako nalazimo god. 1426. Sandalja i Ishak bega, gdje osvajaju 
Travuniju i dijele je megju sre. 

Od sada počne Sandalj u listinama pisati se: „Božijom milosti 
i velikoga cara Mehmed bega gospodar ZaJiimia i t d.*) 

Iza toga o Ishak begovim poduzećima u Bosni i izvan nje 
kroz punih osam godina nije nam ništa poznato. Možda je uregjivo 
i utvrgjivo stečene gradove. 

Istom god. 1434. na zapovijed iz Edrene provali Ishak beg 
u južno-istočnu Ugarsku, te je pohara i oplijeni sve do Temisvara 
i s bogatim plijenom vrati se u Bosnu. U plijenu bilo je dosta 
lijepili robinja i pristalih jenjičara.*) 

Megju tijem je neprestano trajalo trvenje megju bosanskim 
velmožama. Ishak beg je sve to pratio budnim okom, da pače 
ondje-ovdje bacao kamen smutnje. U sred tih žalosnih prilika umre 
i veliki vojvoda Sandalj, jedini velikaš kojim bi mu ogao nanijeti 
neprilika. Tako se pruži lijepa zgoda, koju Ishak beg izrabi bez 
oklijevanja. Provali u srednju Bosnu, pa poruši više manastira i 
crkava i usput osvoji nekoliko tvrgjavica, medju ostalijem i Vrh- 
bosnu,*) gdje prenese namjesničku stoliku 1436., da mu bude bliže 
pružati se prama središtu Bosne i naručnije miješati se u bosan- 
ske poslove. Iste godine Srebrenica i Zvomik budu pripojeni bosan- 
skome begluku. 

God. 1439. (843.) za zasluge Ishak beg bude premješten u 
Ušćup (Skoplje). a na Bosnu opremljen Himmeti-zade Nusuh beg.*) 

Pod stare dane sultan Murat II. odrede se prijestolja na 
korist sina Mehmeda II. 

Ugarsko-čefiki kralj Vladislav mišljaše, da je upravo zgodan 
čas navaliti na malodobnog i neiskusnog sultana, pa protjerati 
Osmanlije iz Europe i raspačati im državu. Eto ti opet križarske 
vojne, u kojoj sudjeluju svi kršćanski vladari i vladarići. Čuvši za 
to stari Murat brže-bolje doleti u Edrenu i sakupi vojsku, kojoj 



*) Asboth misli još god. 141 5., da su Hrvoja 1 Sadalj priznali tursko gospodstvo. 
*) Muvekit: str. 13. 

■) Asboth tvrdi, da su još 14 15. Turd osvojili Vrhbosnu i tamo se ustoličili. 
^) Godine 840. (1443.) nekakova Haseći-hatun sagradila je džamiju u Sarajevu- 
u Cemerlinoj ulid, gdje se na spomeniku nalazi rečena godina. 



— lo- 
se postavi na ćelo i ode u susret križarima. Bitka se zametne 
kod Vame 1444. u kojoj pade sam kralj i većina vojske. 

Za tijem je porazio Murat na Kosovu polju 1448. i Hunjadia^ 
koji bješe došao da osveti poraz nesretnog-a kralja. S tom bitkom 
izbi jasno na površinu premoć turskoga oružja nad susjednim 
državama.') 

Godine 1451. umre sultan Murat, a na prijestolje zasjede opet 
jimaćki Mehmed II. prozvan kasnije Fatih (osvojitelj). Šta je radio 
bosanski namjesnik u to vrijeme? Ništa drugo, nego budnim okom 
pratio vjerske borbe izmegju bogumila i kraljevskoga dvora. Kralj 
Stjepan Toma Ostojić obećavši papi i Hunjadi-u, da će izkorjeniti 
patarenstvo iz Bosne obori se na njih svom vjerskom gorljivosti. 
Kako je žalosno stanje bilo u Bosni, dosta je navesti historičku 
činjenicu, da se viša polovina ostavivši kuću i ognjište razbjegla 
na sve strane. Tu rak^ranu najviše je podjario papin poslanik i 
hvarski biskup Toma s revnim Franjevcima. U bogumUima izgu- 
bila je Bosna najžilaviji elemenat Do 40.000 duša praznih šaka 
potucalo ih se po Hercegovini. Koliko ih je prebjeglo pod vlast 
tursku ni broj se ne zna. Ovo malo, što ih je ostalo u srednjoj Bosni 
povuklo se u nepristupne šume i očajno se borilo sa kraljevskim 
četama. 



1) Ovom prigodom i nehote nam se nameće pitanje, šta je uzrok, da su Osman- 
lije toliko puta nad brojnijim kršćanskim vojskama održali pobjedu? Mislim, da na to 
pitanje nije teško odgovoriti. Tursko konjaništvo, koje je uvijek bilo pretežno u vojsci, 
sastojalo se od plaćenih i lenskih spahija i od akindžija, koji su dragovoljno išli u 
rat radi plijena i da u novo osvojenim pokrajinama budu ovršteni u red spahija. I 
jedni i drugi bili su lako oružani. Ni spahije ni akindžije nijesu imali drugoga zanata 
nego vježbati se u jahanju i džilitanju, da budu spretniji i vještiji u boju. I jednima i 
drugima ne samo dužnost prama državi, već i osobna korist lebdila je pred očima, kad 
su išli u boj. Ako oni poginu, dobro su znali, da će njihovi nasljednici biti udiouici 
u svemu; za to su slijepo srtali u smrt. Turska pješadija sastojala se od uvježbane 
kršćanske djece tako zvanih jenjičara, koje su Turci kao Spartanci uzgajali za junačku 
smrt na bojnome polju. Na protiv kršćansko konjaništvo bilo je teško oružano. U ne- 
spretnim oklopima nije se moglo slobodno kretati ; za to su uvijek ostali kratkih rukava 
na bojnome polju, a pješadija bila je većinom alaša, koja nije ni znala baratati oružjem. 
Osim toga turska konjica uvijek je napadala, a janjičari čekali su u meterizima nepri- 
jateljski napadaj. Eto to su u glavnome uzroci, što su Turci malo ne uvijek bili po- 
bjednici, gdje je došlo do bitke na otvorenome polju. U prvi napadaj oni su polagali 
sve nade. Kad su se jenjičari izopačili, a kršćani pobrinuli za lako oružje i naučili 
turske ratne finte odmah je počelo plaviti bojno oružje prije nepobjedive vojske. Toliko 
radi razjašnjenja, da se vidi, kako su Osmanlije od jedne zadruge kroz dva vijeka 
stvorili najmoćniju državu na svijetu. Da kako, da je bilo i drugih razloga, ali po 
mnijenju većine historika to su glavni. 



- 11 — 

Ovaj zatomi gragjanski rat Nusuh beg- je iz prikrajka pro- 
matrao budnim okom i spremao izvješća u Edrenu. Za što Turci 
u ovim žalosnim prilikama nijesu provalili u Bosnu? Prvo imali 
4SU na istoku pune pregršti posla, a drugo čekali su dok se kraljev- 
ske i patarenske sile sasvim istroše u megjusobnom trvenju. Ma 
da su patareni tražili pomoć od Nusuh bega i preko Mahmud paše 
pozivali sultana s obećanjem, da će ga objeručke dočekati, ipak 
osim diplomatske isprike, laskavih obećanja i suhoga savjeta Turci 
im ništa ne dadoše, pošto su znali, da kralj, uza svu pomoć s vani, 
ne može patarene zatrati. Da su katolici polučili samo mali uspjeh, 
odmah bi se promijenili odnošaji; na ime Turci bi provalili u Bosnu, 
ako je ne bi mogli osvojiti, pomrsili bi osnove katoličkoj propa- 
gandi i kraljevskome dvoru. 

Teda-negda uvigje kralj Toma, da je promašio cilj i počinio 
veliku pogrešku sa svojim pokusima, za to prestane proganjati 
patarene. Puno je truda ulagao, da povrati iseljenike i uspostavi 
red i mir u državi, nu većina bogumilskog pučanstva nije imala 
povjerenja u kralja. Slatki snovi, da će se moći prijašnje blago- 
stanje povratiti, nigda se ne ostvariše. Doduše jenjao je gragjan- 
ki rat, ali i na dalje buktila je vjerska mržnja i nesnošljivost iz- 
megju patarenskoga i katoličkog elementa. 

Kad je (1451.-1453.) plamtio rat megju herceg-Stjepanom i 
Dubrovčanima, kralj Toma ljut na hercega, što je primao bogu- 
mile u svoju zaštitu i zapustio njegovu punicu Jelenu, a zamilovao 
lijepu Fiorentinku, obeća pomoć republici misleći, da se pružila 
lijepa zgoda i osvetiti se i okoristiti se s tijem ratom. Za to po- 
zove sve bosanske velikaše, da se pridruže njegovim četama proti 
hercegu. Nu na njegovo veliko razočaranje mnogi od njih kao 
Petar Vojsalić, vojvoda doljnih krajeva i Vladislav KIlešić, vojvoda 
zapadnih strana i gospodar Duvna i Glamoča, izjaviše, da ne će 
ratovati proti svome sudrugu i prijatelju. 

Tako opet buknu zatomi rat megju kraljem i vlastelom. 
Ko je izvuko iz toga korist ? Nitko drugi nego herceg, koji ostade 
junak na mejdanu, a kralj i vlastela, pošto su iznemogU zatirati 
se, sklope mir. 

Dok su se te nesreće u Bosni odigravale, Murat JI. bio je za- 
okupljen navalama križara i nemirima na istoku, a mladi Mehmed 
osnovao je sa svojim prijateljem Mahmud begom Jankovićem, kad 
zasjede na prijestolje osmanskih careva, kako će udariti na Cari- 
^ad, i uništiti ostatke bizantskoga Ccirstva. »Ko osvoji Carigrad 



— 12 — 

dobar ti je vladar megju vladarima i dobr^ ti mu je vojska 
megju vojskama,« taj hadisi-šerif zaskupljao je mnoge islamske vla- 
dcure, ali ni jednome ne pogje za rukom, da se Uzdigne do te časti* 
Sve što treba za takovo poduzeće, pripremi Mehimed II. za dvije- 
godine, te 1463 godine sagje pod Carigrad i na čudo svemu svi- 
jetu stupi na prijestolje bizantskih careva, sjeknu sabljom o pod- 
nožje i reče poznati distihon: 

U dvorani Ćesdrevoj pauk plete svoju mrežu, 
Dok u tvrgji Efrasjaba glasi sova odliežu. 

Osvojenjem Carigrada ispunio je najvišu želju. 

Tom prigodom prvi put pope se na stolicu velikih vezira 
čovjek iz naših krajeva Mahmud paša Hrvat, za koga neki misle, 
da potječe iz plemenite hrvatske porodice Jankovića, poznati pri- 
jatelj bogumila, koji je svakom prilikom podupirao njihove interese 
u Bosni. 

Koliko se može vidjeti iz poznatih vrela, miroljubivi bosanski 
namjesnik Nusuh beg kroz petnaest godina svoga vladanja, na- 
stojao je, da uzdrži „status quo" ne poduzimajući nikakove akcije 
u kraljevim zemljama. Čini se, da mu je bila glavna zadaća urediti 
stečene zemlje i osigurati ih od vanjskoga napadaja. Za njegova 
begovanja nedavno Oisnovani grad Sarajevo, koji je još njegov 
predšastnik Ishak beg izabrao za središte, znatno se podigao brojem 
žiteljstva i procvjetao pod uplivom istočne kulture. 

Nusuh beg umre u Sarajevu, a na njegovo mjesto bude 
imenovan ratoborni Gazi Isa beg 1454. (858).^) 

Kako su Turci u ovo doba stajali čvrstom nogom u Bosni, 
dosta je samo navesti za dokaz, da je Isa beg s bosanskom voj- 
skom 1466. sudjelovao sa sultanom u ratu na Srbiji. Kad se sultan 
povratio u Carigrad, sam je nastavio osvajanje, te mnoge gradove 
i palanke direktno skučio pod tursku vlast. Megju tijem Firuz beg 
u novopazarskom sandžaku zauzo je preostale gradove sve do 
Hecegovine, koji po naredbi sultana budu pripojeni bosanskome 
namjesništvu. 

Kroz to razdobje od 1463.-1457 živući u miru s Turcima 
kralj Toma ogledao se na sve strane, da što privrijedi za Bosnu.. 
Smrt hrvatskoga bana Petra Talovića uzvitla cijelu buru na za- 



^) Kad je Isa beg imenovan na Bosnu ne zna se sigurno, ali povjesničari uzima- 
ju rečenu godinu, jer u njoj iz Sarajeva javlja sultanu da je srpski despot pobjegao^ 
u Ugarsku. 



— 13 — 

padnoj granici njegove kraljevine. Kao glavne jagm^džije mletačka 
signorja i herceg Stjepan, pomagan Frankopanima i celjskim 
grofovima/prvi se istaknuše. Dakako i kralj Toma na osnovi staroga 
naziva „kralj Hrvatom i Dalmaciji'' ne ostade previjenih šaka, već 
stupi na poprište sa sinom Stjepanom, da ga oženi mladom bzmicom 
Hedvigom i na taj način prisvoji svu baštinu bana Talovića. Nu 
herceg Stjepan, samo da ne dogje do te ženidbe, diže golemu 
vojsku i zaprijeti Hrvatskoj strašnim ratom. 

Kad se kralj Toma spremo, da oružanom rukom zauzme 
zemlje Talovića, buknu rat izmegju Turske i Ugarske. Godine 
1456. dogje do bitke pod Biogradom, u kojoj Turci izvukoše kraći 
kraj, da su se morali potegnuti iz Srbije. 

Klralj Toma osokoljen tom kršćanskom pobjedom upne sada 
sve sile, da se dobro spremi za sveti rat. Dignuvši vojsku oko 
bosanske granice osvoji neke srpske gradove, ali Isa beg prova- 
lom u kraljeve zemlje prisili ga na povratak. U velikoj stisci kralj 
sklopi mir s Turcima i obeća plaćati stari harač. 

Na to Isa beg s velikim pripravama provaU u južnu Ugarsku, 
pa je pohara uzduž i poprijeko. 

Godine 1456. umre stari despot Gjorgje Branković, a dvije 
godine za njim sin mu Lazar, kojega kći Jelena bješe zaručnica 
bosanskog kraljevića Stjepana. Tako opet nastane jagma oko nje- 
gove despotije. Megju prvima borio se kralj Toma s priličnim 
uspjehom posvojivši neke gradove. Na saboru u Segedinu kralj 
ugarski Matija Korvin imenuje Stjepana Tomina srpskim despotom 
i nžišljednikom svih imanja, koja su posjedovah despoti u Ugar- 
skoj. Malo za tijem oženi se novi despot Jelenom Lazarevom. Eto 
tako se vlast kralja Tome protegnu do Smedereva i Morave. 

Nu to sve ne potraja za dugo. Godine 1469. opremi sultan 
vehkog vezira Mahmud pašu Jankovića, da ponovno osvoji Srbiju. 
Padao je grad za gradom, dok napokon dogje red i na Smede- 
revo, u kome despotovaše bosanski kraljević. Videći, da se ne 
može oprijeti turskoj sili, u ime dugova od zaostalog harača, 
predade ga Mahmud paši i zaputi se sa, ženom u Bosnu. 

Sada grakne svak na kralja Tomu, a osobito kralj Matija, 
koji ga obijedi na sve strane, da ja Smederevo za novce prodao 
Turcima. Papa mu se zagrozi crkvenim prokletstvom, a herceg 
upobriebi tu priliku, pa se zakvači s njime radi grada Zazvine« 
K tome još zaplete se u rat s banom Sperančićem, u kome ga i 
smrt zateče 10. jula 1461. O njegovoj smrti pripovijedaše koješta. 



— 14 — 

Jedni hoće, da su g-a umorili sin i brat, drugi pako, da je umro 
od svoje, dok neki drže, da nije ni umro u Krajini, već u Bijelom 
polju kod Sutjeske. Ko ima pravo, teško je odlučiti, ali svakako 
moralo se nešto čudnovato dog-oditi, kad je Tomaš zaklapao oči 
žia vječnaja. Inače ne bi imao smisla, kako ćemo poslije čuti^ 
kraljičin postupak. 

Kralj Tomaš ostavio je iza sebe troje djece, i to: Stjepana 
od prve žene Vojače, a od hercegove kćeri Katarine: Sigismunda 
i Katarinu. 

Najstariji sin Stjepan TomaSević zasjeo je na bosansko prije- 
stolje. 

Prvo njegovo djelo kao bosanskog kralja bijaše, mjesto, da 
pridobije za se bogumile i energično stupi na poprište svima 
vanjskim neprijateljima, žalosna ispovijed papi : da je pravi katolik, 
da će zatirati patarenstvo, da mu prijeti pogibelj od Turaka, i 
molba, da mu dade pomazanu krunu i skloni kršćanske vladare^ 
da mu pruže pomoć, ako bi Turčin zavojštio na Bosnu. Nešto mu 
bi uslišano. Po papinom legatu u Jajcu bude krunjen i pomazan 
u prisutnosti bosanskih magnata. Papinim posredovanjem izmuri 
se prividno s kraljem Matijom i hercegom Stjepanom. 

Od svega toga Bosna nije ništa imala osim pospješenja kata- 
strofe. Vjerska mržnja, koja se u bogumilima kroz stoljeća uvrije- 
žila prama katolicizmu, sada prevrši svaku mjeru. U tome kritič- 
nome stanju odluče žrtvovati samostalnost i vjeru, samo, da se 
osvete kralju i papi. Mnogi velikaši, koji na oko pregjoše na 
katoličku vjeru ostajući i na dalje vjerni bogumilstvu, preko 
bosanskog namjesnika izvješćivali su Mahmud pašu o svemu, šta 
se snovalo i kovalo na bosanskom dvoru. Oni pako, koji su pre- 
bjegli u tursku granicu ili u Hercegovinu, rovarili su na sve 
strane proti kralju katoliku. K tome se još pridružiše savjeti iz 
Rima, a naročito iz Budima, da se jednom za uvijek unište bogu- 
miU, koji su stajali u savezu s češkim husitima i njihovim vogjom 
Gjurgjem Podjebradskim, s kojim se Matija tada borio za češku 
krunu. Te tugje interese na štetu svoga kraljevstva poduprije 
Stjepan Tomašević. Tako prijašnja vjerska nesnošljivost pretvori 
se s obje strane 'u najžešći fanatizam, koji, kako ćemo odmah 
čuti, pospješi propast staroj bosanskoj državi, koja je na vjekove 
odolijevala vanjskim neprijateljima i uvijek sačuvala svoju slobodu 
i nezavisnost. 



— 15 — 

Herceg bješe pokušao već prije, a kralj pokuša sada oso- 
koljen slatkim obećanjima iz Rima i Budima, da se liše harača, 
ali obojica moradoše pristati ne samo, da ugfovorenu svotu plate, 
već da im se još i povisi. Prvi,^ ne dobivši, od Matije pomoći, 
pritisnut bosanskim begom, pristane na sve uslove, a drugi videći, 
da ne će dobiti potpore od hercega, i svih patarenskih velikaša, 
povisi harač, da se približi sultanu. Toj nedaći pridruži se još i 
tajno umorstvo kralja Tome, koje uzvitla cijelu buru proti kralju 
Stjepanu; na ime: da je sa stricem Radivojem ubio oca, da se 
prije dočepa kraljevstva. Kraljica Katarina, poticana bogumilskim 
velikašima, zatraži prijestolje za svoga sina Sigismunda. U sred 
toga meteža, na čiji poziv samo se razumije, provali uščupski na- 
mjesnik Ishak beg i bosanski Isa beg, koji uspostave na čudo 
svih patarena red i mir u prilog kralju Stjepanu. Uzrok je čisto 
pojmiv, da patareni svoga kandidata ne podignu na prijestolje, 
jer bi to oteščalo položaj Osmanlijama u Bosni. Mladi Sigismund 
i sestra mu Katarina panu Turcima u šake. U Sarajevu pregju 
na islam i odu s Ishak begom put Carigrada.') Tom prigodom 
osnovali su Turci Samac*) i ostaviU u njemu posadu. 

Naravno, da je bilo kralju Matiji trn u oku, što su Turci 
uveli red i mir u Bosni, za to, kad sultan ode na Vlašku, da 
osveti poslanike, provali u Bosnu, da podigne na novo ugled 
ugarske krune i prisili kralja Stjepana, da otkaže harač sultanu. 
I jedno i drugo pogje mu za rukom. Tomašević znajući, šta ga 
čeka ustupi sjeverni dio Bosne Matiji u nadi, da će ga s tijem 
obvezati za izdcišniju pomoć. To sve potanko javi sultanu zvomički 
sandžak Ali beg Mihajlović. 

Na to sultan odmah opremi poslanika kralju, da traži isplatu 
harača, a Ali begu naredi, da na ušću Drine u Savu podigne 
tvrgjavu, kojoj * poslije nagjenu ime Begurdelen (Šabac).*) Kad 
mu stigoše vijesti, da je kralj poslanika nedostojno primio i odbio, 
poče sakupljati vojsku, da krene na Bosnu. 

U proljeće godine 1463. diže se sultan iz Edrene na čelu 
vojske i pogje na Bosnu. U Uščupu stigoše mu glasovi, da su 
kraljevske čete razorile nedavno osnovani Samac i poubijale tursku 
posadu. To veoma rasrdi sultana, pa odmah opremi velikog vezira 



^) Šta je bilo 8 njih, nigda nijesam mogao doznati; na ime: je li Sigismund u 
ti opće i pod kojim imenom igrao ulogu u turskoj državnoj ili vojničkoj službi? 
') Turska vrela zovu ga Agadž-hisar. 
') Prozvan po graditelju Šabanu, 



— 16 — 

Mahmut pasu Jankovića s jecbiim odjelom vojske, da nag'lo i ne- 
očekivano udari u srce Bosne, a sam s ostalom vojskom zaputi 
se preko Srbije u Posavinu. 

Bez otpora Mahmut pasa sjavi pod i Bobovac, koji mu pre- 
pade pod izlikom pokršteni knez Radak. Ispod Bobovca diže 
vojsku pod Jajce i obsjedne ga sa svih strana. Saznavši tu, daje 
kralj pobjegao u' grad Sokol, odmah se dade za njim u potjeru. 
Pod Sokolom dozna, da je kralj pobjegao u Ključ.*) Za to s mjesta 
opremi Torhanzade Omer bega s 1000 lako oružanih konjanika, 
ne bi li ga stigao i ustavio, dok on stigne s ostalom vojskom. 
Kod ćuprije na Sani dostiže Omer beg kraljevsku pratnju, ali ne 
može zapriječiti ulaza u Ključ, nego samo sačuva ćupriju, da je 
ne poruše. U to stigne i Mahmud paša pregje Sanu i obsjede 
Ključ sa sve četiri strane, da mu ne bi umakao u Hrvatsku. 

Stjepan Tomasević uvjeren, da je nemoguće obraniti se, a 
još nemogućnije umaknuti u Hrvatsku ili Dalmaciju, stupi u pre- 
govore s Mahmud pašom. Nakon kratkih pregovora Mahmud 
paša mu dade pismo, u kome mu jamči svojom riječi, da mu se 
ne će ništa dogoditi, ako se preda i osobno pokloni sultanu. Kralj 
je na to pristao.*) 

Kad se pod Jajcem Mahmut paša sastane sa sultanom, iz- 
vijesti ga, da je kralju Tomaševiću svojim pismom zajamčio slobo- 
du i neka prava. Koliko je to Fatihu bilo nepravo, dosta je, ako 
navedemo, da je Mahmud pašu, nerazdruživoga prijatelja još od 
mladih dana, jako ukorio radi netaktičnosti. Neki povjesničari u 
tome nalaze početak zagjevice izmegju sultana i Mahmud paše, 
koja se poslije pretvorila u očitu nemilost. 

Jasno se razabire iz cijele stvari, da je Fatih s lučem tražio, 
kako bi maknuo kralja sa zemaljske površine. Uzrok toj želji lako 
je razumiti, na ime : on je u osobi kralja predvigjao velike zaple- 
taje i neprilike u Bosni. 

Kralj je tu, ali kako, da ga makne, kad mu je njegov veliki 
vezir (absolutni zastupnik) zajamčio slobodu. Ne znajući drugoga 



^) Meni se čini, da nije trebalo davati mita, da se sazna, gdje je kralj, kad 
je bogumila bilo svuda na pretek, kako navagja nekakov Konstanti tiović od Ostrvice, 
koji nigda ni opstojo nije, kako se opravdano misli. 

') Što neki kao Knežević tvrde, da se kralj tri godine mogo braniti iz Ključa, 
ne da se razumiti. Sila, koja je prije deset godina za kratko vrijeme razbila velike 
carigradske zidine, sila, koja bi u stanju bila za tri godine porušiti Kineski zid, reći, 
da ne bi mogla osvojiti mali Ključ, to je više, nego prećerano. 



— 17 — 

puta obrati se na ulemu. Glasoviti učenjak Ali Bestami (Musani- 
fek) izdade fetvu (šerijatsku osudu): ,jEl muminu la juldegfu min 
džuhrin merretejni" (pravovjerni nek se ne da ugristi dva puta 
iz jedne rupe) i kinu sablju, pa odrubi glavu zadnjem bosanskom 
kralju Stjepanu Tomaševiću.*) Ista sudbina stigla je i strica mu 
Radivoja. Da taj postupak opravda pred budućijem naraštajem 
naredi sultan, da se spomenuta osuda na kamenu ukleše više 
jajaćke kapije. 

Sa smrću Stjepana Tomaševića cijela Bosna postala je turski 
vilajet pod istim imenom, 

A sada, dla vidimo, je li se kralj Stjepan mogao oprijeti 
turskoj sili, da je znao, što ga čeka. Najprije razmotrimo kraljeve 
zemlje prije pada. Turci su imali li vlasti slijedeće zemlje i gradove : 
Nevesinje, Gacko, Zagorje, Podrinje, Taslidžu, Čajnič, Višegrad, 
Sokol, Srebrenicu, Zvomik, Šabac, Samac i Sarajevo s okolicom. 

Sva ostala Hercegovina do Glamoča bila je u rukama hercega 
Stjepana, na koju kralj nije mogo računati. 

Kad izvadimo još mnoge gradove po sjevernoj i zapadnoj 
Bosni, u kojima su gospodoVali patarenski velikaši, kraljeva država 
bila je mala podrtina na zemljovidu današnje Herceg-Bosne, a na 
toj podrtini slobodno možemo računati, da je polovina bila na- 
pučena bogumilskim elementom, koji je pozvao Turke u Bosnu. 
(Knez Kovačević, knez Radak i pad Bobovca.) 

Ko je ustao na obranu krune, koju je nosio Stjepan Toma- 
šević? Šaka katolika, koja se izgubila u valovima turske vojske. 
O rišćanima, izvan stanovnika, grada Jajca, koji je Hrvoje osnovao 
i naselio srpskim bjegimcima iza bitke na Kosovu, nema ni govora. 
Naslov: božijom milošću kralj Srbljem, Bosni i t. d, za zadnjeg 
bosanskog kralja de facto nije imao smisla, jer nije gospodovao 
ni na komadiću srpske države, koju je negda ponosni Tvrtko pri- 
pojio bosčmskoj kraljevini. Uselivanje rišćanskog elementa pada u 
tursko doba, a naročito u XVIII. stoljeće. 

Što neki spočituju Bosni, da je kukavno izgubila svoju 
samostalnost, da se ne može ponositi kao Srbija s knezom Lazarom, 
ili Bizant s carem Konstantinom, to nam se čini nekako čudno- 



') Mnogo se toga do sada napisalo o umorstvu Tomaševića i grozotama, kojim 

je umoren, ali to su sve samo puke fraze, kao na pr. : sa »živa kožu su ogulili« ili 

»na mijeh su ga sadrli«. Takovi način umorstva izhitrila je narodna tradicija megju 

kršćanima, da se zastraše drugi kršćanski vladari, a povjesničarima to je dobro došlo, 

<]a poetičnije istaknu turski vandalizam. Mehmed je sretan bio, da se samo lišio kralja. 

2 



— 18 — 

vato, Kako smo više puta istaknuli, ističemo i opet, da u ovako- 
vim prilikama ni La^ar, ni Konstantin, niti ma koji vladar, ne bi 
mogao oprijeti se više od Stjepana Tomaševića. 

Po našem skromnom mnijenju, kako ćemo kasnije na svakoj 
stranici uviditi, Bosna i Hercegovina nijesu izgubile svoje samo- 
stalnosti i slobode u XV. vijeku, nego tek u polovici XIX. vijeka, 
na ime: kadije Omer paša Latas provalio s liizamom, poharo ih, 
uništio i svojom bizantinskom lukavosti lišio samostalnosti i svih 
prava. Prije njega Herceg-Bosna uvijek je bila država u državi, kojom 
su samo u ime sultanovo upravljali Bošnjacima povoljni namjesnici 
ili vlastiti sinovi. 

O vjerojatnosti tih činjenica mislim, da ne će niko posumnjati, 
pa nek čita makar koju mu drago povijest Bosne, ako iz navede- 
nih vijesti sam stvara zaključke. 

Vijesti o padu Bobovca, Jajca i o predaji kralja u Ključu 
brzo su se pronijele cijelom Bosnom. Svi bogumilski plemići po- 
hrle pred Jajce, da se poklone sultanu. Kroz kratko vrijeme sedam- 
deset gradova i palanaka pregje u tursko gospodstvo. 

Po starom turskom običaju sultan ponudi velikašima, da po- 
prime islam, ako žele ostati svoji u svome i sačuvati prava i po- 
sjede. Pošto su bogumili u mnogim vjerskim tačkama stajali bliže 
islamu*) već katolicima, nije nikakovo čudo, što su listom prešli 
na islam. Aristokratska islamska načela, koja zabacaju svaku po- 
povštinu, svakako su više prijala ponosu bogumilskih velikaša, već 
katolicizam, koji crkvi i sVeštenstvu prisvaja svu vlast nad pojedin- 
cem i cijelim narodom. 

Kraljica, Tomaševa udovica, Katarina zaputi se u Rim, a 
kraljica Jelena, Stjepanova udovica s kraljevskim pristašama pobježe 
u Dalmaciju, odakle orobljena i oglobljena jedva umakne materi 
u Ugarsku. Ostalo katoličko plemstvo s mnogobrojnim katolicima 
razbjeglo se na sve strane.*) Ostatak ostataka pokori se sultanu 
i postane raja voljeći posjeda se odreći, već na islam preći. 

Postupak bogumila Fatiha je iznenadio; za to im potvrdi 
sve stare povlastice izuzevši jedino prijašnje naslove. Svima veli- 
kašima u nasljedstvo podijeli turski počasni i plemićki naslov beg 
i uvrsti ih u vojsku kao lenske vitezove. Ni u jednoj turskoj po- 



^ Kako je poznato ovi su zabacivali : krst, krštenje, crkvenu pompu, sve cere- 
monije, hierarhiju. sakramenat braka i t. d., a to su sve glavna načela katoličke crkve, 

*) Od tih bosanskih bjegunaca i danas se nalazi potomaka megju ugarsko- 
hrvatskim magnatima kao na pr. : Kegleviči. Festetići, Jelačići, Gorazdi i mnogi drugi* 



-:- 19 — 

krajini ne nalazimo nasljednog plemstva već samo u Bosni i 
Heoegovini. 

Vlastelići i gragjani (cives) uvršteni su ured spahija. Na opći 
zahtjev novih muslomana, kako se razabire iz službenih vrela, dao 
im je Fatih ovu povlasticu, koju donosimo u prevodu, da se na- 
puste stara naklapanja, da su se po Bosni i Hercegovini kupila 
kršćanska djeca u janjičare i da su glasoviti sinovi spomenutih 
zemalja kao Sokolovići, Malkoči i dr. potekli od te djece. 

U jenjičarskom zakoniku*) stoji ovo: 

„Iz svih ostalih pokrajina zakon je uzimati samo kršćansku 
djecu u „adžami oglane" ; na protiv u Bosni zakonom je odregjeno, 
da se samo uzimaju muslomanski sinovi i primaju odmah u carske 
saraje i bašču. Bosna je stekla toliki ugled, kad je Fatih osvajo 
Bosnu, što se većina naroda poklonila njegovoj sili i odmah prešla 
na islam. Videći sultan to povika: „Ovaj narod nije hrgjav". Za 
tijem reče Bošnjacima: „Tražite, šta želite**. Oni odgovore: „Uzimaj- 
te i našu djecu u adžami ogiane". To im bude uslišano i zakonom 
zajamčeno: muslomanska djeca iz Bosne bila obrezana ili neobre- 
zana bez joklame (novačenja) moraju se primati u saraje. Muslo- 
manska djeca iz Bosne, što ih je do sada uzeto, bilo u šaraju, bilo 
u bašči većinom su došla do najvećih časti u državi". 

Zakonik je najsigurnije vrelo za povijest, a to ćemo uzgred 
i iz činjenica vidjeti, da su glasoviti naši djedovi potomci ratobor- 
nih bogumilskih velikaša, a ne kršćanske djece, kako se to do 
sada mislilo u Europi. 

Kad je Fatih sve lijepo uredio imenova Minet-zade Mehmed 
bega bosanskim namjesnikom, a svoga silahdara Kara Davud 
bega*) alajbegom bosanskih zajima i spahija sa ziametom od 
50.000 akčeta. 

Za zasluge Skender beg Mihajlović dobio je od sultana u 
nasljedstvo ziamet Veselu Stražu, koju izabra za stalno prebivalište 
sagradivŠi kule i odžake. 

Napokon Fatih spremi velikog vezira Mahmut pašu Jankovića 
s odjelom vojske na Hercegovinu, a sam se s ostatkom zaputi 
u Carigrad. 



*) Frepis toga zakonika, s kojim sam se poslužio, pisan je u Carigradu 1137 
(1724). rukom Mustafa Čelebije, a sačuvao se u knjižnici Vianicana u Makarskom. 
Dobrotom Dr. Vladimira Vranicana proso je meni u ruke, 

') ^jegA je naslijedio u toj časti sin mu DŽafer beg, djed glasovitoga historika 
Ibrahim ef. Pečujlije. 



— 20 — 

U Hercegfovini Mahmut paša je udario na nenadani otpor. 

Kršna zemlja Hercegovina sa g-olim brdima, tijesnim klan- 
cima i nepristupnim gradovima zadavaše turskom konjaništvu puno 
neprilika. Osim toga domaći bogumili junački su se borili uz svoga 
hercega i njegove sinove. Doduše Mahmut paša je dolinom Neretve 
sjavio do pod Blagaj i obsijedao ga; nu je li ga zauzeo ili je 
poslije nagodbe s hercegom predao mu se, nema sigurnih vijesti. 

Videći herceg Stjepan, da bez povoljna uspjeha, Mahmut 
paša ne će ostaviti Hercegovine, opremi najmlagjega sina Stjepana 
s bogatim darovima sultanu, da moli primirje. 

Na to Fa;tih ponudi, da gornju polovinu svojih zemćllje ustupi 
Turskoj, a donju zadrži za se i za sinove. 

Mladoga Stjepana kao taoca zadrži u Carigradu, koji iza 
kratkog vremena pregje na islam pod imenom Ahmed beg 
Hercegovivić. 

Herceg Stjepan pristane na sultanovu ponudu, pa sklopi 
mir i ustupi Turcima svu gornju Hercegovinu do Blagaja. Na to 
Mahmud paša bude pozvan u Carigrad. 

Iste godine u zimi ugarski kralj Matija Korvin, da opere 
pred svijetom, što nije ispunio obećanje Tomaševiću, provali u 
Bosnu, te osvoji pomoću vojvode Vladislava Hercegovića mnoge 
gradove i palanke niz dolinu Bosne i Vrbasa. I tvrdi grad Jajce 
nenadanom provalom kršćana iz Dnoluke u petak, kad su svi 
muslomani bili u džamiji, bude zauzet, a Turci svi poubijani.*) 
Malo za tijem stigne Matija na gotovo i primi Jajce. Od osvojenih 
zemalja postale su dvije ugarske banovine, i to: banovina jajačka 
i banovina srebrenička. 

Naredne godine 1464. u proljeće opet nalazimo Fatiha u 
Bosni, gdje obsjeda Jajce. Na to ugarske čete opet provale u 
Bosnu, pa obsjednu Zvomik. Sultan napusti obsadu Jajca, pa krenu 
put Zvomika, ali videći da se jesen primiče i da su klanci veoma 
nezgodni, zaputi se u Carigrad, a Mahmut pgišu spremi na čelu voj- 
ske, koji brzo prisili Ugre na uzmak preko Save. O daljem poduzeću 
Mahmut pašinu proti izgubljenim gradovima nije nam ništa poznato. 
Čini se, da se zadovoljio s pobjedom kod Zvomika. 

Godine 1466. umrije stari herceg Stjepan Vukčić, a sinovi 
njegovi Vladislav i Vlatko podijele baštinu megju se. 

^) Kad je Husrev beg 1526. zauzeo Jajce došla je naredba iz Carigrada, daše 
u petak prije džume moraju zatvarati sve gradske kapije, dok se l^nja. Ta se naredba 
od strane dizdara tačno vršila sve do okupacije 1878. 



— 21 — 

Iste g-odine zajim od Vesele Straže') Skender beg* Mihajlović 
bude imenovan bosanskim namjesnikom. Kako su jprošle tri godine 
njegova begovanja na Bosni, nije nam poznato. 

Njega je naslijedio u toj časti Ajas beg (1469 — 1477). Sken- 
der beg se potego na svoje imanje u Veselu Stražu. 

Iste godine 1469, (886). Hercegovina postane za se pokrajinom 
Prvi sandžakbeg Hercegovine zvao se Hamza beg 

Megju tijem Ajas beg bosanski provali u Hrvatsku i Slavo- 
niju, te, nakon tri mjeseca robeći, paleći i o zlu radeći sve do 
Ljubljane, povrati se u Bosnu s velikim plijenom.*) 

Kako smo već prije spomenuli razmirica izmegju Fatiha i 

Mahmud paše Jankovića radi slobodnoga pisma kralju Tomaševiću, 

ovaj put svrši se 27. augusta 1474. umorstvom Jankovića u Jedi- 

kulama.') 

Godine 1476 došla je naredba u Bosnu, da se timarima označi 

površina prostora, obilježe tačno megje i sastavi račun od doho^ 

đaka. Do sada to je .bilo označeno samo imenom: to i to mjesto 

daje se tome i tome kao ziamet ili spahiluk. Iste godine nalazimo 

Ajćis bega, gdje hara po mletačkim pokrajinajiia i vraća se s boga* 

tim plijenom u Sarajevo. 

Skender beg Mihajlović po drugi put postane bos2inskim na- 

nijesnikom (1477.— 1483). 



1) Klajić na str. 341. navagja, da je Korvin megju ostalim poklonio i Veselu 
Stražu Vladislavu Hercegoviću, a Muveldt izričito veli na str. 26., da je Skender beg 
iz Vesele Straže došao u Sarajevo za namjesnika, gdje je prama kolobari sagradio u 
ovo vrijeme velike saraje i hanikah za nakšebendije (možda je sam pripadao tome 
derviškome redu). 

*) Muvekit veli, da jć u tome plijenu bilo do 20 000 robova i robinja str. 26.. 

') Hrvat Mahmud paša, kako ga označuje službeno izvješće > i sve turske po- 
vijesti, zvao se po svoj prilici Janković. U početku bip je ropče nekakova Mehmed 
age, nu čim sultan doznade, da je potomak plemenita i gospodskoga roda, uze ga u 
saraje, da se uzgaja s njegovim sinovima. Sultan Mehmed II. u djetinjstvu zavoli ga jako, 
pa kad pogje u provinciju povede ga sa sobom ko muhurdara (pečatnika), a kad se za- 
čari imenova ga beglerbegom od rumelijske vojske. Kod osvojenja Carigrada postao je 
veliki vezir. Đogagjalo se, da je u isto vrijeme obnašao više časti, kao veliki vezir, 
maršal, kazi-asker (vrhovni vojnički sudac). Svi povjesn'čari jednoglasno tvrde, da je bio 
vćliki naučenjak, junak i dobrotvor naročito pjesnika i književnika, pa i sam je pjevao 
pod imenom Adni (£denski), a jednoglasno spočituju Fatihu neopravdano umorstvo. 
Sestnaest punih godina sjedio je na stolici velikih vezira, a kao vojskovogja proslavio se 
u više bitnka. U zajednici s P'atihom sastavio je zakonik za tursku državu. Što neki 
naklapaju, da je bio i>o debeloj krvi Grk, a po tankoj Srbin, to je smiješno. On je 
valjda najbolje znao šta je, a po njegovom iskazu zabilježilo ga je službeno izvješće 
Hrvatom. 



— 22 — 

Po naredbi iz Carigrada Skender beg* hara mletački posjed 
s kopna, a turske lagje s mora i prisili republiku, da sklopi mir 
uz sve uslove sultanove. 

U njegovo vrijeme sva Hercegovina spane pod tursku vlast. 
a Hercegovići Vlacjislav i. Vlatko presele u Dalmaciju. Prvi san- 
džak ujedinjene Hercegovine postao je Gjomeli Igjit beg 1482. 
(886.) Skender beg za zasluge postane vezir s tri tuga i bude po- 
zvan u Carigrad. Pošto paše po zakonu nijesu mogli imati ziameta 
Vesela Straža prešla je na sina mu Mustaj bega. 

U namjesničkoj časti Skender pašu naslijedi Davud beg 
(1483. — 1485.). koji na čelu 15.000 bosanskih konjanika provali u 
Primorje, te mu nanese mnogo štete; za tijem se zaputi preko 
Hrvatske i Kranjske čak u Štajersku, pa pohara sve do Graca. 
Popalivši cijelu gradačku okolicu preko Slavonije vrati se u Bosnu 
s ogromnim plijenom. 

u njegovo vrijeme Hercegovci osvojili su Zabljak, stolicu 
Ivan bega Cmojevića, zetskoga gospodara. 

Iza njega došao je na Bosnu Mehmed beg Gazi Isabegović. 
Kako o njegovu begovanju. tako i o njegova nasljednika Sinan 
bega, koga domaći pisci drže Hercegovcem, nije do sada ništa 
poznato. Regbi da je Bosna živila u miru kroz to vrijeme sa 
susjednim pokrajinama. 

Nu kada godine (1490. — 1493.) dogje na Bosnu za namjesnika 
junački Jakub beg uzvitla cijelu buru u bosanskoj povjesnici. 
Ugarsko-hrvatska vojska s mnogim križarima iz Europe provali 
u Bosnu. Jakub beg ih dočeka s bosansko-hercegovačkom vojskom 
i suzbije na trag iz Bosne. Da vrati šilo za ognjilo pregje Savu, 
pa robeći, paleći i o zlu radeći ode u pohode Ljubljani i Gracu. 
Na povratku u Bosnu dočeka ga ban Derenčin s brojnom hrvat- 
skom vojskom, da mu otme bogati plijen, koji je nosio sa sobom. 
Godine 1493. (898. u petak 7. dan zilhidžeta mjeseca prije izlaska 
sunca) sukobiše se obje vojske na Krbavskom polju. Hrvati budu 
strašno poraženi. Cvijet hrvatskoga plemstva poginu na bojnome 
polju, a sam ban Derenčin s bratom, sinom i mnogim plemićima 
pade u suzan jstvo.*) 



*) O krbavskoj bitki spjevao je Jakub beg veliku fahriju (Slavo spjev) u kojoj 
slavi svoju pobjedu i junaštvo isporegjujući se s Muratom I. Ta je pjesma ogledalo 
Jakub begova ponosa i krvavog značaja. Sva vrvi pjesničkim frazama, koje dišu po 
našoj naronodnoj pjesmi. 



— 23 — 

Ovu bitku turski povjesničari isporegjuju s kosovskom bitkom. 
Ako je sultan Murat I. na Kosovu s Turcima otvorio jedno krilo, 
Jakub beg" J3 s Bošnjacima na Krbavi otvorio drugfo krilo od 
kapije, kroz koju su kasnija turske vojske bez otpora prolazile 
u srednju Evropu. 

Iza krbavske bitke Jajce ostade izvrg-nuto čestim navalama 
Dosanskih namjesnika. I Jakub beg* g-a je obsjedao kroz dulje 
vremena. 

Ban Vlatković jednom se pohvalio na budinskom dvoru, da 
č;e bosanskog namjesnika Jakub begfa uhvatiti živa i opremiti 
kralju na dar. To beg^ progje u uši, pa ovom prilikom pozove 
ga na mejdan junački. *) Ne znamo iz koga razloga Vlatković se 
nije odazvao. Videći Jakub beg, da ne može ništa učiniti gradu, 
vrati se mahajući šaka u Sarajevo. 

U njegovo vrijeme otkriven je željezni majdan u Kreševu. 

Za zasluge Jakub beg bude imenovan beglerbegom od rume- 
lijske vojske s naslovom paša, a na Bosnu dogje za namjesnika 
Jahja beg. 

O njemu kao i o njegovu nasljedniku Firuz begfu nije nam 
poznato, da su poduzimali kakove akcije ni u Bosni, ni izvan nje. 
Oba su se bavila unutarnjim uregjenjem. 

U vrijeme zadnjega 1497. godine nalazimo prvog Hercegovca 
na najvećoj časti u turskoj državi, na stolici velikih vezira, na ime 
Ahmed pašu Hercegovića. 

Godine 1498. umirovljeni vezir Skender paša Mihajlović po 
treći put postane namjesnikom na Bosni, da ju kao stari prijatelj 
i pozn'avaoc čuva od ugarskih i mletačkih navala, pošto je sultan 
Bajezid II. namjeravao navijestiti rat Mlećanima, u koji će se 
umiješati i Ugarska. Stari Skender brzo okupi Bošnjake i Herce- 
govce oko sebe, pa provali u mletački posjed i opusti po Istri 
više gradova i palanaka. Na povratku nanese veliku štetd Zadru 
i Kninu, za tijem usput posjeti i O&trovicu s nesmiljenim harač- 
lijama. Dakako. plijen je bio dosta obilan. Zakoniti dio: petinu opremi 
sultanu, a ostalo podijeli megju svoju družinu. 

Za uzdarje dobio je od sultana odoru i sablju s naredbom, 
-da opet provali u zemlje signorije i na taj način zabavi ih, da ne 



^) Poslanica Jakub begova banu Vlatkoviću glasila je ovako: 
»Evo mene! hodi i ti amo, ^Što s' u rupu ko lisica skriva? 

»Na mejdanu da se ogledamo; »Nek se horoz junačinom gradi. 

»Ko se hvali:« Spremiću ga živa«. »Pred sukolom on je jednak mUdi. 



— 24 — 

mogu spremiti sve sile lia Lepant, koga sultan obsjedaše u isto 
vrijeme. 

Skender paša spremi se na brzu ruku, pa sa spahijama i 
akinđžijama ponoVno provali u Istru. Ne uđarivši nigdje na otpor 
sjavi sve do rijeke Tagliamenta, gdje ga stanovnici dočekaju 
s darovima i poklonstvom. Skender paša ih lijepo primi i naredi 
vojsci, da ne smije niko u njih prstom taknuti. Za tijem pregje 
rijeku Brentu, koja bješe jako nabujala i spusti se do Mletaka 
(Venecije). Videti, da gradu ne može ništa nauditi, pohara svu 
okolicu uzduž i poprijeko, pa se vrati istim putem na trag. Na Brenti 
dočeka ga brojna vojska iz zasjede. Bitka se zametne, u kojoj Bošnjaci 
izvojšte pobjedu i slavodobitno prodru sa svim plijenom naprijed. 
Nu i na Tagliamentu, gdje su ih lijepo i gostoljubivo prije primili, 
nagju cijelu vojsku, koja bješe pala u zasjedu, da im otme plijen. 
U tome stisku naredi Skender paša, da sasijeku sve odrasle mu- 
škarce, koje zžirobiše u Veneciji, a djevojke i djecu povezu za se 
na konje, pa tako u jednom čoporu navale na neprijatelja. Stara 
sreća ni ovdje ne ostavi Skender pašu. Od jedan put razbije za- 
sjedu i rastjera na sve strane. Prešavši rijeku na račun osvete 
osam dana, robiše i pališe svu okolicu i nanesoše joj mnogo jada. 
Napokon iza dva mjeseca lutanja stignu u Bosnu s ogromnim 
plijenom. 

Koliko je ta velika expedicija u Bosnu donijela bogatstva, 
nije se moglo procijeniti. Savremena turska vrela kao primjer 
navode, da je megju ostalim bilo u plijenu robinja, kojih su oprava 
i nakit vrijedili harača jedne pokrajine.^) 

Megju tijem ugarska posada iz Jajca i Gjulisara neprestano 
je uznemirivala turske okolišnje krajeve i pod jesen otimala im 
hranu. To skender paši dodije, pa opremi sina Mustaj bega 1501 
s hiljadu konjanika i dva puta toliko pješaka pod Jajce, da im 
vrati milo za drago. Mustaj beg najprije prekine svaki saobraćaj 
izmegju Jajca i Gjulisara, za tijem načini opkope oko zadnjega i 
prisili na predaju. To'm prigodom zauze još Prusac i Akhlsar, pa 
se vrati u Sarajevo 

Naredne godine isti Mustaj beg nevjerojatnom brzinom pre- 
srete ugarske čete, koje su nosile Jajcu hranu i džebhanu, razbije 
ih i otme im sve. 



*) Muvekit: str. 35. 



— 26 — 

Godine 1506. umre Skenderpaša Mihajlović, a na Bosnu dogje- 
sultanov sestrić Gazi Husrev beg. Ovaj put nije bio osobite sreće 
ko bosanski namjesnik. Po primjeru sv6ga predšastnika okupi 
Bošnjake oko sebe, pa se d^e u pljačku put Hrvatske. Na ušću 
Une u Savu dočeka ga ban Berislavić. Husrev beg bude potučen i 
prisiljen na uzm^k. Tom prigodom Tešanj i Sokol ne imajući 
džebhane (municije) bez otpora kapituliraju pred ugarskim četama, 
a Kotarište iza junačke obrane napokon podleže pretežnoj sili. Kad 
o tome stigoše vijesti sultanu svrgne ga s Bosne, pa opremi Sinan 
bega, koji je samo vladao godinu. 

Čim Selim I. zasjede na prijestolje, imenova Sinan bega beg- 
lerbegom od Anatolije, a na Bosnu opremi Junus bega 1612. godine. 
Odmah Junus beg sakupi nešto vojske, pa bsvoji Sokol i Tijesnu. 

Kad sultan 1614. diže vojsku na Perziju, pozove i bosanske 
spahije, koji pod vodstvom Jiinus bega zapute se u daleki svijet^ 
gdje su se naročito odlikovali kao vrijedni i neustrašivi junaci. 

Iste godine Mehmed beg Gazi Isabegović bude skinut s Her- 
cegovine,, a imenovan Skender beg Omosović.'U to od Mehmed 
bega stigne ulak u Carigrad s vijestima, da je gotov osvojiti Klis. 
Na to Junus beg od sultana dobije naredbu, da se pridruži 
sa svojom vojskom Hercegovcima i po što — po to osvoji Klis. 
Čini se, da do osvojenja nije došlo, jer malo za tijem Junus beg 
bude pozvan u Carigrad, a na Bosnu imenovan vezir Mustaj paša 
Skenderpašić. 

Hercegovački sandžak Skender beg Omosović dobio je na-, 
redbu iz Carigrada 1616. (18. ševala 921)., da po Bosni i Herce- 
govini pokupi 1000 adžami oglana (neuke djece) i dovede u saraje. 

U isto vrijeme bio je zvomički sandžak Sinan beg. 

Mustaj paša bude premješten za valiju u Diari Bekir, a na 
Bosni zamijeni ga Hasan beg Davudpašić. Za njegova begovanja 
Skender beg odveo je adžami oglane u Carigrad, a ha Hercego- 
vini zamijenio ga Mustaj beg Davudpažić. 

Godine 1617. (u zilkidetu 923.) obsjednu ugarske čete Zvomik,. 
ali bez uspjeha. Kod obrane pogino je sandžak zvomički hadži 
Mustaj beg. 

Naredne godine na Bosni nalazimo namjesnikom Mehiiiedc 
bega Mihajlovića, a na Hercegovini Kasim bega 1618. 



— 26 — 

Iste godine zaklopi za uvijek oči gflasoviti vojskovogja i veliki 
vezir Ahmed paša Hercegović.*) 

Mehmed beg- digne se, pa obsjedne Jajce, ali ga, ne može 
losvojiti. Na to popali okolisnja {mjesta, koja se nalažahu u ugar- 
skim rukama i vrati se u Sarajevo. 

Ištvanfi veli, da je u isto vrijeme godine 1519. bosanski vezir 
Mustafa paša sa smederevskim pašom Bali begom navalio na 
srebrenički banat, te ga. zauzeo. Za tijem neprestane papadaje 
činio na ugarski posjed u Bosni, dok je reda došla i na grad 
Jajce,*) koje su obsjedali dulje vremena.*) 

Mehmed bega je zamijenio Gazi Bali beg Jahjapašić, koji na 
čelu akindžija provali u Hrvatsku, pa joj mnogo jada nanese. 

Kad sultan Sulejman I. godine 1521. pade s vojskom pod 
Stolni Biograd, Bali beg s bosanskom vojskom osvoji Skelu i 
Slankamen, gdje se razbaši, da dočekuje bjegunce i pljačka na 
okolo. Čini se, da su u tome zanatu naši stari imali mnogo 
iskustva i vještine, za to ih, kako smo čuU prije više puta, i kako 



^) Kako smo već prije spomenuli, on je sin hercega Stjepana Vukči6i. Mati mu 
je bila kći raškoga despota Varvara, udovica bana Petra Kliskoga, a druga žena 
Hercegova. Rodio se po prilici oko god. 14SO. Ime mu je bilo Stjepan. Godine 1463. 
-otišao je kao taoc u Carigrad, gdje je prešao na islam i naobrazio se u carskom dvoru. 
Velike duševne sposobnosti i prirogjena Ijubežljivost brzo mu pribave velUd ugled u 
dvoru. Već godine 1477. na bogdanskoj vojni obnašao je čast »miri alem« (državni za- 
stavnik), a to je odlično dostojanstvo na turskom dvoru. Kad je Fatih umro 1481. 
nalazimo ga kao beglerbega od Anatolije. Sultan Bajezid U., čim zasjede na prijestolje 
pokloni mu svoju sestru Fatimu. Kao vrhovni vojskovogja u ratu s egipatskim sultanom 
izgrubi četiri prsta s desne ruke i pade u sužanjstvo. Sultan Kajtibaj molio ga je na 
svaki način i nudio mu- sve samo, da ostane kod njega. Nu Ahmed paša nije se dao 
skloniti. Koliko se može vidjeti najviše je Ahmed paša bio uzrok, da je Bajazid sklo- 
pio primirje s Kajtibajom. Kao admiral izvojštio je Hercegović pobjedu kod Lepanta 
1499. Tri puta je bio veliki vezir za Bajezida II., a jedan put za Selima I. ,Pod stare 
dane potego se s bojnoga polja i po vlastitoj želji postao namjesnik u Brusi. Kad je 
Selim 15 18 namjerao zavojštiti na Egipat kao starog i iskusnog vojskovogju pozove ga 
u Siriju, da se posavjetuje s njime o toj važnoj vojni. Na putu idući u Siriju ispusti 
Amed paša veliku dušu na opću žalost sultana i svih prijatelja i neprijatelja Po nje- 
govoj oporuci prenesen je i zakopan u Đilmabem (tijesno pokraj Izmida (Troje.) Na 
zapovijed sultanovu cijela se okolica prozove po Ahmed pašinoj domovini — Hercegovina. 

*) Ta je opsada i obrana upravo pjesnički opisana, na ime: da su mlade 
jajačke djevojke bepići cvijeće ispred kapije svojom pjesmom namamile Turke u busiju, 
.-kojima Blazius Kćry sa sto konjanika udari iza legja i vojsku' dvaju velikih vilajeta 
Tazbi grdno i proćera ispod Jajca. Pa ipak neki novi povjesničari drže, da se to u 
onome zemanu moglo dogoditi. Ne razumijemo. 

') O tome nam ništa ne bilježe turska vrela, a mi smo čuli, da je Mustafa 
paša prije vladao Bosnom. 



— 27 — 

<5enio kasnije još više puta čuti, uvijek nalazimo u onom odjelu, 
vojske, kojoj je dužnost, da robi i pali — prije ili poslije bitke. 

Iza pada Stolnog* Biograda Gazi HuSrer beg, koji je uvijek 
težio za Bosnom, sklone napokon Bali beg-a, da mu dade Smede- 
revski vilajet za Bosnu. Tu promjenu sultan potvrdi dragfe volje. 
Tako Gazi Huszer beg- po drugfi put dogje naBosnu 
za namj esnika (1521. — 1543.). 

Za prvoga namjesnikovanja izgubljene gradove Husrev beg 
ne mogaše preboljeti. Odmah na proljeće nsiredne godine sakupi 
vojsku, pa osvoji Tešanj i Kotarište. U istO' vrijeme Begtaš, voj- 
voda hercegovačkog namjesnika Mahmut bega, obsjedao je Skradin. 
Doznavši od uhoda, da Skradinu idu pomoćne čete pogje im u 
susret i razbije ih iza kratke bitke. Za tijem se opet vrati pod 
Skradin i zauzme ga na juriš. 

O Husrev begovu obsjedanju Jajca 1522., u kome su ga 
pomagali Sinan paša namjesnik manastirski i Bali beg, namjesnik 
smederevski, turske povijesti ništa ne znaju, dok neki to navode 
i tvrde, da ga je obsjedo ništa manje nego godinu i šest mjeseci*) 

Koliko je poznato Hurrev beg je tek u proljeće 1525. obsjedo 
Jajce i to samo s Bošnjacima bez vanjske pomoći. Knez Krsto 
Frankopan priteko mu je u pomoć i priisilio Bošnjake na uzmak.*) 

Naredne godine 1526. kad Sulejman bješe odlučio, da digne 
veliku vojsku na Budim naredi Husrev begni, da pokupi bosansko 
hercegovačke spahije, pa provali u Hrvatsku i Slavoniju, te ih 
oplijeni i popali uzduž i poprijeko. Za tijem da sagje pod Biograd, 
gdje mora čekati carsku vojsku. Husrev beg je tu naredbu iz- 
vršio 25 ramazana 932. krenu s 20.000 konjanika preko Save i 
mnogo kvara nanese rečenim zemljama. 

Pod Zemunom dočeka Sulejmana i s njime zaputi se na Muhač. 

Pošto je bitka na Muhaču dosta znamenita za daljni razvoj 
bosansko-hercegovačke povijesti, mislim, da neće biti na odmet, 
ako o njoj neštg obširnije progovorimo. 

Idući na Muhač Turci usput osvoje Ilok i Varadin. Da 
ohrabri vojsku pod Varadinom podijeli sultan mnogo dirluka od 



^) Mi bi smo rado znali: čijem su se prehranili branitelji kroz to vrijeme, kad 
su samo na tri mjeseca ^iz ugarske dobivali hranu i džebhanu, a joS bi radije znali: 
ko je ovom prigodom oslobodio Jajce od Turaka. 

■) Ko uvijek u kršćanskih povjesničara i ovaj put broj poginulih Turaka je 
prećcran, a kršćana premalen 4O00 prema 30. Da su BoSnjacima bile povezane ruke, 
dok bi ih toliko zasjekli, bar bi stotinu Frank">panovih vojnika raskinuli zubima. 



— 28 — 

20 i više hiljada jaspri. Mnogo je i iictših zemljaka tuđe postalo 
spahijama. Bezi i sandžak-hezi dobiše na dar počasna odijela od 
30.000 jaspri. Megju ostalima i Zvomički sandžak Sinan beg dobio 
je jedno takovo odijelo. 

29. augusta stigla je turska sila na Muhač. Dok su bezi 
pobijali čadore i namještali svoju vojsku, sultan sa svojom svitom 
pope se na jedan brežuljak, koji je kasnije prozvan Carevo brdo^ 
Tu mu bude . postavljeno prijestolje. Iza maloga odmora naredi 
velikome veziru Ibrahim paši, da mu pozove begove od Serbata,')- 
da se s njima posavjetuje o kooperaciji. 

Najprvi došo je Husrev beg. Ibrahim paša odmah mu razloži 
za što je pozvan i završi ovako: »eto to je Muhač, neprijatelja još 
nema; šta misliš, kako bi trebalo vojsku razmetnuti? 

Na to je odgovorio Husrev beg ovako: »Care, kad ratujem 
u Serhatu uvijek se savjetujem sa starcima i junacima, koji poznaju 
Serhat. Ako zapovijedate, odmah ću otići posavjetovati se i saopćiti 
vam njihovo mišljenje.« 

Car naredi, da pozove preda nj te savjetnike, što Husrev 

beg odmah učini, doviknuvši jednom svom agi, da brzo pozove 

starog Alajbega, Kara Osman bega, subašu Mehmeda, Adula. 

Tuca i čeribgišu Balabana dodavši još; „kaži im, da ih car zove 

na zdogovor." 

Još ne bješe aga ni zamako u vojsku, kad se pomoli stari 

junačina Adul Tučo.") 

Husrev beg misleći, da ide na poziv povikne: „Hajde amo 
patišah te traži, da o ratu s tobom razgovara". 

Na to odgovori Tučo ispod brda: „Nije pada vakta rcizgovoru, 

Alajbeg me tebi opremio, da. ti kažem ovo, što ne znadeš: ćarka- 

džije haber donesoše, da se dušman blizu primaknuo. Hajde beže, 

da redaš bajrakel" 

Za tijem, ko da ga se ništa ne tiče, obode konja, pa odleti 

svojim putem 

Ponašanje Tucavo uznemirilo je Sulejmiana, a kad još stigne 

vijest od Bali bega sagje s brda, pa se zaputi od bajraka do baj- 

raka, da hrabri vojnike. 

*) Turci i narodna pjesma tijem imenom zovu Hrvatsku i Ugarsku; pod imenom: 
Serhat i Krajina razupiijeva se katkada samo KliŠki-sandžak i Turska-Hrvatska. 

*) Pošto je dosta zanimiv opis čudnovata starca, donosimo ga za ogled: Težak 
kalpak na glavu natuko, megjedinom- pleća zaogmo, o onka^u koplje objesio, sto ličina 
svezo u terkije; obrve mu pale po očima, a brkovi kalpak promašili. Strah te bvata 
od staroga starca! Muvekit str. 37 po Pečujliji. 



— 29 — 

Brzo se bitka zametnula. Veliki vezir s 1000 svojih delija 
prvi navali na ug'arske oklopnike, koje su vodili palatin Pereni i 
biskup Tomori, ali izgiibiv na prvom udarcu veći dio družine 
uzmakne na trag*. U to orkan od 40.000 bosanskih i smederevskih 
spahija udari u srce ugfarska vojske i probije je skroz i skroz. 

Kako je brzo bitka dovršena veli zgodno Zinkeisen: videći 
Bathiani, da Turci uzmiču, dok je doviknuo kralju, „Bježe Turci 
pobjeda je naša", kralj se već nalazio u bujici naših konjanika. 
Neki povjesničari tvrde, da je više ug-arske vojske pog-aženo mu- 
njevitom provalom već posječeno. I sam Kralj Ljudevit II. na koji 
je način skončao, ne zna se sigurno.*) Jedni misle, da je bježeći u 
jednoj močvari pao s konja i udušio se, dok drugi drže, da je 
pog"inuo u kreševu. 

Iza poraza na Muhaču Budim se pređo na milost. Na to je 
Sulejmaji izdo naredbu, da niko ne smije dirnuti ni u čije dobro. 
•Čini se, da je to prva naredba turskog-a sultana, koja dobro i 
imanje pobijegjenog-a uzima u zaštitu u osvojenoj pokrajini, koja 
nije u napredak najavila^ da se bez otpora pokorava. Dakako to 
nije bilo pravo akindžijama, jer je Budim kao prijestolnica bio naj- 
bogatiji grad u Ugarskoj. 

Na povratku iz Budima Husrev beg je dočeko harambašu 
Deliradića, koji bješe prije oplijenio turske komore, te ubije njega 
i svu mu družinu. Za to ponovno bude odlikovan zlatnom odorom. 

Eto tako propade ugarsko kraljevstvo. Gradovi u Bosni, koje 
su Ugri posjedovali, ostadoše izloženi sudbini i gazi Husrev begu. 
Vojvoda Murat beg prolazeći ispod Jajca sazna od jednoga vojnika 
jajačke posade, da s pomoću skalina mbže vrlo lako preko po- 
rušene kapije uni^i u grad. To odmah javi Husrev begu u Sarajevo, 
ali bojeći se, da tajna ne izbije na površinu uvuče se kradom jedne 
noći godine 1527., te osvoji Jajce. Provodić bude opremljen Husrev 
begu s veselom vijesti i za tu uslugu dobio je na poklon begova 



*) Narodna tradicija veli, što je veoma vjerojatno, kad se uzmu prilike u obzir, 
da je jedan bosanski spahija kraljevu okrunjenu glavu donio pred sultana, koji je u 
velikom uzhićenju povikno: »Traži, Sto hoćeš, da ti sve dadem«. Na to je odgovorio 
pošteni spahija, kome jf takogje narodni interes lebdio pred očima. »Ništa ne ću, već 
samo po muhura, da ne dolazimo radi timara čak u Carigrad«. Na to je sultan naredio, 
•da se osnuje u Bosni timar-defterhana. 

Zbilja Bosna je imala mimo ostale vilajete svoju timar-defterhanu, Davno je 
stekla tu povlasticu, ali kad i zašto, nijesam mogao nigdje do sada naći u povjesti. 



— 30 — 

ata s cijelom opremom, ćurak od samura i dobar bakšiš (napoj- 
nicu u novcu). 

Čim su se g-lasovi raznijeli o padu Jajca, svi ostali gradovi 
predali su se bez otpora; da pače banjalučki kapetan Andrija 
Radović pobjeg-o je prije, već je Husrev beg- došo pod Bcinjaluku. 

Eto tako nakon 64 g-odine opet Turci zavladaju cijelom 
Bosnom, koju bješe, kak?) smo već prije spomenuli, osvojio sultan 
Fatih Mehmed 1463. 

Godine 1630. sretamo g-azi Husrev beg-a, g-dje s Bošnjacima 
ide Budimu u pomoć, kog-a je obsjedao Ferdinad Austrijski, ali se 
vrati s Muhačkoga polja doznavši, da su Austrijanci napustili obšadu 
i uzmakli prama Befcu.*) 

Naredne godine oosanska vojska, koja po Muvelkitu broji 
60.000 vojnika pred velikom Sulejmanovom vojskom uhodi ne- 
prijateljske zemlje robeći i paleći na sve streme. Kad se sultan 
vratio iz Ugarske rumelijski bezi provale u južne pokrajine Austrije, 
da robe i pale. Nu vijesti o navali hrvatske vojske na Osijek po- 
mrse im račune, te se brzo okupe i u zajednici sjave pod Osijek, 
gdje uz velik gubitak poraze neprijatelja. Arslan beg, sin Mehmed 
bega smederevskoga, stigne sultan Sulejmana u Edreni s vijestima 
o toj pobjedi. U ime nagrade ocijepi sultan od Osijeka nekoliko 
gradova i palanaka, pa ustroji novi požeški sandžak koji povjeri 
Arslan begovoj upravi.*) 

Pošto je Sulejman imao pune šake posla na istoku, prepusti 
na neko vrijeme Evropu rumelijskim bezima, da uregjuju osvojene 
pokrajine i, ako im mogne poći za rukom, štogod privrijede za 
iiržavu. Regbi da je u to vrijeme Husrev beg obraćao svu pažnju 
na grad Sarajevo, da ga podigne gradnjama i trgovinom. Koliko 
je on učinio za grad Sarajevo, ne da se u kratko reći; za to ćemo 
se poslije malo obšimije s tijem pozabaviti. 

Na granici Hercegovine grad u Gabeli popravljen je i dobro 
utvrgjen za slučaj napadaja s vani godine 936. po Hidžr. 

Iste godine miri-alem Džafer beg, kad je donio sultanu ključe 
od Bagdata, dobil) je na dar zlatnu odoru i zvornički Scindžak 
s prihodom od 300.000 jaspri. Istom 1536. nalazimo bosansku voj- 
sku pod Klisom, koju predvodi Husrev begov vojvoda Murat beg. 

*) Iste godine u Sarajevu sa osam i po kupula dovršena je velika Gazi Husrev 
begova džamija, koja spada u najznamenitije gragjevine iz turske dobe. 

•) Iste godine vezir veliki Ibrahim paša sagradio je na Udbini veliki »ćarubani 
šaraj« (trgovačko svratiste). 



— 31 — 

Hrvatska vojska od 10.000 pješaka i konjanika pogje Klisu a 
pomoć pod zapovjedništvom Petra K^rušića, ali ga vojvoda Murat 
presrete kod Solina 4 ramazana 943. i potuče do nogn. Na to se 
stanovnici KLlisa razbjegnu, a Bošnjaci ga pdsjednu. Klišcini su 
prije svake godine zadavali mnogo jada [boscinskoj krajini. Tim 
povodom Husrev beg dobio^je čast »terekki« (unapregjenje), a voj- 
voda Murat »ziamet« i plemstvo. 

Naredne godine Nadin i Cetin budu pripojeni nastojanjem 
Murat begovim bosanskoj krajini. Tako na predlog Gazi Husrev 
begov Klis i okolišnji gradovi postanu za se sandžak, a Murat 
beg bude imenovan prvim kliskim sandžak begom 944. (1537.). 

Murat beg, da se u Carigradu pokaže dorasto svome zvanju, 
sakupi nešto vojske, pa zauze Kadin i Obruču, koje pripoji svome 
sandžaku. 

Ta osvajanja Bošnjaka u Dalmaciji i širenje požeškog i 
osječkog sandžaka u Slavoniji već odavno zabrinuto su gledali 
u Beču i Mletcima. Po nagovoru Mlećana napokon Karlo V. 
odluči dignuti veliku vojsku, da protjera Turke iz Slavonije. Za. 
tu se vojnu u Beču i Gracu činilo mnogo priprava, dok napokon 
pod zapovjedništvom generala Ivana Kacianera krene ćesareva 
sila prama Osijeku. Bosanski, kliski, zvomički i smederevski bezi 
lijepo se spremiše, da ih dočekaju. Pod jesen rečene godine došlo 
je do bitke kod Osijeka, gdje je kršćajiska vojska hametom po- 
tučena. Nezgodna vremena radi bezi se zadovolje samo tom po- 
bjedom i povrate svome zavičaju. 

Dok se to u Slavoniji odigravalo, Hajruddin paša Barbarosa 
uznemirivo je mletački posjed po Jandranskom moru, da ne bi 
Mlečani mogli u isto vrijeme provaliti u kliski i hercegovački sand- 
žak. Da ni signoriji ne bude krivo nemirni Gazi Husrev beg na 
proljeće 1638. digne vojsku, pa sagje pod Trogir kome mnogo 
jada nanese vatrom i mačem. 

Na to se ujedine dalmatinski gradovi, pa pod zapovjedničtvom 
zadarskog generala odluče udariti na Klis, da vrate zajam za 
Trogir. Kliski Murat beg na vrijeme' obavijesti Husrev bega, koji 
brzo priteče u pomoć i pod Klisom razbije Dalmatince. Odavle 
se zaputi prama -Gradiškom. Zadrani misleći, da se pružila dobra 
zgoda, udare na Nadin; nu Murat beg opremi ulaka Husrev begfu 
8 tom vijesti, koji se smjesta vrati na trag. Čuvši Zadrani, da se 
Husrev beg primiče napuste obsadu i pobjegnu u svoje prebivalište. 



— 32 — 

Da im vrati šilo za ogfnjilo, Husrev beg* obsjeđne Zadar, a 
Murat begfa opremi, da robi, pali i o zlu radi po cijeloj okolini. 
Koliko je ovom prigodom Dalmaciji jada naneseno i kako ju je 
Husrev beg" u crno zavio, ne da se vjerovati turskim vrelima.*) 

Iza strašnog'a poraza sjedinjene španjolske, papinske i mle- 
tačke mornarice u zaljevu Narda pod jesen g-od. 1639. mletački 
admiral Andria Doria s ostatkom savezničkih lagja pane pod Novi, 
pa g*a obsjeđne s mora i s kopna. Hercegovački sandžak Bali 
beg s nešto vojske priteče Novome u pomoć, ali prekasno dogje, 
da unigje u grad. Sve nastojanje Hercegovaca, da po što — po to 
suzbiju obsadnike i prodru u tvrgjavu, ostalo je bez uspjeha. Na- 
kon trodnevne obsade pane Novi u šake križara, a Bali beg 
se vrati mahajući šakama. Svi odrasli muškarci budu u Novome 
sasječeni, a žene i djeca opremljeni ko robovi na mletački pazar. 
Za Novim pali su bez obrane Kotor i Risan u vlast saveznika, 
koje je signorija dakako prisvojila za se. 

Taj gubitak u Carigradu nije se mogo preboljeti; za to 
odmah na proljeće sultan Sulejman opremi Hajrudin pašu s bro- 
dovljem, a Husrev begu i Bali begu naredi, da obsjednu Novi 
a kopna. Saveznici su se nadali tome, pa se dobro utvrdili i ob- 
skrbili svačijem ; ali turskoj sili ne mogoše odoljeti, već ppdlegoše 
9. reb. ahćira 946. (1540.). Tako Novi opet pripane Hercegovini.*) 
Ista sudbina stignula je takogjfe i grad Sinj.') 

Videći Mlečani, da nikako ne mogu izaći na kraj s pretež- 
nijom turskom silom, rečene godine u oktobru sklope veoma ne- 
povoljan mir s Carigradom, u kome prepuste Turskoj sve posjede 
u Archipelu i Moreji i većinu posjeda u Dalmaciji. 

Tako se na zapadu Bosne i Hercegovine za neko vriieme 
uspostavio mir, ali s tijem bojno oružje naših pregja nije otpo- 
činulo. 

Smrt ugarskoga kralja Zapolje uzvitla buru na sjeveru. Car 
Ferdinand I. digne vojsku, da osvoji Ugarsku za austrijsku krunu. 
Obsada Budima pozove Sulejmana opet u Ugarsku, gdje su 
morali takogje Bošnjaci i Hercegovci sudjelovati. Ovom prigodom 
sudbina Ugarske bude odlučena. Srednji dio s glavnim gradom 



^) Muvekit veli: Vojnik, koji nije imo prebjene pare u džepu, bio, je gospodar 
deset robova. 

*) Tom prigodom ko lO-^odiSnji dječak glasoviti vojskoyogja*Sinan paša Cigala 
pano je u tursko sužanjstvo. 

•) Nubetut-tevarih na 75 str. veli, da je Husrev beg osvojio Sinj 1537- 



— 33 — 

Budimom Sulejman zadrži za se, a Erdelj dade Zapoljinu sinu ko 
nazalnu pokrajinu Turske. 

Megju tijem se pobune Brgjgini i uskrate harač Turskoj, po 
svoj prilici po nagfovoru Mlećana. Husrev beg* digne se s nešto 
vojske i sagje u Brda, da uspostavi red i mir i pokori neposlušnu 
raju. Nu tu ga zateče smrt. Jedan Brgjanin iz Kuta g-ume g-a 
nožem u trbuh, gfdje na mjestu ostane mrtav.*) 

Eto tako svrši nakon 27 g'odina begovanja u Bosni slavni 
Gazi Husrev beg* ibni Ferhad beg-.*) 

Svojim brojnim osvajanjima, gragjevinama i zauzimanjem 
za obrtni i kulturni procvat Bosne megju svima namjesnicima 
zauzima ,prvo mjesto, a Sarajevo mora mu uvijek biti zahvalno, 
što ga je ogradio prvim trgovačkim i obrtnim gradom u Bosni. 

Za njegova begovanja pripojene su Bosni dvije banovine, i 
to: jajačka i srebrenička . i mnogfi gradovi u Dalmaciji kao Skradin, 
Klis, Nadin,. Cetin, Knin, Kadin, Sinj i drugi manji gradovi i 
palanke. 

Gazi Husrev bega naslijedi na Bosni Ulama beg 1542. (949.). 
Toga glasovitog junačinu iste godine s bos.-herc. vojskom nalazimo 
pod Budimom, gdje suzbija nekoliko puta pretežniju silu ćesarevu 
i pobjedonosno se vraća preko Save. 



^) Narodna predaja veli, da mu je tuđe drob pokopan, a tijelo preneseno u 
^rajevo i sahranjeno u turbetu kod njegove džamije. Po njegovu drobu kažu, da se 
prozvo Đrobnjak. Množina je posije nastala. 

*) Gazi Husrev beg je potomak stare turske porodice. On je sin Ferhad bega 
i sultanije Selčuke, a unuk AbduUGafur bega i sultan Bajezida II. Ferhad beg je 
pogino kod Adane u bitd s Uzbegom, vogjom misirske vojske. Tako je Husrev beg 
došo ko dječak u dvor, gdje se uzgajo s carskim sinovima. Grodine 909. (1503.) otišo 
je u pratnji carevića sultan Mehmeda u Kijev. Jednom prigodom, kao vanredni poslanik, 
išo je u Moskvu, gdje je bio lijepo primljen od ruskog dvora ko odličan gost. Kad 
je slijedeće godine umro carević, Husrev beg je imenovan begom .u Kroji (Skenderiji). 
Dvije godine za tijem, kako smo čuli, posto je namjesnik u Bosni. Nakon šest godina 
bude premješten u Smederevo. Na naročitu molbu vratio se opet u Bosnu, kojom je 
upravljo*ovaj put 21 godinu, gdje je ostavio kosti i veliki vakuf (zadužbinu). Njegove 
gradnje u Sarajevu: Begova džamija; carevu džamiju svu obnovio i na novo sagradio 
kamenu munaru; dvije medrese Hanikah i Kuršumlija; dva bezistana (bazara), imaret, 
musafirhana, vodovod Krenil s 2 1 česmom, taSli-han dvije banje i cijele čaršije magaza 
i dućana. 

