Skip to main content

Full text of "Kronotaksa solinskih biskupa : uz dodatak: Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, od razorenja Solina do polovice XI. v."

See other formats


Kponotflfeso solinskih biskupa 

uz dodatak 

Hronotokso spljetskih nodliiskupo 

(od pazorenja Solina do polovice XI. y.) 

Napisali 

Đon Fr. Bnlić i Đr. J. Bervaldi. 




Preštampano iz „Bogoslovske Smotre" 
god. 1912. I.— IV. sv. god. 1913. 1.-II.sv. 



Zagreb, 1912.— 13. 



8 



KRONOTAKSA 
SOLINSKIH BISKUPA 

^ (IO o^o - - ' \ ' ^ -^ 

n o (t/O/ 's A' up o . o a r c} z g r e / ;y -' c -; ^ ,..-.■ ^ ^ 

o o I o \^/'c e. ^ ' ■ \' ■ 1 

NAPISALI: 

o 

DON FR. BULIĆ I DR- J. BERVALDI. 



c) G 



e;® 



PRESTAMPANO IZ «BOGOSLOVSKE SMOTRE". 



563997 



u ZAGREBU. 

TISKARA HRVATSKOG KAT. TISKOVNOG DRUŠTVA. 

1912. 



SOLINU 

PRIGODOM NJEGOVA PODIGNUĆA 
NA SAMOSTALNU ŽUPU 

GODINE MCMXI. 

NA BLAGDAN SV. VENANCIJA 

BISKUPA I MUČENIKA SOLINSKOGA 



PISCI. 









Kronotaksa solinskih biskupa. 



jSunt qui in sua fide constantes cri- 
tices disciplinae, quasi demolienti suc- 
censent; quae quidem ipsa per se culpa 
vacat, legitimeque adhibita conducit ad 
investigandum felicissime". 

Encycl Pii X. 12. III. 1904. 



Uvod. 



Solin, glavni grad stare rimske Dalmacije, koja se je pro- 
tezala od rijeke Raše (Arsa), na istočnoj obali Istre, do Lješa 
(Lissus) u Albaniji, na sjeveru malne do Save, a na istoku čak 
do Rudnika u Srbiji, nema još, prema današnjim zahtjevima zna- 
nosti, svoje povijesti. Istina, učeni Farlati u svome Illyricum 
sac rum (I.-II. sv.) napisao je mnogo toga o Solinu, mnogo je 
on dragocjenih vijesti i dokumenata iznio na vidjelo; ali ne 
samo da u tomu ima dosta legendarna, nego i koješta nije bilo 
njemu poznato, što mi sada znamo. Arheološke iskopine vo- 
gjene u Solinu (vidi Tablu I.) prošloga vijeka na duge razmake, a 
zadnjih trideset i nešto više godina intenzivnije i sustavnije, izniješe 
toliko toga na vidjelo i osvjetlaše mnoge tamne stranice povijesti 
ovoga grada, da se može nekim pouzdanjem pristupiti sada pisanju 
iste, barem za neke periode, i to poglavito iz kršćanske dobe. Tri 
cemeterijalne bazilike sa mnogobrojnim sarkofazima i natpisima, 
dvije gradske bazilike sa velikim brojem arhitektonskih ulomaka 
i natpisa, razbistriše mnoga zamršena pitanja crkvene povi- 
jesti ovoga grada: svjedok tomu časopis „Bullettino di ar- 
cheologia e storia dalmata". U njemu su kroz trideset 
i tri godine njegova opstanka obragjene znanstveno iskopine 



Doo Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



i iz njih se izvelo mnogo važnih rezultata za povijest Solina. 
Nego članci u „Bullettinu" bijahu pisani, kako je prigoda do- 
našala, kako bi iskopine jedno ili drugo pitanje potakle. Sustavne 
povijesti nema. ne samo, nego za nekoja pitanja nemamo ni 
monografija, koje bi nam služile kao podloga opširnijoj povijesti. 

Godine 1906. izašlo je na francuskom jeziku djelo profe- 
sora na sveučilištu u Friburgu u Švicarskoj Jacques Zeil- 
ler-a: „Les origines chretiennes dans la province 
romaine de Dalmatie", koje se bavi poviješću kršćanstva u 
Solinu, ponajviše na temelju „Buli e ttina". Mnogo je dobra u 
ovom prvom pokušaju crkvene povijesti Dalmacije. Ali budući 
da je zahvaćen velik djelokrug, ostala su mnoga pitanja nejasna. 
Stoga je od potrebe povratiti se na nekoja pitanja i prije svega 
obraditi pojedine vijekove i važnije osobe, oko kojih se vrte 
povjesnički dogagjaii. Iz ovih posebnih monografija ne će biti 
teško sastaviti povijest Solina, iz kojega je luč kršćanske vjere 
i prosvjete prodrla u svu rimsku Dalmaciju. 

U nizu ovih radnja prva i najvažnija, cijenimo, ima da 
bude Kr on taksa ili Kronologija solinskih biskupa. 
Treba ustanoviti naime historičnu opstojnost pojedinih biskupa 
i što je moguće tačnije utanačiti dobu njihova biskupovanja. 
jer se oko ovih vi staju svi važniji dogagjaji cijele pokrajine 
Dalmacije zadnjih vijekova rimskoga vladanja u našoj zemlji. — 

Ako pogledamo Škematizam biskupije Spljetske i Ma- 
karske i njegovu Series chronologica Antistitum Sa- 
lonitanorum, opaziti ćemo, da je sve ovo u njoj već po 
tenanu učinjeno: u njoj su biskupi poredani od prvog vijeka 
po Krstu pa sve redom do razorenja Solina, tobože do g. 638. 
Nema tu nijedne praznine, sve je popunjeno i svakomu su bi- 
skupu tačno označene godine biskupovanja, tako da bi, na prvi 
mah, mogla izgledati ova naša radnja posve suvišna. Ali uprav 
ta prevelika tačnost za ono tamno doba dostatna je, da pobudi 
u svakomu, tko je iole upućen u staru povijest, neko nepouz- 
danje i da ozbiljno posumnja o tačnosti kronologije solinskih 
biskupa, kako nam ju donosi spljetski Škematizam. Oni, koji 
se bave iskopinama u Solinu, pa i oni učenjaci po Europi, koji 
proučavaju rezultate ovih istraživanja, odavna su na čistu sa 
ovom Series chronologica Antistitum Salo nit a- 
norum. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 



Iskopine solinske nijesu nam, istina, pružile baš u svakom 
pogledu dovoljno podataka, da bismo mogli svugdje istinu od 
neistine odijeliti i udariti svugdje granice povijesti i legendi o 
svakomu biskupu. Ali po iskopinama ipak danas imademo 
utvrgjenu činjenicu, starim piscima nepoznatu, koja nam pruža 
mogućnost da popunimo bolje historičnim osobama biskupa 
vijekove kršćanstva u Solinu, nego li je to bilo starijima mo- 
guće. Oni su naime bili mnijenja, da je kršćanstvo u Solinu 
bilo uregjeno hijerarhički još u prvomu vijeku po Krstu, te su 
prema tomu bili prisiljeni popuniti seriju biskupa za punih šest 
vijekova. A baš u tomu leži glavna pogrješka i pometnja ove 
„Series". Nama, kojima su iskopine jasno posvjedočile, da 
utemeljenje kršćanske crkvene hijerarhije u Solinu pada tek u 
drugoj polovici trećega vijeka, nama je mnogo lakše urediti 
ovu Kronotaksu i popuniti tri puna vijeka historičnim osobama 
biskupa solinskih. 

Ovoj se povjesnički utvrgjenoj istini ne mogu prilagoditi 
nekoji branitelji tradicije spljetske crkve, po kojoj bi uteme- 
ljenje biskupske stolice u Solinu padalo pod konac I. v. po 
Krstu. Svjetlost povjesničke istine, koja je prosinula iz isko- 
pina solinskih, te obasjala mnoge krajeve i bila prihvaćena od 
svih krugova učenjačkih u Europi, i ako je prodrla kroz debele 
zidove Dioklecijanove palače, nije još doprla do svakoga za- 
kutka grada, u njoj ugnjezdena. I van Dioklecijanove palače 
pojavio se u ovo zadnjih desetak godina po Dalmaciji koji glas 
negodovanja, ali ti glasovi bili su ili neznanja, ili osobnog 
slabog raspoloženja. Na ove se zadnje glasove mi ne obazi- 
remo ovdje: oni su bili dovoljno oprovrgnuti od učenjaka po 
Europi. 

Mi, držeći se historički utvrgjene istine o dobi utemeljenja 
crkovne hijerarhije u Solinu, nastavljamo pisanjem povijesti i 
počimljemo Kronotaksom solinskih biskupa, oslanja- 
jući se na izvore dviju kategorija. 

Izvori prvoga reda, koji su nad svakom sumnjom, 
jesu: natpisi biskupa našasti u Solinskim iskopinama i od- 
nosne kritične vijesti u savremenim dokumentima. 

Izvori drugoga reda jesu: a) Katalozi solinskih 
biskupa, četiri na broju, ili tačnije jedan Katalog u četiri re- 
dakcije; h) tako zvani Rimski katalog; c) Series chro- 
nologica Anti štit um Saloni ta nor um u Škematizmu 



Don Fr.' Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



biskupije Spljetske i Makarske; d) Historia Salonitana 
Tome Arcidjakona; e) Illyricum Sacrum 0. D. Farlati-a 
(sv. I.— II.). Ovi izvori drugoga reda biti će nama od pomoći 
u koliko se, naravski, budu slagali sa onima prvoga reda. U 
nestašici boljih dokumenata i ove ćemo upotrijebiti, ali ovi sami 
nijesu dovoljni, da se po njima svugdje ustvrdi povjesnička istina. 

Načela, koja nas vode i pri ovomu radu, bila su već više- 
krat istaknuta prigodimice u samomu „Bullettinu". A ova 
načela rasvijetljuju donekle one riječi, kojim je g. 1911. Msgr. 
Duchesne, član francuskoga Instituta, auktor mnogih učenih 
radnja, bio prigodom njegova uvedenja u francusku akademiju 
pozdravljen, a koje riječi glase: 

„Vjerovati bez dokaza, znači odreći se samoga sebe, a to 
čovjek duguje Bogu i jedino Bogu. Ovom odrekom samoga sebe 
čovjek nema prava da zaustavi, kada se ne radi o dogmi, svoje 
sposobnosti, da djeluje kao inteligentan i slobodan čovjek. U po- 
vijesti, pa bila ona i crkvena, izručiti naučni dio vjeri, znači 
osiromašiti tradicije, podržavane jedino auktoritetom i lišiti ih 
one izvjesnosti, koje bi im umni rad mogao pribaviti: ako pak 
usprkos tomu razumno proučavanje tradicija iznese dokaza njoj 
protivnih, tada bi se ovo proučavanje uslijed predrasuda moglo 
okrenuti protiv same nepogrješivosti Crkve. Ne podupirati ove 
pometnje, ne unašati duh istraživanja u carstvo vjere, niti duh 
auktoriteta u carstvo povijesti: ovo je Vaša misao vodilica. Vi 
primate dogmu bez oklijevanja, bez reserve, zatvorenih očiju 
na koljenima kao vjernik; ali povijest nalazi Vas, gdje sjedite, 
otvorenih očiju, kao suca. Povijesti primjenjujete pravila povi- 
jesti. Njezina je dužnost upoznavati činjenice, njezino je pravo 
tumačiti ih, a nije joj dopušteno nit ih sakrivati, niti zasužnji- 
vati u druge svrhe. Nije da bi Vaša savjest bila indiferentna 
prama pomagalima ili zaprekama, što ih Vaše istraživanje može 
da donese Vašoj vjeri; ali Vi ste osvjedočeni, da se Bog ne vri- 
jegja, kada se pripovijedaju dogagjaji onako, kako ih je on do- 
pustio. Osokoljeni istom ovom vjerom. Vi podvrgavate strogom 
istraživanju čak i ono, što vam se kao historičaru svojim ugledom 
nameće: čupate troskot, koji obavija, izobličuje, duši realnost; 
pitate u legenda njihov postanak, u pobožnim ustanovama ra- 
zlog opstanka, u dogagjajima dokaze. Vama je do toga, da megju 
vjernicima budete što je moguće manje, da tako rečem, lako- 
vjeran. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 



Gledati stvari kakove jesu, prikazivati ili, kakove se vide, 
to je najsigurniji način, da čovjek stvori sebi neprilika; tako s!e 
Vi i podigli južnu Francusku, ne brojeći k tomu i ostala neza- 
dovoljstva u drugim krajevima". 

I ako ovaj citat nije teološki ispravan, ipak nalazimo u 
njemu riječi, koje se sa povjesničkog gledišta mogu na naš 
rad primijeniti. Jer ako smo i mi, gledajući solinske biskupe 
i mučenike, kakovi jesu, i prikazavši ih, kakove ih vidjesmo, 
sebi stvorili neprilika, pa ako i ova Kronotaksa podigne 
amo tamo po koje nezadovoljstvo, biti će s druge strane 
ugogjeno mnogima, kojima je do povjesničke istine i do pravog 
ugleda spljetske crkve. Ako ugasismo koju svijećicu malih ka- 
pelica, raspalismo za to velike baklje crkve solinske, koje raz- 
svijetljuju noć na dugom putu njezine slavne povijesti; ako 
udarismo sumnjom, dapače ako uništismo koju pobožnu tradi- 
ciju : učvrstismo za to bitne temelje crkvene povijesti našega 
Solina; ako napokon pomutismo neke predsude, mile kojoj 
nježnoj dušici, nametnusmo za to istinitost crkvene povijesti 
Solina vjeri mnogih naših, a i mnogih učenih ljudi u Europi. 

Tješi nas misao — ma kako se ovdje i ondje shvatila i 
prosudila ova radnja o solinskim biskupima — da smo svojim 
radom i trudom okolo porijetla crkve solinske, o njezinim mu- 
čenicima i biskupima, iskazali uslugu svojoj crkvi spljetskoj, 
jednom solinskoj. „Jer niti slava knjige, niti sjaj znanosti nemo- 
gu da zadovolje svećenika. On je izgubio pravo da radi za 
sama sebe i znade, da su njegovi darovi zajmovi, da će biti 
sugjen, kako bude te zajmove upotrijebio i da ga svaka vrlina, 
koja ga nad ostale diže, tereti još većom odgovornošću." 

Tješi nas misao, da će Kronotaksa solinskih bi- 
skupa iznijeti ipak na vidjelo za ono tamno doba mnogo 
više biskupa — i slavnih biskupa — više nego li to druge 
glasovite biskupije po Europi mogu pokazati; da će ova Kro- 
notaksa pronijeti slavu solinske crkve u narodu, kojega smo 
sinovi, pa i dalje, pa da napokon ovim radom iskazujemo — 
a ovo nam je milo opetovati — uslugu crkvi spljetskoj, ovoj 
baštinici stare solinske crkve. 



Primus Episcopus. 

Počimljemo Kronotaksu ovim biskupom, koji ie bio do 
sada sasvijem nepoznat u crkovnoj povijesti Solina, jer je on 
polazna tačka za uregjenje ove Kronologije. 

Natpis na njegovu sarkofagu (vidi Tab. VI.), našastu u gro- 
blju mučenika na Manastirinama (v. Tab. IV. i V.) g. 1900 glasi:^ 

DEPOSITVS PRIMVS EPI 
SCOPVS XII KAL- FEBR- NE 
POS DOMNIONES MARTORES 

T. j. DeposHus Primus Episcopus XII Kal(endas) Febr (uarias), 
nepos Domniones martores. 

U natpisu nije rečeno, kada je Primus živio, ali imamo 
dovoljno dokaza, da ga metnemo u prvu polovicu IV. v, U ovomu 
pogledu bilo je — uz ostalo — pisano i ovo u „Bullettino di 
archeologia e storia dalmata" god. 1900. na str. 277: „Sudeći 
po paleografiji ovaj natpis, uzevši ga svega na oko, ne može 
biti raniji od IV. v. Da se o tome osvjedočimo, dosta je pogledati 
mnoge natpise IV. v., našaste u groblju mučenika u Manasti- 
ri n am a (v. Tab. IV. i V.) i u onomu u Maru s inču (v. Tab. VII.) 
Specifično kršćanska epigrafička formula dcpositus, depositio, po- 
čimlje na kršćanskim natpisima III. v., a postaje običnom kroz IV. v 
Dapače van Rima, u pokrajinama, ova osobitost bi kašnje uve- 
dena i sačuvala se za duže vremena. U Africi dolazi n. pr. u 
IV. V. U datiranim solinskim kršćanskim natpisima nalazimo za 
prvi put depositio u jednom natpisu iz god, 359—360 (Buli, Dalm. 
XI. str. 97. br. 41; CIL III. 9503); zatim god. 360. (BiiU. Dalm. 
VII. str. 113. br. 53; CIL. III. 9504) i god. 372. (Buli. Dalm. VII. 
str. 115. br. 56; CIL. 111. 9505). Petoga stoljeća pak ova je 
riječ običnija. Dočetak genitiva singulara treće deklinacije na cs 

'Buli. Dalm. 19J0. p. 273. si. Tabla XII.; Nuovo Bullettino di archeo- 
logia cristiana KHX). p. 275 si. 



Kronotaks^ solinskih biskupa. U 



(Domniones martores) mjesto na is, i ako nalazimo u republi- 
kanskim, ipak je mnogo češći u kršćanskim natpisima, navlastito 
u IV. V. u Galiji. Oblik Martor ili Martur u običaju je od IV. 
do VII. V. mjesto Martyr. 

Iz svega ovoga jasno je, da natpis biskupa Primus-a ne 
može pripadati nego IV. stoljeću, dotično da je njegov stric Dujam 
morao biti mučen za cara Dioklecijana. Ovo je uprav u su- 
glasju sa viješću, što nam donosi Chronicon Paschale 
govoreći o Dujmu (v. na str. 11.). Imademo još jedan dokaz, da 
natpis biskupa Primus-a spada u IV. vijek. 

Crkveni povjesničar 0. Grisar (Analecta Romana I. sv. 
str. 264.) tumačeći jedan natpis veoma sličan onome, o kome 
je de Rossi (BuUettino di arch. cristiana 1883. str. 152. si.) ras- 
pravljao, opaža: „Epiteti presbyter i martyr stoje ovdje još 
na svom mjestu, iza imena, i (De Rossi) izveo je iz ovoga jedan 
dokaz više, da natpis pripada prvoj dobi iza progonstv-a". 

To je upravo slučaj našega natpisa, gdje naslov MARTYR 
dolazi iza imena DOMNIOMIS. 

Nema dakle dvojbe, da je ovaj biskup obnašao svoju čast 
u IV. V. i to po svoj prilici u prvoj polovici istoga. 

Imamo još jedan dokaz, koji će nam bolje ograničiti dobu 
biskupovanja biskupa Primus-a, a razjasniti, zašto ga nema u 
nijednom Katalogu solinskih biskupa i zašto je njegov pretšasaik 
i stric Dujam morao biti ne samo mučenik, nego i biskup. 

U dugoj seriji solinskih biskupa, kako nose Škematiz.i m 
Spljetski (v. Prilog A.) i razni Katalozi, ima mnogo imena, od 
kojih se nekoja opetuju više puta, a ima i takovih, za koja ne 
možemo znati, da li su ikad bili biskupi u Solinu. Ali ne znamo za 
nijedno historično ime solinskoga biskupa, koji ne bi bio ime- 
novan u jednomu ili drugomu Katalogu: više puta nije ubilježen 
na svom pravom mjestu; ima razlike u dobi, ali u popisu ne 
fali. Začudno je samo, da ni u najstarijim Katalozima nema 
spomena o biskupu Primus-u. Zašto baš jedino njega nema? 

Biskupa Primus-a nema u Katalozima s razloga, što se je 
zvao: PRIMVS. 

Od mnogo vijekova govorilo se i čitalo DOMNIVS PRIMVS 
(Episcopus Salonitanus). Onaj PRIMVS, koji je naslijedio kao 
biskup svoga strica na solinskoj biskupskoj stolici, uzet je od 
Kronista ne kao ime, da li kao redni broj: primus (prvi). 
Usljed ove pogrješke nestalo je njega jedinoga iz popisa so- 



12 Don Fr. Bulić i Dr. j. Berv.^ldi. 



linskih biskupa, a Dujam, Domnius, postao je pri m us — prvi 
solinski biskup. Usljed ove pometnje nastale su sve ostale i 
Dujam postade prvim biskupom i utemeljiteljem crkovne hije- 
rarhije, dok u istinu bijaše u Solinu biskupa prije njega, a poznat 
nam je jedan, i to Venancij, mučenik, kako ćemo vidjeti. 

Lijepi analogon za ovaj slučaj, ali obratno, imamo u Kro- 
notaksi rimskih Papa. Sve do godine 1903. u Series Romanorum 
Ponti/icum bilo to u : „La Gerarchia Cattolica" , ili u „Statm 
personalis ct localis" raznih katoličkih biskupija, Pape bili su 
ovim redom poredani: Sv. Petar (18 I. 43—30. VI. 67); Sv. 
Linus (30. VI. 67—76); Sv. Cletus (24. IX. 76-88?); Sv- 
Clemens I. (23. I. 88 ili 89-97); Sv. Anacietus (novembar 
97). Nego kritičnim istraživanjem zadnjih se je godina dokazalo, 
da je ime Anacietus, grčki 'Avdv.lijToc, postalo od dva Kh'jzov 
t, j. po Kletu, iza Kleta sjedio taj i taj Papa toliko godina. 
Počamši od god. 1904. ista „La Gerarchia Cattolica^, a za njom 
i ^Status personalis"' raznih biskupija, pa i onaj spljetske, izo- 
stavljaju ime tobožnjega Pape Anakleta. U našem slučaju is- 
čeznuo je pogrješkom jedne riječi u katalozima jedan biskup, 
t. j. Primus, a u slučaju rimskom jedan je Papa pridodan, t. j. 

Anacietus. 

Ovo bi nam bio takogjer dokaz, da je stric ovoga Primus-a 

bio ne samo mučenik, nego i biskup. Da u Katalogu biskupa 

za Dioklecijanovo doba ne bude bio upisan jedan Dujam biskup, 

za kojim je slijedio Primus, ne bi Dujam bio postao prvim 

Primus — solinskim biskupom. 

Kada su se početkom srednjega vijeka, di malo kasnije, 
pojavile i u spljetskoj crkvi ambicije za apostolskim porijetlom, 
tada ovaj Dujam, tobože primus Episcopus Salonitanus, 
bi prebačen naprosto u prvi vijek i postade utemeljiteljem so- 
linske crkve. 

Uzevši u obzir sve, što dosad rekosmo, možemo ograni- 
čiti biskupovanje biskupa Primus-a na prvu četvrt četvrtoga 
stoljeća i staviti ga neposrednim nasljednikom strica mu Dujma, 
dakle od g. 304. 325. po prilici. 

D o m II u ^ ili D o in n i o Episcopus M a r t y r. 
Pošto utanačismo dobu biskupovanja biskupa Primus-a 
red je da govorimo o njegovu neposrednomu pretšasniku. Već 
smo rekli, da nas sam natpis ovoga biskupa upućuje na nje- 



Kronotaksa solinskih biskupa. 13 



gova strica Dujma". Da ovaj nije mogao biti mučen nego za 
Dioklecijanovo doba, jasno je iz toga, što je on bio stric onoga 
biskupa, koji je u prvoj četvrti IV. v. biskupovao u Solinu. 

Izim ovoga dokaza imademo još jedan u Chronicon 
Paschale iz IV. v. gdje se čita: y,Diocletiano septies et Maxi- 
miano sexies consulibus (a. 229) Christiani persecutionem sextam 
passi sunt In ea persecutione passi sunt Petnis et Marcellinus Romae, 
et Domnius et Felix martyres passi sunt Salona.^ ^ 

Imademo dakle dva dokaza, nadgrobni natpis Primus-a i 
Chronicon Paschale, da je za Dioklecijana bio mučen u 
Solinu jedan mučenik, po imenu Dujam. Chronicon Pas- 
chale ne kaže nam — istina — je li ovaj Dujam pripadao 
crkovnoj hijerarhiji i je li obnašao u njoj koju čast. Ali nam 
ne govori ništa ni Petru i Marcelinu. Ipak nitko ne dvoji, da 
je jedan od ovih bio svećenik a drugi exorcista*. Jedan doku- 
menat popunjuje prazninu drugoga. Tako i u našem slučaju- 
drugi izvori popunjuju manjkavost u Chronicon Paschale 
u pogled sv. Dujma. 

Isto tako može se reći natpisu Primus-a, gdje se za 
Dujma ne kaže, da je bio biskupom. Sarkofag Primus-a nije 
sarkofag Dujma, da bi bilo trebalo navesti sve časti Dujma; 
to je grob njegova sinovca, pa je dovoljno bilo dodati, da je 
njegov stric bio mučenik, da tako otskoči njegovo ime i ostane 
dublja i trajnija uspomena njegova sinovca Primus-a. 

Biti sinovac jednoga biskupa nije baš tako važno, da se 
je to moralo u nadgrobnomu natpisu istaknuti. Znamo sigurno 
da je biskup Esychius — komu kasnije — bio sinovac bi- 
skupa Symferija, ali u nadgrobnom natpisu Esychija to se ne 
spominje. Biti sinovac jednoga mučenika, i to baš iz zadnjega 

' Buli. Dalm. 1900. str. 89 si. str. 280 si. — Domnio ili Domnius jedno je 
te isto ime, samo što je prvi oblik grčki (Domnio-nisJ, a drugi latinski (Dom- 
nius-ii). U dokumentima pako dolazi pod ovim raznim oblicima: Domnus, 
Domnius, Domus, Donus, Domnimis, Doumninus, Dopninus, Dompninus, Dopnus, 
Dijpnus, Dijpnius, Dopijnus, Doninus, Domenaeus, Duimus, Diiijmus, Doimus 
Domio, Domnio, Dominio, Dominionus, Dompnitis. Duiona je valjda žensko 
jme od Duionus. Sr. Farlati 0. c. I. str. 427; Buli. dalm. 1903. str. 102. Hrvatski 
je Dujmn i Duje. A blagdan sv. Dujma u Spljetu i okolici zove se Sudajma 
i Suđamnja. 

3 Monumenta Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi T. IX. Chro- 
nica Minora T. I. p. 738. — Buli. Dalm. 1900. p. 89. 

*AlIard, La persecution de Diocletien I. p. 363. 



14 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bcrvaldi. 



i najokrutnijega progonstva, značilo je nešto, pa se stoga to je- 
dino spominje u nadgrobnom natpisu Primus-a. „Naslov martyr 
u sličnim natpisima ili inim dokumentima" — kako dobro opaža 
Delehaye u članku „Sanctus" (Analecta Bollandiana 1909. 
str. 175) — „stoji mjesto svih drugih naslova i reasumira sve 
pohvale." 

Da je pak Dujam bio biskup, očito nam kaže rimski Mar- 
tyrologij, koji ga zove: episcopus, i mozaik Lateranski, gdje je 
predstavljen u biskupskom odijelu, (vidi Tablu II. i III.) 

Nastaje pitanje: nije li ovaj Dujam, za koga nam Marty- 
rologij kaže, da je bio biskup i mučenik, i koga nam kao takova 
predstavlja mozaik Lateranski, bio učenik sv. Petra prvaka 
Apostola, t. j. je li živio u I. v., kako spljetska legenda hoće, 
ili je pak ovo onaj isti, o kome smo do sada govorili, naime 
stric Primus-a? 

Da stvar bude jasnija, potrebito je da ovdje u kratko 
iznesemo pitanje sv. Dujma. Po legendi iz srednjega vijeka bio 
bi sv. Petar, prvak Apostola, još u Antiohiji pokrstio, sobom 
uzeo i poveo u Rim dječaka Dujma. Tu bi ga bio posvetio 
biskupom i poslao u Solin, da propovijeda kršćansku vjeru, 
Za cara Trajana, godine 107. po Kr., na 7. svibnja on bi bio 
umro mučeničkom smrću. Njegovo je tijelo počivalo u Solinu 
za više vijekova. Po razorenju grada bio bi godine 650. došao 
u Solin prvi nadbiskup spljetski Ivan Ravenjanin i odanle prenio 
u Spljet kosti sv. Dujma, koje se i danas štuju u spljetskoj 
stolnoj crkvi. — Protiv legende bila je utvrgjena historična 
istina, da je Dujam bio u istinu biskup i mučenik, ali ne za 
cara Trajana, nego za Dioklecijana; da je papa Ivan IV. rodom 
Dalmatinac, po razorenju Solina, dao prenijeti g. 641. — 2. u Rim 
kosti njegove i ostalih solinskih mučenika, te podignuvši uz 
Lateranski baptisterium kapelu sv. Venancija, da je pod oltarom 
postavio njihove svete ostanke, a povrh u apsidi dao napra- 
viti veliki mozaik sa slikama mučenika i njihovim imenima, 
kako se to i danas vidi u spomenutoj kapeli, (vidi Tabl. II. i 111.)^ 



»Buli. Dalm. 1898. str. 113. si.; 1900 str. 95 si.; 273 si.; 1901. Supple- 
mento al nro. 12. Storia e IcRgcnda dl S. Domnione o Doimo, vescovo e 
martire dl Salona c dclle sue reliquic i pnssim u Bullcttinii; J. S. B. L. 
Sveti Dujam biskup i mučenik solinski. - Analecta Bollandiana 1899. str. 
369-411; 1904. str. 13 si.: 1908. str. 79. — Zeiller J. Les derni^res fouil- 
les de Salone (MelanRcs d'archćologie et d' histoire XXII. (1902.) str. 430. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 15 



1 u istinu za Dujma, učenika sv. Petra, nitko u starin 
ne zna: ne Martyrologium Hieronymianum, ne Romanum, ne Me- 
nologiji grčki, niti ijedna od isprava, koje nabrajaju razne učenike 
sv. Petra. Nema u kamenu, nema u povijesti, a ma baš nigdje 
ništa ob ovom Dujmu, tobožnjem učeniku sv. Petra Apostola i 
prvomu biskupu solinskomu koncem I-ga i početkom Il-oga v. 

Nema dakle nikakva valjana razloga, koji bi nas mogao 
uoblastiti da pomislimo, te je ovaj Dujam nešto drugo od onoga, 
koga nam spominje natpis Primus-a i Chronicon Paschale. Da- 
pače ono malo, što o njemu znamo, sili nas, da ga metnemo 
u IV. V. 

U Žicu sv. Dujma čita se, da je on bio sin Teodozija, 
da je u Solinu sagradio crkvu i posvetio ju BI. Dj. Mariji, da 
se je javno prepirao sa filozofom Pyrgora o sv. Trojstvu, da je 
bio optužen kao protivnik zakona i naredaba rimskih careva i 
da ga je na smrt osudio prefekt Maurilius. Ovdje ima dosta 
historičnog zrnja, ali se sve ovo ne može odnositi na Traja- 
novo doba. 

Ne, jer tada nije bilo u porabi imena Teodozija, nijesu 
se gradile kršćanske crkve, nije opstojao javni kult BI. Dj. Ma- 
rije, nije se raspravljalo javno o sv. Trojstvu, ne znamo u tomu 
vijeku za prefekta Maurilius-a, nego da je bio koncem III. v. 
i početkom IV. v. namjesnikom u Solinu M. Aurelius; nijesu op- 
stojali zakoni dvaju careva protiv kršćana — što se se sve pri- 
povijeda Dujmu za doba Trajana. Sve je ovo bivalo koncem 
III. V. i početkom IV. za Dujma, strica biskupa Primus-a, te ova 
Žica — - da zaglavimo — sadržavaju u sebi historičnog zrnja, 
ali sve za Dioklecijanovo doba*^. 

Još jedan dokaz, da je Dujam biskupova© koncem III. i 
početkom IV. v., nalazimo u tradiciji. 



— Isti, Les relations de 1' ancienne Eglise de Salone avec 1^ Eglise romaine 
(Bessarione 1903 p. 239). — Isti, Les origines chretiennes dans la pro- 
vince romaine de Dalmatie, Pariš 1906. — Revue de synthese historique, 
Pariš 1907. str. 375. — Revue critique d' histoire et de litterature, Pariš 
1907. str. 505. — Bullettin critique, Pariš 1907. p. 322. — Revue Benedictin« 
1907. str. 430. — Etudes, Pariš 1907. str. 569. — Revue Augustinienne 1907. 
str. 96. — Revue des questions historiques, Pariš 1907. str. 770; 1910. jan- 
vier. — Revue d' histoire eccleshastique, Louvain 1907. str. 770; 1910. str. 
170. — Hagiographischer Jahresbericht fiir die Jahre 1904.— 1906. str. 124. 
«Sr. Buli. Dalm. 1898. p. 125 si. opširno ob ovomu; — 1900. p. 280 



16 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Tradicija neprekidna kroz sve vijekove i u svim spome- 
nicima, ma koje vrsti i koje vrijednosti bili, ne zna nego za 
jednoga Dujma mučenika. Da je taj Dujam bio biskup, svjedoči 
nam Martyrologij rimski, a potvrgjuje mozaik Lateranski; da je 
taj mučenik živio u Dioklecijanovo doba, kaže nam nadgrobni 
natpis Primus-a i Chronicon Faschale. A pošto po tradiciji nije 
bio nego jedan Dujam, taj je morao živjeti koncem III. v. i po- 
četkom IV. v. 

Po Chronicon Paschale imalo bi se zaključiti, da je Dujam 
bio mučen god 299. Ipak nije tako. Poznato je, da su pro- 
gonstva za Dioklecijana počela god. 303^ ali protiv svećenstva, 
istom god. 304., te se smrt Dujma mora postaviti u ovu godinu- 
Na to nas uoblašćuje sama smrt Petra i Marcelina, koji pogi- 
nuše iste godine kad i naš Dujam; a po drugim izvorima znamo,, 
da ovi bijahu mučeni god. 304^ 

Ovu pogrješku u Chronicon Paschale lako je protumačiti 
ako se pogleda na rimske brojke. U izvorniku je stala prava 
data označena po konsulatima: Diocletiano VIIII et M a- 
ximiano VIII. U prepisivanju lako se je mogla potkrasti 
pogrješka te se napisalo VII mjesto VIIII, a dosljedno VI 
mjesto VIII. Smrt Dujma slijedila je dakle god. 304. 

Od ovoga Dujma našao se slijedeći ulomak nadgrobnog 
natpisa u konfesiji cemeterijalne bazilike u Manastirinama (Vidi 
Tab. VIII.) 

* DOMN 
cb III I -> ID 

Pošto je ovaj natpis Dujma važan i o njemu se doata 
pisalo, potrebito je da se ovdje opširnije na nj osvrnemo. 

Ulomak je natpisa krnjast te ga se je pokušalo višekrat 
popuniti. Još godine 1891. dr. Jelić (u Romische Quartalschrift 
1891. str. 19. pa u Bullettino 1892. str. 173, zatim u Ephemeris 
Salonitana 1894. str. 28, a ponovno u Bullettino 1898. str. 94.) 
iznio je mnijenje, kako da se popune manjkavosti na temelju 
ostataka slova. Zatim je Bulić (u Bullettinu g. 1898. str. 105. 
pa g. 1900. str. 280.) pokušao opet da popuni ostatke te za- 
ključio, da u prvoj brazdi ostatak slova jest T, i popunjivao 

'Cfr. All.ird, La pcrsćcution dc Dioclćticn I. str. 148 si. — l^ u- 
chesne, Histoire anciennc de 1' Egiise II. p. 12. 
'Cfr. AIlard o. c. I. p. 363. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 17 



sa deposi]t(io), a ostatak slova u drugoj brazdi čitao sa di\E, ali 
istodobno opažao, da je ovaj zadnji ostatalc radje jednoga T 
nego li od E. Ovo je popunjenje odobrio Delehaye u Analecta 
Bollandiana 1899. str. 399. 

Nego ovaj ulomak natpisa, od bijeloga kararskoga mra- 
mora, krupna zrna, mi smo podvrgli ponovnomu pregledanju, 
te ga dajemo na Tabli VIII. u većoj i boljoj fotografiji nego li to 
dosada bilo. Ulomak je visok 27 cm., širok 19 cm., debeo pri dnu 
28 mili., a pri vrhu 36. Ostali ulomci ruba ovoga pluteja, koji 
se vide u slici (v. Tab. IX. si. 1.), po materijalu, po izradbi, oso- 
bito straga, pripadaju ovomu natpisu. Opažamo, da su slova u 
obedvijem brazdama urezana megju linijama, t. j. interlinirana; 
da je povrh prve brazde prostora od 5 cm., takogjer interlinirana, 
te stoga je urezač natpisa — lapicida — namjeravao početi 
natpis u gornjoj brazdi, što nije izveo, valjda stoga što mu 
natpis nije dolazio u sredinu velike mramorne ploče. Jer od 
gornje pisane brazde do vrha ulomka ima 16 punih centime- 
tara. Koliko je prazna prostora imalo biti od zadnje pisane 
brazde do podanka ploče neznamo, ali najmanje toliko, zbog 
simetrije. Po ovomu ploča imala je biti prilično velika, a natpis 
morao je stati po sredini iste. 

Izvan su svake sumnje slova, dotično riječi DOMN IIII ID. 
Od N fali druga noga, ali joj se vidi dio poteza. Sva su slova 
u drugoj brazdi malo manjkava, ali sva sigurna. Iza D u drugoj 
brazdi vidi se mali ostatak ureza, što ne može biti od V, i ako 
je nagnut, jer ne dopire do crte i počimlje mnogo niže od 
ostalih slova, nego od tačke — hedera distinguens. Važni su 
ostaci dvaju početnih slova u prvoj i u drugoj brazdi. U dru- 
goj je brazdi ostatak slova T siguran, jer mu se vidi cio desni 
poprječni i malne cio okomiti potez. U prvoj brazdi vidi se 
ostatak poprječnog desnog poteza, koji tiče gornju brazdu, a 
nemože biti nego od T. Ostatak ovoga slova mogao bi biti na 
oko valjda samo od slova C. Ali to je isključeno s razloga, 
što ostatak brazde nije nimalo zaobljen, nego je potpun pravac 
i što doli nema nikakva traga od C, a moralo bi ga biti i morao 
bi se vidjeti, kako se vidi i gornji ostatak. Uz ovo, ako pogle- 
damo na slova obla u ovom natpisu, i to na i na dva za- 
obljena trbuha od D, vidimo, da zavoji ne idu od vrha linije, 
dočim u ovom natpisu sva ostala uspravna slova idu do brazde 
kao i u ovom slovu. I s ovog razloga prvo slovo prve brazde 

2 



18 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



nemože biti C, nego jedino — per exdusionem — T. Ustanovivši 
da su obadva početna slova T, cijenimo da se moraju dvije 
prve riječi ovako popuniti i čitati: 

Deposi]t(us) Domn[io 
Ep. Mar]t. IIII ld[us Apr. 

il', što je malne sve isto: 

Depost\t(io) Domn\ionis Ep. 
Mar]t. IIII Id[iis Apr. 

T. j. Deposi\t(us) Domn\io Ep(iscopus) mar\t(yr) UH Id\u 
Apr(iles). 

Depositus, dotično depositio nalazi se na mnogobrojnim so- 
linskim natpisima. I na natpisu sinovca ili nećaka Dujmova, 
biskupa Primus-a, vidjeli smo gori (na str. 8.) pred njegovim 
imenom depositus. 

Epitet episcopus stavljamo odmah iza imena, jer ga tako na- 
lazimo u ostalim natpisima solinskih biskupa na pr. Primus-a 
(str. 8.), Symferija, Esychija (str. 28.), Justina i u mnogim dru- 
gima (sr. De Rossi, Borna sotter. crist. II. p. 59.; Syxtus, Xoti- 
ones archaeologicae christ. II. 1. p. 175 sl.) 

Na drugom mjestu iza imena stavljamo njegovu čast mu- 
čenika martijr, jer tako se nalazi i u natpisima drugih biskupa 
mučenika, kao kod imena Papa iz III. v. Poncijana, Fabijana 
i t. d. (Syxtus o. c. p. 176.). 

Kratica mart. za martyr nije neobična u kršćanskoj epi- 
grafiji: nalazimo ju u natpisu Apostola Pavla, našastu u njegovoj 
bazilici na Via Ostlensis: PAVLO APOSTOLO MART (Rom.Quar- 
talschrift 1911. II. str. 83 sl. Grisar, Anal. Rom. I. p. 259 s 
Marucchi, Le Catacombe romane str. 88.) iz dobe Konstantinove; 
pa na natpisima Pape Poncijana: II0NTIAN02 Eni:£K Ju' 
IIovTiavdg l7jlax(o7iog) fi(ujQT(vQ) (Syxt us o. c. p. 176), kod Pape 
Fabijana: ^»ABIANO^ Eni^iP= 0ai3iavdgliii(axojiog)fi(d)QT(vQ). 
(Syxtus 0. c. p. 176; De Rossi o. c. II. p. 59). 

Ne mećemo sanctus ni pred imenom ni iza njega, jer 
to nije bio običaj, kako ćemo vidjeti, prije druge polovice IV v. 

U natpisu fali mjesec, u kojem je biskup Dujam bio mučen, 
ali Martyrologij Jeronimski kaže da je to bilo mjeseca travnja. 
No ova se dva izvora, Martyrologij i natpis, ne slažu glede 



Kronotaksa solinskih biskupa. 19 



dana: prvi ga rreće na 11., (III. Id. Apr.) drugi na 10. travnja 
(IIII Idus Apr.). U izboru megju pergamenom i kamenom mora 
se dati prednost kamenu. 

Poznata nam je dakle ne samo godina, da li mjesec i dan 
smrti Dujma, ne tako početak njegova biskupovanja. Valjda 
se ne bi pretjeralo, kad bi se ograničilo na dvadeset godina, 
te njegovo biskupovanje stavilo od god. 284—304, baš malne 
toliko, koliko je i Dioklecijan vladao (284—305.). 

Kako je pak došlo do toga, da se sv. Dujam slavi u 
Spljetskoj crkvi dne 7. svibnja, a ne 10. travnja, to je jasne. 
Dan 10. travnja pada često u zadnje korizmene dane, u sed- 
micu dviju nedjelja Glušnice ili Cvjetnice, te se višekrat ova 
svečanost nije mogla slaviti ni crkvenim ni izvanjskim sjajem. 
Stoga bi prenesena na 7. svibnja^ 

Venantius Episcopus Martyr. 

Mozaik Lateranski (v.Tabl. II. i III.) nosi na počasnom mjestu 
jednoga biskupa po imenu Venancija. Ne samo io, da li ci- 
jela kapela solinskih mučenika njemu je posvećena i nosi nje- 
govo ime: Oratorio di S. Venanzio presso il Battis- 
tero Lateranense. 

Nastaje pitanje, je li ovaj mučenik bio solinski biskup i 
kada je biskupovao? 

Skematizam i ostali Katalozi ubrajaju ga megju solinske 
biskupe. U iskopinama u Solinu nije se našao natpis ovoga 
biskupa, ali u konfesiji bazilike na Manastirinama otkrivena je 
jedna mramorna ploča (v. Tabl. X.), na kojoj stoje tri slova: 

IVS. 

Ime je dakle moralo svršavati na IVS, Ovaj dočetak bio je 
popunjen imenom: VENANT-IVS. I ako ovaj dopunjak nije 
izvan svake sumnje, opet je vjerojatan, kako opazi Bollandista 



»Storia e leggendadi S. Domnione o Doimo, Vescovo e Martire di Sa- 
lona e delle sue reliquie. Saggio storico-critico. Supplemento al No. 1—2 
del Bullett. di arch. e stor. dalm. Spalato 1901. — Analecta Bollandiana 1899 
Delehaye,Saints de l'Istrie et de Dalmatie p. 369.-411; Buli. Dalm. 1900. 
p. 85— 109, p. 91. Ibidem. Delehaye, L' hagiographie de Salone d' apres 
les dernieres decouvertes archeologiques, p. 5. ss. 



20 Don Fr. Bulić i Dr. J, BervaldJ. 



Delehaye'", ako se uzme u obzir da je našast u konfesiji i da 
stoji u sredini velke mramorne ploče. Stoga je ovo čitanje 
bilo uopće prihvaćeno u znanstvenom svijetu. 

U životu biskupa Venancija imademo takogjer nekoliko 
elemenata, po kojim ga možemo ubrojiti megju solinske biskupe. 
Istina je, da se u lokalnoj tradiciji nije ništa sačuvalo ob 
ovomu mučeniku, da ga spljetska crkva nije ni spominjala u 
svom „Directorium Liturgicum", a niti svetkovala, sve do dobe 
Farlatia, koji je tomu prigovorio". Uslijed ovoga prigovora, od 
god. 1800. po prilici, uvedeno je njegovo ime u „Directorium" 
te ga crkva i dijeceza spljetska štuju dne 6. travnja; dok u 
istinu najstariji Martyrologiji, kao Adonov i Usuardov, nose ga 
na 1. travnja; a tako isto i sadašnji Rimski i Colettijev ilirski, 
te se ovaj dan ima smatrati ispravnim. Ali je Farlati dobro 
uvidio, da su Žica našega mučenika sačuvana u jezgri kod 
jednoga istoimena biskupa, koga je Toletanska crkva u Špa- 
njolskoj sebi prisvojila. Španjolski kroničari pripovijedaju ob 
ovomu biskupu, da se njegova slika nalazi u mozaiku Late- 
ranskom i da je Papa Ivan IV. dao onamo prenijeti njegovo 
tijelo i napraviti njegovu sliku. Da je taj Venancij u mozaiku 
Lateranskom mučenik solinski, a ne španjolski, proizlazi iz „Liber 
Pontificalis"^-. Venanciju kroničari španjolski vele: „Cum in 
Galliam Narbonensem, negotiis instantibus, Pannoniasque lu- 
straturus abiisset, apud Dalmatas Martyr effectus aeternam re- 
munerationem promeruit"'l I Farlati je uvidio, da za ovog bi- 
skupa mučenika, koji je u Dalmaciji bio mučen, ne može doći 
u obzir Gallia Narbonensis ili Narbona, nego Narona, dosljedno 
Naronensis. Pogrješka se lako uvukla u kodekse: Narbona mjesto 
Narona (— Nar(b)ona)'*. 

Nema dakle dvojbe, da je Venancij bio biskup u Dalma- 
ciji, i to uprav solinski, i da je sličnost u imenu Salonitanus i 
Toletanus zavela španjolske kroničare, koji ga megju svoje 
biskupe uvrstiše. Ali iz ovih oskudnih vijesti možemo još nešto 
ustanoviti, a to od prilike dobu njegova biskupovanja. 



««Anal. Bolland. 1899. p. 397; Buli. Dalm. 1900. p. 92. 
"Farlati, Illyr. Sacr. I. p. 563. 

"Duchcsne L. Libcr Pontificalis. I. str. 330; Mommsen, Libri 
Pontificalis Pars I. — Gcsforuin Pontificum Romanorum vol. I. str. 177. 
'»Farlati o. c. I. str. 563, 589. 
'♦Buli. Dalm. 1905. p. 29; 1908. p. 172. si. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 21 



U ovim legendama Venancij je prikazan kao biskup, koji 
putuje kroz Dalmaciju, Naronu, Panoniju, dakle kao biskup- 
misijonar. Trećega vijeka poslano je iz Rima više biskupa-mi- 
sijonara u razne krajeve svijeta, da navještaju novu vjeru ili 
da ju učvršćivaju ondje, gdje je zbog progonstva bila ma- 
laksala^^ Po svoj prilici bijaše u to doba i Venancij poslan u 
Solin, da propovijeda novu vjeru. On je odavle zalazio i u 
dalje krajeve, u Neretvansku dolinu, kuda je jedino i u staro 
rimsko doba, kao i sada, vodio glavni udobni put u unutrašnjost 
rimske Dalmacije, u Hercegovinu, u Bosnu, u Delminiura, (D'lmno 
Dumno, Duvno), u kojem gradu je bio i mučen Venancij. Mir, 
koji je tada vladao u rimskom carstvu, dopuštao mu je, da slo- 
bodno širi novu vjeru. Progonstva su počela tek oko godine 
257. za cara Valerijana'^ te bi se u to vrijeme imala staviti 
njegova mučenička smrt. Moglo bi se dakle nekom sigurnošću 
zaključiti, da je Venancij bio utemeljiteljem crkve u Solinu i 
dosljedno njegovim prvim biskupom. Mozaik Lateranski, na 
komu Venancij stoji na počasnom mjestu, pred sv. Dujmom, 
na desnu Djevice Marije, dalo bi ovoj hipotezi još jačeg oslona. 

I ako smatramo Venancija utemeljiteljem crkovne hije- 
rarhije u Solinu, ne isključujemo stoga prije njega, do ciglog 
kršćanina iz Solina, a niti iz ostale prostrane rimske Dalmacije 
Glavni grad rimske pokrajine i uz to trgovačko središte za 
cijelo bogato zalegje, kakav bijaše Solin, primao je u svoje krilo, 
s Istoka i sa Zapada, ljudi raznih jezika i raznih vjera. Moguće 
da je megju onim došljacima bilo i kršćana, koji su vjeru krš- 
ćansku ne samo čuvali u svom srcu nego ju i širili. U ono 
doba bio je svaki kršćanin, prama prigodi i prama potrebi, i 
dobar misijonar. Sv. Pavao piše god. 58./5a Rimljanima (XV 
19), da je od jerusolima do Ilirika napunio sve Evangjeljem 
Krstovim „ita ut ab Jerusalem per circuitum usque ad Illyricum 
repleverim Evangelium Christi". Isti Apostol naroda piše go- 
dine 66/67. Timoteju, da je Tito pošao u Dalmaciju „Titus abiit 
in Dalmatiam" (11. Ep. IV, 10.). Dokle je Tito dopro, gdje je 
propovijedao i kojim uspjehom, nije nam do sada poznato. 
Moguće da dalnje iskopine po rimskoj Dalmaciji iznesu kakav 

"Duchesne, Histoire ancienne de 1' Eglise II. p. 359 si; A. Har- 
nack, Mission und Ausbreitung des Christentums in den ersten drei Jahr- 
hunderten. II. Aufl. 1906. S. 270 si. Buli. dalm. 1906. str. 99. si. 

»"AUard, Les dernieres persecutions du III. siecle p. 55. 



22 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



dokaz Titovu djelovanju. Za Solin možemo nekim razlogom 
sumnjati o takovu otkriću. Važniji kršćanski spomenici već su 
otkriveni. Nema sumnje, da će se još gdje i gdje štogod naći, 
ali u glavnom, kako rekosmo, mi smo sa kršćanskim iskopi- 
nama u Solinu pri svršetku. Nije dakle mi?.liti, da bi ovo naše 
razlaganje moglo biti u temelju uzdrmano, da bi naime moglo 
izaći na vidjelo solinskih biskupa prvog, drugog ili prve polo- 
vice trećega vijeka. Ako je Tito i bio u Solinu, ako je štogod 
uspio u propovijedanju, njegovi uspjesi nijesu mogli biti veliki, 
a i onakovi kakovi su bili, lako je, da su bili ugušeni od prvog 
progoistva Neronova, koje je nastalo malo poslije nego je Tito 
otputovao za Dalmaciju (Sr. Buli. Dalm. 1905., str. 26. s!. 1909. 
str. 1 1 '. si.). 

Škematizam spominje biskupa Venancija samo jedan put i 
bilježi njegovo biskupovanje megju godinama 150 — 155. Ta ie 
doba preuranjena prama razvitku kršćanstva u Solinu, a da bi 
se je moglo uzeti u obzir. On je sigurno biskupovao sto godina 
kasnije. 

Začudno je, da Venancij u nijednom Katalogu ne stoji na 
prvom, nego tek na petom ili šestom mjestu, dapače u neko.im 
zove se Valentinus, mjesto Venantius. Lako je razumjeti, da je 
pogrješka u imenu nastala pometnjom prepisivača. Nešto je teže 
rastumačiti, kako se Venancij ne nalazi na svom pravom mjestu, 
t. j. kako on ne stoji na prvom mjestu u crkvenoj hijerarhiji 
Solina, kada je bio i njezin utemeljitelj. Pokušat ćemo da i ovo 
razjasnimo. 

Odavna se je u legendama prikazivalo Dujma osnivačem 
biskupske stolice u Solinu i prvim vjesnikom kršćanstva u 
našim krajevima. Kako je došlo do toga, da je u pučkoj tra- 
diciji postao prvim biskupom Solina, nije ovdje da razlažemo. 
Mi smo već o tome rekli, govoreći o Dujmu. Svakako je fakat, 
da se je od IX. v. unaprijeda smatralo Dujma utemeljiteljem 
crkve u Solinu. Po tom je on morao doći na prvo nijest'» i 
tako oduzeti prvenstvo Venanciju. Ali Venancij nije mogao doći 
ni na drugo, pa ni na treće mjesto. Po nekim starim legendama 
Dujam bio bi redio za biskupe Gajana i Symferija, koji su ga, 
po istoj legendi, jedan za drugim naslijedili na biskupskoj so- 
linskoj stolici (Farlati, Illyr. Sacr. I. p. 417). Naravno da je 
pred ovima morao uzmaknuti Venancij, o kome se malo po- 
malo gubio svaki spomen u našim stranama, jer nije bio mučen 



Kronotaksa solinskih biskupa. 23 



pod Dioklecijanom, čije je veliko progonstvo iznijelo na glas 
i naše mučenike, a što je poglavitije, bio je mučen van Solina, 
u Delminium-u, a tek kasnije prenesen u Solin. 

Ali Venancij ne dolazi ni na četvrtom mjestu u Katalo- 
zima, t. j. on ne slijedi iza Symferija, nego za ovim dolazi 
Esychius. I to je razumljivo. Stari su Solinjani znali veoma 
dobro ono, što mi tek zadnjih godina po solinskim iskopinama 
saznadosmo, da je naime Esychius bio sinovac Symferija i da 
ga je naslijedio na biskupskoj stolici. Zato je i u Katalozima 
morao doći za Symferijem Esychij, a ne Venancij. Iza Esychija 
nije bilo ni u tradiciji ni u legendama čvrste veze u kronologiji 
biskupa, pa je za to mogao doći na petom mjestu Venancij, 
kako je doista u nekim Katalozima i došao. U drugim pak 
Katalozima vigjamo ga na šestom mjestu. Ali pred njim ni tu 
ne stoji nitko drugi nego sam Esychij. Ovaj dolazi u nekim 
Katalozima dva put jedan za drugim. Nemamo od nikud dokaza, 
da bi dva Esychija jedan za drugim bili biskupi u Solinu. 
U ovim Katalozima dogodila se ona ista pogrješka, koja i u 
popisu rimskih Papa. Od pape Kleta, kako rekosmo, stvoren 
je jedan Papa iz grčkoga predloga dva Kletos — iza Kleta — 
koga nije bilo. Tako i u našem slučaju iz izraza — iza Esychija 
kojim se je izrazom dvaput reklo isto ime, došla su u Kata- 
loge dva biskupa istoga imena. Zašto se baš dogodilo jedino 
sa Esychijem, a nije sa nijednim drugim? Na to nema odgo- 
vora, kao što nema ni za slučaj, koji se kod rimskih Papa je- 
dino sa Papom Kletom zbio. Jer se dakle u nekim Katalozima 
Esychij podvostručio, za to Venancij dolazi u njima na šestom 
mjestu. 

Moglo bi se primjetiti da Katalozi nose mnoge druge bi- 
skupe prije Dioklecijanova progonstva i prije Venancija i da 
će se bar za kojega od njih moći dokazati, da je u istinu bio 
biskupom u II. ili III. v. po Krstu. 

Istina je, da se mnogi spominju, dapače Spljetski Škema- 
tizam ih nabraja do dvadeset. Neka su imena doista historična. 
Ali baš za to, izim Dujma i Venancija, možemo biti sigurni da 
spadaju četvrtomu, petomu, pa čak i šestomu vijeku. Farlati — 
inače veoma zaslužan za našu crkvenu povijest — govori ob 
ovim tobožnjim biskupima na dugo i široko, ali nam čisto i 
bistro kaže, da su se njihova Akta izgubila — „Acta perierunt". 



24 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi- 

Stoga njima piše jedino na temelju opće crkvene i svjetske 
povijesti. Što može Farlatijeva mašta da napiše, ojačana po- 
znavanjem opće povijesti i hagijografije, dakako prema on- 
dašnjim kriterijima, dokazom je Juraj, biskup i mučenik solinski. 
njemu povijest solinska ne bilježi ništa: to priznaje sam 
Farlati. Katalog rimski nosi njegovo biskupovanje megju god. 
285 — 296. Da sastavi povijest ovoga biskupa, Farlati utječe se 
glasovitomu Jurju, mučeniku i vitezu iz Kapadocije, veoma 
dobro poznatomu svecu i kod našega naroda, te na temelju 
maštanja on napisa o njemu ništa manje nego 106 stupaca in 
f li 0. 

Od god. 301. Katalog rimski broji ove biskupe u Solinu: 
Petra, Frontinijana, Ivana III., Marina ili Maura i Martina. Za 
ovim dolazi Maxim, i to po redu treći ovoga imena. Ovaj je 
zadnji historička osoba, dočim za gornje povijest do sada nezna 
ništa. 



Maximus I. Episcopus. 

Sa koncila Sardicejskoga (Sredec — Sofija) odjeljuje se 
jedan dio istočnih biskupa i prije nego otigjoše u Plovdiv (Phi- 
lippopolis), upravljaju mnogim odsutnim biskupima kolektivno 
pismo. Megju ostalim tu se čita: „Maximo Salonarum Episcopo 
Dalmatiae.^" Držalo se je prije, da je ovaj koncil bio sakupljen 
god. 347., dočim se je ustanovilo, da je to bilo god. 342 ili 
343."^ Ove godine bijaše dakle sigurno solinskim biskupom Ma- 
ximus. Katalog rimski bilježi njegovo biskupovanje od godine 
340—350. Da li je pak u istinu toliko biskupovao ili preko toga, 
nije moguće ništa reći, ali nema dvojbe, da je u tom razdoblju 
bio biskupom u Solinu. njegovu životu nije nam ništa po- 
bliže poznato, niti se je u Solinu išta dosad otkrilo, što bi 
moglo njegovu ličnost razjasniti. 

Sv. Atanazij veli, da su i biskupi Dc?lmacije bili prisutni 
Sardicejskomu koncilu.'" Je li megju njima bio Maxim? Sva je 

'' Farla ti o. c. II. p. 8sl; Duche snc o. c. II. p. 218. Zeillcr 
Les Originos itd. str. 100 si. 

•» Duc h esn c o. c. II. p. 215. 
«» Farla t i o. c. II. p. 10. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 25 

prilika da nije, kad mu raskolnici Sardicejskoga koncila upra- 
vljaju pismo, ili ako je bio, došao je valjda kasnije, kad se je 
saborisanje bilo već uputilo. 



Leontius Episcopus. 

Iza Maxima Katalog rimski donosi Teodora II., Petra II. 
i Leona. Prva dva sigurno nijesu historična, a za trećega Leona 
neda se svom sigurnošću dokazati, da je bio biskupom u Solinu. 
Ako je bio, a sva je prilika da jest, tad se je imao zvati 
Leontius, a ne Leo. 

Do nedavna nije se o njemu ništa znalo. Nazad nekoliko 
godina bi našasta jedna rasprava nekoga Maximina proti Am- 
broziju „Dissertatio Maximini contra Ambrosium". Tu je govor o 
sinodu držanu u Akvileji god. 381. te se veli, da je neki „Le- 
ontius Salonitanus", osudjen prije od jedne biskupske sinode 
milanske Crkve, ušao u milost pape Damaza-". 

Nije u ovoj vijesti jasno rečeno, da. je ovaj Leontius biskup 
ali ako se uzme u obzir, da ga se zove po imenu, nadodavši ime 
grada, da se je šnjime bavio jedan pokrajinski koncil držan u 



20 Cfr. K a u f m a n n, Texte und Untersuchungen zur altgermanischen 
Religionsgeschichte I. Bd. Aus der Schule des Wulfila. Strassburg 1899. p. 87: 
,Denique, ut Urbani Parmensis episcopi, ceterorumque causas pretermitta- 
mus, certe Leontium Salonitanura ex eius audistis mandato, auditum gradu 
sacerdotali ut reum deiecistis, et quomodo? a uobis deiectum ipse in con- 
munionem sine uestro reatu sušcepit, sicuti id tempore conspirationis ue- 
strae aput Aquileiam idem, cum spe etiam aput uos reparationis illo aduenis- 
šet, publicis auribus intimasse cognoscitur, sed nec uos iudicii uestri iniu- 
riam estis religioso dolore persecuti, sed in Leontium quidem quam ille in 
destructionem vestri iudicii recepit sententiam inmobilem censuistis manere 

humiles tenaci ac indiuidua societate in esistis, cum utique aut pro mal 
iudicii uestri conscientia Leontium ab eodem in conmunione recte susceptum 
etiam nos tam in reuerentiam iusti indultoris quam «in» uestri iudici emenda- 
tionem recipire dtbmssetis, quippe ut quod a uobis in eum perperam fac- 
tum inueniebatur QSset humani erroris, cui tamen emendatio cum uestro ip- 
sorum athiberetur consensu ; aut certe, si iustitia iudicii uos animaret, eum, 
qui indigna reparatione non solum iudicio uestro, sed etiam ipsi sacerdotio 
grauissimam et indignam intulit iniuriam, conmunione ueslra arcQxetis, 
tie, quos meritissimum iudicium a consortio criminoso separauerat Leonti, 
Damasi, quem reatus participem inlicita gratia fecerat, ind/>na conmunio 
macularet." Z e i 11 e r o. c. p. 102. 



26 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Milanu, da se je sam Papa Dainaz zauzeo za nj i da se napokon n 
Katalogu rimskomu nalazi biskup Leo, i to baš oko god. 381., 
tada cijenimo, da se ne griješi o povijest, kada se t^-rdi, da je 
ovaj Leontius bio doista biskup u Solinu. 

Katalog rimski bilježi njegovo biskupovanje od godine 
380—395. Nemože se potpuno vjerovati ovomu datumu. On je 
morao prije te godine zasjesti biskupsku stolicu, jer se po di- 
sertaciji Maximinovoj dade naslućivati, da je Leontius prije 381. 
bio osugjen od Milanske sinode, dapače već te godine bio u 
milosti Papinoj. Što potanje o godinama njegova biskupo- 
vanja nije moguće kazati. 

Solinske iskopine ne izniješe ništa na vidjelo ob ovom 
biskupu. Ime Leontius nije pak novo u epigrafiji Solinskoj : 
Sr. C. I. L. IH. 6399. 



Gaianus Episcopus. 

Leona, ili korektnije Leoncija, naslijedi Ivan IV., a ovoga 
Hesichij III. Tako Katalozi, ali se povijest šnjima ne slaže. 
Leoncijev nasljednik imao je biti Gaianus. Na Manastirinama 
našao se je natpis slijedećega sadržaja:""^ (v. Tab. IX. si. 2) 

DEPOS[/</:0 SCI GAIA[m epis(copi)] ... I KAL SEP. 

Pošto je ovaj natpis sačuvan samo u ulomcima, fali uprav 
onaj dio istoga, koji je imao nositi naslov biskupa. Ali epitet 
SANCTl pred imenom u nadgrobnom natpisu ne bi imao za 
ono doba označiti nikoga drugoga nego biskupa.--) Isti epitet 
imamo kod drugih dvaju biskupa, naslijednika Gajancvih, nad- 
grobni natpisi kojih su se našli na istom grobištu na Manasti- 
rinama. Biskupa Gajana spominje Škematizam, ali samo jedan 
put. te stavUa njegovo biskupovanje od god. 104. do god. 115. 
Ovaj Gajanus nije mogao biskupovati prije IV. vijeka. 
Poznato je, da je epitet SANCTVS uveden kao službeni naslov 
stoprv drugom polovicom IV. v. i stavlja se pred imenom, ka- 
ko je u ovomu slučaju. Zato na nadgrobnom natpisu biskupa 
Primus-a, o komu smo govorili, nenalazi se epitet sa7ictus; što 
je jedan dokaz više, da je Primu>5 biskupovao u prvoj poio- 

»• Buli. Dalm. 1900. p. 2H2; 1901 p. 195; C. I. L. III. 14663'. 
" Analecla Boiland. 1909 p. 159sl ; Zeillcr o. c. str. lOl. 



Kronotaksa solinskih biskupa, 27 

vici IV. V. a ne kasnije. Iz paleografije natpisa takogjer se jasno 
razabire, da ova slova ne mogu biti iz prve polovice II. v. 
da li iz kasnije dobe, te nemože ovaj natpis svjedočiti za Gaja- 
na iz II. V., kako nosi Škematizam Spljetski, nego za biskupa, 
koji je živio po prvoj polovici IV. v. 

Nije moguće tačno ustanoviti godine biskupovanja ovoga 
Gajana, jer o njegovu životu neznamo uprav ništa. U nekim le- 
gendama se kaže, da je Dujam redio za biskupe Gajana (u ne- 
kim katalozima se čita ovo ime pogrješno Gargan) i Symphori- 
jana, koji ga, jedan za drugim, i naslijediše. 