Kad uzmemo prijašnje gragjevine i ove, onda možemo odrediti Sarajevu megje 

•ovako: Firuzbegova medresa pod Grdonjom, Šejhi Ferahova džamija na Kovačima, 

Balibegova džamija pod Džekom, SkenderpaŠina džaniija, hisetska džamija, Nabrdilova 

džapiija na Bjelavama. Eto cijelog današnjeg Sarajeva osim Vratnika i Koševe. Po 

Jukiću Sarajevo je negda brojilo do 80.000 stanovnika, a po Muvekitu 92 mahale. 

3 



— 34 — 

Naredne godine opet pregje Savu, pa osvoji Orahovac, Bijelu- 
Stijenu i još neke palanke, a kliski sandžak Murat beg- u isto 
vrijeme zauzo je Pečuh. 

Godine 1644. (951.) Ulama beg i hercegovački Malkoč beg 
u zajednici osvoje Liku, koja bude pripojena Bosni. 

Iste godine nalazimo na stolici velikih vezira Hrvata Rustem. 
pašu Opukovića iz Skradina, koji je, kako ćemo poslije čuti pet- 
naest godine obnašo tu najveću čast u državi. 

Mnogo spominjani kliski sandžak Gazi Murat beg ko beg^ 
od Požege umre 1546. (962.) ^) 

Godine 1646. (954.) Ulama beg*) ode u Erzirum za nanyesnika,, 
a na njegovo mjesto dogje naš zemljak Sofi Ali beg.*) Odakle 
je upravo rodom nijesam mogo doznati, ali se drži, da je iz Podrinja^ 
Sam prigjevak »sofi« (pobožni) svjedoči nam, da se puno nije 
zanimo. ratovanjem. O dvogodišnjoj njegovoj upravi ništa nam ne 
bilježe pristupna vrela. 

Ali bega je zamijenio Zulkaderlu Mehmed han, koji je umro 
u Sarajevu, a ovoga Hadim Ali beg, koji je brzo premješten za 
namjesnika u Budim. Za njim je došo Sofi Mehmed beg, koji 
takogje kroz kratko vrijeme Bosnu ostavi i ode u Arad za 
namjesnika. 

Godine 1561. (969.) na Bosni nalazimo po drugi put Hadim 
Ali bega.*) Prve dvije godine njegova begovanja protekle sa 
u miru sa susjednim pokrajinama. 

Istom 1663. Ivan Hoisić, kapetan bana Nikole Zrinskoga, 
provali u Kjrajinu s dosta jakom vojskom, te pohara neke palanke 
po gfranici Bosne. Čuvši za to kliski sandžak Malkoč beg naturi 
se za njim u potjeru. Da mu ne izmakne preko granice i ne od-^ 



*) Tijelo mu je preneseno i pokopano u posebnom turbetu kod Gazi Husrev bega. 

*) Ulama beg bio je perzijski namjesnik u Azeri-Bajdžanu. Kad je pano u 
nemilost Šahovu prebjego je sultanu pod okrilje, koji ga odmah uvrsti megju svoje 
namjesnike. Ko neustrašiv junak borio se na strani Turaka kod zauseća Bagdada i 
poslije kod obrane Vana. 

•) On je ko odžami oglan otišo u Carigrad, gdje se uzgojio u naukama. Bio 
je uzgojitelj Selima II., a onda beglerbeg u raznim pokrajinama ko u Điari-Bekiru, 
Misiru i drugim vilajetima. Pošto nije volio nikakovih vezirskih ceremonija, nego Živio 
skromno i mirno, Arapi su ga u Kajru pozvali »kilon ili kejlun«, što mi nekako zvuči 
na grčki, u Kamusu toj riječi nema traga. 

*) Ovom prigodom sagradio je u Sarajevu lijepu džamiju kod vladine palače, 
koja se zove po njegovu imenu Alipašina džamija i takogje jednu džamiju u Kladnju. 
U isto vrijeme neki Ferhat beg sagradio je u Sarajevu Ferhadiju džamiju i u Tešnju. 



— 36 — 

nese plijen opremi Malkoč na menzile Hasan agu, bivšeg blagđj- 
skog bešlagu i Mehmed agu, ćehaju ključkoga s malom konjicom, 
da presretnu Hoisića i napadajima zaustave, dok on stigne s glav- 
nim četama. 

U po noći dostignu turci Hoisića čete. Boj se zametne, u 
kome Hrvati budu poraženi, da je sam kapetan jedva umako 
preko granice s nešto družine. Malkoč beg spremi sve odsječene 
glave sa sužnjima u Carigrad i izvješće o pobjedi; za to bude 
imenovan namjesnikom bosanskim, a Ali bega pozove sultan u 
rat na Perziju. KLad izuzmeno Sinan bega (892.) za koga se ne 
zna sigurno je li s naše gore list Malkoč beg je drugi namjesnik 
Bosne, koji je niko na našoj grudi, i to u Duzi koa Prozora, po 
kojoj ga neki zovu Dugalić. Od sada naši zemljaci preotimlju 
mah na namjesničkoj stolici u Bosni. 

O Malkoč begovu namjesnikovanju turski zgodopisci ništa 
ne bilježe, dok hrvatski navode, da je mnogo jada nanio hrvatskoj 
Liki i ICrajini neprestano provaljujući preko granice. 

Do sada je bila stolica bosanskih namjesnika u Sarajevu, a 
Malko<*? beg ju je prenio u Travnik, da mu je lakše pružati se 
prama hrvatskoj granici. 

Malkoč beg je utvrdio Sinj i naselio ga bosanskim muslo- 
manima. 

Malkoč bega zamijeni opet naiš zemljak Kara Osman han, 
sin vezira Kara Mustafa paše*) i sultan Sulejmanove sestre Šahi- 
Huban. Nu brzo ga smrt zatekla u Skoplju, u selu Kopčićima, 
gdje je u posebnom turbetu pokopan, koje se i danas nalazi u 
dobru stanju. 

Za njim na Bosnu dogje 1565. Kara Mustafa beg Sokolović*), 
član glasovite porodice, kako ćemo kasnije vidjeti, koja je dulje 



1) Po Munedžim-baŠi zvao se Japalak, a po nekim vrelima Palak. Savremenici 
tvrde, da je Osman han bio osobiti ljubimac sultan Sulejmanov. Mogo je bid namjesnik, 
gdje je god htio, za to je na vlastitu želju cijeli život probavio ko beg od Inebahta, 
Moreje i Bosne. Kad je bio u Inebahtu viSe puta otvorio je egipatsku . haznu, uzo 
novaca po volji i na malo papira hapiso potvrdu, koju je sultan uvijek primio bez 
prigovora. Vele, da je Sulejman u srdžbi više puta reko sinovima. »Nemojte me srditi, 
jer ću Kara Osmana učiniti svojim nasljednikom«. 

•) On je rogjeni brat ponosnoga junaka Divane Husrev paše Sokolovića, koji je 
sve Sokoloviće izveo na put. U povijesti poznat je pod imenom Lala Kara Mustafa 
paša. Da je bio vješt vojskovogja, najbolje nam svjedoče naslovi, koje mu povjest daje; 
na ime: osvojitelj Kipra, Širvana i Georjgije. Na više godina bio je zamjenik velikog 
vezira, ali veliki vezir nije mogo postati radi spletaka u šaraju proti porodici Sokolovića, 



* 



— 36 — 

vremena tresla sudbinom ne samo Bosne i Hercegovine, već i 
ogromne turske carevine. Za svoga begovanja sagradio je lijepu 
džamiju na rogjenoj grudi u Rudome i privezo uz nju lijep vakuf. 
Sultan ga pozove u Carigrad za ugojitelja šinu Sehinšahu, a na 
Bosnu opremi 1667. Hamza bega*), serhatskog plemića i junaka. 
Megju tijem umre veliki vezir Rustem pasa, Opuković*), a na nje- 
govo mjesto zasjede Ali paša Praćić, Debeli. Prve tri godine živio 
je u miru za susjednim zemljama. Istom 1660. okupi vojsku oko 
sebe, pa se zaputi preko Save i prodrije ćak u Kranjsku. Xu ga 
dočeka Zmaj Vuk Branković*) s brojnim četama i potuče hametom. 
Nu Branković, nehtijući se zadovoljiti samo pukom pobjedom, 
udari u potjeru za Bošnjacima i sjavi do Sarajeva, koje popali i 
orobi. U bojazni, da ga ne presretne turska vojska brže bolje vrati 
se preko Save s bogatim plijenom. 

Tom prigodom strašno je nastradao Gazi Husrev begov vakuf. 
Mnogo dragocjeno oružje i posugje iz vakufske riznice odnio je 
Branković sa sobom. 

Za njim došo je na Bosnu Hasan beg Sokolović*), sin glaso- 
vitoga Tavil Mehmed paše Sokolovića, ali ga brzo zamijeni 1662. 



premda je po mnijenju mnogih historičara bio jedini vrijedni nasljednik Mehmed paSe, 
Visokoga. Umro 1580. ko nasljednik velikog vezira. 

^) Neki ga bilježe Bihar-oglu (Biharović). Na Krajini u Kamengradu (valjda 
rodnom mjestu!) sagradio lijepu džamiju, koja se i danas u dobru stanju nalazi. 

*) Rustem paŠa je rodom Skradinac, iz kliskog sandžaka, koji je punih petnaest 
godina ko veliki vezir upravljo Sulejmanovom carevinom. Koliko ga je sultan cijenio 
najbolje nam svjedoči činjenica, što mu je svoju miljenicu i jedinicu dao za ženu. 
Mudro raspolažući financijama mnogo je doprinio Sulejmanovim osvajanjima. Nebrojeno 
blago ostavio je iza sebe u državnoj blagajni. Tako je izišo ko najbolji turski financier 
na glas, kome nema premca u cijeloj turskoj povjesnici. Umro je 1560. u Carigradu. 
Imo je mlagjega brata Sinan pašu, koji je bivo veliki admiral i za Sulejmanove odsutnosti 
zamjenik u Carigradu. Umro u Časti II. vezira u najljepšim godinama 1554. u Cari- 
gradu, od koga se puno očekivalo. 

') Da nije on Vuk Jajčanin, o kome pjeva narodna pjesma, da je s Gjerzelezom 
mejdan dijelio. Narodna predaja o postanku Velikih Đrveta u Sarajevskom polju možda 
je skopčana s ovim dogagjem. 

*) On je jedan od trojice naših Gazi Hasana ; imenom Hasan paše Tira i Hasan 
paše (Predojevića?) o kojima ćemo kasnije čuti, koji mogu doći u red najvećih junaka 
sviju vremena. Ovaj Hasan, koji je poslije posto paša i napokon jedva pod stare dane 
vezir, vojevo je preko četvrt vijeka u Ugarskoj, gdje je u raznim prigodama pod Te- 
mišvarom, Hatvanom i dr. počinio vanredna junaštva, ali ko Mehmeda Visokoga sin 
nije mogo naprijed radi dvorskih spletaka. Đvanest rana, koje je zadobio u raznim 
bitkama, ponio je sa sobom u grob. Bivo je namjesnik naizmjence u Budimu, TemiS- 
vai-u i dr. vilajetima. 



— 37 — 

(970.) Sinan beg* Bajramagfić'), zet Sokolovića.. U njegovo vrijeme 
uregjene su granice izmegju Bosne i Venecije (Mletaka) i to ravno 
od Une ^ do Jadranskoga mora. 

Megju tijem umre veliki vezir Semiz Ali paša Praćić Herce- 
govac*),' a na njegovo mjesto zasjede Mehmed pasa Sokolović, 
Visoki. Nakon dvije godine Sinan beg bude premješten na Herce- 
govinu, kojom je upravljo preko dva decenija, a zamijeni ga Mu- 
stafa beg Sokolović. 

On odmah sakupi oko sebe Bošnjake, pa udari na Krupu 
1565, koju branjaše Matija Bakić. Premda je dva put pretežnija 
sila pod vodstvom Herbarta Auersperga na vrijeme pošla Krupi 
u pomoć, nije se usudila udariti na Bošnjake, već se povukla pod 
Ostrožac. Videći kapetan Bakić, da se ne može održati provali iz 
grada i pokuša se spasiti bijegom, ali u valovima Une nagje smrt 
23. maja reč. god. Eto tako Krupa, a za njom (Novin ?) pripoji se 
Bosni. Na to je Mustaj beg prešo Savu i robio po Hrvatskoj. 

Naredne godine diže 9e stari Sulejman, pa VI. put sagje u 
Ugarsku. Ovaj put bila je meta Egra (Erlau). Dakako i bos.- 
hercegovačka vojska sudjelovala je na toj vojni pod zapovjedniš- 
tvom Mustaj bega Sokolovića i Sinan bega Bajramagića. Pošto 
je tvrgja Siget odavno turcima trn u oku, odlučiše ^ajprije nju 
osvojiti, pa tada bez poteškoća saći pod Egru. Nu to nije bio 
tako lahak poso. Junački ban Nikola Zrinski s tri hiljade Hrvata 



*) Pripovijeda se, da je Sinan beg bio veoma ružan i cm u licu. Kad je Mehmed 
paša. Visoki postao veliki vezir pozvo je Sinan bega i sestru, da ga posjete u Carigradu. 
Jednom, da je iskuša, reče sestri u četiri oka: »Kako si mogla izabrati onog crnog 
ugursuza za muža? Nego znaš što; ja ću tebi dati, koga god hoćeš od stambulskih 
lala i paša.« Na odregjen dan i mjesto reče joj da dogje, kuda će proći svi stambulski 
plemići, pa koji joj se dopane neka baci na njega zlatnu jabuku, da se zna na koga 
je pano izbor. Tako se dc^odi. Sve što je od oka i plemena prošeta ispred nje, a 
Sinan beg najzadnji. Mudra Sokolovićka bad na njega jabuku, Što je Mehmed pašu 
većma iznenadilo. Na pitanje: za što je opet Sinana odabrala, reče: »U mojim očima 
nema nijedan pristaliji i vrijedniji za me od moga Sinana.« To se Mehmedu veoma 
dopane, pa je bogato darova i opremi sa Sinanom na Hercegovinu. Sinan beg je sa- 
gradio lijepu džamiju u Čajniču, gdje je i pokopan sa ženom, i džamiju u Nevesinju. 

•) Rodom je iz Praće (megju Sarajevom i Goraždom). Kako je bio rijedak 
čovjek svojom korpulentnošću, tako je i njegov konj Labud bio rijedak primjer megju 
konjima. Savremeni turski i evropski povjesničari ne mogu se nahvaliti njegove dobro- 
ćudnosti. Osim toga bio je veliki šaljivdžija. Nekakov pisac poslije njegove smrti sa- 
kupio je cijelu zbirku šala i dosjetaka, koje potiču od njega. Sultan Sulejman ga je 
veoma cijenio. Iza Opukovića zasjeo je na stolicu velikih vezira i do smrti 1562. vkido 
na opće zadovoljstvo prijatelja i neprijatelja. 



-- 38 — 

neustrašivo je branio Sig^et nadajući se uvijek pomoći iz Beča. Iza 
obsade 31. dan umre Sulejman pod Sigfetom, a mudri i odvažni 
Sokolović, da se ne bi uskomešala vojska, što bi moglo dovesti 
do velikih neprilika, zataji sultanovu smrt i s mjesta opremi po 
svoga punca Selima II., da odmah dogje u vojsku. 

Megju tijem u ime cara naregjivaše i izdavaše zapovijedi na 
sve strane. Niko za to nije znao, osim njega i njegova sekretara 
Feridun bega. Sokolović odluči po što — po to osvojiti Siget, pa 
u ime carsko dijelio je stroge ukore vojsci i bezima, koji su srtali 
bez obzira na tvrde sigetske zidine. Videći Zrinski, da ne može 
spasiti grada provali iz tvrgje i nagje smrt sa cijelom, družinom. 

Zadovoljan sa osvojenjem Sigeta vrati se Sokolović s mrtv^im 
carem put Carigrada. 

Mustaj beg*) za Zcisluge pod Sigetom posto je beglerbeg 
budimski, a na Bosnu imenovan brat mu Mehmed beg Sokolović, 
s kojim se Bošnjaci vrate u domovinu. 

Istom u Biogradu, kad su stigle vijesti, da se sultan Selim 
primiče razglasi Sokolović nakon 40 džina Sulejmanovu smrt i 
dolazak novog sultana. 

Tome lukavo i odvažno izvedenome djelu nema primjera u 
svijetskoj povjesnici. Slava Sokoloviću! 

Godine 1668. (976.) kliski sandžak Ferhat beg Sokolović diže 
vojsku, pa udari preko Dalmacije put Zadra. Nemogavši Zadru 
ništa načiniti osvoji usput Zemunik, Ozren, Brodin i Bijelu Stijenu. 

Dvije godine kasnije zagrebački kanonik Franjo Filipović 
sakupi oko sebe brojnu vojsku, pa provali u tursku Krajinu. 
Hercegovački sandžak Sinan beg i kliski sandžak Ferhad beg 
dočekaju ga kod Ivanića i hametom potuku. Sam kanonik i više od 
1000 Hrvata pade u sužanjstvo. Franjo Filipović svojevoljno pregje 
na islam, dobi ime Mehmed i ziamet na ICrajini. Poslije je mnogo 
jada ko musloman nanio hrvatskoj Krajini. Od njega vuku lozu 
današnji begovi Filipovići. 

Godine 1574. (982.) Mehmed beg bude pozvan za lalu (uzgo- 
jitelja carevića) u Carigrad, a na Bosnu dogje kliski sandžak Ferhat 
beg Sokolović. 



*) On je punih osam godina pašovo u Budimu. Osobito je poznat ko darežljiv 
vezir. Nerćesija u svojoj »Hamsi« u prvoj knjizi posvetio mu je nekoliko stranica, 
o;dje mu je ko dobrotvoru ovjekovječio uspomenu. Godine 1574- (982.) posto je žrtva 
Mehmed paŠinih protivnika na dvoru ko namjesnik u Budimu, gdje sagradio banju, 
koje se dobar dio i danas nalazi u dobru stanju. 



— 39 — 

Nijedan bosanski namjesnik nije bio silniji i moćniji od njega. 
Dvorska mu je svita bila mnogobrojna. Kad je ulazio u Travnik 
pred njim se nosilo 700 bajraka. Pratilo ga je do tri stotine deli 
leventa u odijelu od vučine pod željeznim^ kalpacima. Sva ta dru-? 
žina bila je, kakono se veli od zla oca, a od gore majke. Delija- 
ma i sejmenima nije bilo broja ni karara. 

Ferhat beg odmah naredne godine*) okupi oko sebe bosan- 
ske akindžije i krenu put hrvatske Krajine. Kod potoka Radonja 
sukobi se s generalom Herbartom Auerspergom i potuče ga do nogu. 
Sam general poginu na bojnome polju, a sin mu Vuk Engelbert 
pade u Sokolovića sužanjstvo, koga dade na otkupe za toliko 
novaca, da sagradi krasnu džamiju i nabavi joj vakuf. Po Pečuj- 
liji otkupnina dosegla je svotu od 30.000 dukata. Ta je džamija 
Ferhadija u Banjojluci. Tom je prigodom osvojio Cazin i Bužim. 
Godine 15V/. diže se opet put Krajine, pa osvoji redom palanke 
Mutnik, Ostrožac. Veliku Elladušu, Štublić, Peći i Podzvizd. 

Razorivši Gvozd zaputi se put Dubovca, ali general Ivan 
Parenberg preteče ga kod Korane i nakon ljuta okršaja Ferhat 
beg bude prisiljen na uzmak. 

Za vojne Kevenhiillerove 1678.*) pane Cazin, Zrin i Bužim 
opet u ruke kršćanske, ali Ferhat beg pod jesen iste godine sagje 
u Kjrajinu, pa ponovno osvoji izgubljene palanke i postavi u njih 
jake posade^). Pri tome su ga pomagali vleisi, koje je dovo iz 
Stare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon se pre- 
valT, pa im povjeri takogje neke palanke, da se nasele i čuvaju ih 
od napadaja. Čim se Ferhat beg vratio u Travnik, odmah se oni 
obrate na Farenberga, da mu izruče Ostrožac i ostale palanke. 



1) Iste godine dogragjena je velika ćuprija u Višegradu» koju je o $vome trošku 
sagradio Mehmed paša Sokolović, Visoki. To je gordi spomen, koji još i danas pod- 
sjeća putnike na negdanju moć Sokolovića. 

*) Iste godine Bosna bude podignuta na »mevlevijjet« posredovanjem Mahmudi 
Bedruddin efendije, učitelja velikog vezira' Mefimed paše Sokolovića. Od sada sarajev- 
rske kadije nose naslov mule. Prvi mula je Bali efendija, Sarajlija. 

') U isto vrijeme šejhi Hamza Orlanović-Posavljak, nasljednik Husamuddina 
Ankarevije u Brusi zabrazdi preko granica šeriata te bude pogubljen u Carigradu pod 
Tahtel-Kalom. Sarajevski mula Bali ef. i Ćafi ef. Skopljak po nalogu šejhul islama za- 
pute se u Posavinu, pa pogube I2 šejhi Hamzinih pristaša, a ostali se razbjegnu na 
sve strane. Kako ćemo poslije čuti s pogibijom Hamzinom skopčano je ubojstvo velikog 
vezira Mehmed paše Sokolovića. Muvekit veli, da se još' daa-danas u Posfivini nalazi 
-duga uzrasta, kratke pameti i pokvarene vjere dervišina, koji tajno propovjedaju Hamzina 
nač&la. U čemu se Hamza udaljio od šeriata nijesam mogo doznati. 



— 40 — 

Ugovor je bio potpisan . u Beču i Grracu. Nu čini se, da mu. 
je Ferhat beg pomrsio osnove. Od osvojenih gradova bude sastav- 
ljen novi sandžak, a Ostrožac je posto sijelo sandžak bega. 

Godine 1679. oktobra 11. dan iza ićindije na divanu u visokoj 
porti jedan bosanski spahija (iz Vučitma?) prosu drob najslavnijemu 
veziru turskoga carstva Mehmed paši Sokoloviću, Visokome,. 
Mehmed paša spada u svijetskoj povjesnici u red prvih državnika 
i diplomata, dok mu u povijesti turskoj nema premca, a u prošlo- 
sti naše grude svojom slavom i veličinom može se postaviti o bok. 
jedino Tvrtku Ponosnome. 

Ako se može Tvrtkovo kraljevanje nazvati zlatnom dobom- 
u povijesti Bosne i Hercegovine, mislim, da Sokolovića vezirova- 
nje slobodno smijem obilježiti srebrenom dobom. U ovo vrijeme 
naša je grudica igrala prvu ulogu u širokome turskome carstvu. 
Njezini sinovi rasijani na tri kopna stajali su na čelu državi i voj- 
skama. Sve stranice turske povjesnice u drugoj polovici XVI. 
vijeka pune su imena Sokolovića, Opukovića i ostalih-ića. Jedni 
su brali lovore po srednjoj Aziji, drugi u zemlji Faraona, a treći 
po Europi ko gospodari mora i kopna. Od godine 1544. sve do 
Mehmed pašine smrti sjedili su na stolici veUkih vea^ira naši zemljaci. 
Kroz to razdoblje većinom veziri pod kubetom rekrutirani od naših 
pregja. Klroz to razdoblje većinom admirali vojskovogje i drugi viši 
državnici i časnici-bilo je lišće s naše gore. Naročito pod zadnje 
dane Sulejmana I. i Selima II. kad je Sokolović u istinu carevo. 

To je onaj Sokolović, koji je reko' evropskim poslanicima: 

»Nek me ne srdi Europa, jer mogu na štetu njojzi 
Dignut neprelazan zid po megji carstva sveg« 

To je onaj Sokolović, koji je reko hametom potučenu admiralu 
Krluč Ali paši: »Ne kloni duhom, ako bude od potrebe, ja ću 
udariti u lagje srebro mjesto gvoždja, atlas mjesto platna, a svilu 
mjesto lana«. Usprkos svima poteškoćama preko zime sagradio 
je 200 ratnih brodova i s potpunom vojničkom plaćom u Carigradu 
izdržo preko zime 40.000 vojnika, koji su se vježbali ža osvetnu bitku, 

To je onaj Sokolović, koji je ozbiljno snovo o panislamističkoj. 
državi, a do to postigne odlučio bješe na jugu prokopati Sueski 
kanal, a na sjeveru spojiti Don sa Volgom, da pospiješi komuni- 
kaciju megju Carigradom, Indijom i Turanom. To j;e onaj Soko- 
lović, koji je moć turske carevine iza Sulejmana uzdržo na visini 



— 41 — 

sve do zadnjeg- časa, da se od njegove smrti računa nazadak iste^ 
a ne od smrti Sulejmanove. 

A sada da vidimo okle potječe taj veliki čovjek. Tavi! 
(Visoki) Mehmed paša Sokolović rodio se u Sokolovićima u više 
gradskom kotaru. Porodica: Sokolovića bila je dosta ugledna na taj 
kraj i dijelila se na dvije loze. Jedna loza imala je odzak u Ru- 
dome, iz koje potječu Deli Husrev paša i Lala Klara Mustafa.paša 
a druga u Sokolovićima, iz koje potječu on, Lala Mehmed paša^ 
Mustafa paša, Ferhat paša i Derviš paša. Murat paša beglerbeg je- 
menski i Mustafa paša beglerbeg budimski ne zna se kojoj lozi pri- 
padaju. Nu obje lože sastajale su se na trećem koljenu. Hasan paša i 
Ibrahim han sinovi su Tavil Mehiped pašini, a veliki vezir i pjesnik 
Husrev paša bi će, da je unuk Deli Husrev pašin. 

Po Muvekitu Tavil Mehmed paša je sin Ahmed bega Soko- 
lovića, a ta tvrdnja osniva se na vakufnami (zadužbenoj povelji)- 
koju je Mehmed paša potpiso. Dakle on je bolje znao: kd mu je 
otac, već mletački kroničari, za kojima su se poveU neki novi 
povjesničari kao Zinkeisen i dr. koji hoće, da je Mehmed rogjen 
u Trebinju, da je bio kršćanin, pa čak i diaconus u nekakovu 
manastiru. 

Mi smo na svome mjestu donijeli odlomak iz zakonika, ko se 
smije u Bosni i Hercegovini uzimati u adžami oglane, a taj zakon 
i vakufnama dovoljna su svjedočanstva, da su neosnovana nakla- 
panja talijanskih zgodopisaca, koji se u opće megju se veoma 
razilaze o Sokolovića porijeklu. 

Mehmed paša je ko adžami oglan opremljen u Carigrad 
s Kara Mustafa pašom, i to po svoj prilici na zahtjev Deli Husrev 
paše, koji je na 30 godina prije njihove pojave na poUtičkom 
poprištu bio II. vezir u cara Sulejmana. 

Budući je bio duševno darovit, a na oko pristo junak, nije 
nikakovo čudo, što je brzo napredovo u častima. Godine 1646. 
bio je admiral, za tijem malo beglerbeg od Rumelije. Kod osvo- 
jenja Temišvara za zasluge posto vezirom, a godine 166L pokloni 
mu Sulejman svoju unuku, kćerku Selima II. imenom Esmi-han i 
imenova ga nasljednikom velikog vezira. 

Iza smrti Semiz Ali paše Praćića napokon postane veliki 
vezir, koju je Čast obnašo neprekidno za tri cara Sulejmana I- 
Selima II. i Murata III. punih 16 godina na ponos i radost pri- 
jateljima, a na čudo i žalost neprijateljima, dok ne umrije od uboda 
osvetničkog mača fanatičnoga dervišine. 



— 42 — 

O njegovoj smrti puno se tog-a nagagjalo, a još se i danas 
nagagja. Jedni misle, da je sultan Murat začetnik njegfova umor- 
stva, pošto nije znao, kako će se riješiti ina drugi način Sokolovića, 
koji je bio moćniji neg-o sam sultan. Zinkeisen tvrdi, da sii ga 
makli s površine Lala Kara Mustafa paša Sokolović i zemljak mu 
slavni admiral Pijale paša, da se dokopaju više časti ne pazeći, da 
je 1573. umro Pijale paša, dakle šest godina prije Mehmeda, dok 
opet neki hoće, da se sve bilo urotilo proti njemu. 

Bi li se moglo umorstvo Mehmed pašino dovesti u savez 
s pogibijom šejhi Hamze Orlanovića i progonstvom njegovih uče- 
nika? To mi se nekako čini najvjerojatnije, kad uzmemo u obzir 
porijeklo i zavičaj Sokolo viceva ubojice. Bosanski spahija, lišen 
timara, pripadnik derviške kaste, a to sve nas i nehote navodi, da 
u njemu tražimo Hamzeviju i fanatičkoga osvetnika. Za takav čin 
imade dosta primjera u povijesti islama: haridžije i prve kalife. 

Sto se tiče Mehmed pašina života i karaktera, predaleko bi 
zašh, da se upustismo u raspravu, samo ćemo toliko natuknuti, da 
se evropski povjesničari dijele u dva tabora. Dok ga Gerlah i 
Garzoni strašno osugjuju, Floriani, Ranke i svi turski povjesničari 
jednoglasno slave ga ko značaj-čovjeka, rodoljuba i diplomata*). 

Sta je Sokolović učinio za našu grudu? Osim monumentalne 
vižegradske ćuprije načinio je u svom zavičaju džamiju i musafir- 
hanu, kojima je za uzdržavanje privezo velika imanja u Ugarskoj. 
Sokolović nam je učinio, da smo zaigrali prvu ulogu u smjesi na- 
roda turske carevine, da iza njega sinovi iz naših krajeva još polu 
vijeka tresu sudbinom ogromne države. 

U Sokoloviću je izvpr veličine našega ponosa, koji je tri 
vijeka prko>sio istoku i zapadu. A sada da završimo ovako: 

Dok povijest po istini veličinu rada sudi, 
Nosioče velke misli! doć ćeš u red prvih ljudi. 
A sudba je našeg roda, da narodim drugim daje 
Velikane, po kojima zapad, istok nas poznaje. 
Mi smo mali, al u nama veliki se ponos budi: 
Što smo bare drugom komu velikijeh dali ljudi! 

Tri godine iza Sokolovića smrti 1682. Bosna je službeno po- 
dignuta na beglerbegluk. Bosanske namjesnike do sada mi smo 



*) Sokolović i Bismark po velikim osnovama i djelima dosta su slični. Onaj 
veliki vezir u tri cara, a ovaj kancelar u tri cara. Prvi panislamista, a drugi panger- 
manista; oba moćna, da im ni carevi ništa ne mogu učiniti. Sokolović najveći turski 
<državnik, Bismark najveći njemački državnik i t. d. 



- 43 — 

po uzoru drugih zvali i pisali begovima, premda je megju njima 
i prije bilo više paša, pa čak i vezira. 

Ferhat beg Sokolović zadnji je beg, a prvi paša bosanski. 

I do sada Bosna se računala uvijek vilajetom, a bosanski 
namjesnik „primus inter pares" prama hercegovačkim, kliskim 
zvomičkim i novopazarskim bezima. S tijem je činom Bosna samo 
podignuta službeno megju beglerbegluke i prihodi bosanskih na- 
mjesmka povećani, dok su i nadalje rečeni sandžaci ostali neovisni 
o bosanskom beglerbegu. Kad su pripojeni direktno Bosni čuti 
ćemo kasnije (u XIX. vijeku.) 

Rečene godine sklopljen je mir izmegju Austrije i Tiu-ske, 
tako je bojno oružje otpočinulo- izmegju obje države, a Bošnjaci 
smiriU se na neko vrijeme. 

Megju tijem je Ferhat paša premješten za namjesnika u 
Budim, a na Bosnu opremljen Kara Ali paša. O njegovu pašova- 
nju ništa se ne zna ko ni o njegova nasljednika Šehsuvar paše. 

Godine 1588. (997.) opet dogje na Bosnu Ferhat paša, kojom 
prigodom prenese stolicu bosanskih namjesnika iz Travnika u 
Banjaluku, da mu je lakše pružati se prama Krajini i Hrvatskoj. 
Nu opet se brzo vrati u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan 
njegov rob.^) 

Njega naslijedi na Bosni naš zemljak HaUl paša, koji umrije 
u Banjojluci.*) Za njim je došo Sofi Mehmed paša, za koga neki 
misle, da je bivši bosanski (958.) namjesnik Sofi Mehmed beg. Nf 
o njegovoj upravi ne zna se ništa, a to nam je najbolji znak, da 
je samo klepet oružja budio turske povjesničare na rad. 

Ovom prigodom mislim, da je vrijeme upoznati se s bosan- 
sko-hercegovačkom vojskom, koje ustroj duboko zasijeca u razvoj 
i materijalno stanje naših zemalja. 

Ko što sve osvojene pokrajine, tako su Bosna i Hercegovina 
podijeljene na lenska imanja. Lenska imemja: timar ili zianiet jesu 



1) Ferhat paSa je amidžić slavnoga Mehmed paše, a stariji brat Derviš paše. 
koji je kasnije bio veliki vezir. Ferhat paša je po svoj prilici žrtva neprijatelja Soko- 
lovića porodice. Bio je veliki rodoljub ]X)nosan junak i dobar vojskovogja. Od njega 
se mnogo izgledalo, ali smrt u napunu muževne dobe pomrsila mu je račune. Njegovi 
potomci nastanili su se u Banjojlud, gdje su uvijek igrali prvu ulogu, dok nijesu izimirli 
koncem prošloga vijeka. Ferhat paSa je zakopan u turbetu kod džamije u Banjojlud. 

') Halil paša je po svoj prilici rogjen u Lipčima u gradiškom kotaru, gdje je 
sagradio i džamiju, da se oduži svome zavičaju. On je bio carski zet i badžanak Ibrahim 
paše Novošeherljanina. Nekoliko puta je bio admiral. Tijelo mu je sahranjeno u po- 
sebnom turbetu izmegju Banjeluke i Grornjeg Šehera. 



— 44 — 

po shvaćanju turskih državnika tako zvano „mali mukatle" ratno 
dobro j(Schlachtgut) što se vojsci dijeli ko nagrada za zasluge u 
boju od osvojene pokrajine. 

Kad su Bosna 1463. i Hercegovina 1483. panule pod okrilje 
turskih careva poznato je, da je ogromna većina pučanstva prešla 
na islam. Bosansko-hercegovački plemići. ne samo, da su zadržali 
svoje posjede, nego su takogje odmah uvršteni u red lenskih 
vitezova. Uz naslov beg data su im i lenska imanja, da služe u 
turskoj vojsci. Dakako tom je prigodom i više Turaka obdareno 
lenskim imanjima ko na pr.: Skender beg Mihael-oglu dobio je 
ziamet Veselu Stražu u Skoplju ili carski silahdar Kara Davud 
bosanski alajbegluk sa ziametom od 60.000 jaspri (akČeta). 

U glavnome su dvije vrste lenskih dobara i to krluč-timar 
i krluč-ziamet. Timar se zvao od 3000 jaspi do 19.999, a ziamet 
od 20.000 naprijed. 

Svaki posjednik lenskoga imanja, spahija ili zajim; uživo je 
doživotno i nasljedno (u muškoj lozi) prihod od dobivenog zem- 
ljišta. Spahiiaod 3000 jaspri išo je sam s kcmjem i obskrbom na vojsku, 
a za svakih 5000 jaspri više moro je sa sobom povesti po jednog 
oboružana i obskrbljena vojnika. Tako je spahija vodio najviše 
trojicu, a zajim najmanje četiri, a kadkada prama veličini lena po 
10 ili 16 vojnika. Vojnici, koje su zajimi i spahije sa sobom vodili, 
zvali su se „džebeli" (zamjenici). 

Svaki lenski vitez morao je uvijek biti pripravan, da potpuno 
opremljen na mig pogje pod sandžak (zastavu)? Oružje im je bilo 
luk (Bogen), strelica (Pfeil), lako koplje kratak mač ili sablja, 
buzdohan (Streitkolben) i laki* okrugli štit. Odijelo pako bilo je 
dolama, čakšire i turban (u najstarija vremena), dok su poslije 
kacige (Piekelhaube) ilj kalpak od razna krzna sasvim preoteli 
mah. Zajimi su nosili i panciere i odijevali se raskošno u srebro 
i zlato. Konj ili at od plemenite rase bio je ponos svakoga spahije 
a čistoća i oprema prava radost. 

Lenska su dobra dijeljena po selima, koja su nastavljala jednu 
nahiju, kojom je upravljo pod raženim nazivima (subaša, kapetan, 
museUm) najstariji član iz najuglednije porodice u nahiji (župi).. 

Distrikt, koji je obuhvate više takovih župa zvao se sandžak 
(standart). S njim je upravljo beg-, pred kojim se nosio jedan tug 
(konjski rep) kao znak dostojanstva. Sandžak begu su bili podre- 
gjeni alajbezi (pukovnici), ;si ovima čeribaše (satnicij. 



~ 46 — 

Više sandžaka sačinjavalo je u vojsci jedan beg-lerbeg-luk, 
Icojim je upravljo u početku paša sa dva tug-a, a poslije (u Bosni 
redovito) vezir sa tri tug-a. Bosanski beglerbeg u vojničkim stva- 
rima bio je podčinjen beglerbegu od Rumelije (Europske Turske), 
a ovaj opet serdari ekremu, koji je redovito bio i veliki vezir. 

Na zapovijed subase kupile su se spahije, pa se pridružile 
alajbegfu. Alajbezi predvodili su ih sandžak begu, a ovaj beglerbegu 
od Rumelije, a ovaj opet serdari ekremu. Tako su za kratko 
vrijeme sve spahije mogle doći na odregjeno mjesto. 

Koliko su Bosna i Hercegovina mogle dignuti konjanika, 
to se ne može tačno odrediti, ali sigurno smijem ustvrditi u ovo 
vrijeme i poslije sve do Hećimoglije, da su mogle izvan svojih 
granica uvijek opremiti od 16 — 20.000 pa katkad i više, kako 
<5emo kasnije čuti. 

Što se tiče oružja, odijela, opreme konjske i vrsnoće naše 
s\i spahije uživale dobar glas u turskoj vojsci. 

Krluč-ziameti (ratna imanja), koja su kao leno prelazila s oca 
na najstarijeg sina, glavna su podloga bosanskome plemstvu, koje 
je od pada bosanske kraljevine do Omer pašinih vremena vodilo 
glavnu riječ u zemlji. Staiješine moćnih begovskih porodica bili 
su „ajani vilajet" (velikaši pokrajine), koji su se sastajaU po^ jedan 
put u godini na sabor kod valije (namjesnika). 

Druga vrsta bosansko-hercegovačke vojske zvala se akindži. 
To su takogje konjanici. Akindžije nijesu imale ni lena ni plaće 
nego kao dobrovoljci išli su u rat i životarili od ratnog plijena i 
grabeža iz susjednih neprijateljskih pokrajina. Za osobite Z£isluge 
u boju dobivali su lenske posjede u osvojenim zemljama, gdje su 
mnogi našli i novu postojbinu. Na taj načih Bosna i Hercegovina 
koncem XVI. i početkom XVII. vijeka naseUle su dosta gradova 
po Ugarskoj i Hrvatskoj. Dakako da je megju naseljenicima bilo 
i dosta plemića, jer ziameta u domovini nijesu mogli svi imati. 

Glavna sijela Bošnjaka i Hercegovaca preko Save bila su 
Budim, Temišvar, Arad,, Kaniža, Egra, Osijek, Požega, Janok 
(Gjur) i t d. 

Treća vrsta konjaništva zvala se bešlije. Čini se, da su oni 
bili državni plaćenici u pograničnim palankana, da suzbijaju navale 
iz susjednih pokrajina. 

Od pješadije možemo istaknuti azebe (pandure) i domaće 
jenjičare (base) kojih su age i drugi zabiti sjediU su Sarajevu. 
Prvi su čuvali utvrde i klance na granici i bili su državni plaće- 



— 46 — 

nici. Oni nijesu išli u rat sve do početka našeg* vijeka, dok sa 
drugi isto tako bili plaćenici pod uvjetom, da uvijek na zapovijed 
jenjičarskog age u Carigradu moraju poći na vojsku. 

Osim tih beglerbezi, sandžak-bezi, alajbezi i drugi bezi s 
velikim ziametom izdržavali su i vodili na vojsku odregjen broj 
konjanika ili pješaka pod raznim imenima delija, sejmena, pašalija 
džebelija i t. d. 

U kratko rekuć: bilo pod ovim, bilo pod onim imenom, osim 
hodža, imama i mujezina, čini se, da su svi muslomani Bosne i 
Hercegovine bili vojnici s koljena na koljeno sve do polovice 
ovoga vijeka. 

Godine 1000. (1591.) dogje na Bosnu za namjesnika Gazi 
Đeli Haisan paša. Kako se razabire iz naslova bio je zaslužan i 
neustrašiv junak. Čim je austrijski poslanik u Carigradu saznao 
za Hasan pašino naimenovanje, odmah zatraži od porte, da ga 
svrgne s Bosne, jer inače o miru ne će biti zbora, pošto je Hasan 
paša bio -poznat kao ratoboran duh, kome se ne da mirovati. Nu 
sve to ništa nije pomoglo, jer je Hasan na dvoru imao zalegje 
u dvojici zemljaka; na ime za njega se zauzimo veliki vezir Hrvat 
Sijavuš paša i carski prvi savjetnik Derviš aga Bejezidagić, Mo- 
starac. Na to primjećuje Čatib-Čelebi: đok je njiE dvojice, nije mu 
se ni najmanje trebalo bojati, da ga ko makne s Bosne. 

Zbilja čćisom se obistini slutnja poslanikova. Čim Hasan 
okupi oko sebe Bošnjake i Hercegovce, zape mu oko za tvrdi 
grad Bihać. Bez duga promišljanja krene na čelu vojske put Kra- 
jine. Najprije osvoji grad Ripač, a onda porenu dalje prema Štur- 
liću i Blagaju na Korani robeći i paleći oko kupe i Korane.«) O 
toj vojni turska vrela ništa nam ne bilježe. 

Nćirfedne godine u proljeće opet Hasan paša digne vojsku, 
pa sagje u Krajinu. Najprije zapremi Goru i Hrastovicu. Za tijem 
jedan dio vojske s topovima opremi pod Bihać 10. juna 1592, 
Poslije tri dana dogje sam s ostalom vojskom te ga obsjede sa 
svih strana. Kapetan Josip Lamberg branio je Bihać. S početka 
— sve poruke Hasan pašine kapetanu i posadi, da predadu grad, 
nijesu ništa koristile. 14. juna u nedjelu obori se Hasan sa svom 
silom na grad i poče ga biti sa svih strana žestokom vatrom. 
Napokon uvidi Lamberg i posada, da se ne mogu oprijeti pašinoj 
sili, pa predadu grad (pod uslovom, da im, dade slobodan prolaz) 
19. juna rečene godine. 

^) Lopašić, Bihać i bih. Krajina str. 87. 



— 47 — 

Lopašić veli, daje paša darovao Lamberga obilatim darovima 
i zlatnom odorom, a sudce odijelima od atlasa i predbacuje im 
izdajstvo, dok turski savremeni povjesničari o tome ništa ne znaju. 

Od Bihća i okolišnjih gradova postroji 9e novi sandžak sa 
sijelom s početka u Bihću, a poslije na Udbini i drugim grado- 
vima. Prvim sandžak beg-om bude imenovan Ferhad pašin deli- 
basa Rustam beg*. 

Domaći pisac Knežević navodi, da je iste godine senjski knez 
fiartušić zauzeo Klis, ali da ga je malo za tijem Hasan paša po- 
novno osvojio. Klisu je na vrijeme stigp u pomoć general Lenko- 
vić, ali ga Hasan paša razbije 27. maja i svu mu potuće družinu. 
U tome kreševu pogino je senjski biskup i dva kanonika, a sam 
Lenković jedva iznio živu glavu. Ni o tome dogogjaju turska vrela 
ništa ne pišu. 

Odmah nekako iza pada Bihća diže se Hasan paŠa s voj- 
skom, pa pregje Kupu kod Petrinje, da robi po Hrvatskoj. 
Hrvatski ^ban Tomo Erdodi-Bakač dočeka ga s dosta brojtjom 
vojskom. Bitka se zametnu kod Bresta, u kojoj Hasan paša iz- 
vojšti pobjedu.*) 2000 Hrvata pokri bojno polje, a 200 ih pade u 
sužanjstvo sa šest topova. Sužnje, topove i 22 zastave opremi paša 
u Carigrad s porukom, da mu se odmah gleda pomoć, jer da će 
mu Hrvati vratiti šilo za ognjilo, ali pašine poruke ostale su ne- 
uslišane. 

U nadi, da će mu rumelijska vojska doći u pomoć naredne 
godine u proljeće opet s 10.000 Bošnjaka i Hercegovaca pregje 
Kupu kod Petrinje, pa obsjedne Sisak. Veliki vezir Hrvat Sijavuš 
piciša imenova Girli Hasan pašu beglerbegom od Rumelije i opremi 
ga Bošnjacima u pomoć. U Srijemu stigne glas u rumelijsku voj- 
sku, da je velikim vezirom postao Sinan paša, a beglerbegom od 
Rumelije sin mu kukavni Mehmed paša, a GirU Hasan paša» 
da odmah ide u Temešvar za namjesnika. Vojska mora čekati 



^) Pečujlija opisuje nam ovaj Hasan pašin polazak na vojsku svako: Iza osvo- 
jenja Bihća bješe se spremio Hasan paša, da provali u Hrvatsku. Slučajno me tada 
s poslom put nanio u Bosnu. Đošav^ u Banjaluku vidim na mejdan razvijene bajrake,, 
iznesene tugove, uregjene sandžake, sve alaj po alaj islamske vojske poredan, borije^ 
bubnji i talambasi ore se na sve strane. Kad upitah za uzrok rekoše mi : Hasan paša 
ide na vojsku. U to me pašine age i kabidžibaše spaze, pa znajući, da me paša voli, 
svrmi me i odvedu k njemu. Paša sjegjaše pod sabljom i u čizmama u pročelju divan- 
hane (predsoblja). Pošto se samnom ispita za zdravlje i lijepo me počasti, uzjaha na 
ata i ode na vojsku. 



— 48 — 

novog begflerbegfa. Eto tako udes Gazi Hasan pasu s Bošnjacima 

postavi na kocku. 

U to prispije brojna kršćanska vojska pod zapovjedništvom 

Tome Erd6dija pod Sisak. Videći Gazi Hasćin paša, da mu pomoći 

nema i znajući, da je neprijateljska vojska četiri puta pretežnija, 

ipak ne htjede uzmaknuti preko Kupe negfo pod svojim geslom 

„Soko leti perjem, a junak s veledušjem", zametnu krvavu bitku. 

Nu ovaj put bojna sreća okrene mu legja, a Bosna i Hecegovina 

skupo platiše sa 7000 junaka i vitezova drzoviti ponos Hasan pašin 

22. juna 1693. Od prvaka tuđe plati glavom sam Hasan paša,*) 

hercegovački namjesnik Mehmed beg, kliski sandžak Sultan-zade 

Mustafa paša, krčki sandžak stari Memi beg, zvomiČki sandžak 

Sinan beg i cvijet bosansko hercegovačkih begova i spahija. Ovom 

prigodom su osvetili Hrvati krbavski poraz upravo poslije sto 

godina (1493.) 

Hasan pašu zamijeni na Bosni Sarhoš Mustafa paša Ajas- 
pašič*). 

Osokoljeni sisačkom pobjedom Hrvati poprime, ofenzivu. Ge- 
neral Lenković sakupi do 10.000 vojnika, što konjanika, što pje- 
šadije, pa udari 5. novembra 1693. na Bihać. Hrvatski pisci tvrde, 
da je Lenković po noći unišao u Bihać, porobio ga i sve turke 
isjeko bez milosrgja, dok turska vrela pišu, da su obje hrvatske 
vojske od Bihaća i Nove Petrinje suzbijene. Mi ćemo samo to- 
liko reći, da je Lenković zbilja provalio u Bihać u onim danima, 
ne bi ga ostavio bez velika jada, jer je Bihać uvijek bio, a naročito 
tada važna tvrgjava na Krajini. 

Mustafa paša na čelu bosanske voiske ponovno udari na 
Sisak i osvoji ga- iza petdnevne obsade. Iza toga je oplijenio 
zagrebačku županiju. 

^) O porijeklu Hasan pašinu narod pripovijeda u Krajini, da je rodom iz Lužaca 
u kotom Sanski Most i da se zvao Predojević. Za narodnom predajom poveli su se 
i domaći pisd Lopašić, Knežević i Muvekit. Nu savremeni turski povjesničari Ćati1> 
Čelebi i Pečujlija, koji je Hasan pašu osobno poznavao i prijateljivao s njime piSe ga 
Hercegll Gazi Hasan paša, dok ga ostali pisci Hercegli Teleli Gazi Hasan paša ili 
Hercegli Deli Gazi Hasan paša, ali svi mu pred ime stavljaju Hercegli-Hercegovac. Po 
rsvoj prilici s Derviš pašom Mostarcem došo je u Carigrad kao »adžami oglan« u atmej- 
dan saraje i s njime skupa izobrazio se na državiie troškove, jer, kako smo napome- 
nuli Derviš aga mu je bio zalegje na dvoru. U dvoru je obnašo čast čekrkČibaše. Prva 
mu je služba bila u provinciji begluk u Segedinu, odakle je za zasluge imenovan bo- 
sanskim beglerbegom. 

>) On je bivšeg velikog vezira Amaut Ajas paše sin, a bratić tadanjeg velikog 
vezira Sinan paše; sarhoš-pjanac. 



— 49 — 

. Poraz pod Siskom, smrt Hasan paše i dvaju carskih sestrića 
sandžak beg-a hercegovačkog i kUškog duboko se kosnu sultana, 
pa odmah opremi glavom velikog vezira da osveti taj gubitak. 
Više o miru nije bilo govora. 

Od ovo doba ratuje bosansko-hercegovačka vojska na ugar- 
skom tlu, a mi ćemo se samo u toliko zabaviti s tijem ratovanjem, 
koliko zasjeca u naše prilike ističući djela vojskovogja i junaka 
iz naših krajeva. 

Godine 1594. pridružila se naša vojska Sinan paši pod Osije- 
kom. Sarhbš paša bude odregjen za čarkadžiju.*) 

Posljedice te vojne bile su, da su Turci osvojili Besprem 
1 Polatu, a izgubiU Janok (Gjur) i Stolni Biograd. 

Kod obrane Stolnog Biograda budimski beglerbeg Hasan 
paša Sokolović, sin slavnog Mehmed paše, počinio je veliko ju- 
naštvo. U najljućem kreševu izgubivši dva konja ispod sebe i 
zadobivši tri teške rane s nekoliko delija očajno se bpreći prokrćio 
je put kroz neprijateljsku vojsku i umaknuo u Budim. Turski 
povjesničari pišući o ovom dogagjaju isporegjuju ga s bajoslovnim 
herojima Istoka s Rustemom Zalovim i Madi Kerbom. 

Jajački arkiv pod tom godinom bilježi, da je ban Lenković 
zauzeo Petrinju, Sisak i Kostajnicu, koju su opet Turci osvojili. 

Naredne godine opet nalazimo naše spahije u Ugarskoj. 
Kršćani su obsjedali Ostrogon i Hatvan. Mehmed paša, sin veli- 
kog vezira i Hasan paša Sokolović priteku Hatvanu «u pomoć. 
U prvom okršaju Hasćin paša zadobije dvije rane, ali ne htjede 
uzmaknuti, već sa svojim delijama udari na topove, koje brzo 
zauze. Amautski ^gazija** Mehmed paša misleći, da Sokolović 
bježi u strahu okrenu legja, a za njim sva rumelijska vojska i 
pobježe prama Budimu. Videći neprijatelj šta bi pokupi zadnje 
sile, pa navali na Sokolovića, ali junak ne uzmaknu. Megju tijem 
provaU posada iz grada, te u zajednici s Hasan pašom izvojšti 
sjajnu pobjedu. Dok se to zbivalo pod Hatvanom, Mustafa paša 
s našom vojskom stigo je pod Ostrogon. Prije sebe iz Bosne 
bješe opremio jedan bajrak bosanske i jedan smederevske raje 
u svemu 2000 momaka tako zvanih salahora Ostrogonu u pomoć, 
ali raja, čim je došla na lice mjesta, prešla je na neprijateljsku 

*) Dužnost je bila čarkadžija ići pred vojskom, uhoditi neprijateljske utvrde i 
opkope i zametati kavgu. Narodna pjesma veli: Čarkadžije bitku zametnuše; Čarku 
feleć nikam raznesoše. 



— 60 — 

stranu i* u zajednici počela obsjedati grad. Na vijesti, da se Mu- 
stafa^ paša primiče Ostrogonu kršćanska vojska osokoljena rajom 
krene mu u susret Na Mohaču pridruži se Mustafa paši i Girli 
Hasan paša temešvarski, koji idući prama Ostrogonu u zajednici 
udare na neprijatelja i prisile ga, da uzmakne .prama Komoranu* 

Dok je bosanska vojska, boravila u Ugarskoj, g-eneral Len- 
ković dogje s velikom vojskom pod Sisak, gdje nagje samo prazne 
zidine, jer bosanska posada umače prije preko granice pretvorivši 
cijeli grad u prah i pepeo. 

Videći posada u Novoj Petrinji, da će na nju doći reda 
ostavi grad i skloni se u Kostajnicu, koju obsjedne Lenković 
bez uspjeha. 

Mustafa pašu na Bosni zamjeni Mihalidži Ahmed paša 
1596. (1003.). 

Iste godine ponovno zavojšti serdar Sinan pžiša na Ugarsku.. 
Kod osvojenja Teta Bošnjaci su bili karakoldžije, a kod obsjedanja 
Gjura (Janoka) priječili su pomoćne čete od Komorna i ujedno na- 
vsdjivali na grad. I ovom zgodom Gazi Sokolović počinio je ve- 
lika junaštva, za što je napokon jedva promaknut na čast begler- 
bega od Rumelije. Poslije dvomjesečne obrane Gjur pane opet 
pod tursku vlast. 

Tom prigodom Ahmed paša bude imenovan muhafizom u 
Osijeku, a bosanskim namjesnikom Husejin paša Bajramagić. I 
njega nalazimo u Budimu, gdje se pridružuje spomenutom strašivcu 
Mehmed paši, koga otac bješe postavio za serdara, da priteče u 
pomoć Ostrogonu, u kome bješe beg i muhafiz junački Kara Ali 
beg Malkoč,*) sin bivšeg bosanskog namjesnika Malkoč bega. 

Ispod Ostrogona opet pobjegne kukavni serdar ostavivši na 
cjedilu Lala Mehmed pašu Sokolovića i Hasan pašu Tira. U pr- 
vom okršaju hotimice nagje smrt junak Osman paša Carkadzi 
govoreći: Bolje je poginuti, već lopovsku (serdarevu) zapovijed 
slušati,** 

Megju tijem opet Hrvati pod vodstvom Zrinskog, Lenkovića 
t Erdodija navale na Petrinju, koju branjaše bihaćki sandžak 
Rustem beg s malom posadom. Kad Rustem beg podlegnu teškim 
ranama, ostali provale iz grada i svi junački izginu. 



*) Ćatib-Čelebi veli, da se zvao Sokolović i da je bio bližnji rc^ak Laia Meh- 
med paše Sokolovića, I. str. 78. 



— 51 — 

Husejin pašu Bajramagića^) naslijedi Smajil paša, kome do- 
maći pisci daju prigjevak Arpad. Sigfumo nekakov poturčeni 
Magjar. Nu .brzo ga, zamijeni Ajardi Mehmed paša, a ovoga 
Hafiz Ahmed paša 1596. (1004.). 

Iste gfodine postao je veliki vezir naš zemljak Ibrahim paša 
Novošeherljanin.*) 

U isto vrijeme Hrvati navale na Klis. Paša opremi svo^a 
ćehaju s vojskom, koji ih razbije. Do dvije hiljade pokri bojno 
polje, a tri stotine pade ih u sužanjstvo. Megju ostalijem i dva 
plemića, kojima se ime ne spominje. Odsječene glave i zarobljenici 
opremljeni su sultanu na dar. 

Kad sultan Mehmed III. krenn u Ugarsku, da osveti pri- 
jašnje poraze i steče staru slavu turskome oružju ,naredi Hafiz 
Ahmed paši, da osvoji Petrinju, ali paša desiv se štrašivica iza 
okršaja bajagi, da spasi topove sa svojim delijama, pobjegne u 
Kostajnicu. Videći šaka neprijatelja, da u istinu paša bježi, naturi 
se za njim u potjeru i toliko nanese jada, da je jedva sam umako 
u Kostajnicu. Bošnjaci, ostavljeni pod Petrinjom bez vojskovogje, 
napuste obsadu, pa svaki ode za svojim putem. 

Pisac Nuhbetut-tevariha i paŠin rogjak baca krivnju na Boš- 
njake, ali dok to dokazuje, sam pada u protuslovje, jer da nije 
paša kriv, ne bi bježo iz Banjeluke u Novi Pazar i tamo ostao 
cijelu zimu šaljući isprike u Carigrad. A mi dobro Hafiz pašu 
poznamo, jer se i poslije kao muhafiz podunavlja kod Nikopolja 
nije jimački ponio već opet vatru tabanima, pa bježi, a tu nije 
bilo Bošnjaka. 

U carskoj vojni pod Egrom (Erlau) sudjelovali su glasoviti 
velikaši iz naših krajeva, na ime iz uže Hrvatske Dalmacije, Bosne^ 
i Hercegovine: veUki vezir Ibrahim paša Novošeherljanin, na- 
sljednik velikog vezira Sinan paša Cigala, Novljanin, beglerbeg 
od Rumelije Hasan paša Sokolović, beglerbeg od Anatolije Lala 
Mehmed paša Sokolović, beglerbeg od Karamanije Hrvat Kujudži 
Murat paša i glasoviti povjesničar kao defterdar Ibrahim ef. 
PečujlL 



^) Husejin paša je brat bivšeg bosanskog namjesnika i četvrt vijeka hercego- 
vačkog sandžaka. U Taslidži (Plevlju) sagradio je lijepu džamiju i uz nju ostavio dobar 
vakuf. Misli se, da je prije njega Taslidža bila seoce, a on da ju je podigao megju 
varoši. 

•) Novi Šeher, Varošica megju Tešnjom i Zepčem. 



52 - 



Tom prigodom je Egra pala pod tursku vlast i razbijena 
velika ćesareva vojska. Hasan paša Sokolović za junačke usluge 
dignut je na čast IV. vezira i serdara evropske vojske. Jadnom 
bosanskom namjestniku Hafiz Ahmed paši bude povjereno, da 
čuva dunavski vilajet, a na Bosnu imenovan 1696. (1005.) Hoda- 
verdi paša, koga neki bilježe Hodadš,d. Njemu odmah bude na- 

* 

regjeno, da ide čuvati Budim s Bošnjacima. Pod Budimom bez 
uzroka je svrgnut, a na njegovo mjesto imenovan Idris paša, koji 
diže bosansku vojsku ispod Budima, pa se pridruži serdaru Sa- 
turdži Mehmed paši kod Zemuna. Bošnjaci su sudjelovali kod 
osvojenja Teta i obrane Gjura (Janoka). Tom prigodom 1597. (1006.) 
postade bosanskim namjesnikom glasoviti junačina Hasan paša 
Tiro, 1) koji dvije godine svoga pašovanja provede u neprestanim 
ratovima po Ugarskoj. 

Najprije ga nalazimo, gdje Temišvaru dolazi u pomoć i suz- 
bija neprijatelja; za tijem gdje obsjeda Vac. Preko zime boravio 
je ko muhafiz u Stolnom Biogradu, odakle je priteko u pomoć 
Budimu, kojega bješe stisla ćesareva vojska sa svih strana. U 
očajnom okršaju zadobio je tešku ranu, ali i protjero obsadu ispod 
Budima. 

Tim pašu zamijeni opet naž zemljak Ahmet paša Dugalić, 
a ovoga brzo Mostarac Derviš paša Bajezidagić 1599. (1008.). Iste 
godine na Mohaču pridruži se zemljaku velikom veziru i serdari 
ekremu Ibrahim paši Novošeherliji s bos.-herc. vojskom, te cijelo 
ljeto vojeva po Ugarskoj. Preko zime opremi serdar Derviš pašu, 
da čuva Temišvar po Catib Čelebiji, a po Muvekitu Stolni Biograd.*) 

Tuđe njegovim posredovanjem bude Papa predana i 2000 
francuskih plaćenika s potpunom plaćom primljeno u tursku vojsku, 
koji su se uvijek junački borili na strani Turaka i sačuvali čast 
svoga oružja. Ostatci ostataka od ovih plaćenika izginuli su pod 
Hoćimom za velike Osma^ove vojne na Poljsku. 

Naredne godine sa istim serdarom nalazimo ga kod ob- 
sjedanja Kaniže, gdje se osobito odlikuje sa svojim junacima. 

Naši glasoviti zemljaci sudjelovali su pod Kanižom: veliki 
vezir i serdar Ibrahim paša, beglerbeg od Rumelije Lala Mehmed 
paša Sokolović, beglerbeg od Pečuha Hasan paša Tiro, beglerbeg 
od Dijari Bekira Kujudži Murad paša, beglerbeg od Bosne Derviš 



*) I naše narodne pjesme sa zanosom pjevaju o njemu, (Smajilagić Meho zab. 

Kraus.) 

') Muvekit odnekle navodi, da im se vogja zvao Kardinal. 



— 53 — 

pasa, beglerbeg od Temišvara Ahmed paša Dug-alić, defterdar 
Mehmed pasa Kljunović, Murteda paša Novošeherlija serdarov 
bratić i Deli Nusuh pasa Sigetski. Dakle svi prvaci bili su naši 
zemljaci. U isto vrijeme vezir Hasan pasa Sokolović bio je serdar 
na Istoku, a nasljednik i zsistupnik velikog- vezira u Carigradu 
Halil paša Bošnjak. 

Iza zauzeća Kaniže serdar opremi Derviš pašu, da čuva 
Egru, a na Bosnu imenova Sofi Sinan pašu. Nu brzo ga za- 
mijeni Tatar Mehmed paša, koji u proljeće 1601. (1010.) dobi za- 
povied da ide Kaniži u pomoć, koju branjaše lukavi junačina 
Hasan paša Tiro. Dok su Bošnjaci stigli pod Kanižu, ,Tiro uredi 
posao sa svojom družinom suzbivši svojom lukavosti veliku vojsku. 
To Tirovo djelo možda je najveće junaštvo, što ga je igda iz- 
vojštilo tursko oružje. Fajizi veli, da je Zrinski prorekao taj ne- 
vjerojatni poraz, pred ratnim vijećem u Beču govoreći: 

Ja umujein, da je pametnije 
Na polju se s lavom ogledati, 
Već u škripca lukavu lisicu 
Potjerati, a ne uhvatiti. 

Pod lavom je mislio serdara pod Budimom, a pod lukavom 
lisicom u škripcu Tira u Klaniži, jer ga je Zrinski ko zemljaka 
dobro poznavao i na godine se s njim preganjo po granici Hrvatske. 

Iste godine umro je u Biogradu Ibrahim paša, veliki vezir 
i serdari ekrem.^) 

Tatar pašu zamijeni po drugi put Derviš paša Mostarac, koga 
nalazimo s našom vojskom kod obsjedanja Stolnog Biograda. 

Koncem godine 1602. opremi Carigrad glasovitog razbojnika 
Dželali Hasan paŠu za beglerbega u Bosnu, koji je bio na glasu 



<) Kako smo prije spomenuli rodom, je iz Novog Šehera, kasabice megju 
Tešnjom i Žepčem, gdje je za uspomenu sagradio lijepu džamiju. Kao adžami-oglaii 
došo je u Carigrad, gdje je izobražen u atmejdanskoj školi i kao silahdar primljen u 
dvor. Grodine 1579. stupio je u javnost ko aga jenjičarski, a dvije godine poslije ime- 
novan beglerbegom od RumeUje. Grodine 1582. podignut je na vezirsku čast i opremljen 
u Egipat za namjestnika. 1585. pokorio je u Siriji Đruze i uspostavio red i mit, a 
za tijem se vratio u Carigrad, gdje se oženi sa sultanijom AjiSom i stupi kao III. 
vezir pod kube (kupulu,) dok naponon 1595. postade veliki vezir. Tri puta je obnašao 
tu &ist i s njome zauvijek priklopio oči. Po sudu svih povjesničara bio je valjan voj- 
skovogja i državnik, ali spletke na dvoru priječile su mu razviti slobodno djelovanje 
za dobrobit države. Pečujli, Ćatib Čelebi i Fajizi upravo u zvijezde kuju njegov ka- 
rakter navagjajući više zgoda, u kojima se ponio kao veledušan, darežljiv, plemenit, 
dobro6idan i milosrdan čovjek ne samo prama svojima, već i prama neprijateljima. 



— 64 — 

ko glava hajduka u Anatoliji pod imenom, Karajazidži Hasan. 
Prije nego nastupi bosansku granicu opremi svoga ćehaju Kurda 
za muselima u Sarajevo, a drugog povjerenika u Bainjuluku. On 
sam na serdarevu zapovijed, a na svoju žalost, morade odmah iz 
Novog Pazara preko Biograda krenuti u Ugarsku. 

Čim Kurd ćehaja stiže u Sarajevo, odmah poče haračiti b^z 
milosrgjeu Ogorčenje po čaršiji raslo je s dana na dan, a kad 
<5ehaja na pravdi Boga sveza nekoga kožara i povede u tamnicu 
buknu ustanak po svemu gradu. Svjetina navali na ćehajinu kuću 
pa je zapali, a neki softa Halil Stonjanin ubije Kurd ćehaju. 

U isto vrijeme i Banjalućani protjeraju pasina 'muselima. 
Sam paša u Ugarskoj nije bio bolje sreće. Sad se pokoravo, a 
sad nije hotio znati za serdara. Kad bivši bosanski beglerbeg 
Derviš paša Mostarac junački poginu na Margaretinu otoku, Deli 
Hašan u stisci izgubi većinu svoje razbojničke družine. 

Pod jesen serdar Sokolović vrati se u Biograd na zimovište, 
a Hasan paša u Banjaluku. Prva njegova nasilja osjete Banja- 
lučani, što prouzroči ponovni ustanak. Na čelo ustaša postavi se 
neki prvak Sefer beg, koga narod proglasi pašom i namjesniiiom, 
osim toga narod spremi tužbu serdaru Sokoloviću u Biograd 
s molbom: da im s kine s vrata Deli Hasana. Serdar je dobro 
znao, kako stoji Deli Hasan u milosti kod dvora, za to se ustru- 
čavo proti njemu poduzeti ma kakav korak. 

Megju tijem dogje do očite bitke izmegju paše i ustaša. Na 
obje strane prosulo se dosta krvi, ali izvježbeina pašina eškija u 
prvom okršaju porazi slabo spremljene ustaše. Nu malo za tijem 
ustaše se bolje naoružaju, pa potuku pašinu družinu tako, da je 
sam jedva umako preko Drine. Sve mu je dobro postalo plijenom 
ustaša. 

Pošto se serdar nije hotio zauzeti za njega, tuži DeU Hasćin 
iz Biograda svu Bosnu sultanu. U Carigradu stvar se riješila ovako : 
Deli .Hasana^) premjeste u Temišvar, a na Bosnu opreme po drugi 
put vezira Ahmed pašu Dugalića 1604. (1013.). 

^) Dok je još Deli Hasan u Đosni bio surovo je s Miećanima i papom, da im 
za stanovitu svotu novaca izda Herceg-Novi i Sinj. Hrvat Kujudži Murat paSa uhvati 
mu pisma, koja su išla u Temišvar. Murat paša to javi serdaru Sokoloviću, a ovaj 
namigne nezadovoljnim Temišvaranima, koji ga napadnu, kad se vraćao iz lova, i po- 
tuku mu pristaše. Deli Hasan opet umakne, u Biograd, gdje ga serdarov zastupnik 
Hasan paša Tiro baci u zatvor i cijelu stvar javi u Carigrad, odakle dodje zapovijed, 
da se ubije on i bratić mu Kučuk beg. Eto tako 1605. svrši Deli Hasan ponesav 
tešku ranu na srcu, što mu se prilika ne pruži, da se osveti Bosni. 



— 66 — 

Iste g-odine umro je bivši vezir Hrvat Sijavuš paša,*) a imeno- 
van velikim vezirom Javuz Ali paša Malkoć. Nesmiljena smrt po- 
!kosila je te g'odine i glasovitog vezira Halil pašu.^ 

Još se Ahmed paša ne bješe ni smirio na Bosni, kad dobi 
zapovijed, da se s bosanskom vojskom pridruži serdaru i velikom 
veziru Javuz Ali paši Malkoču,. kojega preko volje spletkari na 
dvoru opreme u Ugarsku mjesto na Istok, kako je želio. Raz- 
jareni Malkoč svrgne namjesnika velikog vezira Hafiz Ahmed pašu 
i naredi mu, da odmah ide u Bosnu za namjesnika, a na njegovo 
mjesto postavi Sofi Sinan pašu. Nu Hafiz paša oprije se želji 
Malkočevoj ne pazeći ništa na prijetnje, jer je dobro znao, kako 
je u Bos];ii pašovati. Krijući se po Carigradu i izgovarajući danas 
ću, sutra ću, isposluje preko carskog hodže carsko ručno pismo, 
u kome se Malkoču strogo nalaže, da se udalji iz Carigrada, jer 
inače može ga glave stajati. Osim toga sam neizkusni car ime- 
nuje Hafiz paišu zamjenikom velikog vezira. Tu veliku uvredu 
ponosni i bijesni Malkoč nije mogo podnijeti. Od muke se raz- 
boli na putu i iza kratkog bolovanja umrije u Biogradu 28. safera 
1013 (26. jula 1604.) ») 

Na mjesto njega je imenovan velikim vezirom opet naš 



*) Službeno izvjeSće i ostale povjesti bilježe, da je rodom Hrvat, »hrvatijjiil- 
asulc. Valjda je kao ratni: zarobljenik do£o u Carigrad, gdje je primljen kao plemić u 
carsku Školu. Godine 1567. protekcijom Sokolovića izagje iz dvora kao veliki miri- 
ahor- (natkonjuSnik). Za tijem je postao beglerbeg od Rumelije, a onda vezir i na- 
pokon 1582. veliki vezir. Nu nakon dvije godine poteže se u mir bez razloga ustu- 
pivši mjesto Uzdemuru Osman paši, dok opet 1585. uze žezlo u ruku. U tri °hova 
sjedio je na stolici velikih vezira 6 i po godina. Bio je oženjen sultanijom Fatimom 
na koje je ime sagradio lijepu medresu u Carigradu. Vele, da je bio veoma miran i 
do skrajnosti pravedan vezir. 

*) Halil paša je rodom iz Bosne. Došao je u Carigrad ko odžami-oglan za 
Sokolovića vremena, gdje se izobrazio na državne troškove. Godine 1590. izišao je iz 
•dvora kao silahdar. Za tijem je 1594. postao vrhovni admiral, vezir pod kubetom i 
carski zet. Bio je više puta zamjenik velikog vezira, a kao II. vezir 19 redžeba 
spomenute godine umro je dosta mlad. 

') On je član glasovite porodice Malkoč. Kao »odžami oglan« došao u Cari- 
grad i naobrazio se na državne troškove. God. 1601. u julu (10 10.) u muharemu izišao 
iz saraja kao namjesnik Egipatski, odakle je nakon tri godine pozvan za velikog ve- 
zira. Bio je veoma ponosit i drzak, da ga se svak uvodio. Da pače^ ni velikom def ter- 
daru nije dopuštao da sjedi pred njim, već držeći ga 114 nogama, đavo mu je naredbe. 
Neprestano je vodio sa sobom šest dželata, da se pokaže strasniji svijetu. Na cielom 
putu od Carigrada do Biograda morali su ga ljudi nositi pod svilenim baldahinom u 
.fikli-tahterevanu. 



— 86 — 

zemljak hala Mehmed paša Sokolović, kome ujedno bude po- 
vjerena vojna na zapadu. 

Je li paša Dugalić sa serdarom vojevo u Ugarskoj, nije nam 
poznato. 'Nu naredne g-odine nalazimo ga, budimskim muhafizom 
a Hadim Husrev pašu*) bosanskim beglerbegom, gfdje osvaja 
Višegrad (na Dimavu), koji su branili papini plaćenicL Na broj 
hiljadu tih plaćenika stupilo je u tursku vojsku pod istu plaću.. 
U društvu s budimskim namjesnikom Hercegovcem Mustafa 
pašom i s rečenim plaćenicima osvojio je Tepedelen*) i redom«ve 
palanke do Ostrogona. Iza pada Ostrogona opremi ga serdar 
Bockaju u pomoć, koji obsjedaše Ujvar, a za tijem s Bočkajom 
dodje pod Budim, gdje serdar Sokolović priredi veliko slavlje uz 
sudjelovanje cijele evropske vojske. Megju tijem su na to slavlje 
prispjeli i Hercegovci s Hasan pašom Tirom osvojivši Besprem 
i PolatiL 

Tuđe je Sokolović okrunio svečano Boćkaja zlatnom kru-^ 
nom*) za ugarskog kralja. Za tijem mu je predao u ime sultanovo 
(^raguljima urešenu sablju i „alemi humajim** (carski bajrak). 
Dvanaest dana trajalo je slavlje na račun serdarev. Tom prigodom 
utanačen je ugovor i odregjeno sve, kako da se buduće godine 
u zajednici udari na Beč. 

Pečujli i Ćatib-Čelebi tvrde, da su uz Sokolovića i Bočkaja 
pristali takogje svi ugarski velikaši, osim Zrinskog i Bacana, a 
ova dva, da su opremili svoje pouzdanike s porukom, da ne će 
stupiti u taj savez. 

Iza toga slavlja serdar opremi svoga sestrića Sarhoš Ibrahim 
pašu Memibegovića na čelu 20.000 akindžija, megju kojima je bilo 
najviše Bošnjaka i Hercegovaca, da po svoj Austriji robi, pali i 
o zlu radi. Tri puta su se tučili s brojnim vojskama, pa ih razbili 
i bogat plijen sa sobom donijeli osvojiv usput Sonbat i još dva 
gradića. 

Husrev pašu na Bosni naslijedi Gjurdži Mehmed paša u 
maju 1606. U to umre veliki vezir i serdar Laia Mehmed paša 
Sokolović*), a na njegovo mjesto zasjede Derviš paša Sokolović. 



^) Neki ga zovu Aga Husrev paSa. 

*) Mala utvrda najednom brežuljku prama Ostrogonu. Nuhbetut-tevarih str. 227. 

') Sokc^ović je iz svog^ džepa načinio tu krunu za 4000 mletačkih dukata. 

*) Lala Mehmed ie mlagji brat Mustafa pafie Sokolovića bivSeg namjesnika 
bosanskog (1564.) i amiazlć Mehmed paše Velikoga. Uzgojen je kap »adžami oglanc 
na državne troškove u Carigradu, odakle je izišao kao »bujuk miri ahor« (veliki nad- 



— 67 — 

Hrvat Kujudži Murat paša saznavši, da Bockaj i ostali ugar- 
ski velikaši ne će, da znaju za drugog* serdara, nego samo za 
Lala Mehmeda, s kojim su ugovarali, javi cijelu stvar u Carigrad* 
Istom tada uvidiše na dvoru i pod kubetom: šta su izgubili sa 
Lala Mehmedom. U velikoj neprilici odmah se zapogjenu prego- 
vori o miru, koji se napokon i sklopi na 20 godina izmegju Beča 
i Carigrada. U tolikoj nevolji tako povoljan mir za Tursku nije 
nigda sklopljen, a tome je uzrok u nesmotrenosti austrijske diplo- 
macije, što je slabo poznavala ondašnje prilike u Turskoj. 

Stara je riječ: „ko pod drugim jamu kopa sam u nju pada**. 
Tako nastade još jedan primjer više u povjesti s umorstvom 
velikog vezira Derviš paše Sokolovića. Kako je on spleo zamke 
svome rogjaku Mehmed paši, tako sada i njemu opletoše, samo 
na sramotniji način; na ime sa svilenim užetom.i) 

konjušnik.) Godine 1566. postao je bos. namjesnik, gdje je vlado punih osam godina, 
za tijem pozvan u Carigrad za uzgojitelja nekom careviću, po čem je dobio prigjevak 
»lala.« Napokon 15^2. posto je aga jenjičarski. Dugo vremena vojevo je po Ugarskoj 
kao beglerbeg od Rumelije ili ti Anatolije, dok napokon 1600. ne postade vezir, a 
godinu za tijein III. vezir i serdar u Ugarskoj. Iza smrti Malkoč paše postao je veliki 
vezir i ^serdari ekrem*. Svojom ratnom vještinom povratio je kroz dvije godine sve 
izgubljene gradove u zadnje vrijeme, a diplomacijom pridobi Bočkaja za se i većinu 
velikaša. Punih 20 godina vojevao je po Ugarskoj čekajući, kad će doći na red, da 
postane veliki vezir, pa da ozbiljno zavojšti na Beč. Godine 1606. u proljeće bješe 
čvrsto odlučio poduzeti taj podhvat s Bočkajem u najboljoj nadi, da će mu sve lijepo 
poći za rukom. Nu u zadnjem času iz zavidnosti pomrsi mu osnove rogjak Derviš 
paša nagovorivSi sultana, da ga opremi na ■ istok, a Hrvata Murat pašu u Ugarsku. 
Sve molbe Lala Mehmedove na sultana, da ga opremi na zapad ostale su glasi vapi- 
jućega u pustinji. Ta se spletka toliko kosnula ponosnog Mehmeda, da je treći dan 
umro od muke 14. maja 1606. Da je samo Mehmedov ugled pridobio ugarsko plem- 
stvo najbolji je dokaz, što Bockaj i ostali velikaši iza njegove smrti nijesu hotOi čuti 
za kakav savez sa Turskom. Sa,da Turska, bude prisiliena sklopiti mir s Austrijom 

samo, da zadrži ,status^quo'^. 