Uzevši u obzir ovu legendarnu vijest, da je naime za Ga- 
janom slijedio Symphorijan; da nam to isto potvrgjuje Škema- 
tizam solinskih biskupa, i znajući da je Symphorijan bio biskup 
koncem IV. i početkom V. v., te sudeći po paleografiji i po 
sadržaju natpisa, običajnom u drugoj polovici IV. stoljeća, mi 
Gajana radije mećcm.o neposrednim pretšasnikom Symphorijana 
nego li Leoncija, kako su to drugi učinili.^^ 

Ovdje moramo napomenuti, da imamo jos dva natpisa, 
koji spominju ime Gaianus, našasta u Solinu na istom mjestu 
guje je i prvi, da isto ime Gaianus dolazi i na Lateranskomu 
mozaiku u Rimu (vidi Tablu II. i III.), koji nam svjedoči, da je 
u Solinu bio jedan vojnik i mučenik istoga imena. 

Na jednom sarkofagu (v. Tab. XI. si. 1.), koji i sada leži u 
konfesiji cemeterijalne bazilike na Manastirinama, čita se slije- 
deći natpis:^* 

DEPOSTIO I GAIANI | DIE 

De Rossi je opazio, da je ovaj sarkofag pripravio Gajan za 
sebe živa i da je stoga morao biti ispušten nadnevak smrti. Sa 
strana natpisa ovoga sarkofaga uklesana su dva monograma (v. 
Tab. XI. si. 2.), kojih je riješenje veoma teško. Bijaše pisano, da 
bi se imalo čitati : Natale tertio aprilis. Ako je ovo čitanje is- 
pravno, tada je ovdje govor o Gajanu, t. j. ob onom vojniku, 
koga nosi mozaik Lateranski. Sva je prilika, da ona četiri voj- 
nika, megju kojim je i Gajan na Lateranskom mozaiku, dva 
zadnja na strani jednoj i drugoj, bijahu mučena u doba sv. 
Dujma, kako Martyrologij Jeronimski nosi na 12 aprila. Cod. 



2s Zei ller o. c. p. V.l. 

" Buli. Dalm. 1884. str. 185; 1900. str. 90; C. I. L. III. 9548. 



28 Don Fr. Bulić i Dr. J. Rervaldi. 



B(ernensis). SALONA. iJalmacic. Dominionis epi et miliar VIU. 
— Qoći.'E{^{QvndiC&ns\s) Salona dalmat dominionis epi et milit trium 
Cod. W(issenburgensis). hi salona dalmacie domionis epi VIII et 
tnilia VII f. (Acta SS. novembris T. II. P. I. p. [41]). Samo što 
ovaj kaže, kako vidimo, da ih je bilo osam sa Dujmom u društvu- 
Broj je mogao veoma lako da bude pogriješen, te se ovdje mora 
dati prednost broju mozaika Lateranskoga prema onomu Mar- 
tyrologija. 

Ali, kako rekosmo, čitanje monograma nije sigurno, a 
ni drugo ništa nas ne uoblašćuje, da držimo onaj sarkofag kao 
počivalište mučenika Gajana. Jedino mjesto, gdje se sarkofag 
nalazi, naime konfesija, nuka nas da mislimo na kojeg odlič- 
nog crkvenog dostojanstvenika ili mučenika, ali kojega? Na to 
pitanje nema do danas sigurna odgovora. 

Nego rekosmo, da ima još jedan natpis, koji spominje Ga- 
jana uz druga četiri imena, a imao bi se popuniti": (v. Tab. XII. 1.) 

[Ant]\OCH\AN[us \ Gaia]NMS TELlVW | [PauUma]mS 
ASTE[rius] 

Ovo su bez sumnje imena solinskih mučenika, kako nam 
ih mozaik Lateranski nosi. Onaj NVS u drugoj brazdi ne bi se 
dao drugačije popuniti nego sa GAIANVS. Stoga je daleko 
vjerojatnije, da se ovdje radi o mučeniku i vojniku Gsjanu, 
a ne na onom natpisu, što ga na sarkofagu vidjesmo. ovim 
trima natpisima, koji nose ime Gajana, samo bi se prvi imao 
odnositi na biskupa Gajana. 

Moguće je, da ova zadnja dva natpisa, koja spominju 
Gajana, ne govore nego o jednoj te istoj osobi, naime o Ga- 
janu mučeniku. S početka mučenik Gajan bio je pokopan u 
sarkofagu, koji nosi njegovo ime, a sva je prilika, da su kon- 
cem V. ili početkom VI. v., kada je velika bazilika bila podignuta, 
njei?ove kosti bile prenesene u bližnju „tomba trisoma" sa ostalim 
mučenicima, imena kojih smo vidjeli. Povrh Gajanova sarkofagi 
bi metnut pločnik, koji je pokrivao srednji i cio lijevi dio presbi- 
terija. A jer se nije moglo više vidjeti Gajanov sarkofag i jer 
je ovaj bio djelomice razbijen, mučenik bi prenesen na vidljivije 
i odličnije mjesto. 

Ali prije nego se je ovo zbilo, opstojahu same basiliculae, 
de«Pt ih na broju, u kojima su ležali mučenici. Kad su one bile 

"Buli. Dalm. VM). str. 02; C I. L. III. 12839. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 29 

oko polovice V. v. porušene i groblje od varvara oskvrnuto 
tad, iza kako neprijatelj'! bijahu protjerani, kršćani podigoše po- 
sred ovih bazilikula veliku cemeterijalnu baziliku, dugu 41 m., 
a široku 21 (v. Tab. IV. i V.). 

Esychius Episcopus. 

Za Gajanom slijede druga dva biskupa, za koja možemo 
svom sigurnošću ustanoviti doba, u koje su biskupovali, a do- 
nekle i godinu, bar za drugoga, a to su : Symferius i Esychius. 

Govoriti ćemo najprije ob ovomu zadnjemu, jer je ::a usta- 
novljenje kronologije podesniji od prvoga. 

Esychius bijaše poznat u kršćanskomu tadašnjem svijetu. Sv. 
Ivan Zlatousni iz zadnjega svoga progonstva piše pisma raznim 
biskupima. Medju inim ima jedno upravljeno Esychiju, biskupu 
solinskomu. U pismu sv. Ivan ga potiče da poradi za slogu cr- 
kava pa veli : „loannes Hesychio Episcopo Salonensi . . . Atque ad 
haec vos hortamur,non quasiadmonitione nostra indigeatis; si quidem 
antequam nostras Utteras accepissetis, quae vestri muneris erant, ipsi 
praestitistis, sed qiiia nondum suhlata sunf mala, sed adhuc vigent, 
et urgent, oramus vos . . ."^^ Iz ovoga se pisma razabire, da mu 
je sv. Ivan i prij ; pisao, da se je biskup Esychij i prije za stvar 
zauzimao, da je njegovo nastojanje došlo do ušiju samoga sv. 
Ivana, koji se je u progonstvu nalazio. Esychij dakle bijaše bi- 
skup već koju godinu prije, nego li mu je sv. Ivan Zlatousni 
pisao. Zato godina ovoga pisma služiti će nam da ustanovimo 
početak Esychijeva biskupovanja. 

Sv. Ivan Zlatousni umrije g. 407., a pismo je Esychiju pi- 
sano iz Kukusa u Kapadociji godinu prije, naime g. 406. Bilo 
pismo i koncem te godine pisano, opet se mora početak Esy- 
chijeva biskupovanja zabilježiti bar g. 405., u koju godinu uprav 
Škematizam spljetske biskupije bilježi Esychija, tobože trećega 
ovoga imena. 

Esychij biskupovaše još god. 418- U to doba piše mu pismo 
Papa Zosim — „Zosimus episcopus urbis Romae Hestjchio episcopo 
Salonitano" — o primanju svetih redova nekim stanovitim redom, 
da se naime od nižega mora postepeno ići na više redove i da 
tom obavijesti ne samo biskupe svoje pokrajine, da 11 i one 
bližnjih pokrajina. ^^ 

-8 Fari a ti, o. c. II. p. 72. 
"Idem p. 78. 



30 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Pitanje je, kada je ovaj biskup umro. 

Sv. Augustin u svojoj knjizi De civitate Dei pisanoj 
cl god. 413.-426.-^ spominje Esychija, solinskoga biskupa, ali 
ga već ubraja megju mrtve govoreći : 'jnod faccrc utcumquc cu- 
ravi hl quadam epistola, quam rcscrip-si ad heatae memoriae virum 
Hest/chium, Salonitanae urhis episcopum, cuiiis epistolae titulus est: 
de fine sacculi-^. Knjiga De civitate Dci dokončana je g. 426., dakle 
prije te godine Esychij mora da je umro. Stoga se ne može 
njegovo biskupovanje produljiti do g. 428., kako hoće spljetski 
Škematizam, a jos manje do g. 440., kako stoji u Rimskom 
Kaialogu. 

Pismo Augustina De fine saecnU pisano je oko god. 420^°. 
Konac dakle biskupovanja Esychija mora se ubilježiti megju 
god. 420. i 426. 

Iskopine solinske iznijese takogjcr na vidjelo ime ovoga 
bis :up.?. Nadgrobni natpis (v. Tab. XIII.), našast u konfesiji 
bazilike na Manastirinama, glasi:** 

DEP03IT(/o) SCI ESYCHI EPISC(o;?i) DIE XIII KMKctidas . . . 

Ne treba ovdje opetovati, što smo rekli o epitetu satidus 
i njegovu mjestu pred i za imenom, kada smo govorili o 
biskupu Gaianu. da se dogje do zaključka, da se biskupa Esy- 
chija mora staviti poslije prve p sovice IV. v., jer nosi epitet 
sanctus \ owa'] mu stoji pred imenom. Zato ovaj nadgrobni natpis 
ima se odnositi na onoga biskupa Esychija, o komu sada go- 
vorimo, a ne na ona druga dva, o kojima zna jedino Spljetski 
Škematizam. 

Pri otkrivanju gradske bazilike u Solinu god. 1903. bi 
našast ambulatorij apside, mozaikom popločen, i u istomu mo- 
zaiku natpis imenima onih, koji podigoše crkvu i Krstu je po- 
svetiše. Natpis glasi (v. Tab. XIV.):^- 

'• libe rt, A. Allgcm. Gcschichtc dcr Litcratur des Mittelalters im 
Abcndlande. 1889. I. p. 223. - Dombart, S. Augiistini Hp. De civitate Dei 
vol. II. I. XXII. p. 414. 

» Farlati o. c. 11. p. 83. - Buli. Dalm. 1883. p. 113. liKX). p. 92. 
— Zc ili c r o. c. p. 104. 

»•Far lati o. c. II. p. 80. 

»'Buli. Dalm. 1883. p. 113; 1900. p. 285; C. I. L. III. 14662. 

»'Buli. Dalm. 190J. p. 71 si. - god. 1904. Tabla XIV-XV. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 31 

NOUA POST UETERA 

COEPIT SYNFERIUS 

ESYCHIUS EIUS NEPOS 

C[U]M CLERO ET POPUL[0 FE]CIT 

HAEC MVNERA 



DOMUS XPE GRATA 
TENE. 

Nova (munera) postvetera coepit Synferius, Esychius eius nepo^ 
c[u]m clero et popul[o fe]cit. Haec munera domus, Christe, grata tetie. 

Esychij dakle, izim što se je bavio učenom knjigom i bio u do- 
pisivanju sa najglasovitijim ljudima svoje dobe, sagradio je sa stri- 
cem Sympherijem, iza starije gradske bazilike novu y^nova munera 
post vetera''^ itd., kakvoj po veličini nema danas para u Dalmaciji. 

Za to ovaj natpis nije samo važan, što nam spominje 
jednog od najglasovitijih biskupa na solinskoj biskupskoj sto- 
lici, da li nam ujedno datira vrijeme i skoro godinu, u kojoj 
je ova bazilika sagragjena. Imamo i drugih arhitektonskih ele- 
menata, koji nas upućuju na vrijeme, u kojem je ova bazilika 
podignuta, t. j. u V. v., ali natpis koji spominje biskupe, koji 
baziliku sagradiše, a za koje znamo iz drugih savremenih do- 
kumenata, da su živili u prvoj četvrti V. v,, kaže nam, da je ba- 
zilika sagragjena prvih decenija istoga vijeka. 

Moramo napomenuti, da o gradnji ove crkve nijedan Ka- 
talog biskupa, niti ikoji drugi izvor išta govori, pa ni sam Farlati 
tomu ne zna ništa. Ova bazilika Syrnferijo-Esychijeva, bila je 
duga 58. 20 m., a široka 28. 50 m. Četiri reda stupova dijelila 
su je na pet brodova. Cijeli joj pod bijaše od mozaika, a kako 
se ovaj vremenom mjestimice istrošio, tako je bio kašnje na- 
domješten ovećim kamenim pločama. Na sjeveru iste dizala se 
je krstionica, a uza nju s lijeve i s desne strane Catechume- 
neion i Consignatorium. O čemu svemu govorit ćemo opširnije 
drugom prigodom. Jedino iskopinama dugujemo ovo važno ot- 
kriće. Ali niti o drugim radnjama solinskih biskupa, izim što 
su iskopine u Solinu iznijele, nema ni najmanjeg spomena u 
nijednom dokumentu. 

Natpis Esychijev za nas je takogjer važan, jer nam spo- 
minje još jednoga solinskoga biskupa, naime Symferiia. 



32 Don Fr. Bulić I Dr. J. Bervaldi. 



S y ni f e r i u s E p i b c o p u s. 

Svi Katalozi spominju Symferija samo jednom, i to uprav 
kao neposredna pretšasnika Esychijeva, kako nam i natpis 
gradske bazilike kaže. Neke legende hoće dapače, da je bio 
posvećen za biskupa od samog sv. Dujma, koga je poslije bi- 
skupovanja Gajana na istoj stolici i naslijedio. 

Katalog Rimski, dotično Spljetski Škematizam, stavljaju 
biskupovanje Symferija od god. 115—125, a Esychija od god. 
125-134. 

Ovaj datum apsolutno isključuje gradnja gradske bazilike 
u Solinu, koju je započeo da gradi biskup Symferij: „nova post 
vctcra cocpit Si/mferius . . ." Bazilika apsolutno nije mogla biti 
podignuta početkom drugoga vijeka, u koje doba Škematizam 
hoće da su živili ovi biskupi, sinovac i stric. Protive se tomu 
ne samo arhitektonski razlozi, da li i ista povijest kršćanskih 
bazilika. Ove su se počele mnogo kasnije graditi, nego li bi to 
morali datirati po vremenu, u kojemu Katalog Rimski hoće da 
su ova dva biskupa živjela. To jedino može pristajati V. v., 
kao što u istinu pristaje, i to uprav prvim decenijima ovoga 
vijeka. 

Da isključimo drugi vijek, nuka nas i sam nadgrobni natpis 
(v. Tabl. XV.) ovoga biskupa, našast na više puta spomenutom 
groblju na Manastirinama": 

J)epo]S\T'(io) SCI- SYMFERI EPISCio/)^' die . . . K\AL(endas) 

lANVARIAS * 

Razlozi, koje navedosmo pri datiranju biskupovanja biskupa 
Gajana, i to uprav obzirom na naslov „sanctus" i na mjesto 
gdje se ovaj nalazi, vrijede i ovdje: ne može ovaj biskup, o či- 
jemu nadgrobnomu natpisu ovdje govorimo, biti raniji od druge 
polovice četvrtoga vijeka, obzirom i na riječ „depositio" i na 
samu paleografiju itd. 

Uzevši dakle sve u obzir moramo zaključiti, da su sinovac 
Esychij i stric mu Symferij biskupovali od konca četvrtoga 
vijeka do god. 4)15. Za Esychija ustanovismo dosta tačno doba. 
Nije tako lako odrediti ovo za Symferija. Iz natpisa u bazilici 
vidi se, da je on započeo ovu graditi. Sva je prilika, da je više 
godina biskupuvao, dok je došao do toga, da počme gradnjom 

»Buli. Dalm. 1900. p. 284; 1907. p. 35; C. I. L. lU, 14(i62. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 33 



tako velike crkve i dok ju je doista dijelom i dogradio. Mi ipak 
ne ćemo ni da približno odredimo godine njegova biskupo- 
vanja. Rekli više ili manje godina, ostajemo uvijek u grani- 
cama vjerojatnosti, koju opet može drugi suziti ili raširiti, a da 
mu se ne bi moglo s razlogom prigovoriti. 

Prije nego nastavimo kronologiju solinskih biskupa, mo- 
ramo učiniti jednu općenitu opasku. 

Esychij kao neposredni nasljednik Symferija, nalazi se samo 
jedanput ubilježen u Katalozima solinskih biskupa, i to u prvoj 
polovici II. V. Vidjeli smo, da je i biskup Gajan ubilježen u po- 
četku II. stoljeća, kao neposredni nasljednik sv. Dujma, Vidjeti 
ćemo, da su biskupi Honorij, Maximus, lustinus i Petrus ubi- 
Iježeni u doba pred-Konstantinovo. Za trojicu, t. j. za Gajana, 
Symferija i Esychija, već smo dokazali, da su živjeli poslije Dio- 
klecijanova progonstva, a dokazat ćemo i za ostala historična 
imena, da dolaze u kasnijim vijekovima. 

Ako mi ipak ova historična imena, sa sv. Dujmom na 
čelu, nalazimo u pred-Konstantinovo doba, tada ovo još jasnije 
dokazuje, da crkovna hijerarhija u Solinu nije započela sa 
Dujmom, tobožnjim učenikom Petrovim, nego mnogo kasnije, 
t. j. drugom polovicom III. v. U srednjem vijeku, u doba sva- 
kojakih borba, Spljetska crkva, baštinica Solina, da učvrsti i 
proširi svoje prvenstvo nad Dalmacijom i Hrvatskom, uteče se 
najjačemu oružju onoga doba, naime apostolskomu porijeklu i 
prebacivši Dujma, koji je bio PRIMUS biskup solinski, iz tre- 
ćega u prvi vijek, prebaci više ili manje tačno i ostale bi- 
skupe iz četvrtoga, petoga i šestoga vijeka u drugi i treći vijek. 
Uz ova poznata imena, uz druga nova, uz podvostručenje, tro- 
stručenje, dapače i četverostručenje nekih, popunila se je 
praznina, koja je morala nastati, kada se je htjelo imati biskupa 
u Solinu u Apostolsko doba. 

Paschasius Episcopus. 

Iskopine solinske izniješe jedan natpis, koji bi se imao 
odnositi na jednoga biskupa solinskoga umrla god. 443. 

Katalog Rimski, dosljedno Spljetski Škematizam, ne znadu 
za nijednoga biskupa, koji bi bio baš ove godine umro. Natpis 
(v. Tab. XVI.) glasi:'* 

»*Bull. Dalra. 1900. p. 224; 1901. p. 203; C. I. L. III. 13126; Anal. Bol- 
land. 1904. p. 9. 



34 Don Fr. BuUć i Dr. J. Bervaldi. 



(/EP • SANC M 
DIE XVIII KAL 



CONS- MAXlmo ITERVM 
ET PATERIO VV C • C 

D]ep(ositio) sanc(tae) m(emoriae) ... die XVIII. Kal(endas) . .. 
consMihus) Maxi[mo\ iterum et Paterio v(iris) cflarissimis) c(on- 
sulibus). 

Na ovomu nadgrobnom natpisu, koji se nalazi kao ploča 
nad sarkofagom, fali ime biskupa, koji je bio pokopan u Maru- 
sincu za konsula Maxima po drugi put i Paterija, t. j. g. 443. 
U ovom natpisu razbijenu na četiri komada, fali uprav onaj 
ulomak, koji je nosio ime dotičnika pokopana u sarkofagu. 

Katalozi nam u ovom slučaju malo mogu pomoći, da mu 
za ime doznamo. Rimski bilježi u ovo doba biskupovanje Ivana V., 
i to baš od god. 428—450. Ne treba dokazivati, da je ovaj 
datum skroz pogrješan. Konzulat Maxima po drugi put i Pa- 
terija pada — kako je rečeno — god. 443. Ako je u to doba 
biskupovao Ivan, tada je on te godine imao biti već umro, obzirom 
na sanc(tae) m(emoriae). Na ovoj praznini ima mjesta za osam 
do deset slova, pa bi se moglo popuniti i sa lOANNIS EP. 

Ali nije isključena mogućnost, da bi onaj M mogao biti 
početak imena dotične osobe. U ovom slučaju mogla bi se 
praznina popuniti sa MAVRI EPISC ili MARTINI EP ili pak 
MARINI EP. 

Katalog rimski nosi sva ova imena, i bilježi Marina ili 
Maura mučenika od g. 316 — 328. Da mučenika u to doba nije 
moglo biti, to je poznato svakomu iz crkovne povijesti; da pak 
nije uopće bilo biskupa toga imena u Solinu kroz to razdoblje, 
znamo po tomu, što je uprav tada biskupovao Primus. Jednako 
je nevjerojatan i Martinus od god. 328-340. U starijem dijelu 
onih prvih četiriju Kataloga nigdje se ne spominje ni jedno ni 
drugo ni treće ovo ime. Pa u nestašici drugih dokaza za opstojnost 
solinskih biskupa ovih imena, moramo bili veoma oprezni prama 
ovim poznijim svjedočanstvima. Stoga i ono M kao početak 
imena čini nam se nevjerojatno. 

Protivi se ovom čitanju takogjer i sama forma ovakih 
solinskih natpisa. Neposredno pred imenima prije navedenih 
biskupa Gajana, Esychija i Symferija stoji SCI, dok ovdje SANC. 
Ovake kratice SANC M stoje u natpisu solinskoga biskupa 



Kronotaska solinskih biskupa. 35 

Justina, koje se M bez svake sumnje ima čitati Memoriae, 
čemu niže. 

Stoga bi se imalo čitati i ovdje sanctae memoriae ... A ovo 
je uprav službeni naziv, koji se je davao biskupima na nji- 
hovim nadgrobnim natpisima, dok se je ostale vjernike redo- 
vito označivalo sa beatae memoriae. 

Kojim bi se dakle imenom imala popuniti praznina u 
gornjem natpisu poslije SANC M...? 

Vidjesmo, da nema temelja za ime ni Maura, ni Martina 
pa teško i Ivana, jer, i ako Katalog rimski biježi u to doba 
nekog biskupa Ivana, to se ipak ne bi dala popuniti ova pra- 
znina ovim imenom, jer je i ovaj Ivan, kao i svi ostali njegovi 
imenjaci, po svoj prilici, kasnije umetnut u Kataloge solinskih 
biskupa. Ali ovi stari Katalozi nose megju Esychijem, koji je 
umro god. 426. i Justinom iz druge polovice V. v., biskupa 
Paschasija. Farlati ga takogjer nosi, ali inače o njemu nezna 
ništa. Uzevši u obzir da Paschasij po starim Katalozima pada 
u doba onoga natpisa, mogli bismo ispuniti ovu prazninu sa 
imenom biskupa Paschasija. Ovo je ime poznato u kršćanskoj 
epigrafiji solinskoj. Sr. C. I. L. III. 9542, 14305. 

Ako je ovaj biskup bio neposredni nasljednik Esychija, 
što je vjerojatno, tad bi morali staviti njegovo biskupovanje od 
god. 426—443. 

Ovaj natpis bio je i od drugih učenjaka uzet za natpis 
jednoga biskupa, pa ga i mi kao takva prihvatismo. Ali mo- 
ramo ovdje iznijeti neke poteškoće u ovakomu tumačenju. 

Epitet sanctae memoriae jest redovito službeni naslov umrlih 
biskupa, ali katkada, i ako dosta rijetko, nalazimo ga kod 
prostih svećenika, pa reg'bi i kod samih vjernika*^ Obzirom 
na ove iznimke nije isključena mogućnost, da se ovdje ne radi 
kojem solinskom biskupu, nego o kojem svećeniku. Doista 
mnogo je vjerojatnije, da je u ovom sarkofagu bio pokopan 
biskup Solina, jer, kako rekosmo, samo iznimno vigjamo ovaj 
naslov na grobovima svećenika. U Solinu jedino nalazimo 
jednom naslov svete uspomene na sarkofagu jednog svećenika: 
sanctae memoriae preshyteri Anastasii (natpis će do malo biti obje- 
lodanjen i nosi broj spljetskog Muzeja 4419 A). U Slanomu 



« Anal. Boli. 1909. str. 172 i si. 



36 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

kod Dubrovnika bi našast sarkofag ovim natpisom: Depositio et 
requies saucti ac venerandi Anastasii presbyteri (C I. L. III. 14623) 
Ali, iz nekih iziiimaka ne smijemo stvarati pravilo, pa bez 
boljih protivnih dokaza moramo uvijek snnctae manoriae uzeti 
za naslov jednoga biskupa, a ne svećenika. 

Još je jedna poteškoća u čitanju ovoga natpisa. 

Biskupi su se redovito, po svemu kršćanskom svijetu, po- 
kapali na njima osobito opredjeljenomu mjestu, na okupu. 
Položaj, gdje je našast spomenuti natpis, ostaje na sjevero- 
zapadu bazilike sv. Anastazija na Marusincu, ogragjen je zidom 
i u njemu ima do sedam sarkofaga. Izim navedenog natpisa, 
sačuvao se je samo još jedan, a to je nekog Anijana, sina 
Lampridijeva, roda senatorskoga. Kako je mogao ovaj biskup 
biti pokopan megju svjetovnjacima? Imamo jednu iznimku, 
veoma sličnu, i to baš u Rimu. Pape trećega vijeka pokapali 
su se u Kalistovu groblju, samo papa Cornelius bi pokopan 
dalje od njih, megju svjetovnjacima. Ovaj, član bolje rimske 
obitelji, bijaše od njegove rodbine pokopan u njihovo groblje^^ 
Nije isključeno u našem slučaju, da je obitelj Lampridijeva, od- 
ličnijeg roda, koje je član Anianus umro g. 428., primila u svoje 
groblje biskupa Paschasija, koji je umro g. 443. i valjda bio u 
rodu sa spomenutom Lampridijevom obitelju. 

Smatrali smo potrebitim iznijeti sve razloge za i proti 
opstojnosti ovoga biskupa. Uzevši u obzir sve dokaze za i proti, 
mi smo mnijenja, da se ovdje ipak radi o jednom solinskom 
biskupu. 

Kada je govora o natpisu jednoga biskupa, kome uprav 
ime fali, ne će biti neumjesno, ako baš ovdje rečemo koju i 
drugim sličnim natpisima u Solinu, na kojima fali ime biskupa. 

Na istoku kršćanskoga groblja u Manastirinama bi našast 
god, 1896. ulomak natpisa, koji je nosio samo rimski broj ..XVI. 
Godinu kasnije bijaše porušen na jugu spomenute cemeteri- 
jalne bazilike jedan poljski zidić, i megju ostatim epigrafičnim 
ulomcima iskoči i slijedeći prvi dio" (v. Tabl. XII. si. 2.): 

I EPISC DIE XVI 



»•Marucclii, Le Catacombe Romane str. 158. i si., str. 195. i si. 
"Buli. Dalm. 1H98. p. 108. — Buli. Dalm. 1900. p. 288—9; C. 1. L. 



ni. 148W. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 37 

I ovaj natpis bio je urezan na pluteju kao i onaj Gajana, 
Symferija i Esychija. Bilo je dakle ovdje govora o nekom bi- 
skupu solinskom, koji je umro od 14. do 18, uključivo jednoga 
mjeseca, nezna se kojega, niti je moguće znati, koji je to biskup 
bio. Bilo je pisano, da bi taj natpis pripadao jednomu biskupu 
poslije Paschasija, t. j. poslije onoga koji je umro god. 443. 
Mi smo nasuprot drugoga mnijenja, da je to nadgrobni natpis 
kojega biskupa, koji bi bio biskupovao prije spomenute godine. 

Formula natpisa u kratici EPISC, pa sama slova veoma 
su slična onima natpisa Symferija i Esychija. 

Uz to valja uzeti u obzir, da je Esychij zadnji biskup, 
kojega se je nadgrobni natpis našao na Manastirinama, a da je 
umro god. 426. Od biskupa, koji su poslije njega umrli, otkri- 
vena su još samo dva nadgrobna natpisa, i to rečenoga Pa- 
schasija i Justina. Oba ova natpisa našasta su na Marusincu. 
Rekli smo da za ukop Paschasija kod Anijana vojuju valjda 
obiteljski razlozi, ali to se ne može reći za Justina. Sva je pri- 
lika dakle, da sa Esychijom prestaju biskupi pokapati se na 
Manastirinama, jer je tu bilo odviše tijesno, a da su se možda 
opet tamo povratili, kad je na razmaku V.— VI. v. bila podi- 
gnuta velika bazilika. S ovih razloga cijenimo, da gornji ulomak 
nebi mogao pripadati nego jednomu biskupu, koji je biskupovao 
prije god. 443. Njegovo ime je valjda nama već poznato i mi 
smo njemu govorili, ali nam nije dano identifikovati ga ovim 
nadgrobnim natpisom. 

Još na jednoj ploči dolazi jedan biskup, a imena mu nema. 
(Vidi Tab. XVII. si. 1.) Natpis glasi:^« 

]^ Per manus ... ]I- EP[i]SC[oj5]I- V' KAL* l[anuarias] 
[depositio reliquiarum heati Petr\\ APOSTOLI '^ A j{^ [i3 
Ovaj natpis našast je u konfesiji cemeterijalne bazilike na 
Manastirinama, i to baš u južnom njezinu djelu, u dubini od 
r50 m. Ovo je otkriveno god. 1900., a dvije godine kasnije u 
istoj dubini, bi otkrivena mala olovna kutija, capsella reliquiarum, 
u kojoj su bile položene moći — dakako ne kosti, nego brandea, 
paUiola — onoga Apostola, o kome govori spomenuti natpis. 
Razna je nagagjanja iznio „Bullettino" kojeg bi Apostola mogle 
biti ove moći. Ova su se nagagjanja na zadnju svela na sv. Petra. 
Mali ostatak u drugoj brazdi onog slova pred I nije tako iasan, 

»8 Buli. Dalm. 1904. p. 3. si. — Rom. Quartalschrift 1904. p. 153. — 
Nuovo Bullet. di archeol. crist. 1904. p. 279; C. I. L. III. 14898. 



38 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

da bi se morao uzeti za R, ali se je — per cxchisio?icm — za- 
ključilo, da ne može biti obzirom na Apostoli, drugoga slova 
nego R, dakle izključivo Petri. 

U ovomu se natpisu spominje neki biskup, koji je ove 
moći položio. Koji je to biskup? 

I ovdje je „Bullettino" iznio hipoteza, pa se napokon za- 
Ijučilo, da bi to mogao biti Honorij, koji je bio biskupom u 
Solinu oko god. 500. 

Ne može se apsolutno isključiti ni ova konjektura, ali bi 
bila vjerojatna samo kada bi se dokazalo, ne samo da do tada 
nije bila podignuta velika bazilika na Manastirinama, nego da 
su do konca petoga vijeka još stojale sve bazilikule ovoga groblja. 

Po datiranim natpisima na Manastirinama rekao bih da već 
u drugoj polovici V. v. bijaše ovaj dio Solina opustošen i dje- 
lomice porušene hasUicuJac, te da se za neko vrijeme više tu nije 
pokapalo. Kada su neprijatelji bili protjerani i nastao podulji 
mir, tada kršćani na ruševinama ovoga groblja i povrh bazi- 
likula podigoše veliku baziliku. Za ovu baziliku nijesu bile do- 
nesene moći spomenutog Apostola, niti su u nju bile postavljene. 
Onaj dio zemljišta, gdje je ovaj natpis našast i dotična olovna 
kutijica za moći, pripadao je jednoj maloj bazilikuli, pa je taj 
dio zemljišta, a šnjime i kutijica i natpis, bio zasut, kad su 
kršćani podigli veliku baziliku. Dakle još tada bilo je zatrpano 
sve ovo u dubinu od jednoga metra i po. Sva je prilika, da su 
varvari ne samo porazbijali natpis, dali i kutijicu ispraznili, te sve 
ovo kršćani ne imajući za nje nikakve važnosti, naprosto zatrpali. 

Biskup dakle, koji je te moći tu položio, morao je živjeti 
prije porušenja bazilike, dosljedno prije druge polovice V. v. 

Da je Esychij, ili koji drugi njegov neposredni nasljednik, 
primio ove moći iz Rima, sva je prilika, da bi ih bio položio 
u veliku gradsku baziliku. Stoga mi držimo, da se ovdje ima 
tražiti ime kojeg biskupa, koji je živio prije nego je podignuta 
gradska bazilika, t. j. prije početka V. v. Vidjeli smo gori, da 
je Leontius bio osugjen od Sinoda biskupa u Milanu, da je 
kasnije ušao u milost pape Damaza. Nije li ovaj papa u znak 
izmirenja podao Lenntiju moći sv. Petra? Paleografija slova ne 
bi se ovoj dobi protivila. 

Još jedan ulomak natpisa, našasta u blizini cemeterijalne ba- 
zilike u Manastirinama mogao bi biti jednog biskupa. On glasi^': 

="Bull. Dalm. 1H90. str. 82 n. 45 (1581); 1891. str. 149. C. I. L. III. 9091. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 39 



EL •/ A .-. SA 
EPISC • IN 
ECAVIT 
Ovaj natpis bijaše se pokušalo ovako pročitati: 
Micha]EL A SA[rsitero?] EPISC^s] mditus?] [ded]ECkVn."> 

Sva je prilika da ovo čitanje nije uspjelo. Biskup po imenu 
Mihovio nije nam poznat ni u Solinu ni drugdje, pa ni u Sar- 
siteru, mjestu napomenutu u Koncilima držanim u Saloni po- 
četkom šestoga vijeka, o kojim kasnije. Nego bile ovako ili 
onako popunjene praznine, vjerojatno je da se i ovdje radi 
jednom biskupu, koji bi po svoj prilici bio posvetio — dede- 
cavit, koju crkvu u Solinu, možda samu cemeterijalnu bazi- 
liku u Manastirinama. Drugo za sada ne možemo reći ob ovom 
biskupu nepoznata imena. Možemo još napomenuti, da neki 
Katalozi bilježe takogjer biskupa Saviliana i stavljaju ga pred 
Stjepanom, početkom VI. v. Je li onaj SA početak imena Sa- 
vilianus? Teško je to kazati i mislimo, da nije vjerojatno, i ako 
je u to doba mogla biti dogragjena i posvećena velika bazi- 
lika mučenika na Manastirinama. Ipak se ne možemo složiti sa 
nadopunjkom Sarsiterus, kao da bi drugi biskup a ne Solinski 
bio posvetio tu veliku crkvi". Tako važan čin, naime posvećenja 
bazilike Mučenika, nije mogao obaviti nego biskup mjesta. 
Ne radi se dakle u ovom našem slučaju nego jedino o biskupu 
Solina, pa za to i ovaj ulomak jednoga biskupa, i ako nepo- 
znata imena, donosimo ovdje. 

Iskopine izniješe dakle na vidjelo četiri natpisa, koji nam 
bez dvojbe govore o solinskim biskupima, ali im ne znamo za 
ime. Nije još isključena mogućnost, da nam koji sretan slučaj 
ne iznese iz vinograda, poljskih zidova, zidića i pregrada na- 
okolo groblja na Manastirinama, koji ulomak, te nam popuni 
dosadanje natpise i donese imena biskupa, koje mi valjda već 
znamo, ali nam nije dano, da ove natpise njima pripišemo 
i tako doznademo, bar za ova dva zadnja, nešto novoga iz nji- 
hova života. 

lustinus Episcopus. 

Za biskupom Paschasijem, koji je po navedenomu nat- 
pisu umro god. 443, rimski Katalog bilježi Petra III., za koga 

*»Bull. Dalm. 1892. str. 191. 
" Buli. Dalm. 1892. str. 191. 



40 Don Fr. Bulić 1 Dr. J. Bervaldi. 



ništa ne znamo u povijesti. Za ovim dolazi Glycerij, histerična 
osoba. Nego prije ovoga, naime Glycerija, nalazimo u svim če- 
tirima Katalozima Justina kao desetoga ili jedanaestoga biskupa 
Solina. Tako bilježi i Škematizam, te stavlja njegovo biskupo- 
vanje od god. 212. — 229. Farlati zna za ime ovoga biskupa, da- 
pače učini ga mučenikom god. 229*^ Drugdje o njemu ništa. Nu 
ipak sigurno znamo za njega iz jednoga natpisa (v. Tab. XVII. 
si. 2.), koji je bio god. 1898. u dva navratka otkriven na groblju 
u Marusincu blizu konfesije cemeterijalne bazilike sv. Stasa. 
Natpis glasi*^: 

Depositio sa.]\^Q{tac) M.{emoriae) IVSTINI EP(iscopi) 
DIE II NON^as; SEPT(cmbres). 

U ovom je natpisu govora o jednom biskupu. Je li ovaj 
mogao živjeti početkom III. vijeka, kako spljetski Škematizam 
nosi? Dosta nam se je pozvati na ono, što več rekosmo o 
Gajanu, kada govorismo u koje doba dolazi na kršćanskim nat- 
pisima epitet Sanctus, da ovo nagagjanje zabacimo i stavimo 
biskupa Justina u koji vijek kasnije. 

Pri objelodanjenju ovoga natpisa bilo je opaženo, da je 
njegova paleografija iz V. ili VI. v., da su tačke postavljene 
bez ikakva stalna pravila, da su učinjene na način malih kri- 
žića, ponešto nagnutih, da tačke ove vrsti za prvi put nala- 
zimo u Solinu u ovom natpisu. I u natpisu jednoga namjesnika 
Dalmacije, koji je iz V. — VI. v. — ne sigurno iz prvih triju vijekova, 
jer mu je naslov praeses, a to je ApoUoniiis Phochadius pr(aeses) 
Ijr(ovifiriai) DaJm(atiac), — nalaze se tačke u obliku ovako na- 
gnutih križića**. Nije lako utanačiti godinu biskupovanja Justina. 
Mnijenja smo, da ga se ima staviti iza god. 443., u kojoj za prvi 
put nalazimo jednoga biskupa pokopana u Marusincu. Justinom 
bi se imala bar donekle popuniti praznina od te godine do 
biskupovanja Glycerija, t. j. do g. 473. Cijenimo, da se Justina ima 
držati pretšasnikom Glycerija, jer je kao takav ubilježen u svim 
Katalozima. Uz to, poslije Glic':'rija tako nam se redaju povjes- 
ničke osobe na solinskoj biskupskoj stolici, i tako nam lijepo 
ispunjuju doba. da bi uprav bilo teško naći mjesta za Justina 
posije smrti Glycerija. 

" I-arlati, o. c. I, str. 599. 

♦» Buli. Dalm. 1R9H. str. 44; 1900. str. 290. - Analccta Bolland. 1899. 
str. 408. CIL III. 14H95. 

«♦Buli. Ualm. 1909. str. 7.-8. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 41 

Dakle Justina, tobože iz II. v. i mučenika treba prenijeti 
u V. vijek. Godine se ne dadu ustanoviti, ali je već dosta ograni- 
čeno njegovo doba, kad ga postavimo kao neposredna Glyce- 
rijeva pretšasnika megju god. 460. i 474. 

Branitelji spljetske predaje mogli bi nam prigovoriti, ako 
je i postojao jedan biskup po imenu Jusiinus u V. ili VI. v., 
da je mogao još jedan, istog imena, opstojati i u II. v. Mogao 
je, odgovaramo, jer je sve moguće; ali gdje su za to dokazi? 

Svi Katalozi ne znadu nego za jednoga biskupa ovog 
imena. S ovim jednim učinilo se je ono, isto se je uradilo sa Ča- 
janom, Symferijom, Esychijom i drugima. Prenijevši Dujma iz 
III. u I. V. trebalo je prenijeti i ove u dva vijeka ranije, naime 
iz IV. i V. u II. i III. vijek po Krstu. 

Glycerius Episcopus. 

U trima najstarijim Katalozima, iza Justina dolazi Glycerij. 
Katalog rimski bilježi njegovo biskupovanje od g. 474. do 480. 

Ovaj je, po rodu, najznamenitiji biskup, što je zasjeo r,a 
solinsku biskupsku stolicu. Po smrti rimskog cara Olibrija, bi- 
jaše u Raveni, dne 13. ožujka 473., proglašen carem Glicerij. 
Ali Leo, car Istoka, nije trpio na Zapadu Glycerija, koji se protiv 
njegove volje bio zacario, te imenova carem Nepota i velikim 
brodovljem posla ga u Italiju. Nepos predobi Glycerija i pri- 
sili ga da se odreče prijestolja, dade ga zarediti svećenikom i 
biskupom solinskim. Carevanje Glycerijevo trćijalo je jedva go- 
dinu dana, te je on već 474. bio biskupom Solina. U to doba 
mora da je crkva solinska bila obudovjela, te bi se u ovoj go- 
dini imala bilježiti smrt Justina*^ 

Koliko je godina Glycerij biskupovao nije lako tačno 
ustanoviti. Katalozi nose sedam godina i stavljaju njegovu 
smrt god. 480. Ove godine mjeseca lipnja poginu u Solinu 
Nepos, koji bijaše prisilio Glycerija da se odreče prijestolja. 
Ne pune dvije godine kasnije nego ovaj bijaše prisilio Glycerija 
na odreku, bijaše Nepos na isto prisiljen od Oresta, pa se i 
Nepos zakloni u Dioklecijanovu Palaču, blizu Solina. Dva nje- 
gova dvorjanika, Viator i Ovida, ubiše ga iz zasjede. Neki stari 
pisci tvrde, da je to učinjeno po nagovoru samoga Glycerija, 

^^AmiTiiani Marcellini Rer. gest. lib, II. p. 289. (ed. Teubner), 
— Farlati, o. c. II, p. 114. si.; Jordan i s Romana p. 43. 



42 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Vijest je moguća, a još je vjerojatnije po tomu, da je on nešto 
dulje biskupovao, nego li to rimski Katalog nosi*^ 

Prije nego idemo dalje, još jednu opasku, koja nam služi 
dokazom, da su biskupi kasnijih vijekova bili, sa Dujmom na 
čelu, preneseni u pred-Dioklecijanovo doba. 

Sva četiri prva najstarija Kataloga bilježe Glycerija na 
dvanaestom ili jedanaestom porednom mjestu. Ako je Dujam 
.biskupovao prvoga vijeka, tada nije mogao po nijedan način 
jedan biskup iz druge polovice V. v. biti dvanaestim nasljed- 
nikom Dujma. Prama našem stanovištu, da je Venancij u III. v. 
bio prvi biskup u Solinu i da je za njim slijedio Dujam, nema 
osobitih poteškoća, da se Glycerija stavi zbilja dvanaestim bi- 
skupom Solina. Moguće da baš ni ovo nije potpuno tačno, da 
je još koji biskup bio pred Glycerijem, ali je sva prilika da je 
ovo ovako, kada ga u Katalozima vigjamo na dvanaestom mjestu. 

Svi Katalozi spominju još jednoga biskupa po imenu Cae- 
sarius i ne bilježe ga neposrednim pretšasnikom Glycerija, nego 
megju njima postavljaju Justina. Moguće je, da ovaj Caesarius 
nije opstojao, za nj nemamo nigdje nikakvih historičkih poda- 
taka, te da je on postao iz naslova, što ga je Glycerij nosio, 
naime Caesar Glycerius. Moguće, da ovaj naslov uzeše 
prepisivači Kataloga kao ime. Ali opet je vjerojatnije, da je 
ovaj biskup opstojao. I ako ime Caesarius ne dolazi u Solin- 
skim natpisima, ipak u prvom provincijalnom Koncilu, držanu 
u Solinu god. 530. čita se megju ostalima i potpis jednoga sve- 
ćenika po imenu Caesarius. Ime Caesarius nije dakle bilo ne- 
obično u Solinu, a u općoj crkvenoj povijesti nalazimo ga već 
oko polovice IV. v. (V. De Vit Onomasticon s. v.). U našem 
slučaju nameće se po sebi pri{i:ovor: ako su prepisivači od 
Glyccrius Caesar učinili dva imena, kako je to, da naslov Caesar 
ne dolazi kao ime neposredno pred ili iza Glycerija, nego da 
je megju njima umetnut Justin? A uprav tim redom dolazi 
Caesarius u onoj najstarijoj jezgri, koju nalazimo u svim 
Katalozima. Uz to je opaziti, da je Glyccrius nosio naslov Au- 
gusta, pa je prije ovo ime moglo ući u Kataloge solinskih bi- 
skupa, nego li ono Caesarius-a. Vjerojatno je dakle, da je i 
ovaj biskup opstojao, ali mi, jer za nj ne svjedoči ni jedan 



"Chronica Minora 1. p. 92. II. p. 92; ili. p. 4211 L. M. Hartmann 
Gcschichtc Italiens im Mittclalter I. p. 51. si. — Guida di Spalato c Salona 
p. 65. si. — Jircček, OL-scIiiclitc dcr : crbcn I. p. 51. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 43^ 

izvor prvoga reda, ne govorimo o njemu u tekstu pod njegovim 
imenom, dočim ga donosimo u našemu Popisu solinskih 
biskupa i to sa znakom upita. 

Honorius I. Episcopus. 

Iza smrti Glycerija, koja je uslijedila godine 480., Ške- 
matizam bilježi interregnum, i to za trinaest godina. Moguće 
da je taj interregnum trajao i više, ali mi nemamo nikakvih 
podataka da to ustvrdimo ili zaniječemo. 

Poslije ovoga interregnum-a izabran je god. 493. bi- 
skupom Honorij, za koga Katalog kaže, da je drugi ovoga 
imena, te mu produljuje biskupovanje do god. 505. 

O prvom Honoriju, upisanu u Katalogu rimskomu megju 
god. 155. — 166. ne znamo ništa. Za nas dakle ovaj bi bio prvi 
toga imena i u istinu je histerična osoba. Iskopine nijesu nam 
ništa otkrile, što bi se moglo reći, da se na nj odnosi. Neki su*^ 
pak htjeli vidjeti u onom manjkavom natpisu, gdje je govora 
moćima jednoga Apostola, (str. 38.) biskupa Honorija, koji 
bi te moći bio ondje položio. Rekosmo da se ovomu tumačenju 
protivi povijest bazilikula i gradnja velike bazilike na Mana- 
stirinama. Ne možemo dakle ništa za nj ubilježiti. 

Da je u istinu Honorij opstojao i biskupovao, svjedoči 
nam papa Gelazij, koji mu god. 493. upravlja prvo pismo. Iz 
ovoga bi se dalo zaključiti, da je Honorij prije te godine zasjeo 
solinsku biskupsku stolicu. Do Rima bijahu naime doprli gla- 
sovi, da se je hereza Pelagijanaca raširila po Dalmaciji i dub- 
ljeg korjena zahvatila: „Dileđissimo fratri Honorio Gelasius . . . 
tantumque illic eorum praevalere hlasphemiam, ut simpUces quoque 
mortiferi furoris insinuatione decipiant . . /' Papa hoće da ovim 
pismom opomene preko biskupa cijelo svećenstvo njegove bi- 
skupije, za koga drži, da ga je hereza zahvatila zajedno sa 
njegovim biskupom. „An fortasse nesclUs hane haeresim, \de giia 
loquimur, et ah apostoUca dudum sede per beafae memoriae Imio- 
centium ac deinde Zosimum, Bonifacium, Caelestinum, Sixtum, Le- 
onem continuis et incessahilihus sententiis fuisse prostratam, nec 
tantum ecclesiae Catholicae legihus, sed principum quoque Boma- 
norum eo tenore damnatam, ut nec usquam terrarum vivendi locum 
sectatores eiiis habere sinerentur?'^*^ 

"Zeiller, o. c. p. 139. 
^8 Far lati o. c. II. p. 134. 



AA Kronotaksa solinskih biskupa. 



Opetujemo da se iz ovoga dade sve prije zaključiti, nego 
li da je Honorij počeo te godine biskupovati. kako hoće Š'<e- 
matizam. Sva je prilika, da nije bilo nikakva i nterregn u m-a. 
a da su ga ', ozniji sastavljači Kataloga izmislili, jer su htjeli, 
da je Glycerij umro god. 480. a da je Honorij zabiskupovao 
god. 493, što se historički ne dade dokazati, dapače bi se reklo, 
da je koju godinu prije postao biskupom. 

Na ovo pismo Honorij odgovori Papi i posla mu svoje po- 
slanike. Do nas nije dopro ovaj odgovor, ali za to imamo 
drugo pismo Papino upravljeno Honoriju. Iz njega se vidi, da 
Honorij nije primio baš na ugodno znanje list Pape Gelazija, 
dapače da mu je donekle prigovorio, što se pača u posle nje- 
gove dieceze. Papa počimlje drugo pismo ovako: ,,Mira>nur di- 
lectionem fuam fuisse miratam curam sedis Apostolicae, quae more 
maiorum ciinctis per mtmdum debetur ecclesiis, pro vestra quoque 
rcgionis /ide fuisse soUicitam.^'*^ Ali pismo rimskoga Pape nije 
bilo indiferentno Honoriju, te uz onakav odgovor Papi, ipak 
mu šalje svoje poslanike, da se boije opravda. Uzprkos tomu 
Papa se ne uvjerava, da baš u Dalmaciji nema hereze Pelagi- 
janske, te opet to ističe: „iJe quibus antcm ii, quos tua caritas 
destinavit, si plenius instrui voluerint, seguentes tituli, cum suis re- 
sponsionihus i7itimahiint". 

Iza ovog drugog pisma, koje nije moglo uzslijediti nego 
godinu, najviše dvije iza prvog, nije nam ništa drugo sa sigur- 
nošću ob Honoriju poznato, što bi moglo ograničiti dobu nje- 
gova biskupovanja. 

Ime se Hon^rijevo spominje u Aktima drugog provincijalnog 
koncila držana u Solinu god. 533. Tu Andrija, Zadarski biskup, 
zagovarajući potrebu osnivanja novih biskupija, pozivlje se na 
Moncrija ovim riječima: ,.Sicut ctiam In barocnsi cvclcsia prc- 
deressore vcstro, heate rccordationis Honorio, cst provide ordinatmn; 
(/uia in tanta distensione locorum rarius corutignatioticm Chrismatis 
pojiuJus rcnatuf a(hfquitnr.^'^° 

Ne znamo, gdje se je nalazila biskupija Baroc, koju ovdje 

spominje biskup Andrija. Valjda je Baroc, Baloe, lidXxi^c, (?) 

Bilaj u Bosni-', jer je po svoj prilici ime od prepislvača is- 

" idem p. 135. 

»" Historia Salonit, cd. Rački p. 15. Nota. 

" Rački, Documcnta ctc. p. 252. - Vjesnik hrv. arlicološkOKa dru- 
štva 1S80. p. lOH. si. — Nodilo, Znanstvena djela za opću naobrazbu 111. 
str. 108. - Jirećek, Gcschichtc dcr Serbcn 1. str. IK). 



Kronotaksa solinskih biskupa. 45 

krivljeno. Ali Akta Koncila ispravna su, kako ćemo vidjeti. 
I tako i na polju osnivanja novih biskupija upoznasmo rad bi- 
skupa Honorija, za koga Katalog nosi, da je umro god. 505. 

lanuarius Episcopus. 

Honorija naslijedi lanuarius. Ovako svi Katalozi, a rimski 
stavlja njegovo biskupovanje megju god. 505.— 515. Po ostalim 
Katalozima on je dvanaesti ili trinaesti nasljednik Dujmov. 

O njemu znamo samo ono, što piše kralj Teodorik u 
jednom pismu, upravljenu mu, čim je posvjedočena njegova 
historična opstojnost i to baš početkom IV. v. 

lanuarius bijaše kupio od nekoga trgovca, po imenu Ivana, 
nekoliko mjera ulja — „sexaginta orcas olei" — ali mu ih nije 
bio platio i na dugo je otezao isplaćivanjem, dok napokon 
Ivanu dodijalo, te ga tužio kralju Teodoriku. Kralj na to piša 
biskupu: „lanuario viro venerahili Episcopo Salonitano Theodoricus 
rex. Omnes quidem iustitiam colere et observare praecipimus, sed 
eos maxime, qui divinis honoribus eriguntur . . ." pa ako je istina, 
da je Ivanu dužan, naregjuje, da mu što prije isplati dug: 
„quatenus nullus ingemiscat illata šibi per vos fuisse dispendia, 
quos decet potius praestare iuvamina. Quapropter studete ut qui non 
soletis pro magnis rebus excedere non videamini, quam absit, in 
parvitate peccare/'^^ 

Šezdeset orcae olei bila je znatna kolikoća ulja. Na 
sjeveru gradske bazilike Symferio-Esychijeve, bjehu otkrivene god. 
1908. tri kamenice uljene u obliku sarkofaga i nekoliko velikih 
kamenih žara, koje su za istu svrhu služile, te je Januarij 
imao gdje da crkovno ulje salije. A trebalo ga je dosta za 
dvije gradske i tri cemeterijalne bazilike u Solinu, u kojim 
zadnjima bilo je pokopano više mučenika, oko grobova kojih 
gorjele su mnogobrojne uljenice, za koje — „in luminaria sanc- 
tarum ecclesiarum" — Januarij bijaše ulje kupio. 

Pismo kralja Teodorika nalazi se u Variae Kasiodora. 
Nije tu rečeno, koje je godine pisano, ali jer dolazi pred pis- 
mima istoga kralja upravljenim god. 508. upravitelju vecti- 
galia u Dalmaciji, to Farlati, ne bez razloga, zaključuje, da 
je ono pismo Teodorika moralo biti pisano god. 507." Neki 

"Cassiodori Opera (u Mon. Germ. Hist.) p. 83. — Farlati o. c. 
II. p. 151. 

" Farlati o. c. II. str. 152.; Monum. Germ. Hist. Auct. Antiq. XII. str. 83. 



46 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

pako stavljaju ovo pismo megju god. 507.— 511. Nije dakle is- 
ključena mogućnost, da je on doista biskupovao od god. 505. 
— 510., ali ne do 515., kako kaže rimski Katalog, što ćemo 
dokazati govoreći o njegovu nasljedniku Stjepanu. 

Stephanus Episcopus. 

Januarija naslijedi Esychij IV-, kako kaže Škematizam, a 
za ovim dolazi Stjepan. Svi ostali Katalozi ne znadu za ovoga 
Esychija IV., nego odmah za Januarijem nose Stjepana. Ovo i 
povijest potvrgjuje, ne samo, da li svi Katalozi, držeći se hi- 
storije, nose Stjepana petnaestim ili šesnaestim biskupom po 
redu, dok ga Škematizam hoće trideset i sedmim. Po ovima bi 
njegovo biskupovanje bilo trajalo samo jednu godinu i to ne 
punu. Rimski Katalog nosi, da je Esychij biskupovao od 515 — 
527., a te godine postade biskupom Stjepan, pa iste godine 
bilježe Honorija III. 

Kako nijedan Katalog ne zna ništa za Esychija IV., tako ni 
povijest ne znade za kojeg Esychija, koji bi u ovo doba bio 
biskupom Solina. Stjepan je histerična osoba, samo što je 
njegovo biskupovanje daleko više trajalo, nego to rimski Ka- 
talog hoće, te pokriva i sve godine biskupovanja tobožnjega 
Esychija IV., koji, i s ovog razloga, mora da ispane iz popisa 
Solinskih biskupa. 

Za ovoga Stjepana sastavi Dionizij Mali (DionysiusExiguus) 
dvije recenzije Kanona i piša istome pismo u kojemu kaže, da 
mu je bio težak ovaj posao: Domino vcnerando niihi Patri Stcphatio 
arrhiepiscopo Dionysius Kxiguus in Domino salutcm. Quamvis ca- 
rissimus Jrater noster Laurcntius assldua ct famUiari cohortationc 
parvitatem nostram regulas accclesiastlcas. de grecotransferreperpulcrit 
con/usionr rredo priftcae franslatiotiif! offensiis nihilomintis tamen 
ingcstum laborem tuac licat i tuđini^ considcrationc susccpi. cui C/iri- 
stus omnipotens Deiis, solita populis pietate prospiciens, stimmi sa- 
cerdotii contulit dignitatrm"^'*: Povjesničkl je ustanovljeno, da je 
druga recenzija Kanona sastavljena za Pape Simacha, koji je 
sjedio na Petrovoj stolici od god. 498. — 514., dok je treća ure- 
gjena za njegova nasljednika Pape Ormizde**. 

'♦ Spicilcfjium Cassincnsc coinplccfcns analccta sacra ct profana. 1888. 
Tom. I. p. 197. — Far lati, o. c. II. p. 1G<). - Migne, PatrolOKiao Tom. 
LXVII. p. 139. 

» Spicilcg. Oissincnsc ctc. I. p. LXXIX. - Buli. Dalra. 1895. p. 39. si. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 47 

Biskupovanje Stjepanovo, kome je druga recenzija posvećena, 
moralo je dakle započeti bar god. 514, t. j. godinu dana prije 
nego li Katalog rimski bilježi Esychija IV. Ali ako uzmemo u 
obzir, da je za Pape Simacha bio jedan dio tih Kanona gotov, 
da se je za taku radnju htjelo više vremena, i da je na taj 
rad bio Dionizij Mali potaknut od solinskoga biskupa Stjepana, 
tada možemo svom sigurnošću ustvrditi, da je Stjepan bio izabran 
biskupom oko god. 510., pa stoga razloga moramo i biskupo- 
vanje Januarijevo smanjiti za kojih pet godina, kako je već i 
učinjeno. 

Treća recenzija Dionizijeve zbirke Kanona, sastavljena za 
Pape Ormizde, koji je živio do 523., sili nas, da Stjepanovo 
biskupovanje produljimo do ove godine. Valjda je živio sve do 
g. 527., u kojoj godini Škematizam bilježi početak i svršetak 
njegova biskupovanja. 

Ove dvije recenzije, t. j. druga i treća, posvećene Stjepanu, 
pridodavaju njegovu imenu jedan naslov, koji nijesmo do sada 
vidjeli kod solinskih biskupa, a to je naslov Nadbiskupa — 
Archiepiscopus — ali koji se naslov u istinu nalazi samo 
u trećoj recenziji. U drugoj se naime piše: „Stephano episcopo 
Salonitano^, a u trećoj „Stephano Archiepiscopo Salonitano"'^^. 

Iz ovoga različitoga naslova htjelo se je zaključiti, da su 
dva biskupa istog imena, jedan za drugim, sjedili na stolici So- 
linskoj". No ova hipoteza nije bila prihvaćena, a i nama se ne 
čini vjerojatna. Obe posvete odnose se na jednog te istog 
biskupa solinskoga, samo je donekle začudno, da ga se drugi 
put zove nadbiskupom. Ova je čast bila velika u kršćanskoj 
crkvi i nadvisivala je onu metropolite^^ Nije lako pomisliti da bi 
ovaj naslov pometnjom došao u uvod treće recenzije, jer se po- 
sveta „Stephano Archiepiscopo" nalazi najmanje u pet kodeksa^'. 
Da ovoga naslova ne bude bilo u izvorniku, ne bi se tako 
lako bio potkrao na svih pet mjesta. Dakle Stjepan bijaše prvi 
biskup solinski, koji je nosio naslov nadbiskupa, što nam je 
dosad poznato. Dva pokrajinska Sinoda držana u Solinu god. 



5«SpiciIeg. Cassinense p. LXXI. — Buli. Dalm. 1895. p. 40, — Du- 
chesne Liber Pontif. I. p. CXXX. 

"Jelić u Buli. Dalm. 1895. str. 40. 

" K r a u s, Realencyclopaedie der christl. Altertiimer I. p. 88. 

»» Spicileg. Cassinense etc. p. LXXI., LXXIV., LXXIX. Nota 3. 



48 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

530 i 533- daju ovaj naslov i Honoriju III. — po nama II. — 
neposrednomu nasljedniku Stjepanovu. 

Benediktinac Monte Cassina 0. Amelli pokušao je razja- 
sniti, s kojega je historičkog razloga Solinska crkva bila po- 
dignuta na ovu čast, te napisa: „Quod si alujuam hac de re coniec- 
iuram exponere licet, nohh haud oninino improhahile videtur, quod 
occasione schismatis Dorothei Tessalonicensis episćopi (an. 516. — 520), 
cum guadraginta Ilhjrici et Grcciae cpiscopi a suo metropolita se- 
cedctiies ad Ji'oniafium Fontificun pro re definieiida preces ohtu- 
lerunt, hoc titulo primum donaretur episcopus Salo?iitanus, tatnqtuim 
totius Dalmatiae metropolita".'^'^ 

Po mnijenju Amelli-a bio bi dakle Stjepan primio iz Rima 
naslov nadbiskupa, stoga što se je on sa drugih četrdeset bi- 
skupa Illyrika i Grčke odvratio od skizme Doroteja biskupa 
Tesalonike megju god. 516. — 520. 

Toma Arcidjakon u svojoj Historia Salonitana zove 
još Glycerija biskupom, dok Natala i Maxima zove nadbisku- 
pima". U jednom listu upravljenu biskupu Natalu, Papa Grgur 
Veliki zove ga nadbiskupom, ali u ostalim pismima ovoga na- 
slova nema, pa je opravdana sumnja, da je i ovaj jedan kriv- 
njom prepisivača tu došao*^ 

U jednom natpisu spljetskoga Muzeja (v. Tab. XXI.) stoji 
da je neki l'ita (?) pokopan za nadbiskupa Maxima: Đcpositus 
Vita Maximo Archiepiscopo'^^. 

Po ovomu nema dakle sumnje, da su se solinski biskupi, po- 
čam od Stjepana, smatrali nadbiskupima i da im je ta čast bila bar 
donekle u Crkvi priznata, kako svjedoči posveta Kanona Dio- 
nizija Maloga, pa i od samoga puka solinskoga, kako bi se 
po ovom natpisu dalo zaključiti. 

Nastaje pitanje, je li ovaj naslov bio priznat od Rima, 
dosljedno je li temeljito nagagjanje Benediktinca 0. Amelli-a? 

Regbl da Rim nije nikada držao Solin za nadbiskupsku 
stolicu. U nijednom pismu, bilo kojega Pape, u kojem se — 
bilo direktno, bilo indirektno - - govori o Dalmatinskoj Crkvi, 
ne kaže se, da bi Solin bio sijelom nadbiskupa. Pa ni u ciglom 

•• BulL Dalm. 1895. p. 41. 
" Histor. Salonit, cd. Rački p. 12.— 13. 

•^Jaffć Kvald, Kcgesta F^oman. Pontif. l:p. III. 8. — Zeillcr, Les 
origincs chrćticnnes itd. p. 143. 

•'Buli. Ualm. 1904. Suppl. 1 3. p. 14; CIL. 111. 13131. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 49 



od trideset i sedam pisama, pisanih od Pape Grgura Velikoga 
biskupima solinskim, pa biskupima po Dalmaciji, namjesnicima 
itd. — izim jednoga biskupu Natalu, i to veoma sumnjiva — u 
sporu, koji bijaše nastao megju Solinom i Rimom, komu 
niže, nema ob ovomu nikakva spomena. Ipak od nekog doba bi- 
skupi Solina smatrali su se nadbiskupima, čemu nema sumnje. 
Da je ova čast njima došla od Rima, kako hoće 0. Amelli, 
nema dvojbe, da bi to Pape bili bar gdjekad u svojim pismima 
spomenuli, ili bar tim naslovom počastili biskupe Solina. A oni 
ih uvijek i samo zovu biskupima. 

Kada im Rim taj naslov nije dao, a oni se ipak njime 
služe, morao im ga je neko drugi podijeliti. A taj drugi ne bi 
mogao biti za ono doba, nego Patrijarhat carigradski. Kada i 
kojom prigodom to bijaše, ne da se tako lako ustanoviti. U onim 
vremenima za vjerskih raspra, Dalmacija, na granici megju 
Istokom i Zapadom, često je naginjala sad na jednu, sad na 
drugu stranu. U jednoj od tih zgoda, za sad potanje neodre- 
gjenih, kada je crkva Solinska jače prionula uz Carigrad, lako 
da je njezinu biskupu bio od carigradskih patrijarha, u spora- 
zumljenju sa Carem, podijeljen naslov, kojim se Solin svegjer 
ponosio, ali koji mu od Rima ne bijaše priznat. 

I nije se čuditi da od Rima nije bio priznat Solinskim bi- 
skupima naslov nadbiskupa. Ako pogledamo na mnoge važne 
biskupije po Italiji, vidjet ćemo, da je ondje ova čast bila po- 
dijeljena veoma kasno. Na pr. biskup Kapue postade nadbi- 
biskupom istom god. 966. (Gams, Series Episcoporum ecclesiae 
catholicae str. 868.); onaj Salerna god. 982. (Gams 0. c. s. 
919.); Brunduzija god. 996. (Gams 0. c. s. 862.); Pize god. 
1092. (Kehr, Regesta Pontificum Romanorum III. s. 316.); Fi- 
rence i Bologne poslije XII. v. (Kehr 0. c. III. s. 7., V., s. 
242.). Jedino biskupe Ravene nazivlju rimski Pape nadbisku- 
pima, ali i to poslije Grgura Velikoga, t. j. okolo polovice VII. v. 
(Kehr 0. c. V. s. 15.), kada je već Solin ležao u ruševinama. Ako 
se uzme u obzir, da tako veliki i znameniti gradovi u kr- 
šćanskom, a i u poganskom svjetu, kao što su gori navedeni 
nijesu te časti uživali nego u prvim vijekovima srednjega vi- 
jeka, teško je vjerovati, i kad ne bi bilo već napomenutih po- 
teškoća, da je rimski Papa podijelio solinskim biskupima još i 
naslov nadbiskupa. Ali jer su oni bez dvojbe, bar za biskupa 
Maksima, ovaj naslov nosili, tada je vjerojatnije, da im je ta 

4 



50 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi 



čast u knjoj prigodi bila podijeljena od carigradskog Patriarke, 
kako je već rečeno. Naslov nadbiskupa dolazi na Istoku već 
IV. V. (Kraus RE II. s. 393.). 

Honorius II. Episcopus. 

Škematizam nosi, da je Stjepana naslijedio Honorij III. 
Ova je osoba historična, ali kao drugi ovoga imena. Njegovo 
biskupovanje pada od prilike u ono doba, kad ga i Škematizam 
stavlja. 

Papa Vigilij, boraveći u Carigradu god. 550., piše iz ovoga 
grada djakonu Sebastijanu, upravitelju dobara sv. Stolice — 
patrimonium S. Petri — u Dalmaciji. U ovome pismu 
kori njega i biskupa Honorija s raznih nereda, te Sebastijanu 
predbacuje: ^(Juos Honorius tune praedictae civitatis, idest Sa- 
lonitanae. episcopus contra consuetudinem Bomanae vel suae eccle- 
siae et Scdis Apostolicae constifuta sacris ordinibus applicaverat, 
non solum prohihere penitus noluisti, sed ncc Uli (idest Vigilio) de 
hac causa vel scripto re/erre, vel quando Thessalonice eidem occur- 
rerat, luemor conscientiae suae, ne verbo quidem suggerere voluit, et 
cum illis tartKjUam cum legitimo et rationabili ordine factis, čupi- 
ditatis špiritu aajuievit procedere, et eorum soeiis est communionis 
venalitate repertus^*. 

Papino pismo pisano je, kako rekosrro, god. 550., ali go- 
vori Sebastijanu, kada je njemu došao u susret u Tesaloniku 
i dogagjajima, koji su se uprav tada zbili. Bilo je to kon- 
cem god. 546., kada je papa hodio u Carigrad"*. Te godine 
dakle bijaše još na životu biskup Honorij. Ne može se dakle 
uzeti god. 544. kao godina smrti Honorijeve, kako to hoće 
škematizam. 

Kada je Honorij počeo biskupovati? Katalog rimski nosi 
god. 527. i tako bi njegovo biskupovanje imalo trajati skoro 
dvadeset godina. Valjda nije ovaj datum posve tačan, ali opet 
nije daleko od istine. 

Iskopine solinske ne izniješe na vidjelo nadgrobni natpis 
Honorija. Ali zato na drugom mjestu, mnogo važnijemu, našlo 
se u više ulomaka njegovo ime u monogramu (v. Tab. XVIII.). 

•• Fari at i o. c. II. p. 193. 
"Hartmanii o. c. I. p. 386. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 51 

Pokraj Sympherio-Esychijeve gradske bazilike našlo se 
god. 1906. i si. više mramornih ulomaka, na kojima je sprijeda 
urezan monogram Honorijev, a straga križ. Jasno je, da su 
ovi ulomci bili vidljivi s jedne i s druge strane, stoga su slu- 
žili za ogradu na plutejima oko presbiterija, ili na kojemu dru- 
gomu mjestu bazilike, sagragjene pokraj Symferio-Esychijeve 
bazilike. Ova je bila podignuta na način grčkoga križa, te je, 
ne uračunavši apsidu, bila duga i široka po 40 metara. Od ulaza 
prama apsidi dijelila su ju na tri broda dva reda stupova; 
a tako isto njezina širina u križu bila je razdijeljena od dva 
reda stupovlja. Ova Crkva sagragjena je povrh jedne starije 
bazilike iz konca IV. v., koja je opet, regbi, stajala nad jednom 
drugom još starijom, ali mnogo manjom crkvom (v. Tab. XIX.). 
(W. Gerber: Untersuchungen und Rekonstructionen an alt- 
christlichen Kultbauten in Salona. Wien 1911. str. 1. — 72.) 

Dakle biskup Honorij podigao je ovu sjajnu baziliku na 
oblik grčkoga križa. U Solinu imamo dva biskupa ovoga imena, 
koji se u dobi ne odijeljuju mnogo jedan od drugoga, da bismo 
mogli nekom sigurnošću pripisati, po stilu arhitekture, jednomu 
ili drugomu, gradnju ove crkve. Nego pošto je Honorij II. 
biskupovao dugo i pošto nam je njegova radinost poznata i 
po dvama Koncilima, koja je u Solinu držao, to smo mnijenja 
da je on, a ne Honorij I, podigao ovu lijepu baziliku. 

Ali imamo drugih izvora, koji će nam nešto kazati o Ho- 
noriju II. i tako utanačiti početak njegova biskupovanja. 

Tako zvana Historia Salonitana maior, t. j. 
Kodeks Barberinov Solinske povijesti Tome Arcidjakona, nosi 
jedan dodatak, koji se u drugim Kodeksima ne nalazi, niti je 
napisan rukom Tome Arcidjakona^". Megju ostalim stvarima tu 
se nalaze Akta dvaju solinskih Koncila držanih za Honorija II. 

Nekoji smatraju ova Akta sumnjivim" te im ne pripisuju 
nikakve važnosti. Farlati nasuprot uzimlje oba Koncila za auten- 
tična i opaža : „Mirari autem satis non queo in uno eodemque 
codice Barberiniano ac duobus reliquis tantam stili et dictionis va- 
rietatem reperiri ut satis appareat opus non esse unius et ejusdem 
audoris. Nam quae his communia sunt cum exemplari Luciano 
typis edito, simpUciter quidem exponuntur, et sine ulla exornatione 

8« Historia Salonit, ed. Rački p. 12. 
" Zeiller o. c. p. 149. 



52 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



sed nuUa hitiui sermone barharie in/uscantur, nihil habent a Gra- 
maticis praicepiiofiihus ahhorrcns, nuUa denigue indigent sive cor- 
rectione sive explicationc . ita pura sunt, emcndata perspicua. Contra 
vero quae mper addita sunt, dcmntque Luda no codici, si vitam 
Saticti Domnii cjccipias, caetera omnia illis quae dići, vitiis la- 
borant, totque ac tantis corruptclis, et depravationibus obvoluta sunt, 
ut nisi emendentur et expUcentur intelligi nullo modo possint^^. 

Ne samo da ovi od Farlatia navedeni razlozi vojuju za 
vjerojatnost Akata Solinskih Koncila, nego i sam predmet o 
kome se bave, pruža nam dovoljno dokaza za istinitost istih. 

Prvi Koncil govori o dilapidaciji crkovnog imanja, o sve- 
ćeničkim zajmovima, o skrbi za siromahe, o regjenju svećenika 
po nekom stalnom redu, po kanoničkim propisima, da se ne 
podižu crkve i oltari ako nijesu dovoljno oskrbljeni za pristojno 
uzdržavanje, i napokon odregjuju neke stvari glede pokore \ 
odrješenja za razne grijehe itd. Sve se ovo odregjuje u trinaest 
kanona. 

Moguće da se o svemu ovomu nije raspravljalo, moguće 
da je koji kanon unesen od prepisivača iz kojih drugih Kon- 
cila, ali stvari o kojima se ovdje govori, jesu uprav pitanja, 
koja su u ono doba bila veoma živa i zadavala Crkvi dosta 
brige''®. Takogjer ne može se razlogom sumnjati, da bi bili pod- 
metnuti potpisi biskupa. Za veći dio onih biskupija, koje se tu 
spominju, znamo iz drugih izvora, da su doista opstojale. Imena 
potpisanih biskupa sva su latinska. Da se je ovaj Koncil držao 
koji vijek kasnije, ili da su Akta bila poznijih vijekova od 
koga sastavljena, lako da bi se bilo potkralo koje ime slavensko 
ili langobardsko"". Ako pogledamo samo natpise prvih vremena 
hrvatske dinastije. Vili. i IX. v., naći ćemo mnogo nelatinskih 
imena. I samo datiranje po konzulima u ovim Aktima daje ra- 
zumjeti, da su ona autentična. Da su ona kasnije izmišljena, 
falsifikator bi bio jamačno označio godine drugačije. Tko bi 
htio ostati pri tome, da su Akta krivotvorena, trebalo bi da 
nagje bar razlog radi kojega se je falsifikator dao na ovaj posao. 
Ali u istinu nemamo nikakva razloga, koji bi nas uvjerio, da 
tu sumnju prihvatimo. Nitko ovim Aktima ne dobiva ništa, da- 

•• Far lati o. c. II. p. 102. 
•» IdcMn ib. p. 1G4. 

'"Glede imena u dokumentima početkom srednjega vijeka sr. JireČck, 
die Romanen in dcn Stadten Dalmatlens wahrend des Mittelalters I. p. 25, 66. si. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 53 



pače Crkva gubi na ugledu, jer Akta iznašaju mnoge mane, 
koje su bile zarazile svećenstvo i vjernike Crkovne pokrajine 
Dalmacije, 

Kada je ovaj Koncil držan? — Akta počimlju ovako: „Ho- 
norius (II) iunior archiepiscopus salotiitanus XXI. Iste fecit con- 
cilium solemne, ut infra, suh die XVII. kal. iuliarum, consulatus 
vero Lampadii et F. Oresti. Congregatis beatissimis viriš episcopis 
preshyteris, dyaconihus, nobilibusque filiis et cundi ordinis clero, 
Ronorius dixit . . ."^^ 

Spomenuti konzuli Lampadij i Orestes bili su u vlasti 
godine 530.; te godine dakle na 15 srpnja držan je prvi Koncil 
i dosljedno već te godine Honorij bijaše biskup solinski, a sva 
je prilika i koju godinu prije; možda već 527. kako bilježi Ka- 
talog rimski, jer nije vjerojatno, da se je odmah prve godine 
svog biskupovanja dao na ovaj posao. 

U Aktima Koncila piše se, da je Honorij bio dvadeset i 
prvi biskup solinski. Katalog rimski i Škematizam hoće, da je 
bio tridesotosmi; odlučuju uvijek isti razlozi, koji bijahu mjero- 
davni i za druge biskupe. U ostalim starijim i vjerodostojnim 
Katalozima ovaj je biskup ubilježen kao šestnaesti ili sedam- 
naesti po redu. U tom broju on je nasljednik Stjepanov i to 
neposredni. Kada se pomisli, da se je u staro doba bilježilo 
brojeve sa latinskim brojkama, tada se razumije, da je lako 
bilo od XVI. napraviti XXI. 

Honorij II. držao je još jedan Koncil, kojega su se Akta 
sačuvala. On je držan: „Post iterum atgue iteriim Lampadi(i) et 
Oresti sumens (consul?) suh die IIII nonis Maias facto sacerdo- 
tali concilio ..." 

Do sada se je cijenilo, da je ovaj Koncil bio držan go- 
dine 532. Ali to je pogrješno, jer u Aktima ne stoji iterum, dali 
iterum atque iterum, što označuje treću godinu konzulata, dakle 
god. 533. Sličnih datiranja imademo u nekim kršćanskim nat- 
pisima Rima sa oznakom: et i^erMw, i označuju god. 533. Maffei 
pak donaša jedan natpis datiran skroz kako je i naš Koncil, 
naime — iterum atque iterum post consulatum Lampadi et Orestis 
— i kaže, da je iz god. 533^^ 

'iHlstor. Salonit, ed. Rački p. 13; K u kulje vi ć, Codex Diplom. I. 
str. 195. si. 

"De Rossi, Inscript. Christ. Urb. Romae I. p. 470. — Vagi i eri, 
I Consoli di Roma p. 310. 



54 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Ovaj se Koncil bavio osnivanjem triju novih biskupija i 
imenovanjem dotičnih biskupa. Prepisivači su nam imena mjesta 
tako nagrdili, da nije baš lak posao utanačiti sjedišta novih 
biskupija i neka važnija mjesta, koja su imala pripasti ovim 
novoustrojenim biskupijama, a koja dotična Akta spominju. 
Savjetnik Alačević pokušao je u „Bullettino" da razjasni ova 
imena i utanači njihovu ubikaciju, te je za jedan dio lijepo 
uspio'^ Buduće iskopine po mnogim mjestima rimske Dalma- 
cije unijeti će uhvano svjetla i u ova zamršena pitanja. 

U potpisima nalazimo jedanaest imena i to sve samih 
biskupa, od kojih pet dolazi u prvom Koncilu. 

Držimo, da je i ovaj Koncil bio u istinu držan i da se 
Akta ne mogu ubrojiti megju krivotvorena"*. Da se ovo po- 
sljednje ustvrdi, moralo bi se najprije u njima naći nešto. Što 
bi bar dalo slutiti korist, koju su neki morali imati da to urade. 
Tomu ne možemo naći traga, a datiranje Akata, osobito ono 
sa iterum atgne itcruni, varvarska latinština, imena biskupa 
i način zaključaka, a nada sve sadržaj, govore nam dovoljno 
za njihovu vjerodostojnost. 

Iz navedenih Akata razabire se, da su tada u području 
Metropolije solinske opstojale slijedeće biskupije, a na čelu im 
ovi biskupi. Pri moru bile su ove: 1. Arba (Rab) sa biskupom 
Tycianus, prisutnim jednomu i drugomu Koncilu. 2. Jader 
(Zadar) sa biskupom Andreas, prisutnim jednomu i drugomu 

'»Buli. Dalm. 1897. p. 102. si. 

'* Dr. S. Ritig, koji je god. 1910. pregledao rukopise vatikanske 
Historiae Salonitanae (vat. lat. 7019. i Barb. lat. 828.) piše u opasci 10. str. 
118. ^ogoslovske Smotre" god. 1911. ovo o Aktima prvoga Koncila 
držana pod Honorijem: „Istina, Acta ovoga Koncila ne nalaze se u izvornoj 
Historiji Solinskoj Tome Arcidjakona (f 1268.), nego su očito inter- 
polovana. Boraveći zadnje jeseni u Rimu proučavao sam radi kanona split- 
skoga sabora od 925. god. vatikanske rukopise Historiae Salonitanae: Vat. 
lat. 7019. i Barb. lat. 828., ter sam došao do sigurna rezultata, da pomenute 
interpelacije ne mogu biti nipošto formalne patvorine, proizvod kasnijega 
falsifikata, nego ili je neki našinac iz autentičnih dokumenata uvrstio u svoj 
prijepis Toniine solinske povijesti, da bi mu bila što pinija. Stota je, te 
Rački za svoje izdanje Historia Salonitana, Zagreb 1894. (Monumenta, Scrip- 
torcs III.) nije dospio napisati predgovor i svoje konačno mnijenje reći o 
tim interpolacijama". Ovdje se dr. Ritig ne izrazuje o Aktima drugoga Kon- 
cila, jer ih valjda nije opazio, ali o prvom je mnijenja kojega smo i mi 
pa da bude i druge vidio, sva je prilika, da bi se i u tome s nama slagao. 
Sr. Dr. I. Kršnjavi. Zur Mistor. Salonit, des Tliomas Archidiaconus von 
Spalato. Zagreb 1900. str. 7. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 55 

Koncilu. 3. Scardona (Skradin) sa biskupom Constantlnus, 
prisutnim prvomu Koncilu. 4. Narona (Vid u Neretvi) sa bi- 
skupom Marcellus, prisutnim jednomu i drugomu Koncilu. 5. 
Epidaurum (Cavtat, Stari Dubrovnik) sa biskupom Fabri- 
anom, prisutnim prvom Koncilu. 6. Muccur (Makarska) sa bi- 
skupom Stephanus, koga je drugi Koncil izabrao za biskupa, 
ustanovivši biskupiju Makarsku. Odregjeno je tom prigodom 
da ovoj biskupiji ima pripadati predio Montanense (Za- 
gvozd), Delminense (Delminium, Dumno, Duvno), n e- 
stinum (Oneum, Omiš) i Redditicum (Riditae, Danilo-Kra- 
Ijice, megju Perkovićem i Šibenikom). U Zagori pak ležale 
su ove biskupije: 7. L u d r u m (ne zna se gdje je uprav bilo 
to mjesto). Ova je biskupija bila utemeljena u drugom Kon- 
cilu i biskupom bio joj izabran Celianus. Njoj su pripadali ovi 
predjeli: Magnoticum (Municipium Magnum, Kljake-Drniša). 
Equitinum (Colonia Cl. Aequum, Čitluk kod Sinja), Salvi- 
aticum (Glavica kod Glamoča) i Sarziaticum (valjda vi- 
sočina Glamoča). 8. Sarsenterum (po svoj prilici okolica 
današnjeg sela Aržano, Općine Imotske). I ova je biskupija bila 
utemeljena u drugom Koncilu, a prvi joj je biskup bio Pau- 
linus. Ovoj su biskupiji bili odregjeni ovi predjeli: Novense 
(municipium Novae, Runovići kod Imotskoga) ''^ Rasticiarium 
(? Rastok kod Vrgorca), Delontinum i Stantinum (mjesta 
nepoznata, sva je prilika da su bila megju Runovićem i Triljem), 
te Beuzavaticum (Bužan-grad) i Potuaticum, (nepoznata 
položaja). 9. Martaritana (sa sjedištem u Martar, Mostar?) 
sa biskupom Victor, prisutnim prvomu Koncilu. 10. Besto- 
ensis (sa sjedištem u Bistue, Šuica na Duvanjskom polju), sa 
biskupom Andreas, prisutnim jednom i drugom Koncilu. 11. 
Si sci a (Sisak) sa biskupom Joannes, prisutnim prvom Kon- 
cilu, a Constantinus, prisutnim drugom Koncilu. 12. Baro- 
ensis (u kotaru Pečkom blizu izvora rijeke Sane). Biskup, 
ovoga mjesta nije bio prisutan ni jednom ni drugom Koncilu 
ako nije jedan od onih dvaju biskupa koji su na drugom Kon- 

" Nedaleko sela Runovića kod Bublina, ispod gomile Dikovače u 
Zraijavcima, bila je otkrivena god. 1897. bazilika na tri broda a na dvije 
apside, duga 25 m, široka 14 m, po svoj prilici iz "VI. v. (Buli. Dalm. 1899^ 
str. 211; Starohrvatska Prosvjeta 1900. str. 93; Glasnik Zemaljskoga Muzeja 
u Sarajevu 1900. str. 333.-337.). Lako da je ovo bila bazilika ovoga muni- 
cipija, koji je pripadao novoustrojenoj biskupiji Sarsenterum. I ovdje bi bilo 
umjesno kopati. 



56 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi 

cilu potpisani, ali im nije naznačeno, koje su biskupije bili. 
Ova zadnja biskupija bila je utemeljena za biskupa Honorija"'. 
Možemo dakle sigurno držati, da je Honorij II. dugo bi- 
skupovao u Solinu, da je svoj rad započeo izvrsno i mnogo 
toga htio da uredi, što je u Dalmaciji na crkovnom polju bilo 
neuredna, ali da se malo po malo odalečio od prave staze i 
zaslužio da bude ukoren od Pape Vigilija. 

Frontinianus Episcopus. 

Frontinijana spominju po više puta Kalalog rimski i Ške- 
matizam. U ovima kao nasljednik Honorijev dolazi trideset i 
deveti na broju, ali je on toga imena prvi. U ostalim Popisima 
kao Honorijev nasljednik stoji osamnaesti ili sedamnaesti na 
redu. Još jedan dokaz, da su biskupi kasnijih vijekova bili pre- 
bačeni u prve vijekove kršćanstva. 

Za ovoga biskupa svjedoči nam Victor Tonnennensis, bi- 
skup Tunes-a (Tunis) u Africi, koji nam veli, da je god. 554. 
bio Frontinijan potjeran u progonstvo i to bas od cara Justi- 
nijana: ^Post consulatum Basilii v. c. anno XIV Frontinus episcopus 
ad urbem regiayn evocatus pro defensione truun eorumdem capitu- 
lorum Antinoensi primae Thebaidae civitatis exilio deputatur.^'^'' 
Ovdje je ostao osam godina, pa je odanle izagnan u Ancyru^ „Post 
consulntmn Basilii v. c. anno XXir (g. 562.). veli isti kroničar, 
„Frontinianus Salonensis episcopus de e.rilio Antinoensi Ancyram 
Galatiae transmutatur."'''^ 

Nije nam poznato, kada je umro, ali se vidi iz spomenute 
kronike, da je g. 554. prestao biti biskupom solinskim, a bio je još 
u životu, u progonstvu g. 562. 

Kada je počeo biskupovati? Na ovaj upit nije moguće dati 
tačan odgovor, ali mislimo, da ne griješimo, ako ga metnemo 

•• l^ull. Dalm. 1878. str. 21. si; 1895. str. 57, 100; 1891. str. 48; 1897. 
str. 102. si; D r. Jelić u Glasniku Zemaljskoga Muzeja u Sarajevu 1898. 
hl; Dr. Patsch ibid. KKKJ. str. 555 si; Cons, la province roniaiue de 
Dalmatic, F^aris 1881. str. 184. Si; Tomaschek, Die vorslavische Topo- 
graphic str. 497. s»!. 

'■ Monum. Germ. histor. Aucf. Antiq. Vi ct oris lipiscopi Tonnen- 
nensis Chronica XI. I. p. 203. 

■" Idem p. 205. I'rontinus ili Frontinianus ime je jedne te iste osobe, 
kako proizlazi iz ovoga dokumenta, jer se u njemu govori, da je ovaj biskup 
bio prognan iz jednoga u drugi grad. Jirečck, Dle Romanen etc. I. p. 22. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 57 

neposrednim nasljednikom Honorija II., te stavimo početak k nje- 
gova biskapovanja god. 547. 

Življaše ovaj biskup u doba, kada je u kršćanskom svijetu 
podigla veliku buku raspra o trim Kapitulima — Schisma 
trium Ca pitulorum." Biskupi na Istoku bili su za to, da 
se osude ova tria Capitula, te car Justinijan god, 546, izdade 
odluku u tomu smislu. Biskupi na Zapadu držahu razne Sinode, 
pa i oni Ilirika god. 549., te osudiše odluke cara Justinijana. 
Da se strasti umire, bi god. 553, sazvan peti ekumenski Koncil 
u Carigrad, na koji biskupi Ilirika i Dalmacije ne htjedoše pri- 
stupiti.^° U ovomu Koncilu biše osugjena tri Kapitula, koju osudu 
potvrdi i Papa Vigilij. Mnogi biskupi ne pristadoše na to, te 
se odijeliše od Rima. U ovom kolu vodi glavnu riječ Akvilejska 
crkva, koja u skizmi ustraja 150 god,, do blizu 700. po Kr, Ali 
i u Dalmaciji bijaše mnogo pristaša triju Kapitula, a megju 
njima i sam Solinski biskup Frontinijan, te je volio ostaviti 
biskupsku stolicu i otići u progonstvo, nego li se pokoriti za- 
ključcima ekumenskoga Koncila, 

Rekao bih, da većina pučanstva Solina nije bila uz svoga bi- 
skupa. Ali u Dalmaciji bilo je mnogo pristaša njegove nauke i po 
njegovu imenu zvali su se kod nas sljedbenici triju Kapitula : 
Frontinianistae. Oni ostadoše vjerni ovoj nauci i poslije nje- 
gove smrti za više godina, kako nam svjedoči pismo Grgura Veli- 
koga, upravljeno solinskom biskupu Maximu g. 600.: „De Fronti- 
nianistis autem Fraternitas tua sit omnino sollicita, et, sicut coepit, 
studeat, quatenus ad sinum sanctae ecclesiae revocentur. Si qui vero 
ad me venire voluerint, et rationem recipere, prius jusjurandum 
praebeant, quia non permitfunt suis quod in eorum errore, etiam 
ratione recepta, persistant. Et postmodum eis tua sanctitas promittat 
quia a me nullam violentiam patientur, sed rationem reddo. Si 
veritatem cognoverint, suscipiam, si non cognoverint illaesos dimittam. 
Si qui vero contra vos ex eis ad nos venire voluerint, minime eos 
fraternitas tua retineat, quia venientes aut rationem redpiant, aut 
sclto quia profedo terram illam ulterius non vldebu7it."^^ 

Frontinijan imao je dakle biti na glasu sa svoje učenosti 
i radinosti, kada su se branitelji triju Kapitula njegovim ime- 



" F a r 1 a t i. o. c. II, p. 195. si. H a r t m a n n o. c. I. p. 385. si. 

80 Far lati o. c. II. str. 198. — Leclercq, L' Afrique chretiennell. 
str. 268. 

8' Buli. Dalm. 1904. Suppi. 1-3 p. 46. 



58 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

nom nazivali, i kad je car cijenio potrebitim da ga u progon- 
stvo potjera, ne bi 11 se tim crkovni odnošaji u Solinu uredili. 
njemu dosad nije ništa našasto u solinskim iskopinama. 

Pet rus Episcopus. 

Frontinijana naslijedi Petar, koji bi po rimskom Katalogu 
imao biti četvrti ovoga imena, a četrdeseti po redu. U drugim 
popisima prvi je ovog imena i sedamnaesti ili osamnaesti po 
redu. Za nj svjedoči isti Viktor Tonnennensis, da je naime godine 
dvadesetičetvrte poslije Bazilijeva konzulata bio poslan u pro- 
gonstvo Frontinijan, te nadodaje istoj vijesti: y,et pro eo ah hae- 
rcticis Fetrus Saloncnsis eccJcsiae ordinatur."^' Njegovo biskupo- 
vanje počimlje dakle god. 554. kako stoji i u Rimskomu Katalogu. 

Kroničar veli, da je Petar bio od heretika regjen solinskim 
biskupom, a taj izraz daje nam uprav razumjeti, da je pristao 
uz odluke petoga Koncila Ekumenskoga. Viktor Tonnennensis 
imagjaše veliki udio u raspri o trim Kapitulima i bijaše velik 
njihov zagovornik, te je bio poslan u progonstvo kao i Fron- 
tinijan. Za njega i njegove privrženike svi protivnici triju Ka- 
pitula bijahu heretici, stoga on smatra i Petra takim. 

Po istom Kroničaru znamo i godinu smrti ovoga biskupa. 
On piše: „Post consulatum Basilii v. c. anno XXII Frontinianus 
Salonensis Episcoptis de exilio Antinoensi Ancyram Galatiae trans- 
mutatur. Fetrus eius incuhator ecclesiae moritur."^^ Dakle god. 562. 
biskup Petar bijaše umro. 

Iz izraza, što ga ovdje rabi Kroničar, dalo bi se zaključiti, 
da je Petar bio silom nametnut crkvi Solinskoj. On ga zove 
„incubator ecclesiae", a tako se obično označuje onoga, 
koji je nedopuštenim sredstvima došao do vlasti.^* Ako uzmemo 
u obzir, da je Dalmacija do kasnijih vremena pristajala uz 
Frontinijanov nauk, da je Solin bio sijelom mnogih državnih 
činovnika, koji su. naravski, morali biti protivnici triju Kapitula, 
kako je bio i njihov car, tada je lako razumjeti, kako je Petar 
mogao doći do solinske biskupske stolice i na njoj se održati. 

Kratko bijaše biskupovanje Petrovo: ne punih osam go- 
dina. Ali ipak on ostavi znatnih tragova svoje djelatnosti u 

•» Monum. Germ. hist. XI. 1. p. 203. 
" Idem ib. p. 205. 

"• Forccllini, Lexicon s. v.; Du Can^c, Glossnrium mediao ct in- 
fimac latin. s. v. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 59 

Solinu, koji nam tragovi takogjer svjedoče, da je uprav u ovo 
doba morao živjeti. 

njegovu djelovanju za iskorenuće shisme triju Kapitula 
nemamo podataka, ali se po sebi razumije, da je u tom smislu 
morao mnogo raditi, kada ga je onako okrstio Viktor Tonnen- 
nensis. Iskopine pak zasvjedočiše njegovu djelatnost na gradi- 
teljskom polju. ^^ 

Godine 1905. i susljedne, na istoku i sjeveroistoku gradske 
bazilike Symferio-Esychijeve, megju ostalim zgradama bi otkriven 
jedan veliki hodnik, u dužini od 140 m i širini od 4 m 50. cm. 
Na trim Kapitulima i na trim arhitravima u ovomu hodniku 
urezan je monogram imena PETRVS (V.Tabl.XX. si. 1. i 2.) i isto 
ime dvakrat imenovano u jednom natpisu u istom hodniku.^® 

Da se u ovomu monogramu ima čitati ime Apostola Petra, 
nije vjerojatno, jer ispred monograma fali slovo S; da se ima 
onaj S od Petrus tum^ačiti S[anctus], nije ni to vjerojatno. Pa 
kad bi se i to htjelo učiniti, onda opet fali Apostolus, ili barem 
A, kao početak te riječi. Nije vjerojatno, da bi se bila izostavila 
oznaka Apostolus, kad bi se onaj monogram imao odnositi 
na Apostola Petra. Uz to imamo uzeti u obzir, da se svi oni 
monogrami ne nalaze u crkvi nego vani, u jednom hodniku. 

Ne možemo misliti ni na koju privatnu osobu, pa ni na 
samog graditelja toga hodnika. Da bi se privatnici ili arhitekti 
ovjekovječavali kojim znakom u bazilikama ili pokraj njih, 
to nije bio običaj nego kasnije, u srednjem vijeku, ali ni tada 
onako izrazito na najodličnijim mjestima, kao na arhitravima i 
kapitelima, kako ovdje nalazimo. Osoba, koja je dala, da se 
njezino ime do šest puta ureze na tako izloženim mjestima, 
tik uz samu crkvu, morala je u crkvi Solinskoj imati veoma 
odlično mjesto, a to nije mogao da bude nitko drugi nego sami 
biskup. Da bude i koji drugi crkveni ili svjetovni dostojan- 
stvenik dao svoje ime uklesati, on ne bi bio propustio, bar iz 
počasti, da koji put ukleše i ime onoga biskupa, pod kojim se 
to dogradilo. Ali mi nijedno drugo ime ne nalazimo, nego samo 
i jedino Petrus. Ne može dakle monogram nikoga drugoga da 
označi nego solinskoga biskupa Petra. Radnja hodnika i vrst 
monograma odgovara šestomu vijeku, kada je Petar biskupovao 



" Buli. Dalm. 1906. p. 153. si. 
" Idem p. 167. 



60 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

i kad je bilo ušlo u običaj, da se na kapitelima uklesaju imena 
biskupa, kako nalazimo i u crkvi sv. Sofije u Carigradu. Petar 
dakle okoristi se mirom, koji je bio zavladao u rimskom carstvu, 
iza kako Justinijan poslije dvadesetgodišnjeg ratovanja uništi silu 
Gota, za ovu gradnju. Ovaj mir koristio je u velike umjetnosti, 
te ne samo u Carigradu, da li po svoj carevini opaža se novi 
život na umjetničkom i književnom polju.®" 

Ova radnja biskupa Petra bijaše takogjer uzveličana 
osobitim natpisom u dvama distisima. Od ovoga važnog nat- 
pisa našasto je samo nekoliko ulomaka, koje je teško skupa 
sastaviti. Dva prva stiha nije uspjelo pročitati, jer je ostalo 
samo malo slova. Dva zadnja stiha dobro su pročitana i glase^^ 
(V. Tabl. XX. si. 3.) 

„ . . . per quam gressum ad coelestia tendat 
qua duce per Jucem plehs ferat ampJa Petri."' 

U početku ovog natpisa nalazi se takogjer ime PETRVS, 
ali dalje samo pojedina slova, iz kojih se ne da ništa razabrati. 
Svakako se natpis odnaša na veliku zgradu, koju je Petar po- 
digao. Moguće da se u prvim dvama stihovima ovog natpisa 
isticao na osobiti način sv. Petar, prvak Apostola, da se jače 
pokaže vez, koji mora da Solin spaja sa Rimom, a koji je vez 
bio prekinut za doba Frontinijana, neposrednog pretšasnika 
biskupa Petra. 

Probinus Episcopus. 

Petra naslijedi Probinus. Tako svi Katalozi, tom razlikom, 
da ga neki zovu Prodianus, drugi Proclinius ili Proclinus, a neki 
opet Probinus, koja je zadnja prava ortografija ovog imena. 

Katalog rimski, a po njemu i Škematizam, kažu, da je 
bio četrdesetiprvi biskup solinski, dok ga ostali popisi nose 
devetnaestim ili najviše dvadesetim biskupom solinskim. Svi pak 
samo ga jedan put spominju. 

1 za ovoga biskupa jamči nam Viktor Tonnennensis: 
^Post consulatnm Basilii v. c. anyio XXII. Frotithiiatms Salonensis 
episcopus de exilio Antinoensi Ancyram (ialatiae trofiswutatur. Pe- 
trus eiu8 incuhator ecclesiae moritur et pro co Proclinus suhstituHur.'^^^ 

"Diehl, Justinien et la civilisation byzantine au VI. s. Pariš 1901. p. 
315. s!.. 

"" Buli. Dalm. 11106. p. 167. si. 

*» Monum. Gertii. hist. v. c. p. 'J05. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 61^ 

Nema dakle dvojbe, da je ovaj Probinus biskupovao u Solinu 
i da je njegovo biskupovanje započelo god. 562. O smrti njegovoj 
nije nam ništa poznato, niti su iskopine do danas išta o njemu 
iznijele na vidjelo. Katalog rimski te tako i Škematizam stav- 
ljaju konac njegova biskupovanja oko god. 566. Je li u istinu 
te godine umro ili je samo prestao biti solinskim biskupom? 

Filippus a Turre, biskup Adrije (Adriensis) ostavio nam je 
napisano: 

„Probinus Salonitanus a Paulino Schismatico consecratus cuius 
successor fuit^.^° 

Ako su ove vijesti vjerodostojne, tada bismo mogli reći, da 
je Probinus bio izabran biskupom od svećenstva i puka solin- 
skoga, koji je prijanjao uz nauku o trijem Kapitulima, t. j. uz 
tako zvane Frontinijaniste. Da su ovi u istinu bili jaki u Dal- 
maciji, svjedoči nam spomenuto pismo Grgura Velikoga, uprav- 
ljeno biskupu Maximu. Petar, koji sa Papom i carem Justinijanom 
osugjivaše nauku triju Kapitula, nije mogao kroz kratko vri- 
jeme svog biskupovanja da raščisti zemlju od toga korova. 
Protivnici bili su dosta jaki i nadvladali su, te izabrali svoga 
biskupa, koji je bio posvećen od Paulina biskupa Akvileje. Ali 
rekao bih, da su se kasnije stvari okrenule, te daje predobila struja 
neprijazna trijem Kapitulima. Nije se čuditi. Solin bijaše sijelo 
mnogih državnih činovnika, pa ovi naravno bili su uz cara, te su 
krivo gledali Probina i napokon ga prisilili, da ostavi Solin. 
On pobježe u Akvileju, gdje je našao još Paulina, koji ga bijaše 
redio biskupom solinskim. Valjda se to dogodilo god. 566., kada 
Škematizam bilježi početak biskupovanja drugoga biskupa na 
solinskoj biskupskoj stolici. 

Paulinus biskupovaše u Akvileji još četiri godine, do 570., 
a poslije njegove smrti naslijedi ga Probinus, kako svjedoči 
Filippus a Turre. I Gams bilježi ove godine Probina. Čini se, da 
se nije dugo uzdržao na tako uzvišenoj stolici, po Gamsu niti 
punu godinu. 

Vijest dakle Filippa a Turre nije nevjerojatna, a po njoj 
možemo takogjer zaključiti, da je Probinus morao uživati glas 
vrijedna čovjeka, kada gragjanstvo i svećenstvo Akvileje bira 
njega, stranca, svojim biskupom. 



Far lati, o. c. II. p. 209. 



62 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Natalis Episcopus. 

Katalozi, izim onoga pod E, bilježe poslije Probina Honorija 
i Damijana te stavljaju njihovo biskupovanje od god. 566. do 569. 
Nemamo nikakvih vijesti o njima, da bismo ih mogli ubrojiti megju 
solinske biskupe. Farlati ih samo spominje, te o njima govori 
općenitih stvari. Pada osobito u oči, što ime Honorijevo dolazi 
do četiri puta u Katalozima solinskih biskupa. Dva smo Ho- 
norija ol)istinili i dokazali, da su doista u Solinu biskupovali, 
ali druga dva nije moguće ubrojiti megju povjesne osobe. Da- 
mianus se samo tu spominje, ali je ipak sumnjiv. U Solinu ne 
nalazi se ovo ime na nikakvom natpisu. 

Natalis nam je zajamčen pismima Pape Grgura Velikoga. 
Katalog rimski bilježi njegovo biskupovanje od god. 580. do 
595. a Škematizam od god. 580. do 594. 

Nemamo podataka, da kontrolišemo godinu početka nje- 
gova biskupovanja, ali imamo pri ruci tvrdih dokumenata, da 
utanačimo godinu njegove smrti. 

God. 593. mjeseca ožujka piše Papa Grgur Veliki u Solin pod- 
djakonu Antoninu, upravitelju crkvenog patrimonija u Dalmaciji, 
pismo, koje ovako počimlje: „Natalem Salonitanae Ecclesiae 
fratrem ct coepiscopum nostruni oliisse, discurrens in partibus istis 
fama vuhjavit^^'^. 

Natalis bijaše dakle već umro god. 593. Ako pak uzmemo 
u obzir, da je stoprv u ožujku dopro glas do Rima o njegovoj 
smrti, tada možemo zaključiti, da je umro koji mjesec prije, valjda 
već godine 592. i to u novembru ili decembru. Jer imamo još 
jedno pismo Pape Grgura, upravljeno istomu Antoninu, mjeseca 
oktobra, u kojem govori o Natalu živu. Prama ovim podacima 
treba, da se ispravi Škematizam i Katalog, te da se smrt Natala 
ubilježi godine 592. 

Kada je Natalis počeo biskupovati, nije nam poznato. 
Škematizam nosi godinu 580. Listovi Grgura Velikoga upravljeni 
Natalu počimlju koncem godine 590. i već ga pretpostavljaju 
biskupom od više vremena. Moguće, dakle, da je baš počeo bisku- 
povati 580., kako nosi Rimski Katalog. 

O njegovu životu poznato nam je dosta, jer imamo jeda- 
naest pisama l'ape Grgura Velikoga, koja se bave crkovnim 
odnošajima u Solinu. Ne pišemo sada crkvenu povijest ovoga gra- 

•' Buli. Daltn. 1904. Suppl. 1 -3 p. 26. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 63 

da, da bi trebalo potanko opisati ondašnje stanje ove crkve, ali 
ipak je potrebno za razumijevanje stvari, da u kratko prikažemo 
život ovoga biskupa onako, kako ga nalazimo opisana u pismima 
Pape Grgura Velikoga, a iz kojih je opširno crpio i Spljetski 
Arcidjakon Toma u svojoj Historia Salonitana, kojemu 
su, kako iz nje proizlazi, bila poznata i nekoja pisma Pape 
Pelagija. 

Još za Pape Pelagija II. nastade spor medju Solinskim 
biskupom Natalom i Papom. Natal se bijaše sasvijem zaboravio: 
znanja ne imao, knjigom se ne bavio: „sed epulis et cotidianis conviviis 
cuni cognatis et amicis vacahat" . Išao Natal i dalje: blago i posugje 
crkovno razdavao suplemenjacima i prijateljima ; ne bojao se 
on prigovora, jer uza se imao bogatu i uplivnu rodbinu. Sami 
arhidjakon Honoratus, upravitelj crkovnog solinskog imanja, ne 
uzbojao se pred njegovom silom, već mu u oči prigovarao. To 
Natal ne primio na dušu, da li jače zamrzio Honorata i upro 
sve sile, da ga se riješi : htio naime, po što po to, da ga zaredi 
svećenikom. Bijaše bo običaj u staroj crkvi, da upravitelj cr- 
kovnih imanja ne bude misnik; pa Natal cijenio, da će se na ovaj 
način osloboditi Honorata. Ovaj se potuži Papi, koji pozva njega 
k sebi i piša biskupu Natalu, da se dade zastupati na parnici, 
koja je imala njima suditi. 

Natal ne posluša nalog Pape Pelagija, koji megjutim umre. 
Naslijedi ga Grgur Veliki. Ovo doba upotrebi Natal te nešto 
milom nešto silom zaredi Honorata, a u isto doba digne mu 
upraviteljstvo crkovnih dobara i namjesti drugog skroz sebi 
slična. Tada Honorat prikaza novome Papi sva nedjela i bezakonja 
Natalova, koja ovaj bijaše počinio na njegovu štetu. Papa 
naredi, da se Honorata uspostavi u službi, a razmirice, koje 
nastadoše megju njim i biskupom, da će sam Papa suditi u 
Rimu. Ali Natal ne haje za papine opomene, nastavlja lakoumno 
živjeti, progoni neprestano Honorata, tako da na posljetku Grgur 
Veliki bi prisiljen, poslati u Solin svoga poslanika, podjakona 
Antonina, nalogom da biskupu Natalu, ako uzslijedi u neurednom 
življenju, zabrani porabu pallium-a, pa ne bude li ni to dosta, 
da ga još strožije kazni: „Dominici quoque corporis ac sanguinis 
eutndem antistitem participatione privabis". Bojeći se Papa, da 
svjetovna vlast ne uzme Natala u zaštitu, piša Jobinu, prefektu 
Ilirika, da se u crkovne posle ne pača „quia tanto necesse est, 
ut canonicae ultionis vindictam (Natalis) sentiat, quanto et ipsam 



64 Don Fr. Bulić i Dr. J. Cervaldi. 



regulam canonicam ignorat" . Natal stisnut sa svih Strana, opravda 
se kod Pape, a ovaj se radova, što se je biskup svidio, te svojoj 
radosti dade oduška u pismu upravljenu Ivanu biskupu Ravene 
pa i samomu Natalu. 

Kratko bijaše radovanje Grgura Velikoga! Skoro bo dopre do 
Rima glas, da Natal kao metropolita bijaše svrgnuo sa biskupske 
stolice Epidaura biskupa Florentia, optužena s nekih zločina, 
nimalo nedokazanih. Papa naredi Natalu i podjakonu Antoninu, 
da biskup Florentius bude uspostavljen u prvašnju čast: „^wia 
non dehet is poenam sustinere canoyncnm in cidus damnatione non 
est canonica prolata seutentia" , a tada neka proti njemu provede 
kanonički postupak. U to biskup Natal umre i obudovi solinska 
biskupska stol ca.^^ 

Maximus II. Episcopus. 

Natala naslijedi Maximus. Tako u svim Popisima. Katalog 
rimski, a tako i Škematizam, stavljaju njegovo biskupovanje 
od g. 594.— 620. Ni jedna ni druga godina nisu tačne. 

početku njegova biskupovanja imademo dovoljno po- 
dataka, po kojima možemo doći do sigurnih zaključaka. Za to 
nam jamče pisma Grgura Velikoga, iz kojih ćemo donijeti veoma 
kratak odnosni izvadak. "I 

Iza smrti Natalove ne promijeniše se prilike solinske crkve, 
dapače pogoršaše. Grgur Veliki kao da je to predvigjao, te 
netom doču, da je Natal umro, piša subdjakonu Antoninu, upra- 
vitelju patrimonija sv. Petra, da bi se pobrinuo za redoviti i 
zakoniti izbor novoga biskupa, koji bi imao biti regjen papinom 
privolom, kako je to bio običaj od starine, „i^icut prit<cis /uit 
trniporihus". Istodobno mu preporuči, da pazi na imanje solinske 
crkve, da se sve u redu popiše i preda novoimenovanomu bi- 
skupu. Na osobiti pak način papa mu naloži, da ne dopušta 
biskupu Malchu, da se pača u izbor novoga biskupa."* U prvom 

•» T h o m a s Archidiac. o. c. p. 13-21; Buli. Dalm. 1904. Suppl. 
1—3. S. Gregorio M-igno neiic sue relazioni colla Dalmazia. 

»» Buli. Dalm. 1904. Suppl. 1-3. p. 7-11. — Wishaum W. Die 
wichtigsten Richtungen und Zielc dcr TJltiRkeit dcs Papstes Gregor des 
Grossen, K6In 1884. - Hartmann o. c. 11. p. ]CrO. - Grisar. S. Gregorio 
Magno, Koma 1W4. p. 180. si. 

»♦ Godine 591., mjeseca ožujka, piJe Grgur Veliki biskupu Malku: 
.Gregorius Malcho episcopo Dalmatiensi." l'arlati (lllyr. Sacr. IV. str. 170.) 
i Raćki (Docum. str. 237.) htjedoSe u naslovu »dalmatiensi" vidjeli iskvarenu 



Kronotaksa solinskih biskupa. 65 

i zakonitom izboru svećenstvo i puk izabraše za biskupa arhi- 
djakona Hćnorata „expertum virum et gravem moribus" , kojemu 
se Papa radova i tako isto čestita svećenstvu na sretnom iz- 
boru, preporučivši, da se ne daju zavagjati od nepozvanih 
smutljivaca. Na žalost ovih bijaše mnogo u Solinu i van Solina, 
i što je još gore, ljudi velika upliva. Uz ove prionuše biskupi 
pokrajine, kojima Papa piša oštro pismo, izjavljujuć, da je spra- 
van da potvrdi i drugoga za biskupa, kad baš ne bi bili složni 
u osobi Honorata, samo ne nekog Maxima. A uprav ovaj bi 
izabran i posvećen biskupom. Izbor bi obavljen uz oružanu silu, 
pomoću Exarhe Romana i uz zlostavljanje Honoratovih pristaša. 
Netom papa za ovo dozna, piša mjeseca travnja g. 594. samomu 
Maximu „praesumptori in Salona"": spočitava mu bezakonja uči- 
njena prigodom njegova izbora i njegova regjenja i naregjuje 
mu, da se ne bi usudio ni on niti oni, koji su ga redili, oba- 
viti ikakav svećenički čin, pa niti misiti. List Papin bijaše u 
Solinu izložen na javnim mjestima, a Maxim ga dade javno 
razdrijeti i nastavi obavljati svoju biskupsku vlast. Na to Gr- 
gur Veliki piša Sabinijanu djakonu, papinskomu poslaniku na 
Carigradskom dvoru, carici Konstantini i Marcelu skolastiku, 
pravničkomu savjetniku kod namjesnika. Sve nastojanje Grgura 
Velikoga išlo je za tim, da bi se jednom uredile nesretne pri- 
like solinske crkve. Ništa ne pomoglo, jer svjetovna vlast bila 
pri ruci Maximu. U rujnu godine 595. pozva papa posebnim 
pismom Maxima, da bi došao ad limina na opravdanje. Ali Ma- 
xim ne haje za papine pozive, nego traži, da se njegovo pitanje 
riješi u Solinu. Papa na to ne pristade i dade mu rok od tri- 
deset dana, kroz koji bi se imao njemu predstaviti, u protivnom 
slučaju zaprijeti mu daljnjim kaznama. U istomu smislu piša Papa 
istodobno svećenstvu i plemstvu Solinskom, pozivajući ih, da 
se kane biskupa Maxima, koga nazivlje „praesumptor"' i „prae- 
varicator". Glas Papin nije našao odaziva u Solinu, jer, kako 

riječ jDalminiensi'' (Delminiensi) i uzeše Malchus-a za biskupa staroga Del- 
minium-a (Dumna, Duvna). To nije tačno. Kako vidjesmo iz Koncila držanog 
u Solinu god. 532., Delminium nije bio sijelo biskupije, nego je bio pod- 
regjen biskupu Muccura (Makar povrh Makarske). Malchus bijaše upravitelj 
patrimonija sv. Petra za svu rimsku Dalmaciju, kako proizlazi iz drugog do- 
kumenta: „Malchus episcopus rector patrimonii apostolici" (Farlati, o. c. p. 
171. — Hartmann o. c. p. 117.) i u ovom svojstvu on je od Pape nazvan 
„Episcopus Dalmatiensis". Prvi biskup Dumna poznat nam je stoprv iz go- 
dine 1337. (Gams o. c. p.406.) 

5 



66 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

rečeno, svjetovna vlast bila je uz Maxima, a osobito se za nj 
zauzimao Marcelin, namjesnik Dalmacije, brat svećenika Ivana, 
čuvara bazilike sv. Stasa na Marusincu. Iste godine obrati se 
Papa Julijanu, upravitelju vojničkog erara (scribo), svećenstvu, 
puku, plemstvu, vojništvu Zadarskomu pa i samom biskupu Zadra 
Sabinijanu, prigovarajući im, da se zavode za Maximom, protiv 
koga njega ne vodi strast, da li zloporabe Maximove. Sabinijan 
se pokaja i okrene legja Maximu, a ovaj se na nj razljuti te 
mu poče praviti neprilika. Da ovo žalosno stanje solinske crkve 
dalje ne potraje, pristade Papa, da se Maxim predstavi u Ra- 
veni ondašnjemu biskupu, gdje bi do potrebe imao doći i mi- 
lanski nadbiskup Konstancij, te da ovi ispitaju Maxima, i izreku 
osudu, koju će Papa potvrditi. Uvidio Maxim, da se drugačije 
ne može, pa otide u Ravenu, gdje javno izjavi, da se kaje za 
sve, što je zla počinio ^et jadovlt se tensus intra civitatem in 
media silice, clamans et dicens: Peccavi Deo et heatissimo papae 
Gregorio. Et ada penite?itia per tres horas . . . ad sandum corpus 
heati Apollinaris, et iuravit de omnibus <luae adversus eum dida 
de nmlierihis vel ex schismate simoniaco fuerant, mixtum se non 
esse^ Obaviješten o njegovu pokajanju. Papa Grgur piša mu 
utješljivo pismo, primi ga u crkvenu zajednicu i pozva ga da 
pošalje osobu, po kojoj bi mu mogao poslati pallium, kako je 
to bio običaj „ex more". Šaljući mu pallium, ponovno mu Papa 
preporuči uredno življenje, a na osobiti način stavi mu na dušu 
biskupa Sabinijana i arkidjakona Honorata. Na ovaj način po- 
slije sedam godina trzanja nastade mir i crkva solinska imala 
je svoga biskupa. U predzadnjem pismu god. 600. preporuči 
Papa Maximu, da svojski poradi oko toga, da privede u crkvu 
Frontinijaniste, kojih je još u Dalmaciji bio velik broj. Zadnje 
Papino pismo na Maxima, mjeseca studenoga godine 602. daje 
razumjeti, da se biskup Maxim ne bijaše sasvim popravio ; tu 
se govori naime o nekim nepravdama, koje bi on bio počinio, 
na štetu svećenika Veterana i Optata, branitelja crkvenih do- 
bara. Kako je ovo pitanje svršilo, nije nam poznato, jer se nije 
sačuvalo više nijedno pismo Papino na Maxima, ili na ikoju 
osobu crkvene dalmatinske pokrajine. Na 12. ožujka 604. papa 
Grgur Veliki bijaše umro. 

Iz svega ovoga slijedi, da je Maxim počeo biskupovati 
istom god. 598. Katolička Crkva ne može priznati jednoga bi- 
skupom, dok ga Papa izričito odbija, pa je začudno, što se, pro- 



Kronotaksa solinskih biskupa. 67 

tiv toga opće priznatog pravila, ipak u Škematizmu Spljetske 
biskupije bilježi početak biskupovanja Maxima od onoga doba, 
od kad je bio god. 593. izabran za biskupa u Solinu i posvećen 
od biskupa dalmatinskih. Ovo je posvećenje bilo u istinu u 
svakom pogledu redovito, jer metropolita Solinski nije bio du- 
žan dati se posvetiti od Pape, kao što ni onaj Milana i Akvi- 
leje, ali je za njegovo posvećenje trebala Papina privola.®^ A 
Grgur nije mogao niti smio da prizna Maxima; njegov izbor, 
kako vidjesmo, bio je obavljen silom i stoprv god. 598. postade 
pravim biskupom Solina, kada ga naime Papa prizna. 

Iz ovoga se svom sigurnošću može ustanoviti, da od smrti Na- 
tala t. j. od god. 592. do 598., kad je Maxim bio priznat od Pape, 
ima se u Škematizmu Spljetskom ubilježiti interregnum 
ili sedis vacantia. 

Zadnje iskopine Solinske nijesu nam ništa iznijele o bi- 
skupu Maximu, ali imamo jedan natpis iz Solina iz starije dobe, 
koji nam spominje ovoga biskupa i zove ga Archiepiscopus. 
Natpis glasi :9« (Vidi Tabl. XXI. si. 1.) 

DEPOSITVS VITA MAXSIMO ARCHIEPISCOPO. 

Kako već na drugom mjestu rekosmo, ovo nam je ne- 
pobitni dokaz, da su Solinjani smatrali svoje biskupe — nad- 
biskupima. Biskupi Solinski bili su metropolite cijele Dalmacije, 
kako svjedoči spomenuto pismo Pape Zosima na biskupa He- 
sychija god. 418-" Ali u ono doba bijaše šira vlast nadbiskupa 
nego li metropolite. 

Sa Maximom svršava serija Solinskih biskupa. 



Prema znanstvenim načelima istaknutim u Uvodu, da ćemo 
se u Kronotaksi držati izvora prvoga reda, mogli bismo zaključiti 
ovu sa biskupom Maximom i produljiti njegovo biskupovanje 
do razorenja Solina, koje je povjesnički utvrgjeno, da se je 



" Buli. Dalm. 1901. Suppl. I. str. 26. Doc. XI; Pas eh ini, SuUe ori- 
gini della Chiesa di Aquileia 1904. p. 4. — Buli. Dalm. 1906. p. 103. ; 1907. 
p. 158. — Duchesne, Liber Pontif. P. CXXIX. Note 1. — Wisbaum 
o. c. p. 39. 

; «« Buli. Dalm. 1892. p. 129.; 1900. p. 292. — Anal. Boli. 1904. p. 9. 

CIL. III. 13131. 

" Kraus, Realencyclopaedie etc. I. p. 88. 

* 



68 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

zbilo oko godine 614 po Kristu.^® Dakako da se godina smrti 
nadbiskupa Maxima može samo približno ubilježiti, jer nam 
tome stari dokumenti ništa ne govore. 

U istom Uvodu bilo je pak naglašeno, da ćemo se oba- 
zrijeti i na izvore drugoga reda, koji nam sami po sebi ne mogu 
pružiti sasvijem sigurnih podataka, ali ipak uzevši ih skupa na 
oko, mogu nam nekom vjerojatnošću istinu pokazati. 

Govoreći o Glyceriju istakli smo, da pred njime i to ne- 
posredno, dolazi u Katalozima biskup Caesarius; rekli smo, da 
za opstojnost ovoga biskupa nemamo pozitivnih dokaza, ali da 
sama činjenica, što njegovo ime dolazi u sva četiri Kataloga, i to u 
njihovu najstarijem dijelu, recimo u njihovoj jezgri, dovoljno je, 
da ga se ne izbaci na laku ruku iz kataloga solinskih biskupa. 

Najstariji dio ovih Kataloga (B.C.D.E.) kako ćemo to doka- 
zati u Opaskama o Katalozima, počimlje Dujmom, a svršava 
ondje, gdje se za prvi put spominju Natal i Maxim. Za ova dva 
zadnja znamo sigurno, da su biskupovali koncem VI. i početkom 
VII. V. U ovom najstarijemu dijelu, jezgri, ima 23 — 24 biskupa. 

Mi smo do sada govorili o svim biskupima, koji dolaze u 
jezgri svih četiriju Kataloga i to u svakome napose pod do- 
tičnim imenima, izim Caesarija, o kome smo samo u tekstu 
raspravljali, jer nam izvori prvoga reda za nj ne jamče. Ali 
imamo opaziti, da nijedan Katalog ne svršava kronologiju so- 
linskih biskupa sa Maximom, nego svi sa biskupom Teodorom. 
Jedno te isto svjedočanstvo iz četiriju raznih Kataloga mora se 
uvažiti. Biskup, za kojega bijaše razoren Solin, bez dvojbe usje- 
kao se je dobro u pamet ondašnjih ljudi, pa kada Katalozi 
jednoglasno bilježe pod njim razorenje Solina, tada bi se moglo 
i njega ubrojiti megju solinske biskupe. Jedina je poteškoća sa 
Tomom Arcidjakonom, koji na dugo govori o razorenju Solina, 
a ne kaže, da se je to zbilo za biskupa Teodora. Ali je opet 
opaziti, da on ne kaže, tko je tada bio biskupom Solina. A 
kako u ovomu, tako je Toma u opće veoma mršav u imenima 
Solinskih biskupa: on ih spominje samo četiri, i to Dujma, 
Glycerija, Natala i Maxima.°' 

Dakle i ako ne možemo svom sigurnošću ubrojiti megju 
solinske biskupe ni Caesarija ni Teodora, te nijesmo o njima 

'« Buli. Dalm. 190G. p. 268.: .Sull'anno della distruzione di Salona'; 
l910. p. 136. si. 

»» T h m a s A r c h i d i a c. o. c. cap. III., V., VI. 



Kronotaksa solinskih bisi^upa. 69 

kao takovim u Kronotaksi napose govorili, opet ne bi se moglo 
pravom prigovoriti onima, koji ih takovim smatraju. Mi ih ne 
izbacivamo sasvim, pak ćemo ih uvrstiti u našem Popisu, ali 
sa znakom upita, 

A jer Teodora uzimljemo kao najzadnjega biskupa Solina, 
to se konac biskupovanja xMaximova ne bi mogao staviti u god. 
razorenja ovoga grada. On je morao umrijeti prije godine 614. 
pa zato smrt Maximovu bilježimo oko godine 610., a Teodo- 
rovu 614., te bi on bio našao smrt u ruševinama svoga grada. 

Napomenuti ćemo još i ona imena biskupa, koja dolaze 
bar u trim Katalozima, dakako u njihovu najstarijemu dijelu, u 
jezgri, a koje nijesmo ubrojili megju solinske biskupe. 

Esychius dolazi po dva puta u Katalozima C. D. E. Do- 
lazi i u Katalogu B., ali prvi put na četvrtom, a drugi na četr- 
naestom mjestu, dok u ostala tri već spomenuta dolazi jedan 
za drugim. Mi znamo samo za jednog Esychija. Pošto u većini 
Kataloga dolazi Esychij jedan za drugim, to je temeljita sumnja, 
da je historični Esychij bio podvostručen, pa stoga držimo, da 
se ne može uvrstit u Popis solinskih biskupa, nego samo jedan 
put. Iza biskupa Probina bilježe Katalozi B. C. D. Honorija i 
Damjana. Megju Maximom i Teodorom nose pak spomenuti 
Katalozi Frontinijana. Katalog E., koji je po svoj prilici naj- 
stariji, ne zna za ove zadnje biskupe. 

Van jezgre, osim Teodora, Ima dosta biskupa, koji se vise 
puta spominju, kao biskup Teodor pet puta, Ivan šest puta, 
Petar pet puta, Maxim četiri puta itd. Ova se imena nalaze 
samo u Katalozima B. C. D. Katalog E. iza Teodora nosi od- 
mah Ivana Ravenjanina, prvog spljetskog nadbiskupa, za kojim 
slijedi praznina od jedno dvijesto godina. 

Na sve ove biskupe, koji se nalaze izvan jezgre, ne mo- 
žemo se nimalo, barem za sada, obazirati. 

I ovim bismo mogli ovu radnju zaključiti. Nego smatramo 
potrebitim reći malo riječi o jednom biskupu — chorepi- 
scopus — koji nije u Solinu biskupovao, nego u okolici, te 
bio u Solinu pokopan. Solinske iskopine izniješe njegov sarko- 
fag na vidjelo, a to je: 

Eugraphus Chorepiscopus. 

Biskup Eugraphus poznat nam jedino iz njegova nad- 
grobna natpisa, uklesana na sarkofagu, koji i sada leži u kon- 



70 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

fesiji cemeterijalne bazilike na Manastirinama. Natpis glasi :'°° 
(Vidi Tabl. XXI. si. 2.) 

DEPOSITIO EVGRAFI 
CHORE EPISCOPI D • X • K • 
NOVEMBRES • 

Ovaj biskup morao je živjeti prije nego je bila podignuta 
velika bazilika na Manastirinama, jer se njegov sarkofag nalazi 
ispod donjega praga ulaza u lijevi brod bazilike. Pošto je ova 
podignuta u dobi od god. 431. do 500. po prilici, sigurno je, da 
je l:ugraf morao umrijeti prije te dobe, ali ne mnogo prije. Ne 
samo da nas paleografija natpisa nuka da ne idemo ispod IV. v., 
da li nas na to uoblašćuje i sama formula natpisa. Natpis 
počimlje sa DEPOSITIO, a ovaj izraz počeli su kršćani rabiti 
koncem III. vijeka i to samo u Rimu, po pokrajinama počelo 
se nešto kasnije. Najraniji datirani natpis u Solinu sa DEPO- 
SITIO jest iz god. 359.-360.'°' Imademo DEPOSITUS kod bi- 
skupa Primusa, koji je nešto raniji, ali opet iz prve četvrti IV. 
v. Uzevši u obzir sve ovo i vrst slova može se ustanoviti, da 
je Eugraphus živio V. vijeka. 

Eugraphus, kako već kazasmo, nije bio biskup Solina. To 
nam veli sam natpis, koji kaže, da je on bio Chorepiscopus. 
Tako se nazivlju oni biskupi, koji su van grada — ti' X'^^Q{^ ^^'^- 
axonog — vršili svoju vlast. Nije ovdje jmjesto da govorimo o 
vlasti ovih biskupa, da istaknemo kako nje nalazimo još u III. 
vijeku, kako je malo po malo njihova vlast padala, te napokon 
potpuno spala pod onu biskupa bližnjega grada i kako se na 
taj način širila vlast metropolita, a ograničivala ona chorepi- 
scopa.'"- Jedan od tih, nazovimo ih nižim biskupima, bijaše 1 
naš Eugraphus. To je sve što o njemu znamo. 

Istočni Menologiji spominju na 10. decembra ime jednog 
Eugrafa zajedno sa mučenicima Menom i Hermogenom,'" koji 
je zadnji bio po Martyrologium Hieronymianum solinski mučenik. 



'»" Buli. Dalm. 1884. p. 17. 1900. p. 102. si; CIL. III. 9547. — Zeil- 
Icr, ie Chorevccjuc luif^rnphus u „Rcvue d' histoire ccclcsiastique" 1906. 
p. 27. si. 

"" Buli. Dalm. VM). p. 277. 

'" Gillmann, Das Institut dcr ChorbischOfe im Orient, MUnclien 1003. 
p. 50 si. — F'aschini, Note sull'oriKinc dclla chicsa di Concordia dclla 
Vcnezia ecc. Memorie storiche Forogiuliesi lUll. p. 11 Nota 3. 

*"* Anal. Boli. 1899. p. 406. - Buli. Dalm. 19t)() p. 102. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 71 

Ali su ova Menologija tako u ovom pogledu zamršena, da nije 
moguće ustanoviti po njima ništa jasna i konkretna.^"* Svakako 
Chorepiscopus Eugraphus ne bi mogao biti mučenik, jer ne samo 
što je on morao živjeti u doba mira, da li na njegovu nad- 
grobnom natpisu nema o tomu spomena, što ne bi bilo izostalo, 
da je on doista taki bio. Ova tri imena ovako spojena u istoč- 
nim Menologijima na 10. decembra, a sva su tri imena i solin- 
ska, zadala su i zadati će do konačnog rješenja dosta muke 

hagiografima."^ 

* * 

* 

Za preko tri vijeka crkvene hierarhije u Solinu nismo mogli 
historično utvrditi, prama rezultatima današnjega povjesničkoga 
istraživanja, nego samo dvadeset, dotično dvadeset i dva bi- 
skupa. Moguće da ih je bilo više. I mi smo uvrstili još dvo- 
jicu u popis solinskih biskupa. Ako pogledamo na pr. Škema- 
tizam Spljetske biskupije vidjet ćemo, da u obilatih devetsto 
godina, od g. 1000 do g. 1910., nije u Spljetu biskupovalo nego 
šezdeset i šest biskupa. Na svako trista godina otpada ih po 
dvadeset i dva. Nebismo imali dakle biti daleko od istine, kada 
bismo ostali i na samih dvadeset biskupa u Solinu za razdoblje 
od nešto više od trista godina. Nadati se je, da će valjda daljne 
skopine, ili kakva druga otkrića popuniti s vremenom i ove pra- 
znine, koje sada uvigjamo u našoj Series, a koje su najveće 
polovicom V. vijeka. Ali već s ovim brojem biskupa, povjesnički 
utvrgjenih, može Crkva solinska biti veoma zadovoljna. Ako po- 
gledamo biskupe po ostalim biskupijama Dalmacije kroz spo- 
menuto razdoblje, za koje znamo da su već u to doba opstojale, 
vidjet ćemo, da za svaki vijek nijesu poznata nego dva ili tri 
biskupa. Ako pak bacimo pogled van Dalmacije, na pr. na Akvi- 
leju, Padovu, Veronu i na druge gradove znamenitije od Solina^ 
osvjedočiti ćemo se, da od god. 300. do 600. ne mogu ni oni 
da popune sve praznine u kronotaksi svojih biskupa. Ove 
biskupije mogu nabrojiti daleko manje biskupa nego li solinska. 
Ovi su podatci uzeti za prispodobu iz Gamsa,"^ koji nije sa- 
stavio strogo kritično popis biskupa katoličke crkve, nego ih 
samo pokupio po Škematizmima raznih biskupija. Kada kritika 

"* Martyrol. Hieronym, ed. Duchesne et De Rossi p. (46). 

»05 Delehaye u Anal. Boli. 1899. p. 405. si. — Buli. Da!m. str. 103 
si. — Anal. Boli. 1904. p. 14 si. 

i°8 Gams P. B. Series Episcoporum Ecclesiae Catholicae. Ratisbonae 
1873. 