*) Derviš paša je mlagji brat Ferhat paše Sokolovića. Uzgojen je u Carigradu 

i kao carski nadvrtlar (bostandži-baša) stupio u javnost 1600. Za tijem godine 1^05.. 

imenovan doživotno vrhovnim admiralom (kapudan-pašom). Naredne godine spletkom 

na dvoru postao je vćliki vezir. Usprkos svinba mogućnidma na dvoru ne h^ede otići 

na istok kao serdar, već opremi drugoga, premda je on sam prije tVrdio, da 'mora 

veliki vezir ići na istok, jer da je vojna veoma važna. Pod izlikom, da treba ostati u 

Carigradu, izdade stroge naredbe proti zlouporabi vlasti i podmićivanju nadajući se, da 

će s tijem povratiti stari red u upravi i proživiti doba Mehmed paše Velikoga, Nu 

rečenim manama bila je zaražena sva uprava; za to se sve listom uroti proti njemu. Neki 

su i. osjetili njegovu željeznu ruku i skupo platili svoje prestupke, ali okrivljen, da je- 

u zid novih saraja zakopao lagum 9. šabana 1015. (1606.) bude udavljen u carskom 

šaraju. Vele, da je bio veoma naočita i krupna ljudina. Smion i odvažan u izvagjanju 

osnova, ali uz to i veoma zavidan. 



— 68 — 

Sada na stolicu velikih vezira zasjede stari Hrvat Kujudži 
Murat paša. 

Mir izmegju Aiistrije i Turske značio je za naše spahije 
.idite kući, pa plandujte, a za historičara znači veliku oskudicu u 
vijestima, jer turska i domaća vrela slabo se bave unutarnjim 
■dogragjajima, a naročito kulturnim razvitkom. Za to se sad za sad 
moramo zadovoljiti s ono malo, što nam Muvekit bilježi, a to su 
samo suhoparna imena namjesnika bez ikakova prismoka. 

Gjurdži pašu naslijedi po drugi put zamjenik velikog* vezira 
Sofi Sinan paša; nu brzo g-a izmijeni Mustafa paša j'Olovčić. ;Za 
njeg'ova pašovanja nastane potres u Dalmaciji, u kojem je strašno 
nastradao grad-Novi. 

Njeg-ov cijeli godišnji promet od 44 tovara jaspri potrošen 
je na popravak. U blizini Novog^a na morskoj obali velika solnica, 
koja je nosila čisti prihod od 4-^5 tovara jaspri za cijeU poškomet 
hoda povukla se u more. Tako se prihod znatno umanjio na štetu 
države. U to pane poda nj španjolsko brodovlje. Pošto se herce- 
govački paša nalazio u to doba u Erdelju, paiša Olovčić opremi 
bosanskog defterdara s nešto vojske, koja suzbije Španjolce. 

Godine 1609. pašu Olovčića zamijeni na Bosni Ibrahim han 
Sokolović, sin Mehmeda Velikoga, a unuk Selima II. ali iza krat- 
kog vremena vrati se po drugi put paša Olovčić u Banjaluku. 

U to umre veliki vezir Hrvat Kujudži Murat paša,^) zadnji 
glasoviti državnik i vojskovogja iz naših krajeva, kojim graničimo 
srebrenu dobu bosanske prošlosti i ujedno slavu i moć turskoga 
oružja. Kaminom od godine 1021. (1612.) odžami oglanima zatvo- 



^) Rodom je Hrvat iz Like. Iz saraja stupio u javnost kao ^nik plaćenih spahija, 
za tijem 1553. postao ćehaja-beg egipatskog namjesnika Mahmud paše, a po smrti ovoga 
1562. stupio u red begova u Misiru.« Sa Sinan pašom vojevo u Jemenu, gdje je postao 
beglerbeg i namjesnik. Poslije je bio više puta namijesnik u Halepu, Erzirumu, MeraSu, 
Kramaniji i Điari-Bekiru^ gdje je i'584. panuo u perzijsko sužanjstvo. Kad je sklopljen 
tnir s Perzijom vratio se u Carigrad, odakle je otišao za namjesnika na Cipar (Kibris) 
Za tijem je postao vezir i beglerbeg od Rumelije, koju je čast na godine obnašao na 
ponos turskom oružju. Napokon je postao veliki vezir u 86. godini života. Kroz četiri 
i po godine vezirovanja udušio je sve ustanke u Maloj Aziji i imiStio nevjerojatan broj 
dželalija (do 100.000 na broj). Kažu, da je bio veoma pobožan i pravedan čovjek. Sablja 
mu je bila glasovitog islamskog vojskovogje Halid-ibni-Velida (r. a.). Mnogo je postio 
i u osam dana po jedan put bi hatmu proučio. Na privatnoj gostbi u Diari-Bekiru u 
90. godina života postao je žrtvom otrova. Na smrtnom času napisao je dulji testament 
na sultan Ahmeda. 



— 69 — 

riše se vrata od saraja, kamo su Bosna i Hercegeovina do sada 
^lale sinove, da se naobražavaju u nauci i bojnoj umjetnosti. 

Koliko se naše zemlje od 1544.— 1612. (950.— 1020.) liferovale 
Turskoj velikih državnika i vojskovogja, neka mi ovdie bude doz- 
voljeno nabrojiti ih po dostojanstvu: 

I. Veliki veziri: 

1. Rustem pasa Opuković (1544.— 1560.). 

2. Semiz Ali paša Praćić (1560.— 1564.). 

3 Tavil Mehmed paša Sokolović (1564.— 1579.). 

4. Sijavuš paša (u tri hova vlado 7 g'odina, umro 1594. 

5. Ibrahim paša Novošeherlija (u tri hova vi. 4 god, umro 1600.). 

6. Javuz Ali paša Malkoć, (imiro 1604.). 

7. Lala Mehmed paša Sokolović (1604.-1607.). 

8. Derviš paša Sokolović (umro 1607.). 

9. Kujudži Murat paša (1607.— 1611.). 

II. Nasljednici velikih vezira. 

1. Pertev paša (1562.). 

2. Lala Kara Mustafa paša Sokolović (umro 1580,). 

3. HalU paša (1594.). 

III. Veziri s tri tugfa: 

1. Pijale paša (1574.). 

2. Kara Mustafa paša (Jurjević?) (1538.). 

3. Kara Osman han (1554. umro). 

4. Sinan paša Opuković (1553.). 

5. Mustafa paša Sokolović (pogubljen 1574.). 

6. Hasan paša Sokolović, Gazi (1598.). 

7. Ferhat paša Sokolović (proboden 1589.). 

8. Ibrahim han Sokolović (namj. bosanski 1609.). 

9. Gazi Hasan paša Tiro (1602.). 
10. Ahmed paša Dug-alić (1612.) 

IV. Veliki admirali i namjesnici: 

1. Sofi Ali paša (namjesnik u Egiptu 1562.). 

2. Murat paša Sokolović (pogfino u Jemenu 1569.). 

3. Mustafa paša Sokolović (namj. u Budimu 1605.). 

4. Oludž Hasan p^ša (vel. admiral 1587.). 



— 60 — 

5; Mehmed paša Kljunović (pogino u Ugarskoj 1600.). 

6. Husejin paša Bajramagić (bos. namj. 1694.). 

7. Gazi Hćisan paša (pogino kod Siska 1593.). 

8. Derviš paša Bajezidagić (pogino na otoku Sv. Margarete 
1601.). 

9. Halil paša Lipčanin (umro 1690.). 

10. Mustafa paša Olovčić (tadanji bos. nam}.) 

V. Bosanski namj. s naslovom beg: 

1. Malkoč beg (Dugalić?). (1663.). 

2. Hamza beg (Biharović?) (1667.). 

3. Sinan beg Bajramagio (1562.). 

To su oni, koje sam do sada napipao po raznim vrelima i 
popisima službenim, a koliko ih još ima to će nam pokazati 
buduća istraživanja. 

Dakle kroz sedamdeset godina sjedilo je na stolici velikih 
vezira devet naših zemljaka, koji su, kroz rečeno razdoblje, 62 go- 
dine tresli istokom i zapćidom. Trojica su došla do drugoga dosto- 
janstva u državi. Desetorica su bili veziri sa tri tuga, a desetorica 
namjesnici u velikim pokrajinama, dok su trojica bili bosanski 
namjesnici s naslovom beg, pred kojima su se nosila dva tuga. 

U taj raćun nijesu unišli: obične paše, jenjičar-age, sandžak- 
bezi, silahdari i. ostali dvorski dostojanstvenici, kojih je bilo napretek. 

Svi su spomenuti velikani bili uz svoju veličinu još valjani 
rodoljubi, koji su s ponosom isticali svoju domovinu i narod, da 
pače neki su u tome pretjeravali kao Mehmed paša Sokolović 
i drugi. 

Eto to je srebreno doba naše prošlosti, s kojom bi se 
i veći narod mogao ponositi! 

Godine 1612. dogje na Bosnu ELarakaš Mehmed paša, kojega 
brzo zamijeni Skender paša Pećujli, a ovoga Abdulbaki paša. 

Nu godine 1616. opet se vrati na Bosnu Skender paša. U 
njegovo vrijeme sandžak kliski Piri paša na pravdi Boga pogubio 
je glasovitog Zulfikar pašu Atlagića, koji je na daleko bio poznat 
kao hanedan (gostoljub) i sirotinjska majka. 

Na zapovijed iz Carigrada Skender paša odvede bosanske 
spahije put Besarabije, da tamo uduši vistanak sa Sarhoš Ibrahim 
pašom Memibegovićem. Tu su naši stari opet proslavili svoje oružje; 
za to Skender paša dobi vjezirluk i vrati se u Bosnu 1617. 



— 61 — 

U proljeće naredne godine kao serdar bosanske i rume- 
lijske vojske zaputi se, da pokori Kozake, ali nije došlo do rata, 
jer njegfovim posredovailjem bude sklopljen mir megju Turskom, 
Poljskom i kozačkim hetmanom. Kao iskusan vojskovogja Skender 
pasa ostade za namjesnika u Odžakovu (Oziji), a s Bošnjacima po 
treći put dodje na Bosnu /Mustafa paša Olovčić. Nakon dviie 
g-odine 1619. zamijeni ga, Ibrahim han Sokolović, koji odmah od- 
vede Bošnjake u Rumunjsku, da vojuju proti vojvodi Konstantinu 
i materi mu Duvni, koji pomoću poljskih pomoćnih četa nanesoše 
velikih jada turskim posadama. Rumunji budu poraženi, a nekakav 
bosanski spahija Omerag-a uhvati žive majku i vojvodu; za to je 
dobio kao nagradu veliki timar u Bosni. 

Sultan pozove Ibrahim hana u svoju svitu, a na Bosnu 
opremi Mehmed pašu Sikirića. 

Kada mladi i energični sultan Osman diže vojsku na Poljsku 
pozove i Bošnjake, koji se pod zapovjedništvom Mehmed paše 
pridruže u Bukovini velikoj ceirskoj ordiji. Pod Hoćimom 16. še- 
vala 1030. (1621.) pog-ine Mehmed paša Baltadži pog-ogjen iz grada 

kuršumom u usta. 

Veliki vezir postane Hrvat Dilaver paša, a bosanski na- 
mjesnik naš zemljak Bajram paša. 

Za njegova pašovanja Dubrovčani su dobili dozvolu, da smiju 
trgovati po turskom carstvu. 

U to su se u Carigradu odigravali krvavi prizori, u kojima 
na grozan način svršise nesretni sultan Osman, veliki vezir Di- 
laver paša^) i mnogi drugi. 

Za njim bude imenovan na Bosnu Sarhoš Ibrahim paša Memi- 

begović, koji dobije naredbu, da odmah Betlenu Gaboru ide u 
pomoć s bosanskom vojskom. 

Upravo su se tada vodili pregovori u Budimu izmegju Sofi 
Ahmed paše i bečkog poslanika. Betlen i paša Memibegović 
s namjerom, da prije, već se ugovori mir, štogod privrijede, pro- 
vale u Štajersku, pa je opljačkaju uzduž i poprijeko. 

Još se Ibrahim paša ne bješe ni vratio iz Ugfarske, a na 
Bosnu dodje po drugi put Bajram pčišču 

*) Rodom je Hrvat. Iz saraja stupio n javnost 1612. kao namjesnik kiparski; 
za tijem je bio namjesnik u Điari Bekru i u Bagdatu. U bitci pod Hoćimom postao 
veliki vezir. Godinu i šest mjeseci drmo je turskom carevinom za vlade sultan Osmana. 
U jenjiČarskoj buni 1622. poginuo od ustaškog mača. Savremena turska vrela vele, da 
nije bio osobito valjan državnik, već da je bogatstvom pokrivao mahane i nedostatak 
u diplomaciji. 



— 62 — 

U njeg-ovo vrijeme na zahtjev spahija u Carigradu plati 
glavom naš zemljak i bivši veliki vezir Davud paša^) kao faktični 
katil (ubojica) sultan Osmanov. 

Bajram pašu brzo zamijeni (pošto se nije znalo u Carigradu 
ni ko pije ni ko plaća) naš zemljak i dobrotvor Murteda paša 
Novošeherljanin. 

Dok je herceg-ovački sandžak boravio s vojskom u Ugarskoj 
nekakav Kopuzdžić odmetne se u hajduke i sabere oko sebe 
cijelu četu razbojnika. Ucjenjivanje trgovaca i dočekivanje putnika 
dozlogrdi stanovništvu, pa opremi mahzar (tužbu) Murteda paši u 
Banjaluku. Na to paša odmah opremi nekoliko valjćinih deli leventa^ 
da ga dovedu živa ili mu donesu mrtvu glavu. Kad se Kopuzdžić 
nije hotio na lijep način predati, delije navale s oružjem u ruci, 
pa mu odsijeku glavu i donesu je paši, a družinu mu svu raztjeraju. 

Dugotrajnim čarkanjem izmegju Krajine i Grranice jako su 
bile nastradale krajiške utvrde; za to se Murteda paša odmah po- 
brine, pa popravi i utvrdi tvrgjave u Bihću, Tržcu, Cazinu, Bu- 
žimu. Stijeni, Kostajnici, i Kraljevoj i Lici. Iza toga sagradio je 
lijepe džamije u Ćemiku i Herceg-Novome, a u krčkom sćindžaku 
podigo je iz temelja porušeni grad Vranju. 

Godine 1625. kad sultan Murat IV. diže vojsku, da natrag 
osvoji Bagdat, provali ćesarova vojska u Ugarsku. Na to Murteda 
paša okupi bosansko-hercegovačke spahije, pa sagje pod Budim, 
a odavle sjavi pod Filek i tu s Betlenom Gaborom porazi ćesarevce. 

Pod Budimom serdar Ahmed paša za velike zasluge oprostio 
je Bošnjake i Hercegovce od nameta, koji se pobirao pod imenom 
porez i bedelija. 

Murteda paša«) za zasluge postane vezir i serdar u Ugsirskoj^ 
a na Bosnu dogje Gazi Mustafa peiša, iza ovoga Amaut-oglu Ali 



^) Đavud paša je rodom iz Bosne. Oko 1600. iz čokadara izašao u javnost kao 
kapudži-baša (nadkomornik.) God. 1604. postao je vezir i beglerbeg od Rumelije. Za 
tijem je bio kapudan paša (vrhovni admiral), pa opet beglerbeg od Rumelije u bitci 
kod Hoćima, U jenjičarskoj buni na predlog majke sultan Mustafine postao veliki 
vezir i spletkom ubio sultan Osmana. Malo za tijem svrgnut i smaknut. Žena mu je 
bila sestra Mustafina. 

*) Murteda paša je veoma zanimiva kultuma-historijska ličnost za Bosnu i Her- 
cegovinu; za to mislim, da ne će biti na odmet, ako nekoliko o njemu progovorimo. 
Rodom je iz Novog Šehera, male kasabice izmegju' Tešnja i Žepča, gdje je takogje 
ugledo svijet njegov amidžić glasoviti veliki vezir Ibrahim paša i brat mu veliki vezir 
Salih paša, o kome ćemo kasnije čuti. Za Murteda pašine vlade bilo je veoma opalo 
bosansko pučanstvo, što seobom po Ugarskoj i Slavoniji, što izginulo u neprestanim 



— 63 — 

pasa, kojega za kratko vrijeme zamijeni naš zemljak Bećir paša^ 
Nu i njegovo pašovanje ne potraja dugo, jer veliki vezir Husrev 
paša Sokolović, dobivši na svoju ruku vogju anatolskih ustaša 
Abazu Mehmeda, opremi ga u Bosnu za namjesnika 1628. (1038,) 
Ovaj zakleti neprijatelj jenjičara, čim dogje u Bosnu, odmaJi dade 
oduška svojoj mržnji. 

U Taslidži, Prijepolju i još nekim gradovima po Hercegovini 
pogubi usput po nekoliko jenjičara. 

Kao čovjek iz naroda s prostim narodom živio je u ljubavi 
i u slozi, a s moćnim bezima stajao na lijevoj nozi. 

Još od starih vremena bezi su imali svu vlast u svojim po- 
dručjima i služili se s njome kao gospodari ne brinući se puno- 
za carske turali fermane, a još manje za vezirske sitne bujruntije. 
Sami su sobom kupili državne poreze, "a vezirske činovnike ili 
milom ili silom s malim svotama opremali na trag u Travnik ili 
Banjaluku. 

Abazino naimenovanje držali su poniženjem za Bosnu, a 
naročito za se; za to mu se nijesu htjeli ni razumiti, a kamo li 
doći mu na dobrodošlicu i poletiti skutu. Dakako^ da je to begovsko 
ponašanje bilo Abazi trn u oku, koji mu nije dao mirovati. Takov 
jedan dere-beg bio je starješina Ljubovića porodice Hadži Sulej- 
man beg u Nevesinju. 

Pod izlikom, da ^proputuje Bosnu i Hercegovinu, diže se 
Abaza iz Banjaluke sa brojnom svitom i delijama, pa sagje na 
Gacko, gdje razapne čadore na dulje vremena. 

Mustaj beg Ljubović, koji je na dugo slovio radi junaštva 
i bogatstva, slučajno se bješe zavrnuo tada u Gacku na svome 
imanju. Budući je prije bio bosanski defterdar, držao je, da je 
Abaza paša naročito došao, da ga uhvati i posiječe, a imanje mu 
zaplijeni za državu i strpa u svoje džepove, K tome još potican 
od neustrašivog jenjišara Čolak Osmana Besa jednoga lijepog dana 



ratovima izvan domovine. Kako nam glasoviti naš zemljak, a turski klasik Nerćesija 
pripovijeda u Murteda pašinu »menakibu* (životopis) ovaj vrli paša nastojao je po što., 
po to mnnožiti pučanstvo Bosne i Hercegovine, a tu svoju nakanu provagjao je ovako : 
gdje bi god čuo, da ima u zemlji cura ili udovica neudana, odmah bi joj, ako je bila 
siromašna, dao nešto miraza i našo mušteriju (zaručnika) da se uda. Eto tako je što- 
milom, što silom sklopio na hiljade brakova i s tijem velike usluge [učinio domovini, 
a to ga je stalo dosta truda i novaca. Godine 1627. kao serdar i »većili mutlak« 
(absolutni zastupnik) sklopio je u Budimu ugovor i mir s Austrijom. Poslije je kao 
vezir pod kubetom u Deli Ibrahimovo vrijeme nedužno platio glavom s bratom Salih 
pašom. 



64 — 



s 20—30 drug-a udari na Abazu iz nenada. Nu paša, kao stari 
hajduk, desio se vješt strijeljanju isto tako i njegfove delije brže- 
bolje dočekaju na strelice i koplja Ljubpvića i njegovu družinu. 
Nešto poubijaju, a nešto obrane, sam Mustaj beg* jedva umakne 
'u Nevesinje. 

Sada Abaza udari na Ljubo vica kulu, pa je porobi, a čeljad 
odvede u Travnik, gdje ih je na čudo svačije dobro pćizio i izdr- 
žavao. Ne samo, da nije dalje progonio Ljuboviće, već ih još hva- 
lio svakom prigodom, da su vrijedni i neustrašivi junaci, a za Mustaj 
bega je govorio, da nije vidio pristalijega i bješnjega viteza. 

To su sve bile finte Abazine, da ih namami na Ujepak. Na- 
pokon mu i pogje za rukom, te nekako ulovi mladog Omer bega 
Ljubovića, sina Hadži Sulejman begova, kojega lijepo primi i ob- 
dari počasnom odorom. Omer beg držeći, da Abaza u istinu iskre- 
no misli, nagovori oca, da dogje u Travnik i pokloni se paši. 

Na koncu i Mustaj beg ugledavši se u druge pane u Aba- 
zine pandže. 

Sada Abaza počne tražiti u jajetu dlaku, koju zbilja i nagje. 
Nekakov Hadži Husejin aga Šabanović tuži Ljubovića radi raznih 
nasilja i prekršaja podmitivši Abazu s pet tovara jaspri. Pred pašom 
i erćanom Hadži Husejin digne optužbu, da se zulum Ljubovića 
ne da više trpjeti i da svi zaslužuju smrtnu kaznu. Na to Omer 
Čelebija stavi uslov, da će svi dati glave, ako to bude istina i 
obrati se na dvojicu staraca, kojima se Abaza preko svojih ljudi 
zagrozi smrću, ako ne potvrde sve, što Hadži Husejin kaže. Tako 
panu Ljubovići u škripac. 

Hadži Sulejman beg, Omer Čelebija*) i drugi plate glavom, 
a Mustaj beg na molbu erćana bude poštegjen od smrti, ali za 
to izgubi sve imanje. 

Malo za tijem Abaza digne vojsku na Dalmaciju. Kliski 
sandžak Ajinehan beg već prije njega bješe sišao pod Zadar. 



*) Taj Žalosni prizor opisuje se ovako: Kad je Omer Čulebija čuo riječi poz- 
vanih svjedoka, proučio je »Amentu billahi« (Vjerujem u Boga i t. d. vjerske uvjete) 
i počeo slijegati ramenima, a Hadži Sulejman beg proučio ajet (izreku iz Kur-ana): 
»Fakdi ma ente kadin« (Sudi, ako si kadija i t. d. Na to Abaza odredi, da na oči 
oc?i pogube sina, pa onda oca. Videći otac sina pod sabljom krvnika počne plakati, 
na što sin primijeti: »Ne plači! ovo je mjesec muharem, već znaj da umiremo u Jezi- 
dovim Šakama! (Ko potomci hazreti Alini u gerbelaskom pokolju). Iza Omer Čelebije 
ostao je sin u majčinoj utrobi Osman beg, koji je poznat kao pjesnik pod imenom 
Hilmi. Kad je Abaza svrgnut s Bosne. Nevesinjci su kamenovali Hadži Husejina 
Šabanovića, a porodicu mu protjerali i zabranili joj za uvijek boravak u svojoj nahiji. 



— 66 — 

Bogatstvo Zadra primami i Abazu, da mu ode u pohode. Zadarski 

zapovjednik opremi mu darove s molbom, da pusti grad u miru. 

Na to Abaza poruči, da mu dopuste samo unići u grad, da pro- 

lioda po njemu, pa da će se odmah udaljiti. Nu Zadrani^) mu us- 

kirate pristup, a paša se svom silom obori na grad, te g-a počne 

opsjedati. 

Megju tijem po3redovanjem mletačkog poslanika Abaza paša 

bude premješten u Vidin, a na Bosnu opremljen 1629. naš zemljak 

Murat pasa, koga brzo svrgne veliki vezir Husrev psiša Sokolović, 

pa opremi Bjelinca Papas-oglu Mehmed pašu. Taj postupak 

Husrev pasin udario je na negodovanje u Carigradu i u Bosni, 

jer je Mehmed paša bio poturčenjak i kmetovski sin. Nu na veliku 

radost naših velikaša nije mu pašovanje dugo potrajalo. 

Čim je u Tokatu pogubljen Husrev paša Sokolović*), odmzih 
je Papas-oglu (Popović) maknut s Bosne, a na njegovo mjesto 
opremljen Karajazidži Hasan paša 1631. (1041.). 

Za njegova pašovanja platio je glavom u Carigradu naš 
zemljak veliki vezir Redžeb paša"). 

Od godine 1620. — 1636. Carigrad je bio prava ljudska kasap- 
nica. Sve stranice turske povjesnice pune su imena sve po izbor 
zaslužnih i vrijednih državnika i vojskovogja, koji su pogubljeni 
na božijoj pravdi. Megju njima bio je lijep broj naših zemljaka. 



^) Veli se, da je većina vijeća bila zaključila, da se usliša pašina molba, kad 
je neki starac primijetio; »Ja ako paša unigje, pa sjede i reče :' da ne će izaći ; što ćete 
mu? Ubijete 11 ga, prekršiste mir; a ko će se usuditi, da ga izbaci na polje? To svi 
nagju za pametno, pa paši zabrane ulaz u grad. 

*) Husrev paša je četvrti i zadnji veliki vezir iz porodice Sokolovića. U šaraju 
^io je silahdar, a u javnost stupio kao jenjičar-aga i s Mehmed pašom Čerkezom sudje- 
lovao u vojni na Bagdatu, gdje su obojica lišeni službe. Kad se vratio u Carigrad 1626. 
imenovan je beglerbegom od Điari Bekra, a malo za tijem postao je vezir i napokon 
veliki vezir 1627. Odmah mu je povjerena vojna na bivšeg bosanskog namjesnika 
Abaza pašu, koji bješe digao veliki ustanak u Erzirumu. Na lijep način dobije Abazu 
na svoju ruku i opremi u Bosnu, da ga učini nepogibeljnim za državu, jer je držao 
•da iz Bosne ne će iznijeti glave. Cijelo vrijeme ratovo je po istoku, gdje ga je napokon 
stigla i carska sablja. Husrev je bio veoma učen i darovit pjesnik. Njegovi stihovi u 
perzijskom jeziku možda su najljepši i najuglagjeniji, što ih je rekao jedan Europejac. 
Za to i nosi naslov: Husrevi-Rumi. 

*) I on je s naše gore list. U šaraju kao bostandži-baža (nadvrtlar) razbolio se 
i osto hrom u jednu nogu, za za to ga je sultan opremio u mir. Nu malo posHje 
povjeri mu vojnu da pokori Kozake, gdje se proslavi i za zasluge postane vezir i 
vrhovni admiral. Godine 1625. imenovan je zamjenikom velikog vezira. Kao prijesni 
prijatelj Husrev paše Sokolovića diže hajku na Hafiz Ahmed pašu i pogubi ga, pa se 
asaa ogradi velikim vezirom. Nu brzo plati glavom. 

5 



— 66 — 

Karajazidžiju zamijeni Amaut Mustafa paša, koji opet brzo 
ustupi mjesto Karajazidžiji Za što je Sulejman paša Mostarac na 
Karajazidžiju donio sa sobom katal-fennan, nije nam poznat uzrok. 
Dan prije Sulejman pašina dolaska u Banjaluku sazna Kara- 
jazidnja za cijelu stvar, pa se sakrije u kuću svoje sestre. Nu 
Sulejman paša, bojeći se zla Sarajlije Mustafa age Hađžisinanovića^ 
koji je tada bio u Sultan Murata IV. svrha i razvrha, počne pre- 
tragu po Banjojlud i tako prisili Karajazidžiju, da pobjegne u 
planinu Rig'an(?), g^dje je prezimio u jednoj pećinL U proljeće g-a 
opazi jedćin kotlar pred pećinom, pa javi Sulejman paši, koji 
opremi nekoliko delija s kotlarom, da g*a ubiju. Delije opreme 
kotlara naprijed, da razg-leda g-dje se nalazL Paša ih prije spazi 
na delekozor, pa zapane u busiju i ubije kotlara. Kad vide delije, 
da se kotlar ne pomalja natrag*, vrate se u Banjuluku, a Karajazi- 
džija kradom ode u Carigrad. 

Megju tijem sultan Murat odluci dignuti veliku vojsku na 
Poljsku, pa opremi Sulejman paši ferman, u kome mu prijeti: ako 
ne dovede pod Edrenu 20.000 Bošnjaka i Herceg-ovaca, da će g*a 
stanuti g*lave. Videći se paša u nevolji pokupi sve od 17 g-odina 
naprijed, pa odvede pod Edrenu 1635. g-dje pred sultanom načini 
takov alaj, kakova odavno nije bilo vidjeti*). Za to Sulejman paša 
dobije vezirluk, sandžaci i beg*ovi zlatne odore, a vojnici budu 
novcem nagragjenL Posredovanjem našeg" zemljaka Sahin ag'e 
sklopi se primirje s Poljskom, a Bošnjaci vrate se u domovinu. 

Sulejman pćišu zamijeni Salih paša Mostarac. Na putu idući 
u Bosnu pane s konja, pa slomi nogTL 

Dok se izHječio zastupao g^a je zlog-lasni defterdar Mahmud 

ef. Zenićak. Za njeg*ove uprave 1636. (1046.) pod imenom ^šajka 

bedeli" bude zaveden porez na kuću, koji se protezo na malo i 

veliko. 

Proti tome digne narod svoj glas, pa načini tužbu, koju u 

ime naroda i vilajeta predade veziru u Sarajevu kadija Mustafa 

ef., sin šejhi Smajila Travnjaka. Kivni defterdar optuži gu kod 

vezira, kao buntovnika i svjetova mu, da g-a posiječe s riječima: 

„ja uzimam krv na svoj vrat" Salih paša povjeruje defterdaru, 

pa zatvori Mustafa ef. u Starigrad (Hodidjed) g-dje napokon bude 

i obješen. Tako se privremeno uduši pokret. 

Kad Salih paša ode sa spahijama, da čuva Osijek, defterdar 

sabere vas narod iz sarajevske okolice, Visokog-, Kreševa, Prozora,. 

*) Ćatib-Čelebi Fezleće str. 163. 



-- 67 — 

Neretve i Trnova, pa ih javno izgrdi, što ne plaćaju novi porez 
spočitavajući im, da nijesu muslomani, budući se ne pokoravaju 
carskoj zapovijedi I to mu se malo učini, pa potegne sablju povik- 
nuvši: „vi ste vlasi, sve vas treba posjeći!" u namjeri, da ih tako 
preplaši, ali promaši cilj. Uzrujana svjetina navali na mehćemu (sud) 
s kamenjem, da je defterdar jedva iznijo živu gflavu pobjeguvši 
kroz kadijin harem. 

Kad se to pročulo u Cćirigradu defterdar bude svrgnut, a 
na njeg-ovo mjesto imenovam glasoviti povjesničar IbrsJiim ef. Pečuj- 
lija. Na predlog* našeg* zemljaka zamjenika velikog vezira Bajram- 
pzise imenovan je sarajevskim kadijom Pečujlin otac Sarihul- 
Menar ef. 

Megju tijem je Salih paša ratovao u Erdelju proti Rakociju, 
da opet postavi kraljem Betlena Ištvanći, odakle se poražen vratio 
u Bosnu. Budimski vezir Husejin paša baci krivnju na našeg 
zemljaka i bivšeg bos. namj. Bećir pasu, koji taj poraz plati životom. 

Još od prije su hajdučke čete oko Banjeluke uznemirivale 
trgovce i putnike, što prisili Salih pašu, da proti njima poduzme 
ozbiljniji korak i pribavi okolici sigurnost. Napokon mu pogje za 
rukom uništiti cijelu četu hajduka. Harembaša Ibrahim pane živ 
u šake pašinih delija. Taj glasoviti razbojnik bio je više godina 
strah i trepet na Krajini, a taj glasoviti razbojnik, šta mislite: ko 
je bio? Niko drugi, već jedna amćizonka (nadžak-baka iz kliskog 
sanžaka nekakova Rabia, koja je pod imenom Deli Ibrahima 
četovala, robila i palila po Serhatu i Krajini. Paša ju je dao javno 
objesiti. Salih pašu zamijeni na Bosni Mehmed paša Vučo. Za nje- 
gova pašovanja Bošnjaci i Hercegovci vojevaU su na Bagdatu» 
gdje ih je mnogo izginulo 1637. 

Po naredbi iz Carigrada d^fne Vučo paša nešto vojske, pa 
krene u Albaniju, da uduši ustanak, ali se vrati s puta radi raz- 
mirica oko megje na granici Bosne i Dalmacije. Uzrok je bio 
tima razmiricama ovo: neki Mustafa aga Burek odnese mahzar 
(tužbu) u Carigrad, u kome se okrivljuju Mlečani, da su pritisli 
32 sela od Bosne. 

Na to mletački poslanik podigne glas kod porte, da je sve 
puka izmišljotina i zatraži, da se pogubi Burek. Neki se zauzmu 
kod dvora za Bureka i isposluju, da se opremi naročiti povjerenik,, 
koji će ispitati cijelu stvar. Kad čauš stigne u Sarajevo, opremi 
ga Vučo sa sarajevskim mulom Jusuf paši, kliškome ssmdzaku, 

5» 



— 68 — 

da to oni izvide, a sam ode u Osijek za muhafiza, jer se bojo 
mletačkog zla, da mu zlatom ne kupe g-lavu. 

Čim se čauš povratio u Carigrad neopraviv ništa, odmah je 
Vučo pasa ostavio Osijek i došo u Banjuluku, odakle poruči svima 
sandžacima i alajbezima, da idu bolje na gatačko polje. Herce- 
govački sandžak Nuh paša i zvornički Omer beg s 3000 vojske 
sjave preko Brda u Podgoricu, pa pokore Bjelopavliće i Pipere, 
dok je bivši krčki sandžak Halil beg s jednim odjelom* u pla- 
nini Klementi udušio ustanak, pa uspostavio red i mir. 

Kako je poznato na granici Krajine i Hrvatske nigda nije 
nestajalo četovanja i manjih okršaja. 

Graničari poticani od karlovačkih generala provaljivali su u 
Krajinu, a Krajišnici opet nagovarani od svojih begova zalijetali 
su se u Hrvatsku. Tako je uvijek bilo trvenja i s jedne i s druge 
strane. U junu godine 1637. po nagovoru generala Draškovića 
provaU u E^rajinu s brojnim konjanicima Petar Janković, sin ka- 
petana Gašpara Jankovića od Križanić-grada, pa udari na Bihać. 
Sva okolica pohrli Bihću u pomoć i pod vodstvom starog Hasan 
age razbiju Krajišnici Jankovića, koji pane u sužanjstvo. ICrupljani 
ga otmu od bihaćkih seljaka i predadu svome Hajruddin agi, da 
ga dobro čuva. Kad čuju za to Bihćani zatraže Jankovića, da se 
njima uruči, pošto su ga zasužnjili njihovi seljaci. Sada ga Krup- 
Ijani predadu za bolju sigurnost Oštro vičanima, da im ga sačuvaju, 
a ovi u dogovoru s agama cazinskim izruče ga kostajničkome 
kapetanu Omer agi. Po savjetu ostrovičkog dizdara Nusuh age 
odluče Krajišnici, da u zajednici čuvaju sužnja i dadu ga na otkupe. 

Ta se vijest brzo raširi po svoj Bosni i Ungjurovini. Budim- 
ski vezir Posavljak Musa paša i Vučo paša pojagme se oko suž- 
nja i to svaki na svoju ruku s velikom prijetnjom, da se njemu 
opremi. Krajišnici bojeći se, da im ga ne otme ko drugi predevre 
Jankovića po Vučinu nagovoru za osam svojih sužanja i 12.000 groša. 

Na to bihaćki kapetan Idris beg za inad ostalim Krajišnicima 
dogje u Sarajevo, pa mitom dobije na svoju ruku defterdara Mah- 
mut ef Zeničaka. U zajednici načine izvješće u Carigrad, da je 
rečeni Janković sin jednoga od ćesarevih prvaka i da su za njega 
Krajišnici uzeli 40.000 groša. 

Sultan povjeruje tome izvješću, pa opremi na Vuču ferman, 
da spomenutu svotu novaca i glave Omer kapetana, Omer age, 
krupskog dizdara, Nusuh age, Husejin age i Maja Hmjice skupa 
pošalje u Carigrad. U slučaju, ako Krajišnici ne htjednu na to 



— 69 — 

pristati, da digfne vojsku i zatare ih sve do jednoga (katli-žra), 
pa novim pandurima naseli Krajinu. 

Taj je ferman donio u Bosnu Mustafa beg- Davudpasić, koji 
srete Vuču u Mostaru, kad se vraćao iz Albanije i preda mu 
g-a na ruke. Sada se Vučo uhvati ko zec u raži, pa u neprilici 
obori krivnju na svoga ćehaju Mehmed agn Oručevića, koga za 
kaznu otpasti iz službe. Na prolasku kroz Sarajevo uzme defter- 
dara sa sobom i dovede u Banjuluku. 

Sadržaj fermana izbije na javnost preko pašinih delija. Kra- 
jišnici se pobune i sagju pod Banjuluku, pa zatraže od Vuča, da 
im izruči defterdara, koji ih je kod cara ocrnio i koji im otima 
dirluke za svoje sluge i pristaše, da mu oni sude i kroje pravicu. 
Vučo paša po noći prokrade defterdara i opremi ga put Sarajeva^ 
da skupi nešto vojske i dovede u Banjuluku. 

Vijest o defterdarovu bijegu razjari ustaše, pa udare na 
Vuča, kome sUjepa sreća posluži, te razbije Krajišnike. U tome 
okršaju megju ostalijem poginuli su glasoviti jimaci iz narodnih 
pjesama Halil Hmjica*) i Tale Ličanin. Tu je izginulo i podušilo 
se u Vrbasu mnogo Krajišnika. Miivekit veli, da je bilo vidjeti 
poslije više dana zelenih dolama, kako plivaju po površini Vrbasa. 

Iza toga Vučo paša opremi Bešer efendiju, banjalučkog 
kadiju, da ih svjetuje, da se pokore carskome fermanu. Krajišnici 
izjave, da oni ne imaju ništa protiva pase, već samo protiva def- 



Hmiice.su rodom iz Knina. Otac im je došao s Fadil pašom u Bosnu i 
naselio se u Kninu, gdje se oženio sa sestrom Hurem age Kozlića. Kad je četujući 
po Kotarima poginuo, ostavio je iza sebe tri nejačka sina Muja, Halila, Omera i kćer 
Ajkunu. Kao siročad uzme ih Hurem aga u svoju zaštitu. Kad su podrasli, počeli su 
na svoju živiti, a to Ličanima nije pravo bilo; za to ih češće tužahu Hurem agi, kome 
napokon dozlogrdi, pa ih digne s materom i odvede preko Plešivice u Petrovo selo, 
a odavle preko Korane i Šturlića u Veliku Kadušu, gdje ih ostavi, pa se povrati u 
Liku. Tu braća sagrade nešto kolibe i ovatane se (nastane se), gdje su siromaški živo- 
tarili. Jednoga lijepog dana Mujo pogje s poslom u Banjuluku; na domaku Banjeluke 
ga dočeka hajdučka Četa. Videći se u nevolji Mujo dokopa za oružje, pa ubije harambašu 
i "viSe druga. O tome Miijinu junaštvu brzo se raširi glas po Banjojlud i dopre do ušiju 
tadanjeg beglerbegaSarhošIbrahim paše Memibegovića, koji ga pozove sebi i raspita za cijelu 
stvar. Megjii tijem bješe došla zapovijed paši iz Carigrada, da proputuje Serhat i Kra- 
jinu. Za to ustavi Muja kod sebe u goste, te poslije nekoliko dana krenu s njime na 
put. Došavši u Veliku Kladušu sagradi mu dobru od kamena kulu i priveza agaluk, da 
straži na Krajini i priječi graničarske provale. Tako su Hrnjice kroz cijeli život suzbijali 
čete iz prijeka i četovali po kordunu i Kotarima, kako nam, o tome pripovjedaju broj- 
ne narodne pjesme. Muja je iz zasjede ubio pobratim mu poturica Meho Katarića, a 
Omer, je panuvši u busiju Stojan-harambasi kraj vrela Korjenice izgubio glavu« 



— 70 — 

terdara, koji im je pojeo dvadest i pet tovara jaspri od plaće i, 

koji ih je potvorio, da su uzeli za sužnja 40.000 groša, a nijesu 

negfo 12.000 groša; i to: nešto u parama, a nešto u srebrenom 

posugju. K tome još Klrajišnici načine na cara mahzar, u kojem 

zadaju tvrdu vjeru, da su pripravni dati uzetu svotu i sužnje, a 

ako sultan baš hoće, da će na svaki način opet uhvatiti Jankovića, 

pa mu ga opremiti. 

Taj je mahzar odnio krupski dizdar Omer aga i ostrovički 

Nusuh ag'a, koji, ne našavši cara u Carigradu, odu čak pod Bag-dat. 

Na to Vučo paša bude svrgnut s Bosne, a opremljen naš zemljak 

Sahin paša, da izvidi cijelu stvar. 

Megju tijem je defterdar opet zavadio Vuču s Krajišnicima, 
koji na ime u ramazanu 1048. (koncem 1638,) dogju u Sarajevo, 
da traže zaostalu plaću. Vučo plane na to, pa po nag-ovoru defter- 
darovu pogubi dvojicu krajiških aga, po imenu Mujagu Čauševića 
i Džafer agu Odobašu. Tako sam sebe stavi u pogibelj, da su ga 
delije morale čuvati dan i noć, što mu omrznu pašovanje u Bosni. 
Vučo je dobro znao, da je svemu defterdar kriv, ali šta, da mu 
učini, kad je defterdar imao za legjima zaštitnika u našem zemljaku 
Silahdar paši, koji je bio na dvoru svrha i razvrha. 

U sred tih smutnja Sahin paša stigne u Sarajevo. Prvo mu 
je djelo bilo smrt zloglasnome defterdaru,*) a onda zator na hajduke, 

^) Ko je bio taj zloglasni defterdar, mislim, da će mnc^oga interesirati, da 
dozna, a osim toga pruža nam njegov život lijepu sliku tadanje uprave u Bosni. 
Defterdar Mahmut rodom je iz Zenice. Bio je u početku pisar kod bivš^ defterdara 
Osmana ef. Svojim spletkama okrivi dobročinitelja, koga pozovu na odgovornost u 
Carigrad, gde nedužni Osman ef. plati glavom, a Mahmut se ogradi bosanskim defter- 
darom pomoću mita. Po naravi prevrtljiv, / podmitljiv, zavidan i bezobrazan pod zaštitom 
Hadži Sinana, koga je sin Mustafa aga bio u velikoj carskoj milosti, gospodario je 
s bosanskom baznom mal ne punih sedam godina. Glasovitome Mostarcu Roznamedži 
Ibrahim ef. uvijek je slao darove, ako bi pao u škripac, da ga uzme u zaštitu. PoSto 
su mu muftije i kadije stajale na putu, da vlada po svojoj volji, nagje ortaka u Ibrahim 
ef. Bistričaninu, pa ga ogradi muftijom, Kad bi mu zatrebovala kakova fetva, ovaj 
bi mu je našo iz oka iz boka. Tako je postao strah i trepet svemu pučanstvu. Recimo, 
ako bi mu koji trgovac zapeo za oko, potvorio bi ga, da uzima interes na novce, a 
to je šeriatom zabranjeno, za to ga je proglasio bezvjemikom. Dakle, bezvjemika treba 
ubiti, a imanje mu zaplijeniti za državu, a ta država bio je on i njegovi ortaci. 
Takovih i tome sličnih izuma bilo je često na dnevnome redu. Osim toga svima je 
namjesnicima rovario iza legja. I ovaj put, kad se pročulo, da je Šahin paša imenovan 
na Bosnu, otpremio je pismo u Carigrad, u kome ga osobno napada, da je neiskusan 
i pretjeran u poslu, pa ako bi na njega što pisao, da mu se ništa ne vjeruje. Naš 
zemljak i zamjenik carski u odsutnosti Murteda paša Novošeherljanin pokaže to pismo 
Šahin paši na prolasku kroz Carigrad, a ovaj, čim dogje u Sarajevo, mače ga sa 
Zemaljske površine i zaplijeni mu sav imetak za državu. 



— 71 — 

Ikojih je bilo na svaki kraj širom Bosne i Hercegovine. Nešto 
paša s delijama, a nešto narod rastjera i poubija; tako se uspo- 
stavi sigTUnost u zemljL 

Za njegova pašovanja prenijela se vezirska stolica iz Banje- 
luke u Travnik. 

Šahin pašu zamijeni na Bosni Mehmed paša Olovčić, a ovoga 
1641. Deli Husejin paša, koji poslije tri godine bude premješten 
u Budim, a na njegovo mjesto dogje Ahmet paša Vojnik, koga 
brzo svezana odvedoše u Carigrad, a na Bosnu opremiše Varvar 
Ali pašu Prozorca. Nu i njegovo pašovanje dugo ne potraja, jer 
ga, ostrani iz Bosne naš zemljak veliki vezir Salih paša Novošeher- 
Ijanin, a opremi Omer pašu Šahindžiju 1645, (1056.). 

Za njegova pašovanja Švedi provale u Njemačku, s kojima 
je surovo erdeljski gospodar Rakoci; za to budimski vezir Husejin 
paša pozove Bošnjake u pomoć, slučajno ako bi Rakoci navalio 
na carske zemlje. Nu do toga nije došlo. 

U to plane kreitski rat Husejin paša na prolasku kroz Bosnu 
pokupi zajime i spahije, pa ih odvede na Kretu, gdje su vojevali 
•dvadeset i šest godina. Djeca naših zajima, koja su ostala iza njih 
n kolijevci, zamjenjivala su očeve u tom ratu.*) 

Naš zemljak veliki admiral, vezir i serdar na Kreti Jusuf 
paša, kome nedavno sultan Deli Ibrahim bješe poklonio svoju 
2-godišnju kćerku bez ikakova razloga bude smaknut, a na Kretu 
opremljen opet naš zemljak Musa paša, koji godine 1646. poginu 
kod Egribuza. U isto vrijeme umro je Mehmed paša.") Na Bosni 
naslijedi Šahindži pašu Ibrahim paša Gabeljak. On ratuje u Dalma- 
ciji, gdje osvoji Novigrad, Biograd i više palanaka, koje redom 
poruši, samo u Novomgradu ostavi posadu od 500 pandursi. Pod 
jesen vrati se u Bosnu, a Dalmatinci pomagani Mlećanima udare 



^) Narobna tradicija o porijeklu Ljubovića proteže se na ovaj trajni rat. 

*) Poznat je pod imenom Sultan-zade Mehmed paša ili Mladi Kapidžibaša. Po 
•debeloj krvi unuk je Hrvata Rustem paše Opukovića, a po tankoj Čigala-zade Sinan 
paSe Novljanina, za to ga možemo nazvati listom naše gore. U sultan Osmana bio je 
nadkomomik u petnaestoj gobini, a poslije obnafio je razne dvorske &isti i napokon 
postao vezir. Godine 1637. postao je namjesnik u Misiru, a 1641. bio serdar kod 
osvojenja Azova. Poslije dvije godine postao je veliki vezir. Radi rečenice: »I ako je 
car božija sjena na zemlji, ipak ntdi po božijem nadahnuću«, uvrijegjeni Deli Ibrahim 
ga svi^e, a novi veliki vezir Salih paSa opremi ga usprkos za serdara na Kretu, gdje 
oboli i umre 1646. u četrdesetoj godini života. Po vlastitoj volji pjenešen je u Cari- 
grad i pokopan kod Hidaji Mahmut ef. Službeno izvjeSće veli, da je bio veoma miran 
•darovit i pravedan vezir. 



— 72 — 

na Krku. Halil beg* sandžak krčki izagje im u susretanje- 
s mjesnim vojnicima, ali sili ne može odoljeti. U odlučnom okršaju 
1. ili 2. marta 1647. (5. salera 1057.) bude do nogu potučen. Krka 
pane kršćanima u šake. Sam Halil heg^) posto je mletački sužanj 
i s njime sve, što za vremena nije pobjeglo u Bosnu. 

Savremeni zgodopisac Ćatib-Čelebi veli, da je preko 500 gos- 
golih turkinja vodano izmegju mletačke gospode. Sada se Mlečani 
obore na Novigrad, koga je čuvala posada. Kad je prije bia 
taj grad u njihovoj vlasti, ostala je množina baruta pod tvrgjavom,. 
o kome Turci nijesu ništa znali. Upale barut, pa od jednom unište 
cijelu posadu. Za tijem je pala kocka na Klis, kome bosanski defter- 
dar Mustafa aga priteče u pomoć i suzbije kršćane. 

Ovi dogagjaji u Carigradu izazovu veliko negodovanje; za 
to radi nemarnosti Ibrahim paša bude svrgnut, a opremljen Mustafa 
paša Tekelija. Ovaj neiskusni haremski Čelebija početkom augfusta 
rečene godine sakupi nešto vojske, u kojoj je vladalo veliko neza- 
dovoljstvo, pa krenu put Zadra i Šibenika, gdje izvojšti sramotan 
poraz. 

To osokoli Mlećane, koji odmah provale u Bosnu i sjave sve do 
Skoplja. Kakovo je stanje tada bilo u Bosni dosta je, ako rečemo, 
da se od nekoliko hiljada mletačkih plaćenika prestrašila sva zemlja. 
Čak Sarajlije gradile su po polju šančeve, da se brane od neprija- 
telja. Nu ispod Prusca vrate se Mlečani, pa opsjednu Klis, koga 
u zalud branjaše sandžak beg Pijalepašić. 

Poraz na Kreti, poraz u Bosni, smutnje na Balkanu, prevlast 
haremskih gospogja, koje su vodile — u pravom smislu riječi — 
trgovinu s častima državnika i vojskovogja, za tijem nebrojena 
umorstva zaslužnih ljudi izazove veliko negodovanje po svoj care- 
vini. U toj vurtutmi megju ostalim nedužnim žrtvama platiše glavom 
i naši zemljaci : veUki vezir Salih paša,«) braća mu vezir II. Murteda 



^) Halil beg je opremljen u Mletke s darom u zatvorenoj škrinji. Kada dužd 
otvori škrinju pred Halil begovim očima, na čudo nesretnika bješe u njojzi glava starca 
oca od devedeset godina. Taj prizor vele, da je izazvao cijelu buru smijeha megju 
odma blažene republike. Nesretni sin! 

*) On je mlagji brat Murteda paše, a amidžič Ibrahim paše KaniŽkoga. Preko 
Mostarca Roznamedži Ibrahim ef. došao u dvor kao perovogja, za tijem je bio nazomik 
carske kuhinje, defter-emin i napokon protekcijom nekih velikaša postao miri ahor 
(nadkonjušnik), a malo kasnije jenjičar-aga. God 1644. promaknut je na čast vezira i 
velikog defterdara. Sve te službe prošao je kroz tri godine, a 1645. zasjeda na stolicu 
velikog vezira, s koje je svjesno vršio svoju dužnost i uvijek se starito oko napretka 
i uregjenja države savjetujući se sa iskusnim državnicima. Živio je sa svakim lijepo i 



— 73 — 

paša i Zulfikar, aga jenjičarski, Varvar Ali paša, što nije na zahtjev 
jedne dame iz harema opremio joj 30.000 groša, dok su prva 
trojica radi kola sijena, koja je Dell Ibrahim susreo na putu idući 
jednome džindži-hodži u posjete, i to je bio dovoljan uzrok, da 
pogubi tri vrijedna državnika. Sve to od strane harema predstav- 
ljano je suludom sultanu u ružičastom svjetlu. 

Baš u tom metežu Fadil paša Maglajac bude imenovan ve- 
zirom i pozvan u Carigrad pod kube. Pošto je došao iz Europe 
pri sastanku sultan ga* zapita za stanje, a on mu razloži sve po 
istini. Na večeri u sarajima spočituje sultan velikom veziru Ahmed 
paši, što ga je krivo izvijestio, na ime: da su Mlečani u KlUškpm 
sandžaku zauzeli samo dvije male palanke i jednu crkvu, koje su 
prije njima pripadale. Tako pred sultanom nastane prepirka izmegju 
velikog vezira i Fadil paše. Prvi svojom rječitošću uvjeri sultana 
o protivnom, a Fadil pašu zatjera u škripac. Sve to izbije na javnost 
megju svjetinu, kojoj bjehu već dozlogrdila svakidanja nasilja i 
nepravde. Nije nikakovo čudo, što su sultan i veliki vezir postali 
žrtvama bijesa narodne mase. 

U to Tekelija bude svrgnut, a na Bosnu opremljen Derviš 
Mehmed paša. On kroz Travnik progje u Hlijevno, gdje sakupi 
nešto vojske, kojoj na čelu stari Ali aga sagje u Dalmaciju, da 
Mlećanima vrati šilo za ognjilo. Stari Ali aga donese sa sobom 
iz Dalmacije 700 glava i najvećega dušmanina Čovječanstva, na- 
irne: kugu, koja zarazi cijelu zemlju. 

Paša umre u Hlijevnu od kapi, a na Bosnu dogje Hasan 
paša Memibegović, sin Sarhoš Ibrahim pašin, kome takogje bude 
povjerena i uprava Hercegovine. Koncem godine 1648. Ilija Smi- 
Ijanić s tri hiljade druga provali kroz Prolog u Bosnu. Iz obližnjih 
gradova i palanaka brzo se skupe Serhatlije, pa ih poraze i zatje- 
raju preko granice. 

Glasovitog ustašu Mahmuta, koji se bješe odmetnuo u hajduke 
za TekeUnih vremena, na lijep način dobije na svoju ruku, pa ga 

svakome gledao na ruku učiniti. Nu sve to nije ništa hasnilo, da zadovolji protivnike^ 
koji 26 šabana 1057. {1647.) uhvatiše zgodu, da suludome sultanu nabacaju u glavu,, 
da je Salih paša kriv, što su ga kola sijena srela na putu. (Valjda po njihovom mnijenja 
veliki vezir je morao vršiti i dužnost redara!) To je bio tako strašan zločin, da ga je 
sultan dao dovesti i objesiti više Šehovih vrata. Službeno izvješće veli: da je na dugo 
bio slavljen radi darežljivosti, pameti i oštroumlja, ,ama »ihtijali bešanikaden hissa-dar 
idi« (u bosanskoj prevejanosti bio je udionik). Možda je on dao povoda onoj rečenici :. 
»S paje (časti) na paju, pa na vješala.« 



— 74 



natovari Dabnapiji na Tiat, da je robi i pali, mjesto da ucjenjuje 
i harači po Bosni. Megju tijem liercegfovaćki museBin MusH b^ 
istrijebi takogje amautske hajduke po Herceg-ovini, pa uvede red 
i mir. JEiasan pasa i njeg-ov predsastnik pasovaH su u Hlijevnu. 

Ma da se znalo u Carigradu, da. je samo Hasan pasinim 
trudom povraćeno blag^ostanje u Bosni i Herceg-ovini, ipak ga 
svrgnu, pa opreme Prevezali Mehmed pašo. On zatraži od Saraj- 
lija pomoćne ćete za čuvanje granice, koji na to sakupe n^oliko 
hiljada jaspri, pa popisu sejmene i opremi ih pasL Pasa se rasrdi, 
sto sa mu opremiU sejmene, pa ponovno zatraži novce. Kad mu 
to bi uskraćeno, opremi cijela četa delija, koji a Sarajeva izvade 
kavgu*). On Sarajlije, a Sarajl^e njeg-a tuže u Carigrad. 

U to radi pasine nemarnosti pane Gabela Mlećanima u šake. 

Naši zemljaci na dvora zauzmu se za Sarajlije, pa g-a svrgnu 
;s Bosne, a opreme Fadil Ahmed paša Mag'lajca 1650. 

Q isto vrijeme bosanski alaj beg^ Ali h&g čengić imenovan je 
T^egierbegfom od Herceg'ovine. 

Fadil paša zamijeni iste g-odine Jadigjar Mustafa paša kome 
ne bi sugjeno doći u Bosnu. Idući iz Carigrada prosipao je novce 
na sve strane, samo da steče privrženost novih delija. Čuvši na 
puta, da je smaknut B^ftas agfa ohladi od Bosne, a kad mu još 
stiže vijest, da je i Kara čauš platio gflavom, odmah ostavi družinu 
ponesavši heg^be dukata sa sobom, pa pobježe u Grčku, g-dje ga 
uhvati bivši bosanski namjesnik PrevezaUja i pogubi, pa ma gflava 
opremi u Carigrad. 

Ponovno je opet imenovan na Bosnu Fadil paša, ali morade 
brzo ustapiti mjesto bivšem velikom vezira SijavuS paši i oda- 
zvati se pozivu u Carigrad. 

Sijavuš paša je doveo sa sobom u Bosnu 3000 jenjićara 1651. 

Mlećani pomag'ani Hrvatima udare na Herceg'ovinu. Nu 
Mostarci ih suzbija u Bijelom polju*) odakle udare dolinom Ne- 
retve pat Zadra') (?) kojeg*a su i prije napadali. Tih Zadrana tri 
49totine predade se na vjera, da im puste slobodan prolaz, ali kad 



1) Ćatib-Čdebi o tome ovako pfie : »Bivši bosanski defterdar Musli beg i ndco- 
ličina ih s njime počeli su se miješati u nj^ove poslove, za to, da je Mebmed paša 
•opremio ćehaju u Sarajevo, da pohvata buntovnike. Nn ovi, da sa sve pristaše zbavili 
<^o sebe i Sanijlije dobili na svoju ruku, pa poubijali nekoliko paSinih delija. Mi 
^emo dodati na to, da je po svoj prilici tako glasio sadržaj paSna mahzara, 

^ Tu je poginulo 400 Mostaiaca. Muvekit str. loi. 

") Po Muvddtu palanka u Rami megju Neretvom i Prosorom. 



75 — 



sa izašli iz grada sve ih zarobe, pa odrasle muškarce isijeku, a 
xene i djecu opreme u Italiju*), 

Kad Sijavus pasi stig'ose ti žalosni gflasi, odmah pozove 
svvL Bosnu na oružje. Dok se sakupio dovoljan broj vojske, ne- 
prijatelj usput robeći i paleći, vrati se u Dalmaciju. U to zavlada 
žestoka zima, koja prisUi pasu na povratak u Travnik, odakle 
5 mostaiskim mahzarom opremi obšimo izvješće u Carigrad. 

Radi ^togfa dignut je s Bosne, a opremljen po treći put 
Fadil paša Magflajaa 

Godine 1654. upravo kad je pasa ugjahao na konja, da 
s brojnom vojskom udari na Hrvatsku, stigne mu g-las, da su 
Mlećani obsjeli Knin. Pasa se bio počeo premišljati: ili bi pro- 
valio u Hrvatsku ili bi pošao Kninu u pomoć. Nu kada mu ne- 
kakav Ali beg doviknu: «Zar ćeš i ti kao Tekelija bez obrane 
vlahu zemlje predavati?^ paša obode konja, a sva vojska za njim 
put Knina, g'dje hametom potuće Mlećane na Nevroz (9. marta 
po JuL kal.) rečene g'odine. Dvije hiljade i pet stotina g'lava 
s g-lavom vojskovogje i dvije stotine sužnja opremi u Carigrad. 

Naredne g-odine Gradiščani pobune se i otkazu paši svaki 
posluh. Kad se paša spremao, da ih kazni, udare oni na njegfa. 
Sreća mu posluzi, pa ih razbije i raz^era. 

Fadil pašu na Bosni zamijeni Dellak Mustafa paša, a ovoga 
bivši veliki vezir Sulejman paša, a njeg-a po četvrti put Fadil 
paša*), koji brzo ostavi Bosnu, jer g^ imenovaše begflerbegom od 
Rumelije 1656. 

Veliki vezir Mehmed paša Cuprilić, koji je poznat u narodnim 
pjesmama pod imenord Stari Cuprilić. 

Sada dogje na Bosnu Ahmed paša Sejidija u novembru 
rečene g-odine kao vezir i serdar. 

Iste g'odine herceg-ovački beg-lerbeg* Ali paša Čei^ć, da vrati 
zajam Mlećanima sagje pod Zadar. Videći, da ga ne može za- 
uzeti, popali sva sela u okoUci, uništi nasade i vinograde, pa pc^e 
pod Perast'). Na putu g-a dočeka 4000 kršćana. Paša ih razbije, 
osvoji grad i poruši g*a sveg-a do temelja*). 



^) Muvekit veli: ča. su Mlećani ovom zgodom dvogođifiajii ćjeczi na nože raski- 
•dali, pa bacali pred mater^. 

■) Naredne godine Ćnprilić ga pogubio u £drem. 

') Muvekit ga zove: Marta kalasi. 

^ Naronda pjesma u zbirci g. K. Hormanna : Ali beg Čengić i bano\*a Bisera. 



— 76 — 

Lošije sreće bila je vojska na sjeveru, koju je predvodio 
Ibrahim paša,_sandžak pnžeski. Pod Križanić-kulom 6. maja rečene 
godine razbije turke juraj Frankopan Tfžački. U sažanjstvo panu 
'Mustaj beg Lički, bihaćki kapetan, Šahin beg Horozović, koji od 
zadobrvenih rana umre treći dan; za tijem dva Badnjevića, dva- 
deset i jedan aga i mnogo drugih turaka. Tu je poginuo Mehmed 
beg Bišćević, a Ibrahim paša jedva se spasio bijegom. 

Godine 1669. paša Sejidija ode za namjesnika u Vidin, a Ali 
paša Čengfić u Temišvar. 

Na Bosnu dogje bivši veliki vezir Melik Ahmed paša. On 
se odmah spremi na vojsku, pa sagje u Dalmaciju, odakle opremi 
tri stotine glava u Carigrad. 

Za njim je došao na Bosnu vezir Serdar Ali paša 1660. 
koji u jedno bude imenovan serdarom za Ugarsku. 

Veliki vezir Fadil Ahmed paša Cuprilić, koji je poznat u na- 
rodnoj pjesmi pod imenom Hodža ĆupriUć. 

Za Ali pašina vezirovanja utvrgjen je grad Knin, a u Ugar- 
skoj osvojen ponovno Arad (Varat) 1661. i bogati rudokop Ujvar 
u augustu 1663. On je sve tri godine proveo kao serdar u Te- 
mišvaru; ko ga je u Bosni zćistupao nije nam poznato. 

Serdar pašu je na Bosni zamijenio bivši zamjenik velikog" 
vezira naš zemljak Smajil paša 1663. koga domaći pisci zovu 
Čengić. Cijelo svoje pašovanje vojuje u Ugarskoj i Hrvatskoj 
s Hodžom Ćuprilićem. 

Pod rečenom godinom bilježi [Ark. jajački: Petar Zrinski, 
glavar senjski razbi Ali pašu Čengića na Jurjevim stijenama kod 
Gacke, koji paša bješe pošao popaliti Brlog i druga zla počiniti. 
U tome je boju poginulo mnogo vrijednih turaka, a u sužanjstvo 
pade pašin brat vrli starac Bakši beg, aga jenjičarski i mnogi 
drugi na glasu turci. 

Iza toga Smajil paša kod Sv. Gotharda u bitci s rečenim 
Petrom Zrinskim, koji bješe došao, da prepriječi prelaz turske 
vojske, poginu s više bosanskih prvaka 22. jula 1664. 

Na Bosni ga zamijeni Kaplan Mustafa paša, koji s Bošnja- 
cima osvoji Zrinj 

U to se utanači karlovački mir. Bojno oružje iz Ugarske i 
Hrvatske prenesoše neiše spahije u Dalmaciju, da uznemiruju 
mletački posjed. 

Za Kaplan pašom imenovan je naš zemljak Muharem psiša,. 
koji idući u. Travnik umre na Glasincu. Na mjesto njega je ime- 



— 77 — 

novan Sohrab Mehmed paša. Više mletačkih četa provali u Bosnu, 
■da robi i pali; nu pasa brže-bolje sakupi nešto vojske, pa ih raz- 
l^ije i zatjera preko granice. Usput u Imoćkom poruši utvrdu 
mletačku i vrati se natrag*. 

Proti karlovačkom ugovoru Hrvati podignu na granici tvr- 
^javu (ime se ne spominje), što u Carigfradu izazove veliko ne- 
g-odovanje. To se upiše paši u gfrijeh, za to u julu 1667. plati 
glavom, a na Bosnu dogje Ćose Ali psiša, koga brzo zamijeni 
vezir Ibrahim paša Tešnjak. 

U njegovo vrijeme sklopi se mir i Mletcima, za to Ibrahim 
paša priredi veliko slavlje. Sve, što je bilo odličnoga u Bosni i 
Hercegovini, učestvovalo je na tome veselju i radovalo se, što je 
napokon i njima zapalo malo vremena, da odahnu dušom i odmore 
se od neprestanog vojevanja u domovini i izvan nje. 

Za Ibrahim pašom došao je na Bosnu Mufetiš Mehmed paša, 
koji uredi granicu izmegju Bosne i Dalmacije. Po ugovoru pripao 
je Klis Mlećanima. 

Preko njega vodili su se pregovori izmegju Carigrada i hr- 
vatskih velikaša Petra Zrinskoga i Krste Frankopana, koji se 
bjehu još s nekim ugarskim velmožama urotili proti bečkome dvoru 
i koji su bili nakloni priznati, sultanovo pokroviteljstvo nad Hr- 
vatskom pod uslovom, da plaćaju harač, a samostalno upravljaju 
Hrvatskom. Možda bi do toga i došlo, jer je Petar Zrinski bio 
najbogatiji i najugledniji velikaš, ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj 
Ugarskoj, da nijesu uhode otkrile cijelu stvar i javile u Beč, prije 
već se poslanik kapetan Bukovački povratio iz Carigrada. Tako 
su u Bečkom-Novom-Mjestu 30. aprila 1671. kao veleizdajnici 
izgubili glave Zrinski i Frankopan sa svima imanjima. 

Mufetiš paša umre u Hlijevnu, a na njegovo mjesto dogje 
zamjenik veUkog vezira Mahmut pjtša Maglajac, koga brzo zami- 
jeni Đžanpolad Husejin paša, a ovoga Kodža Ibrahim paša. 

Bošnjaci s njime vojuju u Poljskoj, gdje su se odlikovali u 
više okršaja, a naročito kod zauzeća utvrde Taranpol (?), koju su 
osvojili bez ičije pomoći. Ibrahim pašu izmijeni Kemankeš Sulej- 
man paša, koji takogjer ratuje u Besar^^biji proti Kozacima. Paša 
kod obrane Hoćima (Hotina) pogine junački i s njime mnogo 
naših spahija. Bosanski „miri-alem" (zastavnik) panuo je u sužanj- 
stvo s više njih kod očajne obrane g. 1673. 

Na to bosanskim vezirom postane Kara Mehmed paša. U 
maju 1674. pridruži se s Bošnjacima vehkoj carskoj vojsci, koju 



— 78 — 

je vodio gflavom sultan Mehmed IV. put Poljske, ali se pređo* 
misli na granici, pa udari na Rusiju. Naše su se spahije odlikovale 
u raznim okršajima, a naročito kod zauzeća Omana. 

Za njeg-ova pasovanja na 3. januara 1676. srazi se Lički 
Mustaj beg- s turanjskim kapetanom E^ristofom Delisimunovićem, 
gdje pogine Mustaj beg^ i vise krajiških aga. 

Kara Mehmed pašu je zamijenio Bećir paša, koji takogje 
vojuje u Rusiji Za njim je imenovan Defterdar Ahmed paša, a za 
ovim Kodža Ibrahim paša*) koji brzo ustupi mjesto Kodza Halil 
paši, koji odvede naše spahije u Poljsku i poginu kod Hoćima 
g-ođine 1678., tako po drugi put postane bosanskim vezirom Def- 
terdar Ahmed paša*), a hercegovačkim valijom aradski namjesnik 
Hasan paša^ 

Grodine 1681. (1092.) Defterdar paša ostavi Bosnu, gdje ga 
zamijeni Abdurrahman paša. 

Elako se iz spomenutih dogagjaja vidi, malo su se nauživale 
mira naše spahije, kojem su se toliko radovali, kad je sklopljeno pri- 
mirje izmegju Turske, Bosne, susjednih država. Malo ne svake 
g'odine spremali su brojnu vojsku put Poljske i Rusije, kad evo 
ti opet rata na granici Prijepor izmegju Tuiske i Austrije radi 
prekršaja nekih taćaka u ugfovoru, odvede Bošnjake i Hercegovce 
u Ugarsku i otvori na novo krvavo pozorište na Krajini Spome- 
nuti paša, veli jajački Ark., nije se najbolje pazio s Bošnjacima, 
da je mnoge posjeko i mnoge u progonstvo opremio. 

Godine 1681. bio je s Bošnjacima kod osvojenja Fileka, Kaše 
i ostalih gradova. Megju tijem je zadarski zapovjednik prevalio u 



*) Ta zgoda jajački Ark. stavka pod godinu 1 673., ali čisto pogreSno, Mustaj 
beg Hasomović-Lički] veoma je zanimiva osoba u krajišničkiin narodnim pjesmama, za 
to ćemo o njemu nešto progovoriti, da se zna ko je bio taj narodni junak. U smut- 
njama na Krajini 1639. (i049.)i koje su pronzrokovali Idris kapetan i Mahmud ef. 
Zeničak postao je Mustaj beg kapetanom bihaćkim. On je po svoj pritid, kako narodna 
pjesma veli rodom Ličanin iz porodice Lipovača. Žena mu je bila ManJa, kći alajbega 
Ličkoga, a konj više puta spominjani Golub. Sudjelovao je u više bojeva po Hrvatskoj 
i Slavoniji s bosanskim b^lerbezima i sam na svoju ruku poduzimao četovanje po 
Granici i Kotarima. Godine 1656. panuo je u ropstvo kneza Jurja Frankopana, Hcoji 
ga je poklonio hrvatskom generalu Herbartu Auerspergu. Ovaj ga je dao na otkupe 
za veliki novac Taj je novac Mustaj beg poslije utjerivo neprestanim četovanjem, dok 
mu ne osvanu zlo jutro na 3. januara 1676. Posjekao ga je Mikulica Oriiković iz Otoke. 
Kroz trideset i sedam godina begovanja na Krajini mnogo je jada Jianio Hrvatskoj i 
Kotarima. 

*) Smaknut u Janoku (Gjuru) kao budimski namjesnik. 

^ Smaknut pod Bečom. 



— 79 — 

Bosnu, te poubijao 200 ljudi i opljaćko sve uzduž megje. Tu štetu, 
u Carigradu pretvore u novac, za 600 ćesa, a ferman opreme u 
Bosnu, da se sad za sad napusti osveta, pošto se sprema velika, 
vojna na Beč. 

Taj ferman donio je sa sobom novi bosanski namjesnik 
Hizr patsa. 

Na proljeće 1683. veKki vezir Kara Mustafa paša Ćuprilić 
digfne veliku vofšku na Beč. Da kako, u toj velikoj vojni morali 
su učestvovati listom bosansko-hercegfovačke spahije s brojnom 
pješadijom. Pod Stolnim Biogradom serdar upremi Mehmed be^a 
Atlagića na čelu kliskih spahija, koji osvoje palsinku Besprem^ 
Za opsade, Beča bosansko-herceg-ovačka vojska bila je utaborena 
u Doblingn, odakle je jurišala na bečku tvrgjavu. Na šesdeseti 
dan obsade prispije iznenada poljski kralj Sobjeski Beču u pomoć, 
pa razbije tursku voisku. Na uzmaku Hizr paša ustavi se pod 
Budimom, odakle ode Ostrog'onu u pomoć. Još jedanput sinu 
bosansko oružje u starome svjetlu. Na bojnome polju na domak 
Ostrog-ona Sobjeski bude poražen s 24.000 vojnika. Nu to svjetlo 
brzo se ug-asi. Dva dana iza toga s dva puta tolikom silom udari 
Sobjeski, te ih hametom potuče. Bojno polje pokriše hiljade naših 
zemljaka, megju njima i Hizr pćiša. 

Dok se to odigravalo prijeko, dogodilo se u Bosni više slu- 
čajeva umorstva. Vas trud muselima pašina, da zločince pronagje, 
ostao je uzaludan. U zdogovoru s kadijom (pod izlikom, da se 
takovim zločinima na put stane) sazove sve Bošnjake u Sarajevo. 
Ugovor je bio ovako: ako dogje 20.000 ljudi na lice mjesta, kazni- 
ćemo svakoga po dva groša, eto 40.000 groša, koje ćemo bratski 
podijeliti. Meni dvadeset, tebi dvadeset, pa mirna Bosna. Nama 
dosta, a njima svima ništa. 

Takovi zborovi, kako smo već prije čuU nigda nijesu urodili 
dobrim plodom. Uvijek je iz njih nastalo svake nesreće i . nedaće. 
Pa evo i ovaj put. Kad se svjetina zbuba u Sarajevo i razumi 
šta je po srijedi, godine 1093. džemazul-evela 28. u petak (koncem 
juna 1683.) dočeka na putu muderisa Kešfi ef. Ćerimefendića, koji 
se vraćao s vaza iz careve džamije, pa ga salete s pitanjem: što 
ih on ne zaštićuje od zulumćara. Na'pokon silom ga dovedu u 
mehćemu i posade na kadino mjesto, da im sudi do šeriatu. Jedan aga u 
srdžbi udari nadžakom u kadin stol, iz koga se prospe 2.000^ 
dukata. To sve bi u času razjagljmeno. U strahu pred osvetom neko- 
liko njih dokopa mulu megju se i bace niz stiibe, a razjarena 



— 80 — 

svjetina brzo mu skroji osudu i ubije g-a na mrtvac. Na to iz Ca- 
rigrada dogje kapidži-baša Femek beg, da ispita stvar. Ugovor 
izmegju njega i naroda glasio je ovako: ako bi se još jednom šta 
tako dogodilo, da vas narod mora kaznu platiti- 40.000 dukata i 
ive pokretače bime izručiti. To je uklesano na jedan kamen, u 
Sarajevu, gdje se narod obično sakupljao na zdogovore. 

Hizr pćisu je zamijenio Ahmet paša Osmanpašić, koji cijelo 
pašovanje ratuje u Ugarskoj. Kod obrane znamenite tvrgjave Više- 
grada (na Dunavu) na$e su spahije počinili vanredna jimaštva, ali 
je nisu mogli spasiti. Sudjelovali su i kod obrane Budima i u 
mnogim drugim okršajima. 

Turskim porazom pod Bečom dakako Mlečani se na prvom 
mjestu moraju okoristiti. Nedavno sklopljeni mir za njih izgubi 
vrijednost Zadarski zapovjednik naredi svojim četama, da po gra- 
nici s mjesta poubijaju bosanske pandure. Što naših, što turskih 
trgovaca, koji se tada zavmuše na mletačkom zemljištu preko dvije 
^otin^ zasužnji, a robu im dade na jagmu. 

U to bude imenovan na Bosnu egipatski namjesnik Osman 
paša Hercegovac u februaru 1684. 

Za njegova vezirovanja ban Bakač-Erd6di provaU u Bosnu, 
pa pohara Dubicu i vrati se natrag. Malo za tijem pridruže mu 
se Karlovčcini i ostali Graničari, pa opet udari niz Krajinu, pa je 
opljačka uzduž i poprijeko. 

Osman paša bude premješten za muhafiza u Egru, a na 
Bosnu dogje Funduk Mustafa paša. 

Pod zapovjedništvom zadarskog generala Mlečani obsjednu 
Sinj 1686. Mlećane je pomagala listom Dalmacija i Primorje pod 
vodstvom Stojana Jankoviča, Smiljanića i harambaše Peraje. Čuvši 
za to Mustafa pasa pokupi vojsku, pa sagje Sinju u pomoć s herce- 
govačkim vaUjom Mehmed pašom i livanjskim muhafizom Hasan 
pašom. Naši potuku Mlećane do nogu, da je sam zapovjednik 
jedva umako ranjen u Split, a sin mu s mnogim harambašama i 
vlastelom na bojnome polju našao smrt. 

Iza toga je Mustafa paša pokupio sve bosanske i zvomičke 
jenjičare, pa ih opremio, da čuvaju Budim. Njega je nasUjedio na 
Bosni Sijavuš paša, koji s našim zemljakom velikim vezirom 
Sulejman pašom^^ brani Budim, ali bez uspjeha, jer ga zauze 
ćesareva vojska 1686. septembra 2. dan. 

^) Rodom je iz Bosne. Spočetka. je bio trgovac u Carigradu, gdje se veoma 
obogatio. Napokon mu se proh^ede državne službe, pa stupi u svitu vezira kao ćehaja 



— Sl- 
iste g-odine bitka kod Zente odluči za uvijek sudbinom Ug-arske, 
^ Bošnjaci se vrate u domovinu, da od sada stoje u defenzivi prama 
provalama . ćesareve vojske. 

Španjolski Židovi iz Budima nsisele se u Sarajevo i otvore 
trgfovinu u velikom Mahmutovom hanu, gdje im takogje budu 
odregjeni stanovi. 

Sijavuš pasa bude pozvan u Carigrad, a Mehmed paša Atlag-ić 
imenovan bosanskim namjesnikom 1686. 

Mlećani navale na Novi, koji se predade iza kratke obsade. 
Turci iz Novog-a i Risna naselili su Nikšić i okolicu, gdje su im 
prenesene malićane, koje su se u službenim spisima uvijek zvale: 
^Novo-Risne malićanesi.* 

Megju tijem Nikola Novković s 6.800 druga udari na Stolac. 
Hercegovci se okupe, pa ga suzbiju na Aligjun (Ilindan) rečene 
•godine i zatjeraju preko granice. Veliki vezir . Sulejman paša plati 
\2rlav0m poraz kod Zente, a na njegovo mjesto progje Sijavuš paša, 
koji se mje za svoga pašovanja u Bosni najbolje pazio s Atlagićem. 
za to ga odmah svrgne s Bosne i naredi mu, da čuva Knin. 
Atlagić zaboravivši na domovinsku dužnost za inad Sijavuš paši 
iza neznatna otpora 1687. predade Knin Mlećanima, ali u zao čas 
po se. Izlazeći iz grada zasužnji ga dalmatinska raja govoreći: 
ako su ti Mlećani dali vjeru, nijesmo mi.*) Za Kninom pale su bez 
obrane obje Obruče i 14 gradova i palanaka. 