72 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

prorešeta kronotaksu njihovih biskupa, tada će ovi još otančati 
i biti još redji nego li smo mi povjesnički ustanovili za Solin- 
ske biskupe. Crkva Solinska može se dakle pravom ponositi, 
što je uspomena tolikih njezinih biskupa do nas doprla, čime 
se ne mogu pohvaliti mnogi odličniji gradovi nego 11 je bio Solin. 
Priglavljujući dakle Kronotaksu dodajemo prema oToj rad- 
nji u slijedećem obrascu Popis solinskih biskupa. 



POPIS SOLINSKIH BISKUPA 

po rezultatima arheoloških iskopina u Solinu i po kritičnomu 
istraživanju pisanih dokumenata. 



Redni 


Godina 


Biskupi 




Godina 


broj. 


izbora. 






smrti. 


1. 


c. 


250. 


S. Venantius Martyr 


c. 


257. 


2. 


c. 


284. 


S. Domnius ili Domnio 




304. 








Martyr (10. 


travnja) 


3. 


c. 


305. 


Primus 


c. 


325. 


4 


c. 


326. 


Maximus I. 


c. 


346. 


5. 


c. 


365. 


Leontius 


c. 


381. 


6. 


c. 


381. 


Gaianus 


c. 


391. 


7. 


c. 


391. 


Symferius 




405. 


8. 




405. 


Esychius 




426. 


9. 


c. 


426. 


Paschasius 




443. 


10. 


c. 


443. 


? Caesarius 


c. 


460. 


11. 


c. 


460. 


lustinus 


c. 


473. 


12. 


c. 


474. 


Glycerius 


c. 


480. 


13. 


c. 


481. 


Honorius I. 


c. 


505. 


14. 


c. 


505. 


lanuarius 


c. 


510. 


15. 




510. 


Stephanus 




527. 


16. 




528. 


Honorius 11. 




547. 


17. 




547. 


Frontinianus 




554. 


18. 




554. 


Pctrus 




562. 


19. 




562. 


Probinus 


c. 


566. 


20. 


c. 


582. 


Natalis 




592. 






593. 


Interrcgnum 




598. 


21. 




598. 


Maximus 11. 


c. 


610. 


22. 


c. 


610. 


? Theodorus 


c. 


614. 



Opaske Katalozima. 



u ovoj Kronotaksi imali smo više puta prigode, da go- 
vorimo Katalozima solinskih biskupa i na temelju historičnih 
činjenica, da dokažemo, kako su oni doprli do nas netačni i 
pobrkani. Sve što rekosmo nije dostatno. Moramo se na koncu 
osvrnuti na same Kataloge, raščiniti ih, da tako rečemo, te vi- 
djeti s bližega, koju historičnu vrijednost oni imaju. 

Mi posjedujemo više Kataloga solinskih biskupa. Najprije 
ćemo ih ovdje nabrojiti, a tada ćemo potanje o njima govoriti. 

Katalog solinski, kako ga Farlati zove, ili još bolje 
Propagande, — jer se nalazi pridodan onome rukopisu 
Tome Arcidjakona, koji se nalazi u Biblioteci de Propaganda 
Jide u Rimu, — dopire do god. 1512. (Farlati, Illyr. Sacr. I. str. 
319.). Mi ga donosimo u Piilogu B. 

Drugi Katalog, naš C, dosiže do godine 1568. i napisan je 
od spljetskog plemića A Cutheis (porodica Geremia) polovicom 
XV. V. Prvobitni dio ovoga Kataloga ne dopire nego <io god. 
1452., ostalo sedam biskupa napisano je, kako Farlati tvrdi, 
drugom rukom (Illyr. Sacr. I. 323.). Ovaj Katalog izdan je i od 
Lučića u djelu: „De regno Dalmatiae et Croatiae'' str. 383. 

Treći Katalog, naš D, dopire do god. 1720. i našast 
je megju spisima spljetskog nadbiskupa Ponzoni-a, koji je umro 
god. 1640. Zadnjih osamdeset godina ovoga Kataloga napisano 
je drugom rukom (lllyr. Sacr. I. str. 327.). 

Četvrti Katalog, naš E, našast je megju spisima — 
Colledanea — Modruškoga biskupa Šimuna Begne, koji je umro 
godine 1536. Svršava sa biskupom Petrom, t. j. dopire do god. 
1184. (Illyr. Sacr. I. str. 395.). 



74 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Peti Katalog, Rimski, naš F, koji bi po Farlatu bio 
sastavljen na temelju dokumenata iz rimskog Arkiva, dosiže 
do godine 1719. (Illyr. Sacr. I. str. 329.). 

Farlati donaša još dva ulomka, kako ih on zove Frag- 
menta, Kataloga solinsko-spljetskih biskupa. Ne ćemo govoriti 
ovdje ni o jednom ni o drugom. Ne o prvom, jer je to izvadak 
iz povijesti Tome Arcidjakona, koji, kako rekosmo na str. 237. 
ne spominje nego samo četiri biskupa: Dujma, Glycerija, Na- 
tala i Maxima. Ne ćemo govoriti ni o drugomu, izvagjenu Ex 
Tahidario Coenohii Spalatensis Virgijium Ordinis Benedidini sub 
titulo Rayiierii, jer on počimlje sa godinom 1188., kada je Solin 
odavna u ruševinama ležao. Ne ćemo uzeti u pretres ni Chroni- 
con J'ont/f'icalc SaJonitanutn ct Spalatensc, jer kako sam Farlati 
opaža, ne razlikuje se od drugih nego što, uz nekoja imena, 
kano ona Dujma, Glycerija, Natala i Maxima, nadodaje ne- 
koliko riječi o njihovu životu. Od drugoga Kataloga, našega C, 
t. j. A Cutheis, razlikuje se ovaj u toliko, u koliko donaša na 
16.mu mjestu, iza Stjepana, biskupa Savilianus-a. 

Iza kako nabrojismo sve Kataloge i njihove fragmente, 
kako ih donaša Farlati u „lllyricum Sacrum", red je, da se 
osvrnemo na njihov sadržaj, i vidimo, što je u njima povje- 
sničkoga. 

Katalozi B, C, D, nijesu sastavljeni od osoba, kojima se 
oni pripisuju, čija naime imena nose. Ove su samo prepisale 
Kataloge, koji su iz starijih vremena do njih doprli. Farlati kaže 
za ova tri, da nijesu stariji od XIII. vijeka. Sva je prilika, da 
sva tri izvornika, iz kojih su dotičnici prepisali, nijesu ni toliko 
stari, ali nema sumnje, da su auktori ovih triju Kataloga crpili 
vijesti iz još starijih dokumenata, a što je još važnije, ne sva 
tri iz istoga izvora. Oni se megju sobom malo razlikuju, ali 
ipak toliko, te se može ustvrditi, da je u neko doba kolalo više 
Kataloga solinskih biskupa- A to je i posve naravno. 

Biskupi su imali u staro doba odličan položaj ne samo 
u crkvi, nego i u državi, pa su se stoga njihova imena brižno 
čuvala 1 potomstvu na uspomenu predavala. Razorenjem So- 
lina i dolaskom u naše krajeve naroda druge krvi, tada po- 
ganskoga naroda, ta se je predaja pretrgla. Kada su Hrvati 
primili kršćansku vjeru, tada su oni poprimili kršćanske bi- 



Kronotaksa solinskih biskupa. 75^ 

skupe staroga Solina, uspomenu kojih, bar donekle, bijahu sa- 
čuvali solinski bjegunci, koji se bijahu razbjegli najviše po 
otocima. Broj solinskih biskupa ne bijaše velik: najviše ih bilo 
trideset. Pa kada ovaj popis sa tolikim brojem biskupa, pade 
u ruke ljudi, koji su htjeli okruniti svoju crkvu slavom apo- 
stolskoga porijekla, te ne mogli sa ono malo biskupa da popune 
šest vijekova, naime od druge polovice I. v. do preko početka 
VII. V., t. j. do razorenja Solina, tada nadodaše mnoga druga 
imena i podigoše njihov broj, neki na 58, drugi na 63. Ali 
kako tada nije bilo prave kritike u rasugjivanju i raspore- 
gjivanju historičnih činjenica, tako su ovi nadopunjci učinjeni 
nepromišljeno i bez zdravih kriterija. Danas, kada se kritična 
nauka u velike izoštrila, kada iskopine solinske uniješe nove 
svijetlosti u povijest crkvenu Solina, nije baš teško odijeliti 
histerična imena od nehistoričnih, povijest od legende. 

Ako pogledamo sva tri Kataloga B, C, D, vidjet ćemo, da 
na prvom mjestu oni bilježe Dujma i za nj tvrde, da je bio 
prvim biskupom Solina. I mi se djelomice s tim slažemo, jer 
pred Dujmom ne stavljamo nego Venancija. Dujam je dakle 
bio ili prvi, ili drugi biskup Solina. 

Prije nego nastavimo navagjanjem ostalih biskupa spome- 
nutih Kataloga, pogledajmo malko, koji su bili zadnji biskupi 
Solina, ili bar megju zadnjima. 

Vidili smo, kako je povjesnički utvrgjeno, da su Natal i 
njegov nasljednik Maxim biskupovali koncem VI. i početkom 
VII. vijeka. To je tako nedvojbena činjenica, da se o njoj ne 
smije ni iz daleka sumnjati, jer nam za ove biskupe svjedoče 
pisma, njima upravljena od pape Grgura Velikoga, koji je umro 
god. 604. S ovim se slažu i Katalozi, jer neki, kao D, nosi da je 
Natal bio biskupom oko god. 592, a Maxim oko 600. Katalog 
B, kaže o Maximu, da je bio skizmatik, i tim ga karakteriše. 

Vidimo sada, u kojem redu dolaze ova dva biskupa u 
spomenutim Katalozima. Ako pogledamo ponovno sva tri Ka- 
taloga, vidjeti ćemo da ova dva biskupa dolaze u njima jedan 
za drugim i to samo jedan put, i da se sa spomenutim bilješ- 
kama nalaze na redu 22.i i 23.i, ili 23.i i 24.i. Dakle za šest vije- 
kova nemamo nego 23 ili najviše 24 biskupa u Solinu. Nije 
moguće ni pomisliti da su ova 23 ili 24 biskupa mogli bisku- 
povati jedno šesto godina. Uz to mi smo, barem za sedamnaest 



76 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

od njih, nepobitno dokazali, da su biskupovali poslije god. 300. 
Gdje su onda biskupi prvih triju vijekova? Ako uzmemo daje 
Dujam biskupova© za Dioklecijana, tada ova 23 ili 24 biskupa 
mogu da više manje popune sve vrijeme do razorenja Solina, 
ali nikako šest vijekova. 

Istina je, da sva tri Kataloga, iza Natala i Maxima, pa 
do razorenja Solina bilježe drugih 35 do 38 biskupa. Solin je 
mogao biti razoren najkasnije god. 639. Ali nam povjesni dogo- 
gjaji na Balkanu skraćivaju to vrijeme za nekoliko godina, te 
je Solin pao — kako je to dokazano — oko god. 615. (Buli. 
Dalm. 1906. p. 268 si.; g. 1910. p. 136). Maxim je biskupovao još 
mjeseca studenoga god. 602., kako svjedoče pisma pape Grgura 
Velikoga (Buli. Dalm. 1904. Suppl. 1—4 p. 47). 

Kada bi već te godine bio Maxim umro, tada bismo mo- 
rali zaključiti, da je u dvanaest godina biskupovalo u Solinu 
preko trideset biskupa, što je apsolutno nemoguće. Ne samo, 
da li je teško dokazati za ijednoga od ovih, da je ikad bio 
biskupom Solina. 

Moglo bi se opaziti, da Kataloge ne treba dijeliti na dva 
dijela, nego da ih treba uzeti onako, kako su napisani i da su 
biskupi biskupovali kroz šest vijekova onim redom, kako to u 
Katalozima stoji. Da to nije tako, svjedoče nam sami Katalozi. 
Na pr. Katalog B. veli za Hesychija, po redu četrnaestoga biskupa, 
da mu je papa Zosim pisao pismo god. 418. Isto veli Katalog 
D. za Esychija četvrtoga po redu. A za Glycerija, dvanaestoga 
po redu, kaže da je biskupovao god. 474. Za Stjepana, petnae- 
stoga po redu, rečeno je, da je biskupovao god. 527.; za Na- 
tala, dvadesetdrugoga po redu, oko god. 592., a za naslijednika 
mu Maxima oko god. 600. Dakle ove biskupe, za koje sami 
Katalozi tvrde da su biskupovali petoga i šestoga vijeka, mo- 
rali bismo prebaciti u prve vijekove kršćanstva, kada ne bismo 
imali dijeliti Kataloge solinskih biskupa na dva dijela, nego 
ih uzeti onim redom kako su napisani. 

Ova rasporedba u Katalozima i ove date, izvagjene iz 
samih Kataloga, posvjedočuju, da je njihov prvobitni dio imao 
biti u istinu veoma star i da se baš taj najstariji dio, ta jezgra, 
mora prenijeti u IV., V. i VI. vijek, te da su ostala imena, iza 
Natala i Maxima, nadodana kasnije bez ikakove histerične pod- 
loge i pridodana jedinom namjerom, da se ispuni praznina, 
koja je nastala u Katalozima, kad se je Dujma prenijelo u I. vijek. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 77 

Imamo još dokaza za ovu našu tvrdnju. 

Poslije ovih triju Kataloga B, C, D, nalazimo u Farlata još 
jedan Katalog, naš F. koji, kako vidjesmo, on zove Rimskim 
i o kojemu kaže: „Hiijus Catalogi auctorem fuisse comperio Dalma- 
tam quemdam, virum doctrina et eruditione insignem, qui Romae 
cum esset, nomina omnium episcoporum, qui Salonde vel Spalati 
Pontificatum gesserunt, e tabulariis Romanis, haud majori studio et 
lahore, guam /ide ac diligentia coUegit; seriemque Pontificalem rede 
atque ordine distrihutam, et inde usque a principio Christiani no- 
minis ad sua tempora perductam, quam accuratissime contexuit. Id 
docet titulus eidem Catalogo praepositus, in quo tamen Auctoris no- 
men reticetur; ex optimis autem tabulis, maximeque ad fidem faci- 
endam idoneis descriptum esse declarat schaedula quaedam in meis 
Collectaneis Mss. reperta cum hac nota: Catalogus Romanus ex 
Archivis Romanis, puta Indice Archivi Avenionensis, Actis Consi- 
storialibus antiquis, Actis Consistorialihus novis, seu Libris Provi- 
sionum ApostoUcarum. Hune porro Catalogum, quamvis omnium 
fortasse recentissimum, caeteris tamen praeferendum censeo ob eam 
causam potissimum, quod in aliis ita confusa est series successioque 
veterum Episcoporum, ita perturbata, ut inferiores aetate atque ordine 
antepositi cum sint Episcopis superiorum tetnporum, hique in poste- 
riorasaecula detrusi, eorum plerique in alienum locum ac numerum 
invaserint: contra vero in Catalogo Romano & temporum servantur 
gradus, & Episcoporum in ordinem Chronologicum distributio, sic 
apta (& cohaerens, nihil ut sit praeposterum, nihil absurdum, nihil 
a recta temporum ratione discrepans. Tota enim continuatio se- 
riesque Antistitum adeo praeclare ordinata est, suisque aetatibus 
distincta, ut satis appareat c& suum cuique locum ac numerum red- 
ditum fuisse, & neminem ah illis, quibus affixus est, temporibus 
dimoveri posse: omnes vero superiorum aetatum spatia sic implent 
occupantque, nihil ut vacuum reliquant, nullus ut praetermissus, 
nullus intrusus esse videatur^. (Farlati o. c. I. p. 329). 

Po Farlatu dakle auktor ovoga Kataloga bio bi neki učeni 
Dalmatinac, koji boraveći u Rimu, bio bi sakupio imena solin- 
skih biskupa iz rimskih Tahularia, te ih uredio kronološkim 
redom. Suviše Farlati kaže, da se ne zna za ime ovog Dalma- 
tinca, ali da jedna bilješka — schaedula — našasta megju nje- 
govim rukopisima, nosi da je ovaj Katalog sastavljen po rim- 
skom Arkivu, t. j. na temelju Kazala Arkiva Avinjonskoga, starijih 
i novijih konsistorijalnih Akata, ili knjiga, zvanih Apostolske Pro- 



78 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

visiones. Ovaj Katalog Farlati pretpostavlja svima, jer i ako je 
najnoviji, ipak je najuredniji i kronološki sastavljen, dok su u 
drugima biskupi ispremiješani u vremenu i redu. U Katalogu 
Rimskom ne možeš, tvrdi Farlati, premjestiti nijednoga biskupa 
od vremena, u kojem je postavljen: sva su vremena ispunjena, 
ništa nije prazno, nijedan biskup nije izostavljen, nijedan umetnut. 

I u istinu Rimski Katalog lijepo je uregjen; u njemu se bilježe 
ne samo kronološki godine, nego su nadodani i Pape i Carevi, 
koji su za vrijeme naših biskupa upravljali duhovnim i svje- 
tovnim poslima. Zadnji biskup, koga ovaj Katalog spominje, 
jest Stjepan IV. Cupilli, koji je biskupovao od godine 1708. 
do 1719. 

Vidi se po svemu, da je Katalog Rimski sastavljala marna 
ruka, koja je poznavala crkovnu povijest Solina i, prama on- 
dašnjem razvitku povjesničke nauke, shvaćala važnost kritike u 
rasugjivanju povjesničkih činjenica. Dok su ostali Katalozi, kao 
B, C, D, bili prepisani, bez drugotnih namjera, onako kako su 
doprli do ruku prepisivača, kojima je mogla izbjegnuti kakva 
pogreška s neznanja ili s nemara, ali ne s namjere, da što is- 
prave ili urede. Rimski Katalog nije prepisan, nego je sastavljen 
izvjesnim, jasnim ciljem, da se nered drugih Kataloga razbistri 
i uredi. Mi dakle u Katalozima solinskih biskupa imamo u gla- 
vnom dvije struje: jedna radi svjesno, prama stanovitu cilju, 
hoće da metne reda u kronologiji solinskih biskupa, a toj je 
struji prototip Rimski Katalog, F. Svi drugi Katalozi B, C, D, E, 
pa i Chronicon pod uplivom su druge struje: oni prepisuju onako 
kako nalaze, da su drugi prije njih prepisivali, bez drugotne 
namjere, samo da prepišu što tačnije. Na ove dvije struje 
ili kategorije treba dobro paziti, da se shvate i procijene Kata- 
lozi solinskih biskupa i njihova historićna vrijednost. 

Tko je sastavio Rimski Katalog? Farlati nam ne kaže tko, 
ali veli, da je to bio neki Dalmatinac: y,vir doctrina ct cruditione 
iti8i(/ni.<i\ U istinu sastavljač ovoga Kataloga morao je biti ne 
samo dobar poznavalac opće svjetovne i crkvene povijesti, nego 
još više i naše domaće, kršćanske i političke. A koji je 
taj čovjek, koji bi bio na osvit XVIII. vijeka, ili prije, živio i 
tako dobro poznavao našu prošlost, da je mogao sve one bi- 
skupe onako lijepo urediti? Valjda povjesničar Ivan Lučić? Ovaj 
je doista poznavao našu povijest i živio je u Rimu više vre- 
mena, ali povijest Solina, osobito kršćanski njezin dio i nje- 



Kronotaksa solinskih biskupa. 79 

gove biskupe, nije Lučić ni iz daleka tako poznavao, da je mo- 
gao popuniti i urediti Kataloge solinskih biskupa. Njegova djela 
svjedoče nam, da u povijest Solina nije on bio dobro upućen. 
Imamo još jedan dokaz, koji Lučića isključuje, da bi on mogao 
biti sastavljač ovoga Kataloga. U Rimskom Katalogu dopire se 
s biskupima do god. 1719., a Lučić je umro u Rimu na 3. 
siječnja g. 1679., dakle 40 godina prije zadnjega biskupa, o 
kome se u Rimskom Katalogu govori. 

Istina je, ne fali ni poslije Lučićeve smrti učenih Dalma- 
tinaca, koji su se bavili našom poviješću i koji su se na osobiti 
način istakli u radu oko samoga „Illyricum Sacrum". U ovomu 
je sve nadmašio Pacifik Bizza, rogjen u Rabu g. 1696., nad- 
biskup spljetski od g. 1746. — 1756. 

Koliko je ovaj čovjek zaslužan za našu povijest, jasno 
je iz Predgovora, koji je Farlati tiskao u prvom svesku svoga 
djela. Predgovor nije upravio čitatelju, dali samomu Pacifiku 
Bizzi, koji, ako svojom prokušanom i zrelom mudrošću, approba- 
tione sapientissima et gravissima dignam esse censtieris, odobri 
zamisao i raspored ove povijesti, tada će doista svak odobriti. 
U Predgovoru Farlati piše: „Historia Illyrici Sacri jamdiu a 
multis expetita, cum Tihi plurimum deheat, Paeifice Bizza Archi- 
episcope, et Primas amplissime, tum vero šibi maximopere gratulatur, 
quod nunc demum, Te videlicet ad regimen antiquissimae, ac nobi- 
lissimae totius Illyrici ecclesiae, paucis ante annis assmnpto, in imhli- 
cnm prodire incipiat." Poslije ovih riječi uvoda, Farlati nastavlja, 
da ima oko sebe mnoštvo kodeksa napisanih rukom P. Bizze, 
koji svjedoče o njegovu radu, trudu i brigama, koje je na 
se naprtio, da svugdje traži sve, što se odnosi na povijest 
Ilirika. „Quantum vero studii operaegue ad Historiam Illyricam ap- 
parandam ipse contuleris, domesticos testes habeo codices bene multos, 
tua manu descriptos, in guos lectissimam rerum llhjricarum suppel- 
lectilem congessisti, nullis negue itineribus, negue lahoribus, aliisve 
incommodis parcens, ut regionibus illis semel atgue iterum obeundis, 
publicis privatisgue tabulariis accurate perscrutandis, monumentis 
omnibus, guae in rem nostram esse viderentur, summa cum fide ac 
diligentia exscrihendis, guam plurimam p)Osses materiam, & copiam 
nobis colligeres, adornares, instrueres. Quamobrem haec historia, cum 
ortus suos (& progressus Tihi potissimum acceptos fer at, nihil habuit 
antiguius, quam ut Te principio ac statim, veluti pareiitem alterum, 
<& auctorem agnosceret, tuague erga se singularia beneficia, tuamgue 



80 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

operatn <f- multam & laboriosani, sUh studiose impensatn, aperte ac 
palavi praedicaret. Xec vero duhitat, guin Tibi pergratum pcrguc 
iucuudum futurum sit hoc quaJecumque o/ficium iustum ct dchiium, 
cum summa testi/icatiofie tuorum in t>e mcritorum ; idgue ah iua sin- 
gulari humanitate etiatn atque etiam postulat, ut se, tamguam tuorum 
lahorum, ac vigiliarum cxoptatum foctum in tuam fidein rccipere 
vclis; d' guam dignam esse olim putaveras, cui partem non exiguam 
tuae vitae privatae seiunctacgue a munerihus puhlicis impenderes, 
eamdem nunv ex illo editissimo fastigio dignitatis, <& auctoritatis 
ecclesiasticae, guo non hominum favor, scd tua Te virtus evexit, per- 
henigne respicias; ncguc indignam existimes, ad cuius decus, ac prae- 
sidium, tuam gratiam ac henevolentiam impertiaris." 

Napominje zatim Farlati rad Bizzin oko povijesti Ilirika, u 
zajednici sa Filipom Riceputijem i veli, da kadgod je on boravio u 
Padovi ili u Mlecima, da nije nikad ostao, a da ne bi prilježnim 
radom poradio oko ovog velikog djela. On je dvadesetih godina 
osamnaestoga vijeka zajedno sa Riceputijem, a preporukom 
Pape Klementa XI., obašao Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Istru, 
Korušku i Kranjsku, te skupio mnogo materijala za gragju 
lUyricum Sacrum. Zatim g. 1725. opet je sam, na svoje troškove 
i velikim trudom, proputovao cijelu Dalmaciju, da ponovno 
pregleda sve javne i privatne biblioteke i sravni sa sakupljenim 
materijalom iz prvoga putovanja, te izvede potrebite popravke. 
Tada je opet pošao u Padovu, gdje je u velike bio pri ruci 
Riceputu. 

Kad je pak Bizza postao nadbiskupom spljetskim, na po- 
vratku iz Rima, svratio se u Padovu, da ponovno vidi, dokle 
se je radom doprlo i da u ime svoje, a osobito Pape Benedikta 
XIV., koji bijaše uzeo na se pokroviteljstvo ovog djela, prepo- 
ruči, da se brže igje k cilju i počme objelodanjivanjem crkvene 
povijesti Ilirika. Toliko je on zaslužan za „Ilh/ricum Sacrum", 
da ga Farlati nazivlje drugim otcem i stvoriteljem ovog zna- 
menitog djela. r^Iure igitur ac mcrito hahcri ac dići potest alter 
vcluti panns ct conditor Ili.storiac Jlhjriaic" (III. Str. 558). 

O Pacifiku Bizzi moglo se je dakle punim pravom reći, 
da je učeni Dalmatinac. Je U pak on onaj „vir doctriua d 
eruditionc iiisignis^ , koji je sastavio Rimski Katalog? Mislimo, 
da ne. — Farlati je smatrao Rimski Katalog veoma važnim i 
njegova sastavljača u velike zaslužnim za povijest solinskih 
biskupa, s čega ga na osobiti način hvali. Da je Bizza sastavio 



Kronotaksa solinskih biskupa. 81 

ovaj Katalog, nema sumnje, da bi Farlati bio to istaknuo na 
njegovu veću slavu. On bi bio poznao Bizzin rukopis, a i inače 
bio bi Farlati doznao, da ga je on sastavio. Kada Farlati ovo 
nigdje ne spominje, niti u Predgovoru prvog sveska, koji je 
upravio nadbiskupu Bizzi, niti u prvom svesku, gdje govori o 
svim Katalozima, a napose i osobito o Rimskom, niti u životu 
njegovu, komu već mrtvu piše pri koncu trećeg sveska, tada 
ne možemo Pacifika Bizzu smatrati sastavljačem Rimskog 
Kataloga. 

Tko je dakle sastavio Rimski Katalog? 

Cijenimo, da za ovaj posao nije bio nitko drugi spo- 
sobniji, niti se nitko nije mogao dati na ovo djelo, i teško da 
bi se itko bio usudio da ovu neurednost raščisti i uredi, nego 
samo ili Riceputi ili Farlati. Mi držimo veoma vjerojat- 
nim, da Rimski Katalog nije nitko drugi sastavio, nego 
jedan od ove dvojice. Njima je trebalo čvrsta temelja i oslona, 
na kome da razviju crkovnu povijest Solina. Pošto su oni na 
temelju do onda poznatih izvora dobro proučili našu prošlost, 
te pregledali sve Kataloge solinskih i spljetskih biskupa, oni 
su nastojali, da sve ovo urede, te da razborito, i ako ne histo- 
rički tačno, popune sve praznine. Da se ovomu Katalogu dade 
većega auktoriteta u svijetu, prozvalo ga se je Rimskim, te 
njemu Farlati veli, da je sastavljen „ex Archivis Bomanis". 
Ali je značajno, da dok o drugim Katalozima Farlati govori 
potanje gdje, kada, kako i na čemu su napisani, ob ovomu 
Rimskomu, najvažnijemu, ne govori ništa, da li se samo po- 
zivlje na neku šJcedu našastu megju svojim rukopisima „de- 
clarat schedula quaedani in meis Colledaneis Mss. reperta cum hac 
nota: „Catalogus Bomanus ex Archiviis Bomafiis, puta Indice Ar- 
chivi Avenionensis, Actis Consistorialihus antiquis, Adis Consistori- 
alibus novis, seu libris Provisionum Apostolicarum.'* (Illyr. Sacr. 
I. p. 329.). 

Da još bolje dokažemo, kako ovaj Rimski Katalog nije 
sastavljen po Aktima iz rimskih Arkiva, istaknuti ćemo i či- 
njenicu, da u Arkivima vatikanskim nije nitko ni prije ni ka- 
snije Farlatija našao kakvih podataka za kronologiju solinskih 
biskupa, ni za onu poznijih vijekova, a kamo li za prvo doba 
kršćanstva. 

Ali svemu ovome najvažniji i najveći dokaz našoj tvrdnji, 
nalazimo u Rimskom Katalogu iz koga se vidi, kako je Far- 

6 



82 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

lati, ili njegov predšasnik Riceputi, postupao pri uregjenju Ka- 
taloga solinskih biskupa. 

U svim Katalozima poslije Justina, desetoga biskupa po 
redu, dolazi Glycerij, koji je sigurno biskupovao god. 474. Gly- 
cerija, bivšeg rimskog cara, nije se moglo prenijeti u drugi ili 
treći vijek. Justina da, jer o njemu Farlati ne zna ništa stvarna. 
Samo nadgrobni njegov natpis, koji je nazad nekoliko godina 
bio otkriven u Solinu, svjedoči nam, kako smo već doka- 
zali, da je ovaj biskup biskupovao V. ili VI. vijeka. Sastavljač 
Rimskog Kataloga promislio je, da može Justina prebaciti u pred 
Dioklecijanovo doba, a s njime i sve ostale biskupe, koji su u trim 
spomenutim Katalozima pred njim ubilježeni. Na ovaj način sa 
Justinom i njegovim predšasnicima došlo se do god. 229. Da 
se popuni praznina do god. 474., t. j. do Glycerija, umetnulo 
se dvadeset i jednoga biskupa, i baš one biskupe, koji u svim 
trim Katalozima B, C, D, slijede redom iza Teodora, koji bi 
po Farlatu, imao biti zadnji biskup solinski. Jedino je nadodan 
početkom V. vijeka Esychij, jer se je znalo, da je njemu pisao 
Papa Zosim i da je bio u dopisivanju sa sv. Augustinom. Na 
ovaj način Esychij je bio potrostručen. Nadodalo se još Maxima 
od god. 340. do 350., jer je iz crkvene povijesti bilo poznato, 
da su ovomu biskupu raskolnici Sardicejskoga Koncila, držana 
g. 342 — 3. pisali pismo. Na ovaj način i Maxim biva potrostručen. 
Za ova dva biskupa, koja su morala biti nadodana, izostavljena 
su dva od onih biskupa, koji su bili u Katalozima upisani po- 
slije Teodora. 

Iza Glycerija dolazi u Rimskom Katalogu petnaest biskupa; 
skoro onoliko ih i onim redom, kako nose ostali Katalozi. 
Ovako se je došlo u ovom Rimskom Katalogu do 48 biskupa, 
dok ih spljetski Škematizam nosi 47, jer ovaj izostavlja Honorata, 
koji je bio poslije smrti Natala izabran biskupom Solina, ali 
ne bio nikad posvećen, buduć se je, kako je bilo rečeno, dao 
Maxim silom izabrati, pa i ne čekajući papine privole, dao od- 
mah posvetiti. 

Sa četrdesetisedam ili četrdesetlosam biskupa moglo se 
je popuniti šest vijekova i prikazati, da je crkovna hierar- 
hija u Solinu od apostolskih doba neprekidno kroz sve vije- 
kove trajala, I to tako lijepo urcgjeno, kakvim redom i tačnošću 
nijesu mogli najbolji povjesničari ni same rimske pape urediti. 
1 kad ne bi bilo drugih dokaza, sama ova prevelika tačnost — 



Kronotaksa solinskih biskupa. 83 

kako smo u Uvodu istaknuli — daje povoda, da se o vjero- 
dostojnosti Rimskoga Kataloga sumnja. Samo katkad ne slažu 
se datumi ovoga Kataloga sa poviješću Farlata. Po svemu se 
vidi, da je to navlas učinjeno, da se ne dozna za pravog 
auktora ovog Kataloga. 

Ova naša tvrdnja, da je naime Riceputi ili Farlati sa- 
stavljač Rimskog Kataloga,, nije baš po nje najlaskavija, te bi 
nam se moglo prigovoriti, da je naša hipoteza presmjela pri 
prosugjivanju ovih ljudi, inače veoma zaslužnih za našu crkovnu 
povijest. Mi ne tvrdimo, da je dobro ono, što su oni učinili; 
ali kad uzmemo u obzir ondašne zahtjeve viših i nižih kru- 
gova, a nada sve ondašne stanje povjesničke kritike, nemo- 
žemo ih sasvijem ni osuditi. Da dokažemo pak, da smo mi 
na pravomu putu, kada jednoga od njih smatramo sastavljačem 
Rimskoga Kataloga, navesti ćemo još i slijedeće činjenice. 

Sam Farlati direktnim nam je dokazom, da je tobožnji 
Rimski Katalog radnja poznijih vremena i da, ako Farlati nije 
sudjelovao u ovoj radnji, a to je sigurno njemu bio veoma 
jasan sav ovaj posao, kao što je sada nama. Farlati (I. p. 647.) 
govoreći Jurju biskupu solinskome piše: ^Porro inter lustinum 
et Glycerium lacuiia inter jacet ducentorum et fere quinquaginta 
annorum, ad quam explendam revocari oportet Episcopos illos am- 
plius viginti, quos hi Catalogi infra sextum saeculum rejectos ante- 
ponunt Theodoro, quo cum excidium Salonae urbis aetate conjungitur. 
Sunt autem hi Justinianus, Antoninus, Maximus H., Agapitus, loan- 
nes I., Georgius /., Theodorus 1., loannes II., Frontiniamcs 1., lo- 
annes III., Petrus I, Marinus I., Martinus I., Maximus IL, aut 
Marinus II., Theodorus II., Petrus IL, Leo /., loannes IV., loan- 
nes V., Petrus III., quibus addi opportet Hesychium HL, loanni 
IV. & loanni V. inter jedum, quem aliqui Catalogi praemittunt. 
Ha fiet, ut Salonensium Antistitum continuatio seriesque ah Jiistino 
ad Glycerium nusquam interrupta perveniat. Praeterea hi Episcopi, 
quos modo recensui, nisi inter Justinum Glyceriumque collocentur, 
nusquam in ea serie locum aptum šibi congruentemque invenient . 

Sam Farlati dakle kaže, da je trebalo uvrstiti ono dvadeset- 
ijednoga biskupa iza Teodora megju Justinom i Glycerijem, jer 
se drugdje nije moglo za njih naći shodna, ni zgodna mjesta. 
Ako su biskupi solinski Rimskoga Kataloga izvagjeni iz rimskih 
Arkiva, ako je ovaj „ex optimis autem tabulis maximeque ad fidem 
faciendam idoneis" iscrpljen (Farlati I. p. 329.), tad anije trebalo 



84 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldl. 



govoriti shodnosti i zgodnosti, da se ono dvadesetijednoga 
biskupa uvrsti megju Justinom i Glycerijem. JJptimac tabulae 
maximcque ad /idem fadendam idoTieae"', našaste u rimskim Ar- 
kivima, bile su više nego dovoljne da utvrde i dokažu, kako je 
red onog dvadesetijednog biskupa baš na svom mjestu, prama 
povjesničkim činjenicama, megju Justinom i Glycerijem. Ali 
kada se je Farlati utekao shodnosti, „nusqiiam iu ea strle locum 
aptum sihi cQiujruentonquc invmienf,"' a ne Rimskim Tabulae, da 
dokaže poregjaj ovih biskupa, sumnja je, da li su te Tabulae 
uopće opstojale. (Vidi još Farlati I. p. 329. si ; I. 490. i II. 
str. 114). 

Vrijedno je još opaziti, da dok Farlati nosi i manjih frag- 
menata nekih Kataloga solinskih biskupa (1. str. 343 si,), ne tiska 
niti jedne Tabulae, na temelju koje se je mogao Rimski Katalog 
razlogom i nekim temeljem sastaviti. Naravna je ne samo sumnja, 
dali i tvrdnja, da, ili ovih Tabula nije bilo, ili se iz njih nije 
moglo zaključili ono što Rimski Katalog hoće. 

Da se jos bolje uvjeri čitatelj o slaboj historičnoj vrije- 
dnosti Rimskog Kataloga, da je on naime kompilacija shod- 
nosti i zgodnosti, a ne povjesničkih činjenica, izvagjenih 
iz Tabula rimskih Arkiva, i da je jasno, da je cijela ova rabota 
bila poznata vrlo dobro Farlatu, te joj on sam kumovao, ako 
nije i glavnim začetnikom bio, pa da se njega kao pisca djela 
lllyricum Sacrum ima poglavito smatrati za ovo odgovornim, 
navest ćemo njegove riječi iz prvog sveska ovog djela. Sma- 
tramo potrebitim pozabaviti se nešto više ovim Katalogom, 
jer je on od mnogih smatran, kao osnovan na dokumentima 
rimskih Arkiva, te služi i danas ne samo za Škematizam spljetske 
biskupije jednoć solinske, nego još i kao dokaz, da je hijerar- 
hija bila utemeljena u Solinu u prvom vijeku kršćanstva, i da 
je Dujain u njoj prvi biskup i učenik sv. Petra Apostola. 

Farlati (1. p. 317.) kaže, da se Katalog Rimski razlikuje 
od drugih triju Kataloga B, C, D, jer da ova tri iza Justina 
prelaze odmah na Glycerija, na god. 474., dočim Rimski megju 
Justinom i Glycerijem umeće dvadesetijednoga biskupa. Jeda- 
naest prvih biskupa nije moglo biskupovati 400 godina, t. j. 
od druge polovice I. do preko polovice V. v. „Praderca non cstveri- 
fimile Kpiscopos non amplius undecim per annos circiter quadringentos 
Ecchaiae Salonitatuic pracfuissc . . . Vt vcro Kpiscopi Uli, guos Cata- 
lof/ufi liomanus Juslino, ct Ghjccrio intcrposuit, in cas adatcs utri- 



Kronotaksa solinskih biskupa. 85 

que interjectas optime quadrant, sic convenire nequeunt in ea poste- 
riora saecula, quibus illos caeteri Catalogi adscribimt. Biskupi ubi- 
Iježeni za Glycerijem u trim Katalozima slažu se, osim koje 
male razlike, sa Katalogom Rimskim: y,At post Iheodorum cui 
Romanus Catalogiis suhdit excidium Salonae, et Spalatensem Sedis 
Pontificiae translationem, alii omnes Catalogi Episcopos illos re- 
censent, quos Romanus inter Justinum et Ghjcerium constituit, a 
tertio videlicet, quarto, et quinto infra sextuni saeculum dejectos". 
Zatim Farlati kaže, kako je Maxim bio biskupom još početkom 
sedmoga vijeka, pa nastavlja, da je apsolutno isključeno, da su 
u 40 godina, što je moglo najviše proći od Maxima do razo- 
renja Solina, biskupovala dvadesetitri biskupa, koje Katalozi 
B, C, D, donašaju zajedno sa Frontinijanom i Teodorom po- 
slije Maxima. ^Atqui quadraginta annorum intervallum longe 
angusfius est, quam ut tres et viginti Episcopos, (totidem enim sunt 
adjecti Frotiniano et Iheodoro) in illud includi possint; nisi forte 
singulorum Episcopatum ne unius quidem hiennii spatio prorogandum 
putes, quod etiam a verisimilitudine, non solum a veritate ahhorret. 
Cum igitur Episcopi Uli circiter duo et viginti aetatis illius, quam 
caeteri Catalogi iisdem attribuunt, angustiis excludantur, multo rec- 
tius illos a septimo saeculo aniotos partim ad tertium, partim ad 
quartum quintumque saeculum ante Glycerium revocaveris'^ . 

Farlati čisto i bistro kaže, da jedan dio biskupa, što 
Katalozi nose poslije Teodora, najbolje pristaje „optime quadrant" 
megju Justinom i Glycerijem i da ovi ne mogu stati iza Teodora, 
jer je od ovoga do razorenja Solina ili nikakvo ili veoma kratko 
razdoblje, pa da ih s toga isključuje iz ovoga mjesta kratki 
prostor vremena: y,angustiis excludimtur^ . Dakle ovdje se go- 
vori jedino o „optime quadrant^, o „angustiis excluduntur" , ali 
nigdje ni iz daleka ne spominju se te Tahulae rimskog Arkiva, 
koje bi mogle posvjedočiti, da onim biskupima patri mjesto 
megju Justinom i Glycerijem, a ne poslije Teodora. Kakvu da- 
kle historičku vrijednost može da ima Rimski Katalog? Ako 
pak Farlati nije našao megju rukopisima nikakva dokaza za 
vjerodostojnost Rimskoga Kataloga, kako je to, da on, koji je 
dao pisati na stotine pisama na sve strane, gdje je mislio, da 
može što naći o Iliriku, nije se obratio u Rim, da ga tkogod o 
tim Tahulae obavijesti ili štogod iz njih prepiše? Nije li i on 
sam znao, da sve to ne opstojii, pa da je uzalud bilo tražiti 
i pisati? 



86 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Iza kako je auktor Rimskoga Kataloga uredio po svoju 
solinske biskupe, ostalo mu je jošte petnaest biskupa iz onih 
trlju Kataloga B, C, D. Što da s ovim uradi? Kako u prvo 
doba kršćanstva nije bilo crkvene hijerarhije u Solinu, tako je 
ne bijaše ni u Spljetu za više decenija, iza porušenja Solina. 
Solinjani, poslije nego Avari porušiše njihov grad, razbjegoše 
se većim dijelom po otocima, a pribjegoše u Dioklecijanovu 
palaču valjda za preko sto godina kasnije, nego li to tradicija 
bilježi.'"" I stopro bi tada bila uregjena crkvena hijerarhija u Spljetu. 
Za to i u Spljetu, kao i u Solinu, nalazimo prazninu crkvene 
hijerarhije za preko jedan vijek. Ova praznina bi popunjena sa 
ono petnaest biskupa, koji su bili upisani iza zadnjega biskupa 
u Solinu, po Katalozima, Teodora; isto tako, kako je praznina 
u solinskim biskupima za prvih vijekova, bila popunjena sa onim 
biskupima, koji su bili pretekli iza istoga Teodora. Za sada ne 
ćemo da ob ovomu pitanju raspravljamo, jer bi nas ovo odvelo 
daleko, t. j. megju spljetske biskupe, a mi raspravljamo sada 
samo solinskim. Trebalo je ipak ovo istaknuti, jer spomenuta 
tri Kataloga i ove biskupe — ubrojene od Rimskog Kataloga 
i od Farlata megju spljetske — bilježe megju solinske biskupe, 
te ih stavljaju pred Ivanom Ravenjaninom, kao prvim nadbi- 
skupom spljetskim, koji bi bio god. 650. prenio kosti sv. Dujma 
i Stasa iz Solina u Spljet. 

Koje razloge navagja Farlati, s kojih se je moralo 
ovo petnaest biskupa dati Spljetskoj crkvi, a ne Solinskoj, kako 
nose Katalozi B, C, D? Bilo je naravno očekivati, da će se 
Farlati pozvati na Rimski Katalog i dokazati kako onaj, koji 
ga je sastavio, morao je te biskupe ubrojiti megju spljetske, 
jer je za to našao dokaza u Rimskom Arkivu. Ali Farlati 
ni ne spominje Rimski Arkiv, ni njegove Tahnlae, već evo 
kako on razlaže: „A'ec vero tres Uli priorcs Catalogi (B. C. D.) 
ho8 solum Kjmcopos tres ac viginti Thcodoro suJijiciunt antc Salo- 
nitamim cxcidium, sed alios practcrca ad ijuindccim h'piscopos in 
casdctn (fuifKjuaginta annorum auyustins compiUunt, videlicd Mar- 
tinum, Forminum, Georyium, loanncm, Vcrnacttlum, Domctuni, The- 
odorum, Mtnlcm, Petrum, Lionem, Irsum, Pt truni, (icorgiuni, Ma- 
xhnum d' Thcodorum, (juocum dadem SuloNitnnam conjungunt. Ita 
fit, ut /ere <\uadrnginta Kpiscopis autios noti ampUus quitiquagiuta 



••• Bullftt. di nrch. c storia dnlin. ll»04. str. 78. si. 



Kronotaksa solinskih biskupa, 87 

adscrihant, id quod omnis verisiniilitudinis fines longe multumque 
transgreditur. Sed multo aptius ad seriem & successionem Chronolo- 
gicam congruentiusque, Audor Catalogi Romani quindecim illos 
Episcopos Salonae captae eversaeque postposuit, & Salonitanae adem- 
ptos, ecclesiae Spalatensi restituit. Quare omnes illos /ere quadra- 
ginta Antistites, quos alii Catalogi post Natalem, Maximum, Fron- 
tinianum, Theodorum recensent, & ante Salonitanam calamitatem 
constituunt, bifariam dividas oportet, & priores quidem, videlicet 
Justinianum cum reliquis supra nominatis, Glycerio praepositos 
ecclesiae Salonitanae; caeteros vero, scilicet Martinum, Forminum, 
guos paullo ante dixi, Salonitano excidio postpositos, ecclesiae Spa- 
latensi cum Romano Catalogo attribuas necesse est". (Farlati I. 318,) 

I ovdje su za Farlata dokumenti, ili rimske Tabulae, kako 
ih on zove, multo aptius ad seriem , . , congruentiusque . . . necesse 
est; zgodnije je za red . . , bolje se slaže . . . potrebito je . . , da 
ono petnaest biskupa, koje Katalozi B, C, D meću megju so- 
linske biskupe, budu ubrojeni u spljetske. Kako malu, da ne 
rečemo nikakvu vrijednost imaju za povijest ti dokumenti sa- 
stavljeni s razloga „aptius*^, „congruentiusque^ , ^necesse est", to je 
jasno. 

Ali mi imamo još vijesti, i to dosad neobjelodanjenih, o 
Katalozima solinskih biskupa uopće, a napose pak o sastavku 
Rimskoga Kataloga. 

U Biblioteci Conte Fanfogna-Garagnin u Trogiru, megju 
ostalim rukopisima, čuvalo se je do nedavno nekoliko ruko- 
pisnih svezaka gragje za ^Illgricum Sacrum"' .^^"^ Deseti Svezak 



»<" Rukopisni materijal Farlatijeva Hhjncum Sacrum, o kojemu je ovdje 
govora, ima svoju osobitu povijest. njemu govori Praefatio u lllyricum Sa- 
crum T. I. str. XIII. si.; Goleti Martyr. BUjricum Venetiis 1818. str. 16., Va- 
lentin elli Bihliografia della Dalmazia e del Montenegro p. 17, sl.; K U ku- 
lje v i ć, Putne uspomene str, 45,; F a b e r M. Zur Entstehung von Farlati, llltj- 
ricum Sacrum u „ Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina 
III. Bd. Wien 1896.; J e 1 i č Dr. L, EaccoUa di documenti itd. u Bullettino 
dalm. 1894 str. 55; F. Bulić Bullettino di archeologia e storia dalmata 1902. 
Supplemento od Coleti-a; g. 1904. str. 174. sl.; g. 1905. p. 208. 

U Arkivu ove obitelji Fanfogna-Garagnin u Trogiru, čuvali su se do 
god. 1908. uz ostale rukopise, neki svesci pod raznim naslovima, u kojima 
je ponajviše gragja za crkvenu povijest Solina i Spljeta. Ovaj je mate- 
rijal ravnatelj Muzeja Don Frane Bulić višekrat pregledao, osobito god. 
1898. (sr. V. i VI. Izvješće „Bihaća", hrvatskoga društva za istraživanje 
domaće povijesti u Spljetu, str. 31.). Pošto su ova CoUectanea sadržavala 
takogjer dio materijala upotrebljena za Illyricum Sacrum, on je bio odlučio, 



88 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

ovih rukopisa nosi naslov: Salonitana et Spalatensia 
Sacr a.'°^ 



da sve ovo nabavi za Arkiv c. k. Arheološkoga Muzeja u Spljetu. U tu 
svrhu, iza mnogogodišnjega usmenoga dogovaranja, nastavilo se god. 1903. 
uredovno dopisivanje sa obitelji Fanfogna-Garagnin, koje se je opet proteglo 
više godina. Nego ove godine 1903. prodao je Conte Ivan Dinko Fanfogna 
tajno Codex Jlistoria Salonitana Tome Arcidjakona — (cfr. Rački, 
Thomas Archidiaconus — Historia Salonitana. Bilješka mjesto predgo- 
vora pod f) — za svotu od 10.000 kruna, nepoznatoj osobi u Beču, kako je 
on to ispovijedio ravn. Buliću god. I9l0. God. 1905. bi prodana za svotu od 
3000 K potpuna zbirka Statuta gradova Dalmatinskih Biblioteci kr. Sve- 
učilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, a to jer Ministarstvo za Bogoštovlje 
i Nastavu u Beču nije nugjalo nego 2800 Kr., da se ova zbirka nabavi za 
Spljttski Muzej. (Sr. Br.65, 73, 76, iz g. 1903,; br. 18, 29, 30, 35, 36 izg. 1904.: 
br. 6, 23 god. 1905. megju Spisima c. k. Konservatora u Spljetu). God. 
1910. bijahu iznenada i tajno prodana kr. Arkivu Zemaljske Vlade u Zagrebu, 
uz ostali materijal, sva navedena Collectanea i materijal Illyricum Sa- 
crum (Sr. Br. 69, 75, 77, 98, 104 iz god. 1910.; br. 14, 15, 49, 75. 84, 95 iz 
god. 1911.). Od Arkiva Zemaljske Vlade pisci mogli su imati najvećom pri- 
pravnošću sveske potrebite za ovu radnju, t. j. IV, VIII, IX, X Salonitana 
et Spalatensia Sacra. Budi i ovdje izrečena srčana hvala kr.Zemaljskome 
Arkivu u Zagrebu. — Kako su pak ovi rukopisi, koji su služili za gragju 
^lllyricum Sacrum", dospjeli u obitelj Fanfogna-Garagnin, nije poznato. 
No treba napomenuti, da je jedan član spomenute obitelji i to upravo Ivan 
Luka Garagnin bio spljctski nadbiskup god. 1763.— 1780. Farlnti je njemu 
posvetio IV. svezak svoga djela, kao nadbiskupu spljetskomu i gorljivu 
zagovaratelju, da što prije izagje ovo djelo ,. . . quod suprcvium Ecdcsiae Dal- 
maticae Pontificatum adeptus verbis benignissimis ostendisti, quam Tibi cordi 
essct Jlistoria llhjrici Sacri, ultro et libcntissime polUcittis, nihil abs te ad cam 
conficiendam aJjumenti et subsidii detUturnm . . ." (IHyr. Sacr. IV. str. V.). 
Radi njegovih zasluga njemu je Coleti (Sr. Glasnik Zemaljskog Muzeja u 
Bosni i Hercegovini g. 1893. str. 639) od preko 300 rukopisnih svezaka, što 
ih je bilo, darovao nekoliko, kako je to i drugim činio. A od ovih zadnjih 
sačuvala su se samo četiri gori navedena u Arkivu Fanfogna-Garagnin. 

">* Ovaj svezak X. rukopisa ima 219 listova raznog formata. Od lista 
1-96 stranice su duge 29 cm, široke 20 cm, a tako isto od 155 do kraja. 
Sa listom 97 počimlju kraće stranice, i tako ide dalje do lista 154. Ove su 
duge 20 cm. široke 14 cm. Ove mjere nijesu baš tačne za sve listove, jer 
megju većim i manjim listovima, gdjegod se po koji razlikuje od ostalog 
formata. Paginacija je učinjena od kr. Zemaljskog Arkiva u Zagrebu, 
kada je rukopis do.spio u njegovo vla.sništvo. Pri ovoj paginaciji nije Arkiv 
pazio na kronologiju, ni na red stranica prema predmetu, što ga jedna stra- 
nica i njezina susljedna imaju, nego je gledao samo na materijalni red 
te se je paginiralo onako, kako su se stranice našle, kada je svezak dospio 
u kr. Zemaljski Arkiv. Većinom je red u paginaciji pravi, ali nije svagdje 
tačan, jer je koji list iskidan s mjesta, pa .se pri paginaciji nije našao na 
svom mjestu, ili pak u st.irije doba, kada je rukopis bio u knjige uvezan, nije 
se uvijek pazilo na red, kojim su ove stranice bile pisane. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 89 

Ovaj X. svezak nosi mnogo Kataloga solinskih biskupa. 
Mi ćemo ovdje sve ove nabrojiti, ali ne ćemo se potanje s njima 
baviti, niti ćemo iznijeti razlike, koje megju njima opstoje, jer 
svi nose imena biskupa, koja su nam poznata iz Kataloga B, 
C, D. Jedino ćemo istaknuti, i to kao veoma važnu činjenicu, u 
koju se kategoriju ima uvrstiti svaki od ovih Kataloga: da li u 
prvu kategoriju, t.j. u one Kataloge, koji su napisani bez drugotne 
svrhe i namjere, i u kojima je sačuvana stara jezgra popisa 
solinskih biskupa, t. j. iza biskupa Justina slijedi neposredno Gly- 
cerij, te su Natal i Maxim na 22. ili na 25. mjestu, kako 
je u Katalozima B, C, D, E; ili se pak imaju ubrojiti u 
drugu kategoriju, jer su napisani prema nekom stanovitom cilju, 
pa je megju Justinom i Glycerijem umetnuto preko dvadeset 
biskupa, kako nosi Rimski Katalog. 

1. Na listu 97 ovoga X. Sveska i slijedećim stoji: Ckata- 
logus Salonitanorum Pontificum. To je Chronicon Pontificale Sa- 
lonitanmn et Spalatense, koji Farlati donaša u prvom svesku na 
Str. 397. si. Ovaj katalog spada u prvu kategoriju. 

2. Na listu 108 počimlje Katalog Ponzonijev na tali- 
janskom jeziku: Nomenclatura Ecclesiae Spalatensis, olirn Saloni- 
tanorum Praesulum. Ex Collecc. Ponzonianis, dok je u Farlata 
tiskan latinski na str. 327. (Naš Katalog D). I ovaj spada u 
prvu kategoriju. 

3. Na listu 111. napisan je Katalog: Antistites Salonitani, 
u komu su samo solinski biskupi, njih 47 na broju. Za ovim 
slijede na listu 114: Archiepiscopi Spalatenses. Ovaj Katalog spada 
u drugu kategoriju. Na listu 122. dolazi: Catalogus Diicum et 
Begum Dalmatiae et Croaiiae, što na naš predmet ne spada. 

4. Na listu 125.: Catalogus II. ex historia Salonitana Codi- 
cis Biniani (Begna, naš E.) Ovaj spada u prvu kategoriju. 
Teodor je 24.-i biskup Solina, a za njim dolazi 25-i Ivan Ra- 
venjanin. Fali dakle u njemu ono 40 biskupa iza Teodora, što 
ih nalazimo u Katalozima B, C, D. 

5. Na listu 127: Catalogus III. Raphaelis Levacovich Croatae 
Archiepiscopi Ochridiani. Spada u prvu kategoriju. 

Catalogus IV. a Joanne Ludo confectus S . . . Nema bi- 
skupa solinskih, nego samo spljetskih. 

6. Na listu 130: Catalogus V. apud N. A Cutheis de 
gestis . . . (naš Katalog C). Tiskan u Farlata na str. 324. a u 
Lučića na str. 385. Spada u prvu kategoriju. 



90 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

7. Na listu 133. (v. Tabl. XXII.) Xostcr Catah'/us; a olovkom 
je dodano i to poznijom rukom a. Spada u prvu kategoriju, 
ali nema onih biskupa iza Teodora. 

8. Za njim, na listu 135, (v, Tabl. XXIII.) Catalogus noster, 
i ovdje poznijom rukom i olovkom dodano je b. Ovaj je uregjen 
prama Rimskom Katalogu, te ga se ubraja u drugu kategoriju. 

9. Na listu 139, Katalog bez ikakva naslova, ali je ostav- 
ljeno dosta prostora, da se je naslov mogao napisati. Spada 
u prvu kategoriju. 

10. Na listu 141, opet Katalog kao i predšasti. I ovaj je 
prve kategorije. 

11. Na listu 143: ^femoria Archiepiscoporum Salonitanae 
ecclesiae. Spada u prvu kategoriju. 

12. Na listu 145. Bez ikakva naslova kao 9 i 10. Spada 
u prvu kategoriju. 

13. Na listu 147. Kao i predšasti. Spada u prvu kategoriju. 
Na listu 152 Katalog bez naslova, ali samo spljetskih 

biskupa. 

Ovo je sve na rukopisu malog formata, 20X14 cm. 

Na rukopisu velikog formata počimlju Katalozi sa 
listom 155. 

14. Tu stoji: (v. Tabl. XXIV.) Nomina Archiepiscoporum olim 
Salonitanae 7iunc Spalatensis ecdesiae. Spada u prvu kategoriju. Važne 
su dvije opaske napisane sa strane drugom rukom, a glase: „xY5. 
Non diče Catalogus Series Ordo ecclesiae ma Nomina: il che indica 
aver conosciuto, o almeno duhitato il Collettore che guesta Collczione 
di nomi non sia pcrfcttamente disposta sccondo la serie de tempi". 
. . . „NB. La con/usione nacque da questo, che li Nomi di guesti Arci- 
vescovi saranno stati raccolti da piii particolari Catalogi il primo da 
N. sina ad St. II. 2" da St. šino ad H. II. ^" di H. A. c qucllo che 
li posc asicmc in uno poco intendeva di storia, c cronologia aveva 
confuso le porti; preponendo le posteriori ali' anteriori, mosso forsc 
dal nomc di Gliccrio, che pcr I' ecccllenza dcl soggctto Santo e ex 
Imperatore avcva anchc qucsto Caratterc dij'fercntc valuto prcporre 
agli Incogniti". 

Na str. 157 nastavlja se Rimskim Katalogom, ali su tu 
sami spljetski biskupi. 

15. Na listu IGl .Vonienclatura I'nsulum Sctac Ecclesiae Sa- 
onit. Spalutcnsis. Spada u prvu kategoriju. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 91 

16. Na listu 162 Nomina Archiepiscoporum olim Salonitanae 
nunc Spalatensls Ecclesiae. Haec extant apud Hieronymum Ber- 
narda Preshyterum Spalateiisem . . . Archidiaco7ium. Spada u prvu 
kategoriju. 

17. Na listu 165. Catalogus Antistitum Salonitanorum. Ubraja 
se u drugu kategoriju. 

18. Na listu 166. ispod jednog epigramma, koji ne spada 
na naš predmet, čita se: Memoriale Archiepiscoporum Salonitanae 
Ecclesiae. Spada u prvu kategoriju. 

19. Na listu 169: Memoria Archiepiscoporum Salonitanorum 
et Spalatensium. Ubraja se u drugu kategoriju. Na ovom listu, 
sa strane, prama imenu s. Dujma, napisano je: Pars I. ex Dy- 
pticis Salonitanis. Iza imena Petrus, a pred imenom Glycerija, 
čita se : Pars 2a ex antiquis ecclesiae Salonitanae Monumentis. 
Pred imenom Ivana Ravenjanina, a uvijek sa strane, čita se: 
Pars tertia ex vetustioribus ecclesiae Spalatensis memoriis. 

20. Na listu pak 85 rukopisa, velikog formata, počimlje 
Rimski Katalog pod naslovom: (v. Tabl. XXV.) Pontifices Saloni- 
fani et Spalatenses a quodam Dalmata ah archiviis Romanis collecti. 
Dakako da ovaj spada u drugu kategoriju. 

Ovim smo nabrojili sve Kataloge, što ih nosi spomenuti 
Svezak X. Salonitana et Spalatensia Sacra, u kr. Ze- 
maljskom Arkivu u Zagrebu. 

Od ovih dvadeset Kataloga ništa manje nego petnaest 
spada u prvu kategoriju, t. j. u onu, u kojoj iza Justina dolazi 
odmah Glycerij, te od Dujma do Teodora, pod kojim bi porušen 
Solin, nema nego najviše 26 biskupa. Iza njih dolazi onaj skup 
od kakvih 40 biskupa, za koje niko ne zna, da su ikad kao taki 
opstojali. Ove su prepisivači prepisali, kako rekosmo, bez dru- 
gotnih svrha i namjera, pa zato, i ako su ovi Katalozi mutni, 
a to se ipak kod njih razabire ono, što je staro, istinito, ne- 
pomućeno; vidi se jezgra tih Kataloga, koja počimlje Dujmom 
a svršava Teodorom, te obuhvaća jedno 24 — 26 biskupa. Ono 
što slijedi, pridodano je, ali tako različito od jezgre, od istine, 
da je dosta danas pogledati dobro, da se namah razumije, što 
je u njima istinita, a što neistinita. 

Katalozi druge kategorije sastavljeni su po stalnom pra- 
vilu, doista nipošto kritičnom, ali ipak po nekom redu. Tu vlada 
načelo shodnosti i zgodnosti aptius congruentiusque, ali ipak vlada 



92 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

neko načelo; te nije to prosto prepisivanje, nego neumjesno 
sastavljanje Kataloga i kronološko poregjenje biskupa. 

Za mnoge Kataloge prve kategorije kaže se odakle su 
prepisani: iz ('hro/iicofi Sinilafi/iuni, iz rukopisa Ponzonijeva, iz 
Kodeksa Begnina, Levakovića, A Cutheis itd., a za one druge 
kategorije nemamo ni cigloga, za koga se kaže da bi bio pre- 
pisan. Nijesu prepisani nego sastavljeni. 

Katalogu Rimskom, 20.-mu na broju, govorili smo dosta, 
te ne treba da se viši na nj osvrćemo. A ono, što se je reklo, 
vrijedi i za sve Kataloge druge kategorije, jer su svi sastav- 
ljeni prama jednom cilju, a ne naprosto prepisani. 

Još ćemo samo opaziti da se Katalog Rimski u svesci X. 
nastavlja na listu 157. sa spljetskim biskupima. Ovaj Katalog 
svrgava u rukopisu sa biskupom Stjepanom Cupilli, koji je 
biskupovao od god. 1708.— 1719., uprav kao i Rimski Katalog 
u prvoj svesci „IUyricum Sacrum". U rukopisu nalazimo i na- 
sljednika Stjepanova, biskupa Ivana Krstitelja Laghi; ali to je 
nadodala druga ruka veoma sitnim rukopisom. Začudno je, da 
dok je I. sv. I/h/ricum Sacrum izišao godine 1751., ipak Rimski Ka- 
talog svršava sa Stjepanom Cupilli (1719.), a ne navagja nje- 
gove naslijednike Ivana Krstitelja Laghi g. 1720.— 1730., ci 
Antuna Kadčića g. 1730.— 1746., pa ni samog Pacifika Bizzu, 
koji je postao biskupom g. 1746. i komu je, kako vidjesmo, 
sam Predgovor posvećen. 

Zašto sve ovo? Nije li se i ovim htjelo dati veće snage 
Rimskom Katalogu, kao da bi bio sastavljen od nekog učenog 
Dalmatinca na temelju rimskih Tahulac? 

Prije nego nastavimo našim opaskama ob ovim Katalo- 
zima, moramo se osvrnuti na dvije primjedbe, koje je druga 
ruka napisala na Katalogu navedenu pod br. 14. (v. Tabl. XXIV.) 

Važne su one dvije primjedbe, j^r nam pokazuju put, 
kojim je išao onaj, koji je htio ispravljati Kataloge solinskih 
biskupa. On je imao pred očima ovaj Katalog pod br. 14, koji 
spada u prvu kategoriju, te je vidio, da ne odgovara onomu 
kronološkomu redu, koji je on zamislio, da mora da bude u 
Katalogu solinskih biskupa. On je cijenio da je i sam sa- 
kupljač („Collettore") ovog Kataloga ili bio osvjedočen, ili bar 
dvojio o valjanosti kronološkog reda solinskih biskupa. On 
izvagja svoje primjedbe iz naslova, koji je dotičnik dao 
onomu Katalogu: veli SoDiinn. hnni<i. Nadbiskupa jednom 



Kronotaksa solinskih biskupa. 93 

solinske a sad spljetske crkve, a ne kaže Catalogus, Serles, 
Ordo, a to s razloga što je barem posumnjao o njihovu 
kronološkomu redu. 

Da je sakupljač ovog Kataloga bio siguran, da je krono- 
loški red solinskih biskupa u ovomu Katalogu dobar, bio bi 
mu dao naslov Catalogus . . ., Series . . ., Ordo . . ., Archieplsco- 
porurn olirn Salonitanae mmc Spalatensis ecclesiae, t. j. Katalog . . ., 
Serija . . ,, Bed . . ,, nadbiskupa jednom Solinske sada Spljetske 
crkve. Ali on nije to učinio, nego je stavio u naslovu Nomi?ia, t. j. 
Imena, jer imena biskupa solinskih jesu tu, ali nijesu krono- 
loški poredani. Ovako je mislio pisac primjedbe. 

Pisac primjedbe, poslije nego je ovu prvu općenitu 
opasku učinio, u drugoj navagja razlog, s kojega je on cijenio, 
da je pometnja nastala, t. i. da biskupi nijesu poredani onako 
kako su kasnije u Rimskom. Katalogu poredani bili. Po njemu 
nastala je pometnja stoga, što su imena ovih nadbiskupa bila 
sakupljena iz raznih posebnih Kataloga: prvi od N. do >S'^.; 
drugi od St. do H.; treći je pak od H. J.."^ Ovo se bez 
dvojbe odnosi na ulomke Kataloga, koji su bili napisani u 
ovom sveščiću, ali mi ne možemo o njima ništa izvjesna reći, 
jer ovaj dio rukopisa nije u ovomu X. svesku potpun. Ovaj 
sveščić počimlje sa listom 44 (paginacija X. sv. str. 155. — 
v. Tabl. XXIV.) kako je pri vrhu ubilježeno. Pisac primjedbe 
kaže nadalje, da se je onaj, koji je ova imena biskupa skupa 
sastavio, malo razumijevao u povijest i u kronologiju, te je 
izmješao pojedine dijelove i pretpostavio posljednje stvari, t. j. 
posljednja imena biskupa onim koji su imali doći pred njima. 
Pisac primjedbe cijeni, da je sakupljač imena biskupa učinio 
to radi Glycerija, jer da je njega kao bivšeg cara i sveca 
mislio da mora pretpostaviti ostalim nepoznatjm biskupima. 