Dok se to odigravalo na zapadu, karlovački general širio se 
po sjeveru. Bez otpora osvoji Derventu i sva okolišnja mjesta. 

U krčkom sandžaku pobjegnu plaćenici u nutarnju Bosnu 
•ostavivši više palanaka bez obrane, koje zaposjedne ćesareva vojska. 

Glasovi o neprestanim porazima u Ugarskoj, gdje su izginule 
mnoge naše spahije, o padu listom gradova, o navalam sa svih 
strana na Bosnu, o bijegu plaćenika sa granice, izazvaše velike 
smutnje i strah u narodu. U sred tih nevolja dogje na Bosnu za 
vezira Topal Gazi Huseiin paša; ne progjoše ni tri mjeseca, kad 
mjesto njega bu3e imenovan zloglasni Jegen Osman pćiša. 

beg, dok napokon 1669. protekajom postade ČauŠ-baša u dvoru. Kasnije ga je uzeo 
sebi Fadil Alimed paša Ćuprilić za ćehaja-bega, a iza njegove smrti opet je postao u 
dvoru miri-ahor. Godine 1682. postao je vezir i namjesnik u Bagdatii, a godine 1687. 
veliki vezir . Uza vas napor nije mu p<^lo za rukom obraniti Budim od pretežne sile ćesarske, 
-8 toga se morao povući u Biograd. U bitci kod HarSanja, poražen pobjegne iz vojske 
put Carigrada, gdje ga uhvate u kući jednoga jevreja i pogube, a glavu mu opreme 
-vojnicima u Biograd, da ih umire. 

<) Kao sužanj umro u Prištini naredne godine. 

6 



— 82 — 

Kakove su prilike tada bile u Turskoj, da ih razjasnimo 
dosta je, ako nekoliko rečemo o ovom paši. Mjesto da ide u Bosnu^ 
on jednostavno uhvati carskog* kapidžiju na domak Biograda, pa 
mu ote ferman i zlatnu odoru, što je nosio Hasan paši, i sam se 
ogfradi serdarom. U Biogradu hotijeiše pogubiti Hasan pašu, da ga 
ostale paše ne uzeše u zaštitu. Cijelo vrijeme svog^a serdarovanja 
provede pljačkajući sa svojim ortacima oko Dunava ne brinući se, 
što propada država. 

U Sofiji, g'dje bješe napokon došao, na zimovište, čuje, da 
ide na njega vojska iz Ccirigrada, pa pobj^že u Albaniju. „Besa" 
bega od Ipeka uzme ga u zaštitu proti moći tadanje turske 
carevine. 

Megju tijem ćesareva vojska pregje preko Save u Posavinu 
i Srbiju, pred kojom padaše grad za gradom Zvomik, Biograd, 
Smederevo i sve redom do Ušćupa (Skoplja). Husejin paša doznavšL 
za postupak novog valije ostade i na dalje u Bosni, da vrši svoje 
dužnosti. Najprije sakupi nešto vojske, pa krenu na Višegrad, gdje 
porazi brojnu ćesarevu vojsku. Tako otvori put megju Bosnom i 
Carigradom. Za tijem odmah počne okupljati veliku vojsku i spre- 
mati se, da opet osvoji izgubljene gradove u Bosni. Za to je 
trebalo novaca, a novca nije bilo na srijedi. Napokon doskoči L 
toj neprilici osnovavši tarafhanu u Sarajevu. Na taj način Husejin 
paša sakupi vojsku, pa obsjede Zvomik, koji bješe 16. decembra 1688. 
osvojio markgrof Ludvig od Badena, te ga zauze nakon kratke 
obsade 1689. Iste godine u ramazanu hrvatski ban Drašković, 
zadarski general i primorski uskoci provale u Krajinu, a crno- 
gorski vladika VasiUja u Hercegovinu. Husejin paša na obje strane 
uredi vojske, koje razbiju neprijatelja i zatjeraju preko granice. 

Naredne godine Rizvan aga Zenković digne listom Krajiš- 
nike, pa opet osvoji Udbinu, Liku i Ejrbavu. 

Iste godine na poziv bosanskih franjevaca Stojan Janković 
s više četa sagje do Rame, te odvede 400 katoličkih porodica u 
Dalmaciju. 

Skodranski valija Sulejman paša Blagajac, da se osveti vladici, 
digne vojsku na Crnu Goru, koju strašno uništi paleći i rušeći 
sve, što mu pod ruku dogje. Tom prigodom srušeni su dvori i 
crkva Ivan begova na Cetinju. U jesen 1690. Husejin paša sakupi 
20.000 vojske. Dvadeset i tri dana prije Kasuma (Mitrova dne) 
pregje na Raci u Slavoniju. Usput osvoji Mitrovicu i još jedan 
grad, dok sagje pod Osijek, koji obsjede sa svih strana. Zima i 



— 83 — 

velike kiše prisile ga, da sedamnaesti dan napusti opsadu. Kad 
dogje u Banjaluku uredi opet vojsku, pa obsjede Novi, koji 
brzo osvoji, a za tijem Dubicu, Sokol i Jasenovac, pa se vrati 
u Bosnu. 

Kako se iz navedenih historičkih činjenica vidi, kroz četiri 
godine svoga pašovanja Gazi Husejin, makar i šepav bio u jednu 
nogu, mnogo je za Bosnu učinio. U onoj zbrci, u onom strahu i 
trepetu, koji je zavladao cijelom turskom carevinom — okupiti 
oko sebe ostatke ostataka Bošnjaka i Hercegovaca, pa povratiti 
tolike gradove i palanke uspostaviti red i mir, probuditi u vojsci 
stari ponos i raspaliti zamrlu iskru junaštva — nije bio svačiji poso. 
Samo energičan i neustrašiv vitez kao Gazi Husejin paša, koga 
je providnost opremila Bosni u pomoć, bio je u stanju izvesti to 
veliko djelo. Megju tijem je strašno harala kuga i vladala velika 
glad, da se oka šenice prodavala za mangure po 130, a za 
bijele novce po 38 jaspri.*) 

Naglim pomrčanjem polumjeseca nad zemljama ugarske krune,. 
Bosna je više. izgubila, nego sva Turska. Velika lenska i feudalna 
imanja bosanskih i hercegovačkih begova propadoše za uvijek. 
Mnogobrojne naše naseobine po većim gradovima i palankama, 
koje su otišle iz Bosne za Sokolovića vremena i poslije, izgubiše 
se za uvijek. Hiljade bosanskih porodica ostalo je u UngjurovinL 
Veoma mali broj vratio se u domovinu. To su bili teški udarci 
za ponosnu Bosnu i junačku Hercegovinu, a naročito za muslomane. 
U vječnim bojevima ginuli su svaki dan, u nadi za većom dobiti 
selili su u Ugarsku svaki dan, a sada kuga i gl^d prorijediše i 
ono malo, što ih je ostalo, pa ti ostatci ostataka moraju još odbi- 
jati česte provale u Bosnu, što je takogjer dosta krvi stajalo, uma- 
njiže veoma broj pučanstva. 

Uza sve to od bosanskih i hercegovačkih muslomana Husejin 
paša popisa što konjanika, što pješaka 90 bajraka, a po granici 
namjesti valjane age i pandure, da je čuvaju od neprijateljskih 
provala. Po proračunu sarajevskog kadije godišnja plaća vojnikl 
iznosila je tri hazne, 29 tovara, 363 groša i 77 jaspri.*) 

Bez uzroka Gazi Husejin paša bude premješten u Silistru^ 
a na Bosnu opremljen temišvarski namjesnik vezir Bujuk Džafer 



*) Jajački Ark. bilježi, da su u Sarajevu djeca od gladi pojela mater, a u Banjoj- 
lud, da su skidali po noći s vješala ljude, pa ih jeli. 

•) 6 jaspri = i para, a 240 jaspri = I groš. 500 groša = i ćesa, loo ćesa = i 
tovar. 36 tovara = i hazna po fijatu onoga vremena. 

6* 



— 84 — 

pasa početkom 1691. Za njegova vremena general Perčinlija s više 
četa sagje u Posavinu, sve do Donje Tuzle. Nemogući nikakva 
drugoga kvara načiniti, odvede 3000 katolika preko Save. 

Godine 1693. navali hrvatski ban Adam Bacan (Battyany) 
na Krajinu. Džafer paša pogje mu s vojskom u susret. Pod Bu- 
bicom udare se vojske. Paša se vrati poražen na trag, a ban 
osvoji Novi, Krupu, Vranograč, Veliku Kladušu i mnoge druge 
palanke. Iste godine veoma su nastradili Ogulinski krajišnici pod 
zapovjedništvom kapetana Kristofa Hranilovića i brata mu Jurice 
Hranilovića, kapetana slunjskoga. Oni su bili došli, da poharaju 
Ostroško polje, aU budu 31. maja rečene godine hametom potučeni 
„na vratih kod Ostrožca." Osim kapetana poginuU su tu, kako 
izvorno izvješće kaže, mnogi oficiri, zastavnici desetnici i siromašni 
junaci, kojih je osim tih mrtvili bilo više od sto, a u životu budu 
uhićeni Petar Vojnović, vicekapetan husarski, mnogi drugi oficiri 
i s njima okolo trideset ostalih junaka.*) 

Radi spomenutoga poraza, Džafer paša*) bude odmah dignut 
s Bosne, a opremljen Gazi Mehmed paša Korča. 

Još za vremena Gazi Husejin paše, Hercegovci osvojiše 
Pužin. Paša odredi nekakova agu i ćehaju za kaznu, da ga čuvaju 
i zaprijeti im, ako izagju iz grada, da će ih pogubiti. Ovi poruče 
makarskoj raji, ako će ih uzeti u obranu, dok paša ode s Bosne, 
da će im Pužin izručiti, što se napokon u istinu i dogodi. Na to 
uze obraz raja po granici. Mjesto da hranom pomaže posadu u 
Gabeli, poče je uznemirivati u zajednici s mletačkom rajom. To 
dozlogrdi Hercegovcima, pa preko beglerbega Sulejman paše za- 
traže od Carigfrada pomoć, da se jednom za uvijek stane tome na 
kraj, naime: da se sila vojvode Kuko vica uništi, [Pužin poruši i 
Podgorica opet osvoji, jer inače, da može biti velikih nepriUka. 

Kad je Sulejman paša čuo, da se Sulejman paša Blagajac 
kreće u pomoć Hercegovini s Amautima, prepusti Gabelu sud- 
bini, pa mu ode u susret. Megju tijem digne se sva mostarska 
raja pod vodstvom Peksaje i ode u Pužin. Tu zgodu upotrijebe 
Mlečani, pa u zajednici s rajom obsjednu Gabelu i napokon za- 
uzmu. Pad Gabele izazove u Carigradu veliko negodovanje. 

Sulejman paši Blagajcu bude naregjeno, da odmah povrati 
Gabelu, a Mehmed paši Korči, Smajil paši Kliškome sandžaku, i 
Redžeb paŠi Nevesinjcu muhafizu Trebinjskome, da im se pri- 

*) Lopašić: Spomenici hrv. Krajine, knj. I. 
*) Poginuo u bitci kod Tise, 



— 85 — 

druže s pomoćnim četama. Sulejman pasa sastane se s ostalimi 
pašama pod Gabelom u augustu 1694. Videći paše, da se ama- 
utski kršćani, kojih je bila većina u vojsci, malo brinu za njihove 
zapovijedi i da se tako utvrgjena palanka bez topova i kumbara 
ne može osvojiti, ipak iz šančeva navaljivahu oia nju devet dana. 
Deseti dan serdar posade Kuković udari s 2000 druga na šančeve. 
Turci udare složno, pa njega i većinu mu družine, što poubijaju 
što zarobe. Zadovoljiv se s tijem načine izvješće u Carigrad i ra- 
zigju se. Na to veUki vezir imenuje hercegovačkim beglerbegom 
Ali pašu Skopljaka, a Korči paši preko Zvomika opremi pet šahi- 
topova i dva kumbara topa s naredbom, da odmah s bosanskom 
vojskom pošto po to zauzme Gabelu. Kor ča paša opet se vrati natrag 
pod Gabelu ali uzalud. Velika studen prisili ga na povratak u Bosnu, 
a Redžep pašu ostavi, da je dalje obsjeda. Redžep paša tu zadaću 
povjeri, bratu Muslim begu, a ovaj videći, da je sva muka u 
zaludna, poruši sve obližnje kule, pa napusti obsadu. 

Naredne godine 12.000 Mlećana i Dalmatinaca pod vodstvom 
Letraša, Jankovića i Vučkovića provale u srednju Bosnu, te sjave 
do Skoplja. Korča paša dočeka ih kod Vitolja i hametom potuče, 
Janković i Vučković poginuše a Letraša uhvati živa, te ga s posječe- 
nim glavama i bajracima opremi ^u Carigrad. Sultan mu opremi na 
dar Letraša, koga paša dade na otkupe za trideset ćesa. Drugi 
odjel Mletačke vojske, koji je provaUo u Hercegovinu, da udari 
na Stolac*), dočekaju Hercegovci na Ravnome i izvojšte pobjedu, 
Posijeku 317 glava, a vogju im uhvate živa. Malo za tijem ko- 
tarske harambaše s više četa sagju do Kupresa, gdje ih dočeka, 
i razbije Girli Hasan paša. 

Godine 1696. u velikom su broju prisustvovali Bošnjaci u vojni, 
koju je Mustafa II. poveo na Ugarsku. U odlučnom času, kad su 
ćesarevci nenadano udariU, bosanska pješadija spžisila je sultana iz 
očite pogibelji, da ne pane u sužanjstvo. U toj bitci poginulo je 
devet samih beglerbega osim drugih bega, spahija i ostale vojske. 

Kad se je godine 1697. zaključilo u Beču, da se poduzme 
velika vojna na donjem Dunavu, na predlog bana Baćsina i kar- 
lovačkog generala grofa Karla Auersperga bude takogje od- 
regjeno, da se ozbiljno navaU na Bihać. Mnogo se oko toga 
starao vojvoda Eugen Savojski, ]er je dobro znao, da je Bihać, 
veoma važna taćka za daljne operacije u Bosni. 



*) Neki misle lia. Mostar. 



— 86 — 

Za te osnove razabere Korča paša na vrijeme, pa opremi 
ćehaju Sari Ahmed efendiju i alaj beg-a bosanskog Hasan beg*a, 
s 500 spahija, 1000 serhatlija i 1500 sejmena, da poprave zidine, 
očiste opkope i pripreme se za obranu. Zbilja 9. juna 1697. pod 
zapovjedništvom generala Auersperga pade 13.000 ćesareve vojske 
s 32 topa pod Bihać. S velikom pripravom otpoče obsada 14. juna 
sa syih strana, ali i Bošnjaci pripravno ih odbijaju na sve strane. 
24. juna učine kršćani opći juriš na gradske zidine, koje provališe 
s jedne strane. Turci ih junački dočekaju i suzbiju na trag. Četiri 
dana za tijem lagumom zauzmu jarak. Razjareni turci izlete ko 
pomamni i pobješnjeli s kosama, sjekirama i mačevima na krš- 
ćanski tabor, te mnogo ljudi potukoše i izraniše. Ban Bacan raz- 
bolje se od muke pod Bihćom, a Auersperg videći, da se Bihać 
šale ne predaje i bojeći se pašinih pomoćnih četa, o kojima se 
bješe glas pronio, da su već pod Kamengradom, diže vojsku na 
8. jula, pa se propalih nada vrati u Hrvatsku razorivši usput 
osvojeni Izačić i Ripač.*) 

Megju tijem su mletački general Mocenigo i pukovnik Pose- 
darski s drugom vojskom u isto vrijeme provalili u kliski sandžak 
i doprli do Kupresa, gdje ih razbije Girli Smajil paša i potisnu 
natrag preko granice. Tako i o\6aj podhvat ostade jalov. 

Dok se to dogagjalo u Bosni, i u Beču i u Carigradu živo 
se nastojalo oko sakupljanja vojske. Cesarova vojska ispod Bišća 
na 13. augusta pridružila se Eugenu Savojskome pod Varadinom, 
dok Bošnjaci Turcima nijesu mogli (nezna se s kog razloga, valjda bo- 
jeći se opet provale iz Hrvatske i Dalmacije) izdašno pomoći. U bitci 
kod Zente Eugen porazi tursku vojsku, koju je vodio sam sultan 
Mustafa II. Veliki vezir Almas Mehmed paša i. osamnaest begler- 
bega s jenjičar agom pokri bojno polje, a sultan jedva po noći 
umače preko Dunava u Biograd. Taj se poraz toliko kosnu Gazi 
Mehmed paše, da se od jada razbolje i umrije petnaesti dan u 
Travniku. Pašin ćehaja Sari Ahmed aga postane bosanskim begler- 
begom. 

U to Eugen provali u Bosnu, pa redom osvoji na juriš utvrde 
Doboj, Maglaj i Zepče. Novi beglerbeg na brzu ruku okupi nešto 
vojske, pa se utabori kod Vranduka. Princ Eugen pokuša i ovdje 
na juriš prodrijeti, ali mu ne uspje za rukom. Videći, da ne može 
kroz Dolinu Bosne proći, sa sjeverne strane preko brda načini 



*) Muvekit veli: da je ta vojna stala kršćane preko p^^t hiljada. 



— 87 — 

put*), pa se spusti^ do Vranduka i razbije turke. Našavši praznu 
Zenicu pogje do klanca Osječnika, gfdje g-a dočekaju Kaksinj- 
dobojani. Uza sve junaštvo moradoše sili podleći izginuvši svi do 
jednoga. Eugen popali vas Kakanj Doboj, pa krene prama Viso- 
kome. Na domak Visokoga u selu Mustre ustavi se s cijelom 
vojskom. Tu napiše pismo Sarajlijama, u kome im jamči malu i 
džanu, ako se predadu, a ako se ne predadu, nego mu se opru, 
da će ih sve poubijati, žene i djecu zarobiti, mal razjagmiti i cijeli 
grad popaliti. To pismo opremi po jednom Hrvatu, da im rastumači 
i jednom borozanu (tnibljaru), da ih sazove na okup. 

Kad prinčevi poslanici stigoše pod Sarajevo borozan zatrubi, 
a poslanik digne pismo u procijepu očekujući dolazak Sarajlija. 
Iz grada niko ne izagje, a iz obližnjih mjesta opali se na njih 
nekoliko pušaka. Borozan pogine, a poslanik ranjen jedva uteče 
natrag. Na to ^9. oktobera (7 r6biul-evela 1109.) princ Eugen 
osvane pod Sarajevom. Videći, da se tvrgjava ne može zauzeti i- 
gdje su se gragjani sa svim malom i čeljadi dobro spremili na 
otpor, popali donji grad i vrati se natrag, — povedavši sa sobom 
40.000 kršćana iz Bosne, dvadeseti dan preko Save. 

Dva mjeseca iza toga, koncem decembra (14. šabana) iste 
godine udare Mlečani na Stolac. Potkupivši jednog vratara uvuku 
se po noći kradom na gornju kapiju i tvrgjavu, nu s velikim 
gubitkom Turci ih izjure i proćeraju preko granice. 

Ima u nas riječ : u Vranduk na kadiluk, u Počitelj na vezirluk. 
Nakon godinu dana zatočja u Počitelju bivši vezir i serdar na 
istoku Đaltaban Mustaia paša bude pomilovan i imenovan na Bosnu, 
a Sari Ahmed paša premješten na Hercegovinu. U isto vrijeme 
hercegovački beglerbeg Redžeb paša Nevesinjac imenovan je 
muhafizom u Livnu, Bošnjak Sejfullah paša u Tešnju, kliski san- 
džak Selim paša u Bihću, a Mustaj beg Ferhadpašič-Sokolović u 
Banjojluci. 

Đaltaban paša sakupi na brzu ruku 4.000 pješaka i 500 
konjanika, pa opremi u razne pogranične utvrde. 

Godine 1698. u junu Mlečani udare opet na Hercegovinu. 
Dvije hiljade ih obsjede Počitelj, a tri hiljade sagje na Nevesinje. 

Ahmed paša pobi se s njima na polju Nevesinjskoij}^ gdje 
budu Mlečani poraženi. Čuvši za taj poraz oni pod Počiteljem 
napuste obsadu, pa pobjegnu u Dalmaciju. 

*) Muvekit veli, da se taj put još i sada nalazi. Njim obično idu pješaci i 
konjanici, jer je cijeli sahat na preČac, a zove se : kameni put. 



— 88 — 

Đaltaban pasa, da se pokaže u Carigradu, sakupi lO.OOO 
vojske, pa otjera hranu u Bihać. Za tijem provali u Hrvatsku 
Krajinu, g-dje popali do hiljadu kuća, poruši grad Novi i tvrgja^u,. 
pa s dobrim plijenom vrati se natrag. Megju tijem su primorski, 
i dalmatinski Hrvati obsjedali Glamoč. Čuvši za to napuste obsai^u, 
pa pobjegnu preko granice. Na to paša po dalmatinskoj granici, 
popali 15 sela, obori šest kula i oplijeni tri župe*). 

Na mjesto Đaltaban paše dogje Ćose Halilpaša u oktoberu 
1698. na Bosnu. U to se sklopi mir Karlovački izmegju Austrije,. 
Venecije i Turske. Granice Bosne: Sava i Una do na domak 
Novina, za tijem suhim do Horjan-palanke, a odavle do bihaćkih 
visočinsu Na jugu pripalo je Veneciji: Cetin, Imocko i Makarska, 
a Hercegovini Kaštel Novi, Risan, Perast, Kotor i Budva. 

Za njegova vremena Sarajlijama sultan potvrdi povlastice od. 
godine 1572., na ime: da ne plaćaju poreza »tekalifi urfije ve šakka« 
ali da za to moraju stanovit broj konjanika i pješaka opremiti! 
beglerbegu, kad pogje u boj. 

Godine 1702. crnogorski vladika Danilo na Božić u jutro iz; 
potaje isiječe sve Turke u Crnoj Gori i Brdima. 

O tom dogagjaju evo šta sam Danilo piše: 

„Pišem ja vladika Dsinilo, da se zna, kako Turke izagnasmo 
izmegju oićis 1702. godišta. Prvo kada me otkupiše iz Podgorice 
skupismo se nekoliko glavara cmogorskijeh u magazin na Stanje- 
viće, i tu mi dadoše vjeru, da će Turke izmegju sebe izagnati i. 
da će im udariti na bijele poklade, a dogovor činjasmo na Nikolj- 
dan pred Božić; ali Crnogorci prevariše: na Turke ne udariše. 

Kada ja to vidjeh i opeta se skupismo na Lovćen u žitnicu, 
manastirsku oko Gjurgjeva-dne, i tu se dogovorismo da im uda- 
rimo u gospogjine poste ; no gospogjine poste dogjoše i progjoše, 
a Turci ostadoše zdravo, i još se počeše množina turčiti, jer ih. 
mićase paša iz Podgorice. 

Kada ja vidjeh, da Crnogorci ne smiju Turcima uložiti, ja 
to ostavim stojati do nedjelje svetijeh otaca, a u istu nedjelju čujem,, 
gdje govori narod, da oće Turci skadarski poslati nekoliko ljudi, 
da me ufate za to što sam bunio Crnogorce, da Turke pobiju.. 
Kako ja to čujem pošljem za Vuka Borilovića, četiri brata Marti- 
novića i sve njima kažem, kako je i što je i rečem im, ako ne će- 
Turke pobiti, koji su megju njima, da ću se ja maci iz Crne gore;: 

*) Muvekit navodi: Boškovo polje, Vlaško polje i Duvno. 



— 89 — 

i oni odgovore da ne smiju uložiti. Onda ja uzmem maju sablju 
i dam je Borilo vicu, onijema četvorici: jednomu ćurak, drugome 
df ije puške male pak srebrne, trećemu šeišanu (pop-Jankovu) 
vezenu srebrom, a četvrtome deset dukata; ali oni po svemu tome 
n.eni rekoše, da ne će nipošto, što im ja neću dati moje ljude da 
počnu, e se bojahu i oni da jedan drugoga ne izdaju. Onda ja 
dozovem Vučka Njeguša, Stanišu Velestovca i Marka Dupilja- 
nina, i rečem njima, da oni pogju š njima i da oni prvi počnu 
biti Turke. I tako pogjoše na Božić pregje zore i pobiše Turke 
cetinjske i čekličke, koji ne hćeše doći, da se pokrste kod mene. 
I tu se moj momak Staniša Velestovac rani, ali fala Bogu 
ne bi mu ništa, nego ga on sačuva, a bješe ga ubila puška 
posred prsih i nož posjeka po obje ruke. I budi slava vavjek 
Bogu, koji nas čuva od pasje vjere. Amin.c Štampano u ^Glas- 
niku srpskog učenog društva" knj. KVII.). 

Na to nadodaje Ch. Segvić: Ovo jezgrovito pismo vladike 
Danila mnogo nam kaže. Crnogorci su se na mito turčili, kao što 
su na mito udarali na Turke. Sami se megju sobom nisu pouzda- 
vali, bojali su se izdaje jedan drugoga. Ova znamenita iztraga 
Turaka, kojoj ne nalaziš para sbog okolnosti ni u Bartulovoj noći, 
ni u „sicilijanskoj večemjici", sadržava temelj kasnijoj crnogorskoj 
državi. Turci na sam Božić iz zasjede opkoljeni, koji ne utekoše,, 
ili se moradoše pokrstiti ili dati glavu. Plemena tih pokrštenika 
ostala su do danas u raznim Mataiiovićim, Ramadanovićim, Musta- 
pićim i t. d. 

Karlovačkim mirom zamuknu bojno oružje izmegju Bosne i 
Hrvatske, Hercegovine i Dalmacije; za to nam i vrela iz kojih 
crpimo gradivo za povijest Bosne presušuju na neko vrijeme, jer 
stari zgodopisci — naročito turski — zanimali su se samo sa zveketom 
oružja. 

Koncem 1702. Halil pašu zamijeni naš zemljak Sejfullah 
paša, a ovoga Dogramadži Mehmed paša 1703.*) 

Nakon tri mjeseca njega naslijedi Elči Ibrabim paša. Godine 
1705. pod jesen došao je na Bosnu Serke Osman paša.*) Za nje- 
gova vremena, da se nadoknadi gubitak Novoga u Hercegovini 



^) U jednom popisu 'bos. namjesnika iz god. I748., koji se u mene nalazi iz« 
megju Sejfullah paše i ovoga stavlja Đželali Hasan pa£u, dok Muvekit o tome ništa 
ne zna. 

*) U istom imeniku piše mjesto Serke »Srce« Osman paša, 



— 90 — 

podiže se tvrgjava Banov Vir, koja je poznata pod imenom Tre- 
binie 1706. u proljeće. 

Megju tijem je pouzdanik kneza Rakocija barun Josip Voj- 
nović pravio mnogfe smutnje sa svojim ortakom Stjepanom Jan- 
kovićem. Krajiški turci podupirali su Vojnovića, ali do očita rata 
nije došlo. 

Bihać je na novo utvrdio pasin ćehaja 1707. 

Na njeg-ovo mjesto bude imenovan Veli paša 1708. ali prije 
nego dogje na Bosnu, progna ga veliki vezir u Dimotoku,^ a, ime- 
nova Mustafa pašu Sokolovića Ferhatpašića, koga naredne godine 
-zamijeni Sefer paša Maglajac.^) On umre iste godine, a na Bosnu 
dogje Karajilan Ali paiša, koji odvede sa bosanskim Hasan alaj- 
begom Ćengićem vojsku u Besarabiju proti Rusima. Na rijeci 
Prutu opkole Bošnjaci s ostalom vojskom Ruse, koji preko Hasan 
alajbega najave predaju. Veliki vezir Baltadži Mehmed paša pod- 
mićem pusti iz škripca cara Petra i 40.000 Rusa 1710. 

Ali pašu zamijeni po drugi put Sari Ahmed paša 1711. Crno- 
gorci poticani od Rusa uznemirivali su nepresteino Hercegovinu 
i Albaniju. Ahmed paša, da ih umiri zavojšti na Crnu Goru. Kod 
Careva Laza poraze ga Crnogorci i prisile na uzmak. Iste godine 
odvede bosanske spahije i 4000 sejmena u Rusiju. Pošto ne dogje 
do bitke utvrdivši Hoćim povrati se u domovinu. 

Godine 1713. dogie na Bosnu bivši veliki vezir Numan paša 
ĆupiiUć. Poraz Sari Ahmed pašin koa Careva Laza uzoholi Crno- 
gorce, pa počnu još više uznemirivati Hercegovinu. Osim toga 
sramotni pokolj 1702. bješe sve do sada ostao ne osvećen. K tome 
još pridogje iz potaje umorstvo hercegovačkog beglerbega Redžeb 
paše, i to sve dozlogrdi Carigradn. Ćuprilić dobije zapovijed, da za- 
vojšti na Crnu Goru. Pokupivši Bošnjake sjavi u Drobnjake 4. še- 
vala 1126. (koncem augusta 1714.). Hercegovački beglerbeg Bećir 
paša Ćengić udari od Kotora, dok su Amauti od Škodre provalili 
s Ahmed pašom. 

Sve usput ubijajući, robeći i paleći sela sastzmu [se na Bera- 
nima, gdje razbiju crnogorsku vojsku. Poraženi Crnogorci razbjegnu 
se u brda i posakrivaju u nepristupne pećine. Paša i tome doskoči. 
Nešto lagumima poubija, a nešto jakim smradovima, kao naftom«) 
i sumporom, istjera iz pećina, pa isječe ili zarobi. 



>) Po Muvekitu. U spomenutom imeniku i kako Muvekit veli: u nekim spisi- 
ma stoji mjesto Sefer paše po drugi put Sejfullah paša. I Knežević ne zna za Sefer pašu. 
■) Nekakovo goruće ulje. 



— Ol- 
ovom prigodom poubijano je preko 2000 Crnogoraca, a tri 
hiljade zarobljeilo,*) 'pa sa ženama i djecom dovedeno u Bosnu. 
Ostatak je prebJegO na mletačko zemljište, kojih paša ne htjede 
proganjati čuvajući se, da ne prekrši mir s Venecijom. 

Numan paša je sagradio banjalučku tvrgjavu. Numan pašu 
je zamijenio ISari Mustafa pasa Mostarac.*) 

Za vrijeme mira Mlećaiii su uvijek gradili utvrde po granici 
Hercegovine i kliskog sandžaka, da pače na više mjesta pritisli i 
hercegovačko zemljište. Za to nastane prijepor izmegju Mletaka 
i Turske. Iz Carigrada opreme Nuruddin sultana s 5000 tatara i 
sa 7500 druge vojske, da s bosanskom i hercegovačkom vojskom 
pod vodstvom Mustafa pžišinim udare na Dalmaciju. Mustafa paša 
obsjede Sinj, ali ga ne može zauzeti nego se vrati neopraviv 
ništa. Za to iz Carigrada dobije ukor i zapovijed, da odmah po- 
novno provali u Dalmaciju. Mustafa paša opet se vrati te na gra- 
nici Hercegovine sve mletačke kule i palanke altust učini. 

Nu odmah za tim zamijeni ga Hadži Jusuf paša početkom 
1715. Iste godine u februaru na zadnji dan babljih kuka (12 rebiul 
evela 1128.) Mlećcini poruše jaku utvrdu Gabelu lagumom po noći, 
a s topjpvima pobjegnu u Dalmaciju. Bivši defterdar Osman paša 
Trebinj&,c bude opremljen u Gabelu, da je naseli i čuva. 

U to nastane takogjer prijepor izmegju Turske i Austrije. 
Sultan opremi Jusuf paši sablju i odoru s porukom, da se odmah 
počne opremati za vojnu buduće godine. 

Ji^suf paša je bez milosrgja haračio po Bosni, što napokon 
prisili Bošnjake, da ga tuže u Carigradu. Narodni mahzar potkrijepe 
još i kadije sa svojim izvješćima. 

Na to na Bosnu dogje Kabakulak Ibfahim paša, koji Jusuf 
pašinu glavu opremi u Carigrad. Malo za tijem zamijeni ga Kara 
Mustafa paša,*) a ovoga po drugi put Numein paša Ćuprilić 1717. 
u aprilu. Iste godine Mlećani uz ramazan iz nenada navale na 
Imocko i osvoje ga na juriš. 

Kad austrijska vojska pod zapovijedništvom princa Eugena 
porazi velikog vezira Halil pašu, provali general Petraš u Posavinu, 
pa obsjede Zvornik, a DraŠković obsjede Novi, koga je čuvao 
Ahmed paša Rustempašić. Numan paša na brzu ruku opremi dvije 



^) Ovi zarobljenici većinom su naseljeni po Glasincu i okolici. 
*) Neki ga zovit** Čelić. 

'j Dok neki hoće, da je medju njim i Ibrahim pašom bio namj. bos. Ahmed- 
paša Žep6ik. Muvekit i Knežević. 



— 92 — 

vojske. Jednu pod vodstvom bihaćkog- kapetana Mustaj paše i 
majdanskog muhafiza Omer paše put Novoga, drugu sa svojim 
ćehajom Ibrahim agom put Zvomika, a sam ostade s nešto vojske 
mfegju Novim i Zvornikom s velikom napetošću čekajući šta će 
biti. I pod Novim i pod Zvornikom Turci izvojšte sjajne pobjede, 
otevši sve bojne sprave i municiju neprijateljima. Sam Petraš 
ranjen jedva umače preko Save, Po muvekitu i Jajačkom Arkivu 
na obje strane poginulo je preko 18.000 kršćana. 

Pašu Ćuprilića naslijedi defterdar Emini Osman paša. 

Kad su se vodili pregovori o miru izmegju Austrije i Turske, 
general Petraš ponovno pregje Savu, pa udari dolinom Bosne. 
Bosanski Brod, Derventa i Doboj redom padoše u vlast ćesareve 
vojske. Na to Osman paša digne vojsku i osvoji izgubljene gradove 
vrativši neprijatelja preko Save. Usprkos tome mirom u Požarevcu 
1718. bude odregjeno, da neke palanke s ovu stranu Save pri- 
panu vlasti Karla VI. Megja od korita Save dva sahata u nutra 
Bosne. 

Iste godine u decembru sastanu se mletački i turski posla- 
nici u Sutorini, pa načine ugovor, po kome Trebinje, Popovo i 
Ulčin pripade Hercegovini. Klek ostane u mletačkom posjedu, 
odakle se granica protegla iznad Metkovića, Imockoga i Sinja 
sve do Knina. Po prilici današnja grćinica izmegju Dalmacije i 
Hercegovine. 

Ovaj Osman paša takogjer nije se slagao s Bošnjacima, jer 
je mnogo ucjenjivao pojedine velikaše. Kad je saznao, da su ga 
tužili u Carigrad, škrinuo je prije iz Bosne, nego mu je došao 
nasljednik Topal Osman paša početkom 1720. U njegovo vrijeme 
ukinut je porez „bedeli nezl". 

Do godinu zamijeni ga Muhsin-zade AbduUah paša. Po car- 
skoj zapovijedi 1721. Osman paša Trebinjac sagradio je tvrgjavu 
u Ljubinju. 

1722. Abdullah paša u Travniku pogubi kapetane Mustafa 
pašu od Bihća i Salih pašu od Kulin- Vakufa, za tijem sofradžib^šu 
Abdullah efendiju, a po Jajačkom Arkivu: još i Sagardžića kadiju 
Travanjskoga. Za njegova vremena ukinut je u vojsci naziv sejmen 
(segbein), koji su obično nosili domaći jenjičari. 

Kad je Cuprilić ostavio Crnu Goru, crnogorski bjegunci po- 
vrate se ,opet u staru postojbinu, odakle su često uznemirivali 
susjedne krajeve. To Abdullah paši dozlogrdi, pa u septembru 1725. 
diže vojsku; svu je pregazi i podsjeti na moć turskoga oružja. 



— 93 — 

Zla njegova 'pasovanja sagragjena je kamena tvrgfjava u 
Novome od pet tabija, dvije kule i dvije kapije. Nakon osam godina 
vladanja bude imenovan beglerbegom od Rumelije, a na Bosnu 
dogje po drugi put T6pal Osman paša. 

Pošto je vladao mir sa susjednim državama Bosne mislilo 
se u Carigradu, da će se Bošnjaci i Hercegovci osiliti, aito ih 
puste u miru par godina. Za to ih pozvaše na istok, da ratuju u 
Perziju 

U proljeće 2. aprila 1727. hercegovački beglerbeg Gazi 
Ahmed paša Rustempašić i sin mu kliski sandžak Rustembeg s 4000 
plaćenika i 6000 spahija otišli su put Perzije. Konac je bio ove 
vojne, da je Ahmed paša za zasluge postao beglerbeg od Rumelije 
i ujedno namjesnik bosanski, sin mu namjesnik na Hercegovini, 
a Bosna i Hercegovina, da su izgubile velik broj vrsnih spahija.^) 
Jajački Arkiv veli, da su razjareni Bošnjaci, kad su se vratiU, razo- 
rili čador AbduUah paši?! (recte Osman paši) i htjeli ga ubiti, da 
nije pobjego u Travanjsko polje. 

Ahmed paša je počeo graditi 1729. današnji sarajevski grad 
od četiri kule i kapije, a dovršio ga je Hećimogli Ali paša. 

Po njegovoj naredbi rišćani su sagradili u Sarajevu crkvu 
od kamena, koja se dzmas zove: stara crkva. 

Ahmed pašu je zamijenio po treći put Topal Osman paša 
1730., koji pogubi na pravdi boga bosanskog defterdara Abdullah 
efendiju. 

Nu brzo ga naslijedi po drugi put Serke Osman paša, koji 
idući u Bosnu umre u Cajniču. 

Za njim dogje Hadži Ibrahim paša*) koncem 1730. Na Bosnu 
udari 30.000 ćesareve vojske, koju Ibrahim paša s Bošnjacima 
hametom porazi.') 

Poraženi maršal Bonavalle bojeći se ratnoga suda prebježe 
s više druga u Bosnu. Cijelu godinu dana paša ga je izdržavao 
na državne troškove u Travniku. Za tijem u Sarajevu 1730. prešao 
na islam, s još dva druga pod imenom Ahmed beg.*) 

*) Jedan mahzar iz HećimoglinUi vremena, koji se kod mene u starom prepisu 
nalazi veli; da je ovom prigodom od lo.ooo dobre bosanske vojske oko 500 u Bosnu 
se povratilo. 

>) BivŠi*ćehaja Numan paše Ćuprilića, koji je kako smo čuli razbio generala 
PetraSa na Zvomiku. 

•) Muvekit veli, da je do 20.000 neprijatelja pokrilo bojno polje. 

*) Poslije postao paša i vrhovni zapovjednik topništa. Poznat kao reformator 
turske artilerije. 



— 94 — 

Ibrahim paša sagradio je na Drini ćupriju kod Goražda. Na 
pritužbu Bošnjaka bio je svrgnut i prognan na Kretu, gdje je 
malo za tijem pogubljen. Zamijenio ga je po drugi put Muhsin 
zađe Abdullah paša. 

Po nagovoru Ahmed paše Bonavalle-a došla je naredba paši, 
da opremi 300 muslomanske djece u Carigrad, za koje će se po- 
sebni odzak osnovati s plaćom od 18 jaspri na dan, da se izvježbaju 
u topništvu. Osim toga obećava im se: koji se iskaže zaslužnim, 
da će biti uvršten u red spahija. 

Pod jesen godine 1736. pod zapovjedništvom beglerbega 
Bećir paše Čengića 20.930 Bošnjaka i Hercegovaca otišlo je u 
južnu Rusiju, da tamo čuva granicu. Kao zapovjednik cijele vojske 
na zimovištu u Moldaviji bude imenovan Abdullah paša, a na 
Bosnu opremljen bivši veliki vezir Hećim ogli Ali paša 1736. 

U njegovo vrijeme Rusi obsjednu Oziju, kojoj Bećir paša 
Čengić priteče u pomoć s bosansko-hercegovačkom vojskom. Naši 
zemljaci branili su očajno Oziju i ginuli nemilice nanoseći veliku štetu 
neprijatelju. 

Nu po nesreći neprijatelji kumbarom upale baruthanu, koja 
digne u zrak p6 tvrgjave i uništi trećinu vojske. Na to Rusi 
provale u grad, te nešto poubijaju, a nešto zasušnje. Bećir paša 
je umoren odma iza pada Ozije s više paša i većom polovinom 
sužanja. Ostatak je zatočen na tri strane. S jednim dijelom u 
Gadič opremljen je Mustafa paša od Ozije i Osman beg Repovac, 
a drugi dio s Hasan begom Alipašićem i Osmanpašićima Sulejman 
alajbegom i Osmćin alajbegom poslan je u Berlokiju, treći odjel 
pako s Bećir pašinim bratom Jahja kapetanom odveden je u Ravnu 
Goru. Sužanja je odvedeno na broj 7743, od kojih se nsikon dvije 
godine zatočja u februaru 1740. povratilo samo 1340. Ostatak je 
ili poubijan putem, [iU samro od gladi, ili svršio na mukama u 
tamnici*). 

Megju sužnjima, koji su se kući povratili od poznatih bili su: 
od zajinia kliskih Mehmed beg Dugalić-Malkoč, od bosanskih 
Rustem beg Šahinpašić, Korče Abdi beg i Husejin beg, od zvor- 
ničkih Abdi Zajim beg Džaferzajimbegović i tuzlanski kapetan 
Derviš beg, od bihaćkih Smajil aga, haznadar Mustaj pašin, a od 
hercegovačkih Ijubuški kapetan AU beg. 



.*) Poznata narodna pjesma o ovoj pogibiji, koju je i Asboth u prevodu zabi- 
lježio veli, da je do osamdeset bosanskih i hercegovačkih begova ovom prigodom našlo 
smrt u Rusiji. 



— 95 — 

Na Lućin dan 1736. mjesto kiše pao je snijeg ko crvena 
zemlja u našim krajevima, da su veoma nabujale rijeke. Drina 
je Foči, Goraždu i ostalim gradovima uz njezin tok nanijela 
veliku štetu. 

Iza toga se pojavila kuga, koja je mnogo naroda pomorila,. 
da su mnoge kuće, dapače i cijela sela ostala pusta. 

U tome žalosnome stanju ^zgubivši u Perziji i Rusiji preko 
20.000 najbolje svoje vojske, kako veli mahzar na sultana') u kome 
ga Bošnjaci mole za izdašnu pomoć, osim toga ono, što je ostalo 
bosanskih vitezova nesmiljeno je kuga prorijedila, pa još glad 
doćera Bosnu na prosjački štap, da prosi milostinju od drugih 
turskih pokrajina. U tome žalosnome stanju širom Bosne i Her- 
cegovine pronese se glas, da će na Petrov dan provaliti velika 
ćesareva vojska u Bosnu. To Ali pasa javi velikome veziru, od 
koga dobije iz Moldavije nalog, ako bi ćesareva vojska i na- 
stupila na bosansko zemljište, da ni pošto ne stane joj na put, 
jer da se tijem može poremetiti primirje, a Turska i onako ima 
pime šake posla u južnoj Rusiji. 

To Ali paša javi pograničnim kapetanima. Krajišnici opreme 
poslanika hrvatskome banu i karlovačkome generalu, da pitaju 
za što se sakuplja, vojska na granici. 

Ovi im odgovore, da još vladaju dobri odnošaji izmegju Beča 
i Carigrada, a zašto se sakuplja vojska, da će vidjeti na Petrov 
dan. Kad AU paša razabere taj odgovor sazove sve ajane (prvake) 
na vijeće u Travnik, da se s njima posavjetuje: šta će i kako će, 
ako ćesareva vojska provali u Bosnu. Ali paša razjasni vijeću 
mnijenje velikog vezira, sakupljanje ćesareve vojske po megji i 
odgovor karlovačkog generala, pa ostavi vijeće (ako bi došlo do 
kakova nesporazuma izmegju Bosne i Carigrada, da obori ajanu 
na legja) da po svojim nazorima u pogledu toga stvori zaključak. 
Nakon jednoga sahata opet se povrati, pa upita za rezultat. Kad 
mu ajan saopći svoje odredbe po prilici ovako: Da neprijatelj 
dobro nemisli našim zemljama, jasno je ko dan. Kako je već na- 
slovio glavno će djelo započeti na Petrov dan. Što veliki vezir 
Ahmed paša i ćehaja mu Osman beg prijete, ako bi austrijska 
vojska i prešla na tursko zemljište, da joj, se nestane na put, od 
dvoje mora biti jedno: ili ne razamiju položaj, ili su zavedeni. Za 
to niiesma dužni slušati njihove zapovijedi. Otpor mora biti, pa 
makar nas sve stao g-lava i imanja. 

*) Prepis livanjskog muftije Karabegovića nalazi se u mene. 



- 96 — 

To je Ali pasi dobro došlo. U zajednici s ajamom odmah 
imenuje vojškovogje i raspisa bujruntije na 32 župe : sve što je za 
oružje nek ide brže bolje na Travanjskb polje. 

Za tijem opremi naredbe pograničnim muhafizima, da dobro 
paze na svaki korak ćesareve vojske i spremaju izvješća u Travnik. 

Kroz nekoliko dana osvanu i Petrov dan 1737. (11. rebiul 
evela 1150.) velika ćesareva vojska osvanu na tri strane u bosan- 
skim granicama. General Raunach obsjede Ostrovicu, Princ Hild- 
burghausen Banjaluku a treći odjel Zvomik. Najprije stignu vijesti 
iz Zvomika. Ali paša odmah opremi Ahmed pašu sa svima svojim 
dvoranicima i pet bajraka SarajUja, koji bjehu već stigli u Travnik 
put Zvomika. 

Još se ne bješe sva vojska ni sakupila, kad stigoše glasnici 
iz Ostrovice s mahzarom za pomoć. Paša u neprilici ne znajući 
šta, da počne, opremi Ali bega Osmanpašića i bivšeg zvomičkog 
kapetana Mehmed bega s Pruščanima, Gjulhisaranima, Travničanima 
i Serhatlijama, koji se bjehu okupili u Travnik, u pomoć Ostrovici. 
Usput pridruži se Ali begu takogjer i lijep broj Krajišnika. Dok 
su pomoćne čete stigle Zvomiku kroz petnaest dana neprestana 
vatra iz topova bješe obsadnicima u dušu ukresala, a gradske zidine 
jako oštetila. Videći žene, da ljudi sami ne mogu ništa učiniti u 
zdvojnosti većinom late za oružje. Nesposobne pako posvete se 
njezi i viđanju ranjenika. 

Čuvši neprijatelj, da se pomoćne čete primiču Zvomiku, digne 
obsadu, pa im krene u susret Bitka se zametne i svrši potpunim 
porazom ćesareve vojske. Jedan general, više časnika i šila vojnika 
pane u sužanjstvo, dok sve bojne sprave i municija postadoše 
tursko vlasništvo. 

Glas o toj pobjedi sa sužnjima stiže Ali pašu u Jajcu, gdje 
bješe razvio bajrak, da čeka, dok se iskupi sva vojska, da krene 
na Banjuluku, gdje se nalazaše glavna neprijateljska sila. 

Ista sudbina stiže i generala Raimacha pod Ostrovicom. 

Bošnjaci i ovdje izvojšte sjajnu pobjedu zarobivši takogje 
više časnika, megju kojima se nalazio i grof Serens*). 

U toj bitci poginuo je vogja bosanski Ali beg Osmanpašić 
i Salih aga ćehaja Mustaj paše Sokolovića. Vijesti o ovom uspjehu 
bosanskog oružja zatekoše Ali pašu na Podražnici, gdje bješe 
porenuo, da čeka, dok se vojska okupi. Megju tijem je Hildburg- 



*) Po Muvekitu : Grof Ušter. 



— 97 — 

hausen obsjedao Banjaluku sa svih strana, koju branjase bivši 
sarajevski muselim Ibrahim ag-a s agom dobrovoljaca. Sve poruke 
prinčeve, s kojima ih je strašio i sve im obećavao, da predadu 
grad, ostale su glas vapijućega u pustinju 

Mahrazi od Cetina i Pužina za pomoć proti hrvatskome 
b£inu i karlovačkome generalu malo ne dovedoše pašu do oča- 
janja. Po savjetu vojskovogja oba grada* prepusti sudbini, pa se 
zaputi sa svom vojskom pod Banjaluku (6. rebiul ahara 1150.). 
Na Banjalučkom polju razredi vojsku ovako: Mehmed kapetan;^ 
zvorničkog-a i sve serhatske kapetane stavi na desno krilo, od 
četiri zandžaka alejbege sa zajimima i spahijama na lijevo krilo, 
a on sam s vojskom od 32 kotara, koje su predvodile kadije, 
s jenjićarima postavi se u srce vojske. U to nenadano niz brdo 
udari ćesareva vojska. Bitka se zametne i nakon dva sahata 
ljutoga pokolja Turci izvojšte pobjedu. Od Nijemaca, što ne pade 
na bojnome polju, to se poduši u Vrbasu. Dok je ostatak ćesareve 
vojske prešao preko ćuprije, dotle se Turci odmore, pa opet složno 
udare. U prvom jurišu četiri konja poginu pod Mehmed kape- 
tanom a on ranjen i gologlav s golom sabljom pješe uletje megju# 
neprijatelje i vrati se natrag. Kad mu Ali paša dadne svoga konja, 
dolamu i čelenku, zamota ranu, pa se opet postavi na čelo svoga 
krila. Samo s takovim juncištvom Bošnjaci su mogli tolikoj sili 
odoljeti. 

Pet juriša učinjeno je do zapada sunca. U zadnjem jurišu 
porenu Turci ćesarevu vojsku, koja grnu prama ćupriji. Nu ćuprija 
pukne u stisci, te, što ne poginu, poduši se -u Vrbasu. Ostatak, 
koji se zavrnuo s onu strzmu Vrbasa po noći ostavi sve šatore i 
topove, pa počne bježati prama Savi. Na brzu ruku pziša dadne 
načiniti sale, pa prebaci nekoliko stotina konjanika, koji odu u 
potjeru za neprijateljem. 

Nešto zarobe, nešto posijeku, a ostalo — obrativ se na junačko 
veledušje s riječima: ako boga znate i sveca ljubite, nemojte nas 
više progoniti 1 — spasi se preko Save. Dvanaest topova, tri havana, 
dvije hiljade i tri stotine čerga i čadora ostalo je na bojnom 
polju ; ostalim ratnim spravama, hrani i džebani ni broj se ne zna. 

Sutri dan paša učini divan i priredi veselje na račun plijena. 

Sve gazije obdari odorama i čelenkama, pa se vrati preko 
Travnika u Sarajevo, da dovrši orjad. 

Kad su čuli Hrvati pod Pužinom i Cetinom još za banjalučki 
poraz napuste obsadu, pa se vrate u domovinu, 

7 



— 98 -- 

Dok se to u Bosni odigravalo, ćesarske čete u smederevskom 
vilajetu osvajale su grad za gradom i doprle čak do Novopazar- 
skog'a sandžaka. Tu im se pridruže crnogorska plemena, pa opli- 
jene Novi Pazar, Bahore i Akovu i pripriječe svaki saobraćaj 
izmegju Bosne i Carigrada. 

U Sarajevu paša dozna za sudbinu novopazarskog sandžaka^ 
pa odmaih opremi Murad bega Čengića sa svom hercegovačkom 
vojskom i ćehaju Jakub agu sa svojim dvoranicima put Novog 
Pazara, koji osvoje ponovno novopazarsku tvrgjavu i otvore put 
u Carigrad proćeravši neprijatelja iz cijelog szmdžaka i pokorivši 
odmetnuta plemena. Na to paša raspusti svu vojsku. 

Nakon nekoliko dana stignu iz ITžica glasnici s ma!hzarom, 
u kome mole za pomoć. Na to paša opet razašalje bujruntije na 
sve' strane i pobije bajrak na Glasincu. Kad se ponovno okupi 
vojska po običaju sastavi, vijeće, koje odredi Mehmed kapetana, 
da sa pet hiljada vojske ide Užičaniraa u pomoć. Nu na putu srete 
Užičane, koje su pratila dva časnika i 130 vojnika. Mehmed 
kapetan sve skupa obkoli i dovede paši. Paša lijepo primi časnike^ 
a užičkog kapetana Smajil agu i kadiju Mustafa efendiju s još 
nekim krivcima dade pogubiti na oči cijele vojske. Mehmed kape- 
tćina opet vrati, da osvoji Uzice, a nakon tri dana otpusti časnike 
nadariv ih s topom čohe, a vojnike sa žutijem dukatom. Videći 
Mehmed kapetan, da se ne može bez topova i drugih sprava 
zauzeti tvrgja, učini juriš na donji grad, te sve u njemu poubija, 
a onda oplijeni svu okolicu, pa se vrati natrag u vojsku. 

Kroz cijelo to vrijeme Ali paša nije ništa znao, što se dogagja 
ni na istoku ni u Rusiji, niti je dobio kakovih naredaba iz Cari- 
grada. Nije znao, gdje se nalazi ni glavna turska, ni glavna nepri- 
juteljska vojska. Kako će i šta će započeti bio je i on i vas ajan 
u velikoj neprilici. Vojska je tu, ali kuda, da krene s njom. Opet 
kocka pade na Mehmed kapetana, koji se sa dvjesta konjanika 
zaputi, da uhodi, gdje se neprijatelj nalazi. Na putu u Biograd 
tuči se s jednom hrvatskom četom, koju razbije i uhvati osam 
sužanja, pa ih dovede paši. Za to mu paša svojom rukom zatače 
zlatnu čelenku. Od sužanja sazna paša za sve osnove ćesareve 
vojske. Mehmed kapetana i Mehmed bega Alibegovića iz Zvor- 
nika odredi, da idu Sokolu u pomoć. Na putu se sudari s vojskom,, 
koja je išla prama Sokolu, i razbije je junački. Neprijatelj pobjegne 
prema Valjevu, koje takogje bješe opsjela kršćanska vojska, a 



— 99 — 

Mehmed kapetan naturi se za njim u potieru. Ispod Valjeva 
prije dolaska Bošnjaka digne se obsada, pa se zaputi prama Šapcu. 

Sada se Mehmed kapetan vrati opet u vojsku. Od zarob- 
ljenih sužanja dozna, da se u Šapcu sakuplja sva njemačka vojska^ 
da udari opet na Zvomik. Na to se paša digne sa svom vojskom, 
pa pane na Kotijerevo na domak Zvomika, odakle opremi opet 
Mehmed kapetana s hiljadu atlije, da uhodi oko Šapca. Kad 
tamo šavke ni za lijeka' Sve je već prije prešlo u Zemim čim se 
saznalo da paša ide Zvomiku u pomoć. Sada se paša vrati opet 
sa svom vojskom u Sarajevo, gdje ponovno Sćistavi vijeće, koje 
odredi, da najprije treba pokoriti Crnu Goru i osvojiti Uzice. Za 
ćmu ,Goru bude odregjeno, da Murad beg Čengić s Hercegov- 
cima udari s ove strane, a škodarski namjesnik Arif paša s Ama- 
utima s one ptrane, pa je svu pregaze s kraja na kraj. Za Uzice 
određiSe Ibrahim pašu Alipašića i Mehmed kapetana s petnaest 
hiljada vojske, koji ostave Sarajevo na ^0. februara 1738. 

Uza sve nezgode mećave i zime i jedni i drugi oprave 
junački povjerenu im zadaću. Mehmed kapetan osvoji još uz put i 
Rudnik, gdje se bješe sklonila novopazarska eškija, da uznemiruje 
turske padavike. 

Dok su Bošnjaci bili zaokupljeni rečenim velikim poduze- 
ćima, od strane hrvatskih četa dogodilo se više provala i napa- 
daja na pojedine gradove i palanke u Bosni, od kojih ćemo mi 
u kratko neke spomenuti. 

Kostajnički i dubički kapetani s dvije hiljade Hrvata spuste 
se po noći u blizini Kozarca i posakrivaju u obližnjim gorama, 
da čekaju, dok se svi Turci u petak sakupe u džamiju, pa da 
onda učine jiiilK. Nu mujezin s munare opazi neprijatelja r pomrsi 
mu račun. Sakupljeni Turci navale i proćeraju ih preko kozarskih 
visočina. 

Od kršćanske vojske, koja je udarila na Zvomik odvoji, se 
jedan dio, pa iznenada navali na Đerventu i obsadom prisili Turke 
na predaju. Nu kad se pronio glas o banjalučkoj pobjedi, okupe 
se Dervenčani, pa je opet osvoje. 

Jedna četa Kostajničana opet se spusti po noći u okolicu 
Kozarca. Nu jedan Kozarčanin je opazi, pa javi Omer kapetanu, 
koji s Ibrahim agom Memkovićem i ostalom družinom iz nenada 
udari, pa ih strašno nagrdi. 

U isto vrijeme kršćani od Zrinja, Kostajnice i okolišnjih 
gradova 2000 ih na broj podijele se na tri dijela, da od jednom 

7* 



— 100 — 

sa tri strane udare na Novi, i to ovako: jedni da udare s onu 
stranu Une, a drugi s ovu stranu od Novoga, dok su treći imali 
doći Unom na lagjama. 

Novljani saznaju za te osnove. Usred mrkle noći dizdar Halil 
ag^, Čelebić Ahmed aga, Fazlagić Ahmed aga i Krinkovići Salih 
aga, Husejin aga i Bećir aga s ostalom družinom udare na logor 
s ovu stranu Novoga znajući, da im s onu stranu ne može pomoć 
doći i načine grdni pokolj. Mnogo lagja i sužanja pade Turcima 
u šake. Na to se Hrvati s onu stranu Une pokupe i vrate natrag. 

Hrvatske četovogje oko Kupe i Korane udruže se, pa panu 
po noći pod Ostrožac. Ni od koga ne opaženi pomoću merdevina 
pregju u grad, da otvore vrata, kroz koja je imala proći ostala 
družina i prirediti pokolj ostrožačkim Turcima. Slučajno neka žena 
dojeći dijete opazi neprijatelje u gradu, pa dojavi kapetanu Beši- 
reviću. On hitcom iz puške probudi Turke, koji poubijaju sve što 
se zavrnu u gradu ; za tijem provale nenadano iz grada, pa mnoge 
poubijaju i zarobe. Megju tijem od brodske i drugih kapetanija 
sakupi se hiljadu kršćana, pa udare na Kotor- Varoš i obsjednu 
ga: Turci iz tvrgjave prospu na njih vatru i naćeraju ih u bijeg. 
Za tijem provale iz grada za njima u potjeru i mnogo ij^ poubijaju. 

Da se tima provalama od strane Hrvata za neko vrijeme 
stane na kraj, diže se sam Ali paša i sagje na Krajinu. Kod 
Novoga pregje Unu i provali u Hrvatsku. Od Kostajnice do Krupe 
robeći i paleći i o zlu radeći razbije više hrvatskih četa, pa se 
Trati natrag pod Zrin i obsjede ga sa svih strana. Videći, da se 
nemože bez topova osvojiti vrati se, pa kod Starog Majdana na 
Tominama pobije bajrak. U to stigne Mehmed Giraj han s Tata- 
rima na Tomine, koga su opremili iz Carigrada Bosni u pomoć 
Paša odmah odredi hana i Hercegovce pod zapovjedništvom Mehmed 
paše s još par hiljada Bošnjaka, da poharaju Knezovu, Dubicu, 
Jasenovac i ostala sela sve do Une. 

Hrvatski ban bio se već prije spremio, da pohara Krajinu, 
ali doznavši za pasu povuče se natrag. Kada se paša povrati 
mišljaše, da je zgodna prilika provaliti u Krajinu, za to pokupi 
još Dubičane i Kostajničane, pa se utabori kod Slabina. Malo 
prije provale tuči se iznenada s Mehmed Girajom. Bitka se zametne 
i svrši kršćanskim porazom. Proganjajući bjegunce Turci su robili 
i palili sve do Save. 

Na to se pgiša vrati u Travnik, da se preko zime sprema za 
rat na proljeće. 



— 101 — 

Naredne godine 1739. dobije nalog*, da se s bosanskom voj- 
skom pridruži serdaru Ajvaz Mehmed paši pod Biogradom. Tu 
Ali paša bude odregjen, da s Bošnjacima osvoji Zemun. Pođ 
Zemunom paša razbije brojnu kršćansku vojsku. 

Dok je Ali paša boravio izvan Bosne, Mahmud paša AUpašić 
sakupi Skopljake, Travnjake, Jajčarie, Banjalućane, Kozarčane i 
sve* Krajišnike na Bilajskom polju, pa pohara Liku, Udbinu i sve 
do Kotora razbivši usput više hrvatskih četa i ugrabivši bog-ati 
plijen vrate se u Bosnu. Vijesnici, koji su donijeli izvješće pod 
Biograd o uspjehu ove vojne, bili su bogato nadareni od serdara 
i Ali paše novcem i odorama. 

Nakon pada Biograda bude opet sklopljen mir izmegju 
Austrije i Turske, a Ali paša početkom džemazul-ahara 1162. vrati 
se s vojskom u Bosnu.*) 

U bitkama za Ali pašina vezirovanja u Bosni i izvan Bosne* 
osobito su se proslavili naši ajani i kapetani, koji su za zasluge 
više puta bili odlikovani zlatnijem odorama i čelenkama. Megju 
ostalijem na predlog Ali pašin postali su beglerbezi'ma: Ibrahim 
aga, koji je branio Banjuluku, jajački kapetan Mehmed beg, koji 
se proslavit) pođ Ostrovicom, zvomički ajan Mehmed beg Ali- 
begović, koji se pokazo kod zauzeća Valjeva, hercegovački sandžak 
Murad beg Cengić-Durmišpašić, koji je pregazio Crnu Goru i 
napokon u svima bojevima više puta spominjzmi zvomički Mehmed 
kapetan postao je beglerbeg i još k tome dobio časni i rijetki, 
naslov „gazi." Isti naslov podaren je i veziru AH paši. Ibrahim^ 
paša AUpašić postao je sandžak kliski, Mehmed paša AUbegović 
sandžak zvomički, a Murad paša Čengić ostao je i na dalje 
namjesnik hercegovački. 

Ovim vezirovanjem u Bosni Ali paša je upisan zlatnim slovima 
u turskoj povjesnici i uvršten u red prvih vojskovogja i junaka. 
Svi savremeni zgodopisci natječu se, koji će mu više spomen, 
proslaviti, a službeno izvješće velikih vezira zove ga „ebul-megazi"- 
(otac pobjeda). Koliko su ga Bošnjaci i Hercegovci poštovali naj- 
bolje nam svjedoči, što su se na svaki njegov mig našli pod 



^) O ovoj dobi Ali pašina vezirovanja u Bosni napisao je cijelu knjigu u arap- 
skom jeziku Mustafa efendija PruSćanin pod naslovom: »Tebširul-guzzat« isto tako 
jedan drugi savremenik Omer efendija Novljanin u turskom jeziku opisao je obšimo 
»boj pod Banjalukom«. I Muvekit je dosta gradiva o tome. sabrao. U »Povjesti 
Hrvatske« Smičiklas mu je posvetio vide stranica. Osim toga Živi još i danas u naro- 
du nmc^o pjesama i pripovijedaka. 



— 102 — 

bajrakom, dok su za prijašnje vezire malo marilL Toliku privr- 
ženost stekao je, što mu je bio običaj s malim i velikim, s vojnikom 
i beglerbegfom jednako postupati i ispitati se za junačko zdravlje. 
Osim toga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek tražio savjeta 
od iskusnih bega i kapetana, a to sve je imponiralo Bošnjacima, 
jer se nijesu naučili na takove vezire, nego na samovoljne tvrdo- 
glavce. Za to nije nikakovo čudo, što su ga slijedili na svaKom 
koraku s najvećim poštovanjem i sinovskom poslušnosti. 

Ali paša bude premješten s Bosne 1153. (1740. u maju) u 
Egipat, da tamo uduši bunu i uspostavi red i mir, a na Bosnu 
dogje po treći put Muhsin-zade AbduUah paša. U njegovo vrijeme 
budu uregjene granice izmegju Bosne i Hrvatske u današnjem 
obsegu. Njega naslijedi bivši veliki vezir Gazi Mehmed paša Ajvaz, 
a ovoga takogjer bivši veliki vezir Jegen Mehmed paša 1742. 

Dvije godine za tijem dogje po drugi put Hećimogli Ali 
paša. O ovoj dobi pašina vezirovanja turska vrela ništa nam ne 
bilježe, dok Jajački Arkiv pripovijeda, kako je oglobio sve bege 
i kapetane, a ovi da su ga tužili u Carigrad, pa za to, da je pre- 
mješten iz Bosne 6. oktobera 1745., a na Bosnu opremljen Bostandži 
Sulejman paša. Ni o njemu turska vrela ništa ne znadu, a rečeni 
Arkiv bilježi: Na 22. novembra reč. god. dogje paša i na jedeku 
donese dva koca; i kako dogje strah zadade svoj gospodi. Za tijem 
nabraja zla, koja je učinio pojedincima. Megju ostalim veli se, da 
je na polasku izbio svojom rukom AUpašiće tako, da je Sulejman 
beg umro od udaraca, a Ali beg jedva prebolio rane. 

Sulejman pašu naslijedi po treći put Hećimogli Ali paša 1746, 
Rečeni Ark. i o njemu mnogo pripovijeda, da je na vjeri ubio 
Cerića, kapetana od Novoga i još neke age, da je globio narod 
i za to, da je iz Carigrada dobio zapovijed, da se kine iz Bosne.*) 

Sada dogje po četvrti put vrli starac Muhsin zađe AbduUah 
paša 1748., koji umre u Travniku, a zamijeni ga Hodža Hadži 
Bećir paša. U njegovo vrijeme Crnogorci otkazu harač, za to pasa 
opremi nešto vojske iz Bosne, da ih pokori, ali kod Nikšića bude 
poražena 1749. 

Njega naslijedi bivši veliki vezir Sejjidi AbduUah paša. U 
zadnjemu deceniju iza prvog vezirovanja Hećimoglina čini se, da 

^) Muvekit o tome ništa nezna, koji je proučio sve sudske zapisnike n Sara- 
jevu, dok službeno izvješće o velikim vezirima veli u kratko »pošto su «e neki pre- 
vrati pojavili opremljen je po treći put. na Bosnu, da uspostavi red,« odakle se može 
naslućivati, da je došao s misijom, da malo skuči Bošnjake. 



— 103 — 

su jenjičari, ili kako ih je narod zvao base preotele mah i u zajed- 
nici ogradili se prama bosanskim namjesnicima. U Sarajevu Abdur- 
rahman efendija Mahremić, a u provinciji Derviš Ali kapetan bjehu 
I)red bašama razvili bajrak s devizom: što mi hoćemo to mora 
biti. Sada se i megju njima porodi razmirica što napokon dovede 
do proUjevanja krvL Paša opremi prije sebe u Bosnu muselima 
(zastupnika) koji na 30. aprila 1750. čim dogje u Sarajevo, opara 
toke dvanaestorici basa i dade ih objesiti, a iz Travnika šestoricu 
opreme u progonstvo. 

Kad na 7. jula stiže sam paša u Sarajevo i zatraži, »da mu 
se krivci izruče, SarajUje se pobune i udare na pašu, koji pobjegne 
u Travnik. Dok neki tvrde, da je paša izmirio Ali kapetana }. 
Mahremića i opremio izvješće u Carigrad, da* im se oproste doja- 
košnji prestupci, što je takogjer i učinjeno pod uslovom, da se U 
buduće pokoravaju cai^kim i vezirskim naredbama. Tako na žalost 
susjednih pokrajina dignu se sasvim gragjanske razmirice. Iz toga 
se može slobodno zaključiti, kako će mo to i posUje vidjeti, da 
su bosanski namjesnici bili lutke u rukama pojedinih ajana (veli- 
kaša) i bez njihova posredovanja, da nijesu mogli ništa opraviti 
megju narodom. 

Iza njega bude imenovan na Bosnu Šerif Halil paša, koji 
od kapi umre na putu. Na to dogje Ahmed paša Ćuprilić 1751. 

Razmirice u Bosni čini se, da nijesu bile sasvim jenjale, 
nego da je još ovdje-ondje vladala buna i megjusobno trvenje 
megju bašama. Na to opreme iz Carigrada ćausbašu Mehmed 
agu Kukavicu, da jednom dokrajči razmirice i uvede potpuni mir. 
Koliko se može iz turskih vrela nagagjati stvar mu je pošla ža 
rukom, dok nam Jajački Ark. pripovijeda, da je u Travniku 
podavio osamnaest bosanskih poglavica, opaliv po starom bosan- 
skom običaju svakome po jedan top pred dušu, za tijem, da je 
opremio po svoj Bosni i Hercegovini delije/ da pohvataju ostale 
začetnike nemira, koje je gnjavio i progonio bez milosrgja. Kad 
je u Hercegovini udario na otpor, oružanom rukom nešto pobije, 
a nešto. rastjera, i tako opet uspostavi ugled namjesnika. 

Za* zasluge bude imenovan beglerbegom i namjestiikom bo- 
sanskim koncem 1752. U isto vrijeme Bošnjak BegtaŠ paša postao 
je kliski sandžak. 

Pošto se bosanski ajan i erćan od vajkada naučio na vezire, 
premda je Mehmed . pašu .cijenio, ipak je omalovažao njegove 



— 104 — 

naredbe, jer je u Bosni uvijek, pa i tada bilo na pretek begler- 
beg-a. To se čulo i u Carigradu, za to ga sultan imenuje vezirom 
i opremi mu veliki zlatni plast postavljen samurom, da sft i na 
oči pokaže impozantsm Bošnjacima. Nakon tri godine pašovanja 
bude premješten, a na Bosnu opremljen Sopasalan Ćamil paša 1765. 

Već od dulje vremena živile su u zavadi dvije porodice u 
Sarajevu, naime Morići i HalilbaŠići. Jedni i drugi u gradu su 
stekli stranke i zatirali megju se. Više puta došla je i do krvavih 
poraza^ gdje je palo i mrtvih glava. Da pače i na sred čaršije 
s puškama su zametali kavgu. To napokon dozlogrdi Sarajlijama, 
pa pohvataju Moriče Pašagu i Ibrahim agu, Mehmed agii Halil- 
Ijašića i dvadeset i tri njihove pristaše. Moriće i ostale pobiju u 
gradskom zatvoru a Mehmed agu Halilbašića opreme u Travnik, 
gdje ga vezir zadavi. Na to ostale pristaše ostave grad i razbjegnu 
se na sve strane 1766.*) 

U isto vrijeme Ćamil paša je pogubio i čaušlaragu Mustaj- 
bega na oči bosanskog ajana. 

Misleći paša, da će mu poći za rukom opremi na sve strane 
cijele čete mubašLra, da uplaćuju nekakove namete i globe narod. 
Te njegove osnove udare po svuda na otpor, a on da se pokaže 
opremi 600 konjanika na VisoČane. Ovima Sarajlije priteku u po- 
moć, pa razbiju pašine delije i zatjeraju put Travnika. Na to se 
digne vas ajan proti njemu i optuži ga u Carigradu radi nasilja. 

Ćamil paša bude svrgnut, a po drugi put opremljen pasa 
Kukavica 1757. Nu ovaj put nije se ni on osobito ponio prama 
svojim zemljacima. Progonstvo i zatiranje basa bješe već izašlo iz. 
mode i dosadilo narodu. Osim toga udari još putem svoga pred- 
šastnika, da uqenjuje narod. Ugledav se u njega i drugi veUkaši 
kao Sulejman paša u Ljubinju i Trebinju nastave isti zanat. 

Sulejman pašu optuže Trebinjci u Carigradu, na što izagje 
ferman, da se rečeni pa"a ne smije petljati više ni u kakove 
državne poslove. 

Paša Kukavica, da pokaže svoju moć zavojšti na Mostar, 
aU se vrati kratkih rukava, jer ga Mostarci razbiju i zaćeraju iz: 
Hercegovine. Paša o tome načini izvješće u Ceirigrad a Mostarci 



*) Pogibija Morića sačuvala se takogje u narodnoj pjesmi, koja se i danas, 
često pjeva po Bosni. 



— 106 — 

opreme mahzar, odakle dogje ferman, u kome se paša Kukavicai)» 
lišava svih časti i osugjuje na progonstvo u Resmo (na Kreti), 
gfdje je poslije životom platio svoja nasilja, a na Bosnu bude ime-^ 
no van carski zet Muhsin zađe Mehmed paša*) 1760. On opremi 
prije sebe za muselima u Travnik ćeliaju Ibrahim agfu, koji smače- 
teskeredžiju Širan bega i čaušTar-agu Ahmed agfu Dervišefendića. 
Mostarca. 

Godine 1762. pojavi se kugfa u Bosni i Hercegovini, koja je tri,, 
godine neprestano harala, i nanijela veliku štetu svemu pučanstvu. 
Po carskom fermanu od 10. ševala 1176. Hercegovina bude pri- 
pojena Bosni i povjerena upravi Mehmed paše. U to vrijeme bio 
je hercegovački sandžak Hajdar beg, a novopazarski muselim 
Smajil paša. Njega zamijeni 1763. Maldovan Ali paša, a ovoga 
carski zet Kapudan Mehmed pćiša. Pošto nam vrela ne bilježe 
ništa iz ovih vremena, može se nćislućivati, da je kuga uspostavila 
red i mir, što nijesu mogli učiniti namjesnici. Koliko je sarajevske 
base prorijedila najbolje nam svjedoči, što nijesu bajrama klanjali 
na musali, kako je uvijek bio običaj, nego po džamijama, da ne 
upane u oči, kako im se je umanjio broj. 

Kapudan pašu zamijeni Hadži Ahmed paša Čuprilić 1766^ 
a ovoga iste godine Silahdar Mehmed paša, kome bude povjerena 
i uprava Hercegovine. 

Stjepan Mali uzvitla buru u Ci^ioj Gori, pa poče uznemirivati 
s Crnogorcima susjedne turske pokrajine. 

Po zapovjedi iz Carigrada Silahdar paiša digne se početkom 
jula 1768. iz Travnika imenovavši rauselimom Mehmed pašu Sel- 
manovića i ode na Gatačko polje, gdje se bješe okupila vojska. 
Kad dobro Crnogorce nauči pameti, pobjedonosno se. povrati u 
Travnik koncem augusta rečene godine. Za to Rusija navijesti 
Turskoj rat Spahija 50 bajraka, pod svakim bajrakom po 60 ljudi 



^) O vezirovanju paše Kukavice u Bosni ima više doskočica u narodu, od kojih. 

su vebma karakteristične: 

) Jadna Bosno šta si dočekala, 

Da u tebi dva čovjeka sijde — 

Kos kadija, paša Kukavica! 

Dok bijaše Kukavica paša, 
"^ Ne znade se ko bijaše basa. 
Sve saruke — zbiše u sanduke, 
] Jatagane — skriše na tavane. 

') Sin više puta spominjanog Abdullah paše. 



— 106 — 

i 100 bajraka jenjičara i azeba iz starili i novih ag-aluka sa 150 
tonbaza za mostove ode Turskoj u pditioć, gdje su stigli na od- 
regjeno mjesto početkom maja 1769. Sudjelovali su kod obrane 
Hoćima, g-dje su vanredna junaštva počinili. Iste godine po naredbi 
iz Carigrada pokupljeno je oružje od kršćanske raje i plžtćeno im 
uz umjerenu cijenu, s prijetnjom, da više ne smiju držati oružja. 

Još u stara vremena bio je običaj, da narod bira ajane, koji 
^u uz namjesnike krojili pravicu zemlji i upravljali u pojedinim 
.nahijama (župama). Tijekom vremena neke porodice dotle šn se 
osilile, da nije mogao driigi biti izabran, nego jedan član izmegju 
njih; Ta su prava pojedinci zlorabili na svoju ruku i u ime države 
činili razna nasilja. Da tome stane u kraj, paša javi stvar vL Cari- 
grad, odakle dogje ferman početkom ramazana 1182. (1768.): ako 
bi koji od ajana činio narodu nasilja, da ga vezir može lišiti te 
časti i po volji narodnoj postaviti drugoga, za koga znade, da je 
pošten, pravedan i obljubljen megju narodom. 

Pošto smo prije nešto natuknuli o bosanskoj vojsci,~mislim, da 
je već vrijeme nešto takogjer reći i o upravi bosanskoj, da se 
bolje razumije, što će od sada slijediti. 

Kao svi turski vilajeti Bosna je takogjer bila podijeliena na 
sandžake, kojih je u ovo vrijeme bilo pet i to Klis, Bihać, Zvor- 
nik, Novi-Pazar i Hercegovina.') Do Ferhad pašinih vremena 1592. 
i Bosna je takogje bila zandžak, a njezin .beg bio je megju osta- 
lim sandžak bezima „primus inter pares^. 

U početku, kad je Bosna postala beglerbegluk, stajao je na 
čelu redovito paša sa dva, tuga, a poslije uz rijetke iznimke s njom 
su upravljali veziri s tri tuga, pošto se u Bosni uvijek nalazilo 
više paša s jednim ili dva tuga. Da se neprilikama stane na kraj, 
Carigrad je redovito opremao na Bosnu vezire. 

Veziru su biU dodijeljeni za upravu: 

Timar-defterdar (predsjednik komore za podjeljivanje lenskih 
dobara). 

Hazine-defterdar (chef za iSnancije). 

Divsm-efendija (kancelar). 

Čaušlar-aga (zemaljski maršal). 

Osim spomenutih uz vezire je uvijek išla cijela svita dosto- 
janstvenika kao ćehaja-beg (chef za administraciju), haznadar (bla- 



^) Hercegovina bila je više puta ovisna, a vile puta neovisna o bosanskim 
valijama. 



— 107 — 

jajnik), muhurđar (pečatnik), silahdar (čuvar oružja), kapidži-baša 
(nadkomomik), ffivitdar (čuvar tintamice) i više njih pod raznim 
imenima kao pehamik, konjusnik, ubrusar, i t d. obavljaU su ta- 
kogje razne činovničke službe. 

Defterdarima takogje bili su dodijeljeni timar-ćehaja, teske- 
redži-baša (notarius) i više manjih činovnika. 

Po časti bio je naiveći sudija ^muUa", koji je imao stalno 
sjedište u Sarajevu. Osim njega bio je takogje veliki sudija 
„Bosna Brod kazisi**, koji je bio uz vezire. 

U sandžacima vladao je obično paša, a katkada i beg, koji 
je stajao u istom rangu kao paša s jednim tugom. I sandžak bezi 
imali su svoju svitu, samo u manjem prama vezirskoj. 

Sandžaci..^ se u prijašnja vremena dijelili u naluje /župe), 
kojima se broj mijenjao prama granicama zemlje. J ovo doba 
bilo ih je u Bosni i Kliskom sandžaku 32 a u Hercegovini 14, 
U svakoj nahiji bio je po jedan upravitelj (subaši ili muselin) i po 
jedan kadija (sudac). Subaša ili muselim bio je većinom član iz 
najuglednije porodice u nahiji, a imao je timar od 20.000 — 50.000 
jaspri. Kadije su dobivale tako zvani arpaluk prama dohodcima 
župe. Eto tako je izgledala uprava naših zemalja od konca XVI. 
do početka XIX. stoljeća. 

Silahdar Mehmed paša bude pozvan zđ velikog vezira, a iza 
sebe ostavi zastupnikom Mustafa pašti Alipašića 1770. pod jesen. 

Na Bosnu po drugi put bude imenovan Muhsin zađe Mehmed 
paša, koji odma,h naredi AUpašiću, da pokupi sve jenjičare i plaće- 
nike, pa opremi u Rusiju. 

Megju tijem Mustafa paša AUpašić bude svrgnut, a imenovan 
Kliski sandžak Mehmed paša Selmanović u julu 1771. Iste godine 
u augustu dogje naimenovani vezir u Bosnu. On prepusti i na 
dalje Selmanoviću upravu, pa poduze putovanje kroz svu zemlju 
uzduž i poprijeko. Nakon dva mjeseca sultan ga pozove za velikog 
vezira povjeriv mu i dalje upravu Bosne, da ostavi zamjenikom 
pašu Selmanovića. 

Turska odluči po što po to, da povrati izgubljene gradove 
u Besarabiji, pa sakupi veliku vojsku.. Ostatci ostataka novih i 
starih agaluka u Bosni i Hercegovini budu pokupljeni, kojih je 
bilo 1200 na broj i još k tome na novo se popisa 3000 novaka, 
pa pod vodstvom 'Ibšir kapetana od Ostrožca i još dvojice kape- 
tana kojima se prezime ne spominje Ahmedbega i Mehmed bega, 
krenu put Rusije pod jesen 1771. 



-^ 108 — 

f*aša Seinianović u ime velikog vezira upravljao je Bosnom 
sve do 9. džemazut ahara 1186. (do konca augusta 1772.). 

Sada bude imenovan Topal ogflu Gazi Osman paša, koji 
opremi svoga haznadara (blagajnika) Ali agu, da ga zastupa. Pod 
vodstvom Ahmed kapetana, tuzlanskoga i Abdullah kapetana 
zvomičkoga opet bude opremljeno 2000 naših zemljaka u Rusiju* 

Osman paša ni ne dogje u Bosnu, kad naredne godine bude 
imenovan Đagistanlija Ali paša, koji takogje opremi svoga će- 
haju Ibrahim agu, da ga zastupa. Ovaj opet popiše 20 bajraka, 
pod svakim bajrakom po 50, momaka s mjesečnom plaćom po dva 
i po groša, pa ih opremi pod vodstvom Kurt Mehmed kapetana 
novopazarskoga put Šumne u martu 1773. 

Megju tijem 3e sklopi primirje u Kajnardže izmegju Rusije 
i Turske. Ali paša, koji je bio serdar cijele vojske u Krimu, dogje 
s Bošnjacima i Hercegovcima pod jesen 1774. u Travnik. 

Četiri mjeseca za tijem zamijeni ga bivši veliki vezir Halil 
paša AjVazović, koji imenova svojim zamjenikom Mehmed pašu 
Miralema. Istom 1776. u aprilu došao je u Travnik. U julu bude 
svrgnut, a na Bosnu imenovan po drugi put bivši veliki vezir 
Silahdar Mehmed paša, koga je zastupao njegov ćehaja Hadži 
Mehmed aga, dok je došao u Travnik 9. ševala 1189. (u de- 
cemberu 1776.}. 

Naredne godine opet po carskom fermanu Hercegovina bude- 
povjerena upravi Mehmed paše. U njegovo vrijeme popravljene- 
su tvrdjave u Sarajevu, Derventi, Srebrenici, Zvomiku i Staroj 
Ostrovici. Godine 1777. u aprilu Mehmed paša bude premješten, 
u Selanik, a na Bosnu imenovćin po drugi put Dagistanli Ali paša,, 
koga je zastupao Džafer paša Čengić, do septembra rečene godine. 

Kako smo već jedan put o tome govorili zajimi i spahije bili 
su dužni uvijek na zapovijed zdaj bega poći na odregjeno mjesto 
i po propisima sudjelovati u bitkama. U ova buma vremena čini 
se, da su beglerbezi i alajbezi zlorabili svoju vlast, pa proti zakonu 
od starenika uzimali zijarnete i timare i dijelili ih svojim ljudima, 
pod uslovom, da nove ftimarlije i njima daju stanoviti obolus- 
Ove zlouporabe u Bosni i Hercegovini za zadnjih ratova s Ru- 
sijom upale su u oči u Carigradu. Naše zemlje, koje su negda 
po 20.000 spahija na vojsku opremale uza sve prijetnje sultanove 
s plaćenicima skupa opremile su po par hiljada, jer većina timara 
nalazila se u rukama 'pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije ni-^ 
kako ni bilo na zemaljskoj površini. 



— 109 — 

ft 

Da se tome u kraj stane sredinom šabana 1191. đogje femian, 
koji se pročitao u svima gradovima, u kome se po starom običaju 
imaju urediti odžaci s propisanim dužnostima u kome se odregjuje 
nasljedstvo i podijelivai^e timara vrijednim ljudima i u kome se 
prijeti smrtnom kaznom beglerbegu i alajbegii, koji bi se usudio 
zlorabiti svoju vlast i proti odredbama u fermanu s timarima po- 
stupati. Za bolju signmost mora se u svima gradovima u sudski 
protokol po jedan vjeran prepis zavesti. 

Posto je Rusija počela opet sakupljati vojsku na granici 
Poljske, pobojale se u Carigradu ponovne provale u Tursku. Za 
to opet pozovu iz Bosne jenjičare, koji pod vodstvom Mehmed 
beg-a, kapetana od Stare Ostrovice, odoše u Izmajil. 

Đagfistanlija bude premješten u Vidin, a na Bosnu imenovan 
po treći put Silahdar Mehmed pasa 1778. 

Dok je vezir došao u Travnik -po carskom fermanu zastupao 
ga je Mehmed paša Mircdem. 

U krajini digne se ustanak, kome su na ćelu stajali iz No- 
vog-a Kara Jašar aga, i Ali aga Cehaić, iz Bišća Mujaga i Zulf- 
aga Đžaje, iz Cetina Ibrahim aga Zenković, iz Kozarca Ibrahim 
aga Kulaš i iz Pridora Mula Mehmed. Najpre su se odmetli 
Novljani, koji porobe Kamengrad i Banjuluku. Za tijem obore se 
na Krupu, Bihać, Ostrovicu i ostale gradove iia Krajini, pa proće- 
raju kapetane, a gragjane što milom, što silom privedu u svoje 
kolo. U strahu pred kaznom, da zabašure svoja nasilja opreme 
s petnaest ljudi mahzar u Carigrad ispred cijele Krajine. Ali im 
pobrka osnove izvješće od bosanskog ajansi, u kome se diže tužba 
proti rečenim zlikovcima. Na to je izsislan posebni mubašir Mahmud 
beg u Bosnu u decembru 1778. s potpunom vlašću, da s kadijama 
uvede red i mir.') 

Još 4000 naših zemljaka ode u Izmajil, da se priključi turskoj 
vojsci. 

Silahdar paša bude premješten u Srbiju, a na Bosnu imenovan 
Nišandži-zade Mustafa paša pod jesen 1779^ koji iza godinu dana 
uprave ustupi Bosnu Silahdar AbduUah paši Defterdareviću, koga 
je zastupao ćehaja, dok je 10. decembra došao u Travnik. 

Od starina bio je zakon i običaj, da se spahije (azebi) moraju 
uvijek biti na odregjenom mjestu i čuvati povjerenu im utvrdu. 
Na to se u zadnje vrijeme nije strogo pazilo, a osim toga se slabo 
nadzirale od strane namjesnika, da li se u svako vrijeme svi nalaze 

^) Kako se je stvar svrSiia nije nam poznato. 



— 110 — 

na broju. Paše i bezi, kojima su takove palanke bile povjerene, 
više puta su zlorabili svoju vlast, pa raspuštali plaćenike i u 
rezervi držali svoje ljude, koje su pod krivim imenima u slučaju 
potrebe sakupljali oko sebe. Da se tome .stane u kraj polovicom 
decembra 1781. dogje naredba iz Carigrada, da se nijedan plaćenik 
nigda ne smije udaljiti ni koraka iz utvrde i, ako bi se koji udaljio 
u buduće makar pod kakovom izlikom, da se mora kazniti i silom 
dovesti na odregjeno mjesto; a malo za tijem 24. rečenoga mjeseca 
drug-a: da se svi plaćenici u svima palankama i kulama popisu^ 
da se prisutni i odsutni tačno označe i ti svi popisi, da se opreme 
u Carigrad. 

Elako je poznato bosanski i hercegovački muslomani s ko- 
ljena na koljeno bili su listom vojnici pod raznim imenima, za to 
su prisvajali vojnička odijela i znakove, da se u opće više nije 
moglo razpoznati, ko je redoviti plaćeni vojnik, a ko nije. Za to 
izagje naredba početkom godine 1784. da oni, koji nemaju u 
odžadma i dirlucima nikakove sveze ne smiju nositi vojničkoga 
odijela i znakova. 

U njegovo vrijeme nastala je prepirka radi megja na Krajini 
izmegju Krajišnika i Graničara. Austrijski poslanik u Carigradu 
zatraži od porte, da se neke kule i palanke, koje su pritisli Kra- 
jišnici opet povrate natrag. Na to dogje posebni mubašir Hadži 
Ahmed aga Eiaragjozbegović u Bosnu, da ispita stvar i udovolji 
zahtjevima Austrije. Po savjetu Abdullah pašinu Ahmed aga po- 
zove sve ajane iz Bosne i Hercegovine, koji odlučno ustanu proti 
zahtjevima i načine mahzar u Carigrad, da se još i sada nalazi 
ista megja izmegju Bosne i Hrvatske, koja je uregjena godine 
1740., kad je sklopljen mir. Zemljište, koje se zahtijeva, da nije 
komadić, nego da obuhvaća, st6 sahata naokolo: da su na njemu 
21 velika tvrgjava i četiri kule. Ako bi TursKa naredila, da se 
to mora predati, ne samo, da će izazvati veliko ogorčenje, nego 
će još i prouzrokovati opći ustanak u zemlji 10. ševala 1198. (u 
septembru 1784.). Isto tako: Ahmed aga načini izvješće, u kome 
svjetuje porti, da sad za sad ne poduzima nikakovih koraka glede 
toga, jer da nije u vremenu Bošnjake izazvati protiva države. 
Megju tijem se bio pojavio nekakov uhoda u nošnji čokodar age, 
koji je na menzile išao od grada do grada govoreći u ime sul- 
tanovo vojnicima, da ih više ne treba, da obore bajrake i ostave 
odžake, pa idu za svojim poslom. To je u Bosni izazvalo još više 
nezadovoljstvo proti Carigradu. 



— 111 — 

čini se, da je bosanski maiizax upisao u grijeh Abdullah. 
paSi, kome naredne godine u februaru u ime sultanovo opremiše 
za zasluge čašu otrova^). 

Narodna predaj£i, koja se čuva megju vjerodostojnim starcima 
veli, da je AbduUah paša pijući otrov reko mubaširu : „Baš veru- 
rum bir taš vermem.** (I glavu ću svoju dati, a kamena jednog 
ne dam.) 

Da je AbbuUali pašina smrt čisto proračunana vidi se naj- 
bolje po brzini dolazka novog vezira Kara Haseći Ahmed paSe i 
kapidži-baše Ibrahim age, koji dogje, pa zaplijeni svu ostavštinu 
Abdullah pašinu. 

Bošatlija Mahmut paša, valjda po nagovoru nekih bosanskih 
begova, bijaše opremio nekolike čete svojih pristaša u novopa- 
zarski sandžak, da prepriječe put novom bosanskom veziru. Nu 
po naredbi iz Carigrada zet i ćehaja Abdullah pašin, koji bijaše 
po carskom f ermanu vezirski namjesnik, sakupi na brzu ruku nešto 
vojske, pa razbi Bošatline čete i otvori put megju Bosnom i 
Istokom. Mehmed paša ne bijaše se ni smirio u Travniku^ kad 
na Bosnu bi imenovan Smajil paša, koga je zastupao kliski sandžak 
Džafer paša Čengić. Putem idući u Bosnu umre Smail paša u 
Novom Pazaru na što bude imenovan Morali Ahmed paša. I 
njega je zastupao Đžafer paša, dok je došao u Travnik 1785. u 
septembru. 

Po carskoj naredbi Ahmed paša okupi Bošnjake i Herce- 
govce na Gatačkom polju, pa ih odvede u Albaniju, da pokori 
Mahmud pašu Bošatliju i brata mu Ahmed pašu, koji su se biU. 
caru i devletu asi učinili. Godine 1200. džemazul ahara 10. (koncem 
januara 1786.) zamijeni ga Selimi Sirri paša Omosbegović. Na 
molbu Albaneza Bošatlijama sultan oprosti sve prestupke, a. 
Bošnjaci se vrate u redžepu spomenute godine u svoju postojbinu^ 

Megju tijem glasoviti amautski četovogja Hasan Hot s mno- 
žinom eškije uznemirivao je neprestano po Albaniji i novopazar- 
skom {sandžaku mnoge gradove i palanke. Kad se pročulo, da 
će udariti na Taslidžu i Prijepolje, hercegovački muselim Mustaj 
paša sa zajimima i spahijama čuvao je TasUdžu, a Sinan paša sa. 
zvomičkim sandžakom Prijepolje. Na tg se Hasan Hot obori na, 
Kulašin i Nikšić. Nu na oba mjesta bude porsižen i suzbijen od 
Kiilašinaca i Nikšićana. 



^) Muvekit veli, da je naprasno od kapi (umro u Travniku, da je pokopan u. 
posebno turbe. Rodom je Sarajlija. 



— 112 — 

Bošatlije, ne htijući se pokoravati carigradskim manirama, 
panu ponovno u nemilost, za to opet dd sultana dogje naredba 
na vezira, da sakupi Bošnjake i Hercegovce, pa udari na Bošatlije 
i uništi im sjene sa zemaljske površine. Nu ta naredba ostade 
glas vapijućega u pustinji, jer se Bošnjaci i Hercegovci žaba više 
•o sebi. Na ime car austrijski Josip H. i ruski car u zajednici udare 
na Tursku. Austrijancima lebdila je pred očima Bosna i Herce- 
govina, a Rusima Besarabija. U Bosni su imali zadaću franjevci, 
da dignu sve kršćane na oružje, dok je Rusija opremila pukovnika 
Vukasorvića s pomoćnim četama, da naoruža Crnu goru i sedam 
brda. Megju tijem se pročuje, da će Austrijanci pod vrhovnim 
zapovjedništvom princa Lichtensteina obsjednuti Novi, Dubicu, 
Ostrovicu i Gradišku početkom 1778. Glasovi o tima provalama 
stignu novome veziru Bećir paši u Sarajevo, koga porta na brzu 
ruku bijaše opremila znajući 2a skoru provalu, da brani Bosnu 
od napadaja. Bećir paša odmah popiše 32 bajraka Sarajlija i Viso- 
čćtna, pa ih opremi put serhata i Krajine. Osim toga na sve strane 
raspisa bujnmtije, da se sakuplja vojska za opću obranu. 

Krajišnici saznavši ha, vrijeme za nakane ćesareve vojske 
sve strpaju u tvrgjave i spreme se na obranu. Osim toga upnu 
sve sile, da složno brane Dubicu, koju već bijahu obsjele ćesareve 
čete, koje se napokon poražene 25. aprila vrate u Hrvatsku. Ista 
ih je sudbina stigla pod (rradiškom i Derventom, dok su pod 
-Šabcom uspjeli zauzevši ga na juriš. 

Crnogorci su bili još lošije sreće. Mahmud paša Bošatlija, 
da unigje sultanu u volju, digne vojsku, te razbije ujedinjene Ruse 
i Crnogorce i zatjera ih u nepristupna brda, da im za dugo nije 
na um panulo uznemirivati turske pokrajine. 

Sarajlije, koji su morali čuvati pogranične gradove i palanke, 
dok se okupi ostala vojska, čuvši za požar u Sarajevu pod izlikom 
ganuća napuste odregjena mjesta, pa se vrate svome zavičaju. 
Za njmia se povedu Visocani i ostala posada i ode svaki svojim 
putem. 

Kad za to saznade novi zapovjednik ćesareve vojske general 
Laudon, sagje pod Dubicu 26. augusta i zauze je na brzu ruku, 
a malo poslije isti udes stiže i grad Novi. Na to Bećir paša po- 
novno opremi naredbe na sve strane, da se ide brže-bolje na 
banjcdučko polje, gdje razvi bajrak, da čeka; dok se okupi vojska 
6. ševala 1202. (1788.).. Dok se je vojska okupila na odregjeno 
mjesto već je nastala jesen. Vezir u zdogovoru s ajanima ostavi do 



— 113 — 

g-odine na proljeće, da natrag povrati Dubicu i Novi. Sakupljenu 
vojsku razdijeli u pogranične palanke i gradove, da ih čuvaju 
preko zime i priječe kršćanske čete od daljnjih operacija u Bosni. 

Gubitak Dubice i Novog-a kosnuo se islamskoga svijeta ne 
samo u Bosni i Hercegovini, već i u cijelom turskom carstvu. Kako 
se živo radilo u našim krajevima preko zime, da se izgubljeni 
gradovi povrate, dosta je ako navedemo, da je i šeihul-islam 
Essejidi-Mehmedi Ćamil ooremio okružnicu na sve muftije i uleniu, 
da sokole zemljake na rat.^) 

Kad je prihmaio proljeće, sve se spremalo na vojsku. Lozinka 
je bila po što po to osvojiti Dubicu i Novi i uspostaviti staru 
granicu megju Bosnom i Hrvatskom. Jedini vezir, čini se, da nije 
puno važnosti " na to polagao, nego svome ćehaji Ibrahim agi 
prepustio vodstvo i uregjenje vojske, a sam ostao u Travniku, da 
puni džepove žutijem cekinima. To ponašanje vezirevo ozlovolji 
bOwSanske ajane i ulemu, pa ga oraahzare u Carigradu, da je porta 
bila prisiljena odmah opremiti na Bosnu Arslan Mehmed pašu 
povjeriv nm. i vrhovno zapovjedništo ukupne bosansko-hercego- 
vačke vojske. 

^) Pošto je sadržajem zanimiva ova okružnica donosim je u cijelosti: 
Presvijetle u Bosna Šaraju s feivama ovlaštene efendije! Poslije selama (po- 
zdrava) daje vam se na znanje: Od vajkada junaci pobjedonosnog serhata (pokrajine) 
Bosne uzvisivali su uzvišene božije riječi i širili šeriat božijega poslanika po starome 
•običaju. Njihovo viteštvo i junaštvo poznato je, a glas njihove slave na visoko stoji. 
Megju gazijama odlikuju se veledušjem i požrtvovanjem, dok u ratu na bo7Jem putu 
ponosno dižu glavu nada sve. Dapače i megju ćafirima — Bog ih uništio svojom sa- 
bljom ! — poznati su radi dostojanstva i ponosa ; spomen njihova imena i slave zadaje 
im otrovni strah i trepet. Što se radi nesreće i nemarnosti dogodilo nedavno u Bosni, 
krivi ste vi »ulema i nasljednici božjih poslanika«, jer ste trebali * po svom znanju 
božanskim obećanjima nakićenim i božanskim zapovijedima i zabranama urešenim sa- 
vjetima ohrabriti ih i potaknuti na ustrajnost. Nu, što se dogodilo prošle godine ne 
uzimajući u obzir, dužnost vam zapovijeda i veledušje nalaže, kako vama, tako i vašim 
drugovima (po ostalim pokrajinama Bosne fetvama ovlaštenim efendijama) i svemu 
ulemanskom staležu, da u zajednici s lijepim savjetima i živim riječima dokažete važnost 
i raširite megju narodom kako Bog zapovijeda: »Sokoli muslomane na rat:« Sve ra- 
gonite, bodrite i sklonite na rat, da od ćafira, kojima je mjesto u paklu, uzmu osvetu 
radi božijeg zadovoljstva, da ustraju u borbi kao njihovi očevi i djedovi, da kao njihova djeca 
i unuci steku pošteno ime i dobar glas ; jer je to kod Boga pribrano i pohvaljeno, kod 
svijeta slavno i časno, a kod islamskoga cara — Bog mu državu do sudnjega dana uzdrži ! 
— steći će ugled i odlikovanje, a osim toga još od dva dobra privrijediće jedno: ili 
će se domoći bogata plijena za ovaj, ili će postići čast ,,šehadet« (smrt za vjeru) za 
•onaj svijet, što će im ime i slavu zapisati u dnevnik vremena do sudtijeg dana, da im 
se lijep spomen pronosi u narodu od usta do usta. U nadi, da će te slijediti moje 
savjete i truditi se, da to raširite, završujem. 

8 



- 114 — 

Istom Arslan piiša bijaše došao u Travnik, kad stigfoše vijesti, 
da je ćesareva vojska prešla Savu i obsjednula Gradišku. 

Vojska sakupljena pod bajrakom na Podražnici s pomoćnim 
četama Ibrahim paše Pazarca sagje pod Gradišku, te razbije krš- 
ćansku vojsku i zatjera je preko Save. 

U to stigne paša Bdšatlija u Bosnu s 16.000 druga polovicom 
septembra i pridruži se bosanskoj vojsci. Kakove je operacije vezir 
poduzeo s tolikom vojskom, turska nam vrela ništa ne bilježe, a 
po svoj prilici nije mogao radi razmirica megju bosanskim prvacima 
ništa ni poduzeti. 

Da u Carigradu ovaj put nijesu zadovoljni bili s Bošnjacima 
i vezirom, vidi se iz fermana, koji je naročiti poslanik Šemsuddin 
beg donio u Travnik. Tu se u oštrom tonu spočituje Bošnjacima 
nesloga i kukavština predbacujuć im na više mjesta, da se nijesu 
ponijeli kao očevi i djedovi. Isti beg donio je i Mehmed paši 
Miralemu ferman, u kome se imenuje vezirom i bos;anskim namjes- 
nikom. Valjda je mislila visoka porta, da će Bošnjacima ugoditi i 
slogu uspostaviti, kad im na vezirsku sedžadu postavi jednog 
zemljaka. 

U Travniku sakupljeni bosanski i hercegovački prvaci na 
to su odgovorili s mahzarom, da vojnici radije ostaju braniti svoje 
ognjište, u koje često provaljuju ćesareve čete, nego provaljivati 
preko Save, da haraju neprijateljske zemlje, prepuštajući svoju 
vlastitu grudu bez obrane sudbini i neprijatelju. Osim toga traže 
od države, da isplati vojnike, koji čuvaju oez ikakve plaće već 
šest mjeseci pogranične gradove i palanke. Ova izjava bosanskih 
prvaka u Carigradu izazove nezadovoljstvo i upisa se u grijeh 
Miralem paši, koji bude svrgnut, a imenovan nasljednik veUkog 
vezira Hadži Salih paša, koga je po carskom fermanu zastupao 
timar defterdar Sulejman paša Redžepašić. Čim Salih paša koncem 
februara 1790. dogje u Bosnu, odmah ssizove sve ajane i kapetane 
iz Bosne i Hercegovine u Travnik na zdogovor. U tome vijeću 
bude odregjeno, da svi zajimi, spahije i agaluci, za tijem iz sela 
i kasaba iz svake kuće po jedan čovjek moraju poći na vojsku. 
Ročište je odregjeno 20. ševala 1204. (koncem maja rečene godine). 

Na 23. jima general Walisch s brojnim četama i dobrim 
spravama i lumbardama obsjedne Cetin sa svih strana, koga je 
branio sto i dvadeset godišnji starac kapetan Ali beg Beširević 
s hiljadu druga. JNa vrijeme su stigli glasovi o tome veziru, koji 
takogje na vrijeme krenu s vojskom iz Travnika, ali oklijevanje 



— 115 — 

putem: čineći od jednog* konaka četiri, zakasni vezir s pomoćnim 
četama. Uza sve očajno i divlje junaštvo Cetinjani ne mogaše 
obraniti grada, koji uzeše ćesarevci na juriš upaliv ga sa svih 
strana. Svi Cetinjani, osim staroga kapetana i 124 druga, koji 
padoše u sužanjstvo, nagjoše junačku smrt u borbi za svoje og- 
njište. Četiri dana gorio je Cetin, dok nije sve dogorjelo, što bješe 
od drveta. 

Naskoro iza pada Cetina umre car Josip II., a bojno oružje, 
posredovanjem pruskoga kralja Fridrika Velikoga, obustavi se na 
neizvjesno vrijeme pod uslovom, da ćesareve čete drže, što su 
osvojile do 8. decembra 1790. 

U isto vrijeme Salih paša bude svrgnut s Bosne, a naime- 
novan bivši veliki vezir Jusuf psiša. Dok je došao u Travnik, zastu- 
pao ga je Sulejman paŠa Redžepašić. Nakon nekoliko dana bude 
pozvan za velikog vezira, a Salih paša iz Novog Pazara opet se 
vrati u Travnik. Po naredbi iz Carigrada preduze sebi za zadaću, 
da opet uspostavi staru slogu i prijateljstvo megju bosanskim pr- 
vacima, kojih razmirice na štetu zemlje osobito se pojaviše za 
pošljednih ratova. Osim toga sklapanje mira u Šištovi razvlačili 
su austrijski poslanici s dana na dan. 

Bojeći se, da opet ne dogje do rata. Salih paša sazove sve 
bosansko-hercegovačke prvake na vijeće u Travnik, da ih izmiri 
i pripravi, ako bi došlo opet do rata. Koliko mu je prvo pošlo 
za rukom, nije nam poznato, nu priprave za rat povoljno je polučio 
i čekao na granici pripravan na svaki mig iz Carigrada provaliti 
u Hrvatsku. Kad mu stiže zapovijed iz Carigrada u julu 1791., 
da je sklopljen mir, raspusti vojsku, pa se vrati li Travnik. 

Po carigradskom računu bilo je tada u bosanskim i herce- 
govačkim pograničnim palankama i gradovima urogjenika što 
konjanika što pješaka, koje je država plaćala 26.056 na broj. 

Po naredbi iz Carigrada Salih paša pokupi svakoga desetoga 
u slučaju potrebe, ako se ne bi mir sklopio s Rusijom, da ih 
opremi turskim četama u pomoć; ali do toga nije došlo, jer je 
s Rusima na skoro sklopljeno primirje. Kad se odredilo povje- 
renstvo s turske i austrijske strane, koUko je na jednoj, a koliko 
na drugoj strani ostalo, po naročitoj zapovijedi sultanovojtpridruži 
se povjerenstvu, a zamjenikom u Travniku ostavi bivšeg kliskog 
sandžaka Ibrahim pašu u oktobru 1791.*). 

^) Naš zemljak veliki vezir Melik Mehmed paša Sulejmanpašić-Funduklić. On 
je zadnji i dvadeseti veliki vezir iz naših krajeva. 

8* 



— 116 — 

Uvjeti.o izmjenjivanju ratnih sužanja bili su ovo: kršćanski 
sužnji, koji nijesu prešli na islam, moraju se povratiti Austriji, isto 
tako muslomani, koji nijesu poprimili kršćanstvo, moraju se izručiti 
Turskoj. 

Godine 1792. u augustu na Bosnu bude imenovan Husa- 
muddin paša, a Salih paša i na dalje ostavljen u povjerenstvu za 
uregjene granice. 

Mahmud paša Bošatlija opet pane u nemilost sultanovu, koji 
sada odluči na svaki način dignuti mu sjenu sa zemaljske povr- 
šine. Koliko je Bošatlija. bio silan, a porta nemoćna, najbolji je 
dokaz, što se radilo sve iza legja, da mu se slomi vrat, a nije se 
smjelo na njega zavojštiti. Da se makne Bošatlija bila je zadaća 
takogje i bosanskog vezira, koji je razaslao bujruntije na tasličkog 
muselina Mustafa pašu, na kliskog sandžaka Kapudan Mehmed 
pašu, na zvomičkog Sinan pašu i na sarajevskog muUu Osman 
efendiju, da paze dan i noć na granice Bošatlina područja i uzne- 
miruju ga sa svih strana. 

Povjerenstvo za uregjenje megje izmegju Bosne i Hrvatske 
udari na otpor u Krajini. Bišćaci i Izačićani ne samo, da su ga 
tužili u Carigrad, nego su još pucali iz topova na austrijske povje- 
renike. 

Na to visoka porta u ime sultanovo izdade naredbu, da se 
niko ne smije miješati u stvari povjerenstva i potvrdi Salih pašinu 
kartu, na kojoj se prepuštaju Austriji gradovi: Cetin i Drežnik 
s komadom zemlje na kordunu. A Salih paši naredi, da svrši, 
kako zna; ako je moguće, da nastavi dan na noć, samo da čas 
prije dovrši i uredi granice, bojeći se da ne buknu nemiri na 
Krajini. 

7. ševala 1208. (u maju 1794.) Husamuddin paša izdade 
slijedeću naredbu u pogledu odijela i boja. Po visokoj carskoj za- 
povijedi i šeriatskim pravilima: zeleno, bijelo, žuto i crveno odi- 
jelo i obuća nošnja je muslomanska i jenjičarska ; dugi kalpak, 
dal-fes, gunj zagarija i postule od kajsera naročito je nošnja jenji- 
čarska; ljubičasta, crna i modra džoka, crne čizme ili postule i 
crno odijelo nošnja je kršćanska; osim toga plave čizme, mestve 
ili papuče i druga odijela nošnja je kršćanska i židovska. 

Iste je godine veliki vezir Melik Ahmed p- stavljen u mir^). 



*) I on je sin naše grude. Otac mu je glasoviti beglerbeg i kapudan-paša Sulej- 
man paša Funduklić. U mladini danima stupio u mornaricu kao časnik, gdje je s vre- 
menom i posto tersane-ćehaja. Godine 175 1. postao zapovjednik brodovlja u Sredo- 



— 117 — 

Kako je gori spomenuto, uvijek je u običaju bila rečena 
nošnja, samo od neko vrijeme kršćani i Židovi počeli su oblačiti 
ova odijela proti šeriatu i carskoj odredbi, da nije moguće raz- 
likovati muslomana od nemuslomana, za to nemuslomćm bio muški 
ili ženska, ako bi se usudio obući drugu boju ili nošnju, nego 
koju su od starina nosili, da se imadu staviti pred sud na od- 
govornost i kazniti. 

U isto vrijeme svilena i zlatna platna, koja su uvažali Mle- 
čani u Bosnu, štedljive Sarajlije bojeći se, da im vas novac za 
odijelo ne ode na stranu, zabrane uvažati i prodavati u gradu. 

Godine 1797. u junu Perišan Mustafa paša bude imenovan 
za valiju na Bosnu. 

Premda je odregjeno. mirom u Šištovi, da se Dubica, Novi 
i Gradiško povrati Bosni ipak s dana na dan Austrija je okli- 
jevala to učiniti. Porta je neprestano radi toga uznemirivala 
austrijskog poslanika u Carigradu, ali sve bijaše bez uspjeha, dok 
se ne zaplete u rat s Francuzkom, kojoj stajaše na čelu pobjedo- 
nosni Napoleon I. U neprilici, da i Tiirska ne zavojšti, rečene 
godine predade Bosni ne samo spomenute gradove, nego i sve 
boine sprave, koje se zavmuše u njima. 

Kako smo već više puta spomenuli crnogorska raja svaku 
prigodu je znala upotrijebiti, da uznemiruje Hercegovinu ili Al- 
baniju. Po nagovoru stranih država, a naročito Rusije dizali su 
cijele vojske, pa u zgodnim časovima udarali na Nikšić, Spuž i 
Podgoricu. Zato su im Turci opet često vraćali zajam i zatirali ih 
na svaki način. U zadnja vremena dva puta ih je pregazio Bosa- 
tlija i prisilio na danak. Kad je Bošatlija zadnji put pao sultanu 
u nemilost, ponovno sagje, da pokupi harač. Crnogorci udruživ 
se s nekim srpskim župama navale noću iz potaje na Bošatljiju, 



zemnom moru, a malo za tijem vezir. Poslije lišen časti opremljen je u Stanćoj. Nu 
opet postao vezir i zamjenik u Selaniku. Poslije pozvan u Carigrad, gdje mu je sultan 
poklonio sultaniju Zejnebu i imenovao ga niSandži-bašom. Bio više puta namjesnik ve- 
likih vezira. Kad je bio u Vidinu zapovjednik posade, slučajno mu i^ori hazna i sve 
imanje, što je iza oca naslijedio 1 sam stekao. Tako je ostao samo vezir po imenu. 
Godine 1787. veL vezir Jusuf paša iz mržnje liši ga još vezirske časti i otme mu sve, 
što mu je iza požara. ,^]^talo. Nu energični sultan Selim III. dobavi, ga iz zatočja i 
imenova namjesnikom na Kreti. Godine 1791. na mjesto spom. Jusuf paše zasjede na 
stolicu vel. vezira i pokaza se na čudo svačije osobito veledušan prama svom pred- 
šastniku i prognitelju. Dvije i po godine kao Nestor megju vezirima drmao je turskom 
carevinom. 1794. potegao se u mir s političkoga poprišta. Umro 1801. u visokoj sta- 
rosti poštovan od prijatelja i protivnika. On je zadnji veliki vezir iz naših krajeva. 



- 118 — 

pa mu dohakaju glavi. Osokoljeni tijem junaštvom uzmu obraz 
i skuče Bjelopavliće, Pipere, Kute i Vasojeviće na štetu turskih 
pokrajina. 

Pošto u isto vrijeme buknu ustanak u Srbiji po naredbi 
Mustafa paša odvede Bošnjake pod Biograd, a zamjenikom ostavi 
Sulejman pašu Redžepašića u Travniku. 

Kad je ustanak udušen vrati se natrag, ali opet brzo ode 
put Vidina, da pokori Osman agu Pasvandžiju *). 

Ovaj posavski delija bješe se caru asi učinio ogradiv se 
nezavisnim gospodarom u Vidinu i nekim gradovima. Kad se 
pronio glas, da su Francuzi doprli do bosanske granice i, da 
namjeravaju udariti na Bosnu, Perišan paša diže* se ispod Vidina 
i vrati u Travnik u augustu 1798. 

Koncem rečene godine umre Perišan paša, a na Bosnu ime- 
novan Gjurdži Osman. paša« 

Pošto se bosanski erćan nije najbolje pazio sa Perišan paši- 
nim ćehajom Mehmed agom Vanlijom, koji bješe ostao u Trav- 
niku, da prepiše ostavštinu vezirovu, neprestano mu je stavljao 
zapreke. Usprkos Vanliji neki su otišli prije na mjesec dana, da 
čekaju novog vezira. Ali i Vanlija nije uzalud prepisivao veliku 
pašinu ostavšinu, pomoću koje založi neke mogućnike u Carigradu 
i isposluje, da ga imenuju vezirem bosanskim na čudo svega erćana i 
ajana. Osman pašu stigne ta vijest u Taslidži, odakle se natrag 
povrati, a oni, koji mu odoše n susret, ko ubijeni u glavu, dogju 
u Travnik. 

Jučerašnji ćehaja, da bude danas vezir, to nije nikome išlo 
u glavu, a naročito dostojanstvenicima i bezima, koji su po starom 
običaju morali sagnuti glavu i poljubiti mu skut u znak pokor- 
nosti. To je bila netaktična 'pogreška od strane porte, koja je 
mogla uroditi zlijem posljedicama, da se nije našlo nekoliko 
pametnih ljudi, koji su doveli u sklad slaboga vezira s moćnim 
ajanima. 

Tu pogrešku uvidili su brzo u Carigradu. Nakon tri mjeseca 
Vanlija bude svrgnut, a imenovan Hadži Hasan paša, koji slučajno 
umre na putu u Taslidži, a porta u oskudici valjanih državnika 
ponovno, imenuje Vanliju. Ovaj put bojeći se za svoj opstanak u 
Bosni po nagovoru nekih Travničana pogubi staroga beglerbega 



*) Kakvo je stanje bilo u ovo doba u Turskoj, dosta je, ako navedemo, da 
cijela turska sila nije mogla pokoriti Pasvandžije, nego mu najposlije dala vezirluk u 
Vidinu da čuva Srbiju od vanjskih napadaja. 



119 — 

» 

i timar-defterdara . Sulejman pašu Redžepašića, u kome je nazri- 
jevao narodnog- kandidata za vezirsku čast. Na to opet bude 
maknut, a imenovzin Hadži Mehmed paša, koji na putu dobije 
ferman, da preduzme čast beg-lerbega od Rumelije, pošto je Turska 
trebala za Balkan valjana vojskovogju, a Vanlija i na dalje ostade 
u Bosni, dok napokon 1801. u. augustu visoka porta dogje do 
uvjerenja, da Vanlija nije dorastao upravi Bosne, pa ga premjesti 
u Galipolje, a Bećir pašu opremi u Travnik. 

Bećir paša odmah pokupi nešto vojske i odvede je u Niš, 
da tamo uspostavi red i mir megju daijama i eškijom, ali se brzo 
vrati ne opraviv ništa. Za to ga hotijabu maknuti s Bosne ime- 
novavši po drugi put Gjurdži Osman pašu, koji ne zna se iz koga 
razloga nije imao odvažnosti doći [u Bosnu, nego je odgagjao 
s dana na dan svoj polazak iz Filipopolja u nadi, da će mu se 
smilovati u Carigradu i opremiti na drugu stranu. To se zbilja i 
dogodi. Osman paša postane namjesnik u Silistriji, a Bećir p2iša 
ostade i nadalje u Bosni. 

Pojava Kara Gjorgja u Srbiji, neposlužnost Osman paše 
Pašvandžije i nasilja daija u Biogradu, Smederevu i drugim gra- 
dovima uzvitlaše cijelu buru na Balkanu. Da kako Bošnjaci i 
Hercegovci, pošto je Turska imala u Siriji s našim zemljakom 
Džezzarom Ahmed pašom i Mehmed Alijom u Egiptu pune šake 
posla, morali su svojom krvi na Balkanu uspostavljati: ugled i 
vlast visoke porte, koja se je igrala „sUjepog miša" sa svom care- 
vinom. 

Bećir paša opet pokupi svakog šestog vojnika iz gradova i 
palanaka, pa ode put Šumadije, a Sulejman pašu AUpašića ostavi 
zamjenikom u Travniku. Klad je došao u Šabac, srpske ustaše, 
ne samo da mu prepriječiše put u Biograd, nego ga tako rekuć 
umuhaseriše. Sada Bećir paša u neprilici povede istragn, da ispita 
uzroke nemirima. Srbi su obarali krivnju na biogradska daije, 
koji su utjerivali porez i bajagi tražili osvetu biogradskog zapo- 
vjednika Mustafa paše, koga su daije usmrtile prije godinu dana. 
Po prilici s tijem sadržajem Kćira Gjorgje je opremio pisma na 
neke bosanske prvake, da im zamaže oči ne bi li bosanske prvake 
odvratio, da ne pomažu Turskoj udušiti ustanak u Srbiji. 

Dok je Bećir paša boravio u muhaseri s 2000 Bošnjaka, 
srpske ustaše robile su, palile i ubijale na sve strane oko Zvomika 
i po okolici. 



— 120 — 

Carigrad, Bećir paša i glasoviti vogja eškije Halil aga Gusinjac 
zavedeni lukavim riječima Kara Grjorgja posvetiše svu pažnju, da 
unište biogradske daije, što napokon Halil agi i pogje za nikom^ 
Na to se Bećir paša vrati u Bosnu pod jesen 1804. ostavivši Sr- 
biju u krvi i plamenu, jer propast daija istom osokoli Srbe, da 
uspostave kroz vjekove snivano carstvo Dušanovo. To sada svak 
uvigje, ali, prekasno, jer ustanak preote mah i raširi se po svoj 
zemlji. Ug"ledav se u Srbe i Cmog'orci dignu se na oružje, pa 
zavojšte na Podg*oricu. 

Iste godine Bećir pasa ode iz Bosne, a na njegovo mjesto 
dogje Mustafa paša Smajilpašić, koji pozove Bošnjake i Herce- 
govce, da oružanom rukom uduše ustanak u Srbiji. Jedan odjel 
vojske sa zvomičkim sandžakom Hasan pašom i bratićem mu 
srebreničkim ajanom Salih begom ode u Srbiju, a drugi pod vod- 
stvom Sulejman paše Alipašića sagje u Drobnjake. 

Kad bi se upustili u obširno opisivanje kretanja Bošnjaka i 
Hercegovaca prama srpskom i crnogorskom ustanku zavelo bi 
nas predaleko, za to će mo se samo na glavne zgode ograničiti^ 
Sulejman paši je povoljno uspjela povjerejia vojna u Drobnjacima,. 
koje prisili na plaćanje danka i za bolju sigurnost dovede sa sobom 
26 taoca iz prvih kuća, dok Hasan paša u Srbiji nije mogao 
ništa opraviti. 

Kad se 1806. u februaru povrati iz Drobnjaka, razvi bajrak 
u Rogatici, da se sprema za vojnu na Srbiju. Kad se okupi vojska 
sa svih strana, diže bajrak na sjeničko polje, odakle je u zajednici 
sa zvorničkim sandžakom Mehmed paŠom udario na Dobro Selce> 
gdje se na okupu nalazilo najviše ustaša. 

U to umre vezir Mustafa paša, a bosanski ajan u Travniku 
za zamjenika izabere njegova ćehaju Ibrahim agu i javi stvar u 
Carigrad moleći sultana, da im opremi iskusna i valjana vezira 
ističući teški položaj i veliku zadaću, koja ga čeka u Bosni. 

Sada bude imenovan 29. marta 1806. Husrev Mehmed paša, 
a njegovim zamjenikom timar-defterdar Ibšir beg Redžepašić. 

Kad novi vezir na Sjenici pregleda vojsku, razasla bujnmtije 
na sve strane, da se druga vojska kupi, a sam krenu u Zvornik 
preko Srebrenice, kako to bjehu odredili još za Mustafa pašina 
vremena sakupljeni ajani u Travniku. Bosanska vojska u Sapcu 
stisnuta sa svih strana od ustaša zatraži pomoć od vezira. Na čelu 
od 2000 vojnika opremi vezir svoga ćehaju Ibrahim pašu i odmah 
raspisa bujruntije, da se sve od Sarajeva do Banjeluk ^ digne pa 



— 121 — 

oružje i leti brže-bolje na Orlovo polje. Megju tijem Crnogorci 
pomagani Rusima krenu na Trebinje. Mostarski ajan Ali aga 
Dadić okupi Hercegovce, pa ih dočeka na Klobuku i junački nad 
brojnijim neprijateljem izvojšti sjajnu pobjedu u maju 1807.*) 

Dok su se u našim krajevima odigravali krvavi prizori radi 
nepromišljene carigradske politike, Kara Grjorgje se sve više i 
više širio po Srbiji osvajajući /grad za gradom. Napokon i Biograd 
pane u šake ustaša. Još je uvijek visoka porta gradila kule pa 
zraku u nadi: e će se ustaše same pokoriti i pokloniti njezinoj 
visosti. Svaki ma i najprostiji Bošnjak uvigjao je: kuda sve to vodi, 
samo oni, koji su bili pozvani, da o tome račun vode ili nijesu 
uvigjali, ili nijesu htjeli uviditi. 

Istom, kad se Kara Grjorgje proglasi gospodarom Srbalja, a 
Austrija i Rusija predložiše sultanu, da mu prizna gospodstvo, 
uvidiše turski diplomati, kud je vodio srpski ustanak. I, da ne bi 
Napoleona, koji odlučno ustade proti tome predlogu, Turska u 
razočaranju počinila bi još onda onu veliku pogrešku i ugnijezdila 
zmiju u svojim njedrima. To ponašanje turske diplomacije izazvalo 
je u narodu ogorčenje i nepovjerljivost prama sultanu i vladi. 
Kad još engleske lagje počeše šeprtljiti po Marmari, pregje nezado- 
voljstvo svaku mjeru. To prouzroči bunu u Carigradu, u kojoj sultan 
Selim III., koji hotijaše u ovo nezgodno vrijeme provesti reforme 
u vojsci, s više dvorskih prvaka plati glavom, a sultan Mustafa IV. 
pope se na prijestolje. Nu i njega naskoro stiže ista sudbina, da 
ustupi mjesto Mahmudu IL, zatomiku jenjićara. Megju tijem su 
Hasan pašu Srebrenicu pritiskivali Srbi sa svih straha u Novoj 
Varoši, kome bosanske spahije priteku u pomoć, dok su u Uzicama 
muhafiz Derviš Hasan paša Redžepašić i amidža mu timar-defterdar 
Ibšir beg Redžepašić kuburili bez hrane i džebhane. Teda-negda 
dunavski muhafiz Sunullah paša s nešto bosanske vojske proturi 
hranu u Uzice i kutarisa muhafiza i defterdara iz muhasere. 

Da se jednom tima krvoprolićima u kraj stane, Husrev paša 
je činio razne priprave, nu nigda nije došlo do ozbiljna poduzeća. 
Uzrok toj nespretnosti ne možemo nikako naći, ako nije zbilja u 
njemu samu. Cijelo proljeće i ljeto 1807. spremao se na sve strane 
i napokon pod jesen vratio se u Travnik mahajući šakama, da su 
preko zime slobodno ustciše srpske s Crnogorcima mogli uzne- 
miririvati i bosansko-hercegovački teritorij oko Drine i Lima. 



*) Kićenu narodnu pjesmu o ovoj bitki zabilježio je Jukić u »Bosanskom 
prijatelju.« 



— 122 — 

U januaru 1808. Husrev Mehmed paša ustupi namjesništvo 
bivšem velikom veziru Ibrahimi Hihni paši. Kako je u zadnja 
I vremena pano ugled bosanskih vezira kod moćnoga plemstva, 
jasno nam svjedoči ova činjenica. Mustaj beg Rizvanbegović za- 
vadi se radi kapetanije i imanja s' braćom Ali agom i Omer 
begom, što napokon urodi krvoprolićem. Sve vezirske^ prijetnje 
nisu koristile ništa. Braća su se krvarila punih pet mjeseci, dok 
naročiti poslanik iz Carigrada Bećir aga nije došao i izmirio ih u 
Sarajevu pred sudom. Da pače Hadži Rizvan beg, aga hotovski, 
i Mustaj beg nijesu htjeli ni doći pred sud, već opremili svoje 
zastupnike. 

Stanje u Bosni uvijek se pogoršavalo. Srpske ustaše pružiše 
se čak preko Drine, pa obsjedoše grad Sokol. Svakdanje provale 
u zvomički sandžak dodijavale su Bijelini, Srebrenici, i Višegradu. 

• 

U to se počmu hrišćani odmetati po sarajevskoj okolici i hajdu- 
kovanjem uznemirivati mimo stanovništvo. Mahzari su letili sa 
svih .strana u Travnik veziru. Trebalo je svima pomoći, ali pitanje 
je bilo: ko i na koji način. Sulejman paša bude ponovno odregjen 
za muhafiza u Novom pazaru. Nu prije, nego je došao na svoje 
mjesto, Novi Varoš i Sjenica padoše u vlast ustaša, a Prijepolje 
stisnuto sa svih strana i tako prepriječeni putovi megju Bosnom 
i Carigradom. Sve je strepilo pred katastrofom, a niko se iiije 
brinuo, kako da se prepriječi. Doduše po nekoliko pomoćnih četa 
spremano je danomice na razne strane, ali sve je to bila šeprtlja 
prama pretežnom neprijatelju. Napokon Ibrahim paša odluči se, 
da poduzme veći korak od strane Zvomika, pa se diže u redžepu 
1224. (1809.) s bihaćkim sandžakom Sulejman ipašom, kliskim 
sandžakom Simullah peišom, zvomičkim sandžakom Ali pašom, 
posavskim muhafizom Derviš Hasan pašom i gradačkim kapeta- 
nom Osman begom i provali u Srbiju. Premda je daleko dopro 
u nutra, ne može doći do Biograda, nego^ se povrati natrag u 
Bosnu. 

Sada Ibrahim paša pokuša sa Kara-Gjorgjem sklopiti pri- 
mirje, što mu donekle pogje za rukom, ali Carigrad mu pomrsi 
račune š ukorom u novembru 1809. kako može s onima sklapati 
ugovore, koji su vjekove turski podanici, nego neka gleda s Bo- 
šnjacima uznemirivati ih svaki dan, da ne mogu očiju otvoriti. 

Preko cijele zime bilo je manjih okršaja sa Srbima i Crno- 
gorcima, koji su stajali dosta žrtava s obje strane. 



— 123 — 

Na proljeće 1810. odluči vezir ozbiljnije se ogledati i s jednim 
i s drugima. U to ime sazove sve ajane i kapetane u Travnik, 
da im razjasni položaj i posljedice, koje su prijetile zemlji, ako se 
jednom tima provalama ne učini kraj. 

Pozivu vezirovu za čudo sve se listom odazove i po moguć- 
nosti obeća potpomag'ati g'a u zasnovanoj vojni, jer bješe već 
svakome dodijalo g'ledati i slušati: šta srpske ustaše rade od po- 
graničnih muslomana. 10. marta rečene godine razaslane su buj- 
runtije na sve strane, da se čine priprave, kako je odredilo ze- 
maljsko vijeće. Sulejman paša bio je odregjen za Sjenicu i Novu 
Varoš, SunuUah paša za Srebrenicu, a Ali paša za Zvomik. 

Ibrahim paša sa cijelom svojom edbom ostavi Travnik i ode 
put Zvomika, odakle sagje pod Loznicu, gdje bij£iše glavna sila 
srpskih ustaša. Bitka je trajala više dana i svršila se potpunim po- 
razom ustaša, u kojoj je zaglavilo šest srpskih i tri ruske četo- 
vogje. U isto doba je Sulejman paša porenuo sa Sjenice prama 
Uiicama. U velikom logoru zametne se bitka, u kojoj Bošnjaci 
izvojšte sjajnu pobjedu nad ustašama, koji se razbjegnu na sve 
strane. Nu pošto turska, zaokupljena ruskim provalama, nije mogla 
•od Niša pritisnuti srpske ustaše, koje se sjedine i prepriječe put 
Ibrahim paši, uz vas napor ne može doći do Biograda. U to ga 
zima prisili, pa se vrati u Bosnu ostaviv posade po važnim mjestima. 

Naredne godine opet se vezir zaputi u Srbiju, a Sulejman 
pašu opremi s kliskim i hercegovačkim spahijama u Drobnjake, 
koji se odmetnuše. pod crnogorsku vlast. Sulejman paša brzo vidi 
posao u Drobnjacima. Skučivši ih ponovno pod tursku vlast, vrati 
se preko Crne Rije&e u Bosnu i pridruži veziru kod Zvomika u 
ramazanu 1226. (u sept. 1811.). 

Srbi, osokoljeni ruskom provalom preko Dunava, upnu sve 
sile, da prodru u Bosnu i bosanske hrišćane dignu na oružje, pa 
tako spoje ustanak sa Crnom Gorom. Nu na svima tačkama budu 
.suzbijeni od bosanske vojske. Tako Ibrahim paša provede na 
granici cijelo ljeto ne mogući poduzeti nikakova koraka u unu- 
tarnjosti Srbije. Pod kasnu jesen obskrbi granice s posadama i 
vrati se u Travnik. 

Koncem februara 1813, Ibrahim peiša ustupi Bosnu, bivšem 
razbojniku Ali paši Derendeliji'), koga je zastupao Sulejman paša 
Alipašić, dok je došao u Travnik. 

^) Pripovijeda se, kad je došao u Travnik, da se pokaže viši u očima Bošnjaka 
aiaredio je, da mu dovedu tri najveća zločinca iz tnmnice u namjeri, da ih pogubi na 



~ 124 — 

Po naredbi iz Carigrada na proljeće Derendelija raspisa 
bujnmtije na sve strane, da se po odredbi zemaljskog* vijeća iz 
svakog kotara mora otpremiti stanoviti broj vojske s porukom, 
'da se čim prije svatko imade naći na Orlovu polju, gdje bješe 
utanačen sastanak. U šabann 1228. pregje Drinu i provali u 
Srbiju. Najprije se sukobi sa ustašama kod Badnovca, gdje se 
bjehu u meterize zakopalL Prvi dan uza sve junaštvo Bošnjaka 
održase se Srbi u šancima. Nu drugi dan po savjetu nekih prvaka 
svaki vojnik uze po breme kukuruza, i tako zavale puškare, pa 
na juriš junački potisnu ustaše iz tabora, koji ostave sve ratne 
sprave i municiju. U potjeri Bošnjaci nagrde ustaše. Mnogo ih je 
izginulo i zapalo u ropstvo. Plijen je bio tako obilan, da se ovca 
prodavala po 30 para. Odavle Derendelija digne vojsku pod 
Loznicu, koju iza znatnog otpora zauze. Za tijem sagje pod Lješ- 
niču i zauze je na juriš, odakle početkom ramazana sjavi na Zasa- 
vicu, gdje se ustaše s velikom pripravom bjehu utvrdile pod 
vodstvom Miloša njih 20.000 za trajni otpor. Premda je oa prvi 
mah činilo se nemoguće zauzeti Zasavicu, ipak Derendelija i 
bosanski prvaci odluče po što po to na juriš udariti, pa što Bog 
da i sreća junačka, koja je do sada pratila pobjedonosne Bošnjake. 
Tako se i dogodi. Neobazirući se junaci, što pred njima kao Ijesa 
padaju ljudska tjelesa s golim handzarima u ruci provale u utvrde 
i načine ljudsku kasapnicu. Miloš jedva umače ispod turske sablje^). 
Ispod Zasavice DerendeUja digne vojsku pod Sabac Obsadom 
kroz nekoliko dana pnsiU ustaše na bijeg preko Save u Slavo- 
niju. Tako otvori put do Biograda, u koji s ponosnim Bošnjacima 
unigje na ramazanski bajram 1228. (u septembru 1813.). Tu se 
sastanu Bošnjaci s turskom vojskom, koja je pod vodstvom veUkog 
vezira Huršid paše došla od Niša. 

Za Biogradom padao je bez otpora jedan grad za drugim, 
da su ustaše bile prisiljene kapitulirati i priznati tursko gos- 
podstvo. Na to veliki vezir proglasi opće pomilovanje svima 
ustašama. 



divann. Kad prvoga zapita odakle je, dobi odgovor, da je Derendelija i sin N. age. 
Paša se smiluje na sv(^ zemljaka i oprosti mu namijenjenu kaznu. Isto tako drugi 
dokaže, da je Derendelija, pa kuuriše like. Treći se slučajno dogodio Arap, pa čuvši 
kako se ona dvojica spasiše na pitanje odakle je, hotio je i on reći Derendeli, ali kao 
Arap nije mogao izgovoriti pravo, pa povika: Terelelli, Terelelli* Na to se paša na- 
smije pa i njemu oprosti. 

*) Po svoj je prilici tom prigodom nastala poznata nar. pos. Puca puška ko na 
Zasavici. 



— 125 — 

Veliki vezir Huršid paša nije mogao nikako preboljeti, što 
su Bošnjaci prije njega osvojili Biograd. U mjesto, da im se lijepo 
zahvali, što su tolike usluge učinili turskoj državi, poče snovati, 
da im se osveti. Nu pošto nije imao moći i odvažnosti kazniti 
bosansko-hercegovačke prvake javno, odluči tajno izvesti svoje 
mrsko djelo, na ime: da im priredi nešto slično Bćulolomejevoj noći. 

Pod izlikom prije nego se razigju vojske u zdogovoru s Deren- 
delijom pozove sve naše prvake na večeru u svoj tabor. Bosanski 
beglerbezi, alajbezi i bezi saznavši, da će im večera velikog vezira 
na nos skočiti, zaključe skupa, da svaki izabere u slučaju potrebe 
po nekoliko valjanih druga i povede sa sobom u Huršid pašin 
tabor. To ponašanje Bošnjaka iznenadi lukavog vezira. Videći, 
da su se spremili na zlo, povuče se, pa svakoga lijepo počasti i 
obdari raznim ćurcima i odoramau 

Pošto od ove vojne na Srbiju visoka porta zauzima sasvim 
drugi položaj prama bosansko-hercegovačkim moćnim begovima 
mislim, da neće biti suvišno, ako se malo opširnije upoznamo sa 
njihovom prošlosti i sadašnjosti, što je za daljni razvitak bosanske 
povijesti neophodno nuždno znati, da se razume Dželal pašina 
umorstva i Husejin kapetanov ustanak, koji je mogao Tursku 
dovesti na rub propasti. 

Kao što svuda po Europi, tako i kod nas u Bosni i Herce- 
govini plemstvo je igralo veliku ulogu na koncu srednjega vijeka. 
Kako nam je već od prije poznato, Bosna se zvala kraljevina, 
ali u istinu bila je aristokratska republika, jer iza Tvrtka I. bo- 
sansko prijestolje nalazilo se u rukama nekoliko velikaških poro- 
dica, kao n. pr.: Hrvatinića, Hranića, Pavlovića i t. d. Bosanski 
kraljevi, da se ulaskaju velikašima, po primjeru — dijelili su 
im razne naslove. Tu je bilo velikih vojvoda, banova, voj- 
voda, knezova i župana. Cvijet bosansko hercegovačkoga plemstva 
pristajao je uz bogumilstvo, a mi znamo, da su bogumili na više 
godina prije pada kraljevine prijateljevaU s Turcima, i potpisivali 
se kao Hrvoja i Sandalj „milošću božijom i gospodara sultana 
Mehmeda i t. d.", pozivali sultana preko Hrvata Mahmud peiše, 
da ih uzme u zaštitu od progonstva kraljeva, koji je obećao papi i 
ugarskomu kralju, da će istisnuti bogumilstvo iz Bosne. 

Kad je sultan Mehmed II. osvanuo u proljeće 1463. u srcu 
bosanske kraljevine, Bosna mu se pokorila, a bogumilstvo listom 
prešlo na islam, ne iz kukavštine, lijepo primjećuje g. Asboth, 
nego poslije krvavih progonstva i bojeva, iz mržnje prama pritisku 



— 126 -^ 

katoličke crkve i ug-arskog- oružja. Turci su gfovorili jednostavno: 
^ko primi islam taj će ostati svoj u svome; a ko ne će to učiniti, 
neka nosi glavu kuda mu je drago, ili će postati muslomanska 
raja.^ Što su rekli, to su i učinili. 

Osmanlije osim vladarske kuće i.šerifskih arapskih porodica 
nijesu poznavali, kao što ni danas ne poznaju krvnoga plemstva. 
U njih je geslo: „koliko znaš, toliko valjaš.*^ Ali, da nebi bosan- 
skim plemićima na žao učinili, jer su mnogo na njih računali, 
ipak dozvole im, da se po krvi i moći razlikuju od neplemića. 
Samo su im oduzeli stare naslove i mjesto njih podijelili svoj po- 
časni naslov „beg." Mi smo na svome mjestu naveli i povlastice, 
koje je sultan naročito podijelio našemu plemstvu, da im se sinovi 
na carske troškove uzgajaju u sarajima za više državne i voj- 
ničke časti. 

NagU prelaz bogumila, a naročita njihova plemstva na islam, 
povukao je sa sobom mnogo bogumilskih tradicija, od kojih su 
neke propale u prvoj i drugoj generaciji, a neke se sačuvale kroz 
vjekove kao osveta prama progoniteljima njihovim prije pada 
kraljevine. 

Kad je već davno jenjala osmanska sila, kako Asboth pri- 
mjećuje, da vodi velike ratove i počela padati u miroljubivu le- 
targiju, bosanski i hercegovački muslomani neprestano su spogra- 
ničnim kršćanima na svoju ruku vodili ratove i sačuvali s naslije- 
gjenom vjerskom gorljivosti i s ponosnom samosvijesti gospodstva 
netaknuti islam u potpimoj čistoći. 

Ahmed beg Hercegović prvi je stupio na poprište povijesti 
1473. kao carski »miri alem'c (zastavnik), koji je kasnije postao 
paiša, vezir i veliki vezir. Za njim odmah izbili su na površinu 
Malkoči, Sokolovići, Opukovići i dr. kao namjesnici, veziri i veliki 
veziri, dok o moćnim lenskim velikašima povijest ne vodi ni računa. 

U krbavskoj bitci 1493. pod zapovjedništvom Jakub bega 
nalazimo organiziranu bosansku vojsku od naših zajima, spahija i 
akindžija, koji hametom potuku Hrvate. 

Isto tako organiziranu hercegovačku vojsku vidimo 1601., 
gdje obsjeda Zadar pod vodstvom našeg zemljaka Sinan bega, 
sandžaka od Hercegovine. 

U bitci na Muhaču 1525. ništa manje nego 20.000 lenskih 
vitezova iz naših krajeva sudjeluje kod razorenja ugarske krsiljevine. 
Ovom prigodom naši zajimi i spahije izišli su na glas kao najbolji 
vitezovi u cijeloj carevini. Koliko je sultan Sulejman cijenio Boš- 



— 127 — 

njake i Herceg-ovce, a naročito plemiće, svakome je poznato. Nije 
im samo povjerovao domaću upravu, nego i najveća dostojanstva 
u turskoj vojsci i državi. 

Kako su Turci osvajali Ugarsku, onako su mnogi bosanski 
i hercegovački plemići iselili u novo osvojene zemlje, pošto su 
lenska dobra i čast u našim krajevima prelazila s oca na najsta- 
rijeg sina, mlagji su hrlili tamo, da se dpmognu časti i imanja. 

„U bojevima proti Ugarskoj", veli Asboth, i poslije proti 
Austriji, bili su ovi (bosanski) renegati predborioci (Vorkampfer) 
Turaka i oni su ostali vlastiti gospodari zemlje, oboružani sa svima, 
u neograničenoj samovolji povećanim privilegijama sredovječne 
oligarhije." 

Glavna sjedišta bila su im Kaniža, Arad, Temišvar, Budim^ 
Pečuh i drugi gradovi širom prostrane Ugarske. Tu su oni bili 
lenski vitezovi, alajbezi, ajani i kapetani. Klad su Turci protjerani 
iz Ugarske, onda su mnoge porodice ostale tamo, a neke su opet 
našle utočište u staroj postojbini, gdje su se domogle ugleda i 
imanja, ili propale megju gragjanstvom. 

Dakako tijekom vremena kroz četiri stoljeća i neke gra- 
gjanske porodice, pomoću svojih zaslužnih članova za državu, digle 
su se u prvi red bosanskih plemića, ali takovih nije bilo puno> 
jer su stari bezi tvrdokorno primali u svoje ,kolo nove plemiće^ 
od njih ženili sinove ili za njih udavali kćeri. 

Isto tako su neke st2ire plemićke porodice, proganjane od 
strane bosanskih namjesnika ili od puke sudbine propale mate- 
rijalno, isključene s vremenom izmegju begova i izgubile se u gra- 
gjaniskom staležu. 

Koje porodice od današnjih bosansko-hercegovačkih begova 
potječu od starih velikaša Hrvatinića, Hranića, Sankovića, Vojsa- 
lica, Tvrtkovića, Pavlovića i dr. apsolutno je ne moguće odrediti,, 
i to s razloga: I. što se ni u jedne ne nalazi nikako vih Ustina iz 
vremena bosanskog kraljevstva; H. što su tijekom vremena mije- 
njala se porodična imena i većinom dobila tursko obilježje; III., 
što u zadnje vrijeme većina hoće, ne znamo rastumačiti za što> 
da potječe iz Male Azije. 

Uza sve to bosanski bezi sačuvali su stari ponos, moć i 
begovsku vjeru, kojom se još i danas neki kunu, kao najvećom 
svetinjom. Kad se ispitaju listine iz turskih vremena, kojih se dosta 
sačuvalo do danas, možda će i mnogo staro ime izbiti na površinu* 



- 128 — 

Kako je padala turska moć u Europi onako je rasla sila i 
ponos plemstva u Bosni i Herceg-ovini. Isto kao u vrijeme zadnjih 
bosanskih kraljeva. Kad pako koncem XVII. vijeka svojim vlastitim 
silama suzbiše sve navale kršćanske, kojima su podleg-le tolike 
turske vojske, samovolja i samopouzdanje izbi jasno na površinu, 
a za Hećimoglinih vremena — kao spasitelji cijele carevine s pravom 
su se ponosili i nazivali bedemom islama. Od ovo doba bez odo- 
brenja zemaljskoga vijeća, koje se sastojalo većinom od sandžak 
beg-a, ajana i kapetana bosanski veziri nijesu mogli ništa poduzeti 
na svoju ruku. Kako smo nedavno čuli za zadnjih srpskih usta- 
naka sve do Derendelije, kad uvigješe pogibelj za vlastiti patri- 
monium, uza sve prietnje veziri ih nijesu mogli sklonuti na ozbiljnu 
vojnu, da uduše srpski ustanak. „Turska, koja nije u stanju bez 
naše pomoći ukrotiti šaku Srba, govoriU su megju se, šta se toliko 
golemom nama pokazuje ?" Huršid pašina* proklamacija za opće 
pomilovanje ustaša, koji su toliko jada nanijeli islamu, neugodno 
je djelovala na ponosne begove. „Da ih mi vežemo, a veliki vezir 
driješi i daje im oružje u šake," govorili su opravdano sa svoga 
stanovišta i predbacivali veziru, koji je takogjer podbadao Huršid 
pašu, da im slomi vrat i, kako smo čuli, oba su se prevarila u 
računu, jer, da su samo damuU u jednoga velikaša, uzjarili bi 
cijelo gnijezdo sršljenova, što bi po njih i po cijelu carevinu bilo 
od zlih posljedica. 

Neke porodice, osobito u zadnja vremena, domogle su se 
neograničene moći i ogromnih imanja, što vlastitih što lenskih. 
Bojevi Rizvanbegovića megju se i sa Stočanima, za tijem s Gavran 
kapetanom počiteljskim, ratovanje na svoju ruku sa Mlećanima, 
Hrvatima i Crnogorcima, za tijem, kako ćemo poslije vidjeti zati- 
ranje megju se u skupinama u vremenima Husejin kapetana, sve 
nam to jasno svjedoči silu i moć, koju je trebalo na lijep n^čin 
držati na uzdi. 

Čim se Derendelija u Travnik povratio i raspustio bosansku 
vojsku, da se osveti Bošnjacima, što su mu pripravili veliko izne- 
nagjenje dobročinitelju Huršid paši u Srbiji, poče raditi na sve 
strane. Bosanski i hercegovački prvaci od njega se nijesu mogU 
drugome ni nadati, za to su uvijek bili na oprezu. Ne usugjujući 
se Derendelija u njih taknuti poče sirotinju i vojnike ucjenjivati 
na nedostojan način, ali i tu udari na otpor. Premda mu je Huršid 
paša stajao za legjima, ipak se ne može održati na Bosni. Da 
pače Sarajlije i Visočani potraže ga u Travniku, ali pošto ga nijesu 



— 129 — 

zatekli sagju u Skoplje i popale . Sulejman pašine dvore, da se 
osvete Alipašićima, za koje su držali, da stoje u savezu s Deren- 
delijom. 

Sada porta bude prisiljena maknuti g-a s Bosne, kog-a zami- 
jeni njegov dobročinitelj Hursid paša u martu 1815. Dok je on 
nastojao u Bosni, kako će skućiti neke beg-ove, plane ponovno 
u Srbiji ustanak na sve strane. Dakako prijatelj Hursid paša 
obratio se na Bošnjake, da pomognu opet Turskoj udušiti ustanak. 
Da nije slučajno Ali paša Merašlija ko iz rukavice osvanuo pod 
Biogradom i pomrsio srpske osnove tako, da ftije više trebalo 
bosanske pomoći, dvojimo, da bi mu se Bošnjaci odazvali, kao prvi 
put za Derendelije. Opravdano su se u Carigradu bojali nemira 
u Bosni, za to iste godipe maknu Hursid pašu, a opreme Sulejman 
pašu Alipašića misleći, da će bezima i narodu ugoditi, kad im 
dadu vezira iz njihove sredine. 

U njegovo vrijeme carigradski „nekibul-ešraf" imenuje svoga 
zastupnika za Bosnu i Hercegovinu, ako bi slučajno koji član od 
šerifske porodice što pogriješio, da ga on uzme u zaštitu od oblasti 
i suda, pošto šerifi vuku lozu od pejgambera, koncem 1815. 

U proljeće 1816. Peštelo Hadži Muharem diže se proti muse- 
limu Mehmed begu Bakamoviću u Mostaru i priredi više krvavih 
prizora. Sulejman paša povjeri Daudbegn Redžepašiću, da uguši 
ustanak i uspostavi red i mir, što ovaj poinoću Nevesinjaca i ostalih 
Hercegovaca brzo naredi i protjera Peštela iz Mostara. 

Za Sulejman pašina vezirovanja trinaest gradova i palanaka 
po granici popravljeno je na državne troškove i to u Kanpi, Bihću, 
Glamoču, Petrovcu, Dubici, Banjaluci, Novome, Pridoru, Staroj 
Ostrovici, Sanskom Mostu, Havali, Duvnu i Hlijevnu. Vas trošak 
iznio je 438.866 groša. 

Koliko god su bosanski i hercegovački ajani i kapetani 
poštovali Sulejman pašu kao junaka i svoga čovjeka, ipak neza- 
koniti prestupci njegovih sinova Ćor Mustafa paše, Ibrahim alaj 
bega, Osman bega i Mehmed alaj bega, kojima bješe prepustio 
svu vlast u šake, sklonuše neke, te ga tužiše u Carigradu i pod 
stare dane makoše iž Bosne u januaru 1818. 

Na mjesto njega bude imenovan Morali Bećir paša, koga je 
zastupao timar defterdar Derviš Sulejman beg. Znajući Bećir paša, 
kakav je položaj vezira u Bosni, ne smjede se odvažiti, da pre- 
uzme povjerenu mu zadaću. 

9 



— 130 — 

Na to porta imenuje DerviS Mustafa pasu, koga je takogjer 
zastupao Derviš Sulejman beg*, dok je koncem aprila rečene godine 
došao u Travnik. U njegovo vrijeme bosanske kule i gradovi 
obskrbljeni su sa municijom. 

Njega nasliedi Mehmed Rušdi paša. Dok je došao u Bosnu 
u oktoberu 1819. zastupao ga je Derviš Sulejman beg. Na putu 
kroz Sarajevo ne smijući dirati u muslomane hotijaše ucijeniti 
kršćane i Židove. Ovi se obrate na mulu sarajevskoga, koji opremi 
nekoliko ljudi od strane senatskoga suda, da razjasne valiji, da 
to ne smije biti.« Kad delije pozdraviše povjerenstvo iz pušaka, 
pobimi se sva ćčtršija i stane se spremati, da traži zadovoljštinu. 

Videći se Rušdi paša u nevolji obori svu krivnju na svoga 
ćehaju i na oči svjetine sveza ga na konja i opremi u progonstvo. 

Da ih ne bi vezir što poslije okrivio, prisile ga još, da im 
dade pismo, u kome razjašnjuje cijelu stvar, prije nego ode u Travnik. 

Za to poniženje Rušdi paša bude svrgnut s Bosne, lišen 
vezirske časti i opremljen u zatoćje. 

Sultan Mahmud IL, refermator, i od prije ljut na Bosnu radi 
omalovažavanja vezira sada se ogleda desno i lijevo, da nagje 
pašu, koji će znati i moći skučiti vlast bosanskih ajana i kape- 
tana. I zbilja nije se prevćtrio u izboru. U razhodži Ali Džela- 
luddin paši, namjesniku edrenskom, stiže baš onakoga, kakova je 
želio. Željezne naravi, neustrašiv u odlukama, veoma naobražen 
i k tome još pjesnik i krvolok na glasu s velikom radosti primio 
je povjerenu mu misiju. 

Premda su prije redovito timar-defterdar ili kliski sandžak 
beg zastupali vezire, dok bi došli u Travnik, on opremi svoga čovjeka 
Ibrahim agu na menzile, koji preuzme upravu od Rušdi paše. 
Ta nepovjerljivost odmah razočara erćan u Travniku, a još više, 
kad isti aga opremi u progonstvo fočanskog kadiju Mustafa Enis 
bega Cohadžića. 

Godine 1820. početkom marta došao je Dželal paša u Travnik. 

Pošto su oaaviio po svoj zemlji kragja i paiez bili preoteli 
mah, da se tome u kraj stane, paša izdade naredbu na sve kadi- 
luke: I. da niko iz jednoga mjesta u drugo ne smije otići, što ne 
će uzeti od kadije teskeru (putni list), koje su se izdavale na li- 
stini provigjenoj njegovim pečatom. Za kontrolu postavi na sve 
glavne putove i klance posebne joklamadžije, da pregledaju putne 
Ustove ; ko bude uhvaćen bez putnog lista, mora se strogo kazniti 
od strane suda ; II. da se od svih sumnjivih osoba u zemlji pred- 



— 131 — 

sudom imadu uzeti dobri većili (jamci). Koji ne mognu naći jamaca, 
da se popisu i opišu, pa opreme njemu u Travnik. III. Kotlari 
i ostali čergfaži, da se ne smiju skitati od sela do sela, nego gdje 
se nalaze, tu neka i ostanu. 

Ove novotarije neugodno su se dojmile konservativnoga pu- 
čanstva, naročito plemstva, koje se naučilo slobodno kretati po 
zemlji i živjeti bez ikakove stege. Nu čini se, da je Dželal bez 
obzira kaznio svakoga prestupnika. 

Kroz tri godine krvava vezirevanja u Bosni, šta je sve po- 
činio od kapetana i ajana, da se ovdje upustimo u raispravu ne 
imajući sigurnih vrela pri ruci, daleko bi zašli i promašili cilj 
priručne knjižice. Da je mnogi alajbeg, beg i kapetan nedužno 
platio glavom, to je fakat. Megju kojima su osobito na glasu: 
Bećir paša, muselim taslički, Drnda alajbeg, Ibrahim beg Prijepo- 
Ijac, Hadži Salih beg Srebrenica, Kulin kapetan, Mehmed beg 
Bajbut, Alaj beg od Petrovca, Krupa kapetan, Derventa kapetan, 
Maglaj kapetan i glasoviti Šejh Ilhamija Žepčak. 

Kapetane od Bihća, Ostrožca i Sanskogmosta s porodicama 
opremio je u progonstvo pod uvjetom, da se niko njihov ne smije 
vratiti u Bosnu. Daud beg Redzepasić, ajan pivsko-nevesrnjski, 
za sedamdeset ćesa bijele pare iskupio je glavu od Dželalove 

V 

sablje, dok su se Smajil aga Cengić, Ali aga Rizvanbegović i još 
neki spasili bijegom iz Travnika. Kliski sandžak Mustafa paša 
Sulejmanpašić i braća mu Ibrahim beg i Mehmed beg od straha 
pred Dželalovom sabljom za vremena su se uklonili iz Bosne. 
Kako je Dželal psiša provagjao svoje osnove i ko ga je u tome 
pomagao, sva vrela, koja sam imo pri ruci ne kažu ništa. Sam 
Dželal nije mogao sve to poduzeti sa svojim delijama. Dok Ranke 
hoće, da su ga Sarajlije Babici i Džindžafići pomagali, Asboth 
tvrdi, da su mu Cengići išU na ruku. Muvekit izvan nekoliko 
umorstva i progonstva u Sarajevu ne bilježi nam ništa iz ove 
krvave epohe bosanske po vješti; a i ostala vrela vrlo površno prelaze. 
Knežević veli ^Dželaluddin podavi sve bosanske kapetane i mnoge 
turske zlikovce, samo se bijegom spasiše Mahmud beg, kapetan 
tuzlanski i Firduz, kapetan livanjski, dok Asboth navagja okrugli 
broj trideset bosanskih dinasta, da je u jednoj noći dao pogubiti ; 
Arkiv jajački bilježi: u jednu večer učini udaviti sedam kapetana^ 
strašnih bosanskih zulumćara. 

Da se mnogi krivac megju pogubljenim kapetanima nćdazio 
i to je nepobitna istina kao Tahir kapetan od Maglaja, koji je 

9* 



— 132 - 

htio proti šeriatu vjenčati dvije sestre u isto vrijeme, ali je većina 
zag-lavila spletkom, kao g-lasoviti dobrotvor Murad kapetan od 
Grradačca. 

Kako se iz sveg^a vidi, podatci za Dželal pašino vezirovanje 
veoma su oskudni i nesigfumi, za to prelazimo na daljnje zgode. 

Napokon Dželal paša bude svrgnut s Bosne, a na njegovo 
mjesto imenovan Šerif Sirri Selim pasa Omosović 13 rebiul evela 
1238. (u novembru 1822). Na to se Dželal od jada razboli i umre 
u Travniku.') Novog vezira, dok je došao u Travnik, zastupao je 
defterdar Ahmed beg Vilić. 