Pisac primjedbe mislio je dakle, da su Katalozi prve kate- 
gorije nastali ovako. Bilo je više popisa Kataloga solinskih 
biskupa. Netko je htio sastaviti kronološki popis solinskih 
biskupa, te je počeo prepisivati redom od Dujma pa dalje. Kada 



109 Ova se dva slova odnose samo na jedan Katalog, jer ovdje nije 
rečeno da . . . ad, kako je u prvom i drugom dijelu, nego di H. A. Ovdje 
se dakle govori o jednom Katalogu, a taj bi mogao biti A Cutheis-ov (naš 
C), jer se na str. 130 rukopisa X. sveske nalazi Katalog A Cutheis-a, u 
kojemu je A veoma slično onome A u ovoj primjedbi, a tako isto slovo U 
ispred A u primjedbi, sliči onome H ispred A, A Cutheis-ova Kataloga. 



94 Don Fr. Bulić i Dr. J. BervaldL 

je do5ao do Justina i njega prepisao i time dovršio prvi po- 
sebni Katalog (i<oji on označnje sa slovima od X. do >'/.), nije 
znao kako će dalje. Imao je pred sobom još preko četrdeset 
biskupa, podijeljenih u dva Kataloga, pa se mislio, bi li na- 
stavio sa Justinijanom, Antoninom itd., ili Glycerijem. Opazio 
je, da je Glycerij bio car, da je svet,^'° a da su mu drugi 
nepoznati, pa je zaključio, da iza Justina mora doći Gly- 
cerij, poznata i znamenita osoba, a za njime dakako sve 
one osobe, koje su bile u drugom posebnom Katalogu, ozna- 
čenu sa slovima od St. do H., a od kojih su još neki, kao 
Stjepan, Natal, Maxim bili poznati. Za ovim Katalogom došao 
je na red treći Katalog, u kome su imena nepoznatih biskupa i 
to Katalog nekog H. A. I tako Justinijan, Antonin i nasljednici 
dogjoše iza Teodora, posljednjega solinskoga biskupa, mjesto 
da dogju iza Justina, a pred Glycerijem, kako je pisac pri- 
mjedbe umišljao da moraju doći. — Ova je primjedba veoma 
naivna, kada njezin pisac hoće da protumači, kako je nastao 
Katalog prve kategorije, ali je s druge strane veoma važna, jer 
u ovoj primjedbi uvigjamo zamisao neke nepoznate osobe, koja 
je vidjela potrebu da se imena biskupa solinskih moraju ispre- 
mješatl, ako se je htjela ispuniti solinska hijerarhija za šest 
vijekova i da se pred Glycerijem, koji je bez svake sumnje 
biskupovao drugom polovicom četvrtoga vijeka, mora umetnuti 
nekoliko biskupa, da se ispuni ona velika praznina, koja je 
zijala megju Justinom i Glycerijem. Ono prvih jedanaest biskupa, 
koji počimlju Dujmom a svršavaju Justinom, ne mogu ispuniti 
četiri vijeka, naime od druge polovice prvog do druge polovice 
četvrtog vijeka. A za ovaj posao dobro je došlo ono Četrdeset 
imena nepoznatih osoba, koja su bila ubilježena iza Teodora 
a baš jer su nepoznata — Incojnitl — moglo ih se je met- 
nuti, gdje se htjelo. 

Nego pogjimo malko dalje i svratimo pozornost na Ka- 
taloge pod br. 7. i 8. Ono što je nepoznata osoba primjetila 
Katalogu br. 14 i time pokazala put, kojim se ima ići, da se 
solinski biskupi kronološki poredaju, to je netko izveo u spome- 
nutim Katalozima br. 7. i 8. Ovaj je najprije sastavio onaj pod br. 7 
i nazvao ga Sostcr ('ataloyn^. Iz njega je istrijebio one biskupe, koji 



'•• S.n n c t u s, svet, bio Je službeni epitet, koji se davao u 
Ono doba biskupima, Papi I druRima, a da se time nije htjelo progla- 
siti dotičnika svecem, kako smo višekrat opazili. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 95 

dolaze iza Teodora, tako da u njemu nema solinskih biskupa 
nego samo dvadesetidva. Ovaj Katalog spada u prvu kategoriju. 
Možemo spomenuti da su i prvi spljetski biskupi u njemu 
veoma slabo zastupani: za Ivanom Ravenjaninom stoje ubi- 
Iježena samo četiri biskupa, a peti je Petrus III., koji bi po 
godini stavljenoj uz njegovo ime, bio umro g. 840. Ovaj je 
Noster Catalogus, kako ga nepoznati pisac zove, čist od svake 
primjese. 

Pošto je nepoznati pisac imao pred sobom historični Ka- 
talog solinskih biskupa, koji je on sastavio, izlučivši biskupe 
upisane poslije Teodora, dao se na sastavljanje drugog Ka- 
taloga, držeći se naputaka napisanih od pisca primjedaba u 
Katalogu br. 14. U njemu se pojavljuju biskupi, koji su bili upi- 
sani iza Teodora i od tih je dvadesetijedan umetnut megju Ju- 
stinom i Glycerijem, a ostali su poredani iza Ivana Rave- 
njanina, da napune prazninu spljetskih biskupa za sedmoga, 
osmoga i djelomice devetoga vijeka. Ovaj je katalog Catalogus 
Noster, dočim je prvi, kako vidjesmo, nazvan Noster Catalogus. 
Nije ni ovaj naziv, ova naime razlika sa Noster, sprijeda ili 
straga, bez značenja. Ovime je htio pisac da naglasi razliku 
megju jednim i drugim Katalogom. Onaj je uopće Katalog 
solinskih biskupa i za to je na prvom mjestu Noster, ali ovaj 
drugi od njega je sastavljen, on se je oko njega trudio, nje- 
gova je ovo svojina, pa da to jače istakne, iza Catalogus stavlja 
Noster. Ovaj nije nipošto prepisan, on je uregjen prema sta- 
novitom cilju sastavljača, kako ga je potakao pisac pri- 
mjedaba u Katalogu br. 14. 

Nameće se sada samo po sebi pitanje: tko je napisao 
onu primjedbu? Tko je sastavio ova dva zadnja Kataloga? 
Nema sumnje, da su one dvije primjedbe izvor i povod ovih 
dvaju Kataloga i da je po svoj prilici jedna te ista osoba sa- 
stavila primjedbe i uredila Kataloge. Iz rukopisa, jer je različit, 
to ne proizlazi, ali razliku u rukopisu lako je shvatiti, kako 
ćemo odmah vidjeti. 

Nepoznata osoba, koja je jedno i drugo uredila, koja je 
dakle postavila temelj Rimskom Katalogu, nemože biti, kako 
rekosmo, nego ili Riceputi ili Farlati. Ali baš — što je uprav 
začudno — nepoznajemo rukopisa Farlatijeva. Od čovjeka, koji 
je toliko napisao, nije se sačuvao ni cigli dokumenat njegovom 
rukom potpisan, da bismo mogli sigurnošću prepoznati njegov 



96 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

rukopis."' Rukopis Riccputijev poznamo 1 od njega dona^amo 
jednu sliku (v. si. XXVI.) Taj ne sliči rukopisu ni jednog ni 
drugog Kataloga, pa ni rukopisu onih dviju primjedaba, ali to 
još ne znači, da Riceputi ne bi mogao biti auktor onih dvaju 
Kataloga. Pri sastavljanju „Ulyricum Sacrum-a" i pri sa- 
kupljanju materijala za ovaj teški posao, imali su Riceputi i 
Farlati mnogo pomagača. Kad je ili jedan ili drugi sastavljao 
Xustcr ('atalo(jU'< i C\itiIor/us Xosttr, sigurno je imao dosta 
muke, dok ga je kraju priveo. Nije to išlo tako lako, da je 
odmah iz pera gotov izašao, da na njemu nije trebalo ništa isprav- 
ljati, da je odmah bez pogrješaka napisan, kako ga nalazimo 
u X. svesku. Htjelo se je posla, dok je ovako izašao, pa ga 
netko u čisto prepisao, a to je mogao učiniti koji pomagač Ri- 
ceputljev ili Farlatijev. Za to kažemo, ne može se po samomu 
rukopisu suditi, i da bismo poznavali čiji je on, tko je sa- 
stavljač ovih dvaju Kataloga. 

Da li je ovoj radnji oko uregjenja spomenutih Kataloga 
sudjelovao i Pacifik Bizza, koji, kako vidjesmo, bijaše u velike 
zaslužan za „Illyricum. Sacrum", nije nam poznato. Pobrinuli 
smo se kod Spljetske biskupske Kurije, da potražimo koji njegov 
rukopis. Ali premda je deset godina biskupovao, pa kao 
biskup i kao učenjak mnogo toga napisao, nijesmo našli 
nego samo dva rukopisa i to neznatne vrijednosti, na kojima 
je jedino potpis P. Bizze, njegovom rukom napisan. Kako je 
vidjeti iz potpisa (v. Tabl. XXVII.) ne sliči njegov rukopis ni 
rukopisu primjedaba, ni onomu Kataloga pod br. 7. i 8. 

Dakle primjedbe u Katalogu br. 14 dale su povoda, da se 
sastave Noster Catalogus i Catalogus Noster, a na temelju ovog 
zadnjega ne bijaše teško sastaviti Rimski Katalog. Nadodani su 
pape i vladari, koji su vladali za doba solinskih biskupa i 
stvar bijaše gotova. 

Iz ovoga što iznijesmo, jasno je, da su Katalozi druge ka- 
tegorije, a po tom i Rimski Katalog, sastavljeni radi shodnosti 
i zgodnosti — npUus cvugructitiusguc, — a ne na temelju povje- 
sničkih dokumenata. 

Spomenuli smo još Katalog biskupa Šimuna Begne (naš E). 
I ob ovom moramo reći dvije riječi. 



'" Usprkos istraživanjima u Arkivima Mletačkim i Padovanskim ni- 
jesmo moRli naći nijednog potpisa Farlatijcva. Sr. Spise c. k. Arheol. 
Muzeja u Spljetu pod br. 134,174 iz god. 1912. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 97 

U ovomu Katalogu nema nego 25 solinskih biskupa. Kao 
što u svakom, tako i u ovomu Teodor^^- je zadnji biskup, te 
bi pod njim bio pao Solin. Iza Teodora stoji u ovom Katalogu 
napisano: „Dm sedes vacat"; „dugo je bila stolica ispražnjena". 
Za ovom opaskom dolazi Ivan Ravenjanin, koji bi, poslije pro- 
pasti Solina, bio prenio biskupsku stolicu u Spljet. Nema dakle 
u ovom Katalogu ono trideset do četrdeset biskupa, koje nala- 
zimo u Katalozima B, C, D, i F. Biskup Begna, koji je živio 
koncem XV. i polovicom XVI. v., nije sigurno sastavio ovaj 
Katalog. Kritika historička bijaše jako slaba u ono doba, da 
bi biskup Begna bio mogao vidjeti ono, što ni Riceputi, ni 
Farlati, ni Coleti, ni drugi nijesu mogli ni kasnije vidjeti, da je 
naime ono 40 biskupa poslije Teodora samo pljeva, koja se 
mora potpuno istrijebiti iz Kataloga solinskih biskupa. Nije 
biskup Begna poznavao povijest Solina, niti se šnjom bavio, 
kao što gornji pisci, tako, da je mogao i pomisliti da oni 
biskupi poslije Teodora nijesu nikad biskupovali u Solinu. On 
je bez dvojbe imao pred očima koji stari Katalog, u kome nije 
bilo nego 25 solinskih biskupa. Konstatiranje ove činjenice 
veoma je važno. Nije puki slučaj da fali u ovom Katalogu baš 
onaj broj biskupa, za koje i mi kažemo da su kašnje umetnuti, 
e da se popuni nastala praznina. Nemože se pak reći, da je 
krivnjom prepisivača nestalo onih biskupa iz Begnina Kata- 
loga. Nevjerojatan bi bio ovaj slučaj, da su baš iščezli iz Ka- 
taloga oni biskupi, za koje i mi kažemo da moraju iščeznuti. 
Ovo se dade protumačiti, ako se pretpostavi, da je kolao u 
staro doba Katalog solinskih biskupa, koji ih nije nosio nego 
25, a ovi od prilike popunjuju vrijeme, za koje mi dokazasmo 
da je trajala crkovna hijerarhija u Solinu. 

Nastalo bi sada pitanje, odakle dolazi ono 40 biskupa, 
koji nijesu nigda bili biskupi u Solinu. Kada bi se ovo pitanje 
riješilo, tada bismo bili sasvijem na čistu sa solinskim Kata- 
lozima. Ovako i ako je stvar u glavnom riješena, ipak nije sva 
potpuno do kraja izvedena. Odgovor na gornji upit ne bi 
ništa pomogao hijerarhiji solinskih biskupa, ali bi kritika 
njegovih Kataloga bila potpunija. 

"» V. Jagić, Tomko Marnavić als Faischer des angeblich im J. 1222 
geschriebenen glagolitischen Psalters u Archiv fUr slavische Philologi« 
XXXIIJ. (1911.) Bđ., I— IL Heft, str. 132. 

7 



98 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Nastojali smo da i ovo pitanje riješimo. Tražili smo izvor 
onim imenima biskupa i cijenimo da smo im ušli u trag, i 
ako nemožemo dokazati odakle svaki pojedini dolazi. 

Nije vjerojatno, da bi netko bio naprosto uzeo nekoliko 
latinskih imena osoba, te ih pridodao Katalogu solinskih bi- 
skupa, namjerom da popuni vijekove, koji su ostali prazni, kada 
se Dujma i naslijednike prenijelo u prve vijekove kršćanstva. 
Ta nepoznata osoba lako da je našla sva ona imena negdje 
skupa i to po svoj prilici u Diptijchima solinske Crkve (Mrtvine), 
pa ih pridodala solinskim biskupima. 

Bio je običaj bilježiti u Diptychima crkvenim, uz imena 
svojih biskupa i ona okolnih biskupija. Prema ovomu običaju, 
bila su upisana na pr. u Diptychima Trijerske crkve imena 
mnogih biskupa, koji nijesu biskupovali u ovoj crkvi. Iz ovakih 
Diptycha Trijerske crkve ušla su u Katalog njezinih biskupa ništa 
manje nego 22 imena, koja ne pripadahu Trijerskoj crkvi, nego 
valjda susjednim, usko spojenim sa ovom crkvom. 

Kako u Trijeru, tako se je i drugdje dogodilo. Nijesu se 
samo uvrštavali u Diptyche susjedni biskupi, nego i glasovitiji 
iz drugih udaljenijih biskupija.'^^ 

Stoga smo mnijenja, da se je i sa Katalogom solinskih 
biskupa zbilo ono što Kraus cijeni da se je dogodilo sa Kata- 
logom Trijerakih biskupa. Iza uspomene biskupa solinskih 
bijahu upisani u Diptychima neki biskupi, po svoj prilici 
odličniji, okolnih biskupija. Stariji kroničari, koji su prepisivali 
solinske biskupe, nijesu megju ovima pomiješali druge biskupe, 
kako to nije uradio ni onaj iz koi^a je Begna prepisao. Ali 
pozniji prepisivači nijesu shvatili ovu razliku, pa su iza bi- 
skupa solinskih, prepisali ostale biskupe, kao da su i ovi bili 
biskupi Solina. A nijesu tako lako ni mogli shvatiti ovu razliku, 
kada su pretpostavljali da je hijerarhija u Solinu trajala šest vije- 
kova. Dapače ona imena su im dobro došla, da popune prazninu. 
Tih imena bilo je mnogo, jer bijaše, kako smo vidjeli, više 
biskupija, koje su pripadale Solinskoj nadbiskupiji. Ovaj pre- 
veliki broj biskupa stavio je Farlata u taku nepriliku, da ih 
je morao razdijeliti, te neke dati solinskoj, druge spljetskoj 
crkvi. U ovom mnijenju, da su naime ona imena biskupa 
drugih crkava iz rimske dobe, utvrgjuje nas i činjenica, da su 

"• Kraus, R c a I c n c y c I o p a c d i c d c r c h r i s 1 1. A 1 1 c r t U m e r. 
I p. 367. 



Kronotaksa solinskih biskupa. 99 

sva ona 30 — 40 imena samo latinska. Da su ova imena prido- 
dana s l^oje druge strane, sva je prililca da bi se bilo uvuklo 
i koje slavensko ime iz IX. ili X. v. Ali ovo nije slučaj. Vje- 
rojatno je dakle, da su to imena iz Diptycha solinskih, i to 
imena crkvenih dostojanstvenika, biskupa, pa valjda i kojeg 
Pape, jer se je i ove običavalo upisivati u Diptyche. 

Još nam je napomenuti da je u Katalogu Begninu takogjer 
praznina u spljetskim biskupima i to od razorenja Solina do 
god. 890., do biskupa Justina. Katalog Begnin, kako već rekosmo, 
dolazi do god. 1184. I po ovome dalo bi se zaključili, da je ovaj 
Katalog veoma star, po svoj prilici najstariji od svih do sada 
poznatih. 

Iz svega što rekosmo može se zaključiti, da Kataloge 
solinskih biskupa mi ne posjedujemo u njihovim nepomućenim 
izvorima, ali oni pisci koji su poznijih vijekova na njima 
radili i preuredili ih, imali su ipak pred očima stare Kataloge 
solinske crkve, koji su s neznanja prepisivača više ili manje 
tačno do nas doprli, a nijesu plod proste maštanije. Legenda, 
koja je sve više maha uzimala u Spljetu, početkom srednjega 
vijeka, da je Crkva solinska apostolskoga porijekla, metnula je 
u nemalu nepriliku prepisivače Kataloga zbog malog broja 
biskupa. Da se prama razdoblju od šest vijekova, kroz koje je 
tobože trajala biskupija u Solinu, urede Katalozi, prepisivači 
su nadodali, iza zadnjih historičnih imena biskupa u Solinu, 
preko drugih trideset, za koje nitko ne može posvjedočiti, da 
su ikad u Solinu biskupovali, ali su po svoj prilici bili biskupi 
drugih dalmatinskih gradova, pa kao takovi ugjoše u Diptyche 
solinske crkve, a odatle, za srednjega vijeka, u Kataloge so- 
linskih biskupa."* 



"* Nama je poznat veoma mali broj dalmatinskih biskupa, izini Solina, 
iz rimske dobe. Skoro smo sve spomenuli, govoreći o prvom i drugom so- 
linskom Koncilu držanim g. 530. i 533. Kad još nadodamo Feliksa (g. 381.) 
i Sabinijana (g. 593.) za Zadar, a za Dubrovnik Fabricijana (g. 530.) i Flo- 
rentia (g. 600.), tada smo gotovi. Nijedno od ovih imena biskupa ne nala- 
zimo u broju onih četrdeset. Imena Petrus, loannes, Gregorius veoma su 
općenita, a da bi se iz njih dalo zaključiti, da su to imena rimskih papa 
Petra, Ivana i Grgura. No treba uzeti u obzir, kako već napomenusmo, da 
poznamo veoma malo biskupa suffraganeja solinskog metropolite i nadbi- 
skupa. Stoga razloga ne može se ustvrditi, da ono nijesu imena biskupa onih 
biskupija, koje su pod solinsku nadbiskupiju spadale. 



100 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Sami dakle Katalozi solinskih biskupa, kritično proučeni, 
svjedoče nam ono, što nam iskopine solinske od više godina 
jasnim i gromkim glasom dovikuju, da je naime kršćanstvo u 
Solinu sa hijerarhijom počelo tek drugom polovicom III. vijeka. 

Solinski biskupi izredaše se evo ispred naših očiju u tako 
velikom broju, kako ga je teško naći i kod mnogih slavnijih 
biskupija staroga kršćanskoga svijeta. Ne samo, nego mi do- 
kazasmo na temelju kritičnog proučavanja, da Solin u svojim 
Katalozima biskupa posjeduje jezgru starih Diptycha. A ovi 
su ostanci veoma rijetki, tako da se malo koja Crkva može 
s njima podičiti. 

I ovim dovršujemo ovu radnju, kojom će se čitatelj biti 
osvjedočio, da, i ako ugasismo, kako je u Uvodu rečeno, 
koju svijećicu malih kapelica, ili uništismo koju tradiciju glede 
dobe postanka crkvene hijerarhije u Solinu, da s druge strane, 
kronološkim poredajem solinskih biskupa, rasvjetlismo tamni put 
crkvene povijesti staroga Solina, i učvrstismo njezine bitne te- 
melje te nametnusmo istinitost ove vjeri mnogih naših, a i 
mnogih učenih ljudi u Evropi. Oko ove osi i okosnice moći 
će se s vremenom pisati kršćanska povijest ovoga grada. 

Quod est in votis! 



Ispravljamo ovgje samo neke krupnije pogrješke, koje su se pri 
tiskanju potkrale . 

Na str. 28. redak 23.-24.: 

O ovim trima natpisima čitaj: Od ovih triju natpisa. 

Na str. 59. redak 11.: 

Na trim Knpitulima (Hfaj : Na trim kapitciima. 

Na prilozima Tab. XXIi. mjesto k str. 346. čitaj: k str. 90. 

Tab. XXIII. mjesto k str. 346. čitaj: k str. 90. 

Tab. XXIV. mjesto k str. 346. čUaj : k str. 90. 

Tab XXV. mjesto k str. 347. čitaj: k str. 91. 

Tab. XXVII. mjesto k str. 352. čUaj : k str. 96. 



Prilog- A. 



„SERIES CHRONOLOGICA" 

ANTISTITUM ECCLESIARUM 
QU1BUS HODIERNA 

DIOECESIS SPALATENSIS ET MAKARSKENSIS DECORATUR. 

Extracta e Codlcibus Romanis, annalibus pontif. Salonarum et 
Cathalogis Script. Ecclesiae. 

PROSPECTUS I. 
a) Ecdesia Salonitana 



E 


Annus 
Elect. 


EPISCOPI 


E 

3 

z 


Annus 
Elect. 


EPISCOPI 


1 


64 


S. Domnius Mart. 


24 


328 


Martinus 






Discipulus S. Petri. 


25 


340 


S. Maximus III. 


2 


104 


S. Cajanus M. 


26 


350 


S. Theodorus II. 


3 


115 


S. Symphorianus M. 


27 


365 


Petrus II. 


4 


125 


S. Hesychius 


28 


380 


Leo 


5 


134 


Hesychius II. 


29 


395 


S. Joannes IV. 


6 


150 


S. Venantius Martyr. 


30 


405 


S. Hesychius III. 


7 


155 


S. Onofrius vel Ho- 


31 


428 


Joannes V. 






norius. 


32 


450 


Petrus III. 


8 


166 


S. Maximus M. 


33 


474 


Glycerius, qui fuit 


9 


180 


S. Paschasius M. 






antea Imperator. 


10 


194 


S. Caesarius M. 






Interregnum ab. a. 


11 


212 


S. Justinus M. 






480 usqe ad a. 493. 


12 


229 


S. Justinianus M. 


34 


493 


Honorius II. 


13 


239 


S. Antonius M. 


35 


505 


Januarius 


14 


262 


S. Maximus II. M. 


36 


515 


S. Hesychius IV. 


15 


270 


S. Agapitus aut Ama- 


37 


527 


Stephanus 






bilis Mart 


38 


527 


Honorius III. 


16 


275 


S. Joannes M. 


39 


544 


Frontinianus II. 


17 


285 


S. Georgius Mart. 


40 


544 


Petrus IV. 


18 


296 


Theodorus 


41 


562 


Probinus 


19 


299 


Joannes II. 


42 


566 


Honorius IV. 


20 


301 


Petrus 


43 




Damianus 


21 


303 


S. Frontinianus M. 


44 


580 


Natalis 


22 


306 


S. Joannes III. M. 


45 


594 


Maximus IV. 


23 


316 


S. Marinus vel Mau- 


46 


620 


Frontinianus III. 






rus Mart. 


47 


638 


Theodorus III. 



Dirutis Salonis elapsisque undecim annis quibus sedes 
Episcopalis vacavit, haec a Martino Pontifice Spalatum translata 
est, et Primus Joannes Ravennates titulo Archiepiscopi Spala- 
tensis, olim Salonitani, honoratur.** 



Prilog B. 

MEMORIAE ARCHIEPISCOPORUM. 

Salonitanae ecclesiae ex codice Sac. Cong. de Propaganda, qul 

inscribitur Servia, Albania, Illyricum, Dalmatia, pag, 606. 

(Farlati, Illyricum Sacrum Tom, I. pag. 320). 

Sanctus Domnius Arcliiepiscopiis Salonitanus primus. 
Garganus Archiep. Salonit, in nuin. 2. 
Svmpherius Archiep. Salon, in num. 3. 
Hysicius 4 Caesarius 9 

Va'.entius 5 lustinus 10 

Onofrius 6 Glycerius 11 

Maximus 7 Honorius 12 

Paschasius 8 lanuarius 13 

Hesicius 14. Suo tempore sanctissimus Episcopus 

urbis Romae Zosimus scripsit epistolam, quod Monachi, vel 
Laici, nisi per gradus ecclesiae, non debeant ad summum Sacer- 
dotium pervcnire, ut infra sub annis Domini 413. 



Savilianus 


15 




Natalis 








23 


Stephanus 


16 




Maximus Schismaticus 


24 


Honorius 


17 




Frontinianus 








25 


Fruntinianus 


18 




Theodorus 








26 


Petrus 


19 




lustinianus 








27 


Prochlinius 


20 




Antoninus 








28 


Honorius 


21 




Maximus 








29 


Damianus 


22 














Amabilis 


30. Suo 


te 


mp< re martyrium 


suscepit B. Ana- 


rtasius sub annis 


Christi 281. 


praesidente in 


C 


athed 


ra 


D. Petri 


B. Marcellino. 
















Joannes 


31 




Marinus 








38 


Georgius 


32 




Marlinus 








39 


Theodorus 


33 




Marinus 








40 


Joannes 


34 




Thcodosius 








41 


Frontinianus 


35 




Petrus 








42 


Joannes 


36 




Leo 








43 


Petrus 


37 




Joannes 








44 


Hesicius 


45. sub 


annis Christi 413. 


S 


. Zosi 


imus Episc. 


Urb. Romae scrip 


sit episTo 


liam, quod Monachi 


vel 


Laici, nisi 


per giadus ecclesi 


lae debeant 


ad summum sacc 


rdotium 


promo- 



veri, & maxime ne in publico bibant, neque potum publice 
vendant, & alia multa. 
Joannes 46. 

Petrus 47. Petrus Archiep. Sal. num. 47. anno eius 

primo fecit exercitum, & praeliavit cum Rege Histrorum, & Salo- 
narum per dies octo, ubi Regem Histrorum necavit, & magnam 
multitudinem Christianorum. Rex Salonarum quasi mortuus 
aufugit Salonam, ubi fuit magnus planctus. Totila discessit versus 
Istriam & Italiam Ostroilus per Illyriam pervenit Salonam, & 
omnes inscriptiones Imperatorum, tam Salonae, quam in Palatio 
Diocletiani delevit, guastando & diripiendo, quia hoc habebat 
pro magno honore. 



Martinus 


48 


Petrus 


56 


Forminus 


49 


Leo 


57 


Gregorius 


50 


Ursus 


58 


Joannes 


51 


Petrus 


59 


Vernaculus 


52 


Georgius 


60 


Dometi 


53 


Maximus 


61 


Theodorus 


54 


Theodorus 


62 


Vitalis 


55 







Prilog C. 



MEMORIA ARCHIEPISCOPORUM 

Salonitanae, & Spalatinae Ecclesiae, ex Historia de Gestis civium 

Spalatinorum, Auctore N. N. A Cutheis. 

(Farlati, Illyricum Sacrum Tom. 1. p. 324.) 



1. S. Domnius. 

2. Gazanus. 

3. Sympherius. 

4. Isicius. 

5. Isicius. 

6. Venantius. 

7. Honorius. 

8. Maximus. 

9. Pascasius. 

10. Caesarius. 

11. lustinus. 

12. Glicerius. 

13. Honorius. 

14. lanuarius. 

15. Stephanus. 

16. Honorius. 

17. Fruntinianus. 

18. Petrus. 

19. Proclinius. 

20. Honorius. 

21. Damianus. 



22. Natalis. 

23. Ma.ximus. 

24. Fruntinianus. 

25. Theodorus. 

26. lustinianus. 

27. Antoninus. 

28. Maximus. 

29. Amabilis. 

30. loannes. 

31. Georgius. 

32. Theodorus. 

33. loannes. 

34. loannes. 

35. Petrus. 

36. Marinus. 

37. Martinus. 

38. Marinus. 

39. Theodorus. 

40. Petrus. 

41. Leo. 

42. loannes. 



43. loannes. 

44. Petrus. 

45. Martinus. 

46. Forminus. 

47. Gregorius. 

48. loannes. 

49. Vernaculus. 

50. Dometi. 

51. Theodorus. 

52. Vitalis. 

53. Georgius. 

54. Vitalis. 

55. Petrus. 

56. Leo. 

57. Ursus. 

58. Petrus. 

59. Georgius. 

60. Maximus. 

61. Theodorus. 



Prilogr D. 



olim 



1. 
2. 
4. 
5. 
8. 
11. 

13. 
14. 
16. 
18. 
20. 
22. 
24. 
26. 
29. 
32. 
35. 
38. 
41. 
44. 
47. 
50. 
53. 
56. 



NOMINA ARCHIEPISCOPORUM 

Salonitanae, nunc Spalatensis Ecclesiae, ex Collectaneis 
Mss. Sfortiae Ponzoni Archiep. Spalatensis. 
(Farlati, Iliricum Sacrum Tom. I. p. 327). 

S. Domnius Syrus Discipulus S. Petri. 
Gazanus. 3. Sympherius. 

Isicius primus, circa an. 418. tempore Zosimi Papae. 
Venantius. 7. Honorius. 

Pascasius. 10. Caesarius. 

Glicerius ex Imper. fit Salonae 
scopus an. 474. 
Honorius 2. circa an. 493. tempore Gelasii Papae. 

15. Stephanus primus circa an. 
Fruntinianus primus. 
Prodianus. 
Damianus. 

Maximus 2. circa annum 600. 
Theodorus primus. 



Isicius II. 6 

Maximus primus. 9 
lustinus primus. 12, 



lanuarius primus. 
Honorius tertius. 
Petrus primus. 
Honorius quartus. 



Epi- 



527. 



17. 
19. 
21. 



Natalis circa an. 592.23, 



Fruntinianus 2. 

lustinianus. 27. 

Amabilis. 30. 

Theodorus 2. 33. 

Petrus 2. 36. 

Marinus 2. 39. 

Leo primus 42. 

Petrus 4. 45. 

Gregorius I. 48. 

Dometi. 51. 

Petrus 5. 54. 

Gregorius 2. 57. 



25. 

Antonius. 28. 

loannes I. 31. 

loannes 2. 34. 

Marinus primus. 37. 



Theodorus 3. 
loannes 4. 
Martinus 2. 
loannes 6. 
Theodorus 4. 
Leo 2. 
Maximus 4. 



40. 
43. 
46. 
49. 
52. 
55. 
58. 



Maximus tertius. 
Georgius primus. 
loannes tertius. 
Martinus primus. 
Petrus 3. 
loannes 5. 
Forminus. 
Vernaculus. 
Vitalis. 
Ursus. 
Theodorus 5. 



Prilog E. 

Ex Collectaneis Reverendissimi D. Simonis 

Bengnii Episcopi Modrusiensis, qui habuit 

orationem in sexta Sessione Concilii Latera- 

nensis sub Leone X. anno MDXIII. 

(Farlati, Illyricum Sacrum vol. 1. p. 344). 

1. S. Domnius natione Syrus. 

2. Garganus. 

3. Symphorianus, 

4. Irsicius. 

5. Irsicius. 

6. Valentius 

7. Honophrius. 

8. Maximus. 

9. Paschalis. 

10. Caesarius. 

11. Justinus. 

12. Amabilis. 

13. Glycerius. 

14. Honorius. 

15. Januarius. 

16. Savilianus. 

17. Stephanus. 

18. Honorius sedebat an. 513. 

19. Fruntinianus. 

20. Petrus. 

21. Proclinius. 

22. Honorius: an. 530. celebravit Concilium Provinciale, fecit- 
que aiias ordinationes an. 532. 

23. Natalis sedebat anno 593, quo factus est Papa S. Gregorius, 

24. Maximus Schismaticus, cuius causa s. Gregorius M. plurimas 
epistolas dedit. 

25. Theodorus in o^>sidionc urbis Salonae obiit. 

Diu sedes vacat. 
2G. Joannes patria Ravcnnas, qui Cathedram, Salona excisa, 
Spaiatum transtulit. 



Prilog F. 

PONTIFICES SALONITANI 

& Spalateiises a quodam Dalmata ex Archivis Romanis collecti. 
(Farlati, lilyricum Sac^'um Tom. I. pag. 332). 

S. Domnius I. Divi Petri Apostolorum principis discipulus. 
Antistes Saionarum primus. Praefuit ab anno Christi 68 usque 
ad annum 104 sedentibus Petro Apostole, Lino I. Clemente I. 
Anacieto I. imperantibus Domitio Nerone, Sergio Sulpitio Galba, 
Silvio Othone, Aulo Vitellio, Flavio Vespasiano, Tito Vespa- 
siano, Flavio Domitiano, Nerva Cocceja, Ulpio Trajano. 

Caianus Antistes Saionarum secundus. Praefuit ab anno 
104 usque ad annun circiter 115. sedente Evaristo I. imperante 
Ulpio Trajano. 

Symphorianus Antistes Saionarum tertius. Praefuit ab anno 
circ. 115. usque ad an. 125. sedente Alexandro I. imperante 
Ulpio Trajano, Aelio Adriano. 

Isichius L & Isichius II. Antistites Saionarum quartus & 
quintus. Praefuerunt inter annos c. 125. & 140. sedentibus Sixto 
I. Telesphoro I. Imperatoribus Aelio Adriano, Antonino Pio. 

S. Venantius Antistes Saionarum sextus. Praefuit inter 
annos c. 140 & 155. sedentibus Telesphoro I. & Hyginio I. 
imperante Antonino Pio. 

Honophrius, vel Honorius I. Maximus I. Pascasius, Caesa- 
rtus, Justinus 1., Justinianus, Antoninus, Maximus II. qui prae- 
fuerunt ab anno Christi 155 ad 281, sedentibus Pio I. Aniceto I. 
Sotero I. Eleutherio I. Victore I. Zephyrino I. Callisto I. Urbano I. 
Pontiano I. Antero I, Fabiano I. Cornelio I. Lučio I. Stephano I. 
Sixto II. Dionysio I. imperantibus M. Aurelio, Antonino, Septimio 
Severo, Antonino Caracaila, & aliis usque ad Aurelianum. 

Amabilis, seu Agapitus, Antistes Saionarum decimus quintus. 
Praefuit an 281. sedente Felice I. imperante Aureliano. 

Joannes I.GeorgiusI. TheodorusI,Joannes II. Frontinianusl. 
Joannes III. Antistites Saionarum sextus decimus, decimus 
septimus, decimus octavus, undevicesimus, vigesimus, vigesimus 
primus. Praefuerunt inter annos 286. & 304. sedentibus Felice I. 
Eu\ychiano I. Caio. I. Marcellino I. Marcelio I. imperantibus Au- 
reliano, Tacito, Floriano, Probo, Caro, Carino, & Numeriano, 
Diocletiano & Maximiano, 



Petrus 1. Antistes Salonarum vicesimus secundus. Praefuit 
inter annos 304. & 316. sedentibus Marcello I. Eusebio I. 
Melchiade I. Silvestro 1. imperantibus Diocletiano, & Maximiano, 
Constantio, & Galerio; Constantino Magno. 

Marinus primus, & Martinus primus, Antistites Salonarum 
vicesimus tertius et vicesimus quartus. Praefuerunt inter annos 
316, & 340 sedentibus Silvestro primo, Marco primo, & Julio 1. 
imperantibus Constantino Magno, deinde filiis eius, Constantino, 
Constante, Constantio. 

Maximus Ili., alias Marinus II. Antistes Salonarum vice- 
simus quintu>. Praefuit inter annos 340, & 350. sedente Julio I. 
imperantibus Constantino iuniore, Constante, & Constantio 
fratribus. 

Theodorus, vel Theodosius II. Petrus II. Leo I. Joannes IV. 
Antistitrs Salonarum vicesimus sextus, septimus, octavus, nonus ; 
sedentibus Julio I. Liberio I. Felice II. Damaso I. Siricio II. 
Anastasio I. Innocentio I. imperantibus Constante, Constantio, 
Juliano, Joviniano; deinde Orientis Imperium gubernantibus Va- 
lente, Theodosio I. Arcadio, Theodosio II. Occidentis vero 
Valentiniano 1. Gratiano, Valentiniano II. Honorio. Ab anno 350. 
ad 410. 

Isichius III. Antistes Salonarum tricesimus. Praefuit inter 
an 410 & 440. sedentibus Innocentio I. Zosimo I. Bonifacio I. 
Caelestino I. Sixto III. imperantibus in Oriente Theodosio II. 
in Occidente Honorio, Valentiniano III. 

Joannes V. & Petrus III. Antistites Salonarum tricesimus 
primus, & tricesimus secundus. Praefuerunt inter annos ca. 440. 
& ATA. sedentibus Leone I. Hilario 1. Simplicio I. imperantibus in 
Oriente Theodosio II. Marciano, Leone I. in Occidente Valenti- 
niano III. Maximo, Avito, Maiorano, Severano, Anthemio, Olybrio, 
Glycerio. 

Olybrius Imperator ante assumptum Occidentis Imperium, 
ex quadam Jacobi Goar animadversione, Salonarum Antistes, 
sedente Simplicio I. imperante in Oriente Leone I. in Occidente 
Athemio. 

Glycerius ex Imperatore Salonarum Antistes tricesimus 
tertius. Praefuit ab an. 474. ad an. 480. sedente Simplicio 1. 
imperantibus in Oriente Leone II. Zenone ; in Occidente lulio 
Nepote, Augustulo: ac deinde OdOLcre regnante. 

Vacat Sedes Salonitana ab anno 480. ad annum 493. se- 
dentibus Simplicio 1. Felice III. Gelasio I. imperantibus in Ori- 



ente Zenone, Anastasio I. Regnante in Italia, & Dalmatia Odo- 
acre Herulo Idololatra. 

Honorius II. Antistes Salonarum tricesimus quartus. Prae- 
fuit ab anno 493. usque ad annum c. 505. sedente Gelasio I. 
Anastasio II. Symmacho I. imperante in Oriente Anastasio I. 
Regnante in Italia, & Dalmatia Occidentali Theodorico Gottho 
Ariano, in Dalmatia Orientali Ostroilo. 

Januarius I. Episcopus Salonarum tricesimus quintus. Prae- 
fuit inter annos 505. & 515. sedente Symmacho I. imperante 
in Oriente Anastasio I. regnante in Italia, & Dalmatia Occiden- 
tali Theodorico; in Dalmatia Orientali Ostroilo Idololatra. 

Hesychius IV. Antistes Salonarum tricesimus sextus. Prae- 
fuit inter annos 515. & 527. sedentibus Hormisda I. loanne I. 
Felice IV. imperante in Oriente Anastasio I. lustino 1. regnante 
in Italia, & Dalmatia Occidentali Theodorico, Athalarico; in Dal- 
matia Orientali Ostroilo. 

Stephanus I. seu Sivilianus Antistes Salonarum tricesimus 
septimus praeerat anno 527. sedente Felice IV. imperante in 
Oriente lustino I. dein lustiniano ; regnante in Italia, & in Dal- 
matia Occidentali Athalarico, in Dalmatia Orientali Ostroilo. 

Honorius III. Antistes Salonarum tricesimus octavus. Prae- 
fuit ab anno c. 527. usque ad a. 544. sedentibus Felice IV. Bo- 
nifacio II. loanne II. Agapito 1. Silverio I. Vigilio I. imperante 
in Oriente lustiniano ; regnante in Italia, & in Dalmatia Occi- 
dentali Athalarico, Theodoto, Vitige, Hidibaldo, Evarico, Totila 
Ostroili fratre; in Dalmatia Orientali Ostroilo, Seviolado, Seli- 
miro, Uladano. 

Faustinus, vulgo Frontinus, vel Fronto, vel Frontinianus II. 
Antistes Salonarum tricesimus nonus, deinde Schismaticorum 
coriphaeus. Praefuit ab anno c. 544. usque ad an. 554. sedente 
Vigilio, imperante in Oriente lustiniano, & in Dalmatia Occi- 
dentali; regnantibus in Italia sola Totila, Teja; in Dalmatia 
Orientali Seviolado. 

Petrus IV. Antistes Salonarum quadragesimus. Praefuit ab 
anno 554. usque ad annum 562. sedentibus Vigilio I. Pelagio I. 
loanne III. imperante in Oriente lustiniano, & in Dalmatia Occi- 
dentali ; regnante in Dalmatia Orientali Seviolado, Selimiro. 

Probinus, aliter Proclinius, vel Prodinus Antistes Salo- 
narum XLI. Praefuit ab anno 562. usque ab anno 566. sedente 
loanne III. imperante in Oriente lustiniano, & in Dalmatia Occi- 
dentali, regnante in Dalmatia Orientali Selimiro. 



Honorius IV. & Damianus Antistiles Salonarum quadra- 
gesimus secundus, & quadragesimus tertius. Praefiier.;nt ab 
anno c. 566. ad an. 580. sedentibus loanne III. Benedicto 
I. Pelagio II. imperantibus lustino II. Tiberio II. et in Dalrnatia 
Occidentali; regnante in Dalmatia Orientali Uladano. 

Natalis Salonarum Antistes quadragesimus quartus. Prae- 
fuit ab anno c. 580. ad annum 595. sedentibus Pelagio II. Gre- 
gorio I. Magno, imperantibus Tiberio II. & Mauritio, regnante 
in Dalmatia Orientali N. acerrimo ecclesiae hoste, ex quatuor 
tyrannis ecclesiae hostibus. 

Honoratus, Antistes Salonarum quadragesimus quintus, se- 
dente Gregorio Magno, imperante Mauritio, regnante in Dalmatia 
Orientali N. acerrimo ecclesiae hoste. 

Maximus IV. Antistes Salonarum quadragesimus sextus, 
primum intrusus, deinde poenitens ac legitimus. Praefuit ab an. 
595. usque ad an. c. 620. sedentibus Gregorio Magno, Sabiniano 
I. Bonifacio III. Bonifacio IV. Deodato, Bonifacio V. Honorio I. 
imperantibus in Oriente Mauritio, Phoca, Heraclio; regnante in 
Dalmatia Orientali N. ex quatuor tyrannis Christlanorum ho- 
stibus. 

Frontinianus III. Antistes Salonarum quadragesimus se- 
ptimus. Praefuit inter annos 620 & 638. sedentibus Honorio I. 
Severino I. imperante Heraclio I. regnantibus in Dalmatia Orien- 
tali N. N. ex quatuor tyrannls ecclesiae hostibus. 

Theodorus III. Antistes Salonarum, quadragesimus octavus, 
et ultimus. Praeerat sedente loanne IV. Dalmata, imperante He- 
raclio I. regnante in Dalmatia Orientali N. postremo ex tyrannis 
quatuor Anonymis ecclesiae hostibus; deinde Selimiro, qui ty- 
rannide sublata Christinnis rebus ab diuturno bello quietem attulit. 

Vacat sedes ab anno 639 ad an. 650 sedentibus loanne 
IV. Dalmata, Theodoro I. Martino I. imperantibus Heraclio I. 
Constantino III. Constante II. Constantino IV. Pogonato, regnan- 
tibus in Dalmatia Orientali Selimiro, Budimiro. 



KRONOTAKSA 
SPLJETSKIH NADBISKUPA 

(OD RAZORENJA SOLINA DO POLOVICE XI. V.) 



NAPISALI: 

DON FR. BULIĆ I D«- J. BERVALDI. 



i) 1 G 



PRESTAMPANO IZ „BOGOSLOVSKE SMOTRE" GOD. 1913. SV. II.— III. 



UZAGREBU. 

TISKARA HRVATSKOG KAT. TISKOVNOG DRUŠTVA. 

1913. 



CRKV 







BASTINlCi SOLINSKE CRKVE 
NA BLAGDAN NJEZINA POKROVITELJA 

SV. DUJMA 

BISKUPA I MUČENIKA SOLINSKOGA 
GODINE MCMXIII. 

PISCI. 






Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 

(Od razorenja Solina do polovice Xi. vijeka.) 

Pišu; Don Fr. Bulič 
Dr. 3. Beruaidi. 

Raspravljajući u Kronotaksi Solinskih biskupa o 
vrijednosti njihovih Kataloga^ rekosmo (na strani 342.) malo 
riječi o postanku crkvene hijerarhije u Spljetu. Ne htjedosmo tu 
zaci u potankosti, jer bi nas to bilo daleko odvelo od našega 
cilja. No kada je jednom dovršena Kronotaksa solinskih bi- 
skupa i kritika njihovih Kataloga, osvrnut ćemo se u kratko i 
na prve vijekove spljetske crkve, ove direktne baštinice stare 
solinske crkve, jer nekoja pitanja, kano na pr. ona o umetnuću 
nekojih biskupa megju solinske biskupe i o premetnuću drugih 
megju spljetske biskupe, što je učinio sastavljač Rimskog Kata- 
loga, — pitanja ne izvedena ondje do kraja, postat će jasnija ovom 
radnjom. N'je nam ni ovdje namjera pisati povijest ovih bi- 
skupa, nego ustanoviti historičke osobe, koje su sjedile na 
spljetskoj biskupskoj stolici, od razorenja Solina do polovice XI. 
v.. to jest do nadbiskupa Dabrala (god. 1030.), i utanačiti dobu 
njihova biskupovanja. Dalje ne idemo, jer od Dabrala unaprijeda 
slažu se u glavnomu svi Katalozi i nema osobitih prijepornih 
pitanja glede kronologije spljetskih nadbiskupa. Pri ovomu 
držat ćemo se iste metode istraživanja, koje i u Kronotaksi so- 
linskih biskupa, pozvat ćemo naime u pomoć izvore prvoga 
reda, za koje zub pristranosti ne može zapeti, ali nećemo za- 
baciti ni one drugoga reda, davajući im, dakako, onu vrijednost 
i važnost, koju zaslužuju. 

Doba, koje zaokružismo u ovoj raspravi, ne samo da je 
najznamenitije za biskupsku stolicu spljetske crkve, nego u 

» Bogoslovska Smotra (III) god. 1912,, sv. I.— IV. 



116 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldl. 

glavnom naliči povijesti crkvene hijerarhije u Solinu. 1 s ovog 
pogleda ova će rasprava baciti nove svjetlosti s jedne strane na 
drugu i rasvijetlit će bolje neke tamne tačke porijetla ovih 
dviju crkava. 



Ivan Ravenjanin nadbiskup. 

Prije nego ugjemo u samu ra-spravu, red je da rečemo 
nekoliko riječi o razorenju Solina, jer je ovo polazna tačka za 
našu zadaću. 

Novija istraživanja dokazala su, da je Solin bio porušen 
od varvara oko god. 61 5-. Ovim se ne slažu stariji pisci^ 
Po njima Solin bi bio pao god. 639. — 640. Savremeni doku- 
menti ovo ne kažu, ali poznlji historičari dogjoše do ove godine, 
tumačeći slabo neke odnosne vijesti u Liber Po n ti fi calis. 
Po ovomu, tada vladajući papa Ivan IV. (god. 639.— 641.), ro- 
dom Dalmatinac, poslao je u ove krajeve opata Martina, da 
otkupi sužnje i sabere moći mučenika, te ih prenese u Rim. 
X lohannes, nationc Dalmata, cx patre Venantio scolastico, scdit ann. I. 
mcns. VIIII. dies XVIIII. Hic temporibiis siiis misit per omnem Dal- 
matiam sca Histriam miiltas pccnnias per sanctissimum ct fidelissimiim 
Martinum abbatem proptcr redemptionem captivorum qui depracdaU 
erant a gcntibus. Eodcm tempore fecit ecclcsiam bcatis martyribiis Ve- 
nantio, Anastasio, Mauro et alioriim miiltorum martymm, qiiorum 
reliquias dc Dalmatias ct Histrias addiici pracccpcrat, ct rccondit cas 
in ccclesia siiprascripta, inxta fontcm Lafcranenscm, iiixta oratoriuni 
beati lohannis cvangelistac, qiiam ornavit ct diversa dona optulit*. . .,<^ 
Bez dvojbe Ivan IV. poslao je ovih godina opata Martina u Dal- 
maciju, ali se iz toga ne da zaključiti, da je neposredno pred 
ovim godinama Solin bio porušen. Papa Ivan nije prije mogao 
opremili Martina, da pomogne svojim domorodcima, jer n'je bio 
Papa, dosljedno nije bio u stanju da to učini, obzirom na ma- 
terijalna sredstva i moralni upliv, koji je jedino kao Papa imao. 

Svi Katalozi, bez razlike, nose da je Ivan, rodom iz Ravene, 
bio prvi spljetski nadbiskup. l:vo što o nje nu piše Toma Arcl- 
djakon: Intcrca sumimis pontifex misit qucndam Irgattim Johanncm 

■Huliti, di arrhiol. f »tor. dahn. 1905. Str. 268. sl; 1910. Str. 13(). sl. 
'Oni su većim dijelom navcdi-ni u Huli. Dalm. r. 1906. str. 268. 
♦ l.tber I'oHtilkaUa cd. D U c h c s n c T. I. Sir. 330. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 117 

nominc, patria Rauenatem, qiii paiies Dalmatie et Chroiiatie pera- 
grando, saliitaribus monitis christicolas informaret. In ecclesia autem 
saionitana, a tempore subiiersionis presul noti faerat ordinatus. Vene- 
rabilis ergo Johannes cepit clerum et popiilam exhortari, ut archiepl- 
scopatarn ciaitatis antique intra se instaiirare deberent; quod illis 
ualde gratiiifi extitit et acceptiim. Tane coadiinato clero, ut moriš emt, 
electlo in persona predicti Johannis concorditer ab omnibiis celebrata 
est. Qui per dominum papam consecmtione suscepta, tamquam bonus 
pastor ad proprias oues accessit, non aniino cumulandi pecanias, cum 
ecclesia tune esset pauperrima; sed caritatis studio de animarum salate 
lucram spirituale qucrera satagebat. Ipsi concessum est a sede apo- 
stolica, at totius dignitatis privilegium, qaod Salona antiquitus habait, 
optineret ecclesia Spalatensium« ."^ 

Dakle Papa, koga Toma ne imenuje, posla nekoga posla- 
nika Ivana, rodom iz Ravene, u Dalmaciju i Hrvatsku, da po- 
uči njihove stanovnike u vjeri kršćanskoj. Ovaj nagovori spljetske 
gragjane, da izaberu nadbiskupa, koga od razorenja Solina još 
nijesu imali, a gragjani se rado odazvaše njegovu pozivu, te 
izabraše istoga poslanika Ivana za svoga biskupa. Sam Papa 
posveti u Rimu Ivana biskupom, koji se povrati megju svoje 
stado, da se brine za njihove duše, a ne da sakuplja novac, jer 
je tada crkva bila veoma siromašna. Preko njega dobi spljetska 
crkva sve povlastice, koje je jednom imala solinska crkva. 

Je li ovaj nadbiskup Ivan historička osoba? Nemamo 
nijednog savremenog dokumenta, koji bi nam ovo posvjedočio. 
Sve što njemu znamo, to je ono, što smo naveli ovdje, a što 
je napisao Toma arcidjakon, crkveni pisac XIII. v. (f 1268.). 

Msgr. Duchesne bio je prvi, koji je nazad malo godina 
metnuo u sum.nju povjesničku osobu Ivana Ravenjanina. Govo- 
reći apostolskom porijeklu solinske crkve, o prenosu moći 
sv. Dujma, o borbama IX. v. glede slavenske liturgije, piše, 
da je papa Ivan X. (914. — 928.) sazvao dva put preko svojih 
legata, pokrajinski sabor u Spljetu, da se urede crkveni od- 
nošaji megju Latinima i Hrvatima, pa nastavlja doslovno: .Jvan X. 
(Papa) može se dakle smatrati reorganizatorom dalmatinske 
crkve. Poznato je, da je prije nego je postao Papom, bio dugo 
vremena biskupom u Raveni. Jer je bio premješten iz jedne 
stolice na drugu, bio je smatran u ono doba nezakonitim Papom 



Histor. Saionitana ed. R a č k i str. 33. 



118 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

i mnogi nastaviše zvati ga Ivanom iz Ravene. Odatle, mislim, 
nastala je spljetska legenda, po kojoj bi ona crkva i njezina 
metropolitanska pokrajina bila obnovljena od nekog Ivana Ra- 
venjanina, legata jednoga pape, koga se ne imenuje i koji bi 
bio poslije razorenja Solina prvi nadbiskup spljetski".^ 

Po Duchesnu dakle, Ivan Ravenjanin, prvi nadbiskup 
spljetski, bio bi legendarna osoba, stvorena na temelju osobitih 
odnošaja, koje je papa Ivan X. imao sa Spljetom i sa cijelon> 
spljetskom metropolitanskom pokrajinom, a koji Ivan bijaše nad- 
biskup Ravene, prije nego je postao rimskim Papom. 

Mnijenje Duchesnovo, i ako se ne može poprimiti, ne može 
se naprosto ni zabaciti. Za Ivana Ravenjanina, kako rekosmo, 
nemamo nikakvih direktnih historičkih dokaza, da bi ga se 
imalo ubrojiti megju spljetske nadbiskupe i smatrati utemelji- 
teljem crkvene hijerarhije. I ako dakle ovo mnijenje nije bez 
temelja, mi se ipak s njime ne slažemo. Za Ivana Ravenjanina 
nema dokaza prvog reda, istina je, ali ima nekoliko drugoga- 
reda, koji svi skupa uzeti, vojuju za historičko opstojanje ovoga 
nadbiskupa. 

U prvom redu imamo Tomu Arcidjakona. Nije njegova H i- 
storia Salonita na' u svemu vjerodostajna, da joj se mora 
slijepo vjerovati; nije Toma savremenik ovih dogagjaja, da ih 
je mogao vjerno opisati, ali nije od njih ni mnogo vijekova 
odaljen. Spomen na prvog spljetskog nadbiskupa nije stvar tako 
male važnosti, da bi se moglo svjedočanstvo Tomino zabaciti 
kao skroz nepouzdano. Uspomena na prvog spljetskog nadbi- 
skupa, na njegov organizatorni rad u crkvi spljetskoj, mogla je 
legenda uzveličati i poljcpsati, ali nije vjerojatno, da bi bila 
sve iz temelja izmislila. 

* Le Provinrial rnmnin au A 77. siicle U M/Unuics iV ArcJu'ologk ct d' hi- 
Btoire de V l'lcole /raiiraise de Home. Annće XXIV (1904.) fasc. I. p. lOG. 
p.Ican X. petit done rtre considrr^ cotnnie h n-ori/anisatritr dc V Cjjli.^f dalniatf. 
On Kait <ih' avnnl d' i'trc pape i7 arait M lonciiempu viiqve de h'arenne: c<Ue 
tranahttioti le /il] cotuiidt'rer, en ee tempa-la, coiinne im pape Ule't/itimr et bien 
de« geiia continuirenl a I' appeler Jran de liavenne. Dc la, je pniae, drnce la 
l/i/fiidr de Spala/o, d'apns la ijiitllr cette ^glise et sa province vu'lropoUtaint 
auraient i'l/ trlablien par uit ecrtain Jeati dr Uaiutine, Irt/at d' uit pape ijU oi% 
ne nointni pas, et »///i auniil rfr, april* la drstruetioit dr Salone, Ir pr/niicr 
archev/ijue do Spalato.' 

' vjerodostojnosti llistorlar Salouitanae Tonic Arcidjakona 
vidi F^ački u h'nji^eruiku I. sir. 358. si.; Ma reza li. l'nparits G<seliicliis- 
ijucllcn im /citaltcr der Arpadcn. IJcrlin 1882., Sir. 116. Sl. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 119 



Katalozi, svi do jednoga, nose Ivana Ravenjanina Icao 
prvog spijetslcog nadbisl<upa. Vidjeli smo, da u Katalozima ima 
dosta pljeve, ali da je u jezgri povjesnička bitnost sačuvana. 
Osoba, kojoj se svi Katalozi slažu, mora se uzeti u obzir, i 
ako su ovi izvori drugoga reda. 

Obzirom dakle na Tomu Arcidjakona i na jednodušno 
svjedočanstvo Kataloga, držimo, da je u istinu opstojao jedan 
biskup imenom Ivan Ravenjanin i da je on utemeljitelj crkvene 
hijerarhije u Spljetu. 

Nastaje sada drugo pitanje, mnogo važnije od prvoga: kada 
je Ivan Ravenjanin biskupovao, kada je naime počela crkvena 
hijerarhija u Spljetu? 

Tradicija hoće, da je prošlo veoma malo godina megju 
razorenjem Solina i osnutkom spljetske biskupije. Po ovoj tra- 
diciji god. 639. bio bi Solin porušen, a već god. 650. bio bi 
Spljet imao svoga biskupa, u osobi Ivana Ravenjanina. 

Katalog Rimski, koji nije u neprilici — kako smo vidjeli 
— sa nijednim biskupom solinskim, nije ni sa Ivanom Rave- 
njaninom. Po ovomu Katalogu Ivan je biskupovao od god. 650. 
do god. 680. S ovim se dakako slaže i Škematizam spljetske 
biskupije. Iz kojega su izvora ove godine izvagjene, ne nosi 
spomenuti Katalog. Niti Farlati to ne spominje, nego što se je 
on, odmah u početku, pri svom općemu osvrtu na Kataloge, 
pozvao na Tabulae rimske, o kojima, kako vidjesmo, ništa 
potanje ne govori. 

Toma Arcidjakon, jedini stari pisac iz XIII. v., koji prvi 
donaša nekoliko vijesti iz života Ivanova, ne kaže, kada je on 
postao spljetskim biskupom, ni koji ga je Papa poslao kao 
legata u Dalmaciju. Dok o drugim biskupima, koje kasnije 
navagja, nosi dobu njihova biskupovanja, za ovoga najvažnijega 
ne zna ništa, dapače ni koji ga je Papa poslao, ni koji ga 
je Papa posvetio. Ali odmah iza Ivana Ravenjanina navagja 
Toma biskupa Justina, o kojem kaže, da je biskupovao godine 
840. '>Denique post Salone interitum in Spalato hos inuenitniis an- 
tiquiores fuisse antistites: Justiniis archiepiscopus extitit anno incarna- 
tionis octingentesimo quadragesimo ; Marinus archiepiscopus fait tem- 
pori Caroli regis et Branimiri diicis Sclauoniae; Johannes archiepiscopus 
fuit anno domini nongentesimo quarto decimo tempore Taniislavi ducis; 
Martinus archiepiscopus fuit anno domini nongentesimo septuagesimo 
tempore Theodosii imperatoris et Dirscifsjciaui regis- . (Str. 36.) 



120 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaidi. 

Ako Toma Arcidjakon, pisac XIII. v. znade za Ivana Ra- 
venjanina, koji bi po legendi bio biskupovao u drugoj polovici 
VII. V , kako je to, da ne znade za nijednoga biskupa iz konca 
VII. V., iz cijeloga VIII., pa ni iz prvoga dijela IX. vijeka? 
Može se donekle razumijeti, da je mogao iščeznuti jedan 
ili drugi biskup, pa da se je mogao djelomice i njihov red 
zamijeniti, ali da za prvih 190 godina, kroz koje bi razdoblje 
bila tobože opstojala biskupija u Spljetu, da Toma ne zna, nego 
samo za jednoga biskupa, i to za samoga Ivana, to je nera- 
zumljivo, nevjerojatno. I ovo je tim nevjerojatnije, što bi on 
znao za prvoea biskupa iz god. 650.— 680., a ne bi znao za nje- 
gove nasljednike sve do god. 840. 

Nego dopustimo za čas, da se je sačuvala uspomena na bi- 
skupa Ivana iz druge polovce VII. vijeka, a da je od svih ostalih 
biskupa uspomena iščezla. Toma je bar ovo imao znati. Ako je 
on iz dokumenata, ili kako drugačije bio osvjedočen, da je 
Ivan Ravenjanin bio biskup malo godina iza razorenja Solina, 
te je njega kao takova smatrao i kao takova uzeo, je li moguće, 
da bi on odmah iza njega preskočio u povijesti na biskupa iz 
god. 840.. a da ne bi bio barem kazao, da je iščezla spomen 
na Ivanove nasljednike, i to za preko jedan vijek? 

Istina, poglavlje XIII. Tomine povijesti nosi naslov: Ca- 
thalogus Archiepiscoporum, de quibus cxtat memoria, ali opažamo, 
da u ovomu poglavlju Toma govori samo o biskupima IX. i 
X. V. i da je u ovomu jedan ili drugi biskup izostavljen, zato 
on kaže de guibus extat memoria. Da bude pak u istinu iščezla 
svaka spomen o biskupima spljetskim za 160 godina, t. j. od 
smrti Ivana Ravenjanina (g. 680.) do Justina (840.), bio bi to 
Toma drugačije istaknuo, ako ne u naslovu poglavlja, a to 
barem u tekstu. 

Kada Toma ne spominje nasljednike Ivanove iz Vll., VIII. i 
djelomice iz IX. v., kada ne kaže kada je Ivan bio biskupom, 
ni koji ga je Papa u Dalmaciju poslao, onda se ne može uzeti 
za povjesničku istinu kasnija predaja, da je odmah iza razo- 
renja Solina bila osnovana crkvena hijerarhija u Spljetu, da- 
pače moramo zaključiti, da je Ivan Ravenjanin biskupovao 
mnogo kasnije. 

Toma svršivši vijesti o Ivanu Ravcnjaninu i o prenosu :no- 
ćiju sv. Dujma i Stasa iz SoMna u Spljct nastavlja: ^li^ifiir du- 
ces Sclauoniac habcrc ccpentnt in magmi wrierafione rcclesiam brati 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 121 

Domnii, donantes ei praedia et possessiones multas, decimas et obla- 
tiones corde ylari offerentes.« (Str. 35.) 

Dokumenti svjedoče, da su hrvatski banovi i vladari počeli 
darivati crkvu sv. Dujma i njezine biskupe tek IX. v. A kako 
Toma ove darovštine ne odalečuje od vremena, u kojemu je 
Ivan Ravenjanin biskupovao, to se dade zaključiti, da je Ivan 
Ravenjanin mogao, d^, biskupovati prije ovih darovština, ali ne 
mnogo prije, nikako pak VII. v. 

U povijesti Tominoj čitamo još neke vijesti o prvom nad- 
biskupu spljetskomu, koje mogu prilično označiti dobu u 
kojoj je Ivan Ravenjanin biskupovao. Evo što on o njemu 
još piše: ■>Etenim per Dalmatie et Sclauonie regiones circiiendo restaa- 
rabat ecclesias, ordinabat episcopos, parochias disponebat, paalatim 
mdes populos ad informationem catholicam attmhebaU. (str. 33.) A 
malo dalje nastavlja: »Postquam autem per predicationem pre- 
dictl lohannis ac aliorum presuliim salonitanorum duces Gothorutn et 
Chroatomm ab Ariane hereseos fiiemni contagione purgati« . . . (str. 35.) 

Po Tomi dakle nadbiskup Ivan bio bi ušao u odnošaje 
sa Hrvatima, obnovio crkve i župe, posvetio biskupe, dapače 
obratio i njihove banove sa arijanske hereze na katoličku 
vjeru. Sve ove okolnosti ne pristaju VII. vijeku. Istom ovoga 
vijeka dogjoše Hrvati u ove krajeve i kako su pogani bili, 
pogani su za duže vremena i ostali. 

Nije nam poznato tačno doba pokrštenja Hrvata. Po caru 
Konstantinu Porfirogenetu ovo krštenje bilo bi se obavilo u tri na- 
vratka. Prvo je imalo uslijediti VII. v. za cara Heraklija, drugo 
za bana Porina, kad?, se Hrvati otresoše franačkoga jarma, 
treće pak za cara Bazilija (god. 867.-878.) 

Za prvo pokrštenje nemamo nikakvih dokaza, dapače su- 
deći po svemu, nije se ovo niti zbilo. Nećemo da rečemo ovim, 
da pojedini Hrvati VII. ili VIII. v. nijesu bili pokršteni. Ali ovih 
je morao biti veoma mali broj i to samo oni, koji su, prilikom 
okolnosti, ušli u tjesnije odnošaje sa latinskim pučanstvom. Da 
su Hrvati bili pokršteni VII. v. i da su njihovi banovi pri- 
grlili tada vjeru Krstovu, bio bi hrvatski narod ušao ovoga vi- 
jeka u evropejsku povijest. Za sve evropejske narode počimlje 
njihova redovita povijest, ako ne prije, a to sigurno njihovim 
pokrštenjem. Hrvatska prosvjetna povijest počimlje IX. v. Po- 
krštenje Hrvala, koje je obuhvatilo narod u njegovoj cjelini sa 
narodnim poglavicam.a, spada u prvu četvrt IX. v. poslije nego 



122 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bcrvaldi. 