Već od dulje vremena bili su muselimi u Sarajevu Babici 
Omer beg, a poslije smrti sin mu Mehmed beg. Zadnji s pomoću 
daidža Džindžafića Mustafa bajraktara i Avdi bajraktara za Džela- 
lova pašovanja, koga su, kako se razumi iz mahzara, potpomagali 
u krvavim djelima, steku jaku stranku u Sarajevu, gdje su osno- 
vali leglo razbojnika. Ko nije bio u njihovu kolu, taj je morao trpiti 
svaka nasilja i razne nepogode. U društvu sa svojim potpisima i 
po ostaloj zemlji bacali su kamen smutnje, ugazili u mnogu nedužnu 
krv i dosta hanedana i ajana bosanskih obijedili kod cara i vezira, 
koji su na pravdi boga smaknuti. Dalje se nabrajaju razni zločini, 
otimanje imetka, silovanje žena, umorstva na svoju ruku i t.. d. 

U tome smislu opreme Sarajlije mahzar u Carigrad po jednom agi 
sa potpisima mule, uleme i ostalih mirnih gragjana, na što ferman 
dogje, da se svi protjeraju iz Bosne.") Dvije vezirske bujruntije 
na sarajevsko gragjanstvo, da ih proćeraju, ostale su bez uspjeha. 
Istom treća, u kojoj se prijeti svakome smrću, prisili ih na odlazak. 
Nu na koncu opet se većina njih koncentrira na bosanskoj granici 
u Akovi, odakle razbace djelatnost na sve strane, ne bi li im se 
povratak dozvolio. Kad je vezir saznao, da su neki došli u Srebre- 
nicu i sklonili se pod okrilje muselima, opremi s nešto vojske 



^) Narodna tradicija veli, da je se otrovo i tri dana borio se sa smrti i nije 
mogao umrijeti, dok mu nijesu zastor svrata pod noge stavili radi kletve šejhi Uha- 
mine, koji je reko: »Dok ne izišo na zastor (perdu) ne mogo se s dušom rastati;« 
kad su ga poveli na vješala. 

*) Mehmed beg Babić, oba Džindžafića, Gjul Musjtafa, Mujaga Sakić, Hadži 
Avdija Čizmedžija, Hadži Alija Vatrenjak, Hafiz Veli bajraktar Babić, Ibrahim aga 
Adžemović, Hodža Mustafa, Hadži Ibrahim Bulbulović, n>rahim aga Šero, Ćešide 
Sulejman ćauš i Ahmed bajraktar, Salih bajraktar Rustemagić, Hadži Ahmed i Ha- 
mid bajraktar Sarač i Ali aga Ćemerlija tamam ih osamnaest na broj. Od rečenih 
prognanika Vatrenjak je umro u Goraždu, Mehmed beg Babić i Hadži Ahmed Sarač 
u Akovi, a Hadži ibrahim Bulbulović ubijen u Sarajevu. 



— 133 — 

Ibrahim alaj bega, koji sagje u Srebrenicu, ali ne našavši niti 
jednog-a vrati se na trag. Na pritužbu gragjanstva, da ih udalji 
od granice, vezir isposluje u Carigradu, koji im odredi prebivalište 
u Tatar-Bazardžiku, odakle se ne smiju za korak udaljiti. 

Megju tijem su kapetan bihaćki Mehmed beg i ostrožaćki 
Murad beg i pećki Hasan aga još od prije kivni udarili na Veliki 
Most i Havalu, da je vezir bio prisiljen opremiti vojsku na Kra- 
jinu 1824. u junu, da uspostavi red i mir. 

Od nekoga vremena bosanski veziri bili su uveli, da se 
ostavština kapetana i museliipa uzima za državnu blagajnu proti 
starim običajima i zakonu. Na pritužbu ajana izašao je ferman 
1825. u maju, da se nijedan vezir ne smije usuditi više zaplijeniti 
ostavštinu kapetana ili mus^lima, jer da to po zakonu pripada nji- 
hovim nasljednicima. 

Iste godine Selim paša bude premješten s Bosne, a oprem- 
ljen Belenli Hadži Mustafa paša. 

Sultan Mahmud II. ne mogući više trpiti sile i neposluha 
jenjičara, odluči ih sasvim iskorjeniti i uvesti nove vojnike po 
načinu evropskom. Na osnovi fetve šejhulislama, kad jenjičari odbiše 
ponudui da stupe u nizam priredi veliki pokolj u Carigradu i orn- 
žanom rukom diže ih sa zemaljske površine. Glasovi o tome 
izazvaše u Bosni veliki strah i trepet. K tome se još pridruži 
naimenovanje novog vezira i vijesti o njegovu postupku prama 
starom hanedanu Osman paši Novopazarcu, koji je od njega 
pobjego u Albaniju, za tijem brzo utjerivanje dolazarine vezirske 
oko Taslidže i Prijepolja, sve to izazva u narodu veliko nepovje- 
renje i zle slutnje. Svak je u čudu gledo: šta će sada biti. Na 
prolasku kroz Sarajevo izdao je nekoliko strogih i neumjesnih 
prijetnja i odmah prošao u Travnik, gdje je pročitao carske 
naredbe, koje poprati službenim govorom u tako oštrom tonu, 
da je svakoga iznenadilo njegovo ponašanje. Deset dana za tijem 
stiže naročiti poslanik u Travnik s fermanom, kojim se ukidaju 
jenjičarski odžaci. Pošto je* od vajkada bio običaj, da veziri pred 
beglerbezima, ajanima, kapetanima i svim erčanom otvaraju i 
pročitaju fermane, koji su upravljeni na narod, Mustafa paša nije 
pozvao, dapače ni jednoga od erćana, nego ga sam po sebi otvo- 
rio i pročitao. Na to odmah diže travanjskog dizdara i zauze 
gradsku tvrgju. 

Kad o tome puče glas po Bosni, sve se uskomeša, a osobito 
jenjičari i njihovi prvaci. Na čelo cijelome pokretu staviv se bosan- 



— 134 — 

ski jenjičar aga Kara Ali ag*a Ruščuklija, koji je imao odžak u 
Sarajevu. 

Njemu se odmah pridruži Fejzaga Tumadžija, trideset 
i dvije age i osamnaest bajraktara, koji razviju agitaciju na sve 
strane proti toj naredbi. Svi savjeti od strane uleme i pametnih 
ljudi, ne samo da nijesu ništa koristili, nego su još izazvali cijelu 
hajku proti sebi. Kad još pašin povjerenik Batal aga s carskim 
poslanikom stiže u Sarajevo, da pročita ferman i kazni one, koji 
se ne htjednu pokoriti, noseći sa sobom razna mučila kao sindžire, 
prange i bukagije, prevrši svaku mjeru opće ogorčenje. Zapovi- 
jedi, da se narod skupi na musalu, gdje se imao. javno pročitati 
ferman, niko se nije odazvao. Povjerenik vezirev i carski poslanik 
morali su čekati bajrama, da ovrše svoju dužnost. Na bajram 
poslije ramazana pročita se ferman, a Batal aga u ime vezirevo 
izjavi, da se jenjičarski odžak ukida. To strašno uvrijedi bosanske 
jenjičare, koji su uvijek do sebe puno držali i smatrali se kastom 
odabranom od ostalih ljudi. Od starina naučeni silom uklanjati 
nepovoljne odredbe, nekoliko hiljada skupi ih se u carevu džamiju, 
gdje sobom proglase Ruščukliju jenjičar agom i ostale zabite, a 
Batal agu carskog kapidžiju proćeraju iz Sarajeva. Za tijem odmah 
razašalju pisma širom Bosne i Hercegovine s prijetnjom, da će 
svakoga ubiti, ko ne pristane u njihovo kolo. K njima se pridruže 
još muderisi Ali efendija Mostarac, AbduUah efendija Abadžija i 
Ibrahim efendija Korkut, koji s ćursa (ex katedra) svojim savje- 
tima malo po malo uzbune i ostali narod, da su jenjičari brzo 
stekli absolutnu većinu u gradu. Sada dogje na dnevni red, kako 
da se napiše odgovor na rečeni ferman. Na poziv Ruščuklin iz 
32 kotara dogju po dva zastupnika na vijeće, koje sastavi 29 
safera 1242. (21. septembra 1826.) izjavu, s kojom se od a — z odbija 
carska naredba. K tome još načine mahzar pun suza i kićenih 
riječi o vjernosti i pokornosti bosanskih jenjičara ispred cijelog 
naroda i opreme po carskom kapidžibaši u Carigrad. 

Pošto je sultan Mahmud odlučio jednom za uvijek ukinuti 
jenjičare, i tu odluku po svuda priveo kraju, naravno da bosanska 
izjava i mahzar nijesu ništa koristili. 

Ostaviti samo u Bosni jenjičarski odžak, nije dolikovalo 
ugledu carevine. Ali, kako da se to provede u Bosni? Pošto su 
Bošnjaci i Hercegovci od davnina poznati, kao ponosni junaci i 
čelik — muslomani, rečena izjava u Carigradu primi se na lahku 
ruku ; na ime : da je to djelo časovitog prkosa proti novotariji; 



— 135 — 

osim toga mislilo se, da vas narod ne stoji na strani jenjićara, 
nego da mnogi pristaju uz cara, ali da ne bi jenjičari s agitacijom 
sve uzeli na svoju niku, opreme glasovitog učenjaka Ahmed 
efendiju Prilipliju i Arif bega, da lijepim savjetimla sklone na 
pokornost carskoj naredbi i ostale protivnike. 

Mehmed beg kapetan zvomički, koji je isprea Zvbmika 
odbio ponudu jenjičarsku, bude imenovan begler begom i aandža- 
kom zvomičkim, da se pokaže primjerom ostalim bezima i kape- 
tanima, kako sultan cijeni svoje pristaše. 

Poslanici odu najprije u Biograd, gdje su se posavjetovali 
s valijom Abdurrahman pašom, koji je iz blizine posmatrao cijeli 
pokret, odakle u zajednici s Mustafa pašom Skadarskim napisu 
naputke bosanskom valiji i defterdaru. Ustručavajući se doći u 
Sarajevo ustave se u Novom Pazaru. Na pisma, koja su odavle 
opremili Ruščukliji i nekoj ulemi, dobiju odgovor u kratko: „Izvo- 
lite vi doći, pa poso viditi**. 

Sada jenjičarske vogje, da povuku cijeli narod sa sobom, 
da im poslije protivnici ne mogu ništa spočitovati, načine ugovor 
27. rebiul ahara 1242., pod koju su svi prvaci morali milom ili 
silom udariti svoj pečat. Za tijem ga oglase po svoj. Bosni i Her- 
cegovini. Iz svih kotara dobiju odobravanja, jedino Prijepolje i 
Novi Pazar ne odgovoriše im ništa, dok im iz Zvomika upraviše 
pismo, u kome ih savjetuju, da se progju svojih nakana i pokore 
carskoj zapovijedi, a ne lože na vatru domovinu i narod, što 
jenjičarske vogje prešute, ne rekav o tome nikome niŠta. 

Kad počeše kupiti potpise pod ugovor, zastupnik »nekibul- 
ešrafa« u Sarajevu Mustafa Nuruddin efendija uskrati svoj potpis 
i na oči jenjičarske zdrobi vas pečat u komadiće. Da zastraše 
ostale prvake, jenjičari i njihove pristaše zaspu ga u kamen 
7. džemazul ahara rečene godine. Sutri dan na skupštinu 
pred carevu džamiju zbave sve prvake i prisile ih, da potpišu 
ugovor. Tom prigodom odrede i vojsku, pa je opreme put Zvor- 
nika, da s oružjem u ruci privedu Zvomičane u svoje kolo. 

Megju tijem već bješe svrgnut s Bosne Mustafa paša, a 
imenovan Abdurrahman paša koncem 1826., koji imenova zamje- 
nikom u Travniku defterdara Derviš Sulejman bega, a sam se 
zaputi u Zvomik sa sultanovim naročitim poslanikom Mesud 
agom, koji je nosio veliki ferman, u kome sultan i sva ulema 
daje razjašnjenje Bošnjacima i Hercerovcima : za što su ukinuti 



-^ 136 — 

jenjićarski odžaci i poziva ih, da se pokore halifinoj naredbi, koja 
je izdata po volji muslomana cijele carevine. 

Kamenovanje nekibova kajmekama čini se, da je izazvalo 
veliko nezadovoljstvo megju nekim gragjanima u Sarajevu, koje 
napokon urodi strankama na nesreću jenjićara. Kad se pako bi- 
jegom povrati vojska, koju bjehu opremili na Zvomik Si vijestima: 
da je imenovan novi vezir i da vodi veliku vojsku na Sarajevo, 
protivnici jenjićara istom sada izbiše na površinu. 

Bujnmtija novoga vezira na kadiju, muftiju i muselima u 
Sarajevu bude pročitana, na koju odgovore buntovnici raznim is- 
prikama u nadi, da zabave vezira, dok skupe vojsku. Megju tijem 
su jenjićarski protivnici veoma tajno utanačili sastanak u tvrgjavi 
na 12 redžeba u petak, gdje sastave na vezira izjavu i »mahzar, 
u kome ga mole za čim bržu pomoć i zatvore se u grad, da 
čekaju pomoć i odgovor. 

Na to Rahman paša opremi svoga delibašu Ali bega i Ali 
bega Fidahića s 1000 druga, koji sjave u Sarajevo. Odmah pro- 
tivnici jenjičarskoga pokreta otvore tvrgjavu i sagju u čaršiju. 

Novi muselim Omer aga na zahtjev vezirov opremi put 
Zvornika Ibrahim agu Bakariju, Fejzagu Turnadžiju, Mujagu Tah- 
miščiju, Vejsil agu Imaretliju, Hadži Avdagu Kobića, Abdullah 
efendiju Foču i Abid efendiju Čohadžića. Sutri dan opet pohva- 
taju Ali agu Ruščukliju, Pinju bajraktara i ostale glavne začet- 
nike i povezane opreme u Zvomik. Vezir ih dade nekolicinu po- 
gubiti i opremiti im glave u Carigrad,') a ostale opremi u progonstvo. 

Na poziv Sarajlija Rahman paša s carskim posl«mikom 
Mesud agom dogje u Sarajevo 25. šabana u petak. Par dana za 
tijem stigne i ušćupski mutesarif Jašar petša s brojnom vojskom. 
Sada Fadil efendija Šerifović, sin kamenovanog Nuri efendije, ka- 
dija Hamid efendija i kadin zcistupnik Hasibović osnuju krvavi 
sud. Tu se nije mnogo ispitavalo, ko je kriv, ko li je prav. Sijeci, 
pa kud pukne. Prvu noć ramazana 25 smaknuto ih je u tvrgjavi: 
što krivih, što sasvim nedužnih. Za tijem svaku noć do bajrama 
smicano je deset, petnaest, pa katkada i dvadeset nesretnika, a 
toliko tri puta opremljeno ih u progonstvo. Napokon dodija bo- 
sanskim ajanima, koji se bjehu okupili u Sarajevo na vezirev po- 
ziv, pa na predlog Ali age Rizvanbegovića poruče paši, da za- 



*) Pogubljeni su Bakarija, dvije Tahmiščije, Turnadžija, Milošević Avdaga„ 
Pinjo bajraktar i RuŠčuklija. 



— 137 — 

dije sablju u kore. Na što je odgovorio, da ničiju krv nije uzeo 
na vrat bez kadine niurasele. 

Eto tako su se završila strašna umorstva, koja sva skupa 
po Fadil efendijinom računu nijesu vrijedna* očinih rpu mestava, 
kako se izrazio pred ajanima, kad je Ali aga stavio spomenuti predlbg. 

Sada Rahman paša udari drugim putem, na ime osnova 
strašni sud pod predsjedništvom Alaj bega Dukatara, koji ras- 
pisa globu na sve gragjanstvo od 50 — 50.000 groša, da su mnoge 
Sarajlije morali založiti i kuću više glave, dok su odmjerenu 
globu namirili. 

Za usluge učinjene sultanu Rahman paša dobio je na dar 
sablju u draguljima, Ali beg Fidahić beglerbegluk, Tuzla-kapetan, 
Mehmed beg i Ibrahim beg Sulejmanpašić kapidžibašaluk (nad- 
komomištvo). Fadil efendija postao kajtnekam „nekibul ešrafa.** 

Rahman paša predložio je u Carigrad, da se u Sarajevu 
načine vezirski dvori i prenese vezirska stolica iz Travnika, što 
bude i odobreno od sultana. Nu kako ćemo se odmah uvjeriti 
neočekivani nemiri pomrsili su mu račune. 

U to opet buknu nemiri u Srbiji. Paša sastavi povjerenstvo, 
koje je imalo urediti vojsku i svesti na Orlovo polje kod Zvor- 
nika. Čudnovati postupak toga povjerenstva probudi u narodu ne- 
povjerljivost Visočanima bude naregjeno, da ne smiju ići sa Saraj- 
lijama, što izazva megju jednima i drugima sumnju, koja urodi 
slogom i rokom, da se na stanoviti dan sastanu pod Sarajevom, 
Rahman paša na dan prije dolaska Visočana sazna za cijelu stvar, 
pa sazove erćan, da se sporazumi, kako će se ponijeti prama 
Visočanima, pošto nije imao ništa svoje vojske pri ruci, utanačeno 
bude, da vezir izagje sa cijelim erćanom pred njih i odvrati ih, 
da ne progju kroz Sarajevo, nego, da okoliše drugim putem. Ako 
bi se usprotivili, da se tajno podijeli oružje megju Sarajlije, koji 
će ih u slučaju potrebe prisiliti na zapovijed vezirevu. 

Tako i bi 6. zilhidžeta (u petak) 1243. (8. juna 1828.); ali i 
vezir i erćan prevariše se u osnovama. Kad Rahman povika, da 
se povezu vogje Visočana, nasta gungula i pucketanje pušaka, a 
paša pokupi like, pa s erćanom bez obzira pobježe u saraje, odakle 
naperi topove na grad. To ponašanje izazpve vehko nezadovoljstvo 
svega gragjanstva, koje je opravdano govorilo: zar mu je malo, 
što nas je pomorio i uzeo nam sav imetak, pa još hoće, da nam 
poubija sibjan i razori grad; što trpjesmo više ne možemo, 
to se bože podnijet ne može. Kad još pukoše dva tri topa, prevre 



— 138 — 

u svjetini, koja svakako bješe naoružana za rat, pa poleti na ve- 
zireve saraje. Mehmed ag-a, kog-a paša opremi s nekoliko topčija 
u tvrgjavu, da i odanle naperi topove, tuči se sa svjetinom na 
Carevoj ćupriji i plati glavom. Sad se otvori razbojište oko saraja. 
Videći Rahman paša, da ne će moći ništa učiniti opremi kadiju, 
da pita za želju svjetine. Odg-ovor je bio: nek se odmah gubi iz 
Sarajeva i ide put Travnika — u staro vezirsko leglo. Kad mu još 
vogje zajamćiše siguran izlaz, sutri dah • rano pokupi se Rahman 
paša sa svom svojom razbojničkom svitom i pobježe ii Tiravnik. 

Glasovita svečeva riječ: „Beššir el katile bil katli" (obrađuj 
ubojicu sa ubojstvom) i na Rahman paši se izvrši. Sultan potaknut 
mnogim tužbama radi pašina nasilja i razjaren vijestima o njegovu 
progonstvu iz Sarajeva, svrgnu ga i naredi mu, da imenuje zamje- 
nika i odmah se gubi iz Bosne. Megju Filibom i Edrehom pozdravi 
ga carski kapidžibaša rečene godine u augustu smrtnom osudom 
i odnese mu glavu u Carigrad. 

Na Bosnu bude imenovan Morali Ali Namik paša, koga je 
zastupao Malkoč Mehmed beg, dok je polovicom septembra 1828. 
stigao u Travnik. 

On odmah sazove bosanske i hercegovačke ajane i kapetane 
u Travnik, za tijem u ime svoje i cijelog ajana pozove i nekoliko 
prvaka iz Sarajeva, koji se odazovu pozivu. Tu se radilo o sakup- 
ljanju vojske, koju je trebalo opiemiti Turskoj u pomoć proti 
Rusima, koji već bijahu prešli Dunav i udarili niz Balkan.* Ajan 
odredi stanoviti broj vojnika iz svake kapetanije i palanke, pa pod 
vodstvom Ibrahim alaj b^ga Sulejmanpašića, Hasan bega Rustem- 
begovića, Mehmed Šerif bega vezireva ćehaje i ostalih begova 
opremi put Vidina. Na to opremi sultan jiaročitu zahvalu bosan- 
skome ajanu u junu 1829. Kad se pronio glas u Bosni, da su 
Rusi došli do Edrene, Namik paša na brzu ruku sakupi opet 
prvake, kojima razloži ppložaj, u kome se Turska nalazi. Vele- 
dušje i požrtvovnost naših pregja opet izbi na površinu. Jedno- 
glasno bude odregjeno, da se opet trećina cijele vojske opremi 
u pomoć. To jave odmah u Carigrad, a vezira stave na čelo vojske 
i opreme put Novog Pazara, gdje mora čekati pripravan carsku 
naredbu, kuda da krene. Malkoč alaj beg bude izabran vezirevim 
zamjenikom. Vezir drage volje primi tu zadaću na se, pa sa 
Zulfikar-pašom Čengićem i Ejub pašom novopazarskim ostavi Bosnu. 
Premda je turska sklopila primirje s Rusijom, prije nego su mogli 
Bošnjaci i Hercegovci stići na razbojište, ipak sultan pozove Namik 



— 139 — 

paša u Filibu, da pokaže Rusima vojsku, ne bi li se prije udaljili 
preko Dunava, što se i dogodilo. 

Na to se raspusti vojska, a Namik paša se vrati u Bosnu 
koncem rečene godine. 

Sarajevski muftija Mehmed Šakir efendija i neka ulema nijesu 
htjeli obući ahmedije, nego još uvijek nosili kauke iz jenjičarskih 
vremena. Namik paša ih tuži u Carigrad, odakle šejhul islam Abdul- 
Vehab efendija opremi okružnicu, da se za kaznu liši muftiluka i 
izbriše izmegju kadija, a na njegovo mjesto po želji većine izabere 
drugi. Pošto je Šakir efendija bio obljubljen megju narodom i 
ulemom, niko se nije oglasio za drugoga. Šakir efendija napokon 
se odluči, pa obuče ahmediju i tako se stvar svrši. 

Koliko je Namik paša imao upliva u Bosni dosta je napo- 
menuti da sarajevskoga muselima Emin bega Dženetića uza naj- 
bolju volju nije mogao svrgnuti, pa drugoga na njegovo mjesto 
postaviti. Na predlog zemaljskoga vijeća, koje se sastalo na bajram 
ramazanski 1246. volens-nolens morao je ponovno imenovati Emin 
bega, kome je povjerio u ime svoje i cijeloga vijeća, d^ s kadijom 
u sporazumu kazni zastupnika „nekibul ešrafa" Fadil efendiju, 
Osman bega Dženetića, Derviš bega Babica i još dvojicu aga radi 
nepristojna ponašanja i bacanja smutnja u gradu. Ta nekolika 
neznatna slučaja za to smo naveli, da se bolje razumi ono, što će 
sada slijediti. 

Pošto su oko Bosne i Hercegovine po svuda vladali nemiri, 
vezir i bosanski ajani odrede uvijek biti na oprezu, da ustanci ne 
zaraze i njihov vilajet. U to ime bude utanačeno u vijeću, da se 
odmah iz svih kotara po nešto vojske opremi s vezirom u Novi- 
Pazar, osim toga još po jedan spahija iz svakoga kajda (zapiska) 
sa svojim alaj begom, da se mora naći na Sjenici čim prije. Zadnji 
rok bude odregjen 15. maja 1831. 

Premda je Namik paša u svemu popuštao vijeću ajana i 
gledao, da narodu unigje u volju, ipak Bošnjaci ne samo, da ga 
nijesu voljeli, nego su ga prezirali, i to s razloga, što nije nosio 
odijelo i kauk, kao stari veziri, već sasvim drugačije i jednostavan 
fes, što je vrijegjalo jenjičarski duh . Bošnjaka, a naročito konser- 
vativnoga plemstva. 

O dokinuću jenjičarskih odžaka i ustrojenju nove vojske 
kolale su svakakove vijesti po Bosni i Hercegovini. Javno mni- 
jenje vladalo je megju ajanom i čaršijom, da će sultan hvatati 



— 140 — 

po vilajetu mladiće ne uzimajući ni nasto obzir i gfoniti ih na silu 
u nove odžake, gdje će bez zamjene uvijek služiti. Da kako to 
nije prijalo ponosnim bezima, koji su od vajkada smatrali svoju 
domovinu državom u državi, vladali na svoju ruku i davali turskoj 
pomoći, koliko su odredili u vijeću. 'Kad se raznio glas, da je 
sultan već počeo ovdje-ondje provagjati svoje osnove, odmah su 
se bosanski ajani zabrinuli, ako danas-sutra dogje red i na njihovu 
grudu, kakovo stanovište, da zauzmu prama tome nasilju. Zadnji 
sastanak zemaljskoga vijeća u Travniku urodi slogom izvan oče- 
kivanja. Tu bude odregjeno: ako Turska na lijep način pokuša 
u Bosni uvesti nove odžake, da joj se pokusi jednoglasno osujete, 
ako bi pako pokušala silu upotrijebiti, da joj se silom stane na 
put. U tu svrhu, da mora svaki dušu i tijelo, čast i imanje stavi- 
ti na kocku. Da mognu lakše stvar kraju privesti pozovu u svoje 
kolo i Mustaj pašu Skodru, koji, nakon duga premetanja pismima, 
opremi u Travnik nekakova Derviš bega, koji sklopi ugovor s bo- 
sanskim ajanom, da i skadarski vilajet ustane proti reformama 
gjaur-sultana, kako su onda javno nazivali sultan Mahmuta II. Na 
to Husejin kapetan Gradaščević po želji većine postane predsjed- 
nikom cijeloga ajana, što odmah urodi neslogom. Smajil aga Čengić, 
ajan gatački i Ali aga Rizvanbegović, ajan stolački radi starih 
zagjevica i osobne mržnje prama Husejin kapetanu istupe iz kola 
ajana s izjavom, da ne pristaju ni na jedan zaključak vijeća. Malo 
za tijem ova dvojica dobiju na svoju stranu Lutfi bega Redže- 
pašića, ajana pivsko nevesinjskoga, Hasan bega Resulbegovića, 
ajana trebinjskoga i Osman kapetana Mušovića, ajana nikšićkoga. 
Tako veći dio Hercegovine odmetne se od Husejin kapetana i 
njegovih pristaša. 

Namik paša ponugjen, da stupi u savez s većinom, ne samo 
da je odbio odlučno, već još pozva u pomoć Sulejmanpašiće Mustaj 
pašu i Osman bega, da sa Skopljacima osujeti odluke bosanskoga 
vijeća. 

Megju tijem Sarajlije pokupe na brzu ruku vojsku, koja bješe 
odregjena, da ide s vezirom u novi Pazar i svedu je u Travnik. 
Valjda u zdogovoru sa Husejin kapetanom. Kod Pirota tuče se 
Skopljaci 3a Sarajlijama. Skopljaci budu poraženi. Sulejmanpašići 
pobjegnu u Duvno. Sarajlije sagju u Skoplje i popale im odžak, 
pa pogju za njima u potjeru.. Kad u Duvnu saznadu, da su po- 
bjegli u Ostrovicu i našli sigurno utočište, vrate se natrag u 
Travnik. 



— 141 — 

Sada Namik paša u stisci pristane hoće-neće uz vijeće i 
njegfove osnove. Megju tijem puče vijest: Rešid paša se sprema 
na Bosnu, da je oružanom rukom dovede u red. Bosanski ajani 
odmah po ugovoru počnu se spremati za otpor. Namik paša bude 
izabran za vogju cijele vojske a Sjenica za scistanak. Koncem 
aprila rečene g-odine krene valija s nekoliko druga u Sarajevo, 
bajagi da uregjuje i sprema vojsku. 

Po nagovoru Mehmed alajbega Malkoča i Mustajbega Duv- 
njaka u BusovaČi omrkne, a u Hercegovini osvane, gdje nagje 
zaklona kod Ali age Rizvanhegovića u Stocu. Erćan, koji bješe 
pošao s valijom, dogje u Sarajevo, da se sprema na vojsku. Neko- 
liko stotina Sarajlija na brzu ruku pokupe i opreme na Kosovo 
kap predstražu. U to se zbuba sva vojska i pod vodstvom Huse- 
jin kapetana krene na Kosovo. Najprije udari Husejin na Ipek, 
koji bješe izjavio, da ne će dignuti oružje na cara, pa ga osvoji 
i poruši. Za tijem krenu preko Prištine na Kosovo i kod Sazlije 
se srazi s vojskom velikog vezira polovicom jula rečene godine, 
gdje Husejin kapetan s Bošnjacima izvojšti sjajnu pobjedu. Veliki 
vezir i ostale vogje ostave svu municiju i ratne sprave, pa pobje- 
gnu glavom bez obzira u Skoplje (Ušćup). Megju ostalim stvarima 
nagje Husejin kapetan kajimu velikog vezira, kojom Namik pašu 
diže s Bosne, i opremi je valinu zastupniku, Ahmed begu Vilicu 
u Travnik po zasužnjenome ćehajabegu i haznadaru Ahmed paše, 
namjesnika solunskoga. S tijem joŠ opremio je i bujruntiju novoga 
vezira Ibrahim paše Vidinlije, koju posla iz Skoplja u Prištinu na 
bosanski erćan. U toj bujruntiji poziva vas bosanski erćan i ajan, 
da se pokore sultanu, a progju se Mustaj paše Skodre, koji ih je 
bajagi zaveo laskavim riječima, da ih izrabi u svoju korist. 

Bosanski ajani iz Prištine opreme izaslanstvo od deset ljudi 
s Hadži Kadi begom Petrovačkim, da se izvijesti o nakanama i 
mnijenju velikog vezira. Resid paša im razjasni cijelu stvar i 
odmah ponudi izaslanicima, da obuku nizamsko odijelo. Kad dobi 
odgovor: bolje je, da ih on posiječe, yeć da ih narod na sabljama 
raznese, dozvoli im, da idu natrag u Prištinu u starom odijelu. 

Husejin kapetan od naravi ponosit i zadrt s pobjedom na 
Kosovu uzdiže se dotle, da je postao' bivati i nepristojan prama 
svojim drugovima. Njegovo ponašanje na vezirsku prekorači svaku 

* 

granicu. To uvrijedi ponos ostalih ajana i kapetana. Razočarani 
Husejin kapetanovim postupkom počnu se malo po malo razcisi- 
pati iz Prištine. Videći Husejin kapetan, da će se sve razići, digne 



— 142 — 

se i on, pa preko Prijepolja i Taslidže, g-dje se pokaza u pravoj 
slici, kad posiječe nekolika člana iz moćne porodice Selmanovića, 
da« pokaže ostalim bezima svoju moć i silu. Nu s tijem se jako 
poreza. I najžešće njeg-ove pristsše sada uvidješe, kuda Husejin 
smjera, ali sve to bijaše prekasno, jer s pobjedom na Kosovu 
Husejin steče u narodu ugled i ime Zmaja od Bosne. 

Još iz Prištine on opremi zapovijed Ahmed beg-u, valinu 
namjesniku u Travnik, da sakupi vojsku i Namik pašu na svaki 
način protjera iz Bosne, što ovaj odmah i poduze, da to izvede 
oružanom rukom i ujedno pokori protivnike općeg^a pokreta. Jednu 
vojsku odredi, da se sakupi u Ledićima i krene na Nevesinje pod 
njeg-ovim zapovjedništvom, druga pod zapovjedništvom kliskoga 
muselima Ahmed bega, da preko Duvna sagje do Stoca, a treću 
posavsku vojsku opremi preko Podrinja, da uzme Fočane i sjavi 
na Gacko. 

Ovaj se put Sarajlije vrate kratkih rukava s Nevesinja. 
Posavljake i Fočane dočeka Smajil aga u boračkoj nahiji na 
Birču i potuče ih do nogu. Množina ih pade u agino sužanjstvo 
megju ostalima i stari Fejzalaj beg Cengić, ajan fočanski, koga 
aga dade u razjarerosti pogubiti, a to mu nanese veliku ljagu na 
značaj, koju mu nigda nijesu oprostili pametni ljudi. Vojska, koja 
je došla pod Stolac ne nagje Namik paše, jer ga Ali aga već 
prije bješe proturio po Majkovu — preko Drobnjaka, dok neki hoće — 
preko Dubrovnika u Tursku, a sam se utvrdio i spremio na 
obranu. Ahmed beg sa serhatlijama provrti se neko vrijeme oko 
Stoca i napokon povrati u Hlivno ne opravi v ništa. 

Vratimo se sada na Husejin kapetana. Kako je on na jednom 
došao do tolikoga ugleda kao mlad čovjek megju bosanskim aja- 
nima? To je pitanje, na koje se lahko i sigurno ne može odgo- 
voriti, jer nam svi savremeni pisci o tome ne daju nikakvih poda- 
taka. Da nije bio osobito pametan, to je nepobitna istina, jer je 
onda megju bosanskim ajanom i erćanom bilo dosta mnogo 
pametnijih, iskusnijih i uglednijih begova. Dakle u čemu imamo 
tražiti uzroke, da je na jednom ko iz rukavice izbio na površinu 
i postao predsjednik zemaljskoga vijeća? Ni u čemu drugome, 
nego u bogastvu. Pitanje je: okle to bogastvo i u čemu se sasto- 
jalo ? Hiljadu kmeta, koje je iza oca naslijedio, imali su, mnogi u 
Bosni i više kao Ali paša Fidahić, Tuzla kapetan, Gradaščevići 
i dr. a svi skupa bosanski ajani i bezi, da su sastavili zlato na 
jedno mjesto, opet je u Husejma bilo tn puta viSe u neizcrpivoj 



— 143 — 

hazni. Da ga je iza oca naslijedio nevjerujemo, pošto znamo, da 
su Murat kapetanovi nasljednici morali prodavati zemlju, da 
namire Dželalu 20.000 groša, kojom su svotom iskupili ostavštinu. 

Po pouzdanoj predaji postanak neizcrpive hazne Husejinove 
osniva se na patvorenju austrijskih banknota.*) Drukčije se ne da 
rastumačiti okle onaj ogromni novac, što g"a je prosuo, dok je 
cijelu vojsku podig-o i, kako će mo odmah čuti, uredio vezirski 
dvor u potpunom sjaju i raskoši. 

Novog" vezira Ibrahim pašu zabace bosanski velikaši i većinom 
g-lasova izaberu Husejin kapetana bosanskim vezirom u Sarajevu 
džemazul evela 1247. (u oktobru 1831.) i podijele mu naslov paša. 
On s mjesta uredi dvor na vezirsku. Cehaja begom imenuje Hasan 
alajbega Sijerčića, a ostale dvorske časti podijeli bezima i agama, 

Pošto je sebi prisvajao vlast i nad Hercegovinom, odmah 
imenuje nove ajane za Nevesinje i Gacko i to Hasan bega Manova 
u Nevesinje a Mehmed bega Turhaniju u Gacko. Basaga Redže- 
pćišić u to vrijeme nalazio se u Stocu kod Ali age, za to se Manov 
bez otpora ogradio u Nevesinju, dok je Smajil aga Čengić iz 
Gacka protjerao Turhaniju i Husejinove čete. 

Iza kratkoga boravka u Sarajevu Husejin paša imenuje 
muselimom Mujagu Zlatarevića-Neretljaka, a sam se preseli sa 
cijelom svitom u Travnik, staro pristanište vezira. 

Husejin paša dobro je znao, da narodno riaimenovanje puno 
ne vrijedi, ako sultanu pane u nemilost, pa ga ne potvrdi, za to 
se više puta obraćao na velikog vezira i molio za potvrgjenje. 
Teda-negda 7. ramazana rečene godine odgovori mu Rešid psiša 
kajimom, u kojoj mu daje vezirski naslov. Tu se na prvome mjestu 
ističe staro junaštvo Bošnjaka, njihova vjernost i odanost prama 
dinastiji Alosmanovića, za tijem prelazi na mahzare i predloge u' 
kojim Bošnjaci izrazuju svoju vjernost prama dinastiji i mole za 
oprost i potvrgjenje izabrćinoga vezira. Rešid paša nejma ništa 
proti tome, jer je već prestao zakon i običaj, da se veziri rekru- 
tiraju iz dvorskih kandidata. Nu pošto pregji Husejinovi imadu 



^) Stari ljudi, koji su čuli od vjerodostojnih osoba iz Husejin kapetanova vre- 
mena tvrde, da je nekakav Švabo preko Save umako s aparatima za vjerno patvoreiije 
banknota austrijskih i sklonio se kod Husejin kapetaiia. Patv6rene banke Husejin je 
preko svojih ljudi na veoma oprezan način prijeko pretvarao u zlato. Kad je vidio, 
da mu je dosta, pogubio je Švaba i tako zabašurio izvor svoga bogatstva, kojim je 
malo po malo dobio na svoju ruku vezire i sve ajane i popeo se na vrhunac slave 
u narodu. 



— 144 — 

zasluga za državu i dinastiju, može biti pod uvjetom, da se pokori 
sultanovoj naredbi i odmah ne pazeći na prigovore nekih prostaka 
pokupi bosanske mladiće, obuče im nizamsko odijelo i počne ih. 
vježbati po propisima, inače da mu se vezaret ne priznaje i da 
pada u nemilost sultanovu. 

Ta kajima izazove veliko nezadovoljstvo megju bosanskim 
velikašima, a u Husejinu uništi i zadnji tračak nade, da će se 
moći izmiriti s Carigradom, jer njegov prirodjeni ponos i prkos 
rečene uvjete smatrao je poniženjem. 

Po običaju na ramazanski bajram sakupljeni ajani većinom 
glasova odrede, da se spremaju za otpor, ako bi sultan pokušao 
oružanom rukom provesti svoje reforme u Bosni. U to ime 13. še- 
vala rečene godine Husejin paša 7-azašalje bujruntije na sve strane, 
da se sakuplja vojska, i to od svakoga kajda (zapiska) po jedan 
vojnik. 

Kad se čulo u Carigradu za to odregjenje ajana, na Bosnu 
bude imenovan vezirom Trhala Mahmud — i Hamdi paša, (poznat 
u narodu pod imenom Kara Mahmud paša) koji krenu na Bosnu 
sa brojnom vojskom.*) 

Zmaj od Bosne i ajan dobro je znao, da će Kcira Mahmudu 
i Hercegovci priteći u pomoć, pošto su već neki kao Ali aga, 
Bašaga i Hasaiibeg obukli za inad Zmaju i fesove na 8:lavu. Za 
to je trebalo na brzu ruku ureaiti avije vojske. Sada Zmaj i 
njegove pristaše upnu sve sile, da čim više dignu na oružje. 

Alajbeg Todorović, Krupa kapetan Mehmedbeg i Novin 
kapetan Husejin beg s jednim odjelom vojske odu put Novog Pa- 
zara, da se utabore na Banjskoj, dok su se Zmajev haznadar Hadži 
Mujaga i Osiiiija beg Dženetić s drugim odjelom utvrdili u 
Hisardžiku (kod Prijepolja). 

Zmajev ćehaja Hasan alajbeg Sijerčić s dovoljno vojske 
utabori se na Drini, da prepriječi prelaz Kara Mahmud paši, a 
Mujaga Zlatarević diže vojsku na Hercegovinu, da pokori Zmajeve 
protivnike. 

U to Kara Mahmud paša provali s vojskom niz novopazarski 
sandžak. Na Banjskome dočeka ga Alajbeg Todorović, ali sili ne 
može odoljeti, sam pane u sužanjstvo, a od cijele družine samo 
17 druga spasi se bijegom, ostalo ili izginu ili se predade. Odavde 
diže se, pa mjesto preko klanca Hisardžik, gdje se bjehu Bošnjaci 
utvrdili, udari na domak Prijepolja putem prama ćupriji na Limu, 

*) Po tradiciji doveo je nal Bosnu 60.000 što redovite što neredovite vojske. 



— 146 — 

da uzapti ćupriju, kojom otvara slobodan put u Bosnu i presijeca 
a legja bosansku vojsku u Hisardžiku. Bošnjaci dosjetivši se jadu 
polete iz Hisardžika, da mu poremete osnove. Na ćupriji zametne 
se očajna bitka, koja ljudskom krvi oboji Lim, ali i ovdje Bošnjaci 
ostadoše kratkih rukava. Neki se spasiše bijeg-om preko ćuprije, 
neki se podušiše u Limu, a neki se s vogjama predadoše Kara 
Mahmud paši. Tako se otvori put turskoj vojsci ravno do Sarajeva. 
Hasan alajbeg- Sijerčić, koji je imao čuvati prelaz preko Drine 
videći, da ne može sili na put stati, pusti pašu bez zapreke preko 
Drine. 

To sve Zmaja i njeg-ove pristaše ne razočara, već odluče 
ponovno ogledati se s Mahmud pašom, pa kud puklo da puklo. 

Dok su se ti prizori odigravali u Bosni, Mujaga Zlatarević 
sa svojom vojskom sagje na polje Nevesinjsko i na Gjurgjev dan 
pobi se s Bašagom i Nevesinjcima u Kifinu selu, g-dje iza krvave 
bitke napokon razbije Nevesinjce. Ti su se okršaji još dva puta 
ponovili na Žalom — Palanci i kod Ljubovića odžaka, ali sve u zalud. 
Pretežnoj sili nije se dalo na put stati. Tom prig-odom Bošnjaci 
popale i porobe sve, što se Redžepašića zvalo, da pače i džamiju 
u Zalom-Palanci nijesu poštedili, već je spržili u neobuzdanom bijesu 
fanatizma, dok su u Bratačima zaždili Bašag'inu kulu više glave 
iena i djece, koje su gologlave i bosonoge iz vatre skakale. S polja 
Nevesinjskoga Zlatarević opremi jedan dio vojske u Gacko na 
Smajil-agu Čengića, a sam krenu put Stoca, gdje se bješe sklonio 
i Bašaga sa svojom družinom uz Ali agu Rizvanbegovića. Kod 
Dabra dočeka ga Ali aga sa Stoćanima, ali videći, da ne može 
sili odoljeti, poteže se natrag u stolačku tvrgjavu, koju uprav na 
kurban bajram obsjednu Bošnjaci sa svih strana. 

Tome zadnjemu zakloništu Zmajevih protivnika Bošnjaci uza 
vas napor nijesu mogli ni pera odbiti. Tu stignu Zlatareviću vijesti 
od zmaja i poruka, da odmah leti u pomoć, što ovaj bez oklije- 
vanja i učini. Sada Zmajevi protivnici na brzu ruku sakupe voj- 
sku i krenu put Sarajeva, da priteku Kara Mahmud paši u pomoć. 
Megju tijem Mahmud paša u Palima bio se sa Zmajevom vojskom. 
Čuvši, da su Hercegovci u Crnoj Rijeci porazili Bošnjake i da 
idu ravno u Sarajevo, upne sve sile, pa razbije Bošnjake na Pa- 
lima i krenu put Sarajeva. 

Zmaj i Zlatarević odluče još jednom pokušati sile, pa se 
utabore na Zlom Stupu. Kara Mahmud od jednom prospe veliku 
vatru na Bošnjake i rastjera ih na četiri strane. Pošto je bilo kasno 

IO 



._ 146 — 

zanoći tuđe, dok su Herceg-ovci isti dan s Ali cagom, Smail agom 
i ostalima sjavili u Sarajevo. Po noći preko Baklja pobjegne Zrna) 
sa nekim pristašama put Hrvatske. 

Zvomički kapetan Mahmud beg- i Tuzla kapetan Mahmud 
beg" bojeći se Zmajeve osvete bjehu poveli bajagi pomoćne čete^ 
ali od jednog-a konaka gradeći tri stignu na Glasinac, g-dje doznaju 
za Zmajev poraz i odmah se povrate svome zavičaju 

Sutri dan 6. muharema 1248. (26. maja 1832.) po nag-ovoru 
Smajil Age Čengića iza Baklja provede Kara Mahmud vojsku u 
Sarajevsko polje, da sačuva grad od Amauta, koji su ga namje- 
ravali oplijeniti. .On odmah imenuje sarajevskim muselinom iz svoje 
svite Musa agni, a na mjesto mule postavi privremeno zastupnika 
„nekibul-ešrafa" Fadil efendiju, dok naimenovanje stig^ne iz 
Carigrada. 

Fadil efendija misleći, da je Kara Mahmud, kao Dželal i 
Rahman, odmah se požuri s velikim tefterom koga treba sjeći i 
progoniti, ali se ljuto prevari, jer plemeniti vezir s mjesta podera 
popis i baci ga pod noge nekibu s riječima: „Ja nijesam ljudski 
kasap (mesar)." Ta rečenica dosta nam je, da znamo: s kijem je 
Bosna imala posla. Jedino Zmaja Husejin kapetana, Mujage Zlatare- 
vića i Emin bega Dženetića zaplijeni ostavštinu u ime države i 
prodade na javnoj dražbi, a ostalim ustašama nije se ni razumio. 

Pošto je Sarajevo od Travnika mnogo prikladnije i naručnije 
za stolicu vezira predloži u Carigrad, da se načine vezirski dvori 
i jedna kasama u gradu, gdje će uvijek biti 1000 vojnika. Rešid 
paša to odobri i opremi graditelja Halil agu, koji odmah započe 
gradnju i dovrši Paša-saraje na Gorici s velikim kamenitim zidom 
za tri mjeseca. 

lr*osredovanjem Kara Mahmud paše u ime sultanovo opremi 
veliki vezir 3. rebiul evela opće pomilovanje u Bosnu, u kome se 
opraštaju ustašama svi prošli grijesi s prijetnjom, da -će se u buduće 
svaki prestupak najstrožije kazniti. 

Malo za tijem stigne naredba, da se svi bosanski i hercegovački 
zajimi i spahije sa alajbezima moraju naći na polju Ušćupskome, 
s prijetnjom: ko god se usprotivi, ne samo, da mu se uzme timar, 
nego, da se protjera iz zemlje sa cijelom porodicom. Koncem 
rečenoga mjeseca sva četiri alajbega sa svima timarlijama krenula 
su na odregjeno mjesto. Za njima opremi Kara Mahmud 3189. 
muhafiza iz pograničnih palanaka i više hiljada bašibozuka na 
državne troškove. Ta sva vojska sastala se u Filipopolju, odakle 



— 147 — 

je preko Galipolja krenula put Konje. Nu prije negfo su stigli 
Bošnjaci na ttee mjesta, veliki vezir zametnu bitku s Ibrahim 
pašom Misirlijom 21. decembra 1832. i izgubi je, panuvši sam a 
sužanjstvo sa više paša. 

Kasno u jesen porta rćispusti svu vojsku; tako se i Bošnjaci 
vrate svome zavičaju. Na putu kroz Carigrad za zaslug-e izkazane 
Morali Namik paši. Kara Mahmud paši i napokon osobito požr- 
tvovanje u bitci na Konji, sultan i porta odrede nagraditi herce- 
govačke velikaše. Ali aga Rizvanbegović, kao najsposobniji iz- 
megju njih, bude imenovan vezirom^) na Hercegovini s potpu- 
nom nezavisncipti od bosanskih vezira; Smajil aga dobi počasni 
naslov carskogf kapidži-baše (nadkomomik). Isto tako ostali su 
nagragjeni po zaslugama, neko počasnim naslovom, a neko hila- 
tom (odorom). 

Megju ti}em Husejin kapetan bivši Zmaj od Bosne s Ali 
pašom Fidahić^m i još nekim pristašama boravio je u Osijeku^ 
gdje ih je gosloljubivo primila hrvatska vlada. Tuđe okružen 
stražom od sto. vojnika sa cijelom svitoni, kako veli Asboth pašovao 
je još neko vrijeme, dok mu napokon ne dosadi. Da bude čim 
bliže turskoj granici, preseli u Zemun, gdje je u prisustvu cijeloga 
kora austrijskih časnika, u krugu sjajne pratnje, naslonjen na rame 
Ali paše Fidahića saslušao carski ferman, u kome se lišava svih 
časti i imanja i prognava iz domovine u Malu Aziju. U nadi, e će 
se sultan smil6vati na njega, ostavi austrijsko tlo i krenu preko 
Biograda u društvu s Ali pašom Fidahićem, Mehmed kapetanom 
od Krupe i Ali^agom Zlatarevićem put Carigrada. 

Kad više puta ponugjeni, da obuku nizamsko odijelo, odbiju 
odlučno, sultan opremi Ali pašu. Krupa kapetana i Zlatarevića u 
progonstvo u Malu Aziju, gdje za kratko vrijeme zateče smrt od 
jada, ili, kako neki hoće, od otrova Zlatarevića i Krupu kape- 



*) Kao vezir \izeo je još ime Galib (pobjeditelj), dakle zvao se potpuno Ali 
Galib paša Rizvanbegović, kasnije u narodu prozvan Stočević. Pod njegovu upravu 
spadala je u cijelosti Hercegovina i to slijedeći gradovi: Mostar, Trebinje, Nevesinje,. 
Taslidža,' Prijepolje, Čajnič, Foča, Konjic, Stolac, Nikšić, Ljubuški, Gabela, Počitelj, 
Blagaj, Ljubinje, Gacko, Đuvno i Glamoč; za tijem nabije Grahovo, Piva, Đrobnjak i 
Imocko. Ali paša )e odabrao za sjedište Mostar. U početku njegova vezirovanja stajali 
su uza nj kao najvjerniji savjetnici i prijatelji Smajil aga Čengić, Bašaga Rcdžepašić i 
Hasan beg Resulbegović. Erćani su mu bili s početka: Murad beg Čengić muhurdar 
(pečatnik) Haki beg Resulbegović haznadar (blagajnik) Morali Ahmed efendija ćehaja 
i Mehmed efendija Pivodić ćatib (pisar), dok su ostale dvorske časti zauzimali izklju- 
čivo Hercegovci, f . 



IO' 



— 148 — 

tana. Ali paša je poslije pomilovan i dozvoljen mu je povratak u 
Bosnu. 

Ne pojmimo: kako Husejin kapetan ostane u Carigradu, gfdje 
i njeg-a brzo zateče smrt*) (valjda ista sudbina kao i spomenutu 
dvojicu)*). Eto tako završi Husejin kapetan Gradaščević, koga 
narod prozva Zmajem od Bosne*). Mi se ovdje ne ćemo upuštati 
u potanje prosugjivanje njeg^ove dvogodišnje vlade u Bosni, nego 
<iemo samo uzgred napomenuti, da je sam sebe upropastio, i to 
s razloga: I. što se ovjenčan slavom na Kosovu dotle ponio, kao 
da ju je sam zsislužio ignorirajući sve ostale velikaše, koji su mu 
dali moć u šake, II. što se kao pobjednik ponio prama pobije- 
gjenim ajanima Taslidže i Prijepolja upravo okrutno, da su ostali 
protivnici izgubili svaku nadu na pomirenje i III, što je u pretje- 
ranom fanatizmu prekoračivao gpranice pristojnosti prama sultanu 
i visokoj porti i tako otugjio od sebe sve pametne prvake, a 
<)kupio jenjičarske zanesenjake. 

Dok se to dogagjalo. Kara Mahmud paša je na lijep način 
uregjivao Bosnu i provodio malo po malo reforme. 

Čini se, da ga je providnost izabrala i opremila u naše kra- 
jeve u ovim burnim danovima, da poštedi uvijek progonjeni narod 
od prijašnjih vezira. 

Ne znamo iz koga razloga godine 1833. polovicom jima 
Kara Mahmud paša bude dignut s Bosne, a na njegovo mjesto 
imenovan Davud paša. Ovoga je zastupao, dok je u septembru 
stigao u Sarajevo njegov kapu ćehaja Sadik paša. 

U njegovo vrijeme u derventskome kotaru nekakav pop 
Jovica digne ustanak i odmetne se u Vučijak, odakle je uznemi- 



1) Zakopan je na Ejjubu u Carigradu. 

') Husejin kapetanovi potomci izumrli su u muškoj lozi u drugom koljenu. 

•) Po Muvekitu njegovo rodoslovje glasi: 

Ćose kapetan od Gradačca. 



Osman kapetan od Gradačca. Pogubio ga DŽelal 1819. (1235.). 



I 

Husejin kapetan (Zmaj od Bosne). 



Osman paša umro 1833, 



I I 

Hadži Bećir beg Murat beg, umro 1820. (1236.). 



— 149 — 

rivao Odžak i Derventu. Na to vezir bojeći se, da se ustanak 
dalje ne raširi, opremi bujnintiju na sva tri alajbega, da dignu 
spahije i uduše ga za vremena. Ali okolišnji muslomani, ne mogući 
trpiti više Jovićina nasilja, sakupe se prije vezireve zapovijedi i 
udare na Vučijak, gdje se bješe utaborilo mnogo rišćanske raje. 
Iza velikoga krvoprolića razbiju Turci popa Jovicu i rašćeraju raju 
na sve strane koncem aprila 1834. 

Davud p2išu zamijeni biogradski muhafiz Mehmedi Vedžihi 
paša u junu 1835. Kako smo vidjeli i kod njegova predšastnika 
veziri ne imaju više povjerenja u bosanski erćan, da ih zastupa^ 
dok dogju u Bosnu, kako je to prije bio običaj, nego opremaju 
na menzile svoje ljude, da preuzmu vladu od dignutog vezira. 
Isto tako opremi i Vedžihija svoga ćehaju Ahmedi Bahri bega, 
koji ga je zastupao, dok je došao u Sarajevo početkom septembra 
rečene godine. 

Vedžihinu zamjeniku, Paša-saraje na Gorici, koje je Kara 
Mahmud paša sagradio, činile su ise neprikladnim ka njegova vezira,, 
za to na starim Begluk sarajima podigne nove saraje za četvrt 
milijuna groša, dok je Vedžihija stigo u Sarajevo. 

Po običaju on odmah sazove bosanske ajane i erćan na vijeće 
u Sarajevo. Ovom prigodom doKinu Vedžihija kapetanije i podijeli 
Bosnu na muselimluke. 

Doduše stari kapetani i ajani postali su većinom muselimi u 
svojim nahijama (župama), ali ovim^ činom uzdrma im se vlast, jer vezni 
po volji mog^ mijenjati i postavljati muselime. Osim toga katkada 
jedna osoba upravljala je s više nabija, kako ćemo to poslije 
vidjeti. Kad raspusti sve vijeće, ustavi teskeredžiju Mustaj bega 
Duvnjaka i banjalučkog muselima Hifzi efendiju i s nepoznata 
razloga objesi ih u hazna-odaji. 

Slučajno odmah iza toga zločina bukne vatra u blizini 
Begluk-saraja, gdje je vezir stanovao. Po običaju onaj, koji prvi 
opazi, opali pušku u znak požara, na što odgovori više pušaka u 
okolici. Vedžihija misleći, da će Sarajlije udariti na nj, što je pogu- 
bio spomenute prvake, zatvori se u saraje i pripremi na otpor. 
Dok je doznao, šta je na stvari, pretrpio je za kaznu veliki strah 
pred ustankom. 

Pošto su spomenuti prvaci uživali veliki ugled megju kra- 
jiškim kapetanima krupski kapetan Mehmed beg, ostrožacki ka- 
petan Murat beg Beširević, ključki kapetan Jašar beg, petrovački 
kapetan Mustaj beg Šinekčić i ostali dignu ustanak i krenu ravno 



— 150 — 

na Sarajevo. Usput su se svratili u Livno, da kazoe Firdus kape- 
tana, što nije hotio pristati u njihovo kolo. Nu Tirćus se prije 
bješe spremio na otpor i zatvorio u gradsku tvrdju. Videći Krajiš- 
nici,, da ne će moći ništa učiniti, porobe mu dvore i sagju u 
Skoplje. 

Ovdje im stignu glasovi u junu 1836. da je k^lovaćki gene- 
ral Waldstaten provalio u Krajinu i popalio Izaćić.^a to odustanu 
od nakane i povrate se kućL U velikom kreševu kod Zavalja 
razbiju generala i zatjeraju ga u Hrvatsku. 

Amauti, koji su s vezirom došli u Sarajevo više puta su 
zametali kavgu po čaršiji. Jednom na pazaru radi malenkosti za- 
pucaju iz pušaka, pa ubiju nekakova Bešerovića i jednu ženu. Na 
to se ćaršija zatvori i s prijevomicama poubija zločiace. Kako-tako 
pogje za rukom pametnijim ljudima, da umire razjarenu svjetinu, 

Vezirevi ljudi začetnikom te bune označe Mehmed ef. Kori- 
novića, koji je držao dućan u Kujundžiluku. Karanfil binbaša 
s viša Arnauta dogje, da ga digne iz dućana. I^nrinović se lati 
oružja i ranivŠi je;dnoga Arnauta prokrči put i poČne bježati. Na 
to Arnauti zapucaju iz pušaka za njim i ubiju jednog telala od 
španjolskih Židova imenom Tosku i rane Mula Saliha Mahaliju. 

Eto ti opet bune. U sred grada pucale su puške ko na 
Zasavici. Sada se opet ćaršija zatvori i pobuni pod geslom: van 
iz gfrada s Amautima, ili će se veliko zlo oplesti. 

Vedžihija videći, da ne može izmiriti Sarajlije s Amautima, 
koje takogje ne držaše za shodno protjerati, pod islikom, da bježi 
od kolere, koja se u istinu bješe pojavila u gradu, diže se sa cije- 
lom svitom i preseli u Travnik koncem jula rečene godine. 

Iste godine ltt36.' odigrao se krvavi piizur na (jfrahovu 
u Hercegovini, koji je urezan duboko u srce Crnogoraca, a na- 
ročito u njihove kneževske porodice Petrovića — Njegusa. Naime 
Grahovljani od postanka hercegovačka raja odmetnu se pod okrilje 
Crne Gore. To uvrijedi Ali pašu, pa pozove sve hercegovačke 
prvake na oružje, da pokori Grahovljane i nauči Petra II. Petro- 
vića-Njeguša pameti, da se ne pruža preko svoje granice. Grahovo, 
Crna Gora sa sedam Brda i Maračom tvrdom dobro su znali, šta 
ih čeka, za to se dobro spreme, da se ogledaju s Hercegovcima. 

Kako su se Crnogorci od vajkada naučili po noći iznenada 
razbijati turke i ovaj put pokušaju sreću. Izračunavši lijepo po 
bijelu danu, kako stoji pašina vojska odluče udariti s one strane, 
gdje se bjehu utaborili Fočaci. Kad njih nepriprćivne u po noći 



— 151 — 

napanu i potisnu, nastaće zbrka u cijeloj vojsci, pa eto sigurne 
pobjede i nove zgfode, da se svom Europom pronese crnogorsko 
junaštvo. Nu puki slučaj je htio, da se Smajil 2iga Čengić iza mra- 
ka s Fočacima promijenio za mjesta, jer je dobro poznavao Crno- 
gorce i njihovu noćnu taktiku. 

Oko po noći na jednom zaleleka sila crnogorska, ali u zao 
čas po se. Mjesto na pospane Fočake udare na budne Gačane i 
na trijeznog Cengić-agu, koji ih junački dočeka i na prvom udarcu 
rastjera ko slijepe mise. Istom sjutra, kad dan svanu i ogranu 
sunce, sinu grdno razbojište u svojoj krvavoj slici: tu su ležali 
mlagji brat i devet drugih Petrovića Njeguša sve po izbor vladi- 
činih rogjaka, dok se jedini Drago Jakovov spasio bijegom, da 
izjada Petru II.: kako ih je Čengić počastio — na Grahovu polju 
širokome. Koliko je ostalih Crnogora i Brgjana u tome bojil pla- 
tilo glavom, broj se ne zna, dok neki tvrde, da je tri stotine samih 
Kutnjana ostavilo kosti na Grahovu. 

Poraz Zmaja od Bosne i uspjeh turskoga oružja pod Kara 
Mahmutom nijesu ubili uporni jenjičarski duh u Bošnjacima. Pro- 
vesti reforme u pravom smislu riječi: od spahija učiniti redifsku 
suvariju, a od mladeži, nizam nije pošlo za rukom ni jednome ve- 
ziru. Vedžihija uvjeren, da ne može bez jake pomoći dovesti' Boš- 
njake u red, obrati se na Carigrad za pojačanje vojske u Bosni. 

Bjelinski muselini Sarhoš Ali paša Fidahić saznavši, da se 
vezir sprema najprije na Bjelinu udariti, sakupi nešto vojske, pa 
krenu ravno na Travnik, da potraži vezira. Na Alipašinom polju 
megju Vrandukom i Zepcem dogje do bitke, u kojoj vezireva 
vojska izvojšti pobjedu. Proganjajući Fidahića i ustaše sagje Ve- 
džihija pod Bjelinu, gdje se bješe Ali paša utvrdio. U strahu, da 
im ne propane grad, Bjelinjaci prisile Ali pašu, da se preda. Na 
to ga Vedžihija rečene godine u septembru povede sa sobom u 
Travnik, odakle ga opremi put Trapezunta u progonstvo, gdje ga 
napokon u ljutoj nevolji i smrt zateče. 

Malo za tijem opremi Vedžihija u progonstvo livanjskog 
muftiju Šaćir ef. ICarabegovića, Nazif agn Hifzića (Gjumišića), 
Hasan bega Kulenovića i Avdi efendiju, kadiju iz Gjulhisara. 

Megju tijem se i porta odazove Vedžihinu zahtjevu, pa 
mu opremi koncem rečene godine alaj (pukovniju) konjanika pod 
zapovjedništvom Riza paše i dosta pješadije iz Albanije pod 
vodstvom Ali age iz Prizrena i Hasan age iz Janje. 



— 162 — 

Videći se osiguran s tom vojskom, odmah se vezir dade na 
posao. Od sedam bosanskih sandžaka postroji čedri alaja spahija 
pod imenom suvari-redife (konjanička rezerva). Ta četiri alaja 
nosila su imena bosanski, herceg^ovački, kliski i zvomičkL Svakome 
alaju stavi na čelo po jednog* miri-alaja (pukovnika) i imenuje 
ostale časnike po novoj naredbL Napokon sastavi sva četiri alaja 
u dvije live (divizije), pa imenuje sarajevskog* muselima Mustaj 
beg'a Babica miri-livom za kliski i bosanski sandžak, a sarajevskog* 
kadiju i zastupnika nekibova Fadil efendiju Serifovića, koji istupi 
iz hodzinskog- staleža i pregje u vojnički, miri-livom za zvomički 
i herceg'ovaćki sandžak s naslovom paša. 

Tako nestade starih alajbegfa, zajima i spahija, koji su kroz 
četiri vijeka u svako doba g'cdine na mig* sandžak beg'a našli se 
na odredjenu mjestu i svojim prsima kao neprelazan zid štitili do- 
movinu i carevinu od Europe. Svaki grm u Ug'arskoj, Hrvatskoj 
Dalmaciji, Srbiji, južnoj Rusiji i u ponosnoj Bosni i junačkoj Her- 
ceg'ovini natopili su svojom viteškom krvi boreći se za Tvursku 
i njezinu moć, koja im evo sada zahvali potpunim, poniženjem. 

Pod starim imenom zajima i spahija završili su sjajnu i krvavu 
prošlost ne osramotivši nigda svoga oružja na junačkom mejdanu. 

jŠta će biti s njima pod novim imenom i uredbama, to ćemo 
na skoro vidjeti. 

Te nove uredbe najprije udare na otpor u Krajini i kliskom 
sandžaku. Za to naredne g-odine 1837. u augustu digne se vezir iz 
Travnika, da pokori Krajišnike. U blizini starog* majdana kod 
Lipnika dočekaše ga Krajišnici s nešto vojske pod vodstvom 
krupskog muselima Mehmed beg'a, ostrožačkog muselima Murat 
bega i petrovačkog muselima Mustaj beg-a, ali uzmakoše kratkih 
rukava. Odavle se dig^ie Vedžihija pod izlikom, da prošeta po 
Krajini i počiniv velika nasilja i nečovječna djela, vrati se preko 
Livna u Travnik koncem septembra rečene godine. 

Da nije sam Vedžihija po svojoj volji nanijo Krajini i Serhatu 
tolike nesreće, razumije se samo od sebe. U tome su g-a savjetom i 
i oružjem pomagali krajiški prvaci Mehmed beg Bišćević, muselim 
bihaćki i Derviš beg, muselim majdanski. Po njihovu nagovoru 
vezir je opremio u progonstvo Mehmed bega KJrupskoga i Murat 
bega Beširevića Ostrožačkoga put Male Azije'). 

U isto vrijeme sultan Mahmut II. Reformator zaklopi oči 
ta, uvijek prije, već su se konačno provele reforme u Bosni i Her« 

*) Vratili su se opet u Bosnu 1843; 



— 153 — 

ceg-ovini. Njeg-ov sin sultan Abdul Medžid I. kada zasjede na 
prijestolje osmahskih careva, pomilova trideset bosanskih progna- 
nika i dozvoli im povratak u domovinu. 

Novi sultan ne samo, da je udario stopama svoga oca, već 
je još prog*lasio energične naredbe 26. šabana 1265. (1839.) pod 
imenom »Tenzimati-hajrijje« (dobre uredbe), kojima je u kratko 
ovo sadržaj: Prvo sloboda života, imanja i poštenja (rza); t. j. za- 
jamčuje se sloboda i sigurnost životu, imanju i poštenju svakoga 
pojedinca bez razlike. Sve do ovo doba život, imanje i poštenje 
ovisilo je o volji jačih — vezira, paša i velikaša, koji su tečajem 
vremena počinili na svoju ruku nebrojena umorstva, progonstva,, 
otimačine i druge zločine; dakle oduzima se jačemu vlast nad 
slabijim i obadva se podčinjavaju sudu za male i velike prestup- 
ke. Niko se ni više ni manje ne smije kazniti, nego to sud odredi. 
Srmrtne osude moraju se s izvješćem od suda opremiti u Čari 
grad. Dok sultan ne potvrdi, ne smije se niko ni javno ni 
tajno smaknuti. Kogod se usudi to učiniti, pa makar bio i visoka 
ličnost, kako je kaznio slabijega, onako će i on biti kažnjen. Po 
zakonu ne smije se plijeniti osugjenoga ostavština od strane po- 
litičkih oblasti, niti stajati na put zakonitim nasljednicima. Bolje 
rečeno, niko ne smije miješati prste ni u život, ni u imanje, ni u 
poštenje drugoga. 

Drugo: vojska. Prije se nije gledalo na broj stanovništva u 
jednoj pokrajini, kad se vojska popisivala; za to se od nekih po- 

w 

krajina uzimalo više vojske, već je bila u stanju davati, dok se u 
nekim krajevima uzimalo vrlo malo vojnika ili nikako. Vojnici su 
osim toga morali služiti kroz cijeli život, za to se stanovništvo u 
nekim pokrajinama smanjilo, a na taj način su izumrle i mnoge 
porodice. Da se doskoči toj nepravdi, s kojom je padalo gospo- 
darstvo i trgovina u nekim krajevima*), ovom naredbom se od- 
regjuje, da se po svuda uzimuju vojnici prama broju stanovništva,, 
koji su obvezani služiti stanovito vrijeme, a onda se mogu opet 
baviti sa svojim poslom. Mlagji naraštaj mora ih izmijeniti. 



1 

^) Na temelju starih uredaba, kako smo čuli. kroz cijelu povjest, pučanstva 
naših zemalja je veoma trpilo, jer je gotov svak bio vojnik s koljena na koljeno, a 
naročito naše plemstvo. S toga se nije nigda mogao umnožiti broj islamskog pučanstva,, 
već uvijek malo po malo opadao, da je bilo više vremena, kad su se bojali mu- 
slomani na mnsalama bajram klanjati, ili javne zborove obdržavati, da inovjercima ne- 
upane u oči mali broj. 



— 154 — 

Treće: porez i vergjija. Do sada su siromasi i nejaći plaćali 
sve državne dćinke i nosili veliki teret na svojim legjima, dok su 
bogfatasi i velikaši smatrali se upravo, da su oprošteni od danaka. 
Ova naredba to zabranjuje i nalaže, da svak prama bogatstvu i 
dohodcima plaća caru, što je carevo. 

Da kako, da su te naredbe u Bosni udarile na otpor — naro- 
čito velikaša, koji su se smatrali od vajkada nasljednim i zakonitim 
g-ospodarima u svojim kotarima. To nije nikakovo čudo onome, 
ko poznaje bosansku prošlost i patrijarhalni ustav, koji se predavo 
od koljena na koljeno. A kako ćemo odmah čuti ni carski namjes- 
nici, ni njihova svita nijesu se strogo držaU rečenih naredaba, već 
po svome ćejifu radili na svoju ruku, premda su veziri i njihovi 
pomoćnici, u upravi morah primjerom pokazati velikašuna i narodu, 
kako treba carske naredbe, koje su proglašene općim zakonima, 
kao svetinju poštovati i ujedno im se pokoravati. 

U prvim opankama Vedžihi paša ogriješio se o prvu naredbu 
i to ovako; Mehmed-zajim Halilbašić, ne mogući se slagati sa 
sestrom Mustaj paše Babica, na osnovi valjanih razloga pusti je 
putem šerijatskoga suda. Ma da je bio vrlo miran, valjan i ugledan 
sarajevski gragjanin, Babić ga ocrni kod vezira. Mjesto da ga 
sarajevski sud pozove na odgovornost, ako je u opće kakav pre- 
stupak učinio, Vedžihija ga pozove u Travnik. Halilbašić, znajući 
čije je maslo po srijedi i šta ga čeka u Travniku, pobjegne iz 
Sarajeva i skloni se u provinciji. Naredba vezireva na sarajevskog 
mulu i muselima od 1. muharema 1266. (21. februara 1840.) glasila 
je ovako : „ili mrtav ili živ mora se zbaviti u Travnik, da mu on 
kroji pravicu". 

Malo za tijem sarajevski prvaci Ahmet ef. Glogjo i Osman 
beg Dženetić kao rogjaci zavade se radi malenkosti, jedne male 
njivice u Vučjoj luci. Sud izreče svoju i odredi ljude, da ih nagode, 
ali Osman beg Dženetić, ko zet Mustaj paše Babica, koji stoji u 
milosti kod vezira, nije hotio da zna za nagodbu. Babić kao muselini 
mjesto, da vrši sudsku odluku, postavi se na stranu svoga zeta i 
tako se razvije cijela stvar, da je i čaršija umiješala svoje prste. 
Javno je mnijenje bilo na Glogjinoj strani; za to se Babić ustručavo 
oteti posjed, pa dati svome zetu, već se obrati na Vedžihiju i ocrni 
Glogju, kako je znao i umijo. Po nagovoru svojih pristaša Glogjo 
ne htjedne otići u Travnik na vezirov poziv, jer je znao, makar 
imo sto puta pravo, da će zlo proći. Narod ozlovoljen na Babica 
i Dženetića još od prije radi Halilbašića i drugih nedjela, a sada 



— 166 — 

•podjaren Glogjinom parnicom, pobuni se i zatvori čžiršiju. Videći 
Babić, da prestaje više njeg-ova vlast, po noći pobjegne u Travnik. 

Na to Vedžihija opremi travanjskog kadiju Ridžaji ef. Uzu- 
nića s bujruntijom, da umiri narod. Naravno, da u bujruntiji teče 
sve med i maslo o pravednosti, vezirevoj dobroti, carskoj milosti 
i t. d. Osim togtt, da on ne želi oružanom rukom uspostavljati 
mir, jer se boji, da ne ošteti nedužne ljude ; ako se pako ne poko- 
re njeg^ovoj naredbi i ne izruče mu krivce, pa moradne oružanu 
silu upotrijebiti, obsira grijeh na njihov vrat 

Da se ukloni ta cijela nesreća Glogjo je bio odlučio, da ode 
u Travnik, aU pošto mu vezir nije hotio zajamčiti povratak, pristaše 
g'a na silu odvrate od nakćine. Na to Vedžihija digne vojsku i 
krene na Sarajevo. Bitka se odigrala u vitezu, u kojoj su Sarajlije 
poražene i rastjerane na sve strane. Posljedice su napokon bile, 
da je Glogjo pobjego u Dubrovnik s nekolicinom pristaša, a većina 
kolovogja, da je pobjegla Smajil agi Čengiću pod okrilje. Osim 
toga opremio je Vedžihija Ujepu kitu u progonstvo i svima za- 
plijenio dobra. Babić je posto muselim u Banjojluci, a Fazli paša 
u Sarajevu. ' 

Dok se sve to u Bosni dogagjalo Ali paša Rizvanbegović 
s početka je veoma mudro upravljao Hercegovinom. Pomagan 
svima ajanima uprava mu je išla ko sahat, dok ga napokon ne 
uzeše sinovi na svoju ruku. Isti slučaj kao kod Sulejman paše 
Skopljaka! 

Najprije odstrani s dvora pametne^ i ugledne ljude, pa na 
njihova mjesta postavi sinove i prepusti im svu vlast u šake. Samo- 
voljna uprava sinova njegovih malo po malo dozlogrdi nekim 
ajanima i kapetanima, da su se počeli tugjiti od Ali paše, dok je on 
tražio način, kako da ih se riješi 

Dokinuće kapetanija i iiregjenje muselimluka pruži mu Ujepu 
priliku, da oduzme vlast nekim velikašima; na ime on spoji dvije 
ili tri kapetanije u jedan muselimluk, u kome je imenovo muse- 
linom svoga sina ili rogjaka pod izlikom, da ne učini krivo, ako 
bi pretpostavio jednog velikaša drugome. Znajući Smajil aga 
Cengić i Hasan beg^ Resulbegović, koji su onda vodili glavnu 
riječ u Hercegovini, da će danas-sutra i na njih red doći i gle- 
dajući, kako se bez njihova znanja harači i ubija po Gacku i 
Trebinju usprko^ njima, izgubiše svako povjerenje u Ali paSu i 
njegovu upravu. Ali šta da čine? Sami na svoju ruku nijesu 
mogli poduzeti proti njemu nikakova koraka, za to su se počeli 



— 156 — 

ogledati za saveznicima megju drugim velikašima. Lutfi beg Redže- 
pašić-Basaga, ajan nevesinjski, premda nije bio zadovoljan s Ali 
p^šinom upravom, ipak radi porodične sveze ustručavao se 
stupiti u kolo protivnika. Isto tako Mujaga Musović, kapetan 
nikšički i Zulfikar paša, ajan fočanski oklijevali su javno ustati 
proti veziru i dignuti na njega cijelu hajku, dok je stari i miro- 
ljubivi Sulejman kapetan Ijubuški klonio se i Ali paše i njegovih 
protivnika. 

Dobro je Ali paša znao, da mu je Smajil aga najopasniji 
velikaš; za to je gledo, da ga najprije makne s površine. I godine 
su prošle, a Cengić aga nije otišao u Mostar, da se pokloni veziru. 
Napokon se na opetovani poziv odluči, da sagje u Mostar, ali tako 
pripravan s p»ratnjom, da mu vezir nije smio ni jedne grke prosloviti, 
a kamo li izvesti zasnovanu misao. 

Kad se Smajil aga povratio u Gacko, sunulo mu je u glavu, 
da svoga zeta i vezira Osman pašu Sulejmanpašića uzme iz Škodre 
i dovede na Bosnu, pa ga postavi mjesto Vedzihije, koji i onako 
bješe dozlogrdio svemu narodu. Ako bi mu to pošlo za rukom, 
onda bi pomoću Osman paše mogo maknuti i Stocevića. Potican 
sarajevskim bjeguncima diže se aga pod izlikom, da kupi harač 
u Drobnjacima s dobrom četom sve po izbor druga. Nu na Mle- 
tičku u zorno sumračje, kad je kiša pljuštala ko iz kabla 23. 
septembra 1840. udare Crnogorci i Brgjani nenadano na agine 
čadore, gdje pogibe aga i većina družine^). Tako mu Crnogorci 
pomrse osnove, da pokuša izvesti to zamašno djelo. 

Bi li mogao Smail aga izvesti, što je bio nakanio? U ono 
vrijeme, kad se uzmu u obzir okolnosti u Bosni i u Carigradu, 
ništa nije bilo ne mognće, pa ni agin naum. 

Javno mnijenje u Hercegovini ustane, da osveti pogibiju 
Čengić age, na što i Ali paša napokon pristane i zatraži od 
Vedžihije pomoć. Ovaj mu s mjesta opremi amautskog binbašu 
Sulejman bega s 500 druga 15. šabana 1266. (u oktobru 1840.). 
Par dana iza toga iz nenada bastiše Vedžihiju u Travniku Mehmed 
Husrev paša i opremi ga put Carigrada, da odgovćura za svoja 
djela i nedjela. 

Husrev paša takogje odmah 27. šabana pošalje svoga juzbašu 
Orhan bega sa 100 druga Ali paši u pomoć. Na čelu vojske 
Ha«5an beg Resulbegović i dva vezireva sina s ostalijem ajanima- 

A) Naroda predaja Gaćana čvrsto drži, da je Ali paša u sporazumu s vladikom 
Hetrf)m Njegušem priredio Smail Agi ovaj krvavi pir. 



~ 167 — 

sagju u Drobnjake. Dvadeset i sedmi dan iza Smajil agfine pogi- 
bije na 20.' oktobra zametne se bitka na Tušinama, g'dje Herce* 
g"ovci posijeku 170 glava i popale više sela, pa se vrate u Gacko 
i svečano okite grob agin s posječenim g-lavama. 

U Smail ag*i Ćengiću izgnbio je Ali paša neg-dašnjega vjernog 
prijatelja, a u posljednje doba najmoćnijega protivnika svoje samo- 
voljne i gotovo nezavisne uprave. 

Novi vezir Husfev Mehmed paša odmah sazove sve bosan- 
ske ajane i dvadeset šeste noći ramazana 1256. (u novembru 1840.) 
pročita im ponovno „Tenzimati hajrijje" i izjavi, da će svakoga, 
koji se ogriješi o carske naredbe, bez obzira kazniti, pa ko bio, 
da bio. 

Čim je Ahmed ef. Glogjo čuo za promjeni? vezire^ odmah 
se s pristašama iz Dubrovnika vrati u Scirajevo. Na poziv vezirev 
ode u Travnik, gdje bude lijepo preslušan. 

Tom prigodom tajna izbije na površinu, da je sve maslo 
Fazli pašino, da uništi i tog jedinog Sarajliju, koji je uživo ugled 
kod vezira i kod naroda; za to Fazli paša bude svrgnut sa muse- 
limluka Sarajeva i okolice, a na njegovo mjesto postavljen 7. ševala 
miri-alaj Jakub beg. 

Polovicom zilkideta rečene godine došao je u Bosnu naročiti 
poslanik i veliki dostojanstvenik iz Carigrada Selim beg, da ispi- 
tuje nepravde i nasilja, koja je Vedžihi paša kroz pet i po godina 
počinio narodu i ajanima. 

U isto vrijeme su postrojeni medžlisi (vijeća) u većim gra- 
dovima, kojima je bila zadaća nadzirati cijelu upravu u san- 
džacima. 

Ali paša Rizvanbegović, da se približi Carigradu sazove 
sve hercegovačke ajane na sabor u Konjic u augustu 1841. (u 
redžepu 1267.), s kojima sastavi i napisa mahzar, da od sada u 
granicama Hercegovine, ako bi se pojavili nemiri, svi potpisani 
ajani i muselini, ne -samp^ da ne će buntovnike pomagati ni 
zborom, ni tvorom, ni javno, ni tajno, već da će svaki pokret 
udušiti i bez oklijevanja provagjati i podupirati carske naredbe. 
Taj mahzar odnio je rečeni Selim beg s izvješćem o Vedžihinu 
nasilju u Carigrad. Ovaj sabor u Konjicu (I) i mahzar na sultana 
daju nam povoda za naslućivanje, da se bio Ali pašin položaj 
uzdrmao i u Hercegovini i u Carigradu. 

Po naredbi bosanskog vezira polovicom aprila 1842. obdrža- 
vale su se vojničke vježbe redifske suvarije, i to bosanskog, kliš- 



— 158 — 

kogf i zvomičkog alaja u Travniku, a hercegovački alaj vježbao 
de u Mostaru. Svima spahijama, koji nijesu došli na vježbu oduzeti 
su timari. 

Iste godine Husrev paša je proputovao svu Bosnu uzduž i 
poprijeko i pregledo tvrgjave, koje su tijekom vremena nešto od 
vanjskih navala, a nešto od njegovih predšatnika sasvim porušene. 
Kad se vratio u Travnik sazove sve ajane, s kojima načini izvješće 
u Carigrad, da je veoma nužno popraviti dvadeset i jednu palanku 
pod uslovom, da velikaši dadu osam tovara i dvadeset i pet hilja^ 
da groša za majstore, narod da pribavi materijal, a država, da 
priskrbi topove, džebhanu i druge ratne sprave. 

Početkom 1843. došao je carski ferman na sve ajane, da se 
odmah na proljeće otpočne radnja. Pošto se u tome fermanu spo- 
minju svi bosanski ajani i erćani, koji su se ponosiU carskim od- 
likovanjem, i to po rangu, mislim, da ne će biti suvišno po redu 
ih nabrojiti: 

Vezir: Mehmed Husrev paša Samokovlija. 

Be^lerbezi: zvomički muselim: Mahmut paša Fidahić, tuzlan- 
ski muselim: Mčihmut paša Tuzlić, bihaćki muselim: Mehmed 
paša Bišćević. 

Miri live: Mustafa paša Babić i Fazli paša Šerif ović. Istabili- 
amire mudiri:^) čaušlarsiga Mehmed alajbeg Redžepašić, majdanski 
muselim: Derviš beg, novinski muselim: Husejin beg, gračanički 
muselim: Ahmed-i-Esad beg. 

Redifski kajmekam:*) Bećir beg. 

Rićabi humajun kapidži-baša:") Osman beg Tuzlić. 

Dergjahi mualla kapidži-baše:*) hlijevanjski muselim: Mehmed 
beg Atlagić, banjalučki muselim: Ali beg Džinić, kamengradski 
muselim: Ibrahim beg i pridorski muselim: Mehmed beg. 

Hadžegjan:*) defter-ćehaja Ahmed-i-Seid beg Velić. 

Eto to su svi bosanski velikaši, koji su u ono vrijeme uživali 
carske počasne naslove.*) Nu s vremenom ti su naslovi dotle izgu- 



^) Upravitelji carskih štala (u rangu pukovnika). 

Podpukovnik u rezervi. 

Carske uzengjije nadkomomik. 
*) Carskih vrata natkomornici. 
*) Dvorski pisar. 
») U 



? 



^) U Hercegovini se pripovijeda, da je stari Sulejman kapetan LjubuSak, kad 
je čuo za te počasne naslove, koje su rečena gospoda dobili na predlog Vedžihi paše 
bez ratnih zasluga za domovinu i državu, rekao ove znamenite riječi : »Aja bogme, 
zlo i naopako! sad će nas veziri sve za jaku uzeti«. Kako ćemo poslije čuti, to se 
proročanstvo ispunilo u Omer pašino vrijeme. 



- 159 — 

bili vrijednost, da se pred okupaciju svaki pandur mogao s jednim 
ponositi. 

Ne mogući Krajišnici trpiti nasilja, koja im je činio ]Mehmed 
paša Bišćević, dignu ustanak polovicom maja rečene g-odine. Skup 

■ 

ustaša je bio u Ostrožcu. Na to vezir sabere nešto vojske, pa sagje 
u Krajinu. Ustaše ga dočekaju kod Krupe i porenu prama Cazi- 
nu, gdje ga opkole sa svih strana i prisile na uzmak u Banjuluku: 
Bujruntija od 21. rebiul-ahara o pobjedi nad Krajišnicima, koja 
je upravljena na Sarajlije, puka je izmišljotina vezireva, da umiri 
ostale nezadovoljnike. 

Puna četiri mjeseca boravio je vezir u Banjojluci, dok se 
napokon Banjalučani, ne mogući više snositi amautska nasilja, 
pobune i prisile ga, da se seli u Travnik, gdje mu brzo dogjoše 
glasi o svrgnuću. 

Na Husrev pašino mjesto dogje Muhendis Ćamil paša koncem 

decembra, koji odmah otpusti Amaute iz službe i njihovih osam 

binbaša. 

Malo za tijem uredi poštu izmegju Travnika i Carigrada, da 

svake sedmice u isti dan dolazi i odlazi. Prije su tu službu obna- 
šali u potrebi posebni tatari. 

Mehmed paša Bišćević videći, da je proti njemu listom sva 
Krajina i, da mu nema više tuđe opstanka, pokupi se i iseli iz 
Bosne 1844. u maju.*; 

U isto vrijeme izašla je carska naredba, da se redifske su- 
varije upotrebljavaju kao zaptije i tahsildeiri; nu, pošto je Bosna 
na granici države, na predlog Ćamil pašin oproštene su naše su- 
varije od toga tereta. 

U augustu 1844. došla je naredba u Bosnu, kojom se ukida 
mučenje u sudnicama. 

U isto vrijeme veliki vezir, koji je tada boravio na Kosovu, 
pozove iz Bosne nekoliko ljudi od riječi, da se raspita o stanju i 
položaju zemlje. Ćamil paša mu opremi sve po izbor ajane, koji 
sagju na Kosovo prime Rešid pašine upute i vrate se natrag. 

Kroz godinu dana svoga vezirovanja ponio se Ćamil paša*) 
ko pravi vezir novoga kova i stekao kao takav opće poštovanje 

^) u isto vrijeme Ćamil |>aša je uveo numeriranje kuća po gradovima. Pošto 
su numere pisane na malenim tahtama (daskama) narod ga je prozvao paša Tahtar, s ko- 
jim ga nadimkom i danas mnogi starci nazivaju i u istinu ne znaju mu drugoga imena. 

*) Kad je deset godina kasnije 1854. ^^^^ Ćamil paša kao vanredni poslanik 
došao u Bosnu sa svojim nepristojnim ponašanjem i drzovitoš6i svakome se zamjerio 
i izbriso uspomenu, koju je ovaj put ostavio u Bosni. 



— 160 — 

velikaša i naroda, da je mnog-ome žao bilo, kad je osta\'io Bosnu 
početkom 1845., a na njegovo mjesto došao Osmani Nuri paša. 

U njegovo vrijeme buknu nemiri na granici izmegju Krajine 
i Hrvatske. Na to Osman paša opremi Mahmut pašu Fidahića i 
miralaja Hadži Ali beg-a u Zagfreb banu Jelačiću, da urede stvar 
na lijep način, a put Krajine banjalučkog* muselima Mustaj pašu 
Babica, travanjskog muftiju Hadži Derviš ef. Korkuta i Ahmed 
bega Vilica, da savjetuju Krajišnike, da ne bi u buduće pravili 
neprilika na granici. 

Osman paša koncem rečene godine bude premješten s Bosne, 
a na njegovo mjesto dogje Hadži Halili Čamili paša u februaru 1846. 

Premda su beglerbezi, miri live, njihovi sinovi i poslovogje 
nosili nizamsko odijelo Čamili paša izdade naredbu, da i svi muse- 
limi moraju obući setru, pantalone i fes, osim toga, da se više 
niko ne smije ni zvati, ni potpisivati kapetanom, 

Ta neumjesna naredba izazove odmah nemire na Krajini. 
Bihaćki kadija Mehmed beg, muselim Omer beg i ostrožački mu- 
selim Husejin beg, uzdignu cijelu bunu na Krajini. Na to se vezir 
digne s bosanskim redifskim suvarijama, koji su se slučajno za- 
vrnuli na vježbama u Travniku i s nekoliko redovite vojske, pa 
kod Banjaluke na Dobrinji razbije Krajišnike, pohvata kolovogje 
i opremi ih u progonstvo. 

Pod pritiskom evropskih poslanika u Carigradu, kako smo 
spomenuli, osnovana su prije vijeća pod imenom „vudžuh" (ličnosti). 
Sada su ova vijeća preustrojena pod imenom „sura" (zborovi) i 
to ovako: pokrajinsko vijeće, okružna vijeća i kotarska vijeća. U 
glavome gradu osim predsjednika, kadije i muftije birano je deset 
članova iz svega vilajeta, koji su se mijenjali svaka tri mjeseca. 
Takovo vijeće postrojilo se u Travniku pod predsjedništvom ve- 
zire va ćehaje Ahmedi Hulusi ef. U okružjima: predsjednik (mu- 
selim) kadija, muftija i prama veličini od 7 — 9 članova iz naroda. 
U kotarima predsjednik (muselim) kadija i prama broju stanov- 
ništva od 4 — 6 članova iz naroda. U svima vijećima moraju se 
voditi zapisnici, pod koje su se morali potpisivati po redu članovi. 
Izvješća se ne zovu više „ilam*' i „mahzar" nego mazbata (za- 
pisnik). Mazbate su kotari slali na okružja (sandžake) okružja na 
vilajet, a vilajet, što je trebalo, slao je u Carigrad državnome 
vijeću. Svi spisi i odredbe vijeća moraju se čuvati u zemaljskom 
arkivu. 



— 161 — 

Pošto Čamili pasi nije prijalo bosansko podneblje na vlastitu 
molbu premješten je u Carigrad, a opremljen Ćengel-zade Meh- 
medi Tahir paša u maju 1847. Ovaj odmah stupi otvoreno kao 
pobornik reforama u vojsci, kojima se većina u Bosni upirala na- 
zirući opravdano u njima skučenje slobode i oskvmjenje starih 
povlastica. Na vilajetskom vijeću u Travniku, kome su prisustvo- 
vali svi bosanski erćani, predloži Tahir-paša, da se popiše osim 
redifske suvarije još 30.000 vojnika po Bosni za slučaj potrebe i 
oboruža novim oružjem. Taj broj bude podijeljen prama veUčini 
kotara. 

Najprije su Sarajlije odgovorile na to, da njima lie treba po- 
pisa, pošto su pripravni od 7. — 60. godine svi uvijek krenuti na 
vojsku, pa za cara i domovinu žrtvovati život i imanje. 

Taj odgovor uvrijedi Tahir pašu, pa zatreiži od Carigrada 
^a oružanom rukom prisili Sarajlije na popis vojnika. Četiri tabora 
nizama pod zapovjedništvom Melmendži Mustafa paše 18. ramazana 
1264, (1848. u augustu) dogje u Sarajevo. Uprav na ramazanski 
bajram lupenu vezir iz Travnika i odsjede pred Sarajevom u Jjetni 
•dvorac Mustaj paše Babica. 

Neki prvaci sarajevski razigju se po selima, a većina ih 
izagje veziru u susret, da ga pozdrave u ime grada. Tahir paša 
ih najprije javno izgrdi, a onda pohvata i stavi u zatvor. Na te 
vijesti zatvori se sva čaršija i razbjegne po kućama. Kad vezir 
s vojskom dogje u grad i ne nagje nikoga po ulicama, vrati se 
na trag u Grrbavicu. 

Sjutri dan pusti -nekolicinu prvaka iz zatvora i preko njih 
ugovorom i jamstom obveze cijeli grad, da će se od sada poko- 
ravati naredbama i zakonima, koji se po njegovu mnijenju uvode 
^a blagostanje i napredak zemlje. 

Za tijem je došla reda na E^ajinu. Krajišnici, stari protivnici 
svih novotarija, odluče s oružjem u ruci boriti se proti reformama 
i braniti životom svoje povlastice, koje su se s vremenom udo- 
maćile, kao historička i prirodna prava. Tahir paša, koji nije do- 
puštao sebi prkositi, dade se odmah na posao, da Krajišnike silpm 
pokori i dotjera u red. 

Godine 1849. početkom augusta diže redifsku suvariju i carski 
nizam, pa preko Jajca i Petrovca krenu put Krajine. U to se na 
njegovu nesreću pojavi kolera u vojsci, koja uze mnogo žrtava, 
-dok dogje na bojno polje, gdje ga dočekaju Krajišnici. Kod Bihća 

II 



— 162 — 

se zametne krvava bitka, ali pobjeda . ostade ne odlučena. Pet 
punih nedjelja zavaravao je s ugovaranjem serhatlije očekujući 
svaki čas pomoćne čete iz Turske. Napokon mu stigne nešto- 
Amauta, ali prekasno, jer sam se razbolje od kolere. Preko pa- 
metnih ljudi kako-tako sklopi ugovor s Krajinom i vrati se natrag^ 
Kod Varcćira na Podražnici srete cijeli ala] (pukovniju) konjanika, 
koji opremi u Banjuluku. 

Tahir paša je dulje vremena bolovao u Travniku, dok se 
napokon izliječio i oporavio. 

Europske velevlasti do ovoga vremena nijesu imale svojih 
stalnih konzula ni agenata u Bosni. Prije više godina Austrija 
bješe opremila svoga konzula baruna Bojškića (?), koji je neko 
vrijeme sjedio u Travniku. Kad je on otišao, nije ga više niko 
zamijenio. Sada s carskim beratom u januaru 1850. dogje u Bosnu 
austrijski generalni konzul pl. Atanacković, koji se stalno nastani 
u Sarajevu. 

Istom sada izbije tajna na površinu, da su Sarajlije sastavili 
onaj odgovor Tahir paši po nagovoru Mustaj paše Babica i Fazli 
paše Šerifovića, koje bješe Tahir paša sasvim ostranio s političkog 
poprišta. Držeći, da su njihovi prsti i na Krajini uzvitlali ustanak 
proti njemu, odluči, da ih jednom za uvijeh ukloni iz Bosne. Po 
naročitom poslaniku pozove ih u Travnik. S raznim isprikama, da 
če odmah sjutra poći veziru, otprave poslanika put Travnika, a 
oni istu noć tajno pobjegnu u Carigrad, da tuže vezira, i, ako bude 
moguće, svrgnu s Bosne, jer je u ono vrijeme novac bio absolutni 
gospodar na carigradskom dvoru, a Fazli paša je imao dosta 
novaca. 

Megju tijem jedna divizija nizama pod zapovjedništvom Ibra- 
him paše kretala se prama Bosni, da pomogne Tahir pašu, da 
konačno provede reforme. Nu prije njezina dolaska ponovno se 
razboli Tahir paša i nakon nekoliko dana, premine u Travniku 
8. redžeba 1266. (u aprilu 1860). 

O njegovoj upravi u Bosni ni turska, ni domaća povijest 
ne mogu ni jedne pohvalne reći. Na oko je bio gorljivi pristaša 
reforama, a u istinu sam je djelom pokazivao, da se ne drži tenzi- 
mata. Proti carskoj naredbi ne samo, da je mučio krivce i poUtičke 
protivnike, već ih je još dao javno šibati i zlostavljati na nedostojan 
način; Pa se još neki čude ponašanju Bošnjaka u ono vrijeme, 
kad su veziri, koji su trebali primjerom pokazati narodu, kako se 



— 163 - 

poštuju carske naredbe, svakom prilikom zlorabili ih u svoje svrhe : 
jedni: da iskale bijes, a drugi; da se obogate tugjom mukom. 

Ljuto se griješe o Bosnu, koji sve grijehe pripisuju tvrdo- 
glavosti njezinih sinova, jer kako smo čuli i kako ćemo naskoro 
čuti, carski veziri na račun reforama počinjali su više smutnja i 
bezakonja, već kratkovidna narodna masa, koja nije imala povje- 
renja u bezdušne nosioce tako zvane kulture. 

Malo bolji odnošaji izmegju naroda i vezira vladali su u 
Hercegovini, jer je Ali paša, što se tiče reforama uvijek znao i 
umijo stvar na lijep način zabašuriti; i to s razloga, što novotćirije 
ni njemu, ni narodu nijesu prijale. 

Za to prije nego pregjemo na veliki prevrat u povjesti naših 
zemalja mislim, da je veoma potrebno malo se osvrnuti na Ali 
pćišu i na Hercegovinu. 

Iza pogibije Smajil age Ćengića od 1840. Ali paša je .počeo 
lakše disati, a njegovi sinovi lakše posao vidjati na uštrb povlastica 
starih ajana. Godine 1842. nalazimo ga u Dubrovniku, gdje s vladi- 
kom Petrom II. sklapa savez za zajedničku obranu nadmudrujući 
jedan drugoga, a malo za tijem oprema pod Oštrog moćne protiv- 
nike Hasan bega Resulbegovića, Bašagu Redzepašića i kapetana 
Mušovića, da ih vladika na vjeri poubija. Da im zamaže oči i lakše 
ih prevari na taj korak odluči žrtvovati i svoga rogjaka Mustaj 
bega Rizvanbegovića. Na Hćisan beg se ne dade na tanak led 
navesti. Malo je vjerovo Ali paši, a još manje vladici i njegovoj 
tvrdoj vjeri. „Budale vode pod Oštrog, a Haso je još pametan", 
odgovorio je vezirevu sinu Hafiz Rizvan paši, koji bješe naročito 
došao u Trebinje, da ga skloni na polazak pod Oštrog, — »a i ti 
Bašo, ako mene pitaš, ne ćeš se ni kročiti". 

Što je Hasan beg predvigjao, to se i dogodilo. Na saboru 
pod Ostrogom u zadnjem času jedan drobnjački knez radi neka- 
kove davno učinjene dobrote otkrije Bašagi vladičinu nakanu. 
Basaga kaže stvar družini, pa se baci na konja, a za njim Mustaj 
beg i kroz puščanu vatru iznesu žive glave na selamet. Mujaga 
Mušović s više druga pogine na tvrdoj vjeri pod Ostrogom u 
nadi, da to ne će učiniti od njega gospodar Crne Gore. 

Ovaj promašeni cilj uzdrmo je Ali paši ugled u Hercegovini. 
Ma da je cijela spletka ostala vječnom tajnom prostome narodu, 
ipak su dobro znali svi pametni, da je i Ali paša imao svoje prste 
u tome gadnome činu, koji je na devetnaest godina njegova vezi- 
rovanja udario sramotan biljeg a na crnogorsko ime stoto svjedo- 

II* 



_.- 1(54 — 

canstvo, da oni ne poznaju tvrde vjere, za koju su umirali njihovi 
susjedi pod geslom: „Ako išta ima na zemlji sveto, to je viteška 
riječ." Kako se pjesnik „Gorskoga vijenca" odlučio, da počini to 
Strašno djelo, ne može nam nikako u glavu leći, jer se ni po 
Machiavelli-u ne da rastumačiti. 

Sada su bili na čislu svi hercegovački velikćiši, da im Ali 
paša o glavi radi, ali kakovu akciju, da poduzmu proti njemu 
nijesu sami znali, pošto je stajao u velikoj milosti kod mogućnika 
u Carigradu. 

Da oslabi sile protivnika Ali paša najprije pokuša maknuti 
Hasan bega Resulbegovića iz drevne postojbine porodice Resul- 
begovića, na ime imenuje ga muselimom u Taslidži, a svoga sina 
Rustem bega muselimom u Trebinju, ne bi li preko sina stekao 
privrženost Trebinjaca. Nu Hasan beg znajući dobro : šta je pašina 
namjera, ne htjede otići u Taslidžu, već se povuče na zaselak 
kod Trebinja. 

Kad je Ha^an beg iznenadio Ali psišu sa svojim postupkom, 
nije se više usudio dirnuti ni u jednoga ajana. Tenzimat i druge 
novotarije paša je u Hercegovini provagjao toliko, koliko je njemu 
išlo u prilog, da raširi svoju vlast i osigura gospodstvo svojoj 
porodici; inače sve je ostalo pri starome. Najveća pogreška Stoče- 
vića vlade, kojom je takogje narod otugjio od sebe, sastoji se u 
tome, što je kao kavaz-bašu Ibrahim agu Pijuliju i druge zloglasne 
krvoloke sabirao oko sebe i dao im neograničenu moć u šake, 
koji su nedužnom krvi uveličavali Ali pašinu moć i vladu. Nije 
se jedan put dogodilo, nego više puta u zadnje vrijeme, da je 
Pijulija poveo iz Drobnjaka, Pive, Gacka ili Nevesinja bez znanja 
muselima po dvadeset, trideset ili više seljaka iz raznih sela, pa 
ih putem idući u Mostar većinu pobio bez carskoga turali fermana 
i vezrrske sitne bujruntije. 

Nu kolikogogj Ali pašina .uprava imade zlih strana, opet 
toliko imade dobrih i korisnih po Hercegovinu na polju gragjevina 
i agrikulture. 

Svoju lozinku: „Neka čekić kuca ili puška puca" citirao je 
paša i provagjao svoje osnove bez smilovanja. U mimo doba 
morao je svak raditi, pa šta bilo, da -bilo. On nije dopuštao nikome 
uzalud tratiti vrijeme. Tu su se gradili putevi, ćuprije, tvrgjave, 
saraje i t. d. 

Gotovo zanemareno vinogradstvo podigao je paša u velike. 
Sijanje pirinča (riža), kukuruza, krumpira i sagjenje duhana nešto 



— 165 — 

milom, a nešto silom uveo je u svima predjelima, gdje može us- 
pijevati. O svome trošku dobavljo je razno južno voće, kao smo- 
kve, šipove, masline, šeftelije i drugo voće, pa dijelo narodu, da 
sadi i oplemenjuje zemlju. On je dobro poznavao Hercegovce, a 
Hercegovci njegovu ćud; za to se niko nije usudio oprijeti njego- 
vim naredbama. Tako je hoće-neće svak morao igrati, kako 
paša svira. 

U kratko rekući Ali paša je niauČio Hercegovce raditi i 
uvijek raditi, kako iziskuje modema formula. Neumornim radom 
Hercegovci se još i danas razlikuju dosta od svojih susjeda, kako 
to primjećuju i mnogpi stranci, koji pišu o našim krajevima. 

Ali paša je kao državnik bio jako odvažcin, poduzetan i lu- 
kav do skrajnosti. U ljubavi i u mržnji pretjeran i neukrotiv. U 
časovitoj razjarenosti nije poštedio ni rogjenog brata Hadžuna, 
kad se s njime borio za stolačku kapetaniju. Po naravi bio je 
sklon i popustljiv prama ženama; za to^je uvijek imao neprilika 
s najstarijim sinom Nafiz pašom, koji ga je nemilo osugjivo radi 
poligamije, dok su mu Hafiz paša i drugi upravo radi toga laskali 
i povlagjivali. U tome neki traže uzrok, što je sinovima prepustio 
svu upravu u ^emlji, a sam se podao naročito u zadnje vrijeme 
ženama i krasnim robinjama. 

Toliko o Ali paši i njegovoj upravi u Hercegovini, o kojof 
je mnogo toga bilo poznato i u Carigradu visokim ličnostima. 
Novac i darovi, koje je on svake godine opremao silili su moguć- 
nike na sultanovu dvoru, pa mu se sve kroz prste gledalo. Osim 
toga u ono vrijeme življe se micala Crna Gora, a Carigrad je baš 
jednoga trebao kao Ali pašu u susjedstvu te državice, da je po 
katkad sjeti na hercegovačko oružje, pred kojim su najviše spre- 
zali gorštaci. 

Otpor, na koji su udarile csirske reforme u Bosni, neprestani 
ustanci na Krajini i neograničena vlast Ali pašina u Hercegovini 
napokon zabrinu ozbiljno carigradske državnike. Dovršivši Turska 
sretno zapletaje u Rumunjskoj 1849. i saznavši za nesretnu Tahir 
pašinu vojnu na Krajini i na koncu za smrt istoga 1850. odluči 
po što-po to provesti reforme u Bosni i Hercegovini, koje su se 
u nekoj zajednici uspješno opirale četvrt vijeka. 

K tome još Fazli paša Šerifović i Mustaj paša Babić, koji 
su, kako smo spomenuli, pobjegli od Tahir paše u Carigrad, da 
se uvuku u milost porte, opisali su u najgorim crtama stanje u 
Bosni i pozvali Rešid pašu, da jednom za uvijek provede reforme. 



— 166 — 

Ako je vjerovati narodnoj predaji, oni su velikog* vezira i upozo- 
rili na Omer pašu Latasa, koji je tada boravio u Bukareštu, da je 
jedini megju vojskovogjama dorastao tako teškoj zadaći. Nu te 
preporuke nije trebalo, jer je Rešid paša poznavao još od prije 
Latasa, koji se više puta iskazao u sličnim zg-odama. 

Taj zakleti dušmanin bosanskih muslomana s velikom radosti 
prihvati ponudu i x)de u Carigrad, da primi nužne upute kako da 
Bosnu uredi, ali se čini, da je Omer paša bio upućen s drug-e 
strane, kako treba Bosnu upropastiti. Iz Carigrada zaputio se u 
Manastir, odakle je uzeo 10.000., nizama 2000 Arnauta i 30 topo- 
va, pa preko Novoga Pazara krenuo put Bosne. Na putu mu sti- 
g'ne zapovijed, da se vrati u Bugfarsku, g*dje bješe buknuo usta- 
nak, koji je trebalo na svaki način udušiti. On opremi put Trav- 
nika ferika Abdi pašu, da zastupa vezira, a sam se vrati u Bu- 
g*arsku, g*dje — popuštajući ustašama sve uspostavi] mir, samo da 
prije sjavi u Bosnu, bojeći se, da ne bi porta opremila drug*oga 
mušira na mjesto njega. 

Polovicom ramazana 1266. stigao je Omer paša u Sarajevo, 
odakle odmah razasla poziv na sve ajane Bosne i Hercegovine, 
da im pročita carski ferman, koji donese sa sobom novi vezir 
Čerkez Mehmed paša. 

Rečene godine 6. ševala (početkom augusta 1850.) u Sara- 
jevu na Musali pročita i rastumači Omer paša ferman, koji je 
glasio na njega i vezira Hafiz pašu u prisutnosti još dvanaest 
pciša*), svih ajana i erćana od Bosne i Hercegovine. Sadržaj je 
fermana bio, da se provede „Tenzimati hajrijje", čemu su se 
Bošnjaci i Hercegovci, a naročito Krajišnici tvrdoglavo opirali. 

Sto se tiče „Tenzimati hajrijje" bosanski i hercegovački ajani 
dijelili su se u dva tabora : jedni su bili za kao Babić i Serifović, 
a drugi, koji su bolje poznavali okolnosti u zemlji proti kao Sto- 
čević i Tuzlić, kako ćemo poslije čuti; ali pošto je carska želja, 
da se provede tenzimat svi su svečano obećali potpomagati vladu 
i Omer pašu. Zaratiti na cara ni jednome nije bilo ni na kraj 
pćuneti. 

Na to je Omer paša raspustio sve ajane, samo je zadržo Ali 
pašu Stočevića u Sarajevu, bojeći se valjda, da mu ne nanese 

*) Veziri: Hafiz paša i Ali paža Stočević; ferik: Abdi paša; beglerbeg od 
Riimelije: Hafiz paša Stočević; beglerbezi: Mahmud paša Fidahić, Mahmud paSii 
Tuzlić, Mehmed paša Bišćević; miri-live: Melmendži Musiafa paša, Ibrahim paša, 
Hadži Ali paša, Fazli paša serifović i Mustaj paša Babić. 



— 167 -^ 

neprilika u Hercegovini i po drugim krajevima, jer su svi neza- 
<iovoljnici upirali oči u mostarskog-a vezira. 

Kako smo spomenuli još za Vedžihina pašovanja od spahija 
uregjena je redifska suvarija, koja je tijekom vremena sasvijem 
zanemarena, sada odluči Latas, da pomrle nadoknadi, a stare 
zamijeni novim silama; za to izdade naredbe na sve krajeve u 
tome smislu. 

Dakako Krajišnici, sjećajući se pobjede nad Tahir pašinom 
vojskom, najprije su se oprli tijem naredbama. Pod vodstvom Ali 
ag-e Kedića i Ibrahim ef. Kapica protivnici tenziraata, a naročito 
Umer pašinih naredaba, dignu se i pogju pr^ma Travniku. Omer 
paša sa sedam tabora nizama i više topova pogje im u susret. 
Krajišnici prije dolsiska carske vojske zauzmu tvrdi grad Jajce, 
odakle su se branili više dana uspješno i odbijali sve navale. Po 
nag-ovoru kalauza (provodića) opremi Latas jedno odjelenje, pa 
•s legja udari Krajišnicima koje prisili na bijeg* iz Jajca. Za tijem 
zauzme serasker Ključ. Petrovac, Prijedor i Krupu, te prisili ICra- 
jišnike na prividnu pokornost. 

Po staroj naviki Omer paša pokupi po Krajini mnog*e prvake 
ni krive ni dužne, pa dovede u Travnik i pohavsti ih u vojničke 
kasarne. 

Za seraskerova boravka na Krajini bosanski vezir Hafiz paša 
otpusti Ali pašu Stočevića na svoju odg-ovomost i opremi g*a u 
Herceg-ovinu, da uredi stanove za dva tabora nizama, koji bjehu 
odregjeni za Mostar. Tu Ali paša udari na otpor i povuče se u 
svoj ljetni dvorac na Buni. Za Mostaranima povedu se još neki 
gradovi po Hercegovini; i tako bukne djelomični ustanak proti 
Ali paši i seraskeru, kojem se stavi na čelo pašin kavaz basa 
Ibrahim aga Pijulija. 

Polovicom oktobera ustaše sagju u Konjic, da brane her- 
cegovačku megju od provale nizama. Proti ovome ustanku bili su 
vezir i svi hercegovački ajani. Ali ko da obuzda volju zanesene 
prostote, koja više nije htjela, da zna za svoje prvake, jer su obe- 
ćali pomagati seraskera u provagjanju tenzimata. 

Pošto je u isto vrijeme Omer paša bio zaokupljen s poslom 
u Krajini naredi kajmekamu (potpukovniku) Skender begu (Poljaku 
grofu ninskome), da iz Sarajeva digne ostatak vojske i ide na 
Hercegovinu. Ne daleko od Konjica kod Vrapca sukobi se s kavaz- 
T^ašom i poražen povrati se u Konjic. Kavaz-baša videći, da nema 
•dovoljno vojske, ne smjede udariti na Konjic, već se poteže u 



— 168 — 

Borke, gdje ostavi buljubašu Pamuka, da čuva prolaz, a sam se 
zaputi u Podrinje i Zagorje, da sakuplja pristaše. 

Na vijesti o Skender begovu porsizu Omer paša se požuri 
u Travnik. Kad se bješe lijepo opremio, da krene put Hercegovine, 
stignu mu glasovi, da se kreću iz Posavine dvije vojske; i to- 
jedna preko Zepča na Travnik, a druga preko Kladnja na Sara-^ 
jevo. Mahmud paša Fidahić i Mahmud paša Tuzlić ne htijući pri- 
stati uz ustaše uklone se iz zemlje i to prvi pobjegne s Osman 
begom Tuzlićem preko Drine put Carigrada, a drugi preko Save 
u Vinkovce. Sada sarasker opremi na brzu ruku Ibrahim pašu 
put Kladnja, a sam pogje prama Žepču opremivši prije sebe 
čaušlaragu Mehmed alajbega Redžepašića — ne bi li kako sklonio 
ustaše lijepom riječi i mudrim savjetom na povratak i tako us- 
postavio mir; ali posavske ćose ne znajući za drevno pravo, koje 
uzima u zaštitu poslanike, u hanu na polju Orahovu ubiju čaušlar-- 
agu i njegovu pratnju. Odijela konje i novce ubojice taegju se 
razjagme. To Omer pašu jako uvrijedi, pa na brzu ruku sjavi pod 
Vranduk, gdje bez ikakovih pregovora — udari na ustaše, razbije ih 
i potisne niz tok Bosne. Odavle bez zapreke krenuo je prama 
Tuzli usput robeći i hsirajući bez srca i duše. Tu se nije pitala 
ko je krivac, a ko nije. Tako je mnogo više nastradalo nedužnih,, 
već buntovnika. 

Na tvrdu vjeru, s kojom se uvijek Latas paša izticao, a 
nigda je u životu ne održo, dobavio je iz Vinkovaca pašu Tuzlića,. 
koga odmah stavi u zatvor, a zlato srebro i druge dragoqenosti 
Tuzlića, i to sve na vjeri, strpa u svoje džepove. Ista sudbina 
stigla je takogjer mnoge posavske begove. Iz Tuzle opremi nešto 
vojske u pomoć Ibrahim paši, koji se bješe poražen povuko u 
Kladanj. Ovo odjelenje ustaša, kad je čulo za poraz istomišljenika 
kod Vranduka i za dolazak pomoćnih četa od Tuzle, razbjegne 
se na sve strane. Eto, tako mnogo slavljeni Omer paša svlada 
šaku ćosa, a ne cijelu Posavinu, kako to ističu s krupnijim rije- 
čima neki slavopjevci Latasovi, koji su u pjesmi i prozi pozdravili 
i proslavili njegov dolazak u naše krajeve. 

Bezobrazni način, kojim je Omer paša postupao prama paši 
Tuzliću, kojeg je na samarici doveo kao triumf u Sarajevo, izazvo 
je veliko ogorčenje u zemlji. 

Plemeniti vezir Hafiz paša, ne mogući više trpiti barbarska 
ponašanje Omer peišino prema velikašima, koje je kao marvu za- 
tvarao u vojničke kasarne, zakvači se š njime u košLac, kad ma 



— 169 — 

predbaci, da ne smije tako* postupati u carsko ime s prvacima 
naroda, koji stoji na braniku cijele carevine. I jedan i drugi prituže 
se u Carigrad, ali, pošto je Latas imao bolje zalegje u šaraju, 
Hafiz paša na žalost svih bosanskih muslomana bude svrgnut 
s vezirske stolice, a na njeg-ovo mjesto imenovan Hajruddin paša, 
koji je preko Dubrovnika došao u Herceg^ovinu i na Buni posjetio 
Ali pašu Stočevića. 

Ovom prigodom Ali paša je izrekao veliko proročanstvo 
Hajruddin paši, na ime: „Ako provedete tenzimat u Bosni i Her- 
cegovini — andan seni*) — ne <5ete ih moći održati ni punih 
trideset g*odina". 

Kako je svakome poznato, to se proroćsmstvo taćno ispunilo 
g-odine 1878. 

Pošto su herceg-ovačke ustaše zaposjeli puteve izmegju Mostara 
i Sarajeva, opremi Stočević svog*a sina Nafiz pašu s bosanskim 
vezirom, da g-a preprati preko Ljubuškog-a do granice. Iz Duvna 
je Hajruddin paša , preko Travnika došao u Sarajevo 26. safera 
1267., a Nafiz peiša bojeći se, da ga ustaše ne dočekaju na povratku, 
vrati se preko Dalmacije. Slučajno se u Imockom razboli i umre 
27. safera rečene godine. Dok je Omer paša bio zaokupljen s Ppsav- 
Ijacima, Skender beg je iz Konjica ugovaro s Mujagom Pamukom^ 
koga je mjesto sebe ostavio kavazbaša na Borcima. Pamuk zaved^i 
obećanjima veći dio ustaša ostrani s Boraka, a ostatak ne mogući 
se oprijeti pretežnoj sili, iza očajnog okršaja dade vatru tabanima. 
Elavazbaša u Podrinju i Zagorju, ne samo da nije mogo dignuti 
ustanka, već jedva iznijo živu glavu sa Zagorja i pobjego preko 
Dalmacije u Misir. 

Ta velika pobjeda Skender begova nad ustsišama otvorila je 
nizamu put u glavni grad junačke Hercegovine, u koji je slavo- 
dobitno unišao bez puške i noža 8. rebiuL-ahara. Isti dcin kavaz- 
bašina žena skončala je svoj život u Neretvi, da ne pane kaurima 
u šake. 

U finte Omer pašine barbarske" politike Skender beg je'^'biO' 
dobro upućen. Iz Mostara poruči starom Ali paši na poštenu riječ, 
da dogje primiti kao vezir glavni grad Hercegovine. S velikim 
vojničkim počastima na oči svih Mostarana dočeka staroga Stoče- 
vića i sina mu Hafiz pašu. Isti dan u dVa sahata noći prizor 
slavlja pretvorio se u. žalosnu komediju! Ljšen svih časti i odli- 
kovanja ponosni Ali paša Stočević-Rizvanbegović postade sužanj, 

1) To je bila Ali pašina poStapalica. 



— 170 — 

poljskoga beskućnika, koji se u opće veoma nepristojno ponio 
prama Herceg-ovini, kao da je na njoj svetio svoju nesretnu domo- 
vinu-Poijsku. 

Eto tako Hercegovina prevmu list u svojoj povjesnici i 
prestade biti ono, što je bila kroz četiri vijeka, na ime: država u 
državi, s koje su sudbinom odregjivali njezini vlastiti sinovL 

Vijest o padu Hercegovine uznemiri Omer pasu, jer je čvrsto 
držao, da se to bez njega ne može dogoditi, za to se odmah požuri, 
da se Ali pašino blago prije njega ne raskrčmi, te sjavi u Mostar 
19. rebiul-ahzira. Nu na svoju veliku žalost stigne prekasno, da 
napuni džepove. Ali pašino blago za vremena postade plijenom 
grofa Ilinskog i grabežljivih Amauta, koji su ženama pletenice 
rezali, da se dograbe što prije nakita u njima. Na to Omer paša 
zbavi u Mostar mnoge ugledne ljude, poveže ih i opremi u pro- 
gonstvo. 

Upravu Hercegovine sarasker povjeri Sarhoš Ali paši, koji 
je malo po malo sabirao ostale ličnosti, zatvaro ih, globio, robio, 
i opremo u zatočje, a sam preko Livna, Kupresa i Skoplja zaputi 
se pod Jajce, u kome se bjehu utaboriU Elrajišnici pod zapovjed- 
ništvom Kapica. Tvrdi jajački grad mogao je mjesece odolijevati 
mnogo većoj sili, da su ustaše imale vrsna vogju i malo više 
odvažnosti. 

Kapić, bojeći se da mu Omer paša od Varcara ne udari 
s legja, ostavi nešto vojske u Jajcii, a sam preko Jezera krenu, 
da zagje s legja saraskeru. Ta je osnova bila izvrsna, a još izvrs- 
nija, što se usput združio s Kedićem i njegovim četama; ali i 
Omer paša je imao dobre savjetnike, koji su ga na vrijeme upo- 
zorili, da se osigura od Grbavice. Derviš pciša I^pčalija s 4000 
nizama i 1000 Amauta u zgodan čas zaposjedne brdo Otomalj 
viš Jezera, iz zasjede dočeka Krajišnike i suzbije ih u ravnicu. 

Tu je položaj ustaša u istinu bio dosta kritičan, ali samo 
malo više srčanosti i općeg oduševljenja izvelo bi ih na salamet. 
Šaka nizama ne bi se mogla tolikoj sili oprijeti, da su svi Kra- 
jišnici u isto vrijeme zametnuli kavgu. Dok se jedna trećina bo- 
rila, ostaU su se spremali, kako će pobjeći, ako njihovi okrenu 
legja. Bitka se svršila nakon žestokoga okršaja od četiri sahata 
potpunim porazom ustaša, koji se razbjegnu na sve strane. Lop- 
čalija ih nije progonio, već se zadovoljio pukom pobjedom i po- 
sjeo sve strategične tačke oko Jezera. 

S tom je bitkom odlučena sudbina krvave Krajine. 



— 171 - 

Megju tijem je Omer paša neprestano sipao vatru na grad 
Jajce. Isti dan pred veče jenjala je vatra iz Jajca. Saznavši ustaše 
za poraz kod Jezera po mrkloj noći sa ženama i djecom razbjegnu 
se u obližnje dubrave.. Sutra dan oko podne sazna serasker, da 
je grad prazan. Tako pade i nepredobivi grad Jajce u šake nizamu. 

Slika nevolje i bijede u Jajcu i u bogatoj okolici ne da se 
u kratkim crtama predočiti, a kad bi se upustili u šire opisivanje 
zašli bi predaleko. „Ko nije znao, šta je imao, primjećuje Jukić, 
danas se nije imao u šta presvući." Svi konaci i dvori starih 
begova postali su plijenom nezasitnosti Latasove i grabežljivosti 
nizamai. Neke su i Krajišnici u crno zavili. 

U to stigne pod Jajce i Ibrahim paša s nešto vojske. On 
je dotjerao sa sobom na mršavoj samarici staroga hercegovačkog 
vezira, koju je za jular vodio sin mu Hafiz pćiša od grada, do 
grada, da pokaže narodu saraskerovu moć. Samo to vandalsko nedjelo 
dosta je, da karakteriše Ciganina kad mu zapane carstvo. Pošto 
se Latas nikad u svome životu nije čovječno ponio, s postupkom 
praraa Stočeviću regbi, da se kušao natjecati s najvećim neljudima 
u svijetskoj povjesnici. Dokle se poturica bio poasio, dosta je, ako 
citiramo riječi njegova prijesnog prijatelja Fra Jukića, da se vidi, 
kako je zlostavljao carskog vezira i člana velikaške porodice u 
Hercegovini. U III. svezku „Bosanskog prijatelja na 62. strani 
veli Jukić : Telal je viko po čaršiji, da svak idje gledati Ali oašu. 
Upravo kad je stigo pod Jajce, ja sam se kod njega (Omera) na- 
lazio i moro sam ići gledati, kako ga vode. Kazivo mi je da će 
ga tako kroz svu Krajinu i Bosnu provesti, da vide, u koga su 
se uzdali. Sad na Đobrinju ne znam, što mu je bilo te je miso 
promijenio i oko po noći tajno ga dade od straže ubiti. Dva zrna 
su mu skroza glavu prošla." 

Sutra je Omer dao razglasiti, što je takogje javio u Cari- 
grad, da se stražaru pred čadorom, koji je slučajno bio ciganin, 
omaknula puška 1 pogodila Ali pašu u glavu. Hafiz pašu, koji je 
uz oca spavao, svega je mozak poštrcao. 

Zar se to može zvati postupanje jednog seraskera? Takovo 
ruglo od starog i ponosnog junaka ne bi mogao načiniti ni prosti 
razbojnik, a kamo li jedan vojskovogja, koji je reprezentirao jednu 
državu. Nesretni Ali paša nije ni pomislio na ustanak, a* da je 
znao; šta ga čeka i da se postavio na čelo buntovnika, u koga 
su svi upirali oči, ne s toliko vojske, ' već da je još deset puta 
toliko doveo, ne bi mu Latas ni pera odbio. A mi znamo, kolike 



— 172 — 

je sile naša gruda suzbijala za Gazi Husejin paSinih i Gazi Ali 
pašinih vremena. Jukić veli: da se poslije sam Omer pasa stidio 
svoga nedjela. 

Kad je Omer paša primio naputke od velikog vezira Resid 
paše na polasku u Bosnu, d6bio je naredbu glede Ali paše, da 
ga sa svom porodicom i sjajem u jednoj lagji spremi u Carigrad. 
Kako je smio s njime sada tako postupati, ni danas se sigurno 
ne znade. Neki misle, da mu je poručio Damad Mehmed Ali paša : 
da ga živa ne vodi u Carigrad, dok neki hoće, da je rečeni paša 
opremio pismo bivšem bosanskom veziru Čerkez Hafiz paši, da 
u zajednici s Ali pašom Stočevićem i Tuzla pašom pomrse Omer 
paši osnove, da ne mogne nikakova posla viditi u Bosni, da se 
na taj način seraskeru i velikom veziru, koji ga je opremio obori 
ugled kod sultana. Nu ta tvrdnja čini se puka izmišljotina, da se 
opravda Latasov postupak u Bosni i Hercegovini, jer je činjenica, 
da nijesu Tuzlić, Stoćević ni moralno ni materijalno pomagali 
ustaše, kao ni jedan od ostalih velikaša. Kako smo čuli na čelu 
ustanka u Hercegovini stajali suPijulija i Pamuk, ljudi iz nižeg 
staleža, isto tako u Krajini Kapić i Kedić, dok u Posavini nije 
ni bilo glavnoga vogje. 

Najvjerojatnija je vijest, da se Latas bojo Stočevića, za koga 
se i sam sultan Medžid zanimao, da mu" ne bi ispričo u audijen- 
ciji sva nedjela, koja je počinio, uništio dvije pokrajine i u njima 
onaj elemenat, koji je četiri vijeka pod crvenim bajrakom (s polu- 
mjesecom i zvijezdom) neumorno vojevo za Tursku i njezinu moć; 
da pače zadnja dva vijeka ko. neprelazan zid neustrašivo stajao- 
na granici i više puta spasio je od očite propasti. 

Ispod Jajca je otišao Omer paša s vojskom preko Varcara, 
Sitnice i Dobrinje put Banjeluke sve usput robeći, paleći i o zlu 
radeći krivcima i nevinima, ne štedeći ni žena, ni djece. Nakon 
pet dana pljačkanja digo se ispod Banjeluke preko Ivanjske put 
Kozarca, gdje ga je s nekoliko pušaka dočekalo par stotina Kra- 
jišnika, koji su ne čekajući odgovora nageli u bijeg. Tu krajišku 
šalu skupo je platio Kozarac, koga serasker pretvori u prah i 
pepeo. Odavle je sašo Prijedoru, gdje se zadržao 12 dana. 

Megju tijem je Skender beg Ilinski s drugim odjelenjem preko- 
Hlijevria, Glamoča i Kulin- Vakufa sjavio pod Bihać i pačeo ga 
obsjedati. Zlo bi prošao, da se serasker nije požurio priteći mu u 
pomoć i s Jasenice vratio Krajišnike, koji su bili pošli udariti 
Skender begu s legja. 



— 173 — 

Ozbiljniji okršaj odigrao se pod Krupom, dok je nizani sa- 
gradio ćupriju i prešao na drug*u stranu, gfdje su se' bili zakopali 
Krajišnici. Ovdje je stajao na čelu ustaša Kedić, a Redžić je bra- 
nio Bihać. Čuvši za poraz Kedića i za seraskerovo napredovanje 
prama Bihću digne sa sobom vas sibjan i prebjeg-ne u Hrvatsku. 

Skender beg unigje u prazan grad i porobi sve, što nagje 
u njemu i u cijeloj okolici, pa se zaputi prama Cazinu, gdje se 
sastane sa seraskerom. 

Eto tako pade i Krajina 27. aprili 1851 

S tijem datumom zaVršuje gospodujući elemenat u Herceg- 
Bosni svoju burnu prošlost. 

TSa Krajini ostavio je Latas Ibrahim pašu, a sa Skender 
begom vratio se preko Banjaluke u Travnik 6. maja rečene go- 
dine, gdje odmah postroji ratni sud. Sada je istom nastala prava 
nevolja za bosanske muslomane. Pune vojničke kasarne u Trav- 
niku paša, alajbega, bega, muselina i starih kapetana, ulume i 
drugih prvaka na stotine, krivaca i nedušnih čekali su u gvož- 
gjima i lisičinama prijeki sud, kome je na čelu stajao čovjek bez 
srca i poštenja. 

Kako se tu sudilo i radilo, dosta je, ako navedemo činjenicu, 
da je napokon i novom veziru Hajruddin paši, koji je na predlog 
Latasov imenovan, ogadilo se nečovječno postupanje. Tako se 
opet serasker zaplete u svagju s vezirom, *jer mu ovaj nije dopu- 
štao, da u ime sultanovo raskući dvije pokrajine. Na prigovor: 
kad uništiš sve muslomane, šta misliš onda s ovim zemljama? 
seraskeru je palo na pamet, da treba razoružati i kršćane; za to 
je izdao nalog, da se u jedan dan po sVoj zemlji pokupi oružje od 
raje, što se i dogodilo, jer inače kršćani bi još onda razviU bajrak 
za oslobogjenje ispod Turske. 

Raspra s vezirom Omer pašu ni najmanje nije pometalo, jer 
dok se stvar iz Carigrada rsispita, proteći će dosta vode, a on 
kroz to vrijeme može dovršiti započeto djelo. Na stotine bosan- 
skih, hercegovačkih, posavskih i krajiških prvaka — po stotinu ih 
u jednome sindžiru bude otpravljeno u progonstvo. Bilo je čopora, 
u kojima je od stotine skapalo devedeset i pet na putu, a pet ih 
došlo u Carigrad. 

Kad je mislio Omer paša, da je sve gotovo, da je utrnuo 
i zadnju iskru ponosa u našim djedovima, sazove ostatke ostataka 
na skupštinu, da im očita još posljednju litaniju. Megju ostalim 
krupnim pogrdama rekao je i ovo: „Da vam car žene zaište. 



— 174 — 

treba, da mu ih dćite". Na to je doviknuo stari i više puta spo- 
minjani defterdar Ahmed beg- Vilić: „Mi znamo, da bi ti to danas 
upinio, ali ti bog- ne da". Omer paša iznenagjen s tijem prigo- 
vorom završio je odmaih s riječima: „Mtegjer ima još ponosnih 
Bošnjaka!" 

Na koncu konca, kad je vidio posao stako zvanim buntov- 
nicima, obrati se na svoje prijatelje i savjetnike Mustaj pašu 
Babica, Fazli pašu Serifovića, Mehmed pašu Bišćevića, Derviš 
begfa Krupića-Majdanskoga i Ali bega Džinića, pa ih opremi 
preko Bospora, da se tamo opširno potazgovore o svojim djelima 
i nedjelima i da u blizini drevnoga Iliuma raspravljaju o onoj 
poznatoj rečenici: Fuimus Troes. 

Koliko je meni poznato od svih bosansko-hercegovačkih veli- 
kaša, koji su se istaknuli u javnome životu, samo je dvojicu sud- 
bina poštedila od Latasova zuluma, i to : Hasan bega Resulbego- 
viča i Derviš bega Teskeredžića, dok su dvojica krajiških prvaka 
Husejin beg Cerić i Mustaj beg Beširević u zdravlje sultanovo 
i seraskerovo ispili po čašu dtrova, samo da ne panu u šake 
nečovjeku. 

Fra Jukić prijatelj Latasov ovako se izrazuje o seraskerovu 
vojevanju u Bosni: „Proći će i stotina godina a rane im (Bošnja- 
cima i Hercegovcima) ne će zarasti, niti će ono, što su pogubili, 
ikad više steći! Od više stotina godina, što su im praoci stekli, 
to sad sve ode Amautu i nizamu u torbu". Na to se može samo 
nadovezati, da od Latasa, Lopćalije, Ilinskoga i njihovih ortaka 
nije puno zapalo nizamu i Arnautu, jer što je bilo zlatno i dra- 
gocjeno, to su paše i miraliji strpali u svoje bisage, da ne 
pogube nepažljivi vojnici. Ko zna: je li i jedan od tugje muke 
hasnu vidio!? 

Eto to je kratka prošlost islamskog elementa u Bosni i Her- 
cegovini, koji se sada poteže u kraj, a kršćanska raja i turski 
asker stupa na površinu. Raja osokoljena porazom gospodara diže 
ustanke, dok Osmanlije s nizamom nastoje udušiti te ustanke i 
obraniti Bosnu od napadaja sa strane. 

Tome svemu učinio je konac berlinski ugovor od 13. jula 
1878., koji povjeri austro-ugarskoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu 
i Hercegovinu. 




DODATAK. 



-«<o«c«»- 



— 174 — 

treba, da mu ih date". Na to je doviknuo stari i više puta spo- 
minjani defterdar Ahmed beg Vilić: „Mi znamo, da bi ti to danas 
upinio, ali ti bog ne da". Omer paša iznenagjen s tijem prigo- 
vorom završio je odmah s riječima: „Mtegjer ima još ponosnih 
Bošnjaka!" 

Na koncu konca, kad je vidio posao stako zvanim buntov- 
nicima, obrati se na svoje prijatelje i savjetnike Mustaj pasu 
Babica, Fazli pašu Serifovića, Mehmed pašu Bišćevića, Derviš 
bega Krupića-Majdčinskoga i Ali bega Džinića, pa ih opremi 
preko Bospora, da se tamo opširno potazgovore o svojim djelima 
i nedjelima i da u blizini drevnoga Iliuma raspravljaju o onoj 
poznatoj rečenici: Fuimus Troes. 

Koliko je meni poznato od svih bosansko-hercegovačkih veli- 
kaša, koji su se istaknuli u javnome životu, samo je dvojicu sud- 
bina poštedila od Latasova zuluma, i to: Hasanbega Resulbego- 
vića i Derviš bega Teskeredžića, dok su dvojica krajiških prvaka 
Husejin beg Cerić i Mustaj beg Beširević u zdravlje sultanova 
i seraskerovo ispili po čašu Otrova, samo da ne panu u šake 
nečovjeku. 

Fra Jukić prijatelj Latasov ovako se izrazuje o seraskerovu 
vojevanju u Bosni: „Proći će i stotina godina a rane im (Bošnja- 
cima i Hercegovcima) ne će zarasti, niti će ono, što su pogubili, 
ikad više steći! Od više stotina godina, što su im praoci stekli, 
to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu". Na to se može samo 
nadovezati, da od Latasa, Lopćalije, Ilinskoga i njihovih ortaka 
nije puno zapalo nizamu i Arnautu, jer što je bilo zlatno i dra- 
gocjeno, to su paše i miraliji strpali u svoje bisage, da ne 
pogube nepažljivi vojnici. Ko zna: je li i jedan od tugje muke 
hasnu vidio!? 

Eto to je kratka prošlost islamskog elementa u Bosni i Her- 
cegovini, koji se sada poteže u kraj, a kršćanska raja i turski 
asker stupa na površinu. Raja osokoljena porazom gospodara diže 
ustanke, dok Osmanlije s nizamom nastoje udušiti te ustanke i 
obraniti Bosnu od napadaja sa strane. 

Tome svemu učinio je konac berlinski ugovor od 13. jula 
1878., koji povjeri austro-ugarskoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu 
i Hercegovinu. 




DODATAK. 



♦O^C« 



— 174 — 

treba, da mu ih date**. Na to je doviknuo stari i više puta spo- 
minjani defterdar Ahmed beg Vilić: „Mi znamo, da bi ti to danas 
upinio, ali ti bog ne da". Omer paša iznenagjen s tijem prigo- 
vorom završio je odmah s riječima: „Mtegjer ima još ponosnih 
Bošnjaka!" 

Na koncu konca, kad je vidio posao s tako zvanim buntov- 
nicima, obrati se na svoje prijatelje i savjetnike Mustaj pašu 
Babica, Fazli pašu Serifovića, Mehmed pašu Bišćevića, Derviš 
bega Krupića-Majdanskoga i Ali bega Džinića, pa ih opremi 
preko Bospora, da se tamo opširno porazgovore o svojim djelima 
i nedjelima i da u blizini drevnoga Iliuma raspravljaju o onoj 
poznatoj rečenici: Fuimus Troes. 

Koliko je meni poznato od svih bosansko-hercegovačkih veli- 
kaša, koji su se istaknuli u javnome životu, samo je dvojicu sud- 
bina poštedila od Latasova zuluma, i to: Hasanbega Resulbego- 
vića i Derviš bega Teskeredžića, dok su dvojica krajiških prvaka 
Husejin beg Cerić i Mustaj beg Beširević u zdravlje sultanova 
i seraskerovo ispili po čašu otrova, samo da ne panu u šake 
nečovjeku. 

Fra Jukić prijatelj Latasov ovako se izrazuje o seraskerovu 
vojevanju u Bosni: „Proći će i stotina godina a rane im (Bošnja- 
cima i Hercegovcima) ne će zarćisti, niti će ono, što su pognbili, 
ikad više steći! Od više stotina godina, što su im praoci stekli, 
to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu". Na to se može samo 
nadovezati, da od Latasa, Lopčalije, Ilinskoga i njihovih ortaka 
nije puno zapalo nizamu i Arnautu, jer što je bilo zlatno i dra- 
gocjeno, to su paše i miraliji strpali u svoje bisage, da ne 
pogube nepažljivi vojnici. Ko zna: je li i jedan od tugje muke 
hasnu vidio 1? 

Eto to je kratka prošlost islamskog elementa u Bosni i Her- 
cegovini, koji se sada poteže u kraj, a kršćanska raja i turski 
asker stupa na površinu. Raja osokoljena porazom gospodara diže 
ustanke, dok Osmanlije s nizamom nastoje udušiti te ustanke i 
obraniti Bosnu od napadaja sa strane. 

Tome svemu učinio je konac berlinski ugovor od 13. jula 
1878., koji povjeri austro-ugarskoj monarhiji, da zaposjedne Bosnu 
i Hercegovinu. 




DODATAK. 



-•:0«C<«>- 



Bosanski namjesniGi. 

Od (817.— 1294.), ili od (1418. — 1878.) po redu. 

1. Ishak beg 817. (1418.).*) 

2. Himmeti-zade Nusuh beg 843. (1439.). 

3. Gazi Isa beg ibni Ishak beg 868. (1454.). 

4. Minnetbeg-zade Mehmed beg 868. (1463.). 
B. Mihael-oglu Skender beg. 871. (1466.). 

6. Abdulhaj-zade Ajas beg 876. (1469.). 
7, -Mihael-oglu Skender beg 883. (1477.). 

8. Davud beg 887. (1483.). 

9. Gazi Isabeg-zade Gazi Mehmed beg 889. (1485.). 

10. Sinan beg (Hercegovac?) 892. (1488.). 

11. Jakub beg 896. (1490.). 

12. Jahja beg 899. (1493.). 

13. Firuz beg 901. (1496.). 

14. Mihael-oglu Skender paŠa 904. (1498.). 
16. Gazi Husrev beg 912. (1606.). 

16. Hadim Sinan beg 918. (1612.). 

17. Junus beg 919. (1613.). 

18. Mustafa paša Skenderpašić 921. (1615.). . 

19. Omerbeg-zade Hasan beg 922. (1616.). 

20. Mihael-oglu Mehmed beg 924. (1617.). 

21. Jahjapasa-zade Gazi Bali beg 926. (1618.). 

22. Ferhadbeg-zade Gazi Husrev beg 927. (1620.). 

23. Ulama beg 949. (1642.). 

24. Sofi Ali beg* 964. (1646.). 
26. Mehmed han 956. (1648.). 

26. Hadim Ali beg 967. (1650.). 

27. Sofi Mehmed beg 968. (1661.). 



^) Označene godine pokazuju naimenovanje. 

* Sa zvjezdicom označeni namjesnici rodom su iz Bosne ili Hercegovine. 

12 



— 178 - 

^8. Hadim Ali paša 959. (1551.). 

29. Osman beg- Malkoč-Dug-aUć* 961. (1553.). 

30. Kara Osman han Karamustafapašić'*' 962. (1554.). 

31. Kara Mustafa begr Sokolović* 963. (1555.). 

32. Hamza beg- Biharović* 965. (1557.). 

33. Hasan beg Sokolović* 969. (1561.). 

34. Sinan beg Bajramagić* 970. (1562.). 

35. Mustafa beg Sokolović* 972. (1564.). 

36. Mehmed beg Sokolović* 974. (1566.). 

37. Ferhad beg Sokolović* 982. (1574.). 

Za njegova vremena Bosna je postala beglerbegluk; 
on je zadnji beg i prvi pasa 991. (1583.). 

38. Kata Ali pasa Kalauz 992. (1584.). 

39. Sehsuvar paša 995. (1586.). 

40. Ferhad paša Sokolović* 997. (1588.). 

41. Halil paša* 998. (1589.). 

42. Sofi Mehmed paša 999. (1590.). 

43. Gazi Hasan. paša* 1000. (1591.). 

44. Ajaspaša-zade Mustafa paša 1002. (1593.). 

45. Mihalidži Ahmed paša 1003. (1594.). 

46. Husejin paša Bajramagić* 1003. (1594.). 

47. Smajil paša 1004. (1596.). 

48. Ajardi Mehmed paŠa 1004. (1595.). 

49. Hafiz Ahmeh paša 1004. (1596.). 

50. Hodaverdi (Hodadad) paša 1005. (1596.). 

51. Idris paša 1005. (1696.). 

52. Gazi Hasan paša Tiro* 1006. (1697.). 

63. Ahmed paša Dugalić* 1007. (1698.). 

64. Derviš paša Bajezidagić* 1008. (1699.). 
56. Sofi Sinan paša 1009. (1600.). 

66. Tatar Mehmed paša 1010. (1601.). 

67. Derviš paša Bajezidagić* 1010. (1601.). 

68. DželaU Hasan paša 1011. (1602.). 

69. Ahmed paša Dugalić 1013. (1604.). 

60. Hadim Husrev paša 1014. (1606.). 

61. Gjurdži Mehmed' paša 1016. (1606.). 

62. Sofi Sinan paša 1017. (1608.). 

63. Mustafa paša Olovčić* 1017. (1608.). 

64. Ibrahim han Sokolović* 1018. (1609.). 
66. Mustafa paša Olovčić* 1019. (1610.). 



— 179 — 

66. Karakaš Mehmed paša 1021. (1612.). 

67. Skender paša Pečujlija 1022. (1613.). 

68. Abdul-Baki paša 1024. (1616.). 

69. Skender paša Pečujlija 1025. (1616.). 

70. Mustafa paša Olovčić* 1027. (1617.). 

71. Ibrahim han Sokolović* 1029. (1619.). 

72. Mehmed paša Sikirić* 1030. (1620.). 

73. Bajram paša* 1930. (1620.). 

74. Sarhoš Ibrahim paša Memibegović* 1031. (1621.) 

75. Bajram paša* 1032. (1622.). 

76. Murteda paša Novošeherljanin* 1033. (1623.). 

77. Gazi Mustafa paša 1036. (1626.). 

78. Ainaut Ali paša 1037. (1627.). 

79. Bećir paša* 1037. (1627.). 

80. Abaza Mehmed paša 1038. (1628.). 

81. Murat paša* 1039. (1629.). 

82. Mehmed paša Popović* 1040. (1630.). 

83. Karajazidži Hasan paša 1041. (1631.). 

84. Amaut Mustafa paša 1042. (1632.). 

85. Karajazidži Hasan paša 1043. (1633.). 

86. Sulejman paša Mostarac* 1044. (1634.). 

87. Salih paša Mostarac* 1045. (1636.). 

88. Silahdar Mehmed paša Vučo* 1047. (1637.). 

89. Šahin paša* 1049. (1639.). 

90. Mehmed paša Olovčić* 1050. (1640.). 

91. DeU Hasan paša 1051. (1641.). 

92. Vojnik Ahmed paša 1064. (1644.). 

93. Ali paša Varvar* 1054. (1644.). 

94. Šahindži Omer paša 1066. (1645.). 

95. Ibrahim paša Gabeljak* 1055. (1645.). 

96. Mustafa paša Tekelija 1057. (1647.). 

97. Omerpasa-zade Derviš Mehmed paša 1058. (1643.). 

98. Hasan paša Memibegović* 1058. (1648.). 

99. Mustafapaša-zade Mehmed paša 1060. (1650-). 

100. Fadil paša Maglajac* 1061. (1650.). 

101. Jadigjar Mustafa paša 1061. (1651.). 

102. Fadil paša Maglajac* 1061. (1651.). 

103. Sijavuš paša 1062. (1652.). 

104. Fadil paša Maglajac* 1062. (1658.). 

105. Dellać Mustafa paša 1065. (1664.). 

I 2'* 



— 180 — 

106. Ermeni Sulejman paša 1066. (1656.). 

107. Fadil paša Maglajac* 1067 (1656.). 

108. Ahmed paša . Sejidija 1067. (1656.). 

109. Melik Ahmed paša 1069. (1658.). 

110. Serd^ Ali paša* 1070. (1659,). 

111. Smajil paša Čengić* 1074. (1663.). 

112. Arnaut Mustafa paša 1075. (1664). 

113. Muharem paša* 1075. (1664.). 

114. Sohrab Mehmed paša 1075. (1665.). 

115. Ćose Ali paša 1077. (1666.). 

116. Ibrahim paša Tešnjak* 1078. (1667.). 

117. Mufetiš Mehmed paša 1080. (1669.). 

118. Mahmud paša Mag-lajac* . 1082. (1671.). 

119. Džanpolad-zade Husejin pciša.1082. (1671.). 

120. Kodža Ibrahim paša 1084. (1672.). 

121. Hisardzikli Kemankeš Sulejman paša 1083. (1672.). 

122. Kara Mehmed. paša 1084. (1673.). 

123. Hadži Bećir paša 1087. (1676.). 

124. Defterdar Ahmed paša 1088. (1677.). 

125. Kodža Ibrahim paša 1089. (1678.). 

126. Kodža Hali! paša 1089. (1678.). 

127. Defterdar Ahmed paša. 1090. (1679.). 

128. Abdurrahman paša .1092. (1681.). 

129. Hizr paša 1093. (1682.). 

130. Osmanpaša-zade Ahpied peiša 1094. (1683.). 

131. Osman paša* (Erdženli) 1095. (1684.). 

132. Funduk Ahmed paša 1096. (1684.). 

133. Sijavuš paša Abaza 1097. (1685.). 

134. Mehmed paša Atlagić* 1098. (1686.). 

135. Topal Gazi Husejin paša 1099. (1687.). 
1.36. Jegen Osman paša 1099. (1687.). 

137. Topal Gazi Husejin paša 1099. (1687.). 

138. Bujuk Džafer paša 1102. (1690.). 

139. Mehmed paša Korčajf 1104. (169^.). 

140. Sari Mehmed paša Osječanin* 1109. (1697.). 

141. Daltaban Mustafa paSia 1109. (1697.). 

142. Defterdar Ćose Halil paša 1110. (1698.). 

143. SejfuUah pasa* 1114.. (1702.). 

144. Dogramadži Mehmed paša 1115. (1703.). 

145. Elči Hadži Ibrahim paša 1115. (1703.). 



— 181 — 

46. Sirke Osman paša 1117. (1705.). 

47. Mustafa paša Sokolović* 1120. (1708.). 

48. Sefer paša Maglajac* 1121. (1709.). 

49. Karajilan Ali paša 1121. (1709.). 

50. Sari Ahmeđ paša Osječanin* 1123. (1711*)« 

51. Amaut Ali paša 1124. (1712.). 

52. Mehmedi Numan paša Čiiprilić 1125. (1713.)- 
58. Sari Mustafa paša Mostarac* 1127. (f 714.). , 

54. Uzun Hadži Jusuf paša 1128. (1715.). 

55. Kabakulak Ibrahim paša 11Ž8. (1715.). 

56. Kara Mustafa paša 1128. (1715.). 

57. Mehmedi Numan pašži Ćuprilić 1129. (1716.). 

58. Defteremini Osman paša 1130. (1717.). 

59. Topal Osman paša 1132^ (171^.). 

60. Muhsin-zade Abdullah paša 1133. (1720.). 

61. Topal Osman pasa 1140. (1727.). 

62. Gazi Ahmed paša Rustempašić* 1140. (1727.). 

63. Topal Osman paša 1143. (1730.). 

64. Sirke Osman pa& 1143. (1730.). 

65. Hadži Ibrahim paša 1143. (1731.). 

66. Muhsin-zade Abdullah paša 1145. (1732.). 

67. Hećim-ogU Gazi Ali paša 1149. (1736.). 

68. Muhsin-zade Abdullah paša 1153. (1740.). 

69. Ajvaz Gazi Mehmed paŠa 1154. (1741.). 

70. Gjumrukči Jegfen Mehmed paša il55. (1742.). 

71. Hećim-ogli Gazi AU paša li57. (1744.). 

72. Bostandži Sulejman paša 1158. (1745.). 

73. Hećim-ogU Gazi Ali paša 1159. (1746.). 

74. Miihsin-zade Abdullah paša ll6l (1747.) 

75. Kodža Hadži Bećir paša 1162. (1748;). 

76. Sejjidi Abdullah paša (1164. (1750.). 

77. Šerif Halil paša 1165. (1751.). 

78. Ahmed paša Ćuprilić 1165. (1751.). 

79. Mehmed paša Kukavica* 1166. (1752.). 

80. Sopasalan Ćamil paša 1169. (1755.). 

81. Mehmed paša Kukavica* 1171. (1757.). 

82. Muhsin-zade Mehmed paša li74. (17iB0.). 

83. Maldovan AU paša 1177. (176S.). 

84. Kapudan Mehmed paša 1178. (1764.). 

85. Ahmedi Seid -paša Ćuprilić 1179. (ll65.). 



- 182 — 

186. Danedži Silahdar Mehmed pasa 1180. (1766.). 

187. Muhsin-zade Mehmed paša 1184. (1770.). 

188. Topal-ogflu Gazi Osman paša 1186. (1772.). 

189. Dagistanli Ali paša U87. (1773.). 

190. Ajvaz-zade Hadži Halil paša 1188. (1774.). 

191. Danedži Silahdar Mehmed paša 1189. (1775.). 

192. DagistanU Ali paša 1191. (1777.). 

193. Danedži Silahdar Mehmed paša 1192. (1778.). 

194. Nišandži Mustafa paša 1193. (1779.). 

195. Abdullah paša Defterdarović, SarajUja* 1194. (1780.). 

196. Karahaseći Mehmed^'paša 4199. (1784.). 

197. Smajil paša 1199. (1784.). 

198. Morali Ahmed paša 1199. (1785.). 

199. Selimi Sini paša 1200. (1785.). 

200. EgTibuzli Bećir paša 1202. (1787.). 
.201. Arslan Mehmed paša 1203. (1788.). 

202. Mehmed paša Miralem* 1204. (1789.). 

203. Hadži Salih paša 1204. (1789.). 

204. Jusuf paša 1205. (1790.). 

205. Hadži Salih paša 1205. (1790.). 

206. Husamuddin paša 1207. (1792.). 

207. Perišan Mustafa paša 1211. (1796.). 

208. Gjurdži Hadži Osman paša 1213. (1798.). 

209. Vanli Mehmed paša 1213. (1798.). 

210. Hadži Hasan paša 1214. (1799.). 

211. VanU Mehmed paša 121*. (1799.). 

212. Hadži Mehmed paša 1215. (1800.). 

213. VanU Mehmed paša 1215. (1800.). 

214. Bećir paša 1216. (1801.). 

215. Gjurdži Hadži Osman paša 1217. (1802.). 

216. Bećir paša 1217. (1802.). 

217. Smajilpaša-zade Mustafa paša 1219. (1804.). 

218. Husrev Mehmed paša 1221. (1806.). 

219. Ibrahimi Hilmi paša 1222. (1808.). 

220. Darendeli AU paša 1228. (1812.). 

221. Huršid Ahmed paša 1230. (1814.). 

222. Sulejman paša Alipašić* 1230. (1815.). 

223. Morali Bećir paša 1233. (1817.). 

224. Derviš Mustafa paša 1233. (1818.), 

225. Mehmedi Rušdi paša 1234. (1818.). 



— 183 — 

226. AU Dielaluđđin paša 1235. (1819.). 

227. Omosbeg--zade šerif Sirri Selim paša 1238. (1822.). 
22a Hadži Mustafa paša 1241. (1825.). 

229. Abdurrahman paša 1242. (1826.). 

230. Morali Natnik AU paša 1244. (1828.). 

231. Vidinli Ibrahim paša 1247. (1831.). 

232. Husejin kapetan (paša?) Gradaščević 1247. (1831.). 

233. Kara Mahmudi Hamdi paša 1248. (1832.). 

234. Đavud paša 1243. (1833.). 

235. Mehmedi Salihi Vedžihi paša 1251. (1835.). 

236. Samakovli Mehmedi Husrev paša 1256. (1840.). 

237. Muhebdis Mehmedi ĆamU paša 1259. (1843.). 

238. Osmani Nuri paša 1260. (1844.> 

239. Hadži Halili ĆamiU paša 1261. (1845.). 

240. Čenkel-zade Mehmedi Tahir paša 1263. (1846.). 

241. Hafiz Mehmed paša 1266.^(1850.). 

242. Hajruddin paša 1267. (1851.). 

243. Giiidli VeUjjuddin paša 1268. (1852.). 

244. Huršid Mehmed paša 1268. (185a). 

245. ReSid Mehmed paša 127a (1856.). 

246. Ćani Mehmed paša 1274 (1857.). 

247. Akif Mehmed paša 1275. (1858.). 
24a Ćani Mehmed paša 1275. (1858.). 

249. Osman Mazhar paša Sulejmanpašić'*' 1275. (1858.). 

250. Tbpal Šerif Osman paša 1277. (1860.). 

251. Englez Omeri Fevzi paša 1285. (1868.). 

252. Topal Šerif Osman paša 1285. (1868.). 

253. Safvet paša 1286. (1869.). 

254. Akif Mehmed paša 1288. (1871.). 

255. Asim Mehmed paša 1288. (1871.). 

256. Rašid Mehmed paša 1289. (1872.). 

257. Asim Mustafa paša 1283. (1872.). 

258. Akif Mehmed paša 1290. (1873.). 

259. Derviš Ibrahim paša, LopčaU 1291. (1874.). 

260. Ahmedi Hamdi paša 1292. (1875.). 

261. Čerkez Reuf paša 1292. (1875.). 

262. JenjišeherU Ibrahim paša 1292. (1876.). 

26a Manastiri! Mehmedi Nazif paša 1293. (1877.). 
264 Ušćudarli Ahmedi Mazhar paša 1294 (1878.). 



— 184 — 



Nekoliko hercegovačkih namjesnika. 

Hamza beg 876. (1469.) imenovan. 

Gjomeli-oglu Jigjit beg 886. (1482.) imen. 

Isabegf-zade Mehmed beg 921. (I&IB.) svrgnut. 

Omosbeg-zade Skender beg 921. (1B15.) imen. 

Đavudpasa-zade Mustafa beg 922. (1516.) imen. 

Kasim beg (bivši beg od Ohre) 924. (1518.) imen. 

Mahmud beg (brat Ahmed pašin) 928. (1522.). 

Bali beg Malkoč (Šesta) 946., 950., 961. (1588., 1558.). 

Sinan beg...Bajramagi<;* (972.-995:) (1564.— 1586.). 

Sultan-zade Mehmed beg 1001. (1592.). 

Derviš beg Bajezidagić* 1002. (1593.). 

Tatar Mehmed beg 1007. (1598.). 

Piri Deli paša 1027. (1617.). 

Nuh paša 1047. (1637.). 

Hadžimemi-zade Miisli beg* 1057. (1647.). 

Ali paša Čengić* 1061.— 1069. (1650.— 1658.). 

Hasan paša (bivži namj. od Arada) 1091. (1680.). 

Ahmed paša 109i.' (1683.). 

Gjurdži Mehmed paša 1096. (1685.). 

Sulejman paša 1104. (1692.). 

Ali paša Skopljak* 1105. (1693.). 

SejfuUah paša* 1106. (1694.). 

Redžeb paša Nevesinjac* 1107. (1695.). 

Sari Ahmed paša Osječanin* 1109. (1697.). 

Redžeb paŠa Nevesinjac lili. (1699.). 

Bećir pa.*^a 1124. (1712.). 

Omer paša 1129. (1716.). 

Gazi Ahmed paša Rustempašić* 1140. (1727.). 

Rustem beg Rustempašić* 1141. (1727:). 

Bećir paša Čengić, Rataljac 1148. (1735.). 

Murad paža Durmišpašić-Ćengić 1150. (1737.). 

Hajdar beg 1176. (1762.). 

Za Muhsin-zade Mehmed paše 1167. (1763.). Hercegovina 
pripojena je Bosni ; od ovo doba upravljaju s njome vezirski muse- 
limi u Mostaru. 

Hasan aga Jažić* 1190. (1T76.). 

Mustafa paša Selmanović* 1200. (1785.). 



— 185 — 

Ali Aga Dadić* 1221. (1806.). 

Ibšir paša- Redžepašić* 1226. (1811.). 

Mehmed beg Bakamović* 1230. (1814.). 

Davud beg Redfepašić* 1231. (1816.). 

Grodine 1248. (1832.). Hercegovina je postala tiežav^snom od. 
Bosne; od to doba s njome su upravljali carski namjesnici. 

Ali paša Stočević, vezir 1248.— 1267. (1832.-1851.). 

Sarhoš Ali paša 1267. (1851.). 

Mušir Smail paša 1268. (1852.). 

Mustafa paša Bošatlija 1269. (1853.). 

Edhem paša 1270. (1853.). 

Ishak paša 1272. (1855.), 

Vasif paša 1274. (1857.). 

Huršid paša 1277. (1860.)- 

Našid paša 1280. (1863.). 

Dželal paša 1283. <I866.). 

Mahmud paša Bošatlija 1284. (1867.) 

Abdun-Nafi efendi 1286. (18690. 