Hrvati zbaciše franački jaram: Et exinde liberi ac siii juriš farti 
sacnun baptisma a Roniano pontifice peiicnint, missique episcopi ipsos 
baptizarunt, principa tu tencntc Porino .^ 

Od ovoga dogagjaja do Porfirogenetova vladanja ima 
nešto preko sto godina. Ovo pokrštenje Hrvata i okolnosti 
istoga imale su biti dobro poznate caru povjesničaru. Hr- 
vati se obraćaju Rimu za pokrštenje i iz Rima dolaze bi- 
skupi, da ih krste. Moguće da je megju papinim poslanicima 
bio i neki Ivan rodom iz Ravene. Pošto su Hrvati bili već po- 
kršteni, trebao im je biskup. Ivan najviše omilio Latinima i 
Hrvatima pa ga izabrali biskupom, a Papa ga posvetio. Ovo bi 
se slagalo i sa Tomom Arcidjakonom, koji kaže, da je Ivan iz 
Rima bio poslan od Pape i da je on bio Ravenjanin. Ivan oda- 
bere za svoje sijelo Spljet, grad utvrgjen, u komu je bilo lako 
preobratiti Dioklecijanov Mauzolej u crkvu i dio carevih odaja 
u biskupske dvorane. Tune prenominatus Scvcrus domicilium suum 
quod in Spalato sortitus fucrat, quando de insulis rcdierunt donauit 
ecciesic cum turri angulari ct palatio episcopium ibi ficri statucns; ibique 
uencrabilis presu/ Joliannes primitus habitare cepit. Tcmplum Jovis . . . 
ab ydolorum mundovit figmentis, ianuas in eo serasque eonstitucns . . . 
Fecit erga ex p/iano illo eeelesiam- . . . (H. S. str. 34). Hrvati, a 
osobito njihovi vladari bijahu na domaku Spljeta: u Solinu i u 
Bihaćima. Za to iz Spljeta bijaše zgodno upravljati biskupijom, 
koja je obuhvaćala i Hrvate nsque ad ripani Danubii . Suviše 
imalo se je pravo na povlastice, koje je jednoć imala solinska 
crkva i dobile se; što je mnogo vrijedilo i onda i kasnije. Da 
je u Spljetu već bio biskup, sva je prilika, da bi se pokrštenje 
bilo obavilo njegovim posredovanjem, po njemu, i da bi to bili 
Hrvati gdjegdje spomenuli u mnogim darovnicama, kojima da- 
rovaše spljetske biskupe i njihovu crkvu. A kad bi i bili izosta- 
vili ovu okolnost hrvatski vladari, ne bi sigurno spljetski bi- 
skupi, osobito u raspravama X. v., kada im je trebalo oslona 
da zadrže nad Hrvatima svoju hegemoniju u crkovnom pogledu. 
Ovo je oružje moglo jako djelovati ; ako nije bilo upotrebljeno» 
znači da ga nije niti bilo. A ovo nam potvrgjuje sam Papa 
Ivan X. u pismu upravljenu god. 924. kralju Tomislavu i drugim, 
u kojemu kaže, da su Hrvati od Apostolske Stolice primili krŠćan- 

"Constanfini Porphyrogenitl, l>c adminiatrando impn-io. Ed. 
Bonn. str. 145; Smičikla.^, //rm/skit povjfst I. str. 171; Klaić, I'orint 
Ilrralu I str. 47. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 123 



Sku vjeru : »Quis cnim ambigit Sclavinomm regna in primitiis apo- 
stollcae et universalis ecclesiae esse coinmemomta ? cam a cunabulis escam 
praedicationis apostolicae ecclesiae perceperunt cam lacte carnis' . . . 
(Doc. str. 189.) 

Još nam jedan dokaz može poslužiti da utanačimo doba, 
u kojoj je biskupova© Ivan Ravenjanin. 

Toma Arcidjakon pripovijeda, da su pod ovim biskupom 
bile prenesene moći sv. Dujma i Stasa iz Solina u Spljet. 
U zgodno doba, pripovijeda Toma, otigjoše Spljećani, pod vod- 
stvom nadbiskupa Ivana u Solin, ugjoše u biskupsku baziliku, 
gdje nagjoše sve ispremiešano i porušeno. Bijaše ono mjesto 
puno ruševina i ogorina, obraslo dračjem i korovom, te premda 
ih je bilo nekoliko, koji su preživjeli poraz Solina i poznavali onaj 
položaj, ipak, jer grob sv. Dujma bijaše sakriven u podzemnim 
svodovima, nije se moglo raspoznati odakle bi se imalo dignuti 
njegovo tijelo. » Tamen quia tumba ipsius subterraneis fornicibus ab- 
sconsa latiierat, non facile discemi poterat unde corpus beati Domnii 
tolleretur«. Prokopaše zemlju i prvi sarkofag koji nagjoše, digoše, 
i da ih ne bi Slaveni smeli u poslu, brzo ga prenesoše u Spljet. 
Otvorivši ovdje sarkofag, vidiše da je u njemu tijelo sv. Stasa, 
a ne sv. Dujma. Sutra dan opet otigjoše u Solin, i s istog mjesta 
»de eodem loco sarcofagutn beati Domnii effoderant' , iskopaše sar- 
kofag sv. Dujma i velikom ga žurbom u Spljet prenesoše.^ 



'Smatramo potrebitim upozoriti ovdje na ono što rekosmo prošle go- 
dine u „Bogoslovskoj Smotri" na str. 12. gdje je u kratko bila is- 
taknuta razlika, koja prolazi megju legendom i povješću u pogled sv. Dujma 
i njegovih moćiju. Dodat ćemo ovdje, da su po svoj prilici tjelesa ovih 
dvaju mučenika bila dignuta iz dvaju podzemnih grobova, na zapadu 
groblja na Manastirinama, iz onog mjesta, nad kojim je god. 1695. bila 
podignuta kapelica sv. Dujma. Ovo zaključujemo iz ove okolnosti u legendi, 
što su oba tjelesa bila izvagjena iz podzemnih svodova — fomices subterra- 
nei — a tu su baš dva podzemna svoda, za dva tijela. Sudeći po drugim 
dokumentima nijesu ona dva tijela bila prenesena u Spljet ni VII. ni VIII. 
nego valjda IX. ili X. vijeka. S ovog razloga nastale su mnoge netačnosti 
u legendi. Nije ovaj prenos obavio Ivan Ravenjanin, nego koji drugi biskup, 
možda i imenom Ivan, od kojih jednoga nalazimo u X., a drugoga u XI. vi- 
jeku. U našem razlaganju ne idemo za tim da utanačimo dobu, kada 
su ova dva tjelesa Spljećani prenijeli, ni pod kojim biskupom, jer bi nas 
to daleko odvelo. Nama je ovdje glavno da iz same legende dokažemo, 
kako ovaj prenos nije mogao slijediti ni VII. ni VIII. v., dosljedno da se 
iz one legende ne može po nijedan način zaključiti, kako prijatelji tradicije 
hoće, da je Ivan Ravenjanin biskupova© VII. ili VIII. v. 



124 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Ima i poznijih legenda, koje se bave prenosom moćiju 
svetih Dujma i Štaša, a koje se u ovomu slažu : da su naime 
h gradske bazilike Spljećani digli tjelesa mučenika; da su u 
ovoj bili podzemni svodovi, da su u ovim bili sarkofazi i da 
su ovi mučenici bili jedan kod drugoga pokopani." 

U ovim legendama neke su tačke karakteristične za uta- 
načenje dobe, u koje bijahu ova tjelesa prenesena. 

Legenda VII. v., pa ni ona VIII. v., bar u prvoj polovici 
ovoga, ne bi bila mogla ustvrditi da su tjelesa svetaca ležala 
bilo gdje u Solinu megju gradskim zidinama, jer po rimskom 
zakonu bilo je strogo zabranjeno pokapati i sažigati mrtvace u 
gradu. S ovog razloga ležali su pokojnici, pa i sami mučenici, 
u cijelom rimskom carstvu, van grada, u bazilikama groblja, pa 
tako bijaše i u Solinu. Da se bude prenos obavio mnc»go go- 
dina poslije razorenja Solina, metnimo i preko dva vijeka ka- 
snije, tada bi bila razumljiva ova netočnost u legendi, kada se 
je već svugilje po svijetu pokapalo un ^tar gradskih zidina, pa 
tako i u Spljetu. Legenda zavagjajući se za tadašnjim oDičajima 
uzela je da su i za rimsko doba tjelesa bila pokopana unutar 
gradskih zidina. 

Suviše legende kažu, da su u gradskoj bazilici bili grobovi 
u podzemnim svodovima, 'iumbac subtcrraneis fornicibus , a u 
njima sarkofazi. Ovoj okolnosti pripisivali su prijatelji legende ve- 
liku važnost u tvrdom uvjerenju, da će se pri iskopinama gradske 
bazilike u Solinu naći podzemni svodovi. Stoprv prvih godina 
prošlog decenija (1902.— 1906.) bijaše gradska bazilika proko- 
pana, ali u njoj se nije našlo ni traga podzemnim svodovima, 
kako ih po starim liturgičnim propisima nije moglo niti biti." 
Bjegunci iz Solina, koji bi po legendi bili tobože prisutni isko- 
pavanju tjelesa sv. Stasa i Dujma, znali su bez dvojbe da ovih 
podzemnih svodova nema i dosljedno ne bi u ovomu bila po- 
grješila legenda, da je ona postala VII. vijeka. 

Napokon sve legende kažu, da se je iz istoga mjesta pre- 
nijelo tijelo sv. Stasa, pa sv. Dujma. I ovo nam je dokazom, da 
se ovaj prenos nije zbio VII. v., nego nmogo kasnije. Sada je 
vrlo dobro poznato, da sv. Dujam i sv. Stas ne bijahu poko- 
pani u jednoj te istoj crkvi, nego jedan od drugoga odaljen 
preko po kilometra. Sv. Dujam bio je pokopan u bazilici groblja 

" ///.'»/omj salonitaiui Str. 34; Fnrlati o. c. I. str. 472, 474. 
^' Buli. I'alm. Mm. str. 83. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 125 

na Manastirinama, a sv. Stas, takogjer u bazilici groblja, ali 
u Marusincu. (Vidi Tabl. I.). Ovo što je u znanstvenom svijetu 
poznato samo od nazad kojih petnaest godina, ovo je bez dvojbe 
bilo isto tako dobro poznato i tobožnjim solinskim bjeguncima, 
pa bar i njihovoj prvoj generaciji. Ako legenda počinja tako ve- 
liku pogrješku, da oba sveca stavlja skupa, onda su bez dvojbe 
mnogo kasnije bila prenesena ova tjelesa u grad, dosljedno Ivan 
Ravenjanin, koji ih je tobože prenio, morao je biskupovati 
bar jedan obilati vijek kasnije, nego li je Solin bio porušen.^^ 

Branitelji legende, koji hoće da je Ivan Ravenjanin bio 
biskup drugom polovicom VII. v., pozivlju se na njegov sar- 
kofag, koji se sada nalazi u krstionici sv. Ivana, negdašnjem 
hramu polače Dioklecijanove^^ (Tabla XXVIII.) 

Natpis na prednjoj strani sarkofaga glasi: Hic requiescet 
fragelis et iniitelis lohannis pcccator Harchicpiscopas. Na ploči po- 
klopca čita se drugi natpis u kraćeriicama oko križa, ovako 
urezan: 



IS 
NH 



XC 
KA 



'Irjaovg Xqiaxbc, vi/M, t. j. lesus Christus vincit. 

Najprije što upada u oči jest to, da se u ovom natpisu ne 
kaže, koji je Ivan biskup u njemu pokopan. Poznata su izim 
ovoga još dva spljetska povjesnička biskupa, imenom Ivana: 
jedan iz polovice X., drugi iz polovice XI. v. Mogao je i jedan 
od ovih biti sahranjen u ovomu sarkofagu. 

Ne samo da natpis ne govori, koji je biskup Ivan u ovom 
sarkofagu pokopan, ali nije ni datiran, da bi se moglo po go- 
dini suditi, koji Ivan ovdje leži. Za ovake slučaje može nam 
pomoći samo paleografija i ornamentika sarkofaga. 



" Vidi Buli. Dahu. passim, i Sv. Diijam hiskiip i mučenik solinski. Po- 
rjesno-arheol. rasprava napisao I. S. B. L. str. 64. si. 

''Ovaj se je sarkofag nalazio do g. 1881. u kapelici sv. Matije, tik na 
podnevu stolne crkve, koja je kapelica bila porušena godinu dana kasnije 
zbog osainljenja Mauzoleja Dioklecijanova. Sr. Bullett. di archeol. e stor. 
dah)!. 1878. str. 10.; B u 1 i ć, Dva sarkofaga Ivana Eavenjanina i Lovre Dal- 
matinca spljetskih nadbiskupa, Zadar 1882. str. 3. — Far lati, lllyr. Sacr. 
III. str. 42. — Kukuljević, Codex diplomafieus I. str. 217. — Ephemeris 
Biharensis Tabla XXVIII. si. 4. 



126 Don Fr. Bulić I Dr. J. Bervaldl. 



Latinština ovoga natpisa nije najbolja. Čita se frafielis et 
inutelis, mjesto fragilis ct inutilis. Ali po ovim pogrješkama ne 
može se suditi o dobi ovog natpisa. I u rimskoj epigrafiji 
poznijih vijekova nalazimo ovakih i sličnih pogrješaka. Neka 
slova u ovom natpisu, kano E naliče istim slovima natpisa kraljice 
Jelene, koji je iz X. v.'*, ali ovakih slova naći je i ranije. Sve ovo 
dakle ne može nam pomoći u datiranju ovog sarkofaga, jer se 
sličnih natpisa i slova nalazi u raznim vijekovima^'. 

Nego u ovom natpisu karakteristično je jedno slovo, a to 
je O, kakovo se ne nalazi u drugim natpisima. Ovdje je ovo 
slovo ne samo četverouglasto, sastavljeno naime iz četiriju 
crta, koje se koso na kraju križaju, nego ove crte vire podobro vani 
četverokuta. Slovo O veoma slično ovomu, nalazimo u kotorskom 
nadgrobnom natpisu nekoga Andreacci-a, koji je sigurno iz g. 
830.— 840^'\ Na arhitravu crkve sv. Barbare u Trogiru iz X. — XI. 
v.^^ ako ne ranije, dolazi slovo O u četverouglastom obliku, 
dosta slično onomu sarkofaga Ivana nadbiskupa u Spljetu. U selu 
Drienovu kod Prijepolja, u dolini Lima, u Sandžaku Novopa- 
zarskom, nalazi se u ruševinama jedne crkve, ulomak natpisa, 
u kojemu je slovo slično onomu u Trogiru. Dr. Patsch meće 
ovaj natpis u VII. — VIII. v., dočim dr. Jireček je mnijenja, da je 
iz IX. — X. v'-. Sudeći dakle po ovom najvažnijem i najkarakte- 
rističnijem obilježju, sarkofag spljetskog nadbiskupa Ivana, imao 
bi biti jednog od nadbiskupa ovog imena iz prve polovice IX. v. 

Izim natpisa može nam pomoći, kako smo već rekli, iz- 
radba i ornamentika sarkofaga ovoga Ivana. 

Pokrivalo uragjeno je na način krova, ali malne ravno, 
kakvih ne nalazimo u Solinu. Na pokrovu je suviše križ, koji 



^* Feto i itesto izrje.i^e Uihaća, hir. dru.i/ra za istraživanje domare po- 
rijesti u Spljitii str. 'JI. sl. ; Ba r a č-K r ž a n i ć, r k-oljnci hrv. povjntnicc, Za- 
greb 1907. str. 54. sl. 

>»Le Blant: Manutl d' /piffraphie chr^tunnr, Paris 1869. Str. 42. 

'•Eiteibcrger, I)ie viiltclalterlichcn Kuiistdcnktualr Dalmaticns II. 
Aufl. p. 284. - JackSOn, Dalmalia, the (,>itar»ero and Istria VOl. II. p. 70; 
vol. III. p. 44. 

"•EitcIbcrKcr o. c. p. 239. Taf. .XIX. n. 1. - J ackson o. c. II. 
p. 145. (luida dt Spahtto e Salona p. 276, — Vjesnik hrv. arheološkoga druitva 
u Zagrebu 1891. str. 78. — Monncrct dc Viiiard, I/ architettura rom.i- 
nica in Dalmazia U „Kassrffna d' Arlc" Milano 1910. fasc 7. p. 109. 

'" ]l'issrnscJia;'tliche Miltrilungcn atts Bo.inirn umi Hrrzrgoirina IV. (?896.) 
Str. 295. — Jireček, Grsrhichtr der Scrhrn btr. 174. Nota I. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 127 

se proteže do sredine sarkofaga, a gdje se krakovi križaju, nat- 
pis je, koji smo naveli. Da je ovaj sarkofag nastao u razmaku 
od samiii pedeset godina od solinskih sarkofaga, nema dvojbe, da 
bi svojom formom i izradbom više njima naličio. Naglih pro- 
mjena ne nastaje niti u naravi, niti u umjetnosti. 

Prednja strana sarkofaga razdijeljena je u četiri jednaka polja, 
u svakomu od kojih je nakit u obliku ljiljana, koji se pružaju 
šiljasto do kutova svakoga polja. U sredini, gdje se ljiljani sa- 
staju, mala je ružica. Cattaneo^^ donaša nekoliko ornamenata, 
koji imadu neku, ako i blijedu, sličnost sa ornamentima na sar- 
kofagu nadbiskupa Ivana. Najraniji bi bio iz godine 737., svi 
ostali su kasniji, ali svi iz VIII. v. Nego opaziti je, što je važno, 
da ova vrst ornamenta uvijek je ispremiješana sa drugim ure- 
sima, bogatim i raznovrsnim, poredanim jedan pokraj drugoga, 
što je karakteristično za VIII. v., dcčim se u našem slučaju, 
isti ovaj ornamenat do četiri puta ponavlja^". Ornamentika IX. 
i X. V. jednostavnija je, i ne nosi na istom polju raznoliki 
ukras. A ovu jednoličnost opažamo baš na sarkofagu nadbi- 
skupa Ivana. Stoga Ugo Monneret de Villard stavlja ovaj sar- 
kofag u X. V. Evo što o njemu piše: „Neki drže, da je sar- 
kofag u spljetskoj krstionici, sarkofag nadbiskupa Ivana, prvoga 
ovog imena u spljetskoj crkvi, djelo VII. v. Mi ne možemo di- 
jeliti to mnijenje i prenašamo tu radnju u X. v. i to radi sti- 
lističkih forma njegovih dekoracija, a oslanjajući se takogjer i 
jia paleografiju slova, a osobito na 0, koje je jednako onome 
na sarkofagu kotorskoga biskupa Andreacci (830. — 840.). To je 
O sastavljeno od četiriju crta, koje se na kraju križaju"-'. 

Nego za datiranje sarkofaga nadbiskupa Ivana, može nam 
indirektno poslužiti i jedan drugi sarkofag, koji se sada nalazi 
u peripteru Dioklecijanova Mauzoleja, t. j. stolne crkve. (Vidi 
Tabl. XXIX.) 

Natpis na pokrivalu i na gornjem rubu rake ovoga sar- 
kofaga glasi: f In n(o)tn(ine) D(omi)ni. Ego Petrus do e prior 

natus nutrit(us) erudit(us) in Spalato filius bene metnoriae do(mini) 



^^ L' Architettura in Italia dal sec VI al Mille circa. Venezia 1889. Str. 
87, 94, 102. — Rivoira, Le origini deV architettura Lomharda I. Str. 119. fig. 
176. — Fogolari, Ciddale del Friuli p. 42., 43. 

-«Cattaneo o. c. p. 73. 

"^^ Rassegna d' arte 1906. fasc. 6. p. 92. nota 3. 



128 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

Cosme inclito priori, q(ui) posni hec tumul(um) reccpsionis pcccatrici 
corporis mci. 

Nije ni ovaj natpis datiran, ali imamo u njemu više ele- 
menata, po kojima možemo tačnije dobu utanačiti, nego li za 
sarkofag Ivana nadbiskupa. 

U latinštini ovoga natpisa nema nikakve karakteristike, 
koja bi mogla nešto značiti za dobu sarkofaga, ali ima nekih 
osobitosti u slovima C, E, P, R. Okomiti potez slova C i E 
pruža se ispod dolnje, a gdjekod i povrh gornje poprječne crte; 
u P i R pak diže se povrh trbuha. Iste ove osebujnosti nala- 
zimo i na sarkofagu Andreaccia u Kotoru, koji je, kako vidjesmo, 
iz god. 830. — 840. Nedaleko od ovog vremena morao bi biti i 
ovaj sarkofag spljetskog priora Petra. 

Još je važna jedna oznaka u ovom natpisu. Sin Petar 
i otac mu Kuzma bijahu pri oreš, t. j. načelnici grada Spljeta. 
Načelnik grada, imenom prior, dolazi za prvi put u našim 
zemljama u dokumentima god. 918--. 

Istina je, da su se i prije ovoga vremena u rimskom 
carstvu zvali gradski načelnici priores. U Konstantinu Porfiro- 
genetu čita se za i^radskoga prvaka izraz: ttqoievcjp, jjqotevoviec;-'^ 
i to još za Dioklecijanovo doba. Pa u nekim, i ako rijetkim 
natpisima na Istoku, čita se za gradskog načelnika naslov: 
:iQoiEv(iiv još VI. V-*. Na Zapadu pak počimlju se gradski na- 
čelnici nazivati prior za ostrogotskog vladanja•^ I poglavica 
Krka nazivlje se u doba Ostrogota prior-*^. Ovaj dakle novi 
naslov, koji na Istoku nalazimo u dokumentima u grčkom življu 
pod imenom ttqotevcjv još za Dioklecijanovo doba, a u natpi- 
sima tek VI. v., pojavljuje se na Zapadu u imenu prior VI. v. 
i to samo u naredbama. U natpisima ga još nema. Ni u Solinu, 
ni u Dalmaciji, za cijelo vrijeme rimskog vladanja, ne nalazimo 
ni jednog natpisa, u kojemu bi načelnik grada bio zvan prior. 
Reg bi da ne samo za rimskog vladanja, da li i za koji vijek 
kasnije nije bilo ovog naslova u Dalmaciji. Jedan dokumenat 
iz god. 805. zove načelnika grada Zadra: dux-', a stopro, kako 
vidjesmo, god. 918. zove se prior. 

"Rački, Docitmnita itd. sir. 17. 
*• />c admitiistrando imprrio str. 244., 245., 250. 
"C. I. G. IV. n. 8627, 8630, 8631, 8651. 

"Hartnian M. L. «Usrhirhtr Jtalirus im Mittdaltfr \. SU.^1. Cas- 
S i odori, Variae VIII, 20. 

**Cassiodori o. C. Vil. 16: ^omnia tiihti sine privrt cont'tisa sitnt." 
'"Knčki, Itocumrnia p. 310: ^PauUia dujr Jaderae' . 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 129 

Toma Arcidjakon spominje nekog Severa, po nagovoru 
kojega Solinjani bi bili ostavili otoke i preselili se u Spljet i 
koji je morao biti prvi upravitelj grada. Njemu ne daje nika- 
kova naslova, dali ga samo zove magnus Severus^^ 

Ostale odnosne vijesti, koje iz Spljeta imamo i te nam 
svjedoče, da se u starije doba nijesu zvali načelnici grada pri- 
ores. Najstariji naslov spljetskoga načelnika čitamo na sarko- 
fagu, koji se sada nalazi u Peripteru stolne crkve: ». . . Ergo 
comes viduasqiie tuens pater pupillis<^^. Comes dakle bijaše na- 
slov ovoga bezimenoga upravitelja. Ovaj naslov bio je u obi- 
čaju već od IV. V., pa slijedi više manje skoro kroz cio srednji 
vijek. Ovaj je natpis datiran, jer u njemu spominje se biskup 
spljetski Martin, koji j€ sigurno biskupovao od 970. — 1000*°. 

Najstariji pisani dokumenat iz god. 1000. zove spljetskoga 
načelnika princeps: >iina cmn domino Florino principe Spalati 
et Clisii^\ 

Iz svega do sada rečena dade se zaključiti, da sarkofag 
Petra, spljetskoga priora, baš zato jer se on zove prior, ne 
može biti nego iz konca IX. ili iz X. v., a ne ranije. 

Ako sad pogledamo na sarkofag nadbiskupa Ivana i 
prispodobimo ornamentiku s prednje strane ovoga sarkofaga 
sa onim Petra, opazit ćemo, da je megju jednim i drugim 
velika sličnost. I u ovomu zadnjemu sarkofagu, koji je razdi- 
jeljen u pet polja, vigjamo u četirima po strani četiri ljiljana, 
koji svršavaju šireći se na uglovima četverokuta. Pošto je 



*® Historia Salonitana C. X. p. 32. 

^'Bulleti. di archeol. e stor. dahn. 1908. Str. 147. Tabla XXII. 
»oRački 0. c. str, 24, 28. — Thomas Ar eh Id i ac. Histor. Salonit. 
pag. 35. 

■^Rački 0. c. str. 28. Ugo In eh i oštri u opaskama, što je pri- 
dodao svojemu prevodu Mayerove radnje Die Dalmatinisch-Istrische Muni- 
zipalverfassting etc. U Atti e memorie della Societa istriana di storia patria na 
str. 452. opaža, da ne posjedujemo u izvorniku ovaj dokumenat, u komu je 
govora Ilorianus princeps Spalati, pa da je, po njemu, princeps umetnuto 
kasnije, kada je listina bila prepisana, dočim da je u originalu stalo prior. 
To je moguće, ali u natpisu na sarkofagu spljetskomu stoji comes, te se na- 
čelnik spljetski još za X. v. ne zove prior nego comes. Kasnije pak uvijek 
zove se prior, na pr. ... tempore Pavli archiepiscopi et Xicodemi prioris itd. 
(Rački 0. c. passim). Najzadnji spomen dalmatinskih priora čitamo u jednoj 
listini kotorskoj iz XII. v., koje ime zamjenjuje kasnije naslov comes. Sr. 
Jireček, Geschichte der Serben I. str. 185. 

9 



130 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



sarkofag Petra iz X. v., Ili najranije iz IX. v., ne možemo ni 
sarkofag nadbiskupa Ivana metnuti daleko od ovih vijekova, 
dakle u IX. v., a nikako u VII. v. 

Da preglavimo. 

Natpis na sarkofagu nadbiskupa Ivana ne kaže nam, koji 
je biskup Ivan u njemu pokopan, a imamo sigurno jednoga 
Ivana u polovici X. v., a drugoga u polovici XI. v. i Ivana Ra- 
venjanina, o komu mi ne dvojimo. Slova na sarkofagu nadbi- 
skupa Ivana, osobito 0, sliče natpisu Andreaccia iz početka IX. v. 
Ornamentika, kakova je na sarkofagu nadbiskupa Ivana, po- 
javljuje se u VIII. v., ali ne osamljena, kako je ovdje vigjamo, 
dok nasuprot na sarkofagu jednoga spljetskoga priora iz IX. ili 
X. V. nalazimo veoma sličnu ornamentiku. Ne može se dakle 
ovaj sarkofag uzeti za sarkofag nadbiskupa Ivana, koji bi bio prvi 
spljetski nadbiskup i umro god. 680. U njemu je mogao naj- 
više biti pokopan neki Ivan, koji bi bio biskupovao oko god. 
800., ili valjda poznati Ivan nadbiskup spljetski iz X. v. 

Mogao bi se tkogod u ovomu s nama potpuno slagati, a 
istodobno primijetiti, da je legenda pogrješila, što je sarkofag 
nadbiskupa Ivana iz IX. ili X. v. pripisala Ivanu Ravenjaninu 
iz druge polovice VII. v., ali da ovo još ne može biti dokazom, 
da toga Ivana nije bilo. Tradicija je više puta pogrješila, kada 
je htjela previše znati, kad je ubificirala mjesta, položaje, pa je 
mogla i u ovom slučaju pogrje^iti. 

Ova je primjedba dobra. Nadbiskup Ivan mogao je živjeti 
drugom polovicom VII. v., mogao je biti pokopan u kojemu 
sarkofagu, kojega je s vremenom, bilo s kojih razloga, nestalo, 
pa je kasnije potomstvo, kojemu se je jače usjekla u pamet 
uspomena na prvog spljetskog nadbiskupa, nego li na druge 
biskupe Ivane, uzela sarkofag jedncga nadbiskupa Ivana za 
sarkofag nadbiskupa Ivana iz Ravene. I mi mislimo, da se je 
to zbilja dogodilo. 

Povjesničar Lučić (Lucius)'" bio je u neprilici pri čitanju 
natpisa Ivana Ravenjanina, te ne mogavši odgonetati ono čud- 
novato O, i uzevši ga kao piknju, cijenio je, da je slijedeće slovo 
R početno slovo imena jednoga nadbiskupa, njemu nepoznata. 
On piše: gnisnam antcm fiicrit hic R Arcliicpiscoptts incompcrinm cst, 

*' J)e lieijno Dtlmutiue tt ('hroattac librl SCX. Hd. Amstciodami 1605. 
*lr. 474. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 131 

mm in antiqiiis Archiepiscoporum nominibus nuli us tali caractere no- 
tetur antc B. Rainerium, qui in Ecclesia S. Bcncdicti magna venera- 
tione colitun. Farlati je (Illyr. Sacr. III. p. 42.) prigovorio Lučiću 
ovo neznanje. 

I po ovomu se vid!., da do Lučićeva doba, dakle do po- 
lovice XVII. v., nije se znalo, koji je spljetski nadbiskup bio 
u ovomu sarkofagu pokopan, dapače niti to, da li je u njemu po- 
kopan jedan nadbiskup, imenom Ivan. Da se je to zbilja znalo 
i da je kolala legenda, da je u ovom sarkofagu bio pokopan 
Ivan Ravenjanin, prvi nadbiskup spljetski. Lučić bio bi jamačno 
to znao; bio bi znao pročitati natpis, a ne bi bio napisao da 
je u njemu pokopan nepoznati biskup, komu ime počimlje sa 
slovom R. Možda da Lučić nije vidio ovaj natpis, te da mu je 
isti bio priopćen iz Spljeta, recimo od koga kanonika, sveće- 
nika i t. d. Ali da je ova legenda tada opstojala i ovi su mo- 
rali znati za taj natpis i bili bi ga znali pročitati, te ga ne bi 
bili u pogrješnom prepisu poslali Lučiću. Ili da budu i to uči- 
nili, t. j. poslali Lučiću pogrješnl prepis natpisa, bili bi mu ja- 
vili, da je po legendi, u sarkofagu, na komu je ovaj natpis, po- 
kopan nadbiskup Ivan Ravenjanin. Lučić bi ga za ovim bio u 
redu pročitao. Sva je prilika dakle, da je tkogod iza Lučićeve 
dobe ipak dobro pročitao ovaj natpis, ili sa samoga sarkofaga 
ili odgonetao \z djela Luč'ća, te kazao, da je u njemu pokopan 
neki nadbiskup Ivan. A pošto je legenda o Ivanu Ravenjaninu 
bila najjača u uspomeni od svih drugih nadbiskupa ovoga imena, 
zaključilo se je, da je ovo sarkofag Ivana Ravenjanina. Odjek 
ovoga mnijenja sakupio je Farlati, te ga prvi objelodanio. I od 
tada drži se, da je ovo sarkofag Ivana Ravenjanina, prvoga 
spljetskoga nadbiskupa. 

Mi smo već iznijeli dokaze iz Tome Arcidjakona, iz kojih 
smo zaključili, da on ne kaže, kada je Ivan Ravenjanin bio 
biskup u Spljetu; da se dapače iz njegova pripovijedanja 
temeljitim razlogom može ustvrditi, da je Ivan Ravenjanin bio 
biskup ili pri koncu Vlil. ili pak početkom IX. v. Dalnjih 
dokaza za ovu našu tvrdnju nećemo ovdje navagjati, ali ćemo 
ih navesti u raspravi o prvom nedvojbenom nadbiskupu spljet- 
skomu, kome ćemo sada govoriti. Ovdje će biti lasao, kada 
je započela crkvena hijerarhija u Spljetu i dosljedno, kada je 
Ivan Ravenjanin bio biskup. 



132 Don Fr. Buiić i Dr. J. Benraldi. 



Petar I. (II.) nadbiskup. 

Prvi spijctski nadbiskup, o kome ne može biti ni najmanje 
sumnje, jest Petar 1. 

Za ovoga nadbiskupa svjedoči Trpimirova povelja dneva 
5. ožujka god. 852. Hrvatski ban Trpimir, u svom dvorcu na 
Bihaćima, pred mnogim svjedocima, koji su potkrižani na 
povelji, potvrgjuje sve, što je bio on, ili njegov pretšasnik 
Mislav, darovao crkvi spljetskoj, ili kako je u dokumentu zove 
solinskoj „sanctae salonitanae ecclesiae". . . quae est metropolis 
usque ripam Danubii ct pcne pcr totum regnum Cliroatoriim i to 
dobra, koja se nalaze u Lažanima (povrh Gomilice), u Tuga- 
rima (u Poljicima), u sv, Jurju na Putalju (povrh Sučurca). Suviše 
dariva on neka svoja kraljevska dobra i desetinu sa njegova 
imanja na Klisu. Sve ovo dariva Trpimir diix Chroatomm , jer pri- 
godom gradnje crkve i manastira, u koji bijaše on doveo Bene- 
diktince, a nemajući dovoljno novca, da nabavi neke posude 
crkvene, uzajmi mu ga nadbiskup Petar: accomodaait nobis Petms, 
salonitanae ecclesiae archiepiscopus et dilectus compatcr, XI. libras ar- 
genteas*^. Nema dakle sumnje, da je 852. bio biskupom u Spljetu 
Petar. 

Crkva, koju Trpimir bijaše zajedno sa manastirom sagradio, 
podignuta je u Solinu, gdje se istočni obronak brda Kozjaka 
spušta prama Klisu, u mjestu zvanu Riži niče. Tu je Društvo 
„Bihać" vodilo iskopine i otkrilo temelje crkve i manastira sa 
natpisom: Pro ducc Trepime[ro] . . . prcces Xro siLbniitiatis ct inclinata 
habete coUa trementes^*. 

Kada je počeo Petar biskupovati i kada je on umro? 

Po Rimskom Katalogu, a dosljedno i po Škematizmu, bi- 
skupovanje Petrovo trajalo je od g. 830.— 849. Sa godinom 
njegove smrti ne možemo se složiti, jer kako vidjesmo, Trpi- 
mirova je povelja iz god. 852. Za ovaj dokumenat znao je i 
Farlati". On nije datiran po godinama, nego po vladanju Lo- 
tarija, kralja Franačkoga: Rcgnante in Italia piissimo Lotliario Fran- 
corum rege, pcr indictioncm XV. suh dic IV. nonis martii. Lucij, koji 



*'RaČki, Hociinunia p. 3 sl. 

** Buli- Dal III. 18'JI. str. 84. sl. Ijcsh^k hn. arhrolu^koga dvu-stia. 1892. 
str. .M. si. - DruRO izvješće ,Bihaća" 180 1, str. 21. sl. - liaraČ-Kr- 
ž a n i Ć, /' koljtrei hrr. poijcsnice 1907. Str. U. sl. 

»» ///,/,-. Snrr. III. sfr. 5!. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskup». 133 



takogjer donaša ovu povelju-'", zaključuje, da se je to zbilo god. 
838., ali da je moglo biti i god. 853., nego radi povjesnih raz- 
loga on se drži ipak prve godine. Farlati, koji je proračunao tačnije 
Indikcije, tvrdi, da je to imalo biti godine 837. ili 852., ali i on 
5 povjesnih razloga drži se ragje prve godine. I tako se je mi- 
slilo i dalje, dok napokon Rački nije dokazao", da je povelja 
izdana godine 852. Dakle uslijed pogrešnog shvaćanja povjes- 
ničkih dogagjaja 1 Farlati 1 Lučić uzeli su prvu indikciju i met- 
nuli listinu u godinu 837., dotično 838. Uslijed iste pogrješke 
i Tomine vijesti, da je god. 840. bio Justin biskup Spljetski, 
stavio je Rimski Katalog, dosljedno 1 Farlati, smrt nadbiskupa 
Petra godine 840. Ova je data apsolutno sada isključena: Petar 
je bio na životu ne samo godine 840., dali i 852. Koliko je go- 
dina iza ove umro, nije nam poznato, jer nemamo pri ruci ni- 
kakvih podataka. 

U istoj se je neprilici i sa početkom biskupovanja Petra. 
Nemamo nikakvih dokumenata, koji o njemu govore. Sve što 
se njemu znade, to se nalazi u spomenutoj Trpimirovoj listini. 

Mislav, hrvatski ban, dariva crkvi sv. Jurja u Putalju 
quac spaluti'nsis archicpiscopi iiiris triif, posjede u Lažanima i Tu- 
garima, te desetinu iz svoga dvorca na Klist:. Ovaj dokumenat 
nije sačuvan ni u izvorniku, ni u prepisu. Znamo za nj iz spo- 
menute listine Trpimirove. Ivan, mletački Kroničar, spominje 
Mislava god. 839.-840. (Doc. str. 335). Po ovomu zaključio je 
Rački, da je povelja bila izdana godine 839. Iz ovih oskudnih 
vijesti ne doznajcmo koji je bio biskup u ovoj godini. Megju 
listinom bana Mislava i Trpimirovom ne prolazi nego samo 
trinaest godina. Vjerojatno je dakle, da je u jednoj i drugoj 
godini bio u Spljetu jedan te isti biskup, naime Petar. Ne 
znamo dakle ni godinu početka ni svršetka njegova biskupovanja. 

Rekosmo, da je Petar prvi nadbiskup spljetski, o kome 
se ne može dvojiti i da je on sigurno bio biskup n Spljetu 
godine 852. Prije Petra može jedino biti govora o Ivanu Ra- 
venjaulnu kao biskupu, glede koga dokazasmo, da nema 
historične podloge legenda, koja ga hoće spljetskim biskupom 
od godine 650.— 080. Dapače, da ako je on prvi spljetski bi- 
skup, što je veoma vjerojatno, da je morao biskupovati kon- 
cem VIII., Ili pak početkom IX. v. 



»"D*- li'iiiiu) Dahuiitiae iUt. II. str. 62. 

";.'«(/ Jtiijod. Akutltm. XXVII. Str. 201. si., Mas Latrie, 'IWsor de 
Chronologie p. 123. 



134 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldl. 

Ako je Petar bio biskup polovicom IX. v., ako je Ivan 
Ravenjanin bio nadbiskup samo po vijeka prije njega, pita se, 
a koji su bili biskupi u Spljetu u drugoj polovini VII. i kroz 
cijeli VIII. vijek? 

Legenda — a to veoma kasna legenda, od Farlata dalje 
— tvrdi, da je samo za deset godina bila prekinuta nit so- 
linsko-spljetskih biskupa, i to od g. 639. do g. 650. Rimski Ka- 
talog s ovim se potpuno slaže, te on sve godine i vijekove po- 
punja biskupima, kako za Solin tako i za Spljet. Počimlje sa 
godinom 650., sa Ivanom Ravenjaninom i nastavlja dalje dc- 
našajući, uz biskupe, pape i careve; koji su u ono doba vladali. 

Rimskom Katalogu i o njegovu postanku i razvitku bilo 
je dosta govora, te ne treba da se sad ponovno na stvar po- 
vratimo. Upućujemo čitatelja na posebno poglavlje: Opaske 
Katalozima u Kronotaksi solinskih biskupa. Istina je — 
može nam se prigovoriti — da sa spljetskim biskupima dola- 
zimo bliže našim vremenima, da bismo mogli imati za pojedine 
biskupe povjesničkih dokaza više nego li ih je bilo za solinske, te 
se valjda nije trebalo utjecati onim doskočicama, kojima se je 
utekao Farlati, ili tko drugi, da uredi Kronotaksu solinskih bi- 
skupa. Mi ćemo opaziti, da su razdoblja, t. j. vijekovi za pro- 
vale naroda daleko tamniji u općoj povijesti, nego li je samo 
rimsko doba, pa i za njegova propadanja. Tako je tamno i za 
splieiske biskupe sve do XI. v,, o čemu imamo dokaza i u ovoj 
samoj radnji. Da pak ova radnja bude jasnija, kako smo za 
Kronotaksu solinskih biskupa donijeli razne Kataloge, tako ih 
nosimo u Prilogu i za ovu, i to istim redom i pod istim slo- 
vima A, B, C, D, E, F. 

Što kaže Škematizam spljetske biskupije, Prilog A, o spljetskim 
biskupima, to nosi Rimski Katalog F, izostavivši biskupa Teo- 
dozija iz god. 860., tako da Škematizam nabraja do Dabraia 32 
biskupa, a Rimski Katalog 31. Razlog, s kojega je Teodozij 
uvršten mcgju spljetske biskupe vidjet ćemo na svom mjestu. 

Za 400 godina, t. j. od godine 650. do godine 1050. Ka- 
talog solinski B, ne bilježi nego 12 biskupa. Isto toliko nosi 
A Cuteis-ov C, i Poncijanov Katalog D. Bogiiin Katalog E, za koga 
rekosmo, da je po svoj prilici najstariji, ne nosi za četiri sto- 
ljeća nego samo 8 biskupa. 

Nitko ne može ni posumnjati da je dvanaest biskupa, a 
još manje osam, moglo biskupovati 400 godina. Morao je svaki. 



Kronotaksa spljetskili nadbiskupa. 135 

jedan na drugoga, biti biskupom preko 30 godina, što je isklju- 
čeno. Po Katalogu Rimskom F bio je od razorenja Solina do 
Dabrala 31 biskup. Dakako da se ovolikim brojem mogu po- 
puniti četiri stoljeća. 

Pita se, kako je to, da svi Katalozi za prva četiri vijeka 
ne znadu nego za veoma mali broj spljetskih biskupa, 
dočim jedino Rimski Katalog znade za tolike? Na temelju kojih 
dokumenata sastavljač Rimskog Kataloga uvrstio je tolike bi- 
skupe u ovaj Katalog, i koje razloge za to navagja Farlati, koji 
je prvi tiskao ovaj Katalog i koji opširno piše povijest spljetskih 
biskupa u III. svesku svoga Illyricum Sacrum ? 

Ovo je pitanje veoma važno, jer od odgovora na nj ovisit 
će historična činjenica : kada je naime započela crkvena hije- 
rarhija u Spljetu, dali odmah iza razorenja Solina, ili mnogo 
kasnije; dali god. 650., kako tradicija hoće, ili koncem VIIL 
a valjda i početkom IX. v. 

Ivanu Ravenjaninu, kao prvomu spljetskomu nadbiskupu,. 
već smo govorili. Glavno je da vidimo, koje dokaze Farlati iz- 
nosi za biskupe, koji u Rimskom Katalogu dolaze iza Ivana 
Ravenjanina, t. j. da su oni u istinu bili biskupi Spljeta i 
onih vijekova. Evo što on piše: 

»Joanni Ravennati rebus humanis exempto tres eosdetn Episcopos 
Catalogl omnes siibstitiiunt, Petriim. Mariannm, Martimim, quibiis 
decem alios Romanns proxiinos subjecit ex iis, qiios caeteri Catalogl 
ad superiores aetates revocant, et Salonitanae ecdesiae pcrperam attri- 
buunt, videlicet Marfinam, Forininiim. Gregorium, Joannem U:, Verna- 
culum, Dometani, Theodorum, Vitalem, Georgliim, Vitalein II., atcjiie 
hos omnes simiil conjunctos inter annos octogesimiim septim'i saeciili 
et septiiagesUnuni qiiartiim saeculi seqaentis milio adhiblto temponim 
discrimine interjecit< ^^. 

Farlati dakle kaže, da Katalog Rimski iza Ivana Ravenjanina 
bilježi tri biskupa, Petra, Marjana i Martina, kako i ostali Kata- 
lozi. Za ovima da dodaje drugih deset i to od onih, koje 
ostali Katalozi bilježe megju solinske biskupe i da ove sve skupa 
stavlja u doba od godine 680. do 774. Nadalje opaža Farlati, 
da je za devedeset godina puno trinaest biskupa, te da bi se 
valjda moglo izostaviti Grgura i Vitala II.; a da Domet i Ver- 
naculus ne bi bili nego dva imena jednoga te istoga biskupa. 



ssparlati o. c. III. p. 45. 



136 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



Ili kada ne bismo skratili ovo doba za tri biskupa, nadodaje 
Farlati.da bi onda trebalo produljiti biskupovanje onih trinaest 
biskupa i smanjiti godine biskupovanja njihovih triju nasljednika, 
za koje Rimski Katalog kaže, da su biskupovali ukupno šez- 
deset godina. Ovo svoje umovanje završi Farlati: tiaec tamen 
obitcr attigissc sufficiat, qiiippe quac conjcctiira tantummodo nituntur . 
Već samo ovo natezanje i nagagjanje Farlaiijevo godinama 
biskupovanja navedenih biskupa pokazuje, kako njihova histo- 
rična ličnost počiva na veoma slabim temeljima i kako su ne- 
osnovane hipoteze Farlatijeve. 

Ako se ne znadu godine njihova biskupovanja, znade li se 
bareiTi štogod iz njihova života; a ako ne o svima, znade li se bar 
štogod kojemu od njih? Evo što piše o njima Farlati: ...niillis 
pcculiaribus notis alkrum ab altero distiuguere, nullius ada proftrre, 
nullius vitam aut praecUiros in ipso ecclcsiae regimine conatiis iUu- 
strare, adeo altum de his silcntium tcnent Catalogi, tabulae monu- 
mentaqiie omnia Ecclcsiae Dalmaticae, ut praeter nomina, eaque ipsa 
niida prorsiis atqae inornata, reliqiU nihil posteritati jccerint. Itaquc 
rcriim scribendarum inopia nos coegit in hiinc ununi bcum cmnes 
isios cpiscopos congerere. (Idem. lb.) 

Dakle o svim ovim biskupima ne zna se ništa, po pri- 
znanju samog Farlatia; on isti nije u stanju iznijeti Akta ni 
jednoga: nullius octa proferre. Zašto je on dakle umetnuo, sasuo 
ono trinaest biskupa poslije Ivana Ravenjanina? Znamo razlog 
za ona tri prva: nose ih drugi Katalozi, pa ih je donio i 
Rimski Katalog. Ali ostalo deset biskupa ne nosi ni jedan Ka- 
talog, a u koliko ih koji nosi, donaša ih megju solinske, a ne 
megju spljetske biskupe. Katalog Rimski, a dosljedno i Farlati, 
prenašaju ono deset, pa kasnije i drugih pet biskupa, iz Kataloga 
solinskih biskupa megju spljetske, jer je tako zgodnije i shod- 
nije. Mi smo već donijeli, ovu citaciju, u kojoj su razlozi zgod- 
nosti i shodnosti, kada smo govorili o solinskim biskupima, 
ali ćemo ju i;^ak i ovdje navesti, jer ne samo da ilustrira osobu 
sastavljača Kataloga, nego nam rasvjetljuje i neke vijekove 
kršćanstva ne samo u Solinu, nego i u Spljetu. 

Scd multo aptius ud scricm ct succcssioncm Chronobgicam con- 
gruentiusquc, Auctor Catalogi Romani quindccim illos Episcopos Sa- 
lonac captac cvcrsacquc postposuit, ct Salo/uir adcmptos, ccclcsiar 
Spalatcnsi rcstituit. Quurc onincs illos fcrrc quadraginta Antistltc^ 
quos alii Catalogi post Natalcm, Maximum, F/ontinianum, Tlnvdonir: 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 137 

recensent, et ante Salonitanam calamitatem constltiiunt, bifariam di- 
vidas oportet, et pviores qiiidem, vldelicet Jnstinianum ciini reliquls 
siipm nominatis, Glycerio pospositos ecclcslae ScUonitanae ; caeteros 
vero sdlicet Martlniim, Forminum qiios paiilo ante dixi, Salonitani 
excidio postpositos, ecclesiae Spalatensi ciim Romano Catalogo attribiias 
necesse est< . (Farlati I. 318.) 

Naravski, da je zgodno i shodno, ono četrdeset 
imena, valjda imena i biskupa, ali ne solinskih, kako smo 
rekli, koje neki Katalozi nose poslije zadnjeg solinskog biskupa 
Teodora, podijeliti u dvije skupine, te jedne dati Solinu, a druge 
Spljetu. U povijesti su prazna prva tri stoljeća kršćanske hije- 
rarhije u Solinu, jer se tek drugom polovicom trećega pojav- 
ljuje ona u ovome gradu. Isto tako u povijesti crkvene hi- 
jerarhije u Spljetu prazna su dva prva vijeka, iza razorenja 
Solina. Legenda je sve to ispunila; za nju nema praznina. Po 
njoj kršćanstvo počima u Solinu Dujrnom, učenikom sv. Petra 
i traje neprekidno dalje. Kad Avari porušiše Solin, legenda 
neće da znade za obudovljelu crkvu, nego samo za prvih deset 
godina. Od 650. pa dalje, crkvena hijerarhija traje u Spljetu 
neprekidno, do danas. Legenda se nije mislila, koji su biskupi 
bili kroz sve to razdoblje, za koje povijest ne zna, ni u Solinu 
ni u Spljetu; nije se dapače dala ni brige da ispita, je li ih u 
opće i bilo. Historičari, koji su se priljubili uz legendu, koji su 
njoj slijepo vjerovali, nijesu mogli preći preko ove praznine u 
kronologiji solinskih i spljetskih biskupa, te da popune tu praz- 
ninu, dobro im je došlo ono četrdeset biskupa, za koje nitko 
nije znao, niti sada znade, da li su ikad bili biskupi, bilo u 
Solinu, bilo u Spljetu. Ali takovo popunjenje, bez ikakove hi- 
sterične podloge, koju ne mogoše pronaći ni oni, kojima je 
nada sve moralo biti do toga, da je iznagju, pa bilo kakvu, 
pokazuje još jasnije svu netemeljitost ove legende. 

Iza Petra, Marijana i drugova govori Farlati u slijedećem 
poglavlju Petru II., Leonu i Ursus-u. I za ove, piše on, 
znadu svi Katalozi, ali jedini Rimski nosi ih megju spljetskim 
biskupima, dok ih svi ostali bilježe megju solinskim i to megju 
ono četrdeset ih. Što o njima kaže povijest? Ono što i o spo- 
menutoj trinaestorici. Farlati opisuje u kratko povjesničke do- 
gagjaje, koji su se zbili za njihova biskupovanja, pa nastavlja: 
>Jam vero, iti luijnsmodi rerum ac temporum petiiirbatione motuqae, iii 
regiminc tam long.' prcdncto ac illis tribus qiios nomijiavi, Episcopis 



138 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



gesta sunt, quacvc preclare instituta ad rem Christianam tucndam, 
augcndam, confirmandam vcl ncmo litieris consignavit vel que piiblicis 
privatisqnc crant in monamciitis, rnajorum nostronim in liis senandis 
incuria, atqiic vetiistatc casiivc alio intcricrc sic prorsus, iit niliil ad 
nos practcr illoruni nomina pcrvcncrint ^'\ 

Dakle sam Farlati kaže, da ob ovoj trojici nije nam po- 
vijest ništa ostavila, do njihovili imena. Ovo je veoma male, ali 
bi ipak i ovo nešto bilo, kad bi nam povijest bila sačuvala i 
njihova imena, kao biskupa spljetskih za ovo doba. Ali ni jed- 
noga od ove trojice ne nalazimo megju spljetskim biskupima, 
nego megju solinskim i to u broju onih četrdeset, o kojima je 
više puta bilo govora. Nije ni jedan od ovih s povjesničkog 
razloga bio premješten s onog mjesta u ovaj, iz solinskih u 
spljetske biskupe, nego se je ova promjena učinila s razloga 
zgodnosti i shodnosti... aptius... congruenti- 
usque. A da ovo nijesu nikakvi povjesnički dokazi svakomu 
je jasno. Nije nam dakle, kako Farlati hoće, ni njihova suha 
imena povijest zabilježila megju spljeiskim biskupima. 

Iza ovo sedamnaest biskupa. Rimski Katalog navagja 
Petra, koga Farlati bilježi kao trećeg ovog imena i nosi, da 
je biskupovao od godine 830. do godine 840. Ovaj je u istinu 
povjesnička osoba, o komu smo mi govorili i koga spominje 
Trpimirova povelja. Od svih dakle osamnaest biskupa, jedan je 
izvan svake sumnje, a to je Petar, koji je biskupovao godine 
852. i Ivan Ravenjanin, o komu smo mi već rekli, da je bio 
prvi spljelski biskup, i ako ob ovomu nemamo dokumenata 
prvog reda. 

Nego rekosmo, da bi ipak nešto bilo, kada bi bila pro- 
šlost zapisala i sama gola imena prvih spljetskih biskupa. Stoga 
da vidimo ima li kakovih drugih dokumenata, koji govore o 
spljetskim biskupima i što o njima kažu. Za ovu svrhu dakako 
ne mogu nam poslužiti nego Katalozi, jer za ovo razdoblje je- 
dino oni govore o spljetskim biskupima. 

Sva tri Kataloga, B, C, D, do biskupa Petra, potpuno se 
siažu, ali sva tri za 200 godina ne nose nego pet biskupa: 
Ivana, Petra, Marjana, Martina i Leona. Katalog Rimski za isto 
razdoblje bilježi sedamnaest biskupa. Sedamnaestorica mogu 
popuniti dvijesto godina, ali ne tako pet njih. Ali za onu se- 

»" I d e m III. p. 4».. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 139 

damnaestoricu, ako izuzmemo Ivana Ravenjanina, nemamo ni- 
kakvih razloga, da ih ubrojimo sigurno megju biskupe spljetske, 
dapače imamo dovoljno dokaza, da dvanaestoricu sasvijem 
izbacimo. 

Za cijelo ovo razdoblje od 200 godina (650. — 850.) Begna 
ne zna. nego za Ivana. Isto tako i Toma Arcidjakon. Fragmenat 
Kataloga Ex tabalano Coenobii Spalatensis virginum ordinis Bene- 
dictini sub titulo Raynerl ne spominje biskupe prije godine 
1188. Chronicon Pontificale Salonitanum et Spalatense ne nosi do 
Petra nego četiri biskupa, a izostavlja Leona. 

Dakle ni Katalozi B, C, D, E, ni „Chronicon Pontificale", ni 
Toma Arcidjakon ne znadu za dvanaest biskupa, koje Rimski 
Katalog, pa dosljedno i Farlati, hoće da ubroje megju spljetske 
biskupe. Kako smo rekli, ovi su Katalozi bili prepisani onako, 
kako su se našli, bez drugotnih svrha, pa se njima može vje- 
rovati; dok Rimski Katalog sastavljen je prama stanovitom cilju 
i pretpostavlja, da je u Spljetu i Solinu bila crkvena hijerarhija 
neprekidna od apostolskih vremena. 

Iz činjenica, do sada konstatiranih, mogli bismo odmah 
izvesti naše zaključke. Ali prije nego to učinimo, uzet ćemo u 
pretres još nekoje Kataloge i to one sadržane u X. svesku ru- 
kopisa Salonitana et Spalatensia Sacra, jednom Fan- 
fognine biblioteke, a sada u Arkivu Zemaljske Vlade u Zagrebu, 
o kojim je već bilo govora". Mi smo ove Kataloge u našim 
Opaskama o Katalozima naveli na strani 87. i dali sva- 
komu svoj broj. Zato u ovom osvrtu pozivat ćemo se na one 
redne brojeve. 

1. Donaša samo četiri biskupa. 

2. Bilježi pet biskupa. 

3. Spominje sedamnaest biskupa. 

4. Ne govori nego o Ivanu Ravenjaninu. 

5. Spominje pet biskupa. Slijedeći Catalogus IV. Ivana Lu- 
čića ne govori o nijednom biskupu kroz cijelo ovo razdoblje 



*° Boffoslovska Smotra 1912. 343. sl. Nije se na žalost, nadati, da će 
se naći novih rukopisnih dokumenata o solinskim i o spljetskim nadbi- 
skupima za prvih vjekova srednjega vijeka niti u Arkivu Vatikanskom, jer 
popisi ovih biskupa i dopisivanje s njima bilo je pisano obično na papiru 
(papyrus), koji se je tekom vremena istrošio, dočim samo važni doku- 
menti bijahu pisani na pergameni. Sr. br. 266. iz god. 1912. megju Muze- 
jalnim spisima. 



140 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

6. Katalog A Cutheis-ov, kako vidjesmo, ima pet biskupa. 

7. Ovaj nosi pet biskupa. 

8. Bilježio je 18 biskupa, pa je neko sa strane dodao 
drugih šest. 

9- Bilježi samo pet biskupa. 

10. Isto. 

11. Isto. 

12. Znade za samog Ivana Tvavenjanina. 

13. Nosi pet biskupa. Slijedeći Katalog bez naslova govori 
samo spljetskim biskupima i počimljo sa Lampridijem, koji 
je biskupovao XI. v. 

14. Znade samo za pet biskupa. Slijedeći Katalog nije 
nego nastavak Rimskog Kataloga i prvi mu je na redu Ivan 
biskup iz XI. v. 

15. Nosi trinaest biskupa. Nosimo njihova imena, jer se 
u njima može opaziti, kako se je počeo razvijati Rimski Katalog. 
Ova su imena: loannes VII. Ravennr.s, Petrus VI., Theo- 
dorus IV., Vitalis, Petrus VI., Lco II., Ursus. Georgius II. A^a- 
ximus IV., Theodorus V., Marianus, Martinus III., Leo III. 

16. Bilježi pet biskupa. 

17. Bilježi samo pet biskupa, od kojih četiri otpadaju na 
spomenuto razdoblje od 200 godina. Fali Petar i Leo, a Martin 
dolazi dva puta. 

18. Ima pet biskupa. 

19. Nije imao nego četiri biskupa: Ivana, Petra, Leona, 
Ursa. Netko je kasnije izbrisao njihov redni broj i dodao sa 
strane iza Petra trinaest biskupa, Marijana i t. d. do Leona, 
koji je na rednom broju šezdeseti. 

20. Ovaj je Rimski Katalog, pa je suvišno kazati, da se 
slaže s onim, što ga je Farlati izdao. 

Od dvadeset Kataloga, dakle, šesnaest njih znade samo za 
Četiri ili ptt biskupa, koji bi bili biskupovali u Spljctu od razorenja 
Solina do biskupa Petra, t. j. do godina 852. Ostala četiri Ka- 
taloga bilježe ih više. Onaj pod brojem 15 nosi ih trinaest, 
megju kojima tri, za koje nijedan Katalog ne zna, a to su: 
Maksim, Teodor i Leo, koji jedino ovgje dolazi dva puta; a 
izostavlja: Martina II., I-irmina, Gregorija, Ivana II., Vcrnakula 
i Dometa. Katalog pod brojem 3 donosi sedamnaest biskupa 
kao i Rimski Katalog. Katalog pod brojem 8, t. j. Catalogus 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 141 

noster nosi, kako rekosmo, osamnaest biskupa, pa su kasnije 
umetnuti sa strane megju Ivanom i Martinom, četiri biskupa, 
t. j. Petrus, Marianus, Martinus, Martinus; a iza Vitala umet- 
nuti su Georgius i Vitalis; iza drugog Georglus pridodani su 
Maximus i Theodorus,, a izbrisani su Petrus, Marianus, Mar- 
tinus, dok je ostavljen još jedan, Leo, pred Petrom povjesničkim 
biskupom. 

Važna je dakle činjenica, koja proizlazi iz svega do sada 
navedena, da velika većina Kataloga spljetskih biskupa ne zna 
nego samo za Ivana, Petra, Mariana, Martina i Leona, a za 
ovim zadnjim dolazi neposredno biskup Petar, koga spominje 
Trpimirova povelja iz godine 852. Oai pak Katalozi, koji imadu 
više biskupa, nose ih zato više, jer su ih uzeli iz one skupine, 
koja je bila pred Ivanom Ravenjaninom i bila je umetnuta 
megju solinske biskupe. Ova skupina bila je podijeljena u dva 
dijela i dana jedna Solinu, a druga Spljetu. Vidjeli smo, da za 
ovu razdiobu ne vojuje nikakvi historički razlog, da su za nju 
samo razlozi shodnosti... zgodnosti... potrebe... 
aptius... congruentiusque... necesse est. A ova 
shodnost, zgodnost i potreba nastala je iz prekoceptne ili pri- 
svojene ideje apostolskog porijekla solinske crkve i neposred- 
noga prenešenja biskupske stolice iz razorenog Solina u Spljet. 
Ako pak mi se oslobodimo, kako mora da bude, u istraži- 
vanju istine, svake predrasude i promatramo činjenice onako, 
kako ih je nama nepomućena povijest ostavila, tada nećemo, 
niti se smijemo uticati shodnosti i zgodnosti, nego doku- 
mentima. Nepobitni dokumenti do g. 852. ne svjedoče nego samo 
za biskupa Petra, i još za Ivana Ravenjanina, dočim za ostale bi- 
skupe mukom muče svi stari izvori. Za ostala četiri biskupa 
iza Ivana, t. j. za Petra, Mariana, Martina i Leona, govore samo 
Katalozi, u koje se ne možemo posve pouzdati ; oni su dosta 
netačni, nu ipak, kako smo dokazali u svojoj su jezgri dobri. 

Obzirom na sve ovo, što o Katalozima rekosmo, ne 
možemo naprosto odbiti ova četiri biskupa, a ne smijemo ih 
ni ubrojiti sigurnošću megju spljetske biskupe. Mi ćemo s 
njima postupati onako, kako smo i sa Caesarijom i Teodorom, 
solinskim biskupima, koje smo u našem Popisu donijeli 
znakom upita. 

S ovim se je našim razlaganjem slagao u glavnom i Rice- 
puti. On je kanio pisati crkvenu povijest Ilirika na talijanskom 



142 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

jeziku*'. Od materijala, od njega napisana, sačuvalo se nešto u 
IV. svesku Fanfogninih rukopisa, sada u kr. Arhivu zemaljske 
Vlade u Zagrebu, i to baš onaj dio, koji se odnosi na biskupe 
solinske i spljetske*-. Po Riceputu nije bilo biskupa u Spljetu 
do Petra II., dakle do god. 852., nego samo pet i to: Ivan Ra- 
venianin, Petar, Marijan, Martin i Leo. On sam kaže, da je to 
malo za dva vijeka, ali da za druge biskupe on ne zna. A ne zna 
za to, jer ono ostalih četrdeset imena, koji su u Katalogu solin- 
skih biskupa prije Ivana Ravenjanina, on ne uzimlje za biskupe 
solinske: za nj su svi ili skoro svi umetnuti. Evo kako F?ice- 
puti svemu ovomu razlaže (Sv. IV. str. 72. retro j str. 73): 

;V^ Registri inaniiscriiti di Mons. Ponzoni Arciv(cscovo) di 
Spala to si rit rova la medcsima catena di no mi tra li prelati di 
Salona, dctratti li qaattro che si sono notati colla supposta (t. ]. sotto- 
posta) linea. Similmcnie mila Sala dell' Arcivcscovado si vcdono 
schierati tra gli altri anco qiiesti nomi sotto alle ste/ni, con li quattro 
di meno, come presso a! Ponzoni, c non alP Acutheis. 

Poco pero rilieva qnesto divario : poiclie o slano 34, o siano 38 
sono nomi ttitti, o qiiasi tutti intnisi nel Catalogo dc' Presiili Saloni- 
tani. Dico qiiasi tutti, perche non e inverisimilc che Teodora, posto 
tra l'ultlmo Aiassimo inanzi a Giovanni Ravennate sia nome rcale, 
c questo fosse il Vescovo che doppo di Massimo contemporaneo u S. 
Gregorio reggesse la Chiesa di Salona šino ali' anno che fu distrutta. 

Qnanto a tutti gll altri c manifesto che sono nomi inventaii, o 
pure di altri soggetti dijfcrcnti dal Vescovi Sa Ion i ta ni. Se Massimo i I 
quale dallc lettere di S. Gregorio č certo che vivea l'anno 597. fosse 
morto quell' anno stesso, non correrebbero tra di esso, e Giovanni 

*' Jlh/r. Scicr. I. str. XIV. — ^Cro/iaca I):ih:ui(icn a. 1. (1888.)" Lc fonti 
del' Illirico Sacro I. 