Hasan beg Bošatlija 1289. (1872.). 

Mustafa paša 1291. (1874.). 

Godine 1292. Hercegovina bude podignuta na vilajet i sasvim 
odijeljena od Bosne. 

Reuf paša, vezir 1292. (1875.). 

Ali paša Politika 1292. (1875.). 

Godine 1294. (1877.) opet je Hercegovina postala mutesar- 
rifluk ovisan o Bosni. 

Mustafa paša 1294. (1877.). 



Nekoliko kliskih namjesnika. 

Gazi Murad beg 944.— 951. (1537.-1544.). 
Osman beg Malkoč-DugaUć* 960. (1562.). 
Ferhad beg Sokolović* 974.-982. (1566.-1574.). 
Sultan-zade Mustafa paša* 1001. (1592.). 
Zulfikar paša Atlagić* 1018. (1609.), 
PirL DeU paša 1025. (1616.). 
Ajinehan beg 1037. (I62t.). 
NišandŽi Jusuf t)aša 1043.— 1047. (1633.— 1637.). 
Mehmed paša Atlagić* 1096. (1684.). 



— 186 — 

Defterdar Smajil paša 1104. (1692.). 

Selim paša 1107. (1695.). 

Redžeb paša Nevesinjac* 1109. (1697.). 

AbduUah paša 1129. (1716.). 

Rustem beg- Rustempašić* 1140. (1727.). 

Kurd Omer paša 1141. (1728.). 

Ibrahim paša Alipašić* 1151. (1738.). 

SmajU paša 1163. (1749.). 

Begtaš pašia* 1166, (1752.). 

Sulejman paša Alipašić* 1180. (1766.). 

Mehmed paša Selmanović 1182. (1768.). 

Džafer paša Čengić* 1191. (1777.> 

Mehmed paša Miralem* 1201. (1786.). 

Ibrahim paša* 1204. (1789.). 

Sulejman paša AUpašić* 1219. (1804.). 

SunuUah paša 1224. (1809.). 

Sulejman paša Alipašić 1228. (1812.). 

Ćor Mustafa paša Sulejmanpašić 1234. (1818.). 

Za Dželal pašina vremena kliski sandžakbeg'luk bude ukinut 
i podregjen bosanskome veziru 1820. Od sada upravljaju s njime 
vezirski muselimi. 



Nekolikp zvorničkih sandžakbega. 

Ali beg Mihael-oglu 866. <1461.) 

Defterdar Sinan beg 920. (1514.). 

Hadzi Mustafa beg 923. (1517.). 

Miri-alem Džafer beg 941. (1534.).. 

Sinan beg 1001. (1592.). 

Omer beg 1147. (1637.). 

Mehmed paša Alibegović* 1151. (1738.). 

Ibrahim paša Mehmedpašić* 1205. (1790.). 

Sinan paša 120(5. (1791.). 

Kapudan Mehmed paša 1207. (1792.). 

Mehmed paša 1220. (1805.). 

Smajil paša Pazarac* 1221. (1806.). 

AU paša Zvomik* 1223. (1808.). 

Zulfikar paša s Miljevine* 1239. (1823.). 



— 187 -^ 

Za Kara Mahmud pašina vremena 1248. (1832.) bude ukinut 
:zvomički sandžakbegluk i podčinjen bosanskome veziru. Od ovo 
Kloba s njime upravljaju vezirski miiselimL 

Mahmud paša Fidđhić (1832.— 1851.). 

Mutesarifi: 

Reuf paša 1283. (1866.). 
Haki paša 1286. (1869.). 



J^^ 




Herceg-Bosna i istočna prosvjeta. 

Kad sam dovršio ovo djelce o junačkoj prošlosti Bosne i 
Hercegovine, istom onda mi pade na um, da sam zaboravio još 
nešto istaknuti; na ime: koliko je istočna prosvjeta uplivala na 
naše zemlje. U velikoj oskudici podataka o tome je veoma teško 
pisati, nu držeći se staroga načela: bolje je makar štogod, več 
ništa ne napisati, odlučih se nešto progovoriti i q onim ljudima 
iz naših krajeva, koji su kao veliki učenjaci izašli na glas, ili kao 
pjesnici ostavili lijepo ime na istočnome Pamasu. Naši djedovi 
liijesu znali samo pregoniti se s diplomatima i baratati s oružjem, 
nego takogje poput velikih istočnih učenjaka pisati omašns^ djela 
o raznim strukama znanosti i isto tako pjevati zanosne pj^me i 
ljupke gazele u perzijskom i turskom jeziku. S tijem hoću da 
rečcim nekima i nekima, da izbiju iz glave one uobičajene predsude, 
da su naši pregji bili nepristupni kulturi. Oni'su, slobodno smijem 
reći toUko učiniU na polju istočne, koUko i naši susjedi na polju 
napadne prosvjete. 

Svi, tijekom povjesti spomenuti naši veliki zemljaci: veliki 
veziri, veziri i paše, bili su visoko obrazovani ljudi u raznim istoč- 
nim znanostima i dobri prijatelji i znanci arapske, perzijske i turske 
književnosti, jer onako visoka dostojanstva nijesu mogli obnašati 
bez više naobrazbe, a za tu tvrdnju najbolji je dokaz, što su se 
uvijek u dokolici družili s velikom ulemom *Wiauku podupirali na 
svakome koraku. Dovoljna su svjedočanstva razni slavospjevi i 
razna učena djela njima prikazana, u kojima se opisuju kao prija- 
telji i mecene učenjaka i pj^nika. 

Kako svima vezirima iz naših krajeva stoji na čelu Mahmud 
paša Janković, tako isto učenjacima i pjesnicima pod mahlaisom 
{pseudonimom) Adni (Edenski). 

Pošto su iza kosovske bitke (1389.) turskoj sili na udarcu 
stajale Bosna, Hercfegovina, Slavonija i Dalmacija, više puta su se 
zaletjele akindžije u naše krajeve i sa sobom više robija odvele 



— 190 — 

preko granice. U takvoj jednoj prigodi sultanov dostojanstvenik. 
Mehnied aga doveo je iz naših krajeva troje djece, koje je dao 
.uzgojiti na svoje troškove. S vremenom su se domogli tolike 
naobrazbe, da su za vlade sultan Fatiha zaigrali velike uloge 
™^SJ^ glasovitim istočnim učenjacima, " koje je učeni sultan sabiraa 
sa svih strana islamskoga svijeta. 

Kad je saznao Murat II., da se u Mehmed age nalazi jedan 
darovit mladić iz plemenite hrvatske porodice, uzme ga u carski 
dvor i dodijeli ga kao druga svome sinu i nasljedniku Mehmedu n.„ 
s kojim je Mahmut ostao nerazdruzivi prijatelj sve do smrti, koja 
ga je zatekla u 82. godini života 27. augusta 1474. 

Adnija (Mahmut paša) bio je, kako se razabira iz pouzdanih 
vrela tako naobražena Učnost, da je i megju prvim učenjacima 
mogao voditi riječ. Evo šta veli o njemu u „Teskiretus-šuara'^ 
Ašik-Čelebi: „Kao on (Adnija) u osmanlijskoj carevini rijetko je 
došao pravedniji — Asafu sličniji vezir i plemenitiji državnik. Možda, 
u dobroti^ pravednosti, darovitosti i oštroumnosti, — po mnijenju 
prečeranih kritičara, nije njemu ravan zasio na stolicu velikih vezira. 
Kader je bio sve čitati, shvatiti i u više grana znanosti domoći 
se duboka poznavanja. Budući je u javnosti uvijek stajao na strani 
pravednosti i trijezno vršio svoju dužnot, za to mu je sultan bio 
prepustio sve državne poslove. Na način divana spjevanih pjesama 
i pjesničkih stihova ostalo je dosta iza njega''. 

Za tijem navodi tri početna distihona od tri gazela, koji glase 
u prijevodu: 

Ta smiluj se na te suze — Dok god gledam anbeH)-soluf 

Đrobni biser moga oka! Što se po tvom gjulu svija. 

Znaš, da ženski soluf') pada Mislim, da se, što misk^) sipa. 

Od pogleda — od uroka? Po has-bašČi Seta zmija. 

* * 

Znam ja, dušo, što sakrivaš Ja sam prosac dragoj, koju 

svoga lica krase; Đaničino lice krasi. 

Jer na vjetru bez zastora Što no, kad pred sunce stane, 

svijeće se gase.») Mjesečevo svjetlo gasL 

U zadnjoj kitici je prava igrarija riječi (Musteri znači: prosac 
i Mart). 

Toliko o njemu, a sada da vidimo šta je bilo od druga nje- 
gova dva druga. Jedan je poznat u učenom svijetu pod imenom 

*) Pramen kose, što pada preko uSesa (Locke). 
>) Tu sam kiticu našao u jednoj zbirci pod Adni. 
•) Ambra. 
*) Mošus. 



— 191 — 

Abdulkeiim, a drugi pod imenom Ajas. Iza pripravnih nauka, koje 
su primili u Mfehmed aginoj kući od posebnog- učitelja, Abdulkerim 
je slušao g'lasovite alime*) Dosiju i Adžem Sinana, koji su onda 
na istoku slavili kao najveći ućenjacL Za tijem je sam u nekim 
medresama*) bio muderis'), a kad je sultan Fatih osvojio Carigrad 
sagradio mu je veliku medresu, u kojoj je pred mnogobrojnim sluša- 
teljima viših nauka držao predavanja o raznim strukama znanosti. 
Bio je neko vrijeme zajednički kazi-asker (ministar za pravosugje), 
onda iza Fahruddini Adžemije postao je carigradski muftija sve 
do smrti, koja ga je zatekla za vlade Bajezida II. 

Vele, da ga je Mahmud paša veoma poštovao i ljubio, ne 
samo kao zemljaka, već takogje kao učenjaka i savjetnika, koji ga 
je u svemu pomagao i odvratio od pjančarenja, čemu se Mahmud 
bio veoma podao u mladim danima. Za vlade Bajezida II. izbilo 
je jedno šeriatsko pitanje na srijedu, na koje nije mogao ni šejhul- 
islam odgovoriti, a naš Mevlana Abdulkerim riješio ga je veoma 
učeno na čudo svih učenjaka. 

S pisanjem se nije puno bavio. Sastavio je samo na „Telvih"*) 
hašiju*), na hasiju „Mutalea" hašiju i na Sejjidi Šerif ovu hašiju na 
Keššaf hašiju. Rahmetullahi alejhi. 

Mevlana Ajas, koji je jednom prigodom u šali rekao Mahmud 
paši i Abdulkerimu: ^Sjećate li se, kad smo išli iz domovine, vi 
ste oba bili na jednoj strani konja, a ja s^m na drugoj, pa ipak 
me nijeste pretegnuli; isto tako, što se tiče nauke, ni sada me 
obojica ne možete pretegnuti." Taj Ajcis slušao je više nauke od 
Mevlana Ajaslogije i napokon od glasovitog učenjaka Hidr bega 
u Brusi. Stupio je u javnost kao učitelj Mehmeda II., Fatiha, dok 
je još bio prijestolonasljednik. Upliv Ajasove nauke (tesavufa-mistične- 
filozofije) duboko zasijeca u javni i privatni život ovoga energič- 
noga Alosmanovića. Sva Fatihova poduzeća usko su skopčana 
s Ajasovom naukom, bez koje se ne može pojmiti mistično po- 
našanje i vladanje toga čudaka. Poslije se sam Ajas pridvorio kod 
Arifbillah šejhi Tadžudditia, od koga je dobio ^iršad-idžazeti."*) 



^) Alim = Učenjak, množ. ulema. 
') Medresa = viša Škola na Istoku. 
') Muderis =i profesor u medresi. 
*) Glasovito djelo o šerijatskom pravu. 

') Hašija je djelo, gdje se izlažu misli i razmatranja o jednoj knjizi iz ma kojer 
struke književnosti. Donekle bi moglo odgovarati obSlmoj kritici. 

") Ovjerovljenje, da može drviške 'tajne i drugima predavati. 



— 192 — 

Za prebivalište odabrao je Brusu, gdje je udaljen od svjetske buke 
proveo cijeli život u „ibadetu."*) Pisaiije ga nije punu zanimalo, 
ali se opet sasvijem nije mogao oteti. Arapsku „ilmi meaniju**«) 
strogo ućenjaćid očistio je od perzizama, koji su se tijekom vremena 
uvukli u arapsku književnost; osim toga pisao je hašije na razna 
učena djela i ocjenjivao ih. svojim strukovnjačkim poznavanjem. 
S tijem je najviše izišao na glas. Umro je zavlade Bajezida II. po- 
štovan i ljubljen od cara, i siromaha. R. a. 

Čudnovata sudbina I Kad su naša tri mlada sužnja ostavila 
svoju domovinu jašući na jednoj samarici šta li su mislili o svojoj 
budućnosti? Ko bi rekao, da svakoga od njih čeka jedno visoko 
^vanje u tugjini, u čisto nepoznatom svijetu — i s tijem zvanjem 
bogatstvo, ugled i slava, kojom su napunili cijeli istok. Nema 
sumnje sva trojica su bili uvjereni, da će kroz cijeli život ostati 
robovi bijesnoga Turčina (?) ni ne sluteći, da je providnost jednoga 
odredila za prvog državnika i vojskovogju, drugoga za velikog 
učenjaka i sudiju, a trećega za glasovitog teozofa i arapologa — 
tada najmoćnije i najprosvjećenije države. 

Za njima je izbio na površinu kao pjesnik Ali beg Herce- 
gović, unul^ hercega Stjepana Vukčića-Kosače i sultan Fatiha 
Alosmanovića. O njegovu životu samo nam je toliko poznato, da 
je dulje vremena bio kapidži-baša na dvoru Sulejmanovu, a poslije 
namjesnik u provinciji, gdje, ga je u muževnoj dobi smrt pokosila. 
Ali beg je poznat na istočnom Parnasu pod imenom Širi (Lavski). 
G pjesničkom mu radu zna se toliko, koliko je zabilježeno u 
„Teskiretuš-«uara", a to je, da mu pjesme nijesu loše, od kojih 

V 

je naveden jedan odlomak gazela, kojem i Ašik-Celebi podražava. 
Eto nešto u prevodu 

Rad bih vigjet: onom suncu 
Da r nebeski mjesec sliči? 
Da 1! ću moć. na luku aha — 
U plavo se nebo -dići? 

Čuješ, srce, ne varaj se 
Na prćiju niska sv'jeta! 
Šta Karunu') hazne hasne, 
Kada mu je spomen kleta? 

Kratko vrijeme iza Hercegovića stupio je u kolo učenjaka 
mladi Bošnjak: Ahmed efendija,*) koji je u cvijetu mladosti postao 

*) Pobožnost, 

') Nauka o' shvaćanju kur-ani a. š. i arapskih klasičnih djela. 

") Kore iz biblije. I istočni Crosus, koji je imao ogromne blagajne. 

*) Po svoj prilici rodom je Sarajlija. 



— 193 — 

muderis na glasu, a u 30. gfodini života zasjeo je na seđžadu u 
Efdaliji, jednoj od prvih medresa u Carigradu. Radi osobitoga 
govorničkog dara prstom su ga pokazivali. Isto tako bio je poznat 
kao krasnopisac, a još daleko poznatiji kao arapolog. 

Dvije knjižice „O peru" i „O sablji" veli se, da su veoma 
učeno napisane. Osim toga načinio je hašiju na glasovito djelo 
„Mula-Džamiju". Mnogo se od njega očekivalo, kad mu iznenada 
nesmiljena smrt u cvijetu muževne dobe prekinu nit života po- 
četkom mjeseca redzeba 980. (1672). R. a. 

Ahmed efendin savremenik bio je Sudi efendija, koji je rodom 
iz Sudića, sela u sarajevskom kotaru. Nauke je slušao u Carigradu 
i u Diari-Bekiru od glasovitog perzologa Muslihuddini Larije. Po 
svršetku nauka postao je muderis u Carigradu, a malo za tijem 
učitelj u atmejdanskim sarajima, gdje su se uzgajali adžami-oglani 
za carski dvor, megju kojima je, kako smo čuli, bilo mnogo i 
naših zemljaka. U toj ga je službi zatekla smrt godine 1000. (1691.). 

Kao nenatkriljivi poznavaoc perzijskih klasika i njihov vrstan 
tumač najviše je izašao na glas, a to je dokazao obsežnim komen- 
tarima na glasovito mistično djelo Dželaluddini Rumijeo ^Mesneviju**, 
na Hafizov „Divan" (zbirku pjesama) i na Sadina djela „Gjulistan" 
(ružićnjak) i „Bositan" (vrt). S dubokom učenošću i okretnim perom 

V 

pobio je uspješno sve prijašnje komentatore (šarihe) Semiju, Suru- 
riju, Lamiju i dr. Ma da neki novi turski spisatelji, ne znajući, da 
perzijski narod spada po jeziku u arijski rod, kome takogje pri- 
padaju svi slavenski narodi, — ironično predbacuju Sudiji: „Odakle 
jedan Bošnjak da perzijski savršeno nauči," ipak svi moraju priz- 
nati, da se svi najčešće služe s njegovim komentarima. Osim toga 
napisao je na Mibedin komentar „Hidajetul-hikmet" hašiju i pre- 
veo s arapskoga na turski „Cefiju** i „Safiju". R. a. 

U to vrijeme živio je još jedan naš zemljak po imenu šejhi 
Ali-Dede. Nauke je slušao u Carigradu, gdje je takogje stupio u 
derviški red. Vrativši se s Meke došao je u Siget i tu se nastanio 
u tekiji pokraj sultan Sulejmanova turbeta (grobnice), po čemu je 
i prozvan Turbe šejhi. 

Kad je Mehmed paša Saturdžija digo vojsku na Arad, na 
naročiti poziv došao je i Ali-Dede tu kao propovjednik (vaiz) da 
sokoli vojnike. Na povratku iz Arada klanjajući ićindiju zatekla ga 
je smrt početkom reb. ev. 1007. (1698.). Tijelo mu je preneseno u 
Siget i sahranjeno u posebnom turbetu. 

13 



194 



Najg-lasovitije mu je djelo „Evail ve evahir** (početci i krajevi)^ 
a dosta je pribrano u učenom svijetu i djelo mu „Es-iletul-hikem* 
(Mudroslovna pitanja). I Inače je bio veoma krjepostan, pobožan 
i čestit čovjek. R. a. 

Sudin i Ali-Dedeov savremenik Derviš paša Bajezidagić vrlo 
je znamenit kao junak i pjesnik, za to ćemo malo obšimije o njemu 
progfovoriti, 

U sred kršne Hercegovine, u bijelom gradu Mostaru pokraj 
hladne Neretve u šestom deceniju .XVI vijeka rodio se u Bajezid 
age sin, kome je nadio ime Derviš. Kako je mladi Derviš 
došao u Carigrad, sam nam pripovijeda u predgovoru „Murad- 
name" gdje veli: „Kao dijete došao sam u Carigrad i stupio u 
Atmejdan-saraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima II." Bilo je 
to dakle, kad je Mehmed paša Sokolović — Visoki stajao na vrhuncu 
svoje moći i slave, koji je nastojao svima silama, da podigne svoje 
zemljake na kormilo turske države, što mu je donekle i pošlo 
za rukom. 

U Atmejdan-sarajima mladi je Derviš proživio nekoliko godina 
marljivo učeći, a naročito se bavio, kako sam veli, proučavanjem 
arapske i perzijske lijepe književnosti. Koliko se poezija njega doi- 
mala kaže nam sam : 



Slijedeći glase srca 
Hoću — neću više puta 
Zaronih u divna djela 
Poezijom nadahnuta. 



Pjesnik biti; ko da traži 
Od tog dobra dobro veće? 
Čista pamet, pa zdrav razum, 
Eto za me prave sreće! 



Kad bih kakvu krasnu pjesmu 
U zanosu proučio, 
Čini mi se, kao da sam 
Izvan sama sebe bio. 



Prava pjesma svojom moći 
Dušu rosi i osvaja, 
A čovjeka — ko dar božji 
Diže, kr'jepi i opaja. 



Kao svjetlo žarkog sunca 
Srce bi mi razasjala, 
A čuvstvenu moju narav 
Svojim miljem opčarala. 

Hvala Bogu premilome, 
Koj' sve može i sve znade, 
Što i meni veličajno 
Nadahnuće pjesme dade. 



Ona s rieba na sv'jet sagje, 
Da se opet k nebu diže, 
Jer se vija ispod neba, 
A po zemlji ne gamiže. 

Ko je shvati i taj s njome 
Po eteru vazda pliva; 
Nu takovo nadahnuće 
Bog svakome ne dariva. 



Kad je svršio nauke prešao je odmah u carski dvor, gdje je 
brzo postao „dogandži-baša (upravitelj lova). O tome nam on pjeva: 



— 195 — 

Kao zora na istoku Poso mi je lijep bio 

U bajnome ruju sinu Pjesmom slavit svog sultana; 

Moja sreća, pa na krilim Bog mu carstvo uzdržao 

Visoko se k nebu vinu. Do sudnjega tamam dana! 

Sugjeno je meni bilo Sad kasidu, sada gazel 

Uloviti Anka-pticu, Ja sam znao krasno viti, 

Da ne reknu: gle sokola Da me u tom niko drugi 

Ne zna lovit ni grlicu. Nije mc^o natkriliti. 

Pjesme moje poletješe 
Kao pčele po cvijetu, 
A slava mi raširi se 
Po bijelom sv*jetu. 

Kako se . vidi bio je sa službom vrlo zadovoljan, a za slavo- 
spjeve dobivao je velike nagrade i počasne odore. Napokon sreća 
g-a je donijela u najbližu carsku blizinu, gdje se kao carski musahib 
naročito proslavio kao valjan državnik. 

Po nagovoru Murata III. preradio je jedan epos iz perzijskoga 
u turski jezik i prozvao ga „Muradname" (Muratova knjiga), kojoj 
sam iz predgovora izvukao rečene stihove. Prevod je dosta dobar 

V 

za tadašnji turski jezik, a pada u godinu 995. (1587.). Staje s njime 
bQo iza toga ne zna se. Godine 1000. (1592.) dogragjena mu je 
džamija u Mostaru. Uz nju je načinio i medresu, kojoj je poklonio 
lijepu biblioteku. U dva reda bio je bosanski namjesnik i to 1008. 
(1599.) i 1010. (1601.). Bio je saučesnik u više ratova i muhafiz 
u više gradova u Ugarskoj, kako smo to spomenuli na svome 
mjestu, dok ga napokon u velikoj neprilici serdar Lala Mehmed 
paša Sokolović ne opremi u očitu pogibiju. 

Ćatib-Čelebi opisuje nam serdara i Derviš pašu ovako : „Kad 
dogje Derviš paša na mjesto, gdje se treba prevesti preko Dunava,^ 
reče serdsiru: „To je očita pogibija". 

„Da, ja vidim, odgovorio je serdar — ali tako mora biti^ 
jer se drugčije ne da pomoći. Napokon, ako se ti bojiš, nemoj ići." 

„Vjeru ti tvrdu zadajem, da mi je umrijeti ko čašu vode 
popiti. Ja se za se ni najmanje ne brinem; meni je stalo do časti 
vjere i države. Kad ti veliš: idi! ići ću, pa šta će biti neka bude". 

Pod tim dojmom na dan prije junačke smrti rekao je poznatu 
pjesmu „O sudbini", koju evo u prevodu donosimo: 

Gdje pomoći ne imade Ako Alah jednom robu 

Svesilnoga gospodara, Samo bude na pomoći, 

Tu opravit ne će ništa Bilo dobro, il ne bilo — 

Tisuć svjetskih pametara. Sve će mu za rukom poći. 

13* 



— 196 — 



Pažnja udes ne odbija, 
Zalnd su ti sve pomoći; 
Vjera ti je! svoju sudbu 
Preokrenut ne ćeš moćL 

Neka tisnć pandjera 
Od čelika na se meće 
Smrtnik, ne će odbit strjelu 
S kobnog luka kobne sreće. 



Bog je moćan i sve znade; 
Kako hoće, 'nako tvori, 
Astroloie! Sta se mučiS? — 
Zalud ti je gledat «gori. 

Sve je divno bez pogreške, 
Što umjetnik vječni šara; 
Sveumjeće svjedoči nam: 
Da je jedan i bez para. 



Ako želiš sretan biti. 
Udesu se svom pokori. — 
O Dervišu! to upamti 
Hazreti pir tako zbori, 

Hazreti pir. mu je Mevlana Dželaluddini Rumi, g-lasoviti 
zastupnik i pjesnik mistične filozofije i osnovatelj derviskoga reda 
„tariki mevlevi". Dakle iz togfa se vidi, da je Derviš paša takogfje 
pripadao redu mevlevija. 

Kako nam šejhi Fevzi Blag-ajac u Bulbulistanu pripovijeda, 
Derviš paša je uspješno podražavao Ruminoj Mesneviji, ali da je 
napokon to napustio. Isti šejh nam navodi jedan g*azel, u kome 
je podražavao jednome od najljepših Hafizovih gazela, a to je pimo 
za jednog-a Hercegovca. Jezik mu je upravo klsisičan, da bi svaki 
poznavaoc perzijskoga jezika i nehote rekao, da je umotvorina 
ugledna perzijskoga pjesnika. 

Evo te nazire u dosta vjernu prijevodu: 



Ako ono stasito djevojče 
Po mojoj se kućici prošeta, 
U čast njena sjajnoga dolaska 
Žrtvovaću slasti oba sv'jeta. 

Žegj ljubavna ugasit se ne će 
Iz mojega srca zagrijana, 
Da ispijem sve, što ima vode 
U sve sedam svjetskih oceana. 



Samo jedan pogled oka tvoga 
Sto tisuća srdaca opaja; 
Niko nigda ne vidje na sv'jetu 
Tako lako, da se pl'jen osvaja. 

Zar je čudo, što ja uv'jek težim 
Za čarima lijepijeh djeva? 
I pjesnik je Adamovo d'jete — 
Lijepo ga lice zagrijeva. 



Nu pogledaj u srce Dervišu, 
Pa se smiluj zaljubljenoj duši! 
Kud ćeš bolji primjer od slavulja. 
Kad zacvili na rumenoj ruži. 

O njegovim pjesmama ovako se izrazuje šejhi Fevzija: 
„Imade dva divana: jedan na perzijskom, a drugi na turskom 
jeziku. I jedan i drugi krasne su zbirke nježnih i uzvišenih osje- 
ćaja pjesničke duše." S tijem je dosta rečeno, a mi ćemo još koji 



197 — 



primjer donijeti, da se iz djela sudi, kako važno mjesto zauzima 
na istočnom Psimasu. Evo kako o Mostaru pjeva: 



Ko bi mogo opjevati redom 
Sve ljepote divnoga Mostara; 
Zar se čudiš srce, što ga ljubim 
Sa ljubavlju sinovskoga žara? 

O, ne ima na ovome sv'jetu, 
Ako nema sred bajnoga rajai 
Bistre vode i svježega zraka, — 
Što Čovjeka sa zdravljem opaja. 

Ko ga gleda, život mu se mladi, 
A duša mu u nasladi pliva. 
Svaki kiaj mu i svako mjestance 
Zadivljene oči podraživa. 

S voćem, s vodom i ostalim miljem 
On je drugi Misir na svijetu; 
E bi reko, da je rajska bašča, — 
Ko ga vidi u majskome cvijetu. 



S dvije kule velika ćuprija 
Pružila se preko r'jeke čame, - 
I sa svojim veličajnim lukom 
Pričinja se poput dtige same. 

Cio svijet da obigješ redom 
Ne bi našo naroda boljega, 
I za svaku znanost i umjeće 
Vještijega i sposobnijega. 

Tu je gnijezdo slavnijeh junaka 
I na peru i na bojnu maču, 
Ko i prije i sada iz njega 
S dana na dan vitezovi skaČu. 

Neka šute indijske papige. 
Neka svoje ne kazuju glase; 
O Dervišu! ti si danas slavulj. 
Koji pjeva svog Mostara krase. 



Bože! sa dobrotom svojom 
Baci pogled svemilosti 
Na Derviša iznemogla, 
Koji pati, trpi dosti. 



Koliko ti svemoć ho^e 
Smilovanje daj mu tvoje: 
Nemoj na me ni gledati 
Već na dobro gledaj svoje. 



Grijeh mi je mislim veći. 
Već kapljica rosne kiše. 
Ja oborih pred njim glavu. 
Ne smijem je dići više. 



Dok glas dogje: o Dervišu 
Ne plaši se, sve je lako 
Po zasluzi i po gr 'j ehu 
Nagragjen će biti svako. 



U muhuru (pečatu) dao je urezati ovaj distihon, koji je po 
svoj prilici bio mu lozinka: 

Bože! tvoja dobrota je neizmjerno more, 
Ubc^ Derviš i bogataš jednako te dvore! 

Toliko o Derviš pasi, a sada nekolike o njegovu sinu Ahmeđ 
begii, o kome se samo toliko zna, koliko nam šejhi Fevzija Blaga- 
jao bilježi u „Bulbulistanu, a to je: „Derviš pašin sin Ahmed beg — 
neka je na obojicu božji blagoslov — u pjesmi i prozi daleko natkri- 
Ijuje oca poletom i mislima. Sve njegove pjesme na perzijskom i 
na turskom jeziku zadivljuju magičkim refleksijama i dotjeranom 



— 198 — 



ljepotom. Bez sumnje u njegfa se ostvarila ona: „Kakav otac, 
takav sin." Evo nekoliko stihova iz jedne njeg*ove pjesme: 



Hodi! jer se sad Harabat 
Ovog sv'jeta proučavah; 
Za čudo je l'jepo vr'jeme, 
Vesela je bujna trava. 

Mejhana je zgodan azil, 
Jerbo temelj čvrst imade; 
Ne popuštaj vrč iz ruke — 
Oba sv'jeta s njim se grade! 



Teškoj brizi i udesu 
Sa srca se spomen briše 
U čovjeka, što no vazda 
Za svojega druga diše. 

Divan ti je behar žica, 
Kad se s vinom poljepšaje! 
Al na žalost ko cvat ruže 
Vrlo kratko — kratko traje. 



Ja sam u jednoj medžmui našao slijedeće dvije kitice; pod 
koje je napisano: Dervišpaša-zade Ahmed beg-, a to u prijevodu 
g-lasi : 

Care! tvoje vjerne sluge. Sad u gradu grudi kuca, 

a moji akrani da sam ja na reidu; 

Postadoše redom bozi Bog je jedan! sad će srce 

i miri mirani. iz njih na srijedu. 

Savremenik Derviš pašin i Ahmed begov bio je Mostarac 
Ejjubi-zade Mustafa efendija. Otac mu je muderis Ejjubi-zade Jusuf 
efendija. Više nauke slušao je u Carigradu, gdje se vanredno od- 
likovao u mnogim strukama znanosti, da su mu odmah po svršetku 
nauka ponudili muderisko mjesto u jednoj od prvih medresa. Nu, 
kad ga Mostarci izabraše nmftijom, kao rodoljub ostavi Carigrad, 
pa dogj© u kršnu Hercegovinu, gdje je predavajući visoke znano- 
sti preminuo 1019. (1610.). 

Još dok je učio u medresi napisao je na glasovito djelo 
„Miratul-usul" (ogledalo usuli fikha) komentar pod imenom „Mif- 
tahul-husul" (ključ ciljeva). U isto vrijeme napisao je jednu knjigu 
o retorici i jednu o islamskoj moralci. Ne zna se je li šta u Mostaru 
pisao ili nije. Poznat je u narodu pod imenom šeh Jujo. Radi uzorna 
života i velike pobožnosti narod u Hercegovini još i danas štuje 
mu uspomenu i hodočasti grob ; naročito se tvrdi : ako nerazumno 
i glupo dijete iza sabaha četrdeset jutara redovito posjeti njegovo 
turbe (grobnicu), da će mu se razum otvoriti i glupost ostraniti. R. a. 

Nu megju svima radnicima na polju istočne prosvjete, koji 
su u našim krajevima ugledali sunce, Hasani Cafi ef. Pruščanin 
zauzima prvo mjesto. 

Srebreno doba naše prošlosti imade i na forumu prosvjete 
odličnih zastupnika. Ali beg Hercegović, Ahmed ef. Sarajlija, 



— 199 — 

Sudija, Ali-Dede, Derviš paša, Ahmed beg, Seh Jujo i Cafija po- 
znati su pjesnici i književnici. Njihova djela — sačinjena prama 
duhu onog*a vremena u arapskom, perzijskom i turskom jeziku, 
dični su spomenici negdašnjega duševnog rada na polju istočne 
idjudbe ; a njihova imena sjajne su zublje na obzoru naših krajeva, 
koje rasvjetljuju stari ponos u srcima mladog nareištaja, da pregne 
za istočnom i zapadnom prosvjetom i doprinese nešto za napredak 
domovine. 

Osim gore spomenutih ima ih još puno, za koje se ni ne 
znade, da su s naše gore lišće; a ima ih dosta i takovih, koje 
samo po imenu znamo, jer su zauzimali odlično mjesto megju 
istočnim učenjacima kao Sokolovića učitelj Mahmudi Bedruddin, 
Munla Bali ef., Sejhi Hamza Orlović, Mehmed ef. Elbosnevi desna 
Tuka Šejhul-islama Jahja ef., Muniri ef., Ridvan ef. Hrvat, veliki 
kazasker i mnogi dr. 

Toliko u opće o toj dobi, a sada nešto o Cafiji, koji je ogra- 
ničio sa svojom smrti u „Leilei beratu** god. 1025. (1616.) slavnu 
epohu iz naše prošlosti. On je nauke učio u Bosni, gdje je odmah 
po svršetku stupio u kadinski stalež, dok mu se napokon ne pro- 
htjede još više nauke, pa se zaputi u Carigrad, da se domogne 
šire naobrazbe. Kad je uzeo idžazet opet se posvetio kadinskome 
zvanju. U više gradova bio je kadija i svagdje ostavio lijepu uspo- 
menu radi nepokolebive pravednosti. Nu na koncu dodije mu vječno 
selenje, pa isposluje kao mirovinu kadiluk u Pruscu, gdje je preko 
dvadeset godina svjesno vršio svoje -zvanje na ponos i diku svome 
zavičaju i kao marljivi književnik napisao više učenih djela o raznim 
strukama znanosti. 

Pošto bi nas predaleko zavelo, da se ovdje upustimo potanje 
izložiti njegov cijeli život i djela, to ćemo se ograničiti samo na 
najvažnije. Prvo je njegovo djelo „Nizamul-alem" (uredba svijeta), 
koje je napisao za sultan Mehmeda III., kako da upravlja care- 
vinom. Original je u klasičnom arapskom jeziku, a poslije po nago- 
voru sultanovu sam Cafija preveo ga je na turski. Za tijem je 
sastavio djelo o šeriatskom pravu pod imenom ..Revzatul-dženat" 
(rajski vrtovi) i sam ga komentirao pod imenom „Usuli-itikadat" 
(temelji vjerovanja). Na putu u meku napisao je „Semtul-vusul" 
(pravac pristupa), što je takogje komentirao. Osim toga sastavio 
je ^Nurul-jakin" (svjetlo nedvojbene^ znanosti) i na glasovito djelo 
islamske iurisprudencije „Kuduri* napisao je komentar u četiri 
debela sveska. Kao zadnje njegovo djelo spominje se „Munire* 



200 — 



(svjetiljka), koje rasvjetljuje ^,ilmi-kelam (islamsku teozofiju). Ćatib- 
Čelebi još veli, da je napisao takogje jedno djelce o „ilmi meaniji* 
i više omanjih knjižica. 

Što se tiče C^afina života napomenućemo samo toliko, da je 
bio veoma pobožan i pravi asketa (rijazi). Preko trideset godina 
uvijek je postio, a kroz dvadeset godina svaki treći dan priregji- 
vao je iftar i „savmi davud* (Davidov post). Nosio je uvijek mjesto 
košulje džoku od debelog sukna. Više je puta išao na vojsku. 
Sudjelovo je kod obrane Osijeka, kod osvojenja Egre i Ostrogima, 
gdje je Lala Mehmed pašu Sokolovića kao dobar poznavaoc ratne 
vještine pomagao zborom i tvorom i mnogo doprinio zauzeću 
Ostroguna. U Pruscu je sagradio džamiju, medresu i mekteb i 
pri vezao im za uzdržavanje dosta dobar vakuf. R. a. 

Za Cafijom pojavio se na istočnom Parnasu Husrev paša 
Sokolović, koga smo životopis na svome mjestu zabilježili, a ovdje 
ćemo samo toliko navesti, koliko nam o njemu piše šejhi Fevzi 
Blagajac, a to je: ^Husrev paša — neka je na njega božji blago- 
slov ! bio je velik učenjak i dostojanstvenik, ljubitelj lijepe knjige, 
čovjek, koji je vidio sve grane naobrazbe, i bogodani pjesnik. 
Dobro je poznavao mističnu filozofiju (tesavvuf). Sve su mu pjesme 
savršene formom. 

Bez sumnje može se nazvati učiteljem rumskih pjesnika. 

U nekolike zbirke vidio sam, da slijedeći gazel pripisuju Hus- 
revi Adžemiii, a fakir ga je vidio u kompletnom divanu Hus- 
rev pašinu; za to mislim, da oni nehotice, ne znajući za Husrev 
pašu pripisuju ga Adžemiji. 

Evo kako glasi: 



U ljubavi posta ludo 
Srce, nek još lugje bude! 
U nevolji posta hudo 
T'jelo, nek još hugje bude! 

Zar je grješnik ko razaspe 
Skovrdžane tvoje kose? 
Što mu, kao meni tužnu 
Nevoljniku — pamet nose. 



Gotov mi je srce pući 
Od ljubavnog teška jadaj 
Ako tebe to veseli, 
Nek se pusto raskomada. 

Vazda Husrev kvasi skute 
Suza su mu pune oči; 
Ako tebe to veseli, 
Nek skut mu se više moči! 



Toliko o njemu, a sada da pregjemo na jednu veliku pojavu* 
Megju velikim ljudima, koji su nikli iz naše grude, bez 

sumnje jedno od prvih mjesta zapada Nerćesiju. 

Nerćesi — to glasovito ime, koje zvuči na perzijski, list je 

s naše gore, koji se tri vijeka zeleni na turskome Parnasu. 



— 201 — 

Prije preporoda turske lijepe književnosti, Nerćesija je bio 
slavljen kao najdublji i najuzvišeniji klasik, premda mu se i dan 
današnji priznaje veličanstvenost prispodoba i uzvišenih misli. Pa 
čak cijeli odlomci iz njegfove „Hamse* (Peterojci) čitaju se u višim 
turskim Školama kao uzorci klasicizma. 

Nerćesija je ugledao sunce pod • Trebevič-planinom, u šeher 
Sarajevu oko godine 1000. po Hidžr. Rogjeno mu je ime Muhamed. 
Otac mu je bio Nerćes*) Ahmed efendija, sarajevski kadija (šer. 
sudac), ličnost veoma omiljena u narodu i ugledna u bosanskih 
vezira. 

Naš mladi Muhamed učio je prve nauke u Sarajevu, dok je 
više škole slušao u Carigradu u glasovitoga naučenjaka Kafzade 
FejzuUah efendije. No prije nego je dovršio nauke, umrije mu 
otac. Pošto nije imao nikakove materijalne potpore, prekine nauke 
i stupi u svitu kadija. 

Kao kadija služio je najprije u Gabeli, za tim u Mostaru, 
Novom-Pazaru i u više drugih vilajeta. Gdje je god došao, svagdje 
je omilio radi učenosti, pravednosti i uljudnosti. 

Godine 1044. (1634.) kao pisca zgoda opremi ga sultan 
Murat IV. u vojnu na Revan. Na domak grada Ćećbuze nesrećom 
pane s ata i umrije u cvijetu ljudske dobe. Nerćesija ostavio je 
iza sebe više djela, a najglasovitije je „Hamsei-Nerćesi" (Peterojci 
Nerćesini). 

Prvi je dio „Nihalistan" (granata bćišča), koje je opet podi- 
jeljeno u pet „Nihala" (ogranaka). 

Prvi „Nihai": pripovijetke o dobročinstvu i darežljivosti. 
Drugi „Nihal** : pripovijetke o ljubavnim, zgodama. 
Treći „Nihal" : pripovijetke o sudbini. 
Četvrti „Nihal" : pripovijetke o gostoljubivosti. 
Peti „Nihal" : pripovijetke o pokajanju griješnika. 

Drugi dio „Hamse" nazvao je „Eksiri seadet" (kemija veli- 
čine). Tu je sasvim slobodno protumačen i raširen prevod djela 
^Ćimjai seadet", koje je napisao glasoviti islamski učenjak Muhamed 
El-Gazali.«) 

Treći dio „Hamse" nazvao je „Mušakul-ušak" (muke ljubav- 
nika). U tome odjelu, pokraj opširnoga predgovora, nalaze se tri 



•) Nerćes perz. r. «nači: ljiljan; Nerćesija = Ljiljanski. 

*) Živio u XI. vijeku po Hr. Napisao je velik broj temeljitih rasprava, u kojima, 
pobija pristaše grčke filozofije. 



- 202 — 

ljubavne pripovijetke. U sve tri igraju ulogu zaljubljeni ljudi, koji 
su u ljubavi poginuli od jada, jer im je ljubav ostala neuslišana. 

V 

Četvrti dio „Hamse** nazvao je ^Kanunur-rešad" (zakon 
pravog-a puta). U predgovoru veli, da je to djelo napisao nekakav 
perzijski mudrac sultan Muhamedu Džengizoviću, da ga pouči, 
kako treba vladati državom i postupati s narodom. Nu ako strogo 
uzmemo, veći je dio napisao Nerćesija nego sam autor, jer su 
uzgredne pripovijetke i poučni stihovi većinom njegova svojina. 

Peti dio ^Hamse" zove se ^Gazavati muslim^** (islamske 
vojne). To je djelo obradio po Muhjuddini Arebiji.^) Tu se pjesnički 
opisuju vojne prvih kalifa iz dinastije Beni Umejje, koji su vodili 
rat proti bizantskoga carstva. 

Cijela „Hamsa" svojim sadržajem djelo je poučno i zabavno, 
a osim toga još majstorski zaodjenuto u pjesničko ruho i protkano 
divnim arapskim, perzijskim i turskim stihovima. Tu frcaju iskrice 
kao od glavnje ćumiura. Mnogi su kušali, da ga dostignu u pjes- 
ničkom sUkanju i u igri riječi, ali im je trud ostao uzaludan, jer 
je Nerćesija u tome nedostiživ. Možda ni jedna turska zabavna 
knjiga nije doživila toHko izdanja, koliko „Hamsei Nerćesi". 

Da nije jedine pogreške, naime da se nije u onolikoj mjeri 
služio s perzijskim i arapskim riječima, Nerćesina Hamsa ostala 
bi kroz vremena kao znamenito djelo u turskoj literaturi, koliko 
radi starosti, toliko radi pjesničkog slikanja i bujnih maštanija. 
Ali ipak još dugo i dugo turski pjesnici, pripovjedači i učeni svijet 
naslagjivat će se čitajući plod, što se razvio u mašti našega 
Nerćesije. 

Osim Hamse imade još jedno lijepo djelce pod imenom 
^Menakibi Murteda paša" (crtice iz života Murteda psiše). 

I to djelce napisano je poput Hamse teškim stilom, samo 
nije u onolikoj mjeri pretrpano didaktičnim stihovima. 

Sto se tiče Nerćesinih pjesama, kojih je ostavio lijep broj, 
mogu se takmiti s najljepšim pjesmama prije i poslije preporoda 
turske lijepe književnosti, jer svojom sadržinom i načinom pjevanja 
odgovaraju modernome duhu i ukusu. Većinom je pjevao u 
turskome jeziku, a ima ih nekoliko i na perzijskome jeziku umjet- 
nički okićenih. 

U lirskim pjesmama, a naročito u ljubavnim, Nerćesija je 
mnogo pristupniji i razumljiviji. Gazeli mu mirišu kao širaske ružice, 
a pokraj toga još se dobro osjeća svježi miris sarajevskih ljubica. 

1) živio u XII. vijeku po Hr. 



— 203 — 

Kad pročitam jedan Gazel iz pera Nerćesina i nehotice po- 
mislim na Derviš pašu Mostarca i druge pjesnike iz naših krajeva, 
koji su pjevali turski ili perzijski, a tome je uzrok valjda nešto, 
što je svima zajedničko. To je potka od našega tiliprika, samo je 
uzvod protkan perzijskim zlatom i turskom svilom 

U narednoj pjesmici lijepo se ogleda živa mašta, koja je kod 
Nećersije uvijek pretežna i glavno obilježje njegove poezije. 

Nek u loptu zatvorenu 
Metnu jednog malog mrava, 
Pa je onda zavaljaju 
Preko pplja i dubrava. 

U tom vječnom prevrtanju 
Samrt mu j6 žice pravo; 
A gle; ja sam iinrav bijedni, 
A ta lopta — nebo plavo. 

Šuplja kruglja, u kojoj je mrav zatvoren, valja se niz pusta 
brda i strme doline. Bijedno stvorenje po sto puta u jednom trenu 
prevrće se preko glave, i to neprestano, bez odmora. Kako mora 
biti, ili kako bi moralo biti pri duši siromašnom mravu, da može 
osjetiti bol, koju bi čovjek ćutio, da je na njegovu mjestu? U tome 
žalbsnome stanju Nerćesija prispodablja sebe ipravu, a šuplju loptu 
vasionome svijetu, u kome se valja i kotrlja bez kraja i konca, 
dok se napokon i na njemu ne potvrdi istinitost perzijske poslovice ; 
„Her ćes galtan — galtan be ćori hiš mireved"*). Neka sjeta, koja 
je regbi zajednička svima turskim pjesnicima, prodire iz mnogih 
pjesama Nerćesinih, kao n. pr. iz ova dva gazela, koji se u gazelu 
ne dadu presaditi u vrt naše poezije: 



I. 



O nebesa, gdje je smilovanje? 
Dokle će još progonstvo trajati? 
Zar nikada samrtaik ne može 
Svoje svjetske griehe okajati? 

Moje žice ko bujica progje. 
Kako da se sada zatalasa? 
Gorke suze već su presahnule 
Od ljubavi; meni nema spasa! 



Zar nikada o sastanku ne će 
Pirit zefir u mog srca gaju? 
Zar će uviek noć rastanka kriti 
Mene u svom crnom zagrljaju?^ 

KoPko put sam u pjesmi, u prozi 
Ocrtao' šta mi srce peče, 
A te iskre, a ti plamenovi 
Moje tajne boli ne lieče. 



*) Svako će okrećući se otići u svoju rupu. 



204 — 



O nezbori o molbi i strahu, 

O sastanku i rastanku s dragom! 



Za verigam takovieh misli 
Nerćesija nemoj ići tragom. 



II. 



£ bi moje izgorjelo tielo 
Na plamenu ognja ljubavnoga. 
Da se suze dedile nisu, 
Kao kiša s plačna oka moga 

Kakve .misli, kakve li rieči 
Po mome su mozgu razasute! 
I ako se pod izlikom čine 
Kao knjige, koje vazda šute. 



Kad kroz maštu tvoje čame vj^e 
Mojoj duši u blizinu plove, 
Procvili mi srce u njedrima 
Poput tužne harfe Eolove. 

Nerćesija, tvoja pjesma šeće 
Po družini, kao čaša fina 
I privlači nekom čudnom moći 
Čitatelje poput rujna vina 



Nu katkada Nerćesija poput Hafiza umije kucnuti i u vesele- 
žice, da razgovori čitatelje, i takove pjesmice često tura u usta 
svojim zaljubljenim junačina u „Hamsi." Evo jedne takove: 



Zgoda bježi ispod neba. 
Da je stigne majstor treba; 
Zgoda, to je disaj zore. 
Brzi lahor u sred gore, 



Taj je lahor zadah mali. 
Što te jedan trenut gali; 
Dok nas blago sunce grije, 
Đe ispimo ČaŠu, dvije! 



Uopće je Nećersija najveći majstor u kovanju slavospjeva. 
Njegov panegirični spjev, ili čak apoteoza, šejhul-islama Azmi- 
efendije, poznata je u turskoj književnosti kao uzor pjesma svoje 
vrsti. 

Evo kako počinje: 

Đe povikni: »Uživanje!« 
Nek napuni doba svoje, 
Nek se toči staro vino. 
Nek veselo sviet poje. 



Uzmi rukom Nerć^ija, 
Čašu slave i radosti. 
Kad si taj čas dočekao. 
Veseli se, pij i gosti! 



Progji, sjedi u vrh krčme. 
Kao što je Đžemšid sjedo; 
Progji ćulah natjeravši 
Na oči — na čelo bliedo. 

Danju noću treba piti, 
A nikada pjan ne biti. 
Jer kada se džaba pije. 
Treba piti veselije. 



Nek napuni cio obzor 
Vika: pijmo, pijmo, pijmo! 
Neka Đžemšid vidi, kako 
Đarijski se veselimo. 

Ovo nije ono piće, 
Što pjanice u se liju, 
Đa s'opiju i megju se 
Praznima se čašam biju. 



U ovom je piću uzrok 

Prave sreće i veselja. 

Iz svake se kaplje ragja 

Nova nada — nova želja i t. d. 



— 205 — 

Ner(JesiQi savremenici bili su šejhi Husejini Lamećani, koji 
:se takogje iskazao kao junak na peru, i glasoviti učenjak Mostarac 
Ibrahim ef. Roznamedžija, koji je na godine bio svrha i razvrha u 
Carigradu. Da pače i veliki veziri i šejhul islami morali su se o 
svemu s njime savjetovati. Ovaj — u jednoj osobi diktator i dema- 
gog, držao je na uzdi i dvor i narod. U isto vrijeme živio je 
takogje Jusuf paša, za koga veli Ćatib-Čelebi, da je toliko bio 
učen, da bi mogao sjesti i na sedžadu šejhul-islama, nu u napunu 
muževne dobe kao II. vezir postao je žrtvom Džindži-hodžine 
spletke. Osim rečenih još tri naša zemljaka obnašali su najveće 
sudačke časti u Carigradu, a to su Isa efendija Sarajlija, Bejazi 
efendija i Šaban efendija Nevesinjac. 

U drugoj polovici XVII. vijeka susretamo se takogje sa dva 
poznata naša zemljaka s Ahmed ef. Mostarcem i s glasovitim 
šejhom AbduUahi Gaibijom. Prvi se istaknuo na polju islamske 
iurisprudencije s djelom „Fetava-i-Ahmedi" (fetve Ahmedove) koje 
su priznate u učenom svijetu. Osim toga napisao je još djelo 
^Enisul-vaizin** (prijatelj propovjednika). Umro u Mostaru lOSO. 
(1679.) poštovan kao visoko naobražen i plemenit čovjek. R. a. 

Šejhi Gaibija je rodom iz hljevanjske okolice, odakle se pre- 
selio i nastanio u St. Gradišku. Gdje je učio najike ne zna se, ali da 
je bio visoko naobražen, to nam svjedoči spomenik, na ime komen- 
tar u dva obsežna sveska na „Fususul-hikem," najglasovitije i 
najmističnije djelo oca mistične filozofije na istoku, imenom Muh- 
juddini Arebije. Od svih komentatora Fususa veU se, da je naš 
Gaibija najdublje zaronio u tajne toga tajinstvenoga djela. Osim 
toga napisao je jednu knjižicu o svojim derviškim nazbrima. Umro 
je oko 1100., (1688.) u St. Gradiškoj, gdje mu je i turbe sagragje- 
no, koje se i danas u dobru stanju nalazi. Cesto muslomani iz okoliš- 
njih mjesta pregju u Slavoniju i hodočaste mu grob. Megju bosan- 
skim dervišima cijele legende iz njegova života pronose se od usta 
do usta. R. a. 

Njihov savremenik i pionir na istočnom Pamasu bio je Gsman- 
beg Ljubović, koji će biti po svoj prilici sin Omer-Čelebije, a unuk 
Hadži Sulejman bega Ljubovića, koje' je u Travniku pogubio 
Abaza-p£tša. Ove četiri pjesmice, koje su protkane čežnjom za 
domom i dragom, ne, znamo, kojom su prigodom nastale, ali možemo 
naslućivati, da potiču iz dugotrajnog osvajanja Krete. 



— 206 



I. 



Mome srcu jad zadaje. 
Dušo, tvoje oko čamo; 
Moju duSu uzrujava 
Poglćdanje to nemamo. 

Što mi pusto. srce' gori. 
To su krive tvoje kose, 
Zu] — solufi, pletenice. 
Što mi laku pamet nose. 



U ^do me divno meće 
Vitkost tvoga sevli stasa. 
Fina kretnja, nazli šetnja 
iTankovitost tvoga pasa. 

Ah teško je papagaju 
U tugjemu živjet kraju. 
Kad se sjeti drage svoje. 
Da od jada ne zapoje! 



Hajde di^^iga, nek ti bude! 
Ti u carstvu sreće živi, 
A tvoj Hilmi iz doline 
Suza nek se tebi divi! 



II. 



Moja draga kao da ne znade 
Da mi smrt se u pohode sprema, 
Duša mi je boli dopanula. 
Kojoj Tjeka u Lokmana^) nema. 

Oko stabla života nedužna, 
Ko bršljan se samrt omotala, 
A ptica*) mu izmučene duše 
U gnijezdu tijela zaspala. 



Duša visi o jagodi njenoj, 
A srce se od čuda snebiva, 
Kanaanski starac') ni ne sluti. 
Da mu Jusuf u jami počiva. 

Jadikujuć molim smilovanje, 
A tvoj soluf sve me više draži r 
Mogu li se naklonosti nadat. 
Mila dušo, de mi odmah kaži! 



O Hilmija ostah u tugjini 
Pokraj mene nikog moga nema, 
^vi zemljaci tebe zabaciše, 
Rodbina ti u nehaju dr'jema! 



III. 



Kad se sjetim gjula tvoga, 
Mene teške misli taru, 
Zar ko komar gorit moram 
U ljubavne vatre žaru? 

Jednoj uzor — ljepotici 
Moje biće sad se klanja, 
A o Čarim Zulej hinim 
Niti misli, niti sanja. 



A kada mi na um panu 
Tvoji nježni dilber — hiri. 
Odmah zublja Amorova 
Moje srce usplahiri. 

Ja ne mogu poći, dušo. 
Kud me šalju neki ljudi; 
Ko bit može, kad te vidi. 
Da ne skrene, ne poludi? 



*) Bajoslovni liječnik na istoku, koji je — kako priča veli — bio toliko vješt 
liječničkoj znanosti, da je mogao mrtva oživjeti. 

*) ^ Murgi-dil** perzijska konstrukcija, a znači: ptica duše; u tome Perzijanac 
razumijeva: dušu i pamet. 

•) Prorok Jakob (Jakub pejgamber). 



207 



U dolini brige duša 
Sretni časak očekiva, 



Al na žalost, kada srce 
U ludosti carstvo sniva! 



IV. 



Kad se danas u tom tužnom stanu 
Sjetih doma i u njemu drage 
Plakao sam ko djetešce malo, 
Pretresajuć uspomene blage. 

A sad — moji jadi neprebćni! 
U tugjini moram liti suze; 
Nigdje svoga ni u gori vuka, 
Sve što volih — sve mi svijet uze. 



Sjećo sam se divna gjulistana, 
Bulbul-ptica i rumenili ruža; 
Svud je Živo vladalo veselje, 
A ona je svemu bila duša. 

Kao Jakub plačem i uzdišem 
U kolibi žalosti i tuge; 
Jakub svoga oplakuje sina, 
A ja dragu i domaće luge. 



Nav*jeke te udes rastavio, 
Nikad, Hilmi, vidjeti ih ne ćeš; 
Ti ćeš tužit za domom i dragom, _ 
I najposPje tužeć umrijećeš! 

Te Četiri pjesmice, koje se pogledom na finoću turskoga 
jezika ne mogu prispodobiti s Derviš pašinim ili Nerćesinim 
pjesmama ipak su zadojene sjetom i poletnim mislima. Čitav je 
vijek prošao, a nije se pojavio ni jedsm naš književnik na istoku. 
I gle! iza toga mrtvila rodio se znamenit pojav. 

Na čisto sam, jer ne mogu ni posumnjati, da naša gruda 
prije preporoda nije dala turskoj književnosti najoriginalnijega 
pjesnika. 

Taj se pjesnik zove punim imenom Alauddin Sabit Užičanin* 
Kada i gdje se upravo rodio, to se ne da tačno odrediti. Neki misle, 
da se rodio u Uzicama u Bosni. Nu po svoj prilici rodio se u 
Taslidži (Plevlju) početkom druge polovice XVIII vijeka O njego- 
voj mladosti ništa se takogje ne zna, jer ni stari ni novi biografi 
ne bilježe niti jednoga podatka. 

Kada je Sabit došao u Carigrad, stupio je pod okrilje Sejjidi- 
zade Mehmed paše (poznat u narodnoj pjesmi pod imenom: paša 
Sejidijai i njegovom protekcijom malo po malo dotjerao do mevle- 
vijjeta, koja je čast veliko šerijatsko-sudačko dostojanstvo u Turskoj^ 
Najprije je bio „mulla** u Bosni, za tim u Konji i napokon u 
Diaribekiru, gdje je i preminuo 1124. po Hidžr. (1712. po Hr.) 

Toliko je u svemu zabilježeno o Sabitovu životu, a sada da 
se malko pozabavimo s njime, kao s pjesnikom. Neki osmanlijski 
pisci književnosti daju Nabiji, neki opet Nef-iji prvenstvo na svome 
Pamasu, a ja se ipak usugjujem mirne duše mimo obojicu protu- 
riti Sabita, jer je on manje više pjesnik svoje vrste, a Nabija i 



— 208 — 

Nef-ija su jednostavni sljedbenici persijske mistične škole. Prvi y 
podražavao glasovitome mistiku Sajibu, dok se drugi sam priznaje 
sljedbenikom Đželaludini Rumije. 

Po čemu, da Sabit bude originalan mimo sve turske pjesnike ? 
— upitat će možda kogod od štovanili čitatelja. Ja sam još jednom 
gore spomenuo, na ime pišući o Derviš paši Mostarcu i o Nerćesiji, da 
pjesnici iz naših krajeva čine poseban genre u turskoj književnostL Bez 
svake sumnje na njih je uplivala naša narodna poezija, koja ima 
toliko obilje upravo nenatkriljivih pjesničkih figura i tropa. Mjesto 
da pozajmljuju izraze u Arapa i Perzijanaca, kao što su to običa- 
vali svi ostali turski pjesnici prije preporoda, i nehotice bi se uputili 
više puta u bašču naše narodne poezije, da napasu svoje oči na 
cvijeću rogjene grude i opoje se svježim uzduhom iz domaćega 
gaja. 

U „Zafemami** (pjesmi o pobjedi) jasno se vidi, da se i Sabit 
donekle povodio za drugima. Ulažući sve sile po što — po to da bude 
originalan, ostavio je mnogo bisera turskoj književnosti, koji će se 
sjajiti na vratu osmanlijske vile do tijeka i vijeka. 

Čujmo, što veli o njemu nedavno preminuli turski pjesnik, 
koji se ubraja u tako zvane preporoditelje, na ime Muallimi Nadžija : 
„Sabit je imao osobitu volju i naviku, da poslovice i popularne 
fraze uvlači u svoje pjesme. Premda na posebnom polju pjesništva 
stoji s^m, ipak je zaražen novim mislima satvorio mnogo neslanih 
stihovii. U njegovim pjesmama, što je lijepo, tome se ne da podra- 
žavati, a što je hrgjavo, to je bez ikakva ukusa. 

Tako veli Nadžija, a ja se donekle s njime slažem, samo bih 
rado znao, koje su to pjesme bez ukusa, što ih je Sabit skrpario ? 
Nadžija ne navodi ni jedne, nego govori bez dokaza, a to puno 
ne vrijedi. 

To su bez sumnje neke suhoparne teme, što ih je Sabit 
pjesnički obradio, nastojeći u svemu, da bude originalan. Ja držim 
dapače i tvrdo vjerujem, da je najveći majstorluk suhoparna temata 
obraditi pjesnički, kad ih čovjek čita, da se divi — mjesto da 
zijeva. 

Takovim stvarima Sabit se zbilja najradije zabavljao, da i u 
tome bude orginalan. Može biti, da mu je nešto slabo pošlo za 
rukom, ali većinom je polučio uspjeh. Kad se uzmu sve te po- 
greške, nestaje ih iz vida, iščezavaju pred veličinom Sabitova 
stvaranja. 



— 209 — 

I turski pjesnik Zija paša — glasoviti orientalista. kog-a rad 
spada u drugu polovinu ovoga vijeka u spjevanom predgovoru 
antologiji „Harabat", ovako se izrazuje o našem Sabitu: 

Sabit dahi šajiri metindur, 

Ol tarzide sahibi zemindur i t. d. 

Što U provodu glcisi: I Sabit je vrstan pjesnik. U toj struci 
zauzima posebno mjesto. Iiiiade jedan „Nat* (spjev u slavu pejgam- 
bera), koji osvaja ljudska srca, a i „Miradžije" (put na nebo) ne 
zaostaje za rečenim spjevom. Riječi su u njegovim pjesmama bira- 
ne i precizne, a sadržaj je upravo drago kamenje. Nu pošto se 
trudio, da stvara same aforizme i poslovice, zašao bi često s puta 
i iznevjerio se pravilima metrike. Tako sudi o Sabitu Zija paša, 
koji je bio pozvan kao pjesjaik i vrstan poznavaoc istočne i zapa- 
dne književnosti, da reče svoju o svim arapskim, perzijskim i tur- 
skim pjesnicima. 

Lijepo karakterizuje Sabita ova mala anekdota. Naravno kao 
svaki čovjek, što muca, teško je izgovarao riječi. Jednom prilikom 
u društvu, kad su ga upitali, da li mu zadaje veliki napor izgo- 
varanje riječi, odgovori: „Zbilja meni je teško govoriti, ali bogii 
hvala pero mi po malo čevrlja ; još da se ono napreže, ja bih zaista 
od uzbugjenja otišao na prijeko, puko bih ko cvrčak od muke." 

Pošto sada nemam pri ruci ogromnoga divana Sabitova, nego 
samo mali izbor, ne ću se ni upuštati u ocjenu njegova rada uopće, 
nego samo ograničiti na .,Zafername-i-Sabit", koja je bez sumnje 
najljepši njegov rad i remek-djelo u turskoj književnosti. To je 
panegirički spjev o junaštvu Selim Giraja, krimskoga hana. 

U tome se spjevu najbolje vidi slikovito crtanje prirode i 
rata, bujna mašta, pjesnički žar i posebno polje na istočnom Par- 
nasu, gdje Sabit stoji sam i ponostio gleda na veliku skupinu 
pjesnika, koja se mota oko ovoga ili onoga uzora. U predgovoru 
Zafemame, kako ćemo odmah viditi, Sabit ističe svoj smjer, kad 
počima ovako: 

Hodi o Rekše^) bajnoga pera 
Pamasom što no prašinu tjera ! 
Liljan i ruža proći će letom, 
Pjevaj o sablji i štitu« svetom; 
Dosta je češljat mirisne kose, 
Štit i strijela sada se nose; 

*) Konj glasovitog perzijskog narodnog junaka Rustem Kurda, koji u istoku 
igra ulogi Herkulesa ili Kraljevića Marka. 

H 



— 210 — 

Dosta je boja s pogledom djeva. 
Sad treba ići gdje sablja sjeva; 
Dosta je hvalit dragino stanje, 
Neka se ljulja u gaju granje. 
Od boja junak, čovjek od dara 
Nek od tc^ polja pustinju stvara! 
Ova je zgrada') — žalostan spomen, 
U njoj je svaki razoren kamen; 

tom imade tisuć pjesama. 
Da se već slušat ne mili nama. 
Za što da opet o Kajsu zborim 

1 svoje misli s lugjakom morim? 
Ne mogu slušat Lejlinih hira, 
Progji se ludih, podaj im mira ! 
Šta te se tiče Ermenka mlada. 

Da znadeš, ljubi 1 b'jesna Ferhada. 

Što o tom svemu, da tegliš muke? — 

Lugjaku ne daj kamen u ruke 

U usta nemoj uzimat ime 

Širine'), tSk ćeš pokvarit s njime i t. d. 

Zar to nije sve na svoj način ? Ko je malo upućen u istočnu 
poeziju odmah će uviditi onaj veliki jaz, koji dijeli Sabita od osta- 
lih turskih pjesnika. 

Za tim poziva pero, da nagje novi smjer, gr^je još nije doprla 
nogfa ni Kajsa ni Ferhada. Kada dogje u žugjeni kraj, neka iz 
temelja ria novo gradi palaču, koja će stršiti iznad oblaka i koju 
će sunce prestaviti svijetu. Pri kraju predgovora pjeva ovako: 

Ne primam žene u svoje dveri; 
^Kome nije pravo nek mi ne da kćeri* 
Ponesi krčmaru, vatrenu čašu, 
Da otvorim svečano državu našu ! 
Sviraču, i ti tamburu amo, 
Pobjedonosno da zapjevamo, 
Napjeve stare baci na stranu. 
Pa sviraj pjesmu još ne pjevanu. 

Iz toga se jasno vidi, da Sabit teži, koliko je mognće, da 
stvori nešto: što prije njega nije bilo u turskoj književnosti. 

U I. pjevanju pripovijeda na dugo i široko, kako je Sulej- 
man II. zasio prijestolje. U II. sastanak Selim Giraja, krimskoga 



*) Misli svijet. 

») Kajs i Lejla, Ferhad i Širina — to su istočni Romeo i Julija. „Širin" znači 
perzijski: sladak. Kolika igra riječi n originalu. 



- Žll - 

hana, sa Sulejmanom, a u III. opisuje zimu i dolazak hanov u 
zimovište. 

Opis zime veoma je karakteristično mjesto u Zafemami. Tu 
vidimo Sabita u pravoj slici, kao skroz i skoz nezavisna pjesnika 
u Istoku, a grčke i rimske klasike nije poznavao ni iz daleka, 
da se u njih ugleda, te im podražava. Svaki će čitatelj, koji pozna 
istočnu književnost, priznati, da je Sabit originalan pjesnik i u 
svojoj originalnosti katkada, kako bih se pravo izrazio, ili nerazum- 
ljiv ili smiješan. 

Ovako počima opis zime : 

Kao sablja demiskija zima dča 
Nasta; bura Šibat poče poput biča. 
Pod nebom se uhvatiše oblaci za kosu, 
Dok s lica mu cio bijes na zemlju se prosu ; 
Bistro vrelo, kao da je noge utoplilo, 
Ni briga ga, Što se nebo snijegom pokrilo. 
Svijet posta div bijeli, što no silno bruji, 
A na njega iz oblaka stup od leda struji. 
Zimovištem leže lagje — sve ih muči sjeta; 
Ko po snijegu da su bjela jadra razapeta. 
Po hauzim^) valjaju se od snij^a grude, 
Ko cvijetovi od ljiljana sred čiste posude. 
E bi reko : da nebesa svoje rublje peru, 
U moru ga ispiraju, pa po zemlji steru. 
Svud svijeće obješene od čistoga leda. 
Cio svijet kao dućan mumdžinski') izgleda itd. 

Zar to nije unikum ne samo u istočnoj nego i u svjetskoj 
književnosti. Tu ima tako simbolističnih novih i pretjeranih prispo- 
doba, da se čovjek snebiva čitajući, kako mu je moglo sve to na 
um panuti. U istome opisu na jednome mjestu niže veli: »Drvari- 
ma tako se uhvatio led po kosi i dlaci, da im ga s brkova čovjek 
sjekirom ne bi mogao oklesati«. 

A to je sve u glatkom i elegantnom stihu nanizano, kao 
što su uopće Sabitove pjesme formom savršene. Kako se vidi iz 
Zafemame i drugih pjesama Sabit nije volio, kao drugi turski 
pjesnici u njegovo vrijeme svoje stihove pretrpavati arapskim i 
przijskim riječima; gdje god mu je bilo moguće, tu je upotre- 
bljavao poznate i primitivne turske "riječi, koje su i nama u Bosni 



^) Ribnjaci. 

*) Mumdžija se zove onaj što svijeće pravi. Kod nas mumdžije kite dućane 
svijećama, i to je Sabita zavelo na ovu krasnu prispodobu, 

14* 



— 212 — 

i Hercegovini većinom poznate. Evo ih nekoliko iz opisa zime : 
sadžak, baklava i), jufka*), ćasa'), karpuza*), mertebanija*), foja*), i dr. 

Zadnje pjevanje Zafemame pripovijeda nam : sukob Giraj 
hana s neprijateljima; U tome najduljem pjevanju Sabit je pustio 
uzde svojoj mašti; ne znam,, kako bih to nazvao iU prećerani 
panegirički spjev ili apoteoza Giraja? U četrdeset i nekoliko 
stihova, punih pompe i šarenila opisuje hana, kako je najahao na 
konju i došao pred svoje vojnike, koji mu jave, da je neprijatelj- 
ska vojska prama njegovoj toliko mnogobrojna kao kap vode 
prama'osmanskome moru. Doduše i pjesnik malo niže veli, daje 
taj broj pretjeran, ali ipak tvrdi, da je han imao šaku vojnika, 
kad se usporedi s neprijateljima, jer je sedamdeset i dva naroda 
bilo u poljskoj vojsci. Napokon se čudi: kako je bilo moguće 
toliko naroda sakupiti u jednu skupinu. 

Zagonetku riješava ovako: ako to nijesu Nesnasi^), koji su 
preko Kavkaza došli u Krim, onda ne zna, šta su. 

Han opazi strah u svojoj vojsci pred pretežnim neprijateljem, 
pa naredi imama, da mu osokoli vojnike, a to je sve pjesnički 
okićeno u više stihova. Evo govora, koji Sabit pobožnome imamu 
u usta meće : 

Kad ajete iz kiir-ana o boju razjasni, 
Onda reče vojnicima ovaj govor krasni : 
„Vitezovi, počujte me, da vam kažem jasno — 
Na crnu ste zemlju došli, da pomrete časno. 
Nit je ovaj svijet v'jefčan ni naklonost neba, 
II ^gazija* i^ j,šehit" svakom biti treba. 
Kad ćemo još dočekati vaki bajram jedan? 
Ko pogine bi će šehit, ko ostane sretan. 
Čujte braćo, znamenit je dan današnji za nas, 
Junački je ovo bajram, slavni pir je danas; 
Gazije će časno ime u narodu steći, 
A Šehiti u rajske će gjulistane preći.* 
Kad u vojsci vriska nas ta, strese se od zora 

*) Slatka tjestenina. 

*) Razvijeno tijesto za tjestenine. 

•) ■ Posuda. 

*) Lubenica. 

•) Posuda, koja služi kao veliki sud. 

*) . Materija, koju pod umjetne diamante poturaju, da se bolje svjetlucaju. 

') Stari su Arapi držali, da u Indiji ima jedna velika visočina, koja se zove Zatul- 
Avam i da tamo obitava jedno mnogobrojno pleme pod imenom Nesnas. Arapska 
mašta te stvorove predstavlja, da su visoka uzrasta i korpulentna tijela, koje je dlakom 
pokriveno. Piit im je modra, dlaka crvena, a oči su im s obje strane glave. 



— 213 -^ 

Na površju zemaljskome devet slavnih gora, « 

Ta krvava suza kamen u rubin pretvara 

I crvene šekajike po. zemljici stvara. 

Han se skromno na sedždu k zemlji baci* doli, 

Đa od Boga svemoćnoga za .pomoć se moH itd. 

Za tijem opisuje bitku veoma slikovito i živo. Na desnom 
krilii krimske vojske stoji Kalg-aj-han, na lijevome Safi-han, a u 
sredini Selim Giraj han, koji kao tig-ar srce u crne oblake nejirija- 
teljske vojske, tražeći „nev arusi zafer" (mladu pobjedu) kao glaso- 
viti Zal*) 

Iz pušaka sipa vatra kao zmajevima iz usta^ a koplja bodu 
poput razjarenih akrepa (škorpiona). Topovi iz svojih ralja rigaihu 
dim i vatru, e bi čovjek pomislio, da su aždahe, a kujnbare (pra- 
skavi granati) lete ispod nebesa, kao vještice Ha g-otućim ćup6vimai 
Noževi i sablje sa strašnim zubima groze se prama nebu. 

A panderi kao zvjez4e izbećill oŽi^ 
Kom će sreća sa pobjedom u pohode doći. 
Vr*jen>e slika po bojištu boli ljutih rana, 
Dim sa krvlju, a. s azuninn.^m.en. smiješana. 
Udes pero nesmiljeno u^po u ruke, 
Pa po nebu pobjedniku šara slavoluke. 
Za sudbine stolom saki ^ krvlju vino lije 
Iz kalpaka srebrenoga^ kome mjere nije. 
Sve bojište nije drugo. «već krvavo inorej 
Krluč-ribe, britke sablje; što oklope pore. 
U tom moru krvavome kumbare se sjaju 
Ko vulkani na otocim kad vatru rigaju. 

I tako dalje nastavlja se opis boja u pedeset i nekoliko stihova. 
Dok napokon udes ne odredi pobjedu Selim Girajtiv Kako je 
užasan pokolj bio Sabitovo pero ne ima jezika, da to opis6^ 

Iza bitke izgleda bojište: 

Leže leši na okolo ko nakaze prave, 
Tužni znaci neumrle Girajove slave. 
Od ušesa i nosova, da harače prime 
Doletio jedan, oroj a tisilć za njime. 
I mravima i zmijama ud^s. gozbu dade. 
Ta ljudskoga pusta mesa nar pretek imade! 

Za tim slika veselje u tatarskoj vojsci u bombastižniln stiho- 
vima, kakovih još nijesam nigdje čitao, pa veli: 



*) Junak iz Firdevsine Šahname i otac pei^ijskoga' nAirklftogai * jmriikaf Rustema. 



— 214 — 

Ta pobjeda razveseli angjele 1 ljude. 
Od veselja i radosti nebesa zagude. 

Vedro je nebo; zvijezde g-a sveg-a obasule, ali nijesu to 
zvijezde, kaže Sabit, negfo rasvijetljeno brodovlje angjela, koji u 
u slavi i veselju plivaju i bacaju rakete po svemiru 

Ne, nije ono, pjeva malo niže, zvijezda repatica, što ti trepti 
pred očima, već Venus pleše po nebu, držeći u ruci zlatan 
jag-luk 

Selim Giraj pokolje kurbane (žrtve) u slavu pobjede i sve 
zarobljenike pusti na slobodu, da idu svojim kućama. Megjutim 
dog-je mu glas, da su nisprijatelji .prešli preko Ozije i udarili na 
Kijev, Han s mjesta opremi Jegen Mirzu s jednim odjelom vojske, 
koji stig^ie neprijatelje, te ih ponovno rasprši na sve strane. S tim 
se svršuje Zafemama, a njezin zadnji distihon glasi: 

Vurud ejledi bu muferrah nevid 
Olup ehli islame id uzre id^). 

Sabitovi mlagji savremenici jesu šejhi Fevzija Blagac, pisac 
»Bulbulistana« i Mustafa ef. Prušćcinin, pisac »Tebširul-guzzata« 
0unačka čestitka). Prvi je pisao u perzijskom jeziku — po uzoru 
Džamina Beharistana — zbirku pripovjetčica iz derviškog života, 
u kojoj se nalazi takodje nekoliko kratkih bilježaka iz života 
rumskih pjesnika, koji su se izkazali kao derviši na perzijskon\ 
Pamasu ; megju njima kako smo spomenuli nalaze se Derviš paša 
Mostarac, sin mu Ahmed beg i Husrev paša Sokolović. Jezik nm 
je dosta slikovit, ali nije potpuno klasičan. Ovdje-ondje vidi se 
neperzijskih prispodoba, koje su nsistale pod uplivom arapštine i 
hrvaštine. 

Mustafa ef. Pruščanin pisao je ovo djelo u arapskom jeziku, 
a sadržaj mu je opis bojeva pod Banjalukom, Zvomikom i t. d. 
za Hećim-oglinih vremena. Umro je oko godine 1169. (1765.) u 
Pruscu. 

Osim do sada spomenutih im ade joŠ puno naših zemljaka, 
koji su prebirali žice istočne lire, ali se o njima samo toliko znade, 
da su negda bili kao Zijai Mostarac, Hadži Derviš ef. Mostarac, 
Ali ef. Pruščanin, Vehbi Bosne vi i mnogi drugi, kojih se pjesama 
nalazi po raznim zbirkama. 



*) Pogje ova vesela vijest i bajram na bajram postade cijelome islamu. 



— 215 — 

Ovom prigodom spomenuti nam je još Habibe hanumu 
Steče vić, kćer Ali pašinu, i Arif bega Stočevića. koji se pod 
pjesničke radove potpisuje: Hersekli Hikmet, da odlično mjesto 
zauzimaju na turskom Pamasu. Hikmet kao nestor megju dana- 
šnjim turskim pjesnicima uživa veliki ugled i kod mlagjeg nara- 
staja. Živi kao visoki sudski dostojcinstvenik u Carigradu. 

Eto toliko sam na brzu ruku skrpario o našim pregjima 
koji su umjeli vješto perom baratati ili prebirati žice na istočnoj 
liri, da i na tome polju, kao i na bojnome mejdanu ostave lijepu 
uspomenu svojim potomcima, da su negda na ovoj slavnoj grudi 
živili ljudi, koji su nešto doprinijeli za istočnu prosvjetu. 

A sada, da usput nadovežem još jednu malu molbu na sve 
rodoljube, koji poštuju uspomenu svojih pregja, da mi, ako u 
koga imade djela ili podataka iz života rečenih književnika i 
pjesnika, za kratko vrijeme na amanet opreme. Koliko mi slabe 
sile dopuštaju, nastojaću, da ta djela presadim u našu bašču ili 
obšimije prikazem njihov život i rad — kako svih spomenutih, tako 
i ostalih naših zemljaka, koji su se iztaknuli na polju istočne 
književnosti.