♦*Ovaj IV. svezak ne nosi ime auktora. Ali obzirom na okolnost, da 
je on cio napisan talijanskim jezikom, i da je O. Filip Receputi bio počeo 
pisati svoju povijest Ilirika ovim jezikom, a osobito obzirom na okolnost, 
da rukopis u ovom Svesku veoma sliči rukopisu pisma Riccputieva, koji smo 
donijeli na Tab. XXVI. ovoga časopisa god. 1912, zaključujemo, da je Ri- 
ceputi napisao ovaj cio IV. svezak. Na tabli XXX. donaJamo stranu 79. 
retro ovog IV. Sveska, da se vidi sličnost ovih dvaju rukopisa. U desnom 
stupcu ove stranice ima opazaka napisanih latinskim jezikom, što se opaža 
i na mnogim drugim stranicama. Sva je prilika, da su ove opaske rukopis 
,|-"arlatiev, koji je ovdje nadodavao literaturu odnosnu na ova pitanja. Svesci 
i stranice, na koje se Farlati u ovim opaskama pozivlje, imaju biti onih ru- 
kopisa, u kojima je bio sakupljen materijal za povijest Ilirika, a bilo ih je, 
kako smo rekli, preko 300 svezaka. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 143 

Ravennate U qiiale fu circa U anno 642, se non annl 45 e come iti 
anni 45 pao dirsi che sedessero 38 A.rdvescovi, e dl vantaggio fosse 
sedc vacante per alqiianto tempo, cioe. come si e notato di sopra per 
almeno tra V eversione delta cittd, e la restitazione della Sede? 

Di pili non e nissiino di tiitti qiicsti 38 Vescovi dell' Aciitheis 
raccolti rimasta menoma cosa, dave di iutti li precedenti, e i sacce- 
denti e rimasta qiialche memoria. 

Si consideri ancora che V Archidiacono autore piii antico delP 
Aciitheis non fd nissuna memoria di qiiesti Prelati intcrposti; anzi se non 
espressamente in forma pero non osciira da ad intendere di aver supposto, 
che tra Massimo, e Giovanni non fosse altro Pastore; poiche appena 
termina il racconto di Massimo con qacste parole: > Sicgiie huiiis 
Maximi caiisa sopita est< , che passa incontinente a riferire la presa, e 
la disfatta di Salona con qiiesta particola congiontiva: »Interea Salo- 
nitana Vrbs proptcr Barbaroram vicinitatem, qui eam guotidianis insal- 
tibus impugnabant, ad deteriora labi auotidie cogebatiir. Archid. in 
fine cap. 6 et in in. cap. 7 pag. 316 col. 2. Qiiella voće interea mostra 
che sopraviveva ancora Massimo, qiiando soprastavano gli Avari e li 
disordini del governo ecclesiastico e po litico faceano pronosticl di ster- 
minio ali' infaiista Cittd; come poi frappoco successc. Ora se Massimo 
sedeva presso al tempo che Salona fa sterminata, seguita, che o nis- 
siino o solo Teodoro fosse Pastore de' Salonitani inanti d Giovanni Ra- 
vennate, il qiiale fa il primo doppo che li Salonitani dispersi si raccol- 
sero e ottenncro la riposizione della loro Metropolitana Sede. 

Per non dire pero, che li siidetti 38 nomi siano affatto vani, e 
sognati potrcbbesi credere, che fossero i nomi de' Canonici, e altri prin- 
cipali del Clero Salonitano a tempi di Massimo iiltimo Veseo vo: o 
pure che fossero qiie Diaconi, e Preti compagni di Giovanni P^avennaie, 
li quali come scrive Porfirogenito gli furono assegnati dal Sommo 
Pontefice per cooperatori nella grande conversione, che si descrive nel 
primo capo del segiiente libro di tiitta la Dalmazia orientale ed occi- 
dentale da Durazzo šino ali' Istria. Porph. de adm. Imp. cap. 31 ap. 
Luc. Lib. I. de Regno cap. U. pag. 44. col. 2. < 

Ovaj rukopis koji počimlje »Istoria Sagra dell' antichissima 
e cospicua chiesa Salonitana ora detta Spalatense<^ itd. iz god. je 
1716., kako je na naslovnom listu napisano. U ono doba bijaše 
dakle Riceputi našegd mnijenja, da je ono 38 imena biskupa 
umetnuto „intrusi" i da oni ne spadaj i u Katalog solinskih ni 
u oni spljetskih biskupa. Istina je, da je Riceputi polazio sa pret- 
postavke, da je crkvena hijerarhija u Solinu počtla Dujmom, 



144 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

učenikom sv. Petra, a u Spljetu Ivanom Ravenjaninom, polo- 
vicom VII. V., ali ovo u stvari ništa ne mijenja. U t)foju biskupa 
mi se slažemo sa Riceputijem, a na temelju ovoga broja pa i 
drugih dokaza, mi smo zaključili, da je crkvena hijerahija u 
Solinu i u Spljetu počela mnogo kasnije nego li to tradicija 
iioće. 

Riceputi je kasnije promijenio svoje mnijenje i to, sva je 
prilika, pod uplivom Farlatija, te je tako nastao Rimski Katalog, 
njihovo zajedničko djelo. Moglo bi se prigovoriti, da pošto je 
Riceputi umro god. 1742., a prvi je svezak lllyricum sa- 
crum izašao god. 1751., dakle devet godina kasnije, da jesam 
Farlati, poslije Riceputieve smrti, došao do ideje, da ono 38 ili 
40 imena, uzme za prave biskupe solinske i spljetske, te ih 
razdijeli megju jednom i drugom crkvom. Ovo nije vjerojatno, 
jer u ovomu slučaju bilo bi trebalo preurediti sasvijem gra- 
divo povjesničko sakupljeno, osobito prvi svezak Illyr-icum 
sac rum, a za ovo bilo bi trebalo mnogo vremena. Nego 
i bez obzira na ovu okolnost, imamo dokaza u samomu Rim- 
skomu Katalogu, da su oba, Riceputi i Farlati, ovu rabotu iz- 
veli. Rimski Katalog, kako je tiskan u I. sv. Illyricum s a- 
crum i kakav se nalazi u X. sv. Fanfogninih rukopisa, svršava 
god. 1719., sa nadbiskupom Cupilli-em. U doba dakle, kada je 
ovaj F^imski Katalog dovršen, bili su oba Riceputi i Farlati 
živi, i oba su skupa radili oko Illyricum sacrum za skoro 
dvadeset godina, kako to sam Farlati kaže". 

Od razorenja Solina do polovice IX. v. nemamo dakle nego 
najviše pet biskupa. Prama ovom broju nije moguće ni pomisliti, 
da je crkvena hijerarhija u Spljetu bila osnovana oko polo- 
vice VII. v. To je moralo biti mnogo kasnije, tek koncem VIII. v. 
Ivan Ravenjanin utemeljitelj crkvene spljetske hijerarhije, nije 
počeo biskupovati god. 650., nego obilatih sto godina kasnije. 
Do ovoga je zaključka, na temelju A. Cutheis-ova Kataloga 

♦*Evo što ob ovim odnošajima megju njima i o zajedničkomu njihovu 
radu Farlati piše: pilare provincia (t. j. zadaća pisanja lllyricum Sacrum) mihi 
(Icldta citiii cssct, e<io cjiiiilcin mcae tcnnilatin coitscius, me iiinuru.t citi <.iro fuc- 
cedcrem, rt ijuantu msct hnitia historiar r.rpectnfio, vrrrbar, ne tanti optris iiiolem 
maiore animo, quam eonsilio siibitise r.rintiinarer; .ord eiiin in hisce studiin auitos 
fere riginti vtrtatu» operam nteam <iiialei»cum'{Uf J'atri Philippo, inutilem 
forlasnc, an/tidtuim i/iiidnn errfae pnifhiirriiii, ttidhis mihi tergirtrsatuli locvft 
rtli/Kjui, iiuUa iitiuticti lal/oris siibeundi aatin insta f iciisattO esse t idcbatur' ■ 
(Illyr. Sacr. I. p. XXVI). 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 145 

kod Lučića, došao XVIII. v. i Bollandista Henschenius, koji 
nije znao za prijeporno pitanje o dobi postanka crkvene hije- 
rarhije u Spljetu, te stvar nepristrano i bez prisvojene misli 
proučio. On ovako piše: „At guando ipse patria Bavennas Legatus 
a Summo Pontifice, et quo anno ad partes Dalmatiae missus fuerit, 
et in Archiepiscopum ordinatus, non indicatur. Videtur saeculo VIII. 
vixisse, quia post ipsum dicuntur sedisse Petrus, Marianus, MartinuSy 
Leo, Petrus II., dmi circa annos 840. Justinus, iit de hoc Thomas 
cap. 13. tradit, et omnes reperiuntur in memoria Archiepiscoporum 
Salonitanae et Spdlatensis Ecclesiae apud Lucium pagina 385"** 

Istina, Farlati je primjetio Henscheniju, da mnogi drugi Ka- 
talozi nose mnogo više biskupa nego li ACutheisov, ali, kako 
vidjesmo, ne stoji da mnogi Katalozi to nose, nego samo ne- 
koji i to veoma mali broj, njih četiri na broju. Pa i to je istina, 
da se dokumenti ne cijene po broju, nego po vrijednosti, i da glas 
jednoga samoga može posvjedočiti više nego li muk mnogih. Uz to 
mi znamo, odakle su imena biskupa došla u neke Kataloge i 
koliko ovi vrijede. Ostaje dakle mnijenje Henschenijevo neobo- 
rivo, pojačano još dokazima, koje evo ovdje iznijesmo. 

U Kronotaksi solinskih biskupa istakli smo dovoljno važnost 
Begnina Kataloga, koji je prepisan bez drugotnih namjera, pa 
je od potrebe, da donesemo ovdje opet jednu bilješku, koja je 
napisana u istomu Katalogu iza Teodora, zadnjeg solinskog bi- 
skupa, a pred Ivanom Ravenjaninom.. Ova bilješka glasi: „Diu 
s e d e s V a c a t", t. j. dugo je ostala ispražnjena solinska biskupska 
stolica. Ovu opasku nije Begna izmislio, jer je i on sigurno, 
kao i svi drugi tada, živio pod uplivom prisvojene misli, da je 
crkvena hijerarhija u Solinu i Spljetu bila neprekidna. On je i 
ovu opasku, kao što i biskupe, prepisao iz kojeg starijeg izvora. 
A onaj diu sedes vacat ne može značiti nešto malo godina, 
nego mnogo i mnogo godina; kako je vidjeti iz dokumenata, 
preko sto godina. 

Da priglavimo. 

Ni jedan povjesnički dogagjaj, ni jedan dokumenat ne 
uoblašćuje nas na zaključak, da je crkvena hijerarhija započela 
u Spljetu malo godina iza razorenja Solina. Katalog Rimski, koji 
je mnogo kasnije nastao, ne može biti ni najmanje u ovome 
pitanju mjerodavan, a u koliko je dopušteno na nj se osloniti, do- 
kazuje baš obratno, jer je jasno kako i zašto su mnogi biskupi 
" "Farlati, III. str. 20. 

10 



146 Don Fr. Bulić I Dr. J. Bervaldi. 

u nj umetnuti. Ostali Katalozi, Toma Arcidjakon, pa i povje- 
snički dogagjaji, koji su se u našim zemljama u ono doba razvili, 
dokazuju da u Spljetu, iza razorenja Solina, nije bilo biskupa, 
barem za preko jedan vijek. 

Nego ako Spljet, nasljednik Solina, nije imao biskupa, je li 
ga bilo na otocima, kamo, po razorenju Solina, kako svjedoči 
Toma Arcidjakon, bjehu Solinjani pribjegli, t. j. Šolta, Brač, Hvar, 
Vis, Korčula?*^ Opisivanje ovoga naseljenja po otocima, koje či- 
tamo u VIII., IX. i X. pogl. Tomine Historiae, mnogo je fanta- 
stično, a da bi ga se moglo u cjelini prihvatiti; ali da nam Toma i 
ne kaže, možemo pomisliti, da se je onaj mali broj Solinjana, koji 
je mogao ispod avarskog mača uteći i ostao na životu, razbjegao 
po otocima, jer kopno bijaše u rukama Avara. Na ovim su oto- 
cima Solinjani ostali više vremena. Toma ne kaže kako dugo, 
ali piše, da im je bilo dodijalo stanovati na otocima, jer zemlja 
neplodna, a ne bilo niti pitke vode ; uz to srdce ih vuklo u 
njihovu staru postojbinu. Neki Severus stao ih nagovarati, da 
se povrate u svoju domovinu : „Erat anteni inter Salonitanos, qui 
ad proximos insiilas sccccsscrant, uir quidam, Severus nomine, ciiius 
domiis fiierat iiixta coUimnas palatil supra mare. Hic qiiia pre ceteris 
maiori atictoritate pollebat, magnus Scueriis appellabatur. Iste cepit ad- 
hortari conciues, ut ad patriam redirent" . Svima se dopao savjet 
Severov i zaključiše, da će se povratiti, te da će bogatiji sagraditi 
sebi kuće, a oni koji to ne bi mogli, da će stanovati u okolnim 
kulama Dioklecijanove Polače, dočim prosti puk da će se nasta- 
niti u podzemne posvogjene prostorije ove Polače. I uzeše sobom 
žene i djecu i ugjoše u Polaču, koja bijaše sagragjena, da bude 
kraljevski dvor, a ne grad: »^/ ucnientes intraueriint predictiim edi- 
ficiiim, quod non pro ciuitate sed pro regia aula eonstructurn erat . 
Malo je bilo naroda, što se povratilo, pripovijeda ovdje Točna, 
u protuslovju s onim, što je malo prije rekao, tako malo da 
nijesu mogli niti svu Dioklecijanovu Polaču napuniti, nego se 
svi udomiše u južnom dijelu iste, koji gleda na more. Nije dakle 
trebalo graditi kuća, niti je trebalo u kulama stanovati, bijaše 
dovoljna Polača i to samo njezin južni dio. Malo a malo po- 
češe stanovnici izlaziti iz nje i obragjivati obližnja polja. Netom 
su vogje Gota za ovo čuli, počeše navaljivati na nje, pustošiti im 
polja i priječiti im da Izlaze iz grada. Tad se gragjani dogo- 
voriše i poslaše poslanstvo Carevima, da bi im dozvolili u Spljetu 

** llintor. Salonit, pogl. VIII. sir. 28. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 147 

stanovati i posjedovati okolne zemlje. Carevi im to udijeliše i na- 
lOŽiše vogjama Gota i Slavena, da ne smetaju Latine u njihovu 
posjedu: '>Tiinc ciues, inter se consllio habito, legationein miserunt ad 
imperatores Constantinopolitanos supplicantes et petentes, at liceret eis 
in Spalato habifare, et tenitoriiim sue ciidtatis Salone iure prisilno 
possldere. Qaod et factuin est. Nam Impetratls omnibus, que iiolebant, 
ad concives saos legati redierunt, portantes sacnim rescriptum domi- 
norum principam. Jiissio etiam ad diices Gotomni et Sclauomm missa 
est distride precipiens, iit nallam salonitanis ciidbiis in Spalato degen- 
tibiis molestiani irrogarent' . Poslije ove naredbe, kaže Toma, da su 
se Hrvati umirili, malo a malo počeli s Latinima u Polači op- 
ćiti, trgovati i megjusobno se ženiti. »Accepta ergo iiissione prin- 
cipam, non fuerunt aiisi ulterias centra Spalatenses arma mouere. Tune 
inter eos pače composita, ceperunt Spalatenses ciim Sclavis paukitin 
conuersari, comertioram negocia exercere, conmibia iungere, ac paccatos 
eos šibi et familiares reddere-. (pogl. X. str. 32 — 3 si). 

Iz ovoga pripovijedanja Tomina istaknuti ćemo samo jednu 
okolnost, koja nam može rasvijetliti dobu, kada su se po pri- 
lici Solinjani povratili s otoka u Spljet. 

Kako smo vidjeli, Hrvati nijesu bili kršteni, nego početkom 
{X. vijeka, a kada su se Spljećani, koji su bili kršćani, š njima 
počeli ženiti, to pretpostavlja, da su i Hrvati bili kršćani. 
Povratak dakle Spljećana sa otoka nije mogao slijediti nego 
početkom IX., ili najranije koncem VIII. vijeka. 

Dok su Solinjani bili na otocima, gdje je za rimskog doba 
bilo pučanstva, jesu li imali — da se na prijašnje pitanje po- 
vratimo — svoga biskupa? Čini nam se, da ovo nije vjerojatno. 
Barem do sada mi nemamo nikakva spomena o kakvoj bi- 
skupskoj stolici na otocima dalmatinskim, osobito onim prema 
Spljetu, za razdoblje od VII.— XH. v., izuzam Hvar, gdje nala- 
zimo biskupa tek XII. v., t. j. god. 1147. Poganskoga i kršćan- 
skoga života bilo je na otocima Šolti, Braču, Hvaru, osobito u 
Starom Gradu, pa i na Visu i na Korčuli.*^ Da je bilo biskupa 

*® Gutscher, Yor und fruhgeschichtliche Beziehungen Istriens und 
Ddlmatiens zu Italien und Griechenland. Graz 1903. — Idem, Istrien und 
Dalmatien im hlassischen Vnterricht, Graz 1904. — CIL. III. Index p. 2687. 2703 
2690.— Na otoku Šolti se je ovo zadnjih godina ušlo u trag starinskim spo- 
menicima iz prehistorične, grčke, rimsko-poganske, pa i kršćanske dobe. U 
Grohotama, glavnome mjestu Šolte, ima više sarkofaga i pokrivala istih sa 
znakovima kršćanskim, monogramima Krstovim itd. Buli. dalm. 1898. str. 183. 
si.; 1899. str. 236. si; 1891. str. 120.; 1909. str. 40. — Sr. br. 22, 30 god. 1891.; 



148 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

na otocima, teško da bi se bila sva odnosna tradicija izgubila. Ta- 
kogjer je nevjerojatno, da bi se biskup bio preselio VII. ili VIII. v. 
sa otoka u Spljet, t. j. iz mjesta, u kojemu bi bili njegovi pred- 
šasnici za preko sto godina stanovali i kroz to doba uredili ne 
samo hijerarhiju, da li stolnu crkvu i biskupske dvore, da bi, 
naime, sve ovo bili ostavili i došli u Spljet, i;dje za stanovanje 
nije bilo ništa uregjeno, gdje su u neposrednoj blizini bili Hr- 
vati, koji kao pogani, ne bi bili puštali u miru njih Latine i 
kršćane. Da je u istinu bila biskupija na otocima, koja se je 
smatrala nasljednicom Solina, i da se je jedan dan ta bisku- 
pija preselila u Spljet, nema dvojbe, da bi se bilo na taj kon- 
tinuitet pazilo i da u Katalozima spljetskih biskupa ne bi bila 
nastala praznina od polovice VII. pa dalje sve do IX. v. 
A baš ovo razdoblje fali u Katalozima spljetskih biskupa. Da 
fali nekoliko biskupa, dalo bi se još lako razumjeti; da su 
ispremješani, i to se je mogio tekom vremena dogoditi, nego 
ih baš nema. 

Ciccarelli*^ donosi u prije navedeilomu svomu djelu o Braču 
(str. 91 si.) jedan dokumenat iz god. 1405., koji je napisao neki 
Domnus de Cranchis, a u komu, uz neke vijesti o prvom 
pučanstvu na ovomu otoku, ob ©pustošenju ovoga sa strane 
varvara i o naseljenju solinskih bjegunaca, navagja natpis, koji 
bi bio on našao u selu Škripu, a glasi: 

>^Salonitani ct Epetiani civcs Braciac, Oppidum 
Desolatum concorditcr pro domicilio refabricant 
Et Flortis Presbyter benedicendo dicat 
Vitaliano Pontif. ct Heradio Const. Aiigusto«. 

br. 41, 48, 127. iz g. 1911. c. k. Konservatora u Spljetu. Na Braču su, mcgju 
Splitskom i Škripom, glasoviti kamenolomi, u kojima je lomljen kamen 
vapnenac za Dioklecijanovu Palaču. BuU. Dalm. 1900. str. 18. si.; 1908. str. 
86. si.; Pauy-Wissowa, RE. s. v.; Ciccarelll, Osscrrazioni sull'isola đi 
Brazza str. 28. sl. U Škripu se nalazi više rimskih sarkofaga. Blizu Novog 
Sela na Braču, u predjelu Bunja, u kamenolomu nazvanu Kamen prag, 
nalazi se sarkofaga sličnih onima u i^olinu, a na akrotcrijnma dvaju Krstov 
monogram, od kojih je jedan (hr. 430. Kat. D.) u Arheološkomu Muzeju u 
Spljetu. Sr. br. 108, 125. megju Spisima Muzeja god. 1912. U Bolu se nalaze 
pokraj općinske česme dva pokrivala sarkofaga sa križem. — U mjestu 
Lovrešćini na Braču, megju Postiram i PučiAćima, našasto je važnih spo- 
menika iz kršćanske dobe. BuU. Dalm. H>09. str. 37. sl. U Starom Gradu na 
Hvaru izbilo je u zadnje doba spomenika iz kršćanske dobe, iz VI— VII. v. 
Buli. dalm. 1906. str. 233. 

♦'Ciccare 11 i, o. c. str. 91. Sr. Starohnatska Prosvjeta \906. (II)str.l05. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 149 

I ako je ovaj natpis, kako je dobro opazio Jireček^' sumnjiv 
zbog jezika i stila, ipak ne bi se moglo tvrditi, da je sasvim 
patvoren. Kako sam Florus kaže, ovaj je natpis bio veoma težak 
za čitanje, te je lako da je on što izostavio, što pridodao, a što loše 
prepisao, te stoga natpis ne odaje epigrafični stil VII. v. Ali Florus 
je rimsko ime, a car Heraklij Konstantin (g. 641. — 668.) i Papa 
Vitalijan (g. 657. — 672.), koji su u ovome natpisu imenovani, histe- 
rične su osobe i to baš u drugoj polovici VII. v. Jezgra dakle 
ovog natpisa imala bi, po nama, biti autentična, jer se ne vidi 
za koju svrhu bio bi ga Florus, ili tko prije njega, falsificirao. 
U njemu je imenovan car i papa, za datiranje istoga, a ne 
biskup, kako je to bio običaj,*^ što dakako daje u oko. I ovaj 
natpis, ako je autentičan, bio bi dokaz da biskupa na Braču 
i na susjednim otocima nije bilo u VII. v. 

Napomenut nam je još, da se u životu franačkoga kralja Lu- 
dovika pripovijeda o prepirkama, koje su bile nastale u ovo 
doba megju Slavenima i Latinima radi granica '^de flnibus Dal- 
matorum, Romanonim et Slavorum«, koje su bile riješene g. 817. 
po posebnom mješovitom povjerenstvu, poslanu na lice mjesta, 
u komu su bili grof Kadolah sa franačke strane, a Nikeforos sa 
strane cara Leona Armenca (813. — 820.).^° Sva je prilika, da je 
ovaj historični dogagjaj baš onaj isti, o komu pripovijeda i Toma 
ondje gdje piše, da su nastale prepirke radi smetanja posjeda 
spljetskoga sa strane Slavena i da je car bizantinski sve to 
uredio, naredivši vogjama Slavena, da ne smetaju Spljećanima, 
a ovima pak dao posebno pismo »rescrlptum dominomm prin- 
cipum«, koje je potvrgjivalo njihova prava. Ako je ovo o čemu 
pripovijeda Toma i ono uregjenje granica megju Slavenima i 
Latinima jedan te isti čin, tada i u ovomu imamo jedan dokaz 
više, da su se Solinjani kasno s otoka u Spljet povratili, jer po 
Tomi careva naredba na vogje Slavena, da ne uznemiruju Splje- 
ćane, bila je dana malo kasnije onoga doba, u koje su se So- 
linjani povratili u Spljet, a uregjenje granica po Carevima usli- 
jedilo je god. 817. Dakle malo prije uregjenja granica, dosljedno 
malo prije ovih Carevih naredaba, Solinjani su se povratili 
:S otoka u Spljet. 



^* Die Eomanen in đen Stčidten Dalmatiens etc. Str. 30. Nota 3. 

^^Biill. Dalm. 1906. p. 294. Nota 1. 

^" Rački, Documenta, p. 317.; jireček. o. c. p. 32. 



150 Don Fr. Bulii i Dr. j. Bervaldi. 



Iz svega se ovoga vidi, da nam je VIII. vijek uopće dosta 
mutan za Dalmaciju, kako je to dobro Jireček opazio. U njemu 
najmanje poznajemo imena osoba, vlasti, a imena su nam bi- 
skupa skroz nepoznata.''^ 

Iz ove tame ipak toliko prodire na svjetlost, da se može 
zaključiti, da u Dioklecijanovoj Polači nije bilo VII. — VIII. v, nego 
malo pučanstva i da je u Spljetu utemeljena biskupska stolica 
oko g. 800. Sve ostalo nije no prosta legenda, koja je još XIII. 
vijeka, za Tome Arcidjakona, bila nejasna, stopro se stva- 
rala, a kasnije uzela maha i napokon konkretni oblik u IUy- 
ricum Sacnim Farlatl-a. 

Ako bacimo pogled na biskupije po ostaloj Dalmaciji vidjet 
ćemo, da su i one VIII. v. bile obumrle. U Rabu kroz cio VI., 
VII. i VIII. V. nije ostala uspomena nijednoga biskupa; tek g. 
986. spominje se biskup Petar. U Zadru se ne zna takogjer za 
nijednoga biskupa sve do biskupa Donata iz početka IX. v. 
Kako u ovim dvjema biskupijama, tako u svim ostalima, koje 
spominju dva solinska Koncila god. 530. i 533., ili nema više 
biskupa, ili su njihove stolice popunjene tek IX., X. ili čak XI. 
vijeka, a u Makarskoj stoprv XIV. Ovomu se nećemo ni naj- 
manje čuditi, ako svrnemo pozornost na tadašnje dogagjaje. Hr- 
vati, koji su ove zemlje osvojili i u njima se nastanili, bijahu 
pogani i kao takovi su ostali duže vremena. U primorskim gra- 
dovima, koji su ostali na nogama, mora da je život bio ku- 
kavan. U ovim su gradovima stanovnici dugo vremena živili od 
proizvoda sa otoka, kako Konstantin Porfirogenet opaža. ^- re- 
dovitim i uregjenim odnošajima i u crkvenom i gragjanskom po- 
gledu, ne može biti govora. Ako je po svoj Dalmaciji bilo teško, 
ako su svi primorski gradovi oćutili udarac varvara, koji su 
sve rušili, što im je pod ruke palo, to je moralo najgore biti 
glavnomu gradu pokrajine Solinu i njegovoj okolici, kako to 
ruševine ovoga grada svjedoče. Nesiguran bijaše život u Solinu 
i okolici, nesiguran bijaše kasnije i na otocima, gdje rano išče- 



*'Jlrcčc'k o. c. p. 32.: .Ani wcnigstcn vvissen \vir iiber das Vili. 
Jahrhdt. Namen dur jiiagistri tiiilitum, duces, ypati und tribuni \on Dalmatien 
aus dic'ser Zcit sind unbekaniit, cbenso dic Namen dcr Bischofc". 

" De administr. imp. III. str. 143, 17—18.: dm tb elvai i6v jtCQov n^g ^oilg 
ainutv 1% rf^s &aAuoa>;g] str. 146, 17 — 18: iQyd^ovto (M tu KuatQa tiov'Piounluiv 
tag vi^aov^, aal f^ovv /f tivtutv. J i r c č c k o. c. p. 30 : ,Nach dem Zcugnisse 
des KaiscTS Icbten dic Stildte lange von dcn EinkUnftL-n dcr Insein, wobei 
bcsondcrs dic vor Spalato gcmcint sind". 



Kronutaksa špljetskih nadbiskupa. 151 

zava djelomice rimski elemenat, a djelomice se seli u Diokle- 
cijanovu utvrgjenu Polaču. U to doba, koncem VIII. ili po- 
četkom IX. V., imamo dosta pučanstva u Spljetu, u to doba 
imam.o i biskupa u ovomu gradu. 

Latini Spljeta ponosili su se svojim porijetlcm i svojom 
prošlošću, a Rim bijaše im bez dvojbe pri ruci: stezala ih je jedna 
krv i jedna vjera. Pa kad Spljećani zatražili biskupa, Rim im 
ga rado dao. 1 jer nitko nije mogao imati većeg prava na po- 
vlastice crkve solinske do spljetske, i ove im je sve Rim po- 
dijelio. Tim je lašnje bilo ovo isposlovati, što se crkva spljetska 
zvala tada solinska crkva, pa dalje i IX. i XI. v. Nadbiskup 
spljetski zove se god. 852. nadbiskup crkve solinske ■»Saloni- 
tanae ecdesiae archiepiscopiis, crkva spljetska zove se god. 852. 
sancta Salonitana ecdesia, a nadbiskupija spljetska još god. 1075. 
salonitana metropolis. ^ ' 

Justin nadbiskup. 

Svi Katalozi znadu za biskupa justina, a B. C. D. nose ga 
neposredno iza Petra. Za nj svjedoči i Toma Arcidjakon: 'Denigae 
post Salone interitum iii Spalato hos imienimiis antiqiiiores fiiisse an- 
tistites: Justinus archiepiscopas extitit anno incarnationis cctingentesima 
qiiadragesimo« (str. 36). I ovo je sve što se znade o ovomu bi- 
skupu. ^De J listino«, piše Farlati : »prlmo hiijus noniinis nihil me- 
moriae proditum est, praeter nomen, et eam, quam vixit aetatem« (III. 
str. 55). I ako dakle nemamo o njemu dokumenata prvog reda, 
ipak svjedočanstvo Tome Arcidjakona, s kojim se slažu svi Ka- 
talozi, što ga nose megju spljetskim biskupima, dovoljan su 
razlog, da se Justina ubroji megju historične spljetske biskupe. 

I ako je historična opstojnost ovoga biskupa posvjedočena, 
nijesu tako godine njegova biskupovanja. Toma nam kaže, istina, 
da je on bio biskup god. 840., ali proti ovoj dati podižu su ne 
male poteškoće. Godine 852. bijaše, kako smo vidjeli još 
Petar spljetskim nadbiskupom. Justina dakle moramo metnuti po 
ovoj godini. Pogrješka u datiranju njegova biskupovanja mogla 
je nastati, ili s neznanja Tomina, ili s pogrješke prepisivača 
starih Kataloga. Možda je u njima stala rimskim brojevima na- 
pisana godina DCCCLX., a kasnije je bilo pogrješno prepisano 
DCCCXL. Kodeks spljetskog kaptolskog Arkiva, koji se drži da 

"Rački, Documenta, str. 3—4, 14, 210. 



152 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 



je original Tomine povijesti^^ nosi godinu napisanu slovima. 
Za to, ako je pogrješka kod Tome nastala, nastala je s njegova 
neznanja, ili s pogrješke, koja se je uvukla u starije Kataloge 
spljetskih biskupa. Bilo s jednog, ili s drugog razloga, naći 
ćemo u povijesti Tominoj i daljnih pogrješaka u datiranju bi- 
skupa, koje će nam još bolje dokazati, da se u ovom obziru ne 
možemo na nj mnogo osloniti. 

Moglo bi se opaziti, da pošto je Petar biskupovao godine 
852., kako darovnica Trpimirova nosi, da je Justin mogao i ne 
biti njegov nasljednik, nego njegov pretšasnik, dosljedno da bi 
datiranje Tome Arcidjakona moglo biti ispravno. 

Ova opaska nije bez temelja. Moguće da je Jnstin bisku- 
povao godine 840., a za njim Petar I. Dapače ovo nagagjanje 
imalo bi za se dosta vjerojatnosti, da se ovome datiranju ne 
protive svi Katalozi, bez razlike: do jedan nosi Justina iza 
Petra. A njihovo jednoglasno svjedočanstvo ne smije se zaba- 
citi bez čvrstih dokaza. Do sada smo vidjeli da jezgra starih 
Kataloga nosi biskupe onim redom, kojim su oni faktično bisku- 
povali. S ovog razloga i u ovomu slučaju držimo se ragje Ka- 
taloga, nego li povijesti Tome Arcidjakona; te stoga zaključu- 
jemo, da je Justin biskupovao iza Petra. 

Za Tomom poveo se je Rimski Katalog, te bilježi Justinovo 
biskupovanje od god. 840. do 860. Za prvu datu imade se oslona» 
i ako pogrješna, u Tomi Arcidjakonu, ali druga od nikud se ne 
potvrgjuje. Ne samo, nego ili jedna ili druga mora se apsolutno 
isključiti. Ako je Justin počeo biskupovati g. 840., nije mogao 
biti biskup dalje g. 852., jer tada imamo sigurno u Spljetu bi- 
skupa Petra. Ako je pak Justin umro 860., tada je njegovo bi- 
skupovanje moralo započeti poslije 852,, jer, kako rekosmo, u 
toj je godini biskupovao Petar I. Dakle ili jedna ili druga data 
mora se isključiti, a valjda i obe. Ne treba ni napominjati, 
da se spljetski Škematizam potpuno slaže sa Rimskim Kata- 
logom, te i on bilježi biskupovanje Justinovo od god. 840. do 
god. 860. •'• 

**Rački, Ilistor. i-iaJonit. Bilješka mjesto prcđfjorora. — Kršnjavi, 
Zur Hintoria Salnnitnna des 'l'hovias Archidiaconus ron Spalato str. 3. 

" Imamo jedno pismo pape Nikole I. upravljeno solinskom biskupu 
megju godinom 858. i 8(37. (Doc. str. 185). Ovaj i)i nam dokumenat riješio 
pitanje, da li je u ovo doba biskupovao Justin ili koji druiji biskup, da u 
njemu papa spominje ime toga biskupa. U pismu se jedino čita: Mcolaus 
salonitano epiacopo. Ovo pismo ne rijesava dakle naše pitanje. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 153 

Kada bi se od nas tražilo, da označimo godine njegova bi- 
skupovanja, mi bismo priznali da je to nemoguće. Koliko mi- 
slimo da se je sigurni o dobi njegova biskupovanja, naime po- 
slije Petra, dakle poslije god, 852., toliko se je nesigurni u svemu 
ostalomu. Ipak ćemo reći naše mnijenje. Sva je prilika, da je 
Justin bio biskupom od g. 860. do 879. Ona godina, koju Toma 
nosi, valjda je, kako rekosmo, pogriješena mjesto DCCCLX., 
u kojoj bi Justin bio počeo biskupovati. Iz pisma Pape Ivana 
VIII. na biskupe i kler dalmatinski, doznajemo da je god. 879. 
i to najkasnije na 10. lipnja, kada je pismo pisano, bila obu- 
dovjela spljetska crkva (Doc. str. 10.). Moguće, da je Justin bis- 
kupovao do ove godine, ako ga nije megjutim tko drugi nasli- 
jedio i iste godine umro. Ako dakle izmegju Justina i njegova 
nasljednika Marina nije bilo praznine, tada je naše nagagjanje 
dovoljno opravdano. 

Marin nadbiskup. 

Katalog Rimski bilježi iza Justina biskupa Jurja, pa Marina, 
koga zove i Maksimom, a za njime Teodora. O njima piše Far- 
lati, da ih stari Katalozi nose megju solinskim biskupima, a 
da po pravu spadaju meg\ii splieiske. >Inhocpmetereaceten omnes, 
praeter Romaniim, Catalogi ermnint; qiiod queinadmoduni siiperiores 
Episcopos, quipostjoannem Ravennatem hiiic Ecclesiae pmefueriint, sic 
Georgiiim, et diios Georgio proximos Mari/mm, seii Maximiim, et Theo- 
■doruin inter Episcopos Salonitanos annameraverint (o. c. III. str. 55). 

Za biskupa Jurja povijest ne zna ništa. Ovo priznaje sam 
Farlati, ali ipak mnogo toga on piše pod njegovim imenom: 
navagja u kratko svjetske povjesničke dogagjaje one dobe, op- 
širno se bavi crkovnim dogagjajima, kao trećim pokrštenjem 
Hrvata, dolaskom sv. braće Cirila i Metoda, i razmiricama, koje 
su bile nastale megju spljetskom Crkvom i Rimom. 

Marin je historična osoba. Katalozi B. C. D. ne znaju za ovoga 
biskupa Marina. Njega bilježi Begnin Katalog i to na njegovu 
pravomu mjestu, odmah iza Justina, ali pod imenom Martin. S ovim 
poregjajem potpuno se slaže Toma Arcidjakon; on iza Justina, ne- 
posredno nosi Martina ili Marina: »Mannus archiepiscopus fait tem- 
pere Caroli rcgis et Branimiri dacis Sckiaoniaej- (o. c. str. 36). 

Za ovoga biskupa jamči nam još i jedno papino pismo, 
koje je, uz ostala, bilo našasto osamdesetih godina prošlog sto- 



154 Do n Fr. Bulić i Dr. J. Bcrvaldi. 

Ijeća U Britskom Muzeju. Papa Stjepan VI. (885.— 891.) ne zna 
tko je nasljednik Marinov u Spljetu, pa koncem godine 886. 
ili početkom 887. piše biskupu Teodoziju: Quis viče Marini episcopi 
in aecclesiac Spalatinc rcgirnen successcrit. . .^^ Nema dakle sumnje 
da je Marin bio biskup Spljetski. I za Marina kao i za ostale 
biskupe moramo postaviti one obične upite, kada je postao bi- 
skupom i kada je umro. Po Rimskom Katalogu on je bisku- 
povao godinu dana i to valjda ne punu. U god. 879. postade 
biskup, a već 880. bilježi se njegov nasljednik. 

Mario nije mogao biti mrtav godine 880., jer iz jednog sa- 
vremenog pisma pape Stjepana VI. iz konca godine 886. ili po- 
četka godine 887., proizlazi da je on istom tada doznao za 
Martinova nasljednika na spljetskoj biskupskoj stolić. Trud- 
no je pretpostaviti, da Papa za punih šest godina ne bi bio 
doznao tko je spljetski biskup, tko je naime naslijedio Marina. 
Morao je dakle Marin umrijeti mnogo poslije god. 880.; sva je 
prilika početkom godine 886., jer već iz ove godine 886. imamo 
pismo pape Stjepana VI. na Teodozija Ninskog biskupa, u ko- 
jemu se čita: Dcsinc iam tali tabcscerc ignavic; ct disce patcrnis obc- 
dire rcgulis, ne invcniaris statutos a patribiis tcrminos tmnsgredi, vel 
per ambitionem dc niaiori ad maiorem transire ccclesiam, quod ten- 
tantem laica etiam communionc sacri privani canoncs'-''. Ovdje se ne 
kaže, za kojom je većom crkvom hlepio Teodozij, ali ako uz- 
memo u obzir drugo kasnije Papino pismo, u kojemu ovaj već 
spominje Teodozija, kao upravitelja spljetske crkve, tada mo- 
žemo sigurnošću reći, da je to bila spljetska crkva, na koju 
je želio doći Teodozij. Ako je pak Teodczij, kao ninski biskup, 
bio bacio oko na spljetsku crkvu i tražio da joj bude biskupom, 
tada se logično ima pretpostaviti, da je Marin bio već umro. 
Njegovu dakle smrt moramo bilježiti ili početkom god. 886, ili 
koncem god. 885. 

Ne možemo tačno kazati ni kada je Marin zasio na bi- 
skupsku spljetsku stolicu. Toma Arcidjakon piše, da je Marin 
bio biskup za kraljevanja kralja Karla i banovanja Branimirova. 

Kralj Karlo Debeli vladaše od god. 881. do 888. Branimir 
pak bijaše ban hrvatski od 879. do 890. «*" Pošto je Karlo Debeli 

»• Starine XII. Str. 219. 
»» Rački, Itocum. p. 186. 

"Klaić, l'otije$t Hrvata I. str. 61. — Sin ič i klas, Jlnatsha povijest 
svez. I. str. 193. si. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 155- 

kao car rimski počeo vladati stoprv god. 881., to ne možemo 
ni biskupovanje Marinovo staviti pred ovu godinu. Dakle nije 
Marin mogao biti mrtav god. 880., kako hoće Rimski Katalog, 
kada je počeo biskupovati tek g. 881. 

Početak i svršetak Marinova biskupovanja datiran je po 
savremenim dokumentima, koje je datiranje skroz protivno da- 
tiranju Rimskog Kataloga. I ovo je jedan dokaz više na kakvim 
slabim temeljima počiva ovaj Katalog i koliko se može vjero- 
vati Farlatu, kada on tvrdi, da je ovaj Katalog sastavljen na te- 
melju rimskih Tabula, izvagjenih iz Arkiva vatikanskih i avi- 
njonskih. Da su zbilja imena biskupa bila odanle izvagjena, 
ona bi bila mnogo tačnija i glede osoba i glede godina. Opazit 
ćemo još da ga Kodeks Barberinski zove Martin.^^ 

Tecdozij nadbiskup. 

Po Rimskom Katalogu Marina naslijedi Teodor, a ovoga 
Leo III.; a oba biskupovahu ukupno 12 godina, naime cd god. 
880. do god. 892. 

Teodor je prenesen iz Kataloga solinskih biskupa megju 
spljetske biskupe. Za ovoga biskupa nemamo nikakvih histo- 
ričnih podataka, a sam način, kako je došao megju spljetske 
biskupe, dostatan je, da ga se odavle odaleči. Ali u ovo doba 
znamo za drugoga biskupa spljetskoga, koga ni Rimski, niti 
ijedan drugi Katalog ne spominje, a za koga savremeni doku- 
menti svjedoče, a to je Teodozij. 

Pišući biskupu Marinu, naveli smo, da su nedavno bili 
nagjeni u Britskom Muzeju nekoji rukopisi, koji nam rasvjetljuju 
neke stranice povijesti spljetske crkve. Po jednomu od ovih doku- 
menata mogli smo ustanoviti godinu smrti nadbiskupa Marina, 
a po istomu možemo znati i za njegova nasljednika. Tu se čita; 
»Steph(anus) Theodosio eplscopo. Qiiis viče Marini episcopi in aecclesiae 
Spalatinc regimen successerif, diligentiiis perrimanUs, te curani illiiis 
ecclesiae siiscepisse aiidivimus; camque, et quod de Ubi commissa (ec- 
clesia) ordinaveris, stadiosius investigaremus, dictum est, (te) utrisque 
preesse. Qaod si verum est, noti modice mimmur; sed in hoc admira- 
tione digniiin non iiidicamus, quia in ipso tiie ordinationis inicio de- 
liqaisse te non modiciitn aadinms. Nam cum pie memorie decessor 
tuas homineni excessisse dicitar, ad Aqiiilegensem diceris convolasse 



s'iRački, Thomas Arcliidiac. str. 35. Nota 1. 



136 Don Fr. BuHć I Dr. J. Bervaldi. 

ecclesiam ct exindc consecrationem suscepissc, qiiatn in sede bcati Pctri 
ab apostoUcis debneras manibus pctcrc, in qiio ct te deviassc ct cuni 
excessissc, lucc patct clariiis.^<^° Kako smo vidjeli, ovo je pismo 
pisano koncem god. 886. ili početkom god. 887. 

Teodozij, to je glasoviti biskup ninski, koji se je mnogo 
istaknuo u obrani glagoljice, i koji je bio biskup Hrvata.''^ U doba 
ovog Papina pisma, Teodozij upravljaše dvijem biskupijama: Nin- 
skom i Spljetskom; to bijaše protivno crkvenim kanonima. Stoga 
Papa opaža u pismu: Quod si veriim cst, non modicc miramiir 
Usljed ovog prigovora Teodozij odreče se Ninske biskupije, a 
prihvati Spljetske. Ovo je imalo uslijediti iste godine, kada je 
pisano Papino pismo ili najdalje slijedeće, naime ^. 888. I baš ove 
godine imamo pismo, kojim papa Stjepan VI. pozivlje Teodo- 
zija u Rim i obećaje mu podijeliti p a llium, koji Teodozij bijaše 
od pape zaprosio: Palliam ct ciiis usns, qiicm rogitas, cutii dci nii- 
sericordia coopcrante ipse ad apostolorum limina vcncris, consultius da- 
bitur, lit miiltiplici bcncdictionc locuplctatiis Ictior ad propria rcdcas ; 
giiia ipsiiis usus non ad ponpc fastiis, scd ad rcligionis attinct niiste- 
rium.*>^ 

Kada je Rački u Starinama objelodanio ova pisma opazio 
je u predgovoru: „Iz pisama na Teodosija doznajemo, uz ostala, 
da je taj ninski biskup poslije smrti spljetskoga nadbiskupa Ma- 
rina upravljao takodjer ovom crkvom, ka kojoj je g. 887.— 888. 
potpunoma prešao. Odavle bismo zaključili, da će se u rimskom 
imeniku spljetskih nadbiskupa poslije Marina ime „Theodorus" 
krivo čitati mjesto „TheGdosius".'^^ 

U Skematizmu spljetske biskupije nije bilo prihvaćeno mni- 
jenje Račkijevo, nego se je ostavilo na svojemu mjestu Teodora 
a megju njim i Marinom uvrstilo se je Teodozija. (Vidi prilog A). 

Mi se ne slažemo ni s Račkijem, ni spljetskim Škematizmom, 
pa ni Kacrom, koji zadnji iza Marina bilježi Teodora, Leona a 
za ovim Teodozija."* 

** atarine XII. str. 219; Duchcsne u />f l'rotinclal liomain itd. Str. 
103 Si. 

«' Smičilclas, o. c. I. str. 194. si.; Klaić, o. c. I. str. 64. Kitig, 
I'ovijtat i pravo nloren.itiue u crkvenom bo(joslu:ju sa osobitim obzirom na Hr- 
vatsku. I. Str. 125 si. 

" Starine, XII. Str. 219. 

** Starine XII. str. 210. 

•*Kai.'r, Sematizam sjiljet.-tko-niakar.skc htskujitj,. l'rimjetbe i isjirave. 
1893. str. 16. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 157 

Ne prihvaćamo mnijenje Račicijevo, jer nama je sada jasno, 
kako i odakle je Teodor ušao megju spljetske biskupe. Nego ni 
Teodor, pa ni Leo nijesu bili spljetski biskupi, a za Teodozija 
Katalozi nijesu tada ni znali.^^ S ovog razloga ne može se odo- 

«* Sva je prilika, da sastavljači Kataloga nijesu navlas htjeli uvrstiti 
Teodozija megju spljetske nadbiskupe, jer on, kao biskup Hrvata u Ninu, 
zasio je na spljetsku stolicu proti volji klera latinskoga, koji je tada pri- 
janjao uz Bizant, i uslijed premoći Hrvata na političkom polju. — Rački, 
Dociim. str. 10 si. 12, 13 si. — Rit ig 0. c. p. 131 si. — J. Gopić, Recen- 
zija Ritigova dijela u Nastavnom Vijesniku 1913. siječanj, str. 375. — jireček, 
die Romanen in den Stčidten Dalmatiens wahrend des Mittelalters str. 47. sl.. 
— Nekoji pisci govoreći o biskupu Teodoziju, dotakli su se i pitanja nje- 
gova posvećenja. Jireček {Die Romanen str. 48) mnijenja \q,\ da] ga je 
redio raskolnički patrijarha Akvilejski Walbert. Ovo mnijenje u opće povje- 
sničari oslanjaju na pismo pape Stjepana VI., koji je god. 886. ili 887. istomu 
Teodoziju pisao : ^Nam cnm pie memorie decessor tuus hominem excessisse di- 
citur, ad Aqidlegensem diceris convolasse ecclesiam et exinde cotisecrationem su- 
scepisse, quam in seđe beati Petri ah apostoUcis debueras manibus pefere" . (Sta- 
rine XII. str. 219). Ovdje je jasno, da Stjepan VI. prigovara Teodoziju, da 
je bio posvećen od akvilejskoga patrijarhe. Je li baš ovo ovako u istinu bilo, 
ili se je papa prevario te spočitnuo Teodoziju ono, što je imao komu drugomu 
biskupu spočitnuti? Isti papa Stjepan VI. piše (885.— 891.) Walbertu patri- 
jarki Akvileje, i zamjera mu što je posvetio biskupa za solinsku crkvu . . ." 
qui transgressis terminis tibi commissis ifi ecclesia Salonensi episcopiim ordinare 
ad indecentiam sedis aposfolicae praesumpsisti" . (Docum. str. 187). Ovdje papa 
jasno kaže, da je Walbert redio biskupa za solinsku crkvu. Ali je opaziti, da 
Teodozija nije trebalo rediti, jer je on već god. 880. bio posvećen za biskupa 
i to ninskoga biskupa. Ovaj prikor papin ne može se dakle odnositi na 
Teodozija. 

Teodozij, kao biskup ninski, nije bio posvećen od patrijarke Akvileje, 
nego od pape Ivana VIII. Iz pisma od 17. VI. 879., koje Ivan VIII. upravi di- 
akonu Teodoziju proizlazi, da je on već bio izabran za ninskoga biskupa. 
Papa hvali njegovu odanost svetoj Stolici i zove ga u Rim na regjenje i po- 
svećenje, jer je on još djakon bio (Docum. str. 12). Godinu kasnije isti papa 
upravlja pismo hrvatskomu banu Branimiru, iz koga pisma doznajemo, da je 
Teodozij u Rimu „Audita per TJieodosium venerabiletn episcopum vesfrum". . . 
a malo dalje . . . „Qua propfer mandamus, ut revertente advosdilecto episcopo 
vestro'^ . . . Ovaki odnošaji megju papom i ninskim biskupom ne mogu se 
ni pomisliti u početku Teodozijeva biskupovanja, da on bude bio posvećen 
od patrijarke Akvileje. Za to cijenimo, da se je papa Stjepan VI. prevario, kad 
je zamjerio Teodoziju, što se je dao rediti od akvilejskoga patrijarke. Uopće 
se vidi, da je papa Stjepan VI. bio veoma slabo obavješten o Teodoziju. U 
jednom pismu napokon mu piše: „Nunquidne duabus simul sponsis nu- 
iere barbaricam gentem instruis? Nunquidne sacramentum ecclesiae exponentem 
apostolum non legisti: erunt dno in carne una? an forsitan Ud codices falso tres 
in carne una asserunt? (Docum. str. 186). U doba raskola i razmirica političkih i 



158 Don Fr. BuHć i Dr. J. Bervaldi. 



briti ni ispravak spljetskog Škematizma, pa ni onaj predložen 
od Kaera. Dakle iza Marina ima se u Kronotaksi spljetsklh 
nadbiskupa ubilježiti neposredno Teodozija. 

Nije nam poznato do kada je on biskupovao. Znamo samo 
da je g. 892. bio drugi biskup u Spljetu. Joli Teodozij mnogo 
godina prije umro, iii neposredno pred spomenutom godinom 
892., nije moguće tačnije označiti. Životopisci Teodozijevi kažu 
da je preminuo god. 890.*"^ Ali ova data nema nikakva stalna 
temelja u povijesti, pa ju se ne može sigurnošću uzeti, i ako bi 
po sebi mogla biti vjerojatna. 

Petar II. (III.) nadbiskup. 

Po Rimskom Katalogu Teodora naslijedi Leo III. Kako ni o 
Teodoru, tako ni o Leonu povijest ne zna ništa. Farlati piše: De 
■ Theodoro et Leonc nihil rcliqid fecit vctustas, preter nomcn, et Pontifi- 
catum Spalatcnscin (III. str. 80). Za Teodora ovo ne stoji. Njega 
ne ubraja povijest megju spljetske biskupe, nego samo megju 
solinske, a tako isto i Leona. 

Leona naslijedi Petar. Ovako Rimski Katalog i bilježi nje- 
govo biskupovanje godine 892. i u ovoj godini stavlja početak 
i svršetak njegova biskupovanja. 

Ni ovoga biskupa ne spominje niti Toma Arcidjakon niti 
Begnin Katalog. Ipak imamo za nj drugo nedvojbeno svjedo- 
čanstvo, iz kojega proizlazi, da je on bio biskup spljetski i to 
baš god. 892. 

Ove godine na 28. rujna sastade senaBihaćima u Kašte- 
lanskom polju veliki zbor hrvatske gospode svjetovne i crkvene 
ruke, a na čelu im ban Mutimir. Dogjoše na sud pred ovu go- 
spodu biskup spljetski i ninski. Jedan i drugi svojatali su naime 
selo sv. Jurja „in Putalo" (Kaštel Sućurac), koje bijaše darovao 
han Trpimir. Spljetski biskup tvrdio je, da dobra ovoga sela 



crkvenih megju Latinima i Hrvatima nijesu se birala sredstva, da se pro- 
tivniku škodi. Navedeni prigovor pak papin nije bio bez temelja, samo što 
je on u osobi pogrieSen. Waibert je bio redio raskolnika Martina, spljetskoga 
biskupa. Martin je postao biskupom g. 881. a Waibcrt bijaše biskup još od 
god. 875. (Gams p. 770.). .Mogao je dakle njega rediti. U to doba gradovi 
dalmatinski prijanjahu uz Bizant, pa je naravno, da se je prvostolnik spljetski 
dao posvetiti od patrijarke akvilejskoga, koji takogjcr biJaSe pristaša Bizanta 
1 njegova patrijarhe locija. 

" niyr. Sacr. IV. Str. 207. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 159 

pripadaju spljetskoj crkvi, jer da je njoj Trpimir darovao ova 
dobra: ...»dicente Petro spalatensium archiepiscopo : y>hanc, qiiani di- 
titis ecclesiam donatam a praefato duce et priuilegii statiifo roboratam, 
in nostrae iuris ecclesiae sub testimonionim notitia mancipatam ha- 
bemiis< (Docum. str. 15). Adalfred pak biskup ninski, nije htio 
to priznati, već je samo dopuštao da su dobra na Putalju bila 
privremeno dana na uživanje ondašnjem biskupu spljetskom, a 
ne crkvi sv. mučenika Uujma i Stasa: >Respondens Aldcfreda no- 
nensis ecclesiae praesul dlcebat: »non Ita habetiir, sed nostrae potlas 
ecclesiae domlnlo detlnetar; qiwnlam non Inecclesla sanctoram Domnll 
et Anastkasll, iit dlcltls, possldenda; sed Ipsius praesiill fruenda ad 
tempiis tradlta est« (Id. Ibid). 

Karakteristično je prokletstvo, koje Mutimir baca na sve one, 
koji bi se usudili oteti spljetskomu biskupu rečena dobra na Pu- 
talju, te ga stoga ovdje donosimo: „Tko bi pak htio poslije 
ovoga, uspaljen zubljom lakcmstva i uzdignut na rogovima oho- 
losti, ne mareći za naše odredbe, oteti gore rečenu crkvu ispod 
vlasti svetih mučenika Dujma i Stasa, ili koji bi pokušao na 
koji god prevejani način naškoditi rečenoj darovstini: neka se 
obori na nj srdžba svemožnoga Boga, vladara nebeskoga, spa- 
sitelja svijeta; i neka ga šapne kletva svih svetih — trista i 
osamnaest njih, svetih otaca! — nerazrješivom sponom! Neka 
padne na nj i na kuću njegovu i na njegove ortake deset biča, 
što no bješe pritisnuli Misir! I guba Naamana Sirjanca neka ih 
nikada ne ostavi! Neka ih proždre zemlja kakono Datana i Abi- 
rona! I na sudnjem danu, jer će im sveci biti dušmani, neka 
budu nagragjeni s vragom i strahovitim njegovim angjelima i 
s Judom Iškarjotom u jazu paklenomu, gdje oganj ne dogara i 
crvi ne ginu". 

Pred crkvom svete Marte u Bihaćima potvrgjena je dakle 
Trpimirova darovština i Kaštel Sućurac predan je biskupu spljet- 
skom »cum servis et anclllls< . 

Ovo je sve što znamo o biskupu Petru. Ovim je historična 
njegova osoba van sumnje; a drugo ništa o njemu ne znamo, 
ni početku ni o svršetku njegova biskupovanja. 

Po Katalogu Rimskomu on ne bi bio biskupovao nego go- 
dinu dana, te bi ga bio naslijedio Justin III. Ali ob ovom Justinu 
ništa se ne zna. Posve je lako, da je on podvostručeni Justin I. 
Evo što Farlati o njemu piše: . . .^de quo nlhll memorlae prodltuin 
£st, unde nobls allqaa rerum serles ac materla suppetat ad lllustrandiitn 



160 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

illiiis Pontificatum sane diuturnum, quein ab anno S92. ad decimum 
qiiartum saeculi sequentis Catalogus Romaniis perdiuit» . (o. c. III. str. 
84). Pošto za ovog Justina Katalozi ne znadu, moguće da je 
Petar biskupovao do g. 912. I ako perioda od 22 god. biskupo- 
vanja nije obična, ipak nije ni tako neobična, da ovo ne bi 
moglo biti barem vjerojatno. 

Ivan II. nadbiskup. 

Petra naslijedi Ivan. Ovako u povijesti, ali se s ovim ne 
slažu Katalozi. Rimski stavlja pred njim Justina, o kome kako 
vidjesmo, sam Farlati ne zna ništa. 

Katalozi B. C. D. ne znadu za Ivana, dali samo za Janu- 
arija, za koga nemamo nikakvih podataka, a Farlati, pa tako i 
Rimski Katalog, cijene da stoji pogrešno napisano Januarius 
mjesto Joannes. 

Za biskupa Ivana svjedoči u prvom redu Toma Arcidja- 
kon. Johanncs archicpiscojms fiiit anno domini nongcntcsimo quarto 
dccimo tcmporc Tamislavi ducis . (str. 36). 

Tomislav vladaše u Hrvatskoj od g. 903.— 928. Kroz ovo 
razdoblje bijaše Ivan biskup u Spljetu. Godina 914., koju spo- 
minje Toma. znači valjda dobu, kada je ovaj počeo biskupovati. 

U Kronotaksi solinskih biskupa" spomenuli smo jedan 
dodatak u Barberinovu Kodeksu povijesti Tome Arcidjakona^ 
koji se ne nalazi u drugim Kodeksima i koji nije napisan To- 
minom rukom. Po ovom dodatku držana su dva Koncila za 
nadbiskupa Honorija u Solinu, a u njemu su takogjer Akta 
dvaju Koncila držanih u Spljetu za nadbiskupa Ivana i neka 
pisma Papa Ivana X. i Leona VI. Kako Akta Koncila solinskoga, 
tako i ova bijahu držana krivotvorenim. Lučić je prvi to iz- 
javio, a za njime su se poveli i drugi. Kako smo na svojem 
mjestu obrazložili naše stanovište u pogledu Akata solinskih 
sabora, tako ćemo isto učiniti ovdje i za ove. Po njima postaje 
nam Ivanonova osoba skroz sigurna u Katalogu spljetskih 
biskupa. 

Farlati piše : Milit vcro omncs in liiscc Actis, ct Fpisfo/is 
insignituc notac vcritatis apparcnt ; nam tcmpora, pcrsonac, rcsqtic 
omncs intcr se omnino conscntinnt; hane siquidem regulom Critici 



" Boffosloveka b'motni 1912. str. 141 si; hroitotnksa itd. str. 51. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, 161 

tradunt, ac certissimam esse existimant, qaa vera et falsa judicentuf 
ad eatnque proinde caeteras revocari, et perpendi jiibent« ^^. 

Možda jedna ili druga odluka Koncila nije ispravna; valjda 
je kasnije štogod bilo umetnuto, ali u svojoj cjelini papinske 
odluke Koncila nama se čine vjerodostojnim. 

Prvi Koncil bijaše pozvan god. 924. od Pape Ivana X., ali 
po želji samog nadbiskupa spljetskog. Papa ovom prigodom 
posla dva pisma : jedno biskupu i njegovim sufraganejim, a 
drugo Tomislavu kralju hrvatskomu, Mihovila banu Zahumlja, 
biskupu spljetskomu i ostalim biskupima, županima, svećenicima 
i ostalomu puku po Slavoniji i Dalmaciji. Kao odaslanike na 
ovaj Koncil posla papa Ivan X. biskupa Jakinskoga Ivana i 
biskupa Prenestinskoga Leona. 

Kako je ovaj Koncil bio pozvan na želju nadbiskupa spljet- 
skoga, tako je isto i na želju ostalog svećenstva i pučanstva 
latinskoga. U zadnje doba teritorijalna vlast Latina, pa i spljet- 
skoga nadbiskupa, bijaše pala malne na ništa, na samu Diokle- 
cijanovu Polaču. Ovomu je doprinijelo više razloga. Najprije 
Hrvati imali su svoga biskupa u Ninu, koji, kao jedini biskup 
Hrvat, koji je u narodnom jeziku vršio svoje svećeničke čine, 
imao je velikog upliva ne samo na dvoru kraljevu nego i 
u svemu hrvatskomu narodu, dakle u ogromnoj većini dalma- 
tinskoga pučanstva. Vlast hrvatskoga biskupa bila je i s ovog 
uzroka u velike porasla. Spljetski nadbiskupi bijahu okrenuli 
legja Rimu, a obratili se Carigradu. Dakako da je u ovakim 
okolnostima Rim rado podupirao u svemu biskupa Hrvata, okol- 
nost koja je ovoga podizala a nadbiskupa spljetskoga slabila. 
Narodni jezik u liturgiji, Rim i hrvatski biskup, i to samo jedan, 
okupljao je hrvatski narod u jedno kolo protiv Latina. Nadbi- 
skup spljetski vidio je da ovako ne ide, te se obrati u Rim, 
da se s njime izmiri i zaželi Koncil sa papinim odaslanicima. Sada 
ili nikada bijaše čas, da se slomi premoć Hrvata na crkovnom, 
kada nije bilo moguće na političkom polju. Da se ovo postigne, 
moralo je po što po to nestati biskupa Hrvata i njihova jezika 
u liturgiji. Papa, koji je daleko bio, nije valjda shvatio kamo 
spljetski biskup cilja. Neredi, koji su se bili uvukli u crkvu 
megju vjernike i megju svećenike, bijahu takogjer na Koncilu 
pretresani, ali to sve kao nuzgredna stvar. Glavno je bilo 

" Far lati, llhjr. Sacr. III. 84. — Rački, Docum. str. 187. — Ritig 
0. c. 134. si. Nota 19. — Bogoslovska Smotra 1911. str. 118. Nota 10. 

11 



162 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

učvrstiti primat spljetske crkve nad svim ostalim crkvama, za- 
braniti glagoljicu i podložiti sebi biskupa Hrvata. Većina u 
Koncilu disala je latinskim duhom, a i papini odaslanici nagi- 
njali su bez dvojbe više spljetskomu nadbiskupu Latinu, nego 
li biskupu Hrvatu. 

Svi zaključci Koncila bijahu dobri i lijepi i Latini su im 
se u velike radovali, ali na koncu ipak cilja ne postigli. Bilo 
je odregjeno, da spljetska crkva bude i za Latine i za Hrvate 
prvostolna, da se ne smije govorili misa, niti ostale sakramente 
podijeljivati, u narodnom jeziku; dapače se zaključilo da i bi- 
skup Hrvata bude podložan spljetskom nadbiskupu''^ Ma koliko 
ove odredbe bile jake, ipak nijesu slomile snagu hrvatskog življa, 
jer bijaše ostao u Ninu biskup Hrvata „episcopus Chroato- 
rum." Kroz kratko vrijeme uvidiše i Latini, da su se u raču- 
nima prevarili. Oko Grgura, tadašnjega biskupa Hrvata, okupilo 
se je sve što je hrvatski osjećalo i sve odredbe spljetskog 
Koncila ostadoše bez uspjeha. Trebalo je uništiti glavu, a tada 
bi se sve drugo bilo lako postiglo. Nakon same dvije godine 
latinska stranka zatraži da se opet pozove Koncil te da i na 
ovome bude prisutan papinski odaslanik, jer se Latini nijesu u 
svoje sile pouzdavali. Drugi Koncil držan je god. 926. ili 927. 
Megju ostalim odredbama bi prihvaćena i ova: ^Nonensis uero 
ecclesia non episcopuin antiquitiis sed archipmcsbitcrum siib (iitris)- 
ditione episcopi habiiissc dignoscitur. Itaqiie ipsc episcopus in qua libet 
ecclesia ex his ecclesiis, quae primiš temporibns liabuisse cpiscopos constat 
(et) omnibus patct, legitime pracponatur, siue in scardonitana ecclesia uel 
sisciana aut certe in delminensi ecclesia, curu sint utique omnes po- 
pulatac et, deo adiuvante, sacerdotnm et plehiuin copiani liabentes. Quod 
si immensurn pondus pontificii (muncris) subire euni delectat, et unam 

^ Kaćki, Dontm. p. 190. si. 

1. (^uuvt antiquittts beattis Domniits ab apoisfolo Petro pracdicare Sahnam 
mistus est : constituitur, ut ipsa ecclesia et duitait, ubi aaneta eius memhra re- 
(juicscitnf, inter oinnes tcclr.fias proiiinriae hiiius primatum habeat, et inetropolis 
nomen miprr ovines episcopalus Irffititne sortiatur, ita dumtn.rat ut ad eius ius- 
Hionem rjtiscopi. i/ui pir diuinani gratiam cathrdravi ipsnm obtiuufritU, tt sij- 
nodun cclrbretur rt conutcrutio episcoporum (fintj; iptin dicrnte domino: ^ubi 
fturit corpu», illic eongreyabuntur et aquila«". X. Ut nullum episcopus nostrae 
provittriar audrnt in ijuulihft (/radu sclauiniea lingua promouerr ; (potrrilj favi(en) 
i» cltrirutu et monarhatu dro deseruirr. .\rc in sua ercle.tia .linat rum mtssnm 
fartrr ; praetrr si nrrr^sittitrm anrrrdotum haberet : prr supplicntiontm a romnno 
pontifir» lieentiam ri Hurcrdolalis ministrrii trihuat . . . A/, i't rpiaropus Chroa- 
torum, ticul noa omnm, nontrar eccle«iae mrtropolitanar subrasr se nciat." 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 163 

šibi diocesium sufficere non uult: haram trium diocesium magnitudi- 
mm ponderis, ad interitum suum et earam suscipiaU. (Docum. str. 195) . 

Ne samo da je ovom odlukom bila ukinuta ninska bisku- 
pija, nego se još i podrugivalo biskupu' Grguru, neka naime 
uzme i tri biskupije, ako hoće, samo neka se ninske odreče- 
Papa Leo VI., koji naslijedi Ivana X., piša god. 928. pismo dal- 
matinskim biskupima, kojim potvrdi odredbe spljetskoga Kon- 
cila i zapovijedi im, da budu podložni spljetskomu nadbiskupu. 
. . . y>spalatensem etiam archiepiscopum in C(h)roatorum tena uolumus ut 
propriam suam parochiam retineat, quemadmodiim anfiqiiitus salonitana 
ecdesia retinebat«. Grguru pak isto pismo kaže: »Gregorium iiero 
qui (im)probitate temporis im Chroatorum tena episcopus effectas est, 
praecipimus in sola scardonitana eccelesia tantummodo ministrare.v, 
(Docum. St. 196). 

Istim pismom javlja Papa da je podijelio pallium nadbi- 
skupu spljetskomu Ivanu, komu hoće da se svi pokoravaju i 
da ga ljube kao svoga oca"''. 

Ovo je sve što znamo o biskupu Ivanu, u koliko nam 
može služiti za datiranje njegova biskupovanja. 

Po prvom pismu, što ga je papa Ivan VIII. upravio go- 
dine 924. nadbiskupu Ivanu, vidi se, da je ovaj nekoliko 
godina prije postao spljetskim biskupom. »C«ot religio uestrae 
dilectionis«, piše Papa, ''per tot annorum cunicula et mensiiim spatia 
sanctam romanam ecclesiam apostolicam atque aniuersalem, in ciiiiis 
cathedra deo auctore nos praesidemiis, iiisitare neglaxerit, omnino mi- 
ramar^ , . . (Docum. str. 188). 

Iz ovoga je jasno, da je Ivan nekoliko godina prije Papina 
pisma, dakle prije 924, postao spljetskim biskupom: '>per tot 
annorum curricula et mensium spatia.« Valjda desetak godina prije, 
još 914, kako nosi Rimski Katalog. 

Rimski Katalog proteže Ivanovo biskupovanje do g. 940. 
Moguće je i to, ali za ovo nemamo nikakva pozitivna dokaza. 
Iz pisma pape Leona VI. može se samo ustvrditi, da je g. 928. 
bio još Ivan na životu. Za povjesničkoga biskupa, koji dolazi 
iza njega, isključeno je, da je mogao biti njegov neposredni 
nasljednik. Za ovoga ne znamo, kao što nam nije poznat ni 
pretšasnik Ivanov. I u IX. i u X, vijeku, u kojima su nam 
poznati mnogi spljetski biskupi, vlada ipak taka praznina, da 

" Smičiklas o. c. I. str. 222. - Klaić o. cl. str. 78 si. — Ritig 
o. c. str. 126 si. 



164 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

je Toma Arcidjakon punim pravom dao naslov XIII. poglavlju 
svoje povijesti: Cathalogus Archicpiscoponim dc quibiis extat memoria. 
Kako smo do sada vidjeli, malo ih je ostalo, a Toma nije znao 
ni za sve ove, koji su sada nama poznati. 

Martin I. (II.) nadbiskup. 

Ivana naslijedi Frontinijan. Rimski Katalog bilježi njegovo 
biskupovanje od godine 940 do 970. Ali je sve ovo bez ikakva 
temelja. Farlati ob ovom biskupu ništa ne zna : De illius Ponti- 
ficatn, practer nomen ac tcmpus, niliil niiqui fccit vetastas, ct omnia 
oinnino, quae vel ipse gessit in rcgitnine tam diuturno, vel Eccleslae 
Spalatcnsi, ct Dalmaticac per annos ipsos triginta, sive prospcra, sive 
adversa accidcrunt, oblivioni ac silcntio tradidit. (III. str. 109). 

Nema dvojbe da je megju Ivanom i Martinom bilo bi- 
skupa u Spljetu i to valjda više od jednoga. Po Rimskom Ka- 
talogu prošlo je megju jednim i drugim trideset godina, a sva 
je prilika da je i više. Vjerojatno je dakle, da je prije Martina 
bio neki drugi, nami nepoznati biskup. Nije nam moguće usta- 
noviti, kako se je taj biskup zvao; možda Frontinijan, kako 
nosi Rimski Katalog. Uspomena Frontinijana, biskupa solinskoga 
i raskolnika nije se sigurno bila izgubila u spljetskoj crkvi ; 
za nj se znalo iz Kataloga solinskih biskupa. Sva je prilika da 
je dosta osoba ime ovo nosilo u Dalmaciji. Kako znamo, Fron- 
tinijan je bio osugjen i poslan u progonstvo (g. 554.) ali nije ne- 
stalo u našoj pokrajini njegovih pristaša. Grgur Veliki spo- 
minje ih u svojem pismu god. 602. na nadbiskupa Maksima : 
'dc Frontinianistis itd. Pošto biskupa Frontinijana nose i Katalozi 
B. C. D., držimo da je on u Istinu opstojao. Ali kako rekosmo o 
drugima, tako opetujemo sada i o njemu; mi ga ne nosimo kao 
sigurna, jer o njemu ne jamči ni jedan dokumenat prvoga reda. 

Nego ne možemo, a da ovdje ne istaknemo jednu pote- 
škoću. 

F^ekli smo, da megju Ivanom i Martinom prolazi jedno 
trideset godina i da je kroz ovo razdoblje biskupovao ne samo 
jedan, nego sva je prilika više biskupa, najmanje dva. Po Ka- 
talozima dolaze dva biskupa, nama samo po imenu poznata u 
Kronotaksi solinskih biskupa: Januurius i l'roniinianns. Jer su 
ova imena neobična \\ srednjemu vijeku'', cijenimo da su valjda 

''Jircček, />iV liotnancn itd. str. OG. si. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, 165 

krivnjom prepisivača iz solinslcih biskupa amo došli. Pa zato, i ako 
ih nalazimo u jezgri Kataloga spljetskih biskupa, te bi ovdje 
dobro pristali, jer baš ovdje vlada praznina u Katalozima, po 
nama su jako sumnjivi. Uvrstit ćemo ih ipak u naš Popis 
znakom upita. 

Za biskupa Martina ne znadu Katalozi izim Begnina. Mnogi 
doista bilježe Martina poslije Pavla u drugoj polovici XI. vijeka. 
Valjda je ova pometnja nastala krivnjom prepisivača, jer za nj 
imamo dokaza da je živio koncem X. vijeka, a možda je ovo 
drugi Martin, koji je biskupovao poslije Pavla. 

Rimski Katalog nosi, da je Martin biskupovao od g. 970. 
do ICOO. Da vidimo koliko ovo datiranje odgovara povjes- 
ničkim dokumentima. 

Toma Arcidjakon piše : »Martinus archiepiscopus fuit anno 
domini nongentesimo septuagesimo tempore Theodosii imperatoris et 
Dirsd(s)claui regis. Iste Martinus fuit Spalatinus natione. Hic fecit 
ecclesie unum calicem magnum cuin sua patena de auro purissimo. 
(Hist. Sal. str. 36). 

Ob ovom Martinu govore nam takogjer dva dokumenta. 
Bugarin Pincius gradi u Solinu crkvu na počast sv. Mihovila, 
sv. Petra apostola i sv. Martina biskupa". U ovu svrhu sastavlja 
zakladno pismo, u kojemu megju ostalim kaže, da je sve uradio 
u dogovoru i sa savjetom nadbiskupa Martina: -Et fecimus hoc 
cum consilio et consensu rever endissimi et 'dignissimi Martini archie- 
piscopi spalatensis«. (Doc. str. 20, 24, 28). Ova je povelja dneva 
7. veljače god. 994. 

Isti Pincius dariva kasnijom poveljom mnoge zemlje, koje 
je pokupovao po Poljicima, po Klisu, po Solinu, po Kaštelanskom 
polju i dalje, crkvi sv. Mihovila Arhangjela. Ova povelja počinje 
ovako : In Christi nomine, amen. Anno natiuitatis eiusdein domini 
nostri Jesu Cliristi millesimo, indictione (decima) tercia. Regnantibus 
dominis nostris Basilio et Constantino magnis imperatoribus, in regno 
Chroaciae gubernante autem Dirzislauo, inclyto rege, residente etiam in 
sede beati Domnii Martino, reuerendissimo archiepiscopo , una cum do- 
mino Florino principe Spalati et Clisii<~. (Doc. str. 28). 

Nego ovi dokumenti, pa i druga dva koja govore o Pin- 
ciju, vrlo su nepouzdana. Ima u njima nesumnjivih elemenata, 
s kojih se mora zaključiti, da je ovo falsifikat, najranije iz 

'- Rački Z)oc?m. str. 20, 24, 28. 



166 Don Fr. Bulić i Dr. J. BervaldK 

druge polovice XIV. v.'' U to doba nastala je valjda parnica 
radi nekog posjeda, što je ova crkva imala, pa da se dokaže, 
da je ovo pravi, legitimni posjed, skovale su se spomenute li- 
stine. Ne može se pomisliti, da bi u njima sve bilo iz temelja 
izmišljeno. Znamo iz jednog dokumenta iz godine 1328. da 
je crkva sv. Mihovila faktično u staro doba opstojala, te se 
zvala „ecclesia sancti Michaelis de Arena"'*. Morala 
je opstojati tradicija, a valjda i kakav zapis, kojim je bilo po- 
svjedočeno, da je crkva podignuta od Bugarina Pincija, za 
kralja Držislava i spljetskoga biskupa Martina. Na temelju 
ovoga i na temelju faktičnoga, i ako ne pravnog posjeda, ba- 
rem ne za jedan dio ovih zemalja, sastavljene su spomenute 
isprave. Zato nam one mogu pomoći, da nam ustanove opsto- 
janje nadbiskupa Martina, ali ne za datiranje njegova bisku- 
povanja. 

Tekom vremena iščeznuo je svaki spomen na crkvu sv. 
Mihovila i danas se od nje ne vidi ni traga. Ali zemlje nepo- 
sredno oko solinske željezničke postaje za Šibenik zovu još 
dandanas stari Solinjani „zemlje sv. Mihovila" ili „sv. Mije". 

Iz ovih dokumenata ne može se dakle zaključiti, da je 
Martin biskupovao do god. 1000 po Krstu. 

Sva je prilika da data Tome Arcidjakona od god. 970. 
označuje vrijeme, kada je Martin počeo biskupovati, kako smo 
isto opazili i za biskupa Ivana. 

U Peripteru spljetske stolne Crkve nalazi se i sada jedan 
sarkofag, koji nosi ime ovoga biskupa. Natpis glasi : Erat 
ille solu[s] sp(irltu)s astra petit. ...dom no Martin us 
archiep(iscopu)s... mense Februario XX1II1. obitus 
e i u s f u i t". 

■'Ove listine, koje je Rački (Doc. str. 20, 23, 28, 31.) uzeo za auten- 
tične i ako kasnije preragjone (c har ta re trac ta t a), imaju se ubrojiti megju 
falsifikate. Napomenut ćemo samo neke krupnije pogriješke. U listini od 
9. veljače 994. spominje se Car Šisnian, a dinastija Šismanova počela je 
vladati tek drugom polovicom XIV. v. Spominje se u istoj listini grad Tr- 
novo, koji je istom XIV. postao bugarskom prijestolnicom. U listini od 1. ko- 
lovoza god. 1000. broje se godine auno uativUatis, dok je tada bilo u obi- 
čaju brojiti ab iinno innirnationia. Sve zemlje kupljene i navedene u ovoj 
listini, a ima ih mnogo, plaćene su sa dmnrU, dok je u ono doba bio u 
prometu i kolao NoUdus. Napokon se ovdje mjere zemlje na vretena, a 
ova je mjera uvedena tek koncem XII. v., a u običaju je XIII. v. 

■♦Smičiklas, (W. J)\pl sv. IX. str. 437. 

'^Brill. I>nhu. 1908 str. 147. si. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 167 



U ovom sarkofagu bijaše pokopana nepoznata osoba, koja 
je umrla na 28. veljače. Natpis ne kaže koje godine, ali znamo 
da se to dogodilo za nadbiskupa Martina. Natpis ove nepoznate 
osobe svršava pak ovim riječima : >Huc quicu(in)que venis concorde 
corde sereno ipsius animae dic mis(erere) D(eu)s«. Ovaj svršetak sliči 
mnogo svršetku natpisa hrvatske kraljice Jelene : >hlcgue aspiciens 
vir animae dic miserere Deas«. Natpis je kraljice Jelene iz g. 976.^® 

Paleografija natpisa, miješanje kapitalnih i uncijalnih slova 
u ovom natpisu, način izražaja, kao i neke pogrješke iste u 
jednom i drugom natpisu, dokazom su, da je sarkofag nepo- 
znate osobe iz konca X. v., dosljedno da je biskup Martin, koji 
se ovdje spominje, identičan sa biskupom, o kojemu mi sada 
govorimo. 

Iz ovoga se dade zaključiti, da je biskup Martin u istinu 
opstojao i da nam za nj jamče ne samo listine, dali i savre- 
meni natpis na kamenu. 

Vidimo i po ovomu da je Rimski Katalog tačan ondje 
gdje je bilo dokumenata, koji su i Farlatu bili poznati. Gdje 
ovih dokumenata nema, tu se ni najmanje ne možemo osloniti na 
njegovo datiranje. Ne samo, dali oni dokumenti, koji su kasnije 
doprli do našeg znanja, ti nam jamče, da je sastavljač Rimskog 
Kataloga ishitrio godine biskupovanja solinskih i spljetskih bi- 
skupa. Da je on crpio godine na temelju rimskih Tabulae, bio 
bi vidio bar neke od onih dokumenata, koji su sada nama po- 
znati, te bi prama njima bio udesio svoju kronologiju. Ali to 
nije mogao, jer ovih Tabula ni vidio nije. 



Po Rimskom Katalogu, Martina je naslijedio Petar, koji je 
biskupovao od god. 1000. do 1015. Ovog Petra ostali Katalozi 
ne spominju, izim Begnina. 

Toma arcidjakon piše: ^Petrus archiepiscopus fait anno domini 
nongentesimo nonagesimo, tempore Tirpimiri et Muncimiri, filii eius«. 
(str. 42). Ova godina nalazi se upisana i u Begninu Katalogu- 

Ovo datiranje Tome Arcidjakona u svakom je pogledu 
pogrješno. Petar nije mogao biti biskup god. 990., jer je te 
godine biskupovao u Spljetu A^artin. Nije takogjer mogao biti 

"«Izvješće V. i VI. jBihaća" str. 22 si. — U koljevci hrvatske po- 
vjesnice str. 60 Si. 



168 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi. 

biskupom za vladanja Trpimira i Mutimira, jer su ovi banovali 
drugom polovicom IX. vijeka: Trpimir od 850. do 865., a Mutimir 
od 890. do 903."' Mi znamo za druga dva biskupa Petra, od 
kojih je Petar I. (II.) bio sigurno biskup god. 852., dakle za 
Trpimira, a Petar II. (III.) god. 892, dakle za bana Mutimira. 
Toma ne spominje ova dva Petra, a ovdje govori o Petru III. 
i njemu kaže, kao da je biskupovao za doba Trpimira i Mu- 
timira. Ovdje ima nešto istine, jer su faktično u ovo doba dva 
Petra biskupovala, a Toma sve to pomiješao tako, da se jedva 
pomoću drugih dokumenata može izvesti historičaa istina. 

Kroničar Dandolo piše o pomorskoj navali na Dalmaciju 
mletačkoga dužda Petra Urseola II : Hine Spalctinam nobilissimain 
et valldam iirbcm, qiiae tocias Dalmadae mctropolis constat, predictus 
princeps (Petrus II. L'rseolus) advenit ; qucm Pctriis archicpiscopns, 
sacro infalatus officio, cnm urbana tam ckricomm qiiam laicorum 
multitiidinc excepit, et missarum sollempnia incelebrans, ex voto iusiu- 
randi fidc cidcni omncs placare mta^ernnt.''^ 

Može li se iz ovih dokumenata izvesti na čistac historična 
osoba Petra? Nama se čini da ne, a evo s kojih razloga. Na- 
vedosmo Tomu Arcidjakona, koji piše, da je Petar bio biskup 
za bana Trpimira i Mutimira. Vidismo, da su bila dva biskupa 
ovog imena, i to jedan za Trpimira (g. 852.), a drugi za Mutimira 
(892.). Od ovih dvaju biskupa imenom Petar, Toma učini jed- 
noga. To je pogrješka, koja se lako mogla ušuljati. Ali nastaje 
pitanje, kako je on mogao ovog Petra, a s njime i banove, 
koji su vladali IX. v. prenijeti u X. v., i to baš pri koncu istoga. 
Ovo se dade protumačiti poveljom kralja Zvonimira iz god. 
1076. Tom poveljom Zvonimir potvrgjuje nadbiskupu spljet- 
skomu dobra sv.Jurja u Sućurcu (S. Georgii de Putalo) prama 
darovštini i potvrdi kraljeva njegovih prešastnika, Trpimira i 
Mutimira: inxta donacioncm rt confirmucioncm rcgum prcdcccsoriim 
mcoram uidciicct Tirpimir ct Mucimir ■». Ovdje se dakle kaže, 
da su Trpimir i Mutimir bili kraljevi, a pošto sam Toma malo 
prije bijaše napisao da hrvatski kraljevi počimlju oko godine 
970., t. j. od Držislava, to je u Registrima nadnevak god. 890. 
uzeo za 990. i prama tomu mislio, da treba u ovo doba sta- 
viti Trpimira i Mutimira, pa dosljedno i biskupa Petra. Toma 

"Klaić o. c. I. str. 52, 67. 

'•Far lati, o. c. III. str. 116. — Rački, Dom,,,, str. 427. 

'»Rački, Docum. str. 106. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 169 

je znao, da je biskupu Petru darovan sv. Juraj na Putalu, a po 
Zvonimirovoj povelji znao je taicogjer, da je to bilo darovano 
crkvi od Trpimira i Mutimira, zato ih je metnuo skupa. Da- 
kako, da Toma nije ovo znanje crpio iz originalnih savremenih 
listina, jer tada ne bi on bio pogrješio u godinama, niti bi Tr- 
pimira i Mutimira ubrojio megju kraljeve, nego je on ovu vi- 
jest crpio iz kojega Registra kasnijih vremena. Ne smijemo se 
čuditi ovomu neznanju Tominu, ili bolje njegovoj nemarnosti, 
što on, Arcidjakon spljetske crkve, pišući njezinu poviiest, nije 
se obazreo na dokumente, koji su bili u Arkivu Kaptola iste 
crkve. U povijesti Toma ne navagja, dapače ni ne spominje 
za ovo doba ni jedan dokumenat, a ipak ih je bilo. Neki do- 
prješe do nas, a sigurno ih je daleko viŠe bilo za Tome Arci- 
djakona. 

Može se pronaći takogjer razlog, s kojeg je Dandolo pi- 
sao, da je biskup Petar dočekao u Spijetu dužda Petra Urseola. 
Ovo ime nije on crpio iz savremenih dokumenata. Ivan, sa- 
vremeni mletački kroničar i tajnik istoga dužda, ne nosi ime 
nadbiskupa spljetskoga, koji je pozdravio spomenutog dužda, 
nego ga samo spominje Dandolo, kroničar XIV. v., koji je u 
pisanju imao pred očima Tomu Arcidjakona. U ovom pitanju 
našao je kod Tome da je god. 990. bio biskup u Spijetu Petar, 
a da je stopro god. 1015. bio nadbiskup Pavao, pa je usljed 
toga uzeo, da je Pavao neposredni nasljednik Petra i dosljedno, 
da je Petar bio onaj biskup, koji je u doba dužde Petra Ur- 
seola biskupovao u Spijetu i njega sa klerom dočekao i po- 
zdravio. 

Pošto samo Toma Arcidjakon i kroničar Dandolo nose, 
da je u ovo doba biskupovao biskup Petar; a pošto su oba 
kroničara baš u ovom pitanju jako sumnjiva i mi znamo što 
ih je zavelo u ovu pogrješku, usljed koje ovaj je Petar došao 
megju spljetske biskupe, to ne možemo uzeti ovog Petra za 
pravog spljetskog biskupa, te ga brišemo iz Kataloga istih. 
Dakako da je u ovo doba, t. j. megju Martinom i Pavlom morao 
biskupovati u Spijetu neki drugi biskup. Od god. 970. do 1030., 
dakle za punih 60 godina nije vjerojatno da su biskupovala 
samo dva biskupa, t. j. Martin i Pavao. Biti će najmanje tri, 
ali mi ne znamo nego za ova dva imena^". 

80 Glede ovoga biskupa Petra istoga je mnijenja sveuč. prof. F. pl. 
5išić, kako nam je to usmeno rekao. 



170 Don Fr. Bulić I Dr. J. Bervaldi. 



Pavao nadbiskup. 

Petra III. naslijedi Pavao. Tako Rimski Katalog. Begnin 
Katalog E bilježi takogjer Pavla iza Petra, a tako i Toma Arci- 
djakon koji piše: Puti/ns archiepiscopus fuit anno doniini millcsimo 
quintodecimo, tcmporc Basilii ct Constantini impcratoriim ct (Jrcsimiri 
coriim patritii ct rc^is Chroatorum. Patcr vcro ciusdcm archiepiscopi 
vocabatur Praestantiiis, qui codcm tempere primarius erat, hoc est 
rector, ciuitatis spalatinae.*^ (str. 42.) 

Bizantinski carevi Bazilij II. i Konstantin VIII. vladali su 
od god. 976 do 1023. Krešimir II. bijaše pak vladarem u Hr- 
vatskoj od 1000 do 1035. Biskupovanje dakle Pavlovo, koje je 
započelo god. 1015 po Kr. spada uprav u doba vladanja pome- 
nutih careva i hrvatskog kralja Krešimira. 

Opstoji još jedan spomen na mramornom stupu (br. 38. A 
Bihać Tabl. XXXII.), koji nam svjedoči za jednoga biskupa 
Pavla u Spljetu. Natpis ima 13 brazda, ali je u prvim tako 
jako oštećen, te su čitljive samo neke riječi. 

Iz ovoga se natpisa dade razabrati, da su za nadbiskupa 
Pavla bile nastale u Spljetu teške borbe izmegju dviju stra- 
naka, od kojih je jedna vojevala pod križem sa Pavlom na 
čelu, a u drugoj bio vogja neki odmetnik vir apostata S e d e h. 
Na zadnju pobijedi nadbiskup Pavao i prikaza svoju pobjedo- 
nosnu zastavu Krstu, okolo kojega je natpis urezan : Domno 
Pauliis presulus ofert vexillu(m) istu(m). 

Po paleografiji ne bismo mogli sa sigurnošću staviti ovaj 
nedatlrani natpis u XI. v. Mogao biti koji vijek raniji ili koji 
kasniji. Ali obzirom na to, da megju spljetskim biskupima ne 
nalazimo ni prije ni kasnije ni jednoga biskupa po Imenu 
Pavla — osim ovoga o komu govorimo — a da se ovdje go- 
vori nekom biskupu Pavlu (Pauliis presulus), možemo ustvrditi 
da se ovo odnosi na ovoga biskupa Pavla. 

Dokumenti nam takogjer spominju ovoga biskupa. Spljetski 
djakon Petar, dozvolom svoje žene, zaka lugjeri se i darova 
jedan dio svoga imanja manastiru sv. Stjepana ^de pinis" u 
Spljetu. U povelji se kaže da je to bilo učinjeno za Pavla nad- 
biskupa: lucta sunt liec tempore Pauli archiepiscopi ct Nicodemi 
prioris, in presentia liorum testium- . . . Rački datira ovaj dokumcnat 
oko god. 1020. (Doc. str. 37.) U oporuci pak istoga nadbiskupa 
Pavla čita se : //' nomine Christi. Anno ciusdcm incarnaiionis mil- 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 171 

lesimo XX. indidione III., residente in sede beati Domnii domno 
Paulo archiepiscopo et priore domno Prestantio, ejusdem patre.^^ 

Ova je oporuka iz god. 1020. U ovoj godini bijaše dalcle 
nadbiskup Pavao još na životu, ali veoma slab i satrven, kako 
sam priznaje: Ego supra didas ardiiepiscopas infinniis quidein corpore, 
sanus tatnen mente et špiritu, cum ledo affixus essem annis aggrauatus 
et noii kabcndo facultates aut pecunias ita ut iicmo inueniretar, qui 
mei curani susdperet preter Pracstantium priorem.<.< On dariva spome- 
nutomu Prestanciju, svome otcu, razne zemlje, a megju ovim i 
crkvu Gospe od Poljuda, koju bijaše on sagradio »guam ad ho- 
norem sande Marie de Paludo edificavi« . Dvije godine kasnije dariva 
Prestancij ovu istu crkvu sa okolnim zemljama svomu sinu Crni 
(Doc. str. 40.). Sva ova dobra dopala su kasnije Dabra opata 
sv. Stjepana kod Spljeta, a ovaj ih godine 1078. darova istomu 
manastiru, uz opazku da su to bila nekoč dobra Pavla nadbi- 
skupa : Etfuerat nostrorum maiorum, primo quidem Pauli archiepiscopL 
(Doc. str. 121.). 

81 Izvornika ovog dokumenta ne posjedujemo, nego samo talijanski pre- 
vod, koji Fariati kaže {lllyr. Sac. III. str. 117.) da ga je Riceputi preveo sa 
latinskog izvornika, a on ga opet prenio na latinski. U talijanskom prevodu 
stoji napisano g. 1002. ind. 3. Fariati je bio mnijenja, da je godina pogri- 
jeŠena, jer je Pavao stoprv god. 1015. postao spljetskim nadbiskupom, te 
da mjesto 1002. ima stati 1020., u kojoj zadnjoj godini uprav pada inđik- 
cija III. (sr. Mas Latrie Tresor đe Chronologie str. 129.), kako stoji U 
dokumentu. Rački pak je promjenio i godinu i indikciju, te datirao doku- 
menat godinom 1030. indikcijom XIII. (Doc. str. 39.). Rački se je sklonuo na 
ovaj ispravak, jer u oporuci sam nadbiskup Pavao o sebi piše: cum ledo 
affixus essem, annis aggrauatm ... pa je cijenio da je iza oVe Oporuke on 
morao kroz kratko vrijeme umrijeti. U Tome Arcidjakona pak stoji, da je 
Pavao umro, da ga je Dabral naslijedio i da je to bilo god. 1030. Rački 
je iz ovoga zaključio, da je oporuka iz god. 1030., pa je prema tomu godinu 
i dosljedno indikciju promijenio. Rački se takogjer pozivlje na dva, tri imena, 
koja se nalaze i u jednoj drugoj povelji iz god. 1040., pa cijeni i s ovog 
razloga da se ne može ova oporuka staviti prije god. 1030. I ako ovi do- 
kazi Račkijevi imadu nešto za se, ipak nijesu tako jaki, da se radi njih 
mora u jednom dokumentu, pa i ne bio on originalan, promijeniti i godina 
i indikcija. Toma nije tako vjerodostojan, da se njegove date i njegov po- 
regjaj biskupa mora uzeti kao stvar izvan svake sumnje. Ni ona tri imena 
jednaka u jednoj i u drugoj spomenutoj povelji ne odlučuju ništa, jer su iste 
osobe mogle u razmaku od dvadeset godina biti svjedoci jednom činu, a 
opet bi to mogla biti imena različitih ljudi, tim više, što |je u prvoj povelji 
Dabro presliter, a drugoj diaconus. Stoga smo mi mnijenja, da nema nikakva 
razloga mijenjati indikciju, te da ima ostati ind. 111., a po tom da ima biti 
godina 1020. Prevodilac lako je mogao nehoteć pogriješiti godinu napisavši 
1002. mjesto 1020. 



172 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldl. 



U Zagrebačkoj nadbiskupskoj Knjižnici sačuvao se je jedan 
rukopis iz XI. v., napisan od nekog djakona Maja za nadbiskupa 
Pavla. Bijaše to Psaltir sa homilijama o psalmim. U tomu se ruko- 
pisu Čita: ^Arbitcr etcrnc, so/us miriim qiii finxerat (^lobuiu, jubc hiinc 
volumen tuo sacro screno aspiccre vultii, qiiod pro suam adqiic siiis 
debita obtiiUt domno Paulus, venerabilis archiepiscopns, hoc Ubriim 
psalmorum ad laiidem sanctornm martirnm: Domnii, Anastasi atqiie 
sanctorurn Cosmas et Damiani. Sed et vos quoqiie, stndiosi lectores, 
obnixe prccainur, ut ciiiqiic manu venerit, in vcstris prccibus me com- 
mcmorctis. Rex rcgum, dičite cuncii, Christe deus, abde ei sce/us. Me 
simul infirmus diacono Maioni scriptore, uf et vos deum habeatis odin- 
torcm et in evum feliciter Ictetis.^- 

Toma arcidjakon nosi da je Pavao umro god. 1030. i da 
ga je naslijedio Dabral : 'Mortuo denique Punio archiepiscopo, sub- 
stitutus cst Dabralis o.nno domini millcsimo tricesimo, temporibus prin- 
cipum predictorum (str. 43.). 

Ovu vijest Tominu u godini smrti nadbiskupa Pavla i o 
njegovu neposrednom nasljedniku Dabralu ne možemo usvojiti. 
Mi držimo, da je megju jednim i drugim bio još jedan biskup. 

Katalog Rimski nosi da su Pavao i njegov pretšasnik Petar 
imali pomoćnika, u osobi biskupa Martina: Martinus V. praefuit 
Coudiutor Petri noni et Pauli arciiicpiscoporuin Spalatensium ab anno 
c. 1000 usque ad an. c. 1024. I Farlati se ovim slaže, jedino što 
on cijeni, da je Martin bio samo pomoćnik Pavlov, a ne i Mar- 
tlnov (ili. str. 117.). Ovo mišljenje oslanja se na spomenitoj 
darovštini Petra djakona, učinjenoj na korist samostana sv. 
Stjepana „de pinis". U istoj darovnici se kaže, da je ovo ura- 
gjeno za nadbiskupa Pavla i za priora Nikodema, a da je pak 
Petar djakon ušao u manastir dozvolom svoje žene i savjetom 
svoje majke i svoga prečasnoga brata Martina. nnm dei inspi- 
ratione et permissione uxoris mee, de consilio uero matrir- et fratris 
niei reuerendissimi domni Martini. (Doc. str. 36.) 

Izraz reverendissimus rabio se je u ono doba samo za bi- 
skupe i po tomu Farlati je zaključio, da je ovaj Martin bio 
biskup i to još u životu, kada je u Spljetu biskupovao Pavao. 
Dva biskupa nijesu mogla u Isto doba biti u Spljetu, i ako su 
bila, jedan je samo mogao biti nadbiskup, a drugi njegov po- 
moćnik. U ovo doba imamo jednog biskupa po imenu Martina 

** Starine Vll. — F^nčki, Phtfirni spovirnih i: dobe hrvatskoga kralja 
Krienimira U. Str. 47. 81. Kački, Dorunt. str. 433. 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 173- 

u Rabu, pa bi moglo biti, da je ovaj baš bio brat djakona 
Petra. Ali ova hipoteza nije vjerojatna. Da je Martin rabski bio 
brat djakona Petra, sva je prilika da bi ovaj to bio istaknuo 
u darovnici, pošto se je radilo o jednom vanjskom biskupu. A. 
opet je teško vjerovati, da bi Rabljani, koji su kao i drugi 
gradovi imalo pravo da biraju biskupa, bili izabrali jednoga 
stranca, Splječanina. Ovo bi bili samo indirektni dokazi; da je 
Martin bio biskup-pomoćnik, ali imamo i direktnih. 

Nadbiskup Pavao u svojoj oporuci piše, kako smo vidjeli, 
da je star, bolešću privezan uz postelju i da pošto nema ni 
imanja, ni novca, da nema nikoga koji bi se za nj brinuo: 
y>et noti habendo facultates aut pecimias ita ut nemo inveniretar, qul 
mel curam suscipereU. 

Da je Pavao u ovo doba još vršio svoju nadbiskupsku 
službu, ne bi bio mogao reći da nema ni imanja ni novaca i 
da stoga nema tko bi se za nj starao. Kao nadbiskup, on je 
posjedovao velika imanja, koja bijahu darovali spljetskoj crkvi 
hrvatski vladari. Imao je dakle odakle i da žive. A kada nadbiskup 
Pavao tvrdi da nema, to je dokaz, da je ovo imanje bilo prešlo 
u druge ruke, t. j. u ruke njegova pomoćnika Martina. 

Jedan dokaz da je Martin bio u ovo doba biskup u Spljetu 
imamo donekle i u Katalozima. 

Katalozi B. C. D., pa i ostali, koji su napisani bez pred- 
rasuda, nose iza Pavla jednog biskupa, po imenu Martina. Istina 
je, da bi ovaj mogao biti onaj Martin pred Petrom, koga na 
njegovu pravomu mjestu ne nalazimo, i da je krivnjom prepi- 
sivača došao na drugo mjesto. Ali je valjda prvi Martin izo- 
stavljen, kako su izostavljeni i neki drugi biskupi u spomenutim 
Katalozima, a da je ovo onaj, koji je baš bio pomoćnik Pavlov 
i njega, i ako za kratko vrijeme, naslijedio na biskupskoj stolici. 
Uzev ukupno sve ovo, mnenja smo i mi, da je Martin bio po- 
moćnik nadbiskupa Pavla, ali samo Pavla, i da je njega, bar 
za kratko vrijeme, naslijedio. Pošto o njemu nemamo dokaza 
prvoga reda, to ćemo ga u našem Popisu donijeti sa zna- 
kom upita. 

I s ovim dolazimo do polovice XI. v., do nadbiskupa Dabrala, 
kojim ulazimo u puni Srednji vijek. Pisanje povijesti nije više ogra- 
ničeno samo na neke crkovne ljude i na izdavanje povelja, nego 
se bavi i mjesnim dogagjajima. Vijesti o pojedinim važnijim 
osobama, a tako i o biskupima pojedinih mjesta, postaju češće^ 



174 Don Fr. Bulić 1 Dr. J. Bervaldi. 



obilatije i sigurnije. U kronologiji spljetskih biskupa, od sada 
unapreda, ima nekih prijepornih pitanja, ali ta su nuzgredna i 
manje važnosti. U glavnom opstojanje pojedinih nadbiskupa 
ustanovljeno je i ograničeno je doba njihova biskupovanja. 
S toga naša zadaća, — Kronotaksa spljetskih nadbi- 
skupa — svršava sa nadbiskupom Dabralom. 



Tešku zadaću ima da vrši povijest u kulturi čovječanstva 
Njezina je dužnost da prikaže ljude, koji pretstavljaju svjetske 
dogagjaje i njihova djela, u svjetlosti istine. 

Toliko u Kronotaksi solinskih, koliko u ovoj spljetskih 
nadbiskupa, naša je zadaća bila, da — za sada — prikažemo op- 
stojanje ovih ljudi, u svjetlosti istine i dogagjaia, koji su se 
okolo njih zbili, u koliko je bilo potrebito, da se utvrdi njihova 
povjesnička osoba. U ovomu smo radu iščupali ovdje i ondje 
troskot, što se bio obavio okolo nekojih, i njihove osobe do- 
nekle izobličio. Mi smo uništili nekoje legende, koje su bile 
zastrle osobe utemeljitelja solinske i spljetske Crkve, otrgnuli 
smo po koji listak s aureole, kojom im ovjenčaše glavu pozniji 
vijekovi, da ih prikažu u sjaju, koji nije njihov. Jer, i ako je 
legenda poezija života Svetaca i velikih ljudi, nije ona povijest. 
Nu mi smo ih zato prikazali u prostomu ruhu povjesničke 
istine. Pa i u ovomu ruhu oni visoko otskaču pred našim 
očima. 

Ali i iznad ove legende, u ovoj prostoj povjesničkoj istini, 
ima nešto lijepa i velika, što podiže naš duh, što nas nuka, da 
zadovoljstvom i radošću pozdravimo rezultate svcija hladnoga, 
objektivnoga, povjesničkoga istraživanja. 

Utemeljitelji Crkve solinske, prikazani ovako u svjetlu po- 
vjesničke istine, jasno nam izniješe sliku kršćanske vjere, koju 
oni uniješe u naše zemlje, one vjere, koju oni i zapcčatiše svojom 
krvlju. Vidimo zatim kako njihovi nasljednici na solinskoj bi- 
skupskoj stolici šire vjeru i kršćansku kulturu po našim zem- 
ljama. Usprkos manama, koje se zatim gdjegdje pomoliše, oni 
se, uza sav vrtlog strasti onih dalekih vremena, ipak očuvaše 
uzvišeni u krćanskim idealima. 

I nadbiskupu utemeljitelju crkve Spljetske digosmo aureolu 
legende, koja se okolo njegove glave bila obavila, i prikazasmo 
ga u svjetlosti povjesničke istine. Ali opet vidjesmo, kako on i 



Kronotaksa spljetskih nadbiskupa. 175 

njegovi nasljednici sire i učvršćuju Krstovu vjeru megju našim 
narodom, što se bijaše još VII. vijeka doselio u ovu novu po- 
postojbinu, i kako ga oni uvedoše u kolo kulturnih naroda 
Europe. 

Istina, nije svaki poglavica na nadbiskupskoj spljetskoj 
stolici shvatio uvijek važnost svoje kulturne misije u hrvatskomu 
narodu: nastadoše u neka doba trvenja megju narodom i pret- 
stavnicima crkvene vlasti, prouzrokovana od razmirica megju 
Istokom i Zapadom, ali se ipak i ove utišaše. Znao je hrvatski 
narod i u prkos kojekakvim neprilikama vojštiti i izvojštiti svoja 
prava, a opet je znao u svojoj kršćanskoj nepomućenoj krot- 
kosti stišavati svoje prkose i darovštinama opsipavati i crkvu 
i svećenike svoje za njihove zasluge, pa ih time poticati, 
da uspješno promiču svoju kulturnu zadaću u njegovim 
zemljama. Megju Crkvom spljetskom — ovom ^metropolis iisqiie 
ripam Danubii et pene per totam regnum Chroatoram<^^ — i megju 
narodom hrvatskim nastadoše topli odnošaji, učvršćeni tisuć- 
ljetnim vezom, koji se ne dadu tako lako ni razvezati ni pretrg- 

8' Ovdje je mjesto da se pridoda jedna opaska, koja bi bila valjda 
bolje pristala na drugom mjestu, ali i ovdje ima razloga da ju se umetne. 
Navedeni dokumenti govore o metropolitanskoj vlasti spljetske crkve, koja 
se je IX. V. pa i dalje protezala sve do obala Dunava. U doba rimsko nije 
solinska Metropolija, u prvim vijekovima svoga opstanka, sizala tako da- 
leko; ona je tada obuhvaćala samo rimsku Dalmaciju i na sjeveru graničila 
je sa gornjom i dolnjom Panonijom (Pannonia siqyerior et infcriorj. Nego 
polovicom V. vijeka kada jedna i druga Panonija bi od barbara opljačkana 
i glavni grad donje Panonije, Srijem (Sir mi um), bi od Huna oko g. 441. 
porušen, tada svjetovna i crkovna vlast ove Metropolije bi prenesena u 
Solun (Thessal O n i ca). ^Aijennius praefectus praetorio de Sirmiana civi- 
tate in Thessalonicam profugus venerat, tune ipsam praefecturam et sacerdo- 
talis honor secutus est." (justinian. Novell 11; CIL. III. p.418.) Ovom prigodom 
bila je razdijeljena srijemska metropolija. Sisak (Siscia) glavni grad 
gornje Panonije, koji je njoj do tada pripadao, morao je potpasti pod drugu 
metropoliju. Akvileja bila je daleko, a uz to, skoro u isto doba (god. 452.) 
pala je i ona pod udarcima Huna. Ostali sjeverni gradovi bijahu već odavna 
u vlasti barbara. Nije ostajalo nego da sisačka biskupija bude pripojena 
metropoliji solinskoj, koja je i relativno blizu bila. (Farlati V. str. 319.) S ovog 
razloga nalazimo g. 530. i 533. dva sisačka biskupa prisutna dvama crkovnim 
pokrajinskim Koncilima u Solinu. („Bogosl. Smotra" 1912. str. 561.; Krono- 
taksa str. 51. si. Kada pak Hrvati u Vll. v. naseliše ove krajeve, te se pokrstiše 
i kada bi podignuta spljetska nadbiskupija, koja je baštinila i ime i sve po- 
vlastice solinske metropolije, tada je ona zadržala svu svoju vlast u cije- 
lome starom opsegu i ovo je rado isticala. Stoga se u spomenutoj po- 
velji naglasiva da spljetska biskupija siže usque ripam Danubii. U Koncilu 
držanu god. 926.-7. u Spljetu (v, str. 162.) nugjaju latinski biskupi nin- 
skomu biskupu Grguru na izbor tri biskupske stolice, megju kojima je i si- 
sačka biskupija. Kasnije bi Sisak porušen od Magjara, a XI. v., kad bi ute- 
meljena zagrebačka biskupija, Sisak je pripao istoj i Zagreb se smatra u 
crkvenom pogledu nasljednikom i baštinikom stare sisačke nadbiskupije. 
(Farlati o. c. str. 330.) 



176 Don Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldf. 

nuti ni s jedne, ni s druge strane; on! baš i jesu integrantni 
dio hrvatske povjesnice. U skladnosti ovih odnošaja, u megju- 
sobnom razumijevanju i otvorenoj Iskrenosti Crkve i Naroda 
leži i sada glavni uvjet životu, napretku i sreći naroda našega. 
Crkvi spljetskoj, jednom solinskoj i Narodu hrvatskomu od srca 
želimo da i unaprljeda — pa kako god bila burna vremena i 
zamamljive napasti nedoglednih uspjeha — budu mogli i znali 
gojiti i učvršćivati ove veze u megjusobnoj snošljivosti i lju- 
bavi, na svoju korist moralnu i materijalnu, na svoj napredak 
i na slavu svoju ! 



Priglavljujući ovu Kronotaksu, dajemo, prema našem istra- 
živanju, u slijedećem obrascu Popis Spljetskih Nad- 
biskupa. 

POPIS SPLJETSKIH NADBISKUPA 

po rezultatima kritičnog istraživanja kamenih i pisanih 

dokumenata. 



Redni 


Godina 


Nadbiskupi 


Godina 


broj. 


izbora. 




smrti. 


1. 




Ivan I, Ravenjanin 




2. 




? Petar I. 




3. 




? Marijan 




4. 




? Martin I. 




5. 




? Leo 




6. 


c. 840. 


Petar I. (11.) 


c. 860. 


7. 


c. 860. 


justin 


c. 879. 


8. 


881. 


Marin 


c. 886. 


9. 


887. 


Teodozij 


c. 890. 


10. 


892. 


Petar 11. (111.) 


c. 912. 


11. 


914. 


Ivan 11. 


c. 928. 


12. 




? Januarlj 




13. 




? Frontinljan 




14. 


970. 


Martin 1. (11.) 


1000. 


15. 


1015. 


Pavao 


c. 1030. 


la 




? Martin III. 




17. 


1030. 


Dabral 


1050. 



Prilosf A. 



„SERIES CHRONOLOGICA" 

Antistitum Ecclesiarum quibus hodierna Dioecesis Spalatensis 
et Makarskensis decoratur. 

Extracta e Codicibus Romanis, annalibus pontif. Salonarum et 
Cathalogis Script. Ecclesiae. 







Prospectus II. 




b) Ecclesia spalatensis olim salonitana. 


S 
z 


^;^^^ ARCHIEPISCOPI i 


Annus 
Elect. 


ARCHIEPISCOPI 


1 


1 
650!Joannes Ravennates 


17 




Ursus 


2 


680 ' Petru s 


18 


832 


Petrus III. 


3 


1 Marianus 


19 


840 


Justinus 


4 


Martinus 


20 


860 


Georgius II. 


5 


Martinus II. 


21 


879 


Marinus 


6 


Firminus 


22 


886 


Thčodosius | 


7 


GregoriuH 


23 


889 


Theodorus II. 


8 




Joannes II. 


24 




Leo II. 


9 




Vernaculus 


25 


892 


Petrus IV. 


10 




Dometus 


26 


891 


Justinus 


n| 


Theodorus 


27 


914 1 Joannes III. 


12 


Vitalis 


28 


940 Frontinianus 


13 




Georgius 


29 


970 i Martinus III. Spalat. 


■4 


774 


Vitalis II. 


30 


1000 i Petrus V. 


15 




Petrus II. 


31 


1015lpaulus 


16 




Leo 


32 


1030 


Dabralis 



12 



Prilog B. 



MEMORIAE ARCHIEPISCOPORUM 

Salonitanae ecclesiae ex codice Sac. Cong. de Pro;j:iganda, qui 

inscribitur Servia, Albania, lllyricuni, Dalmatia patr. 606. 

(Farlati, Ulyricuin Sacrum Tom. I. p. 320. — 21.) 

Joannes primus Archiep. Spalatensis, patria Ravennas 63 



Pctrus 


64 


Marianus 


65 


Martinus 


66 


Leo 


67 


Petrus 


68 


Justiiius 


69 


Januarius 


70 


Frontinianus 


71 


Paullus 


72 


Mr.rtinus 


73 


Drabalis 


74 



Prilog C. 



MEMORIA ARCHIEPISCOPORUM 

Salonitanae, <& Spalatinae Ecciesiae, ex historia de Gestis civium 

Spalatinorum, Auctore N. N. A Cutheis. 

(Farlati, Illyricum Sacrum Tom. I. p. 324.) 

62. Joannes primus Archiepiscopus in Spalato. Iste fecit tem- 
plum argenteurn, & acdificavit ecclesiam S. Michaelis de 
Mari, tumulatus est in ecclesia S. Matthaei. 

63. Petrus 68. Justinus 

64. Marianus 69. Januarius 

65. Martinus 70. Fruntinianus 

66. Leo 71. Paullus 

67. Petrus 

72. Martinus. Iste fecit calicem magnum aureum. Iste fuit Spa- 
latensis, & pater ejus fuit Comes istius Civit. 

73. Drabalis. Etiam iste fuit Spal., & fuit depositus, quia iia- 
bebat uxoreni, & filios, in Domo Archiepiscopali. 



Prilog D. 



NOMINA ARCHIEPISCOPORUM 

oljm Salonitanae, nunc Spalatensis I-cclesiae, ex Collectaneis 
Mss. Sfortiae Ponzoni Archiep. Spalatensis. 
(Farlati, Illyricum Sacrum Tom. I. 327.-28.) 



59. Joannes Ravennas, hic primus in Spalato sedem fixit. 



60. 


Petrus 6. 




66. 


Januarius 2. 


61. 


Marianus. 




67. 


Fruntinianus 3. 


62. 


Martinus 3. 




68. 


Paullus 


63. 


Leo 3. 




69. 


Martinus 4. Spalat, 


64. 


Petrus 7. 






an. 970. 


65. 


Jijstinus 2. an. 


940. 


70. 


Drabalis Spalat. 



Prilog E. 



Ex Collectaneis Reverendissimi D, Simonis 

Bengnii Episcopi Modrusiensis, qui habuit 

orationem in sexta Sessione Concilii Latera- 

nensis sub Leone X. anno MDXIII. 

(Farlati, Illyricum Sacrum Tom. I. p. 345.) 

25. Theodorus in obsidione urbis obiit. 

Diu sedes vacat. 

26. Joannes patria Ravennas, qui Cathedram, Salona excisa, 
Spalatum transtulit. 

27. Justinus sedebat an. 890. 

28. Martinus 

29. Joannes sedebat anno 914, cui Joannes X. duas dedit cpi- 
stolas, & formam credendi pro Croatis transmisit. 

30. Martinus Spalatensis anno 970, electus. 

31. Petrus sedebat anno 990. 

32. Paullus Spalatensis filius Praestantii Civitatis Rectoris electus 
1015. 

33. Drabalis natione Spalatensis, electus anno 1030. 



Prilog F. 



PONTIFICES SALONITANl 

et Spalatcnses a quodam Dalinata ex Archivis Romanis ccilecti. 
(Farlati IllyrJcum Sacrum Tom I. p. 333.-34.) 

PARS SECUNDA. 

Joannco Antistes hiijus nominis VI. Salonitanam Sedcm 
Spaiatum translatam primus obtinuit ab an. 650. usque ad an. 
c. 680. sedentibus Mariino I. Eugenio I. Vitaliano I. Adeo- 
dato II. Dono I. Agathone 1. imperante Constantino III. Con- 
stante II. Constantino IV. Pogonato, regnante in Dalmatia Orient. 
sive Servia Selimiro, Budimiro; Ducibus Dalmatiae Occident. 
sive Croatiae Corbato, Porino. 

Petrus V. Marianus Martinus II. et Martinus III. Forminus, seu 
Forminius, Gregorius I. Joannes VII. Vernaculus, Dometus, Theo- 
dorus IV. Vitalis I. Georgius II. Vitalis II. Spalatcnses Archi- 
episcopi, qui proxime ab S. Joanne sedem deinceps obtinuere, 
atque quondam Salonitani, ac Dainiatiae, & Croatiae Primates 
nuncupabantur. Praefueri:nt ab anno c. 680. usque ad an. 774 
sedentibus Leone II. Bencdicto II. Joanne V. Conone I. Scrgio I. 
Joanne VI. Joanne VII. Sisinio I. Constantino I. Gregorio II. 
Gregorio III. Zacharia I. Stephano II. Paulo I. Stephano III. 
Adriano I. imperantibus Constantino Pogonato, Justinianu II. 
Lcontio Patritio, Tiberio Absimero, Phiiippico, Anastasio II. 
Theodosio 111. Leone Isaurio, Constantino Copronymo; regnan- 
tibus in Servia Svetolico, Uladislavo, Thomisiavo, Sebeslao, 
Rabisuoyo, Uladimiro: Diicum Croatiae ncque nomen, neque 
niimcrus constat. 

Petrus VI. L<-'o II. & Ursus Archlepiscopi Spalatenses de- 
cimus quintus, dccimus sextus, & decimus scptimus. Salonitan 
etiam appeilati. Praefuerunt inter annos circitcr 774. & circ. 830 
sedentibus Adriano 1. Leone III. Stephano IV. Pasqualc I. Eu- 
genio II. Valentino 1. imperantibus in Oriente Constantino Co- 
pronymo, Leone IV. vulgo III. Constantino VI. Irene matre, NI- 



cephoro, Michaele I. Curopalata, alias Rengabe, Leone Arrneno 
Michaele Balbo, seu Armorico, Theopilo; imperantibus in Occi- 
dente Carolo Magno, Ludovico Pio; regnantibus in Servia Cha- 
nimero, Tuardislavo, Toiymiro, Pribislao, Crepimiro ; Ducibus 
in Croatia N. Borna, Ladasciao, Mislao. 

Petrus VII. Arcliiepiscopus Spaiatensis decimus octaviis. 
Praefuit ab anno c. 830. usque ad an, 840. sedente Gregorio IV. 
imperantibus in Oriente Tlieopiiiio, in Occidente Ludovico Pio; 
regnantibus in Servia Svetozaro, Rodosiao; Ducibus in Croatia 
Mislao, Trepimiro. 

Justinus II. Archiepiscopus Spaiatensis decimus nonus. 
Praefuit inter an. 840. & 860. circ. sedentibus Gregorio iV. Ser- 
gio II. Leone IV. Benedicto III. Nicolao I. imperantibus in 
Oriente Theophilo Iconomacho, Michaele Porpliyrogenito; in 
Occidente Lothario, Ludovico II. regnantibus in Servia Rodo- 
siao, Ciaslao, post quem Interregnum; Ducibus in Croatia Tir- 
pimiro I. Dioduro & Unusclavo. 

Georgius IH. Archiepiscopus Spaiatensis vicesimus. Prae- 
fuit inter an. 860. & 879. sedentibus Nicolao I. Adriano II' 
Joanne VIII. imperantibus in Oriente Michaele Porphyrogenito, 
& Basilio Macedone; in Occidente Ludovico U. Carolo Calvo, 
Ludovico IH. Balbo. 

Marinus III. aliis Maximus V. Archiepiscopus Spaiatensis 
vicesimus primus. Praefuit ab an. 879. ad an. c. 880. 

Theodorus V. & Leo IIL Archiepiscopi Spalatenses vice- 
simus secundus, & vicesimus tertius. Praefuerunt inter annos 
880. & 892. sedentibus Joanne VIII. Martino II. seu Marino, 
Adriano III. Stephano V. Formoso; imperantibus in Oriente 
Basilio Macedone, & Leone VI. Sapiente; regno Serviae vacante 
usque ad an. 889. dein ibi regnante Paullomiro; Ducibus Croa- 
tiae Branimiro, Michaele aliis Myroslabo. 

Petrus VIII. Archiepiscopus Spaiatensis vicesimus IV. 
Praeerat an. 892. sedente Bonifacio VI. imperante in Oriente 
Basilio Macedone; regnante in Servia Paullomiro; Duce Croatiae 
Mucimiro. 

Justinus III. Archiepiscopus Spaiatensis vicesimus quintus. 
Praefuit inter an. 892. & 914. sedentibus Bonifacio VL Stepha- 
no VL Romano I. Theodoro II. Joanne IX. Benedicto IV. Leo- 
ne V. Christophoro I. Sergio III. Anastssio III. Lando I. im- 
perantibus in Oriente Leone Sapiente, Alexandro, Constantino 



Porphyrogenito; regnantibus in Servia Paullomiro, Tiescimiro; 
Ducibus in Croatia Muciniiro, Michaele. 

Joannes VIII. aliis Januarius II. Archlepiscopus Spalatensis 
vicesimus sextus. Praefuit ab an, 914. usque ad an. c. 940. se- 
dentibus Joanne X. Leone VI. Stepliano VII. Jo anne XI. Leone VII 
Stephano VIII. imperante in Oriente Constantino Porphyroge- 
nito cum Romano Lecapeno; regnante in Servia Tiscimiro» 
Ducibus in Croatia Michaele, Cidomiro, aliis Tirpimiro II. deinde 
in eadeiii Croatia regnante Cresimiro I. 

Fruntinianus IV. Archiepiscopus Spalatensis vicesimus 
septimus. Praefuit inter annos 940. & 970. sedentibus Stepha- 
no VIII. Martino III. vel Marino II. Agapito II. Joanne XII^ 
Leone VIII. Benedicto V. Joanne XIII. imp c.antibus in Oriente 
Constantino Porphyrogenito, Romano, Nicephoro Phoca, Joanne I. 
Zemni.^ce; regnanle in Croatia Cresimiro I. 

M^rtinus IV. Archiepiscopus Spalatensis vicesimus octavus. 
Praefuit ab an. 970. usque ad an. 1000; sedentibus Joanne XIII. 
Benedicto VI. Dono II. Bcnedicto VII. Bonifacio VII. Joanne XIV. 
Joanne XV. Grcgorio V. Silvcstro II. imperante in Oriente Jo- 
anne ZL-niiiisce, Basilio cum fratre Constantino; regnante in 
Croatia Dircislao. 

Pctrus IX. Archicpiscopus Spalatensis vicesimus nonus. 
Praefuit ab an, 1000. usque ad an. 1015. sedentibus Silvestro II. 
Joanne XVII. Joanne XVIII. Sergio IV. Benedicto VII. Joanne XIX. 
imperantibus simul in Oriente Basilio, & Constantino fratribus; 
regnantibus in Croatia Dircislao, Cresimiro II. Patritio, aliis 
Surigna; Duce Venetorum Petro II. Urseolo, Othone Urseolo. 

Martinus V. praefuit Coadiutor Petri noni, & Pauli Archi- 
episcoporum Spalatensium ab an. c. 1000 usque ad an. c. 1024. 

Paulus I. Archiepiscopus Spalatensis tricesimus. Praefuit 
ab anno 1015. usque ad an. circ. 1030. sedentibus Benedicto VIII. 
Joanne XX. imperantibus in Oriente Basilio, & Constantino simul. 
Constantino solo, Romano III. cum Zoč, regnante in Croatia Cre- 
simiro II. Ducibus Venetorum Othone Urseolo, Petro Salomonio. 

Dabralis Archiepiscopus Spalatensis tricesimus primus. 
Praefuit ab an. 1(^30. usque ad an. 1050. sedentibus Joanne XX. 
Benedicto IX. Gregorio VI. Clemente II. Leone IX. imperantibus 
Michaele Paphlagone, Micnaele Calephate. Constantino Mono- 
macho; in Croatia regnante Stephano; Ducibus Venetorum 
Petro Salomonio, Urso Urseolo, qui & Patrlarcha Gradensis, 
Dominico Flabanico, Dominico Contarcno. 



Kazalo 

za „Kronafaksu solinskih biskupa": 

strana 

Uvod 5 

Primus Episcopus 10 

Domnius ili Domnio, Episcopus Martyr . . • 12 

Venantius Episcopus Martyr 19 

Maximus I. Episcopus 24 

Leontius ,, 25 

Gaianus „ 26 

Esychius ,, 29 

Sympherius ., 32 

Paschasius „ 33 

lustinus » 39 

Glycerius ,, 41 

Honorius I. „ 43 

lanuarius „ 45 

Stephanus „ 46 

Honorius II. „ 50 

Frontinianus „ 56 

Petrus „ 58 

Probinus „ 60- 

Natalis , 62 

Maximus II. „ 64 

Popis solinskih biskupa • 72 

Opaske o Katalozima 73 

Prilozi 101 



Kazalo 

za „Kronotaksu spljetskih nadbiskupa*': 

Strana 

Uvod 115 

Ivan I. Ravenjanin nadbiskup 116 

Petar 1. (II.) „ 132 

Justin I. 151 

Marin v 153 

Teodozij ■> 155 

Petar II. (III.) « 15S 

Ivan II. • • ... 160 

Martin I. (II.) ,, 164 

Pavao „ 170 

Popis spljetskih nadbiskupa 176 

Prilozi 177 



Ispravljamo samo neke knipnije pogrješke, koje su se pri tiskanju potkrale: 

Na str. 115. redak 6.: na str. 342. čitaj: na str. 73. 

Na str. 123. opaska redak 2.: dodaj: u Kronotaksi itd. str. 14. 

Na str. 134. redak 31.: god. 860. čitaj 886. 

Na str. 13Q. redak 25.: na str. 87. čitaj: na str. 72. - U opasci prvi 
redak dodaj: u Kronotaksi itd. str. 87. si. 

Na str. 142. u drugoj opasci redak 7.: izostavi riječi: i/ ovoga časo- 
pisa K'^d. 1Q12. 



Ordinariatus Archidioecesis Zagrabiensis . 

Nr, 4112. 

Nihil obstat. 

Dr. losephus Pazman, 

censor. 

Imprimatur. 

Datum Zagrabiae, die 3. MU 1913. 

f Antonius m, p, 

Archiep. Coadjutor. 



(O 




Mozaik lateranski sa slil 




S. Pauli- S. Tellius. S. Astc- S. Ana 
nianus. rius. stasius. 



Pap.i Jo 
annes'lV. 

S. Ve- S. Jo.iiines S. l'aulus. B. V 
nantius. Evangelista. («»/ 



MAKTIKIIUS Ml i.M ri\ VOTA lOHANNES 
AC SACKI KONTIS SIMII.l I VMJKNTR MKTALLO 
OVO QVISQV1S (iUAlMKNS KT XI'M PRONVS AI)(»RANS 



la solinskih mučenika. 



Tab. 




S. Maurus. S. Sep- S. Antio- S. Gaianus. 
timius. chianus. 



Papa Theo- 
dorus. 

ria S. Petrus. St. Joan- S. Do- 
nes Bap- mnio. 
tista. 



EDDIDIT ANTISTES SA NCT IFIC AN TE DO 
ROVIDVS INSTANTER HOC COPVLAVIT OPVS 
FFYSASQVE PRECES MITTIT AD AETHRA SVAS. 



^ tf. 










<-: . 




£ 

c 



c 



cd 

c 

cd 

'E 

0) 

3 



Cd 

'n 
cd 
SI 



o 

o 



Tab. VI. 




Sarkofag s natpisom biskupa Primus-a 



„a 




3 
o 

03 



'n 

OS 

-M 
CD 

C 
< 

> 



N 



0) 
O 

o 



Tab.VIII. 




Natpis sv. Dujma, biskupa i mučenika. 



Tab. IX. 




SI. 1. Plutej s natpisom Sv. Dujma. 




SI. 2. Nadgrobni natpis biskupa Gajana. 



CD 

I- 




IX 



Tab, XI 




-»^^^-w^ 





SI. 1. Sarkofag Gajana u groblju na Manastirinama. 




\ 




SI. 2. Monogrami na sarkofagu Gajana. 



Tab. XII. 




SI. 1. Ulomak pluteja s natpisom petorice 
solinskiFi mučenika. 




SI. 2. Ulomak natpisa jednoga biskupa solinskoga. 







^§* .. 



Tab. XIV. 




Natpis biskupa Symferija i Esychija. 



J3 








JQ 

CO 

'a 
■+-» 

c\5 

C 

"E 
ili 
o 

"D 
OS 

2 



Tab. XVII. 




SI. 1. Ulomak natpisa jednoga solinskoga biskupa. 
(Per manus apostolorum). 




f\7STlNII':P'Dii:lil 




SI. 2. Nadgrobni natpis biskupa Justina. 




cd 

im 

o 

c 
o 

X 

cd 

a 



co 

Q. 

cd 

C 

c 
>o 

-M 

cd 

£ 

cd 

lm 

o 

c 
o 




'c 
_o 

cd 
(J) 

! 

(0 

os 

o 
u 
(/) 

u 

> 

rt 

c 

0) 

rt 
u 

'čo 

rt 



Tab. XX. 








Slika 1. 



Slika 2. 



'tSSB 



m 



'i 



mi 



'tes B 








'f87b 



^84 8 



.< 



I,. ^ 






'tyeB 





Slika 3. 
Monogrami i natpis biskupa Petra. 



Tab. XXI. 




SI. 1. Natpis nadbiskupa Maxima. 







dk 




SI. 2. Natpis Chorepiskopa Eugrafa. 



Tab, XXI!, 



6"' 






i 






u. 






^^ j/i*H4^ym ^^^'^' 



fff- 






Katalog solinskih biskupa k str. 346. br. 7. 



Tab. XXIII. 



ri 



%k^'^t*k4^ Jjii^ll ^d^^f^ 






fS / - 



1' f'f 



M' ^' 



%' 



l^ ( « *t&$l$vit4' 



^^ «. H-*i,n^. 



[/a/: /ifn^ruA/m^; 









•'"i^/$ 



f*^ 



.^Z' 



A^ 



i -^ 



Katalog solinskih biskupa k str. 346 br. 8. 



Tab. XXIV. 



~M 



thii^A.^ 






/ uxAc "^^M^^^'^^Cc 



)nind. 



'Ui^^^.i' 



i-#B^ 






/^r 



-5" 









,<i^>'l^v£q;^i ^^^fj^ A4i^.4'b'' SiC^i^^ '/:i£) 
















6^ .^7f 






x^ 



^^. fitir. 















/■ 



iV..-^c-i..^ r^-.^ c■f^^^^^• 









vl 



W>v 



i^-> 



Katalog solinskih biskupa k str. 346. br. 14. 







a i u. 









fAiY^i- 



i'č> -V ti/i i. . 






/ 






rv 



^/i^ 



\.A-.t'- < /i4A (^/"^ i^^a-i'- fCa.'f ^f'/iv 



Tab. XXV. 



■ -H f . ' 



^/.. 



\ 






^t/K^ ^-^^'-^iž^:^,^^;^.^^;^ 



Katalog solinskih biskupa k str. 347. br. 20. 



k. 



•A'.v 



V .'. 



Tab. XXVI. 






\''\ 



-^ 



^^/ 









Rukopis Riceputiev k str. 96. 



^^ 




D 








V 



r 



^t; 




^ 

^ 




4 



l^n lcJ W ^^ r^^^t * 



^ ^ 




V 






00 



0) 
N 
N 

"dq 

Q. 

JD 

03 
C 

co 

'q. 

-M 
O 

CL 



'X^ 



> 

X 
X 




os 

C 

cd 

a 

3 
co 

c\S 

c 

bD 
o 

(0 

4-» 

0) 

"a 
co 

bc 

«^ 

o 

(« 
CO 



X 
X 





CL 

oj 

O 

o 
j^ 

co 

"a 
(/) 

os 

o 

oS 



Tab. XXX. 



rWK^ M. J[- ^^ 






Jj tATii^L-^M. i'"^ .-Sv^v^J^-^.-»^^»— ' /^. (j^ZZi:^ i&S^ Kn^-177 IT^, f- 

Rukopis Riceputiev k str. 134. 




"c 

E 
o 

Q. 
7) 

<D 
c/) 



"o 



X 



u 


c 


c 


-M 


o 


OS 


N 




• HM 


a 


0) 


D 


^ 


ji: 


o 


w 


03 

o 




0) 


rt 


-4-» 


r 


n3 




C 




N 




O 




Q. 




(D 




C 




D 




^ 




c\S 




M- 




O 




J^ 




s- 




a 




(D 




OJ 




c 




co 




a 




-M 




nS 




Z 





X 
X 
X 

co 










,/ 



' i 







I 

•H 



'■'' I 
o (d 

•r-S W 
|x, O 



O 

* 



UNIVERSITY OF TORONTO 
LIBRARY 



DO NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 




m